Wikipedija shwiki https://sh.wikipedia.org/wiki/Glavna_stranica MediaWiki 1.47.0-wmf.16 first-letter Mediji Posebno Razgovor Korisnik Razgovor s korisnikom Wikipedija Razgovor o Wikipediji Datoteka Razgovor o datoteci MediaWiki Razgovor o MediaWikiju Šablon Razgovor o šablonu Pomoć Razgovor o pomoći Kategorija Razgovor o kategoriji Portal Razgovor o portalu Nacrt Razgovor o nacrtu TimedText TimedText talk Modul Razgovor o modulu Event Event talk Šablon:Aktualni događaji 10 1329 42681204 42680029 2026-08-26T02:33:36Z Edgar Allan Poe 29250 42681204 wikitext text/x-wiki {{Glavna stranica/Slika | datoteka = Spain World Cup Winners Argentina v Spain 19 July 2026-1.jpg | opis = Španska reprezentacija s peharom svjetskih prvaka | širina = srednja }}<!-- Prikladne opcije za širinu: mala, portret, srednja --> <!-- Ograničiti na pet do sedam natuknica. --> * [[31. jula]]&nbsp;– Oko 60.000 migranata prešlo je [[Marokansko-španska granica|marokansko-špansku granicu]] kod [[Ceuta|Ceute]], pri čemu su poginule najmanje 83 osobe. * [[21. jula]]&nbsp;– Supredsjednik [[Nikaragva|Nikaragve]] [[Daniel Ortega]] najavio je ukidanje svih budućih izbornih procesa u zemlji. * [[19. jula]]&nbsp;– Pobjedom nad [[Fudbalska reprezentacija Argentine|Argentinom]] nakon produžetaka (1:0), [[Fudbalska reprezentacija Španije|Španija]] je po drugi put u historiji postala [[FIFA Svjetsko prvenstvo 2026.|svjetski prvak]] (''na slici''). Najboljim igračem turnira proglašen je španski kapetan [[Rodri (fudbaler, rođen 1996.)|Rodri]], dok je najbolji strijelac na turniru s 10 golova bio francuski kapetan [[Kylian Mbappé]]. * [[24. juna]]&nbsp;– Sjeverozapadnu i središnju [[Venezuela|Venezuelu]] pogodila su dva uzastopna [[potres|potresa]] magnitude 7,2 i 7,5 [[Magnituda potresa|Mw]]. Najmanje 188 osoba je poginulo, a preko 40.000 osoba vodi se kao nestalo. * [[23. juna]]&nbsp;– U [[Bolivija|Boliviji]] su uklonjene posljednje cestovne blokade i obustavljeni masovni antivladini protesti na temelju sporazuma administracije predsjednika [[Rodrigo Paz|Rodriga Paza]] i [[Bolivijski radnički centar|Bolivijskog radničkog centra]]. Protesti su izbili na [[Međunarodni praznik rada]], a doveli su do najmanje 17 smrtnih slučajeva. <div class="main-box__meta"> <div>'''[[:Kategorija:Aktualni događaji|Aktualne teme]]''': {{hlist |class=inline | [[Rusko-ukrajinski rat]] <!--([[Rusko-ukrajinski rat (2022–)|2022–]])--> | [[Rat u Iranu (2026)|Rat u Iranu]] }}</div> <!-- Ograničiti na pet do sedam stavki: --> <div>'''[[:Kategorija:Umrli 2026.|Nedavne smrti]]''': {{hlist |class=inline | [[Dolly Parton]] | [[Vedrana Rudan]] | [[Hayden Panettiere]] | [[Milena Zupančič]] | [[Franco Baresi]] | [[Nirmal Purja]] | [[Goce Todorovski]] | [[Damir Šaban]] | [[Kevin Keegan]]}}</div> </div> t022awhkn0slsi04ejq87kyahwl1ayx Sankt Peterburg 0 2903 42681195 42551304 2026-08-25T23:45:29Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 1 sources and tagging 0 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42681195 wikitext text/x-wiki {{Koordinate|59_56_N_30_16_E_type:city(4039751)_region:RU-SPE|59° 56' SGŠ, 30° 16' IGD}} {{Dablink|"Petrograd" preusmerava ovde. Ne poistovećivati sa [[Petrovgrad]].}} {{Grad u Rusiji | naziv = Sankt Peterburg | izvorni_naziv = {{jez-rus|Санкт-Петербург}} | slika = SPB Collage 2014-3.png | opis_slike = Kolaž Datoteka Sankt Peterburga | grb = Coat of Arms of Saint Petersburg (2003).svg|<nowiki>75px]]</nowiki> | gradska_zastava = Flag of Saint Petersburg Russia.svg|border|<nowiki>125px]] </nowiki> | federalni okrug Rusije = [[Severozapadni federalni okrug|Severozapadni]] | federalni grad= federalni grad Sankt Peterburg | gradonačelnik = [[Valentina Matvijenko]] | osnivanje = 1703. | grad_od= | stara_imena= do 1914. Sankt Peterburg<br />do 1924. Petrograd<br />do 1991. Lenjingrad | stanovništvo = 4.581.854 | godina popisa = 2009. | godina_stanovništvo = 2009. | nadmorska_visina = 3 | površina = 1439 | OKATO_kod = 40 | pozivni_broj= +7 812 | vremenska_zona = 3 | gšir = 74.933333 | gduž = 43.333333 | veb-strana = [http://gov.spb.ru// gov.spb.ru] }} '''Sankt Peterburg''' ([[ruski jezik|rus.]] '''Санкт-Петербург''' [[međunarodna fonetska abeceda|IPA]]: [ˈsankt pʲɪtʲɪrˈburk]; od 18. [31.] avgusta 1914. do 26. januara 1924. '''Petrograd''', rus. '''Петроград''' IPA: [pʲɪtrɐˈgrat], od 26. januara 1924. do 6. septembra 1991. '''Lenjingrad''', rus. '''Ленинград''' IPA: [lʲɪnʲɪnˈgrat]), grad u severozapadnoj [[Rusija|Rusiji]] koji nosi status federalnog grada i administrativnog centra [[Lenjingradska oblast|Lenjingradske oblasti]] i [[Severozapadni federalni okrug|Severozapadnog federalnog okruga]]. Posle [[Moskva|Moskve]], Sankt Peterburg je drugi po broju stanovnika, i drugi po važnosti ekonomski, industrijski, naučni i kulturni centar Rusije. Nalazi se na ušću reke [[Neva|Neve]] u [[Finski zaljev]] ([[Baltičko more]]), što ga čini i važnim trasnportnim i trgovačkim centrom. Sankt Peterburg je osnovao [[Petar Veliki]] [[1703.]] na močvarnom zemljištu u blizini mora. Time je želeo da osigura ruski pristup Baltiku. Grad je od 18. do 20. veka bio prestonica [[Rusko carstvo|Ruskog carstva]], značajan evropski kulturni centar, i najvažnija ruska luka na Baltiku. Centralni deo grada je danas pod zaštitom [[UNESKO]]. Površina grada je 1.439&nbsp;km², a broj stanovnika je [[2009.]] bio 4,58 miliona. To je najseverniji milionski grad na svetu. == Imena grada == Često se pogrešno misli da je [[Petar Veliki]] ovaj grad nazvao po sebi. Ustvari, grad je ime dobio po Petrovom [[svetac zaštitnik|svecu-zaštitniku]] [[Simon Petar|Simonu Petru]]. Tvrđava je kratko nosila holandsko ime ''Sankt Pieterburch'', koje je brzo promenjeno u nemačko ''Sankt Petersburg''. Posle izbijanja [[Prvi svetski rat|Prvog svetskog rata]], 18. avgusta 1914. ime grada je promenjeno u rusifikovano ime Petrograd. Posle [[Lenjin]]ove smrti 1924, grad je 26. januara 1924. postao Lenjingrad. Ovu odluku je donelo rukovodstvo petrogradske komunističke partije, sa obrazloženjem da je odavde Lenjin započeo [[Oktobarska revolucija|Oktobarsku revoluciju]]. Sankt Peterburg je bio simbol [[carska Rusija|carističke Rusije]]. Kao drugi grad Rusije po veličini bio je veoma cenjen. Promena imena u Lenjingrad je upečatljivo simbolizovala promenu socijalnog i političkog sistema. {| class=wikitable ! Ime grada !! Period |- |Sankt Peterburg |Od [[16. maj]]a [[1703]]. |- |Petrograd |Od [[19. avgust]]a [[1914]]. |- |Lenjingrad |Od [[26. januar]]a [[1924]]. |- |'''Sankt Peterburg''' |Od [[6. septembar|6. septembra]] [[1991]]. |} == Značaj == Bio je prestonica Rusije u periodu više od dvestotine godina (1712-1728, 1732-1918). I sad se ponekad naziva ''Severna prestonica'' ({{jez-rus|Северная столица}}). == Geografija == [[Datoteka:Gribojedov.JPG|thumb|left|Kanal [[Aleksandr Gribojedov|Gribojedov]], sa [[Crkva Hristovog Voskresenija (Sankt-Peterburg)|crkvom Hristovog Voskresenija]]]] Sankt Peterburg je najseverniji od velikih gradova sveta - nalazi se na 59°57′ SGŠ, u severozapadnom delu Rusije, na obalama delte reke Neve i mnogobrojnim ostrvima delte. Grad je ponikao na bivšem [[Močvara|močvarnom]] zemljištu na ušću [[Neva|Neve]] u [[Finski zaljev]]. Područje grada se prostire na 606&nbsp;km² (od 1999. gradsko područje je prošireno na 1.431&nbsp;km² uključivanjem predgrađa u sastav grada, na primer [[Peterhof]]a i [[Puškin (grad)|Puškina]]), od čega je nekih 10 % pod vodom. U gradu postoji 42 ostrva. Nekad ih je bilo više, ali su neki od kanala koji su ih razdvajali vremenom zatrpani. Sank Peterburg je sagrađen na 2 do 4 metra nadmorske visine. Ušće Neve se nalazi približno na nivou mora, tako da su njene obale u početku učvršćene [[granit]]nim stenama. Ove stene štite grad od vode ali i daju gradu specifičan karakter. [[Aleksandar Puškin]] ga je opisao rečima: "''Grad obučen u granitu''". Zbog niskog položaja gradu nekada preti stanje visokih voda. Nivo mora uz susedno ostrvo [[Kronštat]] služi kao referentna tačka nivoa mora. Sankt Peterburg je često u istoriji bio poplavljen (od osnivanja do 2003. - 295 puta). Najkatastrofalnije poplave dogodile su se 1924. (200 do 500 mrtvih) i 1924. Sankt Peterburg leži na istoj [[Geografska širina|geografskoj širini]] kao [[Oslo]], [[Stokholm]], južna [[Aljaska]] i južni špic [[Grenland]]a. Zbog svog geografskog položaja noći u vreme [[Letnja dugodnevica|letnje dugodnevice]] nicu sasvim mračne (takozvane "[[bele noći]]"). Reka Neva je sa 74 kilometra toka prilično kratka, ali i jedna os vodom najbogatijih reka Evrope. Široka je do 600&nbsp;metara i ima jaku maticu. Od 74&nbsp;kilometra toka, 28&nbsp;kilometara se nalazi unutag gradskog područja Sankt Peterburga. Do 19. veka živi svet plitkog Nevskog zaliva je bio dovoljan da prečisti [[otpadne vode]] Sankt Peterburga. I danas otpadne vode industrijskog grada od skoro 4,6 miliona stanovnika čine svega 2&nbsp;procenta ukupnih voda Neve. Sredinom 19. veka pojavile su se prve [[epidemija|epidemije]] bolesti koje se prenose vodom ([[kolera]] i [[tifus]]). Samo tokom epidemije tifusa 1908. umrlo je oko 9.000 ljudi. Promenom odvoda otpadnih voda problem je privremeno rešen 1910. Veliko povećanje broja stanovnika 1950ih i 1960ih dovelo je do ponovne eskalacije problema otpadnih voda. Uz to, reka Neva je donosila više zagađenja od industrije koja se razvila na obalama jezera Ladoga, i od ruskih gradova dalje uzvodno. Tada je sagrađeno postrojenje za preradu otpadnih voda, ali i danas 25 do 30&nbsp;posto gradskih otpadnih voda direktno dospeva u vode i zaliv. U zalivu žive uglavnom slatkovodne, i pojedine ribe slanih voda. Biološki sistem Nevskog zaliva je veoma osetljiv na ljudske intervencije. Zajedno sa Moskvom, Sankt Peterburg važi za jedan od najzagađenijih gradova Rusije. Po podacima organizacije [[Grinpis]], oko 200.000 stanovnika živi u područjima grada u kojim je nezdravo stanovati. Od [[1978.]] sovjetske vlasti su počele izgrdnju [[Sanktpeterburška brana|Sanktpeterburške brane]] preko Nevskog zaliva, koja bi zaštitila grad od poplava. Za razliku od većine poplava koje su posledica naraslog nivoa reka, poplave u Sankt Peterburgu nastaju tako što zapadni vetrovi sa Finskog zaliva zaustavljaju uobičajen tok reke i u ekstremnim slučajevima ga preokreću. Konstrukcija brane je krajem 1980-ih zaustavljena iz ekoloških razloga; brana je zaustavila cirkulaciju priobalskih voda i njihov kvalitet je znatno opao. Pojavili su se bojazni da bi se ceo zaliv mogao pretvoriti u močvaru. Brana bi trebalo da bude dovršena uz pomoć holandskih stručnjaka i sredstava [[Evropska investiciona banka|Evropske investicione banke]], ali njen završetak i dalje blokiraju kontroverze o potencijalnom uticaju na ekologiju voda. === Klima === Sankt Peterburg ima [[Vlažna kontinentalna klima|vlažnu kontinentalnu klimu]] sa hladnim letima (tip po [[Kepenova klasifikacija klime|Kepenu]]: Dfb) zahvaljujući uticaju ciklona sa Baltika koji ublažavaju klimu. Leta su kratka, a zime duge i hladne. Srednja maksimalna dnevna temperatura u julu je 22&nbsp;°C. Rekordno niska temperatura od -35,9&nbsp;°C zabeležena je 1883. Reka Neva se obično ledi u novembru ili decembru, a led se obično lomi u aprilu. U periodu decembar-mart u proseku je 123 dana sa snežnim pokrivačem. Klima u gradu je nešto toplija nego u predgrađima. Vremenske prilike su veoma promenljive u toku cele godine.<ref>Vidi: ''[http://www.tutiempo.net/en/Climate/St_Peterburg/260630.htm Historical weather records for Saint Petersburg (since 1932)] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20120826005502/http://www.tutiempo.net/en/Climate/St_Peterburg/260630.htm |date=2012-08-26 }}'', ''[http://rp5.ru/archive.php?wmo_id=26063 Historical weather in Saint Petersburg]''.</ref> Srednja kloičina padavina u gradu je u proseku 625 milimetara godišnje, a najviše padavina ima u pozno leto. Zemljište je gotovo uvek vlažno jer je isparavanje malo u uslovima hladne klime. Prosečna [[relativna vlažnost vazduha]] je 78%, dok je prosečno 165 dana godišnje oblačno. {| class="wikitable" style="text-align:right" |+ [[Datoteka:Nuvola apps kweather.png|20pxx]]&nbsp; '''Meteorološki podaci Sankt Peterburga'''<ref>{{Cite web |url=http://pogoda.ru.net/ |title=Pogoda.ru.net 16. novembra 2008. |access-date=2010-03-06 |archive-date=2013-04-23 |archive-url=https://web.archive.org/web/20130423224117/http://www.pogoda.ru.net/ |url-status=dead }}</ref> |- !style="text-align:right"|mesec!!jan!!feb!!mart!!apr!!maj!!jun!!jul!!avg!!sep!!okt!!nov!!dec!!godišnje |- !style="text-align:left" | Srednje maksimalne temperature (°C) | style="background: #FDF1B8; color:#000000;" | -4,8 | style="background: #FDF1B8; color:#000000;" | -4,6 | style="background: #FFFF99; color:#000000;" | 0 | style="background: #FFFF99; color:#000000;" | 7,4 | style="background: #FFCC66; color:#000000;" | 14,7 | style="background: #FF8C00; color:#000000;" | 19,4 | style="background: #FF8C00; color:#000000;" | 22 | style="background: #FF8C00; color:#000000;" | 20,1 | style="background: #FFCC66; color:#000000;" | 14,5 | style="background: #FFFF99; color:#000000;" | 7,7 | style="background: #FFFF99; color:#000000;" | 1,6 | style="background: #FDF1B8; color:#000000;" | -2,5 | style="background: #FFFF99; color:#000000;" | <center>'''8,1'''</center> |- !style="text-align:left" | Srednje temperature (°C) | style="background: #FFFFFF; color:#000000;" | -7,8 | style="background: #FDF1B8; color:#000000;" | -6,9 | style="background: #FDF1B8; color:#000000;" | -2,2 | style="background: #FFFF99; color:#000000;" | 4 | style="background: #FFFF99; color:#000000;" | 10,9 | style="background: #FFFF99; color:#000000;" | 15,6 | style="background: #FFCC66; color:#000000;" | 17,7 | style="background: #FFCC66; color:#000000;" | 16,2 | style="background: #FFFF99; color:#000000;" | 11,1 | style="background: #FFFF99; color:#000000;" | 5,7 | style="background: #FDF1B8; color:#000000;" | 0,1 | style="background: #FDF1B8; color:#000000;" | -4,6 | style="background: #FFFF99; color:#000000;" | <center>'''5'''</center> |- !style="text-align:left" | Srednje thumbmalne temperature (°C) | style="background: #FFFFFF; color: black;" | -10,5 | style="background: #FFFFFF; color: black;" | -10,6 | style="background: #FDF1B8; color: black;" | -6,9 | style="background: #FDF1B8; color: black;" | -0,2 | style="background: #FFFF99; color: black;" | 5,7 | style="background: #FFFF99; color: black;" | 10,8 | style="background: #FFFF99; color: black;" | 13,9 | style="background: #FFFF99; color: black;" | 12,5 | style="background: #FFFF99; color: black;" | 7,9 | style="background: #FDF1B8; color: black;" | 2,8 | style="background: #FDF1B8; color: black;" | -2,4 | style="background: #FFFFFF; color: black;" | -7,3 | style="background: #FDF1B8; color: black;" | <center>'''1,4'''</center> |- !style="text-align:left"| Srednja količina padavina po mesecima (mm) | style="background: #CCFFFF;" | 37 | style="background: #CCFFFF;" | 30 | style="background: #CCFFFF;" | 34 | style="background: #80CCFF;" | 33 | style="background: #80CCFF;" | 37 | style="background: #80CCFF;" | 57 | style="background: #CCFFFF;" | 77 | style="background: #CCFFFF;" | 80 | style="background: #CCFFFF;" | 69 | style="background: #CCFFFF;" | 66 | style="background: #80CCFF;" | 55 | style="background: #80CCFF;" | 50 | style="background: #CCFFFF;" | <center>'''625'''</center> |- |} == Istorija grada == === Predistorija, osnivanje i izgradnja grada === Osnivanje grada Sankt Peterburga vezano je za [[politički mit]] o caru [[Petar Veliki|Petru Velikom]]. Po tom mitu, car-vizionar je na prvi pogled odlučio da močvarno zemljište na ušću Neve pretvori u svoju buduću raskošnu prestonicu i ruski „prozor na zapad“. Umetnički najsnažnija i najčešće pominjana formulacija ovog mita je pesma ''[[Bronzani jahač]]'' [[Aleksandar Puškin|Aleksandra Puškina]] iz 1834. Ova popularna priča je zanemarivala predistoriju oblasti pod imenom [[Ingemarland]]. Tu su od 10. veka živela [[Fino-ugri|fino-ugarska]] plemena baveći se poljoprivredom. Početkom 14. veka [[Švedska]] i [[Novgorodska republika]] su se nadmetale za kontrolu ove oblasti. Švedska tvrđava je uništena oko 1301. Posle toga regija oko ušća Neve je ostala kao ničija zemlja u kojoj se nisu smela podizati utvrđenja. U narednim vekovima u ovoj regiji se trgovalo, naročito u doba švedske dominacije. Tvrđava [[Nienšanc]] je sagrađena 1611. i oko nje se razvio grad. Tvrđava i grad su se nalazili na teritoriji današnjeg Sankt Peterburga, na severnoj obali Neve. Tvrđavu i grad su razorile ruske carske trupe [[1656.]] tokom [[Drugi severni rat|Drugog severnog rata]]. Istorija Nienšanca se okončala 1. maja 1703. u toku [[Veliki severni rat|Velikog severnog rata]], kada su grad zauzele trupe [[Boris Šeremetjev|Borisa Šeremetjeva]]. Šveđani su preventivno još ranije delimično uništili ovaj grad. Gotovo u isto vreme počinje istorija Sankt Peterburga. Zvanično se smatra da je ovaj grad osnovan [[27. maj]]a [[1703]]. Tog dana je na ostrvu u Nevi položen kamen temeljac za [[Petropavlovska tvrđava|Petropavlovsku tvrđavu]] nazvanu po svecu zaštitniku Petra Velikog. Ne postoje dokazi da je Petar u početku ovde nameravao izgraditi veliku tvrđavu, niti novi glavni grad. Petropavlovska tvrđava je trebalo da preuzme ulogu Nienšanca i da strateški osigura ušće Neve, ovaj put za Ruse. Reka je ovde često plavila obale, a zemljište nije bilo pogodno čak ni za poljoprivredu. Tu su samo u leto boravili retki ribari. Petar Veliki je kasnije odlučio da ovde podigne grad, i pored očigledno teških uslova za izgradnju, iz dva razloga. Tu je bilo moguće izgraditi [[Morska luka|morsku luku]] koja bi bila povezana sa sistemom ruskih reka i jezera. To je vidljivo na gradskom grbu gde je uz [[skiptar]] prikazano more i [[sidro]]. Drugi razlog je blizina Zapadne Evrope, jer je njegova namera bila da modernizuje Rusiju po zapadnom uzoru. Rad na izgradnji novog grada uistinu je započeo [[1706.]] kada su regrutovani brojni kmetovi za građevinske radove na ušću Neve. Ovaj projekat je ostvaren za par godina pod efikasnim i surovim vođstvom Petra Velikog. Dok su nicali gradski temelji, car je zabranio izgradnju građevina od kamena u celoj Rusiji, osim Sankt Peterburga — svaki raspoloživi kamen trebao je biti upoterbljen za izgradnju nove prestonice. Bekstvo radnika sa ovog teškog i opasnog gradilišta bilo je strogo kažnjavano. Godine 1706. prinudno je odvedeno 30.000 ruskih kmetova za potrebe izgradnje grada. Godine 1707. bilo ih je 40.000. Oko polovina njih je uspela da pobegne tokom puta na severozapad. Tokom izgradnje grada umrle su desetine hiljada prinudnih radnika i seljaka-robova. Umirali su od [[Malarija|malarije]], [[skorbut]]a, [[Dizenterija|dizenterije]] ili prosto od gladi i iscrpljenosti. Veliki delovi grada su izgrađeni na masovnim grobnicama umrlih radnika, tako da se pričalo da grad počiva na [[skelet]]ima. Pre 1721. vođeno je nekoliko borbi u [[Veliki severni rat|ratu protiv Švdeske]] u blizini novoosnovane carske prestonce. Grad je postao sigurna teritorija tek posle pobede nad Švedskom 1709. u [[Bitka kod Poltave|Bici kod Poltave]]. Pošto rusko plemstvo nije bilo voljno da se preseli u Sankt Peterburg, Petar Veliki im je to naredio. Plemićke porodice su morale da se o svom trošku presele u kuće čija je veličina i stil bila unapred propisana. Godine 1714. u gradu je bilo oko 50.000 naseljenih kuća, i on je bio prvi grad u Rusiji sa efikasno organizovanom [[Policija|policijom]] i [[Vatrogasna služba|vatrogasnom službom]]. Centar grada je uveče i noću bio veštački osvetljen. === Sankt Peterburg postaje prestonica === Ambiciozan projekat izgradnje mogao je biti realizovan samo uz preduzimanje drastičnih mera. Građevinski materijal je na ušću Neve bio oskudna roba. [[Ukaz]] iz 1710. naredio je da svi stanovnici grada moraju godišnje da donesu 100 komada kamena ili da plate visoku globu. Svaki teretni brod, koji bi ovde pristao, morao je da kao deo tereta isporuči kamen. Naredba iz 1714. nalagala je da se građevine od kamena mogu podizati samo u Sankt Peterburgu (bila je na snazi do 1741). [[Drakonske mere]] careva su bile uspešne; već 1710. Petar Veliki je proglasio Sankt Peterburg za glavni grad Ruskog carstva umesto Moskve. Izuzev kratkog perioda 1728—1732, kada je dvor boravio u Moskvi, Peterburg je do 1918. ostao glavni grad Rusije. Plemstvo ovu promenu nije prihvatilo sa zadovoljstvom, jer su bili nevoljni da napuste svoje komforne moskovske rezidencije. === Vreme procvata === Petar Veliki, jedan od pionira [[Industrijska špijunaža|industrijske špijunaže]], doveo je u Sankt Peterburg inžinjere i zanatlije iz cele Evrope, posebno iz Holandije, da bi novu prestonicu od početka učinio evropskim centrom nauke i tehnike. U ovo doba ustanovljene su „Sanktpeterburške novine“, najstarije novine u gradu. Nakon smrti Petra Velikog 1725. opao je entuzijazam ruskih vladara za „Prozor na severu“. Moskva je ponovo postala prestonica. [[Ana Ivanovna|Carica Ana]] ju je vratila u Sankt Peterburg. Način na koji je organizovala grad je i danas aktuelan. Gradski centar je postavila na Petrogradsku (Admiralitetsku) stranu Neve, postavila je glavne gradske ulice, [[Nevski prospekt]], ulicu Gorčovaja i Voznesenski prospekt. I pored toga, carica je češće i radije boravila u Moskvi nego u Sankt Peterburgu. [[Carica Jelisaveta]] (1741–62), i još više [[Katarina II Velika]] (1762–92), snažno su orijentisale Rusko carstvo ka zapadu i dovele u grad mnoge umetnike i arhitekte. Za vreme Jelisavete podignuta su reprezentativna zdanja koje i danas daju gradu prepoznatljivu siluetu ([[Zimski dvorac]], manastir Smoljni). [[Jekaterinski dvorac]] je podignut u čast njene majke, a stil arhitekte [[Frančesko Rastreli|Frančeska Rastrelija]] je postao dominantan. Verovatno najznačajnija ličnost u istoriji Sankt Peterburga, uz Petra Velikog, bila je Katarina Velika koja je preuzela presto 1762. Ona je sebe videla (bar do [[Francuska revolucija|Francuske revolucije]]) kao nosioca duha [[Prosvetiteljstvo|prosvetiteljstva]] i posvetila se umetnostima i obrazovanju. U svoje doba osnovala je 25 akademskih institucija, kao i [[Smoljni institut]], prvu rusku državnu školu za devojke. Konjička statua Petra Velikog ([[Bronzani konjanik]]), koja je postala simbol grada, takođe potiče iz vremena njene vladavine. Krajem 18. i početkom 19. veka grad je doživeo nejveći procvat, prvenstveno kulturni, a kasnije i naučno-tehnički. Prva ruska baletska škola otvorena je ovde [[1738]]. Akademija umetnosti otvorena je 1757, gde su se školovali Datotekari, vajari i arhitekte. Pojavili su se muzeji, pozorišta, visoke škole i biblioteke. [[Marinski teatar]] otvoren je 1783. i u njemu su izvođene velike nacionalne opere [[Mihail Glinka|Mihaila Glinke]]. Godine 1819. Pedagoški institut je postao [[Peterburški univerzitet]]. === Ustanci, atentati, revolucije === U gradu Sankt Peterburgu bila je koncentrisana vojna i civilna vlast Ruskog carstva, tako da su se u njemu dogodile najznačajnije pobune i revolucije novije ruske istorije. Tu je [[1825.]] izbio [[Ustanak dekabrista]], a kasnije pobune su dovele do osnivanja [[SSSR|Sovjetskog Saveza]]. Krajem 19. veka tu su izbijali manji neredi i pobune. U gradu su izvršeni brojni atentati protiv carskih dvorjana i članova vlade. Najznačajnije od njih je bilo ubistvo cara [[Aleksandar II|Aleksandra II]] [[1881]]. Revolucionarne partije i pokreti su osnivani u Sankt Peterburgu, a policija ih je surovo progonila. U gradu je [[Peterburška krvava nedelja|Peterburškom krvavom nedeljom]] započela [[Ruska revolucija 1905.|Revolucija 1905—1907]]. Kao rezultat ove revolucije u gradu je otvorena druga [[Duma]] koja nije imala stvarnog političkog uticaja. Početkom [[Prvi svetski rat|Prvog svetskog rata]], iz patriotskih razloga, ime grada je promenjeno u ''Petrograd''. [[Februarska revolucija]] iz 1917. se uglavnom odigrala u Sankt Peterburgu. Početak [[Oktobarska revolucija|Oktobarske revolucije]] 1917. označili su pucnji sa krstarice ''[[Krstarica Aurora|Aurora]]'' u luci Petrograda. U obližnjoj luci [[Kronštat]] [[1921.]] izbio je [[Kronštatski ustanak|ustanak]] [[Anarhizam|anarhističkog]] pokreta komunističkih saveta koji se usprotivio diktaturi [[Boljševici|boljševika]]. Njih su krvavo porazile sovjetske trupe. [[Vladimir Iljič Lenjin|Lenjin]] je proglasio [[Moskva|Moskvu]] za glavni grad Rusije i Sovjetskog Saveza. Stanovništvo Sankt Peterburga se znatno smanjilo u narednih par godina zbog [[Ruski građanski rat|građanskog rata]], njime izazvane nestašice hrane, i zbog selidbe državnih organa uprave u Moskvu. === Lenjingrad === Posle [[Vladimir Iljič Lenjin|Lenjinove]] smrti 1924. nekadašnji carski grad je dobio ime Lenjingrad. Centar moći u SSSRu se, međutim, pomerao sve više ka Moskvi. Funkcioneri [[KPSS]]a iz Lenjingrada su u početku bili uticajni, što se promenilo kada je [[Josif Staljin|Staljin]] preuzeo apsolutnu vlast. U okviru [[Staljinističke čistke|staljinističkih čistki]] prvo je 1934. u svom kabinetu ubijen popularni lenjingradski partijski funkcioner [[Sergej Mironovič Kirov|Sergej Kirov]]. Nekadašnji predsednik petrogradskog sovjeta [[Grigorij Zinovjev]] osuđen je na montiranom procesu, dok je drugi predsednik sovjeta, [[Lav Trocki]], ubijen u egzilu u Meksiku. Čak se u prostornom planiranju Lenjingrada video uticaj Moskve. Generalnim planom iz 1935. bilo je predviđeno da se centar grada pomeri na jug, na novoizgrađeni Moskovski trg na Moskovskom prospektu. Centralna građevina trebala je da bude Zgrada sovjeta, slično Palati sovjeta koja je planirana u Moskvi. Moskovski trg je projektovan u tipičnoj formi "socijalističkog grada" koja je primenjivana širom SSSRa. Izbijanje Drugog svetskog rata i nedostatak građevinskog materijala su sprečile selidbu centra grada. Moskovski trg je do danas ostao najveći gradski trg. Plan o prekomponovanju grada imao je ideološki cilj da marginalizuje stari Sankt Peterburg i pretvori grad u samo jedan od mnogih sličnih sovjetskih gradova. === Opsada Lenjingrada === {{glavni članak|Opsada Lenjingrada}} Lenjingrad je tokom [[Drugi svetski rat|Drugog svetskog rata]] proveo 872 dana pod opsadom nemačkih i finskih snaga. Blokada je trajala od [[8. septembar|8. septembra]] [[1941]]. do [[27. januar]]a [[1944]]. Snage [[vermaht]]a je predvodio generalfeldmaršal [[Vilhelm van Leb]]. Te snage nikada nisu pokušale zauzimanje grada, već su po naređenju [[Adolf Hitler|Adolfa Hitlera]] pokušvale da sistematski izgladne njegovo stanovništvo koje nije imalo odakle da se snabdeva hranom. Tajno narećenje vrhovne komande vermahta od 23. septembra 1941. je glasilo: {{izdvojeni citat|Firer je odlučio da se grad Peterburg uništi do temelja. Posle poraza sovjetske Rusije neće postojati razlog za opstanak ovog velikog naselja.}} Već u ranu 1942. su nacistički planeri označili oblast oko Lenjingrada kao oblast nemačkog naseljavanja. Otuda sledi da su predviđali [[genocid|uništenje]] oko 3 miliona stanovnika Lenjingrada. Za vreme opsade hrana je u grad stizala samo veoma opasnim letovima aviona, ili preko jezera Ladoga (leti brodom, a zimi sankama ili kamionima preko zaleđenog jezera). Posebno dramatična situacija je vladala krajem 1941. Nemačka avijacija je uništila skladišta hrane, a zima je stigla neuobičajeno rano. Racije hleba su u oktobru pale na 400 grama za radnike i 250 grama za decu i žene. Do 20. oktobra, pale su na 250 grama za radnike i 125 grama za ostale. Zimske temperature su pale na –40&nbsp;°C u gradu koji praktično nije imao ogreva. Samo u decembru 1941. umrlo je oko 53.000 ljudi. Mnogi od njih su se jednostavno srušili na ulici od iscrpljenosti. {{izdvojeni citat|Savičevi su umrli. Svi su umrli. Tanja je sama.}} Ove reči je velikim slovima u svoj dnevnik ispisala jedanaestogodišnja Tanja Savičeva maja 1942. Njen dnevnik je postao simbol opsade i korišćen je kao dokazni dokument na [[Nirnberški proces|Nirnberškom procesu]]. Pesnikinja [[Ana Ahmatova]] je 1941. stihovima opisala situaciju u gradu: <poem style="margin-left:5em;"> Ptice smrti u zenitu stoje, taj što će Lenjingrad izdati, ko je? Ne vičite, on diše i snuje, još živ je on i sve čuje: Kako na baltijskom dnu sinovi njegovi jauču u snu. Kako iz grudi im jecaj: hleba i do sedmog se čuje neba... Al surov je svod taj i škrt, a iz svih prozora gleda smrt.<ref>{{Cite web |title=Prevod Svetislava Travice |url=http://www.diwanmag.com.ba/arhiva/diwan17_18/sadrzaj/sadrzaj05.html |access-date=2010-03-06 |archive-date=2008-11-20 |archive-url=https://web.archive.org/web/20081120190418/http://www.diwanmag.com.ba/arhiva/diwan17_18/sadrzaj/sadrzaj05.html |dead-url=yes }}</ref> </poem> Tokom teških godina blokade na grad je ispaljeno oko 150.000 artiljerijskih granata, i oko 100.000 avionskih bombi. U pokušajima [[Crvena armija|Crvene armije]] da razbije blokadu poginulo je 500.000 njenih vojnika. Ona je tek 18. januara 1943. uspela da zauzme ključno utvrđenje i uspostavi usku kopnenu liniju snabdevanja Lenjingrada. Ofanziva kojom je razbijena blokada trajala je od 14. do 27. januara [[1944]]. Po podacima ruskog istoričara Valentina Kovalčuka u tri godine opsade stradalo je oko 2 miliona Rusa, od toga najmanje 750.000 civila. Kao poređenje, [[Staljingrad]] je uoči rata imao 450.000 stanovnika. Istoričari su nakon rata tumačili opsadu Lenjingrada sa dva stanovišta. Jedni su tvrdili da je opsada i izgladnjavanje kao način ratovanja bila ratna strategija primenjivana vekovima. Drugi su smatrali da je ova opsada imala karakter [[genocid]]a protiv stanovništva Lenjingrada koji se bazirao na rasističkoj politici.<ref>Jörg Ganzenmüller, ''Das belagerte Leningrad'', S.13-82, Zitate S. 17 und 20.</ref> === Posle rata === Obnova Lenjingrada posle "Velikog otadžbinskog rata" je bila gigantski projekat od velikog političkog značaja. Grad je postao simbol ratnih stradanja i otpora fašizmu, a njegovi su političari vodili borbu za prevalst protiv političara iz Moskve koja je trajala i u 1950im. Obnova grada je bila pitanje prestiža Sovjetskog Saveza. Za kratko vreme tu je dovedeno milion radnika koji su radili na ponovnoj izgradnji, pri čemu je restauracija kulturnih spomenika imala posebnu težinu. Već 1945. grad je dobio titulu ''[[Grad heroj Sovjetskog Saveza|Grada heroja Sovjetskog Saveza]]''. U posleratnim godinama iznikle su mnoge nove gradske četvrti, tako da je 1953. u gradu sagrađeno više stambenog prostora nego ikad pre ili kasnije. Dvestapedeseta godišnjica Sankt Peterburga 1953. nije obeležavana. Prvi razlog su bile političke borbe, a drugi je bila Staljinova smrt. Godišnjica je ipak obeležena 1957, pod rukovodstvom [[Nikita Hruščov|Nikite Hruščova]], ali bez pominjanja da je to u stvari 254. godišnjica. Kasnije je Sankt Peterburg postao poznat kao industrijski grad i naučni centar Sovjetskog Saveza. Političko-kulturni centar Rusije i Sovjetskog Saveza se u ovo doba nalazio u Moskvi. Usled rata i posleratne izgradnje stanovništvo grada se velikim delom izmenilo, a veza sa gradom iz carskih vremena je izbledela. Požar iz 1988. je uništio oko milion knjiga u [[Ruska akademija nauka|Ruskoj akademiji nauka]].&nbsp;<ref>[http://www.newsinfo.ru/articles/2008-02-14/historyfourtfebr/37305 newsinfo.ru; preuzeto 16. marta 2008.]</ref> Centar grada je 1989. proglašen za spomenik kulture. === Posle raspada Sovjetskog Saveza === Na referendumu 12. juna [[1991.]] 54&nbsp;procenta stanovništva se izjasnilo da se gradu vrati istorijsko ime, koje je zvanično vraćeno 6. septembra 1991. Stanovnici upravne oblasti u okolini grada su, takođe referendumom, odlučili da ona zadrži dotadašnje ime ([[Lenjingradska oblast]]). Kada se oktobra 1993. u Moskvi dogodio puč protiv [[Boris Jeljcin|Borisa Jeljcina]], tadašnji gradonačelnik Sankt Peterburga [[Anatolij Sobčak]] je okupio pristalice demokratije na velikim demonstracijama protiv pučista ispred Zimskog dvorca. Godine [[1999.]] teritorija grada je znatno proširena na okolne satelitske gradove: [[Kolpino]], [[Puškin (grad)|Puškin]], [[Lomonosov (grad)|Lomonosov]], [[Kronštat]], [[Peterhof]] i druga naselja. Ovi gradovi danas važe za gradske rejone i više ne pripadaju Lenjingradskoj oblasti. Obeležavanje jubileja 300 godina Santkt Peterburga je počelo 27. maja [[2003]]. U okviru ovih dešavanja sanirani su mnogi delovi starog grada i palata, i rekonstruisana je legendarna [[Ćilibarska soba]]. Ruska država je za rekonstrukciju potrošila jedanu do dve milijarde evra, a rekonstrukciju je pomogla i nemačka firma [[E. ON]]<ref>{{Cite web |title=Offizielle Website der E.ON Ruhrgas AG; abgerufen am 16. März 2008 |url=http://www.eon-ruhrgas.com/cps/rde/xchg/er-corporate/hs.xsl/2278.htm |access-date=2010-03-06 |archive-date=2013-01-15 |archive-url=https://web.archive.org/web/20130115231429/http://www.eon-ruhrgas.com/cps/rde/xchg/er-corporate/hs.xsl/2278.htm |dead-url=yes }}</ref>. Dana 31. maja ruski predsednik [[Vladimir Putin]] i nemački kancelar [[Gerhard Šreder]] su zvanično otvorili rekonstruisanu Ćilibarsku sobu. Sankt Peterburg je prvi put posle dugo vremena ponovo izbio u prvi plan interesovanja svetske javnosti. Pošto se većina investicija odnosila na rekonstrukciju fasda i palata kritičari su zajedljivo primetili da se radi o novim [[Potemkinova sela|Potemkinovim selima]] i da će grad ponovo biti zaboravljen posle jubileja. Ova strahovanja se za sada nisu ostvarila jer se u gradu nastavljaju investicije, delom kroz privatna ulaganja. == Stanovništvo == Po rezultatima poslednjeg popisa stanovništva od 9. oktobra [[2002.]] Sankt Peterburg je imao 4.159.635 stanovnika. To je oko 3 procenta ukupnog stanovništva Rusije. Prosečna mesečna bruto zarada po stanovniku u prvoj polovini 2007. bila je 15100&nbsp;[[Ruska rublja|rubalja]] (oko 420&nbsp;evra).&nbsp;<ref>[http://www.dp.ru/spb/news/citynews/2007/08/14/232942/ Delovoj Peterburg, 14. avgust 2007; preuzeto 16. marta 2008.]{{Dead link|date=October 2022 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref> Sankt Peterburg je od osnivanja bio grad velikih socijalnih razlika. Od vremena raspada SSSR socijalne razlike se ponovo zaoštravaju. Prosjaci i sitni ulični prodavci su proterani iz centra grada za vreme jubileja 2003, ali su i dalje deo svakodnevne slike grada u daljim četvrtima. Oko 15% stanovništva stanuje u takozvanim [[komunalka]]ma ili zajedničkim stanovima, gde više porodica deli jedan dnevni boravak, kuhinju i kupatilo, dok svaka porodica ima zasebnu privatnu sobu. Nekada veoma multikulturni grad danas je dominantno naseljen [[Rusi]]ma (89,1%). Uz njih, tu su [[Jevreji]] 2,1%, [[Ukrajinci]] 1,9%, [[Belorusi]] 1,9% i manje grupe [[Tatari|Tatara]], pripadnika kavkaskih naroda, [[Uzbeci|Uzbeka]], [[Vepsi|Vepsa]] i [[Finci|Finaca]]. === Istorija promene broja stanovnika Sankt Peterburga === Ispod je dat pregled promene broja stanovnika Sankt Peterburga po godinama. Do 1944. radi se o procenama, od 1959. do 2002. radi se o trezultatima popisa, a za 2009. upodaci su proračun (grad se 2004. proširio na neka predgrađa). [[Datoteka:Saint Petersburg population history.svg|thumb|400px||Broj stanovnika kroz istoriju (sa predgrađima);<br />x-osa: 1760 – 2003, svaki podeok: 24 godine;<br />y-osa: 0 – 5,2 miliona, svaki podeok predstavlja 1 milion]] {| border="1" cellspacing="0" cellpadding="5" | valign="top" | {| ! style="background:#efefef;" | &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; godina &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; ! style="background:#efefef;" | stanovnika |- | 1725. || align="right" | 75.000 |- | 1750. || align="right" | 150.000 |- | 1800. || align="right" | 300.000 |- | 1846. || align="right" | 336.000 |- | 1852. || align="right" | 485.000 |- | 1858. || align="right" | 520.100 |- | 1864. || align="right" | 539.100 |- | 1867. || align="right" | 667.000 |- | 1873. || align="right" | 842.900 |- | 1881. || align="right" | 876.600 |- | 1886. || align="right" | 928.600 |- | 1891. || align="right" | 1.035.400 |- | 1897. || align="right" | 1.264.900 |- | 1901. || align="right" | 1.439.400 |- |} | valign="top" | {| ! style="background:#efefef;" | godina ! style="background:#efefef;" | stanovnika |- | 1908. || align="right" | 1.678.000 |- | 1910. || align="right" | 1.962.000 |- | 1915. || align="right" | 2.318.600 |- | 1920. || align="right" | 722.000 |- | 1926. || align="right" | 1.616.100 |- | 1936. || align="right" | 2.739.800 |- | 1939. || align="right" | 3.191.300 |- | 1944. || align="right" | 2.559.000 |- | 15. januar 1959. || align="right" | 2.888.000 |- | 15. januar 1970. || align="right" | 3.512.974 |- | 17. januar 1979. || align="right" | 4.072.528 |- | 12. januar 1989. || align="right" | 4.460.424 |- | 9. oktobar 2002. || align="right" | 4.159.635 |- | 1. januar 2009. || align="right" | 4.581.854 |} |} == Kultura == [[Datoteka:Alexandrinsky Theatre.jpg|thumb|Aleksandrovski teatar na Trgu Ostrovskog]] [[Datoteka:Spb 06-2012 University Embankment 06.jpg|thumb|[[Петроградски државни универзитет|Petrogradski državni univerzitet]]]] Sankt Peterburg je grad koji ima svetsku reputaciju u istoriji književnosti, muzike i pozorišta. === Pozorište === U gradu danas postoji 40 različitih pozorišta. [[Marijski teatar]] je jedna od najčuvenijih [[opera|operskih]] kuća u svetu. U njemu radi i [[Balet Kirov]]. Aleksandrinski teatar je osnovan 1756. po nalogu carice Jelisavete I. Neki od kadeta oficirske škole su osnovali prvo stalno pozorište Rusije. Ansambl pozorišta se uselio u sadašnju zgradu 1832, koja je nastala po projektu arhitekte [[Karlo Rosi (arhitekt)|Karla Rosija]]. U gradu su živeli i radili [[Mihail Ivanovič Glinka|Mihail Glinka]], [[Modest Petrovič Musorgski|Modest Musorgski]], [[Nikolaj Andrejevič Rimski-Korsakov|Nikolaj Rimski-Korsakov]], [[Pjotr Iljič Čajkovski|Pjotr Čajkovski]], [[Igor Fjodorovič Stravinski|Igor Stravinski]] i [[Dmitri Dmitrijevič Šostakovič|Dmitri Šostakovič]]. Posebno je vezana za grad šostakovičeva sedma, ili ''[[Lenjingradska simfonija]]'', koja je nastala u vreme opsade grada u Drugom svetskom ratu, i predstavljala simbol opstanka ruske kulture u najtežim uslovima. Prvi put je izvedena u Moskvi, a potom je [[8. avgust]]a [[1942.]] izvedena u Sankt Peterburgu i emitovana na sovjetskom radiju. === Balet === Sankt Peterburg je jedno od najznačajnijih mesta u kome se razvila [[Balet|baletska umetnost]]. [[Sergej Pavlovič Djagiljev|Sergej Djagiljev]], [[Marijus Petipa]], [[Vaclav Nižinski]], [[Matilda Marija Kšesinskaja]] i [[Ana Pavlovna Pavlova|Ana Pavlova]] su posebno zaslužni za ovaj razvoj. Ovde se nalazi verovatno najpoznatija baletska škola na svetu - Baletska akademija [[Agripina Jakovljevna Vaganova|Vaganova]], osnovana 1738. === Šah === U Sankt Peterburgu su živeli i neki od vrhunskih svetskih šahista: [[Mihail Mojsejevič Botvinik|Mihail Botvinik]] (višestruki prvak sveta u šahu u periodu 1948—1963), [[Boris Vasiljevič Spaski|Boris Spaski]] (svretski prvak u periodu 1969—1972) i [[Viktor Korčnoj]] (danas živi u Švajcarskoj). [[Anatolij Jevgenjevič Karpov|Anatolij Karpov]] je dugo živeo u Lenjingradu gde je studirao. Titulu [[Šahovski velemajstor|šahovskog velemajstora]] prvi put je dodelio car [[Nikolaj II]] posle jednog turnira 1914. u ovom gradu. === Književnost === [[Datoteka:Russian National Bibliotheque, Saint Petersburg.jpg|thumb|desno|Nova zgrada Ruske nacionalne biblioteke na Moskovskom prospektu]] U gradu se nalazi više značajnih biblioteka. ''[[Mihail Jevgrafovič Saltikov-Ščedrin|Saltikov-Ščedrinova]] biblioteka'', nastala 1795, danas je deo [[Nacionalna biblioteka Rusije|Nacionalne biblioteke Rusije]]. Ona je sa 30 miliona dela druga najveća biblioteka Rusije posle [[Državna biblioteka Rusije|Državne biblioteke Rusije]] u Moskvi. U njoj se čuvaju knjige na 85 jezika. U zbirci se nalazi i najstariji datirani [[Istočni Sloveni|istočnoslovenski]] rukopis, [[Crkvenoslovenski jezik|crkvenoslovensko]] [[Ostromirovo jevanđelje]] iz 1057. Biblioteka [[Ruska akademija nauka|Ruske akademije nauka]] iz 1714. poseduje 17 miliona knjiga. [[Puškinova biblioteka]] je sa 5000 dela značajno manja, ali sadrži vrednu kolekciju dela iz privatne kolekcije velikog pisca. Brojni čuveni ruski umetnici su živeli i radili u Sankt Peterburgu, među kojima su književnici: [[Aleksandar Sergejevič Puškin|Aleksandar Puškin]], [[Fjodor Mihajlovič Dostojevski|Fjodor Dostojevski]], [[Nikolaj Gogolj]], [[Ana Andrejevna Ahmatova|Ana Ahmatova]], [[Aleksandar Aleksandrovič Blok|Aleksandar Blok]] i [[Josif Brodski]]. {{UNESCO-svjetska baština |ime mjesta = Istorijski centar Sankt Petersburga i pripadajuće grupe spomenika |image = Palace Square and Column of Alexander I, Saint Petersburg, Russia.jpg |godina = 2012. |vrst baštine =Prirodno dobro |mjerilo = i, ii, iv, vi |ugroženost = ne |poveznica = https://whc.unesco.org/en/list/540 |država = <center>{{flag|Rusija}} }} === Arhitektura === ==== Spomenici i građevine ==== Sankt Peterburg je dugo bio prestonica ruskih careva. U ovom gradu oni su demonstrirali svoje izuzetno bogatstvo, o čemu svedoče brojne građevine i spomenici. U čast 300-godišnjice grada (2003) mnoge građevine su detaljno restaurirane. Sankt Peterburg ima blizu 250 muzeja i 4000 zaštićenih spomenika istorije i kulture. [[UNESKO]] je označio 2400 zgrada u gradu (15% od ukupnog broja građevina) za spomenike istorije arhitekture. Više zaštićenih zgrada od Sankt Peterburga ima samo Venecija. Grad se suočava sa hroničnim problemom cene održavanja svog arhitektonskog nasleđa. Pored brojnosti ovih zdanja, tu su i drugi problemi: zgrade su posle sovjetskog perioda ostale u ruševnom stanju i njihova restauracija je skupa, industrija i gust saobraćaj u gradu su učinili vazduh jako zagađenim i tako ugrozili gradske fasade. Neki od spomenika su privatizovani od 2004, ali je i dalje oko 80% građevina u vlasništvu države. ==== Dominantni stilovi ==== * Grad je relativno mlad i na njega su jako uticali zapadnoevropski stilovi arhitekture. U gradu se mogu naći građevine u stilu ranog baroka, raskošnog baroka, [[Klasicizam u arhitekturi|klasicizma]], [[Istoricizam u arhitekturi|istoricizma]], [[art nuvo]]a i ranog [[Modernizam u arhitekturi|modernizma]] (na primer: nemačka ambasada [[Peter Berens|Berensa]] i [[Ludvig Mis van der Roe|Van der Roa]]). * Građevine iz doba Petra Velikog (na primer: [[Petropavlovska tvrđava]], 12 visokih škola, palata Menšikov, [[Peterhof|letnja palata Petra Velikog]], muzej [[Kunstkamera]] i plata Petra II) su sve projektovane pod uticajem evropskog baroka. * Kasnije se značajno razvio [[ruski barok]]. Zgrade i fasade su bile dekorisane u tri boje, a njihovi prostorni planovi su postali komplikovani. Najznačajniji arhitekti ovog perioda su [[Batolomeo Rastreli]] i [[Sava Čevakinskij]]. Tipična zdanja iz ovog perioda su [[Zimski dvorac]], [[Jekatarinski dvorac]], [[Konstantinovski dvorac]], poslednje proširenje [[Peterhof]]a, palate Stroganov, Voroncov, Šeremetjev, Šuvalov, palata Mitropolije, [[Manastir Smoljni]], Nikoljski sabor i Vladimirska katedrala. * Neoklasične građevine su svedenije. Njihove forme se baziraju na jednostavnim geometrijskim oblicima. Odličan primer je ulica Rosi: duga je 220 metara, široka 22 metra, a zgrade u njoj su visoke 22 metra, dok su im prozori visine 2,2 metra. U ovo vreme oblikovane su cele gradske četvrti, poput Dvorskog trga i oblasti oko Aleksandrinskog teatra. Najznačajniji arhitekta ovog perioda je bio italijan [[Karlo Rosi (arhitekt)|Karlo Rosi]]. [[Vasilij Stasov]] je razvio rusku verziju ovog stila u arhitekturi. * Zgrade u stilu [[art nuvo]]a su veoma maštovite i razigrane. Primeri su: Kuća knjiga, Jelisejevski magazin, zgrada pošte, Vitebska železnička stanica, Grand hotel Evropa, Hotel Astorija, zgrade u Kamenoostrovskom prospektu i stambene zgrade širom grada. * Moderni Peterburg, to jest, poznu verziju klasicizma, reprezentuju veličanstvene zgrade arhitekte [[Frederik Lidval|Frederika Lidvala]] uz obalu reke. * Posle Oktobarske revolucije realizovani su mnogi [[Konstruktivizam u arhitekturi|konstruktivistički]] projekti, kao što je upravna zgrada Kirovskog rejona (projekat [[Noj Trocki|Noja Trockog]]). * Za razliku od Moskve, u Sankt Peterburgu ima malo monumentalnih građevina karakterističnih za doba [[Staljinizam|staljinizma]] i tada dominantne umetničke ideologije socijalističkog realizma. Primer za ovaj tip arhitekture je Dom sovjeta na Moskovskom trgu. * U rekonstrukciji grada posle 1945, stare građevine su obnovljene, dok su nove podizane u stilu sovjetske arhitekture. Veoma upešatljivi primeri ovog stila su stanice [[metro]]a na Moskovskom prospektu. == Svjetska baština == Istorijski centar Sankt Peterburga i pripadajuće grupe spomenika 2021. godine uvršteni su na listu [[UNESCO]]-ove [[Svjetska baština|svjetske baštine]].<ref name=rusija>{{Cite web |url=https://whc.unesco.org/en/statesparties/ru |title= Rusija, spomenici upisani na listu svjetske baštine|work= UNESCO: Svjetska baština |access-date= 19. 1. 2023}}</ref> Njegovo arhitektonsko naslijeđe pomiruje vrlo različite barokne i čiste neoklasične stilove, što se može vidjeti u Admiralitetu, Zimskom dvoru, Mramornoj palači i Ermitažu. Urbani pejzaž Sankt Peterburga poprimio je monumentalni sjaj koji mu je svjetski poznatom osigurao svjetski poznati naziv ''Sjeverna Venecija''. Niz stranih arhitekata (Rastrelli, Rinaldi, Quarenghi, Cameron i Vallin de la Mothe) stvarao je palate, manastire i kneževske prigradske rezidencije (Petrodvorets, Lomonosov, Carsko Selo (Puškin), Pavlovsk i Gatčina).<ref name="peter">{{Cite web |url=https://whc.unesco.org/en/list/540 |title= Istorijski centar Sankt Petersburga i pripadajuće grupe spomenika - br.540 |work=UNESCO: Svjetska baština - whc.unesco.org |access-date= 9. 4. 2023}}{{en}}</ref> == Spomenici == Najpoznatiji spomenik u gradu je statua [[Petar Veliki|Petra Velikog]] na konju poznata kao Bronzani konjanik. == Povezano == * [[Nevski Prospekt]] * [[Hajnelova linija]] * [[Spisak gradova u Rusiji po broju stanovnika]] == Znamenitosti == {| border="0" class="center" |- |width="25%" align="center"|[[Datoteka:WinterPalaceAndAC.jpg|200px]] |width="25%" align="center"|[[Datoteka:Neva-StPetersburg2.JPG|200px]] |width="25%" align="center"|[[Datoteka:Peterhof ostsee3.JPG|200px]] |width="25%" align="center"|[[Datoteka:Palace Square, Saint Petersburg, Russia.jpg|200px]] |- |width="25%" align="center"|Zimski dvorac - muzej Ermitaž |width="25%" align="center"|Reka Neva |width="25%" align="center"|Peterhof - dvor Petra |width="25%" align="center"|Dvorski trg |} == Administrativna podela == [[Datoteka:Spb all districts 2005 abc rus.svg|thumb|Gradski rejoni Sankt Peterburga]] {| class="wikitable" |-class="hintergrundfarbe6" !Br. !Rejon !Izvorno ime !Broj snaovnika <br /><small>1. januar 2004.</small> !Broj snaovnika <br /><small>1. januar 2005.</small> !Broj snaovnika <br /><small>1. januar 2006.</small> |- | 1 |[[Admiralitetski rejon]] | align="right" |{{jez-rus|Admiralteйskiй raйon}} | align="right" |184.400 | align="right" |181.704 | align="right" |178.742 |- |17 |[[Frunzejski rejon (Sankt Peterburg)|Frunzejski rejon]] | align="right" |{{jez-rus|Frunzenskiй raйon}} | align="right" |402.700 | align="right" |398.994 | align="right" |393.216 |- | 4 |[[Kalinjinski rejon (Sankt Peterburg)|Kalinjinski rejon]] | align="right" |{{jez-rus|Kalininskiй raйon}} | align="right" |467.200 | align="right" |464.570 | align="right" |462.043 |- | 5 |[[Kirovski rejon (Sankt Peterburg)|Kirovski rejon]] | align="right" |{{jez-rus|Kirovskiй raйon}} | align="right" |336.100 | align="right" |332.413 | align="right" |328.610 |- | 6 |[[Kolpinski rejon]] | align="right" |{{jez-rus|Kolpinskiй raйon}} | align="right" |174.800 | align="right" |176.213 | align="right" |178.326 |- | 7 |[[Crvenogardejski rejon]] | align="right" |{{jez-rus|Krasnogvardeйskiй raйon}} | align="right" |330.200 | align="right" |327.484 | align="right" |324.908 |- | 8 |[[Krasnoselski rejon]] | align="right" |{{jez-rus|Krasnoselьskiй raйon}} | align="right" |304.300 | align="right" |302.890 | align="right" |301.739 |- | 9 |[[Kronštat]] | align="right" |{{jez-rus|Kronštadtskiй raйon}} | align="right" |43.100 | align="right" |42.992 | align="right" |42.815 |- |10 |[[Kurortni rejon]] | align="right" |{{jez-rus|Kurortnый raйon}} | align="right" |67.100 | align="right" |67.235 | align="right" |67.516 |- |11 |[[Moskovski rejon (Sankt Peterburg)|Moskovski rejon]] | align="right" |{{jez-rus|Moskovskiй raйon}} | align="right" |272.400 | align="right" |268.873 | align="right" |266.312 |- |12 |[[Nevski rejon]] | align="right" |{{jez-rus|Nevskiй raйon}} | align="right" |434.500 | align="right" |435.097 | align="right" |436.598 |- ||14 |[[Peterhof|Petrodvorski rejon]] | align="right" |{{jez-rus|Petrodvorcovый raйon}} | align="right" |76.800 | align="right" |77.574 | align="right" |115.138 |- |13 |[[Petrogradski rejon]] | align="right" |{{jez-rus|Petrogradskiй raйon}} | align="right" |131.500 | align="right" |128.469 | align="right" |126.312 |- |15 |[[Primorski rejon]] | align="right" |{{jez-rus|Primorskiй raйon}} | align="right" |397.500 | align="right" |401.609 | align="right" |405.034 |- |16 |[[Puškin (grad)|Puškinski rejon]] | align="right" |{{jez-rus|Puškinskiй raйon}} | align="right" |101.000 | align="right" |103.009 | align="right" |120.661 |- | 2 |[[Vasiljevsko ostrvo]] | align="right" |{{jez-rus|Vasileostrovskiй raйon}} | align="right" |198.700 | align="right" |196.815 | align="right" |195.522 |- | 3 |[[Viborški rejon]] | align="right" |{{jez-rus|Vыborgskiй raйon}} | align="right" |417.300 | align="right" |414.812 | align="right" |412.839 |- |18 |[[Centralni rejon (Sankt Peterburg)|Centralni rejon]] | align="right" |{{jez-rus|Centralьnый raйon}} | align="right" |231.100 | align="right" |225.821 | align="right" |224.289 |- |} == Gradovi pobratimi == Sankt Peterburg je pobratimljen sa sledećim gradovima: <table border=0><tr valign=><td> * {{ZD|Finska}} [[Turku]], [[Finska]], od 1957 * {{ZD|Nemačka}} {{ZD|Hamburg}} [[Hamburg]], [[Nemačka]], od 1957 * {{ZD|Nemačka}} {{ZD|Saksonija}} [[Drezden]], Nemačka, od 1961 * {{ZD|Srbija}} [[Beograd]], [[Srbija]] * {{ZD|Nemačka}} [[Berlin|Berlin-Nojkeln]], Nemačka, od 3. juna 1991 * {{ZD|Hrvatska}} [[Zagreb]], [[Hrvatska]], od 1968 * {{ZD|SAD}} {{ZD|Kalifornija}} [[Los Anđeles]], [[SAD]], od decembra 1989 * {{ZD|Češka}} [[Prag]], [[Češka]], od 1991 * {{ZD|Francuska}} [[Pariz]], [[Francuska]], od 1997 <td> * {{ZD|Poljska}} [[Varšava]], [[Poljska]], od 1997 * {{ZD|Poljska}} [[Gdanjsk]], Poljska * {{ZD|Italija}} [[Milano]], [[Italija]] * {{ZD|Turska}} [[Istanbul]], [[Turska]] * {{ZD|Indija}} [[Mumbaj]], [[Indija]] * {{ZD|Francuska}} [[Nica]], Francuska * {{ZD|SAD}} {{ZD|Florida}} [[Sent Pitersburg]], [[Florida]] * {{ZD|Izrael}} [[Rišon le Sion]], [[Izrael]] </table> == Reference == {{reflist}} == Vanjske veze == * [http://eng.gov.spb.ru {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20061231222926/http://eng.gov.spb.ru/ |date=2006-12-31 }} Zvanični sajt gradske uprave] * [http://www.mr-spb.ru/info/map/ {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20070915014757/http://www.mr-spb.ru/info/map/ |date=2007-09-15 }} Mapa Sankt Peterburga] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20070915014757/http://www.mr-spb.ru/info/map/ |date=2007-09-15 }} * [http://www.nevsky-prospekt.com/ {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20160110210354/http://www.nevsky-prospekt.com/ |date=2016-01-10 }} Stranice i slike o istoriji Sankt Peterburga] {{Commonscat|Saint Petersburg}} {{Commonscat|Historic Centre of Saint Petersburg and Related Groups of Monuments}} {{Rusija}} {{Gradovi-heroji SSSR}} [[Kategorija:Sankt Peterburg| ]] [[Kategorija:Gradovi u Rusiji]] [[Kategorija:Svjetska baština u Rusiji]] 41j5yn65cs5ppzth87y6esub9ldubxr Sjeverno more 0 2941 42681210 42188440 2026-08-26T04:30:47Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 0 sources and tagging 1 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42681210 wikitext text/x-wiki [[Datoteka:Mer du Nord-vierge.png|250px|mini|Sjeverno more]] [[Datoteka:North Sea 02 ubt.jpeg|250px|mini|Sjeverno more]] [[Datoteka:NASA NorthSea1.jpg|250px|right|thumb|Sjeverno more iz svemira]] '''Sjeverno more''' je [[rubno more]] [[Atlantski okean|Atlantskog okeana]] pored obala sjeverozapadne [[Evropa|Evrope]]. Sa tri strane je gotovo u potpunosti okruženo kopnom, uz uske prolaze poput kanala [[La Manche]], [[Skagerrak]] i [[Kattegat]], dok je na sjeverozapadu široko spojeno sa sjeveroistočnim dijelom Atlantskog okeana i [[Norveško more|Norveškim morem]]. Na njegovim obalama, na području od oko 150&nbsp;km živi oko 80 miliona ljudi. Sjeverno more je jedan od važnijih trgovačkih puteva i služi kao put Sjeverne i Srednje Evrope prema svjetskom tržištu. Južni dio Sjevernog mora zajedno sa kanalom La Manche je jedan od najgušće plovnih područja svijeta. Ispod dna mora nalaze se velike zalihe [[nafta|nafte]] i zemnog gasa, koje se eksploatiraju od [[1970te|1970tih]]. Komercijalni [[ribolov]] je znatno umanjio bogatstvo ribe u posljednih nekoliko desetljeća. Zabilježene su znatne promjene okoline, nastale zbog ispuštanja otpadnih voda iz zemalja Sjeverne Evrope i nekih srednjevropskih zemalja direktno u more ili posredno preko susjednog [[Baltičko more|Baltičkog mora]]. == Geografija == === Položaj i pružanje === Sjeverno more se najvećim dijelom prostire na evropskom kontinentalnom [[šelf]]u, osim malehnog uskog područja u sjevernom dijelu mora u blizini Norveške. Sjeverno more je zapljuskuje obalu [[Velika Britanija|Britanskih ostrva]] (Engleska i Škotska) na zapadu<ref name="Britannica">{{cite encyclopedia |last = L.M.A. |editor = University of Chicago |encyclopedia =Encyclopædia Britannica Macropædia |title = Europe |edition = Fifteenth |year = 1985 |publisher = Encyclopædia Britannica Inc. |volume =18 |location = U.S.A. |isbn =0-85229-423-9 |pages = 832–835 }} </ref> i mnoge sjevernoevropske i srednjevropske zemlje kao što su [[Norveška]] (sjeveroistok), [[Danska]] (istok), [[Njemačka]] (jugoistok), [[Holandija]] (jug) te [[Belgija]] i [[Francuska]] (jugozapad).<ref name="Britannica"/><ref name="American">{{cite book |last=Ripley |first=George |author2=Charles Anderson Dana |title=The American Cyclopaedia: A Popular Dictionary of General Knowledge |url=http://books.google.com/?id=GEpMAAAAMAAJ&pg=PA499&dq=Norway,+Denmark,+Germany,+the+Netherlands,+Belgium,+and+France+%22North+Sea%22 |format=Digitized 11 October 2007 by Google Books online |accessdate=26 December 2008 |year=1883 |publisher= D. Appleton and company |page=499 }}</ref><ref>{{cite web|last=Helland-Hansen|first=Bjørn|author2=Fridtjof Nansen|title=IV. The Basin of the Norwegian Sea.|work=Report on Norwegian Fishery and Marine-Investigations Vol. 11 No. 2|year=1909|publisher=Geofysisk Institutt|url=http://web.gfi.uib.no/The%20Norwegian%20Sea/TNS-002.htm|accessdate=9 January 2009|archivedate=2009-01-14|archiveurl=https://web.archive.org/web/20090114230040/http://web.gfi.uib.no/The%20Norwegian%20Sea/TNS-002.htm|deadurl=yes}}</ref> Na jugozapadu Sjeverno more je preko [[Doverska vrata|Doverskih vrata]] povezano sa kanalom [[La Manche]], dok je na istoku preko [[moreuz]]a [[Skagerrak]] i [[Kattegat]] povezano sa Baltičkim morem. Na sjeveru se široko otvara prema [[Norveško more|Norveškom moru]], kao istočnom dijelu sjevernog Atlantskog okeana. Osim očiglednih granica na obalama okolnih država, Sjeverno more je od moreuza Skragerrak ograničeno zamišljenom linijom počev od norveškog grada [[Lindesnes]] do danskog [[Hanstholm]]a. Sjeverna granica mora prema Atlantiku je prirodno dosta nejasno određena. Tradicionalno, uzima se zamišljena linija od sjeverne [[Škotska|Škotske]] preko Shetlandskih ostrva do norveškog [[Ålesund]]a. Prema [[OSPAR|sporazumu Oslo-Pariz]] iz 1962. ova granica se pruža nešto zapadnije i sjevernije duž 5° zapadne dužine i 62° sjeverne širine na visini norveškog fjorda [[Geirangerfjord]]. Pružanje u smijeru sjever-jug iznosi oko 1.120&nbsp;km od 50°56' S do 62° S. Najveća širina od istoka do zapada iznosi 1.001&nbsp;km od 4°26' Z do 9°50' I. Površina Sjevernog mora iznosi oko 575.000&nbsp;km² uz prosječnu dubinu od 94 metra, što daje približnu zapreminu vode od oko 54.000&nbsp;km³.<ref name="Safety">{{cite web|title = About the North Sea: Key facts|publisher = ''Safety at Sea project: Norwegian Coastal Administration''|year = 2008|url = http://www.safetyatsea.se/index.php?section=northsea|accessdate = 2 November 2008|archivedate = 2008-12-09|archiveurl = https://web.archive.org/web/20081209095426/http://www.safetyatsea.se/index.php?section=northsea|deadurl = yes}}</ref> === Podjela === Za potrebe ribolova i praćenja vremenskih nepogoda, njemačka pomorska meteorološka služba iz [[Hamburg]]a uslovno je podijelila Sjeverno more na određena područja: Zapadno Sjeverno more od sjevera prema jugu: * Viking – istočno od Šetlandskih ostrva * Forties – istočno od Škotske * Dogger – između ostalog područje u blizini praga [[Dogger bank|Dogger]] * jugozapadno Sjeverno more ili [[Southern Bight]] Istočno Sjeverno more od sjevera prema jugu: * Utsira – zapadno od norveške obale, po [[Utsira|istoimenom ostrvu]] * Fischer – zapadno graniči sa moreuzom Skagerrak * [[Njemački zaliv]] – ispred holandske, njemačke i danske obale == Pritoke == [[Datoteka:Dundee and Firth of Tay from Dundee Law.jpeg|250px|mini|Firth of Tay kod Dundeeja]] Najveće rijeke koje se ulijevaju u Sjeverno more su [[Laba]], [[Weser]], [[Rajna]], Maas i [[Temza]].<ref name="Ray">{{cite book |last=Ray |first= Alan |author2=G. Carleton |author3=Jerry McCormick-Ray |title=Coastal-marine Conservation: Science and Policy |url=http://books.google.com/?id=E7xLaYVGEF4C&pg=PA262&dq=%22North+Sea%22+watershed |year= 2004 |edition= illustrated |accessdate=21 January 2009 |format=Digitized by Google Books online |publisher=Blackwell Publishing |isbn=0-632-05537-5 |page=262 }} </ref> {{columns-list| * [[Riječna delta|Delta]] Rajna-Maas (Holandija) 2900&nbsp;m³/[[Sekunda|s]], od toga ** kroz [[Ijsselmeer]] 555&nbsp;m³/s ** preko [[Rajna|Rajne]] 2300 m³/s ** preko [[Maas]]a 357 m³/s * [[Laba]] (''Elbe'') ([[Donja Saksonija]]/[[Schleswig-Holstein]]) 856&nbsp;m³/s * [[Glomma]] (Norveška) 603&nbsp;m³/s * [[Götaälv]] (Švedska, [[Trysilelva]] Norveška)<ref name="Leibnitz" /> * [[Weser]] (Donja Saksonija/Bremen) 358&nbsp;m³/s * [[Drammenselva]] (Norveška) 314 m³/s * [[Humber (rijeka u Engleskoj)|Humber]] (Engleska) 250&nbsp;m³/s, sa zajedničkim [[estuarij]]em sa rijekama: ** [[Trent (rijeka)|Trent]] 99 m³/s ** [[Yorkshire]] [[Ouse (Yorkshire)|Ouse]] 44 m³/s * [[Tay|Firth of Tay]] (Škotska) 170 m³/s * [[Otra]] (Norveška) 150 m³/s * [[Sira (rijeka)|Sira]] (Norveška) 130 m³/s * [[Schelde]] (Belgija/Holandija) 126&nbsp;m³/s * [[Forth (rijeka)|Forth]] (Škotska) 112&nbsp;m³/s * [[Lågen (Numedal)|Numedalslågen]] (Norveška) 111 m³/s * [[Tweed (Ujedinjeno Kraljevstvo)|Tweed]] (Škotska i Engleska) 85&nbsp;m³/s * [[Ems]] (Donja Saksonija) 80,5&nbsp;m³/s * [[Temza]] (Engleska) 76&nbsp;m³/s }} == Geologija == U [[geologija|geološkom]] smislu, Sjeverno more je dosta staro more. Njegov nastanak kao i njegove promjene veličine i oblika mogu se pratiti u periodu od oko 350 miliona godina. U [[tercijar]]u korito Sjevernog mora je konačno potonulo. Međutim, današnji oblik dobilo je tek krajem posljednjeg [[ledeno doba|ledenog doba]] prije oko 11.000 godina. Čak i današnje stanje je samo jedna faza u dinamičnom razvoju Sjevernog mora. Dugoročno se smatra da će i dalje rasti nivo mora. Procjenjuje se da je u posljednjih 7.500 godina taj rast iznosio oko 33&nbsp;cm u jednom vijeku (prema srednjem vodostaju tokom plime mjereno na njemačkoj obali). U prošlom vijeku zabilježen je rast nivoa mora od 20 do 25&nbsp;cm. U posljednjem ledenom dobu, kao i u prethodnim, velike količine vode su bile ''zarobljene'' u ledu [[lednik]]a, tako da je u unutrašnjosti [[Skandinavija|Skandinavije]] sloj leda iznosio i do 3 kilometra. Nivo Sjevernog mora na vrhuncu [[ledeno doba|ledenog doba]] nalazio se oko 120 metara ispod današnjeg nivoa, a obalna linija se nalazila oko 600&nbsp;km sjeverno od današnje. U to doba veliki dijelovi Sjevernog mora bili su kopno. Krajem posljednjeg ledenog doba nivo mora nalazio se oko 60 m ispod današnjeg prosječnog stanja, pri čemu je obalna linija bila sjeverno od današnjeg [[Dogger bank|praga Dogger]]. Cijelo južno područje današnjeg Sjevernog mora bilo je kopno (takozvana zemlja Dogger), a evropsko kopno i britanska ostrva bili su spojeni u jedinstvenu kopnenu masu. Poslije toga vijekovima je rastao nivo mora, pri čemu je brzina rasta tokom vremena bila sve manja. === Oblik === [[Datoteka:Doggerbank.jpg|mini|Satelitska slika Sjevernog mora, [[Dogger bank]] je označen crveno]] Sjeverno more je šelfsko more sa prosječnom dubinom od samo 94 metra. Dno mora najvećim dijelom zauzima kontinentalni [[šelf]], tako da dubina raste od 25 m do 35 m u južnom dijelu na oko 100 do 200 m na [[kontinentalni prag|kontinentalnom pragu]] između Norveške i sjeverno od Šetlandskih ostrva. Cijeli južni dio mora ima najveću dubinu od oko 50 metara. Izuzetak čini [[Norveška brazda]], na čijem najdubljem području je izmjerena dubina od 725 metara. Najpliće mjesto pored obalnih područja nalazi se u području [[Dogger bank]]a. U južnom dijelu mora nalaze se i brojni pjeskoviti plićaci. Sjeverno more se općenito može podijeliti na plitki južni dio, centralno Sjeverno more, sjeverno Sjeverno more i Norvešku brazdu sa prijelazom u Skagerrak. U južnom Sjevernom moru u kanal La Manche prelazi se kroz Doverska vrata. [[Southern Bight]] se nalazi ispred obala Holandije i Belgije, a [[Njemački zaliv]] uključujući i [[Helgolandski zaliv]] nalazi se ispred njemačke obale. Područje plitkih voda Dogger banka čini razgraničenje Njemačkog zaliva od centralnog mora. [[Vadensko more]] pruža se duž južne obale od [[Den Helder]]a u Holandiji, preko cijele njemačke sjevernomorske obale sve do [[Esbjerg]]a u Danskoj. Plitka zona Dogger bank je veličine kao pola Holandije sa dubinom između 13 m do najviše 20 metara. Ona je poznata kao mjesto za ribolov, a pri velikim olujama ovdje čak dolazi do lomljenja talasa. Norveška bradza sa prosječnom dubinom između 250 i 300 m, a na prijelazu prema Skagerraku i do 725 m, igra značajnu ulogu za razmjenu vode sa Baltičkim morem i ostatkom Atlantika. Duž Norveške braze teče [[Norveška struja]], preko većeg dijela Sjevernog mora dalje u Atlantik. Osim toga tuda prolazi i veći dio struja koje potiču iz Sjevernog mora prema sjeveru. U centralnom dijelu moru, oko 200&nbsp;km istočno od škotskog grada [[Dundee]] nalaze se druge brazde poznate kao ''Devil's Hole'' (bos. ''Đavolja rupa''). Nekoliko kilometara duge brazde idu u rasponu od oko 90 metara dubine do dubine oko 230 m. [[Doverska vrata]] dosežu dubinu od oko 30 m, morsko dno prema zapadu se spušta te na kraju La Mancha doseže do 100 m. Između Holandije i Velike Britanije dubine iznose od 20 do 30 m, dok ispred frizijske obale dosežu i do 45 metara. == Hidrologija == === Osnovni podaci === [[Datoteka:Rivieren 4.46933E 51.88083N.jpg|mini|Ušće Rajne]] Sadržaj [[so]]li u [[morska voda|morskoj vodi]] zavisi od mjesta i godišnjeg doba a kreće se od 15 do 25 promila u blizini riječnih ušća te od 32 do 35 promila u sjevernom dijelu mora. [[Temperatura]] mora ljeti može dostići 25&nbsp;°C a zimi do 10&nbsp;°C. Pri tome temperatura često jako varira u zavisnosti od uticaja Atlantskog okeana, od dubine mora, a najviše od morskih struja. U dubljem, sjevernom dijelu mora, u jednom području južno i istočno od Šetlandskih ostrva, temperatura Sjevernog mora je tokom cijele godine gotovo konstantna na 10&nbsp;°C zbog ulaska atlantskih voda. Sa druge strane, vrlo plitke vode Vadenskog mora imaju znatne temperaturne oscilacije pa tokom vrlo oštrih i hladnih zima može doći i do formiranja [[led]]a. === Kruženje vode === Razmjena slane vode u Sjevernom moru odvija se kroz kanal [[La Manche]] i duž škotske i engleske obale iz Atlantika u Sjeverno more. Najveći unos slatke vode u Sjeverno more su rijeke koje se ulijevaju u Baltičko more, a čija voda dospijeva u Sjeverno more preko Skagerraka. [[Rijeka (vodotok)|Rijeke]] koje se ulijevaju direktno u Sjeverno more imaju ukupan sliv od oko 841.500&nbsp;km² i godišnje dopremaju od 296 do 3454&nbsp;km³ slatke vode u more. Rijeke koje se ulijevaju u Baltik imaju ukupan sliv od 1.650.000&nbsp;km², što je gotovo dvostruko više, a nose godišnje oko 470&nbsp;km³ slatke vode. Duž danske i norveške obale u Atlantski okean se vraća [[Norveška struja]] iz Sjevernog mora. Ona se uglavnom kreće po dubini od 50 do 100m. Boćate vode [[Baltičko more|Baltičkog mora]] i svježa voda iz [[fjord]]ova i Sjevernog mora daju ovoj struji relativno nizak [[salinitet]]. Dio toplijih voda koje dolaze iz Atlantika okreću se duž Norveške struje i daju određenu toplu ''jezgru'' u vodama. Zimi ova struja ima temperaturu od 2 do 5&nbsp;°C, dok salinitet iznosi manje od 34,8 promila. Atlantska voda u Sjevernom moru odvojena frontom je, za razliku od Norveške struje, nešto toplija do 6&nbsp;°C, a salinitet joj iznosi više od 35 promila.<ref name="NC" /> U periodu od jedne do dvije godine, cjelokupna voda u moru se potpuno zamijeni. Unutar mora mogu se raspoznati jasni vodeni frontovi koji se razlikuju u temperaturi, salinitetu, količini hranjivih materija i količini zagađenja, što se mnogo lakše zapaža ljeti nego zimi. Najveći vodeni frontovi su ''frizijski front'', koji odvaja vodu iz Atlantika od vode iz La Mancha, te ''danski front'', koji odvaja priobalne vode od centralnog dijela mora. Voda iz ušća velikih rijeka vrlo sporo prelazi u Sjeverno more. Slatke vode iz Rajne i Labe, naprimjer, mogu se primijetiti sve do sjeverozapadne obale Danske u odnosu na morsku vodu. Uticaji unosa materija iz rijeka i atmosfere na cirkulaciju vode mogu se procijeniti kompleksnim scenarijima samo pomoću modernih numeričkih metoda. === Plima i oseka === [[Plima i oseka|Plimu i oseku]] u Sjevernom moru izazivaju plime i oseke sjevernog Atlantika, jer je samo Sjeverno more relativno plitko i malehno da bi se na njemu formirala značajnija plima. Plima i oseka se mijenjaju u ritmu od po 12 sati i 25 minuta. Tačnije, vremenski period između dva ciklusa plime i oseke po pravilu iznosi 24&nbsp;h&nbsp;50&nbsp;min. Plimni talasi izazivaju Coriolisov efekt na istočnoj obali Škotske i Engleske u pravu juga te nakon 10 do 11 sati nakon Škotske dolaze do Njemačkog zaliva. Pri tome oni dva do tri puta dostižu [[amfidromija|amfidromsku tačku]]. Jedna od tih tačaka se nalazi vrlo blizu Doverskih vrata. One nastaju zbog plimnih talasa koji ulaze preko La Mancha te utiču na plimu i oseku u uskom pojasu [[Hoofden|De Hoofden]] u južnom Bightu između južne Engleske i Belgije i Holandije. Ako se uzme u obzir ova tačka, plimni talasi od sjeverne Škotske do Borkuma putuju oko 12 sati duže. Obje druge amfidromske tačke nalaze se blizu obale južne Norveške i na liniji između južne Danske i južne Škotske preko Jitlandskog grebena sa koordinatama 55°&nbsp;25'&nbsp;S, 5°&nbsp;15'&nbsp;I. One čine jedinstveno polje oko kojih se dešavaju plime i oseke. Razlika između plime i oseke u južnoj Norveškoj iznosi manje od pola metra, međutim povećava se udaljenošću neke obale od amfidromske tačke. Niske obale i lijevkasta suženja povećavaju ovu razliku. Najveća razlika između plime i oseke je na engleskoj obali u zalivu [[The Wash (zaliv)|Wash]], gdje razlika doseže i do 6,8 metara. Zbog interferenci sa plimnim valovima iz La Mancha na holandskoj obali kod [[Rotterdam]]a<ref name="rotterdam" /><ref name="hoek" /> javlja se nedostatak vode a kod [[Den Helder]]a<ref name="Den Helder" /> periodično se javljaju dvovršne ili trovršne poplave. Na njemačkoj obali razlika između plime i oseke u zavisnosti od oblika i položaja obale iznosi od 2 do 4,5 metra. Ispred obale [[Jutland]]a razlike se smanjuju te do moreuza Skagerak i Kattegatt plimni valovi nestaju. U plitkim područjima, ne samo u Njemačkom zalivu, stvarna razlika plime i oseke je znatno pod uticajem drugih faktora kao što su položaj obale i pretežni vjetrovi ili oluje (olujna plima). U područjima ušća rijeka plimni valovi mogu povećati plimne nivoe rijeka i izazvati ili pojačati efekte plimne poplave. == Značaj == [[Datoteka:Nordsee Wirtschaftszonen.png|thumb|desno|Približna podjela Sjevernog mora prema ekonomskim zonama]] Južna obala mora je vrlo gusto naseljena i u skladu s tim vrlo je privredno razvijena. U području obale dugom oko 150&nbsp;km živi oko 80 miliona ljudi, od čega je gotovo svo stanovništvo [[Belgija|Belgije]] i [[Holandija|Holandije]], većinom u urbanim naseljima i gradovima. U ovim obalnim područjima [[Gustoća stanovništva|gustoća naseljenosti]] po kvadratnom kilometru iznosi preko 1.000 stanovnika. Odsječak obale između [[Hamburg]]a i [[Bruxelles]]a je jako industrijaliziran. Ovdje se nalazi i neke od najvećih koncentracija [[teška industrija (privreda)|teške industrije]] u svijetu.<ref name="NorthSeaPDF">{{cite web |title = Chapter 5: North Sea |work = Environmental Guidebook on the Enclosed Coastal Seas of the World |publisher = International Center for the Environmental Management of Enclosed Coastal Seas |year = 2003 |url = http://www.emecs.or.jp/guidebook/eng/pdf/05north.pdf |format = PDF |accessdate = 24 November 2008 |archivedate = 2008-12-17 |archiveurl = https://web.archive.org/web/20081217143715/http://www.emecs.or.jp/guidebook/eng/pdf/05north.pdf |deadurl = yes }}</ref> === Politički status === Iako je faktička kontrola nad Sjevernim morem bila odlučujuća za prevlast nad sjeverozapadnom Evropom još od vremena [[Viking]]a, od [[Englesko-holandski rat (1652-1654)|prvog Englesko-holandskog pomorskog rata 1652-1654.]] ono je postalo pitanje svjetske politike. Sve do početka Drugog svjetskog rata, Sjeverno more pravno nije pripadalo nikom, osim što su pogranične države prisvajale samo uski priobalni pojas pod svoj suverenitet. Međutim, u posljednjih nekoliko desetljeća situacija se drastično promijenila. Države koje izlaze na obalu Sjevernog mora imaju pretenziju na takozvanu zonu od 12 milja.<ref name="bekannt" /> Morska granica ove zone čini i granicu teritorije tih država. Površina mora unutar državne teritorije spada u područje državnih voda i državnih vodenih puteva. U zoni od 12 milja, sjeveromorske države zadržavaju ekskluzivno pravo na [[ribolov]]. Međutim, tokom takozvanih [[bakalarski ratovi|bakalarskih ratova]], [[Island]] se izborio da njegova međunarodna zona za ribolov bude 200 milja, čemu su se pridružile i države EU, tako da je Sjeverno more praktično zatvoreno u odnosu na druge države. Ribolov je ograničen na države EU i Norvešku, dok sve ostale države moraju potpisati posebni sporazum. Koordinacija između država regulirana je Zajedničkom politikom o ribolovu EU kao i ugovorima između EU i Norveške. Nakon što su ispod dna Sjevernog mora otkrivene zalihe nafte i gasa, Norveška je uzela sebi za pravo pretenzije u skladu sa Ženevskim konvencijama o teritorijalnom moru i vanjskom pojasu, a nedugo zatim slijedile su je i druge države. Dno Sjevernog mora je podijeljeno također principom srednjih linija, prema zamišljenim srednjim linijama između dvije priobalne države. Samo je između Holandije, Njemačke i Danske dno mora drugačije podijeljeno, nakon dugotrajnijih sukoba i nakon presude [[Međunarodni sud pravde|Međunarodnog suda pravde]]<ref name="ICJ" />. Pošto bi Njemačka zbog svoje geografske pozicije u suprotnom imala vrlo mali dio dna u odnosu na svoju liniju obale, u njemačku ekonomsku spada i još jedno polje, takozvana zona ''pačiji kljun''. === Sirovine === Geolozi su 1958. godine otkrili u blizini gradića [[Slochteren]]a u holandskoj provinciji [[Groningen (provincija)|Groningen]] polje [[zemni plin|zemnog gasa]]. Smatralo se da postoje druga polja ispod morskog dna u Sjevernom moru, međutim u to doba nisu bila definirana jasna prava vlasništva na [[otvoreno more|otvorenom moru]]. Probna bušenja počela su 1966., a već 1969. [[Phillips Petroleum Company]] otkrila je u norveškom sektoru polje ''Ekofisk'', u to doba jedno od 20 najvećih [[nafta|naftnih]] polja na svijetu, koje se odlikuje naftom vrlo siromašnom [[sumpor]]om. Prve komercijalne količine počele su se crpiti 1971. godine. Nafta iz polja Ekofrisk se prvobitno prevozila tankerima, a 1975. je napravljen [[naftovod]] do engleskog [[Cleveland (Engleksa)|Clevelanda]] te 1977. drugi naftovod do njemačkog [[Emden]]a. Veći značaj za naftne kompanije ove rezerve su dobile nakon naftnih kriza 1970tih, kad su cijene nafte na svjetskom tržištu dovele do povećanja isplativosti ulaganja u ove rezerve. Tokom 1980tih i 1990tih uslijedila su otkrića novih naftnih polja ispod Sjevernog mora. Iako su troškovi njene proizvodnje vrlo visoki, dobijena nafta ima vrlo visok kvalitet, što uz činjenice da okolna regija ima reputaciju jake političke i sigurnosne stabilnosti i da su u blizini razvijene zemlje [[Zapadna Evropa|Zapadne Evrope]], daju ovom području veliki ekonomski značaj. U međuvremenu, do danas u Sjevernom moru postoji oko 450 naftnih platformih, čime je Sjeverno more najvažnije offshore naftno područje. Većina platformi se nalazi u britanskom sektoru Sjevernog mora, a nakon njih su platforme u norveškom, holandskom i danskom sektoru. Britanski i norveški sektor pored toga imaju i najveće rezerve nafte. Procjene polaze od toga da se samo u norveškom sektoru nalazi oko 54 [[postotak|posto]] naftnih i 45% rezervni prirodnog gasa. Značajna naftna polja, pored ''Ekofiska'' su također norveško polje ''Statfjord'' čije je priključenje na naftovod zahtijevalo prelazak naftovoda preko Norveške brazde. Norveška državna naftna kompanija [[Statoil]], u skladu sa norveškim zakonom, zadržava najmanje 50% udjela u naftnim poljima koja se nalaze u norveškom sektoru. Najveće polje prirodnog gasa u Sjevernom moru je polje ''Troll''. Ono se nalazi u Norveškoj brazdi na dubini od 345 metara, te su učinjeni veliki napori da se do njega dođe i počne crpiti gas. Jedna od platformi visoka 472 m i teška 650 hiljada tona je najveća offshore platforma i najveći objekat koji je čovjek ikada transportirao. Vrhunac eksploatacije dosegnut je 1999. godine kada se dnevno dobijalo gotovo 6 miliona barela nafte (950.000&nbsp;m³) i 280 miliona m³ zemnog gasa. Međutim, do danas je dno Sjevernog mora toliko istraženo, da se gotovo ne očekuje da će u njemu biti nekih većih otkrića novih zaliha. Gotovo svi svjetski proizvođači nafte učestvuju u njenoj eksploataciji sa dna Sjevernog mora. U posljednjih nekoliko godina neki veći svjetski naftni koncerni kao što su Shell i BP obustavili su vađenje nafte u Sjevernom moru a količina dobijene nafte od 1999. godine do danas je u stalnom padu zbog sve manjih rezervi. Cijena nafte tipa ''brent crude'', jedne od prvih sorti nafte koja se dobijala iz Sjevernog mora, i danas služi kao standard i usporedba na tržištu nafte u Evropi, Africi i Bliskom Istoku. Osim eksploatacije nafte i gasa, priobalne države sa dna Sjevernog mora svake godine vade nekoliko miliona kubnih metara [[pijesak|pijeska]] i šljunka. Oni se najviše koriste u građevinarstvu, za nasipanje plaža pijeskom kao i za zaštitu obalnog pojasa. Najveći korisnik pijeska u 2003. bile su Holandija (oko 30 miliona m³) i Danska (oko 10 miliona m³ u području Sjevernog mora). Prema podacima iz 2005. Njemačka je iz Sjevernog mora izvadila 740.000&nbsp;m³ pijeska i šljunka.<ref name="court" /> === Turizam === Na obalama i plažama Sjevernog mora turizam je umjereno razvijen. Turistički privlačne su uglavnom belgijska, holandska, njemačka i danska obala. U Velikoj Britaniji također postoji nekoliko turističkih mjesta na sjevernomorskoj obali. Morski [[turizam]] u Engleskoj koncentriran je uglavnom na obalu La Mancha. Zbog stalnih i jakih vjetrova među turistima su omiljeni vodeni sportovi [[jedrenje]] i surfanje na vjetru. Međutim zbog jakih plima i brojnih plitkih područja u blizini obala, područje Sjevernog mora je dosta zahtjevnije za jedrenje od Baltičkog ili Sredozemnog mora, tako da u njegove vode zalazi znatno manji broj jedrilica. == Reference == {{refspisak|2|refs= <ref name="Leibnitz" >[http://www.io-warnemuende.de/Antworten_Fragen_zum_Meer.html?frage=49 Leibniz-Institut für Ostseeforschung Warnemünde: ''Gehört das Kattegatt noch zur Ostsee''?]</ref> <ref name="NC">{{Cite web |title=CIMAS – Norveške struje i struje na sjevernom rtu |url=http://oceancurrents.rsmas.miami.edu/atlantic/norwegian.html |access-date=2015-07-03 |archive-date=2018-01-01 |archive-url=https://web.archive.org/web/20180101200757/http://oceancurrents.rsmas.miami.edu/atlantic/norwegian.html }}</ref> <ref name="rotterdam">[http://www.tide-forecast.com/locations/Rotterdam-Netherlands/tides/latest Tabela plime i oseke za Rotterdam]</ref> <ref name="hoek">[http://www.tide-forecast.com/locations/Hoek-van-Holland-Netherlands/tides/latest Tabela plime i oseke za Hoek van Holland]</ref> <ref name="Den Helder">[http://www.tide-forecast.com/locations/Den-Helder-Netherlands/tides/latest Tabela plime i oseke za Helder]</ref> <ref name="bekannt">Objava [http://www.gesetze-im-internet.de/bundesrecht/k_stmprokbek/gesamt.pdf Proklamacije savezne njemačke vlade o proširenju njemačkog obalnog pojasa] od 11. novembra 1994. (BGBl. I S. 3428)</ref> <ref name="ICJ">[http://www.icj-cij.org/docket/index.php?p1=3&p2=3&k=cc&case=52&code=cs2&p3=5 Međunarodni sud pravde: ''North Sea Continental Shelf Cases, presuda od 20. februara 1969.''] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20160304051043/http://www.icj-cij.org/docket/index.php?p1=3&p2=3&k=cc&case=52&code=cs2&p3=5 |date=2016-03-04 }} sažetak presude (engl.; PDF)</ref> <ref name="court">Međunarodno vijeće za istraživanje mora (ICES): Cooperative Research Report No. 297, august 2009: ''Effects of extraction of marine sediments on the marine environment 1998 – 2004'', str. 167</ref> }} == Literatura == {{refbegin|2}} *{{cite web | title = North Sea | work = Country Analysis Briefs | publisher = Energy Information Administration (EIA) | date = January 2007 | url = http://www.auburn.edu/~johnspm/gloss/absolute_advantage | accessdate = 23 January 2008 }} *{{cite web|url=http://www.mumm.ac.be/EN/NorthSea/facts.php|title=North Sea Facts|work=Royal Belgian Institute of Natural Sciences|publisher=Management Unit of North Sea Mathematical Models|accessdate=15 February 2009|archivedate=2008-06-02|archiveurl=https://web.archive.org/web/20080602103541/http://www.mumm.ac.be/EN/NorthSea/facts.php|deadurl=yes}} *{{cite book|last=Starkey|first=David J.|author2=Morten Hahn-Pedersen |title=Bridging troubled waters: Conflict and co-operation in the North Sea Region since 1550|publisher=Fiskeri-og Søfartsmuseets|location=Esbjerg [Denmark]|year=2005|isbn=87-90982-30-4}} *{{cite book|last=Ilyina|first=Tatjana P |title=The fate of persistent organic pollutants in the North Sea multiple year model simulations of [gamma]-HCH, [alpha]-HCH and PCB 153Tatjana P Ilyina;|publisher=Springer|location=Berlin ; New York|year=2007|isbn=978-3-540-68163-2 }} *{{cite book|last=Karlsdóttir|first=Hrefna M. |title=Fishing on common grounds: the consequences of unregulated fisheries of North Sea Herring in the postwar period|publisher=Ekonomisk-Historiska Inst., Göteborg Univ.|location=Göteborg|year=2005|isbn=91-85196-62-2 }} *{{cite book|last=Tiedeke|first=Thorsten |author2=Werner Weiler |title=North Sea coast: landscape panoramas|publisher=Nelson: NZ Visitor; Lancaster: Gazelle Drake Academic|year=2007|isbn=978-1-877339-65-3 }} *{{cite book|title=Rural history in the North Sea area: a state of the art (Middle Ages – beginning 20th century)|publisher=Brepols|location=Turnhout|year=2007|isbn=978-2-503-51005-7|author=ed. by Erik Thoen }} *{{cite book|last=Waddington|first=Clive |author2=Kristian Pedersen |title=Mesolithic studies in the North Sea Basin and beyond: proceedings of a conference held at Newcastle in 2003|url=https://archive.org/details/mesolithicstudie0000unse|publisher=Oxbow Books|location=Oxford|year=2007|isbn=1-84217-224-7}} *{{cite book|last=Zeelenberg|first=Sjoerd |title=Offshore wind energy in the North Sea Region: the state of affairs of offshore wind energy projects, national policies and economic, environmental and technological conditions in Denmark, Germany, The Netherlands, Belgium and the United Kingdom|publisher= University of Groningen |location=Groningen|year=2005|oclc=71640714}} * Jürgen Ehlers ''Die Nordsee. Vom Wattenmeer zum Nordatlantik.'' Primus Verlag, Darmstadt 2008, {{ISBN|978-3-89678-638-8}}. * Norbert Fischer, Susan Müller-Wusterwitz und Brigitta Schmidt-Lauber (Hrsg.): ''Inszenierungen der Küste.'' Reimer, Berlin 2007, {{ISBN|978-3-496-02800-0}}. * Horst Güntheroth: ''Die Nordsee – Portrait eines bedrohten Meeres.'' Gruner und Jahr, Hamburg 1986, {{ISBN|3-570-07168-5}}. * Richard Pott: ''Die Nordsee - eine Natur- und Kulturgeschichte.'' Beck, München 2003, {{ISBN|978-3-406-51030-4}}. * Reineck, H. E. & Schäfer, W. (1956): Kleines Küsten-ABC für Binnenländer an der Nordsee, Senckenberg, Wilhelmshaven, [http://hdl.handle.net/10013/epic.44665.d001 (pdf 2,5 MB)] {{refend}} == Vanjske veze == {{Commonscat|North Sea}} * [http://www.eastsea.org/article3/report3.htm Etymology and History of names] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20040618050809/http://www.eastsea.org/article3/report3.htm |date=2004-06-18 }} * [http://www.nordseewolf.de Further information (german)] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20181223183333/https://www.nordseewolf.de/ |date=2018-12-23 }} * [http://news.bbc.co.uk/1/hi/sci/tech/4360815.stm Silver Pit theories] * [http://mapserver.maptech.com/homepage/index.cfm?lat=53.8785302472&lon=2.27772288745&scale=1500000&zoom=50&type=0&icon=0&searchscope=dom&CFID=1719760&CFTOKEN=33728793&scriptfile=http://mapserver.maptech.com/homepage/index.cfm&latlontype=DMS Silver Pit chart] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20081227043145/http://mapserver.maptech.com/homepage/index.cfm?lat=53.8785302472&lon=2.27772288745&scale=1500000&zoom=50&type=0&icon=0&searchscope=dom&CFID=1719760&CFTOKEN=33728793&scriptfile=http%3A%2F%2Fmapserver.maptech.com%2Fhomepage%2Findex.cfm&latlontype=DMS |date=2008-12-27 }} * [http://www.nordsoemuseet.dk/index.php?sprog=en The North Sea Museum] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20070208171734/http://www.nordsoemuseet.dk/index.php?sprog=en |date=2007-02-08 }} in Hirtshals, Denmark * [http://www.nordsee.org/ German coast information in German] * [http://www.manuela-schmeling.de Photos Northsea] * [http://www.ferien-privat.de/Deutschland/ferienwohnung-nordsee.htm Vacation Home at the North Sea. Information in German.] * [http://www.privatzimmer-gaestezimmer-cuxhaven.de/ Private guestrooms. Information in German.] * [http://www.nordsee-suche.de/ Informations in Detail (german)]{{Dead link|date=August 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }} * [http://www.kuestenforum.de/ Forum Nordsee (german)] * [http://www.Hockmannshof.de/ Private Vacation Appartment (German)] * [http://www.bsh.de/de/Meeresnutzung/Wirtschaft/CONTIS-Informationssystem/ContisKarten/Gesamte_Nordsee%2c_saemtliche_Nutzungen_und_Schutzgebiete_.pdf Karta: ''Nutzung der Nordsee und Schutzgebiete''] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20170722124910/http://www.bsh.de/de/Meeresnutzung/Wirtschaft/CONTIS-Informationssystem/ContisKarten/Gesamte_Nordsee%2c_saemtliche_Nutzungen_und_Schutzgebiete_.pdf |date=2017-07-22 }} (PDF) * [http://www.wsv.de/service/karten_geoinformationen/bundeseinheitlich/dbwk1000/index.html BWaStr Karta ''DBWK 1000, Wasser- und Schifffahrtsverwaltung des Bundes''] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20170221193929/http://www.wsv.de/service/karten_geoinformationen/bundeseinheitlich/dbwk1000/index.html |date=2017-02-21 }} * OSPAR (2000): [http://www.ospar.org/eng/doc/pdfs/R2C2.pdf Geography, hydrography and climate] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20070710023601/http://www.ospar.org/eng/doc/pdfs/R2C2.pdf |date=2007-07-10 }} Izvještaj o stanju kvaliteta Sjevernog mora, glava&nbsp;II (PDF, engl.) {{Mora}} {{Normativna kontrola}} [[Kategorija:Sjeverno more| ]] [[Kategorija:Mora u Evropi]] [[Kategorija:Mora Atlantskog oceana]] sz27yriibfzawkogq1d5y5irkpk4tg1 Renesansa 0 3037 42681124 42618593 2026-08-25T15:33:39Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 1 sources and tagging 0 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42681124 wikitext text/x-wiki [[File:David von Michelangelo.jpg|thumb|''[[David (Mikelandđelo)|David]]'', po [[Michelangelo Buonarotti|Mikelanđelu]] (''Accademia di Belle Arti di Firenze'', [[Florence]]) primer renesansne umetnosti.]] '''Renesansa''' (doslovno, preporod) je razdoblje u kulturi i historiji Europe koje ide od [[1492.]] do [[1563.]], iako nije lako odrediti njegove točne vremenske granice, jer se to razdoblje postupno najavljuje, postupno razvija i postupno nestaje. U uskom slislu riječi renesansa se veže za [[umetnost]] koja je označila prekid sa [[srednji vijek|srednjim vekom]] i nastanak novog pojma čovječijeg bića te njegovog odnosa prema svemiru. Vremenski se određuje od [[14. vijek|14. vek]]a u Italiji do [[16. vijek|16. vek]]a u ostatku Evrope. Ona je jedan od najkrupnijih pokreta u [[kultura|kulturi]] zapadne [[Evropa|Evrope]], koji je doveo do preokreta u [[nauka|nauci]], [[filozofija|filozofiji]], [[književnost]]i i [[likovna umjetnost|likovnim umjetnostima]]. [[Italija]] je zemlja u kojoj je umjetnost renesanse našla svoj najviši izraz, jer je u njoj najprije došlo do razvoja gradova i gomilanja bogatstva u pojedinim gradanskim porodicama. Usporedo sa materijalnom, razvijala se i duhovna kultura koja se izrazila u sve večem interesu za [[antika|antičku]] umjetnost. Nosioci te nove kulture bili su [[humanizam|humanisti]] koji su kulturu usmjerenu prema čovjeku suprotstavljali [[skolastika|skolastičkoj]] nauci i [[teologija|teologiji]]. Za talijanske humaniste središte univerzuma više nije bio bog, vec čovjek, univerzalno obrazovani humanist, predstavnik novčane i intelektualne elite. Humanisti su sakupljali i proučavali antičke rukopise, učili [[grčki jezik|grčki]] i [[latinski jezik]], istrazivali ostatke antičke [[arhitektura|arhitekture]] i [[skulptura|skulpture]]. Razvijena samosvijest i samopouzdanje omogučili su im da slobodno biraju uzore, koje nalaze u antici i prirodi, donose zaključke i da ih analitički obrađuju. Stvoreno je racionalno i naučno shvačanje svijeta i ojačala je individualnost talijanskog i europskog građanina. Zasnovana na empirijskom doživljaju svijeta i kritičkom odnosu prema autoritetima, renesansa je oslobodila bujicu stvaralačke energije prvo u Italiji i [[Nizozemska|Nizozemskoj]], a zatim u [[Njemačka|Njemačkoj]] i [[Francuska|Francuskoj]]. Svijet u kome je stvoren renesansni umjetnik bio je mnogo složeniji od svijeta njegovih prethodnika. Umjetnik ne samo da je bio prijatelj humanista, filozofa i književnika, vec je i sam bio univerzalno obrazovan i svestran stvaralac. Mnogi su bili istovremeno arhitekti, kipari, slikari, naučnici i pjesnici. Upučeni na prirodu, proučavali su [[optika|optiku]] i ustanovili zakonitosti linearne i zračne [[perspektiva|perspektive]]. Značajan predmet proučavanja umjetnika bilo je i ljudsko tijelo, njegova [[anatomija|anatomska]] struktura, zakoni pokreta i proporcije od kojih zavisi njegova ljepota. Predstavnici renesanse u Italiji su [[Leonardo Da Vinci]], [[Rafaello]], [[Sandro Botticelli]], [[Michelangelo]].... == Pojam == [[Datoteka:Leonardo self.jpg|mini|levo|250p|[[Leonardo da Vinči]]]] Ovaj pojam je prvi put upotrebio italijanski istoričar umetnosti [[Đorđo Vazari]] [[1550]]. godine za označavanje umetnosti koja je nastala u [[13. vek|XIII veku]]. Pojam je iz prevoda francuskog jezika koji je upotrebio francuski istoričar [[Žil Mišle]], a prešao je u široku upotrebu zahvaljujući švajcarskom istoričaru, [[Jakob Burhard|Jakobu Burhardu]] u [[19. vek|XIX veku]]. U skorije vreme postoje određene sumnje u ispravnost termina „renesansa“ primenjenog na vizuelne umetnosti u momentu rađanja moderne Evrope. Bukvalna primena ove reči, koja je u svojim korenima trebalo da izrazi povratak antičke umetnosti nakon vekova u zaboravu i konstruisanje novih umetničkih formi na osnovu nje, postala je polemična nakon otkrića koja pokazuju linije kontinuiteta između umetnosti antičkih civilizacija i onih iz perioda [[srednji vijek|srednjeg veka]]. Međutim, ne može se ignorisati gomila pisanih dokaza epohe o umetničkim delima, koji bez sumnje pokazuju brigu perioda renesanse oko postizanja koherentnosti u svojim realizacijama. Ti pisani dokazi nemaju presedan u ranijim vekovima. Pisci renesanse su bili ubeđeni da mogu identifikovati određeni progres u umetnosti koji je pravio značajnu razliku između njihove epohe i epoha koje su joj prethodile. Taj osećaj, ili bolje zadatak, odnosno postojanje određenih ciljeva za koje se trebalo boriti i izboriti, čine da se još jednom vratimo samim umetničkim delima u potrazi za određenom potvrdom tog samopouzdanja koje je vidljivo u komentarima prvih kritičara i poštovalaca renesansnih dela koji su o njima govorili. Analizom stvari više je nego očigledno da su vizuelne umetnosti renesanse postale vodič jednog novog izraza određenih ideala koji se tiču čoveka i društva, a u isto vreme predstavljaju jednu novu viziju verovanja [[hrišćanstvo|hrišćanske]] vere, preko jednog zajedničkog vokabulara ljudskog iskustva koji dele tadašnji posmatrači umetničkih dela. Umetnost renesanse je odličan primer kako traženje idealizovane forme ujedno može biti i jedan duhovni izazov koji posmatraču donosi jedno osećanje [[bog|božije]] savršenosti preko savršenstva idealizovane ljudske figure ili proporcija jedne građevine. Preliminarni i najvažniji period ovog iskustva bio je period ponovnog ispitivanja [[priroda|prirode]] od strane umetnika, kojima su sada predočeni novi zahtevi koji se tiču tehničkog umeća i [[estetika|estetskog]] suda. Literatura koja je o umetnosti pisana u periodu između [[14. vek|XIV]] i [[16. vek|XVI veka]], takođe pokazuje da je pogled na umetnike kao društvena i kretivna bića doživeo značajne promene kao posledica njihovog uspeha, tako da je pred sami kraj renesanse lični stil jednog umetnika bio isto toliko važan kao i njegovo tehničko umeće ili sposobnost da izvrši jednu narudžbu, kako bi postao priznat u javnosti kao majstor. Moguće je da više ne verujemo u anonimnost srednjovekovnog umetnika, ali fragmentirani dokazi koji o njemu postoje, nude jednu nekompletnu sliku kada ih se uporedi sa famom umetnika renesanse i mesta koje zauzima u literarnim tradicijama [[likovna kritika|umetničke kritike]] perioda. Uzrok konfuzije i diskreditovanja pojma renesanse, u mnogim situacijama, treba tražiti u njegovim zloupotrebama koje su se često radile u širem evropskom kontekstu. Izvan [[Italija|Italije]], primenjivao se ne samo na period u kom se, na jedan selektivan način, usađuju površinski kvaliteti italijanske renesanse, naročito ornamenti u umetničkim stilovima drugih regiona, nego takođe na ranije periode u kojim se, kako u Italiji tako i u drugim regionima Evrope, rade drugačije stvari. Na primer. Nije moguće niti treba uvek tražiti paralelizme kroz Evropu [[15. vek|XV veka]] u nečemu što možemo identifikovati kao jedan zajednički „stil“, nego treba tražiti jedan zajednički pristup usmeren ka širenju mogućnosti umetničkog izraza uopšte. U vreme XV veka, kako u Italiji tako i u [[Flandrija|Flandriji]], umetnici su pažljivo posmatrali svet koji ih okružuje stvarajući nove tehnike kako bi prikazali svoja otkrića. Uspostavljanje forme medalje kao podloge za [[portret]]e i alegorije, zahvaljujući Italijanu [[Antonio Pisanelo|Antoniju Pisanelu]], pripada istoj epohi u kojoj [[Jan van Ajk|Van Ajk]], na severu Evrope, primenjuje svoju tehniku [[ulje (slikarstvo)|slikarstva u ulju]], koja je najverovatnije bila najsavršenija tada poznata tehnika u Evropi, predstavljajući sa najvećom mogućom preciznošću svoje opservacije sveta koji ga je okruživao. Za vreme dužeg perioda, koji se kreće od početka XIV pa do početka XVI veka, postoje dva stila međunarodnog karaktera: jedan koji zovemo [[internacionalna gotika]], i drugi koji označava procvat jedne nove kulture u Italiji, koja će se proširiti na ostale delove Evrope nakon [[1500]]. godine. Prvi je u vezi sa procvatom jednog zajedničkog stila koji se bazirao na ideji Evrope kao jedne jedinstvene hrišćanske imperije, čiji su se zajednički ciljevi izrazili kroz naizmenične pozive na [[krstaški ratovi|krstaške ratove]] za oslobađanje zemalja istočnog [[Sredozemno more|Sredozemlja]], kune hrišćanstva, od okupacije „nevernika“. Drugi je u vezi sa jednom Evropom koja se sastoji od agresivnih nacionalnih država, čiji je imaginarni horizont prevazilazio granice Evrope, obuhvatajući trgovinu i nove kolonije na tek otkrivenim prekookeanskim teritorijama. Oba stila su se razvila na bazi jedne zajedničke kulture, a širili su se putem metoda i protokola dvorova u razmeni umetničkih dela — i, zašto ne reći, samih umetnika — kao diplomatskih poklona među vladarima. Početkom XVI veka ta situacija se upravo menjala, kako bi se usvojio jedan novi oblik distribucije uslovljen dolaskom [[Protestantska reformacija|reformacije]]. Ako se smatralo, u jednom opštem smislu, da je Italija glavni scenario renesanse, to je zato što se upravo tu nalazi najveća koncentracija umetničkih dela i rukopisa o njima; u celini, čine jedan kumulus vrlo koherentnih dostignuća. Nedostatak pisanih komentara sa severa Evrope XV veka i uništavanje jednog većeg dela umetničkog nasleđa rođenog na severu, kroz viševekovne verske sukobe, čine da linije njegove evolucije budu zamagljenije. Moćni gradovi-države poznog srednjeg veka bili su pokrovitelji umetnika kako bi se podsticala proizvodnja predmeta koji su, u širem smislu, bili važan vodič za propagandu u korist vladara, vlada i lokalnih korporacija. Crkva je takođe tražila umetničko ulepšavanje svojih građevina u svakoj lokalnoj zajednici, kako bi uvećala svoj prestiž pred svojim komšijama. Tako se rodio jedan umetnički duh koji se bazirao na suparništvu među gradovima-državama i među pokroviteljima i korporacijama koji su u njima postojali. To je ohrabrivalo razmenu znanja i umeća kada bi to prilike zahtevale. == Nastanak i prilike == Nastanak renesanse se obično stavlja u prostor severne Italije za kraj [[13. vek|XIII veka]]. Od [[12. vek|XII veka]] je u mnogim gradovima severne Italije rastao prosperitet izazvan prekomorskom trgovinom. Najveći trgovački centri bili su [[Đenova]], [[Venecija]] i [[Firenca]]. Pod uticajem ratova među nemačkim carevima i Papstvom u Italiji nije tokom srednjeg veka postojala centralna država koja bi oduzimala politički i privredni prioritet gradovima. Ovi uslovi, privredni prosperitet i relativna politička sloboda, uticali su na postanak novog tipa renesansnog čoveka. Uporedo egzistencija kulturnih centara i centara moći se manifestuje i u podsticajima u umetnosti u kojoj su se vladari i moćni ljudi mogli prezentovati. == Tipične odlike == [[Datoteka:Florence Duomo from Michelangelo hill.jpg|mini|350p|Katedrala u [[Firenca|Firenci]], jedna od najpoznatijih renesansnih građevina]] Slikari preporoda rešavaju sve više probleme dubine prostora, i oseća se sistematski put koji sve više vodi ka traženju treće dimenzije u prostoru. Još uvek preovlađuje slika u temperi. To je slikarstvo još uvek religiozne sadržine. Kasnije 30—40-ih godina [[15. vek]]a pojavljuje se tehnika slikanja uljanim bojama koju je jedan mladi slikar iz Italije preneo iz Holandije gde je ona bila poznata. U prvom periodu teži se ka volumenu koji je bio postavljen modelovanjem i senčenjem da bi se dobio utisak prostora. Kasnije slikar ostavlja modelovanje da bi se prešlo na pikturalno rešavanje volumena. Slike imaju monumentalni karakter. Kasnije će se razvijati slikarstvo i u manjim dimenzijama ali sa razrađenim finim tonovima. Svetitelji i Božanstva se kreću u savremenim prostorima, a kasnije se gubi i oreol i stiče se utisak da su to živi ljudi. Vidimo da slikari slikaju i poznate ličnosti, a neretko među njih stavljaju i svoj portret, to je osvrtanje na sebe samoga i svest o sopstvenoj vrednosti. Neki slikari su se vremenom potpuno emancipovali od religiozne tematike. Na slikama vlada mir i statika, prostor je slobodan. Nema jakog kontrasta boja, osvetljenje je jednako. U pojedinim vrstama umetnosti nastajali su novi elementi, ali su neke odlike bile tipične za umetnost koju je stvarao renesansni čovek. To su: * individualizam - čovek postaje svestrana i razvijena ličnost * humanizam * renesansa se okreće unatrag * naučna osnova umetnosti - mnogi umetnici su se bavili [[anatomija|anatomijom]], [[optika|optikom]], [[tehnologija|tehnologijom]], koje su upotrebljavali u svom stvaralaštvu (tipični primer je perspektiva u slikarstvu i odlivanje kipova u bronzi) * realizam - iako su renesansni umetnici proklamovali vraćanje ka prirodi, njihov realizam se ticao upotrebljenih tema i javljuju se npr. novela ili komedija * individualnost - nastaju autobiografije i autoportreti slikara i slikari potpisuju svoja dela * nacionalizacija umetnosti * sakupljaštvo * mecenaštvo == Rana renesansa u Italiji == {{Glavni članak|Rana renesansa u Italiji}} Rana Renesansa ({{jez-ital|quattrocento}}) je prvo umetničko razdoblje renesanse koje traje kroz ceo [[15. vek]]. [[Italija]] je odigrala vodeću ulogu u razvijanju renesanse, i to prvenstveno grad [[Firenca]], a zatim i [[Padova]], [[Rim]], [[Venecija]] … sve do početka [[16. vek]]a. kad se nastavlja razvoj u celoj Evropi. Društveno uređenje je sličilo onom u antičkoj Grčkoj, bilo je puno gradova-država koje su se utrkivale i ratovale jedna protiv druge. Ti gradovi-države razvijali su manufakturnu proizvodnju, trgovinu, geografska otkrića, štampu ([[Johan Gutenberg]], [[1440]].) i nauku. Trgovina sa udaljenim krajevima ruši stare strahove od prostora i prirode kojim se sad pristupa na naučni način (manje kroz teološke dogme). Tako se razvijaju: matematika, medicina …; otvaraju se prvi univerziteti (Padova, i dr.). Umetnici prvi put bivaju cenjeni i priznati kao stvaraoci. Renesansni čovek priznavao je da je razdoblje klasike nepovratno i mrtvo, a cilj mu je bio dostizati ga i preticati. U želji da se potpuno odbaci [[srednji vijek|srednji vek]] i preporodi [[antika]], u Evropi je počelo stvaranje modernog čoveka. Predstavnici rane renesanse u Italiji su: [[Mazačo]], [[Donatelo]], [[Filipo Bruneleski]] itd. == Visoka renesansa u Italiji == {{Glavni članak|Visoka renesansa u Italiji}} Visoka renesansa (ili ''razvijena renesansa'', {{jez-ita|cinquecento}}) je kasna faza renesanse koja se odvija do prve polovine [[16. vek]]a. Tokom 16. veka renesansa u Firenci nastavlja produkciju velikih umetnika; centar italijanske umetnosti je postao [[Rim]], gde su ambiciozne pape [[Papa Lav X|Lav X]] i [[Papa Julije II]] slavili grad slaveći sebe. U vreme kad se izrazito poštovao subjektivizam i individualizam svakoga umetnika, toliko da se stvarao kult genija, umetnici su želeli da se izražavaju posebno i da pritom ostavljaju poseban utisak na posmatrača dela. To je vreme kada je vladala ideja genijalnog umetnika, pojedinca nadahnutog od Boga, koji je bio uspešan u različitim vrstama umetnosti – univerzalni čovek (ital. ''hommo universalis''). Visoku renesansu personifikuju, po mnogima, tri najveća umetnika svih vremena: [[Leonardo da Vinči]], [[Mikelanđelo Buonaroti]] i [[Rafael]]. [[Datoteka:Van Eyck - Arnolfini Portrait.jpg|mini|200p|[[Supružnici Arnolfini]], slika [[Jan van Ajk|Jana van Ajka]] iz 1434. godine, ulje na dasci, 81,9 x 59,7 cm, [[London]].]] == Rano holandsko slikarstvo == {{Glavni članak|Renesansa na severu Evrope}} Kasna gotika ili Nordijska [http://www.artcyclopedia.com/history/northern-renaissance.html] renesansa, kako je nekad zovu, je umetnost koja se razvijala na severu Evrope u [[15. vek]]u. Rano holandsko slikarstvo objedinjuje karakteristike kasne gotike sa novim renesansnim tendencijama. Ova slikarska škola se javlja u [[Flandrija|Flandriji]]. U to doba u [[Italija|Italiji]] renesansa uzima maha, a umetnost se budi i [[Humanizam|vraća čoveku]]. Rano holandsko slikarstvo ima svoje originalne karakteristike kao što su realizam, složeni simbolizam tema, pojava novih žanrova i upotreba uljanih boja. Nije slučajno da se ova umetnička revolucija odigrala baš u Holandiji, gde se razvila trgovina, nastalo blagostanje i bogatstvo, a građani nastojali da prodube i obogate svoje poglede na svet. Najznačajniji slikar ove epohe bio je [[Jan van Ajk]]. Holandski i italijanski slikari su kasnije uticali jedni na druge. == Renesansa na severu == {{Glavni članak|Renesansa u severnim zemljama}} [[Datoteka:Poznan 10-2013 img10 Town hall.jpg|mini|levo|200p|Gradska većnica u [[Poznanj]]u, [[Poljska]]- [[1550]]—[[1555]].]] Renesansa na Severu označava umetnost visoke renesanse zapadne Evrope u [[16. vek]]u. Naziv „Severna“ je nastao da istakne razliku od izvorne, italijanske renesanse, koja se poistovjećuje s jugom Evrope. Visoka renesansa se širi iz [[Rim]]a u celu Evrope. Među apsolutističkim monarhijama glavnih evropskih država u svom bogatstvu, raskoši, feudalnih poseda, tuđih kmetova i opljačkanih vrednosti, prednjače kraljevi francuskih dinastija. Zahvaljujući brojnim kraljevskim brakovima, francuski kraljevi polažu pravo na druge zemlje, pa ratuju sa svima (Nizozemskom, Španijom, Engleskom, Napuljem …). Preko ratova u Italiji upoznaju se s renesansom i prihvataju je jer im omogućava gradnju [[palata]], dvoraca, galerija, muzeja, trgova kakvih nije bilo u gotičkoj umetnosti severa. Uskoro ti uticaji dopiru do Nemačke, Engleske, a kasnije u doba [[barok]]a i do carske Rusije. Čak je Leonardo slikao na dvoru Luja XII. == Venecijanska renesansa == {{Glavni članak|Venecijanska renesansa}} Venecijanska umetnost ima specifičan vid umetnosti koja se ovde razvijala od doba romanike i gotika se ovde nikada nije razbuktala. Ovde je bilo i uticaja grčkog stvaranja i Vizantije, čiji se uticaj oseća u crkvi Sv. Marka, ali je svu svoju energiju ova škola usmerila na razvoj slikarstva. Venecija nije pretpela one uticaje humanizma kojih je bilo u [[Firenca|Firenci]], [[Ticijan Večeli|Ticijan]] nije bio u onom složenom smislu humanista. Njegov je postupak intuitivne prirode. On slika bez želje da u slikarstvu napravi revoluciju. Spontanost jeste karakteristika venecijanskog slikarstva. Slikanje uljem je iz Nizozemske preneto po Vazariju, a u vreme kada je [[Jan van Ajk]] bio prognan i najpre prodire u Veneciju preko [[Antonelo da Mesina|Anatola da Mesine]], mladog slikara. U venecijanskoj umetnosti svetlost i boja ima veliki značaj i volumeni se definišu pomoću svetlosti. Ponajpre [[Đorđone]], koji je bio [[Ticijan]]ov učitelj, usvojio je definisanje volumena pomoću svetlosti i ono što je nazvao [[luminizam]] svojstveno je za njegov slikarski pristup. Na ovaj način inicira ono što će se u velikoj meri u impresionizmu pojaviti na jedan ipak sasvim drugačiji način. Ticijan je usvojio tehniku svoga učitelja pritom smanjujući tehniku poetičnog, koju je njegov učitelj unosio kao karakteristiku u svome delu. U [[15. vek]]u jačaju gradovi kao [[Rim]], a pogotovo [[Venecija]] koja je trgovinom, ratovima, ali i [[Demokratija|demokratskim]] izborima među vlastelom, te zahvaljujući prevlasti na [[Sredozemno more|Sredozemlju]], postala najjača sila u Evropi. [[1500]]. godine, na vrhuncu moći Venecije, niko nije slutio da je to i početak njenog kraja jer se trgovina već prebacivala na relaciju [[Evropa]]-[[Amerike|Amerika]] ([[Kristifor Kolumbo]] je otkrio Ameriku [[1492]]. godine). Velika karakteristika venecijanske renesanse je boja, naime osvetljenje koje je presudno i prepoznatljivo u ovom stilu. Za razliku od „intelektualnog“ slikarstva Firence i Rima, u Veneciji je nastala umetnost u kojoj je [[boja]] važnija od linije. Venecijansko slikarstvo: [[Domeniko Venecijano]], [[Đovani Belini]], Ticijan itd. == Širenje renesanse == U Francusku je renesansa dospela posredstvom francusko-italijanskih ratova na početku [[16. vek]]a. U pojedinim zemljama koje zahvata, renesansa se prilagođava mesnim prilikama, što se vidi na slikama srednjoevropskih renesansnih slikara [[Albreht Direr|Albrehta Direra]] i [[Hijeronim Boš|Hijeronimus Boša]]. == Društveni status umetnika == U renesansi se menja društveni status umetnika. U srednjem veku ne poznajemo umetnika kao individualca. Oni su tada smatrani za zanatlije, a svoja dela nisu potpisivali. U renesansi umetnici nisu anonimni i neki imaju visoki društveni status. [[Đentile Belini]] dobio je kneževsku titulu od [[Fridrih III|Fridriha III]], a Ticijan je od [[Karlo V|Karla V]] dobio titulu viteza. Nekim od umetnika je pošlo za rukom da se obogate, ali ipak se držalo da su umetnici niskog porekla jer je njihova aktivnost zahtevala upotrebu manuelnog rada i nisu bili obrazovani. Neki od najznačajnijih umetnika tog doba su: [[Rafael|Rafaelo Santi]], [[Leonardo da Vinči]], [[Mikelanđelo Buonaroti]], [[Donatelo]]... == Slikarstvo == {{Main |Renesansno slikarstvo}} [[Datoteka:Da Vinci Vitruve Luc Viatour.jpg|mini|290p|[[Leonardo da Vinči]]: Studije proporcija po Vitruviju ([[1492]].)]] Za razliku od arhitekture ili skulpture, nije se moglo inspirisati antičkim slikarstvom jer se iz antičkog slikarstva ništa nije sačuvalo i zbog toga se inspiriše antičkim reljefima. U [[16. vek]]u u Rimu su bile objavljene freske u Neronovoj zlatnoj palati ili Titovim termama. Slikari renesanse reševaju sve više probleme dubine prostora i oseća se sistematski put koji sve više vodi ka traženju treće dimenzije u prostoru. Još uvek preovlađuje slika u temperi. To je slikarstvo još uvek religiozne sadržine. Kasnije 30—40-ih godina [[15. vek]]a pojavljuje se tehnika slikanja uljanim bojama koju je jedan mladi slikar iz Italije preneo iz Holandije gde je ona bila poznata. U prvom periodu teži se ka volumenu koji je bio postavljen modelovanjem i senčenjem da bi se dobio utisak prostora. Kasnije slikar ostavlja modelovanje da bi se prešlo na pikturalno rešavanje volumena. Slike imaju monumentalni karakter. Kasnije će se razvijati slikarstvo i u manjim dimenzijama ali sa razrađenim finim tonovima. Svetitelji i Božanstva se kreću u savremenim prostorima, a kasnije se gubi i oreol i stiče se utisak da su to živi ljudi. Vidimo da slikari slikaju i poznate ličnosti, a neretko među njih stavljaju i svoj portret, to je osvrtanje na sebe samoga i svest o sopstvenoj vrednosti. Neki slikari su se vremenom potpuno emancipovali od religiozne tematike. === Tematika === U značajnoj meri je religioznog karaktera. Bila je prilika da se pokuša uvrštavanje nekih scena iz svakodnevnog života u religiozne teme i tako je „Madona sa Isusom“ bila predstavljana kao materinska ljubav, a predstavljana su i naga tela kada je trebalo slikati Adama i Evu. Novost je objavljivanje nekih novih žanrova kao što su [[portret]], [[predeo|pejzaž]] i [[mrtva priroda]]. === Tehnika === U slikarstvu se upotrebljavala [[perspektiva]] - slikari su naučili da predstavljaju [[prostor]] i njegovu dubinu. Neki umetnici su radili i sa bojom i predstavljali senke, kao npr. [[Leonardo da Vinči]]. Ovaj umetnik je i različito tretirao crtež koji u renesansnoj umetnosti služi za poboljšavanje slike i studirao je pokret, anatomiju i crte lica koje izražavaju emocije. == Skulptura == Sa sačuvanom skulpturom iz antike je postala jedna od prvih umetnosti ovog doba, gde je došlo do promena u shvatanju u odnosu na srednjovekovnu skulpturu. Javlja se skulptura kao posebno delo - slobodnostojeća i umetnici uspešno savladavaju dramatizaciju scena, ekspresivnost u predstavljanju emocija ljudskog lica ili draperije. Veliki izazov su bile skulpture sa konjima i portreti i javljaju se biste poznatih ličnosti, a poznate su i sitne plastike i medalje. == Arhitektura == U [[arhitektura renesanse|arhitekturi]] su nastale najveće promene i ona postaje jedna od umetnosti. Renesansni umetnici su se inspirisali delima iz antičke umetnosti, njihovom srazmernošću, jednostavnošću, pravilnom proporcijom i lepotom. Pored [[kamen]]a, upotrebljavala se i [[opeka]] i [[mermer]]. Upotrebljavali su se stupovi, kolonade, svodovi i kupole, a stepenište je postalo poseban element u arhitekturi. Nastaju novi tipovi objekata kao gradske palate i gradske i prigradske vile. Na početku [[1401]]. godine Giberti i [[Filipo Bruneleski|Bruneleski]] takmičili su se za radove na portalu Florentinske krstionice i tada je bitku dobio Bruneleski. Računa se da je na ovom konkursu učinjen ovaj prelaz prema renesansi. Sa Bruneleskijem zgrada nije savladala čoveka već je prvi put čovek proporcijom dolazio do zakona i prostora primenom matematike i, nadovezujući na metriku i modul romanike, dolazio do zakonitosti za razliku od slučajnosti u romanskom prostoru. == Renesansa u književnosti == {{Glavni članak|Renesansa u književnosti}} Književnost u renesansi odlikuje prihvatanje i oblikovanje antičkih oblika umetnosti (ep, lirika, satira, epigram, a u prozi: biografija, istorijska pripovetka, dijalog i literarno pismo). Sonet i novela, originalne tvorevine italijanske književnosti, osvajaju i druge književnosti. U renesansi se posebno neguje jezik, kao izraz nacionalne svesti koju je unapredio humanizam. Razvoj jezika u Italiji započinje [[Dante Aligijeri]] (De vulgari eloquentia). == Renesansa u Italiji == Renesansa u Italiji se javlja u više gradova: u [[Firenca|Firenci]], [[Rim]]u, severnoj Italiji i [[Venecija|Veneciji]]. * '''Firenca''' ** ''Arhitekte'' *** [[Filipo Bruneleski]] *** [[Leon Batista Alberti|L. B. Alberti]] ** ''Slikari'' *** [[Mazačo]] *** [[Fra Filipo Lipi]] *** [[Sandro Botičeli|Botičeli]] * '''Rim''' ** ''Svestrani umetnici'' *** [[Mikelanđelo Buonaroti]] *** [[Leonardo da Vinči|Leonardo]] *** [[Rafael]]o * '''Severna Italija''' ** ''Arhitekte'' *** [[Andrea Paladio|Paladio]] * '''Venecija''' ** ''Sjajni koloristi'' *** [[Ticijan Večeli|Ticijan]] *** [[Paolo Veroneze]] *** [[Tintoreto]] == Renesansa u Nemačkoj i Nizozemskim zemljama == Najveći predstavnik u Nemačkoj bio je [[Albreht Direr]], a u Flandriji [[Jan van Ajk]]. == Renesansa u Španiji == vidi [[El Greko]] == Povezano == * [[Arhitektura renesanse]] == Literatura == {{Refbegin|2}} * H,W. Janson, Istorija umetnosti, Beograd 1962. * Đina Piskel, Opšta istorija umetnosti, Beograd 1972. * Dejiny umenia, Michael V, Altpatov, Martin 1976 * Enciklopedija likovnih umjetnosti, L.Z. FNRJ, Zagreb 1959. * Mala prosvetina enciklopedija, Beograd, 1959. * Svetové dejiny umenia, B.F. Groslier, Larusse, Praha 1996. * Istorija drevne umetnosti, J.J. Vinkelman, Novi Sad 1996. * Dejiny estetiky, Wladislaw Tatarkiewitz, Bratislava 1985. * Dejiny umenia, Martyn Janek, Karel Thiry, Bratislava 1990. * Kratak pregled istorije umetnosti, Milan Ružić, Sarajevo 1970. * Slikarski pravci XX veka, Lazar Trifunović, Beograd, 1981. * Jacob Burckhardt ''The Civilization of the Renaissance in Italy'' (1860), a famous classic; [http://www.amazon.com/dp/1426400934 excerpt and text search 2007 edition]; also [http://books.google.com/books?id=kLkNAAAAIAAJ&pg=PA1 complete text online] *Reynolds, L. D. and Wilson, Nigel ''Scribes and Scholars: A guide to the transmission of Greek and Latin Literature'' Clarendon Press, Oxford, 1974 * Bartlett, Kenneth, ed. ''The Civilization of the Italian Renaissance: A Sourcebook'' (2nd ed. 2011) * Vincent Cronin (1969), ''The Flowering of the Renaissance'', {{ISBN|0-7126-9884-1}} * Vincent Cronin (1992), ''The Renaissance'', {{ISBN|0-00-215411-0}} * Campbell, Gordon. ''The Oxford Dictionary of the Renaissance.'' (2003). 862 pp. online at [[OUP]] * Davis, Robert C. ''Renaissance People: Lives that Shaped the Modern Age.'' (2011). {{ISBN|978-1-60606-078-0}} * Ergang, Robert (1967), ''The Renaissance'', {{ISBN|0-442-02319-7}} * Ferguson, Wallace K. (1962), [http://www.questia.com/PM.qst?a=o&d=11874730 ''Europe in Transition, 1300–1500''] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20110628223419/http://www.questia.com/PM.qst?a=o&d=11874730 |date=2011-06-28 }}, {{ISBN|0-04-940008-8}} * Fisher, Celia. ''Flowers of the Renaissance.'' (2011). {{ISBN|978-1-60606-062-9}} * Fletcher, Stella. ''The Longman Companion to Renaissance Europe, 1390–1530.'' (2000). 347 pp. * Grendler, Paul F., ed. ''The Renaissance: An Encyclopedia for Students.'' (2003). 970 pp. * Hale, John. ''The Civilization of Europe in the Renaissance.'' (1994). 648 pp.; a magistral survey, heavily illustrated [http://www.amazon.com/dp/0684803526 excerpt and text search] * Hall, Bert S. ''Weapons and Warfare in Renaissance Europe: Gunpowder, Technology, and Tactics'' (2001) [http://www.amazon.com/dp/0801869943 excerpt and text search] * Hattaway, Michael, ed. ''A Companion to English Renaissance Literature and Culture.'' (2000). 747 pp. * Jensen, De Lamar (1992), ''Renaissance Europe'', {{ISBN|0-395-88947-2}} * Johnson, Paul. ''The Renaissance: A Short History.'' (2000). 197 pp. [http://www.amazon.com/dp/B0002NKDU2 excerpt and text search] * Keene, Bryan C. ''Gardens of the Renaissance.'' (2013). {{ISBN|978-1-60606-143-5}} * King, Margaret L. ''Women of the Renaissance'' (1991) [http://www.amazon.com/dp/0226436187 excerpt and text search] * Kristeller, Paul Oskar, and Michael Mooney. '' Renaissance Thought and its Sources'' (1979) [http://www.amazon.com/dp/0231045131 excerpt and text search] * Nauert, Charles G. ''Historical Dictionary of the Renaissance.'' (2004). 541 pp. * Patrick, James A., ed. ''Renaissance and Reformation'' (5 vol 2007), 1584 pages; comprehensive encyclopedia * Plumb, J. H. ''The Italian Renaissance'' (2001) [http://www.amazon.com/dp/0618127380 excerpt and text search] * Paoletti, John T. and Gary M. Radke. ''Art in Renaissance Italy (4th ed. 2011) * Robin, Diana; Larsen, Anne R.; and Levin, Carole, eds. ''Encyclopedia of Women in the Renaissance: Italy, France, and England'' (2007) 459p. * A. L. Rowse|Rowse, A. L. ''The Elizabethan Renaissance: The Life of the Society'' (2000) [http://www.amazon.com/dp/156663315X excerpt and text search] * Rundle, David, ed. ''The Hutchinson Encyclopedia of the Renaissance.'' (1999). 434 pp.; numerous brief articles [http://www.questia.com/read/95888138?title=The%20Hutchinson%20Encyclopedia%20of%20the%20Renaissance online edition] * Turner, Richard N. ''Renaissance Florence'' (2005) [http://www.amazon.com/dp/0131344013/ excerpt and text search] * Ward, A. [http://www.uni-mannheim.de/mateo/camenaref/cmh/cmh.html ''The Cambridge Modern History. Vol 1: The Renaissance (1902)] older essays by scholars; emphasis on politics * Bouwsma, William J. "The Renaissance and the drama of Western history." ''American Historical Review'' (1979): 1-15. [http://www.jstor.org/stable/1855657 in JSTOR] * Caferro, William. ''Contesting the Renaissance'' (2010) [http://www.amazon.com/Contesting-Renaissance-William-Caferro/dp/1405123702/ excerpt and text search] * Ferguson, Wallace K. "The Interpretation of the Renaissance: Suggestions for a Synthesis." ''Journal of the History of Ideas'' (1951): 483-495. online in JSTOR * Ferguson, Wallace K. "Recent trends in the economic historiography of the Renaissance." ''Studies in the Renaissance'' (1960): 7-26. * Ferguson, Wallace Klippert. ''The Renaissance in historical thought'' (AMS Press, 1981) * Grendler, Paul F. "The Future of Sixteenth Century Studies: Renaissance and Reformation Scholarship in the Next Forty Years," ''Sixteenth Century Journal'' Spring 2009, Vol. 40 Issue 1, pp 182+ * Ruggiero, Guido, ed. ''A Companion to the Worlds of the Renaissance.'' (2002). 561 pp. * Starn, Randolph. "A Postmodern Renaissance?" ''Renaissance Quarterly'' 2007 60(1): 1–24 [http://muse.jhu.edu/journals/ren/summary/v060/60.1starn.html in Project MUSE] * Summit, Jennifer. "Renaissance Humanism and the Future of the Humanities." ''Literature Compass'' (2012) 9#10 pp: 665-678. * Trivellato, Francesca. "Renaissance Italy and the Muslim Mediterranean in Recent Historical Work," ''Journal of Modern History'' (March 2010), 82#1 pp: 127–155. * Woolfson, Jonathan, ed. ''Palgrave advances in Renaissance historiography'' (Palgrave Macmillan, 2005) * Ross, James Bruce, and Mary M. McLaughlin, eds. ''The Portable Renaissance Reader'' (1977) [http://www.amazon.com/dp/0140150617 excerpt and text search] {{Refend}} == Vanjske veze == {{Commonscat|Renaissance}} * [http://www.compart-multimedia.com/virtuale/us/florence/florence.htm Florence: 3D Panoramas of Florentine Renaissance Sites(English/Italian)] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20050702080745/http://www.compart-multimedia.com/virtuale/us/florence/florence.htm |date=2005-07-02 }} * [http://www.renaissanceconnection.org/main.cfm Multimedia Exploration of the Renaissance] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20210312030623/http://www.renaissanceconnection.org/main.cfm |date=2021-03-12 }} * [http://www.activehistory.co.uk/Miscellaneous/free_stuff/renaissance/frameset.htm Virtual Journey to Renaissance Florence] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20190915151119/http://www.activehistory.co.uk/Miscellaneous/free_stuff/renaissance/frameset.htm |date=2019-09-15 }} * [http://interconnected.org/home/more/davinci/ RSS News Feed: Get an entry from Leonardo's Journal delivered each day] * [http://www.museobagattivalsecchi.org The Bagatti Valsecchi Museum] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20130622143839/http://www.museobagattivalsecchi.org/ |date=2013-06-22 }} * [http://www.wsu.edu:8080/~dee/REN/IDEA.HTM The Idea of the Renaissance] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20071009074458/http://www.wsu.edu:8080/~dee/REN/IDEA.HTM |date=2007-10-09 }} * [http://www.medievalhistory.net/islamica.htm The Islamic Foundation of the Renaissance] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20070610223202/http://www.medievalhistory.net/islamica.htm |date=2007-06-10 }} * [http://www.elrelojdesol.com/leonardo-da-vinci/gallery-english/index.htm Leonardo da Vinci, Gallery of Paintings and Drawings] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20171005094258/http://www.elrelojdesol.com/leonardo-da-vinci/gallery-english/index.htm |date=2017-10-05 }} * [http://www.all-art.org/history214_contents_Renaissance.html Renaissance in the "History of Art"] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20210312030613/http://www.all-art.org/history214_contents_Renaissance.html |date=2021-03-12 }} * [http://www.rensoc.org.uk/ The Society for Renaissance Studies] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20060925131214/http://www.rensoc.org.uk/ |date=2006-09-25 }} {{Pokreti u umetnosti}} {{Normativna kontrola}} [[Kategorija:Renesansa| ]] [[Kategorija:Umjetnički pravci]] gaj5hs15xevvasg3pjyjmu2syp6i30r Ukrajina 0 3185 42681168 42679761 2026-08-25T19:57:20Z Inokosni organ 160059 /* Kulturna baština (UNESCO) */ 42681168 wikitext text/x-wiki {{Infokutija zemlja | mikronacija = | konvencionalno_dugo_ime = Ukrajina | ime = | izvorno_ime = Україна | ime_genitiv = Ukrajine | status = | zastava = Flag of Ukraine.svg | alt_flag = | zastava2 = | alt_flag2 = | grb = Lesser Coat of Arms of Ukraine.svg | alt_coat = | tip_simbola = | geslo = | geslo_prijevod = | državna_himna =''[[Šče ne vmerla Ukrajina]]'' | kraljevska_himna = | drugi_simbol = | tekst_simbol = | drugi_tip_simbola = | tekst_tipa_simbola = | slika_karte = Europe-Ukraine (disputed territory).svg | loctext = | alt_map = | opis_karte = položaj Ukrajine u Evropi (zeleno i tamonzeleno; okupirane teritorije označene svjetlozeleno) | slika_karte2 = 800pxUkraine topo de.jpg | alt_map2 = | opis_karte2 = | glavni_grad = [[Kijev]] | latd = | latm = | latNS = | longd = | longm = | longEW = | najveći_grad = | tip_najvećeg_naselja = | najveće_naselje = | službeni_jezici = [[ukrajinski jezik|ukrajinski]] | nacionalni_jezici = | regionalni_jezici = 18 priznatih regionalnih jezika<ref name="Minority">{{cite web | url=http://zakon4.rada.gov.ua/laws/show/5029-17 | title=Law of Ukraine "On Principles of State Language Policy" (Current version — Revision from 01.02.2014) | publisher=Zakon2.rada.gov.ua | work=Document 5029-17, Article 7: Regional or minority languages Ukraine, Paragraph 2 | date=1 February 2014 | accessdate=30. IV 2014}}</ref> | etničke_grupe = {{unbulleted list | 77,8% [[Ukrajinci]] | 17,3% [[Rusi]] | {{nowrap|4,9% ostali}} }} | etničke_grupe_godina = 2001 | religija = | demonim = | org_tip = | članstvo = | tip_vlasti = | vođa_titula1 = [[Predsjednik Ukrajine|predsjednik]] | vođa_ime1 = [[Volodimir Zelenskij]] | vođa_titula2 = [[Premijer Ukrajine|premijer]] | vođa_ime2 = [[Sergij Korecki]] | vođa_titula3 = [[predsjednik Vrhovne rade]] | vođa_ime3 = [[Ruslan Stefančuk]] | vođa_titula4 = | vođa_ime4 = | vođa_titula5 = | vođa_ime5 = | vođa_titula6 = | vođa_ime6 = | vođa_titula7 = | vođa_ime7 = | vođa_titula8 = | vođa_ime8 = | vođa_titula9 = | vođa_ime9 = | zakonodavac = | gornji_dom = | donji_dom = | suverenitet_tip = | suverenitet_napomena = | uspostava_događaj1 = | uspostava_datum1 = | uspostava_događaj2 = | uspostava_datum2 = | uspostava_događaj3 = | uspostava_datum3 = | uspostava_događaj4 = | uspostava_datum4 = | uspostava_događaj5 = | uspostava_datum5 = | uspostava_događaj6 = | uspostava_datum6 = | uspostava_događaj7 = | uspostava_datum7 = | uspostava_događaj8 = | uspostava_datum8 = | uspostava_događaj9 = | uspostava_datum9 = | uspostava_događaj10 = | uspostava_datum10 = | uspostava_događaj11 = | uspostava_datum11 = | uspostava_događaj12 = | uspostava_datum12 = | površina_km2 = 603.628 | površina_oznaka = | površina_fusnota = | površina_rang = | vode = | površina_oznaka2 = | površina_podaci2 = | površina_oznaka3 = | površina_podaci3 = | stanovništvo_proc = 44.291.413<ref name="pop">{{cite web |url=https://www.cia.gov/library/publications/the-world-factbook/geos/up.html |title=People and Society: Ukraine |publisher=CIA World Factbook |accessdate=18. VII 2014 |archive-date=2016-07-09 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160709035611/https://www.cia.gov/library/publications/the-world-factbook/geos/up.html |dead-url=yes }}</ref> | stanovništvo_proc_godina = | stanovništvo_proc_rang = | stanovništvo_oznaka2 = | stanovništvo_podaci2 = | stanovništvo_oznaka3 = | stanovništvo_podaci3 = | stanovništvo_popis = | stanovništvo_popis_godina = | stanovništvo_popis_rang = | gustoća_stanovništva = | stanovništvo_gustina_rang = | broj_članica = | GDP_PPP = | GDP_PPP_rang = | GDP_PPP_godina = | GDP_PPP_per_capita = | GDP_PPP_per_capita_rang = | GDP_nominal = | GDP_nominal_rang = | GDP_nominal_godina = | GDP_nominal_per_capita = | GDP_nominal_per_capita_rang = | Gini = | Gini_ref = | Gini_rang = | Gini_godina = | Gini_promjena = | HDI = | HDI_ref = | HDI_rang = | HDI_godina = | HDI_promjena = | valuta = [[ukrajinska grivnja]] | valuta_kod = UAH | vremenska_zona = [[UTC+2]]<ref name="timechange">{{cite web |url=http://ua.korrespondent.net/ukraine/events/1273613-rishennya-radi-ukrayina-30-zhovtnya-perejde-na-zimovij-chas |title=Рішення Ради: Україна 30 жовтня перейде на зимовий час " Події " Україна " Кореспондент |publisher=Ua.korrespondent.net |accessdate=31. XI 2011}}</ref> | utc_nadom = | vremenska_zona_DST = [[UTC+3]] | utc_nadom_DST = | DST_napomena = | antipodi = | datum_format = | pozivni_broj = [[Telefonski brojevi u Ukrajini|+380]] | svetac_zaštitnik = | internetski_nastavak = {{unbulleted list |[[.ua]] |[[.укр]]}} | službeni_website = | slika_karte3 = | širina_karte = | alt_map3 = | opis_karte3 = | fusnota_a = | fusnota_b = | fusnota_c = | fusnota_d = | fusnota_e = | fusnota_f = | fusnota_g = | fusnota_h = | fusnota_1 = | fusnota_2 = | fusnota_3 = | fusnota_4 = | fusnota_5 = | fusnota_6 = | fusnota_7 = | fusnota_8 = | komentar = }} '''Ukrajina''' ([[ukrajinski jezik|ukrajinski]]: '''Україна''' [[međunarodni fonetski alfabet|[ukrɑˈjinɑ]]] {{Audio|Uk-Україна (2).oga|slušaj}}), država u istočnoj [[Evropa|Europi]] od cirka 44 milijuna stanovnika ([[2015]])<ref name="pop"/>, samostalna od [[1991.]] godine, bivša članica [[SSSR]]-a a glavni grad je [[Kijev]]. Graniči sa [[Crno more|Crnim morem]] na jugu, [[Rusija|Ruskom Federacijom]] na istoku, [[Belorusija|Bjelorusijom]] na sjeveru, [[Poljska|Poljskom]], [[Slovačka|Slovačkom]] i [[Mađarska|Mađarskom]] na zapadu, te [[Rumunija|Rumunjskom]], [[Moldavija|Moldavijom]] i [[Pridnjestrovlje]]m na jugozapadu. == Porijeklo imena države == Prostor Ukrajine je imao nekoliko naziva kroz stoljeća. Prvenstveno "Ukrajina", pa i ''[[Galičko-Volinjsko Kneževstvo|Rutenija]]'', a stanovnici kao "[[Rusini (Ukrajina)|Ruteni]]" ili "Rusini". S vremenom je naziv "Rusini" počeo označavati posebnu zajednicu unutar ukrajinskog naroda, no isprva je se neodređeno odnosio na stanovnike cjelokupnog ukrajinskog područja. U ruskoj historiografiji se spominje kao naziv "Mala Rusija" ({{jez-ru|Малороссия}}). Sadašnje ime se tumači na različite načine, a ukrajinski stručnjak Vitalij Skljarenko (1937-2020) tumači korijen naziva opisom "zemlja naroda kojemu se pripada", dakle pojednostavljeno "naša zemlja". Riječ <u>''Ukrajina''</u> (Україна, Украина) je [[Slavenski jezici|slavenskog]] porijekla – prema край<ref>{{lat}} {{cite web |url= https://www.monumentaserbica.branatomic.com/mikl/main.php?id=12319&st=1&term= |title= край |last= |first= |date= |website= |publisher= Monumenta Serbica |accessdate= 25. jula 2026 |quote= }}</ref> – i prvotno je značila ono što danas nazivamo krajem, zemljom, prostorom. Rječju "krajina" se u ukrajinskom jeziku označava zemlja odnosno država, a riječ "u-krajina" označava nešto što se nalazi u državi odnosno matičnu zemlju. Najvjerojatnije riječ potječe iz indoeuropskog korijena *(s)krei- (odvajati, rezati). Neki [[jezikoslovlje|lingvisti]] smatraju da se riječ može tumačiti kao "najudaljeniji prostor" ili "pogranično područje", dok drugi riječ dovode u vezu sa "rodnim krajem" ili "vlastitom, svojom zemljom". Prvi put ime Ukrajina se spominje [[1187.]] godine u [[Kijevski ljetopis|Kijevskom ljetopisu]], sastavljenom krajem [[12. vijek]]a u [[Manastir Vidubicki|manastiru Vidubicki]] ([[Kijev]]), u kome autor piše o smrti perejaslavskoga kneza Volodimira Hliboviča.<ref name="Stacenko">{{uk}} {{cite news |last=Stacenko |first=Danilo |date=6. 4. 2021|title=Слово і назва Україна: від Київського літопису до Богдана Хмельницького |url=https://www.istpravda.com.ua/articles/2021/04/6/159278/ |work= |location=Історична правда |access-date=22. 2. 2023}}</ref> {{izdvojeni citat|I plakaše za njim svi Perejaslavci (…) a zbog njeg je i <u>Ukrajina</u> mnogo tugovala.|iz Kijevskoj ljetopisa 1187.{{efn|[...] плакашасѧ по немь вси Переӕславци . бѣ бо любѧ дроужиноу [...] бѣ бо кнѧзь добръ . и крѣпокъ на рати . и моужьствомъ крѣпкомъ показаӕсѧ и всѧкими добродѣтелми наполненъ Ѡ нем же <u>Оукраина</u> много постони [...]}}<ref name="Stacenko"/>}} Od tada će se naziv često javljati i u drugim ljetopisima u kojima će riječ uglavnom označavati pogranične zemlje koje su bile suprotstavljene državnom središtu u [[Kijev]]u. Sredinom [[16. vijek|16. stoljeća]] naziv se javlja i u stranim izvorima, tako da se u pismu turskog [[Sulejman I|sultana Sulejmana]] upućenom poljskom kralju [[Sigismund II August|Sigismundu]] [[1564.]] godine koristi izraz "Ukrajina". Također od 16. stoljeća pa nadalje, naziv se koristi isključivo u značenju zemlje ili države naseljene Ukrajincima. Ime Ukrajina je zabilježeno na europskim zemljopisnim kartama iz [[1650]], [[1666]], [[1720]] i dr. godina. Korištenje toga naziva u [[geografija|zemljopisima]] u potpunosti je odgovaralo stanju u narodu, među kojim je izraz bio vrlo proširen, a o tome nam svjedoče mnogobrojne pjesme posvećene zbivanjima u razdoblju od [[16. vijek|16.]] do [[18. vijek|18. stoljeća]]. Od tada se ime iznimno proširilo uprkos tendenciji [[Rusija|ruske]] i [[Poljska|poljske]] vlasti koje su predlagale druge nazive, pa čak i zabranjivale korištenje imena Ukrajina, kao što je bio slučaj s [[rusko Carstvo|carskom Rusijom]] u [[19. vijek|19. stoljeću]]. == Historija Ukrajine == {{V. također|Historija Ukrajine}} === Prethistorijsko razdoblje === [[Datoteka:02022 1115 Cucuteni–Trypillia and Lipitsa ceramic vessels, Podolian Upland, Dniester–Carpathian region.jpg|thumb|right|280px|[[Kultura Cucuteni|Kukutenske]] [[Keramika (materijal)|keramičke]] [[Grnčarija|posude]] sa [[Podolija|Podolskog gorja]].]] Prvi je čovjek naselio prostor današnje Ukrajine prije gotovo 300.000 godina. Između [[5. milenijum pne.|5.]] i [[4. milenijum pne.|4. milenijuma pne.]] na ovom je području bila prisutna [[Kultura Dnjepar-Donjec|kultura Dnjepar-Donjec]], koju je obilježavao europoidni fizički tip nalik na kromanjonaca, pripadnici te kulture bili su lovci-sakupljači koji su započinjali prijelaz na [[Poljoprivreda|poljoprivredu]]. Zatim [[Kultura Cucuteni|Tripiljska kultura]] ([[4. milenijum pne.|4.]]/[[3. milenijum pne.]] tj. [[brončano doba]]), smatra se jednom od najstarijih kultura čiji su tragovi rasprostranjeni po cijeloj današnjoj jugozapadnoj Ukrajini. Kultura se naziva tripiljskom zbog naselja [[Tripilja]] gdje je 1890. otkriveno i istraženo nalazište. Tripiljci su uzgajali [[Pšenica|žito]], izrađivali [[glina|glineno]] posuđe i [[svrdlo|svrdla]] kojima su obrađivali drvo i kamen. Tripiljska kultura se smatra vrhuncem razvoja [[neolit]]ičkih poljodjelskih i stočarskih plemena na tlu [[Evropa|Europe]]. Oko 1500. godine pne. na prostoru današnje Ukrajine pojavila su se [[nomad]]ska plemena. Jedno od tih plemena bili su [[Kimerijci]] ([[9. vijek pne.|9.]]/[[7. vijek pne.|7. stoljeće pne.]]), o kojima je ostao trag i u pisanim izvorima. O slavnom plemenu nije pisao samo [[Homer]] u ''[[Odiseja|Odiseji]]'', već i poznati antički autori poput [[Herodot]]a, [[Kalimah]]a, [[Strabon]]a. Kimerijci su zauzeli značajan prostor između rijekâ [[Dnjestar|Dnjestra]] i [[Don]]a a naselili su i [[Krim|krimski poluotok]]. Smatra se da su potomci starog iranskog nomadskog plemena, genetski bliski [[Skiti]]ma, a upravo je Skitima u 7. stoljeću pne. uspjelo potisnuti [[Kimerijci|Kimerijce]] iz današnjih ukrajinskih stepa. Nekako su u to isto vrijeme [[Antička Grčka|Grci]] počeli sa osnivanjem prvih kolonija na sjevernim obalama [[Crno more|Crnog mora]] ([[Herson Taurijski|Χερσόνησος]], [[Feodosija|Θεοδοσία]], [[Jevpatorija|Κερκινίτις]], [[Nymphaion (Krim)|Νύμφαιον]]). Skiti su utemeljili moćnu državu i vladali tim područjem do oko 200. godine pne. dok ih otuda nije protjeralo drugo nomadsko pleme – [[Sarmati]]. Na razmeđu 2. stoljeća pne. i 3. stoljeća poslije Kr. kroz Ukrajinu prolazi put [[Germani|germanskog plemena]] [[Goti|Gota]]. Njih [[375.]] godine pobjeđuje [[Azija|azijsko]] pleme [[Huni]]. Oni su ubrzo nakon toga stvorili moćnu državu koja se prostirala između [[Don]]a i [[Karpati|Karpata]]. Na njenom čelu je bio [[Atila]] (umro [[451]]), no nakon nekoliko poraza u sukobima s [[Antički Rim|Rimljanima]] i njihovim saveznicima, država gubi moć i raspada se. Zatim se na tlu Ukrajine nastanjuju [[Slaveni]]. Za njihovu pradomovinu ne postoji još teritorij općeprihvaćen u studijima. Prve zapise o Slavenima susrećemo kod rimskih autora ([[1. vijek|1.]]/[[2. vijek|2. st. poslije Kr.]]) [[Plinije Stariji|Plinija Starijeg]], [[Tacit]]a, [[Ptolomej]]a, gdje se Slaveni nazivaju "Venedima" ili "Venetima". Etnonim tj. naziv [[Slaveni|Slaven]] se prvi put susreće kod [[Bizantsko Carstvo|bizantskih]] autora. Po nekim izvorima Slaveni su se već u [[4. vijek|4. stoljeću]] podijelili na tri velike grupe: [[Venedi]] ([[Visla]]), [[Anti]] ([[Dnjepar]]) i [[Slaveni]] ili [[Sklavini]] ([[Dunav]]). Većina historičara smatra seobu plemena Anta i Sklavina početkom formiranja odvojenih slavenskih naroda a samim time i ukrajinskog naroda. Posljednje velike seobe naroda na prostoru Ukrajine bile su one [[Bugari|Bugara]] i [[Mađari|Mađara]], no u to vrijeme već je bila ustoličena jedna od najvećih i najmoćnijih europskih država – [[Kijevska Rus]]. === Doba kneževina === [[Datoteka:Sviatopolk silver sribnyk 2.jpg|thumb|right|250px|Srebnrna kovanica [[Kijevska Rusija|kijevskog]] [[knez]]a [[Svjatopolk I od Kijeva|Svjatopolka I. Volodimiroviča]].]] U [[9. vijek|9.]]/[[10. vijek|10. stoljeću]] ustoličena je prva istočnoslavenska država sa središtem u [[Kijev]]u na čijem se čelu nalazila dinastija [[Rjurikoviči|Rjurkoviča]] – [[Kijevska Rus]]. Prvi spomen o toj kneževini bilježe Bertinski anali koji navode [[Oleg]]a, vođu skandinavskog plemena [[Varjazi|Varjaga]], koji osvaja Kijev [[882.]] godine i uz pomoć ukrajinskog plemena [[Poljani (istočnoslavensko pleme)|Poljani]] stvara ga prijestolnicom države. U narednih sto godina Kijevska Rus će obuhvatiti okolna ukrajinska, bjeloruska i ruska plemena pa i neka [[Finci|finska]] plemena na sjeveroistoku. Kijevski knez [[Svjatoslav I Kijevski|Svjatoslav]] pokorio je slavensko pleme [[Vjatiči|Vjatiče]] i razvalio [[Hazarski Kaganat|Hazarski kanat]], koji je bio štit nomadskim plemenima na istoku. [[Volodimir Veliki]] [[988]]. godine obznanjuje primanje [[hrišćanstvo|kršćanstva]] iz [[Bizantsko Carstvo|Bizanta]]. Najveći stupanj centralizacije države, Kijevska će Rus ostvariti za vrijeme vladavine [[Jaroslav Mudri|Jaroslava Mudrog]] ([[1019]]-[[1054]]). S vremenom dolazi do raspadanja države na zasebne kneževine. Nakon navale [[Batu-kan]]a između [[1237.]] i [[1241.]] і potpunog razaranja Kijeva ([[1240]]), glavno središte državnosti na Rusi, postat će [[Galičko-Volinjsko Kneževstvo|Galicijsko-volinjska kneževina]] ([[1199]]-[[1340]]). === Vrijeme Poljsko-litvanske unije === [[Datoteka:Unia Lubelska 1569 r..jpg|thumb|left|350px|Ugovor o [[Lublinska unija|Lublinskoj uniji]] ([[1569]]), čime je nastao [[Poljsko-Litvanska Unija|Poljsko-Litvanski Savez]] (1569-1795).]] U [[14. vijek|14. stoljeću]] značajni dio Rusije (Русь), uključujući [[Kijev]], dolazi pod vlast [[Litvanci|litvanske]] dinastije [[Gedimіnovićі|Gedimіnovića]] (pa zatim [[Jagelovići|Jagelovića]]), čime je nastala litvansko-ruska država pod nazivom [[Velika litvanska kneževina]]. Poljsko kraljevstvo zauzelo je [[Galicija (srednja Evropa)|Galiciju]] i područje oko grada [[Chełm|Holma]] (do [[1387]]). Nakon [[Krevska unija|Krevske unije]] iz [[1385]], u Velikoj litvanskoj kneževini izrazito jača poljski i [[Katoličanstvo|katolički]] utjecaj. Kad je unija između Litve i [[Kraljevina Poljska (1385–1569)|Poljske]] (tzv. [[Lublinska unija]], [[1569]]) dovela do njihovog realnog sjedinjenja, veći dio ukrajinskih zemalja došao je pod vlast Poljske, a poljsko je plemstvo steklo pravo na posjede u Ukrajini. Crkva, dotada pod samostalnom [[Kijevska metropolija|Kijevskom metropolijom]], sklopila je [[Brestska unija|Brestsku uniju]] ([[1596]]) s katoličkom crkvom (tzv. [[Ukrajinska grkokatolička crkva|Unijati]] ili [[Ukrajinska grkokatolička crkva|Grkokatolici]]). S pomoću te unije katolička Poljska je željela prekinuti veze Ukrajine s [[Pravoslavlje|pravoslavnom]] Rusijom. Nakon raspada [[Zlatna Horda|Zlatne Horde]] potkraj [[15. vijek]]a. oko Dnjepra su se naselili ukrajinski [[Kozaci]] ([[Zaporoški Sič]], Запорізька Січ), koji su odigrali važnu ulogu u suprotstavljanju [[osmansko Carstvo|tursko]]-[[Tatari|tatarskom]] i poljskom pritisku. Vrijeme je to razvoja književnosti na [[staroukrajinski jezik|staroukrajinskom jeziku]]. [[Datoteka:Anonymous Bohdan Khmelnytsky.jpg|thumb|right|175px|[[Bogdan Hmeljnicki]]]] Između [[1591.]] i [[1638.]] izbio je niz seljačkih pobuna potpomaganih kozacima. Godine [[1648]]. započeo je oslobodilački rat ukrajinskog naroda protiv Poljaka, koji je vodio [[hetman]] [[Bogdan Hmeljnicki]]. Iako je poljskoj vojsci nanio teške poraze, Hmeljnicki je uvidio da se samostalna hetmanska Ukrajina ne može sama oduprijeti Turcima i Poljacima. Oslonac je potražio na sjeveru kod [[Rusko Carstvo|ruskog]] [[car]]a [[Aleksej I., car Rusije|Alekseja I.]] sa kojim je [[1654]]. sklopio [[Perejaslavski sporazum]]. Na osnovu tog sporazuma taj dio Ukrajina se ujedinio sa [[Rusko Carstvo|Carskom Rusijom]]. Od tog doba istočna Ukrajina postaje dio [[Rusko Carstvo|Rusije]] i tako ostaje – uz manje prekide za svjetskih ratova – sve do kraja [[20. vijek]]a. === Doba unije sa carskom Rusijom === Odmah nakon ujedinjenja, Rusija je ušla u [[Rusko-poljski rat (1654-1667)|rat sa Poljskom]] koji će biti okončan tek nakon trinaest godina sa [[Andrusovski sporazum|primirjem u Andrusovu]] iz [[1667.]] i sa Vječnim mirom ([[1668]]). Kao posljedica rata, pa i građanskih ratova koji su se vodili unutar zemlje, Ukrajina će se podijeliti na dva velika dijela koja sječe rijeka [[Dnjepar]]. [[Autonomija|Autonomni]] [[Kozački hetmanat]] opstat će još neko vrijeme samo u Ukrajini istočno od Dnjepra pod vlašću [[Moskva|Moskve]]. Međutim, carska Rusija nastavila je feudalno i nacionalno ugnjetavanje Ukrajine, jednako kao što su to prije nje činile Poljska i [[Ugarska]], o čemu svjedoče seljačko-kozačke pobune potkraj [[17. vijek|17.]] i tokom [[18. vijek]]a. Nakon neuspjelog pokušaja odcjepljenja zemlje od Rusije u savezništvu hetmana [[Ivan Mazepa|Mazepe]] sa [[Švedska|švedskim]] kraljem [[Karlo XII.|Karlom XII.]] ([[1708]]/[[1709|09.]]) car [[Petar Veliki|Petar I.]] smanjuje autonomiju hetmanske države, da bi nakon toga i svaki trag slobode ukinula carica [[Katarina Velika|Katarina II. Velika]] tokom [[1760]]-[[1780.]] godina. Ukrajina je svoju samostalnost izgubila [[1781]]. Pri prvoj [[Podjela Poljske|podijeli Poljske]], [[Austro-Ugarska]] je dobila [[1772]]. [[Galicija (srednja Evropa)|Galiciju]], a [[1775]]. [[Bukovina|Bukovinu]], dok je Rusija stekla zemlje između [[Dnjepar|Dnjepra]] i [[Južni Bug|Buga]] ([[1774]]) nešto kasnije i [[Krim]]. Poslije druge podijele Poljske [[1793]]. i preostali poljski dio Ukrajine došao je pod vlast ruskoga cara. ==== Narodni preporod ==== {{multiple image <!-- Layout parameters --> | align = right | direction = | background color = | total_width = 350px | caption_align = center | image1 = Karmelyuk.JPG | alt1 = | link1 = | thumbtime1 = | caption1 = [[Ustim Karmaliuk]] (1787-1835) | image2 = TarasShevchenko.jpg | alt2 = | link2 = | thumbtime2 = | caption2 = [[Taras Ševčenko]] (1814-1861) }} Krajem [[18. vijek|18. stoljeća]] dolazi do formiranja ukrajinskog narodnog pokreta, isprva kao kulturne, a od [[1840]], nakon osnutka Ćirilo-metodskog bratstva{{efn|[[Ćirilo-metodsko bratstvo]], osnovano u [[Kijev]]u između decembra 1845. i januara 1846. Među glavnim članovima bili su [[Mikola Kostomarov]], [[Pantelejmon Kuliš]], [[Georgij Andruzkij]], [[Vasilj Bіlozerskij]], [[Mikola Gulak]], [[Dmitro Piljčikov]].}}, i kao političke organizacije. Tijekom [[1810-e|1810-ih]] je u [[Podolija|Podoliji]] buntovnik [[Ustim Karmaliuk]] organizirao pobune protiv Ruskog carstva privlačeći široku bazu podrške među Ukrajincima, Židovima, pa čak i Poljacima. Vrijeme je to nastanka moderne ukrajinske nacije. Izniman utjecaj u buđenju [[Nacija|nacionalne svijesti]] Ukrajinaca dalo je stvaralaštvo ukrajinskog pjesnika i slikara [[Taras Ševčenko|Tarasa Ševčenka]]. Zbog stalnog pritiska i represija ruske vlasti, središte narodnog preporoda seli u [[Kraljevina Galicija i Lodomerija|Kraljevinu Galiciju]] koja se nalazila u sastavu [[Austrijsko Carstvo|Austrijskog Carstva]]. Krajem [[19. vijek|19. stoljeća]] u Ukrajini se osnivaju prve političke stranke (na pr., [[Kijevska gromada]]). Većina se tih stranaka bavi idejom osnivanja samostalne ukrajinske države. Kao što je već spomenuto nakon posljednje [[Podjela Poljske|podjele Poljske]], najzapadnija regija Galicija pripala je Austriji, Mađari su zadržali [[Karpatska Rutenija|Zakarpatsku Ukrajinu]]{{efn|[[Karpatska Rutenija]] ([[Užgorod]], [[Beregove]], [[Vinogradiv]]) je od [[1867.]] do [[1918.]] bila dio mađarske [[Zemlje Krune Svetog Stjepana|Transleitanije]].}} dok je ostatak teritorija pripao Rusiji. Ukrajinski pisci i intelektualci bili su nadahnuti duhom narodnog preporoda koji je bujao među drugim europskim narodima koji su također bili pod jarmom velikih europskih carevina, i bili su odlučni u svojoj namjeri oživljavanja [[ukrajinski jezik|ukrajinskog jezika]], kulture, tradicije i državnosti. Rusija je nametala stroge zakone protiv uzdizanja ukrajinskog jezika i kulture, zabranjujući njegovo korištenje u bilo kakvoj djelatnosti. Međutim, mnogi su Ukrajinci prihvatili svoju sudbinu u okviru Rusije, a neki su čak i ostvarili velik uspjeh. Mnogi ruski pisci, skladatelji, slikari i arhitekti iz 19. stoljeća bili su porijeklom Ukrajinci. Najvjerojatnije, najpoznatiji od njih bio je [[Nikolaj Gogolj]], jedan od najvećih pisaca ruske književnosti. Ukrajina će ostati u sastavu carske Rusije sve do njenog raspada u martu [[1917]]. godine. === Ukrajina između 1917. i 1920. === [[Datoteka:Hetman Skoropadsky and Kaiser Wilhelm.jpg|thumb|right|250px|Njemački car [[Wilhelm II od Njemačke|Wilhelm II.]] (lijevo) i [[Pavlo Skoropadski]] (desno) u susretu u [[Kassel]]u, septembra [[1918.]] godine.]] Ukrajinska [[Verhovna Rada Ukrajine|Vrhovna "Rada"]] (tadašnji ukrajinski [[parlament]]) u novembru [[1917]]. proglašava [[Ukrajinska Narodna Republika|Ukrajinsku Narodnu Republiku]], koja se isprva nalazila u sastavu [[Rusija|Rusije]], da bi [[25. 1.|25.1.]] [[1918]]. bila proglašena samostalnost i odcjepljenje. Prvi je predsjednik te države bio pisac [[Volodimir Viničenko|V. Viničenko]]. Upravo je u to vrijeme nastala suvremena ukrajinska simbolika (grb i zastava). Kako bi se oduprijela [[boljševici]]ma koji su vladali većim dijelom zemlje, Centralna Rada izdaje dokument pod nazivom "Obraćanje ukrajinskog naroda do Njemačke s molbom o oružanoj pomoći". To je i bio povod svojevrsne njemačke okupacije. Dana [[29. 4.|29.4.]] [[1918]]. pod potporom [[Nemačka|Njemačke]], u Ukrajini je izveden državni udar i na vlast dolazi [[hetman]] [[Pavlo Skoropadski|P. Skoropadski]]. Ukrajina je ponovno [[Ataman|hetmanat]], a država je njemački [[protektorat]]. Nakon njemačkog poraza u [[Prvi svjetski rat|Prvom svjetskom ratu]], u Ukrajini izbija narodni ustanak pod rukovodstvom [[Simon Petljura|Simona Petljure]]. Skoropadski odlazi s vlasti i u decembru [[1918]]. se proglašava Ukrajinska Narodna Republika na čijem je čelu ponovno Vynnyčenko. Nakon što se raspala i [[Austro-Ugarska]] ([[1918]]), u [[Galicija (srednja Evropa)|Galiciji]] je iste godine proglašena [[Zapadnoukrajinska Narodna Republika]] koja se u januaru [[1919]]. ujedinjuje s Ukrajinskom Narodnom Republikom. Od februaru [[1919]]. sva vlast Ukrajinske Narodne Republike nalazi se u rukama Semena Petljure. Kako bi se obranio od [[Crvena armija|Crvene armije]] koja je nasrtala s istoka, Petljura sklapa vojni savez s [[Poljska|Poljskom]]. Međutim, nakon [[poljsko-sovjetski rat|poljsko-sovjetskog rata]], veći dio zemlje bit će pod kontrolom sovjetske vlasti na čijem teritoriju nastaje [[Ukrajinska Sovjetska Socijalistička Republika]]. Zapadna Ukrajina pripala je Poljskoj, Bukovina i [[Besarabija]] [[Rumunija|Rumunjskoj]], a [[Zakarpatje]] je pripojeno [[ČSSR|Čehoslovačkoj]]. === Doba Sovjetske Ukrajine === Ideja ukrajinstva opstala je između dva rata, pa čak se dvadesete godine 20. stoljeću mogu nazvati i preporodom ukrajinske kulture, jezika i poljoprivrede. Prvih godina [[Sovjetski Savez|SSSR]]-a boljševici su potpomagali razvoj zemlje dajući seljacima svojevrsne povlastice. Takvo stanje neće dugo potrajati. Kako bi zadovoljio državne potrebe u povećanoj potražnji hrane i kako bi namaknuo sredstva za industrijalizaciju zemlje, [[Josif Staljin|Staljin]] je krenuo u realizaciju svoje ideje o [[Kolektivizacija|kolektivizaciji poljoprivrede]], koja je ponajprije pogodila Ukrajinu koju se često nazivalo "žitnicom SSSR-a". [[Datoteka:К1-25-20-005658.jpg|thumb|left|300px|Stogovi u [[kolhoz]]u "Crveni partizan" u Kijevskoj oblasti. Selo Kozaroviči, [[1934.]] godina.]] Godine [[1929]], seljacima se oduzima zemlja i stoka. Nastaju kolektivne farme – [[kolhoz]]i.{{efn|[[Kolhoz]], od [[Ruski jezik|ruskog]] коллективное хозяйство (kollektivnoe hozjajstvo) tj. kolektivno gospodarstvo.}} U oduzimanju imovine, država je koristila redovne jedinice policije, kao i postrojbe tajne policije. Mnogi su se odupirali takvoj odluci Vlade i započela je očajnička borba seljaštva protiv sovjetske vlasti. Neki su radije zaklali svoju stoku, nego li je predali u kolhoz. Bogatije seljake nazivali su "[[kulak|kulacima]]" i bili su proglašavani neprijateljima države. Na desetke tisuća seljaka je bilo strijeljano ili poslano na neki od mnogobrojnih radnih logora na [[Daleki Istok|Dalekom Istoku]]. Godine [[1929.]] iz pepela Zapadnoukrajinske Narodne Republike i redova veterana [[Sički strijelci|Sičkih strijelaca]] ({{jez-uk|Січові Стрільці}}) nastala je [[Organizacija ukrajinskih nacionalista|Organizacija ukrajinskih nacionalista]] (OUN) pod vodstvom [[Jevgen Konovalec|Jevgena Konovalca]], [[Andrij Meljnik|Andrija Meljnika]], [[Stepan Bandera|Stepana Bandere]] i [[Jaroslav Stecko|Jaroslava Stecka]]. Bio je to politički pokret snažnog paravojnog karaktera koji je organizirao razne napade, uključujući atentat na [[Józef Piłsudski|Józefa Piłsudskog]]. Pokret je nastavio djelovati u ilegali u zapadnoj Ukrajini tijekom cijelih 1930-ih. Prisilna kolektivizacija imala je katastrofalan učinak na poljoprivredu. Usprkos tome, sovjetska je Vlada na čelu sa Staljinom povećala ukrajinski dio obaveznog prinosa žita za čak 44%, dobro znajući da je to nemoguće izvesti i provesti u djelo. Sovjetski zakon nalagao je da se žito iz [[kolhoz]]a ne može dijeliti među seljacima sve dok se ne napuni državna kvota koju je odredila Vlada. Vlast je postavljala tako nedostižne kvote, da je gladovanje postalo sveprisutna pojava. Najmanje je 5 milijuna ljudi nasmrt izgladnjeno u tragediji koju Ukrajinci nazivaju [[holodomor|gladomor]], iako neki stručnjaci navode i dvostruko više žrtava<ref>[http://www.ukar.org/famine.html Holodomor. The Forgiven Holocaust of 1932-33]{{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20060216085508/http://www.ukar.org/famine.html |date=2006-02-16}}</ref>. [[Sovjetski Savez]] je zatajivao događaje vezane uz gladovanje, a tek se u osamdesetim godinama prošlog stoljeća priznalo da je bilo nekih poteškoća zbog ometanja od strane kulaka i iznimno loših vremenskih prilika. Danas je gladomor prihvaćen i priznat kao stvaran događaj. Neki povjesničari smatraju da se glad [[1932]]/[[1933|33]]. nije mogla izbjeći i da je bila izravna posljedica Staljinove kolektivizacije i industrijalizacije zemlje, dok drugi ostaju pri svojoj tezi da do gladi nije smjelo doći i da je to bio smišljeni čin i genocid nad ukrajinskim narodom. Potpisivanjem [[Pakt Ribbentrop–Molotov|Pakta Molotov-Ribbentrop]] ([[Moskva]], [[23. augusta]] [[1939.]]) [[Treći Reich]] i [[Sovjetski Savez]] su sklopili sporazum o nenapadanju, no u stvarnosti su time kupovali vrijeme za pripremu sukoba, istovremeno dijeleći [[Druga Poljska Republika|Poljsku]] duž linije rijeka [[Narew]], [[Zapadni Bug|Bug]], [[Visla]] i [[San (rijeka)|San]]. Ipak, Hitlerov krajnji cilj ostao je napad na Sovjetski Savez i uništenje "židovsko-boljševičke urote" ({{jez-de|jüdisch-bolschewistische Verschwörung}}). Podjelom Poljske su u sastav [[Ukrajinska Sovjetska Socijalistička Republika|Sovjetske Ukrajine]] ušla zapadna područja koja su dotada bila pod vlašću Poljske, a godinu dana kasnije i [[Bukovina]] i današnji ukrajinski dio Besarabije. Nakon što je do kraja [[1940.]] pripremio ofenzivu,<ref>{{cite web |url= https://www.bpb.de/themen/nationalsozialismus-zweiter-weltkrieg/der-zweite-weltkrieg/203046/fall-barbarossa/?show=image&k=0 |title= Weisung Nr. 21 |last= |first= |date= |website= |publisher= Bundeszentrale für politische Bildung |accessdate= 18. 7. 2026 |quote=}}</ref> Hitler je rasporedio više od tri milijuna njemačkih vojnika duž sovjetskih granica te u zoru [[22. juna]] [[1941.]] pokrenuo invaziju ([[Operacija Barbarossa]]), udarivši najprije na gradove [[Brest (Bjelorusija)|Brest]], [[Grodno]], [[Białystok]], [[Kaunas]], [[Vilnius]], [[Luck]], [[Rivne]] i [[Lavov]]. Do kraja ljeta [[Wehrmacht]] je osvojio veći dio [[Zapadna Ukrajina|zapadne Ukrajine]], uključujući [[Ternopol|Ternopil]], [[Žitomir (Ukrajina)|Žitomir]] i [[Dnjipro (grad)|Dnipropetrovsk]]. [[26. juna]] [[1941.]] [[bataljun Nachtigall]], sastavljen od ukrajinskih dobrovoljaca pod njemačkom zapovjedništvom,{{efn|[[Bataljun Nachtigall]], pridružen [[Wehrmacht]]ovoj skupini [[Heeresgruppe Süd]], pod zapovjedništvom [[Gerd von Rundsted|Gerda von Rundsteda]].}} ušao je u [[Lavov]], dok se iz grada povlačila [[Crvena armija]]. [[Organizacija ukrajinskih nacionalista|Organizaciju ukrajinskih nacionalista]] je tada predvodio [[Stepan Bandera]] i najmeravao je iskoristiti povlačenje sovjetskih snaga da bi uspostavio samostalnu Ukrajinsku državu, a čelnici pokreta su vjerovali da su u nacističkoj Njemačkoj pronašli moćnog saveznika u borbi protiv Sovjetskog Saveza. [[30. juna]] [[1941.]] [[Jaroslav Stecko]] je na radiju objavio obnovu samostalne Ukrajinske države ({{jez-uk|Акт відновлення Української Держави}}). Glavni grad države trebao je biti u Lavovu, Stecko je postavljen za šefa vlade, a [[Kost Levicki]] na čelu Vijeća starješina. Nacističko vodstvo je naredilo povlačenje proglasa, OUN je to kategorički odbio, nakon čega je [[Gestapo]] naredio uhićenje svih vođa pokreta. Bandera je uhićen [[5. jula]] [[1941.]], a Stecko [[9. jula]], te su internirani u [[Logor Sachsenhausen|logor Sachsenhausen]]. Nacisti su [[1. septembra]] [[1941.]] uspostavili [[Reichskommissariat Ukrajina|Reichskommissariat Ukrajinu]], civilnu upravu na osvojenom ukrajinskom teritoriju. Središte njemačke uprave nalazilo se u [[Rivne|Rownu]], a ''Reichskommissar'' bio je [[Erich Koch]], izravno podređen ministru [[Alfred Rosenberg|Alfredu Rosenbergu]]. Njemačka uprava zadržala se do novembra [[1944.]] godine. Dana [[14. oktobra]] [[1942.]] u [[Volinija|Voliniji]], OUN je osnovao [[Ukrajinska ustanička vojska|Ukrajinsku ustaničku vojsku]] (UPA) – organizaciju usko povezanu s likom Bandere (interniranog u Njemačkoj) i pod vodstvom [[Roman Šuhevič|Romana Šuheviča]]. Borili su se prvenstveno za ukrajinsku neovisnost, a time i protiv Wehrmachta, Crvene armije te poljske [[Armia Krajowa|Armije Krajowe]]. UPA je ostala aktivna do 1950. godine i borila se protiv sovjetske vlasti. U Kijevu su nacisti ubili desetke pripadnika OUN-a, a isto se dogodilo i u mnogim drugim ukrajinskim gradovima. Osim OUN-a, drugi dio Ukrajinaca borio se protiv nacizma u redovima [[Crvena armija|Crvene armije]] i [[Pokreti otpora u Drugom svjetskom ratu|partizanskog pokreta]]. Ukrajinci su činili značajni dio Crvene armije i njenog vodstva, a kako bi se oduprijeli nacističkoj Njemačkoj bili su aktivni i kao članovi pokreta otpora. [[Datoteka:Хрущёв и Брежнев.jpg|thumb|right|300px|[[Nikita Hruščov]] i [[Leonid Brežnjev]] [[1943.]] godine.]] Ukrajina je bila poprište desetaka pokolja koje je počinio Wehrmacht, a osobito [[Einsatzgruppen]] – posebne postrojbe [[Schutzstaffel]]a zadužene za sustavnu likvidaciju neprijatelja Reicha. Među brojnim masakrima ističu se slučajevi [[Babin Jar|Babinog Jara]],<ref>{{cite web |url= https://encyclopedia.ushmm.org/content/en/article/kiev-and-babi-yar |title= Mass Shootings at Babyn Yar |last= |first= |date= |website= |publisher= United States Holocaust Memorial Museum |accessdate= 18. 7. 2026 |quote=}}</ref> [[Masakr u Fântâna Albă|Fântâne Albe]], [[Masakr u Grišinu|Grišina]] i [[Masakr u Odesi 1941.|Odese]], uz mnoge druge. Tijekom rata nestalo je između 850.000 i 1.600.000 ukrajinskih Židova – vjerojatno preko 60% ukrajinske židovske zajednice. Nijemci su osnovali nekoliko lokalnih koncentracijskih logora – [[Koncentracijski logor Janowska|Janowska]] (Lavov), [[Koncentracijski logor Sirec|Sirec]] (Kijev) –, dok je većina konvoja s zarobljenim Židovima iz [[Lavov]]a i drugih gradova upućivana u [[Logor smrti Belzec|logor smrti Bełżec]] pokraj [[Lublin]]a. Valja ipak napomenuti da su Nijemci u Ukrajini veliku većinu Židova i političkih protivnika ubili masovnim strijeljanjima, a tijela potom pokopali u masovne grobnice.<ref>{{cite web |url= https://www.yahadmap.org/#map/ |title= Interaktivna karta holokausta |last= |first= |date= |website= |publisher= Yahad Map – Map of Holocaust by Bullets |accessdate= 18. 7. 2026 |quote=}}</ref> Cjelokupan zbroj svih žrtava tijekom rata i njemačke okupacije u Ukrajini procjenjuje se na 7 milijuna, uključujući i preko milijun stradalih Židova. Velika većina bila je žrtva zvjerstava, prisilnog rada i pokolja cijelih sela kao osveta na napade na nacističke snage. Od 11 milijuna sovjetskih snaga, koliko se procjenjuje da je poginulo u sukobu s Nacistima, približno četvrtina (2.7 milijuna) žrtava su bili Ukrajinci ili su bili ukrajinskih korijena. Povrh toga, Ukrajina je vidjela neke od najvećih ratnih bitaka, opsadu [[Kijev]]a (koji će poslije dobiti titulu "Grad heroj") gdje je zarobljeno preko 660.000 sovjetskih snaga, žestoku obranu [[Odesa|Odese]], do pobjedničkog juriša preko Dnjepra. Između novembra [[1943.]] i maja [[1945.]] [[Crvena armija]] je osvojila istočnu Europu i dovela do sloma [[Treći Reich|Trećeg Reicha]]. Postupno je uspjela osvojiti i cijeli ukrajinski teritorij, na kojem su se održavala uporna žarišta otpora – posebice pripadnici milicija Banderine [[Ukrajinska ustanička vojska|OUN]]-e. [[NKVD]] je provodio brojne represivne operacije i lovio pripadnike tih milicija. Rat je rezultirao milijunima smrtnih slučajeva (procjenjuje se između 7 i 10 milijuna ljudi), uništenjem čitavih zajednica, potpunim razaranjem sela i gotovo potpunim slomom gospodarstva. Između [[1946.]] i [[1947.]] Ukrajinu je pogodila teška glad koja je odnijela živote stotina tisuća ljudi. Poslijeratnim sporazumima, teritorij Ukrajine doživio je preobrazbu: u njezin su sastav uključeni Istočna Galicija ([[Lavov]], [[Ternopol]], [[Ivano-Frankovsk|Stanislav]]), Zapadna Volinija ([[Luck]]) i dio Polesja ([[Rivne]]). Godine [[1945.]] SSSR je potpisao s [[Čehoslovačka|Čehoslovačkom]] sporazum o uključenju [[Zakarpatje|Zakarpata]] u Sovjetsku Ukrajinu u okviru koje je [[1946.]] osnovana [[Zakarpatska oblast]] sa središtem u [[Užgorod]]u. Sovjetska vlada pokrenula je plan gospodarske preobrazbe, počevši od tvornica, rudnika i željeznica. Pod vodstvom [[Nikita Hruščov|Nikite Hruščova]] i [[Lazar Kaganovič|Lazara Kaganoviča]] – tadašnjih tajnika [[Komunistička partija Ukrajine|Komunističke partije Ukrajine]] – revitalizirani su teška industrija i plan kolektivizacije poljoprivrede. U polijeratnim godinma [[Staljin]] je pojačao političku kontrolu, gušeći sve oblike unutarnje oporbe te promičući kulturnu i administrativnu centralizaciju. Sovjetske vlasti su [[1946.]] godine također ugušile [[Ukrajinska grkokatolička crkva|Ukrajinsku grkokatoličku crkvu]], velik dio njezine imovine prenesen je na [[Ruska pravoslavna crkva|Pravoslavnu crkvu]] pod državnom kontrolom, a brojni su svećenici uhićeni ([[Lavovski sinod]], 1946). U narednim desetljećima Ukrajina ne samo da je dostigla prijeratni stupanj industrije i proizvodnje, nego je postala glavna udarna snaga među svim republikama Sovjetskog Saveza. Mnogi su [[Komunizam|komunistički]] vođe poput [[Nikita Hruščov|Nikite Hruščova]] i [[Leonid Brežnjev|Leonida Brežnjeva]] bili rodom iz Ukrajine. Ponovno je nastalo povoljno vrijeme za razvijanje rusko-ukrajinskih kulturnih i inih veza. Mnogi su sportaši, znanstvenici, pisci i pjesnici dolazili iz Ukrajine. Godine [[1954]]. kako bi obilježili 300. godišnjicu kako je ukrajinski hetman [[Bogdan Hmeljnicki]] ujedinio Ukrajinu s Rusijom, [[Ruska SFSR|Ruska Sovjetska Federativna Socijalistička Republika]] odrekla se [[Krim]]a, koji je pripojen Sovjetskoj Ukrajini. Nedaleko ukrajinskog grada [[Pripjat (naselje)|Pripjat]], na mjestu [[Černobilj|Černobilske]] nuklearne elektrane, [[26. 4.|26.4.]] [[1986]]. došlo je do eksplozije. Onečišćen je veliki dio sjeverne Ukrajine i veliko područje u susjednoj [[Belorusija|Bjelorusiji]]. Taj događaj kao i druga zbivanja samo su još dodatno potaknuli nezavisni pokret [[Narodni pokret Ukrajine|RUH]] (pokret) koji se zalagao za slom Sovjetskog Saveza u drugoj polovici osamdesetih. Ukrajina je proglasila svoju nezavisnost [[24. 8.]] [[1991]]. slijedeći primjer i ostalih sovjetskih republika. Jedna je od osnivača [[Zajednica Nezavisnih Država|Zajednice Nezavisnih Država]] (ZND). Dana 1. 12. [[1991.]] ukrajinski su glasači na referendumu nadmoćno izabrali samostalnu i nezavisnu Ukrajinu, i službeno su na taj način izašli iz Sovjetskog Saveza. SSSR će formalno prestati postojati [[25. 12.]] [[1991]]., a tim činom ukrajinska će nezavisnost biti i službeno priznata od strane međunarodne zajednice. === Samostalna Ukrajina === [[Datoteka:Л.Лук’яненко та В.Кобзар на зустрічі з українцями, 8 вер 1991.jpg|thumb|right|300px|[[Levko Lukjanenko]] i [[Volodimir Kobzar]] u prosvjedu ispred Doma kulture u gradu [[Pirjatin]]u iz [[8. augusta]] [[1991]]. Lukjanenko je autor "''Akta o proglašenju neovisnosti Ukrajine''" iz [[24. augusta]] [[1991]].]] Na čelu samostalne Ukrajine u razdoblju od [[1992.]] do [[2004.]] nalazit će se prvo predsjednik [[Leonid Kravčuk]], kojeg će potom zamijeniti [[Leonid Kučma]]. Leonid Kučma [[2004]]. objavljuje kako se više neće kandidirati na mjesto predsjednika. U novoj kampanji za predsjednika Ukrajine, pojavila su se dva glavna kandidata. Proruski orijentiran [[Viktor Janukovič]], tadašnji premijer Vlade, kojeg podržavaju i dotadašnji predsjednik Kučma i Rusija, i njegov glavni oponent [[Viktor Juščenko]], koji Ukrajinu želi okrenuti Zapadu i pokušati odvesti u [[Evropska unija|Europsku Uniju]]. U završnoj izbornoj utrci, Janukovič službeno odnosi tijesnu pobjedu, no Juščenko i njegove pristalice ne priznaju rezultate izbora, sumnjajući u njihovu vjerodostojnost. U zemlji izbija politička kriza. Oporba organizira masovne ulične prosvjede u Kijevu i drugim većim gradovima. Revolucija će ući u povijest pod nazivom [[Narančasta revolucija]], zbog zaštitne boje oporbenog predsjedničkog kandidata Juščenka. Ubrzo Vrhovni sud Ukrajine rezultate izbora proglašava nevaljanima. U ponovljenim izborima pobjedu odnosi sadašnji predsjednik Viktor Juščenko. Pet dana nakon objave rezultata Viktor Janukovič daje ostavku i 5.1. [[2005]]. raspušta se Vlada. Međutim, unutar pobjedničkog pokreta nastaju razmimoilaženja, tako da na izborima u martu 2006. pobjeđuje Janukovič, kojeg je nakon višesmjesečne političke krize Juščenko bio prisiljen u augustu imenovati novim premijerom. Na izvanrednim izborima 2007. godine je, međutim, pobijedio blok okupljen oko prozapadne političarke [[Julija Timošenko|Julije Timošenko]]. Godine 2008. u Ukrajini dolazi do teške ekonomske krize, poslije koje su se birači ponovno okrenuli filo-ruskom kandidatu [[Viktor Janukovič|Janukoviču]] koji je 2010. godine pobijedio na predsjedničkim izborima. Tijekom novog predsjedničkog mandata (2010–2014), Janukovič i njegova [[Partija regiona|Stranka regiona]] bili su optuženi za pokušaj stvaranja "[[Demokratura|kontrolirane demokracije]]" u Ukrajini, za centralizaciju odlučnih procesa i za pokušaj uništenja glavne oporbene stranke "Blok Julije Timošenko". Zatim, godine 2011. Timošenko je kaznena nakon sudske istrage zbog malverzacije javnih sredstava, jer je potpisala ugovor sa ruskom tvrtkom [[Gazprom]] o isporuci [[Zemni gas|zemnog gasa]]. Iste godine je pritvorena, jer je više puta prekršila naloge tužitelja da ne napušta [[Kijev]]. U novembru 2013. Janukovič nije potpisao [[Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju|Sporazum o pridruživanju]] Ukrajine [[Evropska unija|Europskoj uniji]] i mjesto toga nastavio je s bližim vezama sa [[Vladimir Putin|Putinovom]] [[Rusija|Rusijom]]. Nakon objave da će Ukrajina odustati od procesa pridruživanja [[EU|Evropskoj uniji]], nastali su masovni prosvjedi na ulicama [[Kijev]]a ([[Evromajdan]]), što je dovelo do "[[Revolucija dostojanstva (Ukrajina)|Revolucije dostojanstva]]" (18.–23. februara 2014). Prosvjednici su postavili kampove na kijevskom "[[Trg neovisnosti (Kijev)|Trgu neovisnosti]]", a u zimi između 2013. i 2014. su počeli preuzimati razne vladine zgrade, prvo u [[Kijev]]u, a kasnije u zapadnoj Ukrajini. Borbe između prosvjednika i policije dovele do oko 80 smrtnih slučajeva u februaru 2014. Sukobi su postajali sve nasilniji, a kulminirali su u februaru 2014. nasilnim smjenjivanjem Janukoviča i formiranjem nove prozapadne vlade na čelu sa premijerom [[Arsenij Jacenjuk|Arsenijem Jacenjukom]]. Nedugo potom je na [[Krim]]u došlo do [[Ruska aneksija Krima|ruske aneksije]] a u [[Donjecka oblast|Donjeckoj]] i [[Luganska oblast|Luganskoj oblasti]] do pojave pro-ruskog separatističkog pokreta koga je nova ukrajinska vlast krenula ugušiti vojnom silom te je tako došlo do [[Rat na istoku Ukrajine|oružanog sukoba]] koji i danas traje. === Rusko-ukrajinski rat === {{glavni|Rusko-ukrajinski rat|Invazija Rusije na Ukrajinu}} [[Datoteka:Выдвижение танкового подразделения в Киевской области в ходе вторжения на Украину 003.png|thumb|left|300px|Kretanje ruske kolone tenkova u Ukrajini, mart 2022.]] Dana [[20. februara]] [[2014.]] započeo je sukob između Ukrajine i njezinog rusofonskog dijela na istočnom i južnom djelu zemlje. Sukob je u međunarodnom tisku postao poznat kao [[Rat u Donbasu]]. Nakon [[Euromajdan]]skih prosvjeda i bijega proruskog predsjednika [[Viktor Janukovič|Viktora Janukoviča]], Rusija je, pod vodstvom [[Vladimir Putin|Vladimira Putina]], otvoreno intervenirala podržavajući proruske pobunjenike. U martu 2014. na Krimu je održan [[Referendum o statusu Krima|referendum]] koji proukrajinska strana nije priznala, nakon čega je Rusija anektirala regiju poluotoka. Istodobno, Putin je podržavao oružane pobune u istočnim ukrajinskim regijama Donjeck i Lugansk, gdje su nastale dvije separatističke narodne republike, [[Donjecka Narodna Republika]] i [[Luganska Narodna Republika]]. Rusija nije službeno objavila rat, a u sukobu su korištene lokalne milicije, plaćenici i neoznačene ruske specijalne snage. Između maja 2014. i maja 2015. Rusija je podržala stvaranje države pod nazivom [[Federativna Država Novorusija|Novorussija]], koja bi uključila Krim, Donjecku i Lugansku oblast. Projekt je propao, a rat se nastavio uz rusku podršku tim regijama, te sa ukrajinske strane uz američku podršku, pod [[Joe Biden|Bidenovom]] administracijom. Sukob je bio u fazi postupne stagnacije sve dok Rusija nije 24. februara 2022. pokrenula veliku [[Invazija Rusije na Ukrajinu|vojnu invaziju na Ukrajinu]] sa sjevera (iz [[Aleksandar Lukašenko|Lukašenkove]] [[Bjelorusija|Bjelorusije]]), istoka i juga. Početni cilj bio je svrgnuti kijevsku vladu i okupirati veliki dio zemlje. Napad je doveo do brzog napredovanja na istočnom frontu za Ruse, ali zbog vojne podrške Zapada ([[SAD]], [[Europska Unija|EU]], [[NATO]]), ubrzo je naišao na snažan ukrajinski otpor. Sukob traje već nekoliko godina, uzrokujući milijune izbjeglica, desetke tisuća mrtvih, velik broj ranjenih i osakaćenih te vrlo veliku ekonomsku i infrastrukturnu štetu. == Geografija == [[Datoteka:Ukraine relief location map.jpg|thumb|right|350px|Fizička karta Ukrajine.]] Ukrajina je prostrana i prilično raznovrsna zemlja. Proteže se približno 1.250 kilometara od istoka do zapada i oko 1.000 kilometara od sjevera do juga. Prije rata zemlja je zauzimala površinu od 603.628 km<sup>2</sup>, što je ju činilo većom od kontinentalne [[Francuska|Francuske]] ili [[Španija|Španjolske]]. Oko 70% stanovništva živi u gradskim naseljima, dok 30% živi u mjestima s manje od 15.000 stanovnika. Zauzvrat, područje Ukrajine je i dalje većim dijelom ruralno i poljoprivredno, a udio urbaniziranog teritorija (tj. fizički pokrivenog urbanom infrastrukturom) relativno je nizak. Približno 2,5 do 3% državnog teritorija je stvarno urbanizirano. Ukrajina graniči sa sedam zemalja: [[Rusija|Rusijom]], [[Bjelorusija|Bjelarusijom]], [[Poljska|Poljskom]], [[Slovačka|Slovačkom]], [[Mađarska|Mađarskom]], [[Rumunija|Rumunjskom]] i [[Moldavija|Moldavijom]]. Najduže granice dijeli s Rusijom, a zatim s Bjelarusijom. Uz navedene susjedne zemlje, također graniči s [[Pridnjestrovlje]]m te – s obzirom na sadašnje ratno stanje – [[Republika Krim|Republikom Krimom]], [[Luganska Narodna Republika|Luganskom Republikom]] i [[Donjecka Narodna Republika|Donjeckom Republikom]], nepriznatim republikama koje je Ruska Federacija u međuvremenu pripojila. Samo oko 5% teritorija Ukrajine je [[Planina|planinsko]]. Reljefi se uglavnom nalaze na zapadu ([[Karpati]], [[Karpatska Rutenija|Zakarpatje]], [[Ivano-Frankivska oblast|Ivano-Frankivska]], [[Lavovska oblast|Lavovska]] i [[Černivecka oblast|Černivska oblast]]) i na jugu ([[Krimske planine|Krimska visoravan]]). Najviši vrhovi su planina [[Hoverla]] (2.061 m) i planina [[Roman-Koš]] (1.545 m). Oko 42% teritorija je brežuljkasto, dok je 53% teritorija sasvim ravničarsko ili s blagim reljefom. To je područje izuzetno pogodno za [[Poljoprivreda|poljoprivredu]], gusto naseljeno i dobro infrastrukturno razvijeno. Država ima 2.782 kilometara morske obale, što čini cijeli sjeverni rub [[Crno more|Crnog mora]]. Na 10% ukrajinskog teritorija klimatski utječe Crno more. Središnji dio zemlje zauzima [[Ukrajinska nizina]], dio [[Sarmatska ravnica|Sarmatske ravnice]], kroz koju protječu veliki vodotoci kao što su [[Dnjepar (rijeka)|Dnjepar]], [[Južni Bug|Bug]], [[Desna (Dnjepar)|Desna]] i [[Severski Donjec|Siverski Donjec]]. To je poljoprivredno srce Ukrajine i jedno od glavnih žitnica na planetu. U ovom području nalaze se brojni gradovi: [[Kijev]], [[Černihiv]], [[Sumi]], [[Poltava]], [[Kropivnicki]], [[Harkiv]], [[Dnjepar (grad)|Dnjepro]], [[Zaporižja]], [[Kramatorsk]], [[Slavjansk]], [[Mikolajiv]], [[Herson]], [[Melitopolj]]. Zemljom protječe niz velikih rijeka, među kojima se ističu: * [[Dnjepar (rijeka)|Dnjepar]], presijeca zemlju na pola, nacionalna rijeka Ukrajine i središnja vodna i kulturna arterija; * [[Dnjestar]], izvire u sjevernim [[Karpati]]ma i utječe u [[Crno more]] blizu [[Odesa|Odese]], rijeka važna za poljoprivredu i kao prirodna granica, teče uz [[Moldavija|Moldaviju]] i [[Pridnjestrovlje]]; * [[Severski Donjec|Siverski Donjec]], lijevi pritok [[Don]]a, protječe kroz Harkivsku, Luhanjsku i Donjecku oblast, glavni je izvor vode za istočnu Ukrajinu i za regiju Donbasa; * [[Južni Bug]], važna rijeka za poljoprivredu u jugozapadnim oblastima [[Vinica (Ukrajina)|Vinicja]] i [[Mikolajiv]]; * [[Desna (Dnjepar)|Desna]], pritok Dnjepra, mirna i plovna rijeka, historijska prirodna granica na sjeveru. Cijeli jug zemlje zauzima [[stepa]], dio ogromnog [[Eurazijska stepa|eurazijskog pojasa stepa]]. Koncentrirana je u području od lijeve obale Dnjepra prema Donbasu i [[Azovsko more|Azovskom moru]], od Odese do Mikolajiva, Hersona, Zaporižja, Dnjepra i Donjecka. U okolici [[Ternopilj]]a, [[Hmeljnicki|Hmeljnickog]] i [[Vinica (Ukrajina)|Vinicije]] nalaze se [[Podolska brda]], područje brežuljkastih uzvišenja i valovitih visoravni koje se uzdižu iznad velike ukrajinske nizine, ali ne dosežu visine Karpata. === Klima === {{multiple image <!-- Layout parameters --> | align = right | direction = | background color = | total_width = 450px | caption_align = center | image1 = Koppen-Geiger Map UKR present.svg | alt1 = | link1 = | thumbtime1 = | caption1 = Područje Ukrajine prema [[Köppenova klasifikacija klime|Köppenovoj klasifikaciji klime]]. | image2 = Solar Map of Ukraine.png | alt2 = | link2 = | thumbtime2 = | caption2 = Ukrajina prema zonama ozračivanja sunca. }} Ukrajina se nalazi u srednjim geografskim širinama i općenito ima [[Kontinentalna klima|kontinentalnu klimu]], osim njezinih južnih obala, koje imaju [[Polupustinjska klima|hladnu polusušnu]] i [[Vlažna subtropska klima|vlažnu suptropsku klimu]]. Prosječne godišnje temperature kreću se od 5,5 do 7 °C na sjeveru do 11 do 13 °C na jugu. U [[Kijev]]u se ljetne temperature kreću između 27 i 32°C, a povremeno dosežu i 35-38 °C. Zimi kreću se između –5 °C i –7 °C, ponekad se spuštajući i do –20 °C. Gradovi s najnižim temperaturama su [[Lugansk]], [[Harkiv]] i [[Sumi]], na koje utječu prodori sibirske hladnoće. S druge strane, najviše temperature bilježe se na [[Krim]]u, koji ima klimu nalik sredozemnom, iako su žestoke vrućine zabilježene i u Luhansku tijekom valova vrućine. Trajanje zime razlikuje se ovisno o krajevima, na Krimu se temperature nikada ne spuštaju ispod 0°C, dok u drugim područjima zima može potrajati i do četiri ili pet mjeseci. U središnjoj Ukrajini snijeg pada gotovo bez prestanka od početka decembra do kraja februara. Najviše [[Padavine|oborina]] bilježi se na zapadu i sjeveru zemlje, dok su najniže količine uočenе na istoku i jugoistoku. Zapadna Ukrajina, osobito područje [[Karpati|Karpata]], prima oko 120 centimetara oborina godišnje, dok [[Krim]] i obalna područja uz [[Crno more]] dobivaju u prosjeku oko 40 centimetara. Očekuje se da će dostupnost vode iz velikih riječnih slivova opadati zbog [[Klimatska promjena|klimatskih promjena]], osobito tijekom [[Ljeto|ljeta]], što predstavlja rizik za [[Poljoprivreda|poljoprivredni]] sektor. Negativni utjecaji klimatskih promjena na poljoprivredu najviše se osjećaju na jugu zemlje, koji ima stepsku klimu. Na sjeveru bi neke kulture mogle imati koristi od produžene vegetacijske sezone. [[Svjetska banka]] navodi da je Ukrajina izrazito ranjiva na klimatske promjene. == Politika == {{main|Politika Ukrajine}} Politički gledano, Ukrajina je [[Polupredsjednički sistem|polupredsjednička]] [[republika]]. [[Deklaracija o neovisnosti Ukrajine|Neovisnost]] od [[Sovjetski savez|Sovjetskog saveza]] je proglasila [[1991.]], a [[Ustav Ukrajine|novi ustav]] donijela [[1996.]] godine. Parlament ([[Vrhovna rada Ukrajine|Vrhovna rada]]) i [[Predsjednik Ukrajine|predsjednik republike]] biraju se na općim i izravnim izborima te obnašaju dužnost u petogodišnjem mandatu. Predsjednik predlaže kandidata za [[Prvi ministar Ukrajine|premijera]], kojeg zatim potvrđuje Vrhovna rada. === Administrativna podjela Ukrajine === {{V. također|Administrativna podjela Ukrajine|Oblasti u Ukrajini|Rajoni Ukrajine}} [[Datoteka:Ukraine, administrative divisions (claims hatched) - cs - colored.svg|thumb|right|300px|Administrativna karta Ukrajine.]] Ukrajina je podijeljena na 24 administrativne jedinice koje se nazivaju oblastima, jednu autonomnu republiku i dva grada s posebnim statusom. Oblasti se dijele na manje jedinice koje se nazivaju rajonima. Većina se ukrajinskih oblasti naziva prema oblasnom središtu (npr. Lavovska oblast). Uz to, još se tradicionalno na korijen riječi oblasnog središta dodaje sufiks –ščin- i na taj način su nastali tradicionalni nazivi poput Odeščina, Kijevščina (usp. hrv. Labinština). Iznimka tog pravila su Volinjska i Zakarpatska oblast sa središtima u [[Luck]]u i [[Užgorod]]u. Kijev kao glavni grad je administrativno zasebna jedinica koja je ujedno i središte istoimene oblasti. Uz njega, još je [[Sevastopolj]] grad s posebnim statusom. Oblasno središte je najčešće najveći i najrazvijeniji grad u regiji. '''[[Republika Krim]]''' je zvanično proglasila [[Nezavisnost|neovisnost]] od Ukrajine [[18. marta]] [[2014.]], nakon odluke Vrhovnog vijeća Autonomne Republike Krim (6. marta) i [[Referendum o statusu Krima|referenduma]] održanog [[16. marta]]. Između 17. i 20. marta 2014. ruski predsjednik [[Vladimir Putin]] priznao je novu Republiku Krim i njezino priključenje [[Rusija|Ruskoj Federaciji]] kao sastavnog federalnog dijela. Malo je država u međunarodnoj zajednici priznalo [[Republika Krim|Republiku Krim]]. Ukrajina ju i dalje smatra teritorijem pod svojim suverenitetom, u okviru [[Autonomna Republika Krim|Autonomne Republike Krim]]. Dana [[27. marta]] [[2014.]] [[Ujedinjene nacije]] su usvojile [[Rezolucija Generalne skupštine Ujedinjenih nacija 68/262|Rezoluciju 68/262]], kojom je krimski referendum proglašen nevažećim, a ukrajinski suverenitet nad tim teritorijem ponovno potvrđen. Stoga, iako je Krim [[de jure]] dio Ukrajine, [[de ​​facto]] ukrajinska država više nema teritorijalnu kontrolu nad tim poluotokom. Na sličan način i u izravno povezanom razvoju događaja, [[Donjecka oblast]] ([[7. aprila]] [[2014]]) i [[Luganska oblast]] ([[12. maja]]) proglasile su neovisnost, čime su nastale '''[[Donjecka Narodna Republika|NR Donjeck]]''' i '''[[Luganska Narodna Republika|NR Lugansk]]'''. Taj je događaj pokrenuo lančanu reakciju koja je u proljeće [[2014.]] dovela do [[Rusko-ukrajinski rat|Rusko-ukrajinskog rata]]. Ukrajina je kategorički odbacila te entitete te ih, kao i u slučaju Krima, i dalje smatra teritorijem pod svojim suverenitetom. Između maja 2014. i maja [[2015.]] godine, dvije novoosnovane republike pokušale su se ujediniti u '''[[Federativna Država Novorusija|Novorusiju]]''', državni entitet koji je s vremenom trebao omogućiti njihovo sjedinjenje s Ruskom Federacijom. Taj projekt nije uspio. Ipak, ruski predsjednik Putin je [[21. februara]] [[2022.]] službeno priznao neovisnost NR Donjecka i NR Luganska. Tri dana kasnije ruska vojska izvršila je [[Invazija Rusije na Ukrajinu|invaziju na Ukrajinu]], a sukob je prerastao u izravan rat između dviju zemalja. Rusija je 30. septembra 2022. jednostrano proglasila pripojenje Donjecke, Luganske, [[Zaporiška oblast|Zaporiške]] i [[Hersonska oblast|Hersonske oblasti]] Ruskoj Federaciji. Odmah nakon toga uvela je [[izvanredno stanje]] na pripojenim područjima. == Ekonomija == Trenutno se ukrajinska ekonomija nalazi u tipičnom stanju državâ koje su u ratnom stanju. Veliki udio državnih resursi usmjereni su na financiranje [[Rusko-ukrajinski rat|rata protiv Rusije]], uz znatan priljev kapitala iz [[Sjedinjene Američke Države|Sjedinjenih Američkih Država]], [[Europska unija|Europske unije]], pojedinih europskih zemalja, [[Ujedinjeno Kraljevstvo|Ujedinjenog Kraljevstva]] i [[Kanada|Kanade]]. Državno djelovanje u gospodarstvu izraženije je nego drugdje, a zemlja gubi znatan dio radne snage – bilo zbog ratnih napora ili iseljavanja – dok istodobno trpi veliku štetu na logističkoj infrastrukturi, urbanim i industrijskim središtima te ključnim postrojenjima za proizvodnju energije. Rat traje već dvanaest godina (od [[2014.]]) dok je država u kritičnom ratnom stanju od [[Invazija Rusije na Ukrajinu|ruske invazije]] u [[2022.]] godini. U [[Srednji vijek|Srednjem vijeku]] ekonomija Ukrajine temeljila je se prvenstveno na [[Poljoprivreda|poljoprivredi]] i [[Stočarstvo|stočarstvu]]. U pojedinim gradovima razvili su se snažni obrtnički sektori ([[Kijev]], [[Lavov]], [[Kamjanec-Podiljski|Kamjanec]], [[Luck]], [[Černihiv]]). Obrtnička obrada metala te zlatarstvo i srebrnarstvo bili su dobro razvijeni, uz preradu kože, drveta, keramike i tekstila. Značajna nalazišta metala nalazila su se središnjoj i zapadnoj Ukrajini i u dijelovima [[Volinj|Volinije]]. Duž nekoliko rijeka ([[Dnjepar]], [[Dnjestar]], [[Južni Bug|Bug]], [[Severski Donjec|Donjec]]) razvila se značajna riječna trgovina koja je povezivala područja [[Poljsko-Litvanska Unija|Poljsko-litvanskog saveza]], Bjelorusije i baltičke regije s [[Crno more|Crnim morem]]. Nadalje, [[Krim]] i luke poput [[Azov]]a i [[Kerč]]a održavali su važne trgovinske veze s [[Osmansko carstvo|Osmanskim Carstvom]], [[Kneževina Moldavija|Kneževinom Moldavijom]] i [[Mletačka Republika|Mletačkom Republikom]]. Zapravo, [[Kijevska Rusija]] bila je mreža gradova smještenih uz velike rijeke koje su služile kao prometni i trgovački putovi. Ti su gradovi većinom bili zaštićeni zemljanim i drvenim utvrdama, a najveće su bogatstvo stjecali trgovinom – posebice na putu koji je povezivao Baltičko i Crno more – trgujući ponajviše krznom, pčelinjim voskom, medom, drvnom građom, [[Rob|robovima]], jantarom i rukotvorinama. Tijekom [[20. vijek]]a zemlja je prošla kroz radikalnu preobrazbu, postavši prvenstveno industrijska država. [[Ukrajinska Sovjetska Socijalistička Republika|S.S.R. Ukrajina]] postala je sastavni dio [[Sovjetski savez|Sovjetskog Saveza]] u decembru [[1922.]] godine i to ostala – uz iznimku nacističke invazije i Drugoga svjetskog rata ([[1941]]-[[1944]]) – otprilike sedamdeset godina, sve do [[1991.]] godine. Unutar SSSR-a imala je vodeću ekonomsku ulogu (teška industrija, energetika, vojni i zrakoplovno-svemirski sektor), kao i stratešku, geopolitičku i komercijalnu. Ako se izuzmu [[Moskva]] i [[Sankt Peterburg|Lenjingrad]], [[Kijev]] i [[Harkiv]] su bili među najvažnijim središtima moći u savezu. Među gradove koji su nastali kao tipični proizvodi sovjetskog gospodarstva ubrajaju se [[Zaporižja]] (čeličane, teška industrija), [[Kamjanske]], [[Krivij Rih]], [[Kremenčuk]], [[Enerhodar]] i [[Južnoukrajinsk]]. Drugi su gradovi već imali industrijske sadržaje, ali su se znatno proširili tijekom sovjetskog razdoblja. To su [[Donjeck]], [[Luhansk]], [[Mariupolj]], [[Harkiv]] i [[Dnjipro]]. Današnja ukrajinska ekonomija nije osobito raznovrsna, dapače njezina osobina je to što je visoko specijalizirana. Trenutno se njezina snaga ponajprije temelji na sirovinama. Ubraja se među vodeće svjetske izvoznike [[kukuruz]]a, [[pšenica|pšenice]], [[krumpir]]a i [[Biljno ulje|biljnog ulja]], velik je proizvođač [[ječam|ječma]], [[Soja|soje]], [[Uljana repica|uljane repice]], voća ([[jabuka]], [[kruška|krušaka]], [[trešnja|trešanja]], [[šljiva]]) i povrća ([[Krastavac|krastavaca]], [[Češnjak|češnjaka]], [[rajčica]]). Također se ubraja među vodeće svjetske izvoznike [[Željezo|željeznih ruda]] i ima snažnu [[Teška industrija|tešku industriju]], raspoređenu uglavnom na istoku zemlje ([[Donbas]], [[Dnjipro]], [[Zaporižja]]). Ukrajina izvozi više sirovina nego gotovih proizvoda. Glavni su joj kupci u Europi ([[Poljska]], [[Španija]], [[Njemačka]], [[Nizozemska]], [[Italija]], [[Rumunija]], [[Bugarska]]) i u Aziji ([[Kina]], [[Turska]], [[Egipat]], [[Indija]], [[Saudijska Arabija]], [[Libanon]]). Sustav jako ovisi o međunarodnim cijenama sirovina, izvoz je koncentriran na proizvode nisko-srednje dodane vrijednosti, te mnogo toga je osjetljivo na logističke troškove i na geopolitičke šokove. Posljednjih godina poljoprivredni sektor bilježi rast, dok je industrija čelika u padu. Ukrajina uvozi više nego što izvozi i ima negativnu trgovinsku bilancu. Uvozi dolaze prvenstveno iz Kine i Poljske, pa i iz Njemačke, Turske i [[SAD|Sjedinjenih Država]]. Ključni uvozi uključuju energiju ([[Nafta|rafiniranu naftu]]), automobile, streljivo, farmaceutske proizvode i elektroniku (telefone, računala, baterije, transformatore i komponente). Energija, posebno, predstavlja značajan trošak za javne financije Ukrajine. == Demografija == <!-- Potrebno razmotriti popise stanovništva iz 1926., 1937., 1939., 1959., 1970., 1979., 1989. i 2001. godine. --> [[Datoteka:Population density in Ukraine.png|thumb|left|175px|Gustoća naseljenosti Ukrajine po rajonima.]] Ukrajina je izrazito urbanizirana zemlja, a njezine industrijske regije na istoku i jugoistoku najgušće su naseljene — naime, oko 67% ukupnog stanovništva živi u urbanim područjima. Ukrajina broji najmanje 30 gradaova s više od 150.000 stanovnika te tri grada koja premašuju milijun stanovnika u urbanom području ([[Kijev]], [[Harkiv]], [[Odesa]]). Krajem [[17. vijek|17. stoljeća]] bilo je otprilike četiri milijuna Ukrajinaca.<ref name="Subtelny2000">{{en}} {{Cite book |last1=Subteljni | first1=Orest | authorlink1 = Orest Subteljni | date=2000 | title= Ukraine: A History |url= | publisher= University of Toronto Press | location= Toronto | isbn= | p=152 | ref = }}</ref> Početkom [[20. vijek]]a ukrajinsko stanovništvo, tada u sastavu [[Rusko Carstvo|Ruskog Carstva]], snažno je poraslo. Između [[1913.]] i [[1924.]] došlo je do naglog pada, uzrokovanog ratovima, bolestima i revolucijom. Od [[1924.]] nadalje broj stanovnika Ukrajine rastao je u gotovo neprekinutoj uzlaznoj putanji, dosegnuvši približno 52 milijuna ljudi [[1993.]] godine. Nakon [[Raspad Sovjetskog Saveza|raspada Sovjetskog Saveza]] i proglašenja neovisnosti, Ukrajina je počela postupno gubiti stanovništvo, što je kulminiralo slomom koji je započeo ratom 2022. godine. Prije [[Invazija Rusije na Ukrajinu|ruske invazije na Ukrajinu]] [[2022.]] godine, procjenjivalo se da je zemlja imala više od 41 milijun stanovnika te je bila osma najmnogoljudnija država u Europi. Rat je doveo do drastičnog pada broja stanovnika, zbog poginulih u sukobu, nestalih osoba i ljudi koji su izbjegli pred ratom. Procjenjuje se da je u [[Prvi svjetski rat|Prvom svjetskom ratu]] u Ukrajini umrlo oko 1,3 milijuna ljudi, dok je tijekom [[Ruska revolucija|Ruske revolucije]] i [[Ruski građanski rat|građanskog rata]] umrlo približno 2,3 milijuna ljudi. Procjene govore da je tijekom [[Holodomor]]a umrlo između 3,3 i 3,5 milijuna ljudi. Razdoblje [[gulag]]a, [[Velika čistka|Velikog terora]] i [[staljin]]ističkih čistki usmrtilo je oko 120.000 ljudi. Tijekom [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]] i [[Holokaust|Šoaha]] procjenjuje se da je u Ukrajini umrlo oko 7,4 milijuna ljudi. Treba također imati na umu da Ukrajina ima dugu historiju iseljavanja, dijelom prema [[Rusija|Rusiji]] (odnosno [[Rusko Carstvo|Ruskom Castvu]] i [[Sovjetski Savez|Sovjetskom Savezu]]), a dijelom prema [[Europa|Europi]], ali i prema [[Sjedinjene Države|Sjedinjenim Državama]], [[Kanada|Kanadi]], [[Australija|Australiji]] i [[Brazil]]u. Među najvažnijim historijskim ukrajinskim migracijskim tokovima ističu se oni prema [[Poljska|Poljskoj]], [[Austro-Ugarska|Austro-Ugarskoj]] i prema [[Njemačka|Njemačkoj]]. Ukrajinska dijaspora razvila je vrlo značajne zajednice u Kanadi i Sjedinjenim Državama. Ako se demografska rasprava usmjeri prema nacionalnoj pripadnosti, vidimo da je Ukrajina relativno homogena država, s prilično izraženom manjinskom sastavnicom koja je geografski jasno ukorijenjena. Etnički [[Ukrajinci]] sačinjavaju oko 77,8% sveukupnog stanovništva Ukrajine. Od nacionalnih manjina najbrojniji su [[Rusi]] (17,3%) iza kojih slijede [[Rusini (Ukrajina)|Rusini]] (u [[Zakarpatska oblast|Zakarpatskoj oblasti]]) oko 0,9%. Važno je napomenuti da službena ukrajinska vlast ne priznaje Rusine kao poseban narod, već kao dio ukrajinskog etnosa, a njihov [[Istočnorusinski jezik|rusinski jezik]], ukrajinskim dijalektom. U [[Hrvatska|Hrvatskoj]] i [[Srbija|Srbiji]], Rusini (v. [[Panonski Rusini]]) su priznati kao nacionalna manjina. Od ostalih manjina prisutni su [[Rumuni|Rumunji]] i [[Moldavci]] (0,8%), [[Belorusi|Bjelorusi]] (0,6%), [[Krimski Tatari]] (0,5%), [[Bugari]] (0,4%), [[Mađari]], [[Poljaci]] (0,4%) i [[Jevreji|Židovi]] (0,3%). === Gradovi === '''{{glavni|Lista gradova u Ukrajini}}''' [[Datoteka:Kryvyi_Rih_Old_Town_(cropped).jpg|thumb|right|380px|Stari dio [[Krivij Rih|Krivog Roga]].]] Današnja Ukrajina ima 32 grada s više od 150.000 stanovnika. Najznačajni su:{{efn|Podaci po popisu iz 2001. godine.}}<ref name="gazetteer">{{en}} {{cite web |url= http://www.world-gazetteer.com/wg.php?x=1120760399&men=gcis&lng=en&gln=xx&dat=32&geo=-220&srt=1npn&col=aohdq&pt=c&va=x |title= Ukraine: largest cities and towns and statistics of their population |last= |first= |date= |website= |publisher= |accessdate= 22. 02. 2023 |quote= |archive-date= 2012-12-10 |archive-url= https://archive.today/20121210043906/http://www.world-gazetteer.com/wg.php?x=1120760399&men=gcis&lng=en&gln=xx&dat=32&geo=-220&srt=1npn&col=aohdq&pt=c&va=x |dead-url= yes }}</ref> * [[Kijev]] – oko 2.611.000 stanovnika; * [[Harkov]] – oko 1.471.000 stanovnika; * [[Dnjepar (grad)|Dnjepar]] – oko 1.065.000 stanovnika; * [[Odesa]] – oko 1.029.000 stanovnika; * [[Donjeck]] – oko 1.016.000 stanovnika; * [[Zaporožje]] – oko 815.000 stanovnika; * [[Lavov]] – oko 732.818 stanovnika; * [[Krivij Rih]] – oko 669.000 stanovnika; * [[Mikolajiv]] – oko 514.000 stanovnika. Gradovi s najvećom gustoćom su [[Odesa]], [[Kijev]], [[Lavov]], [[Harkiv]], [[Zaporižja]], [[Dnjipro (grad)|Dnjepar]], [[Donjeck]], [[Krivij Rih|Krivi Rog]] i [[Mariupolj]]. Usko povijesno gledano, najznačajniji gradovi su [[Kijev]] i [[Lavov]] (''Lwów'', ''Lemberg'', ''Leopolis''), kao i [[Zaporižja]] (Запорі́жжя ili Запоро́жье, nekada poznata i kao ''Oleksandrivsk''), [[Volodimir (Volinj)|Volodimir]] (''Włodzimierz Wołyński'', ''Lodomeria''), [[Odesa]] (''Hacıbey''), [[Harkov]] (Харків ili Харьков), [[Galič (Ukrajina)|Halič]] (''Halicz'', Галич) i [[Dnjipro (grad)|Dnjepar]] (bivši ''Jekaterinoslav'', pa ''Novorossijsk'' i ''Dnipropetrovsk''). Ostala središta koja su odigrala značajnu povijesnu ulogu uključuju [[Perejaslav]], [[Ostroh (Ukrajina)|Ostroh]] (Ostróg, Острог), [[Mariupolj]] (nekada ''Pavlovsk'' pa zatim ''Ždanov''), [[Kamjanec-Podiljski|Kamjanec]], [[Černivci]] (''Cernăuți'', ''Czernowitz'', ''Czerniowce''), [[Černigov]] (Чернігів, Чернигов), [[Donjeck]] (nekada ''Juzivka'' ili ''Juzovka'' pa ''Stalino''), [[Bilhorod-Dnjestrovski]] (Τύρας), Kerč (Παντικάπαιον), [[Sevastopolj]] (''Chersoneso Taurica'', Χερσών), [[Parutin (Ukrajina)|Parutin]] (Ὀλβία Ποντική) i [[Feodozija]] (Θεοδοσία, ''Caffa'', ''Kefe''). == Kultura == {{glavni|Ukrajinska kultura|Ukrajinci}} ===Jezik=== {{glavni|Ukrajinski jezik|Ruski jezik}} Službeni jezik Republike Ukrajine je [[ukrajinski jezik|ukrajinski]],<ref name="Contitution1996">{{en}} {{cite web |url= https://rm.coe.int/constitution-of-ukraine/168071f58b |title= Constitution of Ukraine. Article 10 (Version adopted on June 28th, 1996) |last= |first= |date= |website= |publisher= |accessdate= 22. 02. 2023 |quote=}} : ''Стаття 10.'' Державною мовою в Україні є українська мова.</ref> [[Slavenski jezici|slavenski jezik]] iz skupine [[Istočnoslavenski jezici|istočnoslavenskih jezika]], s prvim klicama nastalim u okviru [[Staroslavenski jezik|staroistočnoslavenskog jezika]] kojim se govorilo unutar [[Kijevska Rus|Kijevske Rusi]]. Ukrajinski i ruski dakle dijele zajedničko historijsko ishodište – [[Kijevska Rusija|Kijevsku Rusiju]] – i počeli su se postupno razlikovati nakon [[Mongolski pohod na Europu|mongolske invazije]] ([[13. vijek|1237-1240]]) i fragmentacije kijevske države. Sjeveroistočno jezična zona će se razviti oko [[Moskva|Moskve]] i [[Vladimir (Rusija)|Vladimira]], stvoreći [[ruski]], dok će jugozapadno područje imati svoje pučko narječje koje će gravitirati oko Kijeva, [[Volinj|Volinije]], [[Galicija (srednja Evropa)|Galicije]] i na području [[Poljsko-Litvanska Unija|Poljsko-litavskog Saveza]]. Suvremeni ukrajinski oblikovao je se krajem [[18. vijek]]a, pri čemu djelo ''Enejida'' ({{jez-uk|Енеїда}}, [[1798.]]) autora [[Ivan Kotljarevski|Ivana Kotljarevskog]] simbolički označava njegovo prvo puno pojavljivanje. Prva kodifikacija ukrajinskog jezika odvija se između [[17. vijek|17.]] ([[Lavrentij Zizanij]], [[Meletij Smotricki]]) i [[19. vijek|19. stoljeća]] ([[Oleksij Pavlovski]]). Znanje [[ruski jezik|ruskog jezika]] u Ukrajini je iznimno važno kako na kulturnom tako i na ekonomskom planu. Ukrajinski govori oko 55% dok ruski oko 45% stanovništva.{{efn|Oko 67,5% stanovnika smatra ukrajinski svojim materinjim jezikom, dok ruski smatra 29,6% stanovnika, prema popisu iz 2001.}} Književni ukrajinski vlada nad Ruskom u zapadnoj Ukrajini, ponajprije u krajevima oko [[Lavov]]a, dok Ruski prevladava u istočnoj Ukrajini i jak je u velikim gradovima (uključujući Kijev). Istodobno je ''suržik''{{efn|Suržik ({{jez-uk|суржик}}), mješavina ukrajinskog i ruskog, karakterističan po korištenju ukrajinske gramatike i fonetike i ruskog vokabulara.}} rasprostranjen po ruralnim područjima i manjim gradovima. Istočna Ukrajina je pod snažnim ruskim jezičnim utjecajem. Na Krimu, ukrajinski jezik je u potpunosti odsutan, unatoč silnim pokušajima njegova uvođenja kao jedinog dopuštenog jezika u administraciji, medijima i reklamiranju. Broj učenika koji se školuju na ruskom jeziku znatno je pao u posljednjih deset godina (s 41% na 9%), mada su mnoge ukrajinske gradske škole ''[[de facto]]'' ruskojezične, osobito na istoku i jugu zemlje. Ruski i nadalje ostaje jezik međunarodnog sporazumijevanja za velik broj Ukrajinaca i jezik koji je razumljiv širom Ukrajine. Drugi regionalni jezici koje Republika Ukrajina priznaje po zakonu su:<ref name="Minority"/> [[armenski jezik|armenski]], [[bjeloruski jezik|bjeloruski]], [[bugarski jezik|bugarski]], [[krimskotatarski jezik|krimskotatarski]], [[gagauški jezik|gagauški]], [[njemački jezik|njemački]], [[grčki jezik|grčki]], [[mađarski jezik|mađarski]], [[Karaimski jezik|karaimski]], [[krimčački jezik|krimčački]], [[moldavski jezik|moldavski]], [[poljski jezik|poljski]], [[romski jezik|romski]], [[rumunjski jezik|rumunjski]], [[ruski jezik|ruski]], [[rusinski jezik|rusinski]], [[slovački jezik|slovački]], [[jidiš]]. Ukrajinski i ruski dijele približno 60% leksičke građe. Fonetski gledano, ukrajinski zvuči mekše i melodičnije, ćirilično slovo [г] izgovara se kao zvučni glotalni frikativ (/ɦ/), dok u ruskom jeziku predstavlja tvrdi, guturalni "g". Kako bi se taj zvuk razlikovao, u ukrajinskom se za tvrdi "g" koristi slovo ґ. Ukrajinski samoglasnici su stabilniji, dok ruski pokazuje znatne varijacije kod nenaglašenih samoglasnika i zadržava pojavu ''akanja''. U mnogim imenicama i toponimima ukrajinski jezik govori [i] tamo gdje ruski ima [o] – na primjer: Harkiv/Harkov, Ljviv/Ljvov. Što se tiče pravopisa, ćirilična slova ї, є, ґ i і postoje samo u ukrajinskom, dok se ы, э i ё pojavljuju samo u ruskom. Gramatički gledano, ukrajinski zadržava [[vokativ]], padež koji je u ruskom skoro potpuno iščeznuo. === Kulturna baština (UNESCO)=== [[Datoteka:Ранкові промені на Синевирі.jpg|thumb|right|400px|[[Nacionalni park Sinevir]]]] Spomenici [[Svjetska baština|Svetske baštine]] ([[UNESCO]]) u Ukrajini<ref>{{en}} {{cite web|url=https://whc.unesco.org/en/statesparties/ua|title=Ukraine: properties inscribed on the World Heritage List|date=|accessdate=21. 2. 2023}}</ref>: * [[Datoteka:Flag of UNESCO.svg|25px|border]] U [[Kijev]]u: [[Saborna crkva Svete Sofije u Kijevu|Katedrala Sv. Sofije]] i srodne samostanske građevine, [[Kijevo-pečerska lavra]] (1990); * [[Datoteka:Flag of UNESCO.svg|25px|border]] [[Lavov#Stari grad|Stari grad]] u [[Lavov]]u (1998); * [[Datoteka:Flag of UNESCO.svg|25px|border]] [[Struveov luk|Struveov geodetski luk]] (2005); * [[Datoteka:Flag of UNESCO.svg|25px|border]] [[Iskonske bukove šume Karpata i drugih regija Evrope|Iskonske bukove šume Karpata]] (2007); * [[Datoteka:Flag of UNESCO.svg|25px|border]] [[Rezidencija Bukovskih i Dalmatinskih mitropola]] (2011); * [[Datoteka:Flag of UNESCO.svg|25px|border]] [[Herson Taurijski|Drevni grad Hersonesus]] (2013); * [[Datoteka:Flag of UNESCO.svg|25px|border]] [[Drvene crkve poljskih i ukrajinskih Karpata]] (2013); * [[Datoteka:Flag of UNESCO.svg|25px|border]] [[Odesa#Historijsko središte|Historijsko središte Odese]] (2023). === Državni praznici === {| class="wikitable" |+'''Glavni državni praznici u Ukrajini''' |- |- bgcolor="#4c619a" style="color:white" ! Datum || Naziv |- |'''[[1. januara]]'''||[[Nova godina]] |- |'''[[7. januara]]'''||[[Božić|Pravoslavni Božić]] |- |'''[[16. februara]]''' |[[Dan ukrajinskog jedinstva]] |- |'''[[8. marta]]'''||[[Međunarodni dan žena|Dan žena]] |- |'''[[1. maja]]'''||[[Međunarodni praznik rada]] |- |'''[[9. maja]]'''||[[Dan pobjede nad nacizmom u Drugom svjetskom ratu (Ukrajina)|Dan pobjede]] |- |'''[[28. juna]]'''||[[Dan Ustava Ukrajine]] |- |'''[[24. augusta]]'''||[[Dan neovisnosti Ukrajine]] |- |'''[[14. oktobra]]'''||[[Dan branitelja Ukrajine]] |- |'''[[25. decembra]]'''||[[Božić|Katolički Božić]] |- |'''Neodređeni datum''' |[[Uskrs]] |- |'''Neodređeni datum''' |[[Duhovi (praznik)|Duhovi]] |} == Sport == [[Datoteka:SerhiyGladyr.jpg|thumb|right|200px|[[Sergij Gladir]] u dresu [[Košarkaška reprezentacija Ukrajine|Ukrajinske reprezentacije]].]] Ukrajinci su se prošlog vijeka istakli u mnogim sportovima u kojima su kroz vrijeme razvili svoju tradiciju: [[fudbal]], [[boks]], [[tenis]], [[gimnastika]], [[košarka]], [[odbojka]], [[borilačke vještine]], [[Hrvanje grčko-rimskim stilom|hrvanje]], [[džudo]]. Fudbal u Ukrajini ima dugu historiju koja seže u [[1870.]] godinu u [[Odesa|Odesi]] – zahvaljujući britanskim mornarima – a prve klice klupskog fudbala su nikle početkom 20. stoljeća u gradovima [[Lavov]]u, Odesi, [[Kijev]]u i [[Harkiv]]u. Ipak, tijekom većeg stoljeća, u razdoblju od [[1922.]] do [[1992.]] godine, ukrajinski se fudbal odvijao u okviru [[Viša liga (Sovjetski Savez)|Fudbalskog prvenstva Sovjetskog saveza]] i [[Fudbalska reprezentacija Sovjetskog saveza|Sovjetske reprezentacije]]. Od [[1992.]] godine Ukrajina nastupa s neovisnom reprezentacijom koja je ostvarila zapažene rezultate, plasiravši se u četvrtfinale [[UEFA Euro 2020.|Europskog prvenstva 2020.]] i u četvrtfinale [[FIFA Svjetsko prvenstvo 2006.|Svjetskog prvenstva 2006]]. Zemlja ima dobro razvijenu fudbalsku scenu s dobrim rezultatima na međunarodnoj razini – prvenstveno zahvaljujući metodologiji koju je tijekom godina razvio [[Valerij Lobanovski]], ali i uspješnim klubovima ([[FK Dinamo Kijev|Dinamo Kijev]], [[FK Šahtar Donjeck|Šahtar Donjeck]]) te brojnim omladinskim akademijama koje su iznjedrile vrhunske igrače ([[Oleksandr Šovkovskij|Šovkovskij]], [[Andrij Ševčenko|Ševčenko]], [[Sergej Rebrov|Rebrov]], [[Oleg Blohin|Blohin]], [[Igor Belanov|Belanov]], [[Oleh Protasov|Protasov]], [[Oleksij Mihajličenko|Mihajličenko]], [[Anatolij Timoščuk|Timoščuk]]). [[Valerij Lobanovski|Lobanovski]] je poznat po razvoju znanstvene metode u pripremi igrača te u taktičkoj izgradnji igre. U europskim natjecanjima [[FK Dinamo Kijev|Dinamo Kijev]] osvojio je dva [[Kup pobjednika kupova|Kupa pobjednika kupova]] (1975, 1986) i jedan [[UEFA Superkup]], dok je [[FK Šahtar Donjeck|Šahtar Donjeck]] osvojio [[Kup UEFA]] 2009. godine. Među velikim fudbalerima, [[Oleg Blohin|Blohin]] je osvojio [[Ballon d'Or|Zlatnu loptu]] 1975. godine, [[Igor Belanov|Belanov]] 1986., [[Andrij Ševčenko|Ševčenko]] 2004. Također atletika i gimnastika visoko su razvijene još od sovjetskog doba, zemlja je iznjedrila svjetske i olimpijske prvake kao što su [[Jaroslava Mahučih]] i [[Sergij Bubka]]. Bubka je bio olimpijski pobjednik u [[Skok s motkom|skoku s motkom]] na [[Ljetne olimpijske igre 1988.|Olimpijskim igrama u Seulu]] [[1988.]] godine i šesterostruki uzastopni svjetski prvak (od [[1983.]] do [[1997]]). U toj disciplini je 35 puta oborio svjetski rekord te dugi niz godina je držao apsolutni svjetski rekord. Glavni centri za atletsku obuku u Ukrajini bili su u Kijevu, Harkovu, Lavovu, Dnjepru, Donjecku, Odesi, Zaporožju i Lugansku. Ukrajinci se ističu i u [[boks|boksu]], na međunarodnu scenu su doveli neke vrhunske boksače ([[Oleksandr Usik]], [[Vladimir Kličko]], [[Vitalij Kličko]], [[Vasil Lomačenko]], [[Oleksandr Gvozdik]], [[Andrij Kotelnik]]). Izvrstan je i sektor hrvanja slobodnim i grčko-rimskim stilom ([[Žan Belenjuk|Belenjuk]], [[Armen Vardanjan|Vardanjan]], [[Elbrus Tedejev|Tedejev]], [[Vasil Fedorišin|Fedorišin]]), kao i judo – disciplina u kojoj je Ukrajina ostvarila značajan napredak tijekom posljednjih nekoliko desetljeća ([[Ruslan Mašurenko|Mašurenko]], [[Georgij Zantaraia|Zantaraia]], [[Daria Bilodid]]). Dobre rezultate su postigli isto u [[tenis]]u, [[košarka|košarki]] i [[odbojka|odbojci]]. Među istaknutim ukrajinskim teniserima nalaze se [[Andrij Medvedjev]], kao i [[Elina Svitolina]], [[Marta Kostjuk]], [[Oleksandr Dolgopolov]] i [[Aljona Bondarenko]]. U košarki pamte se klubovi međunarodne klase ([[BK Budiveljnik Kijev|Budiveljnik Kijev]], [[BK Azovmaš Mariupolj|Azovmaš Mariupolj]]) te brojni igrači koji su nastupali u [[NBA|NBA ligi]] ([[Oleksandr Volkov|Volkov]], [[Vladimir Tkačenko|Tkačenko]], [[Stanislav Medvedenko|Medvedenko]], [[Oleksij Lenj|Lenj]], [[Svjatoslav Mihajljuk|Mihajljuk]], [[Vitalij Potapenko|Potapenko]], [[Sergij Gladir|Gladir]]). Ukrajinske odbojkaške reprezentacije – i muška i ženska – pokazale su vrlo dobre rezultate na međunarodnoj sceni s brojnim igračima svjetske klase, a na europskoj sceni nastupa nekoliko jakih ukrajinski odbojkaških klubova. == Vanjske veze == * '''Zvanične stranice''' ** [http://www.president.gov.ua/en/ Predsednik Ukrajine] – Zvanična stranica ** [http://www.rada.gov.ua Parlament Ukrajine] – Zvanična stranica ** [http://www.kmu.gov.ua/control/en Portal Vlade Ukrajine] – Zvanična stranica ** [https://archives.gov.ua/ua/ Arhiva Ukrajine] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20060709183514/http://www.archives.gov.ua/Eng/ |date=2006-07-09 }} * '''Ostale veze''' ** [http://www.museum.com.ua/en/fondu/history.html Historija cirkulacije novca u Ukrajini]. ''Brief history of money circulation in Ukraine'' (Odessa Numismatics Museum) ** [http://www.museum.com.ua/project/eng/vist/dengi/dengi.html Prva ukrajinska valuta. ''Odessa Numismatics Museum''] == Napomene == {{notelist}} == Reference == {{reflist}} == Literatura == {{refbegin}} * {{uk}} {{cite web |url= https://zakon.rada.gov.ua/cgi-bin/laws/main.cgi?nreg=254%EA%2F96%2D%E2%F0#Text |title= Ustav Ukrajine (<small>Конституція України</small>) |last= |first= |date= 1996 |website= |publisher= [[Verhovna Rada Ukrajine|Verhovna Rada]] |accessdate= 22. 02. 2023 |quote= |archive-date= 2024-07-07 |archive-url= https://web.archive.org/web/20240707141220/https://zakon.rada.gov.ua/cgi-bin/laws/main.cgi?nreg=254%EA%2F96-%E2%F0#Text }} {{refend}} {{Commonscat|Ukraine}} Mnogo više na : {{wikivoyage|Ukraine}} {{Slovenske države}} {{Evropa}} {{CIS}} {{Politika Ukrajine}} {{Normativna kontrola}} [[Kategorija:Ukrajina| ]] [[Kategorija:Istočna Evropa]] [[Kategorija:Države u Evropi]] hl89zzoa4tssgfia6qf6vcpb6r1kjm1 SIDA 0 3830 42681177 42677098 2026-08-25T20:59:52Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 6 sources and tagging 0 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42681177 wikitext text/x-wiki {{Bolest | naziv = Sida | latinski = AIDS, Morbus HIV | slika = Red Ribbon.svg | tekst uz sliku = ''Crvena tračica'' je simbol solidarnosti sa ljudima koji su HIV pozitivni ili boluju od side. | ICD10 = {{ICD10|B|24||b|20}} | ICD9 = {{ICD9|042}} | DiseasesDB = 5938 | ICDO = | OMIM = | MedlinePlus = 000594 | eMedicineSubj = emerg | eMedicineTopic = 253 | MeshID = D000163 }} '''Sida''' (od {{jez-fr|SIDA}} (''Syndrome d'immunodéficience acquise''); {{jez-engl|AIDS}} (''acquired immune deficiency syndrome'') – ''sindrom stečene imunodeficijencije''; u srpskom jeziku je češće u upotrebi reč sida, jer se morfološki lakše menja po padežima nego ejds) je polno prenosiva [[bolest]] koja se ne prenosi dodirom. Predstavlja poslednji stadijum infekcije organizma [[HIV|virusom humane imunodeficijencije]] (HIV), a karakteriše je progresivno slabljenje [[imunski sistem|imunskog sistema]] što pojedince čini podložnim širokom sprektru [[infekcija]] i [[tumor]]a.<ref>{{Cite web |url=http://www.medicinenet.com/acquired_immunodeficiency_syndrome_aids/article.htm |title=Acquired Immunodeficiency Syndrome (AIDS) |accessdate= 17. 2. 2010.|last= |first= |date= |work= |publisher=}}</ref><ref name=sta>{{Cite web |url=http://www.aidsresurs.rs/%C5%A1ta-je-aids-sida |title=Šta je sida |accessdate=12. 2. 2010. |last= |first= |date= |work= |publisher= |archive-date=2010-04-20 |archive-url=https://web.archive.org/web/20100420082329/http://www.aidsresurs.rs/%C5%A1ta-je-aids-sida |dead-url=yes }}</ref> Postoji razlika između pojmova ''HIV pozitivna osoba'' i ''osoba obolela od side''.<ref>{{Cite web |url=http://www.izjzv.org.rs/PIO-HIV_AIDS.htm#01-%C5%A0ta_je_HIV |title=Institut za javno zdravlje Vojvodine |accessdate=12. 2. 2010. |last= |first= |date= |work= |publisher= |archive-date=2011-01-13 |archive-url=https://web.archive.org/web/20110113123013/http://www.izjzv.org.rs/PIO-HIV_AIDS.htm#01-%C5%A0ta_je_HIV |dead-url=yes }}</ref> To su dve povezane ali različite stvari, koje se često pogrešno poistovećuju.<ref>{{Cite web |url=http://www.differencebetween.net/science/health/difference-between-aids-and-hiv/ |title=Difference Between AIDS and HIV |accessdate= 12. 2. 2010.|last= |first= |date= |work= |publisher=}}</ref> HIV pozitivna osoba je zaražena virusom (HIV-om), ali to još uvek ne znači da ima sidu. Do pojave bolesti može da prođe vremenski period od dve do deset godina. HIV pozitivna osoba može da izgleda potpuno zdravo, sposobna je za rad ili bilo koju drugu aktivnost, poput zdravih pojedinaca.<ref name=sta/> Virus se najčešće prenosi [[seks|seksualnim putem]], a nešto ređe preko zaražene [[krv]]i, sa zaražene majke na dete tokom [[trudnoća|trudnoće]], [[porođaj]]a ili [[dojenje|dojenja]] itd.<ref name=sta/> Virus se ne može preneti uobičajenim socijalnim kontaktima,<ref>{{Cite web |url=http://std.about.com/od/hivaids/f/hivdifaids.htm |title=What is the difference between HIV and AIDS |accessdate=12. 2. 2010. |last= |first= |date= |work= |publisher= |archive-date=2013-12-20 |archive-url=https://web.archive.org/web/20131220132800/http://std.about.com/od/hivaids/f/hivdifaids.htm |url-status=dead }}</ref> niti putem [[životinje|životinja]].<ref>{{Cite web |url=http://www.sfaf.org/aids101/transmission.html#not_trans |title=Ways in which HIV is not transmitted |accessdate=12. 2. 2010. |last= |first= |date= |work= |publisher= |archive-date=2011-08-13 |archive-url=https://web.archive.org/web/20110813021857/http://www.sfaf.org/hiv-info/transmission/#not_trans |url-status=dead }}</ref> U cilju prevencije, u mnogim zemljama se sprovode različite aktivnosti sa svrhom edukacije ljudi o načinu prenošenja virusa i merama koje se mogu preduzeti kako do infekcije ne bi došlo.<ref name=education>{{Cite web |url=http://www.avert.org/aids-hiv-education.htm |title=Why is HIV and AIDS education important? |accessdate=12. 2. 2010. |last= |first= |date= |work= |publisher= |archive-date=2010-06-09 |archive-url=https://web.archive.org/web/20100609020149/http://www.avert.org/aids-hiv-education.htm |url-status=dead }}</ref> Za sada ne postoji efikasan [[lek]] ili [[vakcina]], koji garantuju izlečenje.<ref name=resena>{{Cite web |url=http://www.stetoskop.info/Resena-zagonetka-HIV-virusa-4710-s1-news.htm |title=Rešena zagonetka HIV virusa], , Pristupljeno 12. 2. 2010.}}</ref> Ipak, [[antiretroviralni lekovi]] mogu da produže period trajanja infekcije i odlože ulazak u fazu side.<ref>[http://www.avert.org/treatment.htm {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20130821222423/http://avert.org/treatment.htm |date=2013-08-21 }} Introduction to HIV and AIDS drug treatment |accessdate= 12. 2. 2010.|last= |first= |date= |work= |publisher=}}</ref> Prema podacima programa [[Organizacija ujedinjenih nacija|Ujedinjenih nacija]] i [[Svetska zdravstvena organizacija|Svetske zdravstvene organizacije]] o HIV virusu i sidi ([[UNAIDS]]), od pojave ovog oboljenja pa zaključno sa [[2008]]. godinom u svetu je bilo zaraženo ukupno oko 60 miliona ljudi, a od komplikacija povezanih sa sidom je do tog trenutka umrlo oko 25 miliona ljudi.<ref>{{Cite web |url=http://data.unaids.org/pub/FactSheet/2009/20091124_FS_global_en.pdf |title=UNAIDS |accessdate= 12. 2. 2010.|last= |first= |date= |work= |publisher=}}</ref> Krajem 2008. virusom je bilo zaraženo oko 31,3 miliona odraslih pojedinaca i 2,1 milion dece.<ref name=rez2008>{{Cite web |url=http://data.unaids.org/pub/EPISlides/2007/2007_epiupdate_en.pdf |title= Number of people living with HIV |accessdate= 12. 2. 2010.|last= |first= |date= |work= |publisher=}}</ref> == Istorijat == Grupa naučnika predvođena [[Majkl Vorobi|Majklom Vorobijem]], profesorom [[ekologija|ekologije]] i [[evoluciona biologija|evolucione biologije]] sa Univerziteta Arizona, sprovela je istraživanje koje je pokazalo da se prvobitni oblik HIV virusa pojavio u [[Afrika|Africi]] u periodu između [[1884]]. i [[1924]]. godine.<ref>Worobey M, Gemmel M, Teuwen DE, et al. 2008. [http://www.nature.com/nature/journal/v455/n7213/full/nature07390.html Direct evidence of extensive diversity of HIV-1 in Kinshasa by 1960]. Nature 455 (7213): 661-664. doi:10.1038/nature07390. {{PMID|18833279}}.</ref> Analizirajući izmet [[šimpanza|šimpanzi]], zaključeno je da je virus sa njih prešao na [[čovek]]a u jugoistočnom delu države [[Kamerun]], približno oko [[1908]]. godine.<ref>{{Cite web |url=http://www.seattlepi.com/national/381447_aidsvirus02.html |title=Origin of AIDS virus traced to 100 years ago |accessdate= 12. 2. 2010.|last= |first= |date= |work= |publisher=}}</ref> Teoriju da je virus prenet sa [[majmun]]a na ljude su potvrdila i istraživanja naučnika sa univerziteta [[Univerzitet Notingem|Notingem]], [[Univerzitet Monpelije|Monpelije]] i [[Univerzitet Alabama|Alabama]].<ref>{{Cite web |url=http://research.nottingham.ac.uk/NewsReviews/newsDisplay.aspx?id=256 |title=HIV-1 originated in wild chimpanzees |accessdate=12. 2. 2010. |last= |first= |date= |work= |publisher= |archive-date=2007-05-19 |archive-url=https://web.archive.org/web/20070519152804/http://research.nottingham.ac.uk/Newsreviews/newsDisplay.aspx?id=256 |dead-url=yes }}</ref> Virus se širio među lokalnim stanovništvom, a infekcija je poprimila veće razmere kada je stigla do [[Kinšasa|Kinšase]]. Iz tog grada potiču i dva najstarija uzorka HIV-a, jedan izolovan iz [[krvna plazma|krvne plazme]] muškarca [[1959]]. i drugi koji je izolovan iz [[limfni čvorovi|limfnih čvorova]] žene [[1960]]. godine.<ref>{{Cite web |url=http://www.srbijanet.rs/zdravlje/vesti/1692-sida-meu-ljudima-vec-100-godina.html |title=Sida među ljudima već sto godina |accessdate=7. 12. 2008. |last= |first= |date= |work= |publisher= |archive-date=2010-10-21 |archive-url=https://web.archive.org/web/20101021034336/http://www.srbijanet.rs/zdravlje/vesti/1692-sida-meu-ljudima-vec-100-godina.html |dead-url=yes }}</ref> [[Datoteka:Luc Montagnier-press conference Dec 06th, 2008-4.jpg|thumb|200px|Lik Montanjije]] Polovinom [[1981]]. godine smrt kao posledica [[oportunističke infekcije|oportunističkih infekcija]], koje su se pre toga uglavnom javljale kod pacijenata u postoperativnom periodu nakon [[transplantacija|transplatacije]], počela je da se javlja kod zdravih [[muškarac]]a [[homoseksualnost|homoseksualne orijentacije]] u [[Los Anđeles]]u, [[San Francisko|San Francisku]] i [[Njujork]]u..<ref>Gottlieb MS (2006). [http://www.cdc.gov/mmwr/preview/mmwrhtml/june_5.htm Pneumocystis pneumonia-Los Angeles. 1981]. Am J Public Health '96 (6): 980–1</ref> Tokom [[1982]]. je postavljena prva klinička definicija sindroma stečenog nedostatka imuniteta.<ref name="hrv">Priručnik za HIV savjetovanje i testiranje, Hrvatski zavod za javno zdravstvo, Zagreb 2006. {{ISBN|953-7031-15-2}}</ref> Francuski virolog [[Lik Montanjije]], naučnik na Pasterovom institutu u [[Pariz]]u, je [[1983]]. izolovao novi tip [[virus]]a sa drugačijim tipom reprodukcije koji se razmnožavao u limfnim čvorovima [[čovek]]a.<ref>[http://encyclopedia.stateuniversity.com/pages/13855/Luc-Montagnier.html Luc-Montagnier], Pristupljeno 25. 4. 2013.</ref> Nazvao ga je ''LAV'' ({{jez-eng|lymphadenopathy-associated virus}}), jer je u početku virus usko povezivan sa [[limfni sistem|limfnim sistemom]].<ref>[http://www.ncbi.nlm.nih.gov/entrez/query.fcgi?cmd=Retrieve&db=pubmed&dopt=Abstract&list_uids=6189183 Isolation of a T-lymphotropic retrovirus from a patient at risk for acquired immune deficiency syndrome (AIDS)], Pristupljeno 25. 4. 2013.</ref> Za svoje otkriće Montanjije je [[2008]]. dobio [[Nobelova nagrada za fiziologiju ili medicinu|Nobelovu nagradu za medicinu]].<ref>[http://news.bbc.co.uk/2/hi/health/7654214.stm Nobel prize for viral discoveries], Pristupljeno 25. 4. 2013.</ref> Dve grupe naučnika u [[Sjedinjene Američke Države|Americi]], predvođene [[Robert Galo|Robertom Galoom]] sa Nacionalnog instituta za rak u [[Merilend]]u i [[Džej Levi|Džejom Levijem]] sa Univerziteta u [[San Francisko|San Francisku]], izolovale su [[1984]]. [[retrovirus]] kod obolelih od side i osoba koje su imale neposredan kontakt sa njima ali nisu imale simptome. Galo ga je nazvao ''HTLV-III'' ({{jez-eng|human T lymphotropic virus type III}})<ref>[http://www.ncbi.nlm.nih.gov/entrez/query.fcgi?cmd=Retrieve&db=pubmed&dopt=Abstract&list_uids=6200935 Detection, isolation, and continuous production of cytopathic retroviruses (HTLV-III) from patients with AIDS and pre-AIDS], Pristupljeno 25. 4. 2013.</ref> jer je otkrio vezu između CD4+ T-ćelija i virusa, dok ga je Levi označio kao ''ARV'' ({{jez-eng|AIDS-associated retrovirus}}).<ref>[http://www.sciencemag.org/cgi/content/abstract/225/4664/840?ijkey=50402d6415df96e004d05f3ead2e3384de838a63&keytype2=tf_ipsecsha Isolation of lymphocytopathic retroviruses from San Francisco patients with AIDS], Pristupljeno 25. 4. 2013.</ref> Sve tri grupe naučnika izolovale su zapravo isti [[HIV|virus]], koji je [[1986]]. nazvan virusom humane imunodeficijencije.<ref>[http://www.ncbi.nlm.nih.gov/entrez/query.fcgi?cmd=Retrieve&db=pubmed&dopt=Abstract&list_uids=3010128 What to call the AIDS virus?], Pristupljeno 25. 4. 2013.</ref> == Opšte osobine virusa == {{main|HIV}} [[Datoteka:HI-Virion-en-2.png|thumb|200px|Građa virusa]] [[HIV|Virus humane imunodeficijencije]] (HIV) pripada porodici [[retrovirus]]a. Dimenzije ovog patogena iznose 100-140&nbsp;nm. Čitava [[Ćelija (biologija)|ćelija]] ima dvoslojnu lipoproteinsku [[ćelijska membrana|membranu]], ispod koje je smešteno nukleoproteinsko jezgro. U njemu se nalazi [[ribonukleinska kiselina]] i različiti [[enzim]]i. U [[genom]]u virusa su smeštena tri strukturna [[gen]]a potrebna za njegovo razmnožavanje i sedam gena koji regulišu taj proces. Oko genoma i enzima jezgra nalazi se [[protein]]ski omotač, nazvan protein 24 (p24). Na površini virusne ćelije se nalazi lipoproteinski omotač, koji nastaje od omotača ćelije domaćina u kojoj se [[virus]] razmnožava, dok drugi deo omotača potiče od samog virusa i njega čine glikoproteinski molekuli 41 (gp41) i 120 (gp120) koji poput šiljaka vire iz omotača.<ref name=svet>[http://www.svetzdravlja.com/Tekst-15-3-Osobine_virusa.htm Osobine virusa] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20090927083552/http://www.svetzdravlja.com/Tekst-15-3-Osobine_virusa.htm |date=2009-09-27 }}, Pristupljeno 25. 4. 2013.</ref> HIV je relativno osetljiv i temperatura od 56&nbsp;°C ga inaktiviše za 30 minuta. Sa druge strane, otporan je na niske temperature (do -70&nbsp;°C) i ultraljubičaste i gama zrake. Virus je osetljiv na visoke ili niske vrednosti [[pH vrednost|pH]] (vrednosti ispod 3 i iznad 10).<ref name=svet/> Postoje dva tipa virusa: HIV-1 i HIV-2. Oba tipa vode poreklo od virusa [[majmun]]ske imunodeficijencije ({{jez-eng|Simian Immunodeficiency Virus}}).<ref name=sta/> == Načini prenošenja == HIV se može preneti na više načina: nezaštićenim [[seks|seksualnim odnosom]], preko zaražene krvi i sa majke na dete (vertikalna transmisija). Virus je prisutan u svim telesnim tečnostima, ali u dovoljnoj količini da bi se neko zarazio ima ga samo u [[krv]]i, [[vaginalni sekret|vaginalnom sekretu]], [[sperma|spermi]], [[prosemena tečnost|prosemenoj tečnosti]] i [[majčino mleko|majčinom mleku]].<ref>{{Cite web |url=http://www.cdc.gov/HIV/pubs/facts/transmission.htm |title=HIV and Its Transmission |accessdate= 23. 5. 2006.|last= |first= |date= |work= |publisher=}}</ref><ref>{{Cite web |url=http://www.sfaf.org/aids101/transmission.html |title=How HIV is spread |accessdate=23. 5. 2006. |last= |first= |date= |work= |publisher= |archive-date=2011-08-13 |archive-url=https://web.archive.org/web/20110813021857/http://www.sfaf.org/hiv-info/transmission/ |url-status=dead }}</ref> HIV se nalazi u visokim koncentracijama i u [[likvor|cerebrospinalnoj tečnosti]] (likvoru) i [[cerumen|ušnoj masti]] (cerumenu), ali preko njih nije moguće inficiranje zbog nepostojanja načina transmisije sa jedne osobe na drugu.<ref>[http://www.svetzdravlja.com/Tekst-9-3-Izvor_zaraze.htm Svet zdravlja] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20090927083643/http://www.svetzdravlja.com/Tekst-9-3-Izvor_zaraze.htm |date=2009-09-27 }}, Pristupljeno 25. 4. 2013.</ref> Prema izveštaju [[Organizacija ujedinjenih nacija|Ujedinjenih nacija]] za [[2008]]. godinu, približno 2/3 novih slučajeva zaraze se dogodi tokom [[heteroseksualnost|heteroseksualnih]] odnosa, oko 11% prenošenjem virusa sa majke na dete, oko 10% slučajeva kod intravenskih [[narkomanija|narkomana]] koji koriste upotrebljenu iglu za ubrizgavanje [[droga|droge]], 5-10% slučajeva zaraze je registrovano kod [[homoseksualnost|homoseksualaca]] i ostatak tokom raznih medicinskih procedura ([[transfuzija krvi]] i sl).<ref>[http://www.avert.org/worlstatinfo.htm Worldwide HIV & AIDS Statistics Commentary] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20130422121042/http://www.avert.org/worlstatinfo.htm |date=2013-04-22 }}, Pristupljeno 25. 4. 2013.</ref> HIV se ne može preneti [[rukovanje]]m, [[grljenje]]m, [[ljubljenje]]m i drugim uobičajenim socijalnim kontaktima, konzumiranjem hrane koju je spremila zaražena osoba, boravkom u istoj prostoriji sa takvom osobom i sl. [[Životinje]] i [[insekti]] (poput [[komarac]]a) ne mogu preneti HIV ili sidu niti oboleti od nje, jer se samo u [[krv]]i čoveka nalaze [[limfocit]]i sa CD4 ({{jez-eng|cluster of differentiation}}) molekulima za koje se virus vezuje.<ref name=sta/> == Epidemiološki podaci == [[Datoteka:HIV Epidem.png|thumb|250px|Prevalenca side u svetu među populacijom starosti između 15 i 49 godina]] Na globalnom planu, širenje virusa poprima oblike [[pandemija|pandemije]].<ref>[http://www.blackwell-synergy.com/doi/full/10.1111/j.1365-2796.2007.01910.x The first postmodern pandemic: 25 years of HIV/AIDS". J Intern Med 263 (3): 218–43.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20181208131122/http://www.blackwell-synergy.com/doi/full/10.1111/j.1365-2796.2007.01910.x |date=2018-12-08 }}, Pristupljeno 25. 4. 2013.</ref> Od približno 33,4 miliona ljudi koji su bili HIV pozitivni ili su imali sidu krajem [[2008]]. godine, u [[Podsaharska Afrika|podsaharskoj Africi]] je živelo 22,4 miliona (67%) iako stanovništvo te regije čini samo 10% ukupne svetske populacije.<ref name=statistics>[http://www.avert.org/worldstats.htm Worldwide HIV & AIDS statistics - Global HIV/AIDS estimates, end of 2008] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20110406160339/http://www.avert.org/worldstats.htm |date=2011-04-06 }}, Pristupljeno 25. 4. 2013.</ref> Od pojave [[epidemija|epidemije]], preko 83% smrtnih slučajeva je registrovano u [[Afrika|Africi]]. U najteže pogođenoj oblasti, podsaharskoj Africi, u urbanim sredinama je svaki četvrti stanovnik inficiran, a 70% novoinficiranih osoba godišnje potiče iz ove regije.<ref name=rez2008/> Infekcija je prisutna i u ostalim delovima sveta, iako slabije u poređenju sa Afrikom. Tokom [[2008]]. na globalnom planu je zabeleženo 2,7 miliona novoinficiranih (od čega 430.000 dece) i oko 2 miliona smrtnih slučajeva (280.000 dece).<ref name=politika>{{Cite web |url=http://www.politika.rs/rubrike/Drustvo/Sida-usmrtila-30-miliona-ljudi.sr.html |title=Sida usmrtila 30 miliona ljudi], Pristupljeno 7. 12. 2008.}}</ref><ref>[http://data.unaids.org/pub/Report/2009/JC1700_Epi_Update_2009_en.pdf AIDS Epidemic Update 2009 |accessdate= 12. 2. 2010.|last= |first= |date= |work= |publisher=}}</ref> {| border="1" cellpadding="4" cellspacing="0" style="margin:auto;" |+'''Statistika po regionima na globalnom nivou krajem 2008. godine<ref name=statistics/><br />- podaci su objavljeni u novembru 2009. -''' |- | style="text-align:center;"| '''Region''' | style="text-align:center;"| '''zaraženi i oboleli''' | style="text-align:center;"| '''novi slučajevi zaraze''' | style="text-align:center;"| '''prevalenca među odraslima'''<sup>{{mn|Napomena 1|*}}</sup> | style="text-align:center;"| '''smrtni slučajevi''' |- |Podsaharska Afrika | style="text-align:right;"| 22.434.000 | style="text-align:right;"| 1.970.000 | style="text-align:right;"| 5,4% | style="text-align:right;"| 1.476.000 |- |Severna Afrika i Srednji istok | style="text-align:right;"| 310.000 | style="text-align:right;"| 35.000 | style="text-align:right;"| 0,2% | style="text-align:right;"| 20.000 |- |Južna i jugoistočna Azija | style="text-align:right;"| 3.809.000 | style="text-align:right;"| 280.000 | style="text-align:right;"| 0,3% | style="text-align:right;"| 270.000 |- |Istočna Azija | style="text-align:right;"| 850.000 | style="text-align:right;"| 75.000 | style="text-align:right;"| 0,1% | style="text-align:right;"| 59.000 |- |Okeanija | style="text-align:right;"| 59.000 | style="text-align:right;"| 3.900 | style="text-align:right;"| 0,3% | style="text-align:right;"| 2.000 |- |Latinska Amerika | style="text-align:right;"| 2.000.000 | style="text-align:right;"| 170.000 | style="text-align:right;"| 0,6% | style="text-align:right;"| 77.000 |- |Karibi | style="text-align:right;"| 240.000 | style="text-align:right;"| 20.000 | style="text-align:right;"| 1,0% | style="text-align:right;"| 12.000 |- |Istočna Evropa i Centralna Azija | style="text-align:right;"| 1.500.000 | style="text-align:right;"| 110.000 | style="text-align:right;"| 0,7% | style="text-align:right;"| 87.000 |- |Severna Amerika | style="text-align:right;"| 1.400.000 | style="text-align:right;"| 55.000 | style="text-align:right;"| 0,4% | style="text-align:right;"| 25.000 |- |Zapadna i centralna Evropa | style="text-align:right;"| 850.000 | style="text-align:right;"| 30.000 | style="text-align:right;"| 0,3% | style="text-align:right;"| 13.000 |- |Ukupno | style="text-align:right;"| 33.400.000 | style="text-align:right;"| 2.700.000 | style="text-align:right;"| 0,8% | style="text-align:right;"| 2.000.000 |} <small>{{mnb|Napomena 1|*}} procenat obolelih ili zaraženih među populacijom starosti između 15 i 49 godina.</small> Epidemija side u [[Srbija|Srbiji]] je zvanično počela [[1984]]. godine, mada postoje i podaci o ranijim slučajevima ove bolesti.<ref name=sus>{{Cite web |url=http://www.jazas.net/statistikaSrbija.html {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20080618072655/http://www.jazas.net/statistikaSrbija.html |date=2008-06-18 }} |title=Epidemiološka situacija u Srbiji], Pristupljeno 25. 4. 2013.</ref> [[Incidenca]] je relativno niska, ali je prema nekim procenama ukupan broj zaraženih pet do deset puta veći od zvaničnih podataka.<ref>{{Cite web |url=http://www.stetoskop.info/AIDS-SIDA-Morbus-HIV--661-c36-sickness.htm |title=Sida |accessdate= 12. 12. 2008.|last= |first= |date= |work= |publisher=}}</ref> Od [[1985]]. godine do kraja [[2009]]. registrovano je ukupno 2.440 HIV pozitivnih osoba, od kojih je 1.489 (61%) obolelo od side, a 1.042 umrlo.<ref>{{Cite web |url= http://www.zdravlje.gov.rs/showelement.php?id=2466 „Ako reskiraš treba da se testiraš - Bolje je da |title= znaš“ |accessdate= 27. 4. 2010. |last= |first= |date= |work= |publisher=www.zdravlje.gov.rs}}</ref><ref>{{Cite web |url=http://www.minzdravlja.info/downloads/2009/Decembar/Decembar%202009%20HIV%20Press.pdf |title=Ministarstvo zdravlja Republike Srbije |accessdate=12. 2. 2010. |last= |first= |date= |work= |publisher= |archive-date=2012-12-12 |archive-url=https://web.archive.org/web/20121212014742/http://www.minzdravlja.info/downloads/2009/Decembar/Decembar%202009%20HIV%20Press.pdf |dead-url=yes }}</ref> Među istočnoevropskim državama, u [[Srbija|Srbiji]] i [[Rumunija|Rumuniji]] je zabeležen najveći rast novozaraženih od početka 90-ih godina [[20. vek]]a.<ref name=aids>{{Cite web |url=http://www.stetoskop.info/AIDS-SIDA-Morbus-HIV--661-c36-sickness.htm?b7 |title=Sida |accessdate= 7. 12. 2008.|last= |first= |date= |work= |publisher=}}</ref> == Infekcija == [[Datoteka:HIV attachment sr.png|thumb|250px|Pričvršćivanje virusa za površinu CD4+ T-limfocita]] Najčešći tip HIV virusa u [[Evropa|Evropi]], [[Amerike|Americi]] i centralnoj [[Afrika|Africi]] je tip HIV-1. U zapadnoj Africi, bolest je prouzrokovana tipom HIV-2, koji je jako sličan tipu 1.<ref>{{Cite web |url=http://www.avert.org/hiv-types.htm |title=HIV types, subtypes groups and strains |accessdate=17. 2. 2010. |last= |first= |date= |work= |publisher= |archive-date=2015-09-24 |archive-url=https://web.archive.org/web/20150924074245/http://www.avert.org/hiv-types.htm |url-status=dead }}</ref> Da bi došlo do infekcije i razvoja bolesti virus mora da dospe u [[krv]], gde se vezuje za CD4+ T-limfocite. Virus se delovima svog omotača (gp120) „prikači“ za receptore na površini ovih [[Ćelija (biologija)|ćelija]].<ref>Textbook of Pathology by Harsh Mohan, {{ISBN|81-8061-368-2}}</ref> Nakon vezivanja on ulazi unutar ćelije, „ugrađuje“ se u [[jedro]] domaćinske ćelije i pod uticajem različitih stimulanasa počinje da se razmnožava. Ishod je najčešće smrt inficiranih ćelija.<ref>Alimonti JB, Ball TB, Fowke KR (2003). "Mechanisms of CD4+ T lymphocyte cell death in human immunodeficiency virus infection and AIDS.". J. Gen. Virol. 84 (7): 1649–1661.</ref> Tokom vremena dolazi do postepenog smanjenja broja ovih limfocita, kojih u zdravom organizmu ima oko 1200/mm<sup>3</sup> krvi. Posle dugo vremena kada njihov broj padne ispod neke kritične vrednosti (oko 200/mm<sup>3</sup>), čovek počinje obolevati od najrazličitijih (tzv. oportunističkih) infekcija.<ref>Feldman C (2005). "Pneumonia associated with HIV infection". Curr. Opin. Infect. Dis. '18 (2): 165–170.</ref> Tada nastupa sida. Ove infekcije su za ljude obolele od side često teške, a neke od njih i smrtonosne, jer su upravo limfociti nosioci odbrane od [[mikroorganizam]]a, [[tumor]]a i različitih stranih materija. == Stadijumi infekcije == Napredovanje bolesti se generalno može podeliti na četiri faze: # primarna infekcija, # klinički asimptomatska faza, # simptomatska HIV infekcija i # progresija iz HIV pozitivnosti u sidu.<ref name=faze1>[http://aidssupport.aarogya.com/index.php/hiv/what-is-hiv/62-stages-of-hiv-infection Stages of HIV Infection] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20110714063256/http://aidssupport.aarogya.com/index.php/hiv/what-is-hiv/62-stages-of-hiv-infection |date=2011-07-14 }}, Pristupljeno 25. 4. 2013.</ref><ref name=faze2>[http://www.avert.org/stages-hiv-aids.htm The different stages of HIV infection] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20130422123107/http://www.avert.org/stages-hiv-aids.htm |date=2013-04-22 }}, Pristupljeno 25. 4. 2013.</ref> === Primarna infekcija === Primarna ili akutna infekcija je period naglog razmnožavanja virusa neposredno nakon što mu je osoba bila izložena. Ona može u potpunosti da izostane, a kada postoji (u oko 20% slučajeva) ova faza traje nekoliko nedelja. Tokom primarne infekcije većina osoba pokazuje karakteristične simptome poput [[prehlada|prehlade]], [[visoka temperatura|visoke temperature]], [[glavobolja|glavobolje]], [[upala ždrela|upale žrela]] i ponekad [[ospa|osipa]]. Ova pojava, slična [[grip]]u, se ponekad naziva i ''bolest serokonverzije''.<ref name=aids/><ref name=faze1/><ref name=faze2/> U proseku tri nedelje nakon infekcije pojavljuje se veliki broj drugih simptoma, za koje se obično i ne sumnja da imaju veze sa sidom. Neretko se dešava da bude postavljena i pogrešna [[dijagnostika|dijagnoza]], jer je u tom početnom periodu teško razlikovati simptome side i drugih bolesti. Međutim, postavljanje prave dijagnoze je veoma važno jer su u ovom periodu osobe najzaraznije. Najčešći simptomi u tom periodu su nagli gubitak telesne težine, natekle [[limfna žlezda|limfne žlezde]], [[gubitak pamćenja]], temperatura i glavobolja.<ref name=porlek>{{Cite web |url=http://www.porodicnilekar.net/index.php?option=com_content&view=article&id=235:sida-aids-morbus-hiv&catid=55:infektivne-zarazne-bolesti&Itemid=66 |title=Porodični lekar |accessdate= 17. 2. 2010.|last= |first= |date= |work= |publisher=}}</ref> === Klinički asimptomatska faza === Ova faza u proseku traje oko 10 godina, mada individualno može trajati kraće ili duže. Kako joj i samo ime govori, karakteriše je potpuno odsustvo bilo kakvih simptoma bolesti, mada se ponekad mogu javiti otečeni limfni čvorovi po telu. Količina virusa u perifernoj krvi pada na veoma niske vrednosti, ali osobe i dalje ostaju inficirane i [[antitelo|antitela]] na HIV se mogu detektovati u krvi. Novija istraživanja pokazuju da virus u ovoj fazi ne miruje, već je izuzetno aktivan u limfnim čvorovima. Velika količina T-limfocita se inficira i umire, a produkuju se velike količine virusa. Danas je dostupna nova vrsta testa koja meri one male količine HIV-a koje dospeju iz limfnih čvorova u cirkulatorni sistem. Ovaj test koji meri RNK molekul (genetički materijal) virusa se naziva test virulencije HIV-a ({{jez-eng| viral load test}}) i ima sve veću ulogu u tretmanu HIV infekcije.<ref name=aids/><ref name=faze1/><ref name=faze2/> === Simptomatska HIV infekcija === Kako vreme protiče, [[imunski sistem]] postaje sve slabiji i više nije u stanju da obuzda i zadrži virus. Ovo se događa iz tri razloga: * limfni čvorovi i tkivo postaju oštećeni i iscrpljeni usled dugogodišnje intenzivne aktivnosti; * HIV mutira i postaje više patogen, odnosno postaje jači i raznovrsniji što dalje vodi do povećane destrukcije T-pomoćničkih limfocita; * telo više nije u stanju da održava tempo zamene T-ćelija koje su uništene i njihov broj sve brže opada. Kako imunski sistem zakazuje, javljaju se i prvi simptomi bolesti. U početku su simptomi slabi, ali se vremenom pogoršavaju i postaju sve teži.<ref name=aids/><ref name=faze1/><ref name=faze2/> === Sida === Sida je poslednja faza napada HIV virusa i ujedno je i najteža faza. [[Svetska zdravstvena organizacija]] je [[1990]]. napravila spisak simptoma koje je grupisala i koje sada lekari širom sveta koriste kako bi se jasno definisale faze razvoja infekcije. Ovaj spisak je obnovljen [[2005]]. * ''Faza I'': HIV virus se ne može identifikovati i nije kategorisan kao uzročnik side; * ''Faza II'': pojavljuju se minimalne manifestacije infekcija [[sistem organa za disanje|respiratornog trakta]]; * ''Faza III'': dolazi do pojave naprasnih i neobjašnjivih simptoma poput [[dijareja|dijareje]], (koja obično traje duže od mesec dana, što dovodi do naglog gubitka telesne težine), teške [[bakterija|bakterijske]] [[infekcija|infekcije]] i/ili [[tuberkuloza|plućne tuberkuloze]]; * ''Faza IV'': javlja se [[toksoplazma mozga]], gljivične infekcije [[sistem organa za disanje|respiratornog trakta]] i [[jednjak]]a ([[kandidijaza]]), [[Kapošijev sarkom]] itd. U SAD se dijagnoza side i kategorizacija stepena infekcije vrši na osnovu definicija koje sastavlja i obnavlja ''Centar za kontrolu bolesti i prevenciju'' u Atlanti. Centar je [[1993]]. proširio svoj spisak i u njega uvrstio i zdrave osobe koje imaju virus ili im je broj CD4+ T-limfocita manji od 200 jedinica na mikrolitar krvi.<ref name=aids1993>[http://www.cdc.gov/mmwr/preview/mmwrhtml/00018871.htm 1993 Revised Classification System for HIV Infection and Expanded Surveillance Case Definition for AIDS Among Adolescents and Adults], Pristupljeno 25. 4. 2013.</ref> == Otkrivanje i dijagnostika == [[Datoteka:Robert Gallo.jpg|thumb|200px|Robert Galo sa saradnicima]] Iako je HIV u [[Sjedinjene Američke Države|Sjedinjenim Američkim Državama]] poznat od [[1981]]. godine,<ref>{{Cite web |url=http://www.retrovirology.com/content/3//72 |title=Gallo RC (2006). A reflection on HIV/AIDS research after 25 years], Pristupljeno 25. 4. 2013.}}</ref> identifikacija virusa kao uzročnika bolesti nije obavljana do [[1983]].<ref>[http://guava.physics.uiuc.edu/~nigel/courses/598BIO/498BIOonline-essays/hw2/files/hw2-xu.pdf {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20121202143515/http://guava.physics.uiuc.edu/~nigel/courses/598BIO/498BIOonline-essays/hw2/files/hw2-xu.pdf |date=2012-12-02 }} Phylogenetic Analysis of the Origin of the HIV virus |accessdate= 17. 2. 2010.|last= |first= |date= |work= |publisher=}}</ref> Tokom [[1985]]. [[Uprava za hranu i lekove]] u SAD je odobrila prvi test za otkrivanje virusa, koju je razvila naučna grupa Roberta Galoa.<ref>[http://www.avert.org/aids-history-86.htm History of AIDS] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20130821231306/http://avert.org/aids-history-86.htm |date=2013-08-21 }}, Pristupljeno 25. 4. 2013.</ref> Ovaj test može da pokaže prisustvo antitela protiv HIV-a u krvi, što je pokazatelj da je osoba bila izložena virusu. Međutim, u periodu od četvrte do osme nedelje nakon inficiranja, test je negativan, zbog odloženog imunog odgovora organizma. U testiranje je [[1996]]. uvedena i dodatna metoda, koja otkriva prisustvo [[antigen]]a, odnosno [[protein]]a koje proizvodi sam virus. Prema tome, test može da otkrije prisustvo virusa i pre reakcije imunskog sistema. Novije, još preciznije metode, omogućavaju otkrivanje virusnog genetičkog materijala. Osim toga, ove metode omogućavaju i razlikovanje tipa otkrivenog virusa. [[Centar za kontrolu i prevenciju bolesti]] je [[1993]]. postavio kriterijume za dijagnostifikovanje side.<ref name=aids1993/> Smatra se da pojedinac ima sidu ukoliko je broj CD4 T-ćelija ispod 200 po mm<sup>3</sup> krvi ili CD4 ćelije čine manje od 14% svih [[limfocit]]a, kao i uslučaju pojave jedne ili više bolesti ili infekcija koji ukazuju na sidu ({{jez-eng|AIDS-Defining Illnesses}}) sa spiska koji je objavio Centar.<ref>{{Cite web |url=http://www.thebody.com/content/art14002.html#asterisk |title=Case Definition of AIDS |accessdate= 17. 2. 2010.|last= |first= |date= |work= |publisher=}}</ref> Ove bolesti i infekcije se mogu javiti i nezavisno od side, ali su karakteristične za njen poslednji stadijum pa stoga predstavljaju dodatni kriterijum za postavljanje dijagnoze.<ref>{{Cite web |url=http://aids.about.com/od/themostcommonquestions/f/defining.htm |title=What Are the AIDS Defining Illnesses?], Pristupljeno 17. 2. 2010. |access-date=2013-09-22 |archive-date=2013-04-25 |archive-url=https://web.archive.org/web/20130425100957/http://aids.about.com/od/themostcommonquestions/f/defining.htm |url-status=dead }}</ref> One se generalno mogu podeliti u četiri grupe: [[oportunističke infekcije]] ([[pluća]], [[usna duplja|usne duplje]], [[mozak|mozga]], [[oko|očiju]], [[jetra|jetre]], [[debelo crevo|debelog creva]] i [[urogenitalni sistem|genitalija]]), bolesti [[centralni nervni sistem|centralnog]] i [[periferni nervni sistem|perifernog nervnog sistema]] (jedan oblik [[demencija|demencije]], [[neuropatija]], [[miopatija]], [[mijelopatija]]), [[tumor]]i ([[Kapošijev sarkom]], [[Hodžkinova bolest|Hočkinovi]] i [[Nehočkinov limfom|Nehočkinovi limfomi]], [[tumori vrata]]) i veliki gubitak telesne težine (uzrokovan neadekvatnom ishranom, netretiranim infekcijama i poremećajima metabolizma).<ref>[http://www.merckmedicus.com/ppdocs/us/hcp/content/merck/hiv/hivaids/aidsdefi.htm {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20100226023233/http://www.merckmedicus.com/ppdocs/us/hcp/content/merck/hiv/hivaids/aidsdefi.htm |date=2010-02-26 }} AIDS-Defining Illnesses |accessdate= 17. 2. 2010.|last= |first= |date= |work= |publisher=}}</ref> Razvoj [[bolest]]i, od trenutka infekcije HIV-om do pojave prvih simptoma, traje duži vremenski period (nekada i do desest godina). Tok bolesti može biti praćen metodom surogat-markera. Ovom metodom se uočava opadanje broja CD4 T-leukocita. Što je broj ovih ćelija manji, imunski sistem je slabiji i samim tim je brže napredovanje bolesti. Tokom [[1996]]. postalo je evidentno da se količina HIV-a u krvi obolelih (tzv. virusna težina) može koristiti kao parametar kako bi se predvideo razvoj side bez obzira na broj CD4 T-ćelija u krvotoku obolelih. Napretkom tehnologije određivanje virusne težine brzo je postalo standardno sredstvo za testiranje pacijenata.<ref>[http://www.huhiv.hr/userdocs/File/bilten%204%202007.pdf HIV/AIDS info]{{Dead link|date=October 2022 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}, bilten za zdravstvene djelatnike Hrvatske udruge za oboljele od HIV-a, godina VIII, broj 4, str. 22</ref> == Testiranje na HIV == [[Datoteka:Oraquick.jpg|thumb|200px|OraQuick test - vrsta brzog testa koji daje rezultate za 20 minuta]] Da bi se testiranje na HIV uspešno sprovelo, potrebno je da u krvi obolelog postoji dovoljna količina specifičnih [[antitelo|antitela]]. To se dešava tek 6-8 nedelja nakon infekcije, a vremenski period do tog trenutka se zove „period prozora“. U tom periodu rezultat testa može biti negativan čak i ako infekcija postoji (lažno negativan rezultat). Zbog toga se u slučaju negativnog rezultata, testiranje obično ponavlja nakon šest meseci.<ref name=jazas>{{Cite web |url=http://www.jazas.org.yu/pages/article.php?id=504 |title=Testiranje na HIV |accessdate=10. 12. 2008. |last= |first= |date= |work= |publisher= |archive-date=2009-02-28 |archive-url=https://web.archive.org/web/20090228060539/http://www.jazas.org.yu/pages/article.php?id=504 |dead-url=yes }}</ref> Najčešće se koristi imunoenzimski test ({{jez-eng|Enzyme Linked Immunosorbent Assay - ELISA}}). On se zasniva na vezivanju antitela iz krvi pacijenta sa antigenima koji su vezani za podlogu. U reakciju se mogu uključiti i antitela životinjskog porekla koja su obeležena enzimom radi boljeg uočavanja. U zavisnosti od vrste korišćenog antigena, ovi testovi mogu imati različitu osetljivost i na osnovu toga se vrši njihova klasifikacija na generacije. Dobre rezultate daju testovi treće i četvrte generacije.<ref name=hrv/> Za potvrdu rezultata dobijenih prethodnom metodom koristi se Vestern blot test ({{jez-eng|Western blot}}) koji reaguje na virusne [[protein]]e. Prvo se virus razloži na sastavne delove i vrši se njihovo razdvajanje [[Gel elektroforeza|gel-elektroforezom]] na osnovu razlike u [[molekulska masa|molekulskoj masi]]. Zatim se izdvojeni proteini prebacuju iz gela na nitrocelulozne trake i sprovodi se ELISA test. Rezultati se očitavaju na posebnim trakama.<ref name=hrv/> Postoje i testovi kojima se otkriva sama struktura virusa (npr. PCR) i to već posle 10 do 15 dana od nastanka infekcije, ali se takvi testovi ne koriste često jer su veoma skupi.<ref name=jazas/> Tzv. brzi testovi, koji se mogu kupiti u [[apoteka]]ma, daju rezultate za svega desetak minuta ali nisu dovoljno precizni. Većina ovakvih testova ima osetljivost 99% i specifičnost 98%.<ref name=hrv/> === Rezultati === Rezultat testa može biti: * pozitivan (odnosno reaktivan ili seropozitivan) i * negativan (odnosno nereaktivan ili seronegativan). Pozitivan rezultat znači da je organizam stvorio antitela na virus, da su ta antitela registrovana u krvi obolelog i da postoji infekcija. Lažno pozitivan rezultat može da se javi usled greške napravljene tokom testiranja ili usled nespecifične ili unakrsne reakcije na test ELISA. Zbog toga se pozitivan rezultat uvek mora proveriti i potvrditi drugom vrstom testa. Negativan rezultat znači da antitela na HIV nisu detektovana u krvi. To znači ili da osoba nije zaražena ili da u organizmu nije došlo do stvaranja dovoljne količine antitela kako bi ona bila detektovana testom („period prozora“). Jedna od mogućnosti je i areaktivnost u uznapredovaloj fazi side. Zbog svih ovih činilaca, u slučaju negativnog rezultata potrebno je test ponoviti nakon određenog vremena (3-6 meseci).<ref name=hrv/><ref name=jazas/> == Oportunističke infekcije == [[Datoteka:CandidiasisFromCDCinJPEG03-18-06.JPG|thumb|200px|Kandidijaza kod obolelog od side]] [[Datoteka:Kaposi's Sarcoma.jpg|thumb|200px|Kapošijev sarkom]] [[Oportunističke infekcije]] su infekcije uzrokovane raznim patogenima (bakterijama, virusima, gljivicama, protozoama), koji svoje štetno delovanje ispoljavaju samo u slučaju slabog imuniteta organizma, odnosno infekcije se neće razviti ukoliko je imunološki status organizma dobar.<ref>{{Cite web |url=http://www.huhiv.hr/hiv/rjecnik/oportunisticke-infekcije-/ |title=Oportunističke infekcije |accessdate=17. 2. 2010. |last= |first= |date= |work= |publisher= |archive-date=2010-01-16 |archive-url=https://web.archive.org/web/20100116080257/http://www.huhiv.hr/hiv/rjecnik/oportunisticke-infekcije-/ |dead-url=yes }}</ref> Najučestalija oportunistička infekcija kod obolelih od side je [[pneumocistoza]],<ref>{{Cite web |url=http://www.stetoskop.info/Pneumocistoza-1176-c36-sickness.htm?b9 |title=Pneumocistoza |accessdate= 17. 2. 2010.|last= |first= |date= |work= |publisher=}}</ref> jedan oblik [[upala pluća|upale pluća]] koji je prouzrokovan gljivicom ''[[pneumocystis carinii]]'' koja je normalno prisutna u disajnim putevima čoveka.<ref>{{Cite web |url=http://www.stetoskop.info/Pneumocystis-carinii-2068-c60-sickness.htm |title=Pneumocystis-carinii |accessdate= 17. 2. 2010.|last= |first= |date= |work= |publisher=}}</ref> Bakterijska pneumonija i tuberkuloza su takođe često udružene sa sidom. U kasnoj simptomatskoj fazi infekcija bakterijom ''[[myobacterium avium]]'' može prouzrokovati groznicu, gubitak težine, [[anemija|anemiju]] i [[dijareja|dijareju]].<ref>{{Cite web |url=http://aidsetc.org/aidsetc?page=cm-522_mac |title=Mycobacterium avium Complex |accessdate=17. 2. 2010. |last= |first= |date= |work= |publisher= |archive-date=2009-12-13 |archive-url=https://web.archive.org/web/20091213220401/http://www.aidsetc.org/aidsetc?page=cm-522_mac |dead-url=yes }}</ref> Napretkom bolesti postaju učestalije i infekcije [[praživotinje|protozoama]], naročito [[toksoplazmoza|toksoplazmoze]] [[nervni sistem|nervnog sistema]].<ref>{{Cite web |url=http://www.stetoskop.info/Toksoplazmoza-962-c36-sickness.htm |title=Toksoplazmoza |accessdate= 17. 2. 2010.|last= |first= |date= |work= |publisher=}}</ref> Osim pneumocistoze, razvijaju se i druge infekcije prouzrokovane [[gljive|gljivicama]]. Česte su oralne infekcije koje uzrokuje ''[[candida albicans]]'' ([[kandidijaza|kandidijaze]]),<ref>{{Cite web |url=http://www.biospajz.rs/index.php?mod=pages&op=show&page_id=44 |title=Kandidijaza |accessdate= 17. 2. 2010.|last= |first= |date= |work= |publisher=}}</ref><ref name=mojsto>{{Cite web |url=http://mojstomatolog.net/polnoprenosivebolesti.htm |title=Polno prenosive bolesti |accessdate=17. 2. 2010. |last= |first= |date= |work= |publisher= |archive-date=2010-02-27 |archive-url=https://web.archive.org/web/20100227154323/http://mojstomatolog.net/polnoprenosivebolesti.htm |dead-url=yes }}</ref> karakteristične za ranu simptomatsku fazu. Javljaju se i infekcije koje izaziva ''[[cryptococcus]]'' koje dovode do [[meningitis]]a kod više od 13% zaraženih osoba.<ref>{{Cite web |url=http://www.stetoskop.info/Cryptococcus-species-2051-c60-sickness.htm |title=Cryptococcus species |accessdate= 17. 2. 2010.|last= |first= |date= |work= |publisher=}}</ref> Infekcije gljivicom ''[[histoplasma capsulatum]]'' pogađaju oko 10% ljudi sa sidom, a karakterišu se gubitkom težine, groznicom, disajnim problemima ili ozbiljnim poremećajima centralnog nervnog sistema ukoliko infekcija zahvati [[mozak]].<ref>{{Cite web |url=http://journals.lww.com/aidsonline/Abstract/2008/05310/AIDS_related_Histoplasma_capsulatum_var_.6.aspx |title=AIDS-related Histoplasma capsulatum |accessdate= 17. 2. 2010.|last= |first= |date= |work= |publisher=}}</ref> Virusne oportunističke infekcije su česte kod obolelih. [[Citomegalovirus]] inficira ćelije [[mrežnjača|mrežnjače]] oka i može prouzrokovati [[slepilo]],<ref>{{Cite web |url=http://www.ngoveza.org.rs/lang/sr/informacije/hiv |title=HIV |accessdate=17. 2. 2010. |last= |first= |date= |work= |publisher= |archive-date=2010-03-05 |archive-url=https://web.archive.org/web/20100305010411/http://www.ngoveza.org.rs/lang/sr/informacije/hiv |dead-url=yes }}</ref> a takođe može uzrokovati poremećaj [[krvne pločice|trombocita]] i [[bela krvna zrnca|leukocita]] i izazvati upalu pluća.<ref>{{Cite web |url=http://www.stetoskop.info/Citomegalovirus-infekcija-838-c36-sickness.htm |title=Citomegalovirus infekcija |accessdate= 17. 2. 2010.|last= |first= |date= |work= |publisher=}}</ref> Infekcije herpes simpleks virusima, tip 1 i 2, prouzrokuju osipe oko [[usta]] i [[anus]]a.<ref>{{Cite web |url=http://www.aad.org/public/publications/pamphlets/viral_skin.html |title=Skin Conditions Related to AIDS |accessdate=17. 2. 2010. |last= |first= |date= |work= |publisher= |archive-date=2010-07-06 |archive-url=https://web.archive.org/web/20100706160005/http://www.aad.org/public/publications/pamphlets/viral_skin.html |url-status=dead }}</ref> Razvoj tumora je takođe veoma čest, naročito razvoj [[limfom]]a<ref>{{Cite web |url=http://www.onk.ns.ac.rs/prevencija15.htm |title=Insitut za onkologiju Vojvodine |accessdate=17. 2. 2010. |last= |first= |date= |work= |publisher= |archive-date=2009-05-18 |archive-url=https://web.archive.org/web/20090518022428/http://www.onk.ns.ac.rs/prevencija15.htm |dead-url=yes }}</ref><ref>{{Cite web |url=http://www.rochesrbija.rs/portal/eipf/serbia/portal/serbia-nct/limfom |title=Limfomi |accessdate=17. 2. 2010. |last= |first= |date= |work= |publisher= |archive-date=2009-07-27 |archive-url=https://web.archive.org/web/20090727104439/http://www.rochesrbija.rs/portal/eipf/serbia/portal/serbia-nct/limfom |dead-url=yes }}</ref>, [[skvamozni celularni sarkom|skvamoznog celularnog sarkoma]], [[Kapošijev sarkom|Kapošijevog sarkoma]]<ref name=mojsto/> i [[rak grlića materice|raka grlića materice]].<ref>{{Cite web |url=http://www.aidsresurs.rs/tretmani/infekcije-povezane-sa-hivaids-om/rak-limfom-i-sarkom-uklju%C4%8Duju%C4%87i-kapo%C5%A1i-sarkom-ks-non-ho%C4%8Dki |title=Tumori povezani sa sidom |accessdate=17. 2. 2010. |last= |first= |date= |work= |publisher= |archive-date=2010-03-10 |archive-url=https://web.archive.org/web/20100310192630/http://www.aidsresurs.rs/tretmani/infekcije-povezane-sa-hivaids-om/rak-limfom-i-sarkom-uklju%C4%8Duju%C4%87i-kapo%C5%A1i-sarkom-ks-non-ho%C4%8Dki |dead-url=yes }}</ref> == Terapija == U terapiji side postoje određeni standardi. Osnovu čine bolničko lečenje, tretman u dnevnoj bolnici i ambulantno praćenje stanja. Bolničko lečenje je indikovano kod pacijenata obolelih od neke teške oportunističke infekcije ili [[tumor]]a, kada je neophodno primeniti intravensku terapiju ili kada su neophodne komplikovanije dijagnostičke procedure (biopsije i slično). Ambulantno se prate i leče pacijenti koji su na visokoaktivnoj antiretroviralnoj terapiji ({{jez-eng|highly active antiretroviral therapy - HAART}}), kao i inficirani pacijenti kod kojih se još nisu stekli uslovi za započinjanje ove terapije. Obe kategorije pacijenata zahtevaju pažljivo posmatranje virusoloških i imunoloških pokazatelja uspešnosti lečenja, odnosno napredovanja [[bolest]]i. Ovo podrazumeva određivanje broja perifernih CD4+ ćelija tri puta godišnje, koliko puta bi trebalo raditi i PVL test ({{jez-eng|plasma viral load}}) uz standardne biohemijske i hematološke analize. Kod osoba kod kojih se primenjuje strategija SIT ({{jez-eng|structurated intermitent therapy}}) određivanje broja CD4 T-ćelija se radi na svaka 2 meseca.<ref name=aids/> === Antivirusna terapija === Antivirusni lekovi koji se koriste u lečenju bolesti napadaju slabe tačke u virusnom replikacionom ciklusu. Jedna od „meta“ je proces obrtanja transkripcije u toku koga se viralna [[Ribonukleinska kiselina|RNK]] transformiše u [[DNK]], što predstavlja obavezan način transformacije virusa. Obrtanje transkripcije je proces karakterističan za [[retrovirus]]e i obavlja se pod dejstvom [[enzim]]a [[Reverzna transkriptaza‎‎|reverzne transkriptaze]]. Jedna od klasa [[lek]]ova koji se koriste u tretmanu su inhibitori ovog enzima (dovode do njegove inaktivacije). Lek se ponaša kao normalna nukleotidna baza, tako da ga reverzna transkriptaza pogrešno umeće u rastući DNK lanac. Kada se lek jednom ugradi, nijedna druga baza ne može biti sintetisana u lanac, tako da se sinteza molekula DNK prekida. Iako ovi lekovi uglavnom reaguju sa enzimom, može se desiti da se uključe i u normalne funkcije ćelije i da na taj način dovedu do intoksikacije i sporednih efekata kod pacijenata. To je obično praćeno proliferacijom pojedinih ćelija, kao što su ćelije [[koštana srž|kosne srži]]. [[Datoteka:Azt pills.JPG|thumb|200px|''Zidovudin'', nukleozidni inhibitor [[Reverzna transkriptaza‎‎|reverzne transkriptaze]]]] Drugi problem je pojava otpornosti HIV-a na lekove. Studije koje su rađene u početku primene terapije [[zidovudin]]om, pokazale su da su pogrešne ranije tvrdnje da primena ovih lekova produžava život. Naime, HIV se veoma brzo razmnožava i mutira tokom ranog stadijuma bolesti, tako da su u krvi inficirane osobe prisutni različiti sojevi virusa od kojih neki mogu biti i rezistentni na terapiju. Ograničena varijabilnost HIV-a u ranom stadijumu bolesti, čini ga izloženijim na delovanje lekova. Iako inhibitori reverzne transkriptaze nikada nisu smatrani lekom protiv HIV infekcije, postojala je pretpostavka da oni mogu sprečiti napredovanje side i ova grupa lekova je pokazala dobre rezultate u redukovanju prenosa HIV-a sa trudnih majki na potomstvo. Međutim, rezultati upotrebe inhibitora u terapiji infekcije pokazali su razočaravajuće rezultate – produžavali su život obolelima, ali samo do šest meseci. Kombinovane terapije se koriste kako bi se povećao broj CD4 T-ćelija i smanjio nivo virusa u krvi. [[Datoteka:Atazanavir (Reyataz)200mg.jpg|thumb|200px|''Atazanavir'', proteazni inhibitor]] Inhibitori reverzne transkriptaze su takođe efikasni kada se koriste u kombinaciji sa inhibitorima proteaze. Proteazni inhibitori funkcionišu tako što onesposobljavaju ključni viralni enzim, koji je bitan za reprodukciju HIV-a u kasnijim fazama njegovog replikacionog ciklusa. Kada se HIV razmnožava, tj. kada stvara kopije svojih [[protein]]skih komponenti, ovi proteini moraju biti tačno i precizno isečeni pre nego što se ugrade u zreo virus. Proteaze su odgovorne za precizno isecanje proteina do potrebnih dimenzija. Kada su proteaze blokirane ili inhibirane, proteini se ne isecaju pravilno i tako oštećeni virus ne može da inficira ćeliju domaćina. Prvi proteazni bloker, [[sakvinavir]], odobren je da se koristi u kombinaciji sa zidovudinom.<ref>[http://www.atdn.org/simple/saqu.html Saquinavir (Invirase)] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20080920070118/http://www.atdn.org/simple/saqu.html |date=2008-09-20 }}, Pristupljeno 25. 4. 2013.</ref> U martu [[1996]]. je odobrena upotreba još dva dodatna leka, [[ritonavira]]<ref>[http://www.centerwatch.com/patient/drugs/dru63.html Drugs Approved by the FDA: Norvir (ritonavir)] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20081009095035/http://www.centerwatch.com/patient/drugs/dru63.html |date=2008-10-09 }}, Pristupljeno 25. 4. 2013.</ref> i [[indinavira]],<ref>[http://www.aids.org/factSheets/441-Indinavir-Crixivan.html Indinavir] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20100707200515/http://www.aids.org/factSheets/441-Indinavir-Crixivan.html |date=2010-07-07 }}, Pristupljeno 25. 4. 2013.</ref> pojedinačno ili u kombinaciji sa drugim lekovima. [[Nelfinavir]] je odobren u martu [[1997]],<ref>[http://www.aidsinfonet.org/fact_sheets/view/444 Nelfinavir (Viracept)] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20080918074541/http://www.aidsinfonet.org/fact_sheets/view/444 |date=2008-09-18 }}, Pristupljeno 25. 4. 2013.</ref> a [[amprenavir]] u aprilu [[1999]]. godine.<ref>[http://www.aids.org/factSheets/445-Amprenavir-Agenerase.html Amprenavir] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20100707200907/http://www.aids.org/factSheets/445-Amprenavir-Agenerase.html |date=2010-07-07 }}, Pristupljeno 25. 4. 2013.</ref> Preliminarni rezultati američkih i evropskih studija, pokazali su da ovi lekovi prouzrokuju dramatično uvećanje broja CD4 T-ćelija i smanjenje koncentracije HIV-a u krvi. Rezultati primene ovih medikamenata pokazali su da su oni dva do tri puta efikasniji od ranije terapije. Međutim, HIV brzo razvija rezistenciju na ove lekove, naročito kada se koriste samostalno. Rezistencija se može odgoditi ukoliko se oni koriste u kombinaciji sa drugim medikamentima. Za sada se jedinom efikasnom terapijom smatra uzimanje tri leka – dva inhibitora reverzne transkriptaze i jednog proteaznog inhibitora (visokoaktivna antiretroviralna terapija). Međutim, kombinovana primena ovih lekova (tzv. antivirusnih koktela) dovodi do niza sporednih efekata (dijareje, anemije, grčeva u trbuhu), ali njihova stalna primena može dovesti do redukcije HIV-a u krvi do granica kada se on ne može registrovati testovima. Antivirusni koktel može sadržavati i nenukleozidni inhibitor reverzne transkriptaze.<ref>{{Cite web |url=http://www.jazas.org.yu/pages/article.php?id=1097 |title=Koji lekovi, koje kombinacije? |accessdate=9. 12. 2008. |last= |first= |date= |work= |publisher= |archive-date=2007-08-15 |archive-url=https://web.archive.org/web/20070815112256/http://www.jazas.org.yu/pages/article.php?id=1097 |dead-url=yes }}</ref> To je grupa lekova protiv HIV-a koju je odobrilo američko udruženje u junu [[1996]]. godine.<ref>{{Cite web |url=http://library.thinkquest.org/03oct/01335/en/txt/nnrti.html |title=Non-Nucleoside Reverse Transcriptase Inhibitors], Pristupljeno 25. 4. 2013.}}</ref> Ovi lekovi deluju slično običnim inhibitorima, ali nisu kompetitivni prema njima. Prvi lek iz ove grupe je bio [[nevirapin]], čija je upotreba odobrena [[1996]].<ref>[http://www.voanews.com/croatian/archive/2008-02/2008-02-13-voa3.cfm?renderforprint=1&textonly=1&&TEXTMODE=1&CFID=77610764&CFTOKEN=47503755 Glas Amerike |accessdate= 9. 12. 2008.|last= |first= |date= |work= |publisher=}}</ref> Kasnije su u upotrebu uvedeni i [[delavirdin]] i [[efavirenz]]. Sva tri leka su efikasna samo ukoliko se uzimaju sa običnim inhibitorima, ali se ne smeju kombinovati sa proteaznim inhibitorima. === Tretman infekcija i karcinoma === Za lečenje oportunističkih infekcija se koriste različiti lekovi u zavisnosti od vrste konkretne infekcije. [[Foskarnet]] i [[ganciklovir]] se koriste u slučajevima nastanka citomegalovirusne infekcije, [[flukonazol]] za terapiju gljivičnih infekcija, a [[trimetoprim-sulfometoksazol]] za lečenje pneumocistoze i njenu prevenciju kada broj T-limfocita padne ispod 200/mm<sup>3</sup> krvi. Ukoliko se u organizmu obolelih razvije [[Kapošijev sarkom]] ili neki drugi [[tumor]], koriste se [[radioterapija]], [[hemioterapija]] ili injekcije [[Interferon tip I#IFN-α|alfa-interferona]].<ref>{{Cite web |url=http://www.cazas.org/index.php?link=page.php&meni=hivmenu.php&edit=trs |title=Terapija |accessdate=9. 12. 2008. |last= |first= |date= |work= |publisher= |archive-date=2012-01-14 |archive-url=https://web.archive.org/web/20120114182858/http://www.cazas.org/index.php?link=page.php&meni=hivmenu.php&edit=trs |dead-url=yes }}</ref> === Neželjena dejstva tokom terapije === Čest propratni efekat antivirusne terapije je [[lipodistrofija]], koja predstavlja promenu količine [[masno tkivo|masnog tkiva]] u pojedinim delovima tela. Javljaju se upali obrazi, ruke i noge postaju tanje i na njima su jasno uočljive [[vena|vene]]. Masno tkivo se taloži u regiji trbuha i na zadnjoj strani [[vrat]]a, a uvećavaju se i [[grudi|dojke]]. Sve ove promene se obično javljaju postepeno, a postaju vidljive nakon višemesečnog uzimanja lekova (obično nakon godinu dana).<ref name=hrv/> Za vreme terapije može doći i do povećanja koncentracije masnoća u krvi ([[holesterol]]a i [[triglicerid]]a). Kako bi se predupredila [[kardiovaskularne bolesti|kardiovaskularna oboljenja]], uvodi se poseban režim ishrane, redovno se kontroliše [[krvni pritisak]] i po potrebi se daju lekovi za snižavanje masnoća u krvi ([[hipolipemici]]).<ref name=hrv/> Ostali neželjeni efekti koji se mogu javiti tokom antivirusne terapije su povećanje nivoa glukoze u krvi, osip itd. Jedno od najtežih neželjenih dejstava, koje se javlja veoma retko, je [[laktička acidoza]] sa [[masna degeneracija|masnom degeneracijom]] jetre. Simptomi koji se tada javljaju su: opšta slabost, [[mučnina]], [[povraćanje]], gubitak apetita i težine, bol u trbuhu, otežano i ubrzano [[disanje]], [[dijareja]] i bolovi u [[Mišićno tkivo|mišićima]].<ref name=hrv/> === Alternativna medicina === U SAD približno 60% HIV pozitivnih ljudi koristi neki oblik [[alternativna medicina|alternativnog lečenja]].<ref>Littlewood RA, Vanable PA (September 2008). [http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC2570227/?tool=pmcentrez "Complementary and alternative medicine use among HIV-positive people: research synthesis and implications for HIV care"]. AIDS Care 20 (8): 1002–18.</ref> Uprkos širokoj rasprostanjenosti i popularnosti, nije dokazana efikasnost ovakve terapije.<ref>Mills E, Wu P, Ernst E (June 2005). "Complementary therapies for the treatment of HIV: in search of the evidence". Int J STD AIDS 16 (6): 395–403.</ref> [[Akupunktura]] se preporučuje za ublažavanje raznih simptoma, ali ne i kao lek za sidu.<ref>Nicholas PK, Kemppainen JK, Canaval GE, et al. (February 2007). "Symptom management and self-care for peripheral neuropathy in HIV/AIDS". AIDS Care 19 (2): 179–89</ref> === Slučaj izlečenja === U [[Berlin]]u je [[2008]]. zabeležen slučaj pacijenta koji je izlečen od side. On je bolovao od [[leukemija|leukemije]] i transplantirane su mu [[izvorna ćelija|matične ćelije]] kostne srži osobe koja je genetički imuna na virus HIV (zahvaljujući mutaciji poznatoj kao CCR5 koju ima oko 3% Evropljana). Ovaj slučaj je podstakao dalja istraživanja u oblasti genetske terapije pacijenata sa sidom.<ref>{{Cite web |url=http://gradbijeljina.com/content/view/585/129/ |title=Pacijent izliječen od side |accessdate= 7. 12. 2008.|last= |first= |date= |work= |publisher=}}</ref><ref>{{Cite web |url=http://www.stetoskop.info/Transplantacijom-izlecili-HIV-2891-c10-news.htm?b7 |title=Transplantacijom izlečili HIV |accessdate= 7. 12. 2008.|last= |first= |date= |work= |publisher=}}</ref> == Prevencija == [[Datoteka:Préservatif enroulé.jpg|thumb|200px|Prezervativi su efikasno sredstvo za prevenciju]] Pošto se virus najčešće prenosi seksualnim putem (analnim, vaginalnim ili oralnim polnim odnosom sa zaraženim partnerom), korišćenje [[kondom|prezervativa]] tokom seksualnog čina značajno smanjuje šanse za infekciju.<ref name=hivaids>{{Cite web |url=http://www.stetoskop.info/HIV-AIDS-2946-s1-content.htm |title=HIV-AIDS |accessdate= 17. 2. 2010.|last= |first= |date= |work= |publisher=}}</ref> Do zaraze često dolazi i kod narkomana koji koriste istu iglu za uzimanje droge<ref name=hivaids/>, pa se njima preporučuje korišćenje nove sterilne igle prilikom svakog novog uboda. Tokom [[trudnoća|trudnoće]], [[porođaj]]a ili [[dojenje|dojenja]], postoji rizik za prenos HIV-a sa majke na dete.<ref name=hivaids/> Stoga se HIV pozitivnim trudnicima preporučuje antiretroviralna terapija tokom trajanja trudnoće, obavljanje porođaja tehnikom [[carski rez|carskog reza]], davanje antiretroviralne terapije novorođenčetu prvih nekoliko meseci života i ne savetuje se dojenje jer se tim putem zarazi oko 50% beba.<ref>{{Cite web |url= http://www.aidplusserbia.org/index.php?option=com_content&task=view&id=18&Itemid=36 |title= Serbia |accessdate= 17. 2. 2010. |last= |first= |date= |work= |publisher= www.aidplusserbia.org |archive-date= 2011-08-20 |archive-url= https://web.archive.org/web/20110820022301/http://www.aidplusserbia.org/index.php?option=com_content&task=view&id=18&Itemid=36 |dead-url= yes }}</ref> Budući da još uvek ne postoji efikasna [[vakcina]] protiv HIV-a<ref name=resena/>, preventivni napori su pre svega usmereni na edukaciju stanovništva o načinu širenja virusa i merama koje se mogu preduzeti kako do infekcije ne bi došlo.<ref name=education/> Edukacija je najčešće organizovana na nivou zdravstvenih centara i domova zdravlja, kao i u vidu akcija i kampanja različitih organizacija. Širom planete se [[1. decembar]] obeležava kao [[Svetski dan borbe protiv side]], počevši od [[1988]]. godine.<ref>{{Cite web |url=http://www.un.org/Depts/dhl/aidsday/index.html |title=World AIDS Day], Pristupljeno 25. 4. 2013.}}</ref> Crvena traka, kao simbol te borbe i solidarnosti sa obolelima, je ustanovljena [[1991]],<ref>[http://www.worldaidsdaynsw.org/redribbon.php Red Ribbon] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20110219071905/http://www.worldaidsdaynsw.org/redribbon.php |date=2011-02-19 }}, Pristupljeno 25. 4. 2013.</ref> a [[1996]]. godine je počeo sa radom [[UNAIDS|zajednički program Ujedinjenih nacija za borbu protiv side]] ({{jez-eng|UNAIDS}})<ref>[http://www.unaids.org/en/AboutUNAIDS/Governance/default.asp UNAIDS Governance], , Pristupljeno 17. 2. 2010.</ref> koji je dve godine ranije osnovan rezolucijom ekonomskog i socijalnog saveta UN.<ref>[http://www.globalnifond.rs/wordpress/?p=62 {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20110716031118/http://www.globalnifond.rs/wordpress/?p=62 |date=2011-07-16 }} UNAIDS u Srbiji |accessdate= 17. 2. 2010.|last= |first= |date= |work= |publisher=}}</ref> == Stigma i diskriminacija == [[Stigmatizacija|Stigma]] predstavlja negativan stav prema i o ljudima koji boluju od side. Ona potiče od [[uverenje|verovanja]] da se bolest prenosi bilo kakvim kontaktom, kao i od uverenja da su oboleli od side pripadnici ionako stigmatizovanih grupa (npr. homoseksualci ili intravenski korisnici droga).<ref>Ivan Vidanović: ''Rečnik socijalnog rada''</ref><ref>{{Cite web |url=http://www.avert.org/aidsstigma.htm |title=Stigma i diskriminacija |accessdate= 12. 2. 2010.|last= |first= |date= |work= |publisher=}}</ref> [[Datoteka:Ryan White.jpg|thumb|left|Rajan Vajt]] Ovo se dešava širom sveta, a manifestuje se u vidu proganjanja, odbacivanja, diskriminacije i izbegavanja HIV pozitivnih osoba. Osim toga, zabeleženi su i slučajevi testiranja bez prethodne saglasnosti pojedinca ili zaštite tajnosti podataka, [[nasilje]] nad zaraženim osobama ili nad onima za koje se sumnja da su zaražene, stavljanje HIV pozitivnih pojedinaca u [[karantin]] itd.<ref>[http://data.unaids.org/pub/GlobalReport/2006/2006_GR_CH04_en.pdf The impact of AIDS on people and societies] Report on the global AIDS epidemic, UNAIDS. 2006.</ref> Stigmom izazvano nasilje ili [[strah]] od nasilja sprečava mnoge ljude da odu na testiranje ili da potraže pomoć, što povećava smrtnost od ove bolesti i pospešuje njeno širenje.<ref>Ogden J, Nyblade L (2005). [http://www.icrw.org/docs/2005_report_stigma_synthesis.pdf Common at its core: HIV-related stigma across contexts] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20130502212505/http://www.icrw.org/publications/common-its-core-hiv-related-stigma-across-contexts |date=2013-05-02 }} International Center for Research on Women.</ref> U [[Sjedinjene Američke Države|Sjedinjenim Američkim Državama]] je Rajan Vajt (1971-1990), tinejdžer iz [[Indijana|Indijane]], postao zaštitno lice na posterima protiv side, nakon što je izbačen iz škole kada se saznalo da je HIV pozitivan.<ref>Johnson, Dirk (April 9, 1990). [http://query.nytimes.com/gst/fullpage.html?res=9C0CE1DB123AF93AA35757C0A966958260 Ryan White Dies of AIDS at 18; His Struggle Helped Pierce Myths], Pristupljeno 25. 4. 2013.</ref> AIDS stigma se deli u sledeće tri kategorije: * ''posredna'' ({{jez-eng|Instrumental AIDS stigma}}) koja nastaje zbog straha ili zabrinutosti, kao kada se radi o bilo kojoj drugoj smrtnoj ili zaraznoj [[bolest]]i;<ref name=stigma>Herek GM, Capitanio JP (1999). [http://psychology.ucdavis.edu/rainbow/html/abs99_sp.pdf AIDS Stigma and sexual prejudice] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20060409034211/http://psychology.ucdavis.edu/rainbow/html/abs99_sp.pdf |date=2006-04-09 }} American Behavioral Scientist '42 (7): 1130-1147.</ref> * ''simbolička'' ({{jez-eng|Symbolic AIDS stigma}}) - kada se sida koristi kako bi se izrazio stav prema društvenim grupama ili stilu života za koje se veruje da imaju veze sa sidom;<ref name=stigma/> * ''uslužna'' ({{jez-eng|Courtesy AIDS stigma}}) - kada se stigmatizuju ljudi koji na bilo koji način imaju veze sa sidom ili HIV pozitivnim osobama.<ref>Snyder M, Omoto AM, Crain AL (1999). Punished for their good deeds: stigmatization for AIDS volunteers. ''American Behavioral Scientist '42''' (7): 1175–1192.</ref> Ovo se podjednako odnosi na volontere i profesionalce.<ref name=knji>Jovana Stojanovski, Marina Stojanović, Milena Prvulović ''Stigma i diskriminacija ljudi koji žive sa HIV-om'', GIP ekspertski centar za HIV i sidu u Srbiji, Beograd 2007.</ref> U mnogim razvijenim zemljama postoji povezanost između side i [[homoseksualnost|homoseksualnog]] ili [[biseksualnost|biseksualnog]] ponašanja. Upravo ta povezanost je uzrok raznih seksualnih predrasuda, poput [[homofobija|homofobije]].<ref>Herek GM, Capitanio JP, Widaman KF (2002). [http://psychology.ucdavis.edu/rainbow/html/ajph2002.pdf HIV-related stigma and knowledge in the United States: prevalence and trends, 1991-1999] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20110426160812/http://psychology.ucdavis.edu/rainbow/html/ajph2002.pdf |date=2011-04-26 }}. Am J Public Health '92 (3): 371–7.</ref> Postoje različiti oblici [[diskriminacija|diskriminacije]] HIV pozitivnih osoba: uskraćivenje prava na osnovno i srednje obrazovanje, gubitak posla, odbijanje pružanja medicinske nege, medijska kampanja i senzacionalističko izveštavanje o događajima u koje su uključene takve osobe, odbijanje da se oboleli stave na listu za transplantaciju organa, odbacivanje od strane okoline (porodice i prijatelja), policijska brutalnost i izolacija HIV pozitivnih zatvorenika, fizičko maltretiranje i sl.<ref name=knji/> == Kontroverze == Razne organizacije, u kojima se nalazi i nekolicina naučnika koji se ne bave proučavanjem side, dovode u pitanje vezu između [[hIV|virusa humane imunodeficijencije]] i side,<ref>Duesberg PH (1988). "HIV is not the cause of AIDS". Science 241 (4865): 514, 517.</ref> poriču postojanje ovog [[virus]]a<ref>Papadopulos-Eleopulos E, Turner VF, Papadimitriou J, et al (2004). "A critique of the Montagnier evidence for the HIV/AIDS hypothesis". Med Hypotheses 63 (4): 597–601.</ref> ili izražavaju sumnju u ispravnost antiviralne terapije (a ponekad čak tvrde da je upravo ta terapija uzrok [[smrt]]i obolelih). Iako je naučna javnost ispitala i odbacila ovakve tvrdnje,<ref>[http://www.nature.com/nature/journal/v406/n6791/full/406015a0.html The Durban Declaration]. ''Nature '406''' (6791): 15–6.</ref><ref>Cohen J (1994). [http://www.sciencemag.org/feature/data/cohen/266-5191-1642a.pdf The Duesberg Phenomenon: A Berkeley virologist and his supporters continue to argue that HIV is not the cause of AIDS. A 3-month investigation by Science evaluates their claims.] ''Science '266''' (5191): 1642–1649.</ref><ref>O'Brien SJ, Goedert JJ (1996). "HIV causes AIDS: Koch's postulates fulfilled". Curr. Opin. Immunol. 8 (5): 613–8.</ref> one nastavljaju da se šire putem [[internet]]a.<ref>Smith TC, Novella SP (2007). "HIV denial in the Internet era". PLoS Med. 4 (8): e256.</ref> Ove tvrdnje ponekad imaju politički značaj. Tako je [[2000]]. godine bivši predsednik [[Južnoafrička Republika|Južnoafričke Republike]], [[Tabo Mbeki]], na ''13. međunarodnoj konferenciji za borbu protiv side'' u [[Durban]]u postavio pitanje o bezbednosti [[lek]]ova protiv side i izrazio sumnju da je HIV uzročnik ove [[bolest]]i. Zbog toga je optuživan za neadekvatan odgovor na [[epidemija|epidemiju]] side u svojoj državi.<ref>Watson J (2006). "Scientists, activists sue South Africa's AIDS 'denialists'". Nat. Med. 12 (1): 6.</ref><ref>Baleta A (2003). "S Africa's AIDS activists accuse government of murder". Lancet 361 (9363): 1105.</ref> == Povezano == *[[SIDA kao profesionalna bolest]] == Reference == {{reflist|2}} == Literatura == * Stevan Litvinjenko: ''AIDS-Sida: Ne umirite zbog neznanja'', Beograd, Altera, 1989. * ''Žena i Sida: Stop SIDI'', monografska publikacija, Zavod za zaštitu zdravlja Srbije, 1991. * K. Savin i saradnici: ''SIDA i društvena reakcija'', Beograd, Prometej, Institut za sociološka i kriminološka istraživanja, 1992. {{ISBN|86-7067-017-8}} * Šandor Varga: ''SIDA stop!'', Novi Sad, Forum, 1991. {{ISBN|86-323-0302-3}} * Šuvaković Vojislav: ''Sindrom stečene imunodeficitarnosti (AIDS, SIDA)'', Srpski arhiv za celokupno lekarstvo, ISSN 0370-8179. god. 112, br. 10 (1984), str. 1205-1215. * Viktor G. Danijel: ''Sida'', Priština, Rilinđa, 1990. * Janko Gogušev: ''Sida - nove spoznaje'', Pula, Istarska naklada, 1986. * Mario Abinun i saradnici: ''Infekcija virusom humane imunodeficijencije i pedijatrijski AIDS/SIDA'', Problemi u pedijatriji '91 / [glavni urednik Borivoj Marjanović], Beograd, Medicinska knjiga, 1992. {{ISBN|86-311-0203-2}}, - str. 144-156. * Petar Čobić i saradnici: ''Antitela prema retrovirusu LAV/HTLV-III etimološki asociranim sa SIDA(AIDS) u našim populacijama povećanog rizika'', Srpski arhiv za celokupno lekarstvo, ISSN 0370-8179, god. 114, br. 4 (1986), str. 383-391. * Ratibor S. Mićić: ''Sindrom stečenog gubitka imuniteta (SIDA-AIDS) posle pet godina'', Srpski arhiv za celokupno lekarstvo, ISSN 0370-8179, god. 114, br. 5/6 (1986), str. 577-586. == Vanjske veze == {{portal|Medicina}} {{Commonscat|AIDS}} * [http://www.jazas.rs Omladina Jazasa] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20131002004029/http://www.jazas.rs/ |date=2013-10-02 }} * [http://www.cazas.org/index.php?index=206 Društvo za borbu protiv side Crne Gore] * [http://www.ifmsa-serbia.org/srpski/scora/aids/index.html Komitet za reproduktivno zdravlje i sidu] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20080925174818/http://www.ifmsa-serbia.org/srpski/scora/aids/index.html |date=2008-09-25 }} * [http://www.stetoskop.info/HIV-AIDS--2946-c46-content.htm O HIV-u i sidi] * [http://www.politika.rs/rubrike/zivot-i-stil/Medicina/Gel-protiv-HIV-a.sr.html Gel protiv HIV-a] * [http://polnebolesti.com/hivaids/ Polne bolesti] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20090415062534/http://polnebolesti.com/hivaids/ |date=2009-04-15 }} * [http://www.actionagainstaids.org/index.php?option=com_content&view=article&id=11&Itemid=15 Stigma i diskriminacija] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20080917213004/http://www.actionagainstaids.org/index.php?option=com_content&view=article&id=11&Itemid=15 |date=2008-09-17 }} * [http://www.huhiv.hr/ Hrvatska udruga za oboljele od HIV-a]{{hr}} * [http://www.medicina.hr/clanci/hiv_i_aids.htm HIV i sida] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20081218084757/http://www.medicina.hr/clanci/hiv_i_aids.htm |date=2008-12-18 }}{{hr}} * [http://www.aidsmap.com/ Aidsmap]{{en}} {{es}} {{fr}} {{ru}} * [http://www.unaids.org/en/ UNAIDS]{{en}} {{es}} {{fr}} {{ru}} * [http://www.hiveducation.org/ Hiveducation]{{en}} * [http://www.niaid.nih.gov/factsheets/howhiv.htm How HIV Causes AIDS]{{en}} * [http://www.thebody.com/index.shtml The Body: The Complete HIV/AIDS Resource]{{en}} * [http://www.avert.org/aidsstigma.htm AIDS Stigma]{{en}} [[Kategorija:AIDS]] [[Kategorija:Bolesti|SIDA]] 6vugza7r4h20v5vxmt5vtos4v4diua3 Wikipedija:Pijaca 4 6344 42681222 42680438 2026-08-26T09:09:06Z MediaWiki message delivery 59777 /* CEE Technical Village Pump */ novi odjeljak 42681222 wikitext text/x-wiki {{Pijaca}} == Invitation to Host Wiki Loves Folklore 2026 in Your Country == <div lang="en" dir="ltr" class="mw-content-ltr"> <div style="text-align: center; width: 100%;">''{{int:please-translate}}''</div> [[File:Wiki Loves Folklore Logo.svg|right|150px|frameless]] Hello everyone, We are delighted to invite Wikimedia affiliates, user groups, and community organizations worldwide to participate in '''Wiki Loves Folklore 2026''', an international initiative dedicated to documenting and celebrating folk culture across the globe. ;About Wiki Loves Folklore '''Wiki Loves Folklore''' is an annual international photography competition hosted on Wikimedia Commons. The campaign runs from '''1 February to 31 March 2026''' and encourages photographers, cultural enthusiasts, and community members to contribute photographs that highlight: * Folk traditions and rituals * Cultural festivals and celebrations * Traditional attire and crafts * Performing arts, music, and dance * Everyday practices rooted in folk heritage Through this campaign, we aim to preserve and promote diverse folk cultures and make them freely accessible to the world. [[:c:Commons:Wiki_Loves_Folklore_2026|Project page on Wikimedia Commons]] ; Host a Local Edition As we celebrate the '''eight edition''' of Wiki Loves Folklore, we warmly invite communities to organize a local edition in their country or region. Hosting a local campaign is a great opportunity to: * Increase visibility of your region’s folk culture * Engage new contributors in your community * Enrich Wikimedia Commons with high-quality cultural content '''[[:c:Commons:Wiki_Loves_Folklore_2026/Organize|Sign up to organize]]:''' If your team prefers to organize the competition in ''either February or March only'', please feel free to let us know. If you are unable to organize, we encourage you to share this opportunity with other interested groups or organizations in your region. ;Get in Touch If you have any questions, need support, or would like to explore collaboration opportunities, please feel free to contact us via: * The project Talk pages * Email: '''support@wikilovesfolklore.org''' We are also happy to connect via an online meeting if your team would like to discuss planning or coordination in more detail. Warm regards, '''The Wiki Loves Folklore International Team''' </div> [[Korisnik:MediaWiki message delivery|MediaWiki message delivery]] ([[Razgovor s korisnikom:MediaWiki message delivery|razgovor]]) 18. januara 2026. u 14:21 (CET) (Ова порука је послата [[:Wikipedija:Pijaca-Пијаца]] и поставља се овде због преусмерења.) <!-- Pošiljalac poruke: Korisnik:Tiven2240@metawiki; spisak primalaca: https://meta.wikimedia.org/w/index.php?title=Distribution_list/Global_message_delivery/Wikipedia&oldid=29228188 --> == <span lang="en" dir="ltr">Annual review of the Universal Code of Conduct and Enforcement Guidelines</span> == <div lang="en" dir="ltr"> <section begin="announcement-content" /> I am writing to you to let you know the annual review period for the Universal Code of Conduct and Enforcement Guidelines is open now. You can make suggestions for changes through 9 February 2026. This is the first step of several to be taken for the annual review. [[m:Special:MyLanguage/Universal Code of Conduct/Annual review/2026|Read more information and find a conversation to join on the UCoC page on Meta]]. The [[m:Special:MyLanguage/Universal Code of Conduct/Coordinating Committee|Universal Code of Conduct Coordinating Committee]] (U4C) is a global group dedicated to providing an equitable and consistent implementation of the UCoC. This annual review was planned and implemented by the U4C. For more information and the responsibilities of the U4C, [[m:Special:MyLanguage/Universal Code of Conduct/Coordinating Committee/Charter|you may review the U4C Charter]]. Please share this information with other members in your community wherever else might be appropriate. -- In cooperation with the U4C, [[m:User:Keegan (WMF)|Keegan (WMF)]] ([[m:User talk:Keegan (WMF)|talk]])<section end="announcement-content" /> </div> 19. januara 2026. u 22:01 (CET) <!-- Pošiljalac poruke: Korisnik:Keegan (WMF)@metawiki; spisak primalaca: https://meta.wikimedia.org/w/index.php?title=Distribution_list/Global_message_delivery&oldid=29905753 --> == CEE Women 2026 == Unutar [[meta:Wikimedia_CEE_Spring|Wikimedia CEE Spring]] prevodilačkog wikipedijskog natjecanja se obično organiziraju tematska pod-natjecanja i aktivnosti među kojima je i onaj posvećen ženama i kompenziranju deficita sadržaja po pitanju roda u wikimedijskoj interpretaciji regije Srednje i istočne Europe (poticao sam i su-organizirao sam nekad)... Ove godine je opcija i dobiti manja sredstva (mikro-fond do 500eur) za provedbu širih aktivnosti (uključuje i druge wikimedijske projekte). Bilo bi dobro da se neko hoće primiti toga i potaknuti nove doprinose. Ako ste zainteresirane_i - pogledajte ovdje https://meta.wikimedia.org/wiki/CEE_Women_Campaign_2026 i javite se za suradnju i/ili koordinaciju s drugima. --[[Korisnik:Zblace|Zblace]] ([[Razgovor s korisnikom:Zblace|razgovor]]) 6. februara 2026. u 11:55 (CET) :Hvala ti Zblace na pozivu i na informacijama! Nastojat ću raditi na tome da sh.wiki facilitira veću angažiranost u podzastupljenim temama. – [[Korisnik:Vipz|Vipz]] ([[Razgovor s korisnikom:Vipz|razgovor]]) 6. februara 2026. u 13:19 (CET) ::Puno hvala i od moje strane. CEE Spring je natjecaj kojim bismo trebali dati veću pozornost. LP – [[Korisnik:Inokosni organ|Inokosni organ]] ([[Razgovor s korisnikom:Inokosni organ|razgovor]]) 6. februara 2026. u 13:42 (CET) ::Ako trebaš pomoć da uradimo nešto zajedno online ili hibridno javi. Ja ću probati nešto sa ekipom na Wikidata, Commons a mogli bi i na Wikipedijama. – [[Korisnik:Zblace|Zblace]] ([[Razgovor s korisnikom:Zblace|razgovor]]) 14. februara 2026. u 07:36 (CET) :Sve aktivnosti kojima se smanjuje rodni jaz na Wikipediji izuzetno su važne. Podrška i s moje strane. – [[Korisnik:Aca|Aca]] ([[Razgovor s korisnikom:Aca|razgovor]]) 7. februara 2026. u 01:25 (CET) :Danas je do ponoći krajnji rok za prijavu projekta...meni se osobno još niko nije javio a čini mi se niti da je objavljeno išta prema zajednici o koordiniarnoj-zajedničkoj akciji. Koliko vidim ovdje ima par nespecifičnih (kurtoaznih?) znakova opće podrške, pa nisam siguran što i kako dalje. Iako mi je ovaj SH Wikipeda bliža od HR/SR/BS...imao sam i dovoljno negativnih iskustava da nebi htio inicirati projektni prijedlog samostalno ovdje samo da bi se nešto desilo. Ako se neko organizira i koordinira drukčije na privatnoj osnovi/infrastrukturi to mi je i metodološki i etički problematično, ali ... o tom sam već pisao puno puta. – [[Korisnik:Zblace|Zblace]] ([[Razgovor s korisnikom:Zblace|razgovor]]) 22. februara 2026. u 09:04 (CET) ::Krajnji rok za što točno? Nisam znao da smo tako tanki s vremenom, jer takvog roka nisam vidio zapisanog na nekoj od Meta-Wiki stranica. Što se tiče privatnih infrastruktura i njihove funkcije, slobodno pitaj. [[WP:CEE Spring 2024]] sam organizirao samostalno, da, ali nije bio koordiniran uopće, kao ni [[WP:Mjesec Azije]] ili neki drugi u zadnje vrijeme manje plodni uređivački maratoni. Posljednjih sam nekoliko, takoreći, godina bio izuzetno zaokupljen drugim stvarima u stvarnom životu i projektu sam jedva doprinosio. Sve što sam tada organizirao je više bilo "reda radi, jer smo dosad održali" nego pomno iskoordinirani pothvat koji se kao provodi u tajnim chat kanalima van Wikimedije. CEE Spring 2025 je s moje strane propao jer nisam imao kapaciteta organizirati ga. Tkogod pokaže interes organizirati takve stvari sa mnom ili čak umjesto mene, vrlo je dobrodošao. Također, možemo mi raspravljati u nedogled što točno ne štima, zašto nema novih ljudi, zašto nema doprinosa koliko bi trebalo biti, zašto je urednička retencija takva kakva je, ali činjenica je da samo ponavljamo iste obrasce, a nadamo se drukčijem rezultatu. Tehnička infrastruktura shwiki projekta je vrlo zahrđala, a radi se između ostalog o nekim jako važnim aspektima uređivanja projekta (UX), poput šablona za citiranje. A jednom ako zađeš u to područje zamijetit ćeš da je to jedna duboka zečja rupa – modularni labirint. Optimalna implementacija glavne stvari X zahtjeva da se gradi na stvari Y, koju nadalje podupire 3 neke druge stvari, i tako dalje. Koliko je važno imati kod, važno je lokalizirati ga i prilagoditi lokalnom kontekstu, dokumentirati ga (i sam ga proučiti i shvatiti), ponekad čak i poboljšati gdje se uvidi prilika. Moj trenutni X je sve povezano sa nacrtima i njihovim stvaranjem. Trenutni Y, Z, W, itd. je sve sporedno što zahvatim raditi (a vidljivo je u zapisu doprinosa). Svako dobro. – [[Korisnik:Vipz|Vipz]] ([[Razgovor s korisnikom:Vipz|razgovor]]) 22. februara 2026. u 11:49 (CET) == Financijski poticaj za [[:m:Wikimedia CEE Spring 2026|CEE Spring 2026]] == Pozdrav svima! Fokus ove rasprave je ponuda grupe [[:m:Wikimedia CEE Hub|CEE Hub]], pod fiskalnim sponzorstvom [[:m:Wikimedia Austria|Wikimedije Austrije]], da bilo kojoj zainteresiranoj zajednici omogući mikro-fond do 400 EUR u svrhu nagrađivanja najmarljivijih učesnika nadolazeće uređivačke akcije. Želimo li iskoristiti ovu priliku? – [[Korisnik:Vipz|Vipz]] ([[Razgovor s korisnikom:Vipz|razgovor]]) 28. februara 2026. u 05:40 (CET) ---- ; Rasprava Moje osobno mišljenje je: ovo praktički garantira da će svi ili bar većina učesnika dobiti značajnu novčanu nagradu za svoj doprinos srpskohrvatskoj Wikipediji u sklopu akcije. Obzirom na delikatnu situaciju u kojoj se nalazimo glede jezika, trebali bismo uspostaviti kriterije za učešće koji se dotiču [[WP:Prijenos sadržaja s drugih Wikipedija|prijenosa sadržaja s drugih Wikipedija]]. Pri definiranju kriterija učešća smatram da trebamo dati prednost kvaliteti nad kvantitetom. Kvalitet je, međutim, teže definirati objektivno. Neke metrike kojima raspolažemo: 1) veličina doprinosa u bajtovima 2) veličina doprinosa u riječima 3) broj projekata na srodnim jezicima koji članak već imaju 4) postotak preklapanja sa sadržajem na srodnim jezicima. Pozivam sve zainteresirane da se priključe raspravi s idejama i mišljenjima. – [[Korisnik:Vipz|Vipz]] ([[Razgovor s korisnikom:Vipz|razgovor]]) 28. februara 2026. u 06:21 (CET) :Ovo je sasvim simpatična inicijativa, tako da podržavam. Što se tiče kriterija, mislim da bi svaki oblik prijenosa trebao biti strogo zabranjen - dakle, samo vlastoručno napisani/prevedeni članci, bez ikakvih strojnih prijevoda. – [[Korisnik:Edgar Allan Poe|<span style="color:var(--color-base); font-family:'Free Style Script';">Edgar A.</span>]] [[Razgovor s korisnikom:Edgar Allan Poe|<span style="color:var(--color-base); font-family:'Free Style Script';">Poe</span>]] 28. februara 2026. u 13:26 (CET) :Vrlo lepa ideja. I ja sam saglasan da preneseni članci ne treba da ulaze u sastav takmičenja. Dodatne kriterijume svakako valja razmotriti. – [[Korisnik:Aca|Aca]] ([[Razgovor s korisnikom:Aca|razgovor]]) 28. februara 2026. u 15:03 (CET) :::i ja se slažem s ovom idejom. – [[Korisnik:Inokosni organ|Inokosni organ]] ([[Razgovor s korisnikom:Inokosni organ|razgovor]]) 3. marta 2026. u 19:18 (CET) Hvala vam na podršci! Od uvaženog sam kolege @[[Korisnik:MHeidarzadeh-CEEhub|MHeidarzadeh-CEEhub]] preko email-korespondencije dobio potvrdu da su zajednici srpskohrvatske Wikipedije obezbijeđena sredstva u iznosu od 400 EUR za dodjelu lokalnih nagrada. Popis suradnika s najboljim rezultatima će po završetku takmičenja biti proslijeđen fiskalnom sponzoru ovogodišnjeg izdanja takmičenja CEE Spring. Uz pristanak obiju strana u okviru ispod dajem uvid na relevantne mail-ove. {{Collapse top|Email korespondencija}} Dear Mohammad, I have consulted my community on-wiki and they support the incentive. Thus, the Serbo-Croatian Wikipedia (shwiki) community would like to request funding support to cover for local prizes – in any amount you deem reasonable. Given the project’s modest editing activity, a smaller allocation is appropriate. I took notice of the [[metawiki:CEE_Women_Campaign_2026/applications/CEE_Women_2026:_Multi-Wiki_Edit-a-thon_&_Training_(HR_+_EN/SH/BS)_with_Wikidata_&_Commons|CEE Women Campaign application]] that aims to cover shwiki. I'll aim to accommodate for the incoming contributions (which I hope there will be) to the best of my capacity. In the future, I'd probably like to have the [[metawiki:Cross-Project_Cooperation_Initiative|Cross-Project Cooperation Initiative]] involved in such endeavors. Thank you so much, on behalf of my community. Best regards, Vipz. <hr> Dear Vipz, Thank you for confirming the community’s support. You have up to 400 EUR available for local prizes. There is no need for a separate application, and you can use this amount to award prizes to your participants. After the contest ends, please share the list of winners with our fiscal sponsor (this year Wikimedia Austria), who will arrange sending the prizes accordingly. Best regards, Mohammad {{Collapse bottom}} Uskoro ću se pozabaviti izradom nužne infrastrukture i predloška za nagrađivanje (''1. veći iznos''; 2. ''malo manji iznos''; itd.), koji ću zainteresiranim korisnicima dati ovdje na uvid prije konačnog usvajanja. – [[Korisnik:Vipz|Vipz]] ([[Razgovor s korisnikom:Vipz|razgovor]]) 2. marta 2026. u 16:47 (CET) == Radionica / Portal Zajednice == {{Zaglavlje rasprave|Prijedlog nije dobio potrebnu potporu i odbačen je.– [[Korisnik:Inokosni organ|Inokosni organ]] ([[Razgovor s korisnikom:Inokosni organ|razgovor]]) 24. marta 2026. u 03:09 (CET)|odbačeno}} Poštovane kolege, želio bih se prihvatiti cjelovitog preuređenja odjeljka [[Wikipedija:Portal zajednice|'''Portal Zajednice''' odnosno '''Radionice''']]. Mislim da je taj odjeljak zanemaren, prepušten samome sebi već godinama, a mogao bi pružiti prostor vrlo korisnim spravama i pomagalima, kako za nove tako i za iskusnije korisnike. Mogu li preuzeti taj pothvat? Imate li kakvih zamisli ili prijedloga? Riječ je o odjeljku koji sam isprva gotovo htio ukloniti, no ako ga promotrimo pozornije, vidjet ćemo da u njemu postoje solidne polazišne točke. Moja je zamisao sačuvati ključne sadržaje koje su kolege utemeljili, te potom sve svesti na najosnovnije, učiniti jasnijim i korisnijim. – [[Korisnik:Inokosni organ|Inokosni organ]] ([[Razgovor s korisnikom:Inokosni organ|razgovor]]) 14. januara 2026. u 16:44 (CET) :Što se mene tiče, nije na odmet... :D Pogotovo za nove korisnike, mogu naučiti dosta! – [[Korisnik:Edgar Allan Poe|<span style="color:var(--color-base); font-family:'Free Style Script';">Edgar A.</span>]] [[Razgovor s korisnikom:Edgar Allan Poe|<span style="color:var(--color-base); font-family:'Free Style Script';">Poe</span>]] 14. januara 2026. u 18:58 (CET) :Jedna od najvažnijih stranica na projektu, a potpuno zapuštena. Vreme je da se to promeni. Podržavam inicijativu. Stranica mora imati responzivan dizajn i ažuran sadržaj. Mora biti korisna kako za novajlije tako i za iskusne urednike i urednice. – [[Korisnik:Aca|Aca]] ([[Razgovor s korisnikom:Aca|razgovor]]) 16. januara 2026. u 00:46 (CET) ::::Nacrt: '''[[Korisnik:Inokosni organ/Radionica|Radionica]]''' (novopredloženi) usp. '''[[Wikipedija:Portal zajednice|Radionica]]''' (sadašnji "stari" oblik) ::::Mislim da je nacrt za novu radionicu dovršen i mogu ga podnijeti na vaš uvid. U donjoj sekciji navedite sve potrebne primjedbe: što nedostaje? Što je suvišno? Sviđa li vam se stil? Sviđaju li vam se boje? Koje bi dijelove teksta trebalo promijeniti? Koje bi tekstualne dijelove trebalo dodati? Što u kodu nije u redu? ::::Raspravu otvaram danas, 6. marta, i namjeravam je voditi dvije sedmice, dakle do 20. marta, nakon čega ćemo pristupiti završnom glasovanju i posljednjim izmjenama. Naravno, ako rasprava postigne suglasje prije 20. marta, možemo je zatvoriti i ranije, na vaš zahtjev. – [[Korisnik:Inokosni organ|Inokosni organ]] ([[Razgovor s korisnikom:Inokosni organ|razgovor]]) 6. marta 2026. u 15:54 (CET) ::::@[[Korisnik:OC Ripper|OC Ripper]], @[[Korisnik:Igor Windsor|Igor Windsor]], @[[Korisnik:Edgar Allan Poe|Edgar Allan Poe]], @[[Korisnik:Aca|Aca]], @[[Korisnik:Mladifilozof|Mladifilozof]], @[[Korisnik:Vipz|Vipz]], @[[Korisnik:Maria Sieglinda von Nudeldorf|Maria Sieglinda von Nudeldorf]], @[[Korisnik:Orijentolog|Orijentolog]], @[[Korisnik:Pokrajac|Pokrajac]], @[[Korisnik:Vitek|Vitek]], @[[Korisnik:Belirac|Belirac]], @[[Korisnik:Duma|Duma]], @[[Korisnik:Akatone|Akatone]], @[[Korisnik:Alekol|Alekol]], @[[Korisnik:Atricapilus|Atricapilus]], @[[Korisnik:Dwina744|Dwina744]], @[[Korisnik:ImStevan|ImStevan]], @[[Korisnik:SrpskiAnonimac|SrpskiAnonimac]], @[[Korisnik:Zavičajac|Zavičajac]], @[[Korisnik:MirkoS18|MirkoS18]], @[[Korisnik:Bakir123|Bakir123]], @[[Korisnik:Argo|Argo]], @[[Korisnik:Deni|Deni]], @[[Korisnik:Ante Vranković|Ante Vranković]], @[[Korisnik:Gliwi|Gliwi]], @[[Korisnik:MrKeefeJohn|MrKeefeJohn]], @[[Korisnik:Savez rada|Savez rada]], @[[Korisnik:Stefanguzvica|Stefanguzvica]], @[[Korisnik:Stephan1000000|Stephan1000000]], @[[Korisnik:Zblace|Zblace]] === Rasprava === {{komentar}} Ovo mi je rešenje baš prenatrpano. :) Mislim da radionica treba da bude dosta čitljivija i da sadrži samo stvari na kojima se trenutno radi ili planira raditi – poslovi u fokusu. Srodni projekti, rast broja članaka, statistika, historija, lista botova, linkovi ka pravilima i smernicama, dugmići, stari uvod radionice – sve to mi je nabacano. Te stvari treba razdvojiti i uklopiti u postojeće stranice. Radionica bi trebala obuhvatati sveže primere članaka za sređivanje i kada se jedan članak sredi, imamo onda sledeći prikazan. Neka vrsta To-Do liste podeljene po težini. Da ima stvari za novajlije, ali i stvari za iskusne urednike. Dakle, kad čovek ode u radionicu, on želi da ima alat i konkretan posao koji treba da obavi. Ovo sad je vrlo teško za snalaženje i čak kompleksnije od postojećeg, neažurnog dizajna radionice. Ipak, dopada mi se plava pozadina kao element dizajna i mislim da se sve treba unificirati i sažeti u jednu ili više plavih pozadinskih okvirića. Dizajn treba imati naveden specifičan problem i konkretne članke te kratko objašenjnje šta je potrebno uraditi i na koji način se najlakše to može uraditi. – [[Korisnik:Aca|Aca]] ([[Razgovor s korisnikom:Aca|razgovor]]) 6. marta 2026. u 16:12 (CET) === Zaključak === Rok od 20. marta je istekao i ne vidim nikakav napredak. Kako nema glasova za, mogu smatrati da je moj prijedlog odbijen, a plan obnove Radionice odgođen na neodređeno vrijeme. – [[Korisnik:Inokosni organ|Inokosni organ]] ([[Razgovor s korisnikom:Inokosni organ|razgovor]]) 24. marta 2026. u 03:09 (CET) {{Podnožje rasprave}} == New Rapid Funds in CEE – global support now closer to your local activities == Hi everyone, '''Starting from 1 April 2026''', the CEE Hub will begin reviewing and supporting Rapid Fund applications for Central and Eastern Europe, in close cooperation with the Wikimedia Foundation. This change is part of our shared effort to bring support closer to communities and make the process more accessible and responsive to local contexts. You will still apply through the same system (Fluxx), and WMF will continue handling contracts and fund transfers. What changes is that the CEE Hub becomes your first point of contact, offering guidance, reviewing applications, and staying closer to your ideas throughout the process. We encourage you to reach out to [[:m:User:TRistovski-CEEhub|Toni]], our Grants Specialist before applying. A short conversation can help clarify your idea and make things smoother from the start. * ☝️ Rapid Funds remain open year-round (with possible delays in June and December). * ☝️ For Central Asian communities: the process stays the same – you continue applying directly through WMF. Join our online Q&A session to learn more (same content, two options to join): * 2 April, 5:00 PM CEST (UTC +2; [[:m:Event:CEE Hub Rapid Fund Q&A Nr. 1|register here]]) * 8 April 7:00 PM CEST (UTC +2; [[:m:Event:CEE Hub Rapid Fund Q&A Nr. 2|register here]]) More info & contact: '''[[:m:CEE Hub Rapid Funds|Wikimedia CEE Hub/Rapid Grants]]''' --[[Korisnik:MediaWiki message delivery|MediaWiki message delivery]] ([[Razgovor s korisnikom:MediaWiki message delivery|razgovor]]) 31. marta 2026. u 13:21 (CEST) <!-- Pošiljalac poruke: Korisnik:TRistovski-CEEhub@metawiki; spisak primalaca: https://meta.wikimedia.org/w/index.php?title=Global_message_delivery/Targets/CEE_Hub&oldid=29670168 --> == Join the sixth Ukraine’s Cultural Diplomacy Month on Wikipedia! == <div lang="en" dir="ltr"> [[File:Ukraine’s Cultural Diplomacy Month on Wikipedia 2026.png|right|250px|thumb|link=https://meta.wikimedia.org/wiki/Ukraine%27s_Cultural_Diplomacy_Month_2026|Join our campaign!]] {{int:please-translate}} Dear Wikipedians! [[:m:Special:MyLanguage/Wikimedia Ukraine|Wikimedia Ukraine]], in cooperation with the [[:en:Ministry of Foreign Affairs of Ukraine|MFA of Ukraine]] and [[:en:Ukrainian Institute|Ukrainian Institute]], has launched the sixth edition of writing challenge "'''[[:m:Special:MyLanguage/Ukraine's Cultural Diplomacy Month 2026|Ukraine's Cultural Diplomacy Month]]'''", which lasts from '''1st April''' until '''30th April 2026'''. The initiative aims to promote knowledge about Ukrainian culture abroad by creating and improving Wikipedia articles in multiple languages. This year marks the sixth edition of the campaign, which will focus on contemporary culture, making today’s artistic voices and practices more visible to international audiences. 🧩'''How to participate?''' Choose an article from the suggested list → Write an article in your language, or improve an existing one according to the rules → Add your contribution to the contest page and calculate your points → Win prizes and receive a certificate of participation → Become a promoter of truthful knowledge about Ukraine. 🧩'''[[m:Special:MyLanguage/Ukraine's Cultural Diplomacy Month 2026|Check our main page for more information]]'''. '''If you are interested in coordinating long-term community engagement for the campaign and becoming a local ambassador, we would love to hear from you! Please let us know your interest.''' If not, then we encourage you to translate the [[m:Special:MyLanguage/Ukraine's Cultural Diplomacy Month 2026|landing page of the contest]] and [https://meta.wikimedia.org/wiki/Special:MessageGroupStats?group=Centralnotice-tgroup-UCDM2026banner&messages=&language=en&x=D banner] into your own language. Also, we set up a [[:m:CentralNotice/Request/Ukraine's Cultural Diplomacy Month 2026|banner]] to notify users of the possibility to participate in this challenge! [[:m:User:OlesiaLukaniuk (WMUA)|OlesiaLukaniuk (WMUA)]] ([[:m:User talk:OlesiaLukaniuk (WMUA)|talk]]) 04:35, 1 April 2026 (UTC) </div> <!-- Pošiljalac poruke: Korisnik:OlesiaLukaniuk (WMUA)@metawiki; spisak primalaca: https://meta.wikimedia.org/w/index.php?title=User:OlesiaLukaniuk_(WMUA)/list_of_wikis&oldid=28552112 --> == CEE Newsletter is out now! == Dear all, The first CEE Newsletter issue of 2026 is now live, and we are happy to share it with you. The past few months have been anything but quiet across our region. From Wikimedia CEE Spring and the CEE Women Campaign, to cross-border collaborations, youth initiatives, and new ideas taking shape, there is a lot happening -- and this issue brings together many of those stories in one place. You will find highlights from community activities, updates from the CEE Hub, international news, and a wide range of contributions from across the region. It is a good snapshot of what we have been working on together at the start of the year. As always, thank you to everyone who contributed -- by writing, sharing updates, or supporting behind the scenes. Take a moment to explore the issue and see what is going on across the region: https://meta.wikimedia.org/wiki/CEE/Newsletter/March_2026 As always, we have prepared a Russian version of the same issue: https://meta.wikimedia.org/wiki/CEE/Newsletter/March_2026/ru Happy reading! On behalf of the CEE Newsletter team, Karo <!-- Pošiljalac poruke: Korisnik:KGruszczyk-CEEhub@metawiki; spisak primalaca: https://meta.wikimedia.org/w/index.php?title=Global_message_delivery/Targets/CEE&oldid=30270755 --> == Request for comment (global AI policy) == <bdi lang="en" dir="ltr" class="mw-content-ltr"> Apologies for writing in English. {{int:Please-translate}} A [[:m:Requests for comment/Artificial intelligence policy|request for comment]] is currently being held to decide on a global AI policy. {{int:Feedback-thanks-title}} [[Korisnik:MediaWiki message delivery|MediaWiki message delivery]] ([[Razgovor s korisnikom:MediaWiki message delivery|razgovor]]) 26. aprila 2026. u 02:58 (CEST) </bdi> <!-- Pošiljalac poruke: Korisnik:Codename Noreste@metawiki; spisak primalaca: https://meta.wikimedia.org/w/index.php?title=Distribution_list/Global_message_delivery&oldid=30424282 --> == Call for Community Candidates – Wikimedia CEE Hub Steering Committee Election 2026 == ''Please help us and your community by translating this announcement into your language!'' Dear all, The [[Meta:Wikimedia CEE Hub Steering Committee Election 2026]] is currently underway. There are 4 seats allocated to community representatives. Community members are invited to nominate themselves as candidates for these seats. These positions will be filled through a vote by the CEE community. '''Eligibility criteria:''' * Candidates must be [[Meta:Wikimedia CEE Hub Steering Committee Election 2026/Eligibility|eligible voters]]: ** Have a Wikimedia account created before 18 December 2025 ** Have at least 300 edits between 18 December 2025 and 18 June 2026 ** Must not have been blocked between 18 March 2026 and 18 June 2026 * Must have participated in at least 2 of the last 3 [[Meta:Wikimedia CEE Hub/CEE Hub Status Meeting|CEE Hub Advisory Group meetings]] You can check your eligibility using the following tool: https://cee-sc-election.toolforge.org/ '''How to proceed:''' Candidates may nominate themselves or be nominated by others. If nominated by others, the candidate must explicitly accept the nomination before 18 June 2026. The candidate should create their nomination page and submit their candidacy [[Meta:Wikimedia_CEE_Hub_Steering_Committee_Election_2026/Nominations|here]]: Please also inform your communities about the election and encourage participation. Best regards,   Electoral Commission of Wikimedia CEE Hub Steering Committee Election 2026 --[[Meta:Korisnik:MediaWiki message delivery|MediaWiki message delivery]] ([[Meta:Razgovor s korisnikom:MediaWiki message delivery|razgovor]]) 30. aprila 2026. u 12:00 (CEST) <!-- Pošiljalac poruke: Korisnik:MHeidarzadeh-CEEhub@metawiki; spisak primalaca: https://meta.wikimedia.org/w/index.php?title=Global_message_delivery/Targets/CEE_Hub&oldid=30401522 --> == Invitation: Call for Delegates Nominations and registration for Wikimedia CEE Meeting 2026 in Cluj-Napoca == Dear Serbo-Croatian language community, On behalf of the Wikimedians of Romania and Moldova User Group, we are thrilled to invite you to the [[:m:Wikimedia_CEE_Meeting_2026/Registration|Wikimedia CEE Meeting 2026]]! This year, our regional gathering will take place in the heart of Transylvania, in the vibrant city of Cluj-Napoca, Romania. <span style="font-family:monospace,monospace">'''Dates: 18–20 September 2026. Location: Cluj-Napoca, Romania'''</span> === Call for Delegate Nominations === We are now officially opening the call for affiliates to nominate their delegates. Each affiliate is encouraged to select representatives who will actively contribute to the sessions, share local successes, and help strengthen our regional network. It is crucial to check the '''[[:m:Wikimedia CEE Meeting 2026/Eligible affiliates|eligibility subpage]]''' to see the number of delegates allocated to your community. This number tells you how many delegate scholarships are reserved for your community. <span style="font-family:monospace,monospace">'''Nomination Deadline: 30 May 2026'''</span> Please ensure that your nominations are submitted by this date to allow our organizing team enough time to manage travel logistics and visa support where necessary. === Registration process === Delegates, scholarship recipients, and all self-funded attendees can register using the Registration Form (given below). It is mandatory for each delegate application to contain a link to the documents supporting the respective nomination as delegate. All travel, accommodation, and food expenses (during the conference days) will be organized and covered by Wikimedians of Romania and Moldova User Group only for delegates and scholarship recipients. Registration is required for everyone to participate in the Wikimedia CEE Meeting. <p style="font-family:monospace,monospace;background-color:#bbb">'''Registration Form is here: [https://docs.google.com/forms/d/e/1FAIpQLSdrSQ3JZCGa21AInWOCXnNjzhUZLV1n7LcSt8-0pd1L0Z4rMw/viewform Apply]'''</p> * '''Registration period for representatives of Wikimedia affiliations: <u>13 May 2026, 00:00 (UTC) — 30 May 2026, 23:59 (UTC)</u>.''' * Registration period for self-funded participants and for everyone else: 13 May 2026, 00:00 (UTC) — 30 June 2026, 23:59 (UTC). For any questions or unclear issues, please reach out to us at our official conference email: <p style="font-family:monospace,monospace">'''wmceem2026[[File:At sign.svg|17px|link=|@|class=skin-invert]]icf-fri.org'''</p> We look forward to welcoming you to Cluj-Napoca this September to share knowledge, foster new ideas, and celebrate our collective achievements. Warm regards,<br/>Wikimedia CEE Meeting 2026 Organizing Team<br/>Wikimedians of Romania and Moldova User Group<br/> – [[Korisnik:Gikü|Gikü]] ([[Razgovor s korisnikom:Gikü|razgovor]]) 13. maja 2026. u 22:54 (CEST) :@[[Korisnik:Vipz|Vipz]], @[[Korisnik:Edgar Allan Poe|Edgar Allan Poe]], @[[Korisnik:Deni|Deni]] Ne(t)ko zainteresiran? – [[Korisnik:Aca|Aca]] ([[Razgovor s korisnikom:Aca|razgovor]]) 14. maja 2026. u 10:59 (CEST) ::Hmmmm. Razmislim. @[[Korisnik:Vipz|Vipz]], @[[Korisnik:Edgar Allan Poe|Edgar]]? – [[Korisnik:Deni|Deni]] ([[Razgovor s korisnikom:Deni|razgovor]]) 14. maja 2026. u 14:22 (CEST) :::@[[Korisnik:Aca|Aca]], @[[Korisnik:Deni|Deni]], imate moju podršku da nas predstavljate na CEE Meetingu, kao i uvijek. Ako se za to odlučite, volio bih da raspravimo kako nas se planira predstavljati i da dogovorimo kakve su teme zapravo važne za ovu zajednicu. – [[Korisnik:Vipz|Vipz]] ([[Razgovor s korisnikom:Vipz|razgovor]]) 15. maja 2026. u 01:26 (CEST) ::::Samo jedan kandidat je iz naše zajednice. – [[Korisnik:Aca|Aca]] ([[Razgovor s korisnikom:Aca|razgovor]]) 15. maja 2026. u 02:57 (CEST) ::::Ja sam tebe i Edgara pingovao da i vi razmislite želi li jedan od vas da ode da nas predstavi. Bilo bi dobro :) – [[Korisnik:Deni|Deni]] ([[Razgovor s korisnikom:Deni|razgovor]]) 16. maja 2026. u 14:32 (CEST) :::::Broj zainteresiranih kandidata sa srpskohrvatskog govornog prostora je razmjerno malen u odnosu na broj raspoloživih delegacijskih mjesta - njih čak osam (8), odnosno više od 10 % svih stipendija. Tako mi se barem čini, a volio bih da se dokaže suprotno. Uvijek je moguće nešto dogovoriti s kolegama koji rade na jezično bliskim projektima. Što se tiče mene konkretno, ne mogu nas ići predstavljati ove godine. – [[Korisnik:Vipz|Vipz]] ([[Razgovor s korisnikom:Vipz|razgovor]]) 30. maja 2026. u 01:07 (CEST) == Wiki Loves Eurovision 2026 == <div lang="en" dir="ltr"> [[File:Wiki Loves Eurovision edit-a-thon logo 2026.svg|right|250px]] Hello everyone! You are invited to participate in the "[[meta:Wiki Loves Eurovision 2026|Wiki Loves Eurovision]]" article writing contest, where our goal is to create new Eurovision-related articles in the CEE-language Wikipedia editions and improve existing ones. The contest will take place from May 10 to June 10, 2026, and prizes are available: * 1st prize: a voucher worth €60 * 2nd prize: a voucher worth €50 * 3rd prize: a voucher worth €40 * 4th–10th prize: a voucher worth €30 To participate in the contest and learn more, please visit [[meta:Wiki Loves Eurovision 2026|this link]]. --[[User:MHeidarzadeh-CEEhub|MHeidarzadeh-CEEhub]] ([[User talk:MHeidarzadeh-CEEhub|talk]]) 14:00, 16 May 2026 (UTC) </div> <!-- Pošiljalac poruke: Korisnik:MHeidarzadeh-CEEhub@metawiki; spisak primalaca: https://meta.wikimedia.org/w/index.php?title=Global_message_delivery/Targets/CEE&oldid=30513878 --> == <span lang="en" dir="ltr">Vote now in the 2026 U4C election</span> == <div lang="en" dir="ltr"> <section begin="announcement-content" /> Eligible voters are asked to participate in the 2026 [[m:Special:MyLanguage/Universal_Code_of_Conduct/Coordinating_Committee|Universal Code of Conduct Coordinating Committee]] election. More information–including an eligibility check, voting process information, candidate information, and a link to the vote–are available on Meta at the [[m:Special:MyLanguage/Universal_Code_of_Conduct/Coordinating_Committee/Election/2026|2026 Election information page]]. The vote closes on 2 June 2026 at [https://zonestamp.toolforge.org/1780358400 00:00 UTC]. Please vote if your account is eligible. Results will be available by 14 June 2026. -- In cooperation with the U4C,<section end="announcement-content" /> </div> [[m:User:Keegan (WMF)|Keegan (WMF)]] ([[m:User talk:Keegan (WMF)|talk]]) 27. maja 2026. u 19:14 (CEST) <!-- Pošiljalac poruke: Korisnik:Keegan (WMF)@metawiki; spisak primalaca: https://meta.wikimedia.org/w/index.php?title=Distribution_list/Global_message_delivery&oldid=30513860 --> == Extending the Call for Delegates registration for Wikimedia CEE Meeting 2026 in Cluj-Napoca == Hello! As mentioned [[#Invitation: Call for Delegates Nominations and registration for Wikimedia CEE Meeting 2026 in Cluj-Napoca|above]], the Serbo-Croatian language community has scholarship spot(s) reserved for attending the [[:m:Wikimedia CEE Meeting 2026|Wikimedia CEE Meeting 2026 in Cluj-Napoca]]. By our accounts, your community has not yet filled up the reserved spot(s) for delegates. We are '''extending the deadline to June 10''', but please note that the '''June 10 deadline is final and will not be extended for anyone'''. '''Registration form is here:''' https://docs.google.com/forms/d/e/1FAIpQLSdrSQ3JZCGa21AInWOCXnNjzhUZLV1n7LcSt8-0pd1L0Z4rMw/viewform Don't forget to provide a confirmation about the selection of delegates. For any questions or unclear issues, please reach out to us at our official conference email: :'''[mailto:wmceem2026@icf-fri.org wmceem2026@icf-fri.org]''' Thank you for your cooperation and CEE you Beyond the Crossroads in Cluj-Napoca! On behalf of Wikimedia CEE Meeting 2026 Organizing Team, Wikimedians of Romania and Moldova User Group -- – [[Korisnik:Gikü|Gikü]] ([[Razgovor s korisnikom:Gikü|razgovor]]) 29. maja 2026. u 23:32 (CEST) == Incompatibility with Parsoid == Hi, Sorry for English. We are facing a blocker on the [[mw:Parsoid/Parser_Unification|parsoid roll out]] to Serb-Croation Wikipedia. [[Template:refbegin]] and [[Template:Refend]] add "<nowiki>-{" and "}-</nowiki>" to articles to avoid language conversion on references but that won't work in parsoid anymore and is leading to visible wikitext on parsoid mode ([https://sh.wikipedia.org/wiki/Mary%20Wollstonecraft%20Shelley?useparsoid=1&variant=sh-cyrl example]). We can fix the existing cases by using a bot and simply add the wikitext in articles directly instead. I can do it but beforehand, I wanted to make sure it's okay by the community of Serb-Croation Wikipedia. See [[phab:T424399]] for more information. – [[Korisnik:Ladsgroup|Ladsgroup]] ([[Razgovor s korisnikom:Ladsgroup|razgovor]]) 15. juna 2026. u 04:36 (CEST) :@[[Korisnik:Vipz|Vipz]] @[[Korisnik:Aca|Aca]]: Is this relevant to your recent edits? – [[Korisnik:Edgar Allan Poe|<span style="color:var(--color-base); font-family:'Free Style Script';">Edgar A.</span>]] [[Razgovor s korisnikom:Edgar Allan Poe|<span style="color:var(--color-base); font-family:'Free Style Script';">Poe</span>]] 15. juna 2026. u 06:15 (CEST) :Hello @[[Korisnik:Ladsgroup|Ladsgroup]]! Is the problem related to the language-converter markup being split across two transclusions, as opposed to one? Could the templates still help insert <code><nowiki>-{</nowiki></code> and <code><nowiki>}-</nowiki></code> with <code>subst:</code> or a similar workaround? – [[Korisnik:Vipz|Vipz]] ([[Razgovor s korisnikom:Vipz|razgovor]]) 15. juna 2026. u 16:15 (CEST) ::@[[Korisnik:Vipz|Vipz]] Hi, yup. That's the problem. I suggested one of two ways to move forward [[phab:T424399#12016870]] neither are really appealing but there isn't any other way. cc'ing @[[Korisnik:SAnanian (WMF)|SAnanian (WMF)]] in case he has other ideas. – [[Korisnik:Ladsgroup|Ladsgroup]] ([[Razgovor s korisnikom:Ladsgroup|razgovor]]) 15. juna 2026. u 16:57 (CEST) :::I suggest creating <code><nowiki>{{refbegin2}}</nowiki></code> without the <code>-{</code> and redefining <code><nowiki>{{refbegin}}</nowiki></code> as <code><nowiki>{{refbegin2}}</nowiki>-{</code> :::That avoids breaking the pages temporarily while the bot replaces <nowiki>{{refbegin}}</nowiki> with <nowiki>{{refbegin2}}</nowiki>-{ and lets you use <nowiki>{{subst:refbegin}}</nowiki> when you author the pages. :::Is there a serb-croatian translation of "refbegin" that would be a better name than "refbegin2"? We could localize the template name at the same time as fixing this incompatibility, perhaps. – [[Korisnik:Cscott|Cscott]] ([[Razgovor s korisnikom:Cscott|razgovor]]) 16. juna 2026. u 21:50 (CEST) ::::Tags <code><nowiki>-{</nowiki></code> and <code><nowiki>}-</nowiki></code> shouldn't be used there in the first place. They should be removed and integrated into the specific reference templates used in that list (Cite web, Cite book, etc.). Manually adding tags is not the most practical solution. – [[Korisnik:Aca|Aca]] ([[Razgovor s korisnikom:Aca|razgovor]]) 17. juna 2026. u 01:42 (CEST) :::::{{za|+1}}, this might be a ''pretty'' good time to finally get going with cite template updates. @[[Korisnik:Cscott|Cscott]] how much time do we have on hand? – [[Korisnik:Vipz|Vipz]] ([[Razgovor s korisnikom:Vipz|razgovor]]) 17. juna 2026. u 02:20 (CEST) ::::::Removed the tags. Future cite template updates should follow these developments. – [[Korisnik:Aca|Aca]] ([[Razgovor s korisnikom:Aca|razgovor]]) 20. juna 2026. u 21:41 (CEST) == Health Challenge 2026 - invitation and consent for CentralNotice == ''(Sorry for writing in English. You may consider to translate it to your language.)'' I would like to invite you to the now happening '''article writing challenge focused on health''' - '''[[:m:Special:MyLanguage/Health Challenge 2026|Health Challenge 2026]]'''. Just write articles in (any) Wikipedia (ideally from the [[:m:Special:MyLanguage/Health Challenge 2026/Focus articles|focus articles]]), [[:m:Health Challenge 2026/Participate|list them on the challenge page]] and you may win valuable prizes (of course, beyond helping the next generation of global health ;) Also, I would like to show a banner in this Wikipedia until the end of June 2026. You can see details at [[:m:CentralNotice/Request/Health Challenge 2026|MetaWiki CentralNotice request]]. If you agree, just write here that you agree and I will carry the rest. Also, please write here a translation of the banner text “Write articles about health and win valuable prizes.” That will help to show the banner in your language. If you have any question, please ask them preferably at the [[:m:Talk:Health Challenge 2026|talk page of the challenge]], as I may not be able to follow discussions on all local wikis. --[[Korisnik:KuboF Hromoslav|KuboF Hromoslav]] ([[Razgovor s korisnikom:KuboF Hromoslav|razgovor]]) 17. juna 2026. u 17:17 (CEST) == RFC about AI-generated content in Wikimedia Commons == <bdi lang="en" dir="ltr">Apologies for writing in English, please help translate this message to your language. You are invited to participate in a [[c:Commons:Requests for comment/Policy update for AI content|request for comment on Wikimedia Commons about a policy update for AI content]]. This may affect files that are uploaded to Wikimedia Commons for use on this project. Thank you. [[m:User:Codename Noreste|Codename Noreste]] ([[m:User talk:Codename Noreste|razgovor]])</bdi> 23. juna 2026. u 19:11 (CEST) <!-- Pošiljalac poruke: Korisnik:Codename Noreste@metawiki; spisak primalaca: https://meta.wikimedia.org/w/index.php?title=Distribution_list/Global_message_delivery&oldid=30513860 --> == <span lang="en" dir="ltr">Deployment of Legal and Safety Contacts Link in the Footer of Your Wiki</span> == <div lang="en" dir="ltr"> <section begin="Message"/> '''Legal & Safety Contacts''' Hello community, the Wikimedia Foundation has provided a [[wmf:Special:MyLanguage/Legal:Wikimedia Foundation Legal and Safety Contact Information|single legal and safety contact page]], to be linked in the footer of your wiki, to ensure access to accurate legal information. This is a regulatory requirement. We have already rolled out links to English, German, Italian, Spanish and other wikis and we will deploy to your wiki soon. [[m:Special:MyLanguage/Wikimedia_Foundation_Legal_and_Safety_Contacts_FAQ|Please read more on the project page]] and leave any comments in this thread or on the [[m:Special:MyLanguage/Talk:Wikimedia Foundation Legal and Safety Contacts FAQ|talk page]]. <section end="Message"/> </div> -- [[User:Sannita (WMF)|User:Sannita (WMF)]] ([[User talk:Sannita (WMF)|talk]]) 25. juna 2026. u 15:30 (CEST) <!-- Pošiljalac poruke: Korisnik:Sannita (WMF)@metawiki; spisak primalaca: https://meta.wikimedia.org/w/index.php?title=User:Sannita_(WMF)/Mass_sending_test&oldid=30731267 --> == June 2026 CEE Newsletter is out == Dear all, The [https://meta.wikimedia.org/wiki/CEE/Newsletter/June_2026 June 2026 issue] of the CEE Newsletter has been published. After a three years of being an editor of the Newsletter, this will be my last issue. Over the years, I've been putting on multiple hats and now is time to take one off. I would like to share many thanks to everyone I had the honor of collaborating with. Many of you are not only readers, but also authors. It was always a great joy to read all the amazing stories from all around the region, you are the ones making this newsletter special. '''Read the full newsletter [https://meta.wikimedia.org/wiki/CEE/Newsletter/June_2026 here].''' As always, we have prepared a [https://meta.wikimedia.org/wiki/CEE/Newsletter/June_2026/ru Russian version] of the same issue. Happy reading! Take care, Jan --[[User:Janbery|janbery]] ([[User talk:Janbery|talk]]) 26. juna 2026. u 16:03 (CEST) <!-- Pošiljalac poruke: Korisnik:Janbery@metawiki; spisak primalaca: https://meta.wikimedia.org/w/index.php?title=Global_message_delivery/Targets/CEE&oldid=30548854 --> == Prijedlog za sliku sedmice: 13. jula 2026. – 19. jula 2026. == <!-- Obrazac koji se nalazi ispod ovog zakomentiranog teksta popunite odgovarajućim podacima. Prazni ili nepotpuni prijedlozi bit će uklonjeni. Predloženi sadržaj moguće je raspraviti ili odgoditi. --> Predlažem novu sliku sedmice. * '''Slika (naziv datoteke):''' <nowiki>Datoteka:Lionel Messi Argentina v Egypt 7 July 2026-250.jpg</nowiki> * '''Opis (popratni sadržaj):''' [[Lionel Messi]] u utakmici na [[FIFA Svjetsko prvenstvo 2026.|Svjetskom prvenstvu 2026.]] * '''Izvor (autor i datum):''' [[:commons:User:Berlination|Bryan Berlin]], 7. jula 2026. – [[Korisnik:Inokosni organ|Inokosni organ]] ([[Razgovor s korisnikom:Inokosni organ|razgovor]]) 17. jula 2026. u 04:36 (CEST) :@[[Korisnik:Inokosni organ|Inokosni organ]]: A samo je dodaj, molim te. :) Nije kao da imamo previše opcija. – [[Korisnik:Aca|Aca]] ([[Razgovor s korisnikom:Aca|razgovor]]) 19. jula 2026. u 14:32 (CEST) ::Usput budi rečeno, ovaj autor ima sjajne fotke. – [[Korisnik:Aca|Aca]] ([[Razgovor s korisnikom:Aca|razgovor]]) 19. jula 2026. u 14:33 (CEST) :::Možda bi bilo dobro sačekati tekmu večeras, pa videti je l' će biti prigodno. – [[Korisnik:Aca|Aca]] ([[Razgovor s korisnikom:Aca|razgovor]]) 19. jula 2026. u 14:34 (CEST) ::::{{ping|Aca}} euuuuh, ne bih baš ovu sada XD – [[Korisnik:Inokosni organ|Inokosni organ]] ([[Razgovor s korisnikom:Inokosni organ|razgovor]]) 21. jula 2026. u 19:50 (CEST) :::::Au :D Bilo je baš teško gledati. – [[Korisnik:Aca|Aca]] ([[Razgovor s korisnikom:Aca|razgovor]]) 21. jula 2026. u 19:56 (CEST) == Obavijest o člancima o Indijancima == U sklopu rješavanja kategorija vezanih uz SAD, otkrio sam da postoji hrpa (ali doslovno hrpa) članaka o Indijancima te da je kategorija u potpunom kaosu. Ima posla, ali to je manji problem. Naime, većina - ako ne i svi - tih članaka prebačena je s hr.wiki u nekom davnom periodu, a gdje ih je radio Zeljko, kvalitetu čijih doprinosa Wikipediji ne treba dodatno elaborirati. Problem je što je ogroman broj tih članaka temeljen na prijevodima s web stranica koje se ne mogu smatrati izvorima i radi se o amaterskim, nenaučnim i neakademskim izvorima koji sadrže nereferencirane, pogrešne ili podatke koje je gotovo nemoguće potvrditi. Ima tu članaka o plemenima kojih nema ni na jednoj drugoj Wiki niti ih Google nalazi na tražilici, članaka o jezičnim skupinama koji su pisani kao da su o plemenima i slično. Od onih članaka koji postoje na en.wiki, ogroman broj sadržajno potpuno odudara i suštinski je nepopravljiv jer se radi o pseudoznanstvenim podacima, ako ne i o potpunim izmišljotinama. Sukladno navedenom, obavještavam kolege da ćemo pristupiti čišćenju tih članaka. Oni članci koji nemaju svoje ekvivalente na drugim Wiki projektima bit će automatski brisani jer je temeljem generalnog uvida u sadržaj takvih članaka vjerojatnost da se radi o pseudoznanstvenom ili fabriciranom sadržaju iznimno velika. Članci koji postoje na drugim projektima ići će kroz provjeru - ako sadržajno odgovaraju, bit će propisno kategorizirani i eventualno označeni nekim od šablona za sređivanje, a ako sadržajno potpuno odudaraju od onoga što piše na drugim projektima, isti će biti brisani. Ovo je problem od ranih dana sh.wiki i nešto s čim se treba uhvatiti u koštac radi održavanja vjerodostojnosti i kvalitete projekta. – [[Korisnik:Edgar Allan Poe|<span style="color:var(--color-base); font-family:'Free Style Script';">Edgar A.</span>]] [[Razgovor s korisnikom:Edgar Allan Poe|<span style="color:var(--color-base); font-family:'Free Style Script';">Poe</span>]] 19. jula 2026. u 13:53 (CEST) :Saglasan sam s ovim, a pseudonauku i pseudoistoriju prezirem, pa je ovo super prilika da se sve to pregleda i proveri. – [[Korisnik:Aca|Aca]] ([[Razgovor s korisnikom:Aca|razgovor]]) 19. jula 2026. u 14:37 (CEST) == Request for comment (the future of Abstract Wikipedia) == <bdi lang="en" dir="ltr" class="mw-content-ltr"> Apologies if this has not yet been translated into your wiki's language. {{int:Please-translate}} You are invited to voice your opinions in a [[:m:Requests for comment/The future of Abstract Wikipedia|request for comment about the future of Abstract Wikipedia]]. {{Int:Feedback-thanks-title}} [[:m:User:Kowal2701|Kowal2701]] ([[:m:User talk:Kowal2701|talk]]) 24. jula 2026. u 14:24 (CEST) </bdi> <!-- Pošiljalac poruke: Korisnik:DreamRimmer@metawiki; spisak primalaca: https://meta.wikimedia.org/w/index.php?title=Distribution_list/Global_message_delivery&oldid=30513860 --> :@[[Korisnik:Kowal2701|Kowal2701]]: This seems to have become a Global North thing. And since we are Global No..where, it's good to be notified. :D Jokes aside, thanks for the delivery. – [[Korisnik:Aca|Aca]] ([[Razgovor s korisnikom:Aca|razgovor]]) 24. jula 2026. u 23:54 (CEST) == Novi dizajn Radionice == {{zaglavlje rasprave|Na temelju rasprave zaključujem da postoji konsenzus za usvajanje novog dizajna Radionice. – [[Korisnik:Aca|Aca]] ([[Razgovor s korisnikom:Aca|razgovor]]) 1. augusta 2026. u 14:15 (CEST)|Usvojeno}} Podstaknut naporima @[[Korisnik:Inokosni organ|Inokosnog organa]], koji je u martu pokrenuo ovo pitanje, rešio sam da napravim svoj predlog novog dizajna Radionice (Portala zajednice). Možete ga videti '''[[Wikipedija:Radionica|ovde]]'''. Dizajn inkorporira zaglavlje s interaktivnim dugmićima i nove zadatke sortirane po težini, navodi ključne wikiprojekte, pruža adekvatnu pomoć novim korisnicima i prikazuje ključne novosti na Wikipediji. Prilagođen je tamnoj temi i mobilnim uređajima. Kao referenca korišten je i Codex, Wikimedijin dizajn-sistem, a stilski okvir stvoren je pomoću modela GPT-5.6. Imate li neke sugestije u pogledu dizajna? Kako vam se čini? Želite li da ga službeno usvojimo? Radi transparentnosti, pingovaću korisnike koji su bili pozvani da učesvuju i u prošloj raspravi: @[[Korisnik:OC Ripper|OC Ripper]], @[[Korisnik:Igor Windsor|Igor Windsor]], @[[Korisnik:Edgar Allan Poe|Edgar Allan Poe]], @[[Korisnik:Aca|Aca]], @[[Korisnik:Mladifilozof|Mladifilozof]], @[[Korisnik:Vipz|Vipz]], @[[Korisnik:Maria Sieglinda von Nudeldorf|Maria Sieglinda von Nudeldorf]], @[[Korisnik:Orijentolog|Orijentolog]], @[[Korisnik:Pokrajac|Pokrajac]], @[[Korisnik:Vitek|Vitek]], @[[Korisnik:Belirac|Belirac]], @[[Korisnik:Duma|Duma]], @[[Korisnik:Akatone|Akatone]], @[[Korisnik:Alekol|Alekol]], @[[Korisnik:Atricapilus|Atricapilus]], @[[Korisnik:Dwina744|Dwina744]], @[[Korisnik:ImStevan|ImStevan]], @[[Korisnik:SrpskiAnonimac|SrpskiAnonimac]], @[[Korisnik:Zavičajac|Zavičajac]], @[[Korisnik:MirkoS18|MirkoS18]], @[[Korisnik:Bakir123|Bakir123]], @[[Korisnik:Argo|Argo]], @[[Korisnik:Deni|Deni]], @[[Korisnik:Ante Vranković|Ante Vranković]], @[[Korisnik:Gliwi|Gliwi]], @[[Korisnik:MrKeefeJohn|MrKeefeJohn]], @[[Korisnik:Savez rada|Savez rada]], @[[Korisnik:Stefanguzvica|Stefanguzvica]], @[[Korisnik:Stephan1000000|Stephan1000000]], @[[Korisnik:Zblace|Zblace]] Rasprava traje 7 dana. Unapred hvala na komentarima! – [[Korisnik:Aca|Aca]] ([[Razgovor s korisnikom:Aca|razgovor]]) 25. jula 2026. u 00:22 (CEST) :Meni je ovo super i podržavam usvajanje – [[Korisnik:Edgar Allan Poe|<span style="color:var(--color-base); font-family:'Free Style Script';">Edgar A.</span>]] [[Razgovor s korisnikom:Edgar Allan Poe|<span style="color:var(--color-base); font-family:'Free Style Script';">Poe</span>]] 25. jula 2026. u 01:10 (CEST) :Da bi reč rekla! [[Korisnik:Maria Sieglinda von Nudeldorf|Maria Sieglinda von Nudeldorf]] ([[Razgovor s korisnikom:Maria Sieglinda von Nudeldorf|razgovor]]) 25. jula 2026. u 07:55 (CEST) ::Mnogo zahvaljujem! – [[Korisnik:Aca|Aca]] ([[Razgovor s korisnikom:Aca|razgovor]]) 25. jula 2026. u 10:50 (CEST) :Fino izgleda, dobro urađeno. – [[Korisnik:Duma|Duma]] ([[Razgovor s korisnikom:Duma|razgovor]]) 25. jula 2026. u 11:51 (CEST) {{podnožje rasprave}} == BCHS Arbitražni odbor == {{zaglavlje rasprave|Na temelju rasprave zaključujem da postoji '''konsenzus protiv''' prijedloga da naša zajednica podrži formiranje BCHS Arbitražnog odbora. Srpskohrvatska zajednica trenutno ne podržava osnivanje takvog tijela niti se obavezuje na učešće u njegovom radu ako ono ipak bude formirano. – [[Korisnik:Aca|Aca]] ([[Razgovor s korisnikom:Aca|razgovor]]) 21. augusta 2026. u 04:44 (CEST)|Konsenzus protiv}} U tekućem U4C slučaju na Meta-Wikiju, korisnik {{k|ImStevan}} predložio je formiranje regionalnog BCHS arbitražnog odbora, koji bi delovao na svim našim projektima i pomagao u provođenju Univerzalnoga kodeksa ponašanja. Ovaj odbor činili bi iskusni korisnici s naših projekata, birani na posebnim izborima. Pre nego što se poradi na detaljima, zanima me kakvo mišljenje naša zajednica ima o ovom predlogu? Želimo li podržati osnivanje takvog tela i učestvovati u njegovom radu? – [[Korisnik:Aca|Aca]] ([[Razgovor s korisnikom:Aca|razgovor]]) 8. augusta 2026. u 18:48 (CEST) :Moje iskustvo s AO-om bilo je katastrofalno i dok smatram da je ovo postavljeno na boljim temeljima, mislim da nema smisla iz dva razloga. Prvi je vezan uz moć kao takvu, a to je isti razlog koji je iskvario i izvorni AO, koji je postao sredstvo obračuna. Mislim da je ovo enciklopedija i da ljudi ne bi ovdje trebali dobivati nikakvu posebnu moć, a naročito ne neku interprojektnu da utječu na sudbine drugih projekata. To mi nije u duhu enciklopedije, več u duhu nekakve političke organizacije, a to nismo. Drugi je razlog sama politika. Čemu osnivanje dodatnih odbora? Lokalne zajednice trebale bi biti sposobne provoditi pravila i brinuti se same o sebi, a korisnici se ne bi trebali miješati u to što rade drugi projekti. Ne znam želi li itko te ovlasti, ali ja osobno ne želim ovlasti da kontroliram i sankcioniram što rade korisnici na srpskoj, bosanskoj ili hrvatskoj Wikipediji, niti bih volio da itko s tih projekata sankcionira išta što radimo mi ovdje (pa ostali bismo bez @[[Korisnik:Vipz|Vipzija]] u roku od sekunde :P). To je nepotrebno politiziranje projekta i to je dovelo do propasti i srpsku i hrvatsku Wikipediju svojedobno. Mislim da bilo kakva suradnja treba biti isključivo enciklopedijska, a nipošto ovakva, odnosno politički obojena. Sumarno, smatram da ovakav prijedlog kao takav nije u duhu Wikipedije kao enciklopedije te stoga ne podržavam niti osnivanje ovakvog odbora niti naše službeno sudjelovanje u njegovom radu ako se on ikada osnuje. – [[Korisnik:Edgar Allan Poe|<span style="color:var(--color-base); font-family:'Free Style Script';">Edgar A.</span>]] [[Razgovor s korisnikom:Edgar Allan Poe|<span style="color:var(--color-base); font-family:'Free Style Script';">Poe</span>]] 8. augusta 2026. u 19:30 (CEST) ::@[[Korisnik:Edgar Allan Poe|Edgar Allan Poe]]: A gle, mi svakako imamo U4C, koji postoji kao globalni odbor i koji kontrolira provedbu Univerzalnog kodeksa ponašanja. Ovde bi stvar bila mnogo bolje utemeljena, jer bismo imali međukorak – regionalni odbor koji čine lokalni urednici, koji su mnogo bolje upoznati s našim lokalnim problemima i lokalnim potrebama (umesto birokrata s drugog kraja sveta). Ukoliko bismo ograničili delokrug ovakvog lokalnog odbora (tipa da se bavi samo pitanjima koja su prethodno raspravljana lokalno, a nisu dovela do jasnog konsenzusa), onda ne verujem da će tu moći da dođe do konsolidacije moći. Trenutno svako može da pokrene globalni U4C case ukoliko se o tom pitanju povela rasprava lokalno i nije dovela do rešenja. Mislim da takvo ograničenja može da se postavi i za ovakvo telo, i imali bismo jasan delokrug. Na kraju, situacija na srwikiju bila bi mnogo drugačija da je ovakvo telo postojalo, a ovakav arbitražni odbor, koji je postojao na hrwikiju, onemogućavao je Kuburi da potpuno preuzme kontrolu. To je bio razlog zašto je Kubura svim silama (uključujući i sockpuppete) želeo da rasformira Odbor, što mu je na kraju i uspelo. Mislim da dugoročno ovakvo telo može da bude od velike koristi za ljude koji se bave međuprojektnim radom, te da bude spona koja će neopozivo povezati projekte s našeg govornog područja. Wikimedijina procena dezinformacija na hrvatskoj Wikipediji takođe je pronašla kao moguće rešenje "objedinjavanje izbora u zajednici za [...] funkcionalne uloge", tako da mislim da bi ovakva stvar bila dobra za šire srpskohrvatsko područje. – [[Korisnik:Aca|Aca]] ([[Razgovor s korisnikom:Aca|razgovor]]) 9. augusta 2026. u 01:56 (CEST) ::Što se tiče politizacije, mislim da ona ne postoji jer je suva činjenica da mi uređujemo projekte na istom policentričnom jeziku, da se međusobno razumemo i da naši projekti u suštini imaju isti sadržaj i donekle zajedničku uredničku bazu. – [[Korisnik:Aca|Aca]] ([[Razgovor s korisnikom:Aca|razgovor]]) 9. augusta 2026. u 01:59 (CEST) :::Ali upravo o tome ti i govirim, Aco. Postoji već tijelo, dakle još jedno tijelo s istim ovlastima i lokalnim djelokrugom nema nikakvog smisla. To ubrzo prerasta u igru mpći, tim više što - kako si sam rekao - situacije poput one na sr.wiki bile bi rješavane drugačije. Tu dolazimo do politike. I to su, ''both'', razlozi zbog kojih sam protiv toga. Znaš i sam da sam ja podržao rješavanje problema na svim projektima, i hr. i sr., ali ne smatram da ti, Vipzi ili ja, ili bilo tko drugi, trebamo imati ovlasti rješavati probleme na drugim projektima. Zajednica bi trebala biti sposobna riješiti svoje probleme sama, a ako ne može - tu je Wikimedija. Znam da je proces dugotrajan, ali tako je - kako je. Nažalost. Mislim da osnivanje nekakvog dodatnog tijela samo po sebi ne bi donijelo puno dobroga i da bi produbilo jaz još i više. Jedini način na koji vidim da to funkcionira jest da članovi tog AO mogu biti isključivo korisnici s drugih Wikipedija, dakle ne ni s jedne lokalne Wikipedije, a to opet vraća sve na glavni U4C, tako da stvarno ne vidim svrhu ovoga. – [[Korisnik:Edgar Allan Poe|<span style="color:var(--color-base); font-family:'Free Style Script';">Edgar A.</span>]] [[Razgovor s korisnikom:Edgar Allan Poe|<span style="color:var(--color-base); font-family:'Free Style Script';">Poe</span>]] 9. augusta 2026. u 18:03 (CEST) ::::@[[Korisnik:Edgar Allan Poe|Edgar Allan Poe]]: Okej, cenim stav i zahvaljujem na klarifikaciji. Videćemo šta ostali misle o ovome. – [[Korisnik:Aca|Aca]] ([[Razgovor s korisnikom:Aca|razgovor]]) 11. augusta 2026. u 00:07 (CEST) {{komentar}} Eh. Ipak, njet. --[[Korisnik:نوفاك اتشمان|نوفاك اتشمان]] ([[Razgovor s korisnikom:نوفاك اتشمان|razgovor]]) 9. augusta 2026. u 16:07 (CEST) :@[[Korisnik:نوفاك اتشمان|نوفاك اتشمان]]: Razlog? – [[Korisnik:Aca|Aca]] ([[Razgovor s korisnikom:Aca|razgovor]]) 11. augusta 2026. u 00:05 (CEST) ::{{komentar}} Prema EAP-u iznad ^ (manje-više). --[[Korisnik:نوفاك اتشمان|نوفاك اتشمان]] ([[Razgovor s korisnikom:نوفاك اتشمان|razgovor]]) 11. augusta 2026. u 19:18 (CEST) Ja na ovaj prijedlog gledam s više optimizma, u smislu da bi mogao biti sredstvo za poboljšanje ozračja među našim projektima. Međutim, smatram da bi takvo tijelo moralo biti strogo regulirano i prvenstveno usmjereno na čisto proceduralna pitanja. Naposljetku, vjerujem da bi takav Arbitražni odbor odbacivao – i prije samog razmatranja – oko 90 % zahtjeva zbog "nedostatka elemenata za procjenu" ili zato što je pitanje "irelevantno ili nije u nadležnosti AO-a" ili jednostavno zato što je zahtjev "tendenciozan" tj. pristran. Naravno, ne slažem se s postojanjem tijela koje bi imalo široke ovlasti nad svim projektima, jer bi to otvorilo vrata raznim manipulacijama. Ako već mora postojati takvo tijelo, ono se mora jednako odnositi na sve Wikipedije, a to je današnji AO.– [[Korisnik:Inokosni organ|Inokosni organ]] ([[Razgovor s korisnikom:Inokosni organ|razgovor]]) 15. augusta 2026. u 12:31 (CEST) ::Da, to bi otprilike bila i ideja: da Arbitražni odbor deluje samo u slučajevima kada lokalne zajednice nisu mogle rešiti proceduralno pitanje. Uz to, svako pitanje mogu razmatrati prvo lokalni arbitri, a potom, ako ni oni ne mogu uspostaviti konsenzus, onda se pitanje može eskalirati na nivou celog odbora. Time pružamo dovoljno lokalne autonomije za rešavanje pitanja, a opet ostavljamo mogućnost za eventualna zajednička pitanja, kada je važno. Moć i delokrug odbora mora biti ograničena i dobro definirana, tu sam potpuno saglasan. – [[Korisnik:Aca|Aca]] ([[Razgovor s korisnikom:Aca|razgovor]]) 15. augusta 2026. u 14:15 (CEST) :::@[[Korisnik:Inokosni organ|Inokosni organ]]: O tvom komentaru povela se značajna rasprava, pa bih te zamolio za klarifikaciju sledeće rečenice: {{tq|Ako već mora postojati takvo tijelo, ono se mora jednako odnositi na sve Wikipedije, a to je današnji AO}}. Na koje tijelo si tačno referirao pod "današnjim AO"? Trenutno ne postoji nikakav lokalni ili globalni arbitražni odbor. Svaka klarifikacija stava je dobrodošla. Takođe, nisam skroz mogao razlučiti da li podržavaš ili se protiviš prijedlogu, ili si uzdržan? Tako da bi i to bilo korisno klarificirati, zbog toka rasprave. Hvala unapred! – [[Korisnik:Aca|Aca]] ([[Razgovor s korisnikom:Aca|razgovor]]) 16. augusta 2026. u 16:23 (CEST) {{komentar}} S obzirom na tok rasprave, produžio bih je na još nedelju dana kako bismo iskristalizirali konsenzus. – [[Korisnik:Aca|Aca]] ([[Razgovor s korisnikom:Aca|razgovor]]) 15. augusta 2026. u 23:07 (CEST) :@[[Korisnik:Aca|Aca]]: Mislim da za to nema potrebe. Konsenzus je jasan. Čak je i @[[Korisnik:Inokosni organ|Inokosni organ]], koji je imao najblaži stav, rekao da takvo tijelo već postoji, odnosno da nema potrebe za lokalnom kopijom već postojećeg tijela. Ne postoji osnova za produljenje rasprave. – [[Korisnik:Edgar Allan Poe|<span style="color:var(--color-base); font-family:'Free Style Script';">Edgar A.</span>]] [[Razgovor s korisnikom:Edgar Allan Poe|<span style="color:var(--color-base); font-family:'Free Style Script';">Poe</span>]] 16. augusta 2026. u 03:50 (CEST) ::@[[Korisnik:Edgar Allan Poe|Edgar Allan Poe]]: Po toj logici ne bi trebalo da postoji nijedan arbitražni odbor, jer je svaki kopija U4C-a? U4C treba da bude krajnja instanca odlučivanja, a ne zamena za lokalne administrativne strukture. Ne vidim ni jasan konsenzus za, ni jasan konsenzus protiv, tako da je produljenje raspave realna opcija. – [[Korisnik:Aca|Aca]] ([[Razgovor s korisnikom:Aca|razgovor]]) 16. augusta 2026. u 03:54 (CEST) :::@[[Korisnik:Aca|Aca]]: Ummm... predlagateljev se glas u postizanju konsenzusa ne računa jer je jasno da je predlagatelj za ono što predlaže. To nalaže elementarna logika. U raspravi su sudjelovala 3 korisnika - dva su jasno protiv, jedan je rekao "mogao biti sredstvo za poboljšanje ozračja među našim projektima. (...) Ako već mora postojati takvo tijelo, ono se mora jednako odnositi na sve Wikipedije, a to je današnji AO.", što prilično jasno upućuje da prijedlog u ovoj formi nema podršku tog suradnika. U tom kontekstu, mislim da je jasan stav zajednice da prijedlog u ovom formatu nema podršku i da je to prilično čist konsenzus u ovom trenutku. Zato ovo treba zatvoriti, a ne produljivati. Produljivanje ove rasprave ide protiv pravila koja imamo o raspravama i konsenzusu. – [[Korisnik:Edgar Allan Poe|<span style="color:var(--color-base); font-family:'Free Style Script';">Edgar A.</span>]] [[Razgovor s korisnikom:Edgar Allan Poe|<span style="color:var(--color-base); font-family:'Free Style Script';">Poe</span>]] 16. augusta 2026. u 04:14 (CEST) ::::@[[Korisnik:Edgar Allan Poe|Edgar Allan Poe]]: Rasprave na Wikipediji ne funkcionišu na načelu prebrojavanja glasova, pogotovo ne onih jedva obrazloženih. Što se tiče Inokosnog, ta zadnja rečenica je malo konfuzno sročena, moram priznati, jer "AO" ≠ U4C. Trebalo bi pitati korisnika za klarifikaciju toga, a ne da pretpostavljamo šta je on htio napisati ili reći. Ukoliko je korisnik jasno protiv, zatvoriću kao "Konsenzus protiv". Ukoliko nije, diskusija se treba nastaviti jer "Nema konsenzusa". – [[Korisnik:Aca|Aca]] ([[Razgovor s korisnikom:Aca|razgovor]]) 16. augusta 2026. u 04:27 (CEST) :::::@[[Korisnik:Aca|Aca]]: Nije ovo prebrojavanje glasova, nego je ovo izvrtanje pravila, a to nije dobro. Nije rečenica sama po sebi konfuzna, ali čak i da je - konsenzus je i dalje jasan. Odnosno, prijedlog kao takav neće dobiti podršku. Jer koji je cilj? Ako pustiš još sedam dana, da se skupi 4-5 ljudi koji će dati podršku? Onda se svodi na prebrojavanje i preglasavanje, što opet nije konsenzus. Dakle, jedina svrha produljivanja ove rasprave je koja točno? Ako tražiš konsenzus kao jasno suglasje svih aktivnih korisnika, to se očito neće dogoditi pa će se rasprava zaključiti na način da - nema jasnog stava, odnosno da zajednica nije zauzela jednoglasan stav po ovom pitanju, što povlači za sobom izostanak podrške. Ako tražiš konsenzus kao više za opciju A nego za opciju B, onda je to direktno kontradiktorno onome što si sad rekao i još je grublje izigravanje pravila. Dakle, jasno je da ovaj prijedlog u ovom formatu i u ovom trenutku neće dobiti jednoglasnu podršku zajednice, a produljivanje rasprave za još tjedan dana neće doprinijeti ničemu. Sukladno tim pravilima, nema razloga za produljivanje rasprave još tjedan dana jer je situacija jasna. – [[Korisnik:Edgar Allan Poe|<span style="color:var(--color-base); font-family:'Free Style Script';">Edgar A.</span>]] [[Razgovor s korisnikom:Edgar Allan Poe|<span style="color:var(--color-base); font-family:'Free Style Script';">Poe</span>]] 16. augusta 2026. u 05:02 (CEST) ::::::@[[Korisnik:Edgar Allan Poe|Edgar Allan Poe]]: Konsenzus ne znači jednoglasnost, a ne znači ni puko prebrojavanje glasova u stilu "jedan strogo protiv a jedan slabo za". Input je trenutno veoma mali, a u praksi smo imali rasprave koje su trajale po dve nedelje (hint: rasprava o radionici). Zato je produljavanje realno, kako bismo videli kakav je stav šire zajednice, jer "sve aktivne korisnike" ne predstavljaju samo dva-tri stava. U ovom trenutku ne postoji ni konsenzus protiv, ali ne postoji ni konsenzus za (kao što kažeš: nema jasnog stava), čime su ispunjeni uslovi za produljenje. – [[Korisnik:Aca|Aca]] ([[Razgovor s korisnikom:Aca|razgovor]]) 16. augusta 2026. u 05:30 (CEST) {{izvlaka}} Sukladno dogovoru, obavještavam kolege da će rasprava biti produžena do 20.8. u 23:59, kada je zadnji dan za izjašnjavanje. Zbog važnosti pitanja i inzistiranja predlagatelja, korektno je da se odobri određeno produženje u ovom trenutku da bi rasprava bila zaključena na korektan način. Naravno, ako se pokaže potreba, rasprava se može produžiti i nakon navedenog roka, ali o tom po tom. – [[Korisnik:Edgar Allan Poe|<span style="color:var(--color-base); font-family:'Free Style Script';">Edgar A.</span>]] [[Razgovor s korisnikom:Edgar Allan Poe|<span style="color:var(--color-base); font-family:'Free Style Script';">Poe</span>]] 16. augusta 2026. u 16:04 (CEST) :Mnogo zahvaljujem. – [[Korisnik:Aca|Aca]] ([[Razgovor s korisnikom:Aca|razgovor]]) 16. augusta 2026. u 16:25 (CEST) ::Drage kolege, moje osobno (i najskromnije) mišljenje je da nije vrijeme za ovo. ::Prvo, postoji već tijelo koje je zaduženo za [[:meta:Universal Code of Conduct/Coordinating Committee|Univerzalni kodeks ponašanja na Wikipediji]] i osobno se nadam da će taj nacrt što dalje i što dublje dostići svoje ciljeve. To je dobro sredstvo da se izbace političke i tendenciozne rasprave iz Wikipedije. Jedan BHS ogranak ovog odbora bi bila zanimljiva stvar, ali imajući u vid stajne između hr, bs, sh, sr wikipedija, mislim da bi ovakav prijedlog bio prihvaćen samo pod strogim uvjetima. To bi trebao biti kao neki "Lokalni ustavni sud Wikipedije", strogo reguliran pa kao i ostali ustavni sudovi, bavio bi s rijetkim slučajevima. Naknadni problem bi bio u tome što bi to dodatno birokratiziralo naše projekte. Po mome, procedure su vrlo bitne i daju nam stabilnost, ali što se više birokratiziramo, to se više gubi taj element slobode, igre, istrage, autentičnosti u korist birokratske legitimacije i stvaranje implicitne političke linije. Za mene to nije dobar pravac. Cilj je surađivati ​​sa susjednim projektima kako bismo zajednički rasli – i mi i oni – bez gubitaka za bilo koju stranu, dok birokratizacija vodi do [[Balkanizacija|balkanizacije]] tj. do strukturnog ukrućivanja i fragmentacije; ::Drugo, moje mišljenje nije tako bitno i želio bih znati mišljenje ostalih suradnika ([[Korisnik:Vipz|Vipz]], [[Korisnik:Stefanguzvica|Stefanguzvica]], [[Korisnik:SrpskiAnonimac|SrpskiAnonimac]], [[Korisnik:Z1KA|Z1KA]], [[Korisnik:نوفاك اتشمان|:نوفاك اتشمان]], [[Korisnik:Zavičajac|Zavičajac]], [[Korisnik:Gliwi|Gliwi]], [[Korisnik:Ekvatarina|Ekvatarina]], [[Korisnik:Akatone|Akatone]], [[Korisnik:Duma|Duma]], [[Korisnik:Alekol|Alekol]], [[Korisnik:Vitek|Vitek]], [[Korisnik:Orijentolog|Orijentolog]], [[Korisnik:Mladifilozof|Mladifilozof]]). ::Treće: naravno, mnogo toga ovisi i o stajalištima susjednih zajednica – hr.wiki, bs.wiki i sr.wiki. Što oni misle o ovome? ::Ako se susjedne wikipedije slažu, ja nedvojbeno podržavam. Ali nažalost daleko smo od toga.– [[Korisnik:Inokosni organ|Inokosni organ]] ([[Razgovor s korisnikom:Inokosni organ|razgovor]]) 16. augusta 2026. u 17:48 (CEST) :::@[[Korisnik:Inokosni organ|Inokosni organ]]: Puno hvala na ovoj klarifikaciji! Što se mene tiče, ishod je sada puno jasniji. Budući da su pozvane ostale kolege da se izjasne, pričekat ćemo istek novog roka da vidimo ima li još kakvih mišljenja. – [[Korisnik:Aca|Aca]] ([[Razgovor s korisnikom:Aca|razgovor]]) 16. augusta 2026. u 18:14 (CEST) {{podnožje rasprave}} == Globalni administratori i stjuardi == {{anchor|globalsysops}}{{anchor|stewards}} {{komentar}} Pozdrav svima, naime, (1.) radi ''lokalne'' ratifikacije ove naredne diskusije/odluke: [[:m:Talk:Small and large wikis#Change the status of sh.wiki]] (tamo na Meti), kao i (2.) radi ''neophodne'' formalnosti (i to povodom upita stjuarda), da li se slažete sa time da globalni administratori („global sysops”) – ali time ''automatski'' i stjuardi („stewards”) – ''povremeno'' (odnosno: ''po potrebi'') djeluju ovdje na sh.wiki ili ne...? --[[Korisnik:نوفاك اتشمان|نوفاك اتشمان]] ([[Razgovor s korisnikom:نوفاك اتشمان|razgovor]]) 15. augusta 2026. u 00:14 (CEST) :Mislim da smo o ovom pitanju neformalno razgovarali svojevremeno, kada je bila navala LTA vandalizma. Svaka pomoć je dobrodošla u borbi protiv vandalizma, pa, evo, formalno '''podržavam''' promenu statusa. – [[Korisnik:Aca|Aca]] ([[Razgovor s korisnikom:Aca|razgovor]]) 15. augusta 2026. u 01:07 (CEST) ::Da, slažem se s Acom, globalni administratori su nam pomagali u borbi protiv raznih vandalizama i mogu reći uvijek u granicama njihovih nadležnosti. – [[Korisnik:Inokosni organ|Inokosni organ]] ([[Razgovor s korisnikom:Inokosni organ|razgovor]]) 15. augusta 2026. u 12:37 (CEST) :::@[[Korisnik:Edgar Allan Poe|Edgar Allan Poe]], [[Korisnik:Vipz|Vipz]]: Vaš stav? – [[Korisnik:Aca|Aca]] ([[Razgovor s korisnikom:Aca|razgovor]]) 21. augusta 2026. u 20:31 (CEST) == CEE Technical Village Pump == {{int:please-translate}} [[File:CEE Technical Village Pump.webm|300px|right|thumb|A short introduction to the CEE Technical Village Pump]] The '''[[:m:CEE Technical Village Pump|CEE Technical Village Pump]]''' is a new space for Wikimedia contributors and communities across the CEE region to request technical help, exchange solutions, and get support from experienced contributors. To introduce the project and give a quick overview of how it works, we’ve prepared this short video. The page is currently available in English. We’d like to make it accessible to communities across the region in their local languages, and we’d appreciate your [https://meta.wikimedia.org/w/index.php?title=Special%3ATranslate&group=page-Template%3ACEE+Technical+Village+Pump+header&language=en&action=page&filter=&action_source=translate_page help translating it]. Best regards, [[Korisnik:MediaWiki message delivery|MediaWiki message delivery]] ([[Razgovor s korisnikom:MediaWiki message delivery|razgovor]]) 26. augusta 2026. u 11:09 (CEST) <!-- Pošiljalac poruke: Korisnik:MHeidarzadeh-CEEhub@metawiki; spisak primalaca: https://meta.wikimedia.org/w/index.php?title=Global_message_delivery/Targets/CEE_Hub&oldid=30401522 --> gbdt7zkw3o4ujzflpht1dsiraqoc4ni Salt Lake City, Utah 0 7151 42681190 42666178 2026-08-25T22:15:34Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 1 sources and tagging 0 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42681190 wikitext text/x-wiki {{Grad u SAD | naziv = Solt Lejk Siti | izvorni_naziv = {{jez-engl|Salt Lake City}} | slika = Salt Lake City montage 19 July 2011.jpg | veličina_slike = | opis_slike = Kolažni prikaz gradskih znamenitosti | slika_mapa = | širina_mape = | opis_mape = | lokator_mape = Utah | slika_mapa1 = | širina_mape1 = | opis_mape1 = | lokator_mape1 = | grb = | opis_grba = <!-- није обавезно --> | gradska_zastava = | država = {{zastava|SAD}} | savezna_država = [[Juta]] | okrug = [[Okrug Solt Lejk|Solt Lejk]] | lokacija = UTMap-doton-Salt Lake City.PNG | veličina_mape = <!-- није обавезно --> | osnivanje = 1847. | grad_od = | stanovništvo = 186.440 | godina_stanovništvo = 2010 | gustina = 660 | aglomeracija = 1.124.197 | godina_aglomeracija = 2010 | površina = 285,9 | površina_kopno = | površina_voda = | gšir = 40.75 | gduž = -111.883333 | nadmorska_visina = 1288 | vremenska_zona = UTC−7 | ZIP_kod = | pozivni_broj = +1 801, 385 | FIPS_kod = | GNIS_kod = | veb-strana = [http://www.slcgov.com/ www.slcgov.com] | gradonačelnik = }} '''Salt Lake City''' je [[glavni grad|glavni]] i najveći grad [[sjedinjene Američke Države|američke]] federalne države [[Utah]]. Prema podacima iz popisa stanovništva godine 2000. u njemu živi 181.743 stanovnika. Predstavlja i sjedište [[Okrug Salt Lake|okruga Salt Lake]], kojemu pripada [[dolina Salt Lake]], te zajedno s 15 drugih općina ima 978.285 stanovnika. Grad je okružen planinama, a od [[Veliko slano jezero|Velikog slanog jezera]] po kojemu je dobio ime odvojen močvarama. Osnovan je godine [[1847]]. od strane [[crkva Isusa Krista svetaca posljednjih dana|mormonskih]] doseljenika na čelu s [[Brigham Young|Brighamom Youngom]]. Otada pa do današnjih dana predstavlja središte te vjerske zajednice. Kasnije se naglo razvio kao [[rudarstvo|rudarsko]] središte i [[željeznica|željeznički]] čvor. S vremenom su u grad počeli imigranti iz raznih dijelova svijeta kao i drugih američkih država, tako da je grad postupno počeo gubiti svoj mormonski karakter. Danas zbog toga predstavlja [[liberalizam|liberalnu]] i [[Demokratska stranka SAD|demokratsku]] oazu u pretežno [[Konzervativizam|konzervativnom]] i [[Republikanska stranka SAD|republikanski]] nastrojenom Utahu. Salt Lake City je poznat i kao domaćin [[Zimske olimpijske igre 2002|Zimske olimpijade 2002]]. godine, jednog od rijetkih događaja tog tipa koji je organizatorima donio profit. To se dogodilo usprkos skandala vezanih za lobiranje [[Međunarodni olimpijski komitet|Međunarodnog olimpijskog komiteta]]. == Demografija == Po popisu iz [[2010]]. godine broj stanovnika je 186.440, što je 4.697 (2,6 %) stanovnika više nego [[2000]]. godine.<ref name="census">{{Cite web |url= http://mcdc.missouri.edu/webrepts/pl94trends/Utah_stcntyplace3.html |title= Utah Trend Report 1: State and Counties |accessdate= 30. 6. 2013. |work= |publisher= |date= |archive-date= 2012-04-23 |archive-url= https://web.archive.org/web/20120423090321/http://mcdc.missouri.edu/webrepts/pl94trends/Utah_stcntyplace3.html |dead-url= yes }}</ref> {| border=1 cellpadding=4 cellspacing=0 class="toccolours" style="align: left; margin: 0.5em 0 0 0; border-style: solid; border: 1px solid #999; border-right-width: 2px; border-bottom-width: 2px; border-collapse: collapse; font-size: 100;" |- | style="background:#ddffdd;" | [[Demografija Sjedinjenih Američkih Država|'''Grupa''']] | colspan=1 style="background:#ddffdd;" align="center" | [[Popis stanovništva 2000. u SAD|'''2000.''']] | colspan=1 style="background:#ddffdd;" align="center" | [[Popis stanovništva 2010. u SAD|'''2010.''']] |- | style="background:#f3fff3;" | [[Beli Amerikanci|Belci]] | align="right" | 128.377 (70,6 %) | align="right" | 122.325 (65,6 %) |- | style="background:#f3fff3;" | [[Afroamerikanci]] | align="right" | 3.433 (1,9 %) | align="right" | 5.088 (2,7 %) |- | style="background:#f3fff3;" | [[Azijski Amerikanci|Azijati]] | align="right" | 6.579 (3,6 %) | align="right" | 8.247 (4,4 %) |- | style="background:#f3fff3;" | [[Hispanoamerikanci i Latinoamerikanci]] | align="right" | 34.254 (18,8 %) | align="right" | 41.637 (22,3 %) |- | style="background:#f3fff3;" | Ukupno | align="right" | 181.743 | align="right" | 186.440 |} == Reference == {{reflist}} == Literatura == {{refbegin|2}} * {{MorrisEncyclopediaOfAmericanHistory}} * {{MancallEncyclopediaOfAmericanHistory}} * {{KutlerDictionaryOfAmericanHistory}} * {{BoyerOxfordCompanionToUnitedStatesHistory}} * {{KazinConcisePrincetonEncyclopedia}} * {{KaneAmericanCounties2004}} {{refend}} == Vanjske veze == {{Portal-lat|SAD}} {{Commonscat|Salt Lake City}} * [http://www.slcgov.com/ Official website of Salt Lake City] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20110829103822/http://www.slcgov.com/ |date=2011-08-29 }} * [http://www.saltlakechamber.org/ Salt Lake City Chamber of Commerce] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20080407210305/http://www.saltlakechamber.org/ |date=2008-04-07 }} * [http://www.slcgov.com/citizen/comm_councils/councils.htm Salt Lake community councils] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20051213102254/http://www.slcgov.com/citizen/comm_councils/councils.htm |date=2005-12-13 }} * [http://www.Untraveledroad.com/USA/Utah/SaltLake/Saltlake.htm Photographic virtual tour of Salt Lake City.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20121118190629/http://www.untraveledroad.com/USA/Utah/SaltLake/Saltlake.htm |date=2012-11-18 }} * [http://www.sugarhousetrolley.org SugarHouse Trolley] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20060112011847/http://www.sugarhousetrolley.org/ |date=2006-01-12 }} * Utah Out Loud - [http://www.utahoutloud.com Local Utah Music] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20210118222118/http://utahoutloud.com/ |date=2021-01-18 }} {{Glavni gradovi SAD}} {{Salt Lake County, Utah-lat}} {{Okruzi Jute-lat}} {{Podjela SAD}} [[Kategorija:Glavni gradovi američkih saveznih država]] [[Kategorija:Olimpijski gradovi]] [[Kategorija:Gradovi u Uti]] {{Geog-stub}} stxmw6dbsgovcgnk62yy4psy7tuhtea Sazviježđe 0 7819 42681196 42448094 2026-08-26T01:06:10Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 1 sources and tagging 0 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42681196 wikitext text/x-wiki '''Konstelacija''' ([[kasnolatinski|kasnolat.]] ''constellatio'': sazviježđe, zviježđe), skupina [[zvijezda]] koje su prividno povezane u posebne zvjezdane skupove. U trodimenzionalnom prostoru većina zvijezda koje vidimo su relativno povezane, ali se nerijetko grupišu u nebeskoj sferi noćnoga neba. Ljudi su kroz historiju grupisali zvijezde u sazviježđa prema tome koliko su daleko jedna od druge. "Neslužbeno" sazviježđe je poznato kao ''asterizam''. Zvijezde u sazviježđu ili asterizmu rijetko imaju bilo kakve veze jedna s grugom, a kad se gledaju sa Zemlje čini se da su vrlo blizu jedna drugoj, iako su na velikim međusobnim udaljenostima. Grupisanje zvijezda u sazviježđa je u biti proizvoljno, jer su razne kulture na razne načine imenovale sazviježđa, mada njih nekoliko očitijih teže da se često vrate u upotrebu, kao npr. Orion i Scorpius (Škorpion). Internacionalna Astronomska Unija (IAU) dijeli nebo na 88 službenih sazviježđa s preciznim granicama, tako da svaki pravac se pridružuje tačno jednom sazviježđu. U sjevernoj nebeskoj hemisferi većina naziva su preuzeta iz antičke grčke tradicije i tako prešli u upotrebu i u srednjem vijeku. Dvanaest sazviježđa iz južne nebeske hemisfere Grci nisu bili u stanju promatrati, te su njihove nazive u upotrebu uveli holandski moreplovci Pieter Dirkszoon Keyser (Piter Dirkson Kejser) i Frederick de Houtman (Frederik de Hautman) u XVI vijeku, a prvi ih je katalogizirao Johann Bayer (Johan Bajer). Prvih dvanaest su znakovi zodijaka. Sem ovih dvanaest Ptolomej je naveo drugih 36 (kojih sada broji oko 38, zbog podjele Argonautske lađe ili Argo Navisa). Mnogo ranije ova je lista dopunjavana, kao prvo da popuni praznine među Ptolomejevim znacima (jer Grci su smatrali nebom i sazviježđa i tamni prostor između njih), i drugo da "popune" južno nebo da bi evropski istraživači putovali tamo gdje bi ih mogli vidjeti. Druga predložena sazviježđa nisu uvedena u upotrebu, pa ni najznačajnije Quadrans Muralis ili Zidni Kvadrant (sada dio Volara ili Bootesa) prema kome su kvadrantidski meteori dobili ime. Isto tako i sazviježđe Argo Navis je bilo preveliko tako da je podijeljeno na nekoliko raznih sazviježđa. Razni drugi manje službeni znaci su postojali pored sazviježđa zvanih asterizmima, poput Velikog Medvjeda (poznatog i kao Velika kola) i Malog medvjeda (Malih kola). === Lista sazviježđa === [[Datoteka:Celestia constellations.jpg|right|thumb|450px|Podjela neba na zviježđa]] ''U znakove zodijaka spadaju'': * [[Aries]], Ovan * [[Taurus]], Bik * [[Gemini]], Blizanci * [[Cancer]], Rak * [[Leo]], Lav * [[Virgo]], Djevica * [[Libra]], Vaga * [[Scorpius]] (poznato i kao Scorpio), Škorpion * [[Sagittarius]], Strijelac * [[Capricornus]],Jarac * [[Aquarius]], Vodenjak (poznato kao i Vodolija) * [[Pisces]], Ribe ''Prema Ptolomejevih 36 koji sada ima 38'': *[[Andromeda (zviježđe)|Andromeda]] * [[Aquila]], Orao * [[Ara]], Žrtvenik * [[Argo Navis]], Argonautska Lađa, dok se nije podijelila na [[Carina|Hrptenjaču]], [[Puppis|Krmu]] i [[Vela|Jedra]] * [[Auriga]], Kočijaš * [[Boötes]], Volar * [[Canis Major]], Veliki pas * [[Canis Minor]], Mali pas * [[Cassiopeia]], Kasiopeja * [[Centaurus]], Kentaur * [[Cepheus]],Kefej * [[Cetus]], Kit * [[Corona Australis]], Južna kruna * [[Corona Borealis]], Sjeverna kruna * [[Corvus]], Gavran * [[Crater]], Vrč * [[Cygnus]], Labud * [[Delphinus]], Delfin * [[Draco]], Zmaj * [[Equuleus]], Ždrijebe * [[Eridanus]], Eridan * [[Hercules]], Herkul * [[Hydra]], Hidra * [[Lepus]], Zec * Lupus, Vuk * [[Lyra]], Lira * [[Ophiuchus]], Ofijuhus - koji presjeca [[ekliptika|ekliptiku]] * [[Orion]], Orion * [[Pegasus]], Pegaz * [[Perseus]], Perzej * [[Piscis Austrinus]], Južna riba * [[Sagitta]], Strijela * [[Serpens]], Zmija * [[Triangulum]], Trokut * [[Ursa Major]], Veliki medvjed * [[Ursa Minor]], Mali medvjed ''Novih 38 sazviježđa'': * [[Antlia]], Pumpa * [[Apus]], Rajska ptica * [[Caelum]], Dlijeto * [[Camelopardalis]], Žirafa * [[Canes Venatici]], Lovački psi * [[Chamaeleon]], Kameleon * [[Circinus]], Šestar * [[Columba]], Golub * [[Coma Berenices]] (tradicionalni asterizam), Berenikina kosa * [[Crux]], Krst * [[Dorado]], Sabljarka * [[Fornax]], Peć * [[Grus]], Ždral * [[Horologium]], Sat * [[Hydrus]], Vodena Zmija * [[Indus]], Indijanac * [[Lacerta]], Gušter * [[Leo Minor]], Mali lav * [[Lynx]], Ris * [[Mensa]], Sto - originalno [http://www.seasky.org/pictures/sky7b01.html Mons Mensae] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20060227223347/http://www.seasky.org/pictures/sky7b01.html |date=2006-02-27 }} ([http://www.go2africa.com/south-africa/cape-peninsula/table-mountain/ engl.Table Mountain-Planina Teibl u Južnoafričkoj Republici] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20060209041020/http://www.go2africa.com/south-africa/cape-peninsula/table-mountain/ |date=2006-02-09 }}) * [[Microscopium]], Mikroskop * [[Monoceros]], Jednorog * [[Musca]], Muha * [[Norma]], Libela * [[Octans]], Oktant * [[Pavo]], Paun * [[Phoenix]], Feniks * [[Pictor]],Slikar - originalno Equuleus Pictoris, Slikarske nogare * [[Pyxis]], Kompas * [[Reticulum]], Mrežica * [[Sculptor (sazviježđe)|Sculptor]], Kipar * [[Scutum]], Štit - poznat kao i Scutum Sobiesci (Štit Sobjeskoga) * [[Sextans]], Sekstant * [[Telescopium]], Teleskop * [[Triangulum Australe]], Južni trokut * [[Tucana]], Tukan * [[Volans]] - originalno Piscis Volans, Leteća riba * [[Vulpecula]],Lisica - originalno Vulpecula Cum Ansere, Lisica s guskom ''Razni drugi manje službeni znaci su'': * [[Velika medvjedica]] u [[Ursa Majoru]]; * [[Mala medvjedica]] u [[Ursa Minoru]]; * Čajnik u [[Sagittariusu]], * [[Orion|Orionov pojas]]; * [[Ljetni trokut]] ([[Deneb]], [[Altair]], i [[Vega]], ili α [[Cygnus|Cygni]], [[Aquila]]e, i [[Lyra]]e); * Veliki kvadrat [[Pegasus]]a (koji uključuje α [[Andromeda]]e); * Ćup u [[Aquarius|Vodenjaku]]; * Srp u [[Leo|Lavu]]. Stari asterizam, [[Coma Berenices]], je sada službeni naziv sazviježđa. === Vanjske veze === * [http://www.site.uottawa.ca:4321/astronomy/index.html Astronomy knowledge base] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20060705214728/http://www.site.uottawa.ca:4321/astronomy/index.html |date=2006-07-05 }} * [http://www.botproductions.com/stellar/index.html The Stellar Guide] * [http://www.astro.wisc.edu/~dolan/constellations/extra/constellations.html What Are Constellations?] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20050407014600/http://www.astro.wisc.edu/~dolan/constellations/extra/constellations.html |date=2005-04-07 }} * [http://www.dibonsmith.com/stars.htm The Constellations] == Vanjske veze == * [http://astro.fdst.hr/Promatracka/zvijezdja.php Astronomska sekcija Fizikalnog društva Split - Zvijezde i zviježđa] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20041019134948/http://astro.fdst.hr/Promatracka/zvijezdja.php |date=2004-10-19 }} {{zviježđa}} {{Commonscat|Constellations}} [[Kategorija:Nebeska tijela]] rik0b8d2htleif5eszd6hq8ax17v607 Rokoko 0 12114 42681160 42675020 2026-08-25T18:42:58Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 1 sources and tagging 0 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42681160 wikitext text/x-wiki [[Datoteka:Franz Anton Bustelli Liebesgruppe 1756-4.jpg|thumb|250px|''Ljubavnici'', skulptura od [[Nimfenenburški porculan|nimfenburškog porculana]], oko 1760. Autor: [[Franz Anton Bustelli]]]] [[Datoteka:BasilikaOttobeurenHauptschiff02.JPG|thumb|300px| Bogato ukrašena [[bazilika u Ottobeurenu]], (Bavarska) u stilu rokokoa.]] '''Rokoko''', ili "kasni barok", umjetnički pokret i stil 18. vijeka, koji je utjecao na mnoge umjetničke aspekte uključujući slikarstvo, kiparstvo, arhitekturu, uređenje interijera, [[Dekorativna umjetnost|dekorativnu umjetnost]], književnost, muziku, i kazalište. Razvio se u ranom 18. vijeku u Parizu kao reakcija na veličinu, simetriju i strogo propisivanje pravila u [[barok]]u, posebno kod [[Versailles|palače Versailles]].<ref>{{cite web|url=http://www.britannica.com/EBchecked/topic/506448/Rococo-style |title=Rococo style (design) - Britannica Online Encyclopedia |publisher=Britannica.com |date= |accessdate=24. april 2012.}}</ref> Umjetnici i arhitekti rokokoa izabrali su šaljivi, ukrašeni i ljubak pristup baroku. Njihov stil karakterizira kitnjasto ukrašavanje živim bojama, asimetričnim dizajnom, zakrivljenim linijama i upotrebom zlata. Za razliku od ozbiljnih, političkih tema razdoblja baroka, rokoko je u dekoriranju koristio razigrane i duhovite teme. Dekoracija prostorija u rokokou osmišljena je kao detaljno i potpuno ukrašavanje kompletnog prostora na raspolaganju, što je podrazumijevalo bogato ukrašen namještaj, male statue, ukrašena gledala, tapiserije, zidove ukrašene reljefima i oslikavanje zidova. Rococo je također bio poznat u kazališnoj umjetnosti. U knjizi ''The Rococo'' stoji da ni jedan drugi kulturni pokret "nije stvorio ljupkije i elegantnije dijaloge, pune zadirkivanja i neuhvatljivog i prikrivenog izražavanja i gesta, rafiniranih osjećaja i suptilne kritike" kao kazalište rokokoa, posebno u Francuskoj.<ref>{{cite book|url=http://books.google.it/books?id=C5MfwImor7YC&printsec=frontcover&dq=rococo&hl=it&sa=X&ei=nO3tTvCXN6Hk4QT8spyOCQ&redir_esc=y#v=onepage&q=criticism&f=false |title=The Rococo - Google Libri |publisher=Books.google.it |date= |accessdate=24. april 2012.}}</ref> Krajem 18. vijeka, rokoko je gotovo u potpunosti bio zamijenjen [[Neoklasicizam|neoklasicizmom]]. Prema ''Riječniku Francuske akademije'' iz 1835., riječ ''rokoko'' "uglavnom pokriva onu vrstu ukrašavanja, stila i dizajna vezanu za vladavinu kralja [[Louis XV od Francuske|Luja XV]] i početak vladavine [[Louis XVI od Francuske|Luja XVI]]". Ova definicija, stoga, obuhvaća svu vrstu umjetnosti od sredine 18. vijeka u Francuskoj. Pojam je etimološki kombinacija francuskih riječi ''rocaille'' (kamen) i ''coquilles'' (školjka), zbog čestih korištenja ovih predmeta kao dekorativnih motiva.<ref>Monique Wagner, ''From Gaul to De Gaulle: An Outline of French Civilization.'' Peter Lang, 2005, str. 139. {{ISBN|0-8204-2277-0}}</ref> Mogao bi također biti kombinacija italijanske riječi "''barocco''" (neregularno oblikovani biser, vjerojatno izvor pojma "barok") i francuske "rocaille" (popularnog oblika vrtnih i interijerističkih ornamenata kod kojih se koriste školjke i šljunak) i može opisivati rafinirani i maštoviti stil u modi u nekim dijelovima Evrope u 18. vijeku.<ref>Marilyn Stokstad, ed. Art History. 4. izdanje, New Jersey: Prentice Hall, 2005. Print.</ref> Zbog inzistiranja umjetnika rokokoa na bogatom ukrašavanju zakrivljenim ukrasima sličnih školjkama, mnogi su kritičari koristili termin "rokoko" u uvredljivom smislu implicirajući da je ovaj stil bio neozbiljan i pomodan. Ovaj termin se kolokvijalno pojavljuje u engleskom jeziku 1836., sa značenjem "staromodan". Rokoko je bio žestoko krtiziran i mnogi su ga smatrali površnim i neukusnim,<ref name="autogenerated1">[http://www.bc.edu/bc_org/avp/cas/his/CoreArt/art/ancien.html Ancien Regime Rococo] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20150810180818/http://www.bc.edu/bc_org/avp/cas/his/CoreArt/art/ancien.html |date=2015-08-10 }}. Bc.edu. Pristupljeno 29. maja 2011.</ref><ref>[http://www.huntfor.com/arthistory/c17th-mid19th/rococo.htm Rococo – Rococo Art]. Huntfor.com. Pristupljeno 29. maja 2011.</ref> pogotovo u usporedbi s [[neoklasicizam|neoklasicizmom]]. Usprkos tome, mnogi su ga hvalili zbog estetskih kvaliteta,<ref name="autogenerated1"/> a od sredine 19. vijeka, termin su konačno prihvatili i [[historija umjetnosti|historičari umjetnosti]]. Iako se još vode debate o njegovoj općoj historijskoj važnosti, rokoko se danas smatra značajnim periodom u razvoju [[Evropska umjetnost|evropske umjetnosti]]. == Historijski razvoj == [[Datoteka:Dom u Dobreho pastiera01.jpg|thumbnail|250px|''[[Kuća dobrog pastira]]'' u stilu rokokoa, [[Bratislava]] ([[Slovačka]]) - primjer [[bouržoazija|buržoaske]] kuće 18. vijeka.]] Uobičajeno je mišljenje da se rokoko najprije razvio na području dekorativne umjetnosti i dizajna interijera, ali njegovo porijeklo leži u arhitekturi kasnog baroka majstora [[Francesco Borromini|Francesca Borrominija]] (1599. – 1667.) uglavnom u [[Rim]]u i [[Camillo-Guarino Guarini|Camilla Guarinija]] (1624. – 1683.) uglavnom u [[Sjeverna Italija|sjevernoj Italiji]], ali i [[Beč]]u, [[Prag]]u, [[Lisabon]]u i [[Pariz]]u. Plemstvo i biskupi katoličke (južne) Njemačke, [[Češka (historijska)|Češke]] i Austrije pozivali su italijanske arhitekte kasnog baroka/ranog rokokoa na rad u njihovim zemljama. Inspirirane njihovim primjerom, lokalne familije zidara i obrtnika u Centralnoj Evropi, izgradili su vlastiti njemački barokni stil koji je kasnije dosegao vrhunac razrađenosti i osjećajnosti u stilu rokokoa. Jedna vrsta egzotičnog, ali na neki način formalnijeg tipa rokokoa pojavio se u Francuskoj, kad je sukcesija [[Louis XIV od Francuske|Luja XIV.]] donijela promjenu dvorskih umjetnika i općeg umjetničkog ukusa. S krajem duge vladavine Luja XIV bogati barokni ukrasi zamjenjeni su laganijim elementima s više zakrivljenih linija i prirodnim obrazaca. Ovi elementi su evidentni u arhitektonskom dizajnu [[Nicolas Pineau|Nicolaas Pineaua]]. Za vrijeme razdoblja [[Régence]], kad se dvorski život udaljio od [[Versailles]]a, ta se promjena u umjetnosti etablirala, najprije u kraljevskoj palači, a nedugo potom u francuskom visokom društvu. [[Datoteka:François Boucher 002.jpg|thumb|left|[[François Boucher]], ''Le Déjeuner'', (1739., [[Louvre]]), prikazuje interijer u stilu rokokoa francuske buržoaske obitelji iz 18. vijeka.]] Nježnost i razigranost rokoko ukrasa često se doživljava kao savršeno usklađene s vladavinom punom ekscesa [[Louis XV od Francuske|Luja XV.]].<ref name="Kleiner2010">{{cite book|last=Kleiner|first=Fred|title=Gardner's art through the ages: the western perspective|url=http://books.google.com/books?id=IJrN8rDirxkC&pg=PA587|accessdate=21. februar 2011.|year=2010.|publisher=Cengage Learning|isbn=978-0-495-57355-5|pages=583. – 584.}}</ref> Godine 1730-e predstavljale su vrhunac razvoja rokokoa u Francuskoj. Stil se brzo raširio iz domene arhitekture i izrade namještaja na slikarstvo i kiparstvo, primjerice u radovima [[Antoine Watteau|Antoinea Watteaua]] i [[François Boucher|Françoisa Bouchera]]. Rokoko je zadržao [[barok]]ni ukus kompleksnih oblika i zamršenih uzoraka, ali je tada počeo uključivati i razne druge karakteristike, uključujući sklonost orijentalnom dizajnu i asimetričnim kompozicijama. Stil rokokoa su najviše raširili francuski umjetnici. U Velikoj Britaniji rokoko se doživljavao kao "francuski ukus" i nikad se nije raširio kao arhitektonski stil, mada se njegov utjecaj znatno osjetio u ukrašavanju srebra, svile i porculana. Britanski dizajner [[Thomas Chippendale]] transformirao je dizajn britanskog namještaja onog doba kroz prilagodbu i usavršavanje rokoko stila. [[William Hogarth]] doprinijeo je razvoju teoretske baze ljepote u rokokou. Iako se nije direktno pozivao na pokret, on je u svom djelu "Analiza ljepote" ([[engleski|eng.]]: ''Analysis of Beauty'') iz 1753. tumačio da su valovite linije i krivulje oblika slova S tipične za rokoko temelj draži i ljepote u umjetnosti i prirodi (za razliku od ravnih linija ili krugova u [[klasicizam|klasicizmu]]). Razvoj rokokoa u Velikoj Britaniji smatra se povezanim s buđenjem interesa za [[Gotička arhitektura|gotičku arhitekturu]] u ranom 18. vijeku. Početak kraja za pokret rokokoa došao je početkom [[1760-ih]] kad su ličnosti poput [[Voltaire]]a i [[Jacques-François Blondel|Jacquesa-Françoisa Blondela]] počele kritizirati pretjeranost i degeneraciju umjetnosti. Blondel je rokoko u suvremenom interijeru opisao kao "besmislenu, bezobličnu masu školjaka, zmajeva, trske, palmi i biljaka".<ref>{{Cite web |title=Archive copy |url=http://digi.ub.uni-heidelberg.de/sammlung6/allg/buch.xml?docname=blondel1737 |access-date=2015-08-03 |archivedate=2020-03-17 |archiveurl=https://web.archive.org/web/20200317160351/http://digi.ub.uni-heidelberg.de/sammlung6/allg/buch.xml?docname=blondel1737 |deadurl=yes }}</ref> U Njemačkoj je rokoko krajem 18. vijeka ismijavan frazom ''Zopf und Perücke'' ("svinjski rep i perika"), i tu fazu se katkad naziva riječju ''Zopfstil''. Rokoko je ostao popularan u talijanskim provincijama do druge faze neoklasicizma kada je s Napoleonovom vladom stigao "[[Ampir]]". Stil ampir je u potpunosti potisnuo rokoko. Između 1820. i 1870. ponovo se budi interes za rokoko stil. Britanci su bili među prvima koji su oživjeli "stil Luja XIV.". Ugledni umjetnici kao [[Eugène Delacroix]] i mecene kao carica [[Eugénie de Montijo]] ponovo otkrivaju vrijednost gracioznost i zaigranost u umjetnosti i dizajnu. == Rokoko po umjetničkim pravcima == === Namještaj i ukrasni predmeti === [[Datoteka:Ludwigsbg mirror.JPG|thumb|250px|Ogledalo i štukature u [[Palača Ludwigsburg|Palači Ludwigsburg]] reflektiraju karakterističnu antiarhitektonsku integraciju materijala i oblika tipičnu za rokoko]] Lake teme i zamršeni uzorci u rokokou predstavljeni su u manjem razmjeru i manjim dimenzijama nego impozantna [[barokna arhitektura]] i [[Barok|kiparstvo]]. Nije dakle iznenađujuće da je umjetnost francuskog rokokoa najbolje došla do izražaja u [[interijer]]u. Elementi od kovanog željeza, [[porculan]]ski kipići i pogotovo [[namještaj]] stekli su novi značaj jer su viši slojevi francuskog društva željeli opremiti svoje domove u novom, modernom stilu. [[Datoteka:Italian Baroque Mirror.jpg|thumb|barque mirror from Italy|Italijansko ogledalo vidljivog rokoko dizajna s asimentričnim uzorcima]] Stil rokokoa uživa u asimetriji, ukusu koji je bio nov europskom stilu. Ova praksa ostavljanja neuravnoteženih elemenata radi efekta, naziva se ''contraste''. U periodu rokokoa, namještaj je bio fizički i vizualno vedriji. Razvio se u statusni simbol i počinje imati važnu ulogu u komforu i prilagodljivosti. Moguće ga je s lakoćom premještati po prostoriji prilikom okupljanja, a javljaju se i mnoge specijalizirane forme kao stolica ''fauteuil'', stolica ''voyeuse'' ili ''berger en gondola''. Promjene u dizajnu ovih stolica variraju od odvojenih naslona za ruke s jastučićima, produljenje jastuka na naslonu unatrag (poznat kao "''hammerhead''") i odvojivi jastuci za sjedala. Namještaj je također slobodan u prostoru, nije više usidren na zid, čime se naglašavala vedra atmosfera i prilagodljivost svakog elementa. Mahagonij se zbog svoje čvrstoće masovno koristio u izradi namještaja, što je omogućilo uklanjanje prečki među nogama kao što je vidljivo kod mnogih stolica onog doba. Postavljanje ogledala iznad okvira kamina postalo je sve popularnije i zbog mogućnosti proizvodnje stakla bez mrlja. U puno razvijenom rokoko dizajnu kao što je ''Table d'appartement'' (oko [[1730.]]), njemačkog dizajnera J. A. Meissonniera koji je radio u [[Pariz]]u (ilustracija ispod), nestaje bilo kakva referenca na prirodne tektonske oblike - čak je i [[mramor]]ni vrh oblikovan. Pregača, noge i presvlaka besprijekorno su integrirani u tečnost suprotstavljenih oblika i "rocaillea". Čvor (''noeud'') presvlake pokazuje asimetrični "contraste" koji je izum rokokoa. [[Datoteka:JAMeissonnierTable.jpg|thumb|left|250px|Skica dekoracija za stol Juste-Aurele Meissonniera, Pariz, oko 1730.]] Obitelji pariških drvodjelaca, od kojih su neki rodom iz [[Njemačka|Njemačke]], razvili su stil obrađivanja površina u tri dimenzije, ''bombé'', u kojima se furnir lako stapa s pozlaćenim i brončanim elementima i držačima. Neka od važnijih imena bili su [[Antoine Gaudreau]], [[Charles Cressent]], [[Jean-Pierre Latz]], [[François Oeben]] i [[Bernard II van Risenbergh]]. [[Datoteka:Tettnang Neues Schloss Treppenhaus Stuck 3.jpg|thumb|Abstraktne i asimentrične rokoko dekoracije: štukature na stropu u Neues Schlossu u [[Tettnang]]u]] Francuski dizajneri kao [[François de Cuvilliés]], Nicholas Pineau i Italijan [[Bartolomeo Rastrelli]] osobno su izvozili pariški stil u [[Minhen]] i [[Sankt Peterburg]], dok je [[Juste-Aurèle Meissonier]] rođen u [[Torino|Torinu]] imao uspješnu karijeru u [[Pariz]]u. Glavni vođe pariškog rokokoa bili su mala grupa ''marchands-merciers'', preteče modernih dekoratora interijera, pod vodstvom Simona-Philippea Poiriera. U Francuskoj je stil ostao ponešto rezerviranim, budući da su ukrasi bili većinom od drveta ili, nakon rezbarenja manje robusni i naturalistični i manje bujni u miješanju prirodnih i umjetnih oblika svih vrsta (npr. biljni motivi, stalaktiti, groteske, maske, razni obrtni alati, bedževi i drago kamenje). Engleski rokoko bio je obuzdaniji. Namještaj [[Thomas Chippendale|Thomasa Chippendalea]] posjedovao je zaobljenost i osjećaj, ali ne i hirovitost francuskog ukusa. Najuspješniji predstavnik engleskog rokokoa bio je vjerojatno [[Thomas Johnson]], nadareni drvodjelac i dizajner namještaja koji je radio u [[London]]u sredinom 18. vijeka. Pojam "rokoko" dolazi iz francuskog "rocaille", riječi koja se koristi za opis ukrasa od kamena ili školjke u pećinama Versaillesa. Mnogi elementi izrezbarenog namještaja iz 18. vijeka, posebno okviri za ogledala, u svojij kompoziciji prikazuju kamenje, školjke i protjecanje vode, često u asocijaciji s kineskim figurama i pagodama.<ref>Riley, Noël. "The Age of Rococo." World Furniture. Secaucus, New Jersey: Chartwell, 1989. Print.</ref> === Arhitektura === Kao što je gore navedeno, arhitektura rokokoa bila je laganija, ali i više elaborirana verzija [[Barokna arhitektura|barokne arhitekture]]. Mada su stilovi slični, postoje značajne razlike između barokne i rokoko arhitekture. Prva od njih je simetrija<ref name="about1">[http://architecture.about.com/od/periodsstyles/ig/Historic-Styles/Rococo.htm Rococo Architecture – History of Rococo Architecture – Definition of Rococo Architecture] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20110806012113/http://architecture.about.com/od/periodsstyles/ig/Historic-Styles/Rococo.htm |date=2011-08-06 }}. Architecture.about.com. Pristupljeno 29. maja 2011.</ref> pošto rokoko naglašava asimetriju oblika,<ref name="about1"/> dok je kod baroka upravo suprotno.<ref>[http://www.life123.com/arts-culture/art-history/baroque/baroque-architecture.shtml Characteristics of Baroque Architecture] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20110501195705/http://www.life123.com/arts-culture/art-history/baroque/baroque-architecture.shtml |date=2011-05-01 }}. Life123. Pristupljeno 29. maja 2011.</ref> Karakteristično za oba stila bilo je bogato ukrašavanje arhitektonskih elemenata, ali prikazane teme bile su različite. Barok je primjerice bio ozbiljniji, naglašavajući religiozne teme, i često bio okarakteriziran kršćanskim temama<ref name="about2">[http://www.bergerfoundation.ch/Vertige/english/ The Dizzying Grandeur of Rococo] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20171201182058/https://www.bergerfoundation.ch/Vertige/english/ |date=2017-12-01 }}/</ref> (činjenica je da je barok nastao u Rimu kao [[protureformacija|odgovor]] na protestantsku [[reformacija|reformaciju]]);<ref>[http://www.britannica.com/EBchecked/topic/1352473/Baroque-architecture Baroque architecture – Britannica Online Encyclopedia]. Britannica.com. Pristupljeno 29. maja 2011.</ref> Arhitektura rokokoa bila je sekularna adaptacija baroka iz 18. vijeka u kojoj su dominirale vedre i razigrane teme.<ref name="about2"/> Ostali elementi koji pripadaju arhitektonskom stilu rokokoa su brojne krivulje i masovna upotreba dekoracija i blijede, pastelne boje.<ref name="artsz1">[http://www.artsz.org/rococo-in-architecture/ Rococo Architecture] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20220217221612/http://www.artsz.org/rococo-in-architecture/ |date=2022-02-17 }}. Artsz.org (21. februara 2008.). Pristupljeno 29. maja 2011.</ref> Postoje mnogi primjeri građevina u stilu rokokoa i mnogi arhitekti. Među najpoznatijima su Katerinina palača u Rusiji, [[Nacionalna palača u Queluzu]] u Portugalu, [[Palače Augustusburg i Falkenlust]] u [[Brühl]]u, [[Kineska kuća (Potsdam)|"Kineska kuća"]] u Potsdamu, [[Palača Charlottenburg]] u Njemačkoj, kao i neki djelovi [[Versailles]]a u Francuskoj. Arhitekti koji su postali poznati po rokoko stilu su [[Francesco Bartolomeo Rastrelli]], italijanski arhitekt koji je radio u Rusiji<ref>[http://datatest.buildingconservation.com/articles/parquetry/parquetry.htm Parquetry Floors] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20110501144343/http://datatest.buildingconservation.com/articles/parquetry/parquetry.htm |date=2011-05-01 }}. Datatest.buildingconservation.com. Pristupljeno 29. maja 2011.</ref> poznat po svojim raskošnim i bogatim projektima, [[Philip de Lange]], aktivan u danskom i nizozemskom području, ili [[Matthäus Daniel Pöppelmann]], koji je djelovao kao arhitekt kasnog baroka i doprinijeo je u rekonstrukciji [[Dresden]]a u Njemačkoj. Arhitektura rokokoa donijela je također značajne promjene u samom načinu građena objekata, dajući veći naglasak na privatnost umjesto na javni prikaz veličanstvenosti u arhitekruri baroka, a poboljšanjem strukture objekata učinila je ambijent puno zdravijim.<ref name="artsz1"/> === Dizajn interijera === [[Datoteka:Gau1878.jpg|thumb|left|250px|Rokoko interijer u palači [[Gatchina]].]] [[Palača Solitude]] u [[Stuttgart]]u, Kineska palača [[Oranienbaum]]u u Rusiji, [[bavarska]] crkva u [[Wies]]u i [[Sanssouci]] u [[Potsdam]]u primjeri su pojave rokokoa u evropskoj arhitekturi. [[Datoteka:Zwiefalten 28 04 2011 23.jpg|thumb|200px|Integracija rezbarija, štukatura i freski rokoko stila u [[Zwiefalten]]u.]] U kontinentalnoj Evropi gdje je rokoko bio najviše zastupljen, dinamični i fantastični oblici izraženi su teksturama u obliku listova, školjki ili plamenih jezika u asimetričnim strukturama, te kitnjastim i prekinutim krivuljama. Intimni interijeri u rokokou poništavaju arhitektonsku podjelu [[arhitrav]]a, [[friz]]a i pomoću plastičnih materijala kao što je rezbareno drvo i najviše od svega štukature ostvaruju efekt piktoresknog, znatiželjnog i kapricioznog (kao npr. kod [[wessobrunska škola|wessobrunske škole]]). Zidovi, strop, [[namještaj]] i rukotvorine od metala i [[porculan]]a čine jedinstvenu cjelinu. Paleta boja u rokokou je mekša i blijeđa od jakih primarnih boja i mračnih tonaliteta tipičnih za barok. Nekoliko antiarhitektonskih motiva brzo je 1720-ih preraslo u potpuno razvijeni arhitektonski rokoko stil i počelo je mijenjati interijer i dekorativnu umjetnost diljem Evrope. Najbogatiji oblici njemačkog rokokoa nalaze se u katoličkom dijelu Njemačke. Rokoko je inauguriran u nekoliko soba u [[Versailles]]u i od tuda se proširio na mnoge pariške građevine (pogotovo [[Hôtel Soubise]]). U njemačkoj su francuski i njemački umjetnici ([[François de Cuvilliés|Cuvilliés]], [[Johann Balthasar Neumann|Neumann]], [[Georg Wenzeslaus von Knobelsdorff|Knobelsdorff]], itd.) izveli otmjeni interijer [[Amalienburg]]a u blizini [[München]]a, i dvorce u [[Würzburg]]u, [[Potsdam]]u, [[Charlottenburg]]u, [[Brühl]]u, [[Bruchsal]]u, palaču [[Palača Solitude|Solitude]] ([[Stuttgart]]) i [[Schönbrunn]]. Općenito, rokoko je gotovo u potpunosti interijerski stil, zato što je bogata aristokracija odselila iz Versaillesa natrag u Pariz. Pariz je već bio izgrađen, stoga su aristokrati jednostavno preferirali renovirati interijer postojećih građevina umjesto da započnu gradnju novih. === Slikarstvo === [[Datoteka:Fragonard - swing.jpg|thumb|250px|[[Jean-Honoré Fragonard]], [[Ljuljačka (Fragonard)|''Ljuljačka'']] (1767., Kolekcija Wallace, [[London]]) prikazuje razigranost i senzualnost tipičnu za slikarstvo rokokoa.]] Rokoko u slikarstvu razvija se iz dekorativne umjetnosti i profilira se kao jasni slikarski stil. Slikari rokokoa koristili su nježne boje i zaobljene forme, te često glavnoj temi dodaju elemente mitova o ljubavi ili likove [[kerubin]]a kao dekoraciju. [[Portret]]iranje je također bilo vrlo popularno u to doba. Neki radovi prikazuju neku vrstu nevaljalosti ili nečistoće u ponašanju likova, čime se prikazuje historijski trend udaljavanja od [[barok]]ne crkvene i državne tematike. Pejzaž je u pravilu pastoralan i često su prikazane ležerne, dokone šetnje aristokratskih parova. [[Datoteka:L'Embarquement pour Cythere, by Antoine Watteau, from C2RMF retouched.jpg|thumb|250px|[[Antoine Watteau]], ''[[Ukrcavanje za Kiteru]]'' (1717., [[Louvre]])]] Duh i svježi dah rokokoa se najbolje osjeća u slikama [[Antoine Watteau|Antoinea Watteaua]] (1684.-1721.), koji doslovno prikazuje bogato i razmaženo plemstvo, najčešće mladiće i djevojke pri bezbrižnim kućnim igrama ili objesnim vrtnim zabavama gdje se likovi kreću u maglovitoj plemićkoj bajci, vode ljubav, slušaj glazbu ili naprosto uživaju (npr. ''Zadovoljstvo bala'' - [[1719.]]). Kasnije se slikarstvo francuskog rokokoa smjelije poigrava s [[Erotika|erotikom]]. U Rokokou se javlja [[Eskapizam|eskapistička]] težnja za bijegom u prirodu, pa tako Watteau na svojoj najpoznatijoj slici ''[[Ukrcavanje za Kiteru]]'' ([[1717.]]) prikazuje veselo društvo u otmjenoj odjeći kako se padinom spušta do obale mora odakle polaze do hrama božice ljubavi [[Afrodita|Afrodite]] na otoku [[Kitera|Kiteri]]; izlet očito posvećen zabavi i ljubavi. Watteau je dočarao raskošne boje kasne jeseni, sunce je na zalazu, a i skupina silazi u udaljenu, neizvjesnu i maglovitu dubinu. Slikar, kao prorok, simbolično prikazuje sudbinu visokog feudalnog društva koje će u najvećem obilju i najljepšem trenutku morati sići s historijske pozornice nakon [[Francuska revolucija|francuske revolucije]] [[1789.]] Nasuprot vremenu raskalašenog plemstva, rokoko je i vrijeme [[Prosvjetiteljstvo|Prosvjetiteljstva]] ili "Vrijeme razuma ([[racionalizam]])" u [[Filozofija|filozofiji]]. [[Jean-Baptiste Siméon Chardin]] (1699.-1779.) pokazuje poseban dar za prikazivanje života nižih slojeva pariškog građanskog društva u 18. vijeku. Pojedinosti iz svijeta pripadnika niže srednje klase na skromnim platnima prikazuje toplim, ružičastim tonovima uz ugodan [[naturalizam]] (npr. ''Na povratku s tržnice'', 1739.). Njegovi portreti su nježni i meki, a mrtve prirode intimne i skromne sa samo nekoliko jednostavnih predmeta, ali krajnje otmjene i istančane po bojama. Njegova jako senzibilna metoda prikazivanja zablistala je u tehnici [[pastel]]a. Nježne pastelne boje postale su obilježjem cijeloga razdoblja i za razliku od Baroka, sjene gotovo potpuno nestaju. U [[Engleska|Engleskoj]] se vrednuju slike prikaza [[london]]skog života u prvoj polovici 18. vijeka s kazališnim kvalitetama. [[William Hogarth]] (1697.-1767.) se bavi sličnim temama, ali ga vlastiti podrugljivi, oštroumni komentari i moralna promišljanja o društvu onoga doba smještaju u satiričnu kategoriju umjetnosti. Npr. na slikama ''Život razvratnika'' (1733.) ili ''[[Brak po modi]]'' (1743.) pretjerano i podrugljivo pripovijeda o životu aristokracije koristeći se energičnim potezima i živahnim bojama. Sklonost prema rokokou u [[Italija|Italiji]] se primjećuje početkom 18. vijeka i to u postepenom prelasku s tamnih boja na svjetlije. Veličanstvena djela [[Iluzionističko slikarstvo|iluzionizma]] uradio je [[Venecija]]nac [[Giambattista Tiepolo]] (1696.-1770.) koji je između ostalog ukrasio unutrašnjost palače [[Würzburg]] ([[Balthasar Neumann]]) u [[Njemačka|Njemačkoj]] (1750.-1752). Slobodno i originalno tumačenje historijske i svečane teme (ženidbe [[Friedrich I Barbarossa|Fridrika Barbarosse]] s [[Beatrice od Burgundije|Beatricom Burgundijskom]]), kao i veličanstveno i intenzivno korištenje boja, izazvali su veliko divljenje. Tiepolo je proučavao majstore iz prošlosti, a odlikuju ga nadarenost za kompoziciju, privlačna teatralnost i uvjerenje da umjetnik mora i najdramatičnije teme prikazati na grandiozan način. U 18. vijeku, u Italiji, [[pejzaž]]no slikarstvo je preraslo u slikarstvo [[veduta]] (pogleda na grad). Najjača je svakako [[Venecijanska škola]] u kojoj se ističe [[Canaletto]] (1697.-1768.) sa svojim topografski točnim pejzažima koje je blago štimao kako bi postigao željene kompozicijske odnose. ==== Slikari rokokoa ==== [[Jean-Antoine Watteau]] (1684.–1721.) se općenito smatra prvim velikim rokoko slikarom. Snažno je utjecao na kasnije slikare kao što su [[François Boucher]] (1703. – 1770.) i [[Jean-Honoré Fragonard]] (1732.–1806.), dva majstora kasnog perioda. Čak i [[Thomas Gainsborough|Gainsboroughova]] (1727–1788) nježnost reflektiraju duh rokokoa. Stil slikarice [[Élisabeth-Louise Vigée-Le Brun]] (1755.–1842.) također odaje jak utjecaj rokokoa, posebno njezini portreti [[Marie-Antoinette od Austrije|Marie Antoinette]]. Ostali poznatiji slikari rokokoa su [[Jean François de Troy]] (1679.–1752.), [[Jean-Baptiste van Loo]] (1685.–1745.), njegovo dvoje sinova [[Louis-Michel van Loo]] (1707.–1771.) i [[Charles-Amédée-Philippe van Loo]] (1719.–1795.), njegov mlađi brat [[Charles-André van Loo]] (1705.–1765.), i [[Nicolas Lancret]] (1690–1743). [[Jean-Baptiste-Siméon Chardin]] (1699.–1779.) i [[Jean-Baptiste Greuze]] (1725.–1805.), bili su značajni slikari tog doba koji se smatraju "antirokoko" slikarima. Za vrijeme perioda rokokoa [[portret]] je bio važana komponenta slikarstva u svim zemljama, posebno u Velikoj Britaniji čiji su predstavnici bili [[William Hogarth]] (1697.–1764.) i [[Francis Hayman]] (1708.–1776.), te [[Angelica Kauffman]] švicarskog porijekla, (1741–1807), [[Thomas Gainsborough]] i [[Joshua Reynolds]] (1723–1792). U Francuskoj je [[Jean-Baptiste Greuze]] bio najomiljeniji slikar [[Denis Diderot|Denisa Diderota]] (1713.–1785.),<ref>[[Edmond de Goncourt|Edmond]] and [[Jules de Goncourt]], ''French Eighteenth-Century Painters.'' Cornell Paperbacks, 1981, str. 222.–225. {{ISBN|0-8014-9218-1}}</ref> a [[Maurice Quentin de La Tour]] (1704.–1788.), [[Alexander Roslin]] (1718.–1793.) i [[Élisabeth Vigée-Lebrun]] bili su značajni [[portret]]ni i [[historijsko slikarstvo|historijski]] slikari. === Kiparstvo === [[Datoteka:Kaendler Liebespaar am Frühstückstisch Meissen 1744.jpg|mini|200px|[[Johann Joachim Kaendler]], ''Zaljubljeni par'', [[1744.]], Meissener poculan,muzej "''Zum arabischen Coffe Baum''", [[Leipzig]].]] Rokoko je imao snažan utjecaj na kiparstvo. Uživanje u [[porculan]]u, kojeg su Evropljani tek naučili praviti, savršeno odgovara ovom novom raspoloženju. Ljupki pastiri i pastirice, kao i figure iz veselog talijanskog teatra ''[[Commedia dell'arte]]'' postali su strašno popularni, kao npr. figure iz poznate [[Bavarija|Bavarske]] tvornice [[Nymphenburg]] od [[Bustelli]]ja. [[Étienne-Maurice Falconet]] (1716. – 1791.) se općenito smatra jedan od najboljih pripadnika francuskog rokokoa. Njegon se stil uglavnom najbolje izrazio kroz nježne porculanske kipove umjesto impozantnih mramornih skulptura. Falconet je i sam bio voditelj poznate fabrike porculana u [[Sèvres]]u. Njegove skulpture prikazivale su teme ljubavi i razigranosti, kao i prirodne motive, s mnogim zakrivljenim linijama i asimetrijom. Kipar [[Edmé Bouchardon]] prikazao je [[Kupid]]a u rezbarenju svojih ljubavnih strelica iz [[Heraklo]]ve toljage. To je odličan simbolični prikaz rokoko stila: polubog je prikazan kao nježno dijete, toljaga kojom se lome kosti pretvara se u strelice kojom se pali iskra ljubavi, baš kao što štukatura s lakoćom zamjenjuje [[mramor]]. Ostali značajni kipari tog razdoblja su [[Jean-Louis Lemoyne]], [[Jean-Baptiste Lemoyne]], [[Robert Le Lorrain]], [[Louis-Simon Boizot]], [[Michel Clodion]] i [[Jean-Baptiste Pigalle|Pigalle]]. === Muzika === Iako nije bio poznat kao raniji barokni i kasniji klasični stil, rokoko je postojao u [[Historija muzike|historiji muzike]]. Muzički rokoko stil razvio se iz barokne muzike u Francuskoj gdje je bio poznat kao [[galantni stil]] (''style galante'') i u Njemačkoj kao "osjećajni stil" (''empfindsamer Stil''). Karakterizira ga lagana, intimna muzika s izuzetno elaboriranim i rafiniranim formama [[Ukrasi (muzika)|ukrasa]].Najznačajniji predstavnici su [[Jean Philippe Rameau]], [[Louis-Claude Daquin]] i [[François Couperin]] u Francuskoj, a u Njemačkoj [[Carl Philipp Emanuel Bach]] i [[Johann Christian Bach]], sinovi poznatijeg [[Johann Sebastian Bach|Johanna Sebastiana Bacha]]. U drugoj polovici [[18. vijek]]a dolazi do reakcije protiv rokoko stila, prvenstveno protiv pretjeranog korištenja muzičkog ukrasa. Predvođena muzičarima [[Carl Philipp Emanuel Bach|C.P.E. Bachom]] (on sam je već bio uspješan komopzitor rokokoa), [[Domenico Scarlatti|Domenicom Scarlattijem]] i [[Christoph Willibald Gluck|Christophom Willibaldom Gluckom]] ova je reakcija utrla put [[Klasicizam (muzika)|eri klasicizma]]. U ranom 19. vijeku, katolički krugovi su se protivili upotrebi ovog stila u religioznom kontekstu smatrajući ga neprimjerenim, pošto "ne može pobuditi osjećaj vjere".<ref>[http://www.newadvent.org/cathen/13106a.htm Rococo Style – Catholic Encyclopedia]. Newadvent.org (1. februara 1912.). Pristupljeno 2014-02-11.</ref> == Galerija slika == === Arhitektura === <gallery widths="200px" heights="200px" perrow="4"> Image:Del rei igreja.jpg|Igreja de São Francisco de Assis u [[São João del Rei]], 1749.–1774., djelo brazilskog majstora [[Aleijadinho|Aleijadinha]]. Image:Czap6DSC 1080.jpg|[[Palača Czapski]] u [[Varšava|Varšavi]], 1712.–1721., vidljiva je fasciniranost rokoko majstora orijentalnom arhitekturom. Image:St. Andriy's Church in Kyiv.jpg|[[Crkva sv. Andrije u Kijevu]], 1744.–1767., projektirao [[Francesco Bartolomeo Rastrelli]]. Image:Gruber Manor. staircase.jpg|Stepenište u rokoko stilu, [[Palača Gruber]], [[Ljubljana]] File:Dresden-Zwinger-Wallpavillion-gp.jpg| [[Zwinger (Dresden)|Zwinger]] u [[Dresden]]u File:150913 Branicki Palace in Białystok - 09.jpg|Rokoko [[Palača Branicki]] u [[Białystok]]u, poznata i kao "Poljski Versailles". File:Bronzelettern Sanssouci.jpg| Arhitektonski detalj fasade palače [[Sanssouci]] u [[Potsdam]]u. Image:Teehaus1.jpg|"Kineska kuća", vrtni paviljon palače [[Sanssouci]]. Sjeverni ulaz. </gallery> === Grafika u rokokou === <gallery widths="220px" heights="220px" perrow="3"> File:Allegories of astronomy and geography.jpg|Nepoznati umjetnik. Alegorija astronomije i geografije. Francuska (?), [[1750-ih]] Image:A. Avelin after Mondon le Fils.jpg|A. Avelin prema Mondonu le Fils. Sretni trenutak. 1736. Image:Mondon le Fils.jpg|A. Avelin prema Mondonu le Fils. Kineski bog. Gravura iz djela «''Quatrieme livre des formes, orneė des rocailles, carteles, figures oyseaux et dragon''» 1736. </gallery> === Slikarstvo rokokoa === <gallery widths="220px" heights="220px" perrow="3"> File:WatteauPierrot.jpg|[[Antoine Watteau]], ''Pierrot'', 1718. – 1719. File:Antoine Watteau - L'imbarco per Citera.jpg|[[Antoine Watteau]], ''[[Ukrcavanje za Kiteru]]'', 1718. – 1721. File:Vanloo, Triumph of Galatea.jpg|[[Jean-Baptiste van Loo]], ''Trijumf [[Galateja (mitologija)|Galateje]]'', 1720. File:Francis Hayman - Reigen der Milchmädchen oder das Manifest.jpg|[[Francis Hayman]], ''Plešuće mljekarice'', 1735. File:Charles-André, dit Carle Vanloo - Halte de chasse (1737).JPG|[[Charles-André van Loo]], ''Odmor za vrijeme lova'', 1737. File:Boucher par Gustav Lundberg 1741.jpg|[[Gustaf Lundberg]], ''Portret [[François Boucher|Françoisa Bouchera]]'', 1741. File:Boucher Diane sortant du bain Louvre 2712.jpg|[[François Boucher]], ''Diana nakon kupanja'', 1742. File:The Toilet of Venus, by François Boucher.jpg|[[François Boucher]], ''Venerina toaleta'', 1751 Giambattista Tiepolo - La morte di Giacinto (1752-53) - Museo Nacional Thyssen-Bornemisza Madrid.jpg|[[Giovanni Battista Tiepolo]], ''Hijacintova smrt'', 1752. File:François Boucher, Ruhendes Mädchen (1751, Wallraf-Richartz Museum).jpg|[[François Boucher]], ''[[Marie-Louise O'Murphy]]'', 1752. File:Maurice Quentin de La Tour - Madame de Pompadour dans son cabinet de travail.jpg|[[Maurice Quentin de La Tour]], ''Portret u punoj veličini [[Markiza de Pompadour|Markize de Pompadour]]'', 1748. – 1755. File:Boucher Marquise de Pompadour 1756.jpg|[[François Boucher]] ''Portret [[Markiza de Pompadour|Markize de Pompadour]]'', 1756. File:Fragonard - swing.jpg|[[Jean-Honoré Fragonard]], ''[[Ljuljačka (Fragonard)|Ljuljačka]]'', 1767. File:Fragonard, Inspiration.jpg|[[Jean-Honoré Fragonard]], ''Inspiracija'', 1769 File:Denisdiderot.jpg|[[Jean-Honoré Fragonard]], ''[[Denis Diderot]]'', 1769 File:The Progress of Love - The Meeting - Fragonard 1771-72.jpg|[[Jean-Honoré Fragonard]] ''Tajni sastanak'', 1771. File:Élisabeth Vigée Le Brun- Marie-Antoinette à la Rose - collection Resnick.jpg|[[Élisabeth Vigée-Lebrun]], ''[[Marie-Antoinette od Austrije|Marija Antoaneta]] s ružom'', 1783. File:Jean-Honoré Fragonard - Cabra-cega.jpg|[[Jean-Honoré Fragonard]], ''Obmana slijepca'', 1775.-1780. </gallery> === Slikarstvo u razdoblju rokokoa === <gallery widths="220px" heights="220px" perrow="3"> Image:Jean-Baptiste Siméon Chardin 029.jpg|[[Jean-Baptiste-Siméon Chardin]], ''Mrtva priroda sa staklenom bocom i voćem'', oko 1750. Image:Mr and Mrs Andrews 1748-49.jpg|[[Thomas Gainsborough]], ''[[Gospodin i gospođa Andrews]]'', 1750. File:Greuze, Jean-Baptiste - The Spoiled Child - low res.jpg|[[Jean-Baptiste Greuze]], ''Razmaženo dijete'', oko 1765. File:reynolds.clive.750pix.jpg|[[Joshua Reynolds]], ''[[Robert Clive]] i obitelj s indijanskom služavkom'' 1765. File:Kauffman-Garrick.jpg|[[Angelica Kauffman]], ''Portret [[David Garrick|Davida Garricka]]'', ok 1765. Image:Denis Diderot by Louis-Michel van Loo.jpg|[[Louis-Michel van Loo]], ''Portret [[Denis Diderot|Denisa Diderota]]'', 1767. </gallery> == Veze == * [[Drvorez]] * [[Historija slikarstva]] * [[Iluzionističko slikarstvo]] == Izvori i reference == ;Reference {{reflist|2}} ;Izvori * Marilyn Stokstad, ed. ''Art History''. 3rd ed. New Jersey: Prentice Hall, 2005. Print. == Dodatna literatura == * {{cite book | last = Kimball | first = Fiske | title = The Creation of the Rococo Decorative Syle | url = https://archive.org/details/creationofrococo0000kimb | publisher = Dover Publications | location = New York | year = 1980 | isbn = 0-486-23989-6 }} * Arno Schönberger and Halldor Soehner, 1960. ''The Age of Rococo'' Published in the US as ''The Rococo Age: Art and Civilization of the 18th Century'' (Originally published in German, 1959). * {{cite book | last = Levey | first = Michael | title = Painting in Eighteenth-Century Venice | url = https://archive.org/details/paintingineighte0000leve | publisher = Cornell University Press | location = Ithaca | year = 1980 | isbn = 0-8014-1331-1 }} * {{cite book | last = Kelemen | first = Pál | title = Baroque and Rococo in Latin America | url = https://archive.org/details/baroquerococoinl0000unse | publisher = Dover Publications | location = New York | year = 1967 | isbn = 0-486-21698-5 }} == Vanjske veze == {{Commons category|Rococo art}} * [http://www.all-art.org/history252_contents_Baroque_Rococo.html All-art.org: Rococo in the "History of Art"] * {{cite web |publisher= [[Victoria and Albert Museum]] |url= http://www.vam.ac.uk/vastatic/microsites/british_galleries/bg_styles/Style04a/index.html |title= Rococo Style Guide |work= British Galleries |accessdate= 16. jula 2007 |archive-date= 2007-09-29 |archive-url= https://web.archive.org/web/20070929095806/http://www.vam.ac.uk/vastatic/microsites/british_galleries/bg_styles/Style04a/index.html |url-status= dead }} * [http://www.bergerfoundation.ch/Vertige/english/index.html Bergerfoundation.ch: Rococo style examples] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20080629105246/http://www.bergerfoundation.ch/Vertige/english/index.html |date=2008-06-29 }} {{Pokreti u umetnosti}} [[Kategorija:Rokoko| ]] [[Kategorija:Umjetnički pravci]] px0rqek135ltpo5nmdy3rpcckhn3mo5 Istočni Mostar (općina) 0 12221 42681111 42674944 2026-08-25T13:30:28Z Chulumia 93643 42681111 wikitext text/x-wiki {{Naseljeno mjesto u Bosni i Hercegovini <!--Opština Republika Srpska--> | mjesto = Istočni Mostar | slika = Zijemlje.jpg | opis_slike = Zijemlja u Opštini Istočni Mostar | zastava = | grb = | entitet = [[Republika Srpska]] | mapa = Istočni Mostar municipality.svg | centar = Zijemlje | površina = 88.64 | populacija = 257 | godina_stanovništvo = 2013 | stanovništvo_opština = 257 | godina_opština = 2013 | gustina = 2.9 | nadmorska_visina = 812 | gšir = 43.4111 | gduž = 17.9861 | pozivni_broj = 059 | poštanski_kod = 88280 | website = | načelnik = [[Božo Sjeran]] }} '''Istočni Mostar''' (ranije '''Srpski Mostar''') je jedna od najmaloljudnijih i teritorijalno najspecifičnijih opština u [[Bosna i Hercegovina|Bosni i Hercegovini]], smještena u regiji [[Hercegovina (regija)|Hercegovina]] unutar [[Republika Srpska|Republike Srpske]]. Sjedište opštinske administracije nalazi se u naseljenom mjestu [[Zijemlje]]. Prema službenim podacima Agencije za statistiku BiH sa popisa stanovništva iz 2013. godine, opština je imala svega '''257 stanovnika''', što je čini jednom od najmanjih lokalnih zajednica u cijeloj državi.<ref name="statistika-bih">[http://www.statistika.ba/?show=12&id=20192 „Opština Istočni Mostar — Popis 2013”] (sh). statistika.ba.</ref> == Geografija i teritorijalna rascjepkanost == Opština obuhvata ukupnu površinu od '''88,64 km²'''.<ref name="statistika-bih"/> Njena glavna geografska specifičnost ogleda se u tome što je njena teritorija fizički razbijena i potpuno diskontinuirana. Opština se sastoji od tri međusobno odvojene teritorijalne cjeline (enklave/eksklave) koje su razdvojene teritorijom Federacije BiH (Grad Mostar) i opštine [[Nevesinje]]: # '''Zijemlje''' (sjeverni, najveći dio u kojem je administrativni centar) # '''Kokorina''' (manji, centralni dio) # '''Kamena''' (južni dio opštine) Zbog ove rascjepkanosti, cestovna povezanost između ovih naselja unutar same opštine je praktično nemoguća bez prelaska preko teritorije drugih opština, a veći dio unutrašnjih puteva čine loše održavani makadamski pravci.<ref name="aljazeera-mostar">[https://balkans.aljazeera.net/gallery/2016/9/16/istocni-mostar-opstina-bez-prodavnice-skole-ljekara „Istočni Mostar: Opština bez prodavnice, škole, ljekara...”] (sh). Al Jazeera Balkans.</ref> == Istorija == Opština je formirana tokom [[Rat u Bosni i Hercegovini|rata u BiH]] (4. aprila 1992. godine) pod nazivom ''Srpski Mostar''. Nastala je izdvajanjem istočnih, brdsko-planinskih dijelova predratne opštine Mostar koji su prema [[Dejtonski mirovni sporazum|Dejtonskom sporazumu]] 1995. pripali Republici Srpskoj. Od predratnog naselja Zijemlje, oko 95,5 km² je pripalo Istočnom Mostaru, dok je 42 km² ostalo u sastavu Federacije BiH.<ref name="bosanske-historije">[https://www.bosanskehistorije.com/geografija/demoanaliza/mostar-1991-2013-povrsina-naseljenih-mjestaetnicka-vecina/ „Mostar 1991-2013: Površina naseljenih mjesta i etnička većina”] (sh). Bosanske Historije.</ref> Odlukom [[Ustavni sud Bosne i Hercegovine|Ustavnog suda BiH]], dotadašnji naziv ''Srpski Mostar'' proglašen je neustavnim, nakon čega je Narodna skupština Republike Srpske zvanično usvojila trenutni naziv — ''Istočni Mostar''. == Stanovništvo == Prema popisu iz 2013. godine, nacionalni sastav opštine Istočni Mostar bio je sljedeći:<ref name="statistika-bih"/> {| class="wikitable" style="text-align:center;" ! Narod !! Broj stanovnika !! Procenat |- | [[Srbi]] || 166 || 64,59% |- | [[Bošnjaci]] || 78 || 30,35% |- | [[Hrvati]] || 11 || 4,28% |- | Ostali / Nepoznato || 2 || 0,78% |- | '''Ukupno''' || '''257''' || '''100%''' |} == Infrastrukturni problemi i težnje za spajanjem == Istočni Mostar spada u red izrazito nerazvijenih opština. Na njenoj teritoriji ne postoje osnovne javne, privredne i društvene institucije: opština nema policijsku stanicu, poštu, srednju školu, ambulantu, kao ni komercijalne objekte poput prodavnica.<ref name="aljazeera-mostar"/> Zbog takvih okolnosti, cjelokupno stanovništvo je životno, ekonomski i administrativno vezano za susjednu opštinu Nevesinje, gdje djeca pohađaju školu i gdje mještani ostvaruju zdravstvenu zaštitu. Uslijed visokih troškova održavanja lokalne administracije za tako mali broj stanovnika, u javnosti i među lokalnim stanovništvom je u više navrata pokretana inicijativa za gašenje ove opštine i njeno potpuno teritorijalno integrisanje i pripajanje opštini Nevesinje.<ref name="herceg-tv">[https://herceg.tv „Istočni Mostar — jedina opština do koje se dolazi makadamom”] (sh). Herceg.TV.</ref> == Naseljena mjesta == Područje opštine Istočni Mostar obuhvata dijelove tri naseljena mjesta:<ref name="statistika-bih"/> * [[Kamena (Istočni Mostar)|Kamena]] * [[Kokorina (Istočni Mostar)|Kokorina]] * [[Zijemlje|Zijemlje]] (sjedište opštine) == Reference == {{Reference}} == Vanjske veze == * [https://www.alvrs.com/cir/599.istocni-mostar.html Savez opština i gradova Republike Srpske: Istočni Mostar] {{Administrativna podjela Bosne i Hercegovine}} {{Commonscat|Istočni Mostar}} [[Kategorija:Hercegovina]] [[Kategorija:Općine Bosne i Hercegovine]] [[Kategorija:Republika Srpska]] ju92xxngcg347t2efbrs2pmij9rfr4c Stara Evropa 0 12300 42681224 42261759 2026-08-26T09:09:33Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 1 sources and tagging 0 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42681224 wikitext text/x-wiki {{otheruses}} '''Stara Evropa''' je naziv koji je prva počela upotrebljavati [[Marija Gimbutas]] kako bi opisala ono što je smatrala relativno homogenom i široko rasprostranjenom [[neolit]]skom i [[eneolit]]akom kulturom u [[Evropa|Evropi]] u periodu 6.500–3.500 p.n.e. Izraz se odnosi na teritoriju od [[Egejsko more|Egeja]] i [[Jadran]]a sa ostrvima na jugu, do [[Češka|Češke]], [[Slovačka|Slovačke]] i [[Poljska|južne Poljske]] na sjeveru i [[Moldavija|Moldavije]] i [[Ukrajina|Ukrajine]] na istoku. U literaturi je poznata i kao ''Dunavska civilizacija''.<ref name="harman">{{Cite web |url=https://books.google.ba/books?id=tiLoDwAAQBAJ&redir_esc=y |title=Harald Harman: Misterija Dunavske civilizacije |work= Marix Verlag |accessdate= 9. 2. 2017}}{{en}}</ref> Prostor se uslovno može podijeliti u cjeline: * [[Egejsko more|Egej]] i centralni [[Balkan]] * [[Jadransko more|Jadran]] * Srednji [[Dunav]] * Istočni [[Balkan]] * [[Moldavija]] i zapadna [[Ukrajina]] U njenom glavnom djelu, ''The Goddesses and Gods of Old Europe: 6500–3500 B.C.'' (1982), za sve te neolitske kulture Gumbitas je koristila zajednički naziv ''Stara Evropa.''<ref name="Gumbitas">{{Cite web |url=https://books.google.de/books?id=zKFFOoPlyjIC&printsec=frontcover&dq=The+Goddesses+and+Gods+of+Old+Europe&hl=de&sa=X&ei=EpOvVO0fxKtR4PeA0AM&ved=0CCsQ6AEwAA#v=onepage&q=The%20Goddesses%20and%20Gods%20of%20Old%20Europe&f=false |title=Marija Gimbutas - The Goddesses and Gods of Old Europe |work= University of California Press - Berkeley, Los Anfeles |accessdate= 9. 2. 2017}}</ref> Bila je to kultura [[matrijarhat]]a, zemljoradnje i sjedilačkog načina života, jednakosti i mira, Tokom sedmog, šestog i petog milenijuma p.n.e poljoprivrednici jugoistočne Evrope stvorili su kulturni obrazac uporediv sa istim takvim u [[Mesopotamija|Mesopotamiji]], [[Anadolija|Anadoliji]] i [[Egipat|Egiptu]]<ref name="Tasić">{{Cite web |url=http://www.anubih.ba/godisnjak/izdanja/Godisnjak%2037.pdf |title=Nenad N.Tasić - O značenju kvadrata i kruga u neolitskoj ornamentici |work=ANUBIH – Godišnjak, Knjiga XXXVII, Sarajevo, 2008 |accessdate=9. 2. 2019 |archive-date=2020-10-12 |archive-url=https://web.archive.org/web/20201012151948/http://www.anubih.ba/godisnjak/izdanja/Godisnjak%2037.pdf }}</ref> Istovremeno stanovništvo ovog područja razvilo je daleko kompleksniju socijalnu organizaciju od njihovih zapadnih i sjevernih susjeda, izgradilo naselja koja su često bila mali gradovi,<ref>[https://www.academia.edu/8641305/High_precision_Tripolye_settlement_plans_demographic_estimations_and_settlement_organization Johannes Müller - High precision Tripolye settlement plans, demographic estimations and settlement organization]</ref><ref name="MüllerRassmann2016">{{Cite web |url=https://books.google.com/books?id=-3twCwAAQBAJ&pg=PT347&dq=Taljanky+15,600%E2%80%9321,000 |title=Johannes Müller - Trypillia Mega-Sites and European Prehistory: 4100–3400 BCE |work=Taylor & Francis 22 January 2016|accessdate= 9. 2. 2019}}</ref> stvaralo religiju i vladajuće institucije. Na oko 3.000 arheoločkih nalazišta pronađeno je oko 30.000 figurina, mnoštvo [[Keramika|keramičkog]] posuđa, ukrašavanje vaza sa simbolima i raznim motivima, hramovi i svetilišta, pogrebna oprema, kao potvrda stepena razvijenosti tadašnje civilizacije. Prema Gimbutasovoj verziji [[Kurganska hipoteza|Kurganske hipoteze]], Staru Evropu su u IV i III milenijumu p.n.e napali i uništili pastoralni ratnički orijentisana nomadi jahači iz pontsko-[[Kaspijsko more|kaspijske]] stepe („Kurganska kultura“) koji su sa sobom donijeli nasilje, patrijarhat i [[Praindoevropljani|indoevropske]] jezike. == Lista neolitskih kultura u Staroj Evropi == {| class="wikitable sortable" |- |[[File:Female figurine with child small painted terracott neolithic, NAMA 5937 080804.jpg|80px]] | [[Sesklo kultura|Sesklo]] | Egej | 6500 pne | 5000 pne | Prva neolitska kultura u Evropi |- |[[File:Clay vase with polychrome decoration, Dimini, Magnesia, Late or Final Neolithic (5300-3300 BC).jpg|80px]] | [[Dimini kultura|Dimini]] | Egej | 5000 | 4400 | |- | | [[Starčevačka kultura|Starčevo]]<ref name="Prvi neolit">{{Cite web |url=https://www.academia.edu/20161947/Starčevačka_kultura_The_Starčevo_Culture |title=J. Balen, Rajna Šošić Klindžić, Tomislav Hršak - Starčevačka kultura |work= Arheološki muzej u Zagrebu, 2014 |accessdate= 9. 2. 2019}}</ref> | Centralni Balkan, Podunavlje | 6200 | 4500 | Kereš (Mađarska), Kriš (Rumunija) |- |[[File:Serbia, Vinça culture, Neolithic Era - Vinca Idol - 2000.202 - Cleveland Museum of Art.tif|80px]] | [[Vinčanska kultura|Vinča]] | Centralni Balkan, Podunavlje | 5700 | 4500 | |- | | [[Impresso kultura|Impresso]] | Jadran (Mediteran) | 6400 | 5500 | engl. ''Cardium pottery culture '' |- |[[File:Zivotinjski riton.jpg|80px]] | [[Danilska kultura|Danilo]] | Jadran | 5400 | 3900 | |- | | [[Kakanjska kultura|Kakanj]] | Jadran | 6230 | 4900 | |- | [[File:Butmir1.jpg|80px]] | [[Butmirska kultura|Butmir]] | Jadran | 5100 | 4500 | |- | | [[Hvarsko-lisičićka kultura|Hvarsko - lisičićka]]<ref name="Neolit u Bosni">{{Cite web |url=https://de.scribd.com/document/35880029/Studije-o-Kamenom-i-Bakarnom-Dobu-u-Sjeverozapadnom-Balkanu-Alojz-Benac|title= Alojz Benac, Sarajevo 1964 –STUDIJE O KAMENOM I BAKARNOM DOBU SJEVEROZAPADNOG BALKANA|work= |accessdate= 9. 2. 2016}}</ref> | Jadran | 4200 | 2500 | |- | [[File:Керамичен съд от с. Слатино, ранен халколит 009.jpg|80px]] | Karanovo | Istočni Balkan | 6200 | 3500 | |- | [[File:Boian culture 2011 12 (edited angle).jpg|80px]] | [[Boian kultura|Boian]] | Istočni Balkan | 4300 | 3500 | |- | | [[Kultura trakaste keramike|Trakasta keramika]] | Srednji Dunav | 5500 | 4500 | engl. ''Linear Pottery culture'' |- | | [[Lenđel kultura|Lenđel]] | Srednji Dunav | 5000 | 3400 | |- | [[File:Tisza1.jpg|80px]] | [[Tisa kultura|Tisa]] | Srednji Dunav | 5000 | 3400 | |- | | [[Dnjestar-Bug kultura|Dnjestar-Bug]] | Moldavija, Ukrajina | 6200 | 4700 | |- |[[File:MotherGoddessFertility.JPG|80px]] | [[Kultura Cucuteni|Cucuteni]] | Moldavija, Ukrajina | 5500 | 2700 | rus. Tripolje |- |} == Reference == {{reference|2}} == Vanjske veze == * [http://www.eliznik.org.uk/RomaniaHistory/history-pre.htm Balkan pre-history summary] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20060626032357/http://www.eliznik.org.uk/RomaniaHistory/history-pre.htm |date=2006-06-26 }} * [http://www.culture.gouv.fr/culture/arcnat/harsova/en/index.html culture.gouv.fr: Life along the Danube 6500 years ago] * [http://www.eliznik.org.uk/RomaniaHistory/balkans-map/4kBC.htm Map of the cultures of Balkans - 4000 BC] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20070310180915/http://www.eliznik.org.uk/RomaniaHistory/balkans-map/4kBC.htm |date=2007-03-10 }} * [http://www.mythinglinks.org/euro~west~oldeurope.html Kathleen Jenks, "Old europe"] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20060927082515/http://www.mythinglinks.org/euro~west~oldeurope.html |date=2006-09-27 }}: further links [[Kategorija:Arheologija]] [[Kategorija:Neolit]] pxnw3immsne2zlwnluquacmyerftmh1 Subotica 0 12308 42681232 42536228 2026-08-26T11:22:27Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 1 sources and tagging 0 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42681232 wikitext text/x-wiki {{Grad u Srbiji | naziv = Subotica | ime genitiv=Subotice | slika = Subotica townhall at night.jpg | opis_slike = [[Gradska kuća u Subotici|Gradska kuća]] | grb = Grb subotice.jpg | opis_grba = Grb Subotice | gradska_zastava =Flag of Subotica, Serbia.png | opis_zastave = Zastava Subotica | stara_imena = -{Zabadka}- | površina = 290 | stanovništvo = 105681 | aglomeracija = 141554 | gustina = 364 | opis gustine=šira zona/opština | nadmorska_visina = 109<ref>{{cite web|url=http://www.fallingrain.com/world/RI/00/Subotica4.html |title=Maps, Weather, and Airports for Subotica, Serbia |publisher=Fallingrain.com |date= |accessdate=24. 06. 2010.}}</ref> | prvi pomen = | dan_grada = | slava= | pobratimi= | pokrajina= [[Vojvodina]] | okrug = [[Severnobački upravni okrug|Severnobački okrug]] | gšir = 46.083333 | gduž = 19.65 | registarska_oznaka = [[SU / СУ]] | pozivni_broj = 024 | poštanski_kod =24000 | adresa = | telefon = | faks = | veb-strana = [http://www.subotica.rs www.subotica.rs] | gradonačelnik = Stevan Bakić | stranka = [[Srpska napredna stranka|SNS]] | stranke= | formirana vlast= | izbori=[[11. maj|11.05.]][[2008]]. | elektronska_pošta = }} [[Datoteka:Subotica17.jpg|thumb|270px|Subotica Gradska kuća]] '''Subotica''' ({{jez-mađ|Szabadka}}) je najseverniji grad u [[Srbija|Republici Srbiji]], drugi po broju stanovnika u [[Vojvodina|Autonomnoj Pokrajini Vojvodini]]. Po popisu iz 2011. godine ima 105.681 stanovnika. Nalazi se na 10&nbsp;km udaljenosti od granice Srbije sa [[Mađarska|Mađarskom]], na severnoj širini od 46°5'55" i istočnoj dužini od 19°39'47". Administrativni je centar [[Severnobački upravni okrug|Severnobačkog okruga]]. Subotica se prvi put pominje [[1391]]. pod mađarskim imenom ''Zabadka''. Godine [[1527]]. Subotica je bila prestonica kratkotrajne [[srbi|srpske]] države samoproglašenog cara [[Car Jovan Nenad|Jovana Nenada]]. [[Osmansko carstvo|Osmanlijsko carstvo]] je vladalo gradom od [[1542]]. do [[1686]], kada je postala posed [[Habzburška monarhija|Habzburške monarhije]]. Od polovine [[18. vek]]a ime joj je promenjeno u ''Sancta Maria'', po austrijskoj carici [[Marija Terezija|Mariji Tereziji]]. Ime grada je ponovo promenjeno [[1779]]. u ''Maria Tereziopolis'', a ime Subotica (Szabadka) joj je vraćeno [[1845]]. Subotica je [[1918]]. ušla u sastav [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca]]. Od 2007. Subotica ima status grada u Republici Srbiji. == Nazivi == Postoji mnogo različitih imena za grad Suboticu kroz istoriju. Ovo je zbog toga što je grad ugostio mnogo različitih ljudi od srednjeg veka. Svi oni su pisali o Subotici, nazivali je na svojim jezicima, ali, u najvećem slučaju, nisu popravljali izgovore sve do modernog doba. Najranije zapisano ime je ''Zabatka'' iz [[1391]]. godine. Ovo je jedna od varijanti trenutnog naziva grada na mađarskom jeziku Szabadka. Mađarski naziv grada sastoji se od prideva Szabad, koji znači „slobodan“, i sufiksa -ka koji je nežan deminutiv. Najranije ime Subotice, međutim, znači nešto kao „malo“ ili „drago“ „slobodno mesto“. Srpski naziv grada Subotica potiče od reči dana u nedelji „[[subota]]“ i prvi put se pojavljuje [[1653]]. godine. Pošto ime potiče od reči za dan u nedelji, subota celo značenje imena grada bi bilo nešto kao „mala subota“. Drugi izvori <ref>http://www.poetabg.com {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20191128202940/http://www.poetabg.com/ |date=2019-11-28 }} [[Veselin Dželetović]], „Poslednji srpski car [[Car Jovan Nenad|Jovan Nenad]]“ {{ISBN|978-86-86863-00-3}}</ref> kazuju da je od prvog naziva Sopotnica (Sopot je mesto gde ima mnogo vode, izvorište, osobina terena - prema mađarskom izgovoru Zabatka) do današnjeg, promenjeno oko 200 naziva, i da grad ime nosi po [[Subota Vrlić|Suboti Vrliću]], rizničaru cara [[Car Jovan Nenad|Jovana Nenada]]. Subotica ima različite nazive na zvaničnim jezicima u Vojvodini: ''Szabadka'' ([[Mađarski jezik|mađarski]]), ''Subotica'' ([[Hrvatski jezik|hrvatski]]), ''Maria-Theresiopel'' ili ''Theresiopel'' ([[Nemački jezik|nemački]]), ''Subotica'' ([[Slovački jezik|slovački]]), ''Subotica'' ([[Rusinski jezik|rusinski]]), ''Subotica'' ili ''Subotiţa'' ([[Rumunski jezik|rumunski]]). == Geografija == === Položaj === Severno od grada se nalazi peščara sa plodnim voćnjacima i vinogradima na južnim delovima, a na plodnoj zemlji crnici se razvija [[poljoprivreda]]. Grad je smešten u [[Panonska nizija|Panonskoj niziji]] koji ima dugu tradiciju i bogato kulturno nasleđe. Opština, koja obuhvata [[grad]] i 18 prigradskih naselja, prostire se na površini od 1.008 kvadratnih [[kilometar]]a. Subotica je, zahvaljući svom geografskom položaju i marljivim žiteljima, tokom vremena postala najznačajniji administrativno-upravni, industrijski, trgovački, saobraćajni i kulturni centar u severnoj [[Bačka|Bačkoj]], a obližnje [[Palićko jezero]] je čini i turističko-rekreativnim centrom šireg područja.<ref name="su">{{Cite web |title=Zvanična prezentacija opštine Subotica |url=http://www.subotica.org.yu/new/yu/o_gradu/index.php |access-date=2010-11-20 |archivedate=2007-05-27 |archiveurl=https://web.archive.org/web/20070527154047/http://www.subotica.org.yu/new/yu/o_gradu/index.php |deadurl=yes }}</ref> U blizini grada je i pruključak na [[autoput]] [[Evropski put E75|E-75]] koji Suboticu povezuje sa Mađarskom na severu i Južnom Evropom preko Beograda na jugu. Takođe, Subotica je železnički povezana sa celom Evropom.<ref>{{Cite web |title=Zavod za urbanizam opštine Subotica |url=http://www.urbansu.co.yu/municipality.php |access-date=2010-11-20 |archive-date=2009-01-11 |archive-url=https://web.archive.org/web/20090111222803/http://www.urbansu.co.yu/municipality.php |dead-url=yes }}</ref> U geomorfološkom pogledu ovo područje je homogeno i ima ravničarski karakter. Prostire se na delu velike zaravni, koja prelazi iz Mađarske na našu teritoriju, do linije [[Kula (grad)|Kula]] – [[Sombor]]. Karakter terena ima dobar poljoprivredni značaj: mogućnost primene pune poljomehanizacije i optimalne organizacije zemljišnog prostora za poljoprivrednu eksploataciju, zatim mogućnost navodnjavanja i dr. === Klima === U klimatskom pogledu ovo područje ima karakteristike kontinentalne klime (otvorenost prema [[Panonska nizija|Panonskoj niziji]]) koju čine: oštre [[zima|zime]], topla [[leto|leta]] i nestabilnost padavina po količini i vremenskom rasporedu. Prosečna temperatura vazduha iznosi 11,4&nbsp;°C, relativna vlažnost vazduha – 69%, broj dana sa [[kiša|kišom]] – 105, sa [[snijeg|snežnim]] pokrivačem – 59, sa jakim [[vetar|vetrom]] preko 6 [[bofor]]a – 104, [[atmosferski pritisak|vazdušni pritisak]] 1007,0 mb, padavine – 491,3&nbsp;mm.<ref name=opste>[http://www.subotica.org.yu/new/pdf/strategija_usvojena_2007_2011.pdf Opšte informacije u Subotici]{{Dead link|date=August 2021 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref> === Zemljište === Poseban tip zemljišta predstavlja [[pesak]] – peskovita zemljišta koja se javljaju u lokalnom pojasu Subotica – Horgoš ([[Subotičko-horgoška peščara]]), a nešto ga ima i kod Tavankuta. Ovaj pesak se odlikuje dvema važnim osobinama: karbonantan je, s površine ima jaku sposobnost akumulacije vode, (vlažan je na relativno maloj dubini, čak i [[leto|leti]]). Ova druga osobina čini pesak pogodnim za proizvodnju visoko kvalitetnog voća i [[grožđe|grožđa]], zatim za [[industrijska paprika|industrijsku papriku]] (na crnom pesku), kao i šumsko drveće ([[bagrem]], [[Bor (biljka)|bor]]). == Historija == {{Glavni članak|Istorija Subotice}} Najstariji arheološki nalazi na široj teritoriji Subotice potiču sa obale jezera [[Ludaško jezero|Ludaš]], još iz perioda poslednjeg [[ledeno doba|ledenog doba]]. Međutim u neposrednoj blizini grada postoje nalazišta i iz perioda [[neolit]]a, [[eneolit|bakarnog]] i [[bronzano doba|bronzanog doba]]. Izvestan broj nalaza govori i o prisustvu [[Skiti|Skita]], [[Dačani|Dačana]], [[Goti|Gota]], [[Huni|Huna]] i [[Avari|Avara]] na ovim prostorima. U vremenu kada se mađarska plemena naseljavaju na teritoriju [[Karpatski basen|Karpatskog basena]], zatiču na ovim prostorima [[sloveni|slovenske narodne grupe]].<ref name="su" /> === Srednji vek i Osmanlijsko carstvo === [[Datoteka:Tsar Jovan Nenad monument.jpg|Spomenik Cara Jovana Nenada|thumb|200px]] Subotica se u pisanim dokumentima prvi put pominje [[7. maj]]a [[1391]], ali sigurno je da je mesto starije. Utvrđeno je da su ljudi na ovom prostoru živeli još pre tri hiljade godina. Sudbinu ovog mesta bitno je određivao položaj na putu između [[Evropa|Evrope]] i [[Azija|Azije]], a istorijski na granici dve sukobljene sile - [[Ugarska|Ugarske]] i [[Turska|Turske]]. U čestim i velikim seobama u ovu vojnu krajinu došli su mnogi narodi: [[Srbi]], [[Mađari]], [[Nemci]], [[Slovaci]], [[Jevreji]], [[Bunjevci]], [[Grci]]... Često su se menjali gospodari a i ime grada. Od prvog - Zabatka [[1391]] - promenjeno je više od 200 naziva, ali su najkarakterističnija imena Szent-Maria, Maria-Theresiopolis, Maria Theresiastadt, Szabadka i Subotica. Izgrađena na vetrometini, na raskrsnici puteva, ovaj je grad večito bio mesto burnih istorijskih događaja. Zato je erdeljski vojvoda [[Janoš Pongrac]] od Dengelega ovde [[1470]]. podigao tvrđavu, ali ni ona nije uspela da odoli ljudima i vremenu. Od nje su do danas ostali tragovi na unutrašnjem zidu tornja Franjevačke crkve. Jedna od bajkovitih ličnosti subotičke prošlosti, samozvani [[Car Jovan Nenad]], javio se u istoriji posle poraza mađarske vojske od Turaka na [[Mohačka bitka|Mohaču]] [[1526]]. godine. Njegovu tajanstvenost uvećavala je čudna crna pruga koja mu se pružala od slepoočnice do stopala noge, zbog čega su ga i prozvali Crni. On je nakratko potisnuo [[Turci|Turke]] iz [[Bačka|Bačke]] i tu osnovao svoju državivu koja postoji nekoliko meseci i koja je pored [[Bačka|Bačke]] uključivala severni [[Banat]] i mali deo [[Srem]]a. Proglasio se carem, a Suboticu izabrao za prestonicu. Poginuo je [[1527]]. u sukobu sa ugarskom vlastelom. Posle četiri veka, na godišnjicu njegove smrti, u Subotici mu je na glavnom trgu podignut spomenik koji je [[1941]]. srušio okupator, a obnovljen je i ponovo postavljen [[1991]]. [[Turci]] su Suboticu zauzeli [[1542]]. godine i vladali njome do [[1686]]. kada je Subotica postala deo Habzburške monarhije. Evlija Čelebija navodi u svojim Putopisima da je "Sinan Paša, 1594. idući u vojnu protiv grada Janoka ponovo osvojio ovaj grad Suboticu", što bi značilo da nije u celom periodu od 1542. do 1686. bila u turskim rukama. == U Habzburškoj monarhiji == [[Datoteka:Bunjevci migrations.png|thumb|Seoba Bunjevaca u Bačku|250px]] [[Datoteka:Szabadka 1.jpg|thumb|thumb|250px|Mađarska razglednica iz 1914.]] Privilegijom iz [[1743]]. godine [[Marija Terezija]] proglasila je Suboticu slobodnom komorskom varoši, za šta su Subotičani darovali carici 150 konja. Za odanu službu subotičkih graničara habzburškom dvoru, Marija Terezija proglasila je Suboticu [[1779]]. slobodnim kraljevskim gradom. Za ovu važnu odluku Subotičani su poklonili carici pet hiljada zlatnika i platili otkup 166.666 forinti. Status slobodnog kraljevskog grada doneo je Subotici veću autonomiju i novo ime - Maria-Theresiopolis. Od te godine počinje planski i ubrzaniji razvoj grada. U vreme [[Vojvodstvo Srbija i Tamiški Banat|Vojvodstva Srbije i Tamiškog Banata]], između [[1849]]. i [[1860]]. godine, u strogo centralizovanom sistemu, pažnja se ipak posvećivala i kulturi. Ovde je [[1853]]. izgrađeno pozorište i mnoge kvartovske škole. Posle nagodbe [[1867]], sve do [[1914]]. godine, u Subotici se ubrzano razvija građansko društvo, a značajan je i razvoj samog grada. Prema austro-ugarskom popisu stanovništva iz 1910. godine, grad je imao 94.610 stanovnika. Po maternjem jeziku: * [[Mađarski jezik|mađarski]]: 55.587 (''58,75%'') * [[Bunjevački jezik|bunjevački]]: 33.208 (''35,1%'') * [[Srpski jezik|srpski]]: 3.514 (''3,71%'') * [[Nemački jezik|nemački]]: 1.918 (''2,03%'') * [[Slovački jezik|slovački]]: 100 (''0,11%'') * [[Vlaški jezik|vlaški]]: 60 (''0,06%'') * [[Hrvatski jezik|hrvatski]]: 39 (''0,04%'') * [[Rusinski jezik|rusinski]]: (''0,01%'') * ostali: 182 (''0,19%'') === Moderno doba === Subotica se u moderan srednjoevropski grad razvijala krajem XIX i početkom XX veka. Za nepune dve decenije, jedne u XIX i jedne u XX veku grad je doživeo izuzetan urbani, industrijski, graditeljski i kulturni procvat. Brži razvoj zanata, industrije i trgovine podstaknut je još [[1869]]. dolaskom prvog voza a ubrzan uzgradnjom električne centrale [[1896]]. i tramvajskim saobraćajem [[1897]]. Začetke današnje moderne industrije nalazimo krajem prošlog veka: preduzeće za izvoz mesa "Hartman i Konen" s prvom hladnjačom u zemlji, prvu subotičku fabriku sumporne kiseline i veštačkog đubriva "Klotild" osnovanu [[1904]], braća Ruf su [[1917]] počeli proizvodnju bonbona, industrija električnih motora "Sever" osnovana je [[1923]]. Prva srednja škola, preteča gimnazije, otvorena je u Subotici [[1747]], muzička škola [[1868]], dom za stare [[1766]], [[Palić]] postaje lečilište [[1845]], prva štamparija osnovana je [[1844]], prve novine izašle su [[1848]], prvu bioskopsku predstavu prikazao je ovde Anđelo Bjanki iz Pečuja [[1899]], a [[Aleksandar Lifka]] otvorio je prvi stalni bioskop [[1919]]. [[Đorđe Stantić|Đuro Stantić]] osvojio je prvu olimpijsku medalju u [[Atina|Atini]] [[1896]], a [[Ivan Sarić]] poleteo je avionom sopstvene konstrukcije [[1910]]. Krajem [[Prvi svetski rat|Prvog svetskog rata]] srpske i francuske jedinice ušle su u Suboticu 13. novembra [[1918]]. Na velikoj narodnoj skupštini u [[Novi Sad|Novom Sadu]], 25. novembra [[1918]]. proglašeno je ujedinjenje [[Banat]]a, [[Bačka|Bačke]] i [[Baranja|Baranje]] sa [[Srbija|Kraljevinom Srbijom]], dok je konačna granica nove države utvrđena u Trijanonu [[4. jun]]a [[1920]]. Jedna od centralnih ličnosti ovog značajnog događaja bio je Blaško Rajić, župnik iz Subotice. Početkom [[Drugi svetski rat|Drugog svetskog rata]], [[12. april]]a [[1941]], Suboticu su okupirali mađarski fašisti, a oslobodili su je [[10. oktobar|10. oktobra]] [[1944]] Subotički partizanski odred i jedinice Crvene armije. U završnim borbama na železničkoj stanici poginuo je komandant Odreda, [[Jovan Mikić Spartak]], jugoslovenski reprezentativac i rekorder u atletici. == Demografija == [[Datoteka:Subotica quarters ethnic.png|thumb|Etničko poreklo članova skupština mesnih zajednica u Subotici (2013. godine)|250px]] {{main|Demografska istorija Subotice}} U naselju Subotica živi 80722 punoletna stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 39,7 godina (37,8 kod muškaraca i 41,4 kod žena). U naselju ima 37543 domaćinstva, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 2,64. Stanovništvo u ovom naselju veoma je nehomogeno. {{collapse top|title= Demografske tablice}} {| style="width:50%; background:none;" |- | style="width:50%; vertical-align:top; border:1px solid gray;"| <!-- ============================================================================================= POČETAK GRAFIKA ===============================================================================================--> <center> :''Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka'' {| |- | style="padding: 0;" | <timeline> ImageSize = width:250 height:200 PlotArea = left:40 right:10 top:10 bottom:20 TimeAxis = orientation:horizontal AlignBars = justify Colors = id:gray1 value:gray(0.9) DateFormat = yyyy Period = from:1940 till:2010 ScaleMajor = unit:year increment:10 start:1940 PlotData = bar:120566 color:gray1 width:1 from:start till:end bar:80376 color:gray1 from:start till:end bar:40188 color:gray1 from:start till:end bar:0 color:gray1 LineData = layer:front points:(62,108)(77,113) color:blue width:2 points:(77,113)(100,125) color:blue width:2 points:(100,125)(128,145) color:blue width:2 points:(128,145)(157,161) color:blue width:2 points:(157,161)(185,161) color:blue width:2 points:(185,161)(217,160) color:blue width:2 </timeline> |} </center> <!-- ============================================================================================= KRAJ GRAFIKA ===============================================================================================--> | style="width:50%;"| {{Popis |izvor=<ref>{{Stat Knjiga 9}}</ref> |p1948=63048 |p1953=66057 |p1961=74999 |p1971=88769 |p1981=100472 |p1991=100386 |p1991n=98996 |p2002s=102712 |p2002=99981 }} {{Grafikon postoci |izvor=<ref>{{Stat Knjiga 1}}</ref> |širina=300px |naslov=Etnički sastav prema popisu iz [[Popis stanovništva 2002. u Srbiji|2002.]] |pozadina=#ddd |pozicija=left |šipke= {{Vrsta sa postotkom|[[Mađari]]|yellow|34983|34.98}} {{Vrsta sa postotkom|[[Srbi]]|blue|26242|26.24}} {{Vrsta sa postotkom|[[Bunjevci]]|orange|10870|10.87}} {{Vrsta sa postotkom|[[Hrvati]]|red|10424|10.42}} {{Vrsta sa postotkom|[[Jugosloveni]]|green|6787|6.78}} {{Vrsta sa postotkom|[[Crnogorci]]|cyan|1596|1.59}} {{Vrsta sa postotkom|[[Romi]]|magenta|1171|1.17}} {{Vrsta sa postotkom|[[Makedonci]]|black|409|0.40}} {{Vrsta sa postotkom|[[Muslimani]]|gray|305|0.30}} {{Vrsta sa postotkom|[[Albanci]]|pink|204|0.20}} {{Vrsta sa postotkom|[[Nemci]]|navy|176|0.17}} {{Vrsta sa postotkom|[[Slovaci]]|silver|146|0.14}} {{Vrsta sa postotkom|[[Rusini]]|purple|144|0.14}} {{Vrsta sa postotkom|[[Slovenci]]|yellow|126|0.12}} {{Vrsta sa postotkom|[[Bošnjaci]]|blue|91|0.09}} {{Vrsta sa postotkom|[[Rusi]]|red|60|0.06}} {{Vrsta sa postotkom|[[Goranci]]|green|54|0.05}} {{Vrsta sa postotkom|[[Bugari]]|orange|54|0.05}} {{Vrsta sa postotkom|[[Rumuni]]|cyan|47|0.04}} {{Vrsta sa postotkom|[[Ukrajinci]]|magenta|35|0.03}} {{Vrsta sa postotkom|[[Česi]]|black|16|0.01}} {{Vrsta sa postotkom|nepoznato|gray|131|0.13}} }} {{collapse bottom}} {{collapse top|title= Demografske tablice}} {{Grafikon piramida |izvor=<ref>{{Stat Knjiga 2}}</ref> |širina=300px |naslov= |pozadina=#eee |levo2=m |desno2=ž |šipke levo desno= {{Vrsta levo desno|?|gray|165|3.06|3.40|183}} {{Vrsta levo desno|80+|gray|628|11.67|29.64|1594}} {{Vrsta levo desno|75-79|gray|922|17.14|37.00|1990}} {{Vrsta levo desno|70-74|gray|1651|30.70|49.84|2680}} {{Vrsta levo desno|65-69|gray|2294|42.66|56.16|3020}} {{Vrsta levo desno|60-64|gray|2436|45.30|55.51|2985}} {{Vrsta levo desno|55-59|gray|2731|50.79|57.93|3115}} {{Vrsta levo desno|50-54|gray|3786|70.41|73.79|3968}} {{Vrsta levo desno|45-49|gray|4124|76.69|83.33|4481}} {{Vrsta levo desno|40-44|gray|3620|67.32|73.44|3949}} {{Vrsta levo desno|35-39|gray|3308|61.52|65.01|3496}} {{Vrsta levo desno|30-34|gray|3071|57.11|58.62|3152}} {{Vrsta levo desno|25-29|gray|3493|64.96|65.79|3538}} {{Vrsta levo desno|20-24|gray|3790|70.48|69.51|3738}} {{Vrsta levo desno|15-19|gray|3390|63.04|60.90|3275}} {{Vrsta levo desno|10-14|gray|2929|54.47|50.49|2715}} {{Vrsta levo desno|5-9|gray|2544|47.31|45.08|2424}} {{Vrsta levo desno|0-4|gray|2459|45.73|43.46|2337}} |prosekm=37.8 |prosekž=41.4 }} {{DomaćinstvaNaseljaSrbija|22801|23448|26975|32565|37999|37943|37543|9184|9919|7996|7593|1961|602|167|69|25|27|2.64}} {{BrakNaseljaSrbija|39409|12501|22942|1576|2327|63|45164|10230|23225|7756|3899|54}} {{ZanimanjaNaseljaSrbija|19339|1237|2|34|6802|420|1280|3356|475|2130|16295|537|1|2|4896|137|182|3126|553|764|35634|1774|3|36|11698|557|1462|6482|1028|2894|199|466|1039|500|611|760|19|6|3|485|485|718|1331|2384|631|55|7|1|684|951|1757|1831|2995|1391|74|13|4}} {{collapse bottom}} '''Religija''': * [[Katoličanstvo|Rimokatolička]] (70%) * [[Pravoslavlje|Pravoslavna]] * [[Protestantizam|Protestantska]] * ostale === Religija === Subotica je centar [[Rimokatolička biskupija u Subotici|Rimokatoličke biskupije]] u [[Bačka|Bačkom]] okrugu. [[Grad Subotica|Subotička opština]] ima najviše katolika u Srbiji. Blizu 50% stanovništva su [[katoličanstvo|katolici]]. Liturgijski jezici koji se koriste u katoličkim crkvama su najčešće mađarski i hrvatski. Postoji osam katoličkih crkvi, Franjevački duhovni centar, ženska dominikanska zajednica, i dve grupe avgustinskih sestara. Subotička biskupija je jedina koja ima katoličku srednju školu u Srbiji (Paulinum). Među ostalim [[hrišćanstvo|hrišćanskim]] zajednicama, članovi [[Srpska pravoslavna crkva|Srpske pravoslavne crkve]] su najbrojniji. Postoje dve pravoslavne crkve u gradu; dve [[protestantizam|protestantske]] crkve, tačnije [[luteranizam|luteranska]] i [[kalvinizam|kalvinistička]]. Subotička Jevrejska zajednica je treća po veličini u Srbiji, posle onih u [[Beograd]]u i [[Novi Sad|Novom Sadu]]. Zaprepašćujuće [[proporcija|proporcije]] i lepota Mađarskog stila [[sinagoga u Subotici|sinagoge]] je nasledstvo jevrejske zajednice koja je nakad brojala preko 6.000 članova. Danas, je taj broj opao na manje od 200 [[Jevreji|Jevreja]] koji su ostali u Subotici. == Privreda == * Iz istorije privrede i ekologije: '''Subotičke fabrike - zagađivači Palića u 1939. godini'''<ref>Članak Stevan Mačkovića objavljen u Palićkim novinama /Szabadkai gyárak - Palics környezetszenyezöi 1939-ben, Palics és környéke, 4, Subotica, I, 1999, st. 11./</ref> <br /> Industrijski razvoj Subotice, koji je pun zamah dobio u drugoj polovini 19. i početkom 20. veka, a nastavljen i u kasnijem periodu, dovodi do niza promena, od kojih su najuočljivije one u sferi socijalnih odnosa ali i brze izmene urbanističke slike grada.Paralelno sa tim procesima, jačaju i uticaji kojima se menja prirodno okruženje. Sa napretkom proizvodnje, u prvom redu fabričke, industrijske,javljaće se sve veći broj negativnih posledica u prirodi. Zagađivanje voda će biti samo jedan vid takvih delovanja.Većina podzemnih i površinskih voda sa područja grada uz otpadne vode odvođene kanalizacionom mrežom slivala se u prirodni vodeni rezervoar i prijemnik - Palićko jezero. Specifični hemijski sastav jezerske vode, alkalni sa velikom koncentracijom soli, dovešće vrlo rano do njene upotrebe u svrhe lečenja a zatim i njenog korištenja u privredne svrhe - dobijanja sode.(1) Prirodne pogodnosti, lekovito blato i voda uz prijatnu klimu i izgradnju komunikacija sa gradom, dovešće do toga da Palić u drugoj polovini 19. veka počne da izrasta u pravi turistički banjski centar. Gradske vlasti su problem izlivanja otpadnih voda u jezero, prvi put razmatrale 1904. godine ali zbog nedostatka sredstava nisu preduzeli nikakve mere na njihovom prečišćavanju,pa su one i dalje direktno išle u Palić. Gradska kanalizacija,(2) čija dužina krajem tridesetih godina iznosi preko 30&nbsp;km, koja je u prvo vreme odvodila samo vodu iz domaćinstava a zatim i industrije, znatno ubrzava prorodni proces odumiranja jezera, menjajući karakteristike vode, čineći je zasićenom sulfatima. (3) Tek 1938. godine, subotička opština u planovima za ulaganja u narednom periodu, predviđa i izgradnju postrojenja za prećišćavanje otpadnih voda.(4) Ni ovaj put,takvi planovi koji su uviđali dalekosežne štete od zagađivanja Palića i predlagali mere za njegovo svođenje na najmanju meru, zbog približavanja ratnog vihora, nisu bili realizovani. Hemijska i biološka ravnoteža jezera, pored svih negativnih uticaja, još nije tada bila toliko alarmantno narušena, da bi onemogućila funkcionisanje Palića kao turističkog mesta. Zanatstvo i trgovina su u Subotici imali dugu tradiciju. Te privredne grane su po brojnosti prednjačile i krajem tridestih godina. Zanatskih radnji je 1937. godine bilo - 1726 a trgovačkih i ostalih - 1184. (5) Broj subotičkih fabrika je 1921. godine iznosio - 21, 1933. - 66 a 1938.godine - 53.Razvijenost poljoprivrede je uslovljavala upućenost industrije na nju, kao sirovinsku bazu i konzumenta gotovih proizvoda.Mlinarstvo se isticalo još u periodu Monarhije a u novim državnopravnim okvirima od 1918. godine je bilo čak predimenzionirano. Na poljoprivredu se u najvećoj meri oslanjala i razvijena prehrambena industrija, zatim proizvodnja štirke i lepila kao i veštačkih đubriva. Od ukupnog broja iskazanih fabrika 1938. godine bilo je: 13 mlinova, 4 štamparije, 2 pogona za izradu proizvoda od papira, 4 fabrike štirke, 2 su proizvodile sapun, 2 čokolade i konditorske proizvode, 7 ih je bilo iz metaloprerađivačke struke, 2 iz drvne, 6 iz tekstilne,2 su se bavile obradom kamena i izradom cementnih roba, te po jedna elektrana, hemijska fabrika, crevara, pekara, serum zavod, klanica, ciglana, fabrika ribljih konzervi, fabrika za izradu celuloidne robe i jedna se bavila trgovinom i sastavljanjem radio aparata. (6) Kraljevska banska uprava uputila je 10. juna 1939. godine, u vezi donošenja Zakona o slatkovodnom ribarstvu, subotičkom Sreskom načelstvu, dopis u kome traži spisak preduzeća koja upotrebljavaju vodu, sa podacima odakle je dobijaju, gde i kao ispuštaju otpadne vode i da li poseduju postrojenja za njihovo prećišćavanje. Načelstvo je 23. juna iste godine odgovrilo jednim tabelarnim spiskom. U njemu je navedeno 15 subotičkih preduzeća, sa traženim podacima.(7) Sva su se snabdevale vodom sa vlastitih bunara a većina je gradskim javnim kanalima ispuštala otpadne vode direktno u Palićko jezero. ( 8 ) Navedena su sledeća preduzeća: * "REKORD, TVORNICA ŠTIRKE", vlasnika Sabadoš Mikše.Na Daničićevom (Palićkom) putu br. 58. nalazila se fabrika, osnovana 1901. godine, koja je proizvodila štirku, dekstrin i ćiriz (lepilo) od žita i kukuruza.U krugu preduzeća je, pored instalacija za izradu štirke bilo i 12 sušionica. * "ROTMAN MIRKO, FABRIKA ZA IZRADU GVOZDENOG NAMEŠTAJA" vlasnika Gabor Bele.Osnivač, čije ime je fabrika i nosila, započeo je sa proizvodnjom gvozdenog nameštaja i opruga u sopstvenoj radionici i livnici još 1888. godine. Ona se nalazila u ulici Cara Lazara br. 5.(i danas nosi to ime) Zet porodice Rotman, Bela Gabor, nakom smrti osnivača, upravljaće fabrikom, koju je uspešno vodio i razvijao. Zbog planiranog otvaranja radijalnog puta, fabrika će dobiti od grada zemljište na Daničićevom putu (danas se tamo nalazi bivša fabrika bicikala) gde će 1930.godine zaočeti izgradnjom novih, moderno opremljenih objekata u kojima će se izrađivati metalni nameštaj i "velosipedi" (bicikli). Topljenje metala obavljalo se u 2 kupolne peći. Nije koristila kanlizaciju pošto je imala "sopstvenu napravu za držanje iprećišćavanje vode" (9) * "PRVA SUBOTIČKA TVORNICA ŠTIRKE", vlasnika Šlezinger Aleksandra i Mirka.Osnovao ju je Josip Šlezinger 1901. godine na adresi Skotus Viatora br. 59. (Prvomajska), da bi je njegovi nasledili sinovi. Proizvodila je štirku, dekstrin i puder uz preradu 40 vagona žita i 50 vagona kukuruza godišnje.Otpadne vode nije ispuštala u kanalizaciju pošto je takođe imala sopstveni odvod za otpadne vode. * "MLIN SVOBODA ANTUNA".Radio je na motorni pogon. Proizvodio je brašno i prekrupu. Godišnji kapacitet obrade mu je bio do 360 vagona žitarica. Nije koristio kanalizacionu mrežu. <br * "ERIKA, TVORNICA SAPUNA" u vlasništvu Šporer Mavra. Osnovana je 1880. godine. Nalazila se na Beogradskom putu br. 105. Proizvodila je do 100 vagona sapuna i zapošljavala do 100 radnika. Pored sapuna za pranje izrađivala je i fini, kozmetički sapun. * "DEONIČKO DRUŠTVO ZA IZRADU CREVA".Herman Dajč (Deutsch) je osnovao ovu fabriku još 1897. godine, a u deoničko društvo je pretvoreno 1912. godine i od tada nosi ime "D. d. za izradu creva". Nije imalo konkurenciju u državi.Proizvodilo je creva za kobasičarske proizvoda, žice za instrumente, kao i za hirurgiju, i većinu robe izvozilo u inostranstvo. Godišnji kapaciteti su iznosili do 10 vagona ( ili do 2 miliona metara obrađenih creva ).Adresa je u međuratnom periodu glasila Petrogradska 46.(danas je to ulica Žarka Zrenjanina ) * "TVORNICA ŠTIRKE MARCEL KOPP I SINOVI D.D."je radila od 1919. godine na adresi Majšanski put. br. 9. Ime "Štirak, Marcel Kopp d.d." dobija 1930. godine, kada je uspešno obnovljena posle požara koji 1924. godine uništio objekte preduzeća. Najveći je proizvođač štirke u Subotici i okolini. Proizvodila je pšenični i kukuruzni skrob a prerađivala je i krompir, dobijala glikozu, desetak vrsta lepila te sredstva za impregnaciju koža. Sopstvenim kolosekom je dopremala sirovine i odvozila gotove proizvode iz fabričkih prostorija. * "ARMIN ROT,TVORNICA ŠEŠIRA". Radila je od 1889. godine, kada ju je osnovao Armin Rot (Roth),u ulici Đenerala Milojevića br. 5.(Bose Milićević ) U početku je to bila mala šeširdžijska radionica koja 1911 ima 30 radnika. Arminov sin Dezider, koji je 1912. godine završio tehničku školu u Pagu, proširuje je i pretvara, 1924. godine, u fabriku sa 80 do 150 radnika, koji su dnevno proizvodili do 1200 šešira. Proizvodnja je 1937. godine iznosila 118 612 komada šešira i 26 109 kapa. * "OBILIĆ MLIN". U ulici Save Tekelije 37 ( danas Karađorđev put) postojao je mlin od 1898. godine. Žarko Glogovčan je preuzeo firmu u 1935. godini i proširio i obnovio postrojenja u 1938, tako da je spadao u modernije mlinove. Posedovao je svoju elktro centralu, koja se koristila samo za osvetljenje. * "OCEAN, TVORNICA RIBLJIH KONZERVI", vlasnika Gingold Salamona. Ona je osnovana 1916. godine i počela je da radi na adresi Skotus Viatora 12. ( Prvomajska ulica ), da bi se 1925. godine preselila u Nikolićevu ulicu 17. (Nade Dimić) Uvozila je ribe, pretežno haringe i rusle i pakovala ih u limenu i staklenu ambalažu. Mogla je da preradi do 80 000&nbsp;kg riba godišnje.Posedovala je sopstveni pogon za izradu konzervi. Zapošljavale je do 100 radnika. * "GRADSKA PLINARA".Osnovana je 1890. godine i nalazila se pored kasarne, u ulici Oslobođenja br. 75. Preuređena je i modernizovana 1923. godine. Proizvodila je plin za industriju i grejanje domaćinstava, koji se ranije koristio i za gradsko osvetljenje, i kao nuzprodukte drveni ugalj i katran. U ovom periodu je proizvodila je do 20 000 kubnih metara plina (instalirani kapacitet je bio mnogo veći, do 800 000 m3). Pored ostalih uređaja imala je retortne peći za proizvodnju, tri velika rezervoara za plin i centrifugalne pumpe za vodu. * "TVORNICA LEDA", vlasnika Knapec Lojzije. Nalazila se na adresi Majšanski put 53. Radila je od 1930. godine kada ju je osnovao gostioničar Knapec Lojzija. Proizvodila je led u tablama. Maksimalni dnevni kapacitet je bio do 25 kubnih metara. (10) * "TVORNICA LEDA", vlasnika Lepedat Ilije. I u ovom slučaju reč je bila o gostioničaru, koji se bavio i proizvodnjom leda. Radionica sa postrojenjima, elektro motorom od 85 KS i kompresorom od 100 000 kalorija, pripadala je ranije filijali sarajevske deoničarske pivare. Nalazila na Daničićevom (Palićkom) putu br.20. (11) Dnevni kapacitet je bio 800 tabli težine 12&nbsp;kg. U 1933. godini je proizvela 32 600 tabli leda. * "DEONIČKO DRUŠTVO ZA IZVOZ MESA". Od 1920. do 1927. godine bilo je registrovano pod tim imenom, a do 1939. radi kao "Hartman i Conen d.d." da bi do 1941. godine nosilo ime "Hartman i Comp.izvoz mesa d.d.". Osnovano je 1885. godine od strane nemačkog Jevreja Rafaela Hartmana (Hartmann). Nastaviće da radi u obliku deoničkog društva. Većinski akcionari će biti iz porodice Hartman i Konen (Connen). (12) Na prostoru preko puta kasarne na Palićkom putu, preduzeće će izgraditi klanicu, koja je izrasla u najveće i najmodernije opremljeno preduzeće te vrste u zemlji. Bavilo se izvozom živine, jaja, mesa i proizvoda od mesa. Kapacitet klanice je bio da 300 svinja na dan. Hladnjača podignuta 1897. godine, omogućavala je da se lageruje do 20 miliona jaja. U krugu fabrike držalo se i po nedelju dana tovilo do 25 000 pilića, koji su se nabavljali širom Vojvodine,u posebnim kavezima.O kapacitetima svedoči i podatak da se samo u Englesku izvozi do 150 000 ćurki. U inostranstvu su radile kacelarije za prodaju, u Parizu, Londonu, Berlinu, Zirihu, Bazelu i 2 filijale - hladnjače u Segeninu i Sentešu, pored 18 filijala u zemlji. Zapošljavalo je do 500 radnika."Preduzeće kako tu, tako i u inozemstvu, izvrsno je organizovano, u svojoj struci dominira svom pijacom u Jugoslaviji i priznato je kao najveće preduzeće svoje vrste. Vlasnici su poznati kao vredni, korektni, solidni i izvanredno bogati trgovci, koji osim imanja u Subotici poseduju znatne nekretnine u inozemstvu." stoji u izveštaju subotičke Opšte kreditne banke. (13) Ni ovaj gigant prehranbene industrije nije ispuštao vode u gradsku kanalizacionu mrežu, pošto je firma posedovala sopstveni taložnik u krugu preduzeća. * "ZORKA D.D, prvo jugoslovensko društvo za kemičku industriju". Ovaj hemijski kompleks, sa pretežnim učešćem austrijskog kapitala, osnovan je 1906. godine, pod imenom Klotild, na adresi Zapadni vinogradi 302. Posle skidanja sekvestra 1921. godine, dobija ime Zorka a pogon u Subotici radi kao filijala centrale koja je prvo bila registrovana u Zagrebu a zatim od 1936. godine u Beogradu. Proizvodila je plavi kamen, superfosfat, sumpornu kiselinu, glauberovu so. Maksimalni godišnji kapacitet je bio preko 10 000 vagona hemijskih proizvoda.Pre rata je zapošljavala 300-400 radnika, a krajem tridestih godina do 150. Ni "Zorka" nije direktno zagađivala Palić, pošto nije koristila kanalizacinu mrežu. <br />Od navedenih 15 preduzeća, 10 je ispuštalo otpadne vode direktno u kanalizacionu mrežu, odnosno u Palić. Najveći zagađivači su bili crevara, fabrika sapuna i posebno dve fabrike štirke, koje Sresko načelstvo u svom dopisu ističe kao one koje ispuštaju "prljavu vodu". NAPOMENE: 1. Fabrika za dobijanje sode je izgrađena 1782. godine. <br /> 2. Gradski odvodni kanali su bili u prvo vreme otvoreni. Tek početkom tridestih godina se pristupa gradnji zatvorenih kanala i njihovom povezivanju u kolektorsku mrežu.1933. godine bilo je 22 964 m otvorenih jendeka i kanala, 21 064 m kanala građenih od cigle, 9 821 m kanala od betona ili cevi, 703 m drvenih kanala dok je 85 497 m predstavljala dužina ulica bez ikakve kanalizacije. Istorijski arhiv Subotica (dalje IAS), IAS, F:47.1571.1/934. <br /> 3. Đula Seleši, Jezero Palić, odumiranje i sanacija, Subotica 1973, st. 23. <br /> 4. IAS,F:47. 5419/1936 <br /> 5 IAS,F:57.234/1937 <br /> 6. Arhiv Vojvodine, F:126.VIII. 5185/1939 <br /> 7. IAS,F:57.5545/1939 <br /> 8. isto <br /> 9. isto <br /> 10.Česti su slučajevi da se firma registruje sa zvučnim nazivom "tvornica ili industrija" a po utvrđenim kriterijumima (Zakon o radnjama iz 1932. godine) spada u zanatske radnje. <br /> 11.IAS, F:56.79/1935 <br /> 12. Neki od najvećih akcionara su bili: Rafaelova supruga, Tereza (rođena Šreger) i sin Josip, Šreger Lajoš, Hartman Julije, zastupnikfirme u Londonu i Parizu,Hartman Herman, koji je vodio kancelariju u Berlinu, Konen Vilim ( Diseldorf,1866.- Subotica, 1938.) i njegov sin Konen Vilim Jakobčić ( Subotica, 1903.) te Jakobčić Imre. <br /> 13. IAS,F:43.124. Direktor te Banke je bio Jakobčić Imre. === Saobraćaj === U saobraćajnom pogledu Subotica se, u pravom smislu reči, nalazi na raskrsnici puteva i pruga. U neposrenoj blizini Subotice prolazi autoput [[Evropski put E75|E-75]], a u samom gradu se ukrštaju magistralni pravci prema Novom Sadu (M-22.1), Somboru i Kelebiji (Mađarska) (M-17.1), Horgošu (M-22.1) i Senti (M-24)(deo do autoputa E-75 je realizovan, a ostali deo je u planu). Trasa pruge [[Beograd]] - [[Budimpešta]] prolazi kroz urbano jezgro i tu se račva sa pružnim pravcima prema Somboru, Horgošu, [[Crvenka|Crvenki]] i [[Baja|Baji]]. Sve ove činjenice doprinose svrstavanju Subotice u jedan od značajnijih saobraćajnih čvorova u Republici Srbiji. ==== Saobraćajna infrastruktura ==== Putevi u subotičkoj opštini i severnobačkom okrugu kvantitativno izraženi: Ukupna dužina puteva u subotičkoj opštini iznosi 444&nbsp;km, od toga: * [[magistralni put]]evi 134&nbsp;km, * [[regionalni put]]evi 19&nbsp;km, * [[lokalni put]]evi 291&nbsp;km.<ref name=opste/> Kada je reč o savremenom kolovozu njegova dužina iznosi ukupno 261&nbsp;km. Osnovnu okosnicu saobraćajnih veza opštine Subotica sa bližim i daljim okruženjem predstavlja mreža sastavljena od drumskih saobraćajnica: [[Evropski put E75|E-75]] (M-22, M-1); [[Budimpešta]] – Subotica – [[Beograd]] – [[Niš]] – [[Skoplje]] – [[Atina]], navedena u strategiji privrednog razvoja Srbije kao [[KORIDOR X]]; sledi poprečna veza: [[E-771]] Subotica – [[Sombor]] – [[Bogojevo]] – [[Vinkovci]], i dalje Zagreb. Ukoliko se posmatraju železničke pruge u subotičkoj opštini danas je od značaja jedino pruga Budimpešta-Subotica-Novi Sad-Beograd. Pravac prema [[Segedin]]u zahteva rekonstrukciju da bi se mogle ostvariti odgovarajuće brzine<ref name=opste/>, pravac prema Somboru i Bogojevu hendikepiran je još uvek nemogućnošću saobraćaja dalje prema Osijeku ili Vinkovcima, Zagrebu, Ljubljani, odnosno Rijeci i dalje prema [[Venecija|Veneciji]]. Pravac prema Baji zahteva postavljanje nedostajećeg dela pruge, koji je izvađen, kako bi se osposobio pravac s jedne strane prema Baji, [[Pečuj]]u, Zagrebu, a sa druge prema [[Temišvar]]u i [[Bukurešt]]u === Okolna mesta === {{Mapa Subotice}} [[Grad Subotica|Opština Subotica]] sem grada Subotice sadrži još 18 sela. Ta sela su: {| style="float:left;" |- |[[Bajmok]] |[[Bački Vinogradi]]&nbsp;&nbsp; |[[Bačko Dušanovo]] |- |[[Bikovo]] |[[Višnjevac]] |[[Gornji Tavankut]] |- |[[Donji Tavankut]]&nbsp;&nbsp; |[[Đurđin]] |[[Kelebija]] |- |[[Ljutovo]] |[[Mala Bosna]] |[[Mišićevo]] |- |[[Novi Žednik]] |[[Stari Žednik]] |[[Palić]] |- |[[Hajdukovo]] |[[Čantavir]] |[[Šupljak]] |} {{-}} == Kultura == === Priredbe stalnog karaktera === Značajnije godišnje manifestacije u opštini su: * "[[Međunarodni sajam preduzetništva (Subotica)|Međunarodni sajam preduzetništva]]", * "[[Međunarodni filmski festival - Palić]]", * "[[Međunarodni festival pozorišta za decu Oton Tomanić]]", * "[[Letnje pozorišne večeri]]", * "[[Dužijanca]]", * "[[Berbanski dani]]", * "[[Ujedinjene igre]]".<ref name="su" /> == Obrazovanje == U Subotici se nalazi 13 osnovnih i 10 srednjih škola, takođe postoji i 7 viših škola i [[fakultet]]a.<ref>{{Cite web |title=Obrazovne ustanove u Subotici |url=http://www.subotica.org.yu/new/yu/obrazovanje/index.php |access-date=2010-11-20 |archivedate=2007-06-07 |archiveurl=https://web.archive.org/web/20070607030628/http://www.subotica.org.yu/new/yu/obrazovanje/index.php |deadurl=yes }}</ref> === Osnovne škole === * OŠ [[Sečenji Ištvan]] * OŠ Matko Vuković&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; * OŠ Sonja Marinković&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; * OŠ Ivan Milutinović&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; * OŠ Đuro Salaj&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; * [[OŠ Ivan Goran Kovačić]] * OŠ Jovan Jovanović Zmaj * OŠ Kizur Ištvan * OŠ [[Jovan Mikić]] * OŠ 10. oktobar * OŠ [[Miloš Crnjanski]] * OŠ Majšanski put * OŠ Sveti Sava * OŠ [[Matija Gubec]] === Srednje škole === * Školski centar za slušno oštećena lica * ESŠ Bosa Miličević * Medicinska srednja škola * Muzička škola * HTSŠ Lazar Nešić * [[tehnička škola (Subotica)|Tehnička škola]] ([http://www.tehnickaskolasubotica.edu.rs/ Vebsajt]) *[http://www.politehnickasu.edu.rs/ Politehnička škola (Vebsajt]) * [[Gimnazija „Svetozar Marković“ (Subotica)|Gimnazija "Svetozar Marković"]] ([http://www.gimnazija.subotica.net/ Vebsajt] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20060717230644/http://www.gimnazija.subotica.net/ |date=2006-07-17 }}) * Paulinum, * Filološka gimnazija Kostolanji Dežo === Više škole i fakulteti === * Građevinski fakultet ([http://www.gf.su.ac.yu/ Vebsajt] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20060805053833/http://www.gf.su.ac.yu/ |date=2006-08-05 }}) * Ekonomski fakultet ([http://www.eccf.su.ac.yu Vebsajt] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20060811004048/http://www.eccf.su.ac.yu/ |date=2006-08-11 }}) * Internacionalni univerzitet u Novom Pazaru (KC Subotica) ([http://www.uninp.edu.rs Vebsajt] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20120130164714/http://subotica.uninp.edu.rs/ |date=2012-01-30 }}) * Učiteljski fakultet * Viša tehnička škola ([http://www.vts.su.ac.yu Vebsajt] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20060811012154/http://www.vts.su.ac.yu/ |date=2006-08-11 }}) * Gabor Deneš viša škola ([http://www.gdf.hu Vebsajt]) * Viša škola za obrazovanje vaspitača ([http://www.vsovsu.net/ Vebsajt] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20120201230313/http://www.vsovsu.net/ |date=2012-02-01 }}) == Mesne zajednice == [[Datoteka:Subotica mz.png|thumb|Mesne zajednice Subotice|250px]] [[Datoteka:Subotica quarters.png|thumb|Gradske četvrti Subotice|250px]] Sledeći stečena praktična iskustva smouprave i samoorganizovanja građana, opština Subotica je zadržala [[Mesna zajednica|mesne zajednice]] kao institucije demokratske samouprave i samoorganizovanja preko koje se građani uključuju u poslove opštine i samoorganizuju u pogledu rešavanja zajedničkih interesa i potreba. One su bile i ostale institucije preko kojih se brže ostvaruju prava i obaveze građana.<ref>{{Cite web |title=Mesne zajednice u Subotici |url=http://www.subotica.org.yu/new/cgi/articles/article.php?id_article=143&lg=sr |access-date=2010-11-20 |archivedate=2007-07-22 |archiveurl=https://web.archive.org/web/20070722162501/http://www.subotica.org.yu/new/cgi/articles/article.php?id_article=143&lg=sr |deadurl=yes }}</ref> Broj stanovnika u gradskim mesnim zajednicama kreće se od 2.000 do 10.500 stanovnika dok je u prigradskim od 600 do 9.000 stanovnika. {| border="0" style="float:left;" |- | MZ Aleksandrovo | MZ Bajmok | MZ Bajnat | MZ Bački Vinogradi | MZ Bačko Dušanovo | MZ Bikovo |- | MZ Centar I | MZ Centar II | MZ Centar III | MZ Dudova šuma | MZ Gat |- | MZ Hajdukovo | MZ Kelebija | MZ Ker | MZ Kertvaroš | MZ Ljutovo |- | MZ Makova sedmica | MZ Mala Bosna | MZ Mali Bajmok | MZ Mali Radanovac | MZ Novi Grad |- | MZ Novi Žednik | MZ Novo Selo | MZ Palić | MZ Peščara | [[Prozivka|MZ Prozivka]] |- | [[Radanovac|MZ Radanovac]] | MZ Stari Žednik | MZ Tavankut | MZ Verušić | MZ Višnjevac |- | MZ Zorka | MZ Šupljak | MZ Željezničko naselje | MZ Čantavir | MZ Đurđin |} {{-}} == Građevine == [[Datoteka:Pałac Rajhla (Galeria Sztuki Współczesnej) w Suboticy.jpg|thumb|Rajhlova palata (Likovni susret)]] Subotica se razvila i izgradila u moderan [[srednja Evropa|srednjoevropski]] [[grad]] krajem [[19. vek|19.]] i početkom [[20. vek]]a. Tadašnji bogati građani-zemljoposednici, industrijalci, zanatlije i trgovci dali su se u pravo nadmetanje u izgradnji svog grada čak i sa [[Budimpešta|Budimpeštom]] i drugim metropolama ovog dela Evrope. Želeći da lepotom nadmaše ekletiku i postojeći konvencionalni [[akademizam]], širom su otvorili vrata novoj umetnosti i arhitekturi [[secesija|secesije]].<ref>{{Cite web |title=Znamenitosti Subotice |url=http://www.subotica.org.yu/new/cgi/articles/article.php?lg=sr&id_article=5 |access-date=2010-11-20 |archivedate=2007-07-15 |archiveurl=https://web.archive.org/web/20070715210159/http://www.subotica.org.yu/new/cgi/articles/article.php?lg=sr&id_article=5 |deadurl=yes }}</ref> Rajhlova palata (Likovni susret) - Nasuprot železničke stanice nalazi se [[secesija|secesijska]] zgrada Likovnog susreta, smeštena u nekadašnju rajhl-palatu izgrađenu 1904. Od početka šezdesetih godina prošlog veka, Rajhl-palata tj. likovni susret, predstavlja mesto gde se održavaju najreprezentativnije izložbe u gradu. === [[Narodno pozorište (Subotica)|Narodno pozorište]] === [[Datoteka:Theatre in subotica.jpg|thumb|left|thumb|Zgrada narodnog pozorišta pre nedavnog rušenja]] Pozorište sa šest korintskih stubova izgrađeno je 1853. u [[Klasicizam|klasicističkom]] stilu, po projektu Janoša Skultetija. Završeno je 1854. i po tome je posle zrenjaninskog (1839.) subotičko Pozorište bilo drugo po starini u Srbiji. Prva pozorišna predstava odigrana je u Subotici [[1747]]. u franjevačkoj gramatikalnoj gimnaziji, a stalno pozorište otvoreno je u ovoj zgradi 1854. 2007. g. ova zgrada je srušena jer je bila u toliko lošem stanju da nije mogla biti renovirana. Od zgrade su ostali samo korintski stubovi koji će biti ugrađeni u novu zgradu subotičkog pozorišta čija će gradnja, očekuje se, biti dovršena tek 2012. g. === [[Gradska kuća u Subotici|Gradska kuća]] === [[Datoteka:Subotica17.jpg|thumb|thumb|desno|270px|Gradska kuća]] Gradska kuća u Subotici je najveća a po mnogima i najlepša građevina Subotice. Podignuta je za dve godine, od [[1908]]. do [[1910]], ali su vrhunski majstori onog vremena još pune dve godine ukrašavali njene [[enterijer]]e. Podignuta je po projektu Marcela Komora (1868-1944) i Dežea Jakaba (1864-1932), budimpeštanskih arhitekata, u tada vrlo modernom stilu – mađarskoj varijanti [[secesija|secesije]]. Ukrašena je sa bezbroj šara stilizovanog cveta lale. === Fontane === [[Fontana]] od keramike „''Žolnai''“ je uz Gradsku kuću novi simbol Subotice, glavno sastajalište i odmorište ljudima i [[golub]]ovima, svakog leta [[oaza]] svežine, jer na glavnom gradskom trgu snižava temperaturu za nekoliko stepeni u toku sparnih dana. Fontana je izrađena od keramike „Žolnai“ iz [[Pečuj]]a, 1985. godine po projektu Svetislava Ličine. === Hramovi === :''Glavni članak: [[Verski objekti u Subotici]].'' * [[Katedrala sv. Tereze Avilske]] – građena od 1773. do 1798. godine * [[Franjevačka crkva (Subotica)]] – građena od 1730. do 1736. godine * [[Srpska pravoslavna crkva Sv. vaznesenja Gospodnjeg]] – građena od 1723. i 1726. godine * [[Srpska pravoslavna crkva u Aleksandrovu]] – izgrađena 1818. godine * [[Sinagoga u Subotici|Sinagoga]] – izgrađena 1902. godine * [[Senćanska crkva Svetog Đurđa]] – izgrađena 1897. godine * [[Muhadžir džamija]] – izgrađena 2008. godine == Sport == * [[FK Spartak Subotica|FK Spartak]], igraju na [[Gradski stadion Subotica|gradskom stadionu]]. *FK Bačka * [[OK Spartak Subotica]] * [[ŽFK Spartak Subotica]] * [[KDT Spartak]] Klub dizača tegova iz Subotice <ref>{{cite web |url=http://kdtspartak.vndv.com/SR/index.html |title=KDT Spartak Subotica |publisher=Kdtspartak.vndv.com |date= |accessdate=24. 06. 2010. |archive-date=2023-11-09 |archive-url=https://web.archive.org/web/20231109171742/http://kdtspartak.vndv.com/SR/index.html }}</ref> * [[RK Radnički Subotica]] * [[HK Spartak Subotica]] * [[AK Spartak Subotica]] * [[VK Spartak Subotica]] * [[Aerodrom Subotica]], sportski aerodrom u Bikovu. * [[Bokserski Klub Spartak Subotica]] * [[RK Spartak Subotica]] == Mediji == === Televizijske stanice === * RTV City Subotica * K23TV * RTV YU eco Televizija === Radio stanice === * Radio Subotica * Naxi City radio * Prvi radio * Yu eco radio * Pannon radio * Radio Marija/Slavoslovlje === Štampa === * Subotičke Novine * Bunjevačke Novine == Gradovi pobratimi == Subotica se pobratimila sa sledećim gradovima:<ref name="su" /> * {{ZD|MAĐ}} '''[[Segedin]]''', [[Mađarska]] * {{ZD|SVK}} '''[[Dunajska Streda]]''', [[Slovačka]] * {{ZD|ČEŠ}} '''[[Olomouc]]''', [[Češka|Češka Republika]] * {{ZD|RUM}} '''[[Odorheju Sekuesk]]''', [[Rumunija]] == Partnerski gradovi == Subotica je partnerski grad sa sledećim gradovima * {{ZD|MAĐ}} '''[[Budimpešta]]''', [[Mađarska]] * {{ZD|NEM}} [[Datoteka:Flag of Bavaria (lozengy).svg|20px|Bavarska]] '''[[Minhen]]''', [[Nemačka]] * {{ZD|BEL}} '''[[Namir]]''', [[Belgija]] * {{ZD|HRV}} '''[[Osijek]]''', [[Hrvatska]] * {{ZD|HOL}} '''[[Tilburg]]''', [[Holandija]] * {{ZD|VB}} {{ZD|ENG}} '''[[Volverhempton]]''', [[Ujedinjeno Kraljevstvo]] * {{ZD|MAĐ}} '''[[Zirc]]''', [[Mađarska]] == Značajne osobe == * [[Aleksandar Lifka]] * [[Karolj Biro]] * [[Vilim Harangozo]] * [[Deže Kostolanji]] * [[Silvester Levaj]] * [[Stojanka Sokol]] * [[Dijana Šefčić]] * [[Geza Čat]] * [[Danilo Kiš]] * [[Laslo Sekereš]] * [[Laslo Mađar]] * [[Gašpar Ulmer]] * [[Antun Toldi]] * [[Zvonko Bogdan]] * [[Đula Mešter]] * [[Đorđe Stantić|Đuro Stantić]] * [[Zoran Kalinić]] * [[Ivan Sarić]] * [[Blaško Rajić]] * [[Vranje Sudarević]] * [[Mirna Radulović]] * [[Vlatko Dulić]] * [[Jovan Mikić]] Spartak * [[Kornelije Kovač]] * [[Momir Petković]] * [[Peter Leko]] * [[Ivan Buljovčić]] * [[Ervin Katona]] * [[Karolina Madaraš Puškaš]] * [[Baron Lajoš Vermeš (Lajos Nagybudafalvi Vermes)]] * [[Refik Memišević]] * [[Rita Kinka]] * [[Sreten Damjanović]] * [[Tibor Sekelj]] * [[Eva Ras]] * [[Antal "Anton" Puhalak]] * [[Čaba Hanđa]] * [[Jelena Kikić]] * [[Car Jovan Nenad]] * [[Jovan Manojlović]] * [[Jovan Paču]] * [[Laura Levai Aksin]] * [[Dušan Svilar]] * [[Tomislav Karadžić]] * [[Ivica Francišković]] * [[Miodrag Gvozdenović]] * [[Štefanija Perhač - Milošev]] * [[Davor Štefanek]] * [[Nikola Kalinić]] * [[Senad Rizvanović]] * [[Dušan Jurković]] * [[Aleksa Slović]] * [[Bojana Radulović]] * [[Pavle Šovljanski]] == Povezano == * [[Grad Subotica|Opština Subotica]] * [[Spisak gradonačelnika Subotice]] * [[Spisak ulica Subotice]] * [[Sinagoga u Subotici]] * [[Turizam u Subotici]] * [[Severnobački upravni okrug|Severno-Bački okrug]] * [[Gimnazija „Svetozar Marković“ (Subotica)|Gimnazija "Svetozar Marković"]] == Reference == {{reflist|2}} == Vanjske veze == {{commonscat|Subotica}} {{portal|Srbija}} * [http://www.subotica.rs Zvanična prezentacija grada] * [http://www.subotica.com/ SUBOTICA.com - grad na dlanu] * [http://www.suphoto.com/ Subotica Slike i fotografije - dnevni i noćni život grada] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20061208205829/http://www.suphoto.com/ |date=2006-12-08 }} * [http://www.photonino.com/ Photonino.com - Fotografije, mesta, ljudi, događaji] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20060721112146/http://www.photonino.com/ |date=2006-07-21 }} * [http://www.gradsubotica.co.rs/ GradSubotica.co.rs - vesti grada] * [http://www.subotica.info/ Dešavanja, najave, intervju, sve o Subotici] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20070715111806/http://www.subotica.info/ |date=2007-07-15 }} ;Mediji * [http://www.supertv.co.yu/web/ SuperTV.co.yu - TV Subotica] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20060822020341/http://www.supertv.co.yu/web/ |date=2006-08-22 }} * [http://www.k23tv.com/ K23TV] * [http://www.rtvcity.com/ RTV City - Subotica]{{Dead link|date=August 2025 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }} * [http://www.yueco.rs/ YU eco Radio i Televizija] * [http://www.radiosubotica.co.rs/ Radio Subotica] * [http://www.subnovine.rs/ Subotičke Novine]{{Dead link|date=October 2022 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }} * [http://www.bunjevacke-novine.com/ Bunjevačke Novine] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20090214221253/http://www.bunjevacke-novine.com/ |date=2009-02-14 }} * [http://www.mescpress.wordpress.com/ MEŠCpress-novine učenika i profesora Tehničke škole] * [http://sumedija.rs/ Medija Centar Subotica - najnovije vesti | Subotica] {{Gradovi u Srbiji}} {{Normativna kontrola}} [[Kategorija:Subotica| ]] [[Kategorija:Gradovi u Srbiji]] [[Kategorija:Grad Subotica]] 3isxa9oximnewrkqpu1fo0dfgp24jld Lopare 0 12713 42681127 42680819 2026-08-25T16:03:33Z ~2026-46504-91 386658 /* Stanovništvo */ 42681127 wikitext text/x-wiki {{Naseljeno mjesto u Bosni i Hercegovini <!--Opština Republika Srpska--> | mjesto= Lopare | slika = | opis_slike = | zastava = | grb = | entitet = Republika Srpska | centar = Lopare | površina = 280 | populacija = 16.828 | godina_stanovništvo = 1991 | stanovništvo_opština = | godina_opština = 1991 | gustina= ? | nadmorska_visina= | gšir= 44.633333 | gduž= 18.85 | pozivni_broj = 050 | poštanski_kod = | website = | načelnik = }} '''Lopare''' su [[opština]] i naselje u sjeveroistočnom dijelu [[Bosna i Hercegovina|Bosne i Hercegovine]] koje administrativno pripada [[Republika Srpska|Republici Srpskoj]]. Lopare se nalaze u živopisnom krajoliku, gdje planina [[Majevica]] prelazi sa svojih visova ka ravnici, [[Semberija|Semberiji]] i [[Posavina|Posavini]]. Lopare su oduvijek bile centar tog dijela [[Podmajevica|Podmajevice]]. == Geografija == Površina opštine zauzima 280 kvadratnih kilometara, sa 16.828 stanovnika u 4.704 domaćinstva. * Opština Lopare se nalazi u sjeveroistočnom dijelu Bosne i Hercegovine (BiH) i dio je entiteta Republika Srpska (RS). U toku 1992. godine, od teritorije nekadašnje opštine Lopare nastale su dvije opštine, i to opština Lopare u RS i opština Čelić koja je dio Federacije Bosne i Hercegovine (FBiH). Sadašnja opština Lopare zauzima površinu od 299,8&nbsp;km² i graniči s opštinama Ugljevik i Bijeljina u RS, Teočak, Sapna, Tuzla i Čelić u FBiH, te sa Distriktom Brčko . == Stanovništvo == Po posljednjem službenom popisu stanovništva iz [[1991]]. godine, opština Lopare imala je 32.400 stanovnika, raspoređenih u 40 naselja. {| |- |colspan=7| Nacionalni sastav |- | [[Srbi]] | 17.995 (55,54%) |- | [[Muslimani (narod)|Muslimani]] | 12.225 (37,73%) |- | [[Hrvati]] | 1.259 (3,88%) |- | [[Jugoslaveni]] | 556 (1,71%) |- | ostali | 365 (1,14%) |} {| |- |colspan=7| Nacionalni sastav 1971. godine |- | ukupno | 33.847 |- | [[Srbi]] | 20.497 (60,55%) |- | [[Muslimani (narod)|Muslimani]] | 11.621 (34,33%) |- | [[Hrvati]] | 1.537 (4,54%) |- | [[Jugoslaveni]] | 43 (0,12%) |- | ostali | 149 (0,46%) |} Naseljena mjesta su: Bobetino Brdo, Bojkići, Brezje, Brijest, Brnjik, Brusnica, Bučje, Čelić, Donji Priboj, Drijenča, Đurići, Gornji Mačkovac, Gornji Mirosavci, Gornji Priboj, Humci, Jablanica, Jankovac, Juroševići (Juroštevići), Kiseljak, Koraj, Koretaši, Kozjak, Labucka, Labudska, Lipovice, Lipovice Donje, Lipovice Gornje, Lopare, Lopare Selo, Lukavica, Mačkovac, Marići, Miladići, Milino Selo, Mirosavci, Mrtvica, Navioci, Panjik, Peljave, Petković, Piperi, Pirkovci, Podgora, Potok, Površnice, Priboj, Pukiš, Puškovac, Ratkovići, Smiljevac, Stevići, Šibošnica, Šimara (Šimare), Tobut, Triješnica, Vakuf, Velino Selo, Veselinovac, Vis, Visori, Vražići, Vukosavci, Zajednice i Završje. Etnička slika stanovništva je u mnogome promijenjena tokom [[Rat u Bosni i Hercegovini|rata]]. Aneksom VII, [[Dejtonski mirovni sporazum|Daytonskog sporazuma]] zagarantovan je povratak protjeranog stanovništva koji je u porastu na području opštine Lopare. Naseljenost po kvadratnom kilometru je danas 60,1 stanovnik ili 3,58 domaćinstva. Ova opština se graniči s opštinama [[Ugljevik]], [[Bijeljina]], [[Teočak]], [[Sapna]], [[Tuzla]] i [[Čelić]] te sa [[Brčko distrikt|distriktom Brčko]]. == Uprava == == Historija == Naziv Lopare potiče, po legendi, od drevnog [[lopar]]a, drvene alatke slične lopati za stavljanje tijesta u pekaru i vađenje hljeba, koje je nekada u ovom mjestu izrađivao poznati majstor. Po drugoj legendi, Lopare su dobile ime po stanovnicima koji su ovdje živjeli i često se tukli, što se u [[žargon]]u kaže "lopali". O prošlosti Lopara ne može se sa sigurnošću govoriti. Prvi podaci o naselju potiču iz druge polovine [[18. vijeka]], jer su ovdje bili konaci, a građeni su na raskrsnici puteva i služili za odmaranje trgovačkih i drugih karavana. Područije oko rijeke [[Gnjica|Gnjice]] se počinje širiti, stvara se njena dolina, što je bilo povoljno za razvoj domaćinstava na ovom prostoru. Ostaci nadgrobnih spomenika iz vremena [[historija srednjovjekovne Bosne|srednjovjekovne Bosne]] - [[Stećci u Loparama|stećci]], su vrlo prisutni na područiju opštine. Najviše ih je (čak 30) na tromeđi između [[Tobut]]a, Labucke i Vukosavaca. Prema arheološkim nalazima, tvrdi se da je u ovom kraju bilo i [[Iliri|Ilirsko]] naselje, još prije 2600 godina, što odgovara srednjem [[željezno doba|željeznom dobu]]. Početak komunalne izgradnje vezuje se za period [[Austro-Ugarska|austrougarske]] vladavine ([[1878]]-[[1918]]) kada je izgrađena zgrada današnjeg opštinskog suda (ranije je to bila žandarmerijska stanica) i oba puta koji vezuju Lopare sa susjednim opštinama. == Gospodarstvo == == Značajne osobe == * [[Gordana Tomić]] - [[kandidatkinja BiH za Miss svijeta]] 2007. godine * [[Cvijetin Blagojević]] - [[bivši fudbaler Slobode iz Tuzle i Crvene Zvezde]] * [[Goran Miljanović]] - [[bivši fudbaler Slobode iz Tuzle, Jedinstva iz Brčkog i reprezentativac Jugoslavije]] * [[Cvijetin Mijatović]] - član [[Predsjedništvo SFRJ|Predsjedništva SFRJ]] i jedan od prvih predsjednika [[Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija|SFRJ]] poslije [[Josip Broz Tito|Tita]] * [[Radivoje Kerović]] - doktor [[Filozofija|filozofije]], vanredni profesor na [[Универзитет у Бањој Луци|Univerzitetu u Banjoj Luci]] * Radivoje Kerović - četnički vojvoda i [[Suradnja četnika sa snagama Osovine u Drugom svjetskom ratu|saradnik okupatora]] * [[Mile Ilić]], poznati košarkaš * [[Jovo Jovanović]], poznati teniser i tv reporte == Spomenici i znamenitosti == Spomenik vojvodi Radivoju Keroviću u Tobutu == Obrazovanje == Osnovna skola "Sveti Sava" Srednjoškolski centar "Vuk Karadžić" == Kultura == Kulturno umjetničko društvo Planinarsko društvo Narodna biblioteka "Desanka Maksimović" == Sport == *Karate klub "Majevica" *Fudbalski klub "Majevica" *Odbojkaški klub "Majevica" == Vanjske veze == * [http://www.opstinalopare.com/ Opština -zvanična prezentacija] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20160205053828/http://www.opstinalopare.com/ |date=2016-02-05 }} * [http://www.lopare.net/ Lopare Online] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20051210135840/http://www.lopare.net/ |date=2005-12-10 }} * [http://www.priboj-majevica.com/ Priboj Online] {{Administrativna podjela BiH}} {{Commonscat|Lopare}} [[Kategorija:Općine Bosne i Hercegovine]] [[Kategorija:Republika Srpska]] m67hqgtl2txbealwkz5vt4b7p7c2drv Romantizam 0 13287 42681161 42662611 2026-08-25T18:51:21Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 1 sources and tagging 0 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42681161 wikitext text/x-wiki {{multiple image | align = right | direction = vertical | width = 300 <!-- Image 1 --> | image1 =Caspar David Friedrich - Wanderer above the sea of fog.jpg | alt1 = | caption1 = [[Caspar David Friedrich]], ''[[Der Wanderer über dem Nebelmeer|Lutalica iznad mora magle]]'', 1818. <!-- Image 2 --> | image2 = Ferdinand-Victor-Eugène Delacroix, French - The Death of Sardanapalus - Google Art Project.jpg | alt2 = | caption2 = [[Eugène Delacroix]], ''[[Sardanapalova smrt]]'', 1827., orijentalistička tema ovog ulja na platnu inspirirana je [[Lord Byron|Byronovim]] djelom ''Sardanapal''. <!-- Image 3 --> | image3 = Philipp Otto Runge - Der Morgen.jpg | alt3 = | caption3 = [[Philipp Otto Runge]], "Jutro" (''Der Morgen''), 1808. }} '''Romantizam''', umjetnički, književni i intelektualni pokret nastao u Evropi krajem [[18. vijek]]a, a u većini zemalja dosegao je vrhunac u razdoblju od [[1800.]] do [[1850.]] Djelomično je nastao kao reakcija na [[Industrijska revolucija|industrijsku revoluciju]],<ref>{{cite web|author=Encyclopædia Britannica |url=http://www.britannica.com/eb/article-9083836 |title='&#39;Romanticism'&#39;. pristupljeno 30. januara 2008., izvor: Encyclopædia Britannica Online |publisher=Britannica.com |date= |accessdate=24. augusta 2010.}}</ref> društvene i političke norme iz doba [[prosvjetiteljstvo|prosvjetiteljstva]] i naučnu [[racionalizacija|racionalizaciju]] prirode.<ref name="Casey">{{cite web | last = Casey | first = Christopher | date = 30. oktobar 2008. | title = "Grecian Grandeurs and the Rude Wasting of Old Time": Britain, the Elgin Marbles, and Post-Revolutionary Hellenism | work = Foundations. Volume III, Number 1 | url = http://ww2.jhu.edu/foundations/?p=8 | accessdate = 14. maja 2014. | archive-date = 2009-05-13 | archive-url = https://web.archive.org/web/20090513053304/http://ww2.jhu.edu/foundations/?p=8 | dead-url = yes }}</ref> Najviše je utjelovljen u likovnoj umjetnosti, muzici i književnosti, ali imao je i velik utjecaj na [[historiografija|historiografiju]],<ref>David Levin, ''History as Romantic Art: Bancroft, Prescott, and Parkman'' (1967.)</ref> obrazovanje,<ref>Gerald Lee Gutek, ''A history of the Western educational experience'' (1987.), poglavlje 12</ref> i [[prirodoslovlje]].<ref>Ashton Nichols, "Roaring Alligators and Burning Tygers: Poetry and Science from William Bartram to Charles Darwin," ''Proceedings of the American Philosophical Society'' 2005. 149(3): str. 304. – 315.</ref> Imao je također značajan i kompleksan utjecaj na politiku i, mada je većina razdoblja romantizma karekterizirao [[liberalizam]] i [[radikalizam]], njegovi dugoročni i najznačajniji efekt bio je rast [[nacionalizam|nacionalizma]]. Ovaj je pokret isticao intenzivne emocije kao jedini autentični izvor [[estetika|estetskog]] doživljaja, dajući novi naglasak na osjećaje kao [[strah]]ovanje, [[strava i užas|stravu i užas]] i [[strahopoštovanje]], posebno ono koje se doživi kod suočavanja s novim estetskim kategorijama kao što je uzvišenost i ljepota prirode. Smatrao je [[narodna umjetnost|narodnu umjetnost]] i drevne običaje plemenitima, ali je također vrlo cijenio spontanost, kao na primjer [[impromptu]] u muzici. U suprotnosti s idealima [[Racionalizam|racionalizma]] u [[Klasicizam|klasicizmu]] romantizam je ponovo oživio [[medievalizam]]<ref>[[Núria Perpinyà|PERPINYA]], Núria. [http://www.logos-verlag.de/cgi-bin/buch/isbn/3794 Ruins, Nostalgia and Ugliness. Five Romantic perceptions of Middle Ages and a spoon of Game of Thrones and Avant-garde oddity]. Berlin: Logos Verlag. 2014.</ref> davajući naglasak na umjetničkim i narativnim elementima općenito percipiranim kao autentično srednjovjekovnima u pokušaju bijega od pojava kao što je rast broja stanovnika, ubrzana [[urbanizacija]] i [[industrijska revolucija]]. Iako je romantizam proizašao iz njemačkog pokreta ''[[Sturm und Drang]]'', koji je naglašavao intuiciju i emocije iznad prosvjetiteljskog racionalizma, neposredni faktori utjecaja bili su i događaji i ideologije proizašle iz [[Francuska revolucija|Francuske revolucije]]. Romantizam je visoko cijenio dosege "herojskih" individualista i umjetnika, čiji su primjeri imali važan efekt u oplemenjivanju društva. Promicao je također maštu pojedinca kao kritički autoritet i instrument povećanja slobode naspram klasičnih obrazaca oblikovanja u umjetnosti. U prikazu ideja romantizma postojalo je jako pribjegavanje historijskoj i prirodnoj neizbježnosti ''[[Zeitgeist]]u''. U drugoj polovici 19. vijeka, pojavio se pokret [[Realizam (umetnost)|realizma]] kao dijametralna suprotnost romantizmu.<ref>"'osobita stvar,' nastavlja Bazarov, 'ovi smiješni stari romantičari! Dovedu svoj nervni sistem u stanje uzrujanosti i tada je, naravno, njihova ravnoteža rastrojena.'" ([[Ivan Turgenjev]], ''[[Očevi i sinovi]]'', poglavlje 4 [1862.])</ref> Propadanje romantizma u tom razdoblju bilo je povezano s višestrukim društvenim procesima, od političkih promjena do širenja nacionalizma.<ref>{{Cite jstor|901360}}</ref> ==Definicija romantizma== ===Osnovne karakteristike=== Definiranju prirode romantizma moguće je prići iz početne pozicije primarne važnosti slobodnog izražaja osjećaja umjetnika. Važnost koju romantičari daju emocijama dobro se može sažeti u opasci njemačkog slikara [[Caspar David Friedrich|Caspara Davida Friedricha]] da su "umjetnikovi osjećaji njegov zakon".<ref>Novotny, 96</ref> Za [[William Wordsworth|Williama Wordswortha]], poezija bi trebala započeti kao "spontana poplava jakih osjećaja," koje pjesnik kasnije "u miru prikupi," evocirajući novi ali pripadajući osjećaj kojeg kasnije oblikuje u umjetnost.<ref>Iz uvoda 2. izdanja ''[[Lyrical Ballads]]'' citat Day, 2</ref> Kako bi se izrazili ti osjećaji, smatra se da sadržaj umjetnosti mora proizaći iz umjetnikove mašte, sa što manje miješanja od strane "umjetnih" pravila koja bi dirigirala kakvo bi djelo trebalo biti. [[Samuel Taylor Coleridge]] i drugi vjerovali su da postoje prirodne zakonitosti kojima će mašta, bar mašta dobrog kreativnog umjetnika, nesvjesno poteći ka umjetničkoj [[inspiracija|inspiraciji]] koja će spontano sve učiniti.<ref>Day, 3</ref> Isto kao i pravila, smatra se da i utjecaj modela drugih radova sprječava imaginaciju stvaraoca, tako da [[originalnost]] postaje esencijalna. Koncept [[genije|genija]] ili umjetnika koji je sposoban stvoriti vlastito originalno djelo kroz proces "kreacije iz ničega" ključan je u romantizmu, a najgori grijeh je stvarati po šablonu prethodnih radova.<ref name="Ruthven01p40">Ruthven (2001) str.40. citat: "Ideologija romantizma je literarno autorstvo, koje shvaća literarno djelo kao autonomni objekt kojeg je stvorio individualac genije."</ref><ref name="Spearing87">Spearing (1987) citat: "Može nam se činiti začuđujućim, pošto živimo nakon što je romantizam transformirao stare ideje o književnosti, da se u srednjem vijeku autoritet cijenio više od originalnosti."</ref><ref name="Eco94">Eco (1994.) str. 95. citat: {{izdvojeni citat|Veći dio umjetnosti je bio i je repetitivan. Koncept apsolutne originalnosti je suvremen, rođen za vrijeme romantizma; klasična umjetnost je u velikoj mjeri serijska, a "moderna" avangarda (iz početka ovog vijeka) izazvala je ideju romantizma o "kreaciji iz ničega", tehnikama kolaža, brkovima na Mona Lisi, umjetnosti radi umjetnosti i tako dalje.}}</ref> Ova se ideja često naziva "romantična originalnost."<ref>Waterhouse (1926), throughout; Smith (1924); Millen, Jessica ''Romantic Creativity and the Ideal of Originality: A Contextual Analysis'', in [http://eview.anu.edu.au/cross-sections/vol6/pdf/ch07.pdf ''Cross-sections'', The Bruce Hall Academic Journal – Volume VI, 2010 PDF] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20160314220913/http://eview.anu.edu.au/cross-sections/vol6/pdf/ch07.pdf |date=2016-03-14 }}; Forest Pyle, The Ideology of Imagination: Subject and Society in the Discourse of Romanticism (Stanford University Press, 1995) str.28.</ref> [[File:William Blake - Songs of Innocence and of Experience, Plate 35, "The Little Girl Found" (Bentley 36) - Google Art Project (cropped).jpg|thumb|left|[[William Blake]], ''Pronađena mala djevojčica'', iz zbirke pjesama "Pjesme nevinosti i iskustva" (''[[Songs of Innocence and Experience]]''), 1794.]] Iako nije ključno za romantizam, ali ipak toliko rašireno da postaje normom, je jako vjerovanje i interes u važnost prirode. Posebno je, međutim, važan utjecaj prirode na umjetnika u trenutku kad je njome okružen, po mogućnosti u samoći. U suprotnosti s uglavnom vrlo društvenom umjetnošću razdoblja [[prosvjetiteljstvo|prosvjetiteljstva]], romatičari su bili nepovjerljivi prema društvenom svijetu, i imali su tendenciju vjerovati da je bliski kontakt s prirodom mentalno i moralno zdraviji. Romantična umjetnost obraća se svojoj publici s onim što je smišljeno kao osobni umjetnikov osjećaj. Stoga, u književnosti, "većina romantične poezije poziva čitatelja da identificira protagoniste sa samim pjesnikom".<ref>Day 3–4; quotation from M.H. Abrams, quoted in Day, 4</ref> Prema historičaru i filozofu [[Isaiah Berlin|Isaiahu Berlinu]], romantizam utjelovljuje "novi i nemirni duh, u silovitom pokušaju da provali kroz stare i sputavajuće oblike, nervoznu obuzetost vječnim promjenama unutarnjih stanja i svijesti, žudnju za neograničenim i nedefiniranim, u vječnom kretanju i promjeni, napor za povratkom na zaboravljene izvore života, strastveni napor za samozalaganjem, kako individualnim tako i kolektivnim, potragu putem sredstava izražavanja za nepomirljivom čežnjom i nedostižnim ciljevima."<ref>Berlin, 92</ref> ===Etimologija=== Grupa riječi s korijenom "roman", kao npr. [[romansa]] ili "romanički", ima složenu historiju, ali sredinom [[18. vijek]]a pridjev "''romantic''" u [[engleski jezik|engleskom]] i "''romantique''" u [[francuski jezik|francuskom jeziku]] općenito se koristio za veličanje prirodnih fenomena kao što su pejzaži i zalasci sunca, slično suvremenoj upotrebi ali bez seksualnih konotacija. Primjena ovog pojma na literaturu najprije postaje uobičajena u Njemačkoj [[1790-ih]], gdje se počinje pričati o ''romantische Poesie'' ("romantičnoj poeziji") u krugu oko kritičara [[August Wilhelm Schlegel|Augusta]] i [[Karl Wilhelm Friedrich Schlegel|Friedricha Schlegela]], kao kontrast s "klasičnom poezijom", ali više u pojmovima duha nego pukog datiranja. Friedrich Schlegel u svom djelu ''Dijalog o poeziji'' (1800.) piše: "Tražim i nalazim romantiku među starijim modernistima, u Shakespeareu, u Cervantesu, u talijanskom pjesništvu, u onom dobu viteštva, ljubavi i priča, iz kojih su ovaj fenomen i sama ova riječ potekli."<ref>Ferber, 6–7</ref> I u francuskom i u njemačkom jeziku bliskost pridjeva romanu, u značenju prilično nove književne forme romana (duge priče), imala je ponešto učinka na značenje riječi u tim jezicima. Korištenje ovog pojma nije postalo tako brzo rašireno, i vjerojatno se više širilo u Francuskoj zbog njegovog stalnog korištenja u djelu ''[[De L'Allemagne]]'' (1813.) književnice [[Madame de Staël]], u opisu njezinih putovanja Njemačkom.<ref name="Ferber, 7">Ferber, 7</ref> U Engleskoj je [[William Wordsworth]] u uvodu svojih pjesama iz 1815 pisao o "romantičnoj harfi" i "klasičnoj liri",<ref name="Ferber, 7"/>. [[George Gordon Byron]] međutim [[1820.]], možda blago neiskreno piše, "Osjećam da u Njemačkoj, kao i u Italiji postoji velika borba oko onoga što oni zovu 'klasično' i 'romantično', pojmovi koji se u Engleskoj ne koriste kao klasifikacija, bar prije nego sam je napustio prije četiri ili pet godina".<ref>Christiansen, 241</ref> Tek od [[1820-ih]] romantizam sebe definira pod tim pojmom, dok [[1824.]] godine [[Francuska akademija]] povlači potpuno neučinkovit potez izdajući dekret kojim ga osuđuje u literaturi.<ref>Christiansen, 242.</ref> ===Vremenski period=== Period kojeg zovemo romantizam vremenski vrlo jako varira od države do države, kao i između različitih umjetničkih medija i područja razmišljanja. [[Margaret Drabble]] ga je opisala odnoseći se na područje književnosti kao približno razdoblje "između 1770. i 1848.",<ref>u svojem članku u ''Oxford Companion'', citat Day, 1</ref> s nekoliko slučajeva mnogo ranijih od [[1770.]] [[M. H. Abrams]] ga je u engleskoj književnosti smjestio između [[1789.]] ili [[1798.]] (ova posljednja godina se smatra tipičnom za njegov početak) i razdoblja oko 1830., što je nešto kasnije nego kod ostalih kritičara.<ref>Day, 1–5</ref> Ostali su predlagali raspon od [[1780.]] do [[1830.]]<ref>{{Cite book|title = British Literature 1780-1830|last = Mellor|first = Anne|publisher = Harcourt Brace & Co./Wadsworth|year = 1996.|isbn = 978-1413022537|location = NY|pages = |last2 = Matlak|first2 = Richard}}</ref> U drugim područjima i drugim zemljama period romantizma je vremenski značajno različit. Smatra se da se muzički romantizam, na primjer, ugasio kao prevladavajuća umjetnička struja tek oko [[1910.]], ali u ekstremnoj interpretaciji kompozicija ''Četiri posljednje pjesme'' ([[njemački|njem.]]: ''Vier letzte Lieder'') [[Richard Strauss|Richarda Straussa]] opisana je stilistički kao "kasnoromantična", a komponirana je tek [[1946.]]–[[1948.]]<ref>Edward F. Kravitt, ''[http://books.google.co.uk/books?id=WpR6Ja9eQzYC&pg=PA47&dq=%22Four+Last+Songs%22+%22Late+Romantic%22&hl=en&sa=X&ei=FC92T8K_JIWA8gPP3JCeDQ&ved=0CEAQ6AEwAQ#v=onepage&q=%22Four%20Last%20Songs%22%20%22Late%20Romantic%22&f=false The Lied: Mirror of Late Romanticism]'' (New Haven and London: Yale University Press, 1996): 47. {{ISBN|0-300-06365-2}}.</ref> Međutim, u većini područja period romantizma smatra se gotovim oko [[1850.]] ili prije. Rano razdoblje romantizma bilo je vrijeme rata; najprije [[Francuska revolucija|Francuske revolucije]] ([[1789.]]–[[1799.]]), kasnije i [[Napoleonski ratovi|Napoleonskih ratova]] do [[1815.]] Ovi su ratovi poslužili kao pozadina romantizmu, zajedno s političkim i društvenim nemirima koji su se u to vrijeme zbivali.<ref name="ReferenceA">Reidhead et al., "Norton Anthology of English Literature,"The Romantic Period – Volume D" (W.W. Norton & Company Ltd.) 2006.</ref> Prema riječima jednoga od pripadnika, [[Alfred de Vigny|Alfreda de Vignya]], ključna generacija francuskih romantičara rođenih između 1795. i 1805. "začeta je između bitaka i pohađala je školu praćena zvukom bubnjeva".<ref>Johnson (1991), str. 147, citat</ref> ===Kontekst i mjesto u historiji=== Preciznija karakterizacija i specifičnija definicija romantizma bila je predmetom debata na područjima historije ideja i [[historija književnosti|historije književnosti]] tokom cijelog [[20. vijek]]a, ali bez da se postigne veći konsenzus. Općenito je prihvaćeno da je romantizam bio dijelom [[protuprosvjetiteljstvo|protuprosvjetiteljstva]], reakcije protiv [[prosvjetiteljstvo|prosvjetiteljstva]]. Njegov odnos prema [[Francuska revolucija|Francuskoj revoluciji]] koja se zbila u vrlo ranoj fazi ovog perioda je značajan, ali jako ovisi o geografiji i pojedinačnim reakcijama. Većina romantičara bila je uglavnom progresivna u svom nazoru, ali značajan broj bio je ili je kasnije razvio konzervativan nazor,<ref>Day, 1–3; ultrakonzervativni romantičar bio je [[Joseph de Maistre]], ali mnogi romantičari, npr. Wordsworth, kretali su se iz mladenačkog radikalizma prema konzervativnom nazoru starijih godinama. [[Samuel Palmer]] je jedini objavio tekst koji se protivio ukidanju ''[[Corn Laws]]''.</ref> i nacionalizam je u mnogim zemljama bio čvrsto povezan s romantizmom, kao što je niže obrazloženo. Prema viđenju Isaiaha Berlina, romantizam je u filozofiji i historiji ideja narušio stoljeće dugu tradiciju racionalnosti na [[Zapadni svijet|Zapadu]], kao i ideju o moralnom apsolutu i dogovorenim vrijednostima, donoseći tako "nešto kao otapanje same ideje o objektivnoj istini".<ref>Berlin, str. 57.</ref> To je dovelo ne samo do nacionalizma, nego i do [[fašizam|fašizma]] i [[totalitarizam|totalitarizma]], od kojih će se društvo postepeno oporaviti tek nakon [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]].<ref>Nekoliko Berlinovih djela koja obrađuju ovu temu prikupljena su u referencirani rad.Vidi: Berlin, 34-47, 57-59, 183-206, 207-237.</ref> Berlin tvrdi da prema romantičarima, <blockquote>ono što je bitno u etici, politici, i estetici je autentičnost i iskrenost potrage za unutarnjim ciljevima i podjednako se odnosi i na individue i na grupe - države, nacije ili pokrete. To je najvidljivije u estetici romantizma, prema kojoj je ideja idealnih modela, platonske vizije idealne ljepote koju umjetnik nastoji prenijeti, doduše nesavršeno, na platno ili zvuk, zamijenjeno strastvenim vjerovanjem u duhovnu slobodu i individualnu kreativnost. Slikar, pjesnik ili kompozitor ne drže jednostavno ogledalo prirodi, svakako idealno, ali izmišljeno; oni ne imitiraju (doktrina mimeze), već kreiraju ne samo način nego i cilj kojeg slijede; ovi ciljevi predstavljaju samoekspresiju umjetnikove jedinstvene, unutarnje vizije, koju ako stave sa strane kao odgovor na pitanja nekog "vanjskog" glasa — crkve, države, javnog mnijenja, obiteljskih prijatelja, arbitara ukusa to se smatra činom izdaje jedinoga što opravdava egzistenciju onih koji su u bilo kojem smislu kreativni.<ref>Berlin, 57-58</ref></blockquote> [[File:John William Waterhouse The Lady of Shalott.jpg|thumb|left|300px|[[John William Waterhouse]], ''[[Dama od Shallotta]]'', 1888., prema pjesmi [[Alfred Tennyson|Alfreda Tennysona]]; kao mnoge druge [[Viktorijansko doba|viktorijanske]] slike, romantična je, ali ne spada u romantizam.]] [[Arthur Lovejoy]] je u svom eseju "Historija ideja" (''[[History of ideas|History of Ideas]]'') (1948.) pokušao prikazati teškoću definiranja romantizma, dok neki naučnici vide romantizam u biti kao kontinuum sa sadašnjošću. [[Robert Hughes]] ga smatra početnim trenutkom [[modernost]]i,<ref>[http://www.worldandi.com/newhome/public/2004/february/bkpub1.asp Linda Simon ''The Sleep of Reason'' by Robert Hughes]</ref> a neki mislioci kao [[Chateaubriand]], '[[Novalis]]' i [[Samuel Taylor Coleridge]] vide u njemu početak tradicije otpora [[prosvjetiteljstvo|prosvjetiteljskom]] racionalizmu: [[protuprosvjetiteljstvo]] <ref>''Three Critics of the Enlightenment: Vico, Hamann, Herder'', Pimlico, 2000. {{ISBN|0-7126-6492-0}} je jedna od mnogih [[Isaiah Berlin|Berlinovih]] publikacija o prosvjetiteljstvu i njegovi su neprijatelji puno učinili da populariziraju koncept protuprosvjetiteljstva koji se karakterizira, [[Relativizam|relativistički]], [[Racionalizam|anti-racionalistički]], [[Vitalizam|vitalistički]] i organski</ref><ref>Darrin M. McMahon, "The Counter-Enlightenment and the Low-Life of Literature in Pre-Revolutionary France" ''Past and Present'' br. 159 (maj 1998:77–112) str. 79 bilješka 7.</ref> koji je najtjesnije bio vezan za [[njemački romantizam]]. Raniju definiciju dao je [[Charles Baudelaire]]: "Romantizam se ne nalazi ni u izboru subjekta ni u točnoj istini, veću u tragu osjećaja."<ref>{{cite web|url=http://fr.wikisource.org/wiki/Salon_de_1846_%28Curiosit%C3%A9s_esth%C3%A9tiques%29#II._.E2.80.94_Qu.E2.80.99est-ce_que_le_romantisme.3F |title=Baudelaire's speech at the "Salon des curiosités Estethiques |language=fr |publisher=Fr.wikisource.org |date= |accessdate=24. august 2010.}}</ref> Kraj romantizma u nekim je područjima označen pojavom novog stila [[Realizam|realizma]], koji je obuhvatio književnost, posebno roman i dramu, slikarstvo, čak i muziku preko opere [[Verizam|verizma]]. Ovaj su pokret predvodili [[Balzac]] i [[Flaubert]] u književnosti i [[Courbet]] u slikarstvu, ali su i [[Stendhal]] i [[Goya]] bili važni začetnici realizma u svojim medijima. Stil romantizma, sad već uspostavljen kao uhodan i siguran stil protiv čega su se realisti bunili, nastavlja međutim prosperirati i razvijati se u mnogim područjima sve do kraja stoljeća i kasnije. Muzička djela nastala nakon [[1850.]] neki stručnjaci nazivaju "kasnoromantičkim", drugi "neoromantičkim" ili "postromantičkim", ali u drugim poljima ovi se termini ne koriste. Na engleskom govornom području pojam "viktorijanski" je u književnosti i slikarstvu dovoljan da karakterizira ovaj period, bez dodatne terminologije. Ranoromantični vizionarski optimizam i vjerovanje da je svijet u procesu velikih promjena i poboljšanja, u sjevernoj Evropi asnije je gotovo nestao i neke grane umjetnosti postale su konvencionalno političke i polemičke, pošto su se kreatori pokreta u tom području polemički angažirali protiv društva kakav je bio. U drugim zemljama, uključujući na vrlo različite načine i [[SAD]] i [[Rusija|Rusiju]], također je bio prisutan osjećaj o nastupajućim velikim promjenama. Prikaz jakih osjećaja u umjetnosti ostaje prioritetan, kao i egzotični i historijski ugođaji kojima su se romantičari isticali, ali u kasnijem periodu općenito se smanjilo eksperimentiranje s formom i tehnikom. Umjesto toga, eksperimentiranje je u slikarstvu zamijenila minuciozna tehnika, kao i u [[Tennyson]]ovim pjesmama. Ako ne baš realistička, umjetnost kraja [[19. vijek]]a bila je vrlo često ekstremno detaljna, a tadašnji autori su se ponosili dodavanjem originalnih detalja oko kojih se rani romantičari nisu zamarali. Mnoge ideje romantizma o prirodi i svrsi umjetnosti, osim zbog istaknute važnosti originalnosti, nastavile su biti važne i kasnijim generacijama i često su bile temelj modernim nazorima, usprkos opiranju nekih teoretičara. ==Književnost romantizma== {{See also|Romantična poezija}} {{Periodi u književnosti}} [[File:Henry Wallis - The Death of Chatterton.jpg|thumb|280px|left|[[Henry Wallis]], ''[[Chattertonova smrt]]'' (1856.). Prikaz događaja iz [[1770.]]: samoubojstvo trovanjem sedamnaestogodišnjeg pjesnika [[Thomas Chatterton|Thomasa Chattertona]]]] Romantizam u književnosti bio je obilježen kritikom prošlog umjetničkog razdoblja, razvio je kult "osjetljivosti" s posebnim naglaskom na osjetljive pojedince, žene i djece, na osjećaju izoliranosti umjetnika ili pripovjedača, te na štovanju prirode. Osim toga, mnogi su autori romantizma, kao [[Edgar Allan Poe]] i [[Nathaniel Hawthorne]], temeljili svoja djela na tematici nadnaravnog/[[okultizam|okultnog]] i na čovječjoj [[psihologija|psihologiji]]. Romantizam gleda na [[satira|satiru]] kao na nešto nedostojno pažnje, što je ostalo prisutno kao predrasuda do današnjih dana.<ref>Sutherland, James (1958.) [http://books.google.com/books?id=4kc4AAAAIAAJ&pg=PA1 ''English Satire''] str.1. Postoji nekoliko iznimki, najpoznatiji od njih je Bayron, koji je koristio satiru u nekoliko svojih najvažnijih djela. Bloom, str. 18.</ref> Preteče romantizma u engleskom pjesništvu nalazimo još sredinom [[18. vijek]]a, primjerice [[Joseph Warton|Josepha Warthona]] (upravnika [[Winchesterski koledž|Winchesterskog koledža]]) i njegovog brata [[Thomas Warton|Thomasa Wartona]], profesora poezije na [[Univerzitet u Oxfordu|Oksfordskom univerzitetu]].<ref name="John Keats page 106">John Keats. By Sidney Colvin, str. 106. Elibron Classics</ref> Joseph je uvijek tvrdio da su inventivnost i imagmainacija osnovne karakteristike pjesnika. [[Thomas Chatterton]] općenito se smatra prvim pjesnikom romantizma na engleskom govornom području.<ref name="Thomas Chatterton 1971, page 11">Thomas Chatterton, Grevel Lindop, 1972, Fyffield Books, str. 11.</ref> Škotski pjesnik [[James Macpherson]] utjecao je na razvoj romantizma internacionalnim uspjehom svog ciklusa pjesama o [[Ossian]]u objavljenih [[1762.]], koje su inspirirale [[Goethe]]a i mladog [[Walter Scott|Waltera Scotta]]. Prvi [[Gotička fikcija|gotički roman]], "Otrantski dvorac" (''[[The Castle of Otranto]]'') objavio je [[Horace Walpole]] [[1764.]] To je bio važan predznak ove struje romantizma, koja je davala naglasak na užasu i opasnosti i na egzotičnom piktoresknom ambijentu, što je reflektiralo i Walpoleovu ulogu arhitekta u oživljavanju [[gotika|gotičke]] arhitekture. ''[[Tristram Shandy]]'', roman englesko-irskog pisca [[Laurence Sterne|Laurencea Sternea]] ([[1759.]] – [[1767.]]) prezentira engleskoj književnoj publici čudljivu verziju antiracionalnog [[sentimentalistički roman|sentimentalističkog romana]]. ===Njemačka=== [[File:Des Knaben Wunderhorn III (1808).jpg|thumb|220px|Naslovnica trećeg sveska njemačkih pjesama ''[[Des Knaben Wunderhorn]]'' (sh. "Dječakov čarobni rog") iz [[1808.]]]] Za rani njemački utjecaj u razdoblju romantizma najviše je zaslužan [[Johann Wolfgang von Goethe]] sa svojim romanom ''[[Patnje mladog Werthera]]'' iz [[1774.]], toliko da su mladići diljem Evrope emulirali protagonista romana, mladog umjetnika s vrlo osjetljivim i strasnim temperamentom. U to je vrijeme teritorij Njemačke činilo mnoštvo malih nezavisnih država, a Goetheova djela imala su značajan utjecaj u razvoju zajedničkog [[nacionalizam|nacionalističkog]] osjećaja. Važan filozofski utjecaj u ono doba imao je njemački [[idealizam]] u djelima [[Johann Gottlieb Fichte|Fichtea]] i [[Friedrich Wilhelm Joseph Schelling|Friedrica Schellinga]], što je učinilo [[Jena|Jenu]] (u kojoj je živio Fichte, ali i Schelling, [[Hegel]], [[Schiller]] i braća [[Karl Wilhelm Friedrich Schlegel|Schlegel]]) centrom ranog [[njemački romantizam|njemačkog romantizma]] ("''Jenaer Romantik''"). Značajni pisci bili su [[Ludwig Tieck]], [[Novalis]] (''[[Heinrich von Ofterdingen]]'', 1799), [[Heinrich von Kleist]] i [[Friedrich Hölderlin]]. [[Heidelberg]] kasnije postaje centar njemačkog romantizma, gdje su se pisci i pjesnici kao [[Clemens Brentano]], [[Achim von Arnim]] i [[Joseph Freiherr von Eichendorff]] redovito sastajali u literarnim krugovima. Važni motivi njemačkog romantizma su putovanja, priroda, i [[nordijska mitologija|nordijski mitovi]]. Kasniji njemački romantizam, primjerice, [[Ernst Theodor Amadeus Hoffmann|Hoffmanov]] ''[[Der Sandmann]]'' ("Pjeskar") iz [[1817.]], i [[Joseph Freiherr von Eichendorff|Eichendorffova]] ''Das Marmorbild'' ("Mramorna statua") iz [[1819.]], bili su mračniji u svojim motivima i sadržavali su elemente [[gotički roman|gotičke pripovjetke]]. Važnost dječje nevinosti, važnost imaginacije, i rasne teorije u romantizmu, sve to kombinirano, dalo je prije svega u Njemačkoj jedinstvenu važnost [[narodna književnost|narodnoj književnosti]], neklasičnoj [[mitologija|mitologiji]] i [[dječja književnost|dječjoj književnosti]]. Brentano i von Arnim bili su značajni književnici koji su zajedno objavili zbirku narodnih priča u stihovima ''[[Des Knaben Wunderhorn]]'' (sh. "Dječakov čarobni rog" ili [[kornukopija]]) (1806.–1808.). Prva zbirka ''[[Kinder- und Hausmärchen]]'' ("Bajki za djecu") [[Braća Grimm|braće Grimm]] objavljena je [[1812.]]<ref>{{Cite book |last=Zipes |first=Jack |year=1988. |title=The Brothers Grimm: From Enchanted Forests to the Modern World |url=https://archive.org/details/brothersgrimmfro0000zipe |edition = 1. izdanje |publisher= Routledge |isbn=0-415-90081-6 |pages=str. 7. – 8.}}</ref> Za razliku od kasnijih djela [[Hans Christian Andersen|Hansa Christiana Andersena]], koji je objvljivao svoje izmišljene bajke na danskom jeziku od [[1835.]], ova njemačka zbirka se bar temeljila na pravim zabilježenim [[Folklor|narodnim pričama]], a braća Grimm ostaju dosljedni pripovjedačkom stilu iz prvih izdanja, iako su kasnije preradili neke dijelove. Jedan od braće, [[Jacob Grimm|Jacob]], objavljuje 1835. ''[[Deutsche Mythologie]]'' ("Njemačka mitologija"), opširni akademski rad o njemačkoj mitologiji.<ref>{{Cite book |last=Zipes |first=Jack| year=2000. |title=The Oxford Companion to Fairy Tales |url=https://archive.org/details/oxfordcompaniont0000zipe |publisher= Oxford University Press |pages=str. 13.–14. i 218.–219., |isbn=978-0-19-860115-9 }}</ref> Druga stilska linija prisutna u njemačkoj književnosti romantizma karakteristična je za [[Friedrich Schiller|Schillerov]] izrazito osjećajan jezik i opis fizičkog nasilja u svojoj drami ''[[Die Räuber]]'' ("Razbojnici") iz [[1781.]] ===Engleska=== [[File:Byronharlow.jpg|thumb|220px|[[George Henry Harlow]], [[Lord Byron]] oko 1816.]] U [[Engleska književnost|engleskoj književnosti]], ključne ličnosti pokreta romantizma su skupina pjesnika u koju spadaju [[William Wordsworth]], [[Samuel Taylor Coleridge]], [[John Keats]], [[Lord Byron]], [[Percy Bysshe Shelley]], i puno stariji [[William Blake]], a nakon njih slijedi [[John Clare]], zajedno s romanopiscima [[Walter Scott|Walterom Scottom]] i [[Mary Shelley]], te esejistima [[William Hazlitt|Williamom Hazlittom]] i [[Charles Lamb|Charlesom Lambom]]. Kao početak romantizma u Engleskoj smatra se publikacija zbirke pjesama "Lirske balade" (''[[Lyrical Ballads]]'') iz 1798., koje sadrže neke od najljepših pjesma Wordswortha i Coleridgea. Većina pjesama pripada Wordsworthu, u kojima je opjevao živote siromašnih u njegovom rodnom [[Lake District]]u, ili pjesnikove osjećaje prema prirodi. Osjećaji prema prirodi su najbolje izraženi u njegovoj dugoj pjesmi "Preludij" (''[[The Prelude]]''), objavljenoj nakon njegove smrti. Najdulja pjesma u zbirci je Coleridgeova "Balada starog mornara" ''[[The Rime of the Ancient Mariner]]'' u kojoj je očigledan "gotički" aspekt engleskog romantizma i egzotični ambijent, karakterističan za mnoga djela tog doba. U razdoblju njihovog djelovanja, na "[[Jezerski pjesnici|Jezerske pjesnike]]" (''Lake Poets'') uglavnom se gledalo kao na marginalnu grupu radikala, mada su dobivali podršku kritičara i pisca [[William Hazlitt|Williama Hazlitta]] i drugih. [[File:Anne-Louis Girodet-Trioson 006.jpg|thumb|220px|[[Anne-Louis Girodet de Roussy-Trioson|Anne-Louis Girodet]], ''[[Chateaubriand]]'' u Rimu, 1808.]] Za razliku od njih [[Lord Byron]] i [[Walter Scott]] brzo su postali slavni i imali su veliki utjecaj u cijeloj Evropi svojim djelima koja su eksperimentirala s dramom i nasiljem u egzotičnom i historijskom ozračju. Goethe je rekao za Byrona: "bez sumnje, najveći genij našeg vijeka".<ref>Christiansen, 215.</ref> Scott je dosegao gotovo trenutni uspjeh dugom narativnom pjesmom ''[[The Lay of the Last Minstrel]]'' iz 1805., zatim i [[epika|episkom pjesmom]] ''[[Marmion]]'' 1808. Događaji tih pjesama smješteni su u daleku škotsku prošlost, već prije opisanu u ''Ossianu''. Byron je imao sličan uspjeh s prvim dijelom "Hodočašća Childea Harolda" (''[[Childe Harold's Pilgrimage]]'') iz 1812. Objavljuje zatim četiri "Turske priče", sve u obliku dugih pjesama, prva od kojih je ''[[The Giaour]]'' iz 1813., napisane tokom njegovih putovanja kojima je obišao i Evropu pod otomanskom vladavinom. U to doba je "orijentalizirao" teme svojih pjesama, što je unijelo varijacije u klasičnu sliku "[[bajronovski junak|bajronovskog junaka]]". Scott je u međuvremenu svojim romanom ''[[Waverley (roman)|Waverley]]'' osnažio sam koncept [[historijski roman|historijskog romana]]. Radnja romana smještena je u [[1745.]] u vrijeme [[Jacobitski ustanak|Jakobitskog ustanka]]. Djelo je imalo ogroman uspjeh s velikom zaradom, a nakon njega slijedilo je još dvadeset romana, "[[Waverley Novels]]" u slijedećih 17 godina, čija radnja seže u prošlost do [[križarski ratovi|križarskih ratova]]. Scott je proučavao prošlost u svrhu pisanja svojih romana do mjere koja se prije nije viđala u književnosti.<ref>Christiansen, 192–196</ref> Za razliku od Njemačke, romantizam u engleskoj književnosti imao je vrlo malu povezanost s nacionalizmom. Na romantičare se često gledalo s nepovjerenjem zbog njihovih simpatija prema idealima [[Francuska revolucija|Francuske revolucije]], čiji je kolaps i zamjena s [[Napoleon I Bonaparte|Napoleonovom]] diktaturom bio pravi šok za sam pokret. Iako njegovi romani slave škotski identitet i historiju, Skot je bio uvjereni unionist. Mnogi su autori provodili mnogo vremena putujući, a jedno poznato druženje Byrona i [[Percy Bysshe Shelley|Shelleya]] na obalama [[Ženevsko jezero|Ženevskog jezera]] 1816. rezultiralo je stvaranjem utjecajnog romana ''[[Frankenstein]]'' Shelleyjeve buduće supruge [[Mary Shelley]] i [[novela|novele]] ''[[The Vampyre]]'' Byronovog lječnika [[John William Polidori|Johna Williama Polidorija]]. Iako postoje moderni kritičari koji ga podržavaju, kao na primjer [[Georg Lukács]], Scottovi romani danas se doživljavaju u svjetlu mnogih kasnijih djela koji su na njima utemeljeni, kao ''[[Lucia di Lammermoor]]'' [[Gaetano Donizetti|Gaetana Donizettija]] i [[Vincenzo Bellini|Bellinijevih]] ''[[I puritani]]'' (oba objavljena 1835.). Byron se danas najviše pamti po svojim kratkim tekstovima pjesama i uglavnom neromantičnoj prozi, pogotovo u njegovim pismima, te njegovoj nedovršenoj [[satira|satiri]] ''[[Don Juan (Byron)|Don Juan]]''.<ref>Christiansen, 197–200</ref> Za razliku od drugih romantičara, Byronov javnosti široko objavljen privatni život bio je ravan njegovim djelima i njegova smrt od bolesti u 36. godini života [[1824.]] godine dok je pomagao [[Grčki rat za nezavisnost]] čini se danas prikladnim romantičnim krajem, što dodatno učvršćuje legendu o njemu.<ref>Christiansen, 213–220</ref> Keats 1821. i Shelley 1822. umiru u Italiji, Blake (gotovo u 70. godini) umire 1827., a Coleridge uglavnom prestaje pisati u 1820-ima. Wordsworth je 1820-ih bio vrlo cijenjen i poštovan, ali relativno je malo pisao. Smatra se da je razdoblje romantizma u engleskoj književnosti završilo 1820-ih, iako su mnogi autori u slijedećim desetljećima promicali romantične ideje. Najznačajniji romanopisac na engleskom jeziku u razdoblju vrhunca romantizma, osim Waltera Scotta, bila je [[Jane Austen]]. Njezin uglavnom konzervativni nazor imao je malo toga zajedničkog s njezinim suvremenicima romantičarima. Čvrsto je vjerovala u pristojnost i društvena pravila, iako se nazire kritika istih u nekom djelima, pogotovo u ''[[Mansfield Park]]'' (1814.) i "Uvjerenje" (''[[Persuasion]]'') (1817.).<ref>Christiansen, 188–189</ref> Međutim, sredinom 19. vijeka pojavljuju se romani u jasnom romantičnom stilu [[Sestre Brontë|triju sestara Brontë]], od kojih su najznačajniji ''[[Jane Eyre]]'' autorice [[Charlotte Brontë]] i "Orkanski visovi" (''[[Wuthering Heights]]'') mlađe sestre [[Emily Brontë]], svi objavljeni 1847. Byron, Keats i Percy Shelley pisali su i dramska djela, ali s malim uspjehom u Engleskoj. Shelleyeva drama ''[[The Cenci]]''vjerojatno je najbolje napisano dramsko djelo, ali nije se izvodilo u engleskim pozorištima čitavo stoljeće nakon njegove smrti. Byronova djela, zajedno s prilagodbom svojim pjesama i Scottovih romana u dramska djela, bili su puno popularniji u kontinentalnoj Evropi, pogotovo u Francuskoj, a mnogi od njih su kasnije bili adaptirani u opere i izvode se do današnjih dana. Iako ondašnji pjesnici nisu imali mnogo uspjeha u engleskim pozorištima, ovaj je period ušao u legendu [[Shakespeare]]ovim izvedbama i vraćanju izvornim tekstovima uklanjanjem [[Augustanska književnost|augustanskih]] "poboljšanja". Najveći glumac ovog razdoblja, [[Edmund Kean]], vratio je tragični kraj u ''[[King Lear|Kralju Learu]]'';<ref>Bar je pokušao; Kean je glumio tragičnog Leara na vlastiti način. Publika to nije dobro prihvatila, i na žalost, vratio se na verziju [[Nahum Tate|}ahuma Tatea]] s komičnim završetkom, koji je bio standard od 1689. Vidi [[Stanley Wells]], "Introduction" from ''King Lear'' [[Oxford University Press]], 2000, str. 69.</ref> Coleridge je izjavio: “Gledati njegovu glumu je poput čitanja Shakespearea s bljeskom munja.”<ref>[[Samuel Taylor Coleridge|Coleridge, Samuel Taylor]], ''Table Talk'', 27 April 1823 in {{cite book|last1=Coleridge|first1=Samuel Taylor|last2=Morley|first2=Henry|title=Table Talk of Samuel Taylor Coleridge and The Rime of the Ancient Mariner, Christobel, &amp;c. |publisher=Routledge|location=New York|year=1884|page=38|url=http://books.google.com/books?id=OJIRAAAAYAAJ&pg=PA38}}</ref> ===Francuska=== Romantizam se relativno kasno razvio u [[Francuska književnost|francuskoj književnosti]], čak i kasnije nego u likovnoj umjetnosti. Peteča romantizma u [[18. vijek]]u, kult osjetljivosti, bio je asociran s [[Ancien regime]], a [[Francuska revolucija]] bila je više inspiracija za strane pisce nego za one koji su je doživjeli iz prve ruke. Prva značajna ličnost bio je [[François-René de Chateaubriand]], niži aristokrat, koji je ostao [[Rojalizam|rojalist]] i za vrijeme Francuske revolucije, i vratio se u Francusku za vladavine Napoleona iz egzila u Engleskoj i Americi. S njegovim režimom također nije imao laki odnos. Njegova djela, sva u prozi, obuhvaćaju nekoliko romana kao što je vrlo utjecajni ''[[René]]'' (1802.), u kojem je preduhitrio Bayrona u stvaranju lika [[Otuđenje (filozofija)|otuđenog heroja]], ali većim dijelom obuhvaćaju nedavnu historiju i politiku, vlastita putovanja, obranu religije i duha srednjeg vijeka (''[[Génie du christianisme]]'' 1802.) i konačno njegovu obimnu [[autobiografija|autobiografiju]] iz [[1830-ih]] i [[1840-ih]] ''[[Mémoires d'Outre-Tombe]]'' ("Sjećanja onkraj groba").<ref>Christiansen, 202–203, 241–242</ref> [[File:Victor Hugo-Hernani(1).jpg|thumb|left|"Bitka za ''[[Hernani (drama)|Hernani]]''" se zbila noću u kazalištu 1830.]] Nakon [[Burbonska restauracija|Burbonske restauracije]], francuski se romantizam razvija u živom svijetu pariškog teatra s prikazivanjima djela [[Shakespeare]]a, Schillera (ključnog autora romantizma u Francuskoj), te adaptacija Scotta i Byrona uz razne francuske autore, mnogi od kojih počinju pisati u kasnim 1820-im. Formirale su se skupine pro- i proturomantičara i izvođenja predstava su često pratili Cliques of pro- and anti-Romantics developed, and productions were often accompanied by raucous vocalizing by the two sides, uključujući i glasni uzvik jednog gledatelja 1822. da "Shakespeare, c'est l'aide-de-camp de Wellington" ("Shakespeare je [[Arthur Wellesley, vojvoda od Wellingtona|Wellingtonov]] [[aide-de-camp]]").<ref>Christiansen, 239–246, 240 quoted</ref> [[Alexandre Dumas]] je počeo kao kazališni pisac, s uspješnim nizom djela koji započinju s ''Henri III et sa cour'' (1829.). Kasnije je odlučio pisati romane, najčešće historijske avanture otprilike u Scottovoj maniri, najpoznatiji od kojih su ''[[Tri mušketira]]'' i ''[[Grof Monte Cristo]]'', oba napisana [[1844.]] [[Victor Hugo]] je 1820-ih objavljivao radove kao pjesnik, prije nego je postigao uspjeh s historijskom dramom ''[[Hernani (drama)|Hernani]]'' u kvazi-Shakespeareovskom stilu koja je postala poznata po izbijanju nemira na svojoj premijeri 1830.<ref>Christiansen, 244–246</ref> Kao i Dumas, on je u konačnici bio više poznat po svojim romanima, posebno ''[[Notre-Dame de Paris (roman)|Zvonarom crkve Notre-Dame]]'' (1831.), najpoznatijim od svih njegovih djela u njegovoj dugoj karijeri. Predgovor njegovog neprikazanog djela "Cromwell" važan je manifest francuskog romantizma sa svojom parolom "nema pravila, nema modela". Karijera [[Prosper Mérimée|Prospera Mériméea]] slijedio je sličan tok, danas je poznat kao stvaraoc priče ''[[Carmen (roman)|Carmen]]'', sa svojim romanom iz [[1845.]] [[Alfred de Vigny]] je ostao zapamćen kao dramaturg, s njegovim vjerojatno najljepšim djelom o životu engleskog pjesnika ''Chatterton'' (1835.). Najplodniji francuski pjesnici romantizma od [[1830-ih]] do [[1850-ih]] su [[Alfred de Musset]], [[Gérard de Nerval]], [[Alphonse de Lamartine]] i kitnjasti [[Théophile Gautier]], čije se plodno razdoblje pisanja u različitim oblicima nastavilo do njegove smrti [[1872]]. [[George Sand]] je preuzela od [[Germaine de Staël]] ulogu vodeće ženske spisateljice i bila je središnja figura pariške literarne scene, poznata po svojim romanima i kritici kao i po ljubavnim avanturama sa [[Chopin]]om i drugima.<ref>Christiansen, 130–138 on de Staël</ref> [[Stendhal]] je danas vjerojatno najviše cijenjen francuski romanopisac onog perioda, ali njegov je odnos s romantizmom vrlo složen. On je, naime, poznat po dubokom psihološkom prikazu svojih likova i svom realizmu, što su rijetko viđene kvalitete u fikcijskom pisanju doba romantizma. On je preživio [[Francuska invazija Rusije|francusko povlačenje iz Moskve]] [[1812.]], tako da ga fantazije o herojstvu i avanturi nisu posebno dirale. On se kao i [[Goya]] često smatra pretečom [[realizam|realizma]]. Njegova najvažnija djela su ''Le Rouge et le Noir'' (''[[Crveno i crno]]'', 1830.) i ''La Chartreuse de Parme'' (''[[Šartrez iz Parme]]'', [[1839.]]). ===Rusija=== [[File:Ruslan and Ludmila front page 1820.jpg|thumb| 210px|Naslovnica prvog izdanja [[Aleksandar Sergejevič Puškin|Puškinovih]] epskih [[bajka|bajki]] ''[[Ruslan i Ljudmila]]'', 1820.]] Rani ruski romantizam veže se za pisce [[Konstantin Batjuškov|Konstantina Batjuškova]] (''Pogled na obale Lete'', 1809.), [[Vasilij Žukovski]] (''Bard'', 1811.; ''Svetlana'', 1813.) i [[Nikolaj Karamzin]] (''Uboga Liza'', 1792.; ''Julia'', 1796.; ''Gradonačelnica Marta'', 1802.; ''The Sensitive and the Cold'', 1803.). Međutim, glavni predstavnik ruskog romantizma je je [[Aleksandar Sergejevič Puškin|Aleksandar Puškin]] (''Kavkaski zarobljenik'', 1820.–1821.; ''Braća razbojnici'', 1822; ''[[Ruslan i Ljudmila]]'', 1820.; ''[[Evgenij Onjegin]]'', 1825.–1832.). Puškinova su djela utjecala na mnoge pisce [[19. vijek]]a i donijeli su mu priznanje i reputaciju najvećeg ruskog pjesnika.<ref>{{cite web|url=http://www.faculty.virginia.edu/dostoevsky/texts/devil_pushkinbio.html|title=Alexander Sergeevich Pushkin (1799.–1837.)|publisher=University of Virginia Slavic Department|accessdate=1. august 2011.|archivedate=2019-04-01|archiveurl=https://web.archive.org/web/20190401220028/http://www.faculty.virginia.edu/dostoevsky/texts/devil_pushkinbio.html|deadurl=yes}}</ref> Ostali ruski pjesnici romantizma su [[Mihail Ljermontov]] (''[[Junak našeg doba]]'', 1839.), [[Fjodor Tjutčev]] (''Silentium!'', 1830), [[Jevgenij Baratinskij]] (''Eda'', 1826.), [[Anton Deljvig]], i [[Wilhelm Küchelbecker]]. Pod jakim utjecajem [[George Gordon Byron|Lorda Byrona]], Ljermontov je nastojao istražiti romantičarsko isticanje metafizičkog nezadovoljstva s društvom i samim sobom, dok Tjutčevljeve pjesme često opisuju prizore iz prirode i ljubavnu strast. Tjutčev je obično koristio kategorije kontrasta kao noć i dan, sjever i jug, san i java, kozmos i kaos, ukočeni svijet zime i proljeće prepuno života. Baratinskijev stil je po prirodi bio prvenstveno klasičan, zadržao se na modelima prethodnog vijeka. ===Katolička Evropa=== U pretežno [[Katolička crkva|rimokatoličkim]] zemljama, romantizam je bio manje izražen nego u Njemačkoj i Britanjiji, te se razvio kasnije kao posljedica Napoleonovih osvajanja. Književni romantizam bio je usko povezan s oživljavanjem nacionalnih osjećaja u malim i pokorenim zemljama i kulturalni nacionalizam bio je uvod u [[Revolucija 1848–1849.|revolucije 1848.-1849.]]. ====Poljska==== Kao početak [[Romantizam u Poljskoj|romantizma u Poljskoj]] uzima se objavljivanje prvih pjesama [[Adam Mickiewicz|Adama Mickiewicza]] [[1822.]], dok pokret završava s gušenjem [[Januarski ustanak|Januarskog ustanka]] iz [[1863.]] protiv [[Rusija|Rusije]]. Pokret je bio vrlo jako označen intereskom za poljsku historiju.<ref>Leon Dyczewski, ''Values in the Polish cultural tradition'' (2002) str. 183</ref> Poljski je romantizam oživio staru tradiciju [[sarmatizam|sarmatizma]] poljskog plemstva [[šlahta]] (''[[szlachta]]''). Oživljavaju se stare tradicije i običaji i stvara se pozitivan stav prema poljskom mesijanskom pokretu, isto tako i preko radova velikih poljskih pjesnika kao npr. Adam Mickiewicz ([[Pan Tadeusz]]), [[Juliusz Słowacki]] i [[Zygmunt Krasiński]] i pisaca proze kao [[Henryk Sienkiewicz]]. Ova bliska veza između poljskog romantizma i poljske historije postaje jedna od kvaliteta koje definiraju književnost u razdoblju romantizma u Poljskoj, što ga čini različitim u odnosu na druge države. Druge zemlje, naime, neće patiti od gubitka nacionalne državnosti kao što je to bio slučaj s Poljskom.<ref>Christopher J. Murray, ''Encyclopedia of the romantic era, 1760–1850'' (2004) svezak 2. str. 742.</ref> ====Italija==== [[File:Grecian-Gothic neoclassical-romantic style-contrast 1816-Repton.jpg|thumb|300px|Crtež koji tumači kontrast između neoklasičnog i romantičnog stila u arhitekturi i pejzažnoj umjetnosti (u tekstu je definiran kao "grčki i "gotički" stil), 1816.]] Romantizam u italijanskoj književnosti bio je minorni pokret, ali ipak značajan. On službeno počinje 1816. nakon što je [[Germaine de Staël]] napisala članak u časopisu ''Biblioteca italiana'' s naslovom ''Sulla maniera e l'utilità delle traduzioni'', čime poziva italijanku javnost da odbaci [[neoklasicizam]] i da započinje proučavanje novih autora iz drugih zemalja. Prije tog trenutka, [[Ugo Foscolo]] je već objavio pjesme u kojima se naslućuju romantične teme. Najznačajniji pisci romantizma u Italiji su [[Ludovico di Breme]], Pietro Borsieri i [[Giovanni Berchet]]. Poznatiji autori kao [[Alessandro Manzoni]] i [[Giacomo Leopardi]] bili su pod utjecajem [[prosvjetiteljstvo|prosvjetiteljstva]] s primjesama romantizma i klasicizma.<ref>{{cite book|title=La nuova enciclopedia della letteratura|publisher=Garzanti|location=Milan|year=1985.|pages=str. 829.}}</ref> ====Španija==== Romantizam se u Španiji razvio u poznati književni pokret s velikim brojem pjesnika i dramskih pisaca. Najpoznatiji španski pjesnik tog doba bio je [[José de Espronceda]]. Nakon njega slijedili su drugi pjesnici kao [[Gustavo Adolfo Bécquer]], [[Mariano José de Larra]] i dramski pisac [[José Zorrilla]], autor djela ''[[Don Juan Tenorio]]''.Prije njih valja spomenuti preromantičare [[José Cadalso|Joséa Cadalsa]] i [[Manuel José Quintana|Manuela Joséa Quintane]].<ref>Philip W. Silver, ''Ruin and restitution: reinterpreting romanticism in Spain'' (1997.) str. 13.</ref> Gluma [[Antonio García Gutiérrez|Antonia Garcíe Gutiérreza]] bila je adaptirana za produkciju opere ''Il trovatore'' ("Trubadur"). U [[Katalonija|Kataloniji]] i [[Galicija (Španija)|Galiciji]] došlo je do naglog porasta broja pisaca na lokalnim jezicima, kao npr. [[Jacint Verdaguer]] i u Galiciji [[Rosalía de Castro]], dvije osnovne figure nacionalnog buđenja i pokreta [[Renaixença]] i [[Rexurdimento]].<ref>Gerald Brenan, ''The literature of the Spanish people: from Roman times to the present'' (1965.) str. 364.</ref> ====Portugal==== Moderna portugalska poezija dodatno se razvila radom romantičarskog pisca [[Almeida Garrett|Almeide Garretta]], vrlo plodnog pisca koji je pridonio oblikovanju žanra svojim remek djelom ''[[s:pt:Folhas Caídas|Folhas Caídas]]'' (1853). Ovaj istinski osobni stil kasnog romantizma zadržati će se do početka [[20. vijek]]a, osobito kroz djela [[Alexandre Herculano|Alexandrea Herculanoa]], [[Cesário Verde|Cesária Verdea]] i [[António Nobre|Antónia Nobrea]]. Rana ekspresija portugalskog romantizma može se naći Hveć kod [[Manuel Maria Barbosa du Bocage|Manuela Marie Barbose du Bocagea]], pogotovo u njegovim sonetima iz kraja [[18. vijek]]a. ===Južna Amerika=== Na južnoamerički romantizam najviše je utjecao [[Esteban Echeverría]], čije je najplodnije razdoblje bilo 1830-ih i 1840-ih. Njegova djela obilježena su mržnjom prema argentinskom diktatoru [[Juan Manuel de Rosas|Juanu Manuelu de Rosasu]] i prepuna tema krvi i užasa. Echeverría je u opisu nasilja Rosasove diktature koristio metaforu klaonice. Brazilski romantizam dijeli se na tri različita perioda. Prvi period uglavnom se fokusirao na izgradnju osjećaja nacionalnog jedinstva, te je koristio ideal herojskog Indijanca. Neki primjeri ovog razdoblja su "''Iracema''" i "''O Guarani''" [[José de Alencar|Joséa de Alencara]], i zbirka pjesama "Pjesme prognanstva" (''Canção do Exílio'') [[Gonçalves Dias|Gonçalvesa Diasa]]. Drugo se razdoblje ponekad naziva [[ultraromantizam]] i karakterizira ga jak utjecaj evropskih tema i tradicija, kao što su [[melankolija]], tuga i očajanje za neuzvraćenom ljubavlju. Goethe i Lord Byron često se citiraju u tim djelima. Treće razdoblje karakterizira socijalno pjesništvo, pogotovo abolicionistički pokret, a najznačajniji predstavnik ovog razdoblja je [[Castro Alves]].<ref>Roberto González Echevarría and Enrique Pupo-Walker, ''The Cambridge History of Latin American Literature: Brazilian Literature'' (1996) svezak 2 str. 367.</ref> ===Sjeverna Amerika=== [[File:Cole Thomas The Course of Empire The Savage State 1836.jpg|thumb|300px|[[Thomas Cole]], ''[[Prokletstvo carstva]]: divljaštvo'' (1 od 5), 1836.]] Romantično pjesništvo u [[SAD|Sjedinjenim Američkim Državama]] započinje objavljivanjem pjesama "[[To a Waterfowl]]" američkog pjesnika [[William Cullen Bryant|Williama Cullena Bryanta]]. Preteča američke romantične [[Gotička fikcija|gotičke literature]] bili su [[Washington Irving]] s kratkim pričama "Legenda o sanjivoj dolini" (''[[The Legend of Sleepy Hollow]]'') iz [[1820.]] i ''[[Rip Van Winkle]]'' iz [[1819.]] Godine [[1823.]] [[James Fenimore Cooper]] objavljuje zbirku od pet priča "Priče o kožnoj čarapi" (''[[Leatherstocking Tales]]'') dajući naglasak na herojsku jednostavnost i žive opise pejzaža mitiziranog američkog zapada kojeg obitavaju "[[Plemeniti divljak|plemeniti divljaci]]", slični [[Rousseau]]ovoj filozofskoj teoriji, personaliziranoj u [[Uncas]]u, liku iz historijskog romana "Posljednji Mohikanac" (''[[The Last of the Mohicans]]''). Mračna poezija [[Edgar Allan Poe|Edgara Allana Poea]] karakterizirana pisanjem [[balada]] imala je veći utjecaj u Francuskoj nego u domovini. Američki romantični roman doseže vrhunac [[1850.]] objavljivanjem romana "Grimizno slovo" (''[[The Scarlet Letter]]'') [[Nathaniel Hawthorne|Nathaniela Hawthornea]]. Kod kasnijih [[Transcendentalizam|transcendentalističkih]] pisaca kao [[Henry David Thoreau|Henryja Davida Thoreaua]] i [[Ralph Waldo Emerson|Ralpha Walda Emersona]] još se uvijek nazire utjecaj romantizma, kao i u romantičnom realizmu [[Walt Whitman|Walta Whitmana]]. Poezija [[Emily Dickinson]], koju gotovo nitko nije čitao za njenog života i [[Herman Melville|Melvilleov]] roman ''[[Moby-Dick]]'' mogli bi se uzeti kao sažetak američke romantične književnosti. Početkom [[1880-ih]], međutim, psihološki i [[socialni realizam]] počinje istiskivati romantizam kao stil pisanja romana. ====Utjecaj evropskog romantizma na američke pisce==== Evropski pokret romantizma počinje vršiti utjecaj u Amerikama u ranom [[19. vijek]]u. Američki romantizam bio je višeznačan i individualistički kao i onaj evropski. Isto kao i evropski romantičari i oni američki su pokazali visoku razinu moralnog entuzijazma, odanost individualizmu, naglasak na intuitivnoj percepciji i pretpostavku da je priroda inherentno dobra, a društvo ispunjeno pokvarenošću.<ref name="George L 1997 p 613">George L. McMichael and Frederick C. Crews, eds. ''Anthology of American Literature: Colonial through romantic'' (6th ed. 1997) p 613</ref> Romantizam postaje popularan u američkoj politici, filozofiji i umjetnosti. Pokret se poziva na američki revolucionarni duh, kao i nastojanje ka oslobođenju od stroge religijske tradicije ranih naseobina. Romantičari su odbacivali i racionalizam i religijsko učenje. The Romantics rejected rationalism and religious intellect. Zalagali su se za otpor [[Kalvinizam|kalvinizmu]], koji podrazumjeva vjerovanje da je sudbina svakog pojedinca već predodređena. Pokret romantizma bio je začetnik [[Transcendentalizam|transcendentalizmu]] New Englanda, koji je opisivao manje restriktivni odnos između Boga i Svemira. Ova nova filozofija prikazuje individuu u osobnijem, intimnijem odnosu s Bogom. I transcendentalizam i romantizam Americi promicali su slične ideje, oba pokreta su davala prednost osjećajima ispred razuma, ličnu slobodu izražavanja nasuprot ograničenjima tradicije i običaja. To je često podrazumijevalo ushićeni odnos s prirodom. Orabrivalo se i odbacivanje grubog, krutog kalvinizma s obećanjem novog procvata američke kulture.<ref name="George L 1997 p 613"/><ref>"Romanticism, American," in ''The Oxford Dictionary of American Art and Artists'', Ann Lee Morgan (Oxford University Press, 2007.) [http://www.oxfordreference.com/views/ENTRY.html?subview=Main&entry=t238.e1140 online]</ref> Američki romantizam prigrlio je individualizam i odbacivao je ograničenja, kako neoklasicizma tako i religijske tradicije. Romantični pokret u Americi stvorio je novi književni žanr koji i danas ima utjecaj na američke pisce. Romani, kratke priče, i pjesme zamijenili su propovijedi i spise davnih vremena. Književnost romantizma bila je osobna, intenzivna i opisivala je emocije više od bilo kojeg djela neoklasične književnosti. Američka obuzetost slobodom postaje veliki izvor motivacije za romantične pisce i mnogi su bili oduševljeni slobodnim izražavanjem emocija bez velikog straha od ismijavanja i polemika. Davali su također veliki naglasak na psihološku karakterizaciju likova, a glavni lik najčešće pokazuje krajnju osjećajnost i uzbuđenost.<ref>The relationship of the American poet Wallace Stevens to Romanticism is raised in the poem [[Another Weeping Woman]] and its commentary.</ref> Djela romantizma razlikuju se od prethodnih djela zato jer se obraćaju široj publici, djelomično i zbog šire distribucije knjiga i njihove manje cijene.<ref name="ReferenceA"/> Razdoblje romantizma je karakteristično po povećanom broju žena spisateljica i po značajnom povećanju ženske čitateljske publike. ==Romantizam u likovnoj umjetnosti== {{See also|Slikarstvo romantizma}} [[File:Thomas Jones - The Bard (1774).jpg|thumb|300px|''Bard'', ulje na platnu velškog slikara [[Thomas Jones|Thomasa Jonesa]] iz 1774., karakteristična kombinacija romantizma i nacionalizma.]] Romantizam u vizualnim umjetnostima najprije se manifestirao u [[Pejzaž (likovni)|slikanju pejzaža]], kada su u ranim 1760-ima britanski umjetnici započeli sa slikanjem divljine i oluja, kao i [[gotika|gotičke arhitekture]]. [[Caspar David Friedrich]] i [[William Turner]] rođeni su s godinom dana razlike 1774. i 1775. i doveli su njemačko i englesko slikarstvo pejzaža do svog ekstrema upravo u razdoblju romantizma, iako su se obojica obrazovali kada su prvi oblici romantizma već bili prisutni u likovnoj umjetnosti. [[John Constable]], rođen 1776., bio je bliže engleskoj tradiciji slikanja pejzaža,ali njegove slike velikog formata, "šestostopaši" inzistirale su na herojskom statusu djea zavičaja u kojem je odrastao, što je bioizazov hijerarhiji kategorija koja je degradirala pejzažno slikarstvo na niži status. Turner je također slikao vrlo velike pejzaže, prije svega morske, kao i pejzaže sa sitnim figurama pretvarajući tako djelo u [[historijsko slikarstvo]] u maniri [[Claude Lorrain|Claudea Lorraina]], slično kasnobaroknom umjetniku [[Salvator Rosa|Salvadoru Rosi]] čiji su pejzaži sadržavali elemente koje su romantičari često koristili i ponavljali. Friedrich je pak mnogo koristio usamljene pojedinačne figure ili oblike kao npr. križeve postavljene unutar ogromnog pejzaža, "pretvarajući ih tako u sliku prolaznosti ljudskog života i predosjećanje smrti".<ref>Novotny, 96. – 101., 99. citat</ref> Drugi su umjetnici u svojim djelima izražavali osjećaje koji su se priklanjali mistici, mnogi od njih su tako napuštali klasično crtanje i proporcije. Među takve spadaju [[William Blake]] i [[Samuel Palmer]], drugi pripadnici romantičarskog umjetničkog pokreta [[Ancients]] u Engleskoj i [[Philipp Otto Runge]] u Njemačkoj. Kao i Friedrich, nitko od ovih umjetnika nije imao značajniji utjecaj na slikarstvo [[19. vijek]]a nakon njihove smrti. Tek je u [[20. vijek]]u došlo do njihovog ponovnog otkrića, iako je Blake bio otprije poznat kao pjesnik. Vodeći norveški slikar tog doba [[Johan Christian Dahl]] bio je pod jakim utjecajem Caspara Friedricha. Drugi romantičarski umjetnički pokret [[nazarenci]] smješten je u Rimu, a činili su ga njemački i austrijski slikari. Ovaj je pokret bio aktivan od [[1810.]] i krenuo je drugačijim putem, dajući naglasak na medievalizaciji historijskog slikarstva s religioznim i nacionalističkim temama.<ref>Novotny, 112–121</ref> [[File:Anne-Louis Girodet-Trioson 001.jpg|thumb|left|[[Anne-Louis Girodet de Roussy-Trioson]], ''[[Ossian]] prima duhove francuskih heroja'', 1800. – 1802.]] Romantizam se u francuskoj umjetnosti pojavio sa zakašnjenjem zbog jakog utjecaja [[neoklasicizam|neoklasicizma]] na akademskoj razini, ali u [[Napoleon I Bonaparte|napoleonskom]] periodu postaje sve više popularan, u početku u obliku historijskog slikarstva podređenog propagandi novog režima. Među najranijim primjerima režimskog romantičnog slikarstva je [[Anne-Louis Girodet de Roussy-Trioson|Girodetovo]] djelo ''[[Ossian]] prima duhove francuskih heroja'', za Napaleonov dvorac [[Château de Malmaison]]. Girodetov stari učitelj [[Jacques-Louis David]] bio je zbunjen i razočaran smjerom svog učenika, te je izjavio: "Ili je Girodet lud, ili ja ne znam ništa o likovnoj umjetnosti".<ref>Honour, 184. – 190., 187. citat</ref> Nova generacija francuske škole,<ref>Walter Friedlaender, ''From David to Delacroix'', 1974, remains the best available account of the subject.</ref> razvija vlastiti romantični stil, koji se uglavnom koncentrira na historijsko slikarstvo s političkom porukom. [[Théodore Géricault]] (1791. – 1824.) postigao je svoj prvi uspjeh sa slikom ''[[Chasseur u jurišu]]'', herojskoj vojnoj figuri inspiriranoj [[Rubens]]om, na [[Pariški Salon|Pariškom Salonu]] 1812., ali njegovo slijedeće bitno djelo, ''[[Splav Meduze]]'' iz 1821., postaje najveće dostignuće romantičnog historijskog slikarstva, sa u ono vrijeme snažnu antivladinom porukom. [[Eugène Delacroix]] (1798. – 1863.) postiže svoj prvi uspjeh na Salonu s djelima ''[[Danteov čamac]]'' (1822.), ''[[Pokolj na Hiosu]]'' (1824.) i ''[[Sardanapalova smrt]]'' (1827.). Druga od gore navedenih slika iz [[Grčki rat za nezavisnost|Grčkog rata za nezavisnost]], završena je iste godine Byronove smrti u istom ratu, a posljednja je inspirirana jednom od scena iz Byronovog djela. Uz [[Shakespeare]]a, Byron je bio inspiracija mnogih Delacroixovih djela. On je također dugo boravio u Sjevernoj Africi i naslikao mnoge scene arapskih ratnika jahača. Njegova slika ''[[Sloboda vodi narod]]'' (1830.) je zajedno s ''Meduzom'', jedna od najpoznatijih djela francuskog slikarstva romantizma. Termin "[[historijsko slikarstvo]]" koristi se još od italijanske [[renesansa|renesanse]] općenito za slikanje velike skupine figura, u romantizmu uistinu postaje slikarstvo historijskih scena, koje postaju dominantne u odnosu na one religijske i one s temom klasične mitologije.<ref>[http://www.metmuseum.org/toah/hd/roma/hd_roma.htm Heilbrunn Timeline of Art History]</ref> [[File:Cavalier gaulois pont d'iena RG am face.jpg|thumb|''Galski konjanik'' francuskog kipara [[Antoine-Augustin Préault|Antoinea-Augustina Préaulta]], [[Pont d'Iéna]], Pariz]] [[Francisco Goya]] je definiran kao "posljednji veliki slikar u čijoj su umjetnosti misao i promatranje uravnoteženi i kombinirani u oblikovanju besprijekornog jedinstva".<ref>Novotny, 142</ref> Međutim, do koje se mjere Goya može definirati romantičarem je složeno pitanje. U Španiji je naime još uvijek trajala borba za uvođenje vrijednosti [[Prosvjetiteljstvo|prosvjetiteljstva]], a Goya je bio jedan od njegovih pobornika. Demonska i antiracionalna čudovišta proizašla iz njegove mašte samo su površno nalik na one iz gotičkih fantazija u Sjevernoj Evropi, a on je u mnogo čemu ostao privržen [[klasicizam|klasicizmu]] i [[realizam|realizmu]] svog obrazovanja, te je s veseljem prigrlio realizam kraja [[19. vijek]]a.<ref>Novotny, 133. – 142.</ref> On je, međutim, više od bilo kojeg drugog slikara svog doba, bio primjer romantičnih vrijednosti prikazivanja umjetnikovih osjećaja i osobnog svijeta imaginacije.<ref>Hughes, 279. – 280.</ref> S ostalim romantičnim slikarima dijelio je također i slobodnije rukovanje kistom, s naglaskom na neravninama stvorenima potezom kista i na [[impasto|impastu]], što se u neoklasicizmu izbjegavalo u korist skromnijeg nanošenja boje. [[Kiparstvo]] je u velikoj mjeri pružalo otpor utjecaju romantizma, djelomično iz tehničkih razloga, pošto se najcjenjeniji materijal tog doba, [[mramor]], nije dao oblikovati u teatralne i otvorene geste. Vodeći evropski kipari tog doba, [[Antonio Canova]] i [[Bertel Thorvaldsen]], radili su u [[Rim]]u i bili su uvjereni [[neoklasicizam|neoklasičari]], nimalo voljni unijeti elemente srednjovjekovnog kiparstva, što bi mogao biti jedan od mogućih početaka romantične skulpture. Romantično kiparstvo razvilo se uglavnom u Francuskoj, dok je s izuzetkom nekolicine kipara primjerice [[Rudolf Maison|Rudolfa Maisona]] bilo gotovo nepostojeće u Njemačkoj.<ref>McKay, James, ''The Dictionary of Sculptors in Bronze'', Antique Collectors Club, London, 1995</ref> Najpoznatiji kipar tog pokreta u Francuskoj bio je [[François Rude]], najviše poznat kao neformalni predvodnik grupe kipara iz [[1830-ih]] smještene u blizini [[Slavoluk pobjede|Slavoluka pobjede]] u Parizu, [[David d'Angers|Davida d'Angersa]] i [[Auguste Préault|Augustea Préaulta]]. Préaultov brončani [[reljef (skulptura)|reljef]] ''Klanje'' ([[francuski|fr.]]: ''La Tuerie''), koji prikazuje strahote ratova s naglašenom strašću, izazvao je takav skandal na [[Pariški Salon|Pariškom Salonu]] [[1834.]] da je sam Préault bio otjeran iz ove godišnje izložbe sa zabranom izlaganja od čak dvadeset godina.<ref>Novotny, 397., 379.–384.</ref> Najznačajniji romantični kipar u Italiji bio je [[Lorenzo Bartolini]].<ref>{{cite book|title=Dizionario di arte e letteratura|publisher=Zanichelli|location=Bologna|year=2002.|pages= 544.}}</ref> <center><gallery widths="160px" heights="160px" perrow="5"> File:El Tres de Mayo, by Francisco de Goya, from Prado thin black margin.jpg|[[Francisco Goya]], ''[[Treći maj 1808.]], 1814. File:Theodore Gericault Raft of the Medusa-1.jpg|[[Théodore Géricault]], ''[[Splav Meduze]]'', 1819. File:La Liberté guidant le peuple - Eugène Delacroix - Musée du Louvre Peintures RF 129 - après restauration 2024.jpg|[[Eugène Delacroix]], ''[[Sloboda vodi narod]]'' 1830. File:The Fighting Temeraire, JMW Turner, National Gallery.jpg|[[William Turner]], [[''Tegljenje odvažne Téméraire na rezalište'']], 1839. </gallery></center> U Francuskoj se historijsko slikarstvo idealizirane srednjovjekovne i renesansne tematike naziva [[Stil Troubadour|''stilom Troubadour'']], pojam koji nema ekvivalenata u drugim državama, premda su se isti trendovi i tamo zbivali. Delacroix, [[Ingres]] i [[Richard Parkes Bonington]] svi su slikali u tom stilu, kao i manje poznati [[Pierre-Henri Révoil]] (1776. – 1842.) i [[Fleury-François Richard]] (1777. – 1852). Njihove su slike često malog formata, prikazuju intimne privatne ili anegdotske ili vrlo dramatične trenutke. Životi velikih umjetnika, kao primjerice [[Rafaello|Rafaella]] zabilježeni su s istim značajem kao životi vladara, a često su prikazivani i fikcijske figure. Fleury-Richardov ''Valentina od Milana jadikuje za muževom smrću'', prikazana je na Pariškom Salonu što označava početak tog stila, koji je trajao do sredine 19. vijeka, nakon čega je zamro pojavom akademskog historijskog slikarstva umjetnika kao [[Paul Delaroche]].<ref>Noon, throughout, especially str. 124.-155.</ref> [[File:Hayez, Fracesco - Crusaders Thirsting near Jerusalem - 1836-50.jpg|thumb|300px|[[Francesco Hayez]], ''Žedni križari u blizini Jeruzalema'']] Još jedan karakterističan trend romantizma bio je prikaz vrlo velikih apokaliptičnih historijskih scena, gdje se kombiniraju ekstremni prirodni fenomeni ili Božji bijes s ljudskom katastrofom u pokušaju da se nadmaši ''Splav Meduze''. Danas se često vuče analogija takvih likovnih djela s modernim prikazom katastrofe u holivudskim filmovima. Vodeći engleski slikar ovog stila bio je [[John Martin]]. U njegovim su slikama ljudske figure prikazivane u vrlo malom formatu kako bi se istaknula njihova beznačajnost i nemoć u odnosu na potrese i oluje, u pokušaju spašavanja od biblijskih nesreća ili događaja u [[posljednji dani (eshatologija)|posljednjim danima]]. Druga djela, uključujući i Delacroixovu ''[[Sardanapalova smrt|Sardanapalovu smrt]]'' prikazuju veće figure, inspirirana ranijim djelima, pogotovo [[Poussin]]a i [[Rubens]]a, ali s naglašenom emocionalnošću i specijalnim efektima. Mnogi drugi slikari u ostalim dijelovima Evrope prihvaćaju romantični stil: U Rusiji [[Orest Kiprenski]], [[Vasilij Tropinin]] i [[Ivan Ajvazovski]] koji se specijalizirao za prikaz morskih scena, te u Norveškoj [[Hans Gude]] sa svojim poznatim prikazima [[fjord]]ova. Vodeći umjetnik romantizma u Italiji bio je [[Francesco Hayez]] (1791. – 1882.) koji je djelovao sredinom 19. vijeka u Milanu. Njegova duga, plodna i vrlo uspješna karijera započela je u znaku neoklasicizma, potom je slijedilo dugo romantično razdoblje i na poslijetku završava kao sentimentalni slikar mladih djevojaka. Za njegovog romantičnog perioda stvorio je mnoge historijske prikaze u "trubadurskom" stilu, ali u vrlo velikom formatu, pod značajnim utjecajem [[Gian Battista Tiepolo|Tiepola]] i drugih kasnobaroknih italijanskih majstora. Književni romantizam u [[SAD]]-u imao je ekvivalent u vizualnim umjetnostima, najviše u isticanju neukroćene američke prirode u [[Pejzaž (likovni)|pejzažima]] umjetničke škole [[Škola Hudson River|Hudson River]]. Slikari kao [[Thomas Cole]], [[Albert Bierstadt]], [[Frederic Edwin Church]] i drugi često su prikazivali romantične teme u svojim djelima. Ponekad su slikali i drevne ruševine [[Stari svijet|Starog svijeta]], kao primjerice Churchevo djelo ''Izlazak Sunca u Siriji''. Ova su djela bila izraz gotskih osjećaja smrti i propadanja. Nastojali su također prikazati ideal romantizma o moćnoj prirodi koja će nadživjeti prolazne čovjekove tvorevine. Najčešće su nastojali raditi na način da se razlikuju od svojih evropskih kolega tako što su oslikavali isključivo američke scene i pejzaže. Ovu ideju o američkom identitetu u svijetu umjetnosti nalazimo u pjesmi [[William Cullen Bryant|W. C. Bryanta]], "Coleu, pjesniku, na polasku u Evropu" ([[engleski|eng.]]: ''To Cole, the Painter, Departing for Europe''), u kojoj Bryant potiče Colea da upamti snažne scene koje se mogu vidjeti samo u Americi. Neki su američki slikari promicali književnu ideju o “plemenitom divljaku” (kao npr. slika Alberta Bierstada ''[[The Rocky Mountains, Lander's Peak]]'') idealiziranim prikazivanjem života [[Sjevernoamerički Indijanci|Sjevernoameričkih Indijanaca]] u harmoniji s prirodom. Djela Thomasa Colea teže ka [[alegorija|alegoriji]], vrlo otvoreno u seriji slika ''[[Put života]]'' ([[engleski|en.]]: ''The Voyage of Life'') naslikanih u ranim 1840-ima, koje prikazuju etape života usred strašne i ogromne prirode. <center><gallery widths="160px" heights="160px" perrow="4"> File:Thomas Cole - The Voyage of Life Childhood, 1842 (National Gallery of Art).jpg|[[Thomas Cole]], ''[[Put života|Put života - djetinjstvo]]'', jedna od četiri scene iz serije slika ''[[Put života]]'', 1842. File:William Blake - Albion Rose - from A Large Book of Designs 1793-6.jpg|[[William Blake]], ''[[Albion]]'', 1794. - 1795. File:Le poeme de lAme-14-Louis Janmot-MBA Lyon-IMG 0497.jpg|[[Louis Janmot]], iz serije "Pjesma duše", prije 1854. File:Thomas Cole - The Voyage of Life Old Age, 1842 (National Gallery of Art).jpg|Thomas Cole, 1842., ''[[Put života|Put života - starost]]'' </gallery></center> ==Romantizam u muzici== {{See also|Muzika romantizma}} [[File:Beethoven.jpg|thumb|220px|[[Ludwig van Beethoven]], ulje na platnu [[Joseph Karl Stieler|Josepha Karla Stielera]], 1820.]] Romantizam u muzici je uglavnom njemački fenomen, toliko da ga jedno ugledno referentno djelo definira u pojmovima "uloge muzike u estetici njemačkog romantizma".<ref>Boyer 1961, 585.</ref> Druga francuska enciklopedija tvrdi da se njemački temperament općenito "može opisati kao dubok utjecaj romantizma na njemačke muzičare" i da jedini je istinski predstavnik romantizma u francuskoj muzici [[Hector Berlioz]], dok je u Italiji jedino veliko ime romantizma [[Giuseppe Verdi]], "neka vrsta opernog [Victora] Hugoa, obdarenog istinskim genijem za dramatične efekte". U svakom slučaju, velika popularnost njemačke romantične muzike pokrenula je, "što zbog imitacije, što iz reakcije", često nacionalistički inspiriranu modu među poljskim, češkim, mađarskim, ruskim i skandinavskim muzičarima, uspješnu više "iz nemuzičkih svojstava nego zbog istinske umjetničke vrijednosti samih djela".<ref>Ferchault 1957.</ref> [[File:NiccoloPaganini.jpeg|thumb|left|220px|[[Jean Auguste Dominique Ingres]], ''Portret [[Niccolò Paganini|Niccolòa Paganinija]]'', 1819.]] Premda pojam "romantizam" kad se odnosi na muziku podrazumjeva period od 1800-ih do 1850-ih, drugdje do 1900-ih, suvremeno korištenje "romantičnog" na muziku ne podudara se s izvornim značenjem. Jedno od najranijih korištenja ovog pojma u muzici nalazimo 1789. u djelu ''Mémoires'' [[André Grétry|Andréa Grétrya]].<ref>Grétre 1789.</ref> Ovo je korištenje pojma od posebnog interesa jer je to francuski pisani izvor o pojavi u kojoj su dominirali Nijemci, ali i zato što eksplicitno priznaje utjecaj [[Jean-Jacques Rousseau|Jeana-Jacquesa Rousseaua]] (on sam je između ostalog bio kompozitor) i time uspostavlja vezu s jednom od najutjecajnijih ličnosti na pokret romantizma općenito.<ref name="Samson 2001">Samson 2001.</ref> In 1810 [[Ernst Theodor Amadeus Hoffmann|Ernst Hoffmann]] je imenovao [[Wolfgang Amadeus Mozart|Mozarta]], [[Joseph Haydn|Haydna]] i [[Ludwig van Beethoven|Beethovena]] "trojicom majstora instrumentalne skladbe" koji "udišu jedan i isti romantični duh". On opravdava ovaj nazor na temelju dubine ekspresije ovih kompozitora i njihove markantne individualnosti. Prema Hoffmanovom mišljenju, u Haydnovoj muzici, prevladava "dječačko, spokojno raspoloženje", dok nas Mozart (npr. u [[Simfonija br. 39 (Mozart)|Simfoniji br. 39]]) "vodi u dubinu duhovnog svijeta", s elementima straha, ljubavi i tuge, "s predosjećajem beskonačnog… u vječnom plesu sfera". Beethovenova muzika, s druge strane, zrači osjećajem "čudovišnog i nemjerljivog",s boli beskrajne čežnje koja "gori u ašim prsima u potpuno koherentnom suglasju svih strasti".<ref>Hoffmann 1810, col. 632.</ref> Ovo uzdizanje u vrednovanju čistih emocija rezultirala je uzdizanju muzike iz podređene pozicije u odnosu na pisanu i vizualnu umjetnost u kojoj se nalazila u prosvjetiteljstvu. Pošto se muzika smatrala slobodnom od ograničenja razuma, likova, i bilo kojeg drugog određenog koncepta, mnogi su je autori, kao [[Wilhelm Heinrich Wackenroder|Wackenroder]] i [[Ludwig Tieck|Tieck]] kasnije i [[Friedrich Wilhelm Joseph Schelling|Schelling]] i [[Richard Wagner|Wagner]], smatrali nadmoćnom u odnosu na druge umjetnosti, onu koja najbolje može izraziti tajne svemira, evocirati svijet duha, beskonačnost i apsolut.<ref>Boyer 1961., str. 585. – 586.</ref> Kronološko podudaranje muzičkog i književnog romantizma trajalo je do sredine 19. vijeka, sve dok [[Richard Wagner]] nije ocrnio muziku [[Meyerbeer]]a i [[Hector Berlioz|Berlioza]] kao "[[neoromantizam|neoromantičnu]]": "Opera, na koju ćemo se sada vratiti, progutala je također i Berliozov neoromantizam kao punašnu ukusnu kamenicu, čija joj je probava dala novi svježi i bogat izgled".<ref>Wagner 1995., str. 77.</ref> Tek je krajem 19. vijeka novonastala naučna disciplina ''Musikwissenschaft'' ([[muzikologija]]), predložila razlikovanje između klasičnog perioda u muzici i onog romantičnog. Ključna figura ovog trenda bio je [[Guido Adler]], koji je smatrao Beethovena i [[Franz Schubert|Franza Schuberta]] ao tranzicijske, ali esncijalno klasične kompozitore, dok je romantizam dosegao potpunu zrelost tek s postbetovenovskom generacijom kompozitora kao što su [[Frédéric Chopin]], [[Robert Schumann]], Berlioz, i [[Franz Liszt]]. Iz Adlerovog viđenja, vidljivih u knjigama kao ''Der Stil in der Musik'' (1911.), kompozitori [[Nova njemačka škola|Nove njemačke škole]] i razni nacionalistički kompozitori kasnog 19. vijeka nisu bili romantičari već "moderni" ili "realisti" (po analogiji iz područja slikarstva i književnosti) i takva podjela ostaje dominantna kroz prve dekade 20. vijeka.<ref name="Samson 2001"/> U drugoj četvrtini 20. vijeka, svijest da je početkom 1900-ih došlo do radikalnih promjena u muzičkoj sintaksi izazvala je novi preokret u historijskom gledištu, stoga se prijelaz u novo stoljeće gleda kao razdoblje odlučujućeg prekida s muzičkom prošlošću. To je pak dovelo historičare muzike kao [[Alfred Einstein|Alfreda Einsteina]]<ref>Einstein 1947.</ref> da produži "romantičnu eru" u muzici kroz cijeli 19. vijek i prvu dekadu 20. vijeka. Ta je ideja ostala u nekim standardnim referentnim djelima kao ''[[The Oxford Companion to Music]]''<ref>Warrack 2002.</ref> i [[Donald Jay Grout|Groutova]] ''History of Western Music''<ref>Grout 1960., str. 492.</ref>, ali je doživjela i kritike. Ugledni njemački muzikolog [[Friedrich Blume]], glavni urednik prvog izdanja ''[[Die Musik in Geschichte und Gegenwart]]'' (1949. – 1986.), prihvatio je raniju poziciju da klasicizam i romantizam zajedno predstavljaju jedinstveni period koji je počeo sredinom 18. vijeka, ali istovremeno tvrdi da se taj period nastavio u 20. vijek, uključujući njegov razvoj između dva svjetska rata u obliku [[ekspresionizam|ekspresionizma]] i [[neoklasicizam|neoklasicizma]].<ref>Blume 1970.; Samson 2001.</ref> Ovo je stajalište prisutno i u nekim istaknutim suvremenim referentnim djelima kao što je ''[[New Grove Dictionary of Music and Musicians]]''<ref name="Samson 2001"/> i novo izdanje ''[[Musik in Geschichte und Gegenwart]]''.<ref>Wehnert 1998.</ref> <center><gallery widths="160px" heights="160px" perrow="4"> File:Barabas-liszt.jpg|[[Franz Liszt]], 1847 File:Eugène Ferdinand Victor Delacroix 043.jpg|[[Eugène Delacroix]], ''Portret [[Frédéric Chopin|Frédérica Chopina]],'' 1838. [[File:Chopin-scheffer.jpg|[[Frédéric Chopin]]]] Image:Giuseppe Verdi by Giovanni Boldini.jpg|[[Giovanni Boldini]], ''Portret [[Giuseppe Verdi|Giuseppea Verdija]]'', 1886 File:Robert Schumann 1839.jpg|[[Robert Schumann]], 1839 File:Hector Berlioz.jpg|[[Hector Berlioz]], 1850 File:Richardwagner1.jpg|[[Richard Wagner]], c. 1870s Image:Giacomo Meyerbeer nuorempana.jpg|[[Giacomo Meyerbeer]], 1847 File:Mendelssohn Bartholdy.jpg|[[Felix Mendelssohn]], 1839 </gallery></center> Prema suvremenoj muzičkoj kulturi, romantični muzičar slijedio je senzibilitet publike srednje klase umjesto dvorskog patrona, kao što je bio slučaj s ranijim muzičarima i kompozitorima. Javnu ličnost tog doba karakterizirala je nova generacija virtuoza koja je postala poznata po svojim solo nastupima, što je utjelovljeno u koncertnim turnejama [[Paganini]]ja i [[Liszt]]a. Dirigent počinje biti značajna figura, o je čijem umijeću ovisila interpretacija sve složenijih glazbenih djela.<ref>Christiansen, 176–78.</ref> ==Romantizam izvan umjetnosti== [[File:Gallen Kallela The Forging of the Sampo.jpg|thumb||220px|[[Akseli Gallen-Kallela]], "Kovanje Sampoa" (''The Forging of the Sampo),'' 1893. Ovaj finski umjetnik tražio je inspiraciju u finskom "nacionalnom epu", ''[[Kalevala|Kalevali]]'']] ===Nauka=== Pokret romantizma je utjecao na mnoge aspekte intelektualnog života, stoga su romantizam i nauka bile u jakoj vezi, posebno u periodu od 1800. do 1840. Na mnoge načnike su utjecale razne verzije djela ''[[Naturphilosophie]]'' [[Johann Gottlieb Fichte|Johanna Gottlieba Fichtea]], kao i djela [[Friedrich Wilhelm Joseph von Schelling|Schellinga]], [[Georg Wilhelm Friedrich Hegel|Hegela]] i drugih. Bez da napuštaju [[empirizam]], nastojali su svojim radom otkriti ono što su oni doživljavali kao jedinstvenu i organsku prirodu. Engleski naučnik Sir [[Humphry Davy]], istaknuti romantični mislilac, tvrdio je da razumijevanje prirode zahtjeva “stav divljenja, ljubavi i obožavanja, […] osobni doživljaj.”<ref>Cunningham, A., and Jardine, N., ed. ''Romanticism and the Sciences,'' str.15.</ref> Vjerovao je da je znanje dostupno samo onima koji iskreno cijene i poštuju prirodu. Samorazumijevanje je važan aspekt romantizma. Ono ima manje veze s čovjekovom sposobnošću razumijevanja prirode (kroz čisti razum) i stoga kontroliranja iste, a više veze s emotivnom privlačnošću povezivanja s prirodom i njenog razumijevanja kroz harmoničnu koegzistenciju.<ref>Bossi, M., and Poggi, S., ed. ''Romanticism in Science: Science in Europe, 1790–1840,'' p.xiv; Cunningham, A., and Jardine, N., ed. ''Romanticism and the Sciences,'' str.2.</ref> ===Historiografija=== Romantizam je vrlo jako, neki će reći i štetno djelovao na [[Historiografija|pisanje historije]].<ref>{{cite book|author=E. Sreedharan|title=A Textbook of Historiography, 500 B.C. to A.D. 2000|url=http://books.google.com/books?id=jJVoi3PIejwC&pg=PR9|year=2004.|publisher=Orient Blackswan|pages=str. 128.–168.}}</ref> [[Thomas Carlyle]] bio je vrlo utjecajan engleski esejist koji je kasnije postao historičar. Osmislio je i objasnio pojam "obožavanja heroja",<ref>u svojim objavljenim predavanjima ''On Heroes, Hero-Worship, and The Heroic in History'' iz 1841,</ref> izdašno je i nekritički hvalio jake vođe kao [[Oliver Cromwell|Olivera Cromwella]], [[Fridrik II. Veliki|Fridrika Velikog]] i [[Napoleon I Bonaparte|Napoleona]]. Romantični nacionalizam imao je u velikoj mjeri negativne efekte na pisanje historije 19. vijeka, pošto je svaka nacija imala tendenciju stvaranja vlastite verzije historije, a kritički stav, često i cinizam, ranijih historičara većinom je zamijenjen tendencijom stvaranja romantičnih priča s jasno određenim herojima i zlikovcima.<ref>{{cite book|author=Ceri Crossley|title=French Historians and Romanticism: Thierry, Guizot, the Saint-Simonians, Quinet, Michelet|url=http://books.google.com/books?id=ovaIAgAAQBAJ|year=2002.|publisher=Routledge|isbn=978-1-134-97668-3}}</ref> Nacionalistička ideologija ovog perioda davala je veliki naglasak na rasnoj koherenciji, drevnosti vlastitog naroda i imala je tendenciju veoma precijeniti kontinuitet između prošlih razdoblja i današnjice stvarajući tako nacionalne mitove. Historičari 20. vijeka uložili su velike napore u suzbijanju tih romantičnih historijskih mitova stvorenih u 19. vijeku. ===Teologija=== U pokušaju da odijele i zaštite teologiju od naučnog [[redukcionizam|redukcionizma]], njemački postprosvjetiteljski teolozi 19. vijeka vođeni [[Friedrich Schleiermacher|Friedrichom Schleiermacherom]] i [[Albrecht Ritschl|Albrechtom Ritschlom]] krenuli su drugim smjerom. Primijenili su romantični pristup ukorjenjivanja religije u unutarnji svijet ljudskog duha, tako da čovječja osjećajnost i osjetljivost prema duhovnim pitanjima sadrži religiju.<ref>Philip Clayton and Zachary Simpson, eds. ''The Oxford Handbook of Religion and Science'' (2006) str. 161.</ref> ==Romantizam i nacionalizam== {{Main|Romantični nacionalizam}} [[File:Wappers - Episodes from September Days 1830 on the Place de l’Hôtel de Ville in Brussels.JPG|thumb|300px|[[Egide Charles Gustave Wappers]], ''Epizoda iz Belgijske Revolucije 1830.,'' Musée d'Art Ancien, [[Brussels]], 1834., romantični prikaz zbivanja belgijskog slikara.]] [[File:Fra Hardanger Gude.jpg|thumbnail|300px|[[Hans Gude]], ''Fra Hardanger,'' 1847. Primjer norveškog romantičnog nacionalizma.]] Jedna od ključnih ideja i najtrajnije naslijeđe romantizma je ideja nacionalizma, koja je postala središnja tema romantične umjetnosti i političke filozofije tog doba. Od samih početaka ovog pokreta, fokusiranog na razvoj nacionalnih jezika i [[folklor]]a i davanja značenja lokalnim običajima i tradicija, do pokreta koji će nanovo iscrtati mapu Evrope i dovesti do poziva na samoopredjeljenje nacija, nacionalizam je bio jedan od ključnih medija romantizma, njegove uloge, izražaja i misli. Jedna od najvažnijih funkcija pozivanja na [[srednji vijek]] u to doba bila je ona nacionalistička, a popularna i epska poezija bili su njeni instrumenti. To je vidljivo u Njemačkoj i Irskoj, gdje se oživljavao fundamentalni germanski i keltski supstrat prisutan prije romanizacije i latinizacije, kao i u Kataloniji koja je oživljavala katalonstvo prije hispanizacije katoličkih svećenika u 15. vijeku, kad je aragonska kruna spojena s kastiljskim plemstvom. Rani romantični nacionalizam bio je snažno inspiriran [[Rousseau]]om, te idejama [[Johann Gottfried von Herder|von Herdera]] i njegovom tvrdnjom iz 1784. da geografija formira gospodarstvo ljudi i oblikuje njihove običaje i društvo. Prirod nacionalizma se, međutim, dramatično mijenja nakon [[Francuska revolucija|Francuske revolucije]] s [[Napoleon I Bonaparte|Napoleonovim]] dolaskom na vlast i reakcijama drugih nacija. Napoleonov nacionalizam i [[republikanstvo]], djelovali su u početku kao inspiracija pokretima u drugim nacijama: samoopredjeljenje i svijest o nacionalnom jedinstvu bile su navedene kao dva razloga zašto je Francuska sposobna pobijediti druge zemlje na bojnom polju. Ali nakon što je [[Francuska Prva Republika]] postala [[Prvo Francusko Carstvo]], Napoleon više nije inspiracija za nacionalizam, već nacionalizam postaje instrument borbe protiv njega. U [[Prusija|Prusiji]] je razvoj duhovne obnove kao sredstva za borbu protiv Napoleona, zagovarao između ostalih i [[Johann Gottlieb Fichte]], učenik [[Immanuel Kant|Immanuela Kanta]]. Riječ ''[[Volkstum]]'', ili nacionalnost, stvorena je na njemačkom jeziku kao dio otpora protiv tada osvajačkog cara. Fichte je izrazio jedinstvo jezika i nacije u svom obraćanju "njemačkoj naciji" 1806.: <blockquote>Oni koji govore isti jezik združeni su jedni s drugim višestrukošću nevidljivih veza po samoj naravi, puno prije nego što ljudska umjetnost počinje; oni razumiju jedan drugog i imaju moć nastavljanja da se sve jasnije i jasnije sami razumiju; oni pripadaju zajedno i po naravi su jedno i čine neodvojivu cjelinu.... Tek kada se svaki narod, prepušten sebi, razvije i formira u skladu sa svojom osobitom kvalitetom i tek kada se u svakom narodu svaki pojedinac razvije u skladu s tom općom kvalitetom te u skladu sa svojom osobitom kvalitetom - tada i samo tada pojavit će se manifestacija božanstvenosti u svojem istinskom ogledalu kao što bi trebala biti.<ref name="Fichte">{{cite web | url=http://www.fordham.edu/halsall/mod/1806fichte.asp | title=Address to the German Nation | publisher=Fordham University | date=1806 | accessdate=October 1, 2013 | author=Fichte, Johann | archive-date=2014-08-14 | archive-url=https://web.archive.org/web/20140814170610/http://www.fordham.edu/halsall/mod/1806fichte.asp }}</ref></blockquote> Ovaj nacinalistički nazor inspirirao je mnoge autore kao npr. [[Braća Grimm|braću Grimm]] na prikupljanje narodnih priča, na oživljavanje starih epova kao nacionalnih i izmišljanje novih epova predstavljajući ih kao stare, kao primjerice ''[[Kalevala|Kalevale]]'' sastavljene od starih finskih priča i folklora ili ''[[Ossian]]a'' čije je predstavljen antičko porijeklo potpuno izmišljeno. Ideja da su bajke, osim ako su kontaminirane vanjskim književnim izvorima, ostale očuvane u izvornom obliku tisuće godina nije bila tipična samo za romantične nacionaliste, ali se odlično uklapala u njihov stav da te priče izražavaju iskonsku prirodu ljudi. Braća Grimm su npr. odbacili mnoge priče koje su sakupili zbog njihove sličnosti s pričama [[Charles Perrault|Charlesa Perraulta]], što je po njihovom mišljenju bio dokaz da nisu autentično njemačke.<ref>Maria Tatar, ''The Hard Facts of the Grimms' Fairy Tales'', p. 31 {{ISBN|0-691-06722-8}}</ref> ''[[Trnoružica]]'' je preživjela u njihovoj zbirci samo zato jer ih je priča o [[Brynhildr]] uvjerila da je figura uspavane princeze autentično njemačka. Romantizam je igrao ključnu ulogu u nacionalnom buđenju mnogih srednjeevropskih naroda koji nisu imali svoje nacionalne države, isto kao i u [[Poljska|Poljskoj]], koja je izgubila nezavisnost nakon što je ruska vojska za vrijeme [[Nikola I., ruski car|Nikole I]] ugušila [[Novembarski ustanak]]. Oživljavanje i reinterpretacija drevnih mitova, običaja i tradicija od strane romantičnih pjesnika i slikara poticala je razlikovanje vlastitih kultura od kultura dominantnih nacija i kristaliziranje mitografije romantičnog nacionalizma. Patriotizam, nacionalizam, revolucija i oružana borba za nezavisnost postale su također popularne teme u umjetnosti tog perioda. ==Galerija== ;Počeci romantizma u 18. vijeku <center><gallery widths="160px" heights="160px" perrow="4"> File:Shipwrec-vernet.jpg|[[Joseph Vernet]], 1759, ''Brodolom'' File:Joseph Wright 004.jpg|[[Joseph Wright of Derby|Joseph Wright]], 1774, ''Špilja u večernjim satima'', [[Smith College|Smith College Museum of Art]], [[Northampton, Massachusetts]] File:John Henry Fuseli - The Nightmare.JPG|[[Henry Fuseli]], 1781, ''Noćna mora'', neoklasični umjetnik čije su teme često nagovještavale romantizam File:Philipp Jakob Loutherbourg d. J. 002.jpg|[[Philip James de Loutherbourg]], ''[[Coalbrookdale noću]]'', 1801., važno mjesto engleske [[Industrijska revolucija|industrijske revolucije]] </gallery></center> ;Francusko romantično slikarstvo <center><gallery widths="160px" heights="160px" perrow="4"> File:An Officer of the Imperial Horse Guards Charging.jpg|[[Théodore Géricault]], ''[[Chasseur u jurišu]]'', oko 1812. File:IngresDeathOfDaVinci.jpg|[[Ingres]], ''Smrt Leornarda da Vincija'', 1818., jedan od njegovih djela u [[stil Troubadour|stilu Troubadour]] File:Eugène Delacroix - Collision of Moorish Horsemen - Walters 376.jpg|[[Eugène Delacroix]], ''Sudar maurskih konjanika'', 1843.–1844. File:Eugène Delacroix - The Bride of Abydos - WGA06224.jpg|[[Eugène Delacroix]], ''Nevjesta iz Abidosa'', prema Byronovoj poemi </gallery></center> ;Ostalo <center><gallery widths="160px" heights="160px" perrow="4"> File:Waterfalls at Subiaco Joseph Anton Koch.jpeg|[[Joseph Anton Koch]], ''Slapovi u Subiacu'' 1812.–1813. File:James Ward - Gordale Scar (A View of Gordale, in the Manor of East Malham in Craven, Yorkshire, the Property of Lord Ribblesdale) - Google Art Project.jpg|[[James Ward (artist)|James Ward]], 1814.–1815., ''Gordale Scar'' File:John Constable The Hay Wain.jpg|[[John Constable]], 1821, ''[[Kola sa sijenom]]'', jedan od Constableovih velikih "šestostopaša" File:J.C. Dahl - Eruption of the Volcano Vesuvius - Google Art Project.jpg|[[J. C. Dahl]], 1826., ''Erupcija [[Vezuv]]a,'' jedan od najbližih Friedrichovih sljedbenika File:The Wood of the Self-Murderers.jpg|[[William Blake]], c. 1824–27, ''[[Gaj samoubojica: Harpije i samoubojice]]'', [[Tate]] File:Karl Brullov - The Last Day of Pompeii - Google Art Project.jpg|[[Karl Brjulov]], ''[[Zadnji dan Pompeja]], 1833., [[Ermitaž]], [[Sankt Peterburg]], Rusija File:Turner-The Burning of the Houses of Lords and Commons.jpg|[[William Turner]], ''[[Požar u Domu lordova i Domu komuna]]'' (1835), [[Muzej umjetnosti u Philadelphiji]] File:Hans Gude--Vinterettermiddag--1847.jpg|[[Hans Gude]], ''Zimsko poslijepodne'', 1847., [[Nacionalna galerija Norveške]], [[Oslo]] File:Hovhannes Aivazovsky - The Ninth Wave - Google Art Project.jpg|[[Ivan Ajvazovski]], 1850., ''[[Deveti val]]'', [[Ermitaž]], [[Sankt Peterburg]], Rusija File:John Martin - Sodom and Gomorrah.jpg|[[John Martin (painter)|John Martin]], 1852., ''Uništenje Sodome i Gomore'', [[Laing Art Gallery]] File:twilight wilderness big.jpeg|[[Frederic Edwin Church]], 1860., ''Sumrak u divljini'', [[Cleveland Museum of Art]] File:Albert Bierstadt - The Rocky Mountains, Lander's Peak.jpg|[[Albert Bierstadt]], 1863, ''[[The Rocky Mountains, Lander's Peak]]'' </gallery></center> ==Autori romantizma== {{columns-list| * [[Jane Austen]] * [[William Blake]] * Familija Brontë - [[Emily Brontë]], [[Charlotte Brontë]], [[Anne Brontë]] * [[Robert Burns]] * [[George Gordon Byron|Lord Byron]] * [[Thomas Carlyle]] * [[Samuel Taylor Coleridge]] * [[Alexandre Dumas]] * [[Maria Edgeworth]] * [[Ralph Waldo Emerson]] * [[Johann Wolfgang von Goethe]] * [[Nathaniel Hawthorne]] * [[Victor Hugo]] * [[Washington Irving]] * [[John Keats]] * [[Herman Melville]] * [[Edgar Allan Poe]] * [[Mary Robinson (poet)|Mary Robinson]] * [[George Sand]] * [[Walter Scott]] * [[Mary Shelley]] * [[Percy Bysshe Shelley]] * [[Henry David Thoreau]] * [[William Wordsworth]] }} ==Mislioci romantizma== ===Teoretičari=== {{columns-list| * [[Jean-Jacques Rousseau]] * [[Johann Gottfried von Herder]] * [[Johann Gottlieb Fichte]] * [[Friedrich Wilhelm Joseph von Schelling|Friedrich Schelling]] * [[August Wilhelm Schlegel]] * [[Friedrich Schlegel]] * [[Novalis|Friedrich von Hardenberg]] * [[Ludwig Tieck]] * [[Friedrich Schleiermacher]] * [[Wilhelm von Humboldt]] * [[Théophile Gautier]] * [[Victor Hugo]] * [[Charles Baudelaire]] }} ===U 20. vijeku=== {{columns-list| * [[Gerald Abraham]] * [[M. H. Abrams]] * [[Donald Ault]] * [[Jacques Barzun]] * [[Ian Bent]] * [[Isaiah Berlin]] * [[Tim Blanning]] * [[Harold Bloom]] * [[Friedrich Blume]] * [[James Chandler]] * [[Jeffrey N. Cox]] * [[Carl Dahlhaus]] * [[Northrop Frye]] * [[Peter Kitson]] * [[Philippe Lacoue-Labarthe]] * [[Paul de Man]] * [[Jerome McGann]] * [[Anne K. Mellor]] * [[Jean-Luc Nancy]] * [[Leon Plantinga]] * [[Mario Praz]] * [[Christopher Ricks]] * [[Charles Rosen]] * [[René Wellek]] * [[Susan J. Wolfson]] }} ==Povezano== {{col-begin}} {{col-3}} ===Povezani pojmovi=== * [[Nacionalizam]] * [[Sentimentalizam]] * [[Transcendentalizam]] ===Suprotni pojmovi=== * [[Neoklasicizam]] * [[Pozitivizam]] * [[Racionalizam]] * [[Realizam (umetnost)|Realizam]] * [[Akademija]] * [[Prosvjetiteljstvo]] * [[Utilitarizam]] {{col-3}} === Povezano === * [[Mračni romantizam]] * [[Folklor]] * [[Gotička fikcija]] * [[Popis romantičara]] * ''[[Mal du siècle]]'' * [[Neoromantizam]] * [[Postromantizam]] * [[Romantični heroj]] * [[Romantični realizam]] * [[Romantizam u nauci]] * [[Ultraromantizam]] {{col-3}} ===Povezani pokreti=== * [[Düsseldorfska škola]] * [[Njemački romantizam]] * [[Škola Hudson River]] * [[Popis umjetnika Škole Hudson River]] * [[Nazarenci]] * [[Prerafaeliti]] * [[Sturm und Drang]] * [[Norveški romantični nacionalizam]] {{col-3}} {{col-end}} ==Izvori== {{Reflist|colwidth=30em}} ==Reference== * [[Guido Adler|Adler, Guido]]. 1911. ''Der Stil in der Musik''. Leipzig: Breitkopf & Härtel. * Adler, Guido. 1919. ''Methode der Musikgeschichte''. Leipzig: Breitkopf & Härtel. * Adler, Guido. 1930. ''Handbuch der Musikgeschichte'', second, thoroughly revised and greatly expanded edition. 2 vols. Berlin-Wilmersdorf: H. Keller. Reprinted, Tutzing: Schneider, 1961. * [[Isaiah Berlin|Berlin, Isaiah]]. 1990. ''The Crooked Timber of Humanity: Chapters in the History of Ideas'', ed. Henry Hardy. London: John Murray. {{ISBN|0-7195-4789-X}}. * [[Harold Bloom|Bloom, Harold]] (ed.). 1986. ''George Gordon, Lord Byron''. New York: Chelsea House Publishers. * [[Friedrich Blume|Blume, Friedrich]]. 1970. ''Classic and Romantic Music'', translated by M. D. Herter Norton from two essays first published in ''Die Musik in Geschichte und Gegenwart''. New York: W. W. Norton. * Bowra, C. Maurice. 1949. ''The Romantic Imagination'' (in series, "Galaxy Book[s]"). New York: Oxford University Press. * Boyer, Jean-Paul. 1961. "Romantisme". ''Encyclopédie de la musique'', edited by François Michel, with François Lesure and Vladimir Fédorov, 3:585–87. Paris: Fasquelle. * [[Rupert Christiansen|Christiansen, Rupert]]. 1988. ''Romantic Affinities: Portraits From an Age, 1780–1830''. London: Bodley Head. {{ISBN|0370311175}}. Paperback reprint, London: Cardinal, 1989 {{ISBN|0-7474-0404-6}}. Paperback reprint, London: Vintage, 1994. {{ISBN|0099367114}}. Paperback reprin,t London: Pimlico, 2004. {{ISBN|1844134210}}. * Cunningham, Andrew, and Nicholas Jardine (eds.) (1990). ''Romanticism and the Sciences''. Cambridge and New York: Cambridge University Press. {{ISBN|0-521-35602-4}} (cloth); {{ISBN|0-521-35685-7}} (pbk.). [http://www.amazon.com/dp/0521356857 excerpt and text search]; [http://books.google.com/books?id=0jc4AAAAIAAJ&printsec=frontcover&dq=Cunningham+%22Romanticism+and+the+Sciences%22&hl=en&sa=X&ei=y3GhT6bEHMKw2gW_wYDdCQ&ved=0CDAQ6AEwAA#v=onepage&q=Cunningham%20%22Romanticism%20and%20the%20Sciences%22&f=false another excerpt-and-text-search source]. * Day, Aidan. ''Romanticism'', 1996, Routledge, {{ISBN|0-415-08378-8}}, {{ISBN|978-0-415-08378-2}} * [[Umberto Eco|Eco, Umberto]]. 1994. "Interpreting Serials", in his ''[http://books.google.com/books?id=H4q8ZosSvB8C The Limits of Interpretation]'', pp.&nbsp;83–100. Bloomington: Indiana University Press. {{ISBN|0253208696}}. [http://www.thefreelibrary.com/Innovation+%26+repetition%3A+between+modern+%26+postmodern+aesthetics.-a0138814075 excerpt] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20110721201226/http://www.thefreelibrary.com/Innovation+%26+repetition%3A+between+modern+%26+postmodern+aesthetics.-a0138814075 |date=2011-07-21 }} * [[Alfred Einstein|Einstein, Alfred]]. 1947. ''Music in the Romantic Era''. New York, N.Y.: W. W. Norton, Inc. {{ISBN|9780393097337}} * Ferber, Michael. 2010. ''Romanticism: A Very Short Introduction''. Oxford and New York: Oxford University Press. {{ISBN|978-0-19-956891-8}}. * [[Walter Friedländer|Friedlaender, Walter]], ''David to Delacroix'', (Originally published in German; reprinted 1980) 1952. * Gregory, Elizabeth. 1997. [http://books.google.com/books?id=koPUNqF9XtoC ''Quotation and Modern American Poetry: Imaginary Gardens with Real Toads''] * [[André Grétry|Grétry, André-Ernest-Modeste]]. 1789. ''Mémoires, ou Essai sur la musique''. 3 vols. Paris: Chez l’auteur, de L'Imprimerie de la république, 1789. Second, enlarged edition, Paris: Imprimerie de la république, pluviôse, 1797. Republished, 3 vols., Paris: Verdiere, 1812; Brussels: Whalen, 1829. Facsimile of the 1797 edition, Da Capo Press Music Reprint Series. New York: Da Capo Press, 1971. Facsimile reprint in 1 volume of the 1829 Brussels edition, Bibliotheca musica Bononiensis, Sezione III no. 43. Bologna: Forni Editore, 1978. *Grout, Donald Jay. 1960. ''A History of Western Music''. New York: W. W. Norton & Company, Inc. *[[E. T. A. Hoffmann|Hoffmann, Ernst Theodor Amadeus]]. 1810. "Recension: Sinfonie pour 2 Violons, 2 Violes, Violoncelle e Contre-Violon, 2 Flûtes, petite Flûte, 2 Hautbois, 2 Clarinettes, 2 Bassons, Contrabasson, 2 Cors, 2 Trompettes, Timbales et 3 Trompes, composée et dediée etc. par Louis van Beethoven. à Leipsic, chez Breitkopf et Härtel, Oeuvre 67. No. 5. des Sinfonies. (Pr. 4 Rthlr. 12 Gr.)". ''Allgemeine musikalische Zeitung'' 12, no. 40 (4 July), cols. 630–42 [Der Beschluss folgt.]; 12, no. 41 (11 July), cols. 652–59. *[[Hugh Honour|Honour, Hugh]], ''Neo-classicism'', 1968, Pelican * [[Robert Hughes (critic)|Hughes, Robert]]. ''Goya''. New York: Alfred A. Knopf, 2004. {{ISBN|0-394-58028-1}} * Joachimides, Christos M. and Rosenthal, Norman and Anfam, David and Adams, Brooks (1993) [http://books.google.com/books?id=vc_pAAAAMAAJ ''American art in the 20th century: painting and sculpture 1913–1993''] * Macfarlane, Robert. 2007. ''[http://www.ingentaconnect.com/content/oso/3105617/2007/00000001/00000001/art00002 `Romantic' Originality]'', in [http://books.google.com/books?id=Pt9mAAAAMAAJ ''Original copy: plagiarism and originality in nineteenth-century literature''], March 2007, pp.&nbsp;18–50(33) * Noon, Patrick (ed), ''Crossing the Channel, British and French Painting in the Age of Romanticism'', 2003, Tate Publishing/Metropolitan Museum of Art * [[Fritz Novotny|Novotny, Fritz]], ''Painting and Sculpture in Europe, 1780–1880'' (Pelican History of Art), Yale University Press, 2nd edn. 1971 {{ISBN|0-14-056120-X}} * Reidhead ''et al.'', ''[[Norton Anthology of English Literature]],'' ''The Romantic Period – Volume D'' (W.W. Norton & Company Ltd.) 2006 * Ruthven, Kenneth Knowles. 2001. ''Faking Literature''. Cambridge and New York: Cambridge University Press. {{ISBN|0-521-66015-7}} (cloth); {{ISBN|0-521-66965-0}} (pbk). * Samson, Jim. 2001. "Romanticism". ''The New Grove Dictionary of Music and Musicians'', second edition, edited by [[Stanley Sadie]] and [[John Tyrrell (professor of music)|John Tyrrell]]. London: Macmillan Publishers. * [[Logan Pearsall Smith|Smith, Logan Pearsall]] (1924) ''Four Words: Romantic, Originality, Creative, Genius''. Oxford: Clarendon Press. * [[A. C. Spearing|Spearing, A. C.]] 1987. ''Introduction'' section to Chaucer's ''[[The Franklin's Prologue and Tale]]'' * [[George Steiner|Steiner, George]]. 1998. ''[[After Babel]]'', ch.6 ''Topologies of culture'', 3rd revised edition. * Wagner, Richard. ''Opera and Drama'', translated by William Ashton Ellis. Lincoln: University of Nebraska Press, 1995. Originally published as volume 2 of ''Richard Wagner's Prose Works'' (London: Kegan Paul, Trench, Trubner & Co., 1900), a translation from ''Gesammelte Schriften und Dichtungen'' (Leipzig, 1871–73, 1883). * Warrack, John. 2002. "Romanticism". ''The Oxford Companion to Music'', edited by Alison Latham. Oxford and New York: Oxford University Press. {{ISBN|0-19-866212-2}}. * Waterhouse, Francis A. 1926. ''[http://www.jstor.org/stable/27533952 Romantic 'Originality']'' in ''[[The Sewanee Review]]'', Vol. 34, No. 1 (Jan., 1926), pp.&nbsp;40–49 * Wehnert, Martin. 1998. "Romantik und romantisch". ''Die Musik in Geschichte und Gegenwart: allgemeine Enzyklopädie der Musik, begründet von Friedrich Blume'', second revised edition. Sachteil 8: Quer–Swi, cols. 464–507. Basel, Kassel, London, Munich, and Prague: Bärenreiter; Stuttgart and Weimar: Metzler. ==Dodatna literatura== * Abrams, Meyer H. 1971. ''The Mirror and the Lamp''. London: Oxford University Press. {{ISBN|0-19-501471-5}}. * Abrams, Meyer H. 1973. ''Natural Supernaturalism: Tradition and Revolution in Romantic Literature''. New York: W.W. Norton. * [[Joxe Azurmendi|Azurmendi, Joxe]]. 2008. ''Volksgeist''. Donostia: Elkar. {{ISBN|978-84-9783-404-9}}. * Berlin, Isaiah. 1999. ''The Roots of Romanticism''. London: Chatto and Windus. {{ISBN|0-691-08662-1}}. * Blanning, Tim. ''The Romantic Revolution: A History'' (2011) 272pp * Breckman, Warren, ''European Romanticism: A Brief History with Documents''. New York: Bedford/St. Martin's, 2007. {{cite web|url=http://www.amazon.com/European-Romanticism-History-Documents-Bedford/dp/0312450230/ref=sr_1_1?ie=UTF8&s=books&qid=1281203962&sr=8-1 |title=European Romanticism: A Brief History with Documents |publisher=Amazon.com |date= |accessdate=2010-08-24}} * Cavalletti, Carlo. 2000. ''Chopin and Romantic Music'', translated by Anna Maria Salmeri Pherson. Hauppauge, NY: Barron's Educational Series. (Hardcover) {{ISBN|0-7641-5136-3}}; {{ISBN|978-0-7641-5136-1}}. * Chaudon, Francis. 1980. ''The Concise Encyclopedia of Romanticism''. Secaucus, N.J.: Chartwell Books. {{ISBN|0-89009-707-0}}. * Ciofalo, John J. 2001. "The Ascent of Genius in the Court and Academy." ''The Self-Portraits of Francisco Goya.'' Cambridge University Press. * Cox, Jeffrey N. 2004. ''Poetry and Politics in the Cockney School: Keats, Shelley, Hunt and Their Circle''. Cambridge University Press. {{ISBN|9780521604239}} * Dahlhaus, Carl. 1979. "Neo-Romanticism". ''19th-Century Music'' 3, no. 2 (November): 97–105. * [[Carl Dahlhaus|Dahlhaus, Carl]]. 1980. ''Between Romanticism and Modernism: Four Studies in the Music of the Later Nineteenth Century'', translated by Mary Whittall in collaboration with Arnold Whittall; also with Friedrich Nietzsche, "On Music and Words", translated by Walter Arnold Kaufmann. California Studies in 19th Century Music 1. Berkeley: University of California Press. {{ISBN|0-520-03679-4}} (cloth); 0520067487 (pbk). Original German edition, as ''Zwischen Romantik und Moderne: vier Studien zur Musikgeschichte des späteren 19. Jahrhunderts''. Munich: Musikverlag Katzbichler, 1974. * Dahlhaus, Carl. 1985. ''Realism in Nineteenth-Century Music'', translated by Mary Whittall. Cambridge and New York: Cambridge University Press. {{ISBN|0-521-26115-5}} (cloth); {{ISBN|0-521-27841-4}} (pbk). Original German edition, as ''Musikalischer Realismus: zur Musikgeschichte des 19. Jahrhunderts''. Munich: R. Piper, 1982. {{ISBN|3-492-00539-X}}. * Fabre, Côme, and Felix Krämer (eds.). 2013. ''L'ange du bizzare: Le romantisme noire de Goya a Max Ernst'', à l'occasion de l'Exposition, Stadel Museum, Francfort, 26 septembre 2012 – 20 janvier 2013, Musée d'Orsay, Paris, 5 mars – 9 juin 2013. Ostfildern: Hatje Cantz. {{ISBN|9783775735902}}. * Fay, Elizabeth. 2002. ''Romantic Medievalism. History and the Romantic Literary Ideal.'' Houndsmills, Basingstoke: Palgrave. * Geck, Martin. 1998. "Realismus". ''Die Musik in Geschichte und Gegenwart: Allgemeine Enzyklopädie der Musik begründe von Friedrich Blume'', second, revised edition, edited by Ludwig Finscher. Sachteil 8: Quer–Swi, cols. 91–99. Kassel, Basel, London, New York, Prague: Bärenreiter; Suttgart and Weimar: Metzler. {{ISBN|3-7618-1109-8}} (Bärenreiter); {{ISBN|3-476-41008-0}} (Metzler). * Gillespie, Gerald, [[Manfred Engel]], and Bernard Dieterle (eds.). 2008. ''Romantic Prose Fiction'' (= A Comparative History of Literatures in European Languages, Bd. XXIII; ed. by the International Comparative Literature Association). Amsterdam, Philadelphia: John Benjamins. {{ISBN|978-90-272-3456-8}}. [esp. pp.&nbsp;263–295]. * [[Lionel Gossman|Gossman, Lionel]]. 2007. “Making of a Romantic Icon: The Religious Context of Friedrich Overbeck’s ‘Italia und Germania.’” Philadelphia: American Philosophical Society. {{ISBN|0-87169-975-3}}. * Grewe, Cordula. 2009. ''Painting the Sacred in the Age of German Romanticism''. Burlington: Ashgate. {{cite web|url=http://www.amazon.com/Painting-Sacred-Romanticism-Histories-Vision/dp/0754606457/ref=sr_1_1?ie=UTF8&s=books&qid=1281204211&sr=8-1 |title=Painting the Sacred in the Age of Romanticism |publisher=Amazon.com |date= |accessdate=2010-08-24}} * Holmes, Richard. 2009. ''The Age of Wonder: How the Romantic Generation Discovered the Beauty and Terror of Science''. London: HarperPress. {{ISBN|9780007149520}}. New York: Pantheon Books. {{ISBN|9780375422225}}. Paperback reprint, New York: Vintage Books. {{ISBN|978-1-4000-3187-0}} * Honour, Hugh. 1979. ''Romanticism''. New York: Harper and Row. {{ISBN|0064333361}} (cloth); {{ISBN|0064300897}} (pbk.). *Johnson, Lee. 1991. ''[http://libmma.contentdm.oclc.org/cdm/compoundobject/collection/p15324coll10/id/59744 Eugène Delacroix (1798-1863) : paintings, drawings, and prints from North American collections]'', New York: The Metropolitan Museum of Art, {{ISBN|9780870996085}}. * Kravitt, Edward F. 1992. "Romanticism Today". ''The Musical Quarterly'' 76, no. 1 (Spring): 93–109. * Lang, Paul Henry. 1941. ''Music in Western Civilization''. New York: W. W. Norton. * McCalman, Iain (ed.). 2009. ''An Oxford Companion to the Romantic Age''. Oxford and New York: Oxford University Press. Online at [http://www.oxfordreference.com/pages/Subjects_and_titles__t285 Oxford Reference Online] * Mason, Daniel Gregory. 1936. ''The Romantic Composers''. New York: Macmillan. * Masson, Scott. 2007. "Romanticism", Chapt. 7 in ''The Oxford Handbook of English Literature and Theology'', (Oxford University Press) 2007. * Murray, Christopher, ed. ''Encyclopedia of the romantic era, 1760–1850'' (2 vol 2004); 850 articles by experts; 1600pp * [[Leon Plantinga|Plantinga, Leon]]. 1984. ''Romantic Music: A History of Musical Style in Nineteenth-Century Europe''. A Norton Introduction to Music History. New York: W. W. Norton. {{ISBN|0-393-95196-0}}; {{ISBN|978-0-393-95196-7}} * [[Nicholas V. Riasanovsky|Riasanovsky, Nicholas V]]. 1992. ''The Emergence of Romanticism''. New York: Oxford University Press. {{ISBN|978-0195073416}} *[[Charles Rosen|Rosen, Charles]]. 1995. ''The Romantic Generation''. Cambridge, Mass.: Harvard University Press. {{ISBN|0-674-77933-9}}.* Rosenblum, Robert, ''Modern Painting and the Northern Romantic Tradition: Friedrich to Rothko'', (Harper & Row) 1975. * Rummenhöller, Peter. 1989. ''Romantik in der Musik: Analysen, Portraits, Reflexionen''. Munich: Deutscher Taschenbuch Verlag; Kassel and New York: Bärenreiter. * Schenk, H. G. 1966. ''The Mind of the European Romantics: An Essay in Cultural History''.: Constable. * Spencer, Stewart. 2008. "The 'Romantic Operas' and the Turn to Myth". In ''The Cambridge Companion to Wagner'', edited by Thomas S. Grey, 67–73. Cambridge and New York: Cambridge University Press. {{ISBN|0-521-64299-X}} (cloth); {{ISBN|0-521-64439-9}} (pbk). * {{Cite book|title=The Making of a Romantic Icon: The Religious Context of Friedrich Overbeck's Italia und Germania|last=Gossman|first=Lionel|publisher=American Philosophical Society|year=2007|isbn=9780871699756|location=Philadelphia}} *Tekiner, Deniz. 2000. ''Modern Art and the Romantic Vision''. Lanham, MD. University Press of America. {{ISBN|9780761815280}} (cloth); {{ISBN|9780761815297}} (pbk.). * Workman, Leslie J. 1994. "Medievalism and Romanticism". ''Poetica'' 39–40: 1–34. ==Vanjske veze== {{Commons category}} * [http://www.bl.uk/romantics-and-victorians Romanticism] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20160701124614/http://www.bl.uk/romantics-and-victorians/ |date=2016-07-01 }} potraga na stranicama Britanske biblioteke * [http://www.poetseers.org/the_romantics/ Pjesnici romantizma] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20050412013028/http://www.poetseers.org/the_romantics |date=2005-04-12 }} * [http://www.thehypertexts.com/Best%20Romantic%20Poetry.htm Veliki romantičari] * [http://etext.lib.virginia.edu/cgi-local/DHI/dhi.cgi?id=dv4-26 ''Dictionary of the History of Ideas''] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20090914233216/http://etext.lib.virginia.edu/cgi-local/DHI/dhi.cgi?id=dv4-26 |date=2009-09-14 }}, Romantizam * [http://etext.lib.virginia.edu/cgi-local/DHI/dhi.cgi?id=dv4-27 ''Dictionary of the History of Ideas''] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20081001234406/http://etext.lib.virginia.edu/cgi-local/DHI/dhi.cgi?id=dv4-27 |date=2008-10-01 }}, Romantizam i politička misao * [http://www.rc.umd.edu ''Romantic Circles''] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20110228024220/http://www.rc.umd.edu/ |date=2011-02-28 }} Elektronska izdanja, historije i naučni članci vezani za period romantizma * [http://www.pyramidmedia.com/homepage/search-by-title/humanities/romantic-rebellion-detail.html ''Romantična pobuna''] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20150924083419/http://www.pyramidmedia.com/homepage/search-by-title/humanities/romantic-rebellion-detail.html |date=2015-09-24 }}. {{Romantizam}} {{Zapadna umjetnost}} {{Izabran}} [[Kategorija:Umjetnički pravci]] [[Kategorija:Romantizam| ]] 50at1mlm2unq82383yusyf4hsey7x97 1946. 0 14319 42681184 42678887 2026-08-25T21:37:43Z Alekol 2231 /* Rođenja */ 42681184 wikitext text/x-wiki {{godina nav}} {{Godina u drugim kalendarima|1946}} __NOTOC__ Godina '''1946''' ('''[[Rimski brojevi|MCMXLVI]]''') bila je [[redovna godina koja počinje u utorak]]. == Događaji == === Januar/Siječanj === * [[1. 1.]] - Japanski car [[Hirohito, car Shōwa|Hirohito]] objavljuje reskriptom da nije božanskog porekla i da Japanci nisu viša rasa (ili je to zapadno tumačenje dokumenta). * [[2. 1.]] - U nemogućnosti da nastavi svoju vladu nad [[Albanija|Albanijom]] posle [[Drugi svetski rat|Drugog svetskog rata]], [[Zog od Albanije|Kralj Zog]] je abdicirao, ali je zadržavo svoje pravo na [[Kralj Albanije|tron]]. * [[3. 1.]] - [[Monnetov plan]]: u Francuskoj osnovana Generalna planska komisija na čelu sa [[Jean Monnet|Jeanom Monnetom]] za poticaj ekonomskom oporavku. * [[4. 1.]] - [[Regalije Svetog rimskog carstva]] vraćene u Beč. * [[7. 1.]] - Zapadne sile su priznale [[Austrija|Austriju]] u granicama iz [[1937]]. * [[10. 1.]] - [[Projekat Diana]] - [[radar]]ski zraci odbijeni od [[Mesec]]a nazad na Zemlju, čime je izmerena njihova razdaljina i dokazana mogućnost komunikacije u svemiru. * 10. 1. - U Londonu održano prvo zasedanje [[Generalna skupština Ujedinjenih naroda|Generalne skupštine Ujedinjenih naroda]], sa predstavnicima 51 nacije. Za prvog predsednika izabran [[Paul-Henri Spaak]] (u oktobru prelaze u Njujork). [[Datoteka:State Emblem of the People's Republic of Albania.svg|mini|70px|left|Amblem NR Albanije]] * [[11. 1.]] - Ustavotvorna skupština u [[Tirana|Tirani]] je proglasila [[Narodna Republika Albanija|Narodnu Republiku Albaniju]] (Socijalistička Republika 1976-92), lider je [[Enver Hoxha]], do smrti 1985. * 11. 1. - Vojni udar na [[Haiti]]ju, nakon štrajkova i nemira: mulatski predsednik [[Élie Lescot]] beži iz zemlje, vlast uzima Vojno izvršno veće ([[Franck Lavaud|Lavaud]], [[Dumarsais Estimé|Estimé]], [[Paul Magloire|Magloire]]). * [[12. 1.]] - Sovjeti u Bugarskoj ne uspevaju da ubede [[Nikola Petkov|Nikolu Petkova]] i Kostu Lulčeva da se vrate u vladu [[Otadžbinski front (Bugarska)|Otadžbinskog fronta]]. * [[13. 1.]] - [[Kineski građanski rat]]: postignut sporazum o primirju, ali rat se nastavlja u junu. * [[15. 1.]] - Austrijski alpinisti [[Heinrich Harrer]] i [[Peter Aufschnaiter]] stigli u [[Lhasa|Lhasu]] - Harrer će napisati knjigu "[[Sedam godina na Tibetu]]". * januar - Talas štrajkova u SAD: rad je obustavljalo 174.000 radnika u električnoj industriji, 93.000 u mesnoj, 750.000 u čeličanama. [[Taft-Hartleyjev zakon]] će dogodine ograničiti moć sindikata. * januar - Indijski provincijski izbori su polarizovani između [[Indijski nacionalni kongres|Indijskog nacionalnog kongresa]] i [[Muslimanska liga|Muslimanske lige]], koja je potvrđena kao zastupnik muslimana Britanske Indije (rezultati verifikovani u martu). [[Datoteka:UNITED NATIONS - SECURITY COUNCIL - NARA - 515905.jpg|mini|Prvi [[Savet bezbednosti Ujedinjenih nacija]]]] * [[17. 1.]] - U Londonu održano prvo zasedanje [[Savet bezbednosti Ujedinjenih nacija|Saveta bezbednosti Ujedinjenih nacija]] - prvim pitanjem se bavi dva dana kasnije, iranskim protestom zbog odužene sovjetske okupacije iranskog Azerbejdžana. * [[19. 1.]] - Prvi let raketnog eksperimentalnog aviona [[Bell X-1]]. * [[20. 1.]] - Na [[Majevica|Majevici]] likvidiran četnički vojvoda [[Radivoje Kerović]]. * [[20. 1.]] - [[Charles de Gaulle]] daje ostavku na čelu [[Privremena vlada Francuske Republike|Privremene vlade Francuske republike]], nadajući se da će se uskoro vratiti s većom moći - na scenu se vraća tek 1958, biće prvi predsednik [[Peta Francuska Republika|Pete republike]] 1959-69, a u međuvremenu se smenjuju 24 administracije Privremene vlade i [[Četvrta Francuska Republika|Četvrte republike]]. * [[22. 1.]] - [[Iranska kriza 1946.|Iranska kriza]]: u [[kurdi|kurdskom]] delu [[Iran]]a proglašena autonomna [[Mahabadska Republika]] (neće doživeti kraj godine). * [[22. 1.]] - [[Karpatska Rutenija]], pod sovjetskom okupacijom od 1944, i zvanično postaje deo SSSR - [[Zakarpatska oblast]] [[Ukrajinska Sovjetska Socijalistička Republika|Ukrajinske SSR]]. * [[24. 1.]] - Prvom rezolucijom Generalne skupštine UN, koju su inicirale [[SAD]], [[Velika Britanija]] i [[Kanada]], osnovana je Komisija za atomsku energiju UN (aktivna do 1949, raspuštena 1952). * [[25. 1.]] - Počinje [[proterivanje Nemaca iz Čehoslovačke]]: do oktobra odlazi preko dva miliona. * [[29. 1.]] - Osnovana Centralna obaveštajna grupa (od [[1947]]. [[CIA]]). [[Datoteka:Emblem of Yugoslavia (1943–1963).svg|mini|140px|Amblem [[FNRJ]]]] * [[31. 1.]] - Ustavotvorna skupština je donela [[Ustav Federativne Narodne Republike Jugoslavije|Ustav]] [[Federativna Narodna Republika Jugoslavija|Federativne Narodne Republike Jugoslavije]] - po uzoru na [[Ustav Sovjetskog Saveza]], ojačana vlada na račun skupštine. ** FNRJ je "zajednica ravnopravnih naroda" koji žive zajedno na osnovu prava na samoopredeljenje, uključujući pravo na otcepljenje. Čine je šest narodnih republika. NR Srbija ima u svom sastavu Autonomnu pokrajinu Vojvodinu i Autonomnu kosovsko-metohijsku oblast. ** Kao vrhovni organ državne vlasti je označena [[Narodna skupština FNRJ]], koja ima [[Savezno vijeće SFRJ|Savezno veće]] i [[Veće naroda]], bira sebi [[Prezidijum Narodne skupštine FNRJ|Prezidijum]] (predsednik [[Ivan Ribar]]), imenuje i razrešava [[Vlada FNRJ|Vladu FNRJ]]. ** Ustav je značajno izmenjen [[Ustavni zakon 1953.|Ustavnim zakonom 1953.]] * 31. 1. - U Mađarskoj je statutom ukinuta monarhija i uvedena republika - ustav [[Narodna Republika Mađarska|narodne republike]] je donesen 1949, nakon komunističkog preuzimanja vlasti (→ [[taktika salame]]). * 31. 1. - [[Eurico Gaspar Dutra]] je novi predsednik Brazila (do 1951) - time [[Vargasova era]] smenjena [[Druga Brazilska Republika|Četvrtom republikom]] (do [[Državni udar u Brazilu 1964.|vojnog udara]] 1964). * januar - Od 126 miliona dolara UNRRA-ine pomoći, u Jugoslaviju je otišlo 36 miliona (NYT, 9. 4.) === Februar/Veljača === [[Datoteka:Predaja odlikovanja bivšem predsedniku i potpredsednicima Prezidijuma Narodne skupštine FNRJ.jpg|mini|Tito i [[Ivan Ribar]], 4. i 5. sleva, predsednik vlade odn. predsednik prezidijuma skupštine]] * [[1. 2.]] - [[Josip Broz Tito]] prvi predsednik novoformirane Vlade FNRJ. * 1. 2. - [[Zoltán Tildy]], iz Sitnoposedničke stranke, prvi je predsednik mađarske republike (do 1948), premijer je od 4-og [[Ferenc Nagy]] iz iste stranke (do 1947). * 1. 2. - Tajni sporazum SSSR i Sirije o vojnoj pomoći. [[Datoteka:Trygve Lie.png|mini|150px|left|[[Trygve Lie]]]] * [[2. 2.]] - Norvežanin [[Trygve Lie]] postaje prvi [[Generalni sekretar Ujedinjenih naroda]] (do 1952). * 2. 2. - Od južnog [[Sahalin]]a i [[Kurilski otoci|Kurilskih otoka]], uzetih prošle godine od Japana, osnovana Južnosahalinska oblast - dogodine deo šire [[Sahalinska oblast|Sahalinske oblasti]] [[Ruska Sovjetska Federativna Socijalistička Republika|Ruske SFSR]]. * [[3. 2.]] - [[Guzenkova afera]]: novinar Drew Pearson objavljuje vest o prebegu sovjetskog šifranta prošlog septembra u Kanadi, sa dokazima o špijunskoj mreži u toj zemlji, SAD i UK - kanadska vlada nekoliko dana kasnije osniva istražnu komisiju. * 3. 2. - Incident u [[Tonghua]]: neuspela pobuna japanskih zarobljenika koje su držali kineski komunisti, u dosluhu sa Kuomintangom, praćena je masakrom. * [[4. 2.]] - [[Milan Nedić]] izvršio samoubistvo u pritvoru u Beogradu. * [[4.2.|4]] - [[5. 2.]] - Američka i britanska vlada priznale [[Kraljevina Rumunija|rumunsku]] vladu, kojom dominiraju komunisti. * [[5. 2.]] - Na snazi je ugovor o poljsko-sovjetskoj granici od prošlog avgusta (još dve izmene 1948. i '51.). * 5. 2. - Američka firma TWA otvara prvu redovnu transatlantsku avionsku liniju, New York City - Paris, avionom [[Lockheed Constellation]]. * [[7. 2.]] - Incident u Beogradu, američki narednik Charles Nicoloff ubio sovjetskog vojnika Ivana Ivanovića Vasiljenka, navodno u samoodbrani (oslobođen u decembru pred vojnim sudom u Napulju)<ref>T. Jakovina, Američki komunistički saveznik, p. 203</ref>. * ca. 7. 2. - Zakon o ovlašćenju Vladi FNRJ za donošenje uredaba po pitanjima iz narodne privrede (jačanje državne intervencije u privredu). * [[8. 2.]] - [[Kim Il-sung]] postaje predsednik Privremenog narodnog komiteta za sever Koreje, uz podršku sovjetskih okupacionih vlasti (gen. [[Terentij Štikov]]). Uskoro se sprovodi redistribucija zemlje, nacionalizacija teške industrije i neke socijalne mere. * 8. 2. - Američki departman rata objavljuje da će otpustiti Jugoslovene koji služe sa okupacionim snagama u Nemačkoj; 12-og se izveštava o raciji među Poljacima i Jugoslovenima, kako bi se sprečilo formiranje armija neprijateljskih prema vladama u postojbinama. (New York Times) * [[9. 2.]] - Staljinov govor u Boljšom teatru: kapitalistički razvoj čini ratove neizbežnim (shvaćeno kao pretnja Zapadu), najavljuje nove petogodišnje planove i napore. * [[12. 2.]] - [[Pokret za građanska prava (SAD)]]: crni veteran Isaac Woodard je prebijen i oslepljen u Južnoj Karolini - šerif koji je to učinio je oslobođen. * [[14. 2.]] - Memorandum vlade FNRJ o "antijugoslovenskom stavu" poljske emigrantske armije ([[Andersova armija]]). [[Datoteka:Classic shot of the ENIAC.jpg|mini|[[ENIAC]]]] * 14. 2. - Javnosti predstavljen [[ENIAC]], prvi programabilni računar opšte svrhe. * 14. 2. - Laburistička vlada nacionalizovala [[Banka Engleske|Banku Engleske]] - sledi principe [[Kejnzijanizam|kejnzijanizanske]] ekonomike, niske kamate i podrška agregatnoj potražnji. * [[15. 2.]] - [[Datoteka:Flag of Bosnia and Herzegovina (1946–1992).svg|35px]] Federalna Bosna i Hercegovina mijenja ime u [[Narodna Republika Bosna i Hercegovina]]. [[Rodoljub Čolaković]] obrazuje novu vladu. * [[16. 2.]] - Poleteo [[Sikorsky H-5|Sikorsky S-51]], prvi komercijalni helikopter. * 16. 2. - Osnovan francuski [[Saarski protektorat]], odvojen od ostatka Nemačke pod savezničkom okupacijom (priključen Zapadnoj Nemačkoj 1957). * [[18. 2.]] - U [[Bombaj]]u izbija pobuna u Kraljevskoj indijskoj mornarici, zbog loše hrane - proširila se lukama cele Britanske Indije, do gušenja 24-og stradalo je više od 200 ljudi. * 18. 2. - "Velika konzistorija": papa [[Pio XII]] proizveo je 32 kardinala, među kojima je i [[József Mindszenty]] iz Mađarske. * [[19. 2.]] - [[Datoteka:Flag of Serbia (1946–1992).svg|border|35px]] Federalna Srbija menja ime u [[Narodna Republika Srbija]]. * [[20. 2.]] - Eksplozija u rudniku uglja u Bergkamenu na severu Rura, poginulo 405 rudara. * [[22. 2.]] - Uticajni "[[Dugi telegram]]" službenika američke ambasade u Moskvi [[George F. Kennan|Georga F. Kennana]] o načinu na koji [[SSSR]] posmatra svet (sovjetski ambasador u Washingtonu Nikolaj Novikov će u septembru poslati "Novikovljev telegram" o viđenju američkih planova). * 22. 2. - [[Datoteka:Flag of Serbia (1947–1992); Flag of Montenegro (1946–1993).svg|border|35px]] Federalna Crna Gora mijenja ime u [[Narodna Republika Crna Gora]]. * [[24. 2.]] - [[Juan Peron]] izabran za predsednika [[argentina|Argentine]] (preuzima u junu pa do 1955. i opet 1973-74). Njegova partija dobija većinu u parlamentu. Deklarisani ciljevi su socijalna pravda i ekonomska nezavisnost. * [[26. 2.]] - [[Datoteka:Flag of the Socialist Republic of Croatia.svg|35px]] Federalna Hrvatska postaje [[Narodna Republika Hrvatska]]. [[Vladimir Bakarić]] obrazuje novu vladu NRH. * 26. 2. - Početak opažanja "[[Fantomska raketa|fantomskih raketa]]" iznad Skandinavije, što se nastavlja u ostatku godine. * [[28. 2.]] - Prvi broj francuskog sportskog lista ''[[L'Équipe]]''. * 28. 2. - Franko-kineski sporazum o povlačenju kineskih vojnika sa severa Vijetnama (dovršeno u junu) i kraju francuskih koncesija u Kini. [[Hồ Chí Minh]] telegramom poziva Trumana da podrži nezavisnost Vijetnama. * februar-avgust - Povrede jugoslovenskog vazdušnog prostora iznad Slovenije, od strane američkih i britanskih aviona. === Mart/Ožujak === [[Datoteka:Iran oil concession.png|mini|Naftne koncesije/sfere uticaja SSSR i UK u Iranu]] * [[2. 3.]] - Rok za povlačenje [[Anglo-sovjetska invazija na Iran|stranih trupa]] iz Irana: Britanci to i čine, Sovjeti zasada odbijaju. * [[4. 3.]] - [[Carl Gustaf Emil Mannerheim]] se povlači sa čela Finske, nasleđuje ga premijer [[Juho Kusti Paasikivi]] (do 1956) - sledi politiku demokratije i neutralnosti i dobrih odnosa sa SSSR (→ [[finlandizacija]]). * [[5. 3.]] - [[Winston Churchill|Čerčilov]] govor u [[Fulton, Missouri|Fultonu, Misuri]], o "[[Gvozdena zavesa|Gvozdenoj zavesi]]". * [[6. 3.]] - Kinezi sprečili francusko iskrcavanje u Haiphongu na severu Vijetnama (Tonkinu). Kasnije tokom dana Ho Chi Minh potpisao provizorni sporazum, Ho–Sainteny, o slobodnoj "Republici Vijetnam" u okviru [[Francuska unija|Francuske unije]] i francuskim trupama u Tonkinu. * [[7. 3.]] - [[Iranska kriza 1946.|Iranska kriza]]: SAD zahtevaju od Sovjeta da se povuku iz Irana. * [[8. 3.]] - [[Bell 47]] je prvi helikopter odobren za civilnu upotrebu u SAD. * [[9. 3.]] - U gomili na stadionu Burnden Park u [[Bolton]]u stradala 33 navijača. Utakmica je nastavljena posle pauze. * [[10. 3.]] - U tršćanskom predgrađu Servola ubijeno dvoje projugoslovenskih demonstranata - protesti i neredi u gradu sledećih dana. * 10. 3. - Lavovski sabor: [[Ukrajinska grkokatolička crkva]] se pod pritiskom vlasti priključuje [[Ruska pravoslavna crkva|Ruskoj pravoslavnoj]] (legalizovana 1989). * 10. 3. - Dijamantski jubilej, 60 godina, [[Aga Khan III|Age Khana III]], lidera [[nizariti|nizaritskih]] ismailitskih šiitskih muslimana - njegova težina je u Bombaju odmerena u dijamantima, za socijalne svrhe. * [[11. 3.]] - Uhapšen bivši komandant Auschwitza [[Rudolf Höss]] (pogubljen u aprilu 1947). * [[13. 3.]] - [[Draža Mihailović]] uhvaćen u okolini [[Višegrad]]a. * 13. 3. - Reorganizovna [[OZNA]], Odeljenje za zaštitu naroda: od Prvog i Drugog odseka nastaje [[Uprava državne bezbednosti]], UDBA, pri unutrašnjim poslovoma, a od trećeg Kontraobveštajna služba, [[KOS]], pri vojsci. * [[15. 3.]] - Britanski premijer [[Clement Attlee]] objavljuje nameru dati nezavisnost [[Britanska Indija|Indiji]], čim se dogovore oko ustava. * mart - Sovjetsko-iranski naftni sporazum je povoljan za Sovjete, ali iranski Medžlis je sledeće godine odbio ratifikaciju. * [[17. 3.]] - [[18. dodjela Oscara]]: najbolji film je ''[[The Lost Weekend]]'', ukupno četiri nagrade. * [[18. 3.]] - Tito u Varšavi, potpisan Ugovor o prijateljstvu i uzajamnoj pomoći između Poljske i Jugoslavije. * 18. 3. - Vrhovni sovjet SSSR usvojio zakon o Četvrtoj petoletki - obnova i razvitak zemlje. * [[19. 3.]] - [[Francuska Gvajana]], [[Gvadalupa]], [[Martinik]] i [[Reunion]] su postali [[prekomorski departman]]i [[Francuska|Francuske]]. * 19. 3. - Oboleli [[Mihail Kalinjin]] se povlači s položaja titularnog šefa države SSSR, nasleđuje ga [[Nikolaj Švernik]] (do 1953). * [[20. 3.]] - Najgora železnička nesreća u istoriji Brazila: 185 mrtvih kod Arakažua na istoku, nakon iskliznuća iz šina. * 20. 3. - [[Internacija Japanskih Amerikanaca]]: zatvoren je poslednji od deset logora, Tule Lake na severu Kalifornije. * [[22. 3.]] - Londonski ugovor: [[Transjordan]], deo [[Britanski mandat nad Palestinom|Britanskog Mandata Palestine]], postati će Hašemitska Kraljevina Transjordan, nezavisna sa britanskim bazama. * [[23. 3.]] - "Bandung more vatre": indonežanske snage se nakon ultimatuma povlače iz južnog dela [[Bandung]]a sa stotinama hiljada civila i pale sve za sobom (na severu Bandunga su Britanci, koji predaju grad Holanđanima 17. 4.). * [[24. 3.]] - Na Cetinju osnovano Udruženje likovnih umjetnika Crne Gore. * 24. 3. - U New Delhi stiže Kabinetska misija: želi nepodeljenu nezavisnu Indiju sa trospratnom strukturom, ali između Indijskog nacionalnog kongresa i Muslimanske lige vlada nepoverenje. * 24. 3. - Umro šahovski prvak [[Aleksandr Aljehin]] - interregnum traje do 1948. i [[Mihail Botvinik|Botvinikove]] pobede na specijalnom turniru. * [[25. 3.]] - Otvoren londonski aerodrom [[Heathrow]], jedan od najvećih na svetu. * 25. 3. - Radio Moskva izjavljuje da će se sovjetske trupe povući iz Irana. * [[30. 3.]] - Nota vlade SAD vladi FNRJ povodom hvatanja Draže Mihailovića - podsećanje da je "vodio snage otpora", oficiri za vezu i spaseni avijatičari bi mogli svedočiti u procesu (vlada FNRJ odbija notu). * [[31. 3.]] - Priv izbori u Grčkoj od 1936: [[Komunistička partija Grčke|KP Grčke]] bojkotuje, navodeći [[Beli teror (Grčka)|Beli teror]]. Uspeh desnih partija, premijer će postati [[Konstantinos Caldaris]]. Noć pred izbore, komunistička grupa je napala policijsku stanicu u selu Litohoro, čime se obnavlja [[Grčki građanski rat]] (do [[1949]]), u kojem FNR Jugoslavija daje najveću podršku grčkim komunistima. === April/Travanj === [[Datoteka:Pruga Samac-Sarajevo.jpg|mini|Pruge Brčko-Banovići i Šamac-Sarajevo (1947)]] * [[1. 4.]] - [[Omladinske radne akcije|Omladinskom radnom akcijom]] (ORA) počela izgradnja željezničke[[Pruga Brčko–Banovići|pruge Brčko-Banovići]]. * 1. 4. - Raspuštena britanska kolonija [[Tjesnačka naselja]]: Penang i Malacca zajedno sa Malajskim državama čine [[Malajska unija|Malajsku uniju]] (Federacija Malaja 1948-63, prošireno u [[Malezija|Maleziju]]); [[Singapur]] je zasebna kolonija (deo Malezije 1963-65, zatim nezavisan). * 1. 4. - Operacija Road's End: Amerikanci uništili 24 zarobljene japanske podmornice. * 1. 4. - Zemljotres pored Aleutskih ostrva, cunami je smrtonosan i na Havajima. * 1. 4. - [[Sarov]] je izabran za lokaciju proizvodnje sovjetskog nuklearnog oružja, Arzamas-16. * [[3. 4.]] - Titov ekspoze o vanjskoj politici u Saveznoj skupštini, izvještava o "prelijetanju savezničkih vojnih i drugih aviona" iznad Jugoslavije. * [[4. 4.]] - [[Iranska kriza 1946.|Iranska kriza]]: Rezolucija 3 Saveta bezbednosti UN: Sovjeti se pozivaju da njihove trupe što pre napuste Iran. * ca. 4. 4. - FNRJ: Zakon o opštoj državnoj kontroli (nadzire državne organe i njima potčinjene ustanove i preduzeća). * [[5. 4.]] - Američki brod ''[[USS Missouri (BB-63)|USS Missouri]]'' stigao pred Istanbul s ostacima umrlog turskog ambasadora (SSSR protestuje); četiri dana kasnije stiže u [[Pirej]]. * 5. 4. - Sovjetske trupe napustile dansko ostrvo [[Bornholm]]. * [[8. 4.]] - Osnovana je firma ''[[Électricité de France]]'' (EDF), nakon nacionalizacije oko 1.700 firmi iz energetske branše (privatizovana 2004. uz većinski vladin udeo, renacionalizacija najavljena 2022). * [[10. 4.]] - Prvi višestranački izbori u Japanu od 1937. i prvi sa ženskim glasanjem - najviše mandata dobila Liberalna partija, ali njenom lideru [[Ichirō Hatoyama|Ichirō Hatoyami]] nije dozvoljeno da povede vladu. * [[11. 4.]] - Na inicijativu [[Félix Houphouët-Boigny|Félixa Houphouët-Boignyja]], poslanika iz Obale Slonovače, francuska skupština ukida prinudni rad u kolonijama. * [[13. 4.]] - Vlada FNRJ priznala [[Španska republikanska vlada u izbeglištvu|Špansku republikansku vladu u izbeglištvu]]. * 13. 4. - Zakon Marthe Richard ukida [[bordel]]e u Francuskoj. * [[16. 4.]] - Prvo lansiranje rakete [[V-2]] u SAD, na poligonu [[White Sands, New Mexico|White Sands]] u Novom Meksiku. * 16. 4. - Hooverova misija: kratak boravak u Beogradu, na proputovanju iz Beča u Atinu. * [[17. 4.]] - Poslednji francuski vojnici napuštaju Siriju (slavi se kao Dan evakuacije). * 17. 4. - Osnovana Narodna tehnika Jugoslavije. * [[18. 4.]] - Vlada SAD uspostavila diplomatske odnose sa FNRJ, tj. priznaje Titovu vladu, ne odobravajući politiku. * 18. 4. - Zvanično raspušteno [[Društvo naroda]]. Raspušten je i [[Stalni sud međunarodne pravde]], zamenjuje ga [[Međunarodni sud pravde]]. * [[20. 4.]] - Objavljen Izveštaj Anglo-američkog istražnog komiteta o problemima evropskog jevrejstva i Palestine: preporučuje se prijem 100.000 Jevreja žrtava nacifašističkog progona. Kada britanska vlada, s nedovoljnim finansijskim i vojnim sredstvima, to odbije, naći će se na udaru jevrejskih napada. * [[21. 4.]] - Prva prijateljska fudbalska utakmica Crvene Zvezde i Partizana. * 21. 4. - Osnovana [[Socijalistička partija jedinstva Nemačke]] (SED), spajanjem komunističke i socijaldemokratske partije u ruskoj zoni - vladajuća partija [[Istočna Njemačka|Istočne Njemačke]] do 1989. * 21. 4. - Telo [[Benito Mussolini|Benita Mussolinija]] je ukradeno iz neoznačenog groba na milanskom groblju (pronađen je u avgustu, sahranjen u [[Predappio, Forlì-Cesena|rodnom mestu]] 1957). [[Datoteka:Vespa Bachetta 125cc 1948.jpg|mini|Jedna rana [[vespa]]]] * [[23. 4.]] - Italijanska firma [[Piaggio]] je patentirala motocikl-[[skuter]] pod nazivom [[Vespa]]. * 23. 4. - Film ''[[The Outlaw]]'' iz 1943. je redistribuiran, istakla se [[Jane Russell]]. * [[24. 4.]] - Prvi letovi dva sovjetska mlaznjaka, [[MiG-9]] i [[Jak-15]]. * ca. 26. 4. - Sovjeti se povlače sa severoistoka Kine, komunisti preuzimaju [[Harbin]], [[Qiqihar]], [[Changchun]]. * [[29. 4.]] - Počinje [[Tokijski proces]] japanskim ratnim zločincima. * ca. 29. 4. - FNRJ: Uredba o otkupu žitarica u ekonomskoj 1946/1947 godini (obavezni ili prinudni otkup) - cilj je snabdevanje gradova, vojske i nove industrije; nerealne procene i ideološki pristup dovode do nezadovoljstva i ekscesa na selu. * 29. 4. - Američki letači traže od Trumana da pomogne Mihailoviću. (NYT) * april - Tadao Kashio u Japanu osnovao firmu, budući [[Casio]]; prvi veći proizvod: prsten-držač za cigaretu. === Maj/Svibanj === * [[1. 5.]] - Čuvar ambasade SAD William Wedge službenim džipom pod uticajem alkohola usmrtio oficira JA (u septembru osuđen na osam godina)<ref>Jakovina, p. 207</ref>. * [[2. 5.]] - Na ministarskom savetu u Parizu odlučeno da [[Palagruža]] pripadne Jugoslaviji, pod uslovom da ne bude militarizovana i da se zaštite italijanska ribarska prava.<ref>[https://history.state.gov/historicaldocuments/frus1946v02/d93 Record of Decisions, Council of Foreign Ministers, Second Session, Seventh Meeting, Palais du Luxembourg, Paris, May 2, 1946, noon]. history.state.gov</ref> Na ovoj konferenciji nema napretka povodom Trsta. * 2. 5. - Prikazan film ''[[The Postman Always Rings Twice (film, 1946)|The Postman Always Rings Twice]]''. * [[3. 5.]] - [[Tokijski proces]]: Međunarodni vojni tribunal za Daleki istok počinje suđenje (do 1948). * [[5. 5.]] - Predlog francuskog ustava, usvojen prošlog meseca, odbijen je na referendumu sa 52,8% glasova - slede novi izbori za Konstituantu 2. juna i novi nacrt u septembru. * 5. 5. - Konzervativac [[Mariano Ospina Pérez]] je izabran za predsednika [[Kolumbija|Kolumbije]] (do 1950), zahvaljujući podeli među liberalima - vrhunac izvoza kafe, gradnja infrastrukture i socijalne mere, ali i porast političkih sukoba, naročito od 1948. (''[[Bogotazo]]'', ''[[La Violencia]]''). * [[7. 5.]] - Kompanija [[Sony]] je osnovana kao Tokijski telekomunikacioni inženjering, sa 20 zaposlenih. * 7. 5. - [[Viktor Abakumov]] je novi ministar državne bezbednosti SSSR umesto [[Vsevolod Merkulov|Vsevoloda Merkulova]] (do 1951) - Staljin želi suziti [[Lavrentij Berija|Berijin]] uticaj u ministarstvima sile, krajem prošle godine ovog je na čelu ministarstva unutrašnjih poslova zamenio [[Sergej Kruglov]] (do 1956, s pauzom 1953). * 7. 5. - Velika četvorka potvrđuje Rumuniji celu Transilvaniju. [[Datoteka:Umberto II, 1944.jpg|mini|[[Umberto II]], "majski kralj"]] * [[9. 5.]] - Italijanski kralj [[Vitorio Emanuele III]] abdicirao u korist sina, [[Umberto II|Umberta II]] - referendum o uređenju je za manje od mesec dana. * 9. 5. - Prva utakmica fudbalske reprezentacije nove Jugoslavije: Čehoslovačka - Jugoslavija 0:2 u Pragu<ref name="BajecDolničar1981-99">Milan Bajec, Ivan Dolničar, 1981, str. 99</ref>. U Beogradu je potpisan ugovor o prijateljstvu i uzajamnoj pomoći Jugoslavije i Čehoslovačke. Parada i veliki mitinzi u Beogradu i Zagrebu povodom prvog Dana pobede. * 9. 5. - Njujorška [[NBC]]-jeva stanica WNBT prikazuje ''[[Hour Glass (TV serija)|Hour Glass]]'', prvi redovni TV varijete šou - od novembra u mreži sa stanicama u Filadelfiji i Skenektadiju. * [[11. 5.]] - Ponovno je otvorena milanska ''[[La Scala]]'', dirigirao je [[Arturo Toscanini]], proslavila se sopranistica [[Renata Tebaldi]]. * [[11.5.|11]] - [[15. 5.]] - Treći kongres [[Ujedinjeni savez antifašističke omladine Jugoslavije|USAOJ]] u Zagrebu, ime promenjeno u Narodna omladina Jugoslavije, predsednik [[Ratko Dugonjić]]. * [[13. 5.]] - Ministar naoružanja [[Dmitrij Ustinov]] je zadužen za sovjetski raketni program. * [[14. 5.]] - Američka nota ponavlja zahtev da američki letači svedoče u korist Mihailovića. (NYT) * [[15. 5.]] - [[Incident u Krfskom kanalu]], 1. deo: sa albanske obale otvorena vatra na britanske brodove ''HMS Orion'' i ''HMS Superb''. * 15. 5. - [[Sicilija]] dobija autonomiju u Italiji (zastupnici nezavisnosti će dobiti samo 8,8% na izborima). * [[16. 5.]] - Jack Mullin je u San Franciscu pokazao nemački uređaj ''[[Magnetofon|Magnetophon]]''. Prezentaciji prisustvuju inženjeri firme [[Ampex]], koja će, počevši od Modela 200 (1948), biti lider tehnologije audio traka. * maj - Počelo povlačenje sovjetskih trupa iz Irana. * [[18. 5.]] - Potpisan ugovor o predaji [[Sarawak]]a iz uprave "Belog radže" [[Charles Vyner Brooke|Charlesa Vynera Brookea]] u režim britanske krunske kolonije, nakon što je predlog izglasan sa 19:16 - Brooke nije imao naslednika ni finansijskih sredstava. * [[20. 5.]] - Britanski Donji dom glasao za nacionalizaciju industrije uglja. * [[22. 5.]] - [[Shigeru Yoshida]] je novi japanski premijer (do 1947. i 1948-54). * [[23. 5.]] - Kineski nacionalisti oduzeli [[Changchun]] komunistima (do 1948). * 23. 5. - Štrajk železničara u SAD - dogovor postignut dva dana kasnije pod pretnjom vojne intervencije. * [[21. 5.]] - U FNRJ donesen Opšti zakon o narodnim odborima. * [[25. 5.]] - {{flagicon|Jordan}} Okončanjem [[Britanski mandat za Palestinu|Britanskog mandata]] (mada zvanično 17. juna), nastaje nezavisna Hašemitska Kraljevina Transjordan (od [[1948]]. [[Jordan]]). Emir [[Abdulah I Jordanski]] postaje kralj (do ubistva 1951). * [[26. 5.]] - Izbori u [[Čehoslovačka|Čehoslovačkoj]]: komunisti dobili relativnu većinu od 38% glasova u celoj zemlji; Slovački Demokrati dobili 62% u poluautonomnoj Slovačkoj. Komunistički lider [[Klement Gottwald]] postaje premijer početkom jula (do 1948, zatim predsednik do smrti 1953). * [[28. 5.]] - Blum–Byrnesov sporazum: SAD oprašta ratne dugove Francuskoj i daje kredit u zamenu za otvaranje filmskog tržišta (filmska industrija u Francuskoj je najvažnija posle železnice). * [[28. 5.]] - [[10. 6.]] - Tito u poseti SSSR-u. * [[29. 5.]] - Osnovan [[Minski traktorski zavod]], jedna od najvećih tvornica traktora na svijetu (gusenični traktor od 1950, točkaš od 1953). * [[31. 5.]] - U Novosibirsku osnovan Projektantski zavod [[Antonov]] (premešten u Kijev 1952). * 31. 5. - Varto–Hınıski zemljotres na istoku Turske, između 800 i 1.300 žrtava. === Jun/Juni/Lipanj === * [[1. 6.]] - Pogubljen [[Ion Antonescu]], ratni vođa Rumunije. * 1. 6. - [[Datoteka:Flag of Republic of Cochinchina.svg|30px|Zastava AR Košinkina]] Francuzi priznaju južni kraj Vijetnama za Autononomnu Republiku Košinkina, protivno sporazumu sa Ho Ši Minom - osnova [[Južni Vijetnam|Južnog Vijetnama]] (1955-75). * [[2. 6.]] - [[Italijanski ustavni referendum 1946.|Referendum]] o monarhiji u Italiji: 54,3% za [[Republika Italija|Republiku Italiju]] (na jugu većina za monarhiju). Izabrana je i Ustavotvorna skupština, prvi put su glasale žene. [[Alcide De Gasperi|De Gasperijevi]] demokršćani dobijaju 207 mandata, [[Pietro Nenni|Nennijevi]] socijalisti 115, [[Palmiro Togliatti|Togliattijevi]] komunisti 104... * 2. 6. - Izbori za novu Konstituantu u Francuskoj: Popularni narodni pokret (demokršćani) preuzimaju relativnu većinu od komunista: 166 prema 153 mandata. * ca. 3. 6. - FNRJ: Zakon o opštedržavnom privrednom planu i državnim organima za planiranje (planske komisije na svim nivoima; "najviši izraz administrativne intervencije države"). [[Datoteka:Juan Peron con banda de presidente.jpg|mini|200px|[[Juan Perón]] je predsednik Argentine]] * [[4. 6.]] - Peron započinje predsednički mandat. * [[6. 6.]] - Sporazum o ekonomskoj saradnji SSSR i FNRJ, u principu dogovorena zajednička preduzeća (finalni sporazum sledećeg februara) * 6. 6. - U Njujorku osnovana Košarkaška asocijacija Amerike (BAA) - Nacionalna košarkaška asocijacija [[NBA]] nastaje 1949. spajanjem sa Nacionalnom košarkaškom ligom. * [[7. 6.]] - [[BBC]] nastavlja televizijski program prekinut 1939. * [[8. 6.]] - Potpisani sporazumi o ekonomskoj saradnji FNRJ i SSSR, do februara će biti osnovana zajednička preduzeća [[JUSTA]] i [[JUSPAD]] (civilna avijacija odn. dunavsko parobrodarstvo). * 8. 6. - Velika proslava pobede u Londonu, od saveznika nisu došli SSSR, Jugoslavija i Poljska. * [[9. 6.]] - Ukinute vojne komisije pri partijskim rukovodstvima - centralizacija poslova narodne odbrane, Vojni savet pri CK KPJ, na čelu sa Titom. * 9. 6. - Tajlandski kralj [[Ananda Mahidol]] /Ananta Mahidon/ Rama VIII je pronađen ustreljen u krevetu. Nasleđuje ga brat [[Bhumibol Adulyadej]], /Pumipon Adun'jadet/ Rama IX (do [[2016]], krunisan 1950). [[Datoteka:Draža Mihailović i Dragi Jovanović.jpg|mini|250px|[[Beogradski proces]]: [[Dragoljub Mihailović|Draža Mihailović]] i [[Dragi Jovanović]]]] * [[10. 6.]] - [[Beogradski proces]]: počelo suđenje [[Draža Mihailović|Draži Mihailoviću]] pred Vojnim većem Vrhovnog suda [[FNRJ]], kao i još 23-ici, 10 u odsustvu, od kojih će ukupno 11 biti osuđeno na smrt. * 10. 6. - [[Datoteka:Emblem of Italy.svg|25px|Amblem Italije (1948)]] Proglašena Republika Italija, Umberto II zauvek napušta zemlju tri dana kasnije. * jun - Baruchov plan predlaže međunarodnu organizaciju za regulaciju nuklearne energije: SSSR odbija, odn. predlaže svoj plan nuklearnog razoružanja. * jun - U američkoj zoni Nemačke osnovana Gehlenova organizacija, na čelu sa nacističkim obaveštajcem [[Reinhard Gehlen|Reinhardom Gehlenom]] - prethodnica [[Savezna obavještajna služba|Savezne obavještajne službe]] (1956). * jun - Jedinice feldžandarmerije koje su održavale red u zapadnim zonama, poslednje su nemačke jedinice koje su položile oružje. * 16/[[17. 6.]] - "Noć mostova": jevrejska [[Haganah]] uništila devet od ciljanih 11 mostova, vezâ Mandatne Palestine sa susednim teritorijama, uz to je izvedeno oko 50 diverzionih akcija. * [[17. 6.]] - Osnovana "Jugoslovenska knjiga". * [[25. 6.]] - Gen. Lucius Clay obustavlja demontažu industrije u američkoj zoni Nemačke, dok se ne utvrdi hoće li zemlja biti ekonomska jedinica. * [[26. 6.]] - [[Kineski građanski rat]] se nastavlja punom snagom nakon primirja, nacionalisti pokreću kampanju protiv komunista. * [[27. 6.]] - Donesen je Zakon o kanadskom državljanstvu, kojim je ono od 1. januara odvojeno od britanskog. * 27. 6. - Ministri Velike četvorke dodeljuju Dodekaneze Grčkoj, nekoliko italijanskih mesta Francuskoj (Briga, Tenda, Mont Cenis). * [[28. 6.]] - Drugi kontrolni sporazum u Austriji: smanjena dominacija saveznika nad vlastima. Procenjuje se da su Sovjeti za godinu dana poslali na istok industrijsku opremu vrednu pola milijarde dolara. * [[29. 6.]] - Britanci pokrenuli Operaciju Agatha u Palestini: uhapšeno 2.700 Jevreja. * [[30. 6.]] - U [[Poljska|Poljskoj]] održan referendum o ukidanju Senata, distribuciji zemlje, nacionalizaciji industrije i novim granicama. * 30. 6. - Neredi u Trstu, američka patrola ranjena od granate, neredi i štrajk i sledećih dana. (NYT) === Jul/Juli/Srpanj === [[Datoteka:Able nuclear test at Bikini atoll 1946.jpg|mini|300px|Proba na Bikiniju]] * [[1. 7.]] - Američka [[Operacija Crossroads]], test Able na pacifičkom [[atol Bikini|atolu Bikini]]: prva mirnodopska atomska proba i prva detonacija atomske bombe od Japana prošlog avgusta. Isprobavan je efekat na flotu brodova. * 1. 7. - [[Sarawak]] postaje britanska krunska kolonija (deo Malezije od 1963). * [[3. 7.]] - [[Enver Hodža]] završio posetu Beogradu. * [[4. 7.]] - {{flag|Filipini}} postižu samostalnost nakon 47 godina vladavine [[SAD]] i 381 godinu zapadne vlasti. * 4. 7. - [[Pogrom u Kielcu]]: u poljskom mestu [[Kielce]] ubijeno 42 Jevreja povratnika iz konc-logora, nakon antisemitskih kleveta - Jevreji nakon ovoga masovno napuštaju Poljsku. * [[5. 7.]] - U Parizu predstavljen [[bikini]], kreacija [[Louis Réard|Louisa Réarda]]. Pre oko mesec dana, [[Jacques Heim]] je predstavio ''atome'', dvodelni kupaći kostim oskudniji nego '30-tih, ali suzdržaniji od Reardovog, tako da će se u početku bolje prodavati. * [[6. 7.]] - Neredi u Trstu zbog odluke o "internacionalizaciji" grada. * [[7. 7.]] - Komunistička direktiva u Kini pokreće 18 meseci konfiskacije imovine zemljoposednika - mnogi su ubijeni. * [[9. 7.]] - Ugovor o prijateljstvu i uzajamnoj pomoći između Albanije i Jugoslavije. * [[10. 7.]] - Nehru izjavljuje da provincije ne trebaju biti obavezne pridruživati se grupama i da Indijski nacionalni kongres nije obvezan planom Kabinetske misije - nakon ovoga i Muslimanska liga odustaje od plana 29. 7.. * 13. 7. - Američka patrola ubila dvojicu jugoslovenskih vojnika na Morganovoj liniji kod Trsta. (NYT) * [[14. 7.]] - Objavljena "Zdravoramska knjiga o negovanju bebe i deteta" [[Benjamin Spock|Benjamina Spocka]]. * [[15. 7.]] - Anglo-američki zajam: SAD daju 3,75 milijardi dolara zajma Ujedinjenom Kraljevstvu, i Kanada 1,19 milijardi, s kamatom od 2% - uslov konvertibilnosti sterlinga će izazvati problem sledeće godine (otplaćeno 2006). * [[17. 7.]] - [[Draža Mihailović]] je streljan dva dana nakon smrtne presude. * 17. 7. - Švedska pobedila Jugoslaviju 3:2 u finalu evropske zone Davis cupa. * [[18. 7.]] - CK KPJ preko sindikata organizuje demonstracije protiv [[Francisko Franko|Franka]], povodom 10-godišnjice njegovog puča u Španiji (potežu se i pitanja Trsta i Julijske krajine, kritika Zapada). * [[19. 7.]] - Jugoslavija izgubila od švedskog domaćina u finalu evropske zone [[Davis Cup]]-a sa 3:2 (za Jugoslaviju igrali [[Dragutin Mitić]] i [[Josip Palada]]). * 19. 7. - Na sarajevskoj stanici Bjelave izmjereno 40 stepeni. * [[21. 7.]] - Prvi višestranački izbori u Turskoj, ali neslobodni, sa javnim glasanjem i tajnim brojanjem: velika većina za [[Republikanska narodna stranka|DžHP]]. * 21. 7. - Vrhunac nereda u La Pazu: ne znajući da je predsednik gen. [[Gualberto Villarroel]] podneo ostavku, gomila upada u predsedničku palatu, ubija ga i veša na banderu. * 21. 7. - Prvi put da mlaznjak sleti na nosač aviona, Phantom PH na USS Franklin D. Roosevelt. * [[22. 7.]] - Militantni [[cionizam|cionisti]] iz [[Irgun]]a podmetnuli bombu u jerusalimski hotel "King David", sedište britanskih vlasti u Palestinskom mandatu - 91 žrtva, od čega 28 Britanaca, 41 Arapa i 17 Jevreja. * [[23. 7.]] - [[Andrija Štampar]] je na čelu prelaznog komiteta UN nakon Krotkova iz SSSR (WHO osnovan 1948). * [[25. 7.]] - [[Dean Martin]] i [[Jerry Lewis]] prvi put nastupili kao tim (partnerstvo traje do 1956). * 25. 7. - Test Baker na Bikiniju: podmorska nuklearna eksplozija. * [[26. 7.]] - Generalni direktor UNRRA [[Fiorello H. La Guardia]] stigao u posetu Beogradu. * [[29. 7.]] - U [[Pariz]]u počela mirovna konferencija zemalja-pobednica u [[Drugi svetski rat|Drugom svetskom ratu]]. [[Pariški mirovni ugovor (1947)|Mirovni ugovori]], usaglašeni tokom zasedanja konferencije do [[16. oktobar|16. oktobra]], potpisani [[10. februar]]a [[1947]]. * [[31. 7.]] - Objavljen Morrison–Gradyjev plan ili Plan provincijske autonomije: samoupravne arapske i jevrejske provincije pod britanskim nadzorom, Jerusalim i Negev direktno pod Britancima - svi ga odbijaju. * leto - Velika suša dovodi do loše žetve u SSSR i gladi sa vrhuncem sledećeg proleća - broj mrtvih se procenjuje od nekoliko stotina hiljada do dva miliona. === Avgust/August/Kolovoz === * [[1. 8.]] - Vraćena [[mađarska forinta]], umesto [[Penge|pengova]], čime je okončana hiperinflacija u toj zemlji. Jedna forinta je zamenila 4×10<sup>29</sup> pengova (prošlog meseca je izdata novčanica od 100.000.000.000.000.000 pengova). * 1. 8. - Osnovan ''[[Scandinavian Airlines System]]'', konzorcij avio-kompanija Danske, Norveške i Švedske. * [[7. 8.]] - [[Kriza turskih moreuza]]: SSSR traži preispitivanje režima u Moreuzima i sazivanje nove konferencije - napetost traje do oktobra. Sovjeti imaju i pretenzije na teritorije na severoistoku Turske, koje su nekada pripadale carskoj Rusiji. * [[8. 8.]] - Prvi let šestomotornog elisnog bombardera [[Convair B-36]] Peacemaker - glavni prenosnik nuklearnog oružja 1948-55. * [[9. 8.]] - Kod [[Kranj]]a prisilno spušten američki avion C-47 koji je navodno zalutao usled oluje (povrede vazdušnog prostora traju od februara). * 9. 8. - Neredi u Gorici, verovatno u vezi sa nedavnim nacrtom ugovora i predloženim granicama. (NYT) * 9. 8. - Rezolucija X plenuma bugarskih komunista o makedonskom pitanju - za ujedinjenje [[Makedonci|Makedonaca]] oko [[SR Makedonija|NR Makedonije]], na osnovu ugovora o savezu Bugarske i Jugoslavije. * 9. 8. - U Lujzijani pronađeno telo linčovanog crnog veterana Johna Cecila Jonesa - slučaj će dobiti nacionalnu pažnju, Truman u decembru osniva Komitet o građanskim pravima. * [[10. 8.]] - U beogradskom [[Žarkovo|Žarkovu]] osnovan [[Vazduhoplovnotehnički institut]]. * [[12. 8.]]. - [[UK|Britanska]] je vlada naredila zaustavljanje useljavanja u [[Palestina|Palestinu]], a preostale [[Židovi|Židove]] koji su željeli imigrirati internirala je na [[Cipar]]. * [[14. 8.]] - Dekret orgbiroa CK SKP(b) "O časopisima 'Zvezda' i 'Lenjingrad'" početak je "[[Ždanovizam|Ždanovizma]]" u sovjetskoj kulturi. * [[15. 8.]] - Prikazan [[Alfred Hitchcock|Hitchcockov]] film ''[[Notorious (film, 1946)|Notorious]]''. * 15. 8. - Redovan program američke TV mreže [[DuMont Television Network|DuMont]] sa dve stanice, u Njujorku i Vašingtonu (mreža ugašena 1956). * [[16. 8.]] - "Dan direktne akcije" u [[Kalkuta|Kalkuti]], početak "Sedmice dugih noževa" u kojoj je poginulo nekoliko hiljada muslimana i hinduista u međusobnim obračunima, nakon što je [[Muhamed Ali Džina]] pozvao na generalni štrajk u podršku osnivanju Pakistana. * 16. 8. - [[Dumarsais Estimé]] je novi predsednik Haitija (do 1950) * [[18. 8.]] - [[Eksplozija na Vergaroli]] u [[Pula|Puli]], pod savezničkom vojnom administracijom, oko 70 mrtvih. * [[19. 8.]] - Kod [[Bled]]a oboren američki transportni avion C-47, pet mrtvih (ovaj i avion od 9. 8. spustili/oborili jugoslovenski lovci Jak-3). Poginuli letači dobili spomenik na Arlingtonu 1950. * [[20. 8.]] - Zvanično raspuštanje [[Wehrmacht]]a - na zapadu će biti osnovan [[Bundeswehr]] (1955), na istoku Nacionalna narodna armija (traje 1956-90). * 20. 8. - Američka 88. divizija paradira blizu Morganove linije. (NYT) * [[21. 8.]] - SAD zahtevaju od Beograda da oslobodi avijatičare u roku od 48 sati ili će stvar biti iznesena pred Savet bezbednosti. (NYT) * [[23. 8.]] - U britanskoj zoni, na zapadu Nemačke, reformiraju [[Pruska|pruske]] provincije: osnovana je [[Sjeverna Rajna-Vestfalija]], od Vestfalije i severnog dela Rajnske provincije, čemu je dogodine dodata [[Slobodna Država Lippe]]. Provincija [[Schleswig-Holstein]] postaje posebna zemlja. Provincija Hanover postaje država, ali samo do novembra. * 23. 8. - Prikazan film ''[[The Big Sleep (film, 1946)|The Big Sleep]]'' sa [[Humphrey Bogart|Bogartom]] i [[Lauren Bacall|Bacall]]. * [[24. 8.]] - Norma Jean Baker je potpisala ugovor sa 20th Century-Foxom pod novim imenom - [[Marilyn Monroe]] (ipak, prva značajnija uloga je tek u MGM-ovoj "Džungli na asfaltu" 1950). * 24. 8. - Komunistički lider Juan Feleo je otet i ubijen na Filipinima - dolazi do [[Hukbalahapska pobuna|Hukbalahapske pobune]] na ostrvu Luzon (do 1954). * ca. [[26. 8.]] - Poslanik FNRJ Izidor Cankar napušta Grčku. * [[27. 8.]]. - [[Francuski protektorat Laos]]: zaključen je sporazum kojim je Laos postao kraljevina u okviru Francuske unije (nezavisan 1953). * [[30. 8.]] - Protestna nota vlade FNRJ povodom preletanja američkih aviona. * 30. 8. - Završen [[Rupnikov proces]] u Ljubljani: [[Leon Rupnik]] i još dvojica na smrt; tri zatvorske kazne, biskup [[Gregorij Rožman]] i političar [[Miha Krek]] u odsustvu. * 30. 8. - U francuskoj zoni Njemačke osnovana država [[Porajnje-Falačka]]. * [[31. 8.]] - Francuske trupe napuštaju Liban, čime se okončava [[Mandat za Siriju i Liban]]. === Septembar/Rujan === * [[1. 9.]] - Plebiscit u Grčkoj, 68,4% za povratak kralja - podsticaj građanskom ratu. * 1. 9. - Titova nota izražava žaljenje zbog smrti američkih letača. (NYT) * [[2. 9.]] - Postavljena je privremena vlada Indije, na čelu je [[Jawaharlal Nehru]] kao potpredsednik izvršnog veća (muslimani ipak ulaze u oktobru). * [[3. 9.]] - Predsednik Truman je tajnom direktivom odobrio [[Operacija Spajalica|operaciju Spajalica]] i proširio je na još 1000 osoba. * 3 - 7. 9. - Četiri avionske nesreće u pet dana, kod Kopenhagena (Air France, 22 mrtvih), Pariza (Air France, 20), Elka u Nevadi (Trans-Luxury Airlines, 21 od 22) i kod Bathursta u Gambiji (British South American Airways, 23 od 24). * [[4. 9.]] - Izbija muslimansko-hinduističko ulično nasilje u Bombaju. * [[5. 9.]] - [[Sporazum De Gasperi-Gruber]]: [[Južni Tirol]] ostaje u Italiji, s autonomijom. * 5. 9. - Lučki radnici u SAD odbijaju da utovare brod sa UNRRA-inom pomoći za Jugoslaviju. (NYT) * [[6. 9.]] - Državni sekretar [[James F. Byrnes]] održao govor u [[Stuttgart]]u "Reformulacija politike o Nemačkoj", nazvan i "Govor nade": odbačen [[Morgenthauov plan]], Nemačka će biti rekonstruisana, naizgled dovedena u pitanje nova granica sa Poljskom. * 6. 9. - Grčki avion oboren iznad Jugoslavije. (NYT 7. 9., ili prisilno spušten, avion i pilot oslobođeni sledećeg meseca, NYT 21. 10.) * 8. 9. - Saveznički vojni policajci pucaju na projugoslovensku masu u Trst, nakon što je na njih bačena granata. (NYT) * [[10. 9.]] - Sestra Anjezë Gonxhe Bojaxhiu, još uvek jugoslovenska državljanka, doživela nadahnuće u Indiji da se posveti siromašnima - [[Majka Tereza]] će osnovati [[Misionarke milosrđa]] 1950. * [[13. 9.]] - "Bierutovi dekreti": osobe nemačke nacionalnosti su isključene iz poljske narodne zajednice. [[Datoteka:Coat of arms of Bulgaria (1948–1968).svg|mini|100px|Amblem NR Bugarske, 1948-67]] * [[15. 9.]] - Na osnovu plebiscita od pre sedam dana, proglašena je [[Narodna Republika Bugarska]]. * [[18. 9.]] - Uhapšen nadbiskup Stepinac. * 18. 9. - Brazil je dobio peti ustav: za razliku od [[Getúlio Vargas|Vargasovog]], sužena je moć predsednika (traje do 1967). * [[20. 9.]] - [[5. 10.]] - Ponovo pokrenut [[Kanski filmski festival 1946.|Kanski filmski festival]] (prvi je trebao biti održan u septembru 1939, Zlatna palma uvedena 1955). * [[23. 9.]] - Løgting, skupština [[Farski otoci|Farskih otoka]] glasa 12:11 za neovisnost, na osnovu plebiscita od 15. 9. - ali danski kralj ga raspušta sutradan. Otoci dobivaju široku autonomiju 1948. * [[24. 9.]] - Predsednik Truman dobio tajni Clifford-Elseyjev izveštaj: odnosi i sporazumi sa SSSR i kako ih Sovjeti krše - preporučeno "obuzdavanje i ograničavanje" njihovog uticaja (→ ''[[Containment]]''). * [[25. 9.]] - Bugarski ministar odbrane [[Damjan Velčev]] iz stranke "[[Zveno]]" smenjen pod sumnjom da je imao veze sa Dražom Mihailovićem<ref>Return to Diversity, A Political History of East Central Europe Since World War II - Joseph Rothschild & Nancy M. Wingfield, p. 116</ref>. * 25. 9. - Američki letači su sahranjeni na Arlingtonu, a lučki radnici glasaju da nastave utovar pomoći za Jugoslaviju. (NYT, služba za letače je držana i u njujorškoj crkvi sv. Save 29-tog) * [[26. 9.]] - Zatvorena američka čitaonica u Beogradu - opet otvorena u decembru ali uz ograničen opseg informacija. * 26. 9. - Grčki kralj [[Đorđe II Grčki|Đorđe II]] se vratio u zemlju. * 28. 9. - Grčki kralj [[Jorgos II od Grčke|Đorđe II]] se vratio u zemlju (umire pola godine kasnije). * [[29. 9.]] - Prva utakmica fudbalske reprezentacije Jugoslavije u zemlji: Jugoslavija - Čehoslovačka 4:2 na nedovršenom stadionu JNA u Beogradu<ref name="BajecDolničar1981-99"/>. * [[29. 9.]] - [[29. 10.]] - U Beogradu održana izložba "Slikarstvo i vajarstvo naroda Jugoslavije XIX i XX veka", kasnije i u Zagrebu i Ljubljani, kao i u istočnim zemljama do 1948.<ref>Milan Bajec, Ivan Dolničar, 1981. 114</ref>. === Oktobar/Listopad === [[Datoteka:Defendants in the dock at the Nuremberg Trials.jpg|mini|left|Optuženi na [[Nürnberški proces|Nürnberškom procesu]]]] * [[1. 10.]] - [[Nürnberški proces]]: izrečene su kazne - 12 smrtnih, jedna u odsustvu, sedam zatvorskih, trojica oslobođena. * 1. 10. - U [[UK]] osnovana [[Mensa International]]. * [[2. 10.]] - ''[[Faraway Hill]]'' je prva [[sapunica]] na TV mreži u SAD, na [[DuMont Television Network|DuMontu]]. * [[3. 10.]] - DC-4 udario u brdo na Njufaundlendu - sa 39 mrtvih, najgora avionska nesreća do tada. * 5/[[6. 10.]] - 11 tačaka u Negevu: Jevreji postavljaju kampove na severu Negeva, koji bi po Morrison–Gradyjevom planu pripao arapskoj provinciji. * [[6. 10.]] - Umro švedski premijer [[Per Albin Hansson]], naslediće ga [[Tage Erlander]] (do 1969). * [[7. 10.]] - Japanski parlament je usvojio novi [[ustav Japana|ustav]] - na snazi od sledeće godine. * 9. 10. - FNRJ će platiti 150.000 dolara za stradale avijatičare. (NYT) * [[10. 10.]] - Na međunarodnoj konferenciji u Parizu odobren mirovni sporazum sa Italijom - dogovoreno stvaranje [[Slobodni Teritorij Trsta|Slobodnog Teritorija Trsta]] (ugovor potpisan [[1947]]). * 10. 10. - Na jugoistoku današnjeg Bangladeša počinju Noakhaliski neredi, progon hinduista. Gandhi će boraviti u regionu od novembra do marta. [[Datoteka:Alojzije Stepinac on trial.jpg|mini|Nadbiskup [[Alojzije Stepinac]] na suđenju]] * [[11. 10.]] - Nadbiskup [[Alojzije Stepinac]] osuđen na 16 godina zatvora za veleizdaju i ratne zločine; na robiju osuđen i Ivan Šalić, a Erih Lisak na smrt (presuda Stepincu poništena 2016). * [[12. 10.]] - Industrijalizacija Brazila: u [[Volta Redonda|Volta Redondi]] otvorena ''Companhia Siderúrgica Nacional'', prva čeličana u Južnoj Americi (privatizovana 1993). * [[14. 10.]] - Osnovana [[Međunarodna organizacija za standardizaciju]] - ISO. * 14. 10. - Vatikan ekskomunicirao jugoslovenske zvaničnike povezane sa Stepinčevom osudom - nisu navedena imena, pretpostavlja se da je usmereno protiv Tita. * [[15. 10.]] - Posljednji sastanak Mirovne konferencije u Parizu, koji FNRJ bojkotuje. * 15. 10. - Osnovano Narodno pozorište "Toša Jovanović" u [[Zrenjanin]]u. * [[16. 10.]] - Rano ujutru obešena desetorica osuđenih na smrt u [[Nürnberški proces|Nürnberškom procesu]], Göring se ubio prethodne večeri. * 16. 10. - ''[[RMS Queen Elizabeth]]'' je konačno zaplovio kao luksuzni putnički brod, pošto je prevozio trupe tokom rata (plovi do 1969). * [[20. 10.]] - Izbori za državne skupštine u sovjetskoj nemačkoj zoni, najviše mandata dobija Socijalistička partija jedinstva. * 20. 10. - Ukinuta [[Rajnska pokrajina]] Pruske (dogodine i Pruska). * [[21. 10.]] - U Bamaku osnovana antikolonijalna partija Afričko demokratsko okupljanje, na čelu sa [[Félix Houphouët-Boigny|Félixom Houphouët-Boignyjem]]. * [[22. 10.]] - [[Incident u Krfskom kanalu]], 2. deo: britanski brodovi ''Saumarez'' i ''Volage'' naleteli na mine, poginula 44 mornara (za polaganje mina osumnjičeni Jugosloveni). * 22. 10. - Operacija Osoaviahim: Sovjeti su prebacili preko 2.200 nemačkih eksperata u SSSR * [[24. 10.]] - Prva fotografija Zemlje iz svemira je snimljena sa rakete V-2 No. 13 lansirane iz [[White Sands, New Mexico|White Sands]]. * 24. 10. - Počinju Biharski neredi u Indiji: hinduisti ciljaju muslimane do 11. 11., što je odgovor na Noakhaliske nerede na jugoistoku današnjeg Bangladeša. * [[27. 10.]] - Nakon što je ranije tokom meseca prihvaćen na plebiscitu od 53% glasača, donesen je novi [[Ustav Francuske (1946)|Ustav Francuske]] koji definira [[Četvrta Francuska Republika|Četvrtu republiku]] (zamenjen 1958). * [[28. 10.]] - [[Grčki građanski rat]]: [[Komunistička partija Grčke|KP Grčke]] osnovala Generalnu partizansku komandu na čelu sa [[Markos Vafiadis|Markosom Vafiadisom]], od decembra pod nazivom [[Demokratska armija Grčke]]. * [[29. 10.]] - [[Lucky Luciano]], koji je prošlog februara proteran iz SAD u Italiju, tajno stiže na Kubu. * [[31. 10.]] - Indonežanski nacionalisti uvode [[Indonezijska rupija|rupiju]] (inače se koristi holandsko-indijski gulden). === Novembar/Studeni === * [[1. 11.]] - Utakmica Toronto Huskies - New York Knickerbockers, prva je Košarkaške asocijacije Amerike, kasnije NBA. * 1. 11. - [[Karol Wojtyla]] (26) zaređen je za svećenika u Krakówu. * 1. 11. - Zvanični datum osnivanja [[Donja Saksonija|Donje Saksonije]] u britanskoj zoni Nemačke: Državi Hanover su priključeni Braunschweig, Oldenburg i Schaumburg-Lippe. * [[3. 11.]] - Izbori za Ustavotvornu skupštinu NR Crne Gore. * 3. 11. - [[Gabriel González Videla]] je novi predsednik Čilea (do 1952); ubrzo raskida sa komunističkim saveznicima, čiju partiju zabranjuje 1948. * 3. 11. - Antijugoslovenske demonstracije u Trstu, napadnuta štampa i Slovenci (NYT), dok je italijanski vicepremijer Togliatti u poseti u Beogradu. NYT izveštava 8. 11. da je Tito "ponudio" Trst za Goricu, što Italija odbija, kasnije tokom meseca se uz Goricu pominje i Tržič (Monfalcone, NYT 26. 11.). * [[4. 11.]] - Na snazi je povelja kojom je osnovan [[UNESCO]] - prva generalna konferencija je otvorena kasnije tokom meseca, za prvog direktora će biti izabran [[Julian Huxley]]. * [[5. 11.]] - Izbori za Kongres SAD: Republikanci preuzimaju većinu u oba doma, zbog nepopularnosti predsednika Trumana. Među novim kongresmenima su [[Richard Nixon]], [[John F. Kennedy]] (Dom) i [[Joseph McCarthy]] (Senat). Demokrati će za dve godine povratiti većine. * [[6. 11.]] - Apel masovnim organizacijama u Jugoslaviji za prikupljanje pomoći Albaniji, koju su krajem oktobra pogodile velike poplave. * [[7. 11.]] - Nakon 190 dana završena prva savezna radna akcija omladine na gradnji željezničke [[Pruga Brčko–Banovići|pruge Brčko–Banovići]], duge 190&nbsp;km. U akciji učestvovalo oko 70.000 osoba iz cijele zemlje i 2.000 iz inostranstva. * [[9. 11.]] - [[Sarajevska opera]] započela svoju umjetničku djelatnost svečanom premijerom "[[Prodana nevjesta]]" [[Bedrich Smetana|Bedricha Smetane]]. * [[10. 11.]] - Izbori za Ustavotvornu skupštinu NR Srbije i za Ustavotvorni Sabor NR Hrvatske - očekivana potvrda za Narodni front, uz veliku izlaznost. * 10. 11. - Prvi izbori za skupštinu francuske četvrte republike: komunisti dobijaju relativnu većinu. * 10. 11. - Zemljotres u peruanskom regionu Ancash odnosi procenjenih 1.400 žrtava. * [[12. 11.]] - U [[Indonezija|Indoneziji]] primirje između nacionalista i holandske armije. * 12. 11. - Prikazan Disneyjev film ''[[Song of the South]]''. * 12-[[13. 11.]] - Incident u Krfskom kanalu, 3. deo: Britanci čiste mine u albanskim teritorijalnim vodama. [[Datoteka:Serbia, Belgrade, Pančevo bridge, 11.05.2011.jpg|mini|220px|[[Pančevački most]]]] * [[14. 11.]] - [[Patrijarh srpski Gavrilo]] se vratio u zemlju. * [[15. 11.]] - Sporazum iz Linggadjatija: Holanđani priznaju faktičku indonežansku kontrolu Jave, Sumatre i Madure, predviđeno stvaranje federacije sa ostatkom ostrvlja. * novembar - Beduini pronašli prve [[Svici sa Mrtvog mora|Svitke sa Mrtvog mora]] * novembar - [[Grčki građanski rat]]: borbe oko mesta Skra blizu jugoslovenske granice. * [[16. 11.]] - Reforma [[japansko pismo|japanskog pisma]]: ''Tōyō kanji'' je nedefinitivan spisak od 1.850 zvaničnih [[kanji]]ja, umesto 6.000 tradicionalnih. * [[17. 11.]] - Franko-tajski sporazum: Tajland je vratio Francuzima teritorije date nakon rata 1940-41, u zamenu za deblokadu prijema u UN. * [[17. 11.|17]] - [[19. 11.]] - U Beogradu održan Prvi kongres Saveza književnika Jugoslavije - u znaku [[socrealizam|socrealizma]], ali uz uzimanje u obzir domaće tradicije (uvodni referat [[Radovan Zogović]]). Za predsednika Saveza izabran [[Ivo Andrić]], potpredsednici [[Oton Župančič]], [[Miroslav Krleža]], [[Isidora Sekulić]], [[Ra­dovan Zogović]], [[Isak Samokovlija]] i [[Blažo Koneski]], sekretar [[Čedomir Minderović]]<ref>Milan Bajec, Ivan Dolničar, 1981, str. 96</ref>. * [[19. 11.]] - Izbori u Rumuniji: zvanično, Nacionalni demokratski front (komunisti i ostali) uzima 348 od 414 mesta. * 19. 11. - Prve nove [[Države članice Ujedinjenih naroda|članice UN]] od osnivanja: [[Kraljevina Afganistan|Afganistan]], Island i Švedska (Tajland u decembru). * [[20. 11.]] - Francuski patrolni čamac zarobio kinesku džunku koja je krijumčarila benzin u luci Haiphong. Gerila Viet Minha zarobila čamac i posadu - Francuzi uputili ultimatum. * [[21. 11.]] - U Njujorku prikazan film ''[[The Best Years of Our Lives]]'', kritički i komercijalni uspeh. * [[23. 11.]] - [[Georgi Dimitrov]] preuzima bugarsku vladu od [[Kimon Georgijev|Kimona Georgijeva]] (do smrti 1949). * 23. 11. - [[Prvi indokineski rat]] počinje francuskim bombardovanjem [[vijetnam]]ske luke [[Hai Phong]], pri čemu ginu hiljade ljudi. * [[27. 11.]] - U Beogradu zaključen Ugovor o usklađivanju privrednih planova, o carinskoj uniji i o izjednačenju valute između FNRJ i NR Albanije<ref>Marović, B. [https://www.rastko.rs/rastko-al/zbornik1990/bmarovic-ugovori_l.php Međudržavni ugovori zaključeni između Jugoslavije i Albanije 1946. godine]. rastko.rs</ref> (skupština FNRJ ratifikovala 27. 12., NYT). * [[29. 11.]] - Krenuo drumski saobraćaj na obnovljenom [[Pančevački most|Pančevačkom mostu]] u Beogradu (prvi voz prošao [[7. 11.]]). * 29. 11. - Čelnik [[Estonska Sovjetska Socijalistička Republika|Estonske SSR]] Johannes Vares izvršio samoubistvo u svojoj rezidenciji. * novembar - mart - Gladna zima u Nemačkoj, najjača u regionu Severnog mora u 20. stoleću. === Decembar/Prosinac === * [[1. 12.]] - [[Miguel Alemán Valdés]] je predsednik Meksika nakon [[Manuel Ávila Camacho|M. A. Camacha]] (do 1952), prvi civil od 1920. Sprovodi program supstitucije uvoza i gradnje infrastrukture (→ [[Meksičko čudo]]), ali rastu i korupcija i [[ortački kapitalizam]]. * [[2. 12.]] - Osnovana [[Međunarodna komisija za lov na kitove]]. * [[3. 12.]] - [[Mijo Kerošević]], kasnije proglašen za narodnog heroja, poginuo kod Bijeljine u poteri za četničkim odmetnicima. * [[4. 12.]] - Usvojen novi bugarski ustav. * [[5. 12.]] - U FNRJ donesen Zakon o nacionalizaciji privatnih privrednih preduzeća, i to saveznog i republičkog značaja (mnoga su već pod sekvestrom): celokupno bankarstvo, spoljna trgovina i unutrašnja trgovina na veliko, kao i sva preduzeća saobraćaja i sredstava za vezu. * [[8. 12.]] - Sveslovenski kongres u Beogradu. * [[9. 12.]] - Okupila se Ustavotvorna skupština Indije, nema predstavnika Muslimanske lige. * [[10. 12.]] - Rezolucija 12 Saveta bezbednosti UN, u vezi Grčkog pitanja: predstavnici Grčke i Jugoslavije će biti pozvani da učestvuju u diskusiji, bez prava glasanja; Albanija i Bugarska su pozvane da daju izjave. * [[11. 12.]] - Generalna skupština [[Ujedinjene nacije|Ujedinjenih nacija]] osnovala [[UNICEF]], Međunarodni fond Ujedinjenih nacija za pomoć deci u zemljama razorenim ratom. * [[12. 12.]] - Rezolucijom Generalne skupštine, UN prekidaju odnose sa [[Francisco Franco|Frankovom]] Španijom (zabrana ukinuta 1950). [[Datoteka:Republic of mahabad and iranian azerbaijan 1945 1946.png|mini|200px|Kraj kurdske i azerske secesije u Iranu]] * 12. 12. - Iranske snage ušle u Tabriz, što znači pad secesionističke "[[Autonomna Republika Azerbejdžan|Azerbejdžanske narodne vlade]]". * [[14. 12.]] - Generalna skupština UN određuje osnivanje [[Starateljski savjet Ujedinjenih naroda|Starateljskog savjeta Ujedinjenih naroda]], za teritorije koje su ranije bile mandati Društva naroda. * [[15. 12.]] - Iranske snage ušle u [[Mahabad]], čime je pala [[Republika Mahabad|istoimena kurdska republika]]. * [[16. 12.]] - [[Léon Blum]] je na čelu poslednje privremene francuske vlade - "silvestrovska vlada", traje do sledećeg meseca. * 16. 12. - Osnovana modna kuća ''[[Dior]]'', sledećeg februara predstavljaju prvu kolekciju, nazvanu ''New Look''. * [[19. 12.]] - [[Prvi indokineski rat]] počinje Bitkom za Hanoj: sukob francuskih i Viet Minhovih snaga u Hanoju, Francuzi će staviti grad pod svoju punu kontrolu za dva meseca. SAD podržavaju Francuze protiv komunista u Viet Minhu. * 19. 12. - [[Grčki građanski rat]]: [[Rezolucija 15 Saveta bezbednosti Ujedinjenih nacija|Rezolucija 15 SB UN]]: ustanovljena Istražna komisija koja će ispitivati povrede grčke granice prema Albaniji, Jugoslaviji i Bugarskoj (Grčka optužuje Jugoslaviju za "agresiju" i pomaganje "revolucionarnih bandi"). * 19. 12. - Britanski premijer Attlee izjavio spremnost za ponudu nezavisnosti Burme. * [[20. 12.]] - Počinje [[Havanska konferencija]] američkih mafijaških bosova. [[Lucky Luciano]] je potvrdio svoje prvenstvo, izneo plan trgovine drogom u SAD, odlučivano je o likvidaciji [[Bugsy Siegel|Bugsyja Siegela]]. * 20. 12. - Prikazan film ''[[It's a Wonderful Life]]'' - komercijalno je slabo prošao, postaje božićni klasik od polovine '70-tih. * [[21. 12.]] - Nankaiski zemljotres praćen cunamijem u Japanu, najmanje 1.362 mrtvih. * [[22. 12.]] - Završeno suđenje nemačkim oficirima u Beogradu, među osuđenima na smrt je i [[August Meyszner]], ratni komandant SS i policije u Srbiji. * [[25. 12.]] - U Moskvi proradio nuklearni reaktor [[F-1 (reaktor)|F-1]], prvi u Evropi koji je postigao samoodrživu [[lančana reakcija|lančanu reakciju]]. * [[26. 12.]] - Otvoren [[Flamingo Las Vegas]], prvi luksuzni kazino i hotel u tom gradu - [[Bugsy Siegel]] ga je gradio mafijaškim pozajmicama po četvorostruko većoj ceni od predviđene (ubijen je sledećeg juna). * 26. 12. - Zvanično osnivanje [[Neofašizam|neofašističke]] partije [[Italijanski socijalni pokret-Nacionalna desnica|Italijanski socijalni pokret]] (do 1994). * [[31. 12.]] - Ustave su dobile Narodne Republike [[Datoteka:Coat of Arms of the Socialist Republic of Bosnia and Herzegovina.svg|30px]] Bosna i Hercegovina, [[Datoteka:Coat of arms of Montenegro (1947-1963).jpg|30px]] Crna Gora i [[Datoteka:Emblem of Macedonia (1946–2009).svg|30px]] Makedonija. * 31. 12. - Predsednik [[SAD]] [[Hari Truman]] Proklamacijom 2714 formalno proglašava kraj [[Drugi svetski rat|Drugog svetskog rata]]. === Kroz godinu === * [[Kineski građanski rat]] eskalira. * Osnovano elektrotehničko odeljenje na [[Beogradski univerzitet|Univerzitetu]] u Beogradu. * Osnovan [[Sarajevski balet]]. * Okončana američka okupacija [[Island]]a. * Jugoslavija ekipni prvak Balkana u [[šah]]u. * [[Milovan Zoričić]] iz Zagreba jedan od sudija [[Međunarodni sud pravde|Međunarodnog suda pravde]]. == 1946. u temama == * Rukovodstvo [[FNRJ]]: ** Predsednik Prezidijuma Narodne Skupštine: [[Ivan Ribar]] ** Predsednik Vlade: [[Josip Broz Tito]] (takođe i Generalni sekretar [[KPJ]]) ** Predsednik Narodne skupštine: [[Vladimir Simić]] * [[Popis jugoslavenskih filmova|Domaći film]]: "[[U planinama Jugoslavije]]" (sovjetska koprodukcija) (→ [[:Kategorija:Filmovi 1946.]]). * [[Spisak država po datumu državnosti|Nove države]]: {| | | [[Datoteka:Flag of Jordan.svg|thumb|120px|[[Jordan|Transjordan]]]] | [[Datoteka:Flag of the Philippines.svg|thumb|120px|[[Filipini]]]] |} == Rođenja == {{glavni članak|:Kategorija:Rođeni 1946.}} === Januar/Siječanj === * [[5. 1.]] - [[Diane Keaton]], glumica († [[2025]]) * [[6. 1.]] - [[Syd Barrett]], rok-muzičar iz ''Pink Floyd''-a († [[2006]]) * [[13. 1.]] - [[Sonja Jauković]], glumica * [[15. 1.]] - [[Dragomir Zupanc]], TV reditelj * [[16. 1.]] - [[Kabir Bedi]], glumac * [[17. 1.]] - [[Meto Jovanovski]], glumac († [[2023]]) * [[19. 1.]] - [[Dolly Parton]], country-muzičarka († [[2026]]) * [[20. 1.]] - [[David Lynch]], filmski režiser († [[2025]]) * [[22. 1.]] - [[Malcolm McLaren]], muzičar († [[2010]]) * [[23. 1.]] - [[Zvonko Bušić]], radikalni emigrant († [[2013]]) * [[24. 1.]] - [[Goran Milić]], novinar * 24. 1. - [[Michael Ontkean]], glumac * [[27. 1.]] - [[Andrija Hebrang (sin)|Andrija Hebrang]], hrvatski političar i liječnik * [[30. 1.]] - [[Dick Cheney]], potpredsednik SAD († [[2025]]) === Februar/Veljača === * [[3. 2.]] - [[Žarko Potočnjak]], hrvatski glumac († [[2021]]) * [[4. 2.]] - [[Usnija Redžepova]], narodna pevačica († [[2015]]) * [[5. 2.]] - [[Charlotte Rampling]], britanska glumica * [[10. 2.]] - [[Velimir Kljaić]], hrvatski rukometni trener († [[2010]]) * [[19. 2.]] - [[Beti Đorđević]], pevačica († [[2026]]) * [[21. 2.]] - [[Alan Rickman]], britanski glumac († [[2016]]) * [[24. 2.]] - Slobodan Petrović - [[Petar Slaj]], baletski koreograf († [[2013]]) * 24. 2. - [[Ratomir Dujković]], golman i fudbalski trener * [[28. 2.]] - [[Robin Cook]], britanski političar († [[2005]]) === Mart/Ožujak === * [[1. 3.]] - [[Ljubiša Veličković]], gen-puk., komandant RV i PVO VJ († [[1999]]) * [[3. 3.]] - [[Ejup Ganić]], bh. političar * [[6. 3.]] - [[David Gilmour]], rok-muzičar iz ''Pink Floyd'' * [[8. 3.]] - [[Jasna Diklić]], bosanskohercegovačka pozorišna i filmska glumica * [[11. 3.]] - [[Jurij Bajec]], ekonomista * [[12. 3.]] - [[Liza Minnelli]], američka glumica i pjevačica * [[19. 3.]] - [[Bigas Luna]], režiser († [[2013]]) * [[21. 3.]] ('44 ili '46) - [[Timothy Dalton]], glumac * [[31. 3.]] - [[Hašim Kučuk Hoki]], pevač narodne muzike († [[2002]]) * 31. 3. - Leposava [[Lokica Stefanović]], arhitekta, balerina, baletski pedagog === April/Travanj === * [[3. 4.]] - [[Branislav Milićević]], Branko Kockica * [[6. 4.]] - [[Ivan Bekjarev]], srpski glumac († [[2020]]) * [[7. 4.]] - [[Dimitrij Rupel]], slovenački političar * [[10. 4.]] - [[Vladimir Janković]] (Vlada Džet), rok-muzičar, novinar Beograda 202 * 10. 4. - [[Nebojša Pavković]], general, načelnik generalštaba Vojske Jugoslavije († [[2025]]) * [[13. 4.]] - [[Josif Tatić]], glumac († [[2013]]) * [[25. 4.]] - [[Srbijanka Turajlić]], profesor BU, politička aktivistkinja († [[2022]]) * 25. 4. - [[Vladimir Žirinovski]], ruski političar († [[2022]]) * 25. 4. - [[Strobe Talbott]], američki novinar i diplomata * [[30. 4.]] - [[Carl XVI Gustaf]], kralj Švedske === Maj/Svibanj === * [[2. 5.]] - [[David Suchet]], britanski glumac * [[8. 5.]] - [[Borislav Stjepanović]], bh. glumac i režiser * [[9. 5.]] - [[Candice Bergen]], glumica * [[10. 5.]] - [[Marko Nicović]], advokat, funkcioner SUP * 10. 5. - [[Dušan Petričić]], grafičar, ilustrator * [[11. 5.]] - [[Zoran Simjanović]], kompozitor († [[2021]]) * [[12. 5.]] - [[Daniel Libeskind]], arhitekt * [[19. 5.]] - [[Michele Placido]], glumac * [[20. 5.]] - [[Cher]], pevačica, glumica * [[21. 5.]] - [[Boba Stefanović]], pevač, kompozitor († [[2015]]) * [[22. 5.]] - [[Hrvoje Horvat]], rukometaš, trener * [[22. 5.]] - [[Petar Božović]], glumac * 22. 5. - [[George Best]], sjevernoirski fudbaler († [[2005]]) * [[24. 5.]] - [[Tansu Çiller]], premijerka Turske * [[25. 5.]] - [[Miroslav Tuđman]], znanstvenik i političar († [[2021]]) * [[26. 5.]] - [[Mick Ronson]], rock gitarist, producent († [[1993]]) * 26. 5. - [[Miroslav Maksimović (pesnik)|Miroslav Maksimović]], književnik, urednik BIGZ-a * [[27. 5.]] - [[Predrag Vranešević]], član "Laboratorije zvuka" († [[2022]]) * [[30. 5.]] - [[Dragan Džajić]], srpski fudbaler === Jun/Juni/Lipanj === * [[5. 6.]] - [[Branko Baletić]], filmski reditelj i scenarista * [[6. 6.]] - [[Živko Kolega]], hrvatski političar * [[10. 6.]] - [[Antun Tudić]], hrvatski glumac * [[14. 6.]] - [[Donald Trump]], biznismen, predsednik SAD * [[15. 6.]] - [[Demis Rusos]], pevač († [[2015]]) * [[18. 6.]] - [[Fabio Capello]], fudbaler, trener * [[20. 6.]] - [[Xanana Gusmão]], prvi predsednik Istočnog Timora * [[23. 6.]] - [[Gojko Šantić]], glumac († [[2024]]) * [[24. 6.]] - [[Velimir Milošević]], pjesnik za djecu * [[27. 6.]] - [[Miroljub Lešo]], glumac († [[2019]]) * [[28. 6.]] - [[Slobodan Inić]], sociolog († [[2000]]) === Jul/Juli/Srpanj === * [[1. 7.]] - [[Slobodan Santrač]], fudbaler, trener († [[2016]]) * [[6. 7.]] - [[George W. Bush]], predsjednik SAD * 6. 7. - [[Peter Singer]], australski filozof bioetičar * 6. 7. - [[Sylvester Stallone]], američki glumac * [[9. 7.]] - [[Radomir Putnik (pisac)]] * [[15. 7.]] - [[Predrag Vitas]], novinar TV Beograd († [[1998]]) * [[19. 7.]] - [[Ilie Năstase]], teniser * [[22. 7.]] - [[Mireille Mathieu]], pevačica * 22. 7. - [[Danny Glover]], glumac * [[25. 7.]] - [[Ljupka Dimitrovska]], pevačica († [[2016]]) * [[27. 7.]] - [[Rade Šerbedžija]], glumac, pjesnik i muzičar === Avgust/August/Kolovoz === * [[3. 8.]] - [[Jack Straw]], britanski političar * [[4. 8.]] - [[Vladimir Bebić]], hrvatski političar († [[2009]]) * [[8. 8.]] - [[Dragutin Šurbek]], stonoteniser († [[2018]]) * [[10. 8.]] - [[Daša Drndić]], književnica († [[2018]]) * 10. 8. - [[Rifet Bahtijaragić]], bosanskohercegovački književnik * [[11. 8.]] - [[Milan Gutović]] - Lane, glumac († [[2021]]) * 11. 8. - [[Radomir Marković]], načelnik SDB Srbije * [[15. 8.]] - [[Tony Robinson]], glumac, TV voditelj * [[16. 8.]] - [[Pavao Pavličić]], hrvatski književnik i romanopisac * 16. 8. - [[Kaqusha Jashari]], kosovska političarka († [[2025]]) * [[19. 8.]] - [[Bill Clinton]], američki predsjednik * [[20. 8.]] - [[Connie Chung]], novinarka * [[23. 8.]] - [[Keith Moon]], bubnjar ''The Who'' († [[1978]]) * [[24. 8.]] - [[Goran Marković]], pozorišni i filmski reditelj * [[25. 8.]] - [[Branko Cvejić]], glumac, upravnik JDP († [[2022]]) * [[26. 8.]] - [[Mark Snow]], kompozitor († [[2025]]) * [[29. 8.]] - [[Bob Beamon]], atletičar * [[30. 8]] - [[Peggy Lipton]], glumica († [[2019]]) === Septembar/Rujan === * [[5. 9.]] - [[Freddie Mercury]], britanski pjevač ([[Queen]]), († [[1991]]) * [[8. 9.]] - [[Beriz Belkić]], bh. političar († [[2023]]) * [[15. 9.]] - [[Tommy Lee Jones]], glumac * 15. 9. - [[Oliver Stone]], filmski režiser, producent * [[23. 9.]] - [[Davorin Popović]], muzičar († [[2001]]) * [[26. 9.]] - [[Sejo Pitić]], pjevač († [[2023]]) * [[29. 9.]] - [[Nataša Kandić]], aktivistkinja za ljudska prava === Oktobar/Listopad === * [[4. 10.]]- [[Suzan Sarandon]], američka filmska glumica. * [[8. 10.]] - [[Hanan Ashrawi]], palestinska političarka * [[19. 10.]] - [[Philip Pullman]], književnik * [[20. 10.]] - [[Elfride Jelinek]], dobitnica Nobelove nagrade za književnost. * 20. 10. - [[Marko Nikolić]], srpski glumac († [[2019]]) * [[26. 10.]] - [[Holly Woodlawn]], američka glumica * 26. 10. - [[Tanja Kragujević]], književnica * [[27. 10.]] - [[Ivan Reitman]], filmski režiser, producent († [[2022]]) * [[29. 10.]] - [[Vahidin Musemić]], fudbaler († [[2023]]) === Novembar/Studeni === * [[4. 11.]] - [[Robert Mapplethorpe]], fotograf († [[1989]]) * [[6. 11.]] - [[Sally Field]], glumica, režiser * [[8. 11.]] - [[Guus Hiddink]], fudbaler, trener * 8. 11. - [[Stanislav Karasi]], fudbaler * [[11. 11.]] - [[Dimitrije Boarov]], ekonomski novinar * [[16. 11.]] - [[Terrence McKenna]], američki pisac i filozof * 16. 11. - [[Slobodan Šijan]], filmski i TV reditelj, scenarista itd. * [[20. 11.]] - [[Patrijarh ruski Kiril]] * [[24. 11.]] - [[Ted Bundy]], serijski ubica († [[1989]]) * [[27. 11.]] - [[Jakša Fiamengo]], pjesnik i tekstopisac († [[2018]]) * [[29. 11.]] - [[Vuk Drašković]], književnik, novinar, predsednik [[SPO]] * [[30. 11.]] - [[Marina Abramović]], slikarka, multimedijalna i konceptualna umetnica === Decembar/Studeni === * [[1. 12.]] - [[Kemal Kurspahić]], novinar († [[2021]]) * 1. 12. - [[Mladen Naletilić]] Tuta, komandant u HVO, osuđenik za ratne zločine († [[2021]]) * [[2. 12.]] - [[Gianni Versace]], italijanski modni kreator († [[1997]]) * [[5. 12.]] - [[José Carreras]], tenor * [[8. 12.]] - [[Jacques Bourboulon]], fotograf * [[9. 12.]] - [[Sonia Gandhi]], indijska političarka * [[10. 12.]] - [[Fadil Redžić]], bosanskohercegovački muzičar * [[12. 12.]] - [[Emerson Fittipaldi]], auto-trkač * [[13. 12.]] - [[Jovica Aćin]], književnik i prevodilac * [[14. 12.]] - [[Patty Duke]], glumica († [[2016]]) * 14. 12. - [[Jane Birkin]], pjevačica, glumica († [[2023]]) * [[15. 12.]] - [[Miroslav Josić Višnjić]], srpski književnik († [[2015]]) * [[17. 12.]] - [[Aljoša Vučković]], glumac * 17. 12. - [[Ljiljana Lašić]], glumica * [[18. 12.]] - [[Milena Zupančič]], glumica († [[2026]]) * 18. 12. - [[Steven Spielberg]], američki redatelj * [[23. 12.]] - [[John Sullivan]], scenarista "Mućki" († [[2011]]) * [[29. 12.]] - [[Slobodan Kovačević|Slobodan "Boda" Kovačević]], bosanskohercegovački gitarista * [[30. 12.]] - [[Berti Vogts]], fudbaler, trener * [[31. 12.]] - [[Diane von Fürstenberg]], modni kreator === Kroz godinu === * [[Mirko Pejanović]], bh. političar == Smrti == {{glavni članak|:Kategorija:Umrli 1946.}} === Januar/Siječanj &ndash; Mart/Ožujak === * [[6. 1.]] - [[Dion Fortune]], velška okultistkinja (* [[1890]]) * [[13. 1.]] - [[Radoje Dakić]], narodni heroj (* [[1911]]) * [[19. 1.]] (zvanično) - [[Nikola Kalabić]], četnički komandant (* [[1906]]) * [[20. 1.]] - [[Radivoje Kerović]], četnički vojvoda (* 1913) * [[29. 1.]] - [[Harry Hopkins]], savetnik predsednika FD Roosevelta (* [[1890]]) * [[31. 1.]] - [[Ivo Protulipac]], katolički aktivist, doktor i odvjetnik (* [[1899]]) * [[4. 2.]] - [[Milan Nedić]], general, predsednik kvislinške srpske vlade (* [[1878]]) * [[23. 2.]] - [[Tomoyuki Yamashita]], japanski general, osuđen za ratne zločine (* [[1885]]) * [[14. 3.]] - [[Werner von Blomberg]], predratni glavnokomandujući nemačke vojske (* [[1878]]) * [[24. 3.]] - [[Aleksandar Aljehin]], ruski šahista i svetski šampion u šahu (* [[1892]] === April/Travanj &ndash; Jun/Lipanj === * [[21. 4.]] - [[John Maynard Keynes]], britanski ekonomista (* [[1883]]) * [[1. 5.]] - [[Davorjanka Paunović]] Zdenka, nevenčana supruga Josipa Broza Tita (* [[1921]]) * 1. 5. - [[Grga Budislav Angjelinović]], političar, publicist (* [[1886]]) * [[16. 5.]] - [[Bruno Tesch]], pronalazač i proizvođač otrova ''Zyklon-B'' (* [[1890]]) * [[1. 6.]] - [[Ion Antonescu]], ratni vođa Rumunije (* [[1882]]) * [[9. 6.]] - [[Ananda Mahidol]], kralj Sijama (* [[1925]]) * [[10. 6.]] - [[Jack Johnson (bokser)]], bivši svetski prvak (* [[1878]]) * [[14. 6.]] - [[John Logie Baird]], pionir televizije (* [[1888]]) * [[16. 6.]] - [[Miloje Milojević]], kompozitor, muzikolog, pedagog (* [[1884]]) * [[20. 6.]] - [[Wanrong (carica)|Wanrong]], poslednja kineska carica (* [[1906]]) === Jul/Srpanj &ndash; Septembar/Rujan === * [[4. 7.]] - Čuvarke konc-logora Stutthof: ** [[Jenny-Wanda Barkmann]] (* ca. [[1922]]) ** [[Elisabeth Becker]] (* [[1923]]) ** [[Wanda Klaff]] (* [[1922]]) ** [[Ewa Paradies]] (* [[1920]]) ** [[Gerda Steinhoff]] (* [[1922]]) * [[8. 7.]] - [[Aleksandar Vasiljevič Aleksandrov]], kompozitor, osnivač ansambla (* [[1883]]) * [[13. 7.]] - [[Alfred Stieglitz]], fotograf (* [[1864]]) * [[17. 7.]] - Osuđeni na Beogradskom procesu: ** [[Dragoljub Mihailović]], komandant JVuO (* ) ** [[Dragomir Jovanović]], šef beogradske policije (* [[1902]]) ** [[Velibor Jonić]], Nedićev ministar prosvete (* [[1892]]) ** [[Tanasije Dinić]], Nedićev ministar unutr. poslova (* [[1891]]) ** [[Kosta Mušicki]], komandant Srpskog dobrovoljačkog korpusa (* [[1897]]) * [[20. 7.]] - [[Edmund Glaise-Horstenau]], njemački vojni izaslanik u NDH (* [[1882]]) * [[27. 7.]] - [[Gertrude Stein]], [[SAD|američka]] [[lezbejka|lezbejska]] spisateljica (* [[1874]]) * [[29. 7.]] - [[Milovan Kovačević]], arhitekt (* [[1905]]) * [[2. 8.]] - [[Andrej Vlasov]], sovjetski general u nemačkoj službi (* [[1901]]) * [[6. 8.]] - [[Veselin Čajkanović]], srpski klasični filolog, istoričar religije, akademik (* [[1881]]) * [[9. 8.]] - [[Léon Gaumont]], pionir filma (* [[1864]]) * [[13. 8.]] - [[H. G. Wells]], književnik (* [[1866]]) * [[4. 9.]] - [[Leon Rupnik]], slovenski kvisling (* [[1880]]) === Oktobar/Listopad &ndash; Decembar/Prosinac === * [[11. 10.]] - [[Ivan Hitrec]], hrvatski nogometaš (* [[1911]].) * [[12. 10.]] - [[Joseph Stilwell]], američki general (* [[1883]]) * [[15. 10.]] - [[Hermann Göring]], njemački rajhsmaršal (* [[1893]]) * [[16. 10.]] - osuđeni u Nirnbergu: ** [[Hans Frank]], nacistički guverner Poljske (* [[1900]]) ** [[Wilhelm Frick]], ministar unutr. poslova (* [[1877]]) ** [[Alfred Jodl]], šef Visoke komande (* [[1890]]) ** [[Ernst Kaltenbrunner]], general policije (* [[1903]]) ** [[Wilhelm Keitel]], generalfeldmaršal (* [[1882]]) ** [[Joachim von Ribbentrop]], ministar ino. poslova (* [[1893]]) ** [[Alfred Rosenberg]], nacistički ideolog (* [[1893]]) ** [[Fritz Sauckel]], opunomoćenik za radnu snagu (* [[1892]]) ** [[Arthur Seyss-Inquart]], nacistički lider u Austriji (* [[1892]]) ** [[Julius Streicher]], izdavač propagande (* [[1885]]) * [[14. 11.]] - [[Manuel de Falla]], kompozitor (* [[1876]]) * [[3. 12.]] - [[Mijo Kerošević]], narodni heroj (* [[1920]]) === Kroz godinu === * [[Miroslav Filipović]] - "fra Sotona", komandant Jasenovca (* [[1915]]) == Nobelove nagrade == * [[Nobelova nagrada za fiziku|'''Fizika''']]: [[Percy W. Bridgman]] (izum aparature za proizvodnju ekstremno visokog pritiska i za otkrića na polju fizike visokog pritiska) * [[Nobelova nagrada za kemiju|'''Kemija''']]: [[James B. Sumner]] (otkriće da se enzimi mogu kristalizovati), [[John Howard Northrop]] i [[Wendell Meredith Stanley]] (preparacija enzima i virusnih proteina u čistom obliku) * [[Nobelova nagrada za fiziologiju ili medicinu|'''Fiziologija i medicina''']]: [[Hermann Joseph Muller]] (otkriće proizvodnje mutacija putem iradijacije rendgenskim zracima) * [[Nobelova nagrada za književnost|'''Književnost''']]: [[Hermann Hesse]] (nadahnuto pisanje koje, rastući u smelosti i pronicljivosti, oličava klasične humanitarne ideale i visoke kvalitete stila) * [[Nobelova nagrada za mir|'''Mir''']]: [[Emily Greene Balch]] (zalaganje protiv rata i za razoružanje) i [[John Raleigh Mott]] (međunarodna verska bratstva i misionarstvo u korist mira) == Reference == {{reference}} == Literatura == * Milan Bajec, Ivan Dolničar (1981). ''Jugoslavija 1941-1981'', Beograd: Eksport pres. [[Kategorija:1940-e]] [[Kategorija:20. vijek|46]] [[Kategorija:Godine]] 7kk93ue1pc2kimztm97kjs199fxglpx 1986. 0 23512 42681164 42669372 2026-08-25T19:35:27Z Alekol 2231 /* Avgust/August/Kolovoz */ 42681164 wikitext text/x-wiki {{Year dab|1986}} {{godina nav}} {{Godina u drugim kalendarima|1986}} Godina '''1986''' bila je [[redovna godina koja počinje u srijedu]] (link pokazuje kalendar). * Međunarodna godina mira (UN) __NOTOC__ <center> {| style="border:1px solid silver;background-color:white;padding:5px;" align=center class=radius | '''1986''': <br /> [[1986#Januar/Siječanj|<1>]] • [[1986#Februar/Veljača|<2>]] • [[1986#Mart/Ožujak|<3>]] • [[1986#April/Travanj|<4>]] • [[1986#Maj/Svibanj|<5>]] • [[1986#Jun/Juni/Lipanj|<6>]] <br /> [[1986#Jul/Juli/Srpanj|<7>]] • [[1986#Avgust/August/Kolovoz|<8>]] • [[1986#Septembar/Rujan|<9>]] • [[1986#Oktobar/Listopad|<10>]] • [[1986#Novembar/Studeni|<11>]] • [[1986#Decembar/Prosinac|<12>]] <br /> [[1986#Rođenja|Rođenja]] • [[1986#Smrti|Smrti]] |}</center> == Događaji == === Januar/Siječanj === [[Datoteka:EC12-1986 European Community map.svg|mini|left|150px|[[Evropska zajednica]] 1986-90]] * [[1. 1.]] - {{flagicon|Evropa}} [[Španija]] i [[Portugal]] se priključuju [[Evropska zajednica|Evropskoj zajednici]] (današnja [[Evropska unija]]). * [[6. 1.]] - [[Franjo Komarica]] novi pomoćni banjolučki biskup. * 6. 1. - [[Liberija]] dobila novi ustav umesto prvog iz 1847. [[Datoteka:Сиви дом.jpg|120px|mini|lijevo|"[[Sivi dom]]"]] * [[12. 1.]] - Prikazana prva od 12 epizoda serije "[[Sivi dom]]". * [[13. 1.|13]] - [[24. 1.]] - Pokušaj državnog udara se pretvara u kratak ali krvav građanski rat u [[Južni Jemen|Južnom Jemenu]]. * [[14. 1.]] - [[Vinicio Cerezo]] je novi predsednik [[Gvatemala|Gvatemale]] - prvi civil i demokratski izabrani predsednik od 1966, ali nasilje i [[Gvatemalski građanski rat|građanski rat]] se ipak nastavljaju. * [[15. 1.]] - [[Libanski građanski rat]], puč u hrišćanskim Libanskim snagama: nakon što je prošlog meseca potpisao Trojni sporazum sa šiitima i druzima, [[Elie Hobeika]] napadnut od [[Samir Geagea|Samira Geagee]] i preds. [[Amine Gemayel|Amina Gemayela]], sklanja se u Siriju. * [[16. 1.]] - Član Predsedništva SFRJ [[Branko Mikulić]] imenovan za mandatara [[Savezno izvršno vijeće|Saveznog izvršnog veća]]. * 16. 1. - Gorbačovljeva deklaracija predlaže ukidanje sveg nuklearnog oružja u tri faze do 2000 - neprihvatljivo za NATO zbog ogromne istočne prednosti u konvencionalnom naoružanju. * [[januar]] - Beogradski okružni sud odustao od optužnice protiv [[Gordan Jovanović|Gordana Jovanovića]] i [[Vladimir Mijanović|Vladimira Mijanovića]] (dvojica od "[[Beogradska šestorica|Beogradske šestorice]]"). * januar - Uhapšen sociolog [[Tomaž Mastnak]] zbog "povrede ugleda" mandatora vlade [[Branko Mikulić|Branka Mikulića]]. * januar - Peticija 212 beogradskih intelektalaca poslata saveznoj i republičkoj skupštini protiv "genocida nad Srbima" na Kosovu i drakonskog kažnjavanja mladih Albanaca, poziv na duboke društvene i političke promene. * 17. 1. - [[Mali]] i [[Burkina Faso]] postigli mir nakon Rata za pojas Agacher - normalizacija odnosa tokom godine, a Međunarodni sud u decembru podelio spornu teritoriju napola. * [[19. 1.]] - Počinje širenje [[(c)Brain]]-a, prvog [[Kompjuterski virus|virusa]] za [[MS-DOS]]. * [[20. 1.]] - [[Margaret Thatcher]] i [[François Mitterrand]] objavili u Lillu da će biti izgrađen [[Eurotunel|tunel ispod Lamanša]] (ugovor potpisan u Canterburyjy 12. 2., odrađeno 1987-93, saobraćaj od 1994). * [[24. 1.]] - [[Voyager 2]] u najbližem prilazu [[Uran (planeta)|Uranu]]. * [[25. 1.]] - Gerilska armija [[Yoweri Museveni|Yowerija Musevenija]] preuzela vlast nad [[Uganda|Ugandom]] posle petogodišnje borbe (položio zakletvu [[29. 1.]], još uvek je na vlasti 2017). [[Datoteka:Challenger explosion.jpg|thumb|180px|left|''Challenger'']] * [[28. 1.]] - [[Space Shuttle]] ''Challenger'' se raspao 73 sekunde od lansiranja, gine 7 astronauta. * Početkom godine u [[Bugarska|bugarskim]] diskotekama dozvoljena [[muzika]] samo iz socijalističkih zemalja, a zabranjena romska i ona sa Zapada, uključujući i Jugoslaviju. === Februar/Veljača === * [[1. 2.]] - Najgore snežne padavine na jugu Francuske i u Austriji za nekoliko decenija, treća najveća poplava u Veneciji od početka stoleća. * 1. 2. - Skinuti katanci sa kapije džamije [[Babri Masjid]] u [[Ayodhya|Ayodhyi]], severna Indija, i dozvoljen pristup hinduistima na ovo legendarno mesto [[Rama (hinduizam)|Raminog]] rođenja. Spor će kulminirati 1992. rušenjem džamije. * [[3. 2.]] - Grafički studio ''[[Pixar]]'' se osamostalio, glavni deoničar je [[Steve Jobs]]. * [[4. 2.]] - Umro [[Branko Pešić]], potpredsednik Predsedništva [[SR Srbija|SR Srbije]] i bivši gradonačelnik [[Beograd]]a. * [[7. 2.]] - [[Jean-Claude Duvalier]] ("Baby Doc") pobegao sa [[Haiti]]ja posle 15 godina svoje i 28 godina [[François Duvalier|porodične]] vladavine. General [[Henri Namphy]] se nalazi na čelu prelazne vlade (do 1988) a u zemlji ubrzo dolazi do nereda i pljački. [[Datoteka:Corazon Aquino 1986.jpg|mini|150px|[[Corazon Aquino]]]] * 7. 2. - Vanredni predsednički izbori na [[Filipini]]ma: prema izbornoj komisiji pobeđuje autoritarni predsednik [[Ferdinand Marcos]] a prema opoziciji [[Corazon Aquino]] - dolazi do protesta i revolucije. * [[9. 2.]] - [[Halejeva kometa]] u [[perihel]]u, najbližoj tački Suncu, tokom druge posete Sunčevom sistemu u 20. veku. * 9. 2. - SFRJ uputila protestnu notu Švajcarskoj zbog proterivanja sekretara bernske ambasade i optužila je da pruža gostoprimstvo antijugoslovenskim teroristima. * [[11. 2.]] - [[Iračko-iranski rat]]: Operacija Zora 8, [[Prva bitka za Fao]], Iranci zauzimaju poluostrvo [[Fao]] na čelu Persijskog zaliva, Iračani imaju velike gubitke u protivnapadima sledećih mesec dana. * 11. 12. - Razmena zapadnih i istočnih špijuna na mostu Glienicke, oslobođen je sovjetski disident Anatolij Ščaranski, koji odlazi u Izrael i uzima ime [[Natan Šaranski]]. * [[12. 2.]] - Američke vlasti izručile Jugoslaviji [[Andrija Artuković|Andriju Artukovića]] (proglašen ratnim zločincem [[1946]]). * 13/[[14. 2.]] - [[Čadsko-libijski konflikt]]: počinje francuska [[operacija Épervier]] protiv libijskog nadiranja u [[Čad]]u (traje do 2014. kada je zamenjena operacijom Barkhane). * [[16. 2.]] - Francuski avion gađao libijsku bazu Uadi Dum na severu [[Čad]]a. * 16. 2. - Kod Novog Zelanda potonuo sovjetski putnički brod "Mihail Ljermontov" uz pogibiju jednog člana posade. * [[17. 2.]] i [[28. 2.]] - U Luksemburgu odn. Hagu potpisan [[Jedinstveni europski akt]] kojim je određeno stvaranje [[jedinstveno tržište|jedinstvenog tržišta]] do 31. 12. [[1992]] - stupa na snagu 1. 7. [[1987]] (→ [[Delorova komisija]]). [[Datoteka:RP1357 p103 Mir base block.svg|mini|200px|DOS-7, bazni blok stanice [[Mir (svemirska stanica)|Mir]]]] * [[19. 2.]] - [[SSSR]] lansira bazni blok svemirske stanice ''[[Mir (svemirska stanica)|Mir]]'' - moduli se dodaju do 1996. a stanica radi do 2001. * [[20. 2.]] - [[Silvio Berlusconi]] kupio [[A.C. Milan]]. * [[25. 2.]] - Revolucija narodne snage: na [[Filipini]]ma zbačen [[Ferdinand Marcos]] posle 20 godina autoritarne vlasti. Corazon Aquino je predsednica do 1992, prva žena predsednik u Aziji. * 25. 2. - Egipatski redarstvenici, nezadovoljni plaćom, pale hotele u blizini Piramida. * [[25. 2.]] - [[6. 3.]] - [[XXVII kongres KPSS]], generalni sekretar [[Mihail Gorbačov]] govori o [[glasnost]]i i [[Perestrojka|perestrojci]], izrazio je želju za povlačenjem iz Afganistana. Sekretar moskovske partije [[Boris Jeljcin]] prvi put privukao pažnju. * [[26. 2.]] - Grupa od 106 Srba sa Kosova dolazi u Skupštinu Jugoslavije (predvode ih Boško Budimirović i [[Miroslav Šolević]]). * 26 - 27. 2. - Stražar KPD Zenica Mile Matić, paranoidni šizofreničar, ubio devetoro ljudi između Doboja, Zenice i Donje Koprivne. * [[27. 2.]] - U [[Brazil]]u uveden antiinflacioni ''Plan Cruzado'', zamrznute cene i plate, uvedena valuta cruzado umesto cruzeira - privremen uspeh. * krajem februara - Slučaj zamene beba u srebreničkom porodilištu 1983: mala M. koja je živela sa porodicom H. dodeljena porodici M., u kojoj ostaje i devojčica N. jer veštačenje nije utvrdilo da ona pripada porodici H. Na veštačenje u Zagreb je poslato još pet parova koji su dobili devojčice u Srebrenici novembra 1983. [[Datoteka:Olof Palme 1974 (cropped).jpg|mini|150px|left|† [[Olof Palme]]]] * [[28. 2.]] - [[Švedska|Švedski]] premijer [[Olof Palme]] ubijen dok se vraćao iz bioskopa (proglašen mrtvim malo iza ponoći). * [[28. 2.]] - [[19. 4.]] - [[Afgansko-sovjetski rat]]: Druga bitka za bazu Zhawar: afganske i sovjetske snage uspevaju da uz velike gubitke nakratko zauzmu mudžahedinsku bazu u Zhawaru, prov. [[Paktijska pokrajina|Paktija]], blizu pakistanske granice. === Mart/Ožujak === [[Datoteka:Lspn comet halley.jpg|mini|180px|[[Halleyeva kometa]]]] * [[mart]] (od januara?) - Peticija preko 200 srpskih intelektualaca Skupštini u kojima se osuđuju "genocidne" namere prema Srbima i ostalim ne-Albancima na Kosovu i traži čvršći stav prema separatistima . * [[3. 3.]] - Objavljen prvi rad koji opisuje [[Mikroskopija atomskim silama|mikroskopiju atomskim silama]]. * [[4. 3.]] - Svetski jevrejski kongres optužuje bivšeg generalnog sekretara [[Kurt Waldheim|Kurta Waldheima]] za umešanost u ratne zločine. * [[6. 3.]] - Počelo emitovanje Jutarnjeg programa na TV Beograd. * 6. 3. - "[[Vjesnik]]" optužuje Kurta Valdhajma (bivšeg genseka [[UN]], sada kandidata za predsednika [[Austrija|Austrije]]) za učešće u operacijama protiv partizana, za šta je odlikovan Redom krune kralja Zvonimira<ref>[http://www.upi.com/Archives/1986/03/06/Newspaper-Waldheim-received-high-Nazi-award/4069510469200/ Newspaper: Waldheim received high Nazi award]. upi.com Archives March 6, 1986</ref>. * [[8. 3.]] - [[Datoteka:Handball pictogram.svg|25px]] Završeno svetsko [[rukomet]]no prvenstvo u Švajcarskoj - Jugoslavija je prvak. * [[10. 3.]] - [[Vojislav Šešelj]] pušten iz zatvora posle nepune dve godine. * [[12. 3.]] - Referendum o ostanku Španije u NATO-u: 56,9% je za (Katalonija i Baskija su bile protiv). * [[13. 3.]] - Okružno javno tužilaštvo u [[Gnjilane|Gnjilanu]] smatra da nije dokazano da je [[Đorđe Martinović]] nasilno povređen [[1985]]. * 13. 3. - Incident u Crnom moru: pozivajući se na pravo nevinog prolaza, američki razarač i krstarica ušli u sovjetske vode kod Krima. * 13. 3. - U Parizu otvoren ''[[Cité des Sciences et de l'Industrie]]'', najveći muzej nauke u Evropi. * [[14. 3.]] - ''[[Microsoft]]'' izlazi na berzu, što od trojice pravi milijardere a od 12.000 zaposlenih milionere. * [[16.3.|16.]] - [[23. 3.]] - U [[Francuska|Francuskoj]] održani [[Parlamentarni izbori u Francuskoj 1986|parlamentarni izbori]] na kojima tijesnu većinu u [[Nacionalna skupština (Francuska)|Nacionalnoj skupštini]] osvaja desnica; s obzirom da [[Socijalistička partija (Francuska)|socijalističkom]] predsjedniku [[Francois Mitterand|Mitterandu]] mandat ističe tek 1988. godine, temeljem izbora nastaje prva [[kohabitacija (politika)|kohabitacija]] u historiji [[Peta francuska republika|Pete republike]]. [[Nacionalni front (Francuska)|Nacionalni front]] ušao u parlament zahvaljujući proporcionalnom sistemu. * [[17. 3.]] - Osnovana navijačka skupina [[Bad Blue Boys]]. * [[23. 3.]] - Američka [[Šesta flota SAD|Šesta flota]] počinje manevre u [[Zaliv Sidra|zalivu Sidra]], kojeg Libija smatra u celosti svojom akvatorijom - dolazi do razmene vatre 24-25. * [[24. 3.]] - Peticija [[Odbor za odbranu slobode misli i izražavanja|Odbora za odbranu slobode misli i izražavanja]] između ostalog traži ukidanje člana 133 Krivičnog zakona ("širenje neprijateljske propagande" i "lažno predstavljanje stanja u Jugoslaviji"). * 24. 3. - [[58. dodjela Oscara]]: najbolji film je ''[[Out of Africa (film)|Out of Africa]]'' ("Moja Afrika"), ukupno sedam nagrada od 11 nominacija, ''[[Witness (film, 1985)|Witness]]'' tri od osam, ''[[The Color Purple (film)|The Color Purple]]'' ništa od 11, u užem izboru za najbolji strani film bio "[[Otac na službenom putu]]". * 24. 3. - Švedska firma [[Bofors]] i indijska vlada potpisali ugovor za 410 haubica od 155mm za 285 miliona dolara - iz toga će se izroditi [[afera Bofors|afera]] koja nije razrešena ni u 21. veku. * [[26. 3.]] - Članak u ''[[New York Times]]''-u optužuje [[Kurt Valdhajm|Kurta Valdhajma]] za umešanost u zločine na Balkanu tokom Drugog svetskog rata. I "[[Večernje novosti]]" objavljuju da je Jugoslavija [[1947]]. tražila Valdhajma kao ratnog zločinca. * [[31. 3.]] - Mexicana Flight 940: avion udario u planinu u Meksiku, 167 mrtvih. * 31. 3. - Požar u palati [[Hampton Court Palace|Hampton Court]]. * mart-april - Niz protestnih večeri u Udruženju književnika Srbije povodom zatvaranja novosadskog profesora Dragoljuba Petrovića, ali Kosovo glavna tema. === April/Travanj === [[Datoteka:Slobodan Milošević i Ivan Stambolić, 1986.jpg|mini|[[Slobodan Milošević]] i [[Ivan Stambolić]] u maju: budući šef republičke partije odn. predsedništva Srbije]] * [[1. 4.]] - Sektorski incident: jedna komunistička frakcija pokušava da pokrene pobunu u [[Nepal]]u. * [[2. 4.]] - Predsednik predsedništva SFRJ [[Radovan Vlajković]] stigao u posetu Pekingu, nakon Severne Koreje. * 2. 4. - TWA Flight 840: u avionu iz SAD, iznad Grčke eksplodirala bomba, četvoro putnika izletelo iz letelice. * [[3. 4.]] - Finale FIBA Evropskog kupa šampiona u Budimpešti: [[Cibona]] - [[Žalgiris]] 94:82, Cibona je odbranila titulu. * 3. 4. - [[IBM]] predstavio [[IBM PC Convertible|PC Convertible]], prvi [[laptop]] računar te firme, naslednik [[IBM Portable Personal Computer|IBM Portabla]], koristi novi format [[flopi disk]]a od 3,5 inča - slabo se prodaje. * [[4. 4.]] - Hapšenje [[Kosta Bulatović|Koste Bulatovića]] i Radoja Spasića zbog peticije "2016" (započete prethodne jeseni) izaziva masovno okupljanje Srba u [[Kosovo Polje|Kosovu Polju]] (Bulatović pušten sutradan). * [[5. 4.]] - Bomba u berlinskoj diskoteci ''La Belle'' koju često posećuju američki vojnici - 3 mrtvih i 230 ranjenih (od čega 2 odn. 79 vojnika), SAD smatra Libiju odgovornom za ovo. * 5. 4. - [[Jean Michel Jarre]] održao koncert ''Rendez-vous Houston'' sa 1 - 1,5 miliona gledalaca. * [[6. 4.]] - Predsednik [[Spisak predsednika Srbije|Predsedništva]] SR Srbije, [[Ivan Stambolić]], posetio Kosovo Polje i Prištinu, gde je razgovarao sa kosovskim Srbima i pokrajinskim vlastima. * [[7. 4.]] - Par stotina kosovskih Srba zbog nacionalnih problema na [[Kosovo|Kosovu]] došlo u Beograd, gde ih je primio član [[Predsedništvo SFRJ|saveznog predsedništva]], [[Lazar Mojsov]]: žale se na diskriminaciju i neefikasnost sistema. * 12. 4. - 10. 5. - [[Datoteka:Emblem of Yugoslavia (1963–1992).svg|25px]] Završetak izbornih aktivnosti u SFRJ, započetih zimus u [[OOUR]]-ima i mesnim zajednicama: izbori delegata za Veće opština, Veće udruženog rada i Društveno-političko veće po skupštinama republika i pokrajina; izbori delegata za [[Savezno vijeće SFRJ|Savezno veće]] [[Skupština SFRJ|Skupštine SFRJ]]; konstituisanje skupština republika i pokrajina; izbori delegacija za Veće republika i pokrajina Skupštine SFRJ.<ref>"Izborni kalendar", Borba, 11. jan. 1986, str. 7</ref><ref>[http://www.upi.com/Archives/1986/04/05/UPI-NewsFeatureNEWLNNew-leaders-new-hopes-in-Yugoslav-elections/1433513061200/ UPI NewsFeature;NEWLN:New leaders, new hopes in Yugoslav elections]. upi.com Archives April 5, 1986</ref> Ovo su poslednji jednostranački izbori po republikama (u SR Srbiji i 1989.) i poslednji uopšte za federaciju. * [[13. 4.]] - Papa [[Ivan Pavao II.]] posjetio Veliku rimsku sinagogu. * [[14. 4.]] - U Zagrebu počelo suđenje [[Andrija Artuković|Andriji Artukoviću]]. * 14. 4. - U [[bangladeš]]kom distriktu Gopalganj padao grad/tuča od 1&nbsp;kg - 92 mrtvih. [[Datoteka:RonaldReaganLibya1986.jpg|mini|240px|[[Ronald Reagan|Reagan]] na brifingu tijekom [[Operacija Kanjon El Dorado|bombardiranja Libije]]]] * [[15. 4.]] - [[Operacija Kanjon El Dorado]]: američki avioni bombarduju [[Libija|Libiju]] (odmazda za bombu u ''La Belle''). * april - Sastanak kosovskog SK - [[Fadilj Hodža]] nije kandidovan za CK SKJ, [[Azem Vlasi]] na čelu pokrajinske partije. * [[17. 4.]] - Afera Hindawi - trudnoj Irkinji pre ukrcavanja u [[El Al]]-ov avion u Londonu pronađena bomba, koju je navodno podmetnuo njen verenik Jordanac. * [[20. 4.]] - Završen 10. kongres [[SK Slovenije]]: predsedsnik CK SKS je [[Milan Kučan]] (do 1989). * 20. 4. - Šri Lanka: pukla brana Kantale, između 120 i 180 poginulih. * 24. 4. - Po troškovima života za poslovne ljude u dolarima, najjeftiniji gradovi na svetu su [[Asunción]], [[Caracas]] i Beograd<ref>[http://www.upi.com/Archives/1986/04/24/Survey-shows-Tokyo-worlds-most-expensive-city/2845514702800/ Survey shows Tokyo world's most expensive city]. upi.com Archives April 24, 1986</ref>. * 24. 4. - Film ''[["Crocodile" Dundee]]'' prikazan u Australiji. * [[25. 4.]] - [[Mswati III]] je novi kralj [[Svazilend]]a. [[Datoteka:View of Chernobyl taken from Pripyat zoomed.JPG|mini|280px|Pogled na Černobiljsku elektranu iz Pripjata]] [[Datoteka:Chornobyl radiation map.jpg|mini|Područje radijacije oko Černobilja]] * [[26. 4.]] - '''[[Černobilska katastrofa]]''' u Ukrajinskoj SSR, tragovi radijacije pronađeni u "skoro svakoj zemlji severne hemisfere". Kasnije u Jugoslaviji: gubici za poljoprivredu, protesti protiv nuklearne energije. * [[28. 4.]] - Radijacija detektovana u Švedskoj. * 28. 4. - [[Metaloplastika]] ([[Šabac]]) odbranila evropsku rukometašku titulu. === Maj/Svibanj === * [[1. 5.]] - Predstavljen prijedlog za novčanicu od 10.000 dinara (lik Vuka Karadžića, ljubičasta nijansa) koja nije izdata. * 1 - 4. 5. - Vojnik [[Bojan Plut]] pobegao iz ljubljanske kasarne sa automatskom puškom i municijom - tokom potere ubio dvojicu milicionera, izvršio samoubistvo između Zaboka i Zagreba.<ref>"Begunac se ubio", Borba, 6. maj 1986, str. 16</ref> * [[2. 5.]] - U Japanu prvi put emitovan TV-šou ''[[Takeshi's Castle]]'' * [[2. 5.]] - [[13. 10.]] - [[Expo 86]] u [[Vancouver]]u: "Transport i komunikacija: Svet u pokretu - Svet u dodiru". * [[3. 5.]] - [[Pesma Evrovizije 1986.|Pesma Evrovizije]] u [[Bergen]]u, Norveška: prva je [[Sandra Kim]] (13) iz Belgije, [[Doris Dragović]] ("Željo moja") je 11. * 3. 5. - China Airlines Flight 334: tajvanski pilot prebegao sa teretnim avionom u NR Kinu - razgovori o povratku aviona i ostatka posade se smatraju prekretnicom u odnosima dva entiteta. * [[4. 5.]] - [[Mohammad Najibullah]] je novi generalni sekretar CK [[Narodna demokratska partija Afganistana|Narodne demokratske partije Afganistana]] (do [[1992]]) umesto [[Babrak Karmal|Babraka Karmala]], koji do novembra ostaje šef države. [[Datoteka:Sinan Hasani.png|mini|120px|[[Sinan Hasani]]]] * [[7. 5.]] - [[Bukurešt]]anska [[Steaua]] osvaja u Sevilji evropski Kup šampiona, pobedom na penale nad Barselonom - [[Helmut Duckadam|Duckadam]] je odbranio sva četiri udarca. * [[12. 5.]] - Zabranjen uvoz hrane u Evropsku zajednicu iz istočne Evrope i Jugoslavije. * [[14. 5.]] - [[Andrija Artuković]], ministar unutarnjih poslova [[NDH]], osuđen u Zagrebu na smrt za ratne zločine. * 14. 5. - Svetski jevrejski kongres objavljuje dokumenta da je poručnik [[Kurt Waldheim]] povezan sa represalijama u Jugoslaviji oktobra [[1944]] (ali nije dokazano njegovo učešće). * 14. 5. - Finale [[Kup Maršala Tita|Kupa Maršala Tita]]: [[FK Velež]] - [[NK Dinamo Zagreb]] 3:1. * [[15. 5.]] - Rotacija u [[Predsedništvo SFRJ|predsedništvu SFRJ]], na čelu je [[Sinan Hasani]] nakon [[Radovan Vlajković|Radovana Vlajkovića]], potpredsednik [[Lazar Mojsov]] (početak dužnosti sutradan). * 15. 5. - Prvi sastanak novog delegatskog sastava [[Skupština SFRJ|Skupštine SFRJ]], četvrtog po [[Ustav SFRJ 1974|ovom sistemu]]; izabrani su funkcioneri, sa jednogodišnjim mandatom (poslednja savezna skupština). * [[16. 5.]] - [[Branko Mikulić]] je izabran za [[Spisak predsednika vlada Jugoslavije#Druga Jugoslavija, FNRJ i SFRJ, 1945-91|predsjednika]] [[Savezno izvršno vijeće|Saveznog izvršnog vijeća]], poslije [[Milka Planinc|Milke Planinc]] (do 1988/89). [[Datoteka:Branko Mikulić.jpg|mini|150px|[[Branko Mikulić]], predsjednik SIV 1986-89]] * [[maj]] - Osuđeno 46 kosovskih Albanaca za dela neprijateljske propagande i članstvo u nelegalnoj organizaciji. * maj - Organizovan "Fond solidarnosti", prva svejugoslovenska nezavisna organizacija, čiji je cilj pomoć onima čija je "egzistencija ugrožena zbog kritičkih pogleda i socijalnog aktivizma".<ref>[http://www.upi.com/Archives/1987/10/29/A-solidarity-fund-threatens-Yugoslavias-control-over-intellectualsUPI-NewsFeature/9549562482000/ A 'solidarity fund' threatens Yugoslavia's control over intellectualsUPI NewsFeature]. upi.com Archives Oct. 29, 1987</ref> * [[16. 5.]] - U SAD prikazan film ''[[Top Gun]]'', najunosniji film ove godine. Istog dana u Kanu prikazana "[[Misija (film)|Misija]]", koja dobija [[Zlatna palma|Zlatnu palmu]]. * [[18. 5.]] - Na proslavi 800-godišnjice [[Studenica|Studenice]], Kosta Bulatović traži promenu Ustava i ukidanje pokrajine Kosovo. * [[23. 5.]] - [[Somalija|Somalski]] predsednik [[Siad Barre]] teško povređen u saobraćajnoj nesreći - nedoumice oko njegovog mogućeg nasledstva dovode do pojačane represije i [[Somalski građanski rat|građanskog rata]], naročito od 1988. * [[25. 5.]] - [[Dan mladosti]] pod sloganom "Probudi se, nešto se dešava, tvoja se sudbina rešava" (stihovi [[Duško Trifunović|Duška Trifunovića]]). * 25. 5. - ''Hands Across America'': oko 6,5 miliona ljudi pravi živi lanac preko SAD. * [[27. 5.]] - Feribot ''Shamia'' potonuo u Bangladešu, procenjeno 600 mrtvih. * [[28. 5.]] - Argentinci potopili tajvansku ribaricu ''Chian-der 3'' blizu britanske Zone totalne ekskluzije oko Folklanda. [[Datoteka:Centralna proslava 8 vekova manastira Studenica, 18-maj-1986 - Patrijarh German - 03.jpg|mini|240px|Sa proslave 800 godina Studenice]] * [[28. 5.]] - Na X Kongresu [[SK Srbije]], [[Slobodan Milošević]] izabran za predsednika Predsedništva CK SK Srbije (do 1989; zatim na čelu Srbije do 1997. i SRJ do 2000.). * [[29. 5.]] - [[Zastava Evropske Unije|Zastava Evrope]], ranije obeležje Saveta Evrope, prvi put istaknuta u Briselu ispred sedišta Evropske komisije. * [[31. 5.]] - [[29. 6.]] - [[Datoteka:Football pictogram.svg|25px]] [[Svjetsko prvenstvo u nogometu|Svetsko prvenstvo u fudbalu]] održano u Meksiku - dobija Argentina, Jugoslavija se nije plasirala. * maj - jun - Bitka za Mehran, Operacija Karbala 1: Iračani u maju po treći put zauzeli iranski grad, Iranci ga povratili u junu. === Jun/Juni/Lipanj === * 3 - 4. 6. - Kongres Saveza književnika Jugoslavije u [[Maribor]]u: [[Miodrag Bulatović]], kandidat iz Srbije za predsednika saveza, blokiran je glasovima delegacija iz SL, HR, CG i KS. Raspadanje ulazi i u institucije civilnog društva.<ref> Jović 2003, 429</ref> * [[8. 6.]] - [[Kurt Waldheim]] izabran za predsednika Austrije, uprkos optužbama za učešće u ratnim zločinima u Jugoslaviji i Grčkoj za vreme Drugog svetskog rata. Kancelar [[Fred Sinowatz]] daje ostavku, naslediće ga [[Franz Vranitzky]] (do 1997). * [[12. 6.]] - Vanredno stanje u celoj Južnoj Africi. * 12 - 14. 6. - Dvanaesti kongres [[Savez socijalističke omladine Jugoslavije|SSOJ]]: odbačeni su svi slovenački predlozi (ukidanje smrtne kazne, čl. 133 KZ tj. "verbalnog delikta" i Štafete mladosti te uvođenje civilnog vojnog roka) - pokazatelj opasnosti od postajanja manjinom u eventualno centralizovanom sistemu.<ref> Jović 2003, 445</ref> * [[14. 6.]] - Poslednje kolo [[Prvenstvo Jugoslavije u fudbalu 1985/86.|fudbalskog prvenstva Jugoslavije]], obeleženo mnogim nameštanjima<ref>[http://www.mozzartsport.com/vesti/premotavanje-afera-sajber-tri-decenije-kasnije-ko-je-profitirao-a-ko-je-ostecen-da-li-je-iko-bio-posten/105248 PREMOTAVANJE: Afera Šajber, tri decenije kasnije – ko je profitirao, a ko je oštećen? Da li je iko bio pošten?]. mozzartsport.com 11.05.2015</ref>: Sarajevo-Crvena Zvezda 0:4, Partizan-Željezničar 4:0, Vojvodina-Dinamo Zg. 1:7... - Partizan postaje prvak na osnovu bolje gol-razlike. * [[jun]] - Odbor za odbranu slobode misli i izražavanja protestuje zbog preterane represije nad kosovskim Albancima, jer se time "namerno stvaraju mučenici". [[Datoteka:Maradona scoring england 1986.jpg|mini|230px|Maradona postiže "Gol stoleća"]] * [[17. 6.]] - [[Portland Trail Blazers]] draftovali [[Dražen Petrović|Dražena Petrovića]], pridružiće im se 1989, nakon Reala. [[Boston Celtics]] draftovali zvezdu iz koledža [[Len Bias|Lena Biasa]], ali on umire dva dana kasnije od predoziranja kokainom. * [[18. 6.]] - Pobuna zatvorenika optuženih da su pripadnici [[Sendero Luminoso]] u tri zatvora oko Lime u Peruu - u sutrašnjoj vojnoj intervenciji ubijeno je oko 250 zatvorenika.<ref>[https://pages.uoregon.edu/caguirre/Aguirre_Punishment%20and%20Extermination.pdf Punishment and Extermination: The Massacre of Political Prisoners in Lima, Peru, June 1986]. Carlos Aguirre pages.uoregon.edu </ref> * 18. 6. - [[Volkswagen Group|Volkswagen]] kupio španski [[SEAT]]. * [[20. 6.]] - Srbi najavljuju masovno iseljavanje sa Kosova, više hiljada ih kreće prema Beogradu, ali milicija ih zaustavlja kod [[Kosovo Polje|Kosova Polja]]. * 20. 6. - Predsedništvo [[Fudbalski savez Jugoslavije|FSJ]] na čelu sa [[Slavko Šajber]]om donosi odluku da se poništi poslednje kolo prvenstva 1985/86 i da se u sledećoj sezoni oduzme šest bodova timovima navodno povezanim sa nameštanjem utakmica. Crvena Zvezda postaje prvak umesto Partizana, koji nije želeo odigrati novu utakmicu - ali posle odluke Ustavnog suda sledeće godine, Partizanu će biti vraćena titula. * [[22. 6.]] - Četvrtfinale Mondijala, Argentina - Engleska 2:1 - [[Diego Maradona]] dao oba gola, "Božjom rukom" u 51. minutu i "Gol stoleća" u 55. * 22. 6. - Slovenački sociolog [[Dimitrij Rupel]] u intervjuu časopisu "Duga" (deo polemike sa [[Ljubomir Tadić|Ljubomirom Tadićem]] o centralizovanosti Jugoslavije) implicitno odbacuje srpska prava na Kosovo - burne reakcije. * 22. 6. - Izbori u Španiji: [[Felipe González|Gonzálezovi]] socijalisti gube nekoliko mesta, ali zadržavaju apsolutnu većinu. * [[24. 6.]] - U SFRJ uvedene nove antiinflacione mere, deo cena na ledu, dinar devalviran sa 371 na 409 za dolar, bankarske i finansijske regulacije... (životni standard pao oko 45% u prošlih šest godina, zvanična stopa inflacije 84%, najviša u Evropi, milion nezaposlenih, 20 milijardi dolara duga)<ref>[http://www.upi.com/Archives/1986/06/24/Yugoslavia-tries-to-lower-inflation/6792519969600/ Yugoslavia tries to lower inflation]. upi.com Archives June 24, 1986</ref>. * [[25.6.|25]] - [[28. 6.]] - XIII Kongres [[SKJ]] u "sumornom" raspoloženju; podmlađen sastav Centralnog komiteta (127 novih članova od 165) i predsedništvo partije (17 novih od 23). Indirektno se kritikuje i Titov period zaduživanja<ref>[http://www.upi.com/Archives/1986/06/25/Communist-officials-criticize-Tito-condemn-terrorism/8851520056000/ Communist officials criticize Tito, condemn terrorism]. upi.com Archives June 25, 1986</ref>. * 25 - [[30. 6.]] - Sastanak ministara [[OPEC]]-a na [[Brioni]]ma - nisu uspeli postići sporazum o smanjenju proizvodnje. * [[27. 6.]] - [[Međunarodni sud pravde]] presudio u slučaju ''Nicaragua v. United States'' u korist Nikaragve: SAD prekršile međunarodno pravo podrškom za [[kontraši|kontraše]], miniranjem luka, trgovačkim embargom i dr. * [[28. 6.]] - [[Milanko Renovica]] novi jednogodišnji predsednik Predsedništva CK [[SKJ]] nakon [[Vidoje Žarković|Vidoja Žarkovića]]. * [[29. 6.]] - Finale Mondijala: Argentina - Zapadna Nemačka 3:2. === Jul/Juli/Srpanj === * [[2. 7.]] - Slučaj Quemados: vojnici spalili žive dvojicu mladih protivnika Pinocheta. * [[3. 7.]] - [[Iran-Kontra afera]]: jedan teretni Boeing sa 23 tone američke vojne opreme za iransko vazduhoplovstvo navodno poleteo iz [[Rijeka (grad)|Rijeke]]. * [[4. 7.]] - [[Run–D.M.C.]] izdali obradu pesme ''[[Walk This Way]]'', za koju se smatra da je uvela [[hip hop]] u mejnstrim. * [[5. 7.|5]] - [[20. 7.]] - U Moskvi se održavaju [[Igre dobre volje (1986)|Igre dobre volje]] na kojima učestvuju i američki sportisti. * [[5. 7.|5]] - [[20. 7.]] - [[Datoteka:Basketball pictogram.svg|25px]] [[Svjetsko prvenstvo u košarci - Španjolska 1986.]]: SAD 1, SSSR 2, Jugoslavija 3; [[Dražen Petrović]] je MVP. Polufinale 17. jula: SSSR - Jugoslavija 91:90 nakon produžetaka. * [[7. 7.]] - U SSSR uhapšen dvostruki agent [[Dmitrij Poljakov]] (streljan 1988). * [[10. 7.]] - Pred kraj prelaznog roka, [[Dragan Stojković]] Piksi prelazi iz niškog Radničkog u [[FK Crvena Zvezda]] a [[Milko Đurovski]] iz Zvezde u Partizan. * [[14. 7.]] - [[ETA]]-ina auto-bomba ubila 12 pripadnika Civilne garde na Plaza República Dominicana u [[Madrid]]u. * [[jul]] - Dr [[Marko Veselica]] pušten iz zatvora poslije pet godina. * jul - Savezni i republički organi nadziru istrage i presude u konfliktima između Albanaca i ostalih, Albancima uskraćeno pravo da kupuju imovinu od Srba i Crnogoraca (?). * jul - Cena [[nafta|nafte]] u SAD pala u jednom trenutku ispod 10 dolara, sa 23 dolara prošlog decembra (sa 51 na 22 dolara u ekvivalentima iz 2016). Problem za sovjetski budžet. * [[17. 7.]] - [[Miodrag Milić]] započinje odsluženje zatvorske kazne (1,5 godina), jedini od [[Beogradska šestorica|Beogradske šestorice]]. * [[17. 7.|17]] - [[25. 7.]] - 33. [[Pulski filmski festival]]: [[Velika zlatna arena za najbolji film|Velika zlatna arena]] za film "[[Srećna nova '49]]"<ref>[http://arhiv.pulafilmfestival.hr/33-pulski-filmski-festival/ 33. Pulski filmski festival] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20210512011057/http://arhiv.pulafilmfestival.hr/33-pulski-filmski-festival/ |date=2021-05-12 }}. arhiv.pulafilmfestival.hr</ref>. * [[23. 7.]] - Venčali se princ Andrew, vojvoda od Yorka i Sarah Ferguson (rastavili se 1992). * [[24. 7.]] - Proglašeni novi članovi Predsedništva SFRJ: [[Hamdija Pozderac]] (iz SR BiH, zamena za Mikulića) i [[Milanko Renovica]] (po funkciji šefa SKJ). * [[27. 7.]] - Amerikanac [[Greg LeMond]] pobedio prvi od tri puta na [[Tour de France]], prvi pobednik van Evrope. * [[28. 7.]] - Gorbačovljev govor u Vladivostoku: izlaže azijsku agendu, naročito u vezi Kine. Najavljuje redukciju snaga u Afganistanu - šest pukova odlazi u oktobru. * Spoljna trgovina Jugoslavije u prvih sedam meseci 1986: uvoz 6,7 milijardi dolara, izvoz 5,6 milijardi. === Avgust/August/Kolovoz === * [[6. 8.]] - Otvoren jugoslovenski deo pruge Titograd-Skadar, jedine železničke veze Albanije sa ostatkom sveta. * [[10. 8.]] - Prva trka Formule-1 na [[Hungaroring]]u i u nekoj zemlji istočnog bloka. * [[20. 8.]] - Radnik pošte u [[Edmond, Oklahoma]] upucao 20 kolega, 14 smrtno, pre nego što se i sam ubio. * [[21. 8.]] - Katastrofa na [[jezero Nyos|jezeru Nyos]] u [[Kamerun]]u: oslobođeni [[ugljen-dioksid]] ubio 1.700 ljudi. * [[23. 8.]] - [[Datoteka:Water polo pictogram.svg|25px]] U [[Madrid]]u završeno svetsko prvenstvo u [[vaterpolo|vaterpolu]], Jugoslavija osvojila prvu titulu pobedivši Italiju 12:11 u zadnjoj sekundi četvrtog produžetka ([[Igor Milanović]]). * 23. 8. - Tornado u Sloveniji, najgore u općinama [[Logatec (općina)|Logatec]] i [[Vrhnika (općina)|Vrhnika]].<ref>"To je bio tornado", Borba 1986-08-26, str. 12 (foto)</ref> * 26/27. 8. - Velike eksplozije u skladištu oružja nadomak Kabula. * 30/[[31. 8.]] - Jak zemljotres u Vranči u Rumuniji osetio se i u susednim zemljama. * [[31. 8.]] - Sovjetski putnički brod "Admiral Nahimov" se sudario sa teretnjakom kod Novorosijska u Crnom moru i potonuo - 423 mrtvih (objavljeno posle pet dana). * 31. 8. - Teretnjak ''Khian Sea'' kreće iz [[Filadelfija|Filadelfije]], SAD, sa 14.000 tona toksičnog tereta - sledećih 16 meseci neće naći mesto istovara (pristajali i u Jugoslaviji). * avgust - U okviru reklamne turističke kampanje ''[[Slovenija, moja dežela]]'' snima se video spot ''Gostje prihajajo'' - slogan kampanje, ranije usvojeni lipov list kao simbol (1984) i prizori ovog spota, zapaženog i u ostatku zemlje, smatraju se inicijacijom osećanja za nezavisnost u [[Socijalistička Republika Slovenija|SR Sloveniji]]. === Septembar/Rujan === * [[1. 9.]] - Zvaničan početak teretnog saobraćaja na pruzi [[Titograd]]-[[Skadar]] (putnički nikada nije uspostavljen). * 1 - 6. 9. - Osmi samit [[Pokret nesvrstanih|Pokreta nesvrstanih]] u [[Harare]]u. * [[5. 9.]] - Pan Am Flight 73: [[Abu Nidal]]ovi teroristi oteli avion u Karačiju, poginulo 20 putnika. * [[6. 9.]] - [[Abu Nidal]]ovi teroristi ubili 22 Jevrejina u istanbulskoj sinagogi Neve Šalom. * [[7. 9.]] - [[Desmond Tutu]] postaje prvi crni [[Anglikanska zajednica|anglikanski]] biskup u [[Južna Afrika|Južnoj Africi]]. [[Datoteka:Prva postava Crvene jabuke.jpg|mini|180px|Prva postava "[[Crvena jabuka (bend)|Crvene jabuke]]"]] * 7. 9. - Čileanski diktator [[Augusto Pinochet]] preživeo atentat u organizaciji [[Patriotski front Manuel Rodríguez|Patriotskog fronta Manuel Rodríguez]] (FPMR), poginula petorica telohranitelja. * [[8. 9.]] - Prva emisija ''[[The Oprah Winfrey Show]]'', emituje se do 2011. * 8. 9. - Bugarska atletičarka [[Jordanka Donkova]] postavila u Ljubljani jedan od svojih svetskih rekorda na 100 metara sa preponama (12,26 sekundi). * [[9. 9.]] - [[Compaq]] uvodi ''Compaq Deskpro 386'', prvi personalni kompjuter sa 32-bitnim [[Intel]]ovim procesorom [[Intel 80386|80386]]; najjeftiniji model košta 6.499 dolara (ekvivalent 18.065 u 2024). * [[11. 9.]] - U [[Poljska Narodna Republika|Poljskoj]] pušteno 225 političkih zatvorenika, krajem meseca amnestija. * [[13. 9.]] - Zemljotres pogađa grčku [[Kalamata|Kalamatu]], 20 mrtvih i velika razaranja. * 13. 9. - Sindikat danskih pomoraca objavio da su izraelski trgovci prevozili oružje za Iran<ref>[http://www.upi.com/Archives/1986/09/13/Danes-say-Israel-ships-weapons-to-Iran/1847526968000/ Danes say Israel ships weapons to Iran]. upi.com Archives Sept. 13, 1986</ref>. * 13. 9. - [[Jörg Haider]] dolazi na čelo [[Slobodarska stranka Austrije|Slobodarske stranke Austrije]] umesto vicekancelara Norberta Stegera - to izaziva vanredne izbore. * [[14. 9.]] - [[Rat protiv droge]]: prva dama SAD [[Nancy Reagan]] se obraća naciji, pokreće kampanju ''[[Just Say No]]''. * 14 - [[22. 9.]] - Bitka u ulici Ryesgade: ulične tuče između skvotera i policije u [[Kopenhagen]]u. * [[15. 9.]] - Počinje [[Urugvajska runda]] međunarodnih trgovačkih pregovora u okviru [[GATT]]-a - traje do 1994. i vodi osnivanju [[Svetska trgovinska organizacija|Svetske trgovinske organizacije]] * septembar - U [[DR Afganistan|Afganistanu]] osnovana Komisija nacionalnog kompromisa s ciljem kontakta između vlade i pobunjenika. * [[17. 9.]] - Bomba u pariskoj ulici Rennes ispred robne kuće Tati - sedam mrtvih, pripisano Hezbolahu i libanskim grupama. * [[18. 9.]] - Tri člana grupe [[Crvena jabuka (bend)|Crvena jabuka]] doživeli saobraćajnu nesreću kod [[Jablanica (BiH)|Jablanice]] - fatalnu za [[Dražen Ričl|Dražena Ričla]] († 1. 10.) i [[Aljoša Buha|Aljošu Buhu]]. [[Datoteka:Zgrada SANU u Knez Mihailovoj 02.JPG|mini|240px|Zgrada [[SANU]]]] * [[24.9.|24]] - [[25. 9.]] - Beogradske ''[[Večernje novosti]]'' objavljuju nacrt '''[[Memorandum SANU|Memoranduma SANU]]'''. * [[25. 9.]] - [[Operacija Ciklon]]: u Afganistanu prvi put upotrebljen "[[FIM-92 Stinger|stinger]]" - oboren jedan sovjetski [[Mil Mi-24]], što se obično smatra prekretnicom rata. === Oktobar/Listopad === * [[1. 10.]] - Predsednik SAD Regan potpisao ''Goldwater–Nichols Act'' - važne promene u departmanu odbrane. * [[2. 10.]] - Počele su sankcije [[SAD]] protiv [[apartheid]]a u [[Južnoafrička Republika|Južnoj Africi]]. * [[3. 10.]] - Eksplozija na sovjetskoj podmornici [[K-219]] u Atlantiku, tone tri dana kasnije. * [[5. 10.]] - Islamizacija Pakistana pod [[Muhammad Zia-ul-Haq|Zia-ul-Haqom]]: donesen zakon o blasfemiji. * [[8. 10.]] - Američki državljanin Petar Ivezaj osuđen u Titogradu na sedam godina zatvora zbog "neprijateljskih aktivnosti" (demonstracije u SAD 1982), neki kongresmeni traže zabranu trgovine sa Jugoslavijom zbog ovakvih slučajeva<ref>[http://www.upi.com/Archives/1986/10/08/A-judge-sentenced-a-naturalized-American-citizen-to-seven/4819529128000/ A judge sentenced a naturalized American citizen to seven...]. upi.com Archives Oct. 8, 1986</ref> - Ivezaj oslobođen i vraća se u SAD već 16-og. * [[9. 10.]] - U SAD pokrenuta ''[[Fox Broadcasting Company]]'', prvi uspešan konkurent tri velike TV mreže. * [[10. 10.]] - Zemljotres u [[El Salvador]]u, 1.500 mrtvih. * [[11. 10.|11]] - [[12. 10.]] - [[Samit u Rejkjaviku]], drugi sastanak Regana i Gorbačova - Gorbačov predložio eliminisanje sveg nuklearnog oružja u roku od deset godina, pod uslovom da istraživanje za [[Strateška obrambena inicijativa|SDI]] bude ograničeno na laboratorije, što je Regan odbio. * [[12. 10.]] - Otvoren civilni aerodrom u [[Niš]]u ("Car Konstantin"). * oktobar - Kongres slovenačkih novinara: iz statuta izbačena odredba o privrženosti marksizmu-lenjinizmu. * [[17. 10.]] - [[Beograd]] ne uspeva da dobije [[Olimpijada 1992|Olimpijske igre 1992.]] - u prva dva kruga glasanja su ispali [[Amsterdam]] i [[Birmingham]], a Beograd je imao više glasova i od [[Brisbane]]-a. U trećem i odlučujućem krugu najviše glasova ima [[Barcelona]], zatim [[Pariz]], Brizbejn pa Beograd. * [[19. 10.]] - Prvi predsednik [[Mozambik]]a [[Samora Machel]] poginuo u avionskoj nesreći. Naslediće ga [[Joaquim Chissano]] (do 2005). * [[21. 10.]] - {{flag|Maršalovi Otoci}} postaju suverena država u slobodnoj asocijaciji sa SAD. * 21. 10. - SAD naredile proterivanje 55 sovjetskih diplomata - u martu su zatražili da se za 170 ljudi smanji broj personala u sovjetskoj, ukrajinskoj i beloruskoj misiji pri UN, koje smatraju žarištem špijuna. * [[24. 10.]] - U [[New York Times]]-u objavljen članak "Srbi žale svoju sudbinu u jugoslovenskoj federaciji": svi od domaćica do akademika se žale na ekonomski i politički položaj svog naroda<ref>Binder, David (October 24, 1986). [http://www.nytimes.com/1986/10/24/world/serbs-bewail-their-lot-in-the-yugoslav-federation.html Serbs Bewail Their Lot in the Yugoslav Federation]. '' New York Times''</ref>. * [[26. 10.]] - Posle 41 godine gradnje, posvećena crkva [[Hallgrímskirkja]] ("Hallgrímurova crkva") u [[Reykjavik]]u. * [[27. 10.]] - "Big Bang" na [[London Stock Exchange|londonskoj berzi]]: promena pravila, deregulacija, uvod u elektronsko poslovanje. * 27. 10. - [[Rat protiv droge]] u SAD: stupio na snagu Zakon protiv zloupotrebe droge, naročito je oštar za korisnike [[crack]]a (obično crnci), za razliku od korisnika [[kokain]]a (obično bogati belci). * 27. 10. - Prvi verski susret u [[Assisi]]ju. * jesen - Specijalni broj "Nove revije", sa prilozima za slovenački nacionalni program, koji se priprema od 1985, spreman je za štampu, što je odloženo do januara zbog negativnih reakcija na Memorandum SANU. Promene ustava su prihvatljive samo u pravcu veće samostalnosti Slovenije, ideal je nezavisnost.<ref> Jović 2003, 432</ref> === Novembar/Studeni === * [[1. 11.]] - Požar u [[Sandoz]]ovom skladištu agrohemikalija kod Bazela izaziva ekološku katastrofu u [[Rajna|Rajni]] (spekulacije o umešanosti [[KGB]]-a). * 1. 11. - Izašao prvi broj [[Politika (novine)|Politikinog]] magazina "Ana" (ugašen 2008. godine) * [[2. 11.]] - Grupa Islamski džihad u Bejrutu oslobodila jednog američkog taoca. * [[3. 11.]] - [[Iran-Kontra afera]]: jedan libanski magazin objavljuje da su Amerikanci tajno prodavali oružje Iranu, u zamenu za oslobađanje sedam američkih talaca u Libanu. * 3. 11. - {{flagicon|Mikronezija}} [[Savezne Države Mikronezije]] postaju suverene u [[Sporazum o slobodnom udruživanju|Sporazumu o slobodnom udruživanju]] sa SAD. * [[4. 11.]] - Kongresni izbori u SAD: demokrati dobili većinu u Senatu i povećali je u Predstavničkom domu. Među novim senatorima su [[John McCain]], [[Harry Reid]] i [[Tom Daschle]]. * 4. 11. - [[Sjeverni Marijanski Otoci]] postaju [[komonvelt (ostrvsko područje SAD)|komonvelt SAD]] (najjužniji otok [[Guam]] je od ranije zasebna teritorija SAD). * [[6. 11.]] - Civilni [[Boeing CH-47 Chinook]] pao u more kod [[Shetland]]a - sa 45 mrtvih, to je najgora civilna helikopterska nesreća. * [[10. 11.]] - U [[Frankfurt]]u ubijen [[Ljubomir Magaš]] - Ljuba Zemunac. * [[11. 11.]] - [[Sperry Corporation|Sperry]] i [[Burroughs Corporation|Burroughs]] se ujedinili u [[Unisys]]. * [[14. 11.]] - Sudar voza i autobusa kod [[Aleksa Šantić (Sombor)|Alekse Šantića]] blizu Sombora - devet mrtvih. U somborskoj stanici šinobus udario u lokomotivu, ima pet teže povređenih. * [[17. 11.]] - U Parizu ubijen direktor Renaulta Georges Besse, leva radikalna organizacija ''Action Directe'' preuzima odgovornost ali poriče na suđenju. [[Datoteka:Lloyd's building from Leadenhall Street.jpg|mini|160px|[[Lloyd's building]]]] * [[18. 11.]] - U Londonu otvorena inovativna [[Lloyd's building]], nazvana i ''the Inside-Out Building'' - već 2011. stavljena na listu zgrada od istorijskog ili arhitektonskog značaja. * [[20. 11.]] - Protesti u [[Kraljevo|Kraljevu]] zbog [[fenol]]a i teških metala u [[Ibar|Ibru]] (vodosnabdevanje otežano od [[1984]]). * [[22. 11.]] - [[Mike Tyson]] (20) osvojio svoju prvu titulu, u organizaciji WBC. * [[23. 11.]] - Vanredni izbori u Austriji: [[Socijaldemokratska partija Austrije|socijaldemokrati]] gube mesta ali ostaju najveća partija, u januaru će formirati veliku koaliciju sa [[Austrijska narodna stranka|narodnjacima]]. * [[24. 11.]] - [[Babrak Karmal]] smenjen s položaja predsednika Prezidijuma Revolucionarnog veća Afganistana, dobija stan i daču u Moskvi. Novi ustav Afganistana, usvojen 29. 11., ukinuo apsolutni veto šefa države. * 24. 11. - Bankrot ''McLean Industries'' [[Malcom McLean|Malcoma McLeana]], vlasnika ''[[United States Lines]]'' - dug 1,2 milijarde dolara, dotad najveći bankrot u američkoj istoriji. Ekspanzija flote štedljivim ali sporim brodovima se pokazala neekonomičnom u vreme jeftine nafte. * [[25. 11.]] - Jak zemljotres u [[knin]]sko-[[Bosansko Grahovo|grahovskom]] području, ima materijalne štete i povređenih. * 25. 11. - Državni tužilac SAD objavljuje da je profit od prodaje oružja Iranu bio nelegalno usmeravan nikaragvanskim kontrašima ([[Oliver North|Northova]] ideja). Savetnik za nacionalnu sigurnost [[John Poindexter]] daje ostavku. * 25. 11. - Zvanično otvoren [[Most kralja Fahda]]: niz mostova i uzdignutih puteva dužine 25&nbsp;km povezuje [[Saudi Arabija|Saudi Arabiju]] i [[Bahrein]]. * [[26. 11.]] - Afera [[Iran-Kontra afera|Iran-Kontra]]: predsednik Regan objavljuje stvaranje komisije, nazvana Towerova komisija, koja će ispitati skandal i poriče svoju umešanost. * [[28. 11.]] - Održana zvanična proslava otvorenja [[visoko|visočke]] dvorane utakmicom između [[RK Bosna (Visoko)]] i [[RK Borac (Banja Luka)]]. === Decembar/Prosinac === [[Datoteka:Main hall of the Musée d'Orsay, Paris 13 June 2015.jpg|mini|200px|''[[Musée d'Orsay]]'', Glavna dvorana]] * [[1. 12.]] - U Parizu otvoren ''[[Musée d'Orsay]]'' s najvećom kolekcijom impresionista i postimpresionista. * [[5. 12.]] - [[Narodna banka Jugoslavije]] će zbog visoke inflacije povući sitne kovanice iz opticaja i uvesti veću novčanicu. * 5. 12. - U kineskom gradu Hefeiu počinju studentske demonstracije zbog inflacije i korupcije, šire se i u neke druge gradove, traju do polovine januara - generalni sekretar KPK [[Hu Yaobang]] će biti smenjen zbog "liberalnog" stava. * [[6. 12.]] - Afera Malik Oussekine: student uhapšen u Parizu tokom protesta zbog predložene reforme univerziteta i ograničenja imigracije, umro u pritvoru - pojačani protesti i napuštanje predloga. * [[7. 12.]] - Razoran zemljotres u bugarskoj [[Stražica (Bugarska)|Stražici]]. * [[8. 12.]] - Šef SKS Slobodan Milošević u Kragujevcu: Srbija ne traži da bude više republika od drugih ali ni manje; za izlazak iz krize su potrebni promena Ustava i Zakona o odruženom radu. * ca. 13. 12. - "Naci žur" ili "bal crnih košulja"<ref>[https://istorijskenovine.unilib.rs/view/index.html#panel:pp|issue:UB_00064_19870131|page:7 "Borba", 31. jan. 1987, str. 7]</ref> kod [[Isidora Bjelica|Isidore Bjelice]] u Sarajevu izaziva kontroverze. * [[14. 12.|14]] - [[23. 12.]] - Eksperimentalni avion [[Rutan Voyager]] obleteo svet bez zaustavljanja i dopunjavanja. * 15 - [[18. 12.]] - Na VI kongresu KP Vijetnama pokrenuta politika ''[[Đổi mới]]'' ("Obnova") unošenja tržišnih principa umesto komandne ekonomije. * decembar - U službi je [[LGM-118 Peacekeeper]], ranije poznata kao MX, američka interkontinentalna balistička raketa s više bojevih glava (do 2005). * [[16. 12.]] - Zemljotres kod [[Novi Vinodolski|Novog Vinodolskog]], manja materijalna šteta. * 16. 12. - Smenjen Prvi sekretar KP Kazahstana Dinmuhamed Kunajev i zamenjen Genadijem Kolbinom, čovekom van republike - to izaziva trodnevne proteste "[[Želtoksan]]" sa ljudskim žrtvama. * [[18. 12.]] - Osnovana Grupa iz Rija, od 2010. [[Zajednica latinoameričkih i karipskih država]]. * [[19. 12.]] - Sovjetskom disidentu [[Andrej Saharov|Andreju Saharovu]] dozvoljen povratak u Moskvu posle šestogodišnjeg unutrašnjeg egzila u [[Nižnji Novgorod|Gorki]]. * 19. 12. - Prikazan film ''[[Platoon (film)|Platoon]]''. * [[20. 12.]] - Otvorena je nova [[brana Marib]] u Jemenu, nedaleko od stare. * [[23. 12.]] - Predsedništvo SFRJ odbilo molbu za pomilovanje Andrije Artukovića. * [[24. 12.]] - Presedan: ljubljanski nadbiskup [[Alojzij Šuštar]] poželeo srećan Božić preko radija, a predsednik republičkog Socijalističkog saveza [[Jože Smole]] juče čestitao vernicima preko televizije<ref>[http://www.upi.com/Archives/1987/01/07/Newspapers-break-precedent-print-Christmas-message/4291536994000/ Newspapers break precedent, print Christmas message]. upi.com Archives Jan. 7, 1987</ref>. U splitskom brodogradilištu pored mesnog obroka nude i ribu (još 1983. je 47% anketiranih želelo posni obrok za blagdan).<ref>[https://istorijskenovine.unilib.rs/view/index.html#panel:pp|issue:UB_00064_19861229|page:4 "Borba", 29. dec. 1986, str. 4]</ref> * 24. 12. - U Argentini donesen zakon br. 23492, poznatiji kao ''Ley de Punto Final'', jer se njima stavlja tačka na istragu i procesuiranje za političko nasilje u [[Proces nacionalne reorganizacije|vreme diktature]] (opozvan 2003). * [[31. 12.]] - Nezadovoljni zaposlenici podmetnuli požar u hotel Dupont Plaza u [[San Juan]]u na Portoriku, 96 mrtvih. === Kroz godinu === * Prosečna kupovna moć Jugoslovena se vratila u [[1968]]. ("Večernje novosti") * "Finansijski kolaps" u Crnoj Gori, Makedoniji i na Kosovu: prezaduženost nerazvijenih.<ref>[https://istorijskenovine.unilib.rs/view/index.html#panel:pp|issue:UB_00064_19861213|page:5 "Borba", 13. dec. 1986, str. 5]</ref> * U SFRJ je bilo 927 štrajkova sa 93.794 sudionika.<ref> Jović 2003, 405</ref> * Izgrađene [[UNITIC poslovno upravne zgrade]] u [[Sarajevo|Sarajevu]]. * '' Yugo America Inc.'' prodao 35.959 automobila Yugo GV ove godine u SAD, prvobitni cilj od 60.000 nije dostignut jer je bilo potrebno napraviti 170 izmena<ref>[http://www.upi.com/Archives/1987/01/06/Yugo-says-1986-sales-hampered-by-availability/1797536907600/ Yugo says 1986 sales hampered by availability]. upi.com Archives Jan. 6, 1987</ref>. * Finansijske usluge su pretekle proizvodnju po udelu u BDP Sjedinjenih Država - ekonomski i populaciono depresirani bivši industrijski krajevi se nazivaju ''[[Rust Belt]]''. == 1986. u temama == * [[Televizija]]. TV serije: "[[Sivi dom]]" (snim. 1984-85), "Noć punog meseca", "Frka", "Odlazak ratnika, povratak maršala", "Smešne i druge priče", "16 puta Bojan", "Daj mi krila jedan krug" (snim. 1985), "Znamenite žene srpske prošlosti" (TV Beograd); "Dosije", "Putovanje u Vučjak" 1986-87 (TV Zagreb); "Misija majora Atertona", "Mak i Zak", "Vrijeme prošlo - vrijeme sadašnje", "Znak" (TV Sarajevo). * Neki [[Popis jugoslavenskih filmova|domaći filmovi]]: "[[Šmeker (film)|Šmeker]]", "[[Majstor i Šampita]]", "[[Crna Marija]]", "[[Sekula i njegove žene]]", "[[Lepota poroka]]", "[[Dobrovoljci (film)|Dobrovoljci]]", "[[Lijepe žene prolaze kroz grad]]", "[[Srećna nova ‘49]]", "[[Posljednji skretničar uzanog kolosjeka]]", "[[Večernja zvona]]", "[[Obećana zemlja (1986)|Obećana zemljа]]", "[[Od zlata jabuka (film)|Od zlata jabuka]]" (→ [[:Kategorija:Filmovi 1986.]]). * Neki domaći muzički/glazbeni albumi<ref>[https://www.discogs.com/search/?format_exact=LP&format_exact=Album&year=1986&decade=1980&country_exact=Yugoslavia Explore Yugoslavia LP Album from 1986 on Discogs]. discogs.com (pristup. 5. 7. 2016.)</ref>: ** Pop/rock: <small>[[Riblja čorba]]</small>: "Osmi nervni slom"; <small>[[Bijelo dugme]]</small>: "Pljuni i zapjevaj, moja Jugoslavijo"; <small>[[Električni orgazam]]</small>: "Distorzija"; <small>[[Disciplina kičme]]</small>: "Svi za mnom!"; <small>[[Ekatarina Velika]]</small>: "S’ vetrom uz lice"; <small>[[Bajaga i instruktori]]</small>: "Jahači magle"; <small>[[Kerber (muzička grupa)|Kerber]]</small>: "Seobe"; <small>[[Merlin]]</small>: "Teško meni sa tobom (a još teže bez tebe)"; <small>[[Osmi putnik (sastav)|Osmi putnik]]</small>: "Ulična molitva"; <small>[[Crvena jabuka]]</small>: "Crvena jabuka"; <small>[[Đavoli (glazbeni sastav)|Đavoli]]</small>: "Ljubav i moda"; <small>[[Plavi orkestar]]</small>: "Smrt fašizmu"; <small>[[Leb i sol]]</small>: "Zvučni zid"; <small>[[Đorđe Balašević]]</small>: "Bezdan"; <small>[[Galija (muzička grupa)|Galija]]</small>: "Digni ruku"; <small>[[Tonny Montano]]</small>: "Tonny Montano"; <small>[[Poslednja igra leptira]]</small>: "Grudi moje balkanske"; <small>[[Neki to vole vruće (bend)|Neki to vole vruće]]</small>: "Jeans generacija"; <small>[[Zana Nimani]]</small>: "Noćas pevam samo tebi"; <small>[[Jakarta (muzička grupa)|Jakarta]]</small>: "Bomba u grudima"; ** Zabavni: <small>[[Hari Mata Hari]]</small>: "Ne bi te odbranila ni cijela Jugoslavija"; <small>[[Boris Novković]]</small>: "Kuda idu izgubljene djevojke"; <small>[[Magazin (grupa)|Magazin]]</small>: "Put putujem"; [[Novi fosili]]: "Za dobra stara vremena"; <small>[[Neda Ukraden]]</small>: "Šaj, šaj"; <small>[[Doris Dragović]]</small>: "Željo moja"; ** Folk: <small>[[Nervozni poštar]]</small>: "Zapamti, ja sam gazda"; <small>[[Dragana Mirković]]</small>: "Spasi me samoće"; <small>[[Miroslav Ilić]]</small>: "Tebi"; <small>[[Lepa Brena]] & Slatki greh</small>: "Voli me, voli" i "Uske pantalone"; <small>[[Halid Muslimović]]</small>: "Mama ne da da te diram"; <small>[[Ljubiša Stojanović Louis|Louis]]</small>: "Srcem i dušom"; <small>[[Ljuba Aličić]]</small>: "Samo ona može u život da me vrati"; <small>[[Dobrivoje Topalović]]</small>: "Crno vino"; <small>[[Zorica Marković]]</small>: "Otrove moj"; <small>[[Rade Jorović]]</small>: "Tiha voda ruši stene"; <small>[[Halid Bešlić]]</small>: "Otrov" i "Zajedno smo jači". ** Debitantski albumi (ne mora biti početak karijere): Osmi putnik, Tonny Montano, Crvena jabuka, [[Tutti Frutti Band]], Boris Novković, Đavoli, [[Mira Kosovka]], [[Dragan Kojić Keba]], [[Suzana Perović]], [[Kaliopi]], [[Van Gogh (muzički sastav)|Van Gogh]]... (→ [[:Kategorija:Albumi 1986.]]) * Neka vozila uvedena 1986: <gallery> Opel Omega A front 20090430.jpg|[[Opel Omega]] (Evropski auto godine '87) Audi 80 B3 front 20081201.jpg|[[Audi 80]] B3 ALEKO M-2141S (front view).jpg|[[Moskvič-2141 Aleko]] 1992 Jeep YJ.JPG|[[Jeep Wrangler]] YJ Citroen AX rear 20080320.jpg|[[Citroën AX]] Ford Escort MK4 front 20081215.jpg|[[Ford Escort]] 4. gen. 1989 FIAT Panda.jpg|[[Fiat Panda]] facelift </gallery> == Rođenja == {{glavni članak|:Kategorija:Rođeni 1986.}} === Januar/Siječanj &ndash; Mart/Ožujak === * [[2. 1.]] - [[Asa Akira]], glumica, model * 2. 1. - [[Igor Marenić]], jedriličar * [[3. 1.]] - [[Nikola Peković]], crnogorski košarkaš * [[6. 1.]] - [[Irina Šejk]], ruski model * [[19. 1.]] - [[Šime Fantela]], jedriličar * [[24. 1.]] - [[Mischa Barton]], britansko-američka filmska i TV glumica * [[29. 1.]] - [[Simon Vukčević]], crnogorski fudbaler * [[30. 1.]] - [[Anita Berisha]], glumica, TV voditeljica * [[5. 2.]] - [[Vedran Ćorluka]], hrvatski nogometaš * [[10. 2.]] - [[Viktor Troicki]], srpski teniser * [[11. 2.]] - [[Gabriel Boric]], predsjednik Čilea * [[24. 2.]] - [[Aleksandar Ivović]], crnogorski vaterpolista * [[28. 2.]] - [[Đorđe Terzin]], srpski politikolog i socijalni radnik * [[7. 3.]] - [[Natko Zrnčić-Dim]], hrvatski alpski skijaš * [[14. 3.]] - [[Jamie Bell]], glumac * [[17. 3.]] - [[Edin Džeko]], bosanskohercegovački nogometaš * [[18. 3.]] - [[Lykke Li]], švedska kantautorka * [[28. 3.]] - [[Lady Gaga]], američka muzičarka * [[29. 3.]] - [[Petra Cicvarić]], hrvatska glumica * [[30. 3.]] - [[Sergio Ramos]], fudbaler === April/Travanj &ndash; Jun/Lipanj === * [[1. 4.]] - [[Dejan Borovnjak]], srpski košarkaš * [[3. 4.]] - [[Amanda Bynes]], glumica, modni kreator * [[9. 4.]] - [[Lejla Hot]], pevačica * [[18. 4.]] - [[Jakov Gojun]], hrvatski rukometaš * [[22. 4.]] - [[Amber Heard]], glumica, model * [[27. 4.]] - [[Elena Risteska]], makedonska pevačica * 27. 4. - [[Dinara Safina]], teniserka * [[13. 5.]] - [[Robert Pattinson]], glumac * 13. 5. - [[Alexander Rybak]], pevač, pobednik Evrovizije * [[16. 5.]] - [[Megan Fox]], glumica, model * [[21. 5.]] - [[Mario Mandžukić]], hrvatski nogometaš * [[25. 5.]] - [[Geraint Thomas]], velški biciklista * [[30. 5.]] - [[Claudia Beni]], hrvatska pjevačica * [[3. 6.]] - [[Rafael Nadal]], teniser * [[11. 6.]] - [[Shia LaBeouf]], američki glumac * [[13. 6.]] - [[Ashley Olsen]] i [[Mary-Kate Olsen]], glumice, TV osobe * 13. 6. - [[Tonči Stipanović]], jedriličar * [[15. 6.]] - [[Stoya]], glumica * [[16. 6.]] - [[Žarko Šešum]], rukometaš * [[18. 6.]] - [[Ante Rukavina]], hrvatski nogometaš * 18. 6. - [[Richard Gasquet]], teniser * [[24. 6.]] - [[Bojana Stamenov]], pevačica === Jul/Srpanj &ndash; Septembar/Rujan === * [[2. 7.]] - [[Lindsay Lohan]], glumica, pevačica * [[25. 7.]] - [[Hulk (fudbaler)|Hulk]], brazilski fudbaler * [[21. 8.]] - [[Usain Bolt]], atletičar * [[27. 8.]] - [[Sebastian Kurz]], kancelar Austrije * [[28. 8.]] - [[Gilad Šalit]], izraelski vojnik, talac * [[30. 8.]] - [[Anesa Kajtazović]], američka političarka * [[1. 9.]] - [[Gaël Monfils]], teniser * [[2. 9.]] - [[Stevan Fedi]], crnogorski pevač * [[11. 9.]] - [[Uroš Tripković]], srpski košarkaš * [[15. 9.]] - [[Sanja Jovanović]], hrvatska plivačica === Oktobar/Listopad &ndash; Decembar/Prosinac === * [[5. 10.]] - [[Novica Veličković]], srpski košarkaš * [[23. 10.]] - [[Jovanka Radičević]], crnogorska rukometašica * [[24. 10.]] - [[Drake (muzičar)|Drake]], kanadski muzičar * [[8. 11.]] - [[Aaron Swartz]], programer, internet aktivista († [[2013]]) * [[11. 11.]] - [[Soraja Vučelić]], foto-model * [[22. 11.]] - [[Oscar Pistorius]], atletičar * 22. 11. - [[Zorana Arunović]], sportistkinja u streljaštvu * [[24. 11.]] - [[Mirza Čardaklija]], bosanskohercegovački pjesnik * [[1. 12.]] - [[Andrew Tate]], influenser * [[7. 12.]] - [[Jakov Milatović]], predsjednik Crne Gore * [[28. 12.]] - [[Ana Jelušić]], hrvatska skijašica * [[30. 12.]] - [[Ellie Goulding]], kantautorka, multiinstrumentalista == Smrti == {{glavni članak|:Kategorija:Umrli 1986.}} === Januar/Siječanj &ndash; Februar/Veljača === * [[4. 1.]] - [[Christopher Isherwood]], engleski pisac (* [[1904]]) * 4. 1. - [[Radovan Zogović]], književnik, kritičar i prevodilac (* [[1907]]) * 4. 1. - [[Phil Lynott]], frontmen ''Thin Lizzy'' (* [[1949]]) * [[12. 1.]] - [[Hinko Bauer]], arhitekt (* 1908) * [[14. 1.]] - [[Donna Reed]], glumica (* [[1921]]) * [[16. 1.]] - [[Stjepan Šulek]], skladatelj, ravnatelj (* [[1914]]) * [[18. 1.]] - [[Stana Đurić Klajn]], srpska muzikologinja (* [[1908]]) * [[23. 1.]] - [[Joseph Beuys]], njemački umjetnik (* [[1921]]) * [[24. 1.]] - [[L. Ron Hubbard]], SF pisac, osnivač sajentologije (* [[1911]]) * [[28. 1.]] - Sedam astronauta šatla ''Challenger''. * [[4. 2.]] - [[Branko Pešić]], bivši gradonačelnik Beograda (* [[1922]]) * [[6. 2.]] - [[Minoru Yamasaki]], američki arhitekta (* [[1912]]) * [[11. 2.]] - [[Frank Herbert]], SF pisac (* [[1920]]) * [[18. 2.]] - [[Stana Đurić-Klajn]], srpska muzikologinja (* 1905, '08) * [[19. 2.]] - [[André Leroi-Gourhan]], arheolog, paleoantropolog (* [[1911]]) * [[28. 2.]] - [[Olof Palme]], premijer Švedske (* [[1927]]) === Mart/Ožujak &ndash; April/Travanj === * [[4. 3.]] - [[Ding Ling]], književnica (* [[1904]]) * [[6. 3.]] - [[Georgia O'Keeffe]], umetnica (* [[1887]]) * [[14. 3.]] - [[Branko Pavlović]], profesor filozofije na FF BU (* [[1928]]) * 14. 3. - [[Mihailo Vukdragović]], kompozitor, dirigent, rektor MU u Bg. (* [[1900]]) * [[17. 3.]] - [[John Bagot Glubb]], britanski i jordanski general (* [[1897]]) * [[22. 3.]] - [[Andrej Frušić]], episkop sremski (* [[1916]]) * [[25. 3.]] - [[Jaroslav Šidak]], povjesničar (* [[1903]]) * [[29. 3.]] - [[Lavoslav Glesinger]], neuropsihijatar (* [[1901]]) * [[30. 3.]] - [[James Cagney]], američki glumac (* [[1899]].) * 30. 3. - [[Drago Đurović]], vajar, slikar, pedagog (* [[1923]]) * [[11. 4.]] - Božidar Đorđević, srpski kardiolog (* [[1910]]) * [[14. 4.]] - [[Simone de Beauvoir]], francuska književnica (* [[1908]].) * [[15. 4.]] - [[Jean Genet]], književnik, aktivista (* [[1910]]) * 15. 4. - [[Rade Jovanović (kantautor)|Rade Jovanović]], tekstopisac, kompozitor folk muzike (* [[1928]]) * [[17. 4.]] - [[Marcel Dassault]], proizvođač aviona (* [[1892]]) * [[22. 4.]] - [[Mircea Eliade]], istoričar religije, pisac (* [[1907]]) * [[23. 4.]] - [[Otto Preminger]], filmski režiser (* [[1906]]) * [[24. 4.]] - [[Antun Bonifačić]], hrvatski emigrantski novinar i političar (* [[1901.]]) * 24. 4. - [[Wallis Simpson]], vojvotkinja od Windsora (* [[1896]]) === Maj/Svibanj &ndash; Jun/Lipanj === * [[4. 5.]] - [[Branko Belan]], hrvatski filmski režiser, teoretičar filma, filmski i televizijski kritičar, romanopisac i novelist (* [[1912]]) * [[9. 5.]] - [[Tenzing Norgay]], nepalski šerpa (* [[1914]]) * [[15. 5.]] - [[Elio de Angelis]], vozač F1 (* [[1958]]) * [[23. 5.]] - Aleksandar Aca Trandafilović, narodni pevač (* [[1936]]) * 23. 5. - [[Altiero Spinelli]], evropski federalista (* [[1907]]) * 23. 5. - [[Sterling Hayden]], glumac (* [[1916]]) * [[24. 5.]] - [[Yakima Canutt]], kaskader, redatelj druge ekipe (* [[1895]]) * [[26. 5.]] - [[Gian-Carlo Coppola]], filmski producent, Francis Fordov sin (* [[1963]]) * [[30. 5.]] - [[Perry Ellis]], modni kreator (* [[1940]]) * [[13. 6.]]. - [[Benny Goodman]], američki džez muzičar (* [[1909]].) * [[14. 6.]] - [[Jorge Luis Borges]], argentinski pisac (* [[1899]].) * 14. 6. - [[Dimitrije Bogdanović]], srpski istoričar (* [[1930]]) * [[19. 6.]] - [[Coluche]], francuski komičar, glumac (* [[1944]]) * [[24. 6.]] - [[Miroslav Antić]], srpski pesnik (* [[1932]]) === Jul/Srpanj &ndash; Avgust/Kolovoz === * [[14. 7.]] - [[Raymond Loewy]], industrijski dizajner (* [[1893]]) * [[18. 7.]] - [[Stanley Rous]], bivši predsednik FIFA (* [[1895]]) * [[23. 7.]] - [[Marko Čelebonović]], slikar (* [[1902]]) * [[25. 7.]] - [[Vincente Minnelli]], filmski i pozorišni režiser (* [[1903]]) * [[26. 7.]] - [[W. Averell Harriman]], američki političar i diplomata (* [[1891]]) * [[5. 8.]] - [[Himzo Polovina]], pjevač sevdalinki (* [[1927]]) * [[8. 8.]] - [[Gordana Kosanović]], srpska glumica (* [[1953]]) * [[10. 8.]] - [[Chuck McKinley]], teniser (* [[1941]]) * [[22. 8.]] - [[Celâl Bayar]], bivši predsednik Turske (* [[1883]]) * [[27. 8.]] - [[Dragutin Mitić]], hrvatski tenisač (* [[1917]]) * [[31. 8.]] - [[Henry Moore]], skulptor (* [[1898]]) * 31. 8. - [[Urho Kekkonen]], bivši predsednik Finske (* [[1900]]) === Septembar/Rujan &ndash; Oktobar/Listopad === * [[6. 9.]] - [[Dragan Jeremić]], kritičar, filozof, estetičar (* [[1925]]) * [[10. 9.]] - [[Ivan Krajačić]], učesnik Španskog rata i NOB, društveno-politički radnik, narodni heroj (* [[1906]]) * [[12. 9.]] - [[Jacques Henri Lartigue]], fotograf, slikar (* [[1894]]) * [[16. 9.]] - [[Jaša Romano]], veterinar (* [[1908]]) * [[18. 9.]] - [[Aljoša Buha]], basist u [[Crvena jabuka (bend)|Crvenoj jabuci]] (* [[1962]].) * [[25. 9.]] - [[Marija Čudina]], hrvatska pjesnikinja (* [[1937]].) * [[30. 9.]] - [[Franz Burda]], nemački izdavač (* [[1903]]) * [[1. 10.]] - [[Dražen Ričl]] Zijo, gitarist i osnivač Crvene jabuke (* [[1962.]]) * [[3. 10.]] - [[Danilo Lekić]] Španac, borac, general-pukovnik JNA, diplomata, narodni heroj (* [[1913]]) * [[14. 10.]] - [[Stanoje Janković]], operski pevač - bariton (* [[1905]]) * [[19. 10.]] - [[Karlo Bulić]], hrvatski glumac (* [[1910]]) * [[31. 10.]] - [[Robert S. Mulliken]], fizičar, hemičar, nobelovac (* [[1896]]) === Novembar/Studeni &ndash; Decembar/Prosinac === * [[6. 11.]] - [[Nikanor Iličić]], episkop bački (* [[1906]]) * [[8. 11.]] - [[Vjačeslav Molotov]], sovjetski političar (* [[1890]]) * 8. 11. - [[Artur London]], bivši čehoslovački političar (* [[1915]]) * [[10. 11.]] - [[Ljubomir Magaš]], Ljuba Zemunac, beogradski kriminalac (* [[1948]]) * [[12. 11.]] - [[Erich Koch]], bivši rajhskomesar Ukrajine (* [[1896]]) * [[13. 11.]] - [[Dimitrije Vučenov]], književnik, kritičar, prevodilac (* [[1911]]) * nov. - [[Borivoje Jovanović (glumac)|Borivoje Jovanović]], glumac (* [[1918]]) * [[18. 11.]] - [[Gia Carangi]], supermodel (* [[1960]]) * [[19. 11.]] - [[Kosta Nađ]], učesnik Španskog rata i NOB, general armije JNA, narodni heroj i nosilac Ordena slobode (* [[1911]]) * [[23. 11.]] - [[Josip Hamm]], hrvatski filolog, lingvist i slavist (* [[1905]]) * [[29. 11.]] - [[Cary Grant]], američki filmski glumac (* [[1904]].) * [[15. 12.]] - [[Omraam Mikael Ajvanov]], duhovni učitelj iz Bugarske (* 1900) * [[17. 12.]] - [[Ante Raštegorac]], učesnik NOB, d-p. radnik, narodni heroj (* [[1923]]) * [[19. 12.]] - [[Zdenka Sertić]], hrvatska slikarica (* [[1899]].) * [[21. 12.]] - [[Ivo Vitić]], hrvatski arhitekt (* [[1917]].) * [[24. 12.]] - [[Milojko Ćišić]], elektroenergetičar (* [[1920]]) * [[29. 12.]] - [[Andrej Tarkovski]], sovjetski režiser (* [[1932]]) * 29. 12. - [[Harold Macmillan]], bivši britanski premijer (* [[1894]]) === Kroz godinu === * [[Jovo Mijatović]], travar sa Romanije (* [[1886]]) * [[Zvonimir Furtinger]], novinar, književnik (* [[1912]]) * [[Muhamed Hadžijahić]], historičar (* 1918) == Nobelova nagrada za 1986. godinu == * [[Nobelova nagrada za fiziku|'''Fizika''']]: [[Ernst Ruska]] (fundamentalan rad u [[elektronska optika|elektronskoj optici]] i za projekt prvog [[Elektronski mikroskop|elektronskog mikroskopa]]), [[Gerd Binnig]] i [[Heinrich Rohrer]] (projekt [[Skenirajući tunelski mikroskop|skenirajućeg tunelskog mikroskopa]]) * [[Nobelova nagrada za kemiju|'''Kemija''']]: [[Dudley R. Herschbach]], [[Yuan T. Lee]] i [[John C. Polanyi]] (doprinos u vezi dinamike hemijskih elementarnih procesa) * [[Nobelova nagrada za fiziologiju ili medicinu|'''Fiziologija i medicina''']]: [[Stanley Cohen]] i [[Rita Levi-Montalcini]] (otkriće [[faktor rasta|faktora rasta]]) * [[Nobelova nagrada za književnost|'''Književnost''']]: [[Wole Soyinka]] (koji u širokoj kulturalnoj perspektivi i s poetskim prizvucima stvara dramu egzistencije) * [[Nobelova nagrada za mir|'''Mir''']]: [[Elie Wiesel]] (svedok Holokausta, borac protiv ravnodušnosti) * [[Nobelova nagrada za ekonomiju|'''Ekonomija''']]: [[James M. Buchanan]] (razvoj ugovornih i ustavnih osnova za [[teorija javnog izbora|teoriju ekonomskog i političkog donošenja odluka]]) == Povezano == * [[Kronologija raspada SFRJ]] == Literatura == * [http://www.yurope.com/nasa-borba/arhiva/Apr97/2404/2404_26.HTM Covek koji je "polozio ispit" (Naša Borba)] (ima i Kalendar kosovskih događaja) * Collier's Year Book 1987 (Microsoft Encarta 2004) * [http://books.google.com/books?id=mLvmtKtUsIcC&printsec=frontcover&dq=Violations+of+the+Helsinki+accords,+Yugoslavia&cd=1#v=onepage&q&f=false ''Violations of the Helsinki accords, Yugoslavia'' (Google Books)] == Vanjske veze == * [http://osaarchivum.org/files/holdings/300/8/3/text/87-8-19.shtml Controversy Over Kosovar Petitions]{{Dead link|date=September 2021 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}, Louis Zanga, OSA-RFE * [http://osaarchivum.org/files/holdings/300/8/3/text/87-8-23.shtml Kosovar Official Attacks Serbian Hard-Liners]{{Dead link|date=September 2021 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}, Louis Zanga, OSA-RFE * [http://osaarchivum.org/files/holdings/300/8/3/text/87-8-3.shtml League of Communists of Yugoslavia (LCY)] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20160307070312/http://osaarchivum.org/files/holdings/300/8/3/text/87-8-3.shtml |date=2016-03-07 }}, Slobodan Stanković, Open Society Archives - Radio Free Europe * [http://osaarchivum.org/files/holdings/300/8/3/text/13-13-127.shtml Eastern Europe, China, and the World Communist Movement in 1986] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20160310022735/http://osaarchivum.org/files/holdings/300/8/3/text/13-13-127.shtml |date=2016-03-10 }}, Vladimir V. Kusin, OSA-RFE * [http://osaarchivum.org/files/holdings/300/8/3/text/4-3-68.shtml The New Strong Men Of Kosovo] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20110728062945/http://www.osaarchivum.org/files/holdings/300/8/3/text/4-3-68.shtml |date=2011-07-28 }}, Louis Zanga, OSA-RFE * [http://osaarchivum.org/files/holdings/300/8/3/text/119-1-113.shtml Religious Trends in Eastern Europe] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20110728062928/http://www.osaarchivum.org/files/holdings/300/8/3/text/119-1-113.shtml |date=2011-07-28 }}, OSA-RFE == Reference == {{reflist}} ;Literatura * Jović, Dejan. ''Jugoslavija Država koja je odumrla''. Prometej Zagreb 2003 {{commonscat|1986}} [[Kategorija:Godine]] rg826ii59w8np1ra27qs0arq43dkjga Friedrich August Kekulé von Stradonitz 0 28937 42681213 4988923 2026-08-26T06:15:08Z Ziv 187261 ([[c:GR|GR]]) [[File:Frkekulé.jpg]] → [[File:Friedrich August Kekulé von Stradonitz (1890er).jpg]] [[c:COM:FR#FR2|Criterion 2]] · More precise and not just a meaningless name 42681213 wikitext text/x-wiki {{Infokutija znanstvenik |ime = Friedrich August Kekule von Stradonitz |slika = Friedrich August Kekulé von Stradonitz (1890er).jpg |image_size = |opis = August Kekule von Stradonitz |datum_rođenja = {{birth date|1829|9|7|df=y}} |mjesto_rođenja = [[Darmstadt]], [[Veliko Vojvodstvo Hessen]] |datum_smrti = {{death date and age|1896|7|13|1829|9|7|df=y}} |mjesto_smrti = [[Bonn]], [[Nemačko Carstvo|Njemačko Carstvo]] |nacionalnost = njemačko |radna_institucija = [[Univerzitet u Heidelbergu]]<br />[[Univerzitet u Ghentu]]<br />[[Univerzitet u Bonnu]] |doktorski_studenti = [[Jacobus Henricus van 't Hoff]],<br /> [[Hermann Emil Fischer]],<br />[[Adolf von Baeyer]],<br /> [[Richard Anschütz]] |known_for = Theory of [[structural formula|chemical structure]]<br />Tetravalence of carbon<br />Structure of [[benzene]] |author_abbrev_bot = |author_abbrev_zoo = |uticaji_od= [[Alexander William Williamson|Alexander Williamson]]<br />[[Charles Frédéric Gerhardt|Charles Gerhardt]]<br />[[Auguste Laurent]]<br />[[William Odling]]<br />[[Charles Adolphe Wurtz]] }} '''Fridrih Avgust Kekule fon Štradonic''' ([[nemački jezik|nem.]] ''Friedrich August Kekulé von Stradonitz'') bio je nemački [[kemija|hemičar]] koji je postavio osnove modernom shvatanju [[Struktura organskih molekula|strukture organskih jedinjenja]]. Kekule je rođen u staroj češkoj plemićkoj porodici. Vrlo rano je pokazao zainteresovanost za [[Botanika|botaniku]] i druge prirodne nauke i nakon završetka [[Gimnazija|gimnazije]] u [[Darmstadt|Darmštatu]] odlazi na studije. Nakon toga, Kekule postaje profesor Univerziteta u Gentu gde predaje u periodu između [[1858]]. i [[1865]]. Kekuleov rad na [[Struktura organskih molekula|strukturi organskih jedinjenja]] predstavljao je revolucionarnu prekretnicu na ovom polju. Kekule je, naime, [[1857]]. ustvrdio da je [[ugljenik]] u svim organskim jedinjenjima [[Valenca|četvorovalentan]]. Kekuleova pretpostavka je u velikoj meri bila tačna sem za mali broj molekula koji se nazivaju [[Ne-Kekuleov molekul|ne-Kekuleovi molekuli]]. Za sva ostala organska jedinjenja, ovo bezuslovno važi. Još jedan od poznatih Kekuleovih uspeha bilo je i otkriće strukture [[benzen]]a iz [[1865]]. Od ranije je bila poznata [[kemijska formula|molekulska formula]] benzena, po kojoj ovaj molekul u sebi sadrži 6 [[atom]]a [[ugljenik]]a i isti broj atoma [[vodik|vodonika]]. Međutim, vodeći se svojom pretpostavkom da je ugljenik u svim organskim jedinjenjima četvorovalentan, Kekule nikako nije mogao da napiše [[Strukturna formula|strukturu]] benzena linearno a da mu ne preostane jedan atom vodonika viška. Kekule će kasnije zapisati da je na ideju ciklične strukture došao nakon jednog sna u kome je sanjao zmiju koja grize svoj rep. Na osnovu ovoga, on je dao strukturu benzena sa šestočlanim ugljenikovim prstenom koja se pokazala potpuno tačnom. Kekuleovo otkriće je nakon toga dokazano i postalo opšte prihvaćeno. Međutim, na osnovu podataka koje je ostavio Kekuleov biograf, jasno je da su mu u ovom saznanju od presudnog značaja bila ranija istraživanja [[Arčibald Skot Kuper|Arčibalda Skota Kupera]]. Čak šta više, nekoliko godina ranije, austrijski hemičar [[Jozef Lošmit]] je predložio cikličnu strukturu za niz jedinjenja uključujući i benzen, ali svoje tvrdnje, za razliku od Kekulea, nije mogao da dokaže. Kekule je [[1895]]. dobio plemićke počasti od [[Viljem II Nemački|Viljema II od Nemačke]], čime mu je uz prezime dodato i ''fon Štradonic'', kao izraz istorijskog posedstva Štradonica od strane njegove porodice. Interesantna je i činjenica da su od prvih pet [[Nobelova nagrada za hemiju|Nobelovih nagrada na polju hemije]] čak tri otišle u ruke Kekuleovih učenika. Vidi još: [[Benzen]], [[Ne-Kekuleov molekul]], [[Organska kemija|Organska hemija]] {{Lifetime|1829|1896|Kukele, Friedrich}} [[Kategorija:Njemački hemičari]] hqg089udl4v0rf21m19yazzn4jwgs2v Aleksandar Vučić 0 41731 42681162 42483981 2026-08-25T19:19:44Z Inokosni organ 160059 42681162 wikitext text/x-wiki {{Sređivanje}} {{Infokutija05 političar |honorific-prefix = |name = Aleksandar Vučić |image = Aleksandar Vučić 2022 (cropped).jpg |office = [[Predsednik Republike Srbije]] |term_start = 31. maj 2017 |term_end = |office1 = [[Predsednik Vlade Republike Srbije]] |term_start1 = 27. april 2014. |term_end1 = 31. maj 2017 |office2 = Prvi potpredsednik Vlade Republike Srbije |primeminister2 = [[Ivica Dačić]] |term_start2 = 27. jul 2012. |term_end2 = 27. april 2014. |predecessor2 = [[Ivica Dačić]] |successor2 = |office3 = [[Ministar odbrane (Srbija)|Ministar odbrane]] |primeminister3 = [[Ivica Dačić]] |term_start3 = 27. jul 2012. |term_end3 = 27. april 2014. |predecessor3 = [[Dragan Šutanovac]] |successor3 = |office4 = ministar informacija |term_start4 = 24. mart 1998. |term_end4 = 24. oktobar 2000. |birth_date = {{Birth date and age|df=yes|1970|3|5}} |birth_place = [[Beograd]], [[SR Srbija]], [[SFRJ]] |nationality = [[Srbi]]n |relations = |children = 3 |residence = Beograd |alma_mater = [[Univerzitet u Beogradu]] |party = [[Srpska radikalna stranka]] (1993–2008)<br />[[Srpska napredna stranka]] (2008–) |spouse = Ksenija Janković {{small|(1997–2011)}}<br>Tamara Đukanović {{small|(2013–)}} |occupation = |profession = |religion = [[Srpska pravoslavna crkva|srpsko pravoslavlje]] |signature = Signature Aleksandar Vucic.png |website = [http://www.predsednik.rs/ Službeni website] }} '''Aleksandar Vučić''' ([[Beograd]], [[5. mart]] [[1970]]) je srpski političar, poznat kao dugogodišnji generalni sekretar [[Srpska radikalna stranka|Srpske radikalne stranke]], zamenik predsednika [[Srpska napredna stranka|Srpske napredne stranke]], predsednik [[Srpska napredna stranka|Srpske napredne stranke]], predsednik Vlade Republike Srbije od 2014. do 2017. kada je preuzeo dužnost predsednika Republike. == Biografija == Rodio se u Beogradu kao sin ekonomiste Anđelka Vučiča i novinarke Angeline Milanov. U Beogradu je završio osnovnu školu, [[Zemunska gimnazija|Zemunsku gimnaziju]] i [[Pravni fakultet Univerziteta u Beogradu|Pravni fakultet]], posle čega je neko vreme učio [[engleski jezik]] u [[Brighton|Brajtonu]] u [[Engleska|Engleskoj]]. Godine 1992. se za vreme [[Rat u BiH|rata u BiH]] zaposlio kao novinar Kanala S, TV-stanice sa sedištem u [[Pale (BiH)|Palama]], koju je bila osnovala samoproglašena [[Republika Srpska]]. 1993. godine se vratio u Srbiju i priključio [[Srpska radikalna stranka|Srpskoj radikalnoj stranci]] [[Vojislav Šešelj|Vojislava Šešelja]], u kojoj je munjevito napredovao. Iste je godine na [[Parlamentarni izbori u Srbiji 1993|izabran]] kao njen poslanik u [[Narodna skupština Srbije|Narodnoj Skupštine]], a već sledeće godine postao njen generalni sekretar. Tada se isticao militantnim [[Velika Srbija|iredentističkim]] stavovima te je, između ostalog, nedugo pred [[operacija Oluja|operaciju Oluja]] posetio [[Glina (grad)|Glinu]] pod vlašću [[Republika Srpska Krajina|Republike Srpske Krajine]], kada je žestoko napao [[plan Z-4]] i kojom prilikom je tadašnju hrvatsku vlast nazvao ustaškom i zločinačkim režimom Franje Tuđmana.<ref>[http://www.tportal.hr/vijesti/svijet/322118/Sto-je-Aleksandar-Vucic-govorio-u-okupiranoj-Glini-1995.html Što je Vučić govorio u okupiranoj Glini 1995.]</ref><ref>[http://dnevnik.hr/vijesti/hrvatska/iako-postoje-snimke-vucic-nijece-upletenost-u-zlocine-u-glini.html Iako postoje snimke, Vučić niječe upletenost u zločine]</ref>. Kasnije se često citirala i njegova izjava u srpskoj Skupštini od 20. jula 1995. godine, nedugo posle [[masakr u Srebrenici|masakra u Srebrenici]] da se "mora ubiti 100 Muslimana za svakog ubijenog Srbina". Godine 1996. je, nakon što je SRS osvojila vlast na lokalnim izborima u [[Zemun]]u imenovan za direktora Sportske hale Pinki. Kada je u proleće 1998. SRS pristupila [[koalicijska vlada|koalicijskoj vladi]] Srbije sa [[Slobodan Milošević|Miloševićevim]] [[Socijalistička partija Srbije|SPS]]-om i [[Jugoslovenska levica|JUL]]-om, Vučić je imenovan za ministra informisanja. Mandat, tokom koga je eskalirao [[kosovski rat]], a Srbija bila [[Operacija Saveznička sila|bombardovana]] od NATO-a, je obeležio izuzetno oštar odnos prema opoziciji, odnosno represivni zakoni kojima se nastojao onemogućiti ili otežati rad opozicionih medija. Vučić je nakon potpisivanja [[Kumanovski sporazum|Kumanovskog sporazuma]] kojim je rat okončan, a na Kosovu de facto prestala srpska vlast, 14. juna 1999. u znak protesta zajedno sa drugim kadrovima SRS formalno podneo ostavku, ali je "zbog nacionalnih interesa" nastavio vršiti ministarsku dužnost sve do [[Buldožer revolucija|Miloševićevog rušenja]] 2000. godine. Od jeseni 2000. se Vučić zajedno sa SRS našao u opoziciji. Na lokalnim izborima 2004. je kao kandidat SRS tesno izgubio neposredne izbore za [[gradonačelnik Beograda|gradonačelnika Beograda]]. Četiri godine kasnije, kada se gradonačelnik birao posredno, SRS je osvojio najviše glaosva, ali koalicijski sporazum sa SPS-om, temeljem koga je trebao postati gradonačelnik, povučen nakon što je SPS pod [[Ivica Dačić|Ivicom Dačićem]] pristao ući u koaliciju sa [[Demokratska stranka (Srbija)|Demokratskom strankom]] (DS) na nacionalnom nivou. Kada je u septembru 2008. u SRS nastao raskol između pristalica Vojislava Šešelja i [[Tomislav Nikolić|Tomislava Nikolića]], Vućić se ispočetka odbio opredeliti te je najavio povlačenje iz politike. Međutim, već u oktobru se priključio Nikoliću te postao zamenik predsednika novoosnovane [[Srpska napredna stranka|Srpske napredne stranke]] (SNS). Kada je Nikolić u proleće 2012. na [[Predsednički izbori u Srbiji 2012|presedničkim izborima]] pobedio DS-ovog kandidata [[Boris Tadić|Borisa Tadića]], SPS je raskinuo dotadašnju koaliciju sa DS i umesto toga je stvorio novu koaliciju sa SNS. Formirana je vlada u kojoj je Dačić postao premijer, a Vučić postao potpredsednik i ministar odbrane. Nova vlada je u spoljnoj politici predstavljala kontinuitet sa starom, pre svega u orijentaciji na [[pridruživanje Srbije Evropskoj uniji]], ali i pokazala daleko više spremnosti na kompromis po pitanju Kosova, pa je tako sa vlastima [[Republika Kosovo|Republike Kosovo]] sklopila [[Briselski sporazum]]. Iako je zbog toga bila žestoko kritikovana od radikalnih srpskih nacionalista, sam Vučić je stekao izuzetnu popularnost, pre svega zahvaljujući agresivnom promovisanju "borbe protiv korupcije" u Srbiji. Ona je iskorištena nakon što su 2014. održani [[Parlamentarni izbori u Srbiji 2014|vanredni izbori]] na kojima je blok oko SNS osvojio apsolutnu većinu u Skupštini, a što je bio prvi takav slučaj od vremena Miloševića. Vučić, koji je zadžao SPS kao koalicionog partnera, je nastavio sa [[evropejstvo|proevropskom]] politikom, ali i uz sve veće ograđivanje od svojih ranijih stavova te sve veće približavanje Srbije [[Zapadni blok|Zapadu]]. Delom i zbog toga je Vučić stekao značajnu podršku među nekim od najistaknutijih ličnosti [[Druga Srbija|Druge Srbije]]. Godine 2015. je u [[Srebrenica|Srebrenici]], na komemoraciji potom 20. godišnjice masakra, napadnut kamenjem od strane okupljenih [[Bošnjaci|Bošnjaka]] i lakše ozleđen. 2017. godine je u prvom krugu izabran za [[predsednik Republike Srbije|predsednika]] Srbije. == Kontroverze == Mnogi politički protivnici Aleksandra Vučića i drugi nezavisni politički analitičari kritikuju njegovu raniju [[Velika Srbija|veliko srpsku]] [[Srpski nacionalizam|nacionalističku]] retoriku koju je sprovodio devedestih godina prošlog veka za vreme ratova na prostoru [[Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija|Jugoslavije]] kao član rukovodstva [[Srpska radikalna stranka|Srpske radikalne stranke]] i [[ministar]] informacija. Oni smatraju Aleksandra Vučića pored [[Vojislav Šešelj|Vojislava Šešelja]] i [[Slobodan Milošević|Slobodana Miloševića]] jednim od odgovornih [[političar]]a i režimskih [[ministar]]a za širenje nacionalne i verske mržnje u vreme procesa unutrašnjeg i spoljašnjeg faktora [[Raspad Jugoslavije|razbijanja Jugoslavije]]; kao i za pojavu u to vreme povećanog [[kriminal]]a i pada [[životni standard|životnog standarda]] [[Građanin|građana]]. Takode, mnogi ga nazivaju [[Autokratija|autokratom]]/[[diktator]]om i osporavaju i kritikuju njegovu sadašnju politiku prema pitanju [[Kosovo i Metohija|Kosova i Metohije]]. Kao i prema socijalnim pitanjima/ljudskim pravima [[penzioner]]a, [[radnik]]a, malih i srednjih preduzetnika, [[poljoprivreda|poljoprivrednika]] i [[student|studenata]]; te neki smatraju da su milioni građana Srbije osiromašeni i obespravljeni njegovom pogrešnom [[socijalna pravda|socijalnom politikom]], niskom [[Zdravstvena zaštita|zdravstvenom zaštitom]], nebesplatnim i nerazvijenim obrazovnim sistemom, malim ulaganjima u sport i trajnim padom životnog sandarda građana. Koji je po njihovom mišljenju uzrok novi zakonom o radu, zakon o poljoprivredi, ekonomsko-političke i vojne [[reforma|reforme]] itd. Mnogi smatraju odgovornim Aleksandra Vučića, za kako kažu nelagalno i [[Ustav Srbije iz 2006. godine|protiv-ustavno]] smanjenje penzija i kršenje [[Ljudska prava|ljudskih prava]] u periodu mandata njegove [[Vlada Srbije|Vlade]]. Te ga optužuju za saradnju sa [[mafija]]škim klanovima/kartelima, kao i za potpunu kontrolu i manipulaciju sa medijima u [[Srbija|R. Srbiji]], te uvođenja svojevrsnog oblika [[kult ličnosti|kulta ličnosti]]. Nakon redovnih [[Izbori za predsednika Srbije 2017.|izbora za predsednika Srbije 2017.]] godine pojavili su se izvesni [[Protesti u Srbiji (2017)|protesti protiv]] Aleksandra Vučića i [[jednopartijska država|jednopartijske države]]. Veliki građanski protest koji je otpočeo [[7. jul]]a [[2020]]. godine protiv [[autokratija|autokratske]] [[politika|politike]], povećanog [[siromaštvo|siromaštva]], [[COVID-19|korona]] [[pandemija|pandemijskih]] mera režima i kršenja [[Ustav Srbije iz 2006. godine|ustava Srbije]] tokom i nakon organizovanja [[Izbori za poslanike Narodne skupštine Republike Srbije 2020.|parlamentarnih republičkih]], [[Vojvodina|pokrajinskih]] i lokalnih izbora u vreme pandemije, ugušen je primenom izrazito represivnih mera od strane snaga reda. Poslednji put takve represivne mere viđene su tokom [[Demonstracije 5. oktobra 2000.|demonstracija 5. oktobra 2000.]] godine. == Privatni život == Aleksandar Vučić je od 1997. do 2011. godine bio u braku sa novinarkom Ksenijom Janković, sa kojom ima dvoje dece; sina Danila i ćerku Milicu.<ref name="poreklo">{{Cite web| url = http://www.poreklo.rs/2012/04/08/poreklo-aleksandra-vu%C4%8Di%C4%87a/ | title = Порекло Александра Вучића | date = 8. 2. 2012 | publisher = poreklo.rs | accessdate = 29. 4. 2014}}</ref> Od 2013. je u braku sa Tamarom Đukanović. Sa njom je 2017. godine dobio sina Vukana.<ref>[http://www.depo.ba/clanak/159357/nova-prva-dama-srbije-atraktivna-supruga-aleksandra-vucica-o-kojoj-se-ne-smije-pricati "Nova prva dama Srbije: Atraktivna supruga Aleksandra Vučića o kojoj se ne smije pričati"] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20170512020015/http://depo.ba/clanak/159357/nova-prva-dama-srbije-atraktivna-supruga-aleksandra-vucica-o-kojoj-se-ne-smije-pricati |date=2017-05-12 }}. Depo.ba, 4. 4. 2017.</ref><ref>[http://www.pressonline.rs/info/politika/132172/ispao-majci-dok-ga-je-dojila.html "Ispao majci dok ga je dojila"] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20160304102500/http://www.pressonline.rs/info/politika/132172/ispao-majci-dok-ga-je-dojila.html |date=2016-03-04 }}. PressOnline, 06.09.2010.</ref><ref>[http://www.blic.rs/vesti/politika/vucic-sinu-dao-ime-vukan-po-najstarijem-sinu-stefana-nemanje/352xz4j "Vučić dao sinu ime Vukan po najstarijem sinu Stefana Nemanje"]. Blic.rs, 10. 6. 2017.</ref> == Reference == {{izvori}} == Vanjske veze == {{Commonscat|Aleksandar Vučić}} * [http://assembly.coe.int/ASP/AssemblyList/ALMemberDetails.asp?MemberID=5741 Profil na sajtu Saveta Evrope] {{Druga Vučićeva vlada}} {{Normativna kontrola}} {{Lifetime|1970| |Vučić, Aleksandar}} [[Kategorija:Srpski političari]] [[Kategorija:Srpski ministri]] [[Kategorija:Predsednici Srbije]] [[Kategorija:Predsednici Vlade Republike Srbije]] [[Kategorija:Srpska radikalna stranka]] [[Kategorija:Srpska napredna stranka]] [[Kategorija:Biografije, Beograd]] tl8m6flib9mlbhgrnjohdqs532gwt19 42681163 42681162 2026-08-25T19:32:50Z Inokosni organ 160059 42681163 wikitext text/x-wiki {{Sređivanje}} {{NPOV}} {{Infokutija05 političar |honorific-prefix = |name = Aleksandar Vučić |image = Aleksandar Vučić 2022 (cropped).jpg |office = [[Predsednik Republike Srbije]] |term_start = 31. maj 2017 |term_end = |office1 = [[Predsednik Vlade Republike Srbije]] |term_start1 = 27. april 2014. |term_end1 = 31. maj 2017 |office2 = Prvi potpredsednik Vlade Republike Srbije |primeminister2 = [[Ivica Dačić]] |term_start2 = 27. jul 2012. |term_end2 = 27. april 2014. |predecessor2 = [[Ivica Dačić]] |successor2 = |office3 = [[Ministar odbrane (Srbija)|Ministar odbrane]] |primeminister3 = [[Ivica Dačić]] |term_start3 = 27. jul 2012. |term_end3 = 27. april 2014. |predecessor3 = [[Dragan Šutanovac]] |successor3 = |office4 = ministar informacija |term_start4 = 24. mart 1998. |term_end4 = 24. oktobar 2000. |birth_date = {{Birth date and age|df=yes|1970|3|5}} |birth_place = [[Beograd]], [[SR Srbija]], [[SFRJ]] |nationality = [[Srbi]]n |relations = |children = 3 |residence = Beograd |alma_mater = [[Univerzitet u Beogradu]] |party = [[Srpska radikalna stranka]] (1993–2008)<br />[[Srpska napredna stranka]] (2008–) |spouse = Ksenija Janković {{small|(1997–2011)}}<br>Tamara Đukanović {{small|(2013–)}} |occupation = |profession = |religion = [[Srpska pravoslavna crkva|srpsko pravoslavlje]] |signature = Signature Aleksandar Vucic.png |website = [http://www.predsednik.rs/ Službeni website] }} '''Aleksandar Vučić''' ([[Beograd]], [[5. mart]] [[1970]]) je srpski političar, poznat kao dugogodišnji generalni sekretar [[Srpska radikalna stranka|Srpske radikalne stranke]], zamenik predsednika [[Srpska napredna stranka|Srpske napredne stranke]], predsednik [[Srpska napredna stranka|Srpske napredne stranke]], predsednik Vlade Republike Srbije od 2014. do 2017. kada je preuzeo dužnost predsednika Republike. == Biografija == Rodio se u Beogradu kao sin ekonomiste Anđelka Vučiča i novinarke Angeline Milanov. U Beogradu je završio osnovnu školu, [[Zemunska gimnazija|Zemunsku gimnaziju]] i [[Pravni fakultet Univerziteta u Beogradu|Pravni fakultet]], posle čega je neko vreme učio [[engleski jezik]] u [[Brighton|Brajtonu]] u [[Engleska|Engleskoj]]. Godine 1992. se za vreme [[Rat u BiH|rata u BiH]] zaposlio kao novinar Kanala S, TV-stanice sa sedištem u [[Pale (BiH)|Palama]], koju je bila osnovala samoproglašena [[Republika Srpska]]. 1993. godine se vratio u Srbiju i priključio [[Srpska radikalna stranka|Srpskoj radikalnoj stranci]] [[Vojislav Šešelj|Vojislava Šešelja]], u kojoj je munjevito napredovao. Iste je godine na [[Parlamentarni izbori u Srbiji 1993|izabran]] kao njen poslanik u [[Narodna skupština Srbije|Narodnoj Skupštine]], a već sledeće godine postao njen generalni sekretar. Tada se isticao militantnim [[Velika Srbija|iredentističkim]] stavovima te je, između ostalog, nedugo pred [[operacija Oluja|operaciju Oluja]] posetio [[Glina (grad)|Glinu]] pod vlašću [[Republika Srpska Krajina|Republike Srpske Krajine]], kada je žestoko napao [[plan Z-4]] i kojom prilikom je tadašnju hrvatsku vlast nazvao ustaškom i zločinačkim režimom Franje Tuđmana.<ref>[http://www.tportal.hr/vijesti/svijet/322118/Sto-je-Aleksandar-Vucic-govorio-u-okupiranoj-Glini-1995.html Što je Vučić govorio u okupiranoj Glini 1995.]</ref><ref>[http://dnevnik.hr/vijesti/hrvatska/iako-postoje-snimke-vucic-nijece-upletenost-u-zlocine-u-glini.html Iako postoje snimke, Vučić niječe upletenost u zločine]</ref>. Kasnije se često citirala i njegova izjava u srpskoj Skupštini od 20. jula 1995. godine, nedugo posle [[masakr u Srebrenici|masakra u Srebrenici]] da se "mora ubiti 100 Muslimana za svakog ubijenog Srbina". Godine 1996. je, nakon što je SRS osvojila vlast na lokalnim izborima u [[Zemun]]u imenovan za direktora Sportske hale Pinki. Kada je u proleće 1998. SRS pristupila [[koalicijska vlada|koalicijskoj vladi]] Srbije sa [[Slobodan Milošević|Miloševićevim]] [[Socijalistička partija Srbije|SPS]]-om i [[Jugoslovenska levica|JUL]]-om, Vučić je imenovan za ministra informisanja. Mandat, tokom koga je eskalirao [[kosovski rat]], a Srbija bila [[Operacija Saveznička sila|bombardovana]] od NATO-a, je obeležio izuzetno oštar odnos prema opoziciji, odnosno represivni zakoni kojima se nastojao onemogućiti ili otežati rad opozicionih medija. Vučić je nakon potpisivanja [[Kumanovski sporazum|Kumanovskog sporazuma]] kojim je rat okončan, a na Kosovu de facto prestala srpska vlast, 14. juna 1999. u znak protesta zajedno sa drugim kadrovima SRS formalno podneo ostavku, ali je "zbog nacionalnih interesa" nastavio vršiti ministarsku dužnost sve do [[Buldožer revolucija|Miloševićevog rušenja]] 2000. godine. Od jeseni 2000. se Vučić zajedno sa SRS našao u opoziciji. Na lokalnim izborima 2004. je kao kandidat SRS tesno izgubio neposredne izbore za [[gradonačelnik Beograda|gradonačelnika Beograda]]. Četiri godine kasnije, kada se gradonačelnik birao posredno, SRS je osvojio najviše glaosva, ali koalicijski sporazum sa SPS-om, temeljem koga je trebao postati gradonačelnik, povučen nakon što je SPS pod [[Ivica Dačić|Ivicom Dačićem]] pristao ući u koaliciju sa [[Demokratska stranka (Srbija)|Demokratskom strankom]] (DS) na nacionalnom nivou. Kada je u septembru 2008. u SRS nastao raskol između pristalica Vojislava Šešelja i [[Tomislav Nikolić|Tomislava Nikolića]], Vućić se ispočetka odbio opredeliti te je najavio povlačenje iz politike. Međutim, već u oktobru se priključio Nikoliću te postao zamenik predsednika novoosnovane [[Srpska napredna stranka|Srpske napredne stranke]] (SNS). Kada je Nikolić u proleće 2012. na [[Predsednički izbori u Srbiji 2012|presedničkim izborima]] pobedio DS-ovog kandidata [[Boris Tadić|Borisa Tadića]], SPS je raskinuo dotadašnju koaliciju sa DS i umesto toga je stvorio novu koaliciju sa SNS. Formirana je vlada u kojoj je Dačić postao premijer, a Vučić postao potpredsednik i ministar odbrane. Nova vlada je u spoljnoj politici predstavljala kontinuitet sa starom, pre svega u orijentaciji na [[pridruživanje Srbije Evropskoj uniji]], ali i pokazala daleko više spremnosti na kompromis po pitanju Kosova, pa je tako sa vlastima [[Republika Kosovo|Republike Kosovo]] sklopila [[Briselski sporazum]]. Iako je zbog toga bila žestoko kritikovana od radikalnih srpskih nacionalista, sam Vučić je stekao izuzetnu popularnost, pre svega zahvaljujući agresivnom promovisanju "borbe protiv korupcije" u Srbiji. Ona je iskorištena nakon što su 2014. održani [[Parlamentarni izbori u Srbiji 2014|vanredni izbori]] na kojima je blok oko SNS osvojio apsolutnu većinu u Skupštini, a što je bio prvi takav slučaj od vremena Miloševića. Vučić, koji je zadžao SPS kao koalicionog partnera, je nastavio sa [[evropejstvo|proevropskom]] politikom, ali i uz sve veće ograđivanje od svojih ranijih stavova te sve veće približavanje Srbije [[Zapadni blok|Zapadu]]. Delom i zbog toga je Vučić stekao značajnu podršku među nekim od najistaknutijih ličnosti [[Druga Srbija|Druge Srbije]]. Godine 2015. je u [[Srebrenica|Srebrenici]], na komemoraciji potom 20. godišnjice masakra, napadnut kamenjem od strane okupljenih [[Bošnjaci|Bošnjaka]] i lakše ozleđen. 2017. godine je u prvom krugu izabran za [[predsednik Republike Srbije|predsednika]] Srbije. == Kontroverze == Mnogi politički protivnici Aleksandra Vučića i drugi nezavisni politički analitičari kritikuju njegovu raniju [[Velika Srbija|veliko srpsku]] [[Srpski nacionalizam|nacionalističku]] retoriku koju je sprovodio devedestih godina prošlog veka za vreme ratova na prostoru [[Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija|Jugoslavije]] kao član rukovodstva [[Srpska radikalna stranka|Srpske radikalne stranke]] i [[ministar]] informacija. Oni smatraju Aleksandra Vučića pored [[Vojislav Šešelj|Vojislava Šešelja]] i [[Slobodan Milošević|Slobodana Miloševića]] jednim od odgovornih [[političar]]a i režimskih [[ministar]]a za širenje nacionalne i verske mržnje u vreme procesa unutrašnjeg i spoljašnjeg faktora [[Raspad Jugoslavije|razbijanja Jugoslavije]]; kao i za pojavu u to vreme povećanog [[kriminal]]a i pada [[životni standard|životnog standarda]] [[Građanin|građana]]. Takode, mnogi ga nazivaju [[Autokratija|autokratom]]/[[diktator]]om i osporavaju i kritikuju njegovu sadašnju politiku prema pitanju [[Kosovo i Metohija|Kosova i Metohije]]. Kao i prema socijalnim pitanjima/ljudskim pravima [[penzioner]]a, [[radnik]]a, malih i srednjih preduzetnika, [[poljoprivreda|poljoprivrednika]] i [[student|studenata]]; te neki smatraju da su milioni građana Srbije osiromašeni i obespravljeni njegovom pogrešnom [[socijalna pravda|socijalnom politikom]], niskom [[Zdravstvena zaštita|zdravstvenom zaštitom]], nebesplatnim i nerazvijenim obrazovnim sistemom, malim ulaganjima u sport i trajnim padom životnog sandarda građana. Koji je po njihovom mišljenju uzrok novi zakonom o radu, zakon o poljoprivredi, ekonomsko-političke i vojne [[reforma|reforme]] itd. Mnogi smatraju odgovornim Aleksandra Vučića, za kako kažu nelagalno i [[Ustav Srbije iz 2006. godine|protiv-ustavno]] smanjenje penzija i kršenje [[Ljudska prava|ljudskih prava]] u periodu mandata njegove [[Vlada Srbije|Vlade]]. Te ga optužuju za saradnju sa [[mafija]]škim klanovima/kartelima, kao i za potpunu kontrolu i manipulaciju sa medijima u [[Srbija|R. Srbiji]], te uvođenja svojevrsnog oblika [[kult ličnosti|kulta ličnosti]]. Nakon redovnih [[Izbori za predsednika Srbije 2017.|izbora za predsednika Srbije 2017.]] godine pojavili su se izvesni [[Protesti u Srbiji (2017)|protesti protiv]] Aleksandra Vučića i [[jednopartijska država|jednopartijske države]]. Veliki građanski protest koji je otpočeo [[7. jul]]a [[2020]]. godine protiv [[autokratija|autokratske]] [[politika|politike]], povećanog [[siromaštvo|siromaštva]], [[COVID-19|korona]] [[pandemija|pandemijskih]] mera režima i kršenja [[Ustav Srbije iz 2006. godine|ustava Srbije]] tokom i nakon organizovanja [[Izbori za poslanike Narodne skupštine Republike Srbije 2020.|parlamentarnih republičkih]], [[Vojvodina|pokrajinskih]] i lokalnih izbora u vreme pandemije, ugušen je primenom izrazito represivnih mera od strane snaga reda. Poslednji put takve represivne mere viđene su tokom [[Demonstracije 5. oktobra 2000.|demonstracija 5. oktobra 2000.]] godine. == Privatni život == Aleksandar Vučić je od 1997. do 2011. godine bio u braku sa novinarkom Ksenijom Janković, sa kojom ima dvoje dece; sina Danila i ćerku Milicu.<ref name="poreklo">{{Cite web| url = http://www.poreklo.rs/2012/04/08/poreklo-aleksandra-vu%C4%8Di%C4%87a/ | title = Порекло Александра Вучића | date = 8. 2. 2012 | publisher = poreklo.rs | accessdate = 29. 4. 2014}}</ref> Od 2013. je u braku sa Tamarom Đukanović. Sa njom je 2017. godine dobio sina Vukana.<ref>[http://www.depo.ba/clanak/159357/nova-prva-dama-srbije-atraktivna-supruga-aleksandra-vucica-o-kojoj-se-ne-smije-pricati "Nova prva dama Srbije: Atraktivna supruga Aleksandra Vučića o kojoj se ne smije pričati"] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20170512020015/http://depo.ba/clanak/159357/nova-prva-dama-srbije-atraktivna-supruga-aleksandra-vucica-o-kojoj-se-ne-smije-pricati |date=2017-05-12 }}. Depo.ba, 4. 4. 2017.</ref><ref>[http://www.pressonline.rs/info/politika/132172/ispao-majci-dok-ga-je-dojila.html "Ispao majci dok ga je dojila"] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20160304102500/http://www.pressonline.rs/info/politika/132172/ispao-majci-dok-ga-je-dojila.html |date=2016-03-04 }}. PressOnline, 06.09.2010.</ref><ref>[http://www.blic.rs/vesti/politika/vucic-sinu-dao-ime-vukan-po-najstarijem-sinu-stefana-nemanje/352xz4j "Vučić dao sinu ime Vukan po najstarijem sinu Stefana Nemanje"]. Blic.rs, 10. 6. 2017.</ref> == Reference == {{izvori}} == Vanjske veze == {{Commonscat|Aleksandar Vučić}} * [http://assembly.coe.int/ASP/AssemblyList/ALMemberDetails.asp?MemberID=5741 Profil na sajtu Saveta Evrope] {{Druga Vučićeva vlada}} {{Normativna kontrola}} {{Lifetime|1970| |Vučić, Aleksandar}} [[Kategorija:Srpski političari]] [[Kategorija:Srpski ministri]] [[Kategorija:Predsednici Srbije]] [[Kategorija:Predsednici Vlade Republike Srbije]] [[Kategorija:Srpska radikalna stranka]] [[Kategorija:Srpska napredna stranka]] [[Kategorija:Biografije, Beograd]] r0ndwjvtaz435c10gt9b648zmofkmak Riva (bend) 0 44225 42681147 42599507 2026-08-25T17:32:25Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 1 sources and tagging 0 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42681147 wikitext text/x-wiki {{Infokutija02 muzičar | ime = Riva | Landscape = | tip = grupa | žanr = [[pop]] | period = [[1988]]. – [[1991]]. | bivši_članovi = [[Emilija Kokić]] (vokal)<br />[[Dalibor Musap]] (klavijature i vokal)<br />[[Nenad Nakić]] (bas i vokal)<br />[[Zvonimir Zrilić]] (gitara i vokal)<br />[[Boško Colić]] (bubnjevi) }} '''Riva''' je bila pop grupa iz [[Zadar|Zadra]], poznata kao pobjednik [[Eurosong|Pjesme Eurovizije]] [[1989]]. == Povijest sastava == Sastav je debitirao na festivalu [[Zagrebfest]] [[1988]]. s pjesmom "Zadnja suza" (glazba [[Dalibor Musap]] - tekst [[Emilija Kokić]]), a već početkom [[1989]]. godine kao predstavnica [[Hrvatska radiotelevizija|Televizije Zagreb]] na [[Jugovizija|Jugoviziji]] u [[Novi Sad|Novom Sadu]] izborila je nastup na Pjesmi Eurovizije. Riva je s pjesmom '''Rock Me''' (glazba [[Rajko Dujmić]] - tekst [[Stevo Cvikić]]) osvojila 1. mjesto na [[Eurosong|Pjesmi Eurovizije]] održanoj [[6. 5.|6. svibnja]] [[1989]]. godine u [[švajcarska|švicarskoj]] [[Lausanne|Lausanni]], s ukupno 137 bodova. To je ujedno i jedina pobjeda [[Jugoslavija|Jugoslavije]], ali i hrvatskih predstavnika na eurovizijskom natjecanju. Iste godine Riva predstavlja Euroviziju u Americi, te na festivalu Distant Accords Award u [[Nashville|Nashvillu]] osvaja 4. mjesto. Prvi album ''"Rock Me"'' za jugoslavensko tržište, kao i album na engleskom jeziku za izdavača Koch Records, grupa Riva izdala je [[1989]]. godine. Sljedeće [[1990]]. godine grupa je izdala svoj drugi album ''"Srce laneta"'' te dvije pjesme na engleskom jeziku koje je potpisao [[Per Gessle]], gitarist i autor pjesama tada vrlo popularne švedske grupe [[Roxette]]. Riva je nastupala u najatraktivnijim show emisijama velikog broja europskih TV postaja, te promovirala album u Njemačkoj, Austriji, Švicarskoj, Švedskoj, Belgiji i drugim zemljama. Zahvaljujući pjesmi "Rock Me" grupa je bila vrlo popularna čak i u dalekom Japanu, gdje se dugo zadržala na top ljestvicama. S početkom [[Rat u Hrvatskoj|Domovinskog rata]] grupa postupno prekida suradnju sa stranim izdavačkim kućama i raspada se [[1991]]. godine. Svaki član grupe nastavio je svoju solo karijeru. == Članovi sastava == * [[Emilija Kokić]] (vokal) * [[Dalibor Musap]] (klavijature i vokal, osnivač i vođa grupe) * [[Nenad Nakić]] ([[bas]] i vokal) * [[Zvonimir Zrilić]] ([[gitara]] i vokal) * [[Boško Colić]] ([[bubnjevi]]) == Poveznice == * [[Eurosong|Pjesma Eurovizije]] * [[Dora (festival)]] == Vanjske veze == * [http://www.inet.hr/~dmusap/riva.htm Povijest grupe RIVA] * [http://www.diskografija.com/sastav/riva.htm Diskografija] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20110612023703/http://www.diskografija.com/sastav/riva.htm |date=2011-06-12 }} * [http://www.inet.hr/~dmusap/ Dalibor Musap] * [http://www.emilijakokic.hr/ Emilija Kokić] {{Pobjednici Eurosonga}} {{Normativna kontrola}} [[Kategorija:Nastanci 1988.]] [[Kategorija:Prestanci 1991.]] [[Kategorija:Jugoslavenske muzičke grupe]] [[Kategorija:Hrvatski glazbeni sastavi]] [[Kategorija:Pop-grupe]] [[Kategorija:Predstavnici SFR Jugoslavije na Eurosongu]] [[Kategorija:Pobjednici Eurosonga]] [[Kategorija:Kultura u Zadru]] 00uc189mepgx4ngrv6rzyc0hmgufpsv Put svile 0 75640 42681178 42588973 2026-08-25T21:00:51Z Zavičajac 76707 /* Značenje puta svile danas */ 42681178 wikitext text/x-wiki [[File:SeidenstrasseGMT.JPG|mini|300px|Glavne rute]] '''Put svile''' je naziv za mrežu [[karavana|karavanskih]] puteva čiji glavni cilj je bio povezivanje [[Sredozemlje|sredozemlja]] s [[Istočna Azija|istočnom Azijom]]. Ovaj naziv je prvi koristio [[Ferdinand von Richthofen]], Nijemac koji je živio u [[19. stoljeće|19. stoljeću]], iako su još [[Bizant]]inci koristili sličan naziv. == Nastanak i povijest svile == Još u najstarija vremena postojale su veze između [[Kina|Kine]] i [[Europa|Europe]]. Zasnivale su se na razmjeni [[trgovina|trgovačke]] robe, omogućavale [[diplomacija|diplomatske]] kontakte i doprinosile spoznajama o drugim [[kultura]]ma. Te veze nisu bile kontinuirane, odvijale su se uglavnom preko posrednika i uvijek nanovo bile prekidane i na duže vrijeme kada su trgovina, [[promet]] i razmjena informacija bili ometani. Odlučujuća [[politika|politička]] pretpostavka za potpuno otvaranje istočnog kraja puta svile bila je kineska ekspanzija prema zapadu. U vrijeme vladavine cara Han Vua ([[Vu Di]]) (141.-87. pne.) ([[dinastija Han]]) carstvo se gotovo udvostručilo. Na opasnosti na granicama reagirao je osvajanjem neprijateljskih područja. Njegove [[vojska|vojske]] prodirale su daleko na sjever, jug i zapad, osvajajući brojne susjedne države. Pobjeda nad [[Čing-nu]]ima donijela mu je konačnu kontrolu nad [[središnja Azija|središnjom Azijom]]. Vuova vojska zauzela je [[Pamir]] i [[Fargona|Fargonu]], i time su mogli biti otvoreni putovi između Kine i Zapada. Trgovina putom svile je procvala, a u glavni grad carstva Han dolaze luksuzna roba i putnici sa Zapada. [[Datoteka:Panorama of Dayr-e Gachin.JPG|mini|desno|400px|[[Dair-e Gačin]], 1800-godišnji [[karavan-saraj]] u [[Iran]]u]] Dok je sad istočni dio puta bio relativno siguran, dugi sukobi između [[Rimsko carstvo|Rimljana]] i [[Parti|Parta]] prijetili su da zapadni dio puta svile pretvore u bojno polje. [[August]] uspijeva diplomatskom spretnošću sklopiti na neko vrijeme mir s Partima, što čini i zapadni dio ceste sigurnijom, pa trgovina s dalekim Istokom ponovo oživljava. Put svile doživljava novi procvat u vrijeme [[Dinastija Tang|dinastije Tang]] (618.-907.) kada ona oduzima [[Perzija]]ncima prevlast na putu svile. Drugi car dinastije Tang, [[Tang Taizong]], dovodi pod svoju kontrolu velike dijelove središnje Azije kao i [[tarimska zavala|Tamirsku zavalu]]. [[Bizant]]inci uspijevaju vratiti dijelove svojih ranijih posjeda u Aziji, i time si osiguravaju pristup putu svile. Bizant ostaje glavno trgovište za robu s istoka. U razdoblju "pet dinastija" unutrašnja stabilnost dinastije Tang nije se mogla održati, pa susjedni narodi ponovo napadaju [[karavana|karavane]]. Odlučujući doprinos direktnom povezivanju Azije i Europe dali su [[Mongoli]] u [[13. stoljeće|13. stoljeću]]. Mongolska osvajanja omogućila su razdoblje redovnih i raznovrsnih kontakata. Čim bi u novoosvojenim područjima osigurali red i stabilnost, Mongoli su uspostavljali kontakte sa strancima. Usprkos svojoj ogromnoj želji za osvajanjem i vlašću, bili su gostoljubivi prema stranim putnicima, pa i u slučajima kad su putnici bili iz zemalja čiji vlastodršci nisu priznavali mongolsku vlast. U to vrijeme ponovo dolazi do intenzivnog porasta razmjene [[roba]], ljudi i znanja. Mongolsko carstvo nije bilo dugovječno. Već [[1262.]] počinje raspadanje tog divovskog carstva, iako je istočni dio pod vladavinom [[Kublaj kan]]a ostao stabilan duže vrijeme. [[Kina|Kineski]] [[nacionalizam]] je ponovo oživio. [[1368.]] se u Kini prekida vladavina stranaca dolaskom na vlast [[Dinastija Ming|dinastije Ming]] koja je zastupala agresivnu politiku prema mongolskim [[pleme]]nima. Usprkos miru u vrijeme vladavine Mongola tim područjima, trgovina duž puta svile nikada više nije dosegla obujam kao u vrijeme Tang dinastije. Trajno opadanje značenja puta svile počelo je još u vrijeme [[Dinastija Song|dinastije Song]], a poticaj tom padu dao je porast kineske pomorske trgovine kao i velike [[carina|carinske]] dažbine koje su zahtijevali [[Arapi]]. Slijedom toga nastaju nova trgovinska središta u [[Jugoistočna Azija|jugoistočnoj Aziji]]. Na [[pomorski put|pomorskim putovanjima]] nije bilo opasnosti dugih kopnenih putovanja i troškova za posrednike. S porastom ekspanzije europskih pomorskih sila na [[novo doba|početku novog doba]] put svile konačno gubi značenje. Trgovinu putom svile zamjenjuju brodovi, a kineski [[trgovina|trgovci]] svojim [[džunka]]ma dolaze do [[Indija|Indije]] i [[Arabija|Arabije]]. Od vremena [[Dinastija Song|dinastije Song]] Europljani su bili jako ograničeni u trgovanju s Kinom. U vrijeme pomorske ekspanzije jedan od glavnih ciljeva bio je ponovo otkriti morski put do bajkovitog ''Kitaja'' (Kina). Tek [[1514.]] [[Portugal]]ci stižu do Kine i brzo uspostavljaju živu trgovinu, koju kasnije preuzima [[Španjolska]]. Od sredine [[16. stoljeće|16. stoljeća]] Kina izvlači najveću dobit od europskih [[kolonija]] u ''novom svijetu'' ([[Amerika]]). Oko 70% tamo dobivenih [[plemenite kovine|plemenitih kovina]] prebacivalo se u Kinu, kako bi se u Kini kupila roba za Europu. S vremenom, brodovi [[trgovinska kompanija|trgovinskih kompanija]] zamjenjuju put svile kao vezu s [[Istočna Azija|istočnom Azijom]] za nabavku luksuzne robe i [[umjetnost|umjetničkih]] predmeta za [[plemstvo]] u Europi. U najnovije vrijeme put svile ponovo dobiva na značenju. Gradnja putova, potaknuta otkrićem velikih nalazišta [[nafta|nafte]] u tim područjima, olakšala je pristup tim neprijaznim, divljim područjima koja se [[industrija]]liziraju. Ponovo se otvaraju trgovinski putovi, a postaju značajni i za [[turizam]]. [[Datoteka:ForeignMerchant at the silk road.jpg|thumb|right|Europski trgovac na Putu svile viđen očima kineskog umjetnika (Dinastija Tang, 7. stoljeće)]] == Međukontinentalna razmjena putem svile == Putem svile nisu se kretale samo [[roba|robe]] kao [[začin]]i, [[svila]], [[staklo]] i [[porculan]]. S trgovinom su putovale i [[religija|religije]] i [[kultura|kulture]]. Tako je putem svile u [[Kina|Kinu]] i [[Japan]] došao i [[budizam]] i tu postao prevladavajuća religija. I [[kršćanstvo]] je tim putem došlo do tadašnjeg glavnog grada, kako je dokumentirano na jednoj kamenoj ploči u današnjem [[Xi'an]]u. Duž puta svile su do [[Arapi|Arapa]], a od njih kasnije i u Europu stigli znanje o [[papir]]u i [[barut]]u. === Trgovina === Za Zapad je [[svila]] bila najvažnija trgovačka roba koja je prolazila Putom svile. Cijeli put je upravo i dobio ime po tom proizvodu. No, to ime iskrivljuje stvarnost trgovine, jer su osim svile tim trgovačkim putom razmjenjivane i druge robe. [[Karavana|Karavane]] koje su išle prema Kini nosile su, između ostalog, [[zlato]], [[bjelokost]], [[dragi kamen|drago kamenje]] i [[staklo]]. Iz Kine prema Europi prevoženi su prije svega [[krzno]], [[keramika]], [[žad]], [[bronca]], [[lak]] i [[željezo]]. Uz put, dio tih dobara zamjenjivan je, i mijenjao je više puta vlasnike prije nego što bi stigao na krajnje odredište. Pored svile, sve do [[novo doba|novijeg vremena]] su vrlo važna roba za razmjenu s [[Jugoistočna Azija|jugoistočnom Azijom]] bili [[začin]]i. Koristilo ih se ne samo kao začine, nego i kao [[lijek]]ove, [[anestetik]]e, [[afrodizijak]]e, parfeme ali i za pripremu "čarobnih napitaka". No, svila je ipak bila najvažniji kineski proizvod. Razvoj tkanja svile može se pratiti unatrag sve do 2. tisućljeća prije Krista. Proizvodnja svile u količinama dostatnim i za izvoz razvila se tek završetkom "vremena posvađanih carstva" u 3. stoljeću prije Krista. U to vrijeme je svila bila iznimno rijedak materijal na Zapadu, kao purpur i staklo ubrajala se u luksuznu robu Rimskog carstva. Skromnu količinu ovog skupocjenog materijala mogli su si priuštiti tek najbogatiji. U vrijeme Augustovog mira, kad je i zapadni dio puta svile bio siguran, rimski gornji sloj izražavao je povećanu "glad" za svilom, začinima i draguljima, htjelo se oponašati bogati stil života Dalekog istoka. === Organizacija trgovine === Veliki problem je bila sigurnost trgovačkih putova. Od Kine do [[Egipat|Egipta]] razbojnici su napadali [[Karavana|karavane]] na najužim mjestima puta, otimajući im robu. Zbog toga je carstvo [[Han (država)|Han]] dodjeljivalo karavanama posebnu vojnu pratnju, a i produžili su [[kineski zid]] uz karavanski put. Organizacija međukontinentalne trgovine bila je vrlo zahtjevna. Trebalo je na jednom mjestu okupiti tisuće životinja, veliki broj goniča i tone trgovačke robe, a onda sve to pokrenuti. Uz to, trebalo je brinuti o očuvanju života ljudi i životinja na dugom putu uz teške [[klima]]tske i zemljopisne uvjete. Trgovci obično nisu putovali cijelim putem da bi prodali robu. Trgovina se odvijala preko više posrednika. Dok su zapadni dio puta svile dugo kontrolirali [[Parti]], a kasnije [[Sasanidi]], u središnjim dijelovima Azije razmjenom su dominirala prije svega [[nomadi|nomadska]] [[pleme]]na. Kao prijevozno "sredstvo" veliki, vjerojatno i najveći, značaj imale su [[dvogrba deva|dvogrbe deve]] podrijetlom iz središnje Azije. Njihova prednost pred [[jednogrba deva|jednogrbim]] je ta što su manje osjetljive na [[temperatura|temperature]] a imaju i zimsko krzno. Tim osobinama su dobro prilagođene obilježjima [[kontinentalna klima|kontinentalne klime]] koja vlada [[stepa]]ma i brdskim područjima s velikim [[nadmorska visina|visinskim]] razlikama. Zbog tih osobina dvogrbe deve se koriste od početka trgovinskih odnosa. === Razmjena kultura i tehničkih novosti === [[Datoteka:Central Asian Buddhist Monks.jpeg|thumb|Zapadnoazijski i kineski budist, Bezelkik, 9.stoljeće]] Razmjena [[tehnika|tehničkih]] dostignuća, [[kultura|kulturnih]] dobara i [[ideologija]] događala se manje smišljeno i sporije od razmjene [[roba]]. Daleka putovanja svih vrsta, bilo iz komercijalnih, [[politika|političkih]], [[diplomacija|diplomatskih]] ili [[misionar]]skih razloga, poticali su kulturnu razmjenu između različitih društava. Pjesme, priče, [[religija|religiozne]] ideje, [[filozofija|filozofski]] nazori kao i [[znanost|znanstvene]] spoznaje razmjenjivale su se između putnika. Značajne tehnike, kao proizvodnja [[papir]]a i [[tisak|tiskanje]] knjiga, [[kemija|kemijski]] procesi kao [[destilacija]] i učinkovitija konjska oprema i jahaći stremen proširili su se Azijom. === Širenje vjera putem svile === Naročito dugotrajno dobro koje se širilo putom svile bile su vjere. Tako je na primjer sjevernim putom [[budizam]] stigao iz [[Indija|Indije]] u [[Kina|Kinu]] i [[Japan]], uglavnom u vrijeme [[Sjeverna Vei dinastija|Sjeverne Vei dinastije]] u 4. i 5. stoljeću. Širenje [[kršćanstvo|kršćanstva]] istočno od [[Mala Azija|Male Azije]] - s manjim iznimkama - bilo je moguće tek s početkom [[Sasanidi|sasanidskog]] carstva u 3. stoljeću. Iako kršćanstvo nije nikada postalo prevladavajuća vjera u središnjoj i istočnoj Aziji, put svile korišten je za prodiranje do kineskih granica. U vrijeme [[Mongolsko carstvo|Mongolskog carstva]] [[nestorijanstvo|nestorijansko kršćanstvo]], poteklo od grčkog [[teolog]]a [[Nestorije|Nestorija]], bilo je kulturno oružje s kojim se moralo računati (vidi: [[Asirska Crkva Istoka]]). Širenje kršćanstva bilo je puno skromnije u usporedbi s [[islam]]om koji je daleko nadmašio sve druge religije. Nakon [[Muhamed]]ove smrti [[632.]] godine islam se brzo širi [[Arabija|Arabijom]], a u sljedećih sto godina osvaja jednu po jednu stare [[Rimsko carstvo|rimske]] provincije: prvo [[Sirija|Siriju]], zatim [[Egipat]] pa cijelu sjevernu Afriku. Uskoro zapadni kraj puta svile, a time i kontrola ukupne transazijske trgovine, dolazi pod islamsku kontrolu. Nakon osvajanja [[Perzija|Perzijskog carstva]] nastavlja se prodiranje islama prema istoku. U početku se širi gradovima duž puta svile, a kasnije i u njihovoj širu okolici. I u središnjoj Aziji, Kini i Bengalu te kasnije i u Indoneziji nastaju muslimanske zajednice, ali bez vojnog osvajanja ili političke apsorpcije. Putem svile širili su se i [[zoroastrizam]] i [[manihejstvo]], oboje perzijskog podrijetla. === Širenje bolesti === Poput religioznih ideja ili kulturnih dobara, putom svile prenosile su se i [[bolest]]i i [[infekcija|infekcije]]. Putnici su pomagali uzročnicima širenje u [[populacija|populacije]] koje nisu imale ni naslijeđen ni stečeni [[imunitet]] na bolesti koje izazivaju. Tako je dolazilo do [[epidemija]] koje su mogle imati dramatične posljedice. Najpoznatiji takav slučaj širenja bolesti potom svile s vrlo ozbiljnim posljedicama bilo je izbijanje [[kuga|kuge]] u [[14. stoljeće|14. stoljeću]]: U Kini kuga izbija [[1330.]] Ova smrtonosna bolest koja napada [[glodavci|glodavce]], a sa životinja na ljude ju prenose buhe, i vrlo je zarazna. Dugo vremena se kuga pojavljivala samo u južnokineskoj pokrajini [[Junan]]. Početkom 14. stoljeća mongolske postrojbe raznose zaražene buhe velikim dijelovima Kine. Dalje se kuga brzo širi putom svile i stiže trgovačkim brodovima iz [[Kaffa|Kaffe]] na poluotok [[Krim]] [[1348]]. a zatim i u srednju Europu. Ovako brzo širenje kuge posebno je bilo potpomognuto trgovinom [[krzno|krznima]]. == Značenje puta svile danas == Put svile danas ima još samo romantično, pustolovno značenje. Putovanja "tragom [[Marko Polo|Marka Pola]]" privlače sve veći broj turista u ova zabačena područja. Kina je vrlo brzo spoznala veliki turistički potencijal tih područja, što je rezultiralo restauriranjem raznih objekata i spomenika kulture duž puta svile, a brigu o tim objektima vode službene instance. Pored toga, [[arheologija|arheološkim]] iskapanjima pokušava se ući u trag načinu života ovih područja u tom vremenu. Putnici duž [[Taklamakan]] pustinje sreću prije svega ruševine gradova i ostatke spilja. No, najvažnija zanimljivost je stanovništvo i njihov do danas sačuvan isti način života. {{UNESCO-svjetska baština |ime mjesta = Put svile Zarafshan-Karakum |slika = Transasia trade routes 1stC CE gr2.png |godina = 2023. |vrst baštine = Kulturna |mjerilo = ii,iii,iv |ugroženost = ne |poveznica = https://whc.unesco.org/en/list/1675 |država = {{flag|Tadžikistan}}{{flag|Turkmenistan}}{{flag|Uzbekistan}} }} {{UNESCO-svjetska baština |ime mjesta = Put svile Chang'an-Tianshan |slika = Transasia trade routes 1stC CE gr2.png |godina = 2014. |vrst baštine = Kulturna |mjerilo = ii, iii, v, vi |ugroženost = ne |poveznica = https://whc.unesco.org/en/list/1442 |država = {{flag|Kina}}{{flag|Kazastan}}{{flag|Kirgistan}} }} == Svjetska baština == Ključni dio puteva svile u centralnoj Aziji je dionica [[Zarafshan]]-[[Karakum]] koji povezuje druge koridore iz svih pravaca. Smješten u krševitim planinama, plodnim riječnim dolinama i nenastanjivoj pustinji, koridor od 866 kilometara se proteže od istoka prema zapadu duž rijeke Zarafshan i dalje na jugozapad prema [[Pustinja|pustinji]] Karakum do oaze Merv. Njime je obavljen veći dio razmjene istok-zapad, od 2. vijeka p.n.e. do 16. vijeka. Dionica Zarafshan-Karakum proglašena je za [[Svjetska baština|Svjetskom baštinom]] na zasjedanju komiteta [[UNESCO]]-a 2023. god.<ref name="Uzbe">{{Cite web |url= https://whc.unesco.org/en/statesparties/uz |title= Uzbekistan, spomenici upisani na listu svjetske baštine |work= UNESCO: Svjetska baština |accessdate= 10. 1. 2025}}</ref><ref name="dionica">{{Cite web |url= https://whc.unesco.org/en/list/1675 |title= Dionica puta svile Zarafshan-Karakum |work= UNESCO: Svjetska baština |accessdate= 8. 1. 2025.}}{{en}}</ref> ert Koridor prolazi kroz različita geografska područja kao što su [[Visoravan|visoravni]], suhe stepe, oaze, plodne doline i sušno-pustinjske zone. Na njemu su odabrana 34 lokaliteta kao sastavni dijelovi ove svjetske baštine. Tokom istorijskog perioda Puteva svile između 2. vijeka p.n.e. i 16. vijeka, Koridor je doživeo tri prosperitetna perioda: uspon trgovaca Sogdijana između 5. i 8. vijeka, uspješna trgovina sa muslimanskim svijetom i šire između 10. i 12. vijeka, te značajan razvoj nauke, kulture, urbanističkog planiranja i ekonomije pod vlašću Mongola od 13. do 17. vijeka == Povezano == * [[Kraljevska cesta]] * [[Marko Polo]] * [[Historija Kine]] == Vanjske veze == * {{en}} [http://depts.washington.edu/silkroad/maps/maps.html Atlas puta svile od Universiteta u Washingtonu] * [http://www.uni-graz.at/franz.koelbl/usbekistan/ ''Slike i doživljaji na tragu puta svile''] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20070930135355/http://www.uni-graz.at/franz.koelbl/usbekistan/ |date=2007-09-30 }} * [http://www.ess.uci.edu/~oliver/silk.html ''The Silk Road'' (engleski)]{{dead link}} {{Webarchive|url=http://arquivo.pt/wayback/20160315145417/http://www.ess.uci.edu/~oliver/silk.html |date=2016-03-15 }} * [http://depts.washington.edu/silkroad/index.html opširne informacije (engleski)] == Izvori == {{Izvori}} {{Normativna kontrola}} {{Commonscat|Silk Road}} [[Kategorija:Put svile| ]] [[Kategorija:Trgovačke rute|Svila]] [[Kategorija:Svila]] [[Kategorija:Historija međunarodnih odnosa]] [[Kategorija:Ekonomska historija Irana]] [[Kategorija:Ekonomska historija Kine]] [[Kategorija:Historija Centralne Azije]] [[Kategorija:Svjetska baština u Tadžikistanu]] [[Kategorija:Svjetska baština u Turkmenistanu]] [[Kategorija:Svjetska baština u Uzbekistanu]] ng694sigm6xeorcqctfpgt57o63q7jy 42681179 42681178 2026-08-25T21:02:11Z Zavičajac 76707 /* Značenje puta svile danas */ 42681179 wikitext text/x-wiki [[File:SeidenstrasseGMT.JPG|mini|300px|Glavne rute]] '''Put svile''' je naziv za mrežu [[karavana|karavanskih]] puteva čiji glavni cilj je bio povezivanje [[Sredozemlje|sredozemlja]] s [[Istočna Azija|istočnom Azijom]]. Ovaj naziv je prvi koristio [[Ferdinand von Richthofen]], Nijemac koji je živio u [[19. stoljeće|19. stoljeću]], iako su još [[Bizant]]inci koristili sličan naziv. == Nastanak i povijest svile == Još u najstarija vremena postojale su veze između [[Kina|Kine]] i [[Europa|Europe]]. Zasnivale su se na razmjeni [[trgovina|trgovačke]] robe, omogućavale [[diplomacija|diplomatske]] kontakte i doprinosile spoznajama o drugim [[kultura]]ma. Te veze nisu bile kontinuirane, odvijale su se uglavnom preko posrednika i uvijek nanovo bile prekidane i na duže vrijeme kada su trgovina, [[promet]] i razmjena informacija bili ometani. Odlučujuća [[politika|politička]] pretpostavka za potpuno otvaranje istočnog kraja puta svile bila je kineska ekspanzija prema zapadu. U vrijeme vladavine cara Han Vua ([[Vu Di]]) (141.-87. pne.) ([[dinastija Han]]) carstvo se gotovo udvostručilo. Na opasnosti na granicama reagirao je osvajanjem neprijateljskih područja. Njegove [[vojska|vojske]] prodirale su daleko na sjever, jug i zapad, osvajajući brojne susjedne države. Pobjeda nad [[Čing-nu]]ima donijela mu je konačnu kontrolu nad [[središnja Azija|središnjom Azijom]]. Vuova vojska zauzela je [[Pamir]] i [[Fargona|Fargonu]], i time su mogli biti otvoreni putovi između Kine i Zapada. Trgovina putom svile je procvala, a u glavni grad carstva Han dolaze luksuzna roba i putnici sa Zapada. [[Datoteka:Panorama of Dayr-e Gachin.JPG|mini|desno|400px|[[Dair-e Gačin]], 1800-godišnji [[karavan-saraj]] u [[Iran]]u]] Dok je sad istočni dio puta bio relativno siguran, dugi sukobi između [[Rimsko carstvo|Rimljana]] i [[Parti|Parta]] prijetili su da zapadni dio puta svile pretvore u bojno polje. [[August]] uspijeva diplomatskom spretnošću sklopiti na neko vrijeme mir s Partima, što čini i zapadni dio ceste sigurnijom, pa trgovina s dalekim Istokom ponovo oživljava. Put svile doživljava novi procvat u vrijeme [[Dinastija Tang|dinastije Tang]] (618.-907.) kada ona oduzima [[Perzija]]ncima prevlast na putu svile. Drugi car dinastije Tang, [[Tang Taizong]], dovodi pod svoju kontrolu velike dijelove središnje Azije kao i [[tarimska zavala|Tamirsku zavalu]]. [[Bizant]]inci uspijevaju vratiti dijelove svojih ranijih posjeda u Aziji, i time si osiguravaju pristup putu svile. Bizant ostaje glavno trgovište za robu s istoka. U razdoblju "pet dinastija" unutrašnja stabilnost dinastije Tang nije se mogla održati, pa susjedni narodi ponovo napadaju [[karavana|karavane]]. Odlučujući doprinos direktnom povezivanju Azije i Europe dali su [[Mongoli]] u [[13. stoljeće|13. stoljeću]]. Mongolska osvajanja omogućila su razdoblje redovnih i raznovrsnih kontakata. Čim bi u novoosvojenim područjima osigurali red i stabilnost, Mongoli su uspostavljali kontakte sa strancima. Usprkos svojoj ogromnoj želji za osvajanjem i vlašću, bili su gostoljubivi prema stranim putnicima, pa i u slučajima kad su putnici bili iz zemalja čiji vlastodršci nisu priznavali mongolsku vlast. U to vrijeme ponovo dolazi do intenzivnog porasta razmjene [[roba]], ljudi i znanja. Mongolsko carstvo nije bilo dugovječno. Već [[1262.]] počinje raspadanje tog divovskog carstva, iako je istočni dio pod vladavinom [[Kublaj kan]]a ostao stabilan duže vrijeme. [[Kina|Kineski]] [[nacionalizam]] je ponovo oživio. [[1368.]] se u Kini prekida vladavina stranaca dolaskom na vlast [[Dinastija Ming|dinastije Ming]] koja je zastupala agresivnu politiku prema mongolskim [[pleme]]nima. Usprkos miru u vrijeme vladavine Mongola tim područjima, trgovina duž puta svile nikada više nije dosegla obujam kao u vrijeme Tang dinastije. Trajno opadanje značenja puta svile počelo je još u vrijeme [[Dinastija Song|dinastije Song]], a poticaj tom padu dao je porast kineske pomorske trgovine kao i velike [[carina|carinske]] dažbine koje su zahtijevali [[Arapi]]. Slijedom toga nastaju nova trgovinska središta u [[Jugoistočna Azija|jugoistočnoj Aziji]]. Na [[pomorski put|pomorskim putovanjima]] nije bilo opasnosti dugih kopnenih putovanja i troškova za posrednike. S porastom ekspanzije europskih pomorskih sila na [[novo doba|početku novog doba]] put svile konačno gubi značenje. Trgovinu putom svile zamjenjuju brodovi, a kineski [[trgovina|trgovci]] svojim [[džunka]]ma dolaze do [[Indija|Indije]] i [[Arabija|Arabije]]. Od vremena [[Dinastija Song|dinastije Song]] Europljani su bili jako ograničeni u trgovanju s Kinom. U vrijeme pomorske ekspanzije jedan od glavnih ciljeva bio je ponovo otkriti morski put do bajkovitog ''Kitaja'' (Kina). Tek [[1514.]] [[Portugal]]ci stižu do Kine i brzo uspostavljaju živu trgovinu, koju kasnije preuzima [[Španjolska]]. Od sredine [[16. stoljeće|16. stoljeća]] Kina izvlači najveću dobit od europskih [[kolonija]] u ''novom svijetu'' ([[Amerika]]). Oko 70% tamo dobivenih [[plemenite kovine|plemenitih kovina]] prebacivalo se u Kinu, kako bi se u Kini kupila roba za Europu. S vremenom, brodovi [[trgovinska kompanija|trgovinskih kompanija]] zamjenjuju put svile kao vezu s [[Istočna Azija|istočnom Azijom]] za nabavku luksuzne robe i [[umjetnost|umjetničkih]] predmeta za [[plemstvo]] u Europi. U najnovije vrijeme put svile ponovo dobiva na značenju. Gradnja putova, potaknuta otkrićem velikih nalazišta [[nafta|nafte]] u tim područjima, olakšala je pristup tim neprijaznim, divljim područjima koja se [[industrija]]liziraju. Ponovo se otvaraju trgovinski putovi, a postaju značajni i za [[turizam]]. [[Datoteka:ForeignMerchant at the silk road.jpg|thumb|right|Europski trgovac na Putu svile viđen očima kineskog umjetnika (Dinastija Tang, 7. stoljeće)]] == Međukontinentalna razmjena putem svile == Putem svile nisu se kretale samo [[roba|robe]] kao [[začin]]i, [[svila]], [[staklo]] i [[porculan]]. S trgovinom su putovale i [[religija|religije]] i [[kultura|kulture]]. Tako je putem svile u [[Kina|Kinu]] i [[Japan]] došao i [[budizam]] i tu postao prevladavajuća religija. I [[kršćanstvo]] je tim putem došlo do tadašnjeg glavnog grada, kako je dokumentirano na jednoj kamenoj ploči u današnjem [[Xi'an]]u. Duž puta svile su do [[Arapi|Arapa]], a od njih kasnije i u Europu stigli znanje o [[papir]]u i [[barut]]u. === Trgovina === Za Zapad je [[svila]] bila najvažnija trgovačka roba koja je prolazila Putom svile. Cijeli put je upravo i dobio ime po tom proizvodu. No, to ime iskrivljuje stvarnost trgovine, jer su osim svile tim trgovačkim putom razmjenjivane i druge robe. [[Karavana|Karavane]] koje su išle prema Kini nosile su, između ostalog, [[zlato]], [[bjelokost]], [[dragi kamen|drago kamenje]] i [[staklo]]. Iz Kine prema Europi prevoženi su prije svega [[krzno]], [[keramika]], [[žad]], [[bronca]], [[lak]] i [[željezo]]. Uz put, dio tih dobara zamjenjivan je, i mijenjao je više puta vlasnike prije nego što bi stigao na krajnje odredište. Pored svile, sve do [[novo doba|novijeg vremena]] su vrlo važna roba za razmjenu s [[Jugoistočna Azija|jugoistočnom Azijom]] bili [[začin]]i. Koristilo ih se ne samo kao začine, nego i kao [[lijek]]ove, [[anestetik]]e, [[afrodizijak]]e, parfeme ali i za pripremu "čarobnih napitaka". No, svila je ipak bila najvažniji kineski proizvod. Razvoj tkanja svile može se pratiti unatrag sve do 2. tisućljeća prije Krista. Proizvodnja svile u količinama dostatnim i za izvoz razvila se tek završetkom "vremena posvađanih carstva" u 3. stoljeću prije Krista. U to vrijeme je svila bila iznimno rijedak materijal na Zapadu, kao purpur i staklo ubrajala se u luksuznu robu Rimskog carstva. Skromnu količinu ovog skupocjenog materijala mogli su si priuštiti tek najbogatiji. U vrijeme Augustovog mira, kad je i zapadni dio puta svile bio siguran, rimski gornji sloj izražavao je povećanu "glad" za svilom, začinima i draguljima, htjelo se oponašati bogati stil života Dalekog istoka. === Organizacija trgovine === Veliki problem je bila sigurnost trgovačkih putova. Od Kine do [[Egipat|Egipta]] razbojnici su napadali [[Karavana|karavane]] na najužim mjestima puta, otimajući im robu. Zbog toga je carstvo [[Han (država)|Han]] dodjeljivalo karavanama posebnu vojnu pratnju, a i produžili su [[kineski zid]] uz karavanski put. Organizacija međukontinentalne trgovine bila je vrlo zahtjevna. Trebalo je na jednom mjestu okupiti tisuće životinja, veliki broj goniča i tone trgovačke robe, a onda sve to pokrenuti. Uz to, trebalo je brinuti o očuvanju života ljudi i životinja na dugom putu uz teške [[klima]]tske i zemljopisne uvjete. Trgovci obično nisu putovali cijelim putem da bi prodali robu. Trgovina se odvijala preko više posrednika. Dok su zapadni dio puta svile dugo kontrolirali [[Parti]], a kasnije [[Sasanidi]], u središnjim dijelovima Azije razmjenom su dominirala prije svega [[nomadi|nomadska]] [[pleme]]na. Kao prijevozno "sredstvo" veliki, vjerojatno i najveći, značaj imale su [[dvogrba deva|dvogrbe deve]] podrijetlom iz središnje Azije. Njihova prednost pred [[jednogrba deva|jednogrbim]] je ta što su manje osjetljive na [[temperatura|temperature]] a imaju i zimsko krzno. Tim osobinama su dobro prilagođene obilježjima [[kontinentalna klima|kontinentalne klime]] koja vlada [[stepa]]ma i brdskim područjima s velikim [[nadmorska visina|visinskim]] razlikama. Zbog tih osobina dvogrbe deve se koriste od početka trgovinskih odnosa. === Razmjena kultura i tehničkih novosti === [[Datoteka:Central Asian Buddhist Monks.jpeg|thumb|Zapadnoazijski i kineski budist, Bezelkik, 9.stoljeće]] Razmjena [[tehnika|tehničkih]] dostignuća, [[kultura|kulturnih]] dobara i [[ideologija]] događala se manje smišljeno i sporije od razmjene [[roba]]. Daleka putovanja svih vrsta, bilo iz komercijalnih, [[politika|političkih]], [[diplomacija|diplomatskih]] ili [[misionar]]skih razloga, poticali su kulturnu razmjenu između različitih društava. Pjesme, priče, [[religija|religiozne]] ideje, [[filozofija|filozofski]] nazori kao i [[znanost|znanstvene]] spoznaje razmjenjivale su se između putnika. Značajne tehnike, kao proizvodnja [[papir]]a i [[tisak|tiskanje]] knjiga, [[kemija|kemijski]] procesi kao [[destilacija]] i učinkovitija konjska oprema i jahaći stremen proširili su se Azijom. === Širenje vjera putem svile === Naročito dugotrajno dobro koje se širilo putom svile bile su vjere. Tako je na primjer sjevernim putom [[budizam]] stigao iz [[Indija|Indije]] u [[Kina|Kinu]] i [[Japan]], uglavnom u vrijeme [[Sjeverna Vei dinastija|Sjeverne Vei dinastije]] u 4. i 5. stoljeću. Širenje [[kršćanstvo|kršćanstva]] istočno od [[Mala Azija|Male Azije]] - s manjim iznimkama - bilo je moguće tek s početkom [[Sasanidi|sasanidskog]] carstva u 3. stoljeću. Iako kršćanstvo nije nikada postalo prevladavajuća vjera u središnjoj i istočnoj Aziji, put svile korišten je za prodiranje do kineskih granica. U vrijeme [[Mongolsko carstvo|Mongolskog carstva]] [[nestorijanstvo|nestorijansko kršćanstvo]], poteklo od grčkog [[teolog]]a [[Nestorije|Nestorija]], bilo je kulturno oružje s kojim se moralo računati (vidi: [[Asirska Crkva Istoka]]). Širenje kršćanstva bilo je puno skromnije u usporedbi s [[islam]]om koji je daleko nadmašio sve druge religije. Nakon [[Muhamed]]ove smrti [[632.]] godine islam se brzo širi [[Arabija|Arabijom]], a u sljedećih sto godina osvaja jednu po jednu stare [[Rimsko carstvo|rimske]] provincije: prvo [[Sirija|Siriju]], zatim [[Egipat]] pa cijelu sjevernu Afriku. Uskoro zapadni kraj puta svile, a time i kontrola ukupne transazijske trgovine, dolazi pod islamsku kontrolu. Nakon osvajanja [[Perzija|Perzijskog carstva]] nastavlja se prodiranje islama prema istoku. U početku se širi gradovima duž puta svile, a kasnije i u njihovoj širu okolici. I u središnjoj Aziji, Kini i Bengalu te kasnije i u Indoneziji nastaju muslimanske zajednice, ali bez vojnog osvajanja ili političke apsorpcije. Putem svile širili su se i [[zoroastrizam]] i [[manihejstvo]], oboje perzijskog podrijetla. === Širenje bolesti === Poput religioznih ideja ili kulturnih dobara, putom svile prenosile su se i [[bolest]]i i [[infekcija|infekcije]]. Putnici su pomagali uzročnicima širenje u [[populacija|populacije]] koje nisu imale ni naslijeđen ni stečeni [[imunitet]] na bolesti koje izazivaju. Tako je dolazilo do [[epidemija]] koje su mogle imati dramatične posljedice. Najpoznatiji takav slučaj širenja bolesti potom svile s vrlo ozbiljnim posljedicama bilo je izbijanje [[kuga|kuge]] u [[14. stoljeće|14. stoljeću]]: U Kini kuga izbija [[1330.]] Ova smrtonosna bolest koja napada [[glodavci|glodavce]], a sa životinja na ljude ju prenose buhe, i vrlo je zarazna. Dugo vremena se kuga pojavljivala samo u južnokineskoj pokrajini [[Junan]]. Početkom 14. stoljeća mongolske postrojbe raznose zaražene buhe velikim dijelovima Kine. Dalje se kuga brzo širi putom svile i stiže trgovačkim brodovima iz [[Kaffa|Kaffe]] na poluotok [[Krim]] [[1348]]. a zatim i u srednju Europu. Ovako brzo širenje kuge posebno je bilo potpomognuto trgovinom [[krzno|krznima]]. == Značenje puta svile danas == Put svile danas ima još samo romantično, pustolovno značenje. Putovanja "tragom [[Marko Polo|Marka Pola]]" privlače sve veći broj turista u ova zabačena područja. Kina je vrlo brzo spoznala veliki turistički potencijal tih područja, što je rezultiralo restauriranjem raznih objekata i spomenika kulture duž puta svile, a brigu o tim objektima vode službene instance. Pored toga, [[arheologija|arheološkim]] iskapanjima pokušava se ući u trag načinu života ovih područja u tom vremenu. Putnici duž [[Taklamakan]] pustinje sreću prije svega ruševine gradova i ostatke spilja. No, najvažnija zanimljivost je stanovništvo i njihov do danas sačuvan isti način života. {{UNESCO-svjetska baština |ime mjesta = Put svile Zarafshan-Karakum |slika = Transasia trade routes 1stC CE gr2.png |godina = 2023. |vrst baštine = Kulturna |mjerilo = ii,iii,iv |ugroženost = ne |poveznica = https://whc.unesco.org/en/list/1675 |država = {{flag|Tadžikistan}}{{flag|Turkmenistan}}{{flag|Uzbekistan}} }} {{UNESCO-svjetska baština |ime mjesta = Put svile Chang'an-Tianshan |slika = Transasia trade routes 1stC CE gr2.png |godina = 2014. |vrst baštine = Kulturna |mjerilo = ii, iii, v, vi |ugroženost = ne |poveznica = https://whc.unesco.org/en/list/1442 |država = {{flag|Kina}}{{flag|Kazahstan}}{{flag|Kirgistan}} }} == Svjetska baština == Ključni dio puteva svile u centralnoj Aziji je dionica [[Zarafshan]]-[[Karakum]] koji povezuje druge koridore iz svih pravaca. Smješten u krševitim planinama, plodnim riječnim dolinama i nenastanjivoj pustinji, koridor od 866 kilometara se proteže od istoka prema zapadu duž rijeke Zarafshan i dalje na jugozapad prema [[Pustinja|pustinji]] Karakum do oaze Merv. Njime je obavljen veći dio razmjene istok-zapad, od 2. vijeka p.n.e. do 16. vijeka. Dionica Zarafshan-Karakum proglašena je za [[Svjetska baština|Svjetskom baštinom]] na zasjedanju komiteta [[UNESCO]]-a 2023. god.<ref name="Uzbe">{{Cite web |url= https://whc.unesco.org/en/statesparties/uz |title= Uzbekistan, spomenici upisani na listu svjetske baštine |work= UNESCO: Svjetska baština |accessdate= 10. 1. 2025}}</ref><ref name="dionica">{{Cite web |url= https://whc.unesco.org/en/list/1675 |title= Dionica puta svile Zarafshan-Karakum |work= UNESCO: Svjetska baština |accessdate= 8. 1. 2025.}}{{en}}</ref> ert Koridor prolazi kroz različita geografska područja kao što su [[Visoravan|visoravni]], suhe stepe, oaze, plodne doline i sušno-pustinjske zone. Na njemu su odabrana 34 lokaliteta kao sastavni dijelovi ove svjetske baštine. Tokom istorijskog perioda Puteva svile između 2. vijeka p.n.e. i 16. vijeka, Koridor je doživeo tri prosperitetna perioda: uspon trgovaca Sogdijana između 5. i 8. vijeka, uspješna trgovina sa muslimanskim svijetom i šire između 10. i 12. vijeka, te značajan razvoj nauke, kulture, urbanističkog planiranja i ekonomije pod vlašću Mongola od 13. do 17. vijeka == Povezano == * [[Kraljevska cesta]] * [[Marko Polo]] * [[Historija Kine]] == Vanjske veze == * {{en}} [http://depts.washington.edu/silkroad/maps/maps.html Atlas puta svile od Universiteta u Washingtonu] * [http://www.uni-graz.at/franz.koelbl/usbekistan/ ''Slike i doživljaji na tragu puta svile''] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20070930135355/http://www.uni-graz.at/franz.koelbl/usbekistan/ |date=2007-09-30 }} * [http://www.ess.uci.edu/~oliver/silk.html ''The Silk Road'' (engleski)]{{dead link}} {{Webarchive|url=http://arquivo.pt/wayback/20160315145417/http://www.ess.uci.edu/~oliver/silk.html |date=2016-03-15 }} * [http://depts.washington.edu/silkroad/index.html opširne informacije (engleski)] == Izvori == {{Izvori}} {{Normativna kontrola}} {{Commonscat|Silk Road}} [[Kategorija:Put svile| ]] [[Kategorija:Trgovačke rute|Svila]] [[Kategorija:Svila]] [[Kategorija:Historija međunarodnih odnosa]] [[Kategorija:Ekonomska historija Irana]] [[Kategorija:Ekonomska historija Kine]] [[Kategorija:Historija Centralne Azije]] [[Kategorija:Svjetska baština u Tadžikistanu]] [[Kategorija:Svjetska baština u Turkmenistanu]] [[Kategorija:Svjetska baština u Uzbekistanu]] jybd4l8kadshu4sem1uazxlxkpl4qmn 42681181 42681179 2026-08-25T21:11:39Z Zavičajac 76707 42681181 wikitext text/x-wiki [[File:SeidenstrasseGMT.JPG|mini|300px|Glavne rute]] '''Put svile''' je naziv za mrežu [[karavana|karavanskih]] puteva čiji glavni cilj je bio povezivanje [[Sredozemlje|sredozemlja]] s [[Istočna Azija|istočnom Azijom]]. Ovaj naziv je prvi koristio [[Ferdinand von Richthofen]], Nijemac koji je živio u [[19. stoljeće|19. stoljeću]], iako su još [[Bizant]]inci koristili sličan naziv. == Nastanak i povijest svile == Još u najstarija vremena postojale su veze između [[Kina|Kine]] i [[Europa|Europe]]. Zasnivale su se na razmjeni [[trgovina|trgovačke]] robe, omogućavale [[diplomacija|diplomatske]] kontakte i doprinosile spoznajama o drugim [[kultura]]ma. Te veze nisu bile kontinuirane, odvijale su se uglavnom preko posrednika i uvijek nanovo bile prekidane i na duže vrijeme kada su trgovina, [[promet]] i razmjena informacija bili ometani. Odlučujuća [[politika|politička]] pretpostavka za potpuno otvaranje istočnog kraja puta svile bila je kineska ekspanzija prema zapadu. U vrijeme vladavine cara Han Vua ([[Vu Di]]) (141.-87. pne.) ([[dinastija Han]]) carstvo se gotovo udvostručilo. Na opasnosti na granicama reagirao je osvajanjem neprijateljskih područja. Njegove [[vojska|vojske]] prodirale su daleko na sjever, jug i zapad, osvajajući brojne susjedne države. Pobjeda nad [[Čing-nu]]ima donijela mu je konačnu kontrolu nad [[središnja Azija|središnjom Azijom]]. Vuova vojska zauzela je [[Pamir]] i [[Fargona|Fargonu]], i time su mogli biti otvoreni putovi između Kine i Zapada. Trgovina putom svile je procvala, a u glavni grad carstva Han dolaze luksuzna roba i putnici sa Zapada. [[Datoteka:Panorama of Dayr-e Gachin.JPG|mini|desno|400px|[[Dair-e Gačin]], 1800-godišnji [[karavan-saraj]] u [[Iran]]u]] Dok je sad istočni dio puta bio relativno siguran, dugi sukobi između [[Rimsko carstvo|Rimljana]] i [[Parti|Parta]] prijetili su da zapadni dio puta svile pretvore u bojno polje. [[August]] uspijeva diplomatskom spretnošću sklopiti na neko vrijeme mir s Partima, što čini i zapadni dio ceste sigurnijom, pa trgovina s dalekim Istokom ponovo oživljava. Put svile doživljava novi procvat u vrijeme [[Dinastija Tang|dinastije Tang]] (618.-907.) kada ona oduzima [[Perzija]]ncima prevlast na putu svile. Drugi car dinastije Tang, [[Tang Taizong]], dovodi pod svoju kontrolu velike dijelove središnje Azije kao i [[tarimska zavala|Tamirsku zavalu]]. [[Bizant]]inci uspijevaju vratiti dijelove svojih ranijih posjeda u Aziji, i time si osiguravaju pristup putu svile. Bizant ostaje glavno trgovište za robu s istoka. U razdoblju "pet dinastija" unutrašnja stabilnost dinastije Tang nije se mogla održati, pa susjedni narodi ponovo napadaju [[karavana|karavane]]. Odlučujući doprinos direktnom povezivanju Azije i Europe dali su [[Mongoli]] u [[13. stoljeće|13. stoljeću]]. Mongolska osvajanja omogućila su razdoblje redovnih i raznovrsnih kontakata. Čim bi u novoosvojenim područjima osigurali red i stabilnost, Mongoli su uspostavljali kontakte sa strancima. Usprkos svojoj ogromnoj želji za osvajanjem i vlašću, bili su gostoljubivi prema stranim putnicima, pa i u slučajima kad su putnici bili iz zemalja čiji vlastodršci nisu priznavali mongolsku vlast. U to vrijeme ponovo dolazi do intenzivnog porasta razmjene [[roba]], ljudi i znanja. Mongolsko carstvo nije bilo dugovječno. Već [[1262.]] počinje raspadanje tog divovskog carstva, iako je istočni dio pod vladavinom [[Kublaj kan]]a ostao stabilan duže vrijeme. [[Kina|Kineski]] [[nacionalizam]] je ponovo oživio. [[1368.]] se u Kini prekida vladavina stranaca dolaskom na vlast [[Dinastija Ming|dinastije Ming]] koja je zastupala agresivnu politiku prema mongolskim [[pleme]]nima. Usprkos miru u vrijeme vladavine Mongola tim područjima, trgovina duž puta svile nikada više nije dosegla obujam kao u vrijeme Tang dinastije. Trajno opadanje značenja puta svile počelo je još u vrijeme [[Dinastija Song|dinastije Song]], a poticaj tom padu dao je porast kineske pomorske trgovine kao i velike [[carina|carinske]] dažbine koje su zahtijevali [[Arapi]]. Slijedom toga nastaju nova trgovinska središta u [[Jugoistočna Azija|jugoistočnoj Aziji]]. Na [[pomorski put|pomorskim putovanjima]] nije bilo opasnosti dugih kopnenih putovanja i troškova za posrednike. S porastom ekspanzije europskih pomorskih sila na [[novo doba|početku novog doba]] put svile konačno gubi značenje. Trgovinu putom svile zamjenjuju brodovi, a kineski [[trgovina|trgovci]] svojim [[džunka]]ma dolaze do [[Indija|Indije]] i [[Arabija|Arabije]]. Od vremena [[Dinastija Song|dinastije Song]] Europljani su bili jako ograničeni u trgovanju s Kinom. U vrijeme pomorske ekspanzije jedan od glavnih ciljeva bio je ponovo otkriti morski put do bajkovitog ''Kitaja'' (Kina). Tek [[1514.]] [[Portugal]]ci stižu do Kine i brzo uspostavljaju živu trgovinu, koju kasnije preuzima [[Španjolska]]. Od sredine [[16. stoljeće|16. stoljeća]] Kina izvlači najveću dobit od europskih [[kolonija]] u ''novom svijetu'' ([[Amerika]]). Oko 70% tamo dobivenih [[plemenite kovine|plemenitih kovina]] prebacivalo se u Kinu, kako bi se u Kini kupila roba za Europu. S vremenom, brodovi [[trgovinska kompanija|trgovinskih kompanija]] zamjenjuju put svile kao vezu s [[Istočna Azija|istočnom Azijom]] za nabavku luksuzne robe i [[umjetnost|umjetničkih]] predmeta za [[plemstvo]] u Europi. U najnovije vrijeme put svile ponovo dobiva na značenju. Gradnja putova, potaknuta otkrićem velikih nalazišta [[nafta|nafte]] u tim područjima, olakšala je pristup tim neprijaznim, divljim područjima koja se [[industrija]]liziraju. Ponovo se otvaraju trgovinski putovi, a postaju značajni i za [[turizam]]. [[Datoteka:ForeignMerchant at the silk road.jpg|thumb|right|Europski trgovac na Putu svile viđen očima kineskog umjetnika (Dinastija Tang, 7. stoljeće)]] == Međukontinentalna razmjena putem svile == Putem svile nisu se kretale samo [[roba|robe]] kao [[začin]]i, [[svila]], [[staklo]] i [[porculan]]. S trgovinom su putovale i [[religija|religije]] i [[kultura|kulture]]. Tako je putem svile u [[Kina|Kinu]] i [[Japan]] došao i [[budizam]] i tu postao prevladavajuća religija. I [[kršćanstvo]] je tim putem došlo do tadašnjeg glavnog grada, kako je dokumentirano na jednoj kamenoj ploči u današnjem [[Xi'an]]u. Duž puta svile su do [[Arapi|Arapa]], a od njih kasnije i u Europu stigli znanje o [[papir]]u i [[barut]]u. === Trgovina === Za Zapad je [[svila]] bila najvažnija trgovačka roba koja je prolazila Putom svile. Cijeli put je upravo i dobio ime po tom proizvodu. No, to ime iskrivljuje stvarnost trgovine, jer su osim svile tim trgovačkim putom razmjenjivane i druge robe. [[Karavana|Karavane]] koje su išle prema Kini nosile su, između ostalog, [[zlato]], [[bjelokost]], [[dragi kamen|drago kamenje]] i [[staklo]]. Iz Kine prema Europi prevoženi su prije svega [[krzno]], [[keramika]], [[žad]], [[bronca]], [[lak]] i [[željezo]]. Uz put, dio tih dobara zamjenjivan je, i mijenjao je više puta vlasnike prije nego što bi stigao na krajnje odredište. Pored svile, sve do [[novo doba|novijeg vremena]] su vrlo važna roba za razmjenu s [[Jugoistočna Azija|jugoistočnom Azijom]] bili [[začin]]i. Koristilo ih se ne samo kao začine, nego i kao [[lijek]]ove, [[anestetik]]e, [[afrodizijak]]e, parfeme ali i za pripremu "čarobnih napitaka". No, svila je ipak bila najvažniji kineski proizvod. Razvoj tkanja svile može se pratiti unatrag sve do 2. tisućljeća prije Krista. Proizvodnja svile u količinama dostatnim i za izvoz razvila se tek završetkom "vremena posvađanih carstva" u 3. stoljeću prije Krista. U to vrijeme je svila bila iznimno rijedak materijal na Zapadu, kao purpur i staklo ubrajala se u luksuznu robu Rimskog carstva. Skromnu količinu ovog skupocjenog materijala mogli su si priuštiti tek najbogatiji. U vrijeme Augustovog mira, kad je i zapadni dio puta svile bio siguran, rimski gornji sloj izražavao je povećanu "glad" za svilom, začinima i draguljima, htjelo se oponašati bogati stil života Dalekog istoka. === Organizacija trgovine === Veliki problem je bila sigurnost trgovačkih putova. Od Kine do [[Egipat|Egipta]] razbojnici su napadali [[Karavana|karavane]] na najužim mjestima puta, otimajući im robu. Zbog toga je carstvo [[Han (država)|Han]] dodjeljivalo karavanama posebnu vojnu pratnju, a i produžili su [[kineski zid]] uz karavanski put. Organizacija međukontinentalne trgovine bila je vrlo zahtjevna. Trebalo je na jednom mjestu okupiti tisuće životinja, veliki broj goniča i tone trgovačke robe, a onda sve to pokrenuti. Uz to, trebalo je brinuti o očuvanju života ljudi i životinja na dugom putu uz teške [[klima]]tske i zemljopisne uvjete. Trgovci obično nisu putovali cijelim putem da bi prodali robu. Trgovina se odvijala preko više posrednika. Dok su zapadni dio puta svile dugo kontrolirali [[Parti]], a kasnije [[Sasanidi]], u središnjim dijelovima Azije razmjenom su dominirala prije svega [[nomadi|nomadska]] [[pleme]]na. Kao prijevozno "sredstvo" veliki, vjerojatno i najveći, značaj imale su [[dvogrba deva|dvogrbe deve]] podrijetlom iz središnje Azije. Njihova prednost pred [[jednogrba deva|jednogrbim]] je ta što su manje osjetljive na [[temperatura|temperature]] a imaju i zimsko krzno. Tim osobinama su dobro prilagođene obilježjima [[kontinentalna klima|kontinentalne klime]] koja vlada [[stepa]]ma i brdskim područjima s velikim [[nadmorska visina|visinskim]] razlikama. Zbog tih osobina dvogrbe deve se koriste od početka trgovinskih odnosa. === Razmjena kultura i tehničkih novosti === [[Datoteka:Central Asian Buddhist Monks.jpeg|thumb|Zapadnoazijski i kineski budist, Bezelkik, 9.stoljeće]] Razmjena [[tehnika|tehničkih]] dostignuća, [[kultura|kulturnih]] dobara i [[ideologija]] događala se manje smišljeno i sporije od razmjene [[roba]]. Daleka putovanja svih vrsta, bilo iz komercijalnih, [[politika|političkih]], [[diplomacija|diplomatskih]] ili [[misionar]]skih razloga, poticali su kulturnu razmjenu između različitih društava. Pjesme, priče, [[religija|religiozne]] ideje, [[filozofija|filozofski]] nazori kao i [[znanost|znanstvene]] spoznaje razmjenjivale su se između putnika. Značajne tehnike, kao proizvodnja [[papir]]a i [[tisak|tiskanje]] knjiga, [[kemija|kemijski]] procesi kao [[destilacija]] i učinkovitija konjska oprema i jahaći stremen proširili su se Azijom. === Širenje vjera putem svile === Naročito dugotrajno dobro koje se širilo putom svile bile su vjere. Tako je na primjer sjevernim putom [[budizam]] stigao iz [[Indija|Indije]] u [[Kina|Kinu]] i [[Japan]], uglavnom u vrijeme [[Sjeverna Vei dinastija|Sjeverne Vei dinastije]] u 4. i 5. stoljeću. Širenje [[kršćanstvo|kršćanstva]] istočno od [[Mala Azija|Male Azije]] - s manjim iznimkama - bilo je moguće tek s početkom [[Sasanidi|sasanidskog]] carstva u 3. stoljeću. Iako kršćanstvo nije nikada postalo prevladavajuća vjera u središnjoj i istočnoj Aziji, put svile korišten je za prodiranje do kineskih granica. U vrijeme [[Mongolsko carstvo|Mongolskog carstva]] [[nestorijanstvo|nestorijansko kršćanstvo]], poteklo od grčkog [[teolog]]a [[Nestorije|Nestorija]], bilo je kulturno oružje s kojim se moralo računati (vidi: [[Asirska Crkva Istoka]]). Širenje kršćanstva bilo je puno skromnije u usporedbi s [[islam]]om koji je daleko nadmašio sve druge religije. Nakon [[Muhamed]]ove smrti [[632.]] godine islam se brzo širi [[Arabija|Arabijom]], a u sljedećih sto godina osvaja jednu po jednu stare [[Rimsko carstvo|rimske]] provincije: prvo [[Sirija|Siriju]], zatim [[Egipat]] pa cijelu sjevernu Afriku. Uskoro zapadni kraj puta svile, a time i kontrola ukupne transazijske trgovine, dolazi pod islamsku kontrolu. Nakon osvajanja [[Perzija|Perzijskog carstva]] nastavlja se prodiranje islama prema istoku. U početku se širi gradovima duž puta svile, a kasnije i u njihovoj širu okolici. I u središnjoj Aziji, Kini i Bengalu te kasnije i u Indoneziji nastaju muslimanske zajednice, ali bez vojnog osvajanja ili političke apsorpcije. Putem svile širili su se i [[zoroastrizam]] i [[manihejstvo]], oboje perzijskog podrijetla. === Širenje bolesti === Poput religioznih ideja ili kulturnih dobara, putom svile prenosile su se i [[bolest]]i i [[infekcija|infekcije]]. Putnici su pomagali uzročnicima širenje u [[populacija|populacije]] koje nisu imale ni naslijeđen ni stečeni [[imunitet]] na bolesti koje izazivaju. Tako je dolazilo do [[epidemija]] koje su mogle imati dramatične posljedice. Najpoznatiji takav slučaj širenja bolesti potom svile s vrlo ozbiljnim posljedicama bilo je izbijanje [[kuga|kuge]] u [[14. stoljeće|14. stoljeću]]: U Kini kuga izbija [[1330.]] Ova smrtonosna bolest koja napada [[glodavci|glodavce]], a sa životinja na ljude ju prenose buhe, i vrlo je zarazna. Dugo vremena se kuga pojavljivala samo u južnokineskoj pokrajini [[Junan]]. Početkom 14. stoljeća mongolske postrojbe raznose zaražene buhe velikim dijelovima Kine. Dalje se kuga brzo širi putom svile i stiže trgovačkim brodovima iz [[Kaffa|Kaffe]] na poluotok [[Krim]] [[1348]]. a zatim i u srednju Europu. Ovako brzo širenje kuge posebno je bilo potpomognuto trgovinom [[krzno|krznima]]. == Značenje puta svile danas == Put svile danas ima još samo romantično, pustolovno značenje. Putovanja "tragom [[Marko Polo|Marka Pola]]" privlače sve veći broj turista u ova zabačena područja. Kina je vrlo brzo spoznala veliki turistički potencijal tih područja, što je rezultiralo restauriranjem raznih objekata i spomenika kulture duž puta svile, a brigu o tim objektima vode službene instance. Pored toga, [[arheologija|arheološkim]] iskapanjima pokušava se ući u trag načinu života ovih područja u tom vremenu. Putnici duž [[Taklamakan]] pustinje sreću prije svega ruševine gradova i ostatke spilja. No, najvažnija zanimljivost je stanovništvo i njihov do danas sačuvan isti način života. {{UNESCO-svjetska baština |ime mjesta = Put svile Zarafshan-Karakum |slika = Transasia trade routes 1stC CE gr2.png |godina = 2023. |vrst baštine = Kulturna |mjerilo = ii,iii,iv |ugroženost = ne |poveznica = https://whc.unesco.org/en/list/1675 |država = {{flag|Tadžikistan}}{{flag|Turkmenistan}}{{flag|Uzbekistan}} }} {{UNESCO-svjetska baština |ime mjesta = Put svile Chang'an-Tianshan |slika = Transasia trade routes 1stC CE gr2.png |godina = 2014. |vrst baštine = Kulturna |mjerilo = ii, iii, v, vi |ugroženost = ne |poveznica = https://whc.unesco.org/en/list/1442 |država = {{flag|Kina}}{{flag|Kazahstan}}{{flag|Kirgistan}} }} == Svjetska baština == Ključni dio puteva svile u centralnoj Aziji je dionica [[Zarafshan]]-[[Karakum]] koji povezuje druge koridore iz svih pravaca. Smješten u krševitim planinama, plodnim riječnim dolinama i nenastanjivoj pustinji, koridor od 866 kilometara se proteže od istoka prema zapadu duž rijeke Zarafshan i dalje na jugozapad prema [[Pustinja|pustinji]] Karakum do oaze Merv. Njime je obavljen veći dio razmjene istok-zapad, od 2. vijeka p.n.e. do 16. vijeka. === Dionica Zarafshan-Karakum === Dionica Zarafshan-Karakum proglašena je za [[Svjetska baština|Svjetskom baštinom]] na zasjedanju komiteta [[UNESCO]]-a 2023. god.<ref name="Uzbe">{{Cite web |url= https://whc.unesco.org/en/statesparties/uz |title= Uzbekistan, spomenici upisani na listu svjetske baštine |work= UNESCO: Svjetska baština |accessdate= 10. 1. 2025}}</ref><ref name="dionica">{{Cite web |url= https://whc.unesco.org/en/list/1675 |title= Dionica puta svile Zarafshan-Karakum |work= UNESCO: Svjetska baština |accessdate= 8. 1. 2025.}}{{en}}</ref> ert Koridor prolazi kroz različita geografska područja kao što su [[Visoravan|visoravni]], suhe stepe, oaze, plodne doline i sušno-pustinjske zone. Na njemu su odabrana 34 lokaliteta kao sastavni dijelovi ove svjetske baštine. Tokom istorijskog perioda Puteva svile između 2. vijeka p.n.e. i 16. vijeka, Koridor je doživeo tri prosperitetna perioda: uspon trgovaca Sogdijana između 5. i 8. vijeka, uspješna trgovina sa muslimanskim svijetom i šire između 10. i 12. vijeka, te značajan razvoj nauke, kulture, urbanističkog planiranja i ekonomije pod vlašću Mongola od 13. do 17. vijeka === Dionica Chang'an-Tianshan === Dionica Chang'an-Tianshan upisano je na listu [[UNESCO]]-ove [[Svjetska baština|svjetske baštine]].<ref name="putsvileni">{{Cite web |url= https://whc.unesco.org/en/list/1442 |title= Dionica Chang'an-Tianshan |work= UNESCO: Svjetska baština - whc.unesco.org |access-date= 17. avgust 2026.}}{{en}}</ref> Odluka je donešena na 38-om zasjedanju Komiteta za svjetsku baštinu od 15-25 juna 2014. god. u [[Doha|Dohi]], [[Katar]]<ref name="Kazastan">{{Cite web |url= https://whc.unesco.org/en/statesparties/kz |title= Kazahstan, spomenici upisani na listu svjetske baštine |work= UNESCO: Svjetska baština |access-date= 19. avgust 2026.}}{{en}}</ref> == Povezano == * [[Kraljevska cesta]] * [[Marko Polo]] * [[Historija Kine]] == Vanjske veze == * {{en}} [http://depts.washington.edu/silkroad/maps/maps.html Atlas puta svile od Universiteta u Washingtonu] * [http://www.uni-graz.at/franz.koelbl/usbekistan/ ''Slike i doživljaji na tragu puta svile''] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20070930135355/http://www.uni-graz.at/franz.koelbl/usbekistan/ |date=2007-09-30 }} * [http://www.ess.uci.edu/~oliver/silk.html ''The Silk Road'' (engleski)]{{dead link}} {{Webarchive|url=http://arquivo.pt/wayback/20160315145417/http://www.ess.uci.edu/~oliver/silk.html |date=2016-03-15 }} * [http://depts.washington.edu/silkroad/index.html opširne informacije (engleski)] == Izvori == {{Izvori}} {{Normativna kontrola}} {{Commonscat|Silk Road}} [[Kategorija:Put svile| ]] [[Kategorija:Trgovačke rute|Svila]] [[Kategorija:Svila]] [[Kategorija:Historija međunarodnih odnosa]] [[Kategorija:Ekonomska historija Irana]] [[Kategorija:Ekonomska historija Kine]] [[Kategorija:Historija Centralne Azije]] [[Kategorija:Svjetska baština u Tadžikistanu]] [[Kategorija:Svjetska baština u Turkmenistanu]] [[Kategorija:Svjetska baština u Uzbekistanu]] de1vk7te491l47jtlnnavnbjrl9maiu 42681187 42681181 2026-08-25T21:49:19Z Zavičajac 76707 42681187 wikitext text/x-wiki [[File:SeidenstrasseGMT.JPG|mini|300px|Glavne rute]] '''Put svile''' je naziv za mrežu [[karavana|karavanskih]] puteva čiji glavni cilj je bio povezivanje [[Sredozemlje|sredozemlja]] s [[Istočna Azija|istočnom Azijom]]. Ovaj naziv je prvi koristio [[Ferdinand von Richthofen]], Nijemac koji je živio u [[19. stoljeće|19. stoljeću]], iako su još [[Bizant]]inci koristili sličan naziv. == Nastanak i povijest svile == Još u najstarija vremena postojale su veze između [[Kina|Kine]] i [[Europa|Europe]]. Zasnivale su se na razmjeni [[trgovina|trgovačke]] robe, omogućavale [[diplomacija|diplomatske]] kontakte i doprinosile spoznajama o drugim [[kultura]]ma. Te veze nisu bile kontinuirane, odvijale su se uglavnom preko posrednika i uvijek nanovo bile prekidane i na duže vrijeme kada su trgovina, [[promet]] i razmjena informacija bili ometani. Odlučujuća [[politika|politička]] pretpostavka za potpuno otvaranje istočnog kraja puta svile bila je kineska ekspanzija prema zapadu. U vrijeme vladavine cara Han Vua ([[Vu Di]]) (141.-87. pne.) ([[dinastija Han]]) carstvo se gotovo udvostručilo. Na opasnosti na granicama reagirao je osvajanjem neprijateljskih područja. Njegove [[vojska|vojske]] prodirale su daleko na sjever, jug i zapad, osvajajući brojne susjedne države. Pobjeda nad [[Čing-nu]]ima donijela mu je konačnu kontrolu nad [[središnja Azija|središnjom Azijom]]. Vuova vojska zauzela je [[Pamir]] i [[Fargona|Fargonu]], i time su mogli biti otvoreni putovi između Kine i Zapada. Trgovina putom svile je procvala, a u glavni grad carstva Han dolaze luksuzna roba i putnici sa Zapada. [[Datoteka:Panorama of Dayr-e Gachin.JPG|mini|desno|400px|[[Dair-e Gačin]], 1800-godišnji [[karavan-saraj]] u [[Iran]]u]] Dok je sad istočni dio puta bio relativno siguran, dugi sukobi između [[Rimsko carstvo|Rimljana]] i [[Parti|Parta]] prijetili su da zapadni dio puta svile pretvore u bojno polje. [[August]] uspijeva diplomatskom spretnošću sklopiti na neko vrijeme mir s Partima, što čini i zapadni dio ceste sigurnijom, pa trgovina s dalekim Istokom ponovo oživljava. Put svile doživljava novi procvat u vrijeme [[Dinastija Tang|dinastije Tang]] (618.-907.) kada ona oduzima [[Perzija]]ncima prevlast na putu svile. Drugi car dinastije Tang, [[Tang Taizong]], dovodi pod svoju kontrolu velike dijelove središnje Azije kao i [[tarimska zavala|Tamirsku zavalu]]. [[Bizant]]inci uspijevaju vratiti dijelove svojih ranijih posjeda u Aziji, i time si osiguravaju pristup putu svile. Bizant ostaje glavno trgovište za robu s istoka. U razdoblju "pet dinastija" unutrašnja stabilnost dinastije Tang nije se mogla održati, pa susjedni narodi ponovo napadaju [[karavana|karavane]]. Odlučujući doprinos direktnom povezivanju Azije i Europe dali su [[Mongoli]] u [[13. stoljeće|13. stoljeću]]. Mongolska osvajanja omogućila su razdoblje redovnih i raznovrsnih kontakata. Čim bi u novoosvojenim područjima osigurali red i stabilnost, Mongoli su uspostavljali kontakte sa strancima. Usprkos svojoj ogromnoj želji za osvajanjem i vlašću, bili su gostoljubivi prema stranim putnicima, pa i u slučajima kad su putnici bili iz zemalja čiji vlastodršci nisu priznavali mongolsku vlast. U to vrijeme ponovo dolazi do intenzivnog porasta razmjene [[roba]], ljudi i znanja. Mongolsko carstvo nije bilo dugovječno. Već [[1262.]] počinje raspadanje tog divovskog carstva, iako je istočni dio pod vladavinom [[Kublaj kan]]a ostao stabilan duže vrijeme. [[Kina|Kineski]] [[nacionalizam]] je ponovo oživio. [[1368.]] se u Kini prekida vladavina stranaca dolaskom na vlast [[Dinastija Ming|dinastije Ming]] koja je zastupala agresivnu politiku prema mongolskim [[pleme]]nima. Usprkos miru u vrijeme vladavine Mongola tim područjima, trgovina duž puta svile nikada više nije dosegla obujam kao u vrijeme Tang dinastije. Trajno opadanje značenja puta svile počelo je još u vrijeme [[Dinastija Song|dinastije Song]], a poticaj tom padu dao je porast kineske pomorske trgovine kao i velike [[carina|carinske]] dažbine koje su zahtijevali [[Arapi]]. Slijedom toga nastaju nova trgovinska središta u [[Jugoistočna Azija|jugoistočnoj Aziji]]. Na [[pomorski put|pomorskim putovanjima]] nije bilo opasnosti dugih kopnenih putovanja i troškova za posrednike. S porastom ekspanzije europskih pomorskih sila na [[novo doba|početku novog doba]] put svile konačno gubi značenje. Trgovinu putom svile zamjenjuju brodovi, a kineski [[trgovina|trgovci]] svojim [[džunka]]ma dolaze do [[Indija|Indije]] i [[Arabija|Arabije]]. Od vremena [[Dinastija Song|dinastije Song]] Europljani su bili jako ograničeni u trgovanju s Kinom. U vrijeme pomorske ekspanzije jedan od glavnih ciljeva bio je ponovo otkriti morski put do bajkovitog ''Kitaja'' (Kina). Tek [[1514.]] [[Portugal]]ci stižu do Kine i brzo uspostavljaju živu trgovinu, koju kasnije preuzima [[Španjolska]]. Od sredine [[16. stoljeće|16. stoljeća]] Kina izvlači najveću dobit od europskih [[kolonija]] u ''novom svijetu'' ([[Amerika]]). Oko 70% tamo dobivenih [[plemenite kovine|plemenitih kovina]] prebacivalo se u Kinu, kako bi se u Kini kupila roba za Europu. S vremenom, brodovi [[trgovinska kompanija|trgovinskih kompanija]] zamjenjuju put svile kao vezu s [[Istočna Azija|istočnom Azijom]] za nabavku luksuzne robe i [[umjetnost|umjetničkih]] predmeta za [[plemstvo]] u Europi. U najnovije vrijeme put svile ponovo dobiva na značenju. Gradnja putova, potaknuta otkrićem velikih nalazišta [[nafta|nafte]] u tim područjima, olakšala je pristup tim neprijaznim, divljim područjima koja se [[industrija]]liziraju. Ponovo se otvaraju trgovinski putovi, a postaju značajni i za [[turizam]]. [[Datoteka:ForeignMerchant at the silk road.jpg|thumb|right|Europski trgovac na Putu svile viđen očima kineskog umjetnika (Dinastija Tang, 7. stoljeće)]] == Međukontinentalna razmjena putem svile == Putem svile nisu se kretale samo [[roba|robe]] kao [[začin]]i, [[svila]], [[staklo]] i [[porculan]]. S trgovinom su putovale i [[religija|religije]] i [[kultura|kulture]]. Tako je putem svile u [[Kina|Kinu]] i [[Japan]] došao i [[budizam]] i tu postao prevladavajuća religija. I [[kršćanstvo]] je tim putem došlo do tadašnjeg glavnog grada, kako je dokumentirano na jednoj kamenoj ploči u današnjem [[Xi'an]]u. Duž puta svile su do [[Arapi|Arapa]], a od njih kasnije i u Europu stigli znanje o [[papir]]u i [[barut]]u. === Trgovina === Za Zapad je [[svila]] bila najvažnija trgovačka roba koja je prolazila Putom svile. Cijeli put je upravo i dobio ime po tom proizvodu. No, to ime iskrivljuje stvarnost trgovine, jer su osim svile tim trgovačkim putom razmjenjivane i druge robe. [[Karavana|Karavane]] koje su išle prema Kini nosile su, između ostalog, [[zlato]], [[bjelokost]], [[dragi kamen|drago kamenje]] i [[staklo]]. Iz Kine prema Europi prevoženi su prije svega [[krzno]], [[keramika]], [[žad]], [[bronca]], [[lak]] i [[željezo]]. Uz put, dio tih dobara zamjenjivan je, i mijenjao je više puta vlasnike prije nego što bi stigao na krajnje odredište. Pored svile, sve do [[novo doba|novijeg vremena]] su vrlo važna roba za razmjenu s [[Jugoistočna Azija|jugoistočnom Azijom]] bili [[začin]]i. Koristilo ih se ne samo kao začine, nego i kao [[lijek]]ove, [[anestetik]]e, [[afrodizijak]]e, parfeme ali i za pripremu "čarobnih napitaka". No, svila je ipak bila najvažniji kineski proizvod. Razvoj tkanja svile može se pratiti unatrag sve do 2. tisućljeća prije Krista. Proizvodnja svile u količinama dostatnim i za izvoz razvila se tek završetkom "vremena posvađanih carstva" u 3. stoljeću prije Krista. U to vrijeme je svila bila iznimno rijedak materijal na Zapadu, kao purpur i staklo ubrajala se u luksuznu robu Rimskog carstva. Skromnu količinu ovog skupocjenog materijala mogli su si priuštiti tek najbogatiji. U vrijeme Augustovog mira, kad je i zapadni dio puta svile bio siguran, rimski gornji sloj izražavao je povećanu "glad" za svilom, začinima i draguljima, htjelo se oponašati bogati stil života Dalekog istoka. === Organizacija trgovine === Veliki problem je bila sigurnost trgovačkih putova. Od Kine do [[Egipat|Egipta]] razbojnici su napadali [[Karavana|karavane]] na najužim mjestima puta, otimajući im robu. Zbog toga je carstvo [[Han (država)|Han]] dodjeljivalo karavanama posebnu vojnu pratnju, a i produžili su [[kineski zid]] uz karavanski put. Organizacija međukontinentalne trgovine bila je vrlo zahtjevna. Trebalo je na jednom mjestu okupiti tisuće životinja, veliki broj goniča i tone trgovačke robe, a onda sve to pokrenuti. Uz to, trebalo je brinuti o očuvanju života ljudi i životinja na dugom putu uz teške [[klima]]tske i zemljopisne uvjete. Trgovci obično nisu putovali cijelim putem da bi prodali robu. Trgovina se odvijala preko više posrednika. Dok su zapadni dio puta svile dugo kontrolirali [[Parti]], a kasnije [[Sasanidi]], u središnjim dijelovima Azije razmjenom su dominirala prije svega [[nomadi|nomadska]] [[pleme]]na. Kao prijevozno "sredstvo" veliki, vjerojatno i najveći, značaj imale su [[dvogrba deva|dvogrbe deve]] podrijetlom iz središnje Azije. Njihova prednost pred [[jednogrba deva|jednogrbim]] je ta što su manje osjetljive na [[temperatura|temperature]] a imaju i zimsko krzno. Tim osobinama su dobro prilagođene obilježjima [[kontinentalna klima|kontinentalne klime]] koja vlada [[stepa]]ma i brdskim područjima s velikim [[nadmorska visina|visinskim]] razlikama. Zbog tih osobina dvogrbe deve se koriste od početka trgovinskih odnosa. === Razmjena kultura i tehničkih novosti === [[Datoteka:Central Asian Buddhist Monks.jpeg|thumb|Zapadnoazijski i kineski budist, Bezelkik, 9.stoljeće]] Razmjena [[tehnika|tehničkih]] dostignuća, [[kultura|kulturnih]] dobara i [[ideologija]] događala se manje smišljeno i sporije od razmjene [[roba]]. Daleka putovanja svih vrsta, bilo iz komercijalnih, [[politika|političkih]], [[diplomacija|diplomatskih]] ili [[misionar]]skih razloga, poticali su kulturnu razmjenu između različitih društava. Pjesme, priče, [[religija|religiozne]] ideje, [[filozofija|filozofski]] nazori kao i [[znanost|znanstvene]] spoznaje razmjenjivale su se između putnika. Značajne tehnike, kao proizvodnja [[papir]]a i [[tisak|tiskanje]] knjiga, [[kemija|kemijski]] procesi kao [[destilacija]] i učinkovitija konjska oprema i jahaći stremen proširili su se Azijom. === Širenje vjera putem svile === Naročito dugotrajno dobro koje se širilo putom svile bile su vjere. Tako je na primjer sjevernim putom [[budizam]] stigao iz [[Indija|Indije]] u [[Kina|Kinu]] i [[Japan]], uglavnom u vrijeme [[Sjeverna Vei dinastija|Sjeverne Vei dinastije]] u 4. i 5. stoljeću. Širenje [[kršćanstvo|kršćanstva]] istočno od [[Mala Azija|Male Azije]] - s manjim iznimkama - bilo je moguće tek s početkom [[Sasanidi|sasanidskog]] carstva u 3. stoljeću. Iako kršćanstvo nije nikada postalo prevladavajuća vjera u središnjoj i istočnoj Aziji, put svile korišten je za prodiranje do kineskih granica. U vrijeme [[Mongolsko carstvo|Mongolskog carstva]] [[nestorijanstvo|nestorijansko kršćanstvo]], poteklo od grčkog [[teolog]]a [[Nestorije|Nestorija]], bilo je kulturno oružje s kojim se moralo računati (vidi: [[Asirska Crkva Istoka]]). Širenje kršćanstva bilo je puno skromnije u usporedbi s [[islam]]om koji je daleko nadmašio sve druge religije. Nakon [[Muhamed]]ove smrti [[632.]] godine islam se brzo širi [[Arabija|Arabijom]], a u sljedećih sto godina osvaja jednu po jednu stare [[Rimsko carstvo|rimske]] provincije: prvo [[Sirija|Siriju]], zatim [[Egipat]] pa cijelu sjevernu Afriku. Uskoro zapadni kraj puta svile, a time i kontrola ukupne transazijske trgovine, dolazi pod islamsku kontrolu. Nakon osvajanja [[Perzija|Perzijskog carstva]] nastavlja se prodiranje islama prema istoku. U početku se širi gradovima duž puta svile, a kasnije i u njihovoj širu okolici. I u središnjoj Aziji, Kini i Bengalu te kasnije i u Indoneziji nastaju muslimanske zajednice, ali bez vojnog osvajanja ili političke apsorpcije. Putem svile širili su se i [[zoroastrizam]] i [[manihejstvo]], oboje perzijskog podrijetla. === Širenje bolesti === Poput religioznih ideja ili kulturnih dobara, putom svile prenosile su se i [[bolest]]i i [[infekcija|infekcije]]. Putnici su pomagali uzročnicima širenje u [[populacija|populacije]] koje nisu imale ni naslijeđen ni stečeni [[imunitet]] na bolesti koje izazivaju. Tako je dolazilo do [[epidemija]] koje su mogle imati dramatične posljedice. Najpoznatiji takav slučaj širenja bolesti potom svile s vrlo ozbiljnim posljedicama bilo je izbijanje [[kuga|kuge]] u [[14. stoljeće|14. stoljeću]]: U Kini kuga izbija [[1330.]] Ova smrtonosna bolest koja napada [[glodavci|glodavce]], a sa životinja na ljude ju prenose buhe, i vrlo je zarazna. Dugo vremena se kuga pojavljivala samo u južnokineskoj pokrajini [[Junan]]. Početkom 14. stoljeća mongolske postrojbe raznose zaražene buhe velikim dijelovima Kine. Dalje se kuga brzo širi putom svile i stiže trgovačkim brodovima iz [[Kaffa|Kaffe]] na poluotok [[Krim]] [[1348]]. a zatim i u srednju Europu. Ovako brzo širenje kuge posebno je bilo potpomognuto trgovinom [[krzno|krznima]]. == Značenje puta svile danas == Put svile danas ima još samo romantično, pustolovno značenje. Putovanja "tragom [[Marko Polo|Marka Pola]]" privlače sve veći broj turista u ova zabačena područja. Kina je vrlo brzo spoznala veliki turistički potencijal tih područja, što je rezultiralo restauriranjem raznih objekata i spomenika kulture duž puta svile, a brigu o tim objektima vode službene instance. Pored toga, [[arheologija|arheološkim]] iskapanjima pokušava se ući u trag načinu života ovih područja u tom vremenu. Putnici duž [[Taklamakan]] pustinje sreću prije svega ruševine gradova i ostatke spilja. No, najvažnija zanimljivost je stanovništvo i njihov do danas sačuvan isti način života. {{UNESCO-svjetska baština |ime mjesta = Put svile Zarafshan-Karakum |slika = Transasia trade routes 1stC CE gr2.png |godina = 2023. |vrst baštine = Kulturna |mjerilo = ii,iii,iv |ugroženost = ne |poveznica = https://whc.unesco.org/en/list/1675 |država = {{flag|Tadžikistan}}{{flag|Turkmenistan}}{{flag|Uzbekistan}} }} {{UNESCO-svjetska baština |ime mjesta = Put svile Chang'an-Tianshan |slika = Transasia trade routes 1stC CE gr2.png |godina = 2014. |vrst baštine = Kulturna |mjerilo = ii, iii, v, vi |ugroženost = ne |poveznica = https://whc.unesco.org/en/list/1442 |država = {{flag|Kina}}{{flag|Kazahstan}}{{flag|Kirgistan}} }} == Svjetska baština == Ključni dio puteva svile u centralnoj Aziji je dionica [[Zarafshan]]-[[Karakum]] koji povezuje druge koridore iz svih pravaca. Smješten u krševitim planinama, plodnim riječnim dolinama i nenastanjivoj pustinji, koridor od 866 kilometara se proteže od istoka prema zapadu duž rijeke Zarafshan i dalje na jugozapad prema [[Pustinja|pustinji]] Karakum do oaze Merv. Njime je obavljen veći dio razmjene istok-zapad, od 2. vijeka p.n.e. do 16. vijeka. === Dionica Zarafshan-Karakum === Dionica Zarafshan-Karakum proglašena je za [[Svjetska baština|Svjetskom baštinom]] na zasjedanju komiteta [[UNESCO]]-a 2023. god.<ref name="Uzbe">{{Cite web |url= https://whc.unesco.org/en/statesparties/uz |title= Uzbekistan, spomenici upisani na listu svjetske baštine |work= UNESCO: Svjetska baština |accessdate= 10. 1. 2025}}</ref><ref name="dionica">{{Cite web |url= https://whc.unesco.org/en/list/1675 |title= Dionica puta svile Zarafshan-Karakum |work= UNESCO: Svjetska baština |accessdate= 8. 1. 2025.}}{{en}}</ref> ert Koridor prolazi kroz različita geografska područja kao što su [[Visoravan|visoravni]], suhe stepe, oaze, plodne doline i sušno-pustinjske zone. Na njemu su odabrana 34 lokaliteta kao sastavni dijelovi ove svjetske baštine. Tokom istorijskog perioda Puteva svile između 2. vijeka p.n.e. i 16. vijeka, Koridor je doživeo tri prosperitetna perioda: uspon trgovaca Sogdijana između 5. i 8. vijeka, uspješna trgovina sa muslimanskim svijetom i šire između 10. i 12. vijeka, te značajan razvoj nauke, kulture, urbanističkog planiranja i ekonomije pod vlašću Mongola od 13. do 17. vijeka === Dionica Chang'an-Tianshan === Dionica Chang'an-Tianshan upisano je na listu [[UNESCO]]-ove [[Svjetska baština|svjetske baštine]].<ref name="putsvileni">{{Cite web |url= https://whc.unesco.org/en/list/1442 |title= Dionica Chang'an-Tianshan |work= UNESCO: Svjetska baština - whc.unesco.org |access-date= 17. avgust 2026.}}{{en}}</ref> Odluka je donešena na 38-om zasjedanju Komiteta za svjetsku baštinu od 15-25 juna 2014. god. u [[Doha|Dohi]], [[Katar]]<ref name="Kazastan">{{Cite web |url= https://whc.unesco.org/en/statesparties/kz |title= Kazahstan, spomenici upisani na listu svjetske baštine |work= UNESCO: Svjetska baština |access-date= 19. avgust 2026.}}{{en}}</ref> == Povezano == * [[Kraljevska cesta]] * [[Marko Polo]] * [[Historija Kine]] == Vanjske veze == * {{en}} [http://depts.washington.edu/silkroad/maps/maps.html Atlas puta svile od Universiteta u Washingtonu] * [http://www.uni-graz.at/franz.koelbl/usbekistan/ ''Slike i doživljaji na tragu puta svile''] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20070930135355/http://www.uni-graz.at/franz.koelbl/usbekistan/ |date=2007-09-30 }} * [http://www.ess.uci.edu/~oliver/silk.html ''The Silk Road'' (engleski)]{{dead link}} {{Webarchive|url=http://arquivo.pt/wayback/20160315145417/http://www.ess.uci.edu/~oliver/silk.html |date=2016-03-15 }} * [http://depts.washington.edu/silkroad/index.html opširne informacije (engleski)] == Izvori == {{Izvori}} {{Normativna kontrola}} {{Commonscat|Silk Road}} [[Kategorija:Put svile| ]] [[Kategorija:Trgovačke rute|Svila]] [[Kategorija:Svila]] [[Kategorija:Historija međunarodnih odnosa]] [[Kategorija:Ekonomska historija Irana]] [[Kategorija:Ekonomska historija Kine]] [[Kategorija:Historija Centralne Azije]] [[Kategorija:Svjetska baština u Tadžikistanu]] [[Kategorija:Svjetska baština u Turkmenistanu]] [[Kategorija:Svjetska baština u Uzbekistanu]] [[Kategorija:Svjetska baština u Kini]] [[Kategorija:Svjetska baština u Kazahstanu]] [[Kategorija:Svjetska baština u Kirgistanu]] 6neugupb8ql2emqpfatlmkce0c2yl01 Ragtime 0 79476 42681110 42659370 2026-08-25T13:22:12Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 1 sources and tagging 0 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42681110 wikitext text/x-wiki {{otheruses}} {{Infobox glazbeni pravac |bgcolor=goldenrod |color=white |name=Ragtime |stylistic_origins=[[Cakewalk]], [[jig]], [[klasična muzika]] |cultural_origins=SAD 1890-ih |instruments=uglavnom [[klavir]], ponekad orkestar s [[bendžo]]m ili limeni orkestar |popularity=1900-1910 & 1970-e |derivatives=[[Stride piano|Stride]], [[Novelty piano]], [[Honky tonk]] |subgenrelist= |subgenres= |fusiongenres=[[Jazz]] - [[Boogie woogie]] - [[Bluegrass muzika|Bluegrass]] |regional_scenes= |other_topics= }} '''Ragtime''' (rjeđe '''rag-time''') je [[sjedinjene Američke Države|američki]] žanr [[zabavna muzika|zabavne muzike]] koji je uživao vrhunac popularnosti krajem 19. i početkom 20. vijeka. Glavna karakteristika mu je bila korištenje [[sinkopa|sinkopiranog]], odnosno "ofucanog" (engleski: ''ragged'') ritma, a po čemu je i dobio ime. Nastao je kao muzika za ples u [[kvart crvenih svjetala|kvartovima crvenih svjetala]] St. Louisa i New Orleansa prije nego što je stekao popularnost u obliku štampanih [[partitura]] za [[klavir]]. Predstavljao je svojevrsnu sintezu tada popularnih marš (muzika)|marševa u stilu [[John Philip Sousa|Johna Philipa Sousa]] sa [[poliritam]]skom muzikom [[afroamerička|afroameričkih]] korijena.<ref name="rb2">''Scott Joplin: Black-American Classicist'', pp. xv-xvi.</ref> Njegov najpoznatiji autor je bio afroamerički muzičar [[Scott Joplin]] čija je kompozicija "[[Maple Leaf Rag]]" postala jednim od najpoznatijih i najprepoznatljivijih primjera žanra..<ref name="rb3">''Scott Joplin: Black-American Classicist'', p. xiii</ref><ref name="rb4">''Scott Joplin: Black-American Classicist'', p. xviii</ref> Ragtime je iz mode izašao krajem 1910-ih kada je pažnju američke publike počeo privlačiti [[jazz]], a potom je bio gotovo potpuno zaboravljen sve dok ga početkom 1970-ih nije počeo proučavati muzikolog [[Joshua Rifkin]] te izdao rado slušanu kompilaciju Joplinovog opusa. Igrani film ''[[The Sting]]'' iz 1973. je također koristio Joplinovu muziku te je bio zaslužan za novu popularnost, a ''[[The Entertainer]]'' je nakratko postao jedna od najslušanijih pop-kompozicija. Za ragtime se tvrdi da je uticao na kompozitore [[klasična muzika|ozbiljne muzike]] kao što su [[Claude Debussy]] i [[Igor Fjodorovič Stravinski|Igor Stravinski]]. <ref name="rb6">''Scott Joplin: Black-American Classicist'', p. xiii.</ref> == Reference == {{reflist|2}} <!--READ ME!! PLEASE DO NOT JUST ADD NEW NOTES AT THE BOTTOM. Use<ref></ref in the text. --> == Further reading == * {{Cite book|author=Berlin, E.A. |year=1980|title=Ragtime: a musical and cultural history|url=https://archive.org/details/ragtimemusicalcu0000edwa |publisher=University of California Press|id=|ref=harv}} * {{Cite book|author=Blesh, R., and Janis, H. |year=1971 |title=They all played ragtime, 4th ed. |publisher=Oak Publications|id=|ref=harv}} * {{Cite book|author=Jasen, D.A., and Tichenor, T.J. |year=1980 |title=Rags and ragtime |publisher=Dover | id=|ref=harv}} * {{Cite book|author=Schafer, W.J., and Riedel, J. |year=1973 |title=The art of ragtime: form and meaning of an original black American art |url=https://archive.org/details/artofragtimeform0000scha |publisher=Louisiana State University Press|id=|ref=harv}} * {{Cite book|author=Waldo, Terry. |year=2009|title=This is Ragtime|url=https://archive.org/details/thisisragtime0000wald_x8d7 |publisher=Jazz at Lincoln Center Library Editions|id=|ref=harv}} == Vanjske veze == {{Commonscat}} * [http://cnx.org/content/m10878/latest/ Origins of Rag] * [http://ragtime.wordpress.com/ Rag time Blog] * [http://adventuresinmusic.biz/Archives/Interviews/maxmorath.html Interview with Ragtime Pianist and Historian Max Morath on AdventuresInMusic.biz, 2005] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20070224204147/http://www.adventuresinmusic.biz/Archives/Interviews/maxmorath.html |date=2007-02-24 }} * [http://www.perfessorbill.com/index1.html "Perfessor" Bill Edwards' Ragtime/Old-time Piano Gallery] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20100529073058/http://www.perfessorbill.com/index1.html |date=2010-05-29 }} * [http://www.ragtime.nu/ Swedish Ragtime Home Page] * [http://www.johnroachemusic.com The late John Roache's MIDI ragtime library] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20100316140638/http://www.johnroachemusic.com/ |date=2010-03-16 }} * [http://www.ragtime-france.net/Ragtime/indexUS.htm Ragtime history in France] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20081015140345/http://www.ragtime-france.net/Ragtime/indexUS.htm |date=2008-10-15 }} * [http://www.live365.com/stations/302503 Rocky Mountain Ragtime Radio] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20080915195612/http://www.live365.com/stations/302503 |date=2008-09-15 }} * [http://www.ragtimeradio.org/home2.html Elite Syncopations Radio] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20040419021704/http://www.ragtimeradio.org/home2.html |date=2004-04-19 }} * [http://www.live365.com/stations/michael_aussie Aussie Dixieland/Ragtime Radio] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20080813120157/http://www.live365.com/stations/michael_aussie |date=2008-08-13 }} * [http://www.ragtimepiano.ca/ Classic Ragtime Piano by Ted Tjaden] * [http://www.trachtman.org/ragtime/ Warren Trachtman's Ragtime MIDI Website] * [http://www.stevemcwilliam.co.uk/guitar/tab.htm Ragtime Guitar Arrangements] [[Kategorija:Ragtime| ]] [[Kategorija:Afroamerička muzika]] 9ka18q1owr5xu8ig7zxcankfv1duq7h Sonia Sotomayor 0 88776 42681217 42643237 2026-08-26T06:57:25Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 1 sources and tagging 0 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42681217 wikitext text/x-wiki {{Infokutija biografija | ime = Sonia Sotomayor | slika = Sonia Sotomayor in SCOTUS robe.jpg | širina_slike = 250px | opis = Sonia Sotomayor | ime_po_rođenju = | datum_rođenja = <!-- {{Birth date and age|1954|MM|DD|df=y}} --> | mjesto_rođenja = | datum_smrti = <!-- {{Death date and age|YYYY|MM|DD|YYYY|MM|DD|df=y}} --> | mjesto_smrti = | prebivalište = | državljanstvo = | zanimanje = | roditelji = }} '''Sonia Maria Sotomayor''' (25. jun 1954 -) je [[sjedinjene Američke Države|američka]] pravnica [[Portorikanci|portorikanskog]] porijekla koja od 2009. služi kao jedan od devet sudaca američkog [[Vrhovni sud SAD|Vrhovnog suda]]. Rodila se i odrasla u Bronxu. Godine 1976. je diplomirala na [[Princeton University|Princetonu]], a 1979. stekla pravnu diplomu na [[Yale University|Yaleu]], gdje je za vrijeme studija uređivala prestižni časopis ''[[Yale Law Review]]''. Nakon studija je radila kao pomoćnica okružnog tužioca u New Yorku, a od 1984. kao advokat u privatnoj praksi. Godine 1991. ju je predsjednik [[George H. W. Bush]] imenovao federalnom sutkinjom za južni New York, a na tom mjestu je postala poznata zbog privremene mjere protiv [[Major League Baseball|MLB]] tokom velikog bejzbolskog štrajka. Godine 1998. je nakon imenovanja od strane [[Bill Clinton|Billa Clintona]] imenovana za suca federalnog žalbenog suda. Na tom je mjestu ostala do 2009. godine kada je potvrđeno njeno imenovanje od strane Barack Obama|Baracka Obame u Vrhovni sud. Na mjestu suca Vrhovnog suda je zamijenila [[David Souter|Davida Soutera]], koji je prije toga otišao u penziju. Sotomayor se, kao i Souter, smatra [[liberalizam|liberalom]], te njeno imenovanje nije izmijenilo odnos snaga u najvišem sudskom tijelu SAD. == Vanjske veze == {{sisterlinks|Sonia Sotomayor}} {{FJC Bio|2243}} * [http://judgepedia.org/index.php/Sonia_Sotomayor Sonia Sotomayor on Judgepedia] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20100721213133/http://judgepedia.org/index.php/Sonia_Sotomayor |date=2010-07-21 }} * [http://www.loc.gov/law/find/sotomayor.php Library of Congress resources page] * [http://www.whitehouse.gov/photogallery/Sotomayor-Bio/ Sonia Sotomayor Photo Gallery] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20090531003955/http://www.whitehouse.gov/photogallery/Sotomayor-Bio/ |date=2009-05-31 }} from The White House website * [http://www.judiciary.senate.gov/nominations/SupremeCourt/Sotomayor/SoniaSotomayor-Questionnaire.cfm Associate Justice of the U.S. Supreme Court - Sonia Sotomayor - Questionnaire] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20091103213630/http://judiciary.senate.gov/nominations/SupremeCourt/Sotomayor/SoniaSotomayor-Questionnaire.cfm |date=2009-11-03 }} materials given to Senate Judiciary Committee * [http://appserv.pace.edu/execute/page.cfm?doc_id=7771 CV] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20060920103112/https://appserv.pace.edu/execute/page.cfm?doc_id=7771 |date=2006-09-20 }} from [[Pace University]] 2003 Commencement * [http://www.abanet.org/publiced/hispanic_s.html ABA Profile] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20040229014342/http://www.abanet.org/publiced/hispanic_s.html |date=2004-02-29 }}, National Hispanic Heritage Month 2000 * [http://www.scotusblog.com/wp/judge-sotomayors-appellate-opinions-in-civil-cases/ SCOTUSBlog: Judge Sotomayor's Appellate Opinions in Civil Cases] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20090606001619/http://www.scotusblog.com/wp/judge-sotomayors-appellate-opinions-in-civil-cases/ |date=2009-06-06 }} * [http://topics.nytimes.com/top/reference/timestopics/people/s/sonia_sotomayor/index.html Sonia Sotomayor] topic page at ''[[The New York Times]]'' {{s-start}} {{s-legal}} {{s-bef|before=[[John M. Walker, Jr.|John Walker]]}} {{s-ttl|title=Sudija [[Okružni sud SAD za Južni okrug New Yorka|federalnog okružnog suda za južni New York]]|years=1992–1998}} {{s-aft|after=[[Victor Marrero]]}} |- {{s-bef|before=[[J. Daniel Mahoney|Daniel Mahoney]]}} {{s-ttl|title=Sudija [[Žalbeni sud SAD za Drugo područje|Žalbenog suda za drugo područje]]|years=1998–2009}} {{s-aft|after=[[Raymond Lohier]]<br /><small>designirana</small>}} |- {{s-bef|before=[[David Souter]]}} {{s-ttl|title=[[List of Justices of the Supreme Court of the United States|Associate Justice of the Supreme Court of the United States]]|years=2009–present}} {{s-inc}} |- {{s-prec|usa}} {{s-bef|before=[[Samuel Alito]]|as=vrhovni sudac SAD}} {{s-ttl|title=[[Protokolarna hijerarhija SAD]]<br /><small>''vrhovni sudac SAD''</small>|years=}} {{s-aft|after=[[Elena Kagan]]|as=vrhovni sudac SAD}} {{s-end}} {{Robertsov sud}} {{commonscat|Sonia Sotomayor}} {{Lifetime|1954||Sotomayor, Sonia}} [[Kategorija:Američki pravnici]] [[Kategorija:Sudije Vrhovnog suda Sjedinjenih Američkih Država]] 65xrrtn7yng81vgsp3zsltodv6u7q0c Softver otvorenog koda 0 90827 42681215 42320832 2026-08-26T06:34:45Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 1 sources and tagging 0 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42681215 wikitext text/x-wiki [[Datoteka:Open Source Initiative.svg|thumb]] '''Otvoreni softver''' ili u engleskom originalu '''Open source software''' se odnosi na [[softver]] čiji je [[izvorni kod]] dostupan unutar "open source" license svim korisnicima koji mogu mijenjati, prepravljati i poboljšavati njegov sadržaj. To znači da uz 'open source' [[računarski program|programe]] dolazi i čitav [[izvorni kod]] u nekom [[programski jezik|programskom jeziku]], pa se može i mijenjati sam [[program]]. Ovo nije slučaj sa plaćenim softverom. [[1998]]. godine, grupa pojedinaca je predstavila [http://www.catb.org/~esr/open-source.html "open source"] termin koji bi zamijenio "[[slobodni softver]]". Taj potez je označio početak open source softvera koji se mogao slobodno skidati sa [[internet]]a te u isto vrijeme vidjeti i prepravljati njegov izvorni kod. Cilj otvorenog softvera je napraviti programe razumljivijim i dostupnim. == Open source licenciranje == Open source [[licence|licenciranje]] određuje prava, povlastice i ograničenja korisnika licence. Kao što je slučaj i sa drugim vrstama licenci, korisnik se mora pridržavati uslova licence kako bi imao pravo koristiti povlastice koje ona nudi. U slučaju open source licenci, povlastice su korištenje, mijenjanje i proslijeđivanje softvera. Licence softvera zatvorenog kôda dozvoljavaju korištenje softvera, a po pravilu zabranjuju pokušaje izmjene programa. Uslovi redistribucije, odnosno proslijeđivanja programa zavise prvenstveno od cijene programa. Neki primjeri open source licenci uključuju [[Apache License]], [[BSD licenca|BSD license]], [[GNU opća javna licenca|GNU General Public License]] (GPL), [[GNU Lesser General Public License]] (LGPL), [[MIT License]], [[Eclipse Public License]] i [[Mozilla Public License]] (MPL). Organizacija pod nazivom "[http://www.opensource.org/ Inicijativa otvorenog softvera]" ([[engleski jezik|en]]. Open Source Initiative) reguliše licence za otvoreni softver. Sve odobrene open source licence se mogu pronaći i pročitati na web stranicama ove organizacije. Nisu sve open open source licence međusobno kompatibilne. To znači da proizvođači otvorenog softvera ne mogu uvijek koristiti tuđi kôd bez obzira na to što je on pokriven open source licencom. Naprimjer, kôd iz GPL licenciranog softvera se može koristiti u drugom softveru samo pod uslovom da je finalni proizvod također pokriven GPL licencom. Ovakve licence se, radi svoje prirode, nazivaju [[Viralna licenca|viralnim]]. Suprotno funkcioniše BSD licenca, koja nema zahtjeva od korisnika po pitanju licenciranja budućih proizvoda. Implicira se da svako može uzeti otvoreni softver pod ovom licencom, preimenovati ga i distribuirati ga po željenim uslovima (što uključuje i naplatu softvera).<ref>{{cite web|url=http://www.airs.com/ian/essays/licensing/licensing.html|title=Choosing an Open Source License|first=Ian|last=Lance Taylor|date=[[2006-10-03]]|accessdate = 05. 12. 2007.}}</ref> == Pokret otvorenog softvera == Pokret otvorenog softvera je većinom podržan od strane velikog broja [[programer]]a, [[naučnik]]a i ostalih računarskih korisnika koji zagovaraju neograničen pristup izvornom kodu nekog programa. [[Freeware|Besplatni softver]] i otvoreni softver su slični ali ne isti pokreti, iako su osnovani sa sličnim namjerama. Zagovornici otvorenog softvera su mišljenja da je njihov način superiorni od [[zatvoreni softver|zatvorenog softvera]], te da su u mogućnosti zajedničkim i neograničenim radom napraviti program bolji nego kod zatvorenih projekata. Prema open source advokatima, oko 90% računarskih programera se slaže s tim da se softver ne prodaje direktno, već da se softver osmišljava za druge namjene koje bi koristile samom korisniku, uostalom vrijednost programa se mjeri po njegovoj korisnosti nego po tržišnoj cijeni i uspjehu. Prema zagovornicima open source softvera to je budućnost računarstva jer bi time ponudili svo znanje drugim postojećim i potencijalnim programerima. == Primjeri otvorenog softvera == Danas postoji mnogo otvorenih softvera koji obuhvataju skoro svaku vrstu softvera danas kao što su [[Obrađivač teksta|obrađivači teksta]] ([[LibreOffice]]), [[antivirusni program]]i ([[ClamAV]]), [[internet pretraživač]]i ([[Mozilla Firefox]]), [[email]] klijente ([[KMail]]), [[obrađivač filma]] ([[VirtualDub]]), [[svirači filma]] ([[Media Player Classic]]), [[3D grafički program]] za modeliranje ([[Blender 3D]]), [[obrađivači zvuka]] ([[Audacity]]), program za [[sažimanje podataka]] ([[7-Zip]]) kao i čitavi [[operativni sistem]]i ([[Linux]], [[BSD|BSD/UNIX]] itd.) Za detaljniji spisak "open source" softvera pogledajte [[spisak otvorenog softvera]]. Sa stranice [http://softwarefor.org/ SoftwareFor.org] se može skinuti čitavi CD ''image'' za [[Windows]] i [[Mac OS X]] sa besplatnim softverom koji je namijenjen prvenstveno studentima ali i svima ostalima. == Povezano == * [[Slobodni softver]] == Izvori == {{Reflist|2}} == Vanjske veze == {{Commonscat|Free software}} * [http://www.opensourcefreecd.org/ Open Source Free CD] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20060411043919/http://www.opensourcefreecd.org/ |date=2006-04-11 }} {{Simboli jezika|en|Engleski}} * [http://theopencd.org/ TheOpenCD] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20190921104806/http://www.theopencd.org/ |date=2019-09-21 }} - Open Source i freeware programi za [[Windows]] {{Simboli jezika|en|Engleski}} * [http://emoglen.law.columbia.edu/publications/anarchism.html Besplatan softver - smrt licenciranju] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20051109083238/http://emoglen.law.columbia.edu/publications/anarchism.html |date=2005-11-09 }} {{Simboli jezika|en|Engleski}} * [http://www.openknowledge.org/writing/open-source/scb/brief-open-source-history.html Kratka historija Open Source pokreta] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20060813120236/http://www.openknowledge.org/writing/open-source/scb/brief-open-source-history.html |date=2006-08-13 }} {{Simboli jezika|en|Engleski}} * [http://opensource.org/docs/definition.php Open Source definicija] {{Simboli jezika|en|Engleski}} * [http://emoglen.law.columbia.edu/publications/dcm.html Eben Moglen] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20051109082248/http://emoglen.law.columbia.edu/publications/dcm.html |date=2005-11-09 }} {{Simboli jezika|en|Engleski}} * [http://ec.europa.eu/idabc/oso Evropska komisija za osmatranje Open Source-a] {{Simboli jezika|en|Engleski}} * [http://www.catb.org/~esr/open-source.html Zbogom, "free software"; Dobrodošao, "open source"] {{Simboli jezika|en|Engleski}} * [http://www.dmoz.org/Computers/Open_Source/ Open source] u Open Directory Projektu {{Simboli jezika|en|Engleski}} * [http://www.opensource.org/index.php Open Source Initiative (OSI)] — spisak licenci {{Simboli jezika|en|Engleski}} * [http://www.oreilly.com/catalog/opensources/book/toc.html Open Sources: Voices from the Open Source Revolution] {{Simboli jezika|en|Engleski}} * [http://www.gnu.org/philosophy/free-software-for-freedom.html Zašto je "Besplatni softver" bolji nego "Open Source"] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20070409041158/http://www.gnu.org/philosophy/free-software-for-freedom.html |date=2007-04-09 }} {{Simboli jezika|en|Engleski}} * [http://opensource.mit.edu/online_papers.php Free / Open Source Research Community] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20050828004359/http://opensource.mit.edu/online_papers.php |date=2005-08-28 }} — Mnogo istraživačkih članaka {{Simboli jezika|en|Engleski}} * [http://www.openbrr.org/ Openbrr.org] {{Simboli jezika|en|Engleski}} * [http://www.eurofreecode.com/ Bosanskohercegovački Open Source Forum] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20071201182748/http://www.eurofreecode.com/ |date=2007-12-01 }} {{Simboli jezika|bs|Bosanski}} [[Kategorija:Kompjuteri]] [[Kategorija:Linux]] bpy7cjpkdoarabbvw4ngi960luzlzul Linda Begonja 0 108904 42681225 41143414 2026-08-26T09:52:26Z ~2026-46545-65 386861 /* Televizijske uloge */ 42681225 wikitext text/x-wiki {{Infokutija02 glumac |ime = Linda Begonja |datum_rođenja = {{bda|1972|4|9|df=y}} |mjesto_rođenja = [[Zadar]], [[Socijalistička Republika Hrvatska|SR Hrvatska]], [[Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija|SFRJ]] |zanimanje = glumica }} '''Linda Begonja''' ([[Zadar]], [[9. 4.|9. travnja]] [[1972]].) je [[hrvatska]] [[teatar|kazališna]], [[televizija|televizijska]] i [[film]]ska [[glumci|glumica]]. == Filmografija == === Televizijske uloge === * "[[Stella]]" kao Jagoda Klaric ([[2013]].) * "[[Ah, taj Ivo!]]" kao Marta ([[2012]].) * "[[Larin izbor]]" kao sestra Domenika ([[2011]].) * "[[Pod sretnom zvijezdom (telenovela)|Pod sretnom zvijezdom]]" kao Nina Herceg ([[2011.]]) * "[[Mamutica (TV-serija)|Mamutica]]" kao Jasna ([[2009]].) * "[[Bibin svijet]]" kao Marina ([[2008]].) * "[[Ne daj se, Nina]]" kao Monika Marinović ([[2007]].-[[2008]].) * "[[Kad zvoni?]]" kao pacijentica #2 ([[2005]].) * "[[Hlapićeve nove zgode]]" kao Pepica/Gospođa Duhovski/Oktavija Wienerkraut ''(glas)'' ([[2002]].) * "Tajne" kao Julija Šeper (2013) === Filmske uloge === * "[[Teleport Zovko]]" kao gospođa Kraljević ([[2013.]]) * "[[Hives]]"([[2012.]]) * "[[Lea i Darija|Lea i Darija - Dječje carstvo]]" ([[2011.]]) * "[[Nije kraj (2008)|Nije kraj]]" kao Kokotovićka ([[2008]].) * "[[Moram spavat', anđele (2007)|Moram spavat', anđele]]" kao učiteljica ([[2007]].) * "[[Nigredo (2001)|Nigredo]]" ([[2001]].) * "[[Maršal (1999)|Maršal]]" kao Slavica ([[1999]].) * "[[Garcia (1999)|Garcia]]" ([[1999]].) == Vanjske veze == * {{imdb ime|id=0066803|ime=Linda Begonja}} * [http://www.kazalistekerempuh.hr/main.asp?ID=15 Stranica na Kazalište Kerempuh.hr] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20060903045123/http://www.kazalistekerempuh.hr/main.asp?ID=15 |date=2006-09-03 }} {{Lifetime|1972||Begonja, Linda}} [[Kategorija:Hrvatski televizijski glumci]] [[Kategorija:Hrvatski filmski glumci]] [[Kategorija:Hrvatski kazališni glumci]] [[Kategorija:Biografije, Zadar]] rzjz9uppauojrp6knxy4fg5n2mk1sqi Korisnik:Duma/Doprinosi 2 114847 42681153 42680981 2026-08-25T17:35:48Z Duma 16555 /* Evolucija */ 42681153 wikitext text/x-wiki Članci koje sam napisala na hr wiki prebačeni ovdje, novi članci na ovoj wiki: == Ptice == {{div col}} * [[Medovođe]] * [[Bukavac nebogled]] * [[Papige]] * [[Plavoleđa mišjakinja]] * [[Prave kukavice]] * [[Ptica sekretar]] * [[Loriji]] * [[Riječni vodomari]] * [[Australski bukavac]] * [[Kakapo]] * [[Ćubaste čiope]] * [[Uljašica]] * [[Jakamari]] * [[Jastreb]] * [[Vodosjeci]] * [[Strigopidae]] * [[Čigre]] * [[Američki bukavac]] * [[Crveno-modra ara]] * [[Kakadui]] * [[Tukani]] * [[Svračci]] * [[Phaethontidae]] * [[Nimfa (ptica)]] * [[Kljunorošci]] * [[Guarauna]] * [[Velika rujnica]] * [[Kratkoprsti kobac]] * [[Dugorepa sjenica]] * [[Šljuke sjemenjarke]] * [[Mala njorka]] * [[Smeđi kivi]] * [[Neomorphinae]] * [[Botaurinae]] * [[Južnoamerički bukavac]] * [[Češljugar]] * [[Crkavica]] * [[Kostoberina]] * [[Lisasta guska]] * [[Veliki pomornik]] * [[Patka lastarka]] * [[Utva]] * [[Planinska ševa]] * [[Eja strnjarica]] * [[Nandu]] * [[Gusjenicojedi]] * [[Dugorepe sjenice]] * [[Bluna]] * [[Velika čaplja]] * [[Mala prutka]] * [[Patka kreketaljka]] * [[Kukuvije]] * [[Šumski pupavci]] * [[Pilari]] * [[Čaplja govedarica]] * [[Vijoglav]] * [[Žako]] * [[Pomornici]] * [[Dromah]] * [[Todiji]] * [[Zlatovrane]] * [[Kukavičja modrivrana]] * [[Dolinske modrivrane]] * [[Pčelarice]] * [[Vodeni vodomari]] * [[Vodomari dupljaši]] * [[Šarenoglava patka]] * [[Žunice]] * [[Bradonjice]] * [[Čiope]] * [[Cvjetne ptice]] * [[Ševe]] * [[Brljci]] * [[Medosasi]] * [[Obični ćuk]] * [[Neornithes]] * [[Harpija (ptica)]] {{div col end}} == Gljive == {{div col}} * [[Vještičino srce]] * [[Rujnica]] * [[Vukovo meso]] * [[Đurđevača]] * [[Smrčci]] * [[Vrganj]] * [[Baršunasta panjevčica]] * [[Maglenka]] * [[Djevojačka krasnica]] * [[Zlatna krasnica]] * [[Crvena krasnica]] * [[Modrikača]] * [[Zelenka]] * [[Kraljevka]] * [[Jablanovača]] * [[Žućkasta pupavka]] * ''[[Amanita]]'' * [[Klobuk (gljiva)]] * [[Mikologija]] * [[Himenij]] * [[Stručak]] * [[Otisak spora]] * [[Micetizam]] * [[Jestiva gljiva]] * [[Nematofagna gljiva]] * [[Hlamidospora]] * [[Teliospora]] * [[Heterotalizam]] * [[Dikarion]] * [[Monokarion]] * [[Plazmogamija]] * [[Eciospora]] * [[Ecij]] * [[Peridij]] * [[Gleba]] * [[Kapilicij]] * [[Kukica]] * [[Homotalizam]] * [[Urediniospora]] * [[Pikniospora]] * [[Heterokarion]] * [[Kopčasta veza]] {{div col end}} == Biljke == {{div col}} * [[Paludarij]] * [[Vrt u boci]] * [[Wardova kutija]] * [[Orhidelirij]] * [[Pteridomanija]] * ''[[The Ferns of Great Britain and Ireland]]'' * [[Otiskivanje prirode]] * ''[[Peristeria elata]]'' * ''[[Sterculia apetala]]'' * [[Graminoid]] * [[Širokolisna zeljasta biljka]] * [[Potporni korijen]] * [[Miješak]] * [[Podrast]] * [[Biljni sok]] * [[Anoksigena fotosinteza]] * [[Kriptogam]] * [[Zoospora]] * [[Gametangij]] * [[Zigospora]] * [[Oogonij]] * [[Arhegonij]] * [[Anteridij]] {{div col end}} == Životinje == {{div col}} * [[Pirka]] * [[Tasmanski vrag]] * [[Vitoroga antilopa]] * [[Afrički mravojed]] * [[Rakun]] * [[Crveni panda]] * [[Snježni leopard]] * [[Vicenteova otrovna žaba]] * ''[[Stephanolepis hispidus]]'' * ''[[Tachyspiza virgata]]'' * ''[[Odocoileus]]'' * [[Morski puž]] * [[Patuljasti troprsti ljenjivac]] * [[Terarij]] * [[Grabežljiva riba]] * [[Knidosak]] * [[Unkenrefleks]] * [[Mikrofauna]] * [[Jazbina (životinje)]] * [[Cerate]] * [[Zooksantela]] * [[Insekti u medicini]] * [[Paučnjaci u medicini]] * [[Ekomorfi Anolisa]] * [[Intraspecijsko prepoznavanje]] * [[Digitigradno kretanje]] * [[Plantigradno kretanje]] * [[Oligoleksija]] * [[Polileksija]] {{div col end}} == Ekologija == {{div col}} * [[Fauna Australije]] * [[Fauna Škotske]] * [[Megafauna]] * [[Šuma kelpa]] * [[Neritička zona]] * [[Pelagijska zona]] * [[Planinski travnjaci i šikare]] * [[Širokolisne i mješovite šume umjerenih predjela]] * [[Mediteranske šume i šikare]] * [[Tropske i subtropske vlažne širokolisne šume]] * [[Pustinje i vegetacija sušnih oblasti]] * [[Tropski i subtropski travnjaci, savane i šikare]] * [[Hladni izvori]] * [[Hidrotermalni izvori]] * [[Koraljni greben]] * [[Dužina od njuške do otvora]] * [[Osteološki korelat]] * [[Meristika]] * [[Generalističke i specijalističke vrste]] * [[Kozmopolitska rasprostranjenost]] * [[Areal kretanja]] * [[Hipoteza o oslobađanju mezopredatora]] * [[Ekološko oslobađanje]] * [[Sesilnost]] * [[Bioerozija]] * [[Vodni stres]] * [[Raspon nelimitirajuće dostupnosti vode]] * [[Raspoloživi vodni kapacitet]] * [[Tačka trajnog venuća]] * [[Kontinuum tlo–biljka–atmosfera]] * [[Arborealno kretanje]] * [[Fosorijalna životinja]] * [[Aerobna digestija]] * [[Hipoteza o oslobađanju od neprijatelja]] * [[Kurzorijalna životinja]] * [[Hipoteza gradijenta stresa]] * [[Brahijacija]] * [[Ključna vrsta]] * [[Bioakumulacija]] * [[Biomagnifikacija]] * [[Paradoks planktona]] * [[Alfa raznolikost]] * [[Bogatstvo vrsta]] * [[Plastisfera]] {{div col end}} == Evolucija == {{div col}} * [[Dubokomorski gigantizam]] * [[Otočna patuljastost]] * [[Disgenika]] * [[Evolutivna zamka]] * [[Ekološka zamka]] * [[Perceptivna zamka]] * [[Evolutivna radijacija]] * [[Neadaptivna radijacija]] * [[Neekološka specijacija]] * [[Biološka tamna materija]] * [[Mezozojsko-kenozojsko širenje]] * [[Hipoteza o Crvenom kralju]] * [[Kontinuum mutualizma i parazitizma]] * [[Fenotipski disparitet]] * [[Evolutivna utrka u naoružanju]] * [[Avalonska eksplozija]] * [[Evolutivni kompromis]] * [[Filogenetska inercija]] * [[Plesiomorfija i simplesiomorfija]] {{div col end}} == Razno == {{div col}} * [[Dinosaur Planet]] * [[Šetnja s dinosaurima]] * [[Šetnja s čudovištima]] * [[Šetnja sa zvijerima]] * [[Šetnja s pećinskim ljudima]] * [[Ljuba]] * [[Život na Marsu]] * [[Davorin Popović]] * [[Frutiger Aero]] * [[Blobjekt]] * [[Solarpunk]] * [[Ahilova peta]] * [[Y2K]] * [[Biopunk]] * [[Populuxe]] * [[Raygun Gothic]] * [[Visoka tehnologija]] * [[Ludi naučnik]] * [[Mikoheterotrofija]] * [[Anautogenija]] * [[Vitelogeneza]] * [[Izolecitalna jajna ćelija]] * [[Telolecitalna jajna ćelija]] * [[Centrolecitalna jajna ćelija]] * [[Pasteurova tačka]] * [[Pasteurov efekat]] * [[Bazen L'Atalante]] * [[Mikroaerofil]] * [[Aerotolerantni anaerob]] * [[Canfieldov okean]] * [[Crveni rub]] * [[Rana Zemlja]] * [[Hipoteza o ljubičastoj Zemlji]] * [[Fotopigment]] * [[Primarna atmosfera]] * [[Sjenovita biosfera]] * [[Aerobni organizam]] * [[Obligatni aerob]] * [[Kinetotrof]] * [[Superokean]] * [[Suessov efekat]] * [[Lava planeta]] * [[Vinogradskijev stupac]] * [[Koraljni pijesak]] * [[Zvjezdani vjetar]] * [[Zvjezdana korona]] * [[Fotosintetski pigment]] * [[Mjehur zvjezdanog vjetra]] * [[Fakultativno anaerobni organizam]] * [[Epaksijalni i hipaksijalni mišići]] * [[Sekundarna atmosfera]] * [[Paradoks slabog mladog Sunca]] * [[Prebiotička atmosfera]] * [[Anaerobna respiracija]] * [[Bakterijske ćelijske morfologije]] * [[Duboko vrijeme]] * [[Svijet pare]] * [[Htonska planeta]] * [[Hipotetski astronomski objekat]] * [[Blaneta]] * [[Planeta bez jezgre]] * [[Cirkulplanetarni disk]] * [[Emperipoleza]] * [[Kriptogram]] * [[Peripoleza]] * [[Trbušasti mišić lista]] * [[Entoza]] * [[Ispuštanje plinova]] * [[Lizogenija]] * [[Lizogen]] * [[Moron]] * [[Litički ciklus]] * [[Arbitrij]] {{div col end}} == Ekstremofili == {{div col}} * [[Kapnofil]] * [[Acidofil]] * [[Hipolit (ekstremofil)]] * [[Lipofilna bakterija]] * [[Litofil]] * [[Metalotolerantni organizam]] * [[Osmofil]] * [[Psamofil]] {{div col end}} == Biološka pravila == {{div col}} * [[Biološka ograničenja]] * [[Carrierovo ograničenje]] {{div col end}} == Termoregulacija kod životinja == {{div col}} {{div col end}} == Slušni aparati == {{div col}} * [[Slušni aparat za dugotrajno nošenje]] * [[Indeks kvalitete govora slušnog aparata]] {{div col end}} == Načini ishrane == {{div col}} * [[Arahnofagija]] * [[Kukcojed]] * [[Oofagija]] * [[Avivor]] * [[Entomofagija]] * [[Ksilofagija]] * [[Mizocitoza]] * [[Mikrobivornost]] * [[Bakterivor]] * [[Saprofagija]] * [[Tanatofag]] * [[Mukofagija]] * [[Vermivor]] * [[Florivor]] * [[Hipokarnivor]] * [[Hiperkarnivor]] * [[Spongivor]] * [[Folivor]] * [[Ksenofagija]] * [[Graminivor]] * [[Pedofagija]] * [[Razlagač]] * [[Geofagija]] * [[Vršni predator]] * [[Ofiofagija]] * [[Nektarivor]] * [[Interakcije potrošača i resursa]] * [[Saprotrofna ishrana]] * [[Holozojska ishrana]] * [[Heterotrofna ishrana]] * [[Lepidofagija]] * [[Piscivor]] * [[Hematofagija]] * [[Mirmekofagija]] * [[Koraljivor]] * [[Gljiva mesožderka]] * [[Oligofagija]] * [[Fotoautotrof]] * [[Durofagija]] * [[Litoautotrof]] * [[Moluskivori]] * [[Placentofagija]] * [[Predacija jaja]] * [[Ljudožderna životinja]] * [[Odvikavanje od dojenja]] * [[Frugivori]] * [[Predacija sjemena]] * [[Melivorija]] * [[Planktivor]] * [[Nekrofagi]] * [[Autotrof]] * [[Hemolitoautotrof]] * [[Palinivor]] * [[Osteofagija]] * [[Plastivor]] * [[Fungivor]] * [[Radiosinteza (metabolizam)]] {{div col end}} == Videoigre i sl. == {{div col}} * ''[[Skateboard Park Tycoon]]'' * ''[[Plant Tycoon]]'' * ''[[Fish Tycoon]]'' * ''[[Feeding Frenzy 2]]'' * ''[[Feeding Frenzy]]'' * ''[[Big Kahuna Reef]]'' * ''[[Ricochet Lost Worlds]]'' * ''[[Virtual Villagers]]'' * ''[[Dino Island]]'' * ''[[Zoo Tycoon 2]]'' * ''[[Brother Bear (videoigra)]]'' * ''[[Tarzan (videoigra)]]'' * ''[[Atlantis Underwater Tycoon]]'' * ''[[School Tycoon]]'' * ''[[Diner Dash]]'' * ''[[Ratatouille (videoigra)]]'' * ''[[Madagascar (videoigra)]]'' * ''[[Age of Mythology]]'' * ''[[Tribal Trouble]]'' * ''[[ThinkTanks]]'' * ''[[Hugo: Bukkazoom!]]'' * ''[[Mall Tycoon]]'' * ''[[Bliss (fotografija)]]'' * ''[[Moon Tycoon]]'' * ''[[Deep Sea Tycoon]]'' * ''[[So Blonde]]'' * ''[[Ankh (videoigra)]]'' * ''[[Red Moon Desert]]'' * ''[[RimWorld]]'' * ''[[Spy Fox 2: "Some Assembly Required"]]'' * ''[[The Oregon Trail (1985)]]'' * ''[[Alien Hominid]]'' * ''[[Faunasphere]]'' * ''[[Platypus]]'' {{div col end}} == Kultura i historija == {{div col}} * Sažetak novela Dekamerona (uklopljeno u [[Dekameron]]) * [[Ezopove basne]] * [[Faust]] * [[Childe Harold's Pilgrimage]] * [[Nauka u renesansi]] * [[Visoki srednji vijek]] * [[Srednjovjekovno domaćinstvo]] * [[Demografija srednjeg vijeka]] * [[Kriza kasnog srednjeg vijeka]] * [[Renesansa 12. vijeka]] * [[Kasni srednji vijek]] * [[Srednjovjekovna književnost]] * ''[[Livre des Merveilles du Monde]]'' * [[Saski ratovi]] * [[Velika glad 1315–1317]] * [[Makedonska renesansa]] * [[Makedonska umjetnost (bizantska)]] * [[Pariški psaltir]] * [[Sedmi križarski rat]] * [[Peti križarski rat]] * [[Šesti križarski rat]] * [[Aleksandrijski križarski rat]] * [[Pastirski križarski rat (1251)]] * [[Pastirski križarski rat (1320)]] * [[Bosanski križarski rat]] * [[Prvi švedski križarski rat]] * [[Treći švedski križarski rat]] * [[Drugi švedski križarski rat]] * [[Norveški križarski rat]] * [[Vojni pohod na Baleare 1113–1115]] * [[Berberski križarski rat]] * [[Deveti križarski rat]] * [[Osmanska invazija Otranta]] * [[Varninski križarski rat]] * [[Križarski rat 1197]] * [[Vendski križarski rat]] * [[Mletački križarski rat]] * [[Sjeverni križarski ratovi]] * [[Savojski križarski rat]] * [[Sijenska škola]] * [[Bolonjska škola]] * [[Lukanska škola]] * [[Ferarska škola]] * [[Firentinska škola]] * [[Barunski križarski rat]] * [[Livonski križarski rat]] * [[Livonska rimovana hronika]] * [[Prvi novgorodski ljetopis]] * [[Hronika Henrika od Livonije]] * [[Trgovačka ruta od Varjaga do Grka]] * [[Despenserov križarski rat]] * [[Šansonijer]] * [[Pergaminho Sharrer]] * [[Cancioneiro da Vaticana]] * [[Cancioneiro da Biblioteca Nacional]] * ''[[Il Canzoniere]]'' * [[Düsseldorfska slikarska škola]] * [[Evropski dan sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima]] * [[Froissartove Hronike]] * [[Fridrihovski rokoko]] * [[Zapadno slikarstvo]] * [[Trgovačka ruta Volga]] * [[Grčki učenjaci u renesansi]] * [[Novo učenje]] * [[Popis renesansnih humanista]] * [[Renesansni humanizam]] * [[Dolce Stil Novo]] * [[Flamansko slikarstvo]] * [[Holandsko i flamansko renesansno slikarstvo]] * [[Renesansni latinski jezik]] * [[Renesansni humanizam u Sjevernoj Evropi]] * [[Lublinska renesansa]] * [[Španska renesansa]] * [[Engleska renesansa]] * [[Normanski i srednjovjekovni London]] * [[London u periodu Tudora]] * [[London u periodu Stuarta]] * [[London u 18. vijeku]] * [[Talijanska renesansa]] * [[Francuska renesansa]] * [[De humani corporis fabrica]] * [[Njemačka renesansa]] * [[Renesansa u Nizozemskim]] * [[Portugalska renesansa]] * [[Poljska renesansa]] * [[Belle Époque]] * [[Dekadentni pokret]] * [[Vesele devedesete]] * [[Mašinsko doba]] * [[Edisonada]] * [[Robinzonada]] * ''[[Le Temps]]'' * [[Miletska priča]] * [[Romantizam u nauci]] {{div col end}} == Jules Verne == {{div col}} * ''[[Un prêtre en 1839]]'' * ''[[Le Testament d'un excentrique]]'' * ''[[L'École des Robinsons]]'' * ''[[Un hivernage dans les glaces]]'' * ''[[Une ville flottante]]'' * ''[[Put oko svijeta za osamdeset dana]]'' * ''[[Un drame au Mexique]]'' * ''[[Un drame dans les airs]]'' * ''[[Voyages et Aventures du capitaine Hatteras]]'' * ''[[L'Étonnante Aventure de la Mission Barsac]]'' * ''[[Le Phare du bout du monde]]'' * ''[[L'Invasion de la mer]]'' * ''[[Maître Zacharius ou l'horloger qui avait perdu son âme, tradition genevoise]]'' * ''[[Les Confessions]]'' * ''[[Mathias Sandorf]]'' * ''[[De la Terre à la Lune]]'' * ''[[Autour de la Lune]]'' * ''[[Robur-le-Conquérant]]'' * ''[[Voyage à reculons en Angleterre et en Ecosse]]'' * ''[[Seconde patrie]]'' * ''[[Paris au XXe siècle]]'' * ''[[Michel Strogoff]]'' * ''[[L'Île mystérieuse]]'' * ''[[Face au drapeau]]'' * ''[[Le Pays des fourrures]]'' * ''[[Aventures de trois Russes et de trois Anglais dans l'Afrique australe]]'' * ''[[La Jangada - Huit Cents lieues sur l'Amazone]]'' * ''[[Le Rayon vert]]'' * ''[[Kéraban-le-têtu]]'' * ''[[L’Archipel en feu]]'' * ''[[Un Billet de loterie]]'' * ''[[Le Chemin de France]]'' * ''[[César Cascabel]]'' * ''[[Mistress Branican]]'' * ''[[Le Château des Carpathes]]'' * ''[[Claudius Bombarnac]]'' * ''[[Clovis Dardentor]]'' * ''[[Le Superbe Orénoque]]'' * ''[[Le Village aérien]]'' * ''[[Les Histoires de Jean-Marie Cabidoulin]]'' * ''[[Les Frères Kip]]'' * ''[[Bourses de voyage]]'' * ''[[Un drame en Livonie]]'' * ''[[Maître du monde]]'' * ''[[Martin Paz]]'' * ''[[Le Comte de Chanteleine]]'' * ''[[Les forceurs de blocus]]'' * ''[[Une ville idéale]]'' * ''[[Les Révoltés de la Bounty]]'' * ''[[Gil Braltar]]'' * ''[[L'Éternel Adam]]'' * ''[[L’Agence Thompson et Co]]'' * ''[[La Chasse au météore]]'' * ''[[Le Pilote du Danube]]'' * ''[[Les naufragés du "Jonathan"]]'' * ''[[Le Secret de Wilhelm Storitz]]'' * ''[[Le Docteur Ox]]'' * [[Verneova erupcija]] * [[Michel Verne]] * ''[[La maison à vapeur]]'' * ''[[Le Volcan d'or]]'' * ''[[Les Tribulations d'un Chinois en Chine]]'' * ''[[Les Indes noires]]'' * ''[[L'Étoile du sud]]'' * ''[[Nord contre Sud]]'' * ''[[Famille-sans-nom]]'' * ''[[Sans dessus dessous]]'' * ''[[Mirifiques Aventures de Maître Antifer]]'' * ''[[Le Sphinx des glaces]]'' * ''[[Frritt-Flacc]]'' * ''[[La Journée d’un journaliste américain en 2889]]'' * ''[[Le Chancellor: Journal du passager J.-R. Kazallon]]'' * ''[[Deux ans de vacances]]'' * ''[[Les Cinq cents millions de la Bégum]]'' * ''[[L'Île à hélice]]'' * ''[[Une fantaisie du docteur Ox]]'' * ''[[Hector Servadac]]'' * ''[[P'tit-Bonhomme]]'' * ''[[Voyage à travers l'impossible]]'' * ''[[Voyages extraordinaires]]'' * [[Kulturološki utjecaj Julesa Vernea]] {{div col end}} == Prethistorija == {{div col}} * ''[[Gojirasaurus]]'' * ''[[Coelophysis]]'' * ''[[Deinocheirus]]'' * ''[[Gallimimus]]'' * ''[[Ornithomimus]]'' * ''[[Staurikosaurus]]'' * ''[[Eoraptor]]'' * ''[[Dilophosaurus]]'' * ''[[Ceratosaurus]]'' * ''[[Abelisaurus]]'' * ''[[Carnotaurus]]'' * ''[[Piatnitzkysaurus]]'' * ''[[Oviraptor]]'' * [[Saurischia]] * [[Teropodi]] * ''[[Deinonychus]]'' * ''[[Spinosaurus]]'' * [[Fiziologija dinosaura]] * ''[[Scipionyx]]'' * ''[[Microraptor]]'' * [[Sauropodomorfi]] * ''[[Achillobator]]'' * ''[[Mahakala]]'' * [[Dromeosauridi]] * [[Oviraptoridi]] * [[Tireofori]] * ''[[Pisanosaurus]]'' * [[Dilofosauridi]] * [[Ceratosauri]] * [[Ankilosauri]] * [[Hadrosauridi]] * [[Celurosauri]] * ''[[Edmontosaurus]]'' * ''[[Eustreptospondylus]]'' * ''[[Shuvuuia]]'' * ''[[Dromaeosaurus]]'' * [[Kompsognatidi]] * [[Ornitopodi]] * ''[[Ouranosaurus]]'' * [[Celofisoidi]] * [[Alosauroidi]] * [[Abelisauridi]] * [[Terizinosauri]] * ''[[Dilong]]'' * ''[[Troodon]]'' * ''[[Compsognathus]]'' * ''[[Pelecanimimus]]'' * ''[[Unenlagia]]'' * ''[[Ornitholestes]]'' * ''[[Therizinosaurus]]'' * ''[[Caudipteryx]]'' * ''[[Bambiraptor]]'' * ''[[Alvarezsaurus]]'' * [[Ornitomimosauri]] * [[Deinonihosauri]] * ''[[Hesperornis]]'' * ''[[Avimimus]]'' * ''[[Mei]]'' * [[Spinosauridi]] * ''[[Velociraptor]]'' * [[Alvarezsauridi]] * [[Maniraptoriformi]] * [[Hererasauridi]] * ''[[Sinornithosaurus]]'' * [[Celuridi]] * [[Dromeosaurini]] * [[Trudontidi]] * ''[[Dryosaurus]]'' * ''[[Heterodontosaurus]]'' * [[Iguanodonti]] * ''[[Camptosaurus]]'' * ''[[Corythosaurus]]'' * ''[[Hypsilophodon]]'' * ''[[Othnielosaurus]]'' * ''[[Tenontosaurus]]'' * ''[[Orodromeus]]'' * [[Pterosauri]] * [[Pahicefalosauri]] * ''[[Pachycephalosaurus]]'' * ''[[Dracorex]]'' * ''[[Stegoceras]]'' * ''[[Prenocephale]]'' * ''[[Maiasaura]]'' * ''[[Homalocephale]]'' * ''[[Edmontonia]]'' * ''[[Polacanthus]]'' * ''[[Sauropelta]]'' * [[Nodosauridi]] * ''[[Nodosaurus]]'' * ''[[Minmi]]'' * [[Ankilosauridi]] * ''[[Antarctopelta]]'' * ''[[Mymoorapelta]]'' * ''[[Gastonia]]'' * ''[[Minotaurasaurus]]'' * ''[[Ankylosaurus]]'' * ''[[Dyoplosaurus]]'' * ''[[Euoplocephalus]]'' * ''[[Scelidosaurus]]'' * [[Stegosauri]] * [[Ceratopsi]] * ''[[Parksosaurus]]'' * ''[[Huayangosaurus]]'' * ''[[Hesperosaurus]]'' * ''[[Wuerhosaurus]]'' * ''[[Tuojiangosaurus]]'' * ''[[Kentrosaurus]]'' * ''[[Tsintaosaurus]]'' * ''[[Olorotitan]]'' * ''[[Shantungosaurus]]'' * ''[[Hypacrosaurus]]'' * ''[[Gryposaurus]]'' * ''[[Prosaurolophus]]'' * ''[[Saurolophus]]'' * ''[[Postosuchus]]'' * ''[[Doedicurus]]'' * ''[[Dinofelis]]'' * ''[[Megaloceros]]'' * ''[[Megatherium]]'' * ''[[Hyaenodon]]'' * ''[[Deinotherium]]'' * ''[[Archaeotherium]]'' * ''[[Chalicotherium]]'' * ''[[Scutellosaurus]]'' * ''[[Othnielia]]'' * ''[[Micropachycephalosaurus]]'' * ''[[Titanoceratops]]'' * [[Anurognatidi]] * [[Dimorfodontidi]] * [[Ramforinkidi]] * [[Aždarkidi]] * [[Ornitokajridi]] * [[Pteranodontidi]] * [[Tapežaridi]] * ''[[Moeritherium]]'' * ''[[Eudimorphodon]]'' * ''[[Sordes]]'' * ''[[Tapejara]]'' * ''[[Sharovipteryx]]'' * ''[[Propalaeotherium]]'' * ''[[Ambulocetus]]'' * ''[[Pakicetus]]'' * ''[[Anurognathus]]'' * ''[[Dorudon]]'' * ''[[Rodhocetus]]'' * [[Ambulocetidi]] * [[Remingtonocetidi]] * [[Bazilosauridi]] * ''[[Jeholopterus]]'' * ''[[Dimorphodon]]'' * [[Dinocefali]] * [[Terapsidi]] * [[Anteosauri]] * [[Biarmosuki]] * [[Gorgonopsi]] * [[Tetanure]] * ''[[Monolophosaurus]]'' * [[Arheoceti]] * ''[[Dorygnathus]]'' * ''[[Buitreraptor]]'' * [[Protocetidi]] * ''[[Kutchicetus]]'' * ''[[Remingtonocetus]]'' * ''[[Hatzegopteryx]]'' * [[Pakicetidi]] * ''[[Quetzalcoatlus]]'' * ''[[Ornithocheirus]]'' * ''[[Tropeognathus]]'' * ''[[Macrauchenia]]'' * ''[[Pteranodon]]'' * ''[[Maiacetus]]'' * ''[[Protocetus]]'' * ''[[Paraceratherium]]'' * ''[[Anhanguera]]'' * ''[[Tupuxuara]]'' * ''[[Nyctosaurus]]'' * ''[[Homo gautengensis]]'' * ''[[Ardipithecus]]'' * ''[[Paranthropus]]'' * ''[[Homo heidelbergensis]]'' * ''[[Homo floresiensis]]'' * ''[[Australopithecus]]'' * ''[[Australopithecus bahrelghazali]]'' * ''[[Australopithecus garhi]]'' * ''[[Australopithecus anamensis]]'' * ''[[Paranthropus aethiopicus]]'' * ''[[Paranthropus robustus]]'' * ''[[Paranthropus boisei]]'' * [[Rane ljudske migracije]] * [[Ichthyostegalia]] * [[Paleoantropologija]] * ''[[Pterodactylus]]'' * [[Hipoteza o multiregionalnom porijeklu modernog čovjeka]] * ''[[Cearadactylus]]'' * ''[[Geosternbergia]]'' * [[Pterodaktiloidi]] * [[Ramforinkoidi]] * ''[[Pterodaustro]]'' * ''[[Arambourgiania]]'' * ''[[Campylognathoides]]'' * ''[[Pterorhynchus]]'' * ''[[Coloborhynchus]]'' * ''[[Istiodactylus]]'' * ''[[Ludodactylus]]'' * ''[[Preondactylus]]'' * ''[[Peteinosaurus]]'' * ''[[Angustinaripterus]]'' * ''[[Bellubrunnus]]'' * ''[[Sericipterus]]'' * ''[[Scaphognathus]]'' * [[Popis rodova pterosaura]] * ''[[Aerotitan]]'' * ''[[Amblydectes]]'' * ''[[Aerodactylus]]'' * [[Popis rodova dinosaura]] * ''[[Bakonydraco]]'' * ''[[Ctenochasma]]'' * ''[[Cycnorhamphus]]'' * ''[[Dsungaripterus]]'' * ''[[Feilongus]]'' * ''[[Germanodactylus]]'' * ''[[Gnathosaurus]]'' * ''[[Zhejiangopterus]]'' * ''[[Tupandactylus]]'' * ''[[Thalassodromeus]]'' * ''[[Rhamphorhynchus]]'' * ''[[Sinopterus]]'' * ''[[Ningchengopterus]]'' * [[Klasifikacija dinosaura]] * ''[[Nemicolopterus]]'' * ''[[Liaoningopterus]]'' * ''[[Lonchodectes]]'' * ''[[Nurhachius]]'' * ''[[Noripterus]]'' * ''[[Haopterus]]'' * [[Filogenija pterosaura]] * [[Alosauridi]] * [[Terizinosauridi]] * [[Plateosauridi]] * [[Ceratosauridi]] * [[Abelisauri]] * ''[[Homo naledi]]'' * [[Efekat recentnosti]] * [[Signor-Lippsov efekat]] * [[Jaz sauropoda]] {{div col end}} agkguqv2iwqew9oaohh719i42suxzlo FK Dinamo Kijev 0 115266 42681169 42656802 2026-08-25T20:09:03Z Inokosni organ 160059 42681169 wikitext text/x-wiki {{Ažuriranje}} {{Sređivanje}} {{Nogometni klub | ime kluba = Dinamo Kijev | slika = [[File:FC Dynamo Kyiv logo.svg|220px]] | puno ime = ФК Динамо Київ <br /> FK Dinamo Kyiv | nadimak = | godina osnivanja = [[1927]]. | igralište = [[NSK Olimpijskij]] | kapacitet stadiona = 70.050 | direktor = {{ZD|UKR}} [[Igor Surkis]] | trener = {{ZD|UKR}} [[Igor Kostjuk]] | liga = [[Premier-Liha]] | sezona = 2019/20. | plasman = 2. | pattern_la1 = _dynamo1920h | pattern_b1 = _dynamo1920h | pattern_ra1 = _dynamo1920h | pattern_sh1 = | pattern_so1 = _dynamo1920h | leftarm1 = ffffff | body1 = ffffff | rightarm1 = ffffff | shorts1 = ffffff | socks1 = ffffff | pattern_la2 = _dynamo1920a | pattern_b2 = _dynamo1920a | pattern_ra2 = _dynamo1920a | pattern_sh2 = | pattern_so2 = _dynamo1920a | leftarm2 = 0000ff | body2 = 0000ff | rightarm2 = 0000ff | shorts2 = 0000ff | socks2 = 0000ff }} '''Dinamo Kijev''' (ukr. ''ФК Динамо Київ'' ruski: ''Динамо Киев'') [[Ukrajina|ukrajinski]] je profesionalni [[fudbal|nogometni]] klub iz glavnog grada, [[Kijev]]a. Igraju na stadionu [[stadion Dinamo imeni Valeria Lobanovskogo|Dinamo imeni Valeria Lobanovskogo]]. <!-- [[Datoteka:Dinamo kijev.png|thumb|180px|Dynamo Kyiv]] copyright! --> == Historija == Klub je osnovan [[1927]]. godine kao amaterski klub, dio poznatog sovjetskog sportskog društva ''Dinamo''. Za vrijeme starog [[Sovjetski Savez|SSSR]]-a klub je bio veliki rival sa onima iz [[Moskva|Moskve]]. Zbog uspiješnih rezultata u međusobnim susretima sa Moskovljanima postao je dio ukrajinskog nacionalnog ponosa i najpopularniji klub države. Klub je čak, iako neslužbeno, prozvan ukrajinskom nacionalnom momčadi i zadobio je veliku pozornost izvan bivšeg Sovjetskog Saveza. Po raspadu SSSR-a klub je prerastao u najjaču momčad [[Ukrajinska Premier liga|ukrajinske lige]]. Dominirali su ligom dok [[Rinat Ahmetov|Ahmetov]] nije preuzeo [[Šahtar Donjeck|Šahtar]] iz [[Donjeck]]a. [[2002]]. i [[2005]]. završili su kao drugi u ligi. <br /> Od [[1993]]. vlasnik kluba je [[Hrihorij Surkis]], bogati i nadasve moćni ukrajinski biznismen. Jedan je od najmoćnijih ljudi istočne Europe, sa velikim interesima u [[nafta|naftnoj]] kompaniji, te navodno i kriminalu. Ukrajinska vlada bila je optužena za postavljanje preniske cijene za kupnju kluba što je trebalo biti namješteno Surkisu. Vlasnik kluba u dobrim je odnosima sa bivšim predsjednikom [[Leonid Kučma|Leonidom Kučmom]], te su i igrači kluba, kao legendarni [[Andrij Ševčenko]], korišteni za pridobivanje glasova prilikom izbora. Klub je dosad nastupao na svim prvenstvima SSSR-a i Ukrajine, te i jedno i drugo natjecanje osvojio više puta nego ostale momčadi. 70-ih i 80-ih godina 20. stoljeća reprezentacija SSSR-a bila je sastavljena većinom od igrača Dinama. [[1975]]. osvojili su [[Kup pobjednika kupova]] i [[europski superkup]] ( porazivši veliki [[FC Bayern München|Bayern München]] ). [[1986]]. opet su osvojili Kup pobjednika kupova. [[1999]]. nastupili su u polufinalu Lige prvaka gdje ih je odveo već sad legendarni Ševčenko. == Podmičivanje suca == [[1995]]. nakon što je klub pobijedio [[danska|danski]] [[AaB Aalborg]], te ušao u [[UEFA Liga prvaka|Ligu prvaka]] igrao je prvu utakmicu sa [[Panathinaikos]]om. Nakon utakmice je [[španija|španjolski]] sudac [[Antonio López Nieto]] tvrdio da su mu prije utakmice čelnici kijevskog kluba nudili novac i 2 krznena kaputa za pristrano suđenje. Klub je odmah izbačen, a Aalborg je došao na njegovo mjesto. Čelnici kluba tvrdili su da je sam sudac htio kupiti te kapute, no nije ih mogao platiti. == Protiv vojske == U povijesti kluba pamti se i streljanje momčadi kluba u [[leto|ljeto]] [[1942]]. zbog pobijede nad All-Star timom [[nemačka|njemačke]] vojske. [http://www.ukrainiansoccer.net/html/dynamo_kyiv_-_death_match.html] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20071106121036/http://www.ukrainiansoccer.net/html/dynamo_kyiv_-_death_match.html |date=2007-11-06 }} Nakon što su [[nacionalsocijalizam|nacisti]] okupirali Ukrajinu, momčad Dinama zaposlila se u gradskoj pekari, te su počeli rekreativno igrati nogomet gdje god se moglo. Jednom ih je tako primjetila i njemačka vojska, te su ih pozvali na utakmicu u kojoj su igrači trebali nastupiti pod imenom ''Start''. U toj momčadi nastuplao je 8 igrača Dinama ( [[Nikolaj Trusević]], [[Mihajil Putistin]], [[Ivan Kuzmenko]], [[Makar Gončarenko]], [[Fedor Tjučev]], [[Mihajil Sviridovskij]], [[Nikolaj Korotkih]] i [[Aleksij Klimenko]] ), te 3 igrača Kijevske ''Lokomotive'' ( [[Vladimir Balakin]], [[Vasilij Sukharev]] i [[Mihajil Melnik]] ). Tokom ljetnih mjeseci te 1942. godine, ''Start'' je igrao utakmice sa njemačkim i savezničkim vojnicima. [[12. 7.|12. srpnja]] porazili su nijemce prvi put. 5 dana kasnije sa 6:0 su dobili još jaču njemačku momčad. [[19. 7.|19. srpnja]] su pobijedili [[mađarska|mađarski]] ''MSG Wal'' sa 5:1. [[26. 7.|26. srpnja]] igrao se revanš, no, i ovaj put je Start dobio (3:2). Činilo se da momčad slabi pa su [[6. 8.|6. kolovoza]] Nijemci poslali svoju nepobijedivu ''Flakelf'' momčad. Novine, iako su naširoko najavljivale ovu veliku utakmicu, nisu pisali o porazu njemačkog tima sa 1:5. 3 dana kasnije opet igraju i opet sa istim pobjednikom. Nakon pobjede nad ''Rukhom'' [[16. 8.|16. kolovoza]] igrači su uhićeni, mučeni, i zatvoreni u obližnjem kampu u Siretzu. Nikolaj Korotkih je umro pri tom mučenju. [[Februar|Veljače]] [[1943]]. pri napadu [[partizan (gerilac)|partizana]] trojica igrač su ubijena. Pobjeći su uspijeli Gončarenko, Sviridovskij i Tjučev, te su se kasnije spasili. == Stadion == Dynamo svoje utakmice igra na Lobanovsy Dynamo Stadium, dok one koje privlače veći broj gledatelja budu održane u ''Republican Stadiumu'' kao dijelu državnog olimpijskog kompleksa u Kijevu. Također postoji moderan trening centar u predgrađu glavnog grada Koncha-Zaspa. <br /> U sklopu kluba je ( također u Kijevu ) omladinska škola i juniorske momčadi [[Dynamo-2 Kijev]], te [[Dynamo-3 Kijev]]. == Trofeji == * [[Kup pobjednika kupova]]: 1975., 1986. * [[Europski superkup]]: 1975. * [[Ukrajinska Premier liga]] (15): 1993., 1994., 1995., 1996., 1997., 1998., 1999., 2000., 2001., 2003., 2004., 2007., 2009., 2015., 2016. * [[Ukrajinski kup]] (12): 1993., 1996., 1998., 1999., 2000., 2003., 2005., 2006., 2007., 2014., 2015,2020. * [[Ukrajinski superkup]] (8): 2004., 2006., 2007., 2009., 2011.,2016.,2018.,2019. * [[SSSR prvenstvo]] (13): 1961., 1966., 1967., 1968., 1971., 1974., 1975., 1977., 1980., 1981., 1985., 1986., 1990. * [[SSSR kup]] (9): 1954., 1964., 1966., 1974., 1978., 1982., 1985., 1987., 1990. * [[SSSR superkup]]: 1980., 1985., 1986. == Poznati igrači == * {{flagicon|UKR}} [[Andrij Ševčenko]] * {{flagicon|UKR}} [[Oleg Blohin]] * {{flagicon|UKR}} [[Igor Belanov]] * {{flagicon|UKR}} [[Oleg Protasov]] * {{flagicon|UKR}} [[Sergej Rebrov]] * {{flagicon|UKR}} [[Valerij Lobanovski]] * {{flagicon|UKR}} [[Aleksandar Šokovski]] * {{flagicon|UZB}} [[Maksim Šatskih]] * {{flagicon|BLR}} [[Valentin Bjalkevič]] * {{flagicon|GRU}} [[Kakhaber Kaladze]] * {{flagicon|UKR}} [[Aleksandar Alijev]] * {{flagicon|UKR}} [[Олег Анатолійович Гусєв|Oleg Husjev]] * {{flagicon|UKR}} [[Олег Романович Лужний|Oleg Lužnji]] * {{flagicon|BLR}} {{flagicon|UKR}} [[Арцём Уладзіміравіч Мілеўскі|Artem Milevskij]] * {{flagicon|UKR}} {{flagicon|RUS}} [[Андрій Антанасович Канчельскіс|Andrej Kančelskis]] * {{flagicon|GRU}} [[Georgi Demetradze]] * {{flagicon|RUM}} [[Florin Lucian Cernat|Florin Cernat]] * {{flagicon|RUS}} [[Олег Анатольевич Саленко|Oleg Salenko]] * {{flagicon|RUS}} [[Виктор Савельевич Онопко|Viktor Onopko]] * {{flagicon|RUS}} [[Александр Владимирович Филимонов|Aleksandr Filimonov]] * {{flagicon|SRB}} [[Miloš Ninković]] * {{flagicon|SRB}} [[Perica Ognjenović]] * {{flagicon|LAT}} [[Māris Verpakovskis]] * {{flagicon|RUS}} {{flagicon|UKR}} {{flagicon|FIN}} [[Рома́н Алексеевич Ерёменко|Roman Eremenko]] * {{flagicon|BRA}} [[Ebert William Amâncio|Betão]] * {{flagicon|BRA}} [[Kléber Giacomance de Souza Freitas|Kléber]] * {{flagicon|SRB}} [[Goran Gavrančić]] * {{flagicon|NGR}} [[Taye Ismaila Taïwo|Taye Taïwo]] * {{flagicon|BRA}} [[Diogo Augusto Pacheco da Fontoura|Diogo Rincón]] * {{flagicon|HRV}} [[Ognjen Vukojević]] * {{flagicon|UKR}} [[Андрій Миколайович Ярмоленко|Andrij Jarmolenko]] * {{flagicon|UKR}} [[Сергій Владиславович Федоров|Sergej Fedorov]] * {{flagicon|HRV}} [[Domagoj Vida]] * {{flagicon|FRA}} [[Benoît Trémoulinas]] * {{flagicon|UKR}} [[Тарас Володимирович Михалик|Taras Mihalik]] * {{flagicon|HRV}} [[Jerko Leko]] * {{flagicon|UKR}} [[Станiслав Олександрович Богуш|Stanislav Boguš]] * {{flagicon|MAR}} [[Badr El Kaddouri]] * {{flagicon|BRA}} [[Carlos Rodrigues Corrêa|Corrêa]] * {{flagicon|HRV}} [[Goran Sablić]] * {{flagicon|RUM}} [[Tiberiu Ghioane]] * {{flagicon|GVI}} [[Ismaël Bangoura]] * {{flagicon|SRB}} [[Marjan Marković]] * {{flagicon|UKR}} [[Руслан Петрович Ротань|Ruslan Rotan]] * {{flagicon|BRA}} [[Gérson Alencar de Lima Júnior|Gérson Magrão]] * {{flagicon|MAK}} [[Goran Popov]] * {{flagicon|RUS}} {{flagicon|AZE}} [[Ramiz Mamedov]] * {{flagicon|COD}} [[Dieumerci Mbokani]] * {{flagicon|NGR}} [[Ayila Yussuf Atanda|Ayila Yussuf]] * {{flagicon|HRV}} [[Tomislav Bušić]] * {{flagicon|UKR}} [[Дени́с Ві́кторович Га́рмаш|Denis Garmaš]] * {{flagicon|UKR}} [[Сергій Олександрович Сидорчук|Sergej Sidorčuk]] * {{flagicon|UKR}} [[Артем Анатолійович Кравець|Artem Kravec]] * {{flagicon|PAR}} [[Derlis Alberto González Galeano|Derlis González]] * {{flagicon|BUG}} [[Георги Пеев|Georgi Peev]] * {{flagicon|BRA}} [[Aluísio Chaves Ribeiro Moraes Júnior|Júnior Moraes]] * {{flagicon|HRV}} [[Josip Pivarić]] * {{flagicon|BJE}} [[Сяргей Аляксандравіч Карніленка|Sergei Kornilenko]] * {{flagicon|BRA}} [[Raffael Caetano de Araújo|Raffael]] == Poznati treneri == * {{ZD|UKR}} [[Valerij Lobanovski]] * {{ZD|RUS}} [[Вале́рий Гео́ргиевич Газза́ев|Valeri Gazajev]] (Valeri Gazaev) * {{ZD|RUS}} [[Юрий Павлович Сёмин|Jurij Semin]] (Juri Semin) {{Commonscat|FC Dynamo Kyiv}} [[Kategorija:Fudbalski klubovi u Ukrajini|Dinamo Kijev]] 1orbzjmc1qbvhjtgy9publ62t6jwx7p NGC 1970 0 142156 42681191 42392935 2026-08-25T22:42:43Z CommonsDelinker 806 Uklanjam datoteku [[c:File:NGC_1970_DSS.jpg|NGC_1970_DSS.jpg]]; na Ostavi ju je izbrisao račun [[c:User:Pi.1415926535|Pi.1415926535]]; razlog: per [[:c:Commons:Deletion requests/File:NGC 1970 DSS.jpg|]]. 42681191 wikitext text/x-wiki {{Objekt dubokog svemira | sirina = 300px | name = {{PAGENAME}} | type = emisijska maglica s otvorenim skupom | image = | slika_opis = | discoverer = [[John Herschel]] | discovery_date = [[31. 1.|31. siječnja]] [[1835]]. | discovery_place = | designations = | category = | epoch = J2000.0 | constellation = Zlatna riba | ra = {{RA|5|26|52,7}} | dec = {{DEC|-68|50|12}} | dist_ly = | dist_pc = | appmag_v = | sb = | size_v = | PA = | class = | dreyer = | names = ESO 56-SC127 | catalog = NGC | catalog number = 1970 | position_ref = <ref name="HCNGC">{{HCNGC}}</ref> | appearance_ref = <ref name="HCNGC" /> | names_ref = <ref name="HCNGC" /> }} '''NGC 1970''' je [[emisijska maglica s otvorenim skupom]] u [[sazviježđe|zviježđu]] [[Zlatna riba (zviježđe)|Zlatnoj ribi]]. == Reference == {{reflist}} == Vanjske veze == * {{seds|1970}} {{Navigacija NGC|1970}} {{Mrva-astro}} [[Kategorija:NGC katalog|1970]] 9v6c5bel13kyrz38vvttxa4hqfq3u2j Vlatko Vuković 0 153474 42681105 42613857 2026-08-25T12:19:24Z Chulumia 93643 42681105 wikitext text/x-wiki {{Vladar | ime = Vlatko Vuković Kosača | slika = Грб Вуковића.png | opis_slike = Grb Vlatka Vukovića Kosače | datum_rođenja = | mesto_rođenja = [[Bileća]] | država_rođenja = [[Humska zemlja]] | datum_smrti = [[1392]]. | mesto_smrti = | država_smrti = [[Kraljevina Bosna]] | sahranjen = [[Nekropola stećaka Boljuni]] | funkcija = gospodar [[Zahumlje|Huma]], vojskovođa kraljeve vojske | vladavina = 1359–1392 | prethodnik = [[Vuk Hranić Kosača]] | naslednik = [[Sandalj Hranić]] | dinastija = [[Kosače]] | otac = [[Vuk Hranić Kosača]] | majka = | supružnik = | deca = }} '''Vlatko Vuković Kosača''' (oko 1320 - 1392.) bio je jedan od najmoćnijih velikaša [[Kraljevina Bosna|Kraljevine Bosne]], gospodar [[Humska zemlja|Huma]] i veliki vojvoda iz humske plemićke porodice [[Kosače]]. Kao najpouzdaniji vojskovođa kralja [[Tvrtko I Kotromanić|Stefana Tvrtka I Kotromanića]], predvodio je humsku vojsku u pobjedonosnoj [[Bitka kod Bileće|bitki kod Bileće]] (1388) i u [[Kosovska bitka|Kosovskom boju]] (1389).<ref name="Ćоrоvić1">Ćorović, Vladimir (1997). ''Istorija srpskog naroda''. Banja Luka: Glas srpski.</ref> [[Datoteka:Zastava velikog vojvodstva - hercestva Kosaca.svg|mini|desno|230px|Zastava Huma sa grba porodice Kosača.]] == Porijeklo i uspon == Vlatko Vuković je bio sin vojvode Vuka, čiji su se posjedi nalazili u gornjem Podrinju, oko grada Sokola iznad Šćepan Polja, što se smatra matičnom oblašću loze Kosača. Imao je mlađeg brata Hranu Vukovića.<ref name="Mišić1">Mišić, Siniša (1996). ''Humska zemlja u srednjem veku''. Beograd: DKG.</ref> U istorijskim izvorima Vlatko se prvi put pouzdano javlja 1378. godine sa titulom vojvode Huma, kao svjedok u povelji kralja Tvrtka I izdate [[Dubrovačka republika|Dubrovniku]]. Titula „humskog vojvode” svjedoči o njegovom visokom ugledu i političkom uticaju na kraljevskom dvoru od samih početaka Tvrtkove kraljevske vlasti.<ref name="Tošić1">Tošić, Đuro (1998). ''Trg Drijeva u srednjem vijeku''. Sarajevo: Veselin Masleša.</ref> Tokom naredne decenije djelovao je kao vodeći vojni i diplomatski predstavnik bosanskog kralja. Godine 1382. pregovarao je s Dubrovčanima povodom podizanja grada Svetog Stefana (današnji [[Herceg Novi]]) u [[Boka kotorska|Boki Kotorskoj]] i rješavanja pitanja monopola nad trgovinom solju.<ref>Živković, Tibor (2002). ''O južnim Slovenima u srednjem veku''. Beograd: Istorijski institut.</ref> == Bitka kod Bileće (1388) == Prodiranje osmanskih pljačkaških odreda (akinđija) u unutrašnjost Balkanskog poluotoka zahvatilo je i granice Kraljevine Bosne tokom 1380-ih godina. Krajem avgusta 1388. godine, velika osmanska vojska pod komandom vojskovođe Lala Šahina prodrla je u Humsku zemlju. Kralj Tvrtko I je odbranu države povjerio vojvodi Vlatku Vukoviću.<ref name="Ćоrоvić2">Ćorović, Vladimir (1997). ''Istorija srpskog naroda''. Banja Luka: Glas srpski (Poglavlje: Bosna kao kraljevina).</ref> Vlatko se, zajedno s lokalnim humskim odredima kneza Radiča Sankovića, suprotstavio Turcima [[27. august]]a 1388. godine kod [[Bileća|Bileće]]. U žestokom okršaju humska vojska je teško porazila i potpuno razbila osmanske snage, dok se sam Lala Šahin spasio bjekstvom s malim brojem vojnika. Ova pobjeda je privremeno zaustavila turske prodore na prostor zapadnog Balkana, a Vlatku donijela slavu vrhunskog vojskovođe. Kao nagradu, Vlatko je kasnije dobio i položaj vojnog i upravnog namjesnika u [[Dalmacija|Dalmaciji]], gdje je zastupao kraljeve interese u pregovorima sa dalmatinskim gradovima (Splitom, Trogirom i Šibenikom) prilikom Tvrtkovog širenja vlasti na Jadran.<ref name="Orbin1">Orbin, Mavro (1968). ''Kraljevstvo Slovena''. Beograd: Srpska književna zadruga.</ref> == Kosovska bitka (1389) == Kada je knez [[Lazar Hrebeljanović]] počeo okupljati saveznike za odbranu od glavnine osmanske vojske koju je predvodio sultan [[Murat I]], kralj Tvrtko I je, kao jedini nosilac titule kralja (rex), poslao jak vojni kontingent na Kosovo. Na čelu ove vojske nalazio se upravo veliki vojvoda Vlatko Vuković. Pojedini izvori bilježe da su Dubrovčani tom prilikom darovali Vlatku jedan od prvih topova korištenih u regiji.<ref>Ivić, Aleksa (1929). ''Istorija Srba u Vojvodini''. Novi Sad: Matica srpska.</ref> Na Vidovdan, [[15. juni|15. juna]] (po starom kalendaru) 1389. godine, u [[Kosovska bitka|Kosovskom boju]], Vlatko Vuković je sa svojim odredima držao '''lijevo krilo''' kršćanskog odbrambenog poretka, u kojem je bio i slavni junak [[Miloš Obilić]]. Nasuprot njemu stajali su odredi koje je vodio sultanov mlađi sin [[Bajazit I]]. Desno krilo vodio je [[Vuk Branković]], dok je centrom komandovao knez Lazar.<ref name="Ćоrоvić3">Ćorović, Vladimir (1997). ''Istorija srpskog naroda''. Banja Luka: Glas srpski (Poglavlje: Boj na Kosovu).</ref> Prema historijskim izvorima, Vlatkovo lijevo krilo je tokom bitke postiglo veliki uspjeh i pretrpjelo znatno manje gubitke u poređenju sa centrom vojske u kojem je zarobljen i pogubljen knez Lazar. Nakon pogibije sultana Murata I i povlačenja Bajazita prema Jedrenu, Vlatko se sa svojom vojskom povukao s Kosova polja i vratio u Hum. Odmah je uputio izvještaj kralju Tvrtku da je ostvarena velika pobjeda nad Turcima. Na osnovu tih informacija, Tvrtko je slao pisma evropskim kršćanskim zemljama (uključujući Firencu i Trogir), slaveći trijumf nad Osmanlijama.<ref name="Orbin1" /> == Posljednje godine i naslijeđe == Nakon smrti kralja Tvrtka I (mart 1391), Vlatko Vuković je ostao aktivan u unutrašnjoj politici Kraqevine Bosne za vrijeme vladavine novog kralja [[Stefan Dabiša|Stefana Dabiše]]. U ovom periodu Vlatko je znatno proširio teritoriju Huma. Koristeći slabljenje centralne vlasti, zauzeo je južni dio oblasti [[Konavli]] i preuzeo dio unosne carine u Ledenicama, čime je Hum izbio na samu granicu s Dubrovnikom.<ref name="Mišić1" /> Vlatko Vuković je preminuo sredinom 1392. godine. Budući da nije imao muških potomaka, njegovu proširenu Humsku zemlju i titulu velikog vojvode naslijedio je njegov sinovac [[Sandalj Hranić Kosača]], sin njegovog brata Hrane. Sandalj će kasnije postati jedan od najmoćnijih velikaša Kraljevine Bosne, nastavljajući uspon dinastije Kosača.<ref name="Tošić1" /> [[Datoteka:Boljuni 4 , Stolac, Bosnia and Herzegovina.jpg|mini|desno|230px|Krstača sa natpisom na nekropoli Boljuni, koja se tradicionalno smatra grobnim mjestom Vlatka Vukovića.]] == Grobno mjesto == Prema dugotrajnoj narodnoj tradiciji i naučnim pretpostavkama, vojvoda Vlatko Vuković je sahranjen na poznatoj nekropoli stećaka u selu [[Boljuni|Boljuni]], nedaleko od [[Stolac|Stoca]] u [[Hercegovina|Hercegovini]]. Na toj lokaciji nalazi se veliki stećak u obliku krstače sa uklesanim natpisom na [[Bosančica|ćirilici]] (humčici): : ''„A se leži dobri junak i čoek Vlatko Vuković. Piše Semorad.”''<ref>Vego, Marko (1964). ''Zbornik srednjovjekovnih natpisa Bosne i Hercegovine II''. Sarajevo: Zemaljski muzej.</ref> == Reference == {{reflist}} == Literatura == * {{Cite book | ref=harv | author=Ćorović, Vladimir | title=Istorija srpskog naroda | year=1997 | publisher=Glas srpski | location=Banja Luka}} * {{Cite book | ref=harv | author=Orbin, Mavro | title=Kraljevstvo Slovena | year=1968 | publisher=Srpska književna zadruga | location=Beograd}} * {{Cite book | ref=harv | author=Mišić, Siniša | title=Humska zemlja u srednjem veku | year=1996 | publisher=DKG | location=Beograd}} * {{Cite book | ref=harv | author=Tošić, Đuro | title=Trg Drijeva u srednjem vijeku | year=1998 | publisher=Veselin Masleša | location=Sarajevo}} == Vanjske veze == * [https://srpskaenciklopedija.rs Srpska enciklopedija — Vlatko Vuković] [[Kategorija:Kosače]] [[Kategorija:Hercegovina]] [[Kategorija:Umrli 1392.]] b77t8ar0x8xkyvyz0iq1k10qdxnplmp Saradnja četnika s Nedićevom vladom 0 176884 42681107 42680963 2026-08-25T13:05:35Z ~2026-40631-75 376487 42681107 wikitext text/x-wiki {{Sređivanje|razlog=Preterana upotreba citata}} [[Datoteka:DragoljubMihailovic8e09281v.jpg|thumb|175px|Pukovnik [[Dragoljub Mihailović]]]] '''Kolaboracija četnika s Nedićevom vladom''' predstavlja jedan vid [[Saradnja četnika sa snagama Osovine u Drugom svetskom ratu|kolaboracije četnika sa snagama Osovine u Drugom svetskom ratu]]. Osnovni cilj saradnje [[Dragoljub Mihailović|Mihailovićevih]] četnika sa kvislinškom Nedićevom vladom bila je borba protiv [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije]]. U prvoj godini okupacije, saradnja jedinica pod komandom Draže Mihailovića sa Nedićevom vladom se prvenstveno odvijala kroz [[Legalizovani četnici|legalizaciju četničkih odreda]]. Procesom legalizacije su mnogi četnici (oko dvije trećine pripadnika Mihailovićevih snaga u Srbiji 1941. godine<ref>[http://www.yuhistorija.com/serbian/drugi_sr_txt01c4.html Milan Radanović: Kolaboracija JVuO sa nemačkim okupatorom u Srbiji 1941-1944.]</ref>) službeno postali oružana formacija integrisana u okupacioni sistem. 17. januara 1942. godine, prema nemačkim podacima, 72 oficira i 7.963 četnička borca su bili pod komandom srpske žandarmerije. Legalizovani četnici su tada bili većinom Pećančevi, dok su oko 2000-3000 njih bili Mihailovićevi četnici.{{sfn|Tomasevich|1975|p=127.}} Već sredinom maja 1942. godine, dva četnička pomoćna korpusa su brojila 13.400 oficira, podoficira i vojnika.{{sfn|Tomasevich|1975|p=127.}} [[Jozo Tomasevich]], [[Sjedinjene Američke Države|američki]] istoričar [[Jugoslavija|jugoslovenskog]] porijekla, šire elaborira saradnju [[Vlada narodnog spasa Milana Nedića|Vlade narodnog spasa Milana Nedića]] i [[Jugoslovenska vojska u otadžbini|Jugoslovenske vojske u otadžbini]], tvrdeći da se ona odvijala u više faza. Tomasevich navodi da je saradnja dviju stranâ počela ujesen 1941. godine, te da je trajala sve do kraja okupacije Jugoslavije: {{izdvojeni citat|Svojevrsna suradnja između Nedićeve administracije i Mihailovićevih snaga koja je počela u jesen 1941. godine, trajala je do kraja njemačke okupacije. Prošla je kroz faze različitog intenziteta: isprva s Nedićem, zatim sa Mihailovićem u glavnoj ulozi. Također, treba napomenuti da su odnosi tijekom prve dvije godine okupacije, kad su Nedić i brojni ljudi u Srbiji mislili da će Njemačka dobiti rat, bili drugačiji od onoga što su postali tijekom druge polovice okupacije, kada je poraz Njemačke postao izvjesniji. Ali, glavni ciljevi dviju strana nikada se nisu promijenili. Zajednički cilj bio je boriti se protiv partizana i spriječiti njihovo pojavljivanje kao dominantne oružane skupine na kraju rata. I jedni i drugi su isto tako željeli svesti srpske gubitke na najmanju moguću mjeru, što se moglo učiniti samo sprječavanjem sabotaža i oružanog otpora njemačkim i bugarskim okupacijskim snagama, budući da su takvi činovi uvijek donosili krvave odmazde. Za četnike, dodatni motiv u suradnji s Nedićevom vladom je bilo stjecanje solidne baze u vojnom, upravnom i policijskom aparatu režima, tako da kada Nijemci i Bugari konačno odu, četnici mogu zauzeti državnu upravu i oružane snage prije partizana.{{sfn|Tomasevich|2001|pp=214.}}}} == Saradnja sa Aćimovićevom upravom 1941. == Predsednik [[Savet komesara|Saveta komesara]], prve kvislinške vlade u okupiranoj Srbiji, [[Milan Aćimović]], tokom okupacije najviše se eksponirao u saradnji sa pokretom pod komandom Draže Mihailovića, još od prvih meseci okupacije. Na osnovu jednog potonjeg dokumenta, odnosno Aćimovićeve izjave, može se naslutiti da je Aćimović doprineo da okupator ne izvrši planirane aktivnosti uperene protiv Mihailovića još u junu 1941: {{izdvojeni citat|Što se tiče moga stava prema nacionalnim ljudima u šumi, navešću jedan slučaj: odmah u početku okupacije, u toku meseca maja ili početkom juna, Nemci su bili organizovali jednu veću akciju da bi očistili naše šume od ostataka jugoslovenske vojske, kako su nam sami govorili. Tu se u prvom redu mislilo na Dražu i njegove ljude. Ja sam Nemcima isticao nekorisnost i čak štetnost te akcije, govoreći da će za vreme okupacije biti uvek ljudi koji će odlaziti u šumu i bolje je da tamo padnu pod uticaj jednog nacionalno trezvenog čoveka nego pod uticaj komunista. Nemci su te razloge primili i tako do te akcije nije došlo. Ja sam stajao na stanovištu da Dražin cilj mora da bude i naš cilj. Naš rad treba diskretno da koordinira, a nikako da se sukobljava. Između Draže, odnosno njegovih ljudi, i mene bio je stalni kontakt.<ref>[http://www.znaci.org/00001/155_3.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, I-II, Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221019154413/https://znaci.org/00001/155_3.pdf |date=2022-10-19 }}, str. II/209-210.</ref><ref>{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/9_4.htm |title=Ratko Martinović - OD RAVNE GORE DO VRHOVNOG ŠTABA |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>}} Aćimović tvrdi da je još prije formiranja Nedićeve vlade trebalo da dođe do sastanka između njega i Mihailovića u okolini Valjeva, ali da su partizani presjekli put. U izvještaju (bez datuma, moguće s početka 1944. godine<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_134.htm Izvod iz knjige poslatih telegrama Štaba Draže Mihailovica od 29. juna do 5. avgusta 1942. godine]</ref>) Mihailovićevih predstavnika o razgovoru sa Milanom Aćimovićem još se dodaje: {{izdvojeni citat|Reći ću vam da sam još u prvim danima okupacije, kada su došli ljudi sa Ravne gore kod mene, njima kazao: Pitajte Dražu da li on smatra ovaj naš posao nenacionalnim i nekorisnim po srpski narod, ako ga tako smatra, mi ćemo se odmah svi povući, jer ne želimo niti hoćemo da cepamo jedinstvo srpskog naroda. Kako su ta lica te moje reči prenela, ja ne znam, ali su mi doneli odgovor da treba ostati na poslu i raditi u korist naroda... Po mom mišljenju, u zemlji je trebalo voditi borbu protiv komunista. Što se tiče Draže, stajao sam na stanovištu da se borba protiv njega ne samo ne sme voditi nego se mora naći načina da se naš rad koordinira sa njegovim.<ref name="znaci.org">[https://znaci.org/00001/11_4.htm RAVNA GORA POSTAJE STOŽER VELIKOSRPSKE BURŽOAZIJE]</ref>}} === Uspostavljanje saradnje === Prvi kontakt pokreta pod rukovodstvom pukovnika Dragoljuba-Draže Mihailovića uspostavljen je krajem maja 1941. posredstvom rezervnog potporučnika Vladimira Lenca, vođe omladinske organizacije [[ZBOR|Jugoslovenskog narodnog pokreta Zbor]] [[Dimitrije Ljotić|Dimitrija Ljotića]] na [[Sveučilište u Zagrebu|Zagrebačkom sveučilištu]], koji se povlačio iz Bosne sa Mihailovićevom grupom, nakon Aprilskog rata, da bi se potom zajedno sa Mihailovićem stacionirao na [[Ravna Gora|Ravnoj gori]]. Prema tvrdnjama koje je 1949. objavio Ljotićev saradnik [[Boško Kostić]], potporučnik Lenac je dobio zadatak od pukovnika Mihailovića da uspostavi vezu sa Dimitrijem Ljotićem i da zatraži materijalnu pomoć za Mihailovićevu organizaciju. Ljotić je Lencu predložio da novac potraži od desetak imućnijih Beograđana, od kojih je prikupljena znatna suma novca. Lenac se više nije vraćao na Ravnu goru. Prema Kostićevom svedočenju, oko 10. juna 1941. u Beograd je dolazio i Mihailovićev izaslanik poručnik Slavko Pipan, sa sličnim zadatkom kao i Lenac. Pipan se takođe sastao sa Ljotićem i, prema Kostićevom svedočenju, "i Pipanu je data veća suma novca da ponese Draži". Slavko Pipan je posetio Beograd ponovo u drugoj polovini jula 1941. I ovog puta je usledio sastanak sa Ljotićem, na kom su bili prisutni Lenac, Kostić i Ratko Parežanin (koji je o ovom sastanku svedočio 1971). Ljotić je sugerisao Kostiću i Parežaninu da putuju na Ravnu goru kako bi se uspostavio tešnji kontakt sa Mihailovićem. Međutim, do ovog putovanja nije došlo zbog vesti da su ravnogorski četnici započeli saradnju sa partizanskim pokretom.<ref>{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/11_4.htm |title=Nikola Milovanović, Draža Mihailović, Beograd, 1991 |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref> [[Tanasije Dinić]], rezervni pukovnik [[Jugoslovenska vojska|Jugoslovenske vojske]] i zamenik Milana Aćimovića, komesara Ministarstva unutrašnjih poslova i predsednika Saveta komesara (Dinić je bio jedan od glavnih stubova kvislinškog aparata; od 1942. do 1943. je na mjestu ministra unutrašnjih poslova, potom ministar socijalne politike i narodnog zdravlja u Nedićevoj vladi), u izjavi koju je dao na saslušanju pred isljednim organima [[OZNA]]-e, 25. februara 1946, pored ostalog je govorio i o kontaktima Milana Aćimovića sa Dražom Mihailovićem, te o navodnom protivljenju toj saradnji od strane Milana Nedića: {{izdvojeni citat|Saradnja između Aćimovića i Draže Mihailovića bila je Nemcima poznata, te prema tome ja nisam imao potrebe da o toj saradnji obaveštavam [[Gestapo]]. Ja se sećam još iz 1941. g., kada su Nemci sklopili sporazum sa [[Kosta Pećanac|Kostom Pećancem]]. Tom prilikom sam naišao u Upravni štab gde sam zatekao Aćimovića, Krausa, Kisela i, mislim, Helma. Pili su šampanjac i Aćimović je tada rekao kako ćemo proslaviti uskoro sastanak sa Dražom. Još pre ovoga Aćimović je dobio od Nemaca 10 miliona dinara, radi pomaganja organizacije DM. Aćimović je u svakom pogledu favorizovao i podržavao organizaciju D. M.<ref name="znaci.org">[https://znaci.org/00001/11_4.htm RAVNA GORA POSTAJE STOŽER VELIKOSRPSKE BURŽOAZIJE]</ref><ref>[http://www.znaci.org/00001/154_5.pdf Milan Borković, n.d., Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221118094108/https://znaci.org/00001/154_5.pdf |date=2022-11-18 }}, str. I/375.</ref>}} Prema tvrdnjama pukovnika [[Jovan Trišić|Jovana Trišića]], vršioca dužnosti komandanta kvislinške žandarmerije od 24. juna 1941, s njegove je strane uspostavljen kontakt sa saradnicima Draže Mihailovića još 28. maja 1941. Veze između pukovnika Trišića i Mihailovića nastavljene su i kasnije tokom leta 1941, posredstvom jednog Trišićevog kurira. Ovi podaci publikovani su 1960.<ref>[http://www.znaci.org/00001/155_3.pdf Milan Borković, n.d., Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221019154413/https://znaci.org/00001/155_3.pdf |date=2022-10-19 }}, str. II/211, fus. 5.</ref> Pukovnik Trišić, s pozicije tadašnjeg zapovjednika žandarmerije, od prvih dana okupacije stupa u kontakt sa pukovnikom Mihailovićem i stavlja mu se u službu, a po sopstvenom svjedočenju u emigraciji: {{izdvojeni citat|Svi žandarmi su odmah prihvatili sve nacionalne odrede, kako pukovnika Draže Mihailovića, tako isto đenerala [[Ljubo Novaković|Ljube Novakovića]] i vojvode [[Kosta Pećanac|Koste Pećanca]]...<ref>Јован П. Тришић, О Милану Недићу, Виндзор, 1960, стр. 90–91.</ref><ref>Nebojša Stambolija, Srpska državna straža 1942-1944. Doktorska disertacija, Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu, 2020, str. 29–30.</ref>|Pukovnik [[Jovan Trišić]]}} Prema Trišićevim zapisima po okončanju rata, u ravnogorsku organizaciju ga je uključio major [[Radoslav Đurić]], i to sa zadatkom da pribavlja službene legitimacije i objave za putovanja, kao i da vrši obavještajnu djelatnost u korist četnikâ.<ref>Јован П. Тришић, „Први дани рата у Јужној Србији и прилажење покрету Драже Михаиловића“, у: Гласник српског историског-културног друштва „Његош“, 1962, свеска десет, стр. 86.</ref><ref>Rade Ristanović, Oblici otpora u okupiranom Beogradu (1941-1944). Doktorska disertacija, Filozofski fakultet Univerziteta u Novom Sadu, 2019, str. 479.</ref> O kontaktima koje je uspostavio sa Mihailovićem tokom maja i juna 1941. godine, pukovnik Trišić u svojoj knjizi “O Milanu Nediću” piše: {{izdvojeni citat|U Beograd sam stigao (iz Skoplja) 24. maja i svi žandarmi su upućeni u Komandu žandarmerije. Već 28. maja ja sam se lično sastao sa jednim Dražinim kurirom. Kurir je bila žena, koja je došla sa Ravne gore, noseći nekoliko pisama od Draže, a pored toga imala je i zadatak da uhvati vezu sa nekim đeneralima koji su bili u Beogradu kao i sa još nekim oficirima i viđenim ličnostima... Ja sam postavljen za v.d. komandanta žandarmerije u okupiranoj Srbiji, 24. juna 1941. ali sam od advokata Čede Arsenijevića ranije o tome bio obavešten, radi čega sam dva puta uputio na Ravnu goru moga kurira Milana Ivezića da o tome obavesti pukovnika Dražu i da mi Draža po tom pitanju daje svoje mišljenje. Draža se je s tim složio.<ref name="znaci.org">[https://znaci.org/00001/11_4.htm RAVNA GORA POSTAJE STOŽER VELIKOSRPSKE BURŽOAZIJE]</ref>}} Sredinom jula 1941, pukovnik Trišić i njegovi saradnici su se sastali sa poručnikom [[Neško Nedić|Neškom Nedićem]], jednim od organizatora ravnogorskog pokreta u valjevskom kraju. Specijalni izaslanik Komesarijata unutrašnjih dela poslao je 17. jula iz Valjeva izvještaj Milanu Aćimoviću u kom se prenose stavovi poručnika Nedića o partizanima, s jedne, kao i o okupatorskim i kvislinškim vlastima, s druge strane: {{izdvojeni citat|Poručnik Nedić bio je obučen u seljačko odelo, sa šubarom i izjavio je sledeće: <br /> 'Mi koji se nalazimo po šumama nemamo nikakve veze sa ovom terorističkom akcijom komunista. Oni su stupili sa nama u vezu i tražili da se pridruže nama. Mi smo ih odbili i prebacili im što vode ovakvu jednu akciju koja može Srbiji da nanese samo zlo.' Tom prilikom pukovnik Draža Mihailović rekao je delegatu komunističke grupe doktoru Jovanoviću Miodragu, da ako se desi još jedan akt sabotaže od njihove strane, da će ih oni progoniti i uništiti... Gospodin Nedić dalje navodi da oficiri i podoficiri i drugi koji se nalaze u šumi ne žele da čine ništa što bi moglo da izazove nemačke vlasti na reakciju. Pozdravljaju novu uredbu о ovogodišnjoj vršidbi žitarica, za koju kažu da je umesno doneta. Isto tako priznaju rad ministra, gospodina Aćimovića i poznato im je sa kakvim se on teškoćama bori, kao i da njegovom zaslugom nisu novopopisani aktivni oficiri otišli u logore. [...] Gospodin Nedić obećao je da će oni uticati na ona lica koja nisu komunisti, a koja se nalaze iz neobaveštenosti u njihovim grupama, da se vrate svojim kućama. Što se tiče vođa, ukoliko produže sa sabotažama oni će ih likvidirati. Oni dalje pozdravljaju akciju srpskih vlasti na uništenju ovih grupa, kao i svih onih koji se bave pljačkanjem i napadima na srpski živalj... Isto tako obećao je davanje podataka o mestu boravka komunističkih grupa žandarmima.<ref name="znaci.org">[https://znaci.org/00001/11_4.htm RAVNA GORA POSTAJE STOŽER VELIKOSRPSKE BURŽOAZIJE]</ref><ref>Jovan Marjanović, Ustanak i narodno-oslobodilački pokret u Srbiji 1941, Institut društvenih nauka, Beograd, 1963, str. 127-128.</ref>}} Pukovnik Trišić se u dva navrata i lično sastao sa Dražom Mihailovićem, u kući [[Živojin Mišić|vojvode Mišića]], u [[Struganik]]u, i to 14. jula i 19. avgusta 1941, preuzimajući instrukcije za dalji rad.<ref>Милисав Секулић, Пуковник Јован П. Тришић. Ратни дневник и биографија, Београд, 2014, стр. 96-102.</ref> Kako Trišić navodi u svojim sjećanjima poslije rata, on nije sreo pukovnika Dražu Mihailovića prilikom prve posjete [[Ravna gora|Ravnoj gori]], već jednog od njegovih najbližih saradnika majora [[Aleksandar Mišić|Aleksandra Mišića]]. Trišić piše: „Govorilo se, uglavnom, o Komesarskoj upravi. Iz tog razgovora sam zaključio da Milan Aćimović i [[Ilija Paranos]] uživaju poverenje na Ravnoj gori... Dalje se govorilo o teškoj situaciji, čiji se kraj nije mogao da sagleda, o tome kako treba narodu pomoći i o saradnji između žandarmerije i Draže — ko će i kako održavati vezu.“<ref>Jovan Trišić, ''Prvi dani rata u Južnoj Srbiji i prilaženje pokretu pukovnika Draže Mihailovića'', »Glasnik« — Chicago, sveska 10/1962, str. 87–89.</ref> Na sastanku održanom avgusta 1941. godine, pukovnici Mihailović i Trišić zaključuju usmeni sporazum o saradnji četnika i žandarmerije: {{izdvojeni citat|S Dražom su bili major A. Mišić i poručnik Voja Popović. Razgovarali smo veći deo noći i sutradan pre podne. Dotakli smo sva pitanja od opšteg interesa po srpski narod, a posebno o tešnjem povezivanju naše akcije... U pogledu budućeg rada, rekao je [Mihailović — prim.] da zbog tadašnje teške situacije ne namerava da preduzima nikakve akcije većeg značaja, pri čemu je istakao da su Nemci vrlo jaki, da nama niko ne može da pruži nikakvu pomoć i da oskudevamo u svemu. Zbog tih razloga, naglasio je, nama je potrebno da se, prvo, dobro organizujemo, da se solidno pripremimo, dobro naoružamo i da čekamo pogodan momenat kako bi naša akcija bila od stvarne koristi saveznicima. Meni je stavio u dužnost da, po mogućstvu, pojačam žandarmerijske stanice, da žandarmeriju što bolje naoružam i da u njene redove ubacim što veći broj njegovog ljudstva. Izjavio je da je zadovoljan držanjem žandarmerije i izrazio nadu da će ona odigrati značajnu ulogu u danom momentu.<ref>Jovan Marjanović, Draža Mihailović između Britanaca i Nemaca, knjiga I, Britanski štićenik, Globus/Narodna knjiga/Prosveta, Zagreb—Beograd, 1979, str. 125.</ref>|Pukovnik [[Jovan Trišić]], prvi komandant kvislinške [[Srpske žandarmerije]]}} О održavanju dobrih odnosa s kvislinškom žandarmerijom i njenim komandantom pukovnikom Jovanom Trišićem, posvjedočio je 1946. godine [[Beogradski proces|na sudskom procesu]] i sâm general Dragoljub Mihailović: {{izdvojeni citat|Optuženi: [...] Moja je težnja bila da sve one koji su nosili oružje „bušimo“, da ulazimo u njihove redove i da ih na taj način pridobijemo u šumu. Ja sam tako uspeo da pridobijem Jovana Trišića i da sa njim stvorim plan. I taj je bio uhvaćen sa tim planom i odveden u ropstvo. Pretsednik: Šta je on bio? Optuženi: Bio je pod Nemcima komandant žandarmerije. Ja sam ga privukao i pridobio da sprovedemo organizaciju i da dobijemo veći broj ljudstva. Pretsednik: Vi ste se tada povezali sa žandarmerijom koja je bila tada u službi okupatora? Optuženi: Tačno.<ref>Издајник и ратни злочинац Дража Михаиловић пред судом: Стенографске белешке и документа са суђења Драгољубу-Дражи Михаиловићу, Београд, 1946, стр. 113.</ref><ref name="Jovan Marjanović 1941">Jovan Marjanović, Ustanak i narodno-oslobodilački pokret u Srbiji 1941, Institut društvenih nauka, Beograd, 1963, str. 193.</ref>}} Brojni oficiri Jugoslovenske vojske koji će se kasnije pridružiti [[JVuO]], tj. četnicima, u prvoj godini okupacije su bili na raznim dužnostima u strukturama kvislinške uprave. Tako je major [[Petar Baćović]], prije nego što je avgusta 1942. postao komandant četničke Komande operativnih jedinica istočne Bosne i Hercegovine, bio šef kabineta Milana Aćimovića, ministra unutrašnjih poslova.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_80.htm Izveštaj komandanta četničke grupe odreda od 6. maja 1942. Draži Mihailoviću o akcijama protiv partizanskih jedinica na širem području Višegrada i stanju četničkih jedinica]</ref> Prema sjećanjima Ljotićevog sekretara [[Boška Kostića]], Petar Baćović je bio šef kabineta dr [[Miloša Radosavljevića]], koji je do 29. januara 1942. bio ministar [[Poljoprivreda|poljoprivrede]] u Nedićevoj vladi.<ref>Boško N. Kostić, Za istoriju naših dana – Odlomci iz zapisa za vreme okupacije, Lil (Francuska), 1949, str. 209.</ref> Takođe, [[Jezdimir Dangić]] je sarađivao sa kvislinškom upravom u Srbiji i to od prvih dana formiranja Saveta komesara Milana Aćimovića, s kojim je, sve do hapšenja od strane Njemaca aprila 1942, bio u najboljim odnosima. Od sredine maja do sredine avgusta 1941. godine, Dangić je bio na službi u Srpskoj žandarmeriji, a za vrijeme [[Ustanak u Srbiji|oružanog ustanka u Srbiji]] bio je raspoređen kao žandarmerijski oficir na granici prema [[Drina|Drini]], da bi nešto kasnije bio premješten u [[Bratunac]].<ref>[http://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, n.d., Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20220904190938/https://znaci.org/00001/154_4.pdf |date=2022-09-04 }}, str. I/274.</ref> Od oktobra 1941. do kraja februara 1942. na službi u žandarmeriji u Beogradu bio je i kapetan [[Slavoljub Vranješević]], koji će od kraja 1943. biti Mihailovićev komandant zapadne Bosne.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_65.htm Izveštaj majora Radoslava Đurića od 26. marta 1942. Draži Mihailoviću o vojno-političkoj situaciji u istočnoj Bosni i stanju četničkih jedinica]</ref> Aćimovićeva uprava nije dugo potrajala, i ukinuta je 29. avgusta 1941. kada je uspostavljena Vlada nacionalnog spasa generala [[Milan Nedić|Milana Nedića]], ali je Aćimović u njoj nastavio obnašati funkciju ministra unutrašnjih poslova do 5. novembra 1942. godine. Milan Aćimović je ostao u izuzetno bliskim odnosima sa Dražom Mihailovićem sve do maja 1945. godine, tj. do samog kraja okupacije. Na koncu, Aćimović je poginuo tokom [[Bitka na Zelengori|bitke na Zelengori]], dok se nalazio u Mihailovićevom štabu.<ref>Branislav Božović – Mladen Stefanović: MILAN AĆIMOVIĆ – DRAGI JOVANOVIĆ – DIMITRIJE LJOTIĆ, Centar za informacije i publicitet, Zagreb, 1985, str. 98.</ref> === Svjedočenja o vezama Aćimovića i Mihailovića === [[Hermann Neubacher]], specijalni izaslanik za Jugoistok njemačkog Ministarstva vanjskih poslova, nakon rata piše o saradnji Aćimovića i Mihailovića: {{izdvojeni citat|Šta se sve događalo u četničkom taboru, o tome sam bio veoma dobro informisan. Nemački Vermaht je na svim frontovima imao odlične specijaliste za dešifrovanje poruka. Tako su šifrovane poruke Draže Mihailovića stizale i do mog radnog stola. Sem toga, stalno sam bio u vezi sa ministrom Aćimovićem, koji je bio politički izaslanik Draže Mihailovića u Beogradu, zatim sa posrednicima i kuririma, a bio sam i u direktnom kontaktu sa vođom četnika.<ref>[http://www.znaci.org/00001/172_7.pdf Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221015170611/https://znaci.org/00001/172_7.pdf |date=2022-10-15 }}, str. 161.</ref>}} [[Aleksandar Cincar-Marković]], ministar spoljnih poslova [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevine Jugoslavije]], potvrdio je 1946. godine pred istražnim organima da je Milan Aćimović istupao pred Nijemcima u svojstvu političkog predstavnika Draže Mihailovića. U svojoj izjavi, Cincar-Marković, između ostalog, svjedoči o pokušajima ponovnog uspostavljanja kvislinške vlade u [[Kitzbühel]]u, na teritoriji [[Treći Reich|Trećeg Reicha]], gdje je bila smještena nakon evakuacije iz Beograda: {{izdvojeni citat|Po pitanju priznanja Nedićeve vlade, pregovori koje su, sa nemačkom vladom, poveli Nedić i Spalajković prilično su se otegli iako su se oni pozivali na činjenicu da je Nemačka priznala i druge kvislinške vlade, kao bugarsku, rumunsku i mađarsku. Najzad, Nemačka je ponovo priznala Nedićevu vladu. Posle ovog priznanja Nedić i Ljotić su održali nekoliko sastanaka sa Nojbaherom i još nekim nemačkim funkcionerima, na kojima je bio i Milan Aćimović, koji je boravio sa grupom četnika u Semeringu, nedaleko od Beča i koji je zastupao interes četničkog vođe Draže Mihailovića. Na ovim sastancima, osećajući svu svoju političku malodušnost, prilikom upornog zahtevanja da se prizna Nedićeva vlada, Nedić i Ljotić su postavljali Nemcima nov zahtev: da to ne bude više srpska vlada, nego neki komitet sličan Vlasovljevom, da u ovaj komitet treba da uđu i predstavnici drugih organizacija, na prvom mestu Dražina organizacija. Ovo pitanje ostalo je nerešeno.<ref>AVII, Izjava Aleksandra Cincar-Markovića pred istražnim organima 1946.</ref><ref name="ReferenceC">[https://znaci.org/00001/11_73.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje OBMANE DRAŽE MIHAILOVIĆA]</ref>}} Iskaz Cincar-Markovića se gotovo u potpunosti poklapa sa tvrdnjama Boška Kostića, sekretara Dimitrija Ljotića, iznesenim u njegovim memoarima, izdatim u emigraciji nekoliko godina nakon rata: {{izdvojeni citat|Za vreme našeg boravka u Beču Ljotić se prvo sastao sa đeneralom Nedićem i bivšim ministrom Milanom Aćimovićem, jednim od vodećih političkih ljudi Draže Mihajlovića. Na tom se sastanku razgovaralo šta treba činiti. Nedić je zahtevao, da ako on mora opet da obrazuje srpsku vladu, da u nju uđu đeneral Mihajlović i Ljotić i po četiri ministra iz njihovih grupa kao i dva neutralca. Dimitrije Ljotić se protivio tom traženju Nedićevom, smatrajući da Draža Mihajlović ne treba da ulazi ni u kakvu kombinaciju sa Nemcima.<ref>Boško N. Kostić, n. d., str. 186.</ref>}} Uvjerljivo svjedočenje o mnogostrukim vezama Milana Aćimovića sa Dražom Mihailovićem pružio je na [[Beogradski proces|Beogradskom procesu]] 1946. godine [[Dragomir Jovanović|Dragomir–Dragi Jovanović]], predsednik Beogradske opštine, upravnik grada Beograda i šef [[Srpske državne bezbednosti]] u rangu ministra Vlade narodnog spasa: {{izdvojeni citat|Pretsednik: Je li Aćimović održavao veze sa organizacijom DM? Optuženi: Jeste. Poznato mi je da je održavao. Pretsednik: Od kada? Optuženi: Ja znam da Aćimovićeve veze sa organizacijom DM datiraju od konca 1941. godine, da su u 1942. godini došle do kulminacije, i da je Aćimović zbog toga imao u vladi konflikt sa Nedićem i Ljotićem i da je, zbog sumnjičenja o održavanju tih veza, morao dati ostavku. Pretsednik: A kakva je bila uloga Aćimovića u Beogradu prema organizaciji DM? Optuženi: Aćimović je smatran kao politički eksponent te organizacije. Bar ja sam ga tako smatrao. Pretsednik: Može li se to zaključiti iz izvesnih činjenica? Optuženi: Može. Pretsednik: Na primer? Optuženi: Preko Aćimovića su išle sve stvari. Kod Aćimovića su dolazili ljudi koji su dolazili bili u Beograd zbog održavanja veza sa Nedićem, Aćimović je bio neka vrsta političke veze u Beogradu. Takav je slučaj bio i sa Rakovićem kada je došao u Beograd. Pretsednik: A kada je on došao u Beograd? Optuženi: Avgusta meseca 1944. godine. Pretsednik: Je li on sedeo kod Aćimovića? Optuženi: Ja sam ga dva do tri puta video kod Aćimovića, a jedanput kod Ilije Mihailovića. Pretsednik: Iz čega bi se još moglo zaključiti da je Aćimović bio politički savetodavac, eksponent organizacije DM u Beogradu? Optuženi: Ja sam vodio više puta razgovore s njime o tome. On je bio prilično zakopčan; ali, prema njegovom držanju i govoru mogao sam zaključiti – a on to nije ni krio – da on pripada pokretu Draže Mihailovića.<ref name="Jovanović Dragomir-Dragi">{{cite web |url=http://www.znaci.org/00001/60_2_1.pdf |title=Miodrag Zečević: DOKUMENTA SA SUĐENjA DRAŽI MIHAILOVIĆU, Beograd 2001: Saslušanje optuženih |format=PDF |date= |accessdate=2014-03-16 |archive-date=2023-07-17 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230717115813/https://znaci.org/00001/60_2_1.pdf }}</ref>|[[Dragomir Jovanović]] na [[Beogradski proces|Beogradskom procesu]]}} == Saradnja sa Nedićevom vladom 1941. == {{main|Ustanak u Srbiji 1941.}} Nakon izbijanja [[Ustanak u Srbiji 1941.|ustanka u Srbiji]], početkom jula 1941, ustanici su počeli oslobađati sve veći broj naseljenih mesta. [[Četnici]] pod komandom pukovnika Mihailovića uzimaju učešća u ustanku tek krajem avgusta 1941. Međutim, istovremeno sa uzimanjem učešća u borbi protiv okupatora Mihailović je već početkom septembra 1941. uputio delegaciju na sastanak sa generalom Nedićem radi dogovora o zajedničkoj borbi protiv partizana. Delegaciju su činili potpukovnik Dragoslav Pavlović i potpukovnik Živojin Đurić i major [[Aleksandar Mišić]], dok im se u Beogradu pridružio major Radoslav Đurić. O uspostavljanju veze pukovnika Mihailovića sa generalom Nedićem, šef Upravnog štaba opunomućenog komandanta korpusa u Srbiji general [[Harald Turner]] izvještava 6. novembra 1941: {{izdvojeni citat|U vezi sa mojim dopisom o pukovniku Mihailoviću od 3. 11. 41. br. 4675/41 izveštavam vas o sledećem: <br /> I centrala Abvera izvestila je 2. 11. 41.: 1.) Srpski predsednik vlade Nedić ponovo pregovara sa pukovnikom Dražom Mihailovićem preko rtanjskog vojvode. Ovaj je poslednji put bio kod Mihailovića 4. 11, kada mu je dao iznos od 500 000 dinara i preneo časno obećanje generala Nedića da će se angažovati kod nemačkih vlasti da Mihailović ne bude zarobljen ili kažnjen. 2.) Dalje pregovore sa Mihailovićem je vodio pukovnik Popović koji mu je 1. 10. predao 500 000 dinara. 3.) Pukovnik Popović je 26. 10. bio poslednji put kod Mihailovića i predao mu još 2,500.000 dinara. Vratio se 30. 10. 41. sa Mihailovićevom izjavom da je ovaj spreman da se sa Nedićevim jedinicama bori protiv komunista pod uslovom da mu Nedić da obećanje da nemačke oružane snage neće preduzimati akciju protiv Mihailovića.<ref name="znaci1981">[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_243.htm Zbornik NOR-a, XIV/1, Beograd, 1981.], str. 868.</ref>}} Milan Nedić je na saslušanju pred jugoslovenskim organima 9. januara 1946. u vezi pregovora sa Mihailovićevim predstavnicima izjavio sledeće: {{izdvojeni citat| Odmah po uspostavljanju moje vlade početkom septembra (1941.) kod mene je došla jedna delegacija Draže Mihailovića koju su sačinjavali pešadijski potpukovnik (Živojin) Đurić, major Aleksandar Mišić, i đeneralštabni (major Radoslav) Đurić sa originalnim punomoćjem Draže Mihailovića radi razgovora. Uslovi koje je postavio Draža bili su uglavnom ovi: * Da se uspostavi red i mir u Srbiji. * Da se povedu zajedničke borbe protiv partizanskih snaga. * Da uspostavim vezu i legitimišem Dražu kod Nemaca. * Da mu se dostavi izvesna svota novca radi isplate prinadležnosti njegovim oficirima i podoficirima. * Da se po umirenju Srbije izvrši vojna akcija u Bosni radi umirenja. * Da se pomogne Đukanović Vladi (treba: Blaži) u Crnoj Gori radi umirenja.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_3.htm Zbornik NOR-a, XIV/1, Beograd, 1981.], str. 17-18, fus. 13.</ref>}} Nedić je u istrazi takođe dodao: „Svi ovi predlozi i uslovi bili su prihvaćeni sa moje strane. Draža je dobio novac a Nemci su ovo odobrili.“<ref>Arhiv VII, k. 269, reg. br. 35/1.</ref><ref>Jovan Marjanović, Draža Mihailović između Britanaca i Nemaca, knjiga I, Britanski štićenik, Globus/Narodna knjiga/Prosveta, Zagreb—Beograd, 1979, str. 126.</ref> Prema istom saslušanju, Nedić je uglavnom prihvatio ove predloge: {{izdvojeni citat|Pismeni ugovor između mene i te delegacije nije pravljen s obzirom da su sva trojica iz te delegacije bili moji oficiri meni dobro poznati, pa sam smatrao da nema potrebe za pismenim ugovorom, a oni to nisu ni tražili. Između nas je napravljen sporazum o sledećem: * O saradnji između mene, odnosno moje vlade i Draže Mihailovića za borbu protiv komunista u cilju njihovog uništenja. * Da im odmah izdam novčanu pomoć da bi mogli izdati plate oficirima i podoficirima, kao i to da bi mogli kupiti životne namirnice za ishranu vojske. * Da odmah odredimo jednog oficira za vezu koji će stalno biti pri štabu Draže Mihailovića. * Da preko Nemaca izdejstvujem legalizaciju Draže Mihailovića i njegovih četnika u tome da ih Nemci ne gone i da se mogu slobodno kretati. * Da posle čišćenja, odnosno uništenja komunista u Srbiji, moja vlada ukaže potrebnu pomoć Draži Mihailoviću radi smirenja građanskog rata u Bosni i Crnoj Gori. * Da se posle formiranja vladinih odreda, s čime bi se bilo započelo, donese jedan operacijski plan između mene i Draže za čišćenje Srbije od komunista.<ref>Бранко Латас, Милован Џелебџић, Четнички покрет Драже Михаиловића, Београд, 1979, стр. 77.</ref>}} Nedić je na saslušanju istakao da je nakon sklapanja sporazuma odmah izdao novčanu pomoć, koju je delegacija ponela sa sobom. Nedić je potom odmah otišao kod komandanta Srbije, generala Hajnriha Dankelmana, s molbom da odobri legalizaciju Mihailovićevih četnika, što je Dankelman odmah prihvatio. Nedić je potom odredio generalštabnog majora Marka Olujevića za vezu između njega i Draže Mihailovića. Nedić je uskoro obavešten da je Mihailović u celini prihvatio postignuti sporazum.<ref name="vojnoistorijski1941">Žarko Jovanović, "Kolaboracija Draže Mihailovića sa kvislinzima u Srbiji 1941.", Vojnoistorijski glasnik, 1-2/1998, Beograd, 1998, str. 83.</ref> O sastanku s četničkom delegacijom, i uopšte o pregovorima vođenim tokom 1941. sa Mihailovićem, general Nedić je 12. novembra 1941. godine, preko agencije »Rudnik«, obavijestio javnost u Srbiji: {{izdvojeni citat|Londonski radio dao je juče uveče vesti o prilikama u Srbiji, pa je izneo i potpuno netačno tvrđenje kako su tobož nemačke vlasti pregovarale sa pukovnikom Dražom Mihailovićem. Međutim, suprotno tome tvrđenju istina je da je Draža Mihailović slao svoje posrednike kako meni, tako i nemačkim vlastima radi pregovora... <br /> U vezi sa ovim izjavljujem da sam prilikom obrazovanja moje vlade pokušao da sve srpske nacionalne snage ujedinim radi spasa naroda i otadžbine, pa sam u tom cilju pregovarao sa Kostom Pećancem i Dražom Mihailovićem... Što se tiče Draže Mihailovića, i on je izjavio da želi da sarađuje na uništenju elemenata nereda, pa je u tu svrhu primio i novac od srpske vlade. Međutim, on je istovremeno pregovarao i sa komunistima.<ref>''Novo vreme'', 13. XI 1941.</ref><ref>Jovan Marjanović, Draža Mihailović između Britanaca i Nemaca, knjiga I, Britanski štićenik, Globus/Narodna knjiga/Prosveta, Zagreb—Beograd, 1979, str. 165.</ref><ref>[http://www.znaci.org/00001/155_3.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, I-II, Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221019154413/https://znaci.org/00001/155_3.pdf |date=2022-10-19 }}, str. II/212, fus. 7.</ref>|General [[Milan Nedić]]}} Novinar [[Stanislav Krakov]] piše u emigraciji da je 6. septembra 1941. došlo do formiranja prvih oružanih jedinica Vlade Milana Nedića. Krakov, inače sestrić generala Nedića, citira riječi „jednog elitnog žandarmerijskog oficira” (njegov je identitet zaštitio inicijalima ''I. R. R.'') koji je prisustvovao smotri: „Ovaj 6-ti septembar je u stvari prvi dan građanskog rata u Srbiji”. Pored toga, Krakov navodi i sljedeće: {{izdvojeni citat|Baš ovog 6-og septembra 1941, na [[Banjica|Banjici]], u prisustvu generala [[Pante Draškića]], ministra rada u Nedićevoj vladi i pomoćnika ministra unutrašnjih dela [[Ceke Đorđevića]], kao i većeg broja oficira izvršeno je svečano formiranje osam vojničkih jedinica, koje su dobile naziv «srpski oružani odredi». [...] Već od prvog dana osnivanja ovih odreda, koji su odmah sa Banjice upućeni na teren, ocrtao se kakav će biti njihov stav na terenu u pogledu komunističkih partizana, koje su imali da gone i razbijaju, i odreda Draže Mihailovića sa kojima im je naređeno da sarađuju.<ref>Станислав Краков, Генерал Милан Недић, Књига прва: На оштрици ножа, Минхен, Штампарија Искра, 1963, стр. 159—160.</ref>}} [[Artiljerija|Artiljerijski]] major [[Boško Todorović]] bio je prije okupacije na službi u obaveštajnom odeljenju Generalštaba [[Jugoslovenska vojska|Jugoslovenske vojske]]. Nakon [[Aprilski rat|aprilskog rata]], radio je ljeta 1941. u organizaciji DM u Beogradu, da bi krajem augusta 1941. prešao u [[Istočna Bosna|istočnu Bosnu]] kao opunomoćenik Draže Mihailovića,<ref>[https://znaci.org/00001/40_37.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje SRPSKI NACIONALISTIČKI OTPOR IZVAN SRBIJE]</ref> s ciljem stvaranja četničke organizacije na tom području. Bio je i prvi četnički komandant koji će, novembra 1941, sa Italijanima sklopiti [[Kolaboracija četnika s fašističkom Italijom|sporazum o zajedničkoj borbi]] protiv NOP-a.<ref>Zbornik NOR-a, tom XIV, knjiga 1, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1981, str. 18.</ref> Iz izvještaja koji je 2. septembra 1941. poslao Draži Mihailoviću iz istočne Bosne, gdje je smjestio štab, dâ se zaključiti i da je među četničkim oficirima bio jedan od prvih koji je pledirao za saradnju sa kvislinškom Vladom Milana Nedića: {{izdvojeni citat|Vrlo je važno za Srpstvo, da se Bosna oslobodi od ustaša vojno-četničkom akcijom pre nego što naša poluslobodna vlada u Beogradu diplomatskom operacijom (koja se verovatno već vodi, što potvrđuju i pojedini neprovereni glasovi) postigne pripojenje Bosne okupiranoj Srbiji. Mišljenja sam da preokret u držanju [[Pećančevi četnici|»crnih« četnika]] — njihovo stavljanje u službu Nedića i posredno Nemaca — treba iskoristiti za nas na sledeći način: 1. obavestiti narod: a) da četnički odredi redovne vojske ostaju i dalje potčinjeni isključivo našoj Vrhovnoj komandi — Kralju, ma kako se držali dobrovoljni četnički odredi, »crni«, »crveni« i ostali. b) za našu ofanzivnu akciju u Srbiji još nije vreme, ali da je vreme za borbu u Bosni — cilj: bar poluoslobođenje i prisajedinjenje poluslobodnoj Srbiji; [...] 3.  Stupiti na pogodan način u vezu sa Nedićem i ispitati da li ostaje veran kralju i dobar Srbin — u kom slučaju neće ometati, ako neće potpomagati naš rad — ili je izdajica, u kom slučaju se treba povući van njegovog domašaja — u Bosnu, u južnu Srbiju i u Sandžak, pa odande preduzeti borbu i protiv njega, uz pomoć sviju Srba koji su ostali verni kralju i položenoj zakletvi.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_3.htm Izveštaj komandanta četničkog odreda "Boško Jugović" od 2. septembra 1941. o vojnoj situaciji u istočnoj Bosni i stavu prema srpskoj kvislinškoj vladi]</ref>}} Naredbom br. 2 od 7. septembra 1941. general Milan Nedić imenuje majora [[Velimir Piletić|Velimira Piletića]] na službu u vojnom odeljenju pri Predsedništvu Ministarskog saveta. Major Piletić će kasnije postati jedan od Mihailovićevih komandanata u [[Istočna Srbija|istočnoj Srbiji]].<ref name="Jovan Marjanović 1941">Jovan Marjanović, Ustanak i narodno-oslobodilački pokret u Srbiji 1941, Institut društvenih nauka, Beograd, 1963, str. 193.</ref><ref>AVII—Nda—19—5—4.</ref> Potporučnik [[Pavle Mešković]] je bio sa pukovnikom Mihailovićem još od kraja aprila 1941. godine u [[Istočna Bosna|istočnoj Bosni]]. Poslije toga, Mešković se nalazio u grupi od nekoliko desetina oficira i vojnika s kojima se Mihailović prebacio u Srbiju te stigao na [[Ravna gora|Ravnu goru]] 12/13. maja 1941. Kada je general Mihailović krenuo iz [[Srbija|Srbije]] za [[Crna Gora|Crnu Goru]] u proljeće 1942, odredio je Pavla Meškovića da bude njegov čovjek za vezu sa potpukovnikom [[Milanom Kalabićem]]. Nakon rata, Mešković je posvjedočio da je do povezivanja između Mihailovića i Nedića došlo već tokom embrionalne faze izgradnje kvislinškog aparata u okupiranoj Srbiji: {{izdvojeni citat|Po ulasku Nemaca u Beograd, obrazovani su tamo Komesarijati za razne poslove. Njih je ubrzo potom, krajem avgusta, zamenila Srpska Vlada na čelu sa đeneralom Milanom Nedićem. Nedić saziva zbor oficira i podoficira koji nisu otišli u ropstvo. Mihailović odobrava odlazak onih koji su tražili savet, jer je većina bila sa porodicama, a on nije mogao preuzeti odgovornost za toliki broj porodica, kad bi sve te ljude povukao u šumu. Najveći deo oficira i podoficira u Nedićevim formacijama (Poljska, Granična i Državna straža) ušao je u te odrede sa znanjem i odobrenjem D. Mihailovića i drugih komandanata pokreta. Poljska straža bila nam je odana od prvog dana skoro stoprocentno.<ref>Павле Мешковић, »На Равној гори«, »Књига о Дражи«, Виндзор, Канада, 1956, стр. 57. и 173.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/11_5.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje PRVI KONTAKTI SA NOP I POKUŠAJI DA SE OBUSTAVI USTANAK]</ref>}} U »Političkom mjesečnom izvještaju« od 3. XII 1941, general Harald Turner iznosi detalje o pokušaju sklapanja sporazuma između Mihailovićevog pokreta i kvislinških strukturâ, uz blagoslov njemačkih vlasti: {{izdvojeni citat|U toku meseca jula, na osnovu prethodnog odobrenja, komesar-ministar [[Milan Aćimović|Aćimović]] pokušao je da sa Mihailovićem sklopi sličan sporazum kao što je to učinjeno između [[Gestapo|policije državne bezbednosti Nemačke]] i [[Kosta Pećanac|Koste Pećanca]]. Međutim, Mihailović je to izbegao. Prvih dana po stupanju na čelo vlade, to isto, takođe sa nemačkim odobrenjem, pokušao je i predsednik Nedić, koji je verovao da će mu kao armijskom generalu poći za rukom da na svoju stranu privuče bar deo oficira koji su se nalazili kod Mihailovića.<ref>Jovan Marjanović, Draža Mihailović između Britanaca i Nemaca, knjiga I, Britanski štićenik, Globus/Narodna knjiga/Prosveta, Zagreb—Beograd, 1979, str. 124.</ref>|General [[Harald Turner]]}} === Partizani razotkrivaju Mihailovića === Posle završetka razgovora i postizanja sporazuma sa generalom Nedićem, Mihailovićeva delegacija se iz Beograda vratila na Ravnu goru 6. septembra 1941. U međuvremenu na Ravnu goru je pošao i major Marko Olujević s poručnikom Slavkom Pipanom, obaveštajnim oficirom Draže Mihailovića. Njih dvojicu su, na putu za Ravnu goru, uhvatili partizani u Belanovici, 8. septembra 1941. Kod majora Olujevića, koji je ujedno bio i pomoćnik komandanta kvislinške žandarmerije, nađen je plan komande žandarmerije od 7. septembra 1941. za napad žandarma sa četnicima Draže Mihailovića sa linije Zvornik-Krupanj-Valjevo-Mionica. Posle saslušanja major Olujević je streljan 10. septembra, dok je poručnik Pipan uspeo da pobegne.<ref>Јован Марјановић, Устанак и НОП у Србији 1941, Београд, 1983, стр. 317.</ref> Mihailović o svojoj saradnji sa Nedićem nije obavestio partizane. Kolubarska četa [[Valjevski partizanski odred|Valjevskog partizanskog odreda]] je prilikom zarobljavanja poručnika Ernesta Pipana zaplenila i jedan dokument Ministarstva unutrašnjih dela, u kome komanda kvislinške žandarmerije 7. septembra 1941. naređuje komandantu 5. žandarmerijskog odreda: {{izdvojeni citat|Kad sva tri odreda budu stigla na liniju Zvornik — Krupanj — Valjevo — Mionica uhvatiće vezu sa četničkim odredima koji pod komandom generalštabnog pukovnika g. Draže Mihailovića na toj liniji i sačekaće dalje naređenje za produženje dejstva.<ref>Zbornik NOR-a, I/1, Beograd, 1949, str. 405-406.</ref>}} U knjizi „General Milan Nedić”, Stanislav Krakov navodi da je ovaj dokument potpisao novopostavljeni šef žandarmerije general [[Stevan Radovanović]]. Krakov donosi još izvoda iz ovog „vrlo opširnog naređenja”, za koje tvrdi da je „bilo izdato onda kada je Nedić posle odlaska Dražinih delegata čvrsto verovao u sprovođenje zajedničke akcije protiv komunista”: {{izdvojeni citat|«(13) Saradnja sa četnicima i omladinom pokreta „Zbor” treba da bude najtešnja. Saradnja sa njima sastoji se u sledećem: Svi četnici i omladinci koji dejstvuju na teritoriji odreda potčinjeni su komandantu odreda. Komandant odreda je taj koji će naređivati sve što treba da se radi na terenu, a njegova naređenja ima da izvršuju svi četnici i omladinci. Ishrana četnika i omladinskih odelenja biće zajedno sa odredom...»<ref>Станислав Краков, н. д., стр. 160—161.</ref>|General [[Stevan Radovanović]], komandant [[Srpske žandarmerije]]}} Partizani su na osnovu zaplenjenih dokumenata uvideli da Mihailović igra dvostruku igru, učestvujući u partizanskom ustanku i istovremeno radeći na njegovom gušenju. Oni su uskoro otkrili i druge dokaze o Dražinoj kolaboraciji. Komandant [[Valjevski partizanski odred|Valjevskog partizanskog odreda]] [[Dragojlo Dudić]] u svoj dnevnik septembra 1941. godine zapisuje: {{izdvojeni citat| "12. septembar: U toku dana došao je kurir Kolubarske čete. U izvestaju stajalo je da su zarobili jedan auto Ministarstva unutrašnjih dela sa pomoćnikom komandanta žandarmerije, još jednim čovekom i šoferom žandarmom. Od materijala nađeno je nekoliko lažnih legitimacija i naredba Ministarstva unutrašnjih dela o organizaciji poternih odreda za komunistima. Iz ove naredbe jasno se vidi da je i Draža Mihailović, komandant četnika sa Ravne gore, u vezi sa ovom akcijom na strani vlade. Sad je svakome bila jasna uloga ovog žonglera koji se pravio prijateljem narodne borbe".<ref>Драгојло Дудић, Дневник 1941, Београд, 1981, стр. 187-189.</ref>}} O vezama štaba pukovnika Mihailovića sa kvislinškim formacijama govori i naredba generala [[Ljubo Novaković|Ljube Novakovića]] njegovim odredima, od 12. septembra 1941: {{izdvojeni citat|Prema sigurnim podacima koje sam ovoga momenta dobio, odredi srpske oružane sile u sporazumu sa odredima pukovnika Draže Mihailovića stupili su javno i otvoreno u akciju i dok jedni odredi imaju podrške i naslona okupatorske vlasti, drugi dotle, da bi maskirali svoj pravi cilj, bore se protiv okupatorskih vlasti i formiraju neku regularnu vojsku, pod pretnjom smrtne kazne ko ne bude prišao njihovim redovima. Jedni i drugi rade sporazumno i sa veštom i prikrivenom namerom protivu četnika (Ljube Novakovića), a preko ovih i protivu celokupnog srpskog naroda.<ref name="vojnoistorijski1941"/>}} === Nemci razotkrivaju Mihailovića === {{izdvojeni citat|Podstaknuti delimičnim uspešno vođenim borbama od strane komunista, nacionalni Srbi organizovali su takođe borbene formacije protiv Nemaca.<ref>OBAVEŠTENJE KOMANDNOG ŠTABA KOMANDANTA SRBIJE OD 16. SEPTEMBRA 1941. KOMANDAMA I USTANOVAMA VERMAHTA O RAZVOJU ORUŽANOG USTANKA - T501 roll 244, frames 334-337.</ref>|Obaveštenje Komandnog štaba Komandanta Srbije od 16. septembra 1941. o razvoju oružanog ustanka}} Prema svjedočanstvu [[Stanislava Krakova]], njemački okupacioni dužnosnici su od početka gledali s velikim podozrenjem na mogućnost zbližavanja između generalâ Mihailovića i Nedića, vidjevši u ovome prevashodno opasnost po interese [[Treći Reich|Trećeg Reicha]]: {{izdvojeni citat|Ali Nedićevi prvi kontakti sa Dražom Mihailovićem — o čemu su Nemci bili brzo obavešteni — kao i držanje Nedićevih oružanih odreda na terenu gde su oni vodili isključivo borbu protiv komunista, dok je sa Mihailovićevim četnicima vladalo pravo bratstvo po oružju, povećavali su to urođeno nemačko nepoverenje prema ljudima sa Balkana.<ref>Станислав Краков, Генерал Милан Недић, Књига прва: На оштрици ножа, Минхен, Штампарија Искра, 1963, стр. 176.</ref>}} Ubrzo, koncem septembra ili početkom oktobra, Nedića je pozvao Dankelman veoma ljut i pokazao mu [[sastanak u Brajićima|sporazum]] sklopljen između Draže i [[Josip Broz Tito|Tita]]. Dankelman je govorio kako ih je pukovnik Mihailović obmanuo da mu daju slobodu kretanja. Uskoro su podaci o učešću četničkih odreda u borbama protiv Nemaca postali očigledni, što je demotivisalo predstavnike nemačkog okupatora i kvislinške uprave da idu u pravcu saradnje sa Mihailovićem. Nemački okupator više nije imao poverenja u Mihailovića, naročito nakon što je saveznička propaganda počela da predstavlja Mihailovića kao navodnog vođu otpora u Jugoslaviji. O daljem nepoverenju okupatora i rezervisanosti Nedića prema Mihailovićevom pokretu, Harold Turner je rekapitulirao 3. novembra 1941: {{izdvojeni citat| U međuvremenu je ustanovljeno da se Mihailovićevi odredi pod komandom pukovnika Misite kod Loznice i kapetana Račića kod Bogatića bore zajedno sa partizanima. Zatim da je 28. septembra zaključio sa komunistima pismeni sporazum o zajedničkom isterivanju nemačkih oružanih snaga iz Srbije, odnosno sa Balkana. Pismeni dokazi o saradnji pronađeni su u Kraljevu, Rudniku i Gornjem Milanovcu. (...) General-pukovnik Nedić je zvanično izjavio da izuzev slučaja Mišić više nikada nije posredno ili neposredno pregovarao sa Mihailovićem niti mu slao novac. U sredu, 29.10.41. pojavio se kod Nedića pukovnik (Branislav) Pantić koji je boravio u Beogradu i po nalogu Mihailovića ponovio predlog o zajedničkoj borbi protiv komunista. Rekao mu je da Mihailović zahteva od Nedića 5.000 pušaka, 500 puškomitraljeza i 100 mitraljeza. Kada je Nedić bez okolišanja odbio taj zahtev kao glup i preteran, Pantić je upozorio Nedića da će se istog dana voditi pregovori preko opunomoćenog komandanta korpusa i da je Mihailoviću za pregovore obećana pratnja do Beograda.<ref name="znaci1981"/>}} Naime, deo nemačkih obaveštajnih struktura je smatrao da treba prihvatiti Mihailovićevu ponudu za saradnju sa Nemcima. Tehnički poslovi oko pregovora Draže Mihailovića sa Nemcima povereni su pukovniku Branislavu Pantiću i kapetanu Nenadu Mitroviću. Oni su 28. oktobra 1941. krenuli za Beograd, gde su se susreli sa nemačkim kapetanom [[Josef Matl|Jozefom Matlom]], oficirom vojno-obaveštajne službe Abver ([[Abwehr]]). O Mihailovićevoj ponudi kapetan Matl je sačinio izvještaj (“''Predmet'': Četnički odredi jugoslovenske vojske pod komandom pukovnika Draže Mihailovića stavljaju se na raspolaganje za borbu protiv komunista u saradnji sa nemačkim Vermahtom”), koji će nadređenima poslati 30. oktobra 1941. godine: {{izdvojeni citat|Pukovnik Pantić je izjavio da je od strane pukovnika Draže Mihailovića ovlašćen da stupi u vezu sa predsednikom vlade generalom Nedićem, kao i sa nadležnim instancama u nemačkom Vermahtu, kako bi se četnički odredi jugoslovenske vojske, koji se nalaze pod komandom Draže Mihailovića stavili na raspolaganje u cilju suzbijanja komunizma u Srbiji. Izjava je punovažna. Pukovnik Pantić daje kao garanciju svoju oficirsku čast. General Nedić je u to upućen na osnovu ličnih razgovora koje je s njim vodio pukovnik Pantić ujutro 28. 10; on odobrava taj korak i želi da se što pre pristupi njegovom sprovođenju i aktiviranju.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_238.htm Zbornik NOR-a, XIV/1, Beograd, 1981.], str. 857.</ref>|Kapetan [[Josef Matl]]}} Milan Nedić je smatrao da mu je pregovorima između Mihailovićevih predstavnika i predstavnika nemačkog okupatora ugrožen politički kredibilitet. Prethodno je Nedić odbio nastavak pregovora i materijalnu i vojnu pomoć Mihailovićevom pokretu, što zbog opreza prema Nemcima, osluškujući kakav je njihov stav o saradnji sa četnicima, što zbog bojazni da Mihailovićeva legalizacija kod okupatora može ugroziti njegovu političku poziciju. O ovome je takođe rekapitulirao Harold Turner, 6. novembra 1941: {{izdvojeni citat|Nedić je ponovo odbio pregovore sa Mihailovićem, ali me je zamolio da mu objasnim kakvu igru Nemci igraju sa Mihailovićem. Uveravao sam general-pukovnika Nedića da može biti siguran da opunomoćeni komandant korpusa neće preduzimati nikakve akcije koje bi povredile ličnost ili politiku predsednika vlade Nedića. Njegovo mišljenje o Mihailovićevoj situaciji je sledeće: Mihailović se nalazi neposredno pred uništenjem, pitanje je samo vremena. Sam Mihailović oseća da sve više slabi i želi da dobije u vremenu da bi se spasao, naročito preko zime. On je potpuno nepouzdana ličnost i zato Nedić smatra da nema svrhe pregovarati.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_243.htm Zbornik NOR-a, XIV/1, Beograd, 1981.], str. 869-870.</ref>}} 11. novembra Mihailović se [[sastanak u Divcima|sastao sa Nemcima u selu Divci]], ali su oni odbili njegove usluge i zatražili razoružanje četnika. Mihailović je odbio da položi oružje, ali je nastavio borbu protiv partizanskog pokreta, što je bilo od nesumnjive koristi nemačkom okupatoru. Našavši se u još težoj situaciji nakon prelaska Glavnog štaba NOV i POJ i glavnine partizanskih snaga u Bosnu i Sandžak, čemu je znatno doprinela Mihailovićeva spremnost da napada partizane u momentu kad oni pokušavaju da suzbiju nemačku ofanzivu, Mihailoviću se ponovo nametnula nužnost saradnje sa kvislinškim strukturama, naročito u kontekstu nemačke spremnosti da ga gone kao odmetnika. U dnevnim izvještajima iz sredine novembra 1941, poslatih iz komande Jugoistoka, može se zaključiti da u glavnom štabu Vrhovne komande Wehrmachta nijesu znali ko je pukovnik Mihailović. Nezavisno od ovoga, njegova ponuda o zajedničkoj borbi protiv partizana je odbijena i zatraženo je polaganje oružja: {{izdvojeni citat|13.11.41: Vrhovna komanda oružanih snaga traži provjeru vijesti da je /izvjesni/ Mihailović poslao delegate Nediću, i preko njih ponudio Nijemcima pregovore. Navodno je prijedlog odbijen, jer Nijemci žele da pregovaraju s njim direktno, a ne preko posrednika. Nakon savjetovanja komande Jugoistoka i njemačkog generala u Srbiji, Vrhovna komanda je telefonski obavještena o sljedećem: Vođa bandi Mihailović je njemačkom generalu u Srbiji ponudio zajedničku borbu protiv komunista. Ponuda je odbijena sa zahtjevom za bezuslovnu kapitulaciju. Odgovor je izostao. Jučer prvi put zabilježene borbe između Mihailovićevih bandi i komunista. Ovo ne mjenja stav da se traži bezuslovna kapitulacija.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=124&rec=311&roll=175 NARA, T311, Roll 175, frame no. 000119.]</ref>}} {{izdvojeni citat|17.11.41: Savjetovanje kod načelnika štaba komande Jugoistoka: Ponuda pukovnika Mihailovića da stavi svoje snage na raspolaganje za borbu protiv komunista je odbijena i zatražena je bezuslovna predaja. Mihailović je tražio da se konsultuje sa svojim komandatima. Mihailović također tražio oružje za borbu protiv komunista! Ovo je igra, borba između bandi za izvor oružja! Ipak, čini se da jedan dio Mihailovićevih bandi iskreno želi da se bori protiv komunista.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=127&rec=311&roll=175 NARA, T311, Roll 175, frames no. 000121—000122.]</ref>|Izvještaj o djelatnosti operativnog odjeljenja komande Jugostoka za septembar 1941 (30. septembar 1941.).}} === Početak otvorenog sukoba sa partizanima, novembar 1941. === {{main|Napad četnika na Užičku Republiku}} Sukob u ustaničkim redovima bio je katalizator saradnje ravnogorskih odreda sa formacijama srpske kvislinške vlade. „Čete pukovnika Draže Mihailovića“ sarađuju sa Nedićevim odredima u zauzimanju [[Ljig]]a 7. novembra i na prostoru [[Lazarevac]]-[[Belanovica]] 13. novembra. Takođe, pod komandom majora [[Milana Kalabića]] (otac [[Nikola Kalabić|Nikole Kalabića]]), Požeški i Gornjomilanovački ravnogorski odred vode intenzivne borbe protiv partizana kod [[Rudnik (planina)|Rudnik]]a 19. i 20. novembra, a zabilježena je saradnja i majora [[Velimir Piletić|Velimira Piletića]] sa žandarmerijskim odredima u borbama sa partizana kod [[Kučevo|Kučeva]] 18. novembra 1941.<ref>Nebojša Stambolija, Srpska državna straža 1942-1944. Doktorska disertacija, [[Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu]], 2019, str. 46-47.</ref> O žestini borbi koje su četnici Draže Mihailovića vodili skupa sa nedićevskim odredima napadajući na [[Slobodne teritorije u Narodnooslobodilačkom ratu|partizansku slobodnu teritoriju]], naročito svjedoči izvještaj komande Žandarmerije od 18. novembra 1941, u kome se, između ostalog, kaže: {{izdvojeni citat|Komandant Kolubarske grupe major g. Kalabić depešom, poslatom 17 novembra o. g. iz Aranđelovca, javlja: „Danas mi je javljeno da se koncentrisalo do 480 komunista na prostoru od sela Garaša, Bosuta i Dragolja... Odmah sam uputio tri stotine četnika Ravnogoraca i sto mojih vojnika da ih napadnu. Borba je otpočela u 15 č. i završena око 18 č. u reonu sela Dragolja i Bosuta. Ubijeno je 64 komunista i 1 uhvaćen...“<ref>AVII—Nda—53—3—48.</ref><ref>Jovan Marjanović, Ustanak i narodno-oslobodilački pokret u Srbiji 1941, Institut društvenih nauka, Beograd, 1963, str. 351.</ref>}} Kako ni tražena efikasnija [[Savezničke sile u Drugom svjetskom ratu|saveznička]] pomoć, kao ni ona od majora [[Jezdimir Dangić|Jezdimira Dangića]],<ref>https://www.znaci.org/00001/4_14_1_27.htm Naređenje Draže Mihailovića od 9. novembra 1941. komandantu bosanskih četničkih odreda za prebacivanje četničkih jedinica iz istočne Bosne u rejon Užica i Kosjerića radi napada na partizane</ref> nijesu mogle uslijediti brzinom koju je Mihailović želio, on i njegovi komandanti se odlučuju da zatraže pomoć direktno od komandanata Nedićevih i Pećančevih odreda koji su otvoreno služili okupatoru. O ovoj pomoći kapetan [[Ćirilo Dimitrijević]] (oficir [[Legalizovani četnici|legalizovanog]] ''Sandžačkog vojno-četničkog odreda'' (SČO) pod komandom majora [[Miloš Glišić|Miloša Glišića]]; početkom jula 1942. u svojstvu deputata SČO učestvovao je u pregovorima sa pukovnikom [[Milošem Masalovićem]], [[Cvetanom Đorđevićem]] i generalom Milanom Nedićem, koji mu je savjetovao „apsolutnu saradnju sa Italijanima“;<ref>ASŽ, Ž-28, NOR, kut. 13, f. Sandžački četnici, dok. 5а, str. 2–3.</ref> potonji komandant Pribojske brigade JVuO<ref>{{harv|Живковић|2017|p=741, 778}}</ref>), piše Mihailoviću 1943. godine, pored ostalog i sljedeće: {{izdvojeni citat|Potom sam u svojstvu načelnika štaba Rudničke grupe odreda u najkritičinjim danima Ravne gore, bez odobrenja svoga komandanta slao municiju, opremu i puškomitraljeze na Ravnu goru, gde su trupe đenerala g. Mihailovića bile blokirane od komunista radi uništenja. Iz ovih dana imam telefonsko priznanje đenerala g. Mihailovića Draže, koji mi je tom prilikom zahvalio i naredio da mu se imam javiti kada dođe do izražaja.<ref>AVII, arhivski fond Draže Mihailovića, VK—X 13.</ref>}} Sukob partizanskih i vojnočetničkih snaga od prvih dana novembra 1941, uticao je i na poručnika Nikolu Kalabića i njegovu buduću visoku poziciju u hijerarhiji ravnogorskog pokreta. Naime, Mihailovićevo ustaničko sjedište, Ravna Gora je 10. novembra [[Napad četnika na Užičku Republiku|direktno ugrožena od partizanskih snaga]]. Gotovo svi odredi ostaju bez municije. Pred partizanskim naletom, odredi se povlače. Stanje je dramatično i vode se ogorčene borbe. Mihailović iz [[Brajići (Gornji Milanovac)|Brajića]] rukovodi operacijama, dijelom zakopavajući, dijelom uništavajući najpovjerljiviju arhivu. U takvoj situaciji, poručnik Nikola Kalabić predlaže da se od njegovog oca Milana, penzionisanog žandarmerijskog majora, u tom trenutku komandanta jednog vladinog odreda u Ljigu, zatraži pomoć.<ref>{{Cite web |title=Bojan Dimitrijević: Nikola Kalabić između Čiče i Krcuna?! |url=https://savremenaistorija.com/2017/06/28/nikola-kalabic-izmedu-cice-i-krcuna/ |access-date=2023-12-28 |archive-date=2023-12-28 |archive-url=https://web.archive.org/web/20231228100857/https://savremenaistorija.com/2017/06/28/nikola-kalabic-izmedu-cice-i-krcuna/ }}</ref> Major Milan Kalabić (Kalabić je od kraja 1941. okružni načelnik u [[Kragujevac|Kragujevcu]]; 28. januara 1942. srpska vlada ga unaprjeđuje u čin potpukovnika<ref>Nebojša Stambolija, n.d., str. 34. i 60.</ref>), na zahtjev Draže Mihailovića, stavio je četnicima na raspolaganje osam kamiona municije za borbu protiv partizanskih odreda. Municija je odmah prebačena u [[Ba (Ljig)|selo Ba]] i podijeljena Mihailovićevim odredima. Kako bi Mihailoviću dodatno olakšao situaciju, stariji Kalabić je istovremeno angažovao i sve svoje snage u borbi protiv partizana u oblasti planine Rudnik. Od tada Nikola Kalabić postaje jedan od najvažnijih četničkih komandanta, a Milan Kalabić jedan od najodanijih saradnika Draže Mihailovića u srpskim kvislinškim redovima.<ref>[https://znaci.org/00001/11_9.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje NAPAD NA UŽICE I BORBE OKO ČAČKA]</ref> Potpukovnik [[Manojlo Korać]], komandant Požeškog četničkog odreda (sredinom novembra 1941. legalizovanog pri Nedićevom upravnom aparatu, gdje će Korać postati načelnikom okruga Užičkog), u knjizi ratnih memoara “Između Draže i Nedića“, objavljenoj [[2015]]. u izdanju [[Kragujevac|kragujevačkih]] ''Pogleda'', prisjeća se da je prisustvovao susretu između Milana Kalabića i Draže Mihailovića, do kojeg je došlo u Belanovici krajem novembra 1941. godine. Tom prilikom je i Kalabić mlađi odsjeo kod svog oca nekoliko dana. Prema Koraćevom svjedočenju, na ovom je sastanku dotadašnja saradnja između kvislinških oružanih snaga i ravnogorskog pokreta konačno formalizirana: {{izdvojeni citat|Posle kraćeg informativnog razgovora, pređosmo na stvar. Kalabić poče izlagati način vođenja dosadašnje borbe protiv komunista, kao i plan daljeg čišćenja Srbije od komunističkih delova i grupa. Posle toga izloži i način snabdevanja oružanih odreda hranom, novcem, municijom, oružjem, odećom, obućom i ostalom vojnom opremom. I najzad upozna ga sa svima naređenjima i instrukcijama đenerala Nedića u pogledu rada na terenu, kao i u svemu ostalom što je smatrao za potrebno da iznese. Đeneral Mihailović sasluša ovo izlaganje, a zatim zapita Kalabića, da li je u mogućnosti da nešto oružja, municije i obuće, koje dobija od srpske vlade, odvoji i pošalje na Ravnu Goru. Zatim se đeneral Mihailović zainteresova za dalji pokret i dislokaciju srpskih oružanih snaga đenerala Nedića, zahtevajući od Kalabića da na svaki način Požeški četnički odred uputi u Požegu, radi dalje borbe u tim krajevima. I najzad, zamoli majora Kalabića da po mogućstvu svoje objave za slobodno kretanje i legitimacije za nošenje oružja, izdaje i ljudstvu Ravne Gore koje mu se za to obrati, pošto su u to vreme, u očima Nemaca, naročito u okrugu Užičkom i Kragujevačkom, objave, putne isprave i oružne legitimacije sa potpisom majora Kalabića, imale puno poverenje, tako da je jedino sa njegovim ispravama kretanje bilo neometano od organa vlasti. Major Kalabić dade potrebna objašnjenja i obeća da za račun Ravne Gore učini sve što može, naročito u pogledu izdavanja objava i oružnih listova.<ref>Манојло Кораћ, Између Драже и Недића, Погледи, Крагујевац, 2015, стр. 222.</ref>}} Srpski istoričari Bojan Dimitrijević i Nemanja Dević ocjenjuju da je riječ o veoma važnoj epizodi u istoriji okupirane Srbije u Drugom svjetskom ratu: „U ovim događajima, koji su se pokazali ključnim u odbrani i održanju Ravnogorskog pokreta, pukovnik Mihailović definitivno stiče naklonost prema Kalabićima. U njemu je bila i tajna kasnijeg Nikolinog uspeha i napredovanja u pokretu, koje je proizilazilo iz velike pomoći koju je ravnogorcima pružao njegov otac“.<ref name="leskovackizbornik.rs">{{Cite web |url=https://leskovackizbornik.rs/index.php/zbornik/article/view/159 |title=Немања Девић, Бојан Димитријевић — МИЛАН КАЛАБИЋ: ОД РАТНИКА ЗА СТАРУ СРБИЈУ ДО РАВНОГОРЦА |access-date=2024-10-27 |archive-date=2024-07-20 |archive-url=https://web.archive.org/web/20240720221112/http://leskovackizbornik.rs/index.php/zbornik/article/view/159 |url-status=dead }}</ref> Četnici Draže Mihailovića su, uz posredstvo samozvanog vojvode [[Jovana Škavovića Škave]], 13. novembra 1941. [[Predaja zarobljenih partizana Nijemcima novembra 1941.|predali Njemcima oko 365 zarobljenih partizana]]. Predaja zarobljenih partizana dogodila se u selu [[Slovac]], smještenom između [[Valjevo|Valjeva]] i [[Lajkovac|Lajkovca]]. Vojvoda [[Kolubara|kolubarski]] Škavović je priznavao komandu Koste Pećanca, ali je aktivno sarađivao i sa četnicima Draže Mihailovića u borbi protiv partizana. U predaji zarobljenika učestvovao je i potporučnik Pavle Mešković, ravnogorski oficir. Ovim je činom Mihailović htio ukazati okupatoru da su četnici i dalje voljni da sarađuju, iako je njegova inicijativa za saradnju bila odbijena 11. novembra 1941. na [[Sastanak u Divcima|pregovorima u Divcima]]. [[Wehrmacht]] je 27. novembra 1941. strijeljao najmanje 261 partizana zarobljenog i ustupljenog od strane četnika.<ref>Milan Radanović, Kazna i zločin: Snage kolaboracije u Srbiji: odgovornost za ratne zločine (1941-1944) i vojni gubici (1944-1945), Rosa Luxemburg Stiftung Southeast Europe, Beograd, 2015, str. 58.</ref> Presudom Vrhovnog vojnog suda [[Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija|FNRJ]] od [[15. juli|15. jula]] [[1946]]. godine u [[Beograd]]u, general Mihailović je bio proglašen odgovornim za izvršenje i ovog zločina: {{izdvojeni citat|Optuženi Mihailović je u noći između 13. i 14. novembra 1941. godine, tj. iste noći kada se sastao sa gestapovcem, kapetanom Matlom, naredio svom komandantu Daki Tešmanoviću da oko 365 zarobljenih partizana preda Srpskoj državnoj straži u selu Slovac, iako je znao da će ih Srpska državna straža postreljati ili predati Nemcima. To je učinjeno tako da ih je Tešmanović predao Jovanu Škavi a ovaj Nemcima. Nemci su od ovih predatih partizana streljali oko 270, a ostale oterali u logore.<ref name="Presuda">[https://www.znaci.org/00001/60_3_34.pdf Miodrag Zečević: DOKUMENTA SA SUĐENjA DRAŽI MIHAILOVIĆU, Beograd 2001: Presuda Dragoljubu Mihailoviću i ostalima]</ref>|Presuda Dragoljubu Mihailoviću}} Partizansko-četnički sukobi i slabljenje snaga otpora pogodovali su njemačkom okupatoru da neometano pripremi [[Operacija Užice|završnu ofanzivu]] na slobodnu teritoriju [[Užička Republika|Užičke republike]]. U napadu na partizansku slobodnu teritoriju učestvovale su [[Dimitrije Ljotić|Ljotić]]eve, [[Kosta Pećanac|Pećančeve]] i Nedićeve jedinice pod komandom pukovnika [[Koste Mušickog]], kao i neke bivše jedinice Draže Mihailovića koje su ušle u sastav kvislinških snaga. Time su se ove jedinice i formalno legalizovale kod Nijemaca, ali su i dalje bile pod Mihailovićevom komandom.<ref>Радивоје Папић, ''Ужичка република 1941. Водич кроз изложбу'', Народни музеј Ужице, 2017, стр. 136.</ref> {{izdvojeni citat|Tada je nastala i najčudnovatija faktička koalicija u Drugom svetskom ratu, koju su sačinjavali u odnosu na Narodnooslobodilački pokret, kao jedinstvenog protivnika, četnici, Nemci, Britanci, Nedić, ustaše.<ref>Branko Petranović, Srbija u Drugom svetskom ratu, 1939-1945, Beograd, 1992, str. 274.</ref>|Profesor [[Branko Petranović]]}} [[Boško Kostić]], sekretar [[Dimitrije Ljotić|Dimitrija Ljotića]], svjedoči u svojim memoarima da je slom partizanske Užičke republike nastupio kao posljedica vojne kooperacije „udruženih nacionalnih snaga“ u okupiranoj Srbiji: {{izdvojeni citat|Pošto su se sada nacionalisti ujedinili, to svi kreću na takozvanu Titovu „Sovjetsku Užičku republiku“. U ovim borbama učestvuju četnici pukovnika Mihajlovića pod komandom ppukovnika Manojla Koraća, majora Glišića, kapetana Vučka Ignjatovića, poručnika Predraga Rakovića, itd. Srpskim dobrovoljcima komanduje njihov komandant pukovnik Kosta Mušicki. U tim borbama učestvuju i podoficiri i žandarmi pod komandom ppukovnika Milana Kalabića i majora Savovića, i četnici Koste Pećanca. Samo blagodareći ovoj akciji udruženih nacionalnih snaga, razbijena je „Sovjetska Užička republika“, a partizani, na čelu sa Titom, oterani iz Srbije.<ref>Boško N. Kostić, Za istoriju naših dana - Odlomci iz zapisa za vreme okupacije, Lil (Francuska), 1949, str. 66–67.</ref>}} Pukovnik [[Jovan Trišić]], pomoćnik komandanta [[Srpske žandarmerije]], uhapšen je 9. novembra od strane [[Specijalne policije Uprave grada Beograda]]. Saslušavao ga je lično [[Ilija Paranos]], šef Specijalne policije. U Trišićevoj kancelariji, kao i u stanu, pronađeno je mnogo materijala koji je poslužio za optužbe, te je istog dana odveden u [[Logor Banjica|Banjički logor]]. Naime, pukovnik Jovan Trišić je brojnim ravnogorcima izdavao legitimacije o pripadnosti žandarmeriji kako bi se ovi nesmetano mogli kretati kroz okupirana područja. [[Gestapo]] je zaplijenio jednu takvu objavu i dobio priznanje od čovjeka kod koga je nađena da mu je izdata lično od strane Trišića. O hapšenju pukovnika Trišića, kao i o reakciji generala Nedića, piše u emigraciji Nedićev bliski rođak [[Stanislav Krakov]], predratni direktor [[Radio Beograd]]a i urednik više kvislinških glasila tokom okupacije: {{izdvojeni citat|Šef Opšte policije Paranos, na naređenje Dragog Jovanovića, uputio je odmah dva svoja inspektora — napominjem da su obojica živi i danas — u Glavni generalštab gde se nalazila komanda žandarmerije. Oni su se javili kod komandanta generala Stevana Radovanovića — koji je takođe živ u emigraciji — pokazali mu akt Gestapoa i naređenje upravnika grada da izvrše pretres kancelarije Trišićeve i da ga uhapse. U prisustvu generala Radovanovića inspektori su ušli kod Trišića, saopštili mu odluku koju su dobili i izvršili pretres. U fijokama pisaćeg stola Trišićevog našli su više praznih žandarmerijskih legitimacija, istih kakva je nađena kod zarobljenog četnika, razna druga dokumenta i najzad mobilizacione spiskove aktivnih i rezervnih oficira pripadnika pokreta Draže Mihailovića sa njihovim adresama i svim podacima. Koliko se sećam mislim da je bilo 1200 imena, jer se o tome više puta u Nedićevom kabinetu govorilo. Sa Trišićem i sa nađenim kompromitujućim materijalom dva inspektora su se vratili u Upravu grada i referisali svome šefu Paranosu. Kada je ovaj video šta su njegovi činovnici našli kod Trišića, ne obaveštavajući Dragog Jovanovića, telefonirao je Masaloviću i molio da ga general Nedić odmah primi. Sa svim dokumentima je došao u kancelariju Nedićevu da referiše i da pita šta da radi. Nedić mu je naredio: — ''Uništite odmah sav materijal koji ste našli i obavestite Gestapo da sem službenih hartija niste ništa drugo pronašli. Ne radi se samo o životu Trišića, već se radi o životima 1200 srpskih oficira''.<ref>Станислав Краков, Генерал Милан Недић, Књига прва: На оштрици ножа, Минхен, Штампарија Искра, 1963, стр. 265—266.</ref>}} Sumirajući rezultate [[Gušenje ustanka u Srbiji|operacije Užice]], Krakov piše i da je krupni operacijski zahvat masivnih okupatorsko-kolaboracionističkih formacija brzo slomio otpor partizanskih snagâ i [[Vrhovni štab NOVJ|Vrhovnog štaba NOPOJ]]: {{izdvojeni citat|Dve nemačke pešadijske divizije 342-ga i 313-ta, oko i ispred kojih su se nalazili kao odbojnik — da spreče stradanje stanovništva — Nedićevi oružani odredi potpukovnika Velje Jovanovića, majora Milana Kalabića i Savovića, srpski dobrovoljci pod komandom pukovnika Koste Mušickog, Pećančevi četnici i svi «legalizovani» četnički odredi Mihailovićevi, koji su se sada vodili kao trupe srpske vlade, preplavili su tu teritoriju dotle držanu nesmetano od komunista i već istog dana su ušli u Čačak, Požegu, Kosjerić, te je Vrhovni štab Titov u najvećoj žurbi i neredu napustio Užice i sklonio se na Zlatibor. Sledeći dan, 29. novembra, nemački tenkovi su prodrli u Užice i odmah nastavili dalje za Zlatibor sa koga je celo komunističko vođstvo otstupalo ka Sandžaku u panici, dok su partizanski odredi bili desetkovani i razbijeni. Sa Titom je tada bio i engleski kapetan Hadson, koji je napustivši Mihailovića pridružio se partizanima. U ponedeljak, 1. decembra 1941. ostatci partizanskih snaga sa Titom na čelu napustili su konačno Srbiju da se u nju ne vrate skoro pune tri godine. Prešli su u Sandžak, koji se smatrao kao teritorija pod italijanskom upravom, te su Nemci tu na samoj granici između Srbije i Sandžaka prestali da gone već skoro smrvljenog protivnika.<ref>Станислав Краков, н. д., стр. 285—286.</ref>}} === Nastavak saradnje sa kvislinškim strukturama, decembar 1941. === [[Datoteka:Četnici, SDS i SDK.png|350px|mini|levo|Četnici, Srpska državna straža i Prvi puk Srpskog dobrovoljačkog korpusa.]] Uprkos odbacivanju od strane Nemaca, četnici su nastavili saradnju sa Nedićevom vladom. Vredi istaći da Nemci nisu uznemiravali Mihailovićeve četnike nakon njegovog odbijanja da prihvati kapitulaciju na sastanku u Divcima, 11. novembra 1941, dok su četnici izbegavali borbe sa nemačkim okupatorom još pre ovog datuma. Bilo je očigledno da je nemačka ofanziva na Užice zaobišla četničku Vrhovnu komandu i glavninu četničkih snaga na Ravnoj gori. Mihailović je imao informacije iz kvislinških izvora da će nemačke snage nakon okončanja borbi protiv partizana nastojati da eliminišu snage pod njegovom komandom. "Stoga je Draža Mihailović požurio da iskoristi vreme kada ga okupator ne dira i da spasava što se spasti može. Mihailović je napravio plan da veći deo svojih četnika uključi u Nedićeve oružane odrede, da ih legalizuje kod Nemaca, da na taj način očuva svoje ljudstvo i da ga i dalje koristi u borbi protiv partizanskih odreda Srbije. U vezi s tim, Mihailović je na Ravnoj gori, 30. novembra 1941, održao sastanak četničkih komandanata sa teritorije obližnjih okruga (Nemci su već tada bili zauzeli Čačak i Užice, a glavnina partizanskih snaga povukla se u Sandžak).<ref>[https://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, I-II, Beograd, 1979.], str. I/265-267.</ref> Zapisnik sa ovog sastanka nije sačuvan, ali o njemu svedoči izveštaj koji je Draži Mihailoviću decembra 1942. poslao poručnik [[Predrag Raković]], komandanta legalizovanog Ljubićkog četničkog odreda, kao i zapisnik sa sudskog saslušanja četničkog majora [[Miloš Glišić|Miloša Glišića]], načelnik štaba Požeškog četničkog odreda. On je na suđenju 1946. izjavio: {{izdvojeni citat|Na Ravnoj gori sa Dražom je održano savetovanje komandanata odreda. Na ovom savetovanju Draža je naredio da se stupa u vezu sa Nedićevim odredima, radi popravljanja situacije. Rekao je da odredi i dalje ostaju pod njegovom komandom i da je ovo samo privremeno rešenje.<ref>[https://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, n.d.], str. I/267.</ref>}} Britanski oficir za vezu [[Duane Hudson|Bil Hadson]] je stigao je na Ravnu goru noću između 7. i 8. decembra dok su Nemci vršili [[Operacija Mihailović|ofanzivu na Mihailovićevu komandu]]. On kaže da su se četnici izvukli prelaskom u Nedićeve odrede: {{izdvojeni citat|Dobio sam utisak da bi britansku pomoć najbolje bilo koncentrisati na Mihailovića ako on još postoji nezavisan od Nedića. Rekao sam to Titu i njegovima i uputio sam se natrag u poplavu Nemaca i kvislinga. [...] Nisam našao nikakve ostatke Mihailovićevih ljudi, izuzev njega lično i nekoliko oficira. Svi drugi su se pretvorili u Nedićeve ljude i otišli, na potpuno razočaranje Švaba.<ref name="Znaci.net">{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/5_3.htm |title=William Deakin - EMBATTLED MOUNTAIN (Bojovna planina) |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>|[[Duane Hudson|Bil Hadson]]}} Na osnovu odluke četničke Vrhovne komande na Ravnoj gori, četnički odredi pod komandom Draže Mihailovića u čačanskom kraju legalizovali su svoje delovanje u okviru kvislinških formacija početkom decembra 1941. i na taj način su se statusno izjednačili sa vladinim četnicima, odnosno četnicima vojvode Koste Pećanca. Samo dva dana po okončanju operacije Mihailović (10. decembra 1941) novopostavljeni vojnoupravni komandant Srbije general [[Paul Bader]] pisao je svojim pretpostavljenima: {{izdvojeni citat|Mihailovićeva grupa može sad da se smatra razbijenom... Mnoge Mihailovićeve pristalice, izgleda da su pobegle u šume i planine. Postoje izveštaji prema kojima sve obezglavljene bande pokušavaju da se prebace u četničke jedinice Koste Pećanca. Znaci ukazuju na to da su neki srpski vladini krugovi, sve do pred kraj, hteli doći u vezu sa Mihailovićem, kako bi se poštedela srpska krv. Na istoj su liniji i nastojanja srpskog ministra predsednika Nedića, a koja imaju za cilj da spreče oštar postupak protiv Mihailovićevih pristalica, koji su, navodno, na to bili samo prisiljeni.<ref>Zbornik NOR-a, tom I, knjiga 1, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1949, str. 636—637.</ref>}} Prethodno, tokom novembra 1941, legalizovan je Jelički četnički odred Miloja Mojsilovića, koji je prethodno priznavao komandu Draže Mihailovića. O legalizaciji Mihailovićevih četnika u čačanskom kraju nedvosmisleno svedoči izveštaj poručnika [[Predrag Raković|Predraga Rakovića]], komandanta Ljubićkog četničkog odreda, Draži Mihailoviću iz decembra 1942. Raković navodi da je "posle održane sednice na Ravnoj gori 30. novembra 1941. i prema dobivenim instrukcijama" noću između 30-31. novembra krenuo ka Gornjoj Gorevnici gde se njegov odred od 200 boraca susreo sa 5. dobrovoljačkim odredom, formacijom Srpskog dobrovoljačkog korpusa, pod komandom potpukovnika [[Marisav Petrović|Marisava Petrovića]]. Istog dana je Raković zamoljen, kako se navodi, da sa Ljubićkim četničkim odredom "pođe u pretres terena G. Gorevnice i čišćenje od komunista", pri čemu su četnici snabdeveni municijom od SDK. Uveče je Raković sa Petrovićem otišao u Čačak gde se susreo sa komandantom SDK, pukovnikom [[Kosta Mušicki|Kostom Mušickim]], koji je bio zapovednik kvislinških snaga u čišćenju zapadne Srbije od preostalih partizanskih snaga. {{izdvojeni citat|Uglavnom to veče sam sa njima dogovorio da ostanem na terenu sa svojim odredom radi čišćenja terena od komunista, što mi je u stvari i bio zadatak kad sam pošao na svoj teren sa Ravne gore. (...) Uništenje komunista bilo je potrebno i meni i Nemcima i ljotićevcima, te smo se u ovom poslu složili i postali 'saveznici'.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_209.htm Zbornik NOR-a, XIV/1, Beograd, 1981.], str. 766-767.</ref>}} Sukladno dogovorima viših instanci, [[Prvi valjevski četnički odred]], čiji je komandant [[Neško Nedić]], izdao je 13. decembra 1941. naređenje za saradnju sa kvislinškim vlastima u borbi protiv partizana: {{izdvojeni citat| 2) Da komandir opštinskih četa stupa u dodir sa postavljenom opštinskom upravom i ne pokazujući ovaj akt saopšti joj da je određen da formira oružane snage na teritoriji opštine koje će služiti kao potpora vlasti radi održavanja mira i poretka a naročito kao oružana snaga za suzbijanje komunista ako se i kad pojave na teritoriji opštine. Ovaj štab će preduzeti sve potrebne mere da ovakav rad bude prećutno odobren i od strane Nedićevih odnosno nemačkih vlasti. <br /><br /> 6) Komandiri će narediti svojim seoskim komandirima da odmah otpočnu sa patroliranjem. Ova mera je neophodna jer se komunisti pošto su razbijeni vuku kroz sva sela u bednom stanju i malim grupama a u interesu je naše stvari da ih odmah razoružavamo. <br /><br /> 9) Početi odmah sa propagandom protiv komunista i svugde i na svakom mestu objasniti istinu da je do ovoga žalosnog stanja došlo zato što su oni u želji da preotmu vlast počeli borbu prerano. (...) Mi zato ne možemo i nećemo zajedno sa Nemcima, ali nećemo ni u otvorenu borbu, koju sada ne možemo izdržati. (...) Dotle dok ovaj momenat ne dođe mi moramo iskoristiti rasulo kod komunista da ih razoružamo te da nam na proleće ponovo ne ometu naš rad.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_33.htm Zbornik NOR-a, XIV/1, Beograd, 1981.], str. 90-91.</ref>}} Neposredno nakon odlaska glavnine četničkih snaga sa Ravne gore, pri čemu se većina četničkih odreda legalizovala kod Nemaca integrišući se u kvislinške snage, usledio je napad nemačkih snaga na četničku Vrhovnu komandu na Ravnoj gori. Kako je u svom izvještaju iz druge polovine 1942. godine naveo njemački kapetan [[Ernest Wiesshaupt]], tada su pukovniku Mihailoviću u pomoć pritekli najviši rukovodioci kvislinške uprave u Srbiji: „Istragom je dokazano da je jedan član Vlade, ministar unutrašnjih poslova [[Milan Aćimović|Aćimović]] u razgovoru pokušao da, preko pukovnika srpske pomoćne žandarmerije [[Kosta Mušicki|Mušickog]], dođe u vezu sa Mihailovićem. Dva srpska žandarmerijiska oficira kojima je poveren ovaj zadatak uhvaćena su od nemačkih jedinica. Protiv Mušickog i drugih okrivljenih žandarmerijskih i četničkih oficira preduzet je vojnosudski postupak“.<ref>[https://znaci.org/zb/4.php?broj=544&bk=2&vol=12 Borbe protiv ustaničkog pokreta na području Jugoistoka od juna 1941. do avgusta 1942. godine], u Zbornik NOR-a, tom XII, knjiga 2: Dokumenti Nemačkog rajha 1941—1945, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1976, dokument br. 209, str. 1039.</ref> Istoričari [[Kosta Nikolić]] i [[Bojan Dimitrijević]] tvrde: „Taj kontakt doveo je Nedića u veoma težak položaj, ali je on uspeo da ubedi Nemce kako za to nije znao i da je Aćimoviću izričito zabranio da ima bilo šta sa 'Mihailovićevim pitanjem'. Ipak, pukovnik Mušicki je uhapšen i ispitivan, ali je Nedić uspeo tokom 1942. da ga oslobodi“.<ref>Коста Николић, Бојан Б. Димитријевић, Генерал Драгољуб Михаиловић 1893-1946. Биографија, Београд, 2011, стр. 174.</ref> Kosta Mušicki je uhapšen 9. decembra 1941. upravo zbog pomoći ravnogorskim četnicima. Boravio je izvesno vreme u nemačkom zatvoru. Milan Nedić je 3. decembra 1942. ponovo postavio pukovnika Mušickog za komandanta [[Srpski dobrovoljački SS korpus|Srpskog dobrovoljačkog korpusa]].<ref>Mладен Стефановић, Збор Димитрија Љотића 1934-1945, Београд, 1984, стр. 223.</ref> Kosta Mušicki je u istražnom postupku 1946. naveo da je „uhapšen od strane Nemaca i izveden pred ratni sud zbog pokušaja uspostavljanja veza sa Dražom Mihailovićem“.<ref>[https://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, n.d.], str. I/271, fus. 67.</ref> [[Operacija Mihailović|Nemački napad na Mihailovićev štab]] i delove njegovih snaga koje nisu legalizovane, u rejonu Ravne gore i u nekim okolnim selima, započeo je 6. decembra 1941. i trajao je dva dana. Mihailović je uspeo da izbegne hvatanje u Struganiku i da se skloni, nakon čega se nekoliko meseci skrivao u različitim delovima zapadne Srbije. Major kvislinške žandarmerije [[Milan Kalabić]], zapovednik dela kvislinških snaga u zapadnoj Srbiji, otac Mihailovićevog bliskog saradnika [[Nikola Kalabić|Nikole Kalabića]], pomagao je Mihailoviću obaveštavajući ga o nemačkim poterama.<ref>Коста Николић, Бојан Б. Димитријевић, н.д., стр. 180.</ref> Osim hvatanja Mihailovićevih saradnika, zarobljavanja dijela boraca te bjekstva u ilegalu samog generala Mihailovića, njemačka ofanziva nije polučila znatniji uspjeh. Jedan od razloga bila je tih dana široko sprovođena [[Legalizovani četnici|legalizacija vojnih četnika]], tj. njihova integracija u oružane snage Vlade generala Nedića. U trenutku kada se biralo između progona ili prikrivanja među raznorodnim Nedićevim formacijama, izbor drugog rješenja pokazao se spasonosnim za Mihailovićevu organizaciju. Ova pragmatična solucija učiniće da veći dio pripadnika ravnogorskog pokreta preživi tešku zimu 1941/42. o trošku generala Nedića, učestvujući u operacijama protiv partizana ili ostajući kod svojih kuća.<ref>Бојан Б. Димитријевић, Војска Недићеве Србије 1941-1945, Институт за савремену историју, Београд, 2011, стр. 119.</ref> == Saradnja sa Nedićevom vladom krajem 1941. i tokom 1942. == {{izdvojeni citat|Onima u Upravi grada reći da nemilosrdno raščišćavaju sa komunistima.<ref>{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/4_14_1_72.htm |title=ZBORNIK DOKUMENATA VOJNOISTORIJSKOG INSTITUTA: TOM XIV, KNJIGA 1 |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>|Depeša Draže Mihailovića od 17. aprila 1942. godine}} === Legalizacija četnika Draže Mihailovića === {{main|Legalizovani četnici}} [[Datoteka:Smotra četnika.jpg|minijatura|Nemački okupator za vreme vršenja smotre legalnih četnika u Srbiji.]] {{izdvojeni citat|Nedić je po svaku cenu hteo da spase Mihailovićeve odrede u Zapadnoj Srbiji od uništenja prilikom nemačke ofanzive. Već i ranije, on je bio u kontaktu s većinom baš tih četničkih komandanata u Zapadnoj Srbiji, jer ih je snabdevao oružjem i municijom u njihovoj borbi protiv komunista, te je tu vrlo brzo i efikasno bio postignut sporazum između Nedićevih i Mihailovićevih oficira. Svi četnički odredi na ugroženom terenu imali su da se u roku od nekoliko dana pre početka nemačke akcije «legalizuju», tj. da se stave Nediću na raspoloženje, stvarno ili fiktivno, te da se vode kao njegove jedinice; da budu snabdevene njegovim objavama i da, isto kao i ljudstvo oružanih odreda, odnosno dobrovoljci, primaju sve potrebe u municiji, hrani i novcu od predsednika srpske vlade.<ref>Станислав Краков, Генерал Милан Недић, Књига прва: На оштрици ножа, Минхен, Штампарија Искра, 1963, стр. 280.</ref>|[[Stanislav Krakov]] o legalizaciji Mihailovićevih četničkih odreda}} {{izdvojeni citat|Ne sme se izgubiti iz vida da je dužnost svih Srba, a prvenstveno svih delova srpske državne sile — pa bili to četnici, dobrovoljci ili stražari — da svim silama rade na održavanju mira, obnovi i stvaranju bolje budućnosti Srbije, kao i to da je naš zajednički zadatak jedan te isti, tj. uništenje svih komunističkih bandi.<ref>[http://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20220904190938/https://znaci.org/00001/154_4.pdf |date=2022-09-04 }}, str. I/296.</ref>|Pukovnik [[Borivoje Jonić]] u naredbi pripadnicima SDS-a od 13. juna 1942.}} {{izdvojeni citat|Mihailović je prve nedelje 1942. godine proveo u Crnoj Gori i Sandžaku, uspostavljajući neposrednu kontrolu nad lokalnom četničkom organizacijom i stvarajući jednu planinsku bazu, iz koje su ranije partizani bili prisiljeni da povuku svoje glavne snage severno, u istočnu Bosnu. Mihailovićeva organizacija u Srbiji postojala je kao pasivna teritorijalna tvorevina, uglavnom na hartiji, pod zaštitom Nedićeve političke i vojne strukture.<ref name="Znaci.net">{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/5_3.htm |title=William Deakin - EMBATTLED MOUNTAIN (Bojovna planina) |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>|Sir [[William Deakin]], “The Embattled Mountain”}} Prema navodima [[William Deakin|Williama Deakina]], Mihailović se početkom 1942. godine, gonjen od strane Nijemaca, sklonio u [[Sandžak]] (prije nego će preći u [[Crna Gora|Crnu Goru]] maja te godine), u zonu pod italijanskom okupacijom. Do početka 1942. godine "ravnogorski pokret istopio se u redovima Nedićeve milicije i konačno se ponovo pojavio, umanjen, u Crnoj Gori."<ref name="Deakin2">{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/5_3.htm |title=William Deakin, BOJOVNA PLANINA |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref> Mihailović se skrivao nekoliko mjeseci, ali je Nedićeva vlada do marta 1942. saznala gdje se nalazi, pa je s njemačkim znanjem i dopuštenjem došlo do sastanka između njega i [[Milan Aćimović|Milana Aćimovića]]. [[Paul Bader|General Bader]] je 26. marta obaviješten da je Mihailović obnovio ponudu srpskoj vladi »da joj se stavi na raspolaganje za borbu protiv komunista«. Budući da je general Mihailović sada bio ministar vojske, mornarice i vazduhoplovstva u [[Vlada Kraljevine Jugoslavije u egzilu|izbjegličkoj vladi]], njegova je nova ponuda imala sasvim drugi značaj, iako je u biti bila jednaka [[Sastanak u Divcima|onoj iz Divaca]] u novembru 1941. Bader je ipak odbio ponudu i naredio da se ta odluka saopći generalu Nediću, s napomenom da je Nedić slobodan to objaviti.<ref>NAW, mikrofilm br. T-501, rola 247, snimak 920; rola 257, snimak 1232.</ref><ref name="Jozo Tomasevich 1945">[https://znaci.org/00001/40_45.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje DVOJNA POLITIKA U SRBIJI]</ref> Za to vrijeme, brojni su se ravnogorski komandanti u Srbiji legalizovali kod kvislinške Nedićeve uprave: * [[Predrag Raković]] (Ljubićki četnički odred) * [[Vučko Ignjatović]] (Požeški četnički odred) * [[Miloš Glišić]] (Požeški četnički odred) * [[Manojlo Korać]] (Užičko-požeški četnički odred) * [[Momčilo Matić]] (Drinski samostalni četnički odred) * [[Božidar Ćosović-Javorski]] (Javorski samostalni četnički odred) * [[Dušan Radović Kondor]] (Zlatiborski četnički odred) * [[Nikola Mladenović]] (Crnogorski četnički odred) * [[Radovan Stojanović]] (Takovski četnički odred) * [[Vojislav Pantelić]] (Jadarski/Podrinski četnički odred) * [[Svetolik Protić]] (Grupa valjevskih četničkih odreda) * [[Dragiša Ninković]] (Kačerski četnički odred) * [[Radojko Jovandarić]] (Kotlenički četnički odred) * [[Dobrisav Ordagić]] (Račanski četnički odred) * [[Živojin Lazović|Živan Lazović]] (u [[beograd]]skom okrugu) * [[Borivoje Rajković]] (u [[Kosjerić]]u) * [[Miloje Mojsilović]] (Jelički četnički odred) * [[Dušan Smiljanić]] (Gružanski četnički odred) * [[Ljubomir Jovanović Patak]] (komandant Srpske državne straže u [[Zaječar]]u) * [[Ljubomir Mihailović Long]] (zamjenik komandanta Srpske državne straže u [[Jagodina|Jagodini]]) * [[Nikola Kalabić]], i dr.<ref name="Branko Petranović 1945">[https://www.znaci.org/00001/92_4.pdf Branko Petranović, Srbija u Drugom svetskom ratu, 1939-1945, Beograd, 1992.], str. 271.</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/155_3.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, I-II, Beograd, 1979.], str. I/270.</ref> Sekretar [[Dimitrije Ljotić|Dimitrija Ljotića]] [[Boško Kostić]] piše nakon rata o legalizaciji Mihailovićevih odreda sljedeće: {{izdvojeni citat|Mnogi četnički odredi legalizovani su tada kao vladini. Tako, na primer, odred ppukovnika Manojla Koraća, majora Glišića, kapetana Vučka Ignjatovića. Drugi ravnogorski odred poručnika Predraga Rakovića u Čačku legalizuje komandant V dobrovoljačkog odreda Marisav Petrović. Rakovićev odred, koji je stacionirao u Čačku, dobija naziv „Samostalni četnički ljubićski odred Tanasko Rajić“. <br /> U to vreme djeneral Milan Nedić šalje za Ljig i Ravnu Goru: novac, spremu, municiju, obuću i hranu kako bi pomogao pukovnika Dražu Mihajlovića i njegove četnike.<ref>Boško N. Kostić, Za istoriju naših dana — Odlomci iz zapisa za vreme okupacije, Lil (Francuska), 1949, str. 67.</ref>}} Potpukovnik Manojlo Korać je bio komandant Mihailovićevog Zlatiborsko-užičkog odreda, a potom i Požeškog četničkog odreda. Požeški odred se legalizovao kod Vlade Milana Nedića novembra 1941. godine, dok je potpukovnik Korać u kvislinškom upravnom aparatu imenovan za načelnika okruga [[Užice|Užičkog]]. U rukopisu koji je 1945. sačinio o periodu okupacije, a koji je objavljen [[2015]]. pod naslovom “Između Draže i Nedića”, Korać se posebno osvrnuo na legalizaciju četnika Draže Mihailovića. O saradnji JVuO sa oružanim snagama Vlade narodnog spasa, potpukovnik Korać zapisuje lapidarnu napomenu: {{izdvojeni citat|Odredi đenerala Nedića su svugde i na svakom mestu pomagali ravnogorsku organizaciju.<ref>[https://www.pogledi.rs/pretplata-na-knjigu-potpukovnik-manojlo-korac-izmedju-draze-i%E2%80%88nedica.html Потпуковник Манојло Кораћ – Између Драже и Недића]</ref>}} [[Austrija|Austrijski]] istoričar [[Walter Manoschek]] u svojoj knjizi ''Serbien ist Judenfrei. Militärische Besatzungspolitik und Judenvernichtung in Serbien 1941/42'' (objavljenoj na [[Srpski jezik|srpskom jeziku]] [[2007]]. pod naslovom „Holokaust u Srbiji: Vojna okupaciona politika i uništavanje Jevreja 1941-1942“), poziva se na navode iz knjige „Bojovna planina“ F. W. Deakina, kao i na članak<ref>Josef Matl, Jugoslawien im zweiten Weltkrieg, Osteuropa Handbuch, Bd. 1, Jugoslawien, hg. v. Werner Markert, Köln—Graz 1954, s. 99—121.</ref> kapetana ''[[Abwehr]]a'' [[Josef Matl|Josefa Matla]], potonjeg profesora [[Slavistika|slavistike]] na Univerzitetu u [[Graz]]u, te na sljedeći način ocjenjuje legalizaciju Mihailovićevih odreda krajem 1941. i njihovu saradnju sa kvislinškom Nedićevom vladom: {{izdvojeni citat|Kao prvu meru Mihailović je odlučio da — sutradan nakon poraza partizana — legalizuje četničke odrede u sporazumu sa Nedićevom vladom i da se oružane Nedićeve formacije stave na raspolaganje radi ubacivanja u borbu protiv partizana. Od tada je četnike Nedićeva vlada i zvanično potpomagala novcem, hranom i odećom.<ref name="Manošek">[https://www.znaci.org/00001/178_6.pdf Valter Manošek: HOLOKAUST U SRBIJI, poglavlje OTPOR I KOLABORACIJA U SRBIJI 1941. GODINE], Službeni list SRJ/Draslar partner, Beograd, 2007, str. 152—153.</ref>}} Izvode iz Matlova članka, objavljenog 1954. godine u [[Savezna Republika Njemačka|SR Njemačkoj]], a koji referiraju na saradnju Draže Mihailovića sa Nedićem i Ljotićem, prenio je u svojoj knjizi “Armijski đeneral Milan Nedić — Njegova uloga i delovanje u poslednjem ratu“ (izdatoj [[1976]]. u emigraciji u [[Melbourne]]u), profesor [[Lazo Kostić]], koji je u početnoj fazi okupacije vršio funkciju komesara saobraćaja u [[Komesarskoj upravi]] [[Milan Aćimović|Milana Aćimovića]]: {{izdvojeni citat|Još u toku 1941. godine, Nedić je pomagao novcem, hranom i odećom četnički pokret u Srbiji, i nacionalne odrede koje je major Dangić predvodio u Bosni. Godine 1942, Nedić i Ljotić predložili su Draži Mihailoviću dalju pomoć u robi, municiji i novcu. Kao protivuslugu tražili su da Mihailović privremeno ne obrazuje vladu, pošto već postojeća dupla vlada, nemačka vojna uprava i vlada Nedićeva, i tako teško opterećuju stanovništvo zemlje. Nedić i Ljotić su se izjasnili spremnim da u buduće rade zajednički sa Mihailovićem pri imenovanju komandanata oružanih jedinica, kao i pri postavljanju okružnih načelnika. Međutim, smatrali su da je bolje da Mihailović u celosti do daljega sprovede izvan Srbije istu zadaću, kao što je oni sprovode u Srbiji, naime: čišćenje oblasti od komunističkih partizana. U danom trenutku — Nedić i Ljotić su spremni da vladu i sve njihove oružane odrede predaju Draži Mihailoviću, odnosno onoj ličnosti koju bi [[Petar II Karađorđević|Kralj]] odredio...<ref>Проф. Лазо Костић, ''Армијски ђенерал Милан Недић. Његова улога и деловање у последњем рату'', Приватно издање, Мелбурн (Аустралија), 1976, стр. 54—55.</ref>}} Kapetan [[Duane Hudson|Bill Hudson]], šef [[Ujedinjeno Kraljevstvo|britanske]] misije pri štabu Draže Mihailovića, u jednom izvještaju rekapitulira događaje s kraja 1941. i s početka 1942. godine. Pominjući ishod [[Sastanak u Divcima|sastanka u Divcima]], on veli da „ipak nije postignut nikakav sporazum“. Hudson piše i o taktičkoj kolaboraciji s okupatorom pri slamanju [[Užička republika|Užičke republike]] koja je prethodila legalizaciji četnika: {{izdvojeni citat|Proterivanje partizana iz Srbije u zimu 1941–1942. predstavljalo je privremeni uspeh za Mihailovića. On je uspeo da učestvuje u nemačkoj ofanzivi protiv njih, a da nije otvoreno prešao na osovinsku stranu, i tako je zasnovao politiku ‘paralelne akcije’ pre nego ‘kolaboracije’ sa snagama okupatora, što je bilo dalje sprovođeno od strane njegovih potčinjenih komandanata u njihovim lokalnim mestima. S druge strane, izgleda da su Nemci posmatrali stav Mihailovića sa priličnim nepoverenjem, i kao da nisu znali da li da postupaju sa njim kao sa neprijateljem ili kao sa prijateljem... Mada je Mihailović nesumnjivo pružio Nemcima pomoć ulogom koju je odigrao za vreme njihove ofanzive protiv partizana, njegov položaj u odnosu prema okupatorskim vlastima bio je još uvek sumnjiv i opasan. Zbog toga je većina njegovih [Mihailovićevih — prim.] pristalica smatrala za opreznije da pređu u službu Nedićevog kvislinškog režima, mada su oni tajno i dalje mogli da održavaju vezu s njim...<ref>Боривоје М. Карапанџић, Грађански рат у Србији 1941—1945. Друштво Хиландар, Ваљево, 2010, стр. 134—135.</ref>}} Iako je sa četničke strane general Nedić smatran za slugu okupatora (nazivali su ga i „beogradskim vezirom“), ipak su ga iskorišćavali za legalizaciju, dobijanje oružja i sakupljanje informacija. [[Zvonimir Vučković]], jedan od ravnogorskih komandanata koji nije bio legalizovan kod kvislinške vlade, piše u knjizi ratnih memoara da se, zahvaljujući legalizaciji, kontrola SDS našla u četničkim rukama.<ref>Zvonimir Vučković, Od otpora do građanskog rata, Beograd, 1990, str. 190.</ref><ref>Branko Petranović, ''Srbija u Drugom svetskom ratu 1939-1945'', Beograd, Vojnoizdavački i novinski centar, 1992, str. 390.</ref> Četnički odredi postali su integralni dio njemačke okupacione uprave. Nemački popis glavnih vladinih legalnih odreda od [[15. 5.|15. maja]] 1942, pod rednim brojevima 1 do 18 navodi [[Dimitrije Ljotić|Ljotićeve]] odrede, od 19 do 39 su Mihailovićevi, a od 40 do 100 [[Kosta Pećanac|Pećančevi]]. Mihailović je uspostavio veze sa Nedićevim komandantima [[Milan Kalabić|Milanom Kalabićem]], [[Radovan Stojanović|Radovanom Stojanovićem]] i drugima, radi borbe protiv partizana u Srbiji u toku zime 1941/42. i proleća 1942. godine.<ref name="Presuda"/> === Dejstva legalizovanih odreda === [[Datoteka:Legalizovani četnici u Srbiji 1942.jpg|minijatura|Četnički odred Draže Mihailovića koji osigurava [[Logor Metino brdo|logor na Metinom brdu]].]] Iako legalizovani kod [[Wehrmacht]]a i kvislinške vlade, ovi odredi su i dalje od Mihailovića primali naređenja, a od Nemaca oružje, hranu i odeću. Oni su, zajedno sa Nemcima, učestvovali u operacijama protiv preostalih partizanskih odreda u Srbiji, te hvatali i ubijali pripadnike [[Narodnooslobodilački pokret Jugoslavije|pokreta otpora]].<ref name="Presuda"/> Uspostavljeni sistem dvostrukog opštenja omogućavao je, na jednoj strani, nemačku nominalnu komandu, a na drugoj povinovanje Mihailovićevim tajnim instrukcijama. Uključivanjem Mihailovićevih četnika u [[Srpska državna straža|SDS]], narasta i nemačko nepoverenje u pouzdanost jedinica koje su naoružavali.<ref name="Branko Petranović 1945"/> Profesor [[Branko Petranović]] piše: "Nedić je dobijao nove snage za borbu protiv pripadnika Narodnooslobodilačkog pokreta, a Mihailović je spasavao odrede od uništavanja u jeku zime, progona i nemačkih represalija. Udruženim snagama mogli su zavesti četničku strahovladu i iskorenjivanje zaostalih grupa partizana, pojedinaca i njihovih simpatizera i jataka." Sinergija Mihailovićevih legalizovanih odredâ i Nedićevih oružanih formacija bila je veoma bitna za totalni slom [[Ustanak u Srbiji|ustanka]], doprinijevši radikalnom čišćenju teritorije okupirane Srbije od partizanskih snagâ. Ovo je moguće zaključiti i na osnovu navodâ iz pisma kapetana [[Rudolfa Perhineka]], delegata Vrhovne komande JVuO za [[Crna Gora|Crnu Goru]] i [[Sandžak]], koje je 8. decembra 1941. poslao komandantu Rasinsko-bistričkog bataljona kapetanu Milivoju Obradoviću: {{izdvojeni citat|Situacija je u Srbiji ovakva: </br> Cela Srbija, koja je bila od komunista mestimično posednuta očišćena je pomoću Nedićevaca i naših četnika Draže Mihailovića i svi komunisti razbijeni, razoružani i pohvatani. U svim varošima postavljena je vlast četnika Jugoslovenske vojske, to jest Dražinih četnika. Da bi se sprečilo dalje nasilje Turaka, Nedićevci (u njemačkim uniformama) ušli su u Novi Pazar, istakli srpske zastave, pustili iz zatvora pohapšene Srbe i izdali odmah naredbu da niko nesme opaliti pušku ni na koga, ni opljačkati, ni popaliti jer će od vlasti biti streljan na licu mesta. Kako izgleda, ovako će biti [i] sa Sjenicom, jer su Nedićevci usput od N. Pazara do Sjenice vrlo rado primili četnike.<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kut. 18, reg. br. 1/5 (VK-X-1).</ref><ref>{{Cite web |title=Pismo delegata Draže Mihailovića od 8. decembra 1941. komandantu četničkog Rasinsko-bistričkog bataljona povodom poziva Draže Mihailovića da Pavle Đurišić dođe kod njega i o situaciji u Srbiji |url=http://znaci.org/00001/4_14_1_32.htm |access-date=2022-09-09 |archive-date=2022-08-23 |archive-url=https://web.archive.org/web/20220823085930/https://znaci.org/00001/4_14_1_32.htm }}</ref>|Pismo delegata [[Dragoljub Mihailović|Draže Mihailovića]] od 8. decembra 1941. komandantu četničkog Rasinsko-bistričkog bataljona povodom poziva Draže Mihailovića da [[Pavle Đurišić]] dođe kod njega i o situaciji u Srbiji}} Tokom decembra 1941. i početkom 1942. zabilježeni su brojni primjeri zločina i represalija u zapadnoj Srbiji, naročito u čačanskom, požeškom i užičkom kraju koje su združeno sprovodili [[Legalizovani četnici|legalizovani Mihailovićevi četnici]], [[četnici Koste Pećanca]], [[Srpski dobrovoljački korpus|Srpska dobrovoljačka komanda]] (preimenovana krajem 1942. u Srpski dobrovoljački korpus - SDK) i kvislinška Srpska žandarmerija (od 3. marta 1942. [[Srpska državna straža]]). [[Datoteka:Srpski dobrovoljački korpus sa četnicima Draže Mihailovića.png|350px|mini|desno|Srpska dobrovoljačka komanda sa legalizovanim četnicima, decembar 1941. godine]] Krajem 1941. i početkom 1942. su kulminirali [[Zločini četnika nad partizanima u Srbiji 1941.|četnički zločini nad partizanima]] i njihovim simpatizerima. Okružno načelstvo u Kragujevcu je 14. februara 1942. izvestilo da se u vladinim odredima nalazi "poglavito ono ljudstvo koje je bilo ili naklonjeno pukovniku Mihailoviću, ili je aktivno učestvovalo u njegovim odredima." Dalje se ističe da Dražini ljudi imaju ličnu mržnju protiv partizana, budući da "stupaju u borbu protiv komunista sa naročitom strašću".<ref>Kosta Nikolić, Istorija ravnogorskog pokreta (knjiga I), Beograd 1999., str. 213-214.</ref> U izvještaju generalu Nediću s kraja marta 1942, ministar unutrašnjih poslova [[Milan Aćimović]] piše da je među oficirima Srpske državne straže mnogo onih koji „ispoljavaju simpatije prema pokretu generala Mihailovića. I čak ne bi hteli prema njemu ili njegovim akcijama da preduzmu naređene mere...“<ref>Vojni arhiv, Nedićeva arhiva, 82–2–4.</ref><ref>Nebojša Stambolija, Srpska državna straža 1942-1944. Doktorska disertacija, Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu, 2020, str. 306—307.</ref> Potpukovnik [[Manojlo Korać]], s pozicije načelnika okruga Užičkog, izvještava 2. aprila 1942. godine ministra unutrašnjih poslova Milana Aćimovića o situaciji u okrugu, navodeći da ni tokom prethodnog mjeseca nije izostala „moja lična inicijativa u cilju preduzimanja energičnih mera na čišćenju terena od komunista i drugih elemenata opasnih po red i mir“: {{izdvojeni citat|Po izvršenim prethodnim pripremama stavio sam u pokret radi zajedničke akcije i potpune saradnje užičko-zlatiborski četnički odred pod komandom Đoke Novakovića sa šest podoficira i pedeset četnika, jedno odelenje Srpske državne straže iz Užica pod komandom poručnika Sapundžića sa sto pet ljudi, od kojih dva oficira, četrdeset tri podoficira i pedeset devet redova — stražara, X. dobrovoljački odred sa jednim odelenjem iz Bajine Bašte pod komandom kapetana Zdravkovića i miliciju u snazi od sto petnaest ljudi pod komandom potporučnika Milašina Tijanića. Svi ovi odredi u borbama protiv komunista pokazali su hrabro držanje i potpuno zalaganje za izvršenje zadatka na uništenju komunističkih bandi, pa je tako u vremenu od 10 do 18 marta t.g., bez velikih gubitaka na našoj strani, polučen i potpuni uspeh.<ref>Зборник НОР-а, I/21, Документи квислиншких јединица и установа (1941-1944), Београд, 1965, стр. 244—245.</ref>}} Nakon formiranja Srpske državne straže, kvislinške jedinice su tokom februara 1942. reorganizovane i znatno ojačane, kako brojčano u ljudstvu, tako i u opremi. Prema nekim podacima, one su prvih mjeseci 1942. imale sljedeće brojno stanje: oko 8.000 pripadnika Srpske državne straže; oko 3.500 ljotićevaca, koji su bili uključeni u [[Srpski dobrovoljački korpus]]; oko 8.500 legalnih četnika, koji su bili pod Nedićevom komandom; sveukupno oko 20.000 vojnika i oko 1.000 oficira.<ref>AVII, NAV-N-T-501, S. 825 i 864, r. 247.</ref><ref>[http://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20220904190938/https://znaci.org/00001/154_4.pdf |date=2022-09-04 }}, str. I/246.</ref> U ratnom dnevniku Vrhovne komande [[Wehrmacht]]a data je opšta ocjena borbene vrijednosti, brojčane snage, kao i ideološke profilacije kvislinške SDS: {{izdvojeni citat|Srpska državna straža Milana Nedića nije bila dobro naoružana. Na osnovu ugovora sa Vermahtom, nije smela da pređe brojku od 12.000 ljudi. Taj broj, međutim, ova naoružana formacija nije nikada ni dosegla. Bila je veoma bliska duhu pokreta Draže Mihailovića, a njena borbena vrednost nije bila visoka. U odnosu na četnički pokret, Straža je bila beznačajna, a isto to vredi i kada se uporede sa komunistima. Ono što može da opravda Stražu jeste činjenica, da nikada i nisu bili ušli u akciju sa većim snagama.<ref name="Živković"/>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta}} Kapetan [[Žarko Milurović]] u izvještaju poslatom 13. februara 1942. majoru [[Boško Todorović|Bošku Todoroviću]] (brat majora [[Žarko Todorović|Žarka Todorovića]]), komandantu operativnih jedinica istočne [[Bosna i Hercegovina|Bosne i Hercegovine]], piše da je, nakon povratka iz njemačkog zarobljeništva oktobra 1941. godine, radio na stvaranju Mihailovićeve organizacije u [[Slavonija|Slavoniji]] i [[Hrvatska|Hrvatskoj]], koja bi poslužila kao oslonac „akciji u Bosni, [[Kordun]]u, [[Lika|Lici]] i [[Srem]]u“: {{izdvojeni citat|U tom cilju, uz pripomoć patriotskih elemenata iz tih krajeva u Beogradu (izbeglica), formirao sam »Slavonski četnički odred«, jačine oko 300 ljudi (izbeglica, koji su mučeni i čiji su roditelji poubijani), od prilike po 30 četnika iz Srezova: Osek, Našice, Slatina, Brod, Slav. Požega, Pakrac, N. Gradiška, Daruvar, Novska, Grubišno Polje—Garešnica... <br /> Pitanje opreme i naoružanja, rešeno je samo delomično. Naime gro odreda vrbovan je iz reda Nedićevih dobrovoljaca, žandarma, policajaca i četnika — rođeni u navedenim srezovima, a koji će u određeno vreme doći obučeni i naoružani.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_58.htm Izveštaj kapetana Žarka Milurovića od 13. februara 1942. majoru Bošku Todoroviću o pokušaju organizovanja četničkih jedinica u Slavoniji]</ref>}} [[Boško N. Kostić]], Ljotićev sekretar, u memoarskoj knjizi “Za istoriju naših dana” zapisuje da je februara 1942. otputovao za [[Istanbul]], gdje se susreo sa službenicima tamošnjeg veleposlanstva [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevine Jugoslavije]].<ref>Boško N. Kostić, Za istoriju naših dana – Odlomci iz zapisa za vreme okupacije, Lil (Francuska), 1949, str. 77–78.</ref> Kostić navodi da je generalnom konzulu Ljubomiru Hadži-Đorđeviću prenio novosti iz okupirane Jugoslavije, te Nedićeve i Ljotićeve poruke: {{izdvojeni citat|Generalnom konzulu Hadži-Đorđeviću izneo sam akciju đenerala Draže Mihajlovića. Pričao sam mu kako sam trebao i lično da idem u štab Dražin, ali da do tog nije došlo usled njegovog sporazuma s partizanima-komunistima. Prikazao sam mu kako je zajedničkim nacionalnim snagama pošlo za rukom da unište Titovu „Užičku republiku“, kako je posle toga došlo do legalizacije nekih četničkih odreda i kako Nedić i Ljotić sve čine od samog početka da dođe do jedinstva u nacionalnom frontu prema komunistima. Nedić i Ljotić smatraju da đeneral Mihajlović treba i dalje da ostane ilegalan, a da pitanja od opšteg narodnog interesa zajednički rešavaju da bi se što više spaslo srpskih glava.}} U proleće i leto 1942, kada su znatne nemačke snage bile angažovane u Bosni u borbama protiv NOVJ, brojno stanje legalizovanih četnika u Srbiji je kontinuirano raslo. [[30. 4.|30. aprila]] [[1942]]. četnički komandanti [[Neško Nedić]] i Vojislav Popović šalju izveštaj Draži Mihailoviću o uspešnoj legalizaciji i naoružavanju četničkih odreda: {{izdvojeni citat|Posle legalizacije raspoređeni: kapetan Komarčević, poručnik Radosavljević i ja u Zaječar. Poručnik Obradović u Knjaževac. Poručnik Aleksić u Zlot. Kapetan Marić u Žagubicu. Čika Sveta još nije pušten. Rad u Valjevu poveren odboru na bazi lančanog sistema. Vojničku stranu obrađuju u Valjevu major Vojteh i kapetan Selimir Popović, u Lazarevcu kapetan Voja Marković, na Ubu poručnik Ilija Lukić, u Mionici poručnik Kolarić. O svemu vodimo računa i održavamo veze. Komandant okružne straže u Zaječaru major Ljuba Jovanović radi dobro. Planove o fortifikaciji državne straže u opšte poslaćemo uskoro. Za sad Nemci dodelili graničnoj straži ovog okruga 32 mitraljeza sa po 1000 metaka i osam stotina pušaka sa po 100 metaka — sve englesko oružje. Molimo instrukcije i imena naših ljudi na ovom terenu kao i centar najlakše i najbrže veze sa vama.<ref>{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/4_14_1_79.htm |title=Izvod iz knjige poslatih i primljenih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 25. aprila do 3. maja 1942. godine |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>}} Kapetan Rudolf Perhinek, delegat Vrhovne komande JVuO za [[Crna Gora|Crnu Goru]] i [[Sandžak]], javlja 21. aprila 1942. Draži Mihailoviću da se susrio sa Milanom Nedićem: {{izdvojeni citat|Sticajem okolnosti morao sam kod Nedića. Koristimo i to za C. Goru u našem duhu. Moraćemo na put. Javite gde moramo doći radi referata i ostalog za C. Goru.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_81.htm Izvod iz knjige primljenih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 20. aprila do 10. maja 1942. godine]</ref>}} Vrhovna komanda JVuO poslala je kapetana Perhineka u [[Beograd]] na pregovore sa Milanom Nedićem radi dobijanja pomoći u hrani, oružju i municiji tokom predstojeće [[Treća neprijateljska ofanziva|operacije protiv partizanskih snaga]]. U istom kontekstu je generalu Nediću apel uputio i kapetan [[Pavle Đurišić]], komandant [[Crna Gora|crnogorskih]] četnika. Đurišić je pripremio i delegaciju iz [[Vasojevići|Vasojevića]], koja je upućena za Beograd 18. maja 1942; Perhinek se pridružio ovoj delegaciji. Zadatak delegacije bio je da uvjeri Nedića u neophodnost akcije na lijevoj obali [[Lim (rijeka)|Lim]]a, kao i njemačke okupacione vlasti u „potpunu lojalnost“, kako im ne bi pravile probleme.<ref>Arhiv Srbije, fond Ž-30, Zbirka fotografija, kut. 206, sl. 158.</ref> Tako je otpočela sveobuhvatna četnička akcija protiv [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOVJ]] u srezovima [[Bijelo Polje]], [[Mileševa]] i [[Pljevlja]].<ref>{{harv|Живковић|2017|p=589—590}}</ref> U jednom sumarnom izvještaju za mjesec februar 1942. godine iz njemačke [[114. lovačka divizija (Nemačka)|114. divizije]] govori se o vezama generala Nedića sa majorom Dangićem, kao i o preovlađujućem uticaju Draže Mihailovića na legalizovane četničke odrede u Srbiji, formiranim nakon [[Gušenje ustanka u Srbiji|razbijanja ustaničkih snaga]]. Divizijski oficiri napominju da je neophodna „pojačana budnost i stalno osmatranje svih naoružanih srpskih jedinica“: {{izdvojeni citat|Nakon što je glavnina partizanskih snaga uništena, novu opasnost predstavljale su do tada mirne Mihailovićeve pristalice, kao i četnička udruženja lojalna vladi, čija se pouzdanost vremenom sve više dovodila u pitanje. Tokom [[Gušenje ustanka u istočnoj Bosni|velike operacije]], koju je u januaru izvela [[342. pešadijska divizija (Nemačka)|342. pješadijska divizija]] u bosansko-srpskom pograničnom području, zaplijenjeni su dokumenti iz kojih proizilazi da postoje veze između majora Dangića i Nedićeve vlade. Takođe, moglo bi se pretpostaviti da su veze između Dangića i Mihailovića sigurne, pošto je Dangić pojačanja za borbu protiv Hrvata dobivao uglavnom iz četničkih jedinica koje je kontrolirao Mihailović.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=190&rec=315&roll=2258 NARA, T315, Roll 2258, frame no. 000347.] <br /> ({{jez-njem|"Wachsamkeit und ständige Beobachtung aller bewaffneten serbischen Verbände war jedoch in erhöhtem Masse erforderlich. Nachdem die Hauptkräfte der Partisanen zerschlagen waren, bildeten eine neue Gefahr die bisher rühig gebliebenen Mihajlovic–Anhänger, daneben aber auch die regierungstreuen Cetnik–Verbände, deren Zuverlässigkeit im Laufe der Zeit immer mehr angezweifelt werden musste. Bei einem in Januar durchgeführten Grossunternehmen der 342.I.D. in bosnisch–serbischen Grenzgebiet waren Papiere erbeutet werden, aus denen hervorging, dass Verbindungen zwischen Major Dangic und der Regierung Nedic bestanden. Gleichfalls konnten Beziehungen zwischen Dangic und Mihajlovic als sicher angenommen werden, da Dangic seine Verstärkungen zum Kampf gegen die Kroaten im wesentlichen aus den von Mihajlovic beherrschten Cetnik–Verbänden empfing."}})</ref>}} Kakvo je stanje vladalo u redovima nacionalističkih oružanih formacija u Srbiji i [[Istočna Bosna|istočnoj Bosni]] krajem 1941. i u prvoj polovini 1942. godine, doznaje se i iz izvještaja britanskog kapetana [[Duane Hudson|Bila Hadsona]], koji u knjizi „Bojovna planina“ prenosi Sir [[William Deakin]]: {{izdvojeni citat|[[Kosta Pećanac]], šef “zvanične” predratne četničke organizacije, kompromitovao je “prave” četnike, koji su gledali u London kao u svoju zvezdu vodilju. Hiljade njegovih četnika pomagale su Nemce protiv partizana. Policijski oficir [[Jezdimir Dangić|Dangić]] komandovao je četničkim grupama u Bosni pod Mihailovićevim vođstvom. Bilo je nekoliko razbojničkih četničkih bandi bez nekog značaja. Draža Mihailović je rekao da je mnoge oficire prepustio Nediću, i četiri hiljade Nedićevih žandarma očekivalo je njegova naređenja.<ref name="Znaci.net">{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/5_3.htm |title=William Deakin - EMBATTLED MOUNTAIN (Bojovna planina) |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>|Sir [[William Deakin]], “The Embattled Mountain”}} Kapetan Duane Hudson je pisao u oštrom kritičkom tonu i o činjenici da je Draža Mihailović bio „nagrađen najjačom britanskom propagandom“ (u prvom redu preko [[BBC]]-a), i to u trenutku kada je komandant JVuO „u velikom stepenu igrao ulogu kvislinga“: {{izdvojeni citat|Izuzev ono nešto organizovanja u Srbiji, on [Mihailović — nap.] je učinio malo šta drugo sem što je, na nastojanje BBC-a, postao šef Nedićeve i [[Ilija Trifunović-Birčanin|Trifunović]]eve organizacije... Mihailoviću bi trebalo konačno reći da Britanci pretpostavljaju komuniste kvislinzima. Mi moramo povući crtu preko podsticanja BBC-a na saradnju sa Osovinom. Diverzantska dejstva i pretnje Osovini ostaće na njihovom sadašnjem minimumu sve dok (četničke vođe u Crnoj Gori, Hercegovini i Dalmaciji) viču "Viva il [[Benito Mussolini|Duce]]" uz Mihailovićev blagoslov i dok se on zadovoljava time da nam govori kako mu je odano devet desetina Nedićevih i Pećančevih ljudi...<ref name="Znaci.net">{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/5_3.htm |title=William Deakin - EMBATTLED MOUNTAIN (Bojovna planina) |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>}} Profesor Deakin sumira sadržinu izvještaja britanskih oficirâ [[William Bailey|Bailey]]ja i Hudsona o aktivnosti generala Draže Mihailovića i njegove četničke organizacije u Srbiji: {{izdvojeni citat|Bejlijevi i Hadsonovi izveštaji mogli bi se ukratko svesti na sledeće. Vojna struktura četničkog pokreta u zapadnoj, centralnoj i istočnoj Srbiji postojala je u tradicionalnom četničkom teritorijalnom obliku, sa uobičajenom vojnom komandom i nizom područnih komandi na kadrovskoj osnovi. Mihailovićev stav prema nekoj neposrednoj akciji, bilo u smislu sabotaže na komunikacijama i u rudarskim rejonima od bitnog značaja za nemački ratni napor ili napada na nemačke okupatorske snage, bio je ne samo pasivan već i neprijateljski. Mnogi od njegovih oficira bili su, po njegovim uputstvima, prikriveni kao članovi raznih poluvojničkih organizacija vlade generala Nedića u Beogradu, koju su kontrolisali Nemci.<ref name="Znaci.net">{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/5_3.htm |title=William Deakin - EMBATTLED MOUNTAIN (Bojovna planina) |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>|Sir [[William Deakin]], “The Embattled Mountain”}} F. W. Deakin piše i da je Mihailović bio nezadovoljan radom kapetana Hudsona, i nosio se mišlju da na njegovo mjesto dođe kapetan [[Kristi Lorens]] ({{jez-eng|Christie Lawrence}}). Kapetan Lawrence je bio zarobljen od Njemaca na [[Krit]]u, da bi nakon bjekstva iz voza kojim su se transportovali ratni zarobljenici za Njemačku, dospio u Srbiju. Neposredno nakon završetka rata, Lawrence je objavio knjigu pod naslovom ''Irregular Adventure'' (“Neregularna avantura”) u kojoj se prisjeća svojih susreta sa Mihailovićem.<ref>Lawrence, Christie (1946). ''Irregular Adventure''. London: Faber and Faber, pp. 228—233.</ref> Prenoseći Mihailovićev iskaz, Lawrence navodi da se ovaj odlučio na saradnju sa Nedićevim odredima u trenutku kada su mu Britanci, Hudsonovom krivicom, uskratili pomoć u naoružanju: {{izdvojeni citat|Kada mi je Hadson rekao da više ništa neće doći, shvatio sam da sam za taj trenutak gotov. Nisam više ništa mogao učiniti. Osetio sam da po svaku cenu moram sačuvati neke od svojih četa (odreda). Eto zašto sam ih poslao da služe Nediću. Ja to nisam želeo. Nedić je uvek bio moj neprijatelj, čak i kad je bio Ministar vojske a ja samo pukovnik u Generalštabu. Ja mrzim da držim ljude tamo, u žandarmeriji. Ali čak i sada ne mogu opstati bez njih. Oni me štite kako od Nemaca tako i od partizana. Nijedan njihov pokret ne može proći bez mojega znanja, a za to zahvalnost dugujem uglavnom mojim nedićevcima.<ref>Jovan Marjanović, Draža Mihailović između Britanaca i Nemaca, knjiga I, Britanski štićenik, Globus/Narodna knjiga/Prosveta, Zagreb—Beograd, 1979, str. 230.</ref>}} Početkom maja 1942. godine, general Dragoljub Mihailović šalje više telegrama [[Vlada Kraljevine Jugoslavije u egzilu|emigrantskoj vladi]] u [[London]]u, sastavljenih od nekoliko kraćih izvještaja o [[Kosta Pećanac|Kosti Pećancu]], Milanu Nediću, partizanima, kao i o [[Bošnjaci|Muslimanima]]. U dijelu o generalu Milanu Nediću, između ostalog, general Draža Mihailović navodi: {{izdvojeni citat|Za London sledeće: poseban izveštaj za Nedića. On svoje vojske nema. Sve je tajno uz nas. Na žalost ima oficira koji mu služe kao i Nemcima. On unapređuje oficire i obasipa ih parama. Imam dosta svojih oficira ubačenih u njegove redove. Nedić verno služi Nemcima.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_83.htm Izvod iz knjige primljenih i poslatih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 5. do 14. maja 1942. godine]</ref>|General [[Dragoljub Mihailović]]}} Major [[Dobrivoje Marinković]], komandant četničkog Gorskog štaba XII (zajedno sa načelnikom štaba kapetanom Blagojem Đurkovićem), izvještava 19. maja 1942. generala Dražu Mihailovića<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kutija 99, registarski broj 8/1 (S-V-16550/2).</ref> da je u njihovoj zoni odgovornosti došlo do legalizacije čitavog niza ravnogorskih odreda. O jedinicama SDS sa ovog područja u izvještaju je navedeno: „Nedićevih odreda u ovoj okolini, nema, sem poljske Državne straže u [[Ribarska Banja|Ribarskoj Banji]] i [[Aleksinac|Aleksincu]], koja je pod komandom ovoga štaba.“ Četnicima je pošlo za rukom i da ljudstvo 12. [[Srpski dobrovoljački korpus|dobrovoljačkog]] odreda sa sjedištem u Aleksincu, pod komandom potpukovnika Nikole Vučkovića, inkorporiraju u svoju organizaciju. Major Marinković i kapetan Đurković pišu generalu Mihailoviću i da su se povezali sa velikim brojem četničkih vojvoda iz organizacije Koste Pećanca u srezovima aleksinačkom, [[Kruševac|kruševačkom]], [[Niš|niškom]], [[Ražanj|ražanjskom]], [[Sokobanja|sokobanjskom]] i drugim, nakon čega su se njihovi odredi ''de facto'' stavili pod komandu JVuO: {{izdvojeni citat|RAD NA PRIDOBIJANJU ORUŽANIH ODREDA. 1. — Od četničkih odreda pod komandom Koste Pećanca, stavili su se pod komandom ovoga štaba sledeći odredi: a) Rasinski četnički odred vojvode Drljevića u Kruševcu; b) Jasički četnički odred vojvode Petkovića, koji je sada i komandant sreza Rasinskog sa sedištem u Ribarskoj Banji na naše traženje, kako bi nam rad bio slobodniji, pošto odred Parnaveje nije registrovan. v) Trnavski četnički odred vojvode Dimitrija Trnavskog sa sedištem u Žitkovcu, a sada privremeno u selu Azbresnici sreza Dobričkog pod čijom se zaštitom ovaj štab i kreće, kao njegovo odelenje. g) Leskovački četnički odred vojvode Nikodija Leskovačkog, sa sedištem u Aleksincu. d) Korvinski četnički odred poručnika Bogosava Stojanovića, sa sedištem u selu Belotincu a sada u Leskovcu. đ) Bovanski četnički odred pod komandom vodnika Nikole Popovića, sa sedištem u selu Bovanu sreza Rasinskog. 2.— Veza je uhvaćena sa sledećim vojvodama, a pregovori za stavljanje pod našu komandu vodiće se ovih dana i to: a) Vojvodom Pukovačkim Dragutinom; b) Vojvodom Topličkim Vukojem Pećancem; rođak Koste Pećanca; v) Vojvodom Istočkim; g) Vojvodom Nikolom Koštrimovićem;<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_86.htm Izveštaj delegata Štaba Draže Mihailovića za istočni sektor od 19. maja 1942. Draži Mihailoviću o radu na organizaciji četničkih jedinica i saradnji sa jedinicama Koste Pećanca]</ref>}} Major [[Radoslav Đurić]] (pseudonim »Herman«) obavještava 23. maja 1942. Vrhovnu komandu i Dražu Mihailovića da se povezao sa vojvodom [[Jordanom Kimićem]], komandantom legalizovanog četničkog odreda Koste Pećanca u [[Južna Srbija|južnoj Srbiji]]. Đurić navodi da Kimić ima „odred od 3000 naoružanih ljudi spremljenih za prelaz kad bude vreme“, budući da „prilazi potpuno nama sa svim ljudstvom“. Za Kimića Đurić tvrdi da je „u ovim krajevima vrlo popularan i svi ljudi idu samo s njim“. Radoslav Đurić predlaže Mihailoviću: „Da se Kimiću da ovlašćenje za Južnu Srbiju [naziv za [[Makedonija|Makedoniju]] — prim.]; da ja sa štabom budem sa njim kao Vaš istaknuti štab za granične srezove u Srbiji i Južnu Srbiju i da sa njim radim na organizaciji. Ako smatrate pogodnije, onda ću biti kod Kimića načelnik štaba.“ O situaciji na teritoriji južnosrbijanskih srezovâ, major Đurić piše sljedeće: {{izdvojeni citat|Na terenu opšte raspoloženje za nas. Svi odredi i žandarmerija pridobijeni i izbušeni a rad po uputu pet u toku u srezu [[Lebane]], [[Leskovac]], [[Vlasotince]], [[Surdulica]] i [[Vladičin Han]].<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_88.htm Izvod iz knjige primljenih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 12. do 27. maja 1942. godine]</ref>}} U depešama poslatim Vrhovnoj komandi JVuO od 29. septembra do 1. oktobra 1942. godine,<ref>Раде Ристановић, Милутин Живковић, Милош Чорбић, Радио депеше Југословенске војске у отаџбини 1941‒1942, Институт за савремену историју, Београд, 2021, стр. 501.</ref> gotovo dva mjeseca po hapšenju majora Dobrivoja Marinkovića od strane bugarskih okupacionih trupâ (nakon čega je otpremljen u [[Koncentracijski logor Mauthausen|logor Mauthausen]], gdje je skončao decembra iste godine), major Đurić (pseudonim »Herman«) kritizira indolentnost legalizovanih odreda i njihovih komandanata: {{izdvojeni citat|Za reon Marinkovića, šta sam uradio, podneo sam izveštaj. Srez Kruševački dodelio sam [[Dragutin Keserović|Keseroviću]], a Dobrički Radojeviću. Za zamenika Marinkoviću odredio sam kapet. I klase Jovana Jovanovića i uputio mu mojeg delegata, jednog od najboljih organizatora rez. p.poruč. Stanimira Radenkovića. Rade isključivo po mojim uputstvima. U mom reonu svi komandanti brigada postavljeni od Marinkovića su legalni. To su: za srez Rasinski kapet. Petković, za srez Ražanjski akt. peš. kapet. Vesić, Moravski kapet. Novaković, a za srez Aleksinački niko nije bio određen. Za srez Sokobanjski kapet. Jovan Jovanović, jedini ilegalan. Postavio sam iste komandante brigada, ali naredio da moraju raditi na terenu, a ne uživati u varošima kao legalni... Legalne oficire narod nerado prima i komunisti koriste za propagandu, jer kažu da rade sa Nedićem. U koliko i dalje ostanu neaktivni vršiću smenu.}} Krajem maja 1942. Mihailović je obaviješten i o kooperaciji četnika Pavla Đurišića sa legalizovanim Sandžačkim četničkim odredom pod komandom [[Miloš Glišić|Miloša Glišića]] i [[Vučko Ignjatović|Vučka Ignjatovića]] tokom [[Operacija Trio|operacije Trio]]. Major [[Petar Baćović]] piše o ponudi koju su komandanti iz Srbije uputili kapetanu Đurišiću da se, poput njih dvojice, stavi pod Nedićevu komandu: {{izdvojeni citat|Smatram da bi trebalo, Gospodine Ministru, i radi njega i radi uređenja svih drugih pitanja na teritoriji Crne Gore i Sandžaka, da što pre uputite ovamo majora Ostojića da se ispita situacija i dođe u dodir s ljudima. Smatram za dužnost da napomenem, da je major Glišić i Ignjatović tražili od kapetana Đurišića da ovaj dadne pismenu izjavu o stavljanju svojih odreda pod komandu generala Nedića, a da je Đurišić odbio da to učini.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_93.htm Izveštaj majora Petra Baćovića s kraja maja 1942. Draži Mihailoviću o borbama četničkih, italijanskih i Nedićevih jedinica protiv partizanskih snaga u Crnoj Gori i Sandžaku maja 1942. godine]</ref>}} Major Glišić je već tokom aprila radio na povezivanju sa kapetanom Đurišićem i njegovim komandantima u Crnoj Gori. Za ovo je dobio ovlašćenja kako od Milana Nedića, tako i od Vrhovne komande JVuO. Prepreku su mu činile [[Italijani|italijanske]] vlasti koje nijesu dopuštale prelazak njegovog ljudstva na lijevu obalu Lima, ali i njemački okupator, budući da Sandžački četnički odred (i to po odluci generala [[Paul Bader|Paula Badera]]<ref name="Jozo Tomasevich 1945"/>), poput ostalih legalizovanih odreda, od polovine aprila biva direktno potčinjen komandantima lokalnih sektora njemačke oružane sile.<ref>Vojni arhiv, Nedićeva arhiva, kutija 29, fascikla 2, dokument br. 22, str. 1.</ref> O susretu sa Đurišićevim ljudima major Miloš Glišić je obavijestio pukovnika [[Miloša Masalovića]], šefa kabineta generala Milana Nedića, zaključivši da „veza sa [[Crnogorci]]ma postaje svakim danom sve bolja i čvršća“.<ref>ASŽ, fond Ž-30, Zbirka fotografija, kut. 206, sl. 37.</ref> Vezu sa Đurišićem je preko Glišića održavao i major [[Zaharije Ostojić]], koji se nalazio u VK JVuO. Pored toga, major Glišić se usredsredio da popravi odnose sa Talijanima, te će u narednom periodu na tome raditi svakodnevno.<ref>{{harv|Живковић|2017|p=556}}</ref> U junu 1942. broj legalizovanih četnika u Srbiji iznosio je 11.300. Nemci su sa nepoverenjem posmatrali činjenicu da kvislinške formacije neprestano narastaju popunjavanjem iz četničkih redova. Nosili su se mišlju da znatno smanje brojno stanje legalizovanih četnika; međutim, Nemci nisu imali dovoljno sopstvenih snaga u Srbiji kojima bi zamenili četnike, koji su im činili značajnu uslugu u progonu pripadnika, grupa i odreda NOVJ u Srbiji. Srpska državna straža je bila najbrojnija kvislinška oružana formacija tokom Drugog svjetskog rata u okupiranoj Srbiji. Međutim, Nijemci nijesu imali u nju povjerenja iz dva osnovna razloga: prvo, smatrali su da je riječ o neborbenoj formaciji; drugo, da većina njenih pripadnika inklinira četničkom pokretu Draže Mihailovića. U jednom izvještaju<ref>AVII, NAV, N-T-120, 200/153725—27.</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, I-II, Beograd, 1979.], str. I/299-300.</ref> iz 1942. godine upućenom [[Joachim von Ribbentrop|Joachimu von Ribbentropu]], ministru vanjskih poslova [[Treći Reich|Trećeg Reicha]], svoj stav o ovom problemu je definirao opunomoćenik njemačkog ministarstva u Beogradu [[Felix Benzler]]: {{izdvojeni citat|Srpski izvršni organi su nemoćni pred ustaničkim pokretom. Srpska državna straža, koja preko svojih oficira snažno naginje Draži Mihailoviću, zatajuje naročito protiv njegovih pristalica.}} Krajem maja 1942. godine, do njemačkog opunomoćenog generala i zapovjednika u Srbiji Paula Badera su stigle informacije o tome kako je general Mihailović razvio široku mrežu povjerenika „na srpskom prostoru nekadašnje okupirane jugoslovenske države“. Veza između Mihailovićevih odreda u Srbiji i SDS bila je do to mjere izražena da je general Bader predložio da svi legalni četnički odredi, kao i pojedini odredi SDS, budu razoružani.<ref>AVII, Nemačka arhiva (NMA), 27—1A—26, Izveštaj od 31. maja 1942.</ref><ref>Бојан Б. Димитријевић, Војска Недићеве Србије 1941-1945, Институт за савремену историју, Београд, 2011, стр. 152.</ref> Uz [[Manojla Koraća]], Mihailovićevog legalizovanog oficira i Nedićevog okružnog načelnika u Užicu, među najaktivnijim učesnicima progona partizana i njihovih simpatizera u užičkom kraju, posebno se isticao [[Folksdojčeri|folksdojčer]] i ljotićevac [[Miloš Vojinović]] (Henrih Lautner), komandant Desetog dobrovoljačkog odreda.<ref>Радивоје Папић, Ужичка република 1941. Водич кроз изложбу, Народни музеј Ужице, 2017, стр. 150.</ref> Sjedište odreda je bilo u [[Bajina Bašta|Bajinoj Bašti]]. Tokom [[Borbe za Istočnu Bosnu 1942.|borbi za istočnu Bosnu]], major Radoslav Đurić (»Herman«) obavještava Vrhovnu komandu JVuO da je [[Jezdimir Dangić]] na sastanku sa potpukovnikom Manojlom Koraćem, te da će četnicima u pomoć pristići snage pod komandom potpukovnika [[Momčila Matića]] i Vojinovićev Deseti dobrovoljački odred: {{izdvojeni citat|Iz Bosne 19-III: Situacija ozbiljna. Partizani drže [[Vlasenica|Vlasenicu]] i [[Milići|Miliće]] a opsaduju [[Rogatica|Rogaticu]] i [[Han Pijesak]]. [[Srebrenica]] i [[Drinjača]] u našim rukama. Prema [[Zvornik]]u samo naši odredi. Bosanci neće da se bore protiv partizana. Gde su partizani sa našim odredima, oficiri su morali napustiti odrede jer partizani ubijaju sve (odreda) oficire koje uhvate. Račićev odred hoće da se bori ali je slab brojno. Partizani jaki 2000 ljudi. Iz Užica krenuo Matić sa 1000 ljudi ka Rogatici. Po odobrenju Nedića, Dangić danas na sastanku sa Koraćem. Dakićev odred prišao partizanima. Dangić uopšte nema svojih snaga za borbu. Doći će i Ljotićevci iz Bajine Bašte u pojačanje.<ref name="ReferenceD">[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_69.htm Izvod iz knjige primljenih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 19. marta do 18. aprila 1942. godine]</ref>|Depeša majora [[Radoslav Đurić|Radoslava Đurića]] Vrhovnoj komandi JVuO od 19. marta 1942. godine}} U svom izvještaju od 26. marta 1942. godine, major Đurić upoznaje generala Dražu Mihailovića sa pojedinostima saradnje dobrovoljačke komande iz Bajine Bašte sa štabom istočnobosanskih četnika: {{izdvojeni citat|U vezi sa akcijom u Bosni postoje mnoge ambicije kako lične pojedinaca, tako i pojedinih političkih partija i to: zemljoradnika (kdant pozadine kod Dangića vojvoda Botić, vojvoda Risto Đukanović), JRZ i Ljotićevaca. Ljotićevci rade preko komandanta njihovog odreda u B. Bašti — Lautnera. On je uspeo da postane intiman prijatelj Dangića, vrlo često su zajedno, pa čak i neki Nikić inspektor Ljotićevih odreda dolazi često u Dangićev štab.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_65.htm Izveštaj majora Radoslava Đurića od 26. marta 1942. Draži Mihailoviću o vojno-političkoj situaciji u istočnoj Bosni i stanju četničkih jedinica]</ref>}} [[Lazar Trklja]], ispred Operativnog štaba bosanskih četničkih odreda (šifra »505«), piše 11. aprila 1942. u depeši VK JVuO o teškoj situaciji nakon [[Ustaše|ustaške]] ofanzive.<ref>Zbornik NOR-a, XIV/1, Beograd, 1981, str. 193.</ref> Trklja navodi da se formacija SDK pod Vojinovićevom komandom na frontu pridružila četničkim snagama kapetana [[Dragoslav Račić|Dragoslava Račića]]: {{izdvojeni citat|Ustaše zauzele Vlasenicu, Drinjaču i [[Bratunac]]. Partizani su se i sa ova dva sreza povukli. U ova dva sreza ima oko 2000 četnika. Iz Srbije nema nikog još sem Račićevih ljudi i X. dobr. odreda iz Bajine Bašte; oni su na [[Drina|Drini]]. Nalazim se sa Račićem. Sve će biti po traženju.}} Vazduhoplovni kapetan I klase [[Manojlo Pejić]], pomoćnik načelnika štaba Komande Bosanskih četničkih odreda majora [[Slavoljub Vranješević|Slavoljuba Vranješevića]],<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_2_27.htm Izveštaj majora Slavoljuba Vranješevića od 3. februara 1943. majoru Zahariju Ostojiću o vojno-političkoj situaciji u četničkim odredima zapadne Bosne i saradnji sa nemačkim i ustaško-domobranskim jedinicama]</ref> juna 1943. je sastavio izvještaj, u kojem se dotakao svih bitnijih događaja u razvoju četničke organizacije u istočnoj i [[Srednja Bosna (oblast)|srednjoj Bosni]] od septembra 1941. do juna 1943.<ref>Zbornik NOR-a, tom XIV, knjiga 2, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, dok. 164, str. 779.</ref> Kapetan Pejić obavještava svoje nadređene o formacijama srpske kvislinške vlade koje su sarađivale sa bosanskim četničkim odredima: {{izdvojeni citat|— Grupa Ljotića, izražena preko komandanta odreda Lautnera, koji nas je pomagao i spasavao narod; <br> — Major — tada »potpukovnik« Matić, već od ranije reflektira na neku veću funkciju u Bosni, zbog čega ruši sve ostale, održava vezu sa kap. Dakićem i prikuplja oko sebe izbegle bosanske četnike. <br> — Major, tada »potpukovnik« Korać, nema više ambicije za Bosnu, jer je sada okružni načelnik u Užicu, sa velikom vlašću, ali i on nas sve mrzi.}} O povezanosti Henriha Lautnera sa Dragoslavom Račićem, ali i s drugim četničkim komandantima, svjedoči u svojim ratnim memoarima i Ljotićev sekretar [[Boško Kostić]]. U maju 1943. Kostić se sastao sa Čedom Vujovićem, delegatom Draže Mihailovića iz [[Čačak|čačanskog]] kraja. Nakon što mu se Vujović žalio na obračune između četnika i dobrovoljaca, Kostić je o Vojinoviću–Lautneru iznio sljedeće zapažanje: {{izdvojeni citat|Što se tiče Vojnovića–Lautnera, meni nisu detalji poznati, pa bih ga molio da mi to iznese konkretno, kako bih o tome referisao Nediću i Ljotiću. Napomenuo sam pri tom da baš sad idem iz Užica gde sam i čuo i video, da Vojnović saradjuje sa pojedinim četničkim komandantima kao, na primer, sa Ajdačićem, Katanićem, Markovićem a znam da je četničkom komandantu Račiću učinio velike usluge i dao dosta municije a jednom prilikom mu je spasao i život. S druge strane znam, da je Vojnović–Lautner sa svojim odredom najviše doprineo da se preko krvave Drine prebaci u Srbiju mnogo hiljada srpske dece i drugih Srba i Srpkinja što su bežali pred ustaškim zlikovcima.<ref>Boško N. Kostić, Za istoriju naših dana – Odlomci iz zapisa za vreme okupacije, Lil (Francuska), 1949, str. 108–109.</ref>}} Sekretar Kostić je zamolio Vujovića i da prenese Mihailoviću čvrsta uvjeravanja Nedića i Ljotića: {{izdvojeni citat|Nedić i Ljotić spremni su da Dražu pomažu [sa] oružjem, municijom, novčano i u svakom drugom pogledu, sve što budu mogli. Oni mole đenerala Mihajlovića, da sa svoje strane u Srbiji ne uspostavlja za sada, svoju vlast, jer da je narodu teško već i ovo dvovlašće, Nemaca i Nedićeve vlade. Trovlašće bi bilo još daleko teže, jer bi ono izazvalo velike zabune, da ne kažemo anarhiju, pošto bi bile dve srpske vlasti i narod ne bi znao koga da sluša. Nedić i Ljotić dalje poručuju, da srpska vlada u Beogradu neće postavljati više komadante oružanih jedinica niti okružne i sreske načelnike, bez prethodne saglasnosti đenerala Mihajlovića. Oni smatraju, da bi đeneral Mihajlović trebao da ostane izvan teritorije okupirane Srbije i da tamo čisti teren od komunista, a oni će u Srbiji taj isti posao da rade. U danom momentu spremni su da vlast i sve svoje oružane odrede predaju Draži ili licu koje Kralj bude odredio.<ref>Boško N. Kostić, n. d., str. 110.</ref>}} Lazar Trklja, Mihailovićev politički izaslanik u [[Istočna Bosna|istočnoj Bosni i Hercegovini]], potvrdio je u i svom ratnom dnevniku da je Vojinović–Lautner bio naklonjen »bosanskoj stvari«, tj. tamošnjoj organizaciji četnikâ: {{izdvojeni citat|U Bajinoj Bašti bio je Ljotićev dobrovoljački odred. Istina, on je prema bosanskoj stvari bio naklonjen, ali nepomirljivi neprijatelj svake akcije koja se vezivala za London i bila antinemačka.<ref>[https://www.vladimirdimitrijevic.com/sr-yu/tekstovi/459-na-golgotskom-putu-ratni-dnevnik-lazara-trklje-1941-1944-otkopana-istina-sluzbeni-glasnik-beograd-2020-priredio-nikola-trklja-2.html Vladimir Dimitrijević: NA GOLGOTSKOM PUTU - RATNI DNEVNIK LAZARA TRKLjE 1941-1944 OTKOPANA ISTINA, SLUŽBENI GLASNIK, BEOGRAD 2020, PRIREDIO NIKOLA TRKLjA]</ref>}} Predratni [[Valjevo|valjevski]] [[ZBOR|zboraš]] [[Borivoje Karapandžić]], prosvetar u jedinicama SDK tokom okupacije, piše o saradnji dobrovoljačkih jedinica iz zapadne Srbije sa Mihailovićevim četnicima u istočnoj Bosni. Opisujući Vojinovićevu ključnu ulogu u spašavanju srpskih izbjeglica, u knjizi ''Građanski rat u Srbiji 1941—1945'' Karapandžić navodi, između ostalog, sljedeće: {{izdvojeni citat|Prelazeći preko Drine, dobrovoljci su dolazili u dodir i s pojedinim četničkim odredima iz Istočnog dela Bosne. Pri tim dodirima, a i docnije, dobrovoljci su davali bosanskim četnicima i oružje i municiju, kao i druge potrebe. Sve što je moglo koristiti srpskoj braći u Bosni, dobrovoljci su im, takoreći otkidajući od sebe, s ljubavlju davali, izražavajući tom prilikom divljenje prema njihovoj četničkoj borbi. Razume se, ovu pomoć dobrovoljci su davali onim četničkim komandantima i njihovim odredima, koji su se beskompromisno borili protivu svih srpskih dušmana, a naročito protivu ustaša i komunista. Takvi komandanti su bili: major [[Jezdimir Dangić]], kapetan [[Stevan Damjanović|Stevan Damjanović – Leka]] i Đura Bižić, koji su i svoje živote položili na oltar Otadžbine, boreći se protivu srpskih din dušmana.<ref>Боривоје М. Карапанџић, Грађански рат у Србији 1941—1945. Друштво Хиландар, Ваљево, 2010, стр. 201—202.</ref>}} U cilju zaustavljanja ustaškog nadiranja ka Drini, četničkom su vođstvu u istočnoj Bosni iz Vrhovne komande JVuO tada stizale naredbe i da svoje pokrete koordiniraju, između ostalih, zajedno sa potpukovnikom [[Radojkom Jovandarićem]], komandantom legalizovanog Kotleničkog četničkog odreda. Potpukovnik Jovandarić se na službi pri kvislinškoj upravi takođe nalazio u Bajinoj Bašti: {{izdvojeni citat|21-III. — Neka Dangić stupi u vezu sa p.puk. Jovandarićem u Bajinoj Bašti da mu da prvu pomoć. Pripremamo slanje pomoći radi podizanja morala. Neka Račić prikupi sa svog najboljeg terena u Srbiji ljudstvo i privuče sebi za rad u Bosni. Pošaljite ljude Panteliću u Krupanj za pojačanje. Stupiti u vezu sa p. puk. Jovandar. u B. Bašti. Naredite svima u ime moje.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_72.htm Izvod iz knjige poslatih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 21. marta do 26. aprila 1942. godine]</ref>}} Narednog mjeseca, major [[Zaharije Ostojić]] (šifra »222«) šalje depešu u kojoj zahtijeva sljedeće: {{izdvojeni citat| ''Br. 15 za 505, key 3, 15-IV-942 god.'' Javite da li je Dangić odveden. Potrebne snage uzeti od Račića, Mitića, Jovandarića i Matića. Svi su vam bliži i stupite sa njima u vezu. Čim nađete siguran teren, po datim uputstvima Laze [Trklje — prim.] baciće Vam se iz vazduha oružje, municija i ostalo. Učinite sve da se narod sačuva. Pošaljite detaljnije izveštaje o Hercegovini i odgovorite na ranije postavljena pitanja. — 222.<ref>Zbornik NOR-a, XIV/1, Beograd, 1981, str. 206—207.</ref>}} O pomoći koju su srbijanski četnički odredi pružili četnicima u istočnoj Bosni, sadejstvujući s njima u borbi protiv ustaša na Drini u proljeće 1942. godine, Dražu Mihailovića je 4. maja 1942. obavijestio<ref>''Документи о издајству Драже Михаиловића — књига 1'', Државна комисија за утврђивање злочина окупатора и његових помагача, Београд, 1945, документ бр. 664, стр. 566—568.</ref> i kapetan [[Dušan Radović Kondor]], komandant legalizovanog Zlatiborskog četničkog odreda: {{izdvojeni citat|U toku prošlog meseca sa svojim odredom prebacio sam se preko Drine kod Starog broda, pa sam na položajima oko Perušića vodio borbu sa ustašama. Dana 2. maja t. g. povukao sam se na desnu obalu Drine, pod pritiskom neprijatelja. Dana 3. maja t. g. oko 9 časova na položajima oko Vežanje na Tari planini presreli su me Nemci i razoružali mojih 69 ljudi, iako sam imao odgovarajuće dokumente o legalnom postojanju odreda na teritoriji Srbije. Otpor nisam dao, jer nisam imao instrukcija. Svoje ljude, koji su mahom Bosanci prekaljeni kroz borbe i gerilske poduhvate, sačuvao sam i držim ih na okupu na pogodnom mestu. Oružje ću dobiti. Molim za hitno naređenje kuda da krenem i kom odredu da se priključim. Nalazim se u okolini Užica. S verom u Boga za Kralja i Otadžbinu.}} Pripadnici četničke organizacije iz istočne Bosne su nastavili održavati kontakte sa kvislinškom upravom Milana Nedića i nakon hapšenja majora Jezdimira Dangića od strane njemačkih okupacionih vlasti. 20. maja 1942. prispio je u Beograd memorandum iz štaba istočnobosanskih četnika (upućen „gospodinu Milanu Nediću, predsedniku srpske vlade“), u kome se pružaju podaci o istorijatu četničkog pokreta i traži pomoć u novcu, ishrani i naoružanju. Četničke vođe obavještavaju generala Nedića da je vojvoda [[Stevan Botić]], nakon Dangićeva hapšenja, preuzeo dužnost komandanta. U memorandumu, četnici iz istočne Bosne mole Nedića da njihovu akciju pomaže što više može, tako što će za sreske načelnike i komandante oružanih odreda u brojnim mjestima [[Zapadna Srbija|zapadne Srbije]] postaviti ljude koji bi na četničku akciju u istočnoj Bosni gledali „pravilno, srpski i patriotski“.<ref>AVII, br. 9/2-1, k. 1a.</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, n.d.], str. I/285.</ref> U depeši poslatoj 27. maja 1942. članu četničkog [[Centralnog nacionalnog komiteta]] (CNK) Lazaru Trklji, general Mihailović piše: „Ceo dosadašnji rad u Bosni poznat mi je kao i težnja vlade spasa... Naši ljudi moraju prekinuti svaku vezu sa Beogradom. Ako Beograd želi da pomaže ta pomoć neka se ukaže stanovništvu preko posrednika koji treba da budu pošteni bez političkih tendencija.“<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_112.htm Izvod iz knjige poslatih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 10. maja do 27. juna 1942. godine]</ref> 30. juna 1942. Trklja odgovara Draži Mihailoviću: „Veza sa zvaničnim Beogradom sve je manja a i on nas se odriče.“<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_123.htm Izvod iz knjige primljenih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 29. juna do 18. jula 1942. godine]</ref> Vojvoda Stevan Botić, komandant Bosanskih četničkih odreda i njegov načelnik štaba kapetan [[Borivoje Mitranović]], u pismu poslatom 17. jula 1942. godine, obavještavaju jednog četničkog oficira zašto ipak ne žele prekinuti veze sa »zvaničnom Srbijom«: {{izdvojeni citat|Došle su vesti od Čiče koje nismo mogli do kraja proveriti dali su od njega da se od njegove strane više ne računa sa celinom bosanske akcije i da se sve veze sa zvaničnom Srbijom prekinu... <br /> Mi smo se odovuda usprotivili prvo da mi ne možemo javno da prekinemo veze sa Srbijom time što bi se javno deklarisali za tu akciju gde smo svi zato što bi nam bio onemogućen svaki azil u Srbiju i kupovina municije i oružja, a da ne govorimo o nejači koja svakim danom otuda beži.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_122.htm Obaveštenje Gorskog štaba bosanskih četničkih odreda od 17. jula 1942. kapetanu Milivoju Kovačeviću o razlozima neslaganja sa politikom Draže Mihailovića prema četnicima u istočnoj Bosni]</ref>}} Četnički kapetan [[Pavle Grubač]] izvještava majora Petra Baćovića 23. jula 1942. o situaciji u istočnoj Bosni, navodeći da sarađuje sa potpukovnikom Momčilom Matićem, legalizovanim ravnogorskim oficirom i komandantom Nedićeve »Drinske grupe srpskih oružanih snaga«. Kapetan Grubač piše da se s potpukovnikom Matićem povezao i vojvoda Stevan Botić, koji je tih dana prešao preko [[Drina|Drine]] u Srbiju: {{izdvojeni citat|Botić je preko svojih ljudi uspeo da je iz odreda potpukovnika Matića otišlo 36 ljudi sa oružjem i sada neznam da Matić neće imati neugodnosti kod Nemaca pošto su puške registrovane. Botić je sa time prekinuo svaku vezu sa Matićem koji mu je dao 11 sanduka municije i hrane, pre odlaska. [...] <br /> Sa Drinskom grupom stojim odlično. Oni mi izlaze u susret u svemu jer inače bez srestava nebih mogao izlaziti na kraj niti raditi.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_127.htm Izveštaj kapetana Pavla Grubača od 23. jula 1942. majoru Petru Baćoviću o radu Gorskog štaba bosanskih četničkih odreda i situaciji u istočnoj Bosni]</ref>}} U vjerodostojnost Botićevih navodâ mogao se i sâm Draža Mihailović uvjeriti iz izvještaja koji su mu krajem avgusta te godine dostavili vojvoda Dobroslav Jevđević i major Petar Baćović ispred Komande operativnih jedinica istočne Bosne i Hercegovine: {{izdvojeni citat|U vezi sa dolaskom Trklje i Mitranovića u ove krajeve i njihove želje da se sastanu sa Đokom ja sam opširnije razgovarao sa Trkljom. Esencijalno je iz tog razgovora sledeće: Postoji po njihovom mnenju apsolutna potreba da se od strane Bosanaca održavaju veze sa Nedićevom vladom, jer je zvanična Srbija sigurno zaleđe i azil za bosanske izbeglice i jer se bez nje ne može voditi akcija u Bosni. U vezi toga sam konstatovao da oni drugim očima gledaju na Nedićevu akciju nego mi. U vezi sa tim oni žele da pokret u Bosni javno ne treba da bude identifikovan sa Dražinim pokretom, nego da figurira kao samostalan. To obrazlažu i tim da je Draža član londonske vlade i kao takav ne može pristati na likvidaciju turskog [tj. [[Bošnjaci|bošnjačkog]] — prim.] elementa i hrvatskog... Poznajemo odlično prilike u Bosni znamo da u ovom kraju ti ljudi nemaju baš nikoga, pa to saopštavamo, kao elemenat, koji može da posluži pri oceni šta da se uradi prema njima. Da bi bili tačno obavešteni primećujemo samo, da smo i kod nekih bosanskih izbeglica iz naroda primetili izvesnu sentimentalnost prema Nediću.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_162.htm Izveštaj majora Petra Baćovića i Dobrosava Jevđevića s kraja avgusta 1942. Draži Mihailoviću o političkoj situaciji u istočnoj Bosni i Hercegovini]</ref>}} Kapetan [[Siniša Ocokoljić|Siniša Ocokoljić Pazarac]], tada u svojstvu legalizovanog oficira na službi u [[Zaječar]]u, poslao je 22. juna te godine Vrhovnoj komandi JVuO depešu<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_111.htm Izvod iz knjige primljenih telegrama štaba Draže Mihailovića od 31. maja do 26. juna 1942. godine]</ref> kojom obavještava da je uspostavio veze sa [[Sokolski pokret|sokolskom organizacijom]], kao i sa ljudstvom kvislinške SDS u glavnom gradu okupirane Srbije: {{izdvojeni citat|Naredite da štab br. 2 preduzme hitno čišćenje izdajica u Beogradu. Ja ću gledati da angažujem pojedine sokolske trojke i žandarme koji su sigurni za taj cilj. Javite da li imate neko naređenje za rad Sokola u Beogradu. Kod mene je načelnik Sokola sa Čukarice. Oni su dobro organizovani. 700 žandarma iz Beograda traže instrukcije od mene.}} General Mihailović je uvažio prijedloge kapetana Ocokoljića (pseudonim »Iliev«) nakon samo par dana: {{izdvojeni citat|Preduzmite sve Vi i Stojanović [Miodrag, kapetan — prim.] da preobraćate tajno u naše redove sve pripadnike policijske straže i druge Nedićevce. Oficire pozvati da se izjasne. Neposlušne predložiti za lišenje čina sa obrazloženjem. Pozdravite sokole, neka se što bolje organizuju. Trojke neka postoje i nek malo sačekaju, još ne mogu u Beograd da stupe. Žandarmima iz Beograda daj da se što bolje organizuju za opštu stvar.<ref>Раде Ристановић, Милутин Живковић, Милош Чорбић, н. д., стр. 345.</ref>}} Nakon što je [[Milan Aćimović]], ministar unutrašnjih poslova u Vladi narodnog spasa, načelnicima okrugâ u Srbiji navodno izdao naređenje da održavaju dobre odnose sa četnicima, u depeši od 30. juna 1942.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_134.htm Izvod iz knjige poslatih telegrama štaba Draže Mihailovića od 29. juna do 5. avgusta 1942. godine]</ref> general Mihailović upućuje svoje komandante na saradnju sa policijskim aparatom kvislinške uprave: {{izdvojeni citat|Aćimović naredio izvesnom broju okruž. i sres. načelnika da budu blagonaklonjeni prema nama kako bi po padu Nemačke preko njih imao sve konce vlasti u svojim rukama. Imati na umu ovo, koristiti policiske njuške a ništa ne otkrivati niti im verovati. Obavestite sve susedne komandante.|[[Dragoljub Mihailović]]}} U vrijeme dok je obavljao funkciju ministra unutrašnjih poslova u Vladi nacionalnog spasa, Milan Aćimović je predstavljao drugu ličnost po uticaju u kvislinškim strukturama, odmah iza generala Milana Nedića. U tom pogledu, karakteristično je kritički intonirano pismo s kraja ljeta 1942. godine, čiji je autor general [[Harald Turner]], načelnik Upravnog štaba njemačkog vojnog zapovjednika u Srbiji. Naime, nakon što je centrala [[Abwehr]]a u Beogradu poslala izvještaj u kom se Aćimović pokušava diskreditovati, i to na osnovu dostavâ poteklih iz krugova bliskih Dimitriju Ljotiću, dr Turner je ustao u njegovu odbranu, uputivši oštre prijekore centrali Abwehra zbog neosnovanih kleveta na Aćimovićev račun. Turner za Aćimovića tvrdi da od početka „stoji na odlučujućem mestu u javnom životu Srbije“, kao i da je u vrijeme [[Gušenje ustanka u Srbiji|gušenja ustanka u Srbiji]], upravo Aćimović predložio Nedića za predsjednika srpske vlade, čime su otklonjene prepreke za provedbu ove njemačke zamisli u djelo. Iz Turnerova odgovora postaje jasno da Aćimović ni svoje kontakte s generalom Dražom Mihailovićem nije mogao uspostaviti samostalno ili bez dozvole njemačkih obavještajnih strukturâ: {{izdvojeni citat|Ovome [Nediću] je on [Aćimović] do današnjeg dana lojalno služio, isto tako kao što je lojalno sledio naređenjima nemačke vojne uprave... Nakon što su se smirile prilike u Srbiji, Aćimović je, kao ministar unutrašnjih poslova, a time i kao vrhovni šef državne sigurnosti, posle ministra predsednika imao izvršnu vlast u svojim rukama. Sa svoje strane je vođa pokreta Zbor, [[Dimitrije Ljotić|Ljotić]], gledao da ostvari svoje političke namere i da u pogodnom trenutku on dođe na vlast. Već skoro tri četvrtine godine on se trudi da ugrozi, preko svojih poverljivih ljudi, poverenje prema Aćimoviću, i to metodom svojstvenom samo [[Balkan]]u, neistinitim klevetanjem... Tvrđenje da je jedan poverljiv čovek ministra Aćimovića pre izvesnog vremena razgovarao u [[Ljig]]u sa Dražom Mihailovićem, netačno je. Način na koji Aćimović, kao ministar unutrašnjih poslova, ima da saobraća sa Dražom Mihailovićem, ugovoren je između zapovednika Sigurnosne policije i [[Sicherheitsdienst|SD]]-a i pod kontrolom je istoga.<ref>Istorijski arhiv grada Beograda, sudski predmet Dragog Jovanovića, optužni materijal.</ref><ref>Branislav Božović – Mladen Stefanović: MILAN AĆIMOVIĆ – DRAGI JOVANOVIĆ – DIMITRIJE LJOTIĆ, Centar za informacije i publicitet, Zagreb, 1985, str. 84.</ref><ref>Бранислав Божовић, Специјална полиција у Београду 1941-1944, Завод за уџбенике, Београд, 2014, стр. 186—187.</ref>}} U avgustu 1942, centrala Abwehra u Beogradu je obavijestila nadređene da postoje izvještaji o tajnoj korespondenciji između Nedića i Aćimovića s jedne i Draže Mihailovića s druge strane. Desetog oktobra je [[Gestapo]] primio izvještaj četnika Nemanje Pavlovića, inače kurira obaveštajne službe Draže Mihailovića, u kojem je Milan Aćimović optužen za održavanje stalne veze sa pokretom DM. Pavlović konkretno navodi: Aćimović se u [[Svrljig|svrljiškom]] srezu sastao sa četničkim oficirima majorom Đurićem i majorom [[Velimir Piletić|Piletićem]] i predao im šifrovani izvještaj; Aćimović je izdao povjerljivo naređenje sreskim načelnicima da pomažu ravnogorce; po svoj prilici Aćimović šalje poštu za Mihailovića preko majora Jove Petrovića iz [[Subjel]]a kod [[Kosjerić]]a; Aćimović je naredio okružnom načelniku Popoviću da čuva Mihailovića i da za njim oprezno šalje potjere s tim da ga uvijek o tome unaprijed informiše. U zaključku izvještaja se navodi: »Aćimović radi punom parom za Dražu.«<ref>Branislav Božović – Mladen Stefanović: MILAN AĆIMOVIĆ – DRAGI JOVANOVIĆ – DIMITRIJE LJOTIĆ, Centar za informacije i publicitet, Zagreb, 1985, str. 91.</ref> Draža Mihailović je [[18. 8.|18. avgusta]] 1942. naredio pukovniku [[Dragoslav Pavlović|Dragoslavu Pavloviću]], delegatu Vrhovne komande JVuO na terenu Zlatiborskog korpusa, da uništava "komuniste" pomoću legalizovanih odreda: {{izdvojeni citat|Ne dozvoliti da se komunisti ustale ma u kom srezu. Prenesite naređenje da se sa komunistima raščisti u Rasinskom i Kruševačkom srezu. Pomoću legalizovanih odreda a koji su naši.<ref>{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/4_14_1_149.htm |title=ZBORNIK DOKUMENATA VOJNOISTORIJSKOG INSTITUTA: TOM XIV, KNJIGA 1 |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>}} Već 21. avgusta 1942, general Mihailović naređuje da svi legalizovani odredi "najenergičnije unište komuniste na svojim prostorijama": {{izdvojeni citat|Raspis svima: Saopštite svima legalizovanim odredima sledeće: Mnogi legalizovani odredi zaboravili su da je sada rat i da je njihova legalizacija samo maska za podzemni rad. Novac i ugodan život raznežio je mnoge koji misle da tako sačekaju kraj rata pa da posle samo izvlače koristi. Neka se zna da se o svakom vodi računa. Naređujem da svi legalizovani odredi najenergičnije unište komuniste na svojim prostorijama. Dalje da naše šumske odrede pomažu na svakom koraku novcem, hranom, municijom, oružjem kao i u izvođenju organizacije i propagande.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_149.htm Izvod iz knjige poslatih telegrama Štaba Draže Mihailovica od 5. do 21. avgusta 1942. godine]</ref>|Raspis Draže Mihailovića od 21. avgusta 1942.}} Nakon dva dana, Draža Mihailović preko »Feliksa« (tj. [[Zvonimir Vučković|Zvonimira Vučkovića]]) upozorava potpukovnika [[Dragoslav Pavlović|Dragoslava Pavlovića]] (pseudonim »Rodrigo«): {{izdvojeni citat|Legalizovanim saopštiti da budu na oprezi jer će Nemci hapsiti sve. Neka zapaze trenutak i na vreme se bace u šumu. Neprijatelj treba da bude prevaren a ne oni.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_155.htm Izvod iz knjige poslatih telegrama Štaba Draže Mihailovica od 22. do 28. avgusta 1942. godine]</ref>}} U raspisu od 8. septembra 1942. upućenom svojim komandantima u [[Okupacija Jugoslavije u Drugom svetskom ratu|okupiranoj Jugoslaviji]] (između ostalih: [[Petar Baćović|Baćoviću]], Vučkoviću, [[Radoslav Đurić|Đuriću]], [[Miodrag Palošević|Paloševiću]], [[Dragutin Keserović|Keseroviću]], [[Siniša Ocokoljić|Ocokoljiću]], Rakoviću, Smiljaniću i dr.), Mihailović iznova kritikuje pasivnost legalizovanih odreda i naređuje stvaranje "letećih jedinica" koje ne bi bile legalne, ali bi se oslanjale na legalizovane odrede i služile bi za "uništavanje neprijatelja": {{izdvojeni citat|U mnogim našim krajevima oseća se zastoj u aktivnom radu. Mnogi legalizovani delovi prešli u mirnodopski život. Mnogi zaboravili da je rat, i da neprijatelja ima mnogo i svuda. Naređujem da svi kom-danti brigada organizuju leteće jedinice iako će to biti za svakog naređeno. Ove jedinice ne mogu biti legalne. Njihovo je mesto šuma i planina. Njihova akcija brza i odlučna, protiv svih i svakoga. Legalni delovi da im posluže kao baza za snabdevanje i prikrivanje, kao grom ove jedinice ima da uništavaju narodne izdajnike i sve unutrašnje neprijatelje, Ljotićevce, komuniste, Pećančeve. O formiranju ovih jedinica kao i o njihovom radu izveštavati. Pred događajima koji nastupaju, ovi leteći delovi poslužiće kao jezgro za mobilizaciju svih snaga brigada. Prednje saopštite svima susedima.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_166.htm Izvod iz knjige poslatih telegrama štaba Draže Mihailovića od 3. do 9. septembra 1942. godine]</ref>|[[Dragoljub Mihailović]]}} General [[Asen Nikolov]], komandant bugarskog okupacionog korpusa, izvještava septembra 1942. njemačkog komandujućeg generala u Srbiji Paula Badera o velikom uplivu pripadnika JVuO u ljudstvu SDS, i navodi da su na jugu Srbije postojale „dobro zakamuflirane organizacije (štabovi) nacionalnog pokreta Draže Mihailovića... Članovi tog pokreta skrivaju se iza službenih položaja i ovlasti. Nalaze se među rukovodstvom vladinih četnika, među oficirima Srpske državne straže, među sveštenicima, učiteljima, državnim službenicima“.<ref name="Jozo Tomasevich 1945"/><ref>Nebojša Stambolija, n. d., str. 307.</ref> Početkom oktobra 1942, komandant Kolubarskog korpusa JVuO kapetan Petronije Nikolić (pseudonim »Peter«) informira generala Dražu Mihailovića o situaciji u sopstvenoj zoni odgovornosti: {{izdvojeni citat|G. pukovniče, rad na organizaciji je uglavnom završen... Ceo naš rad zasnovan je na Vašim uputstvima i naređenjima. Kako u [[Obrenovac|Obrenovcu]] tako i po selima. Nama pripada sve i to sa najboljim domaćinima na čelu. Četnici, poljska straža, graničari, također su sa nama. Ljotićevaca, komunista i ostalih koji bi nas progonili, nema.<ref>Раде Ристановић, Милутин Живковић, Милош Чорбић, н. д., стр. 285.</ref>}} Komandant italijanske 2. armije general [[Mario Roatta]] izvijestio je 23. septembra 1942. Vrhovnu komandu u [[Rim]]u o razgovoru vođenom sa [[Ilija Trifunović-Birčanin|Ilijom Trifunović]]em i [[Dobroslav Jevđević|Dobroslavom Jevđević]]em o nastavku [[Kolaboracija četnika s fašističkom Italijom|saradnje Italijana i četničkih odreda]] na teritoriji [[NDH]]. U izvještaju se navodi da dvojica vojvodâ prećutno priznaju postojanje sporazuma između Mihailovića i Nedića, tj. svojevrsne zajedničke strategije prema okupatorima u svrhu »spasavanja srpskog naroda«: {{izdvojeni citat|Izveštavam da u novom razgovoru koji sam imao sa Trifunovićem, a kojemu je prisustvovao i Jevđević, i jedan i drugi su ponovo dozvolili mogućnost da Nedić i Draža Mihailović deluju sporazumno i da održavaju kontakte. Mada pomenuti sagovornici nisu rekli, ipak treba smatrati da se osnov za sporazum sastoji u sledećem: 1) »spasavanje srpskog naroda« (koji je, navodno, već imao jedan milion žrtava) i očuvanje od daljih masovnih gubitaka; 2) formiranje, održavanje i ojačavanje oružanih formacija (četničkih) određenih da, u momentu kada bude mogućno i celishodno, stupe u akciju sjedinjeni pod komandom Mihailovića; 3) u vezi sa ciljem iznetim u tač. 1), i da bi se omogućilo izneto u 2), u međuvremenu se prilagoditi ambijentalnim prilikama, odnosno: sarađivati u Srbiji (Nedić) sa Nemcima, a u Hrvatskoj (poznate jedinice) sa Italijanima. Mada je ovo što je dosad izneto očigledno, interesantno je da su pomenuta dva četnička rukovodioca delimično priznali a delimično ostavila da se shvati.<ref>Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XIV, knjiga 1: Dokumenti četničkog pokreta Draže Mihailovića, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1981, strana 886.</ref>}} U ljeto 1942. godine, italijanski nadležni organi su pustili iz ratnog zarobljeništva veliki broj odabranih oficira i podoficira [[Jugoslovenska vojska|Jugoslovenske vojske]], sa ciljem uspostavljanja potpune kontrole nad odredima [[Antikomunistička dobrovoljačka milicija|Antikomunističke dobrovoljačke milicije]] (MVAC). Major [[Žarko Todorović]], ilegalni ravnogorski komandant Beograda i Severnih pokrajina, izvijestio je generala Dražu Mihailovića 5. septembra 1942. o puštanju na slobodu potpukovnika [[Ilije Mihića]], potonjeg komandanta Ličkih četničkih odredâ: {{izdvojeni citat|U Lici Ilija Mihić sa 50 oficira i 200 podoficira puštenih u tu svrhu iz italijanskog ropstva, uspostavlja rad sa srpskim življem po dogovoru sa Italijanima. Sedište [[Gračac]]. Pseudonim »Minziner Vilim«. Stupio je u vezu sa Nedićem preko Kukića. Sa nama nije tražio vezu. Poslaću mu poziv da nam se stavi pod komandu.<ref>AVII, ČA, K–294, reg. br. 5/1.</ref>}} Major Žarko Todorović pominje vezu potpukovnika Mihića sa pukovnikom [[Ilijom Kukićem]], koji je tokom 1942. komandovao Srpskim dobrovoljačkim korpusom, nakon što su Nijemci uhapsili pukovnika [[Kostu Mušickog]], upravo zato jer je pomagao Mihailovića i četnike. O izvjesnim vezama Mihića s Kukićem (a preko njega i s Milanom Nedićem), kao i sa italijanskim vlastima, general Mihailović je bio obaviješten krajem septembra 1942. i od strane vojvode Trifunovića-Birčanina, Mihićevog starješine: {{izdvojeni citat|Svoje bavljenje na [[Sušak]]u i u [[Rijeka|Fijumi]] iskoristio sam da dođem u lični dodir sa komandantom ličkih četničkih odreda potpukovnikom Ilijom Mihićem i njegovim oficirima, koji su došli sa terena. Tom prilikom konstatovao sam da ova naša četnička grupa radi pod dosta teškim uslovima. Svi pokreti oficira i njihova akcija na terenu pažljivo se kontrolišu ne samo od strane Italijana, već i od Hrvata, koji koriste svaku priliku da denunciraju četnike i otežaju im rad na organizaciji. [...] Kad sam upitao ppukovnika Mihića, da li je i u kakvoj nameri preko pukovnika Kukića uhvatio kontakt sa Nedićem, odlučno je izjavio da u tom pravcu nije preduzimao nikakve korake i da uopšte niti ima, niti želi sa Nedićem da ima ma kakvu vezu. Biće, međutim, potrebno da proverim o kom je Mihiću reč, pošto na mojoj teritoriji postoje još dva viša oficira sa istim prezimenom... O rezultatu ove provere izvestiću naknadno, a na našeg Mihića ću budno motriti.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_172.htm Pismo Ilije Trifunovića Birčanina s kraja septembra 1942. Draži Mihailoviću o razgovorima sa komandantom italijanske 2. armije o realizaciji plana uništenja partizanskih snaga u zapadnoj Bosni]</ref>}} Od 1941. do 1943. godine, [[italija]]nsko poslanstvo u Beogradu izvještavalo je vladu u [[Rim]]u o svim važnijim događajima na teritoriji okupirane [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevine Jugoslavije]]. Tako je i velika kriza Nedićeve vlade u drugoj polovini 1942. bila jedna od temâ kojom se bavila italijanska ambasada u glavnom gradu Srbije. Službenici italijanskog diplomatskog predstavništva su ukazivali na sukob između Nedića i Ljotića, kao i na njihove suprotstavljene pozicije. Kako je pisao prvi sekretar poslanstva Giorgio Spalazzi, Dimitrije Ljotić je urgirao kod njemačkih vlasti da intervenišu u cilju sređivanja situacije, zaprijetivši izlaskom svojih predstavnika iz vlade ukoliko do toga ne dođe. Ovo se prvenstveno odnosilo na generala Mihailovića, koga je Ljotić okarakterisao kao „gospodara skoro svih oružanih snaga, državnih organizacija i javnog mnjenja“, kojima je Nedić bio samo formalno na čelu. Spalazzi navodi i da se sâm general Nedić slagao sa tvrdnjom da je Draža Mihailović „onaj koji ima moć na terenu“, iz čega on zaključuje da su „[[Srbi]] potpuno protiv [[Sile Osovine|Osovine]]“, ali i da bi Ljotićeve predložene mjere dodatno pogoršale stanje u zemlji.<ref>DDI, Spalazzi a Ciano, serie IX, vol. IX, d. 105, 113.</ref><ref>Бојан Симић, Окупирана Србија у извештајима италијанског посланства у Београду (1941–1943). Војноисторијски гласник, Институт за стратегијска истраживања – Одељење за војну историју Министарства одбране Републике Србије, 2017, стр. 104.</ref> Generalštabni major Žarko Todorović (»Valter«) je Vrhovnoj komandi JVuO 15. decembra 1942. godine sugerirao sklapanje sporazuma sa Ljotićevom SDK: {{izdvojeni citat|Vođstvo Ljotićevaca postalo mekše. Hoće sporazum. Predlažem da se pokuša sporazum, ali pod uslovima da prestanu sa prokazivanjem naših ljudi. Energičnija borba protiv komunista. Da nam daju višak neregistrovanog oružja, a mi njima da obećamo zakonski postupak sa njima posle rata.<ref>Раде Ристановић, Милутин Живковић, Милош Чорбић, н. д., стр. 647.</ref>}} Krajem 1942, komandant Rudničkog korpusa JVuO kapetan [[Dragiša Ninković]] (prethodno legalizovan u [[Požarevac|požarevačkom]] okrugu kod kvislinških vlasti;<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_187.htm Izveštaj majora Miodraga Paloševića od 5. novembra 1942. Draži Mihailoviću o radu na organizovanju četničkih jedinica od 21. marta do 4. novembra 1942. godine]</ref> pseudonim »Leonardo«) uspostavio je saradnju sa ljudstvom kvislinške SDS u njihovim stanicama u [[Belanovica|Belanovici]], [[Ljig]]u i [[Babajić]]u. Njemački okupator je saznao za ovo te stražari bivaju razoružani.<ref>Коста Николић, Историја равногорског покрета, I-III, Београд, 1999, стр. II/21.</ref><ref>Nebojša Stambolija, Srpska državna straža 1942-1944. Doktorska disertacija, Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu, 2019, str. 309.</ref> Potpukovnik [[Milan Kalabić]], načelnik požarevačkog okruga, uhapšen je 3. oktobra 1942. godine od strane [[Gestapo]]a, nakon što se otkrilo da je dostavljao informacije i oružje pripadnicima Jugoslovenske vojske u otadžbini, u kojoj je jedan od komandanata bio i njegov sin [[Nikola Kalabić]]. Nakon mučenja i saslušanja, Milan Kalabić je strijeljan.{{sfn|Tomasevich|2001|pp=215.}} [[Marinski zbor Sjedinjenih Američkih Država|Mornarički]] pukovnik [[Albert B. Seitz]], pripadnik [[Ured za strateške usluge|OSS]] i član [[Sjedinjene Američke Države|američke]] vojne misije u Mihailovićevom štabu, ostavio je nakon rata zapis o Kalabićevoj smrti i njegovim vezama sa generalom Dražom Mihailovićem u knjizi ''Mihailovic: Hoax or Hero'' („Mihailović: prevarant ili heroj“). Zbog pogubljenja Kalabića starijeg, pukovnik Seitz isključuje samu mogućnost docnije saradnje Nikole Kalabića sa okupatorom, iako će on biti jedan od potpisnika [[Ugovori o saradnji četnika i Wehrmachta|sporazuma sa Nijemcima]] krajem novembra 1943: {{izdvojeni citat|Kada su Nemci napali Ravnu goru velikim snagama u decembru [1941. godine — prim.], prošao je on [Kalabić mlađi — prim.] kroz Srbiju u Šumadiju jugoistočno od Beograda. Kada je prolazio kroz srez gde mu je otac bio načelnik, koji se bio odlučio da ostane u službi i da pristane uz Nedića, Kalabić i njegovi ljudi bili su u bednom stanju — bez municije, polumrtvi od gladi, a jedino što ih je održavalo bila je njihova volja da prežive i da se bore. Otac se pobrinuo za to da mu sin i njegove pristalice budu potpuno nanovo opremljene. U decembru 1942. godine Gestapo je otkrio da je starac potajno pomagao ne samo svoga sina, već i druge Mihailovićeve snage. Bio je uhapšen i osuđen na smrt. Način izvršenja ove smrtne kazne bio je užasan. Povlačili su ga preko razbijenog stakla dok nije umro, ali iz njegovih usta nije se čula ni jedna reč. Kada sam kasnije preko ruskog radija čuo da Kalabić sarađuje sa Nemcima, mogao sam samo da držim pred očima sliku krvave izmrcvarene lešine ovog starca, voljenog od svoga sina, i u čudu se pitati kakvi to moraju biti ljudi koji mogu Amerikance smatrati toliko lakovernim.<ref>Albert Sajc, »Mihailović — šarlatan ili heroj?« Kolumbija, Ohajo, 1953.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/11_48.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje MIHAILOVIĆEVI KORPUSI POD KOMANDOM OKUPATORA]</ref>}} Iz ravnogorske komande Beograda (kapetan [[Aleksandar Saša Mihajlović]]) upozoravali su već 27. septembra 1942. na nesmotrenost potpukovnika Milana Kalabića, kao i na nadolazeće raspuštanje legalizovanih četničkih odreda od strane Nijemaca: {{izdvojeni citat|Negativnim radom Kalabićevih odreda, došla je kaznena divizija u Požarevački okrug i ceo kraj nalazi se pred katastrofom. Po saznanju, pretstoji razoružanje tih odreda od strane nemačkih vlasti. A ovi su spremni da se povuku u šumu, a to bi bio povod za nemačku akciju. Da bi se sačuvao narod molim da naredite Kalabiću da stupi sa mnom u vezu i da primi moju sugestiju o rešenju tog pitanja. Da bi se izbegla katastrofa bolje je da se jedan mali deo oružja preda i time Nemci umire. Tamo bi ostala straža [SDS — prim.] pod oružjem, '''a to su sve naši ljudi'''.<ref name="leskovackizbornik.rs"/><ref>Раде Ристановић, Милутин Живковић, Милош Чорбић, н. д., стр. 962.</ref>}} U depeši od 22. decembra 1942, poručnik Nikola Kalabić prenosi Mihailoviću informacije o smrti svog oca, izražavajući odanost njemu i četničkom pokretu: „Stric [konspirativno ime Milana Kalabića — prim.] je u B[eograd]u sa još 16 oficira streljan. Žalim ga mnogo, ali sam presretan što je poginuo kao Dražin čovek. Istrajaću u ovoj borbi pa ma još ne znam kakav me udar zadesio. Živeo kralj! Živeo naš dragi Čiča! Živeo ravnogorski pokret!“ Istog dana, general Mihailović odgovara Kalabiću: „Hvala bogu da ste se spasli. Neizmerno žalim pale žrtve. Pored ovoga u Stricu sam izgubio najboljeg i svog i našeg prijatelja. Sve ćemo ih dostojno osvetiti.“<ref name="leskovackizbornik.rs"/><ref>Раде Ристановић, Милутин Живковић, Милош Чорбић, н. д., стр. 965.</ref> O hapšenju potpukovnika Kalabića, kao i o njegovom pogubljenju, Mihailović je radiogramom 23. decembra 1942. obavijestio i [[Vlada Kraljevine Jugoslavije u egzilu|emigrantsku vladu u Londonu]]: {{izdvojeni citat|Nemci su streljali majora Milana Kalabića... Kalabića je Nedić smatrao za svog najboljeg prijatelja... U stvari, Milan Kalabić je bio naš najodaniji saradnik i učinio je velike usluge našoj stvari.<ref>Nikola Milovanović, Kroz tajni arhiv Udbe (drugo izdanje), Sloboda, Beograd, 1975, str. 144.</ref><ref>[http://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20220904190938/https://znaci.org/00001/154_4.pdf |date=2022-09-04 }}, str. I/269-270.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/11_13.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje LEGALIZACIJA MIHAILOVIĆEVIH ODREDA]</ref>}} Novinar [[Stanislav Krakov]], sestrić generala Milana Nedića te jedan od njegovih najbližih saradnika za vrijeme okupacije, u svojim ratnim memoarima potvrđuje da je potpukovnik Milan Kalabić, uz znanje predsjednika srpske kvislinške vlade, održavao vezu sa komandantom JVuO generalom Mihailovićem: {{izdvojeni citat|Sve akcije moga ujaka [generala Nedića — prim.] za spasavanje Kalabića bile su bezuspešne, iako je učinio sve što je ljudski bilo moguće da spase svog vernog komandanta, jer je Kalabić sve svoje veze sa Mihailovićem vršio sa znanjem moga ujaka, te služio kao veza za snabdevanje Mihailovićevih odreda.<ref>Станислав Краков, Генерал Милан Недић, Књига друга: Прeпуна чаша чемера, Минхен, Штампарија Искра, 1968, стр. 454.</ref>}} Krakov navodi i da se oko [[Božić]]a 1942, tj. pred sâm kraj godine, dva puta sastao sa generalom Nedićem. On piše da ga je zatekao u turobnom raspoloženju, citirajući riječi koje je Milan Nedić govorio „samo svojim najbližim i najpoverljivijim saradnicima“: {{izdvojeni citat|«Za [[srpski narod]], za svakog od nas, za mene lično ovo nisu dani [[Vitlejem]]a i mira među ljudima na zemlji. Ovo su dani [[Golgota|Golgote]], dani mučeništva i smrti, ali će dati [[Bog|Svevišnji]] da i za srpski narod dođu dani uskrsnuća. Vidim da je i Draža čuo moj glas i da je razumeo kolika se opasnost nadnela nad Srbijom. Razumeo je i, Bogu hvala, vlada i dalje mir i red. [...] Draža i ja radimo jedan isti posao, ali idemo različitim putevima. Moramo ići razdvojeni jer ne treba neprijatelj da oseti da smo na istom poslu».<ref>Станислав Краков, н. д., стр. 469—470.</ref>|General [[Milan Nedić]]}} === Saradnja četnika sa Dragim Jovanovićem i Upravom grada Beograda === Tokom 1942. godine, uspostavljen je kontakt i između Draže Mihailovića i [[Dragomir Jovanović|Dragog Jovanovića]]. Dragi Jovanović je od 22. aprila 1941. izvanredni komesar za grad Beograd; u narednim mjesecima preuzeće funkcije upravnika grada Beograda i predsednika beogradske opštine. 25. avgusta 1942. godine, a po zamisli [[SS]]-generala [[Augusta fon Majsnera]], Milan Nedić će ga imenovati za šefa [[Srpska državna bezbednost|Srpske državne bezbednosti]] (SDB). Sa pozicije šefa SDB, budući u rangu i sa ovlašćenjima ministra u Nedićevoj vladi, Jovanović će ''de facto'' komandovati Srpskom državnom stražom do 5. novembra 1943. Nakon što je četnički komandant u martu i aprilu 1942. naredio svojim podređenima da upotrebe uticaj na [[Specijalnu policiju Uprave grada Beograda]] za nemilosrdan obračun sa članovima ilegalne [[Komunistička partija Jugoslavije|KPJ]] (“Pomagati svim silama hapšenje komunista”, glasi naredba iz Vrhovne komande JVuO od 21. marta<ref>{{Cite web |title=Izvod iz knjige poslatih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 21. marta do 26. aprila 1942. godine |url=http://www.znaci.org/00001/4_14_1_72.htm |access-date=2022-09-02 |archive-date=2022-09-02 |archive-url=https://web.archive.org/web/20220902103450/https://znaci.org/00001/4_14_1_72.htm }}</ref>), 15. avgusta iste godine generalu Mihailoviću je javljeno da je Jovanović kontaktirao izvjesne četničke komandante u Srbiji kako bi "''preko određenog lica javio Čiči važna saopštenja''."<ref>Izvod iz knjige primljenih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 3. do 18. avgusta 1942. godine http://www.znaci.org/00001/4_14_1_145.htm {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20220902103435/https://znaci.org/00001/4_14_1_145.htm |date=2022-09-02 }}</ref> Već 17. avgusta, Mihailović odobrava kapetanu [[Siniša Ocokoljić|Siniši Ocokoljiću]] da stupi u kontakt preko inžinjera Bojovića, šuraka Dragog Jovanovića, uz upozorenje: "''Budite oprezni jer Dragi je lopov''." Pet dana docnije, Draža Mihailović naređuje svojim ljudima u Komandi Beograda JVuO (»Jozef« je bio pseudonim za radio-stanicu četničke organizacije u glavnom gradu, kao i za ličnosti na njezinom čelu, poput kapetana [[Aleksandra Saše Mihajlovića]], [[Mladen Žujović|Mladena Žujovića]] i [[Vojin Andrić|Vojina Andrića]]) da koriste Specijalnu policiju protiv komunista: {{izdvojeni citat|Dobili sigurne izveštaje da se komunisti dobro organizuju u Beogradu kao i da imaju i oružje. Tajno organizujte sve u Beogradu protiv komunista a u prvom redu sokole i policiju. Sad ne birajte sredstva za borbu, a u danom momentu postupite bez milosti protiv njih. Beograd ne sme biti u njihovim rukama.<ref>Izvod iz knjige poslatih telegrama Štaba Draže Mihailovica od 5. do 21. avgusta 1942. godine http://www.znaci.org/00001/4_14_1_149.htm {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20220902103432/https://znaci.org/00001/4_14_1_149.htm |date=2022-09-02 }}</ref>|Depeša Draže Mihailovića od 21. avgusta 1942. godine}} Dragomir Dragi Jovanović je i preko svog ličnog sekretara Anđelka Božinovića pokušao uspostaviti kanal komunikacije sa ravnogorcima generala Mihailovića. Naime, na [[Beogradski proces|Beogradskom procesu]] 1946. prezentovana je depeša od 28. avgusta 1942. koju je potpisao major [[Žarko Todorović]] (pseudonim »Valter«), komandant Beograda JVuO, u kojoj stoji: „Dragi Jovanović se nudi preko Božinovića pod uslovom apsolutne diskrecije i prividno i dalje neprijateljskog stava. Hteo bi vezu samo preko jednog lica. Mišljenja sam da se iskoristi. Molim odgovorite i molim potpunu tajnost. Upotrebite pseudonim »Adolf« za njega. Kao ministar policije imaće dva pomoćnika, jedno vojno lice bar potpukovničkog čina.“<ref>''Документа са суђења Равногорском покрету'', књига 2, Београд, 2001, стр. 1571.</ref> Mihailović je već sjutradan odgovorio sljedeće: „»Adolf« [tj. Dragi Jovanović — prim.] Ima da pogine, a sada ga koristiti da vidimo šta hoće kao Ministar policije. Napravi se da smo gotovo da se sa njim tajno sarađuje.“ Nakon par dana, Mihailović će »Valteru« iznova potcrtati: „Po pitanju Adolfa poslao sam Vam odavno odgovor iskoristite ga, a zna se šta mu sleduje.“<ref>Раде Ристановић, Милутин Живковић, Милош Чорбић, Радио депеше Југословенске војске у отаџбини 1941‒1942, Институт за савремену историју, Београд, 2021, стр. 626‒627.</ref> Potpisujući se još uvijek kao pukovnik, Mihailović šalje 22. januara 1942. depešu predsedniku Ministarskog saveta Kraljevine Jugoslavije [[Slobodan Jovanović|Slobodanu Jovanoviću]]: {{izdvojeni citat|Obratite pažnju na Anđelka Božinovića, policiskog komesara po kome je poslat jedan naš izveštaj od majora Žarka Todorovića za [[Istanbul|Carigrad]]. Izgleda da ga je Uprava Grada Beograda poslala sa nekom specijalnom misijom za račun [[Gestapo|Gestapa]]. Pukovnik Mihailović.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_105.htm Izvod iz zbirke telegrama Štaba Draže Mihailovića poslatih izbegličkoj jugoslovenskoj vladi od 4. novembra 1941. do 11. juna 1942. godine]</ref>}} Na području glavnog grada Srbije, Dragi Jovanović je tokom 1942. održavao vezu i sa kapetanom Sašom Mihajlovićem, koji će majora Todorovića naslijediti na čelu četničke organizacije u Beogradu, i to preko [[Ilije Paranosa]], potpredsednika Beogradske opštine (a ne Paranosa, šefa Specijalne policije UgB) i preko Komande Srpske državne straže, kojom je rukovodio Jovanović u svojstvu šefa SDB. Jovanović se i lično sastao sa Mihajlovićem novembra 1942. na [[Avala|Avali]].<ref>Бранислав Божовић, Специјална полиција у Београду 1941-1944, Завод за уџбенике, Београд, 2014, стр. 233.</ref> Dok se Mihailović sa svojim štabom nalazio u Crnoj Gori, njegova glavna politička veza u Srbiji bio je [[Ilija Mihailović]], bivši predsjednik [[Narodne skupštine]] i predsjednik [[Jugoslovenska nacionalna stranka|Jugoslovenske nacionalne stranke]] (JNS). Preko njega je Dragi Jovanović, juna 1942. godine, ugovorio sastanak sa Nikolom Kalabićem. Jovanović će o ovom susretu pred istražnim organima izjaviti: „Prvi put sam video jednog čoveka za koga sam znao da je iz okoline D. Mihailovića i član organizacije u leto 1942. i to je bio Nikola Kalabić, docnije komandant gorske garde Draže Mihailovića“.<ref>[http://www.znaci.org/00001/155_3.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20220904190938/https://znaci.org/00001/155_3.pdf |date=2022-09-04 }}, str. II/220.</ref> Specijalna policija održavala je kontakte sa komandama i obavještajnim punktovima ravnogorskog pokreta Draže Mihailovića po Srbiji. Saradnja sa četnicima obično se negativno odražavala na pripadnike [[Narodnooslobodilački pokret|Narodnooslobodilačkog pokreta]], koji su bili hvatani, zatim kažnjavani na vremenske kazne i kasnije puštani iz [[Logor Banjica|logora na Banjici]]. О njihovom su puštanju po pravilu obavještavane terenske službe Mihailovićeve organizacije koje bi puštena lica najčešće ubijale.<ref>[https://www.pisi.co.rs/content/logor-banjica-1941-1944-i/ Sima Begović, Logor Banjica 1941-1944, knjiga I], Institut za savremenu istoriju, Beograd, 1989, str. 54.</ref> Obavještajni organ Vrhovne komande JVuO Nikola Božić (»Artur«), inače pomoćnik [[Božidar Bećarević|Božidara Bećarevića]], šefa Antikomunističkog otseka Specijalne policije Uprave grada Beograda, 25. decembra 1942. informisao je Dražu Mihailovića o sljedećem: {{izdvojeni citat|Jedini čovek od današnjih Srba faktora u Beogradu bio je Dragi Jovanović (u koga se još možemo mnogo i sigurno pouzdati) koji je stalno i pred Nedićevom vladom i Nemcima dokazivao da je prvenstvena i glavna opasnost u zemlji još uvek od komunista i da u tome pravcu treba preduzimati uporno energične mere. U svojim nadleštvima, u Srpskoj državnoj bezbednosti i u Upravi grada Beograda, on je u ovome smislu i jedini nagoveštavao mere. Pre nekoliko dana, uoči svoga odlaska iz Beograda, on je izričito izjavio našem poverljivom čoveku, da je potpuno uspeo da uveri Nemce da su izgrednici u Srbiji još uglavnom i jedino komunisti i da u tome pravcu treba preduzeti mere odmah posle katoličkih Božićnih praznika.<ref name="ReferenceE">[https://znaci.org/00001/11_69.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje PORAZ MIHAILOVIĆEVIH SNAGA U SRBIJI I NOVI SPORAZUMI SA OKUPATOROM I KVISLINGOM MILANOM NEDIĆEM]</ref>}} Po okončanju rata, o vezi Jovanovića i Mihailovića pred isljednicima [[OZNA]]-e sâm Bećarević je izjavio: {{izdvojeni citat|Mnogi organi iz UGB bili su na razne načine povezani sa četničkim organizacijama i posle jednog članka u ‛Ravnogorcu’, koji je donet zajedno sa [[Dušan Simović|Simović]]evom izjavom, nastala su masovna bekstva policijskih organa, a naročito stražara u odrede DM... U vezi sa ovim bekstvima Jovanović je održao 3—4 konferencije sa organima UGB i na njima javno nam saopštio da je on naša veza prema organizaciji DM kao predstavniku legalne jugoslovenske kraljevske vlade u Londonu i da prema tome niko nema potrebe da se lično povezuje. Saopštio je čak i to da je svim četničkim organizacijama izdato naređenje od Vrh. komande DM da ne primaju policijske organe u svoje redove i da ovi moraju ostati na svojim mestima i nastaviti sa borbom protiv KPJ.<ref>IAB, istražni predmet Božidara Bećarevića, zapisnik o saslušanju od 14. jula 1949, str. 60.</ref><ref>Бранислав Божовић, н. д., стр. 594–595.</ref>|[[Božidar Bećarević|Božidar Boško Bećarević]], šef Antikomunističkog otseka Specijalne policije Uprave grada Beograda}} Dragomir Jovanović je 1946. na saslušanju<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Nedićeva arhiva, br. 19/7, kut. 1, str. 38.</ref><ref>[http://www.znaci.org/00001/155_3.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20220904190938/https://znaci.org/00001/155_3.pdf |date=2022-09-04 }}, str. II/214—215.</ref> pred istražnim organima svjedočio o svom kontaktu sa organizacijom generala Dragoljuba Mihailovića: {{izdvojeni citat|Nisam bio član organizacije DM, ali sam sa istom imao veza i smatrao se isto toliko obavezan kao da sam član... Ja sam od konca 1941. osećao se lično vezan za organizaciju DM. Smatrao sam da je to pravi nacionalni put i da je to ono što sobom nosi budućnost. Smatrao sam da je potrebna koordinacija sa tom organizacijom u borbi protivu komunista. Odmah od početka u Upravi grada Beograda isključio sam na pogodan način svako intervenisanje, odnosno praćenje rada u cilju sprečavanja organizacije DM.|[[Dragomir-Dragi Jovanović]], upravnik grada Beograda}} === Zahlađenje odnosa i prekid saradnje === Nemački okupator je sredinom 1942. postepeno započeo proces razoružavanja legalizovanih četnika. Istovremeno, i četnički vođa Draža Mihailović uviđa da legalizacija ima i svojih loših strana. 2. septembra 1942. Draža Mihailović poziva svoje legalizovane četnike sa područja Valjeva da se vrate u šume: {{izdvojeni citat|Legalizacija izgleda da je škodljiva za našu organizaciju, ljudi se uspavaju. U Valjevskom kraju Ljotić, Pećanac i Nemci vršljaju. Neka Neško i Voja preduzmu sve da se što pre bilo legalno ili ilegalno vrate na svoj teren. Novaca imam, nemojte da plate Nedićeve vezuju rad.<ref>{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/4_14_1_163.htm |title=ZBORNIK DOKUMENATA VOJNOISTORIJSKOG INSTITUTA: TOM XIV, KNJIGA 1 |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>}} Major [[Zaharije Ostojić]] u referatu od 4. septembra naglašava da je zbog legalizacije "borbeni duh opao, disciplina takođe. Plate su donele kocku i pijančenja, starešinama su se osladili Nedićevi činovi", a nisu bili retki ni "prijateljstva ni lumperaj sa okupatorom."<ref>Kosta Nikolić, Istorija ravnogorskog pokreta (knjiga I), Beograd 1999., str. 222.</ref> Obzirom da nije više bilo potrebe za gušenjem ustanka, okupator je proces razoružavanja legalizovanih četnika u znatnoj meri okončao do kraja 1942. kada je praktično rasformirana formacija pod komandom Koste Pećanca, a legalizovani ravnogorski četnici su se jednim delom ponovo našli u ilegalnom statusu, tj. u šumi, a manjim delom su inkorporirani u Srpsku državnu stražu. Ovo je doprinelo ponovnom jačanju četničke organizacije. 7. novembra 1942. godine Draža Mihailović je raspisom svima u Srbiji izdao naređenje za [[građanska neposlušnost|građansku neposlušnost]]: {{izdvojeni citat|Proglašavam građansku neposlušnost prema okupatorskim vlastima i prema svima vlastima koje su u saradnji sa okupatorom. Za seljake: da više ne daju ni trunku namirnica ni stoke. Da više ne priznaju opštinske uprave. Jedina vlast u selima biće četnička. Predsednicima opština i opštinarima narediti da odmah podnesu ostavke a drugi se ne smeju primiti. Naterati ih da pobegnu u šumu. Naterati ih svima sredstvima da izvrše ova naređenja. Najstariji četovođa je kdt sela. Predsednik opštine i odbornici ako se plaše, neka dadu svoje. Neka se sve sakriva i neka građanska neposlušnost plane jednovremeno u svim selima od 12. o.m. Činovnici sviju struka neka sabotiraju rad, i sve natraške rade što je na štetu neprijatelja i Nedićevog upravnog sistema, činovnici da znaju da će veštim sabotiranjem i naopakim radom mnogo doprineti pobedi. Radnicima preporučiti sabotažu u svakom pogledu. Građanskom življu preporučiti prezir okupatora i svih onih koji za njega rade.<ref>Arhiv VII, Ča, k. 299, reg. br. 14/1: knjiga predatih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 7. do 23. novembra 1942.</ref>|[[Dragoljub Mihailović|Draža Mihailović]]}} Opisujući konsekvence sprovođenja njemačke odluke o raspuštanju legalizovanih četničkih odredâ, [[Paul Bader]], komandujući general i zapovjednik u Srbiji, na sastanku Štaba Komande Jugoistoka 7. decembra 1942. godine, između ostalog, izjavio je sljedeće: {{izdvojeni citat|U borbi protiv Mihailovićevog pokreta postigli smo nove uspehe. Oko 10.000 četnika se borilo na našoj strani, a od toga se polovina povukla u šumu. Četvrtina, oko 4.000 ljudi je razoružana. Ostatak, oko 4.000 ljudi, još je uz nas. Cela građanska neposlušnost, koju je proglasio Mihailović, bio je samo udarac po vodi. Najavljene pretnje merama odmazde delovale su. Streljanja već i onih lica koja su osumnjičena za sabotažu pokazala su da su naše metode bile ispravne.<ref>NAW, Mf, T—312, Roll 468, fr. 8057753—56.</ref><ref>Jovan Marjanović, Draža Mihailović između Britanaca i Nemaca, knjiga I, Britanski štićenik, Globus/Narodna knjiga/Prosveta, Zagreb—Beograd, 1979, str. 328.</ref>}} Krajem 1942. dolazi do formiranja Prvog [[Kosovo|kosovskog]] korpusa JVuO (Gorski štab br. 127) sa četiri brigade: [[Laplje Selo|Lapska]], [[Gračanica (općina)|Gračanička]], [[Gnjilane|Gnjilanska]] i Leteća. Korpusom je komandovao kapetan [[Živojin Marković]]. U naređenju od 12. novembra 1942. godine, kapetan Marković zahtijeva od svih stanovnika, kao i od svih legalnih odredâ na pomenutom području, da se stave pod njegovu (tj. četničku) komandu: „Dosadašnje opštinske uprave i novi poredak uveden od generala Nedića, više se ne priznaje. Oni koji odbiju ovo naređenje, smatraće se izdajnicima.“<ref>Vojni arhiv, Četnici Draže Mihailovića 1941 – 1945, ČA – 101 – 1 – 76.</ref><ref>Ненад Миодраг Антонијевић, Ратни злочини на Косову и Метохији 1941-1945 годинe. Докторска дисертација, Филозофски факултет Универзитетa у Београду, Београд, 2015, стр. 462.</ref> Vredi napomenuti da Nemci 1942. nisu mnogo toga učinili na pacifikaciji Mihailovićevih četnika koji nisu bili legalizovani. Legalizacija većeg dela Mihailovićevih snaga 1942. omogućila je ovom korpusu da izbegne uništenje koje je bilo vrlo izvesno krajem 1941. i da nastavi borbu protiv partizana koje su četnici Draže Mihailovića smatrali najznačajnijim neprijateljem, nadajući se da se partizanski pokret neće više reorganizovati i oporaviti.<ref>[https://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, n.d.], str. I/272-273.</ref> === Saradnja majora Jezdimira Dangića sa Nedićevom vladom i Nijemcima === {{main|Borbe za Istočnu Bosnu 1942.}} Major [[Jezdimir Dangić]] spadao je u red četničkih komandanata koji se nisu u potpunosti podvrgli komandi pukovnika Draže Mihailovića, iako su bili pod njegovim rukovodstvom. Mada je komandno bio podređen Draži Mihailoviću, Dangić je paralelno blisko sarađivao sa Milanom Nedićem. Dangićeva saradnja sa kvislinškom upravom u Srbiji datira još iz vremena Saveta komesara [[Milan Aćimović|Milana Aćimovića]]. Zapravo, Dangić je još sredinom maja 1941. pristupio kvislinškoj Srpskoj žandarmeriji. Međutim, 16. avgusta 1941. Dangić je prešao u [[Istočna Bosna|istočnu Bosnu]] gde je na osnovu uputstava Draže Mihailovića uspeo da stavi pod svoju komandu i reorganizuje sve pročetničke grupe. Dolaskom generala Milana Nedića na čelo Vlade narodnog spasa, 29. avgusta 1941. godine, odnosi između Beograda i Dangićevog štaba u istočnoj Bosni još više su se poboljšali, budući da je uspostavljena stalna veza koja je redovno funkcionirala. Nedić je pomagao Dangića svim sredstvima, šaljući mu oružje, municiju, obuću, odjeću, hranu, čak i pojedine oficire. General Nedić je 25. septembra 1941. izdao naređenje komandantu Srpske žandarmerije generalu [[Stevan Radovanović|Stevanu Radovanoviću]] (Radovanović će na tom položaju naslijediti pukovnika [[Jovan Trišić|Jovana Trišića]], koji postaje njegovim zamjenikom), da poboljša veze sa Dangićevim štabom i da ga pomaže u svakom pogledu.<ref>AVII, Nća, k. 125, reg. br. 1/17-16.</ref> U međuvremenu, Dangićevi su četnici počeli trpjeti poraze u sukobima sa partizanima, a nametnuta im je i borba sa [[Ustaše|ustašama]]. Usljed bojazni od uništenja, Dangić intenzivira saradnju sa Nedićem od koga dobiva preporuku za sastanak sa Nijemcima u Beogradu. Draža Mihailović je znao za Dangićevu namjeru da se sastane sa njemačkim oficirima i odobrio je, što će na [[Beogradski proces|svom suđenju]] i potvrditi.<ref>[http://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20220904190938/https://znaci.org/00001/154_4.pdf |date=2022-09-04 }}, str. I/274-276.</ref> Prema izvještaju beogradske jedinice [[Abwehr]]a od 29. septembra 1941, zasnovanom na izvještajima jednog pouzdanika koji je bio u dodiru s njim, Dangić je praktički od svog dolaska u [[Bosna (oblast)|Bosnu]] održavao kontakte s Nedićevom administracijom koja ga je podupirala. U izvještaju se navodi da je Dangić imao i »dobre odnose s Nijemcima i da je činio sve kako bi izbjegao sukob između svojih trupa i Nijemaca.«<ref>Mikrofilm br. T-314, rola 1457, snimci 702-704, 711-712.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/40_46.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje SLUČAJ MAJORA DANGIĆA]</ref> Još od 16. avgusta 1941, kada je stigao u istočnu Bosnu, major Jezdimir Dangić je, preko kvislinških struktura Aćimovića i Nedića, otpočeo kontakt i s Nemcima, a zatim direktne pregovore između dve strane. Već 25. avgusta Dangić, u ime Štaba Bosanskih četničkih odreda, piše pismo Nemcima u [[Zvornik]]u, nudeći im predaju oružja pod uslovom da oni ili Italijani okupiraju područje istočne Bosne. Isto tako čine i njegovi potčinjeni, Aćim Babić i [[Boško Todorović]]. Aćimović i Nedić su vezu sa Dangićem održavali preko majora Momčila Matića, kapetana Bogdana Dakića i poručnika Kamenka Jeftića, dok je Dangić s Centrom [[Abwehr|Abver]]a u Beogradu i njegovim predstavnikom kapetanom dr [[Josef Matl|Jozefom Matlom]] bio u vezi preko kapetana Rista Ćukovića i poručnika Branka Kujačića. Ćuković je u isto vreme bio i nemački poverenik i slobodno se kretao od Zvornika do Beograda. Obostrana želja za postizanjem sporazuma iskazana je bila na posljednjim održanim sastancima četničkih predstavnika s pripadnicima Abvera, 20. i 30. decembra 1941. godine.<ref>[https://znaci.org/zb/4_12_2_23.htm Izveštaj opunomoćenog komandanta u Srbiji od 5. februara 1942. komandantu oružanih snaga na Jugoistoku o toku pregovora s četničkim majorom Dangićem u Beogradu]</ref> General [[Paul Bader]], vojnoupravni komandant Srbije, razgovarao je u Beogradu sa Milanom Nedićem, 19. januara 1942. Glavna tema razgovora ticala se mogućnosti saradnje sa četnicima Jezdimira Dangića. Bader iznosi da je Nedić na sastanku iskazao vrlo povoljno mišljenje o ovoj mogućnosti: {{izdvojeni citat|Nedić je još jednom preuzeo izvesno jemstvo za Dangićevu iskrenost i vernost, a za sebe lično je tvrdio da će i on nepokolebljivo stajati uz Nemačku. Nedićeva izlaganja bila su duboko ozbiljna i, kako izgleda, intimno iskrena.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1144&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frames no. 001139—001140.] <br /> ({{jez-njem|"Er übernahm nochmals eine gewisse Bürgschaft für die Aufrichtigkeit und Treue von Dangić und versicherte für sich persönlich, dass auch er unverbrüchlich zu Deutschland stehen wollte. </br> Die Ausführungen von Neditsch waren von grossem Ernst und anscheinend von innerer Aufrichtigkeit getragen."}})</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, n.d.], str. I/279.</ref>}} General Paul Bader je održao ovaj sastanak sa generalom Milanom Nedićem, kako bi od njega dobio neke bliže podatke o Dangiću i njegovim četnicima, znajući da između Dangićevog štaba i Nedićeve vlade postoje kontakti i bliska saradnja na planu borbe protiv partizanskih odreda. Na pitanje opunomoćenog komandujućeg generala upućeno Nediću, kakav je njegov stav prema Dangiću, Nedić je izjavio da u njega ima najveće poverenje: {{izdvojeni citat|Dangić je iz Bosne i bori se samo da bi zaštitio svoj rodni kraj od ustaških i hrvatskih nečoveštava. On nije ni bandit ni buntovnik. On je izjavio da neće da se bori protiv nemačkih oružanih snaga. On bi se bezuslovno potčinio Nemcima i borio se na njihovoj strani protiv ustanka, ako bi imao jemstvo da će njegovi zemljaci u Bosni biti zaštićeni od hrvatskih posezanja. Između Dangića i Mihailovića nije nikad postojala veza, jer njih dvojica u svom delanju polaze od sasvim različitih shvatanja.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1142&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 001138.] <br /> ({{jez-njem|"Dangić wäre aus Bosnien und kämpfte nur für den Schutz seines Heimatsgebietes gegen die Unmenschlichkeiten der Ustaschas und der Kroaten. Er wäre weder ein Bandit noch ein Aufständischen. Er hätte erklärt, dass er nicht gegen die deutsche Wehrmacht kämpfen wollte. Er würde sich den Deutschen unbedingt unterstellen und an ihrer Seite gegen einen Aufstand fechten, wenn er die Gewähr hätte, dass seine Landsleute in Bosnien gegen Übergriffe der Kroaten geschützt würden. </br> Zwischen Dangić und Mihailović hätte nie ein Zusammenhang bestanden, weil beide von einer ganz verschiedenen Auffassung aus handelten."}})</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, n.d.], str. I/277.</ref>|[[Milan Nedić]]}} Prema Nedićevom tumačenju, Dangić je privrženik ideologije „[[Velika Srbija|Velike Srbije]]“. „On je ubeđen da se to može postići samo u vezi i pod zaštitom Nemačke. Jugoslaviju, naprotiv, smatra za promašenu konstrukciju, koja ne bi smela da se ponovi.“<ref>AVII, Mikroteka, N-T-501, rol. 256, mf. 1136-1140. Zapisnik sa sastanka između Nedića i Badera od 19. I 1942, kome su prisustvovali i Nedićev savetnik Miloš Banković i šef komandnog štaba vojnoupravnog komandanta Srbije Erih Keviš.</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1142&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 001138.] <br /> ({{jez-njem|"Die Ideologie, wie Neditch es nannte, wäre bei Dangić ein Grosserbien. Er wäre überzeugt, dass dies nur in einer Verbindung und unter dem Schutz Deutschlands zu erreichen wäre. Er hielte Jugoslavien dagegen für eine verfehlte Konstruktion, die nicht wiederholt werden dürfte."}})</ref> Tom prilikom, general Nedić je nastojao ubijediti generala Badera u neupitnu lojalnost majora Dangića njemačkom okupatoru i kvislinškoj vladi u Beogradu: {{izdvojeni citat|Njegov bi uticaj u Bosni mogao biti vrlo jak. Mogao je [Dangić], dakle, okupiti oko sebe onoliko ljudi koliko mu je potrebno u bilo kojem trenutku. Kada bi mu njemački Wehrmacht naredio da krene u borbu protiv komunista bilo gdje u Staroj Srbiji, on bi to svakako učinio, sam ili zajedno s njemačkim trupama. U stanju je da prikupi potrebne snage u bilo kojem trenutku. On, Nedić, bio je uvjeren da će Dangić ostati vjeran sadašnjoj srpskoj vladi i raditi za nju.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1142&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 001138.] <br /> ({{jez-njem|"Sein Einfluss in Bosnien wäre sehr stark. Er könnte daher jederzeit soviel Leute um sich sammeln, wie er brauchte. Wenn ihm von der deutschen Wehrmacht befohlen würde, an irgend einer Stelle auch in Alt–Serbien den Kampf mit den Kommunisten aufzunehmen, so würde er das unbedingt tuen, allein oder mit deutschen Truppen zusammen. Er könnte dazu die erforderlichen Kräfte jederzeit aufbringen. Er, Neditch, wäre überzeugt, dass Dangić der jetztigen serbischen Regierung treu bleiben und sich für sie einsetzen werde."}})</ref>}} Dangić je stigao u [[Beograd]] 31. januara 1942. sa Perom Đukanovićem, članom četničke Privremene uprave u istočnoj Bosni, na sastanak sa načelnikom Operativnog štaba nemačkog opunomoćenog komandanta u Srbiji pukovnikom Erihom Kevišem (Erich Kewisch). Dangić je bio spreman priznati nemačku vojnu upravu u istočnoj Bosni, i boriti se protiv partizana. Zauzvrat, tražio je da ustaške i domobranske jedinice napuste taj prostor. Prilikom prvog razgovora Nedić i Dangić su zaključili da se mir u istočnoj Bosni može uspostaviti samo suradnjom četnika sa Nijemcima. [[Datoteka:Mihailovićevi oficiri sa Nemcima.jpg|minijatura|Dangić i drugi četnički oficiri na pregovorima sa Nemcima u Beogradu.]] O ovim pregovorima govori izveštaj Opunomoćenog komandanta u Srbiji od 5. februara 1942. komandantu oružanih snaga na Jugoistoku o toku pregovora s četničkim majorom Dangićem u Beogradu: {{izdvojeni citat|Iz tog razgovora proizašla je principijelna saglasnost u pogledu namere da se u istočnoj Bosni, a samim tim i u Srbiji, uspostavi mir, da se prestane s masovnim ubijanjem, kao i jasno saznanje da bi se to moglo ostvariti samo u saradnji nemačkih oružanih snaga sa Dangićem. Dangić je pri tom izjavio da bi se sa svojim ljudima i pri jednom opštem ustanku na Balkanu i iskrcavanju Engleza nepokolebljivo verno borio na nemačkoj strani. On je pri tom izražavao, čak, svoje uverenje da bi samo nemačka pobeda mogla Srbiji da obezbedi pripadajući položaj na Balkanu, dok bi pobeda boljševizma značila uništenje svakog naroda, pa, dakle, i srpskog. Da Nedić zastupa isto mišljenje poznato je.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1094&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frames no. 001090—001091.] <br /> ({{jez-njem|"Sie ergab die grundsätzliche Ubereinstimmung der Absicht, in Ost–Bosnien und damit auch in Serbien Ruhe zu schaffen, das Massenmorden zu beenden und die klare Erkenntnis, dass das nur in der Zusammenarbeit der deutschen Wehrmacht mit D. erreicht werden könnte. D. erklärte dabei, dass er mit seinen Leuten auch bei einem allgemeinen Balkanaufstand und einer Landung der Engländer unverbrüchlich treu auf deutscher Seite kämpfen würde. Er entwickelte dabei seine Überzeugung dahingehend, dass nur der deutsche Sieg Serbien zu der ihm gebührenden Stellung auf den Balkan verhelfen könnte, während der Sieg den Bolschewismus die Vernichtung jeden Volkes, also auch des serbischen bedeuten würde. Dass Nedić dieselbe Auffassung vertritt, ist bekannt."}})</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_2_2.pdf Zbornik NOR-a, XII/2, Beograd, 1976.] str. 111.</ref>}} Nemački general Bader, opunomoćeni zapovednik Srbije, bio je spreman prepustiti Dangiću osiguranje graničnih kotareva NDH na prostoru koji omeđuju reke [[Sava]], [[Drina]] i [[Bosna]], ali je za bilo kakvu promenu statusa istočne Bosne bila neophodna saglasnost [[Nezavisna Država Hrvatska|NDH]]. Major Dangić je uvjeravao njemačke oficire u neraskidivost svog savezništva sa predsjednikom srpske kvislinške vlade generalom Nedićem: {{izdvojeni citat|Na kraju razgovora rekao je da bi kao apsolutni pristalica Nedića morao znati da li se Nedić slaže s jednim takvim uređenjem i da li mu za to daje svoju moralnu podršku. Zbog toga je generalštabni pukovnik Keviš predložio Dangiću da odmah s njim, pod njegovom ličnom zaštitom, pođe za Beograd da bi porazgovarao s Nedićem. Dangić je na to pristao.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1094&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 001090.] <br /> ({{jez-njem|"Zum Schluss der Besprechung sagte er, dass er als unbedingter Nedić–Anhänger wissen müsse, ob Nedić mit einer solchen Regelung einverstanden sei und seine moralische Unterstützung dazu gäbe. Infolgedessen schlug Oberst i.G. Kewisch vor, D. solle sofort mit ihm und unter seinem persönlichen Schutz nach Belgrad mitkommen, um mit N. zu sprechen. D. war einverstanden."}})</ref><ref name="Izveštaj">[https://www.znaci.org/00001/4_12_2_23.htm Izveštaj Opunomoćenog komandanta u Srbiji od 11. februara 1942. komandantu Jugoistoka o toku pregovora s majorom Dangićem u Beogradu]</ref>|Izveštaj Opunomoćenog komandanta u Srbiji od 11. februara 1942. komandantu Jugoistoka o toku pregovora s majorom Dangićem u Beogradu}} [[2. 2.|2. februara]] [[1942]]. nemački general Bader je pozvao predstavnike NDH, ministra [[Vjekoslav Vrančić|Vjekoslava Vrančića]] i [[hrvatsko domobranstvo|domobranskog]] pukovnika [[Fedor Dragojlov|Fedora Dragojlova]] u Beograd, na pregovore sa Dangićevim izaslanicima. Dangić je bio spreman priznati nemačku komandu, a uslovno i suverenost NDH. Predstavnici NDH su odbili bilo kakvu mogućnost prepuštanja vlasti četnicima u istočnoj Bosni i pregovori su okončani bez rezultata. Ovo je rezimirao Paul Bader: {{izdvojeni citat|Dakle, nije uspelo da se hrvatski zastupnik ubedi u to da bi jedno neznatno odstupanje od hrvatskih suverenih prava, pod mojom komandom, bilo za zemlju i za prestiž hrvatske države bolje nego jedan uspeli ustanak, koji bi mogao ovladati najvećim delom zemlje i koštati stotine hiljada ljudskih života. Zbog toga mi je izgledalo besciljno da nastavim dalje razgovore sa Dangićem.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_2_23.htm Zbornik NOR-a, XII/2, Beograd, 1976.] str. 143-146.</ref>}} O pregovorima Jezdimira Dangića sa predstavnicima nemačkog okupatira i kvislinške vlade bila je obaveštena i četnička Vrhovna komanda, odnosno Draža Mihailović, zahvaljujući izveštaju poručnika Slobodana Vranića, koji je bio obavešten od strane učesnika o sastanku u kvislinškom Ministarstvu unutrašnjih poslova 1. februara 1942, na kojima je predlagano inkorporiranje istočne Bosne kvislinškoj tvorevini u Srbiji. Nakon što se predstavnici NDH nisu složili sa menjanjem granica, Dangić i predstavnici Nedićeve vlade su se složili da će se "ovo pitanje za izvesno vreme, a najdalje za mesec dana ponovo staviti na dnevni red". U Vranićevom izveštaju se ističe da "okupator pomaže našu borbu", aludirajući na borbu četnika u istočnoj Bosni protiv snaga NOP-a, i dodaje se da je odlučeno da bosanski četnici "iz Srbije dobiju pomoć u ljudstvu i materijalu", uz posredstvo Nedićeve vlade.<ref>[http://www.znaci.org/00001/4_14_1_56.htm Zbornik NOR-a, XIV/1, Beograd, 1981.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230101180806/https://znaci.org/00001/4_14_1_56.htm |date=2023-01-01 }}, str. 151-154.</ref> U izvještaju koji je 18. februara 1942. ministru vanjskih poslova [[Galeazzo Ciano|Galeazzu Cianu]] iz [[italija]]nskog poslanstva u glavnom gradu Srbije uputio [[Francesco Giorgio Mameli]], specijalni izaslanik i opunomoćeni ministar u Beogradu, o odnosima na liniji Mihailović—Nedić—Njemci kaže se sljedeće: {{izdvojeni citat|Draža Mihailović: Najpoznatiji vođa pobunjenika. Nijedna akcija nemačka ili srpska nije uspela do sada da ga zarobi. Ne zna se tačno gde je. Neke informacije ukazuju da je čas u Srbiji čas u Bosni. Nedić (i Nemci iza njega) imali su sa Dražom Mihailovićem duge i komplikovane pregovore potvrđene u dramatičnoj polemici sa Radio Londonom. Imenovan nakon toga od strane vlade u Londonu za ministra vojnog, postao je neprijatelj broj jedan. Bilo kako bilo, Nedić preko Dangićeve grupe održava direktne i indirektne kontakte sa njim. U složenoj igri snage Draže Mihailovića vrše ,jugoslovensku‘ akciju izvan Srbije, pokušavajući da podstaknu pobune u Hrvatskoj delujuću na [[Vlatko Maček|Mačekove]] elemente, bez da se suprotstavljaju programu ,Velike Srbije‘ na kojem su se Nedić i druge grupe ograničile.<ref>DDI, Mameli a Ciano, serie IX, vol. VIII, d. 283, 319.</ref><ref>Бојан Симић, Окупирана Србија у извештајима италијанског посланства у Београду (1941-1943). Војноисторијски гласник, Институт за стратегијска истраживања - Одељење за војну историју Министарства одбране Републике Србије, 2017, стр. 100-101, фус. 46.</ref>}} Neposredno pred Dangićevo hapšenje, Draža Mihailović je 9. aprila 1942. obaviješten depešom da pregovori Dangića i Nijemaca odlično napreduju: {{izdvojeni citat|Dangić tražio novčanu pomoć i dobio 2 miliona. Pomoć u ljudima i oružju radi suzbijanja partizana obećana. Nemci mu stavili do znanja da će sav teren očišćen od partizana imati u potpunoj vlasti. Ovo za naše ravnanje.<ref name="ReferenceD">[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_69.htm Izvod iz knjige primljenih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 19. marta do 18. aprila 1942. godine]</ref><ref>[https://znaci.org/00003/800.pdf#page=36 Damjan Pavlica: Draža za početnike - priručnik za borbu protiv revizije prošlosti], str. 40.</ref>}} Dangićevi kontakti sa nemačkom obaveštajnom službom nisu prekinuti posle prvih pregovora u Beogradu koji nisu dali rezultate zbog protivljenja NDH, iako četnici pod njegovom komandom i dalje nisu istupali protiv nemačke oružane sile. Dangić je i nakon toga nastavio da održava kontakte i saradnju sa kvislinškim formacijama u Srbiji i okružnim načelnicima u severozapadnoj Srbiji. Dangić je tokom februara i marta nekoliko puta lično dolazio u Beograd i sastajao se sa Milanom Nedićem. Nemci su se počeli pribojavati, zbog njihovog neispunjenja Dangićevih bezbednosnih očekivanja, da će italijanska Vrhovna komanda na Dangićev poziv odlučiti da italijanska vojska zauzme istočnu Bosnu. Kako bi preduhitrili ovakvu mogućnost, Nemci su u noći 11-12. aprila 1942. uhapsili Dangića u Rogatici i prebacili ga u Beograd, a potom sproveli u zarobljeništvo.<ref>[https://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, n.d.], str. I/283-284.</ref> Major Mladen Mladenović, potonji komandant Čegarskog korpusa JVuO, u depeši Vrhovnoj komandi od 21. aprila 1942. iznosi veoma nepovoljnu ocjenu o Dangićevom ukupnom radu u istočnoj Bosni, kao i o njegovim pregovorima sa okupatorom i [[Kvisling|kvislinzima]]: {{izdvojeni citat|Dangić je izbegao da primi moje postavljenje i time izvrši naređenje k-ta. Zbog toga je otišao i u opšte se nije obazirao na moje prisustvo. U Bgdu je vodio pregovore sa Ljotićem, Nedićem i Nemcima a i pisao je pismo Hitleru ne dajući nikome obaveštenje o svom radu u Bgdu. Poslednji moj zaključak je da je on (drug) i Ljotića i Nedića te je prihvatio da Ljotić uređuje pozadinu. Prema izvesnim znacima počeo je da izdaje k-tovu organizaciju i ljude pa svakom preti opasnost hapšenja. Sada je cela akcija u Bosni propala i ustaše su posele celu Bosnu do Drine. Prema mom izveštaju Dangić nije povukao konzekvence za svoj rad i dvoličnu ulogu te je zaslužio najtežu kaznu.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_81.htm Izvod iz knjige poslatih i primljenih telegrama štaba Draže Mihailovića od 20. aprila do 10. maja 1942. godine]</ref>}} == Saradnja sa Nedićevom vladom 1943. == {{izdvojeni citat|Svi državni činovnici, pa i činovnici uprave grada Beograda, pojedinačno su držali veze sa pojedinim ljudima iz organizacije Draže Mihailovića i svi su bili uvereni da na taj način najbolje odgovaraju svojoj nacionalnoj dužnosti, smatrajući da je to organizacija koju pomaže i podržava legalna jugoslovenska vlada u inostranstvu.<ref name="Jovanović Dragomir-Dragi">{{cite web |url=http://www.znaci.org/00001/60_2_1.pdf |title=Miodrag Zečević: DOKUMENTA SA SUĐENjA DRAŽI MIHAILOVIĆU, Beograd 2001: Saslušanje optuženih |format=PDF |date= |accessdate=2014-03-16 |archive-date=2023-07-17 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230717115813/https://znaci.org/00001/60_2_1.pdf }}</ref>|Iz svjedočenja [[Dragomir Jovanović|Dragomira Jovanovića]] na [[Beogradski proces|Beogradskom procesu]] 1946. godine}} {{izdvojeni citat|Mihailoviću je pošlo za rukom da iskoristi Nedićevu vlast, pa da stvori u Beogradu i Srbiji neku vrstu paralelne vlade, što nam je otežavalo da hapsimo četnike. Pa ipak, njihova snaga nije bila tolika, da bi mogla da predstavlja ozbiljniju opasnost po nas. Mi smo se, razume se, borili protiv te pojave.<ref name="Živković"/>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta}} General Mihailović je [[2. 3.|2. marta]] 1943. godine, u jeku [[Operacija Weiss|četvrte neprijateljske ofanzive]], naredio svim svojim komandantima u Srbiji uništenje komunista uz pomoć [[Srpska državna straža|Nedićeve policije]]: {{izdvojeni citat|Komunista je u Srbiji ostalo vrlo malo. U Zapadnoj Bosni uništavamo ih svakoga dana. U ljutoj nevolji drug Tito poziva na ustanak i zbog toga su se povampirile pojedine grupice. Zato najenergičnije zahtevam i naređujem da svaki na svojoj teritoriji uništi i poslednje ostatke komunista i izvesti me do 25 marta o izvršenju. Dokažite tim lupežima da u narodu nemaju nikoga i da im je jedino oružje bilo laž i propaganda. Skrećem pažnju da ima prostorija gde su komandanti na svom mestu i da nema nijednog komuniste. Za ovo uništenje iskoristiti Srpsku državnu stražu do maksimuma, jer komunisti rade protiv nas u Gestapou.<ref name="Saslušanje">{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/60_1_6.pdf |title=Miodrag Zečević: DOKUMENTA SA SUĐENjA DRAŽI MIHAILOVIĆU, Beograd 2001: Saslušanje optuženih |format=PDF |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>|Mihailovićeva depeša 921 od 2. marta 1943.}} General Milan Nedić je generala Mihailovića smatrao velikim rivalom, stoga mu je odgovaralo što se Draža Mihailović skoro godinu dana, od juna 1942. do maja 1943, nalazio van Srbije, u štabu [[Pavle Đurišić|Pavla Đurišića]] nadomak [[Kolašin]]a. Iako Nediću nije odgovaralo da se organizacija Draže Mihailovića intenzivno širi po Srbiji od kraja 1942, nije ništa činio kako bi se angažovao u hvatanju Mihailovića i njegovog štaba nakon Mihailovićevog povratka u Srbiju. {{izdvojeni citat|Narod je ogorčen, a naša stvar je u pitanju i tim više što je ovde svima znano da kraj kvislinških vlasti u [[Sopot]]u sedi i komandant sreza [[Kosmaj|kosmajskog]] sa dugom kosom i bradom i deli vunu sa načelnikom sreza, a svoje komandante i četovođe doziva u sresko mesto radi dogovora. Ađutant komandanta 4. brigade GG. [Gorske garde — prim.] Raka Savović takođe sedi u Sopotu, a što je najteže, svi znaju i o tome naveliko pričaju da u Sopotu sedi i radi neki Dobra koji je naš oficir za vezu sa Nemcima. Obična je stvar da komandanta sreza prate žandarmi iz Srpske državne straže. Vrlo je česta pojava da se skoro svaki od starešina, a naročito Obradović i Nikolić, čak i Soluncima i članovima Narodnih ravnogorskih odbora, obraćaju rečima: '''Jebem vam majku partizansku, svi ste vi partizani, sve ću vas pobiti i poklati'''.<ref>[https://znaci.org/00001/11_62.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje KORPUSI DRAŽE MIHAILOVIĆA POLAŽU ISPIT PRED OKUPATOROM U SRBIJI]</ref><ref>Kosta Nikolić, Istorija ravnogorskog pokreta, knjiga I, Beograd, 1999, str. 312–313.</ref>|Četnički izveštaj iz sredine 1943. godine o stanju Gorske kraljeve garde u okolini Beograda}} U radiogramu koji je Vrhovnoj komandi JVuO 26. februara 1943. poslao komandant 2. ravnogorskog korpusa poručnik [[Predrag Raković]], Draža Mihailović je obaviješten o tome da su četnicima, navodno bez znanja njemačkih obavještajnih strukturâ, svoje usluge ponudili visoki dužnosnici kvislinške uprave iz glavnog grada okupirane Srbije. Konkretno, riječ je o [[Dragomir Jovanović|Dragom Jovanoviću]] i [[Boško Bećarević|Bošku Bećareviću]]; Raković stoga sugeriše Mihailoviću: „Moje mišljenje iskoristiti ih dok su nam potrebni a posle [rata] im suditi.“<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kutija 293, registarski broj 3/1.</ref> [[Specijalna policija Uprave grada Beograda]] (SP UgB) sarađivala je sa četnicima i u konkretnim akcijama protiv pripadnika Narodnooslobodilačkog pokreta. Čačanska brigada 2. ravnogorskog korpusa JVuO (pod komandom Predraga Rakovića), 70 agenata Specijalne policije i pripadnici SDS uhvatili su 28. februara 1943. u [[Вапа (Чачак)|selu Vapi]] četiri člana Okružnog komiteta KPJ za [[Čačak]] (kasnije su ih sve streljali) i zaplenili partijske materijale i arhivu komiteta. O tome je komandant Čačanske brigade kapetan [[Milorad Ristović]], 3. marta 1943, obavestio Dražu Mihailovića istakavši da je ta akcija u saradnji sa SDS »najveći uspeh čišćenja u ovom delu Srbije«.<ref>Arhiv VII, Ča, k. 289, reg. br. 9/1.</ref> Istog dana je i poručnik Raković, komandant 2. ravnogorskog korpusa, javio Mihailoviću o zarobljavanju ove grupe i predaji zaplijenjene arhive Specijalnoj policiji UgB: „Sada se radi na uništavanju komunističkih simpatizera. U s. Vapi (3 km od Čačka) pre 7 dana pohvatan je okružni komitet komunističke organizacije. Krili su se u jednoj zemunici izgrađenoj potpuno pod zemljom u čisto komunističkom selu Vapi. Uhvaćena su 4 člana koji su sačinjavali ceo Okružni komunistički komitet. Zaplenjeno je: pušaka 4 kom, 1 puškomitraljez, geštetner i 10 kgr. arhive. Arhiva je predata Upravi grada Beograda — Odelenje specijalne policije, radi uspešnog gonjenja svih komunista na celoj teritoriji Srbije koji su imali veze sa ovim komitetom.“<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_2_67.htm Izveštaj komandanta 2. ravnogorskog korpusa od 3. marta 1943. Draži Mihailoviću o borbi protiv pripadnika NOP-a i pregovorima sa predstavnicima nemačkih okupacionih trupa]</ref> Na ovo Mihailović odgovara: {{izdvojeni citat|Zbilja ste postigli veliki uspeh u s. Vapi. Vidi se iz samih funkcija potčinjenih komunista... Ako ima interesantnih stvari u njihovim knjigama i propagandnom materijalu, pošaljite mi hitno.<ref>Arhiv VII, Ča, k. 297, reg. br. 1/1.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_114.htm Pismo Draže Mihailovića od 1. decembra 1944. komandantu Komande Sarajeva o ubacivanju četničkih i gestapovskih diverzantsko-terorističkih grupa u Srbiju]</ref>|Depeša generala [[Dragoljub Mihailović|Draže Mihailovića]] od 4. marta 1943.}} U periodu kada se na čelu Mihailovićeve organizacije u glavnom gradu Srbije (Komanda Beograd JVuO) nalazio major [[Žarko Todorović]], postojala je težnja da se sa vođstvom [[Ruski zaštitni korpus|Ruskog zaštitnog korpusa]] uspostavi saradnja. Razgovori su vođeni preko Vladimira Andrića, jednog od načelnika u vladi Milana Nedića, osobe bliske ruskoj emigraciji prije rata. Prema podacima njemačke obavještajne službe, sklopljen je dogovor na [[Antikomunizam|antikomunističkoj]] osnovi između generala Mihailovića i generala Gontareva, jednog od komandanata RZK, i važio je od maja 1942. do avgusta 1943. godine. Zbog ovih konekcijâ, [[Gestapo]] je u februaru 1943. godine uhapsio Žarka Todorovića i majora [[Pavla Babca]] sa četničke strane, kao i generala Gontareva i nekolicinu oficira RZK.<ref>Istorijski arhiv Beograda, BDS, B-921, dosije Babac Pavle.</ref><ref>Rade Ristanović, Oblici otpora u okupiranom Beogradu (1941-1944). Doktorska disertacija, Filozofski fakultet Univerziteta u Novom Sadu, 2019, str. 463, 675.</ref> U zborniku ratnih sjećanja pripadnikâ Ruskog zaštitnog korpusa, objavljenom u [[New York|New Yorku]] 1963. godine pod naslovom ''Русский Корпус на Балканах во время II Великой Войны 1941–1945 г.г.'' (“Ruski korpus na Balkanu u vrijeme Drugog velikog rata 1941–1945”), data je generalna ocjena međusobnih odnosâ RZK i JVuO u razdoblju okupacije Srbije: {{izdvojeni citat|Jedinice Ruskog korpusa nikada nisu izvodile nikakve neprijateljske akcije protiv četnika generala Draže Mihailovića, već su, naprotiv, uvek bile spremne da im ponude svaku pomoć i saradnju, iako sâm general nije, u početku, razumeo naše motive i izbegavao je komunikaciju sa komandantom i jedinicama Ruskog korpusa. No, ubrzo je i on shvatio da su nam zajednički glavni smrtni neprijatelj komunisti na čelu sa Titom. Ovi četnički odredi su se borili ili protiv Nemaca, ili zajedno sa Nemcima, delovima Ruskog korpusa, „ljotićevcima“ a protiv Titovih crvenih partizana, ili bi iznenada napadali „ljotićevce“ ili slabe delove Ruskog korpusa, kojima su se stalno obraćali za pomoć, uglavnom u municiji, i ova im nikada nije bila odbijena. Jedinice Ruskog korpusa nikada nisu napale četnike, ali su, delujući zajedno, uvek morale biti na oprezu i držati uši otvorene.<ref>Vertepov, Dmitriĭ Petrovich (1963). ''Русский Корпус на Балканах во время II Великой Войны 1941–1945 г.г.'' New York: Nashi vesti, 1963, p. 20. <br /> ({{jez-rus|"Части Русского Корпуса никогда не вели никаких неприятельских действий против четников генерала Дражи Михайловича а, наоборот, всегда были готовы оказать им любую помощь и содействие, хотя сам генерал, в первое время, не понимал наших побуждений и избегал сношений с командиром и частями Русского Корпуса. Но, вскоре, и он понял, что нашим общим главным смертельным врагом являются коммунисты во главе с Тито. Эти четнические отряды воевали то против немцев, то вместе с немцами, частями Русского Корпуса, «льотичевцами», против красных партизан Тито, то, вдруг, нападали на «льотичевцев» или на слабые части Русского Корпуса, к которым они постоянно обращались за помощью, главным образом, огнеприпасами и никогда не получали отказа. Части Русского Корпуса никогда на четников не нападали, но, действуя совместно, всегда должны были быть начеку и держать ухо востро."}})</ref>}} Posljednja dva [[Legalizovani četnici|legalizovana četnička odreda]] ([[Kosta Pećanac|Pećančev]] odred kojim je komandirao [[Mašan Đurović]] i Mihailovićev odred pod komandom potpukovnika [[Momčila Matića]]) raspuštena su sredinom marta 1943. Većina ljudstva iz ova dva odreda pridružila se Mihailovićevim ilegalnim odredima.<ref name="Jozo Tomasevich 1945"/> Uopšte uzev, najveći dio oficirskog, tj. komandnog kadra (preko 60 lokalnih vojvodâ, pretežno iz [[Južna Srbija|južne Srbije]]) i boraca četničkih odreda Koste Pećanca prešao je pod komandu Jugoslovenske vojske u otadžbini. Između ostalih, ravnogorcima se pridružio i mlađi sin Koste Pećanca Milan Milovanović Pećanac, vojvoda [[Kuršumlija|kuršumlijski]].<ref>Момчило Павловић, Божица Младеновић, ''Коста Миловановић Пећанац 1879–1944. Биографија'', Институт за савремену историју, Београд, 2003, стр. 300—302, 305.</ref><ref>[https://www.pogledi.rs/spisak-pecancevih-vojvoda-koji-su-presli-kod-draze.html Погледи — Списак Пећанчевих војвода који су прешли код Драже]</ref> Budući u posjedu informacija da se vojvodi suhoplaninskom sprema hapšenje, VK JVuO je 27. februara tražila da Đurović na ovo bude blagovremeno upozoren, iako se i dalje nalazio pod „[[Crne trojke|slovom Z]]“. Na putu za [[Crna Gora|Crnu Goru]], vojvodu Đurovića hvataju pripadnici JVuO i sprovode u štab generala Mihailovića. Poslije sastanka njih dvojice, ministar vojske i mornarice u jugoslovenskoj kraljevskoj vladi zaključuje da Mašan Đurović sada „sluša“. U okviru jedinice koja je zadržala naziv Ibarski četnički odred, vojvoda Mašan Đurović se krajem marta 1943. pridružio Mihailovićevim snagama u dolini [[Drina|Drine]] tokom [[Bitka na Drini (1943)|završnog segmenta]] [[Operacija Weiss|operacije »Weiss«]], stavljajući se na raspolaganje majoru [[Zaharije Ostojić|Zahariju Ostojiću]]. Drugi dio Đurovićevih četnika pristupio je Javorskom korpusu JVuO, pod komandom kapetana [[Radomir Cvetić|Radomira Cvetića]], ostavši tako na terenu na kojem su i do tada operisali ([[Manastir Studenica|studenički]] i [[Deževa|deževski]] srez).<ref>Милутин Живковић, Ратни пут војводе сухопланинског Машана Ђуровића 1941—1943, Лесковачки зборник LIX, Народни музеј Лесковац, 2019, стр. 317—320.</ref> [[Paul Bader]], njemački komandujući general i zapovjednik u Srbiji, u petnaestodnevnom izvještaju o situaciji u zemlji koji je 19. marta 1943. poslao Komandi Jugoistoka, upozorava na opasnost od pridruživanja kvislinških snaga četničkim jedinicama: {{izdvojeni citat|Nastojanje DM-a da pridobije legalne srpske jedinice koje nose oružje, bilo putem terora ili putem ponuda, traje i dalje. Pri tome privlačna snaga DM pokreta, koji se sada bori protiv komunista u Hercegovini, nije za potcenjivanje u odnosu na nacionalne elemente Srbije. Tako su morala i oba poslednja još postojeća četnička bataljona potpukovnika Matića i Mašana Đurovića biti rasformirana da bi se sprečilo njihovo sadejstvo sa bataljonima DM u Hercegovini i Crnoj Gori.<ref>AVII, NAV—T-501, r. 249, s. 98—104.</ref><ref>Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XII, knjiga 3, Dokumenti jedinica, komandi i ustanova Nemačkog rajha: 1. januar — 31. decembar 1943, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1978, dok. 40, str. 184.</ref>}} Istovjetno obrazloženje za razoružanje preostala dva legalna četnička odreda u Srbiji dato je i u izvještaju za mjesec mart, koji je 1. aprila 1943. godine sastavljen u Komandi Jugoistoka. Oficiri Wehrmachta konstatuju da je do razvoja četničke organizacije došlo naročito u unutrašnjosti zemlje, gdje u „nižim seoskim upravnim vlastima“, kao i „među seoskim stanovništvom“, Draža Mihailović ima svoja uporišta: {{izdvojeni citat|Mihailovićevi kontinuirani napori da pridobije pripadnike legalnih srpskih odreda pod oružjem pali su na plodno tlo. Posljednje dvije legalne četničke postrojbe morale su stoga biti raspuštene. Razoružanje raštrkanih odreda samo je djelomično uspjelo zbog nedostatka snaga. Može se očekivati da će se od ostataka ovih odreda oformiti nove bande DM. Mihailovićevi organizacioni štabovi, svaki sa po 40-50 ljudi u obezbjeđenju, jedine su potpuno mobilne snage DM u Srbiji. '''One izbjegavaju bilo kakav sudar sa njemačkom vojskom'''. Oni čak javljaju Nijemcima o pokretima komunista kako bi se izbjegle sabotaže i mjere odmazde.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=806&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frames no. 6290055—56.] ({{jez-njem|"Die Mihailovic–Bewegung gewinnt bei Fortsetzung der Vorbereitung des Volksaufstandes in den unteren ländlichen Verwaltungsbehörden und unter der Landbevölkerung an Boden, weil die Staatswache aus Überwachungegründen zu größeren Einheiten zusammengefaßt werden mußte und so dass Land von Truppen entblößt ist. Die fortgesetzten Bemühungen des Mihailovic, die legalen serbischen Waffenträger für sich an gewinnen, fielen auf fruchtbaren Boden. Die beiden letzten legalen Cetnik–Einheiten mußten daher aufgelöst werden. Die Entwaffnung der verstreut liegenden Abteilungen gelang mangels Kräften nur zum geringen Teil. Es ist damit zu rechnen, daß die Reste neue D.M.–Banden bilden. Die Mihailovic Organisationsstäbe mit ihrer Bedeckung von je etwa 40 – 50 Mann vermeiden als einzige im Augenblick voll mobile Kräfte im serbischen Raum jeden Zusammenstoß mit der deutschen Wehrmacht. Meldungen über Auftreten von Kommunisten werden sogar den Deutschen zugetragen, um Sabotageakte und Sühnemaßnahmen zu vermeiden."}})</ref>|Procjena situacije Komande Jugoistoka za mart 1943. (1. april 1943.)}} 22. marta 1943, nakon što je izašao na položaje kod [[Kalinovik]]a, kako bi lično preuzeo vođenje operacije protiv partizana u [[Bitka na Neretvi|bici na Neretvi]], Draža Mihailović (alias »222«) šalje iz Vrhovne komande JVuO depešu u kojoj naređuje da se u [[Crna Gora|Crnu Goru]] odmah upute trojica četničkih komandanata. Jedan od pozvanih u svrhu „definitivnog uništenja komunista“, bio je i [[Božidar Ćosović-Javorski]], bivši Pećančev vojvoda i komandant legalizovanog Javorskog četničkog odreda, rasformiranog<ref>{{harv|Живковић|2017|p=375}}</ref> sredinom jula 1942: {{izdvojeni citat|Obzirom na sadašnju situaciju naređujem sledeće: Neka Milutin Janković, Božo Javorac i Uroš Katanić svaki sa 500 ljudi naoružanih puškama i puškomitraljezima bez komore dođu i to: Janković u [[Žabljak]], Javorac u [[Šahovići|Šahoviće]], Katanić u [[Kolašin]]. Neka se krenu čas pre, pošto komuniste jurimo sa sviju strana da im nedamo vremena da se ma gde zadrže. Jurimo ih kao lovački psi divlju zver. Ne smemo im dozvoliti da se ma gde zadrže i organizuju narod. Samo tako imaćemo uspeha za definitivno uništenje komunista. Kažite im moju poruku, da će se sada pokazati šta vrede sva trojica. Njihov dolazak biće od istoriskog značaja... Od njihovog brzog dolaska zavisi da li ćemo potpuno uništiti sve komuniste. Inače će se prebaciti u Srbiju.<ref>Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XIV, knjiga 2: Dokumenti jedinica, komandi i ustanova četničkog pokreta Draže Mihailovića (1. januar — 8. septembar 1943), Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, dok. 113, str. 548.</ref>|General [[Dragoljub Mihailović]]}} General Draža Mihailović obavještava 30. marta 1943. iz Kalinovika svoje podređene oficire o dolasku na front četnikâ pod komandom vojvode Đurovića: {{izdvojeni citat|Mašanov odred stigao ovamo. Sa Mašanom videćemo šta ćemo.<ref>Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XIV, knjiga 2, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, dok. 113, str. 564.</ref>}} Informišući generala Dražu Mihailovića o stanju na frontu te o snabdijevanju četničkih jedinica od strane italijanskih komandi u Crnoj Gori, major Pavle Đurišić, u izvještaju poslatom 1. maja 1943. godine, piše o otkazivanju slanja planirane delegacije generalu Milanu Nediću. Major Đurišić obavještava generala Mihailovića i o trenutnom mjestu boravka četničkog odreda Mašana Đurovića. Pored toga, Đurišić na originalan način interpretira ulogu »Nedićeve vojske«: {{izdvojeni citat|Deputacija kod Nedića nije otišla. Misao za ovo potekla je kod većine ljudi, koji su uverenja da se crvenima ne može ništa bez pomoći sa strane. Ja sam prihvatio iz razloga što ta '''Nedićeva vojska je Vaša a ne njegova''', a kako su [[Srpski dobrovoljački korpus|Ljotići]] uputili korpus na [[istočni front]], to verovatno ne bi ni došli, jer ih nema. [...] Iz Kolašina Mašanove ljude uputio sam za Šahoviće da se prikupe. Prekjuče dobio sam izveštaj da su [otišli u] Zaton i naredio sam da se vrate, danas tek obavešten sam da nisu tamo i niko ne zna gde su.<ref>AVII, ČA, kut. 132, reg. br. 7/4.</ref><ref>Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XIV, knjiga 2, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, dok. 142, str. 651—652.</ref>|Iz izvještaja majora [[Pavle Đurišić|Pavla Đurišića]] generalu [[Dragoljub Mihailović|Draži Mihailoviću]], 1. V 1943.}} U ratnim memoarima novinara [[Stanislava Krakova]], bliskog saradnika i rođaka generala Milana Nedića, ova epizoda je pomenuta kao logičan nastavak saradnje Pećančevog odreda pod komandom vojvode Đurovića sa Mihailovićevim četnicima. Prema Krakovljevim navodima, predsjednik kvislinške vlade je odobrio Ðurovićevo pristupanje Mihailoviću: {{izdvojeni citat|Đurović je imao jedan od najvećih Pećančevih odreda sa kojim se nalazio u dolini Ibra i na Raškoj, te je odatle učinio mnoge akcije na spasavanju Srba uništavanih od strane [[Albanci|Arnauta]] sa [[Kosovo|Kosova]], koji su stizali katkad i do samih, pa i preko pretkumanovskih granica Srbije... General Nedić je imao veliko poverenje u njega, smatrao njegov odred kao jedan od retko disciplinovanih i baš mi je isticao kako je Đurović dostavljao odredima Mihailovićevim tu na jugozapadnoj granici pretkumanovske Srbije oružje i municiju, koju mu je Nedić slao. Kada su krajem 1942. godine Pećančevi odredi bili raspušteni naređenjem SS-generala Majsnera, Mašan Đurović, nije hteo da svoj odred raspusti, niti da stupi u Državnu Stražu, jer bi se tada morao da rastane od najvećeg broja svojih ljudi već se uputio sa svojim odredom u Crnu Goru i u martu 1943. stigao je u štab Draže Mihailovića, koji je tada bio u selu Lipovu nedaleko od Kolašina. Iako je bio stavljen pod slovo «Z», on se nije plašio, znajući da je vršio samo rad na spasavanju Srba i da je u svakoj prilici pomagao odrede Mihailovićeve, da lično dođe kod generala Mihailovića. Ovaj ga je lepo primio i kao iskusnog borca protiv partizana, uputio ga je da sa svojim odredom dejstvuje u oblasti Foče protiv komunista. To je bio jedan od retkih odreda Mihailovićevih iz Srbije, koji je hteo da pristane da se bori u Sandžaku [u]mesto na svom ognjištu. [...] Iako se bio odvojio od njega, general Nedić je potpuno shvatio i odobrio prilaženje Đurovića jedinicama generala Mihailovića i čak bio zadovoljan da Mašan nije dozvolio da se njegov odred raspusti.<ref>Станислав Краков, Генерал Милан Недић, Књига друга: Прeпуна чаша чемера, Минхен, Штампарија Искра, 1968, стр. 343—344.</ref>}} Vlada [[Kraljevstvo Velika Britanija|Velike Britanije]] je u više navrata tokom 1943. godine pokušavala preko jugoslovenske izbjegličke vlade staviti do znanja generalu Mihailoviću da saradnja sa okupatorima i kvislinzima nije u skladu s operativnim planovima savezničkih štabova, kao i da nije u interesu samog četničkog pokreta. U jednoj poruci, tj. »Komunikaciji« od 11. maja, od njega se zahtijeva da prestane sa kolaboracijom sa Nijemcima i Italijanima, odnosno da »primarni objekt pokreta đenerala Mihailovića mora biti otpor Osovini«. Takođe je zahtijevano da se prekine svaka saradnja sa kvislinzima, naročito »kolaboracija sa đeneralom Nedićem«.<ref>AVII, kut. 281, reg. br. 20/1–4.</ref> Istim saopštenjem vlada Ujedinjenog Kraljevstva stavila je do znanja Mihailoviću da će britanski oficiri biti upućeni u štabove NOVJ, i da će se partizanskim jedinicama ukazati materijalna pomoć. Britanski pukovnik [[William Bailey|Stanley Bailey]] je dostavio »Komunikaciju« Mihailoviću 28. maja 1943.<ref>Branko Latas, Pokušaj Britanaca da četnike D. M. pokrenu u akciju protiv Nemaca na Kosovu (1943—1944), „Kosova — Kosovo“ No. 4 (1975), Zavod za istoriju Kosova, Prishtinë/Priština, str. 209.</ref> Budući da je vremenom stekao „iskustvo dobrog pregovarača“, a u dužem periodu je uživao visok ugled kod četničke Vrhovne komande,<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_134.htm Izvod iz knjige poslatih telegrama Štaba Draže Mihailovica od 29. juna do 5. avgusta 1942. godine]</ref> kapetan Predrag Raković je bio osoba kome je komandant JVuO povjeravao delikatne zadatke. Upravo iz ovog razloga, kapetan Raković je bio jedan od ljudi koji su posredovali razgovorima u maju 1943. godine između povjerenika Milana Nedića i [[Dimitrije Ljotić|Dimitrija Ljotića]] s jedne i generala Draže Mihailovića s druge strane.<ref>Раде Ристановић, Прилози зa биографију равногорског команданта мајора Предрага Раковића: официрски досије војске Краљевине Југославије, Зборник радова Народног музеја Чачак, vol. 49, Чачак, 2020, стр. 130.</ref> Sredinom maja 1943. godine, iz Beograda su, na zahtjev Dimitrija Ljotića, u štab vojvode [[Momčilo Đujić|Momčila Đujića]] stigli Miroslav Peran i Krešimir Samodol. Obojica [[Hrvati]], Peran i Samodol su bili pripadnici Ljotićevog [[ZBOR]]-a u [[Šibenik]]u u predratnom periodu. Na taj način, veze između Ljotića i Đujića su bile uspostavljene ili čak obnovljene, pa je komandant Dinarske divizije JVuO od proljeća 1943. godine učvrstio radio i kurirske veze kako s vrhovnom komandom Draže Mihailovića, tako i sa kvislinškom vladom generala Milana Nedića. Peran i Samodol — sada u svojstvu obavještajaca Dinarske divizije, s Đujićevim ovlaštenjima — okupili su u Šibeniku, augusta 1943. godine, više od 60 pripadnika antikomunističke omladine. Naoružani od strane talijanskog okupatora, dobivali su prehranu i plaću od 500 lira. Bataljon je bio pod neposrednom komandom vojvode Đujića, i to kao »elitna« jedinica. Četnička komanda Šibenika (komandant potpukovnik Gumzej i načelnik štaba poručnik Kovač) pisala je 25. VIII [[Mladen Žujović|Mladenu Žujović]]u o šibenskim vođama »Zbora«: {{izdvojeni citat|Pred tri mjeseca doputovali su u Šibenik iz Beograda položajni poručnici 5. dobrovoljačkog bataljona Peran Miroslav i Samodol Krešimir, aktivni članovi Ljotićeve [[ZBOR|organizacije »Zbor«]]. Imenovani, uz dobrovoljačku, imaju i legitimaciju [[Organizacija Todt|organizacije »TODT«]]. Po njihovom dosadašnjem nastojanju oko proturanja ideja koje nisu u saglasnosti sa radom dirigovanim od strane jugoslovenskog ministra vojske, mornarice i vazduhoplovstva, a prema prikupljenim provjerenim podacima postoji razlog opravdanoj sumnji da su imenovani upućeni ovamo sa povjerenim naročitim zadatkom. Napred imenovani nalaze se u Splitsko-šibenskom četničkom bataljonu u Žitniću, kao obavještajci [[Dinarska četnička divizija|četničke Dinarske divizije]].<ref>AVII, kut. 215, reg. br. 5/1—5.</ref><ref name="Pop izdaje">[https://www.znaci.org/00001/15.pdf Jovo Popović, Marko Lolić, Branko Latas: Pop izdaje, Stvarnost, Zagreb, 1988.], str. 268—269.</ref>}} Miroslav Peran se očitovao kao iskreni saveznik njemačkog Wehrmachta, kao što se može zaključiti na osnovu njegove izjave date oficirima [[114. lovačka divizija (Njemačka)|114. lovačke divizije]], a koja je prevedena sa [[Srpskohrvatski jezik|srpskohrvatskog jezika]] i dostavljena štabu [[2. oklopna armija (Wehrmacht)|Druge oklopne armije]]: {{izdvojeni citat|Mi, pošteni elementi Sjeverne Dalmacije, bilo Hrvati ili pravoslavci, jedinstveni smo u namjeri da lojalno sarađujemo sa njemačkim Wehrmachtom u borbi protiv neprijatelja cijelog svijeta — komunizma. Naši ciljevi su jasni. Naša je čvrsta želja da naš jadni i napaćeni narod povedemo ka miru i redu. Stoga, molimo njemački Wehrmacht da nas podupre u ovoj borbi što je više moguće. Njegovi neprijatelji na ovom području i naši su neprijatelji. Mi se nalazimo u beskompromisnoj borbi protiv komunizma.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=313&roll=483&broj=979 NARA, T313, Roll 483, frame no. 000976.] <br /> ({{jez-njem|"Wir ehrlichen Elemente von Norddalmatien ob Kroaten oder Pravoslaven sind nun fest entschlossen einig und loyal mit der Deutschen Wehrmacht an der Bekämpfung gegen den Weltfeind den Kommunismus mitzuarbeiten. Unsere Ziele sind klar. Es ist unser fester Wille, unser armes und gequältes Volk zum Frieden und zur Ordnung zu führen. Wir bitten deshalb die Deutsche Wehrmacht uns in diesem Kampfe so weit als möglich zu unterstützen. Die Feinde der Deutschen Wehrmacht in dieser Gegend, sind auch unsere Feinde. Wir befinden uns im kompromisslosen Kampf gegen den Kommunismus."}})</ref>|Prijevod izjave četničkog vođe Miroslava Perana iz Šibenika (22. septembar 1943. godine)}} [[Prvoslav Odović]], predratni beogradski policajac i zamjenik [[Svetozar Vujković|Svetozara Vujkovića]], upravnika [[Logor Banjica|Banjičkog logora]], redovno je slao izvještaje Vrhovnoj komandi JVuO, odnosno Draži Mihailoviću, koji je preko njega nastojao da izvuče iz logora pripadnike svoje organizacije.<ref>Sima Begović, Logor Banjica 1941-1944, Institut za savremenu istoriju, Beograd, 1989, knj. 2, str. 14.</ref> U avgustu 1943. godine, Odović (u tom trenutku šef Predstojništva policije u [[Kruševac|Kruševcu]]; odgovoran za brojna hapšenja i mučenja pripadnika NOP-a) biva uhapšen od strane [[Srpski dobrovoljački korpus|ljotićevaca]] zbog saradnje sa četnicima pod komandom [[Dragutin Keserović|Dragutina Keserovića]], u vrijeme sukoba između ljotićevaca i četnika. Okupator ga je internirao u Njemačku, gdje je ostao i nakon rata.<ref>[https://pescanik.net/viktimizacija-zlocinaca/ Milan Radanović: Viktimizacija zločinaca]</ref> Prvoslav Odović je kasnije odselio u [[Australija|Australiju]], gdje će sredinom 1951. godine biti među osnivačima [[Srpske narodne odbrane]] (SNO), jedne od najpoznatijih srpskih antikomunističkih i nacionalističkih organizacija u emigraciji.<ref>[https://www.vesti-online.com/sedam-decenija-ponosne-istorije/ Sedam decenija ponosne istorije]</ref> Veliki problem za funkcionisanje SDS je predstavljala duboka isprepletenost i povezanost mnogih njenih pripadnika sa Jugoslovenskom vojskom u otadžbini. Ovu infiltriranost su hapšenjima pokušavali da preduprede Nemci. Krajem jula 1943. godine, Gestapo će zbog ove saradnje uhapsiti gotovo ceo štab [[Niš]]ke oblasne komande, na čelu sa komandantom pukovnikom [[Filipom Dimitrijevićem]]. Takođe, masovna bekstva stražara i njihov odlazak u ravnogorske odrede u toku 1943. godine kulminiraju. U poternici iz decembra 1943. koju je izdala Komanda SDS, u kojoj se konstatuje broj „aktivnih begunaca“, nalazi se 808 pripadnika Straže.<ref>Nebojša Stambolija, Srpska državna straža 1942-1944. Doktorska disertacija, Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu, 2019, str. 372.</ref> Kapetan [[Branivoj L. Petrović]], nakon izvršene inspekcije u Varvarinskom, Resavskom i Ivankovačkom korpusu JVuO, gdje je boravio kao delegat Vrhovne komande, podnio je 1. avgusta 1943. izvještaj generalu Mihailoviću u kome saradnju sa pripadnicima Srpske državne straže konstatuje kao notornu činjenicu, budući da je većina komandanata u tri korpusa bila prethodno legalizirana kod kvislinških vlasti. „S pravom se može reći da u pokretu Ravne Gore postoji i tajna sprega svih Nedićevih oficira, koji se uzajamno drže i pomažu“, žali se kapetan Petrović generalu Mihailoviću. U dijelovima izvještaja koji su posvećeni stanju u Varvarinskom, odnosno Ivankovačkom korpusu JVuO, o relacijama sa SDS-om Petrović zapisuje: {{izdvojeni citat|Srpska Državna Straža je potpuno uz nas i sarađuje sa našim odredima... Na teritoriji ovoga korpusa S.D.S. sarađuje potpuno sa našim odredima.<ref>Zbornik NOR-a, tom XIV, knjiga 2, dokument br. 182, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, str. 869—878.</ref>}} Kapetan Petrović je rezimirao izvještaj Mihailoviću: „Ljudi koji vode stvari, nepodesni su po svojim moralnim i tehničkim sposobnostima. Narod želi na čelu da vidi svetle i čestite ljude, koji će biti primeri i uzori naših stremljenja. Legalizovani oficiri, bivše vojvode Koste Pećanca i Nedića, zboraši Ljotića i ceo taj elemenat, koji je do juče pod okriljem [[Svastika|hakenkrojca]] činio zulume, ne mogu danas da rade pod simbolom Ravne Gore i Vašeg imena. Narod to ne želi, ne prima, bar na terenima na kojima služe. I u koliko oni budu ostali, stav nepoverenja i rezervisanosti povećaće se.“ Prvorazredno svjedočanstvo o organizacionom jedinstvu četnika Draže Mihailovića i pripadnika Nedićevog kvislinškog aparata predstavlja izvještaj kapetana [[Aleksandra Saše Mihajlovića]] koji je 28. avgusta 1943. godine poslao generalu [[Miroslav Trifunović|Miroslavu Trifunoviću]].<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kutija 127, registarski broj 1/12 (S-X-214).</ref> Dragocjenost ovog dokumenta, pored toga što je u pitanju primarni izvor, ogleda se i u činjenici da su pomenuti oficiri Jugoslovenske vojske u otadžbini bili veoma visoko hijerarhijski pozicionirani. Naime, general Miroslav Trifunović je bio delegat Vrhovne komande JVuO za Srbiju i jedan od nekolicine četničkih komandanata (pored samog Draže Mihailovića) sa činom generala, dok je kapetan Aleksandar Mihajlović (pseudonim »Willy«) bio komandant beogradskih ravnogoraca od proljeća 1943, nakon što je uhapšen njegov prethodnik major Žarko Todorović, pa sve do završetka okupacije. Kapetan Mihajlović izvještava generala Trifunovića (»Dietrich«): „Pored legalnih jedinica S.D.S. koje su potpuno uključene u našu organizaciju i na koje potpuno računam, organizacija Beogradske brigade (sela) potpuno je sprovedena... Krećemo se slobodno, patroliramo, držimo zasede i uopšte vladamo njima. Ovo mi je taj V Beogradski korpus sa: 1. beogradskom brigadom (sela), 2. brigadom (bataljon S.D.S. i Nedićeva Garda), 3. brigada vatrogasci, 4. brigada (Savso 13) i 5. brigada (razne sportske organizacije). O ovome molim Vas za najveću tajnost, jer vidite da ih nisam ni u svom naređenju Br. 240 izneo ostalim komandantima korpusa mada im verujem kao i sebi.“ Uz 1500 ljudi u ilegali, Mihajlović navodi da su mu „najveće nade“ legalne jedinice SDS i Beogradska brigada JVuO i da „stoga sve ljubomorno čuva[m]“. Mihajlović nastavlja: „Policija U.g.B. [Uprave grada Beograda — prim.] (kvartovski odredi, policiska škola, logor, saobraćajna policija) kompletni su pod mojom komandom. Ovo mi je drugi po sigurnosti adut u rukama.“ S druge strane, kapetan Mihajlović za šefa Specijalne policije UgB [[Iliju Paranosa]] tvrdi da je dvije i po godine bio „glavni inkvizitor naših ljudi“; stoga na preporuke iz Vrhovne komande JVuO za saradnju s njim odgovara da to ne bi bilo uputno, s obzirom da je „cela njegova policija [je] minirana i bez njegove pomoći“, te da osobe poput Paranosa „nikako ne služe na čast niti na ugled našega pokreta“. Kapetan Aleksandar Mihajlović zaključuje da se sa Srpskom državnom stražom ne treba konfrontirati, budući da ona, iz njegove perspektive, predstavlja savezničku vojsku: {{izdvojeni citat|Pre nego što završim molim Vas još i to, da kod naših komandanata na terenu utičete, da ne razoružavaju i odvode stražare S.D.S. '''Sve su to naši ljudi na koje možemo stoprocentno računati'''. Zašto ih onda dirati kad i ovako pozitivno rade. Na taj način samo se stvaraju njima neprijatnosti što je potpuno nepotrebno a mi sami sebe slabimo. I o ovome smo i usmeno govorili i video sam da ste me razumeli pa Vas sada samo potsećam na to, a s obzirom na učestale ovakve slučajeve u poslednje vreme.<ref>Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XIV, knjiga 2: Dokumenti jedinica, komandi i ustanova četničkog pokreta Draže Mihailovića (1. januar — 8. septembar 1943), Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, dokument 194, strane 914—922.</ref>|Kapetan [[Aleksandar Mihajlović]], komandant Beograda JVuO}} [[Kapitulacija Italije|Kapitulacijom Italije]] u septembru 1943. godine i očekivanim savezničkim iskrcavanjem na [[Jadran]]u, široko rasprostranjena pojava među pripadnicima SDS-a postaje napuštanje položaja (do tada ne toliko često) i odlazak u šumu, tj. u redove JVuO. U jednom izvještaju sa proputovanja iz sredine septembra, inspektor SDS piše da su bjekstva uzela maha u Kragujevačkom, Valjevskom i Šabačkom okrugu: {{izdvojeni citat|Ja sam lično za ovih deset dana putovanja dobio utisak da su pripadnici SDS-a, koji su odbegli, kao i oni koji se za bekstvo spremaju, već odavno bili pripadnici organizacije DM, radeći legalno sve dok nisu dobili naređenje da se pripreme i odu u šumu.<ref>Vojni arhiv, Nedićeva arhiva, 50A–1–10.</ref><ref>Nebojša Stambolija, n. d., str. 310, fus. 823.</ref>}} Ova aktivnost je svoju kulminaciju dostigla 21. septembra 1943, kada Draža Mihailović izdaje naređenje koje su komandanti korpusa imali dostaviti sreskim komandama SDS-a kako bi ovi „u roku od 48 časova“ napustili svoju dosadašnju dužnost, te se „sa svojim ljudstvom, oružjem i spremom“ javili lokalnim komandantima JVuO radi ratnog rasporeda.<ref>Nebojša Stambolija, n. d., str. 310-311, fus. 824.</ref> U Mihailovićevu naređenju, pored ostalog, stoji: {{izdvojeni citat|Imam sigurne podatke da će Nemci uskoro početi sa razoružavanjem Srpske državne straže. Komandanti na čijim se terenima nalaze ovakvi odredi, uhvatiće vezu sa istima i narediti im da odmah sa celokupnim oružjem, spremom i materijalom, koji im stoji na raspoloženju izađu u šumu i pristupe u saradnju. Svima onima koji ne budu hteli izvršiti ovo naređenje, objaviti im otvoreno neprijateljstvo, smatrati ih izdajnicima Kralja i Otadžbine, silom ih razoružati i nemilosrdno ih uništavati na terenu.|[[Dragoljub Mihailović]]}} Tog mjeseca će i poručnik [[Miloš Radosavljević]], komandant Valjevskog korpusa JVuO, narediti komandantima svojih brigada da „pristupe razoružanju legalnih srpskih odreda na svojoj teritoriji“, kao i da „razoružano ljudstvo koje pripada našoj organizaciji odmah uvrste u svoje [četničke — prim.] redove“, dok bi prema „izrodima i izdajnicima“ trebalo postupiti „po zakonu šume“.<ref>Коста Николић, Историја равногорског покрета, I, Београд, 1999, стр. 395.</ref><ref>{{Cite journal|last=Сегић|first=Дејан|date=2011|title=Четници и капитулација Италије 1943.|url=http://www.isi.mod.gov.rs/multimedia/dodaci/vig_1_2011_1554880246.pdf|journal=Војноисторијски гласник|publisher=Институт за стрaтегијска истраживања Одељења за војну историју Министарства одбране Републике Србије|volume=1/2011|pages=214}}</ref> Njemačka Komanda Jugoistoka je također bila u posjedu informacijâ o izričitom Mihailovićevom nalogu nadleštvima Srpske državne straže u unutrašnjosti zemlje da se priključe četnicima u šumi: {{izdvojeni citat|Srbija: Opšta situacija nepromijenjena. Aktivnost bandi nastavlja da se intenzivira. Navodno, Mihailović je komandama Srpske državne straže u centralnoj Srbiji izdao naređenje da do 20. septembra odu u šumu. Dalja dezertiranja iz SDS i Srpske granične straže, posebno u sjeverozapadnoj Srbiji. Grupe DM su posljednjih dana spojene u jake jedinice.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=313&broj=158&roll=483 NARA, T313, Roll 483, frame no. 000155.] <br /> ({{jez-njem|"Serbien: Zu allgemein: <br /> Lage unverändert. Bandentätigkeit hält verschärft an. An D. M. hat angeblich den SSW–Kommandos in Mittelserbien den Befehl erteilt, sich bis zum 20.9. in den Wald zu begeben. Weitere Desertierungen von SSW und SGW besonders in Nordwestserbien. D. M.– Gruppen wurden in den letzten Tagen zu starken Einheiten zusammengefasst."}})</ref>|Telegram komande Vojnoupravnog zapovjednika Jugoistoka, (17. septembar 1943)}} Kapetan I klase [[Dimitrije Antonović]] (pseudonim »Rudy«), komandant Kosmajskog korpusa JVuO, izvještavajući 5. septembra 1943. Dražu Mihailovića o aktivnostima jedinice pod njegovom komandom tokom ljeta te godine, piše o odnosu pripadnika kvislinške Srpske državne straže prema četnicima: {{izdvojeni citat|Organi S.D.S. pomažu me ali baš ništa ne rade. Oni u glavnom mirnodobski žive i zadovoljni su, po njihovom mišljenju, što mogu i da sede na miru i čuvaju svoje glave za sutra i ujedno da rade za našu stvar. Njihova korist za nas je vrlo mala i ja sam preduzeo sve mere da ih što pre povučem, dok ih Švabe nisu razoružale. Sa njima, isto baš sa onima koji sarađuju sa nama, primoran sam da se svađam zbog njihove neaktivnosti i zbog toga što pokušavaju da kritikuju naše poslove. Ta kritika je u glavnom zato što se oni boje da ih mi našim radom ne otkrijemo.<ref>Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XIV, knjiga 2: Dokumenti četničkog pokreta Draže Mihailovića 1943, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, dok. 201, str. 936—937.</ref>}} Kapetan Antonović navodi i da SDS asistira četnicima u borbama protiv partizana u selima na [[Kosmaj]]u: „18. jula Kosmajski odred imao je noćni sukob sa jednom grupom partizana u blizini sela Manića. U tom sukobu ubijen je »Jarac« [riječ je o Đorđu Jovanoviću, političkom komesaru Kosmajskog NOP odreda — prim.] — komandant Kosmajskog partizanskog odreda i kod njega je nađen štambilj »Kosmajskog narodnooslobodilačkog partizanskog odreda ,Rade Jovanovića’«. U tom sukobu ubijen je još jedan partizan. »Jarca« su organi S.D.S. odneli u Sopot i zakopali ga ali su ga partizani noću izvadili i sahranili na neko drugo mesto. Ko je tačno »Jarac« do danas nije tačno utvrđeno. Od naših u tom sukobu nije niko nastradao.“<ref>Zbornik NOR-a, XIV/2, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, str. 935.</ref> Prema tvrdnjama [[Boško Kostić|Boška Kostića]], sekretara [[Dimitrije Ljotić|Dimitrija Ljotića]], Ljotić je u drugoj polovini 1943. pokušao da ugovori sastanak sa Mihailovićem, ali je to Mihailović odbio računajući na negativnu reakciju emigrantske vlade. Boško Kostić je 1943. po drugi put boravio u [[Turska|Turskoj]]. U svojim memoarima on piše da je stigao u [[Istanbul]] na [[Vidovdan]] te godine i ostao sve do decembra. Upućen u misiju povezivanja sa službenicima [[Vlada Kraljevine Jugoslavije u egzilu|jugoslovenske vlade u emigraciji]], Kostić navodi da se sastao sa Lukom Lukovićem („generalnim konzulom u Carigradu“) te konzulom Vladom Perićem. Ljotićev sekretar citira pisanu poruku koju je general Milan Nedić adresirao na kralja [[Petar II Karađorđević|Petra II Karađorđevića]]: {{izdvojeni citat|Vaše Veličanstvo, ja činim sve što je u mojoj moći da spasem što je moguće više srpskih života. Propaganda iz Londona sprečava me u ovom poslu. Ne smeta to što me napada, jer to čini moj teški zadatak sa okupatorskim snagama lakšim. Ali ja molim da me Vi ne tretirate kao [[Vidkun Kvisling|Kvizlinga]] i [[Ante Pavelić|Pavelića]], koji je do danas uništio 600.000 Srba u „Nezavisnoj Državi Hrvatskoj“. Znam da u redovima srpskih oružanih snaga ima oko 80% oficira i ljudi koji pripadaju pokretu đenerala Mihajlovića i koji će se pripojiti njemu kada vreme za to dođe, da pomognu oslobođenju svoje zemlje. Ja sam spreman da predam vlast đeneralu Mihajloviću kada Nemci odu, da bi se održao zakon i red u zemlji dok se legalna vlada i Vaše Veličanstvo ne povrati. Radi toga, molim Vas da delujete na đenerala Mihajlovića da ne prouzrokuje prerane represalije nad nezaštićenim stanovništvom. Svaka nemačka glava se plaća sa sto srpskih. Za mene, međutim, svaka pojedinačna srpska glava je draža nego sto nemačkih. Posle oslobođenja zemlje spreman sam da izađem pred narodni sud. Za moja dela istorija će da sudi najbolje.<ref>Boško N. Kostić, Za istoriju naših dana – Odlomci iz zapisa za vreme okupacije, Lil (Francuska), 1949, str. 115–116.</ref>|General [[Milan Nedić]]}} Iz primarnih izvora se može zaključiti da je Boško Kostić vjerno rekonstruisao sadržinu Nedićevog pisma. Naime, konzul Vladimir Perić, inače obavještajni oficir [[Jugoslovenska vojska|Jugoslovenske vojske]], poslao je 9. jula 1943. Vladi Kraljevine Jugoslavije telegram, u kom prenosi navode iz razgovora sa Kostićem: {{izdvojeni citat|Nedić je kralju veran i čini sve da spase što se spasti može, a o čemu će biti reči posle rata. Ne traži ni pomilovanje ni aboliciju, traži samo da se izvede pred sud i da sud da reč o njegovom radu za vreme okupacije. Moli da se ostavi da radi i ako se što želi od njega da mu dostavimo... Svi pokušaji Nedića da dođe u lični kontakt sa generalom Mihailovićem propali su. On moli da general Mihailović izabere mesto boravka gde želi i sa brojem ljudi koliko želi... Njegovo naoružanje i snabdevanje biće Nedićeva briga. Kada Nemci počnu evakuaciju, Nedić smatra da će njegova uloga tada biti završena i tada neka dođe general Mihailović ili lice koje Nj. V. Kralj odredi... Sve trupe koje je uspeo do sada da spremi, koje su već sada 80% za generala Mihailovića, staviće njemu na raspolaganje, njemu ili nekome drugome koji se odredi i kada za to dođe momenat.<ref>AVII, arhivski fond Draže Mihailovića, VK—Y—514, 515, 516.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/11_43.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje OBAVEŠTAJNI CENTRI PURIĆEVE VLADE]</ref>}} Procjena vojno-političke situacije sačinjena od strane komandanta Jugoistoka feldmaršala [[Maximilian von Weichs|Maksimilijana fon Vajks]]a od 1. novembra 1943. godine, predstavlja jedan od najmarkantnijih dokumenata koji je neki od njemačkih okupacionih komandanata potpisao u toku rata. Feldmaršal fon Vajks, koji je od avgusta 1943. opunomoćeni komandant Jugoistoka, kada preuzima komandu i nad [[Armijska grupa F|Armijskom grupom »F«]], poput ostalih njemačkih vojnih i obavještajnih instanci, notira mnogostruke veze četničkog pokreta Draže Mihailovića s Nedićevom kvislinškom vladom: {{izdvojeni citat| U ''Srbiji'' Draža Mihailović pokušava da mobilizacijom ubrza izgradnju ''nacionalne srpske armije''. U tom smislu apeluje na Srbe koji su ostali verni kralju i na iskonsku nacionalnu svest Srba. Sa aktivnim činovništvom vežu ga mnogi stari i novi odnosi. Otuda bi se moglo predvideti da bi u slučaju neprijateljskog napada koji bi imao sigurnog izgleda na uspeh državna moć prešla u njegove ruke.<ref>Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XII, knjiga 3: Dokumenti Nemačkog rajha 1943, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1978, dok. 156, str. 622.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/4_12_3_156.htm Procena komandanta Jugoistoka feldmaršala Vajksa od 1. novembra 1943. vojno-političke situacije na području Jugoslavije krajem oktobra 1943. godine]</ref>}} U ratnom dnevniku Vrhovne komande [[Wehrmacht]]a (zima 1943/1944. godine), naglašava se složenost odnosa na liniji [[JVuO]]—[[SDS]]—[[SDK]], ali i jedinstvo akcije ovih formacijâ prema [[NOVJ|jugoslovenskim partizanima]]: {{izdvojeni citat|Odnosi između četnika, Nedićeve straže i Ljotićevih ljudi bili su veoma komplikovani. Ta tri pokreta nisu imali zajednički stav u odnosu prema okupacionoj sili, a jedino zajedničko bila im je borba protiv komunističkog pokreta.<ref name="Živković"/>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta (Srbija i Mihailović zimi 1943/44.)}} Počev od novembra 1943. godine, četnički su komandanti (poput [[Vojislav Lukačević|Lukačevića]], [[Jevrem Simić|Simića]], [[Nikola Kalabić|Kalabića]] i drugih) potpisali sa predstavnicima njemačkih okupacionih ustanova [[Ugovori o saradnji četnika i Wehrmachta|ugovore o primirju]], kao i o saradnji u zajedničkoj borbi protiv snaga NOVJ. U prva tri članka ugovora potpisanog [[27. 11.|27. novembra]] [[1943]], pukovnik Jevrem Simić i kapetan Nikola Kalabić obavezali su se spram okupatora sljedeće: {{izdvojeni citat| 1.   Primirje u srezovima Umka, Vračar, Grocka, podunavskom, kosmajskom, mladenovačkom, oplenačkom, aranđelovačkom, lepeničkom, kragujevačkom, gružanskom, kačerskom, kolubarskom. Četnici se obavezuju da ne vrše sudsku vlast samovoljno prema Nemcima i pripadnicima nemačke narodne grupe. U ugovor su uključeni nemački Vermaht i policija, bugarske oružane snage, Srpski dobrovoljački korpus, Srpska državna straža, Ruski zaštitni korpus, srpske vlasti i privredna preduzeća, a na četničkoj strani — četničke jedinice kapetana Kalabića i pukovnika Simića. 2.   Primirje treba da stvori podlogu — pretpostavku za zajedničku borbu protiv komunista. 3.   Potvrda Kalabića i Simića da se u potčinjenim jedinicama ne nalaze pripadnici sila koje su sa Nemačkom u ratu. Obaveza Kalabića i Simića da spreče i prekinu obaveštajne puteve koji bi mogli da daju obaveštenja neprijateljima velikonemačkog Vermahta o nemačkim vojnim pokretima.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_262.htm Sporazum od 27. novembra 1943. između pukovnika Jevrema Simića i kapetana Nikole Kalabića sa nemačkim predstavnikom o saradnji u borbama protiv NOVJ]</ref>|Sporazum pukovnika Jevrema Simića i kapetana Nikole Kalabića sa nemačkim predstavnikom o saradnji u borbama protiv NOVJ (27. novembra 1943.)}} Nakon potpisivanja ugovora između JVuO i Wehrmachta, uslijedila je negativna reakcija stanovništva okupirane Srbije. General [[Svetomir Đukić]] (pseudonim »Zu-Zu«), komandant Severnih pokrajina JVuO ([[Vojvodina]] i [[Slavonija]]), izvijestio je 8. decembra 1943. Dražu Mihailovića da su u Beograd došli bugarski političari i predstavnici bugarskih okupacionih trupa, sa kojima se sastao i vodio pregovore o borbi protiv NOVJ. Đukić naglašava da „po Beogradu kruže glasovi kako se Čiča [Mihailović — prim.] sporazumeo sa Nemcima i Nedićem, što je primljeno vrlo nepovoljno u narodu“, dodajući da je on (general Đukić) to odlučno demantovao.<ref>AVII, reg. br. 8/1, kut. 276, dep. 12067; reg. br. 21/1, kut. 275, d. 943.</ref><ref>Branko Latas, Četničko-nemački sporazumi o saradnji u Srbiji (1943—1944), Vojnoistorijski glasnik br. 2/1978, Beograd, str. 344—345.</ref> Uviđajući opasnost od širenja vijesti o sklopljenim ugovorima, svojim je potčinjenim general Mihailović sugerisao da na njih reaguju opovrgavanjem. 30. novembra 1943. godine, komandant JVuO je potpukovniku Živojinu Đuriću (pseudonim »Sokrat«; ujedno šef Okružne komande SDS-a u [[Leskovac|Leskovcu]], kao i četničkog obavještajnog centra »Antikvarnica 1«), poručivao sljedeće: „Glasovi o sporazumu četnika sa Bugarima i Nemcima potpuno su izmišljeni. Demantujte sve ovo.“<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kutija 275, reg. br. 21/1.</ref> Nakon toga, major [[Dragutin Keserović]] obavještava Mihailovića da mu je okružni komandant Srpske državne straže iz [[Kraljevo|Kraljeva]] Dragutin Redić ponudio saradnju. General Mihailović je odgovorio dvosmisleno dopisom od 4. XII 1943: {{izdvojeni citat|Koristite sve što Vam Redić nudi. Ponavljam Redić nudi i dajte mu zadatak neka se bije. Što se tiče Nemaca naš je stav nepromenjen. Mi nismo sklopili nikakav sporazum, ali trenutno tučemo opasnijeg neprijatelja, a komunisti su zlo koje moramo uništiti po svaku cenu.<ref>AVII, ČA, K–278, reg. br. 18/1.</ref>|General [[Dragoljub Mihailović]]}} Obavještajni oficiri iz [[187. rezervna divizija (Nemačka)|187. rezervne divizije]] javljaju 31. oktobra 1943. o saradnji sa Slavonskim četničkim odredom pod komandom majora [[Dušana Janjića]]. Za jedinicu se navodi da sa „nekih 16–20 ljudi vrši izviđačke zadatke na [[Psunj]]u“ te da se u borbama dobro pokazala, dok sam major Janjić „odaje dobar utisak“, budući da „mrzi [[Jevreji|Jevreje]], [[Masonerija|masone]], pa samim tim i komuniste i [[Ujedinjeno Kraljevstvo]] i [[Sjedinjene Američke Države|SAD]]“: {{izdvojeni citat|[[Slavonski Brod|Brodska]] podružnica zagrebačke ispostave [[Abwehr]]a ovih dana šalje 32 pouzdana Ljotićeva čovjeka četničkoj skupini Janjića, očito po nalogu iz Beograda. Ne postoje pisani sporazumi s četničkim vođom Janjićem.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=389&rec=314&roll=1544 NARA, T314, Roll 1544, frames no. 000383—000384.] <br /> ({{jez-njem|"Nebenstelle Brod der Ast. Agram führt in diesen Tagen Cetnik—gruppe Janič anscheinend auf Weisung aus Belgrad 32 verlässliche Ljotič—Männer zu. Schriftliche Abmachungen mit Cetnikführer Janič nicht vorhanden."}})</ref>|Izvještaj 187. rezervne divizije o saradnji sa četnicima (31. oktobar 1943. godine)}} U jednom njemačkom izvještaju s početka novembra 1943. godine posebno je posvećena pažnja saradnji sa četničkim snagama pod vođstvom [[Momčilo Đujić|Momčila Đujića]] i [[Mane Rokvić|Maneta Rokvića]]. Pored konstatacije da „četničke jedinice dobijaju naredbe direktno od lokalnih njemačkih komandanata“, u izvještaju se za zapovjednika Dinarske divizije JVuO decidirano tvrdi: {{izdvojeni citat|Četnički vojvoda Đujić je sljedbenik Ljotićeva pokreta. U njegovom bližem okruženju vjerojatno ima starijih pravoslavaca koji su skloni pokretu Draže Mihailovića, ali trenutačno pod vodstvom Đujića nemaju utjecaja. Đujić već neko vrijeme pokušava za vođe jedinica postaviti mlade pravoslavce koji su bliski Ljotićevom pokretu.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=344&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frame no. 000340.] <br /> ({{jez-njem|"Der Cetnik–Vojvode Djujic ist Anhänger der Ljotic–Bewegung. In seiner näherer Umgebung sind wohl älteren Pravoslaven die zur D.M.–Bewegung neigen, jedoch derzeitig unter Führung von D. keinerlei Einfluss besitzen. D. bemüht sich seit einiger Zeit, junge, der Ljotic–Bewegung nahestehende Pravoslaven als Einheitsführer anzusetzen."}})</ref>|Izvještaj [[114. lovačka divizija|114. lovačke divizije]] komandi [[15. brdski armijski korpus|15. brdskog armijskog korpusa]] o rezultatima saradnje sa četnicima (5. XI 1943. godine)}} Na drugoj strani, i zvaničnici [[Savezničke sile u Drugom svjetskom ratu|savezničkih]] zemalja notiraju saradnju generalâ Dragoljuba Mihailovića i Milana Nedića. U jednom obavještenju iz [[Ujedinjeno Kraljevstvo|britanskog]] [[Kancelarija za inostrane i poslove Commonwealtha|Foreign Officea]] poslatom 7. decembra 1943. veleposlaniku Ujedinjenog Kraljevstva u [[Sjedinjene Američke Države|SAD]], navode se razlozi za prekid odnosâ sa Dražom Mihailovićem: {{izdvojeni citat|Nedavne informacije iz Srbije kazuju: (1) Da Mihailovićeva organizacija još uvek ima kontrolu nad većim delom stanovništva, ne samo zbog njihovog nacionalističkog stava već i zbog njihovog otpora prema komunizmu. (2) Da Mihailović ne samo da nije ni od kakve vojne i pomoći za saveznike već je postao izražena prepreka bilo kakvom obliku jugoslovenskog jedinstva. (3) Da je Mihailović toliko opsednut opasnošću od komunizma da je otvoreno priznao da više voli da brani Nedića i Nemce nego da se potčini partizanima. (4) Mada još uvek nema dokaza da Mihailović lično sarađuje sa Nemcima, velika je verovatnoća da sarađuje sa Nedićem i da su neki njegovi komandanti već potpisali sporazume sa Nemcima.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_249.htm Obaveštenje Ministarstva inostranih poslova Velike Britanije od 7. decembra 1943. svom ambasadoru u Vašingtonu o saradnji četnika sa okupatorima i razlozima za prekid odnosa sa Dražom Mihailovićem]</ref>}} 18. novembra 1943. britanski potpukovnik Koup (Cope) izveštava pretpostavljene da je od Mihailovićevog [[Radoslav Đurić|majora Đurića]] obavešten o saradnji četnika sa Nedićevom vladom. Potpukovnik Koup izveštava da većina ljudi pod Đurićevom komandom neće tolerisati ovu saradnju, neće se boriti protiv partizana u savezu sa Nedićem, i da je Đurić, uprkos suprotnim Mihailovićevim naređenjima, već kontaktirao lokalne partizane.<ref>{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/11_48.htm |title=Nikola Milovanovic - DRAZA MIHAILOVIC |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref> Kapetan Mor (More) takođe obavještava svoje nadređene o saradnji Mihailovićevih i Nedićevih snaga u [[Južna Srbija|južnoj Srbiji]] i na [[Kosovo (oblast)|Kosovu]]. Dokumente o četničkoj kolaboraciji sa okupatorom i kvislinzima dostavljeni su 3. januara 1944. Foreign Officeu iz kabineta [[Winston Churchill|Winstona Churchilla]], predsjednika britanske vlade. Iz Jugoslavije ih je donio [[Fitzroy MacLean]], šef britanske vojne misije kod [[Josip Broz Tito|Tita]]. Brigadir MacLean je doveo u [[Kairo]] i jednog zarobljenog njemačkog oficira: {{izdvojeni citat|''2. decembar'' <br /> Kapetan Mor, kod Mihailovićevih snaga u području južnog Kopaonika, izveštava da je nedavno razgovarao sa jednim Nedićevim oficirom koji se hvalio mobilizacijom Nedićevih snaga i saradnjom Nedić — Mihailović u borbi protiv partizana. <br /> Kapetan Mor tvrdi da je pre nedelju dana u štab četničkog vođe Markovića došao jedan Nedićev delegat. Ovaj delegat je obavestio da Nemci garantuju odeću, opremu i platu četnicima kao nagradu za antipartizansku aktivnost. <br /> Kapetan Mor kaže da je Marković odbio ovu ponudu, ali smatra da je isto ponuđeno svim četničkim vođama i da je teško verovati da u ovo nije umešan i Mihailović.<ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941—1944'' — Dokumenti, Arhivski pregled, Beograd, 1976, str. 84.</ref>}} Posljednjeg dana oktobra 1943, general Dragoljub Mihailović naređuje svojim komandantima da („s obzirom na današnju situaciju“) budu u pripravnosti da na „dati znak mobilišu sve do poslednjeg čoveka“ za borbu protiv partizana.<ref>Vojni arhiv, Beograd, Četnička arhiva, 22–2–13.</ref><ref>Mirjana Zorić, Bitka za Srbiju 1944. godine, Vojno delo, vol. 66, br. 3, Beograd, 2014, str. 292.</ref> Kako bi opravdao saradnju s kvislinškom upravom, general Mihailović iznova lansira propagandnu parolu o navodnom prisustvu znatnog broja [[Ustaše|ustaša]] u redovima NOVJ: {{izdvojeni citat|Naročito vodite računa da trupe treba podmladiti najboljim regrutima. Stvarajte što jače leteće brigade. Obratite pažnju da nam Nemci ne pobegnu. Preduzmite sve najhitnije da uspostavite vezu sa Nedićevim elementima. Pridobijajte čak i ljotićevce da pristupaju, jer partizani primaju sve, čak i krvne neprijatelje — ustaše. Moramo se u datom momentu pojačati, jer ko bude jači biće u pravu.|General [[Draža Mihailović]]}} U depeši od 17. novembra 1943. general Draža Mihailović se obraća majoru Aleksandru Saši Mihajloviću (pseudonim »Vili«), komandantu [[Beograd]]a JVuO: {{izdvojeni citat|Nacionalnoj službi preporučiti da uvek stupa u vezu sa našim odredima pa im se neće ništa desiti a dokle god ne stupe u vezu sa nama smatraju se neprijateljskim odredima.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_42.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 7. novembra do 3. decembra 1943. godine]</ref>}} Pripadnici Posavske brigade JVuO i lokalne SDS sukobili su se 7. septembra 1943. sa djelovima [[Kosmajski partizanski odred|Kosmajskog NOP odreda]] u ataru [[Vranić (Barajevo)|Vranić]]a, uz minimalne gubitke s obje strane. Među partizanima nalazilo se i nekoliko mladića iz sela. Nakon četiri dana, Vranić biva blokiran od strane SDS, Specijalne policije iz Beograda i jednog bataljona Posavske brigade pod komandom poručnika Dragana Lazića. Tada su četnici bez razloga ubili Milivoja Kojića, seljaka koji je čuvao stoku. Četnici, žandarmi i Specijalna policija izvršili su pretres u selu, uhapsivši devet seljaka. Četvorica seljaka su osumnjičena kao partizanski simpatizeri i sprovedena u zatvor Specijalne policije gdje su isljeđivani i mučeni, a zatim izolovani u [[Koncentracijski logor Banjica|logoru na Banjici]]. Nakon što su odbili da isporuče žito na ime rekvizicije, petorica uhapšenih su upućeni na prinudni rad na [[Čukarica|Čukarici]]. U oktobru, četnici Posavske brigade su uhvatili trojicu partizana iz Vranića i predali ih Specijalnoj policiji. Sva trojica su ubijena od strane okupatora.<ref>Arhiv Srbije, Zemaljska komisija, kutija 139, zločini broj 418, 1545, 1546, 1548, 1563, 1744, 1746.</ref><ref>Milan Radanović, Kazna i zločin: Snage kolaboracije u Srbiji: odgovornost za ratne zločine (1941-1944) i vojni gubici (1944-1945), Rosa Luxemburg Stiftung Southeast Europe, Beograd, 2015, str. 124—125.</ref> U noći između 10. i 11. novembra 1943. godine, oko 50 pripadnika Sokobanjske brigade JVuO na čelu sa komandantom Acom Todorovićem upali su u [[Sokobanja|Sokobanju]] i uz pomoć gradske SDS uhvatili osam partizanskih simpatizera. Uhapšenici su sprovedeni u štab Deligradskog korpusa JVuO gde su isleđivani i mučeni u prisustvu komandanta korpusa Branivoja Petrovića i šefa propagande i islednika korpusa [[Vojina Andrića]]. Nakon isleđivanja streljani su u ataru sela [[Jošanica (Sokobanja)|Jošanica]]. Iste noći pokušano je hapšenje još jednog partizanskog simpatizera u varoši, ali se ovaj napadačima suprotstavio oružjem. Međutim, nakon desetak dana je uhapšen od strane pripadnika SDS, zatim predat četnicima i likvidiran u štabu Deligradskog korpusa.<ref>Јован Златић, Страдалаштво српског народа у Нишком ратном округу 1941-1944, IV, Равногорски покрет и Jугословенска војска у отаџбини, Ниш, 1998, стр. 207—222.</ref> Četnici Aleksinačke brigade Deligradskog korpusa su 15. novembra nasilno odveli iz [[Aleksinac|Aleksinca]] Dušanku Stanisavljević i njenu 16-ogodišnju kćerku Nadeždu koje su isljeđivali u štabu brigade. Uhapšenice su potom predate kvislinškim organima i izolovane u [[Koncentracijski logor Crveni krst|logoru na Crvenom krstu]] u Nišu. Dušanka je ubijena u logoru a Nadežda je puštena sredinom 1944. godine.<ref>Зборник НОР-а, I/21, Београд, 1965, стр. 542.</ref><ref>Milan Radanović, n. d., str. 114, 116.</ref> 1. decembra 1943. u selu [[Босута|Bosuti]] kod [[Aranđelovac|Aranđelovca]], [[Prva južnomoravska brigada]] NOVJ se sukobila sa jedinicama četničkog Korpusa Gorske garde pod komandom kapetana [[Nikola Kalabić|Nikole Kalabića]], kao i Rudničkog korpusa JVuO kojim je komandovao kapetan [[Dragiša Ninković]]. Razvila se oštra borba; partizani odbacuju četnike, produživši pokret ka selu [[Darosava|Darosavi]]. Nakon dva dana, uslijedio je združeni napad na partizane od strane četnika i pripadnika Srpske državne straže (oko 3.000 ljudi). U izvještaju poslatom Mihailoviću 22. decembra 1943. iz štaba Rudničkog korpusa detaljno je opisan tok borbi: {{izdvojeni citat|Po dolasku na Rudnik kapetan Ninković je primio komandu nad Rudničkim korpusom u duhu napred označenog naređenja Vrhovne komande. Preko telefona sa Rudnika uhvaćena je veza sa Kalabićem, koji se nalazio u Šatornji. Ugovoreno je da se napad na komuniste vrši u zoru 1 decembra... Rezultat u ovoj borbi je sledeći: kod nas poginulo 8, ranjeno 11 četnika. Kod komunista prema docnije tačno proverenim podacima oko 40 mrtvih i 36 ranjenih. Sutradan 2 decembra, Kalabić koji nije učestvovao u borbi u Bosuti produžio je pokret prema Darosavi, gde je uhvatio vezu sa Srpskom državnom stražom. Komunistička grupa krenula takođe u istom pravcu. 3 decembra izjutra Garda sa poljskom stražom napala je komuniste na tromeđi orašačkog, kosmajskog i kolubarskog sreza — Žuti Oglavak. Ova borba je takođe bila oštra, ali mnogo manje od borbe u Bosuti na dan 1. decembra. Ovaj korpus je istoga dana stigao u Darosavu ali borba je već bila svršena. Komunistička grupa se povukla prema s. Venčanima srez kolubarski. Dalje gonjenje komunista preko celog sreza kolubarskog i kačerskog sve do Rajca i to u stopu i neumorno, vršio je ovaj korpus.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_46.htm Izveštaj Štaba Rudničkog korpusa od 22. decembra 1943. Draži Mihailoviću o borbama protiv NOVJ u predelu planine Rudnik]</ref>}} Još jedan slučaj vojne saradnje ravnogorskih jedinica sa formacijama Srpske državne straže zabilježen je krajem novembra 1943. Prema evidenciji kvislinških vlasti, u [[Trstenik|Trsteničkom]] srezu dolazi do vatrenog okršaja prilikom pokušaja [[1. južnomoravska udarna brigada|Prve južnomoravske brigade NOVJ]] da izvede proboj na tom području. Četnici se i ovog puta bore na strani SDS-a: „U vezi izveštaja br. 332 tač. 3 u borbi kod sela Male Drenove, Milutovac i Poljne (18 km odnosno 20 s-z od Kruševca, sek. Kruševac, srez trstenički) gde su oko 250 komunista bili razbijeni od strane poterne grupe SDS s jedne strane i odreda pripadnika DM sa druge strane. Na mestu borbe ostalo je 36 komunističkih leševa dok je 20 komunista ranjeno. U borbi su ranjena 2 stražara a poginulo 8 četnika i 10 je ranjeno.“<ref>VA, NdA, 1–1/1–8, Pregled opšte situacije u zemlji po okruzima od 26. novembra do 3. decembra 1943.</ref><ref>Nebojša Stambolija, n. d., str. 214, fus. 594.</ref> Najkasnije tokom 1943. godine, četničkom pokretu se pridružio i [[Panta Draškić]], brigadni general [[Jugoslovenska vojska|Jugoslovenske vojske]]. Naime, po nalogu Draže Mihailovića, general Draškić ulazi novembra 1943. godine u Odbor za koordinaciju rada sa [[Bugari]]ma. Gestapo je otkrio ove aktivnosti, pa je Draškić uhapšen i početkom 1944. poslat u logor [[Osnabrück]].<ref>Nebojša Stambolija, n. d., str. 30, fus. 96.</ref> Draškić je bio učesnik [[Balkanski ratovi|Balkanskih ratova]] i [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]]. U tom periodu (1913-1917), bio je i [[Ađutant|ordonans]] [[regent]]a [[Aleksandar I Karađorđević|Aleksandra Karađorđevića]]. Po obrazovanju Vlade narodnog spasa pod predsjedništvom generala Milana Nedića, general Panta Draškić se nalazio na čelu Ministarstva rada. Funkciju ministra obavljao je od 29. avgusta do 7. oktobra 1941. Zbog prihvatanja pozicije u kvislinškoj vladi, lišen je generalskog čina od strane [[Vlada Kraljevine Jugoslavije u egzilu|jugoslovenske emigrantske vlade]]; čin mu je vraćen nakon pristupanja Jugoslovenskoj vojsci u otadžbini. Krajem 1943. godine, Draža Mihailović formira u Beogradu grupu saradnika koji su dobili zadatak da uspostave vezu i povedu razgovore sa pojedinim bugarskim ličnostima koje su tražile veze sa njim. Pored generala Draškića, u toj grupi su bili i kapetan Aleksandar Mihajlović, četnički komandant Beograda, zatim general Svetomir Đukić, komandant Severnih pokrajina JVuO, kao i drugi političari, činovnici i industrijalci iz predratnog perioda, poput bivšeg [[Kraljevina Jugoslavija|kraljevskog]] ministra [[Aleksandar Cincar-Marković|Aleksandra Cincar-Markovića]]. Sa ovom grupom vezu je održavao potpukovnik [[Ljubomir Jovanović Patak]], komandant Timočkog korpusa JVuO. Jovanović izvještava Mihailovića o jednom bugarsko-četničkom sastanku u Beogradu: {{izdvojeni citat|Prema mojim uputstvima, moj saradnik iz Beograda održao je sastanak pre 4 dana sa Ivanom Bojadžijevom, zetom [[Aleksandar Stambolijski|Stamboliskog]]. Pošto se sa Bojadžijevom od ranije poznavao, razgovarao je sa njim kao sa starim drugom i prijateljem o političkim prilikama, kao i o mogućnosti na zbližavanju i organizovanju snaga za ujedinjenje sa Bugarskom. [...] <br /> Bugarska buržoazija i deo vojske koji nisu bili u prošlosti za saradnju sa Jugoslavijom, sada pristaju na jednu takvu saradnju iz straha od boljševizacije zemlje. Za tu politiku oni bi štošta žrtvovali, pa i samu [[Dinastija Wettin|Koburšku monarhiju]]. Nužno se nameće što brža i šira akcija. Ovo je Bojadžijev izjavio u prisustvu Pante Draškića, đenerala i Ike Panića, industrijalca, koji su se stavili na raspoloženje našoj organizaciji u svemu, a naročito za saradnju sa Bugarima...<ref>AVII, arhivski fond Draže Mihailovića, D—XLI—12077.</ref>}} Na ovaj Jovanovićev telegram, general Draža Mihailović je odgovorio 12. decembra 1943. godine: {{izdvojeni citat|Ovde ste postigli vrlo dobar uspeh. Đeneral Panta Draškić i industrijalac Ika Panić — ponavljam, a ne Tika — obrazovaće bugarsko-jugoslovenski komitet... Bugarsko-jugoslovenski komitet održavaće vezu sa mnom preko generala Svete Đukića, a đeneralu Panti Draškiću poslaću hitno posebnu šifru...<ref>AVII, arhivski fond D. M., D—30—538, 541.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/11_57.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje VEZE SA BUGARSKIM REAKCIONARIMA I OKUPATORIMA]</ref>}} Na sednici Nedićeve vlade, 25. novembra 1943, o pokretu Draže Mihailovića zaključeno je sledeće: {{izdvojeni citat|U pogledu akcije DM može se kao bitno naglasiti sledeće: lojalan stav prema okupatorskim i srpskim vlastima, njihovim organima i njihovim oružanim odredima. Beskompromisna borba protiv komunista, svuda gde se god susretnu. U nekim okruzima i aktivna saradnja sa nemačkim i našim predstavnicima prilikom borbi protiv komunista.<ref name="znaci2">[https://www.znaci.org/00001/155_3.pdf Milan Borković, n.d.], str. II/223-224.</ref>}} Na sednici vlade, 3. decembra 1943, o pokretu Draže Mihailovića ponovljena je povoljna konstatacija: {{izdvojeni citat|Veoma je karakteristično da su u protekloj nedelji sa odredima DM na uništavanju komunista sarađivale i jedinice SDS, kao i dobrovoljački odredi, među kojima do sad nije bilo nikakvih nepotrebnih incidenata.<ref name="znaci2"/>}} U izvještaju poslatom iz njemačke [[2. oklopna armija|2. oklopne armije]] s početka oktobra 1943, konstatuje se da je major [[Siniša Ocokoljić|Siniša Ocokoljić Pazarac]] obavijestio generala Mihailovića o uspostavljenim vezama između prvog čovjeka ravnogorske organizacije u Beogradu majora Aleksandra Mihajlovića i njegovog pomoćnika kapetana Ivana Pavlovića sa Ilijom Paranosom{{efn|U ovom slučaju najvjerovatnije nije riječ o Iliji K. Paranosu, šefu Specijalne policije Uprave grada Beograda, već o istoimenoj, ali drugoj osobi koja je obnašala dužnost potpredsednika Beogradske opštine. Obojica Paranosâ su bili najbliži saradnici Dragomira Dragog Jovanovića.<ref>Olivera Milosavljević, Potisnuta istina. Kolaboracija u Srbiji 1941-1944. Helsinški odbor za ljudska prava u Srbiji, Beograd, 2006, str. 377.</ref>}}: {{izdvojeni citat|Kap. Ocokoljić za gen. Mihailovića (27.9.43): Dana 22. septembra, Ilija Paranos, zamjenik gradonačelnika Beograda, major Saša Mihajlović i kapetan Ivan Pavlović, zamjenik majora Saše Mihajlovića, susreli su se s kapetanom Ocokoljićem. Paranos je izvijestio o posjeti generala Nedića Führerovom štabu: Nedić je proveo 14 minuta u razgovoru s [[Adolf Hitler|Hitlerom]], koji mu je rekao da želi pridobiti generala Mihailovića za saradnju. Bez oslona na Nijemce, general Mihailović nije mogao postići nikakav uspjeh protiv komunista. Iako je [[Josif Visarionovič Staljin|Staljin]] bio “veliki duh 20. stoljeća”, sva će njegova djela propasti pod silinom njemačkog oružja. Nedić je pregovarao s [[Joachim von Ribbentrop|Ribbentroppom]] o formiranju autonomne Srbije i uspostavi 15 dobrovoljačkih bataljona, u koje bi bila uključena i Srpska državna straža. Prema tome, Nedićevoj Srbiji bi se morao priključiti dio Srema, Sandžak i kosovska oblast. Za očekivati ​​je da će Nijemci pokušati stupiti u kontakt s generalom Mihailovićem.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=313&roll=196&broj=390 NARA, T313, Roll 196, frame no. 7457118.] <br /> ({{jez-njem|"27.9. Hptm. Ocokoljic an Gen. Mihajlovic: <br /> Am 22.9. hatten Ilija Paranos, stv. Bürgermeister von Belgrad, Mjr. Sasa Mihajlovic und Hauptmann Ivan Pavlovic, Stellvertreter von Mjr. Sasa Mihajlovic, eine Zusammenkunft mit Hptm. Ocokoljic. Paranos berichtete über den Besuch von General Nedic in Führer–Hauptquartier: Nedic sprach 14 Minuten lang mit Hitler, der ihm mitteilte, daß er General Mihajlovic für eine Zusammenarbeit gewinnen wolle. General Mihajlovic könne ohne Anlehnung an die Deutschen zu keinen Erfolg gegen die Kommunisten kommen. Stalin sei zwar der "große Geist des 20. Jahrhunderts", doch würden alle seine Werke unter der Wucht der deutschen Waffen zusammenbrechen. Mit Ribbentropp verhandelte Nedic über die Bildung eines autonomen Serbien sowie über die Aufstellung von 15 Freiwilligen–Btl., in die auch die Serb. Staatswache eingegliedert werden soll. Darnach müßten Nedic ein Teil von Syrmien, der Sandzak und das Kosovo–Gebiet zugewiesen werden. Es ist zu erwarten, daß die Deutschen versuchen, mit General Mihajlovic Fühlung aufzunehmen."}})</ref>|Dodatak dnevnom izvještaju obavještajnog odjeljenja 2. oklopne armije za 3. X 1943.}} Obavještajni organi 2. oklopne armije javljaju i da je 22. oktobra u blizini [[Valjevo|Valjeva]] došlo do sastanka predstavnika gradskih kvislinških vlasti i jednog oficira SDK sa lokalnim četničkim zapovjednikom: {{izdvojeni citat|Policijska oblast IV-[[Šabac]] javlja (22.10.43) o pregovorima održanim u selu [[Lelić]] između okružnog načelnika Valjeva i komandanta 1. bataljona SDK sa vođom bandi Simićem [komandant Valjevske brigade JVuO]; Simić, u ime [potpukovnika] Milovanovića nudi: <br /> 1) prekid neprijateljstava, <br /> 2) podršku u borbi protiv komunista uz isporuku oružja, i <br /> 3) oslobađanje talaca. <br /> Također, od strane DM–bandi je garantirano da će [seoske] opštine podmiriti svoje obaveze. Vođa DM–bande Simić objasnio je na sastanku da oni sebe smatraju redovnim jugoslavenskim trupama, jer kralj Petar II nije potpisao kapitulaciju.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=313&broj=312&roll=196 NARA, T313, Roll 196, frame no. 7457040.] <br /> ({{jez-njem|"Polizei–Gebietskommandantur IV. Sabac <br /> BdS – 19.10.: Kreisvorsteher, Vizebürgermeister und Kdt. des I.Btl. SFK. aus Valjevo trafen sich im Dorf Lelic mit dem Bandenführer Simic, Kdr. der Valjevoer Brig. Bei der Besprechung wurden von Simic im Auftrage von Milovanovic folgende Punkte zur Verhandlung gebracht: <br /> 1.) Aufgabe der gegenseitigen Bekämpfung <br /> 2.) Unterstützung beim Kampf gegen die Komm. und Lieferung von Waffen <br /> 3.) Freilassung der Geiseln. <br /> Von Seiten der DM.–Banden wurde garantiert, daß die Gemeinden ihren Abgabepflichten nachkommen werden. DM–Bandenführer Simic erklärte bei der Besprechung, daß sie sich als reguläre jugosl. Truppen betrachten, da König Peter II. die Kapitulation nicht unterschrieben habe."}})</ref>|Dodatak dnevnom izvještaju obavještajnog odjeljenja za 28. oktobar 1943. godine}} {{izdvojeni citat|U beogradskim DM–krugovima uskoro se očekuje proglas ili apel generala Nedića, u kojem se obećava amnestija za ilegalne DM–elemente u šumi. To je povezano s činjenicom da je Balkan proglašen sovjetsko-ruskom interesnom sferom.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=313&broj=312&roll=196 NARA, T313, Roll 196, frame no. 7457040.] <br /> ({{jez-njem|"Besondere Tagesmeldungen BdS.: <br /> In Belgrader DM–Kreisen wird demnächst eine Proklamation bzw. ein Aufruf des Generals Nedic erwartet, worin für die illegalen DM–Elemente im Walde eine Amnestierung in Aussicht gestellt werden soll. Dies wird mit der Tatsache in Zusammenhang gebracht, daß der Balkan zur sowjetrussischen Interessenzone erklärt wurde."}})</ref>|Dodatak dnevnom izvještaju obavještajnog odjeljenja za 28. oktobar 1943. godine}} Paralelno sa sklapanjem pisanih ugovorâ s njemačkim komandama u Srbiji, majori Siniša Ocokoljić i Saša Mihajlović predlažu okupatoru usklađivanje antipartizanske akcije JVuO i SDS: {{izdvojeni citat|27.11. Vojni komandant Jugoistoka: </br> Četničke vođe Ocokoljić i Mihajlović dostavile su, preko poverljivog lica, ponudu da zajedno sa SDS-om unište komuniste u beogradskom okrugu. Oni traže garancije da će, tokom određenog perioda, biti obustavljena sva protivdejstva nemačkih i drugih trupa na datom području.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=176&rec=313&roll=196 NARA, T313, Roll 196, frame no. 7456904.] <br /> ({{jez-njem|"27.11. Mil.Befh.SO.: </br> DM.–Führer Ocokoljic und Mihajlovic durch V–Mann Angebot abgegeben, Komm. im Kreis Belgrad zusammen mit SSW. zu vernichten. Sie bitten um Zusage, daß für eine bestimmte Zeit jede Gegenaktion der Deutschen und sonstigen Truppen in diesem Raum unterbleibt."}})</ref>|Dnevni izvještaj Obavještajnog odjeljenja [[2. oklopna armija (Wehrmacht)|Druge oklopne armije]], 1. XII 1943.}} Navodi o kontaktima između Ocokoljića i Paranosa nalaze se i u jednom dokumentu četničke provenijencije. Krajem decembra 1943, u vrijeme potpisivanja ugovora o saradnji četnika i Njemaca u Srbiji, Mihailovićev obavještajac u Beogradu advokat Ratomir Pavlović (pseudonim »Vanda«), piše Vrhovnoj komandi Jugoslovenske vojske u otadžbini: {{izdvojeni citat|Korpus S.D.S. u Beogradu u strogo poverljivoj naredbi saopštava oficirima Nedića i to: da je između Nemaca i Dražinih odreda u okrugu Užičkom, Valjevskom, Kragujevačkom, Šabačkom i Požarevačkom sklopljen sporazum o ne napadanju. Isti važi do 31 - XII - zaključno. Pazarac imao veze sa Paranosom iz opštine jer je isti bio oglašen od Gestapoa da vodi pregovore. Za Kalabića je vodio razgovore neki Kosta Košutić. Tako Gestapo doznaje imena komandanata i njihovu teritoriju.<ref name="ReferenceA">[https://znaci.org/00001/4_14_3_52.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 16-30. decembra 1943. godine]</ref>}} Ratomir (ili Ratimir) Rajko Pavlović radio je za Vrhovnu komandu JVuO pod pseudonimima »Vanda« i »Marga«. Nakon što mu je pošlo za rukom da operativno prodre u redove Specijalne policije Uprave grada Beograda (SP UgB), Pavlović je uspostavio tajni kontakt sa njenim šefom [[Ilijom K. Paranosom]]. U depešama koje je obavještajac Pavlović slao generalu Draži Mihailoviću, Ilija Paranos je označavan pseudonimom »Milka«. Paranos je predstavljao izvor važnih informacija za VK JVuO.<ref>Бранислав Божовић, Специјална полиција у Београду 1941-1944, Завод за уџбенике, Београд, 2014, стр. 314.</ref> Jedan od ljudi od najvećeg povjerenja Draže Mihailovića u okupiranom Beogradu bio je ing. Petar Milićević, viši železnički savetnik u penziji. Milićević je najprije djelovao pod pseudonimom »Lorenc«, da bi od početka 1943. godine preuzeo pseudonim »Ante«. U jednom od svojih izvještaja Mihailoviću, Milićević navodi da su za njega pristali da rade dva inspektora Uprave grada Beograda, pomenuvši jednoga od njih — Boška Ilića. Dvojica inspektorâ su bili angažirani na organizaciji četničkih trojki u Upravi grada Beograda i u njenim kvartovima, kao i za dostavljanje podataka o komunističkom pokretu u Beogradu i okolini.<ref>Istorijski arhiv grada Beograda, fond monografije o Beogradu, inventarski broj 8.</ref><ref>Бранислав Божовић, н. д., стр. 315.</ref> Inače, Milićević se priključio ravnogorskom pokretu na samom početku rata 1941. Radio je legalno u glavnom gradu Srbije sve do decembra 1943, kada biva otkriven od strane ''[[Sicherheitsdienst]]a'' te prinuđen da pređe u ilegalni rad i uzme lažni identitet.<ref>Rade Ristanović, n. d., str. 492.</ref> 29. decembra 1943. stiže u Vrhovnu komandu depeša koju je poslao major [[Velimir Piletić]] (pseudonim »Popesku«), komandant Krajinskog korpusa JVuO, u kojoj se, između ostalog, navodi: {{izdvojeni citat|Srez [[Grocka]] po saznanju nije organizovan i ima partizana. Sada je za načelnika postavljen Sava Ivezić, kapetan i naš čovek. Neka mu se obrati naš organizator i komandant. Ivezić je premešten iz [[Bor]]a, gde je bio načelnik sreza. Popesku.<ref name="ReferenceA">[https://znaci.org/00001/4_14_3_52.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 16-30. decembra 1943. godine]</ref>}} [[Neško Nedić]], načelnik štaba Posavsko-kolubarske grupe korpusa JVuO, pisao je Draži Mihailoviću 31. decembra 1943. sa predlogom za opsežnu akciju protiv partizanskih pripadnika i simpatizera u [[Šumadija|Šumadiji]], uz asistenciju kvislinške policije: {{izdvojeni citat|Rudnički korpus se može očistiti samo na taj način da mi upadnemo na njega sa jačim snagama, da mobilišemo ceo Rudnički korpus i da počnemo sa istrebljenjem simpatizera, odnosno sa otkrivanjem njihovih naoružanih pristalica i likvidiranjem... Inače, sve akcije čisto vojničke prirode, koje bi se povele, prošle bi bez rezultata kao i do sada. Zato se mora poći policijskim putem, dok im se kanali ne iseku, da se nemaju gde sklanjati, a tada ćemo tražiti glavninu da se obračunamo sa njom... Preduzete su opsežne mere. U naš aparat uključena je i policija da se tako dopunjujemo.<ref>Nikola Milovanović, Kroz tajni arhiv UDB-e, I-II, Beograd, 1986, str. I/152-153.</ref><ref>Milan Radanović, n. d., str. 128.</ref>}} Prema jednom njemačkom izvještaju sa kraja 1943. godine „80% Srpske državne straže i veliki broj činovništva potpomaže akciju D. Mihailovića i staće pod zastavu kralja Petra“.<ref>Vojni arhiv, Nedićeva arhiva, 24А–2–3.</ref><ref>Nebojša Stambolija, n. d., str. 313.</ref> Takođe, u arhivi opunomoćenog komandanta [[Sigurnosne policije]] ({{jez-nem|Befehlshaber der Sicherheitspolizei — BdS}}) pronađen je dosije generala [[Borivoja Jonića]], komandanta Srpske državne straže od juna 1942. do oktobra 1944. godine, koji je sastavljen od strane njemačkih obavještajaca. Pored ostalog, u dokumentu se za komandanta SDS tvrdi da je pod velikim uticajem i da „većinom radi prema naredbama Draže Mihailovića i malim delom prema diktatu radio stanice London“.<ref>Istorijski arhiv Beograda, fond BDS, Ј–423, Borivoje Jonić.</ref><ref>Nebojša Stambolija, n. d., str. 333—334.</ref> Brojni ravnogorski izvori slažu se sa ovom ocjenom. Tako četnički obavještajac kodnog imena »Janko« u jednom nedatiranom izvještaju navodi da „SDS na čelu sa đeneralom Jonićem, pukovnikom [[Branom Živkovićem]] i majorom [[Dačom Stojanovićem]] predstavlja našu organizaciju“. Ovaj obavještajac je tvrdio da ima pouzdane informacije o tome da će [[Srpska garda (Drugi svjetski rat)|Srpska garda]] i straža Uprave grada Beograda, kao sastavni djelovi SDS, u povoljnom trenutku pristupiti Mihailovićevim četnicima.<ref>Vojni arhiv, Četnička arhiva, kutija 121, fascikla 4, dokument 39.</ref> Takođe, u jednom od izvještaja iz Komande Beograd JVuO od 14. juna 1943. procijenjivano je da je „raspoloženje ljudstva Srpske državne straže“ bilo oko 65% do 70% za ravnogorski pokret Draže Mihailovića.<ref>VA, ČA, k. 117, f. 2, d. 46.</ref><ref>Rade Ristanović, n. d., str. 550—551.</ref> Poručnik [[Vjekoslav Farkaš]] (pseudonim »Tip«), oficir Srpske državne straže u Beogradu, istodobno je bio i pripadnik JVuO. Poručnik Farkaš je rukovodio ''Protivkomunističkim odsekom'', formiranim u sklopu četničke obavještajne organizacije „Rodoljub“. Na čelu ove organizacije nalazio se major Jovan Petrović, još jedan član ravnogorskog pokreta u glavnom gradu Srbije koji se isticao dobrim vezama s ljudima iz Specijalne policije UgB. Major Petrović je generala Mihailovića obavijestio o formiranju odseka u izvještaju od 6. juna 1943.<ref>Бранислав Божовић, Специјална полиција у Београду 1941-1944, Завод за уџбенике, Београд, 2014, стр. 315.</ref> Poručnik Farkaš je bio postavljen i za šefa radio-službe u Beogradu, i to po ličnoj naredbi komandanta Srbije JVuO generala Miroslava Trifunovića.<ref>Rade Ristanović, n. d., str. 506.</ref> Pišući u emigraciji o rukovodstvu SDS-a, Vjekoslav Farkaš navodi da je pukovnik Brana Živković bio „Načelnik Prvog odeljenja Srpske državne straže“, a istovremeno i „Komandant dela Jugoslovenske vojske u Otadžbini kamufliranog u vidu Srpske državne straže“, dok je, s druge strane, „Nedićev „đeneral“ Borivoje Jonić bio figura“, budući da „ispred njegovog nosa radilo se sve, a on nije video ni naslućivao ništa“. Znakovita je i Farkaševa generalna ocjena o karakteru SDS. Naime, on smatra da je pripadnicima ravnogorskog pokreta Straža služila kao paravan za legalno djelovanje: {{izdvojeni citat|Maja meseca 1943, kao i često pre toga, morao sam na put. To nije bio nikakav problem, jer su nam odvratno zelena uniforma Srpske državne straže, razne objave i „naređenja” za „službeni put”, olakšavali kretanje po celoj Srbiji. Okupator nam nije pravio smetnje. Morali smo se čuvati jedino njegovih slugu, Ljotićevaca, koji su znali da će se Srpska državna straža, na jedan mig Dražin, pretvoriti u Jugoslovensku vojsku u Otadžbini, tj. skinuti masku i prikazati se u pravoj boji.<ref>Векослав А. Фаркаш, »Не целивах га у руку«, »Књига о Дражи«, Виндзор, Канада, 1956, стр. 304–305.</ref>}} Potvrde da je JVuO od prvog dana u Beogradu imala značajno uporište u strukturama vlasti, tj. da je veliki broj činovnika Uprave grada Beograda i pripadnika SDS pomagao ravnogorskom pokretu, nalaze se i u svjedočenjima funkcionera kvislinškog aparata pred jugoslovenskim vlastima po završetku rata. Prema iskazu [[Nikole Gubareva]], koji se nalazio na čelu III odseka Specijalne policije Uprave grada Beograda, 90% službenika UgB podržavalo je rad četničkog pokreta.<ref>IAB, BIA, F. XII, P. 1, Gubarev Nikola.</ref><ref>Rade Ristanović, n. d., str. 478.</ref> Iz ugla beogradske policije, kooperaciju sa ravnogorcima najbolje opisuje [[Božidar Bećarević]], šef Antikomunističkog odseka SP UgB: {{izdvojeni citat|O zvaničnoj vezi i saradnji Specijalne policije kao celine sa organizacijama DM ne može biti ni govora, jer tako nešto nije postojalo, ali mislim da nije bilo ljudi ili ih je bar bilo malo, koji na ovaj ili onaj način nisu bili povezani sa raznim četničkim organizacijama i rukovodiocima. Mi smo Dražu Mihailovića smatrali za legalnog predstavnika jugoslovenske kraljevske vlade, koja je od saveznika bila međunarodno priznata i prirodno smo nastojali da se što čvršće sa njom povežemo. Ovo smo činili naročito mi iz IV odseka pošto smo se smatrali isključivo borcima protivu komunista, a takav naš rad bio je potpuno u skladu sa vladinom politikom koju je Draža u zemlju sprovodio ne samo po direktivama izbegličke vlade nego i angloameričkih vojnih i političkih predstavnika u njegovim štabovima. Mogu da kažem da su moji agenti i činovnici svuda veoma rado primani od četničkih organizacija i ovima svršavali mnoge poslove, kao što su: lažne isprave, putne objave, prenošenje oružja i municije, prenošenje propagandnog materijala, skrivanje četničkih rukovodilaca po stanovima i tome slično.<ref>IAB, OSB, istražni predmet Božidara Bećarevića, zapisnik o saslušanju od 14. jula 1949, str. 60.</ref><ref>Бранислав Божовић, Специјална полиција у Београду 1941-1944, Завод за уџбенике, Београд, 2014, стр. 595.</ref><ref>Радосав Р. Туцовић - Полицијски репресивни апарат нацистичке Немачке и његови домаћи инструменти: Анализа делатности Драгомира Јовановића и Аугуста Мајснера у окупираној Србији (1941–1944). Докторска дисертација, Филозофски факултет Универзитетa у Београду, 2021, стр. 187-188.</ref>}} Na [[Beogradski proces|suđenju Draži Mihailoviću]], upravnik grada Beograda [[Dragomir Jovanović]] je svjedočio da je 1943. stupio u neposredni kontakt sa majorom Aleksandrom Mihajlovićem, koji se nalazio na čelu Mihailovićeve organizacije u Beogradu. Dragi Jovanović tvrdi da se sa majorom Mihajlovićem „od kraja 1943. do konca sastao četiri do pet puta, i to uvek van Beograda“. Na pitanje predsjednika sudskog vijeća da li je sama SDS bila povezana sa majorom Mihajlovićem, Jovanović daje potvrdan odgovor: {{izdvojeni citat|Pretsednik: Pa je li Saša Mihailović, odnosno beogradska organizacija kojoj je na čelu Saša Mihailović, stupala u taj lični odnos sa SDS? Optuženi: Praktično SDS i Uprava grada Beograda je celo vreme vaspitana sa moje strane tako da u danom momentu može da posluži, kako sam ja pretpostavljao, nacionalnoj stvari i zbog toga nisam sprečavao tu vezu i znao sam da je uspostavljena ta veza preko tadašnjeg pukovnika Radulovića. Pretsednik: A je li sama straža bila povezana sa Sašom Mihailovićem? Optuženi: Bila je straža i kao organizacija i pojedinačno. Pretsednik: Da li je to trebalo da bude vojska kojom je određenog momenta trebalo da raspolaže Saša Mihailović? Optuženi: To je bila policija sa kojom je Saša Mihailović u danom momentu oslobođenja mogao da raspolaže po mojoj zamisli i po njegovoj.<ref name="Jovanović Dragomir-Dragi">{{cite web |url=http://www.znaci.org/00001/60_2_1.pdf |title=Miodrag Zečević: DOKUMENTA SA SUĐENjA DRAŽI MIHAILOVIĆU, Beograd 2001: Saslušanje optuženih |format=PDF |date= |accessdate=2014-03-16 |archive-date=2023-07-17 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230717115813/https://znaci.org/00001/60_2_1.pdf }}</ref>|[[Dragomir Dragi Jovanović]], upravnik grada Beograda}} [[Radomir Milinković—Džek]], pešadijski kapetan, koji je rukovodio obaveštajnom službom komande Beograda Draže Mihailovića, otkriven je i uhapšen 1942. godine od strane Specijalne policije. Po zahtevu rukovodstva ravnogorskog pokreta, Dragomir Jovanović je oslobodio Milinkovića iz zatvora. Kasnije je Milinković, pošto je došlo do otvorene saradnje ravnogorskog pokreta i Nedićevih vladinih institucija, dobio legalnu kancelariju na prvom spratu zgrade Beogradske opštine.<ref>[https://www.pisi.co.rs/content/logor-banjica-1941-1944-ii/ Sima Begović, Logor Banjica 1941-1944, knjiga II], Institut za savremenu istoriju, Beograd, 1989, str. 14.</ref><ref>Istorijski arhiv Beograda, fond monografije o Beogradu, inv. br. 8, I, str. 123—125; istražni predmet Dragomira Jovanovića.</ref><ref>Бранислав Божовић, н. д., стр. 337.</ref> Nakon okončanja rata, o radu obavještajne službe Komande Beograda na otkrivanju pristalica i saradnika NOP-a, Milinković je pred istražnim organima dao izjavu koja se u velikoj mjeri podudara sa svjedočenjima pripadnika bezbjednosno-policijskih struktura kvislinške uprave: {{izdvojeni citat|Glavnu službu obaveštenja po liniji komunizma vršila je ustvari Specijalna policija, tj. IV otsek njen, na čelu sa Paranosom, Bećarevićem i Grujičićem. Poslove u Beogradu svršavala je izgleda sama i samo o tome izveštavala bilo Vrhovnu komandu preko specijalnog delegata ili preko beogradske grupe korpusa preko nekoga od svojih ljudi... Za one slučajeve koji su bili izvan domašaja beogradske policije dostavljali su se izveštaji VK (Vrhovnoj komandi JVuO — nap.) preko Dražinog ličnog obaveštajnog organa u Beogradu Rajka Pavlovića... Svi beogradski korpusi imali su u svome sastavu i ponekog agenta Specijalne policije, koji su dostavljali njima sitnije i manje važne izveštaje, a ponekad, kada je bilo, i krupnijih. Specijalnih organa izvan sastava Specijalne policije za rad po liniji komunizma smatram da nije bilo, a po mome mišljenju nije ni trebalo jer je Specijalna policija bila toliko revnosna, da nije za ostale ostajalo ništa da rade... Spiritus rektor borbe protiv komunizma bila je, dakle, Specijalna policija sa svojim stručnim aparatom – IV odseka, a nosilac glavne borbe i dostavljač za račun prvenstveno VK bio je Rajko Pavlović.<ref>Izjava Radomira Milinkovića »Džeka« pred istražnim organima 1945. (M—572).</ref><ref name="ReferenceF">[https://znaci.org/00001/11_55.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje »OBAVEŠTAJNI CENTAR ŠTABA BR. 2«]</ref><ref>Бранислав Божовић, н. д., стр. 314.</ref>}} I [[Hermann Neubacher]], specijalni izaslanik njemačkog Ministarstva vanjskih poslova, svjedoči o privrženosti većeg dijela kolaboracionističke uprave pokretu Draže Mihailovića. Po [[Adolf Hitler|Hitlerovom]] naređenju, Hermann Neubacher je oktobra 1943. godine poslan u Beograd sa ciljem objedinjavanja svih antikomunističkih i [[Nacionalizam|nacionalističkih]] snaga, odnosno približavanja generalâ Mihailovića i Nedića. U svojim memoarima, pored ostalog, Neubacher zapisuje: {{izdvojeni citat|U Beogradu, međutim, sve državne institucije su bile pune Dražinih pristalica, pa je tako i vođa četnika veoma dobro znao šta se tamo događa. Tako je Mihailović odmah bio obavešten o mojim nastojanjima da se promeni politika prema Srbiji i o mojoj borbi protiv streljanja talaca. Zbog toga je on, logično, morao da vidi u meni čoveka sa kojim može da vodi koristan razgovor. U njegovom taboru ja sam odmah dobio dobru ocenu.<ref>[http://www.znaci.org/00001/172_7.pdf Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221015170611/https://znaci.org/00001/172_7.pdf |date=2022-10-15 }}, str. 161.</ref>}} Veleposlanik Neubacher je predložio i stvaranje ''Velikosrpske federacije'', koju bi činile [[Srbija]], [[Crna Gora]] i [[Sandžak]], na čijem čelu bi bio general Nedić, ali će, nakon sastanka sa [[Adolf Hitler|Hitler]]om i [[Joachim von Ribbentrop|Ribbentrop]]om u decembru 1943, ovaj prijedlog biti odbačen.<ref>Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN - Službeni list SCG, Beograd, 2005, str. 154-155.</ref> Četničko vođstvo u Crnoj Gori bilo je posebno zainteresovano za stvaranje „federacije“. U tome je pružilo podršku [[Narodnoj upravi]] (političko tijelo stvoreno od strane Nijemaca u jesen 1943. u koje su ušle brojne [[Velika Srbija|iredentističke]] pristalice, kao i članovi [[Crnogorska federalistička stranka|CFS]]; jedna vrsta kvislinške vlade u Crnoj Gori) i prihvatilo saradnju sa njom. U [[Podgorica|Podgorici]] je 30. i 31. decembra 1943, zajedno sa predsjednikom Narodne uprave [[Ljubom Vuksanovićem]], major [[Đorđije Lašić]] organizovao konferenciju kontrarevolucionarnih snaga kojoj je prisustvovalo oko 500 četničkih oficira koji su svi već bili pristupili saradnji s njemačkim okupatorom. Na konferenciji je, uz Vuksanovića, učestvovao i jedan broj članova Narodne uprave. Tom prilikom, usvojena je rezolucija kojom se zahtijevalo: {{izdvojeni citat|Da se svi članovi Narodne uprave odreknu svake partijsko-političke aktivnosti do potpunog uništenja komunizma, do svršetka rata... Da se u cilju efikasne borbe protiv komunizma stvori jedan jedinstveni antikomunistički srpski front s jedinstvenom komandom nad svim srpskim oružanim odredima, te u tom cilju, želimo, da general Nedić kao najstariji i kao najuvaženiji srpski oficir proširi svoju vlast i nad Crnom Gorom, jer je cio narod ovog kraja svestan svoje nemogućnosti da se sam pomaže i od komunizma brani. On očekuje spas od ovog jedinstva i od vojničkog starešine kakav je general Nedić.<ref>AII—T, X 1v—60 (44), Pismo majora Blaža Gojnića potpukovniku Petru Baćoviću iz januara 1944.</ref><ref>Dr Radoje Pajović, Kontrarevolucija u Crnoj Gori: Četnički i federalistički pokret 1941-1945, Istorijski institut SR Crne Gore u Titogradu, Obod, Cetinje, 1977, str. 455-456.</ref>}} [[Brigadir]] [[Krsto Zrnov Popović]], vođ [[Crnogorski komiti|Božićnog ustanka]] i komandant kvislinške [[Lovćenska brigada|Lovćenske brigade]], ostavio je, u zabilješkama koje je vodio za period od jula 1943. do marta 1944. godine, zapis o formiranju Narodne uprave na [[Cetinje|Cetinju]]. Popović piše o nemogućnosti da se trojica predstavnika Crnogorske (federalističke) stranke (kojoj je i sâm pripadao tokom [[1930-e|tridesetih]] godina, po povratku iz emigracije), budući u manjini, novembra 1943. nametnu kao vođstvo u Upravi: {{izdvojeni citat|Naši su u Upravi sve ispustili, predsjedništvo, pa čak i vojsku. Mobilišu se četnici i u policiji i u žandarmeriji, rovare, rade na sve strane. Stvaraju zavjere, špijavaju, zatvaraju federaliste koga god mogu i hoće. Šajkače svuda i znakovi prave Srbije. Stižu agenti iz Srbije, rodom Crnogorci. Govori se da Nedić šalje pare, razumije se vojnim putem, preko povjerenika. Pjevaju se pjesme [[Petar I Karađorđević|Petru I]] i Srbiji. Stanje sve nesnosnije...<ref>Вељко Сјеклоћа, ''Крсто Поповић у историјској грађи и литератури''. Друго допуњено издање (Едиција „Свједочанства“), Издавачко предузеће „Обод“, Цетиње, 2001, стр. 253.</ref>}} U depeši koju je 21. decembra 1943. godine poslao Vrhovnoj komandi JVuO, major Đorđije Lašić (pseudonim »Kocev«) pozvao je generala Dražu Mihailovića na „izmirenje“ sa generalom Nedićem, s obzirom da je „danas najpotrebnije jedinstvo i sloga“: {{izdvojeni citat|Moja je dužnost da Vam predočim, apelujem da se ovo izgladi u interesu spasavanja ostataka Srpskoga naroda, jer je danas najpotrebnije jedinstvo i sloga. Za neuspeh snosićemo svi odgovornost... Ako ovo ne uradimo uspeha nema. Sve političke struje odbaciti radi jedinstva. Ako ne može mirno upotrebiti silu. Odbaciti sve što nije borbeno. [...] Za Vaše izmirenje sa Nedićem pozdravio bi ceo Srpski narod jednodušno, jer samo u tome vidi jedini spas. Lašić.<ref name="ReferenceA">[https://znaci.org/00001/4_14_3_52.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 16-30. decembra 1943. godine]</ref>}} Prethodno, iz obavještajnog odjeljenja [[2. oklopna armija (Wehrmacht)|2. oklopne armije]] javljeno je početkom decembra da je general Mihailović zatražio od majora Lašića, koji je uz Pavla Đurišića bio jedan od glavnih četničkih komandanta u [[Drugi svjetski rat u Crnoj Gori|okupiranoj Crnoj Gori]], da se poveže sa srpskom kvislinškom vladom i generalom Milanom Nedićem: {{izdvojeni citat|Čovjek za vezu javlja 1. decembra: Draža Mihailović se trenutno nalazi u Sandžaku i dao je nalog majoru Lašiću da preko političke osobe ponudi Nediću svoju saradnju i time potvrdi svoje odvajanje od Londona. Lašić je želio posjetiti generala Keipera i ovo mu staviti do znanja. Lašić je zatražio od Arsa Petrovića da pripremi akciju i otputuje za Beograd.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=140&rec=313&roll=196 NARA, T313, Roll 196, frame no. 7456868.] <br /> ({{jez-njem|"7.12. meldet A.T. 174 : V–Mann meldet 1.12. : DM befindet sich z.Zt. in Sandzak und hat Mjr. Lasic den Auftrag gegeben, durch eine politische Person seine Mitarbeit Nedic anzubieten, womit er seine Trennung von London bestätigt. Lasic wollte General Keiper besuchen und ihm das zur Kenntnis bringen. Lasic hat Arso Petrovic ersucht, die Aktion vorzubereiten und nach Belgrad zu reisen."}})</ref>|Dodatak dnevnom izvještaju obavještajnog odjeljenja za 9. decembar 1943.}} U istom izvještaju je proslijeđena i poruka iz [[V SS brdskog korpusa]] od 8. decembra 1943, kojom obavještavaju svoje nadređene o namjeri slanja delegacije generalu Nediću i specijalnom izaslaniku Neubacheru od strane kapetana [[Milorad M. Popović|Milorada Popovića]], komandanta Nevesinjskog korpusa JVuO: {{izdvojeni citat|5.SS brd. kor. za PzAOK 2 (8.12.43): Četnički kapetan Popović javlja da je srpsko nacionalno stanovništvo istočne Hercegovine potpuno opljačkano i da mu prijeti glad. Ovi nepodnošljivi uslovi ozbiljno ugrožavaju postojanje ovog sloja. Srbi iz istočne Hercegovine žele da pošalju deputaciju ambasadoru Neubacheru i generalu Nediću u Beograd i pitaju se da li i na koji način to može biti.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=139&rec=313&roll=196 NARA, T313, Roll 196, frame no. 7456867.] <br /> ({{jez-njem|"8.12. V.SS.Geb.A.K. meldet : Cetnik–Hauptmann Popovic meldet, dass serbisch national gesinnte Bevölkerung der Ost–Herzegovina vollkommen ausgeplündert und vom Hunger bedroht ist. Durch diese untragbaren Zustände ist die Existenz dieser Schicht ärgstens bedroht. Die Serben der Ost–Herzegovina wollen Deputation zu Gesandten Neubacher und General Nedic nach Belgrad senden und fragen an, ob und auf welchem Wege dieses geschehen kann."}})</ref>|Dodatak dnevnom izvještaju obavještajnog odjeljenja za 9. decembar 1943.}} Kada je riječ o [[Istočna Hercegovina|istočnoj Hercegovini]], već u jednom njemačkom izvještaju iz prve polovine oktobra 1943. data je detaljna analiza okolnosti u kojima živi poglavito srpsko stanovništvo u ovoj oblasti. Nakon [[Kapitulacija Italije|kapitulacije Italije]] i zauzimanja njihove bivše okupacione zone od strane njemačkih trupâ, obavještajni oficiri [[7. SS dobrovoljačka gorska divizija Prinz Eugen|7. SS dobrovoljačke brdske divizije Prinz Eugen]] zapažaju da je raspoloženje hercegovačkih Srba (čiji se „najveći broj muških predstavnika i danas nalazi u četničkim redovima“) prevashodno uslovljeno zasićenošću ratom, tj. vojnim i političkim problemima. Ipak, kako navode njemački obavještajci, četničkom je vođstvu »borba protiv bandi« i dalje predstavljala osnovnu preokupaciju: {{izdvojeni citat|Kako ne bi zaostajalo za bandama, vođstvo hercegovačkih četnika je izgleda bilo odlučno paktirati sa svakim od koga se može nadati da će im pružiti olakšanje u borbi protiv komunizma. Ovo olakšanje se prvenstveno očekuje od njemačkog Wehrmachta. Viši četnički rukovoditelji su iznova tražili kontakt s divizijom i molili za podršku u borbi protiv bandi. Sam [[Dobroslav Jevđević|Jevđević]] je želio priznati [[Nezavisna Država Hrvatska|hrvatsku državu]] ako bi time mogao doći do bilo kakvog dogovora s njemačkim Wehrmachtom u pogledu borbe protiv komunizma. Vrijedi napomenuti i da se veliki dio hercegovačkih četnika, uključujući i starješine, zakleo na vjernost generalu Nediću i da je težio pripajanju Srbiji. Putovanje srpskog premijera u [[Adolf Hitler|Führer]]ov glavni štab pratila je ova grupa s velikim zanimanjem.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1332&rec=314&roll=554 NARA, T314, Roll 554, frame no. 001326.] <br /> ({{jez-njem|"Die serbische Bevölkerung der Ost–Herzegowina, deren männliche Vertreter auch heute noch zum grössten Teil in den Reihen der Cetniks zu finden sind, ist zum grössten Teil kriegsmüde und nimmt allen politischen und militärischen Ereignissen gegenüber eine abwertende Haltung ein. Die Banden werden z.Zt. noch immer als Feind Nr. 1 angesehen, insbesondere von der Führung, die in der Bekämpfung der Banden in Hinblick auf eine allierte Landung und der Möglichkeit einer Entstehung des früheren Jugoslawiens in erster Linie eine innenpolitische Notwendigkeit sieht. Um gegenüber den Banden nicht ins Hintertreffen zu geraten, scheint die Führung der herzegowinischen Cetniks entschlossen zu sein, mit jedem zu paktieren, von dem sie sich eine Entlastung in Kampf gegen den Kommunismus erhoffen kann. In erster Linie wird diese Entlastung seitens der deutschen Wehrmacht erwartet. Höhere Cetnik–Führer haben wiederholt Verbindung zur Division gesucht und um Unterstützung in Kampf gegen die Banden gebeten. Jevdjević wollte selbst den kroatischen Staat anerkennen, wenn er dadurch zu irgendeiner Abmachung mit der deutschen Wehrmacht bezüglich des Kampfen gegen des Kommunismus kommen könnte. Bemerkenswert ist die Tatsache, dass ein grosser Teil der herzegowinischen Cetniks, darunter sich höhere Führer, sich zu General Nedić bekennt und einen Anschluss an Serbien erstrebt. Die Reise des serbischen Ministerpräsidenten ins Führerhauptquartier wurde seitens dieser Gruppe mit grossen Interesse verfolgt."}})</ref>|Procjena situacije štaba 7. SS divizije Prinz Eugen za mjesec septembar 1943. godine}} O entuzijazmu kod stanovnika istočne Hercegovine naklonjenog četnicima za priključenje Nedićevoj Srbiji piše i major [[Petar Baćović]] (pseudonim »Nav-Nav«) u depeši pristigloj 30. XII 1943. u VK JVuO: {{izdvojeni citat|Narod neće moći izdržati bez pomoći u hrani. Ovu pomoć primiće od svakog ko mu je pruži jer su u pitanju familije za koje se, uostalom, borba i vodi. Nemci su proneli glas da će istočna Bosna i Hercegovina se priključiti Nediću. Svi govore: »Neka samo dođe i zavede vlast i red, a mi znamo što smo. Nama je potrebno mira i hleba, jer se više ovako ne može voditi borba sa svim neprijateljima, a pomoći nema ni odkuda«.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_52.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 16. do 23. decembra 1943. godine]</ref>}} Iz izvještaja [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|15. brdskog armijskog korpusa]], koji obuhvata period od 1. decembra 1943. do 10. januara 1944. godine, može se zaključiti i da vojvoda [[Uroš Drenović]], četnički zapovjednik u [[Bosanska Krajina|Bosanskoj Krajini]], održava vezu sa generalom Milanom Nedićem: {{izdvojeni citat|Drenović, vođa četnika jz. od Banje Luke, namjeravao je otići za Srbiju. Kao razlog, naveo je iznova oživljeni ustaški teror, i njegovo toleriranje od strane njemačkih vlasti. Plan je do sada ostao neizvršen. Veze s Nedićem i Mihajlovićem mogu se smatrati sigurnima. Borbena vrijednost četnika pri komunističkom [[Prva banjalučka operacija|napadu na Banju Luku]] se pokazala kao mala. Uz samo jedan izuzetak, postigli su dobre rezultate u izviđanju.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1088&rec=314&roll=563 NARA, T314, Roll 563, frame no. 001079.] <br /> ({{jez-njem|"Drenovic, der Führer der Cetniks SW Banja Luka, beabsichtigte nach Serbien zu gehen. Als Grund gab er den neu auflebenden Ustaschaterror und seine Duldung durch dtsch. Stellen an. Der Plan blieb bisher unausgeführt. Verbindungen mit Nedic und Mihajlovic dürfen als sicher gelten. Der Kampfwert der Cetniks beim komm. Angriff auf Banja Luka war gering. Sie leisteten mit einer Ausnahme allein gute Dienste bei der Aufklärung."}})</ref>|Izvještaj Obavještajnog odjeljenja 15. brdskog korpusa za period od 1. decembra 1943. do 10. januara 1944 (12. I 1944.).}} Takođe, 26. decembra 1943. vojvoda Drenović se sastao sa poručnikom Kirchnerom iz Wehrmachtove [[Brandenburger|divizije Brandenburg]]. Tom prilikom, pominjala se mogućnost odlaska komandanata bosanskih četnika za Srbiju i stavljanja na raspolaganje Milanu Nediću: {{izdvojeni citat|Drenović moli za dozvolu da evakuiše familiju u Beograd, pod njemačku zaštitu; [[Vukašin Marčetić|Marčetić]] također moli za propusnicu za put u Srbiju, gdje se želi staviti na raspolaganje Nediću. U razgovoru se pomenula mogućnost stvaranja Srpske legije pod njemačkom komandom; četnici su ovu mogućnost oduševljeno pozdravili. Također su izrazili spremnost da se, poslije uništenja komunizma u Bosni, bore u Rusiji; jedini uslov je da ova jedinica bude sastavljena isključivo od Srba.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=233&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frame no. 000229.]</ref>|Izvještaj sa sastanka poručnika Kirchnera i Uroša Drenovića u Karanovcu na dan 26. decembra 1943 (27. decembar 1943.).}} [[Boško N. Kostić]], lični sekretar [[Dimitrije Ljotić|Dimitrija Ljotića]], bilježi u svojoj memoarskoj knjizi ''Za istoriju naših dana'', izdatoj 1949. godine u [[Lille]]u, kako su tokom 1943. i 1944. godine intenzivirani kontakti između zvaničnika kvislinških vlasti u Srbiji i pripadnika četničkog pokreta s teritorije marionetske [[Nezavisna Država Hrvatska|Nezavisne Države Hrvatske]]. Prema Kostićevim navodima, tada je pri štabu Srpskog dobrovoljačkog korpusa uspostavljen bio i ''Spoljni otsek'', koji je imao za cilj da pomaže četničkim jedinicama van teritorije okupirane Srbije: {{izdvojeni citat|U toku 1943. i 1944. naročito su žive veze Beograda i četnika iz Bosne, Hercegovine, Dalmacije, Like i drugih krajeva. Redovno dolaze i kuriri i odmah stupaju u vezu sa đeneralom Nedićem i D. Ljotićem, ostaju izvesno vreme u Beogradu i vraćaju se potom u svoje krajeve, svojim jedinicama... Štab Srpskog Dobrovoljačkog Korpusa bio je postao prihvatilište četnika i iz drugih naših krajeva, iz Like, Dalmacije, Bosne, Sandžaka... U štabu je bio osnovan takozvani Spoljni otsek kome je bio zadatak da prihvata, zbrinjava i pomaže četnike za vreme njihova boravka u Beogradu i da ih svojim kanalima prebacuje, posle svršena posla, na njihovu teritoriju. Spoljni otsek je dobijao od Srpske vlade novčana sretstva i slao ih u pojedine naše krajeve, nabavljao je, u granicama svojih mogućnosti, i oružje za četnike izvan okupiranog područja Srbije... Cilj je bio, da se ojačava i produbljuje ideja o potrebi jedinstvene nacionalne borbe na celom području srpskog naroda. Četnici, van okupiranog područja Srbije — tamo gde su se nalazili izmedju dva žrvnja, ustaškog i komunističkog, — vapili su za takvom borbom. I svi odreda osudjivali su svaku isključivost i netrpeljivost. Za njih su djeneral Draža Mihajlović, djeneral Milan Nedić i Dimitrije Ljotić vršili isti veliki narodni posao i stoga su smatrali kao nešto sasvim prirodno da posete i Nedića i Ljotića u Beogradu kad su posetili djenerala Dražu Mihajlovića na Ravnoj Gori ili na nekom drugom mestu u srpskim planinama.<ref>Boško N. Kostić, Za istoriju naših dana - Odlomci iz zapisa za vreme okupacije, Lil (Francuska), 1949, str. 139–142.</ref>}} == Saradnja sa Nedićevom vladom 1944. == {{main|Bitka za Srbiju 1944.|Sporazum Nedića i Mihailovića 1944.}} {{izdvojeni citat|Da ojačamo položaj Nedića, bilo je u planu da Crnu Goru priključimo Srbiji. Crna Gora, koja je na početku i bila četničko leglo, izgledala je kao najpogodnije tlo odakle bi moglo da započne sakupljanje antikomunističkih snaga. Na zahtev Nojbahera, mi smo oslobodili jednog od četničkih vođa iz Crne Gore i ponudili smo mu da organizuje antikomunističke snage u njegovom kraju. On je za protivuslugu zamolio da Nemci puste iz zatvora 2.000 njegovih četnika. Nemačka komanda za Jugoistok podržala je 6. januara 1944. taj predlog i, uz saglasnost Hermana Nojbahera, odobrila, da se prvo oslobode 500 pristalica Pavla Đurišića. Hitler je, međutim, 10. januara 1944. odbacio taj plan. Krajem januara 1944, međutim, pokret Draže Mihailovića opet je krenuo drugim smerom. 26. januara 1944. održan je na Ravnoj gori [[Kongres u selu Ba|četnički kongres]], na kome je Mihailović prisutne delegate pozvao na borbu protiv okupatora. Ono što nam je posebno izgledalo opasno, da je sve češće dolazilo do saradnje između legalnih srpskih snaga Nedića i četnika, koji su ponovo ojačali. Time je kod Nemaca ugled Nedića pao.<ref name="Živković"/>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta (Srbija i Mihailović zimi 1943/44.)}} {{izdvojeni citat|Nasuprot našem nacionalnom frontu postoji samo jedan – drugi front a to je komunistički. '''Sve naše oružane snage sa nacionalnim četnicima moraju se ujediniti'''... Sutra mora doći ne do podvojenih formacija, nego do jedne Srpske vojske koja će biti u jednoj ruci i raditi za spas Srpstva... I do sada među nama nacionalistima postojao je prećutan sporazum, a sada mora doći do formalnog sporazuma, jer smo mi svi sinovi jedne zemlje. Gde još postoje neke oštrice izglađujte ih. Ako ne budemo danas, a naročito sutra, jedna duša i jedno telo znajte, mi ćemo propasti.<ref>Nebojša Stambolija, Srpska državna straža 1942-1944. Doktorska disertacija, Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu, 2019, str. 238–239.</ref>|General [[Milan Nedić]], o potrebi stvaranja „jedinstvenog nacionalnog fronta svih nacionalnih snaga u borbi protiv komunista“, jul–avgust 1944.}} {{izdvojeni citat|Političku slogu Nedić-Draža Mihajlović treba posmatrati kao činjenicu.<ref>{{Cite web |title=ZABELEŠKA OBAVEŠTAJNOG ODELJENJA KOMANDE JUGOISTOKA OD 18. AVGUSTA 1944. POVODOM PONUDE DRAŽE MIHAILOVIĆA ZA SARADNJU U BORBI PROTIV JEDINICA NOVJ |url=http://www.znaci.org/00001/4_14_4_229.htm |access-date=2022-08-09 |archive-date=2022-10-15 |archive-url=https://web.archive.org/web/20221015183044/https://znaci.org/00001/4_14_4_229.htm }}</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=576&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000571.] <br /> ({{jez-njem|"Politische Einigung Nedic/D.M. ist als Faktum zu betrachten."}})</ref>|Zabeleška obaveštajnog odeljenja komandanta Jugoistoka od 18. avgusta 1944. povodom ponude Draže Mihailovića za saradnju u borbi protiv NOVJ}} Prvog dana 1944. godine, Okružno načelstvo u [[Užice|Užicu]] obavijestilo je svoje nadležne u Beogradu da se u tom kraju obje strane, tj. četnici i njemačka okupaciona sila, pridržavaju [[Ugovori o saradnji četnika i Wehrmachta|ugovora potpisanih krajem 1943]]: {{izdvojeni citat|Pripadnici D.M. pokreta, koji su organizovani u borbi protiv partizana, održavaju i nadalje kontakt sa nemačkim trupama i vojnim vlastima, neposredno i preko komandanata SDS-a u Užicu.<ref>AVII, Nedićeva arhiva, 25-1-18.</ref><ref>[http://www.znaci.org/00001/172_1.pdf Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221015170611/https://znaci.org/00001/172_1.pdf |date=2022-10-15 }}, str. 18.</ref>}} O prvim pozitivnim efektima potpisivanja četničko-njemačkih sporazuma po organizaciju JVuO na [[Kosovo|Kosovu]], major [[Radoslav Đurić]] (pseudonim »He-He«) javlja [[Dragoljub Mihailović|Draži Mihailoviću]] u depeši od 9. januara 1944: {{izdvojeni citat|U [[Kosovska Mitrovica|Mitrovici]] je oslobođeno 60 naših političkih krivaca. Građanstvo je klicalo doslovno pred Nemcima. Živeo Draža Mihailović, živeo Nedić. Nemci su uhvatili neke vojnike [[Radomir Cvetić|Cvetića]] i [[Dragutin Keserović|Keserovića]] sa oružjem i odmah ih pustili. Nedić izdao naredbu da se naši ljudi slobodno mogu njemu javiti bez ikakve odgovornosti. Iz drugog kosovskog korpusa pobeglo je 5 naših vojnika Nediću.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_58.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 14. januara 1944. godine]</ref>}} O javnom ispoljavanju podrške pučanstva četničkom pokretu u nazočnosti okupatora, Vrhovna komanda Jugoslovenske vojske u otadžbini bila je obaviještena i 26. januara od strane »Saše«, tj. majora [[Aleksandra Mihajlovića]], komandanta Beograda JVuO, koji navodi da se slična manifestacija održala u [[Istočna Srbija|istočnoj Srbiji]]: {{izdvojeni citat|U [[Zaječar]]u održan jedan veliki zbor 22 ov. m. u prisustvu Nemaca. Rečeno je da ima tri vlade koje se bore za spas srpskog naroda i to: vlada u [[Kairo|Kairu]], sa [[Petar II Karađorđević|Kraljem Petrom]], đenerala Nedića i Draže Mihailovića. Kad je narod čuo u najvećem oduševljenju pozdraviše Dražu Mihailovića i to u prisustvu Nemaca, koji su izjavili da će skoro napustiti Srbiju. Čika Uroš.<ref name="ReferenceG">[https://znaci.org/00001/4_14_3_67.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 15. do 31. januara 1944. godine]</ref>}} U depešama poslatim 14. i 16. januara 1944. kapetan [[Nikola Kalabić]] (pseudonimi »Ras-Rasa« i »Švarc«) informiše generala Mihailovića o žestokim [[Bitka za Ivanjicu januara 1944.|borbama za Ivanjicu]] koje se vode protiv [[2. proleterska divizija NOVJ|2. proleterske]] i [[5. krajiška divizija NOVJ|5. krajiške divizije NOVJ]]. Kalabić piše da se snage JVuO bore rame uz rame sa okupatorima i kvislinzima: {{izdvojeni citat|(14. I) 2700 Bugara otišlo na položaj prema partizanima. Sada se na položaju nalaze snage četničke i poljske straže. <br /> (14. I) U borbi kod Ivanjice poginula 55 partizana, 40 zarobljeno, a mnoge su sami poneli i sakrili. Poljske straže poginulo 20, Bugara 9, a jedan nemački oficir ranjen na pet mesta. Ivanjica je stradala od artiljerije i građanstvo je prilično stradalo. Komunisti oterali i pobili 5 Nemaca iz feldžandarmerije. Pored toga oterali jednog pomorskog kapetana, apotekara i nešto poljske straže. <br /> (16. I) Na Javoru kod Kušića i Katića još se vodi borba između komunista s jedne i četnika, poljske straže, Nemaca i Bugara s druge strane. Komunista ima oko 3500. Opkoljeni su i sada bi trebalo dotući ih.<ref name="ReferenceG">[https://znaci.org/00001/4_14_3_67.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 15. do 31. januara 1944. godine]</ref>|Kapetan [[Nikola Kalabić]], komandant [[Korpusa Gorske garde JVuO]]}} Inspektor četničkih trupa pukovnik [[Jevrem Simić]] (pseudonimi »Stipe« i »Drška«) obavještava Vrhovnu komandu JVuO 17. januara te godine da se povezao sa funkcionerima Nedićeve [[Nacionalne službe rada za obnovu Srbije]]. Pukovniku Simiću su se pridružili i delegat JVuO u [[Istočna Srbija|istočnoj Srbiji]] i jedan od Mihailovićevih najbližih saradnika od početka rata potpukovnik [[Dragoslav Pavlović]], kao i major [[Aleksandar Mihajlović]], komandant Beograda JVuO: {{izdvojeni citat|Inženjer major Simić iz nacionalne službe u Beogradu do danas meni nepoznat, tražeći vezu sa Pavlovićem došao meni i javio: sa Pavlovićem imao sastanak 20. novembra u Sibnici na Homolju i ovaj ga angažovao za pregovore sa Nedićem rekavši: Ovo što Vam govorim, govorim Vam kao da govori Draža. Ukratko zadatak mu je da u tvoje ime pregovara sa Nedićem, da Nedić daje novac za nas. Da može javno da te grdi, da on čuva Beograd, a Draža zemlju i još slično. Simić je imao više sastanaka sa Nedićem, donosi izveštaj i želi da po razgovoru sa Pavlovićem ide k tebi. Ja sam mu rekao da čeka dok preko tebe ne dobijem odgovor Pavlovića. Sumnjam da si ti Pavloviću dao ovaj zadatak, jer da treba sa Nedićem pregovarati, dao bi meni, pošto sam bliži. Pavlović mu je dao naziv šifre i naredio da se preko Saše javlja i traži vezu. Odgovori da znam šta Simiću da kažem. Mnogo priča o neredu kod naših u Beogradu. Veli, ranije je sarađivao sa [vojvodom] Tribrođaninom iz Homolja.<ref name="ReferenceG">[https://znaci.org/00001/4_14_3_67.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 15. do 31. januara 1944. godine]</ref>}} 13. januara 1944, pukovnik Simić javlja generalu Draži Mihailoviću da se jedinice JVuO i SDS zajedno bore protiv NOVJ i u rejonu [[Aranđelovac|Aranđelovca]] i [[Lazarevac|Lazarevca]]: {{izdvojeni citat|U [[Velika Ivanča|Velikoj Ivanči]] grupa crvenih oko 300 opkoljena od Rasovih [Kalabićevih — prim.] trupa i straže. Borba se čuje i oko Aranđelovca. Rezultat još ne znam. Telefonom javljeno: Oko [[Arilje|Arilja]] i Ivanjice ogorčene borbe, učestvuju i švapski tenkovi. Ovi i našima dali municiju za borbu. Avijacija greškom pobila dosta Bugara i komandanta u Lisanskoj klisuri, ubili 150 partizana. Tvoj Drška.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_58.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 14. januara 1944. godine]</ref>}} Pukovnik Simić implicitno podsjeća na kolaboraciju ravnogoraca sa kvislinškim strukturama kroz [[Legalizacija četnika u Srbiji|legalizaciju četnika u Srbiji]] (ali i nakon razoružavanja legalizovanih odredâ), sugerirajući Vrhovnoj komandi JVuO da u njegovoj zoni odgovornosti dođe do obustave ove prakse: „Upravo danas Paloša [potpukovnik Miodrag Palošević — prim.] teram na posao i pored dva naređenja nije još otišao u avalski korpus... Avalskom korpusu naredio sam da uz pomoć Paloša obrazuje jurišne brigade i ilegalne starešine da budu, a ne Nedićevi oficiri. Objasnio sam da sada nije starešina nad korpusom i da je korpus samostalan u svakom pogledu.“ U trenutku kada još nije bio poznat ishod [[Hermann Neubacher|Nojbaherove]] inicijative o formiranju ''Velikosrpske federacije'', četničko vođstvo računa na ovu mogućnost i pokušava profitirati iz te političke kombinacije. 22. januara 1944, potpukovnik [[Petar Baćović]] (pseudonim »Nav-Nav«) obavještava<ref name="ReferenceG">[https://znaci.org/00001/4_14_3_67.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 15. do 31. januara 1944. godine]</ref> generala Mihailovića o povezivanju četnika u [[Crna Gora|Crnoj Gori]] i [[Sandžak]]u sa sljedbom [[Dimitrije Ljotić|Dimitrija Ljotića]]: {{izdvojeni citat|Dolaskom Srbijanske vojske u Crnu Goru, jedinstvo Srpstva dolazi sve više do izražaja. Svuda se manifestuje nerazdvojenost Srbije i Crne Gore. To znatno pojačava duh za borbu protiv komunista. Dolaskom Ljotićevih »Belih Orlova« oseća se živa akcija među Ljotićevcima u Crnoj Gori i ima izgleda, da će naročito po varošima uskoro postati opasnost za nas u toliko više, što okupljaju oko sebe sve one ličnosti, koje su kompromitovane svojim vezama sa okupatorima, Italijanima i Nemcima. Oni otvoreno prete da će okupatoru prestaviti svakoga onog, koji ne bude sa njima. Svi vojni komandanti primili su saradnju sa Nemcima u borbi protivu komunista i potpisali poznatu obavezu... Da li da naši ljudi stupaju u [kvislinšku] žandarmeriju ili ne?}} Četnički komandant piše 24. januara 1944. vojvodi [[Momčilo Đujić|Momčilu Đujiću]]: „Izgleda da će Sandžak i Crna Gora biti priključeni Srbiji“. Istog dana, depešom je poslat i njegov odgovor potpukovniku Petru Baćoviću: {{izdvojeni citat|Da li su već stigli u Crnu Goru neki Nedićevi ili Ljotićevi odredi i kuda. Neće oni prestavljati veliku opasnost za nas. Jedinstvo srpstva treba i sa naše strane što više da se ističe i nerazdvojivost Crne Gore i Srbije. Borbu protiv komunista moramo voditi svim srestvima... Sa Ljotićevcima treba taktizirati, ali mi ne možemo ići njihovim putem... Svi komandanti, sa malim izuzetkom, sigurni su ljudi. Ako se na drugi način ne može doći do oružja izvesni delovi mogu stupiti u žandarmeriju, stim da polože zakletvu i pobegnu u pogodnom momentu.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_69.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 23. januara do 4. februara 1944. godine]</ref>|General [[Dragoljub Mihailović]]}} Od delegata VK JVuO za Crnu Goru, [[Boka kotorska|Boku]], Sandžak i [[Albanija|Albaniju]] majora [[Sava Vukadinovića]] (pseudonim »Dra-Dra«), koji će od proljeća 1944. biti načelnik štaba [[Pavle Đurišić|Pavla Đurišića]], 1. februara stiže potvrda o skorom dolasku srpskih kvislinških jedinica, kao pomoć crnogorskim četnicima u borbi protiv snaga NOVJ: {{izdvojeni citat|U Crnoj Gori se sa nestrpljenjem očekuje dolazak Nedićevih trupa koji je najavljen. Sprema im se doček. Dolaskom je narod oduševljen ne zbog simpatije naroda prema Nediću, već zbog toga što se dolaskom trupa Crna Gora nalazi ponovo uz bratsku Srbiju i time se manifestuje zajednička borba Srpstva protiv komunista. Dolaskom trupa pojačaće se moral Crnogoraca i rešenost za borbu do uništenja komunista, a u potpunosti [[Lovćenska brigada|zelenaše]] jednom za svagda likvidirati.<ref name="ReferenceI">[https://znaci.org/00001/4_14_3_74.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 11. februara 1944. godine]</ref>}} Pukovnik Jevrem Simić javlja 28. januara generalu Draži Mihailoviću da je major [[Dušan Janjić]], komandant Sremsko-slavonskog četničkog odreda i komandant Psunjskog korpusa,<ref>Zbornik NOR-a, tom XIV, knj. 3, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, str. 210.</ref> posjetio generala Nedića. Pukovnik Simić (»Stipe«) u depeši navodi: {{izdvojeni citat|Major Dušan Janjić, komandant našeg odreda u Banja Luci ponovo je bio [u] Beogradu i Božić proveo kod kuće. Nemci za ovo znali. Odlazio u kabinet Nedića. Tražio sam od Saše objašnjenje pošto mu je u kuću dolazio. Ovo me začuđuje. Znaš li ti šta treba ovo da znači.<ref name="ReferenceG">[https://znaci.org/00001/4_14_3_67.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 15. do 31. januara 1944. godine]</ref>}} Uz asistenciju lokalne SDS i prećutnu saglasnost njemačkih okupacionih vlasti, četnici Ivankovačkog korpusa JVuO su u noći između 1. i 2. februara 1944. godine izvršili [[Masakr u Pomoravlju|pokolj u tri grada u Pomoravlju]].<ref>Boško Živanović — Damnjan Popović — Miodrag Jovanović: ''Pomoravlje u narodnooslobodilačkoj borbi 1941—1945'', Svetozarevo 1961, str. 340—342.</ref> Potpukovnik [[Ljubomir Mihailović]] (pseudonim »Long«; nakon [[Legalizovani četnici|legalizacije]], bio je do polovine 1942. pomoćnik komandanta Srpske državne straže u [[Jagodina|Jagodini]]<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_2_10.htm Pismo komandanta Timočkog korpusa od 14. januara 1943. Branivoju Petroviću o potrebi zajedničke akcije protiv pripadnika Narodnooslobodilačke vojske na relaciji Zaječar—Niš]</ref>), komandant Velikomoravske grupe korpusa (VMGK), izvještava 17. februara generala Mihailovića i Vrhovnu komandu o rezultatima četničke akcije: {{izdvojeni citat|Noću između 1/2 - II preduzeo sam čišćenje komunista po varošima. Rezultat je ovaj: u Jagodini 17 muškaraca i 7 ženskih, u Ćupriji 9 muškaraca i 1 ženska, u Paraćinu 11 muškaraca i 1 ženska, svega 37 muškaraca i 9 žena. Sa ovim likvidirane su glavne vođe i organizatori. Neki komunisti su izmakli, ali su preduzete mere da se pohvataju. Narod je ovim zadovoljan. Načinom izvršenja pokazali smo prijateljima i neprijateljima našu snagu jedinstvo i organizatorsku sposobnost.<ref name="ReferenceB">[https://znaci.org/00001/4_14_3_84.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 13. do 29. februara 1944. godine]</ref>}} Nakon što je više četničkih komandanata u Srbiji potpisalo [[Ugovori o saradnji četnika i Wehrmachta|ugovore sa Wehrmachtom]], postala je saradnja stražara i „ilegalnih četnika DM“ pravilo, a ne izuzetak, tako da se pred Njemcima više nije ni pokušavala sakriti. O ovome vrlo ubjedljivo svjedoči i zvanični izvještaj Odeljenja za državnu zaštitu „o događajima u Srbiji od 11. do 17. februara 1944“: {{izdvojeni citat|Bilo je sukoba SDS kao i u okrugu zaječarskom u kojima su odredi Srpske vlade gotovo redovno pomagani od ilegalnih četnika DM, poražavali komuniste na svakom koraku. Ova jedinstvena akcija udruženih nacionalnih snaga dala je za poslednja dva meseca veoma zadovoljavajuće rezultate, tako da je u tome vremenu palo više komunističkih vođa poznatih još iz prvih dana njihove aktivnosti u Srbiji...<ref>Vojni arhiv, Nedićeva arhiva, 1–1/2–9, Pregled opšte situacije u zemlji po okruzima od 11. do 17. februara 1944.</ref><ref>Nebojša Stambolija, Srpska državna straža 1942-1944. Doktorska disertacija, Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu, 2020, str. 221.</ref>}} Već 1. februara 1944. godine, u izvještaju koji je okružni načelnik u [[Užice|Užicu]] uputio lično generalu Milanu Nediću, između ostalog, stajalo je sljedeće: {{izdvojeni citat|Pošto su poslednje partizanske horde potisnute iz okruga, zahvaljujući oružanoj akciji nemačkih i bugarskih trupa, naših odreda Srpske državne poljske i granične straže, pripadnici DM, u saradnji sa našim odredima SDS, učestvuju u svim borbama protiv partizana.<ref>Arhiv Srbije, Fond MUP, br. 2093, neregistrovano.</ref><ref>[http://www.znaci.org/00001/155_4.pdf Milan Borković, n.d.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230604192713/https://znaci.org/00001/155_4.pdf |date=2023-06-04 }}, str. II/295.</ref>}} 10. februara 1944. godine, u Vrhovnu komandu JVuO stiže više depešâ koje je poslao potpukovnik [[Ljubomir Jovanović Patak]] (pseudonim »Mihovil«), iz kojih se vidi da je ovaj četnički komandant iz [[Istočna Srbija|istočne Srbije]], prema uputima i uz znanje Draže Mihailovića, bio povezan s brojnim kvislinškim dužnosnicima. Konkretno, riječ je o generalu [[Panti Draškiću]], ministru u prvom sazivu Vlade nacionalnog spasa, uhićenom od strane Nijemaca baš zbog veza s JVuO; zatim jednom od čelnih ljudi SDS-a pukovniku [[Branimiru Živkoviću]]; te majoru [[Trifunu Mikiću]], bivšem načelniku štaba [[Četnici Koste Pećanca|Srpske Četničke Komande]] Koste Pećanca: {{izdvojeni citat|Pukovnik Branimir Živković načelnik štaba komande žandarmerije, na moj poziv pismom odgovorio je da želi da se ilegalizuje, o čemu je i Vas izvestio. Mislim da bi njegov dolazak kod nas dovukao veliki broj oficira, jer on uživa n[eograničeno?] poverenje, izrazio je želju da bude na ovom sektoru, trebalo bi mu poveriti veću komandu. Major Živojin Ristić, načelnik štaba pukovnika Pavlovića, obavestio me je da ste naredili da uhvatim vezu sa majorom Trifunom Mikićem, radi sastanka sa njim. Mikić je u redovima dobrovoljaca, verni saradnik Nemaca i naš otvoreni neprijatelj. Molim za izveštaj. [...] <br /> Đeneral Draškić, njegov tast moli za intervenciju, odnosno kome treba da se obrati u Beogradu radi njegovog oslobođenja.<ref name="ReferenceI">[https://znaci.org/00001/4_14_3_74.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 11. februara 1944. godine]</ref>}} Istog dana, u štab Draže Mihailovića stiže i telegram poslat od strane pukovnika Jevrema Simića. Pukovnik Simić (»Drška«) obavještava komandanta JVuO da je od kapetana [[Milana Medića]], zamjenika komandanta Gorske kraljeve garde (tj. Nikole Kalabića), saznao da komandant Beograda JVuO major Aleksandar Mihajlović i dalje održava vezu sa Ilijom Paranosom, potpredsednikom Beogradske opštine i bliskim saradnikom [[Dragomir Dragi Jovanović|Dragog Jovanovića]]: {{izdvojeni citat|Medić mi javlja: Saša bio sa njim u mojoj blizini. Došao autom iz Beograda sa Paranosom, pomoćnikom u opštini Dragog Jovanovića, koga pretstavlja kao našeg najjačeg saradnika. Otkuda sad ovo kad ja znam ko je i šta Paranos i kakvi su odnosi između njega i Dragog.<ref name="ReferenceI">[https://znaci.org/00001/4_14_3_74.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 11. februara 1944. godine]</ref>}} U vreme nešto intenzivnijih sukoba između četnika Draže Mihailovića i snaga nemačkog okupatora u pojedinim delovima Šumadije, naročito u kragujevačkom i mladenovačkom okrugu, od sredine februara do kraja maja 1944, dolazi do jednog naizgled paradoksalnog sastanka. Naime, u prvoj polovini marta 1944. u selu Vranići pokraj Čačka došlo je do sastanka između generala [[Miroslav Trifunović|Miroslava Trifunovića]], istaknutog člana Vrhovne komande JVuO, i predstavnika nemačkog okupatora Šterkera, na kome se razgovaralo o mogućnosti sporazuma između okupatora i četnika Draže Mihailovića u pogledu borbene saradnje protiv NOVJ, što bi podrazumevalo i naoružavanje četnika. Sastanku je prisustvovao i [[Milan Aćimović]], ministar unutrašnjih poslova u kvislinškoj vladi Milana Nedića.<ref>[http://www.znaci.org/00001/155_4.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, I-II, Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230604192713/https://znaci.org/00001/155_4.pdf |date=2023-06-04 }}, str. II/325.</ref> U izvještaju koji je 10. februara 1944. godine poručnik [[Jovan Pupavac]] (»Hugo«) poslao majoru [[Slavoljub Vranješević|Slavoljubu Vranješeviću]], komandantu Zapadne Bosne, kao jedan od razloga za napuštanje [[Dinarska divizija|Dinarske divizije]], Pupavac pominje i saradnju vojvode [[Momčilo Đujić|Momčila Đujića]] sa [[Dimitrije Ljotić|Dimitrijem Ljotićem]]. Pupavac, koji je i u depeši od 23. decembra 1943. VK JVuO ukazivao na prisustvo Ljotićevih izaslanika u štabu vojvode Đujića, ali i na činjenicu da je ljudstvo divizije u potpunosti u službi Njemaca,<ref name="ReferenceA">[https://znaci.org/00001/4_14_3_52.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 16-30. decembra 1943. godine]</ref> tvrdi da su ljotićevci veoma aktivni u Dinarskoj diviziji, te da se nalaze pod njemačkom zaštitom, kao i da Đujić ima puno povjerenje u njih: {{izdvojeni citat|U sastavu Dinarske oblasti, posle dolaska Nemaca, Ljotićevci su postali najaktivniji. Predstavnik njihov je Samodol Krešimir, Ljotićev sekretar za Dalmaciju. U Šibeniku imadu svoju komandu. Njihov je rad isti kao i u Srbiji i dolazi vrlo često do tuče između naših boraca i njih. Pop Đujić sve to tolerira i ako su oni pod komandom njegovom. Popovi kao Ljotićevci postali su vrlo aktivni od dolaska Nemaca, a na žalost ima ih dosta pošto su ih zaštitili Talijani za vreme uprave u Dalmaciji. Pop Đujić ih smatra najvećim saradnicima i oni zajednički rešavaju sve stvari.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_73.htm Izveštaj komandanta 1. brigade Bosanskokrajiškog četničkog korpusa od 10. februara 1944. komandantu korpusa o saradnji četnika i Nemaca u Dalmaciji]</ref>}} <div style="text-align:center;font-size:85%;"><gallery mode="packed" heights="200"> Ljotic i djujic.png|Dimitrije Ljotić i Momčilo Đujić sa saradnicima u Sloveniji, zima 1944/1945. </gallery></div> Pet dana nakon Pupavčeva izvještaja, sâm Momčilo Đujić (pseudonim »Dal-Dal«) javlja Draži Mihailoviću da je uspostavio kontakt sa Rokom Kalebom, pristalicom Ljotićevog [[ZBOR]]-a iz [[Dalmacije]]. Vojvoda Đujić traži od Mihailovića instrukcije za postupanje u vezi ponude za saradnju koju mu je upućena: {{izdvojeni citat|Poručio mi je, da želi sa mnom razgovarati po pitanjima koja se tiču sudbine srpskog naroda u ovim krajevima i uspostave veze između đenerala Mihailovića i Nedića i Ljotića. Naglasio je, da je radi toga ovamo poslat od Ljotića i da mora sačekati moj odgovor. Ukoliko smatrate za vajdu pošaljite mi potrebne instrukcije i ovlastite me za ovaj razgovor.<ref>Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XIV, knjiga 3: Dokumenti četničkog pokreta Draže Mihailovića septembar 1943. — jul 1944, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, dok. 84, str. 419.</ref>}} Ni sudski kapetan u Dinarskoj diviziji Ilija Jevtić nije bio ništa manje eksplicitniji kada je svojim nadređenim slao informacije o kolaboraciji pripadnika JVuO s okupatorom na teritoriji NDH a koja je nekad pripadala italijanskoj okupacionoj zoni. Kapetan Jevtić piše 20. februara 1944. majoru Slavoljubu Vranješeviću o četničkim odredima u [[Šibenik]]u, kao i u ostalim mjestima u [[Dalmacija|Dalmaciji]]: {{izdvojeni citat|Četnika ima u Šibeniku. To je posebna grupa četnika, koji imaju vođstvo Ljotićevaca, sem njihovog političkog prestavnika bivšeg narodnog poslanika Slavka Grubišića, lekara, iz Šibenika, koji me je uveravao da je on kao veliki [[Jugosloveni|Jugosloven]] i [[Hrvati|Hrvat]] i dušom i srcem za Dražu Mihailovića. Ova grupa četnika drži Dalmatinsko primorje naravno sa Nemcima, čije su snage minimalne i koji nadoknađuju svoju snagu četnicima. U Splitu u ovo vreme nije bilo četnika odn. četničke komande, mada su četnici i njihove starešine odlazile u taj grad. U Drnišu, Kninu, Gračacu, Zadru, Obrovcu i drugim manjim mestima ima četnika i njihove komande. Četnici stanuju u kasarnama zajedno ili u blizini nemačkih vojnika. Sve se akcije izvode zajednički, ali po naređenju Nemaca i njihovih oficira. Četnici su vodiči i prethodnice. Sem nekoliko sela u svim drugim mestima gde se nalaze Nemci tu se nalaze i četnici. A kada Nemci izvrše zauzimanje kakvog mesta starešine četničke prave sebi reklamu da su to četnici učinili odn. tako se to javlja Vrhovnoj komandi.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_78.htm Izveštaj kapetana Ilije Jevtića od 20. februara 1944. komandantu zapadne Bosne o svom radu i saradnji četnika i Nemaca u Dalmaciji i Lici]</ref>}} Na jednom skupu četničke emigracije, decenijama nakon Drugog svjetskog rata (vjerovatno početkom [[1990-e|90-ih]] godina), vojvoda Momčilo Đujić je o generalu Milanu Nediću izjavio sljedeće: „Milan Nedić je spasio više od pola miliona Srba i 80 hiljada djece srpske, koja su uspjela da pobjegnu sa [[Ustaše|ustaškog]] noža. Milan Nedić je imao tešku ulogu, braćo i sestre... Da je mene neko pitao u početku rata: 'Hoćeš sa Milanom Nedićem ili sa Dražom u šumu?' — ja ne bih išao uz Nedića. Ja bih otišao u šumu kod Draže, jer u šumi je bilo lako. Mi smo bili svoji gospodari — puška ti, puška mi! A u Beogradu je trebalo klanjati pred Nijemcima i spašavati Srbiju da je ne raskopaju Bugari, Mađari, Arnauti i ostali neprijatelji... Braćo i sestre, nemojte se varati, to Vam kaže vojvoda Đujić...“ O saradnji Mihailovićevih četnika sa Nedićevom vladom, vojvoda Momčilo Đujić kaže: „Draža je govorio: 'Pošalji svoje kurire u Beograd, u tu ulicu, i u tu kuću...' I u toj kući bio je ministar finansija [[Bogoljub Kujundžić]]{{efn|U prvom sazivu Nedićeve Vlade nacionalnog spasa (od 29. avgusta 1941. do 7. novembra 1942. godine), Bogoljub Kujundžić se nalazio na čelu Ministarstva poljoprivrede i ishrane, da bi od 10. novembra 1942. do kraja okupacije obnašao funkciju ministra pravosuđa.}}, i taj je ministar finansija iz Nedićeve vlade, iz Nedićeve kase slao, i na Ravnu goru i meni na Dinaru, pune vreće novaca: [[Ante Pavelić|Pavelićevih]] kuna, talijanskih lira, bivših [jugoslovenskih — prim.] dinara... Dakle, oni [Mihailović i Nedić — prim.] su radili zajedno, umrli su zajedno, i tako, braćo...“<ref>[https://m.youtube.com/watch?v=hmznK0Z_XX8 YouTube: Vojvoda Momcilo Djujic]</ref> Kakvo je raspoloženje vladalo u srpskim kvislinškim redovima vis-à-vis saradnje sa ravnogorcima, Draža Mihailović je informisan u depeši od 13. februara 1944.<ref name="ReferenceB">[https://znaci.org/00001/4_14_3_84.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 13. do 29. februara 1944. godine]</ref> od strane majora [[Vladimira Komarčevića]] (»Dum-Dum«), komandanta Kolubarskog korpusa: {{izdvojeni citat|Nedić u Beogradu sazvao sve komandante okružnih straža. Rekao im, sa Dražom pregovori privode se kraju i to će biti u redu. Komandanti se bunili zašto se Ljotićevcima daje sve, a straži ništa. Na ovo Nedić je zaplakao i uspeo da im objasni, zašto to mora tako da bude. Na jednoj večeri u Valjevu, Ljotić se u poverenju žalio svojim prijateljima da Dragi Jovanović pomoću Majsnera i drugih Švaba hoće da uzme vlast od Nedića. Dragi Jovanović uverava Švabe da im organizacija Dražina nije opasna, nego im je Nedić opasniji. On će ih u datom momentu udariti u leđa. Nedića štiti Nojbaher i neće Dragi Jovanović uspeti. Ljotić u Valjevu po završenim predavanjima skupio dobrovoljačke oficire i u poverenju rekao im: »Gospodo, vlast u ruke što čvršće. Dosta smo bili na dnu mora, sad moramo na površinu. Sa ovima se moramo obračunati.« Ovo se odnosi na nas. Dalje je kazao: »Sporazumevaju se sa Nemcima, a sa nama neće. Oni su prema tome osovina, a nas zovu peta kolona. U Beogradu možete nositi firmu Dražinu na grudima, Nemci neće da ih hapse«.}} Kroz dvije će nedjelje major Komarčević obavijestiti generala Mihailovića i Vrhovnu komandu JVuO i o svojevrsnoj Ljotićevoj ponudi upućenoj četnicima: {{izdvojeni citat|Po jednom čoveku Ljotić nam poručuje da sa nama neće primirje nego stalan mir i to znači da mi njemu priznamo rad sa okupatorom kao ispravan. Njihova uloga sa Nemcima da bude ravna našoj ulozi sa saveznicima i onda smo ravni. Po ovome trebao bi ovlašćen delegat od Čiče da govori. Podneću detaljan izveštaj. Major Komarčević.<ref name="ReferenceB">[https://znaci.org/00001/4_14_3_84.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 13. do 29. februara 1944. godine]</ref>}} [[Živorad Vukosavljević]] (pseudonim »Knap«), načelnik štaba Severnih pokrajina JVuO, tj. Komande [[Vojvodina|Vojvodine]] i [[Slavonija|Slavonije]], na čijem se čelu nalazio general [[Svetomir Đukić]], piše 17. februara 1944. četničkoj Vrhovnoj komandi da se sastao sa Milanom Nedićem (u depeši od prethodnog dana, Vukosavljević za generala Nedića koristi pseudonim »Otac«), kao i sa komandantom SDS generalom Jonićem te tvrdi da su mu oni ponudili svakovrsnu pomoć i saradnju: {{izdvojeni citat|Izvestio sam opširno o sastanku sa Nedićem i sa komandantom straže Jonjićem. Nedić traži stalnu vezu radi ujedinjenja srpskog fronta i daje sugestije za spasavanje Srba. Davaće obaveštenja i materijalnu pomoć. Veza da bude tajna, Jonjić se potpuno Vama stavlja na raspoloženje bez obzira na Nedića i on traži stalnu vezu a učiniće dosta u materijalnom smislu. Neke stvari mogu samo lično da Vam saopštim. Ostalo je za sada da Vam prenesem njihove želje i dobijem instrukcije. Šteta bi bilo ne iskoristiti ovo što nude.<ref name="ReferenceB">[https://znaci.org/00001/4_14_3_84.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 13. do 29. februara 1944. godine]</ref>}} General Mihailović (alias »Laz-Laz«) odobrava Vukosavljeviću da se iskoristi veza sa Nedićem i Jonićem, budući da nakon šest dana naređuje: {{izdvojeni citat|Pitajte Dragoslava Pavlovića, da li je zaista slao jednog čoveka kod oca Srbije. Preko Vukosavljevića treba pumpati oca Srbije a da to ne zna Sveta Đukić. Neka Vukosavljević iskoristi i komandanta straže [Jonića — prim.] i oca Srbije [Nedića].<ref>Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XIV, knjiga 3, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, str. 428.</ref>}} Kapetan [[Miloš Vignjević]] (pseudonim »Azed«), načelnik Štaba Zlatiborskog korpusa JVuO, u depeši od 23. februara 1944. obavještava Vrhovnu komandu: {{izdvojeni citat|Nedić dodelio Pavlu Đurišiću i Lukačeviću 5 miliona dinara i 5 vagona žita, koje će se prebaciti vozom do Priboja. Opštine dobile naređenja iz Beograda da se prekinu odnosi sa četnicima D.M., tako glasi depeša. Nemački oficir za vezu u Užicama, Sigfrid izjavio jednom našem čoveku da se ovo odnosi samo na jednu jedinicu kod Beograda, a da ovde ostaje po starom. Ovaj korpus nije imao do sada nikakve veze sa okupatorom. Kapetan Vignjević.<ref name="ReferenceB">[https://znaci.org/00001/4_14_3_84.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 13. do 29. februara 1944. godine]</ref>}} Krajem februara 1944. godine, dvije čete iz sastava 1. bataljona [[Četvrta vojvođanska udarna brigada|4. vojvođanske NOU brigade]] pokušale su, prelazom u [[Mačva|Mačvu]] preko [[Sava|Save]], izvršiti napad na lokalne četničke jedinice i pripadnike kvislinške [[Srpske granične straže]] (SGS). Međutim, usljed jakog otpora četnika i graničara u utvrđenim ogradama i bunkerima, napad je odbijen, dok je gotovo 40 boraca 4. vojvođanske brigade poginulo. Kapetan [[Vojislav Tufegdžić]], komandant Cerskog korpusa JVuO, pretpostavljene je 2. marta izvijestio o ishodu borbe: {{izdvojeni citat|27 februara o.g. komunisti su ponovo izvršili prelaz u Mačvu kod sela Ravnja. Prelaz je trebao biti izvršen sa jačim snagama, ali je od naših delova i graničara primećen na vreme, te je uspeo samo izvestan deo da se prebaci, jer je još dok su bili na vodi, na njih otvorena jaka vatra iz automatskih oružja, te su im nanešeni veliki gubitci. Sa prebačenom grupom vođena je duža borba, u kojoj je poginulo - izbrojano 42 komunista i 29 zarobljeno, od kojih i dve žene. Ostatak je razbijen i nateran ponovo na reku te su se mnogi još i podavili. Zarobljeni komunisti su odmah na licu mesta pobijeni. Naši delovi nisu imali gubitaka u opšte, dok je poginulo 2—3 graničara i njihov komandant poručnik Bogić, inače odličan oficir iz naše organizacije. Nemci i dobrovoljci iz Šapca u opšte nisu krenuli u ovu borbu. Tako su komunisti i ovog puta dobili dobru lekciju i baš na terenu gde su mislili da imaju svojih pristalica.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_85.htm Izveštaj komandanta Cerskog korpusa od 2. marta 1944. o borbama protiv delova 4. vojvođanske brigade kod s. Ravnje]</ref>}} Nekoliko sedmicâ ranije, i major [[Dragoslav Račić]] (pseudonim »Jo-Jo«), komandant Cersko-majevičke grupe korpusa JVuO, izvještava o prebacivanju mačvanskih partizana iz [[Semberija|Semberije]] u [[Zapadna Srbija|zapadnu Srbiju]]: {{izdvojeni citat|Noću između 8/9 -II- prebacile su se jače komunističke snage iz Semberije u Mačvu kod sela Badovinaca. Sa letećim brigadama krećem za Mačvu. Žandarmerija [tj. SDS — prim.] se već bori. Naredite Komarčeviću da prikupi sve snage i bude spreman za pokret. Svakoga dana javljaću situaciju.<ref name="ReferenceI">[https://znaci.org/00001/4_14_3_74.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 11. februara 1944. godine]</ref>}} O spremnosti kvislinških struktura na saradnju sa Mihailovićevim četnicima svjedoči i tekst Božidara Nedića, brata generala Milana Nedića, objavljen 24. marta 1944. godine u listu ''Novo vreme'', u kom se ističe jasan i nedvosmislen zaključak: {{izdvojeni citat|Kažite svakom ko vam kaže da ima još nedićevaca, dražinovaca, ljotićevaca da je to laž, jer od danas ima samo Srba, s jedne, i komunista, s druge strane.<ref>[http://www.znaci.org/00001/155_4.pdf Milan Borković, n.d.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230604192713/https://znaci.org/00001/155_4.pdf |date=2023-06-04 }}, str. II/326.</ref>}} U sličnom je tonu i general Milan Nedić poručivao srpskoj javnosti da napravi izbor između dvije strane. U tekstu pod naslovom “Glas Srbije”, objavljenom u listu „Srpski narod“ 8. aprila 1944. godine, on piše: {{izdvojeni citat|Grokću puške, štepuju mitraljezi, trešte bombe, gruvaju topovi. To je odgovor Srbije [[Josif Visarionovič Staljin|Staljin]]u, [[Winston Churchill|Čerčil]]u, [[Dušan Simović|Dušanu Simoviću]] i svima i starim i novopečenim crvenjacima. […] Na oružje, Srbi, svi složno protivu crvenih dušmana. […] Neka svima budu primer udružene srpske oružane snage, koje se bratski, rame uz rame bore u [[Ibarska dolina|Ibarskoj dolini]]. Gorko se srpski demon [[Josip Broz Tito|Tito]] prevario u računu. Padaju njegovi partizansko-oslobodilački redovi. Kose srpski mitraljezi njegove partizane i partizanke kao snoplje. […] Kao brat do brata bore se tu divovski jedan pored drugog srpski dobrovoljci, srpski stražari i srpski četnici.<ref>Olivera Milosavljević, Potisnuta istina. Kolaboracija u Srbiji 1941-1944. Helsinški odbor za ljudska prava u Srbiji, Beograd, 2006, str. 387.</ref>|General [[Milan Nedić]]}} Kapetan [[Predrag Raković]], komandant Drugog ravnogorskog korpusa JVuO, sastao se 21. marta 1944. sa [[Obersturmführer|obersturmführerom]] [[Schutzstaffel|SS]]-a Biermannom, njemačkim zapovjednikom [[Čačak|Čačka]]. Tom prilikom, kapetan Raković je okupacionom oficiru pružio „sigurne (pisane) garantije da ne postoje ni najmanje namere da se planira opšti ustanak“ ili sabotaže protiv Nijemaca, kao i da, što se jedinicâ JVuO tiče, na [[Područje Vojnog zapovednika Srbije|području Vojnog zapovednika Srbije]] i dalje važi primirje između četnika i okupatora. Pored toga, Raković je izrazio i „spremnost za borbu protiv komunista i izvan Srbije, uz isporuke municije“, uključujući tu i borbu „na drugim evropskim frontovima“. Sa svoje strane, obersturmführer Biermann je Rakovića, glede snabdijevanja četničkih trupa na frontu prema partizanima, uputio na lokalne postaje kvislinške policije (tj. Srpske državne straže): {{izdvojeni citat|Hiljadu četnika, koji se pominju u poslednjem dopisu (od 21. III), krenuće ovih dana. R.[aković] moli da stalno dobija vagone za prevoz već pripremljenih namirnica za četnike u borbi, i to od Čačka do odredišne stanice. Gospodin major Nisen (FK 610) naknadno će mu saopštiti da se u vezi s tim obrati potpukovniku Milovanoviću iz Okružnog pol.[icijskog] načelstva u Užicu, koji raspolaže tovarnim prostorom za četničke jedinice.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=281&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frames no. 000268—000269.] <br /> ({{jez-njem|"An präzisen macht Rakovic neuerlich im Auftrag von DM folgende: </br> 1.) Sichere (schriftliche) Garantie, dass die geringsten Absichten bestehen, einen allgemeinen Aufstand zu planen oder Sabotagemassnahmen durchzuführen. </br> 2.) Waffenstillstand im Territorium Serbien. </br> 3.) Bereitschaft zur Bekämpfung der Kommunisten gegen Überlassung von Munition, auch ausserhalb Serbiens. </br> 4.) Wunsch für eine Konferenz zwischen einem deutschen Bevollmächtigten und General Trifunovic. </br> Dazu habe er in den letzten Tagen wiederholt auf funkentelegrafischem Wege den Auftrag von DM erhalten. Die im letzten Schreiben (21.3.) erwählten 1000 Cetniks würden in diesen Tagen abmarschieren. R. bat, laufend Waggons für bereitgehaltene Nahrungsmittel für die kämpfenden Cetniks ab Cacak bis zum Zielbahnhof zu erhalten. Nach Rücksprache mit Herrn Major Niessen (FK 610) wird ihm mitgeteilt, dass er sich dieserhalb an Oberstltn. Milovanovic von der Pol.Kreisstelle Uzice wenden müsse, der über den Frachtraum für Cetnikeinheiten verfüge. Rakovic teilt ferner mit, dass im DM–Hauptquartier über die Fortschritte der Russen an der Ostfront Besorgnis bestünde. Die Cetniks stünden auch für den Kampf gegen den Kommunismus an anderen europäischen Fronten bereit."}})</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_269.htm Izveštaj Feldkomandanture u Čačku od 25. marta 1944. komandantu Jugoistoka o pregovorima sa komandantom 2. ravnogorskog korpusa]</ref>|Njemački izvještaj od 25. marta 1944. o pregovorima šefa Sicherheitdiensta u Čačku obersturmführera Biermanna sa kapetanom Predragom Rakovićem, komandantom 2. ravnogorskog korpusa JVuO}} Tokom 1944, pripadnici 2. gvozdenog puka SDS pod komandom pukovnika [[Radovana Kusovca]] i pripadnici okružnog odreda SDS iz [[Leskovac|Leskovca]] pod komandom majora [[Aleksandra Stikića]] bili su nosioci terora nad stanovništvom [[Južna Srbija|južne Srbije]] koje je bilo naklonjeno partizanima. 2. gvozdeni puk je brojao oko 300 ljudi i imao je zadatak da vrši obezbeđivanje željezničke pruge [[Beograd]]—[[Solun]] u cilju sprečavanja partizana da vrše diverzije. Pod neposrednom komandom majora Stikića i kapetana [[Mihajla Zotovića]], puk je vršio upade u veći broj sela između Leskovca i [[Doljevac|Doljevca]]. Prilikom tih akcija počinjeni su razni zločini nad nenaoružanim meštanima za koje se sumnjalo da pomažu [[NOP]]. Kapetan Zotović je prednjačio u ovim zločinima, uzevši neposrednog učešća u ubijanju. U istrazi 1945. godine, podatke o nastanku ove formacije pružio je [[Dragutin Keserović]] (koji se tim povodom sastao sa pukovnikom Kusovcem), jedan od najistaknutijih komandanata JVuO u Srbiji: {{izdvojeni citat|Marta 1944. dobio sam naređenje od Draže u kome mi naređuje da pomognem pukovnika Kusovca u formiranju 2. gvozdenog puka na terenu Prokuplja, tj. da mu stavim [na raspolaganje] potreban broj obveznika sa teritorije Toplice. Marta meseca došao je Kusovac kod mene u civilnom odelu u blizini Kuršumlijske banje kuda sam prolazio idući ka Rači. Pokazao mi je punomoćje D. M. datirano februara ili marta meseca, u kome ga Draža ovlašćuje da formira II gvozdeni Nedićev puk na teritoriji Prokuplja. U punomoćju je naznačeno da treba da se obrati meni da mu dozvolim da vrbuje potreban broj ljudi na teritoriji Toplice. U razgovoru sam mu saopštio da nemam ništa protiv toga da on formira, odnosno popuni, Gvozdeni puk na mojoj teritoriji i da mu neću praviti u tom pogledu nikakve smetnje. Gvozdeni puk formiran je kao Nedićeva jedinica, ali je bio u stvari pod komandom Dražinom. Ljudstvo je dao Draža, a oružje i opremu Nedić.<ref>Бојан Б. Димитријевић, Војска Недићеве Србије 1941-1945, Београд, 2014, стр. 418.</ref><ref>Milan Radanović, Kazna i zločin: Snage kolaboracije u Srbiji: odgovornost za ratne zločine (1941-1944) i vojni gubici (1944-1945), Rosa Luxemburg Stiftung Southeast Europe, Beograd, 2015, str. 317-318.</ref>|Pukovnik [[Dragutin Keserović]]}} 11. aprila 1944. godine Nojbaher je razgovarao sa generalom Hansom Felberom, a potom i sa Nedićem, o odnosu prema prema četnicima Draže Mihailovića. Nakon razgovora Felber je 12. aprila izvestio Komandu Vermahta: {{izdvojeni citat|U jučerašnjem razgovoru ministar-predsednik Nedić je saopštio gospodinu poslaniku Nojbaheru o dosadašnjem toku njegovih 'pregovora' sa Dražom Mihailovićem sledeće: # Nedić je poručio D. M. da je nacionalno jedinstvo pred komunističkom opasnošću životna potreba svih Srba. # Pretpostavka za saradnju je da odredi D. M. potpuno obustave sve akcije ne samo protiv Nemaca već i protiv Nedićevih vlasti. # Najbolje bi bilo kad bi D. M. napustio zemlju, ali Nedić je saglasan da i dalje trpi njegov (Dražin) boravak u šumi, kao i brojno ograničenu gardu, za čije bi se izdržavanje sam Nedić brinuo. # Tajne pregovore, bez znanja nemačkih službenih mesta, on (Nedić) odbija. Svi njegovi predlozi bili bi dati pod uslovom da Nemci na njih pristanu.<ref>{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/11_62.htm |title=Nikola Milovanovic - DRAZA MIHAILOVIC |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=464&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frames no. 000460—000461.] <br /> ({{jez-njem|"I. In der gestrigen Besprechung teilte Ministerpräsident Nedić Herrn Gesandten Neubacher über den bisherigen Verlauf seiner "Verhandlungen" mit DM folgendes mit: <br /> 1) Nedić hat DM sagen lassen, die nationale Einigkeit sei angesichts der kommunistischen Gefahr ein auch von Nedić anerkanntes Erfordernis. <br /> 2) Voraussetzung für ein Zusammengehen sei die vollkommene Einstellung jeder Opposition nicht nur gegen die deutsche Wehrmacht, sondern vor allem auch gegen die serbischen Behörden, sowie die Unterlassung jeglicher selbständigen Aktionen gegenüber der Bevölkerung. <br /> 3) Am besten wäre es, wenn DM das Land verlassen würde. Nedić sei aber bereit, einen weiteren Aufenthalt im Walde zu dulden, desgleichen eine beschränkte Garde, für deren Unterhalt er auch aufkommen würde. Das Gros hätte er zu entlassen und auf die Felder zu schicken. <br /> 4) Geheime Verhandlungen ohne Wissen der deutschen Dienststellen lehne er ab. Alle seine Vorschläge trügen den Vorbehalt der deutschen Zustimmung."}})</ref>}} U proljeće 1944. godine, Nijemci, Nedić i Ljotić su pomogli [[Pavle Đurišić|Pavlu Đurišiću]] pri stvaranju [[Crnogorski dobrovoljački korpus|Crnogorskog dobrovoljačkog korpusa]], čije su jedinice prvi put upotrijebljene u [[Sandžak]]u, a kasnije po cijeloj [[Crna Gora|Crnoj Gori]]. Tada je iz [[Kruševac|Kruševca]] u Sandžak poslan II bataljon Petog puka [[Srpski dobrovoljački korpus|Srpskog dobrovoljačkog korpusa]] pod komandom kapetana I klase Vojislava Najdanovića sa 893 dobrovoljca kako bi pomogao Đurišiću,<ref>Младен Стефановић, Збор Димитрија Љотића, Београд, Народна књига, 1984, стр. 280.</ref> a [[Mihailo Olćan]], bivši ministar narodne privrede u Nedićevoj vladi i Ljotićev bliski drug, došao je s ovim bataljonom u Sandžak kao oficir za vezu između Đurišića i Nedića. Neko vrijeme je kao oficir za vezu služio i novinar [[Ratko Parežanin]]. Peti puk SDK je aprila 1944, zajedno sa Đurišićevim četnicima, učestvovao i u [[Operacija Frühlingserwachen (1944)|operaciji »Frühlingserwachen«]].<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=364&rec=314&roll=663 NARA, T314, Roll 663, frame no. 000357.]</ref> Crnogorski dobrovoljački korpus (CDK) dijelom su sačinjavale bivše Đurišićeve trupe koje su Nijemci [[Razoružanje četnika|pustili iz zarobljeništva]], ali većinom je bila riječ o četnicima, koji su pod imenom »nacionalnih snaga« ostali u Crnoj Gori. Što se tiče organizacije, formalne lojalnosti, komandnih kanala i opskrbe, Đurišićeve snage su bile dio kvislinških trupâ koje su organizirali i izdržavali Nijemci, ali tijesno povezane sa Ljotićevim Srpskim dobrovoljačkim korpusom (SDK). Usprkos svemu tome, Đurišić, pa tako i njegove trupe, nastavile su sa svojom prvotnom odanošću Draži Mihailoviću i njegovoj organizaciji.<ref>[https://znaci.org/00001/40_64.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje KOLABORACIJA IZVAN SRBIJE DO OKTOBRA 1944.]</ref> CDK je imao oko 5.000 pripadnika. General Nedić je Đurišića tada unaprijedio u čin potpukovnika. Prethodno, u isti čin ga je unaprijedio i [[Petar II Karađorđević|kralj Petar II]], i to na Mihailovićev prijedlog.<ref>Dr Radoje Pajović, Kontrarevolucija u Crnoj Gori: Četnički i federalistički pokret 1941—1945, Obod, Cetinje, 1977, str. 472.</ref> {{izdvojeni citat|Nemci su naoružali 5. 649 crnogorskih dobrovoljaca, ali je [[Adolf Hitler|Firer]] zabranio, da se oni stave pod zajedničku komandu Srpskog dobrovoljačkog korpusa.<ref name="Živković"/>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta (Balkan od 1. aprila do 31. decembra 1944.)}} [[Ratko Parežanin]], kao jedan od ljudi koji je 1935. skupa sa Dimitrijem Ljotićem utemeljio JNP Zbor, bio je za vrijeme okupacije na poziciji šefa Vaspitnog odseka SDK. Nakon rata, Parežanin je posvjedočio koliko je savez Đurišić—Nedić—Ljotić bio čvrst, kao i kakva je bila njegova uloga u održavanju veze između četnika Pavla Đurišića i kvislinške vlade u Beogradu: {{izdvojeni citat|Od dolaska 2. bataljona 5. puka Srpskog dobrovoljačkog korpusa u Sandžak kod vojvode Pavla Đurišića — februara 1944. godine — dobrovoljci su bili u stalnim vezama sa četničkim odredima Crne Gore i Sandžaka. Iz dana u dan te veze su se pojačavale. Posle kraćeg vremena došlo je i do formalnog ujedinjavanja naših jedinica... U to vreme od strane Nedića naimenovan je Đurišić za pomoćnika Koste Mušickog, komandanta SDK i unapređen u čin potpukovnika... Od starijih najpre je bio Mihailo Olćan veza sa Pavlom i njegovim četnicima. Docnije sam ja pridodat Olćanu sa nekoliko mlađih drugova. Kad je Olćan napustio ovo mesto, Ljotić je preporučio Nediću da me postavi za vezu između Nedićeve Srbije i četnika Crne Gore i Sandžaka. Nedić je prihvatio ovaj predlog i odredio me pismenim aktom za neku vrstu „zamenika” kod vojvode Đurišića.<ref>[https://www.antenam.net/istorija/362442-jesen-cetnika-u-crnoj-gori-1944 Vladimir Jovanović: Jesen četnika – u Crnoj Gori 1944. (Antena M)]</ref>}} Parežanin dopisuje: „U poslednje vreme Pavle Đurišić je imao svoju stalnu delegaciju u štabu SDK. Njen je zadatak bio održavanje veze sa dobrovoljcima i snabdevanje četničkih jedinica u Sandžaku od strane Nedićeve vlade (oružje, odeća, obuća, pa i novac).” U kvislinškim [[mediji]]ma u Srbiji tog vremena, kao pozitivan primjer upravo se izdvajala saradnja jedinicâ vlade Milana Nedića i snagâ pod komandom Pavla Đurišića. U prvoj polovini maja 1944. Đurišić je otputovao za Beograd, gdje se sastao sa Nedićem, [[Hermann Neubacher|Hermannom Neubacherom]] i [[Maximilian von Weichs|Maximilianom von Weichsom]], komandantom Jugoistoka, a postavljen je i za pomoćnika komandanta SDK generala [[Koste Mušickog]].<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_161.htm Izveštaj komandanta Vučedolske brigade od 22. maja 1944. Komandi operativnih jedinica istočne Bosne i Hercegovine i Komandi Trebinjskog korpusa o teškoj situaciji kod četničkih jedinica u Crnoj Gori]</ref> Pavle Đurišić se tada srio i sa Mihailom Olćanom, u tom periodu političkim komesarom SDK.<ref>{{Cite web|url=https://zanimljivaistorija.com/2017/12/12/mihailo-olcan/|title=Mihailo Olćan|last=|first=|date=|website=|publisher=Zanimljiva istorija|archive-url=https://web.archive.org/web/20210923112219/https://zanimljivaistorija.com/2017/12/12/mihailo-olcan/|archive-date=23. 09. 2021|dead-url=|access-date=}}</ref> U „Novom vremenu“, u broju od 21. i 22. maja 1944 (u tekstu naslovljenom “Crna Gora zahteva slogu svih Srba”), objavljena je fotografija Olćana i Đurišića. Major Pavle Đurišić je tom prilikom obećao: „Jedno mogu da garantujem a to je da ću očistiti od komunista krajeve Sandžaka i Crne Gore.”<ref>[https://www.antenam.net/drustvo/religija/296066-novi-cetnicki-parastos-micovic-i-ostojic-krivotvore-istoriju-sada-na-krnovu Vladimir Jovanović — Novi četnički parastos: Mićović i Ostojić krivotvore istoriju, sada na Krnovu]</ref> 13. jula 1944. godine, [[Radio Beograd]] je pohvalio Đurišića za službu [[Sile Osovine|silama Osovine]].{{sfn|Maclean|1957|p=210.}} Prethodno, list „Novo vreme“ u broju od 12. juna 1944. prenosi riječi generala Milana Nedića: {{izdvojeni citat|Moje staro vojničko srce zadrhtalo je kada sam čuo za podvige junačkih četa sokola Pavla Đurišića, kada su počele da stižu vesti da uz moje oružane odrede bratski pristupaju u borbu protiv srpskih dušmana i ostali srpski nacionalni borci.<ref>[http://www.znaci.org/00001/155_4.pdf Milan Borković, n.d.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230604192713/https://znaci.org/00001/155_4.pdf |date=2023-06-04 }}, str. II/329.</ref>}} [[File:Vojvoda Pavle Đurišić u Beogradu, s nemačkim oficirom u nemačkom automobilu ispred zgrade Narodne skupštine.jpg|thumb|Prilikom posjete [[Beograd]]u maja 1944. godine, komandant crnogorskih četnika [[Pavle Đurišić]] (na zadnjem sjedištu, u sredini) otvoreno se stavlja u službu okupacionih i kvislinških vlasti u Srbiji. Fotografija je načinjena ispred zdanja [[Narodna skupština Republike Srbije|Narodne skupštine]].]] O kontaktima potpukovnika Đurišića s Nedićem, Nijemcima i ljotićevcima u Beogradu, obaviješten je bio i general Dragoljub Mihailović, i to od strane majora [[Aleksandra Mihajlovića Vilija]], komandanta beogradskih ravnogoraca. Naime, 20. maja 1944. godine, major Mihajlović piše: „Iz redova SDK predviđa se formiranje jedne crnogorske jedinice. Naziv, jačina i sastav za sada nepoznati”.<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kut. 277, reg. br. 6/1.</ref> U drugom radiogramu poslatom tog dana, major Mihajlović prenosi VK JVuO dodatne informacije: {{izdvojeni citat|Kako saznajemo major Pavle Đurišić nalazi se u Beogradu, gde je primljen od strane Nedića. Saznaje se da mu je odobreno formiranje odreda od 7.000 ljudi. Dobio je 10.000 metara platna i dva kamiona. Formiranje i opremu odobrili Nemci.<ref>AVII, ČA, K—277, reg. br. 6/1.</ref>}} Svjestan da bi ovakvo Đurišićevo javno istupanje moglo prouzročiti veliku političku štetu JVuO, kako u zemlji tako i u inostranstvu, general Mihailović je 24. maja poslao depešu majoru [[Vojislav Lukačević|Vojislavu Lukačeviću]] (pseudonim »Ram-Ram«), kojom ga upozorava: {{izdvojeni citat|U »Novom Vremenu« od 21. i 22. maja, izašla je Pavlova slika sa ministrom Olćanom, kao i Pavlova izjava Vremenu. Hitno smo ovo demantovali preko demokratske Jugoslavije. Pavlu preporučujem da nam ne pravi ovakve nezgode jer posle toga dolaze otvoreni napadi preko Londona, koje nam škodi u narodu.<ref name="ReferenceJ">[https://znaci.org/00001/4_14_3_165.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 24. maja 1944. godine]</ref>}} Po povratku iz Beograda, potpukovnik Đurišić preduzima užurbane pripreme za formiranje Crnogorskog dobrovoljačkog korpusa. Procijenivši da CDK može mobilisati 5.649 ljudi, Đurišić u pismu od 12. juna moli generala Nedića da razliku preko 5.000 uvaži.<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Beograd, Četnička arhiva, CG—X—444, Pismo Pavla Đurišića Milanu Nediću od 12. juna 1944.</ref> Na temelju razgovora u Beogradu, Đurišić je za CDK sačinio prijedlog budžeta, koji je početkom juna dostavio Nediću. U njemu se za period od 1. juna do 31. decembra 1944. godine, na ime redovnih i ličnih, materijalnih i vanrednih izdataka, traži 289,976.800 [[dinar]]a. Prijedlogom budžeta nijesu predviđena sredstva za nabavku oružja, odjeće i posteljine, budući da su to obećale obezbijediti njemačke okupacione snage.<ref>AVII, ČA, CG—X—444, Predlog budžeta za CDK.</ref> Iz Đurišićeva pisma Nediću se doznaje da je već oko 20. maja Đurišić za Beograd poslao delegaciju koju su sačinjavali: Dušan Arsović, načelnik Đurišićevog štaba, Veljko Tomović, Đurišićev ađutant, kao i potporučnik Hojs, njemački oficir za vezu<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=174&rec=313&roll=488 NARA, T313, Roll 488, frame no. 000171.] <br /> ({{jez-njem|"Lt.Heuß, Verbindungsoffizier zu major Lukacevic, wird bis auf weiteres zu Cetnik–Führer Djurisic abgestellt. Rgt.Pfeiffer stellt geiegneten Vertreter für Heuß für begrenzte Zeit."}})</ref> pri Đurišićevom štabu. Delegacija se vratila početkom juna sa pozitivnim vijestima za komandanta četnika u Crnoj Gori i Sandžaku. Naime, Milan Nedić je po Arsoviću obavijestio Pavla Đurišića da mu je, u cilju opremanja CDK, uputio deset vagona [[Žito|žita]] (od čega pet za potrebe vojske), zatim tri vagona ratne opreme (oko 3.000 pušaka, 150 automata, oko 80 teških mitraljeza, 38 minobacača, šest topova, 2.000 pari cipela, 300 litara nafte, odjeća), kao i 20 kamiona koji će svu opremu iz [[Raška|Raške]] prebaciti do Đurišićevog štaba u [[Prijepolje|Prijepolju]]. General Nedić je takođe odobrio i kredit od pet miliona dinara, namijenjen za područje [[Stara Crna Gora|stare Crne Gore]].<ref>Dr Radoje Pajović, Kontrarevolucija u Crnoj Gori: Četnički i federalistički pokret 1941—1945, Obod, Cetinje, 1977, str. 472—474.</ref> Pored Đurišića, general Milan Nedić je pokušavao od okupatora obezbijediti izvor snabdijevanja i za potpukovnika [[Đorđije Lašić|Đorđija Lašića]], jednog od četničkih komandanata u [[Drugi svjetski rat u Crnoj Gori|okupiranoj Crnoj Gori]]. U izvještaju komande Jugoistoka od 6. maja 1944. godine (samo dan nakon pogibije Đorđija Lašića u [[Savezničko bombardovanje Podgorice|savezničkom bombardovanju Podgorice]]), navodi se sljedeće: {{izdvojeni citat|Predsjednik srpske vlade Nedić nekoliko puta dolazio radi snabdijevanja majora Lašića [Đorđe] sa 20-30 mitraljeza i 1000 kompleta italijanske opreme; rečeno mu je da se Lašić obrati direktno Feldkomandanturi 1040; Feldkomandantura će ispitati da li je Lašić pouzdan i voljan za borbu na strani Wehrmachta; ukoliko jeste, Feldkomandantura će ga snabdijeti u okviru svojih mogućnosti, a naročito mitraljezima.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&broj=695&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000691.] <br /> ({{jez-njem|"Der serb. Ministerpräsident Nedic wurde schon des öfteren hier wegen Unterstützung des Major Lasic Djordje aus Podgorica im Kampfe gegen die Kommunisten vorstellig. Insbesondere bittet er um Zuteilung von 20 – 30 MG und insgesamt 1000 komplette Ausrüstungen aus italienischen Beutebeständen. Der Ministerpräsident wurde gebeten, den Major Lasic Djordje an die F.K.1040 zu verweisen. Es ist zu prüfen, ob die Leute des Major Lasic Djordje zuverlässig und einsatzbereit an Seite der deutschen Wehrmacht kämpfen. Bei positivem Ergebnis ist der Major Lasic Djordje im Rahmen der bisherigen Unterstützung nationaler Verbände nach fen vorhandenen Mitteln, insbesonders mit MG, zu unterstützen."}})</ref>|Opunomoćeni komandant Jugoistoka za Feldkomandanturu 1040, Crna Gora (6. maj 1944.)}} Krajem aprila 1944. u selu Trbušanima pokraj Čačka ponovo je došlo do sastanka četnika Draže Mihailovića sa Milanom Aćimovićem i nemačkim predstavnikom Šterkerom. Izaslanici Draže Mihailovića na ovom sastanku su, sem generala Trifunovića, bili dr [[Živko Topalović]] i kapetan [[Predrag Raković]]. Na sastanku su četnički predstavnici podneli zahteve o potrebi u oružju i municiji.<ref>[http://www.znaci.org/00001/155_4.pdf Milan Borković, n.d.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230604192713/https://znaci.org/00001/155_4.pdf |date=2023-06-04 }}, str. II/327.</ref> Tokom [[Prodor NOVJ u Srbiju proleća 1944.|partizanskog prodora u Srbiju]], ravnogorske snage su se borile zajedno sa njemačkim, bugarskim i kvislinškim snagama ([[Srpski dobrovoljački korpus|SDK]] i [[Ruski zaštitni korpus|RZK]]) protiv [[2. proleterska divizija NOVJ|Druge]] i [[5. krajiška divizija NOVJ|Pete divizije]] NOVJ. U publikaciji ''Građanski rat u Srbiji 1941—1945'', izdatoj u emigraciji, pristalica Ljotićeva [[ZBOR]]-a [[Borivoje Karapandžić]] navodi poimence ljotićevske, nedićevske i četničke komandante koji su se nalazili na čelu odredâ raspoređenih u jugozapadnoj Srbiji, kako bi pokušali zaustaviti ofanzivu snagâ NOVJ: {{izdvojeni citat|Komunističke divizije izvršile su snažan pokušaj forsiranja reke Ibra. Njima su se suprotstavile sledeće nacionalne snage: IV puk Srpskog Dobrovoljačkog Korpusa (Komandant major Voja Dimitrijević), II puk SDK (Komandant major Marisav Petrović), Drugi bataljon I puka SDK (Komandant kapetan Mijat Bardak), Prvi bataljon III puka SDK (Komandant kapetan Mladen Štaljanić), Javorski Korpus (Komandant major Radomir Cvetić), Prvi Ravnogorski korpus (Komandant poručnik Zvonko Vučković), Drugi Ravnogorski korpus (Komandant kapetan Predrag Raković), Kosovski korpus (Komandant kapetan Žika Marković) i jedinice Srpske državne straže pod komandom potpukovnika Dragutina Redića, Komandanta SDS Oblasti kraljevačke. Borbom je rukovodio zajednički Operativni štab, na čijem je čelu stajao Načelnik štaba Srpskog Dobrovoljačkog Korpusa potpukovnik Radoslav Tatalović.<ref>Боривоје М. Карапанџић, Грађански рат у Србији 1941—1945. Друштво Хиландар, Ваљево, 2010, стр. 261—262.</ref>}} U knjizi “Moja misija u Crnoj Gori”, Ratko Parežanin potvrđuje Karapandžićeve navode o zajedničkoj borbi Mihailovićevih četnika i Ljotićevih dobrovoljaca u vrijeme izvođenja »Titove ofanzive prema Ibru«: {{izdvojeni citat|U Srbiji se, naročito u poslednje vreme, radilo mnogo na objedinjavanju četnika i dobrovoljaca, ali sve je išlo nekako mučno i sporo. Bilo je s vremena na vreme saradnje i međusobnog pomaganja na terenu, pojedinačno, ali je na drugim mestima opet dolazilo do razmirica pa i do sukoba. Nade za jedinstvo bile su naročito oživele prilikom Titove ofanzive prema Ibru. Tada smo se zajednički borili sa četnicima na raznim sektorima. Lično sam gledao veće četničke jedinice gde se zajednički bore sa dobrovoljcima — oko [[Kraljevo|Kraljeva]] i [[Čačak|Čačka]] — sreo sam se jednom prilikom i sa Zvonkom Vučkovićem. Tada su se Marisav Petrović, Vlado Lenac i Zvonko zajedno i slikali. Naši su u ovo vreme sve činili da se četnicima pomaže i direktno u borbama i u pozadini... '''Verovali smo da će ovo bratstvo u oružju i zajednički prolivenoj krvi mnogo štošta iz nesrećne bliske prošlosti prekriti velom zaborava i da će nam omogućiti bratsku saradnju i borbu u odbrani od najvećeg protivnika, komunizma'''... Ljotić je u tom pogledu bio neumoran. Slao je kurire i posrednike do Draže Mihajlovića i zalagao se stalno za izmirenje i jedinstveni front. Nastojao je na razne načine da dođe u neposredan kontakt sa Dražom. Između Ljotića i Nedića postojala je puna saglasnost.<ref>Ратко Парежанин, Моја мисија у Црној Гори, Нова Искра, Минхен, 1974, стр. 8—9.</ref>}} [[Radosav Grujičić]] (pseudonim »Radovan«), inspektor [[Specijalne policije]] [[Uprave grada Beograda]], javlja 27. marta 1944. Draži Mihailoviću (»Br. 88«) da je dva dana ranije u [[Užice|Užicu]] primio znatnu količinu oružja od okupatora, i to preko 144 hiljade metaka, 400 mina za minobacače i 400 granata za topove kalibra 45&nbsp;mm.<ref>AVII, ČA, kut. 18, reg. br. 10/7—2.</ref><ref>Branko Latas, Četničko-nemački sporazumi o saradnji u Srbiji 1943—1944, Vojnoistorijski glasnik br. 2/1978, Beograd, str. 356.</ref> Grujičić obavještava Mihailovića i o položajima koje prema snagama NOVJ zauzimaju četnici, kvislinzi i okupatori u jugozapadnoj Srbiji: {{izdvojeni citat|Za sada u okolini Ivanjice nalaze se sledeće snage: Cvetić i Marković na liniji Mučanj — Kušiće, jedan bataljon bugara Katići, jedan bataljon bugara Prilike plus 4 tenka, puk dobrovoljaca dve čete rusa i 4 tenka, Ivanjica tri bataljona bugara i dve čete nemaca koji su ovog momenta stigli.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_100.htm Izveštaj obaveštajca Radovana od 27. marta 1944. Draži Mihailoviću o dobijenoj municiji od okupatora u Užicu]</ref>}} General Dragoljub Mihailović (alias »88«) istog dana naređuje kapetanu Miloradu Mitiću (»Ratibor«), komandantu iz zapadne Srbije, koordinaciju borbenih manevara sa Nijemcima, Bugarima i kvislinzima: {{izdvojeni citat|Vrlo dobro je što su prešli u napad SDS. B.[ugari] N.[emci] Naše jedinice stalno vrše napade. Ovo je zgodna prilika da se uništi ova komunistička grupa, samo jedinice N. SDS. LJ.[otićevci] B. treba da napadaju, a ne da se brane. Mi ćemo još prikupiti snaga, koje će takođe preduzeti napade. [...] Inače svima ostalim našim jedinicama, koje su sada u dodiru sa komunistima, naređeno je da najenergičnije napadaju, i da komunistima nedaju mira. Za municiju se i dalje starajte... Morate voditi računa da nedolazi do intimnijeg dodira naših snaga i onih drugih, jer bi to bilo nezgodno. Naši će biti aktivni i bez toga.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_101.htm Pismo Draže Mihailovića od 27. marta 1944. kapetanu Miloradu Mitiću o saradnji četnika i okupatora u borbama protiv NOVJ u jugozapadnoj Srbiji]</ref>}} U izvještaju od 8. aprila 1944. koji je kapetan [[Živojin Marković]], komandant 2. kosovskog korpusa poslao Draži Mihailoviću u kome ga obavještava o stanju četničkih organizacija na [[Kosovo (oblast)|Kosovu]], pored ostalog, piše: {{izdvojeni citat|Pojedini korpusi učestvuju u zajednici sa okupatorom i sa satelitima u borbi protiv partizana. Po onome gde je pretežnija opasnost od partizana kao što je bio slučaj u Ibru, gde su se našli, na jednoj liniji jednovremeno Ljotićevci, Nedićevci, Arnautska Šuc policija, Bugari, Nemci i Javorski korpus (major Cvetić). To ima psiholoških reperkusija na narod. Treba, po mom mišljenju, raditi da se Nemci, Ljotićevci, Arnauti i drugi nađu u prvim linijama, a ne naši redovi... Cvetićevi vojnici slobodno šetaju po Raškoj i Ibarskom dolinom, a okupator to gleda.<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kut. 101, reg. br. 10/3.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_256.htm Obaveštenje brigadira Armstronga od 8. aprila 1944. Draži Mihailoviću o poruci generala Padžeta da četnički komandanti sarađuju sa Nemcima i opasnosti da članovi britanske misije kod četnika padnu u ruke Nemaca]</ref>}} Pukovnik Jevrem Simić dostavio je pismom od 18. aprila 1944. generalu Draži Mihailoviću informacije o borbenom rasporedu snagâ JVuO, SDK, SDS i njemačkog Wehrmachta u jugozapadnoj Srbiji, naspram jedinicâ [[NOV i POJ]] koje ih napadaju: {{izdvojeni citat|Raspored Nemačko-satelističkih snaga je: Krdžaliski [dobrovoljački — prim.] drugi puk pod komandom Marisava [Petrovića] u Čajetini, a jedan bataljon je 17 ovog meseca otišao iz Bele reke verovatno ka Katićima. Nemci: 4.000 sa nešto lakih topova, na prostoru Čajetina — Palisad — Kraljeve vode — Kokin Brod. Bugari: Na utvrđenoj Borovoj glavi ovu ojačavaju i ima ih 1.500. S.D.S.: Njih 230 u utvrđenjima sela Rožanstvo. Marković: 360 ljudi zatvara Visoku. Odredi su istureni na Okruglici. Kondor: sa 1340 ljudi na liniji Klekovo — Ljubiš — Sirogojne. Grupno zatvara sve pravce sa rezervom spremnom za udar. Kalait: jedan bataljon sa 80 Nemaca u Štitkovu, a dve čete na Pavlovića Brodu. Sam Kalait sa ostalim odredima je sa Pavlom. Cvetić: sa njim veze nemam. Zvonkov odred pod komandom poručnika Nenadića zajedno sa Nemcima je u Negbini. U toku 17 ovog meseca Marković je do 11 časova vodio borbu sa crvenima napadnut od tri njegove kolone. Posle borbe od tri sata gde je dolazilo i do borbe prsa u prsa, povukao je se. Crveni su zauzeli Katiće, Maću, Vodice, Šarenik i tu se zadržali. Rezultat: Marković ima 6 mrtvih i 4 ranjena. Nađeno je 21 mrtvih kod crvenih.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_120.htm Pismo delegata Vrhovne komande od 18. aprila 1944. Draži Mihailoviću o saradnji četnika sa nemačkim i bugarskim trupama u borbama protiv NOVJ u jugozapadnom delu Srbije]</ref>}} Potpukovnik [[Radoslav Tatalović]], načelnik štaba Srpskog dobrovoljačkog korpusa, 18. aprila 1944. podnosi izvještaj generalu [[Hans Felber|Hansu Felberu]] (od avgusta 1943. opunomoćeni komandant Jugoistoka; okupirana Srbija spadala je u njegovu zonu odgovornosti) u kome izražava zadovoljstvo saradnjom sa Javorskim korpusom JVuO pod komandom majora [[Radomir Cvetić|Radomira Cvetića]]: {{izdvojeni citat|Saradnja sa četničkom grupom Cvetić je veoma dobra.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&roll=255&broj=811 NARA, T501, Roll 255, frame no. 000807.] ({{jez-njem|"Die Zusammenarbeit mit der Cetnikgruppe Cvetic ist sehr gut."}})</ref><ref name="ReferenceH">[https://znaci.org/00001/40_63.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje NEFORMALNA KOLABORACIJA U SRBIJI]</ref>|Zapisi o obilasku Vojnog zapovjednika Jugoistoka [[Prodor NOVJ u Srbiju proleća 1944.|operacije Kammerjäger]] (18-20. april 1944. godine)}} U izvještaju Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka generala Hansa Felbera od 13. maja 1944. Vrhovnoj komandi Wehrmachta, još jednom se notira potpora koju trupe potpukovnika Tatalovića pružaju četnicima Draže Mihailovića, u ovom slučaju na teritoriji NDH: {{izdvojeni citat| D) Grupa “Tatalović” Srpski dobrovoljački korpus uključio se kod [[Ljubovija|Ljubovije]] u borbe na hrvatskoj obali Drine i prihvatio četnike koji su se povlačili.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&roll=256&broj=736 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000732.] <br /> ({{jez-njem|"Gruppe Tatalovic. Bei Ljubovija griff SFK in Kämpfe auf kroat.Drina–Ufer ein u. nahm ausweichende Cetniks auf."}})</ref><ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_57.htm Izveštaj vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od 13. maja 1944. Vrhovnoj komandi Vermahta o borbama sa 2. i 5. NOU divizijom na komunikaciji Užice - Višegrad]</ref>}} Referišući o situaciji u Srbiji, general Felber je u svom izvještaju od 22. aprila 1944. o suradnji četnika sa Nijemcima i kvislinzima zabilježio sljedeće: {{izdvojeni citat| Srbija: Pod pritiskom crvenih snaga koje su prodrle u južnu Srbiju, ponovo je porasla spremnost svih nacionalno orijentisanih krugova pod vođstvom okupacione vlasti da poduzmu borbu protiv komunizma. Javljeno je da je sâm Draža Mihailović u jednom govoru tražio lojalnu suradnju s okupacionim snagama kako bi otklonio komunističku opasnost u Srbiji. Vidljiv znak ovog novog razvoja je činjenica da se u južnoj Srbiji Nijemci, Srpski dobrovoljački korpus i DM–četnici bore rame uz rame.<ref name="ReferenceH">[https://znaci.org/00001/40_63.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje NEFORMALNA KOLABORACIJA U SRBIJI]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=553&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000549.] <br /> ({{jez-njem|"Serbien: Unter dem Druck der in S–Serbien eingedrungenen roten Kräfte ist die Bereitschaft aller nationalgesinnten Kreise unter Führung der Besatzungsmacht, den Kampf gegen den Kommunismus aufzunehmen, wieder gewachsen. DM selbst soll in einer Rede zu loyaler Zusammenarbeit mit Okkupator aufgefordert haben, um die kommunistische Gefahr in Serbien zu beseitigen. <br /> Einen sichtbaren Ausdruck hat diese Entwicklung darin gefunden, dass in S–Serbien Deutsche, SFK und DM–Cetniks Seite an Seite kämpfen."}})</ref>}} U izvještaju koji su aprila 1944. sačinili službenici [[Ured za strateške usluge|Ureda za strateške usluge]] (''Office of Strategic Services (OSS)''; preteča savremene [[CIA|Centralne obavještajne agencije]] [[Sjedinjene Američke Države|SAD]]), sugeriše se da bi „generala [Mihailovića] trebalo promatrati u istom svjetlu kao i Nedića, Ljotića i bugarske okupacione snage“.<ref>Sabrina P. Ramet, ''The Three Yugoslavias: State-Building and Legitimation, 1918-2005'', Indiana University Press, 2006, pp. 134.</ref> U noći 28/29. aprila 1944, pripadnici Resavske brigade JVuO pod komandom Vukašina Petkovića i lokalna SDS uhvatili su devet stanovnika [[Svilajnac|Svilajnca]]. Jedan uhapšenik je uspeo da pobegne, a ostali su sprovedeni u selo [[Дивостин|Divostin]] gde su zaklani. Sačuvano je potresno svedočenje Radosava Vidulovića, četnika pod Petkovićevom komandom, koji je 1944. ostavio pisanu belešku o pokolju u Divostinu: {{izdvojeni citat|Jedne noći, kad smo bivakovali kod sela Crkvenca, Vukašin [Petković] je došao u našu sobu i pitao: ’Ko hoće da ide sa mnom, imamo večeras da koljemo?’ Svi smo digli ruke uvis, jer, kako sam čuo, ko ne digne ruku, rđavo prolazi. Vukašin je odvojio pet trojki i otišao sa njima u nepoznatom pravcu. Posle pola sata vratili su se sa krvavim rukama i jedan sa prebijenom puškom. Svi koji su došli rekli su nam: ’'''Ala smo ih klali'''.’ Jedan je pričao kako mu se puška prebila kad je jednog udario po glavi. Jer oni prvo udare čoveka puškom u potiljak pa, kada padne, onda ga jedan prekolje. Svi su se smejali kako su ih poklali. Po izvršenom delu, vojnici su se prali od krvi, a takođe i kame koje su bile krvave.<ref>Коста Николић, „О неким проблемима у раду организације Југословенске војске у отаџбини на југу Србије 1942-1944.“, Лесковачки зборник, LI, Лесковац, 2011, стр. 263.</ref><ref>Milan Radanović, Kazna i zločin: Snage kolaboracije u Srbiji: odgovornost za ratne zločine (1941-1944) i vojni gubici (1944-1945), Rosa Luxemburg Stiftung Southeast Europe, Beograd, 2015, str. 151.</ref>}} U jednom izvještaju od 5. maja 1944, neimenovani pripadnik ravnogorskog pokreta se žali na stanje u Resavskom korpusu, kao i na poručnika Vukašina Petkovića, navodeći da je stanovništvo okupirane Srbije ogorčeno zbog četničkih zločina te njihove neskrivene saradnje sa kvislinzima i okupatorom: {{izdvojeni citat|Najgori je poručnik Vukašin Petković. U aprilu je ubio: Iliju Bućina, sveštenika, poznatog nacionalnog radnika; Mihaila Jovanovića, nacionalnog borca iz Južne Srbije i ličnog prijatelja [[Aleksandar I Karađorđević|kralja Aleksandra]]; Čedomira Protića, Ivana Dimitrijevića i još dva obućara, pod optužbom da su komunisti! Poručnik Petković u narodu dobio ime “Car grkljan”. Nečuveni teror nad narodom. '''Narod nas smatra izvršiocem Nedićevih želja, nemačkim slugama'''. Stradalo je mnogo žena koje nisu htele da budu ljubavnice pojedinim starešinama. Ko može ovakvim zulumima i zverstvima stati na put?<ref>Vojni arhiv Beograd, Četnička arhiva, 87–2–12.</ref><ref>Коста Николић, н. ч., стр. 272.</ref>}} Na zajedničkoj konferenciji svih kolaboracionističkih oružanih formacija, koja je održana 2. maja 1944. godine, [[Marisav Petrović]], jedan od komandanata SDK, optužio je generala [[Borivoje Jonić|Borivoja Jonića]] da su njegove jedinice (tj. SDS) „saradnici DM“ i dodao da „DM na ovaj način ima 95% pristalica u Srbiji“.<ref>Rade Ristanović, Oblici otpora u okupiranom Beogradu (1941-1944). Doktorska disertacija, Filozofski fakultet Univerziteta u Novom Sadu, 2019, str. 545.</ref> I sâm Borivoje Jonić će u svojim poslijeratnim zapisima istaći do koje mjere je bila izražena saradnja SDS sa Dragoljubom Mihailovićem i JVuO: {{izdvojeni citat|S.D.S. ne samo da je od svoga osnivanja sarađivala sa četničkom organizacijom, no je iste za svo vreme snabdevala oružjem, municijom, obućom, odećom i drugim potrebama. Zbog ove saradnje koju su Nemci progonili i kažnjavali smrću, brojno stanje straže smanjivalo se i bezbroj puta popunjavalo. '''Straža je bila glavni depo za popunu četničke organizacije u Srbiji'''. Preko straže išla je glavna obaveštajna služba četničke organizacije – u sve pravce i izvan Srbije... Može se slobodno reći i tvrditi da je 50% starešina i 25% ljudstva S. D. S. eliminisano iz njenih redova zbog saradnje i povezanosti sa ravnogorskim pokretom.<ref>Nebojša Stambolija, Srpska državna straža 1942-1944. Doktorska disertacija, Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu, 2020, str. 312-313.</ref>}} General Jonić precizira na koje je sve još načine Straža ukazivala pomoć Mihailovićevim četnicima: {{izdvojeni citat|Dotur novca, obuće, odeće i životnih potreba; štampanje novina i propagandnog materijala i rasturanje istog; snabdevanjem sa oružjem i municijom do najviših mogućih granica; fingirana otmica novca i drugih potreba za D. M. iz vozova i kamiona gde je S. D. S. u pripremama i izvršavanju učestvovala; ranjenici i bolesnici D. M. lečili su se u vojnim i građanskim bolnicama kao pripadnici S. D. S; snabdevanje lekovima i sanitetskim materijalom četnika, što je uzimato za S. D. S; ukazivanje specijalnih usluga savezničkim misijama kod D. M. od strane S. D. S. a posebno engleskom pukovniku Beliju u Šapcu, američkom pukovniku Mak Daulu sa misijom u Mačvi i u selu Vrčinu kod Beograda; preuzimanje u više slučajeva savezničkih padobranaca i predaja istih četnicima radi transportovanja u njihove baze, i. t. d.<ref>Петар Мартиновић Бајица, ''Милан Недић'', Београд, 2003, стр. 362-364.</ref>|General [[Borivoje Jonić]], komandant Srpske državne straže od 1942. do 1944. godine}} Takođe, u ratnim memoarima kapetana [[Zvonimir Vučković|Zvonimira Vučkovića]], komandanta 1. ravnogorskog korpusa, nailazi se na potvrdu ocjene o naklonjenosti velike većine pripadnika SDS-a Mihailovićevom pokretu: {{izdvojeni citat|Viši oficiri u štabu vrhovne komande, pomagani od nekih političara koji se nisu mirili sa odlukama [[Svetosavski kongres|Baškog kongresa]], vršili su pritisak na Dražu da bez odlaganja prihvati saradnju generala Nedića. Oni su morali znati da nama ta saradnja nije bila potrebna, jer je skoro cela SDS bila na našoj strani, ali saradnja sa Nedićem značila je u stvari saradnju sa onima koji iza njega stoje, a oni su verovali da mi sa te strane možemo izvući neku značajnu korist...<ref>Звонимир Вучковић, Сећања из рата. Од отпора до грађанског рата, Ваљево, 2005, стр. 384.</ref><ref>Nebojša Stambolija, n.d, str. 313.</ref>}} Major [[Aleksandar M. Mihajlović]], komandant Beograda JVuO, u izvještaju koji je Draži Mihailoviću poslao 22. aprila 1944. godine, svjedoči iz prve ruke o potpuno haotičnom stanju u redovima okupatora i kvislinga nakon [[Savezničko bombardovanje Jugoslavije|savezničkog bombardovanja glavnog grada Jugoslavije]] za [[Uskrs]] 1944: „Što se tiče vlasti, naših i nemačkih, ona je potpuno dezorijentisana i razbijena. Tri dana u Beogradu nije bilo takoreći nikakve vlasti. Svi su oni bili pogubili glave. Vlada je izbegla na Avalu, Uprava grada sklonila se na periferiju, komanda SDS takođe je izbegla na periferiju, Nemci se evakuišu preko Save i Dunava... Jedino su se kvartovski odredi SDS držali prilično dobro i požrtvovano su se zalagali za spasavanje stanovništva.“ Major Mihajlović piše i da je vanredna situacija rezultirala novim približavanjem srpskih nacionalističkih i kolaboracionističkih snagâ: {{izdvojeni citat|Opšti zaključak: bombardovanje saveznika je uspelo, ali sa srazmernim ogromnim žrtvama našeg življa. <br /> II. — Čim je nestalo dosadašnje vlasti u Beogradu svi su požurili da mi se stave na raspoloženje. Jedan od prvih bio je đeneral Jonić. Ja sam se sastao sa njim sada prvi put. Rekao mi je da je od Vas dobio naređenje da naš odred snabdeva oružjem i municijom i izjavio mi je gotovost da ovo izvrši. Međutim, ogradio se da on ne raspolaže ni oružjem ni municijom, već mi treba da na terenu sa njihovim odredima uhvatimo vezu i da od njih ovo dobijemo, jer su oni u mogućnosti da to pred Nemcima rashoduju. Kako se bio proneo glas da je invazija Balkana otpočela, stavio mi se potpuno na raspoloženje u slučaju da naša akcija sad otpočne. Pored Jonića došao mi je i Dragi Jovanović. I sa njim sam se sastao. S njegove strane tražio je da se kod saveznika interveniše da se Beograd više ne bombarduje, jer mnogo strada naše nedužno stanovništvo. Molio je da ova intervencija potekne sa Vaše strane. Zatim, razgovarali smo u vezi njegovog postavljenja za komesara na teritoriji koja se poklapa sa Avalskim korpusom. Glavna tema je bila prihvat izbeglica i njihovo zbrinjavanje, pošto se to na terenu bez asistencije naših NRO [Narodnih ravnogorskih odbora] ne može sprovesti. Sa svoje strane tražio sam od njega da za sada nastane da se održi red u Beogradu, jer dok su Nemci u njemu ja nemam nameru da intervenišem u slučaju nekih nemira, tražio sam hranu za izdržavanje beogradskih izbeglica i pomoć od njega u oružju i municiji.<ref>''Документи о издајству Драже Михаиловића — књига 1'', Државна комисија за утврђивање злочина окупатора и његових помагача, Београд, 1945, документ бр. 711, стр. 625—628.</ref>}} U dnevnom izvještaju Komande Jugoistoka za 16. maj 1944.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=908&rec=78&roll=331 National Archive Washington, T78, Roll 331, frame no. 6288808.] <br /> ({{jez-njem|"LAGE SW– SERBIEN: </br> RESTE 2. UND 5. DIV. IM ZLATAR– GEB. (S NOVA VAROS) VEREINIGT. </br> DAMIT HAT DIE DIV.– GRUPPE MORACA, IN ZWEIMONATIGEN KAEMPFEN DEZIMIERT, DEN TITO– AUFTRAG, IN SO– SERBIEN EINE KOMM. BASIS ZU SCHAFFEN, ZUNAECHST AUFGEBEN MUESSEN.– </br> BEI GERINGEN DEUTSCHEN, Z. T. ERHEBL. CETNIK– UND SFK– VERLUSTEN VERLOR DER FEIND IM VERLAUF DIESER KAEMPFE 2736 TOTE, 108 GEF. UND 64 UEBERLAEUFER."}})</ref> upućenom Vrhovnoj komandi oružanih snaga [[Treći Rajh|Velikonjemačkog Rajha]], govori se o žestokim borbama okupatora i kolaboracionista protiv snagâ NOVJ prilikom partizanske ofanzive ka Srbiji: {{izdvojeni citat|Srbija: ostaci 2. i 5. divizije su se sjedinili na planini Zlatar (južno od Nove Varoši). Time je nakon dva mjeseca skončao pokušaj div. grupe Morača, koja je izgubila tri četvrtine svoje snage, da izvrši Titovu naredbu o stvaranju komunističke baze u jugoistočnoj Srbiji. Nasuprot malim njemačkim i na nekim mjestima priličnim četničkim i dobrovoljačkim gubicima, neprijatelj je izgubio 2736 mrtvih, 108 zarobljenih i 64 prebjega.}} General-major [[Kurt von Geitner]], načelnik štaba njemačkog komandanta Srbije Hansa Felbera, u drugoj polovini maja 1944. izvještava da četničke jedinice, zajedno sa SDK i stražarima, obezbjeđuju granicu okupirane Srbije od partizanskog upada: {{izdvojeni citat|Četničke jedinice pod majorom Weyelom, SDK i policija osiguravaju jugozapadnu granicu; Usljed pritiska crvenih, te pomanjkanja municije, čak i oni četnički komandanti koji su dosad bili suzdržani, sada žele da pregovaraju.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&broj=771&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000767.] <br /> ({{jez-njem|"Cetnikverbände unter Major Weyel mit I./Pol.5 und I./SFK 1 sichern an SW–Grenze und sperren Strasse Nova Varos – Bistrica. </br> Unter rotem Druck und wegen Mun. Mangel zunehmende Verhandlungsbereitschaft bisher zurückhaltender Cetnik–Verbände."}})</ref>|Dnevni izvještaj Komande Jugoistoka za 19. maj 1944.}} General von Geitner zapaža još jedan primjer lokalne saradnje ravnogoraca i jedinicâ srpske kvislinške vlade: „U rejonu Aranđelovca, tokom borbi između manjih komunističkih bandi i snagâ DM [skupa] sa SDS-om, navodno ubijen 21 komunist, osmero zarobljenih, koji su od strane četnika strijeljani.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&broj=771&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000767.] <br /> ({{jez-njem|"Im Raum Arandjelovac bei Kämpfen zwischen kleinerem ko. Banden und DM mit SSW angeblich 21 Komm. tot, 8 Gefangene, die von Cetniks erschossen wurden."}})</ref> Istovremeno, u ratnom dnevniku Vrhovne komande [[Vermaht]]a se odaje priznanje četnicima i dobrovoljcima za odbacivanje snaga NOVJ iz Srbije: {{izdvojeni citat|Srpski dobrovoljački korpus i četnici pokazali su se kao dobri i pouzdani borci u borbama sa komunistima marta, aprila i maja, kada je Tito pokušao, bezuspešno, da prodre u Srbiju.<ref name="Živković"/>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta (Balkan od 1. aprila do 31. decembra 1944.)}} Vrhovna komanda njemačkih oružanih snaga uočava da je i u tom periodu glavni povod za zbližavanje Nedića i Mihailovića bio »porast komunističke opasnosti«, kao i da se ova saradnja pokušala sakriti od nadležnih njemačkih komandi u okupiranoj Srbiji: {{izdvojeni citat|Koncem maja 1944. došlo je do drugog pokušaja Tita da upadne u Srbiju, ali je njegov pokušaj ponovo propao, pa nije ni prešao reku Ibar. Zasluge za to imaju dobrovoljci Dimitrija Ljotića, koji su zaustavili komuniste. Sa porastom komunističke opasnosti, od godine 1944, došlo je do neslužbenog približavanja između Nedića i Mihailovića, ali nemačka strana nije mogla da dozna sve pojedinosti tog razvoja.<ref name="Živković"/>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta}} Autori dnevnika ocjenjuju da je u posljednjoj godini okupacije došlo i do otopljavanja odnosa na liniji Ljotić—Mihailović: „Napetost i neslaganje sa pokretom Draže Mihailovića tek je popustila godine 1944. Do tada su četnici čak vršili represalije nad porodicama Dobrovoljačkog korpusa.“<ref name="Živković"/> U zabilješci iz ratnog dnevnika ađutanta generala Hansa Felbera od 7. maja 1944. godine, pominje se Felberov obilazak jedinicâ na frontu u zapadnoj Srbiji, gdje se nalaze »u borbi protiv bandi«, tj. partizana: {{izdvojeni citat|(7.5.44) Putovanje glavnokomandujućeg generala pješadije Felbera u pratnji rittmeistera Geschera, kapetana Gölsa i sonderführera Horaka u oblast Valjevo—Kosjerić—Užice—Kremna—Višegrad—Dobrun—Bajina Bašta. Posvuda sastanci s čelnicima jedinicâ koje su tamo raspoređene u borbi protiv bandi: [[Brandenburger|puka Brandenburg]], 696. odreda poljske žandarmerije, Bugara i SDK, kao i sa četničkim vođama Rakovićem i Kalabićem. Povratak putem Kragujevac—Topola 11. maja, dolazak u Beograd u 19 sati.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=807&rec=501&roll=255 NARA, T501, Roll 255, frames no. 000803—000804.] ({{jez-njem|"7.5.44 Fahrt des O.B. Gen.d.Inf. Felber in Begleitung von Rittm. Gescher, Hptm. Göls und Sdf. Horak in das Gebiet von Valjevo—Kosjerici—Uzice—Kremna—Visegrad—Dobrun—Bajina Basta. Überall Besprechungen mit den Führern der dort im Kampf gegen die Banden eingesetzten Verbände des Rgt. Brandenburg, der Feldgend.Abt. 696, der Bulgaren und des SFK, sowie mit den Cetniks—Führern Rakovic und Kalabic. Rückfahrt über Kragujevac—Topola am 11.5., Eintreffen in Belgrad 19.00 Uhr."}})</ref>}} U izvještaju poslatom 17. maja te godine od strane Vojnog zapovjednika Jugoistoka je primijećeno: „U posljednje vrijeme povećan broj dezerterstava iz Srpske državne straže kod Draže Mihailovića.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&roll=256&broj=757 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000753.] ({{jez-njem| <br /> "In letzter Zeit erhöhte Desertierungen der SSW zu DM."}})</ref> Četiri dana ranije, u izvještaju poslatom Glavnom komandantu Jugoistoka feldmaršalu [[Maximilian von Weichs|von Weichsu]], general Felber u kratkim crtama ocjenjuje ulogu SDS: {{izdvojeni citat|Srpska državna straža ostaje nepouzdana. Prisan odnos sa četnicima.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=727&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000723.] ({{jez-njem|"SSW nach wie vor unzuverlässig. Innige Beziehung zu den Cetniks."}})</ref>|Raport generala [[Hans Felber|Hansa Felbera]] feldmaršalu [[Maximilian von Weichs|Maximilianu von Weichsu]], 13. maj 1944. godine}} Početkom maja 1944. [[Dimitrije Ljotić]], šef JNP [[Zbor]], pokrenuo je inicijativu za saradnju sa Mihailovićevim snagama. Ljotić i njegov sekretar [[Boško Kostić]] susreli su se 17. maja 1944. u selu Brđani kod [[Gornji Milanovac|Gornjeg Milanovca]] sa generalom [[Miroslav Trifunović|Miroslavom Trifunovićem]]. Razgovori su trajali tri dana.<ref>Koстa Николић, Бојан Б. Димитријевић, н. д., стр. 380.</ref> Prema sećanju Boška Kostića, objavljenom 1949, na sastanku između Ljotića i Mihailovićevih predstavnika dogovoreno je sledeće: {{izdvojeni citat|Rezultat tih razgovora bio je sledeći: zajednička borba protiv komunizma; organizacija DM ostaje potpuna; sporazumno sa DM postavljanje okružnih i sreskih načelnika; četnici DM neće napadati nedićevce; u svim bitnim stvarima Nedić ima da se sporazume sa DM. Inače, u ostalim stvarima Nedićeve odluke imaju se izvršavati; DM prima u načelu izdržavanje u novcu i namirnicama od Nedićeve vlade u kom cilju (DM) saopštava vladi svoj normalni sastav; DM ima svog delegata kod Nedića; regrutovanju za Nedićeve oružane jedinice neće se činiti nikakve prepreke od strane DM; zajednički antikomunistički front u srpstvu izvan Srbije, Nedić će odmah potpomoći stvaranje četničkih odreda radi čišćenja Srema od komunizma, u kom cilju će pomoći u oružjem, municijom i ostalom spremom do 4.000 ljudi.<ref>[https://www.znaci.org/00001/155_4.pdf Milan Borković, n. d., Beograd, 1979.], str. II/327-328.</ref>}} [[Josef Matl]], [[Austrijanci|austrijski]] [[Slavistika|slavista]] i kapetan njemačke vojne obavještajne službe (''[[Abwehr]]''), bio je autoritativni poznavalac četničkog pitanja i osoba koja je tokom rata održavala kontakte sa brojnim Mihailovićevim povjerenicima. O sastanku Ljotića sa Trifunovićem, kao i o povezivanju kvislinških struktura sa Pavlom Đurišićem, Matl nakon rata piše: {{izdvojeni citat|U toku nove nemačke politike koja je započela u jesen 1943. naimenovanjem Hermana Nojbahera za specijalnog opunomoćenika za Jugoistok, koji je dobio zadatak da na celom području Jugoistoka prikupi sve antikomunističke snage, došlo je do sporazuma između Nedića, Ljotića i Pavla Đurišića, komandanta četničkih odreda u Crnoj Gori i Sandžaku. Ovim sporazumom trebalo je koordinirati borbu srpskih dobrovoljačkih jedinica i četničkih odreda Pavla Đurišića, no usled stalnih intriga u štabu Mihailovića protiv saradnje sa Nedićem i Ljotićem, tek na osnovu pregovora između Ljotića i generala Miroslava Trifunovića, Mihailovićevog opunomoćenika, između 17. i 19. maja 1944. došlo je do stvarnog ujedinjavanja svih nacionalnih snaga [...] i do odgovarajućeg koordiniranja političkih zadataka u duhu zajedničkog antikomunističkog fronta.<ref>Josef Matl, ''Jugoslawien im zweiten Weltkrieg'', Osteuropa Handbuch, Bd. 1, Jugoslawien, hg. v. Werner Markert, Köln—Graz 1954, s. 99—121.</ref><ref>Venceslav Glišić, Teror i zločini nacističke Nemačke u Srbiji 1941-1945, Institut za istoriju radničkog pokreta Srbije, Rad, Beograd, 1970, str. 225, fus. 44.</ref><ref>Бранислав Божовић, Специјална полиција у Београду 1941-1944, Завод за уџбенике, Београд, 2014, стp. 344.</ref>}} Borivoje Karapandžić navodi da je „dobar deo sporazuma“ sproveden, ali ne „u celosti“, zbog četničkih napada na pojedine dobrovoljačke komandante (poput Marisava Petrovića), ili predstavnike Nedićevih vlasti. Ipak, on piše: {{izdvojeni citat|Đeneral Mihailović poslao je odmah u Beograd kao svoga punomoćnika kod đenerala Milana Nedića kapetana Predraga Rakovića, Komandanta Drugog Ravnogorskog korpusa, čija je kancelarija bila u samom Predsedništvu Vlade, a kome je po izričnoj Dražinoj želji bio politički savetnik [[Aleksandar Cincar-Marković|Aleksandar Cincar — Marković]], Ministar Spoljnih poslova u Vladi Cvetković — Maček, koja je zaključila [[Vojni puč 27. marta 1941.|Pakt s Nemcima]] 25. marta 1941. Zatim je data celokupna sprema sa oružjem i municijom, tako da je u samom Sremu formiran Sremski četnički odred na čelu s majorom Srdićem, dok je Komandant Sremskog korpusa sa sedištem u Srbiji bio divizijski đeneral Sveta Đukić. Pa, onda, đeneral Milan Nedić izdao je naređenje Narodnoj Banci, koja je dostavila đeneralu Mihailoviću veću sumu novca za potrebe “Jugoslovenske Vojske u Otadžbini”, itd.<ref>Боривоје М. Карапанџић, н. д., стр. 282.</ref>}} 5. maja 1944. u [[Манастир Радовашница|manastiru Radovašnici]] održan je sastanak pripadnika kvislinških struktura iz [[Šabac|šabačkog]] okruga sa majorom [[Dragoslav Račić|Dragoslavom Račićem]], komandantom Cersko-majevičke grupe korpusa JVuO, na kom se raspravljalo o modalitetima saradnje dviju stranâ. U zapisniku sa sastanka prenesen je govor okružnog načelnika Stevanovića: {{izdvojeni citat|U svom govoru od 26 marta t.g. general Nedić pozvao je nacionaliste da prestanu sa međusobnim raspravama i borbama i da se ujedine u borbu protiv najvećeg neprijatelja Srpstva — komunizma. Taj apel naišao je na puno razumevanje kod četničkih organizacija D.M. u mnogim okruzima i tako je postignuta puna saradnja. Od strane nemačke sile dato je odobrenje i pomoć da ova saradnja dođe do punog izražaja. U želji da se takva saradnja postigne i u Okrugu Šabačkom Okružni načelnik sa svojim komandantima čini apel na majora Račića, kao najvišeg funkcionera organizacije D.M. u Okrugu, da i on u tom pogledu izvrši svoju srpsku dužnost. Ovo je naročito nužno učiniti zbog toga, jer su komunističke bande već otpočele svoj pakleni posao i u ovom okrugu.<ref>Arhiv VII, Ča, k. 127, reg. br. 2/17.</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_139.htm Naređenje komandanta Cersko-majevičke grupe korpusa od 6. maja 1944. komandantu azbukovačkog sreza da se razgovori sa Nemcima vode po odobrenju Štaba Grupe korpusa]</ref>}} Već sjutradan je Račić donio naredbu kojom se zabranjuje vođenje pregovorâ s okupatorom bez njegova znanja i dopuštenja, dok je za kvislinške jedinice, koje je trebalo da posluže za posrednu nabavku naoružanja za JVuO, preporučio sljedeće: {{izdvojeni citat|Pošto je u izgledu da će Nemci dati još oružja za odrede srpske državne straže, granične straže i dobrovoljačkih jedinica, a imamo sigurnih podataka da će to oružje biti u najkraćem roku pod našom komandom to, — naređujem; 1. — Da komandanti srezova odobre da ode u Srpsku državnu stražu, graničnu stražu i dobrovoljačke odrede onoliko ljudi koliko bude traženo. Samo voditi računa da ljudstvo bude obrađeno u našem duhu i u nacionalnom pogledu ispravno. Ljudstvo obraditi u duhu naređenja koje je izdato u ovom pogledu. Do daljeg naređenja ne činiti pritisak na familije onih koji su u Nedićevim odredima i ne zahtevati da iz istih beže. A ako neko od njih pobegne posavetovati ga da se za sada vrati na svoje mesto i staviti mu na znanje da neće iskusiti nikakvu kaznu što se za izvesno vreme udaljio iz ovih jedinica. Za ovo imamo sigurnih podataka.<ref>Zbornik NOR-a, tom XIV, knjiga 3, str. 548—550.</ref>}} O neuspjehu partizanske ofanzive u Srbiji u proljeće 1944, kao i o intenzitetu i žestini borbi koje su se vodile, svjedoči i izvještaj od 8. maja 1944. poslat Draži Mihailoviću od strane komandanta Zlatiborskog korpusa JVuO kapetana [[Dušana Radovića Kondora]] (pseudonim »Debol«) u kom je navedeno sljedeće: {{izdvojeni citat|Celog dana 7-og maja, Nemci, Bugari, Dobrovoljci i moje zlatiborske i račanske snage vodile su jaku borbu sa kolonama crvenih na prostoru Solotuša, Bioska, Kadinjača, Zaglavak, Dub. Bugarska artiljerija dejstvuje vrlo uspešno. Odred nemačkih padobranaca na Kadinjači naneo mnogo gubitaka crvenima. Po prikupljenim podacima na brzu ruku na prostoru Ponikava ima oko 500 komunističkih leševa. U toku noći crveni otstupaju u neredu preko Tare u pravcu Zaovina i Mokre Gore, a izvesni delovi u pravcu Šljivovice. Okupator ih goni. Sa brigadama produžujem gonjenje. Juče smo ubili ili zarobili najmanje 80 komunista.<ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, str. 101.</ref>}} Jedinice JVuO, koje tada sudjeluju na strani okupatorsko-kvislinških formacijâ u okviru ''Borbene grupe Weyel'', ubrojane su u »Sopstvene snage« u izvještaju Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka generala Hansa-Gustava Felbera za 10. maj 1944.: {{izdvojeni citat|II. ''Situacija kod naših snaga''. A) Grupa »Holman« je, posle odbijanja jačih neprijateljevih napada na isturenu četu III. bat. kod Bioska (6 km sz. od Kremne) i ponovnih pokušaja noćnog proboja kod Mokre Gore, danas izjutra otpočela pokret sa III/ »Brdbg.«, 297. izv. bat., 698. bat. Feldžand. i II/»Brdbg.« u cilju napada na neprijatelja na planini Tari. I. bat. sa novodovedenim četnicima i SDS goni neprijatelja u rejonu Jablanica — Semegnjevo. B) Borbena grupa »Vajel« je sa Severnom četničkom kolonom u nastupanju preko puta Užice — Bioska u pravcu Šljivovica i sa Južnom četničkom grupom vrši zaprečavanje puta Užice — Ljubiš i južno odatle. C) 24. bug. div. učestvuje u napadu protiv neprijatelja na Tari sa 2 čete 11/64. i tenkovima preko manastira Rače (6 km jjz. od Bajine Bašte), a sa I/64. u pokretu iz Dervente prema jugoistoku u pravcu Bjeluša. III/64, nalazi se kod Kremne, sa zadatkom osiguravanja puta. Z.[apadno] odatle nalazi se i 200 četnika sa istim zadatkom. Ojačani I/63. dostigao je Čajetinu. Na dodeljenu 13. btr/1. izvršen je napad kod Mačkata. Bliži izveštaj još nije dostavljen. D) Grupa »Tatalović«. Angažovanjem minobacača od strane 1/2. SDK rasteran je neprijatelj, koji je s. od Fakovića, na obali Drine, sa hrvatske strane, izgradio položaje. I/l. SDK stigao je kod II/l. SDK u rejonu Zaglavak. III. ''Namere''. Gonjenje neprijatelja na Tari i u planini Zlatiboru uz dovlačenje novih raspoloživih bug. i četničkih snaga i snaga SDK. ''Ostali deo Srbije''. Prema izveštajima stanovnika, snage DM u rejonu j. od Kruševca vode žestoke odbrambene borbe protiv nadmoćnih kom. bandi. 20 km sz. od Prokuplja otpočeo je poduhvat lovačkih četa 27. bug. div. sa 4 nem. jurišna topa i 1 četom SDS. Na strani neprijatelja 15 mrtvih. Zaplenjena su tri skladišta životnih namirnica.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_53.htm Izveštaj vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od 10. maja 1944. Vrhovnoj komandi Vermahta o dejstvima protiv 2. i 5. NOU divizije na komunikaciji Užice — Višegrad], Zbornik dokumenata i podataka o NOR-u, tom XII (nemački dokumenti), knjiga 4, Vojnoistorijski institut, Beograd — dokument 53.</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=713&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frames no. 000709—000710.] <br /> ({{jez-njem|"Serbien. II. Eigene Lage. </br> A) Gruppe Hollmann trat nach Abwehr stärkerer Feindangriffe gegen vorgeschobene Kp. des III.Btl. bei Visoka (6 NW Kremna) und erneuter nächtlicher Durchbruchsversuche bei Mokra Gora heute morgen mit III./Brdbg., A.A.297, Fg.Abt.696 und II./Brdbg. zum Angriff gegen Feind in der Tara planina an. </br> I.Btl. jagt mit neu herangeführten Cetniks und SSW Feind im Raum Jablanica–Semegnevo. </br> B) Gruppe Weyel ist mit nördlicher Cetnikkolonne über Strasse Uzice – Bioska in Richtung Slivovica im Vorgehen und sperrt mit südlicher Cetnikgruppe Strasse Uzice – Ljubis und südlich davon. </br> C) 24.bulg.Div. beteiligt sich an Angriff gegen Feind in der Tara mit 2 Kp. II./64 und Panzern über Kloster Raca (6 SSW Bajina Basta), I./64 von Derventa antretend nach Südosten in Richtung Bijelusa. </br> III./64 zur Strassensicherung bei Kremna. W davon 200 Cetniks mit dem gleichen Auftrag. </br> Verstärktes I./63 hat Cajetina erreicht. Zugeteilte Battr. 13/1 wurde bei Mackat angegriffen. Nähere Meldung steht noch aus. </br> D) Gruppe Tatalovic. Feind, der N Fakovic auf kroat.Drina–Ufer Stellungen ausbaute, durch Gr.We.Einsatz von I./SFK 2 vertrieben. </br> I./SFK l bei II./SFK l im Raum Zaglavak eingetroffen. </br> III. Absichten. </br> Jagen des Feindes in der Tara und im Zlatibor–Gebirge unter Herausziehen weiterer verfügbarer bulg., SFK– und Cetnik–Kräfte. </br> Übriges Serbien. </br> Nach Einwohnermeldungen sollen DM–Kräfte im Raum S Krusevac in heftigen Abwehrkämpfen gegen überlegene komm. Banden stehen. </br> 20 NW Prokuplje Unternehmen Jagdkpn.27.b.Div. mit 4 dt. Sturmgeschützen und 1 Kp. SSW angelaufen. 15 Feindtote, 3 Lebensmittellager erbeutet."}})</ref>}} 11. maja 1944. godine, general Dragoljub Mihailović šalje naređenje četničkim komandantima u Srbiji, između ostalih i potpukovniku Dragutinu Keseroviću (pseudonim »Orel«), urgirajući da se iskoristi akcija okupatora i kvislinga protiv partizanskih snaga: {{izdvojeni citat|Dali ima nekih priprema od strane Nemaca i Nedićevaca za akciju protiv komunista na Jastrebcu i u Moravskom srezu. Javite koju prostoriju sada drže komunisti. Iskoristite svaku akciju okupatora i nedićevaca protiv crvenih samo na pogodan način.<ref name="ReferenceJ">[https://znaci.org/00001/4_14_3_165.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 24. maja 1944. godine]</ref>}} Sinhronizovano djelovanje [[Specijalne policije Uprave grada Beograda]] i obavještajne službe Komande Beograda JVuO u borbi protiv pripadnika [[Narodnooslobodilački pokret|NOP]] i ilegalne [[Komunistička partija Jugoslavije|KPJ]] nastavljeno je tokom 1944. godine. Major Aleksandar Saša Mihajlović (pseudonim »Vili«) izvještava Dražu Mihailovića 13. maja da su saradnici NOP-a iz Beograda nastavili sa svojim propagandnim radom u bližoj okolini grada, gdje su se sklonili nakon bombardovanja. Kako bi spriječio njihovu aktivnost, major Mihajlović piše da je poduzeo navedene mjere: {{izdvojeni citat|Po svim selima odmah su sačinjeni spiskovi svih izbeglica i ovi su dostavljeni Specijalnoj policiji u svrhu provere da se među njima ne nalaze i komunisti. Nezavisno od ovih proveravanja Specijalne policije naša obaveštajna služba, putem sopstvenih organa, uspela je da prikupi mnogo podataka o komunistima koji se sada sređuju i koji će biti kroz neki dan dostavljeni Specijalnoj policiji sa nalogom da se odmah pristupi hapšenju.<ref name="ReferenceF">[https://znaci.org/00001/11_55.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje »OBAVEŠTAJNI CENTAR ŠTABA BR. 2«]</ref><ref>AVII, arhivski fond Draže Mihailovića, S—W—1200.</ref>}} U noći između 29. i 30. maja 1944, vojnici Posavske brigade JVuO opljačkali su magacin oružja SDS u [[Obrenovac|Obrenovcu]], ali je komandant Posavsko-kolubarske grupe korpusa major Vladimir Komarčević naredio da se oružje vrati. Svoj postupak prema pripadnicima SDS major Komarčević obrazlaže na sljedeći način: {{izdvojeni citat|'''Niko više ne postoji u našoj organizaciji kome nije jasno da je celokupan SDS u najtešnjoj saradnji sa nama'''. Ovde vidim samo samovolju i neozbiljne postupke ljudi nedoraslih položaju na kome se nalaze.<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kut. 71, reg. br. 4/5.</ref><ref>Бојан Б. Димитријевић, Војска Недићеве Србије 1941-1945, Институт за савремену историју, Београд, 2011, стр. 322.</ref>}} General Hans Felber, vojnoupravni komandant Jugoistoka, poslao je posljednjeg dana maja 1944. godine Komandi Jugoistoka (“na ruke” general-majora Arthura Wintera, načelnika štaba [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]]) prijedlog koji je sadržavao sljedeće: {{izdvojeni citat|Prema koncepciji vojnog zapovjednika Jugoistoka, tješnje povezivanje Crne Gore i Sandžaka sa Srbijom jest poželjno i sa vojnog stanovišta. To će prije svega ojačati poziciju premijera Nedića, a samim tim će pokret Draže Mihailovića, koji je veoma jak u zemlji, približiti premijeru Nediću. Isto tako, i otpor DM–pokreta prema njemačkoj okupacijskoj vlasti biće ublažen. Tada bi bilo lakše iskoristiti snage okupljene u pokretu DM za borbu protiv komunista; s druge strane bi se povećala brojnost ove jedinice, što je trenutno otežano zbog snažnog protivljenja Srpskog dobrovoljačkog korpusa. Unutar Srbije smanjili bi se unutarstranački sukobi i nemiri, a sve bi se snage mogle upotrijebiti za odbranu od komunističkih prijetnji. Na istoj je liniji i željeno usklađivanje Crnogorskog dobrovoljačkog korpusa sa [u borbi] dokazanim SDK-om.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=871&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000867.] <br /> ({{jez-njem|"Nach Auffassung Militärbefehlshaber Südost ist auch vom militärischen Standpunkt aus die Herbeiführung einer engeren Bindung von Montenegro und des Sandschak an Serbien erwünscht. Dadurch wird vor allem die Position des Minister–präsidenten Nedic gestärkt und damit die in Lande sehr starke DM–Bewegung an den Min.Präs. Nedic herangeführt. Ebenso wird auch die Gegnerschaft der DM–Bewegung gegen die deutsche Besatzungsmacht gemildert werden. Es wäre dann leichter, für den Kampf gegen die Kommunisten die in der DM–Bewegung steckenden Kräfte auszunutzen und andererseits die z.Zt. durch die erhebliche Gegnerschaft zum SFK erschwerte Aufstockung dieses Verbandes durchzuführen. Innerhalb Serbiens würden die Parteikämpfe und die Unruhen abnehmen und alle Kräfte gegen die Abwehr kommunistischer Bedrohungen eingesetzt werden können. Auch die erwünschte Gleichschaltung des Montenegrinischen Freiwilligen Korps mit den bewährten S.F.K. liegt auf der gleichen Linie."}})</ref>}} Kapetan [[Dragomir Gaga Topalović]], komandant Rudničkog korpusa JVuO, u pismu od 3. juna 1944. upućenom komandantu Kačerske brigade potporučniku Milovanu Nedeljkoviću, naređuje usklađivanje dejstava četničkih jedinicâ u okolini Beograda sa onima kvislinške vlade te njemačkog i bugarskog okupatora, a protiv [[Kosmajski NOP odred|Kosmajskog odreda]]: {{izdvojeni citat|Prema podacima s kojima raspolažem komunci nalaze se na vrh [[Bukulja|Bukulje]]. S njima je, priča se, i sam [[Radivoje Jovanović|Bradonja]]. Njihova jačina iznosi oko 120—150. Pošto su zauzeli dobar položaj, ja sam predložio kapetanu Mihajloviću da izvršimo blokadu cele Bukulje, pa da ih napadnemo i uništimo po sledećem planu: 1. — Bugari ima da napadnu iz [[Aranđelovac|Aranđelovca]] samu Bukulju. 2. — Nemci ima da posednu Garaše prema Darosavi, do škole. 3. — Poljska straža iz [[Belanovica|Belanovice]] da uhvati vezu sa Nemcima iz Aranđelovca do Jelovika. 4. — Kačerska brigada [JVuO — prim.] ima da hvata vezu sa S.D.S. iz Belanovice i dalje put ka Jeloviku i Vukosavcima. 5. — S.D.S. iz Aranđelovca da nastavi putem između Bukulje i Jelovika — Vukosavca u produženju sve do Kamenara. 6. — 2 brigada K.G.G. [Korpus Gorske garde JVuO — prim.] od Kamenara do Brezovca. I dalje na [[Venčac]]. Čekam odgovor od kapetana Mihajlovića i ako on uspe da natera njih onda treba da krenemo zajedno u akciju. Čas polaska javiću. Vi ostanite na mestu gde ste sad, a ja ću da krenem bliže Kamenaru, kako bi bio bliže mestu odakle treba da počne akcija. Vi stupite u vezu sa poljskom stražom iz Belanovice.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_173.htm Pismo komandanta Rudničkog korpusa od 3. juna 1944. komandantu Kačerske brigade o potrebi sadejstva četnika sa okupatorskim trupama i nedićevcima za napad na delove Kosmajskog NOP odreda na Bukulji]</ref>}} Komandant Borbene grupe »Željezna vrata« koja je bila stacionirana u [[Istočna Srbija|istočnoj Srbiji]], u izvještaju od 7. juna 1944. piše o sastanku oficira [[Srpske granične straže]] kapetana Ivaniševića i poručnika Bogdana Price, komandanta Ramske brigade JVUO, u selu [[Carevac]] kod [[Veliko Gradište|Velikog Gradišta]]. Poručnik Prica je tada, između ostalog, navodno obećao da četnici „za sada neće poduzimati nikakva neprijateljstva spram njemačkih okupacionih trupâ“.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&broj=1236&roll=255 NARA, T501, Roll 255, frame no. 001232.] <br /> ({{jez-njem|"Gelegentlich einer Reise im Grenzbezirk ist der Kommandeur der SGW–Kreisgrenzabteilung Pozarevac, Hptm. Ivanisevic im Dorfe C a r e v a c (10 südl. Gradiste) mit dem Cetnikführer und Kommandeur der Ramski brigade, Oblt. Bogdan P r i c a zusammengetroffen und mit demselben in ein Gespräch gekommen. </br> 3. Der Cetnikführer hat sich auch dahingehend ausgeschprochen, daß sie z.Zt. keine Feindseligkeiten gegen die deutsche Besatzungstruppe unternehmen werden."}})</ref> U kvislinškom listu „Novo vreme“ od 13. juna ovako se opisuje situacija ljeta 1944. u okupiranoj Srbiji: {{izdvojeni citat|Nacionalni četnici su se u velikom broju stavili pod nemačku komandu za borbu protiv boljševičkih Titovih partizana, koji su tokom poslednja dva meseca uzaludno pokušavali da iz istočne Bosne prodru u srpsku oblast. Četnici se bore rame uz rame sa odredima SDK i SDS. Usled boljševičke opasnosti okupile su se na taj način sve nacionalne snage srpskog naroda za zajedničku borbu protiv glavnog neprijatelja boljševizma.<ref>Бранислав Божовић, н. д., стр. 323.</ref>}} Povezanost Draže Mihailovića i Milana Nedića nije predstavljala nepoznanicu ni za [[Edmund Glaise von Horstenau|Edmunda Glaisea von Horstenaua]], njemačkog opunomoćenog generala u [[NDH|Nezavisnoj Državi Hrvatskoj]]. General Horstenau je u drugoj polovini juna 1944. boravio u Beogradu, gdje je deset dana vršio dužnost komandanta Jugoistoka umjesto generala Hansa Felbera. U svom ratnom dnevniku, Edmund Glaise von Horstenau zapisuje: {{izdvojeni citat|U nedelju uveče, 25. juna 1944, avionom sam otišao iz Beograda. Moje slavno vreme kao vojnog zapovednika za Jugoistok bilo je time okončano. Kada sam napustio Srbiju, imao sam osećaj da je nemačka pozicija i ovde obična kula od karata. Najuticajniji čovek u Srbiji i dalje je Draža Mihailović. Nije mu naškodio ni poraz koji je doživeo od Tita na području NDH. Pripadnici Draže Mihailovića nalaze se i u kabinetu Milana Nedića. Sa Nedićem sam se sreo dva puta. On je čovek koga treba uzeti ozbiljno. Danas bi on sigurno dobro razmislio da li da prihvati ponuđeno mesto predsednika srpske vlade.<ref>Glez fon Horstenau, Između Hitlera i Pavelića: Memoari kontroverznog generala, Nolit, Beograd, 2007, str. 508.</ref>}} Prilježni autori ratnog dnevnika Vrhovne komande Wehrmachta koriste identičnu formulaciju za uzak krug ljudi oko predsjednika srpske kvislinške vlade: {{izdvojeni citat|Ponovo se potvrdilo staro iskustvo, da radikalni pokreti imaju najveći broj pristalica, pa su se tako pristalice Mihailovića mogle naći i u najbližem okruženju Milana Nedića i njegove Straže.<ref name="Živković"/>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta}} U svojim ratnim memoarima i [[Hermann Neubacher]] navodi da je u proljeće 1944. došlo do uspostavljanja „službenih veza“ između Mihailovića i Nedića: {{izdvojeni citat|Nedić je moje dosadašnje kontakte sa Glavnim štabom Draže Mihailovića pratio sa ljubomorom i nepoverenjem. On se bojao da se Nemačka sprema da zaigra na četničku kartu, a oni su bili njegovi protivnici. Kada je Nedić uvideo da nema ništa od toga da se ojača njegov položaj time što bi zabeležio uspehe na unutrašnjem i spoljnopolitičkom planu, kako sam ja predlagao, onda je i sam počeo da traži kontakte sa četnicima. U vladu je uveo jednog Dražinog pristalicu [riječ je o generalu [[Miodrag Damjanović|Miodragu Damjanoviću]] — prim.], koji je došao na mesto ubijenog [u atentatu od strane četnika — prim.] državnog sekretara [Cvetana] Đorđevića. Na ovaj način su uspostavljene službene veze sa Glavnim štabom Draže Mihailovića. O tim stvarima sam bio obavešten. Najzad, ja sam i sâm nameravao da dođe do toga i to tako što bih ojačao položaj Nedića, koji bi bio ovenčan uspehom.<ref>[https://www.znaci.org/00001/172.htm Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN], Službeni list SCG, Beograd, 2005, str. 158.</ref>}} Još u martu te godine, najviši okupacioni dužnosnici zapazili su ovu tendenciju kod najbližih Nedićevih saradnika. Dnevni red sastanka između generala Felbera i poslanika [[Hermann Neubacher|Neubachera]], održanom kod vojnog komandanta Jugoistoka 4. marta 1944, uključivao je pitanje: »Gdje se sada skriva [[Vojislav Lukačević|Lukačević]]?«, nakon što su Nijemci uhapsili njegovog načelnika štaba majora [[Rudolfa Perhineka]].<ref name="ReferenceH">[https://znaci.org/00001/40_63.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje NEFORMALNA KOLABORACIJA U SRBIJI]</ref> Takođe, jedna od na sastanku pretresenih tačaka bila je i posjeta [[Đorđa Perića]], šefa Srpske državne propagande pri Predsedništvu kvislinške vlade: {{izdvojeni citat|Posjeta šefa srpske državne propagande Perića Ic (Ob. odjeljenje). <br /> Predmet razgovora: Nedić, bez političke inicijative, vojnik koji izvršava naređenja. Njegovo okruženje je više za Dražu Mihailovića, pokušavajući izmijeniti Nedićev negativan stav. Cijela stvar je pokušaj da nam se pruži podrška za pregovore s Dražom Mihailovićem.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=222&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000218.] <br /> ({{jez-njem|"Besuch Peritsch, Chef der Serb.Staatspropaganda bei Ic. Gegenstand: Nedic, ohne politische Initiative, Soldat, der Befehl ausführt. Seine Umgebung ist mehr für DM, versucht, Nedic ablehnende Einstellung zu ändern. Das Ganze ein Versuch, ist bei uns Rückendeckung für Unterhandlungen mit DM zu schaffen."}})</ref>}} Samo tri dana potom, major Aleksandar Mihajlović, komandant Beograda JVuO, izvještava generala Mihailovića o uspostavljenim kontaktima sa Perićem: {{izdvojeni citat|U svrhu da se obaveštajna služba, kako ona čisto vojne prirode, tako i politička, postavi na što solidniju osnovu i postignu što je moguće bolji rezultati, ovaj štab je preduzeo mere da se stavi u vezu sa ljudima koji po prirodi svoga položaja mogu da budu dobro informisani. Tako je, ovih dana, između ostalih, uspostavljena veza i sa šefom Nedićeve propagande Đorđem Perićem, koji je izjavio gotovost da sa nama sarađuje.<ref name="ReferenceF">[https://znaci.org/00001/11_55.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje »OBAVEŠTAJNI CENTAR ŠTABA BR. 2«]</ref><ref>AVII, arhivski fond Draže Mihailovića, S—W—1189.</ref>}} O stepenu infiltriranosti pripadnika Mihailovićeve organizacije u institucijama Nedićeve kvislinške uprave svjedoči i general-major [[August Winter]], načelnik štaba [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]], u izvještaju koji će 5. jula 1944. godine, ispred Komande Jugoistoka, poslati Vrhovnoj komandi [[Wehrmacht]]a u [[Berlin]]u. General Winter informiše nadređene o „gubitku autoriteta Nedićevih upravnih organa u zemlji“, kao i o tome da oni „svoje zadatke mogu da izvršavaju samo utoliko ukoliko nalogoprimci Draže Mihailovića ili mesni četnički rukovodioci to dopuste“, te zaključuje: {{izdvojeni citat|Nedićev upravni aparat je, zahvaljujući datim unutrašnjim političkim odnosima, duboko prožet pristalicama D. M. sve do vrha.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_87.htm Izveštaj komandanta Jugoistoka od 5. jula 1944. Vrhovnoj komandi Vermahta o vojno-političkoj situaciji u Srbiji i mogućnostima saradnje sa četnicima]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=675&rec=311&roll=191 NARA, T311, Roll 191, frames no. 000770—000773.] ({{jez-njem|"Hiermit im Zusammenhang steht der Autoritätsverlust der Nedić–Verwaltungsorgane im Lande, die ihre Aufgaben nur soweit durchführen können, als die D.M.–Beauftragten oder örtlichen Cetnik–Führer solchen zuzulassen belieben. Ein entsprechender und ausreichender Nachdruck durch deutsche Polizeiorgane ist bei der geringen Zahl der in der Masse nicht reichdeutschen Kräfte praktisch ausgeschlossen. Die Nedić–Verwaltungsapparat ist in Auswirkung der gegebenen innerpolitischen Verhältnisse weitgehend mit D.M.–Anhängern bis in die Spitzen durchsetzt."}})</ref>}} Posredstvom komandanta IV puka SDK majora Vojislava Dimitrijevića i Moačanina, člana najvišeg rukovodstva četničke omladinske organizacije Srbije, u julu 1944. došlo je do sastanka između Dimitrija Ljotića i majora [[Ljubiše Terzića]], jednog od četničkih komandanta, u selu [[Lipe (Smederevo)|Lipe]] kod [[Smederevo|Smedereva]]. (U vrijeme sastanka sa Ljotićem, major Terzić je načelnik štaba Velikomoravske grupe korpusa JVuO; od septembra 1943. do januara 1944. bio je načelnik ađutanture Vrhovne komande JVuO.) Sastanak je trajao jedan dan, a glavna tema razgovora i ovom prilikom bila je kako ujediniti sve „nacionalne snage za borbu protiv komunizma“.<ref>[http://www.znaci.org/00001/155_4.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, I-II, Beograd, 1979.], str. II/330.</ref> O ovom sastanku je Boško Kostić, sekretar Dimitrija Ljotića, ostavio sljedeći zapis: {{izdvojeni citat|Terzić je jednako gledao na situaciju kao i Ljotić. Njemu je bilo jasno da će Saveznici otsad pomagati samo Tita, pa utoliko pre nacionalisti treba da se drže zajednički. O pojedinim ličnostima iz okoline djenerala Draže Mihajlovića izražavao se vrlo nepovoljno. Major Terzić rekao je Ljotiću da pojedini ljudi iz okoline djenerala Mihajlovića ometaju definitivni sporazum nacionalista, jer se plaše da ne izgube svoje položaje. Oni znaju da svi četnički odredi u Srbiji saradjuju sa dobrovoljcima i stražarima, ali, eto, opet ometaju sporazum...<ref>Boško N. Kostić, Za istoriju naših dana — Odlomci iz zapisa za vreme okupacije, Lil (Francuska), 1949, str. 158.</ref>}} Povodom sastanka sa generalom Miroslavom Trifunovićem, Dimitrije Ljotić je 14. jula 1944. poslao pismo<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kutija 18, registarski broj 7/22.</ref><ref>Бојан Б. Димитријевић, Војска Недићеве Србије 1941-1945, Институт за савремену историју, Београд, 2011, стр. 334.</ref> Draži Mihailoviću u kome se navodi: {{izdvojeni citat|Gospodine generale, 18. maja imao sam sreću da se sastanem, kao delegat generala Nedića, sa generalom Trifunovićem. Iako je taj sastanak doveo do jednog sporazuma, od njega praktično još ništa nije bilo, mada bi zaista trebalo, s obzirom na vrlo teška vremena. Mnogo puta sam tražio sastanak sa Vama, za ove tri godine, ali do njega nikada nije došlo, jer Vi to niste hteli. Gotov sam opet da Vam to ponudim, ako Vi smatrate da to možete prihvatiti. Nalazim da bi to bilo od koristi za naš narod. Ko god je bio kod Vas, govori o Vama sa velikim pohvalama, kao o čoveku krotkom, skromnom, širokogrudom i ljudi koji su sa Vama govorili ne mogu verovati da biste Vi ovako odgovorili na ovako širokogrudu ponudu generala Nedića.}} Tokom [[Topličko-jablanička operacija|operacije »Trumpf«]] u [[Južna Srbija|južnoj Srbiji]], od početka jula do početka avgusta 1944. godine, nastavilo se taktičko potčinjavanje četničkih jedinicâ njemačkoj ''Borbenoj grupi Weyel''. U izvještaju Komande Jugoistoka od 14. jula 1944. pominje se i sadejstvo ravnogorskih četnika i formacijâ kvislinške vlade: {{izdvojeni citat|U planinama jugoistočno od [[Niš]]a, četnici i Srpska granična straža u borbi sa tamošnjim crvenim neprijateljskim snagama (22. crvena banditska divizija). Drum [[Leskovac]] — [[Lebane]] ponovo miniran. Srpska državna straža i četnici u borbi s komunistima jugoist. od [[Lazarevac|Lazarevca]]; navodno 23 neprijatelja ubijena.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=756&rec=311&roll=191 NARA, T311, Roll 191, frames no. 000927—000932.] </br> ({{jez-njem|"Im Gebirge SO Nisch Cetniks und SGW im Kampf mit dort. roten Feindkräften (22. rote Banden–Div.) </br> Strasse Leskovac – Lebane erneut vermint. SSW und Cetniks bei Kampf mit Komm. SO Lazarevac angebl. 23 Fd.– Tote."}})</ref>|Izveštaj komandanta Jugoistoka od 14. jula 1944. Vrhovnoj komandi Vermahta}} Narednog će mjeseca njemački nadležni organi javljati i o zajedničkim defanzivnim akcijama kvislinške SDS i JVuO. Tako je 15. VIII 1944. štab Armijske grupe »F« izviješten od strane Komande Jugoistoka: „Četničke jedinice iz pravca [[Trstenik]]a i [[Kruševac|Kruševca]], koje napreduju ka jugu, zauzele su [[Aleksandrovac]] uz slab otpor neprijatelja. Napadi crvenih na [[Vlasotince]] i [[Grdelica|Grdelicu]] odbijeni od strane Srpske granične straže i četnikâ.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=410&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frame no. 6289663.] <br /> ({{jez-njem|"CETNIK – VERBAENDE AUS TRSTENIK– KRUSEVAC NACH S ANGETRETEN GEGEN SCHWACHEN FD.–WIDERSTAND ALEKSANDROVAC GENOMMEN.– </br> ROTE ANGRIFFE AUF VLASETINCE [sic] UND GRDELICA DURCH SGW UND CETNIKS ABGEWEHRT.–"}})</ref> 28. avgusta, iz istog je izvora u Armijsku grupu »F« stigla i sljedeća informacija: „Nakon teških borbi sa SDS-om i četnicima, kom[unističke] snage spalile [[Boljevac]], a zatim se premjestile u pravcu sjeverozapada.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=318&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frame no. 6289571.] <br /> ({{jez-njem|"KOMM KRAEFTE NACH SCHWEREN KAEMPFEN MIT SSW UND CETNIKS BOLJEVAC IN BRAND GESTECKT UND DANN IN NW– RICHTUNG ABGESETZT."}})</ref> Nakon što je napustio Srbiju posljednjeg dana maja 1944, predsjednik četničkog [[Centralnog nacionalnog komiteta]] [[Živko Topalović]] je početkom avgusta te godine sastavio memorandum, u kom se bavi situacijom u zemlji i raspoloženjem stanovništva okupirane Jugoslavije, a koji je uputio vladama [[Savezničke sile u Drugom svjetskom ratu|savezničkih zemalja]]. Topalović donosi podatke o [[Lista njemačkih operacija protiv četnika u Drugom svjetskom ratu|antičetničkoj]] »[[Operacija Hajka|operaciji Treibjagd]]« i navodi da je pitanje učešća srpskih jedinica u njemačkoj operaciji izazvalo podjelu u kvislinškom taboru, kao i još jednu od brojnih kriza kabineta generala Milana Nedića: {{izdvojeni citat|U Nedićevoj vladi i među njegovim saradnicima izbio je rascep oko toga: treba li ili ne, da i Nedićeve i Ljotićeve oružane snage zajedno sa Nemcima napadnu na vojne odrede Mihailovićeve. Veliki broj političkih saradnika Nedićevih i Ljotićevih, a gotovo svi komandanti S.D.S. i izvestan broj komandanata dobrovoljačkog korpusa (Ljotićevci) izjasnili su se protivu takve oružane akcije sa motivacijom: da je sav narod u Srbiji uz Dražu Mihailovića, da bi se u toku borbe njihove snage priključile Mihailoviću i da bi takva borba imala za jedini rezultat opustošenje mnogih srpskih sela. U ovoj dubokoj režimskoj krizi, Nedić je dao ostavku, koju mu Nemci nisu uvažili, ali on dugo vremena nije dolazio u kancelariju, niti je napuštao svoju kuću.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_5.htm Memorandum Živka Topalovića, predsednika četničkog Centralnog nacionalnog komiteta, od 4. avgusta 1944. o stanju u Jugoslaviji krajem maja 1944. upućen savezničkim vladama]</ref>}} === Sporazum Nedića i Mihailovića === {{main|Durmitorska operacija|Sporazum Nedića i Mihailovića 1944.}} {{izdvojeni citat|Nemačka komanda javlja, da je Nedić ponudio, nakon upada komunista u Srbiju, u ime veoma ozbiljno ugoženog Srpstva, vojnu saradnju svih srpskih snaga. Nedić je naglasio, da on takođe službeno govori i u ime Mihailovića, koga je nedavno posetio. Od nemačkih vojnih vlasti zatražio je dozvolu, da odmah formira srpsku vojsku u snazi od 50.000 boraca, koja bi se regrutovala iz četničkih jedinica. Komanda Vermahta za Jugoistok, posle razgovora sa Hermanom Nojbaherom, rešila je da se izađe u susret Nedićevoj molbi.<ref name="Živković">{{cite web |url=http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |title=Nikola Živković, Srbi u Ratnom dnevniku Vrhovne komande Vermahta |publisher=Scribd.com |date= |accessdate=2014-03-16 |archive-date=2016-08-03 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160803153944/http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |dead-url=yes }}</ref>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta od 17. avgusta 1944.}} Od 30. jula do 1. avgusta 1944. godine, u sjedištu Vlade nacionalnog spasa u [[Beograd]]u, održana je trodnevna konferencija kojoj su prisustvovali svi okružni načelnici i komandanti okrugâ u [[Nedićeva Srbija|okupiranoj Srbiji]]. Na tom sastanku, general Nedić je izrazio želju za ujedinjenjem svih [[Nacionalizam|nacionalističkih]] snaga u zemlji: {{izdvojeni citat|Otadžbina je u opasnosti! Došli smo do pravog srpskog puta koji predstavlja ujedinjeno srpstvo. Sloga i bratstvo svih Srba mora se sprovesti do kraja. Odbijen je moj predlog o učešću dva ministra, naklonjena organizaciji D.M., u moju vladu. Predlog je odbijen od Draže Mihajlovića, ali i to je pravilno gledište s obzirom na današnje prilike. Događaji lete strahovito brzo. Rešavajući momenti su blizu. Istrebljenje Srpstva moramo sprečiti. '''Sve naše oružane snage moraju se ujediniti sa nacionalnim četnicima. To je vrhovni zakon Otadžbine, jer to hoće ceo srpski narod.''' Jedna nacionalna snaga u jedinstvenom duhu mora da se ispolji na jednom putu i u jednom pravcu. Krv naše krvi mora da progovori.<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Nedićeva arhiva, 121–4–21</ref><ref>[http://www.znaci.org/00001/172_1.pdf Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230415161748/https://znaci.org/00001/172_1.pdf |date=2023-04-15 }}, str. 26.</ref>|General [[Milan Nedić]]}} U ljeto 1944. godine, konačno je sazrela ideja o sastanku generalâ Milana Nedića i Dragoljuba Mihailovića. O sastanku sa Mihailovićem Nedić je pred jugoslovenskim istražnim organima, 9. januara 1946. godine, pored ostalog, izjavio sljedeće: {{izdvojeni citat|U 1944. godini Draža Mihailović je tražio da odredim izvesne delegate radi pregovora. Sa svoje strane sam odredio Iliju Mihailovića i Dimitrija Ljotića. Ilija Mihailović [bivši narodni poslanik i član najužeg vođstva bivše [[Jugoslovenska nacionalna stranka|Jugoslovenske nacionalne stranke]] (JNS) — nap.] je u više navrata odlazio kod Draže i bio je uvek primljen, dok je Ljotić bio dva puta, ali samo u štabu, dok od strane Draže Mihailovića nije bio lično primljen. Jula meseca, posredstvom Dragog Jovanovića, došlo je do prvog sastanka [sastanak je održan u avgustu, a ne u julu — nap.] između mene i D. M. Na ovom sastanku radilo se o tome da se stvori aparat koji će u datom momentu posle nemačkog sloma da preuzme vlast u zemlji. Tom prilikom postavljeni su mi od Draže uslovi za liferovanje oružja. Njegovi zahtevi u ovom pogledu bili su suviše veliki, ali su delimično od moje strane prihvaćeni i ispunjeni.<ref name="ReferenceE">[https://znaci.org/00001/11_69.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje PORAZ MIHAILOVIĆEVIH SNAGA U SRBIJI I NOVI SPORAZUMI SA OKUPATOROM I KVISLINGOM MILANOM NEDIĆEM]</ref><ref>AVII, Izjava Milana Nedića pred istražnim organima 1946. godine.</ref>}} Draža Mihailović i Milan Nedić sastali su se 12. i 13. avgusta 1944. u selu [[Ražana]] pokraj Kosjerića. Na sastanku su prisustvovali četnički komandanti: pukovnik [[Luka Baletić]], potpukovnik [[Mirko Lalatović]], major [[Dragoslav Račić]], major [[Nikola Kalabić]], a od Nedićevih saradnika: [[Dragomir Jovanović|Dragi Jovanović]], šef kvislinške policije i upravnik grada Beograda, kao i general [[Miodrag Damjanović]], šef Nedićevog kabineta. Sastanak je ugovorio, kako je priznao pred istražnim organima 1946, Dragi Jovanović. On se prethodno u Aranđelovcu sastao sa četničkim komandantima Račićem, Kalabićem i [[Neško Nedić|Neškom Nedićem]]. Na sastanku je dogovoreno da se radi na susretu Nedića i Mihailovića u cilju objedinjavanja antikomunističkih snaga. Jovanović se potom vratio u Beograd gde je dobio Nedićevu saglasnost za organizovanje sastanka sa Mihailovićem.<ref>Бранко Латас, Милован Џелебџић, Четнички покрет Драже Михаиловића 1941-1945, Београд, 1979, стр. 311-312.</ref> Milan Nedić se u istrazi 1946. prisjetio još nekih detalja s ovog sastanka: {{izdvojeni citat|Susret, kako između mene i Draže, tako i ostalih oficira, bio je srdačan i prijateljski. Sećam se da sam se sa Kalabićem poljubio, a on mi je rekao: 'Zaštitniče moga jadnog oca!', stavljajući mi glavu na grudi. Draža je tražio od mene da mu izložim opštu situaciju i razvoj budućih događaja. Ja sam mu kazao da Nemci propadaju i da će morati uskoro da se povuku iz zemlje. Predočio sam mu opasnost od komunista koji nadiru sa sviju strana, pa je stoga potrebno da se obrazuje jedan srpski front od mojih odreda i četničkih, pa da ujedinjeni brzo i efikasno spasimo Srpstvo i Srbiju od komunističkih upada. Draža me je saslušao i prihvatio moj predlog. Sporazumeli smo se da oružje i municiju izdejstvujemo preko Nemaca, pošto će na tome raditi Raković. U pogledu novca, bilo je odlučeno da moja vlada mesečno daje po 100 miliona dinara. '''Dalje smo se sporazumeli da se sve oružane formacije vlade stave pod komandu Draže Mihailovića radi koordinacije u borbi protiv komunista.'''<ref>Коста Николић, Бојан Б. Димитријевић, н.д., стр. 389, фус. 79.</ref>}} {{izdvojeni citat| * Vlada stavlja odmah na raspoloženje generalu Draži Mihailoviću za plate oficirima, podoficirima i ostalima 10 miliona dinara, s tim da prestane pljačkanje državnih pošta i ostalog. * General Nedić, odnosno vlada, preuzimaju na sebe obavezu da kod Nemaca izdejstvuje odmah 30.000 pušaka, 3 miliona puščanih i mitraljeskih metaka, 500 puško-mitraljeza i 500 bacača granata. * General Mihailović garantuje Nediću, a ovaj preuzima obavezu pred Nemcima, da se ovo oružje neće ni u kom slučaju upotrebiti protiv Nemaca. * Nedić i vlada, voljni su, ukoliko okupator dozvoljava, da se i sve oružane formacije vlade radi koordiniranja akcije protiv komunista, stave pod komandu Draže Mihailovića. * Vlada je voljna, ukoliko dobavi, da mu odmah stavi na raspoloženje i neodređeni broj uniformi i obuće!<ref name="Saslušanje"/>|Tačke sporazuma Nedića i Mihailovića od avgusta 1944.}} Na [[Beogradski proces|Beogradskom procesu]] 1946. godine, general Draža Mihailović se na pitanja predsednika sudskog veća o neposrednim rezultatima sastanka sa generalom Milanom Nedićem ovako očitovao: {{izdvojeni citat|Pretsednik: Da li ste vi posle razgovora preko Nedića primili od Nemaca izvesnu količinu oružja? Optuženi: Sve što sam iz Beograda primao preko Rakovića, koji je radio stvarno po mom nalogu sa [generalom] [[Miodrag Damjanović|Damjanovićem]], primio sam. Pretsednik: Da li je bilo iz nemačkih magazina? Optuženi: Ne znam. Pretsednik: Koliko ste pušaka primili? Optuženi: Ne znam. Pretsednik: Veće količine? Otprilike? Optuženi: Ne znam. Pretsednik: Je li dve, 20, 30? Optuženi: Ne, to ne znam tačno. Pretsednik: Primali ste. Optuženi: To je primljeno. Pretsednik: Pa vidite, vi ste primili 10.000 pušaka. Optuženi: Može da bude, ja broj ne znam. Pretsednik: Dozvoljavate li tu mogućnost? Optuženi: Ne, ne znam cifru. Pretsednik: Možda sedam, jedanaest ili petnaest hiljada. Optuženi: Može da bude 10.000. Pretsednik: Kako ste pokušali tih 10.000 pušaka da izvučete iz Beograda? Optuženi: Mogle su se izvlačiti kamionima za naoružanje Srpske državne straže, trebalo je da se popune obveznici. Pretsednik: Koliko je broj trupa imala Srpska državna straža? Optuženi: Mislim ukupno oko 20.000.<ref>Издајник и ратни злочинац Дража Михаиловић пред судом: Стенографске белешке и документа са суђења Драгољубу-Дражи Михаиловићу, Београд, 1946, стр. 236–237.</ref>}} Na temelju postignutog sporazuma, general Milan Nedić je, sada s mnogo više samopouzdanja nego ranije, mogao istupiti pred dužnosnike njemačke okupacione sile u pogledu zahtjeva za naoružanjem: {{izdvojeni citat|Srpski ministar predsjednik Nedić, prilikom prijema kod komandanta Jugoistoka 17. 8, po nalogu srpske vlade a jednovremeno po nalogu i Draže Mihailovića, ukazujući na akutnu opasnost za Srbiju od komunizma, kao i na razvoj situacije u Bugarskoj, zatim na dosadašnju skoro besplodnu lojalnost prema njemačkoj okupacionoj sili, postavio je zahtjev za odobrenje jačih srpskih trupnih kontingenata uključujući tu i zahtjev za teškim oružjem. O detaljima pregovora sa ministrom predsjednikom Nedićem biće poslat poseban izvještaj Vrhovnoj komandi Wehrmachta.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1099&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frame no. 000957.] <br /> ({{jez-njem|"Der serbische Ministerpräsident Nedic hat am 17.8. beim Empfang durch dem Mil.Befh.Südost im Auftrag der serbischen Regierung und zugleich des DM unter Hinweis auf die akute Gefährdung Serbiens durch den Kommunismus und auf die Entwicklung der bulgarischen Lage sowie bisher fast fruchtloser Loyalität serbischer Regierung der deutschen Besatzungsmacht gegenüber den Antrag auf Genehmigung starker serbischer Truppenkontingente einschliesslich schwerer Waffen gestellt. Über die Einzelheiten der Verhandlungen mit Ministerpräsident Nedic wird an OKW eine besondere Meldung noch ergehen."}})</ref>}} U [[teleks]]u poslatom 19. avgusta 1944. iz [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] Vrhovnoj komandi Wehrmachta urgira se za prihvatanje ponude Nedića i Mihailovića, ali i upozorava na dalekosežne posljedice kako za njemačku vojsku, tako i za privredu Trećeg Reicha, ukoliko bi rukovodstvo u [[Berlin]]u odbilo ovu ponudu: {{izdvojeni citat|Nedić je postavio zahtev za hitnu isporuku 3 miliona metaka pešadijske municije, odobrenje za formiranje srpske vojske koja bi brojala 50.000 ljudi, čije regrutovanje bi trebalo da usledi od četničkih jedinica Draže Mihailovića, te isporuku oružja uključujući pritom i teško naoružanje. U iscrpnom razgovoru između komandanta Jugoistoka, specijalnog opunomoćenika Ministarstva inostranih poslova za Jugoistok i vojnoupravnog komandanta Jugoistoka utvrđeno je sledeće: a) da razvoj komunističke opasnosti u i oko Srbije zahteva korišćenje svih antikomunističkih snaga, b) da bi principijelno odbijanje ponude Nedića i Draže Mihailovića silom prilika dovelo do: postavljanja svih Srba protiv nemačke okupacione sile, do prelaza pojedinih četničkih jedinica u komunistički zaraženu Narodnooslobodilačku vojsku, u slučaju generalnog otkaza pomoći, dalje bi dovelo do većih uspeha dobro naoružanih Titovih bandi protiv slabih jedinica Draže Mihailovića na srpskom prostoru, dovelo bi i do konačnog prekida svih komunikacija, naročito prema Grčkoj, konačno bi dovelo do prekida mogućnosti korišćenja izvora ratne privrede neophodne za Vermaht i otadžbinu (žitarice, drvo, antimon, bakar, ruda hroma).<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=648&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frames no. 000643—000644.] <br /> ({{jez-njem|"2.) Unter eindringlichem Hinweis auf ein notwendigesvolles deutsches Vertrauen, das allein den Erfolg einer gemeinsamen Kampfführung herbeiführen könne, hat Nedic den Antrag gestellt auf : </br> a) Sofortlieferung von 3 Mill. Schuss Inf.Munition, deren Verteilung er sich vorbehälten werde, </br> b) Genehmigung der Sofortaufstellung eines 50 000 Mann zählenden serbischen Heereskörpers, dessen Rekrutierung aus den im Kampf erprobten Cetnik–Verbänden des Draja Mihailovic erfolgen soll, </br> c) Waffenlieferung hierzu einschl. schwerer Waffen. </br> 3.) In eingehender Aussprache zwischen O.B.Südost, Mil.Bef.Südost und den Sonderbevollmächtigten des Auswärtigen Amtes für den Südosten wurde festgestellt und wird hiermit gemeldet : </br> a) Die Entwicklung der kommunistischen Gefahr in und um Serbien verlangt die Nutzbarmachung aller antikommunistischen Kräfte, </br> b) eine grundsätzliche Ablehnung des Nedic–DM–Angebotes führt zwingend : </br> b1) zu einer Einstellung aller Serben insbesondere der kampfwilligen Verbände gegen die Besatzungsmacht, </br> b2) für den Fall einer generellen Absage zu einem Abgleiten einzelner Cetnikteile zum kommunistisch verseuchten V.B.–Heer, </br> b3) zu weiteren Grosserfolgen der gut ausgerüsteten Tito–Banden gegen die schwachen DM–Verbände im serbischen Raum, </br> b4) zu einer endgültigen Unterbindung aller Verkehrswege insbesondere nach Griechenland. </br> b5) zu einem Ausfall der für Wehrmacht und Heimat notwendigen kriegswirtschaftlichen Ausnutzung des Landes (Getreide, Holz, Antimon, Kupfer, Chromerz)."}})</ref>}} Posle sastanka u Ražani, postojala je stalna veza između štaba DM i Nedićeve vlade. Glavni posrednik u svemu ovome bio je [[Milan Aćimović]]. Za delegata za vezu sa Nedićem, Draža Mihailović je odredio kapetana Predraga Rakovića, a Nedić Iliju Mihailovića. Došavši u Beograd, Predrag Raković se nastanio kod Milana Aćimovića i svakodnevno odlazio generalu Nediću. Raković je koordinirao rad oružanih odreda Nedićeve vlade i Mihailovićevih jedinica u borbi protiv NOP-a u Srbiji. Preko Rakovića, Milan Nedić je upućivao oružje i municiju za Mihailovićeve jedinice. Ubrzo po njegovom dolasku u Beograd, Nedić je Rakovića doveo u vezu sa komandantom Jugoistoka generalom Felberom i njegovim načelnikom štaba Gajtnerom. Od tada je kapetan Raković održavao vezu i između generalâ Felbera i Mihailovića, koristeći se tom vezom za dobijanje oružja i municije, ali i za efikasnije koordiniranje borbenih dejstava nemačkih i četničkih jedinica u Srbiji u borbama protiv NOVJ.<ref name="ReferenceE">[https://znaci.org/00001/11_69.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje PORAZ MIHAILOVIĆEVIH SNAGA U SRBIJI I NOVI SPORAZUMI SA OKUPATOROM I KVISLINGOM MILANOM NEDIĆEM]</ref> U narednom periodu, Dragomir Jovanović je nastavio održavati kontakte sa ravnogorskom organizacijom. Prema ličnom priznanju pred isljednicima [[OZNA]]-e, vrlo brzo je ugovorio i svoj sastanak sa generalom Mihailovićem. Jovanović svjedoči da se taj sastanak odigrao 28. avgusta, u [[Pranjani]]ma kod [[Gornji Milanovac|Gornjeg Milanovca]]. Tom prilikom, navodno je Mihailovića informisao o pripremama Njemaca za povlačenje i prenio mu informacije o oskudnim vojnim jedinicama kojima je u tom trenutku okupator raspolagao.<ref>Радосав Р. Туцовић, Полицијски репресивни апарат нацистичке Немачке и његови домаћи инструменти: Анализа делатности Драгомира Јовановића и Аугуста Мајснера у окупираној Србији (1941–1944). Докторска дисертација, Филозофски факултет Универзитетa у Београду, 2021, стр. 292.</ref> === Nemačka ocena Mihailovića === [[Datoteka:First Vrede sa četnicima.jpg|thumb|Nemački kapetan Wrede i četnički komandanti [[Nikola Kalabić]], Dragoslav Račić i [[Neško Nedić]], nakon potpisanog sporazuma o zajedničkoj borbi protiv partizana, u Topoli 11. avgusta 1944. (''nemački izvor'')<ref>[https://www.znaci.org/temp/T-311-R-286_536.jpg Wredeova zabeleška str.1]{{Dead link|date=June 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref><ref>[https://www.znaci.org/temp/T-311-R-286_537.jpg Wredeova zabeleška str.2]{{Dead link|date=June 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref><ref>[https://www.znaci.org/temp/T-311-R-286_538.jpg Wredeova zabeleška str.3]{{Dead link|date=June 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref><ref>[https://www.znaci.org/temp/T-311-R-286_539.jpg Wredeova zabeleška str.4]{{Dead link|date=June 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref>]] Neposredno uoči sastanka između Nedića i Mihailovića, u [[Topola|Topoli]] se 11. avgusta 1944. odigrao sastanak između predstavnika nemačke komande Jugoistoka i predstavnika Draže Mihailovića, na kome je major [[Jugoslovenska vojska u otadžbini|JVuO]] [[Dragoslav Račić]] uverio nemačke predstavnike u spremnost na saradnju Mihailovićevog pokreta sa nemačkim okupatorom: {{izdvojeni citat|Političko zauzimanje stava Draže Mihailovića i njegovog pokreta potpuno se izmenilo. Oni su spremni da u potpunosti sa nama sarađuju. Oni predlažu stvaranje jednog nacionalnog fronta koji bi obuhvatio Srpsku državnu stražu, Srpski dobrovoljački korpus, formacije Draže Mihailovića i sve nacionalne snage orijentisane protiv komunista. Pokret Draže Mihailovića je spreman da ide u celosti u ovaj front. Osnovni zadatak je opšta mobilizacija i stvaranje jedne srpske nacionalne armije, za uništenje komunizma u Srbiji. Kada komunizam u Srbiji bude pobeđen, DM—pokret je spreman da se uključi prema naređenju nemačkog rukovodstva na Balkanu i ma gde drugo.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=535&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frame no. 000501.]</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_227.htm Zbornik NOR-a, XIV/4, Beograd, 1985.], str. 1069.</ref>}} Na istom sastanku, kapetan knez Vrede (Rittmeister Fürst Wrede) sumirao je prijedloge predstavnika Draže Mihailovića na sljedeći način: {{izdvojeni citat|1) DM želi da razgovara sa opunomoćenikom [[adolf Hitler|firera]] za jugoistočni prostor. 2) On teži okupljanju svih nacionalnih srpskih snaga. 3) Mobilizacija i naoružavanje svih za oružje sposobnih Srba za borbu protiv komunizma. Naoružavanje i vođstvo pod nemačkim Vermahtom. 4) DM moli da sam ostane u ilegali. 5) Pripadnici DM—pokreta ne treba da budu u nemačkim uniformama. 6) Mesto sastanka ne treba ni u kom slučaju da bude Beograd ili neki veći grad.<ref>[http://www.znaci.org/00001/4_14_4_227.htm Zbornik NOR-a, XIV/4, Beograd, 1985.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230818195525/https://www.znaci.org/00001/4_14_4_227.htm |date=2023-08-18 }}, str. 1070.</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=536&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frames no. 000502—000503.] <br /> ({{jez-njem|"1.) DM wünscht mit dem Bevollm. des Führers für den Südostraum zu sprechen. </br> 2.) Er fordert Zusammenschluss aller nat. serb. Kräfte. </br> 3.) Mobilisierung und Bewaffnung aller waffenfähigen nat. Serben zum Kampf gegen den Kommunismus. Ausrüstung und Führung durch die deutsche Wehrmacht. </br> 4.) DM bittet selbst illegal bleiben zu können </br> 5.) Die Angeh. der DM–Bewegung sollen nicht in dt. Uniform gekleidet werden. </br> 6.) Ort der Zusammenkunft soll keinesfalls Belgrad oder eine grössere Stadt sein."}})</ref>}} [[Datoteka:Bundesarchiv Bild 183-S33882, Adolf Hitler retouched.jpg|thumb|175px|Vođa [[Treći Reich|Njemačkog Reicha]] [[Adolf Hitler]] smatrao je Dražu Mihailovića nepouzdanim i dopuštao je samo taktičku saradnju sa četnicima u borbi protiv partizanskog pokreta.]] Sledeće sedmice, 18. avgusta je održan sastanak na najvišem nivou u nemačkoj komandi Jugoistoka. Tu su još jednom sumirani Mihailovićevi predlozi: {{izdvojeni citat| a) Bezuslovno obećanje, da nijedan nemački vojnik neće biti napadnut od četnika. Davanje talaca.<br/> b) Zajednička borba isključivo protiv komunista u cilju uspostavljanja mira i reda. Nemci i četnici ne moraju biti neprijatelji. <br/> c) Neprijatelj br. 1 su komunisti i svi oni koji ih podržavaju ili ne sadejstvuju u borbi protiv komunista. <br/> d) Draža Mihajlović moli, da ga se privuče organizovanju Srpskog dobrovoljačkog korpusa i organizovanju Dobrovoljačkog korpusa. <br/> e) Bilo kakva veza s partizanima je nemoguća.<br/> f) Draža Mihailović moli da se stvori prijateljskije raspoloženje, da bi se oslobodilo četnike, koji su uhapšeni u Srbiji, bez posredovanja četnika. <br/> g) U slučaju invazije nema borbe protiv Nemaca. Borba protiv komunista će se produžiti. Četnici hoće da spreče vezu partizana s invazionim trupama. <br /> h) Draža Mihajlović nema veze s Englezima. On i ne želi više da je ima, odgovarajući engleskom držanju prema srpskom narodu.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=570&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frames no. 000565—000566.] <br /> ({{jez-njem|"2.) Das Verhandlungsangebot des DM sieht folgende wesentlichen Punkte vor: </br> a) Unbedingtes Versprechen, kein deutscher Soldat werde von Cetniken überfällen. Geiselgestellung. </br> b) Gemeinsamer Kampf ausschliesslich gegen Kommunisten zur Herstellung von Ruhe und Ordnung. Deutsche und Cetniken brauchen nicht Feinde zu sein. </br> c) Feind Nr. 1 sind Kommunisten und alle, die sie unterstützen oder im Kampfe gegen Kommunisten nicht mitwirken. </br> d) DM bittet, ihn zu Ausbau des SFK und Aufbau Freikorps heranzuziehen. </br> e) Irgendeine Verbindung mit Partisanen ist unmöglich. </br> f) DM bittet zur Hebung freundschaftlicher Stimmung um Freilassung der in Serbien verhafteten Cetniken ohne Vermittlung der Cetniken. </br> g) Im Invasionsfall kein Kampf gegen Deutsche. Kampf gegen Kommunisten wird weitergeführt. Verbindung der Partisanen zu Invasionstruppen wollen Cetniken verhindern. </br> h) DM ohne Verbindung zu Engländern. Er will auch keine mehr haben, entsprechend engl. Verhalten gegen serb. Volk."}})</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_229.htm Zbornik NOR-a, XIV/4, Beograd, 1985.], str. 1072.</ref>}} Na sastanku je specijalni nemački izaslanik za Balkan [[Hermann Neubacher]] ocenio da obećanja Draže Mihailovića u pogledu lojalnog držanja treba uzeti ozbiljno, pošto je dokazao on „da je toliki antikomunista, da je usprkos engleskim ponudama dao prednost prosjačenju kod okupatora pred slogom s crvenom stranom“. Ovi pregovori završili su formulisanjem inicijative za formiranje srpske armije od 50.000 ljudi za borbu protiv komunizma kojom bi rukovodio [[Dragoljub Mihailović|Mihailović]], a koju bi opremila nacistička Nemačka. U izvještaju sa sastanka naglašava se da „treba pozdraviti predlog za formiranje srpskog jedinstvenog fronta“,<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_229.htm Zbornik NOR-a, XIV/4, Beograd, 1985.], str. 1072-1080.</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=584&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000579.] <br/> ({{jez-njem|"Der Vorschlag zur Bildung einer serbischen Einheitsfront ist zu begrüssen."}})</ref> te zaključuje sljedeće: {{izdvojeni citat|Svaki dogovor s D. Mihailovićem mora da dovede do odluka koje će imati naročiti profil. Namera D. Mihailovića, da sam ostane u pozadini a Nedića da upotrebi kao reklamnu tablu, politički nam nije nepoželjna.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=578&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000573.] <br/> ({{jez-njem|"Jede Besprechung mit D.M. muss zu profilierten Entscheidungen führen. Die Absicht D–M.'s, selbst im Hintergrund zu bleiben und Nedic als Aushängeschild zu benutzen, ist uns politisch nicht unerwünscht."}})</ref>}} U dnevnom izvještaju Operativnog odeljenja [[Beograd]] — [[Dedinje]] [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] od 17. avgusta 1944, konstatuje se da „vojno-politička situacija na Jugoistoku trenutno se karakteriše sa dva teška vojnopolitička problema“, te da je drugi „problem“ — četnička ponuda kvislinškim i okupacionim vlastima: {{izdvojeni citat|Ponuda Draže Mihailovića da se četničke jedinice potčine nemačkom komandovanju za zajedničku borbu protiv komunista i njegov zahtev za oružjem. Draža Mihailović se pri tom oficijelno priključio ministru predsedniku Nediću, koji je bio zamolio za razgovor sa komandantom Jugoistoka. Prijem srpskog ministra-predsednika Nedića kod komandanta Jugoistoka utvrđen je za 17. 8. uveče. Pre toga održan je razgovor, pod rukovodstvom general-feldmaršala barona fon Vajksa, o ponudi za pregovore Draže Mihailovića. Učesnici ovog sastanka su bili: Gospodin general-feldmaršal baron fon Vajks, naročiti opunomoćenik Ministarstva inostranih poslova ministar Nojbaher, vojnoupravni komandant Jugoistoka general pešadije Felber, general-major Gajtner, načelnik Operativnog odeljenja generalštabni pukovnik Zelmajer, koji zastupa načelnika štaba komandanta Jugoistoka, načelnik Obaveštajnog odeljenja generalštabni potpukovnik Harling, ađutant komandanta Jugoistoka potporučnik Riter. Gospodin komandant i ministar Nojbaher izjasnili su se za prihvatanje ponude o pregovorima sa Dražom Mihailovićem.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1094&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frames no. 000952—000953.]</ref>}} General [[Hermann Behrends]], viši vođa [[Schutzstaffel|SS]] i policije u okupiranoj Srbiji, u izvještaju poslatom Vrhovnoj komandi Wehrmachta za period od 1. do 31. avgusta 1944. godine, svojim pretpostavljenim dostavlja podatke o sastanku Nedića sa Mihailovićem, kao i o Nedićevom zahtjevu za formiranjem „srpske nacionalne vojske“ upućenom Komandi Jugoistoka: {{izdvojeni citat|Crvena opasnost, koja počinje sve više da preti, a prema kojoj se srpski narod i danas još u svojoj pretežnoj većini drži negativno, ubrzala je, pre svega, u nacionalnim krugovima razvoj, koji pod zanemarivanjem svih dosada postojećih suprotnosti, hoće da stvori mogućnost efikasne odbrane stvaranjem jednog nacionalnog bloka. Kako kod pokreta DM, tako i kod rukovodstva Srpskog dobrovoljačkog korpusa, ispoljile su se u izveštajnom periodu težnje istoga pravca i u velikoj meri dovele do zbližavanja između ovih dosada neprijateljskih nacionalnih grupa. Takođe i Nedićeva vlada je u toku ovog razvoja otkrila svoje dosada manje ili više ilegalne veze sa pokretom DM-a i sada uspostavila zvaničan dodir sa pokretom DM-a. Ovaj osnovni unutrašnjo-politički preokret došao je do vidljivog izraza sastankom između ministra pretsednika Nedića i Draže Mihajlovića, koji je održan 12 i 13.8. u Donjoj Šatornji. Prilikom ovog razgovora očigledno je došlo do sporazuma, koji je imao za posledicu da se srpska vlada sada u velikoj meri i javno identifikuje sa željama pokreta DM-a. Nekoliko dana docnije, usledila je poseta cele vlade Vojnom zapovedniku za Jugoistok, prilikom koje je ministar pretsednik Nedić ultimativno tražio formiranje, opremanje i naoružavanje jedne srpske nacionalne vojske od približno 50.000 ljudi, čiji bi temelj, izgleda, obrazovao Srpski dobrovoljački korpus, a u koju bi se uključili borbeni odredi pokreta DM.<ref name="ReferenceK">[https://znaci.org/00003/522.htm ''Nemačka obaveštajna služba'', knjiga VIII, Beograd, 1956], dokument br. 312, strane 903—921.</ref>}} General Behrends je zabilježio i da se u [[Šumadija|Šumadiji]], nadomak [[Beograd]]a, provodi „velika akcija“ protiv jedinicâ NOVJ, u kojoj učestvuju združene snage [[Nikola Kalabić|Kalabićevih]] četnika, kvislinških trupâ i okupatora: {{izdvojeni citat|''Situacija kod neprijatelja u Srbiji'': ''Okrug Beograd'': <br /> ''Komunisti'': Znatno pojačana dejstva Šumadijske, Kosmajske i Podunavske brigade u prostoru Sopot — Lazarevac — Aranđelovac — Azanja — Drugovac. Prepadi na opštine, uništenje znatnog broja vršalica, ubistva činovnika i pojedinih seljaka. U dva maha infiltriranje komunističkih bandi iz Srema u jačini od 150—200 ljudi preko Save na prostoru zapadno od Umke. Obrazovanje baza komunističke delatnosti na planini Kosmaj kao i u prostoru Azanje. ''DM'': Neprekidne borbe protiv gore navedenih komunističkih bandi. Velika akcija komandanta DM-a, majora Kalabića, sa oko 4.000 ljudi, potpomognuta Srpskim dobrovoljačkim korpusom — Srpskom državnom stražom i nemačkim jedinicama, još je u toku.<ref name="ReferenceK">[https://znaci.org/00003/522.htm ''Nemačka obaveštajna služba'', knjiga VIII, Beograd, 1956], dokument br. 312, strane 903—921.</ref>}} I Hermann Neubacher se u svojim memoarima osvrnuo na uspostavljanje »antikomunističkog fronta«, kao i na sastanak Nedića i Mihailovića: {{izdvojeni citat|Crvena armija napredovala je i približavala se granicama Srbije, Tito je postajao sve moćniji na čitavom jugoslovenskom prostoru, pa je u toj situaciji Nedić hteo da sebi osigura pozicije time što će da se poveže sa svojim jačim, nacionalističkim konkurentom, sa Dražom. S druge strane, Mihailoviću je, takođe, bio potreban Nedić, premda ga nije ozbiljno uzimao kao budući faktor moći, ali se nadao da će uz njegovu pomoć da se dokopa nemačkog oružja, pre nego što započne povlačenje Vermahta iz Srbije. U avgustu 1944. došlo je do susreta Nedića i Draže Mihailovića. Oni su se sreli u prostoriji koja je bila potpuno zamračena. Na taj način, niko od njih dvojice nije mogao da dokaže da su se stvarno sreli. I ovo je tipično za balkanske metode zavere. Komunisti su pretili da će da zavladaju celom zemljom, i zato je Mihailović zahtevao od Nedića da mu pruži finansijsku pomoć, te da pokuša sve da bi od Nemaca dobio toliko oružja da može da naoruža pedeset hiljada svojih pristalica. Na taj bi se način Nedić iskupio kod četnika i boraca pokreta otpora, jer je prethodno godinama sarađivao sa Nemcima. Tako bi se stvorio zajednički antikomunistički front.<ref>[https://www.znaci.org/00001/172.htm Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN], Službeni list SCG, Beograd, 2005, strane 158—159.</ref>}} Zabrinutost najviših njemačkih instanci uslovljena prodorom snaga [[NOVJ]] s juga, tj. iz pravca [[Crna Gora|Crne Gore]], bila je očigledna. U procjeni situacije u Srbiji od 9. avgusta 1944. godine, feldmaršal [[Maximilian von Weichs]], komandant Jugoistoka, zapisuje sljedeće: {{izdvojeni citat|U Srbiji upad više Titovih operativnih jedinica. U prostoru između Ibra i Morave jake crvene snage iz Crne Gore nalaze se u napredovanju protiv četničkih jedinica, policije, Srpskog dobrovoljačkog korpusa i bugarskih bataljona koji su im bačeni u susret. Radi se, što više ne predstavlja neki znak pitanja, o II korpusu sa oko 3 crvene divizije. Crvena 37. divizija nalaza se trenutno u napredovanju iz prostora severno od Prijepolja za Ivanjicu. Treba računati da će ona ubrzo dostići odsek Ibra severno od Ušća. Divizijama XII korpusa je pošlo za rukom, kako im je bilo i naređeno, da krenu maršem u pravcu severnog dela Crne Gore. Uprkos preduzetog gonjenja od strane 7. SS-divizije, mora se računati sa njihovim prispećem u predeo Pljevalja u toku par dana. Ukratko, dobila se slika o jednom velikom i skoro planskom toku Titove ofanzive, koja je već dugo očekivana u cilju zauzimanja južnog dela Srbije, čak i ako su pojedinačne jedinice koje učestvuju potučene i mada se XII korpus bori sa velikim poteškoćama oko snabdevanja. Na osnovu podataka iz pouzdanih izvora, može se zaključiti da crvene snage koje su prispele u Srbiju, posle njihovog sjedinjenja sa jedinicama Glavnog štaba Srbije, žele da se učvrste sa obe strane železničke pruge Stalać — Niš — Đevđelija i da glavne saobraćajne arterije Jugoistoka potpuno prekinu, te da južni deo Srbije isključe od svih uticaja četnika DM, kako bi ga učinili oblašću komunističkog gospodarenja.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1065&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frames no. 000923—000924.] <br /> ({{jez-njem|"In Serbien Einbruch mehrer Tito–Verbände. Im Raum zwischen Ibar und Morava starke rote Kräfte aus Montenegro im Vorgehen gegen die ihnen entgegengeworfenen Cetnik–Verbänden, Polizei, SFK und Bulgaren–Btlne. Es handelt sich fraglos um das II. Korps mit etwa 3 roten Divisionen. </br> Die rote 37. Div. befindet sich z.Zt. im Vorgehen aus Raum nördlich Prije Polje auf Ivanjica. In Kürze ist mit ihrem Auftreten am Ibarabschnitt nördlich Usce zu rechnen. </br> Den Divisionen des XII. Korps ist es gelungen, sich wie befohlen in Richtung N–Montenegro in Marsch zu setzen. Trotz sofort eingeleiterer Verfolgung durch Teile 7.SS–Div. muss mit Eintreffen in Gegend Pljevlja in wenigen Tagen gerechnet werden. </br> Zusammenfassend ergibt sich das Bild eines in grossem fast planmässigen Verlaufs der seit langem erwarteten Tito–Offensive zur Inbesitznahme S–Serbiens, wenn auch einzelne der beteiligten Verbände angeschlagen sind und das XII. Korps mit grossen Versorgungsschwerigkeiten zu kämpfen hat. Aus sicheren Quellen kann geschlossen werden, dass die in Serbien eingetroffenen roten Kräfte nach ihrer Vereinigung mit den Verbände des Hauptstabes Serbien sich beiderseits der Eisenbahn Stalac – Nisch – Grdelica festsetzen wollen, um die Hauptverkehrsader des Südostens nachhaltig zu unterbrechen und Süd–Serbien unter Ausschaltung aller DM–Einflüsse zum kommunistischen Herrschaftsgebiet zu machen."}})</ref>}} Nemačke snage u Srbiji sve do kraja leta 1944. nisu bile dovoljno velike kako bi same uspešno mogle zaustaviti nekoliko partizanskih ofanziva. Zbog toga je nemački okupator bio prinuđen da angažuje snage [[Bugari|bugarskog]] okupatora, zatim snage [[Jugoslovenska vojska u otadžbini|JVuO]], [[Srpski dobrovoljački korpus|SDK]] i [[Srpska državna straža|SDS]]. O značaju koje su snage JVuO, SDK i SDS odigrale u ovim borbama kao pomoćne nemačke snage, svedoči jedan sumarni nemački izveštaj iz druge polovine avgusta 1944. u kome se navode gubici SDK, SDS i „lojalnih četnika” (jedinice JVuO koje su sarađivale sa okupatorom u vojnim akcijama) od 15. marta do 15. avgusta 1944. U izveštaju se navodi da su snage „lojalnih četnika” u tom razdoblju imale gubitke od 1.749 poginulih, 2.089 ranjenih i 120 nestalih, snage SDS (skupa sa [[Srpskom graničnom stražom]]) imale su gubitke od 160 poginulih, 120 ranjenih i 28 nestalih, dok su dobrovoljci izgubili 140 vojnika, uz 312 ranjenih i 89 nestalih.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=978&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000968.]</ref><ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, str. 116.</ref><ref>Milan Radanović, Kazna i zločin: Snage kolaboracije u Srbiji: odgovornost za ratne zločine (1941-1944) i vojni gubici (1944-1945), Rosa Luxemburg Stiftung Southeast Europe, Beograd, 2015, str. 200.</ref> U izvještaju Vojnoprivrednog štaba Jugoistoka upućenom 15. avgusta 1944. komandi Jugoistoka, navodi se sljedeće: {{izdvojeni citat|Sada je u toku formiranje nacionalnog srpskog jedinstvenog fronta protiv komunizma sa ciljem potpunog razumevanja između Nedićeve vlade i pokreta D. M. da se zajedničkom borbom spreči boljševizacija Srbije. Za vođenje ove borbe, uz formiranje nacionalne srpske armije, zahteva se od nemačkog Vermahta pomoć u opremi i naoružanju. Dok će onda vojni delovi srpskog nacionalnog pokreta biti spremni da se bezuslovno stave pod nemačku komandu, dotle je držanje političkog sektora još nejasno.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_109.htm Izveštaj Vojnoprivrednog štaba Jugoistoka od 15. avgusta 1944. komandantu Jugoistoka o vojno-političkoj i privrednoj situaciji u Srbiji]</ref>}} Hermann Neubacher je, kao pristalica elastičnije politike prema Mihailoviću, sugerisao preko komande Jugoistoka da se od zaplijenjenog oružja, koje se nalazilo u [[Mađarska|Mađarskoj]], izvjesna količina dodijeli Mihailoviću. U izvještaju upućenom 16. avgusta 1944. [[Joachim von Ribbentrop|Joachimu von Ribbentropu]], ministru inostranih poslova Reicha, Neubacher posebno naglašava: {{izdvojeni citat|Treba pretpostaviti da se Draža Mihailović poslednjih nedelja preko posrednika u velikoj meri složio i s Nedićem o opasnosti situacije i o potrebi za zajedničkim nastupanjem nacionalnih trupa. U svakom slučaju, i Nedić sa svojim sledbenicima ne vidi, već na osnovu slabljenja sopstvenog političkog položaja u zemlji, sada nikakav drugi put za spasavanje nacionalnog srpstva do pakta sa Dražom Mihailovićem.<ref name="ReferenceE">[https://znaci.org/00001/11_69.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje PORAZ MIHAILOVIĆEVIH SNAGA U SRBIJI I NOVI SPORAZUMI SA OKUPATOROM I KVISLINGOM MILANOM NEDIĆEM]</ref><ref>AVII, Mikroteka, N—T—312, rolna 780, snimak 371754.</ref>}} Milan Nedić se 18. avgusta 1944. na zajedničkoj sednici kvislinške vlade sa nemačkim glavnim komandantom za Jugoistok, garantovao je da će se pokret pod komandom generala Mihailovića suzdržati od "neprijateljskih dejstava protiv Nemaca". Nedić je garantovao nemačkom okupatoru: {{izdvojeni citat|Ljudstvo Draže Mihailovića u buduće će osiguravati bezbednost cesta, železnice, transporta žita, rudnika i ostale pogone koji su od značaja za Nemce. Srpske nacionalne jedinice su pod Nedićevom komandom, koga priznaje pokret Draže Mihailovića, spremne za odlučnu borbu protiv komunizma. Nedić je istovremeno izjavio da je samo u tom slučaju sposoban da preuzme odgovornost vlade, u koliko bude bezodvlačno potpomognut nemačkim oružjem...<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_230.htm Zbornik NOR-a, XIV/4, Beograd, 1985.], str. 1081.</ref>}} U ratnom dnevniku<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref> komande Grupe armija »F« se navodi da se vrše posljednje pripreme za sastanak na vrhu u Berlinu (Hitler — Neubacher — von Weichs): {{izdvojeni citat| 20. 8. 1944 Operativno odeljenje Beograd — Dedinje 18.15 časova: Generalštabni major Brudermiler saopštava generalštabnom pukovniku Zelmajeru telefonski da je Vrhovna komanda Vermahta saglasna sa svim predlozima i da će tu svoju saglasnost potvrditi i telegramom. Na pitanje generalštabnog majora Brudermilera po predmetu ponude Nedić—Draža Mihailović, generalštabni pukovnik Zelmajer mu je odgovorio da je komandant Jugoistoka dopisom Obaveštajno odeljenje/oficir Abvera str. pov. 6630/44 od 19. 8. 44 (uporedi operacijski dnevnik, prilog 143/VIII) izvestio Vrhovnu komandu Vermahta sledeće: 1.) šta je Draža Mihailović zahtevao preko Nedića, 2.) stav po ovom komandanta Jugoistoka, 3.) da general-feldmaršal baron fon Vajks i ministar Nojbaher žele da zajedno podnesu referat Fireru.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1110&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frame no. 000968.]</ref>}} U zabilješkama koje je osoblje komandanta Jugoistoka feldmaršala [[Maximilian von Weichs|Maximiliana von Weichs]]a pripremilo za njegov sastanak s Hitlerom 22. augusta 1944. godine, razmotrena je vojno-politička situacija u Srbiji i Jugoslaviji. U dokumentu se daje ocjena dosadašnjih odnosa generalâ Nedića i Mihailovića i tvrdi da, iako je imao stanovite zadrške prema generalu Mihailoviću, general Nedić sada postao jedan od Mihailovićevih zagovornika pred Nijemcima, tako da se konačno može reći da postoji ujedinjeni srpski antikomunistički front u kojem Mihailović ima podršku više od „90% svih Srba“.<ref name="ReferenceH"/><ref>Mikrofilm br. T-311, rola 195, snimak 961.</ref> U vrijeme kad je von Weichs morao napustiti Beograd da podnese izvještaj Hitleru, došlo je do sastanka između Nedića i Mihailovića. Prema obavijesti<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=973&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000963.] <br /> ({{jez-njem|"DM will sich aus Rücksicht auf die eigene Bevölkerung und im Hinblick auf die Zukunft wie bisher zurückhalten. Er will den Kampf gegen den Kommunismus führen, die politischen Bindungen zur Besatzungsmacht sollen Reservat des Minister-präsidenten sein und bleiben."}})</ref> koju je primio von Weichs, položaj dvojice generala u ovoj novoj kombinaciji bio je politički uvjetovan: {{izdvojeni citat|Iz obzira prema srpskom narodu i s obzirom na budućnost, Draža Mihailović će kao i do sada ostati u pozadini. Borbu protiv komunizma vodit će ipak on, dok će političke veze sa okupacionom silom i dalje ostati u domeni predsjednika vlade Nedića.}} U ratnom dnevniku Vrhovne komande [[Wehrmacht]]a za 22. avgust 1944. godine, preneseni su zaključci sa sastanka održanog u [[Berlin]]u između Adolfa Hitlera, Hermanna Neubachera i Maximiliana von Weichsa. Hitler je odbacio ideju Neubachera i von Weichsa o naoružavanju armije od pedeset hiljada ljudi, zato što je po interese [[Treći Reich|Velikonjemačkog Reicha]] smatrao opasnim potpuno zbližavanje Nedića i Mihailovića, dozvolivši ipak da se „delimično ispune srpske želje“: {{izdvojeni citat|Nojbaher i general fon Vajks predočili su Fireru stanje u Srbiji: očekivani upad Tita u Srbiju i skoro povlačenje bugarskog okupacione vojske iz Srbije biće veoma nepovoljno po Vermaht, jer naše snage u Srbiji danas nisu dovoljne da se efikasno suoče sa novonastalom situacijom. Četnici su u Srbiji od marta do avgusta 1944. izgubili u borbama sa komunistima oko 5.000 boraca, a prema nemačkoj okupacionoj sili u poslednje vreme nisu više neprijateljski raspoloženi. Oko 10.000 četnika bore se zajedno sa nemačkim trupama u južnoj Srbiji i to pod komandom nemačkog majora Vajela. Da je došlo do jedinstva između Nedića i Mihailovića znači da je došlo do ujedinjenja svih Srba i obojici to obezbeđuje podršku 90% naroda.<ref name="Živković"/>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta (“Susret Tita sa Čerčilom u Rimu“)}} Dakle, uprkos zalaganju nemačke komande Balkana, nemački vrhovni vođa [[Adolf Hitler]] je 22. avgusta 1944. odbacio Mihailovićevu inicijativu, ocenjujući da će to oružje "jednom kasnijom prilikom biti upravljeno protiv Nemaca." On je odobrio samo taktičku saradnju sa četnicima.<ref>[http://sr.wikisource.org/sr/%D0%A1%D0%BB%D1%83%D0%B6%D0%B1%D0%B5%D0%BD%D0%B0_%D0%B1%D0%B5%D0%BB%D0%B5%D1%88%D0%BA%D0%B0_%D1%81%D0%B0_%D1%80%D0%B5%D1%84%D0%B5%D1%80%D0%B8%D1%81%D0%B0%D1%9A%D0%B0_%D0%A5%D0%B8%D1%82%D0%BB%D0%B5%D1%80%D1%83_%D0%BE_%D0%BF%D0%BB%D0%B0%D0%BD%D1%83_%D1%81%D0%B0%D1%80%D0%B0%D0%B4%D1%9A%D0%B5_%D1%81%D0%B0_%D1%87%D0%B5%D1%82%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B8%D0%BC%D0%B0_%D0%BE%D0%B4_22.8.1944 Službena beleška sa referisanja Hitleru o planu saradnje sa četnicima od 22.8.1944.]{{dead link}}</ref> 28. avgusta 1944, Operativno odjeljenje Beograd — Dedinje Armijske grupe »F« obavještava nadležne u Berlinu da Nedić, i pored Hitlerove suzdržanosti, insistira na ustupanju neophodnog oružja četnicima: {{izdvojeni citat|Kod srbijanskih četnika nervoza je u porastu zbog razvoja situacije u Rumuniji i Bugarskoj. Predsednik vlade Nedić je ipak juče izjavio da će i dalje ostati lojalan prema nama (generalštabni potpukovnik fon Harling: Nedić vrši najoštriji pritisak da se izda obećano oružje odredima Draže Mihailovića).<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=24&rec=311&roll=191 NARA, T311, Roll 191, frame no. 000018.] <br /> ({{jez-njem|"Bei dem serbischen Cetniks zunehmende Nervosität infolge der Entwicklung der Lage in Rumänien und Bulgarien. Ministerpräsident Nedic hat jedoch gestern erklärt, dass er weiter zu uns lojal stehen werde. (Oberstlt.i.G.v.Harling: Nedic drängt schärfstens nach zugesagter Waffenlieferung an die DM—Verbände.)"}})</ref>}} Nasuprot Hitlerovom mišljenju, Nojbaher je [[30. 8.|30. avgusta]] i dalje tvrdio da Draža Mihailović, poput Milana Nedića, verno služi nemačkim interesima, i da se "do danas trudio da ne zauzme neprijateljsko držanje prema okupatoru". To isto smatra i za ostale vodeće Srbe, koji su se, pod parolom »dajte nam oružje — onda pripadamo Vama«, lojalno držali.<ref>{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/4_14_4_231.htm |title=Zabeleška obaveštajne grupe nemačkih komandi na Jugoistoku od 30. avgusta 1944. sa savetovanja u štabu komande Jugoistoka o aktuelnim pitanjima saradnje sa Dražom Mihailovićem i razvoju celokupne situacije na području Jugoistoka |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref> === Posljedice sporazuma === [[26. 8.|26. avgusta]] 1944. godine [[Vlada Kraljevine Jugoslavije u egzilu|Jugoslovenska izbeglička vlada]] priznala je [[Josip Broz Tito|Tita]] za svog legitimnog predstavnika i vođu, a [[Ivan Šubašić]] je zadržao mesto predsednika Jugoslovenske izbegličke vlade. Vrhovna komanda njemačkih oružanih snaga zapazila je tom prilikom: {{izdvojeni citat|Sporazum Tita sa londonskom vladom u izbjeglištvu značio je težak, ako ne i smrtonosni, udarac za Nedićevu vladu i četnike.<ref name="Živković"/> <br /> ({{jez-njem|"Die Einigung Titos mit der Londoner Exilregierung bedeutete einen schweren, wenn nicht tödlichen Schlag für die Regierung Nedic und die Cetniks."}})}} Na osnovu avgustovskog sporazuma sa Nedićem, Mihailovićevim četnicima je isporučena veća količinu oružja, municije i opreme, iz nemačkih magacina.<ref name="Saslušanje"/> Odluka o objedinjavanju svih domaćih antipartizanskih snaga i njihovom ulasku u sastav JVuO donijeta je na sastancima između predstavnika kvislinške vlade i kvislinških vojnih formacija sa predstavnicima JVuO, održanim početkom septembra, najprije u [[Beograd]]u, potom u [[Pranjani]]ma. Na inicijativu Nedićevog ministra prosvete [[Velibor Jonić|Velibora Jonića]], 2. septembra održan je u Beogradu sastanak na kome su se okupili komandant SDK general [[Kosta Mušicki]], komandant SDS general [[Borivoje Jonić]], bivši komandant SDS general [[Stevan Radovanović]], povjerenik JVuO za Beograd Ivan Pavlović, [[Boško Bećarević]], šef Antikomunističkog odseka Specijalne policije Uprave grada Beograda, kao i upravnik grada Beograda [[Dragomir Dragi Jovanović]]. Prema Jonićevu svjedočenju pred istražnim organima po završetku rata, glavna tema sastanka je bilo vojničko objedinjavanje i izrada zajedničkog plana za „odbranu Beograda i sprečavanje nereda na taj način što će se onemogućiti pobuna komunista i simpatizera NOP-a u Beogradu, što će se oduzeti od Nemaca vojni i značajni objekti da ne bi bili bačeni u vazduh, jednom rečju da se Beograd vojnički osvoji i na taj način spreči ulazak NOV-a i Crvene Armije... Računalo se posle toga da se pozove i kralj, obrazuje vlada i cela Jugoslavija stavi pod njegovom upravom...“<ref>Nebojša Stambolija, Srpska državna straža 1942-1944. Doktorska disertacija, [[Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu]], 2020, str. 240-241.</ref> Istog dana, neposredno nakon ovog sastanka, komandant SDS Borivoje Jonić (rođeni brat ministra Velibora Jonića) izdao je „Instrukciju za rad SDS“. General Borivoje Jonić navodi da se „jednodušno i spontano, ceo Srpski narod opredelio za Kralja, monarhiju i slobodnu i nezavisnu državu, zasnovanu na demokratskim principima“. U „Instrukciji“ piše: {{izdvojeni citat|U vezi s tim i sve današnje oružane Srpske snage ujedinjene su i bore se na braniku Srpskog nacionalizma. Svaka Srpska nacionalna oružana snaga ima za sobom svoj rad, život i borbu. Svaka od njih imala je i opravdanih razloga za svoje ustrojstvo i današnje postojanje. Sve postojeće male razlike u zadatku i dodeljenoj ulozi u završnici ovog rata nestale su, '''TAKO DA DANAS IMAMO JEDNU JEDINSTVENU I NEDELJIVU SRPSKU VOJSKU''', sa kojom hteli — ne hteli, moraju računati svi naši prijatelji i neprijatelji... U ostvarenju postavljenog jednog cilja, vođeni jednom idejom vodiljom, jednodušni i ujedinjeni, svi Srpski oružani odredi — '''NACIONALNI ČETNICI, STRAŽARI, GRANIČARI, DOBROVOLJCI I GARDISTI''', dobili su i u završnici rata svaki svoju ulogu i svoj zadatak... Na Srpsku državnu stražu se računa da ona u interesu Kralja, Otadžbine i naroda mora svoj zadatak u potpunosti da izvrši.<ref>Vojni arhiv, Nedićeva arhiva, 140–4–3, Instrukcija za rad SDS, 2. septembar 1944.</ref><ref>Nebojša Stambolija, n. d., str. 241.</ref>}} Već narednog dana, 3. septembra, general Jonić je izdao naredbu u kojoj najprije konstatuje da „u poslednje vreme dešava se, da pojedini oficiri i ostali pripadnici SDS, dobijaju neposredno naređenje od pojedinih četničkih komanada na terenu da pređu na službu u četničke jedinice“. Stoga, general Jonić podcrtava svojim potčinjenim da je „Načelnik štaba Vrhovne komande, armiski đeneral Gospodin Draža Mihailović saopštio Pretsedniku Srpske vlade: da oficiri i svi ostali pripadnici SDS imaju ostati na službi u SDS, da nije potrebno da pomenuta lica prelaze u sastav četničkih jedinica bez njegovog zahteva upućenog Pretsedniku Srpske vlade i po dobivenoj saglasnosti Pretsednika Srpske vlade“.<ref>VA, NdA, 140–4–4, Komanda SDS svim štabovima i jedinicama SDS, 3. septembra 1944.</ref><ref>Nebojša Stambolija, n. d., str. 242.</ref> Nakon sastanka od 2. septembra, 6. septembra je uslijedio novi sastanak. Na poziv ravnogorske komande Beograda, u selo Pranjani (nedaleko od [[Ravna gora|Ravne gore]], blizu [[Čačak|Čačka]]) su došli predstavnici svih kolaboracionističkih vojnih formacija na sastanak sa Dražom Mihailovićem. Predstavnik SDK je bio kapetan Radoslav Protić, ispred SDS je bio prisutan major Ljubiša Mikić, dok je [[Srpsku graničnu stražu]] predstavljao major Dragiša Jevtić. Pored Mihailovića, ispred Vrhovne komande JVuO, sastanku su prisustvovali potpukovnici [[Mirko Lalatović]] i [[Luka Baletić]]. Kako navodi [[Dimitrije Ljotić|Ljotićev]] sekretar [[Boško Kostić]], Mihailović je tada donio odluku o objedinjavanju svih „nacionalnih snaga“ i njihovom ulaženju u sastav Jugoslovenske vojske u otadžbini. Sve tri kolaboracionističke formacije trebalo je privremeno da zadrže svoju strukturu i starješinski kadar.<ref>Nebojša Stambolija, n. d., str. 242—243.</ref> Kostić bilježi i riječi Draže Mihailovića sa sastanka: {{izdvojeni citat|Ovom prilikom đeneral Draža Mihajlović je rekao delegatima: <br /> „Vi legalni odredi treba da činite jezgro naše buduće vojske...“<ref>Boško N. Kostić, Za istoriju naših dana — Odlomci iz zapisa za vreme okupacije, Lil (Francuska), 1949, str. 165.</ref>}} [[6. 9.|6. septembra]] [[1944]]. [[Srpska državna straža]] je stavljena pod komandu generala [[Dragoljub Mihailović|Dragoljuba Mihailovića]].<ref>[http://www.znaci.org/00001/4_14_4_61.htm Zbornik NOR-a, XIV/4, Beograd, 1985.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221024030236/https://www.znaci.org/00001/4_14_4_61.htm |date=2022-10-24 }}, str. 211-212.</ref> Sjutradan je general [[Miroslav Trifunović|Miroslav Trifunović Dronja]], četnički komandant Srbije, radiogramom obavijestio Dražu Mihailovića: {{izdvojeni citat|Na dan 6. septembra 1944. javio mi se komandant Srpske državne straže đeneral Borivoje Jonić, koji mi je stavio pod komandu Srpsku državnu stražu. To isto je učinio i đeneral Kosta Mušicki sa svojim dobrovoljcima.<ref name="ReferenceC">[https://znaci.org/00001/11_73.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje OBMANE DRAŽE MIHAILOVIĆA]</ref>}} Samo dan ranije, general Draža Mihailović primio je u Koceljevi kod [[Šabac|Šapca]] generala Kostu Mušickog i razgovarao s njim o koordiniranju dejstava snagâ JVuO i SDK u borbi protiv NOVJ.<ref name="Milan Borković 1944">[http://www.znaci.org/00001/155_4.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, I-II, Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230604192713/https://znaci.org/00001/155_4.pdf |date=2023-06-04 }}, str. II/337.</ref><ref>Boško N. Kostić, n. d., str. 166.</ref> General Miroslav Trifunović je 7. septembra 1944. obavijestio potčinjene da je Srpska državna straža u potpunosti integrisana u Mihailovićevu JVuO, i da će nadalje biti pod njegovom neposrednom komandom: {{izdvojeni citat|Pošto je SDS ušla u sastav naše vojske i dobila specijalan zadatak, to zabranjujem pozivanje i uzimanje oficira, podoficira i vojnika iz njenog sastava bez moga odobrenja. Isto tako zabranjujem uzimanje prevoznih sredstava i oružja SDS. Ako se gde desio koji slučaj pozivanja i uzimanja ljudstva, ono se ima odmah vratiti u svoju jedinicu. Naročito odmah vratiti oduzeto oružje i prevozna sredstva jer se na njih računa pri izvršenju datog im zadatka. Straža stoji u pogledu zadataka pod mojom komandom i ako se ima potrebe za njeno korišćenje tražiti ga od mene.<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kutija 127, registarski broj 38/1.</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_61.htm Obaveštenje štaba Komande Srbije od 7. septembra 1944. potčinjenim jedinicama o ulasku jedinica Srpske državne straže u sastav četničkih jedinica pod komandom štaba Komande Srbije], Zbornik dokumenata i podataka NOR-a, tom XIV, knjiga 4, Vojnoizdavački zavod, Beograd, 1985 – dokument broj 61.</ref>|General [[Miroslav Trifunović]], komandant Srbije JVuO}} Poslije sastanka u Pranjanima, 8. septembra 1944. godine, komandant Srbije JVuO general Miroslav Trifunović iznova je naredio da se „ništa ne uzima od Srpske državne straže“ jer „ovi delovi oružane sile imaju se smatrati kao naše jedinice. Svako vrbovanje, odvođenje i primanje pripadnika Državne i Granične straže ima se potpuno obustaviti.“<ref>Vojni arhiv Beograd, Četnička arhiva, 77–4–10.</ref><ref>Nebojša Stambolija, n. d., str. 312, fus. 831.</ref> I njemački je okupator registrovao stavljanje srpskih kvislinških formacijâ pod komandu generala Mihailovića. Tako će se na kraju jednog izvještaja o situaciji u okupiranoj Jugoslaviji od 8. novembra 1944, sačinjenog za potrebe [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] u vrijeme povlačenja s [[Balkan]]a, naći i sljedeći podatak: „Potvrđeno: General Jonić prenio 12. IX naređenje generala Mihailovića Srpskoj državnoj straži.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=707&rec=311&roll=189 NARA, T311, Roll 189, frame no. 001193.] <br /> ({{jez-njem|"Bestätigt: General Jonic, übermittelte 12.9. Befehle des General Mihajlovic an die SSW."}})</ref> Nakon što su jedinice [[Prvi proleterski korpus NOVJ|Prvog proleterskog korpusa NOVJ]] zauzele [[Požega|Požegu]], major [[Dragoslav Račić]], komandant [[Četvrta grupa jurišnih korpusa JVuO|Četvrte grupe jurišnih korpusa JVuO]], elitne četničke formacije tokom [[Bitka za Srbiju|bitke za Srbiju]], izdao je potčinjenim komandantima sljedeće naređenje: {{izdvojeni citat|Prva, šesta i 37. komunistička divizija sa glavninom svojih snaga nalazi se južno od Užica u oblasti Čajetine. Sa prednjim delovima komunisti su blokirali Užice i zauzeli Požegu držeći i položaje između Požege i Užica. U Užicu nalaze se jedan bataljon Nemaca, jedan Bataljon Dobrovoljaca i bataljon SDS. Na Jelovoj Gori Zlatiborski korpus. U oblasti Karana naš četvrti jurišni korpus, a između Karana i Požege Zapadno Moravska grupa kapetana Miloševića. U Jančićima novoformirani prvi korpus. Iz Čačka danas su krenuli dva bataljona Nemaca. U Čačku kao rezerva ostaju dva bataljona dobrovoljaca. Četvrta grupa jurišnih korpusa izvršiće koncentrični napad na Požegu, gde će se koncentrisati naše snage i produžiti u pravcu Užica.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_58.htm Zapovest Štaba 4. grupe jurišnih korpusa od 4. septembra 1944. komandantima 1, 3. i 5. jurišnog korpusa i Šumadijske brigade za napad na jedinice 1. proleterskog korpusa NOVJ u rejonu Užičke Požege], Zbornik dokumenata i podataka NOR-a, tom XIV, knjiga 4, Vojnoizdavački zavod, Beograd, 1985 – dokument broj 58, strane 201—205.</ref>|Major [[Dragoslav Račić|Dragoslav S. Račić]], komandant [[Četvrta grupa jurišnih korpusa JVuO|Četvrte grupe jurišnih korpusa JVuO]]}} Kako bi naglasio strateški značaj ponovnog zauzimanja Požege za održanje ravnogorskih četnikâ u Srbiji, njihovom ključnom uporištu, major Račić je istog dana (4. IX), kada je formirana operativna grupa od 1500 ljudi iz sastava 1. ravnogorskog korpusa JVuO, u direktivi<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kutija 77, registarski broj 48/3.</ref> tim povodom zapisao: „Po padu Požege udruženim snagama očistiće se prostor do Užica odakle će se preduzeti opšta akcija svih antikomunističkih snaga prema Zlatiboru i prema Višegradu za tučenje komunističkih snaga i izbacivanje iz Srbije. Naša ideja manevra je tući komuniste u oblasti Požege i Užica, a potom prikupiti sve snage za dalje uništenje crvenih na prostoru Srbije... '''Prema tome borba u koju stupamo je odlučujuća za Srbiju, odlučujuća za Jugoslaviju i za ceo Balkan, jer od naše pobede ili poraza i od brzine rada zavisi da li će na naše tlo Amerikanci ili Sovjeti'''.“ U ovom periodu, ravnogorski odredi su pomagali i mobilizaciju snaga Vlade nacionalnog spasa. Prema naredbi od 25. avgusta 1944. ponovo je formiran 1. bataljon SDS u Beogradu. 3. septembra 1944, popunu u ljudstvu za 1. bataljon obezbijedio je kapetan [[Nikola Kalabić]], komandant [[Gorske garde]] JVuO. Ovaj je bataljon 5. septembra upućen u [[Sopot]], da bi već sljedećeg dana ušao u sastav JVuO. Na licu mjesta su od ovog bataljona stvorena dva i upućena ka [[Aranđelovac|Aranđelovcu]], ali su kasnije uništena od strane [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOVJ]].<ref>Kоста Николић, Историја Равногорског покрета 1941-1945, књига друга, Београд, 1999, стр. 243-244, 268.</ref><ref>Борис Томанић, Горска гарда Њ. в. краља Петра Другог у орашачком срезу. Формација, борбе, злочини. Војноисторијски гласник, Институт за стратегијска истраживања – Одељење за војну историју Министарства одбране Републике Србије, 2017, стр. 129.</ref> I u Šabačkom okrugu, shodno sporazumu sa komandantom III puka SDK, ravnogorske okružne vlasti su po naređenju majora Dragoslava Račića, komandanta Cersko-majevičke grupe korpusa JVuO, odobrile mobilizaciju 520 ljudi za popunu III dobrovoljačkog puka u [[Šabac|Šapcu]].<ref>AVII, Ča, kut. 77, reg. br. 42/3.</ref><ref>Бојан Б. Димитријевић, Војска Недићеве Србије 1941-1945, Београд, 2011, стр. 346.</ref> Kolaboracija jedinica Srpskog dobrovoljačkog korpusa sa snagama JVuO pod komandom Draže Mihailovića dostigla je vrhunac tokom ključne bitke za oslobođenje Srbije. Riječ je o [[Bitka na Jelovoj gori|bici na Jelovoj gori]], u kojoj su četnici bili poraženi te praktično izbačeni iz Srbije. Naime, u blizini [[Valjevo|Valjeva]], 11. septembra 1944. partizani su napali kolonu u kojoj se nalazio Dragoljub Mihailović, četnička Vrhovna komanda, [[Centralni nacionalni komitet]] i američka vojna misija sa pukovnikom [[Robert Harbold McDowell|McDowellom]] na čelu.<ref>[https://znaci.org/00001/40_72.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje SLOM NJEMAČKO-ČETNIČKE OBRANE U ZAPADNOJ SRBIJI]</ref> Jedinice NOVJ su nastavile da gone ovu četničku grupu i 13. septembra opkolili su Mihailovića na sektoru [[Divci]]—[[Mionica]]. Našavši se u gotovo bezizlaznoj situaciji, Mihailović se radio-vezom obratio za pomoć [[Kosta Mušicki|Kosti Mušickom]], komandantu SDK. General Mušicki je telefonom naredio III bataljonu Prvog puka SDK iz Valjeva da krene Mihailoviću u pomoć. Ljotićevci su stigli u posljednji čas i znatno pomogli četnicima s Mihailovićem na čelu da se izvuku iz partizanskog obruča i upute prema [[Koceljeva|Koceljevi]].<ref>Младен Стефановић, Збор Димитрија Љотића, Београд, Народна књига, 1984, стр. 287.</ref> Ovom prilikom, partizani su zaplijenili arhive četničke Vrhovne komande i Centralnog nacionalnog komiteta.<ref>[https://www.znaci.org/00001/77.htm Đorđe Orlović: Šesta lička proleterska divizija „Nikola Tesla“, Vojnoizdavački i novinski centar, Beograd, 1990, str. 424.]</ref> [[Datoteka:Dimitrije Ljotić i supružnici Dragojla i Milovan Popović izlaze iz Zavoda za prinudno vaspitanje omladine.png|200px|mini|desno|Supružnici Dragojla i Milovan Popović u društvu Dimitrija Ljotića prilikom njegove posjete Zavodu za prinudno vaspitanje omladine u Smederevskoj Palanci.]] [[Milovan Popović]], upravnik [[Zavod za prinudno vaspitanje omladine|Zavoda za prinudno vaspitanje omladine]] u [[Smederevska Palanka|Smederevskoj Palanci]] i simpatizer Ljotićevog [[ZBOR]]-a, napustio je Zavod 10. septembra 1944. i pridružio se Mihailovićevim četnicima, dok je Zavod formalno prestao da postoji 3. oktobra 1944.<ref>Александар Стојановић, Завод за принудно васпитање омладине у Смедеревској Паланци: старе контроверзе и нова тумачења. Институт за новију историју Србије, 2016, стр. 61.</ref> 4. septembra 1944, upravnik Milovan Popović depešom obavještava Velibora Jonića, ministra prosvete i vera u vladi Milana Nedića: {{izdvojeni citat|Čast mi je izvestiti Vas da sam u vezi Vašeg strogo poverljivog akta br. 16 od 30 avgusta 1944 godine poslao danas u srpske oružane odrede po dobrovoljnoj prijavi i slobodnom izboru 104 pitomca i to: u Srpski dobrovoljački korpus 53, u Srpsku državnu stražu 26 i u odrede Draže Mihailovića 25.<ref>''Документи о издајству Драже Михаиловића — књига 1'', Државна комисија за утврђивање злочина окупатора и његових помагача, Београд, 1945, док. бр. 653, стр. 548.</ref>}} Prije rata, Milovan Popović se nalazio na čelu [[Antikomunističke lige]],<ref>Бранислав Божовић, Специјална полиција у Београду 1941-1944, Завод за уџбенике, Београд, 2014, стр. 498, фус. 187.</ref> a bio je i asistent na [[Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu|Filozofskom fakultetu]] u Beogradu. Popović je bio jedan od organizatora [[Antimasonska izložba|Antimasonske izložbe]] oktobra 1941. Zavod za prinudno vaspitanje omladine bio je specijalni logor za izolaciju i ideološku indoktrinaciju prokomunističke omladine, formiran od strane kvislinških vlasti u Smederevskoj Palanci, 22. septembra 1942. Osnivanje logora bilo je omogućeno Uredbom o prinudnom vaspitanju omladine (15. jul 1942), koju je potpisao predsednik kvislinške vlade Milan Nedić. Tokom dve godine postojanja logora, kroz to mesto za izolaciju prošlo je 1.270 omladinaca i omladinki, od kojih je skoro polovina bila iz Beograda (mahom aktivisti i aktivni simpatizeri srednjoškolske organizacije [[Savez komunističke omladine Jugoslavije|SKOJ]]-a). Zatvorena omladina je bila podvrgnuta sistematskom ideološkom prevaspitanju, koje su vršili logorski „vaspitači“ – pripadnici organizacije NP Zbor. Zamenica upravnika logora i upravnica ženskog dela logora bila je Popovićeva supruga, Dragojla Ostojić Popović.<ref>Mesta stradanja i antifašističke borbe u Beogradu 1941–44. Priručnik za čitanje grada. Rosa Luxemburg Stiftung Southeast Europe, Beograd, 2016, str. 71-72.</ref> Upravnik Popović je tretman zatočenika Zavoda okarakterisao kao „blag režim, ali uvek pod znakom mača“.<ref>Александар Стојановић, н. ч., стр. 52.</ref> U depeši poslatoj 21. marta 1945. vojvodi [[Momčilo Đujić|Momčilu Đujiću]], general Mihailović o Popoviću zapisuje kratku opasku: „Potpukovnik Milovan Popović, zabušant, neupotrebljiv.”<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_192.htm Izvod iz Knjige poslatih depeša štaba Vrhovne komande od 12. decembra 1944. do 7. aprila 1945. godine]</ref> Popović je ostao u JVuO sve do kraja rata i poginuo je 1945. godine u [[Bosna (regija)|Bosni]] kao četnički odmetnik.<ref>Branislav Božović – Mladen Stefanović: MILAN AĆIMOVIĆ – DRAGI JOVANOVIĆ – DIMITRIJE LJOTIĆ, Centar za informacije i publicitet, Zagreb, 1985, str. 298.</ref> Isljednik IV (antikomunističkog) odseka beogradske Specijalne policije [[Sergije Golubjev]] posvjedočio je poslije rata o Popovićevoj pogibiji u redovima JVuO: {{izdvojeni citat|Znam da je logor u Smederevskoj Palanci bio raspušten 1944. godine... Upravnik istog Popović (Milovan) sa odredom straže koja je čuvala logor i sa nekoliko vaspitača pobegao [je] iz logora i priključio se štabu DM. Prilikom nekog napada on je poginuo, dok je njegova žena dr Dragojla uspela da pobegne u Nemačku, gde sam je lično video u Beču.<ref>Историјски архив Београда, 4224/МГ — 626.</ref><ref>Бранислав Божовић, Специјална полиција у Београду 1941-1944, Завод за уџбенике, Београд, 2014, стр. 367, фус. 791.</ref>}} Boško N. Kostić, lični sekretar Dimitrija Ljotića, ostavio je u emigraciji zapis o Popovićevom prisustvu u Mihailovićevom štabu.<ref>Boško N. Kostić, n. d., str. 215.</ref> On navodi da je Mihailovića zamolio da Popović, zajedno s njim (Kostićem) pođe za [[Slovenija|Sloveniju]], gdje su se okupile sve nacionalne snage pod komandom generala [[Miodrag Damjanović|Miodraga Damjanovića]]: {{izdvojeni citat|Zamolih đenerala Mihajlovića da pošalje s nama i Milovana Popovića, koji je bio šef antikomunističkog odeljenja u štabu Draže Mihajlovića. Popovića traži [[Matija Parac|đeneral Parac]] za propagandu, a mi bi ga, eventualno, poslali u [[Švajcarska|Švajcarsku]] radi naše nacionalne propagande, jer njega svi smatramo jednim od najboljih poznavalaca komunizma. Đeneral Mihajlović je odgovorio da nema ništa protiv, smatra čak da je ideja dobra i naredio je da se odmah pozove Milovan Popović. Kako se M. Popović nalazio u dvorištu, ubrzo uđe unutra našto mu đeneral Mihajlović reče: „Vas traži đeneral Parac. Spremite se da s g. Kostićem putujete u Sloveniju.“}} Kostićevo svjedočenje se u potpunosti poklapa sa navodima još jednog ljotićevskog emigranta. Riječ je o [[Borivoju Karapandžiću]], predratnom članu JNP ZBOR, koji je za vrijeme okupacije bio referent Odeljenja državne propagande za Okrug valjevski<ref>Milan Radanović, Kazna i zločin: Snage kolaboracije u Srbiji: odgovornost za ratne zločine (1941-1944) i vojni gubici (1944-1945), Rosa Luxemburg Stiftung Southeast Europe, Beograd, 2015, str. 249, fus. 653.</ref> i prosvetar u jedinicama SDK. U knjizi ''Građanski rat u Srbiji 1941—1945'', objavljenoj [[1958]]. godine u [[Cleveland, Ohio|Clevelandu]] ([[Sjedinjene Američke Države|SAD]]), Karapandžić piše sljedeće: {{izdvojeni citat|Za Upravnika Zavoda u Smederevskoj Palanci đeneral Nedić postavio je Generalnog sekretara predratnog Jugoslovenskog Antimarksističkog Komiteta Milovana Popovića (bio posle Ratka Živadinovića), jednog od najspremnijih antimarksističkih teoretičara i najbeskompromisnijih antikomunističkih boraca, koga je 1944. godine Draža Mihailović postavio za Šefa propagande Vrhovne komande Jugoslovenske vojske u Otadžbini.<ref>Боривоје М. Карапанџић, Грађански рат у Србији 1941—1945. Друштво Хиландар, Ваљево, 2010, стр. 149.</ref>}} U neposrednoj okolini Beograda, izvršeno je okupljanje jedinicâ Srpske državne straže, Srpske granične straže, kao i raznih četničkih grupâ. 5. oktobra 1944, sve ove jedinice su napustile Beograd i uputile se ka [[Jagodina|Jagodini]]. Nakon dolaska u Jagodinu 6. oktobra, a u dogovoru sa Mihailovićevim komandantom Srbije generalom Miroslavom Trifunovićem, od tih je od jedinica formiran [[Srpska državna straža|Srpski udarni korpus]] (SUK) sa tri divizije. Za komandanta korpusa imenovan je divizijski general [[Stevan Radovanović]], za njegovog pomoćnika brigadni general Borivoje Jonić (komandant SDS), za načelnika štaba major [[Danilo Dača Stojanović]], dok su za komandante divizijâ imenovani: [[Branimir Brana Živković]] (do tada načelnik Operativnog odeljenja SDS), Dragutin Redić (do tada komandant SDS Kraljevačke oblasti) i [[Ljudevit Pogačar]] (do tada komandant SGS), svi pukovnici. SUK je tada brojao oko 6.800 ljudi.<ref>Боривоје М. Карапанџић, н. д., стр. 337.</ref><ref>Zbornik NOR-a, tom XIV, knjiga 4, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1985, str. 211, fus. 2.</ref> Kao dio Mihailovićeve vojske, SUK se konstantno borio sa jedinicama [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOVJ]]. Zajedno sa nemačkom vojskom i četnicima iz Srbije tokom novembra [[1944]], SUK učestvuje u [[proboj četnika i Nemaca iz Srbije|proboju Armijske grupe E kroz Sandžak]] i [[Proboj Armijske grupe E kroz istočnu Bosnu|istočnu Bosnu]]. Ipak, jedinice SDK nisu se povukle iz Srbije u pravcu Bosne, kako su to učinile objedinjene jedinice JVuO i SDS, već u pravcu [[Slovenija|Slovenije]], preko teritorije [[Srem]]a i [[Slavonija|Slavonije]] odnosno preko teritorije [[NDH]]. Jedinice JVuO i SDS napustile su teritoriju Srbije 15-20. oktobra 1944. Nemci su izvršili evakuaciju jedinica SDK kako bi ih spasili od uništenja u sukobu sa [[Crvena armija|Crvenom armijom]] i NOVJ. Dimitrije Ljotić je 4. oktobra 1944. uputio delegaciju od 33 pripadnika SDK i fašističkog pokreta Zbor u Crnu Goru, kako bi ubedili [[Pavle Đurišić|Pavla Đurišića]], komandanta crnogorskih četnika da se evakuišu u pravcu Slovenije, gde je planirano da se povuku i Ljotićeve jedinice. Njemačke vojne vlasti su 1. oktobra izvijestile generala Nedića da je njegova vlada razriješena dužnosti, te da Beograd od 3. oktobra postaje operativna vojna zona. Nakon rata, general Borivoje Jonić će posvjedočiti da je u Nedićevom kabinetu 2. oktobra održan sastanak kojem su, pored Nedića i Jonića, prisustvovali general [[Miodrag Damjanović]], šef kabineta Milana Nedića, zatim komandant SDK general Kosta Mušicki i pukovnik Ljudevit Pogačar, komandant Srpske granične straže. Na sastanku je Nedić prisutne obavijestio da će se sa članovima vlade evakuisati u [[Austrija|Austriju]] i da su svi oslobođeni položene zakletve. Generalu Joniću je poručio da bi pripadnici SDS i SGS trebalo da se priključe odredima JVuO.<ref>Nebojša Stambolija, n. d., str. 263.</ref> Kao razlog(e) za pridruživanje kvislinških snaga Mihailoviću, general Milan Nedić je naveo: {{izdvojeni citat|Situacija je po našu nacionalnu stvar propala. Sovjetska armija ulazi u Srbiju, a za njima i komunisti koji će uzeti vlast. Mi se moramo ukloniti. Ja sa članovima vlade odlazim u Austriju. Dobrovoljački korpus doneo je odluku da ide u Sloveniju. Vas, Joniću, Srpsku državnu stražu i ceo srpski narod ostavljam Draži Mihailoviću, jer ste vi od početka pripadali njemu!<ref>Петар Мартиновић Бајица, ''Милан Недић'', Београд, 2003, стр. 371.</ref><ref>Branislav Božović – Mladen Stefanović: MILAN AĆIMOVIĆ – DRAGI JOVANOVIĆ – DIMITRIJE LJOTIĆ, Centar za informacije i publicitet, Zagreb, 1985, str. 274.</ref>}} Trećeg oktobra, Milan Nedić je održao posljednju sjednicu Vlade u Beogradu i tom prilikom saopštio ministrima da njihova evakuacija može početi svakog trenutka. Jedan primarni izvor najbolje oslikava kakva je panika zavladala među pripadnicima kvislinškog aparata i članovima Mihailovićeve organizacije neposredno prije povlačenja iz glavnog grada. Riječ je o pismu<ref>AVII, Nedićeva arhiva, reg. br. 2/2, fas. 2, kut. 164.</ref> koje je (u ponoć istog dana) sastavio Nedićev ministar privrede dr [[Milorad Nedeljković]], a koje je namijenio Odeljenju državne propagande pri Predsedništvu Ministarskog saveta. U pismu dr Nedeljkovića, između ostalog, navedeno je i sljedeće: {{izdvojeni citat|Danas na sednici Vlade donesene su važne, sudbonosne odluke... Gospodin predsednik nam je saopštio da je nemački komandant za Jugoistok večeras proglasio Beograd i Srbiju operativnim područjem u najstrožem smislu. Od ovog trenutka (ponoć) važi opsadno stanje u Beogradu. Funkciju srpske vlade preuzimaju nemačke vlasti. Srpska vlada premešta se u Nemačku da preuzme tamo svoju političku i nacionalnu dužnost, okupljajući oko sebe sve Srbe koji se tamo nalaze (preko 300.000), kao i one koji će se ovih dana evakuisati, i to je sva naša inteligencija, činovništvo i srpski oružani odredi (S.D. straža, S.D. korpus, Granična straža i Srpska garda). Danas su dobili pasoš u Nemačkom poslanstvu i svi članovi Ravnogorskog pokreta i mnogi političari iz demokratskih frakcija. Saopštavam Vama i svima činovnicima, ko god želi da se evakuiše, neka se javi u Predsedništvu Vlade. Voz za vozom ići će neprekidno, sve će formalno svršavati Kabinet Predsedništva. U šumu je nemoguće ići, jer je usled odlaska Draže Mihailovića preko Drine za Hercegovinu (Italiju) izazvano rasulo u njegovim odredima i četnici se razilaze i neće više da se biju. Ovo je njihovo usmeno zvanično izjavljivanje u Predsedništvu danas ceo dan.<ref>Бранислав Божовић, н. д., Београд, 2014, стр. 369.</ref>}} General [[Hans-Gustav Felber]], vojnoupravni komandant Jugoistoka, izdao je 6. oktobra 1944. naređenje da komanda nad odredima Srpske državne straže i Granične straže ima preći u ruke generala Miodraga Damjanovića, šefa kabineta generala Nedića: {{izdvojeni citat|Gospodine premijeru [Nediću]! <br /> Slažem se da se general-majoru Damjanoviću povjeri zapovjedništvo nad srpskim oružanim snagama, s izuzetkom [[Srpski dobrovoljački korpus|SDK]]. Po mom mišljenju, ovaj korpus mora ostati u provjerenim rukama generala Mušickog.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=875&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000871.] <br /> ({{jez-njem|"An den Präsidenten den serbischen Ministerrates Herrn Generaloberst Nedić. Herr Ministerpräsident! <br /> Ich bin damit einverstanden, dass der Generalmajor Damjanović mit der Führung der serbischen bewaffneten Verbände mit Ausnahme des SFK betraut wird. Dieses Korps muss meiner Auffassung noch in den bewährten Händen des General Mušićki [sic!] bleiben. Mit dem Ausdruck meiner vorzüglichen Hochachtung."}})</ref>|Naredba generala Hansa Felbera od 6. X 1944. godine}} Kao glavni Mihailovićev pouzdanik u Nedićevoj upravi, general Damjanović se sa komandantima Straže odmah stavio pod komandu JVuO. Ove jedinice, preimenovane u Srpski udarni korpus, pridružile su se tako ostalim četničkim trupama u povlačenju prema Sandžaku. Ovo je savezništvo, pak, bilo kratkog daha i ubrzo će se raspasti.<ref>[https://znaci.org/00001/40_74.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje ČETNICI SE POVLAČE IZ SRBIJE]</ref> Pripadnici SDS su iz Jagodine, preko Kruševca, 14. oktobra 1944. pristigli u Kraljevo gde su se sastali sa četnicima i stavili se pod Mihailovićevu komandu. Pravac povlačenja SDS i glavnine JVuO išao je od Kraljeva preko Raške, Novog Pazara, Sjenice, Prijepolja i Pljevalja ka istočnoj Bosni, uz učestale sukobe sa NOVJ i evidentne gubitke.<ref>[https://www.znaci.org/00001/155_5.pdf Milan Borković, n. d., Beograd, 1979.], str. II/355-359.</ref> [[Božidar Bećarević|Božidar Boško Bećarević]], prije nego što je početkom oktobra 1944. pobjegao iz Srbije u [[Beč]], bio je šef IV (antikomunističkog) odseka Specijalne policije Uprave grada Beograda. U Beču je, po nalogu [[Gestapo]]a, radio na organizovanju i pripremanju [[Lovačke grupe Jugoistok|grupa za izvršenje diverzantsko-terorističkih zadataka]] u Srbiji. Draža Mihailović je 1. decembra 1944. uputio pismo pukovniku [[Gojko Borota|Gojku Boroti]], komandantu Romanijskog korpusa JVuO u kome ga obavještava o ubacivanju diverzantsko-terorističkih grupa u Srbiju i ulozi Vrhovne komande JVuO u tome. Pukovnika Borotu, koji je bio četnički oficir za vezu sa njemačkim snagama u [[Sarajevo|Sarajevu]], general Mihailović obavještava da bi Bećarević trebalo da bude jedan od organizatora ovih skupina u službi Gestapoa: {{izdvojeni citat|Beć.[arević] sa njegovim ljudstvom može biti primljen i prebačen u Srbiju. Veoma je važno da niko ne zna za njihovo ubacivanje u Srbiju, pa čak ni dolazak kod nas. Naš svet suviše mnogo priča i ja dobro krijem još odavde sve one koje ubacujem. Zato ćemo prihvat Beć. sa njegovim ljudima organizovati tako da niko ovde ne zna za njih. Pitanje je samo da li je bolje da ih prebacimo iz oblasti Semberije ili u oblasti Višegrada. To kao i sve detalje dogovorićemo se kad dođete kod mene.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_114.htm Pismo Draže Mihailovića od 1. decembra 1944. komandantu Komande Sarajeva o ubacivanju četničkih i gestapovskih diverzantsko-terorističkih grupa u Srbiju]</ref><ref>Milan Radanović, n. d., str. 515, fus. 1385.</ref>}} Kako je u praksi izgledalo rukovođenje Srpskim udarnim korpusom (SUK) od strane generala Draže Mihailovića, može se vidjeti i iz njegova naređenja od 26. decembra 1944. godine za napad na [[Tuzla|Tuzlu]]: {{izdvojeni citat|NAREĐUJEM: 1. — Diviziski đeneral [[Steva Radovanović]] zadržaće pod svojom neposrednom komandom I i II diviziju SUK-a i Vlaseničku brigadu kapetana Tuševljakovića. Komandu nad II divizijom na mesto poč. puk. Redića privremeno da primi đeneral straže Borivoje Jonić. General Radovanović sa I i II divizijom i Vlaseničkom brigadom izvršiće širi bočni obuhvat prema komunističkom levom boku i zato sve svoje snage da krene pravcem: s. Zukići — s. Naseoci — s. Svojat — s. Lukavica — s. Bašigovci i dalje na severni deo s. Đurđevika. General Radovanović neka odmah sastavi radio stanicu I divizije iz svoga korpusa i neka veštiji radio telegrafista uspostavi vezu samnom sa ispravnom stanicom, a neispravnu stanicu poslati odmah u Vrhovnu komandu.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_127.htm Zapovest štaba Vrhovne komande JVUO od 26. decembra 1944. potčinjenim jedinicama za napad na Tuzlu]</ref>|General [[Dragoljub Mihailović]]}} Mjesec dana ranije, general Borivoje Jonić je od štaba Draže Mihailovića zatražio da se ljudstvo SUK-a preda [[Saveznici u Drugom svetskom ratu|savezničkim]] snagama. General Jonić moli 26. novembra 1944. da se „izveštaj dostavi Vrhovnoj Komandi kojoj sam ja kao i svi pripadnici SUK-a svom dušom odan i za koju sam radio i žrtvovao se do maksimuma od 1941. godine pa do danas“. Istog dana, general Stevan Radovanović (Jonićev pretpostavljeni), u dopisu komandantu Srbije JVuO generalu Miroslavu Trifunoviću, sumira ratni angažman generala Jonića na sljedeći način: {{izdvojeni citat|Prednji raport pomoćnika mog dostavljam Komandantu s molbom da se dostavi Vrhovnoj Komandi. G. đeneral Jonić bio je komandant Srpske državne straže i kao takav stavio je Srpsku državnu stražu na raspoloženje Vrhovnoj Komandi, ma da je mogao svu SDS da raspusti, kako je i dobio naređenje od đenerala Nedića. On, kao nacionalista koji je za 2 1/2 godine svoje službe to i pokazao pomažući pokret đenerala Draže Mihailovića u svima pravcima nije hteo da SDS raspusti već ju je stavio na raspoloženje Vrhovnoj Komandi i đeneralu Draži Mihailoviću.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_107.htm Raport pomoćnika komandanta Srpskog udarnog korpusa od 26. novembra 1944. komandantu korpusa da se korpus preda anglo-američkim trupama]</ref>|General [[Stevan Radovanović]], komandant [[Srpski udarni korpus|Srpskog udarnog korpusa Jugoslovenske vojske u Otadžbini]]}} == Suđenje Mihailoviću i kolaboracionistima 1946. == {{main|Beogradski proces}} [[Datoteka:Draža pred sudom.jpg|thumb|desno|Optuženi [[Dragoljub Mihailović]] na [[Beogradski proces|suđenju u Beogradu]] [[1946]].]] Na posleratnom [[Beogradski proces|suđenju u Beogradu]] 1946. godine Draži Mihailoviću je, između ostalog, stavljena na teret saradnja sa [[vojna uprava u Srbiji|kvislinškom upravom u Srbiji]]. Mihailović se branio kako je saradnja sa kvislinškom vladom išla slučajno, mimo njegove želje: :Optuženi Mihailović: Sa Nedićem je bio sastanak... je taj sastanak za mene došao neočekivano, nisam ga želeo ni u kom slučaju. To se desilo jedno posle podne kada sam se odlučio da dođem na taj sastanak, da jedanput vidim šta hoće. Bio sam tada u selu Skakavicama. Uveče je došlo do toga sastanka, za koji, ponavljam, nisam nikakve želje imao. Šta me je upravo navelo na to, sam ne znam. :Pretsednik: Ko je bio prisutan na tome sastanku? :Optuženi: [[Luka Baletić]], [[Mirko Lalatović]], a ovde se još pominju i [[Nikola Kalabić]], [[Dragoslav Račić]], Damjanović i Nedić. :Pretsednik: Kakav je bio tok tih pregovora i šta se imalo na tome sastanku da postigne između vas i Nedića? :Optuženi: Ništa. Da kažem svašta i ništa... :Pretsednik: Pa kakvi su onda zaključci? :Optuženi: Nikakvi. Nešto su trabunjali oni koji su doveli do toga sastanka. Na insistiranje predsednika suda čemu taj sastanak sa Nedićem, Mihailović je na kraju izjavio da je na sastanak otišao "iz dosade": :Pretsednik: Kad na tom sastanku uopšte ništa nije postignuto, tako da je to bio jalov razgovor, zašto vam je bio potreban taj sastanak? :Optuženi: Uopšte je bio nepotreban. Verujem da je to bilo iz dosade, što me je moralo pritiskivati neko traženje, inače nikakvog razloga nije bilo. U nastavku odbrane, optuženi Mihailović je nastojao da prikaže kako je čak i liferovanje oružja od strane Nemaca išlo gotovo mimo njegove volje: :Pretsednik: Da nastavimo s ovim vašim sastankom sa Milanom Nedićem avgusta 1944 god. Da li vam je Nedić obećao ili se obavezao da će preko Nemaca uspeti da vam se liferuje veća količina oružja? :Optuženi: Ja nisam tražio da se meni liferuje od Nemaca. :Pretsednik: A da li vam je on obećao? :Optuženi: Nisam tražio. :Pretsednik: A da li vam je obećao, Sud to pita, da li vam je Nedić obećao ili se obavezao? :Optuženi: Ja sam kazao da neću od njih. :Pretsednik: Jeste li hteli da primite od [[Srpska državna straža|SDS]]. :Optuženi: Uvek. Zato sam kroz sve vreme i uzimao. :Pretsednik: Ko je snabdevao obućom, hranom i odećom SDS? :Optuženi: Sve su to snabdevali Nemci.<ref name="Saslušanje"/> Praveći analogiju sa partizanskom taktikom vršenja [[Napadi na garnizone NDH|napada na garnizone NDH]] u cilju dolaženja do veće količine oružja i municije, u završnoj je riječi general Mihailović pravdao četničku saradnju sa oružanim formacijama vlade generala Nedića na sljedeći način: {{izdvojeni citat|Sa nekoliko reči da se osvrnem na SDS i njeno iskorišćavanje. Nemam oružja i do njega nisam mogao da dođem na drugi način. Partizani nisu ništa drukčije radili sa domobranima. Ja verujem i znam da su neki domobrani po tri puta hvatani i opet puštani. SDS rad nije bio dobar. Kad smo počeli rad odozdo on nije uspevao, a kad smo počeli odozgo uspevali smo. Upisivali smo vojnike. Pod zakletvom smo slali vojnike i naredili da ne pođu pojedinačno nego po nekoliko njih i više zajedno u jedinice SDS. Tako smo dosta uradili.<ref name="Završna reč">{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/60_3_21.pdf |title=Miodrag Zečević: DOKUMENTA SA SUĐENjA DRAŽI MIHAILOVIĆU, Beograd 2001: Presuda Dragoljubu Mihailoviću i ostalima |format=PDF |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>|Završna reč optuženog Dragoljuba Mihailovića}} Uprkos ovakvoj odbrani, sudsko veće je u članu 3. presude utvrdilo da je Mihailović kriv: {{izdvojeni citat|Što je od samog početka svoje izdajničke delatnosti stupio u vezu sa Nedićem i drugim kvislinzima, otvorenim slugama okupatora, u cilju da održi okupaciju i objedini sve izdajničke snage protiv oslobodilačke borbe naroda Jugoslavije;<ref name="Presuda">{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/60_3_34.pdf |title=Miodrag Zečević: DOKUMENTA SA SUĐENjA DRAŽI MIHAILOVIĆU, Beograd 2001: Presuda Dragoljubu Mihailoviću i ostalima |format=PDF |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>|Presuda Dragoljubu Mihailoviću}} == Tumačenja == Brojni domaći i strani autori ukazivali su na saradnju četničkog pokreta Draže Mihailovića sa kvislinškom vladom Milana Nedića, kao na pojavu specifičnu za [[Nedićeva Srbija|teritoriju okupirane Srbije u Drugom svjetskom ratu]]. [[Stanislav Krakov]], predratni pripadnik [[Dimitrije Ljotić|Ljotićevog]] [[ZBOR]]-a, sestrić generala Milana Nedića i jedan od najbližih saradnika predsjednika srpske kvislinške vlade, piše o savezništvu Nedića i Mihailovića: {{izdvojeni citat|U istoriji okupirane Srbije i Jugoslavije može se zabeležiti sa nepobitnom tačnošću, da nijedan jedini put, ni u kakvoj prilici i na ma kome mestu nije došlo ni do jednog sukoba između četnika Draže Mihailovića i Oružanih odreda Nedićevih koji su potom dobili ime Srpske državne straže. Na protiv, od samog početka osnivanja tih Nedićevih oružanih odreda, pa do zavođenja komunističke vladavine u Jugoslaviji, vladala je bratska saradnja između odreda Nedićevih i Mihailovićevih, te su ovi drugi, kada god im je pretilo uništenje od nemačkih trupa, nalazili utočište u Nedićevim trupama, ulazeći tu kao „[[Legalizovani četnici|legalizovani odredi]]”. Iako je general Nedić bio stavljen kroz londonski radio pod [[Crne trojke|slovo „Z”]] kao „narodni izdajnik”, on je i pre i posle ovog nedostojnog, recimo iz taktičkih potreba proisteklog sramoćenja, bio najbolji snabdevač jedinica Draže Mihailovića i izliferovao im je bar deset puta više oružja, municije, svake spreme i novca, nego što su to mogli da učine [[Vlada Kraljevine Jugoslavije u egzilu|Jugoslovenska vlada u egzilu]] i hteli da učine oni engleski naredbodavci pred kojima se drhtalo, a koji su tretirali ceo junački nacionalni pokret otpora Mihailovićev kao jednu kolonijalnu trupu koja mora da izvršava svako njihovo naređenje, pa makar ono vodilo uništenju srpskog naroda ili izdaji Kraljevine Jugoslavije u to vreme sovjetskim satelitima — komunističkim partizanima.<ref>Станислав Краков, Генерал Милан Недић, Књига друга: Прeпуна чаша чемера, Минхен, Штампарија Искра, 1968, стр. 346.</ref>}} Novinar i književnik [[Ratko Parežanin]], urednik časopisa „Iskra”, ljotićevskog glasila štampanog u [[Minhen]]u, za vrijeme okupacije se nalazio na mjestu šefa Vaspitnog odseka [[Srpski dobrovoljački korpus|Srpskog dobrovoljačkog korpusa]].<ref>Petranović, Branko (1992). ''Srbija u Drugom svetskom ratu 1939-1945''. Beograd: Vojnoizdavački i novinski centar, str. 416.</ref> Decenijama po okončanju rata, Parežanin reinterpretira politiku generala Nedića i njegov rezon da se upusti u kolaboraciju, kao i odnos koji su Nedić i Ljotić imali prema Draži Mihailoviću: {{izdvojeni citat|Suština Nedićeve politike u okupiranoj Srbiji bila je u ovome: <br /> Rat će trajati dugo. Jedini način da se srpski narod, pod okolnostima u kojima se našao, održi jeste da se uspostavi red i mir u okupiranoj Srbiji. Okupator će jednog dana morati da ode. Srbi ga danas ne mogu oterati niti doprineti njegovom odlasku... Od prvog dana Nedićeve vlade težilo se sporazumu sa četnicima Draže Mihailovića. Nedić ih je, u sporazumu sa Ljotićem, pomagao novcem, oružjem, intervencijama kod Nemaca kadgod je to bilo moguće. Molio je četnike da ne ruše vlast i red u zemlji koje on drži i stvara. Poručivao je Draži Mihailoviću da nema potrebe da ruši njegovu vlast u zemlji, jer je on spreman svakoga trenutka ustupiti svoje mesto njemu ili onom licu koje on odredi. Nedić je bez prestanka bio svom dušom odan srpskom narodu i [[Petar II Karađorđević|Kralju Petru II]], po svojim osećanjima bio je na strani zapadnih saveznika, ali je smatrao kao svoju svetu dužnost, kao nešto najpreče i najvažnije, očuvati srpski narod od biološkog istrebljenja, naročito posle već podnetih žrtava koje su do tada iznosile više stotina hiljada mrtvih.<ref>Ратко Парежанин, Други светски рат и Димитрије В. Љотић, Минхен, 1971, стр. 339—340.</ref>}} [[Srbi|Srpski]] crkveni istoričar dr [[Đoko Slijepčević]], saradnik Ratka Parežanina u Vaspitnom odseku SDK, u knjizi “Jugoslavija uoči i za vreme Drugog svetskog rata“ uočava kvalitativnu razliku u relacijama koje su sa Milanom Nedićem gajili četnici van okupirane Srbije na jednoj, te pripadnici JVuO u Srbiji na drugoj strani: {{izdvojeni citat|General Milan Nedić je bio prijatelj četnika i pomagao ih gde je, kako je i kada je mogao. Odnos četnika prema njemu nije, međutim, bio isti: dok su svi četnici i svi nacionalni borci izvan okupiranog područja Srbije osećali i poštovanje i divljenje prema generalu Milanu Nediću, jer im je on pomagao u granicama svojih mogućnosti, četnici sa okupiranog područja Srbije nisu uvek imali korektan i pošten stav prema generalu Milanu Nediću.<ref>Dr Đoko Slijepčević, Jugoslavija uoči i za vreme Drugog svetskog rata, Minhen, 1978, str. 361.</ref>}} I [[Borivoje Karapandžić]], takođe ljotićevski emigrant, ukazuje u svojoj knjizi “Građanski rat u Srbiji 1941—1945“ na „neminovnost saradnje” JVuO sa SDK i SDS, i tvrdi da je ova saradnja gotovo isključivo proishodila iz obostranog straha od »komunističke opasnosti«: {{izdvojeni citat|Ma koliko da su se nacionalni borci između sebe gložili, pa čak i s oružjem jedni druge napadali, činjenica je — da su nacionalni odredi u Srbiji često između sebe sarađivali i borili se rame uz rame protivu zajedničkog neprijatelja. Kadgod se na pomolu ukazala ma i najmanja komunistička opasnost, a naročito kada su komunisti pokazivali nameru da iz Pavelićeve „Nezavisne Države Hrvatske” prodru u Nedićevu Srbiju, uvek se, tada, stvarao zajednički nacionalni front protivu komunizma. Međusobno su sarađivali i zajednički išli u borbu protivu istih dušmana i četničke jedinice đenerala Mihailovića i Srpski dobrovoljci i pripadnici Srpske Državne Straže. [...] Što je dolazilo do ove neminovne saradnje, najpre se ima zahvaliti samim srpskim nacionalnim borcima, koji su se u časovima opšte opasnosti od komunizma instinktivno oslanjali jedni na druge. A zatim, velika zasluga za ovo pripada đeneralu Milanu Nediću i Dimitriju Ljotiću, koji su, neprestano, sve od sebe činili da se sporazumu sa đeneralom Dražom Mihailovićem u pogledu zajedničke saradnje i ostvarenja jedinstvenog nacionalnog fronta. U tome smislu, obojica su preduzimali čitav niz mera, da bi se sastali i sa đeneralom Mihailovićem i sa njegovim odgovornim komandantima da bi ih pridobili za zajedničku antikomunističku saradnju.<ref>Боривоје М. Карапанџић, Грађански рат у Србији 1941—1945. Друштво Хиландар, Ваљево, 2010, стр. 259.</ref>}} [[Lazo M. Kostić]], predratni profesor [[Univerzitet u Beogradu|Beogradskog univerziteta]], u prvim mjesecima okupacije se nalazio na poziciji komesara (ministra) saobraćaja u [[Komesarskoj upravi]] [[Milan Aćimović|Milana Aćimovića]]. U apologetskoj knjizi “Armijski đeneral Milan Nedić — Njegova uloga i delovanje u poslednjem ratu“, izdatoj u [[Melbourne]]u [[1976]]. godine, profesor Kostić piše: {{izdvojeni citat|Kad su Sovjetske trupe, u jesen 1944, došle pred Beograd, Nedić je raspustio svoje vojne snage, koje su tada sa njegovim šefom kabineta, đeneralom [[Miodrag Damjanović|Miodragom Damjanovićem]], definitivno prišle đeneralu Draži Mihailoviću i od tada su bile deo njegovih trupa. I do tada su Nedićeve trupe samo po formi bile legalne, dok su ustvari to bili najbolji Dražini vojnici. To je sam Draža rekao pri smotri Srpske državne straže, u selu [[Vrapci (Sokolac)|Vrapci]], u Istočnoj Bosni, u početku 1945. Tada je Draža u govoru, održanom pred postrojenom Stražom, rekao da je Straža pretstavljala pluća njegove organizacije i da se nada da će ona to biti i dalje, u toliko više, što “Srbi nemaju saveznika ni prijatelja nigde u svetu, te ima da se borba nastavi do pobede ili do smrti“.<ref>Проф. Лазо Костић, ''Армијски ђенерал Милан Недић. Његова улога и деловање у последњем рату'', Приватно издање, Мелбурн (Аустралија), 1976, стр. 8.</ref>}} [[Jozo Tomasevich]], [[Sjedinjene Američke Države|američki]] istoričar [[Jugoslavija|jugoslovenskog]] porijekla, u svojoj posthumno objavljenoj knjizi ''War and Revolution in Yugoslavia, 1941-1945: Occupation and Collaboration'' (“Rat i revolucija u Jugoslaviji, 1941-1945. Okupacija i kolaboracija“) iz 2001. godine, šire elaborira saradnju [[Vlada narodnog spasa Milana Nedića|Vlade narodnog spasa Milana Nedića]] i [[Jugoslovenska vojska u otadžbini|Jugoslovenske vojske u otadžbini]], tvrdeći da se ona odvijala u više faza. Tomasevich navodi da je saradnja dviju stranâ počela ujesen 1941. godine, te da je trajala sve do kraja okupacije: {{izdvojeni citat|Svojevrsna suradnja između Nedićeve administracije i Mihailovićevih snaga koja je počela u jesen 1941. godine, trajala je do kraja njemačke okupacije. Prošla je kroz faze različitog intenziteta: isprva s Nedićem, zatim sa Mihailovićem u glavnoj ulozi. Također, treba napomenuti da su odnosi tijekom prve dvije godine okupacije, kad su Nedić i brojni ljudi u Srbiji mislili da će Njemačka dobiti rat, bili drugačiji od onoga što su postali tijekom druge polovice okupacije, kada je poraz Njemačke postao izvjesniji. Ali, glavni ciljevi dviju strana nikada se nisu promijenili. Zajednički cilj bio je boriti se protiv partizana i spriječiti njihovo pojavljivanje kao dominantne oružane skupine na kraju rata. I jedni i drugi su isto tako željeli svesti srpske gubitke na najmanju moguću mjeru, što se moglo učiniti samo sprječavanjem sabotaža i oružanog otpora njemačkim i bugarskim okupacijskim snagama, budući da su takvi činovi uvijek donosili krvave odmazde. Za četnike, dodatni motiv u suradnji s Nedićevom vladom je bilo stjecanje solidne baze u vojnom, upravnom i policijskom aparatu režima, tako da kada Nijemci i Bugari konačno odu, četnici mogu zauzeti državnu upravu i oružane snage prije partizana.{{sfn|Tomasevich|2001|pp=214. <br /> ({{jez-eng|"The collaboration of sorts between the Nedić administration and the Mihailović forces that began in the fall of 1941 lasted to the end of the German occupation. It went through phases of varying intensity with first Nedić, then Mihailović, playing the principal role. It should also be noted that during the first two years or so of occupation, when Nedić and many people in Serbia thought that Germany would win the war, relations were different from what they became during the latter half of the occupation, when Germany's defeat became more certain. But the main objectives of the two parties never changed. The common goal was to fight the Partisans and keep them from emerging as the dominant armed group at the end of the war. Both also wanted to keep Serbian losses to a minimum, which could only be done by preventing acts of sabotage and armed resistance against the German and Bulgarian occupation forces, since such acts invariably brought bloody reprisals. For the Chetniks, a further motive in collaborating with the Nedić government was to gain a solid base in the military, administrative, and police apparatus of the regime, so that when the Germans and Bulgarians finally left, the Chetniks could seize the government organization and armed forces before the Partisans did."}})}}}} Sir [[William Deakin]], profesor [[Istorija|istorije]] na [[Univerzitet u Oxfordu|Univerzitetu u Oxfordu]] i saradnik britanskog premijera [[Winston Churchill|Winstona Churchilla]] nakon rata, u svojoj knjizi ''The Embattled Mountain'' (objavljena 1973. u prevodu na [[srpskohrvatski jezik]] pod naslovom “Bojovna planina“), slaže se sa tezom da je važan čimbenik približavanja Dragoljuba Mihailovića i Milana Nedića predstavljala politika odmazde njemačkog okupatora: {{izdvojeni citat|Divljačke mere odmazde Nemaca prilikom ugušivanja ustanka u Srbiji u jesen i zimu 1941, sećanja na slične austrijske i bugarske kaznene ekspedicije u Srbiji i Makedoniji za vreme prvog svetskog rata, kao i oskudne britanske avionske pošiljke upućivane Mihailoviću od novembra 1941, bili su mu argumenti za njegov tadašnji stav potpune pasivnosti i sračunate saradnje s Nedićevim vlastima. Svaki neposredni otpor naneo bi zlo srpskom stanovništvu, naročito u ravnicama i dolinama, izazvao bi obnovljene masovne neprijateljske represalije, koje bi stanovništvo desetkovale i učinile nemogućim neki uspešan budući ustanak u saradnji sa britanskim ili američkim iskrcavanjem.<ref>{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/5_3.htm |title=William Deakin — EMBATTLED MOUNTAIN (Bojovna planina) |publisher=Znaci.org |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>}} Pukovnik [[William Bailey|Stanley William Bailey]], koji je od 25. decembra 1942. do 29. januara 1944. bio oficir za vezu u štabu generala Mihailovića, gdje je predvodio misiju [[Britanska imperija|britanske]] [[Uprava za specijalne operacije|Uprave za specijalne operacije]] u okupiranoj Jugoslaviji, u svom osvrtu na događaje iz Drugog svjetskog rata zaključuje da je Mihailović četničku kolaboraciju sa kvislinškim strukturama u Srbiji smatrao ratnim lukavstvom, ali da ga je „na kraju upropastila“ upravo taktika koju je sâm odabrao: {{izdvojeni citat|Jedan od načina kojima su se Mihailovićeve pristaše i sljedbenici služili da prikriju svoju pravu prirodu sastojao se u tome da su stupali ili u jedinice srpskog kvislinga generala Nedića, predsjednika marionetske vlade u Beogradu, ili u odrede Dimitrija Ljotića, zloglasnog srpskog fašista. Mihailović je tvrdio da to lukavstvo predstavlja dopustiv postupak jer će te njegove pristaše ionako prijeći na njegovu stranu čim im on naredi, a tada će, u najmanju ruku, donijeti sa sobom i svoje oružje i opremu, možda i dovesti svoje drugove. Međutim, u očima drugih promatrača ta je praksa bila manje opravdana. Kako bilo da bilo, jedno je sigurno. Mihailović se tim potezom prvi put izložio optužbi da surađuje s neprijateljem, da se upustio u kolaboraciju, koja ga je na kraju upropastila.<ref>{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/171_7.pdf |title=Elisabeth Barker — BRITANSKA POLITIKA PREMA JUGOISTOČNOJ EVROPI U DRUGOM SVJETSKOM RATU |publisher=Znaci.org |date= |accessdate=2024-07-17}}, str. 326.</ref>}} Profesor istorije Jugoslavije na [[Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu|Filozofskom fakultetu u Beogradu]] [[Branko Petranović]] posmatra saradnju sa kvislinškim strukturama u Srbiji i Jugoslaviji kao specijalni slučaj šireg fenomena kolaboracije JVuO s okupatorom. Petranović uočava da je glavni ideološki motiv četničke kolaboracije bio [[antikomunizam]]: {{izdvojeni citat|Kao vrhovni komandant Jugoslovenske vojske u otadžbini, Mihailović je dozvoljavao saradnju svojih jedinica sa silama Osovine i kvislinzima, posredno (legalizacija) ili direktno. Saradnja se ostvarivala lečenjem četnika u italijanskim, nemačkim i kvislinškim bolnicama, dobijanjem naoružanja i municije, hrane, zajedničkim dejstvima na sektorima fronta ugroženim od partizana. Saradnja je proizilazila i iz činjenice da je četnička strategija polazila od uništenja komunista posredstvom okupatora u okviru Drugog svetskog rata.<ref>Branko Petranović, Srbija u Drugom svetskom ratu 1939-1945, Beograd, Vojnoizdavački i novinski centar, 1992, str. 391.</ref>}} Dr [[Milovan Pisarri]], istoričar i naučni saradnik [[Institut za filozofiju i društvenu teoriju|Instituta za filozofiju i društvenu teoriju]], oslanja se upravo na tezu profesora Petranovića o antikomunizmu kao ključnom okidaču za kolaboraciju četnika s okupatorima i kvislinzima. U monografiji “Stradanje Roma u Srbiji za vreme Holokausta“,<ref>[https://www.frs.org.rs/stradanje-roma-u-srbiji-za-vreme-holokausta/ Stradanje Roma u Srbiji za vreme Holokausta (Forum Roma Srbije)]{{Dead link|date=April 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref> dr Pisarri eksplicira ovu epizodu iz istorije Drugog svjetskog rata i okupacije Jugoslavije na sljedeći način: {{izdvojeni citat|Između snaga četnika i kvislinga, pre svega je postojao zajednički stav da su komunisti najveći neprijatelji: ako su oni za kvislinge predstavljali zlo koje je trebalo uništiti, jer je bila reč o najvećem neprijatelju nacionalsocijalističkog poretka, za četnike su oni bili ozbiljna i realna pretnja za ponovno uspostavljanje centralističke monarhije, sa Srbijom i Srbima na čelu. Ratne okolnosti su dozvolile da se u ime tog zajedničkog interesa oružje uperi upravo protiv komunista, i to u više navrata, sve do kraja rata. Upravo u ime antikomunizma, posle [[Sastanak u Divcima|pregovora s Nemcima]] u novembru 1941. godine, započela je posebna vrsta saradnje između vlade Milana Nedića i Jugoslovenske vojske u otadžbini, koju je Mihailović dozvoljavao preko legalizacije određenog broja njegovih odreda, preko dobijanja oružja, finansijske pomoći, hrane ili preko zajedničkog dejstva u oblastima ugroženim od partizana.<ref>Milovan Pisarri, Stradanje Roma u Srbiji za vreme Holokausta, Forum za primenjenu istoriju, Beograd, 2014, str. 54.</ref>}} U doktorskoj tezi ''The Transformation of Mihailović’s Chetnik Movement: From Royalist Yugoslav Forces to Serb Nationalist Guerrillas'' (“Transformacija Mihailovićevog četničkog pokreta: Od rojalističkih jugoslovenskih snaga do srpske nacionalističke gerile“), odbranjenoj 2011. godine na [[Simon Fraser University]] u [[Britanska Kolumbija|Britanskoj Kolumbiji]] ([[Kanada]]), srpski istoričar [[Aleksandar Petrović (istoričar)|Aleksandar Petrović]], na osnovu jedne naredbe<ref>AVII, ČA, K—299, reg. br. 3/1.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_134.htm Izvod iz knjige poslatih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 29. juna do 5. avgusta 1942. godine]</ref> Draže Mihailovića od 29. juna 1942. godine, izvlači sveobuhvatan zaključak o prirodi kolaboracije četnika s okupatorima i kvislinzima: {{izdvojeni citat|Iako je ovo očito bila Mihailovićeva direktiva jednom od njegovih zapovjednika u Srbiji, ta izjava je uhvatila samu suštinu četničke strateške linije razmišljanja u čitavoj okupiranoj Jugoslaviji. Budući da su bile dopuštene ‘sve prevare’, četnici su stupili u saradnju s njemačkim i italijanskim okupacijskim trupama, kao i sa njihovim domaćim kvislinzima u Srbiji, Crnoj Gori i NDH; četničke trupe pod ‘dvostrukim zapovjedništvom’ (nominalno zapovjedništvo [[Sile Osovine|Osovine]] i skriveno zapovjedništvo Mihailovića) krile su se pod raznim etiketama: [[Dobrovoljačka antikomunistička milicija|MVAC]] u italijanskim krajevima, [[Srpska državna straža|SDS]] pa čak i [[Četnici Koste Pećanca|Pećančeve trupe]] u Srbiji. Kao rezultat, Mihailović je, u teoriji, imao na raspolaganju značajne snage koje su nominalno pripadale taboru Osovine, ali spremne da se pridruže jezgru njegovih ‘ilegalnih’ trupa u trenutku kada se proglasi opšti ustanak.<ref>Aleksandar Petrovic, The Transformation of Mihailović’s Chetnik Movement: From Royalist Yugoslav Forces to Serb Nationalist Guerrillas (PhD Thesis), Simon Fraser University, Fall 2011, p. 100. <br /> ({{jez-eng|"Although this was clearly Mihailović’s directive to one of his commanders in Serbia, the statement captured the quintessential Chetnik strategic line of thinking throughout occupied Yugoslavia. Given that ‘all trickeries’ were allowed, the Chetniks entered into collaboration with German and Italian occupation troops as well as their domestic quislings in Serbia, Montenegro and the ISC; Chetnik troops under a ‘double command’ (Axis nominal command and Mihailović’s hidden command) were hiding under a variety of labels: MVAC in the Italian areas, the SSG and even Pećanac’s troops in Serbia. As a result, Mihailović, in theory, had a significant force at his disposal nominally belonging to the Axis camp, but ready to join his core ‘illegal’ troops the moment a general uprising was proclaimed."}})</ref>}} [[Bojan Dimitrijević]], saradnik [[Institut za savremenu istoriju|Instituta za savremenu istoriju]] u [[Beograd]]u, u analizi odnosa kvislinških vlasti u Srbiji prema četničkom pokretu u jesen 1942, kada Nijemci razoružavaju legalizovane Mihailovićeve i Pećančeve odrede, iznosi sljedeći zaključak: {{izdvojeni citat|Odnos JVuO s aparatom Vlade generala Nedića, pre svega sa snagama SDS i SGS, bio je kompleksan u ovom periodu i delikatan za razumevanje. Mnogi od Nedićevih pripadnika ovih delova bili su patrioti koji su pružali značajnu pomoć Mihailovićevoj organizaciji. Ove pristalice ravnogorske borbe činile su sve što je u njihovoj moći da pomognu JVuO.<ref>Бојан Б. Димитријевић, Војска Недићеве Србије 1941-1945, Институт за савремену историју, Београд, 2011, стр. 405.</ref>}} U doktorskoj disertaciji “Partizanski pokret u Srbiji 1941—1944“, srpskog istoričara mlađe generacije [[Nemanje Ž. Devića]], tvrdi se da [[Legalizacija četnika u Srbiji|legalizacija četnikâ]] kod Vlade nacionalnog spasa nije došla kao plod Mihailovićeve naredbe „već stihijski i u skladu sa shvatanjima stanja na terenu od strane pojedinih komandanata“, te da je „većina Mihailovićevih bližih saradnika i komandanata iz 1941. ostala (je) u ilegali“.<ref>Немања Девић, Партизански покрет у Србији: 1941–1944. Докторска дисертација, Универзитет у Београду, Филозофски факултет, 2019, стр. 280–281.</ref> Ipak, Dević ne poriče da je postojala sustavna kolaboracija pripadnika Mihailovićeve organizacije sa Nedićevim strukturama, često i na osnovi staleške solidarnosti među oficirima vojske, žandarmerije ili tajne službe prve Jugoslavije, a koji će po okupaciji otići u JVuO ili kvislinški tabor: {{izdvojeni citat|Tako dolazi i do procesa tzv. legalizacije, odnosno ulaska dela Mihailovićevih snaga u sastav oružanih snaga vlade generala Nedića... Za kontakt sa prvim Nedićevim snagama i ovog puta je poslužio [[Milan Kalabić]]; potom su se spone uspostavljale često i na ličnoj osnovi i kroz predratna poznanstva kolega i klasnih drugova... Oni koji su prišli Nediću, ušli su u već postojeće Pećančeve odrede, ili [su] raspoređeni u novu kategoriju ''nezavisnih četničkih odreda''. Nediću je ovaj proces dobro došao iz više razloga, ali najviše zbog priliva ljudstva koje je uključio u svoje planove i, prvenstveno, u borbu protiv partizana. Mihailović je, opet, korist ostvario time što je dobio svoje ljude duboko infiltrirane u okupacioni sistem, sa alibijem pred Nemcima, a koji će mu u narednom periodu biti od nemerljive vrednosti za dostavljanje oružja, municije, podataka... Međutim, kad se pojedini Mihailovićevi oficiri, pogotovo u zapadnoj Srbiji, budu uneli u ulogu Pećančevih i Nedićevih komandanata, ogreznuvši u kolaboraciju ili u vršenje zločina nad partizanima, čak ih i, zarobljene, predajući Nemcima – pa se 1943. vratiti u strukturu JVuO – to će stvoriti ogromne poteškoće ravnogorskoj organizaciji, jer se imidž kompromitovanih nije dao lako ispraviti. Jednom viđeni u društvu Nemaca, takvi oficiri bili su u narodu, čak i među ravnogorcima koji su 1941–1943. ostali u šumi, zauvek obeleženi kao sumnjivi i nepoželjni.}} U završnom poglavlju monografije o ratnom putu komandanta Prvog ravnogorskog korpusa [[Zvonimir Vučković|Zvonimira Vučkovića]], srpski istoričar dr Miloš Timotijević promatra odnos Milana Nedića i Dragoljuba Mihailovića kroz prizmu četničke kolaboracije sa okupatorima, za koju tvrdi da je isprva bila taktička, ali da je vremenom poprimila strateški karakter: {{izdvojeni citat|Slabost pokreta generala Mihailovića uslovila je taktičku saradnju sa svim protivnicima partizana, a u Srbiji i sa Nemcima. Prećutna legalizacija ravnogoraca kod vlade Milana Nedića omogućila je njihov biološki opstanak i uništavanje partizana 1942, a kontakti pojedinih komandanata sa okupatorom nisu bili samo vojne, već i obaveštajne prirode. Ti odnosi bili su duboki, razgranati, dugotrajni. Takva saradnja sa okupatorom nije bila incident i prolazna pojava, već opredeljenje da se uz pomoć Nemaca suzbije ili potpuno uništi suparnički partizanski pokret i spremno dočeka iskrcavanje zapadnih saveznika. Taktička saradnja na mnogim područjima prerasla je u strateško delovanje na samom terenu s ciljem progona komunista, što se najčešće pretvaralo u kažnjavanje njihovih simpatizera i porodica. Posledice takvog delovanja JVuO bile su katastrofalne po samu organizaciju generala Mihailovića, a na isti način narod je osuđivao preventivna ubistva partizana. I dalje ostaje otvoreno pitanje da li je to dovoljno da se ravnogorcima odrekne antifašistički karakter. [...] Milan Nedić i Dimitrije Ljotić optuživani su za otvorenu saradnju sa okupatorom i nacionalnu izdaju. Tek pod pritiskom partizana došlo je do saradnje u okviru „nacionalnog fronta“, pred sam kraj nemačke okupacije Srbije, nevoljno, nedosledno, i uz insistiranje na potpunoj kontroli ravnogoraca u sklopu zalaganja za vezivanje sa zapadnim saveznicima.<ref>Милош Тимотијевић, Звонко Вучковић — Ратна биографија (1941-1944): Расправа о проблемима прошлости и садашњости, ЈП Службени гласник, Београд, 2015, стр. 449, 451.</ref>}} U disertaciji “Oblici otpora u okupiranom Beogradu (1941—1944)“ odbranjenoj 2019. godine na [[Filozofski fakultet Univerziteta u Novom Sadu|Filozofskom fakultetu Univerziteta u Novom Sadu]], dr [[Rade Ristanović]], naučni saradnik Instituta za savremenu istoriju u Beogradu, piše da se saradnja četnika Draže Mihailovića sa Srpskom državnom stražom odvijala tokom čitavog perioda okupacije: {{izdvojeni citat|Srpska državna straža predstavljala je svojevrsnu čekaonicu, magacin i obaveštajni kanal za Ravnogorski pokret otpora tokom celokupnog perioda okupacije.<ref name="Rade Ristanović 1944">Rade Ristanović, Oblici otpora u okupiranom Beogradu (1941-1944). Doktorska disertacija, Filozofski fakultet Univerziteta u Novom Sadu, 2019, str. 549.</ref>}} Dr [[Nebojša Stambolija]] tvrdi u svojoj disertaciji “Srpska državna straža 1942—1944.“ da je dinamiku odnosa ravnogorskih četnika i Nedićevih struktura diktirala „suprotnost javnog i tajnog delovanja“: {{izdvojeni citat|Odnos monarhističkog pokreta otpora pod vođstvom Draže Mihailovića i pripadnika Nedićevog aparata vlasti je tokom okupacije odlikovala suprotnost javnog i tajnog delovanja. Javno, organi kolaboracionističke vlade gotovo u jednaku ravan stavljaju „komuniste“ i „dražinovce“, čak ponekad ističući kao veću opasnost pokret Draže Mihailovića. Sa druge strane, tajno, veliki broj visokih predstavnika kolaboracionističkog aparata pomažu ravnogorski pokret na razne načine (obaveštajno, finansijski, materijalno, naoružanjem). Logistika za izvođenje ove „tajne“ saradnje bili su ljudi na terenu, pripadnici vladinih oružanih odreda, legalizovani četnici, žandarmerija, a nakon marta 1942. tu ulogu preuzimaju pripadnici Srpske državne straže. [...] Reorganizacija sistema bezbednosti stvaranjem Srpske državne straže bila je signal za Mihailovićeve ljude da kontaktom sa kolegama oficirima koji su ušli u sastav straže pokušaju da se infiltriraju kako bi došli do naoružanja i informacija ili, kasnije kada prilike budu povoljnije, stave te odrede pod svoju kontrolu. [...] Jedan od presudnih razloga velikog uticaja [Mihailovićevih četnikâ na SDS — prim.] bilo je i veliko prisustvo bivših ravnogoraca u oružanim odredima „srpske vlade“, a potom i u SDS, kao posledica njihove legalizacije nakon nemačke ofanzive krajem 1941. i uništenja ustaničke teritorije u zapadnoj Srbiji.<ref name="Nebojša Stambolija 1944">Nebojša Stambolija, Srpska državna straža 1942-1944. Doktorska disertacija, Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu, 2019, str. 306307.</ref>}} == Literatura == * {{cite book | last = Tomasevich | first = Jozo | authorlink = Jozo Tomasevich | year = 1975 | title = War and Revolution in Yugoslavia, 1941–1945: The Chetniks | publisher = Stanford University Press | location = Stanford | isbn = 978-0-8047-0857-9 | url = http://books.google.com/books?id=yoCaAAAAIAAJ&printsec=frontcover | ref = harv }} * {{cite book | last = Tomasevich | first = Jozo | year = 2001 | title = War and Revolution in Yugoslavia, 1941–1945: Occupation and Collaboration | publisher = Stanford University Press | location = Stanford | isbn = 978-0-8047-3615-2 | url = http://books.google.com/books?id=fqUSGevFe5MC&printsec=frontcover | ref = harv }} * {{cite book|ref=harv|last=Живковић|first=Милутин Д.|title=Санџак 1941–1943|url=|year=2017|publisher=Филозофски Факултет, Универзитет у Београду|isbn=}} == Napomene == {{notelist}} == Reference == {{reflist|2}} == Povezano == * [[Nedićeva Srbija]] * [[Ustanak u Srbiji 1941.]] * [[Propaganda Nedićeve vlade]] * [[Saradnja četnika sa snagama Osovine u Drugom svetskom ratu]] * [[Legalizacija četnika u Srbiji]] == References == <references /> {{Kolaboracija u Jugoslaviji}} [[Kategorija:Četnici]] [[Kategorija:Ustanak u Srbiji (1941.)]] [[Kategorija:Dragoljub Mihailović]] [[Kategorija:Srbija u Drugom svjetskom ratu]] [[Kategorija:Saradnja četnika sa snagama Osovine u Drugom svetskom ratu]] [[Kategorija:Odnosi između učesnika u Drugom svetskom ratu u Jugoslaviji]] fn14z2oe7qk22gzqh4w9i9giu3wf328 Richard Tuttle 0 177179 42681140 42644183 2026-08-25T16:42:15Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 0 sources and tagging 1 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42681140 wikitext text/x-wiki {{Infokutija02 umjetnik | pozboja = #6495ED | ime = Richard Tuttle | datum_rođenja = {{Birth date and age |1941|7|12|df=y}} | mjesto_rođenja = [[Rahway (New Jersey)|Rahway]], New Jersey | nacionalnost = [[SAD|američka]] | polje = [[slikarstvo]], [[kiparstvo]], [[instalacijska umjetnost]] | obrazovanje = [[Trinity College (Connecticut)|Trinity College]] | pokret = [[postminimalizam]] | djela = ''Paper Octagonals'' (1970), | uticaj_od = [[Agnes Martin]] | nagrade = Skowhegan Medal for Sculpture (1998), Aachenska nagrada za umjetnost (1998) }} '''Richard Dean Tuttle''' (12. jul 1941 -) je američki [[postminimalizam|postminimalistički]] umjetnik poznat po intimnim i suptilnim djelima. Opus mu uključuje širok raspon medija, od slika, skulpture, grafike umjetnički knjiga do [[instalacijska umjetnost|instalacija]] i namještaja.<ref name=BMA>{{cite book|last=[[Birmingham Museum of Art]]|title=Birmingham Museum of Art : guide to the collection|year=2010|publisher=Birmingham Museum of Art|location=[Birmingham, Ala]|isbn=978-1-904832-77-5|pages=247|url=http://artsbma.org}}</ref><ref>{{cite web|title=The Art of Richard Tuttle|url=http://www.mcachicago.org/exhibitions/now/2012/54|publisher=Museum of Contemporary Art Chicago|accessdate=26. 7. 2012.}}{{Dead link|date=August 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref> == Izvori == <references/> == Vanjske veze == * [http://baeditions.com/richard-tuttle-artwork.htm Richard Tuttle at Brooke Alexander Gallery] * [http://www.modernart.net/view.html?id=1,3,44 Richard Tuttle at Stuart Shave/Modern Art] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20120817135608/http://www.modernart.net/view.html?id=1,3,44 |date=2012-08-17 }} * [http://thepacegallery.com The Pace Gallery] * [http://www.pbs.org/art21/artists/tuttle/ Biography, interviews, essays, artwork images and video clips]{{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20111009233046/http://www.pbs.org/art21/artists/tuttle/ |date=2011-10-09 }} from [[Public Broadcasting Service|PBS]] series ''[[Art:21 -- Art in the Twenty-First Century]]'' - Season 3 (2005). * [http://www.sfmoma.org/exhibitions/exhib_detail.asp?id=128 SFMOMA: The Art of Richard Tuttle] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20050824165205/http://sfmoma.org/exhibitions/exhib_detail.asp?id=128 |date=2005-08-24 }} * [http://www.artfacts.net/index.php/pageType/artistInfo/artist/1061 Current exhibitions on Artfacts.Net] * [http://www.speronewestwater.com/cgi-bin/iowa/artists/record.html?record=3 Richard Tuttle represented by Sperone Westwater] * [http://epc.buffalo.edu/authors/bernstein/blog/#10-20-07 Living Latin, Dying English] a compact "video-gram" between Tuttle and the American poet [[Charles Bernstein]] * [http://writing.upenn.edu/pennsound/x/Tuttle.html Close Listening] Tuttle reading from selected pieces and in conversation with [[Charles Bernstein]]: this is a re-play of a radio program "Close Listening", from WPS1 Radio, NYC (recorded December 4, 2006) * [http://www.magical-secrets.com/artists/tuttle Artist's bio at Crown Point Press] {{Lifetime|1941||Tuttle, Richard}} [[Kategorija:Američki umjetnici]] [[Kategorija:Američki grafičari]] axq8kxef7z2i7rd86d0yvc24lyvoihn Seasons in the Sun 0 182840 42681199 41829138 2026-08-26T01:48:07Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 1 sources and tagging 0 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42681199 wikitext text/x-wiki {{Infobox Single | Name = Seasons in the Sun | Cover = | Artist = [[Terry Jacks]] | from Album = | B-side = "Put the Bone In" | Released = decembar 1973. | Format = [[gramofonska ploča|7"]] | Recorded = 1973 | Genre = [[Pop]] | Length = 3:24 | Label = [[Bell Records (1950s-70s)|Bell Records]] | Writer = [[Jacques Brel]], [[Rod McKuen]] | Producer = | Certification = | Last single = | This single ="Seasons in the Sun"<br />(1974) | Next single ="If You Go Away"<br />(1974) }} '''''Seasons in the Sun''''' (doslovno "Godišnja doba u suncu") je naslov za [[engleski]] prepjev '''''Le Moribond''''', [[šansona|šansone]] koju je 1961. na [[francuski|francuskom]] jeziku napisao i kao singlicu snimio znameniti [[Belgija|belgijski]] kantautor [[Jacques Brel]]. Originalni tekst predstavlja oproštaj [[smrt|umirućeg]] čovjeka sa svojim prijateljima, rodbinom, svećenikom, ali i [[preljub|nevjernom]] suprugom i njenim ljubavnikom. Pjesma je [[cover (muzika)|obrađivana]] mnogo puta, najčešće s izmijenjenim tekstom koji je izbacio sarkazam originalne verzije. Od svih obrada je najpoznatija ona koju je 1974. snimio kanadski pjevač [[Terry Jacks]], a koja je postala jedna od najprodavanijih singlica svih vremena. Godine 1999. je na prvo mjesto britanske top-liste došla verzija benda ''[[Westlife (bend)|Westlife]]''. == Vanjske veze == * [http://www.superseventies.com/1974_3singles.html ''Seasons in the Sun''] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20100117210200/http://www.superseventies.com/1974_3singles.html |date=2010-01-17 }} at Super Seventies. * [http://www.slate.com/id/2114863/ "Goodbye, Papa, It's Hard to Die: The enduring appeal of an abominable pop song"] ([[Slate.com]], March 16, 2005) * [http://www.mckuen.com/flights/020699.htm Rod McKuen on the song's origins] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20010110011800/http://www.mckuen.com/flights/020699.htm |date=2001-01-10 }} * {{Youtube|vf31kyAb3ZI|"Seasons In The Sun" - Westlife Official Music video}} {{Jacques Brel}} {{Normativna kontrola}} [[Kategorija:Pjesme 1961.]] [[Kategorija:Singlice 1973.]] [[Kategorija:Singlice 1974.]] [[Kategorija:Singlice 1999.]] [[Kategorija:Singlice 2000.]] [[Kategorija:Francuske pjesme]] [[Kategorija:Belgijska umjetnost]] 9jhxx5drl5k034hrx04ves4gv0fodbs Lista mjesta svjetske baštine u Aziji 0 186174 42681119 42681015 2026-08-25T14:17:53Z Zavičajac 76707 /* Uzbekistan */ 42681119 wikitext text/x-wiki Ovo je [[UNESCO]]-ov '''popis mjesta [[Svjetska baština|Svjetske baštine]]''' u [[Azija|Aziji]]. Mjesta koja su obilježena zvjezdicom (*) se također nalaze na [[popis ugroženih mjesta svjetske baštine|popisu ugroženih mjesta svjetske baštine]]. {{CompactTOC2}} == Afganistan == * 2002. – [[Džamski minaret|Minaret i arheološka nalazišta kod Džam]]a * 2003. – [[Bude iz Bamijana|Kulturni krajolik i arheološki ostaci u dolini Bamiyana]]<ref name="Afganistan">{{Cite web |url=https://whc.unesco.org/en/statesparties/af |title= Afganistan, spomenici upisani na listu svjetske baštine|work= UNESCO: Svjetska baština |access-date= 10. 1. 2024}}</ref> == Bahrain == * 2005. – [[Bahreinska tvrđava|Arheološko nalazište Qal'at al-Bahrain]] * 2012. - [[Muharak (otok)|Lov na bisere na otoku Muharak]] * 2019. – [[Grobne humke u Dilmunu]]<ref name="Bahrain">{{Cite web |url= https://whc.unesco.org/en/statesparties/bh |title= Bahrain, spomenici upisani na listu svjetske baštine|work= UNESCO: Svjetska baština |access-date= 10. 1. 2024}}</ref> == Bangladeš == * 1985. – [[Bagerhat|Historijski grad džamija Bagerhat]] * 1985. – [[Somapura Mahavihara|Ruševine budističkog samostana Somapura Mahavihara u Paharpuru]] * 1997. – [[Sundarbans|Nacionalni park Sundarbans]]<ref name="Bangladeš">{{Cite web |url= https://whc.unesco.org/en/statesparties/bd |title= Bangladeš, spomenici upisani na listu svjetske baštine|work= UNESCO: Svjetska baština |access-date= 10. 1. 2024}}</ref> == Filipini == [[Datoteka:Banaue rice terraces 1.jpg|desno|mini|Rižišta u [[Banaue]] (Filipini)]] * 1993. – [[Filipinske barokne crkve]] * 1993. – [[Tubbataha|Koraljni greben Tubbataha]] * 1995. – [[Terase rižinih polja Filipinskih Kordiljera]] * 1999. – [[Nacionalni park Puerto Princesa Subterranean River]] * 1999. – [[Vigan]] * 2014. – [[Hamiguitan]]<ref name="Filipini">{{Cite web |url= https://whc.unesco.org/en/statesparties/ph |title= Filipini, spomenici upisani na listu svjetske baštine|work= UNESCO: Svjetska baština |access-date= 10. 1. 2024}}</ref> == Indija == [[Datoteka:Ajanta (63).jpg|mini|[[Špiljski hramovi u Ajanti]]]] [[Datoteka:Taj Mahal in March 2004.jpg|mini|[[Taj Mahal]]]] [[Datoteka:Redfort.JPG|mini|[[Crvena utvrda]] u [[Delhi]]ju]] * 1983. – [[Špiljski hramovi u Ajanti]] * 1983. – [[Elora pećine]] * 1983. – [[Utvrda Agra]] * 1983. – [[Taj Mahal]] * 1984. – [[Hram sunca u Konarku]] * 1985. – [[Spomenici u Mahabalipuramu]] * 1985. – [[Nacionalni park Kaziranga]] * 1985. – [[Nacionalni park Manas]] * 1985. – [[Nacionalni park Keoladeo]] * 1986. – [[Crkve i manastiri u Velha Goi]] * 1986. – [[Khajuraho]] * 1986. – [[Hampi]] * 1986. – [[Fatehpur Sikri]] * 1987. – [[Pattadakal]] * 1987. – [[Špilje Elephante]] * 1987. – [[Hram Brihadisvara]] * 1987. – [[Nacionalni park Sundarbans]] * 1988. – [[Nacionalni park Nanda Devi]] * 1989. – [[Sanchi Budističko svetište kod Sanchi]] * 1993. – [[Humajunova grobnica]] * 1993. – [[Kutab minaret]] * 1999. – [[Indijske planinske pruge]] * 2002. – [[Mahabodhi|Svetište Mahabodhi]] * 2003. – [[Bhimbetka pećine]] * 2004. – [[Champaner-Pavagadh]] * 2004. – [[Chhatrapati Shivaji Terminus]] * 2007. - [[Crvena palača]] * 2012. - [[Zapadni Gati]] * 2013. - [[Rajasthanske brdske tvrđave]] * 2014. - [[Kraljičin stepenasti bunar Rani-ki-Vav]] * 2014. - [[Nacionalni park Velikih Himalaja]] * 2023. - [[Santiniketan]] * 2016. - [[Nacionalni park Khangčendzonga]] * 2016. - [[Nalanda Mahavihara]] * 2016. - [[Le Corbusier|Moderna arhitektura u Indiji]] * 2017. - [[Ahmadabad]] * 2019. - [[Jaipur]] * 2021. - [[Dholavira]] * 2021. - [[Hram Ramappa]] * 2023. - [[Indijski sveti ansambli Hoysala]] * 2024. - [[Moidam]] * 2025. - [[Vojni objekti Marata]] * 2025. - [[Sarnath|Staro budističko mjesto Sarnath]]<ref name="Indija">{{Cite web |url=https://whc.unesco.org/en/statesparties/in |title= Indija, spomenici upisani na listu svjetske baštine|work= UNESCO: Svjetska baština |access-date= 10. oktobar 2025.}}</ref> == Indonezija == [[Datoteka:Borobudur-Nothwest-view.jpg|mini|Hramski kompleks [[Borobudur]]a]] * 1991. – [[Nacionalni park Komodo]] * 1991. – [[Nacionalni park Ujung Kulon]] * 1991. – [[Borobudur|Budistički hramski kompleks Borodobur]] * 1991. – [[Prambanan|Prambanan hinduistički hramski kompleks]] * 1996. – [[Sangiran]] * 1999. – [[Nacionalni park Lorentz]] * 2004. – [[Tropske kišne šume na Sumatri]] * 2012. - [[Kulturni krajolik Balija]] * 2019. - [[Rudnik Ombilin]] * 2023. – [[Jogjakarta]]<ref name="Indonezija">{{Cite web |url=https://whc.unesco.org/en/statesparties/id |title= Indonezija, spomenici upisani na listu svjetske baštine|work= UNESCO: Svjetska baština |access-date= 10. 1. 2025}}</ref> == Irak == [[Datoteka:Hatra ruins.jpg|mini|Ruševine grada [[Hatra|Hatre]]]] * 1985. – [[Hatra]] * 2003. – [[Asur]] * * 2007. - [[Samarra]] * * 2014. - [[Erbilska citadela]] * 2016. - [[Ahvar u južnom Iraku]] * 2019. - [[Babilon]]<ref name="Irak">{{Cite web |url=https://whc.unesco.org/en/statesparties/iq |title= Irak, spomenici upisani na listu svjetske baštine |work= UNESCO: Svjetska baština |access-date= 10. 1. 2025}}</ref> == Iran == [[Datoteka:Persepolis001.jpg|mini|[[Perzepolis]]]] * 1979. – [[Perzepolis]] * 1979. – [[Čoga Zanbil|Untašov grad]] * 1979. – [[Nakš-e Džahan|Meidan Emam u Isfahanu]] * 2003. – [[Taht-e Sulejman]] * 2004. – [[Pasargad]] * 2004. – [[Bam|Bam i njegov kulturni prostor]] * 2005. – [[Sultanija]] * 2006. – [[Behistunski natpisi|Bisotun]] * 2008. - [[Samostan sv. Tadeja|Armenski samostani u Iranu]] * 2009. - [[Istorijski hidraulični sistem u Iranu]] * 2010. - [[Grobnica šejha Safija]] * 2010. - [[Tabriški bazar]] * 2011. - [[Perzijski vrtovi]] * 2012. - [[Saborna džamija u Isfahanu]] * 2012. - [[Gonbad-e Kabus (toranj)|Gonbad-e Kabus]] * 2013. - [[Golestanska palača]] * 2014. - [[Spaljeni grad|Arheološko nalazište spaljeni grad]] * 2015. - [[Majmand|Kulturni krajolik Majmanda]] * 2015. - [[Suza (Iran)|Suza]] * 2016. - [[Kanat|Perzijski kanat]] * 2016. - [[Dašt-e Lut]] * 2017. - [[Jazd]] * 2018. - [[Sasanidsko arheološko područje]] * 2019, 2023. - [[Hirkanijske šume]] * 2021. - [[Avroman|Kulturno područje Avroman]] * 2023. - [[Karavansaraj|Perzijski karavansaraj]] * 2024. - [[Ekbatana]] * 2025. - [[Praistorijska mjesta u području Horamabada]] * 2026. - [[Tvrđava Alamūt]]<ref name="Iran">{{Cite web |url=https://whc.unesco.org/en/statesparties/ir |title= Iran, spomenici upisani na listu svjetske baštine|work= UNESCO: Svjetska baština |access-date= 10. 1. 2024}}</ref> == Izrael == [[Datoteka:Dizengoff Square Tel Aviv3.jpg|mini|[[Bijeli grad Tel Aviva]]]] * 2001. – [[Masada]] * 2001. – [[Akra|Stari dio Akre]] * 2003. – [[Bijeli grad Tel Aviva]] * 2005. – [[Ruševine biblijskih brežuljaka]] [[Megiddo]], [[Hazor]] i [[Tel Beer Ševa]] u pustinji [[Negev]] * 2005. – [[Put tamjana u pustinji Negev]] * 2008. - [[Svetište Bahá'í]] u [[Haifa|Haifi]] * 2012. - [[Karmel|Mjesta ljudske evolucije na planini Karmel]] * 2014. - [[Špilja Maresha]] i [[Bet-Guvrin]] * 2015. - [[Nacionalni park Beit She'arim|Nekropola Beth She'arim]]<ref name="Izrael">{{Cite web |url=https://whc.unesco.org/en/statesparties/il |title= Izrael, spomenici upisani na listu svjetske baštine|work= UNESCO: Svjetska baština |access-date= 10. 1. 2024}}</ref> == Japan == [[Datoteka:Horyu-ji45s2s4500.jpg|mini|200px|[[Hōryū-ji]]]] [[Datoteka:Himeji Castle The Keep Towers.jpg|mini|200px|[[Dvorac Himedži]]]] * 1993. – [[Dvorac Himeji]] * 1993. – [[Horyu-ji|Budistička svetišta kompleksa Horyu-ji]] * 1993. – [[Yakushima|Šuma cedrova na Yakushimi]] * 1993. – [[Shirakami-Sanchi|Bukova šuma na Shirakami-Sanchiju]] * 1994. – [[Kyoto|Historijski spomenici Kyota]] * 1995. – [[Shirakawa-go]] i [[Gokayama]] * 1996. – [[Kupola atomske bombe u Hirošimi]] * 1996. – [[Itsukushima|Šintoističko svetište u Itsukushimi]] * 1998. – [[Historijski spomenici stare Nare]] * 1999. – [[Hramovi i svetišta Nikka]] * 2000. – [[Ryukyu|Arheološka nalazišta na otoku Ryukyu]] * 2004. – [[Poluotok Kii|Svetišta i hodočasnički putovi na poluotoku Kii]] * 2005. – [[Nacionalni park Shiretoko]] * 2007. - [[Iwami Ginzan|Rudnik srebra Iwami Ginzan]] * 2011. - [[Budistička čista zemlja Hiraizumija]] * 2011. - [[Otoci Ogasawara]] * 2013. - [[Fuji]] * 2014. - [[Tomioka|Tomioka Silk Mill]] * 2015. - [[Meji|Lokacije japanske industrije Meiji]] * 2016. - [[Le Corbusier|Moderna arhitektura u Japanu]] * 2017. - [[Sveto ostrvo Okinoshima]] * 2018. - [[Hrišćanska mjesta u Nagasakiju]] * 2019. - [[Zakopane grobnice drevnog Japana]] * 2021. - [[Jomon|Istorijska mjesta u sjevernom Japanu]] * 2021. - [[Tomioka|Japanska ostrva]] * 2024. - [[Rudnici zlata na ostrvu Sado]] * 2026. - [[Asuka i Fujiwara]]<ref name="Japan">{{Cite web |url=https://whc.unesco.org/en/statesparties/jp |title= Japan, spomenici upisani na listu svjetske baštine|work= UNESCO: Svjetska baština |access-date= 10. 1. 2024}}</ref> [[Datoteka:Old sanaa.jpg|mini|200px|Historijski centar [[Sana (Jemen)|Sane]]]] == Jemen == * 1982. – [[Šibam|Istorijski centar Šibama]] * 1988. – [[Sana (Jemen)|Historijski centar Sane]] * 1993. – [[Zabid|Historijski centar Zabida]] * 2008. - [[Sokotra]] * 2024. - [[Marib]]<ref name="Jemen">{{Cite web |url=https://whc.unesco.org/en/statesparties/ye |title= Jemen, spomenici upisani na listu svjetske baštine|work= UNESCO: Svjetska baština |access-date= 10. 1. 2024}}</ref> == Jordan == [[Datoteka:Petra Jordan BW 21.JPG|mini|200px|Riznica u [[Petra|Petri]] između stijena]] [[Datoteka:Changdeokgung-Injeongjeon.jpg|mini|200px|Palača [[Changdeokgung]] u [[Seul]]u]] * 1985. – [[Petra]] * 1985. – [[Kusair Amra]] * 2004. – [[Um er-Rasas]] * 2011. - [[Wadi Rum]] * 2015. - [[Al-Maghtas]] * 2021. - [[As-Salt]] * 2024. - [[Umm Al-Jimal]]<ref name="Jordan">{{Cite web |url=https://whc.unesco.org/en/statesparties/jo |title= Jordan, spomenici upisani na listu svjetske baštine|work= UNESCO: Svjetska baština |access-date= 10. 1. 2024}}</ref> == Južna Koreja == * 1995. – [[Seokguram|Hram u stijeni Seokguram]] [[Bulguksa|hram Bulguksa]] * 1995. – [[Haeinsa|Hram Haeinsa i Tripitaka Koreana]] * 1995. – [[Jongmyo]] * 1997. – [[Changdeokgung]] * 1997. – [[Utvrda Hwaseong]] * 2000. – [[Dolmeni Gochanga, Hwasuna i Ganghwadoa]] * 2000. – [[Gyeongju]] * 2007. - [[Jeju]] * 2009. - [[Kraljevske grobnice dinastije Joseon]] * 2010. - [[Hahoe]] i [[Yangdong]] * 2014. - [[Namhansanseong]] * 2015. - [[Baekje|Istorijsko područje Baekje]] * 2019. - [[Seovon|Budistička škola Sovon]] * 2019. - [[Sansa|Budistički manastir Sansa]] * 2021. - [[Getbol, Korean Tidal Flats]] * 2023. - [[Gaja tumuli]] * 2025. - [[Petroglifi Bangucheon]]<ref name="Koreja">{{Cite web |url=https://whc.unesco.org/en/statesparties/kr |title= Južna Koreja, spomenici upisani na listu svjetske baštine|work= UNESCO: Svjetska baština |access-date= 10. 1. 2025}}</ref> [[File:Koh Ker temple(2007).jpg|mini|200px|[[Arheološko nalazište Koh Ker]]]] == Kambodža == * 1992. – [[Angkor]] ([[Angkor Wat]], [[Angkor Thom]], [[Banteay Srei]], [[Bayon]], [[Prasat Kravan]], [[Ta Prohm]], [[Ta Som]]) * 2008. - [[Prasat Preah Vihear]] * 2017. - [[Sambor Prei Kuk]] * 2023. - [[Arheološko nalazište Koh Ker]] * 2025. - [[Kambodžanska memorijalna mjesta]]<ref name="Kambodža">{{Cite web |url=https://whc.unesco.org/en/statesparties/kh |title= Kambodža, spomenici upisani na listu svjetske baštine|work= UNESCO: Svjetska baština |access-date= 10. 1. 2025}}</ref> == Katar == * 2013. - [[Al Zubarah]]<ref name="Katar">{{Cite web |url=https://whc.unesco.org/en/statesparties/kh |title= Katar, spomenici upisani na listu svjetske baštine|work= UNESCO: Svjetska baština |access-date= 10. 1. 2025}}</ref> == Kazahstan == [[Datoteka:Ханака Ахмеда Ясави 2010 018.jpg|mini|[[Mauzolej Hodže Ahmeda Jasavija]], [[Kazahstan]]]] * 2003. – [[Mauzolej Hodže Ahmeda Jasavija]] * 2004. – [[Petroglifi u Tamgaly]] * 2008. - [[Kazahstanski prag]] * 2014. – [[Putevi svile na koridoru Chang'an-Tianshan]] * 2016. – [[Tanšan|Zapadni Tanšan]] * 2018. - [[Turanska nizija|Hladne Turanske pustinje]] * 2026. - [[Džamije u kamenu]]<ref name="Kazahstan">{{Cite web |url=https://whc.unesco.org/en/statesparties/kz |title= Kazahstan, spomenici upisani na listu svjetske baštine|work= UNESCO: Svjetska baština |access-date= 10. 1. 2025}}</ref> == Kina == [[Datoteka:The Great Wall-Badaling-2004b.jpg|mini|[[Kineski zid]]]] [[Datoteka:Longmen-grottoes-longmen-mountain-from-a-distance.jpg|mini|[[Longmen spilje]]]] [[Datoteka:TempleofHeaven-HallofPrayer.jpg|mini|[[Nebeski hram]] u [[Peking]]u]] [[Datoteka:Pagoda on Lake (2514).jpg|mini|Pagode na [[Zapadno jezero|Zapadnom jezeru]]]] * 1987. – [[Kineski zid]] * 1987. – [[Tai Shan]] * 1987. – [[Zabranjeni grad|Carske palače u Pekingu]] [[Mukdenska palača|i Shenyangu]] * 1987. – [[Mogao špilje]] * 1987. – [[Vojska terakota|Grobnica prvog kineskog cara s vojskom terakota]] * 1987. – [[Zhoukoudian|Nalazišta pekinškog čovjeka u Zhoukoudian]]u * 1990. – [[Huang Shan]] * 1992. – [[Jiuzhaigou]] * 1992. – [[Huanglong]] * 1992. – [[Wulingyuan]] * 1994. – [[Chengde|Planinski ljetnikovac i okolni hramovi kod Chengde]]a * 1994. – [[Hram Konfucija|Konfucijev hram]] * 1994. – [[Taoizam|Taoistčka svetišta]] * 1994. – [[Palača Potala|Palača Potala, hram Jokhang i palača Norbulingka u Lasi]] * 1996. – [[Lushan]] * 1996. – [[Emei Shan|Emei Shan i]] [[Veliki Buda u Leshanu]] * 1997. – [[Lijiang|Stari dio grada Lijianga]] * 1997. – [[Pingyao|Stari dio grada Pingyao]]a * 1997. – [[Klasični vrtovi Suzhoua]] * 1998. – [[Ljetna palača u Pekingu]] * 1998. – [[Hram neba|Nebeski hram]] * 1999. – [[Skulpture u stijenama Dazua]] * 1999. – [[Gorje Wuyi]] * 2000. – [[Xidi]] i [[Hongcun]] * 2000. – [[Carske grobnice dinastija Ming i Qing]] * 2000. – [[Longmen spilje]] * 2000. – [[Qingcheng Shan|Planina Qingcheng i]] [[Irigacijski sistem Dujiangyan]] * 2001. – [[Spilje Yunganga]] * 2003. – [[Tri paralelne rijeke]] * 2004. – [[Goguryeo]] * 2005. – [[Macao|Istorijsko središte Makaoa]] * 2006. – [[Veliki panda|Rezervat velikog pande u Sečuanu]] * 2006. – [[Yinxu]] * 2007. - [[Kaiping|Diaolou tornjevi]] * 2007, 2014. - [[Južnokineski krš]] * 2008. - [[Tuloui Fujiana]] * 2008. - [[Sanqing Shan]] * 2009. - [[Planina Wutai]] * 2010. - [[Dengfeng|Istorijski spomenici u Dengfengu]] * 2010. - [[Danxia reljef]] * 2011. - [[Zapadno jezero]] * 2012. - [[Xanadu]] * 2012. - [[Chengjiang]] * 2013. - [[Tanšan|Xinjiang Tanšan]] * 2013. - [[Terasasta polja riže Honhge Hanija]] * 2014. - [[Svila|Put svile u koridoru Changan-Tianshan]] * 2014. - [[Veliki kineski kanal]] * 2016. - [[Biodiverzitet Hubei Shennongjia]] * 2017. - [[Qinghai Hoh Xil]] * 2018. - [[Fanjingshan]] * 2019, 2024. - [[Rezervati ptica na obali Žutog mora]] * 2023. - [[Drevne šume čaja planine Jingmai]] * 2024. - [[Pustinja Badain Jaran]] * 2025. - [[Carske grobnice Xia dinastije]] * 2026. - [[Jingdezhen keramika|Mjesta ručne izrade Jingdezhen keramike]]<ref name="Kina">{{Cite web |url=https://whc.unesco.org/en/statesparties/cn |title= Kina, spomenici upisani na listu svjetske baštine|work= UNESCO: Svjetska baština |access-date= 10. 1. 2025}}</ref> == Kirgistan == * 2009. - [[Sulejmanova planina]] * 2014. – [[Svila|Put svile]] * 2016. – [[Tanšan|Zapadni Tanšan]]<ref name="Kirgistan">{{Cite web |url=https://whc.unesco.org/en/statesparties/kg |title= Kirgistan, spomenici upisani na listu svjetske baštine|work= UNESCO: Svjetska baština |access-date= 10. 1. 2025}}</ref> == Laos == * 1995. – [[Luang Prabang]] * 2001. – [[Vat Fou]] i [[Čampasak]] * 2001. – [[Ravnica ćupova]] * 2025. - [[Nacionalni park Phong Nha Ke Bang]] i [[Nacionalni park Hin Nam No]]<ref name="Laos">{{Cite web |url=https://whc.unesco.org/en/statesparties/la |title= Laos, spomenici upisani na listu svjetske baštine|work= UNESCO: Svjetska baština |access-date= 10. 1. 2025}}</ref> == Libanon == [[Datoteka:Baalbek8.jpg|mini|Ostaci [[Bakho]]vog [[hram]]a u [[Baalbek]]u]] * 1984. – [[Omejidi|Omejidske]] ruševine kod grada [[Andžar]]a * 1984. – [[Baalbek]] * 1984. – [[Byblos]] * 1984. – [[Tir|Ruševine Tira]] * 1998. – [[Wadi Qadisha]] i [[Božji cedrovi]] * 2023. - [[Međunarodni sajam Rachid Karami-Tripoli]]<ref name="Liban">{{Cite web |url=https://whc.unesco.org/en/statesparties/lb |title= Liban, spomenici upisani na listu svjetske baštine|work= UNESCO: Svjetska baština |access-date= 10. 1. 2025}}</ref> == Malezija == [[Datoteka:MtKinabalu view from kundasan.jpg|mini|[[Nacionalni park]] [[Kinabalu]]]] * 2000. – [[Kinabalu|Nacionalni park Kinabalu]] * 2000. – [[Gunung Mulu|Nacionalni park Gunung Mulu]] * 2008. - [[Malakka]] i [[George Town, Penang]] * 2012. - [[Arheološka nalazišta doline Lengong]] * 2024. - [[Niah|Arheološko nalazište Niah]] * 2025. - [[Institut za istraživanje šuma u Maleziji]]<ref name="Malezija">{{Cite web |url=https://whc.unesco.org/en/statesparties/my |title= Malezija, spomenici upisani na listu svjetske baštine|work= UNESCO: Svjetska baština |access-date= 10. 1. 2025}}</ref> == Mongolija == * 2003. – [[Uvs-Nuur]] * 2004. – [[Dolina Orhona|Kulturni krajolik Doline Orhona]] * 2011. - [[Petroglifi mongolskog Altaja]] * 2023. - [[Jelenski kameni spomenici|Mongolski jelenski kameni spomenici]] * 2015. - [[Burhan Haldun]] * 2026. - [[Grobnice naroda Xiongnu ]]<ref name="Mongolija">{{Cite web |url=https://whc.unesco.org/en/statesparties/mn |title= Mongolija, spomenici upisani na listu svjetske baštine|work= UNESCO: Svjetska baština |access-date= 10. 1. 2025}}</ref> == Nepal == [[Datoteka:Everest-fromKalarPatar.jpg|mini|[[Mount Everest]] u nacionalnom parku [[Sagarmatha]]]] * 1979. – [[Dolina Katmandu]] * 1979. – [[Mount Everest|Nacionalni park Sagarmatha sa Mount Everestom]] * 1984. – [[Chitwan|Nacionalni park Chitwan]] * 1997. – [[Lumbini|Rodno mjesto Bude]]<ref name="Nepal">{{Cite web |url= https://whc.unesco.org/en/statesparties/np |title= Nepal, spomenici upisani na listu svjetske baštine |work= UNESCO: Svjetska baština |accessdate= 10. 1. 2025}}</ref> == Oman == * 1987. – [[Tvrđava Bahla]] * 1988. – [[Arheološki lokaliteti Bat, Al-Khutm i Al-Ajn]] * 2000. – [[Zemlja tamjana|Kultura tamjana u Omanu]] * 2006. - [[Afladž]] * 2018. - [[Kalat]]<ref name="Oman">{{Cite web |url= https://whc.unesco.org/en/statesparties/om |title= Oman, spomenici upisani na listu svjetske baštine |work= UNESCO: Svjetska baština |accessdate= 10. 1. 2025}}</ref> == Pakistan == [[Datoteka:Alamgiri Gate at Lahore Fort.jpeg|mini|[[Utvrda Lahore]]]] * 1980. – [[Mohendžo Daro]] * 1980. – [[Tahti Bahi]] * 1980. – [[Taxila]] * 1981. – [[Utvrda Lahore i vrtovi Šalimar]] * 1981. – [[Thatta]] i [[Makli]] * 1997. – [[Rohtas]]<ref name="Pakistan">{{Cite web |url= https://whc.unesco.org/en/statesparties/pk |title= Pakistan, spomenici upisani na listu svjetske baštine |work= UNESCO: Svjetska baština |accessdate= 10. 1. 2025}}</ref> == Palestina == [[Datoteka:Jerusalem Dome of the rock BW 13.JPG|mini|[[Zid plača]] u [[Jeruzalem]]u]] * 1981. - [[Stari grad Jeruzalem]] * 2012. - [[Bazilika Rođenja Isusova]] * 2014. - [[Battir]] * 2014. - [[Jerihon|Drevni Jerihon]] * 2024. - [[Manastir svetog Ilariona]]<ref name="Palestima">{{Cite web |url= https://whc.unesco.org/en/statesparties/ps |title= Palestina, spomenici upisani na listu svjetske baštine |work= UNESCO: Svjetska baština |accessdate= 10. 1. 2025}}</ref> == Rusija == [[Datoteka:Olchon1.jpg|mini|[[Bajkalsko jezero]]]] * 1990. – [[Sankt Peterburg|Historijski centar Petrograda]] * 1990. – [[Kiži|Crkve Kiži Pogosta na Onješkom jezeru]] * 1990. – [[Moskovski kremlj]] i [[Crveni trg]] * 1992. – [[Veliki Novgorod|Stari dio Novgoroda]] * 1992. – [[Solovecki otoci]] * 1992. – [[Bijeli spomenici Vladimir-Suzdalja]] * 1993. – [[Trojice-Sergijeva lavra|Utvrda-manastir u Sergijevom Posadu]] * 1994. – [[Crkva Uzašašća u Kolomenskoju|Crkva Uskrsnuća u Kolomenskoju]] * 1995. – [[Republika Komi|Djevičanske šume u republici Komi]] * 1996. – [[Bajkalsko jezero]] * 1996, 2001. - [[Kamčatka|Vulkani na Kamčatki]] * 1998. - [[Altajske planine|Zlatne altajske planine]] * 1999. – [[Zapadni Kavkaz]] * 2000. – [[Kazanski kremlj]] * 2000. – [[Ferapontov manastir]] * 2000. – [[Kurska prevlaka]] * 2001. – [[Sihote-Alinj|Zaštićeno područje prirode centralnog dijela gorja Sihotje-Alinj]] * 2003. – [[Uvs-Nuur]] * 2003. – [[Derbent|Stari dio grada Derbenta]] * 2004. – [[Novodjevičanski manastir|Novodjevičanski manastir u Moskvi]] * 2004. - [[Wrangelov otok]] * 2005. – [[Jaroslavlj|Stari dio Jaroslavlja]] * 2005. – [[Struveov luk]] * 2010. - [[Putorana]] * 2012. - [[Stupovi Lene]] * 2014. – [[Bolğar|Bolgar]] * 2017. – [[Područje Dauria]] * 2016. - [[Manastir u Svijažsku]] * 2019. – [[Crkve u pskovskom stilu]] * 2021. - [[Onega|Petroglifi na Onjega jezeru]] i [[Bijelo more|Bijelom moru]] * 2023. - [[Astromonske opservatorije Kazanjskog univerziteta ]] * 2024. - [[Kenozerski nacionalni park|Kenozersko jezero]]<ref name="rusija">{{Cite web |url=http://whc.unesco.org/en/statesparties/ru |title= Rusija, spomenici upisani na listu svjetske baštine|work= UNESCO: Svjetska baština |access-date= 19. 11. 2021}}</ref> Spisak svjetske baštine u Rusiji nalaze se i na: [[Lista mjesta svjetske baštine u Evropi|Listi mjesta Svjetske baštine u Evropi]] == Saudijska Arabija == * 2008. - [[Mada'in Salih]] * 2010. - [[Diraja]] * 2014. - [[Džeda|Istorijska Džeda]] * 2015. - [[Umjetnost na stijenama u regiji Hail]] * 2018. - [[Oaza Al-Ahsa]] * 2021. - [[Hima]] * 2023. - [[Uruq Bani Maarid]] * 2024. - [[Al-Faw]]<ref name="Arabija">{{Cite web |url= https://whc.unesco.org/en/statesparties/sa |title= Saudijska Arabija, spomenici upisani na listu svjetske baštine|work= UNESCO: Svjetska baština |access-date= 24. 1. 2025}}</ref> == Sjeverna Koreja == * 2004. – [[Kompleks Koguryo grobnica]] * 2013. - [[Kaesong|Historijski spomenici i mjesta u Kaesongu]] * 2025. - [[Kumgang]]<ref name="SjevernaK">{{Cite web |url= https://whc.unesco.org/en/statesparties/kp |title= Sjeverna Koreja, spomenici upisani na listu svjetske baštine |work= UNESCO: Svjetska baština |access-date= 24. 1. 2025}}</ref> == Sirija == [[Datoteka:Temple of Bel in Palmyra.JPG|mini|Ruševine [[Palmira|Palmire]]]] * 1979. – [[Damask|Stari dio Damaska]] * 1980. – [[Palmira|Ruševine Palmire]] * 1980. – [[Bosra|Stari dio Bosre]] * 1988. – [[Alepo|Stari dio Alepa]] * 2006. - [[Krak des Chevaliers]] i [[Qal'at Salah El-Din]] * 2011. - [[Drevna sela sjeverne Sirije]]<ref name="Sirija">{{Cite web |url= https://whc.unesco.org/en/statesparties/sy |title= Sirija, spomenici upisani na listu svjetske baštine |work= UNESCO: Svjetska baština |accessdate= 10. 1. 2025}}</ref> == Šri Lanka == [[Datoteka:Zahntempel_Kandy.jpg|mini|Hram zuba u [[Kandy]]ju]] * 1982. – [[Anuradhapura]] * 1982. – [[Polonnaruwa]] * 1982. – [[Sigirija]] * 1988. – [[Prašuma Sinharaja|Zaštićeno područje prirode Sinharaja]] * 1988. – [[Kandy]] * 1988. – [[Galle]] * 1991. – [[Dambulla]] * 2010. - [[Središnja visoravan Šri Lanke]]<ref name="Šri Lanka">{{Cite web |url= https://whc.unesco.org/en/statesparties/lk |title= Šri Lanka, spomenici upisani na listu svjetske baštine |work= UNESCO: Svjetska baština |accessdate= 10. 1. 2025}}</ref> == Tadžikistan == * 2010. – [[Sarazm|Predurbano središte Sarazma]] * 2013. - [[Nacionalni park Tadžik]] * 2023. – [[Put svile|Put svile Zarafshan-Karakum]] * 2025. - [[Spomenici Starog Khuttala]]<ref name="Tadži">{{Cite web |url= https://whc.unesco.org/en/statesparties/tj |title= Tadžikistan, spomenici upisani na listu svjetske baštine |work= UNESCO: Svjetska baština |accessdate= 10. 1. 2025}}</ref> == Tajland == [[Datoteka:Sukhothai Historical Park.jpg|mini|Hram Vat Mahathat u [[Sukotaj]]u]] * 1991. – [[Sukotaj]] * 1991. – [[Ajutaja]] * 1991. – [[Thung Jai Naresuan]] i [[Huai Kha Khaeng]] * 1992. – [[Bančiang]] * 2005. – [[Dong Faja Jen|Šumski kompleks Dong Faja Jen]] i [[Nacionalni park Khao Jai]] * 2021. – [[Kaeng Krachan|Kaeng Krachan šumski kompleks]] * 2023. – [[Si Tep|Stari grad Si Thep]] * 2024. – [[Phu Phrabat]]<ref name="Tajland">{{Cite web |url= https://whc.unesco.org/en/statesparties/th |title= Tajland, spomenici upisani na listu svjetske baštine |work= UNESCO: Svjetska baština |accessdate= 10. 1. 2025}}</ref> == Turkmenistan == [[Datoteka:Mervturkmenistan.jpg|mini|Utvrda grada [[Merv]]a]] * 1999. - [[Merv|Državni historijski i kulturni park starog grada Merva]] * 2005. - [[Keneurgenč]] * 2007. - [[Nisa (Perzija)|Partska tvrđava Nisa]] * 2023. - [[Put svile|Put svile Zarafshan-Karakum]] * 2023. - [[Turanska nizija]]<ref name="Turkmenistan">{{Cite web |url= https://whc.unesco.org/en/statesparties/tm |title= Turkmenistan, spomenici upisani na listu svjetske baštine |work= UNESCO: Svjetska baština |accessdate= 10. 1. 2025}}</ref> == Turska == [[Datoteka:Göreme 1 11 2004.jpg|mini|Pogled na [[Göreme]]]] * 1985. - [[Velika džamija i bolnica u Divriğiju]] * 1985. - [[Istanbul|Istorijsko područje u Istanbulu]] * 1985. - [[Göreme|Göreme Nacionalni park i lokaliteti u stijenama Kapadokije]] * 1986. - [[Hattusa]] * 1987. - [[Nemrut Dağ|Hram grobnica Nemrut Dağ]] * 1994. - [[Safranbolu]] * 1998. - [[Troja|Arheološko nalazište Troja]] * 1988. - [[Hijerapolis]] i [[Pamukkale]] * 1988. - [[Ksantos]] i [[Letoon]] * 2011. - [[Selimija]] * 2012. - [[Çatalhöyük|Neolitsko mjesto Çatalhöyük]] * 2014. - [[Bursa|Bursa i Cumalıkızık]] * 2014. - [[Pergam]] * 2015. - [[Diyarbakır|Tvrđava Diyarbakır i okolni pejzaž]] * 2015. - [[Efes]] * 2016. - [[Ani (grad)|Arheološko nalazište Ani]] * 2017. - [[Afrodizija]] * 2018. - [[Göbekli Tepe]] * 2021. - [[Arslantepe Mound]] * 2025. - [[Bin Tepe|Tumuli Bin Tepe]]<ref name="turska">{{Cite web |url=https://whc.unesco.org/en/statesparties/tr |title= Turska, spomenici upisani na listu svjetske baštine|work= UNESCO: Svjetska baština |access-date= 19. 01. 2023}}</ref> Spisak svjetske baštine u Turskoj nalaze se i na: [[Lista mjesta svjetske baštine u Evropi|Listi mjesta Svjetske baštine u Evropi]] == Ujedinjeni Arapski Emirati == * 2011. - [[Al Ain]] * 2025. - [[Jebel Faya]]<ref name=Emirati>{{Cite web |url= https://whc.unesco.org/en/statesparties/ae |title= Ujedinjeni Arapski Emirati, spomenici upisani na listu svjetske baštine|work= UNESCO: Svjetska baština |access-date= 19. 01. 2023}}</ref> == Uzbekistan == * 1990. – [[Ičan Kala|Stari dio grada Hive]] * 1993. – [[Buhara|Stari dio Buhare]] * 2000. – [[Šahrisabz|Stari dio Šahrisabza]] * 2023. - [[Samarkand]] * 2016. – [[Tanšan|Zapadni Tanšan]] * 2023. - [[Put svile Zarafshan-Karakum]] * 2023. – [[Turanska nizija|Hladne Turanske pustinje]] * 2026. – [[Moderna arhitektura u Taškentu]]<ref name="Uzbekistan">{{Cite web |url= https://whc.unesco.org/en/statesparties/uz |title= Uzbekistan, spomenici upisani na listu svjetske baštine |work= UNESCO: Svjetska baština |accessdate= 10. 1. 2025}}</ref> == Vijetnam == * 1993. – [[Hue]] * 1994. 2000. 2023.– [[Zaljev Ha Long]] * 1999. – [[Hội An|Stari dio grada Hoi Ana]] * 1999. – [[My Son]] * 2003. 2015. 2025. – [[Nacionalni park Phong Nha Ke Bang]] i [[Nacionalni park Hin Nam No]] * 2010. - [[Thang Long|Thang Long u Hanoju]]j * 2011. - [[Citadela dinastije Ho]] * 2014. - [[Trang An]]<ref name="Vijetnam">{{Cite web |url= https://whc.unesco.org/en/statesparties/vn |title= Vijetnam, spomenici upisani na listu svjetske baštine |work= UNESCO: Svjetska baština |accessdate= 10. 1. 2025}}</ref> == Povezano == * [[Lista mjesta svjetske baštine u Americi]] * [[Lista mjesta svjetske baštine u Africi]] * [[Lista mjesta svjetske baštine u Evropi]] == Reference == {{izvori}} == Vanjske veze == * [http://www.unesco.org/whc UNESCO Svjetska baština] - službene stranice [[Kategorija:Svjetska baština u Aziji| ]] [[Kategorija:Liste svjetske baštine]] nsz5nscu1byoe9zn32t4of3zzgilc9n 42681175 42681119 2026-08-25T20:41:40Z Zavičajac 76707 42681175 wikitext text/x-wiki Ovo je [[UNESCO]]-ov '''popis mjesta [[Svjetska baština|Svjetske baštine]]''' u [[Azija|Aziji]]. Mjesta koja su obilježena zvjezdicom (*) se također nalaze na [[popis ugroženih mjesta svjetske baštine|popisu ugroženih mjesta svjetske baštine]]. {{CompactTOC2}} == Afganistan == * 2002. – [[Džamski minaret|Minaret i arheološka nalazišta kod Džam]]a * 2003. – [[Bude iz Bamijana|Kulturni krajolik i arheološki ostaci u dolini Bamiyana]]<ref name="Afganistan">{{Cite web |url=https://whc.unesco.org/en/statesparties/af |title= Afganistan, spomenici upisani na listu svjetske baštine|work= UNESCO: Svjetska baština |access-date= 10. 1. 2024}}</ref> == Bahrain == * 2005. – [[Bahreinska tvrđava|Arheološko nalazište Qal'at al-Bahrain]] * 2012. - [[Muharak (otok)|Lov na bisere na otoku Muharak]] * 2019. – [[Grobne humke u Dilmunu]]<ref name="Bahrain">{{Cite web |url= https://whc.unesco.org/en/statesparties/bh |title= Bahrain, spomenici upisani na listu svjetske baštine|work= UNESCO: Svjetska baština |access-date= 10. 1. 2024}}</ref> == Bangladeš == * 1985. – [[Bagerhat|Historijski grad džamija Bagerhat]] * 1985. – [[Somapura Mahavihara|Ruševine budističkog samostana Somapura Mahavihara u Paharpuru]] * 1997. – [[Sundarbans|Nacionalni park Sundarbans]]<ref name="Bangladeš">{{Cite web |url= https://whc.unesco.org/en/statesparties/bd |title= Bangladeš, spomenici upisani na listu svjetske baštine|work= UNESCO: Svjetska baština |access-date= 10. 1. 2024}}</ref> == Filipini == [[Datoteka:Banaue rice terraces 1.jpg|desno|mini|Rižišta u [[Banaue]] (Filipini)]] * 1993. – [[Filipinske barokne crkve]] * 1993. – [[Tubbataha|Koraljni greben Tubbataha]] * 1995. – [[Terase rižinih polja Filipinskih Kordiljera]] * 1999. – [[Nacionalni park Puerto Princesa Subterranean River]] * 1999. – [[Vigan]] * 2014. – [[Hamiguitan]]<ref name="Filipini">{{Cite web |url= https://whc.unesco.org/en/statesparties/ph |title= Filipini, spomenici upisani na listu svjetske baštine|work= UNESCO: Svjetska baština |access-date= 10. 1. 2024}}</ref> == Indija == [[Datoteka:Ajanta (63).jpg|mini|[[Špiljski hramovi u Ajanti]]]] [[Datoteka:Taj Mahal in March 2004.jpg|mini|[[Taj Mahal]]]] [[Datoteka:Redfort.JPG|mini|[[Crvena utvrda]] u [[Delhi]]ju]] * 1983. – [[Špiljski hramovi u Ajanti]] * 1983. – [[Elora pećine]] * 1983. – [[Utvrda Agra]] * 1983. – [[Taj Mahal]] * 1984. – [[Hram sunca u Konarku]] * 1985. – [[Spomenici u Mahabalipuramu]] * 1985. – [[Nacionalni park Kaziranga]] * 1985. – [[Nacionalni park Manas]] * 1985. – [[Nacionalni park Keoladeo]] * 1986. – [[Crkve i manastiri u Velha Goi]] * 1986. – [[Khajuraho]] * 1986. – [[Hampi]] * 1986. – [[Fatehpur Sikri]] * 1987. – [[Pattadakal]] * 1987. – [[Špilje Elephante]] * 1987. – [[Hram Brihadisvara]] * 1987. – [[Nacionalni park Sundarbans]] * 1988. – [[Nacionalni park Nanda Devi]] * 1989. – [[Sanchi Budističko svetište kod Sanchi]] * 1993. – [[Humajunova grobnica]] * 1993. – [[Kutab minaret]] * 1999. – [[Indijske planinske pruge]] * 2002. – [[Mahabodhi|Svetište Mahabodhi]] * 2003. – [[Bhimbetka pećine]] * 2004. – [[Champaner-Pavagadh]] * 2004. – [[Chhatrapati Shivaji Terminus]] * 2007. - [[Crvena palača]] * 2012. - [[Zapadni Gati]] * 2013. - [[Rajasthanske brdske tvrđave]] * 2014. - [[Kraljičin stepenasti bunar Rani-ki-Vav]] * 2014. - [[Nacionalni park Velikih Himalaja]] * 2023. - [[Santiniketan]] * 2016. - [[Nacionalni park Khangčendzonga]] * 2016. - [[Nalanda Mahavihara]] * 2016. - [[Le Corbusier|Moderna arhitektura u Indiji]] * 2017. - [[Ahmadabad]] * 2019. - [[Jaipur]] * 2021. - [[Dholavira]] * 2021. - [[Hram Ramappa]] * 2023. - [[Indijski sveti ansambli Hoysala]] * 2024. - [[Moidam]] * 2025. - [[Vojni objekti Marata]] * 2025. - [[Sarnath|Staro budističko mjesto Sarnath]]<ref name="Indija">{{Cite web |url=https://whc.unesco.org/en/statesparties/in |title= Indija, spomenici upisani na listu svjetske baštine|work= UNESCO: Svjetska baština |access-date= 10. oktobar 2025.}}</ref> == Indonezija == [[Datoteka:Borobudur-Nothwest-view.jpg|mini|Hramski kompleks [[Borobudur]]a]] * 1991. – [[Nacionalni park Komodo]] * 1991. – [[Nacionalni park Ujung Kulon]] * 1991. – [[Borobudur|Budistički hramski kompleks Borodobur]] * 1991. – [[Prambanan|Prambanan hinduistički hramski kompleks]] * 1996. – [[Sangiran]] * 1999. – [[Nacionalni park Lorentz]] * 2004. – [[Tropske kišne šume na Sumatri]] * 2012. - [[Kulturni krajolik Balija]] * 2019. - [[Rudnik Ombilin]] * 2023. – [[Jogjakarta]]<ref name="Indonezija">{{Cite web |url=https://whc.unesco.org/en/statesparties/id |title= Indonezija, spomenici upisani na listu svjetske baštine|work= UNESCO: Svjetska baština |access-date= 10. 1. 2025}}</ref> == Irak == [[Datoteka:Hatra ruins.jpg|mini|Ruševine grada [[Hatra|Hatre]]]] * 1985. – [[Hatra]] * 2003. – [[Asur]] * * 2007. - [[Samarra]] * * 2014. - [[Erbilska citadela]] * 2016. - [[Ahvar u južnom Iraku]] * 2019. - [[Babilon]]<ref name="Irak">{{Cite web |url=https://whc.unesco.org/en/statesparties/iq |title= Irak, spomenici upisani na listu svjetske baštine |work= UNESCO: Svjetska baština |access-date= 10. 1. 2025}}</ref> == Iran == [[Datoteka:Persepolis001.jpg|mini|[[Perzepolis]]]] * 1979. – [[Perzepolis]] * 1979. – [[Čoga Zanbil|Untašov grad]] * 1979. – [[Nakš-e Džahan|Meidan Emam u Isfahanu]] * 2003. – [[Taht-e Sulejman]] * 2004. – [[Pasargad]] * 2004. – [[Bam|Bam i njegov kulturni prostor]] * 2005. – [[Sultanija]] * 2006. – [[Behistunski natpisi|Bisotun]] * 2008. - [[Samostan sv. Tadeja|Armenski samostani u Iranu]] * 2009. - [[Istorijski hidraulični sistem u Iranu]] * 2010. - [[Grobnica šejha Safija]] * 2010. - [[Tabriški bazar]] * 2011. - [[Perzijski vrtovi]] * 2012. - [[Saborna džamija u Isfahanu]] * 2012. - [[Gonbad-e Kabus (toranj)|Gonbad-e Kabus]] * 2013. - [[Golestanska palača]] * 2014. - [[Spaljeni grad|Arheološko nalazište spaljeni grad]] * 2015. - [[Majmand|Kulturni krajolik Majmanda]] * 2015. - [[Suza (Iran)|Suza]] * 2016. - [[Kanat|Perzijski kanat]] * 2016. - [[Dašt-e Lut]] * 2017. - [[Jazd]] * 2018. - [[Sasanidsko arheološko područje]] * 2019, 2023. - [[Hirkanijske šume]] * 2021. - [[Avroman|Kulturno područje Avroman]] * 2023. - [[Karavansaraj|Perzijski karavansaraj]] * 2024. - [[Ekbatana]] * 2025. - [[Praistorijska mjesta u području Horamabada]] * 2026. - [[Tvrđava Alamūt]]<ref name="Iran">{{Cite web |url=https://whc.unesco.org/en/statesparties/ir |title= Iran, spomenici upisani na listu svjetske baštine|work= UNESCO: Svjetska baština |access-date= 10. 1. 2024}}</ref> == Izrael == [[Datoteka:Dizengoff Square Tel Aviv3.jpg|mini|[[Bijeli grad Tel Aviva]]]] * 2001. – [[Masada]] * 2001. – [[Akra|Stari dio Akre]] * 2003. – [[Bijeli grad Tel Aviva]] * 2005. – [[Ruševine biblijskih brežuljaka]] [[Megiddo]], [[Hazor]] i [[Tel Beer Ševa]] u pustinji [[Negev]] * 2005. – [[Put tamjana u pustinji Negev]] * 2008. - [[Svetište Bahá'í]] u [[Haifa|Haifi]] * 2012. - [[Karmel|Mjesta ljudske evolucije na planini Karmel]] * 2014. - [[Špilja Maresha]] i [[Bet-Guvrin]] * 2015. - [[Nacionalni park Beit She'arim|Nekropola Beth She'arim]]<ref name="Izrael">{{Cite web |url=https://whc.unesco.org/en/statesparties/il |title= Izrael, spomenici upisani na listu svjetske baštine|work= UNESCO: Svjetska baština |access-date= 10. 1. 2024}}</ref> == Japan == [[Datoteka:Horyu-ji45s2s4500.jpg|mini|200px|[[Hōryū-ji]]]] [[Datoteka:Himeji Castle The Keep Towers.jpg|mini|200px|[[Dvorac Himedži]]]] * 1993. – [[Dvorac Himeji]] * 1993. – [[Horyu-ji|Budistička svetišta kompleksa Horyu-ji]] * 1993. – [[Yakushima|Šuma cedrova na Yakushimi]] * 1993. – [[Shirakami-Sanchi|Bukova šuma na Shirakami-Sanchiju]] * 1994. – [[Kyoto|Historijski spomenici Kyota]] * 1995. – [[Shirakawa-go]] i [[Gokayama]] * 1996. – [[Kupola atomske bombe u Hirošimi]] * 1996. – [[Itsukushima|Šintoističko svetište u Itsukushimi]] * 1998. – [[Historijski spomenici stare Nare]] * 1999. – [[Hramovi i svetišta Nikka]] * 2000. – [[Ryukyu|Arheološka nalazišta na otoku Ryukyu]] * 2004. – [[Poluotok Kii|Svetišta i hodočasnički putovi na poluotoku Kii]] * 2005. – [[Nacionalni park Shiretoko]] * 2007. - [[Iwami Ginzan|Rudnik srebra Iwami Ginzan]] * 2011. - [[Budistička čista zemlja Hiraizumija]] * 2011. - [[Otoci Ogasawara]] * 2013. - [[Fuji]] * 2014. - [[Tomioka|Tomioka Silk Mill]] * 2015. - [[Meji|Lokacije japanske industrije Meiji]] * 2016. - [[Le Corbusier|Moderna arhitektura u Japanu]] * 2017. - [[Sveto ostrvo Okinoshima]] * 2018. - [[Hrišćanska mjesta u Nagasakiju]] * 2019. - [[Zakopane grobnice drevnog Japana]] * 2021. - [[Jomon|Istorijska mjesta u sjevernom Japanu]] * 2021. - [[Tomioka|Japanska ostrva]] * 2024. - [[Rudnici zlata na ostrvu Sado]] * 2026. - [[Asuka i Fujiwara]]<ref name="Japan">{{Cite web |url=https://whc.unesco.org/en/statesparties/jp |title= Japan, spomenici upisani na listu svjetske baštine|work= UNESCO: Svjetska baština |access-date= 10. 1. 2024}}</ref> [[Datoteka:Old sanaa.jpg|mini|200px|Historijski centar [[Sana (Jemen)|Sane]]]] == Jemen == * 1982. – [[Šibam|Istorijski centar Šibama]] * 1988. – [[Sana (Jemen)|Historijski centar Sane]] * 1993. – [[Zabid|Historijski centar Zabida]] * 2008. - [[Sokotra]] * 2024. - [[Marib]]<ref name="Jemen">{{Cite web |url=https://whc.unesco.org/en/statesparties/ye |title= Jemen, spomenici upisani na listu svjetske baštine|work= UNESCO: Svjetska baština |access-date= 10. 1. 2024}}</ref> == Jordan == [[Datoteka:Petra Jordan BW 21.JPG|mini|200px|Riznica u [[Petra|Petri]] između stijena]] [[Datoteka:Changdeokgung-Injeongjeon.jpg|mini|200px|Palača [[Changdeokgung]] u [[Seul]]u]] * 1985. – [[Petra]] * 1985. – [[Kusair Amra]] * 2004. – [[Um er-Rasas]] * 2011. - [[Wadi Rum]] * 2015. - [[Al-Maghtas]] * 2021. - [[As-Salt]] * 2024. - [[Umm Al-Jimal]]<ref name="Jordan">{{Cite web |url=https://whc.unesco.org/en/statesparties/jo |title= Jordan, spomenici upisani na listu svjetske baštine|work= UNESCO: Svjetska baština |access-date= 10. 1. 2024}}</ref> == Južna Koreja == * 1995. – [[Seokguram|Hram u stijeni Seokguram]] [[Bulguksa|hram Bulguksa]] * 1995. – [[Haeinsa|Hram Haeinsa i Tripitaka Koreana]] * 1995. – [[Jongmyo]] * 1997. – [[Changdeokgung]] * 1997. – [[Utvrda Hwaseong]] * 2000. – [[Dolmeni Gochanga, Hwasuna i Ganghwadoa]] * 2000. – [[Gyeongju]] * 2007. - [[Jeju]] * 2009. - [[Kraljevske grobnice dinastije Joseon]] * 2010. - [[Hahoe]] i [[Yangdong]] * 2014. - [[Namhansanseong]] * 2015. - [[Baekje|Istorijsko područje Baekje]] * 2019. - [[Seovon|Budistička škola Sovon]] * 2019. - [[Sansa|Budistički manastir Sansa]] * 2021. - [[Getbol, Korean Tidal Flats]] * 2023. - [[Gaja tumuli]] * 2025. - [[Petroglifi Bangucheon]]<ref name="Koreja">{{Cite web |url=https://whc.unesco.org/en/statesparties/kr |title= Južna Koreja, spomenici upisani na listu svjetske baštine|work= UNESCO: Svjetska baština |access-date= 10. 1. 2025}}</ref> [[File:Koh Ker temple(2007).jpg|mini|200px|[[Arheološko nalazište Koh Ker]]]] == Kambodža == * 1992. – [[Angkor]] ([[Angkor Wat]], [[Angkor Thom]], [[Banteay Srei]], [[Bayon]], [[Prasat Kravan]], [[Ta Prohm]], [[Ta Som]]) * 2008. - [[Prasat Preah Vihear]] * 2017. - [[Sambor Prei Kuk]] * 2023. - [[Arheološko nalazište Koh Ker]] * 2025. - [[Kambodžanska memorijalna mjesta]]<ref name="Kambodža">{{Cite web |url=https://whc.unesco.org/en/statesparties/kh |title= Kambodža, spomenici upisani na listu svjetske baštine|work= UNESCO: Svjetska baština |access-date= 10. 1. 2025}}</ref> == Katar == * 2013. - [[Al Zubarah]]<ref name="Katar">{{Cite web |url=https://whc.unesco.org/en/statesparties/kh |title= Katar, spomenici upisani na listu svjetske baštine|work= UNESCO: Svjetska baština |access-date= 10. 1. 2025}}</ref> == Kazahstan == [[Datoteka:Ханака Ахмеда Ясави 2010 018.jpg|mini|[[Mauzolej Hodže Ahmeda Jasavija]], [[Kazahstan]]]] * 2003. – [[Mauzolej Hodže Ahmeda Jasavija]] * 2004. – [[Petroglifi u Tamgaly]] * 2008. - [[Kazahstanski prag]] * 2014. – [[Put svile|Putevi svile na koridoru Chang'an-Tianshan]] * 2016. – [[Tanšan|Zapadni Tanšan]] * 2018. - [[Turanska nizija|Hladne Turanske pustinje]] * 2026. - [[Džamije u kamenu]]<ref name="Kazahstan">{{Cite web |url=https://whc.unesco.org/en/statesparties/kz |title= Kazahstan, spomenici upisani na listu svjetske baštine|work= UNESCO: Svjetska baština |access-date= 10. 1. 2025}}</ref> == Kina == [[Datoteka:The Great Wall-Badaling-2004b.jpg|mini|[[Kineski zid]]]] [[Datoteka:Longmen-grottoes-longmen-mountain-from-a-distance.jpg|mini|[[Longmen spilje]]]] [[Datoteka:TempleofHeaven-HallofPrayer.jpg|mini|[[Nebeski hram]] u [[Peking]]u]] [[Datoteka:Pagoda on Lake (2514).jpg|mini|Pagode na [[Zapadno jezero|Zapadnom jezeru]]]] * 1987. – [[Kineski zid]] * 1987. – [[Tai Shan]] * 1987. – [[Zabranjeni grad|Carske palače u Pekingu]] [[Mukdenska palača|i Shenyangu]] * 1987. – [[Mogao špilje]] * 1987. – [[Vojska terakota|Grobnica prvog kineskog cara s vojskom terakota]] * 1987. – [[Zhoukoudian|Nalazišta pekinškog čovjeka u Zhoukoudian]]u * 1990. – [[Huang Shan]] * 1992. – [[Jiuzhaigou]] * 1992. – [[Huanglong]] * 1992. – [[Wulingyuan]] * 1994. – [[Chengde|Planinski ljetnikovac i okolni hramovi kod Chengde]]a * 1994. – [[Hram Konfucija|Konfucijev hram]] * 1994. – [[Taoizam|Taoistčka svetišta]] * 1994. – [[Palača Potala|Palača Potala, hram Jokhang i palača Norbulingka u Lasi]] * 1996. – [[Lushan]] * 1996. – [[Emei Shan|Emei Shan i]] [[Veliki Buda u Leshanu]] * 1997. – [[Lijiang|Stari dio grada Lijianga]] * 1997. – [[Pingyao|Stari dio grada Pingyao]]a * 1997. – [[Klasični vrtovi Suzhoua]] * 1998. – [[Ljetna palača u Pekingu]] * 1998. – [[Hram neba|Nebeski hram]] * 1999. – [[Skulpture u stijenama Dazua]] * 1999. – [[Gorje Wuyi]] * 2000. – [[Xidi]] i [[Hongcun]] * 2000. – [[Carske grobnice dinastija Ming i Qing]] * 2000. – [[Longmen spilje]] * 2000. – [[Qingcheng Shan|Planina Qingcheng i]] [[Irigacijski sistem Dujiangyan]] * 2001. – [[Spilje Yunganga]] * 2003. – [[Tri paralelne rijeke]] * 2004. – [[Goguryeo]] * 2005. – [[Macao|Istorijsko središte Makaoa]] * 2006. – [[Veliki panda|Rezervat velikog pande u Sečuanu]] * 2006. – [[Yinxu]] * 2007. - [[Kaiping|Diaolou tornjevi]] * 2007, 2014. - [[Južnokineski krš]] * 2008. - [[Tuloui Fujiana]] * 2008. - [[Sanqing Shan]] * 2009. - [[Planina Wutai]] * 2010. - [[Dengfeng|Istorijski spomenici u Dengfengu]] * 2010. - [[Danxia reljef]] * 2011. - [[Zapadno jezero]] * 2012. - [[Xanadu]] * 2012. - [[Chengjiang]] * 2013. - [[Tanšan|Xinjiang Tanšan]] * 2013. - [[Terasasta polja riže Honhge Hanija]] * 2014. - [[Svila|Put svile u koridoru Changan-Tianshan]] * 2014. - [[Veliki kineski kanal]] * 2016. - [[Biodiverzitet Hubei Shennongjia]] * 2017. - [[Qinghai Hoh Xil]] * 2018. - [[Fanjingshan]] * 2019, 2024. - [[Rezervati ptica na obali Žutog mora]] * 2023. - [[Drevne šume čaja planine Jingmai]] * 2024. - [[Pustinja Badain Jaran]] * 2025. - [[Carske grobnice Xia dinastije]] * 2026. - [[Jingdezhen keramika|Mjesta ručne izrade Jingdezhen keramike]]<ref name="Kina">{{Cite web |url=https://whc.unesco.org/en/statesparties/cn |title= Kina, spomenici upisani na listu svjetske baštine|work= UNESCO: Svjetska baština |access-date= 10. 1. 2025}}</ref> == Kirgistan == * 2009. - [[Sulejmanova planina]] * 2014. – [[Svila|Put svile]] * 2016. – [[Tanšan|Zapadni Tanšan]]<ref name="Kirgistan">{{Cite web |url=https://whc.unesco.org/en/statesparties/kg |title= Kirgistan, spomenici upisani na listu svjetske baštine|work= UNESCO: Svjetska baština |access-date= 10. 1. 2025}}</ref> == Laos == * 1995. – [[Luang Prabang]] * 2001. – [[Vat Fou]] i [[Čampasak]] * 2001. – [[Ravnica ćupova]] * 2025. - [[Nacionalni park Phong Nha Ke Bang]] i [[Nacionalni park Hin Nam No]]<ref name="Laos">{{Cite web |url=https://whc.unesco.org/en/statesparties/la |title= Laos, spomenici upisani na listu svjetske baštine|work= UNESCO: Svjetska baština |access-date= 10. 1. 2025}}</ref> == Libanon == [[Datoteka:Baalbek8.jpg|mini|Ostaci [[Bakho]]vog [[hram]]a u [[Baalbek]]u]] * 1984. – [[Omejidi|Omejidske]] ruševine kod grada [[Andžar]]a * 1984. – [[Baalbek]] * 1984. – [[Byblos]] * 1984. – [[Tir|Ruševine Tira]] * 1998. – [[Wadi Qadisha]] i [[Božji cedrovi]] * 2023. - [[Međunarodni sajam Rachid Karami-Tripoli]]<ref name="Liban">{{Cite web |url=https://whc.unesco.org/en/statesparties/lb |title= Liban, spomenici upisani na listu svjetske baštine|work= UNESCO: Svjetska baština |access-date= 10. 1. 2025}}</ref> == Malezija == [[Datoteka:MtKinabalu view from kundasan.jpg|mini|[[Nacionalni park]] [[Kinabalu]]]] * 2000. – [[Kinabalu|Nacionalni park Kinabalu]] * 2000. – [[Gunung Mulu|Nacionalni park Gunung Mulu]] * 2008. - [[Malakka]] i [[George Town, Penang]] * 2012. - [[Arheološka nalazišta doline Lengong]] * 2024. - [[Niah|Arheološko nalazište Niah]] * 2025. - [[Institut za istraživanje šuma u Maleziji]]<ref name="Malezija">{{Cite web |url=https://whc.unesco.org/en/statesparties/my |title= Malezija, spomenici upisani na listu svjetske baštine|work= UNESCO: Svjetska baština |access-date= 10. 1. 2025}}</ref> == Mongolija == * 2003. – [[Uvs-Nuur]] * 2004. – [[Dolina Orhona|Kulturni krajolik Doline Orhona]] * 2011. - [[Petroglifi mongolskog Altaja]] * 2023. - [[Jelenski kameni spomenici|Mongolski jelenski kameni spomenici]] * 2015. - [[Burhan Haldun]] * 2026. - [[Grobnice naroda Xiongnu ]]<ref name="Mongolija">{{Cite web |url=https://whc.unesco.org/en/statesparties/mn |title= Mongolija, spomenici upisani na listu svjetske baštine|work= UNESCO: Svjetska baština |access-date= 10. 1. 2025}}</ref> == Nepal == [[Datoteka:Everest-fromKalarPatar.jpg|mini|[[Mount Everest]] u nacionalnom parku [[Sagarmatha]]]] * 1979. – [[Dolina Katmandu]] * 1979. – [[Mount Everest|Nacionalni park Sagarmatha sa Mount Everestom]] * 1984. – [[Chitwan|Nacionalni park Chitwan]] * 1997. – [[Lumbini|Rodno mjesto Bude]]<ref name="Nepal">{{Cite web |url= https://whc.unesco.org/en/statesparties/np |title= Nepal, spomenici upisani na listu svjetske baštine |work= UNESCO: Svjetska baština |accessdate= 10. 1. 2025}}</ref> == Oman == * 1987. – [[Tvrđava Bahla]] * 1988. – [[Arheološki lokaliteti Bat, Al-Khutm i Al-Ajn]] * 2000. – [[Zemlja tamjana|Kultura tamjana u Omanu]] * 2006. - [[Afladž]] * 2018. - [[Kalat]]<ref name="Oman">{{Cite web |url= https://whc.unesco.org/en/statesparties/om |title= Oman, spomenici upisani na listu svjetske baštine |work= UNESCO: Svjetska baština |accessdate= 10. 1. 2025}}</ref> == Pakistan == [[Datoteka:Alamgiri Gate at Lahore Fort.jpeg|mini|[[Utvrda Lahore]]]] * 1980. – [[Mohendžo Daro]] * 1980. – [[Tahti Bahi]] * 1980. – [[Taxila]] * 1981. – [[Utvrda Lahore i vrtovi Šalimar]] * 1981. – [[Thatta]] i [[Makli]] * 1997. – [[Rohtas]]<ref name="Pakistan">{{Cite web |url= https://whc.unesco.org/en/statesparties/pk |title= Pakistan, spomenici upisani na listu svjetske baštine |work= UNESCO: Svjetska baština |accessdate= 10. 1. 2025}}</ref> == Palestina == [[Datoteka:Jerusalem Dome of the rock BW 13.JPG|mini|[[Zid plača]] u [[Jeruzalem]]u]] * 1981. - [[Stari grad Jeruzalem]] * 2012. - [[Bazilika Rođenja Isusova]] * 2014. - [[Battir]] * 2014. - [[Jerihon|Drevni Jerihon]] * 2024. - [[Manastir svetog Ilariona]]<ref name="Palestima">{{Cite web |url= https://whc.unesco.org/en/statesparties/ps |title= Palestina, spomenici upisani na listu svjetske baštine |work= UNESCO: Svjetska baština |accessdate= 10. 1. 2025}}</ref> == Rusija == [[Datoteka:Olchon1.jpg|mini|[[Bajkalsko jezero]]]] * 1990. – [[Sankt Peterburg|Historijski centar Petrograda]] * 1990. – [[Kiži|Crkve Kiži Pogosta na Onješkom jezeru]] * 1990. – [[Moskovski kremlj]] i [[Crveni trg]] * 1992. – [[Veliki Novgorod|Stari dio Novgoroda]] * 1992. – [[Solovecki otoci]] * 1992. – [[Bijeli spomenici Vladimir-Suzdalja]] * 1993. – [[Trojice-Sergijeva lavra|Utvrda-manastir u Sergijevom Posadu]] * 1994. – [[Crkva Uzašašća u Kolomenskoju|Crkva Uskrsnuća u Kolomenskoju]] * 1995. – [[Republika Komi|Djevičanske šume u republici Komi]] * 1996. – [[Bajkalsko jezero]] * 1996, 2001. - [[Kamčatka|Vulkani na Kamčatki]] * 1998. - [[Altajske planine|Zlatne altajske planine]] * 1999. – [[Zapadni Kavkaz]] * 2000. – [[Kazanski kremlj]] * 2000. – [[Ferapontov manastir]] * 2000. – [[Kurska prevlaka]] * 2001. – [[Sihote-Alinj|Zaštićeno područje prirode centralnog dijela gorja Sihotje-Alinj]] * 2003. – [[Uvs-Nuur]] * 2003. – [[Derbent|Stari dio grada Derbenta]] * 2004. – [[Novodjevičanski manastir|Novodjevičanski manastir u Moskvi]] * 2004. - [[Wrangelov otok]] * 2005. – [[Jaroslavlj|Stari dio Jaroslavlja]] * 2005. – [[Struveov luk]] * 2010. - [[Putorana]] * 2012. - [[Stupovi Lene]] * 2014. – [[Bolğar|Bolgar]] * 2017. – [[Područje Dauria]] * 2016. - [[Manastir u Svijažsku]] * 2019. – [[Crkve u pskovskom stilu]] * 2021. - [[Onega|Petroglifi na Onjega jezeru]] i [[Bijelo more|Bijelom moru]] * 2023. - [[Astromonske opservatorije Kazanjskog univerziteta ]] * 2024. - [[Kenozerski nacionalni park|Kenozersko jezero]]<ref name="rusija">{{Cite web |url=http://whc.unesco.org/en/statesparties/ru |title= Rusija, spomenici upisani na listu svjetske baštine|work= UNESCO: Svjetska baština |access-date= 19. 11. 2021}}</ref> Spisak svjetske baštine u Rusiji nalaze se i na: [[Lista mjesta svjetske baštine u Evropi|Listi mjesta Svjetske baštine u Evropi]] == Saudijska Arabija == * 2008. - [[Mada'in Salih]] * 2010. - [[Diraja]] * 2014. - [[Džeda|Istorijska Džeda]] * 2015. - [[Umjetnost na stijenama u regiji Hail]] * 2018. - [[Oaza Al-Ahsa]] * 2021. - [[Hima]] * 2023. - [[Uruq Bani Maarid]] * 2024. - [[Al-Faw]]<ref name="Arabija">{{Cite web |url= https://whc.unesco.org/en/statesparties/sa |title= Saudijska Arabija, spomenici upisani na listu svjetske baštine|work= UNESCO: Svjetska baština |access-date= 24. 1. 2025}}</ref> == Sjeverna Koreja == * 2004. – [[Kompleks Koguryo grobnica]] * 2013. - [[Kaesong|Historijski spomenici i mjesta u Kaesongu]] * 2025. - [[Kumgang]]<ref name="SjevernaK">{{Cite web |url= https://whc.unesco.org/en/statesparties/kp |title= Sjeverna Koreja, spomenici upisani na listu svjetske baštine |work= UNESCO: Svjetska baština |access-date= 24. 1. 2025}}</ref> == Sirija == [[Datoteka:Temple of Bel in Palmyra.JPG|mini|Ruševine [[Palmira|Palmire]]]] * 1979. – [[Damask|Stari dio Damaska]] * 1980. – [[Palmira|Ruševine Palmire]] * 1980. – [[Bosra|Stari dio Bosre]] * 1988. – [[Alepo|Stari dio Alepa]] * 2006. - [[Krak des Chevaliers]] i [[Qal'at Salah El-Din]] * 2011. - [[Drevna sela sjeverne Sirije]]<ref name="Sirija">{{Cite web |url= https://whc.unesco.org/en/statesparties/sy |title= Sirija, spomenici upisani na listu svjetske baštine |work= UNESCO: Svjetska baština |accessdate= 10. 1. 2025}}</ref> == Šri Lanka == [[Datoteka:Zahntempel_Kandy.jpg|mini|Hram zuba u [[Kandy]]ju]] * 1982. – [[Anuradhapura]] * 1982. – [[Polonnaruwa]] * 1982. – [[Sigirija]] * 1988. – [[Prašuma Sinharaja|Zaštićeno područje prirode Sinharaja]] * 1988. – [[Kandy]] * 1988. – [[Galle]] * 1991. – [[Dambulla]] * 2010. - [[Središnja visoravan Šri Lanke]]<ref name="Šri Lanka">{{Cite web |url= https://whc.unesco.org/en/statesparties/lk |title= Šri Lanka, spomenici upisani na listu svjetske baštine |work= UNESCO: Svjetska baština |accessdate= 10. 1. 2025}}</ref> == Tadžikistan == * 2010. – [[Sarazm|Predurbano središte Sarazma]] * 2013. - [[Nacionalni park Tadžik]] * 2023. – [[Put svile|Put svile Zarafshan-Karakum]] * 2025. - [[Spomenici Starog Khuttala]]<ref name="Tadži">{{Cite web |url= https://whc.unesco.org/en/statesparties/tj |title= Tadžikistan, spomenici upisani na listu svjetske baštine |work= UNESCO: Svjetska baština |accessdate= 10. 1. 2025}}</ref> == Tajland == [[Datoteka:Sukhothai Historical Park.jpg|mini|Hram Vat Mahathat u [[Sukotaj]]u]] * 1991. – [[Sukotaj]] * 1991. – [[Ajutaja]] * 1991. – [[Thung Jai Naresuan]] i [[Huai Kha Khaeng]] * 1992. – [[Bančiang]] * 2005. – [[Dong Faja Jen|Šumski kompleks Dong Faja Jen]] i [[Nacionalni park Khao Jai]] * 2021. – [[Kaeng Krachan|Kaeng Krachan šumski kompleks]] * 2023. – [[Si Tep|Stari grad Si Thep]] * 2024. – [[Phu Phrabat]]<ref name="Tajland">{{Cite web |url= https://whc.unesco.org/en/statesparties/th |title= Tajland, spomenici upisani na listu svjetske baštine |work= UNESCO: Svjetska baština |accessdate= 10. 1. 2025}}</ref> == Turkmenistan == [[Datoteka:Mervturkmenistan.jpg|mini|Utvrda grada [[Merv]]a]] * 1999. - [[Merv|Državni historijski i kulturni park starog grada Merva]] * 2005. - [[Keneurgenč]] * 2007. - [[Nisa (Perzija)|Partska tvrđava Nisa]] * 2023. - [[Put svile|Put svile Zarafshan-Karakum]] * 2023. - [[Turanska nizija]]<ref name="Turkmenistan">{{Cite web |url= https://whc.unesco.org/en/statesparties/tm |title= Turkmenistan, spomenici upisani na listu svjetske baštine |work= UNESCO: Svjetska baština |accessdate= 10. 1. 2025}}</ref> == Turska == [[Datoteka:Göreme 1 11 2004.jpg|mini|Pogled na [[Göreme]]]] * 1985. - [[Velika džamija i bolnica u Divriğiju]] * 1985. - [[Istanbul|Istorijsko područje u Istanbulu]] * 1985. - [[Göreme|Göreme Nacionalni park i lokaliteti u stijenama Kapadokije]] * 1986. - [[Hattusa]] * 1987. - [[Nemrut Dağ|Hram grobnica Nemrut Dağ]] * 1994. - [[Safranbolu]] * 1998. - [[Troja|Arheološko nalazište Troja]] * 1988. - [[Hijerapolis]] i [[Pamukkale]] * 1988. - [[Ksantos]] i [[Letoon]] * 2011. - [[Selimija]] * 2012. - [[Çatalhöyük|Neolitsko mjesto Çatalhöyük]] * 2014. - [[Bursa|Bursa i Cumalıkızık]] * 2014. - [[Pergam]] * 2015. - [[Diyarbakır|Tvrđava Diyarbakır i okolni pejzaž]] * 2015. - [[Efes]] * 2016. - [[Ani (grad)|Arheološko nalazište Ani]] * 2017. - [[Afrodizija]] * 2018. - [[Göbekli Tepe]] * 2021. - [[Arslantepe Mound]] * 2025. - [[Bin Tepe|Tumuli Bin Tepe]]<ref name="turska">{{Cite web |url=https://whc.unesco.org/en/statesparties/tr |title= Turska, spomenici upisani na listu svjetske baštine|work= UNESCO: Svjetska baština |access-date= 19. 01. 2023}}</ref> Spisak svjetske baštine u Turskoj nalaze se i na: [[Lista mjesta svjetske baštine u Evropi|Listi mjesta Svjetske baštine u Evropi]] == Ujedinjeni Arapski Emirati == * 2011. - [[Al Ain]] * 2025. - [[Jebel Faya]]<ref name=Emirati>{{Cite web |url= https://whc.unesco.org/en/statesparties/ae |title= Ujedinjeni Arapski Emirati, spomenici upisani na listu svjetske baštine|work= UNESCO: Svjetska baština |access-date= 19. 01. 2023}}</ref> == Uzbekistan == * 1990. – [[Ičan Kala|Stari dio grada Hive]] * 1993. – [[Buhara|Stari dio Buhare]] * 2000. – [[Šahrisabz|Stari dio Šahrisabza]] * 2023. - [[Samarkand]] * 2016. – [[Tanšan|Zapadni Tanšan]] * 2023. - [[Put svile Zarafshan-Karakum]] * 2023. – [[Turanska nizija|Hladne Turanske pustinje]] * 2026. – [[Moderna arhitektura u Taškentu]]<ref name="Uzbekistan">{{Cite web |url= https://whc.unesco.org/en/statesparties/uz |title= Uzbekistan, spomenici upisani na listu svjetske baštine |work= UNESCO: Svjetska baština |accessdate= 10. 1. 2025}}</ref> == Vijetnam == * 1993. – [[Hue]] * 1994. 2000. 2023.– [[Zaljev Ha Long]] * 1999. – [[Hội An|Stari dio grada Hoi Ana]] * 1999. – [[My Son]] * 2003. 2015. 2025. – [[Nacionalni park Phong Nha Ke Bang]] i [[Nacionalni park Hin Nam No]] * 2010. - [[Thang Long|Thang Long u Hanoju]]j * 2011. - [[Citadela dinastije Ho]] * 2014. - [[Trang An]]<ref name="Vijetnam">{{Cite web |url= https://whc.unesco.org/en/statesparties/vn |title= Vijetnam, spomenici upisani na listu svjetske baštine |work= UNESCO: Svjetska baština |accessdate= 10. 1. 2025}}</ref> == Povezano == * [[Lista mjesta svjetske baštine u Americi]] * [[Lista mjesta svjetske baštine u Africi]] * [[Lista mjesta svjetske baštine u Evropi]] == Reference == {{izvori}} == Vanjske veze == * [http://www.unesco.org/whc UNESCO Svjetska baština] - službene stranice [[Kategorija:Svjetska baština u Aziji| ]] [[Kategorija:Liste svjetske baštine]] 9bo19xfy9asfz0jswii2nge5jiz7pq8 42681185 42681175 2026-08-25T21:41:30Z Zavičajac 76707 /* Kirgistan */ 42681185 wikitext text/x-wiki Ovo je [[UNESCO]]-ov '''popis mjesta [[Svjetska baština|Svjetske baštine]]''' u [[Azija|Aziji]]. Mjesta koja su obilježena zvjezdicom (*) se također nalaze na [[popis ugroženih mjesta svjetske baštine|popisu ugroženih mjesta svjetske baštine]]. {{CompactTOC2}} == Afganistan == * 2002. – [[Džamski minaret|Minaret i arheološka nalazišta kod Džam]]a * 2003. – [[Bude iz Bamijana|Kulturni krajolik i arheološki ostaci u dolini Bamiyana]]<ref name="Afganistan">{{Cite web |url=https://whc.unesco.org/en/statesparties/af |title= Afganistan, spomenici upisani na listu svjetske baštine|work= UNESCO: Svjetska baština |access-date= 10. 1. 2024}}</ref> == Bahrain == * 2005. – [[Bahreinska tvrđava|Arheološko nalazište Qal'at al-Bahrain]] * 2012. - [[Muharak (otok)|Lov na bisere na otoku Muharak]] * 2019. – [[Grobne humke u Dilmunu]]<ref name="Bahrain">{{Cite web |url= https://whc.unesco.org/en/statesparties/bh |title= Bahrain, spomenici upisani na listu svjetske baštine|work= UNESCO: Svjetska baština |access-date= 10. 1. 2024}}</ref> == Bangladeš == * 1985. – [[Bagerhat|Historijski grad džamija Bagerhat]] * 1985. – [[Somapura Mahavihara|Ruševine budističkog samostana Somapura Mahavihara u Paharpuru]] * 1997. – [[Sundarbans|Nacionalni park Sundarbans]]<ref name="Bangladeš">{{Cite web |url= https://whc.unesco.org/en/statesparties/bd |title= Bangladeš, spomenici upisani na listu svjetske baštine|work= UNESCO: Svjetska baština |access-date= 10. 1. 2024}}</ref> == Filipini == [[Datoteka:Banaue rice terraces 1.jpg|desno|mini|Rižišta u [[Banaue]] (Filipini)]] * 1993. – [[Filipinske barokne crkve]] * 1993. – [[Tubbataha|Koraljni greben Tubbataha]] * 1995. – [[Terase rižinih polja Filipinskih Kordiljera]] * 1999. – [[Nacionalni park Puerto Princesa Subterranean River]] * 1999. – [[Vigan]] * 2014. – [[Hamiguitan]]<ref name="Filipini">{{Cite web |url= https://whc.unesco.org/en/statesparties/ph |title= Filipini, spomenici upisani na listu svjetske baštine|work= UNESCO: Svjetska baština |access-date= 10. 1. 2024}}</ref> == Indija == [[Datoteka:Ajanta (63).jpg|mini|[[Špiljski hramovi u Ajanti]]]] [[Datoteka:Taj Mahal in March 2004.jpg|mini|[[Taj Mahal]]]] [[Datoteka:Redfort.JPG|mini|[[Crvena utvrda]] u [[Delhi]]ju]] * 1983. – [[Špiljski hramovi u Ajanti]] * 1983. – [[Elora pećine]] * 1983. – [[Utvrda Agra]] * 1983. – [[Taj Mahal]] * 1984. – [[Hram sunca u Konarku]] * 1985. – [[Spomenici u Mahabalipuramu]] * 1985. – [[Nacionalni park Kaziranga]] * 1985. – [[Nacionalni park Manas]] * 1985. – [[Nacionalni park Keoladeo]] * 1986. – [[Crkve i manastiri u Velha Goi]] * 1986. – [[Khajuraho]] * 1986. – [[Hampi]] * 1986. – [[Fatehpur Sikri]] * 1987. – [[Pattadakal]] * 1987. – [[Špilje Elephante]] * 1987. – [[Hram Brihadisvara]] * 1987. – [[Nacionalni park Sundarbans]] * 1988. – [[Nacionalni park Nanda Devi]] * 1989. – [[Sanchi Budističko svetište kod Sanchi]] * 1993. – [[Humajunova grobnica]] * 1993. – [[Kutab minaret]] * 1999. – [[Indijske planinske pruge]] * 2002. – [[Mahabodhi|Svetište Mahabodhi]] * 2003. – [[Bhimbetka pećine]] * 2004. – [[Champaner-Pavagadh]] * 2004. – [[Chhatrapati Shivaji Terminus]] * 2007. - [[Crvena palača]] * 2012. - [[Zapadni Gati]] * 2013. - [[Rajasthanske brdske tvrđave]] * 2014. - [[Kraljičin stepenasti bunar Rani-ki-Vav]] * 2014. - [[Nacionalni park Velikih Himalaja]] * 2023. - [[Santiniketan]] * 2016. - [[Nacionalni park Khangčendzonga]] * 2016. - [[Nalanda Mahavihara]] * 2016. - [[Le Corbusier|Moderna arhitektura u Indiji]] * 2017. - [[Ahmadabad]] * 2019. - [[Jaipur]] * 2021. - [[Dholavira]] * 2021. - [[Hram Ramappa]] * 2023. - [[Indijski sveti ansambli Hoysala]] * 2024. - [[Moidam]] * 2025. - [[Vojni objekti Marata]] * 2025. - [[Sarnath|Staro budističko mjesto Sarnath]]<ref name="Indija">{{Cite web |url=https://whc.unesco.org/en/statesparties/in |title= Indija, spomenici upisani na listu svjetske baštine|work= UNESCO: Svjetska baština |access-date= 10. oktobar 2025.}}</ref> == Indonezija == [[Datoteka:Borobudur-Nothwest-view.jpg|mini|Hramski kompleks [[Borobudur]]a]] * 1991. – [[Nacionalni park Komodo]] * 1991. – [[Nacionalni park Ujung Kulon]] * 1991. – [[Borobudur|Budistički hramski kompleks Borodobur]] * 1991. – [[Prambanan|Prambanan hinduistički hramski kompleks]] * 1996. – [[Sangiran]] * 1999. – [[Nacionalni park Lorentz]] * 2004. – [[Tropske kišne šume na Sumatri]] * 2012. - [[Kulturni krajolik Balija]] * 2019. - [[Rudnik Ombilin]] * 2023. – [[Jogjakarta]]<ref name="Indonezija">{{Cite web |url=https://whc.unesco.org/en/statesparties/id |title= Indonezija, spomenici upisani na listu svjetske baštine|work= UNESCO: Svjetska baština |access-date= 10. 1. 2025}}</ref> == Irak == [[Datoteka:Hatra ruins.jpg|mini|Ruševine grada [[Hatra|Hatre]]]] * 1985. – [[Hatra]] * 2003. – [[Asur]] * * 2007. - [[Samarra]] * * 2014. - [[Erbilska citadela]] * 2016. - [[Ahvar u južnom Iraku]] * 2019. - [[Babilon]]<ref name="Irak">{{Cite web |url=https://whc.unesco.org/en/statesparties/iq |title= Irak, spomenici upisani na listu svjetske baštine |work= UNESCO: Svjetska baština |access-date= 10. 1. 2025}}</ref> == Iran == [[Datoteka:Persepolis001.jpg|mini|[[Perzepolis]]]] * 1979. – [[Perzepolis]] * 1979. – [[Čoga Zanbil|Untašov grad]] * 1979. – [[Nakš-e Džahan|Meidan Emam u Isfahanu]] * 2003. – [[Taht-e Sulejman]] * 2004. – [[Pasargad]] * 2004. – [[Bam|Bam i njegov kulturni prostor]] * 2005. – [[Sultanija]] * 2006. – [[Behistunski natpisi|Bisotun]] * 2008. - [[Samostan sv. Tadeja|Armenski samostani u Iranu]] * 2009. - [[Istorijski hidraulični sistem u Iranu]] * 2010. - [[Grobnica šejha Safija]] * 2010. - [[Tabriški bazar]] * 2011. - [[Perzijski vrtovi]] * 2012. - [[Saborna džamija u Isfahanu]] * 2012. - [[Gonbad-e Kabus (toranj)|Gonbad-e Kabus]] * 2013. - [[Golestanska palača]] * 2014. - [[Spaljeni grad|Arheološko nalazište spaljeni grad]] * 2015. - [[Majmand|Kulturni krajolik Majmanda]] * 2015. - [[Suza (Iran)|Suza]] * 2016. - [[Kanat|Perzijski kanat]] * 2016. - [[Dašt-e Lut]] * 2017. - [[Jazd]] * 2018. - [[Sasanidsko arheološko područje]] * 2019, 2023. - [[Hirkanijske šume]] * 2021. - [[Avroman|Kulturno područje Avroman]] * 2023. - [[Karavansaraj|Perzijski karavansaraj]] * 2024. - [[Ekbatana]] * 2025. - [[Praistorijska mjesta u području Horamabada]] * 2026. - [[Tvrđava Alamūt]]<ref name="Iran">{{Cite web |url=https://whc.unesco.org/en/statesparties/ir |title= Iran, spomenici upisani na listu svjetske baštine|work= UNESCO: Svjetska baština |access-date= 10. 1. 2024}}</ref> == Izrael == [[Datoteka:Dizengoff Square Tel Aviv3.jpg|mini|[[Bijeli grad Tel Aviva]]]] * 2001. – [[Masada]] * 2001. – [[Akra|Stari dio Akre]] * 2003. – [[Bijeli grad Tel Aviva]] * 2005. – [[Ruševine biblijskih brežuljaka]] [[Megiddo]], [[Hazor]] i [[Tel Beer Ševa]] u pustinji [[Negev]] * 2005. – [[Put tamjana u pustinji Negev]] * 2008. - [[Svetište Bahá'í]] u [[Haifa|Haifi]] * 2012. - [[Karmel|Mjesta ljudske evolucije na planini Karmel]] * 2014. - [[Špilja Maresha]] i [[Bet-Guvrin]] * 2015. - [[Nacionalni park Beit She'arim|Nekropola Beth She'arim]]<ref name="Izrael">{{Cite web |url=https://whc.unesco.org/en/statesparties/il |title= Izrael, spomenici upisani na listu svjetske baštine|work= UNESCO: Svjetska baština |access-date= 10. 1. 2024}}</ref> == Japan == [[Datoteka:Horyu-ji45s2s4500.jpg|mini|200px|[[Hōryū-ji]]]] [[Datoteka:Himeji Castle The Keep Towers.jpg|mini|200px|[[Dvorac Himedži]]]] * 1993. – [[Dvorac Himeji]] * 1993. – [[Horyu-ji|Budistička svetišta kompleksa Horyu-ji]] * 1993. – [[Yakushima|Šuma cedrova na Yakushimi]] * 1993. – [[Shirakami-Sanchi|Bukova šuma na Shirakami-Sanchiju]] * 1994. – [[Kyoto|Historijski spomenici Kyota]] * 1995. – [[Shirakawa-go]] i [[Gokayama]] * 1996. – [[Kupola atomske bombe u Hirošimi]] * 1996. – [[Itsukushima|Šintoističko svetište u Itsukushimi]] * 1998. – [[Historijski spomenici stare Nare]] * 1999. – [[Hramovi i svetišta Nikka]] * 2000. – [[Ryukyu|Arheološka nalazišta na otoku Ryukyu]] * 2004. – [[Poluotok Kii|Svetišta i hodočasnički putovi na poluotoku Kii]] * 2005. – [[Nacionalni park Shiretoko]] * 2007. - [[Iwami Ginzan|Rudnik srebra Iwami Ginzan]] * 2011. - [[Budistička čista zemlja Hiraizumija]] * 2011. - [[Otoci Ogasawara]] * 2013. - [[Fuji]] * 2014. - [[Tomioka|Tomioka Silk Mill]] * 2015. - [[Meji|Lokacije japanske industrije Meiji]] * 2016. - [[Le Corbusier|Moderna arhitektura u Japanu]] * 2017. - [[Sveto ostrvo Okinoshima]] * 2018. - [[Hrišćanska mjesta u Nagasakiju]] * 2019. - [[Zakopane grobnice drevnog Japana]] * 2021. - [[Jomon|Istorijska mjesta u sjevernom Japanu]] * 2021. - [[Tomioka|Japanska ostrva]] * 2024. - [[Rudnici zlata na ostrvu Sado]] * 2026. - [[Asuka i Fujiwara]]<ref name="Japan">{{Cite web |url=https://whc.unesco.org/en/statesparties/jp |title= Japan, spomenici upisani na listu svjetske baštine|work= UNESCO: Svjetska baština |access-date= 10. 1. 2024}}</ref> [[Datoteka:Old sanaa.jpg|mini|200px|Historijski centar [[Sana (Jemen)|Sane]]]] == Jemen == * 1982. – [[Šibam|Istorijski centar Šibama]] * 1988. – [[Sana (Jemen)|Historijski centar Sane]] * 1993. – [[Zabid|Historijski centar Zabida]] * 2008. - [[Sokotra]] * 2024. - [[Marib]]<ref name="Jemen">{{Cite web |url=https://whc.unesco.org/en/statesparties/ye |title= Jemen, spomenici upisani na listu svjetske baštine|work= UNESCO: Svjetska baština |access-date= 10. 1. 2024}}</ref> == Jordan == [[Datoteka:Petra Jordan BW 21.JPG|mini|200px|Riznica u [[Petra|Petri]] između stijena]] [[Datoteka:Changdeokgung-Injeongjeon.jpg|mini|200px|Palača [[Changdeokgung]] u [[Seul]]u]] * 1985. – [[Petra]] * 1985. – [[Kusair Amra]] * 2004. – [[Um er-Rasas]] * 2011. - [[Wadi Rum]] * 2015. - [[Al-Maghtas]] * 2021. - [[As-Salt]] * 2024. - [[Umm Al-Jimal]]<ref name="Jordan">{{Cite web |url=https://whc.unesco.org/en/statesparties/jo |title= Jordan, spomenici upisani na listu svjetske baštine|work= UNESCO: Svjetska baština |access-date= 10. 1. 2024}}</ref> == Južna Koreja == * 1995. – [[Seokguram|Hram u stijeni Seokguram]] [[Bulguksa|hram Bulguksa]] * 1995. – [[Haeinsa|Hram Haeinsa i Tripitaka Koreana]] * 1995. – [[Jongmyo]] * 1997. – [[Changdeokgung]] * 1997. – [[Utvrda Hwaseong]] * 2000. – [[Dolmeni Gochanga, Hwasuna i Ganghwadoa]] * 2000. – [[Gyeongju]] * 2007. - [[Jeju]] * 2009. - [[Kraljevske grobnice dinastije Joseon]] * 2010. - [[Hahoe]] i [[Yangdong]] * 2014. - [[Namhansanseong]] * 2015. - [[Baekje|Istorijsko područje Baekje]] * 2019. - [[Seovon|Budistička škola Sovon]] * 2019. - [[Sansa|Budistički manastir Sansa]] * 2021. - [[Getbol, Korean Tidal Flats]] * 2023. - [[Gaja tumuli]] * 2025. - [[Petroglifi Bangucheon]]<ref name="Koreja">{{Cite web |url=https://whc.unesco.org/en/statesparties/kr |title= Južna Koreja, spomenici upisani na listu svjetske baštine|work= UNESCO: Svjetska baština |access-date= 10. 1. 2025}}</ref> [[File:Koh Ker temple(2007).jpg|mini|200px|[[Arheološko nalazište Koh Ker]]]] == Kambodža == * 1992. – [[Angkor]] ([[Angkor Wat]], [[Angkor Thom]], [[Banteay Srei]], [[Bayon]], [[Prasat Kravan]], [[Ta Prohm]], [[Ta Som]]) * 2008. - [[Prasat Preah Vihear]] * 2017. - [[Sambor Prei Kuk]] * 2023. - [[Arheološko nalazište Koh Ker]] * 2025. - [[Kambodžanska memorijalna mjesta]]<ref name="Kambodža">{{Cite web |url=https://whc.unesco.org/en/statesparties/kh |title= Kambodža, spomenici upisani na listu svjetske baštine|work= UNESCO: Svjetska baština |access-date= 10. 1. 2025}}</ref> == Katar == * 2013. - [[Al Zubarah]]<ref name="Katar">{{Cite web |url=https://whc.unesco.org/en/statesparties/kh |title= Katar, spomenici upisani na listu svjetske baštine|work= UNESCO: Svjetska baština |access-date= 10. 1. 2025}}</ref> == Kazahstan == [[Datoteka:Ханака Ахмеда Ясави 2010 018.jpg|mini|[[Mauzolej Hodže Ahmeda Jasavija]], [[Kazahstan]]]] * 2003. – [[Mauzolej Hodže Ahmeda Jasavija]] * 2004. – [[Petroglifi u Tamgaly]] * 2008. - [[Kazahstanski prag]] * 2014. – [[Put svile|Putevi svile na koridoru Chang'an-Tianshan]] * 2016. – [[Tanšan|Zapadni Tanšan]] * 2018. - [[Turanska nizija|Hladne Turanske pustinje]] * 2026. - [[Džamije u kamenu]]<ref name="Kazahstan">{{Cite web |url=https://whc.unesco.org/en/statesparties/kz |title= Kazahstan, spomenici upisani na listu svjetske baštine|work= UNESCO: Svjetska baština |access-date= 10. 1. 2025}}</ref> == Kina == [[Datoteka:The Great Wall-Badaling-2004b.jpg|mini|[[Kineski zid]]]] [[Datoteka:Longmen-grottoes-longmen-mountain-from-a-distance.jpg|mini|[[Longmen spilje]]]] [[Datoteka:TempleofHeaven-HallofPrayer.jpg|mini|[[Nebeski hram]] u [[Peking]]u]] [[Datoteka:Pagoda on Lake (2514).jpg|mini|Pagode na [[Zapadno jezero|Zapadnom jezeru]]]] * 1987. – [[Kineski zid]] * 1987. – [[Tai Shan]] * 1987. – [[Zabranjeni grad|Carske palače u Pekingu]] [[Mukdenska palača|i Shenyangu]] * 1987. – [[Mogao špilje]] * 1987. – [[Vojska terakota|Grobnica prvog kineskog cara s vojskom terakota]] * 1987. – [[Zhoukoudian|Nalazišta pekinškog čovjeka u Zhoukoudian]]u * 1990. – [[Huang Shan]] * 1992. – [[Jiuzhaigou]] * 1992. – [[Huanglong]] * 1992. – [[Wulingyuan]] * 1994. – [[Chengde|Planinski ljetnikovac i okolni hramovi kod Chengde]]a * 1994. – [[Hram Konfucija|Konfucijev hram]] * 1994. – [[Taoizam|Taoistčka svetišta]] * 1994. – [[Palača Potala|Palača Potala, hram Jokhang i palača Norbulingka u Lasi]] * 1996. – [[Lushan]] * 1996. – [[Emei Shan|Emei Shan i]] [[Veliki Buda u Leshanu]] * 1997. – [[Lijiang|Stari dio grada Lijianga]] * 1997. – [[Pingyao|Stari dio grada Pingyao]]a * 1997. – [[Klasični vrtovi Suzhoua]] * 1998. – [[Ljetna palača u Pekingu]] * 1998. – [[Hram neba|Nebeski hram]] * 1999. – [[Skulpture u stijenama Dazua]] * 1999. – [[Gorje Wuyi]] * 2000. – [[Xidi]] i [[Hongcun]] * 2000. – [[Carske grobnice dinastija Ming i Qing]] * 2000. – [[Longmen spilje]] * 2000. – [[Qingcheng Shan|Planina Qingcheng i]] [[Irigacijski sistem Dujiangyan]] * 2001. – [[Spilje Yunganga]] * 2003. – [[Tri paralelne rijeke]] * 2004. – [[Goguryeo]] * 2005. – [[Macao|Istorijsko središte Makaoa]] * 2006. – [[Veliki panda|Rezervat velikog pande u Sečuanu]] * 2006. – [[Yinxu]] * 2007. - [[Kaiping|Diaolou tornjevi]] * 2007, 2014. - [[Južnokineski krš]] * 2008. - [[Tuloui Fujiana]] * 2008. - [[Sanqing Shan]] * 2009. - [[Planina Wutai]] * 2010. - [[Dengfeng|Istorijski spomenici u Dengfengu]] * 2010. - [[Danxia reljef]] * 2011. - [[Zapadno jezero]] * 2012. - [[Xanadu]] * 2012. - [[Chengjiang]] * 2013. - [[Tanšan|Xinjiang Tanšan]] * 2013. - [[Terasasta polja riže Honhge Hanija]] * 2014. - [[Svila|Put svile u koridoru Changan-Tianshan]] * 2014. - [[Veliki kineski kanal]] * 2016. - [[Biodiverzitet Hubei Shennongjia]] * 2017. - [[Qinghai Hoh Xil]] * 2018. - [[Fanjingshan]] * 2019, 2024. - [[Rezervati ptica na obali Žutog mora]] * 2023. - [[Drevne šume čaja planine Jingmai]] * 2024. - [[Pustinja Badain Jaran]] * 2025. - [[Carske grobnice Xia dinastije]] * 2026. - [[Jingdezhen keramika|Mjesta ručne izrade Jingdezhen keramike]]<ref name="Kina">{{Cite web |url=https://whc.unesco.org/en/statesparties/cn |title= Kina, spomenici upisani na listu svjetske baštine|work= UNESCO: Svjetska baština |access-date= 10. 1. 2025}}</ref> == Kirgistan == * 2009. - [[Sulejmanova planina]] * 2014. – [[Put svile|Chang'an-Tianshan]] * 2016. – [[Tanšan|Zapadni Tanšan]]<ref name="Kirgistan">{{Cite web |url=https://whc.unesco.org/en/statesparties/kg |title= Kirgistan, spomenici upisani na listu svjetske baštine|work= UNESCO: Svjetska baština |access-date= 10. 1. 2025}}</ref> == Laos == * 1995. – [[Luang Prabang]] * 2001. – [[Vat Fou]] i [[Čampasak]] * 2001. – [[Ravnica ćupova]] * 2025. - [[Nacionalni park Phong Nha Ke Bang]] i [[Nacionalni park Hin Nam No]]<ref name="Laos">{{Cite web |url=https://whc.unesco.org/en/statesparties/la |title= Laos, spomenici upisani na listu svjetske baštine|work= UNESCO: Svjetska baština |access-date= 10. 1. 2025}}</ref> == Libanon == [[Datoteka:Baalbek8.jpg|mini|Ostaci [[Bakho]]vog [[hram]]a u [[Baalbek]]u]] * 1984. – [[Omejidi|Omejidske]] ruševine kod grada [[Andžar]]a * 1984. – [[Baalbek]] * 1984. – [[Byblos]] * 1984. – [[Tir|Ruševine Tira]] * 1998. – [[Wadi Qadisha]] i [[Božji cedrovi]] * 2023. - [[Međunarodni sajam Rachid Karami-Tripoli]]<ref name="Liban">{{Cite web |url=https://whc.unesco.org/en/statesparties/lb |title= Liban, spomenici upisani na listu svjetske baštine|work= UNESCO: Svjetska baština |access-date= 10. 1. 2025}}</ref> == Malezija == [[Datoteka:MtKinabalu view from kundasan.jpg|mini|[[Nacionalni park]] [[Kinabalu]]]] * 2000. – [[Kinabalu|Nacionalni park Kinabalu]] * 2000. – [[Gunung Mulu|Nacionalni park Gunung Mulu]] * 2008. - [[Malakka]] i [[George Town, Penang]] * 2012. - [[Arheološka nalazišta doline Lengong]] * 2024. - [[Niah|Arheološko nalazište Niah]] * 2025. - [[Institut za istraživanje šuma u Maleziji]]<ref name="Malezija">{{Cite web |url=https://whc.unesco.org/en/statesparties/my |title= Malezija, spomenici upisani na listu svjetske baštine|work= UNESCO: Svjetska baština |access-date= 10. 1. 2025}}</ref> == Mongolija == * 2003. – [[Uvs-Nuur]] * 2004. – [[Dolina Orhona|Kulturni krajolik Doline Orhona]] * 2011. - [[Petroglifi mongolskog Altaja]] * 2023. - [[Jelenski kameni spomenici|Mongolski jelenski kameni spomenici]] * 2015. - [[Burhan Haldun]] * 2026. - [[Grobnice naroda Xiongnu ]]<ref name="Mongolija">{{Cite web |url=https://whc.unesco.org/en/statesparties/mn |title= Mongolija, spomenici upisani na listu svjetske baštine|work= UNESCO: Svjetska baština |access-date= 10. 1. 2025}}</ref> == Nepal == [[Datoteka:Everest-fromKalarPatar.jpg|mini|[[Mount Everest]] u nacionalnom parku [[Sagarmatha]]]] * 1979. – [[Dolina Katmandu]] * 1979. – [[Mount Everest|Nacionalni park Sagarmatha sa Mount Everestom]] * 1984. – [[Chitwan|Nacionalni park Chitwan]] * 1997. – [[Lumbini|Rodno mjesto Bude]]<ref name="Nepal">{{Cite web |url= https://whc.unesco.org/en/statesparties/np |title= Nepal, spomenici upisani na listu svjetske baštine |work= UNESCO: Svjetska baština |accessdate= 10. 1. 2025}}</ref> == Oman == * 1987. – [[Tvrđava Bahla]] * 1988. – [[Arheološki lokaliteti Bat, Al-Khutm i Al-Ajn]] * 2000. – [[Zemlja tamjana|Kultura tamjana u Omanu]] * 2006. - [[Afladž]] * 2018. - [[Kalat]]<ref name="Oman">{{Cite web |url= https://whc.unesco.org/en/statesparties/om |title= Oman, spomenici upisani na listu svjetske baštine |work= UNESCO: Svjetska baština |accessdate= 10. 1. 2025}}</ref> == Pakistan == [[Datoteka:Alamgiri Gate at Lahore Fort.jpeg|mini|[[Utvrda Lahore]]]] * 1980. – [[Mohendžo Daro]] * 1980. – [[Tahti Bahi]] * 1980. – [[Taxila]] * 1981. – [[Utvrda Lahore i vrtovi Šalimar]] * 1981. – [[Thatta]] i [[Makli]] * 1997. – [[Rohtas]]<ref name="Pakistan">{{Cite web |url= https://whc.unesco.org/en/statesparties/pk |title= Pakistan, spomenici upisani na listu svjetske baštine |work= UNESCO: Svjetska baština |accessdate= 10. 1. 2025}}</ref> == Palestina == [[Datoteka:Jerusalem Dome of the rock BW 13.JPG|mini|[[Zid plača]] u [[Jeruzalem]]u]] * 1981. - [[Stari grad Jeruzalem]] * 2012. - [[Bazilika Rođenja Isusova]] * 2014. - [[Battir]] * 2014. - [[Jerihon|Drevni Jerihon]] * 2024. - [[Manastir svetog Ilariona]]<ref name="Palestima">{{Cite web |url= https://whc.unesco.org/en/statesparties/ps |title= Palestina, spomenici upisani na listu svjetske baštine |work= UNESCO: Svjetska baština |accessdate= 10. 1. 2025}}</ref> == Rusija == [[Datoteka:Olchon1.jpg|mini|[[Bajkalsko jezero]]]] * 1990. – [[Sankt Peterburg|Historijski centar Petrograda]] * 1990. – [[Kiži|Crkve Kiži Pogosta na Onješkom jezeru]] * 1990. – [[Moskovski kremlj]] i [[Crveni trg]] * 1992. – [[Veliki Novgorod|Stari dio Novgoroda]] * 1992. – [[Solovecki otoci]] * 1992. – [[Bijeli spomenici Vladimir-Suzdalja]] * 1993. – [[Trojice-Sergijeva lavra|Utvrda-manastir u Sergijevom Posadu]] * 1994. – [[Crkva Uzašašća u Kolomenskoju|Crkva Uskrsnuća u Kolomenskoju]] * 1995. – [[Republika Komi|Djevičanske šume u republici Komi]] * 1996. – [[Bajkalsko jezero]] * 1996, 2001. - [[Kamčatka|Vulkani na Kamčatki]] * 1998. - [[Altajske planine|Zlatne altajske planine]] * 1999. – [[Zapadni Kavkaz]] * 2000. – [[Kazanski kremlj]] * 2000. – [[Ferapontov manastir]] * 2000. – [[Kurska prevlaka]] * 2001. – [[Sihote-Alinj|Zaštićeno područje prirode centralnog dijela gorja Sihotje-Alinj]] * 2003. – [[Uvs-Nuur]] * 2003. – [[Derbent|Stari dio grada Derbenta]] * 2004. – [[Novodjevičanski manastir|Novodjevičanski manastir u Moskvi]] * 2004. - [[Wrangelov otok]] * 2005. – [[Jaroslavlj|Stari dio Jaroslavlja]] * 2005. – [[Struveov luk]] * 2010. - [[Putorana]] * 2012. - [[Stupovi Lene]] * 2014. – [[Bolğar|Bolgar]] * 2017. – [[Područje Dauria]] * 2016. - [[Manastir u Svijažsku]] * 2019. – [[Crkve u pskovskom stilu]] * 2021. - [[Onega|Petroglifi na Onjega jezeru]] i [[Bijelo more|Bijelom moru]] * 2023. - [[Astromonske opservatorije Kazanjskog univerziteta ]] * 2024. - [[Kenozerski nacionalni park|Kenozersko jezero]]<ref name="rusija">{{Cite web |url=http://whc.unesco.org/en/statesparties/ru |title= Rusija, spomenici upisani na listu svjetske baštine|work= UNESCO: Svjetska baština |access-date= 19. 11. 2021}}</ref> Spisak svjetske baštine u Rusiji nalaze se i na: [[Lista mjesta svjetske baštine u Evropi|Listi mjesta Svjetske baštine u Evropi]] == Saudijska Arabija == * 2008. - [[Mada'in Salih]] * 2010. - [[Diraja]] * 2014. - [[Džeda|Istorijska Džeda]] * 2015. - [[Umjetnost na stijenama u regiji Hail]] * 2018. - [[Oaza Al-Ahsa]] * 2021. - [[Hima]] * 2023. - [[Uruq Bani Maarid]] * 2024. - [[Al-Faw]]<ref name="Arabija">{{Cite web |url= https://whc.unesco.org/en/statesparties/sa |title= Saudijska Arabija, spomenici upisani na listu svjetske baštine|work= UNESCO: Svjetska baština |access-date= 24. 1. 2025}}</ref> == Sjeverna Koreja == * 2004. – [[Kompleks Koguryo grobnica]] * 2013. - [[Kaesong|Historijski spomenici i mjesta u Kaesongu]] * 2025. - [[Kumgang]]<ref name="SjevernaK">{{Cite web |url= https://whc.unesco.org/en/statesparties/kp |title= Sjeverna Koreja, spomenici upisani na listu svjetske baštine |work= UNESCO: Svjetska baština |access-date= 24. 1. 2025}}</ref> == Sirija == [[Datoteka:Temple of Bel in Palmyra.JPG|mini|Ruševine [[Palmira|Palmire]]]] * 1979. – [[Damask|Stari dio Damaska]] * 1980. – [[Palmira|Ruševine Palmire]] * 1980. – [[Bosra|Stari dio Bosre]] * 1988. – [[Alepo|Stari dio Alepa]] * 2006. - [[Krak des Chevaliers]] i [[Qal'at Salah El-Din]] * 2011. - [[Drevna sela sjeverne Sirije]]<ref name="Sirija">{{Cite web |url= https://whc.unesco.org/en/statesparties/sy |title= Sirija, spomenici upisani na listu svjetske baštine |work= UNESCO: Svjetska baština |accessdate= 10. 1. 2025}}</ref> == Šri Lanka == [[Datoteka:Zahntempel_Kandy.jpg|mini|Hram zuba u [[Kandy]]ju]] * 1982. – [[Anuradhapura]] * 1982. – [[Polonnaruwa]] * 1982. – [[Sigirija]] * 1988. – [[Prašuma Sinharaja|Zaštićeno područje prirode Sinharaja]] * 1988. – [[Kandy]] * 1988. – [[Galle]] * 1991. – [[Dambulla]] * 2010. - [[Središnja visoravan Šri Lanke]]<ref name="Šri Lanka">{{Cite web |url= https://whc.unesco.org/en/statesparties/lk |title= Šri Lanka, spomenici upisani na listu svjetske baštine |work= UNESCO: Svjetska baština |accessdate= 10. 1. 2025}}</ref> == Tadžikistan == * 2010. – [[Sarazm|Predurbano središte Sarazma]] * 2013. - [[Nacionalni park Tadžik]] * 2023. – [[Put svile|Put svile Zarafshan-Karakum]] * 2025. - [[Spomenici Starog Khuttala]]<ref name="Tadži">{{Cite web |url= https://whc.unesco.org/en/statesparties/tj |title= Tadžikistan, spomenici upisani na listu svjetske baštine |work= UNESCO: Svjetska baština |accessdate= 10. 1. 2025}}</ref> == Tajland == [[Datoteka:Sukhothai Historical Park.jpg|mini|Hram Vat Mahathat u [[Sukotaj]]u]] * 1991. – [[Sukotaj]] * 1991. – [[Ajutaja]] * 1991. – [[Thung Jai Naresuan]] i [[Huai Kha Khaeng]] * 1992. – [[Bančiang]] * 2005. – [[Dong Faja Jen|Šumski kompleks Dong Faja Jen]] i [[Nacionalni park Khao Jai]] * 2021. – [[Kaeng Krachan|Kaeng Krachan šumski kompleks]] * 2023. – [[Si Tep|Stari grad Si Thep]] * 2024. – [[Phu Phrabat]]<ref name="Tajland">{{Cite web |url= https://whc.unesco.org/en/statesparties/th |title= Tajland, spomenici upisani na listu svjetske baštine |work= UNESCO: Svjetska baština |accessdate= 10. 1. 2025}}</ref> == Turkmenistan == [[Datoteka:Mervturkmenistan.jpg|mini|Utvrda grada [[Merv]]a]] * 1999. - [[Merv|Državni historijski i kulturni park starog grada Merva]] * 2005. - [[Keneurgenč]] * 2007. - [[Nisa (Perzija)|Partska tvrđava Nisa]] * 2023. - [[Put svile|Put svile Zarafshan-Karakum]] * 2023. - [[Turanska nizija]]<ref name="Turkmenistan">{{Cite web |url= https://whc.unesco.org/en/statesparties/tm |title= Turkmenistan, spomenici upisani na listu svjetske baštine |work= UNESCO: Svjetska baština |accessdate= 10. 1. 2025}}</ref> == Turska == [[Datoteka:Göreme 1 11 2004.jpg|mini|Pogled na [[Göreme]]]] * 1985. - [[Velika džamija i bolnica u Divriğiju]] * 1985. - [[Istanbul|Istorijsko područje u Istanbulu]] * 1985. - [[Göreme|Göreme Nacionalni park i lokaliteti u stijenama Kapadokije]] * 1986. - [[Hattusa]] * 1987. - [[Nemrut Dağ|Hram grobnica Nemrut Dağ]] * 1994. - [[Safranbolu]] * 1998. - [[Troja|Arheološko nalazište Troja]] * 1988. - [[Hijerapolis]] i [[Pamukkale]] * 1988. - [[Ksantos]] i [[Letoon]] * 2011. - [[Selimija]] * 2012. - [[Çatalhöyük|Neolitsko mjesto Çatalhöyük]] * 2014. - [[Bursa|Bursa i Cumalıkızık]] * 2014. - [[Pergam]] * 2015. - [[Diyarbakır|Tvrđava Diyarbakır i okolni pejzaž]] * 2015. - [[Efes]] * 2016. - [[Ani (grad)|Arheološko nalazište Ani]] * 2017. - [[Afrodizija]] * 2018. - [[Göbekli Tepe]] * 2021. - [[Arslantepe Mound]] * 2025. - [[Bin Tepe|Tumuli Bin Tepe]]<ref name="turska">{{Cite web |url=https://whc.unesco.org/en/statesparties/tr |title= Turska, spomenici upisani na listu svjetske baštine|work= UNESCO: Svjetska baština |access-date= 19. 01. 2023}}</ref> Spisak svjetske baštine u Turskoj nalaze se i na: [[Lista mjesta svjetske baštine u Evropi|Listi mjesta Svjetske baštine u Evropi]] == Ujedinjeni Arapski Emirati == * 2011. - [[Al Ain]] * 2025. - [[Jebel Faya]]<ref name=Emirati>{{Cite web |url= https://whc.unesco.org/en/statesparties/ae |title= Ujedinjeni Arapski Emirati, spomenici upisani na listu svjetske baštine|work= UNESCO: Svjetska baština |access-date= 19. 01. 2023}}</ref> == Uzbekistan == * 1990. – [[Ičan Kala|Stari dio grada Hive]] * 1993. – [[Buhara|Stari dio Buhare]] * 2000. – [[Šahrisabz|Stari dio Šahrisabza]] * 2023. - [[Samarkand]] * 2016. – [[Tanšan|Zapadni Tanšan]] * 2023. - [[Put svile Zarafshan-Karakum]] * 2023. – [[Turanska nizija|Hladne Turanske pustinje]] * 2026. – [[Moderna arhitektura u Taškentu]]<ref name="Uzbekistan">{{Cite web |url= https://whc.unesco.org/en/statesparties/uz |title= Uzbekistan, spomenici upisani na listu svjetske baštine |work= UNESCO: Svjetska baština |accessdate= 10. 1. 2025}}</ref> == Vijetnam == * 1993. – [[Hue]] * 1994. 2000. 2023.– [[Zaljev Ha Long]] * 1999. – [[Hội An|Stari dio grada Hoi Ana]] * 1999. – [[My Son]] * 2003. 2015. 2025. – [[Nacionalni park Phong Nha Ke Bang]] i [[Nacionalni park Hin Nam No]] * 2010. - [[Thang Long|Thang Long u Hanoju]]j * 2011. - [[Citadela dinastije Ho]] * 2014. - [[Trang An]]<ref name="Vijetnam">{{Cite web |url= https://whc.unesco.org/en/statesparties/vn |title= Vijetnam, spomenici upisani na listu svjetske baštine |work= UNESCO: Svjetska baština |accessdate= 10. 1. 2025}}</ref> == Povezano == * [[Lista mjesta svjetske baštine u Americi]] * [[Lista mjesta svjetske baštine u Africi]] * [[Lista mjesta svjetske baštine u Evropi]] == Reference == {{izvori}} == Vanjske veze == * [http://www.unesco.org/whc UNESCO Svjetska baština] - službene stranice [[Kategorija:Svjetska baština u Aziji| ]] [[Kategorija:Liste svjetske baštine]] fps2ayrx76ynsoxjnr9mnk1fc8vq2cm 42681186 42681185 2026-08-25T21:46:55Z Zavičajac 76707 42681186 wikitext text/x-wiki Ovo je [[UNESCO]]-ov '''popis mjesta [[Svjetska baština|Svjetske baštine]]''' u [[Azija|Aziji]]. Mjesta koja su obilježena zvjezdicom (*) se također nalaze na [[popis ugroženih mjesta svjetske baštine|popisu ugroženih mjesta svjetske baštine]]. {{CompactTOC2}} == Afganistan == * 2002. – [[Džamski minaret|Minaret i arheološka nalazišta kod Džam]]a * 2003. – [[Bude iz Bamijana|Kulturni krajolik i arheološki ostaci u dolini Bamiyana]]<ref name="Afganistan">{{Cite web |url=https://whc.unesco.org/en/statesparties/af |title= Afganistan, spomenici upisani na listu svjetske baštine|work= UNESCO: Svjetska baština |access-date= 10. 1. 2024}}</ref> == Bahrain == * 2005. – [[Bahreinska tvrđava|Arheološko nalazište Qal'at al-Bahrain]] * 2012. - [[Muharak (otok)|Lov na bisere na otoku Muharak]] * 2019. – [[Grobne humke u Dilmunu]]<ref name="Bahrain">{{Cite web |url= https://whc.unesco.org/en/statesparties/bh |title= Bahrain, spomenici upisani na listu svjetske baštine|work= UNESCO: Svjetska baština |access-date= 10. 1. 2024}}</ref> == Bangladeš == * 1985. – [[Bagerhat|Historijski grad džamija Bagerhat]] * 1985. – [[Somapura Mahavihara|Ruševine budističkog samostana Somapura Mahavihara u Paharpuru]] * 1997. – [[Sundarbans|Nacionalni park Sundarbans]]<ref name="Bangladeš">{{Cite web |url= https://whc.unesco.org/en/statesparties/bd |title= Bangladeš, spomenici upisani na listu svjetske baštine|work= UNESCO: Svjetska baština |access-date= 10. 1. 2024}}</ref> == Filipini == [[Datoteka:Banaue rice terraces 1.jpg|desno|mini|Rižišta u [[Banaue]] (Filipini)]] * 1993. – [[Filipinske barokne crkve]] * 1993. – [[Tubbataha|Koraljni greben Tubbataha]] * 1995. – [[Terase rižinih polja Filipinskih Kordiljera]] * 1999. – [[Nacionalni park Puerto Princesa Subterranean River]] * 1999. – [[Vigan]] * 2014. – [[Hamiguitan]]<ref name="Filipini">{{Cite web |url= https://whc.unesco.org/en/statesparties/ph |title= Filipini, spomenici upisani na listu svjetske baštine|work= UNESCO: Svjetska baština |access-date= 10. 1. 2024}}</ref> == Indija == [[Datoteka:Ajanta (63).jpg|mini|[[Špiljski hramovi u Ajanti]]]] [[Datoteka:Taj Mahal in March 2004.jpg|mini|[[Taj Mahal]]]] [[Datoteka:Redfort.JPG|mini|[[Crvena utvrda]] u [[Delhi]]ju]] * 1983. – [[Špiljski hramovi u Ajanti]] * 1983. – [[Elora pećine]] * 1983. – [[Utvrda Agra]] * 1983. – [[Taj Mahal]] * 1984. – [[Hram sunca u Konarku]] * 1985. – [[Spomenici u Mahabalipuramu]] * 1985. – [[Nacionalni park Kaziranga]] * 1985. – [[Nacionalni park Manas]] * 1985. – [[Nacionalni park Keoladeo]] * 1986. – [[Crkve i manastiri u Velha Goi]] * 1986. – [[Khajuraho]] * 1986. – [[Hampi]] * 1986. – [[Fatehpur Sikri]] * 1987. – [[Pattadakal]] * 1987. – [[Špilje Elephante]] * 1987. – [[Hram Brihadisvara]] * 1987. – [[Nacionalni park Sundarbans]] * 1988. – [[Nacionalni park Nanda Devi]] * 1989. – [[Sanchi Budističko svetište kod Sanchi]] * 1993. – [[Humajunova grobnica]] * 1993. – [[Kutab minaret]] * 1999. – [[Indijske planinske pruge]] * 2002. – [[Mahabodhi|Svetište Mahabodhi]] * 2003. – [[Bhimbetka pećine]] * 2004. – [[Champaner-Pavagadh]] * 2004. – [[Chhatrapati Shivaji Terminus]] * 2007. - [[Crvena palača]] * 2012. - [[Zapadni Gati]] * 2013. - [[Rajasthanske brdske tvrđave]] * 2014. - [[Kraljičin stepenasti bunar Rani-ki-Vav]] * 2014. - [[Nacionalni park Velikih Himalaja]] * 2023. - [[Santiniketan]] * 2016. - [[Nacionalni park Khangčendzonga]] * 2016. - [[Nalanda Mahavihara]] * 2016. - [[Le Corbusier|Moderna arhitektura u Indiji]] * 2017. - [[Ahmadabad]] * 2019. - [[Jaipur]] * 2021. - [[Dholavira]] * 2021. - [[Hram Ramappa]] * 2023. - [[Indijski sveti ansambli Hoysala]] * 2024. - [[Moidam]] * 2025. - [[Vojni objekti Marata]] * 2025. - [[Sarnath|Staro budističko mjesto Sarnath]]<ref name="Indija">{{Cite web |url=https://whc.unesco.org/en/statesparties/in |title= Indija, spomenici upisani na listu svjetske baštine|work= UNESCO: Svjetska baština |access-date= 10. oktobar 2025.}}</ref> == Indonezija == [[Datoteka:Borobudur-Nothwest-view.jpg|mini|Hramski kompleks [[Borobudur]]a]] * 1991. – [[Nacionalni park Komodo]] * 1991. – [[Nacionalni park Ujung Kulon]] * 1991. – [[Borobudur|Budistički hramski kompleks Borodobur]] * 1991. – [[Prambanan|Prambanan hinduistički hramski kompleks]] * 1996. – [[Sangiran]] * 1999. – [[Nacionalni park Lorentz]] * 2004. – [[Tropske kišne šume na Sumatri]] * 2012. - [[Kulturni krajolik Balija]] * 2019. - [[Rudnik Ombilin]] * 2023. – [[Jogjakarta]]<ref name="Indonezija">{{Cite web |url=https://whc.unesco.org/en/statesparties/id |title= Indonezija, spomenici upisani na listu svjetske baštine|work= UNESCO: Svjetska baština |access-date= 10. 1. 2025}}</ref> == Irak == [[Datoteka:Hatra ruins.jpg|mini|Ruševine grada [[Hatra|Hatre]]]] * 1985. – [[Hatra]] * 2003. – [[Asur]] * * 2007. - [[Samarra]] * * 2014. - [[Erbilska citadela]] * 2016. - [[Ahvar u južnom Iraku]] * 2019. - [[Babilon]]<ref name="Irak">{{Cite web |url=https://whc.unesco.org/en/statesparties/iq |title= Irak, spomenici upisani na listu svjetske baštine |work= UNESCO: Svjetska baština |access-date= 10. 1. 2025}}</ref> == Iran == [[Datoteka:Persepolis001.jpg|mini|[[Perzepolis]]]] * 1979. – [[Perzepolis]] * 1979. – [[Čoga Zanbil|Untašov grad]] * 1979. – [[Nakš-e Džahan|Meidan Emam u Isfahanu]] * 2003. – [[Taht-e Sulejman]] * 2004. – [[Pasargad]] * 2004. – [[Bam|Bam i njegov kulturni prostor]] * 2005. – [[Sultanija]] * 2006. – [[Behistunski natpisi|Bisotun]] * 2008. - [[Samostan sv. Tadeja|Armenski samostani u Iranu]] * 2009. - [[Istorijski hidraulični sistem u Iranu]] * 2010. - [[Grobnica šejha Safija]] * 2010. - [[Tabriški bazar]] * 2011. - [[Perzijski vrtovi]] * 2012. - [[Saborna džamija u Isfahanu]] * 2012. - [[Gonbad-e Kabus (toranj)|Gonbad-e Kabus]] * 2013. - [[Golestanska palača]] * 2014. - [[Spaljeni grad|Arheološko nalazište spaljeni grad]] * 2015. - [[Majmand|Kulturni krajolik Majmanda]] * 2015. - [[Suza (Iran)|Suza]] * 2016. - [[Kanat|Perzijski kanat]] * 2016. - [[Dašt-e Lut]] * 2017. - [[Jazd]] * 2018. - [[Sasanidsko arheološko područje]] * 2019, 2023. - [[Hirkanijske šume]] * 2021. - [[Avroman|Kulturno područje Avroman]] * 2023. - [[Karavansaraj|Perzijski karavansaraj]] * 2024. - [[Ekbatana]] * 2025. - [[Praistorijska mjesta u području Horamabada]] * 2026. - [[Tvrđava Alamūt]]<ref name="Iran">{{Cite web |url=https://whc.unesco.org/en/statesparties/ir |title= Iran, spomenici upisani na listu svjetske baštine|work= UNESCO: Svjetska baština |access-date= 10. 1. 2024}}</ref> == Izrael == [[Datoteka:Dizengoff Square Tel Aviv3.jpg|mini|[[Bijeli grad Tel Aviva]]]] * 2001. – [[Masada]] * 2001. – [[Akra|Stari dio Akre]] * 2003. – [[Bijeli grad Tel Aviva]] * 2005. – [[Ruševine biblijskih brežuljaka]] [[Megiddo]], [[Hazor]] i [[Tel Beer Ševa]] u pustinji [[Negev]] * 2005. – [[Put tamjana u pustinji Negev]] * 2008. - [[Svetište Bahá'í]] u [[Haifa|Haifi]] * 2012. - [[Karmel|Mjesta ljudske evolucije na planini Karmel]] * 2014. - [[Špilja Maresha]] i [[Bet-Guvrin]] * 2015. - [[Nacionalni park Beit She'arim|Nekropola Beth She'arim]]<ref name="Izrael">{{Cite web |url=https://whc.unesco.org/en/statesparties/il |title= Izrael, spomenici upisani na listu svjetske baštine|work= UNESCO: Svjetska baština |access-date= 10. 1. 2024}}</ref> == Japan == [[Datoteka:Horyu-ji45s2s4500.jpg|mini|200px|[[Hōryū-ji]]]] [[Datoteka:Himeji Castle The Keep Towers.jpg|mini|200px|[[Dvorac Himedži]]]] * 1993. – [[Dvorac Himeji]] * 1993. – [[Horyu-ji|Budistička svetišta kompleksa Horyu-ji]] * 1993. – [[Yakushima|Šuma cedrova na Yakushimi]] * 1993. – [[Shirakami-Sanchi|Bukova šuma na Shirakami-Sanchiju]] * 1994. – [[Kyoto|Historijski spomenici Kyota]] * 1995. – [[Shirakawa-go]] i [[Gokayama]] * 1996. – [[Kupola atomske bombe u Hirošimi]] * 1996. – [[Itsukushima|Šintoističko svetište u Itsukushimi]] * 1998. – [[Historijski spomenici stare Nare]] * 1999. – [[Hramovi i svetišta Nikka]] * 2000. – [[Ryukyu|Arheološka nalazišta na otoku Ryukyu]] * 2004. – [[Poluotok Kii|Svetišta i hodočasnički putovi na poluotoku Kii]] * 2005. – [[Nacionalni park Shiretoko]] * 2007. - [[Iwami Ginzan|Rudnik srebra Iwami Ginzan]] * 2011. - [[Budistička čista zemlja Hiraizumija]] * 2011. - [[Otoci Ogasawara]] * 2013. - [[Fuji]] * 2014. - [[Tomioka|Tomioka Silk Mill]] * 2015. - [[Meji|Lokacije japanske industrije Meiji]] * 2016. - [[Le Corbusier|Moderna arhitektura u Japanu]] * 2017. - [[Sveto ostrvo Okinoshima]] * 2018. - [[Hrišćanska mjesta u Nagasakiju]] * 2019. - [[Zakopane grobnice drevnog Japana]] * 2021. - [[Jomon|Istorijska mjesta u sjevernom Japanu]] * 2021. - [[Tomioka|Japanska ostrva]] * 2024. - [[Rudnici zlata na ostrvu Sado]] * 2026. - [[Asuka i Fujiwara]]<ref name="Japan">{{Cite web |url=https://whc.unesco.org/en/statesparties/jp |title= Japan, spomenici upisani na listu svjetske baštine|work= UNESCO: Svjetska baština |access-date= 10. 1. 2024}}</ref> [[Datoteka:Old sanaa.jpg|mini|200px|Historijski centar [[Sana (Jemen)|Sane]]]] == Jemen == * 1982. – [[Šibam|Istorijski centar Šibama]] * 1988. – [[Sana (Jemen)|Historijski centar Sane]] * 1993. – [[Zabid|Historijski centar Zabida]] * 2008. - [[Sokotra]] * 2024. - [[Marib]]<ref name="Jemen">{{Cite web |url=https://whc.unesco.org/en/statesparties/ye |title= Jemen, spomenici upisani na listu svjetske baštine|work= UNESCO: Svjetska baština |access-date= 10. 1. 2024}}</ref> == Jordan == [[Datoteka:Petra Jordan BW 21.JPG|mini|200px|Riznica u [[Petra|Petri]] između stijena]] [[Datoteka:Changdeokgung-Injeongjeon.jpg|mini|200px|Palača [[Changdeokgung]] u [[Seul]]u]] * 1985. – [[Petra]] * 1985. – [[Kusair Amra]] * 2004. – [[Um er-Rasas]] * 2011. - [[Wadi Rum]] * 2015. - [[Al-Maghtas]] * 2021. - [[As-Salt]] * 2024. - [[Umm Al-Jimal]]<ref name="Jordan">{{Cite web |url=https://whc.unesco.org/en/statesparties/jo |title= Jordan, spomenici upisani na listu svjetske baštine|work= UNESCO: Svjetska baština |access-date= 10. 1. 2024}}</ref> == Južna Koreja == * 1995. – [[Seokguram|Hram u stijeni Seokguram]] [[Bulguksa|hram Bulguksa]] * 1995. – [[Haeinsa|Hram Haeinsa i Tripitaka Koreana]] * 1995. – [[Jongmyo]] * 1997. – [[Changdeokgung]] * 1997. – [[Utvrda Hwaseong]] * 2000. – [[Dolmeni Gochanga, Hwasuna i Ganghwadoa]] * 2000. – [[Gyeongju]] * 2007. - [[Jeju]] * 2009. - [[Kraljevske grobnice dinastije Joseon]] * 2010. - [[Hahoe]] i [[Yangdong]] * 2014. - [[Namhansanseong]] * 2015. - [[Baekje|Istorijsko područje Baekje]] * 2019. - [[Seovon|Budistička škola Sovon]] * 2019. - [[Sansa|Budistički manastir Sansa]] * 2021. - [[Getbol, Korean Tidal Flats]] * 2023. - [[Gaja tumuli]] * 2025. - [[Petroglifi Bangucheon]]<ref name="Koreja">{{Cite web |url=https://whc.unesco.org/en/statesparties/kr |title= Južna Koreja, spomenici upisani na listu svjetske baštine|work= UNESCO: Svjetska baština |access-date= 10. 1. 2025}}</ref> [[File:Koh Ker temple(2007).jpg|mini|200px|[[Arheološko nalazište Koh Ker]]]] == Kambodža == * 1992. – [[Angkor]] ([[Angkor Wat]], [[Angkor Thom]], [[Banteay Srei]], [[Bayon]], [[Prasat Kravan]], [[Ta Prohm]], [[Ta Som]]) * 2008. - [[Prasat Preah Vihear]] * 2017. - [[Sambor Prei Kuk]] * 2023. - [[Arheološko nalazište Koh Ker]] * 2025. - [[Kambodžanska memorijalna mjesta]]<ref name="Kambodža">{{Cite web |url=https://whc.unesco.org/en/statesparties/kh |title= Kambodža, spomenici upisani na listu svjetske baštine|work= UNESCO: Svjetska baština |access-date= 10. 1. 2025}}</ref> == Katar == * 2013. - [[Al Zubarah]]<ref name="Katar">{{Cite web |url=https://whc.unesco.org/en/statesparties/kh |title= Katar, spomenici upisani na listu svjetske baštine|work= UNESCO: Svjetska baština |access-date= 10. 1. 2025}}</ref> == Kazahstan == [[Datoteka:Ханака Ахмеда Ясави 2010 018.jpg|mini|[[Mauzolej Hodže Ahmeda Jasavija]], [[Kazahstan]]]] * 2003. – [[Mauzolej Hodže Ahmeda Jasavija]] * 2004. – [[Petroglifi u Tamgaly]] * 2008. - [[Kazahstanski prag]] * 2014. – [[Put svile|Putevi svile na koridoru Chang'an-Tianshan]] * 2016. – [[Tanšan|Zapadni Tanšan]] * 2018. - [[Turanska nizija|Hladne Turanske pustinje]] * 2026. - [[Džamije u kamenu]]<ref name="Kazahstan">{{Cite web |url=https://whc.unesco.org/en/statesparties/kz |title= Kazahstan, spomenici upisani na listu svjetske baštine|work= UNESCO: Svjetska baština |access-date= 10. 1. 2025}}</ref> == Kina == [[Datoteka:The Great Wall-Badaling-2004b.jpg|mini|[[Kineski zid]]]] [[Datoteka:Longmen-grottoes-longmen-mountain-from-a-distance.jpg|mini|[[Longmen spilje]]]] [[Datoteka:TempleofHeaven-HallofPrayer.jpg|mini|[[Nebeski hram]] u [[Peking]]u]] [[Datoteka:Pagoda on Lake (2514).jpg|mini|Pagode na [[Zapadno jezero|Zapadnom jezeru]]]] * 1987. – [[Kineski zid]] * 1987. – [[Tai Shan]] * 1987. – [[Zabranjeni grad|Carske palače u Pekingu]] [[Mukdenska palača|i Shenyangu]] * 1987. – [[Mogao špilje]] * 1987. – [[Vojska terakota|Grobnica prvog kineskog cara s vojskom terakota]] * 1987. – [[Zhoukoudian|Nalazišta pekinškog čovjeka u Zhoukoudian]]u * 1990. – [[Huang Shan]] * 1992. – [[Jiuzhaigou]] * 1992. – [[Huanglong]] * 1992. – [[Wulingyuan]] * 1994. – [[Chengde|Planinski ljetnikovac i okolni hramovi kod Chengde]]a * 1994. – [[Hram Konfucija|Konfucijev hram]] * 1994. – [[Taoizam|Taoistčka svetišta]] * 1994. – [[Palača Potala|Palača Potala, hram Jokhang i palača Norbulingka u Lasi]] * 1996. – [[Lushan]] * 1996. – [[Emei Shan|Emei Shan i]] [[Veliki Buda u Leshanu]] * 1997. – [[Lijiang|Stari dio grada Lijianga]] * 1997. – [[Pingyao|Stari dio grada Pingyao]]a * 1997. – [[Klasični vrtovi Suzhoua]] * 1998. – [[Ljetna palača u Pekingu]] * 1998. – [[Hram neba|Nebeski hram]] * 1999. – [[Skulpture u stijenama Dazua]] * 1999. – [[Gorje Wuyi]] * 2000. – [[Xidi]] i [[Hongcun]] * 2000. – [[Carske grobnice dinastija Ming i Qing]] * 2000. – [[Longmen spilje]] * 2000. – [[Qingcheng Shan|Planina Qingcheng i]] [[Irigacijski sistem Dujiangyan]] * 2001. – [[Spilje Yunganga]] * 2003. – [[Tri paralelne rijeke]] * 2004. – [[Goguryeo]] * 2005. – [[Macao|Istorijsko središte Makaoa]] * 2006. – [[Veliki panda|Rezervat velikog pande u Sečuanu]] * 2006. – [[Yinxu]] * 2007. - [[Kaiping|Diaolou tornjevi]] * 2007, 2014. - [[Južnokineski krš]] * 2008. - [[Tuloui Fujiana]] * 2008. - [[Sanqing Shan]] * 2009. - [[Planina Wutai]] * 2010. - [[Dengfeng|Istorijski spomenici u Dengfengu]] * 2010. - [[Danxia reljef]] * 2011. - [[Zapadno jezero]] * 2012. - [[Xanadu]] * 2012. - [[Chengjiang]] * 2013. - [[Tanšan|Xinjiang Tanšan]] * 2013. - [[Terasasta polja riže Honhge Hanija]] * 2014. - [[Pui svile|Put svile u koridoru Changan-Tianshan]] * 2014. - [[Veliki kineski kanal]] * 2016. - [[Biodiverzitet Hubei Shennongjia]] * 2017. - [[Qinghai Hoh Xil]] * 2018. - [[Fanjingshan]] * 2019, 2024. - [[Rezervati ptica na obali Žutog mora]] * 2023. - [[Drevne šume čaja planine Jingmai]] * 2024. - [[Pustinja Badain Jaran]] * 2025. - [[Carske grobnice Xia dinastije]] * 2026. - [[Jingdezhen keramika|Mjesta ručne izrade Jingdezhen keramike]]<ref name="Kina">{{Cite web |url=https://whc.unesco.org/en/statesparties/cn |title= Kina, spomenici upisani na listu svjetske baštine|work= UNESCO: Svjetska baština |access-date= 10. 1. 2025}}</ref> == Kirgistan == * 2009. - [[Sulejmanova planina]] * 2014. – [[Put svile|Putevi svile na koridoru Chang'an-Tianshan]] * 2016. – [[Tanšan|Zapadni Tanšan]]<ref name="Kirgistan">{{Cite web |url=https://whc.unesco.org/en/statesparties/kg |title= Kirgistan, spomenici upisani na listu svjetske baštine|work= UNESCO: Svjetska baština |access-date= 10. 1. 2025}}</ref> == Laos == * 1995. – [[Luang Prabang]] * 2001. – [[Vat Fou]] i [[Čampasak]] * 2001. – [[Ravnica ćupova]] * 2025. - [[Nacionalni park Phong Nha Ke Bang]] i [[Nacionalni park Hin Nam No]]<ref name="Laos">{{Cite web |url=https://whc.unesco.org/en/statesparties/la |title= Laos, spomenici upisani na listu svjetske baštine|work= UNESCO: Svjetska baština |access-date= 10. 1. 2025}}</ref> == Libanon == [[Datoteka:Baalbek8.jpg|mini|Ostaci [[Bakho]]vog [[hram]]a u [[Baalbek]]u]] * 1984. – [[Omejidi|Omejidske]] ruševine kod grada [[Andžar]]a * 1984. – [[Baalbek]] * 1984. – [[Byblos]] * 1984. – [[Tir|Ruševine Tira]] * 1998. – [[Wadi Qadisha]] i [[Božji cedrovi]] * 2023. - [[Međunarodni sajam Rachid Karami-Tripoli]]<ref name="Liban">{{Cite web |url=https://whc.unesco.org/en/statesparties/lb |title= Liban, spomenici upisani na listu svjetske baštine|work= UNESCO: Svjetska baština |access-date= 10. 1. 2025}}</ref> == Malezija == [[Datoteka:MtKinabalu view from kundasan.jpg|mini|[[Nacionalni park]] [[Kinabalu]]]] * 2000. – [[Kinabalu|Nacionalni park Kinabalu]] * 2000. – [[Gunung Mulu|Nacionalni park Gunung Mulu]] * 2008. - [[Malakka]] i [[George Town, Penang]] * 2012. - [[Arheološka nalazišta doline Lengong]] * 2024. - [[Niah|Arheološko nalazište Niah]] * 2025. - [[Institut za istraživanje šuma u Maleziji]]<ref name="Malezija">{{Cite web |url=https://whc.unesco.org/en/statesparties/my |title= Malezija, spomenici upisani na listu svjetske baštine|work= UNESCO: Svjetska baština |access-date= 10. 1. 2025}}</ref> == Mongolija == * 2003. – [[Uvs-Nuur]] * 2004. – [[Dolina Orhona|Kulturni krajolik Doline Orhona]] * 2011. - [[Petroglifi mongolskog Altaja]] * 2023. - [[Jelenski kameni spomenici|Mongolski jelenski kameni spomenici]] * 2015. - [[Burhan Haldun]] * 2026. - [[Grobnice naroda Xiongnu ]]<ref name="Mongolija">{{Cite web |url=https://whc.unesco.org/en/statesparties/mn |title= Mongolija, spomenici upisani na listu svjetske baštine|work= UNESCO: Svjetska baština |access-date= 10. 1. 2025}}</ref> == Nepal == [[Datoteka:Everest-fromKalarPatar.jpg|mini|[[Mount Everest]] u nacionalnom parku [[Sagarmatha]]]] * 1979. – [[Dolina Katmandu]] * 1979. – [[Mount Everest|Nacionalni park Sagarmatha sa Mount Everestom]] * 1984. – [[Chitwan|Nacionalni park Chitwan]] * 1997. – [[Lumbini|Rodno mjesto Bude]]<ref name="Nepal">{{Cite web |url= https://whc.unesco.org/en/statesparties/np |title= Nepal, spomenici upisani na listu svjetske baštine |work= UNESCO: Svjetska baština |accessdate= 10. 1. 2025}}</ref> == Oman == * 1987. – [[Tvrđava Bahla]] * 1988. – [[Arheološki lokaliteti Bat, Al-Khutm i Al-Ajn]] * 2000. – [[Zemlja tamjana|Kultura tamjana u Omanu]] * 2006. - [[Afladž]] * 2018. - [[Kalat]]<ref name="Oman">{{Cite web |url= https://whc.unesco.org/en/statesparties/om |title= Oman, spomenici upisani na listu svjetske baštine |work= UNESCO: Svjetska baština |accessdate= 10. 1. 2025}}</ref> == Pakistan == [[Datoteka:Alamgiri Gate at Lahore Fort.jpeg|mini|[[Utvrda Lahore]]]] * 1980. – [[Mohendžo Daro]] * 1980. – [[Tahti Bahi]] * 1980. – [[Taxila]] * 1981. – [[Utvrda Lahore i vrtovi Šalimar]] * 1981. – [[Thatta]] i [[Makli]] * 1997. – [[Rohtas]]<ref name="Pakistan">{{Cite web |url= https://whc.unesco.org/en/statesparties/pk |title= Pakistan, spomenici upisani na listu svjetske baštine |work= UNESCO: Svjetska baština |accessdate= 10. 1. 2025}}</ref> == Palestina == [[Datoteka:Jerusalem Dome of the rock BW 13.JPG|mini|[[Zid plača]] u [[Jeruzalem]]u]] * 1981. - [[Stari grad Jeruzalem]] * 2012. - [[Bazilika Rođenja Isusova]] * 2014. - [[Battir]] * 2014. - [[Jerihon|Drevni Jerihon]] * 2024. - [[Manastir svetog Ilariona]]<ref name="Palestima">{{Cite web |url= https://whc.unesco.org/en/statesparties/ps |title= Palestina, spomenici upisani na listu svjetske baštine |work= UNESCO: Svjetska baština |accessdate= 10. 1. 2025}}</ref> == Rusija == [[Datoteka:Olchon1.jpg|mini|[[Bajkalsko jezero]]]] * 1990. – [[Sankt Peterburg|Historijski centar Petrograda]] * 1990. – [[Kiži|Crkve Kiži Pogosta na Onješkom jezeru]] * 1990. – [[Moskovski kremlj]] i [[Crveni trg]] * 1992. – [[Veliki Novgorod|Stari dio Novgoroda]] * 1992. – [[Solovecki otoci]] * 1992. – [[Bijeli spomenici Vladimir-Suzdalja]] * 1993. – [[Trojice-Sergijeva lavra|Utvrda-manastir u Sergijevom Posadu]] * 1994. – [[Crkva Uzašašća u Kolomenskoju|Crkva Uskrsnuća u Kolomenskoju]] * 1995. – [[Republika Komi|Djevičanske šume u republici Komi]] * 1996. – [[Bajkalsko jezero]] * 1996, 2001. - [[Kamčatka|Vulkani na Kamčatki]] * 1998. - [[Altajske planine|Zlatne altajske planine]] * 1999. – [[Zapadni Kavkaz]] * 2000. – [[Kazanski kremlj]] * 2000. – [[Ferapontov manastir]] * 2000. – [[Kurska prevlaka]] * 2001. – [[Sihote-Alinj|Zaštićeno područje prirode centralnog dijela gorja Sihotje-Alinj]] * 2003. – [[Uvs-Nuur]] * 2003. – [[Derbent|Stari dio grada Derbenta]] * 2004. – [[Novodjevičanski manastir|Novodjevičanski manastir u Moskvi]] * 2004. - [[Wrangelov otok]] * 2005. – [[Jaroslavlj|Stari dio Jaroslavlja]] * 2005. – [[Struveov luk]] * 2010. - [[Putorana]] * 2012. - [[Stupovi Lene]] * 2014. – [[Bolğar|Bolgar]] * 2017. – [[Područje Dauria]] * 2016. - [[Manastir u Svijažsku]] * 2019. – [[Crkve u pskovskom stilu]] * 2021. - [[Onega|Petroglifi na Onjega jezeru]] i [[Bijelo more|Bijelom moru]] * 2023. - [[Astromonske opservatorije Kazanjskog univerziteta ]] * 2024. - [[Kenozerski nacionalni park|Kenozersko jezero]]<ref name="rusija">{{Cite web |url=http://whc.unesco.org/en/statesparties/ru |title= Rusija, spomenici upisani na listu svjetske baštine|work= UNESCO: Svjetska baština |access-date= 19. 11. 2021}}</ref> Spisak svjetske baštine u Rusiji nalaze se i na: [[Lista mjesta svjetske baštine u Evropi|Listi mjesta Svjetske baštine u Evropi]] == Saudijska Arabija == * 2008. - [[Mada'in Salih]] * 2010. - [[Diraja]] * 2014. - [[Džeda|Istorijska Džeda]] * 2015. - [[Umjetnost na stijenama u regiji Hail]] * 2018. - [[Oaza Al-Ahsa]] * 2021. - [[Hima]] * 2023. - [[Uruq Bani Maarid]] * 2024. - [[Al-Faw]]<ref name="Arabija">{{Cite web |url= https://whc.unesco.org/en/statesparties/sa |title= Saudijska Arabija, spomenici upisani na listu svjetske baštine|work= UNESCO: Svjetska baština |access-date= 24. 1. 2025}}</ref> == Sjeverna Koreja == * 2004. – [[Kompleks Koguryo grobnica]] * 2013. - [[Kaesong|Historijski spomenici i mjesta u Kaesongu]] * 2025. - [[Kumgang]]<ref name="SjevernaK">{{Cite web |url= https://whc.unesco.org/en/statesparties/kp |title= Sjeverna Koreja, spomenici upisani na listu svjetske baštine |work= UNESCO: Svjetska baština |access-date= 24. 1. 2025}}</ref> == Sirija == [[Datoteka:Temple of Bel in Palmyra.JPG|mini|Ruševine [[Palmira|Palmire]]]] * 1979. – [[Damask|Stari dio Damaska]] * 1980. – [[Palmira|Ruševine Palmire]] * 1980. – [[Bosra|Stari dio Bosre]] * 1988. – [[Alepo|Stari dio Alepa]] * 2006. - [[Krak des Chevaliers]] i [[Qal'at Salah El-Din]] * 2011. - [[Drevna sela sjeverne Sirije]]<ref name="Sirija">{{Cite web |url= https://whc.unesco.org/en/statesparties/sy |title= Sirija, spomenici upisani na listu svjetske baštine |work= UNESCO: Svjetska baština |accessdate= 10. 1. 2025}}</ref> == Šri Lanka == [[Datoteka:Zahntempel_Kandy.jpg|mini|Hram zuba u [[Kandy]]ju]] * 1982. – [[Anuradhapura]] * 1982. – [[Polonnaruwa]] * 1982. – [[Sigirija]] * 1988. – [[Prašuma Sinharaja|Zaštićeno područje prirode Sinharaja]] * 1988. – [[Kandy]] * 1988. – [[Galle]] * 1991. – [[Dambulla]] * 2010. - [[Središnja visoravan Šri Lanke]]<ref name="Šri Lanka">{{Cite web |url= https://whc.unesco.org/en/statesparties/lk |title= Šri Lanka, spomenici upisani na listu svjetske baštine |work= UNESCO: Svjetska baština |accessdate= 10. 1. 2025}}</ref> == Tadžikistan == * 2010. – [[Sarazm|Predurbano središte Sarazma]] * 2013. - [[Nacionalni park Tadžik]] * 2023. – [[Put svile|Put svile Zarafshan-Karakum]] * 2025. - [[Spomenici Starog Khuttala]]<ref name="Tadži">{{Cite web |url= https://whc.unesco.org/en/statesparties/tj |title= Tadžikistan, spomenici upisani na listu svjetske baštine |work= UNESCO: Svjetska baština |accessdate= 10. 1. 2025}}</ref> == Tajland == [[Datoteka:Sukhothai Historical Park.jpg|mini|Hram Vat Mahathat u [[Sukotaj]]u]] * 1991. – [[Sukotaj]] * 1991. – [[Ajutaja]] * 1991. – [[Thung Jai Naresuan]] i [[Huai Kha Khaeng]] * 1992. – [[Bančiang]] * 2005. – [[Dong Faja Jen|Šumski kompleks Dong Faja Jen]] i [[Nacionalni park Khao Jai]] * 2021. – [[Kaeng Krachan|Kaeng Krachan šumski kompleks]] * 2023. – [[Si Tep|Stari grad Si Thep]] * 2024. – [[Phu Phrabat]]<ref name="Tajland">{{Cite web |url= https://whc.unesco.org/en/statesparties/th |title= Tajland, spomenici upisani na listu svjetske baštine |work= UNESCO: Svjetska baština |accessdate= 10. 1. 2025}}</ref> == Turkmenistan == [[Datoteka:Mervturkmenistan.jpg|mini|Utvrda grada [[Merv]]a]] * 1999. - [[Merv|Državni historijski i kulturni park starog grada Merva]] * 2005. - [[Keneurgenč]] * 2007. - [[Nisa (Perzija)|Partska tvrđava Nisa]] * 2023. - [[Put svile|Put svile Zarafshan-Karakum]] * 2023. - [[Turanska nizija]]<ref name="Turkmenistan">{{Cite web |url= https://whc.unesco.org/en/statesparties/tm |title= Turkmenistan, spomenici upisani na listu svjetske baštine |work= UNESCO: Svjetska baština |accessdate= 10. 1. 2025}}</ref> == Turska == [[Datoteka:Göreme 1 11 2004.jpg|mini|Pogled na [[Göreme]]]] * 1985. - [[Velika džamija i bolnica u Divriğiju]] * 1985. - [[Istanbul|Istorijsko područje u Istanbulu]] * 1985. - [[Göreme|Göreme Nacionalni park i lokaliteti u stijenama Kapadokije]] * 1986. - [[Hattusa]] * 1987. - [[Nemrut Dağ|Hram grobnica Nemrut Dağ]] * 1994. - [[Safranbolu]] * 1998. - [[Troja|Arheološko nalazište Troja]] * 1988. - [[Hijerapolis]] i [[Pamukkale]] * 1988. - [[Ksantos]] i [[Letoon]] * 2011. - [[Selimija]] * 2012. - [[Çatalhöyük|Neolitsko mjesto Çatalhöyük]] * 2014. - [[Bursa|Bursa i Cumalıkızık]] * 2014. - [[Pergam]] * 2015. - [[Diyarbakır|Tvrđava Diyarbakır i okolni pejzaž]] * 2015. - [[Efes]] * 2016. - [[Ani (grad)|Arheološko nalazište Ani]] * 2017. - [[Afrodizija]] * 2018. - [[Göbekli Tepe]] * 2021. - [[Arslantepe Mound]] * 2025. - [[Bin Tepe|Tumuli Bin Tepe]]<ref name="turska">{{Cite web |url=https://whc.unesco.org/en/statesparties/tr |title= Turska, spomenici upisani na listu svjetske baštine|work= UNESCO: Svjetska baština |access-date= 19. 01. 2023}}</ref> Spisak svjetske baštine u Turskoj nalaze se i na: [[Lista mjesta svjetske baštine u Evropi|Listi mjesta Svjetske baštine u Evropi]] == Ujedinjeni Arapski Emirati == * 2011. - [[Al Ain]] * 2025. - [[Jebel Faya]]<ref name=Emirati>{{Cite web |url= https://whc.unesco.org/en/statesparties/ae |title= Ujedinjeni Arapski Emirati, spomenici upisani na listu svjetske baštine|work= UNESCO: Svjetska baština |access-date= 19. 01. 2023}}</ref> == Uzbekistan == * 1990. – [[Ičan Kala|Stari dio grada Hive]] * 1993. – [[Buhara|Stari dio Buhare]] * 2000. – [[Šahrisabz|Stari dio Šahrisabza]] * 2023. - [[Samarkand]] * 2016. – [[Tanšan|Zapadni Tanšan]] * 2023. - [[Put svile|Put svile Zarafshan-Karakum]] * 2023. – [[Turanska nizija|Hladne Turanske pustinje]] * 2026. – [[Moderna arhitektura u Taškentu]]<ref name="Uzbekistan">{{Cite web |url= https://whc.unesco.org/en/statesparties/uz |title= Uzbekistan, spomenici upisani na listu svjetske baštine |work= UNESCO: Svjetska baština |accessdate= 10. 1. 2025}}</ref> == Vijetnam == * 1993. – [[Hue]] * 1994. 2000. 2023.– [[Zaljev Ha Long]] * 1999. – [[Hội An|Stari dio grada Hoi Ana]] * 1999. – [[My Son]] * 2003. 2015. 2025. – [[Nacionalni park Phong Nha Ke Bang]] i [[Nacionalni park Hin Nam No]] * 2010. - [[Thang Long|Thang Long u Hanoju]]j * 2011. - [[Citadela dinastije Ho]] * 2014. - [[Trang An]]<ref name="Vijetnam">{{Cite web |url= https://whc.unesco.org/en/statesparties/vn |title= Vijetnam, spomenici upisani na listu svjetske baštine |work= UNESCO: Svjetska baština |accessdate= 10. 1. 2025}}</ref> == Povezano == * [[Lista mjesta svjetske baštine u Americi]] * [[Lista mjesta svjetske baštine u Africi]] * [[Lista mjesta svjetske baštine u Evropi]] == Reference == {{izvori}} == Vanjske veze == * [http://www.unesco.org/whc UNESCO Svjetska baština] - službene stranice [[Kategorija:Svjetska baština u Aziji| ]] [[Kategorija:Liste svjetske baštine]] 5l2z41pbj07ohcufgmynmdvhokl5cya Rezonancija 0 196999 42681128 42279867 2026-08-25T16:18:20Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 1 sources and tagging 0 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42681128 wikitext text/x-wiki {{other uses}} {{redirect|Rezonanca}} [[File:Resonance.PNG|thumb|Zavisnost amplitude oscilovanja od frekvencije pobude i prigušenja<ref> {{cite book | author = Katsuhiko Ogata | title = System Dynamics | edition = 4th | publisher = University of Minnesota | year = 2005 | page = 617 }}</ref><ref> {{cite book | title = Optics, 3E | author = Ajoy Ghatak | edition = 3rd | publisher = Tata McGraw-Hill | year = 2005 | isbn = 9780070585836 | page = 6.10 | url = http://books.google.com/books?id=jStDc2LmU5IC&pg=PT97&dq=damping-decreases+resonance+amplitude#v=onepage&q=damping-decreases%20resonance%20amplitude&f=false }}</ref>]] [[File:Tacoma Narrows Bridge destruction.ogv|thumb|Kolaps [[Tacoma Narrows Bridge|Takoma mosta]] ([[1940]]), usled frekvencije vetra koja je dovela čitav most u rezonanciju.]] '''Rezonancija''' ili '''rezonanca''' (lat. ''resonantia'' - [[odjek]], odzvanjanje<ref>[http://hjp.znanje.hr/index.php?show=search_by_id&id=dlliUBM%3D Hrvatski jezični portal]</ref>) je [[fizika|fizička]] pojava koja nastaje u [[oscilator|oscilujućem]] sistemu, kada se [[učestanost]] vanjske sile poklapi sa sopstvenom [[frekvencija|frekvencijom]] tela na koje deluje, i tako postigne najveća [[amplituda]] titranja.<ref name="http://marina.fizika.rs">{{Cite web |url=http://marina.fizika.rs/oscilacije.html |title=Oscilacije |access-date=2020-09-18 |archive-date=2020-10-01 |archive-url=https://web.archive.org/web/20201001114158/http://marina.fizika.rs/oscilacije.html |url-status=dead }}</ref> Pojava rezonancije zavisi od prigušenja, tj. odnosa [[energija|energije]] gubitaka i ukupne energije sistema. Rezonancija se uočava u mnogim područjima fizike: [[mehanika|mehanici]], [[akustika|akustici]], [[elektrotehnika|elektrotehnici]], [[atomska fizika|atomskoj]] i [[nuklearna fizika|nuklearnoj fizici]]. Npr. u mehanici se rezonancija uočava kod [[vibriranje|vibriranja]] tela oko njegove vlastite vibracione frekvencije. Mala i ponavljana pokretna [[sila]] proizvodi vibracije većih amplituda. Kretanje [[ljuljaška|ljuljaške]] je primer [[oscilacija|oscilatornog]] kretanja. Bilo da se ljuljaška njiše brzo ili sporo, prema i od, za svaki potpuni njihaj treba isto vreme. Frekvencija kretanja zavisi samo od [[dužina|dužine]] užeta koja nosi [[masa|masu]] koja se njiše. Od poznatog slučaja kolapsa [[Tacoma Narrows Bridge|Takoma mosta]], kada je frekvencija vetra dovela čitav most u rezonanciju, pri izgradnji mostova i solitera veoma se vodi računa o frekvencijama koje ih okružuju.<ref name="http://marina.fizika.rs"/> == Pojava rezonancije == Pojam rezonancije povezan je s porastom intenziteta oscilacija kada se učestalost spoljašnje sile koja uzrokuje oscilacije podudara s učestalošću rezonantne frekvencije sistema. Tokom tog procesa dolazi najčešće do naizmeničnog pretvaranja jednog oblika energije u drugi, kao na primjer [[kinetička energija|kinetičke]] u [[potencijalna energija|potencijalnu]], ili energije [[električno polje|električnog polja]] u energiju [[magnetsko polje|magnetskog polja]]. Pojave vezane za rezonanciju mogu se, međutim, uočiti i u drugim fizičkim sistemima. Prepoznatljiva karakteristika rezonantnih sistema je da jednom pobuđeni, mogu samostalno da osciluju još neko vreme u zavisnosti od prigušenja oscilatornog sistema. U zamišljenom idealnom rezonantnom sistemu gde nema prigušenja, rezonantni sistem bi nastavio da osciluje zauvek. == Električni rezonantni sistemi == Premda postoje brojne vrste fizički različitih vrsta oscilovanja, posebno je zanimljiva pojava rezonancije u [[Oscilator|električnim oscilatornim kolima]] koja ima mnogobrojne primene u elektrotehnici. Najjednostavniji oscilatorni električni sistem se sastoji od [[Teslin transformator|električne zavojnice]] i [[električni kondenzator|električnog kondenzatora]] s odgovarajućim [[Električna indukcija|električnim induktivitetom]], odn. [[električni kapacitet|električnim kapacitetom]]. Pobuđeno impulsom iz odgovarajućeg [[Električni generator|električnog izvora]], oscilatorno kolo će vibrirati na način kojim energija određenom učestalošću naizmenično prelazi sa zavojnice na kondenzator i nazad na zavojnicu. Tokom tog procesa dolazi do naizmeničnog pretvaranja energije magnetskog polja u zavojnici u energiju električnog polja u kondenzatoru i nazad u energiju magnetskog polja u zavojnici. Energija prelazi u obliku naizmenične električne struje periodičnog sinusoidalnog oblika i to one frekvencije koja je određena rezonantnim svojstvima oscilatornog kola.<ref>{{cite book | title = Circuits, signals, and systems | author = William McC. Siebert | publisher = MIT Press | year = 1986 | isbn = 9780262192293 | page = 113 | url = http://books.google.com/books?id=zBTUiIrb2WIC&pg=PA113&dq=siebert+universal-resonance-curve#v=onepage&q=&f=false }}</ref><ref>{{cite book | title = Electric power transformer engineering | author = James H. Harlow | publisher = CRC Press| year = 2004 | isbn = 9780849317040 | pages = 2–216 | url = http://books.google.com/books?id=DANXjaoaucYC&pg=PT241&dq=q-factor+damping#v=onepage&q=q-factor%20damping&f=false}}</ref><ref>{{cite book | title = Electronic circuits: fundamentals and applications | author = Michael H. Tooley | publisher = Newnes | year = 2006 | isbn = 9780750669238 | pages = 77–78 | url = http://books.google.com/books?id=8fuppV9O7xwC&pg=PA77&dq=q-factor+bandwidth#v=onepage&q=q-factor%20bandwidth&f=false }}</ref> Električni rezonantni sistem može biti zamišljen, na primjer, kao serijsko oscilaciono kolo sastavljeno od idealnog induktiviteta ''L'' i idealnog kapaciteta ''C'', gde oscilaciono kolo ne sadrži radne otpore koji bi uzrokovali gubitke energije. Pobudimo li takvo kolo da osciluje, strujnim krugom će poteći struja kao odziv na pobudu. To se može opisati opštom integralno diferencijalnom jednačinom: :<math> L \frac{d}{dt} i(t) + \frac{1}{C}\int i(t)dt = u(t) </math> Rešenje ove diferencijalne jednačine u stacionarnom stanju je periodična funkcija oblika :<math> i(t) = A \sin(\omega t) \, </math> koja se pojavljuje nakon pobude, gde je A [[amplituda]] oscilacija, a :<math> \omega = 2 \Pi\ f = \sqrt (\frac{1}{LC}) </math> kružna frekvencija. Oscilaciono kolo će, dakle, neprigušeno periodično vibrirati kružnom frekvencijom koja je određena veličinom induktiviteta i kapaciteta. Ukoliko je u oscilatornom kolu prisutan i otpor, oscilatorni krug će oscilovati na nešto nižoj frekvenciji uz eksponencijalno prigušenje zavisno od otpora koji uzrokuje energetske gubitke. [[Električna rezonancija|Električni rezonantni]] sistemi imaju svojstvo da im u frekvencijskom području rezonancije električna impedancija poprima ekstremne vrednosti što ima i odgovarajući uticaj na veličinu električne struje u strujnom kolu kao odziva na vanjsku pobudu. Električna impedancija serijskog oscilatornog kruga bi u idealnim uslovima na rezonantnoj frekvenciji postala jednaka nuli, a električna impedancija paralelnog oscilatornog kola u istim uslovima beskonačno velika. Međutim, u stvarnim uslovima postizanje ekstrema je ograničeno rezultantnim otporom gubitaka u oscilatornom kolu (radni otpor zavojnice, odn. otpor izolacije kondenzatora) te je za slučaj serijskog oscilatornog kola električna struja određena kao :<math> I(j\omega) = \frac{U(j\omega)}{Z(j\omega)}= \frac{U(j\omega)}{R_s+j(\omega L - \frac{1}{\omega C})} </math> gde su ''I'', ''U'' i ''Z'' električna struja, napon i impedancija kao funkcije kružne frekvencije, ''Rs'' dodatni otpor gubitaka u serijskom spoju, ''L'' induktivitet zavojnice i ''C'' kapacitet kondenzatora u oscilatornom kolu. Na samoj rezonantnoj frekvenciji električna struja u strujnom kolu će biti ograničena dodatnim otporom gubitaka Rs u serijskom spoju. == Mehanički rezonantni sistemi == [[Datoteka:Little girl on swing.jpg|thumb|Guranje osobe na [[ljuljaška|ljuljašci]] je uobičajen primer rezonancije.]] Za razliku od električnih rezonantnih sistema koji se temelje na električnim veličinama, mehanički rezonantni sistemi temelje se na mehaničkim veličinama kao što su, na primer, [[sila]] i [[masa]]. Premda se mogu razmatrati fizički različiti mehanički rezonantni sistemi, najpoznatiji predstavnici su sistem tega i opruge, te sistem klatna. === Rezonantni sistem tega i opruge === Obesimo li teg o prikladno učvršćenu oprugu, pomaknemo li zatim teg iz ravnotežnog položaja i otpustimo ga, teg će otpočeti periodično kretanje tokom kojeg će se naizmenična [[kinetička energija]] kretanja tega pretvarati u unutrašnju [[potencijalna energija|potencijalnu energiju]] opruge i obratno. Razmatranjem sila u rezonantnom stanju tega i opruge dolazimo do sledeće jednačine: :<math> m\frac{d^2x}{dt^2} + kx = 0 </math> gde je ''m'' masa tega, ''k'' konstanta opruge, a ''x'' pomak tega. Rješenje ove diferencijalne jednačine u stacionarnom stanju je periodična funkcija oblika :<math> x(t) = A \sin(\omega t) \, </math> koja se pojavljuje nakon probude, gde je A amplituda oscilovanja, a :<math> \omega = 2 \Pi\ f = \sqrt \frac{k}{m} </math> kružna frekvencija. Oscilacioni krug će, dakle, neprigušeno periodično oscilovati kružnom frekvencijom koja je određena veličinom mase tega i konstantom opruge. U stvarnosti je neophodno uzeti u obzir određena prigušenja koja se javljaju u obliku trenja vazduha i energetskih gubitaka usled promene oblika opruge, te će stvarna rezonantna frekvencija biti nešto niža, a oscilovanje će biti eksponencijalno prigušeno i zavisno od rezultantnog otpora trenja koji uzrokuje energetske gubitke. Ovakav rezonantni sistem u frekvencijskom području rezonancije ima i neke dodatne osobine. Pod uticajem spoljašnje mehaničke sile dolazi do odziva sistema u obliku kretanja, gde je brzina kretanja tega mera tog odziva. U stvarnosti je takva brzina ograničena rezultantnim energetskim gubicima u mehaničkom oscilacionom sistemu. Međutim, uz dovoljno male gubitke u oscilacionom krugu brzina kretanja može i uz malu veličinu sile poprimiti velike vrednosti (slabo prigušen oscilacioni sistem) što se vidi iz jednakosti :<math> v(j\omega) = \frac{F(j\omega)}{R_m + j(\omega m - \omega k)} </math> gde su ''v'' i ''F'' brzina kretanja, odnosno mehanička sila kao funkcije kružne frekvencije, ''Rm'' rezultantno mehaničko trenje i ostalih gubici, ''m'' masa tega i ''k'' konstanta opruge. === Rezonantni sistem klatna === Obesimo li neku masu o nerastezivu nit, pomaknemo li zatim masu iz ravnotežnog položaja i otpustimo je, ona će otpočeti periodično kretanje tokom kojeg će se naizmenično kinetička energija kretanja tega pretvarati u potencijalnu gravitacionu energiju tega i obratno. Razmatranjem sila u rezonantnom sistemu klatna, a za male pomake mase u odnosu na dužinu niti, dolazimo do sledeće jednačine: :<math> m\frac{d^2x}{dt^2} + m \frac{g}{l} x = 0 </math> gde je ''m'' obešena masa, ''g'' gravitaciono ubrzanje, ''l'' dužina niti, a ''x'' pomak mase iz ravnotežnog položaja. Rešenje ove diferencijalne jednačine u stacionarnom stanju je periodična funkcija oblika :<math> x(t) = A \sin(\omega t) \, </math> koja se pojavljuje nakon probude, gde je A amplituda oscilovanja, a :<math> \omega = 2 \Pi\ f = \sqrt \frac{g}{l} </math> kružna frekvencija. Klatno će, dakle, neprigušeno periodično oscilovati kružnom frekvencijom koja je zavisna od gravitacionog ubrzanja i dužine niti. U stvarnosti treba uzeti u obzir uticaj trenja vazduha, te će stvarna rezonantna frekvencija biti nešto niža, a oscilacije će biti eksponencijalno prigušeno i zavisno od trenja do kojeg dolazi prilikom kretanja mase i niti kroz vazduh. == Literatura == {{reflist|2}} == Povezano == * [[Akustička rezonancija]] == Vanjske veze == * [http://www.answers.com/topic/resonance Definicija rezonancije] * [http://www.lightandmatter.com/html_books/lm/ch18/ch18.html Rezonancija] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20170103120102/http://www.lightandmatter.com/html_books/lm/ch18/ch18.html |date=2017-01-03 }} - poglavlje onlajn udžbenika [[Kategorija:Valovi]] p9am254e7m7z412c6flh43bdd7khnro Shōhei Imamura 0 201565 42681205 42417596 2026-08-26T03:19:47Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 1 sources and tagging 0 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42681205 wikitext text/x-wiki {{Infokutija Filmska biografija |ime = Shohei Imamura |datum_rođenja = [[15. septembar]] [[1926.]] |mjesto_rođenja = [[Tokio]] |datum_smrti = {{dda|2006|5|30|1926|9|15|df=y}} |mjesto_smrti = Tokio |zanimanje = scenarist, redatelj, producent |period = 1951.-2002. |nagrade = [[Zlatna palma]]<br />1983. ''Balada o Narayami''<br />1997. ''Jegulja'' }} '''Shohei Imamura''' (''今村 昌平 Imamura Shōhei'', [[Tokio]], 15. rujna 1926. - Tokio, 30. svibnja 2006.) je bio [[japan]]ski [[redatelj]], scenarist i producent.<ref name="sense">{{cite web| url=http://sensesofcinema.com/2003/great-directors/imamura/| title=Great directors: Shohei Imamura| publisher=Sense of Cinema| accessdate=2. siječnja 2013| date=25. srpnja 2003| author=Kim Nelson| archive-date=2010-12-25| archive-url=https://web.archive.org/web/20101225034113/http://sensesofcinema.com/2003/great-directors/imamura/| url-status=dead}}</ref> Prvi je, i zasad jedini japanski redatelj koji je osvojio [[Zlatna palma|Zlatnu palmu]] dva puta - prvi put 1983. za film ''[[Balada o Narayami (film, 1983)|Balada o Narayami]]'', a drugi put 1997. za film ''[[Jegulja (film)|Jegulja]]''.<ref name="Japan mourns">{{cite news| publisher=bbc.co.uk| author=BBC News| url=http://news.bbc.co.uk/2/hi/entertainment/5029780.stm| date=30. svibnja 2006| accessdate=1. siječnja 2013| title=Japan mourns film-maker Imamura}}</ref> Karakterističan je po tome što je snimao filmove o "nižem sloju" društva, koji su većina filmaša izbjegavali, pa je otvoreno raspravljao o neglamuroznim junacima i njihovim strastima. Takav mu se stav razvio dok je pohađao elitne srednje škole i sreo puno djece iz višeg sloja društva. Kasnije je o njima ovako zborio: "''Prezirao sam ih, i sjećam se da sam razmišljao da su oni bili onakva vrsta ljudi koji nikada neće doći ni blizu fundamentalnim istinama života. Poznavajući ih je u meni probudilo želju za poistovjećivanjem sa ljudima iz radne klase, koji su bili iskreni prema svojoj ljudskoj prirodi.''".<ref name="sense"/> Filmsku karijeru je započeo kao asistent redatelja [[Yasujiru Ozu|Yasujira Oza]] 1951., ali je ubrzo krenuo vlastitim smjerom jer mu se nije sviđao njegov suzdržan i konzervativan stil. Umro je 2006. od raka jetre, a iza sebe je ostavio suprugu, dva sina i jednu kćer.<ref name="Japan mourns"/> == Filmografija == * ''[[Stolen Desire]]'' (1958) * ''[[Nishi Ginza Station]]'' (1958) * ''[[Endless Desire]]'' (1958) * ''[[My Second Brother]]'' (1959) * ''[[Pigs and Battleships]]'' (1961) * ''[[Foundry Town]]'' (1962) (co-writer) * ''[[The Insect Woman]]'' (1963) * ''[[Unholy Desire]]'' (1964) * ''[[The Pornographers]]'' (1966) * ''[[A Man Vanishes]]'' (1967) * ''[[The Profound Desire of the Gods]]'' or ''Kuragejima - Legends from a Southern Island'' (1968) * ''[[History of Postwar Japan as Told by a Bar Hostess]]'' (1970) * ''[[Karayuki-san, the Making of a Prostitute]]'' (1975) * ''The Youth Killer'' or ''Seishun no Satsujinsha'' (1976, samo producent) * ''[[Vengeance Is Mine (1979 film)|Vengeance is Mine]]'' (1979) * ''[[Eijanaika (film)|Eijanaika]]'' (''Ee ja nai ka'') ili ''Why Not?'' (1981) * ''[[Balada o Narayami (film, 1983)|Balada o Narayami]]'' (1983) * ''[[Zegen]]'' (1987) * ''[[Crna kiša (film)|Crna kiša]]'' (1989) * ''[[Jegulja (film)|Jegulja]]'' (1997) * ''[[Dr. Akagi]]'' (1998) * ''[[Warm Water Under a Red Bridge]]'' (2001) * ''[[11&#x27;9&#x27;&#x27;01 September 11]]'' (2002) == Reference == {{izvori}} == Vanjske veze == * {{IMDb name|0408076}} * [http://www.guardian.co.uk/culture/2002/mar/14/artsfeatures1 ''Sve što trebaš je seks''] - Imamurin intervju za Guardian {{Nagrada Japanske akademije za režisera godine}} {{Lifetime|1926|2006|Imamura, Shohei}} [[Kategorija:Japanski filmski režiseri]] [[Kategorija:Dobitnici Zlatne palme]] [[Kategorija:Rođeni 1926.]] [[Kategorija:Umrli 2006.]] 841vji34zs79l3axfn8c2ywf9lmumtm Korisnik:Edgar Allan Poe/Doprinosi 2 205351 42681139 42680340 2026-08-25T16:37:29Z Edgar Allan Poe 29250 /* Općenito */ 42681139 wikitext text/x-wiki <center> <div style="font-family: Optima, Trebuchet MS, sans-serif"> <div style="background:white; border:thin solid blue; padding:;.1em; margin: 0em 1em 1em 1em"> <div style="border: thick solid #DDDDCC;thin solid yellow"> <div style="border: thin solid blue; padding-top:.6em"> {| style="font-family:Optima, Trebuchet MS, sans-serif;" | <center>[[File:Edgar Allan Poe 2.jpg|96px|link=Korisnik:Edgar Allan Poe]]</center> | <center>[[File:Denis Diderot by Louis-Michel van Loo.jpg|96px|link=Razgovor sa korisnikom:Edgar Allan Poe]]</center> | <center>[[File:Piet Mondrian and Pétro van Doesburg.jpg|x120px|link=Korisnik:Edgar Allan Poe/Doprinosi]]</center> | <center>[[File:Benedetto da maiano, incoronazione di ferdinando I d'aragona e sei musici, 1490 ca., 01.JPG|x120px|link=Korisnik:Edgar Allan Poe/Nagrade]]</center> |- | style="margin-top:-.5em" | <center>[[Korisnik:Edgar Allan Poe|Korisnička stranica]]</center> | <center>[[Razgovor sa korisnikom:Edgar Allan Poe|Razgovor]]</center> | <center>[[Korisnik:Edgar Allan Poe/Doprinosi|Doprinosi]]</center> | <center>[[Korisnik:Edgar Allan Poe/Nagrade|Nagrade]]</center> |- | colspan=7 | <hr> |- | colspan=7 style="padding:.3em; font-family:Helvetica, Arial, Verdana, sans-serif" | <center>'''Poruku mi možete ostaviti [https://sh.wikipedia.org/w/index.php?title=Razgovor_sa_korisnikom:Edgar_Allan_Poe&action=edit&section=new ovdje]'''</center> |} </div> </div> </div> </div> </center> Ovdje se nalazi '''popis članaka koje sam napisao ili nadopunio''' tokom svog rada na ovoj Wikipediji, poredan tematski. ==Književnost== {| style="border-spacing: 2px; border: 1px solid darkgray;" width="100%" |- ! style="border: 1px solid silver; background-color:#AAD0FF;" colspan="5" | '''Književnost''' |- style="text-align: center;" | style="border: 1px solid silver; background-color:#AAD0FF;" width="15%"| '''Općenito''' | style="font-size:smaller; text-align: left" colspan="4"| {{small|1.}} [[Ekspresionizam]] • {{small|2.}} [[Gotička fikcija]] • {{small|3.}} [[Humanizam]] • {{small|4.}} [[Klasicizam]] • {{small|5.}} [[Galgenhumor]] • {{small|6.}} ''[[Nouveau roman]]'' • {{small|7.}} [[Južnjačka gotika]] • {{small|8.}} [[Struja svijesti (književnost)|Struja svijesti]] • {{small|9.}} [[Izgubljeni grad (fikcija)]] • {{small|10.}} [[Čehovljev pištolj]] |- style="text-align: center;" | style="border: 1px solid silver; background-color:#AAD0FF;" width="15%"| '''Književne nagrade''' | style="font-size:smaller; text-align: left" colspan="4"| {{small|1.}} [[Nagrada Agatha]] • {{small|2.}} [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Nobelova nagrada za književnost]] • {{small|3.}} [[NIN-ova nagrada]] • {{small|4.}} [[Velika nagrada za teatar Francuske akademije]] |- ! style="border: 1px solid silver; background-color:#AAD0FF;" colspan="5" | '''Nacionalne književnosti''' |- style="text-align: center;" | style="border: 1px solid silver; background-color:#AAD0FF;" width="15%"| '''Općenito''' | style="font-size:smaller; text-align: left"colspan="4"| {{small|1.}} [[Kostarikanska književnost]] |- ! style="border: 1px solid #C8102E; background-color:white; color:#C8102E;" colspan="5" | {{flagicon|ENG}} '''Engleska književnost''' |- style="text-align: center;" | style="border: 1px solid #C8102E; background-color:white; color:#C8102E;" width="15%"| '''Autori''' | style="font-size:smaller; text-align: left" colspan="4"| {{small|1.}} [[Douglas Adams]] • {{small|2.}} [[Jane Austen]] • {{small|3.}} [[George Bellairs]] • {{small|4.}} [[Anne Brontë]] • {{small|5.}} [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Lewis Carroll]] • {{small|6.}} [[Geoffrey Chaucer]] • {{small|7.}} [[Gilbert Keith Chesterton]] • {{small|8.}} [[Agatha Christie]] • {{small|9.}} [[Daniel Defoe]] • {{small|10.}} [[Adrian Conan Doyle]] • {{small|11.}} [[Arthur Conan Doyle]] • {{small|12.}} [[Gervase od Tilburyja]] • {{small|13.}} [[John le Carré]] • {{small|14.}} [[Karoline Leach]] • {{small|15.}} [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Bertrand Russell]] • {{small|16.}} [[Edgar Wallace]] • {{small|17.}} [[Tom Stoppard]] |- style="text-align: center;" | style="border: 1px solid #C8102E; background-color:white; color:#C8102E;" colspan="5"| '''Djela''' |- | style="font-size:smaller; text-align: left" colspan="2" rowspan="2" | # ''[[Titus Andronicus]]'' # ''[[A Christmas Carol]]'' # ''[[Through the Looking-Glass]]'' ("[[The Walrus and the Carpenter]]" • "[[Haddocks' Eyes]]") # ''[[Euclid and his Modern Rivals]]'' # ''[[The Nursery "Alice"]]'' # [[:kategorija:Djela Agathe Christie|djela Agathe Christie]] ([[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] ''[[Ten Little Niggers]]'') # ''[[The Floating Admiral]]'' # ''[[Animal Farm]]'' # ''[[Our Story (knjiga)|Our Story]]'' # ''[[Born Fighter]]'' # ''[[My Story (Ronnie Kray)|My Story]]'' # ''[[In the Shadow of the Dreamchild]]'' # ''[[A Way of Life: Over Thirty Years of Blood, Sweat and Tears]]'' # ''[[The Constant Gardener]]'' | style="border: 1px solid #C8102E; background-color:white; color:#C8102E;" colspan="3"| '''Sherlock Holmes''' |- | style="font-size:smaller; text-align: left" colspan="3" | "[[How Watson Learned the Trick]]" • ''[[The Adventures of Sherlock Holmes]]'' ("[[A Scandal in Bohemia]]" • "[[The Adventure of the Red-Headed League|The Red-Headed League]]" • "[[The Man with the Twisted Lip]]" • "[[The Adventure of the Copper Beeches|The Copper Beeches]]" • "[[The Adventure of the Blue Carbuncle|The Blue Carbuncle]]" • "[[The Adventure of the Speckled Band|The Speckled Band]]" • "[[The Adventure of the Noble Bachelor|The Noble Bachelor]]" • "[[The Boscombe Valley Mystery]]" • "[[A Case of Identity]]" • "[[The Adventure of the Beryl Coronet|The Beryl Coronet]]" • "[[The Adventure of the Engineer's Thumb|The Engineer's Thumb]]" • "[[The Five Orange Pips]]") • ''[[The Memoirs of Sherlock Holmes]]'' ("[[Silver Blaze]]" • "[[The Adventure of the Cardboard Box|The Cardboard Box]]" • "[[The Adventure of the Yellow Face|The Yellow Face]]" • "[[The Adventure of the Stockbroker's Clerk|The Stockbroker's Clerk]]" • "[[The Adventure of the Gloria Scott|The ''Gloria Scott'']]" • "[[The Adventure of the Reigate Squire|The Reigate Squire]]" • "[[The Adventure of the Musgrave Ritual|The Musgrave Ritual]]" • "[[The Adventure of the Crooked Man|The Crooked Man]]" • "[[The Adventure of the Resident Patient|The Resident Patient]]" • "[[The Adventure of the Greek Interpreter|The Greek Interpreter]]" • "[[The Adventure of the Naval Treaty|The Naval Treaty]]" • "[[The Final Problem]]") • ''[[The Return of Sherlock Holmes]]'' ("[[The Adventure of the Empty House|The Empty House]]" • "[[The Adventure of the Norwood Builder|The Norwood Builder]]" • "[[The Adventure of the Dancing Men|The Dancing Men]]" • "[[The Adventure of the Solitary Cyclist|The Solitary Cyclist]]" • "[[The Adventure of the Priory School|The Priory School]]" • "[[The Adventure of Black Peter|Black Peter]]" • "[[The Adventure of Charles Augustus Milverton|Charles Augustus Milverton]]" • "[[The Adventure of the Six Napoleons|The Six Napoleons]]" • "[[The Adventure of the Three Students|The Three Students]]" • "[[The Adventure of the Golden Pince-Nez|The Golden Pince-Nez]]" • "[[The Adventure of the Missing Three-Quarter|The Missing Three-Quarter]]" • "[[The Adventure of the Abbey Grange|The Abbey Grange]]" • "[[The Adventure of the Second Stain|The Second Stain]]") • ''[[His Last Bow]]'' ("[[The Adventure of Wisteria Lodge|Wisteria Lodge]]" • "[[The Adventure of the Red Circle|The Red Circle]]" • "[[The Adventure of the Bruce-Partington Plans|The Bruce-Partington Plans]]" • "[[The Adventure of the Dying Detective|The Dying Detective]]" • "[[The Disappearance of Lady Frances Carfax|Lady Frances Carfax]]" • "[[The Adventure of the Devil's Foot|The Devil's Foot]]" • "[[His Last Bow (priča)|His Last Bow]]") • ''[[The Case-Book of Sherlock Holmes]]'' ("[[The Adventure of the Mazarin Stone|The Mazarin Stone]]" • "[[The Problem of Thor Bridge|Thor Bridge]]" • "[[The Adventure of the Creeping Man|The Creeping Man]]" • "[[The Adventure of the Sussex Vampire|The Sussex Vampire]]" • "[[The Adventure of the Three Garridebs|The Three Garridebs]]" • "[[The Adventure of the Illustrious Client|The Illustrious Client]]" • "[[The Adventure of the Three Gables|The Three Gables]]" • "[[The Adventure of the Blanched Soldier|The Blanched Soldier]]" • "[[The Adventure of the Lion's Mane|The Lion's Mane]]" • "[[The Adventure of the Retired Colourman|The Retired Colourman]]" • "[[The Adventure of the Veiled Lodger|The Veiled Lodger]]" • "[[The Adventure of Shoscombe Old Place|Shoscombe Old Place]]") • ''[[The Valley of Fear]]'' • ''[[A Study in Scarlet]]'' • ''[[The Sign of the Four]]'' • ''[[The Hound of the Baskervilles]]'' ---- {{small|1.}} ''[[The Exploits of Sherlock Holmes]]'' |- style="text-align: center;" | style="border: 1px solid #C8102E; background-color:white; color:#C8102E;" colspan="5"| '''Likovi i franšize''' |- style="text-align: center;" | style="border: 1px solid #C8102E; background-color:white; color:#C8102E;" width="20%"| '''Sherlock Holmes''' | style="border: 1px solid #C8102E; background-color:white; color:#C8102E;" width="20%"| '''Agatha Christie''' | style="border: 1px solid #C8102E; background-color:white; color:#C8102E;" width="20%"| '''''Harry Potter''''' | style="border: 1px solid #C8102E; background-color:white; color:#C8102E;" width="20%"| '''Carrollova ''Alice''''' | style="border: 1px solid #C8102E; background-color:white; color:#C8102E;" width="20%"| '''Ostalo''' |- style="font-size:smaller; text-align: left" | | # [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Sherlock Holmes]] # [[Dr. Watson]] # [[Sebastian Moran]] # [[Inspektor Lestrade]] # [[Mycroft Holmes]] # [[Profesor Moriarty]] # [[Irene Adler]] # [[Mary Morstan]] ---- # [[Klub Diogenes]] | # [[Hercule Poirot]] # [[Miss Marple]] # [[Tommy i Tuppence]] # [[Viši inspektor Japp]] # [[Arthur Hastings]] # [[Parker Pyne]] # [[Ariadne Oliver]] # [[Gospođica Lemon]] | # [[Sirius Black]] # [[Remus Lupin]] # [[Severus Snape]] # [[Armando Dippet]] # [[Gabrielle Delacour]] # [[Alastor Moody]] # [[Barty Crouch]] # [[Phineas Nigellus Black]] | # [[Jubjub]] # [[Bijeli Skakač (Through the Looking-Glass)|Bijeli Skakač]] # [[Ovca (Through the Looking-Glass)|Ovca]] # [[Crveni Kralj (Through the Looking-Glass)|Crveni Kralj]] # [[Grifon (Alice's Adventures in Wonderland)|Grifon]] # [[Alice (Alice's Adventures in Wonderland)|Alice]] # [[Ludi Šeširdžija]] # [[Gusjenica (Alice's Adventures in Wonderland)|Gusjenica]] | # [[James Bond (lik)]] |} ===Engleska književnost=== {{Navbox generic |titlestyle = color:red; background:white; border:1px solid #EF4135; |name = Korisnik:Edgar Allan Poe/Doprinosi |title= Doprinosi s područja engleske književnosti |groupstyle = text-align:center; color:red; border:1px solid silver; |abovestyle=text-align:center; color:red;background:white; border:1px solid #EF4135; |belowstyle= text-align:center; color:red; background:white; border:1px solid #EF4135; |groupstyle = text-align:center; color:red; background:white; border:1px solid #EF4135; |above= |group1 = Pisci |list1= [[Gervase Tilburyski]] • [[Geoffrey Chaucer]] • [[Daniel Defoe]] • [[Jane Austen]] • [[Anne Brontë]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Lewis Carroll]] • [[Arthur Conan Doyle]] • [[Gilbert Keith Chesterton]] • [[Edgar Wallace]] • [[Adrian Conan Doyle]] • [[Agatha Christie]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Bertrand Russell]] • [[George Bellairs]] • [[Douglas Adams]] • [[John le Carré]] • [[Karoline Leach]] |group2 = Djela |list2= ''[[A Christmas Carol]] • [[Through the Looking-Glass]] ''("[[The Walrus and the Carpenter]]" • "[[Haddocks' Eyes]]")'' • [[Euclid and his Modern Rivals]] • [[The Nursery "Alice"]] • [[A Study in Scarlet]] • [[The Sign of the Four]] • [[The Hound of the Baskervilles]] • [[The Floating Admiral]] • ''[[:kategorija:Djela Agathe Christie|Djela Agathe Christie]] ([[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] ''[[Ten Little Niggers]]'')'' • [[Animal Farm]] • [[The Exploits of Sherlock Holmes]] • [[Our Story (knjiga)|Our Story]] • [[Born Fighter]] • [[A Way of Life: Over Thirty Years of Blood, Sweat and Tears]] • [[My Story (Ronnie Kray)|My Story]] • [[In the Shadow of the Dreamchild]] • [[The Constant Gardener]]'' • "[[How Watson Learned the Trick]]" • ''[[The Adventures of Sherlock Holmes]]'' ("[[A Scandal in Bohemia]]" • "[[The Adventure of the Red-Headed League|The Red-Headed League]]" • "[[The Man with the Twisted Lip]]" • "[[The Adventure of the Copper Beeches|The Copper Beeches]]" • "[[The Adventure of the Blue Carbuncle|The Blue Carbuncle]]" • "[[The Adventure of the Speckled Band|The Speckled Band]]" • "[[The Adventure of the Noble Bachelor|The Noble Bachelor]]" • "[[The Boscombe Valley Mystery]]" • "[[A Case of Identity]]" • "[[The Adventure of the Beryl Coronet|The Beryl Coronet]]" • "[[The Adventure of the Engineer's Thumb|The Engineer's Thumb]]" • "[[The Five Orange Pips]]") • ''[[The Memoirs of Sherlock Holmes]]'' ("[[Silver Blaze]]" • "[[The Adventure of the Cardboard Box|The Cardboard Box]]" • "[[The Adventure of the Yellow Face|The Yellow Face]]" • "[[The Adventure of the Stockbroker's Clerk|The Stockbroker's Clerk]]" • "[[The Adventure of the Gloria Scott|The ''Gloria Scott'']]" • "[[The Adventure of the Reigate Squire|The Reigate Squire]]" • "[[The Adventure of the Musgrave Ritual|The Musgrave Ritual]]" • "[[The Adventure of the Crooked Man|The Crooked Man]]" • "[[The Adventure of the Resident Patient|The Resident Patient]]" • "[[The Adventure of the Greek Interpreter|The Greek Interpreter]]" • "[[The Adventure of the Naval Treaty|The Naval Treaty]]" • "[[The Final Problem]]") • ''[[The Return of Sherlock Holmes]]'' ("[[The Adventure of the Empty House|The Empty House]]" • "[[The Adventure of the Norwood Builder|The Norwood Builder]]" • "[[The Adventure of the Dancing Men|The Dancing Men]]" • "[[The Adventure of the Solitary Cyclist|The Solitary Cyclist]]" • "[[The Adventure of the Priory School|The Priory School]]" • "[[The Adventure of Black Peter|Black Peter]]" • "[[The Adventure of Charles Augustus Milverton|Charles Augustus Milverton]]" • "[[The Adventure of the Six Napoleons|The Six Napoleons]]" • "[[The Adventure of the Three Students|The Three Students]]" • "[[The Adventure of the Golden Pince-Nez|The Golden Pince-Nez]]" • "[[The Adventure of the Missing Three-Quarter|The Missing Three-Quarter]]" • "[[The Adventure of the Abbey Grange|The Abbey Grange]]" • "[[The Adventure of the Second Stain|The Second Stain]]") • ''[[His Last Bow]]'' ("[[The Adventure of Wisteria Lodge|Wisteria Lodge]]" • "[[The Adventure of the Red Circle|The Red Circle]]" • "[[The Adventure of the Bruce-Partington Plans|The Bruce-Partington Plans]]" • "[[The Adventure of the Dying Detective|The Dying Detective]]" • "[[The Disappearance of Lady Frances Carfax|Lady Frances Carfax]]" • "[[The Adventure of the Devil's Foot|The Devil's Foot]]" • "[[His Last Bow (priča)|His Last Bow]]") • ''[[The Case-Book of Sherlock Holmes]]'' ("[[The Adventure of the Mazarin Stone|The Mazarin Stone]]" • "[[The Problem of Thor Bridge|Thor Bridge]]" • "[[The Adventure of the Creeping Man|The Creeping Man]]" • "[[The Adventure of the Sussex Vampire|The Sussex Vampire]]" • "[[The Adventure of the Three Garridebs|The Three Garridebs]]" • "[[The Adventure of the Illustrious Client|The Illustrious Client]]" • "[[The Adventure of the Three Gables|The Three Gables]]" • "[[The Adventure of the Blanched Soldier|The Blanched Soldier]]" • "[[The Adventure of the Lion's Mane|The Lion's Mane]]" • "[[The Adventure of the Retired Colourman|The Retired Colourman]]" • "[[The Adventure of the Veiled Lodger|The Veiled Lodger]]" • "[[The Adventure of Shoscombe Old Place|Shoscombe Old Place]]") • ''[[The Valley of Fear]]'' • ''[[Titus Andronicus]]'' |group3 = Likovi |list3= {{Navbox subgroup | groupstyle = text-align:center; color:red; background:white; border:1px solid #EF4135; |group1 = Holmes |list1= [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Sherlock Holmes]] • [[Dr. Watson]] • [[Sebastian Moran]] • [[Inspektor Lestrade]] • [[Mycroft Holmes]] • [[Profesor Moriarty]] • [[Irene Adler]] • [[Mary Morstan]] |group2 = ''Harry Potter'' |list2= [[Sirius Black]] • [[Remus Lupin]] • [[Severus Snape]] • [[Armando Dippet]] • [[Gabrielle Delacour]] • [[Alastor Moody]] • [[Barty Crouch]] • [[Phineas Nigellus Black]] |group3 = ''Alice'' |list3= [[Jubjub]] • [[Bijeli Skakač (Through the Looking-Glass)|Bijeli Skakač]] • [[Ovca (Through the Looking-Glass)|Ovca]] • [[Crveni Kralj (Through the Looking-Glass)|Crveni Kralj]] • [[Grifon (Alice's Adventures in Wonderland)|Grifon]] • [[Alice (Alice's Adventures in Wonderland)|Alice]] • [[Ludi Šeširdžija]] • [[Gusjenica (Alice's Adventures in Wonderland)|Gusjenica]] |group4 = Christie |list4= [[Hercule Poirot]] • [[Miss Marple]] • [[Tommy i Tuppence]] • [[Viši inspektor Japp]] • [[Arthur Hastings]] • [[Parker Pyne]] • [[Ariadne Oliver]] • [[Gospođica Lemon]] }} |group4=Ostalo |list4= [[Klub Diogenes]] |below= }} ===Francuska književnost=== {{Navbox generic |titlestyle = color:#FFFFFF; background:#0055A4; border:1px solid #EF4135; |name = Korisnik:Edgar Allan Poe/Doprinosi |title= Doprinosi s područja francuske književnosti |groupstyle = text-align:center; color:#FFFFFF; border:1px solid silver; |abovestyle=text-align:center; color:#FFFFFF;background:#0055A4; border:1px solid #EF4135; |belowstyle= text-align:center; color:#FFFFFF; background:#0055A4; border:1px solid #EF4135; |groupstyle = text-align:center; color:#FFFFFF; background:#0055A4; border:1px solid #EF4135; |above= [[Francuska književnost|<span style="color:white">Francuska književnost</span>]] |group1 = Pisci |list1= ''[[La Pléiade]]'' ([[Pierre de Ronsard]] • [[Joachim du Bellay]]) • [[Margarita od Navarre]] • [[Clément Marot]] • [[Théodore-Agrippa d'Aubigné]] • [[Jean de La Fontaine]] • [[Molière]] • [[Alphonse de Lamartine]] • [[Alexandre Dumas (sin)|Alexandre Dumas, ''fils'']] • [[Alexandre Dumas (otac)|Alexandre Dumas, ''père'']] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Victor Hugo]] • [[Sully Prudhomme]] • [[Frédéric Mistral]] • [[Louis Aragon]] • [[Roger Martin du Gard]] • [[Eugène Ionesco]] • [[Jean-Paul Sartre]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Albert Camus]] • [[Jacques Prévert]] • [[François Villon]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[André Malraux]] • [[Jean Genet]] • [[Max Jacob]] • [[François-René de Chateaubriand]] • [[Pierre-Augustin Caron de Beaumarchais]] • [[George Sand]] • [[Paul Claudel]] • [[François Mauriac]] • [[Patrick Modiano]] • [[Romain Rolland]] • [[Claude Simon]] • [[Saint-John Perse]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Jean Anouilh]] |group2 = Djela |list2= ''[[La Chanson de Roland]] • [[Roman de la Rose]] • [[L'Avare ou l'École du mensonge]] • [[Bug-Jargal]] • [[Le Rhin]] • [[Torquemada (drama)|Torquemada]] • [[L'Éducation sentimentale]] • [[Madame Bovary]] • [[Les Rougon-Macquart, Histoire naturelle et sociale d'une famille sous le Second Empire]] ''(''[[Germinal]] • [[Nana (roman)|Nana]]'')'' • [[La Nausée]] • ''[[:Kategorija:Djela Eugènea Ionescoa|djela Eugènea Ionescoa]]'' • [[En attendant Godot]]'' • ''[[À l'échelle humaine]]'' • [[:Kategorija:Djela Andréa Malrauxa|djela Andréa Malrauxa]] • ''[[Le Barbier de Séville]]'' • ''[[Le Mariage de Figaro]]'' • ''[[La Mère coupable]]'' • ''[[Hernani (drama)|Hernani]]'' • "[[Le Bateau ivre]]" • ''[[Les Fleurs du mal]]'' • [[:Kategorija:Djela Jeana Anouilha|djela Jeana Anouilha]] (osim ''Becketa''; [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] ''[[Antigone]]'') |below= [[Emma Bovary|<span style="color:white">Emma Bovary</span>]] • [[Bérenger|<span style="color:white">Bérenger</span>]] }} ===Ruska književnost=== {{Navbox generic |titlestyle = color:#FFFFFF; background:red; border:1px solid #0039A6; |name = Korisnik:Edgar Allan Poe/Doprinosi |title= Doprinosi s područja ruske književnosti |abovestyle=text-align:center; color:#FFFFFF; background:red; border:1px solid #0039A6; |belowstyle= text-align:center; color:#FFFFFF; background:red; border:1px solid #0039A6; |groupstyle = text-align:center; color:#FFFFFF; background:red; border:1px solid #0039A6; |above= [[Ruska književnost|<span style="color:white">Ruska književnost</span>]] (nedovršeno) |group1 = Pisci |list1= [[Ivan Krilov]] • [[Ivan Gončarov]] • [[Aleksandar Blok]] • [[Isak Babelj]] • [[Andrej Platonov]] • [[Danil Harms]] • [[Mihail Šolohov]] • [[Vladimir Dudincev]] • [[Eduard Limonov]] |group2 = Djela |list2= ''[[Šinelj]] • [[Zločin i kazna]] • [[Tri sestre]]'' |below= }} ===Američka književnost=== {{Navbox generic |titlestyle = color:#FFFFFF; background:#B22234; border:1px solid #3C3B6E; |name = Korisnik:Edgar Allan Poe/Doprinosi |title= Doprinosi s područja američke književnosti |abovestyle=text-align:center; color:#FFFFFF; background:#B22234; border:1px solid #3C3B6E; |belowstyle= text-align:center; color:#FFFFFF; background:#B22234; border:1px solid #3C3B6E; |groupstyle = text-align:center; color:#FFFFFF; background:#B22234; border:1px solid #3C3B6E; |above= |group1 = Pisci |list1= [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Edgar Allan Poe]] ([[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Smrt Edgara Allana Poea|smrt]] • [[Bibliografija Edgara Allana Poea|bibliografija]]) • [[Emily Dickinson]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[William Faulkner]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[H. P. Lovecraft]] ([[:Kategorija:H. P. Lovecraft|kategorija]]) |group2 = Djela |list2= ''[[The Raven]] • [[The Murders in the Rue Morgue]] • [[The Narrative of Arthur Gordon Pym of Nantucket]] • [[Adventures of Huckleberry Finn]] • [[The Da Vinci Code]] • [[Franz Kafka: The Office Writings]]'' • [[:Kategorija:Djela Williama Faulknera|djela Williama Faulknera]] |below= [[Auguste Dupin|<span style="color:white">C. Auguste Dupin</span>]] • [[Yoknapatawpha|<span style="color:white">Yoknapatawpha</span>]] • [[Obitelj Compson|<span style="color:white">Obitelj Compson</span>]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Ono (lik)|{{color|white|Ono}}]] }} ===Japanska književnost=== {{Navbox generic |titlestyle = text-align:center; color:red; background:white; border:1px solid red; |name = Korisnik:Edgar Allan Poe/Doprinosi |title= Doprinosi s područja japanske književnosti |abovestyle=text-align:center; color:red; background:white; border:1px solid red; |belowstyle= text-align:center; color:red; background:white; border:1px solid red; |groupstyle = text-align:center; color:red; background:white; border:1px solid red; |above= |group1 = Pisci |list1= [[Chikamatsu Monzaemon]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Edogawa Ranpo]] • [[Shūji Terayama]] • [[Project Itō]] • [[Sanjūgo Naoki]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Osamu Dazai]] ([[Samoubojstvo Osamua Dazaija|suicid]] • [[:Kategorija:Djela Osamua Dazaija|djela]]) • [[Shizuko Ōta]] |group2 = Djela |list2= "[[Ningen Isu]]" • "[[Rashōmon]]" • ''[[Noruwei no Mori]]'' • ''[[Nihon Ōdai Ichiran]]'' • [[Bibliografija Osamua Dazaija]] ([[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] ''[[Ningen Shikkaku]]'') |below= [[Kogorō Akechi|{{color|red|Kogorō Akechi}}]] • ''[[Buraiha|{{color|red|Buraiha}}]]'' • [[Ja-roman|{{color|red|Ja-roman}}]] • ''[[Shayō-zoku|{{color|red|Shayō-zoku}}]]'' • [[Yōzō Ōba|{{color|red|Yōzō Ōba}}]] }} ===Ostalo=== {{Navbox generic |titlestyle = background-color:#AAD0FF; color:black; text-align:center; border:1px solid silver; |name = Korisnik:Edgar Allan Poe/Doprinosi |title= Ostali doprinosi s područja književnosti |abovestyle= |belowstyle= |groupstyle = background-color:#AAD0FF; color:black; text-align:center; border:1px solid silver; |above= |group1 = Afrika |list1= {{Navbox subgroup |group1 = {{nowrap|{{flagicon|ANG}} Angola}} |group1style = background-color:#d81e05; color:yellow; text-align:center; border:1px solid black; |list1=[[José Luandino Vieira]] • [[Pepetela]] |group2 = {{flagicon|GAN}} Gana |group2style = text-align:center; background:yellow; color:black; border: 1px solid black; |list2=[[J. E. Casely Hayford]] |group3 = {{flagicon|TOG}} Togo |group3style = text-align:center; background:#FFCE00; color:#006A4E; border: 1px solid #006A4E; |list3=[[Félix Couchoro]] }} |group2 = Amerike |group2style = |list2= {{Navbox subgroup |group1 = {{nowrap|{{flagicon|BRA}} Brazil}} |group1style = background-color:#FFCC29; color:#3E4095; text-align:center; border:1px solid #00A859; |list1=[[Machado de Assis]] |group2 = {{nowrap|{{flagicon|KUB}} Kuba}} |group2style = background-color:#1C2D8C; color:white; text-align:center; border:1px solid red; |list2=[[Nicolás Guillén]] |group3 = {{nowrap|{{flagicon|VEN}} Venezuela}} |group3style = background-color:#1C2D8C; color:white; text-align:center; border:1px solid #FCD116; |list3=[[Rufino Blanco-Fombona]] |group4 = {{nowrap|{{flagicon|HON}} Honduras}} |group4style = background-color:#0073CF; color:white; text-align:center; border:1px solid silver; |list4=[[Argentina Díaz Lozano]] • [[Froylán Turcios]] • [[Lucila Gamero de Medina]] |group5 = {{nowrap|{{flagicon|SUR}} Surinam}} |group5style = background:#C8102E; border:1px solid #007A33; color: #FFCD00; text-align:center; |list5=[[Bernardo Ashetu]] • [[Johanna Schouten-Elsenhout]] }} |group3 = Azija |group3style = |list3= {{Navbox subgroup |group1 = {{flagicon|IZR}} Izrael |group1style = text-align:center; color:blue; background:white; border:1px solid blue; |list1= [[Shmuel Yosef Agnon]] |group2 = {{flagicon|KIN}} Kina |group2style = text-align:center; background:#DD0000; color:gold; border: 1px solid silver; |list2= [[Gao Xingjian]] • [[Mo Yan]] |group3 = {{flagicon|SJKOR}} Sjeverna Koreja |group3style = text-align:center; color:white; background:red; border:1px solid #0073CF; |list3=''[[Segi wa tŏburŏ]]'' |group4 = {{flagicon|Kambodža}} Kambodža |group4style = text-align:center; background:blue; color: white; border:1px solid red; |list4=''[[Reamker]]'' • [[Preah Ko i Preah Keo]] • [[Kmerski teatar sjena]] }} |group4 = Europa |group4style = |list4= {{Navbox subgroup |group1 = {{flagicon|AUT}} Austrija |group1style = text-align:center; color:white; background:red; border:1px solid silver; |list1= [[Karl Bruckner]] |group2 = {{flagicon|ČEŠ}} Češka |group2style = text-align:center; color:white; background:#DD0000; border:1px solid #000080; |list2= {{Navbox subgroup | groupstyle = text-align:center; color:white; background:#DD0000; border:1px solid #000080; |group1 = Pisci |list1= [[Karel Čapek]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Franz Kafka]] • [[Max Brod]] |group2 = Djela |list2= ''[[Der Process]] • ''"[[Vor dem Gesetz]]"'' • ''"[[Die Verwandlung]]"''''}} |group3 = {{flagicon|DAN}} Danska |group3style = text-align:center; background:#D21034; color:white; border: 1px solid silver; |list3=[[Johannes Vilhelm Jensen]] |group4 = {{flagicon|HRV}} Hrvatska |group4style = text-align:center; color:white; background:red; border:1px solid blue; |list4= ''[[U registraturi]]'' |group5 = {{flagicon|IRS}} Irska |group5style = text-align:center; color:white; background:green; border:1px solid silver; |list5= [[Oscar Wilde]] • [[Bram Stoker]] |group6 = {{flagicon|MAĐ}} Mađarska |group6style = color:#FFFFFF;background:#009246; border:1px solid #EF4135; |list6= [[Ferenc Molnár]] |group7 = {{flagicon|NOR}} Norveška |group7style = text-align:center; background:#EF2B2D; color:white; border: 1px solid #002868; |list7= [[Bjørnstjerne Bjørnson]] |group8 = {{flagicon|ŠVE}} Švedska |group8style = text-align:center; color:yellow; background:blue; border:1px solid yellow; |list8= [[Carl Gustaf Verner von Heidenstam]] |group9 = {{flagicon|ITA}} Italija |group9style = text-align:center; color:#FFFFFF; background:#009246; border:1px solid #EF4135; |list9= [[Giacomo Casanova]] • [[Luigi Pirandello]] • [[Dario Fo]] |group10 = {{flagicon|NJE}} Njemačka |group10style = text-align:center; color:#000000; background:#FFCC00; border:1px solid #FF0000; |list10= [[Ernst Theodor Amadeus Hoffmann]] • [[Herta Müller]] |group11 = {{flagicon|EST}} Estonija |group11style = text-align:center; color:white; background:#0072CE; border:1px solid black; |list11= {{Navbox subgroup | groupstyle = ttext-align:center; color:white; background:#0072CE; border:1px solid black; |group1 = Pisci |list1= [[Carl Robert Jakobson]] • [[Johann Voldemar Jannsen]] • [[Friedrich Reinhold Kreutzwald]] • [[Marie Under]] • [[Anton Hansen Tammsaare]] • [[Lydia Koidula]] |group2 = Djela |list2= ''[[Kalevipoeg]]''}} |group12 = {{flagicon|POLJ}} Poljska |group12style = text-align:center; color:red; background:white; border:1px solid red; |list12= [[Wisława Szymborska]] • [[Olga Tokarczuk]] • [[Władysław Reymont]] |group13 = {{flagicon|ŠPA}} Španjolska |group13style = text-align:center; color:gold; background:#FF0000; border:1px solid gold; |list13= [[Gonzalo Fernández de Oviedo]] }} |group5 = Oceanija |group5style = |list5={{Navbox subgroup |group1 = {{nowrap|{{flagicon|AUS}} Australija}} |group1style = background-color:#1C2D8C; color:white; text-align:center; border:1px solid silver; |list1= [[Banjo Paterson]] |group2 = {{nowrap|{{flagicon|FIJ}} Fidži}} |group2style = background-color:#68BFE5; color:white; text-align:center; border:1px solid silver; |list2= [[Vilsoni Hereniko]] }} |group6 = {{nowrap|Antički Rim}} |group6style = text-align:center; color:#E4D96F; background:white; border:1px solid #E4D96F; |list6 = [[Vergilije]] • [[Tit Makcije Plaut]] |below= }} ==Glazba== ===Teorija i terminologija u glazbi=== {{Navbox | name = Korisnik:Edgar Allan Poe/Doprinosi | title = Doprinosi s područja teorije i glazbene terminologije | titlestyle = background-color:#AAD0FF; color:black; text-align:center; border:1px solid silver; | image = | imageleft = | bodyclass = hlist | list1 = ''[[Ballets Russes]]'' • [[Muzička nagrada Léonie Sonning]] • ''[[Musique concrète]]'' • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Novi val]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Synthpop]] • [[Novi romantizam]] • ''[[Laulupidu]]'' • [[Tintinnabuli]] • [[Kawina (muzika)|Kawina]] • [[Kaseko]] • [[Tamborito]] |list2={{Navbox subgroup |abovestyle=background-color:#EBF5FF; color:black; text-align:center |above= '''Eurosong''' |list1={{flagicon|ŠVI}} [[Pjesma Eurovizije 1989.|1989.]] • {{flagicon|SFRJ}} [[Pjesma Eurovizije 1990.|1990.]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] {{flagicon|EST}} [[Eurosong 2002.|2002.]] • {{flagicon|TUR}} [[Pjesma Eurovizije 2004.|2004.]] • {{flagicon|GRČ}} [[Pjesma Eurovizije 2006|2006.]] • {{flagicon|FIN}} [[Pjesma Eurovizije 2007|2007.]] • {{flagicon|SRB}} [[Pjesma Eurovizije 2008.|2008.]] • {{flagicon|NOR}} [[Pjesma Eurovizije 2010.|2010.]] • {{flagicon|NJE}} [[Eurosong 2011|2011.]] • {{flagicon|AZE}} [[Eurosong 2012|2012.]] • {{flagicon|DAN}} [[Eurosong 2014|2014.]]}} }} ===Biografije=== {{Navbox generic |titlestyle = background-color:#AAD0FF; color:black; text-align:center; border:1px solid silver; |name = Korisnik:Edgar Allan Poe/Doprinosi |title= Doprinosi o skladateljima (po razdobljima) |abovestyle= |belowstyle= |groupstyle = |above= |group1 = Barok |group1style = text-align:center; background:#bfb1a3; color:white; border:1px solid silver; |list1= [[Georg Friedrich Händel]] |group2 = Klasicizam |group2style = background:#6495ED; color:white; border:1px solid silver; |list2= [[Jan Václav Stamic]] |group3 = Romantizam |group3style = text-align:center; background:#9955BB; color:white; border:1px solid silver; |list3= [[Vincenzo Bellini]] • [[Johann Strauss mlađi]] • [[Giacomo Meyerbeer]] • [[Cezar Antonovič Kjui]] • [[Davorin Jenko]] • [[Charles-François Gounod]] • [[Gabriel Fauré]] |group4 = XX. stoljeće |group4style = text-align:center; color:black; background:red; border:1px solid black; |list4= {{Navbox subgroup | groupstyle = text-align:center; color:black; background:red; border:1px solid black; |group1 = Impresionizam |list1= [[Maurice Ravel]] |group3 = Avangarda |list3= [[Pierre Schaeffer]] • [[Olivier Messiaen]] • [[Pierre Boulez]] |group2 = Modernizam |list2= [[Benjamin Britten]] • [[Umberto Giordano]] • [[Erik Satie]] • ''[[Les Six]]'' ([[Georges Auric|Auric]] • [[Louis Durey|Durey]] • [[Arthur Honegger|Honegger]] • [[Darius Milhaud|Milhaud]] • [[Francis Poulenc|Poulenc]] • [[Germaine Tailleferre|Tailleferre]]) • [[Ernesto Nazareth]] {{Navbox subgroup | groupstyle = text-align:center; color:black; background:red; border:1px solid black; |group1 = Neoklasicizam |list1= [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Dmitrij Šostakovič]] • [[Igor Stravinski]] |group2 = Ekspresionizam |list2= [[Arnold Schönberg]] • [[Anton Webern]] • [[Alban Berg]] }} |group5 = Ostalo |list5= [[Władysław Szpilman]] • [[Alfi Kabiljo]] • [[Arvo Pärt]] }} |below= }} {{Navbox generic |titlestyle = background-color:#AAD0FF; color:black; text-align:center; border:1px solid silver; |name = Korisnik:Edgar Allan Poe/Doprinosi |title= Doprinosi o pop izvođačima |abovestyle= |belowstyle= |groupstyle = background-color:#AAD0FF; color:black; text-align:center; border:1px solid silver; |above= |group1 = Solisti |list1= [[Ringo Starr]] • [[Jem]] • [[Mark Hollis]] • [[Rob Thomas]] • [[Gloria Estefan]] • [[Celia Cruz]] • [[Hajrudin Varešanović]] • [[Marija Šestić]] • [[Sandra Nurmsalu]] • [[Ott Lepland]] • [[Kurt Calleja]] • [[Petar Nalič]] • [[Dima Bilan]] • [[Aleksej Vorobjov]] • [[Kōji Wada]] • [[Ajumi Mijazaki]] • [[Ai Maeda (pjevačica)|Ai Maeda]] • [[Hitomi Shimatani]] • [[Akiko Shikata]] • [[Yūgo Kanno]] • [[Tōru Kitajima]] ([[:Kategorija:TK from 凛として時雨|diskografija]]) • [[Jelena Tomašević]] • [[Milan Stanković]] • [[Harel Skaat]] • [[K'naan]] • [[Jessy Matador]] • [[Amaury Vassili]] • [[Stereo Mike]] • [[Loukas Giorkas]] • [[Lena Meyer-Landrut]] • [[Frank Schindel]] • [[Andy Knote]] • [[Stefan Raab]] • [[Milli Vanilli]] • [[Gréta Salóme Stefánsdóttir]] • [[Jón Jósep Snæbjörnsson]] • [[Olia Tira]] • [[Ivi Adamou]] • [[Emmelie de Forest]] • [[Daniel Jones]] • [[Darren Hayes]] • [[Knez (pjevač)|Knez]] • [[Hayley Westenra]] • [[Lorde]] • [[Kimbra]] • [[Sinn Sisamouth]] • [[Ros Serey Sothea]] • [[Angélique Kidjo]] • [[Tanel Padar]] • [[Dave Benton]] • [[Liam Payne]] • [[Miyoko Nakamura]] • [[Masatoshi Nakano]] • [[Dara (bugarska pjevačica)|Dara]] • [[Rubén Blades]] |group2 = Bendovi |list2= [[Blue]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Talk Talk]] • [[The Beach Boys]] • [[The Byrds]] • [[Toto (sastav)|Toto]] • [[Regina (bend)|Regina]] • [[Urban Symphony]] • [[maNga]] • [[Glazbena družina Petra Naliča]] • [[A Friend In London]] • [[Aqua Timez]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Ling Tosite Sigure]] • [[EGOIST]] • [[Nothing's Carved in Stone]] • [[Savage Garden]] • [[Nick Cave and the Bad Seeds]] • [[Quasarr]] • [[Moranbong Band]] • [[OMC (bend)|OMC]] • [[U pol’ 9 kod Sabe]] • [[Soul Militia]] }} === Opus === {{Navbox generic |titlestyle = color:white; background:#E34234; border:1px solid silver; |name = Korisnik:Edgar Allan Poe/Doprinosi |title= Doprinosi vezani uz kompozicije |groupstyle = text-align:center; color:red; border:1px solid silver; |abovestyle=text-align:center; color:white;background:#E34234; border:1px solid silver; |belowstyle= text-align:center; color:white; background:#E34234; border:1px solid silver; |groupstyle = text-align:center; color:white; background:#E34234; border:1px solid silver; |above= |group1 = Opere |list1= ''[[Trubadur (opera)|Il trovatore]]'' • [[Korejska revolucionarna opera]] (''[[Kkot panŭn ch'ŏnyŏ]]'' • ''[[P'ibada]]'') |group2 = Baleti |list2= ''[[Žar-ptica]] • [[Posvećenje proljeća]] • [[Petruška]]'' |group3 = Instrumentalna djela |list3= ''[[Islamej]] • [[Boléro]]'' |group4 = Himne |list4= "[[Kimigayo]]" • "[[Noble patria, tu hermosa bandera]]" • "[[God Bless Our Homeland Ghana]]" • "[[Advance Australia Fair]]" • "[[Hino Nacional Brasileiro]]" • "[[Aegukka]]" • "[[La Bayamesa]]" • "[[Angola Avante]]" • "[[God Defend New Zealand]]" • "[[Gloria al Bravo Pueblo]]" • "[[Nokor Reach]]" • "[[Pjesma Kmerske Republike]]" • "[[Dap Prampi Mesa Chokchey]]" • "[[Himna Narodne Republike Kampućije]]" • "[[Državna himna Hondurasa]]" • "[[L'Aube Nouvelle]]" • "[[God Bless Fiji]]" • "[[Mu isamaa, mu õnn ja rõõm]]" • "[[Himna Estonske Sovjetske Socijalističke Republike]]" • "[[God zij met ons Suriname]]" • "[[Majulah Singapura]]" • "[[Himno Istmeño]]" |below= }} {{Navbox generic |titlestyle = color:white; background:#E34234; border:1px solid silver; |name = Korisnik:Edgar Allan Poe/Doprinosi |title= Doprinosi vezani uz pop skladbe |groupstyle = text-align:center; color:red; border:1px solid silver; |abovestyle=text-align:center; color:white;background:#E34234; border:1px solid silver; |belowstyle= text-align:center; color:white; background:#E34234; border:1px solid silver; |groupstyle = text-align:center; color:white; background:#E34234; border:1px solid silver; |above= |group1 = Albumi |list1= ''[[Vrijeme je]] • [[Kad poludimo]] • [[Kad pogledaš me preko ramena]] • [[Sreća (Hari Mata Hari)|Sreća]] • [[Umineko no Naku Koro ni (EP)|Umineko no Naku Koro ni]]'' • ''[[Hotel Nacional (album)|Hotel Nacional]]'' • ''[[Girl You Know It's True (album)|Girl You Know It's True]]'' • [[:Kategorija:Albumi benda Ling tosite sigure|albumi benda Ling tosite sigure]] • [[:Kategorija:Albumi benda Talk Talk|albumi benda Talk Talk]] |group2 = Pjesme |list2= "[[Russians]]" • "[[Wavin' Flag]]" • "[[Manijači]]" • "[[Molitva (pjesma)|Molitva]]" • "[[Rijeka bez imena]]" • "[[Vjerujem u ljubav]]" • "[[I love you mi vida]]" • "[[Lejla]]" • "[[Oro (pjesma)|Oro]]" • "[[Bistra voda]]" • "[[Rändajad]]" • "[[Lane moje]]" • "[[La La Love]]" • "[[Never Forget]]" • "[[Satellite (pjesma Lene Meyer-Landrut)|Satellite]]" • "[[Lost and Forgotten]]" • "[[Ovo je Balkan]]" • "[[Milim]]" • "[[What's Another Year?]]" • "[[Rock me]]" • "[[Lako je sve (pjesma)|Lako je sve]]" • "[[Zauvijek moja]]" • "[[Wadde hadde dudde da?]]" • "[[Love in Rewind]]" • "[[Hold Me Now]]" • "[[We Could Be the Same]]" • "[[Allez Ola]]" • "[[Everybody (pjesma)|Everybody]]" • "[[Refrain]]" • "[[Munja i grom]]" • "[[Korake ti znam]]" • "[[Party for Everybody]]" • "[[Crno i belo]]" • "[[Kuula (pjesma)|Kuula]]" • "[[This is the Night (pjesma Kurta Calleje)|This is the Night]]" • "[[Only Teardrops]]" • "[[Tomorrow (pjesma Gianluce Bezzine)|Tomorrow]]" • "[[Moja ljubavi]]" • "[[Svadbarskim sokakom]]" • [[:Kategorija:Pjesme benda Ling tosite sigure|pjesme benda Ling tosite sigure]] • [[:Kategorija:Pjesme benda Talk Talk|pjesme benda Talk Talk]] • "[[Adio (pjesma)|Adio]]" • "[[How Bizarre (pjesma)|How Bizzare]]" • "[[Cambodia (pjesma)|Cambodia]]" • "[[Bangaranga]]" |group4 = Instrumentalna djela |list4= |group3 = OST |list3= "[[Butter-Fly]]" • "[[brave heart]]" • "[[keep On]]" • "[[I wish]]" • "[[Katayoku no Tori]]" • "[[VII (pjesma)|VII]]" |below= }} ==Likovna umjetnost== ===Umjetnici=== {{Navbox generic |titlestyle = text-align:center; color:#702963; background: #DF73FF; border:1px solid #702963; |name = Korisnik:Edgar Allan Poe/Doprinosi |title= Doprinosi vezani uz umjetnike |groupstyle = text-align:center; color:red; border:1px solid silver; |abovestyle=text-align:center; color:#702963;background:#DF73FF; border:1px solid #702963; |belowstyle= text-align:center; color:#702963; background:#DF73FF; border:1px solid #702963; |groupstyle = text-align:center; color:#702963; background:#DF73FF; border:1px solid #702963; |above= |group1 = Slikari<br>Ilustratori/Crtači |group1style = text-align:center; color:#882D17; background:#CC7722; border:1px solid #882D17; |list1= [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Salvador Dalí]] • [[Egon Schiele]] • [[Gustav Klimt]] • [[Kazimir Maljevič]] • [[Vasilij Kandinski]] • [[Georges Braque]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Piet Mondrian]] • [[Georges Seurat]] • [[John Tenniel]] • [[Isaak Brodskij]] • [[Dmitrij Vrubelj]] • [[Sidney Paget]] • [[Gonzalo Morales Sáurez]] • [[Albert Namatjira]] • [[Paul Signac]] • [[Pedro Américo]] • [[Akira Amano]] • [[Arturo Michelena]] • [[Martín Tovar y Tovar]] • [[Kristjan Raud]] • [[Paul Raud]] |group2 = Kipari<br>Dizajneri |group2style = text-align:center; color:#C04000; background:#FF7E00; border:1px solid #C04000; |list2= [[Auguste Rodin]] • [[Gustav Fabergé]] • [[Petar Karl Fabergé]] • [[Leonid Sherwood]] • [[Yves Saint Laurent]] • [[Jesús Rafael Soto]] |group3 = Arhitekti |group3style = text-align:center; color:#555555; background:#E5E4E2; border:1px solid #555555; |list3= [[Frank Lloyd Wright]] • [[Ibo Bonilla]] • [[Carlos Raúl Villanueva]] |group4 = Fotografi |group4style = text-align:center; color:black; background:white; border:1px solid black; |list4= [[Félix Nadar]] • [[Alberto Korda]] |below= }} ===Umjetnost=== {{Navbox generic |titlestyle = text-align:center; color:#702963; background: #DF73FF; border:1px solid #702963; |name = Korisnik:Edgar Allan Poe/Doprinosi |title= Doprinosi vezani uz umjetnost |groupstyle = text-align:center; color:red; border:1px solid silver; |abovestyle=text-align:center; color:#702963;background:#DF73FF; border:1px solid #702963; |belowstyle= text-align:center; color:#702963; background:#DF73FF; border:1px solid #702963; |groupstyle = text-align:center; color:#702963; background:#DF73FF; border:1px solid #702963; |above= |group1 = Slikarstvo |group1style = text-align:center; color:#882D17; background:#CC7722; border:1px solid #882D17; |list1= ''[[Krik]] • [[Nedjeljno poslijepodne na otoku La Grande Jatte]] • [[Kupači kod Asnièresa]] • [[Izbij Bijele Crvenim klinom]] • [[Bijelo na bijelom]] • [[Gospode! Pomozi mi preživjeti ovu smrtonosnu ljubav]] • [[Veliki val kod Kanagawe]] • [[Posvećenje Napoleona I (David)|Posvećenje Napoleona I]] • [[Napoleon I na carskom tronu]] • [[Napoleon u svojoj studiji]] • [[Nedovršeni portret generala Bonapartea]]'' |group2 = Kiparstvo<br>Dizajn |group2style = text-align:center; color:#C04000; background:#FF7E00; border:1px solid #C04000; |list2= ''[[Telefon sa slušalicom od jastoga]] • [[Sofa u obliku usta Mae West]]'' • [[Koh-i-Noor]] • ''[[Senbazuru]]'' • ''[[Gandhijeva tri majmuna]]'' • [[Toranj Juche|Toranj ''Juche'']] • [[Veliki spomenik na brdu Mansu]] • [[Mola (tekstil)]] |group3 = Arhitektura |group3style = text-align:center; color:#555555; background:#E5E4E2; border:1px solid #555555; |list3= [[Guggenheimov muzej u Bilbau]] • [[Opatija Westminster]] • [[Dvorac Osu]] • [[Dvorac Cape Coast]] • [[Dvorac Elmina]] • [[Elizejska palača]] • ''[[Palais Bourbon]]'' • ''[[Palais Luxembourg]]'' • ''[[Les Invalides]]'' • [[Palača Tuileries]] • [[Rowan Oak]] • [[Trg Kim Il-sunga]] • [[Kongresna dvorana Mansudae]] • [[Međunarodni aerodrom José Martí]] • [[Presidio Modelo]] • [[Aerodrom Quatro de Fevereiro]] • [[Međunarodni aerodrom Simón Bolívar (Venezuela)]] • [[Univerzitetski grad u Caracasu]] • [[Museo de Bellas Artes (Caracas)]] • [[Muzej moderne umjetnosti Jesús Soto]] • [[Kizuna (most)]] • [[Međunarodni aerodrom u Phnom Penhu]] • [[Muzej genocida Tuol Sleng]] • [[El Cajón (brana)]] • [[Vrata bez povratka (Ouidah)]] • [[Musée Honmè]] • [[Međunarodni aerodrom u Nadiju]] • [[Međunarodni aerodrom u Nausoriju]] • [[Fort Zeelandia (Paramaribo)]] • [[Fort Nieuw-Amsterdam]] • [[Zatvor Outram]] • [[Stara Gradska vijećnica (Singapur)]] • [[Transpanamski cjevovod]] |group4 = Općenito |group4style = text-align:center; color:black; background:white; border:1px solid black; |list4= [[De Stijl]] • [[Camp (stil)|Camp]] • [[Salon (Pariz)|Salon]] |below= }} ==Filmska umjetnost== ===Opći pojmovi=== {{Navbox | name = Korisnik:Edgar Allan Poe/Doprinosi | title = Doprinosi s područja filmografije | titlestyle = background-color:#AAD0FF; color:black; text-align:center; border:1px solid silver; | image = | imageleft = | bodyclass = hlist | list1 = [[Ekranizacija]] • [[Production I.G]] • [[noitaminA]] |list2= }} ===Biografije=== {{Navbox generic |titlestyle = color:black; background:white; border:1px solid black; |name = Korisnik:Edgar Allan Poe/Doprinosi |title= Doprinosi o filmašima |groupstyle = text-align:center; color:red; border:1px solid silver; |abovestyle=text-align:center; color:black; background:white; border:1px solid black; |belowstyle= text-align:center; color:black; background:white; border:1px solid black; |groupstyle = text-align:center; color:black; background:white; border:1px solid black; |above= |group1 = Glumci |list1= {{Navbox subgroup | groupstyle = text-align:center; color:red; background:white; border:1px solid #EF4135; |group1 = {{flagicon|SAD}} Sjedinjene Države |group1style = text-align:center; color:#FFFFFF; background:#B22234; border:1px solid #3C3B6E; |list1= [[Dean Winters]] • [[Tobin Bell]] • [[Ed O'Neill]] • [[Mariska Hargitay]] • [[Tamara Tunie]] • [[Sam Waterston]] • [[Diane Neal]] • [[B.D. Wong]] • [[Robert Sean Leonard]] • [[Peter Jacobson]] • [[Matt Damon]] • [[Andy García]] • [[Billy Dee Williams]] • [[Robert Forster]] |group2 = {{nowrap|{{flagicon|UK}} Ujedinjeno Kraljevstvo}} | group2style = background-color:#1C2D8C; color:white; text-align:center; border:1px solid #CC0000; |list2= [[Ian Hart]] • [[Emma Watson]] • [[Hugh Fraser]] • [[Philip Jackson]] • [[David Suchet]] • [[Pauline Moran]] • [[Alan Rickman]] • [[David Thewlis]] • [[Linus Roache]] • [[Albert Finney]] • [[Phil Davis]] • [[Rupert Penry-Jones]] • [[Steve Pemberton]] • [[Sam Stockman]] • [[George Rossi]] • [[Hannah Walters]] • [[Johnny Harris]] • [[Ben Bishop]] • [[Christopher Fulford]] • [[Claire Rushbrook]] • [[Alex Jennings]] • [[Eille Norwood]] • [[Arthur Wontner]] • [[Clive Brook]] |group3 = {{nowrap|{{flagicon|AUS}} Australija}} | group3style = background-color:#1C2D8C; color:white; text-align:center; border:1px solid silver; |list3= [[Costas Mandylor]] • [[Chris Hemsworth]] • [[Liam Hemsworth]] • [[Luke Hemsworth]] • [[Mia Wasikowska]] • [[Jesse Spencer]] |group4 = {{flagicon|HRV}} Hrvatska |group4style = text-align:center; color:white; background:red; border:1px solid blue; |list4= [[Duško Gruborović]] |group5 = {{flagicon|RUS}} Rusija |group5style = color:#FFFFFF; background:red; border:1px solid #0039A6; |list5= [[Vasilij Livanov]] • [[Igor Petrenko]] • [[Andrej Panjin]] • [[Stanislav Govoruhin]] |group6 = {{flagicon|FRA}} Francuska |group6style = color:#FFFFFF; background:#0055A4; border:1px solid #EF4135; |list6 = [[Irène Jacob]] |group7 = {{flagicon|JAP}} Japan |group7style = text-align:center; color:red;background:white; border:1px solid #EF4135; |list7= [[Kazuhiro Yamaji]] • [[Ryōhei Kimura]] |group8 = {{nowrap|{{flagicon|KAN}} Kanada}} | group8style = background-color:white; color:red; text-align:center; border-top: 1px solid #FF0000; border-bottom: 1px solid #FF0000; border-left: 1px solid white; border-right: 1px solid white; |list8= [[Matt Frewer]] |group9 = {{nowrap|{{flagicon|VEN}} Venezuela}} | group9style = background-color:#1C2D8C; color:white; text-align:center; border:1px solid #FCD116; |list9= [[Édgar Ramírez]] }} |group2 = Režiseri |list2= {{Navbox subgroup | groupstyle = text-align:center; color:red; background:white; border:1px solid #EF4135; |group1 = {{flagicon|SAD}} Sjedinjene Države |group1style = text-align:center; color:#FFFFFF; background:#B22234; border:1px solid #3C3B6E; |list1= [[Bryan Singer]] |group2 = {{nowrap|{{flagicon|UK}} Ujedinjeno Kraljevstvo}} | group2style = background-color:#1C2D8C; color:white; text-align:center; border:1px solid #CC0000; |list2= [[Alfred Hitchcock]] |group3 = {{nowrap|{{flagicon|ITA}} Italija}} | group3style = text-align:center; color:#FFFFFF;background:#009246; border:1px solid #EF4135; |list3= [[Federico Fellini]] |group4 = {{flagicon|HRV}} Hrvatska |group4style = text-align:center; color:white; background:red; border:1px solid blue; |list4= [[Branko Ivanda]] • [[Goran Kulenović]] • [[Dražen Žarković]] |group5 = {{flagicon|JAP}} Japan |group5style = text-align:center; color:red;background:white; border:1px solid #EF4135; |list5= [[Hirojuki Kakudō]] • [[Itsurō Kawasaki]] • [[Naoyoshi Shiotani]] • [[Katsuyuki Motohiro]] • [[Kiyotaka Suzuki]] |group6 = {{nowrap|{{flagicon|AUS}} Australija}} | group6style = background-color:#1C2D8C; color:white; text-align:center; border:1px solid silver; |list6= [[Peter Weir]] |group7 = {{nowrap|{{flagicon|NZL}} Novi Zeland}} | group7style = background-color:#1C2D8C; color:white; text-align:center; border:1px solid silver; |list7= [[Martin Campbell]] • [[Niki Caro]] |group8 = {{nowrap|{{flagicon|SUR}} Surinam}} | group8style = background:#C8102E; border:1px solid #007A33; color: #FFCD00; text-align:center; |list8= [[Pim de la Parra]] |group9 = {{nowrap|{{flagicon|POLJ}} Poljska}} | group9style = background:white; border:1px solid red; color: red; text-align:center; |list9= [[Agnieszka Holland]] |group10 = {{nowrap|{{flagicon|LAT}} Latvija}} | group10style = background:#77353D; border:1px solid silver; color: white; text-align:center; |list10= [[Gints Zilbalodis]] }} |group3 = Scenaristi<br>Producenti |list3= {{Navbox subgroup | groupstyle = text-align:center; color:red; background:white; border:1px solid #EF4135; |group1 = {{flagicon|SAD}} Sjedinjene Države |group1style = text-align:center; color:#FFFFFF; background:#B22234; border:1px solid #3C3B6E; |list1= [[Peter Blake]] • [[Katie Jacobs]] • [[Paul Attanasio]] • [[Lawrence Kaplow]] |group2 = {{flagicon|JAP}} Japan |group2style = text-align:center; color:red;background:white; border:1px solid #EF4135; |list2= [[Akijoshi Hongo]] • [[Reiko Joshida]] • [[Satoru Nishizono]] • [[Jōji Wada]] • [[Makoto Fukami]] • [[Kōji Yamamoto]] • [[Tō Ubukata]] • [[Jun Kumagai]] |group3 = {{flagicon|KAN}} Kanada |group3style = text-align:center; color:red;background:white; border:1px solid #EF4135; |list3= [[David Shore]] |group4 = {{flagicon|HRV}} Hrvatska |group4style = text-align:center; color:white; background:red; border:1px solid blue; |list4= [[Ivan Maloča]] • [[Zoran Lazić]] • [[Tonći Kožul]] • [[Vlado Bulić]] • [[Branko Ružić (scenarist)|Branko Ružić]] • [[Koraljka Meštrović]] • [[Antonio Gabelić]] • [[Irena Krčelić]] • [[Nikolina Čuljak]] }} |below= }} ===Filmovi i serije=== {{Navbox generic |titlestyle = color:black; background:white; border:1px solid black; |name = Korisnik:Edgar Allan Poe/Doprinosi |title= Doprinosi o filmovima |groupstyle = text-align:center; color:red; border:1px solid silver; |abovestyle=text-align:center; color:black; background:white; border:1px solid black; |belowstyle= text-align:center; color:black; background:white; border:1px solid black; |groupstyle = text-align:center; color:black; background:white; border:1px solid black; |above= |group1 = {{flagicon|SAD}} Sjedinjene Države |group1style = text-align:center; color:#FFFFFF; background:#B22234; border:1px solid #3C3B6E; |list1= ''[[Psycho]]'' • ''[[The Birds]]'' • ''[[Vertigo]]'' • ''[[Frenzy]]'' • ''[[Marnie]]'' • ''[[Rear Window]]'' • ''[[Rebecca]]'' • ''[[Mr. & Mrs. Smith (1941)|Mr. & Mrs. Smith]]'' • [[The Man Who Knew Too Much (1956)|''The Man Who Knew Too Much'' (1956)]] • ''[[Topaz (1969)|Topaz]]'' • [[Saw (2003)|''Saw'' (2003)]] • ''[[Saw (2004)|Saw]]'' • ''[[Saw II]]'' • ''[[Saw III]]'' • ''[[Saw IV]]'' • ''[[Saw V]]'' • ''[[From Hell (2001)|From Hell]]'' • [[The Count of Monte Cristo (2002)|''The Count of Monte Cristo'' (2002)]] • ''[[Notorious (1946)|Notorious]]'' • [[Sherlock Holmes (film, 1922)|''Sherlock Holmes'' (1922)]] • [[The Return of Sherlock Holmes (film, 1929)|''The Return of Sherlock Holmes'' (1929)]] • [[Sherlock Holmes (film, 1932)|''Sherlock Holmes'' (1932)]] • [[A Study in Scarlet (film, 1933)|''A Study in Scarlet'' (1933)]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[It (film, 2017)|''It'' (2017)]] |group2 = {{nowrap|{{flagicon|UK}} Ujedinjeno Kraljevstvo}} | group2style = background-color:#1C2D8C; color:white; text-align:center; border:1px solid #CC0000; |list2= ''[[Sherlock Holmes and the Case of the Silk Stocking]]'' • [[The Hound of the Baskervilles (film, 2002)|''The Hound of the Baskervilles'' (2002)]] • ''[[Harry Potter and the Philosopher's Stone (2001)|Harry Potter and the Philosopher's Stone]]'' • ''[[Harry Potter and the Chamber of Secrets (2002)|Harry Potter and the Chamber of Secrets]]'' • ''[[Harry Potter and the Prisoner of Azkaban (2004)|Harry Potter and the Prisoner of Azkaban]]'' • ''[[Harry Potter and the Goblet of Fire (2005)|Harry Potter and the Goblet of Fire]]'' • ''[[Harry Potter and the Order of the Phoenix (2007)|Harry Potter and the Order of the Phoenix]]'' • ''[[Harry Potter and the Half-Blood Prince (2009)|Harry Potter and the Half-Blood Prince]]'' • ''[[Harry Potter and the Deathly Hallows - Part 1]]'' • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] ''[[Harry Potter and the Deathly Hallows - Part 2]]'' • ''[[Agatha]]'' • ''[[The Krays]]'' • [[The Trial (1993)|''The Trial'' (1993)]] • ''[[Borat: Cultural Learnings of America for Make Benefit Glorious Nation of Kazakhstan]]'' • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Murder on the Orient Express (1974)|''Murder on the Orient Express'' (1974)]] • ''[[Murder, She Said]]'' • ''[[Murder Most Foul]]'' • ''[[Murder Ahoy!]]'' • ''[[Murder at the Gallop]]'' • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Sherlock Holmes (2009)|''Sherlock Holmes'' (2009)]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] ''[[Sherlock Holmes: A Game of Shadows]]'' • [[The Valley of Fear (film, 1916)|''The Valley of Fear'' (1916)]] • [[A Study in Scarlet (film, 1914)|''A Study in Scarlet'' (1914)]] • [[The Hound of the Baskervilles (film, 1921)|''The Hound of the Baskervilles'' (1921)]] • [[The Sign of Four (film, 1923)|''The Sign of Four'' (1923)]] • ''[[The Sleeping Cardinal]]'' • ''[[The Missing Rembrandt]]'' • ''[[The Triumph of Sherlock Holmes]]'' • [[The Sign of Four (film, 1932)|''The Sign of Four'' (1932)]] • [[Silver Blaze (film, 1937)|''Silver Blaze'' (1937)]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] ''[[Naked (film, 1993)|Naked]]'' • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] ''[[The Killing Fields (film)|The Killing Fields]]'' |group3 = {{flagicon|HRV}} Hrvatska |group3style = text-align:center; color:white; background:red; border:1px solid blue; |list3= ''[[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Lea i Darija]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Svećenikova djeca]]'' • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] ''[[Smrt Djevojčice sa žigicama (film)|Smrt Djevojčice sa žigicama]]'' • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] ''[[Mirotvorac (film)|Mirotvorac]]'' |group4 = {{flagicon|JAP}} Japan |group4style = text-align:center; color:red; background:white; border:1px solid red; |list4 = [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Digimon Adventure (film)|''Digimon Adventure'' (film)]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] ''[[Psycho-Pass: The Movie]]'' • ''[[Saraba hakobune]]'' • ''[[Issun-bōshi (film)|Issun-bōshi]]'' |group5 = {{flagicon|NJE}} Njemačka |group5style = text-align:center; color:#000000; background:#FFCC00; border:1px solid #FF0000; |list5 = [[Der Hund von Baskerville (film, 1914)|''Der Hund von Baskerville'' (1914)]] • [[Der Hund von Baskerville (film, 1929)|''Der Hund von Baskerville'' (1929)]] |group6 = {{flagicon|SSSR}} Sovjetski Savez |group6style = text-align:center; color:#FFD700; background:red; border:1px solid #FFD700; |list6 = ''[[Priključenja Šerloka Holmsa i doktora Vatsona]]'' (''[[Šerlok Holms i doktor Vatson]]'' • [[Priključenja Šerloka Holmsa i doktora Vatsona (film)|''Priključenja Šerloka Holmsa i doktora Vatsona'' (film)]] • ''[[Priključenja Šerloka Holmsa i doktora Vatsona: Sobaka Baskervilej|Sobaka Baskervilej]]'' • ''[[Priključenja Šerloka Holmsa i doktora Vatsona: Sokroviša Agri|Sokroviša Agri]]'' • ''[[Priključenja Šerloka Holmsa i doktora Vatsona: Dvadcatij vek načinajecja|Dvadcatij vek načinajecja]]'') • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] ''[[Desjat negritjat]] {{Navbox subgroup | groupstyle = text-align:center; color:black; background:white; border:1px solid black; |group1 = {{flagicon|RUS}} Rusija | group1style =text-align:center; color:#FFFFFF; background:red; border:1px solid #0039A6; |list1 =''[[Savva. Serdce voina]]'' }} |group7 = {{flagicon|FRA}} Francuska |group7style = color:#FFFFFF; background:#0055A4; border:1px solid #EF4135; |list7 = ''[[Espoir, sierra de Teruel]]'' • ''[[Un chant d'amour]]'' • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] ''[[Z (film)|Z]]'' |group8 = {{nowrap|{{flagicon|NZL}} Novi Zeland}} | group8style = background-color:#1C2D8C; color:white; text-align:center; border: 1px solid silver |list8= ''[[Whale Rider]]'' |group9 = {{nowrap|{{flagicon|KAN}} Kanada}} | group9style = background-color:white; color:red; text-align:center; border-top: 1px solid #FF0000; border-bottom: 1px solid #FF0000; border-left: 1px solid white; border-right: 1px solid white; |list9= ''[[The Hound of the Baskervilles (film, 2000)|The Hound of the Baskervilles]]'' • ''[[The Sign of Four (film, 2001)|The Sign of Four]]'' • ''[[The Royal Scandal]]'' • ''[[The Case of the Whitechapel Vampire]]'' |group10 = {{nowrap|{{flagicon|VEN}} Venezuela}} | group10style = background-color:#1C2D8C; color:white; text-align:center; border:1px solid #FCD116; |list10= ''[[Punto y raya]]'' |group11 = {{nowrap|{{flagicon|HON}} Honduras}} | group11style = background-color:#0073CF; color:white; text-align:center; border:1px solid silver; |list11= ''[[Morazán (film)|Morazán]]'' |group12 = {{nowrap|{{flagicon|FIJ}} Fidži}} | group12style = background-color:#68BFE5; color:white; text-align:center; border:1px solid silver; |list12= ''[[The Land Has Eyes]]'' |group13 = {{nowrap|{{flagicon|SUR}} Surinam}} | group13style = background:#C8102E; border:1px solid #007A33; color: #FFCD00; text-align:center; |list13= ''[[Wan Pipel]]'' |group14 = {{nowrap|{{flagicon|LAT}} Latvija}} | group14style = background:#77353D; border:1px solid silver; color: white; text-align:center; |list14= [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] ''[[Straume]]'' |group15= Likovi |list15 = [[King Kong]] {{Navbox subgroup | groupstyle = text-align:center; color:black; background:white; border: 1px solid black; |group1 = ''Star Wars'' |list1 = [[Darth Sidious]] • [[Yoda]] • [[Darth Vader]] • [[Qui-Gon Jinn]] • [[General Grievous]] |group2 = ''Saw'' |list2 = [[Mark Hoffman]] }} }} {{Navbox generic |titlestyle = color:black; background:white; border:1px solid black; |name = Korisnik:Edgar Allan Poe/Doprinosi |title= Doprinosi o serijama |groupstyle = text-align:center; color:red; border:1px solid silver; |abovestyle=text-align:center; color:black; background:white; border:1px solid black; |belowstyle= text-align:center; color:black; background:white; border:1px solid black; |groupstyle = text-align:center; color:black; background:white; border:1px solid black; |above= |group1 = {{flagicon|SAD}} Sjedinjene Države |group1style = text-align:center; color:#FFFFFF; background:#B22234; border:1px solid #3C3B6E; |list1= ''[[Law & Order: Special Victims Unit]] ''([[:Kategorija:Zakon i red: Odjel za žrtve|kategorija]])'' • [[Law & Order: Criminal Intent]] ''([[:Kategorija:Zakon i red: Zločinačke nakane|kategorija]])'' • [[Law & Order]] ''([[:Kategorija:Zakon i red|kategorija]])'' • [[House, M.D.]] ''([[:Kategorija:Dr. House|kategorija]])'' • [[Toro i Pončo]] '' • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[It (miniserija)|''It'' (miniserija)]] |group2 = {{nowrap|{{flagicon|UK}} Ujedinjeno Kraljevstvo}} | group2style = background-color:#1C2D8C; color:white; text-align:center; border:1px solid #CC0000; |list2= ''[[Agatha Christie's Poirot]] • [[The Adventures of Sherlock Holmes (televizijska serija)|The Adventures of Sherlock Holmes]] • [['Allo 'Allo!]] • [[Blackadder]] • [[Whitechapel (serija)|Whitechapel]] ''([[:Kategorija:Whitechapel|kategorija]])'' '' |group3 = {{flagicon|HRV}} Hrvatska |group3style = text-align:center; color:white; background:red; border:1px solid blue; |list3= ''[[Nad lipom 35]]'' • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] ''[[Bitange i princeze]]'' ([[:Kategorija:Bitange i princeze|kategorija]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] "[[Epizoda 9 (Bitange i princeze, sezona 1)|Epizoda 9 (S1)]]") |group4 = {{flagicon|JAP}} Japan |group4style = text-align:center; color:red; background:white; border:1px solid red; |list4 = ''[[Digimon Adventure]] ''([[:Kategorija:Digimon Adventure|kategorija]] • [[Popis epizoda Digimon Adventurea|popis epizoda]])'' '' • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] ''[[Psycho-Pass]]'' ([[:Kategorija:Psycho-Pass|kategorija]] • [[:Kategorija:Epizode animea Psycho-Pass|Epizode - sezona 1]] [ [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] "[[Perfect World]]" • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] "[[Saint's Supper]]" • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] "[[The Gates of Judgment]]" ] / [[:Kategorija:Epizode animea Psycho-Pass 2|2]] [ [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] "[[The Scales of Justice 〈299/300〉]]" ]) |group5 = {{flagicon|RUS}} Rusija |group5style = text-align:center; color:#FFFFFF; background:red; border:1px solid #0039A6; |list5= [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] ''[[Šerlok Holms (TV serija)|Šerlok Holms]]'' |group6= Likovi |list6 = {{Navbox subgroup | groupstyle = text-align:center; color:black; background:white; border:1px solid black; |group1 = ''SVU'' |list1 = [[Donald Cragen]] • [[Melinda Warner]] • [[Casey Novak]] • [[Dani Beck]] • [[Chester Lake]] • [[Elizabeth Donnelly]] • [[Brian Cassidy]] • [[Monique Jeffries]] • [[Kim Greylek]] • [[George Huang]] |group2 = ''L&O'' |list2 = [[Michael Cutter]] • [[Cyrus Lupo]] • [[Connie Rubirosa]] • [[Abbie Carmichael]] • [[Emil Skoda]] • [[Rey Curtis]] • [[Kevin Bernard]] • [[Jack McCoy]] |group3 = ''CI'' |list3 = [[Nola Falacci]] • [[Danny Ross]] • [[Zach Nichols]] |group4 = ''House'' |list4 = [[Gregory House]] • [[James Wilson]] • [[Robert Chase]] • [[Chris Taub]] • [[Lucas Douglas]] • [[Henry Dobson]] • [[John i Blythe House]] • [[Darryl Nolan]] |group5 = ''Whitechapel'' |list5 = [[Emerson Kent]] • [[Finlay Mansell]] • [[Megan Riley]] |group6 = ''[[Digimon]]''<br><small>([[Popis Digimona]])</small> |list6 = [[Taichi Jagami]] • [[Gospodari tame]] ([[Machinedramon]] • [[Piedmon]] • [[Puppetmon]] • [[MetalSeadramon]]) • [[Izzy Izumi]] • [[Devimon]] • [[Whamon]] • [[Phantomon]] • [[Apocalymon]] • [[Andromon]] • [[Datamon]] • [[Bakemon]] • [[Etemon]] • [[Monzaemon]] • [[Digitamamon]] • [[Meramon]] • [[MetalEtemon]] • [[Seadramon]] • [[Myotismon]] • [[VenomMyotismon]] • [[Centarumon]] • [[Piximon]] • [[Ogremon]] • [[Wizardmon]] • [[Shellmon]] • [[Elecmon]] • [[Frigimon]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Leomon]] • [[SaberLeomon]] • [[DemiDevimon]] • [[LadyDevimon]] }} }} ==Strip i mange== {{Navbox | name = Korisnik:Edgar Allan Poe/Doprinosi | title = Doprinosi s područja stripa | titlestyle = background-color:#AAD0FF; color:black; text-align:center; border:1px solid silver; | image = | imageleft = | bodyclass = hlist | list1 = [[Stripovska smrt]] |list2= }} ===Batman=== {{Navbox generic |titlestyle = text-align:center; color:yellow; background:black; border:1px solid yellow; |name = Korisnik:Edgar Allan Poe/Doprinosi |title=Batman |groupstyle = text-align:center; color:yellow; background:black; border:1px solid yellow; |abovestyle= text-align:center; color:yellow; background:black; border:1px solid yellow; |belowstyle= text-align:center; color:yellow; background:black; border:1px solid yellow; |groupstyle = text-align:center; color:yellow; background:black; border:1px solid yellow; |above= |group1 = Likovi |group1style = text-align:center; color:yellow; background:black; border:1px solid yellow; |list1= [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Batman]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Joker (strip)|Joker]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Penguin]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Riddler]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Mr. Freeze]] • [[Robin]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Catwoman]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Two-Face]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Mad Hatter (DC comics)|Mad Hatter]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Calendar Man]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Scarecrow]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Professor Pyg]] • [[Dollotroni]] • [[Son of Pyg]] • [[Hugo Strange]] |group2 = Autori | group2style = text-align:center; color:yellow; background:black; border:1px solid yellow; |list2= [[Bob Kane]] • [[Bill Finger]] • [[Jerry Robinson]] <!-- |group3 = {{flagicon|HRV}} Hrvatska |group3style = text-align:center; color:white; background:red; border:1px solid blue; |list3= ''[[Nad lipom 35]]'' |group4 = {{flagicon|JAP}} Japan |group4style = text-align:center; color:red; background:white; border:1px solid red; |list4 = ''[[Digimon Adventure]] ''([[:Kategorija:Digimon Adventure|kategorija]] • [[Popis epizoda Digimon Adventurea|popis epizoda]])'' '' |group5= Likovi |list5 = {{Navbox subgroup | groupstyle = text-align:center; color:black; background:white; border:1px solid black; |group1 = ''SVU'' |list1 = [[Donald Cragen]] • [[Melinda Warner]] • [[Casey Novak]] • [[Dani Beck]] • [[Chester Lake]] • [[Elizabeth Donnelly]] • [[Brian Cassidy]] • [[Monique Jeffries]] • [[Kim Greylek]] • [[George Huang]] |group2 = ''L&O'' |list2 = [[Michael Cutter]] • [[Cyrus Lupo]] • [[Connie Rubirosa]] • [[Abbie Carmichael]] • [[Emil Skoda]] • [[Rey Curtis]] • [[Kevin Bernard]] • [[Jack McCoy]] |group3 = ''CI'' |list3 = [[Nola Falacci]] • [[Danny Ross]] • [[Zach Nichols]] |group4 = ''House'' |list4 = [[Gregory House]] • [[James Wilson]] • [[Robert Chase]] • [[Chris Taub]] • [[Lucas Douglas]] • [[Henry Dobson]] • [[John i Blythe House]] • [[Darryl Nolan]] |group5 = ''Whitechapel'' |list5 = [[Emerson Kent]] • [[Finlay Mansell]] • [[Megan Riley]] |group6 = ''[[Digimon]]''<br><small>([[Popis Digimona]])</small> |list6 = [[Taiči Jagami]] • [[Gospodari tame]] ([[Machinedramon]] • [[Piedmon]] • [[Puppetmon]] • [[MetalSeadramon]]) • [[Izzy Izumi]] • [[Devimon]] • [[Whamon]] • [[Phantomon]] • [[Apocalymon]] • [[Andromon]] • [[Datamon]] • [[Bakemon]] • [[Etemon]] • [[Monzaemon]] • [[Digitamamon]] • [[Meramon]] • [[MetalEtemon]] • [[Seadramon]] • [[Myotismon]] • [[VenomMyotismon]] • [[Centarumon]] • [[Piximon]] • [[Ogremon]] • [[Wizardmon]] • [[Shellmon]] • [[Elecmon]] • [[Frigimon]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Leomon]] • [[SaberLeomon]] • [[DemiDevimon]] • [[LadyDevimon]] }}--> }} ===Bleach=== {{Navbox |titlestyle = |name = Korisnik:Edgar Allan Poe/Doprinosi |title=Bleach |groupstyle = |abovestyle= |belowstyle= |groupstyle = |above= |group1 = |group1style = |list1= [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] ''[[Bleach (manga)|Bleach]]'' ([[Lista poglavlja i tankōbon izdanja mange Bleach|poglavlja]]) • [[Bleach (anime)|Anime]] • [[Tite Kubo]] <!-- |group2 = Autori | group2style = text-align:center; color:yellow; background:black; border:1px solid yellow; |list2= [[Bob Kane]] • [[Bill Finger]] • [[Jerry Robinson]] |group3 = {{flagicon|HRV}} Hrvatska |group3style = text-align:center; color:white; background:red; border:1px solid blue; |list3= ''[[Nad lipom 35]]'' |group4 = {{flagicon|JAP}} Japan |group4style = text-align:center; color:red; background:white; border:1px solid red; |list4 = ''[[Digimon Adventure]] ''([[:Kategorija:Digimon Adventure|kategorija]] • [[Popis epizoda Digimon Adventurea|popis epizoda]])'' '' |group5= Likovi |list5 = {{Navbox subgroup | groupstyle = text-align:center; color:black; background:white; border:1px solid black; |group1 = ''SVU'' |list1 = [[Donald Cragen]] • [[Melinda Warner]] • [[Casey Novak]] • [[Dani Beck]] • [[Chester Lake]] • [[Elizabeth Donnelly]] • [[Brian Cassidy]] • [[Monique Jeffries]] • [[Kim Greylek]] • [[George Huang]] |group2 = ''L&O'' |list2 = [[Michael Cutter]] • [[Cyrus Lupo]] • [[Connie Rubirosa]] • [[Abbie Carmichael]] • [[Emil Skoda]] • [[Rey Curtis]] • [[Kevin Bernard]] • [[Jack McCoy]] |group3 = ''CI'' |list3 = [[Nola Falacci]] • [[Danny Ross]] • [[Zach Nichols]] |group4 = ''House'' |list4 = [[Gregory House]] • [[James Wilson]] • [[Robert Chase]] • [[Chris Taub]] • [[Lucas Douglas]] • [[Henry Dobson]] • [[John i Blythe House]] • [[Darryl Nolan]] |group5 = ''Whitechapel'' |list5 = [[Emerson Kent]] • [[Finlay Mansell]] • [[Megan Riley]] |group6 = ''[[Digimon]]''<br><small>([[Popis Digimona]])</small> |list6 = [[Taiči Jagami]] • [[Gospodari tame]] ([[Machinedramon]] • [[Piedmon]] • [[Puppetmon]] • [[MetalSeadramon]]) • [[Izzy Izumi]] • [[Devimon]] • [[Whamon]] • [[Phantomon]] • [[Apocalymon]] • [[Andromon]] • [[Datamon]] • [[Bakemon]] • [[Etemon]] • [[Monzaemon]] • [[Digitamamon]] • [[Meramon]] • [[MetalEtemon]] • [[Seadramon]] • [[Myotismon]] • [[VenomMyotismon]] • [[Centarumon]] • [[Piximon]] • [[Ogremon]] • [[Wizardmon]] • [[Shellmon]] • [[Elecmon]] • [[Frigimon]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Leomon]] • [[SaberLeomon]] • [[DemiDevimon]] • [[LadyDevimon]] }}--> }} ==Prirodne znanosti== ===Općenito=== {{Navbox generic |titlestyle = text-align:center; color:#808080; background: #DCDCDC; border:1px solid #808080; |name = Korisnik:Edgar Allan Poe/Doprinosi |title= Doprinosi vezani uz znanost |groupstyle = text-align:center; color:red; border:1px solid silver; |abovestyle=text-align:center; color:#702963;background:#DF73FF; border:1px solid #702963; |belowstyle= text-align:center; color:#702963; background:#DF73FF; border:1px solid #702963; |groupstyle = text-align:center; color:#702963; background:#DF73FF; border:1px solid #702963; |above= |group1 = Fizika |group1style = text-align:center; color:#6699CC; background:#73C2FB; border:1px solid #6699CC; |list1= [[Čvor (mjerna jedinica)]] • [[Veber]] • [[Kirchhoffovi zakoni spektroskopije]] • [[Kirchhoffovi zakoni]] • [[Paulijeva jednadžba]] • [[RIKEN]] • [[Laplaceov demon]] |group2 = Kemija |group2style = text-align:center; color:#800080; background:#C9A0DC; border:1px solid #800080; |list2= [[Eksploziv]] • [[Mendeljejevovi predviđeni elementi]] • [[Primordijski elementi]] • [[Arsenatna kiselina]] • [[Orsinijeva bomba]] |group3 = Biologija<br>Medicina |group3style = text-align:center; color:#01796F; background: #50C878; border:1px solid #01796F; |list3= {{Navbox subgroup | groupstyle = text-align:center; color:#01796F; background: #50C878; border:1px solid #01796F; |group1=Biologija |list1= [[Gušter]] • ''[[Bufo periglenes]]'' • ''[[Doryanthes excelsa]]'' • ''[[Varanus giganteus]]'' • ''[[Phyllopteryx]]'' • ''[[Callocephalon fimbriatum]]'' • ''[[Lycalopex vetulus]]'' • ''[[Bothrops insularis]]'' • ''[[Bletilla striata]]'' • [[Divovska sabljasta antilopa]] • ''[[Laniarius brauni]]'' • [[Pelorus Jack]] • [[Snareski pingvin]] • ''[[Agathis australis]]'' • ''[[Leiopelmatidae]]'' • [[Haastov orao]] • [[Srebrna paprat]] • [[Novozelandski dugorepi šišmiš]] • [[Sisavac iz Saint Bathansa]] • ''[[Icterus icterus]]'' • ''[[Cattleya mossiae]]'' • [[Kuprej]] • ''[[Sphaerocoryne affinis]]'' • [[Ruatanski aguti]] • ''[[Brachylophus]]'' • [[Plava otrovna žaba]] • [[Papilionanthe Miss Joaquim|''Papilionanthe'' Miss Joaquim]] |group2=Medicina |list2= [[Guillain-Barréov sindrom]] }} |group4 = Tehnologija |group4style = text-align:center; color:#B8860B; background:#DAA520; border:1px solid #B8860B; |list4= [[Metalurgija]] • [[Vatreno oružje]] {{Navbox subgroup | groupstyle = text-align:center; color:#B8860B; background:#DAA520; border:1px solid #B8860B; |group1=Računalna tehnologija |list1= [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Apple Inc.]] ([[Korisnik:Rjecina2|suradnja]]) • ''[[Crash Twinsanity]] • [[Sly 3: Honor Among Thieves]] • [[The Da Vinci Code (igra)|The Da Vinci Code]]'' • [[HOLMES2]] • [[Japanese Movie Database]] • [[Red Star OS]] • ''[[Ori and the Blind Forest]]'' • ''[[Ori and the Will of the Wisps]]'' }} |group5 = Geografija |group5style = text-align:center; color:#964B00; background:#E1A95F; border:1px solid #964B00; |list5= {{Navbox subgroup | groupstyle = text-align:center; color:#964B00; background:#E1A95F; border:1px solid #964B00; |group1=Država |list1= [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] {{flag|Benin}} • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] {{flag|Estonija}} • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] {{flag|Fidži}} • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] {{flag|Francuska}} • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] {{flag|Honduras}} • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] {{flag|Kambodža}} • {{flag|Škotska}} • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] {{flag|Venezuela}} • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] {{flag|Surinam}} • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] {{flag|Sjeverna Koreja}} |group2=Naselja |list2= {{nowrap begin}} {{flagicon|ANG}} [[Benguela]]{{•w}} {{flagicon|ANG}} [[Cabinda (grad)|Cabinda]]{{•w}} {{flagicon|ANG}} [[Cambambe]]{{•w}} {{flagicon|ANG}} [[Cuito]]{{•w}} {{flagicon|ANG}} [[Huambo]]{{•w}} {{flagicon|ANG}} [[Lobito]]{{•w}} {{flagicon|ANG}} [[Lubango]]{{•w}} {{flagicon|ANG}} [[Lucapa]]{{•w}} {{flagicon|ANG}} [[Malanje]]{{•w}} {{flagicon|ANG}} [[Namibe]]{{•w}} {{flagicon|AUT}} [[Klosterneuburg]]{{•w}} {{flagicon|BEL}} [[Waterloo (Belgija)|Waterloo]]{{•w}} {{flagicon|BEN}} [[Parakou]]{{•w}} {{flagicon|BEN}} [[Djougou]]{{•w}} {{flagicon|BEN}} [[Bohicon]]{{•w}} {{flagicon|BEN}} [[Allada]]{{•w}} {{flagicon|BEN}} [[Kandi, Benin|Kandi]]{{•w}} {{flagicon|BEN}} [[Ouidah]]{{•w}} {{flagicon|BEN}} [[Abomey-Calavi]]{{•w}} {{flagicon|BEN}} [[Ganvié]]{{•w}} {{flagicon|ČEŠ}} [[Vratislavice]]{{•w}} {{flagicon|FIJ}} [[Labasa]]{{•w}} {{flagicon|FIJ}} [[Nadi]]{{•w}} {{flagicon|FIJ}} [[Nausori]]{{•w}} {{flagicon|FIJ}} [[Sigatoka]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Besançon]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Colombey-les-Deux-Églises]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Jœuf]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Mérignac]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Vichy]]{{•w}} {{flagicon|GAN}} [[Ho, Gana|Ho]]{{•w}} {{flagicon|GAN}} [[Kumasi]]{{•w}} {{flagicon|GAN}} [[Sekondi-Takoradi]]{{•w}} {{flagicon|GAN}} [[Tema, Gana|Tema]]{{•w}} {{flagicon|HON}} [[Trujillo, Honduras|Trujillo]]{{•w}} {{flagicon|ITA}} [[Caprese Michelangelo]]{{•w}} {{flagicon|JAP}} [[Nabari]]{{•w}} {{flagicon|JAP}} [[Satoshō]]{{•w}} {{flagicon|Kambodža}} [[Kampong Cham]]{{•w}} {{flagicon|Kambodža}} [[Sihanoukville]]{{•w}} {{flagicon|Kambodža}} [[Battambang]]{{•w}} {{flagicon|Kambodža}} [[Siem Reap]]{{•w}} {{flagicon|Kambodža}} [[Poipet]]{{•w}} {{flagicon|CRC}} [[San José, Kostarika|San José]]{{•w}} {{flagicon|CRC}} [[Ujarrás]]{{•w}} {{flagicon|KUB}} [[Baracoa]]{{•w}} {{flagicon|KUB}} [[Bayamo]]{{•w}} {{flagicon|KUB}} [[Cienfuegos]]{{•w}} {{flagicon|KUB}} [[Guantánamo]]{{•w}} {{flagicon|KUB}} [[Las Tunas (grad)|Las Tunas]]{{•w}} {{flagicon|KUB}} [[Manzanillo, Kuba|Manzanillo]]{{•w}} {{flagicon|KUB}} [[Pinar del Río]]{{•w}} {{flagicon|KUB}} [[Puerto Padre]] {{•w}} {{flagicon|KUB}} [[Santa Clara, Kuba|Santa Clara]]{{•w}} {{flagicon|NIZ}} [[Voorhout]]{{•w}} {{flagicon|NZL}} [[Dunedin]]{{•w}} {{flagicon|NZL}} [[Nelson, Novi Zeland|Nelson]]{{•w}} {{flagicon|NZL}} [[Waitangi, Northland|Waitangi]]{{•w}} {{flagicon|RUS}} [[Oranienbaum]]{{•w}} {{flagicon|SIN}} [[Bedok]]{{•w}} {{flagicon|SJKOR}} [[Ch'ŏngjin]]{{•w}} {{flagicon|SJKOR}} [[Hamhŭng]]{{•w}} {{flagicon|SJKOR}} [[Namp'o]]{{•w}} {{flagicon|SJKOR}} [[P'anmunjŏm]]{{•w}} {{flagicon|SJKOR}} [[Rasŏn]]{{•w}} {{flagicon|SJKOR}} [[Sinŭiju]]{{•w}} {{flagicon|SJKOR}} [[Wŏnsan]]{{•w}} {{flagicon|SUR}} [[Moiwana]] {{nowrap end}} |group3=Ostalo |list3= {{Navbox subgroup | groupstyle = text-align:center; color:#964B00; background:#E1A95F; border:1px solid #964B00; |group1 = Administracija |list1 = [[Uljanovska oblast]] • [[Provincije Kostarike]] • [[Regioni Francuske]] • [[:Kategorija:Provincije Sjeverne Koreje|Provincije Sjeverne Koreje]] • [[Cabinda (provincija)]] • [[Rossov zavisni teritorij]] • [[Kraljevstvo Novi Zeland]] • [[Regije Novog Zelanda]] ([[Tasman (distrikt)|Tasman]] • [[Otago (regija)|Otago]] • [[Marlborough (regija)|Marlborough]] • [[Southland (regija)|Southland]] • [[Canterbury (regija, Novi Zeland)|Canterbury]] • [[West Coast (regija)|West Coast]]) • [[Scottova baza]] • [[Savezni teritoriji Venezuele]] • [[Obala komaraca]] • [[Departmani Benina]] |group2 = Otoci<br>Poluotoci |list2 = [[Iwo Jima]] • [[Ilha da Queimada Grande]] • [[Isla de la Juventud]] • [[Kermadecovi otoci]] • [[Los Roques (arhipelag)]] • [[Margaritin otok]] • [[Koh Kong (otok)|Koh Kong]] • [[Baia dos Tigres]] • [[Tigrov otok]] • [[Labuđi otoci]] • [[Viti Levu]] • [[Vanua Levu]] • [[Ceva-I-Ra]] • [[Koro (otok)|Koro]] • [[Kadavu]] • [[Taveuni]] • [[Rotuma]] • [[Uea]] • [[Bau (otok)|Bau]] • [[Naissaar]] • [[Pulau Ujong]] • [[Pedra Branca (Singapur)]] |group3 = Hidrologija |list3 = [[Arenal]] • [[Crvena Volta (rijeka)|Crvena Volta]] • [[Jezero Bosumtwi|Bosumtwi]] • [[Cascade de Gavarnie]] • [[Parnaíba (rijeka)|Parnaíba]] • [[Taedong]] • [[Korejski zaljev]] • [[Istočnokorejski zaljev]] • [[Tumen (rijeka)|Tumen]] • [[Rajsko jezero]] • [[Laguna de Leche]] • [[Zaljev Guantánamo]] • [[Cookov prolaz]] • [[Slapovi Calandula]] • [[Waikato (rijeka)|Waikato]] • [[Rotorua (jezero)|Rotorua]] • [[Tonlé Sap]] • [[Kwanza]] • [[Cunene]] • [[Lucala]] • [[Sangkae]] • [[Río Coco]] • [[Honduraški zaljev]] • [[Aguán]] • [[Ouémé (rijeka)|Ouémé]] • [[Oti (rijeka)|Oti]] • [[Beninski zaljev]] • [[Couffo (rijeka)|Couffo]] • [[Zou (rijeka)|Zou]] • [[Rewa (rijeka)|Rewa]] • [[Sigatoka (rijeka)|Sigatoka]] • [[Bligh Water]] • [[Valaste (vodopad)]] |group4 = Geologija |list4 = [[Mount Afadjato]] • [[Irazú]] • [[Pico da Neblina]] • [[Sierra Maestra]] • [[Serra da Chela]] • [[Mount Earnslaw]] • [[Južne Alpe]] • [[Pico Bolívar]] • [[Pico Humboldt]] • [[Pico Bonpland]] • [[Roraima (tepui)|Roraima]] • [[Kukenán (tepui)|Kukenán]] • [[Phnom Aural]] • [[Kardamonske planine]] • [[Slonovske planine]] • [[Phnom Kulen]] • [[Morro do Moco]] • [[Cerro Las Minas]] • [[Atakora (planinski lanac)|Atakora]] • [[Mont Sokbaro]] • [[Mont Agou]] • [[Mount Tomanivi]] • [[Van Asch Van Wijck (planinski lanac)]] • [[Barú]] |group5 = Ostalo |list5 = [[Park Ueno]] • ''[[Outback]]'' • [[Skijalište Masikryong]] • [[Pjongjanško vrijeme]] • [[Močvara Zapata]] • [[Park Johna Lennona]] • ''[[Lluvia de peces]]'' • [[Koraljna obala (Fidži)]] • [[Vanalinn]] • [[Singapurska luka]] }} }} |below= }} ===Znanstvenici=== {{Navbox generic |titlestyle = text-align:center; color:#808080; background: #DCDCDC; border:1px solid #808080; |name = Korisnik:Edgar Allan Poe/Doprinosi |title= Doprinosi vezani uz znanstvenike |groupstyle = text-align:center; color:red; border:1px solid silver; |abovestyle=text-align:center; color:#702963;background:#DF73FF; border:1px solid #702963; |belowstyle= text-align:center; color:#702963; background:#DF73FF; border:1px solid #702963; |groupstyle = text-align:center; color:#702963; background:#DF73FF; border:1px solid #702963; |above= |group1 = Fizičari |group1style = text-align:center; color:#6699CC; background:#73C2FB; border:1px solid #6699CC; |list1= [[Antoine Henri Becquerel]] • [[Heinrich Rudolf Hertz]] • [[Carl Hellmuth Hertz]] • [[Gustav Ludwig Hertz]] • [[Michael Faraday]] • [[Wilhelm Conrad Röntgen]] • [[Gerardus 't Hooft]] • [[Max Born]] • [[Edward Teller]] • [[Charles-Augustin de Coulomb]] • [[Joseph Henry]] • [[Wilhelm Eduard Weber]] • [[Lise Meitner]] • [[Gustav Robert Kirchhoff]] • [[Igor Kurčatov]] • [[Evangelista Torricelli]] • [[Erwin Schrödinger]] • [[Albert Einstein]] • [[Louis de Broglie]] • [[Wolfgang Pauli]] • [[Jean Baptiste Perrin]] • [[Arthur Holly Compton]] • [[Owen Willans Richardson]] • [[Čandrasekara Venkata Raman]] • [[Charles Thomson Rees Wilson]] • [[Carl David Anderson]] • [[George Paget Thomson]] • [[Victor Franz Hess]] • [[Isidor Isaac Rabi]] • [[Clinton Joseph Davisson]] • [[Aleksandar Prohorov]] • [[Henri Poincaré]] • [[Hideki Yukawa]] • [[Shin'ichirō Tomonaga]] • [[Joshio Nishina]] • [[William Lawrence Bragg]] • [[Brian Schmidt]] • [[William Henry Bragg]] • [[Mark Oliphant]] • [[Jean d'Alembert]] • [[Abdus Salam]] |group2 = Kemičari |group2style = text-align:center; color:#800080; background:#C9A0DC; border:1px solid #800080; |list2= [[Dmitrij Mendeljejev]] • [[Pierre Curie]] • [[Henry Cavendish]] • [[William Ramsay]] • [[Francis William Aston]] • [[Adolf von Baeyer]] • [[Eduard Buchner]] • [[Jacobus Henricus van 't Hoff]] • [[Henri Moissan]] • [[John Warcup Cornforth]] • [[Alan MacDiarmid]] • [[Glenn T. Seaborg]] |group3 = Liječnici |group3style = text-align:center; color:#01796F; background: #50C878; border:1px solid #01796F; |list3= [[Alexander Fleming]] • [[Hakaru Hashimoto]] • [[Tomisaku Kawasaki]] • [[Mikito Takajasu]] • [[Hidejo Noguchi]] • [[Kitasato Shibasaburō]] • [[Howard Florey]] • [[Robin Warren]] • [[Barry J. Marshall]] • [[Elizabeth Blackburn]] • [[Peter C. Doherty]] • [[Frank Macfarlane Burnet]] • [[John Carew Eccles]] • [[Dominique-Jean Larrey]] • [[Carlos Chagas]] • [[Sergej Korsakov]] • [[Arístides Agramonte]] • [[Carlos Finlay]] • [[John Marshall Macdonald]] • [[Baruj Benacerraf]] • [[Jacinto Convit]] • [[Salvador Moncada]] • [[Friedrich Robert Faehlmann]] • [[Jean Itard]] • [[Georges Mathé]] |group4 = Izumitelji |group4style = text-align:center; color:#B8860B; background:#DAA520; border:1px solid #B8860B; |list4= [[Ferdinand Porsche]] • [[André Citroën]] • [[Gottlieb Daimler]] • [[Eli Whitney]] • [[Humberto Fernández-Morán]] |group5 = Geografi |group5style = text-align:center; color:#964B00; background:#E1A95F; border:1px solid #964B00; |list5= [[Vladimir Tagancev]] |below= }} ==Društvene znanosti== ===Općenito=== {{Navbox generic |titlestyle = text-align:center; color:#808080; background: #DCDCDC; border:1px solid #808080; |name = Korisnik:Edgar Allan Poe/Doprinosi |title= Doprinosi vezani uz društvene znanosti |groupstyle = text-align:center; color:red; border:1px solid silver; |abovestyle=text-align:center; color:#702963;background:#DF73FF; border:1px solid #702963; |belowstyle= text-align:center; color:#702963; background:#DF73FF; border:1px solid #702963; |groupstyle = text-align:center; color:#702963; background:#DF73FF; border:1px solid #702963; |above= |group1 = Povijest |group1style = text-align:center; color:#800000; background:#C19A6B; border:1px solid #800000; |list1= [[Povijest Europe]] (nedovršeno) {{Navbox subgroup | groupstyle = text-align:center; color:#800000; background:#C19A6B; border:1px solid #800000; |group1 = pre-XX vijek. |list1 = [[Banket kestenja]] • [[Osmanski interegnum]] • [[Šogunat Tokugawa]] • [[Kultura Diquis]] • [[Zlatna Obala (danska kolonija)]] • [[Zlatna Obala (portugalska kolonija)]] • [[Zlatna Obala (švedska kolonija)]] • [[Zlatna Obala (nizozemska kolonija)]] • [[Bushrangeri]] • [[Plesna epidemija iz 1518.]] • [[Edikt iz Nantesa]] • [[Edikt iz Fontainebleaua]] • [[Kolonijalni Brazil]] • [[Generalna kapetanija Kuba]] • [[Guvernorat Kuba]] • [[Loango-Angola]] • [[Provincija Venezuela]] • ''[[Klein-Venedig]]'' • [[Funan]] • [[Mračno doba (Kambodža)]] • [[Longvek]] • [[Generalna kapetanija Gvatemala]] • [[Podzemni grad Agongointo-Zoungoudo]] • [[Obala robova]] • [[Kraljevstvo Dahomej]] • [[Carstvo Oyo]] • [[Kralj Dahomeja]] • [[Dahomejski godišnji običaji]] • [[Društvo za Surinam]] • [[Invazija Surinama (1667)|Invazija Surinama]] • [[Napad na Fort Zeelandiju (1667)|Napad na Fort Zeelandiju]] • [[Kraljevina Singapura]] • ''[[Malajski anali]]'' • [[Temasek]] • [[Grčko herojsko doba]] • [[Gran Coclé]] • [[Castilla de Oro]] • [[Drakeov napad na Panamu]] • [[Pljačka Paname]] • [[Darijenska spletka]] {{Navbox subgroup | groupstyle = text-align:center; color:#800000; background:#C19A6B; border:1px solid #800000; |group1 = XVIII. vijek |list1 = [[Savjet drevnih]] • [[Prva Francuska Republika]] • [[Konzulat (Francuska)]] • [[Direktorij (Francuska)]] • [[Komitet javnog spasa]] • [[Jakobinska diktatura]] • [[Termidorska reakcija]] • [[Puč 18. brumairea]] • [[Žirondinci]] • [[Septembarski masakri]] • [[Bijeg u Varennes]] • [[Žirondinski ustavni projekt]] • [[Kraljevstvo Francuska (1791-1792)]] • [[Prva industrijska revolucija]] • [[Vicekraljevstvo Nova Granada]] • [[Generalna kapetanija Venezuela]] • ''[[Kambodžanske kraljevske kronike]]'' |group2 = XIX. vijek |list2 = [[Posvećenje Napoleona I]] • [[Kraljevina Holandija]] • [[Kraljevina Vestfalija]] • [[Burbonska restauracija]] • [[Druga industrijska revolucija]] • [[Monroeova doktrina]] • [[Zlatna Obala (britanska kolonija)]] • [[Pobuna u Eureki]] • [[Julska Monarhija]] • [[Francuska revolucija 1848.]] • [[Druga Francuska Republika]] • [[Dani lipnja]] • [[Predsjednički izbori u Francuskoj 1848.]] • [[Francuski ustavni referendum 1851.]] • [[Referendum o Drugom Francuskom Carstvu 1852.]] • [[Pariški sporazum (1856)]] • [[Pariški kongres (1856)]] • [[Orsinijev atentat]] • [[Bitka kod Sedana (1870)]] • [[Treća Francuska Republika]] • [[Suđenje tridesetorici]] • [[Kriza 16. svibnja 1877.]] • [[Panamski skandali]] • [[Tonkinska afera]] • [[Protektorat Annam]] • [[Kočinkina]] • [[Zastupnički dom (Francuska)]] • [[Predstavnički dom (Francuska)]] • [[Incident u Fashodi]] • [[Predsjednički izbori u Brazilu 1891.]] • [[Ujedinjeno Kraljevstvo Portugala, Brazila i Algarva]] • [[Kraljevina Brazil]] • [[Nezavisnost Brazila]] • [[Brazilsko Carstvo]] • [[Brazilski rat za nezavisnost]] • [[Prva Brazilska Republika]] • [[Desetogodišnji rat]] • [[Mali rat (Kuba)]] • [[Kubanski rat za nezavisnost]] • [[Američka vojna uprava na Kubi]] • [[Tellerov amandman]] • [[Pariški sporazum (1898)]] • [[Novi Zeland (kolonija)]] • [[Ratovi mušketa]] • [[Novozelandski ratovi]] • [[Sewellovo ministarstvo (1856.)]] • [[Vrhovna hunta]] • [[Prva Venezuelanska Republika]] • [[Venezuelanski rat za nezavisnost]] ([[Bitka na jezeru Maracaibo]]) • [[Druga Venezuelanska Republika]] • [[Manifest iz Cartagene]] • [[Divna kampanja]] • [[Dekret o ratu do smrti]] • [[Treća Venezuelanska Republika]] • [[Kongres u Angosturi]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Velika Kolumbija]] • [[Država Venezuela]] • [[Savezni rat]] • [[Sjedinjene Države Venezuele]] • [[Venezuelanska kriza (1895)]] • [[Francuski protektorat u Kambodži]] • [[Tonkin (francuski protektorat)]] • [[Comayagua (provincija)]] • [[Državni udar u Hondurasu 1827.]] • [[Prvi francusko-dahomejski rat]] • [[Drugi francusko-dahomejski rat]] • [[Francuski Dahomej]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Francuska Zapadna Afrika]] • [[Kraljevstvo Fidži]] • [[Fidži (kolonija)]] • ''[[Ärkamisaeg]]'' • [[Singapurski sporazum 1819.]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Tjesnačka naselja]] • [[Anglo-nizozemski sporazum (1824)]] |group3 = XX. vijek<br>(do 1914.) |list3 = [[Plattov amandman]] • [[Republika Kuba (1902–1959)]] • [[Pacifikacija Kube]] • [[Novi Zeland (dominion)]] • [[Venezuelanska kriza (1902–1903)]] • [[Nizozemsko-venezuelanski rat]] }} |group2 = Prvi svjetski rat<br>(1914. - 1918.) |list2 = {{Navbox subgroup | groupstyle = text-align:center; color:#800000; background:#C19A6B; border:1px solid #800000; |group1 = Općenito |list1 = [[Prvi svjetski rat]] • [[Središnje sile]] |group2 = Bitke |list2 = [[Bitka kod Tannenberga (1914.)|Bitka kod Tannenberga]] • [[Cerska bitka]] • [[Kolubarska bitka]] • [[Ofenziva od 100 dana]] • [[Druga bitka na Marni]] • [[Ofenziva Meuse-Argonne]] • [[Bitka na granicama]] • [[Nivelleova ofenziva]] • [[Bitka kod grebena Vimy]] |group3 = Ostalo |list3 = [[Sarajevski atentat]] • [[Oktobarska revolucija]] • [[Mir u Brest-Litovsku]] • [[Ruska revolucija (1917.)|Ruska revolucija 1917.]] • [[Britanski Togoland]] • ''[[Entente Cordiale]]'' • [[Francusko-ruska alijansa]] • [[Anglo-ruska antanta]] • [[Sovjetska Republika Naissaar]] • [[Manifest narodā Estonije]] • [[Njemačka okupacija Estonije u Prvom svjetskom ratu]] • [[Singapurska pobuna 1915.]] }} |group3 = Međuratno razdoblje<br>(1918. - 1939.) |list3 = [[Pariška mirovna konferencija 1919.]] • [[Münchenski sporazum]] • [[Abdikacijska kriza]] • [[Ugovori iz Locarna]] • [[Briand-Cerettijev sporazum]] • [[Briand-Kelloggov pakt]] • [[Kriza 6. veljače 1934.]] • [[Predsjednički izbori u Brazilu 1930.]] • [[Brazilska revolucija 1930.]] • [[Privremena vojna junta (1930)]] • [[Vargasova era]] • [[Pentarhija iz 1933.]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Estonski rat za nezavisnost]] • [[Estonska radnička komuna]] • [[Rusko-estonski sporazum iz Tartua]] • [[Vaps (pokret)]] • [[Pokušaj državnog udara u Estoniji 1924.]] • [[Suđenje 149-orki]] • [[Baltička antanta]] • [[Doba šutnje]] |group4 = Drugi svjetski rat<br>(1939. - 1945.) |list4 = {{Navbox subgroup | groupstyle = text-align:center; color:#800000; background:#C19A6B; border:1px solid #800000; |group1 = Općenito |list1 = [[Drugi svjetski rat]] • [[Uzroci Drugog svjetskog rata]] • [[Saveznici]] • [[Sile Osovine]] • [[Posljedice Drugog svjetskog rata]] |group2 = Bitke |list2 = [[Operacija Bagration]] • [[Bitka za Francusku]] • [[Bitka kod La Plate]] • [[Saveznička invazija Sicilije]] • [[Operacija Anton|Operacija ''Anton'']] • [[Operacija Dragoon|Operacija ''Dragoon'']] • [[Praški ustanak]] • [[Ljetni rat]] • [[Bitka za Singapur]] • [[Operacija Jaywick|Operacija ''Jaywick'']] • [[Bombardiranje Singapura (1944–1945)]] • [[Bombardiranje Singapura (1941)]] • [[Operacija Tiderace|Operacija ''Tiderace'']] • [[Operacija Struggle|Operacija ''Struggle'']] |group3 = Ostalo |list3 = [[Schindlerovi židovi]] • [[Hitlerov pozdrav]] • [[Operacija Valkira]] • [[Vichyevska Francuska]] • [[Republika Slovačka (1939. - 1945.)]] • [[Riomski proces]] • [[Glasovanje o delegaciji punih ustavnih ovlasti Philippeu Pétainu]] • [[Njemačka vojna uprava u Belgiji i sjevernoj Francuskoj]] • [[Njemačka vojna uprava u okupiranoj Francuskoj]] • ''[[Militärverwaltung]]'' • [[Slobodna Francuska]] • [[Apel 18. juna]] • [[Privremena vlada Francuske Republike]] • [[Čehoslovačka vlada u egzilu]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Benešovi dekreti]] • [[Japanska okupacija Kambodže]] • [[Njemačka okupacija Estonije u Drugom svjetskom ratu]] • ''[[Generalbezirk Estland]]'' • [[Estonska samouprava]] • [[Reichskommissariat Ostland|''Reichskommissariat'' Ostland]] • [[Bijeg podmornice Orzeł|Bijeg podmornice ''Orzeł'']] • [[Shōnan-tō]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Sook Ching]] • [[Sōjūsetsu incident]] • [[Operacija Gustavus|Operacija ''Gustavus'']] • [[Operacija Zipper|Operacija ''Zipper'']] • [[Britanska vojna uprava (Malaja)]] }} |group5 = Hladni rat<br>(1945. - 1991.) |list5 = [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Hladni rat]] • [[Elizejski ugovor]] • [[Nixonov posjet Kini 1972.]] • [[Angolski građanski rat]] • [[Trumanova doktrina]] • [[Socijalistička Republika Rumunjska]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Demokratska Kampućija]] • [[Zapadna Njemačka]] • [[Kostarikanski građanski rat]] • [[Gana (krunska zemlja)]] • [[Neredi u Accri 1948.]] • [[Velika šestorica (Gana)]] • [[Politika bijele Australije]] • [[Ustavna kriza u Australiji 1975.]] • [[Četvrta Francuska Republika]] • [[Peta Francuska Republika]] • [[Maj 1968]] • [[Druga Brazilska Republika]] • [[Državni udar u Brazilu 1964.]] • [[Vojna diktatura u Brazilu]] • [[Brazilska vojna hunta (1969)]] • [[Narodna Republika Koreja]] • [[Sovjetska civilna uprava]] • [[Privremeni narodni komitet za Sjevernu Koreju]] • [[Korejska demilitarizirana zona]] • [[Bitka za Incheon]] • [[Operacija Pokpoong]] • [[Podjela Koreje]] • [[Korejski sporazum o primirju]] • [[Bombaški napad u Rangoonu]] • [[Ubojstva sjekirom u P'anmunjŏmu]] • [[Kasarne Moncada]] • [[Operacija Mongoose]] • [[Operacija Northwoods]] • [[Cubana de Aviación let 455]] • [[Narodna Republika Angola]] • [[Demokratska Narodna Republika Angola]] • [[Republika Cabinda]] • [[Angolski rat za nezavisnost]] • [[Alvorski sporazum]] • [[Češka i Slovačka Federativna Republika]] • [[ANZUS]] • [[Paktomanija]] • ''[[El Trienio Adeco]]'' • [[Četvrta Venezuelanska Republika]] • [[Pakt iz Puntofija]] • [[Državni udar u Venezueli 1958.]] • [[Državni udar u Venezueli 1945.]] • [[Francuska unija]] • [[Francuska zajednica]] • [[Kraljevina Kambodža (1953–1970)]] • [[Bangkoška zavjera]] • [[Operacija Menu]] • [[Operacija Freedom Deal]] • [[Državni udar u Kambodži 1970.]] • [[Kmerska Republika]] • [[Predsjednički izbori u Kambodži 1972.]] • [[Predstavnička skupština kampućijskog naroda]] • [[Santebal]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Kambodžanski genocid]] ([[Kambodžanska polja smrti]] • [[Drvo smrti]] • [[Choeung Ek]] • [[Masakr u Ba Chúcu]]) • [[Narodna Republika Kampućija]] • [[Plan K5]] • [[Država Kambodža]] • [[Kambodžansko-vijetnamski rat]] • [[Koalicijska vlada Demokratske Kampućije]] • [[Pariški mirovni sporazum (1991)]] • [[Državni udar u Hondurasu 1963.]] • [[Državni udar u Hondurasu 1975.]] • [[Honduraška vojna hunta (1956–1957)]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Fudbalski rat]] • [[Sahelsko-beninska unija]] • [[Republika Dahomej]] • [[Državni udar u Dahomeju 1963.]] • [[Predsjedničko vijeće (Dahomej)]] • [[Predsjednički izbori u Dahomeju 1970.]] • [[Državni udar u Dahomeju 1972.]] • [[Narodna Republika Benin]] • [[Pokušaj državnog udara u Beninu 1977.]] • [[Fidži (dominion)]] • [[Državni udari na Fidžiju 1987.]] • [[Operacija Morris Dance]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Estonska vlada u egzilu]] • [[Deklaracija suvereniteta Estonske SSR]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Raspjevana revolucija]] • [[Fosforitni rat]] • [[Pismo četrdesetorice]] • [[Surinam (Kraljevina Nizozemska)]] • [[Državni udar u Surinamu 1980.]] • [[Nacionalni vojni savjet (Surinam)]] • [[Decembarska ubojstva]] • [[Surinamski unutrašnji rat]] • [[Masakr u Moiwani]] • [[Državni udar u Surinamu 1990.]] • [[Singapur (kolonija)]] • [[Singapur (savezna država)]] • [[Malezijski sporazum]] • [[Sporazum o nezavisnosti Singapura (1965)]] • [[Proglašenje Singapura]] • [[Referendum o integraciji Singapura 1962.]] • [[Izvanredno stanje u Poljskoj]] |group6 = 1990-e<br>XXI. vijek |list6 = [[Crno proljeće (Kuba)]] • [[Opći izbori u Angoli 1992.]] • [[Masakr na Noć vještica]] • [[Pokušaji državnih udara u Venezuel 1992.]] • [[Bolivarska revolucija]] • [[Pokušaj državnog udara u Venezueli 2002.]] • [[Prijelazna uprava Ujedinjenih nacija u Kambodži|UNTAC]] • [[Privremena vlada nacionalnog jedinstva i nacionalnog spasa Kambodže]] • [[Ustavna kriza u Hondurasu 2009.]] • [[Državni udar u Hondurasu 2009.]] • [[UTAGE let 141]] • [[Državni udar na Fidžiju 2000.]] • [[Državni udar na Fidžiju 2006.]] • [[Prosvjedi u Surinamu 1999.]] }} |group2 = Pravo<br>Kriminologija |group2style = text-align:center; color:black; background:silver; border:1px solid black; |list2= [[Scotland Yard]] • [[Old Bailey]] • ''[[Volksgerichtshof]]'' • [[Vrhovni sud Kostarike]] • [[Vrhovni sud Gane]] • [[Ustav Australije]] • [[Ustav Gane]] • [[Ustav Francuske (1791)]] • [[Ustav Francuske (1793)]] • [[Ustav Francuske (1795)]] • [[Ustav Francuske (1799)]] • [[Ustav Francuske (1802)]] • [[Ustav Francuske (1804)]] • [[Povelja iz 1814.]] • [[Dopunski akt ustavima Prvog Carstva]] • [[Povelja iz 1830.]] • [[Ustav Francuske (1848)]] • [[Ustav Francuske (1852)]] • [[Francuski ustavni zakoni (1875)]] • [[Ferryjevi zakoni]] • [[Francuski ustavni zakon (1940)]] • [[Francuski ustavni zakon (1945)]] • [[Ustav Francuske (1946)]] • [[Ustav Francuske]] • [[Ustav Brazila]] • [[Ustav Sjeverne Koreje]] • [[Ustav Kube]] • [[Bustamanteov kodeks]] • [[Ustav Angole]] • [[Ustavni sud (Češka)]] • [[Macdonaldova trijada]] • [[Vrhovni sud Novog Zelanda]] • [[Ustav Novog Zelanda]] • [[Panoptikon]] • [[Deklaracija nezavisnosti Novog Zelanda]] • [[Sporazum iz Waitangija]] • [[Vrhovni sud pravde (Venezuela)]] • [[Ustav Venezuele]] • [[Deklaracija nezavisnosti (Venezuela)]] • [[Ustav Kambodže]] • [[Kambodžanski tribunal]] • [[Ustav Hondurasa]] • [[Vrhovni sud pravde (Honduras)]] • [[Ustav Benina]] • [[Kvazisud]] • ''[[modus operandi]]'' • [[Ustav Fidžija]] • [[Zakon o pomirbi, toleranciji i jedinstvu]] • [[Ustav Estonije]] • [[Ustav Surinama]] • [[Vrhovni sud Singapura]] • [[Ustav Paname]] • [[Vrhovni sud pravde (Panama)]] |group3 = Politika |group3style = text-align:center; color:white; background: black; border:1px solid silver; |list3= {{Navbox subgroup | groupstyle = text-align:center; color:white; background: black; border:1px solid silver; |group1 = Općenito |list1 = [[Nacizam]] • ''[[Révolution nationale]]'' • [[Koronelizam]] • ''[[Juche]]'' • ''[[Songun]]'' • ''[[Songbun]]'' • [[Neutralna država]] • [[Čavizam]] • [[Nulta godina (Kambodža)|Nulta godina]] • ''[[Françafrique]]'' • ''[[Corregimiento]]'' • ''[[Comarca]]'' |group2 = Posebno |list2 = [[Popis njemačkih ministara obrane]] • [[Premijer Ujedinjenog Kraljevstva]] • [[Hitlerov kabinet]] • [[Premijer Japana]] • ''[[Kokkai]]'' • [[Nacionalna stranka oslobođenja (Kostarika)|PLN]] • [[Stranka građanske akcije|PAC]] • [[Libertarijanski pokret|ML]] • [[Predsjednik Kostarike]] • [[Zakonodavna skupština (Kostarika)]] • [[Predsjednik Gane]] • [[Premijer Gane]] • [[Stranka narodne konvencije|CPP]] • [[Parlament Gane]] • [[Državni savjet (Gana)]] • [[Premijer Australije]] • [[Parlament Australije]] • [[Generalni guverner Australije]] • [[Premijer Francuske]] • [[Predsjednik Francuske]] • [[Francuski parlament]] • [[Senat (Francuska)]] • [[Narodna skupština (Francuska)]] • [[Kongres Francuskog parlamenta]] • [[Predsjednik Brazila]] • ''[[Congresso Nacional]]'' • ''[[Senado Federal]]'' • ''[[Câmara dos Deputados]]'' • [[Premijer Brazila]] • [[Vječni predsjednik republike]] • [[Vrhovna narodna skupština]] • [[Premijer Sjeverne Koreje]] • [[Administrativna podjela Sjeverne Koreje]] • [[Spisak vrhovnih vođa Sjeverne Koreje]] • [[Spisak državnih poglavara Sjeverne Koreje]] • ''[[Ch'ŏndogyo Ch'ŏngudang]]'' • [[Predsjednik Kube]] • [[Premijer Kube]] • [[Nacionalna skupština narodne sile]] • [[Predsjednik Angole]] • [[Potpredsjednik Angole]] • [[Premijer Angole]] • [[Narodna skupština (Angola)]] • [[Generalni guverner Novog Zelanda]] • [[Premijer Novog Zelanda]] • [[Parlament Novog Zelanda]] • [[Predstavnički dom (Novi Zeland)]] • [[Zakonodavno vijeće (Novi Zeland)]] • [[Laburistička stranka Novog Zelanda]] • [[Zelena stranka Aotearoe Novog Zelanda]] • [[Prvo Novi Zeland]] • [[Kolonijalni tajnik Novog Zelanda]] • [[Predsjednik Venezuele]] • [[Narodna skupština (Venezuela)]] • [[Demokratska akcija (Venezuela)]] • [[Parlament Kambodže]] • [[Senat (Kambodža)]] • [[Narodna skupština (Kambodža)]] • [[Kralj Kambodže]] • [[Premijer Kambodže]] • [[Liberalna stranka (Kambodža)]] • [[Demokratska stranka (Kambodža)]] • [[Sangkum]] • [[Komunistička partija Kampućije]] • [[Nacionalni kongres (Honduras)]] • [[Predsjednik Hondurasa]] • [[Narodna skupština (Benin)]] • [[Predsjednik Benina]] • [[Premijer Benina]] • [[Conseil de l'Entente]] • [[Partija narodne revolucije Benina]] • [[Predsjednik Fidžija]] • [[Premijer Fidžija]] • [[Parlament Fidžija]] • [[Senat (Fidži)]] • [[Predstavnički dom (Fidži)]] • [[Veliko vijeće poglavica]] • [[Guverner Fidžija]] • [[Generalni guverner Fidžija]] • [[Administrativna podjela Fidžija]] • [[Premijer Kraljevstva Fidži]] • [[Ratu]] • [[Glavni ministar Fidžija]] • [[Zakonodavno vijeće (Fidži)]] • ''[[Riigikogu]]'' • [[Premijer Estonije]] • ''[[Riigihoidja]]'' • [[Komunistička partija Estonije]] • [[Predsjednik Surinama]] • [[Potpredsjednik Surinama]] • [[Premijer Surinama]] • [[Narodna skupština (Surinam)]] • [[Generalni guverner Surinama]] • [[Parlament Singapura]] • [[Predsjednik Singapura]] • [[Premijer Singapura]] • [[Stranka narodne akcije]] • [[Singapurska samouprava]] • [[Guverner Singapura]] • [[Yang di-Pertuan Negara]] • [[Zakonodavno vijeće (Singapur)]] • [[Zakonodavna skupština (Singapur)]] • [[Glavni ministar Singapura]] • [[Narodna skupština (Panama)]] • [[Narodna skupština predstavnika corregimienta|Narodna skupština predstavnika ''corregimienta'']] • [[Predsjednik Paname]] • [[Corregimiento (Panama)|''Corregimiento'' (Panama)]] }} |group4 = Vojna znanost |group4style = text-align:center; color:#556B2F; background:#6B8E23; border:1px solid #556B2F; |list4= [[Regia Marina]] • [[Royal Navy]] • [[Vojska Kostarike]] • ''[[Maréchal de France]]'' • ''[[École spéciale militaire de Saint-Cyr]]'' • [[Korejska narodna armija]] • [[USS Pueblo (AGER-2)]] • ''[[Movimiento 26 de Julio]]'' • [[Oružane snage Angole]] • [[Kubanske revolucionarne oružane snage]] • ''[[Generalissimus]]'' • [[Khmer Issarak]] • [[Dahomejske Amazonke]] • [[Oružane snage Republike Fidži]] • ''[[Junglecommando]]'' • [[Singapurska strategija]] • ''[[Kenpei]]'' |group5 = Lingvistika |group5style = text-align:center; color:black; background: white; border:1px solid black; |list5 = [[Joruba jezik]] • [[Fon jezik]] • [[Fidžijski jezik]] • [[Fidžijski hindski jezik]] • [[Rotumanski jezik]] |group6 = Ostalo |group6style = text-align:center; color:#808080; background: #DCDCDC; border:1px solid #808080; |list6= [[Kultura Sovjetskoga Saveza]] • [[Centar za obiteljske evidencije]] • [[Stair House]] • [[David Livingstone Centre]] • [[Psihijatrijska bolnica Broadmoor]] • [[The Blind Beggar]] • [[Oni (folklor)]] • ''[[Hanami]]'' • [[Tri mudra majmuna]] • ''[[The Strand Magazine]]'' • [[221B Baker Street]] • [[Museo Nacional de Costa Rica]] • [[Mekatelyu]] • [[Nacionalni park Tortuguero]] • [[Nacionalni park Poás]] • [[Waakye]] • [[Ganci]] • [[Sveučilište u Adelaideu]] • [[Sveučilište u Melbourneu]] • [[Marianne]] • [[Čudovište iz Rajskog jezera]] • ''[[Rodong Sinmun]]'' • [[Korejska centralna novinska agencija]] • [[Festival Arirang]] • [[Vargaška tragedija]] • [[Kambodžanski riel]] • [[Novi ljudi]] • [[Nacionalni autonomni univerzitet Hondurasa]] • [[Naša Gospa od Suyape]] • [[Zapadnoafrički CFA franak]] • [[Srednjoafrički CFA franak]] • [[Chupa Chups]] • [[Univerzitet na Fidžiju]] • [[Fidžijski dolar]] • [[Nacionalni park Sigatoka Sand Dunes]] • ''[[Cibi]]'' • [[Estonska marka]] • ''[[Postimees]]'' • [[Zastava Estonske Sovjetske Socijalističke Republike]] • [[Surinamski dolar]] • [[Surinamski gulden]] • [[Planska područja u Singapuru]] • [[Regije Singapura]] • [[Japanski okupacijski dolar]] • [[Panamska balboa]] • ''[[Shinjū]]'' |below= }} ===Biografije=== {{Navbox generic |titlestyle = text-align:center; color:#808080; background: #DCDCDC; border:1px solid #808080; |name = Korisnik:Edgar Allan Poe/Doprinosi |title= Doprinosi vezani uz društvene znanosti |groupstyle = text-align:center; color:red; border:1px solid silver; |abovestyle=text-align:center; color:#702963;background:#DF73FF; border:1px solid #702963; |belowstyle= text-align:center; color:#702963; background:#DF73FF; border:1px solid #702963; |groupstyle = text-align:center; color:#702963; background:#DF73FF; border:1px solid #702963; |above= |group1 = Povijest |group1style = text-align:center; color:#800000; background:#C19A6B; border:1px solid #800000; |list1= [[Slavko Goldstein]] |group2 = Pravo<br>Kriminologija |group2style = text-align:center; color:black; background:silver; border:1px solid black; |list2= {{Navbox subgroup | groupstyle = text-align:center; color:black; background:silver; border:1px solid black; |group1 = Pravo |list1 = [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Roland Freisler]] • [[Clarence Darrow]] • [[Moisés Vieites]] • [[Antonio Sánchez de Bustamante y Sirvén]] |group2 = Kriminologija |list2 = [[Vlado Černozemski]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Braća Kray]] • [[George Cornell]] • [[Jack McVitie]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Leopold i Loeb]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Jack Trbosjek]] ([[:Kategorija:Jack Trbosjek|kategorija /uz izuzetke/]]) • [[Igor Guzenko]] • [[Issei Sagawa]] • [[Charles Augustus Howell]] • [[Charlotte Corday]] • [[Charles-Henri Sanson]] • [[Felice Orsini]] • [[Sante Geronimo Caserio]] • [[Leonard Read]] • [[Sogomon Tejlirjan]] }} |group3 = Politika |group3style = text-align:center; color:white; background: black; border:1px solid silver; |list3= {{Navbox subgroup | groupstyle = text-align:center; color:white; background: black; border:1px solid silver; |group1 = Amerike |list1 = {{Navbox subgroup | groupstyle = text-align:center; color:white; background: black; border:1px solid silver; |group1 = {{flagicon|SAD}} Sjedinjene Države |list1 =[[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Harry S. Truman]] • [[William H. Seward]] • [[William Jennings Bryan]] • [[Harvey Milk]] • [[Dan White]] • [[George Moscone]] • [[Frank B. Kellogg]] • [[Fiorello H. La Guardia]] |group2 = {{flagicon|KAN}} Kanada |list2= [[Lester B. Pearson]] • [[Pierre Trudeau]] |group3 = {{flagicon|Kostarika}} Kostarika |list3= [[Juan Mora Fernández]] • [[José María Castro Madriz]] • [[Federico Tinoco Granados]] • [[Otilio Ulate Blanco]] • [[José Figueres Ferrer]] • [[Rafael Ángel Calderón Guardia]] • [[Laura Chinchilla]] • [[Óscar Arias]] |group4 = {{flagicon|Brazil}} Brazil |list4= [[Deodoro da Fonseca]] • [[Pedro I od Brazila]] • [[Pedro II od Brazila]] • [[Arthur Bernardes]] • [[Venceslau Brás]] • [[Washington Luís]] • [[Júlio Prestes]] • [[Getúlio Vargas]] • [[Plínio Salgado]] • [[João Goulart]] • [[Humberto Castelo Branco]] • [[Artur da Costa e Silva]] • [[Ernesto Geisel]] |group5 = {{flagicon|Kuba}} Kuba |list5= [[Carlos Saladrigas Zayas]] • [[Ramón Zaydín]] • [[Anselmo Alliegro y Milá]] • [[Félix Lancís Sánchez]] • [[Tomás Estrada Palma]] • [[Ramón Grau]] • [[Gerardo Machado]] • [[Camilo Cienfuegos]] |group6 = {{flagicon|Venezuela}} Venezuela |list6= [[José Antonio Páez]] • [[Cristóbal Mendoza]] • [[Francisco de Miranda]] • [[Rómulo Gallegos]] • [[Rafael Urdaneta]] • [[Juan Vicente Gómez]] • [[Cipriano Castro]] • [[Rafael Caldera]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Rómulo Betancourt]] |group7 = {{flagicon|HON}} Honduras |list7= [[Juan Orlando Hernández]] • [[Dionisio de Herrera]] • [[Francisco Morazán]] • [[José Francisco Zelaya]] • [[Francisco Ferrera]] • [[Ramón Villeda Morales]] • [[Julio Lozano Díaz]] • [[Oswaldo López Arellano]] • [[Juan Alberto Melgar]] • [[Manuel Zelaya]] • [[Roberto Micheletti]] |group8 = {{flagicon|SUR}} Surinam |list8= [[Chan Santokhi]] • [[Ronnie Brunswijk]] • [[Johan Ferrier]] • [[Henck Arron]] • [[Dési Bouterse]] |group9 = {{flagicon|PAN}} Panama |list9= [[José Raúl Mulino]] }} |group2 = Europa |list2= {{Navbox subgroup | groupstyle = text-align:center; color:white; background: black; border:1px solid silver; |group1={{flagicon|UK}} Ujedinjeno Kraljevstvo |list1=[[Edward VIII.]] • [[George VI.]] • [[Herbert Henry Asquith]] • [[Clement Attlee]] • [[Tom Driberg]] • [[Robert Boothby, baron Boothby]] • [[Arnold Wienholt Hodson]] • [[Spencer Perceval]] • [[Stamford Raffles]] |group2 = {{flagicon|SSSR}} Sovjetski Savez |list2 = [[Nikita Hruščov]] • [[Jurij Andropov]] • [[Konstantin Černjenko]] • [[Andrej Gromijko]] • [[Vjačeslav Molotov]] {{Navbox subgroup | groupstyle = text-align:center; color:white; background: black; border:1px solid silver; |group1 = {{flagicon|RUS}} Rusija |list1 = [[Boris Jeljcin]] |group2 = {{flagicon|GRU}} Gruzija |list2 = [[Eduard Ševarnadze]] |group3 = {{flagicon|EST}} Estonija |list3 = [[Jaan Anvelt]] • [[Karl Kark]] • [[Konstantin Päts]] • [[Jaan Tõnisson]] • [[Kaarel Eenpalu]] • [[Jüri Uluots]] • [[Hjalmar Mäe]] • [[Johannes Vares]] • [[Jüri Ratas]] • [[Alar Karis]] • [[Johannes Käbin]] • [[Edgar Savisaar]] }} |group3 = {{flagicon|FRA}} Francuska |list3 = [[Charles de Gaulle]] • [[Philippe de Gaulle]] • [[Pierre Laval]] • [[Adolphe Thiers]] • [[Louis Barthou]] • [[Jean Monnet]] • [[Philippe d'Orléans, grof od Pariza|Philippe d'Orléans]] • [[Emmanuel Joseph Sieyès]] • [[Roger Ducos]] • [[Jean-Paul Marat]] • [[Louis Antoine de Saint-Just]] • [[Camille Desmoulins]] • [[Joséphine de Beauharnais]] • [[Joseph Fouché]] • [[Lucien Bonaparte]] • [[Élisa Bonaparte]] • [[Louis Bonaparte]] • [[Napoléon Louis Bonaparte]] • [[Jérôme Bonaparte]] • [[François Guizot]] • [[Lazare Carnot]] • [[Louis-Mathieu Molé]] • [[Victor de Broglie (1785–1870)|Victor de Broglie]] • [[Louis Blanc]] • [[Alexis de Tocqueville]] • [[Louis Eugène Cavaignac]] • [[Eugénie de Montijo]] • [[Napoléon Eugène Louis Bonaparte]] • [[Louis Jules Trochu]] • [[Patrice de Mac Mahon]] • [[Louis Auguste Blanqui]] • [[Léon Gambetta]] • [[Marie François Sadi Carnot]] • [[Jules Grévy]] • [[Albert de Broglie]] • [[Jules Armand Dufaure]] • [[William Henry Waddington]] • [[Jules Ferry]] • [[Jean Casimir-Perier]] • [[Charles Dupuy]] • [[Félix Faure]] • [[Émile Loubet]] • [[Raymond Poincaré]] • [[Aristide Briand]] • [[Paul Deschanel]] • [[Alexandre Millerand]] • [[Gaston Doumergue]] • [[Paul Doumer]] • [[Édouard Herriot]] • [[Pierre-Étienne Flandin]] • [[André Tardieu]] • [[Édouard Daladier]] • [[Albert Lebrun]] • [[André Maginot]] • [[Léon Blum]] • [[Vincent Auriol]] • [[René Coty]] • [[Alain Poher]] • [[Valéry Giscard d'Estaing]] |group4 = {{flagicon|NJE}} Njemačka |list4 = [[Konrad Adenauer]] (suradnja) {{Navbox subgroup | groupstyle = text-align:center; color:white; background: black; border:1px solid silver; |group1 = {{flagicon|NJE|empire}} Njemačko Carstvo |list1 = |group2 = {{flagicon|NJE}} Weimarska Republika |list2 = [[Wilhelm Cuno]] • [[Gustav Stresemann]] • [[Wilhelm Marx]] • [[Joseph Wirth]] • [[Philipp Scheidemann]] • [[Gustav Bauer]] • [[Konstantin Fehrenbach]] • [[Hans Luther]] • [[Hugo Haase]] • [[Kurt von Schleicher]] |group3 = {{flagicon|NJE|Nazi}} Treći Reich |list3 = [[Heinrich Himmler]] • [[Lutz Graf Schwerin von Krosigk]] • [[Martin Bormann]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Joseph Goebbels]] • [[Edmund Veesenmayer]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Hermann Göring]] • [[Walther Funk]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Reinhard Heydrich]] • [[Karl-Siegmund Litzmann]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Alfred Rosenberg]] |group4 = {{flagicon|DDR}} Istočna Njemačka |list4 = [[Walter Ulbricht]] }} |group5 = {{flagicon|ITA}} Italija |list5 = [[Giovanni Giolitti]] |group6 = {{flagicon|ŠPA}} Španjolska |list6 = [[Francisco Franco]] |group7 = {{flagicon|POLJ}} Poljska |list7 = [[Wojciech Jaruzelski]] • [[Bronisław Komorowski]] |group8 = {{flagicon|ŠVE}} Švedska |list8 = [[Olof Palme]] |group9 = {{flagicon|AUT}} Austrija |list9 = [[Karl Renner]] |group10 = {{flagicon|GRČ}} Grčka |list10 = [[Ioannis Metaxas]] |group12 = {{flagicon|Austro-Ugarska}} Austro-Ugarska |list12 = [[Marija Terezija|Maria Theresia]] • [[Josip II., car Svetog Rimskog Carstva|Joseph II.]] • [[Leopold II., car Svetog Rimskog Carstva|Leopold II.]] • [[Karlo VI., car Svetog Rimskog Carstva|Karl VI.]] • [[Franjo I., car Svetog Rimskog Carstva|Franz I.]] • [[Franjo II., car Svetog Rimskog Carstva|Franz II.]] • [[Ferdinand I. Austrijski|Ferdinand I.]] • [[Franjo Josip I.|Franz Joseph I.]] (dopuna) • [[Aleksandar Drašković]] • [[Sofija Chotek]] • [[Marie-Louise od Austrije]] |group13 = {{flagicon|SRB}} Srbija |list13 = [[Ilija Garašanin]] • [[Milan Nedić]] • [[Aleksandar I. Karađorđević]] |group14 = {{flagicon|MAĐ}} Mađarska |list14 = [[Lajos Kossuth]] • [[Károly Khuen-Héderváry]] • [[Miklós Horthy]] |group15 = {{flagicon|FIN}} Finska |list15 = [[Jaana Pelkonen]] • [[Carl Gustaf Emil Mannerheim]] |group16 = {{flagicon|RUM}} Rumunjska |list16 = [[Ion Antonescu]] • [[Nicolae Ceauşescu]] |group17 = {{flagicon|ČEŠ}} Češka |list17 = [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Edvard Beneš]] }} |group3= Azija i<br>Oceanija |list3= [[Kir Mlađi]] {{Navbox subgroup | groupstyle = text-align:center; color:white; background: black; border:1px solid silver; |group1 = {{flagicon|JAP}} Japan |list1 = [[Hirohito]] • [[Itō Hirobumi]] • [[Hideki Tōjō]] • [[Hara Takashi]] • [[Tsuyoshi Inukai]] • [[Keisuke Okada]] • [[Fumio Gotō]] • [[Yasuo Fukuda]] • [[Eisaku Satō]] • [[Car Taishō]] • [[Minamoto no Yoritomo]] • [[Yasuhiro Nakasone]] |group2 = {{flagicon|Kina}} Kina |list2 = [[Pu Yi]] |group3 = {{flagicon|VIJ}} Vijetnam |list3 = [[Hồ Chí Minh]] • [[Lê Đức Thọ]] |group4 = {{flagicon|Tajvan}} Republika Kina/Tajvan |list4 = [[Sun Jat-sen]] • [[Chiang Kai-shek]] |group5 = {{flagicon|Indija}} Indija |list5 = [[Jawaharlal Nehru]] |group6 = [[File:Flag of Korea 1882.svg|22px|border]] Koreja |list6 = [[Sunjong od Koreje]] {{Navbox subgroup | groupstyle = text-align:center; color:white; background: black; border:1px solid silver; |group1= {{flagicon|Sjeverna Koreja}} Sjeverna Koreja |list1 = [[Kim Il-sung]] • [[Kim Jong-il]] • [[Kim Yŏng-nam]] • [[Kim Il (političar)|Kim Il]] |group2 = {{flagicon|Južna Koreja}} Južna Koreja |list2 = }} |group7 = {{flagicon|IZR}} Izrael |list7 = [[Menahem Begin]] |group8 = {{flagicon|Kambodža}} Kambodža |list8 = [[Norodom Sihanouk]] • [[Norodom Sihamoni]] • [[Ponhea Yat]] • [[Ang Duong]] • [[Norodom od Kambodže]] • [[Sisowath od Kambodže]] • [[Sisowath Monivong]] • [[Sơn Ngọc Thành]] • [[Penn Nouth]] • [[Nuon Chea]] • [[Ieng Sary]] • [[Pol Pot]] • [[Khieu Samphan]] • [[Kang Kek Iew]] • [[Hun Sen]] |group9 = {{flagicon|Jordan}} Jordan |list9 = [[Hussein I., kralj Jordana|Hussein I.]] |group12 = {{flagicon|AUS}} Australija |list12 = [[Edmund Barton]] • [[Ben Chifley]] • [[Harold Holt]] • [[John Curtin]] • [[Robert Menzies]] • [[Gough Whitlam]] • [[John Kerr]] • [[Malcolm Fraser]] • [[Stanley Bruce]] |group11 = {{flagicon|NZL}} Novi Zeland |list11 = [[Patsy Reddy]] • [[William Hobson]] • [[James Busby]] • [[Henry Sewell]] • [[Alfred Domett]] • [[John Ballance]] • [[Richard Seddon]] • [[Michael Joseph Savage]] • [[Peter Fraser (novozelandski političar)|Peter Fraser]] |group10 = {{flagicon|Mjanmar}} Mjanmar |list10 = [[U Thant]] |group13 = {{flagicon|FIJ}} Fidži |list13 = [[Seru Epenisa Cakobau]] • [[Kamisese Mara]] • [[Sitiveni Rabuka]] • [[Timoci Bavadra]] • [[Penaia Ganilau]] • [[Josefa Iloilo]] • [[Frank Bainimarama]] • [[Jioji Konrote]] • [[Epeli Nailatikau]] |group14 = {{flagicon|SIN}} Singapur |list14 = [[Tharman Shanmugaratnam]] • [[Lee Hsien Loong]] • [[Lawrence Wong]] • [[David Marshall (singapurski političar)|David Marshall]] • [[Lim Yew Hock]] • [[Yusof bin Ishak]] }} |group4= Afrika |list4= {{Navbox subgroup | groupstyle = text-align:center; color:white; background: black; border:1px solid silver; |group1= {{flagicon|EGI}} Egipat |list1= [[Gamal Abdel Nasser]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Anwar Sadat]] • [[Hosni Mubarak]] |group2= {{flagicon|ANG}} Angola |list2= [[Agostinho Neto]] • [[Lopo do Nascimento]] • [[Fernando José de França Dias Van-Dúnem]] • [[José Eduardo dos Santos]] • [[Jonas Savimbi]] • [[João Lourenço]] |group3= {{flagicon|SOM}} Somalija |list3= [[Mohamed Siad Barre]] |group4= {{flagicon|ZIM}} Zimbabve |list4= [[Robert Mugabe]] |group5={{flagicon|TOG}} Togo |list5= [[Faure Gnassingbé]] |group6={{flagicon|CIV}} Obala Bjelokosti |list6=[[Félix Houphouët-Boigny]] |group7={{flagicon|Gvineja}} Gvineja |list7= [[Ahmed Sékou Touré]] |group8={{flagicon|GAN}} Gana |list8= [[Samia Nkrumah]] • [[John Dramani Mahama]] • [[John Atta Mills]] • [[John Agyekum Kufuor]] • [[Jerry Rawlings]] • [[Hilla Limann]] • [[Fred Akuffo]] • [[Ignatius Kutu Acheampong]] • [[Edward Akufo-Addo]] • [[Nii Amaa Ollennu]] • [[Akwasi Afrifa]] • [[Joseph Arthur Ankrah]] • [[Kofi Abrefa Busia]] • [[Nana Akufo-Addo]] |group9={{flagicon|BEN}} Benin |list9= [[Gangnihessou]] • [[Dakodonou]] • [[Houegbadja]] • [[Hangbè]] • [[Agaja]] • [[Ghézo]] • [[Béhanzin]] • [[Agoli-Agbo]] • [[Toffa I]] • [[Sourou-Migan Apithy]] • [[Hubert Maga]] • [[Justin Ahomadégbé-Tomêtin]] • [[Christophe Soglo]] • [[Émile Derlin Zinsou]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Mathieu Kérékou]] • [[Thomas Boni Yayi]] • [[Patrice Talon]] }} }} |group4 = Vojna znanost |group4style = text-align:center; color:#556B2F; background:#6B8E23; border:1px solid #556B2F; |list4= {{Navbox subgroup | groupstyle =text-align:center; color:#556B2F; background:#6B8E23; border:1px solid #556B2F; |group1= {{flagicon|SAD}} Sjedinjene Države |list1= [[Douglas MacArthur]] • [[Omar Bradley]] |group2= {{flagicon|UK}} Ujedinjeno Kraljevstvo |list2= [[Andrew Cunningham]] • [[Harold Alexander]] • [[Jean Conan Doyle]] • [[John Jellicoe]] • [[Bernard Freyberg]] • [[Ivan Lyon]] |group3= {{flagicon|FRA}} Francuska |list3= [[Philippe Pétain]] • [[Louis Franchet d'Esperey]] • [[Joseph Jacques Césaire Joffre]] • [[Ferdinand Foch]] • [[Gilbert du Motier, markiz de La Fayette]] • [[Joachim Murat]] • [[Michel Ney]] • [[Pierre-Charles Villeneuve]] • [[Georges Ernest Boulanger]] • [[Robert Nivelle]] • [[François Darlan]] • [[Henri Giraud]] • [[Maxime Weygand]] • [[Maurice Gamelin]] • [[Bob Denard]] |group4= {{flagicon|ITA}} Italija |list4= [[Alfredo Guzzoni]] • [[Angelo Iachino]] |group5= {{flagicon|POLJ}} Poljska |list5= [[Edward Rydz-Śmigły]] |group6= {{flagicon|VIJ}} Vijetnam |list6= [[Võ Nguyên Giáp]] |group7= {{flagicon|NJE}} Njemačka |list7= {{Navbox subgroup | groupstyle =text-align:center; color:#556B2F; background:#6B8E23; border:1px solid #556B2F; |group1={{flagicon|NJE|empire}} Njemačko Carstvo |list1= [[Alfred von Schlieffen]] • [[Erich Ludendorff]] • [[Erich von Falkenhayn]] • [[August von Mackensen]] • [[Reinhard Scheer]] • [[Franz von Hipper]] • [[Colmar Freiherr von der Goltz]] • [[Alfred von Tirpitz]] • [[Adolf von Seckendorff]] |group2={{flagicon|NJE|Nazi}} Treći Reich |list2= [[Karl Dönitz]] • [[Wilm Hosenfeld]] • [[Friedrich Paulus]] • [[Erich von Manstein]] • [[Wilhelm Keitel]] }} |group8= {{flagicon|Austro-Ugarska}} Austro-Ugarska |list8= [[Oskar Potiorek]] • [[Conrad von Hötzendorf]] • [[Alois Hitler]] |group9= {{flagicon|JAP}} Japan |list9= [[Isoroku Jamamoto]] • [[Princ Akihito Komatsu]] • [[Takamori Saigō]] |group10= {{flagicon|SRB}} Srbija |list10= [[Pavle Jurišić Šturm]] |group11= {{flagicon|RUS}} Rusija |list11={{Navbox subgroup | groupstyle =text-align:center; color:#556B2F; background:#6B8E23; border:1px solid #556B2F; |group1={{flagicon|RUS}} Rusko Carstvo |list1= [[Aleksej Brusilov]] • [[Pjotr Wrangel]] • [[Nikolaj Judenič]] |group2={{flagicon|SSSR}} Sovjetski Savez |list2= [[Georgij Žukov]] • [[Konstantin Rokosovski]] • [[Nikolaj Kuznjecov]] }} |group12= {{flagicon|SJKOR}} Sjeverna Koreja |list12= [[Nam Il]] |group13= {{flagicon|EST}} Estonija |list13 = [[Johan Laidoner]] • [[Ain-Ervin Mere]] }} |group5 = Filozofi |group5style = text-align:center; color:#6699CC; background:#73C2FB; border:1px solid #6699CC; |list5= [[Baruch de Spinoza]] • [[Émile Durkheim]] • [[Jean-François Lyotard]] • [[Jacques Derrida]] • [[Louis Althusser]] • [[José Ortega y Gasset]] • [[Jeremy Bentham]] |group6 = Ostalo |group6style = text-align:center; color:#808080; background: #DCDCDC; border:1px solid #808080; |list6= [[David Livingstone]] • [[Oskar Schindler]] • [[Emilie Schindler]] • [[Wallis Simpson]] • [[Alice Pleasance Liddell]] • [[Ottla Kafka]] • [[Sadako Sasaki]] • [[Peter Turkson]] • [[Theodosia Okoh]] • [[Joan Sutherland]] • [[Maria Letizia Ramolino]] • [[Jan Palach]] • [[Pedro Álvares Cabral]] • [[Bernhard Schwarz]] • [[Michel Wieviorka]] • [[Carlos Manuel de Céspedes]] • [[Elián González]] • [[Diogo Cão]] • [[Paulo Dias de Novais]] • [[Irene Sáez]] • [[Anthelme Mangin]] • [[Dith Pran]] • [[Sydney Schanberg]] • [[Charles Delaunay]] • [[Poe Toaster]] • [[Virginia Eliza Clemm Poe]] • [[Lempira (vođa Lenka)|Lempira]] • [[Udre Udre]] • [[Aleksandar Langfang]] • [[Bayard Rustin]] • [[Aleksandar Holiga]] • [[Sang Nila Utama]] • [[Elizabeth Choy]] • [[Lav XIV]] • [[Lim Bo-seng]] • [[Shimeko Tanabe]] • [[Hatsuyo Oyama]] • [[Michiko Tsushima]] • [[Tomie Yamazaki]] • [[Valentina Tereškova]] • [[Rodrigo de Bastidas]] • [[Sebastián Hurtado de Corcuera]] |below= }} ==Sport== {{Navbox generic |titlestyle = background-color:#AAD0FF; color:black; text-align:center; border:1px solid silver; |name = Korisnik:Edgar Allan Poe/Doprinosi |title= Općenito o sportu (po sportovima) |groupstyle = background-color:#AAD0FF; color:black; text-align:center; border:1px solid silver; |belowstyle = background-color:#AAD0FF; color:black; text-align:center; border:1px solid silver; |group1 = [[File:Football pictogram.svg|20px]] Nogomet |list1= {{Navbox subgroup | groupstyle = background-color:#AAD0FF; color:black; text-align:center; border:1px solid silver; |group1 = Reprezentacije |list1= {{nowrap begin}} {{flagicon|ANG}} [[Fudbalska ili nogometna reprezentacija Angole|Angola]] {{•w}} {{flagicon|AUS}} [[Fudbalska ili nogometna reprezentacija Australije|Australija]] {{•w}} {{flagicon|BEN}} [[Fudbalska ili nogometna reprezentacija Benina|Benin]] {{•w}} [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] {{flagicon|FRA}} [[Fudbalska ili nogometna reprezentacija Francuske|Francuska]] {{•w}} {{flagicon|GAN}} [[Fudbalska ili nogometna reprezentacija Gane|Gana]] {{•w}} [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] {{flagicon|HON}} [[Fudbalska ili nogometna reprezentacija Hondurasa|Honduras]] {{•w}} {{flagicon|Kambodža}} [[Fudbalska ili nogometna reprezentacija Kambodže|Kambodža]] {{•w}} {{flagicon|CRC}} [[Fudbalska ili nogometna reprezentacija Kostarike|Kostarika]] {{•w}} {{flagicon|KUB}} [[Fudbalska ili nogometna reprezentacija Kube|Kuba]] {{•w}} {{flagicon|POLJ}} [[Fudbalska ili nogometna reprezentacija Poljske|Poljska]] {{•w}} {{flagicon|UKR}} [[Fudbalska ili nogometna reprezentacija Ukrajine|Ukrajina]] {{•w}} {{flagicon|VEN}} [[Fudbalska ili nogometna reprezentacija Venezuele|Venezuela]] {{•w}} {{flagicon|FIJ}} [[Fudbalska ili nogometna reprezentacija Fidžija|Fidži]] {{•w}} [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] {{flagicon|EST}} [[Fudbalska ili nogometna reprezentacija Estonije|Estonija]] {{•w}} {{flagicon|SUR}} [[Fudbalska reprezentacija Surinama|Surinam]] {{•w}} {{flagicon|SIN}} [[Fudbalska reprezentacija Singapura|Singapur]] {{•w}} {{flagicon|PAN}} [[Fudbalska reprezentacija Paname|Panama]] {{nowrap end}} |group2 = Klubovi |list2= {{nowrap begin}} {{flagicon|ENG}} [[Arsenal FC]] {{•w}} {{flagicon|ENG}} [[Fulham FC]] {{•w}} {{flagicon|SJKOR}} [[4.25]] {{•w}} {{flagicon|SJKOR}} [[Pyongyang City SC]] {{•w}} {{flagicon|SUR}} [[Inter Moengotapoe]] {{nowrap end}} |group3 = Lige |list3= {{nowrap begin}} {{flagicon|FRA}} [[Ligue 1]] {{nowrap end}} |group4 = Prvenstva |list4= {{Navbox subgroup | groupstyle = background-color:#AAD0FF; color:black; text-align:center; border:1px solid silver; |group1 = [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[FIFA Svjetsko prvenstvo|Svjetsko prvenstvo]] |list1= {{nowrap begin}} [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] {{flagicon|FRA|1830}} [[FIFA Svjetsko prvenstvo 1938|1938.]] {{•w}} [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] {{flagicon|BRA|1889a}} [[FIFA Svjetsko prvenstvo 1950|1950.]] {{•w}} [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] {{flagicon|FRA}} [[FIFA Svjetsko prvenstvo 1998|1998.]] {{•w}} [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] {{flagicon|BRA}} [[FIFA Svjetsko prvenstvo 2014|2014.]] {{•w}} [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] {{flagicon|RUS}} [[FIFA Svjetsko prvenstvo 2018.|2018.]] {{•w}} [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] {{flagicon|Katar}} [[FIFA Svjetsko prvenstvo 2022.|2022.]] {{•w}} {{flagicon|Kanada}} / {{flagicon|Meksiko}} / {{flagicon|SAD}} [[FIFA Svjetsko prvenstvo 2026.|2026.]] {{nowrap end}} {{Navbox subgroup | groupstyle = background-color:#AAD0FF; color:black; text-align:center; border:1px solid silver; |group1 = Finala |list1= {{nowrap begin}} [[Finale FIFA Svjetskog prvenstva 1954.|1954.]] {{•w}} [[Nizozemska - Zapadna Njemačka (finale Svjetskog prvenstva u nogometu 1974.)|1974.]] {{•w}} [[Brazil - Francuska (finale FIFA Svjetskog prvenstva 1998)|1998.]] {{•w}} [[Italija - Francuska (finale Svjetskog prvenstva u nogometu 2006.)|2006.]] {{•w}} [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Francuska – Hrvatska (finale FIFA Svjetskog prvenstva 2018.)|2018.]] {{nowrap end}} }} |group2 = [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[UEFA Euro|Europsko prvenstvo]] |list2= {{nowrap begin}} {{flagicon|POLJ}} / {{flagicon|UKR}} [[UEFA Euro 2012|2012.]] {{•w}} [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] {{flagicon|FRA}} [[UEFA Euro 2016.|2016.]] {{•w}} [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] {{flagicon|EU}} [[UEFA Euro 2020.|2020.]] {{•w}} [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] {{flagicon|NJE}} [[UEFA Euro 2024.|2024.]] {{nowrap end}} |group3 = Olimpijske igre |list3= |group4 = Kup nacija |list4 = {{nowrap begin}} {{flagicon|GAN}} [[Afrički kup nacija 1963.|1963.]] {{•w}} {{flagicon|GAN}} [[Afrički kup nacija 1978.|1978.]] {{•w}} {{flagicon|GAN}} / {{flagicon|Nigerija}} [[Afrički kup nacija 2000.|2000.]] {{•w}} {{flagicon|GAN}} [[Afrički kup nacija 2008.|2008.]] {{•w}} [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] {{flagicon|ANG}} [[Afrički kup nacija 2010.|2010.]] {{nowrap end}} |group5 = [[AFC Azijski kup|Azijski kup]] |list5 = {{nowrap begin}} [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] {{flagicon|SIN}} [[AFC Azijski kup 1984.|1984.]] {{nowrap end}} }} |group5 = Ostalo |list5= {{nowrap begin}} [[FIFA 100]] {{•w}} [[Australija - Američka Samoa (kvalifikacijska utakmica za FIFA Svjetsko prvenstvo 2002)|Australija 31:0 Američka Samoa]] {{•w}} [[Nagrade FIFA Svjetskog prvenstva]] {{•w}} [[Trofej Artemio Franchi]] {{•w}} [[Urugvaj - Brazil (finalna runda FIFA Svjetskog prvenstva 1950)|''Maracanaço'']] {{•w}} ''[[Brazil - Njemačka (polufinale FIFA Svjetskog prvenstva 2014)|Mineiraço]]'' {{•w}} [[Portugal - Sjeverna Koreja (četvrtfinale FIFA Svjetskog prvenstva 1966)|Portugal 5:3 Sjeverna Koreja]] {{•w}} [[Maskote FIFA Svjetskih prvenstava]] {{•w}} "[[Laka konjica (Mađarska)|Laka konjica]]" {{•w}} "[[Bitka za Bern (FIFA Svjetsko prvenstvo 1954.)|Bitka za Bern]]" {{nowrap end}} {{Navbox subgroup | groupstyle = background-color:#AAD0FF; color:black; text-align:center; border:1px solid silver; |group1 = Suci |list1= {{nowrap begin}} {{flagicon|ARG}} [[Néstor Pitana]] {{•w}} {{flagicon|BEL}} [[Frank De Bleeckere]] {{•w}} {{flagicon|UZB}} [[Ravšan Irmatov]] {{nowrap end}} |group2 = Stadioni |list2 = {{nowrap begin}} [[Estadio Nacional de Costa Rica (2011)]] {{•w}} [[Stadion Ohene Djan|Ohene Djan]] {{•w}} [[Stadion Baba Yara|Baba Yara]] {{•w}} [[Stade de France]] {{•w}} [[Estádio 11 de Novembro]] {{•w}} [[Stade de l'Amitié]] {{nowrap end}} }} }} |group2 = [[File:Ice hockey pictogram.svg|20px]] Hokej na ledu |list2= {{nowrap begin}} {{flagicon|KAN}} [[Hokej na ledu na ZOI 2010. - muškarci]] {{nowrap end}} |group3 = [[File:Handball pictogram.svg|20px]] Rukomet |list3= {{Navbox subgroup | groupstyle = background-color:#AAD0FF; color:black; text-align:center; border:1px solid silver; |group1 = Reprezentacije |list1= {{Navbox subgroup | groupstyle = background-color:#AAD0FF; color:black; text-align:center; border:1px solid silver; |group1 = EHF |list1= {{nowrap begin}} [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] {{flagicon|FRA}} [[Francuska rukometna reprezentacija|Francuska]] {{•w}} {{flagicon|SRB}} [[Srpska rukometna reprezentacija|Srbija]] {{•w}} {{flagicon|UK}} [[Rukometna reprezentacija Ujedinjenog Kraljevstva|Ujedinjeno Kraljevstvo]] {{•w}} {{flagicon|MAĐ}} [[Rukometna reprezentacija Mađarske|Mađarska]] {{•w}} {{flagicon|ŠPA}} [[Rukometna reprezentacija Španjolske|Španjolska]] {{•w}} {{flagicon|FIN}} [[Rukometna reprezentacija Finske|Finska]] {{•w}} {{flagicon|BJE}} [[Rukometna reprezentacija Bjelorusije|Bjelorusija]] {{•w}} {{flagicon|MAK}} [[Rukometna reprezentacija Makedonije|Makedonija]] {{•w}} {{flagicon|CG}} [[Rukometna reprezentacija Crne Gore|Crna Gora]] {{•w}} {{flagicon|SLO}} [[Rukometna reprezentacija Slovenije|Slovenija]] {{•w}} {{flagicon|AUT}} [[Rukometna reprezentacija Austrije|Austrija]] {{•w}} {{flagicon|BIH}} [[Rukometna reprezentacija Bosne i Hercegovine|Bosna i Hercegovina]] {{•w}} {{flagicon|ISL}} [[Rukometna reprezentacija Islanda|Island]] {{•w}} {{flagicon|ČEŠ}} [[Rukometna reprezentacija Češke|Češka]] {{•w}} {{flagicon|SLK}} [[Rukometna reprezentacija Slovačke|Slovačka]] {{•w}} {{flagicon|EST}} [[Rukometna reprezentacija Estonije|Estonija]] {{nowrap end}} |group2 = AHF |list2= {{nowrap begin}} {{flagicon|JKO}} [[Rukometna reprezentacija Južne Koreje|Južna Koreja]] {{•w}} {{flagicon|KAT}} [[Rukometna reprezentacija Katara|Katar]] {{•w}} {{flagicon|SAU}} [[Rukometna reprezentacija Saudijske Arabije|Saudijska Arabija]] {{•w}} {{flagicon|JAP}} [[Rukometna reprezentacija Japana|Japan]] {{•w}} {{flagicon|UAE}} [[Rukometna reprezentacija Ujedinjenih Arapskih Emirata|Ujedinjeni Arapski Emirati]] {{•w}} {{flagicon|SJKOR}} [[Rukometna reprezentacija Sjeverne Koreje|Sjeverna Koreja]] {{•w}} {{flagicon|SIN}} [[Rukometna reprezentacija Singapura|Singapur]] {{nowrap end}} |group3 = CAHB |list3= {{nowrap begin}} {{flagicon|TUN}} [[Rukometna reprezentacija Tunisa|Tunis]] {{•w}} {{flagicon|EGI}} [[Rukometna reprezentacija Egipta|Egipat]] {{•w}} {{flagicon|ALŽ}} [[Rukometna reprezentacija Alžira|Alžir]] {{•w}} {{flagicon|ANG}} [[Rukometna reprezentacija Angole|Angola]] {{•w}} {{flagicon|BEN}} [[Rukometna reprezentacija Benina|Benin]] {{•w}} {{flagicon|COD}} [[Rukometna reprezentacija Demokratske Republike Kongo|DR Kongo]] {{nowrap end}} |group4 = OCHF |list4= {{nowrap begin}} {{flagicon|AUS}} [[Rukometna reprezentacija Australije|Australija]] {{•w}} {{flagicon|NZL}} [[Rukometna reprezentacija Novog Zelanda|Novi Zeland]] {{•w}} {{flagicon|Cookovi Otoci}} [[Rukometna reprezentacija Cookovog Otočja|Cookovi Otoci]] {{•w}} {{flagicon|Nova Kaledonija}} [[Rukometna reprezentacija Nove Kaledonije|Nova Kaledonija]] {{•w}} {{flagicon|FIJ}} [[Rukometna reprezentacija Fidžija|Fidži]] {{nowrap end}} |group5 = PATHF |list5= {{nowrap begin}} {{flagicon|ČIL}} [[Čileanska rukometna reprezentacija|Čile]] {{•w}} {{flagicon|ARG}} [[Rukometna reprezentacija Argentine|Argentina]] {{•w}} {{flagicon|BRA}} [[Rukometna reprezentacija Brazila|Brazil]] {{•w}} {{flagicon|HON}} [[Rukometna reprezentacija Hondurasa|Honduras]] {{•w}} {{flagicon|CRC}} [[Rukometna reprezentacija Kostarike|Kostarika]] {{•w}} {{flagicon|KUB}} [[Rukometna reprezentacija Kube|Kuba]] {{•w}} {{flagicon|VEN}} [[Rukometna reprezentacija Venezuele|Venezuela]] {{•w}} {{flagicon|PAN}} [[Rukometna reprezentacija Paname|Panama]] {{nowrap end}} }} |group2 = Klubovi |list2= {{flagicon|FRA}} [[Montpellier HB]] |group3 = Prvenstva |list3= {{Navbox subgroup | groupstyle = background-color:#AAD0FF; color:black; text-align:center; border:1px solid silver; |group1 = [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Svjetsko prvenstvo u rukometu za muškarce|Svjetsko prvenstvo]] |list1= {{flagicon|NJE|Nazi}} [[Svjetsko prvenstvo u rukometu - Njemačka 1938.|1938.]] • {{flagicon|ŠVE}} [[Svjetsko prvenstvo u rukometu - Švedska 1954.|1954.]] • {{flagicon|FRA}} [[Svjetsko prvenstvo u rukometu - Francuska 1970.|1970.]] • {{flagicon|FRA}} [[Svjetsko prvenstvo u rukometu - Francuska 2001.|2001.]] • {{flagicon|HRV}} [[Svjetsko prvenstvo u rukometu - Hrvatska 2009.|2009.]] <small>(osim dvorana)</small> • {{flagicon|ŠVE}} [[Svjetsko prvenstvo u rukometu - Švedska 2011.|2011.]] • {{flagicon|ŠPA}} [[Svjetsko prvenstvo u rukometu - Španjolska 2013.|2013.]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] {{flagicon|Katar}} [[Svjetsko prvenstvo u rukometu - Katar 2015.|2015.]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] {{flagicon|FRA}} [[Svjetsko prvenstvo u rukometu - Francuska 2017.|2017.]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] {{flagicon|DAN}} / {{flagicon|NJE}} [[IHF Svjetsko prvenstvo 2019.|2019.]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] {{flagicon|EGI}} [[IHF Svjetsko prvenstvo 2021.|2021.]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] {{flagicon|POLJ}}{{flagicon|ŠVE}} [[IHF Svjetsko rukometno prvenstvo 2023.|2023.]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] {{flagicon|DAN}}{{flagicon|HRV}}{{flagicon|NOR}} [[IHF Svjetsko rukometno prvenstvo 2025.|2025.]] |group2 = [[Europsko prvenstvo u rukometu|Europsko prvenstvo]] |list2= {{flagicon|POR}} [[Europsko prvenstvo u rukometu - Portugal 1994.|1994.]] • {{flagicon|AUT}} [[Europsko prvenstvo u rukometu - Austrija 2010.|2010.]] • {{flagicon|SRB}} [[Europsko prvenstvo u rukometu - Srbija 2012.|2012.]] • {{flagicon|DAN}} [[Europsko prvenstvo u rukometu - Danska 2014.|2014.]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] {{flagicon|POLJ}} [[Europsko prvenstvo u rukometu - Poljska 2016.|2016.]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] {{flagicon|HRV}} [[Europsko prvenstvo u rukometu - Hrvatska 2018.|2018.]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] {{flagicon|AUT}}{{flagicon|NOR}}{{flagicon|ŠVE}} [[EHF Euro 2020.|2020.]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] {{flagicon|MAĐ}}{{flagicon|SLK}} [[EHF Euro 2022.|2022.]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] {{flagicon|NJE}} [[EHF Euro 2024.|2024.]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] {{flagicon|DAN}}{{flagicon|NOR}}{{flagicon|ŠVE}} [[EHF Euro 2026.|2026.]] |group3 = [[Rukomet na Olimpijskim igrama|Olimpijske igre]] |list3= {{flagicon|FIN}} [[Rukomet na Ljetnim olimpijskim igrama 1952.|1952.]] • {{flagicon|SAD}} [[Rukomet na OI 1996. - muškarci|1996. (M)]] • {{flagicon|KIN}} [[Rukomet na OI 2008. - muškarci|2008. (M)]] • {{flagicon|UK}} [[Rukomet na Olimpijadi 2012. - muškarci|2012. (M)]] • {{flagicon|BRA}} [[Rukomet na Olimpijadi 2016. - muškarci|2016. (M)]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] {{flagicon|JAP}} [[Rukomet na Olimpijadi 2020. – Muškarci|2020. (M)]] • {{flagicon|FRA}} [[Rukomet na Olimpijadi 2024. – Muškarci|2024. (M)]] |group4 = [[Oceanijski kup nacija (rukomet)|Oceanijsko prvenstvo]] |list4= {{flagicon|NZL}} [[Oceanijski kup nacija - Novi Zeland 2010.|2010.]] • {{flagicon|AUS}} [[Oceanijski kup nacija 2012 (rukomet)|2012.]] |group5 = [[Afrički rukometni kup nacija|Afričko prvenstvo]] |list5= {{flagicon|ANG}} [[Afrički rukometni kup nacija - Angola 2008.|2008.]] }} |group4 = Ostalo |list4= [[Rivalstvo Francuske i Hrvatske u rukometu]] • [[IHF-ov igrač godine]] • [[IHF]] • [[EHF Kuća slavnih]] }} |group4 = [[File:Tennis pictogram.svg|20px]] Tenis |list4= {{flagicon|UK}} [[Wimbledon 2009.]] • {{flagicon|UK}} [[Wimbledon 2011.]] |group5 = [[File:Basketball pictogram.svg|20px]] Košarka |list5= [[FIBA EuroBasket]] • "[[Havlicek je ukrao loptu!]]" • [[FIBA Kuća slavnih]] ([[Lista članova FIBA Kuće slavnih|članovi]]) • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[FIBA Svjetsko prvenstvo u košarci]] {{Navbox subgroup | groupstyle = background-color:#AAD0FF; color:black; text-align:center; border:1px solid silver; |group1 = Reprezentacije |list1 = {{flagicon|BEN}} [[Košarkaška reprezentacija Benina|Benin]] • {{flagicon|HON}} [[Košarkaška reprezentacija Hondurasa|Honduras]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] {{flagicon|SAD}} "[[Muška olimpijska košarkaška reprezentacija Sjedinjenih Američkih Država iz 1992.|Dream Team]]" • {{flagicon|EST}} [[Košarkaška reprezentacija Estonije|Estonija]] • {{flagicon|SUR}} [[Košarkaška reprezentacija Surinama|Surinam]] • {{flagicon|SIN}} [[Košarkaška reprezentacija Singapura|Singapur]] • {{flagicon|PAN}} [[Košarkaška reprezentacija Paname|Panama]] |group2 = Klubovi |list2 = [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] {{flagicon|SAD}} [[Boston Celtics]] ([[Spisak igrača Boston Celticsa|igrači]]) }} | group6 = [[File:Rugby union pictogram.svg|20px]] Ragbi | list6 = {{nowrap begin}} {{flagicon|NZL}} [[Ragbi reprezentacija Novog Zelanda|Novi Zeland]] • {{flagicon|FIJ}} [[Ragbi reprezentacija Fidžija|Fidži]] ([[Ragbi sedam reprezentacija Fidžija|ragbi sedam]]) {{nowrap end}} | group7 = [[File:Baseball pictogram.svg|20px]] Bejzbol | list7 = {{nowrap begin}} {{flagicon|PAN}} [[Bejzbolska reprezentacija Paname|Panama]] {{nowrap end}} |below = {{flagicon|SRB}} [[Srbija na OI 2008.]] }} ===Sportaši=== {{Navbox | name = Korisnik:Edgar Allan Poe/Doprinosi | title = Doprinosi o sportašima | titlestyle = background-color:#AAD0FF; color:black; text-align:center; border:1px solid silver; | groupstyle = background-color:#AAD0FF; color:black; text-align:center; border:1px solid silver; | image = | imageleft = | bodyclass = hlist | group1 = [[File:Athletics pictogram.svg|20px]] Atletika | list1 = {{nowrap begin}} {{flagicon|ANG}} [[João N'Tyamba]]{{•w}} {{flagicon|AUS}} [[Jack Metcalfe]]{{•w}} {{flagicon|ČEŠ}} [[Roman Šebrle]]{{•w}} {{flagicon|JAM}} [[Usain Bolt]]{{•w}} {{flagicon|KUB}} [[Dayron Robles]]{{•w}} {{flagicon|NZL}} [[Peter Snell]]{{•w}} {{flagicon|RUS}} [[Andrej Silnov]]{{•w}} {{flagicon|SLO}} [[Primož Kozmus]] {{nowrap end}} | group2 = [[File:Boxing pictogram.svg|20px]] Boks | list2 = {{nowrap begin}} {{flagicon|GAN}} [[Clement Quartey]]{{•w}} {{flagicon|GAN}} [[Eddie Blay]]{{•w}} {{flagicon|GAN}} [[Prince Amartey]]{{•w}} {{flagicon|KUB}} [[Teófilo Stevenson]]{{•w}} {{flagicon|PAN}} [[Roberto Durán]]{{•w}} {{flagicon|PAN}} [[Panama Al Brown]]{{•w}} {{flagicon|VEN}} [[Francisco Rodríguez (boksač, rođen 1945.)|Francisco Rodríguez]] {{nowrap end}} | group3 = [[File:F1 pictogram.svg|20px]] Formula 1 | list3 = {{nowrap begin}} {{flagicon|AUS}} [[Jack Brabham]]{{•w}} {{flagicon|AUS}} [[Alan Jones]]{{•w}} {{flagicon|BRA}} [[Nelson Piquet]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Alain Prost]]{{•w}} {{flagicon|NZL}} [[Denny Hulme]]{{•w}} {{flagicon|NZL}} [[Bruce McLaren]] {{nowrap end}} | group4 = [[File:Basketball pictogram.svg|20px]] Košarka | list4 = {{nowrap begin}} {{flagicon|BRA}} [[Nenê]]{{•w}} {{flagicon|BRA}} [[Leandro Barbosa]]{{•w}} {{flagicon|BRA}} [[Oscar Schmidt]]{{•w}} {{flagicon|BRA}} [[Anderson Varejão]]{{•w}} {{flagicon|BRA}} [[Tiago Splitter]]{{•w}} {{flagicon|ČEŠ}} [[Jan Veselý]]{{•w}} [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] {{flagicon|DR Kongo}}{{flagicon|SAD}} [[Dikembe Mutombo]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Tony Parker]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Joakim Noah]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Boris Diaw]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Nicolas Batum]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Pape Sy]]{{•w}} [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] {{flagicon|LIT}} [[Arvydas Sabonis]]{{•w}} {{flagicon|NZL}} [[Sean Marks]]{{•w}} {{flagicon|NZL}} [[Steven Adams]]{{•w}} {{flagicon|PAN}} [[Rolando Frazer]]{{•w}} {{flagicon|RUS}} [[Aleksandar Belov]]{{•w}} {{flagicon|SAD}} [[Danny Ainge]]{{•w}} {{flagicon|SAD}} [[Red Auerbach]]{{•w}} [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] {{flagicon|SAD}} [[Larry Bird]]{{•w}} {{flagicon|SAD}} [[Chuck Cooper (košarkaš)|Chuck Cooper]]{{•w}} {{flagicon|SAD}} [[Bob Cousy]]{{•w}} {{flagicon|SAD}} [[John Havlicek]]{{•w}} {{flagicon|SAD}} [[Tom Heinsohn]]{{•w}} {{flagicon|SAD}} [[Dennis Johnson]]{{•w}} {{flagicon|SAD}} [[K. C. Jones]]{{•w}} {{flagicon|SAD}} [[Sam Jones (košarkaš)|Sam Jones]]{{•w}} [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] {{flagicon|SAD}} [[Kevin McHale (košarkaš)|Kevin McHale]]{{•w}} {{flagicon|SAD}} [[Robert Parish]]{{•w}} {{flagicon|VEN}} [[Greivis Vásquez]] {{nowrap end}} | group5 = [[File:Fencing pictogram.svg|20px]] Mačevanje | list5 = {{nowrap begin}} {{flagicon|KUB}} [[Ramón Fonst]]{{•w}} {{flagicon|VEN}} [[Rubén Limardo]] {{nowrap end}} | group6 = [[File:Swimming pictogram.svg|20px]] Plivanje | list6 = {{nowrap begin}} {{flagicon|AUS}} [[Ian Thorpe]]{{•w}} {{flagicon|CRC}} [[Claudia Poll]]{{•w}} {{flagicon|CRC}} [[Silvia Poll]] {{nowrap end}} | group7 = [[File:Rugby union pictogram.svg|20px]] Ragbi | list7 = {{nowrap begin}} {{flagicon|NZL}} [[Jonah Lomu]] {{nowrap end}} | group8 = [[File:Alpine skiing pictogram.svg|20px]] Skijanje | list8 = {{nowrap begin}} {{flagicon|GAN}} [[Kwame Nkrumah-Acheampong]] {{nowrap end}} | group9 = [[File:Tennis pictogram.svg|20px]] Tenis | list9 = {{nowrap begin}} {{flagicon|FRA}} [[Yannick Noah]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[René Lacoste]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Marion Bartoli]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Richard Gasquet]]{{•w}} {{flagicon|ITA}} [[Jannik Sinner]]{{•w}} {{flagicon|NZL}} [[Anthony Wilding]]{{•w}} {{flagicon|ŠPA}} [[Carlos Alcaraz]] {{nowrap end}} | group10 = [[File:Weightlifting pictogram.svg|20px]] Dizanje utega | list10 = {{nowrap begin}} {{flagicon|SIN}} [[Tan Howe Liang]] {{nowrap end}} | group11 = [[File:Table tennis pictogram.svg|20px]] Stolni tenis | list11 = {{nowrap begin}} {{flagicon|SIN}} [[Feng Tianwei]] {{nowrap end}} }} {{Navbox | name = Korisnik:Edgar Allan Poe/Doprinosi | titlestyle = background-color:#AAD0FF; color:black; text-align:center; border:1px solid silver; | groupstyle = background-color:#AAD0FF; color:black; text-align:center; border:1px solid silver; | title = Doprinosi o rukometašima | listclass = hlist | group1 = Europa | list1 = {{nowrap begin}} {{flagicon|AUT}} [[Thomas Bauer]]{{•w}} {{flagicon|AUT}} [[Mykola Bilyk]]{{•w}} {{flagicon|AUT}} [[Robert Weber (rukometaš)|Robert Weber]]{{•w}} {{flagicon|BJE}} [[Sjargej Rutenka]]{{•w}} {{flagicon|BJE}} [[Jurij Šaucou]]{{•w}} {{flagicon|BJE}} [[Mihail Jakimovič]]{{•w}} {{flagicon|CG}} [[Veselin Vujović]]{{•w}} {{flagicon|CG}} [[Žarko Marković]]{{•w}} {{flagicon|CG}} [[Rade Mijatović]]{{•w}} {{flagicon|CG}} [[Miloš Vujović]]{{•w}} {{flagicon|CG}} [[Vasko Ševaljević]]{{•w}} {{flagicon|CG}} [[Branko Vujović]]{{•w}} {{flagicon|ČEŠ}} [[Filip Jícha]]{{•w}} {{flagicon|ČEŠ}} [[Jan Filip (rukometaš)|Jan Filip]]{{•w}} {{flagicon|ČEŠ}} [[Ondřej Zdráhala]]{{•w}} {{flagicon|ČEŠ}} [[Daniel Kubeš]]{{•w}} {{flagicon|ČEŠ}} [[David Juříček]]{{•w}} {{flagicon|DAN}} [[Flemming Ladefoged Hansen|Flemming Hansen]]{{•w}} {{flagicon|DAN}} [[Søren Stryger]]{{•w}} {{flagicon|DAN}} [[Kasper Hvidt]]{{•w}} {{flagicon|DAN}} [[Jan Eiberg Jørgensen|Jan Jørgensen]]{{•w}} {{flagicon|DAN}} [[Lasse Svan Hansen]]{{•w}} {{flagicon|DAN}} [[Michael Damgaard]]{{•w}} {{flagicon|DAN}} [[Allan Damgaard]]{{•w}} {{flagicon|DAN}} [[Rasmus Lauge Schmidt]]{{•w}} {{flagicon|DAN}} [[Nikolaj Jacobsen]]{{•w}} {{flagicon|DAN}} [[Magnus Landin]]{{•w}} {{flagicon|DAN}} [[Mathias Gidsel]]{{•w}} {{flagicon|DAN}} [[Anders Eggert]]{{•w}} {{flagicon|DAN}} [[Simon Pytlick]]{{•w}} {{flagicon|DAN}} [[Magnus Saugstrup]]{{•w}} {{flagicon|DAN}} [[Emil Jakobsen]]{{•w}} {{flagicon|DAN}} [[Lukas Jørgensen]]{{•w}} {{flagicon|FRO}} [[Elias Ellefsen á Skipagøtu]]{{•w}} {{flagicon|FRO}} [[Hákun West av Teigum]]{{•w}} {{flagicon|GRU}} [[Giorgi Chovrebadze]]{{•w}} {{flagicon|HRV}} [[Marko Mamić]]{{•w}} {{flagicon|HRV}} [[Igor Karačić]]{{•w}} {{flagicon|HRV}} [[Zlatko Saračević]]{{•w}} {{flagicon|HRV}} [[Alvaro Načinović]]{{•w}} {{flagicon|HRV}} [[Ivan Martinović]]{{•w}} {{flagicon|HRV}} [[Goran Perkovac]]{{•w}} {{flagicon|ISL}} [[Guðjón Valur Sigurðsson]]{{•w}} {{flagicon|ISL}} [[Þórir Ólafsson]]{{•w}} {{flagicon|ISL}} [[Ólafur Stefánsson]]{{•w}} {{flagicon|ISL}} [[Aron Pálmarsson]]{{•w}} {{flagicon|ISL}} [[Alexander Petersson]]{{•w}} {{flagicon|ISL}} [[Dagur Sigurðsson]]{{•w}} {{flagicon|ISL}} [[Snorri Steinn Guðjónsson]]{{•w}} {{flagicon|ISL}} [[Guðmundur Guðmundsson]]{{•w}} {{flagicon|ISL}} [[Kristján Andrésson]]{{•w}} {{flagicon|ISL}} [[Ómar Ingi Magnússon]]{{•w}} {{flagicon|ISL}} [[Viktor Gísli Hallgrímsson]]{{•w}} {{flagicon|ISL}} [[Bjarki Már Elísson]]{{•w}} {{flagicon|ISL}} [[Alfreð Gíslason]]{{•w}} {{flagicon|ISL}} [[Orri Freyr Þorkelsson]]{{•w}} {{flagicon|ISL}} [[Viggó Kristjánsson]]{{•w}} {{flagicon|ISL}} [[Gísli Þorgeir Kristjánsson]]{{•w}} {{flagicon|ITA}} [[Leo Prantner]]{{•w}} {{flagicon|LAT}} [[Dainis Krištopāns]]{{•w}} {{flagicon|MAĐ}} [[László Nagy]]{{•w}} {{flagicon|MAĐ}} [[Gábor Császár]]{{•w}} {{flagicon|MAĐ}} [[Máté Lékai]]{{•w}} {{flagicon|MAĐ}} [[Timuzsin Schuch]]{{•w}} {{flagicon|MAĐ}} [[Bence Bánhidi]]{{•w}} {{flagicon|MAĐ}} [[József Éles]]{{•w}} {{flagicon|MAĐ}} [[Roland Mikler]]{{•w}} {{flagicon|MAĐ}} [[Bence Imre]]{{•w}} {{flagicon|MAK}} [[Filip Lazarov]]{{•w}} {{flagicon|MAK}} [[Naumče Mojsovski]]{{•w}} {{flagicon|MAK}} [[Dejan Manaskov]]{{•w}} {{flagicon|MAK}} [[Stojanče Stoilov]]{{•w}} {{flagicon|NIZ}} [[Kay Smits]]{{•w}} {{flagicon|NIZ}} [[Luc Steins]]{{•w}} {{flagicon|NIZ}} [[Rutger ten Velde]]{{•w}} {{flagicon|NIZ}} [[Dani Baijens]]{{•w}} {{flagicon|NIZ}} [[Arjen Versteijnen]]{{•w}} {{flagicon|NIZ}} [[Niels Versteijnen]]{{•w}} {{flagicon|NOR}} [[Christian Berge]]{{•w}} {{flagicon|NOR}} [[Sander Sagosen]]{{•w}} {{flagicon|NOR}} [[Frank Løke]]{{•w}} {{flagicon|NOR}} [[Kent Robin Tønnesen]]{{•w}} {{flagicon|NOR}} [[Torbjørn Bergerud]]{{•w}} {{flagicon|NOR}} [[Christian O'Sullivan]]{{•w}} {{flagicon|NOR}} [[Bjarte Myrhol]]{{•w}} {{flagicon|NOR}} [[Kristian Bjørnsen]]{{•w}} {{flagicon|NOR}} [[Magnus Abelvik Rød]]{{•w}} {{flagicon|NOR}} [[Magnus Jøndal]]{{•w}} {{flagicon|NOR}} [[Håvard Tvedten]]{{•w}} {{flagicon|NOR}} [[Alexander Blonz]]{{•w}} {{flagicon|NOR}} [[August Pedersen]]{{•w}} {{flagicon|NJE}} [[Hans Theilig]]{{•w}} {{flagicon|NJE}} [[Henning Fritz]]{{•w}} {{flagicon|NJE}} [[Daniel Stephan]]{{•w}} {{flagicon|NJE}} [[Uwe Gensheimer]]{{•w}} {{flagicon|NJE}} [[Andreas Wolff]]{{•w}} {{flagicon|NJE}} [[Tobias Reichmann]]{{•w}} {{flagicon|NJE}} [[Thomas Knorr]]{{•w}} {{flagicon|NJE}} [[Volker Zerbe]]{{•w}} {{flagicon|NJE}} [[Christian Sprenger]]{{•w}} {{flagicon|NJE}} [[Florian Kehrmann]]{{•w}} {{flagicon|NJE}} [[Stefan Kretzschmar]]{{•w}} {{flagicon|NJE}} [[Fabian Wiede]]{{•w}} {{flagicon|NJE}} [[Timo Kastening]]{{•w}} {{flagicon|NJE}} [[Hendrik Pekeler]]{{•w}} {{flagicon|NJE}} [[Christian Schwarzer]]{{•w}} {{flagicon|NJE}} [[Michael Kraus (rukometaš)|Michael Kraus]]{{•w}} {{flagicon|NJE}} [[Johannes Golla]]{{•w}} {{flagicon|NJE}} [[Juri Knorr]]{{•w}} {{flagicon|NJE}} [[Renārs Uščins]]{{•w}} {{flagicon|NJE}} [[Marko Grgić]]{{•w}} {{flagicon|POLJ}} [[Sławomir Szmal]]{{•w}} {{flagicon|POLJ}} [[Krzysztof Lijewski]]{{•w}} {{flagicon|POLJ}} [[Marcin Lijewski]]{{•w}} {{flagicon|POLJ}} [[Bartosz Jurecki]]{{•w}} {{flagicon|POLJ}} [[Michał Jurecki]]{{•w}} {{flagicon|POLJ}} [[Mariusz Jurkiewicz]]{{•w}} {{flagicon|POLJ}} [[Mariusz Jurasik]]{{•w}} {{flagicon|POR}} [[Carlos Resende]]{{•w}} {{flagicon|POR}} [[Alfredo Quintana]]{{•w}} {{flagicon|POR}} [[Rui Silva (rukometaš)|Rui Silva]]{{•w}} {{flagicon|POR}} [[Paulo Pereira]]{{•w}} {{flagicon|POR}} [[Pedro Portela]]{{•w}} {{flagicon|POR}} [[Martim Costa]]{{•w}} {{flagicon|POR}} [[Luís Frade]]{{•w}} {{flagicon|POR}} [[António Areia]]{{•w}} {{flagicon|POR}} [[Salvador Salvador]]{{•w}} {{flagicon|RUM}} [[Gheorghe Gruia]]{{•w}} {{flagicon|RUS}} [[Dmitrij Kovaljev]]{{•w}} {{flagicon|RUS}} [[Konstantin Igropulo]]{{•w}} {{flagicon|RUS}} [[Timur Dibirov]]{{•w}} {{flagicon|RUS}} [[Dmitrij Torgovanov]]{{•w}} {{flagicon|RUS}} [[Eduard Kokšarov]]{{•w}} {{flagicon|RUS}} [[Vasilij Kudinov]]{{•w}} {{flagicon|RUS}} [[Denis Krivošljikov]]{{•w}} {{flagicon|RUS}} [[Sergej Pogorelov]]{{•w}} {{flagicon|RUS}} [[Dmitrij Žitnjikov]]{{•w}} {{flagicon|RUS}} [[Valerij Gopin]]{{•w}} {{flagicon|RUS}} [[Sergej Kosorotov]]{{•w}} {{flagicon|RUS}} [[Vladimir Maksimov (rukometaš)|Vladimir Maksimov]]{{•w}} {{flagicon|RUS}} [[Andrej Lavrov]]{{•w}} {{flagicon|SLO}} [[Dragan Gajić]]{{•w}} {{flagicon|SLO}} [[Uroš Zorman]]{{•w}} {{flagicon|SLO}} [[Vid Kavtičnik]]{{•w}} {{flagicon|SLO}} [[Jure Dolenec]]{{•w}} {{flagicon|SLO}} [[Aleš Pajovič]]{{•w}} {{flagicon|SLO}} [[Blaž Janc]]{{•w}} {{flagicon|SLO}} [[Tettey Banfro]]{{•w}} {{flagicon|SLO}} [[Aleks Vlah]]{{•w}} {{flagicon|SLO}} [[Domen Novak (rukometaš)|Domen Novak]]{{•w}} {{flagicon|SLO}} [[Domen Makuc]]{{•w}} {{flagicon|SRB}} [[Momir Ilić]]{{•w}} {{flagicon|SRB}} [[Dragan Škrbić]]{{•w}} {{flagicon|SRB}} [[Mladen Bojinović]]{{•w}} {{flagicon|SRB}} [[Jovica Cvetković]]{{•w}} {{flagicon|SRB}} [[Žarko Šešum]]{{•w}} {{flagicon|SRB}} [[Arpad Šterbik]]{{•w}} {{flagicon|SRB}} [[Darko Stanić]]{{•w}} {{flagicon|SRB}} [[Rastko Stojković]]{{•w}} {{flagicon|SRB}} [[Ivan Nikčević]]{{•w}} {{flagicon|SRB}} [[Petar Nenadić]]{{•w}} {{flagicon|ŠPA}} [[Alberto Entrerríos]]{{•w}} {{flagicon|ŠPA}} [[Raúl Entrerríos]]{{•w}} {{flagicon|ŠPA}} [[Julen Aguinagalde]]{{•w}} {{flagicon|ŠPA}} [[Rafael Guijosa]]{{•w}} {{flagicon|ŠPA}} [[Viran Morros]]{{•w}} {{flagicon|ŠPA}} [[Talant Dujšebajev]]{{•w}} {{flagicon|ŠPA}} [[Andrei Xepkin]]{{•w}} {{flagicon|ŠPA}} [[Iker Romero]]{{•w}} {{flagicon|ŠPA}} [[Jaume Fort Mauri]]{{•w}} {{flagicon|ŠPA}} [[David Barrufet]]{{•w}} {{flagicon|ŠPA}} [[Alex Dujšebajev]]{{•w}} {{flagicon|ŠPA}} [[Daniel Dujšebajev]]{{•w}} {{flagicon|ŠPA}} [[Jordi Ribera]]{{•w}} {{flagicon|ŠPA}} [[Ferrán Solé]]{{•w}} {{flagicon|ŠPA}} [[Jorge Maqueda]]{{•w}} {{flagicon|ŠPA}} [[Roberto García Parrondo]]{{•w}} {{flagicon|ŠPA}} [[Gonzalo Pérez de Vargas]]{{•w}} {{flagicon|ŠPA}} [[Mateo Garralda]]{{•w}} {{flagicon|ŠPA}} [[Enric Masip]]{{•w}} {{flagicon|ŠPA}} [[Aleix Gómez]]{{•w}} {{flagicon|ŠPA}} [[Gedeón Guardiola]]{{•w}} {{flagicon|ŠPA}} [[Daniel Fernández (rukometaš)|Daniel Fernández]]{{•w}} {{flagicon|ŠPA}} [[Marcos Fis]]{{•w}} {{flagicon|ŠPA}} [[Ian Barrufet]]{{•w}} {{flagicon|ŠVE}} [[Stefan Lövgren]]{{•w}} {{flagicon|ŠVE}} [[Magnus Wislander]]{{•w}} {{flagicon|ŠVE}} [[Ola Lindgren]]{{•w}} {{flagicon|ŠVE}} [[Staffan Olsson]]{{•w}} {{flagicon|ŠVE}} [[Ljubomir Vranješ]]{{•w}} {{flagicon|ŠVE}} [[Peter Gentzel]]{{•w}} {{flagicon|ŠVE}} [[Magnus Andersson (rukometaš)|Magnus Andersson]]{{•w}} {{flagicon|ŠVE}} [[Johan Jakobsson]]{{•w}} {{flagicon|ŠVE}} [[Tomas Svensson]]{{•w}} {{flagicon|ŠVE}} [[Tobias Karlsson]]{{•w}} {{flagicon|ŠVE}} [[Kim Andersson]]{{•w}} {{flagicon|ŠVE}} [[Johan Petersson]]{{•w}} {{flagicon|ŠVE}} [[Erik Hajas]]{{•w}} {{flagicon|ŠVE}} [[Pierre Thorsson]]{{•w}} {{flagicon|ŠVE}} [[Jerry Tollbring]]{{•w}} {{flagicon|ŠVE}} [[Niclas Ekberg]]{{•w}} {{flagicon|ŠVE}} [[Albin Lagergren]]{{•w}} {{flagicon|ŠVE}} [[Jesper Nielsen]]{{•w}} {{flagicon|ŠVE}} [[Jim Gottfridsson]]{{•w}} {{flagicon|ŠVE}} [[Hampus Wanne]]{{•w}} {{flagicon|ŠVE}} [[Andreas Palicka]]{{•w}} {{flagicon|ŠVE}} [[Yngve Lamberg]]{{•w}} {{flagicon|ŠVE}} [[Dalibor Doder]]{{•w}} {{flagicon|ŠVE}} [[Per Carlén]]{{•w}} {{flagicon|ŠVE}} [[Oscar Bergendahl]]{{•w}} {{flagicon|ŠVE}} [[Eric Johansson (rukometaš)|Eric Johansson]]{{•w}} {{flagicon|ŠVE}} [[Felix Claar]]{{•w}} {{flagicon|ŠVI|size=16px}} [[Andy Schmid]]{{•w}} {{flagicon|ŠVI|size=16px}} [[Marc Baumgartner]]{{•w}} {{flagicon|ŠVI|size=16px}} [[Lenny Rubin]]{{•w}} {{flagicon|UK}} [[Steven Larsson]]{{•w}} {{flagicon|UKR}} [[Oleg Velikij]]{{•w}} {{flagicon|UKR}} [[Sergij Bilik]] {{nowrap end}} {{Navbox subgroup | groupstyle = background-color:#AAD0FF; color:black; text-align:center; border:1px solid silver; | listclass = hlist |group1 = {{flagicon|FRA}} Francuska |list1= {{nowrap begin}} [[Thierry Omeyer]]{{•w}} [[Nikola Karabatić]]{{•w}} [[Daniel Narcisse]]{{•w}} [[Didier Dinart]]{{•w}} [[Jérôme Fernandez]]{{•w}} [[Luc Abalo]]{{•w}} [[Claude Onesta]]{{•w}} [[Guillaume Gille]]{{•w}} [[Joël Abati]]{{•w}} [[Guillaume Joli]]{{•w}} [[William Accambray]]{{•w}} [[Bruno Martini (rukometaš)|Bruno Martini]]{{•w}} [[Grégory Anquetil]]{{•w}} [[Jackson Richardson]]{{•w}} [[Olivier Girault]]{{•w}} [[Andrej Golić]]{{•w}} [[Patrick Cazal]]{{•w}} [[Stéphane Stoecklin]]{{•w}} [[Bertrand Gille]]{{•w}} [[Michaël Guigou]]{{•w}} [[Cédric Sorhaindo]]{{•w}} [[Sébastien Bosquet]]{{•w}} [[Xavier Barachet]]{{•w}} [[Mathieu Grébille]]{{•w}} [[Cyril Dumoulin]]{{•w}} [[Kentin Mahé]]{{•w}} [[Cédric Burdet]]{{•w}} [[Franck Junillon]]{{•w}} [[Laurent Puigségur]]{{•w}} [[Daouda Karaboué]]{{•w}} [[Samuel Honrubia]]{{•w}} [[Frédéric Volle]]{{•w}} [[Kevynn Nyokas]]{{•w}} [[Grégoire Detrez]]{{•w}} [[Arnaud Bingo]]{{•w}} [[Bertrand Roiné]]{{•w}} [[Sébastien Ostertag]]{{•w}} [[Alain Portes]]{{•w}} [[Daniel Costantini]]{{•w}} [[Denis Lathoud]]{{•w}} [[Stéphane Plantin]]{{•w}} [[Christian Gaudin]]{{•w}} [[Philippe Gardent]]{{•w}} [[Patrice Canayer]]{{•w}} [[Pascal Mahé]]{{•w}} [[Cédric Paty]]{{•w}} [[Sylvain Nouet]]{{•w}} [[Thimothey N'Guessan]]{{•w}} [[Valentin Porte]]{{•w}} [[Igor Anić]]{{•w}} [[Vincent Gérard]]{{•w}} [[Olivier Nyokas]]{{•w}} [[Ludovic Fabregas]]{{•w}} [[Benoît Kounkoud]]{{•w}} [[Théo Derot]]{{•w}} [[Nedim Remili]]{{•w}} [[Adrien Dipanda]]{{•w}} [[Dika Mem]]{{•w}} [[Raphaël Caucheteux]]{{•w}} [[Melvyn Richardson]]{{•w}} [[Hugo Descat]]{{•w}} [[Guéric Kervadec]]{{•w}} [[Philippe Debureau]]{{•w}} [[Nicolas Tournat]]{{•w}} [[Yann Genty]]{{•w}} [[Romain Lagarde]]{{•w}} [[Dylan Nahi]]{{•w}} [[Aymeric Minne]]{{•w}} [[Yanis Lenne]]{{•w}} [[Thibaut Briet]]{{•w}} [[Elohim Prandi]]{{•w}} [[Rémi Desbonnet]]{{•w}} [[Samir Bellahcene]]{{•w}} [[Karl Konan]]{{•w}} [[Charles Bolzinger]] {{nowrap end}} }} | group2 = Afrika | list2 = {{nowrap begin}} {{flagicon|ALŽ}} [[Salah Bouchekriou]]{{•w}} {{flagicon|ALŽ}} [[Salim Nedjel Hammou]]{{•w}} {{flagicon|ALŽ}} [[Messaoud Berkous]]{{•w}} {{flagicon|EGI}} [[Hassan Mustafa]]{{•w}} {{flagicon|EGI}} [[Husein Zaki]]{{•w}} {{flagicon|EGI}} [[Ahmed al-Ahmar]]{{•w}} {{flagicon|EGI}} [[Jahia Omar]]{{•w}} {{flagicon|EGI}} [[Ali Zein]]{{•w}} {{flagicon|EGI}} [[Ibrahim al-Masri]]{{•w}} {{flagicon|EGI}} [[Jehia al-Dera]]{{•w}} {{flagicon|EGI}} [[Seif al-Dera]]{{•w}} {{flagicon|COD}} [[Gauthier Mvumbi]]{{•w}} {{flagicon|TUN}} [[Wael Jallouz]]{{•w}} {{flagicon|TUN}} [[Issam Tej]]{{•w}} {{flagicon|TUN}} [[Wissem Hmam]]{{•w}} {{flagicon|TUN}} [[Amine Bannour]]{{•w}} {{flagicon|TUN}} [[Islem Jbeli]]{{•w}} {{flagicon|ZEL}} [[Leandro Semedo]]{{•w}} {{flagicon|ZEL}} [[Délcio Pina]] {{nowrap end}} | group3 = Azija i Oceanija | list3 = {{nowrap begin}} {{flagicon|AUS}} [[Bevan Calvert]]{{•w}} {{flagicon|AUS}} [[Ognjen Matić]]{{•w}} {{flagicon|AUS}} [[Taip Ramadani]]{{•w}} {{flagicon|BHR}} [[Husein al-Sajad]]{{•w}} {{flagicon|JAP}} [[Jin Watanabe (rukometaš)|Jin Watanabe]]{{•w}} {{flagicon|JKO}} [[Kyung-Shin Yoon]]{{•w}} {{flagicon|JKO}} [[Jae-Won Kang]]{{•w}} {{flagicon|KAT}} [[Ahmad Madadi]]{{•w}} {{flagicon|KUV}} [[Seif al-Davani]] {{nowrap end}} | group4 = Amerike | list4 = {{nowrap begin}} {{flagicon|ARG}} [[Eduardo Gallardo]]{{•w}} {{flagicon|ARG}} [[Diego Simonet]]{{•w}} {{flagicon|ARG}} [[Pablo Simonet]]{{•w}} {{flagicon|ARG}} [[Sebastián Simonet]]{{•w}} {{flagicon|ARG}} [[James Parker (rukometaš)|James Parker]]{{•w}} {{flagicon|ARG}} [[Leonel Maciel]]{{•w}} {{flagicon|BRA}} [[Thiagus dos Santos]]{{•w}} {{flagicon|BRA}} [[Jean-Pierre Dupoux]]{{•w}} {{flagicon|BRA}} [[Haniel Langaro]]{{•w}} {{flagicon|BRA}} [[Rudolph Hackbarth]]{{•w}} {{flagicon|ČIL}} [[Rodrigo Salinas Muñoz]]{{•w}} {{flagicon|ČIL}} [[Erwin Feuchtmann]]{{•w}} {{flagicon|ČIL}} [[Esteban Salinas]]{{•w}} {{flagicon|KUB}} [[Rafael Capote]]{{•w}} {{flagicon|KUB}} [[Rolando Uríos]]{{•w}} {{flagicon|KUB}} [[Carlos Pérez (rukometaš)|Carlos Pérez]]{{•w}} {{flagicon|KUB}} [[Roberto Julián Duranona]]{{•w}} {{flagicon|KUB}} [[Julio Fis]]{{•w}} {{flagicon|KUB}} [[Frankis Marzo]]{{•w}} {{flagicon|SAD}} [[Ian Hüter]]{{•w}} {{flagicon|SAD}} [[Patrick Hüter]]{{•w}} {{flagicon|SAD}} [[Gary Hines]]{{•w}} {{flagicon|SAD}} [[Samuel Hoddersen]] {{nowrap end}} }} {{Navbox | name = Korisnik:Edgar Allan Poe/Doprinosi | titlestyle = background-color:#AAD0FF; color:black; text-align:center; border:1px solid silver; | title = Doprinosi o nogometašima | groupstyle = background-color:#AAD0FF; text-align:center; border:1px solid silver; | listclass = hlist | group1 = Europa | list1 = {{nowrap begin}} {{flagicon|ALB}} [[Lorik Cana]]{{•w}} {{flagicon|ALB}} [[Armando Sadiku]]{{•w}} {{flagicon|ALB}} [[Klaus Gjasula]]{{•w}} {{flagicon|ALB}} [[Qazim Laçi]]{{•w}} {{flagicon|ALB}} [[Nedim Bajrami]]{{•w}} {{flagicon|AUT}} [[Alessandro Schöpf]]{{•w}} {{flagicon|AUT}} [[Aleksandar Dragović]]{{•w}} {{flagicon|AUT}} [[Stefan Lainer]]{{•w}} {{flagicon|AUT}} [[Michael Gregoritsch]]{{•w}} {{flagicon|AUT}} [[Christoph Baumgartner]]{{•w}} {{flagicon|AUT}} [[Saša Kalajdžić]]{{•w}} {{flagicon|AUT}} [[Maximilian Wöber]]{{•w}} {{flagicon|AUT}} [[Gernot Trauner]]{{•w}} {{flagicon|AUT}} [[Alex Manninger]]{{•w}} {{flagicon|AUT}} [[Romano Schmid]]{{•w}} {{flagicon|BEL}} [[Kevin De Bruyne]]{{•w}} {{flagicon|BEL}} [[Marouane Fellaini]]{{•w}} {{flagicon|BEL}} [[Romelu Lukaku]]{{•w}} {{flagicon|BEL}} [[Dries Mertens]]{{•w}} {{flagicon|BEL}} [[Divock Origi]]{{•w}} {{flagicon|BEL}} [[Jan Vertonghen]]{{•w}} {{flagicon|BEL}} [[Axel Witsel]]{{•w}} {{flagicon|BEL}} [[Radja Nainggolan]]{{•w}} {{flagicon|BEL}} [[Toby Alderweireld]]{{•w}} {{flagicon|BEL}} [[Michy Batshuayi]]{{•w}} {{flagicon|BEL}} [[Yannick Carrasco]]{{•w}} {{flagicon|BEL}} [[Eden Hazard]]{{•w}} {{flagicon|BEL}} [[Adnan Januzaj]]{{•w}} {{flagicon|BEL}} [[Nacer Chadli]]{{•w}} {{flagicon|BEL}} [[Thomas Meunier]]{{•w}} {{flagicon|BEL}} [[Thibaut Courtois]]{{•w}} {{flagicon|BEL}} [[Thorgan Hazard]]{{•w}} {{flagicon|BEL}} [[Alexis Saelemaekers]]{{•w}} {{flagicon|BEL}} [[Leandro Trossard]]{{•w}} {{flagicon|BEL}} [[Charles De Ketelaere]]{{•w}} {{flagicon|BEL}} [[Hans Vanaken]]{{•w}} {{flagicon|BUG}} [[Dimitar Berbatov]]{{•w}} {{flagicon|CG}} [[Mirko Vučinić]]{{•w}} {{flagicon|CG}} [[Predrag Mijatović]]{{•w}} {{flagicon|CG}} [[Boban Bajković]]{{•w}} {{flagicon|CG}} [[Dragoslav Jevrić]]{{•w}} {{flagicon|ČSSR}} [[Oldřich Nejedlý]]{{•w}} {{flagicon|ČSSR}} [[Antonín Panenka]]{{•w}} {{flagicon|ČSSR}} [[Josef Masopust]]{{•w}} {{flagicon|ČSSR}} [[Ivo Viktor]]{{•w}} {{flagicon|ČEŠ}} [[Václav Pilař]]{{•w}} {{flagicon|ČEŠ}} [[Petr Jiráček]]{{•w}} {{flagicon|ČEŠ}} [[Jan Laštůvka]]{{•w}} {{flagicon|ČEŠ}} [[Tomáš Hübschman]]{{•w}} {{flagicon|ČEŠ}} [[Petr Čech]]{{•w}} {{flagicon|ČEŠ}} [[Tomáš Rosický]]{{•w}} {{flagicon|ČEŠ}} [[Jan Koller]]{{•w}} {{flagicon|ČEŠ}} [[Karel Poborský]]{{•w}} {{flagicon|ČEŠ}} [[Tomáš Necid]]{{•w}} {{flagicon|ČEŠ}} [[Milan Škoda]]{{•w}} {{flagicon|ČEŠ}} [[Patrik Schick]]{{•w}} {{flagicon|ČEŠ}} [[Tomáš Holeš]]{{•w}} {{flagicon|ČEŠ}} [[Robin Hranáč]]{{•w}} {{flagicon|ČEŠ}} [[Lukáš Provod]]{{•w}} {{flagicon|ČEŠ}} [[Ladislav Krejčí (fudbaler, rođen 1999.)|Ladislav Krejčí]]{{•w}} {{flagicon|ČEŠ}} [[Michal Sadílek]]{{•w}} {{flagicon|DAN}} [[Nicklas Bendtner]]{{•w}} {{flagicon|DAN}} [[Michael Krohn-Dehli]]{{•w}} {{flagicon|DAN}} [[Yussuf Poulsen]]{{•w}} {{flagicon|DAN}} [[Christian Eriksen]]{{•w}} {{flagicon|DAN}} [[Simon Kjær]]{{•w}} {{flagicon|DAN}} [[Mathias Jørgensen]]{{•w}} {{flagicon|DAN}} [[Nicolai Jørgensen]]{{•w}} {{flagicon|DAN}} [[Lasse Schöne]]{{•w}} {{flagicon|DAN}} [[Pierre-Emile Højbjerg]]{{•w}} {{flagicon|DAN}} [[Mikkel Damsgaard]]{{•w}} {{flagicon|DAN}} [[Andreas Christensen]]{{•w}} {{flagicon|DAN}} [[Joakim Mæhle]]{{•w}} {{flagicon|DAN}} [[Kasper Dolberg]]{{•w}} {{flagicon|DAN}} [[Martin Braithwaite]]{{•w}} {{flagicon|DAN}} [[Thomas Delaney]]{{•w}} {{flagicon|DAN}} [[Morten Hjulmand]]{{•w}} {{flagicon|ENG}} [[Bobby Charlton]]{{•w}} {{flagicon|ENG}} [[Kevin Keegan]]{{•w}} {{flagicon|ENG}} [[Paul Ince]]{{•w}} {{flagicon|ENG}} [[Gary Lineker]]{{•w}} {{flagicon|ENG}} [[Geoff Hurst]]{{•w}} {{flagicon|ENG}} [[Gordon Banks]]{{•w}} {{flagicon|ENG}} [[Peter Shilton]]{{•w}} {{flagicon|ENG}} [[David Seaman]]{{•w}} {{flagicon|ENG}} [[Glen Johnson]]{{•w}} {{flagicon|ENG}} [[Danny Welbeck]]{{•w}} {{flagicon|ENG}} [[Theo Walcott]]{{•w}} {{flagicon|ENG}} [[John Terry]]{{•w}} {{flagicon|ENG}} [[Steven Gerrard]]{{•w}} {{flagicon|ENG}} [[Gary Neville]]{{•w}} {{flagicon|ENG}} [[Owen Hargreaves]]{{•w}} {{flagicon|ENG}} [[Ashley Young]]{{•w}} {{flagicon|ENG}} [[Ashley Cole]]{{•w}} {{flagicon|ENG}} [[Joleon Lescott]]{{•w}} {{flagicon|ENG}} [[Wayne Rooney]]{{•w}} {{flagicon|ENG}} [[Sol Campbell]]{{•w}} {{flagicon|ENG}} [[Daniel Sturridge]]{{•w}} {{flagicon|ENG}} [[Raheem Sterling]]{{•w}} {{flagicon|ENG}} [[Luke Shaw]]{{•w}} {{flagicon|ENG}} [[Eric Dier]]{{•w}} {{flagicon|ENG}} [[Jamie Vardy]]{{•w}} {{flagicon|ENG}} [[Jack Grealish]]{{•w}} {{flagicon|ENG}} [[Marcus Rashford]]{{•w}} {{flagicon|ENG}} [[Harry Kane]]{{•w}} {{flagicon|ENG}} [[Jesse Lingard]]{{•w}} {{flagicon|ENG}} [[Kieran Trippier]]{{•w}} {{flagicon|ENG}} [[Jordan Henderson]]{{•w}} {{flagicon|ENG}} [[Harry Maguire]]{{•w}} {{flagicon|ENG}} [[Dele Alli]]{{•w}} {{flagicon|ENG}} [[Jude Bellingham]]{{•w}} {{flagicon|ENG}} [[Bukayo Saka]]{{•w}} {{flagicon|ENG}} [[Ezri Konsa]]{{•w}} {{flagicon|EST}} [[Andres Oper]]{{•w}} {{flagicon|EST}} [[Martin Reim]]{{•w}} {{flagicon|FIN}} [[Joel Pohjanpalo]]{{•w}} {{flagicon|FIN}} [[Lukáš Hrádecký]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Fabien Barthez]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Lilian Thuram]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Marcus Thuram]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Patrick Vieira]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Thierry Henry]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Alou Diarra]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Claude Makélélé]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Florent Malouda]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Vikash Dhorasoo]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Alain Giresse]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Didier Deschamps]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Raymond Kopa]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Marius Trésor]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Marcel Desailly]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Luis Fernández]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Aimé Jacquet]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Nicolas Anelka]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Bixente Lizarazu]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Youri Djorkaeff]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Jean Vincent (fudbaler)|Jean Vincent]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Sylvain Wiltord]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Hugo Lloris]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Manuel Amoros]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Robert Pirès]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Franck Ribéry]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[David Trézéguet]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Raymond Domenech]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Samir Nasri]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Jérémy Ménez]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Yohan Cabaye]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Laurent Blanc]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Éric Abidal]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Olivier Giroud]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Blaise Matuidi]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Paul Pogba]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Moussa Sissoko]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Mathieu Valbuena]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Dimitri Payet]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Kingsley Coman]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Patrice Evra]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Antoine Griezmann]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Kylian Mbappé]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Benjamin Pavard]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Raphaël Varane]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Samuel Umtiti]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Presnel Kimpembe]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Adrien Rabiot]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Aurélien Tchouaméni]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Théo Hernandez]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Randal Kolo Muani]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Willy Sagnol]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Bradley Barcola]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[William Saliba]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Mike Maignan]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Youssouf Fofana (francuski fudbaler)|Youssouf Fofana]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Ousmane Dembélé]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Michael Olise]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Dayot Upamecano]]{{•w}} {{flagicon|GRČ}} [[Sokratis Papastatopulos]]{{•w}} {{flagicon|GRČ}} [[Jorgos Karagunis]]{{•w}} {{flagicon|GRČ}} [[Kostas Fortunis]]{{•w}} {{flagicon|GRČ}} [[Teofanis Gekas]]{{•w}} {{flagicon|GRČ}} [[Andreas Samaris]]{{•w}} {{flagicon|GRČ}} [[Konstantinos Mitroglu]]{{•w}} {{flagicon|GRČ}} [[Lazaros Hristodulopulos]]{{•w}} {{flagicon|GRČ}} [[José Holebas]]{{•w}} {{flagicon|GRU}} [[Georges Mikautadze]]{{•w}} {{flagicon|GRU}} [[Giorgi Mamardašvili]]{{•w}} {{flagicon|IRS}} [[Sean St Ledger]]{{•w}} {{flagicon|IRS}} [[Ciaran Clark]]{{•w}} {{flagicon|IRS}} [[Wes Hoolahan]]{{•w}} {{flagicon|IRS}} [[Robbie Brady]]{{•w}} {{flagicon|ISL}} [[Gylfi Sigurðsson]]{{•w}} {{flagicon|ISL}} [[Birkir Bjarnason]]{{•w}} {{flagicon|ISL}} [[Birkir Már Sævarsson]]{{•w}} {{flagicon|ISL}} [[Jón Daði Böðvarsson]]{{•w}} {{flagicon|ISL}} [[Arnór Ingvi Traustason]]{{•w}} {{flagicon|ISL}} [[Kolbeinn Sigþórsson]]{{•w}} {{flagicon|ISL}} [[Ragnar Sigurðsson]]{{•w}} {{flagicon|ISL}} [[Alfreð Finnbogason]]{{•w}} {{flagicon|ITA}} [[Gianluigi Buffon]]{{•w}} {{flagicon|ITA}} [[Antonio Cassano]]{{•w}} {{flagicon|ITA}} [[Mario Balotelli]]{{•w}} {{flagicon|ITA}} [[Riccardo Montolivo]]{{•w}} {{flagicon|ITA}} [[Antonio Nocerino]]{{•w}} {{flagicon|ITA}} [[Alessandro Diamanti]]{{•w}} {{flagicon|ITA}} [[Roberto Di Matteo]]{{•w}} {{flagicon|ITA}} [[Antonio Di Natale]]{{•w}} {{flagicon|ITA}} [[Andrea Pirlo]]{{•w}} {{flagicon|ITA}} [[Claudio Marchisio]]{{•w}} {{flagicon|ITA}} [[Graziano Pellè]]{{•w}} {{flagicon|ITA}} [[Emanuele Giaccherini]]{{•w}} {{flagicon|ITA}} [[Éder (italijanski fudbaler)|Éder]]{{•w}} {{flagicon|ITA}} [[Giorgio Chiellini]]{{•w}} {{flagicon|ITA}} [[Leonardo Bonucci]]{{•w}} {{flagicon|ITA}} [[Andrea Barzagli]]{{•w}} {{flagicon|ITA}} [[Marco Parolo]]{{•w}} {{flagicon|ITA}} [[Lorenzo Insigne]]{{•w}} {{flagicon|ITA}} [[Mattia De Sciglio]]{{•w}} {{flagicon|ITA}} [[Simone Zaza]]{{•w}} {{flagicon|ITA}} [[Matteo Darmian]]{{•w}} {{flagicon|ITA}} [[Manuel Locatelli]]{{•w}} {{flagicon|ITA}} [[Matteo Pessina]]{{•w}} {{flagicon|ITA}} [[Federico Chiesa]]{{•w}} {{flagicon|ITA}} [[Andrea Belotti]]{{•w}} {{flagicon|ITA}} [[Jorge Luiz Frello Filho|Jorginho]]{{•w}} {{flagicon|ITA}} [[Federico Bernardeschi]]{{•w}} {{flagicon|ITA}} [[Domenico Berardi]]{{•w}} {{flagicon|ITA}} [[Gianluigi Donnarumma]]{{•w}} {{flagicon|ITA}} [[Leonardo Spinazzola]]{{•w}} {{flagicon|ITA}} [[Alessandro Bastoni]]{{•w}} {{flagicon|ITA}} [[Riccardo Calafiori]]{{•w}} {{flagicon|ITA}} [[Mattia Zaccagni]]{{•w}} {{flagicon|MAĐ}} [[Gábor Király]]{{•w}} {{flagicon|MAĐ}} [[Zoltán Stieber]]{{•w}} {{flagicon|MAĐ}} [[Ádám Szalai]]{{•w}} {{flagicon|MAĐ}} [[Balázs Dzsudzsák]]{{•w}} {{flagicon|MAĐ}} [[Zoltán Gera]]{{•w}} {{flagicon|MAĐ}} [[Attila Fiola]]{{•w}} {{flagicon|MAĐ}} [[András Schäfer]]{{•w}} {{flagicon|MAĐ}} [[Barnabás Varga]]{{•w}} {{flagicon|MAĐ}} [[Kevin Csoboth]]{{•w}} {{flagicon|MAĐ}} [[Sándor Kocsis]]{{•w}} {{flagicon|MAK}} [[Ivan Tričkovski]]{{•w}} {{flagicon|NIZ}} [[Edwin van der Sar]]{{•w}} {{flagicon|NIZ}} [[Dirk Kuijt]]{{•w}} {{flagicon|NIZ}} [[Ruud van Nistelrooij]]{{•w}} {{flagicon|NIZ}} [[Marco van Basten]]{{•w}} {{flagicon|NIZ}} [[Wesley Sneijder]]{{•w}} {{flagicon|NIZ}} [[Giovanni van Bronckhorst]]{{•w}} {{flagicon|NIZ}} [[Robin van Persie]]{{•w}} {{flagicon|NIZ}} [[Bert van Marwijk]]{{•w}} {{flagicon|NIZ}} [[Jetro Willems]]{{•w}} {{flagicon|NIZ}} [[Arjen Robben]]{{•w}} {{flagicon|NIZ}} [[Stefan de Vrij]]{{•w}} {{flagicon|NIZ}} [[Jasper Cillessen]]{{•w}} {{flagicon|NIZ}} [[Memphis Depay]]{{•w}} {{flagicon|NIZ}} [[Leroy Fer]]{{•w}} {{flagicon|NIZ}} [[Klaas-Jan Huntelaar]]{{•w}} {{flagicon|NIZ}} [[Ron Vlaar]]{{•w}} {{flagicon|NIZ}} [[Daley Blind]]{{•w}} {{flagicon|NIZ}} [[Steven Berghuis]]{{•w}} {{flagicon|NIZ}} [[Teun Koopmeiners]]{{•w}} {{flagicon|NIZ}} [[Luuk de Jong]]{{•w}} {{flagicon|NIZ}} [[Georginio Wijnaldum]]{{•w}} {{flagicon|NIZ}} [[Patrick Kluivert]]{{•w}} {{flagicon|NIZ}} [[Maarten Stekelenburg]]{{•w}} {{flagicon|NIZ}} [[Wout Weghorst]]{{•w}} {{flagicon|NIZ}} [[Denzel Dumfries]]{{•w}} {{flagicon|NIZ}} [[Cody Gakpo]]{{•w}} {{flagicon|NIZ}} [[Davy Klaassen]]{{•w}} {{flagicon|NIZ}} [[Donyell Malen]]{{•w}} {{flagicon|NIZ}} [[Xavi Simons]]{{•w}} {{flagicon|NIZ}} [[Crysencio Summerville]]{{•w}} {{flagicon|NIZ}} [[Brian Brobbey]]{{•w}} {{flagicon|NIZ}} [[Jan Paul van Hecke]]{{•w}} {{flagicon|NIZ}} [[Quinten Timber]]{{•w}} {{flagicon|NIZ}} [[Justin Kluivert]]{{•w}} {{flagicon|NOR}} [[Leo Østigård]]{{•w}} {{flagicon|NOR}} [[Marcus Holmgren Pedersen]]{{•w}} {{flagicon|NOR}} [[Thelo Aasgaard]]{{•w}} {{flagicon|NOR}} [[Jørgen Strand Larsen]]{{•w}} {{flagicon|NOR}} [[Antonio Nusa]]{{•w}} {{flagicon|NOR}} [[Andreas Schjelderup]]{{•w}} {{flagicon|NJE}} [[Miroslav Klose]]{{•w}} {{flagicon|NJE}} [[Jens Lehmann]]{{•w}} {{flagicon|NJE}} [[Michael Ballack]]{{•w}} {{flagicon|NJE}} [[Sami Khedira]]{{•w}} {{flagicon|NJE}} [[Marco Reus]]{{•w}} {{flagicon|NJE}} [[Arne Friedrich]]{{•w}} {{flagicon|NJE}} [[Philipp Lahm]]{{•w}} {{flagicon|NJE}} [[Marko Marin]]{{•w}} {{flagicon|NJE}} [[Lukas Podolski]]{{•w}} {{flagicon|NJE}} [[Jürgen Klopp]]{{•w}} {{flagicon|NJE}} [[Mario Gómez]]{{•w}} {{flagicon|NJE}} [[Manuel Neuer]]{{•w}} {{flagicon|NJE}} {{nowrap|[[Bastian Schweinsteiger]]}}{{•w}} {{flagicon|NJE}} [[Thomas Müller]]{{•w}} {{flagicon|NJE}} [[Mats Hummels]]{{•w}} {{flagicon|NJE}} [[André Schürrle]]{{•w}} {{flagicon|NJE}} [[Joachim Löw]]{{•w}} {{flagicon|NJE}} [[Shkodran Mustafi]]{{•w}} {{flagicon|NJE}} [[Jérôme Boateng]]{{•w}} {{flagicon|NJE}} [[Julian Draxler]]{{•w}} {{flagicon|NJE}} [[Joshua Kimmich]]{{•w}} {{flagicon|NJE}} [[Jonas Hector]]{{•w}} {{flagicon|NJE}} [[Robin Gosens]]{{•w}} {{flagicon|NJE}} [[Leon Goretzka]]{{•w}} {{flagicon|NJE}} [[Youssoufa Moukoko]]{{•w}} {{flagicon|NJE}} [[Niclas Füllkrug]]{{•w}} {{flagicon|NJE}} [[Florian Wirtz]]{{•w}} {{flagicon|NJE}} [[Jamal Musiala]]{{•w}} {{flagicon|NJE}} [[Robert Andrich]]{{•w}} {{flagicon|NJE}} [[Antonio Rüdiger]]{{•w}} {{flagicon|NJE}} [[Emre Can]]{{•w}} {{flagicon|NJE}} [[Deniz Undav]]{{•w}} {{flagicon|NJE}} [[Nico Schlotterbeck]]{{•w}} {{flagicon|NJE}} [[Felix Nmecha]]{{•w}} {{flagicon|NJE}} [[Nathaniel Brown (fudbaler)|Nathaniel Brown]]{{•w}} {{flagicon|NJE}} [[Jonathan Tah]]{{•w}} {{flagicon|NJE}} [[Nadiem Amiri]]{{•w}} {{flagicon|NJE}} [[Nick Woltemade]]{{•w}} {{flagicon|POLJ}} [[Bartosz Bosacki]]{{•w}} {{flagicon|POLJ}} [[Łukasz Fabiański]]{{•w}} {{flagicon|POLJ}} [[Artur Boruc]]{{•w}} {{flagicon|POLJ}} [[Tomasz Kuszczak]]{{•w}} {{flagicon|POLJ}} [[Mariusz Lewandowski]]{{•w}} {{flagicon|POLJ}} [[Piotr Giza]]{{•w}} {{flagicon|POLJ}} [[Ireneusz Jeleń]]{{•w}} {{flagicon|POLJ}} [[Jakub Błaszczykowski]]{{•w}} {{flagicon|POLJ}} [[Włodzimierz Smolarek]]{{•w}} {{flagicon|POLJ}} [[Robert Lewandowski]]{{•w}} {{flagicon|POLJ}} [[Arkadiusz Milik]]{{•w}} {{flagicon|POLJ}} [[Kamil Glik]]{{•w}} {{flagicon|POLJ}} [[Grzegorz Krychowiak]]{{•w}} {{flagicon|POLJ}} [[Thiago Cionek]]{{•w}} {{flagicon|POLJ}} [[Jan Bednarek]]{{•w}} {{flagicon|POLJ}} [[Karol Linetty]]{{•w}} {{flagicon|POLJ}} [[Piotr Zieliński]]{{•w}} {{flagicon|POLJ}} [[Kacper Kozłowski (fudbaler)|Kacper Kozłowski]]{{•w}} {{flagicon|POLJ}} [[Adam Buksa]]{{•w}} {{flagicon|POLJ}} [[Krzysztof Piątek]]{{•w}} {{flagicon|POLJ}} [[Grzegorz Lato]]{{•w}} {{flagicon|POR}} [[Képler Laveran Lima Ferreira|Pepe]]{{•w}} {{flagicon|POR}} [[José Mourinho]]{{•w}} {{flagicon|POR}} [[Luís Figo]]{{•w}} {{flagicon|POR}} [[Cristiano Ronaldo]]{{•w}} {{flagicon|POR}} [[Silvestre Varela]]{{•w}} {{flagicon|POR}} [[Hélder Postiga]]{{•w}} {{flagicon|POR}} [[João Moutinho]]{{•w}} {{flagicon|POR}} [[Bruno Alves]]{{•w}} {{flagicon|POR}} [[Renato Sanches]]{{•w}} {{flagicon|POR}} [[Ricardo Quaresma]]{{•w}} {{flagicon|POR}} [[Éder (portugalski fudbaler)|Éder]]{{•w}} {{flagicon|POR}} [[Rui Patrício]]{{•w}} {{flagicon|POR}} [[Raphaël Guerreiro]]{{•w}} {{flagicon|POR}} [[Diogo Jota]]{{•w}} {{flagicon|POR}} [[Ricardo Horta]]{{•w}} {{flagicon|POR}} [[Gonçalo Ramos]]{{•w}} {{flagicon|POR}} [[Francisco Conceição]]{{•w}} {{flagicon|POR}} [[João Neves]]{{•w}} {{flagicon|RUM}} [[Mircea Lucescu]]{{•w}} {{flagicon|RUM}} [[Răzvan Raţ]]{{•w}} {{flagicon|RUM}} [[Ciprian Marica]]{{•w}} {{flagicon|RUM}} [[Bogdan Stancu]]{{•w}} {{flagicon|RUM}} [[Vlad Chiricheș]]{{•w}} {{flagicon|RUM}} [[Răzvan Marin]]{{•w}} {{flagicon|RUM}} [[Denis Drăguș]]{{•w}} {{flagicon|RUM}} [[Nicolae Stanciu (fudbaler, rođen 1993.)|Nicolae Stanciu]]{{•w}} {{flagicon|RUM}} [[Gheorghe Hagi]]{{•w}} {{flagicon|RUS}} [[Roman Pavljučenko]]{{•w}} {{flagicon|RUS}} [[Konstantin Zirjanov]]{{•w}} {{flagicon|RUS}} [[Andrej Aršavin]]{{•w}} {{flagicon|RUS}} [[Dmitri Torbinski]]{{•w}} {{flagicon|RUS}} [[Alan Dzagojev]]{{•w}} {{flagicon|RUS}} [[Roman Širokov]]{{•w}} {{flagicon|RUS}} [[Aleksandar Kokorin]]{{•w}} {{flagicon|RUS}} [[Aleksandar Keržakov]]{{•w}} {{flagicon|RUS}} [[Vasilij Berezucki]]{{•w}} {{flagicon|RUS}} [[Aleksej Berezucki]]{{•w}} {{flagicon|RUS}} [[Sergej Ignaševič]]{{•w}} {{flagicon|RUS}} [[Denis Glušakov]]{{•w}} {{flagicon|RUS}} [[Denis Čerišev]]{{•w}} {{flagicon|RUS}} [[Artem Dzjuba]]{{•w}} {{flagicon|RUS}} [[Fjodor Smolov]]{{•w}} {{flagicon|RUS}} [[Mário Fernandes (fudbaler)|Mário Fernandes]]{{•w}} {{flagicon|RUS}} [[Daler Kuzjajev]]{{•w}} {{flagicon|RUS}} [[Aleksej Mirančuk]]{{•w}} {{flagicon|RUS}} [[Rinat Dasajev]]{{•w}} {{flagicon|RUS}} [[Oleg Saljenko]]{{•w}} {{flagicon|RUS}} [[Valentin Ivanov (sovjetski fudbaler)|Valentin Kozmič Ivanov]]{{•w}} {{flagicon|SJI}} [[Gareth McAuley]]{{•w}} {{flagicon|SJI}} [[Niall McGinn]]{{•w}} {{flagicon|SMK}} [[Ezđan Alioski]]{{•w}} {{flagicon|SLK}} [[Ondrej Duda]]{{•w}} {{flagicon|SLK}} [[Vladimír Weiss (fudbaler rođen 1989.)|Vladimír Weiss III]]{{•w}} {{flagicon|SLK}} [[Marek Hamšík]]{{•w}} {{flagicon|SLK}} [[Martin Dúbravka]]{{•w}} {{flagicon|SLK}} [[Juraj Kucka]]{{•w}} {{flagicon|SLK}} [[Ivan Schranz]]{{•w}} {{flagicon|SLO}} [[Erik Janža]]{{•w}} {{flagicon|SLO}} [[Josip Iličić]]{{•w}} {{flagicon|SLO}} [[Jure Balkovec]]{{•w}} {{flagicon|SRB}} [[Milan Jovanović]]{{•w}} {{flagicon|SRB}} [[Marko Pantelić]]{{•w}} {{flagicon|SRB}} [[Miloš Krasić]]{{•w}} {{flagicon|SRB}} [[Zdravko Kuzmanović]]{{•w}} {{flagicon|SRB}} [[Vladan Lukić]]{{•w}} {{flagicon|SRB}} [[Ilija Petković]]{{•w}} {{flagicon|SRB}} [[Filip Kasalica]]{{•w}} {{flagicon|SRB}} [[Dragan Stojković]]{{•w}} {{flagicon|SRB}} [[Branislav Ivanović]]{{•w}} {{flagicon|SRB}} [[Boško Janković]]{{•w}} {{flagicon|SRB}} [[Vlada Avramov]]{{•w}} {{flagicon|SRB}} [[Aleksandar Mitrović (fudbaler)|Aleksandar Mitrović]]{{•w}} {{flagicon|ŠKO}} [[Callum McGregor]]{{•w}} {{flagicon|ŠKO}} [[Ryan Porteous]]{{•w}} {{flagicon|ŠKO}} [[John McGinn]]{{•w}} {{flagicon|ŠPA}} [[Juan Gutiérrez Moreno|Juanito]]{{•w}} {{flagicon|ŠPA}} [[David de Gea]]{{•w}} {{flagicon|ŠPA}} [[Cesc Fàbregas]]{{•w}} {{flagicon|ŠPA}} [[Javier Clemente]]{{•w}} {{flagicon|ŠPA}} [[David Silva]]{{•w}} {{flagicon|ŠPA}} [[Jesús Navas]]{{•w}} {{flagicon|ŠPA}} [[Xabi Alonso]]{{•w}} {{flagicon|ŠPA}} [[Gerard Piqué]]{{•w}} {{flagicon|ŠPA}} [[Sergio Ramos]]{{•w}} {{flagicon|ŠPA}} [[Jordi Alba]]{{•w}} {{flagicon|ŠPA}} [[Álvaro Morata]]{{•w}} {{flagicon|ŠPA}} [[Nolito]]{{•w}} {{flagicon|ŠPA}} [[Nacho (fudbaler rođen 1990.)|Nacho]]{{•w}} {{flagicon|ŠPA}} [[Diego Costa]]{{•w}} {{flagicon|ŠPA}} [[Iago Aspas]]{{•w}} {{flagicon|ŠPA}} [[Isco]]{{•w}} {{flagicon|ŠPA}} [[Koke (fudbaler rođen 1992.)|Koke]]{{•w}} {{flagicon|ŠPA}} [[José Antonio Reyes]]{{•w}} {{flagicon|ŠPA}} [[Gerard Moreno (fudbaler)|Gerard Moreno]]{{•w}} {{flagicon|ŠPA}} [[Aymeric Laporte]]{{•w}} {{flagicon|ŠPA}} [[Pablo Sarabia]]{{•w}} {{flagicon|ŠPA}} [[Ferran Torres]]{{•w}} {{flagicon|ŠPA}} [[Pedri]]{{•w}} {{flagicon|ŠPA}} [[Mikel Oyarzabal]]{{•w}} {{flagicon|ŠPA}} [[Rodri (fudbaler, rođen 1996.)|Rodri]]{{•w}} {{flagicon|ŠPA}} [[Marco Asensio]]{{•w}} {{flagicon|ŠPA}} [[Carlos Soler (fudbaler)|Carlos Soler]]{{•w}} {{flagicon|ŠPA}} [[Fabián Ruiz]]{{•w}} {{flagicon|ŠPA}} [[Lamine Yamal]]{{•w}} {{flagicon|ŠPA}} [[Nico Williams]]{{•w}} {{flagicon|ŠPA}} [[Robin Le Normand]]{{•w}} {{flagicon|ŠPA}} [[Mikel Merino]]{{•w}} {{flagicon|ŠPA}} [[Álex Baena]]{{•w}} {{flagicon|ŠPA}} [[Luis de la Fuente (fudbaler, rođen 1961.)|Luis de la Fuente]]{{•w}} {{flagicon|ŠVE}} [[Viktor Claesson]]{{•w}} {{flagicon|ŠVE}} [[Andreas Isaksson]]{{•w}} {{flagicon|ŠVE}} [[Olof Mellberg]]{{•w}} {{flagicon|ŠVE}} [[Sebastian Larsson]]{{•w}} {{flagicon|ŠVE}} [[Zlatan Ibrahimović]]{{•w}} {{flagicon|ŠVE}} [[Andreas Granqvist]]{{•w}} {{flagicon|ŠVE}} [[Ola Toivonen]]{{•w}} {{flagicon|ŠVE}} [[Ludwig Augustinsson]]{{•w}} {{flagicon|ŠVE}} [[Emil Forsberg]]{{•w}} {{flagicon|ŠVE}} [[Sven-Göran Eriksson]]{{•w}} {{flagicon|ŠVE}} [[Viktor Gyökeres]]{{•w}} {{flagicon|ŠVE}} [[Mattias Svanberg]]{{•w}} {{flagicon|ŠVE}} [[Anthony Elanga]]{{•w}} {{flagicon|ŠVE}} [[Yasin Ayari]]{{•w}} {{flagicon|ŠVI}} [[Blerim Džemaili]]{{•w}} {{flagicon|ŠVI}} [[Ludovic Magnin]]{{•w}} {{flagicon|ŠVI}} [[Admir Mehmedi]]{{•w}} {{flagicon|ŠVI}} [[Haris Seferović]]{{•w}} {{flagicon|ŠVI}} [[Granit Xhaka]]{{•w}} {{flagicon|ŠVI}} [[Xherdan Shaqiri]]{{•w}} {{flagicon|ŠVI}} [[Breel Embolo]]{{•w}} {{flagicon|ŠVI}} [[Fabian Schär]]{{•w}} {{flagicon|ŠVI}} [[Stephan Lichtsteiner]]{{•w}} {{flagicon|ŠVI}} [[Ricardo Rodríguez (fudbaler)|Ricardo Rodríguez]]{{•w}} {{flagicon|ŠVI}} [[Steven Zuber]]{{•w}} {{flagicon|ŠVI}} [[Josip Drmić]]{{•w}} {{flagicon|ŠVI}} [[Yann Sommer]]{{•w}} {{flagicon|ŠVI}} [[Manuel Akanji]]{{•w}} {{flagicon|ŠVI}} [[Ruben Vargas]]{{•w}} {{flagicon|ŠVI}} [[Denis Zakaria]]{{•w}} {{flagicon|ŠVI}} [[Remo Freuler]]{{•w}} {{flagicon|ŠVI}} [[Michel Aebischer]]{{•w}} {{flagicon|ŠVI}} [[Kwadwo Duah]]{{•w}} {{flagicon|ŠVI}} [[Dan Ndoye]]{{•w}} {{flagicon|ŠVI}} [[Zeki Amdouni]]{{•w}} {{flagicon|ŠVI}} [[Miro Muheim]]{{•w}} {{flagicon|ŠVI}} [[Johan Manzambi]]{{•w}} {{flagicon|ŠVI}} [[Cedric Itten]]{{•w}} {{flagicon|TUR}} [[Nihat Kahveci]]{{•w}} {{flagicon|TUR}} [[Semih Şentürk]]{{•w}} {{flagicon|TUR}} [[Volkan Demirel]]{{•w}} {{flagicon|TUR}} [[Uğur Boral]]{{•w}} {{flagicon|TUR}} [[Hamit Altıntop]]{{•w}} {{flagicon|TUR}} [[Emre Mor]]{{•w}} {{flagicon|TUR}} [[Ozan Tufan]]{{•w}} {{flagicon|TUR}} [[Burak Yılmaz]]{{•w}} {{flagicon|TUR}} [[Merih Demiral]]{{•w}} {{flagicon|TUR}} [[Çağlar Söyüncü]]{{•w}} {{flagicon|TUR}} [[Ahmet Yılmaz Çalık]]{{•w}} {{flagicon|TUR}} [[Halil Dervişoğlu]]{{•w}} {{flagicon|TUR}} [[İrfan Kahveci]]{{•w}} {{flagicon|TUR}} [[Kerem Aktürkoğlu]]{{•w}} {{flagicon|TUR}} [[Mert Müldür]]{{•w}} {{flagicon|TUR}} [[Samet Akaydin]]{{•w}} {{flagicon|TUR}} [[Hakan Çalhanoğlu]]{{•w}} {{flagicon|TUR}} [[Cenk Tosun]]{{•w}} {{flagicon|TUR}} [[Kaan Ayhan]]{{•w}} {{flagicon|UKR}} [[Andrij Ševčenko]]{{•w}} {{flagicon|UKR}} [[Andrij Pjatov]]{{•w}} {{flagicon|UKR}} [[Oleksandr Šovkovski]]{{•w}} {{flagicon|UKR}} [[Bohdan Šust]]{{•w}} {{flagicon|UKR}} [[Andrij Vorobjej]]{{•w}} {{flagicon|UKR}} [[Anatolij Timoščuk]]{{•w}} {{flagicon|UKR}} [[Oleh Husjev]]{{•w}} {{flagicon|UKR}} [[Maksim Kalinjičenko]]{{•w}} {{flagicon|UKR}} [[Oleksij Bjelik]]{{•w}} {{flagicon|UKR}} [[Vjačeslav Ševčuk]]{{•w}} {{flagicon|UKR}} [[Andrij Jarmolenko]]{{•w}} {{flagicon|UKR}} [[Roman Jaremčuk]]{{•w}} {{flagicon|UKR}} [[Ruslan Malinovskij]]{{•w}} {{flagicon|UKR}} [[Artem Dovbik]]{{•w}} {{flagicon|UKR}} [[Mikola Šaparenko]]{{•w}} {{flagicon|UKR}} [[Oleg Blohin]]{{•w}} {{flagicon|WAL}} [[Hal Robson-Kanu]]{{•w}} {{flagicon|WAL}} [[Neil Taylor (fudbaler)|Neil Taylor]]{{•w}} {{flagicon|WAL}} [[Ashley Williams (fudbaler)|Ashley Williams]]{{•w}} {{flagicon|WAL}} [[Sam Vokes]]{{•w}} {{flagicon|WAL}} [[Joe Allen (fudbaler rođen 1990.)|Joe Allen]]{{•w}} {{flagicon|WAL}} [[Kieffer Moore]]{{•w}} {{flagicon|WAL}} [[Connor Roberts (fudbaler, rođen 1995.)|Connor Roberts]] {{nowrap end}} | group2 = Afrika | list2 = {{nowrap begin}} {{flagicon|ANG}} [[Luís Oliveira Gonçalves]]{{•w}} {{flagicon|ANG}} [[Flávio da Silva Amado|Flávio]]{{•w}} {{flagicon|ANG}} [[Akwá]]{{•w}} {{flagicon|ANG}} [[Manucho]]{{•w}} {{flagicon|ANG}} [[Nando Rafael]]{{•w}} {{flagicon|ANG}} [[Rui Marques]]{{•w}} {{flagicon|ANG}} [[Gilberto (angolski fudbaler)|Gilberto]]{{•w}} {{flagicon|ALŽ}} [[Abdelmoumene Djabou]]{{•w}} {{flagicon|ALŽ}} [[Islam Slimani]]{{•w}} {{flagicon|ALŽ}} [[Yacine Brahimi]]{{•w}} {{flagicon|ALŽ}} [[Sofiane Feghouli]]{{•w}} {{flagicon|ALŽ}} [[Rafik Halliche]]{{•w}} {{flagicon|ALŽ}} [[Nadhir Benbouali]]{{•w}} {{flagicon|ALŽ}} [[Amine Gouiri]]{{•w}} {{flagicon|ALŽ}} [[Rafik Belghali]]{{•w}} {{flagicon|BEN}} [[Stéphane Sessègnon]]{{•w}} {{flagicon|BEN}} [[Moussa Latoundji]]{{•w}} {{flagicon|BEN}} [[Oumar Tchomogo]]{{•w}} {{flagicon|COD}} [[Yoane Wissa]]{{•w}} {{flagicon|COD}} [[Fiston Mayele]]{{•w}} {{flagicon|COD}} [[Brian Cipenga]]{{•w}} {{flagicon|EGI}} [[Mohamed Salah]]{{•w}} {{flagicon|EGI}} [[Ahmed Fathi]]{{•w}} {{flagicon|EGI}} [[Essam al-Hadari]]{{•w}} {{flagicon|EGI}} [[Imam Ašur]]{{•w}} {{flagicon|EGI}} [[Muhammad Hani]]{{•w}} {{flagicon|EGI}} [[Mustafa Ziko]]{{•w}} {{flagicon|EGI}} [[Trézéguet (egipatski fudbaler)|Trézéguet]]{{•w}} {{flagicon|EGI}} [[Mahmud Saber]]{{•w}} {{flagicon|EGI}} [[Rami Rabia]]{{•w}} {{flagicon|EGI}} [[Hosam Abdelmagid]]{{•w}} {{flagicon|EGI}} [[Jaser Ibrahim]]{{•w}} {{flagicon|Zlatna Obala}} [[Arthur Wharton]]{{•w}} {{flagicon|GAN}} [[Sammy Adjei]]{{•w}} {{flagicon|GAN}} [[Samuel Kuffour]]{{•w}} {{flagicon|GAN}} [[Stephen Appiah]]{{•w}} {{flagicon|GAN}} [[Kevin-Prince Boateng]]{{•w}} {{flagicon|GAN}} [[Emmanuel Frimpong]]{{•w}} {{flagicon|GAN}} [[Tony Yeboah]]{{•w}} {{flagicon|GAN}} [[Abedi Pele]]{{•w}} {{flagicon|GAN}} [[Asamoah Gyan]]{{•w}} {{flagicon|GAN}} [[Sulley Muntari]]{{•w}} {{flagicon|GAN}} [[Richard Kingson]]{{•w}} {{flagicon|GAN}} [[André Ayew]]{{•w}} {{flagicon|GAN}} [[John Boye]]{{•w}} {{flagicon|GAN}} [[Osman Bukari]]{{•w}} {{flagicon|GAN}} [[Mohammed Kudus]]{{•w}} {{flagicon|GAN}} [[Mohammed Salisu]]{{•w}} {{flagicon|GAN}} [[Iñaki Williams]]{{•w}} {{flagicon|GAN}} [[Caleb Yirenkyi]]{{•w}} {{flagicon|GAN}} [[Derrick Luckassen]]{{•w}} {{flagicon|JAR}} [[Teboho Mokoena (fudbaler, rođen 1997.)|Teboho Mokoena]]{{•w}} {{flagicon|JAR}} [[Sphephelo Sithole]]{{•w}} {{flagicon|JAR}} [[Themba Zwane]]{{•w}} {{flagicon|JAR}} [[Thapelo Maseko]]{{•w}} {{flagicon|JAR}} [[Jayden Adams]]{{•w}} {{flagicon|CMR}} [[Joël Matip]]{{•w}} {{flagicon|CMR}} [[Roger Milla]]{{•w}} {{flagicon|CMR}} [[Jean-Charles Castelletto]]{{•w}} {{flagicon|CMR}} [[Eric Maxim Choupo-Moting]]{{•w}} {{flagicon|CMR}} [[Vincent Aboubakar]]{{•w}} {{flagicon|MAR}} [[Aziz Bouhaddouz]]{{•w}} {{flagicon|MAR}} [[Khalid Boutaïb]]{{•w}} {{flagicon|MAR}} [[Youssef En-Nesyri]]{{•w}} {{flagicon|MAR}} [[Nayef Aguerd]]{{•w}} {{flagicon|MAR}} [[Hakim Ziyech]]{{•w}} {{flagicon|MAR}} [[Romain Saïss]]{{•w}} {{flagicon|MAR}} [[Zakaria Aboukhlal]]{{•w}} {{flagicon|MAR}} [[Badr Benoun]]{{•w}} {{flagicon|MAR}} [[Abdelhamid Sabiri]]{{•w}} {{flagicon|MAR}} [[Achraf Dari]]{{•w}} {{flagicon|MAR}} [[Ismael Saibari]]{{•w}} {{flagicon|MAR}} [[Gessime Yassine]]{{•w}} {{flagicon|MAR}} [[Soufiane Rahimi]]{{•w}} {{flagicon|MAR}} [[Yassine Bounou]]{{•w}} {{flagicon|MAR}} [[Issa Diop (fudbaler)|Issa Diop]]{{•w}} {{flagicon|MAR}} [[Neil El Aynaoui]]{{•w}} {{flagicon|MAR}} [[Chemsdine Talbi]]{{•w}} {{flagicon|MAR}} [[Azzedine Ounahi]]{{•w}} {{flagicon|Nigerija}} [[Joseph Yobo]]{{•w}} {{flagicon|Nigerija}} [[Ahmed Musa]]{{•w}} {{flagicon|Nigerija}} [[Victor Moses]]{{•w}} {{flagicon|NGA}} [[Oghenekaro Etebo]]{{•w}} {{flagicon|CIV}} [[Didier Drogba]]{{•w}} {{flagicon|CIV}} [[Wilfried Bony]]{{•w}} {{flagicon|CIV}} [[Gervinho]]{{•w}} {{flagicon|CIV}} [[Amad Diallo]]{{•w}} {{flagicon|CIV}} [[Franck Kessié]]{{•w}} {{flagicon|CIV}} [[Nicolas Pépé]]{{•w}} {{flagicon|SEN}} [[Ibrahima Gueye]]{{•w}} {{flagicon|SEN}} [[M'Baye Niang]]{{•w}} {{flagicon|SEN}} [[Sadio Mané]]{{•w}} {{flagicon|SEN}} [[Moussa Wagué]]{{•w}} {{flagicon|SEN}} [[Kalidou Koulibaly]]{{•w}} {{flagicon|SEN}} [[Famara Diédhiou]]{{•w}} {{flagicon|SEN}} [[Boulaye Dia]]{{•w}} {{flagicon|SEN}} [[Bamba Dieng]]{{•w}} {{flagicon|SEN}} [[Ibrahim Mbaye]]{{•w}} {{flagicon|SEN}} [[Pape Gueye]]{{•w}} {{flagicon|SEN}} [[Habib Diarra]]{{•w}} {{flagicon|SEN}} [[Iliman Ndiaye]]{{•w}} {{flagicon|TOG}} [[Kossi Agassa]]{{•w}} {{flagicon|TOG}} [[Alaixys Romao]]{{•w}} {{flagicon|TUN}} [[Ferjani Sassi]]{{•w}} {{flagicon|TUN}} [[Yassine Meriah]]{{•w}} {{flagicon|TUN}} [[Wahbi Khazri]]{{•w}} {{flagicon|TUN}} [[Dylan Bronn]]{{•w}} {{flagicon|TUN}} [[Fakhreddine Ben Youssef]]{{•w}} {{flagicon|TUN}} [[Omar Rekik]]{{•w}} {{flagicon|TUN}} [[Ellyes Skhiri]]{{•w}} {{flagicon|TUN}} [[Hazem Mastouri]]{{•w}} {{flagicon|ZEL}} [[Vozinha]]{{•w}} {{flagicon|ZEL}} [[Hélio Varela]]{{•w}} {{flagicon|ZEL}} [[Kevin Pina (fudbaler)|Kevin Pina]]{{•w}} {{flagicon|ZEL}} [[Diney (fudbaler, rođen 1995.)|Diney]]{{•w}} {{flagicon|ZEL}} [[Deroy Duarte]]{{•w}} {{flagicon|ZEL}} [[Laros Duarte]]{{•w}} {{flagicon|ZEL}} [[Sidny Lopes Cabral]] {{nowrap end}} | group3 = Azija i Oceanija | list3 = {{nowrap begin}} {{flagicon|AUS}} [[Tim Cahill]]{{•w}} {{flagicon|AUS}} [[Mark Schwarzer]]{{•w}} {{flagicon|AUS}} [[Archie Thompson]]{{•w}} {{flagicon|AUS}} [[Harry Kewell]]{{•w}} {{flagicon|AUS}} [[Mile Jedinak]]{{•w}} {{flagicon|AUS}} [[Mark Bresciano]]{{•w}} {{flagicon|AUS}} [[Aziz Behich]]{{•w}} {{flagicon|AUS}} [[Daniel Arzani]]{{•w}} {{flagicon|AUS}} [[Craig Goodwin]]{{•w}} {{flagicon|AUS}} [[Mathew Leckie]]{{•w}} {{flagicon|AUS}} [[Connor Metcalfe]]{{•w}} {{flagicon|AUS}} [[Nestory Irankunda]]{{•w}} {{flagicon|AUS}} [[Cameron Burgess]]{{•w}} {{flagicon|AUS}} [[Harry Souttar]]{{•w}} {{flagicon|AUS}} [[Jackson Irvine]]{{•w}} {{flagicon|AUS}} [[Awer Mabil]]{{•w}} {{flagicon|AUS}} [[Lucas Herrington]]{{•w}} {{flagicon|FIJ}} [[Roy Krishna]]{{•w}} {{flagicon|FIJ}} [[Esala Masi]]{{•w}} {{flagicon|IRK}} [[Ejman Husein]]{{•w}} {{flagicon|IRN}} [[Mohammad Mohebi]]{{•w}} {{flagicon|IRN}} [[Reza Gučan-Nežad]]{{•w}} {{flagicon|IRN}} [[Mehdi Taremi]]{{•w}} {{flagicon|IRN}} [[Karim Ansarifard]]{{•w}} {{flagicon|IRN}} [[Ruzbeh Češmi]]{{•w}} {{flagicon|IRN}} [[Ramin Rezaijan]]{{•w}} {{flagicon|JAP}} [[Hidetoshi Nakata]]{{•w}} {{flagicon|JAP}} [[Keisuke Honda]]{{•w}} {{flagicon|JAP}} [[Shinji Okazaki]]{{•w}} {{flagicon|JAP}} [[Ao Tanaka]]{{•w}} {{flagicon|JAP}} [[Kaoru Mitoma]]{{•w}} {{flagicon|JAP}} [[Daizen Maeda]]{{•w}} {{flagicon|JAP}} [[Keito Nakamura]]{{•w}} {{flagicon|JAP}} [[Daichi Kamada]]{{•w}} {{flagicon|JAP}} [[Ayase Ueda]]{{•w}} {{flagicon|JAP}} [[Kaishū Sano]]{{•w}} {{flagicon|JOR}} [[Ali Alvan]]{{•w}} {{flagicon|JOR}} [[Jazan al-Arab]]{{•w}} {{flagicon|JOR}} [[Nizar al-Rašdan]]{{•w}} {{flagicon|JOR}} [[Musa al-Taamri]]{{•w}} {{flagicon|JKO}} [[Koo Ja-cheol]]{{•w}} {{flagicon|JKO}} [[Lee Keun-ho]]{{•w}} {{flagicon|JKO}} [[Son Heung-min]]{{•w}} {{flagicon|JKO}} [[Hong Myeong-bo]]{{•w}} {{flagicon|JKO}} [[Kim Young-gwon]]{{•w}} {{flagicon|JKO}} [[Jo Gyu-seong]]{{•w}} {{flagicon|JKO}} [[Hwang Hui-chan]]{{•w}} {{flagicon|JKO}} [[Baek Seung-ho]]{{•w}} {{flagicon|JKO}} [[Hwang In-beom]]{{•w}} {{flagicon|JKO}} [[O Hyeon-gyu]]{{•w}} {{flagicon|KAT}} [[Sād al-Šēb]]{{•w}} {{flagicon|KAT}} [[Mohammed Muntari]]{{•w}} {{flagicon|KAT}} [[Boualem Khoukhi]]{{•w}} {{flagicon|KAT}} [[Mohamed Manai]]{{•w}} {{flagicon|KAT}} [[Mahmud Abu Nada]]{{•w}} {{flagicon|KAT}} [[Hasan al-Hejdus]]{{•w}} {{flagicon|NZL}} [[Shane Smeltz]]{{•w}} {{flagicon|NZL}} [[Elijah Just]]{{•w}} {{flagicon|NZL}} [[Finn Surman]]{{•w}} {{flagicon|SAU}} [[Salman al-Faradž]]{{•w}} {{flagicon|SAU}} [[Fahad al-Muvalad]]{{•w}} {{flagicon|SAU}} [[Salem al-Davsari]]{{•w}} {{flagicon|SAU}} [[Saleh al-Šehri]]{{•w}} {{flagicon|SAU}} [[Abdulelah al-Amri]]{{•w}} {{flagicon|SAU}} [[Hassan al-Tambakti]]{{•w}} {{flagicon|Sjeverna Koreja}} [[Ji Yun-Nam]]{{•w}} {{flagicon|Sjeverna Koreja}} [[Pak Sŭng-jin]]{{•w}} {{flagicon|Sjeverna Koreja}} [[Ri Dong-un]]{{•w}} {{flagicon|Sjeverna Koreja}} [[Yang Sŭng-kuk]]{{•w}} {{flagicon|UZB}} [[Abbosbek Fayzullayev]]{{•w}} {{flagicon|UZB}} [[Eldor Shomurodov]]{{•w}} {{flagicon|UZB}} [[Abduvohid Neʼmatov]] {{nowrap end}} | group4 = Amerike | list4 = {{nowrap begin}} {{flagicon|CUW}} [[Livano Comenencia]]{{•w}} {{flagicon|HAI}} [[Wilson Isidor]]{{•w}} {{flagicon|HON}} [[Noel Valladares]]{{•w}} {{flagicon|HON}} [[Carlo Costly]]{{•w}} {{flagicon|HON}} [[Maynor Figueroa]]{{•w}} {{flagicon|HON}} [[José Cardona]]{{•w}} {{flagicon|HON}} [[Porfirio Armando Betancourt]]{{•w}} {{flagicon|HON}} [[Gilberto Yearwood]]{{•w}} {{flagicon|HON}} [[Wilson Palacios]]{{•w}} {{flagicon|HON}} [[Milton Palacios]]{{•w}} {{flagicon|HON}} [[Jerry Palacios]]{{•w}} {{flagicon|HON}} [[Johnny Palacios]]{{•w}} {{flagicon|KAN}} [[Alphonso Davies]]{{•w}} {{flagicon|KAN}} [[Atiba Hutchinson]]{{•w}} {{flagicon|KAN}} [[Cyle Larin]]{{•w}} {{flagicon|KAN}} [[Nathan Saliba]]{{•w}} {{flagicon|KAN}} [[Promise David]]{{•w}} {{flagicon|KAN}} [[Stephen Eustáquio]]{{•w}} {{flagicon|Kostarika}} [[Paulo Wanchope]]{{•w}} {{flagicon|Kostarika}} [[Joel Campbell]]{{•w}} {{flagicon|Kostarika}} [[Walter Centeno]]{{•w}} {{flagicon|Kostarika}} [[Rolando Fonseca]]{{•w}} {{flagicon|Kostarika}} [[Óscar Duarte]]{{•w}} {{flagicon|Kostarika}} [[Marco Ureña]]{{•w}} {{flagicon|Kostarika}} [[Bryan Ruiz]]{{•w}} {{flagicon|Kostarika}} [[Celso Borges]]{{•w}} {{flagicon|Kostarika}} [[Giancarlo González]]{{•w}} {{flagicon|Kostarika}} [[Christian Bolaños]]{{•w}} {{flagicon|Kostarika}} [[Michael Umaña]]{{•w}} {{flagicon|Kostarika}} [[Kendall Waston]]{{•w}} {{flagicon|Kostarika}} [[Yeltsin Tejeda]]{{•w}} {{flagicon|Kostarika}} [[Keysher Fuller]]{{•w}} {{flagicon|Kostarika}} [[Juan Pablo Vargas]]{{•w}} {{flagicon|KUB}} [[Tomás Fernández]]{{•w}} {{flagicon|KUB}} [[José Magriñá]]{{•w}} {{flagicon|KUB}} [[Héctor Socorro]]{{•w}} {{flagicon|MEX}} [[Oribe Peralta]]{{•w}} {{flagicon|MEX}} [[Rafael Márquez]]{{•w}} {{flagicon|MEX}} [[Andrés Guardado]]{{•w}} {{flagicon|MEX}} [[Javier Hernández Balcázar|Javier Hernández]]{{•w}} {{flagicon|MEX}} [[Giovani dos Santos]]{{•w}} {{flagicon|MEX}} [[Hirving Lozano]]{{•w}} {{flagicon|MEX}} [[Edson Álvarez]]{{•w}} {{flagicon|MEX}} [[Henry Martín]]{{•w}} {{flagicon|MEX}} [[Luis Chávez (fudbaler)|Luis Chávez]]{{•w}} {{flagicon|MEX}} [[Gilberto Mora (fudbaler, rođen 2008.)|Gilberto Mora]]{{•w}} {{flagicon|MEX}} [[Julián Quiñones]]{{•w}} {{flagicon|MEX}} [[Raúl Jiménez]]{{•w}} {{flagicon|MEX}} [[Luis Romo]]{{•w}} {{flagicon|MEX}} [[Álvaro Fidalgo]]{{•w}} {{flagicon|MEX}} [[Mateo Chávez]]{{•w}} {{flagicon|MEX}} [[Guillermo Ochoa]]{{•w}} {{flagicon|PAN}} [[Felipe Baloy]]{{•w}} {{flagicon|PAN}} [[Aníbal Godoy]]{{•w}} {{flagicon|PAN}} [[Luis Tejada]]{{•w}} {{flagicon|SAD}} [[Clint Dempsey]]{{•w}} {{flagicon|SAD}} [[John Anthony Brooks|John Brooks]]{{•w}} {{flagicon|SAD}} [[Jermaine Jones]]{{•w}} {{flagicon|SAD}} [[Julian Green]]{{•w}} {{flagicon|SAD}} [[Timothy Weah]]{{•w}} {{flagicon|SAD}} [[Haji Wright]]{{•w}} {{flagicon|SAD}} [[Folarin Balogun]]{{•w}} {{flagicon|SAD}} [[Giovanni Reyna]]{{•w}} {{flagicon|SAD}} [[Tim Ream]]{{•w}} {{flagicon|SAD}} [[Alex Freeman]]{{•w}} {{flagicon|SAD}} [[Sebastian Berhalter]]{{•w}} {{flagicon|SAD}} [[Auston Trusty]]{{•w}} {{flagicon|SAD}} [[Malik Tillman]]{{•w}} {{flagicon|TIT}} [[Dwight Yorke]] {{flagicon|ARG}} [[Diego Maradona]]{{•w}} {{flagicon|ARG}} [[Marcos Rojo]]{{•w}} {{flagicon|ARG}} [[Ezequiel Garay]]{{•w}} {{flagicon|ARG}} [[Gabriel Mercado]]{{•w}} {{flagicon|ARG}} [[Enzo Fernández (fudbaler, rođen 2001.)|Enzo Fernández]]{{•w}} {{flagicon|ARG}} [[Alexis Mac Allister]]{{•w}} {{flagicon|ARG}} [[Julián Álvarez (fudbaler)|Julián Álvarez]]{{•w}} {{flagicon|ARG}} [[Nahuel Molina]]{{•w}} {{flagicon|ARG}} [[Gonzalo Montiel]]{{•w}} {{flagicon|ARG}} [[Leandro Paredes]]{{•w}} {{flagicon|ARG}} [[Giovani Lo Celso]]{{•w}} {{flagicon|BRA}} [[Dida]]{{•w}} {{flagicon|BRA}} [[Adriano]]{{•w}} {{flagicon|BRA}} [[Kaká]]{{•w}} {{flagicon|BRA}} [[Pelé]]{{•w}} {{flagicon|BRA}} [[Marcelo]]{{•w}} {{flagicon|BRA}} [[Oscar (fudbaler rođen 1991)|Oscar]]{{•w}} {{flagicon|BRA}} [[David Luiz]]{{•w}} {{flagicon|BRA}} [[Fernandinho (fudbaler)|Fernandinho]]{{•w}} {{flagicon|BRA}} [[Thiago Silva]]{{•w}} {{flagicon|BRA}} [[Willian Borges da Silva|Willian]]{{•w}} {{flagicon|BRA}} [[Hulk (fudbaler)|Hulk]]{{•w}} {{flagicon|BRA}} [[Zico]]{{•w}} {{flagicon|BRA}} [[Leônidas da Silva]]{{•w}} {{flagicon|BRA}} [[Leovegildo Lins da Gama Júnior|Júnior]]{{•w}} {{flagicon|BRA}} [[Philippe Coutinho]]{{•w}} {{flagicon|BRA}} [[Paulinho]]{{•w}} {{flagicon|BRA}} [[Renato Augusto]]{{•w}} {{flagicon|BRA}} [[Richarlison]]{{•w}} {{flagicon|BRA}} [[Lucas Paquetá]]{{•w}} {{flagicon|BRA}} [[Rodrygo]]{{•w}} {{flagicon|BRA}} [[Pedro (fudbaler, rođen 1997.)|Pedro]]{{•w}} {{flagicon|BRA}} [[Marquinhos]]{{•w}} {{flagicon|BRA}} [[Matheus Cunha]]{{•w}} {{flagicon|ČIL}} [[Alexis Sánchez]]{{•w}} {{flagicon|ČIL}} [[Jean Beausejour]]{{•w}} {{flagicon|ČIL}} [[Jorge Valdívia]]{{•w}} {{flagicon|ČIL}} [[Charles Aránguiz]]{{•w}} {{flagicon|ČIL}} [[Mauricio Pinilla]]{{•w}} {{flagicon|ČIL}} [[Gonzalo Jara]]{{•w}} {{flagicon|ČIL}} [[Marcelo Díaz]]{{•w}} {{flagicon|EKV}} [[Enner Valencia]]{{•w}} {{flagicon|EKV}} [[Hernán Galíndez]]{{•w}} {{flagicon|EKV}} [[Piero Hincapié]]{{•w}} {{flagicon|EKV}} [[Jeremy Sarmiento]]{{•w}} {{flagicon|EKV}} [[Moisés Caicedo]]{{•w}} {{flagicon|EKV}} [[Gonzalo Plata]]{{•w}} {{flagicon|EKV}} [[Nilson Angulo]]{{•w}} {{flagicon|KOL}} [[Mario Yepes]]{{•w}} {{flagicon|KOL}} [[Pablo Armero]]{{•w}} {{flagicon|KOL}} [[Teófilo Gutiérrez]]{{•w}} {{flagicon|KOL}} [[James Rodríguez]]{{•w}} {{flagicon|KOL}} [[Juan Guillermo Cuadrado|Juan Cuadrado]]{{•w}} {{flagicon|KOL}} [[Jackson Martínez]]{{•w}} {{flagicon|KOL}} [[Juan Fernando Quintero|Juan Quintero]]{{•w}} {{flagicon|KOL}} [[Carlos Sánchez Moreno|Carlos Sánchez]]{{•w}} {{flagicon|KOL}} [[Faryd Mondragón]]{{•w}} {{flagicon|KOL}} [[Yerry Mina]]{{•w}} {{flagicon|KOL}} [[Carlos Bacca]]{{•w}} {{flagicon|KOL}} [[Mateus Uribe]]{{•w}} {{flagicon|KOL}} [[Luis Muriel]]{{•w}} {{flagicon|KOL}} [[Radamel Falcao]]{{•w}} {{flagicon|KOL}} [[Daniel Muñoz (fudbaler)|Daniel Muñoz]]{{•w}} {{flagicon|KOL}} [[Jaminton Campaz]]{{•w}} {{flagicon|KOL}} [[Jhon Arias (fudbaler)|Jhon Arias]]{{•w}} {{flagicon|KOL}} [[Davinson Sánchez]]{{•w}} {{flagicon|KOL}} [[Cucho Hernández]]{{•w}} {{flagicon|PAR}} [[José Luis Chilavert]]{{•w}} {{flagicon|PAR}} [[Damián Bobadilla]]{{•w}} {{flagicon|PAR}} [[Maurício (fudbaler, rođen 2001.)|Maurício]]{{•w}} {{flagicon|PAR}} [[Matías Galarza (paragvajski fudbaler)|Matías Galarza]]{{•w}} {{flagicon|PAR}} [[José Canale]]{{•w}} {{flagicon|PAR}} [[Fabián Balbuena]]{{•w}} {{flagicon|PAR}} [[Antonio Sanabria]]{{•w}} {{flagicon|PAR}} [[Gustavo Gómez]]{{•w}} {{flagicon|PAR}} [[Julio Enciso (fudbaler, rođen 2004.)|Julio Enciso]]{{•w}} {{flagicon|PER}} [[Christian Cueva]]{{•w}} {{flagicon|PER}} [[André Carrillo]]{{•w}} {{flagicon|PER}} [[Paolo Guerrero]]{{•w}} {{flagicon|PER}} [[Teófilo Cubillas]]{{•w}} {{flagicon|SUR}} [[Humphrey Mijnals]]{{•w}} {{flagicon|SUR}} [[André Kamperveen]]{{•w}} {{flagicon|SUR}} [[Kenneth Kluivert]]{{•w}} {{flagicon|URU}} [[Maximiliano Pereira|Maxi Pereira]]{{•w}} {{flagicon|URU}} [[José María Giménez]]{{•w}} {{flagicon|URU}} [[Pedro Rocha]]{{•w}} {{flagicon|URU}} [[Giorgian de Arrascaeta]]{{•w}} {{flagicon|URU}} [[Álvaro Recoba]]{{•w}} {{flagicon|URU}} [[Maximiliano Araújo]]{{•w}} {{flagicon|URU}} [[Agustín Canobbio]]{{•w}} {{flagicon|VEN}} [[Juan Arango]]{{•w}} {{flagicon|VEN}} [[Rafael Dudamel]]{{•w}} {{flagicon|VEN}} [[Salomón Rondón]] {{nowrap end}} }} 6ounghc8vhw77siw0ay4exghjv3oits Mayer Amschel Rothschild 0 212720 42681214 42491236 2026-08-26T06:33:48Z CommonsDelinker 806 Zamjenjujem datoteku Haus_der_Rothschilds_in_der_frankfurter_Judengasse.jpg datotekom [[:File:Haus_der_Rothschilds_in_der_Frankfurter_Judengasse.jpg|Haus_der_Rothschilds_in_der_Frankfurter_Judengasse.jpg]] (izvršilac: [[c:User:CommonsDelinker|CommonsDelin 42681214 wikitext text/x-wiki {{Infokutija biografija | ime = Mayer Amschel Rothschild | slika = Amschel Mayer Rothschild.jpg|260px | opis_slike= Portret ''Mayera Amschela Rothschilda'' | ime_po_rođenju = | datum_rođenja = [[23. 2.|23. februar]], [[1744]]. | mjesto_rođenja = [[Frankfurt na Majni]], [[Kneževina Hessen-Kassel]] | datum_smrti = [[19. 9.|19. septembar]] [[1812]]. | mjesto_smrti = [[Frankfurt na Majni]], [[Kneževina Hessen-Kassel]] }} '''Mayer Amschel Rothschild''' ([[Frankfurt na Majni]], [[23. 2.|23. februar]] [[1744]]. - [[Frankfurt na Majni]], [[19. 9.|19. septembar]] [[1812]].) osnivač je [[Dinastija|dinastije]] [[Rothschild (porodica)|Rothschild]] koja je postala jedna od najmoćnijih [[bankarstvo|bankarskih]] porodica.<ref name=brit/> [[Sjedinjene Američke Države|Američki]] poslovni magazin ''Forbes'' ga je [[2005]]. postavio na 7 mjesto u svojoj anketi o 20 najutjecajnijih poslovnih ljudi svih vremena, usput su ga nazvali ''osnivačem međunarodnog bankarstva''. ''[[Rothschild (porodica)|Rothschildi]]'' već nekih 200 godina vrše velik utjecaj na [[Ekonomija|ekonomsku]], a posredno i [[Politika|političku]] [[historija|historiju]] - [[Evropa|Evrope]] i [[svijet]]a.<ref name=brit/> == Biografija == Njegovi preci, [[nemačka|njemački]] [[jevreji|židovi]] živjeli su po danas znanim podatcima, barem od sredine [[16. vijek]]a. u [[jevreji|židovskom]] getu u [[Frankfurt na Majni|Frankfurtu]], u ulici ''Judengasse''. Kuće u ''Judengasseu'' tada nisu imale kućne brojeve, već razne oznake ( štitove - ''Schild''). Porodica ''Mayer'' živjela je generacijama u kući ''Haus zum Roten Schild'' (Kuća kod crvenog štita) po njoj su dobili ime ''Rothschild''.<ref name=brit>{{cite web |url=http://www.britannica.com/EBchecked/topic/510613/Rothschild-family |title = ''Rothschild family'' |publisher = Encyclopædia Britannica |language = engleski |accessdate = 20. 02. 2013}}</ref> [[1664]]. porodica se preselila u ''Haus zur Hinterpfann'' (u Judengasse) u kojoj je otac Amschela Mayera, ''Amschel Moses Rothschild'' imao dućan (zalogajnicu) i trgovinu kovanicama. Roditelji su Mayera namjeravali odškolovati za [[rabin]]a, ali kako su nenadano umrli Mayer je prekinuo školovanje i prihvatio se porodičnog posla.<ref name=brit/> Bankarstvu se učio kod ''Wolfa Jakoba Oppenheima'' u [[Hamburg]]u, u Frankfurt se vratio [[1763]]. i obnovio očevu mjenjačnicu i trgovinu kovanicama (u to doba u opticaju su bili vrlo različiti zlatnici i kovani novci), uspio je steći povjerenje [[princ]]a [[Wilhelm I., od Hessen-Kassela|Wilhelma od Hessena]], koji mu je postao pokrovitelj. ''Mayerov'' posao se povećao, kad se počeo baviti čisto bankarskim poslovima za 'princa Wilhelma, koji je [[1785]]. postao [[Wilhelm I., od Hessen-Kassela|Wilhelma I.]] [[grof]] vladar [[Kneževina Hessen-Kassel|Kneževine Hessen-Kassel]]. Poslovno je osobito ojačao nakon [[Francuska revolucija|Francuske revolucije]], kada su preko njegove banke, išle isplate iz [[Ujedinjeno Kraljevstvo|Britanije]] za plaće [[Hessen|hesenske]] vojske. Na početku [[19. vijek]]a ''Mayer Rothschild Amschel'' je toliko ojačao svoju poziciju glavnog međunarodnodnog bankara, vladarske kuće ''Wilhelma I.'' , da je počeo izdavati vlastite međunarodne zajmove, koristivši pritom kapital od grofa [[Wilhelm I., od Hessen-Kassela|Wilhelma I.]] [[Napoleon Bonaparte|Napoleon]] je [[1806]]. zauzeo [[Hessen]], kao protumjeru zbog ''Wilhelmove'' podrške [[Pruska|Prusiji]]. ''Grof Wilhelm'' pobjegao je u [[Schleswig-Holstein]], ali to nije nimalo utjecalo na ''Rothschildove'' poslove, on je nastavio poslovati kao njegov bankar, proširivši posao na investiranje u financijske fondove u [[London]]u. Ratne prilike su mu čak išle na ruku, jer je profitirao od (ilegalnog) uvoza kolonijalne robe (preko Engleske) i tako ušao u rizični posao kršenja [[Napoleon Bonaparte|Napoleonove]] kontinentalne blokade.<ref name=brit/> === Osnivanje [[dinastija|Dinastije]] Rothschild === [[Datoteka:Haus der Rothschilds in der Frankfurter Judengasse.jpg|mini|220px|left|Kuća Rotschild u Judengasse]] ''Mayer Amschel Rothschild'' najpoznatiji je po tome što je svojih pet sinova, rasporedio u pet različitih država, i time omogućio porodici [[Rothschild]] nesmetano poslovanje u tadašnjoj vrlo podjeljenoj i zaraćenoj [[Evropa|Evropi]]. Sve je počelo sa trećim sinom [[Nathan Mayer Rothschild|Nathanom Mayererom Rothschildom]] kojeg je [[1798]]. poslao je u [[Engleska|Englesku]], da radi na uvozu tekstila, sa 20 000 [[Britanska funta|£]] kapitala. Tim je novcem on osnovao prvu inozemnu filijalu [[Rothaschild (porodica)|Porodice Rothaschild]]. ''Nathan'' je dobio britansko državljanstvo [[1804]]., i osnovao banku u [[london]]skom Cityu, koja je vrlo brzo postala jedna od najmoćnijih financijskih institucija Evrope - [[N. M. Rothschild & Sons]]. [[1810]]. ''Mayer Amschel Rothschild'', sklopio je formalni partnerski ugovor s svoja tri najstarija sina. Najmlađeg sina [[Jakob Mayer Rothschild|Jakoba Mayera]] poslao je u [[Pariz]] [[1811]]., da tako ojača sposobnost porodice da rade po cijeloj [[Evropa|Evropi]], bez obzira na političke prilike. To im je omogućilo da kreditiraju britansku [[Arthur Wellesley, vojvoda od Wellingtona|Wellingtononovu]] vojsku u [[Portugal]]u (za [[Napoleonski ratovi|Napoleonskih ratova]]), na ime toga domogli su se velike količina zlata u ime britanske vlade. Najstariji sin [[Amschel Mayer Rothschild|Amschel Mayer]], ostao je u [[Frankfurt na Majni|Frankfurtu]], u kojem je preuzeo ''Frankfurtsku banku''. Sina [[Salomon Mayer Rothschild|Salomona]] poslao je u [[Beč]], da osigura poslovanje po [[Austro-Ugarska|Austro-Ugarskoj]], a [[Carl Mayer Rothschild|Carla Mayera]] u [[Napulj]] (tada bogatiji i utjecajniji grad od sjeverno talijanskih gradova) da pokrije poslove po talijanskim državama. ''Mayer Amschel Rothschild'', umro je 19. septembra, [[1812]]. u Frankfurtu, [[1817]]. posthumno je dobio [[plemstvo|plemićku]] [[titula|titulu]] od [[Austrijsko Carstvo|austrijskog]] [[car]]a.<ref>Amos Elon (1996). Founder: Meyer Amschel Rothschild and His Time. HarperCollins. {{ISBN|0002557061}}. str.153.</ref> === Djeca === ''Mayer Amschel Rothschild'', oženio se sa ''Guttle Schnapper'' [[29. 8.|29. augusta]] [[1770]].<ref>Amos Elon (1996). Founder: Meyer Amschel Rothschild and His Time. HarperCollins. {{ISBN|0002557061}}.str.66.</ref> U braku su imali devetoro djece: # ''Schönche Jeannette Rothschild'' ([[1771]]. - [[1859]]) - udana za ''Benedikta Mosesa Wormsa'' (1772.-1824.) # [[Amschel Mayer Rothschild]] ([[1773]]. - [[1855]].) <ref name=brit/> # [[Salomon Mayer Rothschild]] ([[1774]]. - [[1855]].) - osnivač [[Austro-Ugarska|austrijskog]] ogranka porodice Rothschild. # [[Nathan Mayer Rothschild]] ([[1777]]. - [[1836]].) - osnivač [[Ujedinjeno Kraljevstvo|britanskog]] ogranka porodice Rothschild. # ''Isabella Rothschild'' (2. jun 1781. - 1861.) # ''Babette Rothschild'' (29. august 1784. -16. mart 1869.) # [[Carl Mayer Rothschild]] ([[1788]]. - [[1855]].) - osnivač [[Italija|talijanskog]] ogranka Rothschild iz Napulja. # Julie Rothschild (1790. - 1815.) # ''Henriette Rothschild'' (1791.-1866.) udana za ''Abrahama Montefiorea'' (1788.-1824.) # [[Jakob Mayer Rothschild]] ([[1792]]. - [[1868]].) - osnivač [[Francuska|francuskog]] ogranka porodice Rothschild. == Izvori == {{izvori}} == Vanjske veze == * [http://www.britannica.com/EBchecked/topic/510613/Rothschild-family ''Rothschild family'' na portalu Encyclopædia Britannica] {{en icon}} * [http://www.rothschildarchive.org/ Arhiva porodice Rothschild] {{en icon}} {{Lifetime|1744|1812|Mayer Amschel Rothschild}} [[Kategorija:Porodica Rothschild]] [[Kategorija:Biografije, Njemačka]] lr819flw8ej8cov47tebvja6rduhbwr Wikipedija:Wikiprojekt države 4 216670 42681171 42547176 2026-08-25T20:11:09Z Inokosni organ 160059 /* Učesnici */ 42681171 wikitext text/x-wiki {| width=75% valign="top" style="background:lightblue; border-right-width:2px; border-bottom-width:2px; border: Solid Black 1px; text-align: center; font-size: 160%; margin: 0 auto" | Dobrodošli na '''Wikiprojekt Države'''! |} [[File:Wikipedia World Developer Champion.png|180px|right]] Ovaj [[Wikiprojekt]], nastao prema sličnim na drugim Wikipedijama, predstavlja nastojanje da se napišu i razviju stranice vezane uz pojedine [[suverena država|države]] (svih tipova), odnosno "stanardiziraju" sve tipske stranice i članci vezani uz specifične zemlje. To npr. uključuje specifične setove potkategorija kao što su [[:Kategorija:Kultura po državama]], [[:Kategorija:Pisci po nacionalnosti]] i sl. O tome kako bi ovaj projekt trebao izgledati i funkcionirati se može raspravljati na [[Razgovor o Wikipedia:Wikiprojekt države|stranici za razgovor]]. ==Učesnici== {| class="wikitable plainrowheaders sortable" style="text-align: left; margin-right: 0; width: 40%" |- ! scope="col" | # ! scope="col" | Korisnik ! scope="col" | Datum ! scope="col" | Aktivnost |- |Style="text-align:center"|1. |[[Korisnik:Edgar Allan Poe|Edgar Allan Poe]] |[[15. travnja]] [[2013.]] |style="background:<!--#E32636-->#32CD32"| |- |Style="text-align:center"|2. |[[Korisnik:BokicaK|BokicaK]] |[[17. travnja]] [[2013.]] |style="background:#E32636"| |- |Style="text-align:center"|3. |[[Korisnik:Vitek|Vitek]] |[[22. travnja]] [[2013.]] |style="background:#E32636"| |- |Style="text-align:center"|4. |[[Korisnik:OC Ripper|OC Ripper]] |[[1. srpnja]] [[2013.]] |style="background:#E32636"| |- |Style="text-align:center"|5. |[[Korisnik:Orijentolog|Orijentolog]] |''povremeno'' |style="background:<!--#E32636-->#32CD32"| |- |Style="text-align:center"|6. |[[Korisnik:Wolmar|Wolmar]] |[[9. marta]] [[2016.]] |style="background:<!--#E32636-->#E32636"| |- |Style="text-align:center"|6. |[[Korisnik:Inokosni organ|Inokosni organ]] | |style="background:<!--#E32636-->#32CD32"| |} == Kako pomoći? == * Možete napisati novi članak o državi koja je aktualna tema projekta. * Možete nadopuniti glavni članak o državi. * Možete predložiti članke vezane uz državu koje bi trebalo napisati. * Možete sudjelovati u predlaganju država o kojima će se pisati. * Možete nadopuniti kraće članke vezane uz državu koju sređujemo. * Možete pomoći u standarizaciji i usklađivanju, kao i ubacivanju potrebnih šablona u stranice. * Možete pomoći pri sređivanju Wikidata podataka za određene članke. * Možete pomoći u kategorizaciji članaka. ==Pravila rada== '''Napomena: ''Ovdje će biti iznesen radni prijedlog pravila rada ovog Wikiprojekta koji može biti podložan promjenama sukladno dogovoru aktivnih članova projekta.''''' # Wikiprojekt države predstavlja nastojanje da se napišu i razviju stranice vezane uz pojedine države (svih tipova), odnosno "stanardiziraju" sve tipske stranice i članci vezani uz specifične zemlje. # U radu projekta dobrodošli su svi suradnici i svi suradnici mogu u njemu sudjelovati bez posebne prijave. # Teme i poslovi u Wikiprojektu temeljit će se na okvirnim smjernicima iznesenim u prethodnom poglavlju. # Izbor države vodit će se po principu suradničke autonomije. To znači da će se suradnici koji sudjeluju u projektu izmjenjivati u izboru država o kojima će se pisati. # Redoslijed suradnika temeljit će se na datumu pristupanja projektu. # Suradnik koji je na redu može izabrati bilo koju državu koja do sada nije obrađena. # Prilikom odabira države valjalo bi, ali nije nužno, voditi računa o dosadašnjoj obrađenosti tema i pojmova vezanih uz istu na način da bi države koje su slabije sređene trebale dobiti prednost pred onima koje su kvalitetnije sređene. # Nakon određivanja države, određuje se podjela poslova. U podjelu poslova ulaze pisanje članaka, sređivanje već postojenih članaka, njihovo nadopunjavanje, sređivanje šablona i slike te kategorizacija članaka. # Prilikom određivanja novih članaka koji trebaju biti napisani valja se voditi kriterijem traženosti (prema Wikipedijinim statistikama) i opće kulture. # Podjela poslova svakako bi bila poželjna, ali nije obvezna, tako da svaki suradnik može doprinositi na način koji želi i smatra svrsishodnim kao i pisati članke koje želi. # Prilikom pisanja novih članaka, suradnici se nisu obvezni držati isključivo ponuđenog popisa te su slobodni pisati i druge članke o državi. Za te članke postojat će poseban prostor gdje će ih korisnici koji su ih napisali moći unijeti. # Sređivanje i obrada jedne države zaključena je kad se odrade svi tekući poslovi vezani za tu državu. # Zaključenje projekta završava zaključavanjem stranice o projektu i stavljanjem obavijesti (<nowiki>{{Wikiprojekt države/Zaključeno}}</nowiki>) o zaključenju projekta. # Nakon zaključivanja jedne, pristupa se izboru i sređivanju nove države. # Rokovi i kvote za sređivanje ne postoje. # Dozvoljeno je prenošenje članaka s drugih Wikipedija, ali se ono ne potiče, osim u slučaju kombiniranog prebacivanja s nekoliko Wikipedija (primjerice, članak se prenosi kombiniranjem tekstova s bh., sr. i hr. Wiki). # Prilikom prenošenja nužno se držati pravila ove Wikipedije da se članci o nacionalnoj povijesti zemalja ne smiju prenositi s matičnih Wikipedija, što znači da, primjerice, članak o povijesti Srbije ne smijete prebacivati sa srpske Wikipedije. Time se želi postići maksimalno moguća objektivnost. # Sve dopune i izmjene pravila o radu dogovarat će se među članovima i zainteresiranima na stranici za razgovor ovog projekta. ==Države== {|class="wikitable sortable" width ="100%" |- bgcolor=lightblue | <div align="center"><small>'''Broj'''</small></div> || <div align="center">'''Država'''</div> || <div align="center">Početak sređivanja</div> || <div align="center">Kraj sređivanja</div> || <div align="center">Glavni članak<br>(u b)</div> || <div align="center">Razlika<br>(u b)</div> || <div align="center">'''Napisanih članaka'''</div> || <div align="center">'''Dopunjenih članaka'''</div> || <div align="center">Projekt</div> |- | <div align="center">'''1.'''</div> || '''{{flag|Japan}} '''|| <div align="center">[[6. svibnja]] [[2013.]]</div> || <div align="center">[[30. lipnja]] [[2013.]]</div> || <div align="center">29,205</div> || <div align="center">{{steady}}</div> || <div align="center">{{increase}} 65</div> || <div align="center">{{steady}}</div> || [[Wikipedia:Wikiprojekt države/Japan|Poveznica]] |- | <div align="center">'''2.'''</div> || '''{{flag|Kostarika}} '''|| <div align="center">[[2. srpnja]] [[2013.]]</div> || <div align="center">[[8. listopada]] [[2013.]]</div> || <div align="center">3,613</div> || <div align="center">{{increase}} 29,041</div> || <div align="center">{{increase}} 66</div> || <div align="center">{{increase}} 1</div> || [[Wikipedia:Wikiprojekt države/Kostarika|Poveznica]] |- | <div align="center">'''3.'''</div> || '''{{flag|Gana}} '''|| <div align="center">[[9. listopada]] [[2013.]]</div> || <div align="center">[[2. siječnja]] [[2014.]]</div> || <div align="center">6,269</div> || <div align="center">{{steady}}</div> || <div align="center">{{increase}} 70</div> || <div align="center">{{increase}} 2</div> || [[Wikipedia:Wikiprojekt države/Gana|Poveznica]] |- | <div align="center">'''4.'''</div> || '''{{flag|Australija}} '''|| <div align="center">[[4. siječnja]] [[2014.]]</div> || <div align="center">[[4. svibnja]] [[2014.]]</div> || <div align="center">7,810</div> || <div align="center">{{increase}} 37,965</div> || <div align="center">{{increase}} 75</div> || <div align="center">{{increase}} 1</div> || [[Wikipedia:Wikiprojekt države/Australija|Poveznica]] |- | <div align="center">'''5.'''</div> || '''{{flag|Francuska}} '''|| <div align="center">[[5. svibnja]] [[2014.]]</div> || <div align="center">[[11. ožujka]] [[2015.]]</div> || <div align="center">47,280</div> || <div align="center">{{increase}} 107,709</div> || <div align="center">{{increase}} 500</div> || <div align="center">{{increase}} 2</div> || [[Wikipedia:Wikiprojekt države/Francuska|Poveznica]] |- | <div align="center">'''6.'''</div> || '''{{flag|Brazil}} '''|| <div align="center">[[11. ožujka]] [[2015.]]</div> || <div align="center">[[27. lipnja]] [[2015.]]</div> || <div align="center">23,648</div> || <div align="center">{{increase}} 122,589</div> || <div align="center">{{increase}} 75</div> || <div align="center">{{increase}} 1</div> || [[Wikipedia:Wikiprojekt države/Brazil|Poveznica]] |- | <div align="center">'''7.'''</div> || '''{{flag|Sjeverna Koreja}} '''|| <div align="center">[[27. lipnja]] [[2015.]]</div> || <div align="center">[[17. rujna]] [[2015.]]</div> || <div align="center">16,781</div> || <div align="center">{{increase}} 26,714</div> || <div align="center">{{increase}} 75</div> || <div align="center">{{increase}} 1</div> || [[Wikipedia:Wikiprojekt države/Sjeverna Koreja|Poveznica]] |- | <div align="center">'''8.'''</div> || '''{{flag|Kuba}} '''|| <div align="center">[[17. rujna]] [[2015.]]</div> || <div align="center">[[6. veljače]] [[2016.]]</div> || <div align="center">37,706</div> || <div align="center">{{increase}} 21,787</div> || <div align="center">{{increase}} 85</div> || <div align="center">{{increase}} 1</div> || [[Wikipedia:Wikiprojekt države/Kuba|Poveznica]] |- | <div align="center">'''9.'''</div> || '''{{flag|Angola}} '''|| <div align="center">[[6. veljače]] [[2016.]]</div> || <div align="center">[[23. travnja]] [[2016.]]</div> || <div align="center">2,285</div> || <div align="center">{{increase}} 29,802</div> || <div align="center">{{increase}} 65</div> || <div align="center">{{increase}} 2</div> || [[Wikipedia:Wikiprojekt države/Angola|Poveznica]] |- | <div align="center">'''10.'''</div> || '''{{flag|Češka}} '''|| <div align="center">[[6. veljače]] [[2016.]]</div> || <div align="center">[[20. svibnja]] [[2016.]]</div> || <div align="center">12,681</div> || <div align="center">{{increase}} 29,753</div> || <div align="center">{{increase}} 160</div> || <div align="center">{{increase}} 3</div> || [[Wikipedia:Wikiprojekt države/Češka|Poveznica]] |- | <div align="center">'''11.'''</div> || '''{{flag|Novi Zeland}} '''|| <div align="center">[[20. svibnja]] [[2016.]]</div> || <div align="center">[[20. listopada]] [[2016.]]</div> || <div align="center">144,998</div> || <div align="center">{{decrease}} 2,728</div> || <div align="center">{{increase}} 100</div> || <div align="center">{{increase}} 1</div> || [[Wikipedia:Wikiprojekt države/Novi Zeland|Poveznica]] |- | <div align="center">'''12.'''</div> || '''{{flag|Venezuela}} '''|| <div align="center">[[20. listopada]] [[2016.]]</div> || <div align="center">[[18. listopada]] [[2017.]]</div> || <div align="center">31,834</div> || <div align="center">{{increase}} 32,918</div> || <div align="center">{{increase}} 125</div> || <div align="center">{{increase}} 6</div> || [[Wikipedia:Wikiprojekt države/Venezuela|Poveznica]] |- | <div align="center">'''13.'''</div> || '''{{flag|Kambodža}}''' || <div align="center">[[18. listopada]] [[2017.]]</div> || <div align="center">[[2. lipnja]] [[2018.]]</div> || <div align="center">22,712</div> || <div align="center">{{increase}} 50,238</div> || <div align="center">{{increase}} 90</div> || <div align="center">{{increase}} 11</div> || [[Wikipedia:Wikiprojekt države/Kambodža|Poveznica]] |- | <div align="center">'''14.'''</div> || '''{{flag|Honduras}}''' || <div align="center">[[2. lipnja]] [[2018.]]</div> || <div align="center">[[14. travnja]] [[2019.]]</div> || <div align="center">3,877</div> || <div align="center">{{increase}} 47,976</div> || <div align="center">{{increase}} 120</div> || <div align="center">{{increase}} 2</div> || [[Wikipedia:Wikiprojekt države/Honduras|Poveznica]] |- | <div align="center">'''15.'''</div> || '''{{flag|Benin}}''' || <div align="center">[[14. travnja]] [[2019.]]</div> || <div align="center">[[4. kolovoza]] [[2019.]]</div> || <div align="center">3,970</div> || <div align="center">{{increase}} 56,272</div> || <div align="center">{{increase}} 75</div> || <div align="center">{{increase}} 1</div> || [[Wikipedia:Wikiprojekt države/Benin|Poveznica]] |- | <div align="center">'''16.'''</div> || '''{{flag|Fidži}}''' || <div align="center">[[4. kolovoza]] [[2019.]]</div> || <div align="center">[[18. veljače]] [[2020.]]</div> || <div align="center">2,959</div> || <div align="center">{{increase}} 62,839</div> || <div align="center">{{increase}} 75</div> || <div align="center">{{increase}} 1</div> || [[Wikipedia:Wikiprojekt države/Fidži|Poveznica]] |- | <div align="center">'''17.'''</div> || '''{{flag|Estonija}}''' || <div align="center">[[18. veljače]] [[2020.]]</div> || <div align="center">[[28. listopada]] [[2022.]]</div> || <div align="center">13,089</div> || <div align="center">{{increase}} 284,961</div> || <div align="center">{{increase}} 265</div> || <div align="center">{{increase}} 3</div> || [[Wikipedia:Wikiprojekt države/Estonija|Poveznica]] |- | <div align="center">'''18.'''</div> || '''{{flag|Surinam}}''' || <div align="center">[[28. listopada]] [[2022.]]</div> || <div align="center">[[10. prosinca]] [[2023.]]</div> || <div align="center">5,650</div> || <div align="center">{{increase}} 64,576</div> || <div align="center">{{increase}} 100</div> || <div align="center">{{increase}} 1</div> || [[Wikipedia:Wikiprojekt države/Surinam|Poveznica]] |- | <div align="center">'''19.'''</div> || '''{{flag|Singapur}}''' || <div align="center">[[10. prosinca]] [[2023.]]</div> || <div align="center">[[19. lipnja]] [[2025.]]</div> || <div align="center">75,646</div> || <div align="center">{{increase}} 39,852</div> || <div align="center">{{increase}} 80</div> || <div align="center">{{increase}} 2</div> || [[Wikipedia:Wikiprojekt države/Singapur|Poveznica]] |- | <div align="center">'''20.'''</div> || '''{{flag|Panama}}''' || <div align="center">[[19. lipnja]] [[2025.]]</div> || <div align="center">-</div> || <div align="center">45,611</div> || <div align="center">-</div> || <div align="center">-</div> || <div align="center">-</div> || [[Wikipedia:Wikiprojekt države/Panama|Poveznica]] |} {{Wikiprojekti}} [[Kategorija:Wikiprojekt države| ]] [[Kategorija:Wikiprojekti|Države]] 804sc9k1k56dqm8121wimmd5t1lyvg6 1207. 0 223611 42681170 42681028 2026-08-25T20:09:59Z Alekol 2231 42681170 wikitext text/x-wiki {{godina}} {{godina u drugim kalendarima|1207}} {{commonscat|1207}} == Događaji == * zima 1206-07 - Latini napadaju Nikejsku državu u Maloj Aziji, zauzeli su Nikomediju i Kizik. [[Teodor I Laskaris]] se povezuje sa bugarskim vladarom [[Kalojan]]om, koji će upasti u Trakiju. * [[2. 2.]] - [[Livonski križarski rat]]: osnovana je [[Terra Mariana]], kao kneževina Svetog rimskog carstva (podređena Svetoj stolici već 1215, traje do 1561). * [[4. 2.]] - Latinski car [[Henrik Flandrijski]] se oženio Agnesom Monferatskom, kćerkom solunskog kralja Bonifacija - savez protiv Bugarske. * [[19. 2.]] (ili 1206) - Prošle ili ove godine (ili 1208?), telo [[Stefan Nemanja|Stefana Nemanje]], monaha Simeona, preneto je iz [[Hilandar]]a u [[Studenica|Studenicu]], nakon što su [[Stefan Nemanjić|Stefan]] i [[Vukan Nemanjić|Vukan]] zamolili brata [[Sava Nemanjić|Savu]]. Dočekali su ga u [[Hvosno|Hvosnu]].<ref>''Istorija s. n. I'', 270-1</ref> ** Sava nakon ovog prenosa ostaje u Studenici kao arhimandrit (do 2017).<ref>''Istorija s. n. I'', 317</ref> Monaštvo u Srbiji kreće "odlučnije putem svetogorskih uzora".<ref>''Istorija s. n. I'', 326</ref> U [[Manastir Žiča|manastiru Žiča]] se gradi crkva Svetog Spasa, koja će u 13. veku biti uzor [[Raški stil|Raškog stila]].<ref>''Istorija s. n. I'', 390</ref> * mart - [[Rumski Sultanat|Rumski]] sultan Kejhusrev I je zauzeo lučki grad Ataliju/[[Antalya|Antalyu]], koju je u ime Nikejaca držao toskanski avanturista Aldobrandini. * april - Stefan i Vukan Nemanjić se zajedno pominju u ugovoru sklopljenom između Dubrovnika i Kotora. * april-maj - Bugarski vladar [[Kalojan]] neuspešno opseda Jedrene. * [[3. 5.]] - Japan [[Kamakura period]]a: umro je carski regent [[Fujiwara no Kanezane]]. ** On je bio pokrovitelj [[Hōnen]]a, osnivača japanske grane budističke Škole Čiste zemlje. Hōnen i njegove pristalice su prognane iz Kyota po carskoj odluci. * [[17. 6.]] - Papa je u Viterbu posvetio Stephena Langtona za [[canterburyjski nadbiskup|canterburyjskog nadbiskupa]], međutim kralj [[John od Engleske]] će proglasiti za državnog neprijatelja svakoga ko ga podržava. Langton stiže u Englesku tek 1213. * [[4. 9.]] - Bitko kod Mosinopolisa u Trakiji: solunski kralj [[Bonifacije Monferatski]] je ubijen u zasedi. Nasleđuje ga mali sin [[Dimitrije Monferatski|Dimitrije]] (do 1224), regent je majka [[Margareta Ugarska]] (do 1216). Kalojan kreće na Solun. * oktobar - Bugarski vladar [[Kalojan]] je umro tokom opsade Soluna. Ubrzo se proširila priča da ga je oborio Sveti [[Sveti Dimitrij]]e Solunski. Nasleđuje ga sestrić [[Boril]] (do 1218). Njegovi rođaci [[Strez]] i [[Aleksije Sloven]] se odmeću - Strez se sklonio kod Stefana Nemanjića, učvrstio se kao gospodar centralne Makedonije sa sedištem u Proseku.<ref>''Istorija s. n. I'', 298</ref> === Kroz godinu === * Stjepan Mihajlov je hrvatski ban 1206-07.<ref>Klaić, 194</ref> * Prvi siguran spomen plemićkog roda [[Lačničići]], u okolici Biograda. * [[Domald]] je knez Splita (do 1221). * {{circa}} 1207-08 - Moguće vreme braka Stefana Nemanjića i Ane Dandolo, unukom pokojnog mletačkog dužda.<ref>''Istorija s. n. I'', 299</ref> * Mladi galički knez [[Danilo Romanovič]] je pobegao u Ugarsku,<ref>Klaić, 197</ref> kod svog rođaka Andrije II. * 1206-07 - [[Datoteka:Coat of Arms of the House of Sanudo.svg|30px|Grb porodice Sanudo]] Mlečanin [[Marco I Sanudo]] je dobio odobrenje od Venecije i latinskog cara za osvajanje [[Naksos]]a. Sa rođacima i prijateljima je ovladao [[Kikladi]]ma. [[Naksosko vojvodstvo]] (Vojvodstvo Arhipelaga ili Egeja) će potrajati do 1579. * [[John od Engleske]] osniva [[Liverpool]] (''Liuerpul''). * 1206-07 - Dovršava se [[Kairska citadela]], [[Ajubidi|ajubidski]] sultan [[Al-Kamil]] se preselio u nju - sedište vladara Egipta do 1874. * 1205/7 - [[Šota Rustaveli]] je završio gruzinski nacionalni ep "[[Vitez u tigrovoj koži]]", posvećen kraljici Tamar. * Mongolska ekspanzija: ** Mongolski pohodi u Sibiru (→ [[:en:Mongol campaigns in Siberia|en]]): najstariji [[Džingis-kan]]ov sin [[Džuči]] je poslat protiv "šumskih naroda", ''Hoi-yin Irgen'', u Sibiru severno od Mongolije. Jedan od prvih koji se potčinjava je Qutuqa Beki, poglavar [[Ojrati|Ojrata]]. ** [[Mongolsko osvajanje Zapadne Xia]]: Džingis-kan vodi drugi upad u [[Tanguti|tangutsku]] državu [[Zapadna Xia]]. == Rođenja == {{Main|:Kategorija:Rođeni 1207.}} * [[7. 7.]] - [[Elizabeta Ugarska]], princeza, landgrofica Tiringije, svetica († [[1231]]) * [[30. 9.]] - [[Dželaludin Rumi]], sufijski mistik, pjesnik († [[1273]]) * [[1. 10.]] - [[Henry III od Engleske]] († [[1272]]) == Smrti == {{Main|:Kategorija:Umrli 1207.}} * [[3. 5.]] - [[Fujiwara no Kanezane]], japanski regent (* 1149) * [[4. 9.]] - [[Bonifacije Monferatski]], solunski kralj (* ca. 1150) * okt. - [[Kalojan]], bugarski vladar (* ca. 1170) * {{circa}} [[Amalrik od Bene]], francuski teolog, lider sekte [[Kategorija:1207.| ]] [[Kategorija:1200-e]] [[Kategorija:Godine]] f4yyktke4fa9z4fxggux9zkbcm771dj 1208. 0 223612 42681180 42498609 2026-08-25T21:10:35Z Alekol 2231 dop. iz proleksis 42681180 wikitext text/x-wiki {{godina}} {{godina u drugim kalendarima|1208}} {{commonscat|1208}} == Događaji == * [[15. 1.]] - Papin legat [[Pierre de Castelnau]] je ubijen na jugu današnje Francuske. Papa [[Inocent III]] okrivljuje za ovo grofa [[Raymond VI od Toulousea|Raymonda VI od Toulousea]], koji je ekskomuniciran, a dogodine počinje [[Katarski križarski rat]] (de Castelnau je ove godine beatificiran). * [[31. 1.]] - Bitka kod Lene, u Švedskoj: kralj [[Sverker II od Švedske|Sverker II]], kome su pomagali Danci, poražen je od strane Erika Knutssona, koji postaje kralj [[Erik X od Švedske|Erik X]] (do 1216). * [[20. 3.]] - [[Mihajlo IV Carigradski|Mihajlo IV]] je izabran za vaseljenskog patrijarha u Nikeji (do 1212). * [[23. 3.]] - Papa izdao [[interdikt]] na Englesku s Velsom (do 1214), povodom spora za kraljem [[John od Engleske|Johnom]] oko izbora [[Canterburyjski nadbiskup|canterburyjskog nadbiskupa]]. * [[6. 4.]] (Uskrs) - Novoizabrani patrijarh je krunisao i miropomazao cara [[Teodor I Laskaris|Teodora I Laskarisa]], proglašenog 1205. Teodorov sin Nikola je suvladar, ali izgleda da je umro 1210. * [[21. 6.]] - Rimsko-njemački kralj [[Filip Švapski]] je ubijen u Bambergu. Bio je na svadbi svoje nećake [[Beatrica II. Burgundska|Beatrice II. Burgundske]] sa [[Otto I, vojvoda Meranije|Ottom I, vojvodom Meranije]]. Počinilac je bavarski palatinski grof Otto VIII, izgleda zbog razvrgnute zaruke sa Filipovom kćeri. ** Njegov rival [[Otto IV, car Svetog Rimskog Carstva|Otto IV]] ostaje jedini kralj u Njemačkoj. * [[11. 11.]] - [[Otto IV, car Svetog Rimskog Carstva|Otto IV]] je u Frankfurtu izabran za svetog rimskog cara (dogodine je krunisan u Rimu). === Kroz godinu === * ? Sveti Sava se vratio u Srbiju s očevim moštima, postaje arhimandrit Studenice. * Kralj Sicilije [[Friedrich II, car Svetog Rimskog Carstva|Frederik]] proglašen je punoletnim; papa Inocent III, njegov pokrovitelj, uredio mu je ženidbu sa [[Konstanca Aragonska|Konstancom Aragonskom]], udovicom ugarskog kralja [[Emerik, hrvatsko - ugarski kralj|Emerika]] (u braku 1209-22, Frederik će biti sveti rimski car 1220-50). * 1208-12 - U [[Palencia|Palenciji]] je osnovan prvi univerzitet u današnjoj Španiji (postoji do 1264, zasenjen je [[Univerzitet u Salamanci|Univerzitetom u Salamanci]], osnovanim 1218). == Rođenja == {{Main|:Kategorija:Rođeni 1208.}} * [[2. 2.]] - [[Jaime I od Aragona]] zv. Osvajač († [[1276]]) == Smrti == {{Main|:Kategorija:Umrli 1208.}} * [[21. 6.]] - [[Filip Švapski]], rimsko-njemački kralj (* [[1177]]) [[Kategorija:1208.| ]] [[Kategorija:1200-e]] [[Kategorija:Godine]] n95h9ba41dc4z9n9rfqxxbavzutlqgv Korisnik:Duma/U radu4 2 232970 42681155 42680964 2026-08-25T17:45:42Z Duma 16555 /* Fotolitotrofi */ 42681155 wikitext text/x-wiki [[File:Nm-eutropha.jpg|mini|''[[Nitrosomonas eutropha]]'', litotrofna bakterija koja oksidira [[amonijak]]]] '''Lithotrophs''' are a diverse group of organisms using an [[inorganic]] substrate (usually of mineral origin) to obtain [[reducing equivalent]]s for use in [[biosynthesis]] (e.g., [[carbon fixation|carbon dioxide fixation]]) or energy conservation (i.e., [[Adenosine triphosphate|ATP]] production) via [[Cellular respiration|aerobic]] or [[anaerobic respiration]].<ref>{{Cite web |last=Zwolinski |first=Michele |title=Lithotrophs |url=http://faculty.weber.edu/mzwolinski/Lithotrophs.pdf |archive-url=https://web.archive.org/web/20131001232030/http://faculty.weber.edu/mzwolinski/Lithotrophs.pdf |archive-date=2013-10-01 |access-date=2025-08-14 |website=faculty.weber.edu}}</ref> While [[Primary nutritional groups#Primary sources of reducing equivalents|lithotrophs in the broader sense]] include photolithotrophs like plants, [[Chemotroph|chemolithotrophs]] are exclusively [[microorganism]]s; no known [[fauna#Macrofauna|macrofauna]] possesses the ability to use inorganic compounds as electron sources. Macrofauna and lithotrophs can form [[symbiotic]] relationships, in which case the lithotrophs are called "prokaryotic symbionts". An example of this is chemolithotrophic bacteria in [[giant tube worm]]s; or [[plastid]]s, which are organelles within plant cells that may have evolved from photolithotrophic [[cyanobacteria]]-like organisms. Chemolithotrophs belong to the domains [[Bacteria]] and [[Archaea]]. The term "lithotroph" was created from the Greek terms 'lithos' (rock) and 'troph' (consumer), meaning "eaters of rock". Many but not all lithoautotrophs are [[extremophiles]]. The [[last universal common ancestor]] of life is thought to be a chemolithotroph.<ref>{{cite bioRxiv|last1=Baidouri |first1=Fouad El |title=Phenotypic reconstruction of the last universal common ancestor reveals a complex cell |date=2021-10-10 |language=en |biorxiv=10.1101/2020.08.20.260398 |last2=Venditti |first2=Chris |last3=Suzuki |first3=Sei |last4=Meade |first4=Andrew |last5=Humphries |first5=Stuart}}</ref> Different from a lithotroph is an [[organotroph]], an organism which obtains its reducing agents from the [[catabolism]] of organic compounds. == Historija == The term was suggested in 1946 by [[André Lwoff|Lwoff]] and collaborators.<ref>{{Cite journal |vauthors=Lwoff A, Van Niel CB, Ryan TF, Tatum EL |date=1946 |title=Nomenclature of nutritional types of microorganisms. |url=http://symposium.cshlp.org/content/11/local/back-matter.pdf |journal=Cold Spring Harbor Symposia on Quantitative Biology |edition=5th |volume=11 |pages=302–303}}</ref> == Biohemija == {{See also|Primary nutritional groups}} Lithotrophs consume [[Redox|reduced]] [[Inorganic compound|inorganic]] [[Chemical compounds|compounds]] (electron donors). === Hemolitotrofi === A chemolithotroph is able to use inorganic reduced compounds in its energy-producing reactions.<ref name="astrobio">{{cite book|title=Complete Course in Astrobiology|editor-last1=Horneck|editor-first1=Gerda|editor-last2=Rettberg|editor-first2=Petra|publisher=Wiley-VCH|location=Weinheim, Germany|isbn=978-3-527-40660-9|url=http://www.fis.puc.cl/~jalfaro/astrobiologia/apoyo/3527406603%20-%20-%20Complete%20Course%20in%20Astrobiology%20(Physics%20Textbook)%20%5B2007%5D.pdf|access-date=13 September 2020|date=2007}}</ref>{{rp|155}}<ref name="NYT-20160912" /> This process involves the oxidation of inorganic compounds coupled to ATP synthesis. The majority of chemolithotrophs are [[Primary nutritional groups|chemolithoautotrophs]], able to fix [[carbon dioxide]] (CO<sub>2</sub>) through the [[Calvin cycle]], a metabolic pathway in which CO<sub>2</sub> is converted to [[glucose]].<ref name="kuenen">{{cite book |last=Kuenen |first=G.|editor-first1=J.|editor-last1=Lengeler|editor-first2=G.|editor-last2=Drews|editor-first3=H.|editor-last3=Schlegel|title=Biology of the Prokaryotes|year=2009|publisher=John Wiley & Sons| page= 242| chapter=Oxidation of Inorganic Compounds by Chemolithotrophs|chapter-url=https://books.google.com/books?id=vXbJa4X5oHsC&q=%22the+majority+of+the+chemolithoautotrophs+employ+the+Calvin+cycle%22&pg=PA241| isbn=978-1-4443-1330-7}}</ref> This group of [[organisms]] includes sulfur oxidizers, [[nitrifying bacteria]], iron oxidizers, and hydrogen oxidizers. The term "chemolithotrophy" refers to a cell's acquisition of energy from the oxidation of inorganic compounds, also known as electron donors. This form of metabolism is believed to occur only in [[prokaryotes]] and was first characterized by Ukrainian microbiologist [[Sergei Winogradsky]].<ref>{{cite encyclopedia|encyclopedia=Encyclopedia of Astrobiology|chapter=Chemolithotroph|last=Amils|first=Ricardo|year=2011|pages=289–291|editor-first1=Muriel|editor-last1=Gargaud|editor-first2=Ricardo|editor-last2=Amils|editor-first3=José Cernicharo|editor-last3=Quintanilla|editor-first4=Henderson James II|editor-last4=Cleaves|editor-first5=William M.|editor-last5=Irvine|editor-first6=Daniele L.|editor-last6=Pinti|editor-first7=Michel|editor-last7=Viso|edition=2011|doi=10.1007/978-3-642-11274-4_273|publisher=Springer|location=Berlin, Heidelberg|isbn=978-3-642-11271-3}}</ref> ==== Stanište hemolitotrofa ==== The survival of these bacteria is dependent on the physiochemical conditions of their environment. Although they are sensitive to certain factors such as quality of inorganic substrate, they are able to thrive under some of the most inhospitable conditions in the world, such as temperatures above 110 degrees Celsius and below 2&nbsp;pH.<ref>{{cite book |last=Kuenen |first=G.|editor-first1=J.|editor-last1=Lengeler|editor-first2=G.|editor-last2=Drews|editor-first3=H.|editor-last3=Schlegel|title=Biology of the Prokaryotes|year=2009|publisher=John Wiley & Sons| page= 243| chapter=Oxidation of Inorganic Compounds by Chemolithotrophs|chapter-url=https://books.google.com/books?id=vXbJa4X5oHsC&q=types+of+chemolithotrophs&pg=PA243| isbn=978-1-4443-1330-7}}</ref> The most important requirement for chemolithotropic life is an abundant source of inorganic compounds,<ref>{{cite web |url=http://www.uta.edu/biology/chrzanowski/classnotes/microbial_diversity/Chemolithotrophs2.pdf |title=Study Biology at UT Arlington &#124; Accredited Degree Program in Texas |access-date=2013-05-15 |archive-url=https://web.archive.org/web/20130826202827/http://www.uta.edu/biology/chrzanowski/classnotes/microbial_diversity/Chemolithotrophs2.pdf |archive-date=2013-08-26 }}</ref> which provide a suitable electron donor in order to fix CO<sub>2</sub> and produce the energy the microorganism needs to survive. Since [[chemosynthesis]] can take place in the absence of sunlight, these organisms are found mostly around hydrothermal vents and other locations rich in inorganic substrate. The energy obtained from inorganic oxidation varies depending on the substrate and the reaction. For example, the oxidation of [[hydrogen sulfide]] to elemental [[sulfur]] by ½O<sub>2</sub> produces far less energy (50 [[calorie|kcal]]/[[mole (unit)|mol]] or 210 [[joule|kJ]]/mol) than the oxidation of elemental sulfur to [[sulfate]] (150 kcal/mol or 627 kJ/mol) by 3/2 O<sub>2</sub>.<ref>{{cite book|last=Ogunseitan|first=Oladele|url=https://books.google.com/books?id=zoeqrrxuYN4C&q=hydrogen+sulfide+kcal%2Fmol&pg=PA170|title=Microbial Diversity: Form and Function in Prokaryotes|publisher=John Wiley & Sons|year=2008|isbn=978-1-4051-4448-3|page=169}}</ref> The majority of lithotrophs fix carbon dioxide through the Calvin cycle, an energetically expensive process.<ref name="kuenen" /> For some low-energy substrates, such as [[ferrous iron]], the cells must cull through large amounts of inorganic substrate to secure just a small amount of energy. This makes their metabolic process inefficient in many places and hinders them from thriving.<ref name="books.google.com">{{Cite book | url=https://books.google.com/books?id=vXbJa4X5oHsC&q=types+of+chemolithotrophs&pg=PA243 | title=Biology of the Prokaryotes| isbn=978-1-4443-1330-7| last1=Lengeler| first1=Joseph W| last2=Drews| first2=Gerhart| last3=Schlegel| first3=Hans G| date=2009-07-10| publisher=John Wiley & Sons}}</ref> ==== Pregled metaboličkog procesa ==== There is a fairly large variation in the types of inorganic substrates that these [[microorganisms]] can use to produce energy. Sulfur is one of many inorganic substrates that can be used in different reduced forms depending on the specific biochemical process that a lithotroph uses.<ref name="U.S. National Library of Medicine">{{cite journal|last1=Ghosh|first1=W|last2=Dam|first2=B|title=Biochemistry and molecular biology of lithotrophic sulfur oxidation by taxonomically and ecologically diverse bacteria and archaea|pmid=19645821|journal=National Centre for Biotechnology Information|volume=33|issue=6|pages=999–1043|year=2009|doi=10.1111/j.1574-6976.2009.00187.x|doi-access=free}}</ref> The chemolithotrophs that are best documented are aerobic respirers, meaning that they use oxygen in their metabolic process. The list of these microorganisms that employ anaerobic respiration though is growing. At the heart of this metabolic process is an electron transport system that is similar to that of chemoorganotrophs. The major difference between these two microorganisms is that chemolithotrophs directly provide electrons to the electron transport chain, while chemoorganotrophs must generate their own cellular reducing power by oxidizing reduced organic compounds. Chemolithotrophs bypass this by obtaining their reducing power directly from the inorganic substrate or by the reverse electron transport reaction.<ref>{{cite web |url=http://www.bio.umass.edu/biology/conn.river/calvin.html |title=The Calvin Cycle |access-date=2013-05-15 |archive-url=https://web.archive.org/web/20130504143043/http://www.bio.umass.edu/biology/conn.river/calvin.html |archive-date=2013-05-04 }}</ref> Certain specialized chemolithotrophic bacteria use different derivatives of the Sox system; a central pathway specific to sulfur oxidation.<ref name="U.S. National Library of Medicine"/> This ancient and unique pathway illustrates the power that chemolithotrophs have evolved to use from inorganic substrates, such as sulfur. In chemolithotrophs, the compounds – the [[electron donor]]s – are oxidized in the [[cell (biology)|cell]], and the electrons are channeled into respiratory chains, ultimately producing [[Adenosine triphosphate|ATP]]. The electron acceptor can be [[oxygen]] (in [[Aerobic organism|aerobic]] bacteria), but a variety of other electron acceptors, [[organic compound|organic]] and inorganic, are also used by various [[species]]. Aerobic bacteria such as the nitrifying bacteria, ''Nitrobacter'', use oxygen to oxidize nitrite to nitrate.<ref name="University of Wisconsin-Madison">{{cite web|last1=Paustian|first1=Timothy|title=Lithotrophic Bacteria - Rock Eaters|url=http://lecturer.ukdw.ac.id/dhira/Metabolism/lithotrophs.html|website=Lecturer|publisher=University of Wisconsin-Madison|access-date=6 October 2017}}</ref> Some lithotrophs produce organic compounds from carbon dioxide in a process called [[chemosynthesis]], much as plants do in [[photosynthesis]]. Plants use energy from sunlight to drive carbon dioxide fixation, but chemosynthesis can take place in the absence of sunlight (e.g., around a [[hydrothermal vent]]). Ecosystems establish in and around hydrothermal vents as the abundance of inorganic substances, namely hydrogen, are constantly being supplied via magma in pockets below the sea floor.<ref>{{cite book|last1=Alberts|first1=Bruce|last2=Johnson|first2=Alexander|last3=Lewis|first3=Julian|last4=Morgan|first4=David|last5=Raff|first5=Martin|last6=Roberts|first6=Keith|last7=Walter|first7=Peter|title=Molecular Biology of the Cell|date=Nov 20, 2014|publisher=Garland Science|pages=11–12|edition=Sixth}}</ref> Other lithotrophs are able to directly use inorganic substances, e.g., ferrous iron, hydrogen sulfide, elemental sulfur, thiosulfate, or ammonia, for some or all of their energy needs.<ref>{{cite book | author= Jorge G. Ibanez|author2=Margarita Hernandez-Esparza |author3=Carmen Doria-Serrano |author4=Mono Mohan Singh | title= Environmental Chemistry: Fundamentals| year= 2007| publisher= Springer| page= 156| url= https://books.google.com/books?id=6sPU95tqqn4C&q=sulfur%20oxidizers%20%22elemental%20sulfur%22&pg=PA156| isbn= 978-0-387-26061-7}}</ref><ref>{{cite book |last=Kuenen |first=G.|editor-first1=J.|editor-last1=Lengeler|editor-first2=G.|editor-last2=Drews|editor-first3=H.|editor-last3=Schlegel|title=Biology of the Prokaryotes|year=2009|publisher=John Wiley & Sons| page= 249| chapter=Oxidation of Inorganic Compounds by Chemolithotrophs|chapter-url=https://books.google.com/books?id=vXbJa4X5oHsC&q=sulfur+oxidizers+%22elemental+sulfur%22&pg=PA243| isbn=978-1-4443-1330-7}}</ref><ref>{{cite book | last1= Lengeler| first1= Joseph W.| last2= Drews| first2= Gerhart| last3= Schlegel| first3= Hans Günter| title= Biology of the Prokaryotes| year= 1999| publisher= Georg Thieme Verlag| page= 249| url= https://books.google.com/books?id=MiwpFtTdmjQC&q=sulfur%20oxidizers%20%22elemental%20sulfur%22&pg=PA249| isbn= 978-3-13-108411-8}}</ref><ref>{{cite book | last1= Reddy| first1= K. Ramesh| last2=DeLaune| first2= Ronald D.| title= Biogeochemistry of Wetlands: Science and Applications| year= 2008| publisher= CRC Press| page= 466 | url= https://books.google.com/books?id=8yLE_tMMTl8C&q=sulfur%20oxidizers%20%22elemental%20sulfur%22&pg=PA466| isbn= 978-1-56670-678-0}}</ref><ref>{{cite book | last1= Canfield| first1= Donald E.| last2= Kristensen| first2= Erik| last3= Thamdrup| first3= Bo| title= Aquatic Geomicrobiology|series=Advances in Marine Biology| year= 2005| volume= 48| publisher= Elsevier| page= 285| doi= 10.1016/S0065-2881(05)48017-7| pmid= 15797449| url= https://books.google.com/books?id=yrJxfG0_WyYC&q=iron+oxidizer&pg=PA285| isbn= 978-0-12-026147-5}}</ref> Here are a few examples of chemolithotrophic pathways, any of which ''may'' use oxygen or nitrate as electron acceptors: {| class="sortable wikitable" !Name !Examples !Source of electrons !Respiration electron acceptor |- |[[Iron bacteria]] ||''[[Acidithiobacillus ferrooxidans]]'' ||'''Fe<sup>2+</sup>''' ([[ferrous]] iron) → '''Fe<sup>3+</sup>''' ([[ferric]] iron)&nbsp;+&nbsp;e<sup>−</sup><ref name="meruane">{{cite journal|vauthors=Meruane G, Vargas T |title=Bacterial oxidation of ferrous iron by Acidithiobacillus ferrooxidans in the pH range 2.5–7.0|journal=Hydrometallurgy|volume=71|issue=1|year=2003|pages=149–58|doi=10.1016/S0304-386X(03)00151-8|bibcode=2003HydMe..71..149M |url=http://www.captura.uchile.cl/bitstream/handle/2250/2394/Meruane_G.pdf?sequence=1}}</ref> ||'''O{{su|b=2}}''' ([[oxygen]]) + 4H<sup>+</sup> + 4e<sup>−</sup>→ 2H{{su|b=2}}O <ref name="meruane" /> |- |[[Nitrosifying bacteria]] ||''[[Nitrosomonas]]'' ||'''NH<sub>3</sub>''' ([[ammonia]]) + 2H{{su|b=2}}O → '''NO{{su|b=2|p=−}}''' ([[nitrite]]) + 7H<sup>+</sup> + 6e<sup>−</sup><ref name="zwolinski">Zwolinski, Michele D. "[http://faculty.weber.edu/mzwolinski/Lithotrophs.pdf Lithotroph] {{webarchive|url=https://web.archive.org/web/20130824121042/http://faculty.weber.edu/mzwolinski/Lithotrophs.pdf |date=2013-08-24 }}." ''Weber State University''. p. 7.</ref> ||'''O{{su|b=2}}''' (oxygen) + 4H<sup>+</sup> + 4e<sup>−</sup> → 2H{{su|b=2}}O <ref name="zwolinski" /> |- ||[[Nitrifying bacteria]] ||''[[Nitrobacter]]'' ||'''NO{{su|b=2|p=−}}''' (nitrite) + H{{su|b=2}}O → '''NO{{su|b=3|p=−}}''' ([[nitrate]]) + 2H<sup>+</sup> + 2e<sup>−</sup><ref name="powershow">"[http://www.powershow.com/view/eee34-OTFmY/Nitrifying_bacteria_powerpoint_ppt_presentation Nitrifying bacteria]." ''PowerShow''. p. 12.</ref> ||'''O{{su|b=2}}''' (oxygen) + 4H<sup>+</sup> + 4e<sup>−</sup> → 2H{{su|b=2}}O <ref name="powershow" /> |- |Chemotrophic [[purple sulfur bacteria]] ||[[Halothiobacillaceae]] ||'''S{{su|p=2−}}''' ([[sulfide]]) → '''S{{su|p=0}}''' ([[sulfur]]) + 2e<sup>−</sup> ||'''O{{su|b=2}}''' (oxygen) + 4H<sup>+</sup> + 4e<sup>−</sup>→ 2H{{su|b=2}}O |- |[[Sulfur-oxidizing bacteria]] ||Chemotrophic [[Rhodobacteraceae]]<br />and [[Thiotrichaceae]] ||'''S{{su|p=0}}''' (sulfur) + 4H{{su|b=2}}O → '''SO{{su|b=4|p=2−}}''' ([[sulfate]]) + 8H<sup>+</sup> + 6e<sup>−</sup> ||'''O{{su|b=2}}''' (oxygen) + 4H<sup>+</sup> + 4e<sup>−</sup>→ 2H{{su|b=2}}O |- |[[Aerobic organism|Aerobic]] [[hydrogen bacteria]] ||''[[Cupriavidus metallidurans]]'' ||'''H<sub>2</sub>''' ([[hydrogen]]) → 2H<sup>+</sup> + 2e<sup>−</sup><ref name="libert">{{cite journal|vauthors=Libert M, Esnault L, Jullien M, Bildstein O|title=Molecular hydrogen: an energy source for bacterial activity in nuclear waste disposal|journal=Physics and Chemistry of the Earth|year=2010|url=http://www.nantes2010.com/doc/abstracts/data/pdf/221_222_O_11B_4.pdf|url-status=usurped|archive-url=https://web.archive.org/web/20140727145502/http://www.nantes2010.com/doc/abstracts/data/pdf/221_222_O_11B_4.pdf|archive-date=2014-07-27}}</ref> ||'''O{{su|b=2}}''' (oxygen) + 4H<sup>+</sup> + 4e<sup>−</sup>→ 2H{{su|b=2}}O <ref name="libert" /> |- ||[[Anammox]] bacteria ||[[Planctomycetota]] ||'''NH{{su|b=4|p=+}}''' ([[ammonium]]) → 1/2'''N<sub>2</sub>''' ([[nitrogen]]) + 4H<sup>+</sup> + 3e<sup>− <ref name="kartal">{{cite journal|vauthors=Kartal B, Kuypers MM, Lavik G, Schalk J, Op den Camp HJ, Jetten MS, Strous M|year=2007|title=Anammox bacteria disguised as denitrifiers: nitrate reduction to dinitrogen gas via nitrite and ammonium|journal=Environmental Microbiology|volume=9|issue=3|pages=635–42|doi=10.1111/j.1462-2920.2006.01183.x|pmid=17298364|bibcode=2007EnvMi...9..635K |hdl=2066/35123|hdl-access=free}}</ref></sup> ||'''NO{{su|b=2|p=−}}''' (nitrite) + 4H<sup>+</sup> + 3e<sup>−</sup>→ 1/2'''N<sub>2</sub>''' (nitrogen) + 2H{{su|b=2}}O <ref name="kartal" /> |- ||''[[Thiobacillus denitrificans]]'' ||''[[Thiobacillus denitrificans]]'' ||'''S{{su|p=0}}''' (sulfur) + 4H{{su|b=2}}O → '''SO{{su|b=4|p=2−}}''' + 8H<sup>+</sup> + 6e<sup>−</sup><ref name="zwolinski2">Zwolinski, Michele D. "[http://faculty.weber.edu/mzwolinski/Lithotrophs.pdf Lithotroph] {{webarchive|url=https://web.archive.org/web/20130824121042/http://faculty.weber.edu/mzwolinski/Lithotrophs.pdf |date=2013-08-24 }}." ''Weber State University''. p. 3.</ref> ||'''NO{{su|b=3|p=−}}''' (nitrate) + 6H<sup>+</sup> + 5e<sup>−</sup>→ 1/2'''N<sub>2</sub>''' (nitrogen) + 3H{{su|b=2}}O <ref name="zwolinski2" /> |- |[[Sulfate-reducing bacteria]]: [[Hydrogen bacteria]] || ''[[Desulfovibrio paquesii]]'' ||'''H<sub>2</sub>''' (hydrogen) → 2H<sup>+</sup> + 2e<sup>−</sup><ref name="libert" /> ||'''SO{{su|b=4|p=2−}}''' + 8H<sup>+</sup> + 6e<sup>−</sup> → '''S{{su|p=0}}''' + 4H{{su|b=2}}O <ref name="libert" /> |- ||[[Sulfate-reducing bacteria]]: [[Phosphite bacteria]] ||''[[Desulfotignum phosphitoxidans]]'' ||'''PO{{su|b=3|p=3−}}''' ([[phosphite]]) + H{{su|b=2}}O → '''PO{{su|b=4|p=3−}}''' ([[phosphate]]) + 2H<sup>+</sup> + 2e<sup>−</sup> ||'''SO{{su|b=4|p=2−}}''' (sulfate) + 8H<sup>+</sup> + 6e<sup>−</sup> → '''S{{su|p=0}}''' (sulfur) + 4H{{su|b=2}}O |- |[[Methanogens]] ||[[Archaea]] ||'''H<sub>2</sub>''' (hydrogen) → 2H<sup>+</sup> + 2e<sup>−</sup> ||'''CO<sub>2</sub>''' + 8H<sup>+</sup> + 8e<sup>−</sup> → '''CH<sub>4</sub>''' ([[methane]]) + 2H{{su|b=2}}O |- |[[Carboxydotrophic bacteria]] ||''[[Carboxydothermus hydrogenoformans]]'' ||'''CO''' ([[carbon monoxide]]) + H{{su|b=2}}O → '''CO<sub>2</sub>''' + 2H<sup>+</sup> + 2e<sup>−</sup> ||2H<sup>+</sup> + 2e<sup>−</sup> → '''H{{su|b=2}}''' (hydrogen) |} === Fotolitotrofi === Fotolitotrofi poput biljaka dobijaju energiju iz svjetlosti i stoga koriste neorganske donore elektrona poput vode samo za pokretanje biosintetskih reakcija (npr. fiksaciju ugljikovog dioksida kod litoautotrofa). === Litoheterotrofi u odnosu na litoautotrofe === Lithotrophic bacteria cannot use, of course, their inorganic energy source as a [[carbon]] source for the synthesis of their cells. They choose one of three options: * Lithoheterotrophs do not have the ability to fix [[carbon dioxide]] and must consume additional organic compounds in order to break them apart and use their carbon. Only a few bacteria are fully lithoheterotrophic. * [[Lithoautotroph]]s are able to use carbon dioxide from the [[air]] as a carbon source, the same way [[plant]]s do. * [[Mixotroph]]s will take up and use organic material to complement their carbon dioxide fixation source (mix between autotrophy and heterotrophy). Many lithotrophs are recognized as mixotrophic in regard to their C-metabolism. === Hemolitotrofi u odnosu na fotolitotrofe === In addition to this division, lithotrophs differ in the initial energy source which initiates ATP production: * Chemolithotrophs use the above-mentioned inorganic compounds for aerobic or anaerobic respiration. The energy produced by the oxidation of these compounds is enough for ATP production. Some of the electrons derived from the inorganic donors also need to be channeled into biosynthesis. Mostly, additional energy has to be invested to transform these reducing equivalents to the forms and redox potentials needed (mostly NADH or NADPH), which occurs by reverse electron transfer reactions. * Photolithotrophs use [[light]] as their energy source. These organisms are [[photosynthesis|photosynthetic]]; examples of [[photolithotrophic bacteria]] are [[purple bacteria]] (e. g., [[Chromatiaceae]]), green bacteria ([[Chlorobiaceae]] and [[Chloroflexota]]), and "[[Cyanobacteria]]". Purple and green bacteria oxidize sulfide, sulfur, sulfite, iron or hydrogen. Cyanobacteria and plants extract reducing equivalents from water, i.e., they oxidize water to oxygen. The electrons obtained from the electron donors are not used for ATP production (as long as there is light); they are used in biosynthetic reactions. Some photolithotrophs shift over to chemolithotrophic metabolism in the dark. == Geološki značaj == Litotrofi učestvuju u mnogim geološkim procesima, kao što su formiranje tla i [[biogeohemijski ciklus|biogeohemijsko kruženje]] [[ugljik]]a, [[azot]]a i drugih [[hemijski element|elemenata]]. Litotrofi su relevantni po pitanju savremenog problema [[kisela drenaža rudnika|kisele drenaže rudnika]]. Litotrofi mogu biti prisutni u različitim okruženjima, uključujući duboko podzemlje, tlo, rudnike i [[endolit]]ne zajednice.<ref name=soil /> === Formiranje tla === Primarni primjer litotrofa koji doprinose [[pedogeneza|formiranju tla]] su [[cijanobakterije]]. Ova skupina bakterija su fotolitotrofi koji fiksiraju azot i sposobne su koristiti energiju sunčeve svjetlosti i neorganske hranjive tvari iz stijena kao [[Redukujući agens|redukcijski]] agens.<ref name="soil">{{cite book |author=J. Heritage |author2=E. G. V. Evans |author3=R. A. Killington |title=Microbiology in action |date=1999|publisher=Cambridge Univ. Press|location=Cambridge [u.a.]|url=https://books.google.com/books?id=n9x6zLqdjOYC&q=microbiology+in+action+heritage&pg=PR13|isbn=978-0-521-62111-3|edition=Repr}}</ref> Ta im sposobnost omogućava da rastu i da se razvijaju na golim, oligotrofnim stijenama i pomaže u naknadnom taloženju njihovih organskih materija (hranjivih tvari), koje drugim organizmima služe za kolonizaciju tih površina.<ref name="soils">{{cite book |editor=François Buscot |editor2=Ajit Varma |title=Microorganisms in soils roles in genesis and functions|volume=3|date=2005|publisher=Springer|location=Berlin|isbn=978-3-540-26609-9|doi=10.1007/b137872|series=Soil Biology}}</ref> Kolonizacija može pokrenuti proces [[raspadanje|razlaganja]] organskih spojeva, što je primarni faktor nastanka novog tla. Takav mehanizam pripisan je dijelu ranih evolutivnih procesa koji su pomogli u oblikovanju biološkog aspekta Zemlje. === Biogeohemijski ciklus === [[Biogeochemical cycle|Biogeochemical cycling]] of elements is an essential component of lithotrophs within microbial environments. For example, in the [[carbon cycle]], there are certain bacteria classified as [[Microbial Metabolism|photolithoautotrophs]] that generate organic carbon from atmospheric carbon dioxide. Certain [[Microbial Metabolism|chemolithoautotrophic]] bacteria can also produce organic carbon, some even in the absence of light.<ref name=soils /> Similar to plants, these microbes provide a usable form of energy for organisms to consume. On the contrary, there are lithotrophs that have the ability to [[fermentation|ferment]], implying their ability to convert organic carbon into another usable form.<ref name="acid">{{cite book|last1=Paul|first1=Eldor A.|title=Soil Microbiology, Ecology and Biochemistry|publisher=Academic Press, 2014|url=https://books.google.com/books?id=gDnLAwAAQBAJ&q=acid+mine+drainage&pg=PP1|isbn=978-0-12-391411-8|page=598|date=2014-11-14}}</ref> Lithotrophs play an important role in the biological aspect of the [[iron cycle]]. These organisms can use iron as either an electron donor, Fe(II) → Fe(III), or as an electron acceptor, Fe (III) → Fe(II).<ref>{{Cite journal|last1=Kappler|first1=Andreas|last2=Straub|first2=Kristina L.|date=2005-01-01|title=Geomicrobiological Cycling of Iron|url=https://pubs.geoscienceworld.org/rimg/article-abstract/59/1/85/140760/Geomicrobiological-Cycling-of-Iron|journal=Reviews in Mineralogy and Geochemistry|language=en|volume=59|issue=1|pages=85–108|doi=10.2138/rmg.2005.59.5|bibcode=2005RvMG...59...85K|issn=1529-6466|url-access=subscription}}</ref> Another example is the [[nitrogen cycle|cycling of nitrogen]]. Many lithotrophic bacteria play a role in reducing inorganic nitrogen ([[nitrogen|nitrogen gas]]) to organic nitrogen ([[ammonium]]) in a process called [[nitrogen fixation]].<ref name="soils" /> Likewise, there are many lithotrophic bacteria that also convert ammonium into nitrogen gas in a process called [[denitrification]].<ref name="soil" /> Carbon and nitrogen are important nutrients, essential for metabolic processes, and can sometimes be the limiting factor that affects organismal growth and development. Thus, lithotrophs are key players in both providing and removing these important resource. === Kisela drenaža rudnika === Lithotrophic microbes are responsible for the phenomenon known as [[acid mine drainage]]. Typically occurring in mining areas, this process concerns the active metabolism of [[pyrite]]s and other reduced sulfur components to [[sulfate]]. One example is the acidophilic bacterial genus, [[Acidithiobacillus|''A.&nbsp;ferrooxidans'']], that use [[iron(II) sulfide]] (FeS<sub>2</sub>) to generate [[sulfuric acid]].<ref name="acid" /> The acidic product of these specific lithotrophs has the potential to drain from the mining area via water run-off and enter the environment. Acid mine drainage drastically alters the acidity (pH values of 2–3) and chemistry of groundwater and streams, and may endanger plant and animal populations downstream of mining areas.<ref name="acid" /> Activities similar to acid mine drainage, but on a much lower scale, are also found in natural conditions such as the rocky beds of glaciers, in soil and talus, on stone monuments and buildings and in the deep subsurface. == Astrobiologija == It has been suggested that [[Biomineralization|biominerals]] could be important indicators of [[extraterrestrial life]] and thus could play an important role in the search for past or present life on the planet [[Mars]].<ref name="NYT-20160912">{{cite news |last=Chang |first=Kenneth |title=Visions of Life on Mars in Earth's Depths |url=https://www.nytimes.com/2016/09/13/science/south-african-mine-life-on-mars.html |date=September 12, 2016 |work=[[New York Times]] |access-date=2016-09-12}}</ref> Furthermore, [[Organic compounds (minerals)|organic components]] ([[biosignature]]s) that are often associated with biominerals are believed to play crucial roles in both pre-biotic and [[Biotic material|biotic]] reactions.<ref name=SSG >{{Cite book |editor2-first=David |editor2-last= Beaty |contribution=Final report of the MEPAG Astrobiology Field Laboratory Science Steering Group (AFL-SSG)| title=The Astrobiology Field Laboratory |editor1-first=Andrew |editor1-last=Steele |publisher=[[Mars Exploration Program Analysis Group]] (MEPAG) - NASA |place=U.S.A. |page=72 |date=September 26, 2006 |url=http://mepag.jpl.nasa.gov/reports/AFL_SSG_WHITE_PAPER_v3.doc |format=.doc |display-authors=etal}}</ref> On January 24, 2014, [[NASA]] reported that current studies by the [[Curiosity (rover)|''Curiosity'']] and [[Opportunity (rover)|''Opportunity'']] [[Mars rover|rovers]] on Mars will now be searching for evidence of ancient life, including a [[biosphere]] based on [[autotroph]]ic, [[chemotroph]]ic and/or [[Lithotroph#Chemolithotrophs|chemolithoautotrophic]] [[microorganism]]s, as well as ancient water, including [[Lacustrine plain|fluvio-lacustrine environments]] ([[plain]]s related to ancient [[river]]s or [[lake]]s) that may have been [[Planetary habitability|habitable]].<ref name="SCI-20140124a">{{cite journal |last=Grotzinger |first=John P.|title=Introduction to Special Issue - Habitability, Taphonomy, and the Search for Organic Carbon on Mars|journal=[[Science (journal)|Science]] |date=January 24, 2014 |volume=343 |issue=6169 |pages=386–387 |doi=10.1126/science.1249944 |pmid=24458635|bibcode=2014Sci...343..386G |doi-access=free }}</ref><ref name="SCI-20140124special">{{cite journal |title=Special Issue - Table of Contents - Exploring Martian Habitability |url=https://www.science.org/toc/science/343/6169|date=January 24, 2014|journal=[[Science (journal)|Science]] |volume=343 |number=6169 |pages=345–452|access-date=2014-01-24}}</ref><ref name="SCI-20140124">{{cite journal |title=Special Collection - Curiosity - Exploring Martian Habitability|url=https://www.science.org/action/doSearch?AllField=Curiosity+Mars|date=January 24, 2014 |journal=[[Science (journal)|Science]] |access-date=2014-01-24}}</ref><ref name="SCI-20140124c">{{cite journal|author=Grotzinger, J.P. |title=A Habitable Fluvio-Lacustrine Environment at Yellowknife Bay, Gale Crater, Mars |date=January 24, 2014 |journal=[[Science (journal)|Science]] |volume=343 |issue=6169 |doi=10.1126/science.1242777 |display-authors=etal |pmid=24324272 |article-number=1242777|bibcode=2014Sci...343A.386G |citeseerx=10.1.1.455.3973 |s2cid=52836398 }}</ref> The search for evidence of [[Planetary habitability|habitability]], [[taphonomy]] (related to [[fossils]]), and [[organic carbon]] on the planet [[Mars]] is now a primary NASA objective.<ref name="SCI-20140124a"/><ref name="SCI-20140124special"/> == Povezano == * [[Autotrof]] * [[Electrolitoautotrof]] * [[Endolit]] * [[Heterotrof]] * [[Mikrobni metabolizam]] * [[Organotrof]] * [[Disimilatorni metaloreducirajući mikroorganizmi]] * [[Zetaproteobacteria]] == References == {{Reflist}} == Vanjske poveznice == * {{cite web |last=McRae |first=Mike |title=Scientists Just Identified an Organism That Thrives on Eating Meteorites |website=ScienceAlert |date=2019-12-05 |url=https://www.sciencealert.com/researchers-find-a-microbe-that-not-only-eats-meteorites-it-can-t-get-enough-of-them |access-date=2019-12-05}} {{načini ishrane}} fw3p5mep66ut2ua1b8wmpbwyf8cvvxe 42681218 42681155 2026-08-26T08:32:24Z Duma 16555 /* Biohemija */ 42681218 wikitext text/x-wiki [[File:Nm-eutropha.jpg|mini|''[[Nitrosomonas eutropha]]'', litotrofna bakterija koja oksidira [[amonijak]]]] '''Lithotrophs''' are a diverse group of organisms using an [[inorganic]] substrate (usually of mineral origin) to obtain [[reducing equivalent]]s for use in [[biosynthesis]] (e.g., [[carbon fixation|carbon dioxide fixation]]) or energy conservation (i.e., [[Adenosine triphosphate|ATP]] production) via [[Cellular respiration|aerobic]] or [[anaerobic respiration]].<ref>{{Cite web |last=Zwolinski |first=Michele |title=Lithotrophs |url=http://faculty.weber.edu/mzwolinski/Lithotrophs.pdf |archive-url=https://web.archive.org/web/20131001232030/http://faculty.weber.edu/mzwolinski/Lithotrophs.pdf |archive-date=2013-10-01 |access-date=2025-08-14 |website=faculty.weber.edu}}</ref> While [[Primary nutritional groups#Primary sources of reducing equivalents|lithotrophs in the broader sense]] include photolithotrophs like plants, [[Chemotroph|chemolithotrophs]] are exclusively [[microorganism]]s; no known [[fauna#Macrofauna|macrofauna]] possesses the ability to use inorganic compounds as electron sources. Macrofauna and lithotrophs can form [[symbiotic]] relationships, in which case the lithotrophs are called "prokaryotic symbionts". An example of this is chemolithotrophic bacteria in [[giant tube worm]]s; or [[plastid]]s, which are organelles within plant cells that may have evolved from photolithotrophic [[cyanobacteria]]-like organisms. Chemolithotrophs belong to the domains [[Bacteria]] and [[Archaea]]. The term "lithotroph" was created from the Greek terms 'lithos' (rock) and 'troph' (consumer), meaning "eaters of rock". Many but not all lithoautotrophs are [[extremophiles]]. The [[last universal common ancestor]] of life is thought to be a chemolithotroph.<ref>{{cite bioRxiv|last1=Baidouri |first1=Fouad El |title=Phenotypic reconstruction of the last universal common ancestor reveals a complex cell |date=2021-10-10 |language=en |biorxiv=10.1101/2020.08.20.260398 |last2=Venditti |first2=Chris |last3=Suzuki |first3=Sei |last4=Meade |first4=Andrew |last5=Humphries |first5=Stuart}}</ref> Different from a lithotroph is an [[organotroph]], an organism which obtains its reducing agents from the [[catabolism]] of organic compounds. == Historija == The term was suggested in 1946 by [[André Lwoff|Lwoff]] and collaborators.<ref>{{Cite journal |vauthors=Lwoff A, Van Niel CB, Ryan TF, Tatum EL |date=1946 |title=Nomenclature of nutritional types of microorganisms. |url=http://symposium.cshlp.org/content/11/local/back-matter.pdf |journal=Cold Spring Harbor Symposia on Quantitative Biology |edition=5th |volume=11 |pages=302–303}}</ref> == Biohemija == {{See also|Primarne nutritivne grupe}} Litotrofi konzumiraju [[Oksido-redukcija|reducirane]] [[Neorgansko jedinjenje|neorganske]] [[Hemijsko jedinjenje|spojeve]] (donore elektrona). === Hemolitotrofi === Hemolitotrof je sposoban koristiti neorganske reducirane spojeve u svojim reakcijama stvaranja energije.<ref name="astrobio">{{cite book|title=Complete Course in Astrobiology|editor-last1=Horneck|editor-first1=Gerda|editor-last2=Rettberg|editor-first2=Petra|publisher=Wiley-VCH|location=Weinheim, Germany|isbn=978-3-527-40660-9|url=http://www.fis.puc.cl/~jalfaro/astrobiologia/apoyo/3527406603%20-%20-%20Complete%20Course%20in%20Astrobiology%20(Physics%20Textbook)%20%5B2007%5D.pdf|access-date=13 September 2020|date=2007}}</ref>{{rp|155}}<ref name="NYT-20160912" /> Taj proces uključuje oksidaciju neorganskih spojeva povezanu sa sintezom ATP-a. Većina hemolitotrofa su [[Primarne nutritivne grupe|hemolitoautotrofi]], sposobni za fiksiraju [[ugljen dioksid]] (CO<sub>2</sub>) putem [[kalvinov ciklus|Kalvinovog ciklusa]], metaboličkog puta u kojem se CO<sub>2</sub> pretvara u [[glukoza|glukozu]].<ref name="kuenen">{{cite book |last=Kuenen |first=G.|editor-first1=J.|editor-last1=Lengeler|editor-first2=G.|editor-last2=Drews|editor-first3=H.|editor-last3=Schlegel|title=Biology of the Prokaryotes|year=2009|publisher=John Wiley & Sons| page= 242| chapter=Oxidation of Inorganic Compounds by Chemolithotrophs|chapter-url=https://books.google.com/books?id=vXbJa4X5oHsC&q=%22the+majority+of+the+chemolithoautotrophs+employ+the+Calvin+cycle%22&pg=PA241| isbn=978-1-4443-1330-7}}</ref> Ova skupina [[organizam]]a uključuje oksidante sumpora, [[nitrificirajuće bakterije]], oksidante željeza i oksidante vodika. ==== Stanište hemolitotrofa ==== The survival of these bacteria is dependent on the physiochemical conditions of their environment. Although they are sensitive to certain factors such as quality of inorganic substrate, they are able to thrive under some of the most inhospitable conditions in the world, such as temperatures above 110 degrees Celsius and below 2&nbsp;pH.<ref>{{cite book |last=Kuenen |first=G.|editor-first1=J.|editor-last1=Lengeler|editor-first2=G.|editor-last2=Drews|editor-first3=H.|editor-last3=Schlegel|title=Biology of the Prokaryotes|year=2009|publisher=John Wiley & Sons| page= 243| chapter=Oxidation of Inorganic Compounds by Chemolithotrophs|chapter-url=https://books.google.com/books?id=vXbJa4X5oHsC&q=types+of+chemolithotrophs&pg=PA243| isbn=978-1-4443-1330-7}}</ref> The most important requirement for chemolithotropic life is an abundant source of inorganic compounds,<ref>{{cite web |url=http://www.uta.edu/biology/chrzanowski/classnotes/microbial_diversity/Chemolithotrophs2.pdf |title=Study Biology at UT Arlington &#124; Accredited Degree Program in Texas |access-date=2013-05-15 |archive-url=https://web.archive.org/web/20130826202827/http://www.uta.edu/biology/chrzanowski/classnotes/microbial_diversity/Chemolithotrophs2.pdf |archive-date=2013-08-26 }}</ref> which provide a suitable electron donor in order to fix CO<sub>2</sub> and produce the energy the microorganism needs to survive. Since [[chemosynthesis]] can take place in the absence of sunlight, these organisms are found mostly around hydrothermal vents and other locations rich in inorganic substrate. The energy obtained from inorganic oxidation varies depending on the substrate and the reaction. For example, the oxidation of [[hydrogen sulfide]] to elemental [[sulfur]] by ½O<sub>2</sub> produces far less energy (50 [[calorie|kcal]]/[[mole (unit)|mol]] or 210 [[joule|kJ]]/mol) than the oxidation of elemental sulfur to [[sulfate]] (150 kcal/mol or 627 kJ/mol) by 3/2 O<sub>2</sub>.<ref>{{cite book|last=Ogunseitan|first=Oladele|url=https://books.google.com/books?id=zoeqrrxuYN4C&q=hydrogen+sulfide+kcal%2Fmol&pg=PA170|title=Microbial Diversity: Form and Function in Prokaryotes|publisher=John Wiley & Sons|year=2008|isbn=978-1-4051-4448-3|page=169}}</ref> The majority of lithotrophs fix carbon dioxide through the Calvin cycle, an energetically expensive process.<ref name="kuenen" /> For some low-energy substrates, such as [[ferrous iron]], the cells must cull through large amounts of inorganic substrate to secure just a small amount of energy. This makes their metabolic process inefficient in many places and hinders them from thriving.<ref name="books.google.com">{{Cite book | url=https://books.google.com/books?id=vXbJa4X5oHsC&q=types+of+chemolithotrophs&pg=PA243 | title=Biology of the Prokaryotes| isbn=978-1-4443-1330-7| last1=Lengeler| first1=Joseph W| last2=Drews| first2=Gerhart| last3=Schlegel| first3=Hans G| date=2009-07-10| publisher=John Wiley & Sons}}</ref> ==== Pregled metaboličkog procesa ==== There is a fairly large variation in the types of inorganic substrates that these [[microorganisms]] can use to produce energy. Sulfur is one of many inorganic substrates that can be used in different reduced forms depending on the specific biochemical process that a lithotroph uses.<ref name="U.S. National Library of Medicine">{{cite journal|last1=Ghosh|first1=W|last2=Dam|first2=B|title=Biochemistry and molecular biology of lithotrophic sulfur oxidation by taxonomically and ecologically diverse bacteria and archaea|pmid=19645821|journal=National Centre for Biotechnology Information|volume=33|issue=6|pages=999–1043|year=2009|doi=10.1111/j.1574-6976.2009.00187.x|doi-access=free}}</ref> The chemolithotrophs that are best documented are aerobic respirers, meaning that they use oxygen in their metabolic process. The list of these microorganisms that employ anaerobic respiration though is growing. At the heart of this metabolic process is an electron transport system that is similar to that of chemoorganotrophs. The major difference between these two microorganisms is that chemolithotrophs directly provide electrons to the electron transport chain, while chemoorganotrophs must generate their own cellular reducing power by oxidizing reduced organic compounds. Chemolithotrophs bypass this by obtaining their reducing power directly from the inorganic substrate or by the reverse electron transport reaction.<ref>{{cite web |url=http://www.bio.umass.edu/biology/conn.river/calvin.html |title=The Calvin Cycle |access-date=2013-05-15 |archive-url=https://web.archive.org/web/20130504143043/http://www.bio.umass.edu/biology/conn.river/calvin.html |archive-date=2013-05-04 }}</ref> Certain specialized chemolithotrophic bacteria use different derivatives of the Sox system; a central pathway specific to sulfur oxidation.<ref name="U.S. National Library of Medicine"/> This ancient and unique pathway illustrates the power that chemolithotrophs have evolved to use from inorganic substrates, such as sulfur. In chemolithotrophs, the compounds – the [[electron donor]]s – are oxidized in the [[cell (biology)|cell]], and the electrons are channeled into respiratory chains, ultimately producing [[Adenosine triphosphate|ATP]]. The electron acceptor can be [[oxygen]] (in [[Aerobic organism|aerobic]] bacteria), but a variety of other electron acceptors, [[organic compound|organic]] and inorganic, are also used by various [[species]]. Aerobic bacteria such as the nitrifying bacteria, ''Nitrobacter'', use oxygen to oxidize nitrite to nitrate.<ref name="University of Wisconsin-Madison">{{cite web|last1=Paustian|first1=Timothy|title=Lithotrophic Bacteria - Rock Eaters|url=http://lecturer.ukdw.ac.id/dhira/Metabolism/lithotrophs.html|website=Lecturer|publisher=University of Wisconsin-Madison|access-date=6 October 2017}}</ref> Some lithotrophs produce organic compounds from carbon dioxide in a process called [[chemosynthesis]], much as plants do in [[photosynthesis]]. Plants use energy from sunlight to drive carbon dioxide fixation, but chemosynthesis can take place in the absence of sunlight (e.g., around a [[hydrothermal vent]]). Ecosystems establish in and around hydrothermal vents as the abundance of inorganic substances, namely hydrogen, are constantly being supplied via magma in pockets below the sea floor.<ref>{{cite book|last1=Alberts|first1=Bruce|last2=Johnson|first2=Alexander|last3=Lewis|first3=Julian|last4=Morgan|first4=David|last5=Raff|first5=Martin|last6=Roberts|first6=Keith|last7=Walter|first7=Peter|title=Molecular Biology of the Cell|date=Nov 20, 2014|publisher=Garland Science|pages=11–12|edition=Sixth}}</ref> Other lithotrophs are able to directly use inorganic substances, e.g., ferrous iron, hydrogen sulfide, elemental sulfur, thiosulfate, or ammonia, for some or all of their energy needs.<ref>{{cite book | author= Jorge G. Ibanez|author2=Margarita Hernandez-Esparza |author3=Carmen Doria-Serrano |author4=Mono Mohan Singh | title= Environmental Chemistry: Fundamentals| year= 2007| publisher= Springer| page= 156| url= https://books.google.com/books?id=6sPU95tqqn4C&q=sulfur%20oxidizers%20%22elemental%20sulfur%22&pg=PA156| isbn= 978-0-387-26061-7}}</ref><ref>{{cite book |last=Kuenen |first=G.|editor-first1=J.|editor-last1=Lengeler|editor-first2=G.|editor-last2=Drews|editor-first3=H.|editor-last3=Schlegel|title=Biology of the Prokaryotes|year=2009|publisher=John Wiley & Sons| page= 249| chapter=Oxidation of Inorganic Compounds by Chemolithotrophs|chapter-url=https://books.google.com/books?id=vXbJa4X5oHsC&q=sulfur+oxidizers+%22elemental+sulfur%22&pg=PA243| isbn=978-1-4443-1330-7}}</ref><ref>{{cite book | last1= Lengeler| first1= Joseph W.| last2= Drews| first2= Gerhart| last3= Schlegel| first3= Hans Günter| title= Biology of the Prokaryotes| year= 1999| publisher= Georg Thieme Verlag| page= 249| url= https://books.google.com/books?id=MiwpFtTdmjQC&q=sulfur%20oxidizers%20%22elemental%20sulfur%22&pg=PA249| isbn= 978-3-13-108411-8}}</ref><ref>{{cite book | last1= Reddy| first1= K. Ramesh| last2=DeLaune| first2= Ronald D.| title= Biogeochemistry of Wetlands: Science and Applications| year= 2008| publisher= CRC Press| page= 466 | url= https://books.google.com/books?id=8yLE_tMMTl8C&q=sulfur%20oxidizers%20%22elemental%20sulfur%22&pg=PA466| isbn= 978-1-56670-678-0}}</ref><ref>{{cite book | last1= Canfield| first1= Donald E.| last2= Kristensen| first2= Erik| last3= Thamdrup| first3= Bo| title= Aquatic Geomicrobiology|series=Advances in Marine Biology| year= 2005| volume= 48| publisher= Elsevier| page= 285| doi= 10.1016/S0065-2881(05)48017-7| pmid= 15797449| url= https://books.google.com/books?id=yrJxfG0_WyYC&q=iron+oxidizer&pg=PA285| isbn= 978-0-12-026147-5}}</ref> Here are a few examples of chemolithotrophic pathways, any of which ''may'' use oxygen or nitrate as electron acceptors: {| class="sortable wikitable" !Name !Examples !Source of electrons !Respiration electron acceptor |- |[[Iron bacteria]] ||''[[Acidithiobacillus ferrooxidans]]'' ||'''Fe<sup>2+</sup>''' ([[ferrous]] iron) → '''Fe<sup>3+</sup>''' ([[ferric]] iron)&nbsp;+&nbsp;e<sup>−</sup><ref name="meruane">{{cite journal|vauthors=Meruane G, Vargas T |title=Bacterial oxidation of ferrous iron by Acidithiobacillus ferrooxidans in the pH range 2.5–7.0|journal=Hydrometallurgy|volume=71|issue=1|year=2003|pages=149–58|doi=10.1016/S0304-386X(03)00151-8|bibcode=2003HydMe..71..149M |url=http://www.captura.uchile.cl/bitstream/handle/2250/2394/Meruane_G.pdf?sequence=1}}</ref> ||'''O{{su|b=2}}''' ([[oxygen]]) + 4H<sup>+</sup> + 4e<sup>−</sup>→ 2H{{su|b=2}}O <ref name="meruane" /> |- |[[Nitrosifying bacteria]] ||''[[Nitrosomonas]]'' ||'''NH<sub>3</sub>''' ([[ammonia]]) + 2H{{su|b=2}}O → '''NO{{su|b=2|p=−}}''' ([[nitrite]]) + 7H<sup>+</sup> + 6e<sup>−</sup><ref name="zwolinski">Zwolinski, Michele D. "[http://faculty.weber.edu/mzwolinski/Lithotrophs.pdf Lithotroph] {{webarchive|url=https://web.archive.org/web/20130824121042/http://faculty.weber.edu/mzwolinski/Lithotrophs.pdf |date=2013-08-24 }}." ''Weber State University''. p. 7.</ref> ||'''O{{su|b=2}}''' (oxygen) + 4H<sup>+</sup> + 4e<sup>−</sup> → 2H{{su|b=2}}O <ref name="zwolinski" /> |- ||[[Nitrifying bacteria]] ||''[[Nitrobacter]]'' ||'''NO{{su|b=2|p=−}}''' (nitrite) + H{{su|b=2}}O → '''NO{{su|b=3|p=−}}''' ([[nitrate]]) + 2H<sup>+</sup> + 2e<sup>−</sup><ref name="powershow">"[http://www.powershow.com/view/eee34-OTFmY/Nitrifying_bacteria_powerpoint_ppt_presentation Nitrifying bacteria]." ''PowerShow''. p. 12.</ref> ||'''O{{su|b=2}}''' (oxygen) + 4H<sup>+</sup> + 4e<sup>−</sup> → 2H{{su|b=2}}O <ref name="powershow" /> |- |Chemotrophic [[purple sulfur bacteria]] ||[[Halothiobacillaceae]] ||'''S{{su|p=2−}}''' ([[sulfide]]) → '''S{{su|p=0}}''' ([[sulfur]]) + 2e<sup>−</sup> ||'''O{{su|b=2}}''' (oxygen) + 4H<sup>+</sup> + 4e<sup>−</sup>→ 2H{{su|b=2}}O |- |[[Sulfur-oxidizing bacteria]] ||Chemotrophic [[Rhodobacteraceae]]<br />and [[Thiotrichaceae]] ||'''S{{su|p=0}}''' (sulfur) + 4H{{su|b=2}}O → '''SO{{su|b=4|p=2−}}''' ([[sulfate]]) + 8H<sup>+</sup> + 6e<sup>−</sup> ||'''O{{su|b=2}}''' (oxygen) + 4H<sup>+</sup> + 4e<sup>−</sup>→ 2H{{su|b=2}}O |- |[[Aerobic organism|Aerobic]] [[hydrogen bacteria]] ||''[[Cupriavidus metallidurans]]'' ||'''H<sub>2</sub>''' ([[hydrogen]]) → 2H<sup>+</sup> + 2e<sup>−</sup><ref name="libert">{{cite journal|vauthors=Libert M, Esnault L, Jullien M, Bildstein O|title=Molecular hydrogen: an energy source for bacterial activity in nuclear waste disposal|journal=Physics and Chemistry of the Earth|year=2010|url=http://www.nantes2010.com/doc/abstracts/data/pdf/221_222_O_11B_4.pdf|url-status=usurped|archive-url=https://web.archive.org/web/20140727145502/http://www.nantes2010.com/doc/abstracts/data/pdf/221_222_O_11B_4.pdf|archive-date=2014-07-27}}</ref> ||'''O{{su|b=2}}''' (oxygen) + 4H<sup>+</sup> + 4e<sup>−</sup>→ 2H{{su|b=2}}O <ref name="libert" /> |- ||[[Anammox]] bacteria ||[[Planctomycetota]] ||'''NH{{su|b=4|p=+}}''' ([[ammonium]]) → 1/2'''N<sub>2</sub>''' ([[nitrogen]]) + 4H<sup>+</sup> + 3e<sup>− <ref name="kartal">{{cite journal|vauthors=Kartal B, Kuypers MM, Lavik G, Schalk J, Op den Camp HJ, Jetten MS, Strous M|year=2007|title=Anammox bacteria disguised as denitrifiers: nitrate reduction to dinitrogen gas via nitrite and ammonium|journal=Environmental Microbiology|volume=9|issue=3|pages=635–42|doi=10.1111/j.1462-2920.2006.01183.x|pmid=17298364|bibcode=2007EnvMi...9..635K |hdl=2066/35123|hdl-access=free}}</ref></sup> ||'''NO{{su|b=2|p=−}}''' (nitrite) + 4H<sup>+</sup> + 3e<sup>−</sup>→ 1/2'''N<sub>2</sub>''' (nitrogen) + 2H{{su|b=2}}O <ref name="kartal" /> |- ||''[[Thiobacillus denitrificans]]'' ||''[[Thiobacillus denitrificans]]'' ||'''S{{su|p=0}}''' (sulfur) + 4H{{su|b=2}}O → '''SO{{su|b=4|p=2−}}''' + 8H<sup>+</sup> + 6e<sup>−</sup><ref name="zwolinski2">Zwolinski, Michele D. "[http://faculty.weber.edu/mzwolinski/Lithotrophs.pdf Lithotroph] {{webarchive|url=https://web.archive.org/web/20130824121042/http://faculty.weber.edu/mzwolinski/Lithotrophs.pdf |date=2013-08-24 }}." ''Weber State University''. p. 3.</ref> ||'''NO{{su|b=3|p=−}}''' (nitrate) + 6H<sup>+</sup> + 5e<sup>−</sup>→ 1/2'''N<sub>2</sub>''' (nitrogen) + 3H{{su|b=2}}O <ref name="zwolinski2" /> |- |[[Sulfate-reducing bacteria]]: [[Hydrogen bacteria]] || ''[[Desulfovibrio paquesii]]'' ||'''H<sub>2</sub>''' (hydrogen) → 2H<sup>+</sup> + 2e<sup>−</sup><ref name="libert" /> ||'''SO{{su|b=4|p=2−}}''' + 8H<sup>+</sup> + 6e<sup>−</sup> → '''S{{su|p=0}}''' + 4H{{su|b=2}}O <ref name="libert" /> |- ||[[Sulfate-reducing bacteria]]: [[Phosphite bacteria]] ||''[[Desulfotignum phosphitoxidans]]'' ||'''PO{{su|b=3|p=3−}}''' ([[phosphite]]) + H{{su|b=2}}O → '''PO{{su|b=4|p=3−}}''' ([[phosphate]]) + 2H<sup>+</sup> + 2e<sup>−</sup> ||'''SO{{su|b=4|p=2−}}''' (sulfate) + 8H<sup>+</sup> + 6e<sup>−</sup> → '''S{{su|p=0}}''' (sulfur) + 4H{{su|b=2}}O |- |[[Methanogens]] ||[[Archaea]] ||'''H<sub>2</sub>''' (hydrogen) → 2H<sup>+</sup> + 2e<sup>−</sup> ||'''CO<sub>2</sub>''' + 8H<sup>+</sup> + 8e<sup>−</sup> → '''CH<sub>4</sub>''' ([[methane]]) + 2H{{su|b=2}}O |- |[[Carboxydotrophic bacteria]] ||''[[Carboxydothermus hydrogenoformans]]'' ||'''CO''' ([[carbon monoxide]]) + H{{su|b=2}}O → '''CO<sub>2</sub>''' + 2H<sup>+</sup> + 2e<sup>−</sup> ||2H<sup>+</sup> + 2e<sup>−</sup> → '''H{{su|b=2}}''' (hydrogen) |} === Fotolitotrofi === Fotolitotrofi poput biljaka dobijaju energiju iz svjetlosti i stoga koriste neorganske donore elektrona poput vode samo za pokretanje biosintetskih reakcija (npr. fiksaciju ugljikovog dioksida kod litoautotrofa). === Litoheterotrofi i litoautotrofi === Lithotrophic bacteria cannot use, of course, their inorganic energy source as a [[carbon]] source for the synthesis of their cells. They choose one of three options: * Lithoheterotrophs do not have the ability to fix [[carbon dioxide]] and must consume additional organic compounds in order to break them apart and use their carbon. Only a few bacteria are fully lithoheterotrophic. * [[Lithoautotroph]]s are able to use carbon dioxide from the [[air]] as a carbon source, the same way [[plant]]s do. * [[Mixotroph]]s will take up and use organic material to complement their carbon dioxide fixation source (mix between autotrophy and heterotrophy). Many lithotrophs are recognized as mixotrophic in regard to their C-metabolism. === Hemolitotrofi i fotolitotrofi === In addition to this division, lithotrophs differ in the initial energy source which initiates ATP production: * Chemolithotrophs use the above-mentioned inorganic compounds for aerobic or anaerobic respiration. The energy produced by the oxidation of these compounds is enough for ATP production. Some of the electrons derived from the inorganic donors also need to be channeled into biosynthesis. Mostly, additional energy has to be invested to transform these reducing equivalents to the forms and redox potentials needed (mostly NADH or NADPH), which occurs by reverse electron transfer reactions. * Photolithotrophs use [[light]] as their energy source. These organisms are [[photosynthesis|photosynthetic]]; examples of [[photolithotrophic bacteria]] are [[purple bacteria]] (e. g., [[Chromatiaceae]]), green bacteria ([[Chlorobiaceae]] and [[Chloroflexota]]), and "[[Cyanobacteria]]". Purple and green bacteria oxidize sulfide, sulfur, sulfite, iron or hydrogen. Cyanobacteria and plants extract reducing equivalents from water, i.e., they oxidize water to oxygen. The electrons obtained from the electron donors are not used for ATP production (as long as there is light); they are used in biosynthetic reactions. Some photolithotrophs shift over to chemolithotrophic metabolism in the dark. == Geološki značaj == Litotrofi učestvuju u mnogim geološkim procesima, kao što su formiranje tla i [[biogeohemijski ciklus|biogeohemijsko kruženje]] [[ugljik]]a, [[azot]]a i drugih [[hemijski element|elemenata]]. Litotrofi su relevantni po pitanju savremenog problema [[kisela drenaža rudnika|kisele drenaže rudnika]]. Litotrofi mogu biti prisutni u različitim okruženjima, uključujući duboko podzemlje, tlo, rudnike i [[endolit]]ne zajednice.<ref name=soil /> === Formiranje tla === Primarni primjer litotrofa koji doprinose [[pedogeneza|formiranju tla]] su [[cijanobakterije]]. Ova skupina bakterija su fotolitotrofi koji fiksiraju azot i sposobne su koristiti energiju sunčeve svjetlosti i neorganske hranjive tvari iz stijena kao [[Redukujući agens|redukcijski]] agens.<ref name="soil">{{cite book |author=J. Heritage |author2=E. G. V. Evans |author3=R. A. Killington |title=Microbiology in action |date=1999|publisher=Cambridge Univ. Press|location=Cambridge [u.a.]|url=https://books.google.com/books?id=n9x6zLqdjOYC&q=microbiology+in+action+heritage&pg=PR13|isbn=978-0-521-62111-3|edition=Repr}}</ref> Ta im sposobnost omogućava da rastu i da se razvijaju na golim, oligotrofnim stijenama i pomaže u naknadnom taloženju njihovih organskih materija (hranjivih tvari), koje drugim organizmima služe za kolonizaciju tih površina.<ref name="soils">{{cite book |editor=François Buscot |editor2=Ajit Varma |title=Microorganisms in soils roles in genesis and functions|volume=3|date=2005|publisher=Springer|location=Berlin|isbn=978-3-540-26609-9|doi=10.1007/b137872|series=Soil Biology}}</ref> Kolonizacija može pokrenuti proces [[raspadanje|razlaganja]] organskih spojeva, što je primarni faktor nastanka novog tla. Takav mehanizam pripisan je dijelu ranih evolutivnih procesa koji su pomogli u oblikovanju biološkog aspekta Zemlje. === Biogeohemijski ciklus === [[Biogeochemical cycle|Biogeochemical cycling]] of elements is an essential component of lithotrophs within microbial environments. For example, in the [[carbon cycle]], there are certain bacteria classified as [[Microbial Metabolism|photolithoautotrophs]] that generate organic carbon from atmospheric carbon dioxide. Certain [[Microbial Metabolism|chemolithoautotrophic]] bacteria can also produce organic carbon, some even in the absence of light.<ref name=soils /> Similar to plants, these microbes provide a usable form of energy for organisms to consume. On the contrary, there are lithotrophs that have the ability to [[fermentation|ferment]], implying their ability to convert organic carbon into another usable form.<ref name="acid">{{cite book|last1=Paul|first1=Eldor A.|title=Soil Microbiology, Ecology and Biochemistry|publisher=Academic Press, 2014|url=https://books.google.com/books?id=gDnLAwAAQBAJ&q=acid+mine+drainage&pg=PP1|isbn=978-0-12-391411-8|page=598|date=2014-11-14}}</ref> Lithotrophs play an important role in the biological aspect of the [[iron cycle]]. These organisms can use iron as either an electron donor, Fe(II) → Fe(III), or as an electron acceptor, Fe (III) → Fe(II).<ref>{{Cite journal|last1=Kappler|first1=Andreas|last2=Straub|first2=Kristina L.|date=2005-01-01|title=Geomicrobiological Cycling of Iron|url=https://pubs.geoscienceworld.org/rimg/article-abstract/59/1/85/140760/Geomicrobiological-Cycling-of-Iron|journal=Reviews in Mineralogy and Geochemistry|language=en|volume=59|issue=1|pages=85–108|doi=10.2138/rmg.2005.59.5|bibcode=2005RvMG...59...85K|issn=1529-6466|url-access=subscription}}</ref> Another example is the [[nitrogen cycle|cycling of nitrogen]]. Many lithotrophic bacteria play a role in reducing inorganic nitrogen ([[nitrogen|nitrogen gas]]) to organic nitrogen ([[ammonium]]) in a process called [[nitrogen fixation]].<ref name="soils" /> Likewise, there are many lithotrophic bacteria that also convert ammonium into nitrogen gas in a process called [[denitrification]].<ref name="soil" /> Carbon and nitrogen are important nutrients, essential for metabolic processes, and can sometimes be the limiting factor that affects organismal growth and development. Thus, lithotrophs are key players in both providing and removing these important resource. === Kisela drenaža rudnika === Lithotrophic microbes are responsible for the phenomenon known as [[acid mine drainage]]. Typically occurring in mining areas, this process concerns the active metabolism of [[pyrite]]s and other reduced sulfur components to [[sulfate]]. One example is the acidophilic bacterial genus, [[Acidithiobacillus|''A.&nbsp;ferrooxidans'']], that use [[iron(II) sulfide]] (FeS<sub>2</sub>) to generate [[sulfuric acid]].<ref name="acid" /> The acidic product of these specific lithotrophs has the potential to drain from the mining area via water run-off and enter the environment. Acid mine drainage drastically alters the acidity (pH values of 2–3) and chemistry of groundwater and streams, and may endanger plant and animal populations downstream of mining areas.<ref name="acid" /> Activities similar to acid mine drainage, but on a much lower scale, are also found in natural conditions such as the rocky beds of glaciers, in soil and talus, on stone monuments and buildings and in the deep subsurface. == Astrobiologija == It has been suggested that [[Biomineralization|biominerals]] could be important indicators of [[extraterrestrial life]] and thus could play an important role in the search for past or present life on the planet [[Mars]].<ref name="NYT-20160912">{{cite news |last=Chang |first=Kenneth |title=Visions of Life on Mars in Earth's Depths |url=https://www.nytimes.com/2016/09/13/science/south-african-mine-life-on-mars.html |date=September 12, 2016 |work=[[New York Times]] |access-date=2016-09-12}}</ref> Furthermore, [[Organic compounds (minerals)|organic components]] ([[biosignature]]s) that are often associated with biominerals are believed to play crucial roles in both pre-biotic and [[Biotic material|biotic]] reactions.<ref name=SSG >{{Cite book |editor2-first=David |editor2-last= Beaty |contribution=Final report of the MEPAG Astrobiology Field Laboratory Science Steering Group (AFL-SSG)| title=The Astrobiology Field Laboratory |editor1-first=Andrew |editor1-last=Steele |publisher=[[Mars Exploration Program Analysis Group]] (MEPAG) - NASA |place=U.S.A. |page=72 |date=September 26, 2006 |url=http://mepag.jpl.nasa.gov/reports/AFL_SSG_WHITE_PAPER_v3.doc |format=.doc |display-authors=etal}}</ref> On January 24, 2014, [[NASA]] reported that current studies by the [[Curiosity (rover)|''Curiosity'']] and [[Opportunity (rover)|''Opportunity'']] [[Mars rover|rovers]] on Mars will now be searching for evidence of ancient life, including a [[biosphere]] based on [[autotroph]]ic, [[chemotroph]]ic and/or [[Lithotroph#Chemolithotrophs|chemolithoautotrophic]] [[microorganism]]s, as well as ancient water, including [[Lacustrine plain|fluvio-lacustrine environments]] ([[plain]]s related to ancient [[river]]s or [[lake]]s) that may have been [[Planetary habitability|habitable]].<ref name="SCI-20140124a">{{cite journal |last=Grotzinger |first=John P.|title=Introduction to Special Issue - Habitability, Taphonomy, and the Search for Organic Carbon on Mars|journal=[[Science (journal)|Science]] |date=January 24, 2014 |volume=343 |issue=6169 |pages=386–387 |doi=10.1126/science.1249944 |pmid=24458635|bibcode=2014Sci...343..386G |doi-access=free }}</ref><ref name="SCI-20140124special">{{cite journal |title=Special Issue - Table of Contents - Exploring Martian Habitability |url=https://www.science.org/toc/science/343/6169|date=January 24, 2014|journal=[[Science (journal)|Science]] |volume=343 |number=6169 |pages=345–452|access-date=2014-01-24}}</ref><ref name="SCI-20140124">{{cite journal |title=Special Collection - Curiosity - Exploring Martian Habitability|url=https://www.science.org/action/doSearch?AllField=Curiosity+Mars|date=January 24, 2014 |journal=[[Science (journal)|Science]] |access-date=2014-01-24}}</ref><ref name="SCI-20140124c">{{cite journal|author=Grotzinger, J.P. |title=A Habitable Fluvio-Lacustrine Environment at Yellowknife Bay, Gale Crater, Mars |date=January 24, 2014 |journal=[[Science (journal)|Science]] |volume=343 |issue=6169 |doi=10.1126/science.1242777 |display-authors=etal |pmid=24324272 |article-number=1242777|bibcode=2014Sci...343A.386G |citeseerx=10.1.1.455.3973 |s2cid=52836398 }}</ref> The search for evidence of [[Planetary habitability|habitability]], [[taphonomy]] (related to [[fossils]]), and [[organic carbon]] on the planet [[Mars]] is now a primary NASA objective.<ref name="SCI-20140124a"/><ref name="SCI-20140124special"/> == Povezano == * [[Autotrof]] * [[Electrolitoautotrof]] * [[Endolit]] * [[Heterotrof]] * [[Mikrobni metabolizam]] * [[Organotrof]] * [[Disimilatorni metaloreducirajući mikroorganizmi]] * [[Zetaproteobacteria]] == References == {{Reflist}} == Vanjske poveznice == * {{cite web |last=McRae |first=Mike |title=Scientists Just Identified an Organism That Thrives on Eating Meteorites |website=ScienceAlert |date=2019-12-05 |url=https://www.sciencealert.com/researchers-find-a-microbe-that-not-only-eats-meteorites-it-can-t-get-enough-of-them |access-date=2019-12-05}} {{načini ishrane}} b9mcrnq424loebsrwqm2bwlwk7bc3vx Quebrada de Humahuaca 0 252972 42681104 42339743 2026-08-25T12:12:33Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 1 sources and tagging 0 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42681104 wikitext text/x-wiki {{Coord|23|11|59|S|65|20|56|W|display=title}} {{UNESCO-svjetska baština |ime mjesta = Quebrada de Humahuaca |slika = Jujuy-Purmamarca-P3120033.JPG |godina = [[2003]]. <small>(27. zasjedanje) |vrst baštine = kulturno dobro |mjerilo = ii, iv, v |ugroženost = - |poveznica = http://whc.unesco.org/en/list/1116 |država = {{flag|Argentina}} <br /> <center>{{Lokacijska karta|Argentina|width=170|float=center |caption= |label=Quebrada de Humahuaca|position=bottom |lat_deg=23|lat_min=11|lat_sec=59|lat_dir=S |lon_deg=65|lon_min=20|lon_sec=56|lon_dir=W }}<small>Lokacija Quebrade de Humahuaca u Argentini</small></center> }} '''Quebrada de Humahuaca''' ([[španjolski]] za ''Puknuće kod Humahuaca'') je uska planinska [[dolina]] u sjeverozapadnoj [[Argentina|argentinskoj]] [[Jujuy (argentinska provincija)|Provinciji Juyuy]]. Duga je oko 150&nbsp;km i pruža se od sjevera prema jugu, okružena sa sjeverozapada granicama najduže svjetske [[visoravan|visoravni]], [[Altiplano]], sa istoka pod-[[Ande|andskim]] planinama i s juga "toplim dolinama" (''Valles Templados''). Kroz nju svakog ljeta obilno protječe [[Grande (Jujuy)|Rijeka Grande (Río Grande)]], koja presuši svake zime. [[Datoteka:Jujuy-Maimara-P3120154.JPG|mini|lijevo|Quebrada de Humahuaca kod Maimará]] [[Datoteka:Hornocal.JPG|mini|Hornocal]] Quebrada de Humahuaca svoj naziv duguje španjolskom izrazu za planinski procjep ''quebrada'' ("slomljeno"), ali i obližnjem starom malom gradu [[Humahuaca]]. Naime, ovaj planinski procjep je oduvijek služio kao [[raskršće]] [[gospodarstvo|gospodarske]], [[društvo|društvene]] i [[kultura|kulturne]] razmjene ovog dijela [[Južna Amerika|Južne Amerike]]. Zbog toga je 172.116 ha Quebrade de Humahuaca upisano na [[UNESCO]]-v [[popis mjesta svjetske baštine u Americi]] 2003. godine.<ref>[http://whc.unesco.org/en/list/1116 Quebrada de Humahuaca] na službenim stranicama UNESCO-a {{eng oznaka}} Preuzeto 12. 8. 2012.</ref> == Historija == Naselili su je polu[[nomad]]ski [[lovci-sakupljači]] još prije 10.000 godina, o čemu postoje značajni [[arheologija|arheološki]] nalazi. Cijelom dolinom su raštrkani opsežni ostaci uzastopnih naselja čiji su stanovnici stvarali i koristili mnoge staze koje spajaju šumovita područja na sjeveru sa dolinama na jugu. Prve su bile prapovijesne lovačko-sakupljačke i rane poljoprivredne zajednice (9000. pr. Kr.-400.), od kojih su do sada pronađena 26 arheoloških lokaliteta u stjenovitim zaklonima i špiljama.<ref>U nekim od njih su pronađeni rani [[petroglif]]i i rani [[piktogram]]i geometrijskih i zoomorfnih oblika, kasniji prikazi ljudi i životinja, i na kraju prikazi [[Španjolci|Španjolaca]] na konjima u boju protiv vojske pješaka</ref> Njih su naslijedile organizirane poljoprivredne zajednice (400.-900.) i na kraju napredni [[Pretkolumbovska Amerika|pretkolumbovski]] gradovi i sela (900.-1430./80.). Najznačajniji su ostaci kamenih poljoprivrednih [[terasa]]stih polja kod mjesta Coctaca, za koje se vjeruje kako su stari oko 1500 godina, a još uvijek su u uporabi. Ona su povezana s utvrđenim naseljima (''pucaras'') i zajednički tvore dramatičan [[krajolik]] bez premca u Južnoj Americi. Put [[Inka]] (''Camino Inca''), glavni kulturni put koji je prolazio ovom dolinom za vrijeme [[Carstvo Inka|Inka Carstva]] (1430./80.-1535.), je pratio rijeku Grande od njenog izvora na hladnim visoravnima Anda sve do njenog ušća u rijeku Leone ''(Rio Leone)'' 150&nbsp;km južnije. Tijekom španjolske kolonizacije (1535./93.-1810.) ovuda je prolazio važan put koji je povezivao [[Vicekraljevstvo Río de la Plata]] i [[Vicekraljevstvo Peru]]. Od njega su sačuvane stare staze, kamenom obloženi putovi, tračnice i na kraju [[asfalt]]om popločane ceste. Na njemu su nikli mnogi španjolski gradovi i sela. Njihove crkve i kapele živahno predstavljaju autohtonu narodnu graditeljsku baštinu. Na koncu, ovaj prolaz je odigrao i važnu povijesnu ulogu tijekom [[Borba za neovisnost Latinske Amerike|Rata za neovisnost Latinske Amerike]] u 19. i 20. stoljeću. <gallery> Datoteka:QuebradadeHumahuaca02.jpg|<center>Litice klanca rijeke Grande Datoteka:Tilcara01.jpg|<center>''Tilcara'' Datoteka:Pucará de Tilcara 01.JPG|<center>''Pucará de Tilcara'' Datoteka:Quebrada de Humahuaca.JPG|<center>Quebrada de Humahuacas kod Purmamarca Datoteka:Jujuy-Purmamarca-P3120100.JPG|<center>Brdo sedam boja (''Cerro de los Siete Colores'') kod Purmamarce </gallery> == Izvori == {{izvori}} == Vanjske veze == {{Commonscat|Quebrada de Humahuaca}} * [http://www.jujuy.gov.ar/quebrada/principal.htm službena web-stranica] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20080204185320/http://www.jujuy.gov.ar/quebrada/principal.htm |date=2008-02-04 }} {{es}} * [http://www.mininterior.gov.ar/municipios/masinfo.php?municipio=JUJ024 Općinske stranice] {{es}} * [http://www.hernan.ameijeiras.com/quebrada-de-humahuaca.html Fotografije i povijest] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20090921002305/http://www.hernan.ameijeiras.com/quebrada-de-humahuaca.html |date=2009-09-21 }} {{eng oznaka}} {{Svjetska baština u Argentini}} {{Normativna kontrola}} [[Kategorija:Doline u Argentini]] [[Kategorija:Arheološka nalazišta u Argentini]] [[Kategorija:Prahistorijska arheološka nalazišta]] [[Kategorija:Arheološka nalazišta američkih kultura]] [[Kategorija:Inke]] [[Kategorija:Svjetska baština u Argentini]] 1nrikz7t6wygnhci3qynk6dfb345fdl Korisnik:Duma/U radu5 2 252974 42681145 42681077 2026-08-25T17:13:47Z Duma 16555 42681145 wikitext text/x-wiki [[File:plesiomorphy.jpg|thumb|[[Filogenetsko stablo|Filogenije]] koje prikazuju terminologiju koja se koristi za opisivanje različitih obrazaca stanja predačkih i izvedenih [[Fenotipska osobina|osobina]].<ref name="PageHolmes2009">{{cite book|author1=Roderick D.M. Page|author2=Edward C. Holmes|title=Molecular Evolution: A Phylogenetic Approach|url=https://books.google.com/books?id=p2lWhjuK8m8C|date=14 July 2009|publisher=John Wiley & Sons|isbn=978-1-4443-1336-9}}</ref>]] [[File:Cladogram imaginary birds.jpg|thumb|Imaginarni kladogram.<ref name=":0">{{Cite book|title=Evolutionary analysis|last=Freeman, Scott, 1955-|others=Herron, Jon C., 1962-|isbn=9781292061276|edition=5th|location=Harlow|oclc=903941931|year = 2015}}</ref> Žuta maska ​​je '''plesiomorfija''' za svaku živuću vrstu s maskom, jer predstavlja predačku osobinu.<ref name=":0" /> Ona je također i '''simplesiomorfija''', budući da ju dijeli nekoliko različitih vrsta. Dakle, žuti rep je plesiomorfija i simplesiomorfija kod svih živućih vrsta.]] U [[filogenetika|filogenetici]], '''plesiomorfija''' ("bliski oblik") i '''simplesiomorfija''' su sinonimi za predačku [[fenotipska osobina|osobinu]] koji dijele svi članovi jednog [[kladus]]a, ali koja ne može poslužiti za diferenciranje tih kladusa. Na primjer, i vodozemci i gmizavci imaju četiri uda, te se stoga ta osobina ne može koristiti za razlikovanje vodozemaca od gmizavaca. Plesiomorfija, simplesiomorfija, [[apomorfija i sinapomorfija]] su termini koji označavaju osobinu koju vrste dijele zato što dijele i zajedničkog pretka.{{efn|Za drugačije mišljenje, pogledati "About nothing" autora Browera i de Pinne, 2014.<ref name="Brower dePinna 2014">{{cite journal |last1=Brower |first1=Andrew V. Z. |last2=de Pinna |first2=M. C. C. |title=About Nothing |journal=Cladistics |date=2014 |volume=30 |issue=3 |pages=330–336 |doi=10.1111/cla.12050 |doi-access=|pmid=34788975 |s2cid=221550586 }}</ref>}} Apomorfne i sinapomorfne osobine pružaju informacije o evolutivnim kladusima i mogu se koristiti za definiranje taksona. Međutim, plesiomorfne i simplesiomorfne osobine ne mogu poslužiti toj svrsi. Termin ''simplesiomorfija'' uveo je njemački [[entomologija|entomolog]] [[Willi Hennig]] 1950. godine. == Primjeri == Kičma je plesiomorfna osobina koja je zajednička i za ptice i za sisare i stoga nije od pomoći u svrstavanju neke životinje u bilo koji od ta dva kladusa. Ptice i sisari dijele tu osobinu jer i jedni i drugi potiču od drevnog zajedničkog pretka. Drugi kladusi, poput zmija, guštera, kornjača, riba i žaba, imaju kičmu, ali ni jedni od njih ne pripadaju ni pticama niti sisarima. Pripadnost [[Hexapoda|heksapodima]] je plesiomorfna osobina koju dijele [[mravi]] i [[Coleoptera|tvrdokrilci]] i nije od pomoći u svrstavanju nekog insekta u bilo koji od ta dva kladusa. Mravi i tvrdokrilci dijele tu osobinu (tj. posjeduju šest nogu) jer oba kladusa potiču od istog zajedničkog pretka. Drugi kladusi, npr. bube, muhe, pčele, lisne uši i mnogi drugi, također su heksapodi i ne pripadaju ni mravima niti tvrdokrilcima. [[pokrilce|Pokrilca]] su sinapomorfija pomoću koje se bilo koja živa vrsta insekta može svrstati u kladus tvrdokrilacam a plesiomorfna su između različitih kladusa tvrdokrilaca, tj. ne mogu poslužiti za razlikovanje [[balegar]]a od [[Cerambycidae|strizibuba]]. [[Metapleuralna žlijezda]] je sinapomorfija na osnovu koje se bilo koja vrsta insekta može svrstati u kladus mrava. [[Perje]] je sinapomorfija na osnovu koje se bilo koje žive vrste mogu svrstati u kladus ptica, a [[dlaka]] je sinapomorfija na osnovu koje se određuje pripadnost bilo koje žive vrste kladusu sisara. Treba napomenuti da su neki sisari izgubili dlaku, tako da odsustvo dlake nije isključujući faktor. Druga sinapomorfija sisara je [[mlijeko]]. Svi sisari stvaraju mlijeko i ne postoji ni jedan drugi kladus sa vrstama sposobnim za to. Perje i mlijeko su također [[apomorfija|apomorfije]]. == Diskusija == All of these terms are by definition relative, in that a trait can be a plesiomorphy in one context and an apomorphy in another, e.g. having a backbone is plesiomorphic between birds and mammals, but is apomorphic between them and insects. That is birds and mammals are [[vertebrates]] for which the backbone is a defining synapomorphic characteristic, while insects are [[invertebrates]] for which the absence of a backbone is a defining characteristic. {{cn|date=August 2025}} Species should not be grouped purely by [[morphology (biology)|morphologic]] or [[Genetics|genetic]] similarity. Because a plesiomorphic character inherited from a common ancestor can appear anywhere in a phylogenetic tree, its presence does not reveal anything about the relationships within the tree.<ref>{{Citation | last=Patterson | first=Colin | year=1982 | contribution=Morphological characters and homology | editor-last=Joysey |editor-first=Kenneth A|editor2-first= A. E. |editor2-last=Friday | title=Problems in Phylogenetic Reconstruction | publisher=Academic Press | location=London |series=Systematics Association Special Volume 21| isbn=0-12-391250-4}}.</ref> Thus grouping species requires distinguishing ancestral from derived character states.<ref name="Futuyma">{{Citation|last=Futuyma|first=Douglas J.|title=Evolutionary Biology|page=95|year=1998|edition=3rd|place=Sunderland, Massachusetts|publisher=Sinauer Associates, Inc.|isbn=0-87893-189-9}}</ref> An example is thermo-regulation in [[Sauropsida]], which is the clade containing the lizards, turtles, crocodiles, and birds. Lizards, turtles, and crocodiles are [[ectotherm]]ic (coldblooded), while birds are [[endotherm]]ic (warmblooded). Being coldblooded is symplesiomorphic for lizards, turtles, and crocodiles, but they do not form a clade, as crocodiles are more closely related to birds than to lizards and turtles. Thus using coldbloodedness as an apomorphic trait to group crocodiles with lizards and turtles would be an error, and thus it is a plesiomorphic trait shared by these three clades due to their distant common ancestry.<ref>{{Cite book|title=Aristotle's ladder, Darwin's tree : the evolution of visual metaphors for biological order|last=Archibald, J. David|isbn=9780231537667|location=New York|oclc=884645828|date = 2014-08-19}}</ref> == Povezano == * [[Apomorfija]] * [[Autapomorfija]] * [[Kladistika]] * [[Sinapomorfija]] == Bilješke == {{notelist}} == Reference == {{reflist}} nn1sq03v0zurf580tojg4swdcj6pg2r 42681146 42681145 2026-08-25T17:29:53Z Duma 16555 42681146 wikitext text/x-wiki [[File:plesiomorphy.jpg|thumb|[[Filogenetsko stablo|Filogenije]] koje prikazuju terminologiju koja se koristi za opisivanje različitih obrazaca stanja predačkih i izvedenih [[Fenotipska osobina|osobina]].<ref name="PageHolmes2009">{{cite book|author1=Roderick D.M. Page|author2=Edward C. Holmes|title=Molecular Evolution: A Phylogenetic Approach|url=https://books.google.com/books?id=p2lWhjuK8m8C|date=14 July 2009|publisher=John Wiley & Sons|isbn=978-1-4443-1336-9}}</ref>]] [[File:Cladogram imaginary birds.jpg|thumb|Imaginarni kladogram.<ref name=":0">{{Cite book|title=Evolutionary analysis|last=Freeman, Scott, 1955-|others=Herron, Jon C., 1962-|isbn=9781292061276|edition=5th|location=Harlow|oclc=903941931|year = 2015}}</ref> Žuta maska ​​je '''plesiomorfija''' za svaku živuću vrstu s maskom, jer predstavlja predačku osobinu.<ref name=":0" /> Ona je također i '''simplesiomorfija''', budući da ju dijeli nekoliko različitih vrsta. Dakle, žuti rep je plesiomorfija i simplesiomorfija kod svih živućih vrsta.]] U [[filogenetika|filogenetici]], '''plesiomorfija''' ("bliski oblik") i '''simplesiomorfija''' su sinonimi za predačku [[fenotipska osobina|osobinu]] koji dijele svi članovi jednog [[kladus]]a, ali koja ne može poslužiti za diferenciranje tih kladusa. Na primjer, i vodozemci i gmizavci imaju četiri uda, te se stoga ta osobina ne može koristiti za razlikovanje vodozemaca od gmizavaca. Plesiomorfija, simplesiomorfija, [[apomorfija i sinapomorfija]] su termini koji označavaju osobinu koju vrste dijele zato što dijele i zajedničkog pretka.{{efn|Za drugačije mišljenje, pogledati "About nothing" autora Browera i de Pinne, 2014.<ref name="Brower dePinna 2014">{{cite journal |last1=Brower |first1=Andrew V. Z. |last2=de Pinna |first2=M. C. C. |title=About Nothing |journal=Cladistics |date=2014 |volume=30 |issue=3 |pages=330–336 |doi=10.1111/cla.12050 |doi-access=|pmid=34788975 |s2cid=221550586 }}</ref>}} Apomorfne i sinapomorfne osobine pružaju informacije o evolutivnim kladusima i mogu se koristiti za definiranje taksona. Međutim, plesiomorfne i simplesiomorfne osobine ne mogu poslužiti toj svrsi. Termin ''simplesiomorfija'' uveo je njemački [[entomologija|entomolog]] [[Willi Hennig]] 1950. godine. == Primjeri == Kičma je plesiomorfna osobina koja je zajednička i za ptice i za sisare i stoga nije od pomoći u svrstavanju neke životinje u bilo koji od ta dva kladusa. Ptice i sisari dijele tu osobinu jer i jedni i drugi potiču od drevnog zajedničkog pretka. Drugi kladusi, poput zmija, guštera, kornjača, riba i žaba, imaju kičmu, ali ni jedni od njih ne pripadaju ni pticama niti sisarima. Pripadnost [[Hexapoda|heksapodima]] je plesiomorfna osobina koju dijele [[mravi]] i [[Coleoptera|tvrdokrilci]] i nije od pomoći u svrstavanju nekog insekta u bilo koji od ta dva kladusa. Mravi i tvrdokrilci dijele tu osobinu (tj. posjeduju šest nogu) jer oba kladusa potiču od istog zajedničkog pretka. Drugi kladusi, npr. bube, muhe, pčele, lisne uši i mnogi drugi, također su heksapodi i ne pripadaju ni mravima niti tvrdokrilcima. [[pokrilce|Pokrilca]] su sinapomorfija pomoću koje se bilo koja živa vrsta insekta može svrstati u kladus tvrdokrilacam a plesiomorfna su između različitih kladusa tvrdokrilaca, tj. ne mogu poslužiti za razlikovanje [[balegar]]a od [[Cerambycidae|strizibuba]]. [[Metapleuralna žlijezda]] je sinapomorfija na osnovu koje se bilo koja vrsta insekta može svrstati u kladus mrava. [[Perje]] je sinapomorfija na osnovu koje se bilo koje žive vrste mogu svrstati u kladus ptica, a [[dlaka]] je sinapomorfija na osnovu koje se određuje pripadnost bilo koje žive vrste kladusu sisara. Treba napomenuti da su neki sisari izgubili dlaku, tako da odsustvo dlake nije isključujući faktor. Druga sinapomorfija sisara je [[mlijeko]]. Svi sisari stvaraju mlijeko i ne postoji ni jedan drugi kladus sa vrstama sposobnim za to. Perje i mlijeko su također [[apomorfija|apomorfije]]. == Diskusija == Svi prethodno navedeni termini su po definiciji relativni, u smislu da neka osobina može biti plesiomorfija u jednom kontekstu, a apomorfija u drugom, npr. posjedovanje kičme je plesiomorfno između ptica i sisara, ali je apomorfno između njih i insekata. To znači da su ptice i sisari [[kičmenjaci]] za koje je kičma definirajuća sinapomorfna osobina, dok su insekti [[beskičmenjaci]] za koje je odsustvo kičme definirajuća osobina. Vrste ne treba grupirati isključivo na osnovu [[Morfologija (biologija)|morfološke]] ili [[genetika|genetske]] sličnosti. Budući da se plesiomorfna osobina naslijeđena od zajedničkog pretka može pojaviti bilo gdje u filogenetskom stablu, njegovo prisustvo ne otkriva ništa o srodstvu unutar stabla.<ref>{{Citation | last=Patterson | first=Colin | year=1982 | contribution=Morphological characters and homology | editor-last=Joysey |editor-first=Kenneth A|editor2-first= A. E. |editor2-last=Friday | title=Problems in Phylogenetic Reconstruction | publisher=Academic Press | location=London |series=Systematics Association Special Volume 21| isbn=0-12-391250-4}}.</ref> Grupiranje vrsta stoga zahtijeva razlikovanje predačkih od izvedenih stanja osobina.<ref name="Futuyma">{{Citation|last=Futuyma|first=Douglas J.|title=Evolutionary Biology|page=95|year=1998|edition=3rd|place=Sunderland, Massachusetts|publisher=Sinauer Associates, Inc.|isbn=0-87893-189-9}}</ref> Primjer toga je [[termoregulacija]] kod pripadnika [[Sauropsida]], kladusa koja obuhvata guštere, kornjače, krokodile i ptice. Gušteri, kornjače i krokodili su [[ektoterm]]ni (hladnokrvni), dok su ptice [[endoterm]]ne (toplokrvne). Hladnokrvnost je simpleziomorfna osobina guštera, kornjača i krokodila, ali oni ne formiraju kladus, jer su krokodili u bližem srodstvu s pticama nego gušterima i kornjačama. Upotreba hladnokrvnosti kao apomorfne osobine za grupiranje krokodila s gušterima i kornjačama bi stoga bila greška, te je iz tog razloga to zapravo plesiomorfna osobina koju dijele ta tri kladusa, s obzirom na njihovo udaljeno zajedničko porijeklo.<ref>{{Cite book|title=Aristotle's ladder, Darwin's tree : the evolution of visual metaphors for biological order|last=Archibald, J. David|isbn=9780231537667|location=New York|oclc=884645828|date = 2014-08-19}}</ref> == Povezano == * [[Apomorfija]] * [[Autapomorfija]] * [[Kladistika]] * [[Sinapomorfija]] == Bilješke == {{notelist}} == Reference == {{reflist}} 079oq4rjl5xggks0uvwoduqgt4jpag8 42681154 42681146 2026-08-25T17:44:03Z Duma 16555 42681154 wikitext text/x-wiki [[File:Flaschenstäubling.jpg|thumb|right|250px|Puhara (''[[Lycoperdon perlatum]]'') u Njemačkoj]] The '''gasteroid fungi''' are a group of [[fungi]] in the [[Basidiomycota]]. Species were formerly placed in the obsolete [[class (biology)|class]] '''Gasteromycetes''' (literally "stomach fungi"), or the equally obsolete [[order (biology)|order]] '''Gasteromycetales''', because they produce [[spores]] inside their [[basidiocarps]] (fruit bodies) rather than on an outer surface.<ref>Kirk PM. et al. (2008). ''Dictionary of the Fungi'' 10th edition. Wallingford: CABI {{ISBN|978-0-85199-826-8}}</ref> However, the class is [[polyphyly|polyphyletic]], as such species&mdash;which include [[puffballs]], [[scleroderma (fungus)|earthballs]], [[earthstars]], [[stinkhorns]], [[cyathus|bird's nest fungi]], and [[false truffles]]&mdash;are not closely related to each other. Because they are often studied as a group, it has been convenient to retain the informal (non-[[Taxonomy (biology)|taxonomic]]) name of "gasteroid fungi". == Historija == [[File:Tintenfischpilz 1a.JPG|thumb|250px|Velika polipovka (''[[Clathrus archeri]]'') se pomalja iz svojih gasteroidnih "jaja"]] Several gasteroid fungi&mdash;such as the stinkhorn, ''[[Phallus impudicus]]'' L.&mdash;were formally described by [[Carl Linnaeus]] in his original ''[[Species Plantarum]]'' of 1753, but the first critical treatment of the group was by [[Christiaan Hendrik Persoon]] in his ''Synopsis methodica fungorum'' of 1801.<ref>Persoon CH. (1801) ''[https://books.google.com/books?id=UugVAAAAYAAJ Synopsis methodica fungorum]''</ref> Until 1981, this book was the starting point for the naming of Gasteromycetes under the ''[[International Code of Nomenclature for algae, fungi, and plants]]''. Although the starting point was subsequently put back to 1753, names of gasteroid fungi used in Persoon's book are still [[sanctioned name|sanctioned]] and cannot be replaced by earlier names.<ref>McNeill J. et al. (2006). [http://ibot.sav.sk/icbn/main.htm ''International Code of Botanical Nomenclature (Vienna Code)'': Article13.1.d] {{webarchive |url=https://web.archive.org/web/20121006231936/http://ibot.sav.sk/icbn/main.htm |date=October 6, 2012}}</ref> [[Elias Magnus Fries]] introduced the name Gasteromycetes for a class of fungi in his ''Systema Mycologicum'' of 1821, although (not using a microscope) he included many species of the [[Ascomycota]] (such as [[truffles]]) within the class. Fries contrasted the Gasteromycetes with the Hymenomycetes, where spores are produced externally on [[pileus (mycology)|gills]], pores, and other surfaces.<ref>Fries EM. (1821). ''[https://books.google.com/books?id=Vl25yBWN4s8C&q=Systema+Mycologicum+inauthor:Fries Systema Mycologicum]''.</ref> This convenient division continued to be used for the next 150 years or so, although by the middle of the twentieth century it had become evident that Gasteromycetes was an artificial class (bringing together a miscellany of unrelated species) and not a natural one. In a 1995 study of British species, by Pegler et al. noted that "these fungi represent an heterogeneous assemblage, a mixture of forms which are derived from various lineages.... [they] can be collectively referred to as ''gasteroid fungi'', but they cannot be classified as a single group."<ref name = Pegler>Pegler DN et al. (1995). ''British Puffballs, Earthstars and Stinkhorns: An Account of the British Gasteroid Fungi''. Kew: Royal Botanic Gardens {{ISBN|0-947643-81-8}}</ref> DNA-based systematic research has confirmed the diversity of the gasteroid fungi;<ref>{{cite journal | vauthors = Hibbett DS et al. | year = 1997 | title = Evolution of gilled mushrooms and puffballs inferred from ribosomal DNA sequences | journal = Proceedings of the National Academy of Sciences | volume = 94 | issue = 22| pages = 12002–12006 | doi=10.1073/pnas.94.22.12002 | pmid=9342352 | pmc=23683| bibcode = 1997PNAS...9412002H | doi-access = free }}</ref><ref>{{cite journal | vauthors = Kruger D et al. | year = 2001 | title = The Lycoperdales. A molecular approach to the systematics of some gasteroid mushrooms | journal = Mycologia | volume = 93 | issue = 5| pages = 947–957 | doi=10.2307/3761759| jstor = 3761759}}</ref><ref>{{cite journal | vauthors = Binder M, Bresinsky A | year = 2002 | title = Derivation of a polymorphic lineage of gasteromycetes from boletoid ancestors | journal = Mycologia | volume = 94 | issue = 1| pages = 85–98 | doi=10.2307/3761848 | pmid=21156480| jstor = 3761848}}</ref> According to a 2011 estimate, gasteroid fungi comprise about 8.4% of the known [[Agaricomycetes]].<ref name="Wilson 2011"/> == Opis i rodovi == [[File:Red pouch fungus 01.jpg|thumb|right|250px|''[[Leratiomyces erythrocephalus]]'', Novi Zeland]] The gasteroid fungi form visibly diverse fruit bodies, but in all cases the spores are formed and reach maturity internally. They are not discharged forcibly, as in [[agarics]] and most other members of the Basidiomycota, but are released passively in a variety of different ways.<ref name = Pegler/> In the puffballs, which include the genera ''[[Lycoperdon]]'', ''[[Bovista]]'', and ''[[Calvatia]]'', spores are formed within spherical to pestle-shaped fruit bodies and are released either by wind (as the fruit body wears away, exposing the spore mass inside) or by raindrops. In the latter case, the fruit bodies develop an [[ostiole]] (apical hole) through which spores are puffed out by the pressure of raindrops falling on the fruit body surface. The same ingenious mechanism has evolved separately in the earthstars (''[[Geastrum]]'' species), which have a hard outer layer to the fruitbody that splits open in a star-like manner to reveal the puffball-like spore sack.<ref>Miller, 1988, pp. 36–47.</ref> The stinkhorns and their allies, including the genera ''[[Phallus (fungus)|Phallus]]'', ''[[Mutinus]]'', ''[[Clathrus]]'', and ''[[Lysurus (fungus)|Lysurus]]'', form spores within internally gelatinous, puffball-like 'eggs'. At maturity the eggs split and various strange spore-receptacles emerge. The spores are coated with a putrid smelling slime that attracts flies&mdash;these being the agents of dispersal.<ref>Miller, 1988, p. 75.</ref> The bird's nest fungi, which include the genera ''[[Cyathus]]'' and ''[[Crucibulum (fungus)|Crucibulum]]'', form miniature, egg-like packets of spores within cup-shaped fruit bodies. These packets of spores are ejected by rain-splash and may land some distance away, the packets gradually wearing away to release the spores themselves.<ref>Miller, 1988, p. 69.</ref> False truffles in such genera as ''[[Rhizopogon]]'', ''[[Hymenogaster]]'', and ''[[Melanogaster (fungus)|Melanogaster]]'' develop underground or at the soil surface. As with the true truffles, some of them have distinctive smells and are actively hunted out by small mammals which may consume them and spread their spores.<ref name = Pegler/> Some New Zealand [[secotioid]] fungi in the genus ''[[Leratiomyces]]'' are shaped and coloured like berries and their spores may be dispersed by ground-dwelling birds.<ref>Beever RE. (1993). Dispersal of truffle-like fungi in New Zealand, in Hill RS. (ed.) ''Southern Temperate Ecosystems: Origin and Diversification'' 22. Hobart, Australia.</ref> == Stanište i rasprostranjenje == [[File:Podaxis pistillaris.jpg|thumb|right|200px|''[[Podaxis pistillaris]]'', gasteroidna gljiva prilagođena sušnim uvjetima]] Most gasteroid fungi are [[saprotrophic]], living on dead plant material, including very rotten, fallen wood. The earthballs (''[[Scleroderma (fungus)|Scleroderma]]'' species), dyeballs (''[[Pisolithus]]'' species), and many false truffles are [[ectomycorrhizal]], forming a mutually beneficial relationship with the roots of living trees.<ref>Miller, 1988, p. 61.</ref> These species are [[cosmopolitan distribution|cosmopolitan]], but the stinkhorns and their allies are most diverse in the wet tropics.<ref>Dring DM. (1980). ''Contributions towards a rational arrangement of the Clathraceae.'' Kew: Royal Botanic Gardens.</ref> Producing spores in an enclosed fruit body is a suitable adaptation for growing in arid conditions. Several genera, including ''[[Podaxis]]'', ''[[Battarrea]]'', ''[[Phellorinia]]'', and ''[[Tulostoma]]'', are typical of [[steppe]]s and deserts, some also occurring in sand dunes in [[temperate]] zones.<ref>Miller, 1988, p. 48.</ref> == Reference == {{Reflist|refs= <ref name="Wilson 2011">{{cite journal |vauthors=Wilson AW, Binder M, Hibbett DS |title=eEffects of gasteroid fruiting body morphology on diversification rates in three independent clades of fungi estimated using binary state speciation and extinction analysis |journal=Evolution |year=2011 |volume=65 |issue=5 |pages=1305–1322 |doi=10.1111/j.1558-5646.2010.01214.x |pmid=21166793|bibcode=2011Evolu..65.1305W |s2cid=38602762 }}</ref> }} === Citirani tekst === * {{cite book |vauthors=Miller HR, Miller OK |title=Gasteromycetes: Morphological and Developmental Features, with Keys to the Orders, Families, and Genera |publisher=Mad River Press |location=Eureka, California |year=1988 |isbn=0-916422-74-7}} == Vanjske poveznice == * [https://www.anbg.gov.au/fungi/two-gasteromycetes.html Web stranica o gljivama Australijskog nacionalnog botaničkog vrta] dmjbvim3c3wphsvdkvz5bjzjnb9lo7m 2026. 0 257502 42681183 42680863 2026-08-25T21:24:38Z Alekol 2231 /* Smrti */ 42681183 wikitext text/x-wiki {{Godina nav|2026}} {{otheruses}} {{Godina u drugim kalendarima|2026}} Godina '''2026''' (MMXXVI) je [[redovna godina koja počinje u četvrtak]]. * UN-ova Međunarodna godina: pašnjaka i stočara; volontera za održivi razvoj; zemljoradnica. * Nove godine: 火马 [[Kineska nova godina|kineska]] 17. 2.; ☪ islamska 16. 6.; ✡ [[Roš Hašana]] 11/12. 9. * Uskrs: ✝ zapadni 5. 4.; 🞣 istočni 12. 4. * Bajram: Ramazanski 20. 3.; Kurban 27. 5. == Događaji == === Januar/Siječanj === * [[1. 1.]] - Bugarska je 21. članica [[eurozona|eurozone]], 1,95583 [[bugarski lev|leva]] za euro. * 1. 1. - Požar u baru u [[Crans-Montana|Crans-Montani]], stradalo je 40 ljudi. * 1. 1. - Demokratski socijalista [[Zohran Mamdani]] je gradonačelnik [[New York]]a. * [[2. 1.]] - Šesti dan protesta u Iranu, iniciranih ekonomskom krizom. [[Donald Trump|Trump]] izjavljuje da će intervenisati ako demonstranti budu ubijani. * 2. 1. - [[Ciudad de la Paz (Ekvatorska Gvineja)|Ciudad de la Paz]] je novi glavni grad [[Ekvatorska Gvineja|Ekvatorske Gvineje]], u kontinentalnom delu zemlje, umesto [[Malabo]]a na ostrvu [[Bioko]]. * 2 - 4. 1. - Jemenski građanski rat: jemenska vlada je uz saudijsku pomoć povratila teritorije izgubljene u ofanzivi Južnog prijelaznog vijeća prošlog mjeseca (muhafaze [[Hadramaut (muhafaza)|Hadramaut]] i [[Al-Mahra (muhafaza)|Al-Mahra]]). Na otoku [[Sokotra]] su blokirani turisti. [[Datoteka:Nicolas Maduro on board the USS Iwo Jima (cropped).jpg|120px|mini|lijevo|[[Nicolás Maduro|Maduro]]]] * [[3. 1.]] - Operacija ''Absolute Resolve'': američki udari u [[Venecuela|Venecueli]] i hvatanje predsednika [[Nicolás Maduro|Nicolása Madura]] i njegove supruge po optužbi za trgovinu narkoticima. Trump izjavljuje da će SAD upravljati zemljom do tranzicije, najavljuje dolazak američkih naftnih kompanija. V.d. predsednika je [[Delcy Rodríguez]]. * [[6. 1.]] - Grenlandska kriza: lideri nekoliko evropskih zemalja reafirmiraju podršku Danskoj i [[Grenland]]u povodom novih američkih potraživanja. * 6. 1. - Kontroverza oko chatbota [[Grok]] koji generira seksualizirane slike žena i djevojčica. * 6 - 10. 1. - Sukob između sirijske prelazne vlade i kurdskih Sirijskih demokratskih snaga u [[Alep]]u - po sporazumu o primirju, SDF napušta grad. Vlada zatim preduzima ofanzivu 13-tog. * [[7. 1.]] - Snage međunarodno priznate jemenske vlade ulaze u [[Aden]]. * [[8. 1.]] - Pojačanje protesta u Iranu, praćeno gašenjem interneta i oružanim suzbijanjem - stradale su hiljade demonstranata. * 8. 1. - Rat u Ukrajini: hipersonična balistička raketa [[Orešnik]] je uveče upotrebljena protiv [[Lavov]]a. * [[14. 1.]] - Zlato je ove sedmice prelazilo 4.600 dolara za uncu, vrhunac 4.638. * [[17. 1.]] - Trump objavljuje da uvodi dodatne carine za osam evropskih zemalja koje učestvuju u vojnoj vežbi ''Arctic Endurance'' i protive se američkom zauzeću Grenlanda (u Davosu 21-og ih otkazuje, kaže da neće primenjivati silu i da je postigao okvirni sporazum sa gen. sek. NATO-a). * 17. 1. - U Paragvaju je potpisan sporazum o slobodnoj trgovini između [[EU]] i [[Mercosur]] (potrebna je ratifikacija). * 17. 1. - Na snazi je sporazum UN o zaštiti oceana (kolokvijalno ''High Seas Treaty''), za očuvanje i održivo korištenje morske bioraznolikosti izvan nacionalne jurisdikcije. * [[20. 1.]] - U Zagrebu prikazan film "[[Svadba (2026.)|Svadba]]" - najgledaniji hrvatski film. * 20. 1. - Politička kriza u Bugarskoj (traje od 2021): predsednik [[Rumen Radev]] je podneo ostavku; potpredsednica [[Ilijana Jotova]] postaje prva žena predsednik 23-ćeg. * [[21. 1.]] - Blokada Filozofskog fakulteta u Novom Sadu zbog otkaza prof. Jeleni Kleut - policija je izbacila iz zgrade studente, profesore i građane. * [[22. 1.]] - Trump i predstavnici nekoliko zemalja su u Davosu potpisali povelju [[Odbor mira|Odbora mira]] (''Board of Peace''), koji je u novembru pomenut u rezoluciji SB UN 2803 kao prelazno upravno i nadzorno telo za Gazu. * 22. 1. - SAD su napustile [[Svjetska zdravstvena organizacija|Svjetsku zdravstvenu organizaciju]]. * [[23. 1.]] - Američki organ je produžio licencu Naftnoj industriji Srbije do 20. februara (mađarski MOL je objavio 19-tog da će preuzeti NIS od Gaspromnjefta). * [[24. 1.]] - Kriza u [[Minneapolis, Minnesota|Minneapolisu]]: nakon Renée Good 7-og, agenti ICE (Sprovođenje imigracije i carina) ubili su i Alexa Prettija. * 10 - [[25. 1.]] - Evropsko prvenstvo u vaterpolu, Beograd: Srbija 1, Hrvatska 6, Crna Gora 7. U all-star timu su [[Milan Glušac]], [[Dušan Mandić]] i [[Strahinja Rašović]]. * [[26. 1.]] - Talačka kriza u Gazi: Izraelci su našli telo poslednjeg taoca. * [[27. 1.]] - Samit EU-Indija u New Delhiju: postignut je sporazum o slobodnoj trgovini (potrebna ratifikacija). * 27. 1. - [[Južni Sudan]]: vladine snage, preds. [[Salva Kiir Mayardit|Salve Kiira]], pokrenule ofanzivu u državi Jonglei kako bi povratile pozicije koje su prošlog meseca zauzele opozicione snage zatvorenog bivšeg potpredsednika [[Riek Machar|Rieka Machara]]. * [[28. 1.]] - Urušavanje rudnika [[koltan]]a Rubaya na istoku DR Kongo: stradalo je preko 400 ljudi. * 28. 1.]] - [[Sarah Mullally]] je prva žena [[nadbiskup Canterburyja]]. * [[29. 1.]] - U [[Konjuh (Kruševac)|Konjuhu]] kod Kruševca zaplenjeno pet tona marihuane. * 29. 1. - Trump je potpisao izvršno naređenje o carini za zemlje koje snabdevaju [[Kuba|Kubu]] naftom; Meksiko je još pre dva dana otkazao isporuku - na Kubi se zaoštrava energetska kriza. * [[30. 1.]] - Predsednik Vučić je potpisao paket od pet izmena i dopuna pravosudnih zakona, tzv. Mrdićeve zakone. [[Datoteka:EFTA00001815 - Stone-walled driveway leads to a luxurious villa with palm trees and a coastal view featuring a black utility vehicle parked on the concrete pad.jpg|mini|Na "Epsteinovom otoku" 2019. ([[Little Saint James]], [[Američki Djevičanski Otoci]])]] * 30. 1. - Ministarstvo pravde SAD je objavilo 3,5 miliona dokumenata u vezi [[Jeffrey Epstein|Jeffreya Epsteina]]; novi fokus na bivšeg princa Andrewa i britanskog političara Petera Mandelsona. * 30. 1. - Nakon što je dostigla 5.500 dolara za uncu, cena zlata pada 9%, najviše od 1983. === Februar/Veljača === * 15. 1. - [[1. 2.]] - [[EHF Euro 2026.]] (Danska, Švedska Norveška): Danska 1, Hrvatska 3, Srbija 19, Crna Gora 23. U all-star timu je [[Mario Šoštarić]]. Doček rukometaša u Zagrebu 2-og je organizirala Vlada RH. * [[3. 2.]] - Islamisti ubili 160-200 ljudi u dva sela u zapadnoj nigerijskoj državi Kwara. * [[5. 2.]] - Istekao ugovor [[Novi START]] o redukciji nuklearnog naoružanja iz 2010. (Rusija je suspendovala učešće 2023). * 5. 2. - U Makedoniji je počela akcija u kojoj je zaplenjeno 40 tona marihuane. * [[6. 2.]] - [[Dow Jones Industrial Average|Dow Jones IA]] je prvi put prešao 50.000. * 6 - 22. 2. - Zimske olimpijske igre u [[Milano|Milanu]] i [[Cortina d'Ampezzo|Cortini d'Ampezzo]]. * [[8. 2.]] - Izbori za predsjednika Republike Srpske (od novembra): nakon ponavljanja glasanja na 136 biračkih mjesta, potvrđena je pobjeda [[Siniša Karan|Siniše Karana]] iz SNSD (inauguracija 17-og). * 8. 2. - Vanredni izbori u [[Japan]]u: [[Liberalna demokratska partija (Japan)|LDP]] premijerke [[Sanae Takaichi]] dobija dvotrećinsku većinu. * 8. 2. - [[Super Bowl]] LX u [[Santa Clara, California|Santa Clari]]: [[Seattle Seahawks]] - [[New England Patriots]] 29:13; u poluvremenu je nastupio portorikanski reper [[Bad Bunny]]. * [[12. 2.]] - Trump opozvao klasifikaciju gasova staklene bašte kao pretnje javnom zdravlju iz 2009, kao i standarde za emisije iz vozila. * 12. 2. - [[Vještačka inteligencija]]: kineska kompanija [[ByteDance]] objavila aplikaciju ''Seedance 2.0'' za generiranje videa - hollywoodski studiji prete tužbom za povredu intelektualnih prava. * [[19. 2.]] - Bivši princ Andrew je bio pritvoren zbog prestupa na javnoj funkciji. * 19. 2. - Bivši južnokorejski predsednik Yoon Suk Yeol osuđen na doživotnu kaznu za pobunu kada je proglasio ratno stanje u decembru 2024. * [[20. 2.]] - Vrhovni sud SAD presudio da predsednik nema pravo da uvodi carine prema zakonu iz 1977 (carine od 2. 4. 2025). Trump sutradan objavljuje globalne carine od 10% po zakonu iz 1962, što ubrzo povećava na 15%. * [[22. 2.]] - Fatalno ranjen ''El Mencho'', lider meksičkog narko-kartela Jalisco Nova Generacija - njegovi ljudi izvode više paljevinskih napada, blokada puteva i sukoba sa vlastima. * [[26. 2.]] - Eskalacija u Konfliktu Pakistana i Afganistana: afganski Talibani napadaju pakistanske položaje (nakon pakistanskih udara od 21-og), Pakistan kaže da je u punom ratu sa Afganistanom. * [[27. 2.]] - MUP objavio da je Hrvatska očišćena od mina. * [[28. 2.]] - Počinje Operacija Lav koji riče/Epska furija, izraelsko-američki udari na Iran sa željom promene režima. ** Ubijen je Vrhovni lider [[Ali Hamenei]] sa još nekoliko vojnih čelnika. Pogođena je škola za devojčice u Minabu na jugu zemlje, iranski mediji izveštavaju o 165 mrtvih. ** Iran uzvraća na Izrael i ciljeve u Persijskom zalivu. === Mart/Ožujak === [[Datoteka:Op epic fury timeline 100hrs - pentagon - mar4 - straight.jpg|mini|Prvih 100 sati rata u Zalivu]] * [[1. 3.]] - Dron pogodio britansku bazu Akrotiri na Kipru. * 1. 3. - Masakru u Abiemnomu na severu [[Južni Sudan|Južnog Sudana]]: omladinci, moguće [[Nuer]]i, napali su [[Dinka (narod)|Dinke]], ubijeno je najmanje 169 ljudi. * [[2. 3.]] - Obnovljen sukob između [[Hezbolah]]a i Izraela. Evakuacije sa juga Libana, gađanje meta na jugu Bejruta. * [[3. 3.]] - Još jedan odron u rudnicima [[koltan]]a Rubaya u prov. [[Nord-Kivu|Severni Kivu]], [[DR Kongo]], sa preko 200 mrtvih (u januaru je stradalo preko 400 ljudi). * [[4. 3.]] - Iranska fregata IRIS Dena je torpedovana blizu Šri Lanke. * [[5. 3.]] - Izbori u [[Nepal]]u, prvi od protesta Gen Z prošlog septembra: skoro dvotrećinska većina za Nacionalnu nezavisnu partiju, repera i gradonačelnika Katmandua [[Balen Shah]]a. * [[6. 3.]] - Kosovska predsednica [[Vjosa Osmani]] raspustila skupštinu dan nakon neuspelog biranja novog predsednika; "[[Samoopredeljenje (politička stranka)|Samoopredeljenje]]" se obraća Ustavnom sudu. * 7/[[8. 3.]] - Pogođeni rezervoari nafte kod Teherana, grad je obavijen dimom, pada crna kiša. Za novog Vrhovnog lidera Irana je izabran sin prethodnog, [[Mojtaba Khamenei]]. * [[9. 3.]] - Cena nafte prelazi 100 dolara po barelu, prvi put od 2022. Promet [[Hormuški tjesnac|Hormuškim tjesnacom]] je znatno otežan. * [[13. 3.]] - Gađane su vojne mete na iranskom ostrvu i naftnom terminalu [[Hark]]. * [[15. 3.]] - [[98. dodjela Oscara]]: najbolji film je ''[[One Battle After Another]]'', ukupno šest nagrada od 13 nominacija, uključujući novu kategoriju za [[kasting]]; ''[[Sinners (film iz 2025.)|Sinners]]'', četiri od rekordnih 16; ''[[Frankenstein (film iz 2025.)|Frankenstein]]'' tri od devet; ''[[KPop Demon Hunters]]'' dve od dve; ''[[Sentimental Value]]'' jedna, međunarodna, od devet; ''[[Hamnet (film)|Hamnet]]'' jedna od osam; ''[[Marty Supreme]]'' ništa od devet. * [[16. 3.]] - U pakistanskom udaru je pogođena bolnica, centar za rehabilitaciju narkomana, u Kabulu - lokalni izvori tvrde da ima na stotine mrtvih. * 16. 3. - Započete su izraelske kopnene operacije na jugu Libana - narednih dana se ruše mostovi na reci [[Litani]]. * 16. 3. - Nestanak struje na celoj Kubi (i opet 21-og). * [[17. 3.]] - U izraelskim napadima u Teheranu, ubijeni su tajnik Vrhovnog vijeća nacionalne sigurnosti [[Ali Laridžani]] i komandant Basidža, paravojne dragovoljačke milicije u okviru Revolucionarne garde, Golamreza Solejmani (sljedeće noći i ministar obavještajnih dijela Esmail Hatib). * [[18. 3.]] - Prvi, izraelski, napad na iransku hidrokarbonsku proizvodnju: najveće gasno polje, Južni Pars, koje deli sa [[Katar]]om. Iran odgovara udarom i velikom štetom na katarskom kompleks Ras Laffan za likvefakciju gasa. Ovo povlači obustavu rada kompanije QAFCO, koja proizvodi 14% svetske [[Urea|uree]].<ref>[https://www.theguardian.com/world/2026/apr/03/visual-guide-gulf-fertiliser-blockade ‘Food security timebomb’: a visual guide to the Gulf fertiliser blockade]. theguardian.com 3 Apr 2026</ref> * [[20. 3.]] - Iranci su ispalili dve rakete prema bazi Diego Garcia u sredini Indijskog okeana - jedna se raspala, druga presretnuta. * 20 - 22. 3. - Svetsko prvenstvo u dvoranskoj atletici, [[Toruń]]: srebro za [[Angelina Topić|Angelinu Topić]] u skoku u vis. * [[21. 3.]] - Nakon što je u Iranu gađano nuklearno postrojenje Natanz, iranske rakete pogađaju izraelska mesta Arad i [[Dimona]], nedaleko od nuklearnog centra. * [[22. 3.]] - Parlamentarni izbori u Sloveniji: vladajuće [[Gibanje Svoboda]] je opalo, ali je jedan mandat ispred Janšine [[Slovenska demokratska stranka|SDS]]. * 22. 3. - Lokalni izbori u Francuskoj, drugi krug. Socijalisti zadržali Pariz. * [[24. 3.]] - Potpisan ugovor o slobodnoj trgovini između EU i Australije. * 25 - 26. 3. - Sud u Novom Meksiku odredio 375 milona dolara globe Meti (Facebook i Instagram) jer je omogućila seksualnu eksploataciju dece; sutradan u Los Angelesu sud nalazi da su Meta i YouTube stvorili adiktivne proizvode koji štete mladim korisnicima. * [[26. 3.]] - Nevrijeme u Hrvatskoj. * 26. 3. - Uveče, studentkinja pala sa petog sprata Filozofskog fakulteta u Beogradu. * [[28. 3.]] - Jemenski Husi su ispalili prvu raketu prema Izraelu tokom Iranskog rata. * [[29. 3.]] - Lokalni izbori u 10 opština Srbije (Aranđelovac, Bajina Bašta, Bor, Kladovo, Knjaževac, Kula, Lučani, Majdanpek, Sevojno, Smederevska Palanka). Bilo je nasilja, [[Srpska napredna stranka|naprednjaci]] uglavnom pobeđuju, sa smanjenom podrškom. * [[31. 3.]] - BiH pobijedila Italiju na penale i plasirala se na Svjetsko prvenstvo; Italija nije uspjela treći put zaredom. === April/Travanj === [[Datoteka:Orion POV- Destination and Home (art002e009567).jpg|mini|[[Artemis II]]: brod Orion, Mĕsec i Zemlja]] * [[1. 4.]] - [[10. 4.]] - NASA-ina misija [[Artemis II]], sa posadom oko Meseca, prva iznad niske orbite od 1972; 6/7. 4. su obišli oko Meseca, na rekordnoj udaljenosti od 406.771 km od Zemlje. * [[3. 4.]] - U Iranu je oboren američki [[McDonnell Douglas F-15E Strike Eagle|F-15E]]: pilot je ubrzo spasen a oficir za oružne sisteme 5-tog (prilikom spašavanja Amerikanci uništili dva svoja aviona [[Lockheed C-130 Hercules|C-130]] i dva mala helikoptera [[MD Helicopters MH-6 Little Bird|MH-6]]). Oboren i [[Fairchild Republic A-10 Thunderbolt II|A-10]] kod Hormuškog tjesnaca. * [[5. 4.]] - Objavljeno da je blizu [[Kanjiža|Kanjiže]] pronađen eksploziv kod gasovoda koji vodi prema Mađarskoj. * [[7. 4.]] - Trump: "jedna civilizacija će umreti večeras" ako Iran ne prihvati sporazum. Sledeće noći je dogovoreno primirje na dva tjedna i otvaranje Tjesnaca. * [[8. 4.]] - Izrael smatra da Liban nije obuhvaćen primirjem, u jakim udarcima na Bejrut je stradalo preko 200 ljudi. Iran zatvara Tjesnac i gađa zaljevske zemlje. * [[12. 4.]] - Bez rezultata u pregovorima SAD-Iran u Islamabadu; Trump objavljuje blokadu Hormuškog tjesnaca. [[Datoteka:Bastion of Hungarian Freedom 2026 (44).jpg|mini|Budimpešta 2026.]] * 12. 4. - Parlamentarni izbori u Mađarskoj: partija ''Tisza'' [[Péter Magyar|Pétera Magyara]] pobjeđuje sa dvotrećinskom većinom zastupnika; [[Viktor Orbán|Orbán]] i [[Fidesz]] su proveli četiri mandata i 16 godina na vlasti. * [[13. 4.]] - SAD uvele pomorsku blokadu Irana. * [[16. 4.]] - Prvi ukrajinski napad na rafineriju i naftni terminal u [[Tuapse]]u, na crnomorskoj ruskoj obali - još tri talasa do 2. maja izazivaju veliku materijalnu i ekološku štetu. * [[17. 4.]] - Iran otvara Tjesnac tijekom lebanonskog primirja, ali ga zatvara već sutradan zbog nastavljene američke blokade. * [[19. 4.]] - Izbori u Bugarskoj, osmi za pet godina: Progresivna Bugarska bivšeg predsednika [[Rumen Radev|Radeva]] dobija apsolutnu većinu mandata. * [[23. 4.]] - Deblokirana pomoć EU od 90 milijardi eura za Ukrajinu. * [[25. 4.]] - [[Rat u Maliju]] i [[Rat u Sahelu]]: koordinirani napadi džihadista iz JNIM i [[Azavad|tuareških pobunjenika]] u više gradova [[Mali]]ja. * 25. 4. - Čovek je pucao blizu Večere dopisnika iz Bele kuće, kojoj su prisustvovali i čelnici SAD. * [[26. 4.]] - [[Sabastian Sawe]] je istrčao Londonski maraton za manje od dva sata. * [[28. 4.]] - RH i BiH potpisali u Dubrovniku sporazum o gradnji plinovoda [[Južna interkonekcija]]. * 28. 4. - Kosovski parlament ne uspeva izabrati novog predsednika - raspušten je, izbori će biti u junu. === Maj/Svibanj === * [[1. 5.]] - [[Ujedinjeni Arapski Emirati]] su napustili [[OPEC]]. * [[2. 5.]] - Ministarstvo obrane SAD objavilo da će povući 5.000 vojnika iz Njemačke (od ca. 36.000). * 2. 5. - Na holandskom kruzeru ''MV Hondius'' na Atlantiku je umrla druga osoba od [[hantavirus]]a, treća ukupno (brod stiže na Tenerife 10-tog, odakle ide evakuacija). * [[4. 5.]] - Američka operacija ''Project Freedom'': pratnja brodova u [[Hormuški tjesnac|Hormuškom tjesnacu]] (sutradan pauzirana). Iranci su gađali naftnu luku u Al Fudžajri. * [[7. 5.]] - Lokalni izbori u UK: uspeh za [[Reform UK]] i Zelene. Nacionalistički [[Plaid Cymru]] ima najviše mandata u Velškoj skupštini (laburisti su bili dominantni od 1922). U Škotskoj je pobedila [[Škotska nacionalna stranka]]. Veliki gubici za vladajuće laburiste na lokalu u Engleskoj. * [[11. 6.]] - [[Christian Schmidt]] potvrđuje da odlazi s pozicije [[Ured visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu|OHR]]. * 13 - 15. 5. - Trumpova državna poseta Kini. * [[14. 5.]] - Kriza na Kubi: ministar energije izjavljuje da nema više nafte i dizela. * 14. 5. - Potvrđena epidemija Bundibugyo, /bundibudžo/, [[ebola|ebole]] u provinciji [[Ituri]] DR Kongo (moguće da je počela još pre dva meseca). Bolest je prisutna i u Ugandi. [[SZO]] 17-tog objavljuje vanrednu situaciju od međunarodnog interesa. * 14. 5. - U napadu na Kijev ima 24 mrtvih, Ukrajina tri dana kasnije upućuje rafal prema Moskvi i Bjelgorodu. * [[15. 5.]] - Uhapšen načelnik beogradske policije Veselin Milić i još 11 osoba, među kojima tri policajca, tri dana nakon pucnjave u restoranu „27" na [[Senjak]]u i nestanka 52-godišnjeg muškarca (telo pronađeno u buretu, 21-og u Inđiji). * 15 - 29. 5. - Prikazuju se uspešni filmovi koji sa započeli kao postovi na YouTubeu: natprirodni horor ''Obsession'' (15.) i SF psihološki horor ''Backrooms'' (29. 5.). * 12 - [[16. 5.]] - Pesma Evrovizije u Beču. Pet zemalja bojkotira zbog učešća Izraela. Prva je [[Dara (bugarska pjevačica)|Dara]] iz Bugarske ("Bangaranga"), 15. Lelek iz Hrvatske ("Andromeda"), 17. Lavina iz Srbije ("Kraj mene"). * [[18. 5.]] - Tužba protiv Službe unutrašnjih prihoda (IRS) od strane preds. Trumpa i njegovih sinova rešena nagodbom: vlada SAD formira fond od blizu 1,8 milijardi dolara, ''Anti-Weaponization Fund'', za nadoknadu predsednikovim saveznicima koji tvrde da su nepravedno istraživani. U dodatku nagodbe se kaže da IRS prekida sve preglede poreskih prijava. * [[20. 5.]] - Vazdušna uzbuna u [[Vilnius]]u zbog drona blizu beloruske granice. * 20. 5. - Velika porota u Majamiju optužila [[Raúl Castro|Raúla Castra]] i dr. za ubistvo u obaranju dve emigrantske cesne 1996. * 20. 5. - Pojas presvete Bogorodice stigao iz svetogorskog manastira [[Vatoped]]a u Beograd, izložen je u Hramu Svetog Save do 6. juna, privukao je preko pola miliona poklonika. * [[23. 5.]] - Miting "Ti i ja, Slavija", u Beogradu, sa preko 180.000 okupljenih. Sukobi kod Pionirskog parka. Železnički saobraćaj u zemlji obustavljen ranije tokom dana. * [[24. 5.]] - Rusija gađala Ukrajinu sa 600 dronova i 90 raketa, uključujući hipersonični Orešnik, dva dana nakon što je u Starobjeljsku u Luganskoj oblasti pogođen pedagoški univerzitet, sa 21 žrtvom. * 24 - 28. 5. - Preds. Vučić u poseti Kini. * [[25. 5.]] - Objavljena papina enciklika ''Magnifica humanitas'': o očuvanju ljudske osobe u doba umjetne inteligencije. * [[26. 5.]] - Najtopliji majski dan u Engleskoj, malo preko 35 stepeni u [[Kraljevski botanički vrtovi u Kewu|vrtovima Kew]] u Londonu; toplotni val je na zapadu Evrope. U Indiji i Pakistanu ovih dana je preko 45 stepeni. * [[29. 5.]] - Prilikom ruskog napada na ukrajinske luke na Dunavu, jedan dron je pogodio zgradu u rumunskom [[Galați|Galacu]]. * [[30. 5.]] - Građanskom inicijativom je uklonjen naprednjački fasadni baner sa beogradske [[Palata Albanija|Palate Albanija]], jer su bili ugroženi ptići [[Bela čiopa|belih čiopa]]. * [[31. 5.]] - Izraelci zauzeli strateški položaj zamka Beaufort kod Nabatije u Libanu. === Jun/Juni/Lipanj === * [[1. 6.]] - Protesti u Albaniji, nazvani Flamingo revolucija - protivljenje gradnji luksuznog odmarališta kod Valone (ostrvo Sazan i laguna Narta, na inicijativu [[Jared Kushner|Jareda Kushnera]]) šire se i na Tiranu, pošto su aktivisti napadnuti od lokalnog obezbeđenja. * 2. i 9. 6. - Antiimigrantska osećanja u Ujedinjenom Kraljevstvu: objavljivanje snimka hapšenja Henryja Nowaka u [[Southampton]]u, pred smrt nakon što ga je ubo Sik, i 9-tog napad nožem na čoveka u [[Belfast]]u izazivaju proteste odn. nemire. * [[3. 6.]] - Oko 90 državljana Srbije vraćeno sa aerodroma u Tivtu, policija Crne Gore ih je ocenila kao "rizik po bezbednost". * 3. 6. - Ukrajinski dronovi pogodili naftni terminal u Sankt Peterburgu, na dan početka ekonomskog foruma, dan nakon što je u ruskim napadima poginulo 23 ljudi. * [[4. 6.]] - Pripadnik [[UNIFIL]] stariji vodnik Milovan Jovanović umro je od posledica minobacačke vatre na jugu Libana. * 4. 6. - [[Janez Janša]] je četvrti put premijer Slovenije. * [[5. 6.]] - Samit EU–Zapadni Balkan u Tivtu. * [[7. 6.]] - Vanredni izbori na Kosovu: Kurtijevo Samoopredeljenje 53/120 mandata (-4). [[Datoteka:2026-06-08 Ballroom construction and UFC arena White House Washington DC 13-23-11.jpg|mini|Borilište i gradilište kod Bele kuće]] * 7. 6. - Izbori u Armeniji: proeuropska stranka premijera [[Nikol Pašinjan|Pašinijana]] zadržava većinu. * 7. 6. - Iran ispalio rakete na Izrael, nakon dva meseca, zbog izraelskih udara na Bejrut. * [[9. 6.]] - Pošto je oboren američki [[Boeing AH-64 Apache|Apache]], dolazi do novog ciklusa udara sa Iranom. * [[10. 6.]] - Papa je blagoslovio Kulu Isusa Krista bazilike [[Sagrada Família]] u Barceloni, visine 172,5 metara. * 11. 6. - 19. 7. - [[FIFA Svjetsko prvenstvo 2026.|FIFA Svjetsko prvenstvo]] u Sjevernoj Americi. ** Bosna i Hercegovina: 12. 6. 1:1 sa Kanadom; 18. 6. gubi od Švicarske 4:1; 24. 6. pobjeđen Katar 3:1 - ide dalje. ** Hrvatska: 17. 6. gubi od Engleske 4:2; 23. 6. pobjeđena Panama 1:0; 27. 6. pobjeđena Gana 2:1 - ide dalje. * [[12. 6.]] - Firma [[SpaceX]] je izašla na berzu. [[Elon Musk]] je prvi bilioner (1.000 milijardi). * [[13. 6.]] - [[New York Knicks]] prvaci NBA nakon 53 godine. * [[14. 6.]] - Objavljeno da je postignut sporazum o okončanju rata između Irana i SAD. Zbog nastavljenih dejstava u Libanu, sporazum i otvorenost Hormuskog moreuza se više puta dovode u pitanje. * 14. 6. - ''UFC Freedom 250'': borilačka priredba na Južnom travnjaku Bele kuće. * [[15. 6.]] - U Kijevu su pogođeni saborna crkva Kijevo-pečerske lavre i Filmski studio Dovženko. * [[18. 6.]] - Najveći napad na Moskvu od 2022, opet pogođena velika rafinerija u Kapotnji, na Moskvu pada crna kiša. * 18. 6. - Kriza vođstva Laburističke partije u UK: gradonačelnik Manchestera Andy Burnham je ubedljivo dobio na dopunskim izborima za parlament. * [[19. 6.]] - Više javno tužilaštvo u Beogradu sumnjiči studente da su simulirali upotrebu zvučnog topa u martu 2025. * [[20. 6.]] - Protestni skup u Novom Sadu. * [[22. 6.]] - Britanski premijer [[Keir Starmer]] objavljuje da podnosi ostavku. * ca. 24. 6. - Val toplote na zapadu Evrope. Oboren junski rekord u Engleskoj (37,3 stepena 26-tog), u Francuskoj prosečno najtoplije ikada, s temperaturama do 44,3 stepena. * [[24. 6.]] - Dva jaka potresa u [[Venezuela|Venezueli]]. * [[27. 6.]] - Naprednjački skup u Beogradu. Preds. Vučić najavljuje da će podneti ostavku. * 27. 6. - Toplota se premešta u srednju Evropu: rekordi u Nemačkoj (41,5 stepen), Češkoj (40,6), Danskoj (37). * [[28. 6.]] - Studentski skup "Sve se vidi na Vidovdan" u Kraljevu. * [[29. 6.]] - Najtopliji junski dan u Beogradu, 38,9 stepeni. * [[30. 6.]] - Preko milion nedokumentovanih migranata i tražioca azila se prijavilo za regularizaciju statusa u Španiji. * 30. 6. - Protesti protiv imigracije u Južnoj Africi. === Jul/Juli/Srpanj === [[Datoteka:DamonNolanHathaway-byPhilipRomano.jpg|mini|180px|Pred premijeru "Odiseje"]] [[Datoteka:Enzo Fernandez Pau Cubarsi Argentina v Spain 19 July 2026-208.jpg|180px|mini|Finale Svjetskog kupa]] * [[1. 7.]] - Američki diplomata Louis Chrishock je imenovan za v.d. [[Visoki predstavnik za BiH|Visokog predstavnika za BiH]], dok EU i SAD ne postignu kompromis (Rusija ga ne prihvata). * 1. 7. - [[FIFA Svjetsko prvenstvo 2026.|FIFA Svjetsko prvenstvo]]: ** Bosna i Hercegovina: 1/2. 7. gubi od SAD 2:0. ** Hrvatska: 2/3. 7. gubi od Portugala 2:1. * [[2. 7.]] - U jakom napadu na Kijev gine 30 ljudi. * [[5. 7.]] - Američkom igraču Bolagunu suspendovana posledica crvenog kartona u meču sa BiH (SAD gube od Belgije 4:1). * [[6. 7.]] - Državna sahrana [[Ali Hamenei]]a (4 - 9. 7.): milioni ljudi učestvuju u pogrebnoj procesiji u Teheranu. Kovčeg je 8. 7. pronesen i iračkim gradovima Nadžaf i Kerbala. * [[8. 7.]] - Nakon razmene vatre, Trump kaže da je primirje sa Iranom "završeno". Uveče novi udari. * ca. 9. 7. - Treći talas vrućine na zapadu Evrope. * [[11. 7.]] - Povijesno nizak vodostaj [[Drava|Drave]] kod Osijeka, -173. * 11. 7. - Pisac [[Vladimir Arsenijević]] pretučen ispod Brankovog mosta; komemoracija žrtvama Srebrenice otkazana. * [[15. 7.]] - Ukrajinski predsednik Zelenski smenio ministra odbrane Mihajla Fedorova, što izaziva proteste. * [[16. 7.]] - Preds. Trump u obraćanju naciji tvrdi da su se Kinezi mešali u izbore 2020. * [[17. 7.]] - U američkoj bazi u Jordanu poginula dva američka vojnika, nastavljaju se međusobni udari. * 17. 7. - Prikazan je film "[[Odiseja (2026.)|Odiseja]]" [[Christopher Nolan|Christophera Nolana]]. * [[18. 7.]] - Ukrajinski dronovi uništili dva skladište online maloprodaje ''Wildberries'' u okolini Moskve. * [[19. 7.]] - Finale Svjetskog prvenstva: '''Španija''' - Argentina 1:0 u produžecima. Prethodnog dana, u meču za treće mesto, Francuska - Engleska 4:6. [[Datoteka:Prime Minister Andy Burnham portrait (cropped).jpg|120px|mini|[[Andy Burnham]]]] * [[20. 7.]] - [[Andy Burnham]] je novi britanski premijer, sedmi od 2016. * 20. 7. - Nikaragvanski predsednik [[Daniel Ortega]] kaže da u zemlji više neće biti izbora. * [[23. 7.]] - Nafta je prelazila 100 dolara, nakon što su jemenski Husi gađali dva tankera u Crvenom moru. * [[24. 7.]] - Pošto su istekle carine uvedene u februaru, preds. Trump je uveo nove od 10% ili 12.5% za niz zemalja, uključujući EU, po klauzuli o prinudnom radu. * 24/25. 7. - Pauzirani američki napadi na Iran - nastavljaju se 29-tog, nakon iranskog pokušaja protiv Jordana. * [[25. 7.]] - Petoro planinara iz Bosne i Hercegovine stradalo na [[Elbrus]]u. * 25. 7. - Omladinski pokret "bubašvaba/žohara" u Indiji: ministar obrazovanja je dao ostavku nakon desetak dana protesta zbog skandala sa procurivanjem ispita. * ca. 2x. 7. - Veliki požari na zapadu Evrope: 50.000 ha u Ávili, zapadno od Madrida, najveći ikad u Španiji; preko 42.000 ha zapadno od [[Bordeaux]]a u Francuskoj, evakuirano je 220.000 ljudi. Još jedan talas vrućine.<ref>[https://www.theguardian.com/world/2026/jul/27/france-and-spain-race-to-contain-huge-wildfires-before-fresh-heatwave-begins France and Spain race to contain huge wildfires before fresh heatwave begins] theguardian.com Mon 27 Jul 2026</ref> * [[26. 7.]] - [[Tadej Pogačar]] je osvojio peti [[Tour de France]]. * [[28. 7.]] - Predložena ''FIFA Forward Enterprise'', komercijalna filijala [[FIFA]]-e koja bi privatnim investitorima omogućila udeo u organizovanju takmičenja - izaziva dosta protesta, tako da se odustaje. * [[30. 7.]] - Možda 60.000 ljudi ilegalno ulaze iz Maroka u španjolsku [[Ceuta|Ceutu]], sutradan se polovica vraća, ubrzo skoro svi. * [[31. 7.]] - Objavljene analize pokazuju da je otpad zakopan u [[Gospić]]u opasan - 33.000 tona. * jul - Najtopliji jun-jul na zapadu Evrope. Najtopliji jul u svetskim morima. Najtopliji mesec ikada u SAD. === Avgust/August/Kolovoz === * jul/avgust - Vrućina u regionu, Dunav i druge reke historijski niske. Centar za razminiranje Srbije tokom meseca uklanja nemačka plovila [[Operacija Dunavski vilenjak|potopljena 1944]].<ref>[https://klima101.rs/dunav-nizak-vodostaj-ratni-brodovi-motocikl-rimski-most-mamuti/ U toku je izvlačenje potopljene nemačke flote kod Prahova: Šta je sve izronilo iz presahlog Dunava?]. klima101.rs 14/08/2026</ref> * [[2. 8.]] - U Južnoj Koreji izmereno rekordnih 42,5°C. * [[5. 8.]] - Požar u [[Deliblatska peščara|Deliblatskoj peščari]], zahviće preko 1.500 ha. Požar je i na [[Stolovi]]ma kod Kraljeva. * ca. 6. 8. - Rekordne temperature u Austriji, Slovačkoj i Mađarskoj, ca. 41-42°C. * [[7. 8.]] - U Mecci potpisan obrambeni pakt između [[Turska|Turske]], [[Saudijska Arabija|Saudijske Arabije]] i [[Pakistan]]a. * [[8. 8.]] - [[Volodimir Zelenskij]] u poseti Beogradu. * [[10. 8.]] - Zemljotres u kolumbijskom departmanu [[Chocó (departman)|Chocó]]. * [[12. 8.]] - Totalno [[pomračenje Sunca]] na zapadu Evrope.<ref>[http://eclipse.gsfc.nasa.gov/SEsearch/SEsearchmap.php?Ecl=20260812 Total Solar Eclipse of 2026 August 12] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20150320164625/http://eclipse.gsfc.nasa.gov/SEsearch/SEsearchmap.php?Ecl=20260812 |date=2015-03-20 }}, ''NASA''</ref> * [[13. 8.]] - Peti talas vrućine na zapadu Evrope. * [[14. 8.]] - Požar u [[Omiš]]u, stradala je jedna osoba. [[Datoteka:Пожар Делиблатска пешчара, ситуација 23.08.2026.png|160px|mini|Požar u Deliblatskoj peščari, stanje 23. 8.]] * 15/16. 8. - Zapaljen automobil tužioca u [[Valjevo|Valjevu]], građani i studenti se okupljaju sledeće večeri. * [[16. 8.]] - Poljski autobus, na povratku iz Međugorja, sleteo s puta u Mađarskoj - 12 mrtvih. * 16. 8. - Prosvjed u [[Gospić]]u zbog ilegalnog odlaganja otpada. * [[17. 8.]] - Rekordni niz: 23. uzastopni tropski dan u Beogradu<ref>[https://klima101.rs/rekord-tropskih-dana-beograd/ U Beogradu je oboren rekord: Ovo je sada najduži niz uzastopnih dana sa temperaturom preko 30 °C]. klima101.rs 17/08/2026</ref> (od 30. 7. do 7. 8. devet dana od 35 i više stepeni, do 38<ref>[https://www.accuweather.com/sr/rs/belgrade/298198/august-weather/298198 Beograd, Srbija Mesečna prognoza | AccuWeather]</ref>). Novi tropski dani već od 19-tog. ** Zagreb ≥ 30 stupnjeva od 27. 7. (4 - 6. 8. 38 st.). Sarajevo ≥ 30 stupnjeva 29. 7. do 17. 8. i od 19. 7. * [[19. 8.]] - Nacionalni dug SAD prešao 40.000 milijardi dolara, oko 123% GDP.<ref>[https://www.theguardian.com/business/2026/aug/20/us-national-debt-republicans ‘Starve the beast’? The $40tn cost of Republicans’ false promises to cut spending]. theguardian.com Thu 20 Aug 2026</ref> * [[20. 8.]] - Objavljeno da se Demokratska autonomna administracija severne i istočne Sirije (ranije poznata i kao [[Sirijski Kurdistan]]) u potpunosti integrisala u [[Sirija|sirijsku]] državu. * 20 - 21. 8. - Izvanredna sjednica Sabora zbog otpada u Gospiću. * [[21. 8.]] - Dronovi pogađaju šoping centar u [[Krivi Rog|Krivom Rogu]], 16 mrtvih. * 21. 8. - Nastavlja se požar u Deliblatskoj peščari: nakon ruskog aviona, Srbija prihvata i pomoć iz EU. == Predviđeni događaji == * [[29. 8.]] - Referendum o nastavku pregovora o članstvu [[Island]]a u EU. * [[30. 8.]] - Lansiranje Svemirskog teleskopa Nancy Grace Roman, za osmatranje u spektru od plave do infracrvene. * 18 - 20. 9. - Izbori u Rusiji. * [[4. 10.]] - Izbori u BiH. * 4. 10. - Izbori u Brazilu. * [[19. 10.]] - Referendum sa 10 pitanja u kanadskoj provinciji [[Alberta]], među kojima i da li treba raspisati referendum o nezavisnosti. * [[27. 10.]] - Izbori u Izraelu. * [[3. 11.]] - Izbori na sredini mandata u SAD. * [[14. 11.]] - Prva Pesma Evrovizije Azija. * 19. 11. - Najavljena igra ''[[Grand Theft Auto VI]]''. === Nepoznati datumi === * jesen? - Vanredni izbori u Srbiji? == Rođenja == == Smrti == {{glavni članak|:Kategorija:Umrli 2026.}} === Januar/Siječanj === * [[1. 1.]] - [[Nexhat Daci]], kosovski političar, akademik ANUK (* [[1944]]) * [[2. 1.]] - [[Dejan Đurović]], glumac, spiker, voditelj (* [[1938]]) * [[5. 1.]] - [[Aldrich Ames]], špijun (* [[1941]]) * [[10. 1.]] - [[Erich von Däniken]], ufolog (* [[1935]]) * [[19. 1.]] - [[Valentino Garavani|Valentino]], modni kreator (* [[1932]]) * 19. 1. - [[Senka Veletanlić]], pevačica, glumica (* [[1936]]) * [[20. 1.]] - [[Beti Đorđević]], pevačica (* [[1946]]) * [[23. 1.]] - [[Dalibor Brun]], pjevač (* 1944) * [[30. 1.]] - [[Catherine O'Hara]], glumica (* [[1954]]) === Februar/Veljača === * [[3. 2.]] - [[Saif al-Islam Gaddafi]], libijski političar (* [[1972]]) * [[6. 2.]] - [[Miro Vuksanović]], književnik, akademik SANU (* [[1944]]) * [[7. 2.]] - [[Gordana Marić]], glumica, profesorka FDU (* * [[13. 2.]] - [[Ljiljana Pavić]], scenaristkinja (* [[1938]]) * 13. 2. - [[Tatjana Ječmenica]], teniserka, trener, selektor (* [[1978]]) * [[15. 2.]] - [[Robert Duvall]], glumac (* [[1931]]) * [[17. 2.]] - [[Jesse Jackson]], aktivist za ljudska prava (* [[1941]]) * [[18. 2.]] - [[Borislav Paravac]], bivši član Predsjedništva BiH (* [[1943]]) * 18. 2. - Ljiljana Zelen Karadžić (* [[1945]]) * [[20. 2.]] - [[Mirjana Kapetanović]], bh. književnica i novinarka (* [[1959]]) * [[21. 2.]] - [[Vladislav Jovanović]]. srpski diplomata (* [[1933]]) * 21. 2. - [[Dan Simmons]], književnik (* [[1948]]) * [[23. 2.]] - [[Dragoljub Dimitrijević]], vajar, profesor FPU (* [[1950]]) * [[25. 2.]] - [[Antonio Tejero]], neuspeli španski pučista (* [[1932]]) * [[27. 2.]] - [[Neil Sedaka]], kantautor, pijanist (* [[1939]]) * [[28. 2.]] - [[Ali Hamenei]], Vrhovni lider Irana (* [[1939]]) === Mart/Ožujak === * [[8. 3.]] - [[B. Wongar]] (Sreten Božić), književnik (* 1932) * 8. 3. - [[Vladimir Rakočević]], matematičar, akademik SANU (* [[1953]]) * [[14. 3.]] - [[Jürgen Habermas]], filozof, socijalni teoretičar (* [[1929]]) * [[17. 3.]] - [[Patrijarh gruzijski Ilija II]] (* [[1933]]) * 17. 3. - [[Ali Laridžani]], iranski političar (* [[1958]]) * [[19. 3.]] - [[Chuck Norris]], glumac, majstor borilačkih vještina (* [[1940]]) * 19. 3. - [[Umberto Bossi]], talijanski političar (* [[1941]]) * [[20. 3.]] - [[Robert Mueller]], bivši šef FBI, specijalni istražilac (* [[1944]]) * 20. 3. - [[Božo Koprivica]], književnik, dramaturg (* [[1950]]) * [[22. 3.]] - [[Lionel Jospin]], bivši francuski premijer (* [[1937]]) * 22. 3. - [[Hermann Huppen]], stripotvorac (* [[1938]]) * 22. 3. - [[Radoje Čupić]], glumac (* [[1958]]) * [[26. 3.]] - [[James Tolkan]], glumac (* [[1931]]) * [[30. 3.]] - [[Carlos Westendorp]], španjolski diplomat, bivši VP u BiH (* [[1937]]) === April/Travanj === * [[5. 4.]] - [[Vlatko Cvrtila]], profesor, gepolitički analitičar (* [[1965]]) * [[6. 4.]] - [[Christian Schwarz-Schilling]], njemački diplomat, bivši VP u BiH (* [[1930]]) * [[8. 4.]] - [[Duško Vujošević]], košarkaški trener (* [[1959]]) * [[9. 4.]] - [[Afrika Bambaataa]], pionir hip-hopa (* [[1957]]) * [[23. 4.]] - [[Rexhep Qosja]], književnik (* [[1936]]) === Maj/Svibanj === * [[1. 5.]] - [[Alex Zanardi]], vozač F1, paraolimpijac (* [[1966]]) * [[6. 5.]] - [[Ted Turner]], osnivač CNN (* [[1938]]) * 6. 5. - [[Vladimir Cvetković]], košarkaš, funkcioner FK Crvena Zvezda (* [[1941]]) * 6. 5. - [[Rajko Kasagić]], bivši premijer RS (* [[1942]]) * [[16. 5.]] - [[Predrag Koraksić]] Corax, karikaturista (* [[1933]]) * 16. 5. - [[Félicien Kabuga]], finansijer genocida u Ruandi (* [[1933]]) * [[21. 5.]] - [[Julienne Bušić]], otmičarka (* [[1948]]) * 21. 5. - [[Kyle Busch]], vozač NASCAR (* [[1985]]) * [[22. 5.]] - [[Dick Parry]], saksofonist ''Pink Floyd''-a (* [[1942]]) * [[25. 5.]] - [[Sonny Rollins]], džez saksofonista (* [[1930]]) * [[26. 5.]] - [[Dragoljub Mićunović]], filozof, srpski političar iz DS, DC (* [[1930]]) === Jun/Juni/Lipanj === * 4. 6 - [[Anthony Head]], glumac (* [[1954]]) * 4. 6 - [[Merdžane Satrapi]], autorica (* [[1969]]) * [[11. 6.]] - [[David Hockney]], umetnik (* [[1937]]) * [[20. 6.]] - [[Slavenka Drakulić]], književnica i publicistkinja (* [[1949]]) * [[22. 6.]] - [[Alan Greenspan]], bivši predsednik Federalne rezerve (* [[1926]]) * 22. 6. - [[Edin Numankadić]], likovni umjetnik (* [[1948]]) === Jul/Juli/Srpanj === * [[3. 7.]] - [[Zrinko Ogresta]], scenarist i redatelj (* [[1958]]) * [[8. 7.]] - [[Bonnie Tyler]], pjevačica (* [[1951]]) * [[10. 7.]] - [[Đorđe Kadijević]], reditelj, scenarista (* [[1933]]) * [[11. 7.]] - [[Lindsey Graham]], američki političar (* [[1955]]) * [[13. 7.]] - [[Sam Neill]], glumac (* [[1947) * [[20. 7.]] - [[Kevin Keegan]], fudbaler i trener (* [[1951]]) * [[21. 7.]] - [[Olivera Katarina]], glumica i pevačica (* [[1940]]) * 21. 7. - [[Damir Šaban]], glumac (* [[1958]]) * [[30. 7.]] - [[Milivoj Puhlovski]], redatelj i scenarist (* [[1947]]) * [[31. 7.]] - [[Franco Baresi]], fudbaler, trener (* [[1960]]) === Avgust/August/Kolovoz === * [[8. 8.]] - [[Ivo Šlaus]], fizičar, član HAZU (* [[1931]]) * [[12. 8.]] - [[Zhu Rongji]], bivši kineski premijer (* [[1928]]) * [[15. 8.]] - [[Milena Zupančič]], glumica (* [[1946]]) * [[16. 8.]] - [[Hayden Panettiere]], glumica (* [[1989]]) * [[18. 8.]] - [[Vedrana Rudan]], književnica, novinarka (* [[1949]]) * [[25. 8.]] - [[Dolly Parton]], country muzičarka (* [[1946]]) == Nobelove nagrade == === Veze === [[Godišnji kalendar]] == Reference == {{izvori}} {{Commonscat}} [[Kategorija:2026.| ]] oxjc5aa2k5ig0l4th6usweaya1xkbls Radomir Đorđević 0 271948 42681106 41587325 2026-08-25T13:03:01Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 1 sources and tagging 0 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42681106 wikitext text/x-wiki {{Infokutija biografija | ime = Radomir Č. Đorđević | slika =Radomir Djordjevic.jpg|250px | širina_slike =240 px | datum_rođenja = {{bda|1940|11|17|df=y}} | mjesto_rođenja = [[Brod (Crna Trava)|Brod]] (Belčine), [[Crna Trava]] [[Kraljevina_Jugoslavija]] | alma_mater = [[Univerzitet u Beogradu]], [[Fizički fakultet Univerziteta u Beogradu|Fizički fakultet]] }} '''Radomir Č. Đorđević - Pule''' ([[17. novembar]] [[1940]], [[Brod (Crna Trava)|Brod]] (Belčine) kod [[Crna Trava|Crne Trave]]) je profesor [[Univerzitet u Beogradu|Univerziteta u Beogradu]] u penziji. == Biografija == '''Radomir Č. Đorđević''', profesor [[Univerzitet u Beogradu|Univerziteta u Beogradu]] u penziji, rođen je [[17. novembar|17. novembra]] [[1940|1940.]] u [[Brod (Crna Trava)|Brodu]] (Belčine) kod [[Crna Trava|Crne Trave]]. Gimnaziju i studije filosofije završio je u [[Beograd]]u. Po završetku studija izabran je za asistenta u Institutu društvenih nauka a od [[1. oktobar|1. oktobra]] [[1965]] je bio na [[Prirodno-matematički fakultet Univerziteta u Beogradu|Prirodno-matematičkom fakultetu Univerziteta u Beogradu]] (danas [[Fizički fakultet Univerziteta u Beogradu]]) gde je proveo ceo svoj radni vek. Honorarno je predavao filosofiju u [[Deseta beogradska gimnazija|Desetoj beogradskoj gimnaziji]] ([[1964]]), na [[Tehnološko-metalurški fakultet Univerziteta u Beogradu|Tehnološko-metalurškom fakultetu]] ([[1971]]) na [[Filološki fakultet Univerziteta u Beogradu|Filološkom fakultetu]] ([[1981]]-[[1985]]), u Vojnoj akademiji kopnene vojske ([[1976]]-[[1978]]), na Prirodno-matematičkom fakultetu Univerziteta u Kragujevcu (pri osnivanju najpre kao asistent, kraće vreme a krajem osamdesetih i početkom devedesetih godina i kao nastavnik). Osim predmeta ''Uvod u filosofiju'' i ''Filosofija prirodnih nauka'' koje je predavao u navedenim ustanovama, držao je poseban kurs predavanja iz predmeta ''Filosofija kod Slovena'' na Filosofskom fakultetu Univerziteta [[Crna Gora|Crne Gore]], [[Nikšić]] ([[2001]]-[[2004]]). Bio je šef katedre za metodiku nastave fizike i istoriju i filosofiju fizike u periodu od 1985-2003. godine.<ref>Prirodno-matematički fakultet - 40. godina Prirodno-matematičkog fakulteta u Beogradu, period od 1977. do 1987. godine, Beograd 1989. str. 287.</ref> U toku pripreme doktorata bio je na studijskom boravku u Poljskoj. Doktorirao je na [https://sr.wikipedia.org/sr/%D0%A4%D0%B8%D0%BB%D0%BE%D0%B7%D0%BE%D1%84%D1%81%D0%BA%D0%B8_%D1%84%D0%B0%D0%BA%D1%83%D0%BB%D1%82%D0%B5%D1%82_%D0%A3%D0%BD%D0%B8%D0%B2%D0%B5%D1%80%D0%B7%D0%B8%D1%82%D0%B5%D1%82%D0%B0_%D1%83_%D0%9D%D0%B8%D1%88%D1%83 Filosofskom fakultetu u Nišu] sa tezom ''O ulozi hipoteze u nauci'' ([[1980]]). [[Datoteka:Radomir Djordjevic kongres.jpg|mini|desno|Deseti kongres fizičara Jugoslavije, <br>[[Vrnjačka Banja]], [[27]]-[[29]]. [[mart]] [[2000]].]] Učestvovao je na brojnim domaćim i inostranim filosofskim i naučnim simpozijumima, kongresima itd. Osnovao je interfakultetski stručni seminar ''Slavica'' ''(Slavika)'' koji je delovao od [[1995]]-[[1999]]. godine na [[Prirodno-matematički fakultet Univerziteta u Beogradu|PMF]]-u a potom je organizovao u svojstvu urednika stalni ciklus ''Ruska filosofska misao i problemi savremenog sveta'' u RKC u Beogradu (''[http://www.ruskidom.rs/sr/ Ruski Dom] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20140206154027/http://www.ruskidom.rs/sr/ |date=2014-02-06 }}'') koji se održavao tokom petnaest godina. Bio je član uredništva časopisa ''Dijalektika'', ''Književnost'', ''Mladi fizičar''. U više mandatnih perioda bio je podpredsednik [http://www.srpskofilozofskodrustvo.org.rs/ Srpskog Filosofskog društva] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20141218190429/http://srpskofilozofskodrustvo.org.rs/ |date=2014-12-18 }}, i danas je član izvršnog odbora tog stručnog udruženja.<ref>{{Cite web |title=Archive copy |url=http://www.srpskofilozofskodrustvo.org.rs/ |access-date=2014-02-04 |archive-date=2014-12-18 |archive-url=https://web.archive.org/web/20141218190429/http://srpskofilozofskodrustvo.org.rs/ |dead-url=yes }}</ref> Tokom četvrt stoleća bio je saradnik Trećeg programa [http://www.radiobeograd.rs/ radio Beograda] kao i višegodišnji saradnik ostalih programa ovog radija kao i nekih televizijskih stanica. Bavi se i istraživanjem istorije srpske filosofije.<ref>http://www.scribd.com/doc/200132796/Radomir-Djordjevic-Filosofija-u-Srbiji-u-Prvoj-Polovini-XX-Veka-Panoramski-Pregled</ref><ref>http://www.scribd.com/doc/200132846/Radomir-Djordjevic-Osvrti-Slobodan-Zunjic-Istorija-Srpske-Filosofije</ref> U znak priznanja za doprinose dobio je tri plakete Ruskog kulturnog centra u Beogradu, plaketu-zahvalnosti Društva fizičara Srbije za doprinose radu časopisa ''Mladi fizičar'', dve plakete za doprinos radu ''Vlasinskih susreta''. Bibliografija radova od [[2006]]-[[2014]] godine biće objavljena u prilogu knjige ''Filosofske rasprave'', sa odzivima na radove autora, koja je u pripremi. {| | | | |} == Radovi == Pored nekoliko stotina priloga različitog karaktera u više od četrdeset publikacija iz nauke i filosofije objavio je sledeće knjige: * ''Filosofija i nauka'' (Jefimija, [[Beograd]], [[1994]]) * ''Uvod u filosofiju fizike'' (Jasen, [[Beograd]], [[2004]]) * ''Od intuicije do hipoteze, izabrani spisi iz filosofije nauke'' (u izdanju Instituta za filosofiju Filosofskog fakulteta u Beogradu, [[Beograd]], [[2006]]) * ''Čovek, vrednosti i istorija, izabrani spisi iz prakticke i srpske filosofije'' (u izdanju Instituta za filosofiju Filosofskog fakulteta u Beogradu, [[Beograd]], [[2006]]) * ''Studije o ruskoj filosofiji'' (I-II-III, ICNT, [[Beograd]], [[2007]]-[[2011]]) Bibliografija radova od [[1966]]. do [[2006]].godine objavljena je u prilogu knjige ''Čovek, vrednosti i istorija'', str. 351-370. Pismo Radomira Đorđevića [[Mirjana Marković|Mirjani Marković]] - [https://drive.google.com/file/d/0B3aclLPZL5x9b04tVjQxTTQ3d00/view?usp=sharing Dokument] <gallery> |Uvod u filosofiju fizike |Od intuicije do hipoteze |Čovek, vrednosti i istorija |Studije o ruskoj filosofiji I |Studije o ruskoj filosofiji II |Studije o ruskoj filosofiji III </gallery> == Bibliografija == [https://drive.google.com/file/d/0B3aclLPZL5x9M0RzTi10VkRYSW8/view?usp=sharing Dobrilo Aranitović - Bio-bibliografija Radomira Đorđevića] == Reference == {{reflist}} {{Lifetime|1940||Đorđević, Radomir}} [[Kategorija:Profesori Beogradskog univerziteta]] joy3sdwquhf1jti10n7e3myt0bn37h9 Höchberg 0 1359870 42681211 42532110 2026-08-26T04:31:28Z Gliwi 135182 ([[c:GR|GR]]) [[File:Wappen Höchberg Bavaria.jpg]] → [[File:DEU Höchberg COA.svg]] JPG → SVG 42681211 wikitext text/x-wiki {{Grad u Nemačkoj | naziv = Hehberg | izvorni_naziv = ''Höchberg'' | slika = | opis_slike = Hehberg | gradska_zastava = | grb = DEU Höchberg COA.svg | država = [[Njemačka]] | pokrajina = [[Bavarska]] | lokacija = | osnivanje = | stanovništvo = 9.437<ref>Broj stanovnika po [http://web.archive.org/web/20100919050210/http://www.destatis.de/jetspeed/portal/cms/Sites/destatis/Internet/DE/Content/Statistiken/Regionales/Gemeindeverzeichnis/Administrativ/AdministrativeUebersicht,templateId=renderPrint.psml njem. Saveznom zavodu za statistiku]. [http://web.archive.org/web/20100827050647/http://www.destatis.de/jetspeed/portal/cms/Sites/destatis/Internet/DE/Content/Statistiken/Regionales/Gemeindeverzeichnis/Administrativ/Archiv/GV2000VJ/2Q__30062010__Auszug,property=file.xls Stanje] 30. 6. 2010.</ref> | gustina = 1.250 | aglomeracija = | površina = 7,6 | gšir = 49.78306 | gduž = 9.88167 | nadmorska_visina = 280 | registarska_oznaka = WÜ | pozivni_broj = 0931 | poštanski_kod = 97204 | dan_grada = | veb-strana = [http://www.hoechberg.de/ www.hoechberg.de] | gradonačelnik = ''Peter Stichler'' | stranka = SPD | ije = da }} '''Hehberg''' ({{jez-nem|Höchberg}}) je grad u [[Njemačka|njemačkoj]] saveznoj državi [[Bavarska]]. Jedno je od 52 opštinska središta okruga [[Okrug Vircburg|Vircburg]]. Prema procjeni iz 2010. u gradu je živjelo 9.437 stanovnika. Posjeduje regionalnu šifru (''AGS'') 9679147. == Geografski i demografski podaci == [[Datoteka:Höchberg in WÜ.svg|mini|levo|250px|Položaj grada u okrugu Vircburg]] Hehberg se nalazi u saveznoj državi [[Bavarska]] u okrugu Vircburg. Grad se nalazi na nadmorskoj visini od 280 metara. Površina opštine iznosi 7,6&nbsp;km². U samom gradu je, prema procjeni iz 2010. godine, živjelo 9.437 stanovnika. Prosječna gustina stanovništva iznosi 1.250 stanovnika/km². == Međunarodna saradnja == <div style="width:30%"> {{partnerstvo_gradova_zaglavlje}} {{partnerstvo_gradova_red|[[Bastija Umbra]]|[[Italija]]|partnerstvo|[[1989]]}} {{partnerstvo_gradova_red|[[Luz-Saint-Sauveur]]|[[Francuska]]|partnerstvo|[[1977]]}} {{partnerstvo_gradova_podnožje|Izvor<ref>[http://www.rgre.de/rgre-partnerschaften/?dt_orgname=Höchberg&dt_plz=&dt_einwohnerzahl_min=&dt_einwohnerzahl_max=&dt_bundesland=&aus_orgname=&aus_plz=&aus_land=&aus_kontinent=&partner_seit_von=&partner_seit_bis=&partner_form=&submit=Suche Savjet opština i regiona Evrope - Pregled međuopštinske saradnje], Pristupljeno 30. 6. 2010.</ref>}} </div> == Reference == {{reflist}} == Literatura == {{refbegin|2}} * {{BergerGeographischeNamenInDeutschland}} * {{FulbrookConciseHistoryOfGermany}} * {{ShawUrbanHistoricalGeography}} * {{HomeGermany}} * {{HammDemographicChange}} * {{BerghahnModernGermany}} * {{KleinerAtlas}} * {{GrosserAtlas}} {{refend}} == Vanjske veze == {{Portal Nemačka}} {{Commonscat|Höchberg}} * [http://www.hoechberg.de/ Zvanični sajt opštine] {{de}} * [http://www.destatis.de/ Nem. Savezni zavod za statistiku] {{de}} * [http://www.staedtetag.de Stalna konferencija gradova i opština] {{de}} * [http://www.kommon.de/ KommOn] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20140429185843/http://www.kommon.de/ |date=2014-04-29 }} - Informacioni sistem gradova, opština i okruga. {{de}} {{Nezavisni gradovi i opštine u okrugu Vircburg}} [[Kategorija:Gradovi u Bavarskoj|Hehberg]] jf4axgyi5cwjc4rf0ajsgdalecte81x Schierling 0 1359907 42681198 42523952 2026-08-26T01:22:00Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 1 sources and tagging 0 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42681198 wikitext text/x-wiki {{drugo značenje3|Širling}} {{Grad u Nemačkoj | naziv = Širling | izvorni_naziv = ''Schierling'' | slika = | opis_slike = Širling | gradska_zastava = | grb = DEU Schierling COA.svg | država = [[Njemačka]] | pokrajina = [[Bavarska]] | lokacija = | osnivanje = | stanovništvo = 7.186<ref>Broj stanovnika po [http://web.archive.org/web/20100919050210/http://www.destatis.de/jetspeed/portal/cms/Sites/destatis/Internet/DE/Content/Statistiken/Regionales/Gemeindeverzeichnis/Administrativ/AdministrativeUebersicht,templateId=renderPrint.psml njem. Saveznom zavodu za statistiku]. [http://web.archive.org/web/20100827050647/http://www.destatis.de/jetspeed/portal/cms/Sites/destatis/Internet/DE/Content/Statistiken/Regionales/Gemeindeverzeichnis/Administrativ/Archiv/GV2000VJ/2Q__30062010__Auszug,property=file.xls Stanje] 30. 6. 2010.</ref> | gustina = 93 | aglomeracija = | površina = 77,6 | gšir = 48.83472 | gduž = 12.13972 | nadmorska_visina = 381 | registarska_oznaka = R | pozivni_broj = 09451 | poštanski_kod = 84069 | dan_grada = | veb-strana = [http://www.schierling.de/ www.schierling.de] | gradonačelnik = ''Christian Kiendl'' | stranka = [[Hrišćansko-socijalna unija Bavarske|CSU]]/Christl.Wählergemeinschaft | ije = da }} '''Širling''' ({{jez-nem|Schierling}}) je grad u [[Njemačka|njemačkoj]] saveznoj državi [[Bavarska]]. Jedno je od 41 opštinskog središta okruga [[Okrug Regensburg|Regensburg]]. Prema procjeni iz 2010. u gradu je živjelo 7.186 stanovnika. Posjeduje regionalnu šifru (''AGS'') 9375196. == Geografski i demografski podaci == [[Datoteka:Schierling in R.svg|mini|levo|250px|Položaj grada u okrugu Regensburg]] Širling se nalazi u saveznoj državi [[Bavarska]] u okrugu Regensburg. Grad se nalazi na nadmorskoj visini od 381 metra. Površina opštine iznosi 77,6&nbsp;km². U samom gradu je, prema procjeni iz 2010. godine, živjelo 7.186 stanovnika. Prosječna gustina stanovništva iznosi 93 stanovnika/km². == Međunarodna saradnja == <div style="width:30%"> {{partnerstvo_gradova_zaglavlje}} {{partnerstvo_gradova_red|[[Penmarch]]|[[Francuska]]|kontakt|[[1997]]}} {{partnerstvo_gradova_podnožje|Izvor<ref>[http://www.rgre.de/rgre-partnerschaften/?dt_orgname=Schierling&dt_plz=&dt_einwohnerzahl_min=&dt_einwohnerzahl_max=&dt_bundesland=&aus_orgname=&aus_plz=&aus_land=&aus_kontinent=&partner_seit_von=&partner_seit_bis=&partner_form=&submit=Suche Savjet opština i regiona Evrope - Pregled međuopštinske saradnje], Pristupljeno 30. 6. 2010.</ref>}} </div> == Reference == {{reflist}} == Literatura == {{refbegin|2}} * {{BergerGeographischeNamenInDeutschland}} * {{FulbrookConciseHistoryOfGermany}} * {{ShawUrbanHistoricalGeography}} * {{HomeGermany}} * {{HammDemographicChange}} * {{BerghahnModernGermany}} * {{KleinerAtlas}} * {{GrosserAtlas}} {{refend}} == Vanjske veze == {{Portal Nemačka}} {{Commonscat|Schierling}} * [http://www.schierling.de/ Zvanični sajt opštine] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20151214054931/http://www.schierling.de/ |date=2015-12-14 }} {{de}} * [http://www.destatis.de/ Nem. Savezni zavod za statistiku] {{de}} * [http://www.staedtetag.de Stalna konferencija gradova i opština] {{de}} * [http://www.kommon.de/ KommOn] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20140429185843/http://www.kommon.de/ |date=2014-04-29 }} - Informacioni sistem gradova, opština i okruga. {{de}} {{Nezavisni gradovi i opštine u okrugu Regensburg}} [[Kategorija:Gradovi u Bavarskoj|Širling]] hzncubaqrzo806jqxcmj7xt1917abx2 Röhl 0 1366849 42681176 42523697 2026-08-25T20:49:35Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 1 sources and tagging 0 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42681176 wikitext text/x-wiki {{Grad u Nemačkoj | naziv = Rel | izvorni_naziv = ''Röhl'' | slika = | opis_slike = | gradska_zastava = | grb = DEU Röhl COA.svg | država = [[Njemačka]] | pokrajina = [[Rajna-Palatinat]] | lokacija = | osnivanje = | stanovništvo = 427<ref>Broj stanovnika po [http://web.archive.org/web/20100919050210/http://www.destatis.de/jetspeed/portal/cms/Sites/destatis/Internet/DE/Content/Statistiken/Regionales/Gemeindeverzeichnis/Administrativ/AdministrativeUebersicht,templateId=renderPrint.psml njem. Saveznom zavodu za statistiku]. [http://web.archive.org/web/20100827050647/http://www.destatis.de/jetspeed/portal/cms/Sites/destatis/Internet/DE/Content/Statistiken/Regionales/Gemeindeverzeichnis/Administrativ/Archiv/GV2000VJ/2Q__30062010__Auszug,property=file.xls Stanje] 30. 6. 2010.</ref> | gustina = 40 | aglomeracija = | površina = 10,6 | gšir = 49.93733 | gduž = 6.58269 | nadmorska_visina = 340 | registarska_oznaka = BIT | pozivni_broj = 06562 | poštanski_kod = 54636 | dan_grada = | veb-strana = <small>[http://www.ortsgemeinde-roehl.de/ www.ortsgemeinde-roehl.de]</small> | gradonačelnik = ''Nikolaus-Peter Proost'' | stranka = | ije = da }} '''Rel''' ({{jez-nem|Röhl}}) je opština u [[Njemačka|njemačkoj]] saveznoj državi [[Rajna-Palatinat]]. Jedno je od 235 opštinskih središta okruga [[Okrug Ajfelkrajs Bitburg-Prim|Ajfelkrajs Bitburg-Prim]]. Prema procjeni iz 2010. u opštini je živjelo 427 stanovnika. Posjeduje regionalnu šifru (''AGS'') 7232111. == Geografski i demografski podaci == [[Datoteka:Röhl in BIT.svg|mini|levo|250px|Položaj opštine u okrugu Ajfelkrajs Bitburg-Prim]] Rel se nalazi u saveznoj državi [[Rajna-Palatinat]] u okrugu Ajfelkrajs Bitburg-Prim. Opština se nalazi na nadmorskoj visini od 340 metara. Površina opštine iznosi 10,6&nbsp;km². U samom mjestu je, prema procjeni iz 2010. godine, živjelo 427 stanovnika. Prosječna gustina stanovništva iznosi 40 stanovnika/km². == Reference == {{reflist}} == Literatura == {{refbegin|2}} * {{BergerGeographischeNamenInDeutschland}} * {{FulbrookConciseHistoryOfGermany}} * {{ShawUrbanHistoricalGeography}} * {{HomeGermany}} * {{HammDemographicChange}} * {{BerghahnModernGermany}} * {{KleinerAtlas}} * {{GrosserAtlas}} {{refend}} == Vanjske veze == {{Portal Nemačka}} {{Commonscat|Röhl}} * <small>[http://www.ortsgemeinde-roehl.de/ Zvanični sajt opštine] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20130822104441/http://www.ortsgemeinde-roehl.de/ |date=2013-08-22 }} {{de}} * [http://www.destatis.de/ Nem. Savezni zavod za statistiku] {{de}} * [http://www.staedtetag.de Stalna konferencija gradova i opština] {{de}} * [http://www.kommon.de/ KommOn] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20140429185843/http://www.kommon.de/ |date=2014-04-29 }} - Informacioni sistem gradova, opština i okruga. {{de}} {{Nezavisni gradovi i opštine u okrugu Ajfelkrajs Bitburg-Prim}} 3ihrmnvan8yrufipfvqe8s1p6v0mz7n Ramne (Ohrid) 0 1453973 42681112 42351784 2026-08-25T13:44:17Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 1 sources and tagging 0 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42681112 wikitext text/x-wiki {{Drugo značenje3|Ramne (Makedonski Brod)}} {{Naseljeno mesto u Makedoniji-lat |mesto = Ramne |izvorno_ime = <small>{{jez-mak|Ramne}}</small> |grb = |slika = Ramne pogled od crkvata.JPG |opis_slike = Pogled na Ramne i Ohrid u pozađu |opština = Ohrid |populacija = 632 |nadm visina = 970 |gšir = 41.1092 |gduž = 20.8364 |pozivni broj = +389 (0)46 |poštanski kod = 6000 |registarska oznaka =OH }} '''Ramne''' ({{jez-mak|Ramne}}) su naselje u [[Republika Makedonija|Republici Makedoniji]], u jugozapadnom delu države. Ramne pripadaju [[Opština Ohrid|opštini Ohrid]]. == Prirodni uslovi == Naselje Velestovo je smešteno u jugozapadnom delu [[Republika Makedonija|Republike Makedonije]]. Od najbližeg grada, [[Ohrid]]a, naselje je udaljeno 3&nbsp;km istočno. Ramne se nalaze u istorijskoj oblasti [[Ohridski kraj]], koja se obuhvata istočnu i severoistočnu obalu [[Ohridsko jezero|Ohridskog jezera]]. Naselje je smešteno visoko, na zapadnim padinama planine [[Galičica|Galičice]], a iznad [[Ohridsko jezero|Ohridskog jezera]] i grada [[Ohrid]]a. Zbog toga se iz naselja pruža nesvakidašnji pogled na jezero, grad i okruženje. Nadmorska visina naselja je približno 970 metara. Klima u naselju je [[Planinska klima|planinska]] zbog znatne nadmorske visine. == Historija == == Stanovništvo == Ramne su prema poslednjem popisu iz [[2002]]. godine imale 632 stanovnika. Većinu stanovništva čine etnički [[Makedonci]] (94%). Većinska veroispovest je [[pravoslavlje]]. == Povezano == * [[Opština Ohrid]] == Izvori == * [http://www.stat.gov.mk/publikacii/knigaX.pdf Popis u Makedoniji 2002. - Knjiga 10.] == Vanjske veze == {{Commonscat|Ramne}} * [http://www.ohrid.gov.mk www.ohrid.gov.mk Zvanična stranica opštine Ohrid] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20180827040453/http://www.ohrid.gov.mk/ |date=2018-08-27 }} {{Opština Ohrid}} [[Kategorija:Opština Ohrid]] kz3jd6g0p34tkhah25bcndidqbvb20r Rečica (Ohrid) 0 1453974 42681129 42544217 2026-08-25T16:18:39Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 1 sources and tagging 0 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42681129 wikitext text/x-wiki {{Ostale upotrebe|Rečica (razvrstavanje)}} {{Naseljeno mesto u Makedoniji-lat |mesto = Rečica |izvorno_ime = <small>{{jez-mak|Речица}}</small> |grb = |slika = Поглед на Речица.jpg |opis_slike = |opština = Ohrid |populacija = 5 |nadm visina = 990 |gšir = 41.2136 |gduž = 20.9414 |pozivni broj = +389 (0)46 |poštanski kod = 6306 |registarska oznaka =OH }} '''Rečica''' ({{jez-mak|Речица}}) je naselje u [[Republika Makedonija|Republici Makedoniji]], u jugozapadnom delu države. Rečica pripada [[Opština Ohrid|opštini Ohrid]]. == Prirodni uslovi == Naselje Rečica je smešteno u jugozapadnom delu [[Republika Makedonija|Republike Makedonije]]. Od najbližeg grada, [[Ohrid]]a, naselje je udaljeno 18&nbsp;km severoistočno. Rečica se nalazi u istorijskoj oblasti [[Ohridski kraj]], koja se obuhvata prostor istočno i severoistočno od [[Ohridsko jezero|Ohridskog jezera]]. Naselje je smešteno visoko, na jugozapadnim visovima [[Plakenska planina|Plakenske planine]]. Nadmorska visina naselja je približno 990 metara. Klima u naselju je [[Planinska klima|planinska]] zbog znatne nadmorske visine. == Historija == == Stanovništvo == Rečica je prema poslednjem popisu iz [[2002]]. godine imala 5 stanovnika. Većinu stanovništva čine etnički [[Makedonci]] (100%). Većinska veroispovest je [[pravoslavlje]]. == Povezano == * [[Opština Ohrid]] == Izvori == * [http://www.stat.gov.mk/publikacii/knigaX.pdf Popis u Makedoniji 2002. - Knjiga 10.] == Vanjske veze == {{Commonscat|Rečica, Ohrid}} * [http://www.ohrid.gov.mk www.ohrid.gov.mk Zvanična stranica opštine Ohrid] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20180827040453/http://www.ohrid.gov.mk/ |date=2018-08-27 }} {{Opština Ohrid}} [[Kategorija:Opština Ohrid]] 334ysnadb8r62zmuo0ozqhqxz5q4ek9 Rasino 0 1453975 42681117 42351794 2026-08-25T14:02:24Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 1 sources and tagging 0 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42681117 wikitext text/x-wiki {{Naseljeno mesto u Makedoniji-lat |mesto = Rasino |izvorno_ime = <small>{{jez-mak|Расино}}</small> |grb = |slika = Куќа во Расино.jpg |opis_slike = |opština = Ohrid |populacija = 8 |nadm visina = 830 |gšir = 41.2044 |gduž = 20.8589 |pozivni broj = +389 (0)46 |poštanski kod = 6306 |registarska oznaka =OH }} '''Rasino''' ({{jez-mak|Расино}}) je naselje u [[Republika Makedonija|Republici Makedoniji]], u jugozapadnom delu države. Rasino pripada [[Opština Ohrid|opštini Ohrid]]. == Prirodni uslovi == Naselje Rasino je smešteno u jugozapadnom delu [[Republika Makedonija|Republike Makedonije]]. Od najbližeg grada, [[Ohrid]]a, naselje je udaljeno 12&nbsp;km severno. Rasino se nalazi u istorijskoj oblasti [[Ohridski kraj]], koja se obuhvata prostor istočno i severoistočno od [[Ohridsko jezero|Ohridskog jezera]]. Naselje je smešteno visoko, na jugozapadnim padinama [[Plakenska planina|Plakenske planine]]. Nadmorska visina naselja je približno 830 metara. Klima u naselju je [[Planinska klima|planinska]] zbog znatne nadmorske visine. == Historija == == Stanovništvo == Rasino je prema poslednjem popisu iz [[2002]]. godine imalo 8 stanovnika. Većinu stanovništva čine etnički [[Makedonci]] (100%). Većinska veroispovest je [[pravoslavlje]]. == Povezano == * [[Opština Ohrid]] == Izvori == * [http://www.stat.gov.mk/publikacii/knigaX.pdf Popis u Makedoniji 2002. - Knjiga 10.] == Vanjske veze == * [http://www.ohrid.gov.mk www.ohrid.gov.mk Zvanična stranica opštine Ohrid] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20180827040453/http://www.ohrid.gov.mk/ |date=2018-08-27 }} {{Opština Ohrid}} [[Kategorija:Opština Ohrid]] 4zw1iak63s5o0mbjthucmk1jivr7fb1 Skrebatno 0 1454069 42681212 42352078 2026-08-26T04:54:22Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 1 sources and tagging 0 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42681212 wikitext text/x-wiki {{Naseljeno mesto u Makedoniji-lat |mesto = Skrebatno |izvorno_ime = <small>{{jez-mak|Скребатно}}</small> |grb = |slika = Панорама на Скребатно.jpg |opis_slike = |opština = Ohrid |populacija = 6 |nadm visina = 990 |gšir = 41.1528 |gduž = 20.8914 |pozivni broj = +389 (0)46 |poštanski kod = 6306 |registarska oznaka =OH }} '''Skrebatno''' ({{jez-mak|Скребатно}}) je naselje u [[Republika Makedonija|Republici Makedoniji]], u jugozapadnom delu države. Skrebatno pripada [[Opština Ohrid|opštini Ohrid]]. == Prirodni uslovi == Naselje Skrebatno je smešteno u jugozapadnom delu [[Republika Makedonija|Republike Makedonije]]. Od najbližeg grada, [[Ohrid]]a, naselje je udaljeno 12&nbsp;km istočno. Skrebatno se nalazi u istorijskoj oblasti [[Ohridski kraj]], koja se obuhvata istočnu i severoistočnu obalu [[Ohridsko jezero|Ohridskog jezera]]. Naselje je smešteno na severnim padinama planine [[Galičica|Galičice]]. Nadmorska visina naselja je približno 990 metara. Klima u naselju je [[Planinska klima|planinska]] zbog znatne nadmorske visine. == Historija == == Stanovništvo == Skrebatno je prema poslednjem popisu iz [[2002]]. godine imalo 6 stanovnika. Većinu stanovništva čine etnički [[Makedonci]] (100%). Većinska veroispovest je [[pravoslavlje]]. == Povezano == * [[Opština Ohrid]] == Izvori == * [http://www.stat.gov.mk/publikacii/knigaX.pdf Popis u Makedoniji 2002. - Knjiga 10.] == Vanjske veze == * [http://www.ohrid.gov.mk www.ohrid.gov.mk Zvanična stranica opštine Ohrid] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20180827040453/http://www.ohrid.gov.mk/ |date=2018-08-27 }} {{Opština Ohrid}} [[Kategorija:Opština Ohrid]] 4ef9vlaemeqejw59am75cq8kilf61qg Sirula 0 1454070 42681208 42352048 2026-08-26T04:18:11Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 1 sources and tagging 0 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42681208 wikitext text/x-wiki {{Naseljeno mesto u Makedoniji-lat |mesto = Sirulja |izvorno_ime = <small>{{jez-mak|Sirula}}</small> |grb = |slika = |opis_slike = |opština = Ohrid |populacija = 10 |nadm visina = 1.060 |gšir = 41.2347 |gduž = 20.8447 |pozivni broj = +389 (0)46 |poštanski kod = 6306 |registarska oznaka =OH }} '''Sirulja''' ({{jez-mak|Sirula}}) je naselje u [[Republika Makedonija|Republici Makedoniji]], u jugozapadnom delu države. Sirulja pripada [[Opština Ohrid|opštini Ohrid]]. == Prirodni uslovi == Naselje Sirulja je smešteno u jugozapadnom delu [[Republika Makedonija|Republike Makedonije]]. Od najbližeg grada, [[Ohrid]]a, naselje je udaljeno 18&nbsp;km severno. Sirulja se nalazi u istorijskoj oblasti [[Ohridski kraj]], koja se obuhvata prostor istočno i severoistočno od [[Ohridsko jezero|Ohridskog jezera]]. Naselje je smešteno visoko, na jugozapadnim visovima [[Plakenska planina|Plakenske planine]]. Nadmorska visina naselja je približno 1.060 metara. Klima u naselju je [[Planinska klima|planinska]] zbog znatne nadmorske visine. == Historija == == Stanovništvo == Sirulja je prema poslednjem popisu iz [[2002]]. godine imala 10 stanovnika. Većinu stanovništva čine etnički [[Makedonci]] (100%). Većinska veroispovest je [[pravoslavlje]]. == Povezano == * [[Opština Ohrid]] == Izvori == * [http://www.stat.gov.mk/publikacii/knigaX.pdf Popis u Makedoniji 2002. - Knjiga 10.] == Vanjske veze == * [http://www.ohrid.gov.mk www.ohrid.gov.mk Zvanična stranica opštine Ohrid] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20180827040453/http://www.ohrid.gov.mk/ |date=2018-08-27 }} {{Opština Ohrid}} [[Kategorija:Opština Ohrid]] axhnm4sbgx2ea8aji90xsz64mnjnq8u Sanda Ham 0 1468778 42681216 42435880 2026-08-26T06:50:38Z Argo 40546 +ref 42681216 wikitext text/x-wiki {{Infokutija biografija | ime = Sanda Ham | slika = | veličina = | opis_slike = | pseudonim = | datum_rođenja = [[20. kolovoza]] [[1959.]] | mjesto_rođenja = [[Osijek]] | datum_smrti = | mjesto_smrti = | nacionalnost = | poznat_po = [[Jezični purizam|purificiranju jezika]]<ref name="Vrljic-Vucic">{{Cite web |last1=Vrljić |first1=Marko |last2=Vučić |first2=Nikola |url=http://tacno.net/novosti/jezikova-milicija-sande-ham/ |title=Jezikova milicija Sande Ham |date=9. ožujka 2015 |publisher=''[[Tačno.net]]'' |location=Mostar |archivedate=2015-03-10 |archiveurl=https://www.webcitation.org/6WvS2zL0D?url=http://tacno.net/novosti/jezikova-milicija-sande-ham/ |accessdate=12. ožujka 2015 |deadurl=no }}</ref> | zanimanje = [[lingvistkinja]] }} '''Sanda Ham''' ([[Osijek]], [[20. kolovoza]] [[1959.]]), [[hrvatska]] [[lingvistkinja]]. == Biografija == Sanda Ham rođena je 20. kolovoza 1959. godine u Osijeku. Osnovu školu, gimnaziju i fakultet pohađala je u Osijeku, gdje je i diplomirala 1982. na Pedagoškom fakultetu, Odsjek za hrvatski ili srpski jezik i jugoslavenske književnosti. Magistrirala je i doktorirala iz područja lingvistike ([[kroatistika]]) na [[Filozofski fakultet u Zagrebu|Filozofskom fakultetu u Zagrebu]] - godine 1988. magistrirala (Pasivna rečenica u suvremenom hrvatskom književnom jeziku, mentor Stjepan Babić); godine 1994. doktorirala (Jezik [[Josip Kozarac|Josipa Kozarca]], sklonidbeni sustav, mentor S. Babić). Od godine 1983. zaposlena je kao asistentica na Suvremenom hrvatskom književnom jeziku, Odsjek za hrvatski ili srpski jezik i jugoslavenske književnosti na Pedagoškom fakultetu u Osijeku (sada Filozofskomu fakultetu); u znanstveno-nastavno zvanje docentice izabrana je 1997., u znanstveno-nastavno zvanje izvanredne profesorice 2000., a redovita je profesorica postala 2005. U trajno je zvanje izabrana 2009. Na matičnom fakultetu predavala je Hrvatsku [[morfologija|morfologiju]] i Hrvatsku [[sintaksa|sintaksu]] do odlaska u mirovinu nakon čega nije dobila titulu "professor emeritus" jer "za pokretanje postupka dodjele titule professor emeritus nije glasao nitko od oko 130 članova Vijeća fakulteta".<ref name="Emeritus">{{Cite news| last=Kršul |first=Dora |publisher=Telegram.hr |location=Zagreb |title=Filozofski u Osijeku spektakularno odbio dati počasnu titulu jezikoslovki Ham. Baš nitko nije glasao za to |url=https://www.telegram.hr/politika-kriminal/filozofski-u-osijeku-spektakularno-odbio-pocasnu-titulu-jezikoslovki-ham-bas-nitko-nije-glasao-za-to/ |archive-url=https://web.archive.org/web/20251008150053/https://www.telegram.hr/politika-kriminal/filozofski-u-osijeku-spektakularno-odbio-pocasnu-titulu-jezikoslovki-ham-bas-nitko-nije-glasao-za-to/ |archive-date=2025-10-08 |access-date=2025-10-12 |date=8. listopada 2025}}</ref> Na Hrvatskim studijima u Zagrebu devet je godina predavala Jezik hrvatske književnosti u 19. i 20. st; na Visokoj učiteljskoj školi u [[Slavonski Brod|Slavonskom Brodu]] sedam je godina predavala [[Hrvatski jezik]] i jezičnu kulturu. Samostalno je ustrojila i izvodi četiri kolegija: Jezik zagrebačke filološke škole, Jezik hrvatske književnosti u 19. i 20. st. , Hrvatska morfologija, Hrvatska sintaksa. Do sada je pod njezinim mentorstvom napisano pedesetak diplomskih radnja na matičnom fakultetu i tri na Hrvatskim studijima, jedan magisterij i dva doktorata na Filozofskom fakultetu u Osijeku (doktorantice Dubravka Smajić i [[Nataša Bašić]]) jedan doktorat na Filozofskom fakultetu u Zagrebu (doktorantica Jadranka Mlikota). Od 1990. do 2003. bila je istraživačica na projektu Hrvatska [[leksikologija]] i frazeologija, od 2003. do 2007. na projektu Gramatizacija u suvremenom hrvatskom standardnom jeziku, a od 2007. na projektu Jezik i [[stil]] zavičajne periodike. Članica je Uredništva časopisa ''Jezik'' od 1996. kada je taj časopis promovirao jezičnu politiku HDZ-a,<ref name="Zanelli">{{cite book|last=Zanelli |first=Aldo |year=2018 |title=Eine Analyse der Metaphern in der kroatischen Linguistikfachzeitschrift Jezik von 1991 bis 1997 |trans-title=Analiza metafora u hrvatskom lingvističkom stručnom časopisu Jezik od 1991. do 1997. |language=njemački |series=Studien zur Slavistik ; 41 |location=Hamburg |publisher=Dr. Kovač |pages=83 |isbn=978-3-8300-9773-0 |oclc=1023608613 |id={{CROSBI|935754}}. {{NSK-zapis|id=001013945}}. <small>[https://koha.ffzg.hr/cgi-bin/koha/opac-detail.pl?biblionumber=385977 (FFZG)]</small> |quote=Die Fachzeitschrift hat sich als eines der Instrumente der von der Regierungspartei HDZ sanktionierten „Kroatisierung“ des Kroatischen im nationalistisch aufgeheizten Klima der 1990er Jahre hervorgetan.}}</ref> a 15. lipnja 2004. je dotadašnji urednik Stjepan Babić prepustio Sandi Ham mjesto glavne urednice. U tom časopisu svake godine objavljuje natječaj za najbolju hrvatsku riječ, "pobjednici su bili bogato nagrađeni i svečano proglašeni",<ref name="Zanelli"/> a sve to je nailazilo na ismijavanje kod slobodarskih autora.<ref>{{cite web |last=Dežulović |first=Boris |authorlink=Boris Dežulović |date=4. travnja 2012 |title=Smrt gospođe S. |url=http://www.slobodnadalmacija.hr/Prilozi/Arterija/tabid/247/articleType/ArticleView/articleId/169894/Smrt-gospoe-S.aspx |publisher=''[[Slobodna Dalmacija]]'' |location=Split |archivedate=2015-03-10 |archiveurl=https://www.webcitation.org/6WvRrBTK0?url=http://www.slobodnadalmacija.hr/Prilozi/Arterija/tabid/247/articleType/ArticleView/articleId/169894/Smrt-gospoe-S.aspx |accessdate=13. ožujka 2015 |deadurl=no }}</ref> Članica je uredništva časopisa ''Strani jezici'', bila je urednica Jezične knjižnice Matice hrvatske Osijek. Bila je dvije godine članica uredništva osječkog časopisa ''Jezikoslovlje''. Bila je šest godina voditeljica Odjela za hrvatski jezik u MH<ref>{{cite web |date=7. srpnja 2010 |title=Sanda Ham smijenjena s mjesta voditeljice Odjela za hrvatski jezik |url=http://www.index.hr/media/Grupa/hr/1334124/sanda-ham-smijenjena-s-mjesta-voditeljice-odjela-za-hrvatski-jezik.aspx |publisher=''[[Glas Slavonije]]'' |location=Osijek |accessdate=15. ožujka 2015 }}{{Dead link|date=November 2022 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref> i pokretačica i voditeljica jezične savjetodavne službe Jezični telefon koji je bio u okviru rada Odjela. Također i voditeljica službene [[Facebook]] stranice časopisa 'Jezik'. Pritom se pokazalo da je potaknula nastanak [[Deklaracija o zajedničkom jeziku|Deklaracije o zajedničkom jeziku]] koju je "predložila grupa mladih ljudi",<ref>{{cite web |first=Rajka |last=Glušica |title=Glušica: Ako se dobro razumijemo – govorimo jednim jezikom |work=emisija Novi dan (voditeljica Minela Jašar) |url=https://n1info.ba/vijesti/a145947-Glusica-Ako-se-dobro-razumijemo-govorimo-jednim-jezikom/ |publisher=[[N1]] |date=2017-03-30 |accessdate=2025-07-01 |archive-date=2017-12-01 |archive-url=https://web.archive.org/web/20171201080755/http://ba.n1info.com/a145947/Vijesti/Vijesti/Glusica-Ako-se-dobro-razumijemo-govorimo-jednim-jezikom.html |dead-url=no}} minuta 1.50</ref> jer za rađanje takve ideje "kod mladih inicijatora određenu ulogu je odigralo i cenzorsko ponašanje urednice časopisa 'Jezik' Sande Ham"<ref>{{cite web |last=Ćirić |first=Sonja |date=2017-04-13 |title=Jezik više naroda |url=http://www.vreme.co.rs/cms/view.php?id=1490801 |publisher=Vreme |archivedate=2017-08-26 |archiveurl=https://web.archive.org/web/20170826190152/http://www.vreme.co.rs/cms/view.php?id=1490801 |deadurl=yes |issn=0353-8028 |accessdate=2025-06-04 |id={{CROSBI|936009}}}}</ref> zbog toga što koristi "sistemsko cenzuriranje kritičkog mišljenja".<ref name="Vrljic-Vucic"/> Recenzentica je 4 nastavna programa i 4 znanstvena projekta; brojnih udžbenika iz hrvatskoga jezika za sve razrede osnovne i srednje škole; Težak – Babićeve gramatike. Bila je voditeljica Upravnog vijeća [[Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje|Instituta za hrvatski jezik]] na kojoj funkciji je smijenjena od strane ministarstva jer "znanstvenici Instituta tada su se pobunili protiv Ham na čelu svog Upravnog vijeća. Isticali su kako je negativno pisala o Institutu, nastojeći “podcijeniti njihov rad”, kao i da je u časopisu Jezik ravnatelja Instituta [[Željko Jozić|Željka Jozića]] nazvala “krpežom i kupusarom”"<ref name="Emeritus"/> Sudionicom je tridesetak domaćih i međunarodnih znanstvenih skupova. Objavala je u hrvatskim i inozemnim znanstvenim zbornicima i u sljedećim časopisima: Jezik (Zagreb), Filologija (Zagreb), Književna revija (Osijek), Jezikoslovlje (Osijek), Fluminensija (Rijeka), Dometi (Rijeka), Riječ (Budimpešta). Središnje joj je znanstveno zanimanje bilo usmjereno sintaksi suvremenog hrvatskog književnog jezika, normativnim pitanjima suvremenog književnog jezika, ali i hrvatskom književnom jeziku u [[19. stoljeće|19. st.]], pa su joj i važniji radovi iz navedenih područja: magisterij ni doktorat nije objavila, a ni radovi, uključujući i knjige, nisu joj ekvivalenti ni magisteriju ni doktoratu. == Predsjedništva == * Voditeljica Odsjeka za hrvatski jezik i književnost na Pedagoškom fakultetu u Osijeku (1995. – 1997.) * Voditeljica Katedre za hrvatski jezik na Pedagoškom fakultetu u Osijeku (1999. – 2001.) * Voditeljica odjela za hrvatski jezik u Matici hrvatskoj Osijek (2004. – 2010.) * Predsjednica Kulturnoga vijeća Grada Osijeka (2006. – 2009. ) * Predsjednica Državnoga povjerenstva na XI. državnom natjecanju u poznavanju hrvatskoga jezika (2006. – 2007.) * Voditeljica Katedre za suvremeni hrvatski jezik na Filozofskom fakultetu u Osijeku (2007. – ) == Članstva == * Članica Matičnog odbora za polje filologije (odlukom Sabora za period 2009. - 2013.). Za vrijeme tog članstva izbio je skandal jer je utvrđeno da Sanda Ham u službenoj komunikaciji naziva kolege kujama, kre_enima, homoseksualcima, srboljubima, svinjama i sl. (premda je inače urednica baš časopisa za kulturu izražavanja) i da mimo službne procedure pokušava utjecati na odluke Matičnog odbora o napredovanju fakultetskih nastavnika.<ref>{{Cite web |last=Hedl |first=Drago |authorlink=Drago Hedl |url=http://www.jutarnji.hr/-kolege-profesori-su-svinje--kreteni--kuje-i-homoseksualci----/1064392/ |title=Skandal na osječkom Filozofskom fakultetu – profesorica Sanda Ham: ʻKolege su svinje, kre_eni, kuje i homoseksualci...ʼ |date=5. studenog 2012 |publisher=''[[Jutarnji list]]'' |location=Zagreb |pages=12–13 |ISSN=1331-5692 |accessdate=28. srpnja 2014 |archive-date=2015-04-05 |archive-url=https://web.archive.org/web/20150405131633/http://www.jutarnji.hr/-kolege-profesori-su-svinje--kreteni--kuje-i-homoseksualci----/1064392/ }}</ref><ref>{{Cite web |title='Svinje, četnici, homoseksualci': Mailovi fakultetske profesorice sablaznili njezine kolege |url=https://dnevnik.hr/vijesti/hrvatska/svinje-cetnici-homoseksualci-mailovi-fakultetske-profesorice-sablaznili-njezine-kolege.html |access-date=2025-10-12 |website=Dnevnik.hr}}</ref> * Članica Vijeća za normu hrvatskoga književnoga jezika pri Ministarstvu znanosti (1998. – 2000.) Vijeće je ukinuto dva puta kada je HDZ izgubio izbore jer prema riječima ministra koji je to zadnji učinio "Vijeće za normu u kojem je glavnu riječ vodila npr. Sanda Ham bilo je od strane politike imenovano tijelo, a politika ne smije arbitrirati ni u jednom stručnom i znanstvenom pitanju".<ref>{{Cite web |last=Jovanović |first=Željko |authorlink=Željko Jovanović |title=Političko vijeće za normu hrvatskog standardnog jezika obična je demagogija |date=6.travnja 2017 |publisher=Radio Gornji grad |location=Zagreb |url=https://radiogornjigrad.blog/2017/04/06/zeljko-jovanovic-politicko-vijece-za-norma-hrvatskog-standardnog-jezika-obicna-je-demagogija/comment-page-1/ |accessdate=2023-03-01 |dead-url=no}}</ref> * Članica Državnoga povjerenstva na IX. državnom natjecanju u poznavanju hrvatskoga jezika (2003. – 2004.) * Članica Odbora za knjigu i izdavaštvo Grada Osijeka (2006. – 2009.) * Članica Stručne radne skupine za izradu nacionalnih ispita u Nacionalnom centru za vanjsko vrednovanje nastave (2007. – 2008. ) * Članica predsjedništva HFD-a (2005. - ) == Bibliografija == === Knjige === * ''Jezik zagrebačke filološke škole'', [[Matica hrvatska]], Osijek, 1998. * ''Školska gramatika hrvatskoga jezika'', [[Školska knjiga]], Zagreb, 2002., 2007. * ''Hrvatski školski pravopis'' (suautorstvo sa S. Babićem i M. Mogušem), Školska knjiga, Zagreb, 2005., 2008., 2009. * ''Povijest hrvatskih gramatika'', Globus, Zagreb, 2006. === Ostali radovi o jeziku === (uglavnom u časopisu ''Jezik'', u kojem je glavna urednica) Pasiv i norma, Ösijeka ili Osijéka, Jezik Ivana Kozarca, O instrumentalu jednine imenica vrste i: tradicjska, sustavna i nacionalna načela pri normiranju hrvatskoga književnoga jezika, O zanaglasnom akuzativu ju, Slavonska osnovica u temeljima zagrebačke filološke škole, Zamjeničko-pridjevna sklonidba jednine u hrvatskom književnom jeziku krajem 19.st., Osoba, osobno, neosobno, Pročitati stare pisce hrvatske, Pravopisu - ponosu! ili Pravopisu - po nosu!, Normom hrvatskoga jezika, O jezičnoj prilagodbi tekstova hrvatskih književnika u suvremenom tisku, Inoče - jezično zrcalo Slavonije Ivakićeva doba, O jeziku i pravopisu Izabranih pjesama, Spomenci na stariju jezičnu normu, Atributna uloga glagolskih pridjeva sadašnjih i prošlih u hrvatskom književnom jeziku 19. st., Riječ, Rijeka, Jezikoslovni pogled na Listove iz Slavonije Ise Kršnjavoga, Upotreba povratno-posvojne zamjenice svoj u pasivnoj rečenici, Hrvati i Mađari u svjetlu prožimanja kultura i jezika, Hrvatski znanstveni zavod, Nepoznati jezik Begovićev, Pasivna rečenica u Veberovoj Skladnji, Riječki filološki dani, Razlikovne sastavnice u Mažuranićevoj Slovnici hervatskoj i još nekoliko. ==Recepcija== S obzirom da u svojoj knjigu ''Povijest hrvatskih gramatika'' Sanda Ham "nije navela popis korištene literature",<ref name="Vrljic-Vucic"/> to se u inozemnim znanstvenim krugovima ocjenjuje kao skandalozno: ugledni njemački filolog Helmut Keipert u prikazu te knjige u ''Zeitschrift für Slavische Philologie'' ističe da je ''„velika mana knjige što je autorica [...] vjerovala da se može odreći bilo kakvog navođenja sekundarne literature“''.<ref name="Keipert"/> Keipert citira kako autorica kaže ''„nisam navodila upotrijebljenu literaturu i nisam na očekivani i uobičajeni način bilježila bibliografske podatke“'', o čemu Keipert daje sljedeći komentar: {{izdvojeni citat|Tako, osim naslova obrađenih gramatika, ova deklarativno ʻna boljitak struci i na korist svakomu tko ju uzme u ruke’ pisana i kao priručnik objavljena Povijest ne nudi nijedan jedini bibliografski podatak koji bi mogao olakšati put do daljnjih informacija, a čak ni dva prominentna i u knjizi navedena recenzenta (S. Babić, I. Škarić) ili također u struci poznati urednik te biblioteke (S. Težak) izgleda da nisu imali nikakav prigovor protiv te sumnjive prakse. Da ne spominjemo da svako znanstveno djelo mora navesti literaturu od koje polazi i da studentima jedan priručnik napravljen po principu ʻslijepo vjeruj u riječi učiteljeve’ ne može biti dobar uzor za rad orijentiran na budućnost. Takvom publikacijom propuštena je jedna šansa za hrvatsku kroatistiku.<ref name="Keipert">{{Cite web|last=Keipert |first=Helmut |title=Prikaz knjige Sande Ham ''Povijest hrvatskih gramatika'' |language=njemački|date=2007 |publisher=''Zeitschrift für Slavische Philologie'' '''65''' (1) |location=Heidelberg |pages=231–234 | ISSN=0044-3492|accessdate=27. srpnja 2014}}</ref>|prijevod odlomka iz njemačkog prikaza}} U hrvatskim medijima Sanda Ham izjavljuje da se mora prevoditi između Hrvata i Srba<ref>{{Cite web |last=Jozić |first=Željko |author-link=Željko Jozić |title='Ostao sam bez riječi kad je profesorica izjavila da seriji 'Lud, zbunjen, normalan' treba prijevod |date=14. veljače 2022 |url=https://www.vecernji.hr/vijesti/ostao-bez-rijeci-kad-je-profesorica-izjavilaa-da-seriji-lud-zbunjen-normalan-treba-prijevod-1563136 |access-date=2025-10-12 |publisher=[[Večernji list]] |location=Zagreb|issn=0350-5006}}</ref> jer je [[uzajamna razumljivost|razumljivost]] privid i navodi, kako kaže, kao poznati primjer rečenicu koju Hrvati ne razumiju: ''„Trešće i smeće da jedu jabuke“''. Takvo izmišljanje primjera koji su jednako nerazumljivi i u Srbiji<ref>{{Cite web |last=Simonović |first=Marko |url=http://www.h-alter.org/vijesti/europa-regija/apsurdizacija-manjinskih-prava/print:true |title=Vukovar: centar za apsurdizaciju manjinskih prava |date=15. listopada 2013 |publisher=''[[Peščanik]]'' |location=Beograd |archivedate=2014-08-03 |archiveurl=https://www.webcitation.org/6RXuUfSq9?url=http://pescanik.net/2013/10/%D0%96%D1%83%D0%BF%D0%B0%D0%BD%D0%B8%D1%98%D0%B0-%D0%92%D1%83%D0%BA%D0%BE%D0%B2%D0%B0%D1%80%D1%81%D0%BA%D0%BE-%D1%81%D1%80%D0%B5%D0%BC%D1%81%D0%BA%D0%B0-%D0%A6%D0%B5%D0%BD%D1%82%D0%B0%D1%80-%D0%B7/ |accessdate=3. kolovoza 2014 |deadurl=no }}</ref> naišlo je na ismijavanje i osudu u hrvatskim medijima.<ref>{{cite web |last=Lucić |first=Predrag |authorlink=Predrag Lucić |date=11. rujna 2010 |title=Smeće u glavi i jabuke na jeziku |url=http://tacno.net/kultura/predrag-lucic-smece-u-glavi-i-jabuke-na-jeziku/ |publisher=''[[Novi list]]'' |location=Rijeka |page=8 |archivedate=2014-08-03 |archiveurl=https://www.webcitation.org/6RXuKF2IB?url=http://tacno.net/kultura/predrag-lucic-smece-u-glavi-i-jabuke-na-jeziku/ |accessdate=3. kolovoza 2014 |deadurl=no }}</ref><ref>{{cite web |last=Jergović |first=Miljenko |authorlink=Miljenko Jergović |date=14. rujna 2010 |title=Vila Babićkinja i sto šargarepa |url=http://www.jergovic.com/sumnjivo-lice/vila-babickinja-i-sto-sargarepa/ |publisher=''[[Jutarnji list]]'' |location=Zagreb |page=16 |ISSN=1331-5692 |archivedate=2014-08-03 |archiveurl=https://www.webcitation.org/6RXuO8LUX?url=http://www.jergovic.com/sumnjivo-lice/vila-babickinja-i-sto-sargarepa/ |accessdate=3. kolovoza 2014 |deadurl=no }}</ref> Stoga se konstatira: {{izdvojeni citat|sredstva za kojima poseže Sanda Ham i njoj slični već je okarakterizirao Dieter Weirich kad je rekao da se nacionalizam na južnoslavenskim prostorima zasniva na ʻotrovu laži, laži o svijetu, o susjedu, o povijesti, o religiji i kulturi, na kraju o samom sebi’.<ref>{{cite web |last=Bakotin |first=Jerko |date=29. rujna 2010 |title=Otrovne laži o jeziku: intervju sa Snježanom Kordić |url=http://www.h-alter.org/vijesti/kultura/otrovne-lazi-o-jeziku |publisher=''[http://www.h-alter.org/stranice/impressum H-alter]'' |archivedate=2012-07-07 |archiveurl=https://www.webcitation.org/68yyzxriu?url=http://www.h-alter.org/vijesti/kultura/otrovne-lazi-o-jeziku |id={{CROSBI|485554}} |accessdate=30. srpnja 2014 |deadurl=yes }}</ref>|komentar izjave}} == Izvori == {{Izvori}} == Vanjske veze == * [http://web.ffos.hr/hrvatski/?id=35 Filozofski fakultet, Sveučilište u Osijeku, Katedra za suvremeni hrvatski jezik, Sanda Ham] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20080703023655/http://web.ffos.hr/hrvatski/?id=35 |date=2008-07-03 }}, {{Lifetime|1959||Ham, Sanda}} [[Kategorija:Hrvatski lingvisti]] [[Kategorija:Biografije, Osijek]] [[Kategorija:Kroatisti]] e22l77wnybh4r5c7bmz033vfuafe5vn 42681234 42681216 2026-08-26T11:29:07Z Argo 40546 ref 42681234 wikitext text/x-wiki {{Infokutija biografija | ime = Sanda Ham | slika = | veličina = | opis_slike = | pseudonim = | datum_rođenja = [[20. kolovoza]] [[1959.]] | mjesto_rođenja = [[Osijek]] | datum_smrti = | mjesto_smrti = | nacionalnost = | poznat_po = [[Jezični purizam|purificiranju jezika]]<ref name="Vrljic-Vucic">{{Cite web |author1=Vrljić, Marko |author1link= |author2=[[Nikola Vučić|Vučić, Nikola]] |author2link=Nikola Vučić |url=http://tacno.net/novosti/jezikova-milicija-sande-ham/ |title=Jezikova milicija Sande Ham |date=9. ožujka 2015 |publisher=[[Tačno.net]] |location=Mostar |archivedate=2015-03-10 |archiveurl=https://www.webcitation.org/6WvS2zL0D?url=http://tacno.net/novosti/jezikova-milicija-sande-ham/ |accessdate=12. ožujka 2015 |deadurl=no }}</ref> | zanimanje = [[lingvistkinja]] }} '''Sanda Ham''' ([[Osijek]], [[20. kolovoza]] [[1959.]]), [[hrvatska]] [[lingvistkinja]]. == Biografija == Sanda Ham rođena je 20. kolovoza 1959. godine u Osijeku. Osnovu školu, gimnaziju i fakultet pohađala je u Osijeku, gdje je i diplomirala 1982. na Pedagoškom fakultetu, Odsjek za hrvatski ili srpski jezik i jugoslavenske književnosti. Magistrirala je i doktorirala iz područja lingvistike ([[kroatistika]]) na [[Filozofski fakultet u Zagrebu|Filozofskom fakultetu u Zagrebu]] - godine 1988. magistrirala (Pasivna rečenica u suvremenom hrvatskom književnom jeziku, mentor Stjepan Babić); godine 1994. doktorirala (Jezik [[Josip Kozarac|Josipa Kozarca]], sklonidbeni sustav, mentor S. Babić). Od godine 1983. zaposlena je kao asistentica na Suvremenom hrvatskom književnom jeziku, Odsjek za hrvatski ili srpski jezik i jugoslavenske književnosti na Pedagoškom fakultetu u Osijeku (sada Filozofskomu fakultetu); u znanstveno-nastavno zvanje docentice izabrana je 1997., u znanstveno-nastavno zvanje izvanredne profesorice 2000., a redovita je profesorica postala 2005. U trajno je zvanje izabrana 2009. Na matičnom fakultetu predavala je Hrvatsku [[morfologija|morfologiju]] i Hrvatsku [[sintaksa|sintaksu]] do odlaska u mirovinu, nakon čega nije dobila titulu "professor emeritus" jer "za pokretanje postupka dodjele titule professor emeritus nije glasao nitko od oko 130 članova Vijeća fakulteta".<ref name="Emeritus">{{Cite news| last=Kršul |first=Dora |publisher=[[Telegram (portal)|Telegram]] |location=Zagreb |title=Filozofski u Osijeku spektakularno odbio dati počasnu titulu jezikoslovki Ham. Baš nitko nije glasao za to |url=https://www.telegram.hr/politika-kriminal/filozofski-u-osijeku-spektakularno-odbio-pocasnu-titulu-jezikoslovki-ham-bas-nitko-nije-glasao-za-to/ |archive-url=https://web.archive.org/web/20251008150053/https://www.telegram.hr/politika-kriminal/filozofski-u-osijeku-spektakularno-odbio-pocasnu-titulu-jezikoslovki-ham-bas-nitko-nije-glasao-za-to/ |archive-date=2025-10-08 |access-date=2025-10-12 |date=8. listopada 2025}}</ref> Na Hrvatskim studijima u Zagrebu devet je godina predavala Jezik hrvatske književnosti u 19. i 20. st; na Visokoj učiteljskoj školi u [[Slavonski Brod|Slavonskom Brodu]] sedam je godina predavala [[Hrvatski jezik]] i jezičnu kulturu. Samostalno je ustrojila i izvodi četiri kolegija: Jezik zagrebačke filološke škole, Jezik hrvatske književnosti u 19. i 20. st. , Hrvatska morfologija, Hrvatska sintaksa. Do sada je pod njezinim mentorstvom napisano pedesetak diplomskih radnja na matičnom fakultetu i tri na Hrvatskim studijima, jedan magisterij i dva doktorata na Filozofskom fakultetu u Osijeku (doktorantice Dubravka Smajić i [[Nataša Bašić]]) jedan doktorat na Filozofskom fakultetu u Zagrebu (doktorantica Jadranka Mlikota). Od 1990. do 2003. bila je istraživačica na projektu Hrvatska [[leksikologija]] i frazeologija, od 2003. do 2007. na projektu Gramatizacija u suvremenom hrvatskom standardnom jeziku, a od 2007. na projektu Jezik i [[stil]] zavičajne periodike. Članica je Uredništva časopisa ''Jezik'' od 1996., kada je taj časopis promovirao jezičnu politiku HDZ-a,<ref name="Zanelli">{{cite book|last=Zanelli |first=Aldo |year=2018 |title=Eine Analyse der Metaphern in der kroatischen Linguistikfachzeitschrift Jezik von 1991 bis 1997 |trans-title=Analiza metafora u hrvatskom lingvističkom stručnom časopisu Jezik od 1991. do 1997. |language=njemački |series=Studien zur Slavistik ; 41 |location=Hamburg |publisher=Dr. Kovač |pages=83 |isbn=978-3-8300-9773-0 |oclc=1023608613 |id={{CROSBI|935754}}. {{NSK-zapis|id=001013945}}. <small>[https://koha.ffzg.hr/cgi-bin/koha/opac-detail.pl?biblionumber=385977 (FFZG)]</small> |quote=Die Fachzeitschrift hat sich als eines der Instrumente der von der Regierungspartei HDZ sanktionierten „Kroatisierung“ des Kroatischen im nationalistisch aufgeheizten Klima der 1990er Jahre hervorgetan.}}</ref> a 15. lipnja 2004. je dotadašnji urednik Stjepan Babić prepustio Sandi Ham mjesto glavne urednice. U tom časopisu svake godine objavljuje natječaj za najbolju hrvatsku riječ, "pobjednici su bili bogato nagrađeni i svečano proglašeni",<ref name="Zanelli"/> a sve to je nailazilo na ismijavanje kod novinara,<ref>{{cite web |last=Dežulović |first=Boris |authorlink=Boris Dežulović |date=4. travnja 2012 |title=Smrt gospođe S. |url=http://www.slobodnadalmacija.hr/Prilozi/Arterija/tabid/247/articleType/ArticleView/articleId/169894/Smrt-gospoe-S.aspx |publisher=[[Slobodna Dalmacija]] |location=Split |archivedate=2015-03-10 |archiveurl=https://www.webcitation.org/6WvRrBTK0?url=http://www.slobodnadalmacija.hr/Prilozi/Arterija/tabid/247/articleType/ArticleView/articleId/169894/Smrt-gospoe-S.aspx |accessdate=13. ožujka 2015 |deadurl=no }}</ref> ali i zaprepaštenost<ref>{{Cite news| last=Škaro |first=Katarina |publisher=[[Telegram (portal)|Telegram]] |location=Zagreb |title=Totalni skandal na izboru za najbolju novu hrvatsku riječ. Izvrijeđali transrodne osobe, nazvali ih 'inostvorovima': šef Instituta za hrvatski jezik i pravobraniteljica su zaprepašteni |url=https://www.telegram.hr/vijesti/totalni-skandal-na-izboru-za-najbolju-novu-hrvatsku-rijec-izvrijedali-transrodne-osobe-nazvali-ih-inostvorovima/ |access-date=2026-08-19 |date=8. lipnja 2026}}</ref> i bespomoćnost<ref>{{Cite news| last=Kršul |first=Dora |publisher=[[Telegram (portal)|Telegram]] |location=Zagreb |title=Skandal zbog riječi 'inostvor' ide dalje. 'Ovo je sramota, ali mi profesorici Ham ne možemo ništa, ona je nesmjenjiva': predsjednik Hrvatskog filološkog društva, koje izdaje časopis Jezik, za Telegram kaže da su u ovoj situaciji praktično nemoćni |url=https://www.telegram.hr/politika-kriminal/skandal-zbog-rijeci-inostvor-ide-dalje-ovo-je-sramota-ali-mi-profesorici-ham-ne-mozemo-nista-ona-je-nesmjenjiva/ |access-date=2026-08-23 |date=14. lipnja 2026}}</ref> kod hrvatskih kroatista. Članica je uredništva časopisa ''Strani jezici'', bila je urednica Jezične knjižnice Matice hrvatske Osijek. Bila je dvije godine članica uredništva osječkog časopisa ''Jezikoslovlje''. Bila je šest godina voditeljica Odjela za hrvatski jezik u MH<ref>{{cite web |date=7. srpnja 2010 |title=Sanda Ham smijenjena s mjesta voditeljice Odjela za hrvatski jezik |url=http://www.index.hr/media/Grupa/hr/1334124/sanda-ham-smijenjena-s-mjesta-voditeljice-odjela-za-hrvatski-jezik.aspx |publisher=[[Glas Slavonije]] |location=Osijek |accessdate=15. ožujka 2015 }}{{Dead link|date=November 2022 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref> i pokretačica i voditeljica jezične savjetodavne službe Jezični telefon koji je bio u okviru rada Odjela. Također i voditeljica službene [[Facebook]] stranice časopisa 'Jezik'. Pritom se pokazalo da je potaknula nastanak [[Deklaracija o zajedničkom jeziku|Deklaracije o zajedničkom jeziku]] koju je "predložila grupa mladih ljudi",<ref>{{cite web |first=Rajka |last=Glušica |title=Glušica: Ako se dobro razumijemo – govorimo jednim jezikom |work=emisija Novi dan (voditeljica Minela Jašar) |url=https://n1info.ba/vijesti/a145947-Glusica-Ako-se-dobro-razumijemo-govorimo-jednim-jezikom/ |publisher=[[N1]] |date=2017-03-30 |accessdate=2025-07-01 |archive-date=2017-12-01 |archive-url=https://web.archive.org/web/20171201080755/http://ba.n1info.com/a145947/Vijesti/Vijesti/Glusica-Ako-se-dobro-razumijemo-govorimo-jednim-jezikom.html |dead-url=no}} minuta 1.50</ref> jer za rađanje takve ideje "kod mladih inicijatora određenu ulogu je odigralo i cenzorsko ponašanje urednice časopisa 'Jezik' Sande Ham"<ref>{{cite web |last=Ćirić |first=Sonja |date=2017-04-13 |title=Jezik više naroda |url=http://www.vreme.co.rs/cms/view.php?id=1490801 |publisher=[[Vreme (nedeljnik)|Vreme]] |archivedate=2017-08-26 |archiveurl=https://web.archive.org/web/20170826190152/http://www.vreme.co.rs/cms/view.php?id=1490801 |deadurl=yes |issn=0353-8028 |accessdate=2025-06-04 |id={{CROSBI|936009}}}}</ref> zbog toga što koristi "sistemsko cenzuriranje kritičkog mišljenja".<ref name="Vrljic-Vucic"/> Recenzentica je 4 nastavna programa i 4 znanstvena projekta; brojnih udžbenika iz hrvatskoga jezika za sve razrede osnovne i srednje škole; Težak – Babićeve gramatike. Bila je voditeljica Upravnog vijeća [[Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje|Instituta za hrvatski jezik]], na kojoj funkciji je smijenjena od strane ministarstva jer "znanstvenici Instituta tada su se pobunili protiv Ham na čelu svog Upravnog vijeća. Isticali su kako je negativno pisala o Institutu, nastojeći “podcijeniti njihov rad”, kao i da je u časopisu Jezik ravnatelja Instituta [[Željko Jozić|Željka Jozića]] nazvala “krpežom i kupusarom”".<ref name="Emeritus"/> Sudionicom je tridesetak domaćih i međunarodnih znanstvenih skupova. Objavala je u hrvatskim i inozemnim znanstvenim zbornicima i u sljedećim časopisima: Jezik (Zagreb), Filologija (Zagreb), Književna revija (Osijek), Jezikoslovlje (Osijek), Fluminensija (Rijeka), Dometi (Rijeka), Riječ (Budimpešta). Središnje joj je znanstveno zanimanje bilo usmjereno sintaksi suvremenog hrvatskog književnog jezika, normativnim pitanjima suvremenog književnog jezika, ali i hrvatskom književnom jeziku u [[19. stoljeće|19. st.]], pa su joj i važniji radovi iz navedenih područja: magisterij ni doktorat nije objavila, a ni radovi, uključujući i knjige, nisu joj ekvivalenti ni magisteriju ni doktoratu. == Predsjedništva == * Voditeljica Odsjeka za hrvatski jezik i književnost na Pedagoškom fakultetu u Osijeku (1995. – 1997.) * Voditeljica Katedre za hrvatski jezik na Pedagoškom fakultetu u Osijeku (1999. – 2001.) * Voditeljica odjela za hrvatski jezik u Matici hrvatskoj Osijek (2004. – 2010.) * Predsjednica Kulturnoga vijeća Grada Osijeka (2006. – 2009. ) * Predsjednica Državnoga povjerenstva na XI. državnom natjecanju u poznavanju hrvatskoga jezika (2006. – 2007.) * Voditeljica Katedre za suvremeni hrvatski jezik na Filozofskom fakultetu u Osijeku (2007. – ) == Članstva == * Članica Matičnog odbora za polje filologije (odlukom Sabora za period 2009. - 2013.). Za vrijeme tog članstva izbio je skandal jer je utvrđeno da Sanda Ham u službenoj komunikaciji naziva kolege kujama, kre_enima, homoseksualcima, srboljubima, svinjama i sl. (premda je inače urednica baš časopisa za kulturu izražavanja) i da mimo službne procedure pokušava utjecati na odluke Matičnog odbora o napredovanju fakultetskih nastavnika.<ref>{{Cite web |last=Hedl |first=Drago |authorlink=Drago Hedl |url=http://www.jutarnji.hr/-kolege-profesori-su-svinje--kreteni--kuje-i-homoseksualci----/1064392/ |title=Skandal na osječkom Filozofskom fakultetu – profesorica Sanda Ham: ʻKolege su svinje, kre_eni, kuje i homoseksualci...ʼ |date=5. studenog 2012 |publisher=[[Jutarnji list]] |location=Zagreb |pages=12–13 |ISSN=1331-5692 |accessdate=28. srpnja 2014 |archive-date=2015-04-05 |archive-url=https://web.archive.org/web/20150405131633/http://www.jutarnji.hr/-kolege-profesori-su-svinje--kreteni--kuje-i-homoseksualci----/1064392/ }}</ref><ref>{{Cite web |title='Svinje, četnici, homoseksualci': Mailovi fakultetske profesorice sablaznili njezine kolege |url=https://dnevnik.hr/vijesti/hrvatska/svinje-cetnici-homoseksualci-mailovi-fakultetske-profesorice-sablaznili-njezine-kolege.html |access-date=2025-10-12 |website=Dnevnik.hr}}</ref> * Članica Vijeća za normu hrvatskoga književnoga jezika pri Ministarstvu znanosti (1998. – 2000.) Vijeće je ukinuto dva puta kada je HDZ izgubio izbore jer prema riječima ministra koji je to zadnji učinio "Vijeće za normu u kojem je glavnu riječ vodila npr. Sanda Ham bilo je od strane politike imenovano tijelo, a politika ne smije arbitrirati ni u jednom stručnom i znanstvenom pitanju".<ref>{{Cite web |last=Jovanović |first=Željko |authorlink=Željko Jovanović |title=Političko vijeće za normu hrvatskog standardnog jezika obična je demagogija |date=6.travnja 2017 |publisher=Radio Gornji grad |location=Zagreb |url=https://radiogornjigrad.blog/2017/04/06/zeljko-jovanovic-politicko-vijece-za-norma-hrvatskog-standardnog-jezika-obicna-je-demagogija/comment-page-1/ |accessdate=2023-03-01 |dead-url=no}}</ref> * Članica Državnoga povjerenstva na IX. državnom natjecanju u poznavanju hrvatskoga jezika (2003. – 2004.) * Članica Odbora za knjigu i izdavaštvo Grada Osijeka (2006. – 2009.) * Članica Stručne radne skupine za izradu nacionalnih ispita u Nacionalnom centru za vanjsko vrednovanje nastave (2007. – 2008. ) * Članica predsjedništva HFD-a (2005. - ) == Bibliografija == === Knjige === * ''Jezik zagrebačke filološke škole'', [[Matica hrvatska]], Osijek, 1998. * ''Školska gramatika hrvatskoga jezika'', [[Školska knjiga]], Zagreb, 2002., 2007. * ''Hrvatski školski pravopis'' (suautorstvo sa S. Babićem i M. Mogušem), Školska knjiga, Zagreb, 2005., 2008., 2009. * ''Povijest hrvatskih gramatika'', Globus, Zagreb, 2006. === Ostali radovi o jeziku === (uglavnom u časopisu ''Jezik'', u kojem je glavna urednica) Pasiv i norma, Ösijeka ili Osijéka, Jezik Ivana Kozarca, O instrumentalu jednine imenica vrste i: tradicjska, sustavna i nacionalna načela pri normiranju hrvatskoga književnoga jezika, O zanaglasnom akuzativu ju, Slavonska osnovica u temeljima zagrebačke filološke škole, Zamjeničko-pridjevna sklonidba jednine u hrvatskom književnom jeziku krajem 19.st., Osoba, osobno, neosobno, Pročitati stare pisce hrvatske, Pravopisu - ponosu! ili Pravopisu - po nosu!, Normom hrvatskoga jezika, O jezičnoj prilagodbi tekstova hrvatskih književnika u suvremenom tisku, Inoče - jezično zrcalo Slavonije Ivakićeva doba, O jeziku i pravopisu Izabranih pjesama, Spomenci na stariju jezičnu normu, Atributna uloga glagolskih pridjeva sadašnjih i prošlih u hrvatskom književnom jeziku 19. st., Riječ, Rijeka, Jezikoslovni pogled na Listove iz Slavonije Ise Kršnjavoga, Upotreba povratno-posvojne zamjenice svoj u pasivnoj rečenici, Hrvati i Mađari u svjetlu prožimanja kultura i jezika, Hrvatski znanstveni zavod, Nepoznati jezik Begovićev, Pasivna rečenica u Veberovoj Skladnji, Riječki filološki dani, Razlikovne sastavnice u Mažuranićevoj Slovnici hervatskoj i još nekoliko. ==Recepcija== S obzirom da u svojoj knjizi ''Povijest hrvatskih gramatika'' Sanda Ham "nije navela popis korištene literature",<ref name="Vrljic-Vucic"/> to se u inozemnim znanstvenim krugovima ocjenjuje kao skandalozno: ugledni njemački filolog Helmut Keipert u prikazu te knjige u ''Zeitschrift für Slavische Philologie'' ističe da je "velika mana knjige što je autorica [...] vjerovala da se može odreći bilo kakvog navođenja sekundarne literature".<ref name="Keipert"/> Keipert citira kako autorica kaže "nisam navodila upotrijebljenu literaturu i nisam na očekivani i uobičajeni način bilježila bibliografske podatke", o čemu Keipert daje sljedeći komentar: {{izdvojeni citat|Tako, osim naslova obrađenih gramatika, ova deklarativno ʻna boljitak struci i na korist svakomu tko ju uzme u ruke’ pisana i kao priručnik objavljena Povijest ne nudi nijedan jedini bibliografski podatak koji bi mogao olakšati put do daljnjih informacija, a čak ni dva prominentna i u knjizi navedena recenzenta (S. Babić, I. Škarić) ili također u struci poznati urednik te biblioteke (S. Težak) izgleda da nisu imali nikakav prigovor protiv te sumnjive prakse. Da ne spominjemo da svako znanstveno djelo mora navesti literaturu od koje polazi i da studentima jedan priručnik napravljen po principu ʻslijepo vjeruj u riječi učiteljeve’ ne može biti dobar uzor za rad orijentiran na budućnost. Takvom publikacijom propuštena je jedna šansa za hrvatsku kroatistiku.<ref name="Keipert">{{Cite web|last=Keipert |first=Helmut |title=Prikaz knjige Sande Ham ''Povijest hrvatskih gramatika'' |language=njemački|date=2007 |publisher=Zeitschrift für Slavische Philologie '''65''' (1) |location=Heidelberg |pages=231–234 | ISSN=0044-3492|accessdate=27. srpnja 2014}}</ref>|prijevod odlomka iz njemačkog prikaza}} U hrvatskim medijima Sanda Ham izjavljuje da se mora prevoditi između Hrvata i Srba<ref>{{Cite web |last=Jozić |first=Željko |author-link=Željko Jozić |title='Ostao sam bez riječi kad je profesorica izjavila da seriji 'Lud, zbunjen, normalan' treba prijevod |date=14. veljače 2022 |url=https://www.vecernji.hr/vijesti/ostao-bez-rijeci-kad-je-profesorica-izjavilaa-da-seriji-lud-zbunjen-normalan-treba-prijevod-1563136 |access-date=2025-10-12 |publisher=[[Večernji list]] |location=Zagreb|issn=0350-5006}}</ref> jer je [[uzajamna razumljivost|razumljivost]] privid i navodi, kako kaže, kao poznati primjer rečenicu koju Hrvati ne razumiju: "Trešće i smeće da jedu jabuke". Takvo izmišljanje primjera koji su jednako nerazumljivi i u Srbiji<ref>{{Cite web |last=Simonović |first=Marko |url=http://www.h-alter.org/vijesti/europa-regija/apsurdizacija-manjinskih-prava/print:true |title=Vukovar: centar za apsurdizaciju manjinskih prava |date=15. listopada 2013 |publisher=[[Peščanik]] |location=Beograd |archivedate=2014-08-03 |archiveurl=https://www.webcitation.org/6RXuUfSq9?url=http://pescanik.net/2013/10/%D0%96%D1%83%D0%BF%D0%B0%D0%BD%D0%B8%D1%98%D0%B0-%D0%92%D1%83%D0%BA%D0%BE%D0%B2%D0%B0%D1%80%D1%81%D0%BA%D0%BE-%D1%81%D1%80%D0%B5%D0%BC%D1%81%D0%BA%D0%B0-%D0%A6%D0%B5%D0%BD%D1%82%D0%B0%D1%80-%D0%B7/ |accessdate=3. kolovoza 2014 |deadurl=no }}</ref> naišlo je na ismijavanje i osudu u hrvatskim medijima.<ref>{{cite web |last=Lucić |first=Predrag |authorlink=Predrag Lucić |date=11. rujna 2010 |title=Smeće u glavi i jabuke na jeziku |url=http://tacno.net/kultura/predrag-lucic-smece-u-glavi-i-jabuke-na-jeziku/ |publisher=[[Novi list]] |location=Rijeka |page=8 |archivedate=2014-08-03 |archiveurl=https://www.webcitation.org/6RXuKF2IB?url=http://tacno.net/kultura/predrag-lucic-smece-u-glavi-i-jabuke-na-jeziku/ |accessdate=3. kolovoza 2014 |deadurl=no }}</ref><ref>{{cite web |last=Jergović |first=Miljenko |authorlink=Miljenko Jergović |date=14. rujna 2010 |title=Vila Babićkinja i sto šargarepa |url=http://www.jergovic.com/sumnjivo-lice/vila-babickinja-i-sto-sargarepa/ |publisher=[[Jutarnji list]] |location=Zagreb |page=16 |ISSN=1331-5692 |archivedate=2014-08-03 |archiveurl=https://www.webcitation.org/6RXuO8LUX?url=http://www.jergovic.com/sumnjivo-lice/vila-babickinja-i-sto-sargarepa/ |accessdate=3. kolovoza 2014 |deadurl=no }}</ref> Stoga se konstatira: {{izdvojeni citat|sredstva za kojima poseže Sanda Ham i njoj slični već je okarakterizirao Dieter Weirich kad je rekao da se nacionalizam na južnoslavenskim prostorima zasniva na ʻotrovu laži, laži o svijetu, o susjedu, o povijesti, o religiji i kulturi, na kraju o samom sebi’.<ref>{{cite web |last=Bakotin |first=Jerko |date=29. rujna 2010 |title=Otrovne laži o jeziku: intervju sa Snježanom Kordić |url=http://www.h-alter.org/vijesti/kultura/otrovne-lazi-o-jeziku |publisher= H-alter |archivedate=2012-07-07 |archiveurl=https://www.webcitation.org/68yyzxriu?url=http://www.h-alter.org/vijesti/kultura/otrovne-lazi-o-jeziku |id={{CROSBI|485554}} |accessdate=30. srpnja 2014 |deadurl=yes }}</ref>|komentar izjave}} == Izvori == {{Izvori}} == Vanjske veze == * [http://web.ffos.hr/hrvatski/?id=35 Filozofski fakultet, Sveučilište u Osijeku, Katedra za suvremeni hrvatski jezik, Sanda Ham] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20080703023655/http://web.ffos.hr/hrvatski/?id=35 |date=2008-07-03 }}, {{Lifetime|1959||Ham, Sanda}} [[Kategorija:Hrvatski lingvisti]] [[Kategorija:Biografije, Osijek]] [[Kategorija:Kroatisti]] jglgzyx4qv9bzvp25ozshu3tuh7u188 Stipe Sikirica 0 1470450 42681228 41431562 2026-08-26T10:25:13Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 1 sources and tagging 0 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42681228 wikitext text/x-wiki '''Stipe Sikirica''' ([[Jabuka (Trilj)|Jabuka]] pokraj [[Trilj]]a, [[29. travnja]] [[1933]].) hrvatski je [[Kiparstvo|kipar]]. Završio je [[ALU|Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu]], na kojoj od [[1969]]. i predaje. Bio je suradnik Majstorske radionice [[Vanja Radauš|Vanje Radauša]]. Jedan je od pokretača i osnivača, te dekan Akademije likovnih umjetnosti na [[Široki Brijeg|Širokom Brijegu]] u [[Bosna i Hercegovina|BiH]]. Autor je brojnih umjetničkih djela u rodnoj [[Sinj|Sinjskoj krajini]], Hrvatskoj i BiH. Još za vrijeme studiranja izradio je svoju prvu javnu skulpturu, fontanu „Na izvoru” (poznatija kao „Luca“), koja je postavljena u Sinju 1957. U njegova djela spadaju statua „Spomenik alkaru“, na dnu ulice Alkarsko trkalište (1965), postavljena na 250. godišnicu [[Sinjska alka|Sinjske alke]] i brončana vrata [[crkva Gospe Sinjske u Sinju|crkve Gospe Sinjske]] (1987) u [[Sinj]]u, na kojima je prikazana kratka povijest Sinja: dolazak Sinjana iz Rame i velika bitka 1715. pod Starim Gradom.{{sfn|Matijević|31. 7. 2015}} Autor je mnogih drugih skulptura, kao što su „Orfej“ u Studentskom domu „Cvjetno naselje“ u Zagrebu (1963), „Mladenci“ u Zagrebu (1974), skulptura „Anđelija“ u dvorištu [[PLIVA|PLIVE]] (nastala 1976. postavljena od 1978.){{sfn|Papić|2011|pp=11}}. „Otvorena vrata“ na ulazu u [[Jadran film]] (1988), don [[Mihovil Pavlinović]] u Podgori (1994), fra [[Filip Grabovac|Filipa Grabovca]] u [[Vrlika|Vrlici]] (obnovljen 1997) i [[Split]]u (1990), spomenik kajakašu [[Matija Ljubek|Matiji Ljubeku]] na [[Mirogoj]]u (2000), sv. [[Nikole Tavelića|Nikoli Taveliću]] prvom kanoniziranom hrvatskom svecu na trgu ispred Franjevačkog samostana na [[Turnić]]u, postaja [[križni put|križnog puta]] „Isusa osuđuju na smrt“ u Starom gradu kod Svetište Čudotvorne Gospe Sinjske (2016), bista [[Ivan Meštrović|Ivana Meštrovića]] u Zagrebu ispred osnovne škole koja nosi njegovo ime (1984), [[Nikola Šop|Nikole Šopa]] u rodnoj kući u [[Jajce|Jajcu]], [[Joža Vlahović|Joža Vlahović]] na [[Trešnjevka|Trešnjevci]] u Zagrabu (1982), [[Stjepan Radić|Stjepana Radića]] u predvorju hrvatskih velikana u hrvatskoj Sabornici u Zagrebu, reljef „Ranjenik“ ispred KBC „Rebro“ (1985) itd.{{sfn|Matijević|31. 7. 2015}} Bavio se i medaljarstvom. U njegove poznatije medalje spadaju: državna odličja Hrvatske: Velered kralja Petra Krešimira IV, Red kneza Trpimira i Red Nikole Šubića Zrinskog, ustanovljenih 1995, Spomen-medalja za 700 godina Franjevačkog reda, „Prva hrvatska kuna“ koja se kao nagrada daje uspješnim poduzećima, kao i niz natjecateljskih odličja: za najboljeg hrvatskog nogometaša (statua Pobjednik – Pletikosa), košarkaša (statua Košarkaš), vaterpolista (statua Vaterpolist – Igor Hinić, Brescia),{{sfn|Matijević|31. 7. 2015}} Nagrada hrvatskog olimpijskog odbora „Matija Ljubek“, koja se dodeljuje od 1992. Autor je dizajna prigodnih zlatnika i srebrnjaka, izdatih povodom održavanja 270. Sinjske alke 1985. godine, s motivima: vojvoda s pratnjom (40.000 dinara), povorka alkarskih momaka (20.000 dinara), alkar u trku (10.000 dinara), štitonoša (3.000 dinara), barjaktar s pratnjom (2.000 dinara), edek s vodičima (1.000 dinara).{{sfn|Dukić|2014|pp=32}} Dobitnik je i 2. nagrade u naječaju za izradu [[hrvatska kuna|hrvatskih kuna]].{{sfn|Matijević|31. 7. 2015}} Svoja djela je poklonio gradu Sinju. == Galerija == <gallery> Filip_Grabovac.jpg|Spomenik Filipu Grabovcu (Samostan Gospe od zdravlja u Splitu) Stipe Sikirica - Otvorena vrata - 1986.jpg|Otvorena vrata </gallery> == Izvori == {{izvori}} == Literatura == * {{cite book|ref=harv|last1=Dukić|first1=Josip|editor1-last=Nasić|editor1-first=Ivan|title=Sinjska alka 1715-2015 - Programska knjižica Viteškog alkarskog društva u prigodi 300. obljetnice Alke čudesne obrane Sinja|date=2014|publisher=Viteško alkarsko društvo Sinj|location=Sinj|isbn=978-953-98442-3-1|url=http://www.alka.hr/download/programska-knjizica-300-sinjska-alka.pdf|accessdate=13. 4. 2017|access-date=2017-04-16|archive-date=2017-07-13|archive-url=https://web.archive.org/web/20170713043127/http://www.alka.hr/download/programska-knjizica-300-sinjska-alka.pdf|url-status=dead}} * {{cite journal|ref={{harvid|Matijević|31. 7. 2015}}|title=Inspiriran Alkom i rodnim krajem - Izložba Stipe Sikirice u Sinju|last=Matijević|first=Nives|journal=Hrvatski Fokus|publisher=TKANICA d.o.o.|place=Zagreb|date=31. 7. 2015|url=http://www.hrvatski-fokus.hr/index.php/kultura/14348-inspiriran-alkom-i-rodnim-krajem}}{{Dead link|date=October 2022 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }} * {{cite journal|ref=harv|url=http://www.pliva.hr/img/themes/pcfrontend/magazin/59/PLIVA_Magazin_59_OPT.pdf|title=Ima neka tajna veza - Anđelija|first=Mato|last=Papić|journal=Magazin PLIVE u Hrvatskoj|place=Zagreb|publisher=Pliva u Hrvatskoj d.o.o.|year=2011|volume=59}}{{Dead link|date=October 2022 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }} {{Normativna kontrola}} {{Lifetime|1933||Sikirica, Stipe}} [[Kategorija:Hrvatski kipari]] [[Kategorija:Biografije, Trilj]] hst9gs89digoweagbuxul45w9fudi1j Renato Švorinić 0 1470888 42681123 42334146 2026-08-25T15:31:14Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 1 sources and tagging 0 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42681123 wikitext text/x-wiki {{Glazbenik | Ime = Renato Švorinić | Img = | Img_capt = | Img_size = | Landscape = | Background = instrumentalist | Rodno_ime = | Pseudonim = | Rođenje = [[1965.]] | Mjesto rođenja = [[Zadar]] | Smrt = | Prebivalište = [[Zadar]] | Instrument = bas gitara | Žanr = [[jazz]] | Zanimanje = ravnatelj Hrvatske kazališne kuće Zadar | Djelatno_razdoblje = | Producentska_kuća = | Angažman = | URL = | nagrade = [[Porin (nagrada)|Porin]] [[2004.]] | Značajni instrumenti = bas gitara }} '''Renato Švorinić''' ([[Zadar]], [[1965]].), glazbenik i ravnatelj [[Hrvatska kazališna kuća Zadar|Hrvatske kazališne kuće Zadar]]. == Biografija == Poznati hrvatski basist, član [[jazz]] grupe [[Black coffee]]. Najpoznatiji po uspješnoj suradnji s nizom vrhunskih hrvatskih glazbenika te kao [[aranžer]] i [[producent]] mnogih projekata u hrvatskoj pop i jazz glazbi. Nastupao je i surađivao s velikim imenima poput [[Zlatan Stipišić - Gibonni|Gibonnija]], [[Ivana Vrdoljak|Vanne]], [[Oliver Dragojević|Olivera Dragojevića]] i [[Meri Cetinić]]. Više puta nominiran za hrvatsku diskografsku nagradu [[Porin (nagrada)|Porin]] i dobitnik Porina [[2004]]. za najbolju jazz izvedbu (za skladbu ''"Oj more duboko"'', album ''"Krijanca"'', izvođač Black coffee). == Vanjske veze == * [http://www.blackcoffeejazz.com/ Službene stranice BLACK COFFEE] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20140517011441/http://blackcoffeejazz.com/ |date=2014-05-17 }} * [http://www.diskografija.com/umjetnik/renato-svorinic.htm Diskografija] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20061031075351/http://www.diskografija.com/umjetnik/renato-svorinic.htm |date=2006-10-31 }} {{DEFAULTSORT:Švorinić, Renato}} [[Kategorija:Hrvatski glazbenici]] [[Kategorija:Biografije, Zadar]] [[Kategorija:Jazz muzičari]] [[Kategorija:Dobitnici diskografske nagrade Porin]] [[Kategorija:Jazz u Hrvatskoj]] tc074i3hf8a7e021exx2uaqhdvoia3s KK Cedevita Junior 0 1471465 42681125 42338496 2026-08-25T15:56:16Z Эльдар Шукоров 386590 /* */ https://basketball.hr/vijesti/cedevita-junior-postaje-virtus-zagreb-zebic-porucio-atlantic-grupa-ostavlja-nam-kosarkaski-centar-na-velesajmu/20336 42681125 wikitext text/x-wiki {{Ažuriranje}} '''KK Virtus Zagreb''' je [[Hrvatska|hrvatski]] profesionalni [[košarka]]ški klub iz [[Zagreb]]a. Klub je nakon sezone 2008./09. dobio pozivnicu za nastup u regionalnoj [[NLB liga|NLB ligi]]. == Naziv kluba kroz povijest == *Botinec (1991. - '92.) *Stribor (1992. - '92.) *Botinec (1992. - '94.) *Hiron Ema Šport (1994. - '97.) *Hiron Botinec (1997. - '03.) *Botinec (2003. - '05.) *Cedevita (2005. - ) == Treneri == *[[Tomislav Mlinar]] *[[Roland Janković]] *[[Antonio Ozmec]] *[[Dejan Jovović]] *[[Rudolf Jugo]] *[[Srećko Medvedec]] *[[Jakša Vulić]] *[[Zdravko Radulović]] *[[Ivan Meheš]] *[[Zoran Kalpić]] *[[Slobodan Subotić]] *[[Dražen Anzulović]] *[[Božidar Maljković]] *[[Aleksandar Petrović]]<ref>[http://www.youtube.com/watch?v=ipyucvBgLjI www.youtube.com], video zapis objave novog trenera na službenom kanalu KK Cedevite, objavljeno 26. studenoga 2012., pristupljeno 16. prosinca 2012.</ref><ref>[http://www.vecernji.hr/sport/kosarka/aleksandar-petrovic-opet-klupi-cedevite-clanak-479535 www.vecernji.hr], "Aleksandar Petrović opet na klupi Cedevite", Dražen Brajdić, objavljeno 26. studenoga 2012., pristupljeno 16. prosinca 2012.</ref> *[[Jasmin Repeša]] *[[Veljko Mršić]] *[[Jurij "Jure" Zdovc|Jure Zdovc]] *[[Sito Alonso]] == Historija == Klub je osnovan [[14. kolovoza]] [[1991.]] u [[Novi Zagreb|novozagreb]]ačkom naselju [[Botinec]]. Osnovala ga je mlada skupina entuzijasta, a klub je nazvan "KK Botinec". Na početku klub je igrao na vanjskim betonskim terenima, ali se uskoro sele u dvoranu škole u Bontincu. Kratko se je [[1992.]] klub zvao "KK Stribor", ali je ubrzo vraćeno ime naselja. Već [[1993.]] klub prelazi u [[Športska dvorana Trnsko|dvoranu u Trnskom]]. Ondje je igrao kvalifikacije 2. ligu, no onda je umjesto njih 2. ligu izborio mladi klub iz [[Velika Gorica|Velike Gorice]], KK Media. Čestim izmjenama natjecateljskog sustava, KK Botinec [[1994.]] igra hrvatsku B-1 ligu, a već [[1995.]] klub dobiva prvog jakog sponzora, tvrtku Hiron te se ime kluba mijenja u "KK Hiron Botinec". Veliki iskorak kluba događa se 1998. kada Hiron Botinec kao prvoplasirana momčad ulazi u A-2 Hrvatsku košarkašku Ligu. Klub se 2000. seli iz Trnskog u dvoranu [[Športska dvorana Sutinska vrela|Sutinska vrela]], a već godinu dana kasnije klub ulazi [[1. HKL|A-1 Ligu]]. Prva sezona u elitnom društvu Hiron Botincu donosi i najbolji rezultat – 5. mjesto, iza [[KK Cibona|Cibone]], [[KK Zadar|Zadra]], [[KK Split|Splita]] i [[KK Zagreb|Zagreba]]. Klub se etablirao u Prvoj ligi te sezonu kasnije igra i Europu. U FIBA kupu ispada tek u četvrtfinalu. Jači je bio kasniji pobjednik, [[Mitteldeutscher BC Weissenfels|Mitteldeutcher]] iz [[Leipzig]]a. Nakon nekoliko sezona, klub ističe još veću ambiciju – skori ulazak u [[NLB liga|Jadransku regionalnu ligu]]. U sezona 2005/06. Atlantic Grupa ulazi u klub kao generalni sponzor, a klub mijenja ime u "KK Cedevita". 25. lipnja 2009. iz vodstva ABA-e (Adriatic Basketball Association) stigla je vijest da je upravni odbor regionalne lige pozivnicu za sudjelovanje u [[NLB liga 2009./10.|NLB ligi 2009/10.]] dodijelio Cedeviti. Cedevita je tako s pozivnicom ([[Engleski jezik|en.]] ''wild cardom'') postala četvrti klub iz Hrvatske koji je u toj sezoni participirao u regionalnom natjecanju, uz [[KK Cibona|Cibonu]], [[KK Zadar|Zadar]] i [[KK Zagreb|Zagreb Crobenz]].<ref>{{Cite web |title=Cedeviti pozivnica za NLB ligu |url=http://www.kosarka.hr/main.asp?dir=news&newsid=28117 |access-date=2014-07-26 |archive-date=2010-04-18 |archive-url=https://web.archive.org/web/20100418162418/http://www.kosarka.hr/main.asp?dir=news&newsid=28117 |dead-url=yes }}</ref> Cedevita je u premijernoj sezoni ostvarila 13 pobjeda <ref>{{Cite web |title=Debi Cedevite u NLB ligi |url=http://www.hrsport.net/analize/396132/kosarka-nlb-liga/kk-cedevita-debitant-sa-zapada |access-date=2014-07-26 |archive-date=2011-04-14 |archive-url=https://web.archive.org/web/20110414041342/http://www.hrsport.net/analize/396132/kosarka-nlb-liga/kk-cedevita-debitant-sa-zapada |dead-url=yes }}</ref>, a u Sutinskim vrelima poraženi su svi osim tada aktualnih slovenskog i hrvatskog prvaka - košarkaša [[KK Union Olimpija|Union Olimpije]] i [[Cibona|Cibone]] (uz francuski Elan Chalon u EC kupu). U sezoni 2010/11. Cedevita je u NLB ligi ostvarila 14 pobjeda, igrala Final four Eurokupa u Trevisu gdje je osvojila 3. mjesto svladavši talijanski Benetton a u prvenstvu Hrvatske igrala je finale te izgubila od Zagreba naslov prvaka. U sezoni 2011/12. Cedevita je osvojila hrvatski Superkup, trofej Dražena Petrovića, u ABA ligi ostvarila 19 pobjeda i visoko 2. mjesto iza Maccabija izgubivši u finalu u Tel Avivu a u dvorani Trnsko osvojila je uz trenera Dražena Anzulovića svoj prvi Kup Krešimira Ćosića svladavši u finalu KK Zagreb. Istog protivnika Cedevita je pod vodstvom trenera Jasmina Repeše u finalu svladala i 2014. osvojivši svoj drugi Kup Krešimira Ćosića. Pod trenerom Repešom Cedevita 2014. osvaja i prvi naslov prvaka Hrvatske svladavši u finalnoj seriji s 3-0 Cibonu. U sezoni 2013/14. Cedevita je igrala i svoje drugo finale ABA lige izgubivši u Beogradu od Cibone. ==Trenutačna momčad== == Uspjesi == '''[[Prva hrvatska košarkaška liga|A-1 liga]]''' * prvak: 2014., 2015., 2016., 2017., 2018. * doprvak: [[2011.]], [[2012.]] '''[[Kup Krešimira Ćosića]] * pobjednik: [[2012.]], [[2014.]], [[2015.]], [[2016.]], [[2017.]], [[2018.]] * finalist: [[2013.]] '''[[ABA liga]]''' * doprvak: [[ABA liga 2011./12.|2011./12.]], [[ABA liga 2013./14.|2013./14.]], [[ABA liga 2014./15.|2014./15.]], [[ABA liga 2016./17.|2016./17.]] '''[[Superkup ABA lige]]''' * pobjednik [[2017.]] '''[[ULEB Eurokup]]''' * 3. mjesto: [[2011.]] == Međunarodna natjecanja == '''{{Glavni|KK Cedevita u međunarodnim natjecanjima}}''' Od 2003. '''''Cedevita''''' (tada '''''Hiron''''') sudjeluje u europskim natjecanjima, a najznajčajniji uspjesi su osvojeno 3. mjesto u [[ULEB Eurokup|Eurokupu]] 2011. i 2. mjesto u [[ABA liga|Jadranskoj ligi]] 2012. i 2014. == Poznati igrači == {| |- style="vertical-align: top;" | *{{flag|HRV}} [[Lukša Andrić]] *{{flag|HRV}} [[Marko Arapović]] *{{flag|HRV}} [[Luka Babić]] *{{flag|HRV}} [[Dalibor Bagarić]] *{{flag|HRV}} [[Darko Bajo]] *{{flag|HRV}} [[Ivo Baltić]] *{{flag|HRV}} [[Stanko Barać]] *{{flag|HRV}} [[Marino Baždarić]] *{{flag|HRV}} [[Miro Bilan]] *{{flag|HRV}} [[Domagoj Bošnjak]] *{{flag|HRV}} [[Lovro Buljević]] *{{flag|HRV}} [[Filip Bundović]] *{{flag|HRV}} [[Dino Butorac]] *{{flag|HRV}} [[Ivan Buva]] *{{flag|HRV}} [[Marko Car]] *{{flag|HRV}} [[Andrija Ćorić]] *{{flag|HRV}} [[Ante Delaš]] *{{flag|HRV}} [[Mario Delaš]] *{{flag|SAD}} {{flag|HRV}} [[Dontaye Draper]] *{{flag|HRV}} [[Duje Dukan]] *{{flag|HRV}} [[Dorian Jelenek]] *{{flag|HRV}} [[Antonio Jordano]] *{{flag|HRV}} [[Martin Junaković]] *{{flag|HRV}} [[Franko Kaštropil]] *{{flag|HRV}} [[Toni Katić]] *{{flag|HRV}} [[Hrvoje Kovačević]] *{{flag|HRV}} [[Vladimir Krstić]] *{{flag|HRV}} [[Filip Krušlin]] *{{flag|HRV}} [[Vladimir Kuljanin]] *{{flag|HRV}} [[Karlo Lebo]] *{{flag|HRV}} [[Markus Lončar]] *{{flag|HRV}} [[Damir Omerhodžić Markota|Damir Markota]] *{{flag|HRV}} [[Lovro Mazalin]] *{{flag|HRV}} [[Jakov Mustapić]] *{{flag|HRV}} [[Toni Perković]] *{{flag|HRV}} [[Fran Pilepić]] *{{flag|HRV}} [[Nino Primorac]] *{{flag|HRV}} [[Ivan Ramljak]] *{{flag|HRV}} [[Slaven Rimac]] *{{flag|HRV}} [[Roko Rogić]] *{{flag|HRV}} [[Damjan Rudež]] *{{flag|HRV}} [[Nik Slavica]] *{{flag|HRV}} [[Srđan Subotić]] *{{flag|HRV}} [[Goran Suton]] *{{flag|HRV}} [[Marko Tomas]] *{{flag|HRV}} [[Ivan Tomeljak]] *{{flag|HRV}} [[Roko Leni Ukić]] *{{flag|HRV}} [[Mateo Vidović]] *{{flag|HRV}} [[Toni Vitali]] *{{flag|HRV}} [[Ivan Vučić]] *{{flag|HRV}} [[Vedran Vukušić]] *{{flag|HRV}} [[Ivan Zebić]] *{{flag|HRV}} [[Tomislav Zubčić]] *{{flag|HRV}} [[Karlo Žganec]] *{{flag|HRV}} [[Andrija Žižić]] *{{flag|HRV}} [[Luka Žorić]] | *{{flag|BIH}} [[Nemanja Gordić]] *{{flag|BIH}} [[Bariša Krasić]] *{{flag|BIH}} [[Ante Mašić]] *{{flag|BIH}} [[Džanan Musa]] *{{flag|BIH}} [[Jusuf Nurkić]] *{{flag|BIH}} [[Ivan Opačak]] *{{flag|BIH}} [[Vedran Princ]] *{{flag|BIH}} [[Andrija Stipanović]] *{{flag|BLZ}} [[Marlon Garnett]] *{{flag|BRA}} [[Vítor Benite]] *{{flag|BRA}} [[Augusto Lima]] *{{flag|FRA}} [[Mickaël Gelabale]] *{{flag|KAN}} [[Jermaine Anderson]] *{{flag|MAK}} [[Marques Green]] *{{flag|MAK}} [[Vlado Ilievski]] *{{flag|PAN}} [[Chris Warren (košarkaš, rođen 1981.)|Chris Warren]] *{{flag|SAD}} [[James Bell]] *{{flag|SAD}} [[Ryan Boatright]] *{{flag|SAD}} [[Ramel Bradley]] *{{flag|SAD}} [[Will Cherry]] *{{flag|SAD}} [[Justin Cobbs]] *{{flag|SAD}} [[Elgin Cook]] *{{flag|SAD}} [[Vonteego Cummings]] *{{flag|SAD}} [[Corsley Edwards]] *{{flag|SAD}} [[A. J. Guyton]] *{{flag|SAD}} [[Adam Harrington]] *{{flag|SAD}} [[Scotty Hopson]] *{{flag|SAD}} [[Ra'Shad James]] *{{flag|SAD}} [[Pierre Jackson]] *{{flag|SAD}} [[Chris Johnson]] *{{flag|SAD}} [[Derwin Kitchen]] *{{flag|SAD}} [[Josh Magette]] *{{flag|SAD}} [[Ricardo Marsh]] *{{flag|SAD}} [[Thomas Mobley]] *{{flag|SAD}} [[Kevin Murphy]] *{{flag|SAD}} [[Demetris Nichols]] *{{flag|SAD}} [[Chris Owens]] *{{flag|SAD}} [[Aaron Pettway]] *{{flag|SAD}} [[Trent Plaisted]] *{{flag|SAD}} [[Jacob Pullen]] *{{flag|SAD}} [[Allan Ray]] *{{flag|SAD}} [[Josh Selby]] *{{flag|SAD}} [[God Shammgod]] *{{flag|SAD}} [[John Shurna]] *{{flag|SAD}} [[Nolan Smith]] *{{flag|SAD}} [[Curtis Stinson]] *{{flag|SAD}} [[David Stockton]] *{{flag|SAD}} [[Henry Walker]] *{{flag|SAD}} [[James White]] *{{flag|SAD}} [[Tyler Wideman]] *{{flag|SAD}} [[Bracey Wright]] *{{flag|SLO}} [[Mirza Begić]] *{{flag|SLO}} [[Stipe Modrić]] *{{flag|SLO}} [[Matjaž Smodiš]] *{{flag|SLO}} [[Robert Troha]] *{{flag|SRB}} [[Predrag Šuput]] *{{flag|ŠPA}} [[Pablo Aguilar]] |} == Vanjske veze == *[http://www.kkcedevita.hr/start.asp?dir=igraci Službena stranica] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20110721101132/http://www.kkcedevita.hr/start.asp?dir=igraci |date=2011-07-21 }} *[http://www.hrsport.net/analize/396132/kosarka-nlb-liga/kk-cedevita-debitant-sa-zapada Sportnet] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20110414041342/http://www.hrsport.net/analize/396132/kosarka-nlb-liga/kk-cedevita-debitant-sa-zapada |date=2011-04-14 }} == Izvori == {{izvori|2}} {{A1 Liga}} {{ABA liga}} {{DEFAULTSORT:Cedevita, KK}} [[Kategorija:KK Cedevita| ]] [[Kategorija:Košarkaški klubovi u Hrvatskoj]] [[Kategorija:Košarka u Zagrebu]] 7vjqtsfpnsrqddir2kt4zwjhd5cxo21 42681126 42681125 2026-08-25T15:56:51Z Эльдар Шукоров 386590 /* Naziv kluba kroz povijest */ 42681126 wikitext text/x-wiki {{Ažuriranje}} '''KK Virtus Zagreb''' je [[Hrvatska|hrvatski]] profesionalni [[košarka]]ški klub iz [[Zagreb]]a. Klub je nakon sezone 2008./09. dobio pozivnicu za nastup u regionalnoj [[NLB liga|NLB ligi]]. == Naziv kluba kroz povijest == *Botinec (1991. - '92.) *Stribor (1992. - '92.) *Botinec (1992. - '94.) *Hiron Ema Šport (1994. - '97.) *Hiron Botinec (1997. - '03.) *Botinec (2003. - '05.) *Cedevita (2005. - '19.) == Treneri == *[[Tomislav Mlinar]] *[[Roland Janković]] *[[Antonio Ozmec]] *[[Dejan Jovović]] *[[Rudolf Jugo]] *[[Srećko Medvedec]] *[[Jakša Vulić]] *[[Zdravko Radulović]] *[[Ivan Meheš]] *[[Zoran Kalpić]] *[[Slobodan Subotić]] *[[Dražen Anzulović]] *[[Božidar Maljković]] *[[Aleksandar Petrović]]<ref>[http://www.youtube.com/watch?v=ipyucvBgLjI www.youtube.com], video zapis objave novog trenera na službenom kanalu KK Cedevite, objavljeno 26. studenoga 2012., pristupljeno 16. prosinca 2012.</ref><ref>[http://www.vecernji.hr/sport/kosarka/aleksandar-petrovic-opet-klupi-cedevite-clanak-479535 www.vecernji.hr], "Aleksandar Petrović opet na klupi Cedevite", Dražen Brajdić, objavljeno 26. studenoga 2012., pristupljeno 16. prosinca 2012.</ref> *[[Jasmin Repeša]] *[[Veljko Mršić]] *[[Jurij "Jure" Zdovc|Jure Zdovc]] *[[Sito Alonso]] == Historija == Klub je osnovan [[14. kolovoza]] [[1991.]] u [[Novi Zagreb|novozagreb]]ačkom naselju [[Botinec]]. Osnovala ga je mlada skupina entuzijasta, a klub je nazvan "KK Botinec". Na početku klub je igrao na vanjskim betonskim terenima, ali se uskoro sele u dvoranu škole u Bontincu. Kratko se je [[1992.]] klub zvao "KK Stribor", ali je ubrzo vraćeno ime naselja. Već [[1993.]] klub prelazi u [[Športska dvorana Trnsko|dvoranu u Trnskom]]. Ondje je igrao kvalifikacije 2. ligu, no onda je umjesto njih 2. ligu izborio mladi klub iz [[Velika Gorica|Velike Gorice]], KK Media. Čestim izmjenama natjecateljskog sustava, KK Botinec [[1994.]] igra hrvatsku B-1 ligu, a već [[1995.]] klub dobiva prvog jakog sponzora, tvrtku Hiron te se ime kluba mijenja u "KK Hiron Botinec". Veliki iskorak kluba događa se 1998. kada Hiron Botinec kao prvoplasirana momčad ulazi u A-2 Hrvatsku košarkašku Ligu. Klub se 2000. seli iz Trnskog u dvoranu [[Športska dvorana Sutinska vrela|Sutinska vrela]], a već godinu dana kasnije klub ulazi [[1. HKL|A-1 Ligu]]. Prva sezona u elitnom društvu Hiron Botincu donosi i najbolji rezultat – 5. mjesto, iza [[KK Cibona|Cibone]], [[KK Zadar|Zadra]], [[KK Split|Splita]] i [[KK Zagreb|Zagreba]]. Klub se etablirao u Prvoj ligi te sezonu kasnije igra i Europu. U FIBA kupu ispada tek u četvrtfinalu. Jači je bio kasniji pobjednik, [[Mitteldeutscher BC Weissenfels|Mitteldeutcher]] iz [[Leipzig]]a. Nakon nekoliko sezona, klub ističe još veću ambiciju – skori ulazak u [[NLB liga|Jadransku regionalnu ligu]]. U sezona 2005/06. Atlantic Grupa ulazi u klub kao generalni sponzor, a klub mijenja ime u "KK Cedevita". 25. lipnja 2009. iz vodstva ABA-e (Adriatic Basketball Association) stigla je vijest da je upravni odbor regionalne lige pozivnicu za sudjelovanje u [[NLB liga 2009./10.|NLB ligi 2009/10.]] dodijelio Cedeviti. Cedevita je tako s pozivnicom ([[Engleski jezik|en.]] ''wild cardom'') postala četvrti klub iz Hrvatske koji je u toj sezoni participirao u regionalnom natjecanju, uz [[KK Cibona|Cibonu]], [[KK Zadar|Zadar]] i [[KK Zagreb|Zagreb Crobenz]].<ref>{{Cite web |title=Cedeviti pozivnica za NLB ligu |url=http://www.kosarka.hr/main.asp?dir=news&newsid=28117 |access-date=2014-07-26 |archive-date=2010-04-18 |archive-url=https://web.archive.org/web/20100418162418/http://www.kosarka.hr/main.asp?dir=news&newsid=28117 |dead-url=yes }}</ref> Cedevita je u premijernoj sezoni ostvarila 13 pobjeda <ref>{{Cite web |title=Debi Cedevite u NLB ligi |url=http://www.hrsport.net/analize/396132/kosarka-nlb-liga/kk-cedevita-debitant-sa-zapada |access-date=2014-07-26 |archive-date=2011-04-14 |archive-url=https://web.archive.org/web/20110414041342/http://www.hrsport.net/analize/396132/kosarka-nlb-liga/kk-cedevita-debitant-sa-zapada |dead-url=yes }}</ref>, a u Sutinskim vrelima poraženi su svi osim tada aktualnih slovenskog i hrvatskog prvaka - košarkaša [[KK Union Olimpija|Union Olimpije]] i [[Cibona|Cibone]] (uz francuski Elan Chalon u EC kupu). U sezoni 2010/11. Cedevita je u NLB ligi ostvarila 14 pobjeda, igrala Final four Eurokupa u Trevisu gdje je osvojila 3. mjesto svladavši talijanski Benetton a u prvenstvu Hrvatske igrala je finale te izgubila od Zagreba naslov prvaka. U sezoni 2011/12. Cedevita je osvojila hrvatski Superkup, trofej Dražena Petrovića, u ABA ligi ostvarila 19 pobjeda i visoko 2. mjesto iza Maccabija izgubivši u finalu u Tel Avivu a u dvorani Trnsko osvojila je uz trenera Dražena Anzulovića svoj prvi Kup Krešimira Ćosića svladavši u finalu KK Zagreb. Istog protivnika Cedevita je pod vodstvom trenera Jasmina Repeše u finalu svladala i 2014. osvojivši svoj drugi Kup Krešimira Ćosića. Pod trenerom Repešom Cedevita 2014. osvaja i prvi naslov prvaka Hrvatske svladavši u finalnoj seriji s 3-0 Cibonu. U sezoni 2013/14. Cedevita je igrala i svoje drugo finale ABA lige izgubivši u Beogradu od Cibone. ==Trenutačna momčad== == Uspjesi == '''[[Prva hrvatska košarkaška liga|A-1 liga]]''' * prvak: 2014., 2015., 2016., 2017., 2018. * doprvak: [[2011.]], [[2012.]] '''[[Kup Krešimira Ćosića]] * pobjednik: [[2012.]], [[2014.]], [[2015.]], [[2016.]], [[2017.]], [[2018.]] * finalist: [[2013.]] '''[[ABA liga]]''' * doprvak: [[ABA liga 2011./12.|2011./12.]], [[ABA liga 2013./14.|2013./14.]], [[ABA liga 2014./15.|2014./15.]], [[ABA liga 2016./17.|2016./17.]] '''[[Superkup ABA lige]]''' * pobjednik [[2017.]] '''[[ULEB Eurokup]]''' * 3. mjesto: [[2011.]] == Međunarodna natjecanja == '''{{Glavni|KK Cedevita u međunarodnim natjecanjima}}''' Od 2003. '''''Cedevita''''' (tada '''''Hiron''''') sudjeluje u europskim natjecanjima, a najznajčajniji uspjesi su osvojeno 3. mjesto u [[ULEB Eurokup|Eurokupu]] 2011. i 2. mjesto u [[ABA liga|Jadranskoj ligi]] 2012. i 2014. == Poznati igrači == {| |- style="vertical-align: top;" | *{{flag|HRV}} [[Lukša Andrić]] *{{flag|HRV}} [[Marko Arapović]] *{{flag|HRV}} [[Luka Babić]] *{{flag|HRV}} [[Dalibor Bagarić]] *{{flag|HRV}} [[Darko Bajo]] *{{flag|HRV}} [[Ivo Baltić]] *{{flag|HRV}} [[Stanko Barać]] *{{flag|HRV}} [[Marino Baždarić]] *{{flag|HRV}} [[Miro Bilan]] *{{flag|HRV}} [[Domagoj Bošnjak]] *{{flag|HRV}} [[Lovro Buljević]] *{{flag|HRV}} [[Filip Bundović]] *{{flag|HRV}} [[Dino Butorac]] *{{flag|HRV}} [[Ivan Buva]] *{{flag|HRV}} [[Marko Car]] *{{flag|HRV}} [[Andrija Ćorić]] *{{flag|HRV}} [[Ante Delaš]] *{{flag|HRV}} [[Mario Delaš]] *{{flag|SAD}} {{flag|HRV}} [[Dontaye Draper]] *{{flag|HRV}} [[Duje Dukan]] *{{flag|HRV}} [[Dorian Jelenek]] *{{flag|HRV}} [[Antonio Jordano]] *{{flag|HRV}} [[Martin Junaković]] *{{flag|HRV}} [[Franko Kaštropil]] *{{flag|HRV}} [[Toni Katić]] *{{flag|HRV}} [[Hrvoje Kovačević]] *{{flag|HRV}} [[Vladimir Krstić]] *{{flag|HRV}} [[Filip Krušlin]] *{{flag|HRV}} [[Vladimir Kuljanin]] *{{flag|HRV}} [[Karlo Lebo]] *{{flag|HRV}} [[Markus Lončar]] *{{flag|HRV}} [[Damir Omerhodžić Markota|Damir Markota]] *{{flag|HRV}} [[Lovro Mazalin]] *{{flag|HRV}} [[Jakov Mustapić]] *{{flag|HRV}} [[Toni Perković]] *{{flag|HRV}} [[Fran Pilepić]] *{{flag|HRV}} [[Nino Primorac]] *{{flag|HRV}} [[Ivan Ramljak]] *{{flag|HRV}} [[Slaven Rimac]] *{{flag|HRV}} [[Roko Rogić]] *{{flag|HRV}} [[Damjan Rudež]] *{{flag|HRV}} [[Nik Slavica]] *{{flag|HRV}} [[Srđan Subotić]] *{{flag|HRV}} [[Goran Suton]] *{{flag|HRV}} [[Marko Tomas]] *{{flag|HRV}} [[Ivan Tomeljak]] *{{flag|HRV}} [[Roko Leni Ukić]] *{{flag|HRV}} [[Mateo Vidović]] *{{flag|HRV}} [[Toni Vitali]] *{{flag|HRV}} [[Ivan Vučić]] *{{flag|HRV}} [[Vedran Vukušić]] *{{flag|HRV}} [[Ivan Zebić]] *{{flag|HRV}} [[Tomislav Zubčić]] *{{flag|HRV}} [[Karlo Žganec]] *{{flag|HRV}} [[Andrija Žižić]] *{{flag|HRV}} [[Luka Žorić]] | *{{flag|BIH}} [[Nemanja Gordić]] *{{flag|BIH}} [[Bariša Krasić]] *{{flag|BIH}} [[Ante Mašić]] *{{flag|BIH}} [[Džanan Musa]] *{{flag|BIH}} [[Jusuf Nurkić]] *{{flag|BIH}} [[Ivan Opačak]] *{{flag|BIH}} [[Vedran Princ]] *{{flag|BIH}} [[Andrija Stipanović]] *{{flag|BLZ}} [[Marlon Garnett]] *{{flag|BRA}} [[Vítor Benite]] *{{flag|BRA}} [[Augusto Lima]] *{{flag|FRA}} [[Mickaël Gelabale]] *{{flag|KAN}} [[Jermaine Anderson]] *{{flag|MAK}} [[Marques Green]] *{{flag|MAK}} [[Vlado Ilievski]] *{{flag|PAN}} [[Chris Warren (košarkaš, rođen 1981.)|Chris Warren]] *{{flag|SAD}} [[James Bell]] *{{flag|SAD}} [[Ryan Boatright]] *{{flag|SAD}} [[Ramel Bradley]] *{{flag|SAD}} [[Will Cherry]] *{{flag|SAD}} [[Justin Cobbs]] *{{flag|SAD}} [[Elgin Cook]] *{{flag|SAD}} [[Vonteego Cummings]] *{{flag|SAD}} [[Corsley Edwards]] *{{flag|SAD}} [[A. J. Guyton]] *{{flag|SAD}} [[Adam Harrington]] *{{flag|SAD}} [[Scotty Hopson]] *{{flag|SAD}} [[Ra'Shad James]] *{{flag|SAD}} [[Pierre Jackson]] *{{flag|SAD}} [[Chris Johnson]] *{{flag|SAD}} [[Derwin Kitchen]] *{{flag|SAD}} [[Josh Magette]] *{{flag|SAD}} [[Ricardo Marsh]] *{{flag|SAD}} [[Thomas Mobley]] *{{flag|SAD}} [[Kevin Murphy]] *{{flag|SAD}} [[Demetris Nichols]] *{{flag|SAD}} [[Chris Owens]] *{{flag|SAD}} [[Aaron Pettway]] *{{flag|SAD}} [[Trent Plaisted]] *{{flag|SAD}} [[Jacob Pullen]] *{{flag|SAD}} [[Allan Ray]] *{{flag|SAD}} [[Josh Selby]] *{{flag|SAD}} [[God Shammgod]] *{{flag|SAD}} [[John Shurna]] *{{flag|SAD}} [[Nolan Smith]] *{{flag|SAD}} [[Curtis Stinson]] *{{flag|SAD}} [[David Stockton]] *{{flag|SAD}} [[Henry Walker]] *{{flag|SAD}} [[James White]] *{{flag|SAD}} [[Tyler Wideman]] *{{flag|SAD}} [[Bracey Wright]] *{{flag|SLO}} [[Mirza Begić]] *{{flag|SLO}} [[Stipe Modrić]] *{{flag|SLO}} [[Matjaž Smodiš]] *{{flag|SLO}} [[Robert Troha]] *{{flag|SRB}} [[Predrag Šuput]] *{{flag|ŠPA}} [[Pablo Aguilar]] |} == Vanjske veze == *[http://www.kkcedevita.hr/start.asp?dir=igraci Službena stranica] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20110721101132/http://www.kkcedevita.hr/start.asp?dir=igraci |date=2011-07-21 }} *[http://www.hrsport.net/analize/396132/kosarka-nlb-liga/kk-cedevita-debitant-sa-zapada Sportnet] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20110414041342/http://www.hrsport.net/analize/396132/kosarka-nlb-liga/kk-cedevita-debitant-sa-zapada |date=2011-04-14 }} == Izvori == {{izvori|2}} {{A1 Liga}} {{ABA liga}} {{DEFAULTSORT:Cedevita, KK}} [[Kategorija:KK Cedevita| ]] [[Kategorija:Košarkaški klubovi u Hrvatskoj]] [[Kategorija:Košarka u Zagrebu]] fenqvu6m7c2dgeasj8g4c56v2f9irku Sejad Halilović 0 1471734 42681201 42648588 2026-08-26T02:05:57Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 1 sources and tagging 0 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42681201 wikitext text/x-wiki {{Trener/izbornik/igrač | ime = Sejad Halilović | slika = | opis slike = | država = [[BiH]] i [[Hrvatska]] | puno ime = Sejad Halilović | nadimak = | datum rođenja = [[16. ožujka]] [[1969.]] | mjesto rođenja = [[Klokotnica]] | država rođenja = [[BiH]] | datum smrti = | mjesto smrti = | država smrti = | visina = 170 cm | trenutačni klub = | broj u klubu = | pozicija = [[nogometne pozicije|vezni igrač]] | ugovor = | mlade godine = | juniorski klubovi = | godina = [[1990.]] - [[1992.]]<br>[[1992.]] - [[1995.]]<br>[[1995.]] - [[1996.]]<br>[[1996.]] - [[1997.]]<br>[[1997.]] - [[1998.]]<br>[[1998.]] - [[1999.]]<br>[[1999.]] - [[2000.]]<br>[[2000.]] - [[2001.]]<br>[[2001.]]<br>[[2001.]] - [[2002.]]<br>[[2002.]] - [[2003.]]<br>[[2003.]] - [[2004.]]<br>[[2003.]] | profesionalni klubovi = [[HNK Cibalia|Cibalia]]<br>[[GNK Dinamo Zagreb|Croatia Zagreb]]<br>[[Real Valladolid]]<br>[[Hapoel Be'er Sheva F.C.|Hapoel Be'er Sheva]]<br>[[Karabükspor]]<br>[[İstanbulspor A.Ş.|İstanbulspor]]<br>[[Altay S.K.|Altay]]<br>[[Hapoel Be'er Sheva F.C.|Hapoel Be'er Sheva]]<br>[[NK Osijek|Osijek]]<br>[[Hapoel Ironi Rishon LeZion F.C.|Ironi Rishon LeZion]]<br>[[HNK Rijeka|Rijeka]]<br>[[NK Ljubljana|Ljubljana]]<br> → [[ND Mura 05|Mura]] (posudba) | nastupi(golovi) = 46 (4) <br> 59 (2) <br> 17 (0) <br> 23 (3) <br> 20 (1) <br> 31 (0) <br> 18 (0) <br> 0 (0) <br> 8 (0) <br> 26 (0) <br> 8 (0) <br> 22 (0) <br> 7 (0) | godine u reprezentaciji = [[1994.]] <br> [[1996.]] - [[2000.]] | reprezentacija = {{NogRep|HRV}} <br> {{NogRep|BIH}} | nastupi u reprezentaciji(golovi) = 1 (0) <br> 15 (0) | godine treniranja = [[2008.]] - | klubovi = [[GNK Dinamo Zagreb]] - omladiska škola | medalje = | napomena = | ažurirano = 28. lipnja 2012. }} '''Sejad Halilović''' ([[Klokotnica]], [[BIH]], [[16. ožujka]] [[1969.]]), [[nogomet]]ni [[trener]] i bivši [[Hrvatska nogometna reprezentacija|hrvatski]] i [[Bosanskohercegovačka nogometna reprezentacija|bosanskohercegovački]] nogometni reprezentativac. ==Igračka karijera== ===Klupska karijera=== Jedan od najboljih igrača [[GNK Dinamo Zagreb|Dinama iz Zagreba]] (''tada HAŠK Građanski i Croatia''), početkom 90-ih godina [[20. stoljeće|20. stoljeća]]. Sa [[zagreb]]ačkim Dinamom je osvojio [[1. HNL 1992./93.|hrvatsko prvenstvo 1992./93.]] i [[Hrvatski nogometni kup 1993./94.|kup 1993./94.]]. Nakon toga igrao je za španjolski [[Real Valladolid]], te po nekoliko [[izrael]]skih, [[Turska|turskih]] i [[Slovenija|slovenskih]] klubova. U međuvremenu nastupao je i za [[NK Osijek]] [[2001.]] godine, te [[HNK Rijeka|HNK Rijeku]] u sezoni [[1. HNL 2002./03.|2002./03.]] ===Reprezentativna karijera=== Nastupao je za Hrvatsku, jednom ([[1994.]]), te za Bosnu i Hercegovinu, 15 puta ([[1996.]]-[[2000.]]). Za reprezentaciju Hrvatske je nastupio na prijateljskoj utakmici protiv reprezentacije [[Izraelska nogometna reprezentacija|Izraela]], u [[Tel Aviv]]u, [[17. kolovoza]] [[1994.]], (0:4).<ref>{{eng oznaka}} [http://rsssf.com/tablesk/kroa-intl9095.html Rsssf.com: Croatia - International Matches 1990-1995], preuzeto 28. lipnja 2012.</ref> Za reprezentaciju Bosne i Hercegovine prvi put je nastupio u kvalifikacijskoj utakmici za odlazak na [[Svjetsko prvenstvo u nogometu]] u [[Svjetsko prvenstvo u nogometu - Francuska 1998.|Francuskoj]] [[1998.]] godine protiv reprezentacije Hrvatske, u [[Bologna|Bologni]], [[8. listopada]] [[1996.]] godine, (1:4)<ref>{{bos oznaka}} [http://www.nfsbih.net/lineup.aspx?id=13 NFSBiH: Utakmica BiH - Croatia 1:4] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20120313090833/http://www.nfsbih.net/lineup.aspx?id=13 |date=2012-03-13 }}, preuzeto 28. lipnja 2012.</ref> a posljednji put u prijateljskoj utakmici protiv [[Katarska nogometna reprezentacija|Katara]], [[24. siječnja]] [[2000.]] godine, u [[Doha|Dohi]] (2:0)<ref>{{bos oznaka}} [http://www.nfsbih.net/lineup.aspx?id=60 NFSBiH: Utakmica Qatar - BiH 2:0] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20111009104254/http://www.nfsbih.net/lineup.aspx?id=60 |date=2011-10-09 }}, preuzeto 28. lipnja 2012.</ref>. ==Trenerska karijera== Nakon prestanka igranja ostao je u nogometu u svojstvu nogometnog trenera te je trenutačno trener u [[GNK Dinamo Zagreb#Nogometna škola Hitrec-Kacijan|Nogometnoj školi Hitrec-Kacijan GNK Dinama]]. ==Obiteljska tradicija== Njegovi sinovi [[Alen Halilović]] (r. 1996.) i Dino Halilović (r. 1998.) također su perspektivni igrači [[GNK Dinamo|Dinama]]. == Priznanja == ===Igrač=== '''[[Dinamo Zagreb]]''' *[[Prva HNL|Prvak Hrvatske]] '''(1) :''' ''[[1. HNL 1992./93.|1992./93.]]'' *[[Hrvatski nogometni kup]] '''(1) :''' ''[[Hrvatski nogometni kup 1993./94.|1994.]]'' ==Izvori== {{izvori}} == Vanjske veze == * [http://www.hns-cff.hr/?ln=hr&w=statistike&id=111200 Staistika na stranicama Hrvatskog nogometnog saveza] * [http://www.prvaliga.si/klubi/mostvo/igralec.asp?idi=55743&id=772&all=1 Statistika na stranicama slovenske Prve lige] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20210329121453/https://www.prvaliga.si/klubi/mostvo/igralec.asp?idi=55743&id=772&all=1 |date=2021-03-29 }} * [http://www.national-football-teams.com/v2/player.php?id=11949 Statistika na stranicama national-football-teams.com] {{mrva-biog-nogomet-hrvatska}}{{mrva-biog-nogomet-BiH}} {{DEFAULTSORT:Halilović, Sejad}} [[Kategorija:Hrvatski fudbaleri]] [[Kategorija:Bosanskohercegovački fudbaleri]] [[Kategorija:Fudbaleri Rijeke]] [[Kategorija:Fudbaleri Osijeka]] [[Kategorija:Fudbaleri Dinamo Zagreba]] [[Kategorija:Fudbaleri Real Valladolida]] munkx1uhtrdwqn2y62xv1qpst7x35f2 Stjepan Mihaljinec 0 1472061 42681229 42644686 2026-08-26T10:26:48Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 1 sources and tagging 0 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42681229 wikitext text/x-wiki {{Glazbenik | Ime = Stjepan Mihaljinec | Img = | Img_capt = | Img_size = | Landscape = | Background = vanjski_suradnik | Rodno_ime = | Pseudonim = | Rođenje = [[1. prosinca]] [[1935.]] <br> {{flagicon|HRV}} [[Zagreb]], [[Hrvatska]]<br>{{small|(tada {{flag|Kraljevina Jugoslavija}})}} | Mjesto rođenja = | Smrt = [[13. veljače]] [[2014.]] <br> {{flagicon|HRV}} [[Zagreb]], [[Hrvatska]] | Prebivalište = | Instrument = [[glasovir]] | Žanr = [[zabavna glazba]] | Zanimanje = [[skladatelj]], [[aranžer]], [[dirigent]] i [[pijanist]] | Djelatno_razdoblje = [[1957.]] - [[2013.]] | Producentska_kuća = | Angažman = | URL = | nagrade = <center> [[Nagrada Josip Štolcer Slavenski]] <br> [[Red Danice hrvatske]] s likom Marka Marulića <br> Povelja Grada Krapine <br> [[Nagrada Grada Zagreba]] <br> [[Nagrada Milivoj Körbler]] <br> [[Porin (nagrada)|Porin]] za životno djelo </center> | Značajni instrumenti = }} '''Stjepan Mihaljinec''' ([[Zagreb]], [[1. prosinca]] [[1935.]] – Zagreb, [[13. veljače]] [[2014.]]<ref>[http://www.glasistre.hr/vijesti/kultura/umro-skladatelj-i-dirigent-stjepan-mihaljinec-440312 Glas Istre.hr – Umro skladatelj i dirigent Stjepan Mihaljinec] pristupljeno 13. veljače 2014.</ref>), [[hrvat]]ski [[skladatelj]], [[aranžer]], [[dirigent]] i [[pijanist]] [[Zabavna glazba|zabavne glazbe]]. == Biografija == Diplomirao je na [[Muzička akademija u Zagrebu|Muzičkoj akademiji u Zagrebu]] 1963. s temom "''O pojmu, produkciji i reprodukciji tzv. zabavne muzike''". Jedan je od utemeljitelja [[Festival kajkavske popevke|Festivala kajkavske popevke]] u [[Krapina|Krapini]] (1966.), čiji je umjetnički direktor bio do 2005. godine. Od 1957. bio je urednik u programu i Muzičkoj proizvodnji [[Radio Zagreb]]a, a od 1981.-1990. urednik glazbenog programa. Od 1971.-1979. bio je predsjednik Saveza muzičkih udruženja Hrvatske, a 1983.-1984. predsjednik [[Hrvatsko društvo skladatelja|Društva hrvatskih skladatelja]]. Skladao je preko 300 zabavnih melodija od kojih su mnoge nagrađivane na festivalima u zemlji i inozemstvu (''Svitanje, Ako sada odeš, Zadnji fijaker, Proplakat će zora, Noćas ćemo zemlji k'o materi reći'' itd.). Skladao je veći broj pjesama za djecu, glazbu za televizijske serije te orkestralna djela, među kojima se posebno ističe ''Fantazija za klavir i orkestar'' (1971.). Autor je dva glazbenoscenska djela: ''Ja i moje drugo ja'' (1964.) i ''Ljubovnici'' (1981.). Kao pijanist i dirigent gostovao je u nizu europskih zemalja te u Americi, Kanadi, SSSR-u i Australiji, surađujući s mnogim našim istaknutim vokalnim solistima te s [[Josephine Baker]], [[Domenico Modugno|Domenicom Modugnom]], [[Sergio Endrigo|Sergiom Endrigom]], [[Johnny Logan]]om i drugima.<ref>[http://akademija-art.hr/glazba/210-glazba-u-2012-godini/7836-porin-za-ivotno-djelo-mio-kova-stjepan-mihaljinec-i-time Akademija ART] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20140221081930/http://akademija-art.hr/glazba/210-glazba-u-2012-godini/7836-porin-za-ivotno-djelo-mio-kova-stjepan-mihaljinec-i-time |date=2014-02-21 }} [[Siniša Škarica]]: Stjepan Mihaljinec</ref> Pisao je aranžmane za sve vrste orkestralnih sastava. Na festivalima zabavne glazbe primio je niz nagrada za skladbe i aranžmane, od kojih su najznačajnije: prva nagrada publike i žirija na [[Splitski festival|festivalu u Splitu]] za skladbu ''Proplakat će zora'' (1971.), prva nagrada publike na festivalu u Splitu za skladbu ''Noćas ćemo zemlji ko materi reći'' (1973.), treća nagrada publike na [[Zagrebfest|festivalu Zagreb '63]]. i druga nagrada na [[festival Intervizije|festivalu Intervizije]] '63. za skladbu ''Ako sada odeš'', nagrada žirija na prvom međunarodnom festivalu u [[Aleksandrija|Aleksandriji]] za skladbu ''Ljubav'' (1970.). Za svoj umjetnički rad primio je mnoge nagrade i priznanja, a godine 2003. uvršten je u ediciju "2000 Outstanding Intellectuals of 21st Century" međunarodnog biografskog centra u [[Cambridge]]u. ==Nagrade i priznanja== * 1982. – Vjesnikova nagrada za glazbu [[nagrada Josip Štolcer Slavenski|"Josip Štolcer Slavenski"]] * 1995. – Odličje „[[Red Danice hrvatske]] s likom Marka Marulića“ * 2001. – Zlatna plaketa [[Hrvatska glazbena unija|Hrvatske glazbene unije]] * 2001. – Posebna povelja [[Hrvatsko društvo skladatelja|HDS-a]] za 35-godišnje dosljedno oblikovanje glazbeno poetskog programa [[Festival kajkavske popevke|Festivala kajkavske popevke]] u Krapini * 2005. – Povelja Grada Krapine * 2005. – [[nagrada Grada Zagreba]] * 2006. – [[nagrada Milivoj Körbler]] [[Hrvatsko društvo skladatelja|HDS-a]] * 2012. – [[nagrada Porin]] za životno djelo == Reference == {{izvori}} == Vanjske veze == *[http://www.porin.info/dobitnici-porina-2012-za-zivotno-djelo/stjepan-mihaljinec-289 www.porin.info – Siniša Škarica: Stjepan Mihaljinec] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20140222004354/http://www.porin.info/dobitnici-porina-2012-za-zivotno-djelo/stjepan-mihaljinec-289 |date=2014-02-22 }} (životopis) *[http://www.hds.hr/member/clan.htm?CODE=157 Hrvatsko društvo skladatelja: Stjepan Mihaljinec] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20140224005420/http://www.hds.hr/member/clan.htm?CODE=157 |date=2014-02-24 }} (životopis) *[http://www.zamp.hr/baza-autora/autor/pregled/133001285 HDS – ZAMP: Stjepan Mihaljinec] (popis djela) *[https://web.archive.org/web/20080604222756/http://www.croatianpopmusic.com/Stjepan%20Mihaljinec.htm http://archive.is – Goran Pelaić: »Na Splitu mora biti zastupljena dalmatinska pjesma«] (razgovor od 13. siječnja 1994.) *[http://www.glas-slavonije.hr/165024/12/Stjepan-Mihaljinec-Iznimni-i-neumorni-glazbeni-znalac Glas Slavonije - Stjepan Mihaljinec: Iznimni i neumorni glazbeni znalac] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20160304100704/http://www.glas-slavonije.hr/165024/12/Stjepan-Mihaljinec-Iznimni-i-neumorni-glazbeni-znalac |date=2016-03-04 }} *[http://www.diskografija.com/umjetnik/stjepan-mihaljinec.htm Diskografija.com - Stjepan Mihaljinec] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20130425063316/http://diskografija.com/umjetnik/stjepan-mihaljinec.htm |date=2013-04-25 }} {{Dobitnici Porina za životno djelo}} {{Authority control}} {{Životni vijek|1935|2014|Mihaljinec, Stjepan}} [[Kategorija:Jugoslavenski kompozitori]] [[Kategorija:Jugoslavenski dirigenti]] [[Kategorija:Jugoslavenski pijanisti]] [[Kategorija:Hrvatski kompozitori]] [[Kategorija:Hrvatski dirigenti]] [[Kategorija:Hrvatski pijanisti]] [[Kategorija:Dobitnici Porina za životno djelo]] [[Kategorija:Biografije, Zagreb]] 36w2lqlcsodrz4htfqr0fog73oho9ld Rudolf Hercigonja 0 1478089 42681167 42178493 2026-08-25T19:55:27Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 0 sources and tagging 1 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42681167 wikitext text/x-wiki {{Heroj M |didaskalija=Rudolf Hercigonja | slika = Rudolf Hercigonja.jpg | opis_slike= | datum_rođenja =[[10. decembar]] [[1896]]. | mesto_rođenja =[[Zagreb]] | država_rođenja =<br />{{zastava|Austrougarska}} | datum_smrti = [[11. januar]] [[1938]]. ('''41''' god.) | mesto_smrti = [[Komunarka]] kod [[Moskva|Moskve]], [[Ruska Sovjetska Federativna Socijalistička Republika|Ruska SFSR]] | država_smrti =<br />{{zas|SSSR}} [[Savez Sovjetskih Socijalističkih Republika|Sovjetski Savez]] |profesija= |KPJ=[[1919]]. |rat= }} '''Rudolf Hercigonja''' ([[Zagreb]], [[10. decembar]] [[1896]] - [[Moskva]], [[11. januar]] [[1938]]) je bio hrvatski [[revolucionar]], [[atentator]], u mladosti [[anarhist]], potom [[komunist]]. Za vrijeme Austro-Ugarske bio je atentator na mađarskog bana Hrvatske [[Ivan Skerlecz|Ivana Skerlecza]] [[1914]]. godine, potom zatvorenik u Lepoglavi.<ref name="Požar-Hercigonja"/> O svojim zatvorskim danima napisao je knjigu »''Lepoglavski vampiri''«. U Kraljevini SHS jedan je od osnivača [[KPJ]] i [[SKOJ]]-a, te organizator terorističke organizacije [[Crvena pravda]].<ref name="google2">{{Cite book|title=Pregled|url=http://books.google.com/books?id=uhQQAQAAMAAJ|year=1974}}</ref> Bio je glavni inicijator atentata na ministra unutrašnjih poslova [[Milorad Drašković|Milorada Draškovića]].<ref name="Požar-Hercigonja"/> Nakon bekstva iz zemlje bio je aktivist [[Komunistička Internacionala|Komunističke Internacionale]]. Ubijen je tokom staljinističke [[velika čistka|čistke]] u [[SSSR]]. == Biografija == Rudolf Hercigonja je rođen 10. prosinca [[1896]]. godine u [[Zagreb]]u, u velikoj radničkoj obitelji.<ref name="Očak"/> Po zanimanju je bio ekonomist.<ref name="Požar-Hercigonja">Petar Požar, ''Jugosloveni žrtve staljinskih čistki'' (str. 75-84), Beograd, 1989.</ref> U mladosti je pokazivao izrazita [[anarhizam|anarhistička]] shvatanja. === Revolucionarni rad u Austro-Ugarskoj === {{main|Mlada Bosna|Zatvor Lepoglava}} {{izdvojeni citat|Pošto sam ja čovjek, a ne druga kakva inferiorna životinja, to sam protivnik svih spona koje drže čovječanstvo u ropstvu. Čovjek se zato rađa, da živi slobodan i sretan. Život treba da je život, a ne umiranje. Protivnik sam svega što čovjeku priječi slobodan i ugodan život, a jer je to sav današnji društveni uređaj, to sam ja protiv njemu, tj. protiv svemu, što i kako sada postoji. Gadno je od čovjeka ako ovu bljuvotinu od uređenja društva ravnodušno podnosi. Ili lijep i slobodan život, kakav nam je priroda dala ili rat do smrti. Ako ne mogu živjeti razumno i sretno kako hoću, netrebam nikako. Ubijati se neću, rađe se borim. Borim se za sebe, to je moje pravo. Ja ne mogu i neću u ovoj bljuvotini živjeti. Ja sam čovjek i neću da me smatraju psom, ili možda još gore. Izim toga, moji estetski živci ne mogu podnašati ropstvo drugih, sve kad ja i nebi bio između njih. Dira me gnjusoba ljudi, njihova himbenost, laž, pretvaranje. Sve je to posljedica ropstva. A robovi su svi. Ne samo kažnjenici i prognanici. I 'slobodni' su robovi. I seljaci, i trgovci, i građani, i činovnici, i upravnici, i ministri. I što ide više gore, sve su veći robovi. Robovi robova. Robuju i drugima i sebi, i laži, i konvencionalizmu i svemu! Ja trgam ove lance i protestiram, i grizem. Rušiti, rušiti. Sve rušiti! Jer ništa nema valjana, zdrava — sve je trulo, sve gnjilo. Ja nemogu podnašati svoga ropstva, nemogu podnašati ropstva bližnjega. I zato se borim! Ne mogu živjeti u ovoj atmosferi zagušljivoj i smradnoj. Hoću svježeg zraka i svjetla. Hoću mirisa, neću smrada. I nikakav čin nije prestrašan niti pregrozan u borbi za oslobođenje. Sve je dozvoljeno, jer cilj je svet.<ref name="Očak"/>|Dnevnik Rudolfa Hercigonje od 10. kolovoza 1916.}} Hercigonja je od mladosti pripadao revolucionarnom pokretu. Završio je četiri razreda gimnazije, sa [[Đuka Cvijić|Đukom Cvijićem]], [[Kamilo Horvatin|Kamilom Horvatinom]], [[August Cesarec|Augustom Cesarecom]] i drugim, sa kojima je bio povezan u đačkim organizacijama.<ref name="Očak"/> Bio je povezan sa srpskim oslobodilačkim organizacijama u Austro-Ugarskoj i zalagao se za srpsko-hrvatsko zbližavanje.<ref name="Očak"/> Nakon male mature upisao je Trgovačku akademiju. [[1912]]. godine Hercigonja se povezao sa [[Mlada Bosna|mladobosanskim]] revolucionarom [[Vladimir Gaćinović|Vladimirom Gaćinovićem]].<ref name="Očak"/> 1913. godine upoznaje se sa zagrebačkim anarhistom [[Marijan Jakšić|Marijanom Jakšićem]], sa kojim osniva tajnu revolucionarnu organizaciju.<ref name="Očak"/> Njih dvojica potom prelaze u Beograd, gde se povezuju sa sličnomišljenicima iz [[Narodna odbrana|Narodne odbrane]] i drugih organizacija. Oni su se vratili iz Srbije oduševljeni, govoreći da su tamo našli "više slobode nego u Hrvatskoj".<ref name="Očak"/> Po povratku su okupili oko sebe grupu omladinaca revolucionara. {{izdvojeni citat|Priznajem se Jugoslavenom i pristaša sam jugoslavenske države, jer kroz nju vodi put do potpune slobode čovječanstva. I zato sam sklon svakoj akciji koja ide za ostvarenjem jugoslavenske ideje.<ref name="Očak"/>|Rudolf Hercigonja}} [[Datoteka:Lepoglava 1880 F. Kikerec.jpg|minijatura|[[Lepoglava]] nekad.]] [[1914]]. godine, kao osamnaestogodišnjak, sa još jednim omladincem Jakovom Šaferom je pokušao atentat na mađarskog bana Hrvatske i Slavonije baruna [[Ivan Skerlecz|Ivana Skerlecza]], "čovjeka koji je mrzio Hrvate".<ref name="Očak">[http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=76947 Građa za biografiju Rudolfa Hercigonje]</ref> Šafer i Hercigonja su 29. maja 1914. pokušali bombama da izvedu atentat u Zagrebačkoj operi, na hrvatskog bana Škrleca i nadvojvodu Leopolda Salvatorea.<ref>[http://www.novosti.rs/vesti/naslovna/drustvo/aktuelno.290.html:477538-Na-Habzburge-svi-udarali-a-krivica-samo-Srbima Na Habzburge svi udarali, a krivica samo Srbima | Društvo | Novosti.rs<!-- Botovski generisani naziv -->]</ref> Atentat je propao, a Hercigonja je ubrzo uhapšen, kako on veruje, na osnovu izdaje bivšeg člana organizacije Marijana Jakšića. Osuđen je na 8 godina robije za "zločinstvo potajnog umorstva" i "zločinstvo veleizdaje". Kaznu je izdržavao u [[logor Lepoglava|zatvoru u Lepoglavi]], gde je bio podvrgnut torturi.<ref name="Očak"/> Hercigonja je oslobođen nakon 4 godine robije propašću Austro-Ugarske i objavom amnestije koju je proglasila Hrvatsko-slavonska-dalmatinska zemaljska vlada 30. listopada 1918.<ref name="Očak"/> === Revolucionarni rad u Jugoslaviji === {{main|Crvena pravda}} {{izdvojeni citat|I još jedan dokaz strahovite istine, da ovu jadnu našu zemlju još uvek grizu i sišu vampiri, čitava krda vampira, dekoriranih, privilegovanih i na visoka društvena mesta podignutih po Austriji i još uvek važnih, trpljenih i pomaganih po Jugoslaviji. Hiljade su ljudi poubijali, hiljadama su zgnječili glavu samo za jedan sitan počasni kolut-medalju. I čitavu bi Jugoslaviju prodali za svoj jednonoćni lični interes. O, ne mislite, da je Lepoglava samo jedna; to je samo ulomak velike celine nepravde, izrabljivanja, mučenja i inkvizicije! Svi smo mi pod sivom robijaškom kapom i sve nas tuče Šabanov štap. Treba oduzeti štap svim Šabanima, jer njih je mnogo, mnogo ih je, ali nas je više, mnogo više, i mi nesmemo dopustiti, da nas tuče štap zločinačke manjine, da nas dave šabanski vampiri... Oni, koji su nas tlačili za vreme Austrije, koji su nas zverski mučili i ubijali samo zato, jer smo mi radili za Jugoslaviju, uživaju danas u Jugoslaviji svako dobro i svaku zaštitu. Mi, koji smo bili mrcvareni, ubijani i zlostavljani radi te Jugoslavije, te smo izašli iz tamnica i rovova i bolesni i ranjeni, mi smo danas opet progonjene zverke, bez svakoga prava i bez svake zaštite... O, dajte dinamita, mnogo dinamita, da napunimo sve te grozne šupljine 'staroga podruma' i da čitavu Lepoglavu rastreskamo u ništa.<ref name="Očak"/>|Rudolf Hercigonja}} Videvši da se stvaranjem Kraljevine SHS njegovi ideali slobode nisu ostvarili, Hercigonja pristupa komunističkom pokretu. Posebno je bio ogorčen što je upravnik lepoglavske kaznione, Josip Šaban, ostao na položaju.<ref name="Očak"/> Hercigonja je član [[KPJ]] od osnivanja [[1919]]. godine.<ref name="automatski generisano3">http://books.google.rs/books?id=xhUBCz0GTB0C&q=Rudolf+Hercigonja&dq=Rudolf+Hercigonja&hl=en&sa=X&ei=MVbVU9CwGqnV4QT_zIDoCQ&ved=0CKkBEOgBMBc4Hg</ref> Takođe je jedan od organizatora osnivačke konferencije SKOJ-a. 10. listopada [[1919]]. godine izabran je za člana sekretarijata Privremenog odbora SKOJ-a<ref name="Očak"/>, a neki izvori ga navode kao sekretara CK SKOJ-a.<ref>Josip Broz Tito, ''Sabrana djela'', svezak šesti, str. 327—328</ref> Od 1. prosinca [[1919]]. je prvi glavni urednik glasila Komunističke omladine Jugoslavije »Crvena zastava«.<ref name="Očak"/> {{izdvojeni citat|Naš je program kratak i jasan: Hoćemo da razorimo ovo društvo nepravde i nečovečnosti i da stvorimo novo društvo, društvo pravde i čovečnosti. Želimo, da u budućnosti ne bude više ljudi živeli u kalu i smradu, već da budu živeli kao ljudi, čisti, siti, odeveni i zadovoljni. A želimo li to postići, treba da ponajpre oborimo ognjenoga zmaja stoglavoga, da oborimo kapitalizam, da ukinemo privatnu svojinu nad sredstvima za proizvodnju i da uvedemo kolektivno vlasništvo, da uvedemo komunizam. Eto, to hoćemo i zato smo za socijalnu revoluciju, zato smo komunisti.<ref name="Očak"/>|Rudolf Hercigonja}} 27. ožujka [[1920]]. godine je žestoko govorio na velikom štrajku rudara ugljenika Ivanec i Ladanje (kotar Ivanec), a isto tako Maretić, Konjščina, Golubovec Stari i Golubovec Novi (kotar Zlatar).<ref name="Očak"/> Na prvom kongresu SKOJ-a u Beogradu 14. lipnja [[1920]]. delegacija zagrebačkih skojevaca istupila je protiv sudjelovanja Partije na predstojećim izborima za Konstituantu. Naročito je protiv toga istupao član najužeg rukovodstva SKOJ-a Rudolf Hercigonja, uz podršku veće grupe zagrebačkih srednjoškolaca i studenata. Zbog toga su članovi partijskog rukovodstva [[Đuka Cvijić]] i [[Kamilo Horvatin]] dobili zadatak da ga uvjere u ispravnost odluke CK КРЈ. Hercigonja i grupa oko njega kvalificirani su kao »pelagićevsko-anarhistička grupa«. Sa njim su bili [[Zlatko Šnajder]], [[Janko Mišić]], [[Marijan Stilinović]] i [[Rodoljub Čolaković]]. Njima se suprotstavljao član rukovodstva SKOJ-a [[Štefek Cvijić]].<ref name="Očak"/> [[Datoteka:Crvena pravda.jpg|thumb|250px|Neki od članova "Crvene pravde", koja je sebi stavila u zadatak da se obračuna sa tvorcima [[Obznana|Obznane]]. S leva na desno: [[Alija Alijagić]], [[Nikola Petrović]], [[Rodoljub Čolaković]], [[Stevo Ivanović]] i [[Dinko Lopandić]].]] Nakon donošenja [[Obznana|Obznane]], Hercigonja veruje da je individualni teror jedino preostalo sredstvo borbe proletarijata u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca. On inicira osnivanje [[Crvena pravda|Crvene pravde]], revolucionarne terorističke organizacije koju je u [[februar]]u [[1921]]. u [[Zagreb]]u osnovala grupa mladih komunista, nezadovoljnih oportunističkom politikom tadašnjeg partijskog rukovodstva. "Crvenopravdaši" su bili rešeni na radikalne metode borbe, teror i atentate.<ref>http://books.google.rs/books?id=zfkSAQAAMAAJ&q=%C5%A1tefek+Cviji%C4%87&dq=%C5%A1tefek+Cviji%C4%87&hl=en&sa=X&ei=cifVU6iwDaaGywPG-4CoCQ&ved=0CGkQ6AEwDA</ref> Pored Hercigonje, vođe su bili [[Rodoljub Čolaković]] i [[Janko Mišić]].<ref name="Očak"/> Hercigonja je posle zakonske zabrane komunističkog delovanja uspeo da pridobije brojne [[skoj]]evce za ideju individualnih terorističkih akcija.<ref>http://books.google.rs/books?id=ClYiAAAAMAAJ&q=Rudolf+Hercigonja&dq=Rudolf+Hercigonja&hl=en&sa=X&ei=Wk_VU4zrKsnZ4QT-1oAQ&ved=0CCgQ6AEwAg</ref> Mreža sa trojkama bi trebala da se raširi preko cele Jugoslavije, članovi bi se odrekli imovine, porodice, njima bi komandama upravljao izvršni komitet. Termin i institucija “izvršni komitet” preuzet je od ruske terorističke organizacije [[Narodna volja]].<ref>[http://www.danas.rs/dodaci/nedelja/rodoljub_colakovic_rentijer_revolucije.26.html?news_id=286061 Dnevni list Danas | Nedelja | Rodoljub Čolaković: Rentijer revolucije<!-- Botovski generisani naziv -->]</ref> Rudolf Hercigonja je bio u vezi i sa aktivistima u radničkom pokretu ([[August Cesarec]], [[Đuka Cvijić]] i [[Simo Miljuš]]).<ref name="automatski generisano2">http://books.google.rs/books?id=uhQQAQAAMAAJ&q=Rudolf+Hercigonja&dq=Rudolf+Hercigonja&hl=en&sa=X&ei=MVbVU9CwGqnV4QT_zIDoCQ&ved=0CBoQ6AEwADge</ref> Učestvovao je u pripremi atentata na ministra policije Draškovića.<ref name="automatski generisano3" /> Međutim, ubrzo se povlači i protiv je atentata, jer "ideje iz manifesta nisu još popularizirane".<ref name="Očak"/> Neki smatraju da je pod pritiskom partijskog rukovodstva odustao je od terorističkih akcija.<ref name="Požar-Hercigonja"/> No, ostali omladinci — Alija Alijagić, Dimitrije Lopandić, Rodoljub Čolaković - odlučuju ga izvrše.<ref name="Požar-Hercigonja"/> [[Jul]]a 1921. godine crvenopravdaš [[Alija Alijagić]] je izvršio atentat na ministra policije [[Milorad Drašković|Milorada Draškovića]], ubivši ga sa dva revolverska metka. Kada su posle atentata počela hapšenja, osnivač „Crvene pravde“ Rudolf Hercigonja je pobegao u inostranstvo.<ref name="automatski generisano3" /> === Emigracija u SSSR === {{main|Jugoslovenska politička emigracija u SSSR}} Hercigonja je iz Jugoslavije uspeo ilegalno preći u Austriju preko Maribora. U Beču se susreo s članovima partijskog rukovodstva Đukom Cvijićem i Kamilom Horvatinom koji su ranije emigrirali u Beč. Prema podacima Ministarstva unutrašnjih poslova kraljevine SHS od 4. veljače 1922. godine, on se skrivao pod imenom Milan Ajsenster u Beču. Međutim, austrijska ga policija nije uspjela pronaći. U Beču je čekao dozvolu za odlazak u Moskvu.<ref name="Očak"/> U to vrijeme u Beču se nalazila dosta brojna jugoslavenska emigracija koja se okupljala oko Kluba jugoslavenskih studenata marksista.<ref name="Očak"/> S dozvolom zamjeničkog rukovodstva KPJ [[Triša Kaclerović|Triše Kaclerovića]] i [[Moše Pijade]], on je sastavio pismo i »kurirsku propusnicu« koju mu je navodno izdao ministar Svetozar Pribićević i to poslao u Beograd bivšem predsjedniku vlade Stojanu Protiću, koji ih je objavio u listu »Radikal«. Pismo i navodna »kurirska propusnica« optuživali su ministra Pribićevića i vladu za navodnu pomoć u organizaciji atentata na ministra Draškovića. Ovi »dokumenti« su izazvali javni sukob Protić — Pribićević, ali nisu ublažili kaznu komunistima suđenim u vidovdanskom procesu u Beogradu, a niti pomogli da Alija Alijagić ne bude obješen.<ref name="Očak"/> Jula [[1922]]. godine sudjelovao je na [[Prva zemaljska konferencija KPJ|prvoj partijskoj konferenciji]] u Beču. U svibnju 1923. godine je bez potrebnih dokumenata upućen u Sovjetsku Rusiju, usled čega je po dolasku u [[Lenjingrad]] zadržan tri mjeseca u zatvoru. Kada je njegov predmet ispitan, upućen je na rad u Moskvu, pod lažnim imenom Sergej Nikolajevič Mironov. Radio je kao instruktor CK u [[Međunarodna organizacija za pomoć revolucionarima|Međunarodnoj organizaciji za pomoć revolucionarima]], koja je bila u sastavu Kominterne. Ta je organizacija preko radničkog pokreta djelovala aktivno u mnogim evropskim zemljama. U toj organizaciji primljen je za člana Ruske komunističke partije (boljševika). Kao instruktor CK MOPR-a boravio je u toku 1926—1927. godine u [[Meksiko|Meksiku]].<ref name="Očak"/> Rudolf Hercigonja je bio u Moskvi član najužeg partijskog aktiva pri predstavništvu KPJ i Izvršnom komitetu Komunističke internacionale.<ref name="automatski generisano1">http://books.google.rs/books?id=P4VWAAAAMAAJ&q=Rudolf+Hercigonja&dq=Rudolf+Hercigonja&hl=en&sa=X&ei=Wk_VU4zrKsnZ4QT-1oAQ&ved=0CGwQ6AEwEQ</ref> Godine [[1929]]. i slijedećih predavao je na jugoslavenskom sektoru [[Komunistički univerzitet nacionalnih manjina Zapada|Komunističkog univerziteta nacionalnih manjina Zapada]] (KUNMZ) predmet fizičku geografiju.<ref name="Očak"/> Početkom 1930-ih godina iz MOPR-a je premješten u Komesarijat za planiranje (gosplan). Po zadatku ove ustanove često je putovao po Sovjetskom Savezu, naročito u Sibir, gdje se prehladio pa mu se aktivirala tuberkuloza. Jedno je vrijeme bio zadužen za rad u jugoslavenskom emigrantskom klubu u kojem se sakupljala sva jugoslavenska emigracija u Moskvi. Zatim je do 1935. godine bio pomoćnik predstavnika KPJ pri Izvršnom komitetu Komunističke internacionale Vladimira Ćopića. U to vrijeme pripadao je grupi užeg partijskog aktiva u Moskvi, koji su činili: [[Josip Broz]], [[Štefek Cvijić]], [[Radomir Vujović]], [[Filip Filipović]], [[Božidar Maslarić]], [[Edvard Kardelj]], [[Roman Filipčev]], [[Dragutin Gustinčič]] i [[Stjepan Zinić]].<ref name="Očak"/> Učestvovao je u pripremama za [[Sedmi kongres Kominterne]] [[1935]]. godine.<ref name="automatski generisano1" /> Nakon kongresa poslan je na rad u izdavačko poduzeće Kominterne »Inostrani radnik«. To se poduzeće bavilo izdavanjem marksističke literature, među kojom izdavanjem izabranih djela Lenjina na hrvatsko-srpskom jeziku. Tih godina je Hercigonja napisao brošuru o nacionalnom pitanju, ali do danas nije ustanovljena sudbina njegovog spisa. Hercigonja je krajem [[1936]]. godine kad je počeo [[građanski rat u Španjolskoj]] tražio da ga pošalju kao dobrovoljca u Španjolsku. Međutim, Kominterna ga nije puštala »zbog njegovog bježanja iz Jugoslavije 1921. godine«.<ref name="Očak"/> === Hapšenje i smrt === [[File:Hercigonja1938.jpg|thumb|Rudolf Hercigonja nakon hapšenja u Moskvi, kolovoza 1937. godine.]] {{main|KPJ tokom Velike čistke}} [[1937]]. godine Mironov je bio kandidat za odlazak na rad u Kanadu da radi među jugoslovenskim iseljenicima. Međutim, on nije dočekao rješenje Kominterne o odlasku u Kanadu, jer je 23. kolovoza 1937. godine uhapšen. O tome njegova žena [[Barica Debeljak]] piše: {{izdvojeni citat|Hercigonja je bio bolestan. Ležao je u krevetu sa visokom temperaturom. Došao mu je u posjete ... drug Đuka [Cvijić] i oni su mnogo razgovarali o političkoj situaciji, isto tako o nemogućim hapšenjima u SSSR, a isto tako o ratu u Španjolskoj, mnogo su krivili o neuspjehu građanskog rata u Španjolskoj, SSSR. Drug Cvijić je otišao od nas oko 12 sati u noći. Ja sam legla u krevet. Još se nisam ni dobro okrenula kad najedanput čujem kucanje na vratima, pitam: Tko je?' Odgovor: komandant. Ja se ustanem, otvorim vrata, na vratima se pokažu dvojica u uniformi NKVD. Odmah odu do Hercigonje i pokažu mu uhapšenicu. Hercigonja se morao dići i obući, a oni su naredili premetačinu, sve njegove rukopise i knjige su spakovali i odnijeli, moje stvari uopće nisu dirali. Jedan od njih je otišao da telefonira, uskoro se vratio i kazao Hercigonji obucite se i idite s nama. Hercigonja se obukao i sa mnom se oprostio, na rastanku mi je rekao: 'Drugarice, vjeruj mi da sam nevin, nisam nikada ništa radio protiv Partije, to mora biti pogreška, ja ću se skoro vratiti...'<ref name="Očak"/>|[[Barica Debeljak]]}} Slijedećeg dana Barica je obavijestila o hapšenju Đuku Cvijića. On joj je savjetovao da se obrati Dimitrovu. Svi su bili uvjereni da se radi o zabuni. Međutim, uskoro je uhapšen i Đuka Cvijić. Rudolf Hercigonja je ubijen tokom Staljinove [[velika čistka|velike čistke]], 11. siječnja 1938. godine, "zbog špijunaže i pripreme terorističkih akata". Streljan je na poligonu Komunarka kraj Moskve.<ref name="pogibija">[https://nekropole.info/ru/Sergej-Mironov-1896 Podaci o pogubljenju Rudolfa Hercigonje]{{Dead link|date=August 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref> Posmrtno je rehabilitiran od Vojnog kolegija Vrhovnog suda SSSR-a 3. listopada 1963. godine.<ref name="Očak"/> == Dela == * ''Lepoglavski vampiri'', Zagreb [[1919]]. == Literatura == * Petar Požar, ''Jugosloveni žrtve staljinskih čistki'' (str. 75-84), Beograd, 1989. == Reference == {{reflist|2}} == Povezano == * [[Crvena pravda]] * [[Jugoslovenska politička emigracija u SSSR]] * [[KPJ tokom Velike čistke]] == Vanjske veze == * [http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=76947 Građa za biografiju Rudolfa Hercigonje] {{Lifetime|1896|1937|Hercigonja, Rudolf}} [[Kategorija:Hrvatski komunisti]] [[Kategorija:Revolucionari]] [[Kategorija:Atentatori]] [[Kategorija:Žrtve Velike čistke iz Jugoslavije]] [[Kategorija:Ličnosti radničkog pokreta Jugoslavije]] [[Kategorija:Biografije, Zagreb]] [[Kategorija:Anarhisti]] [[Kategorija:Jugoslovenska revolucionarna omladina u Austro-Ugarskoj]] [[Kategorija:SKOJ]] [[Kategorija:Jugoslovenska politička emigracija u SSSR]] lehwba8h3r1zqgo5xfle9k7gskd6r67 Ločki Vrh (Benedikt, Slovenija) 0 1623496 42681103 42442033 2026-08-25T12:00:01Z SrpskiAnonimac 101643 42681103 wikitext text/x-wiki {{Naselje | ime = Ločki Vrh | slika_lokacijska_karta_država = Slovenija | slika_lokacijska_karta_opis = | širina-stupnjevi = 46 | širina-minute = 35 | širina-oznaka = N | dužina-stupnjevi = 15 | dužina-minute = 55 | dužina-oznaka = E | lokacija_ime = Država: | lokacija_info = {{flag|SLO}} [[Slovenija]] | lokacija1_ime = ''Pokrajina:'' | lokacija1_info = [[Štajerska (Slovenija)|Štajerska]] | lokacija2_ime = ''Regija:'' | lokacija2_info = [[Podravska (regija)|Podravska]] | lokacija3_ime = Općina | lokacija3_info = [[Općina Benedikt|Benedikt]] | površina_ukupna = | visina = 298.4 m | stanovništvo_godina = 2002. | stanovništvo_gustoća_prazno1 = | stanovništvo_prazno2_ime = Naselje | stanovništvo_prazno2 = 85 | stanovništvo_gustoća_prazno2 = | vremenska_zona = | utc_pomak = | vremenska_zona_DST = | utc_pomak_DST = | poštanski_broj = 2234 Benedikt }} '''Ločki Vrh''' je naselje u [[Benedikt (općina)|općini Benedikt]] u [[Slovenija|Sloveniji]]. {{Benedikt}} [[Kategorija:Naselja u Sloveniji]] cjv4ooute47sbmmkaq4crk59e4nntyc Bukovče (Jagodina) 0 1776596 42681221 42552185 2026-08-26T09:07:23Z Dinastija 386852 /* */ 42681221 wikitext text/x-wiki {{Ostale upotrebe|Bukovče (razvrstavanje)}} {{Naseljeno mesto u Srbiji |mesto=Bukovče |slika= |opis_slike= |okrug=Pomoravski |grad=Jagodina |nadm visina=122 |populacija={{increase}} 844 |poštanski kod= |pozivni broj=035 |registarska oznaka=JA |gšir=44.003833 |gduž=21.225666 }} '''Bukovče''' je naseljeno mesto [[Grad Jagodina|grada Jagodine]] u [[Pomoravski upravni okrug|Pomoravskom okrugu]]. Prema popisu iz [[Popis stanovništva 2011. u Srbiji|2011.]] bilo je 844 stanovnika. == Historija == Bukovče je jedno od najstarijih naselja ovog kraja, po postanku starije i od [[Jagodina|Jagodine]]. Prvi tragovi koji svedoče o ovome pronađeni su prilikom građenja drugog koloseka pruge [[Beograd]]-[[Niš]]. Tom prilikom su pronađeni predmeti (posude od gline) koji potiču iz doba takozvane ''Starčevačke civilizacije'' (5000.-3000. godine pre naše ere). Pronađeni predmeti čuvaju se u Zavičajnom muzeju u Jagodini. Putujući iz [[Beč]]a za [[Vizantijski Carigrad|Carigrad]] i iz Carigrada za zapadnu Evropu mnogi putopisci toga doba (od [[Kosovska bitka|Kosovskog boja]] pa do oslobođenja od turske vlasti) u svojim dnevnicima i putopisima beleže po koju rečenicu o Bukovču. Prvi pisani trag o Bukovču beležimo još pre bitke na Kosovu. Dokument u kome se prvi put pominje je [[zlatna bula|hrisovulja]] (povelja) [[lazar Hrebeljanović|kneza Lazara Hrebeljanovića]] iz [[1381]]. godine. Ovom poveljom [[lazar Hrebeljanović|knez Lazar]] vrši dodelu dobara manastirima. Po toj povelji [[Bukovče]] i [[Ribnik (Jagodina)|Ribnik]] ulaze u posed [[Manastir Ravanica|manastira Ravanice]]. Hrisovulja kneza Lazara se nalazi u [[Vrdnik]]u. Da je Bukovče staro selo i da je bilo skoro u kontinuitetu naseljeno, svedoči i mapa Carigradskog druma (1459-1683), na kojoj se jasno vidi da je Bukovče naseljeno mesto, pored mnogih sela i mesta koja su iščezla. Takodje se zapaža da Carigradski drum prolazi kroz Bukovče i to u dva pravca. Jedan krak ide Bukovče- Lanište-Lukovica(Donji Račnik), a drugi Bukovče-Bagrdan-Batočina. [[Turci]] Bukovče prvi put beleže u prvim svojim popisima iz [[1476]]/78. godine. Po tom popisu u selu je zabeležena 31 kuća a prihod od sela je iznosio 1686 akči. U popisu iz [[1516]]. godine beleži se 30 kuća, 6 neoženjenih i 1 udovica a prihod je iznosio 3803 akče. U kasnijim dokumentima i pisanim tragovima koje su ostavili putopisci toga vremena ([[1582]].godina) pored Bukovča stoji reč mezra (napušteno naselje), što ide u prilog tvrdnji da je naselje više puta naseljavano i raseljavano. Ova tvrdnja je sasvim prihvatljiva s obzirom da se ne nalazi u popisima do kraja XVI veka. Godine [[1717]]. austrijski [[kapetan]] Ešlevic je Bukovče na svojoj karti predstavio kao ''malu palanku plotom ograđenu''. Godine [[1716]]. godine dolazi do [[Austrougarska|Austrijsko]] - [[Osmansko carstvo|Turskog]] rata, pa su [[Jagodina]] i okolna sela od [[1718]]. pa sve do [[1738]]. godine pod Austrijskom vlašću. Veći deo stanovništva se povukao zajedno sa Turcima a potom se sa njima i vratio u naselja posle 20 godina austrijske vladavine. Prema dostupnim podacima današnji stanovnici su potomci porodica koje su naselile Bukovče u periodu između [[1780]].i [[1860]]. godine. Za vreme [[Prvi srpski ustanak|prvog srpskog ustanka]] [[1804]]. godine marta meseca prilikom borbi oko Jagodine na Crvenom Brdu (iznad Bukovča) nalazili su se položaji srpske vojske. Priča se da je ime dobilo po mnogim bukvama, kojih je nekada tu bilo. Prvi naziv sela je bio "Bukovča". Do [[Drugi srpski ustanak|Drugog srpskog ustanka]] Bukovče se nalazilo u sastavu [[Osmansko carstvo|Osmanskog carstva]]. Nakon [[Drugi srpski ustanak|Drugog srpskog ustanka]] Bukovče ulazi u sastav [[Kneževina Srbija|Kneževine Srbije]] i administrativno je pripadalo [[Jagodinska nahija|Jagodinskoj nahiji]] i [[Temnić|Temnićskoj knežini]]<ref name="Jagodinska nahija I">{{Cite book |last= Popović |first= Ljubodrag |editor= Zoran Marković |title= Jagodinska nahija, knjiga prva 1815 —1823 |origdate= |origyear= 2005. |url= http://www.arhivja.autentik.net/images/nahija_1815-1823.pdf |accessdate= 12.07.2012 |publisher= Istorijski arhiv Jagodina |location= Jagodina |language= srpskom |id= 86-902609-5-1 |archivedate= 2013-09-27 |archiveurl= https://web.archive.org/web/20130927004802/http://www.arhivja.autentik.net/images/nahija_1815-1823.pdf |deadurl= yes |access-date= 2014-08-24 |archive-date= 2013-09-27 |archive-url= https://web.archive.org/web/20130927004802/http://www.arhivja.autentik.net/images/nahija_1815-1823.pdf |url-status= dead }}</ref> sve do [[1834]]. godine kada je Srbija podeljena na serdarstva. Nakon povratka Kneza Miloša Obrenovića1858 god., posle Svetoandrejske skupštine, prvi kmet Bukovačke opštine, bio jeStojadin Stanojević-Carić. Kmetovi su tada imali izvršnu vlast i birani su kao najuticajniji i najpismeniji ljudi u selu. Takodje su bili i predsednici primiritelnih sudova u sporovima gradjana. Prva škola je bila u objektu koji je privatno vladništvo meštana, a počela je sa radom 1927 godine. Prve godine je imala 52 upisanih djaka. Prvi učitelj u četvorogodišnjoj školi bio je Manojlović Milivoje. Interesantno je da škola 1930 godine, imala 110 djaka. Kasnije, današnja (objekat) škola je izgradjena sredstvima meštana Bukovča i Ribnika1938 godine. U novootvorenom objektu, prvi učitelj bio je Djaković Dušan. Selo ima veliku obradivu površinu i meštani su se uglavnom bavili poljoprivredom. Zanimljivo je i to da je 1867 godine ovo selo imalo 41 domaćinstvo i preko 170 grla krupne stoke( sitne oko 600), dok danas ima oko 260 domaćinstava i desetostruko manji broj krupne stoke. Fudbalski klub Mladost osnovan je davne 1938. godine. Sadašnji teren - igralište, izgradio je 1986. godine dugogodišnji igrač, a tadašnji predsednik kluba, Miroslava Stojadinović - Carić. Seoska slava je Mali Spasovdan, a zavetine prvi petak po Božiću (za zdravlje živine) i Blagovesti( za zdravlje stoke). Groblje je na severnoj strani, na sredokraći izmedju sela Ribnika i ovog sela. == Demografija == U naselju Bukovče živi 604 punoletna stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 40,1 godina (39,5 kod muškaraca i 40,6 kod žena). U naselju ima 240 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 3,13. Ovo naselje je velikim delom naseljeno [[Srbi]]ma (prema popisu iz [[2002]]. godine). {| style="width:50%; background:none;" |- | style="width:50%; vertical-align:top; border:1px solid gray;"| <!-- ============================================================================================= POČETAK GRAFIKA ===============================================================================================--> <center> :''Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka'' {| |- | style="padding: 0;" | <timeline> ImageSize = width:250 height:200 PlotArea = left:40 right:10 top:10 bottom:20 TimeAxis = orientation:horizontal AlignBars = justify Colors = id:gray1 value:gray(0.9) DateFormat = yyyy Period = from:1940 till:2010 ScaleMajor = unit:year increment:10 start:1940 PlotData = bar:948 color:gray1 width:1 from:start till:end bar:632 color:gray1 from:start till:end bar:316 color:gray1 from:start till:end bar:0 color:gray1 LineData = layer:front points:(62,111)(77,117) color:blue width:2 points:(77,117)(100,121) color:blue width:2 points:(100,121)(128,127) color:blue width:2 points:(128,127)(157,137) color:blue width:2 points:(157,137)(185,161) color:blue width:2 points:(185,161)(217,154) color:blue width:2 </timeline> |} </center> <!-- ============================================================================================= KRAJ GRAFIKA ===============================================================================================--> | style="width:50%;"| {{Popis |izvor=<ref>{{Stat Knjiga 9}}</ref> |p1948=509 |p1953=543 |p1961=567 |p1971=600 |p1981=654 |p1991=790 |p1991n=754 |p2002s=816 |p2002=750 }} |} {{Grafikon postoci |izvor=<ref>{{Stat Knjiga 1}}</ref> |širina=300px |naslov=Etnički sastav prema popisu iz [[Popis stanovništva 2002. u Srbiji|2002.]] |pozadina=#ddd |pozicija=left |šipke= {{Vrsta sa postotkom|[[Srbi]]|yellow|741|98.8}} {{Vrsta sa postotkom|[[Bugari]]|blue|4|0.53}} {{Vrsta sa postotkom|[[Hrvati]]|red|1|0.13}} {{Vrsta sa postotkom|[[Ukrajinci]]|green|1|0.13}} {{Vrsta sa postotkom|[[Mađari]]|orange|1|0.13}} {{Vrsta sa postotkom|[[Jugosloveni]]|cyan|1|0.13}} {{Vrsta sa postotkom|nepoznato|magenta|1|0.13}} }} {{-}} {{Popis stanovništva u Jagodinskoj nahiji | ime= Bukovče | 1818k=21 | 1818pg= | 1818ag=41 | 1819k=22 | 1819pg=30 | 1819ag=48 | 1820k=22 | 1820pg=22 | 1820ag=46 | 1821k=21 | 1821pg=23 | 1821ag=48 | 1822k=23 | 1822pg=25 | 1822ag=50 | 1823k=23 | 1823pg=26 | 1823ag=51 | 1824k=24 | 1824pg=26 | 1824ag=55 | 1825k=24 | 1825pg=21 | 1825ag=62 | 1826k=23 | 1826pg=21 | 1826ag=61 | 1827k=24 | 1827pg=21 | 1827ag=61 | 1828k=24 | 1828pg=22 | 1828ag=66 | 1829k=24 | 1829pg=23 | 1829ag=67 }} {{Grafikon piramida |izvor=<ref>{{Stat Knjiga 2}}</ref> |širina=300px |naslov= |pozadina=#eee |levo2=m |desno2=ž |šipke levo desno= {{Vrsta levo desno|?|gray|0|0.0|6.66|3}} {{Vrsta levo desno|80+|gray|10|22.22|31.11|14}} {{Vrsta levo desno|75-79|gray|12|26.66|44.44|20}} {{Vrsta levo desno|70-74|gray|18|40.0|31.11|14}} {{Vrsta levo desno|65-69|gray|18|40.0|33.33|15}} {{Vrsta levo desno|60-64|gray|15|33.33|35.55|16}} {{Vrsta levo desno|55-59|gray|24|53.33|48.88|22}} {{Vrsta levo desno|50-54|gray|28|62.22|66.66|30}} {{Vrsta levo desno|45-49|gray|38|84.44|77.77|35}} {{Vrsta levo desno|40-44|gray|26|57.77|64.44|29}} {{Vrsta levo desno|35-39|gray|22|48.88|20.0|9}} {{Vrsta levo desno|30-34|gray|33|73.33|55.55|25}} {{Vrsta levo desno|25-29|gray|24|53.33|57.77|26}} {{Vrsta levo desno|20-24|gray|28|62.22|62.22|28}} {{Vrsta levo desno|15-19|gray|26|57.77|60.0|27}} {{Vrsta levo desno|10-14|gray|19|42.22|33.33|15}} {{Vrsta levo desno|5-9|gray|20|44.44|40.0|18}} {{Vrsta levo desno|0-4|gray|21|46.66|48.88|22}} |prosekm=39.5 |prosekž=40.6 }} {{DomaćinstvaNaseljaSrbija|100|108|136|161|161|213|240|46|60|42|44|16|24|6|2|-|-|3.13}} {{BrakNaseljaSrbija|322|90|201|17|12|2|313|50|207|41|14|1}} {{ZanimanjaNaseljaSrbija|156|8|-|-|67|3|8|29|-|10|79|8|-|-|23|4|-|10|12|2|235|16|-|-|90|7|8|39|12|12|-|-|4|1|8|7|-|-|11|1|3|1|7|6|1|-|-|1|1|3|5|8|14|8|-|-|12}} == Reference == {{reflist}} == Literatura == * {{Cite book |ref= harv |last= Popović |first= Ljubodrag |editor= Zoran Marković |title= Jagodinska nahija, knjiga prva 1815 —1823 |origdate= |origyear= 2005 |url= http://www.arhivja.autentik.net/images/nahija_1815-1823.pdf |accessdate= 12.07.2012 |publisher= Istorijski arhiv Jagodina |location= Jagodina |language= srpskom |id= 86-902609-5-1 |archivedate= 2013-09-27 |archiveurl= https://web.archive.org/web/20130927004802/http://www.arhivja.autentik.net/images/nahija_1815-1823.pdf |deadurl= yes |access-date= 2014-08-24 |archive-date= 2013-09-27 |archive-url= https://web.archive.org/web/20130927004802/http://www.arhivja.autentik.net/images/nahija_1815-1823.pdf |url-status= dead }} == Vanjske veze == {{portal|Srbija}} * [http://www.fallingrain.com/world/RI/00/Bukovce2.html Mape, aerodromi i vremenska situacija lokacija (Fallingrain)] * [http://wikimapia.org/maps?ll=44.003833,21.225666&spn=0.3,0.3 Satelitska mapa (Wikimapia)] * [http://www.maplandia.com/serbia-and-montenegro/srbija/bukovce-44-0-23-n-21-13-54-e/ Gugl satelitska mapa (Maplandia)] * [http://www.mapquest.com/maps/map.adp?latlongtype=decimal&latitude=44.003833&longitude=21.225666&zoom=8 Plan naselja na mapi (Mapquest)]{{Dead link|date=September 2025 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }} {{Grad Jagodina}} [[Kategorija:Grad Jagodina]] [[Kategorija:Naselja u Pomoravskom upravnom okrugu]] 4qj5x5hlsfqh8hz6hvdjx4y6j4sxlz1 42681223 42681221 2026-08-26T09:09:13Z Dinastija 386852 /* */ 42681223 wikitext text/x-wiki {{Ostale upotrebe|Bukovče (razvrstavanje)}} {{Naseljeno mesto u Srbiji |mesto=Bukovče |slika= |opis_slike= |okrug=Pomoravski |grad=Jagodina |nadm visina=122 |populacija={{increase}} 844 |poštanski kod= |pozivni broj=035 |registarska oznaka=JA |gšir=44.003833 |gduž=21.225666 }} '''Bukovče''' je naseljeno mesto [[Grad Jagodina|grada Jagodine]] u [[Pomoravski upravni okrug|Pomoravskom okrugu]]. Prema popisu iz [[Popis stanovništva 2011. u Srbiji|2011.]] bilo je 844 stanovnika. == Historija == Bukovče je jedno od najstarijih naselja ovog kraja, po postanku starije i od [[Jagodina|Jagodine]]. Prvi tragovi koji svedoče o ovome pronađeni su prilikom građenja drugog koloseka pruge [[Beograd]]-[[Niš]]. Tom prilikom su pronađeni predmeti (posude od gline) koji potiču iz doba takozvane ''Starčevačke civilizacije'' (5000.-3000. godine pre naše ere). Pronađeni predmeti čuvaju se u Zavičajnom muzeju u Jagodini. Putujući iz [[Beč]]a za [[Vizantijski Carigrad|Carigrad]] i iz Carigrada za zapadnu Evropu mnogi putopisci toga doba (od [[Kosovska bitka|Kosovskog boja]] pa do oslobođenja od turske vlasti) u svojim dnevnicima i putopisima beleže po koju rečenicu o Bukovču. Prvi pisani trag o Bukovču beležimo još pre bitke na Kosovu. Dokument u kome se prvi put pominje je [[zlatna bula|hrisovulja]] (povelja) [[lazar Hrebeljanović|kneza Lazara Hrebeljanovića]] iz [[1381]]. godine. Ovom poveljom [[lazar Hrebeljanović|knez Lazar]] vrši dodelu dobara manastirima. Po toj povelji [[Bukovče]] i [[Ribnik (Jagodina)|Ribnik]] ulaze u posed [[Manastir Ravanica|manastira Ravanice]]. Hrisovulja kneza Lazara se nalazi u [[Vrdnik]]u. Da je Bukovče staro selo i da je bilo skoro u kontinuitetu naseljeno, svedoči i mapa Carigradskog druma (1459-1683), na kojoj se jasno vidi da je Bukovče naseljeno mesto, pored mnogih sela i mesta koja su iščezla. Takodje se zapaža da Carigradski drum prolazi kroz Bukovče i to u dva pravca. Jedan krak ide Bukovče- Lanište-Lukovica(Donji Račnik), a drugi Bukovče-Bagrdan-Batočina. [[Turci]] Bukovče prvi put beleže u prvim svojim popisima iz [[1476]]/78. godine. Po tom popisu u selu je zabeležena 31 kuća a prihod od sela je iznosio 1686 akči. U popisu iz [[1516]]. godine beleži se 30 kuća, 6 neoženjenih i 1 udovica a prihod je iznosio 3803 akče. U kasnijim dokumentima i pisanim tragovima koje su ostavili putopisci toga vremena ([[1582]].godina) pored Bukovča stoji reč mezra (napušteno naselje), što ide u prilog tvrdnji da je naselje više puta naseljavano i raseljavano. Ova tvrdnja je sasvim prihvatljiva s obzirom da se ne nalazi u popisima do kraja XVI veka. Godine [[1717]]. austrijski [[kapetan]] Ešlevic je Bukovče na svojoj karti predstavio kao ''malu palanku plotom ograđenu''. Godine [[1716]]. godine dolazi do [[Austrougarska|Austrijsko]] - [[Osmansko carstvo|Turskog]] rata, pa su [[Jagodina]] i okolna sela od [[1718]]. pa sve do [[1738]]. godine pod Austrijskom vlašću. Veći deo stanovništva se povukao zajedno sa Turcima a potom se sa njima i vratio u naselja posle 20 godina austrijske vladavine. Prema dostupnim podacima današnji stanovnici su potomci porodica koje su naselile Bukovče u periodu između [[1780]].i [[1860]]. godine. Za vreme [[Prvi srpski ustanak|prvog srpskog ustanka]] [[1804]]. godine marta meseca prilikom borbi oko Jagodine na Crvenom Brdu (iznad Bukovča) nalazili su se položaji srpske vojske. Priča se da je ime dobilo po mnogim bukvama, kojih je nekada tu bilo. Prvi naziv sela je bio "Bukovča". Do [[Drugi srpski ustanak|Drugog srpskog ustanka]] Bukovče se nalazilo u sastavu [[Osmansko carstvo|Osmanskog carstva]]. Nakon [[Drugi srpski ustanak|Drugog srpskog ustanka]] Bukovče ulazi u sastav [[Kneževina Srbija|Kneževine Srbije]] i administrativno je pripadalo [[Jagodinska nahija|Jagodinskoj nahiji]] i [[Temnić|Temnićskoj knežini]]<ref name="Jagodinska nahija I">{{Cite book |last= Popović |first= Ljubodrag |editor= Zoran Marković |title= Jagodinska nahija, knjiga prva 1815 —1823 |origdate= |origyear= 2005. |url= http://www.arhivja.autentik.net/images/nahija_1815-1823.pdf |accessdate= 12.07.2012 |publisher= Istorijski arhiv Jagodina |location= Jagodina |language= srpskom |id= 86-902609-5-1 |archivedate= 2013-09-27 |archiveurl= https://web.archive.org/web/20130927004802/http://www.arhivja.autentik.net/images/nahija_1815-1823.pdf |deadurl= yes |access-date= 2014-08-24 |archive-date= 2013-09-27 |archive-url= https://web.archive.org/web/20130927004802/http://www.arhivja.autentik.net/images/nahija_1815-1823.pdf |url-status= dead }}</ref> sve do [[1834]]. godine kada je Srbija podeljena na serdarstva. Nakon povratka Kneza Miloša Obrenovića1858 god., posle Svetoandrejske skupštine, prvi kmet Bukovačke opštine, bio jeStojadin Stanojević-Carić. Kmetovi su tada imali izvršnu vlast i birani su kao najuticajniji i najpismeniji ljudi u selu. Takodje su bili i predsednici primiritelnih sudova u sporovima gradjana. Prva škola je bila u objektu koji je privatno vladništvo meštana, a počela je sa radom 1927 godine. Prve godine je imala 52 upisanih djaka. Prvi učitelj u četvorogodišnjoj školi bio je Manojlović Milivoje. Interesantno je da škola 1930 godine, imala 110 djaka. Kasnije, današnja (objekat) škola je izgradjena sredstvima meštana Bukovča i Ribnika1938 godine. U novootvorenom objektu, prvi učitelj bio je Djaković Dušan. Selo ima veliku obradivu površinu i meštani su se uglavnom bavili poljoprivredom. Zanimljivo je i to da je 1867 godine ovo selo imalo 41 domaćinstvo i preko 170 grla krupne stoke( sitne oko 600), dok danas ima oko 260 domaćinstava i desetostruko manji broj krupne stoke. Fudbalski klub Mladost osnovan je davne 1938. godine. Sadašnji teren - igralište, izgradio je 1986. godine dugogodišnji igrač, a tadašnji predsednik kluba, Miroslav Stojadinović - Carić. Seoska slava je Mali Spasovdan, a zavetine prvi petak po Božiću (za zdravlje živine) i Blagovesti( za zdravlje stoke). Groblje je na severnoj strani, na sredokraći izmedju sela Ribnika i ovog sela. == Demografija == U naselju Bukovče živi 604 punoletna stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 40,1 godina (39,5 kod muškaraca i 40,6 kod žena). U naselju ima 240 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 3,13. Ovo naselje je velikim delom naseljeno [[Srbi]]ma (prema popisu iz [[2002]]. godine). {| style="width:50%; background:none;" |- | style="width:50%; vertical-align:top; border:1px solid gray;"| <!-- ============================================================================================= POČETAK GRAFIKA ===============================================================================================--> <center> :''Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka'' {| |- | style="padding: 0;" | <timeline> ImageSize = width:250 height:200 PlotArea = left:40 right:10 top:10 bottom:20 TimeAxis = orientation:horizontal AlignBars = justify Colors = id:gray1 value:gray(0.9) DateFormat = yyyy Period = from:1940 till:2010 ScaleMajor = unit:year increment:10 start:1940 PlotData = bar:948 color:gray1 width:1 from:start till:end bar:632 color:gray1 from:start till:end bar:316 color:gray1 from:start till:end bar:0 color:gray1 LineData = layer:front points:(62,111)(77,117) color:blue width:2 points:(77,117)(100,121) color:blue width:2 points:(100,121)(128,127) color:blue width:2 points:(128,127)(157,137) color:blue width:2 points:(157,137)(185,161) color:blue width:2 points:(185,161)(217,154) color:blue width:2 </timeline> |} </center> <!-- ============================================================================================= KRAJ GRAFIKA ===============================================================================================--> | style="width:50%;"| {{Popis |izvor=<ref>{{Stat Knjiga 9}}</ref> |p1948=509 |p1953=543 |p1961=567 |p1971=600 |p1981=654 |p1991=790 |p1991n=754 |p2002s=816 |p2002=750 }} |} {{Grafikon postoci |izvor=<ref>{{Stat Knjiga 1}}</ref> |širina=300px |naslov=Etnički sastav prema popisu iz [[Popis stanovništva 2002. u Srbiji|2002.]] |pozadina=#ddd |pozicija=left |šipke= {{Vrsta sa postotkom|[[Srbi]]|yellow|741|98.8}} {{Vrsta sa postotkom|[[Bugari]]|blue|4|0.53}} {{Vrsta sa postotkom|[[Hrvati]]|red|1|0.13}} {{Vrsta sa postotkom|[[Ukrajinci]]|green|1|0.13}} {{Vrsta sa postotkom|[[Mađari]]|orange|1|0.13}} {{Vrsta sa postotkom|[[Jugosloveni]]|cyan|1|0.13}} {{Vrsta sa postotkom|nepoznato|magenta|1|0.13}} }} {{-}} {{Popis stanovništva u Jagodinskoj nahiji | ime= Bukovče | 1818k=21 | 1818pg= | 1818ag=41 | 1819k=22 | 1819pg=30 | 1819ag=48 | 1820k=22 | 1820pg=22 | 1820ag=46 | 1821k=21 | 1821pg=23 | 1821ag=48 | 1822k=23 | 1822pg=25 | 1822ag=50 | 1823k=23 | 1823pg=26 | 1823ag=51 | 1824k=24 | 1824pg=26 | 1824ag=55 | 1825k=24 | 1825pg=21 | 1825ag=62 | 1826k=23 | 1826pg=21 | 1826ag=61 | 1827k=24 | 1827pg=21 | 1827ag=61 | 1828k=24 | 1828pg=22 | 1828ag=66 | 1829k=24 | 1829pg=23 | 1829ag=67 }} {{Grafikon piramida |izvor=<ref>{{Stat Knjiga 2}}</ref> |širina=300px |naslov= |pozadina=#eee |levo2=m |desno2=ž |šipke levo desno= {{Vrsta levo desno|?|gray|0|0.0|6.66|3}} {{Vrsta levo desno|80+|gray|10|22.22|31.11|14}} {{Vrsta levo desno|75-79|gray|12|26.66|44.44|20}} {{Vrsta levo desno|70-74|gray|18|40.0|31.11|14}} {{Vrsta levo desno|65-69|gray|18|40.0|33.33|15}} {{Vrsta levo desno|60-64|gray|15|33.33|35.55|16}} {{Vrsta levo desno|55-59|gray|24|53.33|48.88|22}} {{Vrsta levo desno|50-54|gray|28|62.22|66.66|30}} {{Vrsta levo desno|45-49|gray|38|84.44|77.77|35}} {{Vrsta levo desno|40-44|gray|26|57.77|64.44|29}} {{Vrsta levo desno|35-39|gray|22|48.88|20.0|9}} {{Vrsta levo desno|30-34|gray|33|73.33|55.55|25}} {{Vrsta levo desno|25-29|gray|24|53.33|57.77|26}} {{Vrsta levo desno|20-24|gray|28|62.22|62.22|28}} {{Vrsta levo desno|15-19|gray|26|57.77|60.0|27}} {{Vrsta levo desno|10-14|gray|19|42.22|33.33|15}} {{Vrsta levo desno|5-9|gray|20|44.44|40.0|18}} {{Vrsta levo desno|0-4|gray|21|46.66|48.88|22}} |prosekm=39.5 |prosekž=40.6 }} {{DomaćinstvaNaseljaSrbija|100|108|136|161|161|213|240|46|60|42|44|16|24|6|2|-|-|3.13}} {{BrakNaseljaSrbija|322|90|201|17|12|2|313|50|207|41|14|1}} {{ZanimanjaNaseljaSrbija|156|8|-|-|67|3|8|29|-|10|79|8|-|-|23|4|-|10|12|2|235|16|-|-|90|7|8|39|12|12|-|-|4|1|8|7|-|-|11|1|3|1|7|6|1|-|-|1|1|3|5|8|14|8|-|-|12}} == Reference == {{reflist}} == Literatura == * {{Cite book |ref= harv |last= Popović |first= Ljubodrag |editor= Zoran Marković |title= Jagodinska nahija, knjiga prva 1815 —1823 |origdate= |origyear= 2005 |url= http://www.arhivja.autentik.net/images/nahija_1815-1823.pdf |accessdate= 12.07.2012 |publisher= Istorijski arhiv Jagodina |location= Jagodina |language= srpskom |id= 86-902609-5-1 |archivedate= 2013-09-27 |archiveurl= https://web.archive.org/web/20130927004802/http://www.arhivja.autentik.net/images/nahija_1815-1823.pdf |deadurl= yes |access-date= 2014-08-24 |archive-date= 2013-09-27 |archive-url= https://web.archive.org/web/20130927004802/http://www.arhivja.autentik.net/images/nahija_1815-1823.pdf |url-status= dead }} == Vanjske veze == {{portal|Srbija}} * [http://www.fallingrain.com/world/RI/00/Bukovce2.html Mape, aerodromi i vremenska situacija lokacija (Fallingrain)] * [http://wikimapia.org/maps?ll=44.003833,21.225666&spn=0.3,0.3 Satelitska mapa (Wikimapia)] * [http://www.maplandia.com/serbia-and-montenegro/srbija/bukovce-44-0-23-n-21-13-54-e/ Gugl satelitska mapa (Maplandia)] * [http://www.mapquest.com/maps/map.adp?latlongtype=decimal&latitude=44.003833&longitude=21.225666&zoom=8 Plan naselja na mapi (Mapquest)]{{Dead link|date=September 2025 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }} {{Grad Jagodina}} [[Kategorija:Grad Jagodina]] [[Kategorija:Naselja u Pomoravskom upravnom okrugu]] egxey13a4bdb2b41ewcr3974pxr6t4c Macchia Santa Cecilia, Teramo 0 2317463 42681219 42068174 2026-08-26T08:45:55Z Francysc 369428 /* */ 42681219 wikitext text/x-wiki {{Naselje u Italiji | naziv = Macchia Santa Cecilia | izvorni_naziv = | država = {{flag|Italija}} [[Italija]] | regija = [[Abruzzo]] | okrug = [[Teramo (provincija)|Teramo]] | slika = | opis_slike = | grb = | gradska_zastava = | osnivanje = | stanovništvo = 32 | godina_stanovništvo = 2026 | aglomeracija = | godina_aglomeracija = | gustina = | površina = | vremenska_zona = | poštanski_kod = | pozivni_broj = | registarska_oznaka = | ostalo1l = | ostalo1 = | veb-strana = | gradonačelnik =Lino Di Giuseppe | stranka = | gšir = 42.68319 | gduž = 13.54934 | nadmorska_visina = 902 | geonameid = 8965267 |Chiesa Di Macchia Santa Cecilia=Verso la fine degli anni 50/60 venne distrutta la Chiesa Di Paese, situata presso la parte alta di Macchia Santa Cecilia, per poi ricostruirne una nuova e moderna presso il centro abitato del paese.}} '''Macchia Santa Cecilia''' je naselje u [[Italija|Italiji]] u provinciji [[Teramo]], u regiji [[Abruzzo]]. Prema proceni iz [[2011]]. u naselju je živelo 41 stanovnika.<ref name="GeoNames">{{GeoNames}}</ref><ref name="Istat">{{Istat}}</ref> Naselje se nalazi na [[Nadmorska visina|nadmorskoj visini]] od 895 m. == Reference == {{reflist}} == Literatura == {{refbegin|2}} * {{MoliternoEncyclopediaOfContemporaryItalianCulture}} * {{ArmieroNatureAndHistoryInModernItaly}} * {{GuicciardiniHistoryOfItaly}} * {{DomenicoRegionsOfItaly}} * {{AveryNewCenturyItalianRenaissanceEncyclopedia}} * {{CoppaDictionaryOfModernItalianHistory}} {{refend}} == Vanjske veze == {{Commonscat|Macchia Santa Cecilia}} {{Wikiatlas|Italy}} * [https://www.cia.gov/library/publications/the-world-factbook/geos/it.html by the CIA Factbook] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20170709111211/https://www.cia.gov/library/publications/the-world-factbook/geos/it.html |date=2017-07-09 }} * [http://www.trenitalia.it/en/index.html Italian Railways] * [http://www.parks.it/Eindex.html Italian National and Regional Parks] * [http://eudocs.lib.byu.edu/index.php/History_of_Italy:_Primary_Documents History of Italy: Primary Documents] * [http://www.fastionline.org/ List and maps of archaeological sites in Italy] * [http://vlib.iue.it/hist-italy/Index.html WWW-VL: History: Italy] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20210815124837/http://vlib.iue.it/hist-italy/Index.html |date=2021-08-15 }} at IUE {{Italijanska provincija Teramo}} {{Spisak provincija u Italiji}} {{Naselje-Italija-začetak}} [[Kategorija:Naselja u provinciji Teramo]] kmdbhrkgeicc7menhossy3jvnr92b3f 42681220 42681219 2026-08-26T08:48:50Z Francysc 369428 /* */ 42681220 wikitext text/x-wiki {{Naselje u Italiji | naziv = Macchia Santa Cecilia | izvorni_naziv = | država = {{flag|Italija}} [[Italija]] | regija = [[Abruzzo]] | okrug = [[Teramo (provincija)|Teramo]] | slika = | opis_slike = | grb = | gradska_zastava = | osnivanje = | stanovništvo = 32 | godina_stanovništvo = 2026 | aglomeracija = | godina_aglomeracija = | gustina = | površina = | vremenska_zona = | poštanski_kod = | pozivni_broj = | registarska_oznaka = | ostalo1l = | ostalo1 = | veb-strana = | gradonačelnik =Lino Di Giuseppe | stranka = | gšir = 42.68319 | gduž = 13.54934 | nadmorska_visina = 902 | geonameid = 8965267 |Chiesa Di Macchia Santa Cecilia=Verso la fine degli anni 50/60 venne distrutta la Chiesa Di Paese, situata presso la parte alta di Macchia Santa Cecilia, per poi ricostruirne una nuova e moderna presso il centro abitato del paese.}} '''Macchia Santa Cecilia''' è un borgo situato presso i Monti della Laga, in provincia di [[Teramo]], nella regione [[Abruzzo]]. Secondo una stima del 2026, la popolazione di Macchia S. Cecilia congiunge verso lo spopolamento, toccando i 15/16 abitanti fissi. == Reference == {{reflist}} == Literatura == {{refbegin|2}} * {{MoliternoEncyclopediaOfContemporaryItalianCulture}} * {{ArmieroNatureAndHistoryInModernItaly}} * {{GuicciardiniHistoryOfItaly}} * {{DomenicoRegionsOfItaly}} * {{AveryNewCenturyItalianRenaissanceEncyclopedia}} * {{CoppaDictionaryOfModernItalianHistory}} {{refend}} == Vanjske veze == {{Commonscat|Macchia Santa Cecilia}} {{Wikiatlas|Italy}} * [https://www.cia.gov/library/publications/the-world-factbook/geos/it.html by the CIA Factbook] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20170709111211/https://www.cia.gov/library/publications/the-world-factbook/geos/it.html |date=2017-07-09 }} * [http://www.trenitalia.it/en/index.html Italian Railways] * [http://www.parks.it/Eindex.html Italian National and Regional Parks] * [http://eudocs.lib.byu.edu/index.php/History_of_Italy:_Primary_Documents History of Italy: Primary Documents] * [http://www.fastionline.org/ List and maps of archaeological sites in Italy] * [http://vlib.iue.it/hist-italy/Index.html WWW-VL: History: Italy] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20210815124837/http://vlib.iue.it/hist-italy/Index.html |date=2021-08-15 }} at IUE {{Italijanska provincija Teramo}} {{Spisak provincija u Italiji}} {{Naselje-Italija-začetak}} [[Kategorija:Naselja u provinciji Teramo]] kpsiv905f7b73tb7n2ewwg7wlriwu0n Saint-Laurent-du-Maroni 0 3551932 42681188 42618644 2026-08-25T21:51:41Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 1 sources and tagging 0 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42681188 wikitext text/x-wiki {{Naselje | ime =Saint Laurent du Maroni | ime_genitiv =Saint Laurenta | izvorno_ime = | slika_panorama =StLaurent-02.jpg | veličina_slike =300px | opis_slike= | slika_lokacijska_karta_država =Francuska Gvajana | slika_lokacijska_karta_opis=Pozicija Saint Laurenta u Francuskoj Gvajani | nadimak = | širina-stupnjevi =5 | širina-minute =29 | širina-oznaka =N | dužina-stupnjevi =54 | dužina-minute =01 | dužina-oznaka =W | lokacija_ime =[[Popis država|Država]] | lokacija_info ={{flag|Francuska}} | lokacija1_ime =[[Prekomorski departmani i regioni Francuske|Prekomorski departman]] | lokacija1_info =[[Francuska Gvajana]] | lokacija2_ime =[[Okruzi Francuske|Arondisman]] | lokacija2_info =Saint-Laurent-du-Maroni | lokacija3_ime = | lokacija3_info = | utemeljenje_ime= | utemeljenje_datum = | dijelovi = | vrsta_dijelova = | d1-d50 | vrsta_vlasti = | vlast_bilješke = | titula_vođe= | ime_vođe= | stranka_vođe = | površina_bilješke = | površina_ukupna=4,830 [[km²]]<ref name=city/> | visina =4<ref name=city/> | visina_izvor= | visina_max = | visina_min= | stanovništvo_godina =[[2019]]. | stanovništvo_bilješke = | stanovništvo=47,621<ref name=city/> | stanovništvo_gustoća =9.859 stan. / [[km²]]<ref name=city/> | stanovništvo_uže= | stanovništvo_uže_gustoća = | stanovništvo_šire = | stanovništvo_šire_gustoća = | stanovništvo_prazno1_ime = | stanovništvo_prazno1 = | stanovništvo_gustoća_prazno1 = | stanovništvo_prazno2_ime = | stanovništvo_prazno2 = | stanovništvo_gustoća_prazno2 = | vremenska_zona =[[UTC+3]] | utc_pomak = | vremenska_zona_DST = | utc_pomak_DST = | poštanski_broj =97320 <ref name=city/> | pozivni_broj = | gradovi_prijatelji = | web_stranica = }} '''Saint-Laurent-du-Maroni''' je [[luka|lučki]] [[grad]] od 47,621 [[Stanovništvo|stanovnika]]<ref name=city>{{cite web | url =https://www.citypopulation.de/en/france/cities/guyane/?cityid=9141 | title =''Saint-Laurent-du-Maroni in Saint-Laurent-du-Maroni'' | accessdate =15.11.2022. | language=engleski | publisher=City population}}</ref> na [[sjeverozapad]]u [[Francuska Gvajana|Francuske Gvajane]]. On je i [[glavni grad|administrativni centar]] [[Saint-Laurent-du-Maroni (arondisman)|Istoimenog]] [[Okruzi Francuske|arondismana]] koji ima 96,757 [[Stanovništvo|stan.]]<ref name=cita>{{cite web | url =https://www.citypopulation.de/en/france/cities/guyane/?admid=1180 | title =''Saint-Laurent-du-Maroni Arrondissement'' | accessdate =15.11.2022. | language=engleski | publisher=City population}}</ref> == Geografija == Saint Laurent se prostire duž desne ([[istok|istočne]]) [[obala|obale]] [[rijeka|rijeke]] [[Maroni (rijeka)|Rijeke Maroni]], pored [[granica|granice]] sa [[Surinam]]om, preko puta surinamskog grada [[Albina, Surinam|Albine]]<ref name=fier/>, udaljen 253 [[km]] [[sjeverozapad]]no od [[Cayenne|Cayenna]]. I njega zovu ''Mali Pariz'' zbog pravilnog [[ortogonalnost|ortogonalnog]] rasporeda [[ulica]].<ref name=his/> Stanovništvo je konglomerat različitih [[Etnička grupa|etničkih grupa]], od [[Kreoli|Kreola]], [[Hindusi|Hindusa]], [[Indijanci#Južnoamerički Indijanci|Idijanaca]] do [[Haićani|Haićana]], [[Brazilci|Brazilaca]] i [[Surinamci|Surinamaca]], koji su izbjegli za [[Građanski rat|Građanskog rata]] [[Hindusi|Hindusa]] [[1990-e|1990-ih]].<ref name=his/> == Historija == Saint-Laurent je osnovan na početku [[Francusko kolonijalno carstvo#Počeci kolonijalizma|Francuskog kolonijalizma]] - [[1792]], kao [[kažnjenička kolonija]].<ref name=fier/> Ona je ubrzo napuštena zbog [[napoleonski ratovi|napoleonskih ratova]]. Obnovljena je [[1858]]. zajedno sa manjim [[garnizon]]om. Uz nju je niklo [[naselje]] sa [[luka|lukom]] i lokalnom [[državna uprava|administracijom]], koje je do [[1914]]. izraslo u grad od 5,000 stanovnika [[1914]].<ref name=his/> Gaston Monnerville koji je izabran za poslanika Gvajane [[1932]]. poveo je borbu za zatvaranje kažnjeničke kolonije. Ona je ukinuta [[dekret]]om iz [[jun]]a [[1938]]. i definitivno zatvorena [[1946]].<ref name=fier/> Umjesto nje nastavio je raditi [[zatvor]] do [[august]]a [[1953]]. kad ga je napustila posljednja grupa od 132 zatvorenika.<ref name=fier>{{cite web | url =http://www.fierdetreguyanais.com/folklore/saint-laurent-maroni-histoire-dune-commune/ | title =''Saint-Laurent du Maroni, Histoire d’une commune'' | accessdate =14.11.2022. | language =francuski | publisher =Fier d'être Guyanais | archive-date =2023-06-08 | archive-url =https://web.archive.org/web/20230608045020/http://www.fierdetreguyanais.com/folklore/saint-laurent-maroni-histoire-dune-commune/ }}</ref> Današnji Saint-Laurent je grad sa manjim [[aerodrom]]om ([[IATA]]: LDX, [[ICAO]]: SOOM) [[bolnica|bolnicom]], dvije [[srednja škola|srednje škole]] i pet [[fakultet]]a.<ref name=his/> I nadalje je [[garnizon]], u njemu je stacioniran dio 9. [[Pukovnija|puka]] [[Marinci|mornaričke pješadije]].<ref name=his/> Na mjestu nekadašnje kažnjeničke kolonije je [[zoološki vrt]] i [[park]], a [[zatvor]] je proglašen zaštićenim [[spomenik]]om <ref name=his>{{cite web | url =http://tresordesregions.mgm.fr/Mdir.php?p=cant.php&cl=SaintLaurentduMaroni&region=03 | title =''Saint-Laurent-du-Maroni'' | accessdate =14.11.2022. | language =francuski | publisher =France, le trésor des régions | archive-date =2022-11-17 | archive-url =https://web.archive.org/web/20221117130903/http://tresordesregions.mgm.fr/Mdir.php?p=cant.php&cl=SaintLaurentduMaroni&region=03 | url-status =dead }}</ref> Zahvaljući ponešto i tom postao je [[turistička destinacija]], koju godišnje posjeti 30,000 [[turizam|turista]].<ref name=his/> == Privreda == Pored [[luka|luke]], jedine dvije [[firma|firme]] su [[pilana]] i [[Destilacija|destilerija]] [[rum]]a Saint-Maurice, koja ima i vlastitu [[plantaža|plantažu]] [[šećerna trska|šećerne trske]] površine146 [[hektar]]a.<ref name=his/> == Tivija == U Saint Laurentu boravio je kao osuđenik [[Henri Charrière]], koji je napisao knjigu o tom iskustvu, ona je poslužila kao [[Scenarist|scenarij]] za [[Papillon (film)|Film Papillon]]. == Izvori == {{izvori}} == Vanjske veze == {{Commonscat|Saint-Laurent-du-Maroni}} * [https://www.saintlaurentdumaroni.fr/ ''Ville Saint-Laurent du Maroni'']{{Dead link|date=June 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }} {{fr icon}} [[Kategorija:Naselja u Francuskoj Gvajani]] culzrj7y474zan3bkzaqi4bdj3w359f Ruski dom u Beogradu 0 3659739 42681173 42355722 2026-08-25T20:26:44Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 1 sources and tagging 0 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42681173 wikitext text/x-wiki {{Zgrada |ime_zgrade = Ruski dom |slika = Руски дом.JPG |naslov = ''Ruski dom'' |početak = |kraj = |prethodna = |premašena = |plural = |lokacija = [[Beograd]], {{zas|SRB}} [[Srbija]] |koordinate = |status = završena |svečano_otvaranje = |sagrađena = [[1933]]. |očekivani_završetak = |otvaranje = 1933. |zatvaranje = |srušena = |korišćenje = |visina_sa_tornjem = |visina = |najviši_sprat = |broj_spratova = 4 |broj_liftova = |vrednost = |površina = |arhitekta = V. F. Baumgarten |inženjer = |konstruktor = |autor = V. F. Baumgarten |vlasnik = |upravljanje = Ruski centar za nauku i kulturu |reference = [http://www.ruskidom.rs/sr/ Ruski dom u Beogradu] }} '''Ruski dom''' (Ruski centar za nauku i kulturu "Ruski dom") se nalazi u centru [[Beograd]]a u ulici Kraljice Natalije. Bavi se promocijom [[Ruski jezik|ruskog jezika]] i kulture. == Historija == Ruski dom je nastao na inicijativu [[Rusi|ruskih]] emigranata koji su utočište našli u [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevini SHS]] posle [[Oktobarska revolucija|Oktobarske revolucije]] u Rusiji. Podršku ovoj ideji je dao kralj [[Aleksandar I Karađorđević]], [[patrijarh srpski Varnava]], akademik [[Aleksandar Belić]] i drugih vodećih državni i društveni srpski stvaoci. Zgradu je projektovao ruski arhitekta V. F. Baumgartena. Otvoren je kao kulturni centar 9. aprila 1933. godine. U okviru doma, u junu 1936. je otvoren '''Muzej cara [[Nikola II., ruski car|Nikole II]].<ref>"Vreme", 8. jun 1936</ref> Nakon [[Drugi svjetski rat|Drugog svetskog rata]] Vlada Jugoslavije je zgradu predala [[Sovjetski Savez|Sovjetskom Savezu]] gde je bio smešten Dom sovjetske kulture (od 1994. – Ruski centar za nauku i kulturu). Ruski dom raspolaže izložbenim materijalom, filmskim fondom, knjigama i uključuje u organizaciju različitih festivala, konferencija i drugih kulturnih događanja u Beogradu i šire. Ruski dom je radio i tokom [[NATO bombardovanje SRJ|NATO bombardovanja SRJ]] tokom 1999. Tokom bombardovanja nije prekidao svoj rad. Na dan 24. maja 1999. godine čitav Beograd je ostao bez električne energije, dok je u Ruskom domu uz sveće proslavljen "Dan slovenske pismenosti i kulture". == Izvori == * [http://www.ruskidom.rs/sr/?page_id=16 O ruskom domu] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20120308040929/http://www.ruskidom.rs/sr/?page_id=16 |date=2012-03-08 }} {{sr}} == Vanjske veze == * [http://www.ruskidom.rs Ruski dom u Beogradu] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20111125173130/http://www.ruskidom.rs/ |date=2011-11-25 }} {{sr}} {{ru}} * Udruženje pitomaca ruskih kadetskih korpusa pri Ruskom domu u Beogradu: [http://www.kadeti.org.rs/pages/rusdom-sr.html „Ruski dom u Beogradu“] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20130412092258/http://www.kadeti.org.rs/pages/rusdom-sr.html |date=2013-04-12 }}, pristup 22.4.2013 [[Kategorija:Građevine u Beogradu]] [[Kategorija:Ruski jezik]] [[Kategorija:Ruska kultura]] mrbbgge24etqn4x8sfive2z9hm45n8o Robinson Crusoe on Mars 0 4031062 42681157 42318413 2026-08-25T18:09:17Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 1 sources and tagging 0 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42681157 wikitext text/x-wiki {{Infokutija film | naslov = Robinson Crusoe on Mars | slika = Robinson crusoe on mars movie poster.jpg | opis = [[Filmski poster]] | director = [[Byron Haskin]] | producer = [[Aubrey Schenck]] | based on = {{based on|''[[Robinson Crusoe]]''|[[Daniel Defoe]]}} | writer = [[John C. Higgins]] <br>[[Ib Melchior]] | starring = [[Paul Mantee]] <br>[[Victor Lundin]] <br>[[Adam West]] <br>Barney (kosmati majmun) | music = [[Nathan Van Cleave]] | cinematography = [[Winton C. Hoch]] | editing = Terry O. Morse | studio = Devonshire Pictures | distributor = [[Paramount Pictures]] | released = {{Film date|1964|6|17|[[Providence, Rhode Island|Providence]]|df=y}} | runtime = 110 min. | language = [[Engleski jezik|engleski]] | zemlja = {{flag|Sjedinjene Države}} | budget = 1,200.000 $ (proc.)<ref>Internet Movie Database Box office/business</ref> }} '''''Robinson Crusoe on Mars''''' ({{jez-sh|Robinson Crusoe na Marsu}}) je [[SAD|američki]] [[science fiction|SF]]-film snimljen 1964. godine u režiji [[Byron Haskin|Byrona Haskina]]. Predstavlja adaptaciju znamenitog pustolovnog romana ''[[Robinson Crusoe]]'' [[Daniel Defoe|Daniela Defoea]]. Radnja je premještena u budućnost, te prikazuje kako američka ekspedicija na [[Mars]] doživljava havariju koju će preživjeti jedan od astronauta (čiji lik tumači Paul Mantee). Radnja prikazuje njegovo nastojanje da preživi u podzemnim pećinama koristeći razne trikove da proizvede zrak, vodu i hranu, odnosno njegov susret sa tajanstvenim humanoidnim [[Vanzemaljac|vanzemaljcem]] (čiji lik tumači [[Victor Lundin]]) koji će mu praviti društvo. ''Robinson Crusoe'' je snimljen sa relativno malenim budžetom, ali za tadašnje standarde impresivnim specijalnim efektima; kao lokacija je poslužio [[Zabriskie Point]] u [[Kalifornija|kalifornijskoj]] [[Dolina smrti|Dolini smrti]] koji je uvjerljivo "glumio" vanzemaljski krajolik. ''Robinson Crusoe on Mars'' je dobio dobre kritike, ali nije imao uspjeha na kino blagajnama. ==Uloge== * [[Paul Mantee]] ... Kapetan fregate Christopher "Kit" Draper * [[Victor Lundin]] ... Petko * [[Adam West]] ... Pukovnik Dan McReady. * Barney (kosmati majmun) ... Mona ==Izvori== {{izvori}} == Vanjske veze == * {{IMDb title|0058530}} * {{rotten-tomatoes|robinson_crusoe_on_mars}} * [http://www.criterion.com/asp/release.asp?id=404 ''Robinson Crusoe on Mars''] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20081116111802/http://www.criterion.com/asp/release.asp?id=404 |date=2008-11-16 }}, at [[the Criterion Collection]] * [http://www.war-ofthe-worlds.co.uk/robinson_crusoe_on_mars.htm ''Robinson Crusoe on Mars''] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20120813090550/http://www.war-ofthe-worlds.co.uk/robinson_crusoe_on_mars.htm |date=2012-08-13 }}, by John Gosling * [http://www.brightlightsfilm.com/42/robcrusoe.htm "Patriotism, Politics, and Propaganda"], essay, at [[Bright Lights Film Journal]], by Walter Rankin * [http://adventurebooks.newsvine.com/_news/2007/08/16/901441-criterions-stunning-restoration-of-classic-film-robinson-crusoe-on-mars ''Robinson Crusoe on Mars''] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20150602015705/http://adventurebooks.newsvine.com/_news/2007/08/16/901441-criterions-stunning-restoration-of-classic-film-robinson-crusoe-on-mars |date=2015-06-02 }} restoration review, by Robert Blevins, at [[Newsvine]] {{Byron Haskin}} {{Normativna kontrola}} [[Kategorija:Američki filmovi]] [[Kategorija:SF-filmovi]] 6abucq7eqgorc16zfk6bvt4uifrrzhs Sundbyberg 0 4032335 42681237 42404836 2026-08-26T11:56:57Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 1 sources and tagging 0 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42681237 wikitext text/x-wiki {{Naselje | ime =Sundbyberg | ime_genitiv =Sundbyberga | izvorno_ime = | slika_panorama =Sundbyberg November.JPG | veličina_slike =280px | opis_slike=Centar grada | slika_zastava= | slika_zastava_veličina= | slika_pečat = | slika_pečat_veličina = | slika_grb = | slika_grb_veličina = | slika_amblem_prazno = | slika_amblem_prazno_veličina = | slika_amblem_prazno_opis = | slika_lokacijska_karta_država =Švedska | širina-stupnjevi =59 | širina-minute =36 | širina-oznaka = N | dužina-stupnjevi =17 | dužina-minute =56 | dužina-oznaka = E | lokacija_ime =[[Popis država|Država]] | lokacija_info ={{flag|Švedska}} | lokacija1_ime =[[Švedske pokrajine|pokrajina]] | lokacija1_info =[[Uppland]] | lokacija2_ime =[[Švedske grofovije|grofovija]] | lokacija2_info =[[Stockholm (grofovija)|Stockholm]] | lokacija3_ime = | lokacija3_info = | dijelovi = | vrsta_dijelova = | titula_vođe = | ime_vođe = | površina_bilješke = | površina_ukupna =8.72 [[km²]]<ref name=mam/> | površina_kopna = | površina_vode = | postotak_vode = | površina_uža = | površina_šira = | površina_prazno1_ime = | površina_prazno1 = | površina_prazno2_ime = | površina_prazno2 = | visina = | visina_izvor = | visina_max = | visina_min = | stanovništvo_godina =[[2010]]. | stanovništvo_bilješke = | stanovništvo =38,633<ref name=mam/> | stanovništvo_gustoća= 4,430.4 stan. / [[km²]]<ref name=mam/> | stanovništvo_uže = | stanovništvo_uže_gustoća = | stanovništvo_šire = | stanovništvo_šire_gustoća = | vremenska_zona=[[UTC+1]] | utc_pomak =+2 | vremenska_zona_DST = | utc_pomak_DST= | poštanski_broj = | pozivni_broj= | gradovi_prijatelji = | web_stranica =[http://www.sundbyberg.se/ www.sundbyberg] | bilješke = }} '''Sundbyberg''' (čita se '''Sundbjuberg''') je jedna od [[općina]] grada [[Stockholm]]a na [[istok]]u [[Švedska|Švedske]] od 38.633 stanovnika.<ref name=mam>{{cite web | url =http://www.citypopulation.de/php/sweden-stockholm.php?adm2id=0183 | title =Sundbyberg (Municipality) | accessdate = 5. 5. 2015 | language=engleski | publisher=City population}}</ref> == Geografija == Sundbyberg leži u grofoviji [[Stockholm (grofovija)|Stockholm]], nedaleko od jezera [[Mälaren]], udaljen samo 10 [[km]] [[sjeverozapad]]no od centra [[Stockholm]]a, pa je danas samo njegovo [[predgrađe]]. == Historija == Sundbyberg se počeo formirati kad je [[1876]]. izgrađena [[željeznička pruga]] [[Stockholm]]–[[Västerås]], čija je trasa prolazila kroz mjesto.<ref name=brit/> Kad je dovoljno izrastao [[1888]]. dobio je status [[trgovište|trgovišta]] (köping), a iste godine se izdvojio iz dotadašnje [[parohija|parohije]] [[Bromma]].<ref name=brit/> Nakon tog je [[1927]]. dobio status [[grad]]a, kao 113 u Švedskoj, ali taj status nije dugo zadržao jer je [[1949]]. uključen u [[Stockholm]], kao jedan od njegovih [[kvart]]ova i [[općina]].<ref name=brit>{{cite web | url =http://www.sundbyberg.se/en/the-municipality-of-sundbyberg-/history.html | title =''About Sundbyberg'' | accessdate =5. 5. 2015 | language =engleski | publisher =Sundbybergs kommun | archive-date =2014-10-16 | archive-url =https://web.archive.org/web/20141016060925/http://www.sundbyberg.se/en/the-municipality-of-sundbyberg-/history.html | dead-url =yes }}</ref> == Privreda == Sundbyberg je [[industrija|industrijsko]]-stambeno predgrađe [[Stockholm|štokholmske]] [[metropola|metropole]], u kom od početka [[20. vijek]]a djeluju kompanije Nybergs Mechanics, Max Sieverts, Alpha, Kronan, AB Marabou.<ref name=brit/> == Gradovi prijatelji == * {{flagicon|Letonija}} [[Alūksne]] * {{flagicon|UK}} [[London Borough of Haringey]] * {{flagicon|Finska}} [[Kirkkonummi]] * {{flagicon|Austrija}} [[Sankt Veit an der Glan]] == Reference == {{reflist}} == Vanjske veze == {{Commonscat|Sundbyberg}} * [http://www.sundbyberg.se/ ''Službene stranice Općine Sundbyberg''] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20210328014017/http://www.sundbyberg.se/ |date=2021-03-28 }} {{sv icon}} {{Normativna kontrola}} [[Kategorija:Općine Švedske]] [[Kategorija:Geografija Stockholma]] jfknizo1gc0ub2hg28xdd2qd11wqq7e Dolly Parton 0 4537300 42681202 42658857 2026-08-26T02:31:39Z Edgar Allan Poe 29250 42681202 wikitext text/x-wiki {{Glazbenik | Ime = Dolly Parton | Img = Dolly Parton in Nashville cropped.jpg | Img_capt = | Img_size = | Landscape = | Background = solo_izvođač | Rodno_ime = Dolly Rebecca Parton | Pseudonim = | Rođenje = [[19. siječnja]] [[1946.]] | Mjesto rođenja = {{SAD grad|Sevierville|Tennessee}} | Smrt = [[25. kolovoza]] [[2026.]] | Prebivalište = {{SAD grad|Nashville|Tennessee}} | Instrument = [[pjevanje|vokal]], [[gitara]], [[bendžo]], [[klavir]] | Žanr = [[country]], [[country pop]] | Zanimanje = [[pjevač]]ica, [[tekstopisac]], [[glumica]], [[glazbenica]] | Djelatno_razdoblje = 1959.- | Producentska_kuća = Goldband (1959.-1965.)<br>Monument (1965.-1967.)<br>RCA (1967.-1986.)<br>CBS (1987.-1995.)<br>Rising Tide (1995.-1998.)<br>Decca (1997.-1998.)<br>Blue Eye (1998.-1999.)<br>Sugar Hill (1998.-2005.)<br>Dolly (2006.-)<ref>[https://itunes.apple.com/us/album/better-day/id443835362 Dolly Records], itunes.apple.com; accessed April 19, 2014.</ref><ref>[http://www.websterpr.com/dollyparton/1423-dolly-parton-to-release-new-album-blue-smoke-in-the-u-s-on-may-13-2014 "Dolly Parton to release new album, ''Blue Smoke'', in the US on May 13, 2014"] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20140421064118/http://www.websterpr.com/dollyparton/1423-dolly-parton-to-release-new-album-blue-smoke-in-the-u-s-on-may-13-2014 |date=2014-04-21 }}, websterpr.com; accessed May 10, 2014.</ref> | Angažman = [[Porter Wagoner]], [[Kenny Rogers]], [[Emmylou Harris]], [[Linda Ronstadt]], [[Loretta Lynn]], [[Tammy Wynette]], [[Shania Twain]], [[Stella Parton]], [[Billy Ray Cyrus]], [[Miley Cyrus]], [[The Larkins]], [[Altan]] | URL = [http://www.dollypartonmusic.net dollypartonmusic.net] | nagrade = | Značajni instrumenti = }} '''Dolly Rebecca Parton''' ({{SAD grad|Sevierville|Tennessee}}, [[19. siječnja]] [[1946.]]<ref>{{cite web|title=Dolly Rebecca Parton - The Beginning|url=http://dollyparton.com/life-and-career/dolly-rebecca-parton/|publisher=Dolly Parton Productions|accessdate=June 14, 2015}}</ref> – {{SAD grad|Nashville|Tennessee}}, [[25. kolovoza]] [[2026.]]), američka [[country]] pjevačica, autorica brojnih pjesama, kompozitorica, spisateljica, glumica i [[filantrop]]kinja. [[Wall Street Journal]] ju je uvrstio među 50 najmoćnijih žena u showu businessu, a koliko je uspješna vidi se i po tome što je, zahvaljujući i prihodima iz vlastitog zabavnog parka Dollywood, njezino bogatstvo procijenjeno na 500 milijuna dolara. Dolly Parton je također vlasnica radijske postaje, [[film]]ske tvrtke, modne kuće te lanca [[restoran]]a i zabavnih klubova Dixie Stampede. 2006. godine je, zajedno s [[redatelj]]em [[Steven Spielberg|Stevenom Spielbergom]], [[soul]] pjevačem [[Smokey Robinson|Smokeyem Robinsonom]], skladateljem Andrewom Lloydom Weberom i [[dirigent]]om Zubinom Mehtom, dobila najveće američko priznanje za umjetničke zasluge - nagradu Centra Kennedy. Dolly Parton je nagradu proslavila u svom stilu: darovala je pola milijuna dolara bolnici u gradiću Seviervilleu u [[Tennessee]]ju, iz kojeg je i otišla u svijet. == Rani život == Dolly Rebecca Parton rođena je 19. siječnja 1946. u okrugu Sevier, na planini Smokehouse u Tennesseeju. Njezina majka Avie Lee Owens udala se s 15 godina za siromašnog farmera Roberta Leeja Partona i do 35. godine rodila dvanaestero djece. Obitelj je bila toliko siromašna da nije čudno što je Dolly Parton od malena sanjala kako će jednom biti sita, slavna i bogata. Ujak, koji je uvidio da je talentirana za glazbu, pomogao joj je da se pojavi na lokalnoj televiziji kad joj je bilo 12 godina, a nešto kasnije i da snimi prvi singl. Nakon što je završila srednju školu, Dolly Parton se 1964. uputila u [[Nashville]], prijestolnicu country-glazbe.<ref>{{cite web|title=Dolly performs on Cas Walker Show - WIVK Radio|url=http://dollyparton.com/life-and-career/music/uncle-bill-owens-introduces-dolly-to-cas-walker/|publisher=Dolly Parton Productions|accessdate=June 14, 2015}}</ref> Kad je nakon nekog vremena dobila posao da piše pjesme za druge izvođače, uz malu tjednu plaću, još nije imala novca za normalan život, pa je odlazila u motele i ondje tražila ostatke hrane koje drugi gosti nisu pojeli. No, nije se žalila, nego je i dalje stalno pisala pjesme nadajući se da će se neka od njih svidjeti nekoj country-zvijezdi. Do uspjeha će još pričekati, ali ne i do ljubavi: iste godine je u praonici susrela Carla Deana, samozatajnog i sramežljivog malog građevinskog poduzetnika, za kojeg se udala 1966. U proteklih 40 godina braka Dean se nijednom nije s njom pojavio na nekoj premijeri ili koncertu, no unatoč glasinama koje su je povezivale s mnogim drugim muškarcima - a i ženama - njihov brak je opstao do danas. Govorkalo se, na primjer, da je bila u vezi s glumcima [[Burt Reynolds|Burtom Reynoldsom]], Jamesom Woodsom i [[Sylvester Stallone|Sylvesterom Stalloneom]], no Dolly Parton se nikada nije obazirala na te glasine. Kad ju je prije nekoliko godina Blaise Tosti, koautor nekih njezinih pjesama, optužio da ga je zavela kad mu je bilo samo 13 godina (njoj je tada bilo 20), te daje njihova tajna veza trajala 19 godina, morala je reagirati. == Stil == Dolly Parton i dalje dobro izgleda, zahvaljujući i brojnim [[plastična kirurgija|plastičnim operacijama]], što, uostalom, nikada nije skrivala. Prije nekoliko godina umetci su joj počeli stvarati zdravstvene probleme, no onda ne želi promijeniti svoj imidž umjetne plavuše prenaglašenih oblina, u čemu joj je uzor bila, stoje mnogo puta priznala, prostitutka iz susjedstva, koju je obožavala kao djevojčica. Zna li se to, nije čudno stoje toliko popularna kod transvestita, a niti da je prva [[kloniranje|klonirana]] ovca, [[ovca Dolly|Dolly]], prozvana upravo po njoj. A opet, upravo ta prenaglašena ženstvenost bila joj je na neki način najbolja maska kojom je u konzervativnoj industriji country glazbe prikrila netipičnu snagu i odlučnost. ''Potrebno je mnogo novca da bih izgledala ovako jeftino'' - jedan je do njezinih klasičnih ironičnih opisa vlastitog izgleda kakve možemo naći u zabavnoj autobiografiji "Dolly: moj život i drugi nedovršeni poslovi" objavljenoj 1994. godine. Moj život temelji se na vrlo ozbiljnoj stvari - želji djevojke sa sela da bude [[glamur]]ozna. Moji su bili siromašni i ništa nismo imali, no oduvijek sam željela biti seksi, čak i mnogo prije nego što sam shvatila što ta riječ zapravo znači. U časopisima su mi se uvijek najviše sviđale [[žene]] za koje su u mojem kraju govorili da imaju kurvinski izgled, no meni su one bile doista lijepe, mnogo ljepše od prosječnih žena. Sve je kod njih bilo prenaglašeno: [[frizura|frizure]], šminka... Nikada nisam bila prirodno lijepa i zato sam, poput tih žena, odlučila sve na sebi naglasiti do maksimuma. Kosa mi nije lijepa, pa zato oduvijek nosim [[perika|perike]], vrlo sam niska i zato hodam na visokim potpeticama. Izgledam kao da uopće nemam ukusa, ali se ljudima to na neki način sviđalo ili im jednostavno nije smetalo - opisala se u jednom od intervjua koji je dala posljednjih godina. Dolly Parton je, naime, toliko samosvjesna da nema, poput većine drugih glazbenika, tipičan, najamnički ugovor s diskografskom kućom, nego sama plaća sve troškove snimanja, a onda gotove snimke iznajmljuje izdavaču Sugar Hillu. Ta je kuća objavila i njezine posljednje bluegrass-albume, na kojima se vraća svojim korijenima, bluegrass-glazbi. == Kontroverze == Dugo se govorkalo i o njezinoj vezi sa [[škola|školskom]] prijateljicom i dugogodišnjom tajnicom, crvenokosom Judy Ogle. Sama Dolly Parton je otkrila kako Judy i ona ponekad spavaju u istom [[krevet]]u, čak i kad je njezin suprug kod kuće, no kasnije je to objasnila time što su one najbolje prijateljice još od trećeg razreda srednje škole, ali da u njihovom odnosu nema - niti je ikada bilo - [[seks]]a. Godine 2004. [[Carl Dean]] je čak zaprijetio da će je ostaviti ako na njihovu godišnjicu braka pozove Judy Ogle, kao što je bila najavila. Izgleda da ga je ipak poslušala jer su još zajedno, no ostala je činjenica da je Dolly Parton poznata kao veliki borac za prava [[homoseksualnost|homoseksualaca]] - iako joj je i više nego jasno da njezina publika gaji konzervativne stavove. Dapače, neke njezine pjesme hrabro su promicale takve nepopularne stavove, koje je ona dodatno podgrijavala u pričama o svojem burnom seksualnom životu. == Veza s Porterom Wagonerom == I na samom početku karijere, [[1967]]., kad je privukla pažnju country-zvijezde [[Porter Wagoner|Portera Wagonera]], koji ju je pozvao da pjeva s njim i nastupa u njegovom televizijskom showu, govorkalo se da među njima ima nešto više od poslovne suradnje. Iako su joj tada bile samo 24 godine i mada je prvi put bila u velikom gradu, nije se osjećala bespomoćnom. Ipak, kad je 1974. napustila Wagonera, pa ju je ovaj tužio zbog neispunjavanja nekih ugovornih obveza, a uz to se među prijateljima hvalio kako je spavao s njom, to joj je teško palo. Ali ne zbog glasina, nego zato što joj je bilo stalo do Wagonera - iako je njihova veza bila samo platonska. U [[autobiografija|autobiografiji]] je priznala da je svoj najveći hit, pjesmu "[[I Will Always Love You]]", posvetila upravo vezi s Wagonerom. Mnogo lakše se, ipak, obračunala sa zlim glasinama. Kad se druga velika pjevačica countryja, [[Tammy Wynette]], koja je također nastupala s Wagonerom, uplašila da će se on hvaliti da je spavao i s njom, kao što je to obično radio kada je riječ o njegovim ženskim partnericama, Dolly Parton joj je rekla neka se ne obazire na glasine. Bilo je to vrijeme jačanja svijesti o ženskoj neovisnosti, pa je iz tog razdoblja i njezin hit "Just Because I'm A Woman" u kojem žena suprugu priznaje da je imala seksualnu prošlost i prije ulaska u [[brak]]. Zanimljivo, ne tako davno neke su američke radiostanice odbile puštati njezine pjesme "PMS Blues" i "The Eagle When She Flies" proglasivši ih previše liberalnima. Ni takvi iskoraci nisu joj smanjili popularnost. Nakon što je pjesmama kao što su "Jolene" i "Coat Of Many Colors" osvojila country ljestvice, Dolly Parton je potkraj [[1970-ih]] odlučila osvojiti i širu publiku, što joj je uspjelo već 1977. kad je njezin hit "Here I Go Again" zauzeo treće mjesto Billboardove ljestvice. Kako je postajala sve uspješnija, Dolly Parton se nije uljuljkivala u samozadovoljstvu. I dalje je predano radila, stalno šireći svoje carstvo. Pokrenula je svoj časopis, otvarala [[restoran]]e i klubove, radijske postaje te osnovala zabavni park Dollywood u rodnom [[Tennessee]]ju koji je postao najveća turistička atrakcija te američke države. Dolly Parton sad ima pet [[kuća]], ali u njima, usprkos svom bogatstvu, ne drži poslugu jer joj njezina radnička prošlost ne dopušta da se tako odnosi prema ljudima. Njezin radni dan počinje u tri ujutro, a završava kasno u noći. Kako bi uvijek mogla raditi, posvuda nosi diktafon i CD-player, jer stalno bilježi, zapisuje i preslušava snimke. == Filmska karijera == Osim što je najuspješnija country pjevačica, Dolly Parton je i odlična glumica: 1980. je s [[Jane Fonda]] i [[Lily Tomlin]] glumila u I filmu "Nine To Five" (Od devet do pet), u kojem se tri tajnice osvećuju seksi stičkom šefu. Dolly Parton za film napisala i otpjevala naslovnu pjesmu za koju je bila nominirana za [[Oscar]]a. Uslijedili su filmovi "Steel Magnolias" ("[[Čelične magnolije]]"), 'The Best Little Whorehouse In Texas" (Najbolja mala javna kuća u Texasu") i "Rhinestone", a iako ti filmovi nisu postigli veliki uspjeh, kritičari su uvijek isticali daje dobra glumica. Na snimanju filma "Rhinestone" Dolly Parton se sprijateljila sa Sylvesterom Stalonneom, koji joj je pomogao da se izliječi od teške [[depresija|depresije]] u koju je upala sredinom osamdesetih godina prošlog stoljeća. U 36. godini se, naime, morala podvrgnuti djelomičnoj [[histeroktomija|histeroktomiji]], nakon koje su joj liječnici kazali da više nikada moći imati djece. Osim kon operacije se počela naglo debljati, pa joj se činilo da joj se cijeli svijet prevrnuo naglavce. Tih godina čak je počela razmišljati o samoubojstvu. No, Stallone, s kojim se tada intenzivno družila, nije joj dopustio da potone u samosažaljenje, nego joj je pomogao da se izvuče iz depresije i da se s novim žarom vrati snimanju ploča. I stoga, Dolly Parton i dalje redovito snima ploče koje se dobro prodaju, a neke od njih čak su jednako dobre kao i one kojima se proslavila na početku sedamdesetih, stalno širi svoje poslovno carstvo i ni na koji način ne daje naslutiti da razmišlja o mirovini. Dolly Parton nikada nije imala djece, ali je sa suprugom Carlom Deanom, vlasnikom tvrtke za [[asfalt]]iranje, odgojila šestero rođaka. Osim toga, financijski podupire više od stotinu druge rodbine te vodi zakladu Dollywood koja pomaže nadarene siromašne učenike. == Diskografija == ;Studijski albumi {{div col|colwidth=30em}} * 1967: ''[[Hello, I'm Dolly (албум)|Hello, I'm Dolly]]'' * 1968: ''[[Just Because I'm a Woman (албум)|Just Because I'm a Woman]]'' * 1969: ''[[In the Good Old Days (When Times Were Bad) (албум)|In the Good Old Days]]'' * 1969: ''[[My Blue Ridge Mountain Boy (албум)|My Blue Ridge Mountain Boy]]'' * 1970: ''[[The Fairest of Them All (албум)|The Fairest of Them All]]'' * 1971: ''[[Golden Streets of Glory (албум)|Golden Streets of Glory]]'' * 1971: ''[[Joshua (албум)|Joshua]]'' * 1971: ''[[Coat of Many Colors (албум)|Coat of Many Colors]]'' * 1972: ''[[Touch Your Woman (албум)|Touch Your Woman]]'' * 1972: '' [[My Favorite Songwriter: Porter Wagoner (албум)|Porter Wagoner]]'' * 1973: ''[[My Tennessee Mountain Home (албум)|My Tennessee Mountain Home]]'' * 1973: ''[[Bubbling Over (албум)|Bubbling Over]]'' * 1974: ''[[Jolene (албум)|Jolene]]'' * 1974: ''[[Love Is Like a Butterfly (албум)|Love Is Like a Butterfly]]'' * 1975: ''[[The Bargain Store (албум)|The Bargain Store]]'' * 1975: '' [[Dolly: The Seeker/We Used To (албум)|The Seeker/We Used To]]'' * 1976: ''[[All I Can Do (албум)|All I Can Do]]'' * 1977: ''[[New Harvest - First Gathering (албум)|New Harvest... First Gathering]]'' * 1977: ''[[Here You Come Again (албум)|Here You Come Again]]'' * 1978: ''[[Heartbreaker (албум)|Heartbreaker]]'' * 1979: ''[[Great Balls of Fire (албум)|Great Balls of Fire]]'' * 1980: ''[[Dolly, Dolly, Dolly (албум)|Dolly, Dolly, Dolly]]'' * 1980: ''[[9 to 5 and Odd Jobs (албум)|9 to 5 and Odd Jobs]]'' * 1982: ''[[Heartbreak Express (албум)|Heartbreak Express]]'' * 1983: ''[[Burlap & Satin (албум)|Burlap & Satin]]'' * 1984: ''[[The Great Pretender (албум)|The Great Pretender]]'' * 1985: ''[[Real Love (албум)|Real Love]]'' * 1987: ''[[Rainbow (албум)|Rainbow]]'' * 1989: ''[[White Limozeen (албум)|White Limozeen]]'' * 1991: ''[[Eagle When She Flies (албум)|Eagle When She Flies]]'' * 1993: ''[[Slow Dancing with the Moon (албум)|Slow Dancing with the Moon]]'' * 1995: ''[[Something Special (албум)|Something Special]]'' * 1996: ''[[Treasures (албум)|Treasures]]'' * 1998: ''[[Hungry Again (албум)|Hungry Again]]'' * 1999: ''[[The Grass Is Blue (албум)|The Grass Is Blue]]'' * 2001: ''[[Little Sparrow (албум)|Little Sparrow]]'' * 2002: ''[[Halos & Horns (албум)|Halos & Horns]]'' * 2003: ''[[For God and Country (албум)|For God and Country]]'' * 2005: ''[[Those Were the Days (албум)|Those Were the Days]]'' * 2008: ''[[Backwoods Barbie (албум)|Backwoods Barbie]]'' * 2011: ''[[Better Day (албум)|Better Day]]'' {{div col end}} == Reference == {{Reflist|}} == Literatura == {{refbegin|2}} * {{cite book|last=Cash|first=Johnny|authorlink=|title=Cash; the Autobiography|url=https://archive.org/details/cashautobiograph0000cash|year=1998|ref=harv}} * {{cite book|last=Nash|first=Alanna|authorlink=|title=Dolly|url=https://archive.org/details/dolly0000nash|publisher=Reed Books|year=1978|location=Los Angeles, California|isbn=0-89169-523-0|ref=harv}} * {{cite book|last=Parton|first=Dolly|title=Dolly: My Life And Other Unfinished Business|url=https://archive.org/details/dollymylifeother00part_0|publisher=Harper Collins|year=1994|isbn=0-06-017720-9|ref=harv}} * {{cite book|last=Whitburn|first=Joel|authorlink= |title=Top Country Songs 1944–2005|publisher= Billboard charts/Record Research Inc. |year=2005|isbn=0-89820-165-9|ref=harv}} * {{cite book|last=Miller|first=Stephen|title=Smart Blonde – Dolly Parton|url=http://books.google.com/books?id=hZrxRDPPQ48C|year=2008|publisher=Music Sales Group|isbn=978-0-85712-007-6|ref=harv}} * {{Cite book|last=Nash|first=Alanna|authorlink=|title=Dolly: The Biography|url=https://archive.org/details/dollybiography0000nash|publisher=Cooper Square Press|year=2002|isbn=978-0-8154-1242-7|ref=harv}} * {{Cite book|last=Pasternak|first=Judith Mahoney|title=Dolly Parton|publisher= Sterling Publishing |year=1998|isbn=978-1-56799-557-2|ref=harv}} * {{cite book|last=Parton|first=Dolly|title=Dream More: Celebrate the Dreamer in You|url=https://archive.org/details/dreammorecelebra0000doll|year=2012|publisher=Putnam Pub Group|isbn=9780399162480}} * {{cite episode|title=Dolly Parton: The Real Queen Of All Media|url=http://www.cbsnews.com/stories/2009/04/02/60minutes/main4914137_page1.shtml|series=60 Minutes|airdate=June 7, 2009|network=CBS|credits=Reporter: Morley Safer}} {{Cite web |title=Archive copy |url=http://www.cbsnews.com/stories/2009/04/02/60minutes/main4914137_page1.shtml |access-date=2015-07-19 |archive-date=2013-05-17 |archive-url=https://web.archive.org/web/20130517095929/http://www.cbsnews.com/stories/2009/04/02/60minutes/main4914137_page1.shtml |dead-url= }} {{refend}} == Vanjske veze == {{commons}} * {{Official website|http://dollyparton.com}} * {{MusicBrainz artist|id=1d543e07-d0d2-4834-a8db-d65c50c2a856|name=Dolly Parton}} * {{IMDb name|0000573}} * {{worldcat id|lccn-n79-128064}} * [http://countrymusichalloffame.org/Inductees/InducteeDetail/dolly-parton "Dolly Parton"] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20140701221856/http://countrymusichalloffame.org/Inductees/InducteeDetail/dolly-parton |date=2014-07-01 }}, inductee page at Country Music Hall of Fame and Museum * [http://dollyparton.com/life-of-a-living-legend Dolly Parton Historical Archive] {{Nagrada Jean Hersholt}} {{Lifetime|1946|2026|Parton, Dolly}} {{normativna kontrola}} [[Kategorija:Američke country-pjevačice]] [[Kategorija:Američki gitaristi]] [[Kategorija:Američki tekstopisci]] [[Kategorija:Američke filmske glumice]] [[Kategorija:Američke televizijske glumice]] [[Kategorija:Američki filantropi]] [[Kategorija:Dobitnici i dobitnice Zlatne maline]] [[Kategorija:Dobitnici i dobitnice Grammy Award]] [[Kategorija:Umrli od raka]] 2gsj0i2s41asqm16iygwkms3yt9l2mx Japanski crveni bor 0 4538841 42681193 40943436 2026-08-25T23:33:27Z MPF 83396 better pic 42681193 wikitext text/x-wiki {{Taksokvir | boja = lightgreen | naziv = Japanski crveni bor | status = {{StatusNiskaZabrinutost}} | slika = Pinus densiflora 01.JPG | slika_širina = 250px | slika_opis = Japanski crveni bor | regnum = [[Biljke|Plantae]] | divisio = [[Golosjemenjače|Pinophyta]] | classis = [[Pinopsida]] | ordo = [[Pinales]] | familia = [[Pinaceae]] | genus = ''[[Borovi|Pinus]]'' | species = '''''P. densiflora''''' | dvoimeno = ''Pinus densiflora'' | dvoimeno_autorstvo = [[Philipp Franz von Siebold|Siebold]] & [[Joseph Gerhard Zuccarini|Zucc.]] }} '''Japanski crveni bor''' (također poznat i pod nazivom "Crveni korejski bor") ([[latinski|lat]]. ''Pinus densiflora'') vrsta je [[drveće|drveća]] iz porodice [[Borovke|borovki]] (lat. ''Pinaceae''). U [[Priroda|prirodi]] raste u [[Japan]]u, [[Koreja|Koreji]], sjeveroistočnoj [[Kina|Kini]] ([[Heilongjiang]], [[Jilin]], [[Liaoning]], [[Shandong]]) i na jugoistoku [[Rusija|Rusije]] (južni [[Primorski kraj]]). Ovaj bor popularan je kao ukrasno [[stablo]], ima nekoliko [[kultivar]]a, a zimi postaje žućkast. [[Visina]] ovog stabla je 20 do 35 [[m]]. Japanski crveni bor voli osunčane predjele na dobro isušenim, lagano kiselim [[tlo|tlima]]. [[Listovi]] su igličasti, 8-12 cm dugi, s dvjema iglicama po pršljenu. [[Češeri]] su 4-7 cm dugi. Sličan je [[Obični bor|običnom boru]], s razlikom u dužim, tanjim [[iglica]]ma, koje su zelene bez plavog tona iglica običnog bora. Mnogo se uzgaja u Japanu za proizvodnju drveta i kao ukrasno stablo. Ima važnu ulogu u klasičnom [[Japanski vrt|japanskom vrtu]]. Simbol je [[japanske prefekture]] [[Iwate, prefektura|Iwate]]. == Galerija == <gallery> Datoteka:Matsu01.jpg|Japanski crveni bor Datoteka:Japanese Red Pine (Japanese garden).JPG|Japanski crveni bor u [[Japanski vrt|japanskom vrtu]]. Datoteka:Pinus densiflora Kumgangsan.jpg|Kumgangsan, Koreja Datoteka:Pinus densiflora Umbraculifera.jpg|[[Varijetet]] "Umbraculifera'<br>"Tanyosho Pine" </gallery> == Vanjske veze == ;Ostali projekti {{WProjekti |commons = Pinus densiflora |commonssh = Japanski crveni bor |commonscat = Pinus densiflora |commonscatsh = Japanski crveni bor |wikivrste = Pinus densiflora |wikivrstesh = Japanski crveni bor }} {{Taxonbar}} {{Normativna kontrola}} [[Kategorija:Pinus]] [[Kategorija:Flora Japana]] [[Kategorija:Flora Južne Koreje]] [[Kategorija:Flora Kine]] [[Kategorija:Flora Rusije]] [[Kategorija:Flora Sjeverne Koreje]] hpu8cci85uqhnceklyviv0o6dxs2wu6 Emanuel Leutze 0 4540310 42681122 42647848 2026-08-25T15:08:34Z Zeete 87728 /* Život i djelo */ improve image 42681122 wikitext text/x-wiki {{Infokutija umjetnik |ime = Emanuel Leutze |pokret = [[Romantizam]] |slika = Emanuel Leutze.jpg |veličina = 250px |opis = Emanuel Leutze 1870-ih |rođenje = [[24. maja]] [[1816.]]<br>[[Schwäbisch Gmünd]], [[Württemberg]], [[Njemački Savez]] |smrt = [[18. jula]] [[1868.]]<br>[[Washington]], [[SAD]] |nacionalnost = [[Amerikanci|američko]] |vrsta = [[slikarstvo]] |praksa = [[Düsseldorf]], [[Philadelphia]], [[Washington]] |utjecao = |utjecali = [[John Rubens Smith]], [[Karl Friedrich Lessing]] |djela = ''[[Washington prelezi rijeku Delaware]]'' |nagrade = |potpis = }} '''Emanuel Leutze''' (Schwäbisch Gmünd, [[24. maja]] [[1816.]] – Washington, [[18. jula]] [[1868.]]), [[Amerikanci|američki]] je [[slikar]] [[Nijemci|njemačkoga]] porijekla. Autor mnogih historijskih slika (''[[George Washington]] prelazi rijeku [[Delaware]]'') i portreta. Freskama je oslikao dvorane u Capitolu. [[Image:Washington Crossing the Delaware by Emanuel Leutze, MMA-NYC, 1851.jpg|mini|lijevo|''[[Washington prelazi rijeku Delaware]]'']] ==Život i djelo== Leutze je kao dječak došao u [[Sjedinjene Američke Države]] 1825. god., a studirao je slikarstvo u [[Philadelphia|Philadelphiji]]. U dobi od 25 godina privremeno se vratio u Njemačku na studij kod Carla Friedricha Lessinga na Umjetničkoj akademiji u [[Düsseldorf]]u. Leutze tada studira i historiju umjetnosti u Düsseldorfskoj školi. Njegova najpoznatija slika [[Washington prelazi rijeku Delaware]] (1851.) datira iz tog vremena i sadrži impresije o krajoliku rijeke [[Rajna|Rajne]] kod [[Kaiserwerth]]a. Druga verzija ove slike sada je u posjedu [[Metropolitan]] muzeja u [[New York]]-u, a prva je izgorjela tokom Drugog svjetskog rata u Kunsthalle-u u [[Bremen]]u. Leutze je bio dugogodišnji predsjednik Udruge Düsseldorfskih umjetnika koja je 1848. dovela je do osnivanja društva likovnih umjetnika ''Malkasten'' („kutija sa slikarskim bojama”), a 1856. godine na stvaranje ''Deutschen Kunstgenossenschaft''-a („njemačke umjetničke zadruge“). God. 1842. odselio se u [[München]], a od tamo u [[Venecija|Veneciju]] i [[Rim]]. God. 1845. vratio se u Düsseldorf gdje je u oktobru oženio Juliane Lottner. Njezin portret naslikao je 1846. i 1847. (''Jantarna ogrlica, Supruga s kćeri Idom''). U to vrijeme posvetio je svoje slikarstvo motivima američke historije kao što je ''Kolumbo pred vijećem u Salamanci'', ''Kristofor Kolumbo na vratima samostana La Nahida'', ''Sir Walter Raleigh i kraljica Elizabetha u šetnji'' (1845.) , T''orquemadu postavlja kralj Ferdinand'', ''Veleposlanstvo Židova'' (1846.), ''Puritanac'', njegova kći pred slikom ''Začuđujuće Gospe'' (1847.) i ''Washington okuplja trupe na Monmouthu'' (1852.-54.). Godine 1859. preselio se natrag u SAD gdje je bio zadužen za dekoriranje dvorane [[Kongres Sjedinjenih Američkih Država|Kongresa]] i [[Senat Sjedinjenih Američkih Država|Senata]] u [[washington]]skom Capitolu historijskim freskama. Tu je 1861. god. naslikao i monumentalnu fresku ''Westward the Course of Empire Takes Its Way''. <gallery> File:Emanuel Leutze - Westward the Course of Empire Takes Its Way - Capitol.jpg|<center>''Zapadno kurs carstva uzima put svoj'' File:Emanuel Leutze - Westward the Course of Empire Takes Its Way - Smithsonian.jpg|<center>''Zapadno kurs carstva uzima put svoj'' (skica) File:Washington Rallying the Troops at Monmouth, 1857, Leutze.jpg|<center>''Washington okuplja trupe za bitku kod [[Monmouth]]a'' Image:Emanuel_Leutze_William_Morris_Hunt.jpeg|<center>''Portret slikara [[William Morris Hunt|Williama Morrisa Hunta]]'' oko 1845. Image:Worthington_Whittredge_in_His_Tenth_Street_Studio.jpeg|<center>''Portret slikara [[Worthington Whittredge|Worthingtona Whittredgea]]'' oko 1865. </gallery> ==Vanjske veze== {{commonscat}} * [http://www.museumsyndicate.com/artist.php?artist=514 Leutze na MuseumSyndicate] * [http://wwar.com/masters/l/leutze-emanuel_gottlieb.html Emanuel Leutze]{{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20121002025052/http://wwar.com/masters/l/leutze-emanuel_gottlieb.html |date=2012-10-02 }} {{Romantizam}} {{lifetime|1816|1868|Leutze, Emanuel}} [[Kategorija:Američki slikari]] [[Kategorija:Slikari romantizma]] hy79sqa3g3o7uajdj10w85n9fm2d95q Robert Capa 0 4543664 42681156 42493434 2026-08-25T17:51:35Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 2 sources and tagging 0 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42681156 wikitext text/x-wiki {{Filmski umjetnik |ime = Robert Capa |slika = RobertCapabyGerdaTaro.jpg |veličina = 200px |opis slike = |rodno ime = Endre Ernő Friedmann |pseudonim = |rođenje = [[22. listopada]], [[1913.]] |mjesto rođenja = [[Budimpešta]], |smrt = [[25. svibnja]], [[1954.]] |mjesto smrti = Thai Binh, [[Vijetnam]] |godine rada = . |web = |supruga = |suprug = |važnije uloge = |važniji filmovi = |oscar = |emmy = |tony = |zlatni globus = |bafta = |cesar = |goya = |afi = |olivier = |saturn = |ostale_nagrade = }} '''Robert Capa''' (rođen '''Endre Ernő Friedmann''';<ref name="Capa, Robert">{{cite web|url=http://www.emlekev.hu/evfordulok_2004_2010/2004/highlight/article/D888_ismerteto_03.html|title=Capa, Robert|accessdate=2009-02-18|archivedate=2011-10-06|archiveurl=https://web.archive.org/web/20111006142640/http://www.emlekev.hu/evfordulok_2004_2010/2004/highlight/article/D888_ismerteto_03.html|deadurl=yes}}</ref> [[Budimpešta]], [[22. listopada]], [[1913.]] - Thai Binh, [[Vijetnam]], [[25. svibnja]], [[1954.]]) bio je [[Mađarska|mađarski]] ratni [[fotograf]] i foto[[novinar]] koji je svojim fotografijama pokrivao pet ratova: [[Španjolski građanski rat]], [[Drugi kinesko-japanski rat]], [[Drugi svjetski rat]], [[Arapsko-izraelski rat 1948.]] i Prvi indokineski rat. Tijekom Drugog svjetskog rata fotografirao je u [[London]]u, Italiji, Sjevernoj Africi i oslobađanje Pariza. Bio je jedini fotograf na Omaha Beachu kada su se saveznici počeli iskrcavati u Normandiji, i upravo te fotografije su jedan od najjačih svjedoka snage ratnog nasilja. Capa 1947. suosniva agenciju ''[[Magnum Photos]]'' koja je bila prva organizacija za suradnju freelance fotografa diljem svijeta. == Biografija == ''Endre Friedmann'' rođen je u [[Budimpešta|Budimpešti]] 1913. tada još uvijek dijelu [[Austro-Ugarska|Austro-Ugarske]] monarhije. Sin je Dezsőa i Júlie Friedmann, koji su bili [[Židovi|židovskog]] podrijetla. Dom napušta već u dobi od 18 godina smatrajući da nema budućnosti u Mađarskoj. Prvo je želio postati pisac, ali zavoljava fotografiju dok je bio u [[Berlin]]u. Zbog [[nacionalsocijalizam]]a seli iz Njemačke u Francusku 1933. ali u Francuskoj ubrzo uviđa da je teško pronaći posao freelance novinara. U ovo vrijeme prisvaja ime "Robert Capa" . U biti "cápa" ("morski pas") mu je bio nadimak u školi a drugi razlog je taj što je to ime zvučalo američki i asociralo je na prezime poznatog [[redatelj]]a iz tog doba [[Frank Capra|Franka Capre]]. Capina prva objavljena fotografija bila je [[Lav Trocki|Lava Trockog]] koji je 1932. u [[Kopenhagen]]u držao govor na temu "Značenje Ruske revolucije".<ref name="bostonreview">{{Cite web |title=Archive copy |url=http://bostonreview.net/BR30.2/linfield.php |access-date=2015-10-17 |archivedate=2011-11-06 |archiveurl=https://web.archive.org/web/20111106233046/http://bostonreview.net/BR30.2/linfield.php |deadurl=yes }}</ref> "André Friedman", kako se još uvijek zvao 1934. upoznaje Gerdu Pohorylle, njemačku Židovkinju koja je izbjegla u Francusku. Par je živio u [[Pariz]]u gdje je André podučavao Gerdu [[Fotografija|fotografiji]]. Zajedno su osmislili ime i image Roberta Cape kao poznatog američkog fotografa. Gerda pak mijenja ime u Gerda Taro i putuje zajedno sa Capom u Španjolsku kako bi dokumentirala [[Španjolski građanski rat]]. U srpnju 1937. dok je Capa bio na kratkom poslovnom putu u Parizu Gerda ostaje u Madridu. Poginula je nedaleko Brunete tijekom bitke za Brunetu. Capa je bio duboko potresen tim događajem i nije se nikada oženio. U veljači 1943. Capa upoznaje Elaine Justin, lijepu suprugu glumca Johna Justina. Zaljubili su se oboje na prvi pogled a veza je trajala do kraja rata, mada je većinu vremena Capa proveo na frontu. Capa je Eleine nazivao "Pinky," a njihova veza opisana je u njegovim ratnim memoarima, ''Slightly Out of Focus''. Eleine prekida vezu s Capom 1945. i udaje se za svog prijatelja Chucka Rominea. Poslije nekoliko mjeseci bio je vezi sa glumicom [[Ingrid Bergman]], koja je putovala Europom zabavljajući američke vojnike. U prosincu 1945. Capa je slijedi u[[Hollywood]], gdje je kratko vrijeme radio za ''American International Pictures''. Bergman ga pokušava ubijediti da se vjenčaju ali Capa nije želio živjeti u Hollywoodu. Vezu prekidaju u ljeto 1946. kada je Capa otputovao u [[Turska|Tursku]]. ===Španjolski građanski rat i Kinesko-japanski rat === Boravio je u Španjolskoj od 1936. do 1939. fotografirajući užase građanskog rata, zajedno sa Gerdom Tarom, suradnicom fotografkinjom koja gine 1937. u Španjolskoj, i Davidom Seymourom. <ref>[http://www.nytimes.com/2009/04/30/arts/design/30capa.html?_r=1&scp=2&sq=robert%20capa&st=cse "New Works by Photography’s Old Masters," New York Times, April 30, 2009]</ref> 1938. putuje u [[Kina|kineski]] grad Hankow, danas [[Wuhan]], kako bi dokumentirao kineski otpor [[Drugi kinesko-japanski rat|japanskoj agresiji]].<ref>Stephen R. MacKinnon includes photographs by Robert Capa, ''Wuhan, 1938: War, Refugees, and the Making of Modern China'' (Berkeley: University of California Press, 2008).</ref> Globalno poznat postaje 1936. snimljenom fotografijom "Padajućeg vojnika" za koju se dugo vremena smatralo da je napravljena u Cerro Murianu, na frontu nedaleko [[Kordoba|Kordobe]]. <ref name="bostonreview" /> "Padajući vojnik" je fotografiran u trenutku kada je [[smrt]]onosno pogođen. Dugo vremena su se vodile rasprave o autentičnosti ove fotografije. Jedan španjolski povjesničar identificirao je mrtvog vojnika kao Frederica Borella Garcíu iz Alcoia iz pokrajine [[Alicante (pokrajina)|Alicante]]. Ova identifikacija je osporavana.<ref>{{Cite web |title=''Proving that Robert Capa's Falling Soldier is Genuine: a Detective Story,'' Richard Whelan, American Masters, PBS Website. |url=http://www.pbs.org/wnet/americanmasters/database/capa_r.html |access-date=2015-10-17 |archive-date=2007-03-21 |archive-url=https://web.archive.org/web/20070321161406/http://www.pbs.org/wnet/americanmasters/database/capa_r.html |dead-url=yes }}</ref><ref>{{Cite web |title=''Iconic Capa war photo was staged: newspaper,'' AFP. |url=http://rawstory.com/news/afp/Iconic_Capa_war_photo_was_staged_ne_07172009.html |access-date=2015-10-17 |archivedate=2009-07-20 |archiveurl=https://web.archive.org/web/20090720232147/http://rawstory.com/news/afp/Iconic_Capa_war_photo_was_staged_ne_07172009.html |deadurl=yes }}</ref> Španjolske novine ''El Periodico'' tvrdile su 2003. da je fotografija napravljena nedaleko grada Espejoa, 10&nbsp;km od Cerro Muriano i da je to bila namještaljka.<ref>[http://www.elperiodico.com/default.asp?idpublicacio_PK=46&idioma=CAS&idnoticia_PK=630118&idseccio_PK=1013 (In spanish) Las fotos expuestas en el MNAC desvelan que la imagen mítica de Robert Capa fue tomada lejos del frente de batalla]{{Dead link|date=October 2024 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref><ref>[http://www.dailymail.co.uk/news/worldnews/article-1201116/How-Capas-camera-does-lie-The-photographic-proof-iconic-Falling-Soldier-image-staged.html Faking Soldier: The photographic evidence that Capa's camera DOES lie... and that his iconic 'Falling Soldier' was staged]</ref> Jedan španjolski profesor 2009. u svojoj knjizi ''Shadows of Photography'', pokazuje da fotografija nije mogla biti napravljena gdje, kada ili kako su Capa i njegovi prijatelji to tvrdili.<ref>[http://artsbeat.blogs.nytimes.com/2009/08/17/new-doubts-raised-over-capas-falling-soldier/?scp=1&sq=capa&st=cse "New Doubts Raised Over Capa’s ‘Falling Soldier’," New York Times, August 17, 2009]</ref> Veliki broj fotografija koje je Capa snimio u Španjolskoj su nestale nekoliko desetljeća, da bi se ponovo pojavile krajem 90-ih u [[Mexico City]]ju <ref name="Kennedy-2008">But they do not include negatives of the famous photograph. Randy Kennedy, [http://www.nytimes.com/2008/01/27/arts/design/27kenn.html?_r=1&ref=arts&oref=slogin "The Capa Cache", ''[[New York Times]]'', Jan. 27, 2008.]</ref> Vlasništvo nad kolekcijom povjereno je Capa Estateu i u prosincu 2007. preseljene su u muzej ''International Center of Photography'' kojeg je osnovao Capin mlađi brat Cornell na [[Manhattan]]u.<ref name="Kennedy-2008" /><ref>{{cite news |last=Kennedy |first=Randy |title=The Capa Cache |url=http://www.nytimes.com/2008/01/27/arts/design/27kenn.html?ref=arts |accessdate =January 27, 2008 | work=The New York Times | date=January 27, 2008}}</ref> ===Drugi svjetski rat=== [[Drugi svjetski rat]], Capu zatječe u [[New York]]u. Izbjegao iz Pariza tražeći novi posao ali i bježeći pred Nazi progonima. Fotografirao je po europskim gradovima, prvo za ''Collier's Weekly'', no kada mu daju otkaz počinje raditi za ''Life'' magazin. [[7. listopada]], [[1943.]] bio je u [[Napoli]]ju zajedno sa reporterom ''Life'' magazina Willom Langom Jr. fotografirajući bombardiranje pošte.<ref>''Slightly Out of Focus'', Henry Holt and Company, New York, 1947, p.104.</ref> Svoj najpoznatiji rad, snimio je [[6. lipnja]], [[1944.]] (D-Day), kada je doplivao do Omaha Beacha u drugom valu iskrcavanja i snimio iskrcavanje saveznika. Nosio je dvije Contax II kamere i nekoliko rola filmova. Sve ukupno snima 106 fotografija u prvim satima invazije. Međutim razvijač filomva ''Life'' magazina pravi pogrešku i osvjetljava negative u mračnoj komori tako da je samo 8 slika uspješno razvijeno.<ref>''Slightly Out of Focus'', Henry Holt and Company, New York, 1947, p. 151</ref> Capa nije svojem Londonskom birou nikad prigovorio za neuspješan razvoj tri i pol role filma snimljenih u Normandiji.<ref>[http://www.ft.com/cms/s/0/78e530ec-90e7-11dd-8abb-0000779fd18c.html?nclick_check=1 "Moments of war, captured by the master", by Peter Aspden, Financial Times (London), October 4 2008]</ref> Capa putuje 1947. u [[Sovjetski Savez]] sa svojim prijateljem, piscem [[John Steinbeck|Johnom Steinbeckom]]. Ovjekovječava [[Moskva|Moskvu]], [[Kijev]], [[Tbilisi]], Batumi i ruševine [[Staljingrad]]a. Steinbeckova reportaža ''A Russian Journal,'' ilustrirana je s Capinim fotografijama a prvu publikaciju "Ruski Žurnal" doživljava 1948. godine. 1947. Capa suosniova agenciju ''[[Magnum Photos]]'' zajedno sa prijateljima po struci: Henrijem Cartier-Bressonom, Williamom Vandivertom, Davidom Seymourom i Georgeom Rodgerom a izabran je za predsjednika agencije 1951. Capa posjećuje i [[Izrael]] nakon njegovog nastanka, a njegove fotografije o toj mladoj državi mogu se vidjeti u knjizi ''Report on Israel'', koju je napisao [[Irwin Shaw]]. ===Prvi indokineski rat i smrt=== U ranim 50-ima Capa putuje u [[Japan]] na izložbu fotografija u suradnji sa ''[[Magnum Photos]]''. Dok je bio tamo ''Life'' magazin mu nudi posao fotografa u jugoistočnoj [[Azija|Aziji]], gdje su se francuske trupe osam godina borile u Prvon indokineskom ratu. Mada se nekoliko godina prije zakleo da neće nikada više fotografirati jedan rat, pridružuje se francuskim trupama zajedno sa dva druga novinara ''Life'' magazina Johnom Mecklinom i Jimom Lucasom. [[25. svibnja]], [[1954.]] francuski pješadijski puk prolazio je opasnim područjem, i kada je na njih orvorena vatra, Capa napušta Jeep, želeći u prvim redovima snimiti borbu. Nekoliko minuta poslije, Mecklin i Lucas začuli su eksploziju kada je Capa aktivirao nagaznu [[mina|minu]]. Došavši do njega, vidjeli su da je još živ ali da je izgubio nogu, i da su mu grudi ozbiljno povrjeđene. Medicinsko osobolje pokušalo ga je spasiti ali kada su ga donijeli do male poljske bolnice, bio je već mrtav. Umro je sa kamerom u rukama. ==Politički život== Prije nego što postaje punoljetan, Capa postaje član Munkakör (Radničkog kružoka), čiji su članovi bili uglavnom socijalisti, avantgardni fotografi i intelektualci koji su živjeli u Budimpešti. Bio je stalan učesnik demonstracija protiv represivnog režima [[Miklós Horthy|Miklósa Horthya]]. 1931. prije nego što je njegova prva fotografija objavljenja, hapsi ga i muči u zatvoru mađarska tajna policija zbog njegovih radikalnih aktivnosti. Kućna prijateljica, koja je bila supruga lokalnog policajca, sređuje njegovo puštanje na slobodu pod uvjetom da odmah napusti Mađarsku.<ref name="bostonreview" /> ''Boston Review'' ga opisuje kao "ljevičara, i demokrata - on je bio strastverni pro-lojalist i strastveni antifašist..." Tijekom Španjolskog građanskog rata putovao je i fotografirao POUM (Radničku partiju marksističkog jedinstva) u čijim redovima je bio [[George Orwell]]. <ref name="bostonreview" /> Britanski magazin ''Picture Post'' objavljivao je Capine fotografije iz Španjolske, komentirajući Capu u profilu: "On je strastveni demokrat, i živi zbog fotografije". "<ref name="bostonreview" /> ==Bibliografija== *''Death in the Making'', 1938. *''The Battle of Waterloo Road'', 1941. *''Invasion!'', 1944. *''Slightly Out of Focus'', Henry Holt and Co., New York, 1947. *''A Russian Journal'', by John Steinbeck and Robert Capa, Viking, New York, 1948. *''Report on Israel'', by Irwin Shaw and Robert Capa, Simon & Schuster, New York, 1950. *''Robert Capa: Photographs'', 1996. *''Heart of Spain'', 1999. *''Robert Capa: The Definitive Collection'', 2001. *''Blood and Champagne: The Life and Times of Robert Capa'', 2002. ==Reference== * Whelan, Richard (1985) ''Robert Capa: a biography'' Knopf, New York, {{ISBN|0-394-52488-8}}; * Capa, Robert (2001) ''Slightly Out of Focus'' Modern Library War, New York, {{ISBN|0-375-75396-6}} == Vanjske veze == {{commonscat}} * [http://www.magnumphotos.com/Archive/C.aspx?VP=XSpecific_MAG.Biography_VPage&AID=2K7O3R14TSPQ Robert Capa Biography; Magnum Website] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20091228130505/http://www.magnumphotos.com/Archive/C.aspx?VP=XSpecific_MAG.Biography_VPage&AID=2K7O3R14TSPQ |date=2009-12-28 }} * [http://www.magnumphotos.com/robertcapa Robert Capa's Photography Portfolio &mdash; Magnum Photos] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20080516092315/http://www.magnumphotos.com/robertcapa |date=2008-05-16 }} * [http://www.magnumphotos.com Magnum Photos] * [http://digitaljournalist.org/issue0710/contents.html "Capa and Taro: Together at Last" &mdash; The Digital Journalist] * [http://www.pbs.org/wnet/americanmasters/database/capa_r.html PBS biography and analysis of ''Falling Soldier'' authenticity] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20070321161406/http://www.pbs.org/wnet/americanmasters/database/capa_r.html |date=2007-03-21 }} * [http://modkraft.dk/spip.php?article5608l On Capa's photography "Falling Soldier"] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20110719130738/http://modkraft.dk/spip.php?article5608l |date=2011-07-19 }} Links compiled by Tidsskriftcentret.dk * [http://www.nytimes.com/slideshow/2008/01/27/arts/20080127_KENN_SLIDESHOW_index.html Robert Capa's "Lost Negatives"] * [http://www.amherst.edu/magazine/issues/05winter/war/capa.html Death of a Loyalist Soldier] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20050313215704/http://www.amherst.edu/magazine/issues/05winter/war/capa.html |date=2005-03-13 }}, Spain, 1936. * [http://www.skylighters.org/photos/robertcapa.html The D-Day photographs of Robert Capa] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20060320011229/http://www.skylighters.org/photos/robertcapa.html |date=2006-03-20 }} * [http://www.photo-seminars.com/Fame/capa.htm A biographical page regarding Capa] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20050614074014/http://www.photo-seminars.com/Fame/capa.htm |date=2005-06-14 }} * [http://www.temple.edu/photo/photographers/spring03/photographers/clay/Seminar/Robert%20Capa/index.htm Hultquist, Clayton. “Robert Capa ~ Pictures of War.”] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20060321110743/http://www.temple.edu/photo/photographers/spring03/photographers/clay/Seminar/Robert%20Capa/index.htm |date=2006-03-21 }} * [http://www.temple.edu/photo/photographers/capa/capa1.html Photography Temple. “Photographer Robert Capa”] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20060321110648/http://www.temple.edu/photo/photographers/capa/capa1.html |date=2006-03-21 }} * [http://vietnamnews.vnagency.com.vn/2004-05/27/Stories/20.htm VNS. May 2004. “Photographers mark Capa’s passing”.] *[http://www.iphf.org/inductees/rcapa.html International Photography Hall of Fame & Museum] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20070927034141/http://www.iphf.org/inductees/rcapa.html |date=2007-09-27 }} *[http://www.independent.co.uk/arts-entertainment/art/features/the-woman-who-captured-robert-capas-heart-1999038.html The woman who captured Robert Capa's heart, The Independent, 13 June 2010] *[http://www.life.com/image/first/in-gallery/49301/robert-capas-long-lost-negatives Robert Capa's Long-Lost Negatives] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20100930165118/http://www.life.com/image/first/in-gallery/49301/robert-capas-long-lost-negatives |date=2010-09-30 }} - slideshow by ''Life magazine'' ==Izvori== {{izvori}} {{Lifetime|1913|1954|Capa, Robert}} {{Normativna kontrola}} [[Kategorija:Američki fotografi]] [[Kategorija:Američki novinari]] [[Kategorija:Mađarski novinari]] [[Kategorija:Fotografi]] [[Kategorija:Biografije, Budimpešta]] 924ynr0klok7nu79saswaqd6r53ddva Serbokroatistika 0 4568912 42681203 42675338 2026-08-26T02:32:51Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 3 sources and tagging 0 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42681203 wikitext text/x-wiki '''Serbokroatistika''' ([[njemački jezik|njem.]] ''Serbokroatistik''), grana [[filologija|filologije]] koja istražuje [[srpskohrvatski jezik]], [[književnost]] i [[Kultura|kulturu]]. Pojam označuje i studij srpskohrvatskog jezika i književnosti. Njezini istraživači i učitelji su ''[[serbokroatist]]i''. S [[bulgaristika|bulgaristikom]], [[makedonistika|makedonistikom]] i [[slovenistika|slovenistikom]] proučava se u okviru [[Južnoslavenski jezici|južnoslavenskih jezika]] i kulture, često zauzimajući dominantno mjesto unutar južne [[Slavistika|slavistike]] zbog brojnosti [[serbokroatofon]]a u odnosu na govornike ostalih južnoslavenskih jezika.<ref>{{cite web |author=Šipka, Danko |title=Serbokroatistika na univerzitetima njemačkog govornog područja |publisher=''Lingvističke aktuelnosti'' '''2''' (6) |year=2001 |issn=1450-9083 |url=http://www.public.asu.edu/~dsipka/INT16.HTM |archivedate=2012-12-10 |archiveurl=https://www.webcitation.org/6Co50ETOL?url=http://www.public.asu.edu/~dsipka/INT16.HTM |deadurl=no |accessdate=17. augusta 2016 |quote=Kad se kaže „južna slavistika” treba znati da se tu u stvari radi samo o serbokroatistici jer bugaristika, slovenistika, a o makedonistici da se i ne govori, potpuno su sporadične pojave na njemačkim univerzitetima. Takav status serbokroatistika zahvaljuje i tome što jezično područje koje ona obuhvaća broji 18 miliona govornika. }}</ref> Poticaj za izučavanje serbokroatistike dao je već 1622. papa [[Grgur XV.]] potpisavši dekret o osnivanju katedre za »ilirski jezik«, što je potvrdio i njegov nasljednik [[Urban VIII.]] dekretom od 1623. kojim je naredio da se na svim visokim crkvenim školama i učilištima osnivaju katedre za jezike, među ostalim i za »ilirski«.<ref>Stjepan Krasić, ''Pape i hrvatski književni jezik u XVII. stoljeću – Hrvatski među šest svjetskih jezika'', Zagreb – Čitluk, 2004., str. 68-69.</ref> Zanimanje Evrope za srpskohrvatsku književnost potaknuo je potkraj 18. stoljeća njemački prosvjetitelj [[Johann Gottfried Herder]], koji je s [[Goethe]]om na njemački preveo ''[[Asanaginica|Asanaginicu]]''. Od sredine 19. stoljeća na srpskohrvatskom govornom području osnivaju se katedre na kojima se izučava serbokroatistika (1845. Beograd, 1874. Zagreb, 1947. Cetinje, 1950. Sarajevo, 1954. Novi Sad). Od ranih 1990-ih na srpskohrvatskom govornom području dotadašnje serbokroatističke katedre nastoje se isključivo fokusirati na izučavanje jezika i književnosti na etnonacionalnim osnovama pa, zavisno od sjedišta katedara, mijenjaju svoje nazive u katedre za [[bosnistika|bosnistiku]], [[kroatistika|kroatistiku]], [[montenegristika|montenegristiku]] i [[srbistika|srbistiku]], uz otvaranje novih katedara koje slijede isto načelo. Suprotno tomu, glavnina serbokroatističkih katedara izvan serbokroatofonskih zemalja nije se za to vrijeme bitno mijenjala, uvažavajući tek donekle promjene na [[glotonim]]skom planu.<ref>{{Cite book|last=Gröschel |first=Bernhard |authorlink=Bernhard Gröschel |title=Das Serbokroatische zwischen Linguistik und Politik |language=njemački |series=Lincom Studies in Slavic Linguistics, Band 34 |location=München |publisher=Lincom Europa |year=2009 |pages=360–364 |isbn=978-3-929075-79-3 |oclc=428012015|accessdate=28. srpnja 2014}} [[Library of Congress Control Number|LCCN]] [https://lccn.loc.gov/2009473660 2009473660]. [[Open Library|OL]] [https://openlibrary.org/works/OL15295665W/Das_Serbokroatische_zwischen_Linguistik_und_Politik 15295665W]. {{COBISS-Sr|ID=170938892}}. {{COBISS-Sl|ID=43144034}}. [http://d-nb.info/994941226/04 Inhaltsverzeichnis].</ref> == Studiji == === Australija === * [[Macquariejev univerzitet]]: Kroatistika<ref>{{cite web |url=https://courses.mq.edu.au/2018/international/undergraduate/bachelor-of-arts-croatian-studies |title=Bachelor of Arts with a major in Croatian Studies |accessdate=4. septembra 2017 |work= |publisher=Macquarie University |date= }}{{Dead link|date=September 2024 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref> === Austrija === * [[Alpsko-jadranski univerzitet u Klagenfurtu]]: Slavistika (bosanski/hrvatski/srpski)<ref>{{cite web |url=https://www.aau.at/studien/bachelor-slawistik/ |title=Bachelorstudium Slawistik (Bosnisch/Kroatisch/Serbisch) |accessdate=16. augusta 2016 |work= |publisher=Alpen-Adria-Universität Klagenfurt |date= |archive-date=2016-03-28 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160328031508/https://www.aau.at/studien/bachelor-slawistik/ |url-status=dead }}</ref> * [[Karlo-Franjin univerzitet u Grazu]]: Bosanski/hrvatski/srpski, preddiplomski studij<ref>{{cite web |url=http://studien.uni-graz.at/de/ordentliche-studien/studium-bosnischkroatischserbisch/bosnischkroatischserbisch-bachelor/ |title=Bosnisch/Kroatisch/Serbisch Bachelor |accessdate=15. augusta 2016 |work= |publisher=Karl-Franzens-Universität Graz |date=}}</ref> i Transkulturna komunikacija (bosanski/hrvatski/srpski), preddiplomski studij<ref>{{cite web |url=https://translationswissenschaft.uni-graz.at/de/studieren/studienangebot-am-itat/ba-transkulturelle-kommunikation/bosnischkroatischserbisch/ |title=Bosnisch/Kroatisch/Serbisch |accessdate=16. augusta 2016 |work= |publisher=Institut für Theoretische und Angewandte Translationswissenschaft, Karl-Franzens-Universität Graz |date= |archive-date=2016-07-03 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160703104144/http://translationswissenschaft.uni-graz.at/de/studieren/studienangebot-am-itat/ba-transkulturelle-kommunikation/bosnischkroatischserbisch/ |dead-url=yes }}</ref> * [[Univerzitet u Beču]]: Bosanski/hrvatski/srpski, preddiplomski nastavnički i istraživački studij (Filološko-kulturološki fakultet)<ref>{{cite web |url=http://studentpoint.univie.ac.at/vor-dem-studium/detailansicht/studium/042/ |title=Bosnisch/Kroatisch/Serbisch (Unterrichtsfach) |accessdate=16. augusta 2016 |work= |publisher=Universität Wien |date= |archive-date=2016-03-16 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160316191744/http://studentpoint.univie.ac.at/vor-dem-studium/detailansicht/studium/042/ |dead-url=yes }}</ref><ref>{{cite web |url=http://slawistik.univie.ac.at/studium/studienbeginn/ |title=Institut für Slawistik: Bosnisch/Kroatisch/Serbisch |accessdate=16. augusta 2016 |work= |publisher=Universität Wien |date=}}</ref> i Bosanski/hrvatski/srpski (Centar za znanost o prevođenju)<ref>{{cite web |url=https://transvienna.univie.ac.at/ueber-das-zentrum/ |title=Bosnisch/Kroatisch/Serbisch |accessdate=16. augusta 2016 |work= |publisher=Zentrum für Translationswissenschaft, Universität Wien |date= |archive-date=2016-08-31 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160831051623/http://transvienna.univie.ac.at/ueber-das-zentrum/ |dead-url=yes }}</ref> * [[Univerzitet u Innsbrucku]]: Slavistika (bosanski/hrvatski/srpski)<ref>{{cite web |url=https://www.uibk.ac.at/studium/angebot/ba-slawistik-15w/ |title=Bachelorstudium Slawistik (Bosnisch/Kroatisch/Serbisch) |accessdate=16. augusta 2016 |work= |publisher=Universität Innsbruck |date=}}</ref> === Belgija === * [[Univerzitet u Gentu]]: Istočnoevropski jezici i kulture (hrvatski/srpski)<ref>{{cite web |url=http://www.flw.ugent.be/minors/oetc |title=Faculteit Letteren en Wijsbegeerte <nowiki>|</nowiki> Oost-Europese talen en culturen |accessdate=18. augusta 2016 |work= |publisher=Universiteit Gent |date=}}</ref> === Bosna i Hercegovina === * [[Sveučilište u Mostaru]]: Hrvatski jezik i književnost<ref>{{cite web |url=http://ff.sve-mo.ba/stranice/o-studiju |title=Hrvatski jezik i književnost |accessdate=15. augusta 2016 |work= |publisher=Filozofski fakultet Sveučilišta u Mostaru |date=}}</ref> * [[Univerzitet u Banjoj Luci]]: Srpski jezik i književnost<ref>{{cite web |url=http://flf.unibl.org/studijski-programi/prvi-ciklus/srpski-jezik-i-knjizevnost/ |title=Srpski jezik i književnost |accessdate=15. augusta 2016 |work= |publisher=Filološki fakultet Univerziteta u Banjoj Luci |date= |archive-date=2016-08-18 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160818151704/http://flf.unibl.org/studijski-programi/prvi-ciklus/srpski-jezik-i-knjizevnost/ |dead-url=yes }}</ref> * [[Univerzitet u Bihaću]]: Bosanski jezik i književnost<ref>{{cite web |url=http://pfb.ba/?cat=17 |title=Bosanski jezik i književnost |accessdate=15. augusta 2016 |work= |publisher=Pedagoški fakultet Univerziteta u Bihaću |date= |archive-date=2016-09-24 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160924084924/http://pfb.ba/?cat=17 |dead-url=yes }}</ref> * [[Univerzitet Džemal Bijedić|Univerzitet »Džemal Bijedić« u Mostaru]]: Bosanski jezik i književnost<ref>{{cite web |url=http://fhn.edu.ba/rijec |title=Riječ dekana |accessdate=15. augusta 2016 |work= |publisher=Fakultet humanističkih nauka Univerziteta »Džemal Bijedić« u Mostaru |date= |archive-date=2016-09-14 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160914220354/http://fhn.edu.ba/rijec |dead-url=yes }}</ref> * [[Univerzitet u Istočnom Sarajevu]]: Srpski jezik i književnost<ref>{{cite web |url=http://www.ffuis.edu.ba/faculty/studyProgram/9/ |title=Srpski jezik i književnost |accessdate=15. augusta 2016 |work= |publisher=Filozofski fakultet Univerziteta u Istočnom Sarajevu |date= |archive-date=2016-08-31 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160831073748/http://www.ffuis.edu.ba/faculty/studyProgram/9/ |dead-url=yes }}</ref> * [[Univerzitet u Sarajevu]]: Bosanski, hrvatski i srpski jezik i književnosti naroda Bosne i Hercegovine ([[Filozofski fakultet u Sarajevu|Filozofski fakultet]]),<ref>{{cite web |url=http://www.ff.unsa.ba/files/upis_16_17/info/vodic_za_buduce_studente_2016_2017_ba.pdf |title=Vodič za buduće studente 2016/2017. |accessdate=15. augusta 2016 |work= |publisher=Filozofski fakultet Univerziteta u Sarajevu |date= |archive-date=2016-09-09 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160909154246/http://www.ff.unsa.ba/files/upis_16_17/info/vodic_za_buduce_studente_2016_2017_ba.pdf |url-status=dead }}</ref> Bosanski, hrvatski, srpski jezik i književnost ([[Pedagoški fakultet u Sarajevu|Pedagoški fakultet]])<ref>{{cite web |url=http://www.pf.unsa.ba/index.php/fakultet/konkursi/1283-k-o-n-k-u-r-s-za-upis-studenata-u-i-godinu-prvog-ciklusa-studija-na-pedagoskom-fakultetu-univerziteta-u-sarajevu-u-akademskoj-2016-2017-godini-2 |title=KONKURS za upis studenata u I godinu prvog ciklusa studija NA PEDAGOŠKOM FAKULTETU UNIVERZITETA U SARAJEVU U AKADEMSKOJ 2016/2017. GODINI |accessdate=15. augusta 2016 |work= |publisher=Pedagoški fakultet Univerziteta u Sarajevu |date= |archive-date=2016-09-29 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160929172603/http://www.pf.unsa.ba/index.php/fakultet/konkursi/1283-k-o-n-k-u-r-s-za-upis-studenata-u-i-godinu-prvog-ciklusa-studija-na-pedagoskom-fakultetu-univerziteta-u-sarajevu-u-akademskoj-2016-2017-godini-2 |dead-url=yes }}</ref> * [[Univerzitet u Travniku]]: Razredna nastava i b/h/s jezik i književnost<ref>{{cite web |url=http://eft.ba/smjerovi/razredna-nastava-i-bhs-jezik |title=Razredna nastava i b/h/s jezik i književnost |accessdate=15. augusta 2016 |work= |publisher=Edukacijski fakultet Univerziteta u Travniku |date= |archive-date=2017-02-12 |archive-url=https://web.archive.org/web/20170212103105/http://www.eft.ba/smjerovi/razredna-nastava-i-bhs-jezik |dead-url=yes }}</ref> * [[Univerzitet u Tuzli]]: Bosanski jezik i književnost<ref>{{cite web |url=http://www.ff.untz.ba/index.php?page=Bosanski-program |title=Studijski program: Bosanski jezik i književnost |accessdate=15. augusta 2016 |work= |publisher=Filozofski fakultet Univerziteta u Tuzli |date= |archive-date=2016-09-10 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160910052348/http://ff.untz.ba/index.php?page=Bosanski-program }}</ref> * [[Univerzitet u Zenici]]: Bosanski, hrvatski, srpski jezik i književnost<ref>{{cite web |url=http://ff.unze.ba/bosanski-hrvatski-srpski-jezik-i-knjizevnost/ |title=Bosanski, hrvatski, srpski jezik i književnost |accessdate=15. augusta 2016 |work= |publisher=Filozofski fakultet Univerziteta u Zenici |date=}}</ref> === Bugarska === * [[Plovdivski univerzitet »Paisij Hilandarski«]]: Slavistika – Srpski i hrvatski jezik<ref>{{cite web |url=https://uni-plovdiv.bg/pages/index/479/ |title=Славистика – Полски език, Чешки език, Сръбски и хърватски език |accessdate=16. augusta 2016 |work= |publisher=Филологически факултет, Пловдивски университет "Паисий Хилендарски" |date=}}</ref> * [[Sofijski univerzitet »Sv. Kliment Ohridski«]]: Slavenska filologija (srpski i hrvatski jezik)<ref>{{cite web |url=http://www.slav.uni-sofia.bg/index.php/subjects/slav-phil/451-srb-darj |title=Сръбски и хърватски език |accessdate=16. augusta 2016 |work= |publisher=Факултет по славянски филологии, Софийски университет "Св. Климент Охридски" |date= }}{{Dead link|date=October 2024 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref> * [[Velikotrnovski univerzitet »Sv. Ćiril i Metod«]]: Translatologija sa srpskim i hrvatskim jezikom<ref>{{cite web |url=http://www.uni-vt.bg/1/specinfo.aspx?spec=000365 |title=Транслатология със сръбски и хърватски език |accessdate=16. augusta 2016 |work= |publisher=Филологически факултет, Великотърновски университет "Св. св. Кирил и Методий" |date= }}{{Dead link|date=November 2022 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref> === Crna Gora === * [[Fakultet za crnogorski jezik i književnost]]: Crnogorski jezik i književnost<ref>{{cite web |url=http://www.fcjk.me/wp-content/uploads/2014/09/Nastavni_plan.pdf |title=Crnogorski jezik i književnost |accessdate=15. augusta 2016 |work= |publisher=Fakultet za crnogorski jezik i književnost |date= |archivedate=2015-09-24 |archiveurl=https://web.archive.org/web/20150924011043/http://www.fcjk.me/wp-content/uploads/2014/09/Nastavni_plan.pdf |deadurl=yes }}</ref> * [[Univerzitet Crne Gore]]: Crnogorski jezik i južnoslovenske književnosti<ref>{{cite web |url=http://www.filoloski.ucg.ac.me/05Crnogorski/01os.htm |title=Crnogorski jezik i južnoslovenske književnosti |accessdate=15. augusta 2016 |work= |publisher=Filološki fakultet Univerziteta Crne Gore |date= }}{{Dead link|date=April 2024 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref> i Srpski jezik i južnoslovenske književnosti<ref>{{cite web |url=http://www.filoloski.ucg.ac.me/06Srpski/01os.htm |title=Srpski jezik i južnoslovenske književnosti |accessdate=15. augusta 2016 |work= |publisher=Filološki fakultet Univerziteta Crne Gore |date= }}{{Dead link|date=April 2024 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref> === Češka === * [[Karlov univerzitet u Pragu]]: Hrvatski jezik<ref>{{cite web |url=http://kjbs.ff.cuni.cz/cs/uchazec/charakteristika-oboru/jihovychodoevropska-studia-chorvatsky-jazyk/ |title=Jihovýchodoevropská studia – chorvatský jazyk |3=Katedra jihoslovanských a balkanistických studií |accessdate=16. augusta 2016 |work= |publisher=Filozofická fakulta Univerzity Karlovy v Praze |date= |archive-date=2017-04-26 |archive-url=https://web.archive.org/web/20170426192548/http://kjbs.ff.cuni.cz/cs/uchazec/charakteristika-oboru/jihovychodoevropska-studia-chorvatsky-jazyk/ }}</ref> i Srpski jezik<ref>{{cite web |url=http://kjbs.ff.cuni.cz/cs/uchazec/charakteristika-oboru/jihovychodoevropska-studia-srbsky-jazyk/ |title=Jihovýchodoevropská studia – srbský jazyk |3=Katedra jihoslovanských a balkanistických studií |accessdate=16. augusta 2016 |work= |publisher=Filozofická fakulta Univerzity Karlovy v Praze |date= |archive-date=2016-10-16 |archive-url=https://web.archive.org/web/20161016235906/http://kjbs.ff.cuni.cz/cs/uchazec/charakteristika-oboru/jihovychodoevropska-studia-srbsky-jazyk/ }}</ref> * [[Masarykov univerzitet]]: Hrvatski jezik i književnost<ref>{{cite web |url=https://www.muni.cz/phil/study/fields/4428 |title=Chorvatský jazyk a literatura - Studijní obor |accessdate=16. augusta 2016 |work= |publisher=Masarykova univerzita, Filozofická fakulta |date= |archive-date=2011-09-08 |archive-url=https://web.archive.org/web/20110908140509/http://www.muni.cz/phil/study/fields/4428 |dead-url=yes }}</ref> i Srpski jezik i književnost<ref>{{cite web |url=https://www.muni.cz/phil/study/fields/4435 |title=Srbský jazyk a literatura - Studijní obor |accessdate=16. augusta 2016 |work= |publisher=Masarykova univerzita, Filozofická fakulta |date= |archive-date=2011-09-10 |archive-url=https://web.archive.org/web/20110910082949/http://www.muni.cz/phil/study/fields/4435 |dead-url=yes }}</ref> * [[Ostravski univerzitet u Ostravi]]: Srpski i hrvatski<ref>{{cite web |url=http://www.osu.cz/index.php?kategorie=888&id=14203 |title=Srbština a chorvatština / Ostravská univerzita v Ostravě |accessdate=16. augusta 2016 |work= |publisher=Ostravská univerzita v Ostravě |date= }}{{Dead link|date=February 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref> * [[Univerzitet u Pardubicama]]: Hrvatski<ref>{{cite web |url=https://www.upce.cz/studium/obory-detail.html?obor=551 |title=Obor "Slavistická studia zemí Evropské unie (dvouoborové): Chorvatština" - Univerzita Pardubice |accessdate=16. augusta 2016 |work= |publisher=Univerzita Pardubice |date= }}{{Dead link|date=October 2022 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref> === Danska === * [[Univerzitet u Kopenhagenu]]: Bosanski/hrvatski/srpski jezik<ref>{{cite web |url=http://efteruddannelse.kurser.ku.dk/course/2015-2016/HBAB01041U |title=Course: 2015-2016 Bosnian/Croatian/Serbian Language Proficiency 1 – Continuing and Professional Education |accessdate=16. augusta 2016 |work= |publisher=Københavns Universitet |date=}}</ref> i Prevođenje s bosanskog/hrvatskog/srpskog na danski s gramatikom<ref>{{cite web |url=http://efteruddannelse.kurser.ku.dk/course/2016-2017/HBAB00726U |title=Course: 2016-2017 Translation from Bosnian/Croatian/Serbian into Danish – Continuing and Professional Education |accessdate=16. augusta 2016 |work= |publisher=Københavns Universitet |date=}}</ref> === Francuska === * [[Univerzitet u Aix-Marseilleu]]: Srpskohrvatski (Srpskohrvatskobošnjački)<ref>{{cite web |url=http://allsh.univ-amu.fr/llc/departement/slave |title=Le département d'études slaves <nowiki>|</nowiki> Faculté des Arts, Lettres, Langues, Sciences humaines |accessdate=16. augusta 2016 |work= |publisher=Aix-Marseille Université |date= |archive-date=2015-11-01 |archive-url=https://web.archive.org/web/20151101083354/http://allsh.univ-amu.fr/llc/departement/slave |dead-url=yes }}</ref> * [[Univerzitet u Parizu-Sorbona]]: Srpskohrvatskobošnjačkocrnogorski<ref>{{cite web |url=http://vof.paris-sorbonne.fr/fr/index/diplome-universite-generique-1/arts-lettres-langues-ALL/diplome-universitaire-serbe-croate-bosniaque-montenegrin-program-usb0-991.html |title=Diplôme universitaire : Serbe-Croate-Bosniaque-Monténégrin - Offre de formation |accessdate=16. augusta 2016 |work= |publisher=Université Paris-Sorbonne |date= |archivedate=2016-08-07 |archiveurl=https://web.archive.org/web/20160807135223/http://vof.paris-sorbonne.fr/fr/index/diplome-universite-generique-1/arts-lettres-langues-ALL/diplome-universitaire-serbe-croate-bosniaque-montenegrin-program-usb0-991.html |deadurl=yes }}</ref> * [[Univerzitet u Strasbourgu]]: Srpskohrvatski<ref>{{cite web |url=http://www.en.unistra.fr/formations/diplome/fr-rne-0673021v-pr-lv45u-1.en |title=Université de Strasbourg : Diplôme d'université de serbo-croate |accessdate=16. augusta 2016 |work= |publisher=Université de Strasbourg |date= }}{{Dead link|date=October 2022 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref> === Grčka === * [[Univerzitet u Ateni|Narodni i Kapodistriasov univerzitet u Ateni]]: Srpski/hrvatski<ref>{{cite web |url=http://www.slavstud.uoa.gr/proptyxiakes-spoydes/ma8imata-tmimatos.html |title=ΕΚΠΑ: Τμήμα Ρωσικής Γλώσσας και Φιλολογίας και Σλαβικών Σπουδών - Μαθήματα Τμήματος (Σερβική/Κροατική) |accessdate=16. augusta 2016 |work= |publisher=Εθνικό και Καποδιστριακό Πανεπιστήμιο Αθηνών |date= |archive-date=2016-08-13 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160813211809/http://www.slavstud.uoa.gr/proptyxiakes-spoydes/ma8imata-tmimatos.html |dead-url=yes }}</ref> * [[Univerzitet u Makedoniji]]: Srpskohrvatski<ref>{{cite web |url=http://www.uom.gr/index.php?tmima=8&categorymenu=2 |title=Τμήμα Βαλκανικών, Σλαβικών και Ανατολικών Σπουδών (Σερβοκροατική) |accessdate=16. augusta 2016 |work= |publisher=Πανεπιστήμιο Μακεδονίας |date= |archivedate=2006-02-06 |archiveurl=https://web.archive.org/web/20060206111840/http://www.uom.gr/index.php?tmima=8&categorymenu=2 |deadurl=yes }}</ref><ref>{{cite web |url=http://lyk-xenop-georg.att.sch.gr/studies/direction5/003.valkanikon_slavikon_thes.htm |title=Σχολή Ξενοπούλου - Οδηγός Σπουδών (Σερβοκροατική Γλώσσα) |accessdate=16. augusta 2016 |work= |publisher=Πανεπιστήμιο Μακεδονίας |date=}}</ref> === Hrvatska === * [[Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku]]: Hrvatski jezik i književnost<ref>{{cite web |url=http://sokrat.ffos.hr/ff-info/studiji.php?action=show&id=17 |title=Hrvatski jezik i književnost |accessdate=15. augusta 2016 |work= |publisher=Filozofski fakultet Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku |date=}}</ref> * [[Sveučilište Jurja Dobrile u Puli]]: Hrvatski jezik i književnost<ref>{{cite web |url=http://unipu.hr/index.php?id=397&L=2%27%60%28 |title=Hrvatski jezik i književnost |accessdate=15. augusta 2016 |work= |publisher=Filozofski fakultet Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli |date= |archive-date=2014-08-21 |archive-url=https://web.archive.org/web/20140821113510/http://unipu.hr/index.php?id=397&L=2%27%60%28 |dead-url=yes }}</ref> * [[Sveučilište u Rijeci]]: Hrvatski jezik i književnost<ref>{{cite web |url=http://www.ffri.uniri.hr/hr/fakultet-i-studiji/studijski-programi/2-uncategorised/236-preddiplhjkjp.html |title=Hrvatski jezik i književnost |accessdate=15. augusta 2016 |work= |publisher=Filozofski fakultet Sveučilišta u Rijeci |date= |archive-date=2016-06-25 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160625183608/http://www.ffri.uniri.hr/hr/fakultet-i-studiji/studijski-programi/2-uncategorised/236-preddiplhjkjp.html |dead-url=yes }}</ref> * [[Sveučilište u Splitu]]: Hrvatski jezik i književnost<ref>{{cite web |url=https://www.ffst.unist.hr/odsjeci/hjik |title=Hrvatski jezik i književnost |accessdate=15. augusta 2016 |work= |publisher=Filozofski fakultet Sveučilišta u Splitu |date=}}</ref> * [[Sveučilište u Zadru]]: Hrvatski jezik i književnost<ref>{{cite web |url=http://www.unizd.hr/kroatistika-slavistika/Studijskiprogram/tabid/522/Default.aspx |title=Studijski program: Hrvatski jezik i književnost |accessdate=15. augusta 2016 |work= |publisher=Sveučilište u Zadru |date= |archive-date=2016-08-02 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160802144526/http://www.unizd.hr/kroatistika-slavistika/Studijskiprogram/tabid/522/Default.aspx |url-status=dead }}</ref> * [[Sveučilište u Zagrebu]]: Južnoslavenski jezici i književnosti ([[Filozofski fakultet u Zagrebu|Filozofski fakultet]]),<ref>{{cite web |url=http://www.ffzg.unizg.hr/slaven/juzslav/studij/preddiplomski-studij/opis-preddiplomskog-studija/ |title=Južnoslavenski jezici i književnosti |accessdate=15. augusta 2016 |work= |publisher=Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu |date= |archive-date=2016-08-18 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160818211102/http://www.ffzg.unizg.hr/slaven/juzslav/studij/preddiplomski-studij/opis-preddiplomskog-studija/ }}</ref> Kroatistika (Filozofski fakultet)<ref>{{cite web |url=http://kroat.ffzg.unizg.hr/index.php/studij/preddiplomski-studij |title=Odsjek za kroatistiku |accessdate=15. augusta 2016 |work= |publisher=Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu |date=}}</ref> i Kroatologija ([[Hrvatski studiji Sveučilišta u Zagrebu|Hrvatski studiji]])<ref>{{cite web |url=http://www.hrstud.unizg.hr/preddiplomski/kroatologija |title=Kroatologija |accessdate=15. augusta 2016 |work= |publisher=Hrvatski studiji Sveučilišta u Zagrebu |date=}}</ref> === Irska === * [[Univerzitet u Dublinu]]: Hrvatski<ref>{{cite web |url=http://www.tcd.ie/Russian/courses/evening-courses/croatian.php |title=Croatian - Russian & Slavonic Studies |accessdate=4. septembra 2017 |work= |publisher=Trinity College Dublin |date=}}</ref> === Italija === * [[Univerzitet Ca' Foscari u Veneciji]]: Srpskohrvatski jezik<ref>{{cite web |url=http://www.unive.it/data/insegnamento/136882 |title=LINGUA SERBO-CROATA 1 |accessdate=11. augusta 2016 |work= |publisher=Università Ca’ Foscari Venezia |date= |archivedate=2018-06-23 |archiveurl=https://web.archive.org/web/20180623112932/http://www.unive.it/data/insegnamento/136882 |deadurl=yes }}</ref> * [[Univerzitet »G. d'Annunzio« u Chietiju-Pescari]]: Srpskohrvatski jezik<ref>{{cite web |url=http://www.unich.it/ugov/degreecourse/101965 |title=LINGUA SERBO-CROATA I |accessdate=11. augusta 2016 |work= |publisher=Università degli Studi "G. d'Annunzio" Chieti - Pescara |date=}}</ref> * [[Univerzitet u Bariju]]: Srpskohrvatski jezik<ref>{{cite web |url=http://www.uniba.it/ricerca/dipartimenti/lelia/offerta-formativa/lauree-triennali/programmi-laurea-triennale-in-lingue.-a.a.-2013-14/corso-di-laurea-in-comunicazione-linguistica-e-interculturale/Lingua%20e%20traduzione%202013%20Lingua%20serbo-croata%201%20-1deg%20annualita%20della%20terza%20lingua-%20L11%20L12.pdf |title=Lingua e traduzione – Lingua serbo-croata 1 (1° annualità della terza lingua) |accessdate=11. augusta 2016 |work= |publisher=Università degli Studi di Bari |date= |archive-date=2013-10-13 |archive-url=https://web.archive.org/web/20131013101705/http://www.uniba.it/ricerca/dipartimenti/lelia/offerta-formativa/lauree-triennali/programmi-laurea-triennale-in-lingue.-a.a.-2013-14/corso-di-laurea-in-comunicazione-linguistica-e-interculturale/Lingua%20e%20traduzione%202013%20Lingua%20serbo-croata%201%20-1deg%20annualita%20della%20terza%20lingua-%20L11%20L12.pdf/ |dead-url=yes }}</ref> * [[Univerzitet u Bologni]]: Bosanskohrvatskosrpski jezik<ref>{{cite web |url=http://corsi.unibo.it/laurea/mediazionelinguisticainterculturale/Pagine/PianiDidattici.aspx?AnnoAccademico=2009 |title=Piani didattici - LINGUA BOSNIACA - CROATA - SERBA |accessdate=11. augusta 2016 |work= |publisher=Università di Bologna |date=}}</ref> * [[Univerzitet u Firenci]]: Srpskohrvatski jezik<ref>{{cite web |url=http://www.unifi.it/p-ins2-2013-367213-0.html |title=LABORATORIO DI LINGUA SERBO-CROATA |accessdate=11. augusta 2016 |work= |publisher=Università degli Studi di Firenze |date=}}</ref> * [[Univerzitet u Napulju »L'Orientale«]]: Srpskohrvatski jezik<ref>{{cite web |url=http://www.unior.it/ateneo/6430/1/lingua-serbo-croata.html |title=Lingua Serbo-Croata |accessdate=11. augusta 2016 |work= |publisher=Università degli Studi di Napoli “L’Orientale” |date= |archive-date=2014-03-23 |archive-url=https://web.archive.org/web/20140323152301/http://www.unior.it/ateneo/6430/1/lingua-serbo-croata.html |dead-url=yes }}</ref> * [[Univerzitet u Padovi]]: Srpski i hrvatski jezik, lingvistika i prevođenje<ref>{{cite web |url=http://didattica.unipd.it/offerta/2014/SU/IF0314/2008/000ZZ/1101716 |title=Llingua, linguistica e traduzione serba e croata 2 |accessdate=11. augusta 2016 |work= |publisher=Università degli Studi di Padova |date=}}</ref> * [[Univerzitet u Parmi]]: Srpska i hrvatska kultura i civilizacija<ref>{{cite web |url=http://www.unipr.it/ugov/degreecourse/117106 |title=CULTURA E CIVILTA' SERBA E CROATA |accessdate=11. augusta 2016 |work= |publisher=Università degli Studi di Parma |date= |archive-date=2017-06-10 |archive-url=https://web.archive.org/web/20170610070317/http://www.unipr.it/ugov/degreecourse/117106 |url-status=dead }}</ref> * [[Univerzitet u Torinu]]: Srpski i hrvatski jezik<ref>{{cite web |url=http://www.archivio-dipartimentolingue.unito.it/OS-ShowProgram.asp?FromPage=banjanin/oss-programmi.asp&ProgSrchFld=&Editing=1621 |title=LINGUA SERBA E CROATA (ANNUALITA' UNICA MAG) (9 CFU) |accessdate=11. augusta 2016 |work= |publisher=Università di Torino |date= }}{{Dead link|date=October 2022 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref> * [[Univerzitet u Trstu]]: Strani jezici i književnosti (srpski i hrvatski jezik i književnost)<ref>{{cite web |url=http://disu.units.it/it/didattica/lingua-e-letteratura-serba-e-croata-157le-20142015/13491 |title=LINGUA E LETTERATURA SERBA E CROATA - 157LE (2014/2015) <nowiki>|</nowiki> Dipartimento di Studi Umanistici |accessdate=20. augusta 2016 |work= |publisher=Università degli Studi di Trieste |date= |archive-date=2017-12-01 |archive-url=https://web.archive.org/web/20171201045715/https://disu.units.it/it/didattica/lingua-e-letteratura-serba-e-croata-157le-20142015/13491 |url-status=dead }}</ref> * [[Univerzitet u Udinama]]: Srpski i hrvatski jezik<ref>{{cite web |url=http://web.uniud.it/didattica/facolta/lingue/lingue-e-letterature-straniere-1/programmi2013/lingua-serba-e-croata-i |title=Lingua serba e croata I |accessdate=11. augusta 2016 |work= |publisher=Università di Udine |date= }}{{Dead link|date=October 2022 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref> === Kosovo === * [[Univerzitet u Prištini (Kosovska Mitrovica)]]: Srpski jezik i književnost<ref>{{cite web |url=http://fifa.pr.ac.rs/project/katedra-za-srpski-jezik-i-knjizevnost/ |title=Srpski jezik i književnost |accessdate=15. augusta 2016 |work= |publisher=Filozofski fakultet Univerziteta u Prištini (Kos. Mitrovica) |date=}}</ref> === Mađarska === * [[Naučni univerzitet Eötvösa Loránda]]: Slavistika – Hrvatski, Slavistika – Srpski (Filozofski fakultet)<ref>{{cite web |url=http://www.btk.elte.hu/ba/szakiranyok |title=BA képzési programjaink |accessdate=4. septembra 2017 |work= |publisher=ELTE Bölcsészettudományi Kar |date= |archive-date=2017-09-09 |archive-url=https://web.archive.org/web/20170909124856/http://www.btk.elte.hu/ba/szakiranyok }}</ref> * [[Univerzitet u Pečuhu]]: Slavistika – hrvatski (Filozofski fakultet)<ref>{{cite web |url=http://btk.pte.hu/alapkepzeseink_ba |title=Alapképzéseink (BA) |accessdate=4. septembra 2017 |work= |publisher=Pécsi Tudományegyetem |date= |archive-date=2017-08-31 |archive-url=https://web.archive.org/web/20170831224729/http://btk.pte.hu/alapkepzeseink_ba |dead-url=yes }}</ref> === Makedonija === * [[Univerzitet »Sv. Ćiril i Metod« u Skoplju]]: Makedonski jezik i južnoslavenski jezici (Hrvatski jezik)<ref>{{cite web |url=http://www.flf.ukim.edu.mk/%D1%84%D0%B0%D0%BA%D1%83%D0%BB%D1%82%D0%B5%D1%82/%D1%85%D1%80%D0%B2%D0%B0%D1%82%D1%81%D0%BA%D0%B8/tabid/982/language/en-US/Default.aspx |title=Lektorat hrvatskog jezika |accessdate=15. augusta 2016 |work= |publisher=Filološki fakultet »Blaže Koneski« Univerziteta »Sv. Ćiril i Metod« u Skoplju |date= |archive-date=2015-01-27 |archive-url=https://web.archive.org/web/20150127232900/http://www.flf.ukim.edu.mk/%D1%84%D0%B0%D0%BA%D1%83%D0%BB%D1%82%D0%B5%D1%82/%D1%85%D1%80%D0%B2%D0%B0%D1%82%D1%81%D0%BA%D0%B8/tabid/982/language/en-US/Default.aspx |dead-url=yes }}</ref> === Nizozemska === * [[Univerzitet u Amsterdamu]]: Slavenski jezici i kulture (srpski/hrvatski)<ref>{{cite web |url=http://www.uva.nl/onderwijs/bachelor/bacheloropleidingen/item/slavische-talen-en-culturen.html |title=Slavische talen en culturen - Universiteit van Amsterdam |accessdate=18. augusta 2016 |work= |publisher=Universiteit van Amsterdam |date=}}</ref> * [[Državni univerzitet u Groningenu]]: Slavenski jezici i kulture (srpski-hrvatski)<ref>{{cite web |url=http://www.rug.nl/let/organization/bestuur-afdelingen-en-medewerkers/bestuur-en-commissies/oeren/mapoudestijl/ba_oer_oudestijl_slavisch_0708.pdf |title=Slavische Talen en Culturen |accessdate=18. augusta 2016 |work= |publisher=Rijksuniversiteit Groningen |date=}}</ref> === Norveška === * [[Univerzitet u Oslu]]: Evropski jezici (bosanski/hrvatski/srpski),<ref>{{cite web |url=http://www.uio.no/studier/program/euram/index.html |title=Europeiske språk (bachelor) - Universitetet i Oslo |accessdate=18. augusta 2016 |work= |publisher=Universitetet i Oslo |date=}}</ref> Evropski jezici, književnost, evropski i američki studiji (bosanski/hrvatski/srpski)<ref>{{cite web |url=http://www.uio.no/studier/emner/hf/ilos/ |title=Emner innen europeiske språk, litteratur, europa- og amerikastudier - Universitetet i Oslo |accessdate=18. augusta 2016 |work= |publisher=Universitetet i Oslo |date=}}</ref> i Humanistički predmeti (bosanski/hrvatski/srpski)<ref>{{cite web |url=http://www.uio.no/studier/emnegrupper/hf/ |title=Emnegrupper innen humanistiske fag - Universitetet i Oslo |accessdate=18. augusta 2016 |work= |publisher=Universitetet i Oslo |date=}}</ref> === Njemačka === * [[Oton-Fridrikov univerzitet u Bambergu]]: Hrvatski/bosanski/srpski<ref>{{cite web |url=https://www.uni-bamberg.de/slavistik/sprachpraxis/kroatisch-serbisch-bosnisch/ |title=Kroatisch / Serbisch / Bosnisch - Otto-Friedrich-Universität Bamberg |accessdate=16. augusta 2016 |work= |publisher=Otto-Friedrich-Universität Bamberg |date=}}</ref> * [[Humboldtov univerzitet u Berlinu]]: Slavenski jezici i književnosti (bosanski/hrvatski/crnogorski/srpski), Kulture i književnosti srednje i istočne Evrope (bosanski/hrvatski/crnogorski/srpski), Kulture srednje i istočne Evrope (bosanski/hrvatski/crnogorski/srpski), Slavenske knjževnosti (bosanski/hrvatski/crnogorski/srpski) i Slavenski jezici (bosanski/hrvatski/crnogorski/srpski)<ref>{{cite web |url=https://www.slawistik.hu-berlin.de/de/studium/studiengaenge |title=Studiengänge am Institut für Slawistik — Institut für Slawistik |accessdate=17. augusta 2016 |work= |publisher=Humboldt-Universität zu Berlin |date= |archive-date=2016-06-04 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160604005004/http://www.slawistik.hu-berlin.de/de/studium/studiengaenge |dead-url=yes }}</ref> * [[Univerzitet u Bielefeldu]]: Hrvatskosrpski<ref>{{cite web |url=https://ekvv.uni-bielefeld.de/kvv_publ/publ/vvz;jsessionid=C74733F3E3E69F0CADE4CDCF3AA71BBD.publ_ekvvb?id=30412905 |title=eKVV: Fachsprachenzentrumsmodule / Individueller Ergänzungsbereich im Bachelor - Vorlesungsverzeichnis (Universität Bielefeld) |accessdate=17. augusta 2016 |work= |publisher=Universität Bielefeld |date=}}</ref> * [[Rurski univerzitet u Bochumu]]: Slavenska filologija (hrvatski/srpski)<ref>{{cite web |url=http://www.kleinefaecher.de/bochum-slavistik/ |title=Ruhr-Universität Bochum: Slavistik |accessdate=17. augusta 2016 |work= |publisher=Mainzer Arbeitsstelle Kleine Fächer |date= }}{{Dead link|date=October 2022 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref> * [[Albert-Ludvigov univerzitet u Freiburgu]]: Slavistika (hrvatski/srpski), Južna slavistika (hrvatski/srpski) i Slavenska filologija (hrvatski/srpski)<ref>{{cite web |url=http://www.kleinefaecher.de/freiburg-slavistik/ |title=Albert-Ludwigs-Universität Freiburg: Slavistik |accessdate=17. augusta 2016 |work= |publisher=Albert-Ludwigs-Universität Freiburg |date= }}{{Dead link|date=October 2022 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref> * [[Univerzitet Justusa Liebiga u Gießenu]]: Slavenski jezici i kulture (hrvatski/srpski) i Hrvatski/srpski<ref>{{cite web |url=https://www.uni-giessen.de/studium/studienangebot/a-z/kombi-faecher/slavistik |title=Studienfächer Bereich Slavistik — Justus-Liebig-Universität Gießen |accessdate=16. augusta 2016 |work= |publisher=Justus-Liebig-Universität Gießen |date= |archive-date=2016-10-15 |archive-url=https://web.archive.org/web/20161015071341/http://www.uni-giessen.de/studium/studienangebot/a-z/kombi-faecher/slavistik |dead-url=yes }}</ref> * [[Univerzitet Đure Augusta u Göttingenu]]: Slavenska filologija (bhs)<ref>{{cite web |url=http://www.uni-goettingen.de/de/ba-slavische-philologie/217175.html |title=Georg-August-Universität Göttingen - B.A. "Slavische Philologie" |accessdate=17. augusta 2016 |work= |publisher=Georg-August-Universität Göttingen |date= |archive-date=2012-11-12 |archive-url=https://web.archive.org/web/20121112070348/http://www.uni-goettingen.de/de/ba-slavische-philologie/217175.html }}</ref> * [[Univerzitet u Hamburgu]]: Bosanski/hrvatski/srpski<ref>{{cite web |url=https://www.slm.uni-hamburg.de/studium/studiengaenge/ba-studiengaenge/slavistik/hauptfach-bks-ohne-vk-herkunftssprachl-vk.html |title=Hauptfach: Bosnisch/Kroatisch/Serbisch (ohne VK/mit herkunftssprachl. VK) : Slavistik : Universität Hamburg |accessdate=16. augusta 2016 |work= |publisher=Universität Hamburg |date= |archive-date=2020-10-21 |archive-url=https://web.archive.org/web/20201021222132/https://www.slm.uni-hamburg.de/studium/studiengaenge/ba-studiengaenge/slavistik/hauptfach-bks-ohne-vk-herkunftssprachl-vk.html |dead-url=yes }}</ref> * [[Univerzitet u Heidelbergu|Rupert-Karlov univerzitet u Heidelbergu]]: Hrvatski i/ili srpski<ref>{{cite web |url=http://www.slav.uni-heidelberg.de/studium/sprachenamslavischeninstitut.html |title=Studium - Sprachen am slavischen Institut |accessdate=16. augusta 2016 |work= |publisher=Universität Heidelberg |date= |archive-date=2016-08-31 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160831192913/http://www.slav.uni-heidelberg.de/studium/sprachenamslavischeninstitut.html |url-status=dead }}</ref> * [[Univerzitet Friedricha Schillera u Jeni]]: Srpski/hrvatski<ref>{{cite web |url=http://www.slawistik.uni-jena.de/index.php/serbischkroatisch-40.html |title=Serbisch/Kroatisch - Institut für Slawistik der Friedrich-Schiller-Universität Jena |accessdate=16. augusta 2016 |work= |publisher=Friedrich-Schiller-Universität Jena |date= |archive-date=2014-07-20 |archive-url=https://web.archive.org/web/20140720224347/http://www.slawistik.uni-jena.de/index.php/serbischkroatisch-40.html |dead-url=yes }}</ref> * [[Univerzitet u Konstanzi]]: Bosanski/hrvatski/srpski<ref>{{cite web |url=https://ilias.uni-konstanz.de/ilias/goto_ilias_uni_cat_5094.html |title=ILIAS :: E-Learning Universität Konstanz - Bosnisch / Kroatisch / Serbisch |accessdate=16. augusta 2016 |work= |publisher=Universität Konstanz |date= }}{{Dead link|date=April 2025 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref> * [[Univerzitet u Kölnu]]: Bosanski/hrvatski/crnogorski/srpski<ref>{{cite web |url=http://www.slavistik.phil-fak.uni-koeln.de/25423.html |title=UzK2015: Bosnisch / Kroatisch / Montenegrinisch / Serbisch |accessdate=16. augusta 2016 |work= |publisher=Universität zu Köln |date=}}</ref> * [[Univerzitet u Leipzigu]]: Južna slavistika (srpskohrvatskobosanski)<ref>{{cite web |url=http://slavistik.philol.uni-leipzig.de/studium/wahlbereich.html |title=Institut Slavistik an der Universität Leipzig |accessdate=17. augusta 2016 |work= |publisher=Institut Slavistik an der Universität Leipzig |date=}}</ref> * [[Univerzitet Johannesa Gutenberga u Mainzu]]: Slavistika (hrvatski/srpski)<ref>{{cite web |url=http://www.kleinefaecher.de/mainz-slavistik-standort-mainz-und-translation-sprach-und-kulturwissenschaft-polnischrussisch-standort-germersheim/ |title=Johannes Gutenberg-Universität Mainz: Slavistik (Standort Mainz) und Translation-, Sprach- und Kulturwissenschaft Polnisch/Russisch (Standort Germersheim) |accessdate=17. augusta 2016 |work= |publisher=Johannes Gutenberg-Universität Mainz |date= }}{{Dead link|date=October 2022 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref> * [[Univerzitet u Mannheimu]]: Hrvatski i srpski<ref>{{cite web |url=https://www.studiumgenerale.uni-mannheim.de/en/sprachkurse/weitere_sprachkurse/ |title=Weitere Sprachkurse: Studium Generale Universität Mannheim |accessdate=17. augusta 2016 |work= |publisher=Universität Mannheim |date= |archive-date=2017-02-10 |archive-url=https://web.archive.org/web/20170210163001/http://www.studiumgenerale.uni-mannheim.de/en/sprachkurse/weitere_sprachkurse/ |dead-url=yes }}</ref> * [[Filipov univerzitet u Marburgu]]: Inojezične filologije (srpskohrvatski)<ref>{{cite web |url=https://www.uni-marburg.de/fb10/index_html_inactive |title=Homepage - Philipps-Universität Marburg - Fb. 10 - Fremdsprachliche Philologien |accessdate=17. augusta 2016 |work= |publisher=Philipps-Universität Marburg |date=}}</ref> * [[Ludvig-Maksimilijanov univerzitet u Münchenu]]: Srpski/hrvatski<ref>{{cite web |url=http://www.slavistik.uni-muenchen.de/studium_lehre/sprachpraxis/serb_kroat/index.html |title=Serbisch/ Kroatisch - Slavische Philologie - Slavistik - LMU München |accessdate=17. augusta 2016 |work= |publisher=Ludwig-Maximilians-Universität München |date= |archive-date=2016-07-10 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160710073248/http://www.slavistik.uni-muenchen.de/studium_lehre/sprachpraxis/serb_kroat/index.html }}</ref> * [[Univerzitet Carla von Ossietzkog u Oldenburgu]]: Hrvatski/srpski/bosanski<ref>{{cite web |url=https://www.uni-oldenburg.de/fk3/sprachenzentrum/sprachen/kroatischserbischbosnisch/ |title=Kroatisch/Serbisch/Bosnisch — Fakultät III :: Carl von Ossietzky Universität Oldenburg |accessdate=16. augusta 2016 |work= |publisher=Carl von Ossietzky Universität Oldenburg |date= |archive-date=2016-06-09 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160609081705/http://www.uni-oldenburg.de/fk3/sprachenzentrum/sprachen/kroatischserbischbosnisch/ |dead-url=yes }}</ref> * [[Univerzitet u Regensburgu]]: Južnoslavenska filologija (bosanski/hrvatski/srpski)<ref>{{cite web |url=http://www.uni-regensburg.de/studium/studienangebot/studiengaenge-a-z/suedslavische-philologie-ba/index.html |title=Südslavische Philologie (zweites Haupt- oder Nebenfach) B.A. - Universität Regensburg |accessdate=16. augusta 2016 |work= |publisher=Universität Regensburg |date=}}</ref> * [[Univerzitet u Saarlandu]]: Hrvatski i srpski<ref>{{cite web |url=https://www.szsb.uni-saarland.de/sprache-hr.html |title=Kroatisch und Serbisch - Sprachenzentrum Saarbrücken |accessdate=16. augusta 2016 |work= |publisher=Universität des Saarlandes |date= |archive-date=2015-09-12 |archive-url=https://web.archive.org/web/20150912085004/http://www.szsb.uni-saarland.de/sprache-hr.html }}</ref> * [[Univerzitet u Trieru]]: Slavistika (bosanskohrvatskocrnogorskosrpski)<ref>{{cite web |url=https://www.uni-trier.de/index.php?id=55477 |title=Universität Trier: Slavistik - Bosnisch-Kroatisch-Montenegrinisch-Serbisch |accessdate=16. augusta 2016 |work= |publisher=Universität Trier |date= |archive-date=2016-03-04 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160304064301/https://www.uni-trier.de/index.php?id=55477 }}</ref> * [[Eberhard-Karlov univerzitet u Tübingenu]]: Slavistika (bosanski/hrvatski/srpski),<ref>{{cite web |url=http://www.slavistik.uni-tuebingen.de/studium/ba-slavistik.html |title=Slavisches Seminar - B.A. Slavistik |accessdate=17. augusta 2016 |work= |publisher=Eberhard Karls Universität Tübingen |date=}}</ref> Znanost o slavenskoj književnosti i kulturi (bosanski/hrvatski/srpski) i Slavensko jezikoslovlje (bosanski/hrvatski/srpski)<ref>{{cite web |url=http://www.slavistik.uni-tuebingen.de/studium/ma-slavistik.html |title=Slavisches Seminar - M.A. Slavistik |accessdate=17. augusta 2016 |work= |publisher=Eberhard Karls Universität Tübingen |date=}}</ref><ref>{{cite web |url=http://www.kleinefaecher.de/tuebingen-slavische-philologie/ |title=Eberhard-Karls-Universität Tübingen: Slavische Philologie |accessdate=17. augusta 2016 |work= |publisher=Mainzer Arbeitsstelle Kleine Fächer |date= }}{{Dead link|date=October 2022 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref> * [[Univerzitet Martina Luthera u Halle-Wittenbergu]]: Slavenski jezici, književnosti i kulture (srpski/hrvatski/bosanski), Južna slavistika (srpski/hrvatski/bosanski), Slavenski jezici, književnosti i kulture u evropskom kontekstu (srpski/hrvatski/bosanski), Interkulturni evropski i američki studiji, kombinirana područja poljskih, ruskih i jugoistočnoevropskih studija (srpski/hrvatski/bosanski), Interkulturni evropski i američki studiji, jugoistočnoevropski studiji (srpski/hrvatski/bosanski)<ref>{{cite web |url=http://www.slavistik.uni-halle.de/lehre/1841817_2667222/ |title=Informationen für StudienbewerberInnen |accessdate=17. augusta 2016 |work= |publisher=Martin-Luther-Universität Halle-Wittenberg |date=}}</ref><ref>{{cite web |url=http://www.kleinefaecher.de/halle-wittenberg-slavistik/ |title=Martin-Luther-Universität Halle-Wittenberg: Slavistik |accessdate=17. augusta 2016 |work= |publisher=Mainzer Arbeitsstelle Kleine Fächer |date= |archive-date=2017-10-26 |archive-url=https://web.archive.org/web/20171026084132/http://www.kleinefaecher.de/halle-wittenberg-slavistik/ |dead-url=yes }}</ref> === Poljska === * [[Jagelonski univerzitet]]: Hrvatska filologija<ref>{{cite web |url=http://www.ifs.filg.uj.edu.pl/filologia-slowianska-chorwacka-s1s |title=Filologia chorwacka - Instytut Filologii Słowiańskiej Uniwersytetu Jagiellońskiego |accessdate=18. augusta 2016 |work= |publisher=Instytut Filologii Słowiańskiej Uniwersytetu Jagiellońskiego |date= |archive-date=2019-03-04 |archive-url=https://web.archive.org/web/20190304150131/http://www.ifs.filg.uj.edu.pl/filologia-slowianska-chorwacka-s1s |dead-url=yes }}</ref> i Srpska filologija<ref>{{cite web |url=http://www.ifs.filg.uj.edu.pl/filologia-slowianska-serbska-s1s |title=Filologia serbska - Instytut Filologii Słowiańskiej Uniwersytetu Jagiellońskiego |accessdate=18. augusta 2016 |work= |publisher=Instytut Filologii Słowiańskiej Uniwersytetu Jagiellońskiego |date= |archive-date=2018-07-23 |archive-url=https://web.archive.org/web/20180723114531/http://www.ifs.filg.uj.edu.pl/filologia-slowianska-serbska-s1s |dead-url=yes }}</ref> * [[Tehničko-humanistička akademija u Bielskom-Biełi]]: Slavenska filologija (specijalnost poslovni hrvatski jezik)<ref>{{cite web |url=http://www.jb.ath.bielsko.pl/?page=objt&oid=21 |title=Języki biznesu / Nowoczesne narzędzia naukowo-gospodarcze w obszarze środkowoeuropejskim |accessdate=18. augusta 2016 |work= |publisher=Akademia Techniczno-Humanistyczna w Bielsku-Białej |date= |archive-date=2016-11-12 |archive-url=https://web.archive.org/web/20161112175614/http://www.jb.ath.bielsko.pl/?page=objt&oid=21 |dead-url=yes }}</ref> * [[Univerzitet Adama Mickiewicza u Poznanju]]: Filologija (specijalnost hrvatska filologija)<ref>{{cite web |url=https://kandydaci.amu.edu.pl/Strona/Kierunki/Szczegoly/Filologia-specjalnosc-filologia-chorwacka,463 |title=Filologia, specjalność filologia chorwacka - Kandydat UAM |accessdate=18. augusta 2016 |work= |publisher=Uniwersytet im. Adama Mickiewicza w Poznaniu |date= }}{{Dead link|date=October 2022 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref> i Filologija (specijalnost srpska filologija)<ref>{{cite web |url=https://kandydaci.amu.edu.pl/Strona/Kierunki/Szczegoly/Filologia-specjalnosc-filologia-serbska,465 |title=Filologia, specjalność filologia serbska - Kandydat UAM |accessdate=18. augusta 2016 |work= |publisher=Uniwersytet im. Adama Mickiewicza w Poznaniu |date= }}{{Dead link|date=October 2022 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref> * [[Univerzitet Nikole Kopernika u Torunju]]: Balkanska filologija (srpski i hrvatski jezik)<ref>{{cite web |url=https://usosweb.umk.pl/kontroler.php?_action=katalog2/programy/pokazProgram&prg_kod=07510240 |title=Filologia bałkańska (s1) - Studia - Uniwersytet Mikołaja Kopernika w Toruniu |accessdate=18. augusta 2016 |work= |publisher=Uniwersytet Mikołaja Kopernika w Toruniu |date=}}</ref> * [[Varšavski univerzitet]]: Slavistika (Kroatistika) i Slavistika (Serbistika)<ref>{{cite web |url=https://usosweb.uw.edu.pl/kontroler.php?_action=katalog2/programy/pokazProgram&prg_kod=S1-SL |title=Slawistyka, studia stacjonarne pierwszego stopnia - Uniwersytet Warszawski - USOSweb |accessdate=18. augusta 2016 |work= |publisher=Uniwersytet Warszawski |date=}}</ref> * [[Vroclavski univerzitet]]: Filologija (specijalnost srpska i hrvatska filologija)<ref>{{cite web |url=http://www.ifs.uni.wroc.pl/filologia-serbska-i-chorwacka |title=Instytut Filologii Słowiańskiej UWr - Filologia serbska i chorwacka |accessdate=18. augusta 2016 |work= |publisher=Uniwersytet Wrocławski |date= |archive-date=2025-01-22 |archive-url=https://web.archive.org/web/20250122022546/https://www.ifs.uni.wroc.pl/filologia-serbska-i-chorwacka |url-status=dead }}</ref> === Rumunjska === * [[Univerzitet u Bukureštu]]: Hrvatski jezik i književnost i Srpski jezik i književnost (Departman za rusku i slavensku filologiju Fakulteta stranih jezika i književnosti)<ref>{{cite web |url=http://www.unibuc.ro/depts/limbi/filologie_rusa_si_slava/slave/Licenta.php |title=Licenta |accessdate=6. oktobra 2017 |work= |publisher=Universitatea din București |date=}}</ref> === Sjedinjene Američke Države === * [[Univerzitet u Chicagu]]: Bosanski/hrvatski/srpski (Departman za slavenske jezike i književnosti)<ref>{{cite web |url=https://slavic.uchicago.edu/courses |title=Courses <nowiki>|</nowiki> The Department of Slavic Languages and Literatures |accessdate=4. septembra 2017 |work= |publisher=University of Chicago |date=}}</ref> * [[Univerzitet Columbia]]: Srpskohrvatski jezik i književnost<ref>{{cite web |url=http://sps.columbia.edu/postbaccalaureate-studies/courses/serbo-croatian-language-and-literature |title=Postbaccalaureate Studies <nowiki>|</nowiki> Courses <nowiki>|</nowiki> Serbo-Croatian Language and Literature <nowiki>|</nowiki> Columbia University School of Professional Studies |accessdate=21. augusta 2016 |work= |publisher=Columbia University School of Professional Studies |date=}}</ref> * [[Univerzitet u Washingtonu]]: Bosanski/hrvatski/srpski (BHS)<ref>{{cite web |url=https://slavic.washington.edu/fields/bosnian-croatian-serbian |title=Bosnian Croatian Serbian <nowiki>|</nowiki> Slavic Languages & Literatures <nowiki>|</nowiki> University of Washington |accessdate=31. augusta 2016 |work= |publisher=University of Washington |date= |archive-date=2017-10-11 |archive-url=https://web.archive.org/web/20171011121137/https://slavic.washington.edu/fields/bosnian-croatian-serbian |dead-url=yes }}</ref> === Slovačka === * [[Univerzitet Komenskoga u Bratislavi]]: Hrvatski jezik i kultura (Filozofski fakultet)<ref>{{cite web |url=https://fphil.uniba.sk/studium/student/bakalarske-a-magisterske-studium/odporucane-studijne-plany-bakalarskeho-studia/ |title=Odporúčané študijné plány bakalárskeho štúdia |accessdate=4. septembra 2017 |work= |publisher=Univerzita Komenského v Bratislave |date= |archive-date=2017-09-19 |archive-url=https://web.archive.org/web/20170919123403/http://fphil.uniba.sk/studium/student/bakalarske-a-magisterske-studium/odporucane-studijne-plany-bakalarskeho-studia |dead-url=yes }}</ref> === Slovenija === * [[Univerzitet u Ljubljani]]: Južnoslavenski studij, smjer Hrvatski i srpski jezik<ref>{{cite web |url=http://www.ff.uni-lj.si/Portals/0/Dokumenti/Studij/Druga%20stopnja/PredstavitveniZborniki/Dvodisciplinarni/Ju%C5%BEnoslovanski_%C5%A1tudiji-DVODISC.pdf |title=Južnoslovanski študiji - Filozofska fakulteta |accessdate=11. augusta 2016 |work= |publisher=Univerza v Ljubljani |date= |archive-date=2015-03-19 |archive-url=https://web.archive.org/web/20150319070123/http://www.ff.uni-lj.si/Portals/0/Dokumenti/Studij/Druga%20stopnja/PredstavitveniZborniki/Dvodisciplinarni/Ju%C5%BEnoslovanski_%C5%A1tudiji-DVODISC.pdf |dead-url=yes }}</ref> === Srbija === * [[Državni univerzitet u Novom Pazaru]]: Srpska književnost i jezik<ref>{{cite web |url=http://www.np.ac.rs/yu/stud-prog-filol/srp-knj-jez-oas |title=Srpska književnost i jezik |accessdate=15. augusta 2016 |work= |publisher=Državni univerzitet u Novom Pazaru |date= |archive-date=2016-08-27 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160827042026/http://www.np.ac.rs/yu/stud-prog-filol/srp-knj-jez-oas |dead-url=yes }}</ref> * [[Univerzitet u Beogradu]]: Srpski jezik i književnost, Srpska književnost i jezik i Srpska književnost i jezik sa komparatistikom<ref>{{cite web |url=http://www.fil.bg.ac.rs/lang/sr/nastava/osnovne-akademske-studije/osnovni-studijski-program/ |title=Studijski program |accessdate=15. augusta 2016 |work= |publisher=Filološki fakultet Univerziteta u Beogradu |date= |archive-date=2016-08-18 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160818083609/http://www.fil.bg.ac.rs/lang/sr/nastava/osnovne-akademske-studije/osnovni-studijski-program/ }}</ref> * [[Univerzitet u Kragujevcu]]: Srpski jezik i književnost<ref>{{cite web |url=http://fakulteti.edukacija.rs/drzavni-fakulteti/kragujevac/filolosko-umetnicki-fakultet |title=Filološko-umetnički fakultet Univerziteta u Kragujevcu |accessdate=15. augusta 2016 |work= |publisher=Filološko-umetnički fakultet Univerziteta u Kragujevcu |date=}}</ref> * [[Univerzitet u Nišu]]: Srbistika<ref>{{cite web |url=https://www.ni.ac.rs/studije/studijski-programi/lista-studijskih-programa/filozofski-fakultet-srbistika-oas |title=Filozofski fakultet - Srbistika |accessdate=15. augusta 2016 |work= |publisher=Filozofski fakultet Univerziteta u Nišu |date= |archive-date=2015-10-22 |archive-url=https://web.archive.org/web/20151022011947/http://www.ni.ac.rs/studije/studijski-programi/lista-studijskih-programa/filozofski-fakultet-srbistika-oas |url-status=dead }}</ref> * [[Univerzitet u Novom Pazaru]]: Bosanski jezik i bošnjačka književnost<ref>{{cite web |url=http://www.uninp.edu.rs/page/bosanski-jezik-i-bosnjacka-knjizevnost/ |title=Bosanski jezik i bošnjačka književnost |accessdate=15. augusta 2016 |work= |publisher=Univerzitet u Novom Pazaru |date= |archive-date=2016-05-16 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160516225522/http://www.uninp.edu.rs/page/bosanski-jezik-i-bosnjacka-knjizevnost/ |url-status=dead }}</ref> i Srpski jezik i književnost<ref>{{cite web |url=http://www.uninp.edu.rs/page/srpski-jezik-i-knjizevnost/ |title=Srpski jezik i književnost |accessdate=15. augusta 2016 |work= |publisher=Univerzitet u Novom Pazaru |date= |archive-date=2017-08-06 |archive-url=https://web.archive.org/web/20170806052303/http://www.uninp.edu.rs/page/srpski-jezik-i-knjizevnost |url-status=dead }}</ref> * [[Univerzitet u Novom Sadu]]: Srpska filologija, Srpski u kontaktu i Srpska književnost<ref>{{cite web |url=http://www.ff.uns.ac.rs/studije/studije_osnovne.html |title=Osnovne studije |accessdate=15. augusta 2016 |work= |publisher=Filozofski fakultet Univerziteta u Novom Sadu |date= |archive-date=2016-08-21 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160821042026/http://www.ff.uns.ac.rs/studije/studije_osnovne.html |dead-url=yes }}</ref> === Švicarska === * [[Univerzitet u Zürichu]]: Znanost o slavenskoj književnosti (bosanski/hrvatski/crnogorski/srpski), Slavensko jezikoslovlje (bosanski/hrvatski/crnogorski/srpski), Znanost o slavenskom jeziku i književnosti (bosanski/hrvatski/crnogorski/srpski)<ref>{{cite web |url=http://www.slav.uzh.ch/de.html |title=UZH - Slavisches Seminar - Studienordnungen (ab HS 13) |accessdate=17. augusta 2016 |work= |publisher=Universität Zürich |date= |archive-date=2016-08-24 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160824195006/http://www.slav.uzh.ch/de.html |url-status=dead }}</ref> === Ujedinjeno Kraljevstvo === * [[Univerzitet u Cambridgeu]]: Bosanski, hrvatski, crnogorski, srpski<ref>{{cite web |url=http://www.langcen.cam.ac.uk/lc/resources/langb/bosnian.html |title=University of Cambridge Language Centre Resources - Bosnian, Croatian, Montenegrin & Serbian |accessdate=16. augusta 2016 |work= |publisher=University of Cambridge |date= |archive-date=2016-09-09 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160909081637/http://www.langcen.cam.ac.uk/lc/resources/langb/bosnian.html |dead-url=yes }}</ref> * [[Univerzitet u Glasgowu]]: Srpski/hrvatski, poslijediplomski studij<ref>{{cite web |url=http://www.gla.ac.uk/schools/socialpolitical/crcees/newsevents/news/newsarchive2007/headline_208921_en.html |title=University of Glasgow - Schools - School of Social and Political Sciences - Centre for Russian, Central and East European Studies - News & Events - News - News Archive 2007 - New Postgraduate Language Diplomas in Serbian and Slovene |accessdate=16. augusta 2016 |work= |publisher=University of Glasgow |date=}}</ref> * [[Univerzitet u Newcastleu]]: Bosanskohrvatskosrpski<ref>{{cite web |url=http://www.ncl.ac.uk/sml/research/overview/tis/ |title=Translation and Interpreting - School of Modern Languages - Newcastle University |accessdate=16. augusta 2016 |work= |publisher=University of Newcastle |date= |archive-date=2016-09-18 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160918230820/http://www.ncl.ac.uk/sml/research/overview/tis/ |dead-url=yes }}</ref> * [[Univerzitet u Nottinghamu]]: Preddiplomski studiji modernih jezika (Srpski/hrvatski)<ref>{{cite web |url=http://www.nottingham.ac.uk/ugstudy/courses/modernlanguages/modern-language.aspx |title=Modern Language Studies BA - The University of Nottingham |accessdate=16. augusta 2016 |work= |publisher=University of Nottingham |date= |archive-date=2016-07-11 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160711170247/http://www.nottingham.ac.uk/ugstudy/courses/modernlanguages/modern-language.aspx }}</ref> * [[Univerzitet u Westminsteru]]: Hrvatski/srpski – večernji tečaj jezika<ref>{{cite web |url=http://www.ucl.ac.uk/prospective-students/undergraduate/degrees/serbian-croatian-east-european-studies-ba/ |title=Croatian/Serbian – Evening Language Course |accessdate=11. augusta 2016 |work= |publisher=University of Westminster |date=}}</ref> * [[Univerzitetski koledž u Londonu]]: Preddiplomski studij srpskoga/hrvatskoga i istočnoeuropski studiji<ref>{{cite web |url=https://www.westminster.ac.uk/courses/professional-and-short-courses/languages/croatian-serbian-evening-language-course |title=Serbian/Croatian and East European Studies BA |accessdate=11. augusta 2016 |work= |publisher=University College London |date=}}</ref><ref>{{cite web |url=http://www.thecompleteuniversityguide.co.uk/courses/86254 |title=Serbian and Croatian and East European Studies at University College London - Complete University Guide |accessdate=16. augusta 2016 |work= |publisher=University College London |date= }}{{Dead link|date=October 2022 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref> == Povezano == * [[slavistika]] * [[filologija]] * [[srpskohrvatski jezik]] * [[serbokroatizam]] * [[jugoslavistika]] == Izvori == {{izvori|2}} == Vanjske veze == * [http://psh.ntkcz.cz/skos/PSH6699 Serbokroatistika]{{Dead link|date=December 2024 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }} u Nacionalnoj tehničkoj knjižnici * [https://lccn.loc.gov/sh85120203 Serbokroatistika] u [[Kongresna biblioteka|Kongresnoj biblioteci]] * [https://catalog.hathitrust.org/Search/Home?lookfor=%22%20Serbo-Croatian%20philology%22&type=subject&inst= Serbokroatistika] u digitalnoj biblioteci [[HathiTrust]] {{Authority control}} [[Kategorija:Serbokroatistika| ]] [[Kategorija:Srpskohrvatski jezik]] [[Kategorija:Slavistika]] [[Kategorija:Lingvistika]] [[Kategorija:Filologija]] kiyfhia48dko9ioeuc00y903j1qox48 Raetinium 0 4599157 42681109 42556388 2026-08-25T13:13:58Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 1 sources and tagging 0 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42681109 wikitext text/x-wiki '''Raetinium''' je naziv [[Gradina (tip naselja)|ilirske gradine]] i naziv jednog od najrazvijenijih rimskih područja ([[municipij]]) u [[Bosna i Hercegovina|Bosni i Hercegovini]], nastalog na teritoriji [[Japodi|Japoda]]. Središte municipija bilo je u istoimenom naselju, koje se nalazilo u [[Arheološka nalazišta u Golubiću|Golubiću]], danas prigradsko naselje u [[Bihać]]u.<ref name="Basler">{{Cite web |url=https://vdocuments.mx/kulturna-istorija-bosne-i-hercegovine.html?page=1 |title=Alojz Benac-Đuro Basler-Borivoj Ćović-Esad Pašalić-Nada Miletić-Pavao Anđelić - KULTURNA ISTORIJA BOSNE I HERCEGOVINE |work=Veselin Masleša, Sarajevo, 1966 |accessdate=9. 2. 2016 |archive-date=2023-08-06 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230806114812/https://vdocuments.mx/kulturna-istorija-bosne-i-hercegovine.html?page=1 }}</ref> === Ilirski period === Jedno vrijeme smatralo se da su [[Japodi]] izvorno [[Iliri|ilirsko]] pleme, koje je u IV stoljeću podjarmljeno od [[Kelti|Kelta]], jer se u ilirskim nekropolama našlo i keltskih rukotvorina.<ref>Z. Marić, Keltski elementi u mlađem željeznom dobu Bosne i Hercegovine, GZM (A), n. s. XVIII, 1963, 63—83, posebno 70, 75, 79, 8</ref> Kasnija istraživanja su utvrdila mišljenje ([[Borivoj Čović]]) da su Japodi bili dobre komšije [[Kelti]]ma, ponekad i saveznici. Koristili su se oružjem iz keltskih radionica (mačevima i štitovima), ali među Japodima nije bilo keltske etničke primjese. Kao posljedica odnosa je i pojava keltskih imena među Japodima. <ref name="Bojanovski">{{Cite web |url= https://pdfslide.net/documents/ivo-bojanovski-bih-u-anticko-doba-562ba82e386b7.html?page=1 |title= Ivo Bojanovski: BOSNA I HERCEGOVINA U ANTIČKO DOBA - Petrovačko polje |work= Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, 1988 |accessdate= 9. 2. 2016 |archive-date= 2022-11-01 |archive-url= https://web.archive.org/web/20221101120622/https://pdfslide.net/documents/ivo-bojanovski-bih-u-anticko-doba-562ba82e386b7.html?page=1 }}</ref> Japodsko područje Rimu priključio je [[Oktavijanovi ilirski ratovi|Oktavijan]] 35. p.n.e. Infiltracija rimsko-provincijalnih elemenata i njihova integracija s tradicionalnom japodskom kulturom započela je svakako prije definitivnog pokorenja 9. g. n. e. U [[Batonov ustanak|Batonovom ustanku]] Japodi su aktivno učestvovali, ali ih je konačno pokorio vojskovođa Germanik. Opis događaja 9. g. n.e., dao je rimski historičar Dio Kasije u ″Rimskoj historiji″: ''Germanik je najprije zauzeo [[Splonum]] (Splaunon), i to više slučajem. Odatle je krenuo na Raitinon (Raetinium), ali ga je zauzeo tek teškom mukom i s dosta gubitaka. Neprijatelji su, naime, u kuće oko nasipa podmetnuli vatru ... a nakon toga se povukli u citadelu ('ες την ακραν άνεχόρηααν). Kada su pak Rimljani pojurili za njima, našli su se usred vatre, dok su ih odozgor gađali neprijatelji, pa su mnogi pâli kao žrtve plamena i strijela. Nekolicina je pobjegla bacajući tijela već poginulih u vatru i praveći prolaz za sebe koristeći ljudska tijela kao most. Vatra je zahvatila cijeli akropolj, da su i branioci morali napustiti tvrđavu podzemnim kanalima.''<ref name="MesihovićS">{{Cite web |url= https://www.academia.edu/3613478/SVPPLEMENTVM_REBELLIO_ILLYRICI_I_Germanikova_Pounjska_ofanziva |title= Salmedin Mesihović: SVPPLEMENTVM REBELLIO ILLYRICI I – GERMANIKOVA “POUNJSKA OFANZIVA” |work= INSTITUT ZA ISTORIJU • Br. 4, 1-234, Sarajevo 2009. |accessdate= 9. 2. 2016 }}</ref> Po opisima [[Splonum]]a i Raetinuma, koji se nalazi u Dionovom tekstu, riječ je o klasičnim gradinskim naseljima sa podgrađem, koje je naseobinski dio, i akropoljem na visinskom platou, kao sjedištem gradine.<ref name="veladžić">{{Cite web |url= https://www.ff.unsa.ba/files/zavDipl/17_18/arh/zdr_Amina_Veladzic.pdf |title= Amina Veladžić: Rimska urbanizacija na tlu današnje Bosne i Hercegovine |work= UNIVERZITET U SARAJEVU, FILOZOFSKI FAKULTET, ODSJEK ZA HISTORIJU, 2018 |accessdate= 9. 2. 2023 |archive-date= 2024-08-08 |archive-url= https://web.archive.org/web/20240808170803/https://www.ff.unsa.ba/files/zavDipl/17_18/arh/zdr_Amina_Veladzic.pdf |url-status= dead }}</ref> Osnovna odbranbena fortifikacija bio je dvostruki prsten zidina, jedan oko podgrađa, drugi oko akropolja, što je sve karakteristično za ilirsko područje od [[eneolit]]a.<ref name="MesihovićS"/> Nakon toga u ruke [[Bosna i Hercegovina u Rimskom carstvu|Rimljanima]] pao je i slijedeći grad Seretion koji je dotad Tiberije (budući rimski car) uzalud opsjedao. Nakon ovih borbi, [[Tiberije]] je mogao započeti generalni i odlučni napad na [[Baton]]a. === Rimski period === Nakon završetka Batonovog ustanka, japodska peregrinska civitas je pripadala provinciji [[Dalmacija (rimska provincija)|Gornji Ilirik/Dalmacija]], nastaloj disolucijom nekadašnje jedinstvene provincije Ilirik (Illyricum). Po ''Naturalis historia'' od Plinija Starijeg, Japodi su zajedno sa [[Liburni]]ma ulazili u sastav skardonitanskog konventa (današnji Skradin) provincije Dalmacije (...''conventum Scardonitanum petunt lapides et Liburnorum civitates'' ...). <ref name="Antički ljudi"/> Japodi su dijelili sličnu sudbinu sa ostalim domorodačkim narodima provincije Dalmacije. Postupno i njih prvo je zahvatio proces kulturne romanizacija, a kasnije i pravno – političke. Najkasnije do 212. god. n. e. nestala je japodska civitas i prešlo se na municipalni sistem i u tome slučaju japodski dio Pounja bio je pokriven sa municipalnom jedinicom kojoj je sjedište bilo u Raetiniumu. ==== Arheologija ==== Relativno bogata arheološka građa iz Pounja (naselja i nekropole), prvenstveno na lokalitetu [[Arheološko područje Ripač|Ripač]] sa [[Japodske sojenice|sojeničkim naseljem]] potvrđuje dobru naseljenost regije još od kasnobronzanog do rimskog doba. Brojna [[Gradina|gradinska naselja]] opisao je [[Vjenceslav Radimski]] (Izačić-glavica, Brekovica, Spahići, Sokolac, [[Arheološko područje Ripač|Ripač]], [[Japodske sojenice|Lohovo]], Doljani itd). Brojna su i rimska naselja, ali su se slabo sačuvala, bez ijednog sačuvanijeg [[Arhitektura|arhitektonskog]] objekta, tako da ο urbanizmu tih naselja nema podataka. Arheološka nalazišta iz rimskog perioda su: Golubić, Privilica, [[Arheološko nalazište Jezerine|Jezerine u Pritoci]], Čavkići, Doljani, [[Arheološko nalazište Založje|Založje]], Ribić, Klokot (Kapitul, Humačke glavica), Brekovica, Čehićke Crkvine. Samo na osnovi bogatstva ovih nalazišta ova zona imala je veliko naseobinsko, religijsko, političko i [[Ekonomija|ekonomsko]] značenje ne samo za japodsku zajednicu u Pounju, nego i za cijeli japodski narod i njegovu političku jedinicu.<ref name="MesihovićS"/> ==== Epigrafski natpisi ==== Pronađeno je najmanje 95 natpisa sa epigrafskih spomenika osoba antičkog perioda sa prostora japodskog Pounja, od toga 29 na [[Japodski sljemenasti poklopci|sljemenastim poklopcima]].<ref name="god34BR">{{Cite web |url= https://www.anubih.ba/godisnjak/izdanja/Godisnjak%2036.pdf_ |title= Branka Raunig: Sljemenasti poklopci iz Bihaćkog polja |work= ANUBiH - Godišnjak, knjiga 34 (XXXVI)- Sarajevo, 2007. |accessdate= 5. 9. 2023 }}{{Dead link|date=October 2023 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref> Najviše je evidentirano osoba sa nepoznatim ili teško razumljivim gentilnim imenom (40). Šest osoba su funkcioneri japodske civitas (tri sa drugim gentilnim imenom, jedna sa flavijevskim i jedna sa aurelijevskim gentilnim imenom, dok je jedan japodski funkcioner nepoznatog imena), što je do sada najviše evidentiranih funkcionera jedne od peregrinskih civitas. Indikativan je znatan broj domorodačkih imena(15), kao i nosilaca julijevskog gentilnog imena (9), koji je najveći u odnosu na ostale unutarnje (bosanske) dijelove provincije Dalmacije. Julija je najviše i u odnosu na ostale carska gentilna imena: 3 osobe su sa flavijevskim gentilnim imenom, 2 sa ulpijevskim, 3 sa elijevskim, i 8 osoba je sa aurelijevskim gentilnim imenom. <ref name="Antički ljudi"/> Jedan od natpisa pronađen je u [[Njemačka|Njemačkoj]] (CIL.XIII.7023) i na njemu spominje se ''Andes Sekst. F.cives Raetinio.<ref name="Antički ljudi">{{Cite web |url= http://www.academia.edu/3613310/ANTIQVI_HOMINES_BOSNAE_-Ancient_People_of_Bosnia |title= Salmedin Mesihović, ANTIQVI HOMINES BOSNAE |work= Filozofski fakultet Sarajevo, 2011 - |accessdate= 9. 2. 2016}}</ref> :''Andes Sex(ti) f(ilius) / cives Raeti/nio eq(ues) ala / Claud(ia) an(norum) XXX / stip(endiorum) V h(ic) s(itus) e(st) h(eres) f(aciendum) c(uravit'' Iz epigrafskih natpisa vidi se da je Raetinium svoj autonomni (municipalni) status dobio prije 70. g.n.e, od cara [[Vespazijan]]a, koji je u unutrašnjosti [[Dalmacija (rimska provincija)|Dalmacije]] podigao i municipij [[Arheološko nalazište Skelani|Malvesiatium (Skelani)]] i municipij [[Bistuensium (srednja Bosna)]]. == Reference == {{Izvori}} [[Kategorija:Gradine u Bosni i Hercegovini|R]] [[Kategorija:Rimska arheološka nalazišta u BiH|R]] [[Kategorija:Rimski gradovi u BiH]] [[Kategorija:Japodi]] [[Kategorija:Arheološka nalazišta u Bihaću]] [[Kategorija:Ilirska arheološka nalazišta u Bosni i Hercegovini|R]] 5iaetjk4rk4udkwpa1ad3l4lpev9rze Vicko Ruić 0 4605185 42681197 41563438 2026-08-26T01:09:41Z WimbledonGreen 95146 42681197 wikitext text/x-wiki {{Infokutija glumac | ime = Vicko Ruić | zanimanje = glumac, režiser | datum_rođenja = {{birth year and age|1959}} | mjesto_rođenja = [[Split]], [[NR Hrvatska]], [[FNRJ]] }} '''Vicko Ruić''' ([[Split]], [[1959]]) je [[hrvatski]] [[glumac]]. Diplomirao je 1983. na odseku glume Akademije za kazalište, televiziju i film u [[Zagreb]]u. Nausikaja ([[1995]]) je njegov prvi dugometražni igrani film u kojem je bio potpuni autor (scenarist i režiser) i producent. To je prvi hrvatski nezavisni [[film]]. Nausikaja je učestvovao na međunarodnim filmskim festivalima u [[Prag]]u, [[Montreal]]u, [[Sao Paolo|Sao Paolu]], [[Kairo|Kairu]], [[Nju Delhi]]ju, [[Geteborg]]u, Katolici, [[Sankt Petersburg]]u, Glen Eleni, a bila je i predstavnik Hrvatske za nagradu američke filmske akademije [[Oskar]] [[1996]]. Film je dobio nagradu kritike Chance - Debut na filmskom festivalu u Sankt Petersburgu 1996. == Filmografija == {{Filmografija-domaći|glumca=Vicko Ruić}} |- bgcolor="Lavender" align=center | colspan="4" | 1980.-те |- | 1980. || [[Velo misto]] || Antitalijanaš |- | 1982. || [[Nepokoreni grad]] || Beli |- | 1984. || [[Raskoljnikov iz studentskog servisa]] || |- | 1984. || [[Mala pljačka vlaka]] || Anarhista |- | 1985. || [[Crveni i crni]] || |- | 1987. || [[Oficir s ružom]] || |- | 1988. || [[Vanbračna putovanja]] || |- | 1988. || [[Ćao, ćao, bambina!]] || |- | 1989. || [[Najbolji]] || Neven Pendelj |- bgcolor="Lavender" align=center | colspan="4" | 1990.-те |- | 1990. || [[Doktorova noć]] || neznanac |- | 1991. || [[Priča iz Hrvatske]] || pop |- | 1991. || [[Smogovci]] || producent |- | 1991. || [[Bračna putovanja]] || Tugomir |- | 1999. || [[Bijela put]] || |} ==Vanjske veze== *{{IMDb ime}} {{Lifetime|1959||Ruić, Vicko}} [[Kategorija:Hrvatski filmski glumci]] [[Kategorija:Hrvatski filmski režiseri]] [[Kategorija:Hrvatski televizijski producenti]] [[Kategorija:Hrvatski filmski producenti]] [[Kategorija:Biografije, Split]] e73o6th4scskm2jxeah818y7wncf2ic Salmedin Mesihović 0 4648127 42681189 42234197 2026-08-25T22:11:24Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 1 sources and tagging 0 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42681189 wikitext text/x-wiki '''Salmedin Mesihović''', je bosanskohercegovački [[historičar]] i [[arheolog]]. Rođen je 1975. god. god u [[Sarajevo|Sarajevu]], gdje je završio osnovnu školu i gimnaziju. Studij istorije završio je 1999. god na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Postdiplomski studij iz [[Arheologija|arheologije]] završio je na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u [[Zagreb]]u odbranivši 20004. god. magistarski rad pod nazivom: ''Problem kulturne i etničke zajednice Autarijata''. Na istom Sveučilištu odbranio je 2007. god. doktorsku disertaciju pod nazivom: ''Dezitijati - kulturna i narodnosno-politička zajednica u Iliriku i osvajanja Oktavijanova doba''. Na Odsjeku za historiju Filozofskog fakulteta u Sarajevu radi od 2000. Bio je šef Katedre za arheologiju. U zvanje docenta biran je 2009, a u zvanje vanrednog profesora za oblast [[Stari vijek]] 2013. Koautor je više udžbenika i čitanki za osnovnu školu. Autor je većeg broja radova objavljenih u naučnim i stručnim časopisima. * Aevum Dolabellae -Dolabelino doba<ref>[https://scholar.google.hr/citations?user=npgI_iwAAAAJ&hl=hr#d=gs_md_cita-d&u=%2Fcitations%3Fview_op%3Dview_citation%26hl%3Dhr%26user%3DnpgI_iwAAAAJ%26citation_for_view%3DnpgI_iwAAAAJ%3AaqlVkmm33-oC%26tzom%3D-60 - Dolabelino doba]</ref> * Prilozi antičkoj topografiji [[Bosna i Hercegovina|Bosne i Hercegovine]]-dva toponima sa šireg [[Jajce|jajačkog]] područja<ref>[https://scholar.google.hr/citations?user=npgI_iwAAAAJ&hl=hr#d=gs_md_cita-d&u=%2Fcitations%3Fview_op%3Dview_citation%26hl%3Dhr%26user%3DnpgI_iwAAAAJ%26citation_for_view%3DnpgI_iwAAAAJ%3A9ZlFYXVOiuMC%26tzom%3D-60 Dva toponima sa šireg jajačkog područja]</ref> * Problem ubiciranja Desneka<ref>[https://www.academia.edu/3613516/Problem_ubiciranja_Desneka Problem ubiciranja Desneka]</ref> * [[Dezitijati]] u rimskoj armiji<ref name="Desit">{{Cite web |url=http://www.academia.edu/3613484/Dezitijati_u_rimskoj_armiji |title= Salmedin Mesihović, DEZITIJATI U RIMSKOJ ARMIJI |work= Radovi Filozofskog fakulteta u Sarajevu, knjiga XIV/1 (Historija, Historija umjetnosti, Arheologija), Sarajevo, 2010, 67 – 75 |accessdate= 9. 2. 2016}}</ref> * Rimski vuk i kineski zmaj. Kinesko izaslanstvo Augustu? <ref>{{Cite web |title=Rimski vuk i kineski zmaj. Kinesko izaslanstvo Augustu? |url=http://www.anubih.ba/godisnjak/izdanja/Godisnjak%2036.pdf |access-date=2020-03-19 |archive-date=2018-12-14 |archive-url=https://web.archive.org/web/20181214071954/http://www.anubih.ba/godisnjak/izdanja/Godisnjak%2036.pdf }}</ref> * Pobuna panonske armije 14. god. n. e.<ref>{{Cite web |title=Pobuna panonske armije 14. god. n. e. |url=http://www.anubih.ba/godisnjak/god45/Godisnjak45-full.pdf |access-date=2020-03-19 |archive-date=2020-03-19 |archive-url=https://web.archive.org/web/20200319213353/http://www.anubih.ba/godisnjak/god45/Godisnjak45-full.pdf }}</ref> * Gaj Blosije i uloga stoičke filozofske misli na političku djelatnost plebejskog tribuna Tiberija Sempronija Grakha i nastanak popularske platforme i pokreta<ref>{{Cite web |title=Gaj Blosije i uloga stoičke filozofske misli na političku djelatnost plebejskog tribuna Tiberija Sempronija Grakha i nastanak popularske platforme i pokreta |url=http://www.anubih.ba/godisnjak/god44/Godisnjak44-full.pdf |access-date=2020-03-19 |archive-date=2020-10-27 |archive-url=https://web.archive.org/web/20201027210658/http://www.anubih.ba/godisnjak/god44/Godisnjak44-full.pdf }}</ref> * Podjela provincije Ilirik<ref>[https://www.academia.edu/3613486/Podjela_provincije_Ilirik Podjela provincije Ilirik ]</ref> * Votivna ara Jupitera Kapitolinskog<ref>{{Cite web |title=Votivna ara Jupitera Kapitolinskog, Pregled – časopis za društvena pitanja, Sarajevo, 2010. |url=http://www.anubih.ba/godisnjak/god43/Godisnjak43-full.pdf |access-date=2020-03-19 |archive-date=2020-03-19 |archive-url=https://web.archive.org/web/20200319213423/http://www.anubih.ba/godisnjak/god43/Godisnjak43-full.pdf }}</ref> * Hajdučija na tlu rimskih ilirskih provincija<ref>{{Cite web |title=Hajdučija na tlu rimskih ilirskih provincija |url=http://iis.unsa.ba/wp-content/uploads/2019/08/38-prilozi_-%C4%8ClanciiRasprave-SalmedinMesihovi%C4%87.pdf |access-date=2020-08-04 |archive-date=2022-09-20 |archive-url=https://web.archive.org/web/20220920170631/https://iis.unsa.ba/wp-content/uploads/2019/08/38-prilozi_-%C4%8ClanciiRasprave-SalmedinMesihovi%C4%87.pdf }}</ref> Objavio je više knjiga iz istorije Starog vijeka, prvenstveno istorije Ilira i rimske države.<ref>{{Cite web |url=http://www.ff.unsa.ba/index.php/bs/2014-12-15-22-27-50/130-prof-dr-salmedin-mesihovic |title=- Prof. dr. Salmedin Mesihović |access-date=2020-01-25 |archive-date=2019-01-31 |archive-url=https://web.archive.org/web/20190131145438/http://www.ff.unsa.ba/index.php/bs/2014-12-15-22-27-50/130-prof-dr-salmedin-mesihovic |url-status=dead }}</ref><ref>[https://scholar.google.hr/citations?user=npgI_iwAAAAJ&hl=hr Salmedin Mesihović]</ref> * Ilirike - [[Autarijati]] (Problem kulturne i narodnosne zajednice Autarijata) i Desidijati<ref name="GT">{{Cite web |title=Ilirike |url=https://vdocuments.site/salmedin-mesihovic-ilirike.html |access-date=2020-01-25 |archive-date=2020-01-12 |archive-url=https://web.archive.org/web/20200112151027/https://vdocuments.site/salmedin-mesihovic-ilirike.html }}</ref> * Historija [[Iliri|Ilira]] (koautor Amra Šačić)<ref name="Mesih.Šač.Iliri">{{Cite web |url=http://www.academia.edu/17766872/Historija_Ilira |title= Salmedin Mesihović, Amra Šačić -HISTORIJA ILIRA |publisher= Univerzitet u Sarajevu|year=2015|isbn=978-9958-600-65|accessdate= 9. 2. 2016}}</ref> * Orbis Romanvs - Udzbenik za historiju klasicne rimske civilizacije<ref name="MesihOrbis">{{Cite web |url= https://de.scribd.com/document/258173235/ |title= ORBIS-ROMANVS-Udzbenik za historiju klasicne rimske civilizacije -Prvi ilirski rat, s.346 - Drugi ilirski rat, s. 350 |work= 30, Sarajevo, 2015. |accessdate= 9. 2. 2018}}</ref> * Suplementum rebellio Illyrici - Germanikova Pounjska ofanziva<ref name="Germanicus">{{Cite web |url= http://www.iis.unsa.ba/pdf/historijska_traganja_4.pdf |title= Salmedin Mesihović: SVPPLEMENTVM REBELLIO ILLYRICI I – GERMANIKOVA “POUNJSKA OFANZIVA” |work= INSTITUT ZA ISTORIJU • Br. 4, 1-234, Sarajevo 2009. |accessdate= 9. 2. 2016 |archivedate= 2018-07-14 |archiveurl= https://web.archive.org/web/20180714081355/http://www.iis.unsa.ba/pdf/historijska_traganja_4.pdf |deadurl= yes }}</ref> * Rimski vuk i ilirska zmija - Posljednja borba<ref name="Mesihović">{{Cite web |url= http://www.ff-eizdavastvo.ba/books/sm-rimski_vuk_i_ilirska_zmija.posljednja_borba.pdf |title= RIMSKI VUK I ILIRSKA ZMIJA, Posljednja borba |work= Filozofski fakultet Sarajevo, 2011 |accessdate= 9. 2. 2016 |archive-date= 2016-03-21 |archive-url= https://web.archive.org/web/20160321104556/http://www.ff-eizdavastvo.ba/Books/SM-RIMSKI_VUK_I_ILIRSKA_ZMIJA.Posljednja_borba.pdf |dead-url= yes }}</ref> * Bitka za Ilirik, drugo i dopunjeno izdanje knjige Rimski vuk i ilirska zmija - Posljednja borba<ref>[https://archive.org/details/BitkaZaIlirikMesihovicSalmedin/page/n3/mode/2up Bitka za Ilirik]</ref> * Rimski namjesnici Ilirika, Gornjeg Ilirika i Dalmacije<ref name="Nam">[https://www.academia.edu/5867721/Salmedin_Mesihovic_-_PROCONSVLES_LEGATI_ET_PRAESIDES._Rimski_namjesnici_Ilirika_Gornjeg_Ilirika_i_Dalmacije_-_Roman_Governors_of_Illyricum_Upper_Illyricum_and_Dalmatia PROCONSVLES, LEGATI ET PRAESIDES. Rimski namjesnici Ilirika, Gornjeg Ilirika i Dalmacije]</ref> * Antički ljudi Bosne<ref name="Antički ljudi">{{Cite web |url= http://www.academia.edu/3613310/ANTIQVI_HOMINES_BOSNAE_-Ancient_People_of_Bosnia |title= ANTIQVI HOMINES BOSNAE |work= Filozofski fakultet Sarajevo, 2011 - |accessdate= 9. 2. 2016}}</ref> * Revolucije stare Helade i [[Rimska Republika|Rimske Republike]]<ref name="Edikt">[https://scholar.google.hr/citations?user=npgI_iwAAAAJ&hl=hr#d=gs_md_cita-d&u=%2Fcitations%3Fview_op%3Dview_citation%26hl%3Dhr%26user%3DnpgI_iwAAAAJ%26citation_for_view%3DnpgI_iwAAAAJ%3AqUcmZB5y_30C%26tzom%3D-60 -Revolucije stare Helade i Rimske Republike]</ref> * Zemlje antičkog Ilirika prije i poslije [[Milanski edikt|Milanskog edikta]] (koautor)<ref name="Edikt"/> * Liberalna frakcija rimskog nobiliteta – Gaj Lelije i Scipion Emilijan * Helenske apoikije u Italiji i Siciliji * Preci u nama (koautor)<ref>{{Cite web |title=Preci u nama |url=https://preci-u-nama.mladinska.ba/ |access-date=2020-08-04 |archivedate=2020-08-04 |archiveurl=https://web.archive.org/web/20200804014622/https://preci-u-nama.mladinska.ba/ |deadurl=yes }}</ref> * Geneza zla - Agrarna kriza: ekonomski i socijalni pad Republike <ref>[https://www.ceeol.com/search/article-detail?id=763962 Geneza zla - Agrarna kriza: ekonomski i socijalni pad Republike]</ref> == Literatura == == Reference == {{reference|2}} [[Kategorija:Bosanskohercegovački arheolozi]] [[Kategorija:Bosanskohercegovački historičari]] leu1jke7wmvqs1c85l49sncuw43787x Sistemski inženjering 0 4658817 42681209 42668344 2026-08-26T04:22:04Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 1 sources and tagging 0 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42681209 wikitext text/x-wiki [[Datoteka:Systems_engineering_application_projects_collage.jpg|desno|mini|280x280px|Sistemske tehnike inženjeringa se koriste u složenim projektima: dizajn letelice, dizajn računarskog čipa, robotika, softver za integraciju i izgradnju mosta. Sistemski inženjering koristi niz alata koji uključuju modelovanje i simulaciju, analizu potreba i planiranje za upravljanje kompleksnosti.]] '''Sistemski inženjering''' je interdisciplinarna grana [[Inženjerstvo|inženjeringa]] koji se fokusira na to kako da dizajniraju i upravljaju [[Kompleksnost|kompleksnim]] inženjeringom [[sistem]]a nad svojim [[Životni ciklus sistema|životnim ciklusima]]. Pitanja kao što su [[zahtevi inženjeringa]], [[pouzdanost]], [[logistika]], koordinacija različitih timova, testiranje i evaluacija, održavanje i mnogim drugim disciplinama potrebnim za uspešan razvoj sistema, projektovanje, implementaciju, i krajnja dekomisija postaju teže kada se radi o velikim ili složenim projektima. Sistemski inženjering se bavi radnim procesima, metode optimizacije, i alata za upravljanje rizicima u takvim projektima. Ona preklapa tehničke i ljudske-centrirane discipline kao što su [[automatika]], [[industrijsko inženjerstvo]], [[inženjering softvera]],[[organizacione studije]] i [[upravljanje projektom]]. Sistemski inženjering osigurava da se svi verovatno aspekti projekta ili sistema smatraju, i integrisani u jednu celinu. Proces sistemskog inženjeringa je proces otkrića da je prilična razlika od proizvodnog procesa. Postupak proizvodnje je fokusiran na aktivnosti koje se ponavljaju i postižu kvalitetne rezultate sa minimalnim troškovima i vreme. Inženjerski procesi moraju početi otkrivanjem stvarnih problema koje treba rešiti, i identifikovati najverovatniji ili najveći uticaj propusta koji se mogu javiti - sistemski inženjering podrazumeva pronalaženje elegantnih rešenja za ove probleme. == Historija == [[Datoteka:A1_House_of_Quality.png|levo|mini|[[QFD kuća kvaliteta]] za razvoj preduzeća proizvoda procesa]] Termin ''sistemski inženjering'' može se pratiti unazad do [[Bell Telephone Laboratories]] u 1940.<ref><cite class="citation journal">Schlager, J. (July 1956). </cite></ref> Potreba da se identifikuju i manipulišu svojstva sistema kao celine, koja u složenim inženjerskim projekima može u velikoj meri da se razlikuje od zbira imovine delova ', motivisani različitim industrijama, posebno onih u razvoju sistema za američke vojske, da primene disciplinu.<ref><cite class="citation book">Arthur D. Hall (1962). </cite></ref> Kada više nije bilo moguće da se oslanjaju na evoluciju dizajna da se poboljša na sistemu i postojeći alati koji nisu dovoljni da zadovolje rastuće potrebe, nove metode počele su da se razvijaju.<ref><cite class="citation book">Andrew Patrick Sage (1992). </cite></ref> Nastavak evolucija sistema inženjeringa obuhvata razvoj i identifikaciju novih metoda i tehnika modeliranja. Ove metode mogu pomoći u boljem razumevanju i kontroli projektovanja i razvoja inženjerskih sistema dok rastu složeniji. Popularni alati koji se često koriste u kontekstu sistema inžinjeringa su se razvili tokom ovog vremena, uključujući [[Universal Systems Language|USL]], [[UML]], [[Quality function deployment|QFD]], i [[IDEF]]0. Godine 1990, profesionalno društvo za inženjering sistema, Nacionalni savet za Sistemski Inženjering (INCOSE), osnovan od strane predstavnika iz nekoliko američkih korporacija i organizacija. INCOSE je stvoren da se pozabavi potrebama za poboljšanjima u sistemima inženjerske prakse i obrazovanju. Kao rezultat raste učešće od sistema inženjera izvan SAD, naziv organizacije je promenjen u Međunarodni savet za Sistemski Inženjering (INCOSE) 1995. godine.<ref><cite class="citation web">INCOSE Resp Group (11 June 2004). </cite></ref> Škole u nekoliko zemalja nude diplomske programe u sistemima inženjeringa i opcije [[Kontinuirano obrazovanje|kontinuirane edukacije]] su dostupne za bavljenje inženjera.<ref name="edu_dir"><cite class="citation web">INCOSE Education & Research Technical Committee. </cite></ref> == Koncept == {| cellpadding="3" cellspacing="0" class="toccolours" style="float:right; margin-left:1em; margin-right:2em; font-size:85%; background:#ffc; color:black; width:30%;" |- ! style="background:#ccc;" | Neke definicije |- | style="text-align: left;" | "Interdisciplinarni pristup i znači da omogući realizaciju uspešnih sistema"<ref><cite class="citation book">''Systems Engineering Handbook, version 2a''. </cite></ref> — ''INCOSE handbook, 2004.'' |- | style="text-align: left;" |"Sistemsko inženjerstvo je robustan pristup dizajnu, kreiranju i radu sistema Pojednostavljeno, pristup se sastoji od identifikacije i kvantifikacije ciljeva sistema, stvaranje alternativnih koncepata dizajna sistema, vršenje dizajn trgovina, izbor i implementaciju. najbolji dizajn, potvrda da je dizajn pravilno izgrađen i integrisan, i procena posle implementacije koliko dobro sistem ispunjava (ili sreli) ciljeve. "<ref><cite class="citation book">''NASA Systems Engineering Handbook''. </cite></ref> — ''[[Nasa|NASA]] Systems Engineering Handbook, 1995.'' |- | style="text-align: left;" | "Umetnost i nauka stvaranja efikasnih sistema, koristeći ceo sistem, celi principi života" ILI "Umetnost i nauka stvaranja optimalnih rešenja sistema za složena pitanja i probleme"<ref><cite class="citation web">[http://incose.org.uk/people-dkh.htm "Derek Hitchins"] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20070928120458/http://incose.org.uk/people-dkh.htm |date=2007-09-28 }}. </cite></ref> — ''Derek Hitchins, Prof. of Systems Engineering, former president of INCOSE (UK), 2007.'' |- | style="text-align: left;" |"Koncept sa inženjerske tačke gledišta je evolucija inženjerskog naučnika, odnosno naučni generalist koji održava širok pogled metoda da je timskog pristupa.. Na probleme velikih-sistema, timovi naučnika i inženjera, generalisti kao i specijalisti, ispoljavaju svoje zajedničke napore za pronalaženje rešenja i fizički ga ostvare ... Tehnika se različito naziva pristup sistema ili metod razvojnog tima. "<ref><cite class="citation book">Goode, Harry H.; Robert E. Machol (1957). </cite></ref> — ''Harry H. Goode & Robert E. Machol, 1957.'' |- | style="text-align: left;" |"Metod sistemskog inženjeringa priznaje da je svaki sistem integrisana celina, iako sastavljena od različitih, specijalizovanih struktura i podfunkcija. Dalje priznaje da svaki sistem ima veliki broj ciljeva i da ravnotežu između njih mogu široko razlikovati od sistema do sistema.. Metode tragaju za optimizacijom ukupne sistemske funkcije u skladu sa ciljevima i ponderisane su da se postigne maksimalna kompatibilnost njenih delova. "{{sfn|Chestnut|1965|pp=}} — ''Systems Engineering Tools by Harold Chestnut, 1965.'' |} Sistemski inženjering označava samo pristup i, odnedavno, disciplinu u inženjeringu. Cilj obrazovanja u sistemima inženjeringa je da ozvaniči različite pristupe jednostavno i na taj način, identifikuje nove metode i istraživanja mogućnosti slične onoima koji se javljaju u drugim oblastima inženjeringa. Kao pristup, sistemski inženjering je holistički i interdisciplinaran u svom ukusu. === Poreklo i obim tradicije === Tradicionalni obim inženjeringa obuhvata konceptualni, dizajn, razvoj, proizvodnju i rad fizičkih sistema. Sistemski inženjering, kako je prvobitno zamišljen, spada u ovoj oblasti. "Sistemski inženjering", u tom smislu tog pojma, odnosi se na prepoznatljiv skup koncepata, metodologija, organizacionim strukturama (i tako dalje) koji su razvijeni da se sastanu sa izazovima inženjerskih efikasnih funkcionalnih sistema bez veličine i složenosti u vremenu, budžet, i drugih ograničenja. [[Projekat Apolo|Apolo program]] je vodeći primer sistemskog inženjerskog projekta. === Evolucija u širem obimu === Upotreba "inženjerskog sistema" term evoluirao tokom vremena da prihvate širi, holistički koncept "sistema" i inženjerskih procesa. Ova evolucija definicije je bio predmet kontroverzi u toku,<ref>http://citeseerx.ist.psu.edu/viewdoc/download?doi=10.1.1.86.7496&rep=rep1&type=pdf</ref> a termin nastavlja da važi za oba užem i širem obimu. Tradicionalni sistemski inženjering je viđen kao grana inženjerstva u klasičnom smislu, odnosno, kako se primenjuje samo na fizičkom sistemu, kao što su svemirske letilice i aviona. U skorije vreme, sistemski inženjering je evoluirao u povede na širem značenju, posebno kada su ljudi videli da je kao neophodna komponenta sistema. Checkland, na primer, obuhvata šire značenje sistema inženjeringa navodeći da se "inženjering '" može pročitati u opštem smislu, možete inženjerski sastanak ili politički sporazum. " <ref>Checkland, Peter, Systems Thinking, Systems Practice.</ref> U skladu sa širim obimom sistema inženjeringa, Sistemski Inženjering telo znanja (SEBoK) <ref name="automatski generisano1">Checkland, Peter. 1999.</ref> je definisao tri vrste sistema inženjeringa: (1) Proizvod sistemskog inženjerstva (PSE) je tradicionalni sistemski inženjering fokusiraa na dizajnu fizičkih sistema koji se sastoje od hardvera i softvera. (2) Preduzeća sistemskog inženjerstva (SI) odnosi se na pogled preduzeća, to jest, organizacija ili kombinacije organizacija, kao sistema. (3) Servis sistemskog inženjerstva (JI) ima veze sa inženjering uslugama sistema. Checkland <ref name="automatski generisano1" /> definiše sistem usluga kao sistem koji je zamišljen kako služi drugi sistem. Većina civilnog infrastrukturnog sistemaje sistem usluga. === Holistički pogled === Sistemski inženjering fokusira na analizu i izazivanje potreba i potrebna funkcionalnost početkom u razvojnom ciklusu, dokumentovanje zahteva, a zatim nastaviti sa sintezom dizajna i validaciju sistema, a imajući u vidu kompletan problem, sistemski životni ciklus. Ovo uključuje potpuno razumevanje svih zainteresovanih strana, uključenih. Oliver i sar. tvrde da se proces sistemskog inženjeringa može rastaviti u * ''sistemski inženjering tehnički proces'', i * <span> </span>''proces menadžmenta sistemskog inženjeringa''. U okviru Oliver modela, cilj procesa upravljanja je da se organizuje tehnički napor u životnom ciklusu, dok tehnički proces uključuje ''procenu dostupnih informacija, definisanje mera efektivnosti, da se stvori model ponašanja, stvori model strukture, vrši trade-off analiza i kreiranje sekvencijalnog izgradnje & test plana''.<ref name="Okk"><cite class="citation book">Oliver, David W.; Timothy P. Kelliher, James G. Keegan, Jr. (1997). </cite></ref> U zavisnosti od njihove primene, mada postoji nekoliko modela koji se koriste u industriji, svi oni imaju za cilj da identifikuje odnos između različitih faza gore navedenih i ugraditi povratne informacije. Primeri takvih modela uključuju Vodopad model i VEE model. <ref><cite class="citation web">[http://www.gmu.edu/departments/seor/insert/robot/robot2.html "The SE VEE"] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20071018220159/http://www.gmu.edu/departments/seor/insert/robot/robot2.html |date=2007-10-18 }}. </cite></ref> === Interdisciplinarna oblast === Razvoj sistema često zahteva doprinos različitih tehničkih disciplina.<ref><cite class="citation book">Ramo, Simon; Robin K. St.Clair (1998). </cite></ref> Obezbeđivanjem sistema (holistički) pogled na razvojne napore, sistemi inženjeringa pomažu kalupu svih tehnički doprinosa u jedinstvenom timskom radu, formirajući strukturiran proces razvoja koji proizilazi iz koncepta do proizvodnje u rad i, u nekim slučajevima, do prestanka i odlaganja . U sticanju, holistički integrativna disciplina kombinuje doprinose i balansira kompromise između troškova, rasporeda i performanse uz održavanje prihvatljivog nivoa rizika koji pokriva čitav životni ciklus stavke.<ref><cite class="citation book">[https://acc.dau.mil/docs/dag_pdf/dag_ch4.pdf "4.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20160304201736/https://acc.dau.mil/docs/dag_pdf/dag_ch4.pdf |date=2016-03-04 }}</cite></ref> Ova perspektiva je često replicirana u obrazovnim programima, u tom sistemu inženjeringa kursevi se uče od fakulteta iz drugih inženjerskih odeljenja, koji pomažu stvaranje interdisciplinarnih okruženja. <ref><cite class="citation web">[http://systemseng.cornell.edu/people.html "Systems Engineering Program at Cornell University"]. </cite></ref><ref><cite class="citation web">[http://esd.mit.edu/people/faculty.html "ESD Faculty and Teaching Staff"]. </cite></ref> === Upravljanje kompleksnosti === Potreba za sistemskim inženjeringom nastala sa porastom kompleksnosti sistema i projekata,<ref>Yassine, A. and Braha, D. (2003).</ref><ref>Braha, D. and Bar-Yam, Y. (July 2007).</ref> zauzvrat eksponencijalno povećava mogućnost komponenti trenja, i stoga nepouzdanost dizajna. Kada je reč u ovom kontekstu, složenost obuhvata ne samo inženjerske sisteme, već i logičnu ljudsku organizaciju podataka. U isto vreme, sistem može postati složeniji zbog povećanja veličine kao i sa povećanjem u iznosu podataka, varijabli, ili broja oblasti koje su uključene u dizajnu.[[Međunarodna svemirska stanica]] je primer takvog sistema. [[Datoteka:STS-134_International_Space_Station_after_undocking.jpg|mini|300x300px|[[Međunarodna svemirska stanica]] je primer velikog kompleksnog sistema koji zahteva sistemski inženjering.]] Razvoj pametnije kontrolnih algoritama, mikroprocesora, dizajna i analize sistema zaštite životne sredine i spadaju u delokrug sistema inženjeringa. Sistemski inženjering ohrabruje korišćenje sredstava i metoda da bolje razumeju i upravljanje kompleksnosti u sistemima. Neke primere ovih alata možete videti ovde: <ref><cite class="citation web">[http://systemseng.cornell.edu/CourseList.html "Core Courses, Systems Analysis – Architecture, Behavior and Optimization"]. </cite></ref> * ''[[System architecture|Arhitektura sistema]]'', * ''[[System model|Sistemski model]], [[Modelovanje]], i [[Simulacija (psihologija)|Simulacija]]'', * ''[[Optimizacija (matematika)|Optimizacija]]'', * ''[[System dynamics|Dinamika sistema]]'', * ''[[Systems analysis|Analiza sistema]]'', * ''[[Statistika]]'', * ''[[Pouzdanost]]'', i * ''[[Decision making|Odlučivanje]]'' Uzimajući interdisciplinarni pristup inženjerskih sistema je inherentno složen jer se [[ponašanje]] i interakcije između komponenti sistema nisu uvek odmah dobro definisane ili razumne. Definisanje i karakterizaciju ovakvih sistema i podsistema i interakcije među njima je jedan od ciljeva sistema inženjeringa. Pri tome, jaz koji postoji između neformalnih uslova korisnika, operatorima, marketing, organizacija i tehničkim specifikacijama mogu se uspešno premostiti. === Obim === [[Datoteka:SE activities (en).svg|levo|mini|400x400px|Obim sistemskih inženjerskih aktivnosti<ref name="SEF01">{{Cite web |url=http://www.dau.mil/publications/publicationsDocs/SEFGuide%2001-01.pdf |title=''Systems Engineering Fundamentals.'' |access-date=24. 01. 2016 |archive-url=https://web.archive.org/web/20170131231503/http://www.dau.mil/publications/publicationsdocs/sefguide%2001-01.pdf |archive-date=31. 01. 2017 |url-status=dead |df= }}</ref>]] Jedan od načina da se razume motivacija sistemskog inženjeringa je da ga vide kao metod, ili praksu, da identifikuje i poboljša zajednička pravila koja postoje u raznim sistemima. Imajući ovo u vidu, principe sistemskog inženjeringa - holizma, vanrednog ponašanja, granice, - Može se primeniti na bilo koji sistem, kompleks ili na drugi način, pod uslovom sistemskog mišljenja je zaposlen na svim nivoima.<ref><cite class="citation web">Rick Adcock. </cite></ref> Pored odbrane i vazduhoplovstva, mnoge kompanije informacija i tehnologije zasnovane, na razvoj softvera firme i industrije u oblasti elektronike i komunikacije zahtevaju sistemske inženjere kao deo njihovog tima.<ref><cite class="citation web">[http://www.gmu.edu/departments/seor/insert/intro/introsal.html "Systems Engineering, Career Opportunities and Salary Information (1994)"] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20070922213853/http://www.gmu.edu/departments/seor/insert/intro/introsal.html |date=2007-09-22 }}. </cite></ref> Analiza je INCOSE Sistemski inženjerski centar izvrsnosti (SECOE) ukazuje na to da optimalno napor koji se troši na sistemima inženjeringa je oko 15-20% od ukupnog projekta napora.<ref name="SEvalue"><cite class="citation web">[http://www.incose.org/secoe/0103/ValueSE-INCOSE04.pdf "Understanding the Value of Systems Engineering"] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20070615160805/http://www.incose.org/secoe/0103/ValueSE-INCOSE04.pdf |date=2007-06-15 }} (PDF)<span class="reference-accessdate">. </span></cite></ref> Istovremeno, studije su pokazale da sistemski inženjering suštinski dovodi do smanjenja troškova između ostalog beneficije.<ref name="SEvalue" /> Međutim, nije kvantitativno istraživanje u većem obimu koji obuhvata širok spektar industrija sprovedeno sve donedavno. Takve studije su u toku da se utvrdi efikasnost i kvantifikovati koristi od sistema inženjeringa.<ref><cite class="citation web">[https://web.archive.org/web/20070615160805/http://www.splc.net/programs/acquisition-support/presentations/surveying.pdf "Surveying Systems Engineering Effectiveness"] (PDF). </cite></ref><ref><cite class="citation web">[http://www.valerdi.com/cosysmo/rvalerdi.doc "Systems Engineering Cost Estimation by Consensus"]<span class="reference-accessdate">. </span></cite></ref> Sistemski inženjering ohrabruje korišćenje [[Modelovanje i simulacija|modelovanja i simulacija]] da potvrdi pretpostavke ili teorije o sistemima i interakcije unutar njih.<ref><cite class="citation journal">Andrew P. Sage, Stephen R. Olson (2001). </cite></ref><ref><cite class="citation journal">E.C. Smith, Jr. (1962). </cite></ref> Korišćenje metoda koje omogućavaju rano otkrivanje mogućih kvarova, u bezbednosni inženjering, integrisani su u proces projektovanja. Istovremeno, odluke koje se donose na početku projekta čije posledice nisu jasne i mogu imati ogromne posledice kasnije u životu sistema, i to je zadatak inženjera savremenih sistema da istraže ova pitanja. Metoda ne garantuje današnje odluke da će i dalje biti punovažne kada sistem ode u službu godinama ili decenijama nakon prvog zamišljanja. Međutim, postoje tehnike koje podržavaju proces sistema inženjeringa. Primeri uključuju metodologiju soft sistema, Jay Wright Forrester sistem dinamičkih metoda, kao i [[UML|Unified Modeling Language]] (UML) -U toku je istražena, vrednovati, a razvijen da podrži proces donošenja inženjeringa. == Edukacija == Obrazovanje u sistemima inženjeringa se često vidi kao nastavak redovnih inženjerskih kurseva,<ref><cite class="citation web">[http://www.gaudisite.nl/DidacticRecommendationsSESlides.pdf "Didactic Recommendations for Education in Systems Engineering"] (PDF)<span class="reference-accessdate">. </span></cite></ref> odražava industrijski stav da inženjerski studenti treba da osnovnu pozadinu u jednom od tradicionalnih inženjerskih disciplina (na primer, Aero inženjering, Automotiv inženjering, [[elektrotehnika]], [[mašinstvo]], [[Industrijsko inženjerstvo|Industrijski inženjering]]) -plus praktično, u realnom svetu iskustvo da budu efikasan kao sistemski inženjeri . Osnovni univerzitetski programi u sistemskom inženjeringu su retki. Tipično, sistemski inženjering nudi na nivou diplomiranosti u kombinaciji sa interdisciplinarnim studijama. INCOSE održava širom sveta neprestano ažuriranje direktosrkih sistema inženjerskih akademskim programa.<ref name="edu_dir" /> Od 2009. godine, ima oko 80 institucija u Sjedinjenim Državama koje nude 165 osnovnih i postdiplomskih programa u sistemima inženjeringa. Obrazovanje u sistemima inženjeringa može uzeti kao ''Sistemski-orijentisane'' ili ''Domen orijentisane''. * ''Sistemski-orijentisani'' programi tretiraju sistemsko inženjerstvo kao posebnu disciplinu i većina kurseva uče fokusiranje na sistemskih inženjerskih principa i prakse. * '' Domen orijentisani.'' programi nude Sistemski inženjering kao opciju koja može sprovoditi sa druge velike oblasti u inženjerstvu. Oba ova obrazaca nastoje da edukuju inženjera sistema koji je u stanju da nadgleda interdisciplinarne projekte sa dubine od jednog glavnog inžinjera.<ref><cite class="citation web">[https://web.archive.org/web/20070615160805/http://sistemas.unmsm.edu.pe/occa/material/INCOSE-ABET-SE-SF-21Mar06.pdf "Perspectives of Systems Engineering Accreditation"] (PDF). </cite></ref> == Teme sistemskog inženjeringa == Alati sistemskog inženjeringa su [[Strategija|strategije]], [[Procedura|procedure]] i [[Tehnika|tehnike]] koje pomažu u obavljanju Sistemskog inženjeringa na projektu ili proizvodu. Svrha ovih alata variraju od upravljanja bazama podataka, grafičko pretraživanje, simulacija i razmišljanje, da dokumentuje proizvodnju, neutralan uvoz / izvoz i još mnogo toga. <ref><cite class="citation web">Steven Jenkins. </cite></ref> === Sistem === Postoje mnoge definicije o tome šta je sistem u oblasti sistema inženjeringa. Ispod je nekoliko autoritativnih definicija: * [[Američki nacionalni zavod za standardizaciju|ANSI]]/EIA-632-1999: "Agregacija krajnjih proizvoda i omogućavanje proizvoda za postizanje datog cilja."<ref>"Processes for Engineering a System", ANSI/EIA-632-1999, [[Američki nacionalni zavod za standardizaciju|ANSI]]/EIA, 1999 [http://webstore.ansi.org/RecordDetail.aspx?sku=ANSI%2FEIA-632-1999] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20100705203209/http://webstore.ansi.org/RecordDetail.aspx?sku=ANSI%2fEIA-632-1999 |date=2010-07-05 }}</ref> * DAU Systems Engineering Fundamentals: "integrisani kompozitni ljudi, proizvoda i procesa koji obezbeđuju sposobnost da zadovolji navedenu potrebu i cilj." * [[IEEE]] Std 1220-1998: "Skup ili raspored elemenata i procesa koji se odnose i čije ponašanje zadovoljava kupac / operativne potrebe i obezbeđuje održanje životnog ciklusa proizvoda."<ref>"Standard for Application and Management of the Systems Engineering Process -Description", IEEE Std 1220-1998, [[IEEE]], 1998 [http://standards.ieee.org/reading/ieee/std_public/description/se/1220-1998_desc.html] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20090801062355/http://standards.ieee.org/reading/ieee/std_public/description/se/1220-1998_desc.html |date=2009-08-01 }}</ref> * ISO/IEC 15288:2008: "Kombinacija interakcije elemenata organizovanih da se postigne jedan ili više navedenih ciljeva. "<ref>"Systems and software engineering – System life cycle processes", ISO/IEC 15288:2008, ISO/IEC, 2008 [http://www.15288.com/] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20190806051950/http://www.15288.com/ |date=2019-08-06 }}</ref> * [[Nasa|NASA]] Systems Engineering Handbook: "(1) Kombinacija elemenata koji funkcionišu zajedno da proizvedu sposobnost da zadovolji potrebu. Elementi uključuju hardver, softver, opremu, objekte, osoblje, procese i procedure potrebne za tu svrhu. (2) Krajnji proizvod (koji obavlja operativne funkcije) i podzakonski proizvodi (koji pružaju usluge podrške životnog ciklusa sa operativnim krajnjim proizvodima) koji čine sistem."<ref>"NASA Systems Engineering Handbook", Revision 1, NASA/SP-2007-6105, [[Nasa|NASA]], 2007 [http://ntrs.nasa.gov/archive/nasa/casi.ntrs.nasa.gov/20080008301_2008008500.pdf]</ref> * INCOSE Systems Engineering Handbook: "homogeno lice koje pokazuje prethodno definisano ponašanje u stvarnom svetu i sastoji se od heterogenih delova koji pojedinačno ne pokazuju ponašanje i integrisanu konfiguraciju komponente i / ili podsistema."<ref>{{Cite web |title="Systems Engineering Handbook", v3.1, INCOSE, 2007 |url=http://www.incose.org/ProductsPubs/products/sehandbook.aspx |access-date=2020-08-15 |archive-date=2015-03-18 |archive-url=https://web.archive.org/web/20150318022214/http://www.incose.org/ProductsPubs/products/sehandbook.aspx }}</ref> * INCOSE: "Sistem konstrukcija ili prikupljanje različitih elemenata koji zajedno daju rezultate ne mogu dobiti samim elemenata. Elementi ili delovi mogu da uključuju, ljudi, hardver, softver, objekte, politike i dokumenata; to jest, sve stvari koje su u obavezi da daju rezultate sistemskog nivoa. Rezultati obuhvataju kvalitet nivoa sistema, osobine, karakteristike, funkcije, ponašanje i performanse. Dodato u sistemu u celini, osim toga doprineo nezavisno od delova vrednost, prvenstveno stvara odnos između delova; To je, kako se međusobno."<ref>{{Cite web |title="A Consensus of the INCOSE Fellows", INCOSE, 2006 |url=http://www.incose.org/practice/fellowsconsensus.aspx |access-date=2020-08-15 |archive-date=2006-10-29 |archive-url=https://web.archive.org/web/20061029124419/http://g2sebok.incose.org/app/mss/menu/index.cfm }}</ref> === Procesi sistemskog inženjeringa === U zavisnosti od njihove primene, alati se koriste za različite faze procesa sistemskog ieering:<ref name="SEF01" /> === Korišćenje modela === Modeli igraju važnu u različitim ulogama u sistemskom inženjeringu. Model se može definisati na više načina, uključujući: <ref name="NASA95">{{harvnb|NASA|1995|pp=}}</ref> * Apstrakcija stvarnosti dizajnirana da odgovori na konkretna pitanja o stvarnom svetu * Imitacija, analogna ili predstavljanje realnog sveta procesa ili strukture; ili * Idejna, matematička ili fizičko sredstvo da pomogne donosiocu odluke. Zajedno, ove definicije su dovoljno široke da obuhvate fizičke modele inženjeringa koji se koriste u verifikaciji dizajna sistema, kao i šematske modele kao funkcionalne protok blok dijagrame i matematičke (tj, kvantitativno) modele koji se koriste u procesu trgovine studija. Ovo poglavlje se fokusira na poslednje. <ref name="NASA95" /> Glavni razlog za korišćenje matematičkih modela i dijagrama u trgovini studija je da obezbedi procene efikasnosti sistema, učinka ili tehničkih atributa, i cenom od skupa poznatih ili uvažavanih količa. Tipično, zbirka zasebnih modela je potrebno da obezbedi sve ove ishode varijabli. Srce svakog matematičkog modela je skup smislenih kvantitativnih odnosa između svojih ulaza i izlaza. Ovi odnosi mogu biti jednostavni kao dodajući do konstitutivnih količina da bi se dobila ukupno, ili kao složen kao skup diferencijalnih jednačina koje opisuju putanju svemirske letelice u gravitacionom polju. U idealnom slučaju, odnosi izražavanja uzročnosti, a ne samo korelaciju.<ref name="NASA95" /> Osim toga, ključ uspešnog Sistemskog inženjeringa aktivnosti su metode kojima ovi modeli efikasno i efektivno upravljaju i koristi za simuliranje sistema. Međutim, različiti domeni često prisutni ponavljaju probleme modelovanja i simulacije za sistemski inženjering, i novim dostignućima imaju za cilj da pređu oplođene metode između različitih naučnih i inženjerskih zajednica, pod naslovom "Modeliranje i simulacija na bazi sistemskog inženjeringa".<ref><cite class="citation book">Gianni, Daniele; D'Ambrogio, Andrea; Tolk, Andreas, eds. (4 December 2014). </cite></ref> === Modeliranje formalizmi i grafički prikazi === U početku, kada je primarna svrha sistema inženjera da shvate kompleksan problem, grafički prikazi sistema su se koristili za komunikaciju funkcionalnosti i podatke zahteve sistema ekipe.<ref><cite class="citation journal">Long, Jim (2002). </cite></ref> Uobičajeni grafički prikazi uključuju: * [[Functional flow block diagram|Funkcionalni protok blok dijagram]] (FFBD) * [[Osnovni model dizajn]], na primer [[Simulink]], [[VisSim]], itd. * [[Dijagram protoka podataka]] (DFD) * [[N2 Grafikon]] * [[IDEF0 dijagram]] * [[Use case|Dijagram slučajeva korišćenja]] * [[Sequence diagram|Redosled dijagram]] * [[Blok dijagram]] * [[Universal Systems Language#Universal primitive control structures|USL Funkcija mape i tip karte]]. * [[Enterprise Architecture framework]]s, kao [[TOGAF]], [[MODAF]], [[Zachman Framework]]s itd. Grafičko predstavljanje odnosi se na različite podsisteme ili delove sistema kroz funkcije, podataka, ili priključaka. Bilo koji ili svaki od navedenih metoda se koriste u industriji na osnovu zahteva. Na primer, N2 grafikon može se koristiti gde je važan interfejs između sistema. Deo faze projektovanja je da stvori strukturne i modele ponašanja sistema. Kada su zahtevi shvaćeni, sada je odgovornost sistemskih inženjera da ih preraditi, i da se utvrdi, zajedno sa drugim inženjerima, najboljom tehnologijom za posao. U ovom trenutku, počevši sa trgovinskim studijama, sistemski inženjering ohrabruje korišćenje ponderisanih izbora da odredi najbolju opciju. Odluka matrica, ili Pju metod, je jedan od načina (KFD je još jedan) da bude taj izbor, a uzimajući u obzir sve kriterijume koji su od značaja. Trgovina studija zauzvrat informiše dizajn, koji utiče na starenje grafičkog prikaza sistema (bez promene uslova). U procesu SE, ova faza predstavlja iterativni korak koji se obavlja dok se izvodljivo rešenje ne pronađene. Odluka matrica se često naseljava koristeći tehnike kao što su statističke analize, analize pouzdanosti, dinamika sistema (povratne upravljačem), i metode optimizacije. === Ostali alati === Systems Modeling Language (SysML), jezik se koristi za modeliranje aplikacije sistemskog inženjeringa, podržava tehničke karakteristike, analizu, dizajn, verifikaciju i validaciju širokog spektra kompleksnih sistema<ref><cite class="citation web">[http://www.sysml.org/docs/specs/OMGSysML-FAS-06-05-04.pdf "OMG SysML Specification"] (PDF). </cite></ref> Lifecycle Modeling Language (LML), jezik je otvoren standard modeliranja dizajniran za sistemski inženjering koji podržava pun životni ciklus: konceptualne, korišćenje, podršku i penzionisanje faza.<ref><cite class="citation web">[http://www.lifecyclemodeling.org/spec/LML_Specification_1_0.pdf "LML Specification"] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20140506233550/http://www.lifecyclemodeling.org/spec/LML_Specification_1_0.pdf |date=2014-05-06 }} (PDF). </cite></ref> == Povezane oblasti i pod-oblasti == Mnoge povezane oblasti mogu se smatrati čvrsto kuplovanim sa sistemskim inženjeringom. Ove oblasti su doprinele razvoju sistema inženjeringa kao poseban entitet. ; Kognitivni sistemiski inženjering : Kognitivni sistemski inženjering (MCP) je specifičan pristup opisa i analize ljudskog-mašinskog sistema i društveno tehničkih sistema.<ref>Hollnagel E. & Woods D. D. (1983).</ref> Tri glavne teme CSE su kako se ljudi nose sa kompleksnosti, kako se rad postiže upotrebom predmeta, i kako ljudsko-mašinski sistemi i socio-tehnički sistemi mogu da se opišu kao zajednički kognitivni sistem. MCP je od samog početka postala priznata naučna disciplina, ponekad se takođe naziva kognitivnim inženjeringom. Koncept Zajedničkog kognitivnog sistema (JCS) ima posebno široku korist kao način da se razume kako se složeni društveno-tehnički sistemi mogu opisati sa različitim stepenima rezolucije. Više od 20 godina iskustva sa CASE je opsežno opisano.<ref>Hollnagel, E. & Woods, D. D. (2005) Joint cognitive systems: The foundations of cognitive systems engineering.</ref><ref>Woods, D. D. & Hollnagel, E. (2006).</ref> ; Konfiguracioni menadžment : Kao sistemski inženjering, [[konfiguracijski management]] praktikuje u oblasti [[vojska|odbrane]] i [[Avio industrija|avio industrije]] je širok sistem na nivou prakse. Paralelno polje zadacima iz sistema inženjeringa; gde se sistemski inženjering bavi razvojem zahteva, dodelom razvojnh predmeta i verifikacije, upravljanje konfiguracijom se bavi zahtevima hvatanja, sledljivosti do razvoja stavke i revizije razvojne tačke kako bi se osiguralo da je postignuta željena funkcionalnost koja sistemskiinženjering i / ili test i Verifikacija Inženjeringa su dokazali kroz objektivno testiranje. ; Kontrolni inženjering : [[Automatika|Kontrola inženjeringa]] i njegov dizajn i implementacija [[Kontrola sistema|kontrole sistema]], intenzivno se koriste u skoro svakoj industriji, velikim pod-oblastima sistemskog inženjeringa. Krstarenje kontrole automobila i navođenje sistema za balističke rakete su dva primera. Teorija sistemske kontrole je aktivno polje primenjene matematike i uključuje istragu rešenja prostora i razvoj novih metoda za analizu procesa kontrole. : ; Industrijski inženjering : [[Industrijsko inženjerstvo|Industrijski inženjering]] je grana [[Inženjerstvo|inženjerstva]] koja se odnosi na razvoj, poboljšanje, implementaciju i evaluaciju integrisanih sistema ljudi, novca, znanja, informacija, opreme, energije, materijala i procesa. Industrijski inženjering oslanja se na principe i metode inženjerske analize i sinteze, kao i matematičke, fizičke i društvene nauke, zajedno sa principima i metodama inženjerske analize i projektovanja do naveli, predvideli, i procene rezultata dobijenih od takvih sistema. ; Interfejs dizajna : Interfejs dizajna i njegova specifikacija su zabrinuti za obezbeđivanje da su delovi sistema povezivanja i inter-posluju sa drugim delovima sistema i sa eksternim sistemima kao neophodno. Interfejs dizajna uključuje obezbeđivanje da sistem interfejsa bude u stanju da prihvati nove funkcije, uključujući mehanički, električni i logički interfejs, uključujući rezervisane žice, plug-prostor, komandne kodove i bitove u komunikacionim protokolima. Ovo je poznato kao proširenja. [[Interakcija čoveka i računara|Human-Computer Interaction]] (HCI) ili Human-Machine Interface (HMI) je još jedan aspekt dizajna interfejsa, i predstavlja kritičan aspekt modernog sistema inženjeringa. Principi sistmeskog inženjeringa se primenjuju u [[Mrežni protokol|izradi mrežnih protokola]] za [[Lokalna računarska mreža|lokalne mrežama]] i [[Regionalna računarska mreža|regionalne računarske mreže]]. ; Mehatronika inženjeringa : [[Mehatronika]], kao i sistemski inženjering, je multidisciplinarno polje inženjeringa koje koristi dinamičke sisteme modeliranja da izraze opipljive konstrukcije. U tom smislu se gotovo ne razlikuje od sistemskog inženjeringa, ali ono što ga odvaja od drugih jeste fokus na manje detalja nego većih generalizacija i odnosa. Kao takva, oba polja odlikuje okvir svojih projekata nego metodologijom njihove prakse. ; Operaciona istraživanja : [[Operaciona istraživanja]] podržavaju Sistemski inženjering. Sredstva operacionih istraživanja se koriste u analizi sistema, donošenju odluka i trgovinskm studijama. Nekoliko škola je naučilo SE kurseve u okviru operacionih istraživanja ili [[Industrijsko inženjerstvo|industrijskog inženjerstva]] odeljenja, naglašavajući da ulogu u složenim projektima igra sistemski inženjering. [[Operaciona istraživanja]], kratko, se bave optimizacijom procesa pod višim ograničenjima.<ref>(see articles for discussion: [http://www.boston.com/globe/search/stories/reprints/operationeverything062704.html] and [http://www.sas.com/news/sascom/2004q4/feature_tech.html] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20050920174512/http://www.sas.com/news/sascom/2004q4/feature_tech.html |date=2005-09-20 }})</ref> ; Performanse inženjeringa : Performanse inženjeringa je disciplina da se obezbede i ispune očekivanja kupaca za obavljanje tokom svog života. Performanse se obično definišu kao brzina kojom je određena operacija izvršena, ili sposobnost izvršenja više takvih operacija u jedinici vremena. Performanse mogu biti degradirane momentu kada se operacija redom izvrše i ograničen od strane ograničenog kapaciteta sistema. Na primer, performanse mreže [[Tehnologija paketnog prenosa|tehnologije paketnog prenosa]] se odlikuju paketom tranzitnog kašnjenja end-to-end, ili broj paketa uključen u jedan sat. Dizajn sistema visokih performansi koristi analitičko ili simulaciono modeliranje, a dostava implementacije visokih performansi podrazumeva detaljno testiranje performansi. Performanse inženjeringa oslanjaju se na statistiku i[[Teorija verovatnoće|teoriju verovatnoće]] za svoje alate i procese. ; Menadžment programa i menadžment porojekata : [[Menadžment programa]] (ili upravljanje programa) ima mnogo sličnosti sa sistemima inženjeringa, ali je šire zasnovano poreklo od onih inženjerskih sistema inženjeringa. Upravljanje projektom je takođe blisko povezana sa upravljanjem programom i sistemskim inženjeringom. ; Predlog inženjeringa : Predlog inženjering je primena naučnih i matematičkih principa za projektovanje, izgradnju, i upravljanje ekonomično razvojnim sistemom. U suštini, predlog inženjeringa koristi "[[inženjerski sistemski proces]]" da se stvori isplativ predlog i poveća verovatnoća uspešnog predloga. ; Pouzdanost inženjeringa : [[Pouzdanost|Pouzdanost inženjeringa]] je disciplina da se obezbedi i ispunjavaju očekivanja kupaca za pouzdanost tokom svog života; tj, ne češće nego što se očekivalo. Pouzdanost inženjeringa se odnosi na sve aspekte sistema. Ona je tesno povezana sa [[održavanje]]m, [[dostupnost]]i ([[pouzdanost]]i ili [[RAMS]] omiljenih neki), i [[Logistika|logistici inženjeringa]]. Pouzdanost inženjeringa je uvek kritična komponenta bezbednosnog inženjeringa, kao u insuficijenciji režima i [[Efekti analize|efekata analize]] (FMEA) i opasnosti kvara analize stabla, kao i [[Bezbednosni inženjering|bezbednosti inženjeringa]]. ; Rizik menadžmenta : [[Upravljanje rizikom]], praksa procene i suočavanje sa [[rizik]]om je jedan od interdisciplinarnih delova sistemskog inženjeringa. U razvoju, sticanju ili operativnim aktivnostima, uključivanje rizika u trgovinu sa troškovima, raspored i karakteristike performansi, uključuje iterativni složeni konfiguracijski management sledljivosti i evaluacije za zakazivanje i zahtevima menadžmenta na domenima i za sistemski životni ciklus koji zahteva interdisciplinarni tehnički pristup sistemskom inženjeringu. ; Bezbednosni inženjering : Tehnike bezbednosnog inženjeringa mogu da se primene od strane ne-specijalista inženjera u projektovanju složenih sistema kako bi se smanjila verovatnoća sigurnosnih-kritički neuspeha. Funkcija "Sistem bezbednosti inženjeringa" pomaže da se identifikuje "ugrožavanje bezbednosti" u nastajanju dizajna, i mogu da pomognu sa tehnikama da se "ublaže" posledice (potencijalno) opasnim uslovima koji ne mogu biti dizajnirani od sistema. ; Zakazivanje : [[Zakazivanje]] je jedan od alata za podršku sistemskom inženjeringu kao praksa i stavka u proceni interdisciplinarne zabrinutosti pod upravljanjem konfiguracijom. U konkretnoj direktnoj vezi resursa, mogućnosti performansi i rizika po trajanju zadatka ili linkove zavisnosti između zadataka i uticaja širom [[Životni ciklus sistema|životnog ciklusa sistema]] je zabrinutost sistemskog inženjeringa. ; Sigurnost inženjeringa : [[Bezbednost inženjeringa]] može da se posmatra kao [[Interdisciplinaranost|interdisciplinarna]] oblast koja integriše u [[Zajednica prakse|zajednicu prakse]] za kontrolu sistema dizajna, pouzdanost, bezbednost i sistemski inženjering. To može da obuhvati takve pod-specijalitete kao proveru [[Elektronski identitet|identiteta]] korisnika sistema, ciljeve sistema i ostalih: ljudi, objekata i procesa. ; Softversko inženjerstvo : Od svojih početaka, [[inženjering softvera|softverski inženjering]] je pomogao obliku modernim sistemima inženjerske prakse. Tehnike koje se koriste u rukovanju kompleksa velikih softverskih sistema intenzivno su imali veliki uticaj na oblikovanje i preoblikovanje alata, metoda i procesa SE. == Povezano == * [[Automatika]] * [[Design review (U.S. government)|Pregled dizajna (SAD vlada)]] * [[Interdisciplinarnost]] * [[Strukturna sistemska analiza|Strukturna sistemska analiza i metod dizajna]] * [[Sistem sistemskog inženjeringa]] (SoSE) == Reference == {{reflist|30em}} == Literatura == {{refbegin|2}} * Harold Chestnut, ''Systems Engineering Methods''. Wiley, 1967. * Harry H. Goode, Robert E. Machol ''System Engineering: An Introduction to the Design of Large-scale Systems'', McGraw-Hill, 1957. * Derek Hitchins (1997) ''[https://web.archive.org/web/20070609143558/http://hitchins.net/WCSE.html ''World Class Systems Engineering''] at hitchins.net.'' * {{Cite book| ref = harv | author=NASA|title=Systems Engineering Handbook|url=http://ntrs.nasa.gov/archive/nasa/casi.ntrs.nasa.gov/20080008301.pdf|url=|location=|publisher=NASA/SP-2007-6105 Rev1, December 2007|year=2007|id=}} * {{Cite book| ref = harv | author=NASA|title=NASA Systems Engineering Processes and Requirements|url=http://nodis3.gsfc.nasa.gov/npg_img/N_PR_7123_001B_/N_PR_7123_001B_.doc|url=|location=|publisher=NPR 7123|year=2013|id=}}1B, April 2013 NASA Procedural Requirements.. * David W. Oliver, Timothy P. Kelliher & James G. Keegan, Jr. ''Engineering Complex Systems with Models and Objects. McGraw-Hill'', 1997. * Simon Ramo, Robin K. St.Clair, ''The Systems Approach: Fresh Solutions to Complex Problems Through Combining Science and Practical Common Sense'', Anaheim, CA: KNI, Inc, 1998. * {{Cite book| ref= harv|last=Sage|first=Andrew P.|title=Systems Engineering| url= https://archive.org/details/systemsengineeri0000sage|location=|publisher=Wiley IEEE|year=1992|isbn=978-0-471-53639-0|pages=}} * Andrew P. Sage, Stephen R. Olson, ''Modeling and Simulation in Systems Engineering'', 2001. * Dale Shermon, [http://www.gowerpublishing.com/isbn/978056688612 ''Systems Cost Engineering''], Gower publishing, 2009 * {{Cite book| ref = harv | last=Shishko|first=Robert|title=[[openlibrary:books/OL23710690M/NASA systems engineering handbook|''NASA Systems Engineering Handbook'']]|url=|location=|publisher=NASA Center for AeroSpace Information, 2005|year=2005|id=}} * Richard Stevens, Peter Brook, Ken Jackson & Stuart Arnold. ''Systems Engineering: Coping with Complexity''. Prentice Hall, 1998. * {{Cite book| ref = harv | author=US DoD Systems Management College|title=[http://www.dau.mil/publications/publicationsDocs/SEFGuide%2001-01.pdf Systems Engineering Fundamentals].|url=|location=|publisher=Defense Acquisition University Press, 2001|year=2001|id=}} * US DoD [https://web.archive.org/web/20170829061819/http://www.acq.osd.mil/se/docs/Integrating-SE-Acquisition-Contracts_guide_121106.pdf Guide for Integrating Systems Engineering into DoD Acquisition Contracts], 2006 * Malakooti, B. . Operations and Production Systems with Multiple Objectives. John Wiley & Sons.{{page|year=2013|isbn=978-1-118-58537-5|pages=}} * Daniele Gianni, Andrea D'Ambrogio, and Andreas Tolk (editors), Modeling and Simulation-Based Systems Engineering Handbook, CRC Press, 2014 ''[http://www.crcpress.com/product/isbn/9781466571457]'' {{refend}} == Vanjske veze == {{Commonscat|Systems engineering}} * [http://www.incose.org INCOSE] stranica. * [https://web.archive.org/web/20160121122455/http://www.acq.osd.mil/se/index.html DoD Systems Engineering] ODASD/SE sajt sa referentnim materijalom * [http://www.ndia.org/divisions/divisions/systemsengineering/Pages/default.aspx NDIA Systems Engineering Division] * [http://www.sebokwiki.org/wiki/Guide_to_the_Systems_Engineering_Body_of_Knowledge_%28SEBoK%29 Systems Engineering Body of Knowledge (SEBoK) wiki] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20160126155235/http://sebokwiki.org/wiki/Guide_to_the_Systems_Engineering_Body_of_Knowledge_(SEBoK) |date=2016-01-26 }} * [https://www.innoslate.com/systems-engineering/ Model-Based Systems Engineering Tools] * [http://www.incoseonline.org.uk INCOSE UK] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20080517051331/http://www.incoseonline.org.uk/ |date=2008-05-17 }} stranica * [http://www.icseng.com/ ICSEng] stranica. {{Softverski inženjering}} [[Kategorija:Inženjerske discipline]] [[Kategorija:Zanimanja]] [[Kategorija:Sistemsko inženjerstvo]] 10q13f9ap3pnz7rp0u4uibj67lpyrvx Korisnik:Inokosni organ 2 4665760 42681172 42677750 2026-08-25T20:11:31Z Inokosni organ 160059 42681172 wikitext text/x-wiki Pozdrav svima! Dobrodošli u ured vašeg Inokosnog organa. Pridružio sam se [[Srpskohrvatska Wikipedia|Srpskohrvatskoj Wikipediji]] kada je točno imala 454.760 članaka na [[Srpskohrvatski jezik|srpskohrvatskom]]. <div style="display:flex; gap:12px; width:100%;"> <div style="flex:1;"> [[Korisnik:Inokosni organ/Arhiv|<span style="display:inline-block;padding:10px 18px;background:#1e5aa8;color:white;border-radius:6px;font-weight:bold;text-decoration:none;">Arhiv</span>]] </div> </div> {{collapse top|title= Main}} {| class="wikitable" |+ !<u>'''Main'''</u> |- | <small> [[:sl:Druga svetovna vojna na Slovenskem|Druga svetovna vojna na Slovenskem]] | [[Lion Feuchtwanger]] | [[Borislav Pekić]] | [[Smederevo]] | [[Karl XII od Švedske]] | [[Moskva]] | [[Tvrđava Svetog Mihovila]] | [[Fudbalska reprezentacija Turske]] | [[Fudbalska reprezentacija Italije]] | [[Fudbalska reprezentacija SFR Jugoslavije]] | [[Eintracht Frankfurt]] | [[Bayer 04 Leverkusen]] | [[Newcastle United F.C.]] | [[Utakmica smrti]] | [[Svjetsko juniorsko prvenstvo u fudbalu – Čile 1987.]] | [[Lista turcizama u srpskohrvatskom jeziku]] | [[Albanska književnost]] | [[Surinamska književnost]] | [[Giacomo Leopardi]] | [[Fenomenologija duha]] | [[Evropski glavni grad kulture]] | [[Ukrajina]] | [[Rusko-ukrajinski rat]] | [[Izraelsko-arapski sukob]] | [[Arapsko proljeće]] | [[Turska književnost]] | [[Makedonska književnost]] | [[Slovenska književnost]] | [[Mađarska književnost]] | [[Lista vladara Ugarske]] | [[Historija Mađarske]] | [[Lista vladara Portugala]] | [[Historija Portugala]] | [[Laos]] | [[Fudbalska reprezentacija Hrvatske]] | [[Korisnik:Inokosni organ/Fudbalska reprezentacija Srbije|Fudbalska reprezentacija Srbije]] | [[Fudbalska reprezentacija Slovenije]] | [[Fudbalska reprezentacija Bosne i Hercegovine]] | [[Historija Vijetnama]] | [[Turski jezik]] | [[Moldavija]] | [[Nusantara]] | [[Ciudad de la Paz (Ekvatorska Gvineja)|Ciudad de la Paz]] | [[Kumasi]] | [[Kamerun]] | [[Historija Kameruna]] | [[Volodimir Zelenskij]] | [[Politika Ukrajine]] | [[Istorija Ukrajine-Rusi]] | [[Wikipedija:Wikiprojekt države]] |} {{collapse bottom}} {{collapse top|title= Glavni projekti}} == Glavni projekti == [[Korisnik:Inokosni organ/Mađarska književnost|Mađarska književnost]] | [[Historija Mađarske]] | [[Izraelsko-palestinski sukob]] | [[Rusko-ukrajinski rat]] | [[Rat u Iranu (2026)]] {| class="wikitable" |+ !<u>'''[[Korisnik:Inokosni organ/Turska književnost|Projekt : Turska književnost]]'''</u> |- | <small>[[:Kategorija:The Prodigy]] · [[Lista turcizama u srpskohrvatskom jeziku]] · [[Singapur]] · [[Surinam]] · '''[[Smederevo]]''' · '''[[Đerdapska klisura]]''' · [[Wikipedija:Wikiprojekt države/Singapur|Wikiprojekt države - Singapur]] · '''[[Baranja]]''' · [[Belorusija]] · [[Fela Kuti]] · [[Arhitektura]] · [[Egipatska arhitektura]] · [[Borislav Pekić]] · [[Azra]] · [[Goran Bregović]] · [[Bijelo Dugme]] · [[Šarlo Akrobata]] · [[Pankrti]] · [[Haustor]] · [[VIS Idoli]] · [[Paraf]] · [[Lion Feuchtwanger]] · [[George Orwell]] · [[Ivana Brlić-Mažuranić]] · [[Feri Lainšček]] · [[Lila Prap]] · [[Ivan Kušan]] · [[Grigor Vitez]] · [[Ivo Andrić]] · [[Nasiha Kapidžić‑Hadžić]] · [[Stevan Sremac]] · [[Andrej Nikolaidis]] · [[Blaže Koneski]] · [[Olivera Nikolova]] · [[Grozdana Olujić]] · [[Branko Ćopić]] · [[Dragan Lukić]] · [[Sarah Kane]] · [[Tin Ujević]] | |+ !<u>'''Fokus'''</u> |- | <small>'''[[Lista turcizama u srpskohrvatskom jeziku]]''' [[Datoteka:Symbol support vote.svg|15px|link=]] i [[Turcizam]] · '''[[Turski jezik]]''' · [[Osmanski turski jezik]] · '''[[Hronologija Osmanskog carstva|Vremeplov Osmanskog carstva]]''' · [[Osmansko Carstvo]] · [[Istorija Osmanskog carstva]] · [[Administrativna podjela Osmanskog Carstva]] · [[Nusantara]] · [[Ukrajina]] · [[Historija Mađarske]] · [[Kraljevina Ugarska (1000–1526)]] · [[Giacomo Leopardi]] · [[Pio II.|Enea Silvio Piccolomini]] · [[August Šenoa]] · [[Eugen Kumičić]] · [[Silvije Strahimir Kranjčević]] · [[Adolfo Veber Tkalčević]] · [[Ivan Perkovac]] · [[Ksaver Šandor Gjalski]] · [[Ante Kovačić]] · [[Josip Kozarac]] · ''[[Seljačka buna (roman)|Seljačka buna]]'' · [[Antun Gustav Matoš]] · [[Milutin Cihlar Nehajev]] · [[Milan Begović]] · [[Janko Leskovar]] · [[Singapur]] · [[Novi val]] · [[Polka]] · [[Hip hop]] · [[Rocksteady]] · [[Ivan Cankar]] · [[Smederevo]] · [[Tin Ujević]] · [[Slovenska književnost]] · [[Slovačka]] · [[Gruzija]] · [[Ismail Kadare]] · [[Germanizam]] · [[Stanisław Lem]] · [[Mađarizam]] · [[Intolerancija na laktozu]] · [[Ryūnosuke Akutagawa]] · [[Yukio Mishima]] · [[Yasunari Kawabata]] · [[Søren Kierkegaard]] · [[Kristofor Kolumbo]] · <u>[[Švedski jezik]]</u> · [[Crvena zvijezda (roman)]] · [[Moskva]] · [[Historija Irske]] · [[Kronologija Lavova]]</small> |+ !<u>'''[[Slovenska književnost]]'''</u> |+ !<u>'''[[Portal:Crna Gora]]'''</u> |} {{collapse bottom}} {{collapse top|title= Radionica}} ===Radionica=== {| class="wikitable" |+ !Radionica | <small>[[Historija Jevreja u Ukrajini]] | [[Historija Krimejskih Tatara]] | [[Karpatska Rutenija]] | [[Rutenija]] | [[Rusini (Ukrajina)]] | [[Gagauzi]] | [[Janusz Bardach]] | [[Margarete Buber-Neumann]] | [[Varlam Šalamov]] | [[Lav Kopelev]] | [[Sergej Koroljov]] | [[Nikolaj Urvancev]] | [[Raoul Wallenberg]] | [[Nikita Budka]] | [[Žarko Zrenjanin]] | [[Alan Watts]] | [[Cizia Zykë]] | [[Gajto Gazdanov]] | [[Server]] | [[Python]] | [[Blockchain]] | [[Marlboro]] | [[Philip Morris]] | [[Antonio Tabucchi]] | [[Raška (grad)]] | [[Vukolaj Radonjić]] | [[Inflacija]] | '''[[Unsuk Chin]]''' | [[Zgrade partizanske štamparije "Borba"]] | [[Lista hrvatskih kulturno-umjetničkih društava]] | [[Beogradska filharmonija]] | [[Georges Eugène Haussmann]] | [[Arc de Triomphe u Parizu]] | [[Epeli Nailatikau]] | [[Betti Nikolajevna Glan]] | [[Jugoslavenska arhitektura]] | [[Slavko Brill]] | [[Telekom Srbija]] | [[Kuči]] | [[Emina (pjesma)]] | [[Patrice Lumumba]] | [[Milo Jovović]] | [[Leeds]] | [[Lista aktivnih separatističkih pokreta u Evropi]] | [[Ohrid]] | [[Ante Despot]] | [[Rudolf Strohal]] | [[Galleria Borghese]] | '''[[Kvisling]]''' | [[Ursula Reutner]] | [[IP adresa]] | [[FIBA EuroBasket]] | [[Odnosi Bugarske i Srbije]] | [[Igor Mandić]] | [[Sremska Mitrovica]] | [[Janjičari]] | [[Negotin]] | [[Snježana Kordić]] | [[:Kategorija:Književni šabloni]] | [[Simone Martini]] | [[Dolly Parton]] | [[Jürgen Habermas]] | [[Temišvarski sabor]] | [[Mojsije Putnik]] | [[Cappella degli Scrovegni]] | [[Szczepan Sadurski]] | [[Thomas Carlyle]] | [[Realizam (književnost)]] | [[Banksy]] | [[B. Wongar]] | [[Konzervacija-restauracija]] | [[Konzervatorij]] | '''[[Eugen Savojski]]''' | [[Historija Kameruna]] | [[Baga (Nigerija)|Baga]] | [[Timbuktu]] | [[Tamanraset]] | [[Gat (grad)|Gat]] | [[Tarfaya]] | [[Tinduf]] | '''[[Eugen Kumičić]]''' | [[Zoran Đinđić]] | [[Boris Tadić]] | [[Ljubomir Davidović]] | [[Milan Grol]] | | [[Milica Cincar Popović]] | [[Tamara Lujak]] | [[Camille Claudel]] | '''[[Gabor Lenđel]]''' | [[Ivan Duknović]] | [[Dejan Lučić]] | [[Mislav Kolakušić]] | [[Josip Pečarić]] | [[Ivan Pernar (hrvatski političar)|Ivan Pernar]] | [[Jovan I. Deretić]] | [[Darko Trifunović]] | [[Karolina Vidović Krišto]] | [[Rat za Chaco]] | [[Homer]] | [[Ilijada]] | [[Povelja hercega Stjepana Dubrovniku (1448)]] | [[Hercegovina]] | [[Stjepan Vukčić Kosača]] | '''[[Anali Proljeća i Jeseni]]''' | '''[[Hvalov zbornik]]''' | '''[[Miroslavljevo evanđelje]]''' | [[Čedadsko evanđelje]] | [[Asemanijevo evanđelje]] | [[Kijevski misal]] | [[Savina knjiga]] | [[Proglas]] | [[Povest vremenih leta]] | [[Povest o Akiru]] | [[Novgorodski ljetopis]] | [[Temnićki natpis]] | [[Minhenski psaltir]] | [[Marijinsko evanđelje]] | [[Sinajski psaltir]] | [[Slovenski apokrifi]] | [[Slovenski Josif Flavije]] | [[Slovo o Igorovom pohodu]] | [[Suprasaljski zbornik]] | [[Vukanovo jevanđelje]] | [[Zografsko evanđelje]] | [[Žilinska knjiga]] | [[Žitije Konstantina Filozofa]] | [[Žitije Metodija]] | [[Žitije svetog Venceslava]] | [[Zakonopravilo]] | [[Žitije svetog Simeona]] | [[Tipik studenički]] | [[Dušanov zakonik]] | [[Ljetopis popa Dukljanina]] | [[De administrando imperio]] | [[Povelja Kulina bana]] | [[Povelja Tvrtka I Hrvoju Vukčiću Hrvatiniću 1380.]] | [[Povelja bana Prijezde I 1287.]] | [[Judita (ep)|Judita]] | [[Srpski srednjovekovni novac]] | [[Banovac]] | [[Celovški rukopis]] | [[Stiški rukopis]] | [[Videnski rukopis]] | [[Čedadski rukopis]] | [[Starogorski rukopis]] | '''[[Brižinski spomenici]]''' | '''[[Šibenska molitva]]''' | [[Vinodolski zakon]] | [[Premudini ostrišci]] | [[Grškovićev odlomak apostola]] | [[Premudini ostrišci]] | [[Supetarski ulomak]] | [[Povaljski prag]] | [[Senjska ploča]] | [[Natpis popa Tjehodraga]] | [[Mihanovićev odlomak Apostola]] | [[Humski grafit]] | [[Bečki listići]] | [[Kninski ulomak]] | [[Kločev glagoljaš]] | [[Župski glagoljski natpis]] | [[Valunska ploča]] | [[Plominski natpis]] | [[Bašćanska ploča]] | [[Blagajska ploča]] | [[Grdoselski ulomak]] | [[Krčki natpis]] | [[Humačka ploča]] | [[Jurandvorski ulomci]] | [[Klimpuški rukopis]] | [[:Kategorija:Povijest hrvatskoga jezika|Kategorija:Povijest hrvatskoga jezika]] | [[Martin Segon]] | [[Vlasi (Srbija)]] | [[Vlaški jezik (Srbija)]] | '''[[Isusove parabole]]''' | [[Dužd Venecije]] | [[Lista duždeva Venecije]] | '''[[Mletačka Republika]]''' | [[Vasco da Gama]] | [[Ahmet Hromadžić]] | [[Sumnjivo lice]] | [[Ergens in Nederland]] | '''[[Holodomor]]''' | [[:Kategorija:Slikovni šabloni|Slikovni šabloni]] | [[Zvonko Bušić]] | [[Daorson]] | [[Jože Plečnik]] | [[Ivan Hribar]] | [[Max Fabiani]] | [[Milan Lenuci]] | [[Adolf Mošinsky]] | [[Većeslav Holjevac]] | [[Andreas Tappeiner]] | [[Boris Kraigher]] | [[Josip Pelikan]] | [[Vekoslav Kocijančič]] | [[Edvard Ravnikar]] | [[Edvard Kardelj]] | [[Boris Kraigher]] | [[Bogdan Osolnik]] | [[Ivo Tartaglia]] | [[Jerko Šegvić]] | [[Giovanni de Ciotta]] | [[Georg Ludwig von Trapp]] | [[Bruno Milić]] | [[Hinko Juhn]] | [[Željezara Sisak]] | [[Caprag]] | [[Podravka]] | [[Maria Theresia]] | [[Niccolò Fiorentino]] | [[Potres u Dubrovniku 1667.]] | [[Josip Vancaš]] | [[Adolf Ciborowski]] | [[Benjamin Kállay]] | [[Mehmed-paša Sokolović]] | [[Isa-beg Isaković]] | [[Mimar Hajrudin]] | [[Džafer Kulenović]] | [[Hrvoje Vukčić Hrvatinić]] | [[Nikola Dobrović]] | [[Bogdan Bogdanovič]] | [[Svetozar Miletić]] | [[Ferenc Raichle]] | [[Milan Obrenović]] | [[Dragisa Mišović]] | [[Jevrem Obrenović]] | [[Užička Republika]] | [[Sirmium]] | [[Miloš Obrenović]] | [[Tešnjar]] | [[Felix Romuliana]] | [[Đurađ Branković]] | [[Kenzō Tange]] | [[Samuilo]] | [[Marko Kraljević]] | [[Abdi-paša Albanac]] | [[Abdul Hamid II]] | [[Svetlana Kana Radević]] | [[Danilo I Petrović-Njegoš]] | [[Tvrtko I Kotromanić]] | [[Josip Slade]] | [[Mišo Marić]] | [[Wayback Machine]] | [[Šekovići]] | [[Kinabalu]] | [[Kosorići]] | [[Kamendin]] | [[Otočac]] | [[Glina]] | [[Glina (grad)]] | [[Sisak]] | [[Adela Milčinović]] | [[Vladimir Laxa]] | [[Hrvoje Klasić]] | [[Topolovac]] | [[RK Zagreb]] | [[Tuškanac]] | [[Horvatovac]] | [[Čučerje]] | [[Dubec]] | [[Podsused]] | [[Kozari Bok]] | [[Miroševec]] | [[Sutinska Vrela]] | [[Trnsko]] | [[Ljubljanica (Zagreb)]] | [[Pupinovo naselje]] | [[Resnik (Zagreb)]] | [[Retkovec]] | [[Sloboština]] | [[Volovčica]] | [[Vukomerec]] | [[Avenue Mall (Zagreb)]] | [[Pruga bratstva i jedinstva]] | [[Tepih Centar]] | [[Croatia osiguranje d.d.]] | [[Croatia Records]] | [[Badel 1862]] | [[Cedevita]] | [[Konzum]] | [[Ledo]] | [[Tisak (tvrtka)]] | [[Klovićevi dvori]] | [[Palača Raffay u Zagrebu]] | [[Strossmayerovo šetalište]] | [[Juraj Branjug]] | [[Crkva sv. Ivana Krstitelja (Nova ves) u Zagrebu]] | [[Crkva sv. Marije (Dolac) u Zagrebu]] | [[Tkalčićeva ulica]] | [[Hrvatski dom likovnih umjetnika]] | [[Institut za povijest umjetnosti]] | [[Hrvatski institut za povijest]] | [[Institut Ivo Pilar]] | [[Institut za arheologiju]] | [[Anton Dominik Fernkorn]] | [[Učiteljska akademija]] | [[Zagrebački Sunčev sustav]] | [[Milan Lenuzzi]] | [[Ministarstvo vanjskih poslova i europskih integracija Republike Hrvatske]] | [[Zdenac života]] | [[Julio Deutsch]] | [[Hrvatski državni arhiv]] | [[Šabac]] | [[Motorola]] | [[Slobodan Marković (pesnik)]] | [[Crvena zemlja]] | [[Vrbanja (Banja Luka)]] | [[Lista levičarskih stranaka u Srbiji]] | [[SAP SE]] | [[Milicija SFR Jugoslavije]] | [[Ivanjica]] | [[Norveška]] | [[Grga Jankes]] | [[Bazardjuzju]] | [[Kirs]] | [[Tourcoing]] | [[Gerard ter Borch]] | [[Njemački autonomni gradovi]] | [[Interakcije potrošača i resursa]] | '''[[Svetozar Borojević]]''' | '''[[Isa-beg Isaković]]''' | '''[[Barbara Celjska]]''' | '''[[Dragutin Dimitrijević Apis]]''' | '''[[Josip Jelačić]]''' | [[Sigismund, car Svetog Rimskog Carstva]] | [[Dimitar Petrov]] | [[Slobodna Dalmacija]] | [[Aimo Koivunen]] | [[Njemački seljački rat]] | [[Dušan Brkić]] | [[Vlastimir Velisavljević]] | [[Grgo Šore]] | [[Dobroslav Paraga]] | [[Alfred Pal]] | [[Dragoslav Mihailović]] | [[Dragoljub Mićunović]] | [[Vlado Dapčević]] | [[Vicko Jelaska]] | [[Liman (Novi Sad)|Liman]] | [[Mustafa Golubić]] | [[Ivan Krajačić]] | [[Pegaz]] | [[Branko Radičević]] | [[Nikola Uzunović]] | [[Samba (muzika)]] | [[Rifet Bahtijaragić]] | [[Giuseppe Arcimboldo]] | [[Alibunar]] | [[Skopsko kale]] | [[Novi Karlovci]] | [[Jelena Tomašević]] | [[Srbi u Hrvatskoj]] | [[Danilo Srdić]] | [[Tuzla]] | [[Beograd u Narodnooslobodilačkoj borbi]] | [[Seča knezova]] | [[Majska skupština]] | [[Nesviški dvorac]] | [[Walter Benjamin]] | [[Hermes Trismegistos]] | [[Hermetizam]] | [[Tanja Kragujević]] | [[Apokrifna Jevanđelja]] | [[Stefan Ćertić]] | [[Mudre izreke]] | [[Knjiga Henokova]] | [[Druga knjiga o Ezri]] | [[Prva knjiga o Ezri]] | [[Treća knjiga o Makabejcima]] | [[Knjiga oda]] | [[Zaharija (knjiga)]] | [[Šablon:Novi Sad]] | [[Boris Dragojević]] | [[Mandelbrotov skup]] | [[Klaus Wiese]] | [[Miša David]] | [[Mimoza Nestorova-Tomić]] | [[Dobrivoje Tošković]] | [[Bogdan Bogdanović]] | [[Constantinos Doxiadis]] | [[Bukovac (Novi Sad)]] | [[Neredi na utakmici Dinamo – Crvena zvezda 1990.]] | [[Prizren]] | [[Radomir Konstantinović]] | [[Nikolaj Milkov]] | [[Arshi Pipa]] | [[Kadri Metaj]] | [[Kiril Temkov]] | [[John Plamenatz]] | [[Predrag Finci]] | [[Heda Festini]] | [[France Veber]] | [[Manastir Ostrog]] | [[Cabinda (grad)]] | [[Jugoslovenska vojska u otadžbini]] | [[Mágico González]] | [[Consolidated PBY Catalina]] | [[Georgi Dimitrov]] | [[Anton Wilhelm Amo]] | [[Boubacar Boris Diop]] | [[Ngũgĩ wa Thiong'o]] | [[Olaudah Equiano]] | [[Thomas Sankara]] | [[Cheikh Anta Diop]] | [[Frantz Fanon]] | [[Kwame Nkrumah]] | [[Léopold Sédar Senghor]] | [[Wole Soyinka]] | [[Chinua Achebe]] | [[Chimamanda Ngozi Adichie]] | [[Amos Tutuola]] | [[Ben Okri]] | [[Amílcar Cabral]] | [[Mozi]] | [[Legalizacija četnika u Srbiji]] | [[Mazdak]] | [[Desireless]] | [[Danuta Lato]] | [[Boney M.]] | [[James Macpherson]] | [[Fritz Kreisler]] | [[Milli Vanilli]] | [[Frank Farian]] | [[Han van Meegeren]] | [[Carl Wilhelm Becker]] | [[Annio iz Viterba]] | [[Slaviša Vajner]] | [[Spomenik Wikipediji]] | [[Galaktička Republika]] | [[Profesor Baltazar]] | [[Robert Wyatt]] | [[Jaap Blonk]] | [[John Cage]] | [[Genpei Akasegawa]] | [[Joseph Beuys]] | [[George Maciunas]] | [[Alison Knowles]] | [[Neue Slowenische Kunst]] | [[Fluxus]] | [[Lenny Dee]] | [[Allan Kaprow]] | [[Kommissar Hjuler]] | [[Nam June Paik]] | [[Niki de Saint Phalle]] | [[Wolf Vostell]] | [[Novi dadaizam]] | [[Dadaizam]] | [[Jean Arp]] | [[Johannes Baader]] | [[Max Ernst]] | [[George Grosz]] | [[Otto Dix]] | [[Richard Huelsenbeck]] | [[Francis Picabia]] | [[Hans Richter (umjetnik)]] | [[Kurt Schwitters]] | [[Sophie Taeuber-Arp]] | [[Tristan Tzara]] | [[Beatrice Wood]] | [[Marcel Janco]] | [[Raoul Hausmann]] | [[Dragan Aleksić (pjesnik)|Dragan Aleksić]] | [[Jean Crotti]] | [[Theo van Doesburg]] | [[Clément Pansaers]] | [[Paul Dermée]] | [[Céline Arnauld]] | [[Theodore Fraenkel]] | [[Iliazd]] | [[Joseph Stella]] | [[Emmy Hennings]] | [[Jefim Golyscheff]] | [[Arthur Cravan]] | [[Guillaume Apollinaire]] | [[Aspazija]] | [[Arca (muzičar)]] | [[Björk]] | [[Straight edge]] | [[Jiří Wolker]] | [[Povelja Stjepana II Vukoslavu Hrvatiniću 1326.]] | [[Srđa Popović (advokat)]] | [[Senka Veletanlić]] | [[Celia Cruz]] | [[Korejski rat]] | [[Jugoslaveni u Hrvatskoj]] | [[Buđenje pacova]] | [[Skijavoneska]] | [[Bajina Bašta]] | [[Leptirica]] | [[Vampir]] | [[Drakula]] | [[Frankenstein]] | [[Jugoslaveni u Hrvatskoj]] | [[Lista gradova u Bosni i Hercegovini]] | [[Biljar]] | [[Srpski Holywood]] | [[Bardilis]] | [[Josip Balatinac (fudbaler)]] | [[Neolitska Evropa]] | [[Hector Berlioz]] | [[Giuseppe Verdi]] | [[Camille Saint-Saëns]] | [[Edvard Grieg]] | [[Bedřich Smetana]] | [[Mihail Glinka]] | [[Ruggero Leoncavallo]] | [[Bakar (grad)]] | [[Historija Irske]] | [[Bloody Sunday (film)]] | [[War (album benda U2)]] | [[Krvava nedelja (1972)]] | [[Lazar Tešanović]] | [[Veronika Bakotić]] | [[Milan Tepić]] | [[Weltschmerz]] | [[Joakiminterfest]] | [[Héctor Noguera]] | [[Vladimir Geljfand]] | [[Lista Caravaggiovih djela]] | [[Veternik (Novi Sad)]] | [[Ivo Senjanin]] | [[Indeks prelamanja]] | [[Kramer (bend)]] | [[Čuvaj se senjske ruke]] | [[Disney Channel]] | [[Sava]] | [[Savski Venac]] | [[Stari grad (Beograd)]] | [[Osmi putnik (sastav)]] | [[Mira Banjac]] | [[Pačir]] | [[Tekunica]] | [[Walt Disney]] | [[Trakija]] | [[Superheroj]] | [[Leptirica]] | [[Protestantska etika i duh kapitalizma]] | [[Palestina]] | [[Palestinska samouprava]] | [[Palestina (regija)]] | [[Giacomo Stampa]] | [[Ivan Illich]] | [[Višeslavova krstionica]] | [[Šablon:Infokutija osoba]] | [[Zvonimir Vučković]] | [[Kolaboracija četnika s nacističkom Njemačkom]] | [[Crkvenoslavenski jezik]] | [[Grčka narodnooslobodilačka armija]] | [[Jovan Vujošević]] | [[Srbija u jugoslavenskim ratovima]] ?? | [[Divna Veković]] | [[Cigla]] | [[Svrljig]] | '''[[Macbeth]]''' | [[Slobodne teritorije u Narodnooslobodilačkom ratu]] | [[Katanga]] | [[Antiratni protesti u Beogradu (1991–1992)]] | [[Slavonski Brod]] i [[Brod (Bosna i Hercegovina)|Bosanski Brod]] | [[Srebrenka Ilić]] | [[Pierre Schaeffer]] | [[Speedcore]] | [[Y2K]] | [[FK Sutjeska Nikšić]] | [[Pad Bosne 1463.]] | [[Austrougarsko osvajanje Bosne i Hercegovine]] | [[Aneksijska kriza]] | [[Teremin]] | [[Rat]] | [[Brak]] | [[Malware]] | [[Eintracht Frankfurt]] | [[Jelena Karleuša]] | [[Bela garda (Slovenija)]] | [[Slovenska ljudska stranka (1892)]] | [[FK Sarajevo]] | [[Četiri azijska tigra]] | [[Lulu Schwartz]] | [[AFC Champions League Elite]] | [[Muhamed Kulenović]] | [[Jasenova]] | [[Vice Bune]] | [[Tomislav II]] | [[Velika seoba Srba]] | [[C.D. Árabe Unido (Panama)]] | [[Tauro F.C. (Panama)]] | [[C.A. Independiente de La Chorrera (Panama)]] | [[C.D. Plaza Amador (Panama)]] | [[Club Deportivo Universitario (Panama)]] | [[San Francisco F.C. (Panama)]] | [[Lista gradova u Bosni i Hercegovini]] | [[Čandrakanta (roman)]] | [[Izborni knez]] | [[Julius Baranovski]] | [[Moruna]] | [[Immanuel Kant]] | [[Fenomenologija duha]] | [[Svijet kao volja i predodžba]] | [[Die Geburt der Tragödie aus dem Geist der Musik]] | [[Filosofija palanke]] | [[Josif Majer]] | '''[[Miloš Minić]]''' | '''[[Slobodan Penezić Krcun]]''' | '''[[Koča Popović]]''' | [[Vladimir Bakarić]] | [[Đuro Pucar Stari]] | [[Edvard Kardelj]] | [[Blagoje Nešković]] | [[Lazar Koliševski]] | [[Blažo Jovanović]] | [[Enver Hoxha]] | [[Slavko Šlander]] | [[Josip Križaj]] | [[Vălko Červenkov]] | [[Džemal Bijedić]] | [[Slavko Grum]] | [[Đorđe Popović]] | [[Tibor Sekelj]] | [[Vlado Dapčević]] | [[Mehmet Ali Ağca]] | [[Bruno Bušić]] | [[Stanislav Krakov]] | [[Miha Krek]] | [[Muhamed Asad]] | [[Stjepan Đureković]] | [[Donald Duck]] | [[Nikola Tesla]] | [[Mihajlo Pupin]] | [[Milutin Milanković]] | [[Bogdan Bogdanović]] | [[Vladimir Prelog]] | [[Dušan Vuksanović]] | [[Radoje Domanović]] | [[Meša Selimović]] | [[Mak Dizdar]] | [[Ivo Andrić]] | [[Josip Broz Tito]] | [[Ekomanipulacija]] | [[Banjani (pleme)]] | [[Ratni zarobljenici]] | [[Nikola Bojović]] | [[Paul Lafargue]] | '''[[Mario Kopić]]''' | [[Georgi Konstantinovski]] | [[Tvrđave u Herceg Novom]] | [[Udruženje genetičara u Bosni i Hercegovini]] | [[Josip Frank]] | [[Mile Starčević]] | [[Monopol]] | [[Novac]] | [[Ludi Šeširdžija]] | [[Wikipedija:Nacrti/2025]] | [[Tanasko Rajić]] | [[Hrvoje Hribar]] | [[Ivo Brešan]] | [[Fedor Vidas]] | [[Melhisedek]] | [[Ndjolé (Gabon)]] | [[Lastoursville]] | [[Đorđe Vajfert]] | [[Yugo]] | [[Zastava (fabrika)]] | [[Marš (muzika)]] | [[Haršačarita]] | [[Amila Kahrović-Posavljak]] | [[Matija Filaković]] | [[Ivica Puljak]] | [[Pozorišna trupa Crvenog broda]] | [[Liu Shaoqi]] | [[Kong Dongmei]] | [[Liu Siqi]] | [[Shao Hua]] | [[Wen Qimei]] | [[Cixi]] | [[Ba Jin]] | [[Lin Biao]] | [[Chen Duxiu]] | [[Nanjing]] | [[Sun Yat-sen]] | [[Deng Xiaoping]] | [[Nanning]] | [[Zhang Guotao]] | [[Li Si]] | [[Nanshan (Shenzhen)]] | [[Nagqu]] | [[Lhasa]] | [[Han Yu]] | [[Turpan]] | [[Zhaoyuan]] | [[Zhuangzi]] | [[Konfucije]] | [[Konfucijanizam]] | [[Datong]] | [[Foshan]] | [[Shunde]] | [[Mohe]] | [[Sansha]] | [[Fuyuan]] | [[Tashkurgan]] | [[Yongning]] | [[Yinchuan]] | [[Savo Orović]] | [[Karakorum]] | [[Dandong]] | [[Seogwipo]] | [[Šangaj]] | [[Peking]] | [[Taipei]] | [[Yan'an]] | [[Mao Anqing]] | [[Mao Anying]] | [[Xiangyang]] | [[Hangzhou]] | [[Changsha]] | [[Wu Zetian]] | [[Lu Zhi]] | [[Feng]] | [[Zhangsun]] | [[Suzhou]] | [[Jiang Qing]] | [[He Zizhen]] | [[Yang Kaihui]] | [[Luo Yixiu]] | [[Chengdu]] | [[Guilin]] | [[Historija Kine]] | [[Taoizam]] | [[Luoyang]] | [[Xian (taoizam)]] | [[Xi'an]] | [[Dalian]] | [[Guangzhou]] | [[Crvena knjiga (Mao Tse-tung)]] | [[Mao Tse-tung]] | [[Šaošan]] | [[Li Zhisui]] | [[Lu Xun]] | [[Yip Man]] | [[Chan Wah-shun]] | [[Leung Jan]] | [[Ng Mui]] | [[Wong Wah-bo]] | [[Hong Kong]] | [[Makao]] | [[Goa]] | [[Chongqing]] | [[Shenzhen]] | [[Ivan Meštrović]] | [[Mate Meštrović]] | [[Miodrag Stanisavljević]] | [[Stećak Vignja Miloševića]] | [[Tales]] | [[Vođe Sovjetskog Saveza]] | [[Nikita Hruščov]] | [[Vladimir Lenjin]] | [[Žnjan]] | [[Petar Lubarda]] | [[Veronika Bakotić]] | [[House music]] | [[Predsjednički izbori u Sjedinjenim Američkim Državama 2024.]] | [[Džemaludin Latić]] | [[Zora Dirnbach]] | [[Stevan Sremac]] | [[Krste Misirkov]] | [[Mihajlo Rostohar]] | [[Josip Pupačić]] | [[Usorska uskotračna željeznica]] | [[Naftna industrija Srbije]] | [[Lista ulica u Beogradu]] | [[Oktobarska revolucija]] | [[Svrgavanje Slobodana Miloševića]] | [[Ivan Klajn]] | [[Matthias Grünewald]] | [[NATO-ova fonetska abeceda]] | [[Kockica (zgrada)]] | [[:en:Epistemology|Epistemology]] cfr [[Epistemologija]] | [[Narodna Republika Koreja]] | [[Nemiri na Haymarketu]] | [[Pax Americana]] | [[Tomislav Osmanli]] | [[Vladislav Petković Dis]] | [[Marko Ristić]] | [[Nikola Batušić]] | [[Indijsko-pakistanski ratovi]] | [[Viktorija Roščina]] | [[Tursko osvajanje Balkana]] | [[Historija srednjovjekovne Srbije]] | [[Kukuruz]] | [[Kuća]] | [[Nikaragva]] | [[Starac Milija]] | [[:Kategorija:Crnogorska književnost]] | [[Crnogorska književnost]] | [[Banović Strahinja]] | [[Ranko Krivokapić]] | [[Lista papa]] | [[Dimitrije Mita Cenić]] | [[Julian Assange]] | [[La Fenice]] | [[Šablon:Ekvinocij i solsticij]] | [[Pan Tadeusz]] | [[Kaćuša (pjesma)]] | [[Zdenko Škrabalo]] | [[Kőbánya]] | [[:meta:Ukraine's Cultural Diplomacy Month 2025/Participants|Ukraine's Cultural Diplomacy Month 2025]] | [[:meta:Ukraine's Cultural Diplomacy Month 2025/Participants/Inokosni organ|add]] | [[Bilećanka]] | [[Orient Express]] | [[Križarske rute]] | [[Rimski putevi]] | [[Via Egnatia]] | [[Via Militaris]] | [[Via Pontica]] | [[Đerdapska klisura]] | [[Autoput Bratstva i jedinstva]] | [[Husein Gradaščević]] | [[Ivan Perkovac]] | [[Gustav Krklec]] | [[Mak Dizdar]] | [[Ivo Vojnović]] | [[Janko Polić Kamov]] | [[Prvi srpski ustanak]] | [[Simo Matavulj]] | [[Ksaver Šandor Gjalski]] | [[August Šenoa]] | [[Kole Cašule]] | [[Živko Čingo]] | [[Kole Nedelkovski]] | [[Kočo Racin]] | [[Blaže Koneski]] | [[Mula Mustafa Bašeskija]] | [[Ivan Bandulavić]] | [[Arif Hikmetbeg Rizvanbegović]] | [[Sima Milutinović Sarajlija]] | [[Skender Kulenović]] | [[Meša Selimović]] | [[Hasan Kikić]] | [[Mehmed-beg Kapetanović Ljubušak]] | [[Umihana Čuvidina]] | '''[[Slobodan Šnajder]]''' | [[Andrej Nikolaidis]] | [[Duško Trifunović]] | [[Breakbeat hardcore]] | [[Stanko Vraz]] | [[Albert Bazala]] | [[Glava šećera (pripovetka)]] | [[Milovan Glišić]] | [[Anton de Kom]] | [[Turbofolk]] | [[Jelena Karleuša]] | [[Nada Knežević]] | [[Maja Nikolić (pjevačica)]] | [[Kylie Minogue]] | [[Maite Perroni]] | [[Mimi Mercedez]] | [[Bosanske piramide]] | [[Stefan Uroš I]] | [[Vladislav Nemanjić]] | [[Beli anđeo]] | [[Tomislav Osmanli]] | [[Studio B]] | [[Tvrtko II Kotromanić]] | [[:en:Menstrual cycle]] | [[:en:Water fluoridation]] | [[:en:Ketogenic diet]] | [[:en:Social history of viruses]] | [[:en:Virus]] | [[Crnogorski jezik]] | [[Šablon:Instrument]] | [[Prva savezna liga]] | [[Hajduk Split]] | [[Hiperborejci]] | [[Fadil Hoxha]] | [[Kajzerica]] | [[Kalifat]] | [[U Stambolu na Bosforu]] | [[Katari]] | [[Bogumili]] | [[Hazari]] | '''[[Železnička stanica Novi Sad]]''' | [[Agatha Christie]] | [[Orient Express]] | [[FK Vojvodina]] | <u>[[Svetozar Miletić]]</u> | <u>[[Petar II Petrović Njegoš|Pera Petrov iz Njegoša]]</u> | '''[[Novi Sad]]''' | [[Petrovaradin]] | [[Šipan]] | [[Baja]] | [[Kalhant]] | [[Narodni pokret Otpor]] | [[Аleksandr А. Bogdanov]] | [[Crvena zvijezda (roman)]] | [[Stanisław Lem]] | [[Zaharija Sitčin]] | [[Lav Sergejevič Termen]] | [[Teremin]] | [[Ursula K. Le Guin]] | [[Carmilla]] | [[Beli Manastir]] | [[Isak Babelj]] | [[George Weah]] | [[Radomir Putnik (pisac)|Radomir Putnik]] | [[Paragvaj]] | [[Yuki-Onna]] | [[Bolivija]] | '''[[Šablon:Infokutija biografija]]''' | [[Lista metro sistema]] | [[Ivan Glišić]] | [[:sl:Slovenska znanstvena fantastika]] | [[Studentske demonstracije u Jugoslaviji 1968.]] | [[Detroit, Michigan|Detroit]] | [[Vladimir Solovjov]] | [[Muhara]] | <u>[[Marko Marulić]]</u> | [[Klasifikacija muzike]] | [[Modul:Portal bar]] | [[Federico Zuccari]] | [[Eva Ras]] | [[Lista vladara Poljske]] | [[Torlački]] | [[Naučna fantastika]] | [[Okruzi Južne Koreje]] | [[Baranja]] | [[Wikipedija na korejskom jeziku]] | [[Korejski jezik]] | [[Drava]] | [[Ep o Gilgamešu]] | [[Crvena zvezda]] | <u>[[Paraćin]]</u> | [[Vladari Provanse]] | [[Stepan Bandera]] | [[Holodomor]] | [[Međunarodni praznici]] | [[Administrativna podjela Crne Gore]] | [[José Mujica]] | [[Centralna evidencija spomenika]] | [[Jujutsu]] | [[Suočavanje s prošlošću]] | [[Edita Schubert]] | [[Nika Rukavina]] | [[Branka Cvjetičanin]] | [[Sanja Bachrach Krištofić]] | [[Zlata Vucelić]] | [[Mario Krištofić]] | [[Plinara Hasanpaşa]] | [[Kuran]] | [[Tefsir]] | [[Sporazum o zapošljavanju između Zapadne Njemačke i SFR Jugoslavije]] | [[Klaus Schulze]] | [[Jovan Sterija Popović]] | [[Kijev]] | [[Aristotel]] | [[Korisnik:Edgar Allan Poe/Nogomet|Projekt Nogomet]] | [[Muzički žanr]]/[[Klasična muzika]]/[[Folk muzika]]/[[Folk]]/[[Zabavna muzika]]/[[Turbofolk]]/[[Pop-folk]] | [[A.C. Milan]] | [[Wikipedija:Wikiprojekt države/Singapur]] | [[Okan Kocuk]] {{small|1000}} | '''[[Fudbalska reprezentacija Jugoslavije]]''' | '''[[Fudbalska reprezentacija Italije]]''' | '''[[Korisnik:Inokosni organ/Fudbalska reprezentacija Srbije|Fudbalska reprezentacija Srbije]]''' | [[Sloboda vjeroispovijesti ili uvjerenja]] | [[Lista ulica u Nišu]] | [[Heydər Əliyev]] | [[Mario Kopić]] | [[Legalizacija gradnje]] | [[Beyoğlu]] | [[OFK Beograd]] | [[Fenerbahçe SK (fudbal)|Fenerbahçe SK]] | [[Hip hop]] | [[Georg Wilhelm Friedrich Hegel]] | [[Nürnberg]] | [[Ivo Pilar]] | [[Historija željeznice]] | [[Aerodrom Čenej]] | [[Svetozar Vlajković]] | [[Santa Cruz del Islote]] | [[Turbofolk]] | [[Etno muzika]] | [[Etnomuzikologija]] | [[Islamska umjetnost]] | [[Islamska muzika]] | [[Muzika Indije]] | [[Osmanske kule i odžaci u Bosni i Hercegovini]] | [[Florbela Espanca]] | [[Eduardo Lourenço]] | [[Pedro da Fonseca (filozof)|Pedro da Fonseca]] | [[Damião de Góis]] | [[Bohemizam]] | [[Osmansko osvajanje Rumelije]] | [[Dragoslav Mihailović]] | [[Dušan Matić]] | [[Arapsko proljeće]] | [[Boris Pahor]] | [[Mjanmar]] | [[Vijetnam]] | [[Laos]] | [[Svjetska prijestolnica knjige]] | '''[[:Kategorija:Članci za sređivanje|Za sređivanje]]''' | [[Predsednički izbori u SAD 2024.]] | [[Predsjednik Sjedinjenih Američkih Država]] | [[Popis predsjednika SAD]] | [[Šablon:Predsjednički izbori u SAD]] | ''[[Sumatra (Crnjanski)|Sumatra]]'' | ''[[Termopile (Kavafis)|Termopile]]'' | ''[[Zapadno-istočni Divan]]'' | ''[[Breathe (Prodigy)|Breathe]]'' | [[Pivo]] | [[:Kategorija:Književni teoretičari]] | [[:Kategorija:Liste]] | [[Aerodrom Čenej]] | [[Afera Marković]] | [[Aksiologija]] | <u>[[Aleksandar Belić]]</u> | [[Aleksandar Deroko]] | [[Alfredo Stroessner]] | [[Alija Alijagić]] | [[Ambasada Jugoslavije u Francuskoj]] | [[Amila Kahrović-Posavljak]] | [[Andreas Bodenstein]] | [[Andrija Zmajević]] | [[Anholt (Borken)]] | [[Ani Radošević]] | [[Mary Bigelow Ingham|Anne Hathaway]] | [[Portrait of Anne Hathaway]] | [[Anne Hathaway (glumica)‏‎]] | [[Anne Hathaway‏‎ (glumica)|Anne Hathaway]] | [[Anne Hathaway (pjesma)|Anne Hathaway]] | [[Anne Hathaway‏‎ (Shakespeare)]] | [[Anne Hathaway (Shakespeare)|Anne Hathaway]] | [[Anne Hathaway]] | '''[[Ante Starčević]]''' | [[Antinacizam]] | [[Anton Čehov]] |<u>[[Antonio Bajamonti]]</u> | [[Arno Schmidt]] | [[Askos]] | [[Astrobiologija]] | [[Austro-ugarska okupacija Bosne i Hercegovine 1878]] | [[Azra]] | [[Baba Jaga]] | [[Ban]] | [[Banoštor (tvrđava)]] | [[Barok]] | [[Benjamin Hoadly]] | [[Bijelo dugme]] | [[Bitka kod Ankare]] | [[Bitka kod Brunete]] | [[Bizantska muzika]] | [[Bombaški napad u beogradskom bioskopu 20. oktobar]] | [[Bruno Schulz]] | [[Bunjevci]] | [[Čehoslovačka]] | [[Crvena buržoazija]] | [[Cvjetko Popović]] | [[David Albahari]] | [[Đavo]] | [[Diana Budisavljević]] | [[Dijalektički zakoni]] | [[Dimitrije Ljubavić]] | [[Dimitrije Mitrinović]] | [[Divlji Zapad]] | [[Dolores O'Riordan]] | <u>[[Domaniç]]</u> | [[Đorđe Vajfert]] | [[Downing efekt]] | [[Dragoslav Mihailović]] | [[Dunav]] | [[Dunavske Švabe]] | [[Eduardo Galeano]] | [[Edward Schillebeeckx]] | [[Eleonora de Fonseca Pimentel]] | [[Elvis Ljajić]] | [[Engleski jezik]] | [[Erehteion]] | [[Ernesto Sábato]] | [[Euharistija]] | <u>[[Eutropije]]</u> | <u>[[Euzebije iz Minda]]</u> | [[Evropski glavni grad kulture]] | [[Ezana od Aksuma]] | [[Fazıl Hüsnü Dağlarca]] | [[Federativna Narodna Republika Jugoslavija|FRNJ]] | [[Filološki pregled]] | [[Filosofija palanke]] | [[Fjeldfuglen]] | [[Florian Geyer]] | [[Folklor i vez etničke grupe Matyó]] | [[Forchheim]] | [[Frank Ryan (borac)|Frank Ryan]] | [[Funk]] | [[Frumencije]] | [[Galipoljski Srbi]] | [[Gebhard I. Savinjski]] | <u>[[Generacija Z]]</u> | [[Giovanni Verga]] | [[Glasinačka kultura]] | [[Gradišćanski Hrvati]] | [[Gradonačelnik Novog Sada]] | [[Gravelotte]] | [[Grof Đorđe Branković]] | [[Heinrich Friedrich von Diez]] | [[Hikaye]] | [[Hipotetički silogizam]] | [[Hipotetičko-disjunktivni silogizam]] | [[Historija Bosne i Hercegovine]] | [[Historija Hrvatske]] | [[Historija srednjovjekovne Srbije]] | [[Historija željeznice u Bosni i Hercegovini]] | [[Hronotop]] | <u>[[Humanizam u Njemačkoj]]</u> | [[Ignjat Bajloni]] | [[Igor Marojević]] | [[Il Popolo d'Italia]] | [[Ilija Garašanin]] | [[Invazija Varšavskog pakta na Čehoslovačku]] | [[Irska]] | [[Islamizacija Albanije]] |[[Izmael]] | <u>'''[[Izraelsko-palestinski sukob]]'''</u> (sređivanje) | [[Izvori]] | [[Janjevci]] | [[János Kádár]] | [[Jasmina Mihajlović]] | [[Jirečekova linija]] | [[Johannes Falkenberg]] | [[John Steinbeck]] | [[Josef Ressel]] | [[Josip Jelačić]] | [[Josip Križaj]] | <u>[[Josip Smodlaka]]</u> | <u>[[Jovan Cvijić]]</u> | [[JPEG]] | [[Jurij Hudolin]] | [[Kalvinizam]] | [[Karl Marx]] | '''[[Karl Kraus]]''' | [[Katedra (akademska)|Katedra]] | [[Kauboj]] | [[Kende]] | [[Knez Mihailova]] | [[Kondom]] | [[Konoplja u Sloveniji]] | [[Kopenhagen]] | [[Kraljevina Alanija]] | [[Kraljevina Poljska (1025–1385)]] | [[Krasan]] | [[Krašovani]] | [[Krav maga]] | [[Kresnenski ustanak]] | [[Kruševac]] | <u>[[Kuća]]</u> | [[Kup Crne Gore u fudbalu]] | [[Lagos]] | [[Laza Lazarević]] | [[Lazar Udovički]] | [[Lexicon Latinitatis medii aevi Iugoslaviae]] | [[LGBT historija Jugoslavije]] | [[Lista mjesta imenovanih po Josipu Brozu Titu]] | [[Lista najvećih svjetskih metropola]] | [[Lješka (ulica u Beogradu)|Lješka]] | [[Ljevičarska omladina (Kina)]] | [[Ljubomir Davidović]] | [[M'Daourouch]] | [[Mađarska forinta]] | [[Maite Perroni]] | [[Marin Držić]] | [[Mario Benedetti]] | <u>[[Marko Vešović (književnik)]]</u> | <u>[[Mediji]]</u> | [[Memmingen]] | [[Michael O'Riordan]] | [[Mihkel Klaassen]] | [[Mijaci]] | [[Miklós Németh‏‎]] | [[Milan Simin]] | [[Milenko Perović]] | [[Milorad Drašković]] | [[Miloš Crnjanski]] | [[Milovan Danojlić]] | [[Mimesis]] | [[Miroslav Krleža]] | [[Molière]] | <u>[[Möll]]</u> | <u>[[Mongolsko Carstvo]]</u> | [[Moliški Hrvati]] | <u>[[Moni Finci]]</u> | [[Nacističko spaljivanje knjiga]] | [[Nagrada Sedam sekretara SKOJ-a]] | [[Narodna muzika]] | [[Narodnjaci]] | <u>[[Nestor Mahno]]</u> | <u>[[Niccolò Machiavelli]]</u> | <u>[[Nicolas Storch]]</u> | <u>[[Nizozemska revolucija]]</u> | <u>[[Norne]]</u> | [[Obrada drveta]] | [[OFK Beograd]] | [[Orijent]] | [[Orofern od Kapadokije]] | [[Ørsta]] | [[Otokar Keršovani]] | [[Otto III. od Bavarske]] | [[Paćamama]] | [[Panonska nizija]] | [[Pantovčak]] | [[Pavlovo pismo lordu Carringtonu]] | [[Pčelarstvo u Sloveniji]] | [[Peadar O'Donnell]] | [[Philipp Melanchthon]] | [[Pijetizam]] | [[Pismo (poruka)]] | [[Ponuda Draže Mihailovića Adolfu Hitleru]] | <u>[[Popis careva Svetog rimskog carstva]]</u> | <u>[[Popis čeških vladara]]</u> | [[Popis danskih monarha]] | <u>[[Popis engleskih i britanskih vladara]]</u> | [[Popis gradonačelnika Ljubljane]] | [[Popis gradonačelnika Skoplja]] | [[Popis gradonačelnika Splita]] | [[Popis gradonačelnika Zagreba]] | [[Popis gradova u Njemačkoj]] | [[Popis hrvatskih banova]] | [[Popis hrvatskih kraljeva]] | [[Popis japanskih monarha]] | [[Popis kraljeva Kambodže]] | [[Popis monarha Koreje]] | [[Popis pjevača narodnih pjesama]] | [[Popis poljskih vladara]] | [[Popis vladara Bavarske]] | [[Pranje novca]] | [[Praški lingvistički kružok]] | [[Praško proljeće]] | [[Propovijed o oprostima i milosti]] | [[Prostorvreme]] | <u>[[Protestantski uspon]]</u> | [[Prvi srpski ustanak]] | [[PTT]] | [[Racki Hrvati]] | [[Rimski putevi]] | [[Ruggero Leoncavallo]] | [[Šablon:Glavna stranica]] | [[Šablon:Hrvatski kraljevi]] | [[Šablon:Istorijske prestonice Srbije]] | [[Šablon:Književnost]] | [[Šablon:Makedonska književnost]] | [[Šablon:Srpski vladari]] cfr. [[Šablon:Srpski vladari]] | [[Sadrudin Kunavi]] | [[Sarajevski atentat]] | <u>[[Saudi Vision 2030]]</u> | [[Sauna]] | [[Sava Savanović]] | [[Simferopolj]] | [[Sinéad O'Connor]] | [[Sinopsis]] | [[Slavko Pavletić]] | [[Snijeg]] | [[Slavonija]] | [[Slobodan Jovanović]] | [[Sotion (filozof)]] | [[Sotion]] | [[Španski građanski rat]] | [[Spartakistički ustanak]] | [[Spisak gradonačelnika Beograda]] | [[Spisak kineskih vladara]] | [[Spisak opština Portorika‏‎]] | [[Spisak spaljenih knjiga u Njemačkoj 1933. godine]] | [[Spisak vladara Mađarske]] | [[Srbulje]] | [[Stan]] | [[Stara Hercegovina]] | [[Stjepan, knez Bosne|Stjepan Vojislavijević]] (fl. 1084–1095) | [[Studentske demonstracije u Jugoslaviji 1968.]] | <u>[[Sultanija Safije]]</u> | <u>[[Tadija Smičiklas]]</u> | [[Tarantinizam]] | [[Template:List of language names ordered by code]] | <u>[[The Prodigy]]</u> | <u>[[Thomas Müntzer]]</u> | [[Tibor Živković]] | [[Todor Živkov‏‎]] | [[Tomislav Osmanli]] | <u>[[Tommy]]</u> | [[Toti (Hrvati u Mađarskoj)|Toti]] | <u>[[Ugro-finski narodi]]</u> | [[Ulje (slikarstvo)|Ulje]] | [[Ultra vires]] | [[Upravni centar]] | [[Ursula Reutner]] | [[USB]] | [[Utrecht]] | [[Vatroslav Rožić]] | [[Venecijanski jezik]] | [[VIS Idoli]] | [[Višejezičnost]] | [[Vjetroagregat]] | <u>[[Vladan Matijević]]</u> | <u>[[Vladimir Ćorović]]</u> | <u>[[Walt Whitman]]</u> | [[Wat Tyler]] | [[Wolfgang Flür]] | [[Wurzach]] | [[You Xie]] | [[Zagrebačke gradske četvrti]] | [[Zapadni svijet]] | [[Željeznička magistrala Baikal-Amur]] | [[Žene u Narodnooslobodilačkoj borbi]] | [[Živojin Pavlović]] | [[Zlatan Ibrahimović]] | [[Zohair Al-Ameri]] | [[Zoran Mušič]] | [[Zupčana željeznica]] | <nowiki>[[en:Category:Harv and Sfn template errors]]</nowiki> | <nowiki>[[Kategorija:Telekomunikacije]]</nowiki> | [[Masakr u Mičivodama]] | [[Teritorijalna organizacija Srbije]] | [[Šablon:Grad Čačak]] | [[Cetina]] | '''[[Antun Gustav Matoš]]''' | '''[[Silvije Strahimir Kranjčević]]''' | [[Tibor Sekelj]] | [[Danilo Kiš]] | [[Antun Nemčić]] | [[Anton de Kom]] | [[Josif Staljin]] | '''[[Surinamska književnost]]''' | [[Istorija Sovjetskog Saveza]] | [[Vampir]] | </small> |- ! |<small>[[Düsseldorf]] | [[Neuss]] | [[Krefeld]] | [[Ratingen]] | [[Erkrath]] | [[Hilden]] | [[Langenfeld (Rheinland)|Langenfeld]] | [[Lintorf]] | [[Düssel]] | [[Wülfrath]] | [[Neandertal (dolina)|Neandertal]] | [[Xanten]] | [[Hochdahl]] | [[Elbsee (Düsseldorf)|Elbsee]] | [[Dormagen]] | [[Norf]] | [[Meerbusch]] | [[Osterath]] | [[Carlstadt (Düsseldorf)|Carlstadt]] | [[Stadtmitte (Düsseldorf)|Stadtmitte]] | [[Pempelfort]] | [[Derendorf]] | [[Friedrichstadt (Düsseldorf)|Friedrichstadt]] | [[Unterbilk]] | [[Bilk (Düsseldorf)|Bilk]] | [[Oberkassel (Düsseldorf)|Oberkassel]] | [[Königsallee (Düsseldorf)|Königsallee]] |</small> |- !Projekt književnost | <small>[[Slovenska književnost]] | [[Mađarska književnost]] | [[Hrvatska književnost]] | [[Bosanskohercegovačka književnost]] | [[Srpska književnost]] | [[Crnogorska književnost]] | [[Makedonska književnost]] | [[Bugarska književnost]] | [[Rumunska književnost]] | [[Moldavska književnost]] | [[Turska književnost]] | [[Ukrajinska književnost]] | </small> |- !Poboljšati |<small>[[Aibo]] | [[Fausto Cercignani]] | [[Antantina intervencija u Ruskom građanskom ratu]] | [[Jastreb]] | [[Bitka na Avali oktobra 1944.]] | | [[Light pen‏‎]] | [[Sinteza (filozofija)]] | [[Nikola Vukčević]] | [[Kazneno djelo]] | [[Silvestrovo]] | [[Stjepan Bobek]] | [[Čavka]] | [[Eliezer Menachem Shah]] | [[Fulvio Tomizza]] | [[Bosna u srednjem vijeku]] | [[Eduard Mörike]] | [[Newcastle United F.C.]] | [[Le Monde diplomatique]] | [[Nikola Mirotić]] | [[Husein Bašić]] | [[Che Guevara]] | [[Pavluško Imširović]]</small> |- !Pregled drugog stupnja |<small> [[Vuk Stefanović Karadžić|Wolf Stefanssohn Karatschitz]] | [[Smederevo|Semendire]] | [[1582]] | [[Austro-ugarska okupacija Bosne i Hercegovine 1878|Austro-ugarska okupacija BiH]] | [[Vrhbosna]] | [[Eufuizam]] | [[Lion Feuchtwanger]] | [[Konstantinos Kavafis]] | [[Ivo Vejvoda]] | [[Boško Petrović (pilot)|Boško Petrović]] | [[Crnogorski vladari]] | [[Zajn al-Abidin]] | [[Kambodža]] | [[Mimeza]] | [[Pérotin]] | [[Intolerancija na laktozu]] | [[Janez Janša]] </small> |- !Pregled izabranih članaka | <small>[[Fabije Plancijad Fulgencije]] | [[Novogrčka književnost]] | [[Bleach (manga)]] | [[Lezbejka]] | [[Compsognathus]] | [[Catwoman]] | [[Dmitrij Šostakovič]] | [[Fauna Australije]] | [[Aldo Manucije]] | [[Surinam]] | [[LGBT historija Jugoslavije]] | [[Age of Mythology]]</small> |} {{collapse bottom}} * [[Wikipedija:CEE Proljeće 2026.]] * [[:meta:Ukraine's Cultural Diplomacy Month 2026|Ukraine's Cultural Diplomacy Month 2026]] [[:meta:Ukraine's Cultural Diplomacy Month 2026/List|lista]] {{#Babel:sh}} {{KorisnikPočetak|extra-css=clear:right;}} {{Korisnička kutija/Administrator}} {{Korisnik Wiki dob|dan=8|mjesec=04|godina=2021}} {{Korisnik Mjesec Ukrajinske Kulture 2023}} {{Korisnik Mjesec Azije}} {{Korisnik Mjesec Ukrajinske Kulture 2024}} {{Korisnik Mjesec Ukrajinske Kulture 2025}} {{KorisnikKraj}} {{collapse top|title= Nagrade}} === Nagrade === {| style="margin:0 auto; background:transparent;" |- | style="vertical-align:top; text-align:center; padding:6px; width:190px;" | {{barnstar-rad i trud|Nagrada za rad i trud|Orijentolog}} | style="vertical-align:top; text-align:center; padding:6px; width:190px;" | [[Datoteka:Wiki medal.jpg]] <div>'''Wiki medalja'''<br />Za albanske, turske i druge književne teme<br />[[User:Igor Windsor|Igor Windsor]]</div> | style="vertical-align:top; text-align:center; padding:6px; width:190px;" | {{Wikipedia:CEE Proljeće 2022/spomenica}} | style="vertical-align:top; text-align:center; padding:6px; width:190px;" | {{Wikipedia:Mjesec Azije/spomenica|godina=2022}} | style="vertical-align:top; text-align:center; padding:6px; width:190px;" | [[Datoteka:UCDM_2023_banrstar.png|thumb|185px|[[:m:Special:MyLanguage/Ukraine's Cultural Diplomacy Month 2023|Ukraine's Cultural Diplomacy Month 2023]]]] | style="vertical-align:top; text-align:center; padding:6px; width:190px;" | {| style="margin:auto; text-align:center; background:#327492; width:40px" | style="text-align:center; background:#FFFFFF; -moz-border-radius:15px; padding:6px 9px" | [[Datoteka:WikiLink Barnstar Hires.png|120px|Za izvanredan doprinos akciji i hvalevredan trud]] <div style="padding-top:6px;">Za učešće u [[Wikipedija:Akcija sređivanja članaka bez unutarnjih linkova 2|Akciji sređivanja članaka bez linkova 2]]</div> |- | style="color:white;" | '''Dodijelila''':<br />Wikizajednica |} | style="vertical-align:top; text-align:center; padding:6px; width:190px;" | {{Wikipedija:Međuprojektna akcija sređivanja neutralnosti članaka/Nagrada}} |} <div lang="en" dir="ltr" class="mw-content-ltr"> <div style="border:3px solid #EAC100; background-color:#EEEEEE; margin:0 auto; padding:20px 20px; width:70%;" class="plainlinks"> [[File:Wikipedia Asian Month Barnstar Golden.png|left|180px]] {{Center|{{resize|150%|'''''The Wikipedia Asian Month 2022 Barnstar Golden'''''}}}} <div style="color:#333333; margin-left:220px; font-size:110%;"> Dear {{ROOTPAGENAME}} : :Congradulation! Sincerely thank you for your utmost participation in Wikipedia Asian Month 2022. We are grateful for your dedication to Wikimedia movement, and hope you will join us the next year! :Wish you all the best! </div> <div style="color:#333333; text-align:right; font-size:120%;">Wikipedia Asian Month Team</div> </div> </div> <!-- Pošiljalac poruke: Korisnik:Joycewikiwiki@metawiki; spisak primalaca: https://meta.wikimedia.org/w/index.php?title=Wikipedia_Asian_Month_2022/Special_Barnstars_Receiver&oldid=24454025 --> {| style="border:1px solid gray; background-color:#fdffe7;" |rowspan="2" valign="middle" | [[Datoteka:Rc award.svg|100px]] |rowspan="2" | |style="font-size:x-large; padding:0; vertical-align:middle; height:1.1em;" | '''Barnstar patrolera''' |- |style="vertical-align:middle; border-top:1px solid gray;" | Iskreno veliko hvala, kao patroler patroleru, na ophodnji čitave Vikipedije u mojem trosedmičnom odsustvu. Nije ostalo [https://xtools.wmflabs.org/patrollerstats/sh.wikipedia.org?actions=patrol nezapaženo] da si praktički samostalno poduhvatio posao bez kojega bi ošli natrag u tisuće neophođenih izmjena odakle nema povratka dok se istovremeno borimo s novima. |} – [[Korisnik:Vipz|Vipz]] ([[Razgovor sa korisnikom:Vipz|razgovor]]) 04:23, 6 mart 2023 (CET) {{Nagrada za izabrani članak | članak =Karl XII od Švedske | mjesec =august | godina =2023. }} {{Nagrada za izabrani članak | članak =Fudbalska reprezentacija Turske | mjesec =oktobar | godina =2024. }} {{collapse bottom}} == Spoljašne veze == * [https://vukajlija.com/ Leksikografski zavod] * как я люблю naš [[:wikt:Glavna strana|vikiriječnik]] :P * <u>[[Wikipedija:Navođenje izvora|Navođenje izvora]]</u> & [[:en:Wikipedia:Citing sources|Citing sources]] & [[:en:Wikipedia:Verifiability|Verifiability]] * <u>[[Wikipedija:Pouzdani izvori|Pouzdani izvori]]</u> & [[:en:Wikipedia:Reliable sources|Reliable sources]] * <u>[[Šablon:Reklamiranje]]</u> & [[:en:Wikipedia:Identifying blatant advertising|Identifying blatant advertising]] * <u>[[Wikipedija:Šta Wikipedija nije|Šta Wikipedija nije]]</u> & [[:en:Wikipedia:What Wikipedia is not|What Wikipedia is not]] * [[Wikipedija:Dozvole za objavljivanje]] ::''Don't speak Po Naški?'' <div style="float:right; border:thin solid green; background-color:*f9f9f9"> {{Currentdate}} Ovaj ogranak Wikipedija projekta ima : '''<div id="articlecount" style="font-size:85%;">[[Special:Statistics|{{NUMBEROFARTICLES}}]] {{plural:{{NUMBEROFARTICLES}}|članak|članka|članaka}} na [[srpskohrvatski jezik|srpskohrvatskom]]</div> </div>''' [[Kategorija:User sh]] [[Kategorija:Wikipedijini administratori]] 0hdn6f4w4ewrt2j5slned6e0ndmcxq3 Sint-Michielsgestel 0 4673743 42681207 42408011 2026-08-26T04:05:20Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 2 sources and tagging 0 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42681207 wikitext text/x-wiki {{Naselje | ime =Sint-Michielsgestel | ime_genitiv =Sint-Michielsgestela | izvorno_ime = | translit_jezik1 = | slika_panorama =Sint_Michielsgestel,_stadhuis_foto8_2010-04-10_17.13.JPG | veličina_slike =280px | opis_slike =[[Gradska vijećnica|Vijećnica]] | utemeljenje_ime= | utemeljenje_datum = | širina-stupnjevi =51 | širina-minute =38 | širina-oznaka =N | dužina-stupnjevi =05 | dužina-minute =21 | dužina-oznaka =E | lokacija_ime =[[Spisak država|Država]] | lokacija_info ={{flag|Nizozemska}} | lokacija1_ime =[[nizozemske provincije|Provincija]] | lokacija1_info =[[Sjeverni Brabant]] | vrsta_vlasti = | vlast_bilješke = | titula_vođe =[[Gradonačelnik]] | ime_vođe =Han Looijen | dijelovi = | vrsta_dijelova = | površina_bilješke = | površina_ukupna =58.3 [[km²]]<ref name=city/> | površina_uža =3.2<ref name=cita/> | površina_šira = | visina =6<ref name=city/> | visina_izvor = | visina_max = | visina_min = | stanovništvo_godina =[[2021]]. | stanovništvo_bilješke = | stanovništvo = | stanovništvo_gustoća = | stanovništvo_uže =9,550<ref name=cita/> | stanovništvo_uže_gustoća =2,911<ref name=cita/> | stanovništvo_šire =29,722<ref name=city/> | stanovništvo_šire_gustoća =509.1 stan. / [[km²]]<ref name=city/> | stanovništvo_prazno1_ime = | stanovništvo_prazno1 = | stanovništvo_gustoća_prazno1 = | stanovništvo_prazno2_ime = | stanovništvo_prazno2 = | stanovništvo_gustoća_prazno2 = | vremenska_zona =[[UTC+1]] | utc_pomak =+2 | vremenska_zona_DST = | utc_pomak_DST = | poštanski_broj =5258 <ref name=city/> | pozivni_broj =073<ref name=city/> | gradovi_prijatelji = | države_gradova_prijatelja = | web_stranica = | slika_lokacijska_karta_država =Nizozemska | slika_lokacijska_karta_opis =<center>Sint-Michielsgestel na karti Nizozemske | bilješke = }} '''Sint-Michielsgestel''' je [[općina]] od 29,722 [[Stanovništvo|stanovnika]]<ref name=city>{{cite web | url =https://www.citypopulation.de/en/netherlands/admin/NL41__noord_brabant/ | title =''Noord-Brabant, Province in Netherlands'' | accessdate =14.09.2022. | language=engleski | publisher=City population}}</ref> i [[grad]]ić od 9,550 [[Stanovništvo|stanovnika]]<ref name=cita>{{cite web | url =https://www.citypopulation.de/en/netherlands/noordbrabant/sint_michielsgestel/1441__sint_michielsgestel/ | title =''Sint Michielsgestel in Sint-Michielsgestel (North Brabant)'' | accessdate =14.09.2022. | language=engleski | publisher=City population}}</ref>, na [[jug]]u [[Nizozemska|Nizozemske]] u [[Sjeverni Brabant|Proviciji Sjeverni Brabant]]. == Geografija == Sint-Michielsgestel se prostire duž [[obala]] [[rijeka|rijeke]] [[Dommel]], koja ga dijeli na dva dijela<ref name=kon/>, udaljen desetak [[km]] [[jugoistok|jugoistočno]] od centra [['s-Hertogenbosch]]a. Današnja [[općina]] Sint-Michielsgestel osnovana je [[1996]]. spajanjem Sint-Michielsgestela, sa [[naselje|naseljima]] ''Den Dungen'' i ''Berlicum'', tad je pripojeno i [[selo]] ''Gemonde'', koje je do tada pripadalo [[Boxtel]]u.<ref name=kon>{{cite web | url =https://www.liquisearch.com/sint-michielsgestel/contemporary_sint-michielsgestel | title =''Contemporary Sint-Michielsgestel'' | accessdate =14.09.2022. | language =egleski | publisher =Liqui search | archive-date =2022-09-15 | archive-url =https://web.archive.org/web/20220915104442/https://www.liquisearch.com/sint-michielsgestel/contemporary_sint-michielsgestel | url-status =dead }}</ref> == Historija == Sint-Michielsgestel je dobio [[ime]] po visokoj suhoj [[pijesak|pješčanoj]] [[tlo|zemlji]] (=gestel) i [[katolička crkva|katoličkoj]] [[crkva|crkvi]] posvećenoj [[arhanđel]]u [[Mihael (arhanđeo)|Mihaelu]]. Njegovo ime je prvi put [[dokument]]irano negdje oko [[1314]]. godine, kada su spojeni [[feud]]i Herlaer i Gestel. Inače se [[feud]] Herlaer spominje još davno prije [[1142]]. kao [[domen]]a Dircka, [[grof]]a od Herlaera.<ref name=brit/> [[Gimnazija]] u Sint-Michielsgestelu osnovana je [[1815]]. godine, za [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]] korištena je kao [[zatvor]] za [[političar|političke]] protivnike. U [[maj]]u [[1942]]. [[Treći Reich|njemački okupatori]] zatvorili su 460 [[ljudi]] među ostalim i Wima Schermerhorna prvog [[Drugi svjetski rat|posljeratnog]] [[nizozemska|nizozemskog]] [[premijer]]a ([[1945]].-[[1946]].).<ref name=brit>{{cite web | url =https://www.liquisearch.com/sint-michielsgestel/history | title =''Sint-Michielsgestel - History'' | accessdate =14.09.2022. | language =egleski | publisher =Liqui search | archive-date =2022-09-15 | archive-url =https://web.archive.org/web/20220915104440/https://www.liquisearch.com/sint-michielsgestel/history | url-status =dead }}</ref> == Privreda == Glavni poslodavac u gradu je [[sanatorij]] Kentalis, ranije poznat kao Institut za gluhe i nagluhe osobe (Instituut voor Dovenl).<ref name=kon/> Ali to je gotovo sve, pa većina stanovnika putuje na posao u [['s-Hertogenbosch]].<ref name=kon/> == Reference == {{reflist}} == Vanjske veze == {{commonscat|Sint-Michielsgestel}} *[https://www.sint-michielsgestel.nl/ ''Sint-Michielsgestel'' (službene stranice općine)] {{nl icon}} [[Kategorija:Općine Nizozemske]] [[Kategorija:Gradovi u Nizozemskoj]] [[Kategorija:Sjeverni Brabant]] tf8c8od52x9ujm0nevi2k7em6fp9o71 Korisnik:Zavičajac/igralište 2 4676787 42681118 42681098 2026-08-25T14:12:15Z Zavičajac 76707 42681118 wikitext text/x-wiki https://commons.wikimedia.org/wiki/Special:UploadWizard https://www.krnjeusa.net/tragovi-starih-naselja/5-arheolosko-nalaziste-u-vrtocu/ https://www.hbsume.ba/show_page/131/drvar-povijesni-podaci https://katera.news/lat/zaboravljeni-partizanski-spomen-kompleks-korcanica-na-grmecu https://www.dinarskogorje.com/klekova269a.html http://aplikacija.kons.gov.ba/kons/public/uploads/odluke_srp/Novi%20Travnik_nekropola%20Bistro%20SR.pdf http://aplikacija.kons.gov.ba/kons/public/nacionalnispomenici?sort=idgrad&rows=50&page=18 https://scispace.com/pdf/omladinske-radne-akcije-kontinuiteti-i-odmaci-iz-iskustva-56i3z2pi8a.pdf https://balkans.aljazeera.net/blogs/2020/3/29/moje-sjecanje-sa-omladinskih-radnih-akcija * 2026. – [[]] iran * 2026. – [[Amazonski teatri]] * 2026. – [[]] indija * 2026. – [[]] Japan {{UNESCO-svjetska baština |ime mjesta = Moderna arhitektura u Taškentu. Modernizam i tradicija u Centralnoj Aziji |image = Sirk 2.jpg |godina = 2026. |vrst baštine = kulturno dobro |mjerilo = iv |ugroženost = ne |poveznica = https://whc.unesco.org/en/list/1766 |država = {{flag|Uzbekistan}} }} '''Moderna arhitektura u Taškentu''' zastupljena je reprezentativnim skupom [[Moderna arhitektura|modernističkih]] zgrada i urbanih kompleksa izgrađenih između 1960-ih i ranih 1990-ih. u [[Taškent]]u, glavnom gradu [[Uzbekistan]]a. Rezultat je jedinstvenog spoja [[Socijalizam|socijalističkog]] urbanističkog planiranja, modernističkih inovacija u [[Arhitektura|arhitekturi]] i zanatske lokalne kulture. Transformacija Taškenta u socijalističku prijestolnicu u 20. stoljeću odražava njegovu stratešku poziciju na raskršću civilizacija, kao i ambiciju [[Sovjetski Savez|Sovjetskog Saveza]] da predstavi grad kao simbol svoje vizije modernosti na Istoku. Kratko vrijeme izgradnje pripada periodu obnove i transformacije Taškenta nakon [[zemljotres]]a 1966. godine. Kompleks modernističkih objekata sadrži stambene objekte, muzeje, izložbene dvorane, kulturne institucije, naučne i infrastrukturne objekte, odražavajući široki funkcionalni spektar kasnosovjetske arhitektonske produkcije. Kao takve, doprinijele su oblikovanju rasporeda grada, definiranju njegovih granica i upravljanju ključnim [[Urbanizam|urbanim]] čvorovima. Mnogi objekti su stoga povezani vizuelnim ili prostornim odnosima i služe kao istaknute znamenitosti unutar urbanizma Taškenta.<ref name="nomin">{{Cite web |url= https://whc.unesco.org/document/219579 |title= Tekst nominacije |work= UNESCO: Svjetska baština |access-date= 19. avgust 2026.}}{{en}}</ref><ref name="kombin">{{Cite web |url= https://www.ciuz.info/en/modernity-and-tradition-in-central-asia-tashkents-modernist-architecture-included-among-the-unesco-world-heritage-sites/ |title= Modernizam i tradicija |work= UNESCO: Svjetska baština |access-date= 19. avgust 2026.}}{{en}}</ref> Nakon zemljotresa 1966. godine, razvoj grada ubrzan je Generalnim planom koji naglašava socijalistički urbanizam, zelene površine i moderno stanovanje. Sve sovjetske republike doprinijele su ovom naporu, simbolizirajući solidarnost SSSR-a. Generalni plan iz 1967. godine implementirao je ideje i mogućnosti koje su se pojavile tokom prethodne dvije decenije. Ova situacija potaknula je široko usvajanje inovativnih materijala i tehnologija, uključujući [[Seizmologija|seizmički]] otporne izvedbe i [[klima]]tski osjetljiva rješenja, koja spajaju prefabrikaciju sa zanatskim radovima. Inovacije nisu samo riješile praktične izazove u teškoj klimatskoj i seizmičkoj zoni, već su i spojile tradiciju i modernizam.<ref name="moarh">{{Cite web |url= https://www.dezeen.com/2026/07/28/tashkent-modernism-unesco-world-heritage-site-soviet-architecture-uzbekistan-unesco/ |title= Ten UNESCO-listed Soviet modernist buildings in Tashkent |work= Interaktivna mapa istorijskih kulturnih mjesta |access-date= 23. avgust 2026.}}{{en}}</ref> == Svjetska baština == Deset objekata izgrađenih u duhu moderne arhitekture u Taškentu upisano je na listu [[UNESCO]]-ove [[Svjetska baština|svjetske baštine]].<ref name="moderna">{{Cite web |url= https://whc.unesco.org/en/list/1766 |title= Moderna arhitektura u Taškentu |work= UNESCO: Svjetska baština - whc.unesco.org |access-date= 17. avgust 2026.}}{{en}}</ref> Odluka je donešena na 48-om zasjedanju Komiteta za svjetsku baštinu od 19-29 jula 2026. god. u [[Busan]]u, [[Južna Koreja]]<ref name="zasjedanje">{{Cite web |url= https://whc.unesco.org/en/newproperties/ |title= Spomenici upisani naa listu svjetske baštine 2026. god. |work= UNESCO: Svjetska baština, /www.unesco.org |access-date= 17. avgust 2026}}{{en}}</ref><ref name="Kazastan">{{Cite web |url= https://whc.unesco.org/en/statesparties/kz |title= Uzbekistan, spomenici upisani na listu svjetske baštine |work= UNESCO: Svjetska baština |access-date= 19. avgust 2026.}}{{en}}</ref> [[File:Shopan-Ata.jpg|mini|lijevo|180px|Šopan-Ata, nadgrobni spomenik]] === Opis === Odabrani objekti odlikuju se svom autentičnšću i integritetom, i zajedno predstavljaju raznoliki društveni, kulturni i politički kontekst Taškenta tokom druge polovine dvadesetog stoljeća. Posebna pažnja posvećena je odabiru struktura koje se razlikuju po funkciji, obliku i razmjeri kako bi odražavale i principe urbanističkog i arhitektonskog dizajna sovjetskog socijalizma. ==== Stambena zgrada Žemčug ==== Stambena zgrada Žemčug projektovana je 1972–1984, a izgrađena 1975–1985. To je šesnaestospratni stambeni blok čiji projekt je uradila O. Ajdinova iz TašZNIIEP u Taškentu. Smještena je u ulici Bujuk Turon, na raskrsnici bulevara Šarafe Rašidove i Afrosijoba (nekadašnjih [[kosmonaut]]a). Pripada tipu multifunkcionalnih „kompleksa zgrada“, prilagođenih demografskoj strukturi uzbekistanskog društva (velike porodice, orijentisane na zajednicu, pristup raznim socijalnim uslugama). Slično pristupima iz 1920-ih, arhitekti su zamislili socijalni blok na sveobuhvatan način, obuhvatajući kolektivna domaćinstva, upravljanje, organizaciju obroka, obrazovanje djece i aktivnosti u slobodno vrijeme. Zgrada je dobila ime "Žemčug" (ruski naziv za "Biser") po zlatarni na prvom spratu. To je jedna od prvih višespratnih stambenih kula u gradu i jedna od najeksperimentalnijih građevina svog doba. Zgrada je 1986. godine dobila zlatnu medalju od Saveza arhitekata i prepoznata je kao najbolja građevina u SSSR-u, zahvaljujući inovativnoj tehnici gradnje kliznim oplatama, monolitnom dizajnu pogodnom za seizmičku zonu, interpretaciji koncepta vertikalne mahale, kao i njenoj tipologiji, interakciji čvrstog i praznog prostora i prostornoj organizaciji. Nekretnina je jedinstvena i eksperimentalna iz dva razloga. Prvi tazlog je reinterpretacija mahale, tradicionalnog uzbekistanskog naselja gdje je svakodnevni život uglavnom orijentiran na zajednicu, što je vertikalno implementirano u stambeni blok. Kako bi se održala minijaturna skala naselja unutar velike kule, stvoreno je pet prostranih visećih dvorišta namijenjenih kao zajednički vanjski prostori za stanare. Organizovana su na tri sprata, omogućavajući pristup stanovima, s jedne strane, i otvarajući se prema gradu kroz velike otvore trostruke visine, s druge strane. Još jedan bitan aspekt tradicionalnog uzbekistanskog života je podjela javnog i privatnog života, što se u slučaju Žemčuga odrazilo u urednom odvajanju dvorišta (javni prostor) i stanova (privatni prostor). Štaviše, prisustvo ajvana - otvorene ljetne sobe koja se nalazi u srednjoazijskom i islamskom narodnom i tradicionalnom stanovanju koje pruža hladniji poluotvoreni prostor - jača podjelu javnog/privatnog prostora arhitektonske konfiguracije pružajući privatni otvoreni prostor u stanovima, a istovremeno pruža olakšanje tokom vrućih taškentskih ljeta. * 2. Velika solarna peć, zbog svoje specifične funkcije, nalazi u Čangikhisaraku (okrug Parkent), otprilike 45 kilometara istočno od Taškenta. * 3. Državni muzej historije, * 4. Palata prijateljstva naroda, * 5. Državni muzej umjetnosti, * 6. Državni cirkus, * 7. Centralna izložbena dvorana Akademije umjetnosti, * 8. Kinodvorana Ališer Navoi, * 9. Trgovački centar Čorsu i * 10. Metro stanica Kosmonavtlar) nalaze se u centru Taškenta, Ukupna površina objekata u tlocrtu - 49 ha Ukupna površina zaštitne zone - 171 ha === Galerija === <gallery> File:History Museum (8145371419).jpg|03 - Istorijski muzej File:National Arts Centre in Tashkent 3.jpg|05 - Muzej umjetnosti </gallery> == Izvori == {{Reflista}} {{Commonscat|Tashkent}} [[Kategorija:Svjetska baština u Uzbekistanu] jkse6wvl183uugaktc9z9zoyh3ldo4m 42681142 42681118 2026-08-25T16:58:14Z Zavičajac 76707 42681142 wikitext text/x-wiki https://commons.wikimedia.org/wiki/Special:UploadWizard https://www.krnjeusa.net/tragovi-starih-naselja/5-arheolosko-nalaziste-u-vrtocu/ https://www.hbsume.ba/show_page/131/drvar-povijesni-podaci https://katera.news/lat/zaboravljeni-partizanski-spomen-kompleks-korcanica-na-grmecu https://www.dinarskogorje.com/klekova269a.html http://aplikacija.kons.gov.ba/kons/public/uploads/odluke_srp/Novi%20Travnik_nekropola%20Bistro%20SR.pdf http://aplikacija.kons.gov.ba/kons/public/nacionalnispomenici?sort=idgrad&rows=50&page=18 https://scispace.com/pdf/omladinske-radne-akcije-kontinuiteti-i-odmaci-iz-iskustva-56i3z2pi8a.pdf https://balkans.aljazeera.net/blogs/2020/3/29/moje-sjecanje-sa-omladinskih-radnih-akcija * 2026. – [[]] iran * 2026. – [[Amazonski teatri]] * 2026. – [[]] indija * 2026. – [[]] Japan {{UNESCO-svjetska baština |ime mjesta = Moderna arhitektura u Taškentu. Modernizam i tradicija u Centralnoj Aziji |image = Sirk 2.jpg |godina = 2026. |vrst baštine = kulturno dobro |mjerilo = iv |ugroženost = ne |poveznica = https://whc.unesco.org/en/list/1766 |država = {{flag|Uzbekistan}} }} '''Moderna arhitektura u Taškentu''' zastupljena je reprezentativnim skupom [[Moderna arhitektura|modernističkih]] zgrada i urbanih kompleksa izgrađenih između 1960-ih i ranih 1990-ih. u [[Taškent]]u, glavnom gradu [[Uzbekistan]]a. Rezultat je jedinstvenog spoja [[Socijalizam|socijalističkog]] urbanističkog planiranja, modernističkih inovacija u [[Arhitektura|arhitekturi]] i zanatske lokalne kulture. Transformacija Taškenta u socijalističku prijestolnicu u 20. stoljeću odražava njegovu stratešku poziciju na raskršću civilizacija, kao i ambiciju [[Sovjetski Savez|Sovjetskog Saveza]] da predstavi grad kao simbol svoje vizije modernosti na Istoku. <ref name="nomin">{{Cite web |url= https://whc.unesco.org/document/219579 |title= Tekst nominacije |work= UNESCO: Svjetska baština |access-date= 19. avgust 2026.}}{{en}}</ref> Kratko vrijeme izgradnje pripada periodu obnove i transformacije Taškenta nakon [[zemljotres]]a 1966. godine. Kompleks modernističkih objekata sadrži stambene objekte, muzeje, izložbene dvorane, kulturne institucije, naučne i infrastrukturne objekte, odražavajući široki funkcionalni spektar kasnosovjetske arhitektonske produkcije. Kao takve, doprinijele su oblikovanju rasporeda grada, definiranju njegovih granica i upravljanju ključnim [[Urbanizam|urbanim]] čvorovima. Mnogi objekti su stoga povezani vizuelnim ili prostornim odnosima i služe kao istaknute znamenitosti unutar urbanizma Taškenta.<ref name="kombin">{{Cite web |url= https://www.ciuz.info/en/modernity-and-tradition-in-central-asia-tashkents-modernist-architecture-included-among-the-unesco-world-heritage-sites/ |title= Modernizam i tradicija |work= UNESCO: Svjetska baština |access-date= 19. avgust 2026.}}{{en}}</ref> Nakon zemljotresa 1966. godine, razvoj grada ubrzan je Generalnim planom koji naglašava socijalistički urbanizam, zelene površine i moderno stanovanje. Sve sovjetske republike doprinijele su ovom naporu, simbolizirajući solidarnost SSSR-a. Generalni plan iz 1967. godine implementirao je ideje i mogućnosti koje su se pojavile tokom prethodne dvije decenije. Ova situacija potaknula je široko usvajanje inovativnih materijala i tehnologija, uključujući [[Seizmologija|seizmički]] otporne izvedbe i [[klima]]tski osjetljiva rješenja, koja spajaju prefabrikaciju sa zanatskim radovima. Inovacije nisu samo riješile praktične izazove u teškoj klimatskoj i seizmičkoj zoni, već su i spojile tradiciju i modernizam.<ref name="moarh">{{Cite web |url= https://www.dezeen.com/2026/07/28/tashkent-modernism-unesco-world-heritage-site-soviet-architecture-uzbekistan-unesco/ |title= Ten UNESCO-listed Soviet modernist buildings in Tashkent |work= Interaktivna mapa istorijskih kulturnih mjesta |access-date= 23. avgust 2026.}}{{en}}</ref> == Svjetska baština == Deset objekata izgrađenih u duhu moderne arhitekture u Taškentu upisano je na listu [[UNESCO]]-ove [[Svjetska baština|svjetske baštine]].<ref name="moderna">{{Cite web |url= https://whc.unesco.org/en/list/1766 |title= Moderna arhitektura u Taškentu |work= UNESCO: Svjetska baština - whc.unesco.org |access-date= 17. avgust 2026.}}{{en}}</ref> Odluka je donešena na 48-om zasjedanju Komiteta za svjetsku baštinu od 19-29 jula 2026. god. u [[Busan]]u, [[Južna Koreja]]<ref name="zasjedanje">{{Cite web |url= https://whc.unesco.org/en/newproperties/ |title= Spomenici upisani naa listu svjetske baštine 2026. god. |work= UNESCO: Svjetska baština, /www.unesco.org |access-date= 17. avgust 2026}}{{en}}</ref><ref name="Kazastan">{{Cite web |url= https://whc.unesco.org/en/statesparties/kz |title= Uzbekistan, spomenici upisani na listu svjetske baštine |work= UNESCO: Svjetska baština |access-date= 19. avgust 2026.}}{{en}}</ref> [[File:Shopan-Ata.jpg|mini|lijevo|180px|Šopan-Ata, nadgrobni spomenik]] === Opis === Odabrani objekti odlikuju se svom autentičnšću i integritetom, i zajedno predstavljaju raznoliki društveni, kulturni i politički kontekst Taškenta tokom druge polovine dvadesetog stoljeća. Posebna pažnja posvećena je odabiru struktura koje se razlikuju po funkciji, obliku i razmjeri kako bi odražavale i principe urbanističkog i arhitektonskog dizajna sovjetskog socijalizma. ==== Stambena zgrada Žemčug ==== Stambena zgrada Žemčug projektovana je 1972–1984, a izgrađena 1975–1985. To je šesnaestospratni stambeni blok čiji projekt je uradila O. Ajdinova iz TašZNIIEP u Taškentu. Smještena je u ulici Bujuk Turon, na raskrsnici bulevara Šarafe Rašidove i Afrosijoba (nekadašnjih [[kosmonaut]]a). Pripada tipu multifunkcionalnih „kompleksa zgrada“, prilagođenih demografskoj strukturi uzbekistanskog društva (velike porodice, orijentisane na zajednicu, pristup raznim socijalnim uslugama). Slično pristupima iz 1920-ih, arhitekti su zamislili socijalni blok na sveobuhvatan način, obuhvatajući kolektivna domaćinstva, upravljanje, organizaciju obroka, obrazovanje djece i aktivnosti u slobodno vrijeme. Zgrada je dobila ime "Žemčug" (ruski naziv za "Biser") po zlatarni na prvom spratu. To je jedna od prvih višespratnih stambenih kula u gradu i jedna od najeksperimentalnijih građevina svog doba. Zgrada je 1986. godine dobila zlatnu medalju od Saveza arhitekata i prepoznata je kao najbolja građevina u SSSR-u, zahvaljujući inovativnoj tehnici gradnje kliznim oplatama, monolitnom dizajnu pogodnom za seizmičku zonu, interpretaciji koncepta vertikalne mahale, kao i njenoj tipologiji, interakciji čvrstog i praznog prostora i prostornoj organizaciji. Nekretnina je jedinstvena i eksperimentalna iz dva razloga. Prvi tazlog je reinterpretacija mahale, tradicionalnog uzbekistanskog naselja gdje je svakodnevni život uglavnom orijentiran na zajednicu, što je vertikalno implementirano u stambeni blok. Kako bi se održala minijaturna skala naselja unutar velike kule, stvoreno je pet prostranih visećih dvorišta namijenjenih kao zajednički vanjski prostori za stanare. Organizovana su na tri sprata, omogućavajući pristup stanovima, s jedne strane, i otvarajući se prema gradu kroz velike otvore trostruke visine, s druge strane. Još jedan bitan aspekt tradicionalnog uzbekistanskog života je podjela javnog i privatnog života, što se u slučaju Žemčuga odrazilo u urednom odvajanju dvorišta (javni prostor) i stanova (privatni prostor). Štaviše, prisustvo ajvana - otvorene ljetne sobe koja se nalazi u srednjoazijskom i islamskom narodnom i tradicionalnom stanovanju koje pruža hladniji poluotvoreni prostor - jača podjelu javnog/privatnog prostora arhitektonske konfiguracije pružajući privatni otvoreni prostor u stanovima, a istovremeno pruža olakšanje tokom vrućih taškentskih ljeta. * 2. Velika solarna peć, zbog svoje specifične funkcije, nalazi u Čangikhisaraku (okrug Parkent), otprilike 45 kilometara istočno od Taškenta. * 3. Državni muzej historije, * 4. Palata prijateljstva naroda, * 5. Državni muzej umjetnosti, * 6. Državni cirkus, * 7. Centralna izložbena dvorana Akademije umjetnosti, * 8. Kinodvorana Ališer Navoi, * 9. Trgovački centar Čorsu i * 10. Metro stanica Kosmonavtlar) izgrađena je 1984. godine po projektu Spartaka Ziganšina kao prilično originalan objekat zbog svoje visoke prostorne kvalitete, finih završnih obrada i brojnih monumentalnih umjetničkih djela. Bogato je ukrašena mramorom i dekorativnom staklenom rasvjetom. Okružena je reljefima umjetnika Borisa Kločkova, posvećenim sovjetskim svemirskim pionirima. Taškentski metro, koji radi od 1977., bio je prvi u Srednjoj Aziji. Na urbanom nivou, predstavljao je vrlo važan korak u modernizaciji grada i smatrao se nečim više od saobraćajnice. Ukupna površina objekata u tlocrtu - 49 ha Ukupna površina zaštitne zone - 171 ha === Galerija === <gallery> File:History Museum (8145371419).jpg|03 - Istorijski muzej File:National Arts Centre in Tashkent 3.jpg|05 - Muzej umjetnosti </gallery> == Izvori == {{Reflista}} {{Commonscat|Tashkent}} [[Kategorija:Svjetska baština u Uzbekistanu] 69qq14vxnin5jlt6kkjx2gco843qk7g 42681182 42681142 2026-08-25T21:24:17Z Zavičajac 76707 42681182 wikitext text/x-wiki https://commons.wikimedia.org/wiki/Special:UploadWizard https://www.krnjeusa.net/tragovi-starih-naselja/5-arheolosko-nalaziste-u-vrtocu/ https://www.hbsume.ba/show_page/131/drvar-povijesni-podaci https://katera.news/lat/zaboravljeni-partizanski-spomen-kompleks-korcanica-na-grmecu https://www.dinarskogorje.com/klekova269a.html http://aplikacija.kons.gov.ba/kons/public/uploads/odluke_srp/Novi%20Travnik_nekropola%20Bistro%20SR.pdf http://aplikacija.kons.gov.ba/kons/public/nacionalnispomenici?sort=idgrad&rows=50&page=18 https://scispace.com/pdf/omladinske-radne-akcije-kontinuiteti-i-odmaci-iz-iskustva-56i3z2pi8a.pdf https://balkans.aljazeera.net/blogs/2020/3/29/moje-sjecanje-sa-omladinskih-radnih-akcija * 2026. – [[]] iran * 2026. – [[Amazonski teatri]] * 2026. – [[]] indija * 2026. – [[]] Japan {{UNESCO-svjetska baština |ime mjesta = Manastir Phra Mahathat |image = Wat-Phra-Baromathat-Nakhon-Srithammarat-Apr-2001-11.JPG |godina = 2026. |vrst baštine = kulturno dobro |mjerilo = iv |ugroženost = ne |poveznica = https://whc.unesco.org/en/list/1761 |država = {{flag|Tajland}} }} '''Manastir Phra Mahathat ''' zastupljena je reprezentativnim skupom [[Moderna arhitektura|modernističkih]] zgrada i urbanih kompleksa izgrađenih između 1960-ih i ranih 1990-ih. u [[Taškent]]u, glavnom gradu [[Uzbekistan]]a. Rezultat je jedinstvenog spoja [[Socijalizam|socijalističkog]] urbanističkog planiranja, modernističkih inovacija u [[Arhitektura|arhitekturi]] i zanatske lokalne kulture. Transformacija Taškenta u socijalističku prijestolnicu u 20. stoljeću odražava njegovu stratešku poziciju na raskršću civilizacija, kao i ambiciju [[Sovjetski Savez|Sovjetskog Saveza]] da predstavi grad kao simbol svoje vizije modernosti na Istoku. <ref name="nomin">{{Cite web |url= https://whc.unesco.org/document/219579 |title= Tekst nominacije |work= UNESCO: Svjetska baština |access-date= 19. avgust 2026.}}{{en}}</ref> <ref name="kombin">{{Cite web |url= https://www.ciuz.info/en/modernity-and-tradition-in-central-asia-tashkents-modernist-architecture-included-among-the-unesco-world-heritage-sites/ |title= Modernizam i tradicija |work= UNESCO: Svjetska baština |access-date= 19. avgust 2026.}}{{en}}</ref> <ref name="moarh">{{Cite web |url= https://www.dezeen.com/2026/07/28/tashkent-modernism-unesco-world-heritage-site-soviet-architecture-uzbekistan-unesco/ |title= Ten UNESCO-listed Soviet modernist buildings in Tashkent |work= Interaktivna mapa istorijskih kulturnih mjesta |access-date= 23. avgust 2026.}}{{en}}</ref> == Svjetska baština == Deset objekata izgrađenih u duhu moderne arhitekture u Taškentu upisano je na listu [[UNESCO]]-ove [[Svjetska baština|svjetske baštine]].<ref name="moderna">{{Cite web |url= https://whc.unesco.org/en/list/1761 |title= Manastir Phra Mahathat |work= UNESCO: Svjetska baština - whc.unesco.org |access-date= 17. avgust 2026.}}{{en}}</ref> Odluka je donešena na 48-om zasjedanju Komiteta za svjetsku baštinu od 19-29 jula 2026. god. u [[Busan]]u, [[Južna Koreja]]<ref name="zasjedanje">{{Cite web |url= https://whc.unesco.org/en/newproperties/ |title= Spomenici upisani naa listu svjetske baštine 2026. god. |work= UNESCO: Svjetska baština, /www.unesco.org |access-date= 17. avgust 2026}}{{en}}</ref><ref name="Tajland">{{Cite web |url= https://whc.unesco.org/en/statesparties/kz |title= Tajland, spomenici upisani na listu svjetske baštine |work= UNESCO: Svjetska baština |access-date= 19. avgust 2026.}}{{en}}</ref> [[File:Shopan-Ata.jpg|mini|lijevo|180px|Šopan-Ata, nadgrobni spomenik]] === Galerija === <gallery> File:History Museum (8145371419).jpg|03 - Istorijski muzej File:National Arts Centre in Tashkent 3.jpg|05 - Muzej umjetnosti </gallery> == Izvori == {{Reflista}} {{Commonscat|Wat Phra Mahathat}} [[Kategorija:Svjetska baština u Uzbekistanu] apgn8z20rdhmlk4x59uzo49n9mrwlwg 42681227 42681182 2026-08-26T10:18:00Z Zavičajac 76707 42681227 wikitext text/x-wiki https://commons.wikimedia.org/wiki/Special:UploadWizard https://www.krnjeusa.net/tragovi-starih-naselja/5-arheolosko-nalaziste-u-vrtocu/ https://www.hbsume.ba/show_page/131/drvar-povijesni-podaci https://katera.news/lat/zaboravljeni-partizanski-spomen-kompleks-korcanica-na-grmecu https://www.dinarskogorje.com/klekova269a.html http://aplikacija.kons.gov.ba/kons/public/uploads/odluke_srp/Novi%20Travnik_nekropola%20Bistro%20SR.pdf http://aplikacija.kons.gov.ba/kons/public/nacionalnispomenici?sort=idgrad&rows=50&page=18 https://scispace.com/pdf/omladinske-radne-akcije-kontinuiteti-i-odmaci-iz-iskustva-56i3z2pi8a.pdf https://balkans.aljazeera.net/blogs/2020/3/29/moje-sjecanje-sa-omladinskih-radnih-akcija * 2026. – [[]] iran * 2026. – [[Amazonski teatri]] * 2026. – [[]] indija * 2026. – [[]] Japan {{UNESCO-svjetska baština |ime mjesta = Manastir Phra Mahathat |image = Wat-Phra-Baromathat-Nakhon-Srithammarat-Apr-2001-11.JPG |godina = 2026. |vrst baštine = kulturno dobro |mjerilo = iv |ugroženost = ne |poveznica = https://whc.unesco.org/en/list/1761 |država = {{flag|Tajland}} }} '''Manastir Phra Mahathat ''' je regionalno budističko središte u provinciji Nakhon Si Thammarat, [[Tajland]]. Smješten je na uskom grebenu između [[Tihi okean|Tihog]] i [[Indijski okean|Indijskog okeana]]. Podignut je u 8. stoljeću. Iskorištavajući transokeanske trgovačke mreže, manastir je bio pod uticajem raznih religijskih i arhitektonskih tradicija, uključujući [[Brahmanizam|brahmanizam]], [[Hinduizam|hinduizam]], [[Budizam|mahayana budizam]] i theravada budizam iz sjeveroistočne [[Indija|Indije]], središnje [[Indonezija|Jave]], [[Šri Lanka|Šri Lanke]] i regije Mon u južnom Mjanmaru. Ti su uticaji integrirani u vjerske građevine, rituale i kulturne tradicije. <ref name="nomin">{{Cite web |url= https://whc.unesco.org/document/219634 |title= Tekst nominacije |work= UNESCO: Svjetska baština |access-date= 19. avgust 2026.}}{{en}}</ref> <ref name="kombin">{{Cite web |url= https://www.ciuz.info/en/modernity-and-tradition-in-central-asia-tashkents-modernist-architecture-included-among-the-unesco-world-heritage-sites/ |title= Modernizam i tradicija |work= UNESCO: Svjetska baština |access-date= 19. avgust 2026.}}{{en}}</ref> Manastir pokazuje četiri glavna perioda u kojima se jasno mogu uočiti religijske i arhitektonske razmjene s drugim zemljama. U prvom periodu (5. - 8. vijek), ovdje su pronađeni neki indijski ostaci hinduizma, poput kamenih natpisa, jonija i arhitektonskih elemenata, što ukazuje na to da je ovo mjesto bilo prvobitno sveto mjesto u hinduizmu u jugoistočnoj Aziji prije nego što je pretvoreno u budistički manastir. Hinduistički bogovi i zajednica svećenika i dalje su aktivni u trenutnim sistemima vjerovanja i ritualima u manastiru. U drugom periodu (od kraja 8. do 11. vijeka), mandala raspored kompleksa Velikog relikvijara, koji je najduži sačuvani primjer te vrste u jugoistočnoj Aziji, cjevasti oblik kupole Velikog relikvijara, koji je ujedno i najveći sačuvani primjer te vrste u jugoistočnoj Aziji, dva svetišta Bodhi drveta (Bodhigara), koja su ujedno i najraniji poznati i najduži sačuvani primjer te vrste u jugoistočnoj Aziji, i rezultati arheoloških iskopavanja, na primjer, sugeriraju da je ovo nekretnina bila važan mahajanski budistički hram, lokalizirajući arhitektonske oblike iz mahajanskih centara, kao što su Nalanda u Indiji, Borobudur u Indoneziji i Anuradhapura u Šri Lanki. U trećem periodu (12. - 14. vijek), prevelika pravougaona platforma između kupole i tornja Velikog relikvijara, statue slonova oko podnožja Velikog relikvijara i povezane tekstualne tradicije, na primjer, pokazuju da je manastir snažno primio kulturne elemente iz Šri Lanke. Tada je postao epicentar takozvane šrilankanske škole theravada budizma i ostavio je utjecaj na razna mjesta u Tajlandu i šire. Na primjer, oblik Velikog relikvijara utjecao je na stupe u Sukhothaiju i nastavio se u Ayutthayi. U četvrtom periodu (15. - sredina 18. vijeka), ayutthayan umjetnost iz centralnog Tajlanda postala je utjecajna, te je u manastiru izgrađen niz zgrada. Posljednja stupa je vjerovatno u ovom periodu bila prekrivena pravim zlatnim listovima, trenutno teški 197,45 kilograma, što je čini vrlo rijetkim sačuvanim primjerkom u cijeloj Južnoj i Jugoistočnoj Aziji, osim nekoliko stupa u Mjanmaru. Arhitektonski stil Velikog relikvijara široko je prenesen na mnoga mjesta, vjerovatno uključujući sjevernu Maleziju i južni Mjanmar. Svi ovi spomenuti elementi jasno ukazuju na to da je Wat Phra Mahathat pokazuje izvanredne religijske razmjene tokom oko 1.500 godina u prostranom južnom dijelu pomorske Azije. Manastir Phra Mahathat ima Veliki Budin relikvijar u obliku masivne stupe u svom središtu i impresivno dugu historiju. <ref name="moarh">{{Cite web |url= https://www.dezeen.com/2026/07/28/tashkent-modernism-unesco-world-heritage-site-soviet-architecture-uzbekistan-unesco/ |title= Ten UNESCO-listed Soviet modernist buildings in Tashkent |work= Interaktivna mapa istorijskih kulturnih mjesta |access-date= 23. avgust 2026.}}{{en}}</ref> == Svjetska baština == Manastir Phra Mahathat upisan je na listu [[UNESCO]]-ove [[Svjetska baština|svjetske baštine]].<ref name="manastir">{{Cite web |url= https://whc.unesco.org/en/list/1761 |title= Manastir Phra Mahathat |work= UNESCO: Svjetska baština - whc.unesco.org |access-date= 17. avgust 2026.}}{{en}}</ref> Odluka je donešena na 48-om zasjedanju Komiteta za svjetsku baštinu od 19-29 jula 2026. god. u [[Busan]]u, [[Južna Koreja]]<ref name="zasjedanje">{{Cite web |url= https://whc.unesco.org/en/newproperties/ |title= Spomenici upisani naa listu svjetske baštine 2026. god. |work= UNESCO: Svjetska baština, /www.unesco.org |access-date= 17. avgust 2026}}{{en}}</ref><ref name="Tajland">{{Cite web |url= https://whc.unesco.org/en/statesparties/kz |title= Tajland, spomenici upisani na listu svjetske baštine |work= UNESCO: Svjetska baština |access-date= 19. avgust 2026.}}{{en}}</ref> [[File:Shopan-Ata.jpg|mini|lijevo|180px|Šopan-Ata, nadgrobni spomenik]] === Galerija === <gallery> File:History Museum (8145371419).jpg|03 - Istorijski muzej File:National Arts Centre in Tashkent 3.jpg|05 - Muzej umjetnosti </gallery> == Izvori == {{Reflista}} {{Commonscat|Wat Phra Mahathat}} [[Kategorija:Svjetska baština u Uzbekistanu] 343s7t7lnkgtpc6uh2yttu2ar45676b 42681236 42681227 2026-08-26T11:53:27Z Zavičajac 76707 42681236 wikitext text/x-wiki https://commons.wikimedia.org/wiki/Special:UploadWizard https://www.krnjeusa.net/tragovi-starih-naselja/5-arheolosko-nalaziste-u-vrtocu/ https://www.hbsume.ba/show_page/131/drvar-povijesni-podaci https://katera.news/lat/zaboravljeni-partizanski-spomen-kompleks-korcanica-na-grmecu https://www.dinarskogorje.com/klekova269a.html http://aplikacija.kons.gov.ba/kons/public/uploads/odluke_srp/Novi%20Travnik_nekropola%20Bistro%20SR.pdf http://aplikacija.kons.gov.ba/kons/public/nacionalnispomenici?sort=idgrad&rows=50&page=18 https://scispace.com/pdf/omladinske-radne-akcije-kontinuiteti-i-odmaci-iz-iskustva-56i3z2pi8a.pdf https://balkans.aljazeera.net/blogs/2020/3/29/moje-sjecanje-sa-omladinskih-radnih-akcija * 2026. – [[]] iran * 2026. – [[Amazonski teatri]] * 2026. – [[]] indija * 2026. – [[]] Japan {{UNESCO-svjetska baština |ime mjesta = Manastir Phra Mahathat |image = Wat-Phra-Baromathat-Nakhon-Srithammarat-Apr-2001-11.JPG |godina = 2026. |vrst baštine = kulturno dobro |mjerilo = iv |ugroženost = ne |poveznica = https://whc.unesco.org/en/list/1761 |država = {{flag|Tajland}} }} '''Budistički hram Phra Mahathat ''' je glavno budističko središte u provinciji Nakhon Si Thammarat, na jugu Tajlanda. Smješten je na uskom grebenu između [[Tihi okean|Tihog]] i [[Indijski okean|Indijskog okeana]], području poznatom od davnina kao raskrsnica trgovačkih puteva. Podignut je u 8. stoljeću, pod uticajem raznih religijskih i arhitektonskih tradicija, uključujući [[Brahmanizam|brahmanizam]], [[Hinduizam|hinduizam]], [[Budizam|mahayana budizam]] i theravada budizam iz sjeveroistočne [[Indija|Indije]], središnje [[Indonezija|Jave]], [[Šri Lanka|Šri Lanke]] i regije Mon u južnom Mjanmaru. <ref name="nomin">{{Cite web |url= https://whc.unesco.org/document/219634 |title= Tekst nominacije |work= UNESCO: Svjetska baština |access-date= 19. avgust 2026.}}{{en}}</ref> Puno ime hrama, Wat Phra Mahathat Woramahawihan, prevodi se kao "Veliki plemeniti hram velikih relikvija Chedi", a sam chedi (ili stupa) poznat je kao Phra That Borommathat, ime koje se koristi za nekoliko drugih chedija u Tajlandu.<ref name="chedi">{{Cite web |url= https://www.travelfish.org/sight_profile/thailand/southern_thailand/nakhon_si_thammarat/nakhon_si_thammarat/3566 |title= Wat Phra Mahathat |work= UNESCO: Svjetska baština |access-date= 19. avgust 2026.}}{{en}}</ref> Manastir pokazuje četiri glavna perioda u kojima se jasno mogu uočiti religijske i arhitektonske razmjene s drugim zemljama. U prvom periodu (5. - 8. vijek), ovdje su pronađeni ostaci indijskog hinduizma, poput kamenih natpisa, jonija i arhitektonskih elemenata, što ukazuje na to da je ovo mjesto bilo prvobitno sveto mjesto u hinduizmu u jugoistočnoj Aziji prije nego što je pretvoreno u budistički manastir. Hinduistički bogovi i zajednica svećenika i dalje su aktivni u trenutnim sistemima vjerovanja i ritualima u hramu. U drugom periodu (od kraja 8. do 11. vijeka), arheološki nalazi i cjevasti oblik kupole Velikog relikvijara, pokazuju da ovo mjesto bilo važan mahajanski budistički hram, kao što su Nalanda u Indiji, Borobudur u Indoneziji i Anuradhapura u Šri Lanki. U trećem periodu (12. - 14. vijek), prevelika pravougaona platforma između kupole i tornja Velikog relikvijara, statue slonova oko podnožja Velikog relikvijara i povezane tekstualne tradicije, pokazuju da je hram snažno primio kulturne elemente iz Šri Lanke. Tada je postao epicentar takozvane šrilankanske škole theravada budizma i ostavio je uticaj na razna mjesta u Tajlandu i šire. U četvrtom periodu (15. - sredina 18. vijeka), ayutthayan umjetnost iz centralnog Tajlanda postala je utjecajna, te je u hramu izgrađen niz zgrada. Posljednja stupa je vjerovatno u ovom periodu bila prekrivena pravim zlatnim listovima, trenutno teški 197,45 kilograma, što je čini vrlo rijetkim sačuvanim primjerkom u cijeloj Južnoj i Jugoistočnoj Aziji. Arhitektonski stil Velikog relikvijara široko je prenesen na mnoga mjesta, vjerovatno uključujući sjevernu Maleziju i južni Mjanmar. Svi ovi spomenuti elementi jasno ukazuju na to da je hram Phra Mahathat rezultat religijske razmjene tokom oko 1.500 godina u prostranom južnom dijelu pomorske Azije. == Svjetska baština == Manastir Phra Mahathat upisan je na listu [[UNESCO]]-ove [[Svjetska baština|svjetske baštine]].<ref name="manastir">{{Cite web |url= https://whc.unesco.org/en/list/1761 |title= Manastir Phra Mahathat |work= UNESCO: Svjetska baština - whc.unesco.org |access-date= 17. avgust 2026.}}{{en}}</ref> Odluka je donešena na 48-om zasjedanju Komiteta za svjetsku baštinu od 19-29 jula 2026. god. u [[Busan]]u, [[Južna Koreja]]<ref name="zasjedanje">{{Cite web |url= https://whc.unesco.org/en/newproperties/ |title= Spomenici upisani naa listu svjetske baštine 2026. god. |work= UNESCO: Svjetska baština, /www.unesco.org |access-date= 17. avgust 2026}}{{en}}</ref><ref name="Tajland">{{Cite web |url= https://whc.unesco.org/en/statesparties/kz |title= Tajland, spomenici upisani na listu svjetske baštine |work= UNESCO: Svjetska baština |access-date= 19. avgust 2026.}}{{en}}</ref> === Galerija === <gallery> File:Wat Phra Mahathat Woramahawihan, Nakhon Si Thammarat.jpg|Središnji chedi visok 78 metara također je duhovno srce Nakhon Si Thammarata. File:King Taksin at Wat Phra Borom That.JPG File:เจดีย์ราย รอบพระบรมธาตุ, วัดพระมหาธาตุวรมหาวิหาร.jpg File:วัดพระมหาธาตุวรมหาวิหาร, จังหวัดนครศรีธรรมราช.jpg </gallery> == Izvori == {{Reflista}} {{Commonscat|Wat Phra Mahathat}} [[Kategorija:Svjetska baština u Uzbekistanu] r3gbqz7zjululjw38k8myquuawo76ke San José de Jáchal 0 4684430 42681192 41585772 2026-08-25T23:00:54Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 1 sources and tagging 0 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42681192 wikitext text/x-wiki {{Naselje | ime =San José de Jáchal | ime_genitiv =San José de Jáchala | izvorno_ime = | translit_jezik1 = | slika_panorama =San_José_de_Jáchal,_(San_Juan_-_Argentina).jpg | veličina_slike =280px | opis_slike =[[Panorama]] grada | utemeljenje_ime=Osnovan | utemeljenje_datum =[[1751]].<ref name=brit/> | širina-stupnjevi =30 | širina-minute =14 | širina-oznaka =S | dužina-stupnjevi =68 | dužina-minute =45 | dužina-oznaka =W | lokacija_ime =[[Spisak država|Država]] | lokacija_info ={{flag|Argentina}} | lokacija1_ime =[[Argentinske provincije|Provincija]] | lokacija1_info =[[San Juan (provincija, Argentina)|San Juan]] | lokacija2_ime = | lokacija2_info = | vrsta_vlasti = | vlast_bilješke = | titula_vođe =[[Gradonačelnik|Intendante]] | ime_vođe =Miguel Ángel Vega | dijelovi = | vrsta_dijelova = | površina_bilješke = | površina_ukupna =6,37 [[km²]] | površina_uža = | površina_šira = | visina =1,170 [[metar|m]]<ref name=city/> | visina_izvor = | visina_max = | visina_min = | stanovništvo_godina =[[2010]]. | stanovništvo_bilješke = | stanovništvo =10,940<ref name=city/> | stanovništvo_gustoća = | stanovništvo_uže = | stanovništvo_uže_gustoća = | stanovništvo_šire = | stanovništvo_šire_gustoća = | stanovništvo_prazno1_ime = | stanovništvo_prazno1 = | stanovništvo_gustoća_prazno1 = | stanovništvo_prazno2_ime = | stanovništvo_prazno2 = | stanovništvo_gustoća_prazno2 = | vremenska_zona =[[UTC-3]] | utc_pomak = | vremenska_zona_DST = | utc_pomak_DST = | poštanski_broj =J5460<ref name=city/> | pozivni_broj =02647<ref name=city/> | gradovi_prijatelji = | države_gradova_prijatelja = | web_stranica = | slika_lokacijska_karta_država =Argentina | slika_lokacijska_karta_opis =<center>San José de Jáchal na karti Argentine | bilješke = }} '''San José de Jáchal''' kojiput samo '''Jáchal''' je [[grad]] i [[općina]] od 10,940<ref name=city>{{cite web | url =https://www.citypopulation.de/en/argentina/sanjuan/j%C3%A1chal/70056080__san_jos%C3%A9_de_j%C3%A1chal/ | title =''San José de Jáchal in Corpen Aike (San Juan)'' | accessdate =04.11.2023. | language=engleski | publisher=City Population}}</ref> na [[zapad]]u [[Argentina|zemlje]] u [[San Juan (provincija, Argentina)|Provinciji San Juan]]. == Karakteristike == San José de Jáchal se prostire se na lijevoj [[jug|južnoj]] [[obala|obali]] [[Jáchal|Rijeke Jáchal]], u dobro [[navodnjavanje|navodnjavanoj]] [[dolina|dolini] udaljen 153 [[km]] [[sjever]]no od svog [[administrativni centar|administrativnog centra]] [[San Juan (Argentina)|San Juana]]. == Historija == [[Historija]] toga grada počela je [[1750]]. kad je [[guverner]] i [[kapetan general]] [[Generalna kapetanija Čile|Generalne kapetanije Čile]] Domingo Ortiz de Rosas, naredio Juanu de Echegarayu, iz [[San Juan (Argentina)|San Juana]] da osnuje novi grad. On je to obavio u u [[jun]]u [[1751]]. uz pratnju [[redovnik]]a Francisca Robleda y Fríasa.<ref name=brit>{{cite web | url =https://www.tiempodesanjuan.com/departamentales/2019/6/25/sabes-por-que-fundaron-jachal-te-contamos-la-historia-258812.html | title =''Sabés por qué fundaron Jáchal?'' | accessdate =04.11.2023. | language=španjolski | publisher=Tiempo de San Juan}}</ref> San José de Jáchal je danas centar [[rudarstvo|rudarsko]]-[[voćarstvo|voćarskog]] kraja == Izvori == {{izvori}} == Vanjske veze == {{Commonscat|San José de Jáchal}} * [https://www.municipiodejachal.gob.ar/ ''Municipalidad de Jáchal ''] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20231105230955/https://www.municipiodejachal.gob.ar/ |date=2023-11-05 }} {{es icon}} [[Kategorija:Gradovi u Argentini]] qmutc8zefc5rnttaaulk10dcmscjr67 Sanica (rijeka) 0 4687343 42681194 42603247 2026-08-25T23:42:11Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 1 sources and tagging 0 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42681194 wikitext text/x-wiki {{Infokutija rijeka | ime = Sanica | slika = Rijeka Sanica - panoramio.jpg | opis_slike = Sanica u gornjem toku | dužina = 21,8 | nadmorska visina izvora = 225 | prosječni protok = | površina sliva = 211 | izvor = [[Grmeč]] ispod vrha Lisina, kod [[Sanica Gornja|Gornje Sanica]] | ušće = [[Sana]] | pritoke = Lijeve: Korčanica, Trebunj, Sanička rijeka, Biljanska rijeka | države kroz koje protiče = {{flag|Bosna i Hercegovina}} | gradovi kroz koje protiče = | sliv = [[Crno more|Crnomorski]] | plovnost = nije plovna }} '''Sanica''' je rijeka u [[Bosanska Krajina|Bosanskoj Krajini]], pritoka [[Sana|Sane]], [[Bosna i Hercegovina]]. Izvire na sjeveroistočnom podnožju [[Grmeč]], ipod vrha Lisine (913 m), kod mjesta [[Sanica Gornja]]. Njena dolina, kao mikroregija takođe nosi ime Sanica. Jedan od izvora je pećinskog tipa, a drugi nastaje iz saničkog jezera. Udaljeni su na oko kilometar jedan od drugoga. Poznato je da se vodene zone [[Bravsko polje|Bravskog polja]] i jugoistočnog dijela Petrovačkog polja dokazanim podzemnim vezama (Kanaet, 1959.) odvodnjavaju prema vrelima Sanice, Korčanice, Dabra te nekim manjim vrelima. Te iste vode se vodovodom ponovo vraćaju i napajaju [[Bosanski Petrovac]].<ref name="sanpetrovac">{{Cite web |url= https://hrcak.srce.hr/file/34396 |title= EMIR TEMIMOVIĆ: PORIJEČJE SANE – NASELJENOST, KORIŠTENJE I ZAŠTITA VODA |work= UDK 504(282 Sana) Izvorni znanstveni članak, 2008 |accessdate= 12. 02. 2024 |archive-date= 2024-02-22 |archive-url= https://web.archive.org/web/20240222184147/https://hrcak.srce.hr/file/34396 |url-status= dead }}</ref> Rijeka svojim tokom prikuplja nekoliko rječica i potoka (Korčanicu, Trebunj, Biljansku riječicu …) i prerasta u pravu [[Planina|planinsku]] rijeku sa svim svojim ljepotama i čarima koje krase čitavu saničku dolinu. Široka je od 10-25 m i dubine 0.50–4 m. Od izvora pa do ušća u Sanu kod Vrpolja obiluje mnogobrojnim slapovima. Vrlo je pristupačna za mušičarenje i bogata lipljenom koji čini 70% ukupnog broja riba, uglavnom dužih od 45 cm, a ne rijetko 60 cm. Osim lipljena može se loviti i potočna pastrmka. Ribu je moguće uloviti suvom mušom i nimfama, a vrlo je aktivna cijeli dan, posebno na suhoj mušici. Sanica je duga 22 km, a [[porječje]] joj iznosi 211 km<sup>2</sup>.<ref name="sanica">{{Cite web |url= https://www.bistrobih.ba/nova/rijeka-sanica/ |title= Rijeka Sanica |work= www.bistrobih.ba, 2008 |accessdate= 12. 02. 2024 }}</ref> ==Izvori== {{Izvori}} {{Commonscat|Sanica River}} [[Kategorija:Rijeke u Bosni i Hercegovini]] [[Kategorija:Sana]] [[Kategorija:Ključ]] [[Kategorija:Grmeč]] a70h7uvctctnkkz7d7bylhhu5eusc3e Radovan Zogović 0 4690535 42681108 42597271 2026-08-25T13:11:15Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 2 sources and tagging 0 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42681108 wikitext text/x-wiki {{Infokutija pisac | ime = Radovan Zogović | slika = Radovan Zogović.jpg | širina_slike = 250p | opis_slike = | puno_ime = | datum_rođenja = {{Datum rođenja|1907|8|19}} | mjesto_rođenja = [[Mašnica]], [[Andrijevica]], [[Knjaževina Crna Gora]] | datum_smrti = {{Datum smrti|1986|1|5|1907|8|19}} | mesto_smrti = [[Beograd]], [[SFR Jugoslavija]] | otac = | majka = | supružnik = [[Vera Zogović]] | djeca = [[Mirka Zogović]] | škola = | nagrade = | uticao = | uticali = | period = | dela = }} '''Radovan Zogović''' ([[Mašnica]], [[19. avgust]] [[1907]] — [[Beograd]], [[5. januar]] [[1986]]) bio je crnogorski i jugoslovenski pjesnik i revolucionar. Zogović se smatra jednim od najvećih [[Crnogorska književnost|crnogorskih književnika]] [[20. stoljeće|20. stoljeća]]. == Biografija == Rođen u selu Mašnici u [[Plav]]u 1907. godine.<ref name="Jugoslovenski književni leksikon">{{cite book|title=Jugoslovenski književni leksikon|author=Boško Novaković|date=1971|publisher=[[Matica srpska]]|editor=Živan Milisavac|location=[[Novi Sad]] ([[Socialist Autonomous Province of Vojvodina|SAP Vojvodina]], [[Socialist Republic of Serbia|SR Serbia]])|pages=589-590|language=sh|trans-title=Yugoslav Literary Lexicon}}</ref> U svojoj najranijoj mladosti, Zogović je doživeo Prvi svjetski rat: {{citiranje|Četiri godine zrelijeg djetinjstva — osma, deveta, deseta i jedanaesta — to je Prvi svjetski rat, slom crnogorske države, odstupanje izmrcvarene, gladne srbijanske vojske, okupacija, lov na Crnogorce i njihovo interniranje u logore smrti po Mađarskoj i Austriji, okupatorsko ‘pročešljavanje’ šuma u kojima mi napasamo stoku i igramo se, okupatorske zasjede i ubistva crnogorskih odmetnika, glad od koje se umire i krade na sve strane, neprekidni ‘crni glasovi’ iz logora i oplakivanje onih koji su tamo i mrtvi ostajali, iznenadna, strašna eksplozija kojoj su se svi naši smjesta dosjetili i koja je sve porazila oštrije no i okupacija: to je okupator uništio, na visu iznad našeg sela, bateriju ruskih topova, koju su Polimljani prilikom sloma zakopali i koju je, godinu i po kasnije, neko prokazao; za okupatora to je bilo miniranje posljednjeg ostatka crnogorske nezavisnosti, posljednje naše tajne i nade na oslobođenje.<ref name="archive.org">https://archive.org/details/radovan-zogovic-o-ubistvima-boraca-za-nezavisnu-crnu-goru-smjesta-sam-bio-na-njihovoj-strani</ref>}} Osnovnu školu završio je u rodnom kraju, gimnaziju je pohađao u [[Berane|Beranama]], [[Peć (grad)|Peći]] i [[Tetovo|Tetovu]]. === Period Kraljevine === [[1918]]. godine, čitava Zogovićeva porodica bili su pristalice ujedinjenja Srbije i Crne Gore.<ref name="archive.org">https://archive.org/details/radovan-zogovic-o-ubistvima-boraca-za-nezavisnu-crnu-goru-smjesta-sam-bio-na-njihovoj-strani</ref> No, već [[1920]]. godine, u svojoj trinaestoj godini života, Radovan Zogović je svjedočio ubistvima [[Crnogorski komiti|crnogorskih komita]] od strane srpskih žandara, što je na njega ostavilo strašan utisak: {{citiranje|Ali kad su poslije dvije ili tri godine srbijanski žandari u pećini prema našem selu, dimom od sijena, ugušili tri crnogorska odmetnika, pristalica samostalnosti crne gore, i kad su ih zatim mrtve dovukli u selo ispod pećine i udarali ih cokulama ili pljuvali – ja sam, tada gimnazist prvog ili drugog razreda, smjesta bio na strani poginulih.<ref name="archive.org">https://archive.org/details/radovan-zogovic-o-ubistvima-boraca-za-nezavisnu-crnu-goru-smjesta-sam-bio-na-njihovoj-strani</ref>}} Tokom studentskih dana Radovan Zogović se upoznao sa marksističkom literaturom, ušao u radnički pokret i postao komunista. Dok je studirao u [[Skoplje|Skoplju]] upoznao se i družio s [[Kočo Racin|Kočom Racinim]]. Književnost je diplomirao na [[Univerzitet u Skoplju|Univerzitetu u Skoplju]] jula [[1933]]. godine. Tokom 1930-ih je, uz [[Milovan Đilas|Milovana Đilasa]], ispred [[Savez komunista Jugoslavije|KPJ]], jedan od glavnih protagonista polemičkog sukoba sa [[Miroslav Krleža|Miroslavom Krležom]] („[[sukob na književnoj ljevici]]“) o političkih ciljeva i estetskog izraza socijalne književnosti.<ref>{{Cite web|url=http://oko.rts.rs/drustvo/5083923/varnicenje-davno-ugaslog-sukoba-na-levici-zogovic-i-krleza-obracun-i-pomirenje.html|title=Varničenje davno ugaslog sukoba na levici: Zogović i Krleža, obračun i pomirenje|website=OKO|language=sr|access-date=2023-03-22}}</ref> Zogović iznosi mišljenje da »kolektivistički književnik nosi u sebi pokret koji odgovara pokretu mase«.<ref name="krlezijana.lzmk.hr">https://krlezijana.lzmk.hr/clanak/zogovic-radovan</ref> U vreme [[Kolonizacija Kosova|kolonizacije Kosova]], Radovan Zogović je jedan od prvih pjesnika koji je opisao prizore teškog života crnogorskih doseljenika i njihovih novih susjeda, Albanaca, pod monarhističkom vlašću.<ref name="kosovapersanxhakun.org">https://kosovapersanxhakun.org/uz-stogodisnjicu-rodenja-radovana-zogovica/</ref> O surovom životu u Metohiji u tom periodu najbolje govore Zogovićeva poema „Došljaci“ („Ali Binak“). Objavio ju je u beogradskoj „Našoj stvarnosti“, [[1937]]. godine, odnosno u zabranjenj knjizi „Plameni golubovi“.<ref name="kosovapersanxhakun.org"/> [[1937]]. godine u Zagrebu je štampana zbirka pjesama o španskoj revoluciji, koje su napisali Radovan Zogović, [[Čedomir Minderović]], [[Dušan Matić]], [[Jovan Popović]] i A. Roglić.<ref>https://znaci.org/00003/479.pdf</ref> U to vreme, Zogović je bio partijska veza za odlazak dobrovoljaca u Španiju.<ref>https://znaci.org/00001/212_4.pdf</ref> U januaru [[1940]]. došao je u Zagreb da bi po partijskom zadatku organizirao tiskanje Književnih sveska, u čemu je djelomično spriječen uhićenjem.<ref name="krlezijana.lzmk.hr"/> === Narodnooslobodilačka borba === [[File:Grupa rukovodilaca NOVJ u Postojni.jpg|thumb|Grupa rukovodilaca NOVJ u Postojni, 1945. S leva na desno: Jovićević, Komnen Žugić, Radovan Zogović, Gajo Vojvodić.]] Tokom drugog svetskog rata, od prvih dana [[Ustanak u Crnoj Gori 1941.|ustanka u Crnoj Gori]] [[1941]]. godine bio je pripadnik i jedan od rukovodilaca [[Narodnooslobodilačka vojska i partizanski odredi Jugoslavije|partizanskog pokreta]]. Ratni put počeo je radom u ustaničkoj komandi, za srez andrijevički u Crnoj Gori, nastavio ga kao izdavač, zajedno s [[Veselin Masleša|Veselinom Maslešom]], malog hektografisanog lista ''Sloboda'', na planini Konjsko kod Berana, zatim kao član propagandnog odjeljenja glavnog partizanskog štaba za Crnu Goru.<ref name="Radovan Zogović, O SEBI">[http://agoncasopis.com/arhiva/broj_35/istorija/dokumenti/radovan_zogovic_3.html Radovan Zogović, O SEBI]{{Dead link|date=May 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref> U vrijeme sloma ustanka, juna 1942. godine, Radovan Zogović i drugi rukovodioci ([[Veselin Masleša]], [[Mitar Bakić]] i [[Sava Kovačević]]) posetili su partizansku bolnicu u selu [[Boričje]], koja je evakuisana sa područja [[Nikšić]]a, a tih je dana bombardovana.<ref>https://znaci.org/00003/388.pdf</ref> U vreme [[Pohod partizana u Bosnu|pohoda partizana u Bosnu]] 1942, Zogović je bio pripadnik [[4. proleterska crnogorska udarna brigada|4. proleterske crnogorske brigade]].<ref>https://znaci.org/00001/287.htm</ref> Kada je u selo [[Drinić]] na oslobođenoj teritoriji bosanske krajine 5. oktobra 1942. godine stigla štamparija lista [[Borba (novine)|Borba]], u redakciji su radili Radovan i Vera Zogović, skupa sa ostalima.<ref>https://znaci.org/00003/682.pdf</ref> Tokom [[1943]]. godine, Radovan Zogović je bio član politodela [[1. proleterska divizija NOVJ|1. proleterske divizije NOVJ]].<ref>https://znaci.org/00001/29_4.htm</ref> === Period SFRJ === Zogović je bio jedan od glavnih ljudi Agitpropa u prvim posleratnim godinama.<ref>{{Cite book|url=|title=Zabranjeni bez zabrane|last=Nikodijević|first=Milan|date=|publisher=Filmski centar Srbije|year=2022|isbn=978-86-7227-124-9|editor-last=}}</ref> Bio je bio član Agitpropa CK KPJ zadužen za kulturu, član CK KP Crne Gore (1948), kandidat za člana CK KPJ (1948) i potpredsjednik Udruženja književnika Jugoslavije.<ref name="krlezijana.lzmk.hr"/> Poslije [[Raskol Tita i Staljina|raskola Tita i Staljina]] [[1948]]. godine, protivio se protusovjetskoj politici KPJ, te marta 1949. izvijestio Kontrolnu komisiju CK KPJ da se želi izolovati »od borbe KPJ protiv staljinizma«.<ref name="krlezijana.lzmk.hr"/> Kao pristalica [[Staljin]]a i simpatizer [[Sovjetski Savez|Sovjetskog Saveza]], Radovan Zogović je [[1949]]. godine isključen iz KPJ i svih foruma, razriješen svih dužnosti te stavljen pod partijski bojkot.<ref name="enciklopedija.hr">https://www.enciklopedija.hr/clanak/zogovic-radovan</ref> U narednom periodu, njegova djela se više nisu štampala. [[1965]]. godine prekinut je period Zogovićeve stigmatizacije zauzimanjem [[Miroslav Krleža|Miroslava Krleže]], lično kod Tita, za objavljivanje Zogovićevih pjesama.<ref name="krlezijana.lzmk.hr"/> „Prosveta“ je štampala njegovu knjigu pjesama Artikulisana riječ (1965) i knjigu proze Pejzaži i nešto se dešava (1968), a crnogorska „Luča“ izbor iz mojih pjesama Žilama za kamen (1969) i druga djela.<ref name="Radovan Zogović, O SEBI"/> [[1976]]. Zogović je u Titogradu objavio ''Knjažesku kancelariju'', koju je Krleža posebno je cijenio, komentirajući: »''Zogović je uzeo rječnik kneza Miloša i napisao vrlo perfidan pamflet protiv Tita. Ali je izvrsno napisan''«.<ref name="krlezijana.lzmk.hr"/> Radovan Zogović je preminuo u Beogradu, 5. januara [[1986]]. [[1988]]. godine Crnogorska akademija nauka i umjetnosti je objavila zbornik radova ''Radovan Zogović, pjesnik i čovjek''.<ref>{{Cite web |url=https://canupub.me/knjiga/radovan-zogovic-pjesnik-i-covjek/ |title=Archive copy |access-date=2024-06-30 |archive-date=2024-12-10 |archive-url=https://web.archive.org/web/20241210171247/https://canupub.me/knjiga/radovan-zogovic-pjesnik-i-covjek/ |url-status=dead }}</ref> Njegova supruga je bila [[Vera Zogović]], a kći [[Mirka Zogović]]. == Djela == Njegova je lirika isprva bila izrazito društveno angažirana i kritička, dok u kasnijim pjesmama pretežu teme o mladosti, protoku vremena i sudbini.<ref name="enciklopedija.hr"/> * Plameni golubovi, poezija, Nova knjiga, Zagreb, 1937. * Tri članka o srpskom eposu, esej, Nova knjiga, Zagreb, 1937. * U martu 43-će, Fruška gora, Štab 3. odreda operativne zone Hrvatske, 1943? * Pjesma o biografiji druga Tita, Glavni štab NOV i POV 1943, Kultura, Beograd 1944. i 1945. * Preporađanje Bugarske, esej, Borba, Beograd, 1945. * Trgovci domovinom, esej, Izvršni odbor Narodnog fronta Jugoslavije, Beograd, 1945. * Sestra, pripovetka, Vojno-izdavački zavod, Beograd, 1945. * Primjer kako ne treba praviti primjere književnosti, esej, Kultura, Beograd, 1947. * Na poprištu, eseji, Kultura, Beograd, 1947. * Prkosne strofe, poezija, Kultura, Beograd, 1947. (knjiga predratnih, ratnih i poratnih pjesama) * Njegoševa poema o borbi i slobodi, esej, Prosveta, Beograd, 1949. * Došljaci: Pjesme Ali Binaka, autorsko izdanje, Beograd, 1958; Rilindja, Priština, 1968. * Artikulisana riječ, poezija, Prosveta, Beograd, 1965. * Pejzaži i nešto se dešava, pripovetke, Prosveta, Beograd, 1968. * Žilama za kamen, izabrane pesme, Grafički zavod, Titograd, 1969. * Crnogorske epske pjesme raznih vremena, autor izbora i predgovora, Grafički zavod, Titograd, 1970. * Lično, sasvim lično, poezija, Prosveta, Beograd, 1971. * Književna sudanija, polemički spis, autorsko izdanje, Beograd, 1974. * Knjaževska kancelarija, poezija, Pobjeda, Titograd, 1976. * Noć i pola vijeka, proza, Matica srpska, Novi Sad, 1978. * Usputno o nezaobilaznom, eseji, CANU, Titograd, 1983. * Povremeno zauvijek, poezija, Univerzitetska riječ, Titograd, 1985. * Supret za sjutra, poezija, Prosveta, Beograd, 1985. * Kožuh s pola rukava, roman, Narodna knjiga, Beograd, 1985; Podgorica, Vijesti, 2006. * Pripovijetke, izbor, Pobjeda, Titograd, 1985. * Prepjevi, CANU/Univerzitetska riječ, Titograd, 1989. * Postajanje i postojanje, autobiografski tekstovi, Matica srpska, Novi Sad, prir. Vera Zogović, 1993. * Nepokornost sna, Zavet, Beograd, 2001. * Sabrana djela u deset knjiga, Štampar Makarije/Oktoih, Beograd/ Podgorica, 2008. * Spornik, izbor poezije (Borislav Jovanović), Dukljanska akademija nauka i umjetnosti, Podgorica, 2009. * Voćka na udarcu, izbor poezije (Marko Vešović), OKF, Cetinje, 2009. Zogović je takođe pisao i novele (zbirka Pejsaži i nešto se dešava, 1968) te prevodio s ruskoga (V. V. Majakovski, M. Gorki). == Reference == {{reflist|2}} == Povezano == * [[Poezija NOB]] == Vanjske veze == {{commonscat}} * [http://agoncasopis.com/arhiva/broj_35/istorija/dokumenti/radovan_zogovic_3.html Radovan Zogović, O SEBI]{{Dead link|date=May 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }} * [https://krlezijana.lzmk.hr/clanak/zogovic-radovan ZOGOVIĆ, Radovan (Krležijana)] * [https://web.archive.org/web/20170630002000/https://www.avlija.me/poezija/radovan-zogovic-dosljaci-pjesme-ali-binaka Radovan Zogović, ''Došljaci / Pjesme Ali Binaka''] (1937) * [https://web.archive.org/web/20160215211825/http://cdu.org.me/radovan-zogovic-instrukcija-maslini/ Radovan Zogović, ''INSTRUKCIJA MASLINI''] (1958) * [https://canupub.me/knjiga/radovan-zogovic-pjesnik-i-covjek/ Radovan Zogović, pjesnik i čovjek] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20241210171247/https://canupub.me/knjiga/radovan-zogovic-pjesnik-i-covjek/ |date=2024-12-10 }} (Crnogorska akademija nauka i umjetnosti, 1988) * [http://www.montenegrina.net/pages/pages1/knjizevnost/branko_jokic_uz_stogodisnjicu_rodjenja_radovana_zogovica.htm Branko Jokić: Uz stogodišnjicu rođenja Radovana Zogovića] {{Umetnici u NOB}} {{Životni vijek|1907|1986|Zogović, Radovan}} [[Kategorija:Crnogorski pisci]] [[Kategorija:Crnogorski komunisti]] [[Kategorija:Jugoslavenski partizani]] [[Kategorija:Nosioci Ordena narodnog oslobođenja]] [[Kategorija:Vijećnici AVNOJ-a]] [[Kategorija:Crnogorski pjesnici]] qnmmj8n2frxczu2894fhl0mal5ktxvd Kolaboracija četnika s Trećim Reichom 0 4690760 42681113 42681010 2026-08-25T13:45:50Z ~2026-40631-75 376487 42681113 wikitext text/x-wiki {{Sređivanje|razlog=Preterana upotreba citata}} [[File:Lukačević i Nemci.jpg|thumb|Četnički potpukovnik [[Vojislav Lukačević]], dvojica nemačkih oficira i neidentifikovani četnički komandant. Fotografija je verovatno nastala tokom [[Bitka za Konjic 1943.|bitke za Konjic]], od 19. do 26. februara 1943. godine, kada su snage pod Lukačevićevom komandom sadejstvovale s Nemcima.]] [[File:Četnici i Nemci u okupiranoj Jugoslaviji.jpg|thumb|Četnici i Nijemci u okupiranoj Jugoslaviji.]] '''Kolaboracija četnika s Nemcima''' odvijala se, sa manjim ili većim intenzitetom, tokom većeg dijela perioda [[Okupacija Jugoslavije u Drugom svetskom ratu|okupacije Jugoslavije u Drugom svetskom ratu]]. Glavna usluga koju su četnici vršili Nemcima bila je borba protiv [[Narodnooslobodilačka vojska i partizanski odredi Jugoslavije|partizanskih jedinica]], hvatanje pripadnika [[Narodnooslobodilački pokret Jugoslavije|pokreta otpora]] po naseljenim mestima, te njihovo likvidiranje ili slanje u logore pod kontrolom okupacionih ili kvislinških vlasti. Zbog njegovog inicijalnog učešća u [[Ustanak u Srbiji 1941.|ustanku u Srbiji 1941]], Nemci su [[Draža Mihailović|Dražu Mihailovića]] dugo smatrali neprijateljem, za kojim je raspisana poternica.<ref>https://sr.wikisource.org/wiki/%D0%9D%D0%B5%D0%BC%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%B0_%D0%BF%D0%BE%D1%82%D0%B5%D1%80%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B0_%D0%B7%D0%B0_%D0%94%D1%80%D0%B0%D0%B6%D0%BE%D0%BC_%D0%B8%D0%B7_%D0%B4%D0%B5%D1%86%D0%B5%D0%BC%D0%B1%D1%80%D0%B0_1941.</ref><ref>https://sr.wikisource.org/wiki/%D0%9D%D0%B5%D0%BC%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%B0_%D0%BF%D0%BE%D1%82%D0%B5%D1%80%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B0_%D0%B7%D0%B0_%D0%94%D1%80%D0%B0%D0%B6%D0%BE%D0%BC_%D0%B8%D0%B7_%D1%98%D1%83%D0%BB%D0%B0_1943.</ref> Istovremeno, njegovi odredi širom okupiranog područja sarađivali su sa nemačkom vlašću na razne načine (npr. [[legalizacija četnika u Srbiji]] 1941–1943). Saradnja četnika sa Vermahtom postala je sveobuhvatna nakon novembra 1943. godine, kada je politički vrh u [[Berlin]]u konačno odlučio da prihvati Dražu Mihailovića za saradnika, što je rezultiralo potpisivanjem niza [[Ugovori o saradnji četnika i Vermahta|ugovora o saradnji]] sa njegovim glavnim komandantima u Srbiji. Nakon potpisivanja ugovora o primirju i saradnji, okupator je počeo isporučivati municiju i vojnu opremu četničkim jedinicama koje su se, zajedno sa njemačkim trupama i pod nadzorom njemačkih oficira, borile protiv jedinica [[NOVJ]] u [[Zapadna Srbija|zapadnoj Srbiji]] i [[Sandžak]]u.<ref>AVII, reg. br. 8/1, kut. 276, dep. 12058.</ref> U [[NDH]], četnici su služili Nemcima za razne namene: dostavljanje obaveštenja o komunistima, pomoć nemačkim nabavkama stoke, pomoć trupama u svojstvu vodiča, pomoć u ljudstvu, učestvovanje u osovinskim operacijama (na primer [[operacija Citen|operacija Ziethen]], [[operacija Bora]]), i druge potrebne radnje za gušenje ustaničkog pokreta.<ref name="ReferenceA">[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_259.htm Izveštaj Komande 15. brdskog armijskog korpusa od 19. novembra 1943. Štabu 2. oklopne armije o saradnji četnika sa nemačkim trupama u Dalmaciji i zapadnoj Bosni]</ref> Nemci su četnike snabdevali oružjem i opremom i dozvoljavali im da po potrebi koriste njihove garnizone za smeštaj i motorizaciju za transport. Partizanske pokrete po Bosni i Hercegovini te Hrvatskoj Nijemci su u mnogo navrata doznavali na osnovu četničkih dojava.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1071&rec=314&roll=563 NAW, T-314, Roll 563, frames 001061-1062: Dnevni izvještaj obavještajnog odjeljenja 15. brdskog korpusa (31. januar 1944.)]</ref> Prve dve godine rata, četnici su formalno bili deo [[Savezničke sile u Drugom svjetskom ratu|savezničke]] koalicije, ali zbog stavljanja [[Četnički odredi Jugoslovenske vojske|četničkih odreda Jugoslovenske vojske]] pod komandu Vermahta, krajem 1943. je došlo do konačnog napuštanja Draže Mihailovića od strane Saveznika, a potom 1944. godine i do napuštanja i osude četnika od strane jugoslovenskog kralja.<ref>[http://sr.wikisource.org/sr-el/%D0%9F%D0%BE%D0%B7%D0%B8%D0%B2_%D0%BA%D1%80%D0%B0%D1%99%D0%B0_%D0%9F%D0%B5%D1%82%D1%80%D0%B0_II_%D0%BD%D0%B0_%D0%BF%D1%80%D0%B8%D1%81%D1%82%D1%83%D0%BF%D0%B0%D1%9A%D0%B5_%D0%9D%D0%B0%D1%80%D0%BE%D0%B4%D0%BD%D0%BE%D0%BE%D1%81%D0%BB%D0%BE%D0%B1%D0%BE%D0%B4%D0%B8%D0%BB%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%BE%D1%98_%D0%B2%D0%BE%D1%98%D1%81%D1%86%D0%B8_%D0%88%D1%83%D0%B3%D0%BE%D1%81%D0%BB%D0%B0%D0%B2%D0%B8%D1%98%D0%B5 Poziv kralja Petra II na pristupanje Narodnooslobodilačkoj vojsci Jugoslavije]</ref> Zbog kolaboracije sa nemačkim okupatorom, mnogim je četničkim vođama, uključujući samog Dražu Mihailovića, suđeno u [[Beogradski proces|beogradskom]] i drugim procesima. Pored kolaboracije sa Nemcima, četnici na teritoriji italijanske okupacione zone su tesno [[Kolaboracija četnika s fašističkom Italijom|sarađivali sa fašističkom Italijom]]. == Nemačka politika prema četnicima == Česte njemačke promjene kursa u odnosu prema četnicima Draže Mihailovića (npr. [[Sastanak u Divcima|pregovori u Divcima]] u novembru, pa [[Operacija Mihailović|napad na štab Draže Mihailovića]] u decembru 1941, zatim ponovna obustava progona Mihailovićevih četnika i skidanje ucjene na njegovu glavu u proljeće 1942. godine, itd.) tokom čitavog ratnog perioda, bile su u potpunosti u skladu sa politikom koja je vođena u okupiranim zemljama. Najplastičniji prikaz ovakvog pristupa prezentovao je [[Felix Benzler]], opunomoćenik njemačkog Ministarstva vanjskih poslova u [[Beograd]]u, u izvještaju koji je poslao u [[Berlin]] 11. marta 1942. godine ministru vanjskih poslova [[Treći Reich|Njemačkog Reicha]] [[Joachim von Ribbentrop|Joachimu von Ribbentropu]]: {{izdvojeni citat|To što nemačka vojna mesta vode pregovore s pojedinim četničkim vođama, nije ništa neobično u srpskom prostoru. To se zbiva svesno, u okviru naše politike, uslovljene slabošću naših vojn[ičk]ih snaga i dosad ne bez uspeha vođene, da Srbe, a naročito ustanike usmeri jedne protiv drugih (komuniste protiv četnika, četnike među sobom, vladine dobrovoljce protiv komunista i četnika) i da se time po mogućnosti omete obrazovanje jednog jedinstvenog fronta.<ref>AVII, NAV, N-T-120, 200/153555-58.</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, I-II, Beograd, 1979.], str. I/272.</ref><ref>Branislav Božović – Mladen Stefanović: MILAN AĆIMOVIĆ – DRAGI JOVANOVIĆ – DIMITRIJE LJOTIĆ, Centar za informacije i publicitet, Zagreb, 1985, str. 90.</ref>}} Njemačko konstantno opiranje uspostavi saradnje s četnicima Draže Mihailovića bilo je generirano sa samog političkog vrha. U ratnom dnevniku Vrhovne komande Wehrmachta prenesena je informacija da je 23. septembra 1942. održan sastanak vođe Trećeg Reicha [[Adolf Hitler|Adolfa Hitler]]a s predsjednikom [[Rumunija|rumunjske]] vlade [[Ion Antonescu|Ionom Antonescuom]] i poglavnikom [[NDH]] [[Ante Pavelić|Antom Pavelićem]]. Na sastanku se uglavnom raspravljalo „o hrvatskim problemima“. Pored njemačkog veleposlanika u [[Zagreb]]u [[Siegfried Kasche|Siegfrieda Kaschea]], sastanku je prisustvovao i opunomoćeni general u NDH [[Edmund Glaise von Horstenau]] koji se nije ustručavao da „otvoreno kritikuje hrvatsku vlast“, ali je i „skrenuo pažnju na četnike, koje su naoružali Italijani“. General von Horstenau je predložio da bi četnike trebalo „upotrebiti da na svom području [tj. u njemačkoj okupacionoj zoni] postanu organi reda“: {{izdvojeni citat|Hitler je na taj predlog negativno odgovorio, jer da mu se čini veoma opasno da se četnicima pruži podrška. Četnici su pre svega srpske patriote, koji zastupaju [[Velika Srbija|velikosrpsku]] misao. Time hranimo zmiju koja će jednoga dana da poraste. Istina, danas je ona još mala, ali jednog dana mogla bi da bude opasna.<ref name="Živković">{{Cite web |title=Nikola Živković, Srbi u Ratnom dnevniku Vrhovne komande Vermahta |url=http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |access-date=2022-11-04 |archive-date=2016-08-03 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160803153944/http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |dead-url=yes }}</ref>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta}} Nakon sagledavanja situacije na Balkanu u jesen 1943, Nemci su jugoslovenske partizane proglasili najvećim neprijateljima.<ref>https://www.znaci.org/00001/4_12_3_156.htm PROCENA KOMANDANTA JUGOISTOKA FELDMARŠALA VAJKSA OD 1. NOVEMBRA 1943. VOJNO-POLITIČKE SITUACIJE NA BALKANU KRAJEM OKTOBRA 1943. GODINE</ref> U cilju borbe protiv partizana, tolerisali su i koristili četnike kao antikomunističku miliciju, iako im je bilo dobro poznato da oni održavaju veze sa [[London]]om. == Hronologija == === Mihailovićeva ponuda Nemcima (1941) === {{main|Ustanak u Srbiji 1941.|Sastanak u Divcima}} {{izdvojeni citat|Četnički odredi jugoslovenske vojske pod komandom pukovnika Draže Mihailovića stavljaju se na raspolaganje za borbu protiv komunista u saradnji sa nemačkim Vermahtom.<ref>[http://sr.wikisource.org/sr/%D0%98%D0%B7%D0%B2%D0%B5%D1%88%D1%82%D0%B0%D1%98_%D0%BA%D0%B0%D0%BF%D0%B5%D1%82%D0%B0%D0%BD%D0%B0_%D0%9C%D0%B0%D1%82%D0%BB%D0%B0_%D0%BF%D1%80%D0%B5%D1%82%D0%BF%D0%BE%D1%81%D1%82%D0%B0%D0%B2%D1%99%D0%B5%D0%BD%D0%B8%D0%BC%D0%B0_%D0%BE%D0%B4_30._%D0%BE%D0%BA%D1%82%D0%BE%D0%B1%D1%80%D0%B0_1941._%D0%BE_%D1%80%D0%B0%D0%B7%D0%B3%D0%BE%D0%B2%D0%BE%D1%80%D0%B8%D0%BC%D0%B0_%D1%81%D0%B0_%D0%BF%D1%80%D0%B5%D0%B4%D1%81%D1%82%D0%B0%D0%B2%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B8%D0%BC%D0%B0_%D0%94%D1%80%D0%B0%D0%B6%D0%B5_%D0%9C%D0%B8%D1%85%D0%B0%D0%B8%D0%BB%D0%BE%D0%B2%D0%B8%D1%9B%D0%B0 Извештај капетана Матла претпостављенима од 30. октобра 1941. о разговорима са представницима Драже Михаиловића]</ref>|Dražina ponuda Nemcima iz oktobra 1941.}} {{Wikisource|Izjava pukovnika Branislava Pantića o Mihailovićevoj odluci da pregovara s Nemcima}} {{Wikisource|Izveštaj kapetana Matla pretpostavljenima od 30. oktobra 1941. o razgovorima sa predstavnicima Draže Mihailovića}} {{Wikisource|Zapisnik sa sastanka Mihailovića sa nemačkim predstavnicima u selu Divci 11.11.1941.}} Nemci su za gušenje [[Ustanak u Srbiji 1941.|ustanka u Srbiji 1941.]] angažovali dodatne trupe i sproveli drastične represalije nad stanovništvom, što je Mihailovića navelo da se povuče iz ustanka, napadne partizane i zatraži kontakt sa nemačkom upravom radi prekida neprijateljstva. Vezu je uspostavio preko pukovnika [[Branislav Pantić|Branislava Pantića]], njegovog predstavnika i obaveštajca u [[Beograd]]u. Pukovnik Pantić je nakon rata svjedočio da je odluka o pregovorima s predstavnicima njemačkih okupacionih snagâ donijeta krajem oktobra 1941. godine, i to na sastanku održanom u kući [[Živojin Mišić|vojvode Mišića]] u [[Struganik]]u. Sastanku su, pored Draže Mihailovića i Branislava Pantića, prisustvovali i [[Dragiša Vasić]], potpukovnik [[Dragoslav Pavlović]], major [[Aleksandar Mišić]] i kapetan [[Nenad Mitrović]]. Pukovnik Pantić piše: {{izdvojeni citat|O potrebi pregovora nije bilo reči. Situacija je svima bila jasna. Ona ih je neodstupno zahtevala. Sporno je bilo: sa kime treba razgovarati, da li sa Nemcima ili sa Nedićem? Posle duže diskusije većina se složila da treba pregovarati sa Nedićem. Ovome se odsudno usprotivio Draža i major Mišić. Njegov zaključak po ovom pitanju bio je izražen rečima: – KAD JE SITUACIJA TAKVA DA MORAM DA PREGOVARAM, ONDA ĆU DA PREGOVARAM SA NEPRIJATELJEM. NA TO ME OVLAŠĆUJE I MEĐUNARODNO RATNO PRAVO. UOSTALOM, ŠTA MI MOŽEMO DA DOBIJEMO OD NEDIĆA? SVE ŠTO NAMA TREBA, ORUŽJE I MUNICIJA, NEDIĆ MORA TRAŽITI OD NEMACA. JER OVDE NISU U PITANJU MALE I SITNE KOLIČINE. ZAŠTO IĆI POSREDNO, KAD MOŽEMO NEPOSREDNO? Njegovo odsudno držanje, po ovom pitanju, odnelo je prevagu... Isto tako bilo je sporno pitanje da li da se o pregovorima obavesti Nedić. Posle kraće diskusije, a pošto sam ja izložio da kapetan g. dr. Matl nalazi da Nedića treba obavestiti, doneta je odluka da se tako i učini. Tako je doneta odluka da se pregovara sa Nemcima.<ref>[https://sr.m.wikisource.org/sr-el/%D0%98%D0%B7%D1%98%D0%B0%D0%B2%D0%B0_%D0%BF%D1%83%D0%BA%D0%BE%D0%B2%D0%BD%D0%B8%D0%BA%D0%B0_%D0%91%D1%80%D0%B0%D0%BD%D0%B8%D1%81%D0%BB%D0%B0%D0%B2%D0%B0_%D0%9F%D0%B0%D0%BD%D1%82%D0%B8%D1%9B%D0%B0_%D0%BE_%D0%9C%D0%B8%D1%85%D0%B0%D0%B8%D0%BB%D0%BE%D0%B2%D0%B8%D1%9B%D0%B5%D0%B2%D0%BE%D1%98_%D0%BE%D0%B4%D0%BB%D1%83%D1%86%D0%B8_%D0%B4%D0%B0_%D0%BF%D1%80%D0%B5%D0%B3%D0%BE%D0%B2%D0%B0%D1%80%D0%B0_%D1%81_%D0%9D%D0%B5%D0%BC%D1%86%D0%B8%D0%BC%D0%B0 Izjava pukovnika Branislava Pantića o Mihailovićevoj odluci da pregovara s Nemcima]</ref><ref>Jovan Marjanović, Draža Mihailović između Britanaca i Nemaca, knjiga I, Britanski štićenik, Globus/Narodna knjiga/Prosveta, Zagreb—Beograd, 1979, str. 138.</ref><ref>Боривоје М. Карапанџић, Грађански рат у Србији 1941—1945. Друштво Хиландар, Ваљево, 2010, стр. 115.</ref>|Izjava pukovnika [[Branislava Pantića]] o Mihailovićevoj odluci da pregovara s Nemcima}} 1. novembra 1941. godine, pukovnik Draža Mihailović je uputio generalu [[Walteru Hinghoferu]], komandantu [[342. divizija|342. pješadijske divizije]], ponudu sljedeće sadržine: {{izdvojeni citat|1) Na kolubarskom frontu nema komunista. Ukoliko ih je bilo oni su postali bezopasni. <br /> 2) Organizacija četnika je u stanju da održava red na području zapadne Srbije. <br /> 3) Komunistička opasnost će prestati od momenta kada se četničkoj organizaciji pruži mogućnost da neometano radi. Broj nacionalista je tako veliki da komunista ima samo 5%. Uz pomoć svoje brojne nadmoćnosti nacionalni elemenat pod komandom četnika može rešiti komunistička pitanja bez obostrane borbe. <br /> Uslov je: dovoljno naoružanje, koje nedostaje. <br /> 4) Ulazak u pojedine gradove je bio neophodan da se ne bi komunističke jedinice predstavljale kao oslobodioci i da ne bi povukle za sobom narodne mase. To se moralo događati i radi toga da bi se sprečili komunisti da vrše teror nad stanovništvom. <br /> 5) Četnička akcija nije usmerena protiv nemačkih jedinica, ukoliko one ne napadaju četnike i narod. <br /> 6) Naš narod voli slobodu i radovao bi se kada se na njegovoj teritoriji ne bi nalazile nemačke jedinice. To odgovara četničkom načinu vođenja rata, bez obzira na žrtve koje donosi. Oblast zapadne Srbije nema nikakav vojni značaj za nemačke jedinice, i trebalo bi da bude slobodna zona, u kojoj četnici održavaju red, pod uslovom da ih se u tome ne sprečava i da su dovoljno naoružani.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_240.htm Izjava Draže Mihailovića od 1. novembra 1941. komandi nemačke 342. pešadijske divizije]</ref>}} Prethodno, general Hinghofer je 30. X 1941. obavijestio njemačkog opunomoćenog generala i zapovjednika u Srbiji [[Franz Böhme|Franza Böhmea]] da lokalni četnički komandanti u [[Zapadna Srbija|zapadnoj Srbiji]] nude saradnju, očekujući zauzvrat pomoć u oružju od okupatora: „Četničke vođe iz [[Valjevo|Valjeva]], [[Slovac|Slovca]] i [[Lajkovac|Lajkovca]] daju važne podatke o organizaciji i izjavljuju spremnost da se sa nemačkim trupama bore protiv komunista. Traže oružje.“<ref>BA-MA, RH 26-342/14, 10-odnevni Hinghoferov izvještaj Bemeu, 30. 10. 1941.</ref> Odmah po pristizanju Mihailovićeve ponude, štab 342. pješadijske divizije je istoga dana (1. XI) dostavio izvještaj svojoj pretpostavljenoj komandi u kome, između ostalog, stoji i sljedeće: {{izdvojeni citat|Masa četnika, koja se nalazi u rejonu Valjeva, do sada se držala potpuno lojalno. Oni su prema komunistima zauzeli jasan odbijajući, takoreći, neprijateljski stav i može se reći uspešno se protiv njih borili. Oni su spremni i voljni da zajedno sa Vermahtom razbiju komuniste, kao i da u zemlji ponovo uspostave red i mir i zato traže nemačku pomoć.<ref>AVII, NAV—N—T—315, rolna 2130, snimci 626—632.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/11_10.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje MIHAILOVIĆ TRAŽI POMOĆ OD OKUPATORA]</ref>}} No, na samom početku sastanka sa nemačkim predstavnicima u selu [[Divci]] 11.11.1941. pukovniku Mihailoviću je rečeno: {{izdvojeni citat|Pre dve nedelje poručili ste nam preko Vaših poverenika u Beogradu da je Vaša namera "da nećete više dozvoliti da se srpska krv beskorisno proliva i srpska imovina dalje uništava". Istovremeno ste ponudili da se zajedno sa nemačkim Vermahtom i organima Nedićeve vlade borite protiv komunizma. Ponuda je od strane Glavne komande odbijena jer: 1) Nemački Vermaht će sam u najkraćem vremenu okončati sa komunizmom i 2) glavni komandant ne može imati poverenja prema Vama kao savezniku.}} Nemci su procenili da Draža zna za dolazak njihovih oklopnih trupa, da kao generalštabni oficir pravilno ocenjuje da će se nastavak nemačkih operacija rđavo završiti po njega, i stoga "nemački Vermaht ne može da se optereti takvim saveznicima koji mu se privremeno priključuju iz razloga oportuniteta".<ref name="Divci">[http://sr.wikisource.org/sr-el/%D0%97%D0%B0%D0%BF%D0%B8%D1%81%D0%BD%D0%B8%D0%BA_%D1%81%D0%B0_%D1%81%D0%B0%D1%81%D1%82%D0%B0%D0%BD%D0%BA%D0%B0_%D0%9C%D0%B8%D1%85%D0%B0%D0%B8%D0%BB%D0%BE%D0%B2%D0%B8%D1%9B%D0%B0_%D1%81%D0%B0_%D0%BD%D0%B5%D0%BC%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%B8%D0%BC_%D0%BF%D1%80%D0%B5%D0%B4%D1%81%D1%82%D0%B0%D0%B2%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B8%D0%BC%D0%B0_%D1%83_%D1%81%D0%B5%D0%BB%D1%83_%D0%94%D0%B8%D0%B2%D1%86%D0%B8_11.11.1941. Zapisnik sa sastanka Mihailovića sa nemačkim predstavnicima u selu Divci 11.11.1941.]</ref> U daljem razgovoru pukovnik Mihailović se pravdao nacistima zbog učešća u ustanku: {{izdvojeni citat|Nije moja namera da ratujem protiv okupatora, jer kao generalštabni oficir poznajem snage obeju snaga.<ref name="Divci"/>}} On se pravdao da je morao uzeti neke gradove od Nemaca da ih komunisti ne bi uzeli<ref>"Moji ljudi su [[Bitka za Loznicu 1941.|krenuli na Loznicu]] zato da je komunisti ne zauzmu."</ref> i tvrdio da nije na strani ustanika, "onih koji žele da isteraju Nemce".<ref name="Divci"/> Draža Mihailović je izjavljivao Nemcima lojalnost i tražio da mu daju municiju da nastavi borbu protiv partizana.<ref>"Neophodno je imati municiju! Računajući s tim, došao sam ovamo."</ref> Ali, želeo je da njegovo "delovanje na nacionalnoj osnovi" ostane potajno da ne bi prošao kao [[Kosta Pećanac]], koji je sklopio otvoreni sporazum sa okupatorom, čime je izgubio ugled u narodu i stekao oznaku izdajnika.<ref name="Divci"/> Uprkos svim njegovim predlozima, Nemci mu nisu ostavili drugu mogućnost do da položi oružje: {{izdvojeni citat|„Ponuda pukovnika Mihailovića da stavi svoje snage na raspolaganje za borbu protiv komunista je odbijena i zatražena je bezuslovna predaja. Mihailović je tražio da se konsultuje sa svojim komandatima. Mihailović također tražio oružje za borbu protiv komunista. Ovo je igra, borba između bandi za izvor oružja. Ipak, čini se da jedan dio Mihailovićevih bandi iskreno želi da se bori protiv komunista.“<ref>NAW, T-311, Roll 175, 000121-2: Izvještaj o djelatnosti operativnog odjeljenja komande Jugostoka</ref>|Izvještaj o djelatnosti operativnog odjeljenja komande Jugostoka 17.11.41.}} {{izdvojeni citat|Mihailović treba da sada pokrene akciju protiv Užica, gde se navodno nalazi celokupno rukovodstvo komunista, a zbog čega treba da se stavi u izgled i bombardovanje sa nemačke strane. U kontaktima sa nemačkim okupacionim vlastima koji su niže opisani, Mihailović je navodno molio da mu se stavi na raspolaganje 100.000 metaka da bi mogao nastupiti protiv Užica.|IZVEŠTAJ OBAVEŠTAJNOG CENTRA VERMAHTA U BEOGRADU OD 14. NOVEMBRA 1941. VRHOVNOJ KOMANDI VERMAHTA O ODNOSU ČETNIKA DRAŽE MIHAILOVIĆA PREMA NOP-u, O PREGOVORIMA PREDSTAVNIKA VERMAHTA I DRAŽE MIHAILOVIĆA I O VOJNO-POLITICKOJ SITUACIJI U SRBIJI}} Za njim je decembra 1941. godine raspisana poternica, nakon čega je bio u bekstvu. === Predaja zarobljenih partizana Nijemcima (1941) === {{main|Predaja zarobljenih partizana Nijemcima novembra 1941.}} [[File:Nemci odvode na streljanje četu partizana koje su četnici na prevaru uhvatili i predali Nemcima.jpg|thumb|Nemci odvode na streljanje četu partizana koje su četnici na prevaru uhvatili i predali Nemcima]] Iako je njegov prijedlog okupacionim vlastima u Divcima odbijen, pukovnik Mihailović je želio pružiti njemačkom okupatoru dokaz četničke gotovosti za saradnju. Stoga su četnici Draže Mihailovića, uz posredstvo samozvanog vojvode [[Jovan Škavović|Jovana Škavovića]], predali 13. novembra 1941. Njemcima oko [[Predaja zarobljenih partizana Nemcima novembra 1941.|365 zarobljenih partizana]]. [[Predaja zarobljenih partizana Nijemcima novembra 1941.|Predaja zarobljenih partizana Nemcima]] se desila tokom [[ustanak u Srbiji 1941|ustanka u Srbiji]] novembra [[1941]]. godine. Tokom [[Četničko-partizanski sukob|sukoba]] između [[Dragoljub Mihailović|Mihailovićevih]] četnika i partizana u zapadnoj [[Srbija|Srbiji]] početkom novembra [[1941]], četnici su zarobili više stotina partizana. Jednu veću grupu od oko 500 zarobljenika, među kojima su bili partizani na prevaru zarobljeni u [[Gornji Milanovac|Gornjem Milanovcu]],<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_110.htm Relacija Takovskog četničkog odreda od 17. juna 1942, Zbornik NOR-a, tom XIV (četnički dokumenti), knjiga 3, dokument 110]</ref> Kosjeriću,<ref>[https://www.znaci.org/00001/59_2_124.pdf Užička republika, Zapisi i sećanja, Narodni muzej, Užice 1981]</ref> Karanu i Planinici, četnici su prikupili na [[Ravna Gora|Ravnoj Gori]]. Oko [[13. novembar|13. novembra]] [[1941]]. četnici su grupu od 365 zarobljenika odveli u [[Mionica|Mionicu]], i zatim u [[Slovac]]. Tu su prihvaćeni od [[Milan Nedić|Nedićevih]] i nemačkih snaga i prebačeni kamionima u [[Valjevo]]. Transport zarobljenika do [[Valjevo|Valjeva]] je pratio četnički vođ Jovan Škavović Škava, koji je prethodno bio [[Kosta Pećanac|Pećančev]] četovođa, dok je u tom periodu priznavao [[Dragoljub Mihailović|Mihailovićevu]] komandu. U predaji zarobljenika učestvovao je i ravnogorski oficir [[Pavle Mešković]]. Predaji partizana prethodio je [[Sastanak u Divcima 1941.|sastanak Draže sa Nemcima u selu Divci]]. Od ove grupe zarobljenika, Nemci su 263 streljali dana [[27. novembar|27. novembra]] [[1941]]. godine na Krušiku u Valjevu.<ref>[https://www.znaci.org/00001/38_21.htm Radoslav S. Nedović, Pantelija Vasović: ZATAMNjENA ISTINA, Čačak 2006: Streljanja na Krušiku u Valjevu]</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/44_4.pdf Radoslav S. Nedović: ČAČANSKI KRAJ I NOB - SLOBODARI NA STRATIŠTIMA, Čačak 2009: Krušik, Valjevo streljanje po grupama]</ref> Ostali zarobljenici su delom streljani naknadno, delom deportovani u [[Koncentracioni logor|logore]], a delom pušteni na slobodu. Predaja zarobljenih partizana nastavila se i posle ovoga, i bila je naročito intenzivna u decembru 1941.<ref>[https://www.znaci.org/00001/38_24.htm Radoslav S. Nedović, Pantelija Vasović: ZATAMNjENA ISTINA, Čačak 2006: Decembarski pokolj]</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/44.htm Radoslav S. Nedović: ČAČANSKI KRAJ I NOB - SLOBODARI NA STRATIŠTIMA, Čačak 2009]</ref> === Legalizacija četnika i hvatanje ustanika (1941-1942) === {{main|Legalizovani četnici}} [[Datoteka:Legalizovani četnici u Srbiji 1942.jpg|minijatura|Legalizovani četnici Draže Mihailovića čuvaju [[Logor Metino brdo|logor na Metinom brdu]] kod [[Kragujevac|Kragujevca]] [[1942]].]] Četnički odredi u Srbiji su delom raspustili regrute kućama i ostali u ilegali na kadrovskom sastavu, a delom se legalizovali kao pripadnici zvaničnih Nedićevih formacija. Krajem 1941. i početkom 1942. godine, pripadnici [[Legalizovani četnici|legalizovanih ravnogorskih odreda]] pružili su najznačajniji doprinos u hvatanju nekoliko hiljada odbjeglih ili pasiviziranih partizana i njihovih saradnika u [[Zapadna Srbija|zapadnoj]] i djelovima [[Centralna Srbija|centralne Srbije]], kao i u njihovoj predaji Njemcima. Učešćem u masovnom hvatanju i likvidaciji pripadnika partizanskih odreda i njihovih saradnika, čak i ako se zanemari aktivna borba protiv partizana, legalizovani ravnogorski četnici su učinili krupne usluge njemačkom okupatoru u uništenju partizanskog pokreta na području dotadašnje [[Užička Republika|Užičke republike]].<ref name="yuhistorija.com">[http://www.yuhistorija.com/serbian/drugi_sr_txt01c4.html Milan Radanović: Kolaboracija JVuO sa nemačkim okupatorom u Srbiji 1941-1944.]</ref> Već krajem novembra 1941. godine na Metinom brdu kod Kragujevca je formiran [[Logor na Metinom brdu|logor]] za zarobljene srpske ustanike i civilne taoce. Prvi dovedeni u logor bili su taoci iz Kragujevca, komunisti, odbornici narodnooslobodilačkog odbora, Romi, Jevreji i svi oni koji su nemačkim fašistima bili sumnjivi. Osim svakodnevnih likvidacija, veća masovna streljanja su vršena 2. i 19. marta 1942. godine.<ref>[http://www.gtokg.org.rs/sr/vest.php?id=1322 Metino brdo]{{Dead link|date=September 2021 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref> Hvatani borci su predavani nemačkom sudu, ili prekom sudu [[Nikola Kalabić|Nikole Kalabića]]. Većina pohvatanih je bila iz okoline Rače, Topole i Aranđelovca. 2. marta 1942. godine na Metinom brdu je streljano 173 rodoljuba i simpatizera oslobodilačkog pokreta sa teritorije Kragujevca i okolnih opština.<ref>{{Cite web |title=Archive copy |url=http://www.gtokg.org.rs/sr/vest.php?id=1248 |access-date=2014-05-01 |archivedate=2016-03-04 |archiveurl=https://web.archive.org/web/20160304191846/http://www.gtokg.org.rs/sr/vest.php?id=1248 |deadurl=yes }}</ref> Logor je rasformiran u junu 1942. Preostali logoraši su transportovani u [[Koncentracijski logor Banjica|logor na Banjici]], gde je većina streljana, kao i u logore u Nemačkoj, Norveškoj i Grčkoj.<ref>{{Cite web |url=http://www.ikragujevac.com/kultura/15517-istorija-zrtve-fasizma-na-metinom-brdu-i-deo.html |title=Archive copy |access-date=2024-07-08 |archive-date=2024-07-08 |archive-url=https://web.archive.org/web/20240708214249/https://www.ikragujevac.com/kultura/15517-istorija-zrtve-fasizma-na-metinom-brdu-i-deo.html |url-status=dead }}</ref> Nakon likvidacije partizanskih ostataka, četnici Draže Mihailovića su stekli faktičku kontrolu nad ruralnim područjima Srbije, dok je okupator držao gradove. Mihailovićev stav u odnosu na njemačkog okupatora jasno je izražen u depeši, koju je opunomoćeni poslanik Ministarstva inostranih poslova Trećeg Rajha u Beogradu [[Felix Benzler]], 31. marta 1942. godine, uputio centrali u Berlinu: {{izdvojeni citat|Sve dosad se nije postiglo da se ličnost pukovnika Mihailovića stavi pod kontrolu. Po svoj prilici ni on nije u stanju ili nije voljan da na srpskom području nešto preduzme, već je, naprotiv, preko jednog posrednika ovih dana ponudio vladi Nedića da prihvata da se objavi: 1) da on ne namerava da se bori protiv Nemaca; 2) da neće ništa da preduzima protiv Nedićeve vlade; 3) da se zalaže za održanje mira i reda u zemlji; 4) da poziva na borbu protiv komunista. Posredniku je ponovo odgovoreno da za Mihailovića jedino u obzir dolazi da se bezuslovno potčini.<ref>[https://znaci.org/00001/11_18.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje POD ZAŠTITOM LEGALIZOVANIH ODREDA]</ref>}} Nemački dokument od [[15. maj]]a 1942. godine navodi četničkog majora [[Ljubomir Jovanović Patak|Ljubu Jovanovića]] kao jednog od njihovih lokalnih saradnika za [[Zaječar]].<ref>NAW, T501, roll 248 frames 0121-0126; dostupno na http://znaci.net/temp/T-501_R-248-0126.jpg</ref> [[Datoteka:SS-Obergruppenführer Werner Lorenz accompanied with unknown chetnik officer in NE Bosnia.JPG|mini|[[SS]]-[[Obergruppenführer]] [[Werner Lorenz]] u društvu neimenovanog četničkog oficira u sjeveroistočnoj [[Bosna (oblast)|Bosni]], jesen 1942. godine]] U junu 1942. Mihailović je prešao u Crnu Goru, italijansku okupacionu zonu, na teritoriju koju su držali crnogorski četnici [[Saradnja četnika sa fašističkom Italijom|uz dopuštenje Italijana]]. Aktivnosti četničkih odreda u Srbiji svedene su na najmanju meru da se ne bi izazivao okupator, i uglavnom su ograničene na organizacionu i obaveštajnu delatnost i sitnije diverzije. Uprkos tome, nemački okupator je veoma ozbiljno shvatao četničku aktivnost i povremeno organizovao racije protiv preostalih Mihailovićevih odreda, koji su se trudili da izbegnu dodir sa neprijateljem. U Srbiji, znatan broj Mihailovićevih snaga se legalizovao. Nemački popis glavnih vladinih legalnih odreda od [[15. maj]]a 1942, pod rednim brojevima 1 do 18 navodi Ljotićeve odrede, od 19 do 39 su Mihailovićevi, a od 40 do 100 Pećančevi. Tu na okupatorskom spisku snaga su neki od glavnih Mihailovićevih četnika: [[Predrag Raković]], [[Miloje Mojsilović]], [[Dušan Smiljanić]], [[Vučko Ignjatović]], [[Miloš Glišić]], [[Ljuba Jovanović]]... Do početka 1942. godine "ravnogorski pokret istopio se u redovima Nedićeve milicije i konačno se ponovo pojavio, umanjen, u Crnoj Gori."<ref name="Deakin2">[https://www.znaci.org/00001/5_3.htm William Deakin, BOJOVNA PLANINA]</ref> Kako ne bi izgubio podršku naroda kao saradnik okupatora, Mihailović je odsustvo oružane borbe u Srbiji sredinom [[1942]]. godine nastojao da nadoknadi činjenjem smicalica nemačkim vojnicima po gradovima, ubacivanjem "smrdljivih bombi", "svrabećih praškova", "praškova za kijanje", upućivanjem pretećih pisama, uznemiravanjem telefonom...<ref name="Kosta Nikolić 2004"/> Ovo nije ostalo neprimećeno. Britanski kapetan Bil Hadson je u drugoj polovini 1942. ponovo uspostavio vezu i javio da "Mihailović još sarađuje s Osovinom u Crnoj Gori i Sandžaku i miruje u Srbiji", da su "u Dalmaciji Trifunovićevi četnici legalizovani" te, podsticani od Italijana, sanjaju o nekoj "Srbo-Sloveniji i Dalmaciji". Na osnovu stanja na terenu on izvlači zaključak: {{izdvojeni citat|U trenutku kada je Mihailović u velikom stepenu igrao ulogu kvislinga bio je nagrađen najjačom britanskom propagandom.... Mihailoviću bi trebalo konačno reći da Britanci pretpostavljaju komuniste kvislinzima.<ref name="Deakin2"/>|Britanski kapetan Bil Hadson}} [[Datoteka:Chetniks and Germans in Lopare 1942.jpg|mini|[[Radivoje Kerović]] (u sredini u bijeloj košulji) sa njemačkim tenkistima, [[Lopare]] 1942.]] Posljednjeg dana kolovoza 1942, održan je sastanak kod načelnika štaba Komande Jugoistoka. Ovom prilikom je podijeljena informacija da se oko [[Banja Luka|Banje Luke]] vode žestoke borbe s partizanima, u kojima okupatoru pomažu četnici (“srpski nacionalisti“), bez preciziranja o kom odredu JVuO iz [[Bosna (oblast)|Bosne]] je riječ: {{izdvojeni citat|Velike borbe su izbile u blizini Banje Luke. Ustanici su upotrijebili teško naoružanje, topove, minobacače itd., kao i tenkove. Hiljadu srpskih nacionalista je sudjelovalo u borbi protiv ustanika na našoj strani.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&broj=490&roll=175 NARA, T311, Roll 175, frame no. 000485.] <br /> ({{jez-njem|"Bei Banja Luka größeres Gefecht, Aufständische traten mit schweren Waffen, Geschützten, Minenwerfern u.sw. auf, auch mit Panzer. 1000 serbische Nationalisten haben sich dort auf unserer Seite im Kampfe gegen die Aufständischen beteiligt."}})</ref>|Zabilješka sa sastanka kod načelnika štaba Jugoistoka održanog 31. augusta 1942.}} U drugom njemačkom izvještaju iz istog perioda se navodi da je 26. augusta jedan bataljun Wehrmachta južno od Banje Luke bio priklješten od strane nadmoćnijeg neprijatelja (i ovdje se napominje da su partizani raspolagali teškim naoružanjem), kao i da je Nijemcima u pomoć priskočilo čak „2000 bosanskih četnikâ“, što će rezultirati potiskivanjem jedinicâ [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOP i DVJ]] prema jugu do kraja mjeseca.<ref>BA/MA, RH 19 XI/81 (Die Bekämpfung der Aufstandsbewegung im Südostraum, Teil I), S. 244.</ref><ref>Klaus Schmider, ''Partisanenkrieg in Jugoslawien 1941-1944'', Verlag E.S. Mittler & Sohn GmbH, Hamburg/Berlin/Bonn, 2002, s. 155. <br /> ({{jez-njem|"Bereits am 26. August sah sich ein deutsches Bataillon bei dem Versuch, südlich von Banja Luka den ersten dieser Einfälle abzublocken, weit überlegenen, auch mit erbeuteten Panzern und Geschützen bewaffneten Verbänden gegenüber; nur mit Hilfe von 2.000 bosnischen Cetniks, die den Deutschen zu Hilfe eilten, gelang es bis Ende des Monats, die Partisanen wieder nach Süden abzudrängen."}})</ref> Takođe, u jednom izvještaju upućenom iz štaba njemačkih trupa u [[NDH]] od 18. novembra 1942. o četnicima se, između ostalog, navodi sljedeće: {{izdvojeni citat|U zoni 714. pješadijske divizije nalazi se 6-8.000 četnika, naoružanih puškama i nešto automatskog oružja. Diviziji su dosad pružili vrijedne usluge time što su branili svoju teritoriju od partizana i time oslobodili njemačke i trupe NDH za dejstvo na drugim sektorima. K tome obezbjeđuju i željeznicu i pribavljaju važna obavještenja njemačkim trupama. Četnici su pri zajedničkim akcijama snabdjevani od strane NDH; također im pripada i naknada od otprilike 3 Rajshsmarke dnevno, čiju isplatu oni, međutim, dosad nisu tražili.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=361&rec=314&roll=566 Nacionalni arhiv Vašington, T-314, rolna 566, frejm 000357; Dopis štaba Komandanta njemačkih trupa u Hrvatskoj-/Veza sa neprijateljski orijentisanim krugovima u Srbiji/ (18. novembar 1942.).] <br /> ({{jez-njem|"Bei 714.Div. haben die im Div.–Bereich beheimateten Cetnikverbände eine ungefähre Stärke von 6–8000 Mann. Sie sind mit Gewehren und verhältnissmässig wenig automatischen Waffen ausgestattet. Sie leisten der Div. wertvolle Dienste, indem sie ihr Heimatgebiet gegen Einfälle der Partisanen schützen, sodass, von grösseren Unternehmen abgesehen, in diesem Raume weder deutsche noch kroatische Truppen gebunden werden. Sie entlasten hiedurch den Bahnschutz und versorgen die deutsche Führung mit wertvollen Feindnachrichten. </br> Die Cetnikverbände werden durch den kroatischen Staat bei Einsätzen mit Munition versorgt und verpflegt. Vertragsmässig steht ihnen neben anderen Zusagen /z.B. Versorgungsansprüchen/ auch Wehrsold von etwa RM 3.— täglich zu, den sie jedoch bisher nicht beansprucht haben."}})</ref>|Dopis štaba Komandanta njemačkih trupa u Hrvatskoj (18. novembar 1942. godine)}} === Operacija Weiss i bitka na Neretvi (1943) === {{main|Operacija Weiss|Bitka za Konjic 1943.}} [[File:Četnici i Nemci na Neretvi.jpg|thumb|Četnici i Nemci tokom [[Bitka na Neretvi|bitke na Neretvi]] 1943.]] Van Srbije, postojala je intenzivna saradnja četnika i Nemaca. Iako su mnogi četnici na lokalu pomagali nemačkim trupama protiv partizana, [[Hitler]] je do sredine 1943. godine strogo branio svojim jedinicama svaku saradnju sa četnicima.<ref>Nacionalni arhiv Vašington, Mikrofilm T-311, rolna 175, snimka 378: Izvještaj o djelatnosti operativnog odjeljenja komande Jugostoka za novembar 1942 (30. novembar 1942.). „Svaka, pa i privremena, veza sa antikomunistički nastrojenim četnicima u Hrvatskoj je protivna naređenju Fuehrera, Ia 3071/42 o borbi protiv bandi.“</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&roll=175&broj=383 NARA, T311, Roll 175, frame no. 000378.] <br /> ({{jez-njem|"Haltung gegenüber feindluch eingestellten Kreisen in Serbien/Kroatien: An Bev.Kmdr.Gen. in Serbien, Befehlshaber der dt. Truppen in Kroatien, Kdr.Gen. in Kroatien und Dt.Verb.Kdo. bei Supersloda ergeht ein Befehl betreffend klarer und eindeutiger militärischer Haltung gegenüber allen uns feindlich eingestellten Kreisen. Jede – wenn auch nur vorübergehende – Bindung mit antikommunistisch eingestellten Cetniks in Kroatien steht im Widerspruch zu den bzgl. Bandenkämpfung gegebenen Befehlen des Führers Ia Nr. 3071/42 g.K."}})</ref> Za vrijeme izvođenja [[Operacija Weiss|operacije Weiss]], njemački komandanti na terenu su bili u nedoumici da li da se povinuju naređenjima svojih viših vojnih komandi, ali i političkih instanci, ili da nastave sarađivati s četnicima Draže Mihailovića: {{izdvojeni citat|Uprkos borbenoj pomoći hrabrih četnika, koja je doprinijela deblokadi opkoljenih dijelova 718. pješadijske divizije, njemačke trupe imaju zadatak da se brzo probiju do boksitne oblasti. One imaju instrukcije da smatraju četnike neprijateljima. Sada se ispostavilo da se situacija kod mjesta Dobro (?), čija se posada sastojala od Nijemaca, Italijana i četnika, poboljšala zahvaljujući četničkom prodoru.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&roll=175&broj=549 NARA, T311, Roll 175, frame no. 000544.] <br /> ({{jez-njem|"Trotz der Waffenhilfe tapferer Cetnik, die auch zur Befreiung der eingeschlossenen Gruppe der 718.I.D. mit beigetragen haben, ergibt sich für die deutschen Truppen die Aufgabe, möglichst schnell in das Bauxitgebiet von Mostar vorzustoßen. Die deutschen Truppen haben den Auftrag die Cetniks als Feind anzusehen. Es ergab sich nun das Bild, daß die Besatzung von Dobro (?), die aus Deutschen, Italiener und Cetniks bestand durch den Vorstoß der Cetniks Luft bekam."}})</ref>|Zabilješka sa sastanka kod načelnika štaba Jugoistoka (1. mart 1943.).}} Major [[Slavoljub Vranješević]], komandant Zapadne Bosne JVuO, šalje 2. marta 1943. godine dopis »bratu« [[Uroš Drenović|Urošu Drenoviću]] kojim ga obavještava da je od strane njemačke komande u [[Banja Luka|Banjoj Luci]] zakazana konferencija na koju su pozvani najvažniji četnički zapovjednici s teritorije [[Bosanska krajina|Bosanske Krajine]]: {{izdvojeni citat|Pre nekoliko časova primio sam izveštaj od Komandanta Bosanskih četničkih odreda brata Rade Radića, u kome mi javlja, da su Nemci pozvali na konferenciju u Banja Luci sve Komandante i to: Radića, Tešanovića, Drenovića, Marčetića, Mišića radi rešavanja važnih pitanja. Konferencija će se održati u nemačkoj komandi u B. Luci. Ovoj konferenciji neće prisustvovati pretstavnici hrvatskih ni vojnih ni civilnih vlasti. Komandant mi je naredio, da pozovem sve Komandante na predkonferenciju, koja će se održati u Karanovcu na dan 4 o.m. u 12 časova.— Prema napred izloženom pozivam te, da bez ikakvog izgovora i odlaganja bez obzira na situaciju na položaju, dođeš 4 o.m. do određenog časa u Karanovac.— Ovo smatraj vrlo važnim i NAJHITNIJIM. Molim Te koristi sva moguća prevozna sredstva, pa i motorcikl i na vreme dođi na predkonferenciju.<ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, dokument br. 31, str. 64.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/4_14_2_64.htm Naređenje Komande bosanskih četničkih odreda od 2. marta 1943. komandantu odreda »Kočić« za prisustvovanje konferenciji radi usaglašavanja stavova o saradnji sa nemačkim trupama]</ref>}} Već 3. februara 1943. godine, major Vranješević je upoznao Vrhovnu komandu JVuO o činjenici da se bosanski četnici nalaze u službi njemačkog okupatora, ali i da su potpisali [[Suradnja četnika sa Nezavisnom Državom Hrvatskom|sporazume o saradnji sa kvislinškim vlastima Nezavisne Države Hrvatske]]: {{izdvojeni citat| NEMCI Četnički odredi učestvuju u borbi zajedno sa Nemcima češće puta, ali na zasebnim sektorima. Pre našeg dolaska, Nemci su uspeli da u borbu protiv komunista uvode četnike tako, da im ovi osiguravaju krila i da se mešaju u komandovanje. Ovome se je odmah stalo na put, ma da sa dosta poteškoća. Po sebi se razume da se mnogo interesuju o tome, da li mi imamo kakve veze sa Dražom Mihailovićem — što mi odbijamo, navodeći da je to samo komunistička propaganda kako bi izazvali Nemce protiv nas, pa nas tako priklještene, uveli u svoje redove. Ipak, često puta Nemci čuju kako svi četnici pevaju »Od Topole pa do Ravne Gore« ili »Od Manjače pa do Ravne Gore«, »sve su straže generala Draže« itd., dakle jasno primećuju, ali moraju da trpe. Njihova nemoć oseća se. HRVATI Ovi se redovno predaju komunistima, gde god ovi na njih udare. Hrvatski oficiri nalaze spas u komunizmu. Zbog sporazuma sa Hrvatima, koji su ovi [četnički — prim.] odredi sklopili pre našeg dolaska, borbe sa Hrvatima ne vode se. Naprotiv, za većinu starešina i boraca može se reći, da su taj sporazum shvatili kao definitivan svršetak rata, pa i otuda javašluk i slaba disciplina. Sada, dok se ne raščisti sa komunistima, ovakvo stanje mora da ostane.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_2_27.htm Izveštaj majora Slavoljuba Vranješevića od 3. februara 1943. majoru Zahariju Ostojiću o vojno-političkoj situaciji u četničkim odredima zapadne Bosne i saradnji sa nemačkim i ustaško-domobranskim jedinicama]</ref>}} Vojvoda [[Vukašin Marčetić]], komandant puka »Manjača«, bio je takođe jedan od potpisnikâ sporazuma sa vlastima satelitske NDH. Tokom operacije »Weiss«, vojvoda Marčetić se povezuje i sa njemačkim okupatorom, konkretno sa [[117. lovačka divizija (Nemačka)|117. divizijom]]: {{izdvojeni citat|Posebno: [...] [[369. legionarska divizija|369. pješ. div.]] će prvo dovršiti borbe na [[Grmeč]]u. Uspostavljena veza sa četničkom grupom Marčetića, koja će preuzeti osiguranje vlastitog istočnog boka.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=675&rec=315&roll=2263 NARA, T315, Roll 2263, frame no. 000670.] <br /> ({{jez-njem|"369. J.D. führt vorerst Kampfhandlungen in der Grmec durch. Verbindung mit Cetnikgruppe Marcetic aufgenommem, die Schutz der eigenen Ostflanke übernehmen will."}})</ref>|Ratni dnevnik 117. divizije, unos za 5. februar 1943.}} O (prinudnom) sadjejstvu 117. divizije sa četničkim odredima pod komandom kapetana [[Vojislav Lukačević|Vojislava Lukačevića]] u [[Bitka za Konjic 1943.|bici za Konjic]], februara 1943. godine, nakon rata će posvjedočiti i general [[Alexander Löhr]]: {{izdvojeni citat|117. lovačka divizija, koja je prodirala od Ivan-sedla ka severozapadu, vodila je od početka teške borbe, pa je na kraju odbijena i odbačena. Jedan njen deo morao je da se spasava u Konjicu, koji je bio utvrđen i posednut od Italijana i četnika. Ovo mesto su partizani okružili i tako je došlo do toga da su se ovde, pod pritiskom događaja, borili na istom frontu Nemci i četnici – doduše odvojeni jedni od drugih italijanskim jedinicama. Konjic je doduše bio oslobođen iz okruženja sa trupama iz [[Sarajevo|Sarajeva]], ali je partizanima uspelo da se probiju preko Neretve i povuku svi bez izuzetka u severnu [[Crna Gora|Crnu Goru]].<ref>{{cite web|url=http://www.srpsko-nasledje.co.rs/sr-c/1998/07/article-14.html | title = Записи Александра Лера, часопис СРПСКО НАСЛЕЂЕ, број 7/1998 | publisher = Srpsko-nasledje.co.rs |date=3. 1. 1943. | accessdate=4. 1. 2023. | archive-url = https://web.archive.org/web/20130216202528/http://www.srpsko-nasledje.co.rs/sr-c/1998/07/article-14.html# | archive-date=16. 2. 2013 |url-status=dead | df = }}</ref>|General [[Alexander Löhr]], komandant Jugoistoka}} Tokom [[Bitka na Neretvi|bitke na Neretvi]], četnici su bili obilno snabdijevani streljivom i hranom iz italijanskih i njemačkih magacina. Kapetan Vojislav Lukačević, koji se zajedno sa svojim četnicima tukao uz borbenu grupu »Anacker«, [[5. mart]]a iz [[Konjic]]a je javio majoru [[Zaharije Ostojić|Zahariju Ostojiću]] da mu »11« (tj. Nijemci) daju municiju, kao i da je vojvoda [[Dobroslav Jevđević]], sa svoje strane, zadužen za obezbjeđivanje logistike: {{izdvojeni citat|Vidim da je glavna tvoja briga kako ćemo sa 11. Verujem da si o njima dobio preterane izveštaje. Svaka njihova kolona koja nastupa ima najviše jednu trećinu Nemaca a ostalo su domobrani i po nešto ustaša. Oni sami ne mogu ništa da urade, toga su svesni. Ja mislim da je nama najpreči za sada cilj uništenje komunista i to što brže. Ne sme nas zateći iskrcavanje u borbi sa komunistima, a isto tako ne smemo početi borbu sa 11 dok komunisti nisu likvidirani a oni nisu likvidirani i pored uspeha koje smo postigli. Čvrsto sam ubeđen da nas 11 neće napasti sve dok se vode borbe sa komunistima te je strahovanje u tom pravcu preterano... Najvažnije i najbolje snabdevanje preko [[Sarajevo|Sarajeva]] koje neka Jevđo forsira. Dobio sam sinoć preko 11, 30.000 metaka obećali još čim im stigne neki transport koji očekuju u Sarajevo.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_2_71.htm IZVEŠTAJ KOMANDANTA KONJIČKE GRUPE OD 5. MARTA 1943. KOMANDANTU ISTAKNUTOG DELA ŠTABA DRAŽE MIHAILOVIĆA O BORBENOM RASPOREDU ČETNIKA I NEMACA NA SEKTORU KONJIC—JABLANICA]</ref>}} O isporuci municije jedinicama JVuO (najvjerovatnije o onoj koja je data kapetanu Lukačeviću), Komanda Jugoistoka je 7. marta javila vojnom vrhu u [[Berlin]]u: {{izdvojeni citat|– 7. mart 1943: Municija za četnike. Vrhovna komanda je obaviještena telegramom o isporuci 30.000 metaka četničkim jedinicama.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&roll=175&broj=453 NARA, T311, Roll 175, frame no. 000448.] <br /> ({{jez-njem|"Munition für die Cetniks: </br> An OKW/WFSt. ergeht eine Meldung betraf. der Übergabe von 30.000 Schuß Inft. Munition an Cetnikverbände."}})</ref>|Izvještaj o djelatnosti operativnog odjeljenja Komande Jugostoka za mart 1943. godine (31.3.43.)}} [[File:Chetniks and German Officers meet in Bosnia, 1943.jpg|thumb|Sastanak njemačkih oficira sa četnicima u [[Bosna (regija)|Bosni]], [[1943]]. godina]] 9. [[Mart|ožujka]] 1943. godine, [[Fašizam|fašistički]] [[Poglavnik|duce]] [[Benito Mussolini]] šalje pismo [[Adolf Hitler|Adolfu Hitleru]],<ref>''Tajna pisma Hitler – Mussolini (1940—1943)'', edicija Dokumenti i svjedočanstva (priredio i preveo: Dr Bogdan Krizman), Novinarsko izdavačko poduzeće (NIP), Zagreb, 1953, str. 78.</ref> vođi [[Treći Reich|Njemačkog Reicha]], u kom navodi da je upoznat sa suradnjom njemačkih okupacionih trupa s četnicima: {{izdvojeni citat|Više tisuća četnika naoružali su, na lokalnoj bazi, komandanti talijanskih jedinica, da vode gerilu, za koju imaju, kao svi stanovnici Balkana, naročite sklonosti. Do danas su ti četnici suzbijali partizane vrlo odlučno. Upravo sam primio izvještaj. U njemu mi javljaju, da su njemačke snage, koje su uspostavile dodir sa četnicima u dolini gornje Neretve, pristale da surađuju s njima i da su naoružale četnike metcima i ručnim bombama.|[[Benito Mussolini]] u pismu [[Adolf Hitler|Adolfu Hitleru]] (9. III 1943)}} O pristizanju Mussolinijeva pisma istog je dana javila i Vrhovna komanda njemačkih oružanih snaga: {{izdvojeni citat|''9. mart'' </br> Duče poslao pismo Hitleru, u kome zastupa mišljenje da su četnici i partizani neprijatelji Osovine. O tome je razgovarao i sa nemačkim ministrom spoljnih poslova. Priznaje da su Italijani do sada naoružali nekoliko hiljada četnika za gerilski rat protiv komunista i oni su se do sada energično borili protiv partizana. Ali, sada je Duče izdao energičnu naredbu, da se četnicima više ne daje oružje i da njih, nakon što se partizani poraze, treba razoružati. Na osnovu poslednjih vesti, na prostoru gornje Neretve Nemci su takođe stupili u kontakt sa četnicima i ostavili im patrone i ručne granate.<ref name="Živković">{{Cite web |title=Nikola Živković, Srbi u Ratnom dnevniku Vrhovne komande Vermahta |url=http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |access-date=2024-07-08 |archive-date=2016-08-03 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160803153944/http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta }}</ref>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta od 9. marta 1943.}} Pošto је za katastrofalni poraz četnika u bici na Neretvi optužio Jevđevića, [[Petar Baćović|Baćovića]] i [[Bajo Stanišić|Baja Stanišića]] a istakao za primjer Vojislava Lukačevića, major Ostojić im је 10. marta naredio da se kod Italijana zauzmu za dozvolu o prebacivanju četnika na zapadnu obalu Neretve. Odgovarajući na optužbe, Jevđević i Ваćоvić istoga dana izvještavaju Mihailovića da је za proboj operativne grupe NOVJ kriv upravo Lukačević, te da Ostojić, komandujući iz [[Kalinovik]]a, nema pravu predstavu о toku događaja. Jevđević navodi: „Kada sam zvao delove Vrhovne komande da komanduju nа licu mesta, odgovorili su neljubazno da neće da radе sa okupatorom, tražeći u isto doba hranu, municiju, topove i vojsku od okupatora.“ Као argument da četnici moraju bespogovorno slušati naređenja okupatorskih oficirâ, vojvoda Jevđević navodi podatak da Nijemci i Italijani hrane i snabdijevaju municijom cjelokupnu masu četnikâ od 13.200 ljudi. Riječ je o 2000 četnika pod komandom Вајa Stanišića, 4.000 iz Lukačevićeve konjičke gruре, 6.000 pod komandom majora Petra Baćovića (hercegovački četnici) i 1.200 četnika kojima komanduje major Andrija Vesković. Jevđević Mihailoviću piše i da su okupatori dali toliko hrane da је on, na osnovu lažnog brojnog stanja, uspio da uštedi 110.000 obroka, kao i da su mu za posljednjih nekoliko dana isporučili 1.100.000 metaka.<ref>AVII, reg. br. 3/1, kut. 293, dep. 2248.</ref><ref>Branko Latas, Saradnja četnika i Nemaca u borbama protiv Glavne operativne grupe divizija NOVJ u dolini Neretve (februar — mart 1943), Prilozi Instituta za istoriju (br. 17), Sarajevo, 1980, str. 214.</ref> General [[Rudolf Lüters]], zapovjednik njemačkih trupa u NDH, piše u procjeni situacije od 16. marta 1943. da je „neprijateljski otpor protiv nemačkih divizija koje su napadale uglavnom slomljen“, te da je „operacija „[[Operacija Weiss|Vajs II]]“ u suštini završena“. O četničkim snagama u njemačkoj zoni operacija, general Lüters navodi: {{izdvojeni citat|Četničko pitanje nije se dalje zaoštrilo. U području [[114. lovačka divizija (Njemačka)|714. divizije]] nisu zabeležena nikakva prekoračenja u tuđu nadležnost. Četničko rukovodstvo se potčinilo naređenjima nemačkog Vermahta i potvrdilo svoju lojalnost. Četnici koji se nalaze na području [[118. lovačka divizija (Njemačka)|718. pešadijske divizije]], naročito u rejonu [[Zenica|Zenice]] i [[Han-Pijesak|Han-Pijeska]], neprijateljski se suprotstavljaju hrvatskoj državi i nemačkom Vermahtu i pokušavaju da izazovu nemire putem sabotaža i razoružavanja hrvatskih odreda. Divizije koje su učestvovale u operaciji „Vajs II“ jedinstveno se povoljno izražavaju o držanju četničkih jedinica. Dragocenim izviđačkim podacima i napadima za rasterećenje pomagali su našim jedinicama, mada ni u jednom slučaju nije sa nemačke strane tražena podrška.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_3_38.htm Procena vojno-političke situacije komandanta nemačkih trupa u NDH od 16. marta 1943. za period od 1. do 15. marta 1943. godine]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=372&rec=314&roll=554 NARA, T314, Roll 554, frames no. 000366—000367.] <br /> ({{jez-njem|"Die Cetnikfrage hat sich nicht weiter zugespitzt. Im Bereich der 714.J.D. sind keine Übergriffe zu verzeichen. Die Cetnikführung hat sich den Befehlen der deutschen Wehrmacht untergeordnet und ihre Loyalität versichert. Die im Bereich der 718.J.D. befindlichen Cetniks, besonders im Raum ZENICA und HAN PIJESAK stehen kroat. Staat und deutscher Wehrmacht feindlich gegenüber und versuchen durch Sabotageakte und Entwaffnung kroat. Abteilungen Unruhe zu stiften. Die im "Weiss II"–Einsatz befindlichen Divisionen äussern sich übereinstimmend günstig über das Verhalten der Cetnikverbände. Durch wortwolle Kundschafterdienste und Entlastungsangriffe haben sie der Truppe geholfen, obwohl in keinem Falle deutscherseits Unterstützung orboten worden war."}})</ref>}} U iscrpnom izvještaju<ref>Zbornik NOR-a, tom XIV, knjiga 2, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, str. 1015—1018.</ref> koji je [[5. maj]]a 1943. godine podnio [[SAD|američki]] [[Ured za strateške usluge]] (preteča današnje [[Centralna obaveštajna agencija|Centralne obavještajne agencije]]), sumiraju se rezultati netom završene operacije »Weiss«: {{izdvojeni citat|Krajem januara 1943. godine zajedničke nemačke, hrvatske, italijanske i četničke snage povele su veliku ofanzivu protiv jugoslovenske oslobodilačke armije. Neprijatelj je potpomognut od Drenovićevih četnika uspeo da potisne jugoslovenske patriote u Hercegovini i jugoistočnoj Bosni. Glavni udar u sadašnjoj neprijateljskoj ofanzivi vrše kombinovane četničke snage u Hercegovini (V.[ojislav] Lukačević, član Mihailovićevog glavnog štaba), u Crnoj Gori (Bajo Stanišić) i u Sandžaku (Pavle Đurišić, član Mihailovićevog glavnog štaba). Ishod ove borbe je još neizvestan. Partizani govore da su oni odneli pobedu, dok četnici insistiraju na tome da su gotovo potpuno očistili ove jugoslovenske krajeve od antifašističkih snaga. Tačno je, međutim, da su jugoslovenski antifašistički gerilci pretrpeli teške teritorijalne gubitke, ali daleko je od toga da su njihove snage uništene ili razbijene. Na drugoj strani, mnogo slavljeni četnici generala Mihailovića danas su angažovani u jednoj od najžešćih ofanziva za uništenje jugoslovenskih demokratskih snaga.}} === Četnički teror u Srbiji (1943) === {{main|Srbija u Drugom svetskom ratu|Zločini četnika u Drugom svjetskom ratu}} Mihailovićeva taktika u Srbiji se početkom 1943. sastojala u tome da organizuje i štedi svoje snage za "planirani narodni ustanak". Nemci navode da je izbjegavao svaki konflikt sa okupacionim trupama.<ref>NAW, T-78, Roll 332, 6289915, 919: Procjena situacije komande Jugoistoka za feburar 1943 (2. mart 1943.).</ref> Izveštaji Nedićeve vlade konstatuju da je četnička akcija gotovo svuda upravljena na obračunavanje sa komunistima, koje se sprovodi beskompromisno, do istrebljenja. Inače, četnici na sastancima sa narodom naređuju lojalno držanje prema domaćim vlastima i okupatorskoj vojnoj sili kao i "odricanje svake pomoći partizansko-komunističkim bandama".<ref>Kopija originala (pisana na mašini, ćirilicom) u Arhivu V.I.I., reg. br. 59/1—1, k. 22.</ref><ref>Kopija originala (pisana na mašini, ćirilicom) u Arhivu V.I.I., reg. br. 54/5—1, k. 22.</ref> 12. februara 1943. godine, kapetan [[Miloš B. Marković]], komandant Ariljske brigade iz sastava Požeškog korpusa JVuO, prenosi Mihailoviću ideju poručnika [[Zvonimir Vučković|Zvonka Vučkovića]] da iskoristi vezu sa njemačkim oficirom u cilju »gonjenja komunista«: {{izdvojeni citat|Po povratku sa puta iz štaba 1a sastao sam se sa Vučkovićem koji me je zamolio da Vas izvestim o sledećem: </br> U srezu Kačerskom nalaze se dve komunističke grupe, prva jačine 60 a druga oko 150 ljudi. Ove se grupe prebacuju i u Oplenački srez. Za likvidaciju ovih grupa potrebno mu je oko 300 ljudi, no kada bi ih skupio izazvao bi potere od strane okupatora. Ima jednu drugu mogućnost a to je da uputi Nemce da gone ove grupe. Posredno, no obazrivo ima vezu sa jednim od nemačkih komandanata, koji je izjavio gotovost za usluge svake vrste a naročito u gonjenju komunista. Zvonko će ga upotrebiti no ne uspeli to preduzeće sam potrebno.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_2_33.htm Izveštaj komandanta Ariljske brigade od 12. februara 1943. Draži Mihailoviću o borbama protiv pripadnika NOP-a u zimu 1942. godine i dostignutoj organizaciji u brigadi]</ref>}} Poručnik [[Predrag Raković]], u svojstvu komandanta 2. ravnogorskog korpusa JVuO, informiše 3. marta 1943. generala Mihailovića o tajnom sastanku sa nemačkim potporučnikom Krigerom: {{izdvojeni citat|Okupator, kako Nemci tako i Bugari svu svoju akciju uputili su na komuniste, na njihovo gonjenje i istrebljenje. U smislu depeše koju sam podneo G. Ministru, sastao sam se 2 marta t.g. na Savincu u jednoj šumi sa Nemačkim komandantom potporučnikom Krigerom iz Gor. Milanovca. Sastanak je izveden potpuno tajno. Na sastanak je od strane Nemaca došao potporučnik Kriger i njegov tumač. A sa naše strane bio sam ja i moj Načelnik štaba p.por. Lazarević. Tema razgovora bila je isključivo uništenje komunističkih bandi, na teritoriji koju obezbeđuje Nemačka jedinica iz Gor. Milanovca. Uglavnom dolazi u obzir komunistički vođa [[Milorad Labudović|Labud]] koji ima oko 150 komunista pod svojom komandom u okolini Rudnika, u srezovima: Kačerskom i Orašačkom. Utvrdili smo plan za ovaj rad. O izvođenju ove akcije detaljno sam se dogovorio sa Zvonkom noću između 2/3 - III t.g., u čemu smo postigli potpunu saglasnost.<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kut. 127, reg. br. 7/3 (S-X-12/4).</ref><ref>[https://znaci.org/00001/4_14_2_67.htm Izveštaj komandanta 2. ravnogorskog korpusa od 3. marta 1943. Draži Mihailoviću o borbi protiv pripadnika NOP-a i pregovora sa predstavnicima nemačkih okupacionih trupa]</ref>}} I u depeši od 23. marta, Raković piše da se ponovo sastao sa nemačkim komandantom iz G. Milanovca, te je dogovoreno da se za ubijene Nemce neće više paliti kuće redom, već "samo po našem spisku", partizanske, i samo će se partizani ubijati: {{izdvojeni citat|Hapšenje naših ljudi više neće biti na reonu nemačke komande G. Milanovac. Ako pogine okupatorski vojnik na ovome terenu neće se paliti redom kuće, već samo po našem spisku i to partizanske i samo će se partizani ubijati. [...] Dobio sam 5000 metaka za čišćenje moga reona od komunista.<ref>Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XIV, knjiga 2, Dokumenti jedinica, komandi i ustanova četničkog pokreta Draže Mihailovića: 1. januar — 8. septembar 1943, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, dok. 113, str. 550.</ref>}} [[Datoteka:Četnici batinaju narod.jpg|thumb|Četnici batinaju seljaka u Srbiji.]] Koliki je bio teror koji su četnici sprovodili nad pristalicama [[NOP|pokreta otpora]] u području doline Zapadne Morave, Dragačeva i Takova, svedoči konstatacija u biltenu kvislinškog Ministarstva unutrašnjih poslova: {{izdvojeni citat|Ilegalni odredi poručnika Vlaste Antonijevića, Dače Simovića, Milutina Jankovića, poručnika Vasića i kapetana Rakovića nemilosrdno ubijaju sve one koji su makar i jedan dan bili i sarađivali sa partizanima. Neki od ovih odreda vode tako bezumnu akciju da se njihova delatnost može ravnati sa radom običnih odmetnika.<ref>http://www.e-novine.com/srbija/srbija-tema/102680-aak-Gornji-Milanovac-Luani.html</ref>|Izveštaj kvislinškog Ministarstva unutrašnjih poslova (april 1943)}} Četnici su, poput okupatora, prema partizanima, njihovim simpatizerima i porodicama, primenjivali najsvirepije mere: {{izdvojeni citat|1) Protiv zaludele, potpuno obezglavljene i pomahnitale komunističke bande u šumi, sve određene starešine i svo nacionalno naoružano ljudstvo ima povesti beskompromisnu borbu za njihovo potpuno uništenje. Izuzetka u ovome pogledu ne može biti. 4) Ko se uhvati da nosi hranu ili druge potrebe komunistima, a to se tačno utvrdi, komandant brigade sa čije bi teritorije bio takav krivac, odmah će ga streljati i porodicu potpuno uništiti. Kuću spaliti, a stoku zapleniti za izdržavanje gorskih jedinica. 5) Ko se uhvati, a to se od strane komandanta brigade utvrdi, da je krio komuniste, primio u svoju kuću ili im slao makakva obaveštenja, biće najstrožije kažnjen. 6) Ko se uhvati i bude dokazano, da je neko lice videlo komuniste, a nije na najbrži način izvestilo najbližu četničku komandu, biće takođe kažnjeno, u čemu se komandantima brigada ostavlja puna inicijativa. 7) '''Ako u nekom selu bude ubijen makoji četnik, komandant brigade dotične teritorije odmah će streljati deset simpatizera'''.<ref>[http://sr.wikisource.org/sr-el/%D0%9D%D0%B0%D1%80%D0%B5%D1%92%D0%B5%D1%9A%D0%B5_%D0%BA%D0%BE%D0%BC%D0%B0%D0%BD%D0%B4%D0%B0%D0%BD%D1%82%D0%B0_%D0%9A%D0%BE%D0%BC%D1%81%D0%BA%D0%BE%D0%B3_%D0%BA%D0%BE%D1%80%D0%BF%D1%83%D1%81%D0%B0_%D0%B7%D0%B0_%D0%BD%D0%B5%D0%BC%D0%B8%D0%BB%D0%BE%D1%81%D1%80%D0%B4%D0%BD%D0%BE_%D1%83%D0%BD%D0%B8%D1%88%D1%82%D0%B0%D0%B2%D0%B0%D1%9A%D0%B5_%D0%BF%D1%80%D0%B8%D0%BF%D0%B0%D0%B4%D0%BD%D0%B8%D0%BA%D0%B0_%D0%BD%D0%B0%D1%80%D0%BE%D0%B4%D0%BD%D0%BE%D0%BE%D1%81%D0%BB%D0%BE%D0%B1%D0%BE%D0%B4%D0%B8%D0%BB%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%BE%D0%B3_%D0%BF%D0%BE%D0%BA%D1%80%D0%B5%D1%82%D0%B0_%D0%B8_%D1%9A%D0%B8%D1%85%D0%BE%D0%B2%D0%B8%D1%85_%D0%BF%D0%BE%D1%80%D0%BE%D0%B4%D0%B8%D1%86%D0%B0_4.9.1943. Naređenje komandanta Komskog korpusa za nemilosrdno uništavanje pripadnika narodnooslobodilačkog pokreta i njihovih porodica 4.9.1943.]</ref>|Naređenje komandanta Komskog korpusa za nemilosrdno uništavanje pripadnika narodnooslobodilačkog pokreta i njihovih porodica (4.9.1943).}} Zbog svega navedenog, mnogi ljudi koji su prišli četnicima na početku ustanka protiv sila Osovine, bili su razočarani preusmerenjem dejstava u borbu protiv partizana. Tako je britanski oficir za vezu Hadson zabeležio: "Nekoliko četničkih jedinica tražilo je da bude oslobođeno zadatka borbe protiv partizana".<ref name="Deakin2"/> === Zabrana sabotaža u Srbiji i učvršćivanje vezâ s Nijemcima na području NDH (1943) === {{main|Sabotaže u Srbiji u Drugom svjetskom ratu|Neil Selby}} [[Datoteka:Plakat o streljanju DM pristalica iz 1942.jpg|mini|Plakat o streljanju „50 DM pristalica“ zbog rušenja mosta na pruzi Požarevac - Petrovac na Mlavi iz decembra [[1942]].]] U Srbiji, iako su neke četničke pristalice vršile sabotaže, trpeći nemačke odmazde zbog toga, četničko vođstvo je posebno branilo ozbiljnije sabotaža na bitnim saobraćajnicama, pa su čak sprečavali britanske komandose na terenu da ih vrše: {{izdvojeni citat|[[Neil Selby|Major Selby]] imao zadatak da organizuje sabotaže i dotur materijala za iste; „Prema Selbyevim navodima, '''do sabotaža nije došlo zato što ih D.M., odn. njegovi komandanti na terenu na terenu još nisu odobrili'''.“<ref>NAW, T-313, Roll 482, 000544: Izvještaj obavještajnog odjeljenja Vojnog komandanta Jugoistoka o rezultatima istrage nad zarobljenim britanskim majorom Selbyem, uhvaćenim kod Žitkovca u noći 18./19. augusta 1943 (26. august 1943.).</ref>|Izvještaj nemačkog obavještajnog odjeljenja o rezultatima istrage nad zarobljenim britanskim majorom Selbyem, uhvaćenim kod Žitkovca (26. august 1943).}} U izvještaju potpukovnika Klamrotha iz Generalštaba njemačkih oružanih snaga, nakon inspekcijskog putovanja po Balkanu u avgustu 1943. godine,<ref>[https://znaci.org/00001/40_62.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje ČETNIČKO-NJEMAČKI SPORAZUMI O KOLABORACIJI U SRBIJI]</ref> konstatuje se da je general Mihailović najstrožije zabranio izvođenje sabotažâ protiv okupacione sile prije eventualnog [[Saveznici u Drugom svjetskom ratu|savezničkog]] iskrcavanja. Pored toga, pominje se i to da su njemačke obavještajne strukture detaljno upoznate sa kretanjem četničkog komandanta i Vrhovne komande JVuO po Srbiji: {{izdvojeni citat|Pokret Draže Mihailovića: U Srbiji tinja latentni ustanak. Draža Mihailović je liderska priroda i veoma je aktivan. Svaki preuranjeni napad protiv okupacionih snaga u startu je strogo zabranjen. Trenutno se jedino vodi borba protiv komunista. Mora se očekivati jedinstveni napad na okupacione snage, uključujući sabotaže i prepade. Pretpostavlja se da je angloameričko iskrcavanje na Jadranu trenutak za to. Stav Draže Mihailovića prema Angloamerikancima opisan je na sledeći način: „Kao pomagači ste dobrodošli, ali ja ću sâm obnoviti Jugoslaviju!“ Nadzor nad Dražom Mihailovićem je dobar. Nemačke službe vrlo brzo saznaju za njegova boravišta koja neprestano menja.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=638&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frame no. 6289888.] </br> ({{jez-njem|"b) Draga [sic!] Mihailowitsch Bewegung: </br> In Serbien schwelt der latente Aufstand. Draga Mihailowitsch ist eine Führernatur und sehr aktiv. Jedes vorzeitige Losschlagen gegen die Besatzungstruppen ist zunächst streng verboten. Zur Zeit nur Kampf gegen Kommunisten. </br> Mit dem einheitlichen Beginn von Sabotage, Überfallen usw. auf Besatzungstruppen muss gerechnet werden. Als Zeitpunkt dafür wird die Landung der Anglo–Amerikaner in der Adria vermutet. Die Einstellung des Draga Mihailowitsch den Anglo–Amerikanern gegenüber wird geschildert: "Als Helfer willkommen, aber ich selbst baue Jugoslawien wieder auf!" Die Überwachung des Draga Mihailowitsch ist gut. Die deutschen Dienststellen kennen sehr bald seine ständig wechselnden Standorte."}})</ref>}} Ipak, kako bi i dalje stvarao privid otpora i zadržao status saveznika, povremeno je inicirao bezazlene diverzije, koje neće izazvati nemačku odmazdu: {{citiranje|Udružite se sa apotekarima. Uzmite od njih praškova za kijanje, suzavce i supervodonik. Na igrankama svrabeće praškove. Upućujte preteća pisma, uznemiravajte telefonom, stvarajte svuda strah i zabunu.<ref name="Kosta Nikolić 2004">Bojan Dimitrijević - Kosta Nikolić: Đeneral Mihailović - biografija, Beograd : Institut za savremenu istoriju, 2004, str 378-9.</ref>|[[Draža Mihailović]] naređuje „misteriozne” sabotaže po gradovima septembra 1943.}} 1. avgusta 1943. godine, komandant njemačkih trupa u Hrvatskoj ([[NDH]]) general [[Rudolf Lüters]] na sljedeći način interpretira držanje Mihailovićevih četnika (mahom onih koji su bili obuhvaćeni [[Suradnja četnika sa Nezavisnom Državom Hrvatskom|ugovorima sa vlastima NDH]]) po okončanju [[Operacija Schwarz|operacije »Schwarz«]]: {{izdvojeni citat|Stav četnika s obje strane [[Bosna (rijeka)|rijeke Bosne]] te na području između rijekâ Bosne i [[Una|Une]] i [[Sana|Sane]] i dalje se može opisati kao lojalan, iako ustaška politika – koju je hrvatska vlada u posljednje vrijeme iznova naglasila – nije ostala bez povratnog dejstva na njihovo držanje, što se pokazalo uzdržanošću prema komunističkim bandama.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=357&rec=314&roll=559 NARA, T314, Roll 559, frame no. 000352.] </br> ({{jez-njem|"Die Haltung der Cetniks beiderseits der Bosna und zwischen Bosna und Una–Sana kann noch als loyal bezeichnet werden, obwohl der wohl der in letzter Zeit seitens der kroat. Regierung wieder betonte Ustascha–Kurs nicht ohne Rückwirkung auf ihre Haltung geblieben ist und sich Zurückhaltung gegen die kommunistischen Banden zeigte."}})</ref>|Izvještaj komandanta njemačkih trupa u Hrvatskoj za mjesec jul 1943. upućen štabu [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]]}} Kao paradigmatične za držanje spram nastupajućih njemačkih trupa mogu se uzeti preporuke iz naređenja kapetana Jovana Dabovića, komandanta Ličko-kordunaške četničke oblasti, upućene 6. septembra 1943. godine kapetanu Dušanu Đakoviću: {{izdvojeni citat|NAREĐUJEM 1) Svi komandanti narediće svima svojim jedinicama i patrolama da, ako Nemci budu naišli na njihov reon dejstva, ne otvaraju vatru i da se drže pasivno sve do mog daljeg naređenja. 2) Kada bude primećen dolazak Nemaca da se jedinice povlače u šume i da sa njima izbegavaju dodir. 3) Ako se desi da se neka jedinica, patrola ili pojedinac nađe u takvoj situaciji da Nemce ne može izbeći pri dodiru sa njima da kaže da se bori protivu komunizma. Napominjem ovom prilikom da su se Nemci prema četnicima u Hercegovini poneli vrlo korektno.<ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, dok. br. 42, str. 81.</ref><ref>Zbornik NOR-a, tom XIV, knjiga 2, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, dokument br. 202, strane 942—943.</ref>}} 18. rujna 1943. godine, poručnik Lippert iz Obavještajnog odjela [[114. lovačka divizija (Njemačka)|114. lovačke divizije]] sastavlja izvještaj o posjetu poručnika [[Milana Cvjetićanina]], komandanta Bosanskog korpusa „[[Gavrilo Princip]]” [[Dinarska četnička divizija|Dinarske četničke divizije]] JVuO, kojega je [[Kapitulacija Italije|kapitulacija Italije]] zatekla na liječenju u [[Split]]u. Tom prilikom, Cvjetićanin nedvosmisleno poentira: {{izdvojeni citat|Mi četnici znamo da se samo uz pomoć njemačkih trupa može postići efikasno uništenje bandita, jer smo mi četnici za to isuviše slabi.<ref>[https://znaci.org/00001/15.pdf Jovo Popović, Marko Lolić, Branko Latas: Pop izdaje, Stvarnost, Zagreb, 1988.], str. 273.</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=984&rec=313&roll=483 NARA, T313, Roll 483, frame no. 000981.] <br /> ({{jez-njem|"Wir Cetniks wissen, dass nur durch die deutschen Truppen eine wirksame Vernichtung der Banditen erfolgen kann, da wir Cetniks hierzu zu schwach sind."}})</ref><ref>[https://pescanik.net/pismo-citateljima-blica-i-gledateljima-serije-ravna-gora/ Boris Dežulović: Pismo čitateljima Blica i gledateljima serije “Ravna gora”]</ref>}} [[Datoteka:Marsz wojsk niemieckich w Dalmacji (2-515).jpg|mini|Četnici Dinarske divizije u mimohodu pored motorizovane kolone njemačke 114. divizije (Dalmacija, septembar 1943).<ref>[https://bandenkampf.blogspot.com/2018/01/bk0306.html?m=1 Bandenkampf in Jugoslawien 1941–1945: </br> 0306 | Photo | 114. Jäger-Division]</ref>]] Nakon [[Kapitulacija Italije u Jugoslaviji|kapitulacije Italije]] [[8. septembar|8. septembra]] [[1943]]. sve četničke snage iz italijanske okupacione zone su, nakon [[Antiosovinska ofanziva JVuO 1943.|sporadičnih sukoba]], uspostavile punu saradnju sa novouspostavljenim nemačkim okupacionim vlastima.<ref>Vidi: [[s:Uputstvo komandanta nevesinjskog korpusa od 30. decembra 1943. komandantu konjičke brigade|Uputstvo komandanta nevesinjskog korpusa od 30. decembra 1943. komandantu konjičke brigade]], [[s:Izveštaj majora JVUO Vasilija Marovića od 17. februara 1944.|Izveštaj majora JVUO Vasilija Marovića od 17. februara 1944.]], [[s:Izveštaj kapetana JVUO Franca Kovača od 23. februara 1944.|Izveštaj kapetana JVUO Franca Kovača od 23. februara 1944.]], itd.</ref> Mihailović je 7. oktobra 1943. naređivao svojim četnicima borbu protiv partizana u Sandžaku "po svaku cenu" i nesukobljavanje sa Nemcima "po svaku cenu".<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_9.htm Naređenje Draže Mihailovića od 7. oktobra 1943. komandantima kopusa u zapadnoj Srbiji za mobilizaciju ljudstva i borbu protiv NOVJ u Sandžaku]</ref> Poručnik [[Jovan Pupavac]] pojašnjava u pismu upućenom 10. februara 1944. komandantu Zapadne Bosne JVuO majoru [[Slavoljub Vranješević|Slavoljubu Vranješeviću]] kako je tekao proces prilaženja četnikâ pod komandom vojvode Momčila Đujića njemačkoj okupacionoj sili: {{izdvojeni citat|Dinarsku oblast sam napustio iz sledećih razloga: 1) Posle propasti Italije u Dalmaciju su došli Nemci. Komandant Dinarske oblasti pop Đujić stupio je u saradnju sa njima, najpre preko [[Mane Rokvić|Mane Rokvića]] koji je došao sa njima iz [[Bosanski Petrovac|Bosanskog Petrovca]]. Kasnije je delegirao kod štaba 114. Nemačke divizije svoga načelnika štaba kapetana Mijovića Novaka. Ljudstvo je postalo Nemačka milicija, primajući od njih redovnu hranu, municiju i dopunu oružja. Nemci su vrlo rado primili saradnju četnika.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_73.htm Izveštaj komandanta 1. brigade Bosanskokrajiškog četničkog korpusa od 10. februara 1944. komandantu korpusa o saradnji četnika i Nemaca u Dalmaciji]</ref>}} U odgovoru koje je 4. oktobra 1943. poslalo Obavještajno odjeljenje 114. lovačke divizije, odbacuju se navodi iz telegrama poslatog od strane štaba 15. brdskog korpusa, u kojem se vojvoda [[Momčilo Đujić]] optužuje za prepade na njemačke trupe i u kojem se traži njegovo hapšenje. Nasuprot takvom zahtjevu, za komandanta [[Dinarska divizija JVuO|Dinarske divizije JVuO]] se tvrdi sljedeće: „Uvjerljiva obavještenja i dokumenti nedvojbeno ukazuju da se Đujićeva četnička grupa u dosadašnjoj borbi protiv komunizma pokazala kao pouzdana... Sabotažni akti i prepadi na njemačke trupe dosad se nijesu događali.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=792&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frame no. 000788.] <br /> ({{jez-njem|"Nach hiesigen sicheren Nachrichten und einwandfreien Unterlagen ist die Cetnikgruppe des Vojvoden Djujic im Kampf gegen die kommunistische Aufstandsbewegung bisher als zuverlässig zu bezeichnen. </br> Sabotageakte und Überfälle gegen die Deutsche Wehrmacht sind bisher nicht erfolgt."}})</ref> U poređenju sa oružanim snagama NDH, obavještajni oficiri 114. divizije Wehrmachta daju i mnogo povoljniju ocjenu za učinkovitost četnika: „Hrvatske trupe i ustaše, već zbog svoje brojnosti, ne mogu predstavljati značajniju podršku; osim toga, njihova borbena vrijednost je poznata. Četnički odredi su se dosad svuda pokazali kao izuzetno aktivni i pouzdani.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=793&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frame no. 000789.] <br /> ({{jez-njem|"Die kroatische Wehrmacht und Ustaschaverbände im Bereich sind schon rein zahlenmässig keine nennenswerte Unterstützung; darüber hinaus ist deren Kampfwert hinreichend bekannt. Die Cetnikverbände erweisen sich bisher überall als äusserst rege und zuverlässig."}})</ref> [[File:Četnički komandant u zapadnoj Bosni Uroš Drenović s nemačkim oficirima na terenu.jpg|thumb|Vojvoda [[Uroš Drenović]] (desno), četnički zapovjednik u [[Zapadna Bosna|zapadnoj Bosni]], zajedno sa njemačkim oficirima na terenu.]] U jesen 1943. godine, Vrhovna komanda Vermahta konstatuje prestanak bilo kakve aktivnosti DM protiv njih: {{izdvojeni citat|U jesen 1943. Titov pokret sve je više uzimao maha, a Mihailovićev pokret bio je potisnut na teritoriju Srbije. Komunisti nisu primali samo pomoć od sovjetske Rusije, nego sve više i od Engleza. Italijanska armija je kapitulirala. U ovakvoj novonastaloj situaciji četnički pokret bio je prisiljen da preispita svoj stav prema nemačkoj okupacionoj sili… Bilo kako, od tog vremena prestali su svi napadi Mihailovićevih ljudi protiv nemačke okupacione sile.<ref name="Živković">{{Cite web |title=Nikola Živković, Srbi u Ratnom dnevniku Vrhovne komande Vermahta |url=http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |access-date=2024-07-08 |archive-date=2016-08-03 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160803153944/http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta }}</ref>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta}} Četnici u Hercegovini su počeli sarađivati sa njemačkim nadležnim komandama odmah po ulasku njihovih trupa u bivšu italijansku okupacionu zonu: {{izdvojeni citat|Banda koja je napadala u području sjeverno od [[Bileća|Bileće]] i ojačana na oko 1200 ljudi ([[10. hercegovačka udarna brigada|X herceg. brigada]]), uz potporu 800 četnika je odbačena natrag na sjever.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1081&rec=313&roll=190 NARA, T311, Roll 195, frame no. 7450860.] <br /> ({{jez-njem|"Die im Raum N Bileca angreifende und auf etwa 1200 Mann verstärkte Bande (X.He.Brig.) mit Unterstützung von 800 Cetniks nach N zurückgeworfen."}})</ref>|Dnevni izvještaj obavještajnog odjeljenja 2. oklopne armije za 18. septembar 1943. godine}} {{izdvojeni citat|SS-divizija „Prinz Eugen“: Komunistička grupa (jačine 1.200 ljudi), koja je sa sjevera nastupala ka Bileći, odbačena je ka sjeveru akcijom 6. čete 2. SS brdskog puka ojačane sa 800 četnika.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=313&roll=483&broj=293 NARA, T313, Roll 483, frame no. 000290.] <br /> ({{jez-njem|"Von Norden gegen Bileca vordringende komm. Gruppe (1200) durch herangeführte 6./SS 2 und 800 Cetniks nach Norden zurückgeworfen."}})</ref>|Dnevni izvještaj 15. brdskog korpusa za 18. septembar 1943.}} {{izdvojeni citat|U oblasti [[Stolac|Stoca]], kao što je već napomenuto, Stolačka i [[Ljubinje|Ljubinjska]] četnička brigada su u saradnji sa našim trupama postigle uspjeh protiv glavnine Desete herceg. brigade.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=636&rec=314&roll=559 NARA, T314, Roll 559, frame no. 000631.] <br /> ({{jez-njem|"b.) Cetniks: </br> Im Raum von STOLAC hat, wie bereits erwähnt, im Zusammengehen mit eigenen Truppen die Cetnikbrig. von STOLAC und LUBINJE gegen die Hauptkräfte der X-herzeg.Brig. Erfolge erzielt."}})</ref>|Komanda 21. brdskog korpusa, Obaveštajno odeljenje, izveštaj o stanju, 27. septembar 1943.}} U izvještaju [[7. SS dobrovoljačka gorska divizija Prinz Eugen|7. SS brdske divizije Prinz Eugen]] od 10. oktobra 1943. godine, poslatom štabu [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]], pohvaljuje se lojalno držanje koje su, do tog trenutka, formacije [[Hercegovina|hercegovačkih]] četnikâ pokazale spram njemačkih okupacionih jedinica: {{izdvojeni citat|Četnici: Za borbu protiv komunista u istočnoj Hercegovini mobilisane su jače snage u okruzima [[Trebinje]], [[Bileća]], [[Stolac]] i [[Nevesinje]]. Dosadašnja iskustva s hercegovačkim četnicima mogu se ocijeniti dobrim, a njihovo držanje prema vlastitim trupama lojalnim.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1335&rec=314&roll=554 NARA, T314, Roll 554, frame no. 001329.] <br /> ({{jez-njem|"Cetniks: Zur Bekämpfung der Kommunisten in der Ost–Herzegowina wurden in den Bezirken Trebinje, Bileca, Stolac u. Nevesinje stärkere Kräfte mobilisiert. Die bisherigen Erfahrungen mit den herzegowinischen Cetniks können als gut, das Verhalten gegenüber der eigenen Truppe kann als loyal bezeichnet werden."}})</ref>}} U odlomku iz mjesečnog izvješća SS divizije »Prinz Eugen«, inače njemačke elitne postrojbe na teritoriji okupirane Jugoslavije, sastavljenog 5. septembra 1943, blagonaklon stav četnika na divizijskom području (Hercegovina) opisan je na sljedeći način: {{izdvojeni citat|Srbi [četnici — prim.] su se, djelimično, nastavili dokazivati ​​kao '''najpouzdaniji saveznici u borbi protiv crvenih bandi''', a time i protiv komunizma. U borbi protiv bandita uvijek su spremni sarađivati ​​s njemačkim Wehrmachtom, pa čak i podvrgnuti se njegovoj komandi.<ref>Klaus Schmider, ''Partisanenkrieg in Jugoslawien 1941-1944'', Verlag E.S. Mittler & Sohn GmbH, Hamburg/Berlin/Bonn, 2002, s. 307.</ref><ref>[https://www.znaci.org/NARA/T315.php?broj=1272&rec=314&roll=554 NARA, T314, Roll 554, frame no. 001266.] <br /> ({{jez-njem|"Die Serben haben sich z.T. weiterhin als die zuverlässigsten Verbündeten im Kampf gegen die roten Banden und damit gegen den Kommunismus erwiesen. Im Kampf gegen die Banditen sind sie jederzeit bereit, mit der deutschen Wehrmacht zusammenzugehen und sich ihr sogar zu unterstellen."}})</ref>|Mjesečni izvještaj 7. SS divizije XV brdskom armijskom korpusu za avgust 1943. godine}} U četničkim izvorima se potvrda ovih navodâ nalazi u naređenju koje je kapetanu Dušanu Đakoviću 6. septembra 1943. uputio potpukovnik [[Slavko Bjelajac]] (pseudonim »Nikola Dekić«), komandant Ličko-kordunaške četničke oblasti. Informišući svog podređenog oficira o ogromnim partizanskim gubicima u [[Bitka na Sutjesci|bici na Sutjesci]], Bjelajac zapisuje: {{izdvojeni citat|Po podatcima koje imamo partizani su kod Sutjeske strašno tučeni. Tvrdi se da su imali 5.000 mrtvih te da su samo naši s mrtvih lješeva partizanskih skinuli oko 200 puškomitraljeza. Četnici u Hercegovini drže pored ostalih mjesta i [[Kalinovik]], [[Foča|Foču]], i [[Čajniče]]. Ustaše su u [[Goražde|Goraždu]]. Njemci se također nalaze u Hercegovini. Dozvolili su bez ikakovih uslova da se na reonu svakog sreza može nalaziti i kretati 400 četnika (jednoj četničkoj grupi dali su 300 pušaka). <br /> U opšte izuzev situacija Hercegovine, Crne Gore, i Istočne Bosne stoji vrlo dobro. <br /> Ove podatke iz Hercegovine javljam Vam radi orjentacije. A u koliko se tiče Njemaca tek da naše stanovništvo zna da ih se ne treba plašiti i da neće vršiti represalije nad mirnim stanovništvom. <br /> Njemci govore u Hercegovini protiv Italijana i kažu da su oni spriječili širenje Srbije do rijeke Bosne protiv volje Njemaca. Optužuju Italiju da je ona dovela Pavelića na vlast. (To sve može i nemora biti tačno). <br /> Naši su zarobili čuvenog [[Nurija Pozderac|Nuriju Pozderca]] i [[Simo Milošević|Simu Miloševića]] u Hercegovini i streljali ih.<ref>Zbornik NOR-a, tom XIV, knj. 2, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, dok. br. 203, str. 946.</ref>}} Novembra 1943, Nijemci nabrajaju koje su se sve četničke vojvode u NDH upustile u saradnju s njima, kao npr.: [[Mane Rokvić]] („izjašnjava se za Nemačku i u slučaju neprijateljskog iskrcavanja stoji sigurno na našoj strani“), [[Momčilo Đujić]] („Ljotićev pristalica“ čijim „prisluškivanjem je više puta dokazano da je slao lažne izveštaje D. M. kako bi se izvukao ispod njegovog uticaja“), [[Uroš Drenović]] („nepomirljiv protivnik komunista“; „više od godinu dana sarađuje otvoreno sa nemačkim Vermahtom“) i drugi.<ref name="ReferenceA"/><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=347&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frames no. 000342—000343.] </br> ({{jez-njem|"Cetnikführer, mit denen zusammengearbeitet wurde: </br> Vojvode Rokvic. Energischer Führer der ohne Unterbrechung rückhaltlos mit der deutschen Truppe zusammenarbeitet. Bekennt sich zu Deutschland und steht im Falle einer feindlichen Landung sicher auf unsere Seite. </br> Vojvode Djujic, Ljotic–Anhänger. DM. sucht ihn durch ständigen Druck zu beeinflussen. Durch Überwachung ist bereits mehrfach nachgewiesen, dass Djujic falsche Meldungen an DM. abgesetzt hat, um sich seinem Einfluss zu entziehen. Djujic wird seitens der. Div. im bewusster Übertreibung als besonders aktiver Kämpfer gegen den Kommunismus in Verbindung mit der deutschen Wehrmacht herausgestellt. </br> Vojvode Drenovic. Gerade Persönlichkeit, unversöhnlicher Kommunistengegner (kommunistische Untaten an seiner Ehefrau, die den Tod herbeiführten), bezeichnet sich als Beschützer seiner pravoslavischen Volksgenossen. Arbeitet länger als 1 Jahr offen mit deutscher Wehrmacht zusammen. Von DM. angestrebte Beeinflussung bisher ohne Erfolg."}})</ref> U ovom strogo povjerljivom izvještaju, obavještajni oficiri XV brdskog armijskog korpusa dopisuju još i sljedeće: „Čitav niz drugih četničkih vođâ na području južno od [[Bihać]]a, neumoljivi su protivnici komunizma i dobri vojnici. Svi su se istakli u saradnji sa [našim] trupama, a kao svoj zadatak označavaju zaštitu pravoslavnog stanovništva od uništenja.“<ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, dokument br. 44, str. 86.</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=347&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frames no. 000342—000343.] </br> ({{jez-njem|"Eine Reihe weiterer Cetnikführer im Raum südl. Bihac unerbittliche Kommunistengegner und gute Soldaten haben sich in der Zusammenarbeit mit der Truppe bewährt, und sehen es als ihr Ziel an, den pravoslavischen Volksteil vor der Ausrottung zu bewahren."}})</ref> U izvještaju [[114. lovačka divizija (Njemačka)|114. lovačke divizije]] od 5. novembra 1943. godine zaključuje se da bi osiguranje dugih linija snabdijevanja bez četnika bilo „nezamislivo“.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=343&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frame no. 000339.] <br /> ({{jez-njem|"Die Sicherung der langen Nachschubwege der Division ist ohne Unterstützung det zugeteilten Cetnik–Stützpunkte, wenn nicht ausreichend deutsche Kräfte oder kampffähige kroatische Truppen zur Verfügung gestellt werden, undenkbar."}})</ref> 19. novembra 1943. potpisani su i na snagu stupaju prvi [[Ugovori o saradnji četnika i Vermahta|ugovori o saradnji četnika i Wehrmachta]], koji četnicima nameću obavezu "da prekinu sve veze sa silama koje se nalaze u ratu sa Nemačkom i da izruče štabove za vezu tih sila koji se nalaze kod njih".<ref>https://www.znaci.org/00001/4_12_3_166.htm</ref> 30. novembra 1943. godine [[Dragoljub Draža Mihailović|general Mihailović]] naređuje [[Ljubomir Jovanović Patak|Ljubi Patku]], komandantu Timočkog korpusa, da protera britanskog majora Erika Grinvuda koji hoće da vrši akcije protiv Nemaca bez njegovog dopuštenja: {{izdvojeni citat|Kod vas je tamo engleski major Grinvud sa telegrafistom. To je posledica prosjačenja materijala. Nije došao da vas pomogne u materijalu već da uništi naša sela za neku sitnu sabotažu. '''Naređujem da Grinvuda sa celom pratnjom najurite kao kučku''' po mom naređenju jer je pošao na teren bez mog odobrenja. Ponavljam najurite ga kao kučku i izvestite.<ref>https://www.znaci.org/00001/4_14_3_42.htm</ref>|Depeša generala Mihailovića Ljubi Patku od 30. novembra 1943.}} Saveznički komandant Sredozemlja uskoro i sam uviđa da se Mihailović bavi sporednim aktivnostima, uz izbegavanje da preduzme nešto na komunikacijama vitalnim za [[Saveznici|Saveznike]] i za Nemce. Stoga je [[9. decembar|9. decembra]] [[1943]]. poslao [[Dragoljub Mihailović|Mihailoviću]] telegram kojim zahteva izvršenje specifikovanih napada na komunikacije, a koji počinje rečima: {{izdvojeni citat|Sloboda kojom se Nemci služe železničkim prugama od Grčke do Beograda za prevoz i izdržavanje trupa nepodnošljiva je.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_250.htm, Obaveštenje brigadira Armstronga od 9. decembra 1943. Draži Mihailoviću o zahtevu Komande britanskih trupa na Srednjem istoku da četnici izvrše dve sabotaže protiv Nemaca]{{Dead link|date=August 2023 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}, Zbornik dokumenata i podataka o NOR-u, tom XIV (četnički dokumenti), knjiga 3, Vojnoistorijski institut, Beograd - prilog II</ref>}} === Potpisivanje ugovora o saradnji četnika i Vermahta u Srbiji (1943-1944) === {{Poseban članak|Ugovori o saradnji četnika i Vermahta}} [[Datoteka:Zone odgovornosti četnika, prema sporazumu sa Nemcima.png|thumb|Zone odgovornosti četničkih komandanata u okupiranoj Srbiji, prema sporazumu sa Nemcima 1943. [[Jevrem Simić]] i [[Nikola Kalabić]] (roze), [[Vojislav Lukačević]] (plavo), [[Ljuba Jovanović Patak]] (zeleno) i [[Mihailo Čačić]] (sivo).]] [[Hermann Neubacher]], specijalni izaslanik njemačkog Ministarstva vanjskih poslova za Jugoistok, inicirao je pregovore koji će rezultirati potpisivanjem [[Ugovori o saradnji između JVuO i komande Jugoistoka|ugovora o zajedničkoj borbi]]. Mihailović je polovinom novembra 1943. svojim komandantima naredio da sarađuju sa Nemcima; on sam nije mogao javno da stupi u saradnju "zbog raspoloženja naroda".<ref>https://www.znaci.org/images/ktb_okw_III_6_1304.jpg KTB OKW (Kriegstagebuch des Oberkommando der Wehrmacht) - Ratni dnevnik vrhovne komande Vermahta, šesta knjiga</ref> Ugovore su to potpisivali ovlašćeni Mihailovićevi komandanti i ljudi iz vojnog rukovodstva. Prvi ugovor o saradnji potpisan je 19. 11. 1943. između [[Vojislav Lukačević|Vojislava Lukačevića]], komandanta Mileševskog korpusa JVuO i nemačkog komandanta Jugoistoka koga je predstavljao fon Frede, glasio je: {{Wikisource|Sporazum inspektora četničkih odreda Draže Mihailovića pukovnika Jevrema Simića i vojnoupravnog zapovednika Jugoistoka od 23.1.1944.}} {{izdvojeni citat| 2) Primirje treba da bude pretpostavka za zajedničku borbu protiv komunista. 4) Obaveza Lukačevića da nijedan pripadnik njemu potčinjenih jedinica neće delovati na strani sila koje su u ratu sa Nemačkom. 5) Prepuštanje područja borbenih dejstava četničkim odredima radi samostalnog vođenja borbe, koju vodi i nemački Vermaht. 6) Uključivanje četničkih odreda prilikom većih zajedničkih operacija pod nemačko zapovedništvo. U tom periodu nemačko vodstvo izdaje borbene naloge četničkim odredima. 8) Razmena štabova za vezu. 9) Isporuke nemačke municije radi sprovođenja zajedničkih borbenih zadataka u skladu sa vojnim potrebama. 10) Sporazum se mora držati u tajnosti.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_260.htm SPORAZUM IZMEĐU KOMANDANTA JUGOISTOKA I MAJORA VOJISLAVA LUKAČEVIĆA OD 19. NOVEMBRA 1943. O SARADNJI ČETNIKA SA NEMAČKIM TRUPAMA U BORBAMA PROTIV NARODNOOSLOBODILACKE VOJSKE JUGOSLAVIJE]</ref>|Sporazum Nemaca i majora [[Vojislav Lukačević|Vojislava Lukačevića]] (19. 11. 43.)}} 27. novembra je potpisan ugovor sa [[Nikola Kalabić|Nikolom Kalabićem]].<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_262.htm Sporazum od 27. novembra 1943. između pukovnika Jevrema Simića i kapetana Nikole Kalabića sa nemačkim predstavnikom o saradnji u borbama protiv NOVJ]</ref> U narednim nedeljama ugovori su potpisani i sa drugim komandantima korpusa od operativne važnosti. Iako Mihailović lično nije potpisao ni jedan ugovor, ovim ugovorima je bio pokriven veći deo nemačke okupacione zone u Srbiji. {{izdvojeni citat|Ovaj ugovor, kao i buduće mjere, trebalo bi da se baziraju na međusobnom povjerenju i volji da se komunizam uništi, zemlja umiri a Srbiji omogući stabilna budućnost u okvirima Evrope oslobođene od komunizma.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=974&rec=501&roll=255 NARA, T501, Roll 255, frames no. 000969—000970: Sporazum između Krajskomandanture Zaječar i potpukovnika Ljube Jovanovića Patka o nenapadanju i saradnji u borbi protiv NOVJ (23./25. decembar 1943.)] </br> ({{jez-njem|"Diese Vereinbarung sowie die zukünftigen Massnahmen sollen getragen sein vom gegenseitigen Vertrauen und dem Willen, den Kommunismus zu vernichten, das Land zu befrieden und Serbien einer geordneten Zukunft im Rahmen eines vom Kommunismus befreiten Europas entgegenzuführen."}})</ref>|Sporazum Nemaca i potpukovnika [[Ljuba Jovanović Patak|Ljube Jovanovića Patka]] o borbi protiv partizana u Srbiji (decembar [[1943]]).}} Generalna tendencija priklanjanja Mihailovićevih četnikâ okupacionoj vojnoj sili bila je primijećena 28. XI 1943. i od strane njemačke Komande Jugoistoka: {{izdvojeni citat|Srbija: U oblasti Kruševca borbe između [četnika] DM i komunista. Kod četnika znaci približavanja Vermahtu, verovatno zbog nestašice municije.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=313&broj=639&roll=485 NARA, T313, Roll 485, frame no. 000636.] </br> ({{jez-njem|"3.) Serbien: </br> Raum Krusevac: Kampf zwischen DM u. Komm. Bei Cetniks Anzeichen für Annäherung an dt. Wehrmacht vermutl. Mun. Mangel."}})</ref>|Dnevni izveštaj Komande Jugoistoka (Armijska grupa »F«), 28. novembar 1943.}} 30. novembra 1943. godine i poručnik Milorad Vasić moli generala Mihailovića da mu odobri vezu sa Nijemcima, u cilju opskrbe streljivom, garantujući mu potpunu diskreciju u radu: {{izdvojeni citat|Molim da mi dozvolite da ovu priliku iskoristim i dobijem municiju i ostalo, što mi je neophodno potrebno, a da pritom čast organizacije i Vaš autoritet u narodu ne bude ničim povređen.<ref>AVII, reg. br. 8/1, kut. 276, dep. 11690—11691.</ref><ref>Branko Latas, Četničko-nemački sporazumi o saradnji u Srbiji (1943-1944), Vojnoistorijski glasnik br. 2/1978, Beograd, str. 344.</ref>}} Ugovori su bili u znatnoj meri tipizirani, nalik na sporazum između vojnog zapovednika Jugoistoka i inspektora četničkih odreda Draže Mihailovića pukovnika Jevrema Simića: {{izdvojeni citat|Cilj sporazuma je zajednička borba protiv komunističkih partizana, pa će stoga sve jedinice DM-četnika, potčinjene pukovniku Jevremu Simiću, biti uključene u borbu nemačke i bugarske vojske, kao i srpskih vladinih trupa, protiv komunista. U vezi s tim predviđa se uspostavljanje zajedničke obaveštajne službe kao i uzajamna podrška.<ref>[http://sr.wikisource.org/sr-el/%D0%A1%D0%BF%D0%BE%D1%80%D0%B0%D0%B7%D1%83%D0%BC_%D0%B8%D0%BD%D1%81%D0%BF%D0%B5%D0%BA%D1%82%D0%BE%D1%80%D0%B0_%D1%87%D0%B5%D1%82%D0%BD%D0%B8%D1%87%D0%BA%D0%B8%D1%85_%D0%BE%D0%B4%D1%80%D0%B5%D0%B4%D0%B0_%D0%94%D1%80%D0%B0%D0%B6%D0%B5_%D0%9C%D0%B8%D1%85%D0%B0%D0%B8%D0%BB%D0%BE%D0%B2%D0%B8%D1%9B%D0%B0_%D0%BF%D1%83%D0%BA%D0%BE%D0%B2%D0%BD%D0%B8%D0%BA%D0%B0_%D0%88%D0%B5%D0%B2%D1%80%D0%B5%D0%BC%D0%B0_%D0%A1%D0%B8%D0%BC%D0%B8%D1%9B%D0%B0_%D0%B8_%D0%B2%D0%BE%D1%98%D0%BD%D0%BE%D1%83%D0%BF%D1%80%D0%B0%D0%B2%D0%BD%D0%BE%D0%B3_%D0%B7%D0%B0%D0%BF%D0%BE%D0%B2%D0%B5%D0%B4%D0%BD%D0%B8%D0%BA%D0%B0_%D0%88%D1%83%D0%B3%D0%BE%D0%B8%D1%81%D1%82%D0%BE%D0%BA%D0%B0_%D0%BE%D0%B4_23.1.1944 Sporazum inspektora četničkih odreda Draže Mihailovića pukovnika Jevrema Simića i vojnoupravnog zapovednika Jugoistoka od 23.1.1944.]</ref>|Sporazum Nemaca i potpukovnika [[Jevrem Simić|Jevrema Simića]] (januara [[1944]]).}} Komandant Jugoistoka i [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] [[Maksimilijan fon Vajhs|fon Vajhs]] izdao je [[21. novembra]] [[1943]]. uputstvo o saradnji sa četnicima koje, između ostalog, predviđa izručenje Saveznika ("da prekinu sve veze sa silama koje se nalaze u ratu sa Nemačkom i da izruče štabove za vezu tih sila koji se nalaze kod njih"). Fon Vajhs upozorava da se "lojalna orijentacija pojedinih četničkih odreda ne sme uopštiti", jer neki još uvek izvode prepade i sabotaže, ali "propagandu protiv četničkog pokreta treba obustaviti", do daljnjeg.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_3_166.htm Objašnjenje komandanta Jugoistoka od 21. novembra 1943. o cilju i načinu sklapanja sporazuma sa četničkim komandantima]</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/291.htm Karl Hnilicka: DAS ENDE AUF DEM BALKAN 1944/45], Musterschmidt-Verlag Göttingen, strana 268</ref> Sporazum između Vermahta i četničkog komandanta [[Mihajlo Čačić|Mihajla Čačića]], komandanta Ravaničke brigade JVuO, uključuje i hvatanje [[rudar]]a koji su pobegli u šumu, i njihovo vraćanje u [[rudnik]]e uglja.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_264.htm Sporazum komandanta Jugoistoka sa komandantom Ravaničke brigade od 14. decembra 1943. o saradnji četnika sa nemačkim trupama u borbama protiv NOVJ]</ref> Sporazum Vermahta i [[Jevrem Simić|Jevrema Simića]], inspektora odreda Draže Mihailovića, predviđa da "četnici DM stavljaju na raspolaganje snagama poretka svoje podatke i svoju obaveštajnu službu" za borbu protiv partizanskog pokreta.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_267.htm Izveštaj Abver-grupe od 23. januara 1944. o sklopljenom sporazumu između vojnoupravnog komandanta Jugoistoka i inspektora četničkih jedinica u Srbiji]</ref> Sporazum Vermahta i potpukovnika Ljube Jovanovića, vođe Dražinih odreda u okrugu [[Zaječar]], četnicima omogućuje punu sloboda kretanja "danju i noću na celom području na koje se odnosi sporazum".<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_266.htm Sporazum između Krajskomandanture u Zaječaru i komandanta Timočkog korpusa od 25. decembra 1943. o saradnji u borbama protiv NOVJ]</ref> {{izdvojeni citat|Srbija i Hrvatska: kao i ranije, na ovom prostoru stoje dva suprotstavljena tabora — komunistički pod Titom i nacionalistički pod generalom Mihailovićem. Zbog brojčane premoći i veće borbene vrijednosti, komunisti su u posljednje vrijeme zadali nacionalistima niz teških udaraca. To je rezultiralo u traženju njemačke pomoći od strane nekoliko D.M.-komandanata. Već je došlo i do niza sporazuma, kojima se D.M.-jedinice obavezuju na obustavljanje neprijateljstava protiv Wehrmachta, čime im se omogućuje nesmetana borba protiv komunista.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=900&rec=311&roll=175 NARA, T-311, r. 175, s. 895: Prikaz neprijateljskog stanja u Sredozemlju od strane generalštabnog majora Varnstorfa (Warnstorff) – dodatak zabelešci sa sastanka kod načelnika štaba Grupe armija „E“ od 9. decembra 1943.] </br> ({{jez-njem|"Serbien–Kroatien: Hier stehen sich nach wie vor die nationalen Kräfte des Draca Michaylovic[sic!] und die kommunistischen Kräfte des Tito gegenüber. Infolge der zahlenmässigen und in Bezug auf die Kampfstärke starken Uberlegenheit der kommunistischen Verbände ist in der letzten Zeit DM mit seinen Kräften stark angeschlagen worden. Dies hatte zur Folge, dass verschiedene DM–Führer mit ihren Verbänden Anlehnung an die deutsche Besatzungsmacht suchten. Es sind bereits Abmachungen zu Stande gekommen, auf Grund deren DM–Verbände ihre Kampfhandlungen der deutschen Wehrmacht gegenüber einstellen und ihnen ungestörte Kampfführung den Kommunisten gegenüber zugesichert wurde."}})</ref>|Nemački prikaz stanja u Sredozemlju od 9. decembra 1943.}} Njemački opunomoćeni general u [[Nezavisna Država Hrvatska|NDH]] [[Edmund Glaise von Horstenau]] opisuje u ratnom dnevniku kontekst u kom dolazi do potpisivanja ovih ugovorâ: {{izdvojeni citat|Izgleda da je Srbija najmirnija zemlja na Balkanu, a neko reče da je ona čak i najmirnija zemlja u Evropi. Činjenica je da stanje u NDH ne može da se uporedi sa stanjem u Srbiji iako se i u Srbiji događaju neprijatne stvari... Draža Mihailović je iskoristio opšte stanje, pa su naši oblasni komandanti sklopili ugovore sa pojedinim četničkim vođama.<ref>Glez fon Horstenau, Između Hitlera i Pavelića: Memoari kontroverznog generala, Nolit, Beograd, 2007, str. 412.</ref>}} I prije nego je došlo do parafiranja ugovorâ, kapetan [[Dušan Radović (četnik)|Dušan Radović]], komandant Zlatiborskog korpusa JVuO, obavijestio je 18. novembra 1943. generala Mihailovića da njemačke i bugarske okupacione trupe, uz velike poteškoće, nastoje zaustaviti ofanzivu snaga NOVJ nadomak [[Užice|Užica]], kao i da im četničke jedinice pod njegovom komandom pružaju značajnu borbenu pomoć, tj. napadaju partizane kako bi oslabili njihov pritisak na okupatora. Iz izvještaja se vidi i da je ravnogorski kapetan Milorad Mitić bio zadužen za održavanje kontakatâ s Nijemcima: {{izdvojeni citat|Noću, 17/18 ov.m-ca oko 21,30 časova, komunisti su jačim snagama napali Bugare i Nemce u Kremnima i posle osmočasovne borbe komunisti su potpuno razbili oko 1800 Bugara i 200 Nemaca... Bugari se u najvećem neredu i bez oružja povlače za Užice. Beže glavom bez obzira. Tenkove su odvukli za Užice, dok je izgleda bugarska artilerija pala u ruke partizanima. U momentu pisanja ovog izveštaja jedan izvesni deo Bugara, koji se organizovano povlači, vodi borbu sa komunistima u Biosci. Naši delovi stupili su u borbu kod Bioske iz pravca s. Kneževići. Mišljenja sam da će u toku današnjeg dana pasti i Bioska i da će komunisti navaliti za Užice. Ja gde god mogu napadaću. Stanje je vrlo ozbiljno! Kapetan Mitić, presvučen u civilno odelo, viđen je u Užicu sa Nemcima. Posle je u jednom nemačkom automobilu otišao kako kažu za Beograd kamo ga Vi šaljete radi hvatanja neke veze i sporazuma. Ova se vest širi naglo.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_34.htm Izveštaj komandanta Zlatiborskog korpusa od 18. novembra 1943. Draži Mihailoviću o borbama četnika i nemačkih i bugarskih jedinica protiv NOVJ kod Kremana]</ref>}} 14. decembra 1943, u Vrhovnu komandu JVuO stigla je depeša od majora [[Siniša Ocokoljić|Siniše Ocokoljića]] (pseudonim »Ev-Ev«), komandanta Mlavskog korpusa JVuO, kojom se kapetan Mitić još jednom imenuje osobom koja je lično involvirana u pregovore s njemačkim okupatorom: "Tufegdžić [Vojislav, komandant Cerskog korpusa JVuO — prim.] danas je doneo sledeći izveštaj: [...] 2. — Kapetan Mitić, koji je ranije u Užicu pregovarao za naš račun sa komunistima, bio je poslednjih dana na pregovorima i sa Nemcima gde je sa njima ručao u Mažestiku. Pregovore je javno sa Nemcima vršio neki kapetan Nešković, poslat od Kalabića. 3. — Nemci su povodom toga štampali letke blizu 2.000.000 primeraka sledeće sadržine: Narodni borci četnici, u radosti pozdravljam prestanak besmislenog međusobnog prolivanja krvi i zdrav razum koji je zavladao u vašim redovima. Sada možemo da se zajednički borimo protivu komunizma, tog smrtnog neprijatelja Evrope i ja vas ubrajam u nacionalne borce zato što smo i mi sami nacionalni borci. Mi ćemo udruženim silama da odbranimo Vašu lepu Otadžbinu, da je ne bi uništile komunističke bande. Primamo u svoje redove Vašu narodnu organizaciju kao čeličnu. Nije potrebno da vam ubrizgavamo narodni duh. Herojstvo je Vama u krvi i sa vama zajedno koji dobro poznajete svoju lepu zemlju poćiće nam za rukom da je oslobodimo. Stavom koga vi zauzimate osigurana je vaša budućnost. Pozdravljam vas kao svoje ratne drugove i želim vam istu vojničku sreću kao i našim vojnicima. Komandant nemačkih trupa. br. 1243. Ovaj letak Nemci su rasturili i već se pojedini primerci nalaze i kod nas. 4. — Tufegdžić javlja dalje, da je puk. Simić naveo hotimično Kalabića da se ovim vezama sa Nemcima naša organizacija kompromituje u narodu što koriste mošinovci [tj. partizani — prim.]."<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_52.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 16. do 23. decembra 1943. godine]</ref> U depeši od 28. decembra 1943. poslatoj Vrhovnoj komandi JVuO od strane potpukovnika [[Petar Baćović|Petra Baćovića]], govori se o sastanku koji je [[Todor Perović]], predstavnik Komande operativnih jedinica istočne Bosne i Hercegovine, održao u [[Sarajevo|Sarajevu]] sa njemačkim generalom Wernerom Frommom: {{izdvojeni citat|Perović se vratio iz Sarajeva. U Sarajevu bio je kod generala Froma, komandanta pozadine celog Balkana. Između ostalog rekao mu je: »Srbi su istinski borci protivu partizana, mi Nemci cenimo borbu vaših ljudi. U tome se ističe naročito vaš kraj. Naročito cenimo saradnju majora Lukačevića. U kratko vreme prisajediniće se srpski krajevi Srbiji i u tom slučaju srpski će narod dobiti punu ekonomsku pomoć. U najkraćem roku dolazi još 12 divizija naših na teritoriju Jugoslavije radi potpunog likvidiranja partizana. Imamo jedan letak koji je izdao potpukovnik Borota za istočnu Bosnu, gde poziva narod da ga sluša kao novog komandanta, ali mi znamo da je komandant Baćović. Budite uvereni da će do proleća biti raščišćeno sa partizanima«.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_52.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 16-30. decembra 1943. godine]</ref>}} Iako je Draža Mihailović sugerisao svojim komandantima da »koriste jedne neprijatelje protiv drugih«,<ref>Arhiv VII, Ča, k. 276, reg. br. 1a/1, depeša br. 361.</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_58.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 14. januara 1944. godine]</ref> u praksi se ova floskula isključivo odnosila na borbu četnika protiv partizana, skupa sa okupatorima i kvislinzima. U depeši majoru [[Zaharije Ostojić|Zahariju Ostojiću]] (pseudonim »Sto-Sto«) od 30. januara 1944. godine, poslatoj u povodu pokušaja snagâ [[NOV i POJ]] da prodru u [[Sandžak]], general Dragoljub Mihailović otkriva što je zapravo pravi cilj četničke kolaboracije: {{izdvojeni citat|Vodite računa o Nemcima i Bugarima i iskoristite njihovu akciju protiv crvenih do krajnjih mogućnosti. Napad na [[Pljevlja|Pljevlje]] iskoristite za napad s leđa na komuniste.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_69.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 23. januara do 4. februara 1944. godine]</ref>}} Vrlo moguće da je general Mihailović samo usvojio prijedloge koje mu je major Ostojić uputio u pismu od 6. decembra 1943. godine, gdje apostrofira sljedeće: {{izdvojeni citat|Koristeći se akcijom okupatora protiv komunista, mi ćemo verovatno u roku od mesec-dva dana opet imati situaciju u Sandžaku, Crnoj Gori, Hercegovini i Bosni u našim rukama. [...] Učeći se na sopstvenim greškama, smatram da se mora najhitnije preduzeti sledeće: 1) Stvoriti u najkraćem roku što jače pokretne borbene snage — leteće brigade i korpuse — a naročito tamo gde se za to ima mogućnosti. 2) '''Koristeći se akcijom okupatora i satelita, upotrebiti sve raspoložive snage za potpuno čišćenje od komunista svih srpskih pokrajina'''. 3) U radu pod 2) ostvariti međusobno potpomaganje iz susednih pokrajina do maksimuma.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_43.htm Pismo majora Zaharija Ostojića od 6. decembra 1943. Draži Mihailoviću o potrebi većeg angažovanja četnika s okupatorskim trupama radi sprečavanja prodora jedinica NOVJ u Srbiju]</ref>|Pismo majora Ostojića generalu Mihailoviću od 6. decembra 1943. godine}} Četničko-njemački odnosi bili su opterećeni međusobnim nepovjerenjem i sviješću o suprotstavljenosti ciljeva i interesa dviju stranâ. U telegramu koji je 29. januara [[1944]]. godine [[Joachim von Ribbentrop]], njemački ministar vanjskih poslova, uputio specijalnom opunomoćeniku za Jugoistočnu Evropu [[Hermann Neubacher|Hermannu Neubacheru]], reflektuje se jasan stav političkog i vojnog vrha u [[Berlin]]u o generalu Draži Mihailoviću, dok su podređenima date precizne smjernice za držanje prema četničkom pokretu: {{izdvojeni citat|Jedino se mogu ćuteći trpeti privremeni aranžmani nižih vojnih komandi sa Dražom Mihailovićem s ciljem suzbijanja zajedničkog neprijatelja Tita. On i njegovi ljudi ostaju i dalje, na kraju, naši neprijatelji. Zato je sada, kao i do sada, potrebno biti krajnje oprezan prema Draži Mihailoviću i njegovim četnicima, a naročito se ne sme nijednog trenutka izgubiti iz vida da će pomoć koju mu mi sada direktno ili indirektno pružamo radi vođenja borbe protiv Tita, kasnije najverovatnije biti upotrebljena protiv nas... Rat na Balkanu Nemačka je vodila zato da bi jednom zauvek uništila srpsko žarište nemira... Mi nemamo, otud, nikakvog interesa da ponovo razbuktavamo velikosrpski duh.<ref>Akten zur deutschen auswartigen Politik — ADAP/E/VII, s. 374–375.</ref><ref>Vasa Kazimirović, NDH u svetlosti dokumenata, Nova knjiga/Narodna knjiga, Beograd, 1987, str. 169.</ref><ref>Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN — Službeni list SCG, Beograd, 2005. str. 20.</ref>}} Izveštaje o sklapanju ugovora četnika sa Wehrmachtom presrele su i dešifrovale savezničke obaveštajne službe, što je imalo bitnu ulogu u konačnom opredeljivanju [[Čerčil]]a za Tita, a protiv Mihailovića.<ref>Cripps, John (2001). "Mihailović or Tito? How the Codebreakers Helped Churchill Choose". {{ISBN|0593 049101}}</ref> No, Nemci nisu bili zadovoljni primenom nekih sporazuma, jer je uprkos njima dolazilo do incidenata, odnosno diverzija i napada na pripadnike [[Srpska Državna Straža|Srpske Državne Straže]] od strane četnika, usled čega je general [[Hans Felber]] pokrenuo nekoliko hapšenja i racija protiv četnika počev od februara [[1944]]. === Borbe pod nemačkom komandom (1943) === {{main|Operacija Kugelblic}} [[Datoteka:Chetniks and Germans in Herzegovina in 1943.jpg|minijatura|Četnici i Nemci u Hercegovini 1943.]] [[Datoteka:Bundesarchiv Bild 101I-005-0018-07, Jugoslawien, Polizeieinsatz mit Spähpanzer.jpg|thumb|Nemačka lokalna milicija sa italijanskim bornim kolima (izvor: ''Bundesarchiv'', [[1943]]).]] {{izdvojeni citat|„Borbeno sadejstvo sa četničkim grupama duž glavne saobraćajnice [[Bihać]] — [[Gračac]] — [[Knin]] — [[Drniš]] — [[Šibenik]] sastoji se u tome što su četnici okupljeni u posebnim uporištima uz oslonac na nemačke trupe. Četničke vođe primaju naloge i uputstva o vršenju zadataka obezbeđenja i izviđanja od zapovednika nemačkih uporišta.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=346&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frames no. 000342—000343.] </br> ({{jez-njem|"Kampfgemeinschaften mit Cetnikgruppen bestehen entlang der Hauptversorgungsstrasse Bihac – Gracac – Knin – Drnis – Sibenik derart, dass die Cetniks in besonderen Stützpunkten in Anlehnung an deutsche Truppen zusammengefasst sind. Die Cetnikführer erhalten Aufträge und Weisungen für Sicherungs– und Aufklärungsaufgaben durch deutsche Stützpunktführer."}})</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_259.htm Izveštaj Komande 15. brdskog armijskog korpusa od 19. novembra 1943. Štabu 2. oklopne armije o saradnji četnika sa nemačkim trupama u NDH]</ref>|Njemački izveštaj o saradnji sa četnicima protiv partizana u Dalmaciji i Bosni (19. novembar [[1943]]).}} Kratko po zauzimanju italijanske okupacione zone od strane njemačkih trupâ, četnici s teritorije [[Nezavisna Država Hrvatska|NDH]] stupaju u borbeno savezništvo sa njima. Kako javlja obavještajno odjeljenje [[Druga oklopna armija (Wehrmacht)|2. oklopne armije]], u blizini [[Plitvička Jezera (općina)|Plitvičkih Jezera]] došlo je krajem septembra 1943. godine do prvog krupnijeg angažiranja lokalnih četničkih jedinicâ na njemačkoj strani. Ovom prilikom su četnici nanijeli partizanima ozbiljne gubitke: {{izdvojeni citat|Agent za vezu javlja o izviđanju od 27. IX: Jaka skupina lojalnih četnika s njemačkom opremom provalila je 20. septembra na područje [[Korenica|Korenice]], [[Prijeboj (Plitvička jezera)|Prijeboj]]a (16 km zap. od [[Bihać]]a), Babinog Potoka (28 km z. od Bihaća), [[Krbavica|Krbavice]] (23 km jz. do Bihaća), te uništila sve komunističke prometne veze. Četnici su nanijeli velike gubitke komunistima kod Mirić Štropine (3 sjz. od Prijeboja), 350 mrtvih.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=313&roll=196&broj=390 NARA, T313, Roll 196, frame no. 7457118.] <br /> ({{jez-njem|"29.9. V–Mann meldet Beobachtung vom 27.9.: </br> Starke Gruppe loyaler Cetniks mit deutscher Ausrüstung an 20.9. in Raum Korenica (1558), Prijeboj (16 W), Babin Potok (28 W), Krbavica (23 SW), alles Bihac, eingebrochen und haben alle Verkehrsverbindungen der Kommunisten vernichtet. Cetniks haben bei Miric Stropina (3 NW Prijeboj) den Kommunisten große Verluste, 350 Tote, beigebracht."}})</ref>|Dodatak dnevnom izvještaju obavještajnog odjeljenja 2. oklopne armije za 3. oktobar 1943.}} U izvorima njemačke provenijencije iz ovog perioda navodi se da su četničke jedinice asistirale okupatoru i pri izbacivanju partizana iz [[Bosansko Grahovo|Bosanskog Grahova]]: {{izdvojeni citat|Četnici na putu za snabdijevanje Gospić — Gračac, Knin — Vrlika i Knin — Drniš, i pored oprečnih poruka DM-u, nikad ne pokazuju neprijateljstvo; naprotiv, dobro su sarađivali sa 114. lovačkom divizijom u zasjedama i [zajedno] zauzeli Bos. Grahovo.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=98&rec=314&roll=560 NARA, T314, Roll 560, frame no. 000093.] <br /> ({{jez-njem|"Ic–Lagebericht vom 27.9. bis 27.10.1943. </br> Die Cetniks an den Nachschubstrassen Gospic – Gracac, Knin – Vrlika und Knin – Drnis sind bisher trotz abweichender Meldungen an DM. nirgends feindselig aufgetreten, haben vielmehr in Hinterhalten mit der 114.Jäg.Div. gut zusammengearbeitet und Bos.Grahovo genommen."}})</ref>|Obavještajno odjeljenje [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]], izvještaj za period od 27. septembra do 27. oktobra 1943.}} U naređenju poslatom 23. oktobra 1943. iz [[114. lovačka divizija (Njemačka)|114. lovačke divizije]] Wehrmachta, koja je bila smještena na teritoriji kvislinške NDH, navodi se sljedeće: {{izdvojeni citat|Od 1. novembra 1943. svi pripadnici domaćih jedinica (četnici, ustaše i hrvatska žandarmerija) moraju biti u posjedu njemačkih propusnicâ.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=315&roll=1295&broj=606 NARA, T315, Roll 1295, frame no. 000600.] <br /> ({{jez-njem|"Ab 1.11.43 müssen sämtliche Cetnik–, Ustascha–, und kroatische Gendarmerie–Angehörige im Besitz von Ausweisen der Abteilung Ic sein."}})</ref>|Divizijska naredba br. 122 od 23. X 1943. godine}} U jednoj procjeni stanja snabdijevanja, poslatoj 25. oktobra 1943. štabu [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]] iz 114. divizije, razmotreni su modaliteti „skladištenja zalihâ [hrane] tokom zime i opskrbe za 9.500 četnika, ustaša, zarobljenika i civilnog stanovništva“, i data je projekcija da bi tovarni prostor zapremine 12 [[Tona|tona]] bio dovoljan za podmirenje dnevnih potrebâ ove grupe („9.500 ustaša, četnika, itd.“).<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1362&rec=314&roll=554 NARA, T314, Roll 554, frames no. 001356—001357.] <br /> ({{jez-njem|"Anlage 1 zur Beurteilung der Versorgungslage vom 25. Oktober 1943. </br> a.) Berücksichtigung der Winterbevorratung und Versorgung der 9500 Cetniks, Ustaschen, Gefangenen und Zivilbevölkerung; </br> Dabei ist die Versorgung der 9.500 Ustaschen, Cetniks usw. im hiesigen Raum nicht in Rechnung gestellt. Es würden also hierfür noch täglich 12 to Laderaum möglich sein."}})</ref> Takođe, u naredbi o snabdijevanju iz 114. divizije Wehrmachta s početka decembra 1943. godine, precizno je određeno dnevno sljedovanje četničkih jedinicâ u zoni odgovornosti divizije (najvjerovatnije je riječ o [[Dinarska divizija JVuO|Dinarskoj diviziji JVuO]] pod [[Momčilo Đujić|Đujićevom]] komandom): {{izdvojeni citat|Od sada se četnicima izdaje sljedovanje koje se sastoji od: </br> 1 porcija hljeba; 1 porcija povrća; 1 porcija namaza (mast ili marmelada); 1 porcija soli; 2 porcije napitka; 1 porcija duhana.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=822&rec=315&roll=1295 NARA, T315, Roll 1295, frames no. 000815—000816.] <br /> ({{jez-njem|"Verpflegung der Cetniks: </br> Als Verpflegung für Cetniks sind ab sofort nur folgende Portionen auszugeben bezw. zu empfangen: </br> 1 Brotportion, </br> 1 Gemüseportion, </br> 1 Brotaufstrichportion (Fett oder Marmelade), </br> 1 Salzportion, </br> 2 Getränkeportionen, </br> 1 Tabakportion."}})</ref>|Posebna direktiva za snabdijevanje br. 65/43 (2.12.43)}} {{izdvojeni citat|Četnici dobijaju snabdijevanje u skladu sa listama imena koje se stalno kontrolišu; municija za pješadijsko naoružanje se izdaje povremeno, uz strogu kontrolu potrošnje; svaki četnik nosi zvaničnu iskaznicu – oni bez iskaznice se hapse i razoružavaju.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=342&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frame no. 000338.] ({{jez-njem|"Die Division gewährt den nach eigenen Wünschen beweglich und abseits ihrer Wohnorte eingesetzten Cetniks Verpflegungszuschüsse. Der Verpflegungsempfang wird nach namentlichen Listen getätigt, die Verteilung wird überwacht. Nach den gleichen Richtlinien werden von Zeit zu Zeit Gewehr– und MG–Munition im Rahmen des nachgewiesenen Verschusses ausgegeben. Der Verbrauch wird nach der jeweiligen Lage auch einigermassen genau überprüft. Jeder Cetnik muss einen namentlichen Ausweis mit der Nummer seiner Handwaffe (Gewehr– oder Pistolen–Nr.), der Unterschrift des zuständigen Kommandanten und des Ic der Division versehen, besitzen. Ohne Ausweis angetroffene Cetniks werden im Einvernehmen mit den Cetnik–Führern festgenommen und entwaffnet."}})</ref>|Izvještaj 114. lovačke divizije o rezultatima saradnje sa četnicima (5. novembar 1943).}} U izvještaju [[114. lovačka divizija|114. lovačke divizije]] od 5. novembra 1943. detaljno se opisuje saradnja jedinica [[Wehrmacht]]a sa snagama pod komandom vojvodâ [[Momčilo Đujić|Momčila Đujića]], [[Mane Rokvić|Maneta Rokvića]] i [[Radomira Ðekića Ðeda]]. Njemački oficiri zaključuju da okupator ima veliku korist od četnika: {{izdvojeni citat|Četnički vojvoda Mane Rokvić može se opisati kao apsolutno pouzdan. Već je pružio vrijedne usluge u oblasti [[Bosanski Petrovac|Bos. Petrovca]] gdje je bio raspoređen u prethodnici tokom čitavog napredovanja divizije, svuda uspostavljajući kontakt sa lokalnim četničkim jedinicama i značajno doprinoseći uspostavljanju povjerenja civilnog stanovništva u njemački Vermaht. Njegove mjere za održavanje discipline među četnicima i njegov oštar obračun sa sumnjivim [licima] i banditima dobro su poznati. [...] Iako se Đujić ne može smatrati potpuno pouzdanim, njegova podrška u borbi protiv komunizma trenutno je dragocjena. Divizija će učiniti sve što je u njenoj moći da ga u javnosti prikaže toliko pronjemački nastrojenim kako bi njegov povratak u neprijateljski tabor jednog dana bio onemogućen. [...] Četnički vojvoda Ðedo potiče iz Crne Gore i pristalica je pokreta Koste Pećanca, koji je, na osnovu prethodnog iskustva, održavao jasnu distancu od pokreta DM. Ðedo ostavlja veoma dobar lični utisak, izrazito je drzak [u borbi] protiv bandita i sumnjivih, i jasno je naklonjen njemačkom Vermahtu.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=341&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frames no. 000337—000341.] </br> ({{jez-njem|"Der Cetnik–Vojvode Mane Rockvic [sic!] ist als unbedingt zuverlässig zu bezeichnen. Er hat bereits im Raum Bos. Petrovac wertvolle Dienst geleistet und war auch während des ganzen Vormarsches der Division bei der Spitze eingesetzt, stellte überall die Verbindung mit den örtlichen Cetnik–Einheiten her und hat in starken Masse für die Begründung des Vertrauens der Zivilbevölkerung zur deutschen Wehrmacht beigetragen. Seine Massnahmen zur Erhaltung der Disziplin unter den Cetniks, sein scharfes Durchgreifen gegen Verdächtige und Banditen, sind bekannt. </br> Wenn auch Djujic als nicht voll zuverlässig angesehen werden kann, so ist aber seine Unterstützung im Kampf gegen den Kommunismus z.Zt. wertvoll. Seitens der Division wird alles versucht werden, um ihm in der Öffentlichkeit soweit als deutschfreundlich herauszustellen, dass ihm eines Tages der Rückzug in das feindliche Lager unmöglich gemacht wird. </br> Der Cetnik–Vojvode Dzedo stammt aus Montenegro, ist Anhänger Richtung Kosta Pecanac, die nach bisherigen Erfahrungen klaren Abstand zur D.M.–Bewegung gehalten hat. Dzedo macht persönlich einen sehr guten Eindruck, ist ein ausgesprochener Draufgänger gegen Banditen wie Verdächtige und der Deutschen Wehrmacht eindeutig zugeneigt."}})</ref>|Izvještaj 114. lovačke divizije o rezultatima saradnje sa četnicima od 5. novembra 1943.}} {{izdvojeni citat|Glavna komanda predlaže stvaranje oficirske ispostave pri štabu XV brd. korpusa za nadzor i vođenje četničkih grupâ koje se koriste za zaštitu cesta za snabdijevanje, željezničkih pruga i važnijih ratnih pogona.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=314&roll=554&broj=90 NARA, T314, Roll 554, frame no. 000084.] </br> ({{jez-njem|"Gen.Kdo. beantragt Schaffung einer Offz.–Planstelle beim Stab XV.Geb.A.K. zur Überwachung und Anleitung der Cetnikverbände, die zur Sicherung von Nachschubstrassen, Eisenbahnen und kriegswichtiger Anlagen eingesetzt sind."}})</ref>}} Jedan od četničkih komandanata koji se dosljedno isticao kontinuiranom kolaboracijom sa njemačkim okupatorom bio je vojvoda [[Uroš Drenović]]. Nadležni okupacioni organi bili su zadovoljni ostvarenim stepenom saradnje s Drenovićem, što se vidi i iz izvještaja XV brdskog armijskog korpusa od 26. XI 1943, u kom se pohvaljuje njegovo „lojalno držanje“: {{izdvojeni citat|Predmet: </br> Nemačka komanda za vezu kod četničkog vođe Drenovića: </br> Četnička grupa Drenović z. i j-z od Banje Luke od jedno 1500 ljudi ima već godinu i po prema nemačkom Vermahtu i prema hrvatskoj državi lojalno držanje, i naše izviđačke i bezbednosne akcije korisno podržava. U nekim slučajeva bili su podržani sa nešto municije. Hrvatska vlada razmatrala je ideju da dovede Drenovića u Sabor za predstavnika svih pravoslavnih. Komanda Kirhner (puk Brandenburg) poslala je u dogovoru sa obaveštajnim odeljenjem [korpusa] Drenoviću komandu za vezu, i postigla je značajne rezultate u pogledu specijalnih misija.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=314&roll=560&broj=390 NARA, T314, Roll 560, frame no. 000384.] <br /> ({{jez-njem|"Gen.Kdo. XV G.A.K, Abt.Ic, Betr.: Dtsch.Verb.Kdo. bei Cetnikführer Drenovic. An Pz.A.O.K.2.Ic/AO, 26.11.43: Die Cetnikgruppe Drenovic w. u. sw. Banja Luka mit etwa 1500 Mann hat seit über 1 1/2 Jahre der deutschen Wehmacht und dem kroat. Staat gegenüber eine loyale Haltung eingenommen und die eigene Aufklärung und Sicherung stets wertvoll unterstützt. In einzelnen Fällen wurde sie mit Inf.Mun. unterstützt. Die kroatische Regierung hat die Berufung des Drenovic in den Sabor (Landtag) als Vertreter aller Pravoslaven erwogen. Das Kdo. Kirchner (Rgt.Brandenburg) hat im Einvernehmen mit der Abt.Ic für seine Zwecke ein Verbindungs–Kommando zu Drenovic entsandt und in kürzester Zeit wertvolle Ergebnisse im Sinne des Sonder–Auftrages erzielt."}})</ref>|Komanda 15. brd. korpusa, Obaveštajno odeljenje, za obav. odeljenje komande 2. okl. armije, 26.11.43.}} Četnički su odredi na teritoriji marionetske NDH pružali veoma značajnu potporu njemačkim vlastima, bez koje ove ne bi uspjele efikasno održavati okupacioni sistem. U izvještaju [[264. pešadijska divizija (Nemačka)|264. pješadijske divizije]] [[Wehrmacht]]a iz prve nedjelje decembra 1943. provijava upravo ovakvo gledište; istaknuto je, pak, da bi četnike trebalo (zbog „ispadâ prema hrvatskom stanovništvu“) ograničiti „na rad u srpskim selima“: {{izdvojeni citat|Budući da vlastite snage i ustaše nisu dovoljne da same umire i osiguraju golemo područje, divizija se ne može odreći suradnje četnika. Trenutačno, drugačije rješenje ne bi bilo moguće zbog nedostatka dodatnih snaga. No, ne zanemaruje se da se suradnja s četnicima ne čini dugoročno održivom zbog njihovih političkih ciljeva. Stoga će se i dalje jačati utjecaj ustaša, a time i hrvatske države, kako bi se postupno udaljili od četničkih snaga i deportirali oni [četnici] koji nisu mještani.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=788&rec=314&roll=555 NARA, T314, Roll 555, frames no. 000782—000783.] <br /> ({{jez-njem|"Da die eigene Kräfte und die Ustascha allein zur Befriedung und Sicherung des weiten Raumes nicht ausreichen, kann auf eine Mitarbeit der Cetniks noch nicht verzichtet werden. Im Augenblick wäre eine Lösung von ihnen mangels anderer Kräfte nicht möglich. Es wird jedoch nicht verkannt, dass auf die Dauer eine Zusammenarbeit mit den Cetniks auf Grund ihrer politischen Zielsetzung nicht tragbar orscheint. Es wird daher der Einfluss der Ustascha und damit des kroatischen Staates weiterhin gestärkt werden, um allmählich von den Cetnik–Verbänden abrücken zu können, die nicht ortsansässigen abzuschieben. Der Anfang hierzu ist gemacht. Um die Unzuträglichkeiten zu beenden, die sich daraus ergeben, dass in rein kroatischen Gegenden die eingesetaten Cetnik–Verbände die Bevölkerung belästigen und auch ausplündern, ist in Durchführung, sie aus diesen Gebieten herauszuziehen und nur noch in Orten mit pravoslavischer Bevölkerung zu Sicherungszwecken einzusetzen."}})</ref>|Procjena situacije 264. pješadijske divizije (7.12.43)}} Komanda Jugoistoka je istog dana izvijestila Vrhovnu komandu njemačkog Wehrmachta o sadjejstvu [[114. lovačka divizija (Nemačka)|114. lovačke divizije]] i četnika u borbi protiv snaga [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOVJ]]: {{izdvojeni citat|114. lovačka divizija: čišćenje prostora oko [[Vrlika|Vrlike]] u saradnji sa četnicima završeno; neprijatelj je izgubio 22 mrtva i 20 zarobljenih; veliki plen.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=78&broj=89&roll=331 NARA, T78, Roll 331, frame no. 6287993.] <br /> ({{jez-njem|"114. JG. DIV: SAEUBERUNG IN RAUMES VRLIKA IM ZUSAMMENWIRKEN MIT CETNIKS NACH WEITEREN 22 FEINDTOTEN U. 20 GEFANGENEN BEI EINBRINGUNG GROESSERER BEUTE ABGESCHLOSSEN."}})</ref>|Dnevni izvještaj Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi oružanih snaga od 6. decembra 1943 (7. decembar 1943.).}} === Borbe pod njemačkom komandom u Crnoj Gori (1943-1944) === {{main|Operacija Frühlingserwachen (1944)}} [[File:Collaborationist Jakov Jovović with Germans on Cetinje.jpg|thumb|Četnički komandant [[Jakov Jovović]] sa svojim saborcima i Nemcima na [[Cetinje|Cetinju]], jesen 1943.]] Od 17. do 24. oktobra [[1943]]. godine, njemačke okupacione snage su organizovale [[Operacija Balkanski klanac|operaciju Balkanski klanac]] (njem. ''Balkanschlucht''). Osnovni cilj operacije je bio likvidacija snagâ [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOVJ]] i [[Divizija Garibaldi|Italijana]] koji su prešli na stranu partizana u Crnoj Gori, kao i ovladavanje [[Jadransko more|jadranskim]] zaleđem. Pored sopstvenih snaga, njemački okupator je za ovu priliku angažovao dva italijanska fašistička puka (oko devet bataljona), čiji su štabovi bili u [[Bar]]u i [[Podgorica|Podgorici]], kao i muslimansku fašističku miliciju i ostatke četnika Draže Mihailovića.<ref>https://www.znaci.org/00001/151_5.pdf</ref> Dakle, pored dvije divizije [[Wehrmacht]]a, u operaciji je učestvovalo i oko 5.000 [[Balli Kombëtar|balista]], talijanskih fašista i četnika.<ref>https://www.znaci.org/00001/33_9.pdf</ref> U depeši Vrhovnoj komandi JVuO od 20. oktobra 1943,<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, Knjiga predatih depeša CG—3, Depeša br. 211.</ref><ref>Др Радоје Пајовић, Контрареволуција у Црној Гори: Четнички и федералистички покрет 1941—1945, Обод, Цетиње, 1977, стр. 408.</ref> delegat VK JVuO u Crnoj Gori i [[Sandžak]]u major [[Rudolf Perhinek]] piše o učešću crnogorskih četnika na strani okupatora u ovoj [[Sile Osovine|osovinskoj]] operaciji: {{izdvojeni citat|Žalosno ali tačno. Da nisu Nemci angažovali ovolike snage, nas ovde više ne bi bilo, jer se više niko nije hteo boriti, već samo begati, ali nije se više imalo kud... Mi se izvlačimo i gledamo da smo pozadi njih, da bi iskoristili njihovu borbu sa komunistima i uništavanje istih.}} Informacija o potpunoj potčinjenosti četničkih jedinica u okupiranoj Crnoj Gori njemačkim vlastima, kao i tijesnim vezama sa kvislinškom ''Narodnom upravom'' koju je okupator formirao, Draži Mihailoviću je bila dostavljena 1. decembra 1943. godine iz štaba majora [[Petar Baćović|Petra Baćovića]] (pseudonim »Nav-Nav«): {{izdvojeni citat|Nemci daju oružje i odelo s a s d j k a c a m a [nedešifrovana riječ; moguće "žandarmima" — prim.] i nešto plate. Milicija će biti formirana kao prava vojska. Za komandanta cetinjskog bataljona major Zdravko Kasalović. Za nikšićki bataljon Boško Pavić, a mene su naimenovali za komandanta žandarmerijskog bataljona za srez šavnički. Pojava Narodne uprave i svega ovoga što se sada stvara, nije izraz želje niti naroda niti naša, već je ovo nužno zlo, između dva zla, jer drugog izlaza nema. Mi nismo u stanju samo pomoću naroda da ma šta učinimo bez pomoći Nemaca.<ref>AVII, kut. 276, reg. br. 7/1-35.</ref><ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, dokument br. 47, str. 89.</ref>}} [[Ljubomir Lazarević]], inženjer iz [[Kolašin]]a (pseudonim »Bene«), 28. januara 1944. godine obavještava Dražu Mihailovića da četnici u Crnoj Gori sarađuju sa njemačkim okupacionim vlastima u svakom obliku: {{izdvojeni citat|Svi komandanti u Crnoj Gori primili su saradnju sa Nemcima, potpisali obavezu a sa ostatcima vojske nalaze se u žici, ili u neposrednoj blizini nje. Nema ni jedne grupe u šumi koja bi pretstavljala našu borbu, oko koje bi se moglo okupljati. Vukadinović isto tako nalazi se u Podgorici ili u okolini. Nagovešteni dolazak Srbijanske vojske pozdravljen je burno svuda, ali dolazak Ljotićevaca učinio je Ljotićevce vrlo aktivnim i prete da ko god ne bude s njima, on je komunista. Po varošima teško će se iko održati jer ta formula svakoga će staviti pod udar okupatora kao komunistu. Ovaka saradnja sa njima je nemoguća, jer ovi traže prilazak njima, ne saradnju. Po selima Crne Gore gospodare komunisti. Naše akcije vrše se samo u cilju osiguranja ili odbrane nemačkih kolona. Nemačke snage na ovom terenu vrlo su male i nesposobne za ma kakvu širu akciju. Do sada nema ni izgleda na akciju. Svako dalje čekanje, pogoršava našu situaciju. Narod gubi veru u našu dobru volju i našu sposobnost.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_67.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 15. do 31. januara 1944. godine]</ref>}} [[File:Chetniks and Germans in Podgorica 1944.jpg|thumb|Četnički komandanti i njemački okupatori u [[Crna Gora|Crnoj Gori]]. [[Đorđije Lašić]] (prvi zdesna), šef njemačke uprave za Crnu Goru pukovnik Hajnke (treći zdesna) i Jakov Jovović (drugi slijeva) u [[Podgorica|Podgorici]], proljeće 1944.]] Krajem februara i početkom marta 1944. godine, u tzv. [[staroj Crnoj Gori]] (preciznije u [[Katunska nahija|Katunskoj nahiji]]) organizovana je [[Operacija Bura (1944)|operacija »Bura«]]. Specifičnost ove operacije ogleda se u činjenici da su za njeno izvođenje većinu ljudstva obezbijedili četnici, dok su oficiri iz Feldkomandanture na [[Cetinje|Cetinju]] i komandant mjesta [[Podgorica|Podgorice]] rukovodili borbenim djejstvima: {{izdvojeni citat|1.) Sumarni i iskustveni izveštaj: Operacija »Bora« od 27. 2. do 3. 3. 44. Sprovedena je četnička operacija »Bora«, pod nemačkom komandom, radi čišćenja rejona Danilovgrad — Čevo — Cetinje — Podgorica. 2.) Jedinice koje su učestvovale: 4000 ljudi nacionalne žandarmerije, milicije, 215. abver-trup, jedna brdska baterija iz ratnog plena, lovačko poterno odeljenje 181. peš. div. [...] 5.) Sprovođenje: U delom. oštrim borbama, kolone, koje su nastupale od i,, ji., i j., polako su osvajale teren. 29. 2. zauzeto je Čevo. Neprijatelj (jačine 250 ljudi) izvukao se prema sz. Posle odlaska nemačkih snaga i započinjanja neprij. protivnapada, četnici su se delom, u paničnom strahu, povukli na svoje polazne položaje. Neprijatelj je ponovo zauzeo teren očišćen operacijom. 6.) Gubici neprijatelja: 32 mrtva, 68 ranjenih, 23 zarobljena. Plen: 2 p. mitr., 1 mitr., 15 pušaka, 1 radio-stanica, propagandni materijal i hrana. Sopstveni gubici: 20 mrtvih, 31 ranjen, 46 nestalih. 7.) Iskustva: a) Građanska zaštita, usled nedovoljne opremljenosti i slabog borbenog morala, nije pogodna za izvršavanje borbenih zadataka; žandari, milicija, četnici, uz učešće nemačkih trupa, podesni za borbene zadatke i zadatke osiguranja... e) Prilikom sličnih operacija preduslovi za uspeh su učešće nemačkih trupa, podrška teškim naoružanjem i veza do pojedinih borbenih grupa.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_30.htm Izveštaj Komande 21. brdskog armijskog korpusa od 9. marta 1944. Komandi 2. oklopne armije o zajedničkoj nemačko-četničkoj operaciji »Bora« protiv jedinica 2. korpusa NOVJ na prostoru Danilovgrad — Cetinje — Podgorica]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=314&broj=72&roll=663 NARA, T314, Roll 663, frame no. 000065.]</ref>|Izvještaj komande 21. brdskog korpusa o rezultatima operacije »Bura« od 9. marta 1944. godine}} [[21. brdski armijski korpus (Nemačka)|21. nemački korpus]] u Crnoj Gori pokrenuo je [[10. april]]a [[1944]]. [[Operacija "Frilingservahen" (april-maj 1944)|operaciju "Frilingservahen"]], uz masovno učešće četnika. Operacija je pripremljena u saradnji sa [[Pavle Đurišić|Pavlom Đurišićem]] i započeta tako što su četnici zajedno sa Nemcima iz nemačkih garnizona napali na slobodnu teritoriju. Plan napada je bio sledeći: {{izdvojeni citat|'''Đurišićeve snage''': Prva borbena grupa, 700 ljudi, iz si. pravca preko rejona 5 km j. Bijelo Polje za Mojkovac. Druga borbena grupa, 1200 ljudi, pod komandom Đurišićevog Operativnog štaba, od Brodareva preko Šahovića za Mojkovac — Kolašin. Treća borbena grupa, 1000 ljudi, od sredine puta Pljevlja — Prijepolje pravcem Mojkovac. Četvrta borbena grupa, 1500 ljudi, od Pljevalja pravcem Mojkovac. Mojkovac treba da bude dostignut za 2 dana. Posle toga skretanje glavnine u rejon z. Tara — sz. Kolašin — Mojkovac. '''Nemačke snage''': 1 ojač. mot. č. prodire od Brodareva do Bijelog Polja. 1 ojač. mot. č. od Pljevalja do prelaza preko Tare 22 jjz. Pljevlja. Bat. [[Srpski dobrovoljački korpus|SDK]], 600 ljudi, sledi nemačke snage za Bijelo Polje, onda skreće za Mojkovac. Milicija iz Brodareva, 700 ljudi, čisti svoj rejon i prodire od Brodareva ka jjz. Početak napada: 10. 4. 44. [[181. pešadijska divizija (Nemačka)|181. peš. div.]] obezbediće odgovarajuće informisanje četničke Grupe "Jug" (major Lašić i Bukatonović [pogreška; vjerovatno je u pitanju major [[Savo Vukadinović]] — prim.] u Podgorici) kao i Grupe "Nikšić".<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=364&rec=314&roll=663 NARA, T314, Roll 663, frame no. 000357.]</ref><ref>Obaveštenje Komande 21. brdskog korpusa Komandi 181. brdske divizije od 08.04.1944., Vojnoistorijski institut, NAV--T-314, r. 663, s. 357.</ref>}} === Borbe pod nemačkom komandom u NDH (1944) === [[File:August Šmidhuber, komandant 7. SS divizije, Todor Perović, lekar Trebinjskog korpusa i kapetan Milorad Vidačić, komandant Trebinjskog korpusa JVuO.jpg|thumb|Žena u crnini moli za milost Milorada Vidačića, komandanta Trebinjskog korpusa JVuO. Prisutni su još [[August Schmidhuber]], komandant 2. puka [[7. SS dobrovoljačka gorska divizija Prinz Eugen|7. SS divizije]] (prvi lijevo), Todor Perović, predstavnik četničke komande istočne Bosne i Hercegovine (drugi lijevo) i neimenovani oficir [[Schutzstaffel|SS]]-a. Fotografija je nastala tokom njemačke [[Operacija Gama|operacije Gama]] protiv partizana u [[Istočna Hercegovina|istočnoj Hercegovini]] (ljeto/jesen 1943. godine).<ref>[http://bandenkampf.blogspot.com/2015/08/bk0034.html?m=1 Bandenkampf in Jugoslawien 1941–1945: </br> 0034 | Photo | SS-Freiwilligen-Gebirgs-Division "Prinz Eugen"]</ref>]] Kolaboracija četnika u [[Nezavisna Država Hrvatska|NDH]] sa njemačkim okupacionim snagama postala je intenzivnija tokom zime 1943-1944, makar u slučaju hrvatskih kvislinških snaga i četnika bila pod neprestanom tenzijom. Podaci navedeni u izvještaju generala [[Edmund Glaise von Horstenau|Glaisea von Horstenaua]] od 26. februara 1944.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=236&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frame no. 000236.]</ref> zasnovani na službenim podacima NDH otkrivaju opseg kolaboracije: 11. februara bilo je na teritoriju NDH trideset i pet posebno imenovanih četničkih grupa sa procijenjenih 23.300 ljudi pod oružjem. Neke manje jedinice su brojale od 200 do 400 pripadnika, dok su ostale, poput [[Momčilo Đujić|Đujić]]eve grupe, imale i do 2.500 vojnika i oficira. Od toga je s Nijemcima i vlastima NDH kolaboriralo devetnaest grupa (ukupno 17.500 ljudi); šesnaest ostalih grupa s oko 5.800 ljudi ubrajane su u pobunjene četnike.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=237&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frames no. 000237—000240.]</ref> S iznimkom odreda vojvode [[Uroš Drenović|Uroša Drenovića]] u sjeverozapadnoj Bosni (oko 400 ljudi), kojeg su vlasti NDH smatrale potpuno lojalnim, za sve druge četničke kolaborirajuće grupe ustaške su vlasti držale da se prema Nijemcima odnose osobito prijateljski kako bi od njih izvukle što više oružja i municije, dok se istovremeno drže neprijateljski prema NDH.<ref>[https://znaci.org/00001/40_64.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje KOLABORACIJA IZVAN SRBIJE DO OKTOBRA 1944.]</ref> Iako se vojvoda [[Radivoje Kerović]], komandant [[Majevica|majevičkih]] četnika, u Horstenauovom izvještaju ubraja među »pobunjene četnike« (i to kao prvi na spisku, dok se za njegov odred tvrdi da ima 1000 ljudi, tj. da je najbrojniji), u dnevnom izvještaju Komande Jugoistoka za 18. februar 1944. godine njegova lojalnost uopšte nije dovedena u pitanje: {{izdvojeni citat|Upit kod [[Druga oklopna armija (Wehrmacht)|Druge oklopne armije]] u vezi snabdijevanja municijom Kerovića koji se smatra lojalnim, i 200 ljudi tzv. [[Zeleni kadar|zelenog kadra]], koji se bore protiv crvenih zapadno od [[Koviljača|Koviljače]].<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&broj=17&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000013.] <br /> ({{jez-njem|"Beim Pz.AOK. 2 wird angefragt, ob Bedenken bestehen gegen Unterstützung mit Munition der im Raume westlich Koviljaca stehenden Cetniks des Kerovic, die als loyal angesehen werden und 200 Mann des sog. "Grünen Kaders" in Kampf gegen die Roten."}})</ref>|Ratni dnevnik Vojnog zapovjednika Jugoistoka (18. februar 1944.)}} Od 23. do 25. januara 1944. godine, na području između [[Knin]]a i [[Kistanje|Kistanja]] organizovana je [[Operacija Frühlingswetter|operacija »Frühlingsgewitter«]]. Vodeći borbe protiv jedinicâ iz sastava [[19. sjevernodalmatinska divizija NOVJ|19. divizije NOVJ]], operaciju su izveli dijelovi [[264. pešadijska divizija (Nemačka)|264. pješadijske divizije]] Wehrmachta, zatim 92. motorizovani grenadirski puk i 3. bataljon 98. brdskog lovačkog puka [[1. brdska divizija (Njemačka)|1. brdske divizije]]. Njemačkom okupatoru pridružile su se snage lokalnih četnikâ, najvjerovatnije iz [[Dinarska divizija JVuO|Dinarske divizije JVuO]]. U izvještaju 264. pješadijske divizije od 25. januara 1944, poslatom Komandi [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|15. brdskog armijskog korpusa]], njemačkim gubicima tokom operacije pribrojani su oni iz četničkih redovâ: {{izdvojeni citat| Sumarni izveštaj »Frilingsgeviter«: 1.) Delimičan ogorčeni otpor neprijatelja kod Ervenika, Bratiškovaca, Kistanja, Radučića slomljen je energičnim zahvatom. Banditi iznenađeni prodorom 92. gren. p. (mot.) od sz. prema Kistanju. 2.) Gubici: A.) sopstveni: 1 poginuo, 3 ranjena, 1 četnik poginuo. B.) neprijatelj: 66 poginulih izbrojano, procenjuje se daljih 60 do 70 poginulih i ranjenih. 35 zarobljenika u eng. uniformama iz Štaba 19. dalm. div. i 5. brig. C.) Zaplenjeno: 1 mitr., 3 puš. mitr., 42 autom., 2 pt puške, 1 l. minob., 1 telefon, 46 karab., 30 eng. mina, 10.000 metaka peš. mun., 60 kom. mina za 1. minob., 3 engl. bicikla.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_21.htm Izveštaj 264. pešadijske divizije od 25. januara 1944. Komandi 15. brdskog armijskog korpusa o sopstvenim i neprijateljskim gubicima u operaciji »Frilingsgeviter« na prostoru Knin — Kistanje]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=293&rec=314&roll=561 NARA, T314, Roll 561, frame no. 000287.] <br /> ({{jez-njem|"ABSCHLUSSMELDUNG ”FRUEHLINGSGEWITTER”: </br> 1.) TEILWEISE HEFTIGER FEINDWIDERSTAND BEI ERVENIK, BRATISKOVCI, KISTANJE, RADUCIC WURDE IM ENERGISCHEN ZUGREIFEN GEBROCHEN. BANDITEN DURCH EINBRUCH GREN. RGT. (MOT) 92 VON NW NACH KISTANJE UEBERRASCHT. </br> 2.) VERLUSTE: </br> A.) EIGENE: 1 TOTER, 3 VERWUNDETE, 1 CETNIK TOT. </br> B.) FEIND: 66 GEZAEHLTE TOTE, 60 BIS 70 WEITERE TOTE UND VERWUNDETE GESCHAETZT. 35 GEFANGENE IN ENGL. UNIFORM VON STAB 19. DALM. DIV. UND ROEM. 5. BRIG. </br> C.) BEUTE: 1 S.MG., 3 LE. MG., 42 MP., 2 PZ. BUECHSEN, 1 LE. GR. W., 1 FERNSCHRECHGERAET, 46 KARAB., 30 ENGL. MINEN, 10000 SCHUSS INF. MUN., 60 SCHUSS LE. GR.W. MUN., 3 ENGL. FAHRRAEDER."}})</ref>}} [[File:Hercegovački četnici i njemački vojnici s narodnim herojem Miletom Okiljevićem uoči njegovog strijeljanja juna 1944.jpg|thumb|Pripadnici [[369. legionarska divizija|369. „Vražje“ divizije]] i četnici Gatačke brigade Nevesinjskog korpusa JVuO sa vezanim [[Miletom Okiljevićem]], zamjenikom političkog komesara II čete I bataljona XI hercegovačke brigade, zarobljenim u borbama za Gat 15. maja 1944. godine (istog mjeseca je i strijeljan). Okiljević je proglašen 1951. godine za [[Narodni heroj Jugoslavije|narodnog heroja Jugoslavije]].<ref>[https://bandenkampf.blogspot.com/2017/10/bk0272.html?m=1 Bandenkampf in Jugoslawien 1941–1945: </br> 0272 | Photo | 369. (kroatische) Infanterie-Division]</ref>]] Vojvoda [[Dobroslav Jevđević]] je, pored Momčila Đujića i [[Pavle Đurišić|Pavla Đurišića]], vjerovatno najdalje otišao u kolaboraciji s njemačkim okupatorom, kada su u pitanju četničke jedinice van teritorije okupirane Srbije. Nakon kapitulacije Italije, boravio je u Rimu okupiranom od nacista. Nakon toga, našao se u Trstu, gdje je uspostavio čvrste veze s njemačkom obaveštajnom službom: {{izdvojeni citat|Ja sam javio Đujiću da preko naših ljudi u Sušaku i Trstu prihvate naše oficire koji idu iz Italije i upućuje u Liku i zap. Bosnu. Ovo sam javio i našima u Rim. Kap. Đaković javlja da su Nemci pobili oko 14000 partizana na prostoriji Crikvenica — Sušak — Rijeka, od kapitulacije Italije do danas.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_69.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 23. januara do 4. februara 1944. godine]</ref>}} U izvještaju od 20. februara 1944, poslatom majoru [[Slavoljub Vranješević|Slavoljubu Vranješeviću]], komandantu Zapadne Bosne JVuO, kapetan [[Ilija Jevtić]] piše o totalnoj subordinaciji [[Dinarska divizija|Dinarske divizije]] Nijemcima, koji u potpunosti kontrolišu četnike pod komandom vojvode Đujića: {{izdvojeni citat|Sem samog vojvode Đujića i jednog malog broja četnika, svi četnici Dinarske oblasti (oko hiljadu devet stotina i nekoliko) nalaze se pod nemačkom komandom. Hranu, odeću, obuću, cigarete i novac svaki četnik i njegov starešina prima kao i nemački vojnik odn. oficir. Svu municiju i oružje primaju takođe od Nemaca. Četnici pod nemačkom komandom nalaze se po bunkerima počev od Knina do Šibenika i Splita. U pojedinim bunkerima su izmešani, pola četnici pola ustaše. Nemački oficiri dolaze na Kosovo polje u četničku diviziju, a isto tako naši četnički oficiri i ostale starešine na čelu sa Đujićevim načelnikom štaba odlaze u Nemačku diviziju. Voze se na nemačkim automobilima kroz Knin i t.d. Jednom rečju između četnika i Nemaca postoji najtešnja saradnja i nemačka puna kontrola nad radom četnika. Jedino se pop Đujić, kao komandant divizije, sa svojom užom pratnjom ne pojavljuje pred njima.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_78.htm Izveštaj kapetana Ilije Jevtića od 20. februara 1944. komandantu zapadne Bosne o svom radu i saradnji četnika i Nemaca u Dalmaciji i Lici]</ref>}} Njemački poručnik [[Reinhard Kopps]], poznatiji kao ''Konrad'', bio je šef jedne obavještajne grupe [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]]. Kada je 3. marta 1944. došao iz [[Beograd]]a u [[Dalmacija|Dalmaciju]], sobom je doveo nekoliko [[ZBOR|ljotićevaca]], između ostalih i Roka Kaleba, pripadnika antikomunističke organizacije »[[Beli Orlovi]]«. Od ostataka Đačkog bataljona (ranije: Splitsko-šibenska četa), koji su uglavnom bili ljotićevci, i dijela četnika koje mu je ustupio vojvoda Đujić, poručnik Kopps je formirao odred »Konrad« čiji je zadatak bio da vrši diverzije na partizanske štabove, organe narodne vlasti, ubija simpatizere NOP-a i da spriječi veze iz unutrašnjosti sa jedinicama i štabovima NOVJ na otocima. Grupa »Konrad« brojila je oko 30 ljudi — četnika i Nijemaca, sa sjedištem u selu [[Zablaće]], pokraj [[Šibenik]]a.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_167.htm Izveštaj Štaba Dinarske četničke oblasti od 29. maja 1944. komandantu oblasti o akciji Grupe "Konrad" protiv pripadnika NOP-a na području Dalmacije]</ref> U izvještaju koji je 11. marta 1944. godine uputio komandi [[2. oklopna armija (Wehrmacht)|Druge oklopne armije]], o suradnji sa četnicima vojvode Đujića Kopps je zapisao sljedeće: {{izdvojeni citat|''Predmet: Četničke jedinice u sjevernoj Dalmaciji.'' Četnici su u sjevernoj Dalmaciji grupisani u jednu [[Dinarska divizija JVuO|diviziju »Dinara«]], čiji se štab nalazi u [[Kosovo polje (Dalmacija)|Kosovu]], 11 km južno od Knina. Komandovanje je u rukama vojvode Momčila Đujića, uz podršku majora Kapetanovića i kapetana Mijovića. Jačina grupâ, podređenih ovoj komandi, trenutno iznosi oko 6500 ljudi. Utjecajna zona se poklapa sa rajonom naseljenim Srbima unutar trokuta [[Knin]]—[[Šibenik]]—[[Zadar]] i doseže do zone [[Lika|Like]]. Operaciona zona je cijeli ovaj trokut, a naročito veće komunističke, partizanske oblasti, koje su naseljene Hrvatima. Do sada su vojne operacije izvođene u suradnji sa njemačkim divizijama, o čijim su rezultatima ove izvještavane. Znatni dijelovi ovih četničkih jedinica angažirani su na osiguranju njemačkih puteva za dotur. Posmatrano s vojne strane, trenutno se četnička suradnja sa njemačkim jedinicama ocjenjuje kao pozitivna. Na osnovu snaga, koje nam se ovdje nude, može se zaključiti da ona nije iskorištena u potpunosti, ali i ono što je do sada učinjeno upućuje na činjenicu, da bi njihovo dalje angažiranje u vojnom pogledu za nas bilo povoljno.<ref>[https://znaci.org/zb/4_21_10.pdf#page=1414 Zbornik dokumenata i podataka o narodnooslobodilačkom ratu, Narodnooslobodilačka borba u Dalmaciji, knjiga 10: siječanj—ožujak 1944. godine (tom 21, dokument br. 402, str. 1414—1418.)]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=696&rec=314&roll=564 NARA, T314, Roll 564, frame no. 000692.] <br /> ({{jez-njem|"Betr. Cetnik–Verbaende Norddalmatien. </br> In Norddalmatien sind die Cetniks in einer Division "Dinara" zusammengefasst, deren Hauptquartier in Kosovo, 11 km s. Knin, liegt. Die Fuehrung liegt in den Haenden des Wojwoden Momcilo Djujitsch, der seinerseits unterstuetzt wird von Major Kapetanowitsch und Hauptmann Miowitsch. Die Staerke der diesem Kommando unterstellten Gruppen belaeuft sich z.Zt. auf etwa 6500 Mann. Das Einflussgebiet stimmt ueberein mit dem serbischen Siedlungsraum innerhalb des Dreiecks Knin–Sibenik–Zara und reicht bis ins Lika–Gebiet hinein. Operationsgebiet ist dieses gesamte Dreieck, insbesondere die in ihm liegenden groesseren, kroatisch besiedelten kommunistischen Partisanbereiche. Militaerische Operationen wurden bislang in Zusammenarbeit mit deutschen Divisionen durchgefuehrt und deren Ergebnisse dorthin gemeldet. Darueber hinaus sind wesentliche Teile dieser Cetnik–Verbaende zur Sicherung deutscher Nachschubstrassen eingesetzt. </br> Militaerisch gesehen ist somit die Zusammenarbeit der Cetniks mit deutschen Verbaenden zur Zeit positiv zu beurteilen. Sie fuehrt wohl noch keineswegs zu voller Ausnutzung der sich hier uns anbietenden Kraefte, doch berechtigt das bisher Geleistete zu der Auffassung, dass ein weiterer Einsatz sich fuer uns militaerisch guenstig auswirken muss."}})</ref>|Izvještaj jedinice »Konrad« od 11. ožujka 1944. Komandi Druge oklopne armije o četničkim jedinicama u sjevernoj Dalmaciji}} Na osnovu svega iznesenog, poručnik Konrad predlaže nadređenim: „Što se tiče upotrebe četničkih jedinica sjeverne Dalmacije u vojne svrhe, treba reći da one predstavljaju samo nastavak prakse talijanskih jedinica. Uz to se prije svega mora dodati i to, da se Talijani nikada nisu usuđivali — i pored svih hrvatskih suprotnih tvrdnji — da u većem obimu sprovedu vojnu suradnju, jer oni nisu željeli da se ojačaju četnici, tada još neoprobani u težoj političkoj situaciji. Dok su Talijani sprovodili samo djelomične operacije, danas je, uz strogu kontrolu i rukovođenje, moguća mnogo obimnija mobilizacija četničkih jedinica. Đujić nam je rekao da će se njegove jedinice, nakon čišćenja partizanskih oblasti u dalmatinskom području, angažirati tako što će u suradnji sa njemačkim komandama izvršiti zapriječavanja Titovih kanala za snabdijevanje. Na osnovu ovdje poznatih činjenica ovo izgleda apsolutno moguće.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=700&rec=314&roll=564 NARA, T314, Roll 564, frame no. 000696.] <br /> ({{jez-njem|"Zur militaerischen Verwendung der Cetnikverbaende Norddalmatiens ist zu sagen, dass sie nur eine Fortsetzung der italienischen Verbindungen darstellen wuerde. Dazu muss allerdings hinzugefuegt werden, dass die Italiener es niemals gewagt haben – trotz aller gegenteiligen wiederholten kroatischen Behauptungen – in grossem Stil militaerische Zusammenarbeit durchzufuehren, da sie die damals noch nicht erprobten Cetniks in einer im uebrigen noch unreiferen groesseren politischen Lage nicht zu stark werden lassen wollten. Waehrend somit die Italiener nur Teilunternehmen durchfuehrten, waere bei straffer Kontrolle und Steuerung der Cetnikverbaende heute ein Heranziehen in weit groesserem Umfang moeglich. Djujitsch hat sich uns gegenueber bereiterklaert, seine Verbaende nach Saeuberung der Partisanengebiete im dalmatinischen Raum so einzusetzen, dass in Zusammenarbeit mit deutschen Dienststellen eine Sperrung der Versorgungskanaele Titos erfolgt. Auf Grund der hier bekannten Unterlagen erscheint dies vollkommen moeglich."}})</ref> [[File:Helmuth von Pannwitz and Chetniks.jpg|thumb|Njemački general [[Helmuth von Pannwitz]], zapovjednik [[15. SS kozački konjanički korpus|15. SS kozačkog korpusa]], u društvu četničkih oficirâ s teritorije NDH.]] U izvještaju Višeg SS i policijskog vođe u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj ''[[Gruppenführer]]a'' [[Konstantina Kammerhofera]] za mjesec mart 1944. godine, iskazano je stanovito nezadovoljstvo učinkovitošću četnikâ u Bosni i Hercegovini u borbi protiv NOVJ: {{izdvojeni citat|Policijska oblast II ([[Sarajevo]]): [...] </br> Borbena vrijednost četnika stacioniranih u policijskoj oblasti Sarajevo nastavila je opadati; borbe u okolici [[Višegrad]]a i [[Trebinje|Trebinja]] pokazale su da se oni mogu uspješno oduprijeti [neprijatelju] samo uz njemačku podršku. U [[Istočna Bosna|istočnoj Bosni]], četnici nisu pokazali nikakvu vlastitu inicijativu tijekom izvještajnog perioda.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=228&rec=314&roll=1548 NARA, T314, Roll 1548, frame no. 000222.] <br /> ({{jez-njem|"Polizeigebiet II (Sarajevo): </br> Der Kampfwert der im Polizeigebiet Sarajevo stehenden Cetniks ist weiter gesunken, bei den Kämpfen im Raum von Visegrad und Trebinje hat sich gezeigt, daß sie sich nur mit deutscher Unterstützung erfolgreich zur Wehr setzen können. In Ostbosnien zeigten sich die Cetniks im Berichtsmonat ohne eigene Initiative."}})</ref>|Mjesečni izvještaj za mart 1944. godine Višeg SS i policijskog vođe u Hrvatskoj (6. IV 1944).}} Konverzacija vođena između njemačkog opunomoćenog generala u NDH [[Edmund Glaise von Horstenau|Edmunda Glaisea von Horstenaua]] i feldmaršala [[Wilhelm Keitel|Wilhelma Keitela]], prilikom posjete Hitlerovom glavnom štabu početkom marta 1944, otkriva kakva je bila percepcija statusa četnika u NDH od strane vojnog vrha Trećeg Reicha: „U [[Berchtesgaden|Berhtesgaden]]u ljubazno me je primio Kajtel. Informisao me je o toku razgovora sa [[Nikola Mandić|Mandić]]em i Perićem [predsjednik vlade i ministar vanjskih poslova NDH — prim.]. U više navrata morao sam da ga prekinem kako bih ga ispravio, a pre svega u pogledu četničkog pitanja. On je mislio da se četnici sastoje samo od nekoliko dobrovoljaca (skraćeno „Hiwis“, dolazi od nemačke reči „Hilfswilligen“, prim. prev.), koji služe u nemačkim divizijama.“<ref>Glez fon Horstenau, Između Hitlera i Pavelića: Memoari kontroverznog generala, Nolit, Beograd, 2007, str. 456.</ref> Njemački nadležni organi su ukazivali svojim višim komandama i na vidljivu diskrepanciju u domaćem antikomunističkom taboru u kontekstu »borbe protiv bandi«. Tako se u izvještaju 264. pješadijske divizije od 10. aprila 1944. na jednoj strani tvrdi da „hrvatske vlasti očigledno poseduju vrlo malo poverenja u trajno postojanje vlastite vlade“,<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_43.htm Izveštaj 264. pešadijske divizije od 10. aprila 1944. Komandi 15. brdskog armijskog korpusa o vojno-političkoj situaciji u srednjoj Dalmaciji]</ref> dok se za četnike Dinarske divizije pod Đujićevom komandom navodi: {{izdvojeni citat|Nasuprot ovom, četnike treba ceniti kao jedini pouzdani faktor borbe protiv komunističkih bandi. Oni raspolažu, pored jednog boljeg rukovođenja i organizacije, i potrebnom inicijativom u borbi protiv bandi za sopstvena obaveštavanja i poduhvate i redovno javljaju upotrebljive rezultate izviđanja.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=494&rec=314&roll=562 NARA, T314, Roll 562, frames no. 000489—000490.] <br /> ({{jez-njem|"Die kroat. Behoerden besitzen anscheinend nur geringes Vertrauen in der dauernden Bestand der eigenen Regierung. </br> Im Gegensatz hierzu sind die Cetniks als einzig zuverlaessiger Faktor im Kampf gegen die kommunistischen Banden zu werten. Sie verfuegen neben einer besseren Fuehrung und Organisation ueber die im Bandenkampf notwendige Initiative zu eigenen Erkundungen und Unternehmen und melden regelmaessig brauchbare Aufklaerungsergebnisse."}})</ref>|Izveštaj 264. pešadijske divizije od 10. aprila 1944. Komandi 15. brdskog armijskog korpusa o vojno-političkoj situaciji u srednjoj Dalmaciji}} U telegramu poslatom 5. maja 1944. [[V SS korpusu]] iz [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]], o držanju vojvode Momčila Đujića je data veoma povoljna ocjena: {{izdvojeni citat|Đujić neupitni pristalica DM. Hrvatski državljanin, lojalno radi sa vlastitim trupama protiv komunista, nasilno mobiliše pravoslavce. Prema povjerljivom izvještaju, nedavno je više puta izrazio antibritanska osjećanja. Jačina: 7000. Jesu li Đujićeve jedinice na području V SS korpusa?<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1208&rec=314&roll=565 NARA, T314, Roll 565, frame no. 001203.] <br /> ({{jez-njem|"Djujic einwandfrei DM Anhänger. Kroat. Staatsangehöriger, arbeitet mit eigener Truppe gegen Kommunisten loyal zusammen, zwangsmobilisiert Pravoslaven. In letzter Zeit nach V—Meldungen wiederholt englandfeindlich geäussert. Stärke 7000. Sind Djujic—Verbände im Bereich V. SS—Korps?"}})</ref>}} U izvještaju od 10. maja 1944, oficiri 15. brdskog korpusa navode da Nijemci snabdijevaju ukupno 6.318 četnika u NDH („Hrvatska borbena zajednica“). Za skrb 4.421 četnika starala se [[264. pešadijska divizija (Nemačka)|264. divizija]], dok se o ostalih 1.897 brinula [[373. legionarska divizija|373. divizija]] Wehrmachta.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=828&rec=314&roll=565 NAW, T-314, Roll 565, frame 000823: Zabilješka o broju četnika koje snabdijeva 15. brdski korpus (10. maj 1944.).]</ref> Sredinom srpnja 1944. godine, u [[Istočna Bosna|istočnoj Bosni]] je organizirana [[Operacija Muholovka|operacija »Muholovka«]] ({{jez-njem|Fliegenfänger}}). U ratnom dnevniku [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] zabilježeno je da je izvođenje operacije povjereno [[13. SS oružana brdska divizija Handžar|13. SS brdskoj diviziji »Handžar«]] i lokalnim četnicima: {{izdvojeni citat|14. 7. 1944: </br> ''SS-brdska divizija »Handžar«'': </br> Za operaciju »Fligenfenger«, čišćenje prostora [[Osmaci]] (25 km jugoistočno od [[Tuzla|Tuzle]] — aerodrom bandi), krenula su 2 ojačana bataljona i četnici.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_218.htm ZBORNIK DOKUMENATA VOJNOISTORIJSKOG INSTITUTA: TOM XII — DOKUMENTI NEMAČKOG RAJHA — KNJIGA 4]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=960&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frame no. 000820.] </br> ({{jez-njem|"W–SS–Geb.Div. Handschar: </br> Zum Unternehmen "Fliegenfänger" Säuberung Raum Osmaci (25 SO Tuzla) (Bandenflugplatz) 2 verst. Btlne. und Cetniks angetreten."}})</ref>}} Nemački izveštaj iz jula 1944. godine ocenjuje da četnici Momčila Đujića broje oko 8.000 ljudi, od čega 7.000 naoružanih; ovi su dobro organizovani te neprijateljski orijentisani prema Englezima i bez engleske pomoći. Nijemci zaključuju da im oni zamjenjuju jednu do dvije divizije u Jugoslaviji: {{izdvojeni citat|Jedinica Konrad [srednja Dalmacija]: Saradnja sa četnicima izvanredna. '''Oni zamenjuju jednu do dve divizije'''. Samo se oni bore — ustaše manje aktivne.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&roll=195&broj=790 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000781.] <br /> ({{jez-njem|"Zusammenarbeit der Truppe mit Cetniks hervorragend. Cetniks ersetzen 1 — 2 Divisionen. Nur sie kämpfen. Ustascha wenig aktiv."}})</ref>|Izveštaj kapetana Merrema, drugog obaveštajnog oficira Komande Jugoistoka (Armijske grupe F) o inspekcijskom putu po Srbiji, Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj u periodu 20. jun — 4. juli 1944.}} Kapetan Merrem, njemački oficir koji je sastavio ovaj izvještaj, imao je samo riječi hvale na račun četnikâ Dinarske divizije JVuO i vojvode Momčila Đujića: {{izdvojeni citat|[[373. legionarska divizija|373. pešadijska divizija]]: Saradnja sa četnicima vrlo dobra (1. lički korpus sa sedištem u [[Gračac]]u). Oni nemaju direktnu vezu sa Đujićem. Rukovođenje njima direktno od strane obaveštajnog odjeljenja divizije. Njihovim akcijama uvek prisustvuje nekoliko Nemaca koji kontrolišu isporuke municije i snabdevanja. [...] '''Oni su jedini stvarno korisni saborci''' [podvučeno u originalu — prim.]. Jedino od njih dolaze korisna obaveštenja o neprijatelju. [...] Jedan četnički komandant odaje utisak potpuno pouzdanog saborca, koji je i neprijateljski nastrojen prema Englezima. [...] Četnici su vrlo častoljubivi i drago im je kada Nemci primete njihove podvige. [...] Podoficir Bartl poznaje lično vojvodu Đujića. Đujić mu šalje čak i sopstvene naredbe u vezi s područjem [[Donji Lapac|Lapca]]. [Najbolja taktika protiv partizana sastoji se u upotrebi specijalnih jedinica] i kombinovanju četnika u jedinice snage jednog bataljona sa jednim nemačkim vodom sa radio stanicom i, po mogućstvu, teškim oružjem.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&roll=195&broj=793 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000784.] <br /> ({{jez-njem|"Ic–Aussenstelle der 373. (kroat.) Div. – Uffz. Bartl. </br> Sehr gute Zusammenarbeit mit Cetniks. (1. Lika–Korps Sitz Gracac.) Kein unmittelbarer Einfluss Djuic. Direkte Führung durch Ic–Aussenstelle. Bei Cetnik–Einsatz nehmen meist einige deutsche Soldaten teil. Dadurch Kontrolle der Munitions– und Verpflegungslieferung gewährleistet. "Kroatische Kampfgemeinschaft" bezeichnet Bartl nur als Ausdruck im deutschen Schriftverkehr. Cetniks können diesen Begriff nicht und würden bei Bekanntgabe feindselige Haltung einnehmen. Cetniks sind die einzigen brauchbaren Mitkämpfer. Diese allein liefern auch brauchbare Feindmeldungen. </br> Kurze Rücksprache mit einem örtlichen Cetnik–Führer ergab den Eindruck eines absolut zuverlässigen, sogar englandfeindlichen Mitkämpfer. </br> Cetniks sind sehr ehrgeizig und sehen es gerne, wann ihre Taten von Deutschen beobachtet werden. Geschriebenes Wort (Flugblätter) gilt bei ihnen wenig. Das gesprochene Wort ist alles. Gute Flüsterpropaganda hat grossen Einfluss. </br> Von Invasion sprechen Cetniks kaum. </br> Uffz. Bartl kennt den Vojvoden Djuic persönlich. Djuic schickt ihm sogar die den Raum Lapac berührenden eigenen Befehle. </br> Auf die Frage, wie man nach seiner Ansicht der kommunistischen Banden Herr werden könne, antwortete Uffz. Bartl: "Durch andauerndes Jagen mit kleinen Jagdkommandos (Kleinkrieg nach Bandenart), durch Einsatz von Tarneinheiten und durch Zusammenfassen der Cetniks in Batl.–Stärke, dabei etwa 1 deutscher Zug mit Funk und möglichst mit schweren Waffen." </br> Uffz. Bartl macht einen sehr guten Eindruck, scheint sich aber doch sehr viel zuzutrauen, wenn er behauptet, er könne die gesamten Djuic–Cetniks dahin bringen, wo wir sie haben wollen, falls er an die entsprechende Stelle gesetzt werden wurde."}})</ref>}} Visoka ocjena za doprinos četničkih formacijâ s teritorije marionetske NDH ratnim naporima njemačkog okupatora data je 25. jula 1944. godine i od strane nadležnih instanci iz [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]]: {{izdvojeni citat|Hrvatska: [...] Četnici su, s obzirom na vlastitu slabost, naši prirodni saveznici u borbi protiv komunizma. '''Samo se oni bore'''! “Hrvatska borbena zajednica” postoji samo na papiru.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=716&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000707.] </br> ({{jez-njem|"Cetniks unter Berücksichtigung eigener Schwäche im Kampf gegen Kommunisten unsere natürlichen Verbündeten. Sie allein kämpfen! "Kroatische Kampfgemeinschaft" steht nur auf dem Papier."}})</ref>|Zabilješka sa sastanka od 25. jula 1944.}} U izvještaju od 11. avgusta 1944, nakon proputovanja koje je Vojni zapovjednik Jugoistoka poduzeo u zoni odgovornosti V SS brdskog korpusa na teritoriju NDH, o tamošnjim četnicima te suradnji s njima kazano je: {{izdvojeni citat|Dobro iskorištavanje četničkih komandanata. Zahtjev za premještaj [[369. legionarska divizija|369. pješadijske divizije]] zbog sve češćih incidenata između četnika, o čijoj suradnji divizija apsolutno ovisi, i hrvatskih pripadnika divizije. 369. pješadijska divizija se sastoji od otprilike 70% Hrvata. Zapovjednik divizije napominje da se najmanje 40% njih smatra nepouzdanim.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&roll=192&broj=445 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000440.] <br /> ({{jez-njem|"Gute Ausnutzung der Cetnikführer. Antrag auf Herauslösung der 369.I.D. da sich Zwischenfälle zwischen Cetniks, auf deren Zusammenarbeit Division unbedingt angewiesen, und kroat.Div.Angehörigen mehren. (Siehe Ic–Bericht). 369.I.D. besteht aus ca. 70 % Kroaten. Div.Kdr. bemerkt, dass hiervon minderstens 40 % als unzuverlässig anzusehen sei."}})</ref>|Izvještaj o posjeti OBSO-a zoni odgovornosti 5. SS brdskog korpusa od 7. do 11. avgusta 1944. godine (11.8.44).}} Major Adolf von Ernsthausen je bio zapovjednikom 392. artiljerijske pukovnije iz sastava [[392. legionarska divizija|392. (hrvatske) pješačke divizije]], jedne od tri njemačko-hrvatske divizije (pored [[369. legionarska divizija|369. legionarske divizije]] i [[373. pješadijska divizija|373. pješadijske divizije]]). Kao veteran [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]] sa iskustvom ratovanja na [[balkanskom bojištu]], major von Ernsthausen biva upućen [[1944]]. godine u okupiranu Jugoslaviju. Von Ernsthausen će [[1959]]. godine objaviti ratne memoare pod naslovom ''Die Wölfe der Lika. Mit Legionären, Ustaschi, Domobranen und Tschetniks gegen Titos Partisanen. Erlebnisse in Kroatien 1944'' (“Vukovi [[Lika|Like]]. Sa legionarima, ustašama, domobranima i četnicima protiv Titovih partizana. Doživljaji u Hrvatskoj 1944.”).<ref>[https://winkelried-verlag.de/buecher/landser-am-feind/744/die-woelfe-der-lika Winkelried Verlag: Adolf von Ernsthausen, Die Wölfe der Lika]</ref><ref>[https://www.booklooker.de/B%C3%BCcher/Adolf-von-Ernsthausen+Die-W%C3%B6lfe-der-Lika-Mit-Legion%C3%A4ren-Ustaschi-Domobranen-und-Tschetniks-gegen/id/A02Iwx5I01ZZ3 Ernsthausen, Adolf von — Die Wölfe der Lika. Mit Legionären, Ustaschi, Domobranen und Tschetniks gegen Titos Partisanen. Erlebnisse in Kroatien 1944 — Landser am Feind, Band 5 (www.booklooker.de)]</ref> O sveobuhvatnoj saradnji Dobroslava Jevđevića s okupacionim vlastima bio je general Mihailović, u više navrata, obaviješten i od strane Jovanke Krištof (pseudonim »Mira«), četničke obavještajke u [[Slovenija|Sloveniji]]. U veoma opširnom izvještaju od 29. juna 1944, Krištof o Jevđeviću (pseudonim »Aero«) daje nedvosmislenu ocjenu: „Aero je drugi [[Milan Nedić|Nedić]].“<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_198.htm Izveštaj obaveštajnog organa od 29. juna 1944. Draži Mihailoviću o stanju četničkih organizacija u Sloveniji, Hrvatskom primorju, Gorskom kotaru i Lici i saradnji sa nemačkim okupatorima]</ref> Pored toga, Krištof karakteriše Jevđevića kao „vrlo kompromitovanu osobu“ (najprije zbog „jakog sudelovanja sa okupatorom“), te zaključuje da ovaj ne bi mogao organizovati četničku ilegalu. Iz izvještaja Krištof može se zaključiti kako su vojvoda Dobroslav Jevđević i kapetan [[Dušan Đaković]], komandant 4. brigade iz sastava Ličko-kordunaške oblasti JVuO, bili podređeni okupatoru i suštinski i u simboličkoj ravni: {{izdvojeni citat|Odred u Ab.[aciji, tj. [[Opatija|Opatiji]] — prim.] likvidiran. 19 ljudi otišlo u [[Postojna|Postojnu]], a 10 ih ide u Nem.[ačku] kom. na [[Rijeka|Reci]], gde će služiti kao [[Gestapo]]. Tu će biti sa njima i Aero i kap. Đak., pa čak i r. stanica. [...] Svi su ti odredi pod Nem. kom. i bez međusobne veze, razbacani po [[Istra|Istri]], da se pokaže celom narodu, kako su Srbi Nem. sluge. Plaćeni su — vojnici 360 L.[ira] mesečno, podnar. 450 naredn. 525 podpor. mislim 3.000 a kap. Đak. 5.800 L. [...] U Josipdol je poslao Aero 11 ljudi, navodno da osnuju tamo četničku komandu. Međutim ti su ljudi Nem. tajna policija, a od četnika iz šume, koji su im dolazili u vezi, da je to četn. komanda, napravili Nem. radni bataljon, koji vode Nem. Tu je oko 40 ljudi, ostali su prestali dolaziti kad su videli šta se sa ovima desilo. [...] Kud ćemo veće poniženje za našu vojsku nego da komanduje Nem. poručnik našem kapetanu, pa i vojvodi, samo sreća, da je taj vojv. surogat, inače propadosmo od bruke... Sve ove i slične akcije vodi kap. Đaković, naravno pod komandom Nem. poručnika. Odluke o njima donosi Aero u dogovoru sa Nem. Upravo je gnusno gledati, kako se obojica klanjaju pred Nem. potpor. i por., pa kaplarima. Đak. sve pozdravlja fašistički uzdignutom rukom, a Aero samo veće činove oficire, inače našim pozdravom. [...] U Lici saradnja sa okupatorom je na čisto drugoj bazi — tamo mora okupator popuštati, jer inače odoše ljudi u šumu, a vođe su potpuno Nem. sluge i nemaju kamo bežati. [...] '''U krvi im je šurovanje sa okupatorom, a nama prikazuju kako vode vele politiku i kolike žrtve za narod s tim pridonašaju — dok u stvari nisu ništa drugo nego ponizne Nem. sluge'''. [...] Potrebno je već jednom započeti sa ozbiljnim i poštenim radom, jer će nas katastrofa preteći. Saradnju sa okupatorom trebalo bi napraviti na čisto drugoj bazi i ne sme biti vidna. Bar ovde.}} Na drugoj strani, Jovanka Krištof izdvaja kao pozitivan primjer vojvodu Momčila Ðujića: „Ovi ljudi ovde vide jedini spas u vojv. Đujiću, jer ga smatraju poštenim i iskrenim borcem za našu stvar. Isto ima org. dobro sprovedenu. Pljačkati i krasti ne dozvoljava o čemu su se uverili iz njegove prop. gde su imena poubijanih ljudi zbog nediscipline i raznih prekršaja. To ljudima imponira — pošten rad i samo to žele, a i zaslužuju, jer ih nepoštenje tuče već 3 1/2 god. I pored svega toga, ostali su verni našoj ideji. Isto saradnja sa okupatorom je na čisto drugoj bazi i ne vodi se trgovina sa ljudima, kao ovde. Ovo vodstvo se jako boji Đujića i gaji mržnju prema njemu zato hoće ljudima dokazati, da Đujić nema ništa odnosno samo par sto vojnika bez oružja koji kao čudo gledaju mitraljez. A isto, da su pod Nem. kao ovi ovde.“ U pokušaju da prebaci teret odgovornosti za sopstvenu kolaboraciju s okupatorom na komandanta Dinarske divizije JVuO, vojvoda Jevđević piše Mihailoviću 8. avgusta 1944. godine: „Garantujem i imam stotine dokaza da trupe Đujića u velikom delu stoje u tešnjoj vezi od mene, ali to niko ne vidi. Vi bi se začudili, kad bi vam sve ispričao kakve mi izveštaje pokazuju Nemci o svojim vezama sa našim jedinicama, naročito kod [[Uroš Drenović|Drenovića]] i ostalih, prebacujući mi da ih mi sabotiramo i podmuklo rušimo.“<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kut. 156, reg. br. 51/1—1.</ref> I u izvještaju od 10. avgusta 1944, Jovanka Krištof je upozorila Mihailovića na činjenicu da se [[Lika|lički]] četnici pod komandom vojvode Jevđevića nalaze u [[Istra|Istri]] u službi okupatora, kao i da su pred [[Nacionalsocijalistička njemačka radnička partija|nacistima]] (»broj 11«) dužni salutirati [[Rimski pozdrav|fašističkim pozdravom]]: {{izdvojeni citat|Kolben [potpukovnik [[Karl Novak]] — prim.] se povratio 3 ov. meseca. Zgrozio se nad ovim radom. Nije mogao svega verovati kad su mu referisali oficiri i vojnici, dok nije neke stvari i na vlastite oči video. Mislim, da je dosta ako Vam kažem da stalno uzdiše i govori pri svakoj prilici: »Jadni Čiča, kako ga upropastiše, zar [[Vermaht]] i [[Gestapo]], da predstavlja Čičinu vojsku.« Prebleđuje slušajući i gledajući ovo. 3. mu referiraše četnici da su dobili naređenje da moraju svi nacistički pozdravljati. A jučer se sam uverio da ima oficira, koji profaniraju našu uniformu, te u njoj putuju iz [[Postojna|Postojne]] u Trst i daju povoda komun. za prop. Isti oficir Korać je tako i u Ab.[aciju] došao samo da je još imao natpis na rukavu i kapi »Lika« što po naređenju moraju svi u Postojni nositi. Ja sam ga napala zbog toga, a isto tako i Jovanovog brata, te su jučer svi na putu skinuli te sramotne natpise. [...] Čujem da Jovan sad ostaje kod Vas. Neka Vam ispriča kako su part.[izani] u okolici Post.[ojne] natiskali plakate o četn. banditima sa natpisom »Lika« na rukavu i kapi, koji su pljačkali selo sa br. 11 i odveli x ljudi i t.d. [...] Nadam se da će sad sigurno uspeti četnicima, da se odele od br. 11. Samo mnogi su od njih mišljenja da su ovim radom upropas[ti]li i ovde i Liku.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_21.htm Izveštaj Jovanke Krištof od 10. avgusta 1944. Draži Mihailoviću o stanju ličkih četnika u Istri, njihovoj saradnji sa Nemcima i ponašanju Dobrosava Jevđevića u vezi sa problemom vraćanja četnika u Liku]</ref>}} === Borbe pod nemačkom komandom u Srbiji (1944) === {{main|Prodor NOVJ u Srbiju proleća 1944.|Topličko-jablanička operacija}} [[File:Nemci predaju minobacač četnicima.jpg|thumb|Nemci predaju minobacač četnicima u Srbiji 1944.]] {{Quote box | citat = „D.M.-bande dosada nisu nikad napale okupacione trupe.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1115&rec=501&roll=255 NARA, T501, Roll 255, frame no. 001111: Izvještaj o bandama u okolini katarakti Dunava (bez datuma, približno mart 1944).] <br /> ({{jez-njem|"Bisher haben die D.M.Banden die Besatzungstruppen noch nie angegriffen."}})</ref> | izvor = Nemački izvještaj o četnicima u okolini katarakti Dunava od marta 1944. | width = 40% | align = right}} {{Quote box | citat = „Titove bande imaju se napasti i uništiti, odn. zarobiti. Pristalice D.M.-a (četnici) ne smatrati neprijateljima.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1264&rec=501&roll=255 NARA, T501, Roll 255, frame no. 001260: Naredba 923. Landeschuetzen-bataljonu za akciju „Dunav“ (29. Juli 1944.).] <br /> ({{jez-njem|"Angetroffene Titobanden sind anzugreifen und zu vernichten bzw. gefangen zu nehmen. DM—Anhänger (Cetniks) sind nicht als Feind anzusehen."}})</ref> | izvor = Naredba 923. Landesschuetzen-bataljonu za akciju „Dunav“ od 29. jula 1944. | width = 40% | align = right}} Oko [[Nova godina|Nove godine]] po [[Julijanski kalendar|julijanskom kalendaru]] 1944, dolazi do žestokih [[Borba za Ivanjicu 1944.|borbi za Ivanjicu]]. Ovom prilikom, četnici Draže Mihailovića stupaju u borbu protiv snagâ NOVJ skupa sa Nijemcima, [[Bugari|Bugarima]] i kvislinškim formacijama (SDS i SDK). 11. januara 1944, u Vrhovnu komandu JVuO stiže depeša kapetana Nikole Kalabića (pseudonimi »Švarc« i »Ras-Rasa«), u kojoj se navodi: „Nemci i Bugari uz pomoć četnika ušli u Ivanjicu, a tenkovi produžili dalje. Komunisti otstupaju u pravcu Javor — Kušići. Od naših u borbi [[Vuk Kalaitović|Kalait]] i Marković. Gubici nisu još utvrđeni. Nemci danas prošli kroz [[Kosjerić]] i sutra stižu na bojište. Od komunista učestvuju u borbi muslimanska i dalmatinska brigada.“<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_58.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 14. januara 1944. godine]</ref> Kapetan Predrag Raković (»Kar-Kar« i »Pre-Pre«) šalje 13. januara dvije depeše kojima obavještava VK JVuO i generala Mihailovića o stanju na terenu: {{izdvojeni citat|Primio sam sva Vaša naređenja za prikupljanje snaga za dejstvo prema Ivanjici protivu komunista. Situacija kod Ivanjice 12-I uveče: partizani su izbačeni iz Ivanjice i odbačeni prema Mučnju, a štab mi je još u Katićima. Partizani tamo imaju 1, 2 i 5 proletersku brigadu i srbijansku proletersku brigadu. Ukupno oko 3000 ljudi. Odlično naoružani sa dosta municije. Od okupatora: Nemaca vrlo malo sa 5 tenkova, a Bugara 1000. Nemci ne nameravaju da dovedu u ovu oblast jače snage za borbu, jer su radi da ove partizane likvidiraju sa Bugarima, srpskom državnom stražom i da im pomognu četnici D. M. I jedna i druga strana drže se u toku 13-I pasivno.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_67.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 15. do 31. januara 1944. godine]</ref>}} Kad je sredinom marta 1944. operativna grupa sastavljena od [[Druga proleterska divizija NOVJ|Druge]] i [[Peta krajiška divizija NOVJ|Pete divizije]] NOVJ iz [[Sandžak]]a [[Prodor NOVJ u Srbiju proleća 1944.|prodrla u zapadnu Srbiju]], nesuglasice između četnika i Nijemaca u Srbiji potisnute su u drugi plan. Trupe sastavljene od jedinica [[Vermaht]]a i [[Vafen-SS|SS]], korpusâ JVUO, bugarskog okupacionog korpusa, [[Srpska državna straža|SDS]], [[Srpski Doborvoljački Korpus|SDK]] i [[Ruski Zaštitni Korpus|Ruskog zaštitnog korpusa]] pod objedinjenom nemačkom komandom generala [[Hans Felber|Hansa Felbera]] funkcionisale su kao jedinstvena operativna grupa u [[Operacija Kamerjeger|operaciji »Kammerjäger«]]. Kod nadležne je četničke komande majora [[Neško Nedić|Neška Nedića]] bio akreditovan nemački kapetan Vajel kao oficir za vezu. Zajedničke operacije trajale su nešto duže od dva meseca.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_57.htm Izveštaj Vojnoupravnog komandanta jugoistoka od 13. maja 1944.]</ref> Kao znak otopljavanja odnosa na liniji četnici–okupator, nakon unilateralnog raskidanja (sa njemačke strane) [[Ugovori o saradnji četnika i Wehrmachta|sporazuma potpisanih]] u zimu 1943/1944. godine te organiziranja [[Operacija Treibjagd|operacije »Hajka«]] protiv [[Nikola Kalabić|Kalabićevih]] četnika, u drugoj polovini marta 1944. upriličen je sastanak komandanta Drugog ravnogorskog korpusa kapetana [[Predrag Raković|Predraga Rakovića]] sa oficirom [[Schutzstaffel|SS]]-a Biermannom, inače njemačkim zapovjednikom [[Čačak|Čačka]]. Tom prilikom je kapetan Raković garantovao „da ne postoje ni najmanje namere da se planira opšti ustanak ili da se sprovedu sabotažne akcije“ protiv Nijemaca, odnosno da će „na teritoriji Srbije“ iznova nastupiti primirje. U Mihailovićevo ime, četnički komandant je iskazao spremnost „za borbu protiv komunista i izvan Srbije, uz isporuke municije“, a nije čak odbacio ni mogućnost angažovanja „na drugim evropskim frontovima“.<ref>[https://web.archive.org/web/20221206140940/https://znaci.org/00001/4_14_3_269.htm Izveštaj Feldkomandanture u Čačku od 25. marta 1944. komandantu Jugoistoka o pregovorima sa komandantom 2. ravnogorskog korpusa]</ref> U izvještaju Komandi Jugoistoka, [[obersturmführer]] Biermann navodi da Draža Mihailović od njemačke strane očekuje diskretnost u održavanju kontakata, naročito stoga što bi srpske kvislinške vlasti u JVuO mogle vidjeti konkurenciju: {{izdvojeni citat|Kapetan Raković mi je kazao lično, takoreći u povjerenju kao prijatelju, da sve što mi je do sada rekao i sve što sam ja zapisao, on rekao po nalogu Draže Mihailovića, s kojim je imao svakodnevnu radio-vezu i od koga je dobivao stalna uputstva o predmetu prethodnih razgovora. Pritom me uvjerava da će sa strane Mihailovića, naravno, sve biti demantirano, ukoliko se o sadržaju razgovorâ ponovno dozna u [[Beograd|beogradskim]] krugovima ([[Milan Nedić|Nedić]], [[Dimitrije Ljotić|Ljotić]]). Sasvim je prirodno da ovi krugovi pokušavaju svim sredstvima osujetiti sporazum između njemačke okupacijske vlasti i Draže Mihailovića, jer trenutno su oni legalni predstavnici srpskog naroda te bi možda mogli strahovati za svoje pozicije. Pregovore između DM–pokreta i njemačkih vlasti ovi bi krugovi odmah iskoristili u propagandne svrhe i predstavili ih kao kraj ili slabost DM–pokreta.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=281&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frames no. 000268—000269.] <br /> ({{jez-njem|"Hauptmann Rakovic sagte mit persönlich, sozusagen vetraulich zu einem Freund, dass alles, was er mir bisher gesagt und ich aufgeschrieben habe, von ihm im Auftrage von DM gesagt worden sei, mit dem er tägliche Funkverbindung habe und von dem er laufend Anweisungen für den Stoff der bisherigen Besprechungen erhalten habe. Er versichert mir gleichzeitig dass selbverstandlich von DM–Seite alles abgestritten werde, falls wieder der Inhalt der Besprechungen in Belgrader Kreisen (Nedic, Ljotic) bekannt werde. Es sei zu natürlich, dass diese Kreise mit allen Mitteln eine Verständigung zwischen der deutschen Besatzungsmacht und DM zu hintertreiben versuchen, denn sie seien ja gegenwärtig die legalen Vertreter des serbischen Volkes und müssten evtl. um ihren Posten fürchten. Verhandlungen der DM–Bewegung mit deutschen Behörden würden sofort von diesen Kreisen propagandistisch aufgeschlachtet und als Ende bezw. Schwäche der DM–Bewegung hingestellt."}})</ref>|Njemački izvještaj od 25. marta 1944. o pregovorima šefa [[Sicherheitsdienst]]a u Čačku obersturmführera Biermanna sa kapetanom [[Predrag Raković|Predragom Rakovićem]], komandantom 2. ravnogorskog korpusa JVuO}} Kapetan Predrag Raković, jedan od glavnih četničkih komandanata zaduženih za održavanje [[Saradnja četnika sa Nedićevom vladom|veze s Milanom Nedićem]] i Nijemcima, ponovo se sastaje sa Biermannom u Čačku 26. aprila.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=331&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frame no. 000314.]</ref> Raković je tada naveo da mu je general Mihailović povukao punomoć za obavljanje poslovâ s Nijemcima i da zbog toga na ovom sastanku ne sudjeluje kao njegov predstavnik. Očigledno da je Draža Mihailović bio sasvim upoznat sa ovim kontaktima i davao je za njih odobrenja, dok je Raković održavao kontakte i obavljao poslove s Nijemcima, iako su mu ovlaštenja bila povučena.<ref>[https://znaci.org/00001/40_63.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje NEFORMALNA KOLABORACIJA U SRBIJI]</ref> Ubrzo je uslijedilo potčinjavanje Rakovićevog Drugog ravnogorskog korpusa JVuO (kao i Javorskog korpusa pod komandom majora [[Radomir Cvetić|Radomira Cvetića]]) njemačkim trupama u jugozapadnoj Srbiji, što se može zaključiti iz jednog izvještaja Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka s početka aprila 1944: {{izdvojeni citat|Cvetićevi četnici osiguravaju lijevi bok grupe Jug i izviđaju u pravcu [[Golija|Golije]] od Drinića ka sjeveru. Zadatak Rakovićeve grupe nepromijenjen.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&roll=256&broj=413 NARA, T501, Roll 256, frames no. 000408—000409.] </br> ({{jez-njem|"Die Cvetic–Cetniks sind zum Schutz der linken Flanke der Angriffsgruppe Süd und zur Aufklärung über das Golija–Gebirge über Dramici nach Norden vorzuführen. Auftrag für Rakovic–Cetniks bleibt unverändert."}})</ref>|Izvještaj opunomoćenog komandanta Jugoistoka svim potčinjenim jedinicama za 3. april 1944. godine}} U dnevnom izvještaju iz Komande Jugoistoka za 18. april 1944, predviđa se koji će sektor zauzeti jedinice pod Rakovićevom komandom u vrijeme izvođenja operacije »Kammerjäger«, kojom prilikom je okupator s uspjehom osujetio [[Drugi prodor NOVJ u Srbiju|drugi prodor NOVJ u Srbiju]]: {{izdvojeni citat|Rakovićeva grupa dobila zadatak da postavi osiguranja prema jugu na sjevernoj obali Studenice.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&broj=514&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000510.] <br/> ({{jez-njem|"Unternehmen Kamerjägger. II. Eigene Lage: </br> F/ Cetnik–Gruppe Rakovic erhielt Auftrag zur Abschirmung nach S gegen Feind auf dem nördl. Studenica–Ufer."}})</ref>|Dnevni izvještaj opunomoćenog komandanta Jugoistoka tokom operacije Kammerjäger, 18. april 1944.}} Iz jednog razgovora na visokom nivou (prisutni: general [[Hans Felber]], vojni zapovjednik Jugoistoka i [[Hermann Neubacher]], specijalni izaslanik njemačkog Ministarstva vanjskih poslova), održanom 11. aprila 1944. godine, može se nazrijeti koliko su okupacioni dužnosnici bili zadovoljni saradnjom sa četnicima i ostalim [[Kolaboracija|kolaboracionističkim]] snagama na [[Balkan]]u: {{izdvojeni citat|Neubacherovo mišljenje o vrijednosti srpskih formacijâ: [[Srpska državna straža|SDS]] loša, Hipo (pomoćna policija) isto, [[Srpski dobrovoljački korpus|SDK]] dobar, četnici veoma različito. U Crnoj Gori se dobro tuku [[Crnogorski dobrovoljački korpus|dobrovoljci pod njemačkim vođstvom]]. Kosovski Albanci se bore s nama. Evzoni u Grčkoj nijesu za odbranu obale, ali su korisni u unutrašnjosti zemlje i sigurno neće pucati na nas.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&broj=462&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000458.] <br/> ({{jez-njem|"Auffassung Neubacher über den Wert der serbischen Verbände: SSW schlecht, Hipo desgleichen, SFK gut, Cetniks sehr unterschiedlich. In Montenegro schlügen sich die Freiwilligen unter deutscher Führung gut. Die Kosovoalbaner kämpfen mit uns. Evzonen in Griechenland sind nichts für Küstenverteidigung, brauchbar wohl aber im Innern des Landes, werden bestimmt nicht auf uns schiessen."}})</ref>|Vojni zapovjednik Jugoistoka (Razgovor Felber-Neubacher, 11. april 1944.)}} U izvještaju Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka generala Hansa-Gustava Felbera (u odjeljku naslovljenom „Stanje kod neprijatelja“), sačinjenom 22. aprila iste godine, ambivalento držanje jedinicâ JVuO prema okupatorskim vlastima smatra se glavnom karakteristikom četničkog pokreta u Srbiji: {{izdvojeni citat|Srbija: <br /> Pokret DM je podijeljen unutar sebe. Dok se neki aktivno bore na strani njemačkog Wehrmachta protiv komunista — a da nijesu odustali od temeljnih rezervi prema svakom okupatoru — manje bande DM u centralnoj i istočnoj Srbiji spremne su činiti štetu. Izvještaji koji se stalno pojavljuju o pregovorima Draže Mihailovića i Tita nijesu potvrđeni i takođe se doimaju nevjerovatnim.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&roll=256&broj=556 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000552.] <br /> ({{jez-njem|"Die DM–Bewegung ist in sich aufgespalten. Während ein Teil aktiv an der Seite der deutschen Wehrmacht gegen die Kommunisten kampft – ohne dadurch die grundsätzlichen gegen jeden Okkupator vorhandenen Vorbehalte aufgegeben zu haben – treiben kleinere DM–Banden in Mittel–und Ostserbien nach wir vor ihr Unwesen. Immer wieder auftauchende Meldungen über Verhandlungen zwischen DM und Tito bestätigen sich nicht und erscheinen auch unglaubwürdig."}})</ref>|Izvještaj vojnoupravnog komandanta Jugoistoka o stanju u periodu od 16. marta do 15. aprila 1944. godine}} 12. aprila 1944. godine, pukovnik [[Jevrem Simić]] izdaje jednom četničkom nižem oficiru objavu o kretanju na terenu brigade kojom komanduje, kako bi ovaj mogao što efikasnije uništavati jatake i simpatizere [[Narodnooslobodilački pokret|NOP]]-a: {{izdvojeni citat|OBJAVA Za G. Milića Majstorovića p.poručnika, komandanta II bataljona III leteće kosmajske brigade, koja mu se izdaje s tim da može slobodno da se kreće sam ili sa svojom vojskom po terenu koji je ugovoren sa našim saveznicima Nemcima i Bugarima i da u ime Kralja Petra II Karađorđevića oduzima svu rekviziciju i kolje sve partizanske jatake i simpatizere zbog čega će dobiti čin majora.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_115.htm Objava komandanta četničke oblasti u Srbiji od 12. aprila 1944. komandantu 2. bataljona 3. kosmajske brigade za nesmetano kretanje od okupatora i klanje simpatizera narodnooslobodilačkog pokreta]</ref>}} 1. maja 1944. godine, u dnevnom izvještaju Vojnoupravnog zapovjednika Jugoistoka, koji potpisuje načelnik štaba general [[Kurt Geitner]], navodi se cifra od nekoliko hiljada pripadnika JVuO koji pomažu okupatoru u zaustavljanju ofenzive NOVJ: {{izdvojeni citat|Srbija — Stanje u sopstvenim redovima: </br> Borbena grupa Weyel: 500. SS padobranski lovački bataljon, sa otprilike 1.000 četnika, odbacio je neprijatelja kod [[Seča Reka|Seče Reke]] (6 km zap. od [[Kosjerić]]a) i sa manjom borbenom grupom vrši napad na neprijatelja kod Varde. Izbrojano 10 mrtvih neprijatelja; vjerovatni veći gubici. [...] </br> Četnici su raspoređeni duž linije [[Požega]]—Kosjerić—[[Ražana]]—[[Povlen]], sa ukupnom jačinom od približno 5.000 ljudi. Pojedine grupe su poslale oficire za vezu. Draža Mihailović, koji je preuzeo jedinstveno zapovjedništvo, namjerava uspostaviti radio-vezu s njemačkom komandom.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=673&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frames no. 000669—000670.] <br /> ({{jez-njem|"Serbien. Eigene Lage. </br> B. Kampfgruppe Weyel. Fg.Abt. 696 bis Kostojevici an Straße 4 OSO Rogacica durchgestossen. SS–Fallschirmjäger–Btl. hat mit etwa 1000 Cetniks Feind bei Sjecareka [sic!] (6 W Kosjerici) geworfen und steht mit einer schwächeren Kampfgruppe im Angriff gegen Feind bei Varda. 10 gezählte Feindtote, weitere Feindverluste wahrscheinlich. </br> F. Cetniks stehen im allg. Linie Pozega–Kosjerici–Razana–Povlen in Gesamtstärke ca. 5000 Mann. Einzelen Gruppen haben V.Offz. abgestellt. DM., der Gesamtführung übernommen hat, will Funkverbindung zu deutschem Kommando herstellen."}})</ref>}} U monografiji “Četnici u Drugom svjetskom ratu 1941—1945” [[Jozo Tomašević]] zaključuje: „Ne mogu ipak dati nikakvu potvrdu toj slutnji da je Mihailović održavao direktnu radio-vezu s Nijemcima, a uzimajući u obzir njegov način ponašanja u cijelom ratu, malo je vjerojatno da jest.“<ref>[https://znaci.org/00001/40_63.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje NEFORMALNA KOLABORACIJA U SRBIJI]</ref> Međutim, Hermann Neubacher svjedoči u memoarima kako je, makar tokom nekoliko dana u zimu [[1945]], održavao izravnu radio-vezu s Mihailovićevim štabom.<ref>Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN — Službeni list SCG, Beograd, 2005, str. 161—162.</ref> U ratnom dnevniku Vojnog zapovjednika Jugoistoka od 2. maja 1944, sa pohvalom se ističe kooperacija onih snagâ JVuO u zapadnoj Srbiji koje sačinjavaju taktički sklop pod komandom majora [[Ericha Weyela]]: {{izdvojeni citat|Borbena grupa Weyel: SS padobranski lovački bataljon, zajedno sa četnicima, razbio [[Peta krajiška divizija|Petu diviziju]] kod Varde. Veliki neprijateljski gubici. Četnici su postrijeljali sve zarobljenike. Brojke će biti objavljene naknadno.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&broj=677&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000673.] <br /> ({{jez-njem|"Kampfgruppe Weyel. SS–Fallschirmjägger–Btl. hat mit Cetniks bei Varda Tross[?] der 5.Div. zerschlagen. Hohe blutige Feindverluste. Cetniks haben sämtl. Gefangene erschossen. Zahlen werden nachgemeldet."}})</ref>}} U izvodu iz ratnog dnevnika generala Hansa-Gustava Felbera za 3. maj 1944. godine, navodi se da je načelnik štaba Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka general Kurt Geitner išao u posjetu njemačkim trupama na ratištu u [[Zapadna Srbija|zapadnoj Srbiji]]: {{izdvojeni citat|(3.5.44) 6,00: Putovanje do Parišta [svakako je riječ o [[Donje Vardište|Vardištu]] — prim.] zbog razgovora sa majorom Weyelom i nekim četničkim vođama o formiranju zajedničkog štaba za borbu protiv komunista. Povratak za Beograd 3. maja u 15 časova.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=807&rec=501&roll=255 NARA, T501, Roll 255, frame no. 000803.] <br /> ({{jez-njem|"3.5.44 6.oo Uhr Fahrt nach Pariste zur Besprechung mit Major Weyel und einigen Cetnik–Führern über Bildung eines gemeinsamen Stabes zur Bekämpfung der Kommunisten. Rückkehr nach Belgrad am 3.5., nachmittags 15.oo Uhr."}})</ref>|Ratni dnevnik Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka, 3. maj 1944. godine}} Kolike je razmjere poprimila kolaboracija četnikâ Draže Mihailovića sa njemačkim Wehrmachtom i srpskim kvislinškim jedinicama u proljeće 1944. godine, postaje očigledno i iz navodâ u izvještaju Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od 13. maja, u kom su snage JVuO ubrojane u vlastite formacije: {{izdvojeni citat| I. Sopstvene snage A) Grupa “Holman” 696. bat. feldžand. krenuo je jutros sa četnicima u napad duž puta Nova Varoš — Ljubiš. 11/4. p. “Brand.” na maršu Sjenica — Maskova. Komandno mesto grupe “Holman” — Nova Varoš. I I/4. p. “Brand.” na maršu Užice — Ivanjica — Maskova. B) Grupa “Vajel” Napad Severne četničke grupe na jakog neprijatelja jugoistočno od Rožanstva nije uspeo uprkos visokih gubitaka i na strani četnika i na strani neprijatelja, pa će jutros biti ponovljen sa I/“Brand.”. Podređeni 1. bataljon 63. puka u obezbeđenju na visovima između Čajetine i Rožanstva. C) 24. bug. div. I I /64. nije uspeo u noći 11/12. 5. da kod Mokre Gore spreči neprijateljske zaštitnice da izmaknu ka jugu. Danas je sa 1/1. srp. puka i 1.000 četnika počelo čišćenje prostora Semegnjevo — Čajetina. 8. bataljon teških mitraljeza na maršu Požega — Arilje. 11/63. biće naknadno privučen. D) Grupa “Tatalović” Srpski dobrovoljački korpus uključio se kod Ljubovije u borbe na hrvatskoj obali Drine i prihvatio četnike koji su se povlačili. Kod Rogačice 4 prebeglice.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_57.htm Izveštaj vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od 13. maja 1944. Vrhovnoj komandi Vermahta o borbama sa 2. i 5. NOU divizijom na komunikaciji Užice — Višegrad]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=736&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frames no. 000732—000733.] <br /> ({{jez-njem|"Serbien. II. Eigene Lage. </br> A) Gruppe Hollmann. Fg.Abt.696 heute morgen mit Cetniks zum Angriff entlang Str. Nova Varos–Ljubis angetreten. II./4.Brdbg. auf Marsch Sjenica–Maskovo. Gefechtsstand Gruppe Hollmann Nova Varos. III./4.Brdbg. auf Marsch Uzice–Ivanjica–Maskovo. </br> B) Gruppe Weyel. Angriff nördl. Cetnik–Gruppe gegen starken Feind SO Rozanstvo drang bei hohen Cetnik–u. Feindverlusten nicht durch und wird seit heute morgen mit I./Brdbg. wiederholt. Unterstelltes I./63 sichert auf Höhen zwischen Cajetina u. Rozanstvo. </br> C) 24.bulg.Div. III./64 konnte in der Nacht 11./12.5. bei Mokra Gora Ausweichen feindl. Nachhuten nach S nicht verhindern und tritt heute mit I./Serb.Rgt.1 u. 1000 Cetniks zur Säuberung des Raumes Semegnjevo–Cajetina an. 8.sMG.Btl. auf Marsch Pozega–Arilje. II./63 wird nachgezogen. </br> D) Gruppe Tatalovic. Bei Ljubovija griff SFK in Kämpfe auf kroat.Drina–Ufer ein u. nahm ausweichende Cetniks auf. Bei Rogacica 4 Überläufer."}})</ref>}} U istom izvještaju je prenijeta i sljedeća informacija: {{izdvojeni citat|Prema pouzdanom izvoru, četnički komandant [[Dragoslav Račić|Račić]], koji je učestvovao u borbi protiv Grupe “[[Milutin Morača|Morača]]” u [[Valjevo|valjevskom]] kraju, zatražio je da se vrati u svoje dotadašnje operacijsko područje, jer ne želi više da se „prlja“ saradnjom sa okupatorom.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=736&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000732.] <br /> ({{jez-njem|"Nach s.Qu. hat Cetnikführer Racic, der im Kampf gegen Gruppe Moraca im Raume Valjevo beteiligt war, die Rückkehr in sein bisheriges Einsatzgebiet beantragt, da er sich durch Zusammenarbeit mit der Okkupator nicht länger "beschmutzen" wolle."}})</ref>}} Istog dana, u izvještaju koji je poslao Glavnom komandantu Jugoistoka feldmaršalu [[Maximilian von Weichs|von Weichsu]], general Felber zapaža kako formiranje ''Borbene grupe Weyel'' označava novu etapu u četničko-njemačkim odnosima s ciljem saradnje u borbi protiv NOVJ, koja u tom obimu nije bila izvodiva u prethodnom periodu: {{izdvojeni citat|Utisak o upotrebljivosti pojedinih potčinjenih narodâ i jedinicâ: [...] Četnici uvjeravaju da će se uzdržati od bilo kakvog neprijateljstva prema njemačkim trupama i da će učestvovati u borbi protiv komunista do konačne pobjede. U operacijama četničke jedinice predvodi [[Neško Nedić]], a s njemačke strane major Weyel. Razgovori na bojnom polju pokazuju da su četničke vođe poput Kalabića i Rakovića spremne sarađivati sa Nijemcima. Kod ljudstva preovlađuje prijateljski pristup, uz samo nekoliko neprijateljskih lica. Naoružanje im je skromno; manjak mitraljeza. Situacija sa zalihama municije, kao i dosad, nejasna.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=727&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frames no. 000723—000724.] <br /> ({{jez-njem|"2.) Eindruck über die Brauchbarkeit der einzelnen unterstellten Nationen und Verbände: </br> f) Cetniks versichern jede Feindseligkeit mit deutschen Truppen auszugeben und sich am Kampf gegen die Kommunisten bis zum Endsieg zu beteiligen. Leitung der Cetnik–Verbände durch Nesko Neditsch, deutscherseits durch Major Weyel. Besprechungen auf dem Gefechtsfeld zeigen, daß die Führer der Cetniks wie Kalabic und Rakovic gewillt sind, mit den Deutschen zusammenzuarbeiten. Unter den Leuten vielfach freundliches Entgegenkommen, nur zum Teil feindselige Gesichter. Ausrüstung mit Waffen mäßig, wenig Maschinenwaffen. Über Munitionslage nach wie vor Unklarheit."}})</ref>|Raport generala [[Hans Felber|Hansa Felbera]] feldmaršalu [[Maximilian von Weichs|Maximilianu von Weichsu]] od 13. maja 1944. godine}} Draža Mihailović je imenovao [[Milorad Mitić|Milorada Mitića]] za oficira za vezu između svojih jedinica i njemačke komande, kako bi saradnja četničkih komandanata sa okupatorom dobila organizovaniju formu. General Mihailović je preko kapetana Mitića dostavljao svoje zahtjeve njemačkoj komandi koja je snabdijevala municijom i hranom njegove jedinice, angažovane u borbi protiv NOVJ. Mitić je o situaciji na frontovima, o svome radu i o količini pomoći primljenoj od okupatora gotovo svakodnevno izvještavao generala Mihailovića. U depeši od 28. marta 1944, između ostalog, kapetan Mitić piše: {{izdvojeni citat|O nekoj akciji Bugara ili Br. 11 (šifra koja označava Njemce — nap.) protivu crvenih dublje na terenu nema ni govora. Doručak i večera su uvek u garnizonu. Ako se hoće uništenje komunista, onda to moramo mi da uradimo. Možemo da računamo na pomoć uzduž komunikacija, na municiju i avijaciju, mada ona ne može mnogo da pomogne. Ali moraju biti hitno bačene masovne snage i lično da vodite operacije, naravno kao 'siva eminencija', inače [[Peko Dapčević|Peko]] ode u Toplicu i dalje... Moral kod naših ljudi u reonima gde su prošli komunisti je mnogo opao. Sve veća sumnja u snagu naših i Br. 11 i sve veći respekt prema crvenima... Pred svim ovim mi ne možemo da zatvorimo oči. Ovoga puta opasnost je stvarno velika, skoro ogromna...<ref>AVII, arhivski fond Draže Mihailovića, S—X—57/2.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/11_62.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje KORPUSI DRAŽE MIHAILOVIĆA POLAŽU ISPIT PRED OKUPATOROM U SRBIJI]</ref>}} 18. aprila 1944. godine, glavni inspektor Vrhovne komande JVuO pukovnik Jevrem Simić izvještava generala Mihailovića da se kapetan [[Zvonimir Vučković]], komandant Prvog ravnogorskog korpusa, nalazi pod izravnom komandom njemačkih oficira: {{izdvojeni citat|Zvonkov odred pod komandom poručnika Nenadića zajedno sa Nemcima je u Negbini.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_120.htm Pismo delegata Vrhovne komande od 18. aprila 1944. Draži Mihailoviću o saradnji četnika sa nemačkim i bugarskim trupama u borbama protiv NOVJ u jugozapadnom delu Srbije]</ref>}} U telegramu od 20. IV 1944. pukovnik Simić piše generalu Mihailoviću: {{izdvojeni citat|Vučković sa 130 odabranih četnika stavio se pod komandu nemačkog poručnika Kerpera i nalazi se južno od Jasenova na Beloj Glavi.<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kutija 277, registarski broj 4/1—56.</ref><ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, str. 99—100.</ref>}} Istog dana kada je došlo do formiranja ''Borbene grupe Weyel'' (28. april 1944), u dnevnom izvještaju Vojnoupravnog zapovjednika Jugoistoka zapisano je: {{izdvojeni citat|Srbija — I. Stanje kod neprijatelja: </br> A) Divizijska grupa “Morača” nalazi se sa istočnom kolonom u oblasti južno od Kosjerića u borbi sa vlastitim snagama i četnicima, koji su, navodno, bili lično vođeni od strane DM-a.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=632&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000628.] <br /> ({{jez-njem|"Tagesmeldung von 28.4.1944. </br> Serbien. </br> I. Feindlage. </br> A) Div.Gruppe Moraca steht mit O–Kollone im Raum S Kosjerici im Kampf mit eigenen Kräften u. Cetniks, die von DM angeblich persönlich geführt werden."}})</ref>}} U telegramu poslatom 5. maja 1944. godine generalu Mihailoviću, kapetan [[Neško Nedić]] piše o uspostavljanju fronta prema snagama NOVJ u [[Zapadna Srbija|zapadnoj Srbiji]], odnosno da je stvoren jedinstveni borbeni sklop koji sačinjavaju četnici, [[Srpski dobrovoljački korpus|srpski dobrovoljci]] i njemačke okupacione trupe: {{izdvojeni citat|Snage potčinjene meni prešle su trenutno u odbranu na liniji Bačevci—Kosjerić i to: valjevski korpus sa delom Nemaca drži levo obalu Graca u visini Lipa—Ravan. Juče su na ovom odseku odbijeni svi napadi komunista. Ajdačić sa delom Nemaca zatvara položaj Bukovi—Ražana. Na prostoru Ražana—Kosjerić ima jedan bataljon Nemaca. Brigada Negovanova kao rezerva drži Divčibare. Rakovićev korpus u Kosjeriću sa ofanzivnom ulogom. Moja težnja je da sa naslonom na Nemce, stvorim čvrstu odbranu linije Bačevci—Kosjerić, dok se snage ne prikupe i ne stvore preduslovi za uništavajući udar, a tada uništi prva, druga a potom peta divizija. U ovom cilju front ostaje prema drugoj diviziji danas u odbrani dok na ovu diviziju sa zapada napadaju jedan bataljon Nemaca i tri bataljona ljotićevaca a mi je dočekujemo. Prema petoj diviziji preduzima se napad danas sa angažovanjem.<ref>AVII, Ča, kut. 276, reg. br. 2/1—11.</ref><ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, str. 100.</ref>}} U prvoj polovini maja 1944. godine, Vrhovna komanda JVuO je javljala o zajedničkim borbama četnikâ i Nijemaca širom okupirane Jugoslavije: „Naši i nemački delovi zatvorili put [[Užice]] — [[Kokin Brod]]. Isto tako zatvorena i [[Lim (rijeka)|Limska dolina]]. Od strane Nemaca i naših 2. maja počela ofanziva od [[Podgorica|Podgorice]]. Komunisti u oblasti [[Bijelo Polje|Bijelog Polja]]. Nemci u [[Šavnik]]u, [[Žabljak]]u i [[Brodarevo|Brodarevu]]. U [[Istočna Bosna|Istočnoj Bosni]] šesnaesta, sedamnaesta i tridesetšesta komunistička divizija pri uništenju od dve nemačke divizije.“ General Mihailović je naređivao i majoru Dragiši Rakiću (pseudonim »Gis-Gis«), komandantu Vojvodine JVuO, da pokuša dobiti municiju od okupatora, koristeći se pritom i srpskim kvislinškim strukturama, budući da je [[Banat]] formalno bio dijelom [[Vojna uprava u Srbiji|Nedićeve Srbije]]: „Postarajte se za nabavku municije kako ste predvideli. Iskoristite raspoloženje Nemaca u Banatu za jačanje naše organizacije. Isto tako iskoristite i Nacionalnu službu rada.“<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_165.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 24. maja 1944. godine]</ref> 11. maja 1944, general Mihailović (pseudonim »Hans«) piše da je naredio »Viktoru« (major [[Mladen Mladenović]], komandant Čegarskog korpusa JVuO), »Hermanu« (potpukovnik [[Radoslav Đurić]], komandant Južne Srbije JVuO), »Orelu« (potpukovnik [[Dragutin Keserović]], komandant Rasinsko-topličkog korpusa JVuO) i »Minču« (major [[Branivoj Petrović]], komandant Deligradskog korpusa JVuO) da „iskoriste akciju“ okupatora protiv snaga NOVJ u [[Južna Srbija|južnoj Srbiji]], kao i da „na pogodan način“ nabave naoružanje i municiju: {{izdvojeni citat|Po podacima od Viktora, Hermana i Georgija [potpukovnik Milutin Radojević, delegat VK JVuO za područje Jablanice i Toplice — prim.] jedna nemačka divizija jačine oko 15.000 nalazi se u [[Kuršumlija|Kuršumliji]], [[Prokuplje|Prokuplju]], [[Žitorađa|Žitorađi]], [[Pukovac|Pukovcu]] i [[Leskovac|Leskovcu]]. Ima 70 tenkova. Pripremaju se za akciju protiv komunista. [[Gestapo]]vci iz [[Niš]]a traže Viktora i nude oružje i municiju i da ne diraju naše. Keserović 8 i 9 napadao na komuniste u okolini [[Ribarska Banja|Ribarske Banje]] sa [[Jastrebac|Jastrepca]] i od sela Zdravinja. Crveni dobili pojačanje i Orel se povukao na polazni položaj [[Zdravinje]] — [[Veliki Šiljegovac]]. Orel se sprema za ponovni napad. Naredio sam: Viktoru: Da Knjaževački korpus uputi Orelu za akciju na Jastrepcu i Moravskom srezu, ako ga već nije uputio. Sa ostalim snagama da zatvori prelaze na [[Morava|Moravi]] od Niša do Leskovca. Da iskoristi na pogodan način ponudu oružja i municije, jer sada moramo tući komuniste i treba iskoristiti nemačku akciju. 2. — Hermanu: Treba iskoristiti akciju Nemaca za rasčišćavanje Toplice i Jablanice. Da prikupi svoje snage u Jablanici i da dejstvuje najpogodnijim pravcem protivu komunista imajući u vidu akciju Nemaca. Na pogodan način da dođe do municije. 3. — Orelu: Da iskoristi akciju Nemaca za rasčišćavanje Toplice i Jablanice i da mu se stavlja pod komandu Knjaževački i Deligradski korpus. Na pogodan način da dođe do municije. 4. — Minču: Da odmah pomogne Orela u akciji na Jastrepcu i Moravskom srezu kako je već naređeno i da je pod komandom Orela.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_165.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 24. maja 1944. godine]</ref>}} 12. maja 1944, Draža Mihailović obavještava potpukovnika [[Zaharije Ostojić|Zaharija Ostojića]] (pseudonim »Sto-Sto«) sljedeće: „2 i 5 divizija su sada u srezu Zlatiborskom. Napadi se vrše sa svih strana.“<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_165.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 24. maja 1944. godine]</ref> Napad su vršile njemačke i bugarske trupe, zajedno sa ljotićevcima i četnicima. U depešama<ref>Arhiv VII, Ča, k. 276, reg. br. 2/1—28.</ref> koje je komandant Cersko-majevičke grupe korpusa major [[Dragoslav Račić]] poslao Mihailoviću prethodnog dana o saradnji četnika i Njemaca, između ostalog, stoji: {{izdvojeni citat|Saznajem da su [[Užice]] pune Jankovićevih [Milutin — prim.] četnika i da [[Predrag Raković|Raković]], [[Neško Nedić|Neško]], Ajdačić, Janković i Mitić drže neke konferencije sa Nemcima. Ako boga znate sprečavajte ovo... Ako dalje budem vodio borbu protiv komunista zajedno sa Nemcima, ja ću duboko zaglaviti... Zbog ovoga molim da mi odobrite da se vratim na moj teren i povedem samo štabnu akciju u [[Istočna Bosna|Istočnoj Bosni]] i [[Srem]]u. Neko od nas mora ostati čist.}} U proljeće 1944. godine, prilikom njemačke kontraofanzive protiv partizana u jugozapadnoj Srbiji u kojoj su učestvovale i značajne četničke snage, zabilježena je i fotografija komandanta 1. ravnogorskog korpusa JVuO sa njemačkim oficirom, vjerovatno iz Wehrmachtove divizije [[Brandenburger|''Brandenburg'']].<ref name="yuhistorija.com"/> [[Datoteka:Zvonimir_Vuckovic_i_Nemci.jpg|minijatura|Kapetan [[Zvonimir Vučković]] (desno), komandant 1. ravnogorskog korpusa JVuO, pozira sa njemačkim oficirom tokom [[Prodor NOVJ u Srbiju proleća 1944.|partizanskog prodora u Srbiju]] (april/maj 1944. godine)]] General [[Hans Felber]], vojni zapovjednik Jugoistoka, 16. maja 1944. godine podvlači svojim potčinjenim: „'''Pokret DM bio je i ostaje neprijateljski.'''”<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=758&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000754.] <br /> ({{jez-njem|"Die DM–Bewegung ist und bleibt Feind."}})</ref> Felber podsjeća kako četnička saradnja u borbi protiv »crvenih« proističe samo iz činjenice da su komunisti njihov neprijatelj br. 1, ali neprijatelj br. 2 i dalje ostaje okupaciona sila. General Felber stoga preporučuje da se »borba protiv partizanskih bandi« oprezno nastavi voditi skupa s jedinicama generala Mihailovića: {{izdvojeni citat|Četničke grupe koje se nalaze u borbi protiv komunista, ne treba nikako ometati niti ih napadati, već ih podupirati u borbi. Saradnja s četnicima u borbi protiv komunista, uz najštedljiviju isporuku municije i pod nadzorom okupacione sile, može biti samo lokalna i radi akutne borbe protiv partizanskih bandi. U tom slučaju potrebno je isporučivati i sanitetski materijal i negovati ranjenike. Za svaku isporuku potrebno je odobrenje Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka. Preporučujemo da se u svim prilikama obraća nesmanjena pažnja pokretu DM i njegovim postupcima.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=759&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000755.] <br /> ({{jez-njem|"Cetnikgruppen, die sich im Kampf mit Ko. befinden, sind dagegen nicht zu hindern und nicht anzugreifen, sondern in ihrem Kampf zu fördern. Ein Zusammengehen mit Cetniks im Kampf gegen die Ko. unter sparsamter Lieferung von Munition unter Aufsicht der Besatzungsmacht darf nur örtlich und nur zum Zwecke des akuten Kampfes gegen die Partisanenbanden erfolgen. In diesem Falle ist auch Lieferung von Sanitätsmaterial und Pflege der Verwundeten erforderlich. Munitionslieferung bedarf in jedem Falle der Zustimmung des Mil.Befh. Südost. Ungeschwächte Aufmerksamkeit gegenüber der DM–Bewegung und deren Maßnahmen ist nach wie vor überall geboten."}})</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_272.htm Informacije Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od 16. maja 1944. potčinjenim komandama i štabovima o držanju prema četnicima]</ref>}} Komanda Jugoistoka će, takođe, u mjesečnom izvještaju iz druge polovine maja 1944. konstatovati rastrzanost Mihailovićevog pokreta između osnovnog antiokupatorskog usmjerenja i saradnje s njim u antikomunističkom frontu, kao i strah od gubitka [[Saveznici u Drugom svjetskom ratu|savezničke]] podrške i naklonosti najširih slojeva stanovništva okupirane Srbije, s obzirom na to da je kolaboraciju bilo gotovo nemoguće sakriti: {{izdvojeni citat|II. Situacija kod neprijatelja </br> a) Srbija </br> Uprkos saradnji između jakih četničkih jedinica i nemačkog Vermahta — koju je odobrio sam DM — radi borbe protiv nadirućih Titovih snagâ, pokret DM je u svom stavu ostao suštinski neprijateljski nastrojen. Popuštanje pritiska od strane crvenih odmah je dovelo do pojačane aktivnosti usmerene protiv okupatorskih snaga i SDK-a. Tvrdnje područnih komandanata — da je većinu napada podstakao neodgovoran starešinski kadar nižeg ranga — tek treba dokazati. Psihološka osnova za ovu obnovljenu aktivnost može se pronaći u želji da se povrati politički ugled, koji je praktično izgubljen u očima Saveznika, a navodno i u očima srpskog naroda, usled iznuđene saradnje sa nemačkim Vermahtom. U tom smislu, ovi nacionalistički aktivisti su nesumnjivo u suprotnosti sa opštim javnim mnjenjem, koje bi pozdravilo nagodbu između okupacione sile, srpske vlade i pokreta DM.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=784&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000780.] <br /> ({{jez-njem|"II. Feindlage. </br> a) Serbien </br> Die DM–Bewegung ist trotz der von DM gebilligsten Zusammenarbeit starker Cetnik–Verbände mit der deutschen Wehrmacht im Kampf gegen die eingebrochenen Tito–Kräfte in ihrem grundsätzlichen Haltung unverändert Feind geblieben. Dass Nachlassen des roten Drucks hat auch sofort eine verschärfte Aktivität gegenüber der Besatzungsmacht und dem SFK zur Folge gehabt. Es muss sich die Behauptung der Gebietsführer, dass die Mehrzahl der Überfalle durch unverantwortliche Unterführer hervorgerufen ist, erst noch beweisen. Der psychologische Grund für die neuerliche Aktivität könnte darin gefunden werden, das durch die notgedrungene Zusammenarbeit mit der deutschen Wehrmacht vor den Allierten tatsächlich und vor dem serbischen Volke vermeintlich verlorengegangene politische Prestige wiederzugewinnen. Damit stehen diese nationalen Aktivisten zweifellos im Gegensatz zur allgemeinen Volksmeinung, die einen Ausgleich zwischen der Besatzungsmacht, der serbischen Regierung und der DM–Bewegung begrüssen wurde."}})</ref>|Mjesečni izvještaj Komande Jugoistoka za period od 16.4 do 15.5.44. (23. maj 1944. godine)}} U zapisniku generala Felbera s kraja maja 1944, apostofira se korištenje Mihailovićevih četnika i Ljotićevih dobrovoljaca za odbranu jugozapadne granice okupirane Srbije od partizanskog prodora: {{izdvojeni citat|Predviđeno je da se veći dio četnikâ Draže Mihailovića pošalje kući, da se najpouzdaniji koriste kao izviđači na granici, i da se dobrovoljci (SDK), poslije apsolutno neophodnog odmora i osvježenja, kasnije iskoriste kao graničari.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=817&rec=501&roll=255 NARA, T501, Roll 255, frame no. 000813.] <br /> ({{jez-njem|"Es ist beabsichtigt, von den DM–Cetniks einen größeren Teil nach Hause zu schicken, die Zuverlässigsten als Aufklärer an der Grenze zu verwenden, und später das SFK nach einer unbedingt notwendigen Ruhepause und Auffrischung als Grenzschutz einzusetzen."}})</ref>|Zapisnik o putovanju za Niš i Sofiju 25-28.05.1944.}} General [[Edmund Glaise von Horstenau]], vršio je od 15. juna do 25. juna 1944. dužnost komandanta Jugoistoka, zamjenjujući generala Hansa Felbera, koji se po službenom zadatku nalazio u Njemačkoj. Opisujući u svom ratnom dnevniku stanje u Srbiji, tj. odnose između njemačkih i bugarskih okupacionih trupa, s jedne, kao i četnika i kvislinga, s druge strane, Horstenau navodi sljedeće: {{izdvojeni citat|'''Nemci gotovo da nemaju svojih trupa u Srbiji'''. Postoji samo nekoliko policijskih jedinica. Najveći deo Srbije nalazi se pod kontrolom bugarskog okupacionog korpusa. Bugarskih vojnika nema samo u severozapadnom delu Srbije i Banata. No, bugarske trupe u Srbiji jesu najlošije bugarske jedinice. Tek što sam na kratko vreme preuzeo Vrhovnu komandu u Beogradu, dve bugarske čete, zajedno sa svojim oficirima, prebegle su partizanima kod Leskovca. Jedine trupe na koje je čovek mogao da se osloni u borbi protiv partizana bili su srpski dobrovoljci, a donekle i ruski. Upotrebljivi za borbu protiv partizana bili su i ljudi Draže Mihailovića. Vezu sa njim za mene je održavao jedan nemački major [Erich Weyel], nosilac odlikovanja „viteškog krsta“.<ref>Glez fon Horstenau, Između Hitlera i Pavelića: Memoari kontroverznog generala, Nolit, Beograd, 2007, str. 508.</ref>}} U vrijeme izvođenja [[Topličko-jablanička operacija|operacije »Trumpf«]], u kojoj se [[4. grupa jurišnih korpusa JVuO|Četvrta grupa jurišnih korpusa JVuO]] pridružila njemačkim trupama u borbi protiv partizana, došlo je 14. jula 1944. u [[Kruševac|Kruševcu]] do sastanka vojnoupravnog komandanta Jugoistoka generala Hansa-Gustava Felbera sa kapetanom [[Neško Nedić|Neškom Nedićem]], načelnikom štaba ove četničke formacije. Tom prilikom, Nedić je istaknuo da su „četnici u Englesku izgubili svako poverenje, pošto su ih Englezi izdali“, ponudivši svoje usluge u „borbi protiv komunizma“. General Felber je ocijenio da je riječ „o potpuno ozbiljnoj ponudi četnika koju treba prihvatiti“, s čim se složio i major Erich Weyel, oficir za vezu kod kapetana Nedića: {{izdvojeni citat|Neško Nedić je sada načelnik štaba četničke grupe koja se sa nama bori u akciji »Trumpf« i čija se jačina može proceniti na oko 10.000 ljudi. [...] Pošto su oni sami u borbi protiv komunizma i suviše slabi, uvideli su da moraju tražiti oslonac u nemačke oružane snage, ''kojima će se bezuslovno potčiniti sa puno poverenja''. Oni su spremni da se bore protiv komunizma svuda tamo gde bih ih ja postavio. Na drugoj strani, Nedić je molio ponovnu pomoć u vidu ''isporuke municije i naoružanja, a naročito teškog naoružanja''. Četnici su spremni da daju svaku garanciju da će se isporučeno naoružanje i municija upotrebiti samo protiv komunizma. [...] Neško Nedić je još jednom molio za poverenje ne samo ovdašnjih nemačkih komandi nego i čitavog nemačkog naroda, kao i za priznanje srpskog naroda kao najvećeg neprijatelja komunizma na Balkanu. ''Kao dokaz svog unutarnjeg raspoloženja ponudio je da se lično dalje bori na [[Istočni front|istočnom frontu]] posle čišćenja Srbije od komunizma'' i siguran je da bi to, slično njemu, učinio i jedan veliki broj četnika.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_93.htm Izveštaj vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od 15. jula 1944. Komandi Grupe armija »F« o razgovoru vođenom 14. jula 1944. u Kruševcu, sa četničkim komandantom Neškom Nedićem u vezi zajedničkih dejstava protiv jedinica NOV i POJ]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=734&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frames no. 000725—000726.] <br /> ({{jez-njem|"Nesko Nedić ist z.Zt. Chef des Stabes der beim Unternehmen "Trumpf" mit uns kämpfenden Cetnikgruppe, deren Stärke auf etwa 10 000 Mann zu schätzen ist. </br> Da sie im Kampf gegen den Kommunismus alleine zu schwach seien, sähen sie ein, dass sie Anlehnung an die deutsche Wehrmacht suchen müssten, der sie sich voller Vertrauen bedingungslos unterstellten. Sie seien bereit, gegen den Kommunismus zu kämpfen überall da, wo ich sie hinstellen würde. Auf der anderen Seite erbat Nedić erneut Unterstützung durch Lieferung von Munition und Waffen, insbesondere schweren Waffen. Die Cetniks seien bereit, jegliche Garantie zu bieten, dass das Gelieferte nur gegen den Kommunismus verwendet würde. </br> Nesko Nedić bat nochmals um Vertrauen nicht nur der hiesigen deutschen Stellen, sondern des ganzen deutschen Volkes und um Anerkennung des serbischen Volkes als stärksten Feind des Kommunismus auf dem Balkan. Als Beweis seiner inneren Haltung bot er sich an, nach Säuberung Serbiens vom Kommunismus für seine Person an der Ostfront weiterzukämpfen, und er sei sicher, dass auch eine grosse Anzahl Cetniks es ihm gleich tun würde."}})</ref>|Izvještaj vojnoupravnog komandanta Jugoistoka Komandi Grupe armija »F« od 15. jula 1944. godine}} Major Weyel je još od kraja aprila 1944. godine tijesno surađivao s kapetanom Neškom Nedićem (general Kurt von Geitner je 28. IV zabilježio da je formirana „nova Borbena grupa major[a] Vajel[a]“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=632&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frames no. 000628—000629.] <br /> ({{jez-njem|"Neue Kampfgruppe Major Weyel."}})</ref>) u koordiniranju njemačko-četničkih operacija protiv partizana.<ref>[https://znaci.org/00001/40_63.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje NEFORMALNA KOLABORACIJA U SRBIJI]</ref> U izvodu iz ratnog dnevnika Armijske grupe »F« za 18. jul 1944.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=978&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frame no. 000837.] <br /> ({{jez-njem|"Gen.Major v.Geitner unterrichtet Oberst i.G. Selmayr über neue Lage in Serbien: Am 17.7. eröffneten rote Kräfte südl. Korsumlja [sic!] (S–Serbien) Angriff gegen Cetnikverband. unter Major Weyel. Cetnik zum Ausweichen in NW–Richtung gezwungen. Zielsetzung der Kommunisten wahrscheinlich lokale Verschiebung einer Division, da für Offensive Richtung Ibartal, vorherige Versammlung stärkerer Kräfte notwendig gewesen wäre. Abwehr nur durch Cetnik, nach Ibartal ein weiteres Russenbtl. als Sicherheitskoeffizient unter Schwächung der neu aufgebauten Drinaverteidigung verschoben."}})</ref> navedeno je da je ovo savezništvo, makar taktičko, još uvijek na snazi: {{izdvojeni citat|''General fon Gajtner obaveštava generalštabnog pukovnika Zelmajera o novoj situaciji u Srbiji'': </br> Dana 17. 7. crvene snage otpočele su napad južno od Kuršumlije (južni deo Srbije) na četničke jedinice pod komandom majora Vajela. Četnici su bili prinuđeni da se povuku u pravcu severozapada. Cilj komunista je verovatno lokalno pomeranje jedne divizije, pošto bi za ofanzivu u pravcu Ibarske doline bilo potrebno prethodno prikupljanje jačih snaga. Odbrana počiva samo na četnicima, a upućen je još jedan bataljon Rusa kao koeficijent sigurnosti, uz slabljenje organizovane odbrane na Drini.}} U dnevnom izvještaju Komande Jugoistoka za 26. jul 1944. godine, četničkim se jedinicama odaje priznanje za krupne usluge koje su u vrijeme [[Topličko-jablanička operacija|operacije »Kehraus«]] učinili okupatoru defanzivnim dejstvima pri zadržavanju glavnine snagâ NOVJ: {{izdvojeni citat|''Srbija: Operacija »Kehraus«'' [Čistka]: </br> Očigledno da je glavnina neprijateljskih snaga snažno potučena i kao takva povukla se preko srpsko-albanske demarkacione linije. Dodir sa neprijateljem održava se samo sa zaštitnicama. Operacija je time završena, naknadno čišćenje se produžava borbenim grupama koje učestvuju. Mada se u toku operacije nije uspelo u razbijanju glavnine neprijateljskih snaga, ipak je pošlo za rukom, naročito masovnom upotrebom četnika, da se osujeti namera neprijatelja da prodre u pravcu Ibra. U prostoru Sokobanje, pod pritiskom naših i četničkih snaga, delovi bandi prešli su, pod borbom sa jedinicama iz pripravnosti za zaštitu železnice, prugu Zaječar — Knjaževac u pravcu bugarske granice, dok je glavnina, uz velike gubitke u borbama sa četnicima, prodrla u prostor Aleksinca. Od 23. 7. četničke grupe su prodrle preko Save u Srem i tamo se od tog vremena nalaze u borbi sa komunistima. U ostalim delovima Srbije lokalna delatnost bandi, dok se u Banatu vrše neprekidne sabotaže u žetvi.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=204&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frames no. 6289457—6289458.] <br /> ({{jez-njem|"SERBIEN: ”KEHRAUS” MASSE FD–KRAEFTE ANSCHEIN. STARK ANGESCHLAGEN, UEBER SERB–ALB. DEMARKATIONSLINIE AUSGEWICHEN. FD–BERUEHRUNG NUR NOCH MIT NACHHUTEN. UNTERNEHMEN DAMIT ABGESCHLOSSEN, NACHSAEUBERUNG DURCH BETEILIGTE KGRN. FORTGESETZT. WENN ES IM VERLAUF DES UNTERNEHMENS NICHT GELANG MASSE FD–KRAEFTE ZU SCHLAGEN, SO IST ES DOCH, INSBESOND. DURCH MASSENEINSATZ DER CETNIKS GELUNGEN, FD–ABSICHT, IN RICHTUNG IBAR VORZUSTOSSEN, ZU VEREITELN. UNTER DRUCK EIG. UND CETNIK KRAEFTE BANDEN RAUM SOKOBANJA MIT TLN. UNTER KAMPF MIT ALARMEINHEITEN BAHNLINIE ZAJEZAR KNJAZEVAC RICHTUNG BULGAR GRENZE UEBERSCHRITTEN, MIT MASSE UNTER VERLUSTREICHEN KAEMPFEN MIT CETNIKS BIS IN RAUM ALEKSINAC VORGEDRUNGEN. SEIT 23.7. CETNIKS–GRUPPEN UEBER SAVE NACH SYRMIEN VORGEDRUNGEN UND DORT SEITDEM IM KAMPF MIT KOMM. IM UEBRIGEN SERBIEN OERTL. BANDENTAETIGKEIT, BANAT ANHALTENDE ERNSTSABOTAGE.}})</ref>|Dnevni izvještaj Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi oružanih snaga (26. VII 1944)}} Nakon dva dana, poslat je iz Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi Wehrmachta sljedeći dopis: {{izdvojeni citat|Srbija: </br> Završni izvještaj [o operaciji] „Kehraus“: Uz približno 70 sopstvenih mrtvih iz svih borbenih grupa koje su učestvovale (uključujući četnike), izbrojano 363 mrtva neprijatelja, 464 zarobljenika i dezertera.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=247&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000242.] <br /> ({{jez-njem|"Serbien: </br> Abschlussmeldung "Kehraus": Bei etwa 70 eig. Toten aller beteiligten Kgrn. (einschl. Cetniks) 363. gez. Fd.–Tote, 464 Gefangene und Überläufer.}})</ref>|Dnevni izvještaj Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi oružanih snaga (28. VII 1944)}} 27. jula 1944, centrali u Berlinu javljali su iz komande Grupe armija »F«: „Srbija: Glavnina snažno potučenih neprijateljskih snaga u operaciji »Keraus«, koja se povukla ka jugu, ponovo je, posle neuspelog pokušaja da se povuče u oblast Albanije, napadnuta od strane Borbene grupe »Dizener« i četnika u prostoru jugoistočno od [[Medveđa|Medveđe]]. Gubici neprijatelja u akciji »Keraus« na dan 24. i 25. 7.: 29 mrtvih, 302 zarobljena, 8 mitraljeza, 2 minobacača i preko 200 pušaka.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=210&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frame no. 6289463.] <br /> ({{jez-njem|3.) SERBIEN </br> MASSE DER BEI ”KEHRAUS” STARK ANGESCHLAGENEN UND NACH S AUSGEWICHENEN FD.– KRAEFTE NACH MISSLUNGEN VERSUCH IN ALBAN. GEBIET AUSZUWEICHEN, IM RAUM SO MEDVEDJA DURCH. KGR. DIESENER UND CETNIKS ERNEUT ANGEGRIFFEN. FEINDVERLUSTE "KEHRAUS" AM 24. U. 25.7.: 29 GEZ. TOTE, 302 GEFANGENE, 8 M. G., 2 GR. W. UEBER 200 GEWEHR.}})</ref> Sjutradan, sumirani su rezultati ove operacije: „U Srbiji operacija »Keraus« je postigla potpuni uspeh; neprijatelj je bio prinuđen da izmakne u pravcu juga. Pošlo nam je za rukom da prodorom u pravcu Ibarske doline osujetimo njegovu nameru.“<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944"/> Dnevni izvještaj Komande Jugoistoka za 30. jul 1944, takođe upućen Vrhovnoj komandi njemačkog Wehrmachta, bilježi da jedinice JVuO nastavljaju davati doprinos naporima okupatora u slamanju ofanzive koju je NOVJ poduzela u južnoj Srbiji: {{izdvojeni citat|Prilikom nastavljanja čišćenja u operaciji »Keraus«, dijelovi neprijateljskih snaga istočno od [[Lebane|Lebana]] prodrli su u pravcu sjevera. Glavnina je napadnuta u prostoru Lebana od strane Borbene grupe »Dizener« i četnikâ. 5. policijski puk (bez III bataljona) stupio je u akciju sa istoka. Borbene grupe 27. bugarske divizije (5 bataljona) ponovo će stupiti u akciju 31. 7. u cilju naknadnog čišćenja iz doline Toplice u pravcu juga. Neprijateljski gubici — 27. 29. 7. Kod Borbene grupe »Dizener« i četničke grupe »Vajel«: 117 izbrojanih mrtvih [neprijatelja], 604 zarobljenih; zaplijenjeno 9 mitraljeza, 5 automobila, 5 minobacača, 560 pušaka, 6 radio-uređaja, velike količine municije i [vojne] opreme svake vrste.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=221&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frames no. 6289474—6289475.] <br /> ({{jez-njem|"3.) SERBIEN: </br> BEI NACHSAEUBERUNG ”KEHRAUS” TLE. FD–KRAEFTE O LEBANE NACH N VORGEDRUNGEN. MASSE RAUM S LEBANE DURCH KGR. DIESENER UND CETNIKS ANGEGRIFFEN. POL. RGT. 5 OHNE ROEM 3. ) VN O ANGESETZT. </br> KGR. 27. BULG. DIV. (5 BTLNE) ANTRITT 31. 7. ERNEUT ZUR NACHSAEUBERUNG AUS TOPLICA – TAL NACH S. FEINDVERLUSTE 27.</br> 29.7.: BEI KGR. DIESENER UND CETNIK–GRUP[P]E WEYEL: 117 GEZ. TOTE, 604 GEFANGENE, 9 MG, 5 M PI, 5 GR W., 560 GEWEHRE, 6 FUNKGERAETE, GROSZE [sic!] MENGEN MUN. UND GERAET ALLER ART.}})</ref>}} Komanda Jugoistoka obavještava 11. avgusta 1944. da se Rasinsko-toplička grupa korpusa JVuO, pod komandom potpukovnika Dragutina Keserovića, i zvanično stavila pod komandu njemačkog Wehrmachta tokom [[Topličko-jablanička operacija 1944|Topličko-jablaničke operacije]]: {{izdvojeni citat|Situacija kod Borbene grupe Diesener mirna. Četnička grupa Keserovića se dobrovoljno stavila pod komandu Borbene grupe Diesener. Ponovni napad protiv neprijateljskih snaga južno od Lebana počinje 13. VIII.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=288&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frame no. 6289541: Dnevni izvještaj komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi oružanih snaga od 10. augusta 1944 (11. august 1944.).] <br /> ({{jez-njem|"C ) LAGE BEI KGR. DIESENER RUHIG. </br> CETNIK–GRUPPE KESEROVIC FREIW. UNTER BEFEHL KGR. DIESENER GETRETEN. </br> ERNEUTER ANGRIFF GEGEN FD– KRAEFTE S LEBANE LAEUFT AM 13.8. AN."}})</ref>|Izvještaj Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi Vermahta za 10. avgust 1944. godine}} Neposredna četničko-nemačka operativna saradnja ponovila se i prilikom nemačkih operacija [[Operacija "Trumpf"|"Trumpf"]] i [[Operacija "Halali"|"Hallali"]] u jablaničko-topličkoj oblasti protiv [[21. srpska divizija NOVJ|21]]. [[22. srpska divizija NOVJ|22]]. [[24. srpska divizija NOVJ|24]]. i [[25. srpska divizija NOVJ|25]]. divizije NOVJ tokom jula i avgusta 1944. {{izdvojeni citat|Ministar [[Nojbaher]] konstatuje da je premijer [[Milan Nedić|Nedić]] — ukazujući na neudovoljene zahteve za oružjem ponovno izrazio nameru da demisionira — verno služio nemačkim interesima. Slično je i s Mihailovićem, koji se do danas trudio da ne zauzme neprijateljsko držanje prema okupatoru. To isto Važi i za ostale vodeće Srbe, koji su se, pod parolom »Dajte nam oružje — onda pripadamo Vama«, lojalno držali.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_231.htm Zabeleška obaveštajne grupe nemačkih komandi na Jugoistoku od 30. avgusta 1944. sa savetovanja u štabu komande Jugoistoka o aktuelnim pitanjima saradnje sa Dražom Mihailovićem i razvoju celokupne situacije na području Jugoistoka]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=980&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frames no. 000974—000978.] <br /> ({{jez-njem|"Hierzu stellt Minister Neubacher fest, dass Ministerpräsident Nedic – der unter Hinweis auf die unerfüllten Waffenwünsche erneut Rücktrittsabsichten geäussert habe – in gutem Glauben zur deutschen Sache handelte. Ähnlich verhält es sich bei DM, der sich bis heute bemüht habe, keine feindselige Haltung dem Okkupator gegenüber einzunehmen. Das gleiche gilt für die anderen führenden Serben, die sich unter dem Motto: "Gebt uns Waffen – dann gehören wir zu Euch!" loyal verhalten hätten."}})</ref>|Nemački obaveštajni izveštaj od 30. avgusta 1944.}} === Desant na Drvar (1944) === {{main|Desant na Drvar}} Za [[Desant na Drvar]] (operacija »Rösselsprung«), preduzet maja i juna 1944, komanda [[Druga oklopna armija (Nemačka)|Druge oklopne armije]] je angažirala oko 16.000 njemačkih vojnika i tri hiljade [[Momčilo Đujić|Đujićevih]] četnika.<ref name="Pop izdaje">[https://www.znaci.org/00001/15.pdf Jovo Popović, Marko Lolić, Branko Latas: Pop izdaje, Stvarnost, Zagreb, 1988.]</ref> Četnici su bili dragoceni kao nemački informatori, pa su upravo oni doneli Nemcima tačan podatak o lokaciji Titovog štaba: {{izdvojeni citat|Prema četničkim podacima, Tito se nalazi u drvarskoj pećini, prema drugim izvorima u Oštrelju sjeverno od Drvara.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=459&rec=314&roll=564 NARA, T314, Roll 564, frame no. 000455.] </br> ({{jez-njem|"IIc: Tito nach Cetnikmeldg. in Höhle Drvarska Pecina bei Drvar, nach anderer Meldg. in Ostrelj N Drvar."}})</ref>|Dnevni izvještaj obavještajnog odjeljenja [[15. brdski armijski korpus (Nemačka)|15. brdskog korpusa]] za 10. mart 1944.}} U izvještaju 2. oklopnoj armiji iz [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]], poslatom 19. maja 1944. godine, navedeno je da će četničke jedinice biti u potpunosti podređene njemačkom Wehrmachtu u ovoj operaciji: {{izdvojeni citat|''Telegram K-di 2. okl. armije'' Tiče se: »Reselšprunga« [...] 7) Ojačani 105. SS-izv. bat. sa potčinjenim 369. izv. bat. napada X-dana, nastupajući od Livna duž Livanjskog polja preko Bosanskog Grahova na Drvar, sprečava neprijateljske proboje prema jugoistoku i razbija neprijateljski komandni aparat. U Bosanskom Grahovu naši četnici, u Drvaru naši padobranci.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_63.htm Izveštaj Komande 15. brdskog armijskog korpusa od 19. maja 1944. Komandi 2. oklopne armije o izvršenim pripremama i zadacima potčinjenih jedinica za operaciju »Reselšprung«]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=724&rec=314&roll=563 NARA, T314, Roll 563, frames no. 000715—000716.] </br> ({{jez-njem|"Fernschreiben An PzAOK 2 </br> Betr. Rösselsprung </br> 7.) Verstärkte SS–AA 105 mit unterstellter AA 369 stösst am X–Tag antretend von Livno entlang Livanskopolje über Bosn.Grahovo auf Drvar vor, verhindet feindl. Ausbruch nach Südosten und zerschlägt feindl. Führungsapparat. In Bosn.Grahovo eigene Cetniks, in Drvar eigene Fallschirmjäger."}})</ref>}} Komanda Druge oklopne armije je uzvratila XV brdskom armijskom korpusu dopisom od 21. maja 1944. iz kojeg se zaključuje da se četnici nalaze pod komandom majora Ernsta Benescha iz divizije [[Brandenburger]], kao i da se za njih počeo koristiti službeni naziv »[[Suradnja četnika sa Nezavisnom Državom Hrvatskom|Hrvatska borbena zajednica]]«: {{izdvojeni citat|1) Crveni komandni centar u Drvaru (po svoj prilici Vrhovni štab Tito, u Drvaru, na staroj stočnoj pijaci, Američka vojna misija Trninić Breg, u Prnjavoru Engleska vojna misija, preostala Ruska misija neotkrivena). Treba računati sa mesnim obezbeđenjem, pre svega na visovima severoistočno, istočno i zapadno od Drvara, u datom slučaju i na protivvazdušnu odbranu. Dalji podaci o neprijatelju postepeno se saopštavaju komandantu 500. padobranskog lov. bat. od strane Ic K-de 2 okl. armije i majora Beneša. 2) Operacija »Reselšprung« treba da ukloni crveni komandni centar oko Drvara. Komandovanje »Reselšprung«: XV brd. AK, istaknuto komandno mesto Bihać. Za operaciju »Reselšprung« nastupaju X-dana (spuštanje padobranskog lov. bat.) na Drvar: [...] d) Ojačana Borbena grupa 1. puka »Brandenburg« (bez 1. bat.) sa potčinjenom Hrvat. borbenom zajednicom, od Knina na Bosansko Grahovo, odatle u više borbenih grupa protiv linije Prekaja (14 km ji. od Drvara) — Drvar. Zadatak: Doček bandi i štabova koji se povlače prema jugu. Grupe nose maskirno odelo. 3) 500. SS-padobranski lov. bat., komandant šturmbanfirer Ribka, sa potčinjenom SS-padob. nast[avnom] četom (očekuje se konačno odobrenje [[Heinrich Himmler|rajhsfirera SS]]), 40 ljudi odreda »Beneš« i 6 ljudi kontraobaveštajne službe spuštaju se X-dana, u trenutku što je moguće ranije, u crveni komandni centar Drvar i uklanjaju munjevitim napadom naročito Vrhovni štab Tito, kao i ostale crvene komandne štabove i savezničke, odnosno ruske vojne misije.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_66.htm Naređenje Komande 2. oklopne armije od 21. maja 1944. Komandi 15. brdskog armijskog korpusa za dejstva u operaciji »Reselšprung«]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=698&rec=314&roll=563 NARA, T314, Roll 563, frame no. 000690.] </br> ({{jez-njem|"1.) Rotes Führungszentrum in DRVAR (voraussichtlich Hauptstab TITO DRVAR am alten Viehmarkt, amerik.Mil.Missionen TRNIC BREG, in PRNJAVOR engl.Mil.Mission, Verbleib russ.Mission nicht geklärt). Mit örtlichen Sicherungen, vor allem auch auf den Höhen NO, O und W DRVAR, gegebenenfalls auch mit Flak, ist zu rechnen. Weitere Feindfeststellungen werden an Kdr. Fallschirmjäg.Btl.500 durch Pz.AOK.2 I c und Major BENESCH laufend übermittelt. </br> 2.) Das rote Führungszentrum um DRVAR soll durch das Unternehmen "RÖSSELSPRUNG" ausgeschaltet werden. </br> Führung "RÖSSELSPRUNG": XV.Geb.AK., vorgeschobener Gefechtsstand BIHAC. </br> Zu "RÖSSELSPRUNG" treten am x–Tag (Absprungtag des Fallschirmjäg–Btl.) auf DRVAR an: </br> d) Kampfgruppe verst. 1.Rgt.Brandenburg (ohne I.Btl.) mit unterstellten kroat. Kampfgemeinschaften von KNIN auf BOS.GRAHOVO, von dort in mehreren Kampfgruppen gegen Linie PREKAJA (14 SO DRVAR) – DRVAR. Auftrag: Auffangen von nach Süd ausweichenden Banden und Stäben. Gruppe trägt Tarnbekleidung. </br> 3.) SS–Fallschirmjäg.Btl.500, Führer Sturmbannführer RYBKA mit unterstellter SS–Fallsch.Ausb.Komp. (endgültige Genehmigung Reichsführer SS steht noch aus), 40 Mann Abt. BENESCH und 6 Mann Abwehr landet am X–Tag zum frühest möglichen Zeitpunkt in roten Führungszentrum DRVAR und schaltet in blitzatrigem Zugriff insbesondere den Hauptstab TITO sowie weitere rote Führungsstäbe und allierte bzw. russ.Mil.Missionen aus."}})</ref>}} Nemci su nakon operacije ocenili da četnici izviđačke zadatke izvršavaju besprijekorno, vođstvo im je dobro, ljudstvo naviklo na fizičke napore. Nemci zaključuju da su im četnici "neophodni su pri osiguranju komunikacija, posebno zbog pomanjkanja vlastitih trupa".<ref>NAW, T-314, Roll 566, 000048-9: Izvještaj obavještajnog odjeljenja 15. brdskog korpusa o rezultatima formiranja „Hrvatskih borbenih grupa“ (30. juni 1944).</ref> === Mihailovićeva ponuda Nemcima (1944) === {{Poseban članak|Ponuda Draže Mihailovića Adolfu Hitleru}} [[Datoteka:First Vrede sa četnicima.jpg|thumb|Nemački kapetan von Wrede i četnički komandanti kapetan [[Nikola Kalabić]], major [[Dragoslav Račić]] i kapetan [[Neško Nedić]], nakon potpisanog sporazuma o zajedničkoj borbi protiv partizana, u Topoli 11. avgusta 1944. (''nemački izvor'')<ref>[https://www.znaci.org/temp/T-311-R-286_536.jpg Wredeova zabeleška str.1]{{Dead link|date=June 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref><ref>[https://www.znaci.org/temp/T-311-R-286_537.jpg Wredeova zabeleška str.2]{{Dead link|date=June 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref><ref>[https://www.znaci.org/temp/T-311-R-286_538.jpg Wredeova zabeleška str.3]{{Dead link|date=June 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref><ref>[https://www.znaci.org/temp/T-311-R-286_539.jpg Wredeova zabeleška str.4]{{Dead link|date=June 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref>]] Tokom jula i avgusta [[1944]]. intenzivirani su kontakti između predstavnika nemačke komande Jugoistoka [[Herman Nojbaher|Nojbahera]], predsednika vlade [[Milan Nedić|Nedića]] i predstavnika Mihailovića.<ref>[http://sr.wikisource.org/wiki/%D0%9D%D0%B5%D0%BC%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%B8_%D0%B8%D0%B7%D0%B2%D0%B5%D1%88%D1%82%D0%B0%D1%98_%D0%BE_%D1%80%D0%B0%D0%B7%D0%B3%D0%BE%D0%B2%D0%BE%D1%80%D1%83_%D1%81_%D1%87%D0%B5%D1%82%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B8%D0%BC%D0%B0_%D0%BE%D0%B4_14.7.1944. Nemački izveštaj o razgovoru s četnicima od 14.7.1944]</ref> Njemačka strana je nakon sastanka između predstavnika Obavještajnog odjeljenja komandanta Jugoistoka i trojice visokih oficira JVuO, Mihailovićevih izaslanika ([[Dragoslav Račić]], [[Neško Nedić]] i [[Nikola Kalabić]]), održanom u Topoli 11. avgusta 1944, na osnovu ponude JVuO zaključila da se „političko zauzimanje stava Draže Mihailovića i njegovog pokreta potpuno izmenilo. Oni su spremni da u potpunosti sa nama sarađuju“. Mihailovićevi izaslanici su stavili do znanja da je za JVuO najvažnije objedinjavanje domaćih antikomunističkih snaga, opšta mobilizacija i „stvaranje jedne srpske nacionalne armije za uništenje komunizma u Srbiji“. Pošto je za ostvarenje tog cilja bila neophodna njemačka dozvola i naoružanje, JVuO je bila spremna da se obaveže na lojalnost i vjernost okupatoru.<ref name="yuhistorija.com"/> Rittmeister Fürst von Wrede citira riječi četničkih oficira sa sastanka: {{izdvojeni citat|»Srbi, koje vi niste poznavali, ipak se bore za vas. Mi se obavezujemo našom časnom oficirskom rečju da ćemo biti verni. Pokret Draže Mihailovića je spreman da dâ sve garancije koje Nemci budu zahtevali. '''Naše smrtno neprijateljstvo protiv komunizma je najbolja garancija naše vernosti'''. Nas ne interesuje budućnost, svejedno kako će se rat završiti, mi smo odlučili, ako tako mora biti, da viteški propadamo.«<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_227.htm Zabeleška obaveštajnog odeljenja komandanta Jugoistoka od 11. avgusta 1944. o razgovorima sa predstavnicima Draže Mihailovića o uslovima za sastanak Draže Mihailovića sa Nojbaherom]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=536&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frame no. 000502.] <br /> ({{jez-njem|"Die Serben, die Ihr nicht bekannt habt, aber kämpfen für Euch. Wir verpflichten uns mit unserem Offz.Ehrenwort, dass wir treu sein werden. Die DM—Bewegung ist bereit, sämtliche von den Deutschen verlangten Garantien zu geben. Unser Todfeindschaft gegen den Kommunismus ist die beste Garantie für unsere Treue. Die Zukunft interessiert uns nicht, gleichgültig wie der Krieg ausgehen mag, wir sind entschlossen, wenn es sein muss, ritterlich zugrunde zu gehen."}})</ref>}} Rittmeister Fürst Wrede je sumirao predloge predstavnika Draže Mihailovića na sledeći način: {{izdvojeni citat| 1. DM želi da razgovara sa opunomoćenikom [[Hitler|firera]] za jugoistočni prostor. 2. On teži okupljanju svih nacionalnih srpskih snaga. 3. Mobilizacija i naoružavanje svih za oružje sposobnih Srba za borbu protiv komunizma. Naoružavanje i vođstvo pod nemačkim Vermahtom. 4. DM moli da sam ostane u ilegali. 5. Pripadnici DM—pokreta ne treba da budu u nemačkim uniformama. 6) Mesto sastanka ne treba ni u kom slučaju da bude Beograd ili neki veći grad.<ref name="B0_11 1944">[http://sr.wikisource.org/sr/%D0%9D%D0%B5%D0%BC%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%B8_%D0%B7%D0%B0%D0%BF%D0%B8%D1%81%D0%BD%D0%B8%D0%BA_%D1%81%D0%B0_%D0%BF%D1%80%D0%B5%D0%B3%D0%BE%D0%B2%D0%BE%D1%80%D0%B0_%D1%81%D0%B0_%D1%87%D0%B5%D1%82%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B8%D0%BC%D0%B0_11.8.1944. Nemački zapisnik sa pregovora sa četnicima 11.8.1944.]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=536&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frames no. 000502—000503.] <br /> ({{jez-njem|"1.) DM wünscht mit dem Bevollm. des Führers für den Südostraum zu sprechen. </br> 2.) Er fordert Zusammenschluss aller nat. serb. Kräfte. </br> 3.) Mobilisierung und Bewaffnung aller waffenfähigen nat. Serben zum Kampf gegen den Kommunismus. Ausrüstung und Führung durch die deutsche Wehrmacht. </br> 4.) DM bittet selbst illegal bleiben zu können </br> 5.) Die Angeh. der DM–Bewegung sollen nicht in dt. Uniform gekleidet werden. </br> 6.) Ort der Zusammenkunft soll keinesfalls Belgrad oder eine grössere Stadt sein."}})</ref>}} O saradnji sa četnicima Draže Mihailovića u jednoj se njemačkoj preporuci s početka avgusta 1944. navodi: {{izdvojeni citat| ''Saradnja sa četničkim bandama'' Komandantu Jugoistoka upućen je dopis Ob. od./oficir Abvera str. pov. br. 6161/44, u vidu naređenja, o isporuci oružja i municije četničkim bandama i o saradnji između nemačkih operativnih jedinica i pojedinih lojalnih četničkih bandi u cilju zajedničke borbe protiv komunističkog neprijatelja. Postavljanjem oficira za vezu u četničkim bandama treba njihovo držanje stalno nadzirati.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1035&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frame no. 000893.] ({{jez-njem|"Zusammenarbeit mit Cetnik—Banden. An den Mil.Befh. Südost ergeht mit Ic/AO Nr. 6161/44 g. Kdos. v. 2.8.44 ein Befehlschreiben über die Belieferung der Cetnikbanden mit Waffen und Munition und über die Zusammenarbeit zwischen deutschen Verbänden und einzelnen lojal erscheinen den Cetnik—Banden für Zwecke des gemeinsamen Kampfes gegen den kommunistischen Feind. Durch Abstellung von Verbindungsoffzen.zu den Cetnik—Banden ist deren Verhalten laufend zu überwachen."}})</ref>}} U večernjem izvještaju Obavještajnog odjeljenja [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] od 16. avgusta 1944, prenosi se vijest da je general Draža Mihailović, u koordinaciji sa predsjednikom srpske vlade generalom Milanom Nedićem, pred okupacione vlasti iznio ponudu o »potpunom potčinjavanju četničkih jedinica«: {{izdvojeni citat| Srbija: Sporazumno sa Nedićem, Draža Mihailović je ponudio nemačkom komandovanju potpuno potčinjavanje četničkih jedinica. Pored postojanja problema davanja talaca, unutrašnjih srpskih suprotnosti i ponude za lični dogovor Draže Mihailovića sa specijalnim opunomoćenikom Ministarstva inostranih poslova, sada postoji samo zahtev za oružje za zajedničku borbu. Srpska vlada je jednovremeno zamolila prijem kod komandanta Jugoistoka i verovatno će tom prilikom biti iznesena i namera o njenoj ostavci.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1090&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frame no. 000948.] <br /> ({{jez-njem|"In Übereinstimmung mit Nedic hat DM dtsch. Führung volle Unterstellung der Cetnik Verbände angeboten. Bei Geiselgestellung, Einstellung alle Innerserbischen Gegensätze und Angebot persönlicher Aussprache DM mit Sonderbevollm.Ausw.Amtes liegt allein Waffenforderung für den gemeinsamen Kampf vor. Serbische Regierung hat zugleich um Empfang bei Mil.Befh. Südost ersucht und wird dabei voraussichtl. Rücktrittsabsicht vortragen."}})</ref>}} Povodom Mihailovićevog predloga, 17. i 18. avgusta je održan sastanak na najvišem nivou u nemačkoj komandi Jugoistoka. Tu su još jednom sumirani Dražini predlozi: {{izdvojeni citat| a) Bezuslovno obećanje, da nijedan nemački vojnik neće biti napadnut od četnika. Davanje talaca. b) Zajednička borba isključivo protiv komunista u cilju uspostavljanja mira i reda. Nemci i četnici ne moraju biti neprijatelji. c) Neprijatelj br. 1 su komunisti i svi oni koji ih podržavaju ili ne sadejstvuju u borbi protiv komunista. d) Draža Mihajlović moli da ga se privuče organizovanju Srpskog dobrovoljačkog korpusa i organizovanju Dobrovoljačkog korpusa. e) Bilo kakva veza s partizanima je nemoguća. f) Draža Mihailović moli da se stvori prijateljskije raspoloženje, da bi se oslobodilo četnike, koji su uhapšeni u Srbiji, bez posredovanja četnika. g) U slučaju invazije nema borbe protiv Nemaca. Borba protiv komunista će se produžiti. Četnici hoće da spreče vezu partizana s invazionim trupama. h) Draža Mihajlović nema veze s Englezima. On i ne želi više da je ima, odgovarajući engleskom držanju prema srpskom narodu.<ref name="ReferenceB">[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_229.htm ZABELEŠKA OBAVEŠTAJNOG ODELJENJA KOMANDE JUGOISTOKA OD 18. AVGUSTA 1944. POVODOM PONUDE DRAŽE MIHAILOVICA ZA SARADNJU U BORBI PROTIV JEDINICA NOVJ]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=581&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frames no. 000576—000577.] <br /> ({{jez-njem|"2.) Das Verhandlungsangebot des DM sieht folgende wesentlichen Punkte vor: </br> a) Unbedingtes Versprechen, kein deutscher Soldat werde von Cetniken überfällen. Geiselgestellung. </br> b) Gemeinsamer Kampf ausschliesslich gegen Kommunisten zur Herstellung von Ruhe und Ordnung. Deutsche und Cetniken brauchen nicht Feinde zu sein. </br> c) Feind Nr. 1 sind Kommunisten und alle, die sie unterstützen oder im Kampfe gegen Kommunisten nicht mitwirken. </br> d) DM bittet, ihn zu Ausbau des SFK und Aufbau Freikorps heranzuziehen. </br> e) Irgendeine Verbindung mit Partisanen ist unmöglich. </br> f) DM bittet zur Hebung freundschaftlicher Stimmung um Freilassung der in Serbien verhafteten Cetniken ohne Vermittlung der Cetniken. </br> g) Im Invasionsfall kein Kampf gegen Deutsche. Kampf gegen Kommunisten wird weitergeführt. Verbindung der Partisanen zu Invasionstruppen wollen Cetniken verhindern. </br> h) DM ohne Verbindung zu Engländern. Er will auch keine mehr haben, entsprechend engl. Verhalten gegen serb. Volk."}})</ref>}} Jedan iskaz<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=585&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000580.] ({{jez-njem|"Durchführung der Zusammenarbeit mit dem Cetnik–Banden, Ausbildung und Führung im Kampf wird den in erster Linie hierfür zuständigen Sicherheitsdienst und SD übertragen. Dieser ist allein für die politische Kampfführung vorgesehen, hat die engsten Verbindungen zu den Cetniks und führt in einem Raume, der als eine Art Heeresgebiet Domäne des Sicherheitsdienstes und des SD ist."}})</ref> sa ovog sastanka ubjedljivo svjedoči o uspostavljenim tijesnim vezama između [[Sicherheitsdienst|njemačkih obavještajnih struktura]] i četničke Vrhovne komande: {{izdvojeni citat|Sprovođenje sadejstva s četničkim bandama, obuka i komandovanje u borbi biće preneti Službi obezbeđenja i SD koji su u prvom redu nadležni za ovo. Ta je služba isključivo predviđena za političko vođenje rata, '''ima najuže veze s četnicima''' i komanduje na jednom određenom području, koje je, kao neka vrsta vojnog područja, domen Službe obezbeđenja i SD.<ref name="ReferenceB">[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_229.htm ZABELEŠKA OBAVEŠTAJNOG ODELJENJA KOMANDE JUGOISTOKA OD 18. AVGUSTA 1944. POVODOM PONUDE DRAŽE MIHAILOVICA ZA SARADNJU U BORBI PROTIV JEDINICA NOVJ]</ref>|Zabeleška obaveštajnog odeljenja komandanta Jugoistoka od 18. avgusta 1944. povodom ponude Draže Mihailovića za saradnju u borbi protiv NOVJ}} U izvještaju poslatom 20. avgusta 1944. godine iz Operativnog odjeljenja [[Beograd]] [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]], navodi se da je za prijem kod vođe [[Treći Reich|Reich]]a [[Adolf Hitler|Adolfa Hitlera]] pripremljen zajednički referat feldmaršala [[Maximilian von Weichs|Maximiliana von Weichsa]], komandanta Jugoistoka i specijalnog opunomoćenika Ministarstva inostranih poslova na Jugoistoku [[Hermann Neubacher|Hermanna Neubachera]], na temu ''saradnje sa Dražom Mihailovićem i buduće politike u Srbiji'', kao i da je sa ovim upoznat feldmaršal [[Wilhelm Keitel]].<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1114&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frames no. 000971—000972.]</ref> Tog je dana sačinjena i službena bilješka u kojoj je sadržan sljedeći prijedlog: {{izdvojeni citat|Po predmetu ponude Nedić — Draža Mihailović, ministar Nojbaher predlaže da se organizacija četničkih jedinica prenese u nadležnost Višeg SS i policijskog vođe u Srbiji. Načelnik štaba komandanta Jugoistoka se saglasio s ovim predlogom.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944"/><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1114&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frame no. 000972.] <br /> ({{jez-njem|"In der Angelegenheit Angebot Nedic – DM schlagt Minister Neubacher vor, die Organisation der Cetnik–Verbände dem Höh.SS–Pol.Führer in Serbien zu übertragen. Chef des Gen.Stabes–O.B.Südost ist mit diesem Vorschlag einverstanden."}})</ref>}} Sâm Neubacher je 20. avgusta uputio opširan izvještaj ministru vanjskih poslova Velikonjemačkog Reicha [[Joachim von Ribbentrop|Joachimu von Ribbentropu]], u kojem je urgirao za prihvatanje ponude Nedić—Mihailović, navodeći da je Nedić garantirao da će se „pokret DM uzdržati od svake neprijateljske radnje protiv Nemaca i da ni u slučaju povlačenja Nemaca iz Srbije neće na Nemce biti ispaljen nijedan metak“. O odnosu Mihailovića i JVuO prema okupatoru od trenutka kada ga je Hitler imenovao ''Specijalnim izaslanikom Ministarstva vanjskih djela za Jugoistok'', Hermann Neubacher piše: {{izdvojeni citat|U pogledu Draže Mihailovića, upućujem na svoje mnogobrojne ranije telegrame. Svoje dosledno antikomunističko držanje dokazao je nedvosmisleno, uprkos najvećem pritisku od strane Engleza, odrekavši se njihove pomoći u naoružanju dok su Englezi istovremeno, preteći naoružavali Tita. Iskustva poslednjih 12 meseci u pogledu njegovog držanja prema nemačkim oružanim snagama, dosadašnje zajedničke borbe na antikomunističkom frontu i dosadašnja ozbiljna ugroženost srpske nacije, koju on priznaje u punom opsegu, smatram dovoljnim osnovom za to da će D. M. održati reč koju nam je dao ako u ovom odlučujućem trenutku budemo pružili preko Nedića odlučujuću pomoć. Spreman sam, posle jednog ličnog razgovora sa D. M., da preuzmem odgovornost za to da nas taj čovek neće napasti s leđa i da će on sam učiniti bezopasnim one elemente svoga pokreta koji su nepouzdani u pogledu nas.<ref>AVII, Mikroteka, NAV, N—T—312, rol. 780, f. 371746.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/11_69.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje PORAZ MIHAILOVIĆEVIH SNAGA U SRBIJI I NOVI SPORAZUMI SA OKUPATOROM I KVISLINGOM MILANOM NEDIĆEM]</ref>}} Specijalni nemački izaslanik Hermann Neubacher je ocenio da obećanja Draže Mihajlovića u pogledu lojalnog držanja treba uzeti ozbiljno, pošto je dokazao on "da je toliki antikomunista, da je '''usprkos engleskim ponudama dao prednost prosjačenju kod okupatora''' pred slogom s crvenom stranom".<ref name="ReferenceB"/><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=575&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000570.] <br /> ({{jez-njem|"D.M. habe zweifellos bewiesen, dass er <br /> 1. Burgfrieden mit Besatzungsmacht halten will und <br /> 2. So sehr Antikommunist ist, dass er trotz Angeboten von englischer Seite einen Bettelgang beim Okkupator der Einigung mit der roten Seite vorgezegen hat. <br /> Zusicherungen D.M.'s auf loyale Einstellung sind ernst zu nehmen, da D.M. in antikommunistischer Frage stets konsequente Haltung eingenommen hat."}})</ref> Ovi pregovori završili su formulisanjem inicijative za formiranje srpske armije od 50.000 ljudi za borbu protiv komunizma kojom bi rukovodio [[Dragoljub Mihailović|Mihailović]], a koju bi opremila nacistička Nemačka. Pored toga, Hitleru su specijalni izaslanik Neubacher i feldmaršal von Weichs prezentirali situaciju u Srbiji: „Četnici su u Srbiji od marta do avgusta 1944. izgubili u borbama sa komunistima oko 5.000 boraca, a prema nemačkoj okupacionoj sili u poslednje vreme nisu više neprijateljski raspoloženi. Oko 10.000 četnika bore se zajedno sa nemačkim trupama u južnoj Srbiji i to pod komandom nemačkog majora Vajela“.<ref name="Živković">{{Cite web |title=Nikola Živković, Srbi u Ratnom dnevniku Vrhovne komande Vermahta |url=http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |access-date=2022-11-04 |archive-date=2016-08-03 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160803153944/http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |dead-url=yes }}</ref> Uz naglasak da će dato oružje „jednom kasnijom prilikom biti upravljeno protiv Nemaca“, vođa [[Treći Reich|Velikonjemačkog Reicha]] je odbacio ovu inicijativu, formulisavši konačnu svoju odluku na sljedeći način: {{izdvojeni citat|Zaključujući, Führer je ustanovio, da on a) nema ništa protiv “malih taktičkih manevara“ s pokretom DM, b) da zatraženo formiranje armije, koja bi bila jačine 50.000 ljudi, nikako ne bi moglo doći u obzir.<ref name="znaci.org">[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_112.htm Službena beleška sa referisanja Hitleru o planu saradnje sa četnicima od 22.8.1944]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=814&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000811.] <br /> ({{jez-njem|"Abschliessend, stellte der Führer fest, daß er <br /> a) gegen "kleine taktische Manöver" mit der DM–Bewegung keine Bedenke habe, <br /> b) daß die Aufstellung der gefordeten 50 000 Mann starken Armee auf keinen Fall in Frage kommen könne."}})</ref>|Službena beleška sa referisanja komandanta Jugoistoka Hitleru o planu saradnje sa četnicima od 22. avgusta 1944. godine}} Ipak, u skladu sa idejom o formiranju srpskog korpusa pod komandom [[Dragoljub Mihailović|Mihailovića]] koji bi se borio na strani Nemaca, [[6. septembra]] [[1944]]. [[Srpska državna straža]] i [[Srpska granična straža]] (ukupno oko 13.000 ljudi) stavljene su pod komandu Mihailovićevog komandanta Srbije generala [[Miroslav Trifunović|Trifunovića]]. Potom su jedinice [[Srpska državna straža|Srpske državne straže]] i [[Srpska granična straža|Srpske granične straže]] 6. oktobra [[1944]]. sabrane su u Jagodini gde je od njih formiran [[Srpski udarni korpus]] sa tri divizije, koji je brojao oko 6.800 ljudi. Komanda Srpske straže i Granične straže predana je naredbom generala Felbera generalu [[Miodrag Damjanović|Miodragu Damjanoviću]], šefu Nedićevog kabineta.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=875&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000871.] <br /> ({{jez-njem|"An den Präsidenten den serbischen Ministerrates Herrn Generaloberst Nedić. Herr Ministerpräsident! <br /> Ich bin damit einverstanden, dass der Generalmajor Damjanović mit der Führung der serbischen bewaffneten Verbände mit Ausnahme des SFK betraut wird. Dieses Korps muss meiner Auffassung noch in den bewährten Händen des General Mušićki [sic] bleiben. Mit dem Ausdruck meiner vorzüglichen Hochachtung."}})</ref> Damjanović je bio i glavni Mihailovićev pouzdanik u Nedićevoj upravi, te su se on i komandanti Straže odmah stavili pod Mihailovićevu komandu. Ove jedinice, preimenovane u Srpski udarni korpus Jugoslovenske vojske u otadžbini, pridružile su se tako drugim četnicima u povlačenju prema Sandžaku. Njihovo je savezništvo ipak bilo nesigurno i ubrzo će se raspasti.<ref>[https://znaci.org/00001/40_74.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje ČETNICI SE POVLAČE IZ SRBIJE]</ref> === Bitka za Srbiju (1944) === {{Poseban članak|Bitka za Srbiju 1944.}} [[Datoteka:Četnici i Nemci u Srbiji 1944.jpg|minijatura|Grupa nemačkih vojnika i četnika Draže Mihailovića u vreme proboja u Srbiju 2. proleterske i 5. krajiške divizije NOVJ.]] U povjerljivom izvještaju Obavještajnog odjeljenja [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] od 26. avgusta 1944. godine, analizirano je stanje na [[Balkansko poluostrvo|Balkanu]] nakon objave rata Trećem Reichu od strane [[Bugarska|Bugarske]] te proglašenja neutralnosti [[Rumunija|Rumunjske]] (i jedna i druga su do tada bile potpisnicama [[Trojni pakt|Trojnog pakta]]), neposredno po ulasku jedinica [[Crvena armija|Crvene armije]] na teritorij dvije države. Oficiri Wehrmachta anticipiraju držanje četnika Draže Mihailovića u novonastaloj, kompliciranoj situaciji: {{izdvojeni citat|Ustanički pokreti na području Balkana – izuzev pokreta Draže Mihailovića – dobit će pojačan zamah, tako da ubrzo treba očekivati prekid svih vlastitih veza s cijelim južnim Balkanom. '''Pokret Draže Mihailovića predstavlja jedinu antiboljševičku organizaciju koja, uz odgovarajuću potporu, može biti dugoročno korisna našim interesima u borbi protiv boljševizma'''.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=874&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frames no. 000870—000871.] ({{jez-njem|"Darüber hinaus werden die Aufstandsbewegungen im Balkan–Raum – abgesehen von der DM–Bewegung – verstärkten Auftrieb erhalten, so dass in Kürze mit einer Unterbrechung sämtlicher eigenen Verbindungen nach gesamtem Süd–Balkan gerechnet werden muss. Die DM–Bewegung stellt bei entsprechender Unterstüzung die einzige antibolschewistische Organisation dar, die im Kampf gegen den Bolschewismus auf längere Sicht unseren Interessen nutzbar gemacht werden kann."}})</ref>}} [[Bitka za Srbiju 1944.]] je bila zajednički saveznički poduhvat sa ciljem ovladavanja središnjim komunikacijskim prostorom nemačkih snaga na Balkanu. Dejstva na tlu izvršavala je [[NOVJ]], a [[Saveznici]] su obezbeđivali borbeno sadejstvo, snabdevanje i pomoć iz vazduha. Četnici su se u ovim borbama našli direktno na strani [[Wehrmacht]]a. U to vreme, Saveznici su već promenili odnos prema [[Dragoljub Mihailović|Mihailovićevim]] snagama, a njihov prioritet u Jugoslaviji postalo je jačanje snaga [[NOVJ]] u Srbiji.<ref>{{Cite web |title=Ficroj Meklejn: RAT NA BALKANU, glava 11 - NOVI DOGOVOR |url=http://www.znaci.org/00001/1_11.htm |access-date=2023-08-14 |archive-date=2023-09-02 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230902100016/https://www.znaci.org/00001/1_11.htm }}</ref> Vrhovni štab NOVJ nameravao je da partizanske snage u Srbiji pomogne prodorom jačih snaga iz [[Bosna|Bosne]] i [[Crna Gora|Crne Gore]]. Nemačka komanda, kao i Mihailović, bili su rešeni da to spreče. Ključnu fazu bitke za Srbiju predstavlja [[Durmitorska operacija|operacija »Rübezahl«]]. Njemačka Komanda Jugoistoka prikupila je za ovu operaciju sljedeće raspoložive snage: {{izdvojeni citat|''Predmet'': Planiranje »Ribecal«,  1.) Snage koje učestvuju: a) Južna grupa: glavni deo 1. brd. div., albanska milicija i delovi SS-divizije »Skenderbeg«, b) Bor[bena] grupa »Jugozapad«: 2 ojačana bataljona 181. peš. divizije sa III/13. SS-puka, c) S[evero] z[apadna] grupa: 2. puk Brandenburg (bez 1 bat.), 3/12. tenk. bat. z. b. V., CDK i četnici (Drinski korpus), d) S[everna] grupa: 14. SS-puk (bez III), e) I[stočna] grupa: Viša k-da III/363. puka, 696. bat. feldžandarmerije, delovi 297. izv. bat., 2/201. brig. jur. topova, f) Grupa »Krempler«, g) Padobranski lov. bat. »Brandenburg«<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=491&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000486.] <br /> ({{jez-njem|"Betr.: Plannung "Rübezahl". </br> 1.) Beteiligte Kräfte: </br> a) Südgruppe: Masse 1. Geb. Div., alban. Milizen und Tle. SS–Div. Skanderbeg. </br> b) Kgr. Südwest: 2 verst. Btlne. 181 J.D. mit III./SS–13 </br> c) NW–Gruppe: 2. Rgt. Brandenburg (o. 1 Btln.) 3./Pz. Abt. z.b.V. 12, MFK, und Cetniks (Drina–Korps). </br> d) N–Gruppe: SS–Rgt. 14 (ohne III.). </br> e) O–Gruppe: Höh. Kdo. mit III./363, Feld Gend.Abt. 696, Tle. A.A. 297, 2./Stu. Gesch.Brig 201. </br> f) Gruppe Krempler. </br> g) Fallschirm–Jg.Btl. Brandenburg."}})</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_108.htm Izveštaj Komandanta Jugoistoka od 12. avgusta 1944. Vrhovnoj Komandi Vermahta o sastavu borbenih grupa i njihovim pravcima napada u operaciji »Ribecal«], Zbornik NOR-a, tom XII, knjiga 4, dokument br. 108.</ref>}} [[NOVJ]] je nastojala da koncentriše snage na levoj strani [[Lim (reka)|Lima]] za proboj u [[Srbija|Srbiju]]. Nemačka [[Komanda Jugoistoka (Nemačka)|Komanda Jugoistoka]] je rešila da brani [[Srbija|Srbiju]] aktivnim dejstvima - sprečavanjem pokreta jedinica [[NOVJ]] kroz [[Bosna|Bosnu]] prema zapadu, kao i nizom krupnih i ambicioznih operacija u [[Sandžak]]u i istočnoj [[Bosna|Bosni]] sračunatih na razbijanje koncentracija [[NOVJ]] i njihovo onesposobljavanje za ofanzivna dejstva. Snage [[JVuO]] sa velikim entuzijazmom učestvovale su u ovim operacijama, kao i u onim koje je organizovao nemački komandant [[Srbija|Srbije]] protiv lokalnih partizana i povremenih prodora. Vrhunac ovog sadejstva nastupio je u avgustu [[1944]],<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944"/><ref>[Službena beleška oficira Abvera Komande Jugoistoka od 22. avgusta 1944. sa referisanja komandanta Jugoistoka Adolfu Hitleru, http://www.znaci.org/00001/4_12_4_112.htm {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230814062743/https://znaci.org/00001/4_12_4_112.htm |date=2023-08-14 }}] Zbornik dokumenata i podataka o NOR-u, tom XII (nemački dokumenti), knjiga 4, Vojnoistorijski institut, Beograd - dokument 112</ref> kada su se odvijala najintenzivnija i najmasovnija dejstva. U izvještaju Vojnoprivrednog štaba Jugoistoka od 15. avgusta 1944. godine upućenom Vojnoupravnom komandantu Jugoistoka, konstatuje se ozbiljna političko-bezbjednosna kriza uzrokovana uspješnim partizanskim manevrom, tj. prodorom u Srbiju: {{izdvojeni citat|Započeo je očekivani veliki Titov napad na Srbiju. Dok su u [[Istočna Bosna|istočnoj Bosni]], na [[Drina|Drini]], pripremljene jedinice bile tako desetkovane našim akcijama da mu tamo samo slabe snage stoje na raspolaganju, dotle je jačim delovima Titovih jedinica, koje su bile u centralnom delu [[Crna Gora|Crne Gore]], oko 3 divizije, pošlo za rukom da upadnu u [[Južna Srbija|južnu Srbiju]] i da pređu dolinu [[Ibar|Ibra]]. One sada u rejonu između Ibra i [[Južna Morava|Južne Morave]], po sjedinjavanju sa tamošnje 3 srpske crvene divizije, ugrožavaju obe glavne saobraćajne arterije prema jugu. Slobodu pokreta ovih, oko 10.000 ljudi jakih i dobro naoružanih, združenih jedinica uspeli smo, istina u teškim borbama i uz mnogo gubitaka, pomoću nemačkih, bugarskih i srpskih snaga (četnici i [[Srpski dobrovoljački korpus|SDK]]) da suzimo; ipak, one su preslabe da bi, s obzirom na otkazivanje bugarskih jedinica, izborile odlučujuće uspehe.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_109.htm Izveštaj Vojnoprivrednog štaba Jugoistoka od 15. avgusta 1944. komandantu Jugoistoka o vojno-političkoj i privrednoj situaciji u Srbiji]</ref>}} Koliki su značaj najviši okupacioni dužnosnici u Jugoslaviji pridavali upotrebi četničkih jedinicâ u borbi protiv snaga NOVJ, može se zaključiti i na osnovu jedne naredbe od 26. avgusta 1944. godine, koju potpisuje feldmaršal [[Maximilian von Weichs]]: {{izdvojeni citat| ''Naređenje komandanta Jugoistoka'' Suštinski zadatak [[Druga oklopna armija (Wehrmacht)|2. oklopne armije]] i Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od sada pa nadalje jeste dovesti i držati sve četničke jedinice u Srbiji i Crnoj Gori u borbenom dodiru s crvenim snagama, kako im ne bi bilo dopušteno preuzimanje vlastite inicijative, koja bi zbog cjelokupne situacije mogla biti uperena i protiv Njemačke. Odbijanje borbe protiv komunista mora se odmah prijaviti kao prijeteći simptom.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944"/><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=13&rec=311&roll=191 NARA, T311, Roll 191, frame no. 000007.] <br /> ({{jez-njem|"Befehle OB.Südost <br /> Eine wesentl. Aufgabe Pz.AOk 2 und Mil.Befh.Südost ist ab sofort sämtl. in Serbien und Montenegro stehenden Cetnikverbände in Gefechtsberührung mit roten Kräften zu bringen und zu halten, um sie nicht zu einer eigenen Initiative die in Auswirkung der Gesamtlage auch gegen Deutschland gerichtet sein könnte gelangen zu lassen. Weigerung, dem Kampf gegen den Komm. aufzunehmen, ist als bedrohliches Symptom sofort zu melden."}})</ref>}} Uoči bitke sa partizanima, nemački Wehrmacht je snabdeo četnike svim raspoloživim zalihama italijanskog pešadijskog oružja i municije: {{izdvojeni citat|U nadovezi na dogovor od 15. 8. saopštava se, da se za izdavanje četničkim jedinicama mogu staviti na raspolaganje, u najboljem slučaju, sledeća oružja: 7.000 pušaka 6,5 mm (ital.) sa po 100 metaka, <br /> 50 teš. mitraljeza 8 mm (ital.) sa po 13.000 metaka, <br /> 42 laka bacača 4,5 mm (ital.) sa po 250 metaka. Upozorava se na to, da je time iscrpljena celokupna zaliha italijanske pešadijske municije u domenu Komandanta Jugoistoka i da se nove pošiljke mogu očekivati tek od oktobra 1944. godine i to u ograničenom obimu.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=587&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000582.] </br> ({{jez-njem|"Im Nachgang zur Besprechung vom 15.8. wird mitgeteilt, dass für Ausgabe an Cetnik–Einheiten äusserstenfalls folgende Waffen zur Verfügung gestellt werden können: </br> 7 000 Gewehre 6,5 mm (i) mit je 100 Schuss, </br> 50 s.M.G. 8 mm (i) mit je 13 000 Schuss, </br> 42 le.Gr.W. 4,5 cm (i) mit je 250 Schuss. </br> Es wird darauf aufmerksam gemacht, dass damit der gesamte Bestand an ital. Inf. Munition im Bereich O.B.Südost erschöpft ist und Neulieferung in beschränktem Maße erst ab Oktober 44 erwartet werden darf."}})</ref><ref>[http://www.znaci.org/00001/4_14_4_228.htm Obaveštenje operativnog odeljenja komandanta Jugoistoka od 16. avgusta 1944. obaveštajnom odeljenju o odobrenim količinama oružja i municije četničkim jedinicama]</ref>|Obaveštenje komande Jugoistoka o odobravanju oružja i municije četnicima (16. avgust 1944.)}} U nacrtu jednog izvještaja, sastavljenog od strane oficirâ Armijske grupe »F« u ljeto 1944. godine, sumira se iskustvo njemačkih okupacionih organa sa Mihailovićevim četnicima u [[Okupacija Jugoslavije u Drugom svetskom ratu|okupiranoj Jugoslaviji]]: {{izdvojeni citat|Dosadašnje držanje D.M.-a ima sljedeće karakteristike: a) Aktivna borba protiv komunista u Srbiji, Crnoj Gori i Hrvatskoj, s tim što je ova borba zbog brojčane, a naročito materijalno-tehničke nadmoći komunista, uvijek rizična za snage D.M.-a, b) Neispunjavanje od Saveznika postavljenih specijalnih zadataka, c) Lokalna, ponekad vrlo aktivna saradnja sa njemačkim trupama, obavještajnim i ostalim okupacionim organima, d) Potpuna spremnost za izvršavanje taktičkih instrukcija izdatih od strane njemačkih oficira za vezu, e) Stalno ponavljanje zahtjeva za municijom i oružjem radi borbe protiv komunista, kao nagrada za dokazanu lojalnost.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=970&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000960.] <br /> ({{jez-njem|"Das bisherige Verhalten der DM–Bewegung ist gekennzeichnet: </br> a) durch eine aktive Kampfführung gegen den kommunistischen Feind in Serbien, Kroatien und Montenegro, die bei zahlenmässiger und vor allem waffentechnischer Überlegenheit der kommunistischen Banden in jedem Falle mit einem besonderen Risiko für die DM–Kräfte verbunden ist, </br> b) durch die Nichtausführung der von den Allierten generell und im Form von Spezialaufgaben gegebenen Sabotageaufträge, </br> c) durch eine örtliche, z.Zt. sehr rege Zusammenarbeit der DM–Cetniks mit der deutschen Sicherungstruppe, den Abwehrorganen und den für Ausnutzung des Landes eingesetzten deutschen Dienststellen bezw. deren Organisationen, </br> d) durch eine absolute Bereitwilligkeit, sich den taktischen Weisungen der deutschen Verbindungsoffiziere zu unterwerfen, </br> e) durch die wiederholten Versuche, für bewiesene Loyalität Munition und Waffen zum Kampf gegen den kommunistischen Feind zu erhalten."}})</ref>}} Kada su partizani konačno uspeli da se probiju u Srbiju i krenu ka Beogradu, nastupila je panika u redovima okupatora i kvislinga/kolaboracionista: {{izdvojeni citat|Titovi partizani upali su u septembru 1944. u Srbiju i to na više mesta. Zapadni deo Srbije bio je potpuno nezaštićen. Tamo je bio stacioniran samo mali broj nemačkih policijskih jedinica, koje su, zajedno sa četnicima, tu i tamo još vodile borbe. Sa svih strana neprijatelj je krenuo ka Beogradu. U gradu je vladao mir. Mi smo sedeli u Beogradu ne na buretu baruta, nego smo se nalazili u njemu.<ref>[http://www.znaci.org/00001/172_7.pdf Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221015170611/https://znaci.org/00001/172_7.pdf |date=2022-10-15 }}, str. 161–162.</ref>|[[Hermann Neubacher]], “Sonderauftrag Südost”}} U izveštaju od 18. septembra 1944, komandant Jugoistoka feldmaršal Maximilian von Weichs jasno sagledava težinu situacije u kojoj su se našle okupacione snage u Srbiji usljed nezadržive partizanske ofanzive. Von Weichs smatra da se njemačkom vođstvu poput imperativa nameće nastavak saradnje sa Mihailovićevim četnicima: {{izdvojeni citat|Loša situacija u Srbiji: zbog pomanjkanja vlastitih snaga, napredovanje partizana se može još samo usporiti; politika upotrebe četnika pri tome je od nesmanjene važnosti, te će biti nastavljena svim sredstvima.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=763&rec=311&roll=193 NARA, T311, Roll 193, frame no. 000758.] <br /> ({{jez-njem|"Es kommt also darauf an, gegenüber den Banden in Serbien weiterhin mit unterlegenen Kräften eine Verzögerungstaktik zu betreiben in der Hoffnung, daß durch innerpolit. Gegensätze oder Versorgungsschwierigkeiten ihre Stoßkraft geschwächt wird. Ein Einspannen noch kampfbereiter Cetniks ist dabei von unverminderter Bedeutung u. wird mit allem Mitteln betrieben."}})</ref>|V. Weichs-ova ocjena situacije od 17.9.44 (18.9.44)}} Četnici su nudili okupatoru sadjejstvo u borbi protiv snaga NOVJ u zamjenu za municiju i naoružanje: {{izdvojeni citat|Više četničkih vođa s područja Beograda nudi se za borbu protiv komunista pri isporuci oružja i municije od strane Nijemaca.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=789&rec=311&roll=193 NARA, T311, Roll 193, frame no. 000784.] <br /> ({{jez-njem|"Serbien: Kampfangebote mehrerer Cetnik–Führer Raum Belgrad gegen Kommunisten bei Waffen– und Munitionslieferung durch Deutsche."}})</ref>|Večernji izvještaj obavještajnog odjeljenja Armijske grupe »F« za 19. septembar 1944. godine}} Krajem septembra 1944, četnici učestvuju s njemačkim jedinicama u borbi protiv partizana u raznim dijelovima Srbije. Tako u zapadnoj Srbiji, [[4. grupa jurišnih korpusa JVuO|Četvrta grupa jurišnih korpusa JVuO]] pod komandom potpukovnika [[Dragoslav Račić|Dragoslava Račića]] i trupe Wehrmachta pokušavaju spriječiti prodor snaga NOVJ: {{izdvojeni citat|Zapadna i centralna Srbija: [...] Dijelovi Borbene grupe fon Jungenfeld prebačeni u Šabac, odakle su 26. septembra, u sadejstvu sa četničkom formacijom Račića, vršili napad na [[12. vojvođanski korpus NOVJ|12. korpus NOVJ]] koji nadire s juga.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1027&rec=311&roll=193 NARA, T311, Roll 193, frame no. 001015.] <br /> ({{jez-njem|"West– und Mittel– Serbien: </br> Tle. Kgr. v. Jungenfeld nach Sabac verlegt, von dort 26.9. im Zusammenwirken mit Cetnik–Verband Racic Angriff auf von Süd vordringendes XII. rotes Korps."}})</ref>}} Ova elitna četnička formacija pomagala je okupatoru u zapadnoj Srbiji već početkom septembra te godine: {{izdvojeni citat|[[Požega (Srbija)|Požegu]] zauzele vlastite trupe u sadejstvu sa četnicima (Račića).<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=247&rec=311&roll=193 NARA, T311, Roll 193, frame no. 000246.] <br /> ({{jez-njem|"Pozega durch eigene Truppe in Zusammenwirken mit Cetniks (Racic) genommen."}})</ref>|Večernji izvještaj Obavještajnog odjeljenja Armijske grupe »F« za 6. septembar 1944. godine}} Pukovnik von Jungenfeld se nalazio na čelu 5. policijskog puka, sa štabom u [[Šabac|Šapcu]]. O saradnji visokih četničkih oficira sa Jungenfeldom, poput komandanta Kolubarskog korpusa JVuO kapetana Milorada Lapčevića, generala [[Svetomira Đukića]], komandanta Severnih pokrajina JVuO (tj. [[Vojvodina|Vojvodine]] i [[Slavonija|Slavonije]]) ili majora Ilije Orelja, u vezi sa planiranjem krupnije operacije protiv snagâ [[NOV i POJ]] u [[Srem]]u avgusta 1944. godine, general Dragoljub Mihailović je bio obaviješten od strane pukovnika Dragomira Radovanovića, delegata Vrhovne komande Jugoslovenske vojske u otadžbini za Vojvodinu: {{izdvojeni citat|Dobro je što je kapetan Lapčević postavljen za komandanta Sremske jurišne grupe, no on je svojim radom za poslednji mesec dana stalno radio sa nemačkim komandantom iz [[Šabac|Šapca]]. On — kapetan Lapčević je izvodio akciju u [[Kupinovo|Kupinskom]] kutu po zapovesti nemačkog komandanta iz Šabca, javno sa njim sedeo obilazio Kupinski kut naravno da su u ovom pogledu sudelovali đeneral Đukić i major Orelj. Major Orelj je potpuno zabrljao. Nezgodno je što se svuda prestavlja za Vašeg Delegata te u ime Vaše onako pijan naređuje i govori. Sve ovo vide ovi naši mladi komandanti koji vode ljude i koji treba da nose ceo teret borbe na svojim leđima. Oni nemogu da dozvole da im neko prebaci da su saradnici Nemaca. Kapetan Lapčević, đeneral Đukić i major Orelj mogli su i trebali da rade, ali samo tajno, a nikako javno svakog dana sedeti u kafani u s. [[Ušće (Obrenovac)|Ušće]] pored puta [[Obrenovac]]—Šabac, još đeneral Đukić sa đeneralskom kapom i t.d. Da umirim ove mlade ljude i da im objasnim da će se ovo zabraniti i da će se ako se šta radi, u buduće tajno raditi, trebalo je dosta vremena i muke.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_37.htm Izveštaj delegata Vrhovne komande za Vojvodinu od 22. avgusta 1944. Draži Mihailoviću o akcijama protiv NOV i POJ u Sremu i o saradnji sa nemačkim trupama]</ref>}} Iz Armijske grupe »F« javljeno je 13. septembra 1944. godine da Mihailovićevi četnici pomažu okupacionoj sili i prilikom defanzivnih akcijâ u zapadnoj Srbiji: {{izdvojeni citat|Sjeverozapadna Srbija: Noćni napad crvenih bandi na [[Valjevo]] odbijen od strane četnika i vlastitih snaga.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=553&rec=311&roll=193 NARA, T311, Roll 193, frame no. 000550.] <br /> ({{jez-njem|"NW–Serbien: </br> Nachtangriff roter Banden auf Valjevo durch Cetniks und eig. Kräfte abgeschlagen."}})</ref>|Tajni dnevni izvještaj Komande Jugoistoka (Armijska grupa »F«) za 13. IX 1944.}} U [[Istočna Srbija|istočnoj Srbiji]] četnici su asistirali okupatoru pri zaštiti objekata od strateškog značaja za ratnu privredu Trećeg Reicha, čime je Nijemcima znatno olakšavana eksploatacija rudnih bogatstava u zemlji: {{izdvojeni citat|Napad bandi na rudnik uglja [[Bogovina]] odbijen od strane DM–jedinicâ i mešovite borbene grupe (Landesschützen iz [[Bor]]a i delovi 1. policijskog dobrov. bataljona).<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=403&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frame no. 6289656.] <br /> ({{jez-njem|"BANDENANGRIFF AUF KOHLENBERGWERK BOGOVINA DURCH DM–VERBAENDE UND GEMISCHTE KGR (LDS AUS BOR UND TLE. POL. FREIW.BTL. 1) ABGEWIESEN."}})</ref>|Dnevni izvještaj Komande Jugoistoka (Armijska grupa »F«), 27. VIII 1944. godine}} Načelnik štaba Četvrte grupe jurišnih korpusa JVuO major [[Neško Nedić]] je 13. septembra izdao naređenje kapetanu Vojislavu Markoviću da u najtješnjoj vezi sa njemačkim okupacionim snagama odbace [[1. proleterska divizija|Prvu proletersku diviziju]] prilikom napada na Valjevo: {{izdvojeni citat|Tvoj korpus za sada ostaje za akciju prema Valjevu — prema komunističkoj grupi dejstvuje u Kolubari. Pošto ovu akciju vode uglavnom Nemci to će tvoja uloga biti da naslonom naših i u sporazumu sa njima izvršiš tučenje crvenih sugerišući Nemcima najpogodnija rešenja. Od Nemaca ćeš neposredno da se snabdevaš municijom, a glavni zadatak ti je da prisustvom uz nemačke trupe goniš i hvataš komuniste koje oni razbijaju.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_69.htm Naređenje načelnika štaba 4. grupe jurišnih korpusa od 13. septembra 1944. komandantu 7. jurišnog korpusa da sadejstvuje s nemačkim trupama u odbijanju napada 1. proleterske divizije NOVJ na Valjevo]</ref>}} Istovremeno, Nijemci otpočinju s izvođenjem [[Operacija Cirkus|operacije »Cirkus«]] ({{jez-njem|Zirkus}}), čiji je cilj bio ovlađivanje [[Kolubara|kolubarskim]] pobrđem. Operacija je počela 24. septembra 1944, uz učešće [[7. SS dobrovoljačka gorska divizija Prinz Eugen|7. SS-divizije »Prinz Eugen«]], [[Brandenburger|1. puka »Brandenburg«]] (bez 1. bataljona), 202. tenkovskog bataljona, dijelova 5. policijskog puka i pripadnikâ Šumadijske i Kolubarske grupe korpusa JVuO.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_168.pdf Pregled dejstava potčinjenih jedinica vojnoupravnog komandanta Jugoistoka (Armijske grupe »Srbija«) od 23. avgusta do 4. novembra 1944. godine]</ref> Prethodnog dana, ispred Komande Jugoistoka je načelnik štaba Armijske grupe »F« general [[Arthur Winter]] uputio izvještaj kojim najavljuje početak operacije, napominjući da će se i brojne četničke jedinice boriti na strani Wehrmachta: {{izdvojeni citat|Početak "Cirkusa" 24. septembra. [...] Sve naše snage u sjeverozapadnoj Srbiji potčinjene su Borbenoj grupi fon Jungenfeld. U kruševačkom kraju uspješno napredovanje većih četničkih snaga, uz podršku 12. bataljona iz sastava [[Druga oklopna armija (Wehrmacht)|2. oklopne armije]], protiv crvenih bandi u području sjeverozapadno od Kruševca. Pothvat će biti nastavljen sa 6.000 četnika.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=941&rec=311&roll=193 NARA, T311, Roll 193, frame no. 000931.] <br /> ({{jez-njem|"Beginn "Zirkus" 24.9. Durch Aufkl.– Vorstoss 1. Rgt. Brandenburg Arandjelovac stark feindbesetzt festgestellt. Sämtl. eig. Kräfte in NW–Serbien Kgr. v. Jungenfeld unterstellt. Raum Krusevac erfolgreicher Vorstoss stärkerer Cetnik–Kräfte, unterstützt durch 2./Pz.Abt.z.b.V.12 gegen rote Banden Raum NW Krusevac. Unternehmen wird mit 6000 Cetniks fortgeführt."}})</ref>|Povjerljivi izvještaj Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi oružanih snaga od 23. IX 1944.}} U septembru su kvislinške formacije [[Srpska državna straža|Srpska državna]] i [[Srpska granična straža|granična straža]] preformirane u [[Srpski udarni korpus]] (jačine 6.800), stavljen pod Mihailovićevu komandu.<ref>[http://www.znaci.org/00001/4_12_4_168.htm Izveštaj komandanta Armijske grupe "Srbija" od 4. novembra 1944] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230714172817/https://znaci.org/00001/4_12_4_168.htm |date=2023-07-14 }}, Zbornik dokumenata i podataka o NOR-u, tom XII (nemački dokumenti), knjiga 4, Vojnoistorijski institut, Beograd - dokument 168</ref> U prvoj polovini septembra, četničko-nemačka odbrana [[Srbija|Srbije]] sa zapada doživela je slom usled prodora [[NOVJ]]. Bitka za [[Srbija|Srbiju]] definitivno je rešena tokom oktobra [[Beogradska operacija 1944.|Beogradskom operacijom]], uz sadejstvo [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije]] sa oklopnim snagama [[Crvena armija|Crvene armije]]. No, i pored toga, JVuO je nastavila sadejstvovati sa Vermahtom: {{izdvojeni citat|Usljed jakog komunističkog pritiska, još četničkih jedinica, uključujući i one iz istočne Srbije, izrazile su spremnost za dalju borbu protiv komunista u saradnji sa njem. Wehrmachtom.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&broj=101&roll=194 NARA, T311, Roll 194, frame 000095: Izvještaj o neprijatelju u Srbiji, Hrvatskoj, Crnoj Gori i Albaniji (Dodatak za savjetovanje kod načelnika štaba jugoistoka od 2. oktobra 1944.)] <br /> ({{jez-njem|"Unter dem starken kommunistischen Druck haben sich weitere Cetnik–Führer, auch aus O–Serbien bereit erklärt, gemeinsam mit der Deutschen Wehrmacht gegen die Kommunisten zu kämpfen."}})</ref>|Izvještaj [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] od 2. oktobra 1944.}} {{izdvojeni citat|Četnička grupa [[Siniša Ocokoljić|Ocokoljića]] iz istočne Srbije osiguravala je pozadinu Müllerovom korpusu prilikom borbi protiv Rusa u rejonu okuka Dunava–Zaječar.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=568&rec=311&roll=194 NARA, T311, Roll 194, frames no. 000562-000564: Držanje D.M.-četnika u Srbiji (dodatak za izvještaj o neprijateljskim namjerama od 19. oktobra 1944.)] </br> ({{jez-njem|"Die ostserbische Cetnikgruppe des Ocokoljic hat dem Korps Müller bei den Verteidigungskämpfen gegen die Russen im Raum Donauschleife–Zajecar Dienste zur Freihaltung der rückwärtigen Verbindungen geleistet."}})</ref>|Njemački izvještaj od 19. oktobra 1944.}} Opšta (pozitivna) ocjena o doprinosu četničkih snaga u borbi na strani njemačkog Wehrmachta tokom bitke za Srbiju, data je u izvještaju štaba [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]], poslatom 21. avgusta 1944. godine Vojnom zapovjedniku Jugoistoka generalu [[Hans Felber|Felberu]]: {{izdvojeni citat|Njemačko vođstvo u Srbiji je stoga moralo tražiti pomoć većih dijelova četnika Draže Mihailovića. Oni su slabo naoružani i nedavno su teško pogođeni usljed izostanka obuke pojedinačnih boraca. Ipak, dobro su se borili, pretrpjeli su znatne krvave gubitke i mogu se označiti kao bezuslovno antikomunistički.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=985&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000975.] ({{jez-njem|"Die deutsche Führung in Serbien mußte sich daher schon bisher der Mithilfe stärkerer Teile der DM–Cetniks bedienen. Diese sind schlecht bewaffnet und infolge geringer Ausbildung des Einzelkämpfers in der letzten Zeit stark angeschlagen worden. Sie haben sich aber gut geschlagen, erhebliche blutige Verluste zu verzeichnen und können als unbedingt antikommunistisch bezeichnet werden."}})</ref>|Njemačka procjena brojnosti partizanskih, njemačkih i kvislinških jedinica u Srbiji (21. august 1944).}} === Proboj četnika i Nijemaca iz Srbije (1944) === {{Poseban članak|Proboj četnika i Nijemaca iz Srbije|Povlačenje kolaboracionista sa Nijemcima (1944–1945)}} [[Datoteka:Bundesarchiv Bild 183-J28413, Jugoslawien, deutscher Rückzug.jpg|thumb|Nemački vojnici se povlače iz Srbije.]] Tokom septembra [[1944]]. glavna četnička mobilna formacija u centralnoj i zapadnoj Srbiji, [[Četvrta grupa jurišnih korpusa JVuO|Četvrta grupa jurišnih korpusa]] pod komandom [[Dragoslav Račić|Dragoslava Račića]], skupa sa drugim pridruženim jedinicama, poražena je od nadirućih snaga [[NOVJ]] i potisnuta prema [[Beograd]]u. Ove su jedinice Nemci tokom [[3. oktobra|3]], [[4. oktobra|4.]] i [[5. oktobra]] 1944. vozovima prebacili sa željezničkih stanica Topčider i Ripanj do [[Kraljevo|Kraljeva]].<ref name="ReferenceC">Ratko Parežanin; MOJA MISIJA U CRNOJ GORI, Rim, 1974, str. 17-18.</ref><ref>Radomir Milošević-Čeda: ZAKASNELI RAPORT, Interprint, Beograd, 1996, str. 78-79.</ref> {{izdvojeni citat|Noću, iza ponoći, između 3. i 4. oktobra 1944, krenuli smo iz Beograda, sa železničke stanice u Topčideru... Uveče sam se oprostio sa komandantom Korpusa, generalom Kostom Mušickim... Kod Mušickog je u tom trenutku bio [[Nikola Kalabić]], a u štabu Dobrovoljačkog Korpusa sam primetio i Neška Nedića... Došli su da se dogovaraju sa Dobrovoljačkom komandom i da traže opremu i ostalo. Na brzinu progovorio sam nekoliko reči sa Neškom Nedićem. U vozu su s nama putovali i Kalabićevi četnici. Rekoše nam da idu do Kraljeva, gde se vrši koncentracija četnika za borbu.<ref name="ReferenceC"/>|Nedićev ministar [[Ratko Parežanin]]}} O oštrini borbi koje su se vodile između snaga NOVJ, s jedne, te okupatorsko-kolaboracionističkih jedinica s druge strane, svjedoči i jedan njemački izvještaj neposredno pred [[Beogradska operacija|pad Beograda]]. U izvještaju se apostofira strateški značaj koji je, za odbranu glavnog grada Srbije, predstavljala linija bojišnice u [[Zapadna Srbija|zapadnoj Srbiji]], gdje je bila raspoređena Četvrta grupa jurišnih korpusa JVuO pod komandom potpukovnika Račića: {{izdvojeni citat|Račićeva jurišna grupa korpusa, koja je u septembru u teškim borbama na savskom zavoju bila potisnuta iz područja Čačak–Požega–Užice zbog napredovanja Titovih snaga u zapadnoj Srbiji ka sjeveru, probila se natrag u područje Užice–Požega–Čačak zapadno ka Drini u pojedinačnim grupama, trpeći velike gubitke, nakon što su njemačke snage raspoređene u ovom području povučene na [[Istočni front]]. Usljed nedostatka streljiva i oružja te u odsustvu njemačkih snaga koje bi ga poduprle, Račić je od tada mogao izvoditi samo manje operacije protiv komunističkih grupa. </br> Brzo napredovanje Rusa preko doline Morave do saobraćajnice Beograd–Kraljevo potpuno je promijenilo situaciju kod četnika. Čini se da je bliski kontakt s njemačkim trupama bio poremećen brzim pokretima njemačkih trupa uzrokovanim borbama, tako da se s te strane teško mogao vršiti bilo kakav kontinuirani uticaj na četnike.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=568&rec=311&roll=194 NARA, T311, Roll 194, frame no. 000562.] </br> ({{jez-njem|"Die im September durch den Nordvormarsch der Tito–Kräfte im westserbischen Gebiet aus dem Raum Cacak–Pozega–Uzice in harten Kämpfen gegen den Savabogen zurückgedrückte Sturmkorpsgruppe Racic hat sich nach Abzug der in diesem Raum eingesetzten deutschen Kräfte an die Ostfront wiederum unter starken Verlusten in Einzelgruppen in das Gebiet westlich der Drina und den Ausgangsraum Uzice–Pozega–Cacak durchgekämpft. Wegen Mangel an Munition und Waffen und im Hinblick auf das Fehlen deutscher Kräfte als Rückhalt hat Racic seitdem nur kleinere Aktionen gegen komm. Gruppen durchführen können. </br> Das rasche Vordringen der Russen über das Moravatal bis zur Straße Belgrad–Kraljevo hat die Lage der Cetniks völlig verändert. Die Tuchfühlung mit der deutschen Truppe scheint durch die im Kampfverlauf notwendig gewordenen raschen deutschen Truppenverschiebungen unterbrochen zu sein, sodass von dieser Seite die Möglichkeit zu laufender Einwirkung auf die Cetniks kaum mehr bestand."}})</ref>|Držanje D.M.-četnika u Srbiji (dodatak za izvještaj o neprijateljskim namjerama od 19. oktobra 1944.)}} U mjesečnom izvještaju [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] ({{jez-njem|Heeresgruppe F}}) za oktobar 1944, poslatom Komandi Jugoistoka, konstatuje se da četnici u Srbiji nijesu u stanju održati svoje pozicije bez prisustva njemačkih okupacionih trupâ. Oficiri Wehrmachta tvrde da je „prebacivanje najvećeg dijela četničkih jedinica koje su se nalazile u sjevernoj i istočnoj Srbiji u suštini izvršeno da bi se izbjegli sukobi sa Rusima“, na čiju ih je „podmuklost“ upozorila Vrhovna komanda JVuO: {{izdvojeni citat|U borbi sa snagama 1. komun. korpusa koje su napredovale ka Beogradu, krajem septembra je Rudnički korpus [JVuO] u rejonu Lazarevca (32 km si. od Valjeva) potpuno uništen, dok je Kosmajski korpus uspio da se održi u rejonu sjeverno od Mladenovca (4 km j–ji. od Beograda). Nakon povlačenja njemačkih trupa, budući u nemogućnosti da zadrže dotadašnja operativna područja zbog premoći Rusa i komunista, četničke jedinice koje su se borile u sjeverozapadnoj i centralnoj Srbiji prebačene su do sredine oktobra na područje južno od Zapadne Morave.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=675&rec=311&roll=189 NARA, T311, Roll 189, frame no. 001138.] <br /> ({{jez-njem|"Die Verlegung des grössten Teiles der in Nord– und Ostserbien befindlichen Cetnik–Einheiten wurde im wesentlichen zur Vermeidung von Zusammenstössen mit den Russen vorgenommem, vor deren Hinterlist das Obkdo. die Stäbe dringend warnte. <br /> Im Kampf mit den auf Belgrad vorgehenden Kräften des I.komm.Korps wurde Ende September das im Raum Lazarevac (32 NO Valjevo) stehende Rudnik–Korps völlig zerschlagen, während das Kosmaj–Korps sich im Raum Nord Mladenovac (4 SSO Belgrad) behaupten könnte. <br /> Angesichts der Unmöglichket, nach dem Abzug der deutschen Truppen die bisherigen Einsatzräume gegen die Übermacht der Russen und Kommunisten zu halten, wurden die in Nordwest– und Mittel– Serbien kämpfenden Cetnik–Einheiten biss Mitte Oktober in den Raum südlich der Westl. Morava verlegt."}})</ref>}} Izbijanje [[Crvena armija|Crvene armije]] na severoistočnu granicu Jugoslavije izazvalo je pometnju u četničkim redovima. Znatan deo četničkih trupa tokom septembra razbijen je od strane NOVJ u zapadnoj Srbiji. Sam [[Dragoljub Mihailović|Mihailović]] sa manjom grupom boraca je nateran na povlačenje u Bosnu. Neki su pokušali da napadom na Nemce pred sam dolazak Crvene armije ponovo steknu saveznički status ([[Predrag Raković|Raković]], [[Dragutin Keserović|Keserović]], [[Dragoslav Račić|Račić]]), ali je i ovaj pokušaj bio kratkotrajan. Nakon neuspeha, glavnina se krajem oktobra koncentrisala u oblasti Ivanjice. Upravo u tom periodu vrh Armijske grupe E iz Grčke izbio je do [[Novi Pazar|Novog Pazara]]. Četnici su se priključili [[Proboj Armijske grupe E kroz Sandžak|prodoru Armijske grupe E kroz Sandžak]] u istočnu [[Bosna|Bosnu]]. {{Wikisource|Izveštaj Komande grupe armija "E" Komandantu Jugoistoka od 11.11.1944.}} {{izdvojeni citat|Draža Mihailović će nastaviti borbu protiv komunizma. Njegove jedinice se već bore sa Titovim trupama i imaju djelomično vezu sa njemačkim jedinicama (pukovnik v. Jungfeld, general Müller). Sada je stvar u tome, kako upotrebiti četničke jedinice kao prethodnice i osiguranje za komunikacije prilikom predstojećeg izmještanja njemačkih trupa iz Srbije. Pritom se neće moći izbjeći da četnici, prateći moguće pokrete njemačkih trupa ka zapadu, ne dospiju na tlo Hrvatske.<ref name="sr.wikisource.org">[http://sr.wikisource.org/wiki/Zabilje%C5%A1ka_sa_savjetovanja_visokih_njema%C4%8Dkih_politi%C4%8Dkih,_vojnih_i_policijskih_li%C4%8Dnosti_o_%C4%8Detni%C4%8Dkom_pitanju_u_Srbiji,_8._oktobra_1944. Zabilješka sa savjetovanja visokih njemačkih političkih, vojnih i policijskih ličnosti o četničkom pitanju u Srbiji, 8. oktobra 1944.]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=51&rec=311&roll=194 NARA, T311, Roll 194, frames no. 000045—000046.] ({{jez-njem|"D.M. wird weiterhin Kampf gegen den Kommunismus führen. Seine Verbände stehen nach wie vor gegen den Titobanden und haben zum Teil auch die notwendige Bindung an die deutsche Truppe (Oberst von Jungfeld, General Müller). Es wird nunmehr darauf ankommen, die Cetniks bei den zu erwartenden Absatzbewegungen der deutschen Truppe in Serbien als eine Art Vorhut einzusetzen, die die rückwärtigen Verbindungen durch Kampf gegen die dortständigen kommunistischen Banden öffnen. Dabei ist nicht zu vermeiden, dass die Cetniks im Zuge möglicher Rückverlegung der deutschen Kräfte in Serbien nach Westen auf kroatisches Gebiet übertreten."}})</ref>|Zabilješka sa savjetovanja njemačkog okupacionog vrha o četničkom pitanju u Srbiji, 8. oktobra 1944.}} Prvog dana oktobra 1944, u Komandi Jugoistoka je održano savjetovanje na kojem je upozoreno na promjenljivo raspoloženje četnika prema njemačkoj oružanoj sili u okupiranoj Jugoslaviji: {{izdvojeni citat|Srbija: [...] Četničko držanje i dalje različito. Srbijanski četnici se bore zajedno sa Wehrmachtom protiv komunista. Čak je i sam Draža Mihailović tražio njemačko osiguranje za planirano prebacivanje svog štaba iz sjeverozapadne Srbije u područje jugozapadno od Beograda. Ovaj plan se ipak nije ostvario. Suprotno tome, četnici u Istočnoj Bosni, Hercegovini i južnoj Crnoj Gori su neprijateljski nastrojeni. Kreću se ka obali, kako bi u slučaju savezničkog iskrcavanja s njima uspostavili kontakt i dobili savezničku zaštitu od crvenih. Iz sigurnog izvora se doznaje da D.M. izričito osudio njihovo protivnjemačko držanje.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=111&rec=311&roll=194 NARA, T311, Roll 194, frames no. 000105—000106.] ({{jez-njem|"Cetnik–Haltung weiterhin uneinheitlich. Serbische Cetniks kämpfen zusammen mit deutscher Truppe gegen komm. Banden. DM. selbst bat sogar um deutsche Hilfe zur Sicherung beabsichtigter Verlegung seines Hauptstabes von NW–Serbien in Raum SW Belgrad. Diese Absicht jedoch nicht durchgeführt. Demgegenüber feindselige Haltung der Cetniks im O–Bosnien, Herzegovina und S–Montenegro und Bewegung dieser Kräfte zur Küste in den Raum Dubrovnik mit dem Ziel, bei erwarteter engl.Landung Verbindung mit Allierten aufzunehmen und Schutz gegen Rote zu suchen. Nach S.Qu. bekannt, dass DM. die deutschfeidliche Haltung dieser Cetniks aussdrücklich missbilligt."}})</ref>|Izvještaj sa savjetovanja kod načelnika štaba Jugoistoka od 2. oktobra 1944 (1. oktobar 1944.).}} Koliki je stepen kontrole nad četničkim snagama u Srbiji uspjela ostvariti njemačka Komanda Jugoistoka, vidljivo je i iz zapisnika sa sastanka na vrhu, održanog neposredno pred početak [[Beogradska operacija|Beogradske operacije]] (8. X 1944), kada su zabilježene i riječi Višeg SS i policijskog vođe [[Hermanna Behrendsa]]: {{izdvojeni citat|Na pitanje g-dina feldmaršala [tj. [[Maximilian von Weichs|von Weichs]]a — prim.] postoji li mogućnost komunističkog ustanka u Beogradu, Viši SS i policijski vođa Obergruppenführer Behrends je odgovorio odrečno, ističući da su stalnim pročešljavanjem u posljednje vrijeme uklonjeni svi oni komunisti koji bi na bilo koji način mogli učestvovati u takvoj akciji. Na pitanje gdje se nalaze komunisti zatvoreni u koncentracioni logor, Behrends je odgovorio da su svi pobijeni. Na kraju je skrenuo pažnju na to da je u četničke redove uspio ubaciti dovoljno jake grupe Službe sigurnosti [SD-Sicherheitsdienst], koje imaju ostati sa četnicima i ubuduće. Na to je glavnokomandujući primijetio da je samo to dovoljan razlog zašto bi se vodstvo nad četnicima trebalo povjeriti isključivo Višem SS i policijskom vođi.<ref name="sr.wikisource.org">[http://sr.wikisource.org/wiki/Zabilje%C5%A1ka_sa_savjetovanja_visokih_njema%C4%8Dkih_politi%C4%8Dkih,_vojnih_i_policijskih_li%C4%8Dnosti_o_%C4%8Detni%C4%8Dkom_pitanju_u_Srbiji,_8._oktobra_1944. Zabilješka sa savjetovanja visokih njemačkih političkih, vojnih i policijskih ličnosti o četničkom pitanju u Srbiji, 8. oktobra 1944.]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=52&rec=311&roll=194 NARA, T311, Roll 194, frames no. 000045—000046.] ({{jez-njem|"Die Frage des Herrn Feldmarschall an den Obergruppenführer Behrends, ob er mit einem kommunistischen Aufstand in Belgrad rechne, verneinte dieser unter Hinweis darauf, dass er in letzter Zeit durch dauernde Durchkämmungen alle irgendwie für einen Putsch infrage kommenden Kommunisten beseitigt habe. Die Frage nach dem Verbleib der im Konzentrationslager erfassten Kommunisten beantwortete er dahingehend, dass diese alle umgelegt seien. Abschliessend wies Obergruppenführer Behrends noch daraufhin, dass er bei den Cetniks ausreichend starke SD—Kommandos eingebaut habe, die bei den Cetniks verbleiben würden. Von seiten O.B.Südost wurde daraufhin festgestellt, dass allein schon durch diese Tatsache die weitere Führung der Cetnikverbände durch den Höh.SS und Pol.Führer gegeben sei."}})</ref>|Zabilješka sa savjetovanja njemačkog okupacionog vrha o četničkom pitanju u Srbiji, 8. oktobra 1944.}} Nakon poraza u [[Bitka na Jelovoj gori|bici na Jelovoj gori]], Vrhovna komanda JVuO na čelu sa Dražom Mihailovićem obrela se u [[Istočna Bosna|istočnoj Bosni]]. Potpukovnik [[Zaharije Ostojić]], komandant Istaknutog dela štaba Vrhovne komande, šalje 30. septembra 1944. komandantu Zlatiborskog korpusa kapetanu Dušanu Radoviću (pseudonim »Kondor«) upozoravajuću depešu: {{izdvojeni citat| ''Za Kondora — ultra urgent'' Imam obaveštenje da ste Vi, [Miloš] Marković i [Filip] Ajdačić upućeni u [[Višegrad|višegradski]] srez sa specijalnim zadatkom i da ćete isti izvršiti u punoj vezi sa [[Gestapo]]m i Švabama. Vaši ljudi pričaju da su kaznena ekspedicija. Još u toku današnjeg dana očekujem Vaše objašnjenje, jer ću u protivnom preduzeti potrebno, a narod i istorija reći će ko je izdajnik?<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_133.htm Izvod iz Knjige poslatih depeša Istaknutog dela štaba Vrhovne komande od 7. avgusta 1944. do 7. januara 1945. godine]</ref>}} Jedinice [[Crvena armija|Crvene armije]] i [[NOVJ]] u prvoj polovini oktobra [[1944]]. zaposele su komunikaciju dolinom [[Morava (reka)|Morave]] između [[Vranje|Vranja]] i [[Velika Plana|Velike Plane]], što je otežalo [[Proboj Armijske grupe "E" iz Grčke 1944|proboj Armijske grupe "E" iz Grčke]]. Ova formacija time je bila usmerena na komunikaciju [[Skoplje]] - [[Kosovska Mitrovica]] - [[Raška]], odnosno dolinom [[Ibar (reka)|Ibra]], i zatim na otvaranje puteva prema [[Sarajevo|Sarajevu]] pod borbom. Tokom ovog četvoromesečnog proboja saradnja između Armijske grupe "E" i četnika iz [[Srbija|Srbije]] i [[Crna Gora|Crne Gore]] imala je više vidova. U izvještaju [[91. armijskog korpusa]] Wehrmachta od 25. oktobra 1944. godine, što ga je potpisao general [[Werner von Erdmannsdorf]],<ref>NARA, T314, Roll 1360, frame no. 000889.</ref> odato je svojevrsno priznanje generalu Mihailoviću i njegovim četnicima kao najvrjednijim antikomunističkim (sa)borcima na čitavom okupiranom području [[Jugoistočna Evropa|jugoistočne Evrope]]: {{izdvojeni citat|Među antikomunističke grupe u Srbiji spadaju i sljedbenici srpskog pukovnika Draže Mihailovića [Mihailović je unaprijeđen u čin generala još decembra 1941. — prim.] i neke nezavisne četničke jedinice (četnik — borac za slobodu). Pukovnik Draža Mihailović igra u Srbiji ulogu sličnu onoj koju igra general [[EDES]]-a [[Napoleon Zervas|Zervas]] u Grčkoj. On jeste anglofil, ali i apsolutno antikomunistički nastrojen. Na osnovu njegova antikomunističkog stava, saradnja [četnika i Nijemaca] u borbi protiv Titovih komunističkih bandi bila je uglavnom zadovoljavajuća. Srbin je dobar vojnik i u tom pogledu nalazi se na prvom mjestu na Balkanu. Disciplinovan je, žilav i uporan, te stoga stoji iznad prosječnog Grka. Srpske bande se bore žešće od Grka i imaju se više cijeniti od grčkih bandita. Njihovo naoružanje je dobro.|Uputstvo za srpsko-albansku teritoriju, izdato od strane obavještajnog odjeljenja 91. armijskog korpusa, 25. oktobar 1944. godine}} Prilikom proboja od [[Sjenica|Sjenice]] prema [[Prijepolje|Prijepolju]] [[24. oktobra|24]]-[[31. oktobra]] [[1944]]. Nemci su nastupali zajedno sa borcima [[Srpski udarni korpus|Srpskog udarnog korpusa]] protiv snaga [[37. sandžačka divizija|37. sandžačke divizije]]. Od Prijepolja se glavnina [[Armijska grupe "E"|Armijske grupe "E"]] kroz Sandžak usmerila na pravac Prijepolje - Višegrad - Rogatica - Sarajevo. Jednim motorizovanim bataljonom Nemci su 1. novembra otvorili su put Prijepolje - Pljevlja, i usmerili celokupne četničke snage iz [[Srbija|Srbije]] na pravac [[Sjenica]] - [[Prijepolje]] - [[Pljevlja]] - [[Goražde]]. Time su iskoristili snage [[JVUO]] iz Srbije kao svoju levu pobočnicu. Nakon toga, svojim napadom na NOVJ u pravcu Tuzle ([[Ofanziva JVuO u istočnoj Bosni decembra 1944]]) sadejstvovale su snagama [[Armijska grupa E|Armijske grupe E]] u njihovom proboju na sever. U dnevnom izvještaju za 13. novembar 1944. o situaciji na teritoriji okupirane Jugoslavije iz štaba Armijske grupe »F«, u paragrafu naslovljenom “Njemačke i savezničke trupe“, navodi se, očigledno na osnovu presretnute komunikacije snaga NOVJ, da se general Dragoljub Mihailović nalazi u rejonu [[Sjenica|Sjenice]] sa „aktivnim jugoslovenskim generalom” (moguće da je riječ o [[Miroslav Trifunović|Miroslavu Trifunoviću]]).<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=719&rec=311&roll=189 NARA, T311, Roll 189, frame no. 001217.] <br /> ({{jez-njem|"I. Deutsche und verbündete Truppen. </br> Draza Mihajlovic befindet sich mit einem aktiven jugosl. General im Sjenica. (VII.mont.Brig. an 3.Div. 4.11.)"}})</ref> Dok komandant [[Armijska grupa E|Armijske grupe E]] general [[Aleksander Ler|Ler]] u svom pregledu brojnog stanja od [[16. novembra]] [[1944]]. ubraja 10.000 četnika Pavla Đurišića u vlastite (njemačke) trupe,<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_174.htm Pregled brojnog stanja jedinica potčinjenih Grupi armija »E« na dan 16. 11. 1944. godine, Zbornik dokumenata i podataka o NOR-u, tom XII - dokumenti nemačkog rajha, knjiga 4], Vojnoistorijski institut, Beograd - dokument 174.</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=382&rec=311&roll=184 NARA, T311, Roll 184, frames no. 000376—000377.]</ref> dotle se za četnike iz Srbije u izveštaju poslatom Vrhovnoj komandi u [[Berlin]]u kaže da se "drže u senci Vermahta". Nevoljno savezništvo veoma dobro ilustruje i sljedeći izveštaj: {{izdvojeni citat|Grupa Marković (2500—3000), u sporazumu sa nem. vojskom, osigurava odsek Mitrovica — Raška (mesta uklj.) — Novi Pazar. Izviđanje protiv Bugara, Tita i Sovjeta. Do sada nije bilo ozbiljnih incidenata. Potrebna je opreznost. [[Miroslav Trifunović|Trifunović]] sa oko 18.000 četnika [[Dragoslav Račić|Račića]] i [[Dragutin Keserović|Keserovića]], uporedno sa nem. pokretima u rejonu Prijepolje. Pravac marša Foča. U početku učešće u borbenim dejstvima na nemačkoj strani (zaštita bokova). U poslednje vreme samo saputnici. Utisak: dokle god postoje zajednički interesi — uopšte mir. Ako vide mogućnost uspeha, bezuslovno treba očekivati prepade na nemački [[Vermaht]], naročito na odvojene grupe. <br /> Moli se da se dostavi rezultat pregovora DM — [[Hermann Neubacher|zastupnik Ministarstva spoljnih poslova]].<ref>[http://sr.wikisource.org/sr-el/%D0%98%D0%B7%D0%B2%D0%B5%D1%88%D1%82%D0%B0%D1%98_%D0%9A%D0%BE%D0%BC%D0%B0%D0%BD%D0%B4%D0%B5_%D0%B3%D1%80%D1%83%D0%BF%D0%B5_%D0%B0%D1%80%D0%BC%D0%B8%D1%98%D0%B0_%22%D0%95%22_%D0%9A%D0%BE%D0%BC%D0%B0%D0%BD%D0%B4%D0%B0%D0%BD%D1%82%D1%83_%D0%88%D1%83%D0%B3%D0%BE%D0%B8%D1%81%D1%82%D0%BE%D0%BA%D0%B0_%D0%BE%D0%B4_11.11.1944. Izveštaj Komande grupe armija "E" Komandantu Jugoistoka od 11.11.1944.], Vojnoistorijski institut, NAV--T-311, r. 184</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=507&rec=311&roll=184 NARA, T311, Roll 184, frame no. 000501.] <br/> ({{jez-njem|"1.) Gruppe Markovic (2500–3000) sichert im Einvernehmen mit dt. Truppe Abschnitt Mitrovica – Raska (Orte ausschl.) – Novi Pazar. Aufklärung gegen Bulgaren, Tito und Sowjets. Bis jetzt keine ernsteren Zwischenfälle. Vorsicht geboten. <br /> 2.) Trifunovic mit ca. 18000 Cetniks des Racic und Keserovic gleichlaufend mit dt. Bewegungen im Raum Prijepolje Marschrichtung Foca. Anfangs Teilnahme an Kampfhandlungen auf deutscher Seite (Flankenschutz). Neuerdings nur Mitläufer. Eindruck: Solange gleichlaufende Interessen im allgemeinen Ruhe. Wenn erfolgversprechend, Überfälle gegen deutsche Wehrmacht, besonders Splittergruppen, unbedingt zu erwarten. <br /> 3.) Um Übermittlung des Verhandlungsergebnisses DM – Vertreter AA wird gebeten."}})</ref>}} Načelnik štaba Armijske grupe »E« general-major [[Erich Schmidt-Richberg]] piše 5. decembra 1944. godine o pokušajima da se s četnicima Draže Mihailovića nađe, u vrijeme zajedničkog povlačenja, obostrano korisno rješenje u smislu nastavka saradnje u borbi protiv snagâ [[NOV i POJ]]: {{izdvojeni citat| ''Borbenoj grupi pukovnika Bemera </br> Glavni štab [[V SS brdskog korpusa]]'': 1) Pošto nemačka Vrhovna komanda sa opunomoćenicima DM već pregovara (preko izaslanika pukovnika [[Gojko Borota|Borote]]), molimo da se generalu Trifunoviću predoči da sačeka uputstva od svog pretpostavljenog starešine. 2) Utvrđivanje neke neutralne zone ist. od [[Sokolac|Sokolca]] ne može se dovesti u sklad sa nemačkim planovima. 3) Ostali predlozi DM već su dostavljeni. 4) U držanju nemačkog Vermahta, koje je ranije utvrđeno, prema četnicima ništa se nije promenilo. Nemački Vermaht ima nameru da zadovolji potrebe četnika u što većoj meri uzimajući u obzir i pružanje materijalne pomoći.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_219.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »E« ZA PERIOD OD 1. OKTOBRA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=868&rec=311&roll=184 NARA, T311, Roll 184, frame no. 000862.] <br/> ({{jez-njem|"An Kampfgruppe Oberst Böhmer nachrichtl.: </br> Gen.Kdo.V.SS-Geb. Korps (durch Schreiben, 2. Ausf.) </br> 1.) Da deutsches Okdo. nur mit einer DM Vertretung verhandeln kann, und dies bereits geschiet (von entsandter Oberst Borota), wird gebeten, dass General Trifunovic nahezulegen, Weisungen seiner vorgesetzten Stelle abzuwarten. </br> 2.) Festlegung eines neutralen Raumes ostw. Sokolac läst sich mit deutschen Planungen nicht in Einklang bringen. Entsprechende andere Vorschläge wurden bereits DM übermittelt. </br> 3.) An dem ursprünglich festgelegten Verhalten der deutschen Wehrmacht gegenüber den Cetniks hat sich nichts geändert. </br> 4.) Die deutsche Wehrmacht wird versuchen, den Bedürfnissen der Cetniks weitgehend gerecht zu werden und beabsichtigt hierzu auch materielle Hilfeleistung."}})</ref>}} U posljednjim mjesecima okupacije Jugoslavije, dužnosnici njemačkog Wehrmachta mogli su dati konačni i zaokruženi sud o karakteru kolaboracije JVuO sa okupacionim snagama. Tako uputstvo iz štaba 91. armijskog korpusa od 26. decembra 1944. godine sadrži veoma iznijansirano tumačenje kvaliteta dosadašnje njemačko-četničke saradnje, prvenstveno uslovljene spoznajom da [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOVJ]] predstavlja zajedničkog neprijatelja. Pored toga, oficiri iz štaba 91. koprusa analiziraju kako se može proći s najmanje političke štete usljed stalno prisutnog antagonizma između vlasti NDH i četnikâ, preporučajući oprez u odnosima s potonjima zbog njihovih neprekinutih veza sa [[Saveznici u Drugom svjetskom ratu|Saveznicima]]: {{izdvojeni citat|Srpski četnici: </br> Upotreba četničkih jedinica dala je u raznim oblastima dobre rezultate. Poznavanje zemljišta od strane četnikâ i njihove izviđačke aktivnosti protiv Titovih snaga od koristi su njemačkom Wehrmachtu. Međutim, oslanjanje četnika na njemački Wehrmacht proizilazi isključivo iz činjenice da su inferiorni u odnosu na Titove snage — [[Angloamerika|angloamerička]] oružana intervencija bi ih navela da odmah promijene kurs. Njihovi pokušaji da se svrstaju uz angloameričkog neprijatelja se nastavljaju. Stoga se savjetuje veliki oprez kada se postupa sa četnicima. Za vlastiti stav prema četnicima presudno je sljedeće: </br> 1) Upotreba četničkih jedinica mora se sprovesti na način tako da, u slučaju nagle promjene kursa, šteta ostane u granicama podnošljivog; </br> 2) Nijemci moraju iskoristiti neprijateljstvo između četnika i boljševičkih bandi; </br> 3) Saradnja s četnicima od slučaja do slučaja u zamjenu za opskrbu borbenom municijom, zdravstvenu njegu i snabdijevanje namirnicama, ukoliko su dostupne; </br> 4) Cjelokupno hrvatsko stanovništvo mrzi četnike; kompromis između njih i hrvatskih vlasti (posebno ustaša) teško da je moguć. Stoga, moramo spriječiti njihov upad na hrvatski teritorij, posebno između [[Drina|Drine]] i [[Bosna (rijeka)|Bosne]]. Prelazak [natrag] preko Drine u Srbiju, naročito od strane četnika iz Stare Srbije [misli se na teritoriju Nedićeve Srbije — prim.], treba podržati, jer se time izbjegava konflikt s NDH. Na hrvatskom tlu, taktički nužan kontakt s četnicima tokom operacija protiv Titovih snaga treba održati što je moguće više neprimjetnijim, s obzirom na odnos s ustašama; </br> 5) Postojeća mržnja između srpskih četnika i [[Bošnjaci|Muslimana]] zahtijeva poseban oprez tokom pregovora s obje strane i njihovog upošljavanja, jer će se i jedna i druga strana ili povući ili odmah zauzeti neprijateljski stav ako se za takve pregovore sazna; </br> Da li se četnici mogu iskoristiti u njemačku svrhu u borbi protiv Titovih bandi, '''čime bi se uštedjela njemačka krv''', zavisiće od razumnog i vještog pregovaranja s njima.<ref>[https://znaci.org/ok/T317.php?sta1=etni&sta2=D.M&idem=1404 NARA, T314, Roll 1630, frame no. 000770.] <br /> ({{jez-njem|"Die serbischen Cetniks. </br> Der Einsatz von Cetnik–Verbänden hat in verschiedenen Gebieten guten Ergebnissen geführt. Von Nutzen für die Deutsche Wehrmacht ist die Landeskenntnis der Cetniks und ihre Aufklärungstätigkeit den Titobanden gegenüber. </br> Anlehnung der Cetniks an die Deutsche Wehrmacht beruht jedoch nur auf die Tatsache, daß sie den Titokräften unterlegen sind: ein bewaffnetes angloameriknisches Eingreifen wird ihr sofortiges Umschwenken veranlassen, Ihre Versuche, sich dem angloamerikanischen Gegner zu nähern, laufen weiter. Große Vorsicht den Cetniks gegenüber ist daher angebracht. </br> Für die eigene Haltung den Cetniks gegenüber ist maßgebend: </br> 1.) Der Einsatz der Cetnik–Verbände ist so durchzuführen, daß bei plötzlichem Umschwenken der Schaden in erträglichen Grenzen bleibt. </br> 2.) Die Feindschaft zwischen den Cetniks und bolschewistischen Banden muß deutscherseits ausgenützt werden. </br> 3.) Zusammenarbeit mit Cetniks von Fall zu Fall gegen Bereitstellung von Gefechtsmunition, sanitäre Betreuung und Verpflegung, soweit diese vorhanden. </br> 4.) Die Cetniks sind bei der gesamten kroatischen Bevölkerung verhasst, ein Ausgleich zwischen ihnen und den kroatischen Dienststellen (bes. Ustascha) ist kaum möglich, daher muss ein Eindringen in den innerkroatischen Raum insbesondere zwischen Drina und Bosna unsererseits verhindert werden. Ein Übertritt insbesondere der altserbischen Cetniks über die Drina nach Serbien ist zu unterstützen, da so Konflikt mit Kroatien vermieden wird. Auf kroatischem Boden ist taktisch notwendige Fühlung mit Cetniks bei Einsatz gegen Titobanden im Hinblick auf Verhältnis zur Ustascha möglichst wenig in Erscheinung treten zu lassen. </br> 5.) Der bestehende Haß zwischen serbischen Cetniks und Muselmanen verpflichtet bei Verhandlungen und Einsatz beider Teile zu besonderer Vorsicht, da bei Bekanntwerden solcher Verhandlungen beide Parteien entweder abspringen oder sofort eine feindselige Haltung einnehmen werden. </br> Von einer verständnisvoll und geschickt geführten Verhandlung mit den Cetniks wird es abhängen, ob diese durch Einsatz gegen Titobanden für deutsche Zwecke nutzbar gemacht werden können, somit also deutsches Blut gespart werden kann."}})</ref>|Uputstvo načelnika štaba 91. armijskog korpusa o „srpskim četnicima“ iz decembra 1944.}} === Proboj četnika i Nijemaca iz Crne Gore (1944) === {{Poseban članak|Proboj četnika i Nijemaca iz Crne Gore|Pavle Đurišić|Crnogorski dobrovoljački korpus}} [[File:Spisak vlastitih trupa njemačke Armijske grupe E 1944, decembra 1944.jpg|thumb|Spisak trupa njemačke Armijske grupe »E« iz decembra 1944.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=382&rec=311&roll=184 NARA, T311, Roll 184, frame no. 000376.]</ref> Na spisku se nalazi i “10.000 Crnogoraca“ ({{jez-njem|"10.000 Montenegriner"}}). Riječ je o četnicima [[Pavle Đurišić|Pavla Đurišića]] (tj. CDK), koji su se povlačili zajedno sa okupacionim snagama.]] Dok su srbijanski četnici sadjejstvovali snagama Armijske grupe »E« u njihovom proboju na sjever, četnici iz Crne Gore uzeli su učešća u [[Proboj XXI brdskog korpusa iz okruženja|proboju XXI brdskog korpusa iz okruženja]]. Jedinice crnogorskih četnika, koje su od Njemaca takođe preformirane u dobrovoljačke pukove ("[[Crnogorski dobrovoljački korpus]]"), borile su se u sastavu njemačkog [[21. brdski armijski korpus (Nemačka)|21. brdskog korpusa]] između [[Danilovgrad]]a i [[Cetinje|Cetinja]] rame uz rame sa njemačkim vojnicima. Ove snage učestvovale su zajedno sa njemačkim snagama u operacijama protiv NOVJ ([[Operacija Frilingservahen aprila 1944|Frilingservahen]], [[Operacija Ribecal avgusta 1944|Ribecal]]). Komandant [[Armijska grupa E|Armijske grupe "E"]] je u svom izvještaju od ove četnike ubrojao u brojno stanje svojih jedinica: {{izdvojeni citat|C. D. K. od 3 puka, pod komandom potpukovnika [[Pavle Đurišić|Đurišića]], formiran neposredno od strane K-de 2. OkA ([[Druga oklopna armija (Nemačka)|Druga oklopna armija]]), bio je do sada u službenom pogledu potčinjen K-di 2. OkA a u snabdevačkom i taktičkom pogledu 181. peš. div., koja je trebalo da se obimno uključi u obuku. [...] C.D.K. se do sada dokazao u borbi protiv komunista, ali je upitna njegova pouzdanost prema njemačkom Wehrmachtu zbog Đurišićeva kontradiktornog stava.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=825&rec=314&roll=664 NARA, T314, Roll 664, frame 000817.] <br /> ({{jez-njem|"M.F.K. zu 3 Rgt. unter Führung Oberstleutnant Djurisic, wurde von Pz.AOK 2 unmittelbar aufgestellt, unterstand bisher truppendienstlich Pz.AOK, versorgungsmässig und taktisch 181.Inf.Div., die sich ausbildungsmässig weitgehend einzuschalten hatte. </br> M.F.K. im Kampf gegen Kommunisten bisher bewährt, jedoch in seiner Zuverlässigskeit gegenüber der deutschen Wehrmacht durch widerspruchsvolle Haltung Djurisic fragwürdig."}})</ref>|Izvještaj Komande 21. brdskog korpusa Komandi Grupe armija "E" od 23. septembra 1944. godine}} O odluci komandanta Crne Gore, Boke i Sandžaka JVuO potpukovnika Pavla Đurišića da slijedi kolonu njemačkih armijâ pri povlačenju s Balkana, te o značajnoj pomoći pruženoj okupatoru od strane crnogorskih četnika tom prilikom, piše u svojim ratnim memoarima i [[Hermann Neubacher]]: {{izdvojeni citat|On je bio opasan nemački saveznik. Meni je uvek bilo savršeno jasno da bismo mi za Pavla Đurišića, u slučaju invazije zapadnih sila na Balkan, ponovo postali njegov najveći neprijatelj. Kada je započelo povlačenje nemačkih trupa iz Crne Gore, Pavle Đurišić je krenuo sa njima. Tokom napornih marševa po planinskom terenu, tokom operacije povlačenja prolazili smo i kroz područja koja su kontrolisali partizani. Njegove trupe vodile su borbu sa partizanima i time nemačkim trupama olakšale evakuaciju sa tog prostora. Kasnije je Pavle Đurišić sklopio ugovor sa ustaškim trupama Ante Pavelića, da bi mogao da prođe sa svojim jedinicama kroz Hrvatsku i Istru. Tamo su se već nalazile i druge četničke jedinice, kao i Ljotićevi dobrovoljci.<ref>[http://www.znaci.org/00001/172_7.pdf Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN], str. 176—177.</ref>|[[Hermann Neubacher]]}} === Prelazak sa Nemcima u Bosnu (1944-1945) === {{main|Proboj Armijske grupe E kroz istočnu Bosnu|Četnička ofanziva u istočnoj Bosni 1944.|Bosanska golgota}} [[File: Četnički oficir Dinarske divizije, SS-Sturmbannführer Ernst Lerch i neidentificirani SS-Hautsturmführer tokom ofanzive protiv IX. korpusa.jpg|thumb|Oficir [[Dinarska četnička divizija|Dinarske divizije JVuO]], SS-Sturmbannführer [[Ernst Lerch]] i neidentificirani SS-Hauptsturmführer tokom ofanzive protiv [[9. korpus NOVJ|9. korpusa NOVJ]] u Sloveniji, mart 1945. godine<ref>[http://bandenkampf.blogspot.com/2016/05/bk0164.html Bandenkampf in Jugoslawien 1941–1945: </br> 0164 | Photo | Höherer SS- und Polizeiführer Adriatisches Küstenland]</ref>]] [[Armijska grupa "E"]] imala je u planu otvaranje komunikacija kroz istočnu Bosnu, pa je krajem novembra jedna njena divizija ([[11. poljska vazduhoplovna divizija (Nemačka)|11. poljska vazduhoplovna divizija]]) započela napad pravcem od [[Rogatica|Rogatice]] prema [[Zvornik]]u, protiv snaga [[Treći udarni korpus NOVJ|Trećeg udarnog korpusa]] [[NOVJ]]. Međutim, kako su tokom ofanzive [[NOVJ]] i Crvene armije od 3. decembra nemačke pozicije na [[Sremski front|Sremskom frontu]] ozbiljno ugrožene, ova divizija hitno je izvučena i transportovana prugom [[Sarajevo]] - [[Slavonski Brod]] na [[Sremski front]]. Na njeno mesto usmerena je glavnina četnika iz [[Srbija|Srbije]]. U izvještaju Operativnog odjeljenja u [[Sarajevo|Sarajevu]] Armijske grupe »E« od 10. decembra 1944, koji potpisuje potpukovnik Warnstorff, istaknuto je: {{izdvojeni citat| Telegram 34. i 91. arm. korpusu, 5. SS-brd. arm. korpusu i Korpusnoj grupi »Kibler«: 1) Četnici na maršu u širi rejon Valjeva privremeno će preći preko područja Rogatica — Ljubovija — Zvornik — Kladanj. 2) DM garantuje najlojalnije držanje prema nemačkim jedinicama i nudi saradnju. Znak raspoznavanja za saradnju između nemačkih jedinica i četnika je: Mitrovica. 3) Četnike u što većoj meri koristiti za službu izviđanja. Materijalna pomoć može im se obezbediti u ograničenim razmerama ukoliko se stave na raspolaganje za borbu protiv bandi. 4) K-da Grupe armija obavestila je hrvatske vlasti o navedenom kretanju.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_219.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »E« ZA PERIOD OD 1. OKTOBRA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=998&rec=311&roll=184 NARA, T311, Roll 184, frame no. 000992.] ({{jez-njem| <br /> "1.) Cetniks überschreiten auf dem Marsch in den Großraum Valjevo vorübergehend das Gebiet Rogatica – Ljubovija – Zvornik – Kladanj. <br /> 2.) DM hat loyalste Haltung gegenüber deutscher Truppe zugesichert und bietet Zusammenarbeit an. Kennwort zwischen deutscher Truppe und Cetniks für Zusammenarbeit ist "Mitrovica". <br /> 3.) Die Cetniks sind weitgehend für Erkundungsaufträge zu verwenden. Materielle Hilfe darf ihnen in beschränktem Ausmaß gewährt werden, soweit sie sich zum Kampf gegen die Banden zur Verfügung stellen. <br /> 4.) Die kroatischen Behörden sind über obige Bewegung durch Okdo. unterrichtet worden."}})</ref>}} U izvještaju njemačkog opunomoćenog generala u [[NDH]] od 24. decembra 1944. godine,<ref>[https://znaci.org/00001/40_82.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje POSLJEDNJI DANI NA VUČJAKU]</ref> navodi se da je general Draža Mihailović izrazio spremnost za suradnju i sa formacijama NDH u borbi protiv NOVJ: {{izdvojeni citat|Prema izvješću pouzdanog agenta, Draža Mihajlović je izrazio namjeru da se bori skupa sa ustašama i domobranima, jer je njihov zajednički glavni cilj uništenje komunizma.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=443&rec=311&roll=196 NARA, T311, Roll 196, frame no. 000427.] <br /> ({{jez-njem|"Nach zuverlässiger V–Mann–Meldung soll Draza Mihajlovic geäussert haben, er wolle mit den Ustascha und Domobranen zusammen kämpfen, da das gemeinsame Hauptziel die Vernichtung des Kommunismus sei."}})</ref>|Izvještaj njemačkog opunomoćenog generala u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj od 24. XII 1944.}} Četnici su, pod ličnom komandom [[Dragoljub Mihailović|Mihailovića]], nakon koncentrisanja unutar nemačko-ustaških linija, izvršili [[Ofanziva JVuO u istočnoj Bosni decembra 1944|napad na snage NOVJ]]. 8. decembra [[1944]]. ujutro sa nemačko-ustaških položaja u okolini [[Rogatica|Rogatice]] krenuli u silovit napad prema [[Zvornik]]u. Ovaj napad bio je usklađen sa napadom nemačkog 34. armijskog korpusa sa druge strane, pravcem [[Užice]] - [[Ljubovija]] - [[Zvornik]]. Ovom prilikom četnicima su Nemci obezbedili snabdevanje municijom, kao i zbrinjavanje ranjenika u nemačkim bolnicama u [[Sarajevo|Sarajevu]]. Pošto je prodor četnika prema [[Zvornik]]u odbijen, njihova glavnina usmerila se prema oslobođenoj [[Tuzla|Tuzli]]. U [[Ofanziva JVuO u istočnoj Bosni decembra 1944|neizvesnim borbama od 24. do 28. decembra]] [[Treći udarni korpus NOVJ]] krajnjim naporom odbio je ovaj napad. Nakon ovog poraza, glavnina [[Dragoljub Mihailović|Mihailovićevih]] snaga razmestila se u [[Modriča|Modriči]] i okolini, gde su nakon kraćeg sukoba uspostavili sporazum sa snagama NDH. Tako su se našli na za Nemce vitalnoj komunikaciji Sarajevo - Brod, vodeći zajedno sa Nemcima teške dvomesečne borbe protiv [[Druga armija JA|Druge jugoslovenske armije]], koja je nastojala da je prekine. Preko pukovnika Borote, komandanta Romanijskog korpusa JVuO, uspostavljena je saradnja sa nemačkim štabom u [[Sarajevo|Sarajevu]], od kojeg je obezbeđeno snabdevanje municijom i bolničko zbrinjavanje ranjenika.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_130.htm Opšti uslovi sporazuma o saradnji između četnika i nemačkih jedinica pripremljeni za pregovore decembra 1944. godine], Zbornik dokumenata i podataka NOR-a, tom XII, knjiga 4, Vojnoizdavački zavod, Beograd - dokument broj 130</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_219.htm Ratni dnevnik Armijske grupe E 1.10.1944-31.12.1944], Zbornik dokumenata i podataka NOR-a, tom XII, knjiga 4, Vojnoizdavački zavod, Beograd - prilog broj 2, (10. decembar 1944)</ref> [[Dragoljub Mihailović|Mihailovićeva]] grupacija takođe je uspostavila vezu sa Štefanom Hedrihom ({{jez-nem|Stefan Hedrich}}), SS-oberfirerom i inspektorom u glavnom štabu SS, komandantom SS-oblasti Severozapadna Bosna.<ref>[https://www.znaci.org/00001/181.htm Roland Kaltenegger: TOTENKOPF & EDELWEIß], četvrti deo: Das Kriegsjahr 1944 (Ares verlag, Graz), strana 268.</ref> [[3. april]]a 1945. godine, kada su nemačke trupe napuštale Bijeljinu i okolinu, Mihailović je pokušao da ih pridobije da ostanu pod njegovom komandom kao jugoslovenski državljani.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_192.htm Izvod iz Knjige poslatih depeša štaba Vrhovne komande od 12. decembra 1944. do 7. aprila 1945. godine]</ref> [[Schutzstaffel|SS]]-Sturmbannführer (major) [[Ernst Lerch]], u izvještaju od 8. marta 1945. godine, piše da je [[Aleksandar Nikolić (četnik)|Aleksandar Nikolić]], zapovjednik Sremsko-slavonske komande JVuO, zajedno sa svojim trupama (za koje navodi da broje oko 80 ljudi, ali i da bi po pristizanju ostatka jedinice ta cifra mogla dostići i 400) došao u [[Istra|Istru]], tj. u [[Operativna zona Jadransko primorje|Operativnu zonu Jadransko primorje]], gdje se stavlja na raspolaganje njemačkim vlastima. Ernst Lerch moli nadređene da naznače rejon u kojem bi »grupa pukovnika Nikolića« mogla da bude »upotrebljena«: {{izdvojeni citat|1.) U prostor [[Jurdani]], prov. [[Rijeka (grad)|Rijeka]], stigli su delovi četničke grupe pukovnika Nikoliča u jačini oko 80 ljudi. 2.) Prema telegr. Glavnog ureda SS od 7. 2. 45, delovodn. pov. br. 375/45, grupa Nikolić potčinjena je komandantu SS i policije u [Operativnoj zoni] Jadr. primorje. [...] 6.) Pukovnik Nikolić je samostalni četnički komandant i njegov načelnik Štaba major Miladinović je izjavio da ova grupa ne želi nikakvu zavisnost od ministra [[Dimitrije Ljotić|Ljotić]]a, odn. od drugih četničkih grupa. <br /> Oni obećavaju da će se stoprocentno zajedno s Nemcima boriti kako protiv komunista tako i protiv regularnih engleskih trupa koje oni navodno preziru iz dubine duše. <br /> Ovaj osnovni stav oni će zadržati u svakoj situaciji pa ma šta se desilo.<ref>[https://znaci.org/zb/4_6_19.htm Zbornik NOR-a – tom VI – Borbe u Sloveniji – knjiga 19. – 1. III – 15. V 1945. godine, Vojnoistorijski institut], Beograd, 1975, dokument br. 161, str. 822–823.</ref>|Obaveštenje komandanta SS i policije u Operativnoj zoni Jadransko primorje od 8. marta 1945. o pristizanju četnika pukovnika Nikolića u Istru}} [[Hermann Neubacher]], specijalni izaslanik njemačkog Ministarstva vanjskih poslova za [[Jugoistočna Evropa|jugoistočnu Evropu]], u svojim poslijeratnim memoarima ističe da je sa četničkim komandantom održavao vezu sve do aprila 1945, tj. do [[Povlačenje kolaboracionista sa Nijemcima (1944–1945)|zajedničkog povlačenja Nijemaca i četnika]] pred jedinicama NOVJ i [[Crvena armija|Crvene armije]]. Neubacher navodi da je postojala i zamisao o susretu između njega i generala Mihailovića, ali [[Joachim von Ribbentrop]] nije dao dopuštenje za taj sastanak: {{izdvojeni citat|Tokom sukoba četnika sa Englezima, stiglo je do mene pitanje da li bih bio spreman da razgovaram sa Dražom Mihailovićem. Ovu sam molbu prosledio ministru spoljnih poslova Ribentropu, tražeći od njega da mi dozvoli da do takvog susreta dođe. U principu, nije mi bilo zabranjeno da uspostavim kontakt. Ali, za vođenje razgovora morao sam da dobijem specijalnu dozvolu. Bilo mi je, međutim, zabranjeno da stupim na teren koji kontroliše Draža Mihailović. Moja spremnost i želja da se sretnem sa njim bili su veliki, te sam uskoro morao da sam sebi priznam da je moj glavni motiv bio – radoznalost. Da se sretnem sa četničkim vođom, a da se prethodno ne izvrše potrebne pripreme, razgovor bi bio besmislen, i jedino bi doneo neugodnost i neprilike za Dražu Mihailovića, jer bi dobio etiketu „kolaboratera“. Trebalo je susret dobro organizovati, kako bi bilo sigurno da će doneti senzacionalan rezultat. Verovatno je i sam Draža Mihailović tako razmišljao, pa zato, najzad, nije nikada ni došlo do našeg susreta. Ali, ostali smo u vezi preko naših posrednika. I jedna i druga strana bila je u tim kontaktima veoma oprezna. Jedan moj poverljiv čovek čak je tri puta bio u Dražinom glavnom štabu. Da ne bih bio suviše opširan, zadovoljiću se samo tvrdnjom da Draža Mihailović svoju politiku sve do kraja rata nije menjao. Tek početkom 1945, u vreme naših poslednjih borbi u Hrvatskoj, kada je povlačenje naših trupa sa tog prostora bilo samo pitanje dana, Draža Mihailović mi se obratio direktnom molbom – i to preko svojih poverljivih ljudi u Beču – da mu pružim pomoć u vezi sa naoružanjem njegovih jedinica. Tokom nekoliko dana ja sam čak imao direktnu radio-vezu sa njegovim glavnim štabom u Bosni. Moj poverljiv čovek bio je poslednji put kod Draže u aprilu 1945.<ref>[http://www.znaci.org/00001/172_7.pdf Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221015170611/https://znaci.org/00001/172_7.pdf |date=2022-10-15 }}, str. 161–162.</ref>}} General Mihailović je odbijao da osobno uđe u bilo kakav aranžman s okupatorom, i od ove je politike odstupio samo u četiri ili pet navrata tokom rata. Riječ je o [[Sastanak u Divcima|sastanku u Divcima]] sredinom novembra 1941. godine, zatim o dva sastanka s predstavnikom Hermanna Neubachera, [[Rudolfom Stärkerom]], u jesen 1944 (prvi u zapadnoj Srbiji na kojem je Mihailovića pratio pukovnik [[Robert H. McDowell]], šef američke vojne misije pri njegovu štabu, a drugi u sjeveroistočnoj Bosni), kao i o posljednjem sastanku sa Stärkerom na planini [[Vučjak]], početkom aprila 1945. Neubacher pokušava u svojoj knjizi ekskulpirati Mihailovića od odgovornosti za kolaboraciju.<ref>[https://znaci.org/00001/40_62.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje ČETNIČKO-NJEMAČKI SPORAZUMI O KOLABORACIJI U SRBIJI]</ref> == Nemci o generalu Mihailoviću i JVuO == [[Datoteka:Draža pred sudom.jpg|mini|desno|Optuženi [[Dragoljub Mihailović]] na [[Beogradski proces|suđenju u Beogradu]] [[1946]].]] {{izdvojeni citat|'''Njemačka je za D.M.-a neprijatelj br. 2 – neprijatelj br. 1 su komunisti'''.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=695&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000686.] <br /> ({{jez-njem|"Deutschland ist für D.M. nur noch der Feind No. 2. Feind No. 1 sind die Kommunisten."}})</ref>|Zabilješka sa sastanka Armijske grupe »F« sa izaslanikom Neubacherom održanog 30. jula 1944.}} Jedna od najrječitijih evaluacijâ komandne sposobnosti načelnika štaba Jugoslovenske vojske u Otadžbini, a koja potiče iz primarnih izvora njemačke provenijencije, sadržana je u mjesečnom izvještaju Komande Jugoistoka za mart 1943. godine<ref>[https://znaci.org/00001/40_51.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje BITKA NA NERETVI I NJENE POSLJEDICE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=813&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frame 6290063.] <br /> ({{jez-njem|"Die bisherigen Kämpfe zeigen, daß Mihailovic als militärischer Führer versagte. Die gegebenen Möglichkeiten infolge Unkenntnis von Zeitbedarf, Raum und Gelände nicht erkennend, trägt er die Hauptschuld an den bisherigen Mißerfolgen."}})</ref>: {{izdvojeni citat|Dosadašnje borbe pokazuju da je Mihailović kao vojni komandant zatajio. Mihailović snosi glavnu krivnju za dosadašnje neuspjehe zbog nepravilne procjene vremena, prostora i zemljišta i zbog toga što nije iskoristio opće date mogućnosti.|Procjena situacije Komande Jugoistoka za mart 1943. (1. april 1943.)}} Prilikom ispitivanja od strane istražitelja 7. američke armije avgusta 1945. godine, pisanu izjavu o svojim aktivnostima u ratnom periodu sastavio je i [[feldmaršal]] [[Maximilian von Weichs]], koji je avgusta 1943. naslijedio generala Löhra na mjestu glavnokomandujućeg Jugoistoka. U odjeljku naslovljenom »Grupe koje pomažu Njemačkoj«, von Weichs o četnicima Draže Mihailovića piše sljedeće: {{izdvojeni citat|Mihailovićeve trupe su se nekada borile protiv naših okupacionih trupa iz lojalnosti prema svome kralju. U isto vreme su se borile protiv Tita, zbog svojih antikomunističkih ubeđenja. Ovaj rat na dva fronta nije mogao dugo potrajati, posebno kada je britanska podrška počela favorizovati Tita. Sledstveno, Mihailović je pokazao pronemačka stremljenja. Bilo je angažmana tokom kojih su se srpski četnici borili protiv Tita zajedno sa nemačkim trupama. Sa druge strane, dešavalo se da neprijateljski raspoložene četničke grupe napadnu nemačke vozove za snabdevanje da bi popunili sopstvene zalihe. Mihailović je voleo da ostane u pozadini, i prepusti takve poslove svojim podređenima. On se nadao da će dočekati svoje vreme ovom igrom moći, dok mu anglo-američko iskrcavanje ne obezbedi dovoljnu podršku protiv Tita. Nemačka je prigrlila njegovu podršku, koliko god privremenu. Četničke izviđačke aktivnosti naši komandanti su visoko cenili.<ref>http://znaci.org/00002/318_4.htm ({{jez-eng|"MIHAILOVIC's troops once fought against our occupation troops out of loyalty to their King. At the same time they fought against TITO, because of anti—Communist convictions. This two front war could not last long, particularly when British support favored TITO. Consequently MIHAILOVIC showed pro-German leanings. There were engagements during which Serbian Chetniks fought TITO alongside German troops. On the other hand, hostile Chetnik groups were known to attack German supply trains in order to replenish their own stocks. ''MIHAILOVIC liked to remain in the background, and leave such affairs up to his subordinates. He hoped to bide his time with this play of power until an Anglo—American landing would provide sufficient support against TITO. Germany welcomed his support, however temporary. Chetnik reconnaissance activities were valued highly by our commanders''."}})</ref>}} Takođe, feldmaršal von Weichs na drugom mjestu podcrtava da, dok se general Mihailović nastojao držati po strani, taktička je njemačko-četnička kolaboracija na terenu poprimala sve veći obim: {{izdvojeni citat|Iako se on sâm [Mihailović] oštroumno suzdržavao od iznošenja svog ličnog stava u javnosti, bez sumnje kako bi imao odriješene ruke za svaku eventualnost (npr. savezničko iskrcavanje na Balkanu), dopustio je svojim komandantima da pregovaraju s Nijemcima te da s njima sarađuju. I oni su to činili, sve više i više...<ref>Röhr, Werner, ed. (1994). Europa unterm Hakenkreuz: Okkupation und Kollaboration (1938–1945). Berlin: Hüthig. s. 358. <br/ > ({{jez-eng|"Though he himself [Draža Mihailović] shrewdly refrained from giving his personal view in public, no doubt to have a free hand for every eventuality (e.g. Allied landing on the Balkans), he allowed his commanders to negotiate with Germans and to co-operate with them. And they did so, more and more..."}})</ref>|[[Maximilian von Weichs]]}} Specijalni [[Adolf Hitler|Hitler]]ov izaslanik [[Hermann Neubacher]] u svojim memoarima tumači politiku Draže Mihailovića. On piše da je Mihailović „ostao neprijatelj okupatoru, koji je, zbog Titovog uspona, postao njegov neprijatelj broj dva”. Neubacher primjećuje da su Mihailovićevi komandanti sarađivali sa Nijemcima, dočim je on nastavio voditi antiokupatorsku propagandu: {{izdvojeni citat|Politiku Draže Mihailovića nije bilo teško razumeti. On je bio impresioniran nemačkim vojnim podvizima. Pa ipak, sa sigurnošću je računao na to da će Nemačka izgubiti rat. Dovoljno sam čuo od pouzdanih izvora, koji su me obavestili o Dražinom stavu prema Rajhu. On je ostao neprijatelj okupatoru, koji je, zbog Titovog uspona, postao njegov neprijatelj broj dva. Saveznici su Dražu ostavili na cedilu, pa je zato pokušao da od Nemaca – koji su za njega sada bili samo neprijatelj broj dva – dobije što je moguće više oružja. Namera četničkog vođe bila je ova: da se, kada započne nemačko povlačenje, bez borbe dokopa nemačkih strateških pozicija i da se na njima utvrdi. On se spremao za konačan obračun sa Titom, koji je trebalo da se vodi beskompromisno, na život ili smrt, a u pitanju je bila budućnost Jugoslavije. Dok su, dakle, Dražini podređeni komandanti tu i tamo sarađivali sa Nemcima, on je sam nastavio da i dalje vodi propagandu protiv Nemaca.<ref>[http://www.znaci.org/00001/172_7.pdf Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221015170611/https://znaci.org/00001/172_7.pdf |date=2022-10-15 }}, str. 160–161.</ref>}} Čak i kada je odobravao kolaboraciju svojih komandanata sa okupatorima, general Mihailović je strogo vodio računa da se na taj način lično ne kompromituje, prvenstveno iz straha od negativne reakcije stanovništva okupirane Jugoslavije. Presretanjem komunikacije između Mihailovića i vojvode Đujića ujesen 1943, njemački nadležni organi su registrovali ovu tendenciju kod četničkog vođstva: {{izdvojeni citat|18.11. Radio-naređenje D.M. Đujiću da još više nego do sada ratuje zajedno sa njemačkim Wehrmachom protiv komunista, jer su oni izdali srpsku nacionalnu stvar. On sam ne može tako postupiti zbog stava naroda.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&broj=235&roll=196 NARA, T311, Roll 196, frame no. 000223.] <br /> ({{jez-njem|"18. 11. FUNKBEFEHL D. M. AN DJUJIC, MIT DEUTSCHER WEHRMACHT GEGEN KOMMUNISTEN MEHR ALS BISHER ZU KAEMPFEN, DA NATIONALE SACHE SERBIENS VERRATEN. ER SELBST KOENNE WEGEN VOLKSMEINUNG NICHT MITMACHEN."}})</ref>|Depeša komande Druge oklopne armije komandi [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] od 21. novembra 1943. godine}} General [[Schutzstaffel|SS]]-a [[Otto Kumm]], treći komandant [[7. SS dobrovoljačka gorska divizija Prinz Eugen|7. SS dobrovoljačke brdske divizije »Prinz Eugen«]], u knjizi ratnih memoara naslovljenoj ''Vorwärts, Prinz Eugen! Geschichte der 7. SS-Freiwilligen-Division "Prinz Eugen"'' („Naprijed, Prinz Eugen! Istorija 7. SS dobrovoljačke divizije Prinz Eugen”), ostavio je svoje tumačenje prirode odnosâ između JVuO i njemačkog okupatora: {{izdvojeni citat|Kao ostatak „u šumi“ regularne armije nakon okupacije Jugoslavije, oni su nosili stare uniforme – i nove brade, jer su se zakleli da se neće brijati dok okupator ne bude isteran iz zemlje. Oni su bili verni kraljevini i borili su se za svog mladog kralja Petra II, ali radije su se držali udaljenih sela i oblasti, ne napadajući naše jedinice, osim ako se nisu osećali dovoljno nadmoćnim. Disciplina i naoružanje bilo im je relativno dobro, a u odnosu prema drugim jugoslovenskim narodnim i verskim grupama bili su nepredvidljivi – što je često išlo do napada na hrvatska sela i muslimanske žene. Kao prijatelje još su imali Engleze – i njihov radio. Na volovskim kolima ili na konjskim leđima oni su se povremeno prebacivali u druge oblasti, najčešće neuzdrmani, jer smo ih mi puštali, smatrajući da ih dugoročno možemo pridobiti za nas – kao '''braću po oružju protiv komunizma'''. To je donekle nejasna situacija, oni nisu prijatelji, ali ni neprijatelji, i situacija se menja s vremena na vreme.<ref>[http://www.znaci.org/00001/200.htm Otto Kumm: VORWÄRTS, PRINZ EUGEN! - Geschichte der 7. SS-Freiwilligen-Division "Prinz Eugen"], [http://www.znaci.org/00001/200_5.pdf Aufstellung der Division "Prinz Eugen"] str. 52. <br /> ({{jez-njem|"Als Reste der nach der Besetzung Jugoslawiens 'in den Wald' gegangenen regulären Armee tragen sie die alte Uniform – und neue Bärte, da sie geschworen haben, sich nicht früher zu rasieren, bevor nicht der Okkupator aus dem Land gejagt ist. Sie sind königstreu und kämpfen für ihren Jung-König Peter II., doch weichen sie lieber aus in abseits gelegene Dörfer und Gebiete und stellen sich nur selten unseren Verbänden, es sei denn, sie fühlen sich in ausreichender Ubermacht. Disziplin und Bewaffnung sind relativ gut, gegenüber den anderen jugoslawischen Volks- und Glaubensgruppen sind sie unberechenbar, weshalb es oft zu Ubergriffen gegen kroatische Dörfer oder muselmanische Frauen kommt. Als stille Freunde haben sie die Engländer – und ihre Funkgeräte. Auf Ochsenkarren oder hoch zu Roß verlegen sie manchmal in eine andere Gegend, meist ungeschoren, da wir sie ziehen lassen und sie auf lange Sicht für uns gewinnen wollen – als Waffengefährten gegen den Kommunismus. Es ist eine etwas unklare Situation, sie sind nicht Freund, auch nicht Feind, die Lage wechselt von mal zu mal."}})</ref>}} Saradnju sa četničkim formacijama generala Mihailovića u borbi protiv zajedničkog neprijatelja pominje u svojim memoarima i [[Schutzstaffel|SS]]-potpukovnik [[Otto Skorzeny]], vođa njemačkih komandosa, zaslužan za izvođenje brojnih specijalnih operacija tokom rata. Neposredno pred [[Kapitulacija Nacističke Njemačke|kapitulaciju nacističke Njemačke]], ''Obersturmbannführer'' Skorzeny je tri dana (od 5. do 8. maja [[1945]]. godine) vršio dužnost šefa njemačke vojno-obavještajne službe ''[[Abwehr]]''. Po osobnom ''[[Adolf Hitler|Führer]]ovom'' naređenju, potpukovnik Skorzeny biva upućen proljeća 1944. godine u okupiranu Jugoslaviju, kako bi koordinirao [[Operacija Konjićev skok|operacijom uništenja]] [[Vrhovni štab NOVJ|Vrhovnog štaba NOVJ]] i zarobljavanja [[Josip Broz Tito|maršala Tita]]: {{izdvojeni citat|U proljeće 1944. dobio sam naredbu Vrhovne komande Wehrmachta da lociram [[Josip Broz Tito|Titov]] štab, uništim ga i uhvatim Tita, koji je, prema [[Winston Churchill|Churchill]]ovoj volji, već bio zamijenio generala Mihailovića. Mihailović, ratni ministar mladog kralja [[Petar II Karađorđević|Petra II]] od Jugoslavije, koji je živio u egzilu u [[London]]u, bio je uplašen sve većim uticajem komunizma. Na njegovo zaprepaštenje, njegovi su se četnici ponekad borili zajedno čak s mađarskim trupama, Hrvatima [[Ante Pavelić]]a, pa čak i sa našim vojnicima protiv Titovih trupâ.<ref>Otto Skorzeny, ''Meine Kommandounternehmen. Krieg ohne Fronten'', Universitas Verlag in F.A. Herbig Verlagsbuchhandlung GmbH, München, 1993, s. 201. <br /> ({{jez-njem|"Im Frühjahr 1944 bekam ich den Befehl vom OKW, das Hauptquartier Titos ausfindig zu machen, es zu zerstören und Tito gefangenzunehmen, der nach dem Willen Churchills schon den General Mihailowitsch abgelöst hatte. Der Kriegsminister des im Exil in London lebenden jungen Königs Peter II. von Jugoslawien, Mihailowitsch, war über den fortschreitenden Einfluß des Kommunismus erschreckt. Seine Tschetniks schlugen sich zu seinem Erstaunen manchmal sogar gemeinsam mit den ungarischen Truppen, den Kroaten des Ante Pawelitsch und selbst unseren Soldaten gegen die Truppen Titos."}})</ref>}} == Reference == {{izvori|2}} == Povezano == * [[Kolaboracija četnika sa silama Osovine]] * [[Saradnja četnika sa fašističkom Italijom]] == Vanjske veze == {{commonscat|Chetnik collaboration with Axis occupation}} * [https://www.znaci.org/00001/40.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945 (Stanford University Press 1975)] {{Kolaboracija u Jugoslaviji}} {{Authority control}} [[Kategorija:Saradnja četnika sa snagama Osovine u Drugom svetskom ratu| ]] 52s4ewwmlylrwdw12gzd8fze3rxqv9b 42681114 42681113 2026-08-25T13:51:55Z ~2026-40631-75 376487 42681114 wikitext text/x-wiki {{Sređivanje|razlog=Preterana upotreba citata}} [[File:Lukačević i Nemci.jpg|thumb|Četnički potpukovnik [[Vojislav Lukačević]], dvojica nemačkih oficira i neidentifikovani četnički komandant. Fotografija je verovatno nastala tokom [[Bitka za Konjic 1943.|bitke za Konjic]], od 19. do 26. februara 1943. godine, kada su snage pod Lukačevićevom komandom sadejstvovale s Nemcima.]] [[File:Četnici i Nemci u okupiranoj Jugoslaviji.jpg|thumb|Četnici i Nijemci u okupiranoj Jugoslaviji.]] '''Kolaboracija četnika s Nemcima''' odvijala se, sa manjim ili većim intenzitetom, tokom većeg dijela perioda [[Okupacija Jugoslavije u Drugom svetskom ratu|okupacije Jugoslavije u Drugom svetskom ratu]]. Glavna usluga koju su četnici vršili Nemcima bila je borba protiv [[Narodnooslobodilačka vojska i partizanski odredi Jugoslavije|partizanskih jedinica]], hvatanje pripadnika [[Narodnooslobodilački pokret Jugoslavije|pokreta otpora]] po naseljenim mestima, te njihovo likvidiranje ili slanje u logore pod kontrolom okupacionih ili kvislinških vlasti. Zbog njegovog inicijalnog učešća u [[Ustanak u Srbiji 1941.|ustanku u Srbiji 1941]], Nemci su [[Draža Mihailović|Dražu Mihailovića]] dugo smatrali neprijateljem, za kojim je raspisana poternica.<ref>https://sr.wikisource.org/wiki/%D0%9D%D0%B5%D0%BC%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%B0_%D0%BF%D0%BE%D1%82%D0%B5%D1%80%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B0_%D0%B7%D0%B0_%D0%94%D1%80%D0%B0%D0%B6%D0%BE%D0%BC_%D0%B8%D0%B7_%D0%B4%D0%B5%D1%86%D0%B5%D0%BC%D0%B1%D1%80%D0%B0_1941.</ref><ref>https://sr.wikisource.org/wiki/%D0%9D%D0%B5%D0%BC%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%B0_%D0%BF%D0%BE%D1%82%D0%B5%D1%80%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B0_%D0%B7%D0%B0_%D0%94%D1%80%D0%B0%D0%B6%D0%BE%D0%BC_%D0%B8%D0%B7_%D1%98%D1%83%D0%BB%D0%B0_1943.</ref> Istovremeno, njegovi odredi širom okupiranog područja sarađivali su sa nemačkom vlašću na razne načine (npr. [[legalizacija četnika u Srbiji]] 1941–1943). Saradnja četnika sa Vermahtom postala je sveobuhvatna nakon novembra 1943. godine, kada je politički vrh u [[Berlin]]u konačno odlučio da prihvati Dražu Mihailovića za saradnika, što je rezultiralo potpisivanjem niza [[Ugovori o saradnji četnika i Vermahta|ugovora o saradnji]] sa njegovim glavnim komandantima u Srbiji. Nakon potpisivanja ugovora o primirju i saradnji, okupator je počeo isporučivati municiju i vojnu opremu četničkim jedinicama koje su se, zajedno sa njemačkim trupama i pod nadzorom njemačkih oficira, borile protiv jedinica [[NOVJ]] u [[Zapadna Srbija|zapadnoj Srbiji]] i [[Sandžak]]u.<ref>AVII, reg. br. 8/1, kut. 276, dep. 12058.</ref> U [[NDH]], četnici su služili Nemcima za razne namene: dostavljanje obaveštenja o komunistima, pomoć nemačkim nabavkama stoke, pomoć trupama u svojstvu vodiča, pomoć u ljudstvu, učestvovanje u osovinskim operacijama (na primer [[operacija Citen|operacija Ziethen]], [[operacija Bora]]), i druge potrebne radnje za gušenje ustaničkog pokreta.<ref name="ReferenceA">[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_259.htm Izveštaj Komande 15. brdskog armijskog korpusa od 19. novembra 1943. Štabu 2. oklopne armije o saradnji četnika sa nemačkim trupama u Dalmaciji i zapadnoj Bosni]</ref> Nemci su četnike snabdevali oružjem i opremom i dozvoljavali im da po potrebi koriste njihove garnizone za smeštaj i motorizaciju za transport. Partizanske pokrete po Bosni i Hercegovini te Hrvatskoj Nijemci su u mnogo navrata doznavali na osnovu četničkih dojava.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1071&rec=314&roll=563 NAW, T-314, Roll 563, frames 001061-1062: Dnevni izvještaj obavještajnog odjeljenja 15. brdskog korpusa (31. januar 1944.)]</ref> Prve dve godine rata, četnici su formalno bili deo [[Savezničke sile u Drugom svjetskom ratu|savezničke]] koalicije, ali zbog stavljanja [[Četnički odredi Jugoslovenske vojske|četničkih odreda Jugoslovenske vojske]] pod komandu Vermahta, krajem 1943. je došlo do konačnog napuštanja Draže Mihailovića od strane Saveznika, a potom 1944. godine i do napuštanja i osude četnika od strane jugoslovenskog kralja.<ref>[http://sr.wikisource.org/sr-el/%D0%9F%D0%BE%D0%B7%D0%B8%D0%B2_%D0%BA%D1%80%D0%B0%D1%99%D0%B0_%D0%9F%D0%B5%D1%82%D1%80%D0%B0_II_%D0%BD%D0%B0_%D0%BF%D1%80%D0%B8%D1%81%D1%82%D1%83%D0%BF%D0%B0%D1%9A%D0%B5_%D0%9D%D0%B0%D1%80%D0%BE%D0%B4%D0%BD%D0%BE%D0%BE%D1%81%D0%BB%D0%BE%D0%B1%D0%BE%D0%B4%D0%B8%D0%BB%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%BE%D1%98_%D0%B2%D0%BE%D1%98%D1%81%D1%86%D0%B8_%D0%88%D1%83%D0%B3%D0%BE%D1%81%D0%BB%D0%B0%D0%B2%D0%B8%D1%98%D0%B5 Poziv kralja Petra II na pristupanje Narodnooslobodilačkoj vojsci Jugoslavije]</ref> Zbog kolaboracije sa nemačkim okupatorom, mnogim je četničkim vođama, uključujući samog Dražu Mihailovića, suđeno u [[Beogradski proces|beogradskom]] i drugim procesima. Pored kolaboracije sa Nemcima, četnici na teritoriji italijanske okupacione zone su tesno [[Kolaboracija četnika s fašističkom Italijom|sarađivali sa fašističkom Italijom]]. == Nemačka politika prema četnicima == Česte njemačke promjene kursa u odnosu prema četnicima Draže Mihailovića (npr. [[Sastanak u Divcima|pregovori u Divcima]] u novembru, pa [[Operacija Mihailović|napad na štab Draže Mihailovića]] u decembru 1941, zatim ponovna obustava progona Mihailovićevih četnika i skidanje ucjene na njegovu glavu u proljeće 1942. godine, itd.) tokom čitavog ratnog perioda, bile su u potpunosti u skladu sa politikom koja je vođena u okupiranim zemljama. Najplastičniji prikaz ovakvog pristupa prezentovao je [[Felix Benzler]], opunomoćenik njemačkog Ministarstva vanjskih poslova u [[Beograd]]u, u izvještaju koji je poslao u [[Berlin]] 11. marta 1942. godine ministru vanjskih poslova [[Treći Reich|Njemačkog Reicha]] [[Joachim von Ribbentrop|Joachimu von Ribbentropu]]: {{izdvojeni citat|To što nemačka vojna mesta vode pregovore s pojedinim četničkim vođama, nije ništa neobično u srpskom prostoru. To se zbiva svesno, u okviru naše politike, uslovljene slabošću naših vojn[ičk]ih snaga i dosad ne bez uspeha vođene, da Srbe, a naročito ustanike usmeri jedne protiv drugih (komuniste protiv četnika, četnike među sobom, vladine dobrovoljce protiv komunista i četnika) i da se time po mogućnosti omete obrazovanje jednog jedinstvenog fronta.<ref>AVII, NAV, N-T-120, 200/153555-58.</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, I-II, Beograd, 1979.], str. I/272.</ref><ref>Branislav Božović – Mladen Stefanović: MILAN AĆIMOVIĆ – DRAGI JOVANOVIĆ – DIMITRIJE LJOTIĆ, Centar za informacije i publicitet, Zagreb, 1985, str. 90.</ref>}} Njemačko konstantno opiranje uspostavi saradnje s četnicima Draže Mihailovića bilo je generirano sa samog političkog vrha. U ratnom dnevniku Vrhovne komande Wehrmachta prenesena je informacija da je 23. septembra 1942. održan sastanak vođe Trećeg Reicha [[Adolf Hitler|Adolfa Hitler]]a s predsjednikom [[Rumunija|rumunjske]] vlade [[Ion Antonescu|Ionom Antonescuom]] i poglavnikom [[NDH]] [[Ante Pavelić|Antom Pavelićem]]. Na sastanku se uglavnom raspravljalo „o hrvatskim problemima“. Pored njemačkog veleposlanika u [[Zagreb]]u [[Siegfried Kasche|Siegfrieda Kaschea]], sastanku je prisustvovao i opunomoćeni general u NDH [[Edmund Glaise von Horstenau]] koji se nije ustručavao da „otvoreno kritikuje hrvatsku vlast“, ali je i „skrenuo pažnju na četnike, koje su naoružali Italijani“. General von Horstenau je predložio da bi četnike trebalo „upotrebiti da na svom području [tj. u njemačkoj okupacionoj zoni] postanu organi reda“: {{izdvojeni citat|Hitler je na taj predlog negativno odgovorio, jer da mu se čini veoma opasno da se četnicima pruži podrška. Četnici su pre svega srpske patriote, koji zastupaju [[Velika Srbija|velikosrpsku]] misao. Time hranimo zmiju koja će jednoga dana da poraste. Istina, danas je ona još mala, ali jednog dana mogla bi da bude opasna.<ref name="Živković">{{Cite web |title=Nikola Živković, Srbi u Ratnom dnevniku Vrhovne komande Vermahta |url=http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |access-date=2022-11-04 |archive-date=2016-08-03 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160803153944/http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |dead-url=yes }}</ref>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta}} Nakon sagledavanja situacije na Balkanu u jesen 1943, Nemci su jugoslovenske partizane proglasili najvećim neprijateljima.<ref>https://www.znaci.org/00001/4_12_3_156.htm PROCENA KOMANDANTA JUGOISTOKA FELDMARŠALA VAJKSA OD 1. NOVEMBRA 1943. VOJNO-POLITIČKE SITUACIJE NA BALKANU KRAJEM OKTOBRA 1943. GODINE</ref> U cilju borbe protiv partizana, tolerisali su i koristili četnike kao antikomunističku miliciju, iako im je bilo dobro poznato da oni održavaju veze sa [[London]]om. == Hronologija == === Mihailovićeva ponuda Nemcima (1941) === {{main|Ustanak u Srbiji 1941.|Sastanak u Divcima}} {{izdvojeni citat|Četnički odredi jugoslovenske vojske pod komandom pukovnika Draže Mihailovića stavljaju se na raspolaganje za borbu protiv komunista u saradnji sa nemačkim Vermahtom.<ref>[http://sr.wikisource.org/sr/%D0%98%D0%B7%D0%B2%D0%B5%D1%88%D1%82%D0%B0%D1%98_%D0%BA%D0%B0%D0%BF%D0%B5%D1%82%D0%B0%D0%BD%D0%B0_%D0%9C%D0%B0%D1%82%D0%BB%D0%B0_%D0%BF%D1%80%D0%B5%D1%82%D0%BF%D0%BE%D1%81%D1%82%D0%B0%D0%B2%D1%99%D0%B5%D0%BD%D0%B8%D0%BC%D0%B0_%D0%BE%D0%B4_30._%D0%BE%D0%BA%D1%82%D0%BE%D0%B1%D1%80%D0%B0_1941._%D0%BE_%D1%80%D0%B0%D0%B7%D0%B3%D0%BE%D0%B2%D0%BE%D1%80%D0%B8%D0%BC%D0%B0_%D1%81%D0%B0_%D0%BF%D1%80%D0%B5%D0%B4%D1%81%D1%82%D0%B0%D0%B2%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B8%D0%BC%D0%B0_%D0%94%D1%80%D0%B0%D0%B6%D0%B5_%D0%9C%D0%B8%D1%85%D0%B0%D0%B8%D0%BB%D0%BE%D0%B2%D0%B8%D1%9B%D0%B0 Извештај капетана Матла претпостављенима од 30. октобра 1941. о разговорима са представницима Драже Михаиловића]</ref>|Dražina ponuda Nemcima iz oktobra 1941.}} {{Wikisource|Izjava pukovnika Branislava Pantića o Mihailovićevoj odluci da pregovara s Nemcima}} {{Wikisource|Izveštaj kapetana Matla pretpostavljenima od 30. oktobra 1941. o razgovorima sa predstavnicima Draže Mihailovića}} {{Wikisource|Zapisnik sa sastanka Mihailovića sa nemačkim predstavnicima u selu Divci 11.11.1941.}} Nemci su za gušenje [[Ustanak u Srbiji 1941.|ustanka u Srbiji 1941.]] angažovali dodatne trupe i sproveli drastične represalije nad stanovništvom, što je Mihailovića navelo da se povuče iz ustanka, napadne partizane i zatraži kontakt sa nemačkom upravom radi prekida neprijateljstva. Vezu je uspostavio preko pukovnika [[Branislav Pantić|Branislava Pantića]], njegovog predstavnika i obaveštajca u [[Beograd]]u. Pukovnik Pantić je nakon rata svjedočio da je odluka o pregovorima s predstavnicima njemačkih okupacionih snagâ donijeta krajem oktobra 1941. godine, i to na sastanku održanom u kući [[Živojin Mišić|vojvode Mišića]] u [[Struganik]]u. Sastanku su, pored Draže Mihailovića i Branislava Pantića, prisustvovali i [[Dragiša Vasić]], potpukovnik [[Dragoslav Pavlović]], major [[Aleksandar Mišić]] i kapetan [[Nenad Mitrović]]. Pukovnik Pantić piše: {{izdvojeni citat|O potrebi pregovora nije bilo reči. Situacija je svima bila jasna. Ona ih je neodstupno zahtevala. Sporno je bilo: sa kime treba razgovarati, da li sa Nemcima ili sa Nedićem? Posle duže diskusije većina se složila da treba pregovarati sa Nedićem. Ovome se odsudno usprotivio Draža i major Mišić. Njegov zaključak po ovom pitanju bio je izražen rečima: – KAD JE SITUACIJA TAKVA DA MORAM DA PREGOVARAM, ONDA ĆU DA PREGOVARAM SA NEPRIJATELJEM. NA TO ME OVLAŠĆUJE I MEĐUNARODNO RATNO PRAVO. UOSTALOM, ŠTA MI MOŽEMO DA DOBIJEMO OD NEDIĆA? SVE ŠTO NAMA TREBA, ORUŽJE I MUNICIJA, NEDIĆ MORA TRAŽITI OD NEMACA. JER OVDE NISU U PITANJU MALE I SITNE KOLIČINE. ZAŠTO IĆI POSREDNO, KAD MOŽEMO NEPOSREDNO? Njegovo odsudno držanje, po ovom pitanju, odnelo je prevagu... Isto tako bilo je sporno pitanje da li da se o pregovorima obavesti Nedić. Posle kraće diskusije, a pošto sam ja izložio da kapetan g. dr. Matl nalazi da Nedića treba obavestiti, doneta je odluka da se tako i učini. Tako je doneta odluka da se pregovara sa Nemcima.<ref>[https://sr.m.wikisource.org/sr-el/%D0%98%D0%B7%D1%98%D0%B0%D0%B2%D0%B0_%D0%BF%D1%83%D0%BA%D0%BE%D0%B2%D0%BD%D0%B8%D0%BA%D0%B0_%D0%91%D1%80%D0%B0%D0%BD%D0%B8%D1%81%D0%BB%D0%B0%D0%B2%D0%B0_%D0%9F%D0%B0%D0%BD%D1%82%D0%B8%D1%9B%D0%B0_%D0%BE_%D0%9C%D0%B8%D1%85%D0%B0%D0%B8%D0%BB%D0%BE%D0%B2%D0%B8%D1%9B%D0%B5%D0%B2%D0%BE%D1%98_%D0%BE%D0%B4%D0%BB%D1%83%D1%86%D0%B8_%D0%B4%D0%B0_%D0%BF%D1%80%D0%B5%D0%B3%D0%BE%D0%B2%D0%B0%D1%80%D0%B0_%D1%81_%D0%9D%D0%B5%D0%BC%D1%86%D0%B8%D0%BC%D0%B0 Izjava pukovnika Branislava Pantića o Mihailovićevoj odluci da pregovara s Nemcima]</ref><ref>Jovan Marjanović, Draža Mihailović između Britanaca i Nemaca, knjiga I, Britanski štićenik, Globus/Narodna knjiga/Prosveta, Zagreb—Beograd, 1979, str. 138.</ref><ref>Боривоје М. Карапанџић, Грађански рат у Србији 1941—1945. Друштво Хиландар, Ваљево, 2010, стр. 115.</ref>|Izjava pukovnika [[Branislava Pantića]] o Mihailovićevoj odluci da pregovara s Nemcima}} 1. novembra 1941. godine, pukovnik Draža Mihailović je uputio generalu [[Walteru Hinghoferu]], komandantu [[342. divizija|342. pješadijske divizije]], ponudu sljedeće sadržine: {{izdvojeni citat|1) Na kolubarskom frontu nema komunista. Ukoliko ih je bilo oni su postali bezopasni. <br /> 2) Organizacija četnika je u stanju da održava red na području zapadne Srbije. <br /> 3) Komunistička opasnost će prestati od momenta kada se četničkoj organizaciji pruži mogućnost da neometano radi. Broj nacionalista je tako veliki da komunista ima samo 5%. Uz pomoć svoje brojne nadmoćnosti nacionalni elemenat pod komandom četnika može rešiti komunistička pitanja bez obostrane borbe. <br /> Uslov je: dovoljno naoružanje, koje nedostaje. <br /> 4) Ulazak u pojedine gradove je bio neophodan da se ne bi komunističke jedinice predstavljale kao oslobodioci i da ne bi povukle za sobom narodne mase. To se moralo događati i radi toga da bi se sprečili komunisti da vrše teror nad stanovništvom. <br /> 5) Četnička akcija nije usmerena protiv nemačkih jedinica, ukoliko one ne napadaju četnike i narod. <br /> 6) Naš narod voli slobodu i radovao bi se kada se na njegovoj teritoriji ne bi nalazile nemačke jedinice. To odgovara četničkom načinu vođenja rata, bez obzira na žrtve koje donosi. Oblast zapadne Srbije nema nikakav vojni značaj za nemačke jedinice, i trebalo bi da bude slobodna zona, u kojoj četnici održavaju red, pod uslovom da ih se u tome ne sprečava i da su dovoljno naoružani.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_240.htm Izjava Draže Mihailovića od 1. novembra 1941. komandi nemačke 342. pešadijske divizije]</ref>}} Prethodno, general Hinghofer je 30. X 1941. obavijestio njemačkog opunomoćenog generala i zapovjednika u Srbiji [[Franz Böhme|Franza Böhmea]] da lokalni četnički komandanti u [[Zapadna Srbija|zapadnoj Srbiji]] nude saradnju, očekujući zauzvrat pomoć u oružju od okupatora: „Četničke vođe iz [[Valjevo|Valjeva]], [[Slovac|Slovca]] i [[Lajkovac|Lajkovca]] daju važne podatke o organizaciji i izjavljuju spremnost da se sa nemačkim trupama bore protiv komunista. Traže oružje.“<ref>BA-MA, RH 26-342/14, 10-odnevni Hinghoferov izvještaj Bemeu, 30. 10. 1941.</ref> Odmah po pristizanju Mihailovićeve ponude, štab 342. pješadijske divizije je istoga dana (1. XI) dostavio izvještaj svojoj pretpostavljenoj komandi u kome, između ostalog, stoji i sljedeće: {{izdvojeni citat|Masa četnika, koja se nalazi u rejonu Valjeva, do sada se držala potpuno lojalno. Oni su prema komunistima zauzeli jasan odbijajući, takoreći, neprijateljski stav i može se reći uspešno se protiv njih borili. Oni su spremni i voljni da zajedno sa Vermahtom razbiju komuniste, kao i da u zemlji ponovo uspostave red i mir i zato traže nemačku pomoć.<ref>AVII, NAV—N—T—315, rolna 2130, snimci 626—632.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/11_10.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje MIHAILOVIĆ TRAŽI POMOĆ OD OKUPATORA]</ref>}} No, na samom početku sastanka sa nemačkim predstavnicima u selu [[Divci]] 11.11.1941. pukovniku Mihailoviću je rečeno: {{izdvojeni citat|Pre dve nedelje poručili ste nam preko Vaših poverenika u Beogradu da je Vaša namera "da nećete više dozvoliti da se srpska krv beskorisno proliva i srpska imovina dalje uništava". Istovremeno ste ponudili da se zajedno sa nemačkim Vermahtom i organima Nedićeve vlade borite protiv komunizma. Ponuda je od strane Glavne komande odbijena jer: 1) Nemački Vermaht će sam u najkraćem vremenu okončati sa komunizmom i 2) glavni komandant ne može imati poverenja prema Vama kao savezniku.}} Nemci su procenili da Draža zna za dolazak njihovih oklopnih trupa, da kao generalštabni oficir pravilno ocenjuje da će se nastavak nemačkih operacija rđavo završiti po njega, i stoga "nemački Vermaht ne može da se optereti takvim saveznicima koji mu se privremeno priključuju iz razloga oportuniteta".<ref name="Divci">[http://sr.wikisource.org/sr-el/%D0%97%D0%B0%D0%BF%D0%B8%D1%81%D0%BD%D0%B8%D0%BA_%D1%81%D0%B0_%D1%81%D0%B0%D1%81%D1%82%D0%B0%D0%BD%D0%BA%D0%B0_%D0%9C%D0%B8%D1%85%D0%B0%D0%B8%D0%BB%D0%BE%D0%B2%D0%B8%D1%9B%D0%B0_%D1%81%D0%B0_%D0%BD%D0%B5%D0%BC%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%B8%D0%BC_%D0%BF%D1%80%D0%B5%D0%B4%D1%81%D1%82%D0%B0%D0%B2%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B8%D0%BC%D0%B0_%D1%83_%D1%81%D0%B5%D0%BB%D1%83_%D0%94%D0%B8%D0%B2%D1%86%D0%B8_11.11.1941. Zapisnik sa sastanka Mihailovića sa nemačkim predstavnicima u selu Divci 11.11.1941.]</ref> U daljem razgovoru pukovnik Mihailović se pravdao nacistima zbog učešća u ustanku: {{izdvojeni citat|Nije moja namera da ratujem protiv okupatora, jer kao generalštabni oficir poznajem snage obeju snaga.<ref name="Divci"/>}} On se pravdao da je morao uzeti neke gradove od Nemaca da ih komunisti ne bi uzeli<ref>"Moji ljudi su [[Bitka za Loznicu 1941.|krenuli na Loznicu]] zato da je komunisti ne zauzmu."</ref> i tvrdio da nije na strani ustanika, "onih koji žele da isteraju Nemce".<ref name="Divci"/> Draža Mihailović je izjavljivao Nemcima lojalnost i tražio da mu daju municiju da nastavi borbu protiv partizana.<ref>"Neophodno je imati municiju! Računajući s tim, došao sam ovamo."</ref> Ali, želeo je da njegovo "delovanje na nacionalnoj osnovi" ostane potajno da ne bi prošao kao [[Kosta Pećanac]], koji je sklopio otvoreni sporazum sa okupatorom, čime je izgubio ugled u narodu i stekao oznaku izdajnika.<ref name="Divci"/> Uprkos svim njegovim predlozima, Nemci mu nisu ostavili drugu mogućnost do da položi oružje: {{izdvojeni citat|„Ponuda pukovnika Mihailovića da stavi svoje snage na raspolaganje za borbu protiv komunista je odbijena i zatražena je bezuslovna predaja. Mihailović je tražio da se konsultuje sa svojim komandatima. Mihailović također tražio oružje za borbu protiv komunista. Ovo je igra, borba između bandi za izvor oružja. Ipak, čini se da jedan dio Mihailovićevih bandi iskreno želi da se bori protiv komunista.“<ref>NAW, T-311, Roll 175, 000121-2: Izvještaj o djelatnosti operativnog odjeljenja komande Jugostoka</ref>|Izvještaj o djelatnosti operativnog odjeljenja komande Jugostoka 17.11.41.}} {{izdvojeni citat|Mihailović treba da sada pokrene akciju protiv Užica, gde se navodno nalazi celokupno rukovodstvo komunista, a zbog čega treba da se stavi u izgled i bombardovanje sa nemačke strane. U kontaktima sa nemačkim okupacionim vlastima koji su niže opisani, Mihailović je navodno molio da mu se stavi na raspolaganje 100.000 metaka da bi mogao nastupiti protiv Užica.|IZVEŠTAJ OBAVEŠTAJNOG CENTRA VERMAHTA U BEOGRADU OD 14. NOVEMBRA 1941. VRHOVNOJ KOMANDI VERMAHTA O ODNOSU ČETNIKA DRAŽE MIHAILOVIĆA PREMA NOP-u, O PREGOVORIMA PREDSTAVNIKA VERMAHTA I DRAŽE MIHAILOVIĆA I O VOJNO-POLITICKOJ SITUACIJI U SRBIJI}} Za njim je decembra 1941. godine raspisana poternica, nakon čega je bio u bekstvu. === Predaja zarobljenih partizana Nijemcima (1941) === {{main|Predaja zarobljenih partizana Nijemcima novembra 1941.}} [[File:Nemci odvode na streljanje četu partizana koje su četnici na prevaru uhvatili i predali Nemcima.jpg|thumb|Nemci odvode na streljanje četu partizana koje su četnici na prevaru uhvatili i predali Nemcima]] Iako je njegov prijedlog okupacionim vlastima u Divcima odbijen, pukovnik Mihailović je želio pružiti njemačkom okupatoru dokaz četničke gotovosti za saradnju. Stoga su četnici Draže Mihailovića, uz posredstvo samozvanog vojvode [[Jovan Škavović|Jovana Škavovića]], predali 13. novembra 1941. Njemcima oko [[Predaja zarobljenih partizana Nemcima novembra 1941.|365 zarobljenih partizana]]. [[Predaja zarobljenih partizana Nijemcima novembra 1941.|Predaja zarobljenih partizana Nemcima]] se desila tokom [[ustanak u Srbiji 1941|ustanka u Srbiji]] novembra [[1941]]. godine. Tokom [[Četničko-partizanski sukob|sukoba]] između [[Dragoljub Mihailović|Mihailovićevih]] četnika i partizana u zapadnoj [[Srbija|Srbiji]] početkom novembra [[1941]], četnici su zarobili više stotina partizana. Jednu veću grupu od oko 500 zarobljenika, među kojima su bili partizani na prevaru zarobljeni u [[Gornji Milanovac|Gornjem Milanovcu]],<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_110.htm Relacija Takovskog četničkog odreda od 17. juna 1942, Zbornik NOR-a, tom XIV (četnički dokumenti), knjiga 3, dokument 110]</ref> Kosjeriću,<ref>[https://www.znaci.org/00001/59_2_124.pdf Užička republika, Zapisi i sećanja, Narodni muzej, Užice 1981]</ref> Karanu i Planinici, četnici su prikupili na [[Ravna Gora|Ravnoj Gori]]. Oko [[13. novembar|13. novembra]] [[1941]]. četnici su grupu od 365 zarobljenika odveli u [[Mionica|Mionicu]], i zatim u [[Slovac]]. Tu su prihvaćeni od [[Milan Nedić|Nedićevih]] i nemačkih snaga i prebačeni kamionima u [[Valjevo]]. Transport zarobljenika do [[Valjevo|Valjeva]] je pratio četnički vođ Jovan Škavović Škava, koji je prethodno bio [[Kosta Pećanac|Pećančev]] četovođa, dok je u tom periodu priznavao [[Dragoljub Mihailović|Mihailovićevu]] komandu. U predaji zarobljenika učestvovao je i ravnogorski oficir [[Pavle Mešković]]. Predaji partizana prethodio je [[Sastanak u Divcima 1941.|sastanak Draže sa Nemcima u selu Divci]]. Od ove grupe zarobljenika, Nemci su 263 streljali dana [[27. novembar|27. novembra]] [[1941]]. godine na Krušiku u Valjevu.<ref>[https://www.znaci.org/00001/38_21.htm Radoslav S. Nedović, Pantelija Vasović: ZATAMNjENA ISTINA, Čačak 2006: Streljanja na Krušiku u Valjevu]</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/44_4.pdf Radoslav S. Nedović: ČAČANSKI KRAJ I NOB - SLOBODARI NA STRATIŠTIMA, Čačak 2009: Krušik, Valjevo streljanje po grupama]</ref> Ostali zarobljenici su delom streljani naknadno, delom deportovani u [[Koncentracioni logor|logore]], a delom pušteni na slobodu. Predaja zarobljenih partizana nastavila se i posle ovoga, i bila je naročito intenzivna u decembru 1941.<ref>[https://www.znaci.org/00001/38_24.htm Radoslav S. Nedović, Pantelija Vasović: ZATAMNjENA ISTINA, Čačak 2006: Decembarski pokolj]</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/44.htm Radoslav S. Nedović: ČAČANSKI KRAJ I NOB - SLOBODARI NA STRATIŠTIMA, Čačak 2009]</ref> === Legalizacija četnika i hvatanje ustanika (1941-1942) === {{main|Legalizovani četnici}} [[Datoteka:Legalizovani četnici u Srbiji 1942.jpg|minijatura|Legalizovani četnici Draže Mihailovića čuvaju [[Logor Metino brdo|logor na Metinom brdu]] kod [[Kragujevac|Kragujevca]] [[1942]].]] Četnički odredi u Srbiji su delom raspustili regrute kućama i ostali u ilegali na kadrovskom sastavu, a delom se legalizovali kao pripadnici zvaničnih Nedićevih formacija. Krajem 1941. i početkom 1942. godine, pripadnici [[Legalizovani četnici|legalizovanih ravnogorskih odreda]] pružili su najznačajniji doprinos u hvatanju nekoliko hiljada odbjeglih ili pasiviziranih partizana i njihovih saradnika u [[Zapadna Srbija|zapadnoj]] i djelovima [[Centralna Srbija|centralne Srbije]], kao i u njihovoj predaji Njemcima. Učešćem u masovnom hvatanju i likvidaciji pripadnika partizanskih odreda i njihovih saradnika, čak i ako se zanemari aktivna borba protiv partizana, legalizovani ravnogorski četnici su učinili krupne usluge njemačkom okupatoru u uništenju partizanskog pokreta na području dotadašnje [[Užička Republika|Užičke republike]].<ref name="yuhistorija.com">[http://www.yuhistorija.com/serbian/drugi_sr_txt01c4.html Milan Radanović: Kolaboracija JVuO sa nemačkim okupatorom u Srbiji 1941-1944.]</ref> Već krajem novembra 1941. godine na Metinom brdu kod Kragujevca je formiran [[Logor na Metinom brdu|logor]] za zarobljene srpske ustanike i civilne taoce. Prvi dovedeni u logor bili su taoci iz Kragujevca, komunisti, odbornici narodnooslobodilačkog odbora, Romi, Jevreji i svi oni koji su nemačkim fašistima bili sumnjivi. Osim svakodnevnih likvidacija, veća masovna streljanja su vršena 2. i 19. marta 1942. godine.<ref>[http://www.gtokg.org.rs/sr/vest.php?id=1322 Metino brdo]{{Dead link|date=September 2021 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref> Hvatani borci su predavani nemačkom sudu, ili prekom sudu [[Nikola Kalabić|Nikole Kalabića]]. Većina pohvatanih je bila iz okoline Rače, Topole i Aranđelovca. 2. marta 1942. godine na Metinom brdu je streljano 173 rodoljuba i simpatizera oslobodilačkog pokreta sa teritorije Kragujevca i okolnih opština.<ref>{{Cite web |title=Archive copy |url=http://www.gtokg.org.rs/sr/vest.php?id=1248 |access-date=2014-05-01 |archivedate=2016-03-04 |archiveurl=https://web.archive.org/web/20160304191846/http://www.gtokg.org.rs/sr/vest.php?id=1248 |deadurl=yes }}</ref> Logor je rasformiran u junu 1942. Preostali logoraši su transportovani u [[Koncentracijski logor Banjica|logor na Banjici]], gde je većina streljana, kao i u logore u Nemačkoj, Norveškoj i Grčkoj.<ref>{{Cite web |url=http://www.ikragujevac.com/kultura/15517-istorija-zrtve-fasizma-na-metinom-brdu-i-deo.html |title=Archive copy |access-date=2024-07-08 |archive-date=2024-07-08 |archive-url=https://web.archive.org/web/20240708214249/https://www.ikragujevac.com/kultura/15517-istorija-zrtve-fasizma-na-metinom-brdu-i-deo.html |url-status=dead }}</ref> Nakon likvidacije partizanskih ostataka, četnici Draže Mihailovića su stekli faktičku kontrolu nad ruralnim područjima Srbije, dok je okupator držao gradove. Mihailovićev stav u odnosu na njemačkog okupatora jasno je izražen u depeši, koju je opunomoćeni poslanik Ministarstva inostranih poslova Trećeg Rajha u Beogradu [[Felix Benzler]], 31. marta 1942. godine, uputio centrali u Berlinu: {{izdvojeni citat|Sve dosad se nije postiglo da se ličnost pukovnika Mihailovića stavi pod kontrolu. Po svoj prilici ni on nije u stanju ili nije voljan da na srpskom području nešto preduzme, već je, naprotiv, preko jednog posrednika ovih dana ponudio vladi Nedića da prihvata da se objavi: 1) da on ne namerava da se bori protiv Nemaca; 2) da neće ništa da preduzima protiv Nedićeve vlade; 3) da se zalaže za održanje mira i reda u zemlji; 4) da poziva na borbu protiv komunista. Posredniku je ponovo odgovoreno da za Mihailovića jedino u obzir dolazi da se bezuslovno potčini.<ref>[https://znaci.org/00001/11_18.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje POD ZAŠTITOM LEGALIZOVANIH ODREDA]</ref>}} Nemački dokument od [[15. maj]]a 1942. godine navodi četničkog majora [[Ljubomir Jovanović Patak|Ljubu Jovanovića]] kao jednog od njihovih lokalnih saradnika za [[Zaječar]].<ref>NAW, T501, roll 248 frames 0121-0126; dostupno na http://znaci.net/temp/T-501_R-248-0126.jpg</ref> [[Datoteka:SS-Obergruppenführer Werner Lorenz accompanied with unknown chetnik officer in NE Bosnia.JPG|mini|[[SS]]-[[Obergruppenführer]] [[Werner Lorenz]] u društvu neimenovanog četničkog oficira u sjeveroistočnoj [[Bosna (oblast)|Bosni]], jesen 1942. godine]] U junu 1942. Mihailović je prešao u Crnu Goru, italijansku okupacionu zonu, na teritoriju koju su držali crnogorski četnici [[Saradnja četnika sa fašističkom Italijom|uz dopuštenje Italijana]]. Aktivnosti četničkih odreda u Srbiji svedene su na najmanju meru da se ne bi izazivao okupator, i uglavnom su ograničene na organizacionu i obaveštajnu delatnost i sitnije diverzije. Uprkos tome, nemački okupator je veoma ozbiljno shvatao četničku aktivnost i povremeno organizovao racije protiv preostalih Mihailovićevih odreda, koji su se trudili da izbegnu dodir sa neprijateljem. U Srbiji, znatan broj Mihailovićevih snaga se legalizovao. Nemački popis glavnih vladinih legalnih odreda od [[15. maj]]a 1942, pod rednim brojevima 1 do 18 navodi Ljotićeve odrede, od 19 do 39 su Mihailovićevi, a od 40 do 100 Pećančevi. Tu na okupatorskom spisku snaga su neki od glavnih Mihailovićevih četnika: [[Predrag Raković]], [[Miloje Mojsilović]], [[Dušan Smiljanić]], [[Vučko Ignjatović]], [[Miloš Glišić]], [[Ljuba Jovanović]]... Do početka 1942. godine "ravnogorski pokret istopio se u redovima Nedićeve milicije i konačno se ponovo pojavio, umanjen, u Crnoj Gori."<ref name="Deakin2">[https://www.znaci.org/00001/5_3.htm William Deakin, BOJOVNA PLANINA]</ref> Kako ne bi izgubio podršku naroda kao saradnik okupatora, Mihailović je odsustvo oružane borbe u Srbiji sredinom [[1942]]. godine nastojao da nadoknadi činjenjem smicalica nemačkim vojnicima po gradovima, ubacivanjem "smrdljivih bombi", "svrabećih praškova", "praškova za kijanje", upućivanjem pretećih pisama, uznemiravanjem telefonom...<ref name="Kosta Nikolić 2004"/> Ovo nije ostalo neprimećeno. Britanski kapetan Bil Hadson je u drugoj polovini 1942. ponovo uspostavio vezu i javio da "Mihailović još sarađuje s Osovinom u Crnoj Gori i Sandžaku i miruje u Srbiji", da su "u Dalmaciji Trifunovićevi četnici legalizovani" te, podsticani od Italijana, sanjaju o nekoj "Srbo-Sloveniji i Dalmaciji". Na osnovu stanja na terenu on izvlači zaključak: {{izdvojeni citat|U trenutku kada je Mihailović u velikom stepenu igrao ulogu kvislinga bio je nagrađen najjačom britanskom propagandom.... Mihailoviću bi trebalo konačno reći da Britanci pretpostavljaju komuniste kvislinzima.<ref name="Deakin2"/>|Britanski kapetan Bil Hadson}} [[Datoteka:Chetniks and Germans in Lopare 1942.jpg|mini|[[Radivoje Kerović]] (u sredini u bijeloj košulji) sa njemačkim tenkistima, [[Lopare]] 1942.]] Posljednjeg dana kolovoza 1942, održan je sastanak kod načelnika štaba Komande Jugoistoka. Ovom prilikom je podijeljena informacija da se oko [[Banja Luka|Banje Luke]] vode žestoke borbe s partizanima, u kojima okupatoru pomažu četnici (“srpski nacionalisti“), bez preciziranja o kom odredu JVuO iz [[Bosna (oblast)|Bosne]] je riječ: {{izdvojeni citat|Velike borbe su izbile u blizini Banje Luke. Ustanici su upotrijebili teško naoružanje, topove, minobacače itd., kao i tenkove. Hiljadu srpskih nacionalista je sudjelovalo u borbi protiv ustanika na našoj strani.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&broj=490&roll=175 NARA, T311, Roll 175, frame no. 000485.] <br /> ({{jez-njem|"Bei Banja Luka größeres Gefecht, Aufständische traten mit schweren Waffen, Geschützten, Minenwerfern u.sw. auf, auch mit Panzer. 1000 serbische Nationalisten haben sich dort auf unserer Seite im Kampfe gegen die Aufständischen beteiligt."}})</ref>|Zabilješka sa sastanka kod načelnika štaba Jugoistoka održanog 31. augusta 1942.}} U drugom njemačkom izvještaju iz istog perioda se navodi da je 26. augusta jedan bataljun Wehrmachta južno od Banje Luke bio priklješten od strane nadmoćnijeg neprijatelja (i ovdje se napominje da su partizani raspolagali teškim naoružanjem), kao i da je Nijemcima u pomoć priskočilo čak „2000 bosanskih četnikâ“, što će rezultirati potiskivanjem jedinicâ [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOP i DVJ]] prema jugu do kraja mjeseca.<ref>BA/MA, RH 19 XI/81 (Die Bekämpfung der Aufstandsbewegung im Südostraum, Teil I), S. 244.</ref><ref>Klaus Schmider, ''Partisanenkrieg in Jugoslawien 1941-1944'', Verlag E.S. Mittler & Sohn GmbH, Hamburg/Berlin/Bonn, 2002, s. 155. <br /> ({{jez-njem|"Bereits am 26. August sah sich ein deutsches Bataillon bei dem Versuch, südlich von Banja Luka den ersten dieser Einfälle abzublocken, weit überlegenen, auch mit erbeuteten Panzern und Geschützen bewaffneten Verbänden gegenüber; nur mit Hilfe von 2.000 bosnischen Cetniks, die den Deutschen zu Hilfe eilten, gelang es bis Ende des Monats, die Partisanen wieder nach Süden abzudrängen."}})</ref> Takođe, u jednom izvještaju upućenom iz štaba njemačkih trupa u [[NDH]] od 18. novembra 1942. o četnicima se, između ostalog, navodi sljedeće: {{izdvojeni citat|U zoni 714. pješadijske divizije nalazi se 6-8.000 četnika, naoružanih puškama i nešto automatskog oružja. Diviziji su dosad pružili vrijedne usluge time što su branili svoju teritoriju od partizana i time oslobodili njemačke i trupe NDH za dejstvo na drugim sektorima. K tome obezbjeđuju i željeznicu i pribavljaju važna obavještenja njemačkim trupama. Četnici su pri zajedničkim akcijama snabdjevani od strane NDH; također im pripada i naknada od otprilike 3 Rajshsmarke dnevno, čiju isplatu oni, međutim, dosad nisu tražili.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=361&rec=314&roll=566 Nacionalni arhiv Vašington, T-314, rolna 566, frejm 000357; Dopis štaba Komandanta njemačkih trupa u Hrvatskoj-/Veza sa neprijateljski orijentisanim krugovima u Srbiji/ (18. novembar 1942.).] <br /> ({{jez-njem|"Bei 714.Div. haben die im Div.–Bereich beheimateten Cetnikverbände eine ungefähre Stärke von 6–8000 Mann. Sie sind mit Gewehren und verhältnissmässig wenig automatischen Waffen ausgestattet. Sie leisten der Div. wertvolle Dienste, indem sie ihr Heimatgebiet gegen Einfälle der Partisanen schützen, sodass, von grösseren Unternehmen abgesehen, in diesem Raume weder deutsche noch kroatische Truppen gebunden werden. Sie entlasten hiedurch den Bahnschutz und versorgen die deutsche Führung mit wertvollen Feindnachrichten. </br> Die Cetnikverbände werden durch den kroatischen Staat bei Einsätzen mit Munition versorgt und verpflegt. Vertragsmässig steht ihnen neben anderen Zusagen /z.B. Versorgungsansprüchen/ auch Wehrsold von etwa RM 3.— täglich zu, den sie jedoch bisher nicht beansprucht haben."}})</ref>|Dopis štaba Komandanta njemačkih trupa u Hrvatskoj (18. novembar 1942. godine)}} === Operacija Weiss i bitka na Neretvi (1943) === {{main|Operacija Weiss|Bitka za Konjic 1943.}} [[File:Četnici i Nemci na Neretvi.jpg|thumb|Četnici i Nemci tokom [[Bitka na Neretvi|bitke na Neretvi]] 1943.]] Van Srbije, postojala je intenzivna saradnja četnika i Nemaca. Iako su mnogi četnici na lokalu pomagali nemačkim trupama protiv partizana, [[Hitler]] je do sredine 1943. godine strogo branio svojim jedinicama svaku saradnju sa četnicima.<ref>Nacionalni arhiv Vašington, Mikrofilm T-311, rolna 175, snimka 378: Izvještaj o djelatnosti operativnog odjeljenja komande Jugostoka za novembar 1942 (30. novembar 1942.). „Svaka, pa i privremena, veza sa antikomunistički nastrojenim četnicima u Hrvatskoj je protivna naređenju Fuehrera, Ia 3071/42 o borbi protiv bandi.“</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&roll=175&broj=383 NARA, T311, Roll 175, frame no. 000378.] <br /> ({{jez-njem|"Haltung gegenüber feindluch eingestellten Kreisen in Serbien/Kroatien: An Bev.Kmdr.Gen. in Serbien, Befehlshaber der dt. Truppen in Kroatien, Kdr.Gen. in Kroatien und Dt.Verb.Kdo. bei Supersloda ergeht ein Befehl betreffend klarer und eindeutiger militärischer Haltung gegenüber allen uns feindlich eingestellten Kreisen. Jede – wenn auch nur vorübergehende – Bindung mit antikommunistisch eingestellten Cetniks in Kroatien steht im Widerspruch zu den bzgl. Bandenkämpfung gegebenen Befehlen des Führers Ia Nr. 3071/42 g.K."}})</ref> Za vrijeme izvođenja [[Operacija Weiss|operacije Weiss]], njemački komandanti na terenu su bili u nedoumici da li da se povinuju naređenjima svojih viših vojnih komandi, ali i političkih instanci, ili da nastave sarađivati s četnicima Draže Mihailovića: {{izdvojeni citat|Uprkos borbenoj pomoći hrabrih četnika, koja je doprinijela deblokadi opkoljenih dijelova 718. pješadijske divizije, njemačke trupe imaju zadatak da se brzo probiju do boksitne oblasti. One imaju instrukcije da smatraju četnike neprijateljima. Sada se ispostavilo da se situacija kod mjesta Dobro (?), čija se posada sastojala od Nijemaca, Italijana i četnika, poboljšala zahvaljujući četničkom prodoru.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&roll=175&broj=549 NARA, T311, Roll 175, frame no. 000544.] <br /> ({{jez-njem|"Trotz der Waffenhilfe tapferer Cetnik, die auch zur Befreiung der eingeschlossenen Gruppe der 718.I.D. mit beigetragen haben, ergibt sich für die deutschen Truppen die Aufgabe, möglichst schnell in das Bauxitgebiet von Mostar vorzustoßen. Die deutschen Truppen haben den Auftrag die Cetniks als Feind anzusehen. Es ergab sich nun das Bild, daß die Besatzung von Dobro (?), die aus Deutschen, Italiener und Cetniks bestand durch den Vorstoß der Cetniks Luft bekam."}})</ref>|Zabilješka sa sastanka kod načelnika štaba Jugoistoka (1. mart 1943.).}} Major [[Slavoljub Vranješević]], komandant Zapadne Bosne JVuO, šalje 2. marta 1943. godine dopis »bratu« [[Uroš Drenović|Urošu Drenoviću]] kojim ga obavještava da je od strane njemačke komande u [[Banja Luka|Banjoj Luci]] zakazana konferencija na koju su pozvani najvažniji četnički zapovjednici s teritorije [[Bosanska krajina|Bosanske Krajine]]: {{izdvojeni citat|Pre nekoliko časova primio sam izveštaj od Komandanta Bosanskih četničkih odreda brata Rade Radića, u kome mi javlja, da su Nemci pozvali na konferenciju u Banja Luci sve Komandante i to: Radića, Tešanovića, Drenovića, Marčetića, Mišića radi rešavanja važnih pitanja. Konferencija će se održati u nemačkoj komandi u B. Luci. Ovoj konferenciji neće prisustvovati pretstavnici hrvatskih ni vojnih ni civilnih vlasti. Komandant mi je naredio, da pozovem sve Komandante na predkonferenciju, koja će se održati u Karanovcu na dan 4 o.m. u 12 časova.— Prema napred izloženom pozivam te, da bez ikakvog izgovora i odlaganja bez obzira na situaciju na položaju, dođeš 4 o.m. do određenog časa u Karanovac.— Ovo smatraj vrlo važnim i NAJHITNIJIM. Molim Te koristi sva moguća prevozna sredstva, pa i motorcikl i na vreme dođi na predkonferenciju.<ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, dokument br. 31, str. 64.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/4_14_2_64.htm Naređenje Komande bosanskih četničkih odreda od 2. marta 1943. komandantu odreda »Kočić« za prisustvovanje konferenciji radi usaglašavanja stavova o saradnji sa nemačkim trupama]</ref>}} Već 3. februara 1943. godine, major Vranješević je upoznao Vrhovnu komandu JVuO o činjenici da se bosanski četnici nalaze u službi njemačkog okupatora, ali i da su potpisali [[Suradnja četnika sa Nezavisnom Državom Hrvatskom|sporazume o saradnji sa kvislinškim vlastima Nezavisne Države Hrvatske]]: {{izdvojeni citat| NEMCI Četnički odredi učestvuju u borbi zajedno sa Nemcima češće puta, ali na zasebnim sektorima. Pre našeg dolaska, Nemci su uspeli da u borbu protiv komunista uvode četnike tako, da im ovi osiguravaju krila i da se mešaju u komandovanje. Ovome se je odmah stalo na put, ma da sa dosta poteškoća. Po sebi se razume da se mnogo interesuju o tome, da li mi imamo kakve veze sa Dražom Mihailovićem — što mi odbijamo, navodeći da je to samo komunistička propaganda kako bi izazvali Nemce protiv nas, pa nas tako priklještene, uveli u svoje redove. Ipak, često puta Nemci čuju kako svi četnici pevaju »Od Topole pa do Ravne Gore« ili »Od Manjače pa do Ravne Gore«, »sve su straže generala Draže« itd., dakle jasno primećuju, ali moraju da trpe. Njihova nemoć oseća se. HRVATI Ovi se redovno predaju komunistima, gde god ovi na njih udare. Hrvatski oficiri nalaze spas u komunizmu. Zbog sporazuma sa Hrvatima, koji su ovi [četnički — prim.] odredi sklopili pre našeg dolaska, borbe sa Hrvatima ne vode se. Naprotiv, za većinu starešina i boraca može se reći, da su taj sporazum shvatili kao definitivan svršetak rata, pa i otuda javašluk i slaba disciplina. Sada, dok se ne raščisti sa komunistima, ovakvo stanje mora da ostane.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_2_27.htm Izveštaj majora Slavoljuba Vranješevića od 3. februara 1943. majoru Zahariju Ostojiću o vojno-političkoj situaciji u četničkim odredima zapadne Bosne i saradnji sa nemačkim i ustaško-domobranskim jedinicama]</ref>}} Vojvoda [[Vukašin Marčetić]], komandant puka »Manjača«, bio je takođe jedan od potpisnikâ sporazuma sa vlastima satelitske NDH. Tokom operacije »Weiss«, vojvoda Marčetić se povezuje i sa njemačkim okupatorom, konkretno sa [[117. lovačka divizija (Nemačka)|117. divizijom]]: {{izdvojeni citat|Posebno: [...] [[369. legionarska divizija|369. pješ. div.]] će prvo dovršiti borbe na [[Grmeč]]u. Uspostavljena veza sa četničkom grupom Marčetića, koja će preuzeti osiguranje vlastitog istočnog boka.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=675&rec=315&roll=2263 NARA, T315, Roll 2263, frame no. 000670.] <br /> ({{jez-njem|"369. J.D. führt vorerst Kampfhandlungen in der Grmec durch. Verbindung mit Cetnikgruppe Marcetic aufgenommem, die Schutz der eigenen Ostflanke übernehmen will."}})</ref>|Ratni dnevnik 117. divizije, unos za 5. februar 1943.}} O (prinudnom) sadjejstvu 117. divizije sa četničkim odredima pod komandom kapetana [[Vojislav Lukačević|Vojislava Lukačevića]] u [[Bitka za Konjic 1943.|bici za Konjic]], februara 1943. godine, nakon rata će posvjedočiti i general [[Alexander Löhr]]: {{izdvojeni citat|117. lovačka divizija, koja je prodirala od Ivan-sedla ka severozapadu, vodila je od početka teške borbe, pa je na kraju odbijena i odbačena. Jedan njen deo morao je da se spasava u Konjicu, koji je bio utvrđen i posednut od Italijana i četnika. Ovo mesto su partizani okružili i tako je došlo do toga da su se ovde, pod pritiskom događaja, borili na istom frontu Nemci i četnici – doduše odvojeni jedni od drugih italijanskim jedinicama. Konjic je doduše bio oslobođen iz okruženja sa trupama iz [[Sarajevo|Sarajeva]], ali je partizanima uspelo da se probiju preko Neretve i povuku svi bez izuzetka u severnu [[Crna Gora|Crnu Goru]].<ref>{{cite web|url=http://www.srpsko-nasledje.co.rs/sr-c/1998/07/article-14.html | title = Записи Александра Лера, часопис СРПСКО НАСЛЕЂЕ, број 7/1998 | publisher = Srpsko-nasledje.co.rs |date=3. 1. 1943. | accessdate=4. 1. 2023. | archive-url = https://web.archive.org/web/20130216202528/http://www.srpsko-nasledje.co.rs/sr-c/1998/07/article-14.html# | archive-date=16. 2. 2013 |url-status=dead | df = }}</ref>|General [[Alexander Löhr]], komandant Jugoistoka}} Tokom [[Bitka na Neretvi|bitke na Neretvi]], četnici su bili obilno snabdijevani streljivom i hranom iz italijanskih i njemačkih magacina. Kapetan Vojislav Lukačević, koji se zajedno sa svojim četnicima tukao uz borbenu grupu »Anacker«, [[5. mart]]a iz [[Konjic]]a je javio majoru [[Zaharije Ostojić|Zahariju Ostojiću]] da mu »11« (tj. Nijemci) daju municiju, kao i da je vojvoda [[Dobroslav Jevđević]], sa svoje strane, zadužen za obezbjeđivanje logistike: {{izdvojeni citat|Vidim da je glavna tvoja briga kako ćemo sa 11. Verujem da si o njima dobio preterane izveštaje. Svaka njihova kolona koja nastupa ima najviše jednu trećinu Nemaca a ostalo su domobrani i po nešto ustaša. Oni sami ne mogu ništa da urade, toga su svesni. Ja mislim da je nama najpreči za sada cilj uništenje komunista i to što brže. Ne sme nas zateći iskrcavanje u borbi sa komunistima, a isto tako ne smemo početi borbu sa 11 dok komunisti nisu likvidirani a oni nisu likvidirani i pored uspeha koje smo postigli. Čvrsto sam ubeđen da nas 11 neće napasti sve dok se vode borbe sa komunistima te je strahovanje u tom pravcu preterano... Najvažnije i najbolje snabdevanje preko [[Sarajevo|Sarajeva]] koje neka Jevđo forsira. Dobio sam sinoć preko 11, 30.000 metaka obećali još čim im stigne neki transport koji očekuju u Sarajevo.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_2_71.htm IZVEŠTAJ KOMANDANTA KONJIČKE GRUPE OD 5. MARTA 1943. KOMANDANTU ISTAKNUTOG DELA ŠTABA DRAŽE MIHAILOVIĆA O BORBENOM RASPOREDU ČETNIKA I NEMACA NA SEKTORU KONJIC—JABLANICA]</ref>}} O isporuci municije jedinicama JVuO (najvjerovatnije o onoj koja je data kapetanu Lukačeviću), Komanda Jugoistoka je 7. marta javila vojnom vrhu u [[Berlin]]u: {{izdvojeni citat|– 7. mart 1943: Municija za četnike. Vrhovna komanda je obaviještena telegramom o isporuci 30.000 metaka četničkim jedinicama.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&roll=175&broj=453 NARA, T311, Roll 175, frame no. 000448.] <br /> ({{jez-njem|"Munition für die Cetniks: </br> An OKW/WFSt. ergeht eine Meldung betraf. der Übergabe von 30.000 Schuß Inft. Munition an Cetnikverbände."}})</ref>|Izvještaj o djelatnosti operativnog odjeljenja Komande Jugostoka za mart 1943. godine (31.3.43.)}} [[File:Chetniks and German Officers meet in Bosnia, 1943.jpg|thumb|Sastanak njemačkih oficira sa četnicima u [[Bosna (regija)|Bosni]], [[1943]]. godina]] 9. [[Mart|ožujka]] 1943. godine, [[Fašizam|fašistički]] [[Poglavnik|duce]] [[Benito Mussolini]] šalje pismo [[Adolf Hitler|Adolfu Hitleru]],<ref>''Tajna pisma Hitler – Mussolini (1940—1943)'', edicija Dokumenti i svjedočanstva (priredio i preveo: Dr Bogdan Krizman), Novinarsko izdavačko poduzeće (NIP), Zagreb, 1953, str. 78.</ref> vođi [[Treći Reich|Njemačkog Reicha]], u kom navodi da je upoznat sa suradnjom njemačkih okupacionih trupa s četnicima: {{izdvojeni citat|Više tisuća četnika naoružali su, na lokalnoj bazi, komandanti talijanskih jedinica, da vode gerilu, za koju imaju, kao svi stanovnici Balkana, naročite sklonosti. Do danas su ti četnici suzbijali partizane vrlo odlučno. Upravo sam primio izvještaj. U njemu mi javljaju, da su njemačke snage, koje su uspostavile dodir sa četnicima u dolini gornje Neretve, pristale da surađuju s njima i da su naoružale četnike metcima i ručnim bombama.|[[Benito Mussolini]] u pismu [[Adolf Hitler|Adolfu Hitleru]] (9. III 1943)}} O pristizanju Mussolinijeva pisma istog je dana javila i Vrhovna komanda njemačkih oružanih snaga: {{izdvojeni citat|''9. mart'' </br> Duče poslao pismo Hitleru, u kome zastupa mišljenje da su četnici i partizani neprijatelji Osovine. O tome je razgovarao i sa nemačkim ministrom spoljnih poslova. Priznaje da su Italijani do sada naoružali nekoliko hiljada četnika za gerilski rat protiv komunista i oni su se do sada energično borili protiv partizana. Ali, sada je Duče izdao energičnu naredbu, da se četnicima više ne daje oružje i da njih, nakon što se partizani poraze, treba razoružati. Na osnovu poslednjih vesti, na prostoru gornje Neretve Nemci su takođe stupili u kontakt sa četnicima i ostavili im patrone i ručne granate.<ref name="Živković">{{Cite web |title=Nikola Živković, Srbi u Ratnom dnevniku Vrhovne komande Vermahta |url=http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |access-date=2024-07-08 |archive-date=2016-08-03 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160803153944/http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta }}</ref>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta od 9. marta 1943.}} Pošto је za katastrofalni poraz četnika u bici na Neretvi optužio Jevđevića, [[Petar Baćović|Baćovića]] i [[Bajo Stanišić|Baja Stanišića]] a istakao za primjer Vojislava Lukačevića, major Ostojić im је 10. marta naredio da se kod Italijana zauzmu za dozvolu o prebacivanju četnika na zapadnu obalu Neretve. Odgovarajući na optužbe, Jevđević i Ваćоvić istoga dana izvještavaju Mihailovića da је za proboj operativne grupe NOVJ kriv upravo Lukačević, te da Ostojić, komandujući iz [[Kalinovik]]a, nema pravu predstavu о toku događaja. Jevđević navodi: „Kada sam zvao delove Vrhovne komande da komanduju nа licu mesta, odgovorili su neljubazno da neće da radе sa okupatorom, tražeći u isto doba hranu, municiju, topove i vojsku od okupatora.“ Као argument da četnici moraju bespogovorno slušati naređenja okupatorskih oficirâ, vojvoda Jevđević navodi podatak da Nijemci i Italijani hrane i snabdijevaju municijom cjelokupnu masu četnikâ od 13.200 ljudi. Riječ je o 2000 četnika pod komandom Вајa Stanišića, 4.000 iz Lukačevićeve konjičke gruре, 6.000 pod komandom majora Petra Baćovića (hercegovački četnici) i 1.200 četnika kojima komanduje major Andrija Vesković. Jevđević Mihailoviću piše i da su okupatori dali toliko hrane da је on, na osnovu lažnog brojnog stanja, uspio da uštedi 110.000 obroka, kao i da su mu za posljednjih nekoliko dana isporučili 1.100.000 metaka.<ref>AVII, reg. br. 3/1, kut. 293, dep. 2248.</ref><ref>Branko Latas, Saradnja četnika i Nemaca u borbama protiv Glavne operativne grupe divizija NOVJ u dolini Neretve (februar — mart 1943), Prilozi Instituta za istoriju (br. 17), Sarajevo, 1980, str. 214.</ref> General [[Rudolf Lüters]], zapovjednik njemačkih trupa u NDH, piše u procjeni situacije od 16. marta 1943. da je „neprijateljski otpor protiv nemačkih divizija koje su napadale uglavnom slomljen“, te da je „operacija „[[Operacija Weiss|Vajs II]]“ u suštini završena“. O četničkim snagama u njemačkoj zoni operacija, general Lüters navodi: {{izdvojeni citat|Četničko pitanje nije se dalje zaoštrilo. U području [[114. lovačka divizija (Njemačka)|714. divizije]] nisu zabeležena nikakva prekoračenja u tuđu nadležnost. Četničko rukovodstvo se potčinilo naređenjima nemačkog Vermahta i potvrdilo svoju lojalnost. Četnici koji se nalaze na području [[118. lovačka divizija (Njemačka)|718. pešadijske divizije]], naročito u rejonu [[Zenica|Zenice]] i [[Han-Pijesak|Han-Pijeska]], neprijateljski se suprotstavljaju hrvatskoj državi i nemačkom Vermahtu i pokušavaju da izazovu nemire putem sabotaža i razoružavanja hrvatskih odreda. Divizije koje su učestvovale u operaciji „Vajs II“ jedinstveno se povoljno izražavaju o držanju četničkih jedinica. Dragocenim izviđačkim podacima i napadima za rasterećenje pomagali su našim jedinicama, mada ni u jednom slučaju nije sa nemačke strane tražena podrška.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_3_38.htm Procena vojno-političke situacije komandanta nemačkih trupa u NDH od 16. marta 1943. za period od 1. do 15. marta 1943. godine]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=372&rec=314&roll=554 NARA, T314, Roll 554, frames no. 000366—000367.] <br /> ({{jez-njem|"Die Cetnikfrage hat sich nicht weiter zugespitzt. Im Bereich der 714.J.D. sind keine Übergriffe zu verzeichen. Die Cetnikführung hat sich den Befehlen der deutschen Wehrmacht untergeordnet und ihre Loyalität versichert. Die im Bereich der 718.J.D. befindlichen Cetniks, besonders im Raum ZENICA und HAN PIJESAK stehen kroat. Staat und deutscher Wehrmacht feindlich gegenüber und versuchen durch Sabotageakte und Entwaffnung kroat. Abteilungen Unruhe zu stiften. Die im "Weiss II"–Einsatz befindlichen Divisionen äussern sich übereinstimmend günstig über das Verhalten der Cetnikverbände. Durch wortwolle Kundschafterdienste und Entlastungsangriffe haben sie der Truppe geholfen, obwohl in keinem Falle deutscherseits Unterstützung orboten worden war."}})</ref>}} U iscrpnom izvještaju<ref>Zbornik NOR-a, tom XIV, knjiga 2, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, str. 1015—1018.</ref> koji je [[5. maj]]a 1943. godine podnio [[SAD|američki]] [[Ured za strateške usluge]] (preteča današnje [[Centralna obaveštajna agencija|Centralne obavještajne agencije]]), sumiraju se rezultati netom završene operacije »Weiss«: {{izdvojeni citat|Krajem januara 1943. godine zajedničke nemačke, hrvatske, italijanske i četničke snage povele su veliku ofanzivu protiv jugoslovenske oslobodilačke armije. Neprijatelj je potpomognut od Drenovićevih četnika uspeo da potisne jugoslovenske patriote u Hercegovini i jugoistočnoj Bosni. Glavni udar u sadašnjoj neprijateljskoj ofanzivi vrše kombinovane četničke snage u Hercegovini (V.[ojislav] Lukačević, član Mihailovićevog glavnog štaba), u Crnoj Gori (Bajo Stanišić) i u Sandžaku (Pavle Đurišić, član Mihailovićevog glavnog štaba). Ishod ove borbe je još neizvestan. Partizani govore da su oni odneli pobedu, dok četnici insistiraju na tome da su gotovo potpuno očistili ove jugoslovenske krajeve od antifašističkih snaga. Tačno je, međutim, da su jugoslovenski antifašistički gerilci pretrpeli teške teritorijalne gubitke, ali daleko je od toga da su njihove snage uništene ili razbijene. Na drugoj strani, mnogo slavljeni četnici generala Mihailovića danas su angažovani u jednoj od najžešćih ofanziva za uništenje jugoslovenskih demokratskih snaga.}} === Četnički teror u Srbiji (1943) === {{main|Srbija u Drugom svetskom ratu|Zločini četnika u Drugom svjetskom ratu}} Mihailovićeva taktika u Srbiji se početkom 1943. sastojala u tome da organizuje i štedi svoje snage za "planirani narodni ustanak". Nemci navode da je izbjegavao svaki konflikt sa okupacionim trupama.<ref>NAW, T-78, Roll 332, 6289915, 919: Procjena situacije komande Jugoistoka za feburar 1943 (2. mart 1943.).</ref> Izveštaji Nedićeve vlade konstatuju da je četnička akcija gotovo svuda upravljena na obračunavanje sa komunistima, koje se sprovodi beskompromisno, do istrebljenja. Inače, četnici na sastancima sa narodom naređuju lojalno držanje prema domaćim vlastima i okupatorskoj vojnoj sili kao i "odricanje svake pomoći partizansko-komunističkim bandama".<ref>Kopija originala (pisana na mašini, ćirilicom) u Arhivu V.I.I., reg. br. 59/1—1, k. 22.</ref><ref>Kopija originala (pisana na mašini, ćirilicom) u Arhivu V.I.I., reg. br. 54/5—1, k. 22.</ref> 12. februara 1943. godine, kapetan [[Miloš B. Marković]], komandant Ariljske brigade iz sastava Požeškog korpusa JVuO, prenosi Mihailoviću ideju poručnika [[Zvonimir Vučković|Zvonka Vučkovića]] da iskoristi vezu sa njemačkim oficirom u cilju »gonjenja komunista«: {{izdvojeni citat|Po povratku sa puta iz štaba 1a sastao sam se sa Vučkovićem koji me je zamolio da Vas izvestim o sledećem: </br> U srezu Kačerskom nalaze se dve komunističke grupe, prva jačine 60 a druga oko 150 ljudi. Ove se grupe prebacuju i u Oplenački srez. Za likvidaciju ovih grupa potrebno mu je oko 300 ljudi, no kada bi ih skupio izazvao bi potere od strane okupatora. Ima jednu drugu mogućnost a to je da uputi Nemce da gone ove grupe. Posredno, no obazrivo ima vezu sa jednim od nemačkih komandanata, koji je izjavio gotovost za usluge svake vrste a naročito u gonjenju komunista. Zvonko će ga upotrebiti no ne uspeli to preduzeće sam potrebno.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_2_33.htm Izveštaj komandanta Ariljske brigade od 12. februara 1943. Draži Mihailoviću o borbama protiv pripadnika NOP-a u zimu 1942. godine i dostignutoj organizaciji u brigadi]</ref>}} Poručnik [[Predrag Raković]], u svojstvu komandanta 2. ravnogorskog korpusa JVuO, informiše 3. marta 1943. generala Mihailovića o tajnom sastanku sa nemačkim potporučnikom Krigerom: {{izdvojeni citat|Okupator, kako Nemci tako i Bugari svu svoju akciju uputili su na komuniste, na njihovo gonjenje i istrebljenje. U smislu depeše koju sam podneo G. Ministru, sastao sam se 2 marta t.g. na Savincu u jednoj šumi sa Nemačkim komandantom potporučnikom Krigerom iz Gor. Milanovca. Sastanak je izveden potpuno tajno. Na sastanak je od strane Nemaca došao potporučnik Kriger i njegov tumač. A sa naše strane bio sam ja i moj Načelnik štaba p.por. Lazarević. Tema razgovora bila je isključivo uništenje komunističkih bandi, na teritoriji koju obezbeđuje Nemačka jedinica iz Gor. Milanovca. Uglavnom dolazi u obzir komunistički vođa [[Milorad Labudović|Labud]] koji ima oko 150 komunista pod svojom komandom u okolini Rudnika, u srezovima: Kačerskom i Orašačkom. Utvrdili smo plan za ovaj rad. O izvođenju ove akcije detaljno sam se dogovorio sa Zvonkom noću između 2/3 - III t.g., u čemu smo postigli potpunu saglasnost.<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kut. 127, reg. br. 7/3 (S-X-12/4).</ref><ref>[https://znaci.org/00001/4_14_2_67.htm Izveštaj komandanta 2. ravnogorskog korpusa od 3. marta 1943. Draži Mihailoviću o borbi protiv pripadnika NOP-a i pregovora sa predstavnicima nemačkih okupacionih trupa]</ref>}} I u depeši od 23. marta, Raković piše da se ponovo sastao sa nemačkim komandantom iz G. Milanovca, te je dogovoreno da se za ubijene Nemce neće više paliti kuće redom, već "samo po našem spisku", partizanske, i samo će se partizani ubijati: {{izdvojeni citat|Hapšenje naših ljudi više neće biti na reonu nemačke komande G. Milanovac. Ako pogine okupatorski vojnik na ovome terenu neće se paliti redom kuće, već samo po našem spisku i to partizanske i samo će se partizani ubijati. [...] Dobio sam 5000 metaka za čišćenje moga reona od komunista.<ref>Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XIV, knjiga 2, Dokumenti jedinica, komandi i ustanova četničkog pokreta Draže Mihailovića: 1. januar — 8. septembar 1943, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, dok. 113, str. 550.</ref>}} [[Datoteka:Četnici batinaju narod.jpg|thumb|Četnici batinaju seljaka u Srbiji.]] Koliki je bio teror koji su četnici sprovodili nad pristalicama [[NOP|pokreta otpora]] u području doline Zapadne Morave, Dragačeva i Takova, svedoči konstatacija u biltenu kvislinškog Ministarstva unutrašnjih poslova: {{izdvojeni citat|Ilegalni odredi poručnika Vlaste Antonijevića, Dače Simovića, Milutina Jankovića, poručnika Vasića i kapetana Rakovića nemilosrdno ubijaju sve one koji su makar i jedan dan bili i sarađivali sa partizanima. Neki od ovih odreda vode tako bezumnu akciju da se njihova delatnost može ravnati sa radom običnih odmetnika.<ref>http://www.e-novine.com/srbija/srbija-tema/102680-aak-Gornji-Milanovac-Luani.html</ref>|Izveštaj kvislinškog Ministarstva unutrašnjih poslova (april 1943)}} Četnici su, poput okupatora, prema partizanima, njihovim simpatizerima i porodicama, primenjivali najsvirepije mere: {{izdvojeni citat|1) Protiv zaludele, potpuno obezglavljene i pomahnitale komunističke bande u šumi, sve određene starešine i svo nacionalno naoružano ljudstvo ima povesti beskompromisnu borbu za njihovo potpuno uništenje. Izuzetka u ovome pogledu ne može biti. 4) Ko se uhvati da nosi hranu ili druge potrebe komunistima, a to se tačno utvrdi, komandant brigade sa čije bi teritorije bio takav krivac, odmah će ga streljati i porodicu potpuno uništiti. Kuću spaliti, a stoku zapleniti za izdržavanje gorskih jedinica. 5) Ko se uhvati, a to se od strane komandanta brigade utvrdi, da je krio komuniste, primio u svoju kuću ili im slao makakva obaveštenja, biće najstrožije kažnjen. 6) Ko se uhvati i bude dokazano, da je neko lice videlo komuniste, a nije na najbrži način izvestilo najbližu četničku komandu, biće takođe kažnjeno, u čemu se komandantima brigada ostavlja puna inicijativa. 7) '''Ako u nekom selu bude ubijen makoji četnik, komandant brigade dotične teritorije odmah će streljati deset simpatizera'''.<ref>[http://sr.wikisource.org/sr-el/%D0%9D%D0%B0%D1%80%D0%B5%D1%92%D0%B5%D1%9A%D0%B5_%D0%BA%D0%BE%D0%BC%D0%B0%D0%BD%D0%B4%D0%B0%D0%BD%D1%82%D0%B0_%D0%9A%D0%BE%D0%BC%D1%81%D0%BA%D0%BE%D0%B3_%D0%BA%D0%BE%D1%80%D0%BF%D1%83%D1%81%D0%B0_%D0%B7%D0%B0_%D0%BD%D0%B5%D0%BC%D0%B8%D0%BB%D0%BE%D1%81%D1%80%D0%B4%D0%BD%D0%BE_%D1%83%D0%BD%D0%B8%D1%88%D1%82%D0%B0%D0%B2%D0%B0%D1%9A%D0%B5_%D0%BF%D1%80%D0%B8%D0%BF%D0%B0%D0%B4%D0%BD%D0%B8%D0%BA%D0%B0_%D0%BD%D0%B0%D1%80%D0%BE%D0%B4%D0%BD%D0%BE%D0%BE%D1%81%D0%BB%D0%BE%D0%B1%D0%BE%D0%B4%D0%B8%D0%BB%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%BE%D0%B3_%D0%BF%D0%BE%D0%BA%D1%80%D0%B5%D1%82%D0%B0_%D0%B8_%D1%9A%D0%B8%D1%85%D0%BE%D0%B2%D0%B8%D1%85_%D0%BF%D0%BE%D1%80%D0%BE%D0%B4%D0%B8%D1%86%D0%B0_4.9.1943. Naređenje komandanta Komskog korpusa za nemilosrdno uništavanje pripadnika narodnooslobodilačkog pokreta i njihovih porodica 4.9.1943.]</ref>|Naređenje komandanta Komskog korpusa za nemilosrdno uništavanje pripadnika narodnooslobodilačkog pokreta i njihovih porodica (4.9.1943).}} Zbog svega navedenog, mnogi ljudi koji su prišli četnicima na početku ustanka protiv sila Osovine, bili su razočarani preusmerenjem dejstava u borbu protiv partizana. Tako je britanski oficir za vezu Hadson zabeležio: "Nekoliko četničkih jedinica tražilo je da bude oslobođeno zadatka borbe protiv partizana".<ref name="Deakin2"/> === Zabrana sabotaža u Srbiji i učvršćivanje vezâ s Nijemcima na području NDH (1943) === {{main|Sabotaže u Srbiji u Drugom svjetskom ratu|Neil Selby}} [[Datoteka:Plakat o streljanju DM pristalica iz 1942.jpg|mini|Plakat o streljanju „50 DM pristalica“ zbog rušenja mosta na pruzi Požarevac - Petrovac na Mlavi iz decembra [[1942]].]] U Srbiji, iako su neke četničke pristalice vršile sabotaže, trpeći nemačke odmazde zbog toga, četničko vođstvo je posebno branilo ozbiljnije sabotaža na bitnim saobraćajnicama, pa su čak sprečavali britanske komandose na terenu da ih vrše: {{izdvojeni citat|[[Neil Selby|Major Selby]] imao zadatak da organizuje sabotaže i dotur materijala za iste; „Prema Selbyevim navodima, '''do sabotaža nije došlo zato što ih D.M., odn. njegovi komandanti na terenu na terenu još nisu odobrili'''.“<ref>NAW, T-313, Roll 482, 000544: Izvještaj obavještajnog odjeljenja Vojnog komandanta Jugoistoka o rezultatima istrage nad zarobljenim britanskim majorom Selbyem, uhvaćenim kod Žitkovca u noći 18./19. augusta 1943 (26. august 1943.).</ref>|Izvještaj nemačkog obavještajnog odjeljenja o rezultatima istrage nad zarobljenim britanskim majorom Selbyem, uhvaćenim kod Žitkovca (26. august 1943).}} U izvještaju potpukovnika Klamrotha iz Generalštaba njemačkih oružanih snaga, nakon inspekcijskog putovanja po Balkanu u avgustu 1943. godine,<ref>[https://znaci.org/00001/40_62.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje ČETNIČKO-NJEMAČKI SPORAZUMI O KOLABORACIJI U SRBIJI]</ref> konstatuje se da je general Mihailović najstrožije zabranio izvođenje sabotažâ protiv okupacione sile prije eventualnog [[Saveznici u Drugom svjetskom ratu|savezničkog]] iskrcavanja. Pored toga, pominje se i to da su njemačke obavještajne strukture detaljno upoznate sa kretanjem četničkog komandanta i Vrhovne komande JVuO po Srbiji: {{izdvojeni citat|Pokret Draže Mihailovića: U Srbiji tinja latentni ustanak. Draža Mihailović je liderska priroda i veoma je aktivan. Svaki preuranjeni napad protiv okupacionih snaga u startu je strogo zabranjen. Trenutno se jedino vodi borba protiv komunista. Mora se očekivati jedinstveni napad na okupacione snage, uključujući sabotaže i prepade. Pretpostavlja se da je angloameričko iskrcavanje na Jadranu trenutak za to. Stav Draže Mihailovića prema Angloamerikancima opisan je na sledeći način: „Kao pomagači ste dobrodošli, ali ja ću sâm obnoviti Jugoslaviju!“ Nadzor nad Dražom Mihailovićem je dobar. Nemačke službe vrlo brzo saznaju za njegova boravišta koja neprestano menja.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=638&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frame no. 6289888.] </br> ({{jez-njem|"b) Draga [sic!] Mihailowitsch Bewegung: </br> In Serbien schwelt der latente Aufstand. Draga Mihailowitsch ist eine Führernatur und sehr aktiv. Jedes vorzeitige Losschlagen gegen die Besatzungstruppen ist zunächst streng verboten. Zur Zeit nur Kampf gegen Kommunisten. </br> Mit dem einheitlichen Beginn von Sabotage, Überfallen usw. auf Besatzungstruppen muss gerechnet werden. Als Zeitpunkt dafür wird die Landung der Anglo–Amerikaner in der Adria vermutet. Die Einstellung des Draga Mihailowitsch den Anglo–Amerikanern gegenüber wird geschildert: "Als Helfer willkommen, aber ich selbst baue Jugoslawien wieder auf!" Die Überwachung des Draga Mihailowitsch ist gut. Die deutschen Dienststellen kennen sehr bald seine ständig wechselnden Standorte."}})</ref>}} Ipak, kako bi i dalje stvarao privid otpora i zadržao status saveznika, povremeno je inicirao bezazlene diverzije, koje neće izazvati nemačku odmazdu: {{citiranje|Udružite se sa apotekarima. Uzmite od njih praškova za kijanje, suzavce i supervodonik. Na igrankama svrabeće praškove. Upućujte preteća pisma, uznemiravajte telefonom, stvarajte svuda strah i zabunu.<ref name="Kosta Nikolić 2004">Bojan Dimitrijević - Kosta Nikolić: Đeneral Mihailović - biografija, Beograd : Institut za savremenu istoriju, 2004, str 378-9.</ref>|[[Draža Mihailović]] naređuje „misteriozne” sabotaže po gradovima septembra 1943.}} 1. avgusta 1943. godine, komandant njemačkih trupa u Hrvatskoj ([[NDH]]) general [[Rudolf Lüters]] na sljedeći način interpretira držanje Mihailovićevih četnika (mahom onih koji su bili obuhvaćeni [[Suradnja četnika sa Nezavisnom Državom Hrvatskom|ugovorima sa vlastima NDH]]) po okončanju [[Operacija Schwarz|operacije »Schwarz«]]: {{izdvojeni citat|Stav četnika s obje strane [[Bosna (rijeka)|rijeke Bosne]] te na području između rijekâ Bosne i [[Una|Une]] i [[Sana|Sane]] i dalje se može opisati kao lojalan, iako ustaška politika – koju je hrvatska vlada u posljednje vrijeme iznova naglasila – nije ostala bez povratnog dejstva na njihovo držanje, što se pokazalo uzdržanošću prema komunističkim bandama.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=357&rec=314&roll=559 NARA, T314, Roll 559, frame no. 000352.] </br> ({{jez-njem|"Die Haltung der Cetniks beiderseits der Bosna und zwischen Bosna und Una–Sana kann noch als loyal bezeichnet werden, obwohl der wohl der in letzter Zeit seitens der kroat. Regierung wieder betonte Ustascha–Kurs nicht ohne Rückwirkung auf ihre Haltung geblieben ist und sich Zurückhaltung gegen die kommunistischen Banden zeigte."}})</ref>|Izvještaj komandanta njemačkih trupa u Hrvatskoj za mjesec jul 1943. upućen štabu [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]]}} Kao paradigmatične za držanje spram nastupajućih njemačkih trupa mogu se uzeti preporuke iz naređenja kapetana Jovana Dabovića, komandanta Ličko-kordunaške četničke oblasti, upućene 6. septembra 1943. godine kapetanu Dušanu Đakoviću: {{izdvojeni citat|NAREĐUJEM 1) Svi komandanti narediće svima svojim jedinicama i patrolama da, ako Nemci budu naišli na njihov reon dejstva, ne otvaraju vatru i da se drže pasivno sve do mog daljeg naređenja. 2) Kada bude primećen dolazak Nemaca da se jedinice povlače u šume i da sa njima izbegavaju dodir. 3) Ako se desi da se neka jedinica, patrola ili pojedinac nađe u takvoj situaciji da Nemce ne može izbeći pri dodiru sa njima da kaže da se bori protivu komunizma. Napominjem ovom prilikom da su se Nemci prema četnicima u Hercegovini poneli vrlo korektno.<ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, dok. br. 42, str. 81.</ref><ref>Zbornik NOR-a, tom XIV, knjiga 2, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, dokument br. 202, strane 942—943.</ref>}} 18. rujna 1943. godine, poručnik Lippert iz Obavještajnog odjela [[114. lovačka divizija (Njemačka)|114. lovačke divizije]] sastavlja izvještaj o posjetu poručnika [[Milana Cvjetićanina]], komandanta Bosanskog korpusa „[[Gavrilo Princip]]” [[Dinarska četnička divizija|Dinarske četničke divizije]] JVuO, kojega je [[Kapitulacija Italije|kapitulacija Italije]] zatekla na liječenju u [[Split]]u. Tom prilikom, Cvjetićanin nedvosmisleno poentira: {{izdvojeni citat|Mi četnici znamo da se samo uz pomoć njemačkih trupa može postići efikasno uništenje bandita, jer smo mi četnici za to isuviše slabi.<ref>[https://znaci.org/00001/15.pdf Jovo Popović, Marko Lolić, Branko Latas: Pop izdaje, Stvarnost, Zagreb, 1988.], str. 273.</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=984&rec=313&roll=483 NARA, T313, Roll 483, frame no. 000981.] <br /> ({{jez-njem|"Wir Cetniks wissen, dass nur durch die deutschen Truppen eine wirksame Vernichtung der Banditen erfolgen kann, da wir Cetniks hierzu zu schwach sind."}})</ref><ref>[https://pescanik.net/pismo-citateljima-blica-i-gledateljima-serije-ravna-gora/ Boris Dežulović: Pismo čitateljima Blica i gledateljima serije “Ravna gora”]</ref>}} [[Datoteka:Marsz wojsk niemieckich w Dalmacji (2-515).jpg|mini|Četnici Dinarske divizije u mimohodu pored motorizovane kolone njemačke 114. divizije (Dalmacija, septembar 1943).<ref>[https://bandenkampf.blogspot.com/2018/01/bk0306.html?m=1 Bandenkampf in Jugoslawien 1941–1945: </br> 0306 | Photo | 114. Jäger-Division]</ref>]] Nakon [[Kapitulacija Italije u Jugoslaviji|kapitulacije Italije]] [[8. septembar|8. septembra]] [[1943]]. sve četničke snage iz italijanske okupacione zone su, nakon [[Antiosovinska ofanziva JVuO 1943.|sporadičnih sukoba]], uspostavile punu saradnju sa novouspostavljenim nemačkim okupacionim vlastima.<ref>Vidi: [[s:Uputstvo komandanta nevesinjskog korpusa od 30. decembra 1943. komandantu konjičke brigade|Uputstvo komandanta nevesinjskog korpusa od 30. decembra 1943. komandantu konjičke brigade]], [[s:Izveštaj majora JVUO Vasilija Marovića od 17. februara 1944.|Izveštaj majora JVUO Vasilija Marovića od 17. februara 1944.]], [[s:Izveštaj kapetana JVUO Franca Kovača od 23. februara 1944.|Izveštaj kapetana JVUO Franca Kovača od 23. februara 1944.]], itd.</ref> Mihailović je 7. oktobra 1943. naređivao svojim četnicima borbu protiv partizana u Sandžaku "po svaku cenu" i nesukobljavanje sa Nemcima "po svaku cenu".<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_9.htm Naređenje Draže Mihailovića od 7. oktobra 1943. komandantima kopusa u zapadnoj Srbiji za mobilizaciju ljudstva i borbu protiv NOVJ u Sandžaku]</ref> Poručnik [[Jovan Pupavac]] pojašnjava u pismu upućenom 10. februara 1944. komandantu Zapadne Bosne JVuO majoru [[Slavoljub Vranješević|Slavoljubu Vranješeviću]] kako je tekao proces prilaženja četnikâ pod komandom vojvode Momčila Đujića njemačkoj okupacionoj sili: {{izdvojeni citat|Dinarsku oblast sam napustio iz sledećih razloga: 1) Posle propasti Italije u Dalmaciju su došli Nemci. Komandant Dinarske oblasti pop Đujić stupio je u saradnju sa njima, najpre preko [[Mane Rokvić|Mane Rokvića]] koji je došao sa njima iz [[Bosanski Petrovac|Bosanskog Petrovca]]. Kasnije je delegirao kod štaba 114. Nemačke divizije svoga načelnika štaba kapetana Mijovića Novaka. Ljudstvo je postalo Nemačka milicija, primajući od njih redovnu hranu, municiju i dopunu oružja. Nemci su vrlo rado primili saradnju četnika.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_73.htm Izveštaj komandanta 1. brigade Bosanskokrajiškog četničkog korpusa od 10. februara 1944. komandantu korpusa o saradnji četnika i Nemaca u Dalmaciji]</ref>}} U odgovoru koje je 4. oktobra 1943. poslalo Obavještajno odjeljenje 114. lovačke divizije, odbacuju se navodi iz telegrama poslatog od strane štaba 15. brdskog korpusa, u kojem se vojvoda [[Momčilo Đujić]] optužuje za prepade na njemačke trupe i u kojem se traži njegovo hapšenje. Nasuprot takvom zahtjevu, za komandanta [[Dinarska divizija JVuO|Dinarske divizije JVuO]] se tvrdi sljedeće: „Uvjerljiva obavještenja i dokumenti nedvojbeno ukazuju da se Đujićeva četnička grupa u dosadašnjoj borbi protiv komunizma pokazala kao pouzdana... Sabotažni akti i prepadi na njemačke trupe dosad se nijesu događali.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=792&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frame no. 000788.] <br /> ({{jez-njem|"Nach hiesigen sicheren Nachrichten und einwandfreien Unterlagen ist die Cetnikgruppe des Vojvoden Djujic im Kampf gegen die kommunistische Aufstandsbewegung bisher als zuverlässig zu bezeichnen. </br> Sabotageakte und Überfälle gegen die Deutsche Wehrmacht sind bisher nicht erfolgt."}})</ref> U poređenju sa oružanim snagama NDH, obavještajni oficiri 114. divizije Wehrmachta daju i mnogo povoljniju ocjenu za učinkovitost četnika: „Hrvatske trupe i ustaše, već zbog svoje brojnosti, ne mogu predstavljati značajniju podršku; osim toga, njihova borbena vrijednost je poznata. Četnički odredi su se dosad svuda pokazali kao izuzetno aktivni i pouzdani.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=793&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frame no. 000789.] <br /> ({{jez-njem|"Die kroatische Wehrmacht und Ustaschaverbände im Bereich sind schon rein zahlenmässig keine nennenswerte Unterstützung; darüber hinaus ist deren Kampfwert hinreichend bekannt. Die Cetnikverbände erweisen sich bisher überall als äusserst rege und zuverlässig."}})</ref> [[File:Četnički komandant u zapadnoj Bosni Uroš Drenović s nemačkim oficirima na terenu.jpg|thumb|Vojvoda [[Uroš Drenović]] (desno), četnički zapovjednik u [[Zapadna Bosna|zapadnoj Bosni]], zajedno sa njemačkim oficirima na terenu.]] U jesen 1943. godine, Vrhovna komanda Vermahta konstatuje prestanak bilo kakve aktivnosti DM protiv njih: {{izdvojeni citat|U jesen 1943. Titov pokret sve je više uzimao maha, a Mihailovićev pokret bio je potisnut na teritoriju Srbije. Komunisti nisu primali samo pomoć od sovjetske Rusije, nego sve više i od Engleza. Italijanska armija je kapitulirala. U ovakvoj novonastaloj situaciji četnički pokret bio je prisiljen da preispita svoj stav prema nemačkoj okupacionoj sili… Bilo kako, od tog vremena prestali su svi napadi Mihailovićevih ljudi protiv nemačke okupacione sile.<ref name="Živković">{{Cite web |title=Nikola Živković, Srbi u Ratnom dnevniku Vrhovne komande Vermahta |url=http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |access-date=2024-07-08 |archive-date=2016-08-03 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160803153944/http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta }}</ref>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta}} Četnici u Hercegovini su počeli sarađivati sa njemačkim nadležnim komandama odmah po ulasku njihovih trupa u bivšu italijansku okupacionu zonu: {{izdvojeni citat|Banda koja je napadala u području sjeverno od [[Bileća|Bileće]] i ojačana na oko 1200 ljudi ([[10. hercegovačka udarna brigada|X herceg. brigada]]), uz potporu 800 četnika je odbačena natrag na sjever.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1081&rec=313&roll=190 NARA, T311, Roll 195, frame no. 7450860.] <br /> ({{jez-njem|"Die im Raum N Bileca angreifende und auf etwa 1200 Mann verstärkte Bande (X.He.Brig.) mit Unterstützung von 800 Cetniks nach N zurückgeworfen."}})</ref>|Dnevni izvještaj obavještajnog odjeljenja 2. oklopne armije za 18. septembar 1943. godine}} {{izdvojeni citat|SS-divizija „Prinz Eugen“: Komunistička grupa (jačine 1.200 ljudi), koja je sa sjevera nastupala ka Bileći, odbačena je ka sjeveru akcijom 6. čete 2. SS brdskog puka ojačane sa 800 četnika.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=313&roll=483&broj=293 NARA, T313, Roll 483, frame no. 000290.] <br /> ({{jez-njem|"Von Norden gegen Bileca vordringende komm. Gruppe (1200) durch herangeführte 6./SS 2 und 800 Cetniks nach Norden zurückgeworfen."}})</ref>|Dnevni izvještaj 15. brdskog korpusa za 18. septembar 1943.}} {{izdvojeni citat|U oblasti [[Stolac|Stoca]], kao što je već napomenuto, Stolačka i [[Ljubinje|Ljubinjska]] četnička brigada su u saradnji sa našim trupama postigle uspjeh protiv glavnine Desete herceg. brigade.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=636&rec=314&roll=559 NARA, T314, Roll 559, frame no. 000631.] <br /> ({{jez-njem|"b.) Cetniks: </br> Im Raum von STOLAC hat, wie bereits erwähnt, im Zusammengehen mit eigenen Truppen die Cetnikbrig. von STOLAC und LUBINJE gegen die Hauptkräfte der X-herzeg.Brig. Erfolge erzielt."}})</ref>|Komanda 21. brdskog korpusa, Obaveštajno odeljenje, izveštaj o stanju, 27. septembar 1943.}} U izvještaju [[7. SS dobrovoljačka gorska divizija Prinz Eugen|7. SS brdske divizije Prinz Eugen]] od 10. oktobra 1943. godine, poslatom štabu [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]], pohvaljuje se lojalno držanje koje su, do tog trenutka, formacije [[Hercegovina|hercegovačkih]] četnikâ pokazale spram njemačkih okupacionih jedinica: {{izdvojeni citat|Četnici: Za borbu protiv komunista u istočnoj Hercegovini mobilisane su jače snage u okruzima [[Trebinje]], [[Bileća]], [[Stolac]] i [[Nevesinje]]. Dosadašnja iskustva s hercegovačkim četnicima mogu se ocijeniti dobrim, a njihovo držanje prema vlastitim trupama lojalnim.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1335&rec=314&roll=554 NARA, T314, Roll 554, frame no. 001329.] <br /> ({{jez-njem|"Cetniks: Zur Bekämpfung der Kommunisten in der Ost–Herzegowina wurden in den Bezirken Trebinje, Bileca, Stolac u. Nevesinje stärkere Kräfte mobilisiert. Die bisherigen Erfahrungen mit den herzegowinischen Cetniks können als gut, das Verhalten gegenüber der eigenen Truppe kann als loyal bezeichnet werden."}})</ref>}} U odlomku iz mjesečnog izvješća SS divizije »Prinz Eugen«, inače njemačke elitne postrojbe na teritoriji okupirane Jugoslavije, sastavljenog 5. septembra 1943, blagonaklon stav četnika na divizijskom području (Hercegovina) opisan je na sljedeći način: {{izdvojeni citat|Srbi [četnici — prim.] su se, djelimično, nastavili dokazivati ​​kao '''najpouzdaniji saveznici u borbi protiv crvenih bandi''', a time i protiv komunizma. U borbi protiv bandita uvijek su spremni sarađivati ​​s njemačkim Wehrmachtom, pa čak i podvrgnuti se njegovoj komandi.<ref>Klaus Schmider, ''Partisanenkrieg in Jugoslawien 1941-1944'', Verlag E.S. Mittler & Sohn GmbH, Hamburg/Berlin/Bonn, 2002, s. 307.</ref><ref>[https://www.znaci.org/NARA/T315.php?broj=1272&rec=314&roll=554 NARA, T314, Roll 554, frame no. 001266.] <br /> ({{jez-njem|"Die Serben haben sich z.T. weiterhin als die zuverlässigsten Verbündeten im Kampf gegen die roten Banden und damit gegen den Kommunismus erwiesen. Im Kampf gegen die Banditen sind sie jederzeit bereit, mit der deutschen Wehrmacht zusammenzugehen und sich ihr sogar zu unterstellen."}})</ref>|Mjesečni izvještaj 7. SS divizije XV brdskom armijskom korpusu za avgust 1943. godine}} U četničkim izvorima se potvrda ovih navodâ nalazi u naređenju koje je kapetanu Dušanu Đakoviću 6. septembra 1943. uputio potpukovnik [[Slavko Bjelajac]] (pseudonim »Nikola Dekić«), komandant Ličko-kordunaške četničke oblasti. Informišući svog podređenog oficira o ogromnim partizanskim gubicima u [[Bitka na Sutjesci|bici na Sutjesci]], Bjelajac zapisuje: {{izdvojeni citat|Po podatcima koje imamo partizani su kod Sutjeske strašno tučeni. Tvrdi se da su imali 5.000 mrtvih te da su samo naši s mrtvih lješeva partizanskih skinuli oko 200 puškomitraljeza. Četnici u Hercegovini drže pored ostalih mjesta i [[Kalinovik]], [[Foča|Foču]], i [[Čajniče]]. Ustaše su u [[Goražde|Goraždu]]. Njemci se također nalaze u Hercegovini. Dozvolili su bez ikakovih uslova da se na reonu svakog sreza može nalaziti i kretati 400 četnika (jednoj četničkoj grupi dali su 300 pušaka). <br /> U opšte izuzev situacija Hercegovine, Crne Gore, i Istočne Bosne stoji vrlo dobro. <br /> Ove podatke iz Hercegovine javljam Vam radi orjentacije. A u koliko se tiče Njemaca tek da naše stanovništvo zna da ih se ne treba plašiti i da neće vršiti represalije nad mirnim stanovništvom. <br /> Njemci govore u Hercegovini protiv Italijana i kažu da su oni spriječili širenje Srbije do rijeke Bosne protiv volje Njemaca. Optužuju Italiju da je ona dovela Pavelića na vlast. (To sve može i nemora biti tačno). <br /> Naši su zarobili čuvenog [[Nurija Pozderac|Nuriju Pozderca]] i [[Simo Milošević|Simu Miloševića]] u Hercegovini i streljali ih.<ref>Zbornik NOR-a, tom XIV, knj. 2, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, dok. br. 203, str. 946.</ref>}} Novembra 1943, Nijemci nabrajaju koje su se sve četničke vojvode u NDH upustile u saradnju s njima, kao npr.: [[Mane Rokvić]] („izjašnjava se za Nemačku i u slučaju neprijateljskog iskrcavanja stoji sigurno na našoj strani“), [[Momčilo Đujić]] („Ljotićev pristalica“ čijim „prisluškivanjem je više puta dokazano da je slao lažne izveštaje D. M. kako bi se izvukao ispod njegovog uticaja“), [[Uroš Drenović]] („nepomirljiv protivnik komunista“; „više od godinu dana sarađuje otvoreno sa nemačkim Vermahtom“) i drugi.<ref name="ReferenceA"/><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=347&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frames no. 000342—000343.] </br> ({{jez-njem|"Cetnikführer, mit denen zusammengearbeitet wurde: </br> Vojvode Rokvic. Energischer Führer der ohne Unterbrechung rückhaltlos mit der deutschen Truppe zusammenarbeitet. Bekennt sich zu Deutschland und steht im Falle einer feindlichen Landung sicher auf unsere Seite. </br> Vojvode Djujic, Ljotic–Anhänger. DM. sucht ihn durch ständigen Druck zu beeinflussen. Durch Überwachung ist bereits mehrfach nachgewiesen, dass Djujic falsche Meldungen an DM. abgesetzt hat, um sich seinem Einfluss zu entziehen. Djujic wird seitens der. Div. im bewusster Übertreibung als besonders aktiver Kämpfer gegen den Kommunismus in Verbindung mit der deutschen Wehrmacht herausgestellt. </br> Vojvode Drenovic. Gerade Persönlichkeit, unversöhnlicher Kommunistengegner (kommunistische Untaten an seiner Ehefrau, die den Tod herbeiführten), bezeichnet sich als Beschützer seiner pravoslavischen Volksgenossen. Arbeitet länger als 1 Jahr offen mit deutscher Wehrmacht zusammen. Von DM. angestrebte Beeinflussung bisher ohne Erfolg."}})</ref> U ovom strogo povjerljivom izvještaju, obavještajni oficiri XV brdskog armijskog korpusa dopisuju još i sljedeće: „Čitav niz drugih četničkih vođâ na području južno od [[Bihać]]a, neumoljivi su protivnici komunizma i dobri vojnici. Svi su se istakli u saradnji sa [našim] trupama, a kao svoj zadatak označavaju zaštitu pravoslavnog stanovništva od uništenja.“<ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, dokument br. 44, str. 86.</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=347&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frames no. 000342—000343.] </br> ({{jez-njem|"Eine Reihe weiterer Cetnikführer im Raum südl. Bihac unerbittliche Kommunistengegner und gute Soldaten haben sich in der Zusammenarbeit mit der Truppe bewährt, und sehen es als ihr Ziel an, den pravoslavischen Volksteil vor der Ausrottung zu bewahren."}})</ref> U izvještaju [[114. lovačka divizija (Njemačka)|114. lovačke divizije]] od 5. novembra 1943. godine zaključuje se da bi osiguranje dugih linija snabdijevanja bez četnika bilo „nezamislivo“.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=343&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frame no. 000339.] <br /> ({{jez-njem|"Die Sicherung der langen Nachschubwege der Division ist ohne Unterstützung det zugeteilten Cetnik–Stützpunkte, wenn nicht ausreichend deutsche Kräfte oder kampffähige kroatische Truppen zur Verfügung gestellt werden, undenkbar."}})</ref> 19. novembra 1943. potpisani su i na snagu stupaju prvi [[Ugovori o saradnji četnika i Vermahta|ugovori o saradnji četnika i Wehrmachta]], koji četnicima nameću obavezu "da prekinu sve veze sa silama koje se nalaze u ratu sa Nemačkom i da izruče štabove za vezu tih sila koji se nalaze kod njih".<ref>https://www.znaci.org/00001/4_12_3_166.htm</ref> 30. novembra 1943. godine [[Dragoljub Draža Mihailović|general Mihailović]] naređuje [[Ljubomir Jovanović Patak|Ljubi Patku]], komandantu Timočkog korpusa, da protera britanskog majora Erika Grinvuda koji hoće da vrši akcije protiv Nemaca bez njegovog dopuštenja: {{izdvojeni citat|Kod vas je tamo engleski major Grinvud sa telegrafistom. To je posledica prosjačenja materijala. Nije došao da vas pomogne u materijalu već da uništi naša sela za neku sitnu sabotažu. '''Naređujem da Grinvuda sa celom pratnjom najurite kao kučku''' po mom naređenju jer je pošao na teren bez mog odobrenja. Ponavljam najurite ga kao kučku i izvestite.<ref>https://www.znaci.org/00001/4_14_3_42.htm</ref>|Depeša generala Mihailovića Ljubi Patku od 30. novembra 1943.}} Saveznički komandant Sredozemlja uskoro i sam uviđa da se Mihailović bavi sporednim aktivnostima, uz izbegavanje da preduzme nešto na komunikacijama vitalnim za [[Saveznici|Saveznike]] i za Nemce. Stoga je [[9. decembar|9. decembra]] [[1943]]. poslao [[Dragoljub Mihailović|Mihailoviću]] telegram kojim zahteva izvršenje specifikovanih napada na komunikacije, a koji počinje rečima: {{izdvojeni citat|Sloboda kojom se Nemci služe železničkim prugama od Grčke do Beograda za prevoz i izdržavanje trupa nepodnošljiva je.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_250.htm, Obaveštenje brigadira Armstronga od 9. decembra 1943. Draži Mihailoviću o zahtevu Komande britanskih trupa na Srednjem istoku da četnici izvrše dve sabotaže protiv Nemaca]{{Dead link|date=August 2023 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}, Zbornik dokumenata i podataka o NOR-u, tom XIV (četnički dokumenti), knjiga 3, Vojnoistorijski institut, Beograd - prilog II</ref>}} === Potpisivanje ugovora o saradnji četnika i Vermahta u Srbiji (1943-1944) === {{Poseban članak|Ugovori o saradnji četnika i Vermahta}} [[Datoteka:Zone odgovornosti četnika, prema sporazumu sa Nemcima.png|thumb|Zone odgovornosti četničkih komandanata u okupiranoj Srbiji, prema sporazumu sa Nemcima 1943. [[Jevrem Simić]] i [[Nikola Kalabić]] (roze), [[Vojislav Lukačević]] (plavo), [[Ljuba Jovanović Patak]] (zeleno) i [[Mihailo Čačić]] (sivo).]] [[Hermann Neubacher]], specijalni izaslanik njemačkog Ministarstva vanjskih poslova za Jugoistok, inicirao je pregovore koji će rezultirati potpisivanjem [[Ugovori o saradnji između JVuO i komande Jugoistoka|ugovora o zajedničkoj borbi]]. Mihailović je polovinom novembra 1943. svojim komandantima naredio da sarađuju sa Nemcima; on sam nije mogao javno da stupi u saradnju "zbog raspoloženja naroda".<ref>https://www.znaci.org/images/ktb_okw_III_6_1304.jpg KTB OKW (Kriegstagebuch des Oberkommando der Wehrmacht) - Ratni dnevnik vrhovne komande Vermahta, šesta knjiga</ref> Ugovore su to potpisivali ovlašćeni Mihailovićevi komandanti i ljudi iz vojnog rukovodstva. Prvi ugovor o saradnji potpisan je 19. 11. 1943. između [[Vojislav Lukačević|Vojislava Lukačevića]], komandanta Mileševskog korpusa JVuO i nemačkog komandanta Jugoistoka koga je predstavljao fon Frede, glasio je: {{Wikisource|Sporazum inspektora četničkih odreda Draže Mihailovića pukovnika Jevrema Simića i vojnoupravnog zapovednika Jugoistoka od 23.1.1944.}} {{izdvojeni citat| 2) Primirje treba da bude pretpostavka za zajedničku borbu protiv komunista. 4) Obaveza Lukačevića da nijedan pripadnik njemu potčinjenih jedinica neće delovati na strani sila koje su u ratu sa Nemačkom. 5) Prepuštanje područja borbenih dejstava četničkim odredima radi samostalnog vođenja borbe, koju vodi i nemački Vermaht. 6) Uključivanje četničkih odreda prilikom većih zajedničkih operacija pod nemačko zapovedništvo. U tom periodu nemačko vodstvo izdaje borbene naloge četničkim odredima. 8) Razmena štabova za vezu. 9) Isporuke nemačke municije radi sprovođenja zajedničkih borbenih zadataka u skladu sa vojnim potrebama. 10) Sporazum se mora držati u tajnosti.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_260.htm SPORAZUM IZMEĐU KOMANDANTA JUGOISTOKA I MAJORA VOJISLAVA LUKAČEVIĆA OD 19. NOVEMBRA 1943. O SARADNJI ČETNIKA SA NEMAČKIM TRUPAMA U BORBAMA PROTIV NARODNOOSLOBODILACKE VOJSKE JUGOSLAVIJE]</ref>|Sporazum Nemaca i majora [[Vojislav Lukačević|Vojislava Lukačevića]] (19. 11. 43.)}} 27. novembra je potpisan ugovor sa [[Nikola Kalabić|Nikolom Kalabićem]].<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_262.htm Sporazum od 27. novembra 1943. između pukovnika Jevrema Simića i kapetana Nikole Kalabića sa nemačkim predstavnikom o saradnji u borbama protiv NOVJ]</ref> U narednim nedeljama ugovori su potpisani i sa drugim komandantima korpusa od operativne važnosti. Iako Mihailović lično nije potpisao ni jedan ugovor, ovim ugovorima je bio pokriven veći deo nemačke okupacione zone u Srbiji. {{izdvojeni citat|Ovaj ugovor, kao i buduće mjere, trebalo bi da se baziraju na međusobnom povjerenju i volji da se komunizam uništi, zemlja umiri a Srbiji omogući stabilna budućnost u okvirima Evrope oslobođene od komunizma.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=974&rec=501&roll=255 NARA, T501, Roll 255, frames no. 000969—000970: Sporazum između Krajskomandanture Zaječar i potpukovnika Ljube Jovanovića Patka o nenapadanju i saradnji u borbi protiv NOVJ (23./25. decembar 1943.)] </br> ({{jez-njem|"Diese Vereinbarung sowie die zukünftigen Massnahmen sollen getragen sein vom gegenseitigen Vertrauen und dem Willen, den Kommunismus zu vernichten, das Land zu befrieden und Serbien einer geordneten Zukunft im Rahmen eines vom Kommunismus befreiten Europas entgegenzuführen."}})</ref>|Sporazum Nemaca i potpukovnika [[Ljuba Jovanović Patak|Ljube Jovanovića Patka]] o borbi protiv partizana u Srbiji (decembar [[1943]]).}} Generalna tendencija priklanjanja Mihailovićevih četnikâ okupacionoj vojnoj sili bila je primijećena 28. XI 1943. i od strane njemačke Komande Jugoistoka: {{izdvojeni citat|Srbija: U oblasti Kruševca borbe između [četnika] DM i komunista. Kod četnika znaci približavanja Vermahtu, verovatno zbog nestašice municije.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=313&broj=639&roll=485 NARA, T313, Roll 485, frame no. 000636.] </br> ({{jez-njem|"3.) Serbien: </br> Raum Krusevac: Kampf zwischen DM u. Komm. Bei Cetniks Anzeichen für Annäherung an dt. Wehrmacht vermutl. Mun. Mangel."}})</ref>|Dnevni izveštaj Komande Jugoistoka (Armijska grupa »F«), 28. novembar 1943.}} 30. novembra 1943. godine i poručnik Milorad Vasić moli generala Mihailovića da mu odobri vezu sa Nijemcima, u cilju opskrbe streljivom, garantujući mu potpunu diskreciju u radu: {{izdvojeni citat|Molim da mi dozvolite da ovu priliku iskoristim i dobijem municiju i ostalo, što mi je neophodno potrebno, a da pritom čast organizacije i Vaš autoritet u narodu ne bude ničim povređen.<ref>AVII, reg. br. 8/1, kut. 276, dep. 11690—11691.</ref><ref>Branko Latas, Četničko-nemački sporazumi o saradnji u Srbiji (1943-1944), Vojnoistorijski glasnik br. 2/1978, Beograd, str. 344.</ref>}} Ugovori su bili u znatnoj meri tipizirani, nalik na sporazum između vojnog zapovednika Jugoistoka i inspektora četničkih odreda Draže Mihailovića pukovnika Jevrema Simića: {{izdvojeni citat|Cilj sporazuma je zajednička borba protiv komunističkih partizana, pa će stoga sve jedinice DM-četnika, potčinjene pukovniku Jevremu Simiću, biti uključene u borbu nemačke i bugarske vojske, kao i srpskih vladinih trupa, protiv komunista. U vezi s tim predviđa se uspostavljanje zajedničke obaveštajne službe kao i uzajamna podrška.<ref>[http://sr.wikisource.org/sr-el/%D0%A1%D0%BF%D0%BE%D1%80%D0%B0%D0%B7%D1%83%D0%BC_%D0%B8%D0%BD%D1%81%D0%BF%D0%B5%D0%BA%D1%82%D0%BE%D1%80%D0%B0_%D1%87%D0%B5%D1%82%D0%BD%D0%B8%D1%87%D0%BA%D0%B8%D1%85_%D0%BE%D0%B4%D1%80%D0%B5%D0%B4%D0%B0_%D0%94%D1%80%D0%B0%D0%B6%D0%B5_%D0%9C%D0%B8%D1%85%D0%B0%D0%B8%D0%BB%D0%BE%D0%B2%D0%B8%D1%9B%D0%B0_%D0%BF%D1%83%D0%BA%D0%BE%D0%B2%D0%BD%D0%B8%D0%BA%D0%B0_%D0%88%D0%B5%D0%B2%D1%80%D0%B5%D0%BC%D0%B0_%D0%A1%D0%B8%D0%BC%D0%B8%D1%9B%D0%B0_%D0%B8_%D0%B2%D0%BE%D1%98%D0%BD%D0%BE%D1%83%D0%BF%D1%80%D0%B0%D0%B2%D0%BD%D0%BE%D0%B3_%D0%B7%D0%B0%D0%BF%D0%BE%D0%B2%D0%B5%D0%B4%D0%BD%D0%B8%D0%BA%D0%B0_%D0%88%D1%83%D0%B3%D0%BE%D0%B8%D1%81%D1%82%D0%BE%D0%BA%D0%B0_%D0%BE%D0%B4_23.1.1944 Sporazum inspektora četničkih odreda Draže Mihailovića pukovnika Jevrema Simića i vojnoupravnog zapovednika Jugoistoka od 23.1.1944.]</ref>|Sporazum Nemaca i potpukovnika [[Jevrem Simić|Jevrema Simića]] (januara [[1944]]).}} Komandant Jugoistoka i [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] [[Maksimilijan fon Vajhs|fon Vajhs]] izdao je [[21. novembra]] [[1943]]. uputstvo o saradnji sa četnicima koje, između ostalog, predviđa izručenje Saveznika ("da prekinu sve veze sa silama koje se nalaze u ratu sa Nemačkom i da izruče štabove za vezu tih sila koji se nalaze kod njih"). Fon Vajhs upozorava da se "lojalna orijentacija pojedinih četničkih odreda ne sme uopštiti", jer neki još uvek izvode prepade i sabotaže, ali "propagandu protiv četničkog pokreta treba obustaviti", do daljnjeg.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_3_166.htm Objašnjenje komandanta Jugoistoka od 21. novembra 1943. o cilju i načinu sklapanja sporazuma sa četničkim komandantima]</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/291.htm Karl Hnilicka: DAS ENDE AUF DEM BALKAN 1944/45], Musterschmidt-Verlag Göttingen, strana 268</ref> Sporazum između Vermahta i četničkog komandanta [[Mihajlo Čačić|Mihajla Čačića]], komandanta Ravaničke brigade JVuO, uključuje i hvatanje [[rudar]]a koji su pobegli u šumu, i njihovo vraćanje u [[rudnik]]e uglja.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_264.htm Sporazum komandanta Jugoistoka sa komandantom Ravaničke brigade od 14. decembra 1943. o saradnji četnika sa nemačkim trupama u borbama protiv NOVJ]</ref> Sporazum Vermahta i [[Jevrem Simić|Jevrema Simića]], inspektora odreda Draže Mihailovića, predviđa da "četnici DM stavljaju na raspolaganje snagama poretka svoje podatke i svoju obaveštajnu službu" za borbu protiv partizanskog pokreta.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_267.htm Izveštaj Abver-grupe od 23. januara 1944. o sklopljenom sporazumu između vojnoupravnog komandanta Jugoistoka i inspektora četničkih jedinica u Srbiji]</ref> Sporazum Vermahta i potpukovnika Ljube Jovanovića, vođe Dražinih odreda u okrugu [[Zaječar]], četnicima omogućuje punu sloboda kretanja "danju i noću na celom području na koje se odnosi sporazum".<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_266.htm Sporazum između Krajskomandanture u Zaječaru i komandanta Timočkog korpusa od 25. decembra 1943. o saradnji u borbama protiv NOVJ]</ref> {{izdvojeni citat|Srbija i Hrvatska: kao i ranije, na ovom prostoru stoje dva suprotstavljena tabora — komunistički pod Titom i nacionalistički pod generalom Mihailovićem. Zbog brojčane premoći i veće borbene vrijednosti, komunisti su u posljednje vrijeme zadali nacionalistima niz teških udaraca. To je rezultiralo u traženju njemačke pomoći od strane nekoliko D.M.-komandanata. Već je došlo i do niza sporazuma, kojima se D.M.-jedinice obavezuju na obustavljanje neprijateljstava protiv Wehrmachta, čime im se omogućuje nesmetana borba protiv komunista.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=900&rec=311&roll=175 NARA, T-311, r. 175, s. 895: Prikaz neprijateljskog stanja u Sredozemlju od strane generalštabnog majora Varnstorfa (Warnstorff) – dodatak zabelešci sa sastanka kod načelnika štaba Grupe armija „E“ od 9. decembra 1943.] </br> ({{jez-njem|"Serbien–Kroatien: Hier stehen sich nach wie vor die nationalen Kräfte des Draca Michaylovic[sic!] und die kommunistischen Kräfte des Tito gegenüber. Infolge der zahlenmässigen und in Bezug auf die Kampfstärke starken Uberlegenheit der kommunistischen Verbände ist in der letzten Zeit DM mit seinen Kräften stark angeschlagen worden. Dies hatte zur Folge, dass verschiedene DM–Führer mit ihren Verbänden Anlehnung an die deutsche Besatzungsmacht suchten. Es sind bereits Abmachungen zu Stande gekommen, auf Grund deren DM–Verbände ihre Kampfhandlungen der deutschen Wehrmacht gegenüber einstellen und ihnen ungestörte Kampfführung den Kommunisten gegenüber zugesichert wurde."}})</ref>|Nemački prikaz stanja u Sredozemlju od 9. decembra 1943.}} Njemački opunomoćeni general u [[Nezavisna Država Hrvatska|NDH]] [[Edmund Glaise von Horstenau]] opisuje u ratnom dnevniku kontekst u kom dolazi do potpisivanja ovih ugovorâ: {{izdvojeni citat|Izgleda da je Srbija najmirnija zemlja na Balkanu, a neko reče da je ona čak i najmirnija zemlja u Evropi. Činjenica je da stanje u NDH ne može da se uporedi sa stanjem u Srbiji iako se i u Srbiji događaju neprijatne stvari... Draža Mihailović je iskoristio opšte stanje, pa su naši oblasni komandanti sklopili ugovore sa pojedinim četničkim vođama.<ref>Glez fon Horstenau, Između Hitlera i Pavelića: Memoari kontroverznog generala, Nolit, Beograd, 2007, str. 412.</ref>}} I prije nego je došlo do parafiranja ugovorâ, kapetan [[Dušan Radović (četnik)|Dušan Radović]], komandant Zlatiborskog korpusa JVuO, obavijestio je 18. novembra 1943. generala Mihailovića da njemačke i bugarske okupacione trupe, uz velike poteškoće, nastoje zaustaviti ofanzivu snaga NOVJ nadomak [[Užice|Užica]], kao i da im četničke jedinice pod njegovom komandom pružaju značajnu borbenu pomoć, tj. napadaju partizane kako bi oslabili njihov pritisak na okupatora. Iz izvještaja se vidi i da je ravnogorski kapetan Milorad Mitić bio zadužen za održavanje kontakatâ s Nijemcima: {{izdvojeni citat|Noću, 17/18 ov.m-ca oko 21,30 časova, komunisti su jačim snagama napali Bugare i Nemce u Kremnima i posle osmočasovne borbe komunisti su potpuno razbili oko 1800 Bugara i 200 Nemaca... Bugari se u najvećem neredu i bez oružja povlače za Užice. Beže glavom bez obzira. Tenkove su odvukli za Užice, dok je izgleda bugarska artilerija pala u ruke partizanima. U momentu pisanja ovog izveštaja jedan izvesni deo Bugara, koji se organizovano povlači, vodi borbu sa komunistima u Biosci. Naši delovi stupili su u borbu kod Bioske iz pravca s. Kneževići. Mišljenja sam da će u toku današnjeg dana pasti i Bioska i da će komunisti navaliti za Užice. Ja gde god mogu napadaću. Stanje je vrlo ozbiljno! Kapetan Mitić, presvučen u civilno odelo, viđen je u Užicu sa Nemcima. Posle je u jednom nemačkom automobilu otišao kako kažu za Beograd kamo ga Vi šaljete radi hvatanja neke veze i sporazuma. Ova se vest širi naglo.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_34.htm Izveštaj komandanta Zlatiborskog korpusa od 18. novembra 1943. Draži Mihailoviću o borbama četnika i nemačkih i bugarskih jedinica protiv NOVJ kod Kremana]</ref>}} 14. decembra 1943, u Vrhovnu komandu JVuO stigla je depeša od majora [[Siniša Ocokoljić|Siniše Ocokoljića]] (pseudonim »Ev-Ev«), komandanta Mlavskog korpusa JVuO, kojom se kapetan Mitić još jednom imenuje osobom koja je lično involvirana u pregovore s njemačkim okupatorom: "Tufegdžić [Vojislav, komandant Cerskog korpusa JVuO — prim.] danas je doneo sledeći izveštaj: [...] 2. — Kapetan Mitić, koji je ranije u Užicu pregovarao za naš račun sa komunistima, bio je poslednjih dana na pregovorima i sa Nemcima gde je sa njima ručao u Mažestiku. Pregovore je javno sa Nemcima vršio neki kapetan Nešković, poslat od Kalabića. 3. — Nemci su povodom toga štampali letke blizu 2.000.000 primeraka sledeće sadržine: Narodni borci četnici, u radosti pozdravljam prestanak besmislenog međusobnog prolivanja krvi i zdrav razum koji je zavladao u vašim redovima. Sada možemo da se zajednički borimo protivu komunizma, tog smrtnog neprijatelja Evrope i ja vas ubrajam u nacionalne borce zato što smo i mi sami nacionalni borci. Mi ćemo udruženim silama da odbranimo Vašu lepu Otadžbinu, da je ne bi uništile komunističke bande. Primamo u svoje redove Vašu narodnu organizaciju kao čeličnu. Nije potrebno da vam ubrizgavamo narodni duh. Herojstvo je Vama u krvi i sa vama zajedno koji dobro poznajete svoju lepu zemlju poćiće nam za rukom da je oslobodimo. Stavom koga vi zauzimate osigurana je vaša budućnost. Pozdravljam vas kao svoje ratne drugove i želim vam istu vojničku sreću kao i našim vojnicima. Komandant nemačkih trupa. br. 1243. Ovaj letak Nemci su rasturili i već se pojedini primerci nalaze i kod nas. 4. — Tufegdžić javlja dalje, da je puk. Simić naveo hotimično Kalabića da se ovim vezama sa Nemcima naša organizacija kompromituje u narodu što koriste mošinovci [tj. partizani — prim.]."<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_52.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 16. do 23. decembra 1943. godine]</ref> U depeši od 28. decembra 1943. poslatoj Vrhovnoj komandi JVuO od strane potpukovnika [[Petar Baćović|Petra Baćovića]], govori se o sastanku koji je [[Todor Perović]], predstavnik Komande operativnih jedinica istočne Bosne i Hercegovine, održao u [[Sarajevo|Sarajevu]] sa njemačkim generalom Wernerom Frommom: {{izdvojeni citat|Perović se vratio iz Sarajeva. U Sarajevu bio je kod generala Froma, komandanta pozadine celog Balkana. Između ostalog rekao mu je: »Srbi su istinski borci protivu partizana, mi Nemci cenimo borbu vaših ljudi. U tome se ističe naročito vaš kraj. Naročito cenimo saradnju majora Lukačevića. U kratko vreme prisajediniće se srpski krajevi Srbiji i u tom slučaju srpski će narod dobiti punu ekonomsku pomoć. U najkraćem roku dolazi još 12 divizija naših na teritoriju Jugoslavije radi potpunog likvidiranja partizana. Imamo jedan letak koji je izdao potpukovnik Borota za istočnu Bosnu, gde poziva narod da ga sluša kao novog komandanta, ali mi znamo da je komandant Baćović. Budite uvereni da će do proleća biti raščišćeno sa partizanima«.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_52.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 16-30. decembra 1943. godine]</ref>}} Iako je Draža Mihailović sugerisao svojim komandantima da »koriste jedne neprijatelje protiv drugih«,<ref>Arhiv VII, Ča, k. 276, reg. br. 1a/1, depeša br. 361.</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_58.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 14. januara 1944. godine]</ref> u praksi se ova floskula isključivo odnosila na borbu četnika protiv partizana, skupa sa okupatorima i kvislinzima. U depeši majoru [[Zaharije Ostojić|Zahariju Ostojiću]] (pseudonim »Sto-Sto«) od 30. januara 1944. godine, poslatoj u povodu pokušaja snagâ [[NOV i POJ]] da prodru u [[Sandžak]], general Dragoljub Mihailović otkriva što je zapravo pravi cilj četničke kolaboracije: {{izdvojeni citat|Vodite računa o Nemcima i Bugarima i iskoristite njihovu akciju protiv crvenih do krajnjih mogućnosti. Napad na [[Pljevlja|Pljevlje]] iskoristite za napad s leđa na komuniste.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_69.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 23. januara do 4. februara 1944. godine]</ref>}} Vrlo moguće da je general Mihailović samo usvojio prijedloge koje mu je major Ostojić uputio u pismu od 6. decembra 1943. godine, gdje apostrofira sljedeće: {{izdvojeni citat|Koristeći se akcijom okupatora protiv komunista, mi ćemo verovatno u roku od mesec-dva dana opet imati situaciju u Sandžaku, Crnoj Gori, Hercegovini i Bosni u našim rukama. [...] Učeći se na sopstvenim greškama, smatram da se mora najhitnije preduzeti sledeće: 1) Stvoriti u najkraćem roku što jače pokretne borbene snage — leteće brigade i korpuse — a naročito tamo gde se za to ima mogućnosti. 2) '''Koristeći se akcijom okupatora i satelita, upotrebiti sve raspoložive snage za potpuno čišćenje od komunista svih srpskih pokrajina'''. 3) U radu pod 2) ostvariti međusobno potpomaganje iz susednih pokrajina do maksimuma.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_43.htm Pismo majora Zaharija Ostojića od 6. decembra 1943. Draži Mihailoviću o potrebi većeg angažovanja četnika s okupatorskim trupama radi sprečavanja prodora jedinica NOVJ u Srbiju]</ref>|Pismo majora Ostojića generalu Mihailoviću od 6. decembra 1943. godine}} Četničko-njemački odnosi bili su opterećeni međusobnim nepovjerenjem i sviješću o suprotstavljenosti ciljeva i interesa dviju stranâ. U telegramu koji je 29. januara [[1944]]. godine [[Joachim von Ribbentrop]], njemački ministar vanjskih poslova, uputio specijalnom opunomoćeniku za Jugoistočnu Evropu [[Hermann Neubacher|Hermannu Neubacheru]], reflektuje se jasan stav političkog i vojnog vrha u [[Berlin]]u o generalu Draži Mihailoviću, dok su podređenima date precizne smjernice za držanje prema četničkom pokretu: {{izdvojeni citat|Jedino se mogu ćuteći trpeti privremeni aranžmani nižih vojnih komandi sa Dražom Mihailovićem s ciljem suzbijanja zajedničkog neprijatelja Tita. On i njegovi ljudi ostaju i dalje, na kraju, naši neprijatelji. Zato je sada, kao i do sada, potrebno biti krajnje oprezan prema Draži Mihailoviću i njegovim četnicima, a naročito se ne sme nijednog trenutka izgubiti iz vida da će pomoć koju mu mi sada direktno ili indirektno pružamo radi vođenja borbe protiv Tita, kasnije najverovatnije biti upotrebljena protiv nas... Rat na Balkanu Nemačka je vodila zato da bi jednom zauvek uništila srpsko žarište nemira... Mi nemamo, otud, nikakvog interesa da ponovo razbuktavamo velikosrpski duh.<ref>Akten zur deutschen auswartigen Politik — ADAP/E/VII, s. 374–375.</ref><ref>Vasa Kazimirović, NDH u svetlosti dokumenata, Nova knjiga/Narodna knjiga, Beograd, 1987, str. 169.</ref><ref>Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN — Službeni list SCG, Beograd, 2005. str. 20.</ref>}} Izveštaje o sklapanju ugovora četnika sa Wehrmachtom presrele su i dešifrovale savezničke obaveštajne službe, što je imalo bitnu ulogu u konačnom opredeljivanju [[Čerčil]]a za Tita, a protiv Mihailovića.<ref>Cripps, John (2001). "Mihailović or Tito? How the Codebreakers Helped Churchill Choose". {{ISBN|0593 049101}}</ref> No, Nemci nisu bili zadovoljni primenom nekih sporazuma, jer je uprkos njima dolazilo do incidenata, odnosno diverzija i napada na pripadnike [[Srpska Državna Straža|Srpske Državne Straže]] od strane četnika, usled čega je general [[Hans Felber]] pokrenuo nekoliko hapšenja i racija protiv četnika počev od februara [[1944]]. === Borbe pod nemačkom komandom (1943) === {{main|Operacija Kugelblic}} [[Datoteka:Chetniks and Germans in Herzegovina in 1943.jpg|minijatura|Četnici i Nemci u Hercegovini 1943.]] [[Datoteka:Bundesarchiv Bild 101I-005-0018-07, Jugoslawien, Polizeieinsatz mit Spähpanzer.jpg|thumb|Nemačka lokalna milicija sa italijanskim bornim kolima (izvor: ''Bundesarchiv'', [[1943]]).]] {{izdvojeni citat|„Borbeno sadejstvo sa četničkim grupama duž glavne saobraćajnice [[Bihać]] — [[Gračac]] — [[Knin]] — [[Drniš]] — [[Šibenik]] sastoji se u tome što su četnici okupljeni u posebnim uporištima uz oslonac na nemačke trupe. Četničke vođe primaju naloge i uputstva o vršenju zadataka obezbeđenja i izviđanja od zapovednika nemačkih uporišta.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=346&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frames no. 000342—000343.] </br> ({{jez-njem|"Kampfgemeinschaften mit Cetnikgruppen bestehen entlang der Hauptversorgungsstrasse Bihac – Gracac – Knin – Drnis – Sibenik derart, dass die Cetniks in besonderen Stützpunkten in Anlehnung an deutsche Truppen zusammengefasst sind. Die Cetnikführer erhalten Aufträge und Weisungen für Sicherungs– und Aufklärungsaufgaben durch deutsche Stützpunktführer."}})</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_259.htm Izveštaj Komande 15. brdskog armijskog korpusa od 19. novembra 1943. Štabu 2. oklopne armije o saradnji četnika sa nemačkim trupama u NDH]</ref>|Njemački izveštaj o saradnji sa četnicima protiv partizana u Dalmaciji i Bosni (19. novembar [[1943]]).}} Kratko po zauzimanju italijanske okupacione zone od strane njemačkih trupâ, četnici s teritorije [[Nezavisna Država Hrvatska|NDH]] stupaju u borbeno savezništvo sa njima. Kako javlja obavještajno odjeljenje [[Druga oklopna armija (Wehrmacht)|2. oklopne armije]], u blizini [[Plitvička Jezera (općina)|Plitvičkih Jezera]] došlo je krajem septembra 1943. godine do prvog krupnijeg angažiranja lokalnih četničkih jedinicâ na njemačkoj strani. Ovom prilikom su četnici nanijeli partizanima ozbiljne gubitke: {{izdvojeni citat|Agent za vezu javlja o izviđanju od 27. IX: Jaka skupina lojalnih četnika s njemačkom opremom provalila je 20. septembra na područje [[Korenica|Korenice]], [[Prijeboj (Plitvička jezera)|Prijeboj]]a (16 km zap. od [[Bihać]]a), Babinog Potoka (28 km z. od Bihaća), [[Krbavica|Krbavice]] (23 km jz. do Bihaća), te uništila sve komunističke prometne veze. Četnici su nanijeli velike gubitke komunistima kod Mirić Štropine (3 sjz. od Prijeboja), 350 mrtvih.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=313&roll=196&broj=390 NARA, T313, Roll 196, frame no. 7457118.] <br /> ({{jez-njem|"29.9. V–Mann meldet Beobachtung vom 27.9.: </br> Starke Gruppe loyaler Cetniks mit deutscher Ausrüstung an 20.9. in Raum Korenica (1558), Prijeboj (16 W), Babin Potok (28 W), Krbavica (23 SW), alles Bihac, eingebrochen und haben alle Verkehrsverbindungen der Kommunisten vernichtet. Cetniks haben bei Miric Stropina (3 NW Prijeboj) den Kommunisten große Verluste, 350 Tote, beigebracht."}})</ref>|Dodatak dnevnom izvještaju obavještajnog odjeljenja 2. oklopne armije za 3. oktobar 1943.}} U izvorima njemačke provenijencije iz ovog perioda navodi se da su četničke jedinice asistirale okupatoru i pri izbacivanju partizana iz [[Bosansko Grahovo|Bosanskog Grahova]]: {{izdvojeni citat|Četnici na putu za snabdijevanje Gospić — Gračac, Knin — Vrlika i Knin — Drniš, i pored oprečnih poruka DM-u, nikad ne pokazuju neprijateljstvo; naprotiv, dobro su sarađivali sa 114. lovačkom divizijom u zasjedama i [zajedno] zauzeli Bos. Grahovo.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=98&rec=314&roll=560 NARA, T314, Roll 560, frame no. 000093.] <br /> ({{jez-njem|"Ic–Lagebericht vom 27.9. bis 27.10.1943. </br> Die Cetniks an den Nachschubstrassen Gospic – Gracac, Knin – Vrlika und Knin – Drnis sind bisher trotz abweichender Meldungen an DM. nirgends feindselig aufgetreten, haben vielmehr in Hinterhalten mit der 114.Jäg.Div. gut zusammengearbeitet und Bos.Grahovo genommen."}})</ref>|Obavještajno odjeljenje [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]], izvještaj za period od 27. septembra do 27. oktobra 1943.}} U naređenju poslatom 23. oktobra 1943. iz [[114. lovačka divizija (Njemačka)|114. lovačke divizije]] Wehrmachta, koja je bila smještena na teritoriji kvislinške NDH, navodi se sljedeće: {{izdvojeni citat|Od 1. novembra 1943. svi pripadnici domaćih jedinica (četnici, ustaše i hrvatska žandarmerija) moraju biti u posjedu njemačkih propusnicâ.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=315&roll=1295&broj=606 NARA, T315, Roll 1295, frame no. 000600.] <br /> ({{jez-njem|"Ab 1.11.43 müssen sämtliche Cetnik–, Ustascha–, und kroatische Gendarmerie–Angehörige im Besitz von Ausweisen der Abteilung Ic sein."}})</ref>|Divizijska naredba br. 122 od 23. X 1943. godine}} U jednoj procjeni stanja snabdijevanja, poslatoj 25. oktobra 1943. štabu [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]] iz 114. divizije, razmotreni su modaliteti „skladištenja zalihâ [hrane] tokom zime i opskrbe za 9.500 četnika, ustaša, zarobljenika i civilnog stanovništva“, i data je projekcija da bi tovarni prostor zapremine 12 [[Tona|tona]] bio dovoljan za podmirenje dnevnih potrebâ ove grupe („9.500 ustaša, četnika, itd.“).<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1362&rec=314&roll=554 NARA, T314, Roll 554, frames no. 001356—001357.] <br /> ({{jez-njem|"Anlage 1 zur Beurteilung der Versorgungslage vom 25. Oktober 1943. </br> a.) Berücksichtigung der Winterbevorratung und Versorgung der 9500 Cetniks, Ustaschen, Gefangenen und Zivilbevölkerung; </br> Dabei ist die Versorgung der 9.500 Ustaschen, Cetniks usw. im hiesigen Raum nicht in Rechnung gestellt. Es würden also hierfür noch täglich 12 to Laderaum möglich sein."}})</ref> Takođe, u naredbi o snabdijevanju iz 114. divizije Wehrmachta s početka decembra 1943. godine, precizno je određeno dnevno sljedovanje četničkih jedinicâ u zoni odgovornosti divizije (najvjerovatnije je riječ o [[Dinarska divizija JVuO|Dinarskoj diviziji JVuO]] pod [[Momčilo Đujić|Đujićevom]] komandom): {{izdvojeni citat|Od sada se četnicima izdaje sljedovanje koje se sastoji od: </br> 1 porcija hljeba; 1 porcija povrća; 1 porcija namaza (mast ili marmelada); 1 porcija soli; 2 porcije napitka; 1 porcija duhana.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=822&rec=315&roll=1295 NARA, T315, Roll 1295, frames no. 000815—000816.] <br /> ({{jez-njem|"Verpflegung der Cetniks: </br> Als Verpflegung für Cetniks sind ab sofort nur folgende Portionen auszugeben bezw. zu empfangen: </br> 1 Brotportion, </br> 1 Gemüseportion, </br> 1 Brotaufstrichportion (Fett oder Marmelade), </br> 1 Salzportion, </br> 2 Getränkeportionen, </br> 1 Tabakportion."}})</ref>|Posebna direktiva za snabdijevanje br. 65/43 (2.12.43)}} {{izdvojeni citat|Četnici dobijaju snabdijevanje u skladu sa listama imena koje se stalno kontrolišu; municija za pješadijsko naoružanje se izdaje povremeno, uz strogu kontrolu potrošnje; svaki četnik nosi zvaničnu iskaznicu – oni bez iskaznice se hapse i razoružavaju.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=342&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frame no. 000338.] ({{jez-njem|"Die Division gewährt den nach eigenen Wünschen beweglich und abseits ihrer Wohnorte eingesetzten Cetniks Verpflegungszuschüsse. Der Verpflegungsempfang wird nach namentlichen Listen getätigt, die Verteilung wird überwacht. Nach den gleichen Richtlinien werden von Zeit zu Zeit Gewehr– und MG–Munition im Rahmen des nachgewiesenen Verschusses ausgegeben. Der Verbrauch wird nach der jeweiligen Lage auch einigermassen genau überprüft. Jeder Cetnik muss einen namentlichen Ausweis mit der Nummer seiner Handwaffe (Gewehr– oder Pistolen–Nr.), der Unterschrift des zuständigen Kommandanten und des Ic der Division versehen, besitzen. Ohne Ausweis angetroffene Cetniks werden im Einvernehmen mit den Cetnik–Führern festgenommen und entwaffnet."}})</ref>|Izvještaj 114. lovačke divizije o rezultatima saradnje sa četnicima (5. novembar 1943).}} U izvještaju [[114. lovačka divizija|114. lovačke divizije]] od 5. novembra 1943. detaljno se opisuje saradnja jedinica [[Wehrmacht]]a sa snagama pod komandom vojvodâ [[Momčilo Đujić|Momčila Đujića]], [[Mane Rokvić|Maneta Rokvića]] i [[Radomira Ðekića Ðeda]]. Njemački oficiri zaključuju da okupator ima veliku korist od četnika: {{izdvojeni citat|Četnički vojvoda Mane Rokvić može se opisati kao apsolutno pouzdan. Već je pružio vrijedne usluge u oblasti [[Bosanski Petrovac|Bos. Petrovca]] gdje je bio raspoređen u prethodnici tokom čitavog napredovanja divizije, svuda uspostavljajući kontakt sa lokalnim četničkim jedinicama i značajno doprinoseći uspostavljanju povjerenja civilnog stanovništva u njemački Vermaht. Njegove mjere za održavanje discipline među četnicima i njegov oštar obračun sa sumnjivim [licima] i banditima dobro su poznati. [...] Iako se Đujić ne može smatrati potpuno pouzdanim, njegova podrška u borbi protiv komunizma trenutno je dragocjena. Divizija će učiniti sve što je u njenoj moći da ga u javnosti prikaže toliko pronjemački nastrojenim kako bi njegov povratak u neprijateljski tabor jednog dana bio onemogućen. [...] Četnički vojvoda Ðedo potiče iz Crne Gore i pristalica je pokreta Koste Pećanca, koji je, na osnovu prethodnog iskustva, održavao jasnu distancu od pokreta DM. Ðedo ostavlja veoma dobar lični utisak, izrazito je drzak [u borbi] protiv bandita i sumnjivih, i jasno je naklonjen njemačkom Vermahtu.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=341&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frames no. 000337—000341.] </br> ({{jez-njem|"Der Cetnik–Vojvode Mane Rockvic [sic!] ist als unbedingt zuverlässig zu bezeichnen. Er hat bereits im Raum Bos. Petrovac wertvolle Dienst geleistet und war auch während des ganzen Vormarsches der Division bei der Spitze eingesetzt, stellte überall die Verbindung mit den örtlichen Cetnik–Einheiten her und hat in starken Masse für die Begründung des Vertrauens der Zivilbevölkerung zur deutschen Wehrmacht beigetragen. Seine Massnahmen zur Erhaltung der Disziplin unter den Cetniks, sein scharfes Durchgreifen gegen Verdächtige und Banditen, sind bekannt. </br> Wenn auch Djujic als nicht voll zuverlässig angesehen werden kann, so ist aber seine Unterstützung im Kampf gegen den Kommunismus z.Zt. wertvoll. Seitens der Division wird alles versucht werden, um ihm in der Öffentlichkeit soweit als deutschfreundlich herauszustellen, dass ihm eines Tages der Rückzug in das feindliche Lager unmöglich gemacht wird. </br> Der Cetnik–Vojvode Dzedo stammt aus Montenegro, ist Anhänger Richtung Kosta Pecanac, die nach bisherigen Erfahrungen klaren Abstand zur D.M.–Bewegung gehalten hat. Dzedo macht persönlich einen sehr guten Eindruck, ist ein ausgesprochener Draufgänger gegen Banditen wie Verdächtige und der Deutschen Wehrmacht eindeutig zugeneigt."}})</ref>|Izvještaj 114. lovačke divizije o rezultatima saradnje sa četnicima od 5. novembra 1943.}} {{izdvojeni citat|Glavna komanda predlaže stvaranje oficirske ispostave pri štabu XV brd. korpusa za nadzor i vođenje četničkih grupâ koje se koriste za zaštitu cesta za snabdijevanje, željezničkih pruga i važnijih ratnih pogona.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=314&roll=554&broj=90 NARA, T314, Roll 554, frame no. 000084.] </br> ({{jez-njem|"Gen.Kdo. beantragt Schaffung einer Offz.–Planstelle beim Stab XV.Geb.A.K. zur Überwachung und Anleitung der Cetnikverbände, die zur Sicherung von Nachschubstrassen, Eisenbahnen und kriegswichtiger Anlagen eingesetzt sind."}})</ref>}} Jedan od četničkih komandanata koji se dosljedno isticao kontinuiranom kolaboracijom sa njemačkim okupatorom bio je vojvoda [[Uroš Drenović]]. Nadležni okupacioni organi bili su zadovoljni ostvarenim stepenom saradnje s Drenovićem, što se vidi i iz izvještaja XV brdskog armijskog korpusa od 26. XI 1943, u kom se pohvaljuje njegovo „lojalno držanje“: {{izdvojeni citat|Predmet: </br> Nemačka komanda za vezu kod četničkog vođe Drenovića: </br> Četnička grupa Drenović z. i j-z od Banje Luke od jedno 1500 ljudi ima već godinu i po prema nemačkom Vermahtu i prema hrvatskoj državi lojalno držanje, i naše izviđačke i bezbednosne akcije korisno podržava. U nekim slučajeva bili su podržani sa nešto municije. Hrvatska vlada razmatrala je ideju da dovede Drenovića u Sabor za predstavnika svih pravoslavnih. Komanda Kirhner (puk Brandenburg) poslala je u dogovoru sa obaveštajnim odeljenjem [korpusa] Drenoviću komandu za vezu, i postigla je značajne rezultate u pogledu specijalnih misija.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=314&roll=560&broj=390 NARA, T314, Roll 560, frame no. 000384.] <br /> ({{jez-njem|"Gen.Kdo. XV G.A.K, Abt.Ic, Betr.: Dtsch.Verb.Kdo. bei Cetnikführer Drenovic. An Pz.A.O.K.2.Ic/AO, 26.11.43: Die Cetnikgruppe Drenovic w. u. sw. Banja Luka mit etwa 1500 Mann hat seit über 1 1/2 Jahre der deutschen Wehmacht und dem kroat. Staat gegenüber eine loyale Haltung eingenommen und die eigene Aufklärung und Sicherung stets wertvoll unterstützt. In einzelnen Fällen wurde sie mit Inf.Mun. unterstützt. Die kroatische Regierung hat die Berufung des Drenovic in den Sabor (Landtag) als Vertreter aller Pravoslaven erwogen. Das Kdo. Kirchner (Rgt.Brandenburg) hat im Einvernehmen mit der Abt.Ic für seine Zwecke ein Verbindungs–Kommando zu Drenovic entsandt und in kürzester Zeit wertvolle Ergebnisse im Sinne des Sonder–Auftrages erzielt."}})</ref>|Komanda 15. brd. korpusa, Obaveštajno odeljenje, za obav. odeljenje komande 2. okl. armije, 26.11.43.}} Četnički su odredi na teritoriji marionetske NDH pružali veoma značajnu potporu njemačkim vlastima, bez koje ove ne bi uspjele efikasno održavati okupacioni sistem. U izvještaju [[264. pešadijska divizija (Nemačka)|264. pješadijske divizije]] [[Wehrmacht]]a iz prve nedjelje decembra 1943. provijava upravo ovakvo gledište; istaknuto je, pak, da bi četnike trebalo (zbog „ispadâ prema hrvatskom stanovništvu“) ograničiti „na rad u srpskim selima“: {{izdvojeni citat|Budući da vlastite snage i ustaše nisu dovoljne da same umire i osiguraju golemo područje, divizija se ne može odreći suradnje četnika. Trenutačno, drugačije rješenje ne bi bilo moguće zbog nedostatka dodatnih snaga. No, ne zanemaruje se da se suradnja s četnicima ne čini dugoročno održivom zbog njihovih političkih ciljeva. Stoga će se i dalje jačati utjecaj ustaša, a time i hrvatske države, kako bi se postupno udaljili od četničkih snaga i deportirali oni [četnici] koji nisu mještani.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=788&rec=314&roll=555 NARA, T314, Roll 555, frames no. 000782—000783.] <br /> ({{jez-njem|"Da die eigene Kräfte und die Ustascha allein zur Befriedung und Sicherung des weiten Raumes nicht ausreichen, kann auf eine Mitarbeit der Cetniks noch nicht verzichtet werden. Im Augenblick wäre eine Lösung von ihnen mangels anderer Kräfte nicht möglich. Es wird jedoch nicht verkannt, dass auf die Dauer eine Zusammenarbeit mit den Cetniks auf Grund ihrer politischen Zielsetzung nicht tragbar orscheint. Es wird daher der Einfluss der Ustascha und damit des kroatischen Staates weiterhin gestärkt werden, um allmählich von den Cetnik–Verbänden abrücken zu können, die nicht ortsansässigen abzuschieben. Der Anfang hierzu ist gemacht. Um die Unzuträglichkeiten zu beenden, die sich daraus ergeben, dass in rein kroatischen Gegenden die eingesetaten Cetnik–Verbände die Bevölkerung belästigen und auch ausplündern, ist in Durchführung, sie aus diesen Gebieten herauszuziehen und nur noch in Orten mit pravoslavischer Bevölkerung zu Sicherungszwecken einzusetzen."}})</ref>|Procjena situacije 264. pješadijske divizije (7.12.43)}} Komanda Jugoistoka je istog dana izvijestila Vrhovnu komandu njemačkog Wehrmachta o sadjejstvu [[114. lovačka divizija (Nemačka)|114. lovačke divizije]] i četnika u borbi protiv snaga [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOVJ]]: {{izdvojeni citat|114. lovačka divizija: čišćenje prostora oko [[Vrlika|Vrlike]] u saradnji sa četnicima završeno; neprijatelj je izgubio 22 mrtva i 20 zarobljenih; veliki plen.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=78&broj=89&roll=331 NARA, T78, Roll 331, frame no. 6287993.] <br /> ({{jez-njem|"114. JG. DIV: SAEUBERUNG IN RAUMES VRLIKA IM ZUSAMMENWIRKEN MIT CETNIKS NACH WEITEREN 22 FEINDTOTEN U. 20 GEFANGENEN BEI EINBRINGUNG GROESSERER BEUTE ABGESCHLOSSEN."}})</ref>|Dnevni izvještaj Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi oružanih snaga od 6. decembra 1943 (7. decembar 1943.).}} === Borbe pod njemačkom komandom u Crnoj Gori (1943-1944) === {{main|Operacija Frühlingserwachen (1944)}} [[File:Collaborationist Jakov Jovović with Germans on Cetinje.jpg|thumb|Četnički komandant [[Jakov Jovović]] sa svojim saborcima i Nemcima na [[Cetinje|Cetinju]], jesen 1943.]] Od 17. do 24. oktobra [[1943]]. godine, njemačke okupacione snage su organizovale [[Operacija Balkanski klanac|operaciju Balkanski klanac]] (njem. ''Balkanschlucht''). Osnovni cilj operacije je bio likvidacija snagâ [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOVJ]] i [[Divizija Garibaldi|Italijana]] koji su prešli na stranu partizana u Crnoj Gori, kao i ovladavanje [[Jadransko more|jadranskim]] zaleđem. Pored sopstvenih snaga, njemački okupator je za ovu priliku angažovao dva italijanska fašistička puka (oko devet bataljona), čiji su štabovi bili u [[Bar]]u i [[Podgorica|Podgorici]], kao i muslimansku fašističku miliciju i ostatke četnika Draže Mihailovića.<ref>https://www.znaci.org/00001/151_5.pdf</ref> Dakle, pored dvije divizije [[Wehrmacht]]a, u operaciji je učestvovalo i oko 5.000 [[Balli Kombëtar|balista]], talijanskih fašista i četnika.<ref>https://www.znaci.org/00001/33_9.pdf</ref> U depeši Vrhovnoj komandi JVuO od 20. oktobra 1943,<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, Knjiga predatih depeša CG—3, Depeša br. 211.</ref><ref>Др Радоје Пајовић, Контрареволуција у Црној Гори: Четнички и федералистички покрет 1941—1945, Обод, Цетиње, 1977, стр. 408.</ref> delegat VK JVuO u Crnoj Gori i [[Sandžak]]u major [[Rudolf Perhinek]] piše o učešću crnogorskih četnika na strani okupatora u ovoj [[Sile Osovine|osovinskoj]] operaciji: {{izdvojeni citat|Žalosno ali tačno. Da nisu Nemci angažovali ovolike snage, nas ovde više ne bi bilo, jer se više niko nije hteo boriti, već samo begati, ali nije se više imalo kud... Mi se izvlačimo i gledamo da smo pozadi njih, da bi iskoristili njihovu borbu sa komunistima i uništavanje istih.}} Informacija o potpunoj potčinjenosti četničkih jedinica u okupiranoj Crnoj Gori njemačkim vlastima, kao i tijesnim vezama sa kvislinškom ''Narodnom upravom'' koju je okupator formirao, Draži Mihailoviću je bila dostavljena 1. decembra 1943. godine iz štaba majora [[Petar Baćović|Petra Baćovića]] (pseudonim »Nav-Nav«): {{izdvojeni citat|Nemci daju oružje i odelo s a s d j k a c a m a [nedešifrovana riječ; moguće "žandarmima" — prim.] i nešto plate. Milicija će biti formirana kao prava vojska. Za komandanta cetinjskog bataljona major Zdravko Kasalović. Za nikšićki bataljon Boško Pavić, a mene su naimenovali za komandanta žandarmerijskog bataljona za srez šavnički. Pojava Narodne uprave i svega ovoga što se sada stvara, nije izraz želje niti naroda niti naša, već je ovo nužno zlo, između dva zla, jer drugog izlaza nema. Mi nismo u stanju samo pomoću naroda da ma šta učinimo bez pomoći Nemaca.<ref>AVII, kut. 276, reg. br. 7/1-35.</ref><ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, dokument br. 47, str. 89.</ref>}} [[Ljubomir Lazarević]], inženjer iz [[Kolašin]]a (pseudonim »Bene«), 28. januara 1944. godine obavještava Dražu Mihailovića da četnici u Crnoj Gori sarađuju sa njemačkim okupacionim vlastima u svakom obliku: {{izdvojeni citat|Svi komandanti u Crnoj Gori primili su saradnju sa Nemcima, potpisali obavezu a sa ostatcima vojske nalaze se u žici, ili u neposrednoj blizini nje. Nema ni jedne grupe u šumi koja bi pretstavljala našu borbu, oko koje bi se moglo okupljati. Vukadinović isto tako nalazi se u Podgorici ili u okolini. Nagovešteni dolazak Srbijanske vojske pozdravljen je burno svuda, ali dolazak Ljotićevaca učinio je Ljotićevce vrlo aktivnim i prete da ko god ne bude s njima, on je komunista. Po varošima teško će se iko održati jer ta formula svakoga će staviti pod udar okupatora kao komunistu. Ovaka saradnja sa njima je nemoguća, jer ovi traže prilazak njima, ne saradnju. Po selima Crne Gore gospodare komunisti. Naše akcije vrše se samo u cilju osiguranja ili odbrane nemačkih kolona. Nemačke snage na ovom terenu vrlo su male i nesposobne za ma kakvu širu akciju. Do sada nema ni izgleda na akciju. Svako dalje čekanje, pogoršava našu situaciju. Narod gubi veru u našu dobru volju i našu sposobnost.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_67.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 15. do 31. januara 1944. godine]</ref>}} [[File:Chetniks and Germans in Podgorica 1944.jpg|thumb|Četnički komandanti i njemački okupatori u [[Crna Gora|Crnoj Gori]]. [[Đorđije Lašić]] (prvi zdesna), šef njemačke uprave za Crnu Goru pukovnik Hajnke (treći zdesna) i Jakov Jovović (drugi slijeva) u [[Podgorica|Podgorici]], proljeće 1944.]] Krajem februara i početkom marta 1944. godine, u tzv. [[staroj Crnoj Gori]] (preciznije u [[Katunska nahija|Katunskoj nahiji]]) organizovana je [[Operacija Bura (1944)|operacija »Bura«]]. Specifičnost ove operacije ogleda se u činjenici da su za njeno izvođenje većinu ljudstva obezbijedili četnici, dok su oficiri iz Feldkomandanture na [[Cetinje|Cetinju]] i komandant mjesta [[Podgorica|Podgorice]] rukovodili borbenim djejstvima: {{izdvojeni citat|1.) Sumarni i iskustveni izveštaj: Operacija »Bora« od 27. 2. do 3. 3. 44. Sprovedena je četnička operacija »Bora«, pod nemačkom komandom, radi čišćenja rejona Danilovgrad — Čevo — Cetinje — Podgorica. 2.) Jedinice koje su učestvovale: 4000 ljudi nacionalne žandarmerije, milicije, 215. abver-trup, jedna brdska baterija iz ratnog plena, lovačko poterno odeljenje 181. peš. div. [...] 5.) Sprovođenje: U delom. oštrim borbama, kolone, koje su nastupale od i,, ji., i j., polako su osvajale teren. 29. 2. zauzeto je Čevo. Neprijatelj (jačine 250 ljudi) izvukao se prema sz. Posle odlaska nemačkih snaga i započinjanja neprij. protivnapada, četnici su se delom, u paničnom strahu, povukli na svoje polazne položaje. Neprijatelj je ponovo zauzeo teren očišćen operacijom. 6.) Gubici neprijatelja: 32 mrtva, 68 ranjenih, 23 zarobljena. Plen: 2 p. mitr., 1 mitr., 15 pušaka, 1 radio-stanica, propagandni materijal i hrana. Sopstveni gubici: 20 mrtvih, 31 ranjen, 46 nestalih. 7.) Iskustva: a) Građanska zaštita, usled nedovoljne opremljenosti i slabog borbenog morala, nije pogodna za izvršavanje borbenih zadataka; žandari, milicija, četnici, uz učešće nemačkih trupa, podesni za borbene zadatke i zadatke osiguranja... e) Prilikom sličnih operacija preduslovi za uspeh su učešće nemačkih trupa, podrška teškim naoružanjem i veza do pojedinih borbenih grupa.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_30.htm Izveštaj Komande 21. brdskog armijskog korpusa od 9. marta 1944. Komandi 2. oklopne armije o zajedničkoj nemačko-četničkoj operaciji »Bora« protiv jedinica 2. korpusa NOVJ na prostoru Danilovgrad — Cetinje — Podgorica]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=314&broj=72&roll=663 NARA, T314, Roll 663, frame no. 000065.]</ref>|Izvještaj komande 21. brdskog korpusa o rezultatima operacije »Bura« od 9. marta 1944. godine}} [[21. brdski armijski korpus (Nemačka)|21. nemački korpus]] u Crnoj Gori pokrenuo je [[10. april]]a [[1944]]. [[Operacija "Frilingservahen" (april-maj 1944)|operaciju "Frilingservahen"]], uz masovno učešće četnika. Operacija je pripremljena u saradnji sa [[Pavle Đurišić|Pavlom Đurišićem]] i započeta tako što su četnici zajedno sa Nemcima iz nemačkih garnizona napali na slobodnu teritoriju. Plan napada je bio sledeći: {{izdvojeni citat|'''Đurišićeve snage''': Prva borbena grupa, 700 ljudi, iz si. pravca preko rejona 5 km j. Bijelo Polje za Mojkovac. Druga borbena grupa, 1200 ljudi, pod komandom Đurišićevog Operativnog štaba, od Brodareva preko Šahovića za Mojkovac — Kolašin. Treća borbena grupa, 1000 ljudi, od sredine puta Pljevlja — Prijepolje pravcem Mojkovac. Četvrta borbena grupa, 1500 ljudi, od Pljevalja pravcem Mojkovac. Mojkovac treba da bude dostignut za 2 dana. Posle toga skretanje glavnine u rejon z. Tara — sz. Kolašin — Mojkovac. '''Nemačke snage''': 1 ojač. mot. č. prodire od Brodareva do Bijelog Polja. 1 ojač. mot. č. od Pljevalja do prelaza preko Tare 22 jjz. Pljevlja. Bat. [[Srpski dobrovoljački korpus|SDK]], 600 ljudi, sledi nemačke snage za Bijelo Polje, onda skreće za Mojkovac. Milicija iz Brodareva, 700 ljudi, čisti svoj rejon i prodire od Brodareva ka jjz. Početak napada: 10. 4. 44. [[181. pešadijska divizija (Nemačka)|181. peš. div.]] obezbediće odgovarajuće informisanje četničke Grupe "Jug" (major Lašić i Bukatonović [pogreška; vjerovatno je u pitanju major [[Savo Vukadinović]] — prim.] u Podgorici) kao i Grupe "Nikšić".<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=364&rec=314&roll=663 NARA, T314, Roll 663, frame no. 000357.]</ref><ref>Obaveštenje Komande 21. brdskog korpusa Komandi 181. brdske divizije od 08.04.1944., Vojnoistorijski institut, NAV--T-314, r. 663, s. 357.</ref>}} === Borbe pod nemačkom komandom u NDH (1944) === [[File:August Šmidhuber, komandant 7. SS divizije, Todor Perović, lekar Trebinjskog korpusa i kapetan Milorad Vidačić, komandant Trebinjskog korpusa JVuO.jpg|thumb|Žena u crnini moli za milost Milorada Vidačića, komandanta Trebinjskog korpusa JVuO. Prisutni su još [[August Schmidhuber]], komandant 2. puka [[7. SS dobrovoljačka gorska divizija Prinz Eugen|7. SS divizije]] (prvi lijevo), Todor Perović, predstavnik četničke komande istočne Bosne i Hercegovine (drugi lijevo) i neimenovani oficir [[Schutzstaffel|SS]]-a. Fotografija je nastala tokom njemačke [[Operacija Gama|operacije Gama]] protiv partizana u [[Istočna Hercegovina|istočnoj Hercegovini]] (ljeto/jesen 1943. godine).<ref>[http://bandenkampf.blogspot.com/2015/08/bk0034.html?m=1 Bandenkampf in Jugoslawien 1941–1945: </br> 0034 | Photo | SS-Freiwilligen-Gebirgs-Division "Prinz Eugen"]</ref>]] Kolaboracija četnika u [[Nezavisna Država Hrvatska|NDH]] sa njemačkim okupacionim snagama postala je intenzivnija tokom zime 1943-1944, makar u slučaju hrvatskih kvislinških snaga i četnika bila pod neprestanom tenzijom. Podaci navedeni u izvještaju generala [[Edmund Glaise von Horstenau|Glaisea von Horstenaua]] od 26. februara 1944.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=236&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frame no. 000236.]</ref> zasnovani na službenim podacima NDH otkrivaju opseg kolaboracije: 11. februara bilo je na teritoriju NDH trideset i pet posebno imenovanih četničkih grupa sa procijenjenih 23.300 ljudi pod oružjem. Neke manje jedinice su brojale od 200 do 400 pripadnika, dok su ostale, poput [[Momčilo Đujić|Đujić]]eve grupe, imale i do 2.500 vojnika i oficira. Od toga je s Nijemcima i vlastima NDH kolaboriralo devetnaest grupa (ukupno 17.500 ljudi); šesnaest ostalih grupa s oko 5.800 ljudi ubrajane su u pobunjene četnike.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=237&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frames no. 000237—000240.]</ref> S iznimkom odreda vojvode [[Uroš Drenović|Uroša Drenovića]] u sjeverozapadnoj Bosni (oko 400 ljudi), kojeg su vlasti NDH smatrale potpuno lojalnim, za sve druge četničke kolaborirajuće grupe ustaške su vlasti držale da se prema Nijemcima odnose osobito prijateljski kako bi od njih izvukle što više oružja i municije, dok se istovremeno drže neprijateljski prema NDH.<ref>[https://znaci.org/00001/40_64.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje KOLABORACIJA IZVAN SRBIJE DO OKTOBRA 1944.]</ref> Iako se vojvoda [[Radivoje Kerović]], komandant [[Majevica|majevičkih]] četnika, u Horstenauovom izvještaju ubraja među »pobunjene četnike« (i to kao prvi na spisku, dok se za njegov odred tvrdi da ima 1000 ljudi, tj. da je najbrojniji), u dnevnom izvještaju Komande Jugoistoka za 18. februar 1944. godine njegova lojalnost uopšte nije dovedena u pitanje: {{izdvojeni citat|Upit kod [[Druga oklopna armija (Wehrmacht)|Druge oklopne armije]] u vezi snabdijevanja municijom Kerovića koji se smatra lojalnim, i 200 ljudi tzv. [[Zeleni kadar|zelenog kadra]], koji se bore protiv crvenih zapadno od [[Koviljača|Koviljače]].<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&broj=17&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000013.] <br /> ({{jez-njem|"Beim Pz.AOK. 2 wird angefragt, ob Bedenken bestehen gegen Unterstützung mit Munition der im Raume westlich Koviljaca stehenden Cetniks des Kerovic, die als loyal angesehen werden und 200 Mann des sog. "Grünen Kaders" in Kampf gegen die Roten."}})</ref>|Ratni dnevnik Vojnog zapovjednika Jugoistoka (18. februar 1944.)}} Od 23. do 25. januara 1944. godine, na području između [[Knin]]a i [[Kistanje|Kistanja]] organizovana je [[Operacija Frühlingswetter|operacija »Frühlingsgewitter«]]. Vodeći borbe protiv jedinicâ iz sastava [[19. sjevernodalmatinska divizija NOVJ|19. divizije NOVJ]], operaciju su izveli dijelovi [[264. pešadijska divizija (Nemačka)|264. pješadijske divizije]] Wehrmachta, zatim 92. motorizovani grenadirski puk i 3. bataljon 98. brdskog lovačkog puka [[1. brdska divizija (Njemačka)|1. brdske divizije]]. Njemačkom okupatoru pridružile su se snage lokalnih četnikâ, najvjerovatnije iz [[Dinarska divizija JVuO|Dinarske divizije JVuO]]. U izvještaju 264. pješadijske divizije od 25. januara 1944, poslatom Komandi [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|15. brdskog armijskog korpusa]], njemačkim gubicima tokom operacije pribrojani su oni iz četničkih redovâ: {{izdvojeni citat| Sumarni izveštaj »Frilingsgeviter«: 1.) Delimičan ogorčeni otpor neprijatelja kod Ervenika, Bratiškovaca, Kistanja, Radučića slomljen je energičnim zahvatom. Banditi iznenađeni prodorom 92. gren. p. (mot.) od sz. prema Kistanju. 2.) Gubici: A.) sopstveni: 1 poginuo, 3 ranjena, 1 četnik poginuo. B.) neprijatelj: 66 poginulih izbrojano, procenjuje se daljih 60 do 70 poginulih i ranjenih. 35 zarobljenika u eng. uniformama iz Štaba 19. dalm. div. i 5. brig. C.) Zaplenjeno: 1 mitr., 3 puš. mitr., 42 autom., 2 pt puške, 1 l. minob., 1 telefon, 46 karab., 30 eng. mina, 10.000 metaka peš. mun., 60 kom. mina za 1. minob., 3 engl. bicikla.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_21.htm Izveštaj 264. pešadijske divizije od 25. januara 1944. Komandi 15. brdskog armijskog korpusa o sopstvenim i neprijateljskim gubicima u operaciji »Frilingsgeviter« na prostoru Knin — Kistanje]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=293&rec=314&roll=561 NARA, T314, Roll 561, frame no. 000287.] <br /> ({{jez-njem|"ABSCHLUSSMELDUNG ”FRUEHLINGSGEWITTER”: </br> 1.) TEILWEISE HEFTIGER FEINDWIDERSTAND BEI ERVENIK, BRATISKOVCI, KISTANJE, RADUCIC WURDE IM ENERGISCHEN ZUGREIFEN GEBROCHEN. BANDITEN DURCH EINBRUCH GREN. RGT. (MOT) 92 VON NW NACH KISTANJE UEBERRASCHT. </br> 2.) VERLUSTE: </br> A.) EIGENE: 1 TOTER, 3 VERWUNDETE, 1 CETNIK TOT. </br> B.) FEIND: 66 GEZAEHLTE TOTE, 60 BIS 70 WEITERE TOTE UND VERWUNDETE GESCHAETZT. 35 GEFANGENE IN ENGL. UNIFORM VON STAB 19. DALM. DIV. UND ROEM. 5. BRIG. </br> C.) BEUTE: 1 S.MG., 3 LE. MG., 42 MP., 2 PZ. BUECHSEN, 1 LE. GR. W., 1 FERNSCHRECHGERAET, 46 KARAB., 30 ENGL. MINEN, 10000 SCHUSS INF. MUN., 60 SCHUSS LE. GR.W. MUN., 3 ENGL. FAHRRAEDER."}})</ref>}} [[File:Hercegovački četnici i njemački vojnici s narodnim herojem Miletom Okiljevićem uoči njegovog strijeljanja juna 1944.jpg|thumb|Pripadnici [[369. legionarska divizija|369. „Vražje“ divizije]] i četnici Gatačke brigade Nevesinjskog korpusa JVuO sa vezanim [[Miletom Okiljevićem]], zamjenikom političkog komesara II čete I bataljona XI hercegovačke brigade, zarobljenim u borbama za Gat 15. maja 1944. godine (istog mjeseca je i strijeljan). Okiljević je proglašen 1951. godine za [[Narodni heroj Jugoslavije|narodnog heroja Jugoslavije]].<ref>[https://bandenkampf.blogspot.com/2017/10/bk0272.html?m=1 Bandenkampf in Jugoslawien 1941–1945: </br> 0272 | Photo | 369. (kroatische) Infanterie-Division]</ref>]] Vojvoda [[Dobroslav Jevđević]] je, pored Momčila Đujića i [[Pavle Đurišić|Pavla Đurišića]], vjerovatno najdalje otišao u kolaboraciji s njemačkim okupatorom, kada su u pitanju četničke jedinice van teritorije okupirane Srbije. Nakon kapitulacije Italije, boravio je u Rimu okupiranom od nacista. Nakon toga, našao se u Trstu, gdje je uspostavio čvrste veze s njemačkom obaveštajnom službom: {{izdvojeni citat|Ja sam javio Đujiću da preko naših ljudi u Sušaku i Trstu prihvate naše oficire koji idu iz Italije i upućuje u Liku i zap. Bosnu. Ovo sam javio i našima u Rim. Kap. Đaković javlja da su Nemci pobili oko 14000 partizana na prostoriji Crikvenica — Sušak — Rijeka, od kapitulacije Italije do danas.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_69.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 23. januara do 4. februara 1944. godine]</ref>}} U izvještaju od 20. februara 1944, poslatom majoru [[Slavoljub Vranješević|Slavoljubu Vranješeviću]], komandantu Zapadne Bosne JVuO, kapetan [[Ilija Jevtić]] piše o totalnoj subordinaciji [[Dinarska divizija|Dinarske divizije]] Nijemcima, koji u potpunosti kontrolišu četnike pod komandom vojvode Đujića: {{izdvojeni citat|Sem samog vojvode Đujića i jednog malog broja četnika, svi četnici Dinarske oblasti (oko hiljadu devet stotina i nekoliko) nalaze se pod nemačkom komandom. Hranu, odeću, obuću, cigarete i novac svaki četnik i njegov starešina prima kao i nemački vojnik odn. oficir. Svu municiju i oružje primaju takođe od Nemaca. Četnici pod nemačkom komandom nalaze se po bunkerima počev od Knina do Šibenika i Splita. U pojedinim bunkerima su izmešani, pola četnici pola ustaše. Nemački oficiri dolaze na Kosovo polje u četničku diviziju, a isto tako naši četnički oficiri i ostale starešine na čelu sa Đujićevim načelnikom štaba odlaze u Nemačku diviziju. Voze se na nemačkim automobilima kroz Knin i t.d. Jednom rečju između četnika i Nemaca postoji najtešnja saradnja i nemačka puna kontrola nad radom četnika. Jedino se pop Đujić, kao komandant divizije, sa svojom užom pratnjom ne pojavljuje pred njima.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_78.htm Izveštaj kapetana Ilije Jevtića od 20. februara 1944. komandantu zapadne Bosne o svom radu i saradnji četnika i Nemaca u Dalmaciji i Lici]</ref>}} Njemački poručnik [[Reinhard Kopps]], poznatiji kao ''Konrad'', bio je šef jedne obavještajne grupe [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]]. Kada je 3. marta 1944. došao iz [[Beograd]]a u [[Dalmacija|Dalmaciju]], sobom je doveo nekoliko [[ZBOR|ljotićevaca]], između ostalih i Roka Kaleba, pripadnika antikomunističke organizacije »[[Beli Orlovi]]«. Od ostataka Đačkog bataljona (ranije: Splitsko-šibenska četa), koji su uglavnom bili ljotićevci, i dijela četnika koje mu je ustupio vojvoda Đujić, poručnik Kopps je formirao odred »Konrad« čiji je zadatak bio da vrši diverzije na partizanske štabove, organe narodne vlasti, ubija simpatizere NOP-a i da spriječi veze iz unutrašnjosti sa jedinicama i štabovima NOVJ na otocima. Grupa »Konrad« brojila je oko 30 ljudi — četnika i Nijemaca, sa sjedištem u selu [[Zablaće]], pokraj [[Šibenik]]a.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_167.htm Izveštaj Štaba Dinarske četničke oblasti od 29. maja 1944. komandantu oblasti o akciji Grupe "Konrad" protiv pripadnika NOP-a na području Dalmacije]</ref> U izvještaju koji je 11. marta 1944. godine uputio komandi [[2. oklopna armija (Wehrmacht)|Druge oklopne armije]], o suradnji sa četnicima vojvode Đujića Kopps je zapisao sljedeće: {{izdvojeni citat|''Predmet: Četničke jedinice u sjevernoj Dalmaciji.'' Četnici su u sjevernoj Dalmaciji grupisani u jednu [[Dinarska divizija JVuO|diviziju »Dinara«]], čiji se štab nalazi u [[Kosovo polje (Dalmacija)|Kosovu]], 11 km južno od Knina. Komandovanje je u rukama vojvode Momčila Đujića, uz podršku majora Kapetanovića i kapetana Mijovića. Jačina grupâ, podređenih ovoj komandi, trenutno iznosi oko 6500 ljudi. Utjecajna zona se poklapa sa rajonom naseljenim Srbima unutar trokuta [[Knin]]—[[Šibenik]]—[[Zadar]] i doseže do zone [[Lika|Like]]. Operaciona zona je cijeli ovaj trokut, a naročito veće komunističke, partizanske oblasti, koje su naseljene Hrvatima. Do sada su vojne operacije izvođene u suradnji sa njemačkim divizijama, o čijim su rezultatima ove izvještavane. Znatni dijelovi ovih četničkih jedinica angažirani su na osiguranju njemačkih puteva za dotur. Posmatrano s vojne strane, trenutno se četnička suradnja sa njemačkim jedinicama ocjenjuje kao pozitivna. Na osnovu snaga, koje nam se ovdje nude, može se zaključiti da ona nije iskorištena u potpunosti, ali i ono što je do sada učinjeno upućuje na činjenicu, da bi njihovo dalje angažiranje u vojnom pogledu za nas bilo povoljno.<ref>[https://znaci.org/zb/4_21_10.pdf#page=1414 Zbornik dokumenata i podataka o narodnooslobodilačkom ratu, Narodnooslobodilačka borba u Dalmaciji, knjiga 10: siječanj—ožujak 1944. godine (tom 21, dokument br. 402, str. 1414—1418.)]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=696&rec=314&roll=564 NARA, T314, Roll 564, frame no. 000692.] <br /> ({{jez-njem|"Betr. Cetnik–Verbaende Norddalmatien. </br> In Norddalmatien sind die Cetniks in einer Division "Dinara" zusammengefasst, deren Hauptquartier in Kosovo, 11 km s. Knin, liegt. Die Fuehrung liegt in den Haenden des Wojwoden Momcilo Djujitsch, der seinerseits unterstuetzt wird von Major Kapetanowitsch und Hauptmann Miowitsch. Die Staerke der diesem Kommando unterstellten Gruppen belaeuft sich z.Zt. auf etwa 6500 Mann. Das Einflussgebiet stimmt ueberein mit dem serbischen Siedlungsraum innerhalb des Dreiecks Knin–Sibenik–Zara und reicht bis ins Lika–Gebiet hinein. Operationsgebiet ist dieses gesamte Dreieck, insbesondere die in ihm liegenden groesseren, kroatisch besiedelten kommunistischen Partisanbereiche. Militaerische Operationen wurden bislang in Zusammenarbeit mit deutschen Divisionen durchgefuehrt und deren Ergebnisse dorthin gemeldet. Darueber hinaus sind wesentliche Teile dieser Cetnik–Verbaende zur Sicherung deutscher Nachschubstrassen eingesetzt. </br> Militaerisch gesehen ist somit die Zusammenarbeit der Cetniks mit deutschen Verbaenden zur Zeit positiv zu beurteilen. Sie fuehrt wohl noch keineswegs zu voller Ausnutzung der sich hier uns anbietenden Kraefte, doch berechtigt das bisher Geleistete zu der Auffassung, dass ein weiterer Einsatz sich fuer uns militaerisch guenstig auswirken muss."}})</ref>|Izvještaj jedinice »Konrad« od 11. ožujka 1944. Komandi Druge oklopne armije o četničkim jedinicama u sjevernoj Dalmaciji}} Na osnovu svega iznesenog, poručnik Konrad predlaže nadređenim: „Što se tiče upotrebe četničkih jedinica sjeverne Dalmacije u vojne svrhe, treba reći da one predstavljaju samo nastavak prakse talijanskih jedinica. Uz to se prije svega mora dodati i to, da se Talijani nikada nisu usuđivali — i pored svih hrvatskih suprotnih tvrdnji — da u većem obimu sprovedu vojnu suradnju, jer oni nisu željeli da se ojačaju četnici, tada još neoprobani u težoj političkoj situaciji. Dok su Talijani sprovodili samo djelomične operacije, danas je, uz strogu kontrolu i rukovođenje, moguća mnogo obimnija mobilizacija četničkih jedinica. Đujić nam je rekao da će se njegove jedinice, nakon čišćenja partizanskih oblasti u dalmatinskom području, angažirati tako što će u suradnji sa njemačkim komandama izvršiti zapriječavanja Titovih kanala za snabdijevanje. Na osnovu ovdje poznatih činjenica ovo izgleda apsolutno moguće.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=700&rec=314&roll=564 NARA, T314, Roll 564, frame no. 000696.] <br /> ({{jez-njem|"Zur militaerischen Verwendung der Cetnikverbaende Norddalmatiens ist zu sagen, dass sie nur eine Fortsetzung der italienischen Verbindungen darstellen wuerde. Dazu muss allerdings hinzugefuegt werden, dass die Italiener es niemals gewagt haben – trotz aller gegenteiligen wiederholten kroatischen Behauptungen – in grossem Stil militaerische Zusammenarbeit durchzufuehren, da sie die damals noch nicht erprobten Cetniks in einer im uebrigen noch unreiferen groesseren politischen Lage nicht zu stark werden lassen wollten. Waehrend somit die Italiener nur Teilunternehmen durchfuehrten, waere bei straffer Kontrolle und Steuerung der Cetnikverbaende heute ein Heranziehen in weit groesserem Umfang moeglich. Djujitsch hat sich uns gegenueber bereiterklaert, seine Verbaende nach Saeuberung der Partisanengebiete im dalmatinischen Raum so einzusetzen, dass in Zusammenarbeit mit deutschen Dienststellen eine Sperrung der Versorgungskanaele Titos erfolgt. Auf Grund der hier bekannten Unterlagen erscheint dies vollkommen moeglich."}})</ref> [[File:Helmuth von Pannwitz and Chetniks.jpg|thumb|Njemački general [[Helmuth von Pannwitz]], zapovjednik [[15. SS kozački konjanički korpus|15. SS kozačkog korpusa]], u društvu četničkih oficirâ s teritorije NDH.]] U izvještaju Višeg SS i policijskog vođe u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj ''[[Gruppenführer]]a'' [[Konstantina Kammerhofera]] za mjesec mart 1944. godine, iskazano je stanovito nezadovoljstvo učinkovitošću četnikâ u Bosni i Hercegovini u borbi protiv NOVJ: {{izdvojeni citat|Policijska oblast II ([[Sarajevo]]): [...] </br> Borbena vrijednost četnika stacioniranih u policijskoj oblasti Sarajevo nastavila je opadati; borbe u okolici [[Višegrad]]a i [[Trebinje|Trebinja]] pokazale su da se oni mogu uspješno oduprijeti [neprijatelju] samo uz njemačku podršku. U [[Istočna Bosna|istočnoj Bosni]], četnici nisu pokazali nikakvu vlastitu inicijativu tijekom izvještajnog perioda.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=228&rec=314&roll=1548 NARA, T314, Roll 1548, frame no. 000222.] <br /> ({{jez-njem|"Polizeigebiet II (Sarajevo): </br> Der Kampfwert der im Polizeigebiet Sarajevo stehenden Cetniks ist weiter gesunken, bei den Kämpfen im Raum von Visegrad und Trebinje hat sich gezeigt, daß sie sich nur mit deutscher Unterstützung erfolgreich zur Wehr setzen können. In Ostbosnien zeigten sich die Cetniks im Berichtsmonat ohne eigene Initiative."}})</ref>|Mjesečni izvještaj za mart 1944. godine Višeg SS i policijskog vođe u Hrvatskoj (6. IV 1944).}} Konverzacija vođena između njemačkog opunomoćenog generala u NDH [[Edmund Glaise von Horstenau|Edmunda Glaisea von Horstenaua]] i feldmaršala [[Wilhelm Keitel|Wilhelma Keitela]], prilikom posjete Hitlerovom glavnom štabu početkom marta 1944, otkriva kakva je bila percepcija statusa četnika u NDH od strane vojnog vrha Trećeg Reicha: „U [[Berchtesgaden|Berhtesgaden]]u ljubazno me je primio Kajtel. Informisao me je o toku razgovora sa [[Nikola Mandić|Mandić]]em i Perićem [predsjednik vlade i ministar vanjskih poslova NDH — prim.]. U više navrata morao sam da ga prekinem kako bih ga ispravio, a pre svega u pogledu četničkog pitanja. On je mislio da se četnici sastoje samo od nekoliko dobrovoljaca (skraćeno „Hiwis“, dolazi od nemačke reči „Hilfswilligen“, prim. prev.), koji služe u nemačkim divizijama.“<ref>Glez fon Horstenau, Između Hitlera i Pavelića: Memoari kontroverznog generala, Nolit, Beograd, 2007, str. 456.</ref> Njemački nadležni organi su ukazivali svojim višim komandama i na vidljivu diskrepanciju u domaćem antikomunističkom taboru u kontekstu »borbe protiv bandi«. Tako se u izvještaju 264. pješadijske divizije od 10. aprila 1944. na jednoj strani tvrdi da „hrvatske vlasti očigledno poseduju vrlo malo poverenja u trajno postojanje vlastite vlade“,<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_43.htm Izveštaj 264. pešadijske divizije od 10. aprila 1944. Komandi 15. brdskog armijskog korpusa o vojno-političkoj situaciji u srednjoj Dalmaciji]</ref> dok se za četnike Dinarske divizije pod Đujićevom komandom navodi: {{izdvojeni citat|Nasuprot ovom, četnike treba ceniti kao jedini pouzdani faktor borbe protiv komunističkih bandi. Oni raspolažu, pored jednog boljeg rukovođenja i organizacije, i potrebnom inicijativom u borbi protiv bandi za sopstvena obaveštavanja i poduhvate i redovno javljaju upotrebljive rezultate izviđanja.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=494&rec=314&roll=562 NARA, T314, Roll 562, frames no. 000489—000490.] <br /> ({{jez-njem|"Die kroat. Behoerden besitzen anscheinend nur geringes Vertrauen in der dauernden Bestand der eigenen Regierung. </br> Im Gegensatz hierzu sind die Cetniks als einzig zuverlaessiger Faktor im Kampf gegen die kommunistischen Banden zu werten. Sie verfuegen neben einer besseren Fuehrung und Organisation ueber die im Bandenkampf notwendige Initiative zu eigenen Erkundungen und Unternehmen und melden regelmaessig brauchbare Aufklaerungsergebnisse."}})</ref>|Izveštaj 264. pešadijske divizije od 10. aprila 1944. Komandi 15. brdskog armijskog korpusa o vojno-političkoj situaciji u srednjoj Dalmaciji}} U telegramu poslatom 5. maja 1944. [[V SS korpusu]] iz [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]], o držanju vojvode Momčila Đujića je data veoma povoljna ocjena: {{izdvojeni citat|Đujić neupitni pristalica DM. Hrvatski državljanin, lojalno radi sa vlastitim trupama protiv komunista, nasilno mobiliše pravoslavce. Prema povjerljivom izvještaju, nedavno je više puta izrazio antibritanska osjećanja. Jačina: 7000. Jesu li Đujićeve jedinice na području V SS korpusa?<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1208&rec=314&roll=565 NARA, T314, Roll 565, frame no. 001203.] <br /> ({{jez-njem|"Djujic einwandfrei DM Anhänger. Kroat. Staatsangehöriger, arbeitet mit eigener Truppe gegen Kommunisten loyal zusammen, zwangsmobilisiert Pravoslaven. In letzter Zeit nach V—Meldungen wiederholt englandfeindlich geäussert. Stärke 7000. Sind Djujic—Verbände im Bereich V. SS—Korps?"}})</ref>}} U izvještaju od 10. maja 1944, oficiri 15. brdskog korpusa navode da Nijemci snabdijevaju ukupno 6.318 četnika u NDH („Hrvatska borbena zajednica“). Za skrb 4.421 četnika starala se [[264. pešadijska divizija (Nemačka)|264. divizija]], dok se o ostalih 1.897 brinula [[373. legionarska divizija|373. divizija]] Wehrmachta.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=828&rec=314&roll=565 NAW, T-314, Roll 565, frame 000823: Zabilješka o broju četnika koje snabdijeva 15. brdski korpus (10. maj 1944.).]</ref> Sredinom srpnja 1944. godine, u [[Istočna Bosna|istočnoj Bosni]] je organizirana [[Operacija Muholovka|operacija »Muholovka«]] ({{jez-njem|Fliegenfänger}}). U ratnom dnevniku [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] zabilježeno je da je izvođenje operacije povjereno [[13. SS oružana brdska divizija Handžar|13. SS brdskoj diviziji »Handžar«]] i lokalnim četnicima: {{izdvojeni citat|14. 7. 1944: </br> ''SS-brdska divizija »Handžar«'': </br> Za operaciju »Fligenfenger«, čišćenje prostora [[Osmaci]] (25 km jugoistočno od [[Tuzla|Tuzle]] — aerodrom bandi), krenula su 2 ojačana bataljona i četnici.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_218.htm ZBORNIK DOKUMENATA VOJNOISTORIJSKOG INSTITUTA: TOM XII — DOKUMENTI NEMAČKOG RAJHA — KNJIGA 4]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=960&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frame no. 000820.] </br> ({{jez-njem|"W–SS–Geb.Div. Handschar: </br> Zum Unternehmen "Fliegenfänger" Säuberung Raum Osmaci (25 SO Tuzla) (Bandenflugplatz) 2 verst. Btlne. und Cetniks angetreten."}})</ref>}} Nemački izveštaj iz jula 1944. godine ocenjuje da četnici Momčila Đujića broje oko 8.000 ljudi, od čega 7.000 naoružanih; ovi su dobro organizovani te neprijateljski orijentisani prema Englezima i bez engleske pomoći. Nijemci zaključuju da im oni zamjenjuju jednu do dvije divizije u Jugoslaviji: {{izdvojeni citat|Jedinica Konrad [srednja Dalmacija]: Saradnja sa četnicima izvanredna. '''Oni zamenjuju jednu do dve divizije'''. Samo se oni bore — ustaše manje aktivne.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&roll=195&broj=790 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000781.] <br /> ({{jez-njem|"Zusammenarbeit der Truppe mit Cetniks hervorragend. Cetniks ersetzen 1 — 2 Divisionen. Nur sie kämpfen. Ustascha wenig aktiv."}})</ref>|Izveštaj kapetana Merrema, drugog obaveštajnog oficira Komande Jugoistoka (Armijske grupe F) o inspekcijskom putu po Srbiji, Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj u periodu 20. jun — 4. juli 1944.}} Kapetan Merrem, njemački oficir koji je sastavio ovaj izvještaj, imao je samo riječi hvale na račun četnikâ Dinarske divizije JVuO i vojvode Momčila Đujića: {{izdvojeni citat|[[373. legionarska divizija|373. pešadijska divizija]]: Saradnja sa četnicima vrlo dobra (1. lički korpus sa sedištem u [[Gračac]]u). Oni nemaju direktnu vezu sa Đujićem. Rukovođenje njima direktno od strane obaveštajnog odjeljenja divizije. Njihovim akcijama uvek prisustvuje nekoliko Nemaca koji kontrolišu isporuke municije i snabdevanja. [...] '''Oni su jedini stvarno korisni saborci''' [podvučeno u originalu — prim.]. Jedino od njih dolaze korisna obaveštenja o neprijatelju. [...] Jedan četnički komandant odaje utisak potpuno pouzdanog saborca, koji je i neprijateljski nastrojen prema Englezima. [...] Četnici su vrlo častoljubivi i drago im je kada Nemci primete njihove podvige. [...] Podoficir Bartl poznaje lično vojvodu Đujića. Đujić mu šalje čak i sopstvene naredbe u vezi s područjem [[Donji Lapac|Lapca]]. [Najbolja taktika protiv partizana sastoji se u upotrebi specijalnih jedinica] i kombinovanju četnika u jedinice snage jednog bataljona sa jednim nemačkim vodom sa radio stanicom i, po mogućstvu, teškim oružjem.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&roll=195&broj=793 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000784.] <br /> ({{jez-njem|"Ic–Aussenstelle der 373. (kroat.) Div. – Uffz. Bartl. </br> Sehr gute Zusammenarbeit mit Cetniks. (1. Lika–Korps Sitz Gracac.) Kein unmittelbarer Einfluss Djuic. Direkte Führung durch Ic–Aussenstelle. Bei Cetnik–Einsatz nehmen meist einige deutsche Soldaten teil. Dadurch Kontrolle der Munitions– und Verpflegungslieferung gewährleistet. "Kroatische Kampfgemeinschaft" bezeichnet Bartl nur als Ausdruck im deutschen Schriftverkehr. Cetniks können diesen Begriff nicht und würden bei Bekanntgabe feindselige Haltung einnehmen. Cetniks sind die einzigen brauchbaren Mitkämpfer. Diese allein liefern auch brauchbare Feindmeldungen. </br> Kurze Rücksprache mit einem örtlichen Cetnik–Führer ergab den Eindruck eines absolut zuverlässigen, sogar englandfeindlichen Mitkämpfer. </br> Cetniks sind sehr ehrgeizig und sehen es gerne, wann ihre Taten von Deutschen beobachtet werden. Geschriebenes Wort (Flugblätter) gilt bei ihnen wenig. Das gesprochene Wort ist alles. Gute Flüsterpropaganda hat grossen Einfluss. </br> Von Invasion sprechen Cetniks kaum. </br> Uffz. Bartl kennt den Vojvoden Djuic persönlich. Djuic schickt ihm sogar die den Raum Lapac berührenden eigenen Befehle. </br> Auf die Frage, wie man nach seiner Ansicht der kommunistischen Banden Herr werden könne, antwortete Uffz. Bartl: "Durch andauerndes Jagen mit kleinen Jagdkommandos (Kleinkrieg nach Bandenart), durch Einsatz von Tarneinheiten und durch Zusammenfassen der Cetniks in Batl.–Stärke, dabei etwa 1 deutscher Zug mit Funk und möglichst mit schweren Waffen." </br> Uffz. Bartl macht einen sehr guten Eindruck, scheint sich aber doch sehr viel zuzutrauen, wenn er behauptet, er könne die gesamten Djuic–Cetniks dahin bringen, wo wir sie haben wollen, falls er an die entsprechende Stelle gesetzt werden wurde."}})</ref>}} Visoka ocjena za doprinos četničkih formacijâ s teritorije marionetske NDH ratnim naporima njemačkog okupatora data je 25. jula 1944. godine i od strane nadležnih instanci iz [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]]: {{izdvojeni citat|Hrvatska: [...] Četnici su, s obzirom na vlastitu slabost, naši prirodni saveznici u borbi protiv komunizma. '''Samo se oni bore'''! “Hrvatska borbena zajednica” postoji samo na papiru.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=716&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000707.] </br> ({{jez-njem|"Cetniks unter Berücksichtigung eigener Schwäche im Kampf gegen Kommunisten unsere natürlichen Verbündeten. Sie allein kämpfen! "Kroatische Kampfgemeinschaft" steht nur auf dem Papier."}})</ref>|Zabilješka sa sastanka od 25. jula 1944.}} U izvještaju od 11. avgusta 1944, nakon proputovanja koje je Vojni zapovjednik Jugoistoka poduzeo u zoni odgovornosti V SS brdskog korpusa na teritoriju NDH, o tamošnjim četnicima te suradnji s njima kazano je: {{izdvojeni citat|Dobro iskorištavanje četničkih komandanata. Zahtjev za premještaj [[369. legionarska divizija|369. pješadijske divizije]] zbog sve češćih incidenata između četnika, o čijoj suradnji divizija apsolutno ovisi, i hrvatskih pripadnika divizije. 369. pješadijska divizija se sastoji od otprilike 70% Hrvata. Zapovjednik divizije napominje da se najmanje 40% njih smatra nepouzdanim.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&roll=192&broj=445 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000440.] <br /> ({{jez-njem|"Gute Ausnutzung der Cetnikführer. Antrag auf Herauslösung der 369.I.D. da sich Zwischenfälle zwischen Cetniks, auf deren Zusammenarbeit Division unbedingt angewiesen, und kroat.Div.Angehörigen mehren. (Siehe Ic–Bericht). 369.I.D. besteht aus ca. 70 % Kroaten. Div.Kdr. bemerkt, dass hiervon minderstens 40 % als unzuverlässig anzusehen sei."}})</ref>|Izvještaj o posjeti OBSO-a zoni odgovornosti 5. SS brdskog korpusa od 7. do 11. avgusta 1944. godine (11.8.44).}} Major Adolf von Ernsthausen je bio zapovjednikom 392. artiljerijske pukovnije iz sastava [[392. legionarska divizija|392. (hrvatske) pješačke divizije]], jedne od tri njemačko-hrvatske divizije (pored [[369. legionarska divizija|369. legionarske divizije]] i [[373. pješadijska divizija|373. pješadijske divizije]]). Kao veteran [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]] sa iskustvom ratovanja na [[balkanskom bojištu]], major von Ernsthausen biva upućen [[1944]]. godine u okupiranu Jugoslaviju. Von Ernsthausen će [[1959]]. godine objaviti ratne memoare pod naslovom ''Die Wölfe der Lika. Mit Legionären, Ustaschi, Domobranen und Tschetniks gegen Titos Partisanen. Erlebnisse in Kroatien 1944'' (“Vukovi [[Lika|Like]]. Sa legionarima, ustašama, domobranima i četnicima protiv Titovih partizana. Doživljaji u Hrvatskoj 1944.”).<ref>[https://winkelried-verlag.de/buecher/landser-am-feind/744/die-woelfe-der-lika Winkelried Verlag: Adolf von Ernsthausen, Die Wölfe der Lika]</ref><ref>[https://www.booklooker.de/B%C3%BCcher/Adolf-von-Ernsthausen+Die-W%C3%B6lfe-der-Lika-Mit-Legion%C3%A4ren-Ustaschi-Domobranen-und-Tschetniks-gegen/id/A02Iwx5I01ZZ3 Ernsthausen, Adolf von — Die Wölfe der Lika. Mit Legionären, Ustaschi, Domobranen und Tschetniks gegen Titos Partisanen. Erlebnisse in Kroatien 1944 — Landser am Feind, Band 5 (www.booklooker.de)]</ref> O sveobuhvatnoj saradnji Dobroslava Jevđevića s okupacionim vlastima bio je general Mihailović, u više navrata, obaviješten i od strane Jovanke Krištof (pseudonim »Mira«), četničke obavještajke u [[Slovenija|Sloveniji]]. U veoma opširnom izvještaju od 29. juna 1944, Krištof o Jevđeviću (pseudonim »Aero«) daje nedvosmislenu ocjenu: „Aero je drugi [[Milan Nedić|Nedić]].“<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_198.htm Izveštaj obaveštajnog organa od 29. juna 1944. Draži Mihailoviću o stanju četničkih organizacija u Sloveniji, Hrvatskom primorju, Gorskom kotaru i Lici i saradnji sa nemačkim okupatorima]</ref> Pored toga, Krištof karakteriše Jevđevića kao „vrlo kompromitovanu osobu“ (najprije zbog „jakog sudelovanja sa okupatorom“), te zaključuje da ovaj ne bi mogao organizovati četničku ilegalu. Iz izvještaja Krištof može se zaključiti kako su vojvoda Dobroslav Jevđević i kapetan [[Dušan Đaković]], komandant 4. brigade iz sastava Ličko-kordunaške oblasti JVuO, bili podređeni okupatoru i suštinski i u simboličkoj ravni: {{izdvojeni citat|Odred u Ab.[aciji, tj. [[Opatija|Opatiji]] — prim.] likvidiran. 19 ljudi otišlo u [[Postojna|Postojnu]], a 10 ih ide u Nem.[ačku] kom. na [[Rijeka|Reci]], gde će služiti kao [[Gestapo]]. Tu će biti sa njima i Aero i kap. Đak., pa čak i r. stanica. [...] Svi su ti odredi pod Nem. kom. i bez međusobne veze, razbacani po [[Istra|Istri]], da se pokaže celom narodu, kako su Srbi Nem. sluge. Plaćeni su — vojnici 360 L.[ira] mesečno, podnar. 450 naredn. 525 podpor. mislim 3.000 a kap. Đak. 5.800 L. [...] U Josipdol je poslao Aero 11 ljudi, navodno da osnuju tamo četničku komandu. Međutim ti su ljudi Nem. tajna policija, a od četnika iz šume, koji su im dolazili u vezi, da je to četn. komanda, napravili Nem. radni bataljon, koji vode Nem. Tu je oko 40 ljudi, ostali su prestali dolaziti kad su videli šta se sa ovima desilo. [...] Kud ćemo veće poniženje za našu vojsku nego da komanduje Nem. poručnik našem kapetanu, pa i vojvodi, samo sreća, da je taj vojv. surogat, inače propadosmo od bruke... Sve ove i slične akcije vodi kap. Đaković, naravno pod komandom Nem. poručnika. Odluke o njima donosi Aero u dogovoru sa Nem. Upravo je gnusno gledati, kako se obojica klanjaju pred Nem. potpor. i por., pa kaplarima. Đak. sve pozdravlja fašistički uzdignutom rukom, a Aero samo veće činove oficire, inače našim pozdravom. [...] U Lici saradnja sa okupatorom je na čisto drugoj bazi — tamo mora okupator popuštati, jer inače odoše ljudi u šumu, a vođe su potpuno Nem. sluge i nemaju kamo bežati. [...] '''U krvi im je šurovanje sa okupatorom, a nama prikazuju kako vode vele politiku i kolike žrtve za narod s tim pridonašaju — dok u stvari nisu ništa drugo nego ponizne Nem. sluge'''. [...] Potrebno je već jednom započeti sa ozbiljnim i poštenim radom, jer će nas katastrofa preteći. Saradnju sa okupatorom trebalo bi napraviti na čisto drugoj bazi i ne sme biti vidna. Bar ovde.}} Na drugoj strani, Jovanka Krištof izdvaja kao pozitivan primjer vojvodu Momčila Ðujića: „Ovi ljudi ovde vide jedini spas u vojv. Đujiću, jer ga smatraju poštenim i iskrenim borcem za našu stvar. Isto ima org. dobro sprovedenu. Pljačkati i krasti ne dozvoljava o čemu su se uverili iz njegove prop. gde su imena poubijanih ljudi zbog nediscipline i raznih prekršaja. To ljudima imponira — pošten rad i samo to žele, a i zaslužuju, jer ih nepoštenje tuče već 3 1/2 god. I pored svega toga, ostali su verni našoj ideji. Isto saradnja sa okupatorom je na čisto drugoj bazi i ne vodi se trgovina sa ljudima, kao ovde. Ovo vodstvo se jako boji Đujića i gaji mržnju prema njemu zato hoće ljudima dokazati, da Đujić nema ništa odnosno samo par sto vojnika bez oružja koji kao čudo gledaju mitraljez. A isto, da su pod Nem. kao ovi ovde.“ U pokušaju da prebaci teret odgovornosti za sopstvenu kolaboraciju s okupatorom na komandanta Dinarske divizije JVuO, vojvoda Jevđević piše Mihailoviću 8. avgusta 1944. godine: „Garantujem i imam stotine dokaza da trupe Đujića u velikom delu stoje u tešnjoj vezi od mene, ali to niko ne vidi. Vi bi se začudili, kad bi vam sve ispričao kakve mi izveštaje pokazuju Nemci o svojim vezama sa našim jedinicama, naročito kod [[Uroš Drenović|Drenovića]] i ostalih, prebacujući mi da ih mi sabotiramo i podmuklo rušimo.“<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kut. 156, reg. br. 51/1—1.</ref> I u izvještaju od 10. avgusta 1944, Jovanka Krištof je upozorila Mihailovića na činjenicu da se [[Lika|lički]] četnici pod komandom vojvode Jevđevića nalaze u [[Istra|Istri]] u službi okupatora, kao i da su pred [[Nacionalsocijalistička njemačka radnička partija|nacistima]] (»broj 11«) dužni salutirati [[Rimski pozdrav|fašističkim pozdravom]]: {{izdvojeni citat|Kolben [potpukovnik [[Karl Novak]] — prim.] se povratio 3 ov. meseca. Zgrozio se nad ovim radom. Nije mogao svega verovati kad su mu referisali oficiri i vojnici, dok nije neke stvari i na vlastite oči video. Mislim, da je dosta ako Vam kažem da stalno uzdiše i govori pri svakoj prilici: »Jadni Čiča, kako ga upropastiše, zar [[Vermaht]] i [[Gestapo]], da predstavlja Čičinu vojsku.« Prebleđuje slušajući i gledajući ovo. 3. mu referiraše četnici da su dobili naređenje da moraju svi nacistički pozdravljati. A jučer se sam uverio da ima oficira, koji profaniraju našu uniformu, te u njoj putuju iz [[Postojna|Postojne]] u Trst i daju povoda komun. za prop. Isti oficir Korać je tako i u Ab.[aciju] došao samo da je još imao natpis na rukavu i kapi »Lika« što po naređenju moraju svi u Postojni nositi. Ja sam ga napala zbog toga, a isto tako i Jovanovog brata, te su jučer svi na putu skinuli te sramotne natpise. [...] Čujem da Jovan sad ostaje kod Vas. Neka Vam ispriča kako su part.[izani] u okolici Post.[ojne] natiskali plakate o četn. banditima sa natpisom »Lika« na rukavu i kapi, koji su pljačkali selo sa br. 11 i odveli x ljudi i t.d. [...] Nadam se da će sad sigurno uspeti četnicima, da se odele od br. 11. Samo mnogi su od njih mišljenja da su ovim radom upropas[ti]li i ovde i Liku.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_21.htm Izveštaj Jovanke Krištof od 10. avgusta 1944. Draži Mihailoviću o stanju ličkih četnika u Istri, njihovoj saradnji sa Nemcima i ponašanju Dobrosava Jevđevića u vezi sa problemom vraćanja četnika u Liku]</ref>}} === Borbe pod nemačkom komandom u Srbiji (1944) === {{main|Prodor NOVJ u Srbiju proleća 1944.|Topličko-jablanička operacija}} [[File:Nemci predaju minobacač četnicima.jpg|thumb|Nemci predaju minobacač četnicima u Srbiji 1944.]] {{Quote box | citat = „D.M.-bande dosada nisu nikad napale okupacione trupe.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1115&rec=501&roll=255 NARA, T501, Roll 255, frame no. 001111: Izvještaj o bandama u okolini katarakti Dunava (bez datuma, približno mart 1944).] <br /> ({{jez-njem|"Bisher haben die D.M.Banden die Besatzungstruppen noch nie angegriffen."}})</ref> | izvor = Nemački izvještaj o četnicima u okolini katarakti Dunava od marta 1944. | width = 40% | align = right}} {{Quote box | citat = „Titove bande imaju se napasti i uništiti, odn. zarobiti. Pristalice D.M.-a (četnici) ne smatrati neprijateljima.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1264&rec=501&roll=255 NARA, T501, Roll 255, frame no. 001260: Naredba 923. Landeschuetzen-bataljonu za akciju „Dunav“ (29. Juli 1944.).] <br /> ({{jez-njem|"Angetroffene Titobanden sind anzugreifen und zu vernichten bzw. gefangen zu nehmen. DM—Anhänger (Cetniks) sind nicht als Feind anzusehen."}})</ref> | izvor = Naredba 923. Landesschuetzen-bataljonu za akciju „Dunav“ od 29. jula 1944. | width = 40% | align = right}} Oko [[Nova godina|Nove godine]] po [[Julijanski kalendar|julijanskom kalendaru]] 1944, dolazi do žestokih [[Bitka za Ivanjicu (januar 1944.)|borbi za Ivanjicu]]. Ovom prilikom, četnici Draže Mihailovića stupaju u borbu protiv snagâ NOVJ skupa sa Nijemcima, [[Bugari|Bugarima]] i kvislinškim formacijama (SDS i SDK). 11. januara 1944, u Vrhovnu komandu JVuO stiže depeša kapetana Nikole Kalabića (pseudonimi »Švarc« i »Ras-Rasa«), u kojoj se navodi: „Nemci i Bugari uz pomoć četnika ušli u Ivanjicu, a tenkovi produžili dalje. Komunisti otstupaju u pravcu Javor — Kušići. Od naših u borbi [[Vuk Kalaitović|Kalait]] i Marković. Gubici nisu još utvrđeni. Nemci danas prošli kroz [[Kosjerić]] i sutra stižu na bojište. Od komunista učestvuju u borbi muslimanska i dalmatinska brigada.“<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_58.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 14. januara 1944. godine]</ref> Kapetan Predrag Raković (»Kar-Kar« i »Pre-Pre«) šalje 13. januara dvije depeše kojima obavještava VK JVuO i generala Mihailovića o stanju na terenu: {{izdvojeni citat|Primio sam sva Vaša naređenja za prikupljanje snaga za dejstvo prema Ivanjici protivu komunista. Situacija kod Ivanjice 12-I uveče: partizani su izbačeni iz Ivanjice i odbačeni prema Mučnju, a štab mi je još u Katićima. Partizani tamo imaju 1, 2 i 5 proletersku brigadu i srbijansku proletersku brigadu. Ukupno oko 3000 ljudi. Odlično naoružani sa dosta municije. Od okupatora: Nemaca vrlo malo sa 5 tenkova, a Bugara 1000. Nemci ne nameravaju da dovedu u ovu oblast jače snage za borbu, jer su radi da ove partizane likvidiraju sa Bugarima, srpskom državnom stražom i da im pomognu četnici D. M. I jedna i druga strana drže se u toku 13-I pasivno.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_67.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 15. do 31. januara 1944. godine]</ref>}} Kad je sredinom marta 1944. operativna grupa sastavljena od [[Druga proleterska divizija NOVJ|Druge]] i [[Peta krajiška divizija NOVJ|Pete divizije]] NOVJ iz [[Sandžak]]a [[Prodor NOVJ u Srbiju proleća 1944.|prodrla u zapadnu Srbiju]], nesuglasice između četnika i Nijemaca u Srbiji potisnute su u drugi plan. Trupe sastavljene od jedinica [[Vermaht]]a i [[Vafen-SS|SS]], korpusâ JVUO, bugarskog okupacionog korpusa, [[Srpska državna straža|SDS]], [[Srpski Doborvoljački Korpus|SDK]] i [[Ruski Zaštitni Korpus|Ruskog zaštitnog korpusa]] pod objedinjenom nemačkom komandom generala [[Hans Felber|Hansa Felbera]] funkcionisale su kao jedinstvena operativna grupa u [[Operacija Kamerjeger|operaciji »Kammerjäger«]]. Kod nadležne je četničke komande majora [[Neško Nedić|Neška Nedića]] bio akreditovan nemački kapetan Vajel kao oficir za vezu. Zajedničke operacije trajale su nešto duže od dva meseca.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_57.htm Izveštaj Vojnoupravnog komandanta jugoistoka od 13. maja 1944.]</ref> Kao znak otopljavanja odnosa na liniji četnici–okupator, nakon unilateralnog raskidanja (sa njemačke strane) [[Ugovori o saradnji četnika i Wehrmachta|sporazuma potpisanih]] u zimu 1943/1944. godine te organiziranja [[Operacija Treibjagd|operacije »Hajka«]] protiv [[Nikola Kalabić|Kalabićevih]] četnika, u drugoj polovini marta 1944. upriličen je sastanak komandanta Drugog ravnogorskog korpusa kapetana [[Predrag Raković|Predraga Rakovića]] sa oficirom [[Schutzstaffel|SS]]-a Biermannom, inače njemačkim zapovjednikom [[Čačak|Čačka]]. Tom prilikom je kapetan Raković garantovao „da ne postoje ni najmanje namere da se planira opšti ustanak ili da se sprovedu sabotažne akcije“ protiv Nijemaca, odnosno da će „na teritoriji Srbije“ iznova nastupiti primirje. U Mihailovićevo ime, četnički komandant je iskazao spremnost „za borbu protiv komunista i izvan Srbije, uz isporuke municije“, a nije čak odbacio ni mogućnost angažovanja „na drugim evropskim frontovima“.<ref>[https://web.archive.org/web/20221206140940/https://znaci.org/00001/4_14_3_269.htm Izveštaj Feldkomandanture u Čačku od 25. marta 1944. komandantu Jugoistoka o pregovorima sa komandantom 2. ravnogorskog korpusa]</ref> U izvještaju Komandi Jugoistoka, [[obersturmführer]] Biermann navodi da Draža Mihailović od njemačke strane očekuje diskretnost u održavanju kontakata, naročito stoga što bi srpske kvislinške vlasti u JVuO mogle vidjeti konkurenciju: {{izdvojeni citat|Kapetan Raković mi je kazao lično, takoreći u povjerenju kao prijatelju, da sve što mi je do sada rekao i sve što sam ja zapisao, on rekao po nalogu Draže Mihailovića, s kojim je imao svakodnevnu radio-vezu i od koga je dobivao stalna uputstva o predmetu prethodnih razgovora. Pritom me uvjerava da će sa strane Mihailovića, naravno, sve biti demantirano, ukoliko se o sadržaju razgovorâ ponovno dozna u [[Beograd|beogradskim]] krugovima ([[Milan Nedić|Nedić]], [[Dimitrije Ljotić|Ljotić]]). Sasvim je prirodno da ovi krugovi pokušavaju svim sredstvima osujetiti sporazum između njemačke okupacijske vlasti i Draže Mihailovića, jer trenutno su oni legalni predstavnici srpskog naroda te bi možda mogli strahovati za svoje pozicije. Pregovore između DM–pokreta i njemačkih vlasti ovi bi krugovi odmah iskoristili u propagandne svrhe i predstavili ih kao kraj ili slabost DM–pokreta.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=281&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frames no. 000268—000269.] <br /> ({{jez-njem|"Hauptmann Rakovic sagte mit persönlich, sozusagen vetraulich zu einem Freund, dass alles, was er mir bisher gesagt und ich aufgeschrieben habe, von ihm im Auftrage von DM gesagt worden sei, mit dem er tägliche Funkverbindung habe und von dem er laufend Anweisungen für den Stoff der bisherigen Besprechungen erhalten habe. Er versichert mir gleichzeitig dass selbverstandlich von DM–Seite alles abgestritten werde, falls wieder der Inhalt der Besprechungen in Belgrader Kreisen (Nedic, Ljotic) bekannt werde. Es sei zu natürlich, dass diese Kreise mit allen Mitteln eine Verständigung zwischen der deutschen Besatzungsmacht und DM zu hintertreiben versuchen, denn sie seien ja gegenwärtig die legalen Vertreter des serbischen Volkes und müssten evtl. um ihren Posten fürchten. Verhandlungen der DM–Bewegung mit deutschen Behörden würden sofort von diesen Kreisen propagandistisch aufgeschlachtet und als Ende bezw. Schwäche der DM–Bewegung hingestellt."}})</ref>|Njemački izvještaj od 25. marta 1944. o pregovorima šefa [[Sicherheitsdienst]]a u Čačku obersturmführera Biermanna sa kapetanom [[Predrag Raković|Predragom Rakovićem]], komandantom 2. ravnogorskog korpusa JVuO}} Kapetan Predrag Raković, jedan od glavnih četničkih komandanata zaduženih za održavanje [[Saradnja četnika sa Nedićevom vladom|veze s Milanom Nedićem]] i Nijemcima, ponovo se sastaje sa Biermannom u Čačku 26. aprila.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=331&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frame no. 000314.]</ref> Raković je tada naveo da mu je general Mihailović povukao punomoć za obavljanje poslovâ s Nijemcima i da zbog toga na ovom sastanku ne sudjeluje kao njegov predstavnik. Očigledno da je Draža Mihailović bio sasvim upoznat sa ovim kontaktima i davao je za njih odobrenja, dok je Raković održavao kontakte i obavljao poslove s Nijemcima, iako su mu ovlaštenja bila povučena.<ref>[https://znaci.org/00001/40_63.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje NEFORMALNA KOLABORACIJA U SRBIJI]</ref> Ubrzo je uslijedilo potčinjavanje Rakovićevog Drugog ravnogorskog korpusa JVuO (kao i Javorskog korpusa pod komandom majora [[Radomir Cvetić|Radomira Cvetića]]) njemačkim trupama u jugozapadnoj Srbiji, što se može zaključiti iz jednog izvještaja Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka s početka aprila 1944: {{izdvojeni citat|Cvetićevi četnici osiguravaju lijevi bok grupe Jug i izviđaju u pravcu [[Golija|Golije]] od Drinića ka sjeveru. Zadatak Rakovićeve grupe nepromijenjen.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&roll=256&broj=413 NARA, T501, Roll 256, frames no. 000408—000409.] </br> ({{jez-njem|"Die Cvetic–Cetniks sind zum Schutz der linken Flanke der Angriffsgruppe Süd und zur Aufklärung über das Golija–Gebirge über Dramici nach Norden vorzuführen. Auftrag für Rakovic–Cetniks bleibt unverändert."}})</ref>|Izvještaj opunomoćenog komandanta Jugoistoka svim potčinjenim jedinicama za 3. april 1944. godine}} U dnevnom izvještaju iz Komande Jugoistoka za 18. april 1944, predviđa se koji će sektor zauzeti jedinice pod Rakovićevom komandom u vrijeme izvođenja operacije »Kammerjäger«, kojom prilikom je okupator s uspjehom osujetio [[Drugi prodor NOVJ u Srbiju|drugi prodor NOVJ u Srbiju]]: {{izdvojeni citat|Rakovićeva grupa dobila zadatak da postavi osiguranja prema jugu na sjevernoj obali Studenice.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&broj=514&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000510.] <br/> ({{jez-njem|"Unternehmen Kamerjägger. II. Eigene Lage: </br> F/ Cetnik–Gruppe Rakovic erhielt Auftrag zur Abschirmung nach S gegen Feind auf dem nördl. Studenica–Ufer."}})</ref>|Dnevni izvještaj opunomoćenog komandanta Jugoistoka tokom operacije Kammerjäger, 18. april 1944.}} Iz jednog razgovora na visokom nivou (prisutni: general [[Hans Felber]], vojni zapovjednik Jugoistoka i [[Hermann Neubacher]], specijalni izaslanik njemačkog Ministarstva vanjskih poslova), održanom 11. aprila 1944. godine, može se nazrijeti koliko su okupacioni dužnosnici bili zadovoljni saradnjom sa četnicima i ostalim [[Kolaboracija|kolaboracionističkim]] snagama na [[Balkan]]u: {{izdvojeni citat|Neubacherovo mišljenje o vrijednosti srpskih formacijâ: [[Srpska državna straža|SDS]] loša, Hipo (pomoćna policija) isto, [[Srpski dobrovoljački korpus|SDK]] dobar, četnici veoma različito. U Crnoj Gori se dobro tuku [[Crnogorski dobrovoljački korpus|dobrovoljci pod njemačkim vođstvom]]. Kosovski Albanci se bore s nama. Evzoni u Grčkoj nijesu za odbranu obale, ali su korisni u unutrašnjosti zemlje i sigurno neće pucati na nas.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&broj=462&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000458.] <br/> ({{jez-njem|"Auffassung Neubacher über den Wert der serbischen Verbände: SSW schlecht, Hipo desgleichen, SFK gut, Cetniks sehr unterschiedlich. In Montenegro schlügen sich die Freiwilligen unter deutscher Führung gut. Die Kosovoalbaner kämpfen mit uns. Evzonen in Griechenland sind nichts für Küstenverteidigung, brauchbar wohl aber im Innern des Landes, werden bestimmt nicht auf uns schiessen."}})</ref>|Vojni zapovjednik Jugoistoka (Razgovor Felber-Neubacher, 11. april 1944.)}} U izvještaju Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka generala Hansa-Gustava Felbera (u odjeljku naslovljenom „Stanje kod neprijatelja“), sačinjenom 22. aprila iste godine, ambivalento držanje jedinicâ JVuO prema okupatorskim vlastima smatra se glavnom karakteristikom četničkog pokreta u Srbiji: {{izdvojeni citat|Srbija: <br /> Pokret DM je podijeljen unutar sebe. Dok se neki aktivno bore na strani njemačkog Wehrmachta protiv komunista — a da nijesu odustali od temeljnih rezervi prema svakom okupatoru — manje bande DM u centralnoj i istočnoj Srbiji spremne su činiti štetu. Izvještaji koji se stalno pojavljuju o pregovorima Draže Mihailovića i Tita nijesu potvrđeni i takođe se doimaju nevjerovatnim.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&roll=256&broj=556 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000552.] <br /> ({{jez-njem|"Die DM–Bewegung ist in sich aufgespalten. Während ein Teil aktiv an der Seite der deutschen Wehrmacht gegen die Kommunisten kampft – ohne dadurch die grundsätzlichen gegen jeden Okkupator vorhandenen Vorbehalte aufgegeben zu haben – treiben kleinere DM–Banden in Mittel–und Ostserbien nach wir vor ihr Unwesen. Immer wieder auftauchende Meldungen über Verhandlungen zwischen DM und Tito bestätigen sich nicht und erscheinen auch unglaubwürdig."}})</ref>|Izvještaj vojnoupravnog komandanta Jugoistoka o stanju u periodu od 16. marta do 15. aprila 1944. godine}} 12. aprila 1944. godine, pukovnik [[Jevrem Simić]] izdaje jednom četničkom nižem oficiru objavu o kretanju na terenu brigade kojom komanduje, kako bi ovaj mogao što efikasnije uništavati jatake i simpatizere [[Narodnooslobodilački pokret|NOP]]-a: {{izdvojeni citat|OBJAVA Za G. Milića Majstorovića p.poručnika, komandanta II bataljona III leteće kosmajske brigade, koja mu se izdaje s tim da može slobodno da se kreće sam ili sa svojom vojskom po terenu koji je ugovoren sa našim saveznicima Nemcima i Bugarima i da u ime Kralja Petra II Karađorđevića oduzima svu rekviziciju i kolje sve partizanske jatake i simpatizere zbog čega će dobiti čin majora.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_115.htm Objava komandanta četničke oblasti u Srbiji od 12. aprila 1944. komandantu 2. bataljona 3. kosmajske brigade za nesmetano kretanje od okupatora i klanje simpatizera narodnooslobodilačkog pokreta]</ref>}} 1. maja 1944. godine, u dnevnom izvještaju Vojnoupravnog zapovjednika Jugoistoka, koji potpisuje načelnik štaba general [[Kurt Geitner]], navodi se cifra od nekoliko hiljada pripadnika JVuO koji pomažu okupatoru u zaustavljanju ofenzive NOVJ: {{izdvojeni citat|Srbija — Stanje u sopstvenim redovima: </br> Borbena grupa Weyel: 500. SS padobranski lovački bataljon, sa otprilike 1.000 četnika, odbacio je neprijatelja kod [[Seča Reka|Seče Reke]] (6 km zap. od [[Kosjerić]]a) i sa manjom borbenom grupom vrši napad na neprijatelja kod Varde. Izbrojano 10 mrtvih neprijatelja; vjerovatni veći gubici. [...] </br> Četnici su raspoređeni duž linije [[Požega]]—Kosjerić—[[Ražana]]—[[Povlen]], sa ukupnom jačinom od približno 5.000 ljudi. Pojedine grupe su poslale oficire za vezu. Draža Mihailović, koji je preuzeo jedinstveno zapovjedništvo, namjerava uspostaviti radio-vezu s njemačkom komandom.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=673&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frames no. 000669—000670.] <br /> ({{jez-njem|"Serbien. Eigene Lage. </br> B. Kampfgruppe Weyel. Fg.Abt. 696 bis Kostojevici an Straße 4 OSO Rogacica durchgestossen. SS–Fallschirmjäger–Btl. hat mit etwa 1000 Cetniks Feind bei Sjecareka [sic!] (6 W Kosjerici) geworfen und steht mit einer schwächeren Kampfgruppe im Angriff gegen Feind bei Varda. 10 gezählte Feindtote, weitere Feindverluste wahrscheinlich. </br> F. Cetniks stehen im allg. Linie Pozega–Kosjerici–Razana–Povlen in Gesamtstärke ca. 5000 Mann. Einzelen Gruppen haben V.Offz. abgestellt. DM., der Gesamtführung übernommen hat, will Funkverbindung zu deutschem Kommando herstellen."}})</ref>}} U monografiji “Četnici u Drugom svjetskom ratu 1941—1945” [[Jozo Tomašević]] zaključuje: „Ne mogu ipak dati nikakvu potvrdu toj slutnji da je Mihailović održavao direktnu radio-vezu s Nijemcima, a uzimajući u obzir njegov način ponašanja u cijelom ratu, malo je vjerojatno da jest.“<ref>[https://znaci.org/00001/40_63.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje NEFORMALNA KOLABORACIJA U SRBIJI]</ref> Međutim, Hermann Neubacher svjedoči u memoarima kako je, makar tokom nekoliko dana u zimu [[1945]], održavao izravnu radio-vezu s Mihailovićevim štabom.<ref>Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN — Službeni list SCG, Beograd, 2005, str. 161—162.</ref> U ratnom dnevniku Vojnog zapovjednika Jugoistoka od 2. maja 1944, sa pohvalom se ističe kooperacija onih snagâ JVuO u zapadnoj Srbiji koje sačinjavaju taktički sklop pod komandom majora [[Ericha Weyela]]: {{izdvojeni citat|Borbena grupa Weyel: SS padobranski lovački bataljon, zajedno sa četnicima, razbio [[Peta krajiška divizija|Petu diviziju]] kod Varde. Veliki neprijateljski gubici. Četnici su postrijeljali sve zarobljenike. Brojke će biti objavljene naknadno.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&broj=677&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000673.] <br /> ({{jez-njem|"Kampfgruppe Weyel. SS–Fallschirmjägger–Btl. hat mit Cetniks bei Varda Tross[?] der 5.Div. zerschlagen. Hohe blutige Feindverluste. Cetniks haben sämtl. Gefangene erschossen. Zahlen werden nachgemeldet."}})</ref>}} U izvodu iz ratnog dnevnika generala Hansa-Gustava Felbera za 3. maj 1944. godine, navodi se da je načelnik štaba Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka general Kurt Geitner išao u posjetu njemačkim trupama na ratištu u [[Zapadna Srbija|zapadnoj Srbiji]]: {{izdvojeni citat|(3.5.44) 6,00: Putovanje do Parišta [svakako je riječ o [[Donje Vardište|Vardištu]] — prim.] zbog razgovora sa majorom Weyelom i nekim četničkim vođama o formiranju zajedničkog štaba za borbu protiv komunista. Povratak za Beograd 3. maja u 15 časova.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=807&rec=501&roll=255 NARA, T501, Roll 255, frame no. 000803.] <br /> ({{jez-njem|"3.5.44 6.oo Uhr Fahrt nach Pariste zur Besprechung mit Major Weyel und einigen Cetnik–Führern über Bildung eines gemeinsamen Stabes zur Bekämpfung der Kommunisten. Rückkehr nach Belgrad am 3.5., nachmittags 15.oo Uhr."}})</ref>|Ratni dnevnik Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka, 3. maj 1944. godine}} Kolike je razmjere poprimila kolaboracija četnikâ Draže Mihailovića sa njemačkim Wehrmachtom i srpskim kvislinškim jedinicama u proljeće 1944. godine, postaje očigledno i iz navodâ u izvještaju Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od 13. maja, u kom su snage JVuO ubrojane u vlastite formacije: {{izdvojeni citat| I. Sopstvene snage A) Grupa “Holman” 696. bat. feldžand. krenuo je jutros sa četnicima u napad duž puta Nova Varoš — Ljubiš. 11/4. p. “Brand.” na maršu Sjenica — Maskova. Komandno mesto grupe “Holman” — Nova Varoš. I I/4. p. “Brand.” na maršu Užice — Ivanjica — Maskova. B) Grupa “Vajel” Napad Severne četničke grupe na jakog neprijatelja jugoistočno od Rožanstva nije uspeo uprkos visokih gubitaka i na strani četnika i na strani neprijatelja, pa će jutros biti ponovljen sa I/“Brand.”. Podređeni 1. bataljon 63. puka u obezbeđenju na visovima između Čajetine i Rožanstva. C) 24. bug. div. I I /64. nije uspeo u noći 11/12. 5. da kod Mokre Gore spreči neprijateljske zaštitnice da izmaknu ka jugu. Danas je sa 1/1. srp. puka i 1.000 četnika počelo čišćenje prostora Semegnjevo — Čajetina. 8. bataljon teških mitraljeza na maršu Požega — Arilje. 11/63. biće naknadno privučen. D) Grupa “Tatalović” Srpski dobrovoljački korpus uključio se kod Ljubovije u borbe na hrvatskoj obali Drine i prihvatio četnike koji su se povlačili. Kod Rogačice 4 prebeglice.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_57.htm Izveštaj vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od 13. maja 1944. Vrhovnoj komandi Vermahta o borbama sa 2. i 5. NOU divizijom na komunikaciji Užice — Višegrad]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=736&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frames no. 000732—000733.] <br /> ({{jez-njem|"Serbien. II. Eigene Lage. </br> A) Gruppe Hollmann. Fg.Abt.696 heute morgen mit Cetniks zum Angriff entlang Str. Nova Varos–Ljubis angetreten. II./4.Brdbg. auf Marsch Sjenica–Maskovo. Gefechtsstand Gruppe Hollmann Nova Varos. III./4.Brdbg. auf Marsch Uzice–Ivanjica–Maskovo. </br> B) Gruppe Weyel. Angriff nördl. Cetnik–Gruppe gegen starken Feind SO Rozanstvo drang bei hohen Cetnik–u. Feindverlusten nicht durch und wird seit heute morgen mit I./Brdbg. wiederholt. Unterstelltes I./63 sichert auf Höhen zwischen Cajetina u. Rozanstvo. </br> C) 24.bulg.Div. III./64 konnte in der Nacht 11./12.5. bei Mokra Gora Ausweichen feindl. Nachhuten nach S nicht verhindern und tritt heute mit I./Serb.Rgt.1 u. 1000 Cetniks zur Säuberung des Raumes Semegnjevo–Cajetina an. 8.sMG.Btl. auf Marsch Pozega–Arilje. II./63 wird nachgezogen. </br> D) Gruppe Tatalovic. Bei Ljubovija griff SFK in Kämpfe auf kroat.Drina–Ufer ein u. nahm ausweichende Cetniks auf. Bei Rogacica 4 Überläufer."}})</ref>}} U istom izvještaju je prenijeta i sljedeća informacija: {{izdvojeni citat|Prema pouzdanom izvoru, četnički komandant [[Dragoslav Račić|Račić]], koji je učestvovao u borbi protiv Grupe “[[Milutin Morača|Morača]]” u [[Valjevo|valjevskom]] kraju, zatražio je da se vrati u svoje dotadašnje operacijsko područje, jer ne želi više da se „prlja“ saradnjom sa okupatorom.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=736&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000732.] <br /> ({{jez-njem|"Nach s.Qu. hat Cetnikführer Racic, der im Kampf gegen Gruppe Moraca im Raume Valjevo beteiligt war, die Rückkehr in sein bisheriges Einsatzgebiet beantragt, da er sich durch Zusammenarbeit mit der Okkupator nicht länger "beschmutzen" wolle."}})</ref>}} Istog dana, u izvještaju koji je poslao Glavnom komandantu Jugoistoka feldmaršalu [[Maximilian von Weichs|von Weichsu]], general Felber zapaža kako formiranje ''Borbene grupe Weyel'' označava novu etapu u četničko-njemačkim odnosima s ciljem saradnje u borbi protiv NOVJ, koja u tom obimu nije bila izvodiva u prethodnom periodu: {{izdvojeni citat|Utisak o upotrebljivosti pojedinih potčinjenih narodâ i jedinicâ: [...] Četnici uvjeravaju da će se uzdržati od bilo kakvog neprijateljstva prema njemačkim trupama i da će učestvovati u borbi protiv komunista do konačne pobjede. U operacijama četničke jedinice predvodi [[Neško Nedić]], a s njemačke strane major Weyel. Razgovori na bojnom polju pokazuju da su četničke vođe poput Kalabića i Rakovića spremne sarađivati sa Nijemcima. Kod ljudstva preovlađuje prijateljski pristup, uz samo nekoliko neprijateljskih lica. Naoružanje im je skromno; manjak mitraljeza. Situacija sa zalihama municije, kao i dosad, nejasna.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=727&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frames no. 000723—000724.] <br /> ({{jez-njem|"2.) Eindruck über die Brauchbarkeit der einzelnen unterstellten Nationen und Verbände: </br> f) Cetniks versichern jede Feindseligkeit mit deutschen Truppen auszugeben und sich am Kampf gegen die Kommunisten bis zum Endsieg zu beteiligen. Leitung der Cetnik–Verbände durch Nesko Neditsch, deutscherseits durch Major Weyel. Besprechungen auf dem Gefechtsfeld zeigen, daß die Führer der Cetniks wie Kalabic und Rakovic gewillt sind, mit den Deutschen zusammenzuarbeiten. Unter den Leuten vielfach freundliches Entgegenkommen, nur zum Teil feindselige Gesichter. Ausrüstung mit Waffen mäßig, wenig Maschinenwaffen. Über Munitionslage nach wie vor Unklarheit."}})</ref>|Raport generala [[Hans Felber|Hansa Felbera]] feldmaršalu [[Maximilian von Weichs|Maximilianu von Weichsu]] od 13. maja 1944. godine}} Draža Mihailović je imenovao [[Milorad Mitić|Milorada Mitića]] za oficira za vezu između svojih jedinica i njemačke komande, kako bi saradnja četničkih komandanata sa okupatorom dobila organizovaniju formu. General Mihailović je preko kapetana Mitića dostavljao svoje zahtjeve njemačkoj komandi koja je snabdijevala municijom i hranom njegove jedinice, angažovane u borbi protiv NOVJ. Mitić je o situaciji na frontovima, o svome radu i o količini pomoći primljenoj od okupatora gotovo svakodnevno izvještavao generala Mihailovića. U depeši od 28. marta 1944, između ostalog, kapetan Mitić piše: {{izdvojeni citat|O nekoj akciji Bugara ili Br. 11 (šifra koja označava Njemce — nap.) protivu crvenih dublje na terenu nema ni govora. Doručak i večera su uvek u garnizonu. Ako se hoće uništenje komunista, onda to moramo mi da uradimo. Možemo da računamo na pomoć uzduž komunikacija, na municiju i avijaciju, mada ona ne može mnogo da pomogne. Ali moraju biti hitno bačene masovne snage i lično da vodite operacije, naravno kao 'siva eminencija', inače [[Peko Dapčević|Peko]] ode u Toplicu i dalje... Moral kod naših ljudi u reonima gde su prošli komunisti je mnogo opao. Sve veća sumnja u snagu naših i Br. 11 i sve veći respekt prema crvenima... Pred svim ovim mi ne možemo da zatvorimo oči. Ovoga puta opasnost je stvarno velika, skoro ogromna...<ref>AVII, arhivski fond Draže Mihailovića, S—X—57/2.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/11_62.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje KORPUSI DRAŽE MIHAILOVIĆA POLAŽU ISPIT PRED OKUPATOROM U SRBIJI]</ref>}} 18. aprila 1944. godine, glavni inspektor Vrhovne komande JVuO pukovnik Jevrem Simić izvještava generala Mihailovića da se kapetan [[Zvonimir Vučković]], komandant Prvog ravnogorskog korpusa, nalazi pod izravnom komandom njemačkih oficira: {{izdvojeni citat|Zvonkov odred pod komandom poručnika Nenadića zajedno sa Nemcima je u Negbini.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_120.htm Pismo delegata Vrhovne komande od 18. aprila 1944. Draži Mihailoviću o saradnji četnika sa nemačkim i bugarskim trupama u borbama protiv NOVJ u jugozapadnom delu Srbije]</ref>}} U telegramu od 20. IV 1944. pukovnik Simić piše generalu Mihailoviću: {{izdvojeni citat|Vučković sa 130 odabranih četnika stavio se pod komandu nemačkog poručnika Kerpera i nalazi se južno od Jasenova na Beloj Glavi.<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kutija 277, registarski broj 4/1—56.</ref><ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, str. 99—100.</ref>}} Istog dana kada je došlo do formiranja ''Borbene grupe Weyel'' (28. april 1944), u dnevnom izvještaju Vojnoupravnog zapovjednika Jugoistoka zapisano je: {{izdvojeni citat|Srbija — I. Stanje kod neprijatelja: </br> A) Divizijska grupa “Morača” nalazi se sa istočnom kolonom u oblasti južno od Kosjerića u borbi sa vlastitim snagama i četnicima, koji su, navodno, bili lično vođeni od strane DM-a.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=632&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000628.] <br /> ({{jez-njem|"Tagesmeldung von 28.4.1944. </br> Serbien. </br> I. Feindlage. </br> A) Div.Gruppe Moraca steht mit O–Kollone im Raum S Kosjerici im Kampf mit eigenen Kräften u. Cetniks, die von DM angeblich persönlich geführt werden."}})</ref>}} U telegramu poslatom 5. maja 1944. godine generalu Mihailoviću, kapetan [[Neško Nedić]] piše o uspostavljanju fronta prema snagama NOVJ u [[Zapadna Srbija|zapadnoj Srbiji]], odnosno da je stvoren jedinstveni borbeni sklop koji sačinjavaju četnici, [[Srpski dobrovoljački korpus|srpski dobrovoljci]] i njemačke okupacione trupe: {{izdvojeni citat|Snage potčinjene meni prešle su trenutno u odbranu na liniji Bačevci—Kosjerić i to: valjevski korpus sa delom Nemaca drži levo obalu Graca u visini Lipa—Ravan. Juče su na ovom odseku odbijeni svi napadi komunista. Ajdačić sa delom Nemaca zatvara položaj Bukovi—Ražana. Na prostoru Ražana—Kosjerić ima jedan bataljon Nemaca. Brigada Negovanova kao rezerva drži Divčibare. Rakovićev korpus u Kosjeriću sa ofanzivnom ulogom. Moja težnja je da sa naslonom na Nemce, stvorim čvrstu odbranu linije Bačevci—Kosjerić, dok se snage ne prikupe i ne stvore preduslovi za uništavajući udar, a tada uništi prva, druga a potom peta divizija. U ovom cilju front ostaje prema drugoj diviziji danas u odbrani dok na ovu diviziju sa zapada napadaju jedan bataljon Nemaca i tri bataljona ljotićevaca a mi je dočekujemo. Prema petoj diviziji preduzima se napad danas sa angažovanjem.<ref>AVII, Ča, kut. 276, reg. br. 2/1—11.</ref><ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, str. 100.</ref>}} U prvoj polovini maja 1944. godine, Vrhovna komanda JVuO je javljala o zajedničkim borbama četnikâ i Nijemaca širom okupirane Jugoslavije: „Naši i nemački delovi zatvorili put [[Užice]] — [[Kokin Brod]]. Isto tako zatvorena i [[Lim (rijeka)|Limska dolina]]. Od strane Nemaca i naših 2. maja počela ofanziva od [[Podgorica|Podgorice]]. Komunisti u oblasti [[Bijelo Polje|Bijelog Polja]]. Nemci u [[Šavnik]]u, [[Žabljak]]u i [[Brodarevo|Brodarevu]]. U [[Istočna Bosna|Istočnoj Bosni]] šesnaesta, sedamnaesta i tridesetšesta komunistička divizija pri uništenju od dve nemačke divizije.“ General Mihailović je naređivao i majoru Dragiši Rakiću (pseudonim »Gis-Gis«), komandantu Vojvodine JVuO, da pokuša dobiti municiju od okupatora, koristeći se pritom i srpskim kvislinškim strukturama, budući da je [[Banat]] formalno bio dijelom [[Vojna uprava u Srbiji|Nedićeve Srbije]]: „Postarajte se za nabavku municije kako ste predvideli. Iskoristite raspoloženje Nemaca u Banatu za jačanje naše organizacije. Isto tako iskoristite i Nacionalnu službu rada.“<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_165.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 24. maja 1944. godine]</ref> 11. maja 1944, general Mihailović (pseudonim »Hans«) piše da je naredio »Viktoru« (major [[Mladen Mladenović]], komandant Čegarskog korpusa JVuO), »Hermanu« (potpukovnik [[Radoslav Đurić]], komandant Južne Srbije JVuO), »Orelu« (potpukovnik [[Dragutin Keserović]], komandant Rasinsko-topličkog korpusa JVuO) i »Minču« (major [[Branivoj Petrović]], komandant Deligradskog korpusa JVuO) da „iskoriste akciju“ okupatora protiv snaga NOVJ u [[Južna Srbija|južnoj Srbiji]], kao i da „na pogodan način“ nabave naoružanje i municiju: {{izdvojeni citat|Po podacima od Viktora, Hermana i Georgija [potpukovnik Milutin Radojević, delegat VK JVuO za područje Jablanice i Toplice — prim.] jedna nemačka divizija jačine oko 15.000 nalazi se u [[Kuršumlija|Kuršumliji]], [[Prokuplje|Prokuplju]], [[Žitorađa|Žitorađi]], [[Pukovac|Pukovcu]] i [[Leskovac|Leskovcu]]. Ima 70 tenkova. Pripremaju se za akciju protiv komunista. [[Gestapo]]vci iz [[Niš]]a traže Viktora i nude oružje i municiju i da ne diraju naše. Keserović 8 i 9 napadao na komuniste u okolini [[Ribarska Banja|Ribarske Banje]] sa [[Jastrebac|Jastrepca]] i od sela Zdravinja. Crveni dobili pojačanje i Orel se povukao na polazni položaj [[Zdravinje]] — [[Veliki Šiljegovac]]. Orel se sprema za ponovni napad. Naredio sam: Viktoru: Da Knjaževački korpus uputi Orelu za akciju na Jastrepcu i Moravskom srezu, ako ga već nije uputio. Sa ostalim snagama da zatvori prelaze na [[Morava|Moravi]] od Niša do Leskovca. Da iskoristi na pogodan način ponudu oružja i municije, jer sada moramo tući komuniste i treba iskoristiti nemačku akciju. 2. — Hermanu: Treba iskoristiti akciju Nemaca za rasčišćavanje Toplice i Jablanice. Da prikupi svoje snage u Jablanici i da dejstvuje najpogodnijim pravcem protivu komunista imajući u vidu akciju Nemaca. Na pogodan način da dođe do municije. 3. — Orelu: Da iskoristi akciju Nemaca za rasčišćavanje Toplice i Jablanice i da mu se stavlja pod komandu Knjaževački i Deligradski korpus. Na pogodan način da dođe do municije. 4. — Minču: Da odmah pomogne Orela u akciji na Jastrepcu i Moravskom srezu kako je već naređeno i da je pod komandom Orela.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_165.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 24. maja 1944. godine]</ref>}} 12. maja 1944, Draža Mihailović obavještava potpukovnika [[Zaharije Ostojić|Zaharija Ostojića]] (pseudonim »Sto-Sto«) sljedeće: „2 i 5 divizija su sada u srezu Zlatiborskom. Napadi se vrše sa svih strana.“<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_165.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 24. maja 1944. godine]</ref> Napad su vršile njemačke i bugarske trupe, zajedno sa ljotićevcima i četnicima. U depešama<ref>Arhiv VII, Ča, k. 276, reg. br. 2/1—28.</ref> koje je komandant Cersko-majevičke grupe korpusa major [[Dragoslav Račić]] poslao Mihailoviću prethodnog dana o saradnji četnika i Njemaca, između ostalog, stoji: {{izdvojeni citat|Saznajem da su [[Užice]] pune Jankovićevih [Milutin — prim.] četnika i da [[Predrag Raković|Raković]], [[Neško Nedić|Neško]], Ajdačić, Janković i Mitić drže neke konferencije sa Nemcima. Ako boga znate sprečavajte ovo... Ako dalje budem vodio borbu protiv komunista zajedno sa Nemcima, ja ću duboko zaglaviti... Zbog ovoga molim da mi odobrite da se vratim na moj teren i povedem samo štabnu akciju u [[Istočna Bosna|Istočnoj Bosni]] i [[Srem]]u. Neko od nas mora ostati čist.}} U proljeće 1944. godine, prilikom njemačke kontraofanzive protiv partizana u jugozapadnoj Srbiji u kojoj su učestvovale i značajne četničke snage, zabilježena je i fotografija komandanta 1. ravnogorskog korpusa JVuO sa njemačkim oficirom, vjerovatno iz Wehrmachtove divizije [[Brandenburger|''Brandenburg'']].<ref name="yuhistorija.com"/> [[Datoteka:Zvonimir_Vuckovic_i_Nemci.jpg|minijatura|Kapetan [[Zvonimir Vučković]] (desno), komandant 1. ravnogorskog korpusa JVuO, pozira sa njemačkim oficirom tokom [[Prodor NOVJ u Srbiju proleća 1944.|partizanskog prodora u Srbiju]] (april/maj 1944. godine)]] General [[Hans Felber]], vojni zapovjednik Jugoistoka, 16. maja 1944. godine podvlači svojim potčinjenim: „'''Pokret DM bio je i ostaje neprijateljski.'''”<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=758&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000754.] <br /> ({{jez-njem|"Die DM–Bewegung ist und bleibt Feind."}})</ref> Felber podsjeća kako četnička saradnja u borbi protiv »crvenih« proističe samo iz činjenice da su komunisti njihov neprijatelj br. 1, ali neprijatelj br. 2 i dalje ostaje okupaciona sila. General Felber stoga preporučuje da se »borba protiv partizanskih bandi« oprezno nastavi voditi skupa s jedinicama generala Mihailovića: {{izdvojeni citat|Četničke grupe koje se nalaze u borbi protiv komunista, ne treba nikako ometati niti ih napadati, već ih podupirati u borbi. Saradnja s četnicima u borbi protiv komunista, uz najštedljiviju isporuku municije i pod nadzorom okupacione sile, može biti samo lokalna i radi akutne borbe protiv partizanskih bandi. U tom slučaju potrebno je isporučivati i sanitetski materijal i negovati ranjenike. Za svaku isporuku potrebno je odobrenje Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka. Preporučujemo da se u svim prilikama obraća nesmanjena pažnja pokretu DM i njegovim postupcima.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=759&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000755.] <br /> ({{jez-njem|"Cetnikgruppen, die sich im Kampf mit Ko. befinden, sind dagegen nicht zu hindern und nicht anzugreifen, sondern in ihrem Kampf zu fördern. Ein Zusammengehen mit Cetniks im Kampf gegen die Ko. unter sparsamter Lieferung von Munition unter Aufsicht der Besatzungsmacht darf nur örtlich und nur zum Zwecke des akuten Kampfes gegen die Partisanenbanden erfolgen. In diesem Falle ist auch Lieferung von Sanitätsmaterial und Pflege der Verwundeten erforderlich. Munitionslieferung bedarf in jedem Falle der Zustimmung des Mil.Befh. Südost. Ungeschwächte Aufmerksamkeit gegenüber der DM–Bewegung und deren Maßnahmen ist nach wie vor überall geboten."}})</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_272.htm Informacije Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od 16. maja 1944. potčinjenim komandama i štabovima o držanju prema četnicima]</ref>}} Komanda Jugoistoka će, takođe, u mjesečnom izvještaju iz druge polovine maja 1944. konstatovati rastrzanost Mihailovićevog pokreta između osnovnog antiokupatorskog usmjerenja i saradnje s njim u antikomunističkom frontu, kao i strah od gubitka [[Saveznici u Drugom svjetskom ratu|savezničke]] podrške i naklonosti najširih slojeva stanovništva okupirane Srbije, s obzirom na to da je kolaboraciju bilo gotovo nemoguće sakriti: {{izdvojeni citat|II. Situacija kod neprijatelja </br> a) Srbija </br> Uprkos saradnji između jakih četničkih jedinica i nemačkog Vermahta — koju je odobrio sam DM — radi borbe protiv nadirućih Titovih snagâ, pokret DM je u svom stavu ostao suštinski neprijateljski nastrojen. Popuštanje pritiska od strane crvenih odmah je dovelo do pojačane aktivnosti usmerene protiv okupatorskih snaga i SDK-a. Tvrdnje područnih komandanata — da je većinu napada podstakao neodgovoran starešinski kadar nižeg ranga — tek treba dokazati. Psihološka osnova za ovu obnovljenu aktivnost može se pronaći u želji da se povrati politički ugled, koji je praktično izgubljen u očima Saveznika, a navodno i u očima srpskog naroda, usled iznuđene saradnje sa nemačkim Vermahtom. U tom smislu, ovi nacionalistički aktivisti su nesumnjivo u suprotnosti sa opštim javnim mnjenjem, koje bi pozdravilo nagodbu između okupacione sile, srpske vlade i pokreta DM.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=784&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000780.] <br /> ({{jez-njem|"II. Feindlage. </br> a) Serbien </br> Die DM–Bewegung ist trotz der von DM gebilligsten Zusammenarbeit starker Cetnik–Verbände mit der deutschen Wehrmacht im Kampf gegen die eingebrochenen Tito–Kräfte in ihrem grundsätzlichen Haltung unverändert Feind geblieben. Dass Nachlassen des roten Drucks hat auch sofort eine verschärfte Aktivität gegenüber der Besatzungsmacht und dem SFK zur Folge gehabt. Es muss sich die Behauptung der Gebietsführer, dass die Mehrzahl der Überfalle durch unverantwortliche Unterführer hervorgerufen ist, erst noch beweisen. Der psychologische Grund für die neuerliche Aktivität könnte darin gefunden werden, das durch die notgedrungene Zusammenarbeit mit der deutschen Wehrmacht vor den Allierten tatsächlich und vor dem serbischen Volke vermeintlich verlorengegangene politische Prestige wiederzugewinnen. Damit stehen diese nationalen Aktivisten zweifellos im Gegensatz zur allgemeinen Volksmeinung, die einen Ausgleich zwischen der Besatzungsmacht, der serbischen Regierung und der DM–Bewegung begrüssen wurde."}})</ref>|Mjesečni izvještaj Komande Jugoistoka za period od 16.4 do 15.5.44. (23. maj 1944. godine)}} U zapisniku generala Felbera s kraja maja 1944, apostofira se korištenje Mihailovićevih četnika i Ljotićevih dobrovoljaca za odbranu jugozapadne granice okupirane Srbije od partizanskog prodora: {{izdvojeni citat|Predviđeno je da se veći dio četnikâ Draže Mihailovića pošalje kući, da se najpouzdaniji koriste kao izviđači na granici, i da se dobrovoljci (SDK), poslije apsolutno neophodnog odmora i osvježenja, kasnije iskoriste kao graničari.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=817&rec=501&roll=255 NARA, T501, Roll 255, frame no. 000813.] <br /> ({{jez-njem|"Es ist beabsichtigt, von den DM–Cetniks einen größeren Teil nach Hause zu schicken, die Zuverlässigsten als Aufklärer an der Grenze zu verwenden, und später das SFK nach einer unbedingt notwendigen Ruhepause und Auffrischung als Grenzschutz einzusetzen."}})</ref>|Zapisnik o putovanju za Niš i Sofiju 25-28.05.1944.}} General [[Edmund Glaise von Horstenau]], vršio je od 15. juna do 25. juna 1944. dužnost komandanta Jugoistoka, zamjenjujući generala Hansa Felbera, koji se po službenom zadatku nalazio u Njemačkoj. Opisujući u svom ratnom dnevniku stanje u Srbiji, tj. odnose između njemačkih i bugarskih okupacionih trupa, s jedne, kao i četnika i kvislinga, s druge strane, Horstenau navodi sljedeće: {{izdvojeni citat|'''Nemci gotovo da nemaju svojih trupa u Srbiji'''. Postoji samo nekoliko policijskih jedinica. Najveći deo Srbije nalazi se pod kontrolom bugarskog okupacionog korpusa. Bugarskih vojnika nema samo u severozapadnom delu Srbije i Banata. No, bugarske trupe u Srbiji jesu najlošije bugarske jedinice. Tek što sam na kratko vreme preuzeo Vrhovnu komandu u Beogradu, dve bugarske čete, zajedno sa svojim oficirima, prebegle su partizanima kod Leskovca. Jedine trupe na koje je čovek mogao da se osloni u borbi protiv partizana bili su srpski dobrovoljci, a donekle i ruski. Upotrebljivi za borbu protiv partizana bili su i ljudi Draže Mihailovića. Vezu sa njim za mene je održavao jedan nemački major [Erich Weyel], nosilac odlikovanja „viteškog krsta“.<ref>Glez fon Horstenau, Između Hitlera i Pavelića: Memoari kontroverznog generala, Nolit, Beograd, 2007, str. 508.</ref>}} U vrijeme izvođenja [[Topličko-jablanička operacija|operacije »Trumpf«]], u kojoj se [[4. grupa jurišnih korpusa JVuO|Četvrta grupa jurišnih korpusa JVuO]] pridružila njemačkim trupama u borbi protiv partizana, došlo je 14. jula 1944. u [[Kruševac|Kruševcu]] do sastanka vojnoupravnog komandanta Jugoistoka generala Hansa-Gustava Felbera sa kapetanom [[Neško Nedić|Neškom Nedićem]], načelnikom štaba ove četničke formacije. Tom prilikom, Nedić je istaknuo da su „četnici u Englesku izgubili svako poverenje, pošto su ih Englezi izdali“, ponudivši svoje usluge u „borbi protiv komunizma“. General Felber je ocijenio da je riječ „o potpuno ozbiljnoj ponudi četnika koju treba prihvatiti“, s čim se složio i major Erich Weyel, oficir za vezu kod kapetana Nedića: {{izdvojeni citat|Neško Nedić je sada načelnik štaba četničke grupe koja se sa nama bori u akciji »Trumpf« i čija se jačina može proceniti na oko 10.000 ljudi. [...] Pošto su oni sami u borbi protiv komunizma i suviše slabi, uvideli su da moraju tražiti oslonac u nemačke oružane snage, ''kojima će se bezuslovno potčiniti sa puno poverenja''. Oni su spremni da se bore protiv komunizma svuda tamo gde bih ih ja postavio. Na drugoj strani, Nedić je molio ponovnu pomoć u vidu ''isporuke municije i naoružanja, a naročito teškog naoružanja''. Četnici su spremni da daju svaku garanciju da će se isporučeno naoružanje i municija upotrebiti samo protiv komunizma. [...] Neško Nedić je još jednom molio za poverenje ne samo ovdašnjih nemačkih komandi nego i čitavog nemačkog naroda, kao i za priznanje srpskog naroda kao najvećeg neprijatelja komunizma na Balkanu. ''Kao dokaz svog unutarnjeg raspoloženja ponudio je da se lično dalje bori na [[Istočni front|istočnom frontu]] posle čišćenja Srbije od komunizma'' i siguran je da bi to, slično njemu, učinio i jedan veliki broj četnika.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_93.htm Izveštaj vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od 15. jula 1944. Komandi Grupe armija »F« o razgovoru vođenom 14. jula 1944. u Kruševcu, sa četničkim komandantom Neškom Nedićem u vezi zajedničkih dejstava protiv jedinica NOV i POJ]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=734&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frames no. 000725—000726.] <br /> ({{jez-njem|"Nesko Nedić ist z.Zt. Chef des Stabes der beim Unternehmen "Trumpf" mit uns kämpfenden Cetnikgruppe, deren Stärke auf etwa 10 000 Mann zu schätzen ist. </br> Da sie im Kampf gegen den Kommunismus alleine zu schwach seien, sähen sie ein, dass sie Anlehnung an die deutsche Wehrmacht suchen müssten, der sie sich voller Vertrauen bedingungslos unterstellten. Sie seien bereit, gegen den Kommunismus zu kämpfen überall da, wo ich sie hinstellen würde. Auf der anderen Seite erbat Nedić erneut Unterstützung durch Lieferung von Munition und Waffen, insbesondere schweren Waffen. Die Cetniks seien bereit, jegliche Garantie zu bieten, dass das Gelieferte nur gegen den Kommunismus verwendet würde. </br> Nesko Nedić bat nochmals um Vertrauen nicht nur der hiesigen deutschen Stellen, sondern des ganzen deutschen Volkes und um Anerkennung des serbischen Volkes als stärksten Feind des Kommunismus auf dem Balkan. Als Beweis seiner inneren Haltung bot er sich an, nach Säuberung Serbiens vom Kommunismus für seine Person an der Ostfront weiterzukämpfen, und er sei sicher, dass auch eine grosse Anzahl Cetniks es ihm gleich tun würde."}})</ref>|Izvještaj vojnoupravnog komandanta Jugoistoka Komandi Grupe armija »F« od 15. jula 1944. godine}} Major Weyel je još od kraja aprila 1944. godine tijesno surađivao s kapetanom Neškom Nedićem (general Kurt von Geitner je 28. IV zabilježio da je formirana „nova Borbena grupa major[a] Vajel[a]“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=632&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frames no. 000628—000629.] <br /> ({{jez-njem|"Neue Kampfgruppe Major Weyel."}})</ref>) u koordiniranju njemačko-četničkih operacija protiv partizana.<ref>[https://znaci.org/00001/40_63.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje NEFORMALNA KOLABORACIJA U SRBIJI]</ref> U izvodu iz ratnog dnevnika Armijske grupe »F« za 18. jul 1944.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=978&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frame no. 000837.] <br /> ({{jez-njem|"Gen.Major v.Geitner unterrichtet Oberst i.G. Selmayr über neue Lage in Serbien: Am 17.7. eröffneten rote Kräfte südl. Korsumlja [sic!] (S–Serbien) Angriff gegen Cetnikverband. unter Major Weyel. Cetnik zum Ausweichen in NW–Richtung gezwungen. Zielsetzung der Kommunisten wahrscheinlich lokale Verschiebung einer Division, da für Offensive Richtung Ibartal, vorherige Versammlung stärkerer Kräfte notwendig gewesen wäre. Abwehr nur durch Cetnik, nach Ibartal ein weiteres Russenbtl. als Sicherheitskoeffizient unter Schwächung der neu aufgebauten Drinaverteidigung verschoben."}})</ref> navedeno je da je ovo savezništvo, makar taktičko, još uvijek na snazi: {{izdvojeni citat|''General fon Gajtner obaveštava generalštabnog pukovnika Zelmajera o novoj situaciji u Srbiji'': </br> Dana 17. 7. crvene snage otpočele su napad južno od Kuršumlije (južni deo Srbije) na četničke jedinice pod komandom majora Vajela. Četnici su bili prinuđeni da se povuku u pravcu severozapada. Cilj komunista je verovatno lokalno pomeranje jedne divizije, pošto bi za ofanzivu u pravcu Ibarske doline bilo potrebno prethodno prikupljanje jačih snaga. Odbrana počiva samo na četnicima, a upućen je još jedan bataljon Rusa kao koeficijent sigurnosti, uz slabljenje organizovane odbrane na Drini.}} U dnevnom izvještaju Komande Jugoistoka za 26. jul 1944. godine, četničkim se jedinicama odaje priznanje za krupne usluge koje su u vrijeme [[Topličko-jablanička operacija|operacije »Kehraus«]] učinili okupatoru defanzivnim dejstvima pri zadržavanju glavnine snagâ NOVJ: {{izdvojeni citat|''Srbija: Operacija »Kehraus«'' [Čistka]: </br> Očigledno da je glavnina neprijateljskih snaga snažno potučena i kao takva povukla se preko srpsko-albanske demarkacione linije. Dodir sa neprijateljem održava se samo sa zaštitnicama. Operacija je time završena, naknadno čišćenje se produžava borbenim grupama koje učestvuju. Mada se u toku operacije nije uspelo u razbijanju glavnine neprijateljskih snaga, ipak je pošlo za rukom, naročito masovnom upotrebom četnika, da se osujeti namera neprijatelja da prodre u pravcu Ibra. U prostoru Sokobanje, pod pritiskom naših i četničkih snaga, delovi bandi prešli su, pod borbom sa jedinicama iz pripravnosti za zaštitu železnice, prugu Zaječar — Knjaževac u pravcu bugarske granice, dok je glavnina, uz velike gubitke u borbama sa četnicima, prodrla u prostor Aleksinca. Od 23. 7. četničke grupe su prodrle preko Save u Srem i tamo se od tog vremena nalaze u borbi sa komunistima. U ostalim delovima Srbije lokalna delatnost bandi, dok se u Banatu vrše neprekidne sabotaže u žetvi.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=204&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frames no. 6289457—6289458.] <br /> ({{jez-njem|"SERBIEN: ”KEHRAUS” MASSE FD–KRAEFTE ANSCHEIN. STARK ANGESCHLAGEN, UEBER SERB–ALB. DEMARKATIONSLINIE AUSGEWICHEN. FD–BERUEHRUNG NUR NOCH MIT NACHHUTEN. UNTERNEHMEN DAMIT ABGESCHLOSSEN, NACHSAEUBERUNG DURCH BETEILIGTE KGRN. FORTGESETZT. WENN ES IM VERLAUF DES UNTERNEHMENS NICHT GELANG MASSE FD–KRAEFTE ZU SCHLAGEN, SO IST ES DOCH, INSBESOND. DURCH MASSENEINSATZ DER CETNIKS GELUNGEN, FD–ABSICHT, IN RICHTUNG IBAR VORZUSTOSSEN, ZU VEREITELN. UNTER DRUCK EIG. UND CETNIK KRAEFTE BANDEN RAUM SOKOBANJA MIT TLN. UNTER KAMPF MIT ALARMEINHEITEN BAHNLINIE ZAJEZAR KNJAZEVAC RICHTUNG BULGAR GRENZE UEBERSCHRITTEN, MIT MASSE UNTER VERLUSTREICHEN KAEMPFEN MIT CETNIKS BIS IN RAUM ALEKSINAC VORGEDRUNGEN. SEIT 23.7. CETNIKS–GRUPPEN UEBER SAVE NACH SYRMIEN VORGEDRUNGEN UND DORT SEITDEM IM KAMPF MIT KOMM. IM UEBRIGEN SERBIEN OERTL. BANDENTAETIGKEIT, BANAT ANHALTENDE ERNSTSABOTAGE.}})</ref>|Dnevni izvještaj Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi oružanih snaga (26. VII 1944)}} Nakon dva dana, poslat je iz Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi Wehrmachta sljedeći dopis: {{izdvojeni citat|Srbija: </br> Završni izvještaj [o operaciji] „Kehraus“: Uz približno 70 sopstvenih mrtvih iz svih borbenih grupa koje su učestvovale (uključujući četnike), izbrojano 363 mrtva neprijatelja, 464 zarobljenika i dezertera.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=247&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000242.] <br /> ({{jez-njem|"Serbien: </br> Abschlussmeldung "Kehraus": Bei etwa 70 eig. Toten aller beteiligten Kgrn. (einschl. Cetniks) 363. gez. Fd.–Tote, 464 Gefangene und Überläufer.}})</ref>|Dnevni izvještaj Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi oružanih snaga (28. VII 1944)}} 27. jula 1944, centrali u Berlinu javljali su iz komande Grupe armija »F«: „Srbija: Glavnina snažno potučenih neprijateljskih snaga u operaciji »Keraus«, koja se povukla ka jugu, ponovo je, posle neuspelog pokušaja da se povuče u oblast Albanije, napadnuta od strane Borbene grupe »Dizener« i četnika u prostoru jugoistočno od [[Medveđa|Medveđe]]. Gubici neprijatelja u akciji »Keraus« na dan 24. i 25. 7.: 29 mrtvih, 302 zarobljena, 8 mitraljeza, 2 minobacača i preko 200 pušaka.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=210&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frame no. 6289463.] <br /> ({{jez-njem|3.) SERBIEN </br> MASSE DER BEI ”KEHRAUS” STARK ANGESCHLAGENEN UND NACH S AUSGEWICHENEN FD.– KRAEFTE NACH MISSLUNGEN VERSUCH IN ALBAN. GEBIET AUSZUWEICHEN, IM RAUM SO MEDVEDJA DURCH. KGR. DIESENER UND CETNIKS ERNEUT ANGEGRIFFEN. FEINDVERLUSTE "KEHRAUS" AM 24. U. 25.7.: 29 GEZ. TOTE, 302 GEFANGENE, 8 M. G., 2 GR. W. UEBER 200 GEWEHR.}})</ref> Sjutradan, sumirani su rezultati ove operacije: „U Srbiji operacija »Keraus« je postigla potpuni uspeh; neprijatelj je bio prinuđen da izmakne u pravcu juga. Pošlo nam je za rukom da prodorom u pravcu Ibarske doline osujetimo njegovu nameru.“<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944"/> Dnevni izvještaj Komande Jugoistoka za 30. jul 1944, takođe upućen Vrhovnoj komandi njemačkog Wehrmachta, bilježi da jedinice JVuO nastavljaju davati doprinos naporima okupatora u slamanju ofanzive koju je NOVJ poduzela u južnoj Srbiji: {{izdvojeni citat|Prilikom nastavljanja čišćenja u operaciji »Keraus«, dijelovi neprijateljskih snaga istočno od [[Lebane|Lebana]] prodrli su u pravcu sjevera. Glavnina je napadnuta u prostoru Lebana od strane Borbene grupe »Dizener« i četnikâ. 5. policijski puk (bez III bataljona) stupio je u akciju sa istoka. Borbene grupe 27. bugarske divizije (5 bataljona) ponovo će stupiti u akciju 31. 7. u cilju naknadnog čišćenja iz doline Toplice u pravcu juga. Neprijateljski gubici — 27. 29. 7. Kod Borbene grupe »Dizener« i četničke grupe »Vajel«: 117 izbrojanih mrtvih [neprijatelja], 604 zarobljenih; zaplijenjeno 9 mitraljeza, 5 automobila, 5 minobacača, 560 pušaka, 6 radio-uređaja, velike količine municije i [vojne] opreme svake vrste.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=221&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frames no. 6289474—6289475.] <br /> ({{jez-njem|"3.) SERBIEN: </br> BEI NACHSAEUBERUNG ”KEHRAUS” TLE. FD–KRAEFTE O LEBANE NACH N VORGEDRUNGEN. MASSE RAUM S LEBANE DURCH KGR. DIESENER UND CETNIKS ANGEGRIFFEN. POL. RGT. 5 OHNE ROEM 3. ) VN O ANGESETZT. </br> KGR. 27. BULG. DIV. (5 BTLNE) ANTRITT 31. 7. ERNEUT ZUR NACHSAEUBERUNG AUS TOPLICA – TAL NACH S. FEINDVERLUSTE 27.</br> 29.7.: BEI KGR. DIESENER UND CETNIK–GRUP[P]E WEYEL: 117 GEZ. TOTE, 604 GEFANGENE, 9 MG, 5 M PI, 5 GR W., 560 GEWEHRE, 6 FUNKGERAETE, GROSZE [sic!] MENGEN MUN. UND GERAET ALLER ART.}})</ref>}} Komanda Jugoistoka obavještava 11. avgusta 1944. da se Rasinsko-toplička grupa korpusa JVuO, pod komandom potpukovnika Dragutina Keserovića, i zvanično stavila pod komandu njemačkog Wehrmachta tokom [[Topličko-jablanička operacija 1944|Topličko-jablaničke operacije]]: {{izdvojeni citat|Situacija kod Borbene grupe Diesener mirna. Četnička grupa Keserovića se dobrovoljno stavila pod komandu Borbene grupe Diesener. Ponovni napad protiv neprijateljskih snaga južno od Lebana počinje 13. VIII.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=288&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frame no. 6289541: Dnevni izvještaj komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi oružanih snaga od 10. augusta 1944 (11. august 1944.).] <br /> ({{jez-njem|"C ) LAGE BEI KGR. DIESENER RUHIG. </br> CETNIK–GRUPPE KESEROVIC FREIW. UNTER BEFEHL KGR. DIESENER GETRETEN. </br> ERNEUTER ANGRIFF GEGEN FD– KRAEFTE S LEBANE LAEUFT AM 13.8. AN."}})</ref>|Izvještaj Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi Vermahta za 10. avgust 1944. godine}} Neposredna četničko-nemačka operativna saradnja ponovila se i prilikom nemačkih operacija [[Operacija "Trumpf"|"Trumpf"]] i [[Operacija "Halali"|"Hallali"]] u jablaničko-topličkoj oblasti protiv [[21. srpska divizija NOVJ|21]]. [[22. srpska divizija NOVJ|22]]. [[24. srpska divizija NOVJ|24]]. i [[25. srpska divizija NOVJ|25]]. divizije NOVJ tokom jula i avgusta 1944. {{izdvojeni citat|Ministar [[Nojbaher]] konstatuje da je premijer [[Milan Nedić|Nedić]] — ukazujući na neudovoljene zahteve za oružjem ponovno izrazio nameru da demisionira — verno služio nemačkim interesima. Slično je i s Mihailovićem, koji se do danas trudio da ne zauzme neprijateljsko držanje prema okupatoru. To isto Važi i za ostale vodeće Srbe, koji su se, pod parolom »Dajte nam oružje — onda pripadamo Vama«, lojalno držali.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_231.htm Zabeleška obaveštajne grupe nemačkih komandi na Jugoistoku od 30. avgusta 1944. sa savetovanja u štabu komande Jugoistoka o aktuelnim pitanjima saradnje sa Dražom Mihailovićem i razvoju celokupne situacije na području Jugoistoka]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=980&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frames no. 000974—000978.] <br /> ({{jez-njem|"Hierzu stellt Minister Neubacher fest, dass Ministerpräsident Nedic – der unter Hinweis auf die unerfüllten Waffenwünsche erneut Rücktrittsabsichten geäussert habe – in gutem Glauben zur deutschen Sache handelte. Ähnlich verhält es sich bei DM, der sich bis heute bemüht habe, keine feindselige Haltung dem Okkupator gegenüber einzunehmen. Das gleiche gilt für die anderen führenden Serben, die sich unter dem Motto: "Gebt uns Waffen – dann gehören wir zu Euch!" loyal verhalten hätten."}})</ref>|Nemački obaveštajni izveštaj od 30. avgusta 1944.}} === Desant na Drvar (1944) === {{main|Desant na Drvar}} Za [[Desant na Drvar]] (operacija »Rösselsprung«), preduzet maja i juna 1944, komanda [[Druga oklopna armija (Nemačka)|Druge oklopne armije]] je angažirala oko 16.000 njemačkih vojnika i tri hiljade [[Momčilo Đujić|Đujićevih]] četnika.<ref name="Pop izdaje">[https://www.znaci.org/00001/15.pdf Jovo Popović, Marko Lolić, Branko Latas: Pop izdaje, Stvarnost, Zagreb, 1988.]</ref> Četnici su bili dragoceni kao nemački informatori, pa su upravo oni doneli Nemcima tačan podatak o lokaciji Titovog štaba: {{izdvojeni citat|Prema četničkim podacima, Tito se nalazi u drvarskoj pećini, prema drugim izvorima u Oštrelju sjeverno od Drvara.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=459&rec=314&roll=564 NARA, T314, Roll 564, frame no. 000455.] </br> ({{jez-njem|"IIc: Tito nach Cetnikmeldg. in Höhle Drvarska Pecina bei Drvar, nach anderer Meldg. in Ostrelj N Drvar."}})</ref>|Dnevni izvještaj obavještajnog odjeljenja [[15. brdski armijski korpus (Nemačka)|15. brdskog korpusa]] za 10. mart 1944.}} U izvještaju 2. oklopnoj armiji iz [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]], poslatom 19. maja 1944. godine, navedeno je da će četničke jedinice biti u potpunosti podređene njemačkom Wehrmachtu u ovoj operaciji: {{izdvojeni citat|''Telegram K-di 2. okl. armije'' Tiče se: »Reselšprunga« [...] 7) Ojačani 105. SS-izv. bat. sa potčinjenim 369. izv. bat. napada X-dana, nastupajući od Livna duž Livanjskog polja preko Bosanskog Grahova na Drvar, sprečava neprijateljske proboje prema jugoistoku i razbija neprijateljski komandni aparat. U Bosanskom Grahovu naši četnici, u Drvaru naši padobranci.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_63.htm Izveštaj Komande 15. brdskog armijskog korpusa od 19. maja 1944. Komandi 2. oklopne armije o izvršenim pripremama i zadacima potčinjenih jedinica za operaciju »Reselšprung«]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=724&rec=314&roll=563 NARA, T314, Roll 563, frames no. 000715—000716.] </br> ({{jez-njem|"Fernschreiben An PzAOK 2 </br> Betr. Rösselsprung </br> 7.) Verstärkte SS–AA 105 mit unterstellter AA 369 stösst am X–Tag antretend von Livno entlang Livanskopolje über Bosn.Grahovo auf Drvar vor, verhindet feindl. Ausbruch nach Südosten und zerschlägt feindl. Führungsapparat. In Bosn.Grahovo eigene Cetniks, in Drvar eigene Fallschirmjäger."}})</ref>}} Komanda Druge oklopne armije je uzvratila XV brdskom armijskom korpusu dopisom od 21. maja 1944. iz kojeg se zaključuje da se četnici nalaze pod komandom majora Ernsta Benescha iz divizije [[Brandenburger]], kao i da se za njih počeo koristiti službeni naziv »[[Suradnja četnika sa Nezavisnom Državom Hrvatskom|Hrvatska borbena zajednica]]«: {{izdvojeni citat|1) Crveni komandni centar u Drvaru (po svoj prilici Vrhovni štab Tito, u Drvaru, na staroj stočnoj pijaci, Američka vojna misija Trninić Breg, u Prnjavoru Engleska vojna misija, preostala Ruska misija neotkrivena). Treba računati sa mesnim obezbeđenjem, pre svega na visovima severoistočno, istočno i zapadno od Drvara, u datom slučaju i na protivvazdušnu odbranu. Dalji podaci o neprijatelju postepeno se saopštavaju komandantu 500. padobranskog lov. bat. od strane Ic K-de 2 okl. armije i majora Beneša. 2) Operacija »Reselšprung« treba da ukloni crveni komandni centar oko Drvara. Komandovanje »Reselšprung«: XV brd. AK, istaknuto komandno mesto Bihać. Za operaciju »Reselšprung« nastupaju X-dana (spuštanje padobranskog lov. bat.) na Drvar: [...] d) Ojačana Borbena grupa 1. puka »Brandenburg« (bez 1. bat.) sa potčinjenom Hrvat. borbenom zajednicom, od Knina na Bosansko Grahovo, odatle u više borbenih grupa protiv linije Prekaja (14 km ji. od Drvara) — Drvar. Zadatak: Doček bandi i štabova koji se povlače prema jugu. Grupe nose maskirno odelo. 3) 500. SS-padobranski lov. bat., komandant šturmbanfirer Ribka, sa potčinjenom SS-padob. nast[avnom] četom (očekuje se konačno odobrenje [[Heinrich Himmler|rajhsfirera SS]]), 40 ljudi odreda »Beneš« i 6 ljudi kontraobaveštajne službe spuštaju se X-dana, u trenutku što je moguće ranije, u crveni komandni centar Drvar i uklanjaju munjevitim napadom naročito Vrhovni štab Tito, kao i ostale crvene komandne štabove i savezničke, odnosno ruske vojne misije.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_66.htm Naređenje Komande 2. oklopne armije od 21. maja 1944. Komandi 15. brdskog armijskog korpusa za dejstva u operaciji »Reselšprung«]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=698&rec=314&roll=563 NARA, T314, Roll 563, frame no. 000690.] </br> ({{jez-njem|"1.) Rotes Führungszentrum in DRVAR (voraussichtlich Hauptstab TITO DRVAR am alten Viehmarkt, amerik.Mil.Missionen TRNIC BREG, in PRNJAVOR engl.Mil.Mission, Verbleib russ.Mission nicht geklärt). Mit örtlichen Sicherungen, vor allem auch auf den Höhen NO, O und W DRVAR, gegebenenfalls auch mit Flak, ist zu rechnen. Weitere Feindfeststellungen werden an Kdr. Fallschirmjäg.Btl.500 durch Pz.AOK.2 I c und Major BENESCH laufend übermittelt. </br> 2.) Das rote Führungszentrum um DRVAR soll durch das Unternehmen "RÖSSELSPRUNG" ausgeschaltet werden. </br> Führung "RÖSSELSPRUNG": XV.Geb.AK., vorgeschobener Gefechtsstand BIHAC. </br> Zu "RÖSSELSPRUNG" treten am x–Tag (Absprungtag des Fallschirmjäg–Btl.) auf DRVAR an: </br> d) Kampfgruppe verst. 1.Rgt.Brandenburg (ohne I.Btl.) mit unterstellten kroat. Kampfgemeinschaften von KNIN auf BOS.GRAHOVO, von dort in mehreren Kampfgruppen gegen Linie PREKAJA (14 SO DRVAR) – DRVAR. Auftrag: Auffangen von nach Süd ausweichenden Banden und Stäben. Gruppe trägt Tarnbekleidung. </br> 3.) SS–Fallschirmjäg.Btl.500, Führer Sturmbannführer RYBKA mit unterstellter SS–Fallsch.Ausb.Komp. (endgültige Genehmigung Reichsführer SS steht noch aus), 40 Mann Abt. BENESCH und 6 Mann Abwehr landet am X–Tag zum frühest möglichen Zeitpunkt in roten Führungszentrum DRVAR und schaltet in blitzatrigem Zugriff insbesondere den Hauptstab TITO sowie weitere rote Führungsstäbe und allierte bzw. russ.Mil.Missionen aus."}})</ref>}} Nemci su nakon operacije ocenili da četnici izviđačke zadatke izvršavaju besprijekorno, vođstvo im je dobro, ljudstvo naviklo na fizičke napore. Nemci zaključuju da su im četnici "neophodni su pri osiguranju komunikacija, posebno zbog pomanjkanja vlastitih trupa".<ref>NAW, T-314, Roll 566, 000048-9: Izvještaj obavještajnog odjeljenja 15. brdskog korpusa o rezultatima formiranja „Hrvatskih borbenih grupa“ (30. juni 1944).</ref> === Mihailovićeva ponuda Nemcima (1944) === {{Poseban članak|Ponuda Draže Mihailovića Adolfu Hitleru}} [[Datoteka:First Vrede sa četnicima.jpg|thumb|Nemački kapetan von Wrede i četnički komandanti kapetan [[Nikola Kalabić]], major [[Dragoslav Račić]] i kapetan [[Neško Nedić]], nakon potpisanog sporazuma o zajedničkoj borbi protiv partizana, u Topoli 11. avgusta 1944. (''nemački izvor'')<ref>[https://www.znaci.org/temp/T-311-R-286_536.jpg Wredeova zabeleška str.1]{{Dead link|date=June 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref><ref>[https://www.znaci.org/temp/T-311-R-286_537.jpg Wredeova zabeleška str.2]{{Dead link|date=June 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref><ref>[https://www.znaci.org/temp/T-311-R-286_538.jpg Wredeova zabeleška str.3]{{Dead link|date=June 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref><ref>[https://www.znaci.org/temp/T-311-R-286_539.jpg Wredeova zabeleška str.4]{{Dead link|date=June 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref>]] Tokom jula i avgusta [[1944]]. intenzivirani su kontakti između predstavnika nemačke komande Jugoistoka [[Herman Nojbaher|Nojbahera]], predsednika vlade [[Milan Nedić|Nedića]] i predstavnika Mihailovića.<ref>[http://sr.wikisource.org/wiki/%D0%9D%D0%B5%D0%BC%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%B8_%D0%B8%D0%B7%D0%B2%D0%B5%D1%88%D1%82%D0%B0%D1%98_%D0%BE_%D1%80%D0%B0%D0%B7%D0%B3%D0%BE%D0%B2%D0%BE%D1%80%D1%83_%D1%81_%D1%87%D0%B5%D1%82%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B8%D0%BC%D0%B0_%D0%BE%D0%B4_14.7.1944. Nemački izveštaj o razgovoru s četnicima od 14.7.1944]</ref> Njemačka strana je nakon sastanka između predstavnika Obavještajnog odjeljenja komandanta Jugoistoka i trojice visokih oficira JVuO, Mihailovićevih izaslanika ([[Dragoslav Račić]], [[Neško Nedić]] i [[Nikola Kalabić]]), održanom u Topoli 11. avgusta 1944, na osnovu ponude JVuO zaključila da se „političko zauzimanje stava Draže Mihailovića i njegovog pokreta potpuno izmenilo. Oni su spremni da u potpunosti sa nama sarađuju“. Mihailovićevi izaslanici su stavili do znanja da je za JVuO najvažnije objedinjavanje domaćih antikomunističkih snaga, opšta mobilizacija i „stvaranje jedne srpske nacionalne armije za uništenje komunizma u Srbiji“. Pošto je za ostvarenje tog cilja bila neophodna njemačka dozvola i naoružanje, JVuO je bila spremna da se obaveže na lojalnost i vjernost okupatoru.<ref name="yuhistorija.com"/> Rittmeister Fürst von Wrede citira riječi četničkih oficira sa sastanka: {{izdvojeni citat|»Srbi, koje vi niste poznavali, ipak se bore za vas. Mi se obavezujemo našom časnom oficirskom rečju da ćemo biti verni. Pokret Draže Mihailovića je spreman da dâ sve garancije koje Nemci budu zahtevali. '''Naše smrtno neprijateljstvo protiv komunizma je najbolja garancija naše vernosti'''. Nas ne interesuje budućnost, svejedno kako će se rat završiti, mi smo odlučili, ako tako mora biti, da viteški propadamo.«<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_227.htm Zabeleška obaveštajnog odeljenja komandanta Jugoistoka od 11. avgusta 1944. o razgovorima sa predstavnicima Draže Mihailovića o uslovima za sastanak Draže Mihailovića sa Nojbaherom]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=536&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frame no. 000502.] <br /> ({{jez-njem|"Die Serben, die Ihr nicht bekannt habt, aber kämpfen für Euch. Wir verpflichten uns mit unserem Offz.Ehrenwort, dass wir treu sein werden. Die DM—Bewegung ist bereit, sämtliche von den Deutschen verlangten Garantien zu geben. Unser Todfeindschaft gegen den Kommunismus ist die beste Garantie für unsere Treue. Die Zukunft interessiert uns nicht, gleichgültig wie der Krieg ausgehen mag, wir sind entschlossen, wenn es sein muss, ritterlich zugrunde zu gehen."}})</ref>}} Rittmeister Fürst Wrede je sumirao predloge predstavnika Draže Mihailovića na sledeći način: {{izdvojeni citat| 1. DM želi da razgovara sa opunomoćenikom [[Hitler|firera]] za jugoistočni prostor. 2. On teži okupljanju svih nacionalnih srpskih snaga. 3. Mobilizacija i naoružavanje svih za oružje sposobnih Srba za borbu protiv komunizma. Naoružavanje i vođstvo pod nemačkim Vermahtom. 4. DM moli da sam ostane u ilegali. 5. Pripadnici DM—pokreta ne treba da budu u nemačkim uniformama. 6) Mesto sastanka ne treba ni u kom slučaju da bude Beograd ili neki veći grad.<ref name="B0_11 1944">[http://sr.wikisource.org/sr/%D0%9D%D0%B5%D0%BC%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%B8_%D0%B7%D0%B0%D0%BF%D0%B8%D1%81%D0%BD%D0%B8%D0%BA_%D1%81%D0%B0_%D0%BF%D1%80%D0%B5%D0%B3%D0%BE%D0%B2%D0%BE%D1%80%D0%B0_%D1%81%D0%B0_%D1%87%D0%B5%D1%82%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B8%D0%BC%D0%B0_11.8.1944. Nemački zapisnik sa pregovora sa četnicima 11.8.1944.]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=536&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frames no. 000502—000503.] <br /> ({{jez-njem|"1.) DM wünscht mit dem Bevollm. des Führers für den Südostraum zu sprechen. </br> 2.) Er fordert Zusammenschluss aller nat. serb. Kräfte. </br> 3.) Mobilisierung und Bewaffnung aller waffenfähigen nat. Serben zum Kampf gegen den Kommunismus. Ausrüstung und Führung durch die deutsche Wehrmacht. </br> 4.) DM bittet selbst illegal bleiben zu können </br> 5.) Die Angeh. der DM–Bewegung sollen nicht in dt. Uniform gekleidet werden. </br> 6.) Ort der Zusammenkunft soll keinesfalls Belgrad oder eine grössere Stadt sein."}})</ref>}} O saradnji sa četnicima Draže Mihailovića u jednoj se njemačkoj preporuci s početka avgusta 1944. navodi: {{izdvojeni citat| ''Saradnja sa četničkim bandama'' Komandantu Jugoistoka upućen je dopis Ob. od./oficir Abvera str. pov. br. 6161/44, u vidu naređenja, o isporuci oružja i municije četničkim bandama i o saradnji između nemačkih operativnih jedinica i pojedinih lojalnih četničkih bandi u cilju zajedničke borbe protiv komunističkog neprijatelja. Postavljanjem oficira za vezu u četničkim bandama treba njihovo držanje stalno nadzirati.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1035&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frame no. 000893.] ({{jez-njem|"Zusammenarbeit mit Cetnik—Banden. An den Mil.Befh. Südost ergeht mit Ic/AO Nr. 6161/44 g. Kdos. v. 2.8.44 ein Befehlschreiben über die Belieferung der Cetnikbanden mit Waffen und Munition und über die Zusammenarbeit zwischen deutschen Verbänden und einzelnen lojal erscheinen den Cetnik—Banden für Zwecke des gemeinsamen Kampfes gegen den kommunistischen Feind. Durch Abstellung von Verbindungsoffzen.zu den Cetnik—Banden ist deren Verhalten laufend zu überwachen."}})</ref>}} U večernjem izvještaju Obavještajnog odjeljenja [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] od 16. avgusta 1944, prenosi se vijest da je general Draža Mihailović, u koordinaciji sa predsjednikom srpske vlade generalom Milanom Nedićem, pred okupacione vlasti iznio ponudu o »potpunom potčinjavanju četničkih jedinica«: {{izdvojeni citat| Srbija: Sporazumno sa Nedićem, Draža Mihailović je ponudio nemačkom komandovanju potpuno potčinjavanje četničkih jedinica. Pored postojanja problema davanja talaca, unutrašnjih srpskih suprotnosti i ponude za lični dogovor Draže Mihailovića sa specijalnim opunomoćenikom Ministarstva inostranih poslova, sada postoji samo zahtev za oružje za zajedničku borbu. Srpska vlada je jednovremeno zamolila prijem kod komandanta Jugoistoka i verovatno će tom prilikom biti iznesena i namera o njenoj ostavci.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1090&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frame no. 000948.] <br /> ({{jez-njem|"In Übereinstimmung mit Nedic hat DM dtsch. Führung volle Unterstellung der Cetnik Verbände angeboten. Bei Geiselgestellung, Einstellung alle Innerserbischen Gegensätze und Angebot persönlicher Aussprache DM mit Sonderbevollm.Ausw.Amtes liegt allein Waffenforderung für den gemeinsamen Kampf vor. Serbische Regierung hat zugleich um Empfang bei Mil.Befh. Südost ersucht und wird dabei voraussichtl. Rücktrittsabsicht vortragen."}})</ref>}} Povodom Mihailovićevog predloga, 17. i 18. avgusta je održan sastanak na najvišem nivou u nemačkoj komandi Jugoistoka. Tu su još jednom sumirani Dražini predlozi: {{izdvojeni citat| a) Bezuslovno obećanje, da nijedan nemački vojnik neće biti napadnut od četnika. Davanje talaca. b) Zajednička borba isključivo protiv komunista u cilju uspostavljanja mira i reda. Nemci i četnici ne moraju biti neprijatelji. c) Neprijatelj br. 1 su komunisti i svi oni koji ih podržavaju ili ne sadejstvuju u borbi protiv komunista. d) Draža Mihajlović moli da ga se privuče organizovanju Srpskog dobrovoljačkog korpusa i organizovanju Dobrovoljačkog korpusa. e) Bilo kakva veza s partizanima je nemoguća. f) Draža Mihailović moli da se stvori prijateljskije raspoloženje, da bi se oslobodilo četnike, koji su uhapšeni u Srbiji, bez posredovanja četnika. g) U slučaju invazije nema borbe protiv Nemaca. Borba protiv komunista će se produžiti. Četnici hoće da spreče vezu partizana s invazionim trupama. h) Draža Mihajlović nema veze s Englezima. On i ne želi više da je ima, odgovarajući engleskom držanju prema srpskom narodu.<ref name="ReferenceB">[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_229.htm ZABELEŠKA OBAVEŠTAJNOG ODELJENJA KOMANDE JUGOISTOKA OD 18. AVGUSTA 1944. POVODOM PONUDE DRAŽE MIHAILOVICA ZA SARADNJU U BORBI PROTIV JEDINICA NOVJ]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=581&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frames no. 000576—000577.] <br /> ({{jez-njem|"2.) Das Verhandlungsangebot des DM sieht folgende wesentlichen Punkte vor: </br> a) Unbedingtes Versprechen, kein deutscher Soldat werde von Cetniken überfällen. Geiselgestellung. </br> b) Gemeinsamer Kampf ausschliesslich gegen Kommunisten zur Herstellung von Ruhe und Ordnung. Deutsche und Cetniken brauchen nicht Feinde zu sein. </br> c) Feind Nr. 1 sind Kommunisten und alle, die sie unterstützen oder im Kampfe gegen Kommunisten nicht mitwirken. </br> d) DM bittet, ihn zu Ausbau des SFK und Aufbau Freikorps heranzuziehen. </br> e) Irgendeine Verbindung mit Partisanen ist unmöglich. </br> f) DM bittet zur Hebung freundschaftlicher Stimmung um Freilassung der in Serbien verhafteten Cetniken ohne Vermittlung der Cetniken. </br> g) Im Invasionsfall kein Kampf gegen Deutsche. Kampf gegen Kommunisten wird weitergeführt. Verbindung der Partisanen zu Invasionstruppen wollen Cetniken verhindern. </br> h) DM ohne Verbindung zu Engländern. Er will auch keine mehr haben, entsprechend engl. Verhalten gegen serb. Volk."}})</ref>}} Jedan iskaz<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=585&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000580.] ({{jez-njem|"Durchführung der Zusammenarbeit mit dem Cetnik–Banden, Ausbildung und Führung im Kampf wird den in erster Linie hierfür zuständigen Sicherheitsdienst und SD übertragen. Dieser ist allein für die politische Kampfführung vorgesehen, hat die engsten Verbindungen zu den Cetniks und führt in einem Raume, der als eine Art Heeresgebiet Domäne des Sicherheitsdienstes und des SD ist."}})</ref> sa ovog sastanka ubjedljivo svjedoči o uspostavljenim tijesnim vezama između [[Sicherheitsdienst|njemačkih obavještajnih struktura]] i četničke Vrhovne komande: {{izdvojeni citat|Sprovođenje sadejstva s četničkim bandama, obuka i komandovanje u borbi biće preneti Službi obezbeđenja i SD koji su u prvom redu nadležni za ovo. Ta je služba isključivo predviđena za političko vođenje rata, '''ima najuže veze s četnicima''' i komanduje na jednom određenom području, koje je, kao neka vrsta vojnog područja, domen Službe obezbeđenja i SD.<ref name="ReferenceB">[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_229.htm ZABELEŠKA OBAVEŠTAJNOG ODELJENJA KOMANDE JUGOISTOKA OD 18. AVGUSTA 1944. POVODOM PONUDE DRAŽE MIHAILOVICA ZA SARADNJU U BORBI PROTIV JEDINICA NOVJ]</ref>|Zabeleška obaveštajnog odeljenja komandanta Jugoistoka od 18. avgusta 1944. povodom ponude Draže Mihailovića za saradnju u borbi protiv NOVJ}} U izvještaju poslatom 20. avgusta 1944. godine iz Operativnog odjeljenja [[Beograd]] [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]], navodi se da je za prijem kod vođe [[Treći Reich|Reich]]a [[Adolf Hitler|Adolfa Hitlera]] pripremljen zajednički referat feldmaršala [[Maximilian von Weichs|Maximiliana von Weichsa]], komandanta Jugoistoka i specijalnog opunomoćenika Ministarstva inostranih poslova na Jugoistoku [[Hermann Neubacher|Hermanna Neubachera]], na temu ''saradnje sa Dražom Mihailovićem i buduće politike u Srbiji'', kao i da je sa ovim upoznat feldmaršal [[Wilhelm Keitel]].<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1114&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frames no. 000971—000972.]</ref> Tog je dana sačinjena i službena bilješka u kojoj je sadržan sljedeći prijedlog: {{izdvojeni citat|Po predmetu ponude Nedić — Draža Mihailović, ministar Nojbaher predlaže da se organizacija četničkih jedinica prenese u nadležnost Višeg SS i policijskog vođe u Srbiji. Načelnik štaba komandanta Jugoistoka se saglasio s ovim predlogom.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944"/><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1114&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frame no. 000972.] <br /> ({{jez-njem|"In der Angelegenheit Angebot Nedic – DM schlagt Minister Neubacher vor, die Organisation der Cetnik–Verbände dem Höh.SS–Pol.Führer in Serbien zu übertragen. Chef des Gen.Stabes–O.B.Südost ist mit diesem Vorschlag einverstanden."}})</ref>}} Sâm Neubacher je 20. avgusta uputio opširan izvještaj ministru vanjskih poslova Velikonjemačkog Reicha [[Joachim von Ribbentrop|Joachimu von Ribbentropu]], u kojem je urgirao za prihvatanje ponude Nedić—Mihailović, navodeći da je Nedić garantirao da će se „pokret DM uzdržati od svake neprijateljske radnje protiv Nemaca i da ni u slučaju povlačenja Nemaca iz Srbije neće na Nemce biti ispaljen nijedan metak“. O odnosu Mihailovića i JVuO prema okupatoru od trenutka kada ga je Hitler imenovao ''Specijalnim izaslanikom Ministarstva vanjskih djela za Jugoistok'', Hermann Neubacher piše: {{izdvojeni citat|U pogledu Draže Mihailovića, upućujem na svoje mnogobrojne ranije telegrame. Svoje dosledno antikomunističko držanje dokazao je nedvosmisleno, uprkos najvećem pritisku od strane Engleza, odrekavši se njihove pomoći u naoružanju dok su Englezi istovremeno, preteći naoružavali Tita. Iskustva poslednjih 12 meseci u pogledu njegovog držanja prema nemačkim oružanim snagama, dosadašnje zajedničke borbe na antikomunističkom frontu i dosadašnja ozbiljna ugroženost srpske nacije, koju on priznaje u punom opsegu, smatram dovoljnim osnovom za to da će D. M. održati reč koju nam je dao ako u ovom odlučujućem trenutku budemo pružili preko Nedića odlučujuću pomoć. Spreman sam, posle jednog ličnog razgovora sa D. M., da preuzmem odgovornost za to da nas taj čovek neće napasti s leđa i da će on sam učiniti bezopasnim one elemente svoga pokreta koji su nepouzdani u pogledu nas.<ref>AVII, Mikroteka, NAV, N—T—312, rol. 780, f. 371746.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/11_69.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje PORAZ MIHAILOVIĆEVIH SNAGA U SRBIJI I NOVI SPORAZUMI SA OKUPATOROM I KVISLINGOM MILANOM NEDIĆEM]</ref>}} Specijalni nemački izaslanik Hermann Neubacher je ocenio da obećanja Draže Mihajlovića u pogledu lojalnog držanja treba uzeti ozbiljno, pošto je dokazao on "da je toliki antikomunista, da je '''usprkos engleskim ponudama dao prednost prosjačenju kod okupatora''' pred slogom s crvenom stranom".<ref name="ReferenceB"/><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=575&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000570.] <br /> ({{jez-njem|"D.M. habe zweifellos bewiesen, dass er <br /> 1. Burgfrieden mit Besatzungsmacht halten will und <br /> 2. So sehr Antikommunist ist, dass er trotz Angeboten von englischer Seite einen Bettelgang beim Okkupator der Einigung mit der roten Seite vorgezegen hat. <br /> Zusicherungen D.M.'s auf loyale Einstellung sind ernst zu nehmen, da D.M. in antikommunistischer Frage stets konsequente Haltung eingenommen hat."}})</ref> Ovi pregovori završili su formulisanjem inicijative za formiranje srpske armije od 50.000 ljudi za borbu protiv komunizma kojom bi rukovodio [[Dragoljub Mihailović|Mihailović]], a koju bi opremila nacistička Nemačka. Pored toga, Hitleru su specijalni izaslanik Neubacher i feldmaršal von Weichs prezentirali situaciju u Srbiji: „Četnici su u Srbiji od marta do avgusta 1944. izgubili u borbama sa komunistima oko 5.000 boraca, a prema nemačkoj okupacionoj sili u poslednje vreme nisu više neprijateljski raspoloženi. Oko 10.000 četnika bore se zajedno sa nemačkim trupama u južnoj Srbiji i to pod komandom nemačkog majora Vajela“.<ref name="Živković">{{Cite web |title=Nikola Živković, Srbi u Ratnom dnevniku Vrhovne komande Vermahta |url=http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |access-date=2022-11-04 |archive-date=2016-08-03 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160803153944/http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |dead-url=yes }}</ref> Uz naglasak da će dato oružje „jednom kasnijom prilikom biti upravljeno protiv Nemaca“, vođa [[Treći Reich|Velikonjemačkog Reicha]] je odbacio ovu inicijativu, formulisavši konačnu svoju odluku na sljedeći način: {{izdvojeni citat|Zaključujući, Führer je ustanovio, da on a) nema ništa protiv “malih taktičkih manevara“ s pokretom DM, b) da zatraženo formiranje armije, koja bi bila jačine 50.000 ljudi, nikako ne bi moglo doći u obzir.<ref name="znaci.org">[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_112.htm Službena beleška sa referisanja Hitleru o planu saradnje sa četnicima od 22.8.1944]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=814&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000811.] <br /> ({{jez-njem|"Abschliessend, stellte der Führer fest, daß er <br /> a) gegen "kleine taktische Manöver" mit der DM–Bewegung keine Bedenke habe, <br /> b) daß die Aufstellung der gefordeten 50 000 Mann starken Armee auf keinen Fall in Frage kommen könne."}})</ref>|Službena beleška sa referisanja komandanta Jugoistoka Hitleru o planu saradnje sa četnicima od 22. avgusta 1944. godine}} Ipak, u skladu sa idejom o formiranju srpskog korpusa pod komandom [[Dragoljub Mihailović|Mihailovića]] koji bi se borio na strani Nemaca, [[6. septembra]] [[1944]]. [[Srpska državna straža]] i [[Srpska granična straža]] (ukupno oko 13.000 ljudi) stavljene su pod komandu Mihailovićevog komandanta Srbije generala [[Miroslav Trifunović|Trifunovića]]. Potom su jedinice [[Srpska državna straža|Srpske državne straže]] i [[Srpska granična straža|Srpske granične straže]] 6. oktobra [[1944]]. sabrane su u Jagodini gde je od njih formiran [[Srpski udarni korpus]] sa tri divizije, koji je brojao oko 6.800 ljudi. Komanda Srpske straže i Granične straže predana je naredbom generala Felbera generalu [[Miodrag Damjanović|Miodragu Damjanoviću]], šefu Nedićevog kabineta.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=875&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000871.] <br /> ({{jez-njem|"An den Präsidenten den serbischen Ministerrates Herrn Generaloberst Nedić. Herr Ministerpräsident! <br /> Ich bin damit einverstanden, dass der Generalmajor Damjanović mit der Führung der serbischen bewaffneten Verbände mit Ausnahme des SFK betraut wird. Dieses Korps muss meiner Auffassung noch in den bewährten Händen des General Mušićki [sic] bleiben. Mit dem Ausdruck meiner vorzüglichen Hochachtung."}})</ref> Damjanović je bio i glavni Mihailovićev pouzdanik u Nedićevoj upravi, te su se on i komandanti Straže odmah stavili pod Mihailovićevu komandu. Ove jedinice, preimenovane u Srpski udarni korpus Jugoslovenske vojske u otadžbini, pridružile su se tako drugim četnicima u povlačenju prema Sandžaku. Njihovo je savezništvo ipak bilo nesigurno i ubrzo će se raspasti.<ref>[https://znaci.org/00001/40_74.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje ČETNICI SE POVLAČE IZ SRBIJE]</ref> === Bitka za Srbiju (1944) === {{Poseban članak|Bitka za Srbiju 1944.}} [[Datoteka:Četnici i Nemci u Srbiji 1944.jpg|minijatura|Grupa nemačkih vojnika i četnika Draže Mihailovića u vreme proboja u Srbiju 2. proleterske i 5. krajiške divizije NOVJ.]] U povjerljivom izvještaju Obavještajnog odjeljenja [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] od 26. avgusta 1944. godine, analizirano je stanje na [[Balkansko poluostrvo|Balkanu]] nakon objave rata Trećem Reichu od strane [[Bugarska|Bugarske]] te proglašenja neutralnosti [[Rumunija|Rumunjske]] (i jedna i druga su do tada bile potpisnicama [[Trojni pakt|Trojnog pakta]]), neposredno po ulasku jedinica [[Crvena armija|Crvene armije]] na teritorij dvije države. Oficiri Wehrmachta anticipiraju držanje četnika Draže Mihailovića u novonastaloj, kompliciranoj situaciji: {{izdvojeni citat|Ustanički pokreti na području Balkana – izuzev pokreta Draže Mihailovića – dobit će pojačan zamah, tako da ubrzo treba očekivati prekid svih vlastitih veza s cijelim južnim Balkanom. '''Pokret Draže Mihailovića predstavlja jedinu antiboljševičku organizaciju koja, uz odgovarajuću potporu, može biti dugoročno korisna našim interesima u borbi protiv boljševizma'''.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=874&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frames no. 000870—000871.] ({{jez-njem|"Darüber hinaus werden die Aufstandsbewegungen im Balkan–Raum – abgesehen von der DM–Bewegung – verstärkten Auftrieb erhalten, so dass in Kürze mit einer Unterbrechung sämtlicher eigenen Verbindungen nach gesamtem Süd–Balkan gerechnet werden muss. Die DM–Bewegung stellt bei entsprechender Unterstüzung die einzige antibolschewistische Organisation dar, die im Kampf gegen den Bolschewismus auf längere Sicht unseren Interessen nutzbar gemacht werden kann."}})</ref>}} [[Bitka za Srbiju 1944.]] je bila zajednički saveznički poduhvat sa ciljem ovladavanja središnjim komunikacijskim prostorom nemačkih snaga na Balkanu. Dejstva na tlu izvršavala je [[NOVJ]], a [[Saveznici]] su obezbeđivali borbeno sadejstvo, snabdevanje i pomoć iz vazduha. Četnici su se u ovim borbama našli direktno na strani [[Wehrmacht]]a. U to vreme, Saveznici su već promenili odnos prema [[Dragoljub Mihailović|Mihailovićevim]] snagama, a njihov prioritet u Jugoslaviji postalo je jačanje snaga [[NOVJ]] u Srbiji.<ref>{{Cite web |title=Ficroj Meklejn: RAT NA BALKANU, glava 11 - NOVI DOGOVOR |url=http://www.znaci.org/00001/1_11.htm |access-date=2023-08-14 |archive-date=2023-09-02 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230902100016/https://www.znaci.org/00001/1_11.htm }}</ref> Vrhovni štab NOVJ nameravao je da partizanske snage u Srbiji pomogne prodorom jačih snaga iz [[Bosna|Bosne]] i [[Crna Gora|Crne Gore]]. Nemačka komanda, kao i Mihailović, bili su rešeni da to spreče. Ključnu fazu bitke za Srbiju predstavlja [[Durmitorska operacija|operacija »Rübezahl«]]. Njemačka Komanda Jugoistoka prikupila je za ovu operaciju sljedeće raspoložive snage: {{izdvojeni citat|''Predmet'': Planiranje »Ribecal«,  1.) Snage koje učestvuju: a) Južna grupa: glavni deo 1. brd. div., albanska milicija i delovi SS-divizije »Skenderbeg«, b) Bor[bena] grupa »Jugozapad«: 2 ojačana bataljona 181. peš. divizije sa III/13. SS-puka, c) S[evero] z[apadna] grupa: 2. puk Brandenburg (bez 1 bat.), 3/12. tenk. bat. z. b. V., CDK i četnici (Drinski korpus), d) S[everna] grupa: 14. SS-puk (bez III), e) I[stočna] grupa: Viša k-da III/363. puka, 696. bat. feldžandarmerije, delovi 297. izv. bat., 2/201. brig. jur. topova, f) Grupa »Krempler«, g) Padobranski lov. bat. »Brandenburg«<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=491&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000486.] <br /> ({{jez-njem|"Betr.: Plannung "Rübezahl". </br> 1.) Beteiligte Kräfte: </br> a) Südgruppe: Masse 1. Geb. Div., alban. Milizen und Tle. SS–Div. Skanderbeg. </br> b) Kgr. Südwest: 2 verst. Btlne. 181 J.D. mit III./SS–13 </br> c) NW–Gruppe: 2. Rgt. Brandenburg (o. 1 Btln.) 3./Pz. Abt. z.b.V. 12, MFK, und Cetniks (Drina–Korps). </br> d) N–Gruppe: SS–Rgt. 14 (ohne III.). </br> e) O–Gruppe: Höh. Kdo. mit III./363, Feld Gend.Abt. 696, Tle. A.A. 297, 2./Stu. Gesch.Brig 201. </br> f) Gruppe Krempler. </br> g) Fallschirm–Jg.Btl. Brandenburg."}})</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_108.htm Izveštaj Komandanta Jugoistoka od 12. avgusta 1944. Vrhovnoj Komandi Vermahta o sastavu borbenih grupa i njihovim pravcima napada u operaciji »Ribecal«], Zbornik NOR-a, tom XII, knjiga 4, dokument br. 108.</ref>}} [[NOVJ]] je nastojala da koncentriše snage na levoj strani [[Lim (reka)|Lima]] za proboj u [[Srbija|Srbiju]]. Nemačka [[Komanda Jugoistoka (Nemačka)|Komanda Jugoistoka]] je rešila da brani [[Srbija|Srbiju]] aktivnim dejstvima - sprečavanjem pokreta jedinica [[NOVJ]] kroz [[Bosna|Bosnu]] prema zapadu, kao i nizom krupnih i ambicioznih operacija u [[Sandžak]]u i istočnoj [[Bosna|Bosni]] sračunatih na razbijanje koncentracija [[NOVJ]] i njihovo onesposobljavanje za ofanzivna dejstva. Snage [[JVuO]] sa velikim entuzijazmom učestvovale su u ovim operacijama, kao i u onim koje je organizovao nemački komandant [[Srbija|Srbije]] protiv lokalnih partizana i povremenih prodora. Vrhunac ovog sadejstva nastupio je u avgustu [[1944]],<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944"/><ref>[Službena beleška oficira Abvera Komande Jugoistoka od 22. avgusta 1944. sa referisanja komandanta Jugoistoka Adolfu Hitleru, http://www.znaci.org/00001/4_12_4_112.htm {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230814062743/https://znaci.org/00001/4_12_4_112.htm |date=2023-08-14 }}] Zbornik dokumenata i podataka o NOR-u, tom XII (nemački dokumenti), knjiga 4, Vojnoistorijski institut, Beograd - dokument 112</ref> kada su se odvijala najintenzivnija i najmasovnija dejstva. U izvještaju Vojnoprivrednog štaba Jugoistoka od 15. avgusta 1944. godine upućenom Vojnoupravnom komandantu Jugoistoka, konstatuje se ozbiljna političko-bezbjednosna kriza uzrokovana uspješnim partizanskim manevrom, tj. prodorom u Srbiju: {{izdvojeni citat|Započeo je očekivani veliki Titov napad na Srbiju. Dok su u [[Istočna Bosna|istočnoj Bosni]], na [[Drina|Drini]], pripremljene jedinice bile tako desetkovane našim akcijama da mu tamo samo slabe snage stoje na raspolaganju, dotle je jačim delovima Titovih jedinica, koje su bile u centralnom delu [[Crna Gora|Crne Gore]], oko 3 divizije, pošlo za rukom da upadnu u [[Južna Srbija|južnu Srbiju]] i da pređu dolinu [[Ibar|Ibra]]. One sada u rejonu između Ibra i [[Južna Morava|Južne Morave]], po sjedinjavanju sa tamošnje 3 srpske crvene divizije, ugrožavaju obe glavne saobraćajne arterije prema jugu. Slobodu pokreta ovih, oko 10.000 ljudi jakih i dobro naoružanih, združenih jedinica uspeli smo, istina u teškim borbama i uz mnogo gubitaka, pomoću nemačkih, bugarskih i srpskih snaga (četnici i [[Srpski dobrovoljački korpus|SDK]]) da suzimo; ipak, one su preslabe da bi, s obzirom na otkazivanje bugarskih jedinica, izborile odlučujuće uspehe.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_109.htm Izveštaj Vojnoprivrednog štaba Jugoistoka od 15. avgusta 1944. komandantu Jugoistoka o vojno-političkoj i privrednoj situaciji u Srbiji]</ref>}} Koliki su značaj najviši okupacioni dužnosnici u Jugoslaviji pridavali upotrebi četničkih jedinicâ u borbi protiv snaga NOVJ, može se zaključiti i na osnovu jedne naredbe od 26. avgusta 1944. godine, koju potpisuje feldmaršal [[Maximilian von Weichs]]: {{izdvojeni citat| ''Naređenje komandanta Jugoistoka'' Suštinski zadatak [[Druga oklopna armija (Wehrmacht)|2. oklopne armije]] i Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od sada pa nadalje jeste dovesti i držati sve četničke jedinice u Srbiji i Crnoj Gori u borbenom dodiru s crvenim snagama, kako im ne bi bilo dopušteno preuzimanje vlastite inicijative, koja bi zbog cjelokupne situacije mogla biti uperena i protiv Njemačke. Odbijanje borbe protiv komunista mora se odmah prijaviti kao prijeteći simptom.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944"/><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=13&rec=311&roll=191 NARA, T311, Roll 191, frame no. 000007.] <br /> ({{jez-njem|"Befehle OB.Südost <br /> Eine wesentl. Aufgabe Pz.AOk 2 und Mil.Befh.Südost ist ab sofort sämtl. in Serbien und Montenegro stehenden Cetnikverbände in Gefechtsberührung mit roten Kräften zu bringen und zu halten, um sie nicht zu einer eigenen Initiative die in Auswirkung der Gesamtlage auch gegen Deutschland gerichtet sein könnte gelangen zu lassen. Weigerung, dem Kampf gegen den Komm. aufzunehmen, ist als bedrohliches Symptom sofort zu melden."}})</ref>}} Uoči bitke sa partizanima, nemački Wehrmacht je snabdeo četnike svim raspoloživim zalihama italijanskog pešadijskog oružja i municije: {{izdvojeni citat|U nadovezi na dogovor od 15. 8. saopštava se, da se za izdavanje četničkim jedinicama mogu staviti na raspolaganje, u najboljem slučaju, sledeća oružja: 7.000 pušaka 6,5 mm (ital.) sa po 100 metaka, <br /> 50 teš. mitraljeza 8 mm (ital.) sa po 13.000 metaka, <br /> 42 laka bacača 4,5 mm (ital.) sa po 250 metaka. Upozorava se na to, da je time iscrpljena celokupna zaliha italijanske pešadijske municije u domenu Komandanta Jugoistoka i da se nove pošiljke mogu očekivati tek od oktobra 1944. godine i to u ograničenom obimu.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=587&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000582.] </br> ({{jez-njem|"Im Nachgang zur Besprechung vom 15.8. wird mitgeteilt, dass für Ausgabe an Cetnik–Einheiten äusserstenfalls folgende Waffen zur Verfügung gestellt werden können: </br> 7 000 Gewehre 6,5 mm (i) mit je 100 Schuss, </br> 50 s.M.G. 8 mm (i) mit je 13 000 Schuss, </br> 42 le.Gr.W. 4,5 cm (i) mit je 250 Schuss. </br> Es wird darauf aufmerksam gemacht, dass damit der gesamte Bestand an ital. Inf. Munition im Bereich O.B.Südost erschöpft ist und Neulieferung in beschränktem Maße erst ab Oktober 44 erwartet werden darf."}})</ref><ref>[http://www.znaci.org/00001/4_14_4_228.htm Obaveštenje operativnog odeljenja komandanta Jugoistoka od 16. avgusta 1944. obaveštajnom odeljenju o odobrenim količinama oružja i municije četničkim jedinicama]</ref>|Obaveštenje komande Jugoistoka o odobravanju oružja i municije četnicima (16. avgust 1944.)}} U nacrtu jednog izvještaja, sastavljenog od strane oficirâ Armijske grupe »F« u ljeto 1944. godine, sumira se iskustvo njemačkih okupacionih organa sa Mihailovićevim četnicima u [[Okupacija Jugoslavije u Drugom svetskom ratu|okupiranoj Jugoslaviji]]: {{izdvojeni citat|Dosadašnje držanje D.M.-a ima sljedeće karakteristike: a) Aktivna borba protiv komunista u Srbiji, Crnoj Gori i Hrvatskoj, s tim što je ova borba zbog brojčane, a naročito materijalno-tehničke nadmoći komunista, uvijek rizična za snage D.M.-a, b) Neispunjavanje od Saveznika postavljenih specijalnih zadataka, c) Lokalna, ponekad vrlo aktivna saradnja sa njemačkim trupama, obavještajnim i ostalim okupacionim organima, d) Potpuna spremnost za izvršavanje taktičkih instrukcija izdatih od strane njemačkih oficira za vezu, e) Stalno ponavljanje zahtjeva za municijom i oružjem radi borbe protiv komunista, kao nagrada za dokazanu lojalnost.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=970&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000960.] <br /> ({{jez-njem|"Das bisherige Verhalten der DM–Bewegung ist gekennzeichnet: </br> a) durch eine aktive Kampfführung gegen den kommunistischen Feind in Serbien, Kroatien und Montenegro, die bei zahlenmässiger und vor allem waffentechnischer Überlegenheit der kommunistischen Banden in jedem Falle mit einem besonderen Risiko für die DM–Kräfte verbunden ist, </br> b) durch die Nichtausführung der von den Allierten generell und im Form von Spezialaufgaben gegebenen Sabotageaufträge, </br> c) durch eine örtliche, z.Zt. sehr rege Zusammenarbeit der DM–Cetniks mit der deutschen Sicherungstruppe, den Abwehrorganen und den für Ausnutzung des Landes eingesetzten deutschen Dienststellen bezw. deren Organisationen, </br> d) durch eine absolute Bereitwilligkeit, sich den taktischen Weisungen der deutschen Verbindungsoffiziere zu unterwerfen, </br> e) durch die wiederholten Versuche, für bewiesene Loyalität Munition und Waffen zum Kampf gegen den kommunistischen Feind zu erhalten."}})</ref>}} Kada su partizani konačno uspeli da se probiju u Srbiju i krenu ka Beogradu, nastupila je panika u redovima okupatora i kvislinga/kolaboracionista: {{izdvojeni citat|Titovi partizani upali su u septembru 1944. u Srbiju i to na više mesta. Zapadni deo Srbije bio je potpuno nezaštićen. Tamo je bio stacioniran samo mali broj nemačkih policijskih jedinica, koje su, zajedno sa četnicima, tu i tamo još vodile borbe. Sa svih strana neprijatelj je krenuo ka Beogradu. U gradu je vladao mir. Mi smo sedeli u Beogradu ne na buretu baruta, nego smo se nalazili u njemu.<ref>[http://www.znaci.org/00001/172_7.pdf Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221015170611/https://znaci.org/00001/172_7.pdf |date=2022-10-15 }}, str. 161–162.</ref>|[[Hermann Neubacher]], “Sonderauftrag Südost”}} U izveštaju od 18. septembra 1944, komandant Jugoistoka feldmaršal Maximilian von Weichs jasno sagledava težinu situacije u kojoj su se našle okupacione snage u Srbiji usljed nezadržive partizanske ofanzive. Von Weichs smatra da se njemačkom vođstvu poput imperativa nameće nastavak saradnje sa Mihailovićevim četnicima: {{izdvojeni citat|Loša situacija u Srbiji: zbog pomanjkanja vlastitih snaga, napredovanje partizana se može još samo usporiti; politika upotrebe četnika pri tome je od nesmanjene važnosti, te će biti nastavljena svim sredstvima.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=763&rec=311&roll=193 NARA, T311, Roll 193, frame no. 000758.] <br /> ({{jez-njem|"Es kommt also darauf an, gegenüber den Banden in Serbien weiterhin mit unterlegenen Kräften eine Verzögerungstaktik zu betreiben in der Hoffnung, daß durch innerpolit. Gegensätze oder Versorgungsschwierigkeiten ihre Stoßkraft geschwächt wird. Ein Einspannen noch kampfbereiter Cetniks ist dabei von unverminderter Bedeutung u. wird mit allem Mitteln betrieben."}})</ref>|V. Weichs-ova ocjena situacije od 17.9.44 (18.9.44)}} Četnici su nudili okupatoru sadjejstvo u borbi protiv snaga NOVJ u zamjenu za municiju i naoružanje: {{izdvojeni citat|Više četničkih vođa s područja Beograda nudi se za borbu protiv komunista pri isporuci oružja i municije od strane Nijemaca.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=789&rec=311&roll=193 NARA, T311, Roll 193, frame no. 000784.] <br /> ({{jez-njem|"Serbien: Kampfangebote mehrerer Cetnik–Führer Raum Belgrad gegen Kommunisten bei Waffen– und Munitionslieferung durch Deutsche."}})</ref>|Večernji izvještaj obavještajnog odjeljenja Armijske grupe »F« za 19. septembar 1944. godine}} Krajem septembra 1944, četnici učestvuju s njemačkim jedinicama u borbi protiv partizana u raznim dijelovima Srbije. Tako u zapadnoj Srbiji, [[4. grupa jurišnih korpusa JVuO|Četvrta grupa jurišnih korpusa JVuO]] pod komandom potpukovnika [[Dragoslav Račić|Dragoslava Račića]] i trupe Wehrmachta pokušavaju spriječiti prodor snaga NOVJ: {{izdvojeni citat|Zapadna i centralna Srbija: [...] Dijelovi Borbene grupe fon Jungenfeld prebačeni u Šabac, odakle su 26. septembra, u sadejstvu sa četničkom formacijom Račića, vršili napad na [[12. vojvođanski korpus NOVJ|12. korpus NOVJ]] koji nadire s juga.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1027&rec=311&roll=193 NARA, T311, Roll 193, frame no. 001015.] <br /> ({{jez-njem|"West– und Mittel– Serbien: </br> Tle. Kgr. v. Jungenfeld nach Sabac verlegt, von dort 26.9. im Zusammenwirken mit Cetnik–Verband Racic Angriff auf von Süd vordringendes XII. rotes Korps."}})</ref>}} Ova elitna četnička formacija pomagala je okupatoru u zapadnoj Srbiji već početkom septembra te godine: {{izdvojeni citat|[[Požega (Srbija)|Požegu]] zauzele vlastite trupe u sadejstvu sa četnicima (Račića).<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=247&rec=311&roll=193 NARA, T311, Roll 193, frame no. 000246.] <br /> ({{jez-njem|"Pozega durch eigene Truppe in Zusammenwirken mit Cetniks (Racic) genommen."}})</ref>|Večernji izvještaj Obavještajnog odjeljenja Armijske grupe »F« za 6. septembar 1944. godine}} Pukovnik von Jungenfeld se nalazio na čelu 5. policijskog puka, sa štabom u [[Šabac|Šapcu]]. O saradnji visokih četničkih oficira sa Jungenfeldom, poput komandanta Kolubarskog korpusa JVuO kapetana Milorada Lapčevića, generala [[Svetomira Đukića]], komandanta Severnih pokrajina JVuO (tj. [[Vojvodina|Vojvodine]] i [[Slavonija|Slavonije]]) ili majora Ilije Orelja, u vezi sa planiranjem krupnije operacije protiv snagâ [[NOV i POJ]] u [[Srem]]u avgusta 1944. godine, general Dragoljub Mihailović je bio obaviješten od strane pukovnika Dragomira Radovanovića, delegata Vrhovne komande Jugoslovenske vojske u otadžbini za Vojvodinu: {{izdvojeni citat|Dobro je što je kapetan Lapčević postavljen za komandanta Sremske jurišne grupe, no on je svojim radom za poslednji mesec dana stalno radio sa nemačkim komandantom iz [[Šabac|Šapca]]. On — kapetan Lapčević je izvodio akciju u [[Kupinovo|Kupinskom]] kutu po zapovesti nemačkog komandanta iz Šabca, javno sa njim sedeo obilazio Kupinski kut naravno da su u ovom pogledu sudelovali đeneral Đukić i major Orelj. Major Orelj je potpuno zabrljao. Nezgodno je što se svuda prestavlja za Vašeg Delegata te u ime Vaše onako pijan naređuje i govori. Sve ovo vide ovi naši mladi komandanti koji vode ljude i koji treba da nose ceo teret borbe na svojim leđima. Oni nemogu da dozvole da im neko prebaci da su saradnici Nemaca. Kapetan Lapčević, đeneral Đukić i major Orelj mogli su i trebali da rade, ali samo tajno, a nikako javno svakog dana sedeti u kafani u s. [[Ušće (Obrenovac)|Ušće]] pored puta [[Obrenovac]]—Šabac, još đeneral Đukić sa đeneralskom kapom i t.d. Da umirim ove mlade ljude i da im objasnim da će se ovo zabraniti i da će se ako se šta radi, u buduće tajno raditi, trebalo je dosta vremena i muke.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_37.htm Izveštaj delegata Vrhovne komande za Vojvodinu od 22. avgusta 1944. Draži Mihailoviću o akcijama protiv NOV i POJ u Sremu i o saradnji sa nemačkim trupama]</ref>}} Iz Armijske grupe »F« javljeno je 13. septembra 1944. godine da Mihailovićevi četnici pomažu okupacionoj sili i prilikom defanzivnih akcijâ u zapadnoj Srbiji: {{izdvojeni citat|Sjeverozapadna Srbija: Noćni napad crvenih bandi na [[Valjevo]] odbijen od strane četnika i vlastitih snaga.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=553&rec=311&roll=193 NARA, T311, Roll 193, frame no. 000550.] <br /> ({{jez-njem|"NW–Serbien: </br> Nachtangriff roter Banden auf Valjevo durch Cetniks und eig. Kräfte abgeschlagen."}})</ref>|Tajni dnevni izvještaj Komande Jugoistoka (Armijska grupa »F«) za 13. IX 1944.}} U [[Istočna Srbija|istočnoj Srbiji]] četnici su asistirali okupatoru pri zaštiti objekata od strateškog značaja za ratnu privredu Trećeg Reicha, čime je Nijemcima znatno olakšavana eksploatacija rudnih bogatstava u zemlji: {{izdvojeni citat|Napad bandi na rudnik uglja [[Bogovina]] odbijen od strane DM–jedinicâ i mešovite borbene grupe (Landesschützen iz [[Bor]]a i delovi 1. policijskog dobrov. bataljona).<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=403&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frame no. 6289656.] <br /> ({{jez-njem|"BANDENANGRIFF AUF KOHLENBERGWERK BOGOVINA DURCH DM–VERBAENDE UND GEMISCHTE KGR (LDS AUS BOR UND TLE. POL. FREIW.BTL. 1) ABGEWIESEN."}})</ref>|Dnevni izvještaj Komande Jugoistoka (Armijska grupa »F«), 27. VIII 1944. godine}} Načelnik štaba Četvrte grupe jurišnih korpusa JVuO major [[Neško Nedić]] je 13. septembra izdao naređenje kapetanu Vojislavu Markoviću da u najtješnjoj vezi sa njemačkim okupacionim snagama odbace [[1. proleterska divizija|Prvu proletersku diviziju]] prilikom napada na Valjevo: {{izdvojeni citat|Tvoj korpus za sada ostaje za akciju prema Valjevu — prema komunističkoj grupi dejstvuje u Kolubari. Pošto ovu akciju vode uglavnom Nemci to će tvoja uloga biti da naslonom naših i u sporazumu sa njima izvršiš tučenje crvenih sugerišući Nemcima najpogodnija rešenja. Od Nemaca ćeš neposredno da se snabdevaš municijom, a glavni zadatak ti je da prisustvom uz nemačke trupe goniš i hvataš komuniste koje oni razbijaju.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_69.htm Naređenje načelnika štaba 4. grupe jurišnih korpusa od 13. septembra 1944. komandantu 7. jurišnog korpusa da sadejstvuje s nemačkim trupama u odbijanju napada 1. proleterske divizije NOVJ na Valjevo]</ref>}} Istovremeno, Nijemci otpočinju s izvođenjem [[Operacija Cirkus|operacije »Cirkus«]] ({{jez-njem|Zirkus}}), čiji je cilj bio ovlađivanje [[Kolubara|kolubarskim]] pobrđem. Operacija je počela 24. septembra 1944, uz učešće [[7. SS dobrovoljačka gorska divizija Prinz Eugen|7. SS-divizije »Prinz Eugen«]], [[Brandenburger|1. puka »Brandenburg«]] (bez 1. bataljona), 202. tenkovskog bataljona, dijelova 5. policijskog puka i pripadnikâ Šumadijske i Kolubarske grupe korpusa JVuO.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_168.pdf Pregled dejstava potčinjenih jedinica vojnoupravnog komandanta Jugoistoka (Armijske grupe »Srbija«) od 23. avgusta do 4. novembra 1944. godine]</ref> Prethodnog dana, ispred Komande Jugoistoka je načelnik štaba Armijske grupe »F« general [[Arthur Winter]] uputio izvještaj kojim najavljuje početak operacije, napominjući da će se i brojne četničke jedinice boriti na strani Wehrmachta: {{izdvojeni citat|Početak "Cirkusa" 24. septembra. [...] Sve naše snage u sjeverozapadnoj Srbiji potčinjene su Borbenoj grupi fon Jungenfeld. U kruševačkom kraju uspješno napredovanje većih četničkih snaga, uz podršku 12. bataljona iz sastava [[Druga oklopna armija (Wehrmacht)|2. oklopne armije]], protiv crvenih bandi u području sjeverozapadno od Kruševca. Pothvat će biti nastavljen sa 6.000 četnika.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=941&rec=311&roll=193 NARA, T311, Roll 193, frame no. 000931.] <br /> ({{jez-njem|"Beginn "Zirkus" 24.9. Durch Aufkl.– Vorstoss 1. Rgt. Brandenburg Arandjelovac stark feindbesetzt festgestellt. Sämtl. eig. Kräfte in NW–Serbien Kgr. v. Jungenfeld unterstellt. Raum Krusevac erfolgreicher Vorstoss stärkerer Cetnik–Kräfte, unterstützt durch 2./Pz.Abt.z.b.V.12 gegen rote Banden Raum NW Krusevac. Unternehmen wird mit 6000 Cetniks fortgeführt."}})</ref>|Povjerljivi izvještaj Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi oružanih snaga od 23. IX 1944.}} U septembru su kvislinške formacije [[Srpska državna straža|Srpska državna]] i [[Srpska granična straža|granična straža]] preformirane u [[Srpski udarni korpus]] (jačine 6.800), stavljen pod Mihailovićevu komandu.<ref>[http://www.znaci.org/00001/4_12_4_168.htm Izveštaj komandanta Armijske grupe "Srbija" od 4. novembra 1944] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230714172817/https://znaci.org/00001/4_12_4_168.htm |date=2023-07-14 }}, Zbornik dokumenata i podataka o NOR-u, tom XII (nemački dokumenti), knjiga 4, Vojnoistorijski institut, Beograd - dokument 168</ref> U prvoj polovini septembra, četničko-nemačka odbrana [[Srbija|Srbije]] sa zapada doživela je slom usled prodora [[NOVJ]]. Bitka za [[Srbija|Srbiju]] definitivno je rešena tokom oktobra [[Beogradska operacija 1944.|Beogradskom operacijom]], uz sadejstvo [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije]] sa oklopnim snagama [[Crvena armija|Crvene armije]]. No, i pored toga, JVuO je nastavila sadejstvovati sa Vermahtom: {{izdvojeni citat|Usljed jakog komunističkog pritiska, još četničkih jedinica, uključujući i one iz istočne Srbije, izrazile su spremnost za dalju borbu protiv komunista u saradnji sa njem. Wehrmachtom.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&broj=101&roll=194 NARA, T311, Roll 194, frame 000095: Izvještaj o neprijatelju u Srbiji, Hrvatskoj, Crnoj Gori i Albaniji (Dodatak za savjetovanje kod načelnika štaba jugoistoka od 2. oktobra 1944.)] <br /> ({{jez-njem|"Unter dem starken kommunistischen Druck haben sich weitere Cetnik–Führer, auch aus O–Serbien bereit erklärt, gemeinsam mit der Deutschen Wehrmacht gegen die Kommunisten zu kämpfen."}})</ref>|Izvještaj [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] od 2. oktobra 1944.}} {{izdvojeni citat|Četnička grupa [[Siniša Ocokoljić|Ocokoljića]] iz istočne Srbije osiguravala je pozadinu Müllerovom korpusu prilikom borbi protiv Rusa u rejonu okuka Dunava–Zaječar.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=568&rec=311&roll=194 NARA, T311, Roll 194, frames no. 000562-000564: Držanje D.M.-četnika u Srbiji (dodatak za izvještaj o neprijateljskim namjerama od 19. oktobra 1944.)] </br> ({{jez-njem|"Die ostserbische Cetnikgruppe des Ocokoljic hat dem Korps Müller bei den Verteidigungskämpfen gegen die Russen im Raum Donauschleife–Zajecar Dienste zur Freihaltung der rückwärtigen Verbindungen geleistet."}})</ref>|Njemački izvještaj od 19. oktobra 1944.}} Opšta (pozitivna) ocjena o doprinosu četničkih snaga u borbi na strani njemačkog Wehrmachta tokom bitke za Srbiju, data je u izvještaju štaba [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]], poslatom 21. avgusta 1944. godine Vojnom zapovjedniku Jugoistoka generalu [[Hans Felber|Felberu]]: {{izdvojeni citat|Njemačko vođstvo u Srbiji je stoga moralo tražiti pomoć većih dijelova četnika Draže Mihailovića. Oni su slabo naoružani i nedavno su teško pogođeni usljed izostanka obuke pojedinačnih boraca. Ipak, dobro su se borili, pretrpjeli su znatne krvave gubitke i mogu se označiti kao bezuslovno antikomunistički.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=985&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000975.] ({{jez-njem|"Die deutsche Führung in Serbien mußte sich daher schon bisher der Mithilfe stärkerer Teile der DM–Cetniks bedienen. Diese sind schlecht bewaffnet und infolge geringer Ausbildung des Einzelkämpfers in der letzten Zeit stark angeschlagen worden. Sie haben sich aber gut geschlagen, erhebliche blutige Verluste zu verzeichnen und können als unbedingt antikommunistisch bezeichnet werden."}})</ref>|Njemačka procjena brojnosti partizanskih, njemačkih i kvislinških jedinica u Srbiji (21. august 1944).}} === Proboj četnika i Nijemaca iz Srbije (1944) === {{Poseban članak|Proboj četnika i Nijemaca iz Srbije|Povlačenje kolaboracionista sa Nijemcima (1944–1945)}} [[Datoteka:Bundesarchiv Bild 183-J28413, Jugoslawien, deutscher Rückzug.jpg|thumb|Nemački vojnici se povlače iz Srbije.]] Tokom septembra [[1944]]. glavna četnička mobilna formacija u centralnoj i zapadnoj Srbiji, [[Četvrta grupa jurišnih korpusa JVuO|Četvrta grupa jurišnih korpusa]] pod komandom [[Dragoslav Račić|Dragoslava Račića]], skupa sa drugim pridruženim jedinicama, poražena je od nadirućih snaga [[NOVJ]] i potisnuta prema [[Beograd]]u. Ove su jedinice Nemci tokom [[3. oktobra|3]], [[4. oktobra|4.]] i [[5. oktobra]] 1944. vozovima prebacili sa željezničkih stanica Topčider i Ripanj do [[Kraljevo|Kraljeva]].<ref name="ReferenceC">Ratko Parežanin; MOJA MISIJA U CRNOJ GORI, Rim, 1974, str. 17-18.</ref><ref>Radomir Milošević-Čeda: ZAKASNELI RAPORT, Interprint, Beograd, 1996, str. 78-79.</ref> {{izdvojeni citat|Noću, iza ponoći, između 3. i 4. oktobra 1944, krenuli smo iz Beograda, sa železničke stanice u Topčideru... Uveče sam se oprostio sa komandantom Korpusa, generalom Kostom Mušickim... Kod Mušickog je u tom trenutku bio [[Nikola Kalabić]], a u štabu Dobrovoljačkog Korpusa sam primetio i Neška Nedića... Došli su da se dogovaraju sa Dobrovoljačkom komandom i da traže opremu i ostalo. Na brzinu progovorio sam nekoliko reči sa Neškom Nedićem. U vozu su s nama putovali i Kalabićevi četnici. Rekoše nam da idu do Kraljeva, gde se vrši koncentracija četnika za borbu.<ref name="ReferenceC"/>|Nedićev ministar [[Ratko Parežanin]]}} O oštrini borbi koje su se vodile između snaga NOVJ, s jedne, te okupatorsko-kolaboracionističkih jedinica s druge strane, svjedoči i jedan njemački izvještaj neposredno pred [[Beogradska operacija|pad Beograda]]. U izvještaju se apostofira strateški značaj koji je, za odbranu glavnog grada Srbije, predstavljala linija bojišnice u [[Zapadna Srbija|zapadnoj Srbiji]], gdje je bila raspoređena Četvrta grupa jurišnih korpusa JVuO pod komandom potpukovnika Račića: {{izdvojeni citat|Račićeva jurišna grupa korpusa, koja je u septembru u teškim borbama na savskom zavoju bila potisnuta iz područja Čačak–Požega–Užice zbog napredovanja Titovih snaga u zapadnoj Srbiji ka sjeveru, probila se natrag u područje Užice–Požega–Čačak zapadno ka Drini u pojedinačnim grupama, trpeći velike gubitke, nakon što su njemačke snage raspoređene u ovom području povučene na [[Istočni front]]. Usljed nedostatka streljiva i oružja te u odsustvu njemačkih snaga koje bi ga poduprle, Račić je od tada mogao izvoditi samo manje operacije protiv komunističkih grupa. </br> Brzo napredovanje Rusa preko doline Morave do saobraćajnice Beograd–Kraljevo potpuno je promijenilo situaciju kod četnika. Čini se da je bliski kontakt s njemačkim trupama bio poremećen brzim pokretima njemačkih trupa uzrokovanim borbama, tako da se s te strane teško mogao vršiti bilo kakav kontinuirani uticaj na četnike.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=568&rec=311&roll=194 NARA, T311, Roll 194, frame no. 000562.] </br> ({{jez-njem|"Die im September durch den Nordvormarsch der Tito–Kräfte im westserbischen Gebiet aus dem Raum Cacak–Pozega–Uzice in harten Kämpfen gegen den Savabogen zurückgedrückte Sturmkorpsgruppe Racic hat sich nach Abzug der in diesem Raum eingesetzten deutschen Kräfte an die Ostfront wiederum unter starken Verlusten in Einzelgruppen in das Gebiet westlich der Drina und den Ausgangsraum Uzice–Pozega–Cacak durchgekämpft. Wegen Mangel an Munition und Waffen und im Hinblick auf das Fehlen deutscher Kräfte als Rückhalt hat Racic seitdem nur kleinere Aktionen gegen komm. Gruppen durchführen können. </br> Das rasche Vordringen der Russen über das Moravatal bis zur Straße Belgrad–Kraljevo hat die Lage der Cetniks völlig verändert. Die Tuchfühlung mit der deutschen Truppe scheint durch die im Kampfverlauf notwendig gewordenen raschen deutschen Truppenverschiebungen unterbrochen zu sein, sodass von dieser Seite die Möglichkeit zu laufender Einwirkung auf die Cetniks kaum mehr bestand."}})</ref>|Držanje D.M.-četnika u Srbiji (dodatak za izvještaj o neprijateljskim namjerama od 19. oktobra 1944.)}} U mjesečnom izvještaju [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] ({{jez-njem|Heeresgruppe F}}) za oktobar 1944, poslatom Komandi Jugoistoka, konstatuje se da četnici u Srbiji nijesu u stanju održati svoje pozicije bez prisustva njemačkih okupacionih trupâ. Oficiri Wehrmachta tvrde da je „prebacivanje najvećeg dijela četničkih jedinica koje su se nalazile u sjevernoj i istočnoj Srbiji u suštini izvršeno da bi se izbjegli sukobi sa Rusima“, na čiju ih je „podmuklost“ upozorila Vrhovna komanda JVuO: {{izdvojeni citat|U borbi sa snagama 1. komun. korpusa koje su napredovale ka Beogradu, krajem septembra je Rudnički korpus [JVuO] u rejonu Lazarevca (32 km si. od Valjeva) potpuno uništen, dok je Kosmajski korpus uspio da se održi u rejonu sjeverno od Mladenovca (4 km j–ji. od Beograda). Nakon povlačenja njemačkih trupa, budući u nemogućnosti da zadrže dotadašnja operativna područja zbog premoći Rusa i komunista, četničke jedinice koje su se borile u sjeverozapadnoj i centralnoj Srbiji prebačene su do sredine oktobra na područje južno od Zapadne Morave.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=675&rec=311&roll=189 NARA, T311, Roll 189, frame no. 001138.] <br /> ({{jez-njem|"Die Verlegung des grössten Teiles der in Nord– und Ostserbien befindlichen Cetnik–Einheiten wurde im wesentlichen zur Vermeidung von Zusammenstössen mit den Russen vorgenommem, vor deren Hinterlist das Obkdo. die Stäbe dringend warnte. <br /> Im Kampf mit den auf Belgrad vorgehenden Kräften des I.komm.Korps wurde Ende September das im Raum Lazarevac (32 NO Valjevo) stehende Rudnik–Korps völlig zerschlagen, während das Kosmaj–Korps sich im Raum Nord Mladenovac (4 SSO Belgrad) behaupten könnte. <br /> Angesichts der Unmöglichket, nach dem Abzug der deutschen Truppen die bisherigen Einsatzräume gegen die Übermacht der Russen und Kommunisten zu halten, wurden die in Nordwest– und Mittel– Serbien kämpfenden Cetnik–Einheiten biss Mitte Oktober in den Raum südlich der Westl. Morava verlegt."}})</ref>}} Izbijanje [[Crvena armija|Crvene armije]] na severoistočnu granicu Jugoslavije izazvalo je pometnju u četničkim redovima. Znatan deo četničkih trupa tokom septembra razbijen je od strane NOVJ u zapadnoj Srbiji. Sam [[Dragoljub Mihailović|Mihailović]] sa manjom grupom boraca je nateran na povlačenje u Bosnu. Neki su pokušali da napadom na Nemce pred sam dolazak Crvene armije ponovo steknu saveznički status ([[Predrag Raković|Raković]], [[Dragutin Keserović|Keserović]], [[Dragoslav Račić|Račić]]), ali je i ovaj pokušaj bio kratkotrajan. Nakon neuspeha, glavnina se krajem oktobra koncentrisala u oblasti Ivanjice. Upravo u tom periodu vrh Armijske grupe E iz Grčke izbio je do [[Novi Pazar|Novog Pazara]]. Četnici su se priključili [[Proboj Armijske grupe E kroz Sandžak|prodoru Armijske grupe E kroz Sandžak]] u istočnu [[Bosna|Bosnu]]. {{Wikisource|Izveštaj Komande grupe armija "E" Komandantu Jugoistoka od 11.11.1944.}} {{izdvojeni citat|Draža Mihailović će nastaviti borbu protiv komunizma. Njegove jedinice se već bore sa Titovim trupama i imaju djelomično vezu sa njemačkim jedinicama (pukovnik v. Jungfeld, general Müller). Sada je stvar u tome, kako upotrebiti četničke jedinice kao prethodnice i osiguranje za komunikacije prilikom predstojećeg izmještanja njemačkih trupa iz Srbije. Pritom se neće moći izbjeći da četnici, prateći moguće pokrete njemačkih trupa ka zapadu, ne dospiju na tlo Hrvatske.<ref name="sr.wikisource.org">[http://sr.wikisource.org/wiki/Zabilje%C5%A1ka_sa_savjetovanja_visokih_njema%C4%8Dkih_politi%C4%8Dkih,_vojnih_i_policijskih_li%C4%8Dnosti_o_%C4%8Detni%C4%8Dkom_pitanju_u_Srbiji,_8._oktobra_1944. Zabilješka sa savjetovanja visokih njemačkih političkih, vojnih i policijskih ličnosti o četničkom pitanju u Srbiji, 8. oktobra 1944.]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=51&rec=311&roll=194 NARA, T311, Roll 194, frames no. 000045—000046.] ({{jez-njem|"D.M. wird weiterhin Kampf gegen den Kommunismus führen. Seine Verbände stehen nach wie vor gegen den Titobanden und haben zum Teil auch die notwendige Bindung an die deutsche Truppe (Oberst von Jungfeld, General Müller). Es wird nunmehr darauf ankommen, die Cetniks bei den zu erwartenden Absatzbewegungen der deutschen Truppe in Serbien als eine Art Vorhut einzusetzen, die die rückwärtigen Verbindungen durch Kampf gegen die dortständigen kommunistischen Banden öffnen. Dabei ist nicht zu vermeiden, dass die Cetniks im Zuge möglicher Rückverlegung der deutschen Kräfte in Serbien nach Westen auf kroatisches Gebiet übertreten."}})</ref>|Zabilješka sa savjetovanja njemačkog okupacionog vrha o četničkom pitanju u Srbiji, 8. oktobra 1944.}} Prvog dana oktobra 1944, u Komandi Jugoistoka je održano savjetovanje na kojem je upozoreno na promjenljivo raspoloženje četnika prema njemačkoj oružanoj sili u okupiranoj Jugoslaviji: {{izdvojeni citat|Srbija: [...] Četničko držanje i dalje različito. Srbijanski četnici se bore zajedno sa Wehrmachtom protiv komunista. Čak je i sam Draža Mihailović tražio njemačko osiguranje za planirano prebacivanje svog štaba iz sjeverozapadne Srbije u područje jugozapadno od Beograda. Ovaj plan se ipak nije ostvario. Suprotno tome, četnici u Istočnoj Bosni, Hercegovini i južnoj Crnoj Gori su neprijateljski nastrojeni. Kreću se ka obali, kako bi u slučaju savezničkog iskrcavanja s njima uspostavili kontakt i dobili savezničku zaštitu od crvenih. Iz sigurnog izvora se doznaje da D.M. izričito osudio njihovo protivnjemačko držanje.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=111&rec=311&roll=194 NARA, T311, Roll 194, frames no. 000105—000106.] ({{jez-njem|"Cetnik–Haltung weiterhin uneinheitlich. Serbische Cetniks kämpfen zusammen mit deutscher Truppe gegen komm. Banden. DM. selbst bat sogar um deutsche Hilfe zur Sicherung beabsichtigter Verlegung seines Hauptstabes von NW–Serbien in Raum SW Belgrad. Diese Absicht jedoch nicht durchgeführt. Demgegenüber feindselige Haltung der Cetniks im O–Bosnien, Herzegovina und S–Montenegro und Bewegung dieser Kräfte zur Küste in den Raum Dubrovnik mit dem Ziel, bei erwarteter engl.Landung Verbindung mit Allierten aufzunehmen und Schutz gegen Rote zu suchen. Nach S.Qu. bekannt, dass DM. die deutschfeidliche Haltung dieser Cetniks aussdrücklich missbilligt."}})</ref>|Izvještaj sa savjetovanja kod načelnika štaba Jugoistoka od 2. oktobra 1944 (1. oktobar 1944.).}} Koliki je stepen kontrole nad četničkim snagama u Srbiji uspjela ostvariti njemačka Komanda Jugoistoka, vidljivo je i iz zapisnika sa sastanka na vrhu, održanog neposredno pred početak [[Beogradska operacija|Beogradske operacije]] (8. X 1944), kada su zabilježene i riječi Višeg SS i policijskog vođe [[Hermanna Behrendsa]]: {{izdvojeni citat|Na pitanje g-dina feldmaršala [tj. [[Maximilian von Weichs|von Weichs]]a — prim.] postoji li mogućnost komunističkog ustanka u Beogradu, Viši SS i policijski vođa Obergruppenführer Behrends je odgovorio odrečno, ističući da su stalnim pročešljavanjem u posljednje vrijeme uklonjeni svi oni komunisti koji bi na bilo koji način mogli učestvovati u takvoj akciji. Na pitanje gdje se nalaze komunisti zatvoreni u koncentracioni logor, Behrends je odgovorio da su svi pobijeni. Na kraju je skrenuo pažnju na to da je u četničke redove uspio ubaciti dovoljno jake grupe Službe sigurnosti [SD-Sicherheitsdienst], koje imaju ostati sa četnicima i ubuduće. Na to je glavnokomandujući primijetio da je samo to dovoljan razlog zašto bi se vodstvo nad četnicima trebalo povjeriti isključivo Višem SS i policijskom vođi.<ref name="sr.wikisource.org">[http://sr.wikisource.org/wiki/Zabilje%C5%A1ka_sa_savjetovanja_visokih_njema%C4%8Dkih_politi%C4%8Dkih,_vojnih_i_policijskih_li%C4%8Dnosti_o_%C4%8Detni%C4%8Dkom_pitanju_u_Srbiji,_8._oktobra_1944. Zabilješka sa savjetovanja visokih njemačkih političkih, vojnih i policijskih ličnosti o četničkom pitanju u Srbiji, 8. oktobra 1944.]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=52&rec=311&roll=194 NARA, T311, Roll 194, frames no. 000045—000046.] ({{jez-njem|"Die Frage des Herrn Feldmarschall an den Obergruppenführer Behrends, ob er mit einem kommunistischen Aufstand in Belgrad rechne, verneinte dieser unter Hinweis darauf, dass er in letzter Zeit durch dauernde Durchkämmungen alle irgendwie für einen Putsch infrage kommenden Kommunisten beseitigt habe. Die Frage nach dem Verbleib der im Konzentrationslager erfassten Kommunisten beantwortete er dahingehend, dass diese alle umgelegt seien. Abschliessend wies Obergruppenführer Behrends noch daraufhin, dass er bei den Cetniks ausreichend starke SD—Kommandos eingebaut habe, die bei den Cetniks verbleiben würden. Von seiten O.B.Südost wurde daraufhin festgestellt, dass allein schon durch diese Tatsache die weitere Führung der Cetnikverbände durch den Höh.SS und Pol.Führer gegeben sei."}})</ref>|Zabilješka sa savjetovanja njemačkog okupacionog vrha o četničkom pitanju u Srbiji, 8. oktobra 1944.}} Nakon poraza u [[Bitka na Jelovoj gori|bici na Jelovoj gori]], Vrhovna komanda JVuO na čelu sa Dražom Mihailovićem obrela se u [[Istočna Bosna|istočnoj Bosni]]. Potpukovnik [[Zaharije Ostojić]], komandant Istaknutog dela štaba Vrhovne komande, šalje 30. septembra 1944. komandantu Zlatiborskog korpusa kapetanu Dušanu Radoviću (pseudonim »Kondor«) upozoravajuću depešu: {{izdvojeni citat| ''Za Kondora — ultra urgent'' Imam obaveštenje da ste Vi, [Miloš] Marković i [Filip] Ajdačić upućeni u [[Višegrad|višegradski]] srez sa specijalnim zadatkom i da ćete isti izvršiti u punoj vezi sa [[Gestapo]]m i Švabama. Vaši ljudi pričaju da su kaznena ekspedicija. Još u toku današnjeg dana očekujem Vaše objašnjenje, jer ću u protivnom preduzeti potrebno, a narod i istorija reći će ko je izdajnik?<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_133.htm Izvod iz Knjige poslatih depeša Istaknutog dela štaba Vrhovne komande od 7. avgusta 1944. do 7. januara 1945. godine]</ref>}} Jedinice [[Crvena armija|Crvene armije]] i [[NOVJ]] u prvoj polovini oktobra [[1944]]. zaposele su komunikaciju dolinom [[Morava (reka)|Morave]] između [[Vranje|Vranja]] i [[Velika Plana|Velike Plane]], što je otežalo [[Proboj Armijske grupe "E" iz Grčke 1944|proboj Armijske grupe "E" iz Grčke]]. Ova formacija time je bila usmerena na komunikaciju [[Skoplje]] - [[Kosovska Mitrovica]] - [[Raška]], odnosno dolinom [[Ibar (reka)|Ibra]], i zatim na otvaranje puteva prema [[Sarajevo|Sarajevu]] pod borbom. Tokom ovog četvoromesečnog proboja saradnja između Armijske grupe "E" i četnika iz [[Srbija|Srbije]] i [[Crna Gora|Crne Gore]] imala je više vidova. U izvještaju [[91. armijskog korpusa]] Wehrmachta od 25. oktobra 1944. godine, što ga je potpisao general [[Werner von Erdmannsdorf]],<ref>NARA, T314, Roll 1360, frame no. 000889.</ref> odato je svojevrsno priznanje generalu Mihailoviću i njegovim četnicima kao najvrjednijim antikomunističkim (sa)borcima na čitavom okupiranom području [[Jugoistočna Evropa|jugoistočne Evrope]]: {{izdvojeni citat|Među antikomunističke grupe u Srbiji spadaju i sljedbenici srpskog pukovnika Draže Mihailovića [Mihailović je unaprijeđen u čin generala još decembra 1941. — prim.] i neke nezavisne četničke jedinice (četnik — borac za slobodu). Pukovnik Draža Mihailović igra u Srbiji ulogu sličnu onoj koju igra general [[EDES]]-a [[Napoleon Zervas|Zervas]] u Grčkoj. On jeste anglofil, ali i apsolutno antikomunistički nastrojen. Na osnovu njegova antikomunističkog stava, saradnja [četnika i Nijemaca] u borbi protiv Titovih komunističkih bandi bila je uglavnom zadovoljavajuća. Srbin je dobar vojnik i u tom pogledu nalazi se na prvom mjestu na Balkanu. Disciplinovan je, žilav i uporan, te stoga stoji iznad prosječnog Grka. Srpske bande se bore žešće od Grka i imaju se više cijeniti od grčkih bandita. Njihovo naoružanje je dobro.|Uputstvo za srpsko-albansku teritoriju, izdato od strane obavještajnog odjeljenja 91. armijskog korpusa, 25. oktobar 1944. godine}} Prilikom proboja od [[Sjenica|Sjenice]] prema [[Prijepolje|Prijepolju]] [[24. oktobra|24]]-[[31. oktobra]] [[1944]]. Nemci su nastupali zajedno sa borcima [[Srpski udarni korpus|Srpskog udarnog korpusa]] protiv snaga [[37. sandžačka divizija|37. sandžačke divizije]]. Od Prijepolja se glavnina [[Armijska grupe "E"|Armijske grupe "E"]] kroz Sandžak usmerila na pravac Prijepolje - Višegrad - Rogatica - Sarajevo. Jednim motorizovanim bataljonom Nemci su 1. novembra otvorili su put Prijepolje - Pljevlja, i usmerili celokupne četničke snage iz [[Srbija|Srbije]] na pravac [[Sjenica]] - [[Prijepolje]] - [[Pljevlja]] - [[Goražde]]. Time su iskoristili snage [[JVUO]] iz Srbije kao svoju levu pobočnicu. Nakon toga, svojim napadom na NOVJ u pravcu Tuzle ([[Ofanziva JVuO u istočnoj Bosni decembra 1944]]) sadejstvovale su snagama [[Armijska grupa E|Armijske grupe E]] u njihovom proboju na sever. U dnevnom izvještaju za 13. novembar 1944. o situaciji na teritoriji okupirane Jugoslavije iz štaba Armijske grupe »F«, u paragrafu naslovljenom “Njemačke i savezničke trupe“, navodi se, očigledno na osnovu presretnute komunikacije snaga NOVJ, da se general Dragoljub Mihailović nalazi u rejonu [[Sjenica|Sjenice]] sa „aktivnim jugoslovenskim generalom” (moguće da je riječ o [[Miroslav Trifunović|Miroslavu Trifunoviću]]).<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=719&rec=311&roll=189 NARA, T311, Roll 189, frame no. 001217.] <br /> ({{jez-njem|"I. Deutsche und verbündete Truppen. </br> Draza Mihajlovic befindet sich mit einem aktiven jugosl. General im Sjenica. (VII.mont.Brig. an 3.Div. 4.11.)"}})</ref> Dok komandant [[Armijska grupa E|Armijske grupe E]] general [[Aleksander Ler|Ler]] u svom pregledu brojnog stanja od [[16. novembra]] [[1944]]. ubraja 10.000 četnika Pavla Đurišića u vlastite (njemačke) trupe,<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_174.htm Pregled brojnog stanja jedinica potčinjenih Grupi armija »E« na dan 16. 11. 1944. godine, Zbornik dokumenata i podataka o NOR-u, tom XII - dokumenti nemačkog rajha, knjiga 4], Vojnoistorijski institut, Beograd - dokument 174.</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=382&rec=311&roll=184 NARA, T311, Roll 184, frames no. 000376—000377.]</ref> dotle se za četnike iz Srbije u izveštaju poslatom Vrhovnoj komandi u [[Berlin]]u kaže da se "drže u senci Vermahta". Nevoljno savezništvo veoma dobro ilustruje i sljedeći izveštaj: {{izdvojeni citat|Grupa Marković (2500—3000), u sporazumu sa nem. vojskom, osigurava odsek Mitrovica — Raška (mesta uklj.) — Novi Pazar. Izviđanje protiv Bugara, Tita i Sovjeta. Do sada nije bilo ozbiljnih incidenata. Potrebna je opreznost. [[Miroslav Trifunović|Trifunović]] sa oko 18.000 četnika [[Dragoslav Račić|Račića]] i [[Dragutin Keserović|Keserovića]], uporedno sa nem. pokretima u rejonu Prijepolje. Pravac marša Foča. U početku učešće u borbenim dejstvima na nemačkoj strani (zaštita bokova). U poslednje vreme samo saputnici. Utisak: dokle god postoje zajednički interesi — uopšte mir. Ako vide mogućnost uspeha, bezuslovno treba očekivati prepade na nemački [[Vermaht]], naročito na odvojene grupe. <br /> Moli se da se dostavi rezultat pregovora DM — [[Hermann Neubacher|zastupnik Ministarstva spoljnih poslova]].<ref>[http://sr.wikisource.org/sr-el/%D0%98%D0%B7%D0%B2%D0%B5%D1%88%D1%82%D0%B0%D1%98_%D0%9A%D0%BE%D0%BC%D0%B0%D0%BD%D0%B4%D0%B5_%D0%B3%D1%80%D1%83%D0%BF%D0%B5_%D0%B0%D1%80%D0%BC%D0%B8%D1%98%D0%B0_%22%D0%95%22_%D0%9A%D0%BE%D0%BC%D0%B0%D0%BD%D0%B4%D0%B0%D0%BD%D1%82%D1%83_%D0%88%D1%83%D0%B3%D0%BE%D0%B8%D1%81%D1%82%D0%BE%D0%BA%D0%B0_%D0%BE%D0%B4_11.11.1944. Izveštaj Komande grupe armija "E" Komandantu Jugoistoka od 11.11.1944.], Vojnoistorijski institut, NAV--T-311, r. 184</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=507&rec=311&roll=184 NARA, T311, Roll 184, frame no. 000501.] <br/> ({{jez-njem|"1.) Gruppe Markovic (2500–3000) sichert im Einvernehmen mit dt. Truppe Abschnitt Mitrovica – Raska (Orte ausschl.) – Novi Pazar. Aufklärung gegen Bulgaren, Tito und Sowjets. Bis jetzt keine ernsteren Zwischenfälle. Vorsicht geboten. <br /> 2.) Trifunovic mit ca. 18000 Cetniks des Racic und Keserovic gleichlaufend mit dt. Bewegungen im Raum Prijepolje Marschrichtung Foca. Anfangs Teilnahme an Kampfhandlungen auf deutscher Seite (Flankenschutz). Neuerdings nur Mitläufer. Eindruck: Solange gleichlaufende Interessen im allgemeinen Ruhe. Wenn erfolgversprechend, Überfälle gegen deutsche Wehrmacht, besonders Splittergruppen, unbedingt zu erwarten. <br /> 3.) Um Übermittlung des Verhandlungsergebnisses DM – Vertreter AA wird gebeten."}})</ref>}} Načelnik štaba Armijske grupe »E« general-major [[Erich Schmidt-Richberg]] piše 5. decembra 1944. godine o pokušajima da se s četnicima Draže Mihailovića nađe, u vrijeme zajedničkog povlačenja, obostrano korisno rješenje u smislu nastavka saradnje u borbi protiv snagâ [[NOV i POJ]]: {{izdvojeni citat| ''Borbenoj grupi pukovnika Bemera </br> Glavni štab [[V SS brdskog korpusa]]'': 1) Pošto nemačka Vrhovna komanda sa opunomoćenicima DM već pregovara (preko izaslanika pukovnika [[Gojko Borota|Borote]]), molimo da se generalu Trifunoviću predoči da sačeka uputstva od svog pretpostavljenog starešine. 2) Utvrđivanje neke neutralne zone ist. od [[Sokolac|Sokolca]] ne može se dovesti u sklad sa nemačkim planovima. 3) Ostali predlozi DM već su dostavljeni. 4) U držanju nemačkog Vermahta, koje je ranije utvrđeno, prema četnicima ništa se nije promenilo. Nemački Vermaht ima nameru da zadovolji potrebe četnika u što većoj meri uzimajući u obzir i pružanje materijalne pomoći.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_219.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »E« ZA PERIOD OD 1. OKTOBRA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=868&rec=311&roll=184 NARA, T311, Roll 184, frame no. 000862.] <br/> ({{jez-njem|"An Kampfgruppe Oberst Böhmer nachrichtl.: </br> Gen.Kdo.V.SS-Geb. Korps (durch Schreiben, 2. Ausf.) </br> 1.) Da deutsches Okdo. nur mit einer DM Vertretung verhandeln kann, und dies bereits geschiet (von entsandter Oberst Borota), wird gebeten, dass General Trifunovic nahezulegen, Weisungen seiner vorgesetzten Stelle abzuwarten. </br> 2.) Festlegung eines neutralen Raumes ostw. Sokolac läst sich mit deutschen Planungen nicht in Einklang bringen. Entsprechende andere Vorschläge wurden bereits DM übermittelt. </br> 3.) An dem ursprünglich festgelegten Verhalten der deutschen Wehrmacht gegenüber den Cetniks hat sich nichts geändert. </br> 4.) Die deutsche Wehrmacht wird versuchen, den Bedürfnissen der Cetniks weitgehend gerecht zu werden und beabsichtigt hierzu auch materielle Hilfeleistung."}})</ref>}} U posljednjim mjesecima okupacije Jugoslavije, dužnosnici njemačkog Wehrmachta mogli su dati konačni i zaokruženi sud o karakteru kolaboracije JVuO sa okupacionim snagama. Tako uputstvo iz štaba 91. armijskog korpusa od 26. decembra 1944. godine sadrži veoma iznijansirano tumačenje kvaliteta dosadašnje njemačko-četničke saradnje, prvenstveno uslovljene spoznajom da [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOVJ]] predstavlja zajedničkog neprijatelja. Pored toga, oficiri iz štaba 91. koprusa analiziraju kako se može proći s najmanje političke štete usljed stalno prisutnog antagonizma između vlasti NDH i četnikâ, preporučajući oprez u odnosima s potonjima zbog njihovih neprekinutih veza sa [[Saveznici u Drugom svjetskom ratu|Saveznicima]]: {{izdvojeni citat|Srpski četnici: </br> Upotreba četničkih jedinica dala je u raznim oblastima dobre rezultate. Poznavanje zemljišta od strane četnikâ i njihove izviđačke aktivnosti protiv Titovih snaga od koristi su njemačkom Wehrmachtu. Međutim, oslanjanje četnika na njemački Wehrmacht proizilazi isključivo iz činjenice da su inferiorni u odnosu na Titove snage — [[Angloamerika|angloamerička]] oružana intervencija bi ih navela da odmah promijene kurs. Njihovi pokušaji da se svrstaju uz angloameričkog neprijatelja se nastavljaju. Stoga se savjetuje veliki oprez kada se postupa sa četnicima. Za vlastiti stav prema četnicima presudno je sljedeće: </br> 1) Upotreba četničkih jedinica mora se sprovesti na način tako da, u slučaju nagle promjene kursa, šteta ostane u granicama podnošljivog; </br> 2) Nijemci moraju iskoristiti neprijateljstvo između četnika i boljševičkih bandi; </br> 3) Saradnja s četnicima od slučaja do slučaja u zamjenu za opskrbu borbenom municijom, zdravstvenu njegu i snabdijevanje namirnicama, ukoliko su dostupne; </br> 4) Cjelokupno hrvatsko stanovništvo mrzi četnike; kompromis između njih i hrvatskih vlasti (posebno ustaša) teško da je moguć. Stoga, moramo spriječiti njihov upad na hrvatski teritorij, posebno između [[Drina|Drine]] i [[Bosna (rijeka)|Bosne]]. Prelazak [natrag] preko Drine u Srbiju, naročito od strane četnika iz Stare Srbije [misli se na teritoriju Nedićeve Srbije — prim.], treba podržati, jer se time izbjegava konflikt s NDH. Na hrvatskom tlu, taktički nužan kontakt s četnicima tokom operacija protiv Titovih snaga treba održati što je moguće više neprimjetnijim, s obzirom na odnos s ustašama; </br> 5) Postojeća mržnja između srpskih četnika i [[Bošnjaci|Muslimana]] zahtijeva poseban oprez tokom pregovora s obje strane i njihovog upošljavanja, jer će se i jedna i druga strana ili povući ili odmah zauzeti neprijateljski stav ako se za takve pregovore sazna; </br> Da li se četnici mogu iskoristiti u njemačku svrhu u borbi protiv Titovih bandi, '''čime bi se uštedjela njemačka krv''', zavisiće od razumnog i vještog pregovaranja s njima.<ref>[https://znaci.org/ok/T317.php?sta1=etni&sta2=D.M&idem=1404 NARA, T314, Roll 1630, frame no. 000770.] <br /> ({{jez-njem|"Die serbischen Cetniks. </br> Der Einsatz von Cetnik–Verbänden hat in verschiedenen Gebieten guten Ergebnissen geführt. Von Nutzen für die Deutsche Wehrmacht ist die Landeskenntnis der Cetniks und ihre Aufklärungstätigkeit den Titobanden gegenüber. </br> Anlehnung der Cetniks an die Deutsche Wehrmacht beruht jedoch nur auf die Tatsache, daß sie den Titokräften unterlegen sind: ein bewaffnetes angloameriknisches Eingreifen wird ihr sofortiges Umschwenken veranlassen, Ihre Versuche, sich dem angloamerikanischen Gegner zu nähern, laufen weiter. Große Vorsicht den Cetniks gegenüber ist daher angebracht. </br> Für die eigene Haltung den Cetniks gegenüber ist maßgebend: </br> 1.) Der Einsatz der Cetnik–Verbände ist so durchzuführen, daß bei plötzlichem Umschwenken der Schaden in erträglichen Grenzen bleibt. </br> 2.) Die Feindschaft zwischen den Cetniks und bolschewistischen Banden muß deutscherseits ausgenützt werden. </br> 3.) Zusammenarbeit mit Cetniks von Fall zu Fall gegen Bereitstellung von Gefechtsmunition, sanitäre Betreuung und Verpflegung, soweit diese vorhanden. </br> 4.) Die Cetniks sind bei der gesamten kroatischen Bevölkerung verhasst, ein Ausgleich zwischen ihnen und den kroatischen Dienststellen (bes. Ustascha) ist kaum möglich, daher muss ein Eindringen in den innerkroatischen Raum insbesondere zwischen Drina und Bosna unsererseits verhindert werden. Ein Übertritt insbesondere der altserbischen Cetniks über die Drina nach Serbien ist zu unterstützen, da so Konflikt mit Kroatien vermieden wird. Auf kroatischem Boden ist taktisch notwendige Fühlung mit Cetniks bei Einsatz gegen Titobanden im Hinblick auf Verhältnis zur Ustascha möglichst wenig in Erscheinung treten zu lassen. </br> 5.) Der bestehende Haß zwischen serbischen Cetniks und Muselmanen verpflichtet bei Verhandlungen und Einsatz beider Teile zu besonderer Vorsicht, da bei Bekanntwerden solcher Verhandlungen beide Parteien entweder abspringen oder sofort eine feindselige Haltung einnehmen werden. </br> Von einer verständnisvoll und geschickt geführten Verhandlung mit den Cetniks wird es abhängen, ob diese durch Einsatz gegen Titobanden für deutsche Zwecke nutzbar gemacht werden können, somit also deutsches Blut gespart werden kann."}})</ref>|Uputstvo načelnika štaba 91. armijskog korpusa o „srpskim četnicima“ iz decembra 1944.}} === Proboj četnika i Nijemaca iz Crne Gore (1944) === {{Poseban članak|Proboj četnika i Nijemaca iz Crne Gore|Pavle Đurišić|Crnogorski dobrovoljački korpus}} [[File:Spisak vlastitih trupa njemačke Armijske grupe E 1944, decembra 1944.jpg|thumb|Spisak trupa njemačke Armijske grupe »E« iz decembra 1944.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=382&rec=311&roll=184 NARA, T311, Roll 184, frame no. 000376.]</ref> Na spisku se nalazi i “10.000 Crnogoraca“ ({{jez-njem|"10.000 Montenegriner"}}). Riječ je o četnicima [[Pavle Đurišić|Pavla Đurišića]] (tj. CDK), koji su se povlačili zajedno sa okupacionim snagama.]] Dok su srbijanski četnici sadjejstvovali snagama Armijske grupe »E« u njihovom proboju na sjever, četnici iz Crne Gore uzeli su učešća u [[Proboj XXI brdskog korpusa iz okruženja|proboju XXI brdskog korpusa iz okruženja]]. Jedinice crnogorskih četnika, koje su od Njemaca takođe preformirane u dobrovoljačke pukove ("[[Crnogorski dobrovoljački korpus]]"), borile su se u sastavu njemačkog [[21. brdski armijski korpus (Nemačka)|21. brdskog korpusa]] između [[Danilovgrad]]a i [[Cetinje|Cetinja]] rame uz rame sa njemačkim vojnicima. Ove snage učestvovale su zajedno sa njemačkim snagama u operacijama protiv NOVJ ([[Operacija Frilingservahen aprila 1944|Frilingservahen]], [[Operacija Ribecal avgusta 1944|Ribecal]]). Komandant [[Armijska grupa E|Armijske grupe "E"]] je u svom izvještaju od ove četnike ubrojao u brojno stanje svojih jedinica: {{izdvojeni citat|C. D. K. od 3 puka, pod komandom potpukovnika [[Pavle Đurišić|Đurišića]], formiran neposredno od strane K-de 2. OkA ([[Druga oklopna armija (Nemačka)|Druga oklopna armija]]), bio je do sada u službenom pogledu potčinjen K-di 2. OkA a u snabdevačkom i taktičkom pogledu 181. peš. div., koja je trebalo da se obimno uključi u obuku. [...] C.D.K. se do sada dokazao u borbi protiv komunista, ali je upitna njegova pouzdanost prema njemačkom Wehrmachtu zbog Đurišićeva kontradiktornog stava.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=825&rec=314&roll=664 NARA, T314, Roll 664, frame 000817.] <br /> ({{jez-njem|"M.F.K. zu 3 Rgt. unter Führung Oberstleutnant Djurisic, wurde von Pz.AOK 2 unmittelbar aufgestellt, unterstand bisher truppendienstlich Pz.AOK, versorgungsmässig und taktisch 181.Inf.Div., die sich ausbildungsmässig weitgehend einzuschalten hatte. </br> M.F.K. im Kampf gegen Kommunisten bisher bewährt, jedoch in seiner Zuverlässigskeit gegenüber der deutschen Wehrmacht durch widerspruchsvolle Haltung Djurisic fragwürdig."}})</ref>|Izvještaj Komande 21. brdskog korpusa Komandi Grupe armija "E" od 23. septembra 1944. godine}} O odluci komandanta Crne Gore, Boke i Sandžaka JVuO potpukovnika Pavla Đurišića da slijedi kolonu njemačkih armijâ pri povlačenju s Balkana, te o značajnoj pomoći pruženoj okupatoru od strane crnogorskih četnika tom prilikom, piše u svojim ratnim memoarima i [[Hermann Neubacher]]: {{izdvojeni citat|On je bio opasan nemački saveznik. Meni je uvek bilo savršeno jasno da bismo mi za Pavla Đurišića, u slučaju invazije zapadnih sila na Balkan, ponovo postali njegov najveći neprijatelj. Kada je započelo povlačenje nemačkih trupa iz Crne Gore, Pavle Đurišić je krenuo sa njima. Tokom napornih marševa po planinskom terenu, tokom operacije povlačenja prolazili smo i kroz područja koja su kontrolisali partizani. Njegove trupe vodile su borbu sa partizanima i time nemačkim trupama olakšale evakuaciju sa tog prostora. Kasnije je Pavle Đurišić sklopio ugovor sa ustaškim trupama Ante Pavelića, da bi mogao da prođe sa svojim jedinicama kroz Hrvatsku i Istru. Tamo su se već nalazile i druge četničke jedinice, kao i Ljotićevi dobrovoljci.<ref>[http://www.znaci.org/00001/172_7.pdf Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN], str. 176—177.</ref>|[[Hermann Neubacher]]}} === Prelazak sa Nemcima u Bosnu (1944-1945) === {{main|Proboj Armijske grupe E kroz istočnu Bosnu|Četnička ofanziva u istočnoj Bosni 1944.|Bosanska golgota}} [[File: Četnički oficir Dinarske divizije, SS-Sturmbannführer Ernst Lerch i neidentificirani SS-Hautsturmführer tokom ofanzive protiv IX. korpusa.jpg|thumb|Oficir [[Dinarska četnička divizija|Dinarske divizije JVuO]], SS-Sturmbannführer [[Ernst Lerch]] i neidentificirani SS-Hauptsturmführer tokom ofanzive protiv [[9. korpus NOVJ|9. korpusa NOVJ]] u Sloveniji, mart 1945. godine<ref>[http://bandenkampf.blogspot.com/2016/05/bk0164.html Bandenkampf in Jugoslawien 1941–1945: </br> 0164 | Photo | Höherer SS- und Polizeiführer Adriatisches Küstenland]</ref>]] [[Armijska grupa "E"]] imala je u planu otvaranje komunikacija kroz istočnu Bosnu, pa je krajem novembra jedna njena divizija ([[11. poljska vazduhoplovna divizija (Nemačka)|11. poljska vazduhoplovna divizija]]) započela napad pravcem od [[Rogatica|Rogatice]] prema [[Zvornik]]u, protiv snaga [[Treći udarni korpus NOVJ|Trećeg udarnog korpusa]] [[NOVJ]]. Međutim, kako su tokom ofanzive [[NOVJ]] i Crvene armije od 3. decembra nemačke pozicije na [[Sremski front|Sremskom frontu]] ozbiljno ugrožene, ova divizija hitno je izvučena i transportovana prugom [[Sarajevo]] - [[Slavonski Brod]] na [[Sremski front]]. Na njeno mesto usmerena je glavnina četnika iz [[Srbija|Srbije]]. U izvještaju Operativnog odjeljenja u [[Sarajevo|Sarajevu]] Armijske grupe »E« od 10. decembra 1944, koji potpisuje potpukovnik Warnstorff, istaknuto je: {{izdvojeni citat| Telegram 34. i 91. arm. korpusu, 5. SS-brd. arm. korpusu i Korpusnoj grupi »Kibler«: 1) Četnici na maršu u širi rejon Valjeva privremeno će preći preko područja Rogatica — Ljubovija — Zvornik — Kladanj. 2) DM garantuje najlojalnije držanje prema nemačkim jedinicama i nudi saradnju. Znak raspoznavanja za saradnju između nemačkih jedinica i četnika je: Mitrovica. 3) Četnike u što većoj meri koristiti za službu izviđanja. Materijalna pomoć može im se obezbediti u ograničenim razmerama ukoliko se stave na raspolaganje za borbu protiv bandi. 4) K-da Grupe armija obavestila je hrvatske vlasti o navedenom kretanju.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_219.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »E« ZA PERIOD OD 1. OKTOBRA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=998&rec=311&roll=184 NARA, T311, Roll 184, frame no. 000992.] ({{jez-njem| <br /> "1.) Cetniks überschreiten auf dem Marsch in den Großraum Valjevo vorübergehend das Gebiet Rogatica – Ljubovija – Zvornik – Kladanj. <br /> 2.) DM hat loyalste Haltung gegenüber deutscher Truppe zugesichert und bietet Zusammenarbeit an. Kennwort zwischen deutscher Truppe und Cetniks für Zusammenarbeit ist "Mitrovica". <br /> 3.) Die Cetniks sind weitgehend für Erkundungsaufträge zu verwenden. Materielle Hilfe darf ihnen in beschränktem Ausmaß gewährt werden, soweit sie sich zum Kampf gegen die Banden zur Verfügung stellen. <br /> 4.) Die kroatischen Behörden sind über obige Bewegung durch Okdo. unterrichtet worden."}})</ref>}} U izvještaju njemačkog opunomoćenog generala u [[NDH]] od 24. decembra 1944. godine,<ref>[https://znaci.org/00001/40_82.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje POSLJEDNJI DANI NA VUČJAKU]</ref> navodi se da je general Draža Mihailović izrazio spremnost za suradnju i sa formacijama NDH u borbi protiv NOVJ: {{izdvojeni citat|Prema izvješću pouzdanog agenta, Draža Mihajlović je izrazio namjeru da se bori skupa sa ustašama i domobranima, jer je njihov zajednički glavni cilj uništenje komunizma.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=443&rec=311&roll=196 NARA, T311, Roll 196, frame no. 000427.] <br /> ({{jez-njem|"Nach zuverlässiger V–Mann–Meldung soll Draza Mihajlovic geäussert haben, er wolle mit den Ustascha und Domobranen zusammen kämpfen, da das gemeinsame Hauptziel die Vernichtung des Kommunismus sei."}})</ref>|Izvještaj njemačkog opunomoćenog generala u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj od 24. XII 1944.}} Četnici su, pod ličnom komandom [[Dragoljub Mihailović|Mihailovića]], nakon koncentrisanja unutar nemačko-ustaških linija, izvršili [[Ofanziva JVuO u istočnoj Bosni decembra 1944|napad na snage NOVJ]]. 8. decembra [[1944]]. ujutro sa nemačko-ustaških položaja u okolini [[Rogatica|Rogatice]] krenuli u silovit napad prema [[Zvornik]]u. Ovaj napad bio je usklađen sa napadom nemačkog 34. armijskog korpusa sa druge strane, pravcem [[Užice]] - [[Ljubovija]] - [[Zvornik]]. Ovom prilikom četnicima su Nemci obezbedili snabdevanje municijom, kao i zbrinjavanje ranjenika u nemačkim bolnicama u [[Sarajevo|Sarajevu]]. Pošto je prodor četnika prema [[Zvornik]]u odbijen, njihova glavnina usmerila se prema oslobođenoj [[Tuzla|Tuzli]]. U [[Ofanziva JVuO u istočnoj Bosni decembra 1944|neizvesnim borbama od 24. do 28. decembra]] [[Treći udarni korpus NOVJ]] krajnjim naporom odbio je ovaj napad. Nakon ovog poraza, glavnina [[Dragoljub Mihailović|Mihailovićevih]] snaga razmestila se u [[Modriča|Modriči]] i okolini, gde su nakon kraćeg sukoba uspostavili sporazum sa snagama NDH. Tako su se našli na za Nemce vitalnoj komunikaciji Sarajevo - Brod, vodeći zajedno sa Nemcima teške dvomesečne borbe protiv [[Druga armija JA|Druge jugoslovenske armije]], koja je nastojala da je prekine. Preko pukovnika Borote, komandanta Romanijskog korpusa JVuO, uspostavljena je saradnja sa nemačkim štabom u [[Sarajevo|Sarajevu]], od kojeg je obezbeđeno snabdevanje municijom i bolničko zbrinjavanje ranjenika.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_130.htm Opšti uslovi sporazuma o saradnji između četnika i nemačkih jedinica pripremljeni za pregovore decembra 1944. godine], Zbornik dokumenata i podataka NOR-a, tom XII, knjiga 4, Vojnoizdavački zavod, Beograd - dokument broj 130</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_219.htm Ratni dnevnik Armijske grupe E 1.10.1944-31.12.1944], Zbornik dokumenata i podataka NOR-a, tom XII, knjiga 4, Vojnoizdavački zavod, Beograd - prilog broj 2, (10. decembar 1944)</ref> [[Dragoljub Mihailović|Mihailovićeva]] grupacija takođe je uspostavila vezu sa Štefanom Hedrihom ({{jez-nem|Stefan Hedrich}}), SS-oberfirerom i inspektorom u glavnom štabu SS, komandantom SS-oblasti Severozapadna Bosna.<ref>[https://www.znaci.org/00001/181.htm Roland Kaltenegger: TOTENKOPF & EDELWEIß], četvrti deo: Das Kriegsjahr 1944 (Ares verlag, Graz), strana 268.</ref> [[3. april]]a 1945. godine, kada su nemačke trupe napuštale Bijeljinu i okolinu, Mihailović je pokušao da ih pridobije da ostanu pod njegovom komandom kao jugoslovenski državljani.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_192.htm Izvod iz Knjige poslatih depeša štaba Vrhovne komande od 12. decembra 1944. do 7. aprila 1945. godine]</ref> [[Schutzstaffel|SS]]-Sturmbannführer (major) [[Ernst Lerch]], u izvještaju od 8. marta 1945. godine, piše da je [[Aleksandar Nikolić (četnik)|Aleksandar Nikolić]], zapovjednik Sremsko-slavonske komande JVuO, zajedno sa svojim trupama (za koje navodi da broje oko 80 ljudi, ali i da bi po pristizanju ostatka jedinice ta cifra mogla dostići i 400) došao u [[Istra|Istru]], tj. u [[Operativna zona Jadransko primorje|Operativnu zonu Jadransko primorje]], gdje se stavlja na raspolaganje njemačkim vlastima. Ernst Lerch moli nadređene da naznače rejon u kojem bi »grupa pukovnika Nikolića« mogla da bude »upotrebljena«: {{izdvojeni citat|1.) U prostor [[Jurdani]], prov. [[Rijeka (grad)|Rijeka]], stigli su delovi četničke grupe pukovnika Nikoliča u jačini oko 80 ljudi. 2.) Prema telegr. Glavnog ureda SS od 7. 2. 45, delovodn. pov. br. 375/45, grupa Nikolić potčinjena je komandantu SS i policije u [Operativnoj zoni] Jadr. primorje. [...] 6.) Pukovnik Nikolić je samostalni četnički komandant i njegov načelnik Štaba major Miladinović je izjavio da ova grupa ne želi nikakvu zavisnost od ministra [[Dimitrije Ljotić|Ljotić]]a, odn. od drugih četničkih grupa. <br /> Oni obećavaju da će se stoprocentno zajedno s Nemcima boriti kako protiv komunista tako i protiv regularnih engleskih trupa koje oni navodno preziru iz dubine duše. <br /> Ovaj osnovni stav oni će zadržati u svakoj situaciji pa ma šta se desilo.<ref>[https://znaci.org/zb/4_6_19.htm Zbornik NOR-a – tom VI – Borbe u Sloveniji – knjiga 19. – 1. III – 15. V 1945. godine, Vojnoistorijski institut], Beograd, 1975, dokument br. 161, str. 822–823.</ref>|Obaveštenje komandanta SS i policije u Operativnoj zoni Jadransko primorje od 8. marta 1945. o pristizanju četnika pukovnika Nikolića u Istru}} [[Hermann Neubacher]], specijalni izaslanik njemačkog Ministarstva vanjskih poslova za [[Jugoistočna Evropa|jugoistočnu Evropu]], u svojim poslijeratnim memoarima ističe da je sa četničkim komandantom održavao vezu sve do aprila 1945, tj. do [[Povlačenje kolaboracionista sa Nijemcima (1944–1945)|zajedničkog povlačenja Nijemaca i četnika]] pred jedinicama NOVJ i [[Crvena armija|Crvene armije]]. Neubacher navodi da je postojala i zamisao o susretu između njega i generala Mihailovića, ali [[Joachim von Ribbentrop]] nije dao dopuštenje za taj sastanak: {{izdvojeni citat|Tokom sukoba četnika sa Englezima, stiglo je do mene pitanje da li bih bio spreman da razgovaram sa Dražom Mihailovićem. Ovu sam molbu prosledio ministru spoljnih poslova Ribentropu, tražeći od njega da mi dozvoli da do takvog susreta dođe. U principu, nije mi bilo zabranjeno da uspostavim kontakt. Ali, za vođenje razgovora morao sam da dobijem specijalnu dozvolu. Bilo mi je, međutim, zabranjeno da stupim na teren koji kontroliše Draža Mihailović. Moja spremnost i želja da se sretnem sa njim bili su veliki, te sam uskoro morao da sam sebi priznam da je moj glavni motiv bio – radoznalost. Da se sretnem sa četničkim vođom, a da se prethodno ne izvrše potrebne pripreme, razgovor bi bio besmislen, i jedino bi doneo neugodnost i neprilike za Dražu Mihailovića, jer bi dobio etiketu „kolaboratera“. Trebalo je susret dobro organizovati, kako bi bilo sigurno da će doneti senzacionalan rezultat. Verovatno je i sam Draža Mihailović tako razmišljao, pa zato, najzad, nije nikada ni došlo do našeg susreta. Ali, ostali smo u vezi preko naših posrednika. I jedna i druga strana bila je u tim kontaktima veoma oprezna. Jedan moj poverljiv čovek čak je tri puta bio u Dražinom glavnom štabu. Da ne bih bio suviše opširan, zadovoljiću se samo tvrdnjom da Draža Mihailović svoju politiku sve do kraja rata nije menjao. Tek početkom 1945, u vreme naših poslednjih borbi u Hrvatskoj, kada je povlačenje naših trupa sa tog prostora bilo samo pitanje dana, Draža Mihailović mi se obratio direktnom molbom – i to preko svojih poverljivih ljudi u Beču – da mu pružim pomoć u vezi sa naoružanjem njegovih jedinica. Tokom nekoliko dana ja sam čak imao direktnu radio-vezu sa njegovim glavnim štabom u Bosni. Moj poverljiv čovek bio je poslednji put kod Draže u aprilu 1945.<ref>[http://www.znaci.org/00001/172_7.pdf Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221015170611/https://znaci.org/00001/172_7.pdf |date=2022-10-15 }}, str. 161–162.</ref>}} General Mihailović je odbijao da osobno uđe u bilo kakav aranžman s okupatorom, i od ove je politike odstupio samo u četiri ili pet navrata tokom rata. Riječ je o [[Sastanak u Divcima|sastanku u Divcima]] sredinom novembra 1941. godine, zatim o dva sastanka s predstavnikom Hermanna Neubachera, [[Rudolfom Stärkerom]], u jesen 1944 (prvi u zapadnoj Srbiji na kojem je Mihailovića pratio pukovnik [[Robert H. McDowell]], šef američke vojne misije pri njegovu štabu, a drugi u sjeveroistočnoj Bosni), kao i o posljednjem sastanku sa Stärkerom na planini [[Vučjak]], početkom aprila 1945. Neubacher pokušava u svojoj knjizi ekskulpirati Mihailovića od odgovornosti za kolaboraciju.<ref>[https://znaci.org/00001/40_62.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje ČETNIČKO-NJEMAČKI SPORAZUMI O KOLABORACIJI U SRBIJI]</ref> == Nemci o generalu Mihailoviću i JVuO == [[Datoteka:Draža pred sudom.jpg|mini|desno|Optuženi [[Dragoljub Mihailović]] na [[Beogradski proces|suđenju u Beogradu]] [[1946]].]] {{izdvojeni citat|'''Njemačka je za D.M.-a neprijatelj br. 2 – neprijatelj br. 1 su komunisti'''.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=695&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000686.] <br /> ({{jez-njem|"Deutschland ist für D.M. nur noch der Feind No. 2. Feind No. 1 sind die Kommunisten."}})</ref>|Zabilješka sa sastanka Armijske grupe »F« sa izaslanikom Neubacherom održanog 30. jula 1944.}} Jedna od najrječitijih evaluacijâ komandne sposobnosti načelnika štaba Jugoslovenske vojske u Otadžbini, a koja potiče iz primarnih izvora njemačke provenijencije, sadržana je u mjesečnom izvještaju Komande Jugoistoka za mart 1943. godine<ref>[https://znaci.org/00001/40_51.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje BITKA NA NERETVI I NJENE POSLJEDICE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=813&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frame 6290063.] <br /> ({{jez-njem|"Die bisherigen Kämpfe zeigen, daß Mihailovic als militärischer Führer versagte. Die gegebenen Möglichkeiten infolge Unkenntnis von Zeitbedarf, Raum und Gelände nicht erkennend, trägt er die Hauptschuld an den bisherigen Mißerfolgen."}})</ref>: {{izdvojeni citat|Dosadašnje borbe pokazuju da je Mihailović kao vojni komandant zatajio. Mihailović snosi glavnu krivnju za dosadašnje neuspjehe zbog nepravilne procjene vremena, prostora i zemljišta i zbog toga što nije iskoristio opće date mogućnosti.|Procjena situacije Komande Jugoistoka za mart 1943. (1. april 1943.)}} Prilikom ispitivanja od strane istražitelja 7. američke armije avgusta 1945. godine, pisanu izjavu o svojim aktivnostima u ratnom periodu sastavio je i [[feldmaršal]] [[Maximilian von Weichs]], koji je avgusta 1943. naslijedio generala Löhra na mjestu glavnokomandujućeg Jugoistoka. U odjeljku naslovljenom »Grupe koje pomažu Njemačkoj«, von Weichs o četnicima Draže Mihailovića piše sljedeće: {{izdvojeni citat|Mihailovićeve trupe su se nekada borile protiv naših okupacionih trupa iz lojalnosti prema svome kralju. U isto vreme su se borile protiv Tita, zbog svojih antikomunističkih ubeđenja. Ovaj rat na dva fronta nije mogao dugo potrajati, posebno kada je britanska podrška počela favorizovati Tita. Sledstveno, Mihailović je pokazao pronemačka stremljenja. Bilo je angažmana tokom kojih su se srpski četnici borili protiv Tita zajedno sa nemačkim trupama. Sa druge strane, dešavalo se da neprijateljski raspoložene četničke grupe napadnu nemačke vozove za snabdevanje da bi popunili sopstvene zalihe. Mihailović je voleo da ostane u pozadini, i prepusti takve poslove svojim podređenima. On se nadao da će dočekati svoje vreme ovom igrom moći, dok mu anglo-američko iskrcavanje ne obezbedi dovoljnu podršku protiv Tita. Nemačka je prigrlila njegovu podršku, koliko god privremenu. Četničke izviđačke aktivnosti naši komandanti su visoko cenili.<ref>http://znaci.org/00002/318_4.htm ({{jez-eng|"MIHAILOVIC's troops once fought against our occupation troops out of loyalty to their King. At the same time they fought against TITO, because of anti—Communist convictions. This two front war could not last long, particularly when British support favored TITO. Consequently MIHAILOVIC showed pro-German leanings. There were engagements during which Serbian Chetniks fought TITO alongside German troops. On the other hand, hostile Chetnik groups were known to attack German supply trains in order to replenish their own stocks. ''MIHAILOVIC liked to remain in the background, and leave such affairs up to his subordinates. He hoped to bide his time with this play of power until an Anglo—American landing would provide sufficient support against TITO. Germany welcomed his support, however temporary. Chetnik reconnaissance activities were valued highly by our commanders''."}})</ref>}} Takođe, feldmaršal von Weichs na drugom mjestu podcrtava da, dok se general Mihailović nastojao držati po strani, taktička je njemačko-četnička kolaboracija na terenu poprimala sve veći obim: {{izdvojeni citat|Iako se on sâm [Mihailović] oštroumno suzdržavao od iznošenja svog ličnog stava u javnosti, bez sumnje kako bi imao odriješene ruke za svaku eventualnost (npr. savezničko iskrcavanje na Balkanu), dopustio je svojim komandantima da pregovaraju s Nijemcima te da s njima sarađuju. I oni su to činili, sve više i više...<ref>Röhr, Werner, ed. (1994). Europa unterm Hakenkreuz: Okkupation und Kollaboration (1938–1945). Berlin: Hüthig. s. 358. <br/ > ({{jez-eng|"Though he himself [Draža Mihailović] shrewdly refrained from giving his personal view in public, no doubt to have a free hand for every eventuality (e.g. Allied landing on the Balkans), he allowed his commanders to negotiate with Germans and to co-operate with them. And they did so, more and more..."}})</ref>|[[Maximilian von Weichs]]}} Specijalni [[Adolf Hitler|Hitler]]ov izaslanik [[Hermann Neubacher]] u svojim memoarima tumači politiku Draže Mihailovića. On piše da je Mihailović „ostao neprijatelj okupatoru, koji je, zbog Titovog uspona, postao njegov neprijatelj broj dva”. Neubacher primjećuje da su Mihailovićevi komandanti sarađivali sa Nijemcima, dočim je on nastavio voditi antiokupatorsku propagandu: {{izdvojeni citat|Politiku Draže Mihailovića nije bilo teško razumeti. On je bio impresioniran nemačkim vojnim podvizima. Pa ipak, sa sigurnošću je računao na to da će Nemačka izgubiti rat. Dovoljno sam čuo od pouzdanih izvora, koji su me obavestili o Dražinom stavu prema Rajhu. On je ostao neprijatelj okupatoru, koji je, zbog Titovog uspona, postao njegov neprijatelj broj dva. Saveznici su Dražu ostavili na cedilu, pa je zato pokušao da od Nemaca – koji su za njega sada bili samo neprijatelj broj dva – dobije što je moguće više oružja. Namera četničkog vođe bila je ova: da se, kada započne nemačko povlačenje, bez borbe dokopa nemačkih strateških pozicija i da se na njima utvrdi. On se spremao za konačan obračun sa Titom, koji je trebalo da se vodi beskompromisno, na život ili smrt, a u pitanju je bila budućnost Jugoslavije. Dok su, dakle, Dražini podređeni komandanti tu i tamo sarađivali sa Nemcima, on je sam nastavio da i dalje vodi propagandu protiv Nemaca.<ref>[http://www.znaci.org/00001/172_7.pdf Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221015170611/https://znaci.org/00001/172_7.pdf |date=2022-10-15 }}, str. 160–161.</ref>}} Čak i kada je odobravao kolaboraciju svojih komandanata sa okupatorima, general Mihailović je strogo vodio računa da se na taj način lično ne kompromituje, prvenstveno iz straha od negativne reakcije stanovništva okupirane Jugoslavije. Presretanjem komunikacije između Mihailovića i vojvode Đujića ujesen 1943, njemački nadležni organi su registrovali ovu tendenciju kod četničkog vođstva: {{izdvojeni citat|18.11. Radio-naređenje D.M. Đujiću da još više nego do sada ratuje zajedno sa njemačkim Wehrmachom protiv komunista, jer su oni izdali srpsku nacionalnu stvar. On sam ne može tako postupiti zbog stava naroda.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&broj=235&roll=196 NARA, T311, Roll 196, frame no. 000223.] <br /> ({{jez-njem|"18. 11. FUNKBEFEHL D. M. AN DJUJIC, MIT DEUTSCHER WEHRMACHT GEGEN KOMMUNISTEN MEHR ALS BISHER ZU KAEMPFEN, DA NATIONALE SACHE SERBIENS VERRATEN. ER SELBST KOENNE WEGEN VOLKSMEINUNG NICHT MITMACHEN."}})</ref>|Depeša komande Druge oklopne armije komandi [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] od 21. novembra 1943. godine}} General [[Schutzstaffel|SS]]-a [[Otto Kumm]], treći komandant [[7. SS dobrovoljačka gorska divizija Prinz Eugen|7. SS dobrovoljačke brdske divizije »Prinz Eugen«]], u knjizi ratnih memoara naslovljenoj ''Vorwärts, Prinz Eugen! Geschichte der 7. SS-Freiwilligen-Division "Prinz Eugen"'' („Naprijed, Prinz Eugen! Istorija 7. SS dobrovoljačke divizije Prinz Eugen”), ostavio je svoje tumačenje prirode odnosâ između JVuO i njemačkog okupatora: {{izdvojeni citat|Kao ostatak „u šumi“ regularne armije nakon okupacije Jugoslavije, oni su nosili stare uniforme – i nove brade, jer su se zakleli da se neće brijati dok okupator ne bude isteran iz zemlje. Oni su bili verni kraljevini i borili su se za svog mladog kralja Petra II, ali radije su se držali udaljenih sela i oblasti, ne napadajući naše jedinice, osim ako se nisu osećali dovoljno nadmoćnim. Disciplina i naoružanje bilo im je relativno dobro, a u odnosu prema drugim jugoslovenskim narodnim i verskim grupama bili su nepredvidljivi – što je često išlo do napada na hrvatska sela i muslimanske žene. Kao prijatelje još su imali Engleze – i njihov radio. Na volovskim kolima ili na konjskim leđima oni su se povremeno prebacivali u druge oblasti, najčešće neuzdrmani, jer smo ih mi puštali, smatrajući da ih dugoročno možemo pridobiti za nas – kao '''braću po oružju protiv komunizma'''. To je donekle nejasna situacija, oni nisu prijatelji, ali ni neprijatelji, i situacija se menja s vremena na vreme.<ref>[http://www.znaci.org/00001/200.htm Otto Kumm: VORWÄRTS, PRINZ EUGEN! - Geschichte der 7. SS-Freiwilligen-Division "Prinz Eugen"], [http://www.znaci.org/00001/200_5.pdf Aufstellung der Division "Prinz Eugen"] str. 52. <br /> ({{jez-njem|"Als Reste der nach der Besetzung Jugoslawiens 'in den Wald' gegangenen regulären Armee tragen sie die alte Uniform – und neue Bärte, da sie geschworen haben, sich nicht früher zu rasieren, bevor nicht der Okkupator aus dem Land gejagt ist. Sie sind königstreu und kämpfen für ihren Jung-König Peter II., doch weichen sie lieber aus in abseits gelegene Dörfer und Gebiete und stellen sich nur selten unseren Verbänden, es sei denn, sie fühlen sich in ausreichender Ubermacht. Disziplin und Bewaffnung sind relativ gut, gegenüber den anderen jugoslawischen Volks- und Glaubensgruppen sind sie unberechenbar, weshalb es oft zu Ubergriffen gegen kroatische Dörfer oder muselmanische Frauen kommt. Als stille Freunde haben sie die Engländer – und ihre Funkgeräte. Auf Ochsenkarren oder hoch zu Roß verlegen sie manchmal in eine andere Gegend, meist ungeschoren, da wir sie ziehen lassen und sie auf lange Sicht für uns gewinnen wollen – als Waffengefährten gegen den Kommunismus. Es ist eine etwas unklare Situation, sie sind nicht Freund, auch nicht Feind, die Lage wechselt von mal zu mal."}})</ref>}} Saradnju sa četničkim formacijama generala Mihailovića u borbi protiv zajedničkog neprijatelja pominje u svojim memoarima i [[Schutzstaffel|SS]]-potpukovnik [[Otto Skorzeny]], vođa njemačkih komandosa, zaslužan za izvođenje brojnih specijalnih operacija tokom rata. Neposredno pred [[Kapitulacija Nacističke Njemačke|kapitulaciju nacističke Njemačke]], ''Obersturmbannführer'' Skorzeny je tri dana (od 5. do 8. maja [[1945]]. godine) vršio dužnost šefa njemačke vojno-obavještajne službe ''[[Abwehr]]''. Po osobnom ''[[Adolf Hitler|Führer]]ovom'' naređenju, potpukovnik Skorzeny biva upućen proljeća 1944. godine u okupiranu Jugoslaviju, kako bi koordinirao [[Operacija Konjićev skok|operacijom uništenja]] [[Vrhovni štab NOVJ|Vrhovnog štaba NOVJ]] i zarobljavanja [[Josip Broz Tito|maršala Tita]]: {{izdvojeni citat|U proljeće 1944. dobio sam naredbu Vrhovne komande Wehrmachta da lociram [[Josip Broz Tito|Titov]] štab, uništim ga i uhvatim Tita, koji je, prema [[Winston Churchill|Churchill]]ovoj volji, već bio zamijenio generala Mihailovića. Mihailović, ratni ministar mladog kralja [[Petar II Karađorđević|Petra II]] od Jugoslavije, koji je živio u egzilu u [[London]]u, bio je uplašen sve većim uticajem komunizma. Na njegovo zaprepaštenje, njegovi su se četnici ponekad borili zajedno čak s mađarskim trupama, Hrvatima [[Ante Pavelić]]a, pa čak i sa našim vojnicima protiv Titovih trupâ.<ref>Otto Skorzeny, ''Meine Kommandounternehmen. Krieg ohne Fronten'', Universitas Verlag in F.A. Herbig Verlagsbuchhandlung GmbH, München, 1993, s. 201. <br /> ({{jez-njem|"Im Frühjahr 1944 bekam ich den Befehl vom OKW, das Hauptquartier Titos ausfindig zu machen, es zu zerstören und Tito gefangenzunehmen, der nach dem Willen Churchills schon den General Mihailowitsch abgelöst hatte. Der Kriegsminister des im Exil in London lebenden jungen Königs Peter II. von Jugoslawien, Mihailowitsch, war über den fortschreitenden Einfluß des Kommunismus erschreckt. Seine Tschetniks schlugen sich zu seinem Erstaunen manchmal sogar gemeinsam mit den ungarischen Truppen, den Kroaten des Ante Pawelitsch und selbst unseren Soldaten gegen die Truppen Titos."}})</ref>}} == Reference == {{izvori|2}} == Povezano == * [[Kolaboracija četnika sa silama Osovine]] * [[Saradnja četnika sa fašističkom Italijom]] == Vanjske veze == {{commonscat|Chetnik collaboration with Axis occupation}} * [https://www.znaci.org/00001/40.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945 (Stanford University Press 1975)] {{Kolaboracija u Jugoslaviji}} {{Authority control}} [[Kategorija:Saradnja četnika sa snagama Osovine u Drugom svetskom ratu| ]] 9cx8k8i0pdavrfrgh2q1b0tbrxlx12l 42681115 42681114 2026-08-25T13:54:00Z ~2026-40631-75 376487 42681115 wikitext text/x-wiki {{Sređivanje|razlog=Preterana upotreba citata}} [[File:Lukačević i Nemci.jpg|thumb|Četnički potpukovnik [[Vojislav Lukačević]], dvojica nemačkih oficira i neidentifikovani četnički komandant. Fotografija je verovatno nastala tokom [[Bitka za Konjic 1943.|bitke za Konjic]], od 19. do 26. februara 1943. godine, kada su snage pod Lukačevićevom komandom sadejstvovale s Nemcima.]] [[File:Četnici i Nemci u okupiranoj Jugoslaviji.jpg|thumb|Četnici i Nijemci u okupiranoj Jugoslaviji.]] '''Kolaboracija četnika s Nemcima''' odvijala se, sa manjim ili većim intenzitetom, tokom većeg dijela perioda [[Okupacija Jugoslavije u Drugom svetskom ratu|okupacije Jugoslavije u Drugom svetskom ratu]]. Glavna usluga koju su četnici vršili Nemcima bila je borba protiv [[Narodnooslobodilačka vojska i partizanski odredi Jugoslavije|partizanskih jedinica]], hvatanje pripadnika [[Narodnooslobodilački pokret Jugoslavije|pokreta otpora]] po naseljenim mestima, te njihovo likvidiranje ili slanje u logore pod kontrolom okupacionih ili kvislinških vlasti. Zbog njegovog inicijalnog učešća u [[Ustanak u Srbiji 1941.|ustanku u Srbiji 1941]], Nemci su [[Draža Mihailović|Dražu Mihailovića]] dugo smatrali neprijateljem, za kojim je raspisana poternica.<ref>https://sr.wikisource.org/wiki/%D0%9D%D0%B5%D0%BC%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%B0_%D0%BF%D0%BE%D1%82%D0%B5%D1%80%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B0_%D0%B7%D0%B0_%D0%94%D1%80%D0%B0%D0%B6%D0%BE%D0%BC_%D0%B8%D0%B7_%D0%B4%D0%B5%D1%86%D0%B5%D0%BC%D0%B1%D1%80%D0%B0_1941.</ref><ref>https://sr.wikisource.org/wiki/%D0%9D%D0%B5%D0%BC%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%B0_%D0%BF%D0%BE%D1%82%D0%B5%D1%80%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B0_%D0%B7%D0%B0_%D0%94%D1%80%D0%B0%D0%B6%D0%BE%D0%BC_%D0%B8%D0%B7_%D1%98%D1%83%D0%BB%D0%B0_1943.</ref> Istovremeno, njegovi odredi širom okupiranog područja sarađivali su sa nemačkom vlašću na razne načine (npr. [[legalizacija četnika u Srbiji]] 1941–1943). Saradnja četnika sa Vermahtom postala je sveobuhvatna nakon novembra 1943. godine, kada je politički vrh u [[Berlin]]u konačno odlučio da prihvati Dražu Mihailovića za saradnika, što je rezultiralo potpisivanjem niza [[Ugovori o saradnji četnika i Vermahta|ugovora o saradnji]] sa njegovim glavnim komandantima u Srbiji. Nakon potpisivanja ugovora o primirju i saradnji, okupator je počeo isporučivati municiju i vojnu opremu četničkim jedinicama koje su se, zajedno sa njemačkim trupama i pod nadzorom njemačkih oficira, borile protiv jedinica [[NOVJ]] u [[Zapadna Srbija|zapadnoj Srbiji]] i [[Sandžak]]u.<ref>AVII, reg. br. 8/1, kut. 276, dep. 12058.</ref> U [[NDH]], četnici su služili Nemcima za razne namene: dostavljanje obaveštenja o komunistima, pomoć nemačkim nabavkama stoke, pomoć trupama u svojstvu vodiča, pomoć u ljudstvu, učestvovanje u osovinskim operacijama (na primer [[operacija Citen|operacija Ziethen]], [[operacija Bora]]), i druge potrebne radnje za gušenje ustaničkog pokreta.<ref name="ReferenceA">[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_259.htm Izveštaj Komande 15. brdskog armijskog korpusa od 19. novembra 1943. Štabu 2. oklopne armije o saradnji četnika sa nemačkim trupama u Dalmaciji i zapadnoj Bosni]</ref> Nemci su četnike snabdevali oružjem i opremom i dozvoljavali im da po potrebi koriste njihove garnizone za smeštaj i motorizaciju za transport. Partizanske pokrete po Bosni i Hercegovini te Hrvatskoj Nijemci su u mnogo navrata doznavali na osnovu četničkih dojava.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1071&rec=314&roll=563 NAW, T-314, Roll 563, frames 001061-1062: Dnevni izvještaj obavještajnog odjeljenja 15. brdskog korpusa (31. januar 1944.)]</ref> Prve dve godine rata, četnici su formalno bili deo [[Savezničke sile u Drugom svjetskom ratu|savezničke]] koalicije, ali zbog stavljanja [[Četnički odredi Jugoslovenske vojske|četničkih odreda Jugoslovenske vojske]] pod komandu Vermahta, krajem 1943. je došlo do konačnog napuštanja Draže Mihailovića od strane Saveznika, a potom 1944. godine i do napuštanja i osude četnika od strane jugoslovenskog kralja.<ref>[http://sr.wikisource.org/sr-el/%D0%9F%D0%BE%D0%B7%D0%B8%D0%B2_%D0%BA%D1%80%D0%B0%D1%99%D0%B0_%D0%9F%D0%B5%D1%82%D1%80%D0%B0_II_%D0%BD%D0%B0_%D0%BF%D1%80%D0%B8%D1%81%D1%82%D1%83%D0%BF%D0%B0%D1%9A%D0%B5_%D0%9D%D0%B0%D1%80%D0%BE%D0%B4%D0%BD%D0%BE%D0%BE%D1%81%D0%BB%D0%BE%D0%B1%D0%BE%D0%B4%D0%B8%D0%BB%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%BE%D1%98_%D0%B2%D0%BE%D1%98%D1%81%D1%86%D0%B8_%D0%88%D1%83%D0%B3%D0%BE%D1%81%D0%BB%D0%B0%D0%B2%D0%B8%D1%98%D0%B5 Poziv kralja Petra II na pristupanje Narodnooslobodilačkoj vojsci Jugoslavije]</ref> Zbog kolaboracije sa nemačkim okupatorom, mnogim je četničkim vođama, uključujući samog Dražu Mihailovića, suđeno u [[Beogradski proces|beogradskom]] i drugim procesima. Pored kolaboracije sa Nemcima, četnici na teritoriji italijanske okupacione zone su tesno [[Kolaboracija četnika s fašističkom Italijom|sarađivali sa fašističkom Italijom]]. == Nemačka politika prema četnicima == Česte njemačke promjene kursa u odnosu prema četnicima Draže Mihailovića (npr. [[Sastanak u Divcima|pregovori u Divcima]] u novembru, pa [[Operacija Mihailović|napad na štab Draže Mihailovića]] u decembru 1941, zatim ponovna obustava progona Mihailovićevih četnika i skidanje ucjene na njegovu glavu u proljeće 1942. godine, itd.) tokom čitavog ratnog perioda, bile su u potpunosti u skladu sa politikom koja je vođena u okupiranim zemljama. Najplastičniji prikaz ovakvog pristupa prezentovao je [[Felix Benzler]], opunomoćenik njemačkog Ministarstva vanjskih poslova u [[Beograd]]u, u izvještaju koji je poslao u [[Berlin]] 11. marta 1942. godine ministru vanjskih poslova [[Treći Reich|Njemačkog Reicha]] [[Joachim von Ribbentrop|Joachimu von Ribbentropu]]: {{izdvojeni citat|To što nemačka vojna mesta vode pregovore s pojedinim četničkim vođama, nije ništa neobično u srpskom prostoru. To se zbiva svesno, u okviru naše politike, uslovljene slabošću naših vojn[ičk]ih snaga i dosad ne bez uspeha vođene, da Srbe, a naročito ustanike usmeri jedne protiv drugih (komuniste protiv četnika, četnike među sobom, vladine dobrovoljce protiv komunista i četnika) i da se time po mogućnosti omete obrazovanje jednog jedinstvenog fronta.<ref>AVII, NAV, N-T-120, 200/153555-58.</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, I-II, Beograd, 1979.], str. I/272.</ref><ref>Branislav Božović – Mladen Stefanović: MILAN AĆIMOVIĆ – DRAGI JOVANOVIĆ – DIMITRIJE LJOTIĆ, Centar za informacije i publicitet, Zagreb, 1985, str. 90.</ref>}} Njemačko konstantno opiranje uspostavi saradnje s četnicima Draže Mihailovića bilo je generirano sa samog političkog vrha. U ratnom dnevniku Vrhovne komande Wehrmachta prenesena je informacija da je 23. septembra 1942. održan sastanak vođe Trećeg Reicha [[Adolf Hitler|Adolfa Hitler]]a s predsjednikom [[Rumunija|rumunjske]] vlade [[Ion Antonescu|Ionom Antonescuom]] i poglavnikom [[NDH]] [[Ante Pavelić|Antom Pavelićem]]. Na sastanku se uglavnom raspravljalo „o hrvatskim problemima“. Pored njemačkog veleposlanika u [[Zagreb]]u [[Siegfried Kasche|Siegfrieda Kaschea]], sastanku je prisustvovao i opunomoćeni general u NDH [[Edmund Glaise von Horstenau]] koji se nije ustručavao da „otvoreno kritikuje hrvatsku vlast“, ali je i „skrenuo pažnju na četnike, koje su naoružali Italijani“. General von Horstenau je predložio da bi četnike trebalo „upotrebiti da na svom području [tj. u njemačkoj okupacionoj zoni] postanu organi reda“: {{izdvojeni citat|Hitler je na taj predlog negativno odgovorio, jer da mu se čini veoma opasno da se četnicima pruži podrška. Četnici su pre svega srpske patriote, koji zastupaju [[Velika Srbija|velikosrpsku]] misao. Time hranimo zmiju koja će jednoga dana da poraste. Istina, danas je ona još mala, ali jednog dana mogla bi da bude opasna.<ref name="Živković">{{Cite web |title=Nikola Živković, Srbi u Ratnom dnevniku Vrhovne komande Vermahta |url=http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |access-date=2022-11-04 |archive-date=2016-08-03 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160803153944/http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |dead-url=yes }}</ref>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta}} Nakon sagledavanja situacije na Balkanu u jesen 1943, Nemci su jugoslovenske partizane proglasili najvećim neprijateljima.<ref>https://www.znaci.org/00001/4_12_3_156.htm PROCENA KOMANDANTA JUGOISTOKA FELDMARŠALA VAJKSA OD 1. NOVEMBRA 1943. VOJNO-POLITIČKE SITUACIJE NA BALKANU KRAJEM OKTOBRA 1943. GODINE</ref> U cilju borbe protiv partizana, tolerisali su i koristili četnike kao antikomunističku miliciju, iako im je bilo dobro poznato da oni održavaju veze sa [[London]]om. == Hronologija == === Mihailovićeva ponuda Nemcima (1941) === {{main|Ustanak u Srbiji 1941.|Sastanak u Divcima}} {{izdvojeni citat|Četnički odredi jugoslovenske vojske pod komandom pukovnika Draže Mihailovića stavljaju se na raspolaganje za borbu protiv komunista u saradnji sa nemačkim Vermahtom.<ref>[http://sr.wikisource.org/sr/%D0%98%D0%B7%D0%B2%D0%B5%D1%88%D1%82%D0%B0%D1%98_%D0%BA%D0%B0%D0%BF%D0%B5%D1%82%D0%B0%D0%BD%D0%B0_%D0%9C%D0%B0%D1%82%D0%BB%D0%B0_%D0%BF%D1%80%D0%B5%D1%82%D0%BF%D0%BE%D1%81%D1%82%D0%B0%D0%B2%D1%99%D0%B5%D0%BD%D0%B8%D0%BC%D0%B0_%D0%BE%D0%B4_30._%D0%BE%D0%BA%D1%82%D0%BE%D0%B1%D1%80%D0%B0_1941._%D0%BE_%D1%80%D0%B0%D0%B7%D0%B3%D0%BE%D0%B2%D0%BE%D1%80%D0%B8%D0%BC%D0%B0_%D1%81%D0%B0_%D0%BF%D1%80%D0%B5%D0%B4%D1%81%D1%82%D0%B0%D0%B2%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B8%D0%BC%D0%B0_%D0%94%D1%80%D0%B0%D0%B6%D0%B5_%D0%9C%D0%B8%D1%85%D0%B0%D0%B8%D0%BB%D0%BE%D0%B2%D0%B8%D1%9B%D0%B0 Извештај капетана Матла претпостављенима од 30. октобра 1941. о разговорима са представницима Драже Михаиловића]</ref>|Dražina ponuda Nemcima iz oktobra 1941.}} {{Wikisource|Izjava pukovnika Branislava Pantića o Mihailovićevoj odluci da pregovara s Nemcima}} {{Wikisource|Izveštaj kapetana Matla pretpostavljenima od 30. oktobra 1941. o razgovorima sa predstavnicima Draže Mihailovića}} {{Wikisource|Zapisnik sa sastanka Mihailovića sa nemačkim predstavnicima u selu Divci 11.11.1941.}} Nemci su za gušenje [[Ustanak u Srbiji 1941.|ustanka u Srbiji 1941.]] angažovali dodatne trupe i sproveli drastične represalije nad stanovništvom, što je Mihailovića navelo da se povuče iz ustanka, napadne partizane i zatraži kontakt sa nemačkom upravom radi prekida neprijateljstva. Vezu je uspostavio preko pukovnika [[Branislav Pantić|Branislava Pantića]], njegovog predstavnika i obaveštajca u [[Beograd]]u. Pukovnik Pantić je nakon rata svjedočio da je odluka o pregovorima s predstavnicima njemačkih okupacionih snagâ donijeta krajem oktobra 1941. godine, i to na sastanku održanom u kući [[Živojin Mišić|vojvode Mišića]] u [[Struganik]]u. Sastanku su, pored Draže Mihailovića i Branislava Pantića, prisustvovali i [[Dragiša Vasić]], potpukovnik [[Dragoslav Pavlović]], major [[Aleksandar Mišić]] i kapetan [[Nenad Mitrović]]. Pukovnik Pantić piše: {{izdvojeni citat|O potrebi pregovora nije bilo reči. Situacija je svima bila jasna. Ona ih je neodstupno zahtevala. Sporno je bilo: sa kime treba razgovarati, da li sa Nemcima ili sa Nedićem? Posle duže diskusije većina se složila da treba pregovarati sa Nedićem. Ovome se odsudno usprotivio Draža i major Mišić. Njegov zaključak po ovom pitanju bio je izražen rečima: – KAD JE SITUACIJA TAKVA DA MORAM DA PREGOVARAM, ONDA ĆU DA PREGOVARAM SA NEPRIJATELJEM. NA TO ME OVLAŠĆUJE I MEĐUNARODNO RATNO PRAVO. UOSTALOM, ŠTA MI MOŽEMO DA DOBIJEMO OD NEDIĆA? SVE ŠTO NAMA TREBA, ORUŽJE I MUNICIJA, NEDIĆ MORA TRAŽITI OD NEMACA. JER OVDE NISU U PITANJU MALE I SITNE KOLIČINE. ZAŠTO IĆI POSREDNO, KAD MOŽEMO NEPOSREDNO? Njegovo odsudno držanje, po ovom pitanju, odnelo je prevagu... Isto tako bilo je sporno pitanje da li da se o pregovorima obavesti Nedić. Posle kraće diskusije, a pošto sam ja izložio da kapetan g. dr. Matl nalazi da Nedića treba obavestiti, doneta je odluka da se tako i učini. Tako je doneta odluka da se pregovara sa Nemcima.<ref>[https://sr.m.wikisource.org/sr-el/%D0%98%D0%B7%D1%98%D0%B0%D0%B2%D0%B0_%D0%BF%D1%83%D0%BA%D0%BE%D0%B2%D0%BD%D0%B8%D0%BA%D0%B0_%D0%91%D1%80%D0%B0%D0%BD%D0%B8%D1%81%D0%BB%D0%B0%D0%B2%D0%B0_%D0%9F%D0%B0%D0%BD%D1%82%D0%B8%D1%9B%D0%B0_%D0%BE_%D0%9C%D0%B8%D1%85%D0%B0%D0%B8%D0%BB%D0%BE%D0%B2%D0%B8%D1%9B%D0%B5%D0%B2%D0%BE%D1%98_%D0%BE%D0%B4%D0%BB%D1%83%D1%86%D0%B8_%D0%B4%D0%B0_%D0%BF%D1%80%D0%B5%D0%B3%D0%BE%D0%B2%D0%B0%D1%80%D0%B0_%D1%81_%D0%9D%D0%B5%D0%BC%D1%86%D0%B8%D0%BC%D0%B0 Izjava pukovnika Branislava Pantića o Mihailovićevoj odluci da pregovara s Nemcima]</ref><ref>Jovan Marjanović, Draža Mihailović između Britanaca i Nemaca, knjiga I, Britanski štićenik, Globus/Narodna knjiga/Prosveta, Zagreb—Beograd, 1979, str. 138.</ref><ref>Боривоје М. Карапанџић, Грађански рат у Србији 1941—1945. Друштво Хиландар, Ваљево, 2010, стр. 115.</ref>|Izjava pukovnika [[Branislava Pantića]] o Mihailovićevoj odluci da pregovara s Nemcima}} 1. novembra 1941. godine, pukovnik Draža Mihailović je uputio generalu [[Walteru Hinghoferu]], komandantu [[342. divizija|342. pješadijske divizije]], ponudu sljedeće sadržine: {{izdvojeni citat|1) Na kolubarskom frontu nema komunista. Ukoliko ih je bilo oni su postali bezopasni. <br /> 2) Organizacija četnika je u stanju da održava red na području zapadne Srbije. <br /> 3) Komunistička opasnost će prestati od momenta kada se četničkoj organizaciji pruži mogućnost da neometano radi. Broj nacionalista je tako veliki da komunista ima samo 5%. Uz pomoć svoje brojne nadmoćnosti nacionalni elemenat pod komandom četnika može rešiti komunistička pitanja bez obostrane borbe. <br /> Uslov je: dovoljno naoružanje, koje nedostaje. <br /> 4) Ulazak u pojedine gradove je bio neophodan da se ne bi komunističke jedinice predstavljale kao oslobodioci i da ne bi povukle za sobom narodne mase. To se moralo događati i radi toga da bi se sprečili komunisti da vrše teror nad stanovništvom. <br /> 5) Četnička akcija nije usmerena protiv nemačkih jedinica, ukoliko one ne napadaju četnike i narod. <br /> 6) Naš narod voli slobodu i radovao bi se kada se na njegovoj teritoriji ne bi nalazile nemačke jedinice. To odgovara četničkom načinu vođenja rata, bez obzira na žrtve koje donosi. Oblast zapadne Srbije nema nikakav vojni značaj za nemačke jedinice, i trebalo bi da bude slobodna zona, u kojoj četnici održavaju red, pod uslovom da ih se u tome ne sprečava i da su dovoljno naoružani.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_240.htm Izjava Draže Mihailovića od 1. novembra 1941. komandi nemačke 342. pešadijske divizije]</ref>}} Prethodno, general Hinghofer je 30. X 1941. obavijestio njemačkog opunomoćenog generala i zapovjednika u Srbiji [[Franz Böhme|Franza Böhmea]] da lokalni četnički komandanti u [[Zapadna Srbija|zapadnoj Srbiji]] nude saradnju, očekujući zauzvrat pomoć u oružju od okupatora: „Četničke vođe iz [[Valjevo|Valjeva]], [[Slovac|Slovca]] i [[Lajkovac|Lajkovca]] daju važne podatke o organizaciji i izjavljuju spremnost da se sa nemačkim trupama bore protiv komunista. Traže oružje.“<ref>BA-MA, RH 26-342/14, 10-odnevni Hinghoferov izvještaj Bemeu, 30. 10. 1941.</ref> Odmah po pristizanju Mihailovićeve ponude, štab 342. pješadijske divizije je istoga dana (1. XI) dostavio izvještaj svojoj pretpostavljenoj komandi u kome, između ostalog, stoji i sljedeće: {{izdvojeni citat|Masa četnika, koja se nalazi u rejonu Valjeva, do sada se držala potpuno lojalno. Oni su prema komunistima zauzeli jasan odbijajući, takoreći, neprijateljski stav i može se reći uspešno se protiv njih borili. Oni su spremni i voljni da zajedno sa Vermahtom razbiju komuniste, kao i da u zemlji ponovo uspostave red i mir i zato traže nemačku pomoć.<ref>AVII, NAV—N—T—315, rolna 2130, snimci 626—632.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/11_10.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje MIHAILOVIĆ TRAŽI POMOĆ OD OKUPATORA]</ref>}} No, na samom početku sastanka sa nemačkim predstavnicima u selu [[Divci]] 11.11.1941. pukovniku Mihailoviću je rečeno: {{izdvojeni citat|Pre dve nedelje poručili ste nam preko Vaših poverenika u Beogradu da je Vaša namera "da nećete više dozvoliti da se srpska krv beskorisno proliva i srpska imovina dalje uništava". Istovremeno ste ponudili da se zajedno sa nemačkim Vermahtom i organima Nedićeve vlade borite protiv komunizma. Ponuda je od strane Glavne komande odbijena jer: 1) Nemački Vermaht će sam u najkraćem vremenu okončati sa komunizmom i 2) glavni komandant ne može imati poverenja prema Vama kao savezniku.}} Nemci su procenili da Draža zna za dolazak njihovih oklopnih trupa, da kao generalštabni oficir pravilno ocenjuje da će se nastavak nemačkih operacija rđavo završiti po njega, i stoga "nemački Vermaht ne može da se optereti takvim saveznicima koji mu se privremeno priključuju iz razloga oportuniteta".<ref name="Divci">[http://sr.wikisource.org/sr-el/%D0%97%D0%B0%D0%BF%D0%B8%D1%81%D0%BD%D0%B8%D0%BA_%D1%81%D0%B0_%D1%81%D0%B0%D1%81%D1%82%D0%B0%D0%BD%D0%BA%D0%B0_%D0%9C%D0%B8%D1%85%D0%B0%D0%B8%D0%BB%D0%BE%D0%B2%D0%B8%D1%9B%D0%B0_%D1%81%D0%B0_%D0%BD%D0%B5%D0%BC%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%B8%D0%BC_%D0%BF%D1%80%D0%B5%D0%B4%D1%81%D1%82%D0%B0%D0%B2%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B8%D0%BC%D0%B0_%D1%83_%D1%81%D0%B5%D0%BB%D1%83_%D0%94%D0%B8%D0%B2%D1%86%D0%B8_11.11.1941. Zapisnik sa sastanka Mihailovića sa nemačkim predstavnicima u selu Divci 11.11.1941.]</ref> U daljem razgovoru pukovnik Mihailović se pravdao nacistima zbog učešća u ustanku: {{izdvojeni citat|Nije moja namera da ratujem protiv okupatora, jer kao generalštabni oficir poznajem snage obeju snaga.<ref name="Divci"/>}} On se pravdao da je morao uzeti neke gradove od Nemaca da ih komunisti ne bi uzeli<ref>"Moji ljudi su [[Bitka za Loznicu 1941.|krenuli na Loznicu]] zato da je komunisti ne zauzmu."</ref> i tvrdio da nije na strani ustanika, "onih koji žele da isteraju Nemce".<ref name="Divci"/> Draža Mihailović je izjavljivao Nemcima lojalnost i tražio da mu daju municiju da nastavi borbu protiv partizana.<ref>"Neophodno je imati municiju! Računajući s tim, došao sam ovamo."</ref> Ali, želeo je da njegovo "delovanje na nacionalnoj osnovi" ostane potajno da ne bi prošao kao [[Kosta Pećanac]], koji je sklopio otvoreni sporazum sa okupatorom, čime je izgubio ugled u narodu i stekao oznaku izdajnika.<ref name="Divci"/> Uprkos svim njegovim predlozima, Nemci mu nisu ostavili drugu mogućnost do da položi oružje: {{izdvojeni citat|„Ponuda pukovnika Mihailovića da stavi svoje snage na raspolaganje za borbu protiv komunista je odbijena i zatražena je bezuslovna predaja. Mihailović je tražio da se konsultuje sa svojim komandatima. Mihailović također tražio oružje za borbu protiv komunista. Ovo je igra, borba između bandi za izvor oružja. Ipak, čini se da jedan dio Mihailovićevih bandi iskreno želi da se bori protiv komunista.“<ref>NAW, T-311, Roll 175, 000121-2: Izvještaj o djelatnosti operativnog odjeljenja komande Jugostoka</ref>|Izvještaj o djelatnosti operativnog odjeljenja komande Jugostoka 17.11.41.}} {{izdvojeni citat|Mihailović treba da sada pokrene akciju protiv Užica, gde se navodno nalazi celokupno rukovodstvo komunista, a zbog čega treba da se stavi u izgled i bombardovanje sa nemačke strane. U kontaktima sa nemačkim okupacionim vlastima koji su niže opisani, Mihailović je navodno molio da mu se stavi na raspolaganje 100.000 metaka da bi mogao nastupiti protiv Užica.|IZVEŠTAJ OBAVEŠTAJNOG CENTRA VERMAHTA U BEOGRADU OD 14. NOVEMBRA 1941. VRHOVNOJ KOMANDI VERMAHTA O ODNOSU ČETNIKA DRAŽE MIHAILOVIĆA PREMA NOP-u, O PREGOVORIMA PREDSTAVNIKA VERMAHTA I DRAŽE MIHAILOVIĆA I O VOJNO-POLITICKOJ SITUACIJI U SRBIJI}} Za njim je decembra 1941. godine raspisana poternica, nakon čega je bio u bekstvu. === Predaja zarobljenih partizana Nijemcima (1941) === {{main|Predaja zarobljenih partizana Nijemcima novembra 1941.}} [[File:Nemci odvode na streljanje četu partizana koje su četnici na prevaru uhvatili i predali Nemcima.jpg|thumb|Nemci odvode na streljanje četu partizana koje su četnici na prevaru uhvatili i predali Nemcima]] Iako je njegov prijedlog okupacionim vlastima u Divcima odbijen, pukovnik Mihailović je želio pružiti njemačkom okupatoru dokaz četničke gotovosti za saradnju. Stoga su četnici Draže Mihailovića, uz posredstvo samozvanog vojvode [[Jovan Škavović|Jovana Škavovića]], predali 13. novembra 1941. Njemcima oko [[Predaja zarobljenih partizana Nemcima novembra 1941.|365 zarobljenih partizana]]. [[Predaja zarobljenih partizana Nijemcima novembra 1941.|Predaja zarobljenih partizana Nemcima]] se desila tokom [[ustanak u Srbiji 1941|ustanka u Srbiji]] novembra [[1941]]. godine. Tokom [[Četničko-partizanski sukob|sukoba]] između [[Dragoljub Mihailović|Mihailovićevih]] četnika i partizana u zapadnoj [[Srbija|Srbiji]] početkom novembra [[1941]], četnici su zarobili više stotina partizana. Jednu veću grupu od oko 500 zarobljenika, među kojima su bili partizani na prevaru zarobljeni u [[Gornji Milanovac|Gornjem Milanovcu]],<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_110.htm Relacija Takovskog četničkog odreda od 17. juna 1942, Zbornik NOR-a, tom XIV (četnički dokumenti), knjiga 3, dokument 110]</ref> Kosjeriću,<ref>[https://www.znaci.org/00001/59_2_124.pdf Užička republika, Zapisi i sećanja, Narodni muzej, Užice 1981]</ref> Karanu i Planinici, četnici su prikupili na [[Ravna Gora|Ravnoj Gori]]. Oko [[13. novembar|13. novembra]] [[1941]]. četnici su grupu od 365 zarobljenika odveli u [[Mionica|Mionicu]], i zatim u [[Slovac]]. Tu su prihvaćeni od [[Milan Nedić|Nedićevih]] i nemačkih snaga i prebačeni kamionima u [[Valjevo]]. Transport zarobljenika do [[Valjevo|Valjeva]] je pratio četnički vođ Jovan Škavović Škava, koji je prethodno bio [[Kosta Pećanac|Pećančev]] četovođa, dok je u tom periodu priznavao [[Dragoljub Mihailović|Mihailovićevu]] komandu. U predaji zarobljenika učestvovao je i ravnogorski oficir [[Pavle Mešković]]. Predaji partizana prethodio je [[Sastanak u Divcima 1941.|sastanak Draže sa Nemcima u selu Divci]]. Od ove grupe zarobljenika, Nemci su 263 streljali dana [[27. novembar|27. novembra]] [[1941]]. godine na Krušiku u Valjevu.<ref>[https://www.znaci.org/00001/38_21.htm Radoslav S. Nedović, Pantelija Vasović: ZATAMNjENA ISTINA, Čačak 2006: Streljanja na Krušiku u Valjevu]</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/44_4.pdf Radoslav S. Nedović: ČAČANSKI KRAJ I NOB - SLOBODARI NA STRATIŠTIMA, Čačak 2009: Krušik, Valjevo streljanje po grupama]</ref> Ostali zarobljenici su delom streljani naknadno, delom deportovani u [[Koncentracioni logor|logore]], a delom pušteni na slobodu. Predaja zarobljenih partizana nastavila se i posle ovoga, i bila je naročito intenzivna u decembru 1941.<ref>[https://www.znaci.org/00001/38_24.htm Radoslav S. Nedović, Pantelija Vasović: ZATAMNjENA ISTINA, Čačak 2006: Decembarski pokolj]</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/44.htm Radoslav S. Nedović: ČAČANSKI KRAJ I NOB - SLOBODARI NA STRATIŠTIMA, Čačak 2009]</ref> === Legalizacija četnika i hvatanje ustanika (1941-1942) === {{main|Legalizovani četnici}} [[Datoteka:Legalizovani četnici u Srbiji 1942.jpg|minijatura|Legalizovani četnici Draže Mihailovića čuvaju [[Logor Metino brdo|logor na Metinom brdu]] kod [[Kragujevac|Kragujevca]] [[1942]].]] Četnički odredi u Srbiji su delom raspustili regrute kućama i ostali u ilegali na kadrovskom sastavu, a delom se legalizovali kao pripadnici zvaničnih Nedićevih formacija. Krajem 1941. i početkom 1942. godine, pripadnici [[Legalizovani četnici|legalizovanih ravnogorskih odreda]] pružili su najznačajniji doprinos u hvatanju nekoliko hiljada odbjeglih ili pasiviziranih partizana i njihovih saradnika u [[Zapadna Srbija|zapadnoj]] i djelovima [[Centralna Srbija|centralne Srbije]], kao i u njihovoj predaji Njemcima. Učešćem u masovnom hvatanju i likvidaciji pripadnika partizanskih odreda i njihovih saradnika, čak i ako se zanemari aktivna borba protiv partizana, legalizovani ravnogorski četnici su učinili krupne usluge njemačkom okupatoru u uništenju partizanskog pokreta na području dotadašnje [[Užička Republika|Užičke republike]].<ref name="yuhistorija.com">[http://www.yuhistorija.com/serbian/drugi_sr_txt01c4.html Milan Radanović: Kolaboracija JVuO sa nemačkim okupatorom u Srbiji 1941-1944.]</ref> Već krajem novembra 1941. godine na Metinom brdu kod Kragujevca je formiran [[Logor na Metinom brdu|logor]] za zarobljene srpske ustanike i civilne taoce. Prvi dovedeni u logor bili su taoci iz Kragujevca, komunisti, odbornici narodnooslobodilačkog odbora, Romi, Jevreji i svi oni koji su nemačkim fašistima bili sumnjivi. Osim svakodnevnih likvidacija, veća masovna streljanja su vršena 2. i 19. marta 1942. godine.<ref>[http://www.gtokg.org.rs/sr/vest.php?id=1322 Metino brdo]{{Dead link|date=September 2021 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref> Hvatani borci su predavani nemačkom sudu, ili prekom sudu [[Nikola Kalabić|Nikole Kalabića]]. Većina pohvatanih je bila iz okoline Rače, Topole i Aranđelovca. 2. marta 1942. godine na Metinom brdu je streljano 173 rodoljuba i simpatizera oslobodilačkog pokreta sa teritorije Kragujevca i okolnih opština.<ref>{{Cite web |title=Archive copy |url=http://www.gtokg.org.rs/sr/vest.php?id=1248 |access-date=2014-05-01 |archivedate=2016-03-04 |archiveurl=https://web.archive.org/web/20160304191846/http://www.gtokg.org.rs/sr/vest.php?id=1248 |deadurl=yes }}</ref> Logor je rasformiran u junu 1942. Preostali logoraši su transportovani u [[Koncentracijski logor Banjica|logor na Banjici]], gde je većina streljana, kao i u logore u Nemačkoj, Norveškoj i Grčkoj.<ref>{{Cite web |url=http://www.ikragujevac.com/kultura/15517-istorija-zrtve-fasizma-na-metinom-brdu-i-deo.html |title=Archive copy |access-date=2024-07-08 |archive-date=2024-07-08 |archive-url=https://web.archive.org/web/20240708214249/https://www.ikragujevac.com/kultura/15517-istorija-zrtve-fasizma-na-metinom-brdu-i-deo.html |url-status=dead }}</ref> Nakon likvidacije partizanskih ostataka, četnici Draže Mihailovića su stekli faktičku kontrolu nad ruralnim područjima Srbije, dok je okupator držao gradove. Mihailovićev stav u odnosu na njemačkog okupatora jasno je izražen u depeši, koju je opunomoćeni poslanik Ministarstva inostranih poslova Trećeg Rajha u Beogradu [[Felix Benzler]], 31. marta 1942. godine, uputio centrali u Berlinu: {{izdvojeni citat|Sve dosad se nije postiglo da se ličnost pukovnika Mihailovića stavi pod kontrolu. Po svoj prilici ni on nije u stanju ili nije voljan da na srpskom području nešto preduzme, već je, naprotiv, preko jednog posrednika ovih dana ponudio vladi Nedića da prihvata da se objavi: 1) da on ne namerava da se bori protiv Nemaca; 2) da neće ništa da preduzima protiv Nedićeve vlade; 3) da se zalaže za održanje mira i reda u zemlji; 4) da poziva na borbu protiv komunista. Posredniku je ponovo odgovoreno da za Mihailovića jedino u obzir dolazi da se bezuslovno potčini.<ref>[https://znaci.org/00001/11_18.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje POD ZAŠTITOM LEGALIZOVANIH ODREDA]</ref>}} Nemački dokument od [[15. maj]]a 1942. godine navodi četničkog majora [[Ljubomir Jovanović Patak|Ljubu Jovanovića]] kao jednog od njihovih lokalnih saradnika za [[Zaječar]].<ref>NAW, T501, roll 248 frames 0121-0126; dostupno na http://znaci.net/temp/T-501_R-248-0126.jpg</ref> [[Datoteka:SS-Obergruppenführer Werner Lorenz accompanied with unknown chetnik officer in NE Bosnia.JPG|mini|[[SS]]-[[Obergruppenführer]] [[Werner Lorenz]] u društvu neimenovanog četničkog oficira u sjeveroistočnoj [[Bosna (oblast)|Bosni]], jesen 1942. godine]] U junu 1942. Mihailović je prešao u Crnu Goru, italijansku okupacionu zonu, na teritoriju koju su držali crnogorski četnici [[Saradnja četnika sa fašističkom Italijom|uz dopuštenje Italijana]]. Aktivnosti četničkih odreda u Srbiji svedene su na najmanju meru da se ne bi izazivao okupator, i uglavnom su ograničene na organizacionu i obaveštajnu delatnost i sitnije diverzije. Uprkos tome, nemački okupator je veoma ozbiljno shvatao četničku aktivnost i povremeno organizovao racije protiv preostalih Mihailovićevih odreda, koji su se trudili da izbegnu dodir sa neprijateljem. U Srbiji, znatan broj Mihailovićevih snaga se legalizovao. Nemački popis glavnih vladinih legalnih odreda od [[15. maj]]a 1942, pod rednim brojevima 1 do 18 navodi Ljotićeve odrede, od 19 do 39 su Mihailovićevi, a od 40 do 100 Pećančevi. Tu na okupatorskom spisku snaga su neki od glavnih Mihailovićevih četnika: [[Predrag Raković]], [[Miloje Mojsilović]], [[Dušan Smiljanić]], [[Vučko Ignjatović]], [[Miloš Glišić]], [[Ljuba Jovanović]]... Do početka 1942. godine "ravnogorski pokret istopio se u redovima Nedićeve milicije i konačno se ponovo pojavio, umanjen, u Crnoj Gori."<ref name="Deakin2">[https://www.znaci.org/00001/5_3.htm William Deakin, BOJOVNA PLANINA]</ref> Kako ne bi izgubio podršku naroda kao saradnik okupatora, Mihailović je odsustvo oružane borbe u Srbiji sredinom [[1942]]. godine nastojao da nadoknadi činjenjem smicalica nemačkim vojnicima po gradovima, ubacivanjem "smrdljivih bombi", "svrabećih praškova", "praškova za kijanje", upućivanjem pretećih pisama, uznemiravanjem telefonom...<ref name="Kosta Nikolić 2004"/> Ovo nije ostalo neprimećeno. Britanski kapetan Bil Hadson je u drugoj polovini 1942. ponovo uspostavio vezu i javio da "Mihailović još sarađuje s Osovinom u Crnoj Gori i Sandžaku i miruje u Srbiji", da su "u Dalmaciji Trifunovićevi četnici legalizovani" te, podsticani od Italijana, sanjaju o nekoj "Srbo-Sloveniji i Dalmaciji". Na osnovu stanja na terenu on izvlači zaključak: {{izdvojeni citat|U trenutku kada je Mihailović u velikom stepenu igrao ulogu kvislinga bio je nagrađen najjačom britanskom propagandom.... Mihailoviću bi trebalo konačno reći da Britanci pretpostavljaju komuniste kvislinzima.<ref name="Deakin2"/>|Britanski kapetan Bil Hadson}} [[Datoteka:Chetniks and Germans in Lopare 1942.jpg|mini|[[Radivoje Kerović]] (u sredini u bijeloj košulji) sa njemačkim tenkistima, [[Lopare]] 1942.]] Posljednjeg dana kolovoza 1942, održan je sastanak kod načelnika štaba Komande Jugoistoka. Ovom prilikom je podijeljena informacija da se oko [[Banja Luka|Banje Luke]] vode žestoke borbe s partizanima, u kojima okupatoru pomažu četnici (“srpski nacionalisti“), bez preciziranja o kom odredu JVuO iz [[Bosna (oblast)|Bosne]] je riječ: {{izdvojeni citat|Velike borbe su izbile u blizini Banje Luke. Ustanici su upotrijebili teško naoružanje, topove, minobacače itd., kao i tenkove. Hiljadu srpskih nacionalista je sudjelovalo u borbi protiv ustanika na našoj strani.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&broj=490&roll=175 NARA, T311, Roll 175, frame no. 000485.] <br /> ({{jez-njem|"Bei Banja Luka größeres Gefecht, Aufständische traten mit schweren Waffen, Geschützten, Minenwerfern u.sw. auf, auch mit Panzer. 1000 serbische Nationalisten haben sich dort auf unserer Seite im Kampfe gegen die Aufständischen beteiligt."}})</ref>|Zabilješka sa sastanka kod načelnika štaba Jugoistoka održanog 31. augusta 1942.}} U drugom njemačkom izvještaju iz istog perioda se navodi da je 26. augusta jedan bataljun Wehrmachta južno od Banje Luke bio priklješten od strane nadmoćnijeg neprijatelja (i ovdje se napominje da su partizani raspolagali teškim naoružanjem), kao i da je Nijemcima u pomoć priskočilo čak „2000 bosanskih četnikâ“, što će rezultirati potiskivanjem jedinicâ [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOP i DVJ]] prema jugu do kraja mjeseca.<ref>BA/MA, RH 19 XI/81 (Die Bekämpfung der Aufstandsbewegung im Südostraum, Teil I), S. 244.</ref><ref>Klaus Schmider, ''Partisanenkrieg in Jugoslawien 1941-1944'', Verlag E.S. Mittler & Sohn GmbH, Hamburg/Berlin/Bonn, 2002, s. 155. <br /> ({{jez-njem|"Bereits am 26. August sah sich ein deutsches Bataillon bei dem Versuch, südlich von Banja Luka den ersten dieser Einfälle abzublocken, weit überlegenen, auch mit erbeuteten Panzern und Geschützen bewaffneten Verbänden gegenüber; nur mit Hilfe von 2.000 bosnischen Cetniks, die den Deutschen zu Hilfe eilten, gelang es bis Ende des Monats, die Partisanen wieder nach Süden abzudrängen."}})</ref> Takođe, u jednom izvještaju upućenom iz štaba njemačkih trupa u [[NDH]] od 18. novembra 1942. o četnicima se, između ostalog, navodi sljedeće: {{izdvojeni citat|U zoni 714. pješadijske divizije nalazi se 6-8.000 četnika, naoružanih puškama i nešto automatskog oružja. Diviziji su dosad pružili vrijedne usluge time što su branili svoju teritoriju od partizana i time oslobodili njemačke i trupe NDH za dejstvo na drugim sektorima. K tome obezbjeđuju i željeznicu i pribavljaju važna obavještenja njemačkim trupama. Četnici su pri zajedničkim akcijama snabdjevani od strane NDH; također im pripada i naknada od otprilike 3 Rajshsmarke dnevno, čiju isplatu oni, međutim, dosad nisu tražili.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=361&rec=314&roll=566 Nacionalni arhiv Vašington, T-314, rolna 566, frejm 000357; Dopis štaba Komandanta njemačkih trupa u Hrvatskoj-/Veza sa neprijateljski orijentisanim krugovima u Srbiji/ (18. novembar 1942.).] <br /> ({{jez-njem|"Bei 714.Div. haben die im Div.–Bereich beheimateten Cetnikverbände eine ungefähre Stärke von 6–8000 Mann. Sie sind mit Gewehren und verhältnissmässig wenig automatischen Waffen ausgestattet. Sie leisten der Div. wertvolle Dienste, indem sie ihr Heimatgebiet gegen Einfälle der Partisanen schützen, sodass, von grösseren Unternehmen abgesehen, in diesem Raume weder deutsche noch kroatische Truppen gebunden werden. Sie entlasten hiedurch den Bahnschutz und versorgen die deutsche Führung mit wertvollen Feindnachrichten. </br> Die Cetnikverbände werden durch den kroatischen Staat bei Einsätzen mit Munition versorgt und verpflegt. Vertragsmässig steht ihnen neben anderen Zusagen /z.B. Versorgungsansprüchen/ auch Wehrsold von etwa RM 3.— täglich zu, den sie jedoch bisher nicht beansprucht haben."}})</ref>|Dopis štaba Komandanta njemačkih trupa u Hrvatskoj (18. novembar 1942. godine)}} === Operacija Weiss i bitka na Neretvi (1943) === {{main|Operacija Weiss|Bitka za Konjic 1943.}} [[File:Četnici i Nemci na Neretvi.jpg|thumb|Četnici i Nemci tokom [[Bitka na Neretvi|bitke na Neretvi]] 1943.]] Van Srbije, postojala je intenzivna saradnja četnika i Nemaca. Iako su mnogi četnici na lokalu pomagali nemačkim trupama protiv partizana, [[Hitler]] je do sredine 1943. godine strogo branio svojim jedinicama svaku saradnju sa četnicima.<ref>Nacionalni arhiv Vašington, Mikrofilm T-311, rolna 175, snimka 378: Izvještaj o djelatnosti operativnog odjeljenja komande Jugostoka za novembar 1942 (30. novembar 1942.). „Svaka, pa i privremena, veza sa antikomunistički nastrojenim četnicima u Hrvatskoj je protivna naređenju Fuehrera, Ia 3071/42 o borbi protiv bandi.“</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&roll=175&broj=383 NARA, T311, Roll 175, frame no. 000378.] <br /> ({{jez-njem|"Haltung gegenüber feindluch eingestellten Kreisen in Serbien/Kroatien: An Bev.Kmdr.Gen. in Serbien, Befehlshaber der dt. Truppen in Kroatien, Kdr.Gen. in Kroatien und Dt.Verb.Kdo. bei Supersloda ergeht ein Befehl betreffend klarer und eindeutiger militärischer Haltung gegenüber allen uns feindlich eingestellten Kreisen. Jede – wenn auch nur vorübergehende – Bindung mit antikommunistisch eingestellten Cetniks in Kroatien steht im Widerspruch zu den bzgl. Bandenkämpfung gegebenen Befehlen des Führers Ia Nr. 3071/42 g.K."}})</ref> Za vrijeme izvođenja [[Operacija Weiss|operacije Weiss]], njemački komandanti na terenu su bili u nedoumici da li da se povinuju naređenjima svojih viših vojnih komandi, ali i političkih instanci, ili da nastave sarađivati s četnicima Draže Mihailovića: {{izdvojeni citat|Uprkos borbenoj pomoći hrabrih četnika, koja je doprinijela deblokadi opkoljenih dijelova 718. pješadijske divizije, njemačke trupe imaju zadatak da se brzo probiju do boksitne oblasti. One imaju instrukcije da smatraju četnike neprijateljima. Sada se ispostavilo da se situacija kod mjesta Dobro (?), čija se posada sastojala od Nijemaca, Italijana i četnika, poboljšala zahvaljujući četničkom prodoru.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&roll=175&broj=549 NARA, T311, Roll 175, frame no. 000544.] <br /> ({{jez-njem|"Trotz der Waffenhilfe tapferer Cetnik, die auch zur Befreiung der eingeschlossenen Gruppe der 718.I.D. mit beigetragen haben, ergibt sich für die deutschen Truppen die Aufgabe, möglichst schnell in das Bauxitgebiet von Mostar vorzustoßen. Die deutschen Truppen haben den Auftrag die Cetniks als Feind anzusehen. Es ergab sich nun das Bild, daß die Besatzung von Dobro (?), die aus Deutschen, Italiener und Cetniks bestand durch den Vorstoß der Cetniks Luft bekam."}})</ref>|Zabilješka sa sastanka kod načelnika štaba Jugoistoka (1. mart 1943.).}} Major [[Slavoljub Vranješević]], komandant Zapadne Bosne JVuO, šalje 2. marta 1943. godine dopis »bratu« [[Uroš Drenović|Urošu Drenoviću]] kojim ga obavještava da je od strane njemačke komande u [[Banja Luka|Banjoj Luci]] zakazana konferencija na koju su pozvani najvažniji četnički zapovjednici s teritorije [[Bosanska krajina|Bosanske Krajine]]: {{izdvojeni citat|Pre nekoliko časova primio sam izveštaj od Komandanta Bosanskih četničkih odreda brata Rade Radića, u kome mi javlja, da su Nemci pozvali na konferenciju u Banja Luci sve Komandante i to: Radića, Tešanovića, Drenovića, Marčetića, Mišića radi rešavanja važnih pitanja. Konferencija će se održati u nemačkoj komandi u B. Luci. Ovoj konferenciji neće prisustvovati pretstavnici hrvatskih ni vojnih ni civilnih vlasti. Komandant mi je naredio, da pozovem sve Komandante na predkonferenciju, koja će se održati u Karanovcu na dan 4 o.m. u 12 časova.— Prema napred izloženom pozivam te, da bez ikakvog izgovora i odlaganja bez obzira na situaciju na položaju, dođeš 4 o.m. do određenog časa u Karanovac.— Ovo smatraj vrlo važnim i NAJHITNIJIM. Molim Te koristi sva moguća prevozna sredstva, pa i motorcikl i na vreme dođi na predkonferenciju.<ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, dokument br. 31, str. 64.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/4_14_2_64.htm Naređenje Komande bosanskih četničkih odreda od 2. marta 1943. komandantu odreda »Kočić« za prisustvovanje konferenciji radi usaglašavanja stavova o saradnji sa nemačkim trupama]</ref>}} Već 3. februara 1943. godine, major Vranješević je upoznao Vrhovnu komandu JVuO o činjenici da se bosanski četnici nalaze u službi njemačkog okupatora, ali i da su potpisali [[Suradnja četnika sa Nezavisnom Državom Hrvatskom|sporazume o saradnji sa kvislinškim vlastima Nezavisne Države Hrvatske]]: {{izdvojeni citat| NEMCI Četnički odredi učestvuju u borbi zajedno sa Nemcima češće puta, ali na zasebnim sektorima. Pre našeg dolaska, Nemci su uspeli da u borbu protiv komunista uvode četnike tako, da im ovi osiguravaju krila i da se mešaju u komandovanje. Ovome se je odmah stalo na put, ma da sa dosta poteškoća. Po sebi se razume da se mnogo interesuju o tome, da li mi imamo kakve veze sa Dražom Mihailovićem — što mi odbijamo, navodeći da je to samo komunistička propaganda kako bi izazvali Nemce protiv nas, pa nas tako priklještene, uveli u svoje redove. Ipak, često puta Nemci čuju kako svi četnici pevaju »Od Topole pa do Ravne Gore« ili »Od Manjače pa do Ravne Gore«, »sve su straže generala Draže« itd., dakle jasno primećuju, ali moraju da trpe. Njihova nemoć oseća se. HRVATI Ovi se redovno predaju komunistima, gde god ovi na njih udare. Hrvatski oficiri nalaze spas u komunizmu. Zbog sporazuma sa Hrvatima, koji su ovi [četnički — prim.] odredi sklopili pre našeg dolaska, borbe sa Hrvatima ne vode se. Naprotiv, za većinu starešina i boraca može se reći, da su taj sporazum shvatili kao definitivan svršetak rata, pa i otuda javašluk i slaba disciplina. Sada, dok se ne raščisti sa komunistima, ovakvo stanje mora da ostane.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_2_27.htm Izveštaj majora Slavoljuba Vranješevića od 3. februara 1943. majoru Zahariju Ostojiću o vojno-političkoj situaciji u četničkim odredima zapadne Bosne i saradnji sa nemačkim i ustaško-domobranskim jedinicama]</ref>}} Vojvoda [[Vukašin Marčetić]], komandant puka »Manjača«, bio je takođe jedan od potpisnikâ sporazuma sa vlastima satelitske NDH. Tokom operacije »Weiss«, vojvoda Marčetić se povezuje i sa njemačkim okupatorom, konkretno sa [[117. lovačka divizija (Nemačka)|117. divizijom]]: {{izdvojeni citat|Posebno: [...] [[369. legionarska divizija|369. pješ. div.]] će prvo dovršiti borbe na [[Grmeč]]u. Uspostavljena veza sa četničkom grupom Marčetića, koja će preuzeti osiguranje vlastitog istočnog boka.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=675&rec=315&roll=2263 NARA, T315, Roll 2263, frame no. 000670.] <br /> ({{jez-njem|"369. J.D. führt vorerst Kampfhandlungen in der Grmec durch. Verbindung mit Cetnikgruppe Marcetic aufgenommem, die Schutz der eigenen Ostflanke übernehmen will."}})</ref>|Ratni dnevnik 117. divizije, unos za 5. februar 1943.}} O (prinudnom) sadjejstvu 117. divizije sa četničkim odredima pod komandom kapetana [[Vojislav Lukačević|Vojislava Lukačevića]] u [[Bitka za Konjic 1943.|bici za Konjic]], februara 1943. godine, nakon rata će posvjedočiti i general [[Alexander Löhr]]: {{izdvojeni citat|117. lovačka divizija, koja je prodirala od Ivan-sedla ka severozapadu, vodila je od početka teške borbe, pa je na kraju odbijena i odbačena. Jedan njen deo morao je da se spasava u Konjicu, koji je bio utvrđen i posednut od Italijana i četnika. Ovo mesto su partizani okružili i tako je došlo do toga da su se ovde, pod pritiskom događaja, borili na istom frontu Nemci i četnici – doduše odvojeni jedni od drugih italijanskim jedinicama. Konjic je doduše bio oslobođen iz okruženja sa trupama iz [[Sarajevo|Sarajeva]], ali je partizanima uspelo da se probiju preko Neretve i povuku svi bez izuzetka u severnu [[Crna Gora|Crnu Goru]].<ref>{{cite web|url=http://www.srpsko-nasledje.co.rs/sr-c/1998/07/article-14.html | title = Записи Александра Лера, часопис СРПСКО НАСЛЕЂЕ, број 7/1998 | publisher = Srpsko-nasledje.co.rs |date=3. 1. 1943. | accessdate=4. 1. 2023. | archive-url = https://web.archive.org/web/20130216202528/http://www.srpsko-nasledje.co.rs/sr-c/1998/07/article-14.html# | archive-date=16. 2. 2013 |url-status=dead | df = }}</ref>|General [[Alexander Löhr]], komandant Jugoistoka}} Tokom [[Bitka na Neretvi|bitke na Neretvi]], četnici su bili obilno snabdijevani streljivom i hranom iz italijanskih i njemačkih magacina. Kapetan Vojislav Lukačević, koji se zajedno sa svojim četnicima tukao uz borbenu grupu »Anacker«, [[5. mart]]a iz [[Konjic]]a je javio majoru [[Zaharije Ostojić|Zahariju Ostojiću]] da mu »11« (tj. Nijemci) daju municiju, kao i da je vojvoda [[Dobroslav Jevđević]], sa svoje strane, zadužen za obezbjeđivanje logistike: {{izdvojeni citat|Vidim da je glavna tvoja briga kako ćemo sa 11. Verujem da si o njima dobio preterane izveštaje. Svaka njihova kolona koja nastupa ima najviše jednu trećinu Nemaca a ostalo su domobrani i po nešto ustaša. Oni sami ne mogu ništa da urade, toga su svesni. Ja mislim da je nama najpreči za sada cilj uništenje komunista i to što brže. Ne sme nas zateći iskrcavanje u borbi sa komunistima, a isto tako ne smemo početi borbu sa 11 dok komunisti nisu likvidirani a oni nisu likvidirani i pored uspeha koje smo postigli. Čvrsto sam ubeđen da nas 11 neće napasti sve dok se vode borbe sa komunistima te je strahovanje u tom pravcu preterano... Najvažnije i najbolje snabdevanje preko [[Sarajevo|Sarajeva]] koje neka Jevđo forsira. Dobio sam sinoć preko 11, 30.000 metaka obećali još čim im stigne neki transport koji očekuju u Sarajevo.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_2_71.htm IZVEŠTAJ KOMANDANTA KONJIČKE GRUPE OD 5. MARTA 1943. KOMANDANTU ISTAKNUTOG DELA ŠTABA DRAŽE MIHAILOVIĆA O BORBENOM RASPOREDU ČETNIKA I NEMACA NA SEKTORU KONJIC—JABLANICA]</ref>}} O isporuci municije jedinicama JVuO (najvjerovatnije o onoj koja je data kapetanu Lukačeviću), Komanda Jugoistoka je 7. marta javila vojnom vrhu u [[Berlin]]u: {{izdvojeni citat|– 7. mart 1943: Municija za četnike. Vrhovna komanda je obaviještena telegramom o isporuci 30.000 metaka četničkim jedinicama.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&roll=175&broj=453 NARA, T311, Roll 175, frame no. 000448.] <br /> ({{jez-njem|"Munition für die Cetniks: </br> An OKW/WFSt. ergeht eine Meldung betraf. der Übergabe von 30.000 Schuß Inft. Munition an Cetnikverbände."}})</ref>|Izvještaj o djelatnosti operativnog odjeljenja Komande Jugostoka za mart 1943. godine (31.3.43.)}} [[File:Chetniks and German Officers meet in Bosnia, 1943.jpg|thumb|Sastanak njemačkih oficira sa četnicima u [[Bosna (regija)|Bosni]], [[1943]]. godina]] 9. [[Mart|ožujka]] 1943. godine, [[Fašizam|fašistički]] [[Poglavnik|duce]] [[Benito Mussolini]] šalje pismo [[Adolf Hitler|Adolfu Hitleru]],<ref>''Tajna pisma Hitler – Mussolini (1940—1943)'', edicija Dokumenti i svjedočanstva (priredio i preveo: Dr Bogdan Krizman), Novinarsko izdavačko poduzeće (NIP), Zagreb, 1953, str. 78.</ref> vođi [[Treći Reich|Njemačkog Reicha]], u kom navodi da je upoznat sa suradnjom njemačkih okupacionih trupa s četnicima: {{izdvojeni citat|Više tisuća četnika naoružali su, na lokalnoj bazi, komandanti talijanskih jedinica, da vode gerilu, za koju imaju, kao svi stanovnici Balkana, naročite sklonosti. Do danas su ti četnici suzbijali partizane vrlo odlučno. Upravo sam primio izvještaj. U njemu mi javljaju, da su njemačke snage, koje su uspostavile dodir sa četnicima u dolini gornje Neretve, pristale da surađuju s njima i da su naoružale četnike metcima i ručnim bombama.|[[Benito Mussolini]] u pismu [[Adolf Hitler|Adolfu Hitleru]] (9. III 1943)}} O pristizanju Mussolinijeva pisma istog je dana javila i Vrhovna komanda njemačkih oružanih snaga: {{izdvojeni citat|''9. mart'' </br> Duče poslao pismo Hitleru, u kome zastupa mišljenje da su četnici i partizani neprijatelji Osovine. O tome je razgovarao i sa nemačkim ministrom spoljnih poslova. Priznaje da su Italijani do sada naoružali nekoliko hiljada četnika za gerilski rat protiv komunista i oni su se do sada energično borili protiv partizana. Ali, sada je Duče izdao energičnu naredbu, da se četnicima više ne daje oružje i da njih, nakon što se partizani poraze, treba razoružati. Na osnovu poslednjih vesti, na prostoru gornje Neretve Nemci su takođe stupili u kontakt sa četnicima i ostavili im patrone i ručne granate.<ref name="Živković">{{Cite web |title=Nikola Živković, Srbi u Ratnom dnevniku Vrhovne komande Vermahta |url=http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |access-date=2024-07-08 |archive-date=2016-08-03 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160803153944/http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta }}</ref>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta od 9. marta 1943.}} Pošto је za katastrofalni poraz četnika u bici na Neretvi optužio Jevđevića, [[Petar Baćović|Baćovića]] i [[Bajo Stanišić|Baja Stanišića]] a istakao za primjer Vojislava Lukačevića, major Ostojić im је 10. marta naredio da se kod Italijana zauzmu za dozvolu o prebacivanju četnika na zapadnu obalu Neretve. Odgovarajući na optužbe, Jevđević i Ваćоvić istoga dana izvještavaju Mihailovića da је za proboj operativne grupe NOVJ kriv upravo Lukačević, te da Ostojić, komandujući iz [[Kalinovik]]a, nema pravu predstavu о toku događaja. Jevđević navodi: „Kada sam zvao delove Vrhovne komande da komanduju nа licu mesta, odgovorili su neljubazno da neće da radе sa okupatorom, tražeći u isto doba hranu, municiju, topove i vojsku od okupatora.“ Као argument da četnici moraju bespogovorno slušati naređenja okupatorskih oficirâ, vojvoda Jevđević navodi podatak da Nijemci i Italijani hrane i snabdijevaju municijom cjelokupnu masu četnikâ od 13.200 ljudi. Riječ je o 2000 četnika pod komandom Вајa Stanišića, 4.000 iz Lukačevićeve konjičke gruре, 6.000 pod komandom majora Petra Baćovića (hercegovački četnici) i 1.200 četnika kojima komanduje major Andrija Vesković. Jevđević Mihailoviću piše i da su okupatori dali toliko hrane da је on, na osnovu lažnog brojnog stanja, uspio da uštedi 110.000 obroka, kao i da su mu za posljednjih nekoliko dana isporučili 1.100.000 metaka.<ref>AVII, reg. br. 3/1, kut. 293, dep. 2248.</ref><ref>Branko Latas, Saradnja četnika i Nemaca u borbama protiv Glavne operativne grupe divizija NOVJ u dolini Neretve (februar — mart 1943), Prilozi Instituta za istoriju (br. 17), Sarajevo, 1980, str. 214.</ref> General [[Rudolf Lüters]], zapovjednik njemačkih trupa u NDH, piše u procjeni situacije od 16. marta 1943. da je „neprijateljski otpor protiv nemačkih divizija koje su napadale uglavnom slomljen“, te da je „operacija „[[Operacija Weiss|Vajs II]]“ u suštini završena“. O četničkim snagama u njemačkoj zoni operacija, general Lüters navodi: {{izdvojeni citat|Četničko pitanje nije se dalje zaoštrilo. U području [[114. lovačka divizija (Njemačka)|714. divizije]] nisu zabeležena nikakva prekoračenja u tuđu nadležnost. Četničko rukovodstvo se potčinilo naređenjima nemačkog Vermahta i potvrdilo svoju lojalnost. Četnici koji se nalaze na području [[118. lovačka divizija (Njemačka)|718. pešadijske divizije]], naročito u rejonu [[Zenica|Zenice]] i [[Han-Pijesak|Han-Pijeska]], neprijateljski se suprotstavljaju hrvatskoj državi i nemačkom Vermahtu i pokušavaju da izazovu nemire putem sabotaža i razoružavanja hrvatskih odreda. Divizije koje su učestvovale u operaciji „Vajs II“ jedinstveno se povoljno izražavaju o držanju četničkih jedinica. Dragocenim izviđačkim podacima i napadima za rasterećenje pomagali su našim jedinicama, mada ni u jednom slučaju nije sa nemačke strane tražena podrška.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_3_38.htm Procena vojno-političke situacije komandanta nemačkih trupa u NDH od 16. marta 1943. za period od 1. do 15. marta 1943. godine]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=372&rec=314&roll=554 NARA, T314, Roll 554, frames no. 000366—000367.] <br /> ({{jez-njem|"Die Cetnikfrage hat sich nicht weiter zugespitzt. Im Bereich der 714.J.D. sind keine Übergriffe zu verzeichen. Die Cetnikführung hat sich den Befehlen der deutschen Wehrmacht untergeordnet und ihre Loyalität versichert. Die im Bereich der 718.J.D. befindlichen Cetniks, besonders im Raum ZENICA und HAN PIJESAK stehen kroat. Staat und deutscher Wehrmacht feindlich gegenüber und versuchen durch Sabotageakte und Entwaffnung kroat. Abteilungen Unruhe zu stiften. Die im "Weiss II"–Einsatz befindlichen Divisionen äussern sich übereinstimmend günstig über das Verhalten der Cetnikverbände. Durch wortwolle Kundschafterdienste und Entlastungsangriffe haben sie der Truppe geholfen, obwohl in keinem Falle deutscherseits Unterstützung orboten worden war."}})</ref>}} U iscrpnom izvještaju<ref>Zbornik NOR-a, tom XIV, knjiga 2, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, str. 1015—1018.</ref> koji je [[5. maj]]a 1943. godine podnio [[SAD|američki]] [[Ured za strateške usluge]] (preteča današnje [[Centralna obaveštajna agencija|Centralne obavještajne agencije]]), sumiraju se rezultati netom završene operacije »Weiss«: {{izdvojeni citat|Krajem januara 1943. godine zajedničke nemačke, hrvatske, italijanske i četničke snage povele su veliku ofanzivu protiv jugoslovenske oslobodilačke armije. Neprijatelj je potpomognut od Drenovićevih četnika uspeo da potisne jugoslovenske patriote u Hercegovini i jugoistočnoj Bosni. Glavni udar u sadašnjoj neprijateljskoj ofanzivi vrše kombinovane četničke snage u Hercegovini (V.[ojislav] Lukačević, član Mihailovićevog glavnog štaba), u Crnoj Gori (Bajo Stanišić) i u Sandžaku (Pavle Đurišić, član Mihailovićevog glavnog štaba). Ishod ove borbe je još neizvestan. Partizani govore da su oni odneli pobedu, dok četnici insistiraju na tome da su gotovo potpuno očistili ove jugoslovenske krajeve od antifašističkih snaga. Tačno je, međutim, da su jugoslovenski antifašistički gerilci pretrpeli teške teritorijalne gubitke, ali daleko je od toga da su njihove snage uništene ili razbijene. Na drugoj strani, mnogo slavljeni četnici generala Mihailovića danas su angažovani u jednoj od najžešćih ofanziva za uništenje jugoslovenskih demokratskih snaga.}} === Četnički teror u Srbiji (1943) === {{main|Srbija u Drugom svetskom ratu|Zločini četnika u Drugom svjetskom ratu}} Mihailovićeva taktika u Srbiji se početkom 1943. sastojala u tome da organizuje i štedi svoje snage za "planirani narodni ustanak". Nemci navode da je izbjegavao svaki konflikt sa okupacionim trupama.<ref>NAW, T-78, Roll 332, 6289915, 919: Procjena situacije komande Jugoistoka za feburar 1943 (2. mart 1943.).</ref> Izveštaji Nedićeve vlade konstatuju da je četnička akcija gotovo svuda upravljena na obračunavanje sa komunistima, koje se sprovodi beskompromisno, do istrebljenja. Inače, četnici na sastancima sa narodom naređuju lojalno držanje prema domaćim vlastima i okupatorskoj vojnoj sili kao i "odricanje svake pomoći partizansko-komunističkim bandama".<ref>Kopija originala (pisana na mašini, ćirilicom) u Arhivu V.I.I., reg. br. 59/1—1, k. 22.</ref><ref>Kopija originala (pisana na mašini, ćirilicom) u Arhivu V.I.I., reg. br. 54/5—1, k. 22.</ref> 12. februara 1943. godine, kapetan [[Miloš B. Marković]], komandant Ariljske brigade iz sastava Požeškog korpusa JVuO, prenosi Mihailoviću ideju poručnika [[Zvonimir Vučković|Zvonka Vučkovića]] da iskoristi vezu sa njemačkim oficirom u cilju »gonjenja komunista«: {{izdvojeni citat|Po povratku sa puta iz štaba 1a sastao sam se sa Vučkovićem koji me je zamolio da Vas izvestim o sledećem: </br> U srezu Kačerskom nalaze se dve komunističke grupe, prva jačine 60 a druga oko 150 ljudi. Ove se grupe prebacuju i u Oplenački srez. Za likvidaciju ovih grupa potrebno mu je oko 300 ljudi, no kada bi ih skupio izazvao bi potere od strane okupatora. Ima jednu drugu mogućnost a to je da uputi Nemce da gone ove grupe. Posredno, no obazrivo ima vezu sa jednim od nemačkih komandanata, koji je izjavio gotovost za usluge svake vrste a naročito u gonjenju komunista. Zvonko će ga upotrebiti no ne uspeli to preduzeće sam potrebno.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_2_33.htm Izveštaj komandanta Ariljske brigade od 12. februara 1943. Draži Mihailoviću o borbama protiv pripadnika NOP-a u zimu 1942. godine i dostignutoj organizaciji u brigadi]</ref>}} Poručnik [[Predrag Raković]], u svojstvu komandanta 2. ravnogorskog korpusa JVuO, informiše 3. marta 1943. generala Mihailovića o tajnom sastanku sa nemačkim potporučnikom Krigerom: {{izdvojeni citat|Okupator, kako Nemci tako i Bugari svu svoju akciju uputili su na komuniste, na njihovo gonjenje i istrebljenje. U smislu depeše koju sam podneo G. Ministru, sastao sam se 2 marta t.g. na Savincu u jednoj šumi sa Nemačkim komandantom potporučnikom Krigerom iz Gor. Milanovca. Sastanak je izveden potpuno tajno. Na sastanak je od strane Nemaca došao potporučnik Kriger i njegov tumač. A sa naše strane bio sam ja i moj Načelnik štaba p.por. Lazarević. Tema razgovora bila je isključivo uništenje komunističkih bandi, na teritoriji koju obezbeđuje Nemačka jedinica iz Gor. Milanovca. Uglavnom dolazi u obzir komunistički vođa [[Milorad Labudović|Labud]] koji ima oko 150 komunista pod svojom komandom u okolini Rudnika, u srezovima: Kačerskom i Orašačkom. Utvrdili smo plan za ovaj rad. O izvođenju ove akcije detaljno sam se dogovorio sa Zvonkom noću između 2/3 - III t.g., u čemu smo postigli potpunu saglasnost.<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kut. 127, reg. br. 7/3 (S-X-12/4).</ref><ref>[https://znaci.org/00001/4_14_2_67.htm Izveštaj komandanta 2. ravnogorskog korpusa od 3. marta 1943. Draži Mihailoviću o borbi protiv pripadnika NOP-a i pregovora sa predstavnicima nemačkih okupacionih trupa]</ref>}} I u depeši od 23. marta, Raković piše da se ponovo sastao sa nemačkim komandantom iz G. Milanovca, te je dogovoreno da se za ubijene Nemce neće više paliti kuće redom, već "samo po našem spisku", partizanske, i samo će se partizani ubijati: {{izdvojeni citat|Hapšenje naših ljudi više neće biti na reonu nemačke komande G. Milanovac. Ako pogine okupatorski vojnik na ovome terenu neće se paliti redom kuće, već samo po našem spisku i to partizanske i samo će se partizani ubijati. [...] Dobio sam 5000 metaka za čišćenje moga reona od komunista.<ref>Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XIV, knjiga 2, Dokumenti jedinica, komandi i ustanova četničkog pokreta Draže Mihailovića: 1. januar — 8. septembar 1943, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, dok. 113, str. 550.</ref>}} [[Datoteka:Četnici batinaju narod.jpg|thumb|Četnici batinaju seljaka u Srbiji.]] Koliki je bio teror koji su četnici sprovodili nad pristalicama [[NOP|pokreta otpora]] u području doline Zapadne Morave, Dragačeva i Takova, svedoči konstatacija u biltenu kvislinškog Ministarstva unutrašnjih poslova: {{izdvojeni citat|Ilegalni odredi poručnika Vlaste Antonijevića, Dače Simovića, Milutina Jankovića, poručnika Vasića i kapetana Rakovića nemilosrdno ubijaju sve one koji su makar i jedan dan bili i sarađivali sa partizanima. Neki od ovih odreda vode tako bezumnu akciju da se njihova delatnost može ravnati sa radom običnih odmetnika.<ref>http://www.e-novine.com/srbija/srbija-tema/102680-aak-Gornji-Milanovac-Luani.html</ref>|Izveštaj kvislinškog Ministarstva unutrašnjih poslova (april 1943)}} Četnici su, poput okupatora, prema partizanima, njihovim simpatizerima i porodicama, primenjivali najsvirepije mere: {{izdvojeni citat|1) Protiv zaludele, potpuno obezglavljene i pomahnitale komunističke bande u šumi, sve određene starešine i svo nacionalno naoružano ljudstvo ima povesti beskompromisnu borbu za njihovo potpuno uništenje. Izuzetka u ovome pogledu ne može biti. 4) Ko se uhvati da nosi hranu ili druge potrebe komunistima, a to se tačno utvrdi, komandant brigade sa čije bi teritorije bio takav krivac, odmah će ga streljati i porodicu potpuno uništiti. Kuću spaliti, a stoku zapleniti za izdržavanje gorskih jedinica. 5) Ko se uhvati, a to se od strane komandanta brigade utvrdi, da je krio komuniste, primio u svoju kuću ili im slao makakva obaveštenja, biće najstrožije kažnjen. 6) Ko se uhvati i bude dokazano, da je neko lice videlo komuniste, a nije na najbrži način izvestilo najbližu četničku komandu, biće takođe kažnjeno, u čemu se komandantima brigada ostavlja puna inicijativa. 7) '''Ako u nekom selu bude ubijen makoji četnik, komandant brigade dotične teritorije odmah će streljati deset simpatizera'''.<ref>[http://sr.wikisource.org/sr-el/%D0%9D%D0%B0%D1%80%D0%B5%D1%92%D0%B5%D1%9A%D0%B5_%D0%BA%D0%BE%D0%BC%D0%B0%D0%BD%D0%B4%D0%B0%D0%BD%D1%82%D0%B0_%D0%9A%D0%BE%D0%BC%D1%81%D0%BA%D0%BE%D0%B3_%D0%BA%D0%BE%D1%80%D0%BF%D1%83%D1%81%D0%B0_%D0%B7%D0%B0_%D0%BD%D0%B5%D0%BC%D0%B8%D0%BB%D0%BE%D1%81%D1%80%D0%B4%D0%BD%D0%BE_%D1%83%D0%BD%D0%B8%D1%88%D1%82%D0%B0%D0%B2%D0%B0%D1%9A%D0%B5_%D0%BF%D1%80%D0%B8%D0%BF%D0%B0%D0%B4%D0%BD%D0%B8%D0%BA%D0%B0_%D0%BD%D0%B0%D1%80%D0%BE%D0%B4%D0%BD%D0%BE%D0%BE%D1%81%D0%BB%D0%BE%D0%B1%D0%BE%D0%B4%D0%B8%D0%BB%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%BE%D0%B3_%D0%BF%D0%BE%D0%BA%D1%80%D0%B5%D1%82%D0%B0_%D0%B8_%D1%9A%D0%B8%D1%85%D0%BE%D0%B2%D0%B8%D1%85_%D0%BF%D0%BE%D1%80%D0%BE%D0%B4%D0%B8%D1%86%D0%B0_4.9.1943. Naređenje komandanta Komskog korpusa za nemilosrdno uništavanje pripadnika narodnooslobodilačkog pokreta i njihovih porodica 4.9.1943.]</ref>|Naređenje komandanta Komskog korpusa za nemilosrdno uništavanje pripadnika narodnooslobodilačkog pokreta i njihovih porodica (4.9.1943).}} Zbog svega navedenog, mnogi ljudi koji su prišli četnicima na početku ustanka protiv sila Osovine, bili su razočarani preusmerenjem dejstava u borbu protiv partizana. Tako je britanski oficir za vezu Hadson zabeležio: "Nekoliko četničkih jedinica tražilo je da bude oslobođeno zadatka borbe protiv partizana".<ref name="Deakin2"/> === Zabrana sabotaža u Srbiji i učvršćivanje vezâ s Nijemcima na području NDH (1943) === {{main|Sabotaže u Srbiji u Drugom svjetskom ratu|Neil Selby}} [[Datoteka:Plakat o streljanju DM pristalica iz 1942.jpg|mini|Plakat o streljanju „50 DM pristalica“ zbog rušenja mosta na pruzi Požarevac - Petrovac na Mlavi iz decembra [[1942]].]] U Srbiji, iako su neke četničke pristalice vršile sabotaže, trpeći nemačke odmazde zbog toga, četničko vođstvo je posebno branilo ozbiljnije sabotaža na bitnim saobraćajnicama, pa su čak sprečavali britanske komandose na terenu da ih vrše: {{izdvojeni citat|[[Neil Selby|Major Selby]] imao zadatak da organizuje sabotaže i dotur materijala za iste; „Prema Selbyevim navodima, '''do sabotaža nije došlo zato što ih D.M., odn. njegovi komandanti na terenu na terenu još nisu odobrili'''.“<ref>NAW, T-313, Roll 482, 000544: Izvještaj obavještajnog odjeljenja Vojnog komandanta Jugoistoka o rezultatima istrage nad zarobljenim britanskim majorom Selbyem, uhvaćenim kod Žitkovca u noći 18./19. augusta 1943 (26. august 1943.).</ref>|Izvještaj nemačkog obavještajnog odjeljenja o rezultatima istrage nad zarobljenim britanskim majorom Selbyem, uhvaćenim kod Žitkovca (26. august 1943).}} U izvještaju potpukovnika Klamrotha iz Generalštaba njemačkih oružanih snaga, nakon inspekcijskog putovanja po Balkanu u avgustu 1943. godine,<ref>[https://znaci.org/00001/40_62.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje ČETNIČKO-NJEMAČKI SPORAZUMI O KOLABORACIJI U SRBIJI]</ref> konstatuje se da je general Mihailović najstrožije zabranio izvođenje sabotažâ protiv okupacione sile prije eventualnog [[Saveznici u Drugom svjetskom ratu|savezničkog]] iskrcavanja. Pored toga, pominje se i to da su njemačke obavještajne strukture detaljno upoznate sa kretanjem četničkog komandanta i Vrhovne komande JVuO po Srbiji: {{izdvojeni citat|Pokret Draže Mihailovića: U Srbiji tinja latentni ustanak. Draža Mihailović je liderska priroda i veoma je aktivan. Svaki preuranjeni napad protiv okupacionih snaga u startu je strogo zabranjen. Trenutno se jedino vodi borba protiv komunista. Mora se očekivati jedinstveni napad na okupacione snage, uključujući sabotaže i prepade. Pretpostavlja se da je angloameričko iskrcavanje na Jadranu trenutak za to. Stav Draže Mihailovića prema Angloamerikancima opisan je na sledeći način: „Kao pomagači ste dobrodošli, ali ja ću sâm obnoviti Jugoslaviju!“ Nadzor nad Dražom Mihailovićem je dobar. Nemačke službe vrlo brzo saznaju za njegova boravišta koja neprestano menja.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=638&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frame no. 6289888.] </br> ({{jez-njem|"b) Draga [sic!] Mihailowitsch Bewegung: </br> In Serbien schwelt der latente Aufstand. Draga Mihailowitsch ist eine Führernatur und sehr aktiv. Jedes vorzeitige Losschlagen gegen die Besatzungstruppen ist zunächst streng verboten. Zur Zeit nur Kampf gegen Kommunisten. </br> Mit dem einheitlichen Beginn von Sabotage, Überfallen usw. auf Besatzungstruppen muss gerechnet werden. Als Zeitpunkt dafür wird die Landung der Anglo–Amerikaner in der Adria vermutet. Die Einstellung des Draga Mihailowitsch den Anglo–Amerikanern gegenüber wird geschildert: "Als Helfer willkommen, aber ich selbst baue Jugoslawien wieder auf!" Die Überwachung des Draga Mihailowitsch ist gut. Die deutschen Dienststellen kennen sehr bald seine ständig wechselnden Standorte."}})</ref>}} Ipak, kako bi i dalje stvarao privid otpora i zadržao status saveznika, povremeno je inicirao bezazlene diverzije, koje neće izazvati nemačku odmazdu: {{citiranje|Udružite se sa apotekarima. Uzmite od njih praškova za kijanje, suzavce i supervodonik. Na igrankama svrabeće praškove. Upućujte preteća pisma, uznemiravajte telefonom, stvarajte svuda strah i zabunu.<ref name="Kosta Nikolić 2004">Bojan Dimitrijević - Kosta Nikolić: Đeneral Mihailović - biografija, Beograd : Institut za savremenu istoriju, 2004, str 378-9.</ref>|[[Draža Mihailović]] naređuje „misteriozne” sabotaže po gradovima septembra 1943.}} 1. avgusta 1943. godine, komandant njemačkih trupa u Hrvatskoj ([[NDH]]) general [[Rudolf Lüters]] na sljedeći način interpretira držanje Mihailovićevih četnika (mahom onih koji su bili obuhvaćeni [[Suradnja četnika sa Nezavisnom Državom Hrvatskom|ugovorima sa vlastima NDH]]) po okončanju [[Operacija Schwarz|operacije »Schwarz«]]: {{izdvojeni citat|Stav četnika s obje strane [[Bosna (rijeka)|rijeke Bosne]] te na području između rijekâ Bosne i [[Una|Une]] i [[Sana|Sane]] i dalje se može opisati kao lojalan, iako ustaška politika – koju je hrvatska vlada u posljednje vrijeme iznova naglasila – nije ostala bez povratnog dejstva na njihovo držanje, što se pokazalo uzdržanošću prema komunističkim bandama.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=357&rec=314&roll=559 NARA, T314, Roll 559, frame no. 000352.] </br> ({{jez-njem|"Die Haltung der Cetniks beiderseits der Bosna und zwischen Bosna und Una–Sana kann noch als loyal bezeichnet werden, obwohl der wohl der in letzter Zeit seitens der kroat. Regierung wieder betonte Ustascha–Kurs nicht ohne Rückwirkung auf ihre Haltung geblieben ist und sich Zurückhaltung gegen die kommunistischen Banden zeigte."}})</ref>|Izvještaj komandanta njemačkih trupa u Hrvatskoj za mjesec jul 1943. upućen štabu [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]]}} Kao paradigmatične za držanje spram nastupajućih njemačkih trupa mogu se uzeti preporuke iz naređenja kapetana Jovana Dabovića, komandanta Ličko-kordunaške četničke oblasti, upućene 6. septembra 1943. godine kapetanu Dušanu Đakoviću: {{izdvojeni citat|NAREĐUJEM 1) Svi komandanti narediće svima svojim jedinicama i patrolama da, ako Nemci budu naišli na njihov reon dejstva, ne otvaraju vatru i da se drže pasivno sve do mog daljeg naređenja. 2) Kada bude primećen dolazak Nemaca da se jedinice povlače u šume i da sa njima izbegavaju dodir. 3) Ako se desi da se neka jedinica, patrola ili pojedinac nađe u takvoj situaciji da Nemce ne može izbeći pri dodiru sa njima da kaže da se bori protivu komunizma. Napominjem ovom prilikom da su se Nemci prema četnicima u Hercegovini poneli vrlo korektno.<ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, dok. br. 42, str. 81.</ref><ref>Zbornik NOR-a, tom XIV, knjiga 2, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, dokument br. 202, strane 942—943.</ref>}} 18. rujna 1943. godine, poručnik Lippert iz Obavještajnog odjela [[114. lovačka divizija (Njemačka)|114. lovačke divizije]] sastavlja izvještaj o posjetu poručnika [[Milana Cvjetićanina]], komandanta Bosanskog korpusa „[[Gavrilo Princip]]” [[Dinarska četnička divizija|Dinarske četničke divizije]] JVuO, kojega je [[Kapitulacija Italije|kapitulacija Italije]] zatekla na liječenju u [[Split]]u. Tom prilikom, Cvjetićanin nedvosmisleno poentira: {{izdvojeni citat|Mi četnici znamo da se samo uz pomoć njemačkih trupa može postići efikasno uništenje bandita, jer smo mi četnici za to isuviše slabi.<ref>[https://znaci.org/00001/15.pdf Jovo Popović, Marko Lolić, Branko Latas: Pop izdaje, Stvarnost, Zagreb, 1988.], str. 273.</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=984&rec=313&roll=483 NARA, T313, Roll 483, frame no. 000981.] <br /> ({{jez-njem|"Wir Cetniks wissen, dass nur durch die deutschen Truppen eine wirksame Vernichtung der Banditen erfolgen kann, da wir Cetniks hierzu zu schwach sind."}})</ref><ref>[https://pescanik.net/pismo-citateljima-blica-i-gledateljima-serije-ravna-gora/ Boris Dežulović: Pismo čitateljima Blica i gledateljima serije “Ravna gora”]</ref>}} [[Datoteka:Marsz wojsk niemieckich w Dalmacji (2-515).jpg|mini|Četnici Dinarske divizije u mimohodu pored motorizovane kolone njemačke 114. divizije (Dalmacija, septembar 1943).<ref>[https://bandenkampf.blogspot.com/2018/01/bk0306.html?m=1 Bandenkampf in Jugoslawien 1941–1945: </br> 0306 | Photo | 114. Jäger-Division]</ref>]] Nakon [[Kapitulacija Italije u Jugoslaviji|kapitulacije Italije]] [[8. septembar|8. septembra]] [[1943]]. sve četničke snage iz italijanske okupacione zone su, nakon [[Antiosovinska ofanziva JVuO 1943.|sporadičnih sukoba]], uspostavile punu saradnju sa novouspostavljenim nemačkim okupacionim vlastima.<ref>Vidi: [[s:Uputstvo komandanta nevesinjskog korpusa od 30. decembra 1943. komandantu konjičke brigade|Uputstvo komandanta nevesinjskog korpusa od 30. decembra 1943. komandantu konjičke brigade]], [[s:Izveštaj majora JVUO Vasilija Marovića od 17. februara 1944.|Izveštaj majora JVUO Vasilija Marovića od 17. februara 1944.]], [[s:Izveštaj kapetana JVUO Franca Kovača od 23. februara 1944.|Izveštaj kapetana JVUO Franca Kovača od 23. februara 1944.]], itd.</ref> Mihailović je 7. oktobra 1943. naređivao svojim četnicima borbu protiv partizana u Sandžaku "po svaku cenu" i nesukobljavanje sa Nemcima "po svaku cenu".<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_9.htm Naređenje Draže Mihailovića od 7. oktobra 1943. komandantima kopusa u zapadnoj Srbiji za mobilizaciju ljudstva i borbu protiv NOVJ u Sandžaku]</ref> Poručnik [[Jovan Pupavac]] pojašnjava u pismu upućenom 10. februara 1944. komandantu Zapadne Bosne JVuO majoru [[Slavoljub Vranješević|Slavoljubu Vranješeviću]] kako je tekao proces prilaženja četnikâ pod komandom vojvode Momčila Đujića njemačkoj okupacionoj sili: {{izdvojeni citat|Dinarsku oblast sam napustio iz sledećih razloga: 1) Posle propasti Italije u Dalmaciju su došli Nemci. Komandant Dinarske oblasti pop Đujić stupio je u saradnju sa njima, najpre preko [[Mane Rokvić|Mane Rokvića]] koji je došao sa njima iz [[Bosanski Petrovac|Bosanskog Petrovca]]. Kasnije je delegirao kod štaba 114. Nemačke divizije svoga načelnika štaba kapetana Mijovića Novaka. Ljudstvo je postalo Nemačka milicija, primajući od njih redovnu hranu, municiju i dopunu oružja. Nemci su vrlo rado primili saradnju četnika.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_73.htm Izveštaj komandanta 1. brigade Bosanskokrajiškog četničkog korpusa od 10. februara 1944. komandantu korpusa o saradnji četnika i Nemaca u Dalmaciji]</ref>}} U odgovoru koje je 4. oktobra 1943. poslalo Obavještajno odjeljenje 114. lovačke divizije, odbacuju se navodi iz telegrama poslatog od strane štaba 15. brdskog korpusa, u kojem se vojvoda [[Momčilo Đujić]] optužuje za prepade na njemačke trupe i u kojem se traži njegovo hapšenje. Nasuprot takvom zahtjevu, za komandanta [[Dinarska divizija JVuO|Dinarske divizije JVuO]] se tvrdi sljedeće: „Uvjerljiva obavještenja i dokumenti nedvojbeno ukazuju da se Đujićeva četnička grupa u dosadašnjoj borbi protiv komunizma pokazala kao pouzdana... Sabotažni akti i prepadi na njemačke trupe dosad se nijesu događali.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=792&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frame no. 000788.] <br /> ({{jez-njem|"Nach hiesigen sicheren Nachrichten und einwandfreien Unterlagen ist die Cetnikgruppe des Vojvoden Djujic im Kampf gegen die kommunistische Aufstandsbewegung bisher als zuverlässig zu bezeichnen. </br> Sabotageakte und Überfälle gegen die Deutsche Wehrmacht sind bisher nicht erfolgt."}})</ref> U poređenju sa oružanim snagama NDH, obavještajni oficiri 114. divizije Wehrmachta daju i mnogo povoljniju ocjenu za učinkovitost četnika: „Hrvatske trupe i ustaše, već zbog svoje brojnosti, ne mogu predstavljati značajniju podršku; osim toga, njihova borbena vrijednost je poznata. Četnički odredi su se dosad svuda pokazali kao izuzetno aktivni i pouzdani.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=793&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frame no. 000789.] <br /> ({{jez-njem|"Die kroatische Wehrmacht und Ustaschaverbände im Bereich sind schon rein zahlenmässig keine nennenswerte Unterstützung; darüber hinaus ist deren Kampfwert hinreichend bekannt. Die Cetnikverbände erweisen sich bisher überall als äusserst rege und zuverlässig."}})</ref> [[File:Četnički komandant u zapadnoj Bosni Uroš Drenović s nemačkim oficirima na terenu.jpg|thumb|Vojvoda [[Uroš Drenović]] (desno), četnički zapovjednik u [[Zapadna Bosna|zapadnoj Bosni]], zajedno sa njemačkim oficirima na terenu.]] U jesen 1943. godine, Vrhovna komanda Vermahta konstatuje prestanak bilo kakve aktivnosti DM protiv njih: {{izdvojeni citat|U jesen 1943. Titov pokret sve je više uzimao maha, a Mihailovićev pokret bio je potisnut na teritoriju Srbije. Komunisti nisu primali samo pomoć od sovjetske Rusije, nego sve više i od Engleza. Italijanska armija je kapitulirala. U ovakvoj novonastaloj situaciji četnički pokret bio je prisiljen da preispita svoj stav prema nemačkoj okupacionoj sili… Bilo kako, od tog vremena prestali su svi napadi Mihailovićevih ljudi protiv nemačke okupacione sile.<ref name="Živković">{{Cite web |title=Nikola Živković, Srbi u Ratnom dnevniku Vrhovne komande Vermahta |url=http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |access-date=2024-07-08 |archive-date=2016-08-03 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160803153944/http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta }}</ref>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta}} Četnici u Hercegovini su počeli sarađivati sa njemačkim nadležnim komandama odmah po ulasku njihovih trupa u bivšu italijansku okupacionu zonu: {{izdvojeni citat|Banda koja je napadala u području sjeverno od [[Bileća|Bileće]] i ojačana na oko 1200 ljudi ([[10. hercegovačka udarna brigada|X herceg. brigada]]), uz potporu 800 četnika je odbačena natrag na sjever.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1081&rec=313&roll=190 NARA, T311, Roll 195, frame no. 7450860.] <br /> ({{jez-njem|"Die im Raum N Bileca angreifende und auf etwa 1200 Mann verstärkte Bande (X.He.Brig.) mit Unterstützung von 800 Cetniks nach N zurückgeworfen."}})</ref>|Dnevni izvještaj obavještajnog odjeljenja 2. oklopne armije za 18. septembar 1943. godine}} {{izdvojeni citat|SS-divizija „Prinz Eugen“: Komunistička grupa (jačine 1.200 ljudi), koja je sa sjevera nastupala ka Bileći, odbačena je ka sjeveru akcijom 6. čete 2. SS brdskog puka ojačane sa 800 četnika.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=313&roll=483&broj=293 NARA, T313, Roll 483, frame no. 000290.] <br /> ({{jez-njem|"Von Norden gegen Bileca vordringende komm. Gruppe (1200) durch herangeführte 6./SS 2 und 800 Cetniks nach Norden zurückgeworfen."}})</ref>|Dnevni izvještaj 15. brdskog korpusa za 18. septembar 1943.}} {{izdvojeni citat|U oblasti [[Stolac|Stoca]], kao što je već napomenuto, Stolačka i [[Ljubinje|Ljubinjska]] četnička brigada su u saradnji sa našim trupama postigle uspjeh protiv glavnine Desete herceg. brigade.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=636&rec=314&roll=559 NARA, T314, Roll 559, frame no. 000631.] <br /> ({{jez-njem|"b.) Cetniks: </br> Im Raum von STOLAC hat, wie bereits erwähnt, im Zusammengehen mit eigenen Truppen die Cetnikbrig. von STOLAC und LUBINJE gegen die Hauptkräfte der X-herzeg.Brig. Erfolge erzielt."}})</ref>|Komanda 21. brdskog korpusa, Obaveštajno odeljenje, izveštaj o stanju, 27. septembar 1943.}} U izvještaju [[7. SS dobrovoljačka gorska divizija Prinz Eugen|7. SS brdske divizije Prinz Eugen]] od 10. oktobra 1943. godine, poslatom štabu [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]], pohvaljuje se lojalno držanje koje su, do tog trenutka, formacije [[Hercegovina|hercegovačkih]] četnikâ pokazale spram njemačkih okupacionih jedinica: {{izdvojeni citat|Četnici: Za borbu protiv komunista u istočnoj Hercegovini mobilisane su jače snage u okruzima [[Trebinje]], [[Bileća]], [[Stolac]] i [[Nevesinje]]. Dosadašnja iskustva s hercegovačkim četnicima mogu se ocijeniti dobrim, a njihovo držanje prema vlastitim trupama lojalnim.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1335&rec=314&roll=554 NARA, T314, Roll 554, frame no. 001329.] <br /> ({{jez-njem|"Cetniks: Zur Bekämpfung der Kommunisten in der Ost–Herzegowina wurden in den Bezirken Trebinje, Bileca, Stolac u. Nevesinje stärkere Kräfte mobilisiert. Die bisherigen Erfahrungen mit den herzegowinischen Cetniks können als gut, das Verhalten gegenüber der eigenen Truppe kann als loyal bezeichnet werden."}})</ref>}} U odlomku iz mjesečnog izvješća SS divizije »Prinz Eugen«, inače njemačke elitne postrojbe na teritoriji okupirane Jugoslavije, sastavljenog 5. septembra 1943, blagonaklon stav četnika na divizijskom području (Hercegovina) opisan je na sljedeći način: {{izdvojeni citat|Srbi [četnici — prim.] su se, djelimično, nastavili dokazivati ​​kao '''najpouzdaniji saveznici u borbi protiv crvenih bandi''', a time i protiv komunizma. U borbi protiv bandita uvijek su spremni sarađivati ​​s njemačkim Wehrmachtom, pa čak i podvrgnuti se njegovoj komandi.<ref>Klaus Schmider, ''Partisanenkrieg in Jugoslawien 1941-1944'', Verlag E.S. Mittler & Sohn GmbH, Hamburg/Berlin/Bonn, 2002, s. 307.</ref><ref>[https://www.znaci.org/NARA/T315.php?broj=1272&rec=314&roll=554 NARA, T314, Roll 554, frame no. 001266.] <br /> ({{jez-njem|"Die Serben haben sich z.T. weiterhin als die zuverlässigsten Verbündeten im Kampf gegen die roten Banden und damit gegen den Kommunismus erwiesen. Im Kampf gegen die Banditen sind sie jederzeit bereit, mit der deutschen Wehrmacht zusammenzugehen und sich ihr sogar zu unterstellen."}})</ref>|Mjesečni izvještaj 7. SS divizije XV brdskom armijskom korpusu za avgust 1943. godine}} U četničkim izvorima se potvrda ovih navodâ nalazi u naređenju koje je kapetanu Dušanu Đakoviću 6. septembra 1943. uputio potpukovnik [[Slavko Bjelajac]] (pseudonim »Nikola Dekić«), komandant Ličko-kordunaške četničke oblasti. Informišući svog podređenog oficira o ogromnim partizanskim gubicima u [[Bitka na Sutjesci|bici na Sutjesci]], Bjelajac zapisuje: {{izdvojeni citat|Po podatcima koje imamo partizani su kod Sutjeske strašno tučeni. Tvrdi se da su imali 5.000 mrtvih te da su samo naši s mrtvih lješeva partizanskih skinuli oko 200 puškomitraljeza. Četnici u Hercegovini drže pored ostalih mjesta i [[Kalinovik]], [[Foča|Foču]], i [[Čajniče]]. Ustaše su u [[Goražde|Goraždu]]. Njemci se također nalaze u Hercegovini. Dozvolili su bez ikakovih uslova da se na reonu svakog sreza može nalaziti i kretati 400 četnika (jednoj četničkoj grupi dali su 300 pušaka). <br /> U opšte izuzev situacija Hercegovine, Crne Gore, i Istočne Bosne stoji vrlo dobro. <br /> Ove podatke iz Hercegovine javljam Vam radi orjentacije. A u koliko se tiče Njemaca tek da naše stanovništvo zna da ih se ne treba plašiti i da neće vršiti represalije nad mirnim stanovništvom. <br /> Njemci govore u Hercegovini protiv Italijana i kažu da su oni spriječili širenje Srbije do rijeke Bosne protiv volje Njemaca. Optužuju Italiju da je ona dovela Pavelića na vlast. (To sve može i nemora biti tačno). <br /> Naši su zarobili čuvenog [[Nurija Pozderac|Nuriju Pozderca]] i [[Simo Milošević|Simu Miloševića]] u Hercegovini i streljali ih.<ref>Zbornik NOR-a, tom XIV, knj. 2, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, dok. br. 203, str. 946.</ref>}} Novembra 1943, Nijemci nabrajaju koje su se sve četničke vojvode u NDH upustile u saradnju s njima, kao npr.: [[Mane Rokvić]] („izjašnjava se za Nemačku i u slučaju neprijateljskog iskrcavanja stoji sigurno na našoj strani“), [[Momčilo Đujić]] („Ljotićev pristalica“ čijim „prisluškivanjem je više puta dokazano da je slao lažne izveštaje D. M. kako bi se izvukao ispod njegovog uticaja“), [[Uroš Drenović]] („nepomirljiv protivnik komunista“; „više od godinu dana sarađuje otvoreno sa nemačkim Vermahtom“) i drugi.<ref name="ReferenceA"/><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=347&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frames no. 000342—000343.] </br> ({{jez-njem|"Cetnikführer, mit denen zusammengearbeitet wurde: </br> Vojvode Rokvic. Energischer Führer der ohne Unterbrechung rückhaltlos mit der deutschen Truppe zusammenarbeitet. Bekennt sich zu Deutschland und steht im Falle einer feindlichen Landung sicher auf unsere Seite. </br> Vojvode Djujic, Ljotic–Anhänger. DM. sucht ihn durch ständigen Druck zu beeinflussen. Durch Überwachung ist bereits mehrfach nachgewiesen, dass Djujic falsche Meldungen an DM. abgesetzt hat, um sich seinem Einfluss zu entziehen. Djujic wird seitens der. Div. im bewusster Übertreibung als besonders aktiver Kämpfer gegen den Kommunismus in Verbindung mit der deutschen Wehrmacht herausgestellt. </br> Vojvode Drenovic. Gerade Persönlichkeit, unversöhnlicher Kommunistengegner (kommunistische Untaten an seiner Ehefrau, die den Tod herbeiführten), bezeichnet sich als Beschützer seiner pravoslavischen Volksgenossen. Arbeitet länger als 1 Jahr offen mit deutscher Wehrmacht zusammen. Von DM. angestrebte Beeinflussung bisher ohne Erfolg."}})</ref> U ovom strogo povjerljivom izvještaju, obavještajni oficiri XV brdskog armijskog korpusa dopisuju još i sljedeće: „Čitav niz drugih četničkih vođâ na području južno od [[Bihać]]a, neumoljivi su protivnici komunizma i dobri vojnici. Svi su se istakli u saradnji sa [našim] trupama, a kao svoj zadatak označavaju zaštitu pravoslavnog stanovništva od uništenja.“<ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, dokument br. 44, str. 86.</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=347&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frames no. 000342—000343.] </br> ({{jez-njem|"Eine Reihe weiterer Cetnikführer im Raum südl. Bihac unerbittliche Kommunistengegner und gute Soldaten haben sich in der Zusammenarbeit mit der Truppe bewährt, und sehen es als ihr Ziel an, den pravoslavischen Volksteil vor der Ausrottung zu bewahren."}})</ref> U izvještaju [[114. lovačka divizija (Njemačka)|114. lovačke divizije]] od 5. novembra 1943. godine zaključuje se da bi osiguranje dugih linija snabdijevanja bez četnika bilo „nezamislivo“.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=343&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frame no. 000339.] <br /> ({{jez-njem|"Die Sicherung der langen Nachschubwege der Division ist ohne Unterstützung det zugeteilten Cetnik–Stützpunkte, wenn nicht ausreichend deutsche Kräfte oder kampffähige kroatische Truppen zur Verfügung gestellt werden, undenkbar."}})</ref> 19. novembra 1943. potpisani su i na snagu stupaju prvi [[Ugovori o saradnji četnika i Vermahta|ugovori o saradnji četnika i Wehrmachta]], koji četnicima nameću obavezu "da prekinu sve veze sa silama koje se nalaze u ratu sa Nemačkom i da izruče štabove za vezu tih sila koji se nalaze kod njih".<ref>https://www.znaci.org/00001/4_12_3_166.htm</ref> 30. novembra 1943. godine [[Dragoljub Draža Mihailović|general Mihailović]] naređuje [[Ljubomir Jovanović Patak|Ljubi Patku]], komandantu Timočkog korpusa, da protera britanskog majora Erika Grinvuda koji hoće da vrši akcije protiv Nemaca bez njegovog dopuštenja: {{izdvojeni citat|Kod vas je tamo engleski major Grinvud sa telegrafistom. To je posledica prosjačenja materijala. Nije došao da vas pomogne u materijalu već da uništi naša sela za neku sitnu sabotažu. '''Naređujem da Grinvuda sa celom pratnjom najurite kao kučku''' po mom naređenju jer je pošao na teren bez mog odobrenja. Ponavljam najurite ga kao kučku i izvestite.<ref>https://www.znaci.org/00001/4_14_3_42.htm</ref>|Depeša generala Mihailovića Ljubi Patku od 30. novembra 1943.}} Saveznički komandant Sredozemlja uskoro i sam uviđa da se Mihailović bavi sporednim aktivnostima, uz izbegavanje da preduzme nešto na komunikacijama vitalnim za [[Saveznici|Saveznike]] i za Nemce. Stoga je [[9. decembar|9. decembra]] [[1943]]. poslao [[Dragoljub Mihailović|Mihailoviću]] telegram kojim zahteva izvršenje specifikovanih napada na komunikacije, a koji počinje rečima: {{izdvojeni citat|Sloboda kojom se Nemci služe železničkim prugama od Grčke do Beograda za prevoz i izdržavanje trupa nepodnošljiva je.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_250.htm, Obaveštenje brigadira Armstronga od 9. decembra 1943. Draži Mihailoviću o zahtevu Komande britanskih trupa na Srednjem istoku da četnici izvrše dve sabotaže protiv Nemaca]{{Dead link|date=August 2023 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}, Zbornik dokumenata i podataka o NOR-u, tom XIV (četnički dokumenti), knjiga 3, Vojnoistorijski institut, Beograd - prilog II</ref>}} === Potpisivanje ugovora o saradnji četnika i Vermahta u Srbiji (1943-1944) === {{Poseban članak|Ugovori o saradnji četnika i Vermahta}} [[Datoteka:Zone odgovornosti četnika, prema sporazumu sa Nemcima.png|thumb|Zone odgovornosti četničkih komandanata u okupiranoj Srbiji, prema sporazumu sa Nemcima 1943. [[Jevrem Simić]] i [[Nikola Kalabić]] (roze), [[Vojislav Lukačević]] (plavo), [[Ljuba Jovanović Patak]] (zeleno) i [[Mihailo Čačić]] (sivo).]] [[Hermann Neubacher]], specijalni izaslanik njemačkog Ministarstva vanjskih poslova za Jugoistok, inicirao je pregovore koji će rezultirati potpisivanjem [[Ugovori o saradnji između JVuO i komande Jugoistoka|ugovora o zajedničkoj borbi]]. Mihailović je polovinom novembra 1943. svojim komandantima naredio da sarađuju sa Nemcima; on sam nije mogao javno da stupi u saradnju "zbog raspoloženja naroda".<ref>https://www.znaci.org/images/ktb_okw_III_6_1304.jpg KTB OKW (Kriegstagebuch des Oberkommando der Wehrmacht) - Ratni dnevnik vrhovne komande Vermahta, šesta knjiga</ref> Ugovore su to potpisivali ovlašćeni Mihailovićevi komandanti i ljudi iz vojnog rukovodstva. Prvi ugovor o saradnji potpisan je 19. 11. 1943. između [[Vojislav Lukačević|Vojislava Lukačevića]], komandanta Mileševskog korpusa JVuO i nemačkog komandanta Jugoistoka koga je predstavljao fon Frede, glasio je: {{Wikisource|Sporazum inspektora četničkih odreda Draže Mihailovića pukovnika Jevrema Simića i vojnoupravnog zapovednika Jugoistoka od 23.1.1944.}} {{izdvojeni citat| 2) Primirje treba da bude pretpostavka za zajedničku borbu protiv komunista. 4) Obaveza Lukačevića da nijedan pripadnik njemu potčinjenih jedinica neće delovati na strani sila koje su u ratu sa Nemačkom. 5) Prepuštanje područja borbenih dejstava četničkim odredima radi samostalnog vođenja borbe, koju vodi i nemački Vermaht. 6) Uključivanje četničkih odreda prilikom većih zajedničkih operacija pod nemačko zapovedništvo. U tom periodu nemačko vodstvo izdaje borbene naloge četničkim odredima. 8) Razmena štabova za vezu. 9) Isporuke nemačke municije radi sprovođenja zajedničkih borbenih zadataka u skladu sa vojnim potrebama. 10) Sporazum se mora držati u tajnosti.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_260.htm SPORAZUM IZMEĐU KOMANDANTA JUGOISTOKA I MAJORA VOJISLAVA LUKAČEVIĆA OD 19. NOVEMBRA 1943. O SARADNJI ČETNIKA SA NEMAČKIM TRUPAMA U BORBAMA PROTIV NARODNOOSLOBODILACKE VOJSKE JUGOSLAVIJE]</ref>|Sporazum Nemaca i majora [[Vojislav Lukačević|Vojislava Lukačevića]] (19. 11. 43.)}} 27. novembra je potpisan ugovor sa [[Nikola Kalabić|Nikolom Kalabićem]].<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_262.htm Sporazum od 27. novembra 1943. između pukovnika Jevrema Simića i kapetana Nikole Kalabića sa nemačkim predstavnikom o saradnji u borbama protiv NOVJ]</ref> U narednim nedeljama ugovori su potpisani i sa drugim komandantima korpusa od operativne važnosti. Iako Mihailović lično nije potpisao ni jedan ugovor, ovim ugovorima je bio pokriven veći deo nemačke okupacione zone u Srbiji. {{izdvojeni citat|Ovaj ugovor, kao i buduće mjere, trebalo bi da se baziraju na međusobnom povjerenju i volji da se komunizam uništi, zemlja umiri a Srbiji omogući stabilna budućnost u okvirima Evrope oslobođene od komunizma.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=974&rec=501&roll=255 NARA, T501, Roll 255, frames no. 000969—000970: Sporazum između Krajskomandanture Zaječar i potpukovnika Ljube Jovanovića Patka o nenapadanju i saradnji u borbi protiv NOVJ (23./25. decembar 1943.)] </br> ({{jez-njem|"Diese Vereinbarung sowie die zukünftigen Massnahmen sollen getragen sein vom gegenseitigen Vertrauen und dem Willen, den Kommunismus zu vernichten, das Land zu befrieden und Serbien einer geordneten Zukunft im Rahmen eines vom Kommunismus befreiten Europas entgegenzuführen."}})</ref>|Sporazum Nemaca i potpukovnika [[Ljuba Jovanović Patak|Ljube Jovanovića Patka]] o borbi protiv partizana u Srbiji (decembar [[1943]]).}} Generalna tendencija priklanjanja Mihailovićevih četnikâ okupacionoj vojnoj sili bila je primijećena 28. XI 1943. i od strane njemačke Komande Jugoistoka: {{izdvojeni citat|Srbija: U oblasti Kruševca borbe između [četnika] DM i komunista. Kod četnika znaci približavanja Vermahtu, verovatno zbog nestašice municije.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=313&broj=639&roll=485 NARA, T313, Roll 485, frame no. 000636.] </br> ({{jez-njem|"3.) Serbien: </br> Raum Krusevac: Kampf zwischen DM u. Komm. Bei Cetniks Anzeichen für Annäherung an dt. Wehrmacht vermutl. Mun. Mangel."}})</ref>|Dnevni izveštaj Komande Jugoistoka (Armijska grupa »F«), 28. novembar 1943.}} 30. novembra 1943. godine i poručnik Milorad Vasić moli generala Mihailovića da mu odobri vezu sa Nijemcima, u cilju opskrbe streljivom, garantujući mu potpunu diskreciju u radu: {{izdvojeni citat|Molim da mi dozvolite da ovu priliku iskoristim i dobijem municiju i ostalo, što mi je neophodno potrebno, a da pritom čast organizacije i Vaš autoritet u narodu ne bude ničim povređen.<ref>AVII, reg. br. 8/1, kut. 276, dep. 11690—11691.</ref><ref>Branko Latas, Četničko-nemački sporazumi o saradnji u Srbiji (1943-1944), Vojnoistorijski glasnik br. 2/1978, Beograd, str. 344.</ref>}} Ugovori su bili u znatnoj meri tipizirani, nalik na sporazum između vojnog zapovednika Jugoistoka i inspektora četničkih odreda Draže Mihailovića pukovnika Jevrema Simića: {{izdvojeni citat|Cilj sporazuma je zajednička borba protiv komunističkih partizana, pa će stoga sve jedinice DM-četnika, potčinjene pukovniku Jevremu Simiću, biti uključene u borbu nemačke i bugarske vojske, kao i srpskih vladinih trupa, protiv komunista. U vezi s tim predviđa se uspostavljanje zajedničke obaveštajne službe kao i uzajamna podrška.<ref>[http://sr.wikisource.org/sr-el/%D0%A1%D0%BF%D0%BE%D1%80%D0%B0%D0%B7%D1%83%D0%BC_%D0%B8%D0%BD%D1%81%D0%BF%D0%B5%D0%BA%D1%82%D0%BE%D1%80%D0%B0_%D1%87%D0%B5%D1%82%D0%BD%D0%B8%D1%87%D0%BA%D0%B8%D1%85_%D0%BE%D0%B4%D1%80%D0%B5%D0%B4%D0%B0_%D0%94%D1%80%D0%B0%D0%B6%D0%B5_%D0%9C%D0%B8%D1%85%D0%B0%D0%B8%D0%BB%D0%BE%D0%B2%D0%B8%D1%9B%D0%B0_%D0%BF%D1%83%D0%BA%D0%BE%D0%B2%D0%BD%D0%B8%D0%BA%D0%B0_%D0%88%D0%B5%D0%B2%D1%80%D0%B5%D0%BC%D0%B0_%D0%A1%D0%B8%D0%BC%D0%B8%D1%9B%D0%B0_%D0%B8_%D0%B2%D0%BE%D1%98%D0%BD%D0%BE%D1%83%D0%BF%D1%80%D0%B0%D0%B2%D0%BD%D0%BE%D0%B3_%D0%B7%D0%B0%D0%BF%D0%BE%D0%B2%D0%B5%D0%B4%D0%BD%D0%B8%D0%BA%D0%B0_%D0%88%D1%83%D0%B3%D0%BE%D0%B8%D1%81%D1%82%D0%BE%D0%BA%D0%B0_%D0%BE%D0%B4_23.1.1944 Sporazum inspektora četničkih odreda Draže Mihailovića pukovnika Jevrema Simića i vojnoupravnog zapovednika Jugoistoka od 23.1.1944.]</ref>|Sporazum Nemaca i potpukovnika [[Jevrem Simić|Jevrema Simića]] (januara [[1944]]).}} Komandant Jugoistoka i [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] [[Maksimilijan fon Vajhs|fon Vajhs]] izdao je [[21. novembra]] [[1943]]. uputstvo o saradnji sa četnicima koje, između ostalog, predviđa izručenje Saveznika ("da prekinu sve veze sa silama koje se nalaze u ratu sa Nemačkom i da izruče štabove za vezu tih sila koji se nalaze kod njih"). Fon Vajhs upozorava da se "lojalna orijentacija pojedinih četničkih odreda ne sme uopštiti", jer neki još uvek izvode prepade i sabotaže, ali "propagandu protiv četničkog pokreta treba obustaviti", do daljnjeg.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_3_166.htm Objašnjenje komandanta Jugoistoka od 21. novembra 1943. o cilju i načinu sklapanja sporazuma sa četničkim komandantima]</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/291.htm Karl Hnilicka: DAS ENDE AUF DEM BALKAN 1944/45], Musterschmidt-Verlag Göttingen, strana 268</ref> Sporazum između Vermahta i četničkog komandanta [[Mihajlo Čačić|Mihajla Čačića]], komandanta Ravaničke brigade JVuO, uključuje i hvatanje [[rudar]]a koji su pobegli u šumu, i njihovo vraćanje u [[rudnik]]e uglja.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_264.htm Sporazum komandanta Jugoistoka sa komandantom Ravaničke brigade od 14. decembra 1943. o saradnji četnika sa nemačkim trupama u borbama protiv NOVJ]</ref> Sporazum Vermahta i [[Jevrem Simić|Jevrema Simića]], inspektora odreda Draže Mihailovića, predviđa da "četnici DM stavljaju na raspolaganje snagama poretka svoje podatke i svoju obaveštajnu službu" za borbu protiv partizanskog pokreta.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_267.htm Izveštaj Abver-grupe od 23. januara 1944. o sklopljenom sporazumu između vojnoupravnog komandanta Jugoistoka i inspektora četničkih jedinica u Srbiji]</ref> Sporazum Vermahta i potpukovnika Ljube Jovanovića, vođe Dražinih odreda u okrugu [[Zaječar]], četnicima omogućuje punu sloboda kretanja "danju i noću na celom području na koje se odnosi sporazum".<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_266.htm Sporazum između Krajskomandanture u Zaječaru i komandanta Timočkog korpusa od 25. decembra 1943. o saradnji u borbama protiv NOVJ]</ref> {{izdvojeni citat|Srbija i Hrvatska: kao i ranije, na ovom prostoru stoje dva suprotstavljena tabora — komunistički pod Titom i nacionalistički pod generalom Mihailovićem. Zbog brojčane premoći i veće borbene vrijednosti, komunisti su u posljednje vrijeme zadali nacionalistima niz teških udaraca. To je rezultiralo u traženju njemačke pomoći od strane nekoliko D.M.-komandanata. Već je došlo i do niza sporazuma, kojima se D.M.-jedinice obavezuju na obustavljanje neprijateljstava protiv Wehrmachta, čime im se omogućuje nesmetana borba protiv komunista.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=900&rec=311&roll=175 NARA, T-311, r. 175, s. 895: Prikaz neprijateljskog stanja u Sredozemlju od strane generalštabnog majora Varnstorfa (Warnstorff) – dodatak zabelešci sa sastanka kod načelnika štaba Grupe armija „E“ od 9. decembra 1943.] </br> ({{jez-njem|"Serbien–Kroatien: Hier stehen sich nach wie vor die nationalen Kräfte des Draca Michaylovic[sic!] und die kommunistischen Kräfte des Tito gegenüber. Infolge der zahlenmässigen und in Bezug auf die Kampfstärke starken Uberlegenheit der kommunistischen Verbände ist in der letzten Zeit DM mit seinen Kräften stark angeschlagen worden. Dies hatte zur Folge, dass verschiedene DM–Führer mit ihren Verbänden Anlehnung an die deutsche Besatzungsmacht suchten. Es sind bereits Abmachungen zu Stande gekommen, auf Grund deren DM–Verbände ihre Kampfhandlungen der deutschen Wehrmacht gegenüber einstellen und ihnen ungestörte Kampfführung den Kommunisten gegenüber zugesichert wurde."}})</ref>|Nemački prikaz stanja u Sredozemlju od 9. decembra 1943.}} Njemački opunomoćeni general u [[Nezavisna Država Hrvatska|NDH]] [[Edmund Glaise von Horstenau]] opisuje u ratnom dnevniku kontekst u kom dolazi do potpisivanja ovih ugovorâ: {{izdvojeni citat|Izgleda da je Srbija najmirnija zemlja na Balkanu, a neko reče da je ona čak i najmirnija zemlja u Evropi. Činjenica je da stanje u NDH ne može da se uporedi sa stanjem u Srbiji iako se i u Srbiji događaju neprijatne stvari... Draža Mihailović je iskoristio opšte stanje, pa su naši oblasni komandanti sklopili ugovore sa pojedinim četničkim vođama.<ref>Glez fon Horstenau, Između Hitlera i Pavelića: Memoari kontroverznog generala, Nolit, Beograd, 2007, str. 412.</ref>}} I prije nego je došlo do parafiranja ugovorâ, kapetan [[Dušan Radović (četnik)|Dušan Radović]], komandant Zlatiborskog korpusa JVuO, obavijestio je 18. novembra 1943. generala Mihailovića da njemačke i bugarske okupacione trupe, uz velike poteškoće, nastoje zaustaviti ofanzivu snaga NOVJ nadomak [[Užice|Užica]], kao i da im četničke jedinice pod njegovom komandom pružaju značajnu borbenu pomoć, tj. napadaju partizane kako bi oslabili njihov pritisak na okupatora. Iz izvještaja se vidi i da je ravnogorski kapetan Milorad Mitić bio zadužen za održavanje kontakatâ s Nijemcima: {{izdvojeni citat|Noću, 17/18 ov.m-ca oko 21,30 časova, komunisti su jačim snagama napali Bugare i Nemce u Kremnima i posle osmočasovne borbe komunisti su potpuno razbili oko 1800 Bugara i 200 Nemaca... Bugari se u najvećem neredu i bez oružja povlače za Užice. Beže glavom bez obzira. Tenkove su odvukli za Užice, dok je izgleda bugarska artilerija pala u ruke partizanima. U momentu pisanja ovog izveštaja jedan izvesni deo Bugara, koji se organizovano povlači, vodi borbu sa komunistima u Biosci. Naši delovi stupili su u borbu kod Bioske iz pravca s. Kneževići. Mišljenja sam da će u toku današnjeg dana pasti i Bioska i da će komunisti navaliti za Užice. Ja gde god mogu napadaću. Stanje je vrlo ozbiljno! Kapetan Mitić, presvučen u civilno odelo, viđen je u Užicu sa Nemcima. Posle je u jednom nemačkom automobilu otišao kako kažu za Beograd kamo ga Vi šaljete radi hvatanja neke veze i sporazuma. Ova se vest širi naglo.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_34.htm Izveštaj komandanta Zlatiborskog korpusa od 18. novembra 1943. Draži Mihailoviću o borbama četnika i nemačkih i bugarskih jedinica protiv NOVJ kod Kremana]</ref>}} 14. decembra 1943, u Vrhovnu komandu JVuO stigla je depeša od majora [[Siniša Ocokoljić|Siniše Ocokoljića]] (pseudonim »Ev-Ev«), komandanta Mlavskog korpusa JVuO, kojom se kapetan Mitić još jednom imenuje osobom koja je lično involvirana u pregovore s njemačkim okupatorom: "Tufegdžić [Vojislav, komandant Cerskog korpusa JVuO — prim.] danas je doneo sledeći izveštaj: [...] 2. — Kapetan Mitić, koji je ranije u Užicu pregovarao za naš račun sa komunistima, bio je poslednjih dana na pregovorima i sa Nemcima gde je sa njima ručao u Mažestiku. Pregovore je javno sa Nemcima vršio neki kapetan Nešković, poslat od Kalabića. 3. — Nemci su povodom toga štampali letke blizu 2.000.000 primeraka sledeće sadržine: Narodni borci četnici, u radosti pozdravljam prestanak besmislenog međusobnog prolivanja krvi i zdrav razum koji je zavladao u vašim redovima. Sada možemo da se zajednički borimo protivu komunizma, tog smrtnog neprijatelja Evrope i ja vas ubrajam u nacionalne borce zato što smo i mi sami nacionalni borci. Mi ćemo udruženim silama da odbranimo Vašu lepu Otadžbinu, da je ne bi uništile komunističke bande. Primamo u svoje redove Vašu narodnu organizaciju kao čeličnu. Nije potrebno da vam ubrizgavamo narodni duh. Herojstvo je Vama u krvi i sa vama zajedno koji dobro poznajete svoju lepu zemlju poćiće nam za rukom da je oslobodimo. Stavom koga vi zauzimate osigurana je vaša budućnost. Pozdravljam vas kao svoje ratne drugove i želim vam istu vojničku sreću kao i našim vojnicima. Komandant nemačkih trupa. br. 1243. Ovaj letak Nemci su rasturili i već se pojedini primerci nalaze i kod nas. 4. — Tufegdžić javlja dalje, da je puk. Simić naveo hotimično Kalabića da se ovim vezama sa Nemcima naša organizacija kompromituje u narodu što koriste mošinovci [tj. partizani — prim.]."<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_52.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 16. do 23. decembra 1943. godine]</ref> U depeši od 28. decembra 1943. poslatoj Vrhovnoj komandi JVuO od strane potpukovnika [[Petar Baćović|Petra Baćovića]], govori se o sastanku koji je [[Todor Perović]], predstavnik Komande operativnih jedinica istočne Bosne i Hercegovine, održao u [[Sarajevo|Sarajevu]] sa njemačkim generalom Wernerom Frommom: {{izdvojeni citat|Perović se vratio iz Sarajeva. U Sarajevu bio je kod generala Froma, komandanta pozadine celog Balkana. Između ostalog rekao mu je: »Srbi su istinski borci protivu partizana, mi Nemci cenimo borbu vaših ljudi. U tome se ističe naročito vaš kraj. Naročito cenimo saradnju majora Lukačevića. U kratko vreme prisajediniće se srpski krajevi Srbiji i u tom slučaju srpski će narod dobiti punu ekonomsku pomoć. U najkraćem roku dolazi još 12 divizija naših na teritoriju Jugoslavije radi potpunog likvidiranja partizana. Imamo jedan letak koji je izdao potpukovnik Borota za istočnu Bosnu, gde poziva narod da ga sluša kao novog komandanta, ali mi znamo da je komandant Baćović. Budite uvereni da će do proleća biti raščišćeno sa partizanima«.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_52.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 16-30. decembra 1943. godine]</ref>}} Iako je Draža Mihailović sugerisao svojim komandantima da »koriste jedne neprijatelje protiv drugih«,<ref>Arhiv VII, Ča, k. 276, reg. br. 1a/1, depeša br. 361.</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_58.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 14. januara 1944. godine]</ref> u praksi se ova floskula isključivo odnosila na borbu četnika protiv partizana, skupa sa okupatorima i kvislinzima. U depeši majoru [[Zaharije Ostojić|Zahariju Ostojiću]] (pseudonim »Sto-Sto«) od 30. januara 1944. godine, poslatoj u povodu pokušaja snagâ [[NOV i POJ]] da prodru u [[Sandžak]], general Dragoljub Mihailović otkriva što je zapravo pravi cilj četničke kolaboracije: {{izdvojeni citat|Vodite računa o Nemcima i Bugarima i iskoristite njihovu akciju protiv crvenih do krajnjih mogućnosti. Napad na [[Pljevlja|Pljevlje]] iskoristite za napad s leđa na komuniste.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_69.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 23. januara do 4. februara 1944. godine]</ref>}} Vrlo moguće da je general Mihailović samo usvojio prijedloge koje mu je major Ostojić uputio u pismu od 6. decembra 1943. godine, gdje apostrofira sljedeće: {{izdvojeni citat|Koristeći se akcijom okupatora protiv komunista, mi ćemo verovatno u roku od mesec-dva dana opet imati situaciju u Sandžaku, Crnoj Gori, Hercegovini i Bosni u našim rukama. [...] Učeći se na sopstvenim greškama, smatram da se mora najhitnije preduzeti sledeće: 1) Stvoriti u najkraćem roku što jače pokretne borbene snage — leteće brigade i korpuse — a naročito tamo gde se za to ima mogućnosti. 2) '''Koristeći se akcijom okupatora i satelita, upotrebiti sve raspoložive snage za potpuno čišćenje od komunista svih srpskih pokrajina'''. 3) U radu pod 2) ostvariti međusobno potpomaganje iz susednih pokrajina do maksimuma.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_43.htm Pismo majora Zaharija Ostojića od 6. decembra 1943. Draži Mihailoviću o potrebi većeg angažovanja četnika s okupatorskim trupama radi sprečavanja prodora jedinica NOVJ u Srbiju]</ref>|Pismo majora Ostojića generalu Mihailoviću od 6. decembra 1943. godine}} Četničko-njemački odnosi bili su opterećeni međusobnim nepovjerenjem i sviješću o suprotstavljenosti ciljeva i interesa dviju stranâ. U telegramu koji je 29. januara [[1944]]. godine [[Joachim von Ribbentrop]], njemački ministar vanjskih poslova, uputio specijalnom opunomoćeniku za Jugoistočnu Evropu [[Hermann Neubacher|Hermannu Neubacheru]], reflektuje se jasan stav političkog i vojnog vrha u [[Berlin]]u o generalu Draži Mihailoviću, dok su podređenima date precizne smjernice za držanje prema četničkom pokretu: {{izdvojeni citat|Jedino se mogu ćuteći trpeti privremeni aranžmani nižih vojnih komandi sa Dražom Mihailovićem s ciljem suzbijanja zajedničkog neprijatelja Tita. On i njegovi ljudi ostaju i dalje, na kraju, naši neprijatelji. Zato je sada, kao i do sada, potrebno biti krajnje oprezan prema Draži Mihailoviću i njegovim četnicima, a naročito se ne sme nijednog trenutka izgubiti iz vida da će pomoć koju mu mi sada direktno ili indirektno pružamo radi vođenja borbe protiv Tita, kasnije najverovatnije biti upotrebljena protiv nas... Rat na Balkanu Nemačka je vodila zato da bi jednom zauvek uništila srpsko žarište nemira... Mi nemamo, otud, nikakvog interesa da ponovo razbuktavamo velikosrpski duh.<ref>Akten zur deutschen auswartigen Politik — ADAP/E/VII, s. 374–375.</ref><ref>Vasa Kazimirović, NDH u svetlosti dokumenata, Nova knjiga/Narodna knjiga, Beograd, 1987, str. 169.</ref><ref>Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN — Službeni list SCG, Beograd, 2005. str. 20.</ref>}} Izveštaje o sklapanju ugovora četnika sa Wehrmachtom presrele su i dešifrovale savezničke obaveštajne službe, što je imalo bitnu ulogu u konačnom opredeljivanju [[Čerčil]]a za Tita, a protiv Mihailovića.<ref>Cripps, John (2001). "Mihailović or Tito? How the Codebreakers Helped Churchill Choose". {{ISBN|0593 049101}}</ref> No, Nemci nisu bili zadovoljni primenom nekih sporazuma, jer je uprkos njima dolazilo do incidenata, odnosno diverzija i napada na pripadnike [[Srpska Državna Straža|Srpske Državne Straže]] od strane četnika, usled čega je general [[Hans Felber]] pokrenuo nekoliko hapšenja i racija protiv četnika počev od februara [[1944]]. === Borbe pod nemačkom komandom (1943) === {{main|Operacija Kugelblic}} [[Datoteka:Chetniks and Germans in Herzegovina in 1943.jpg|minijatura|Četnici i Nemci u Hercegovini 1943.]] [[Datoteka:Bundesarchiv Bild 101I-005-0018-07, Jugoslawien, Polizeieinsatz mit Spähpanzer.jpg|thumb|Nemačka lokalna milicija sa italijanskim bornim kolima (izvor: ''Bundesarchiv'', [[1943]]).]] {{izdvojeni citat|„Borbeno sadejstvo sa četničkim grupama duž glavne saobraćajnice [[Bihać]] — [[Gračac]] — [[Knin]] — [[Drniš]] — [[Šibenik]] sastoji se u tome što su četnici okupljeni u posebnim uporištima uz oslonac na nemačke trupe. Četničke vođe primaju naloge i uputstva o vršenju zadataka obezbeđenja i izviđanja od zapovednika nemačkih uporišta.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=346&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frames no. 000342—000343.] </br> ({{jez-njem|"Kampfgemeinschaften mit Cetnikgruppen bestehen entlang der Hauptversorgungsstrasse Bihac – Gracac – Knin – Drnis – Sibenik derart, dass die Cetniks in besonderen Stützpunkten in Anlehnung an deutsche Truppen zusammengefasst sind. Die Cetnikführer erhalten Aufträge und Weisungen für Sicherungs– und Aufklärungsaufgaben durch deutsche Stützpunktführer."}})</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_259.htm Izveštaj Komande 15. brdskog armijskog korpusa od 19. novembra 1943. Štabu 2. oklopne armije o saradnji četnika sa nemačkim trupama u NDH]</ref>|Njemački izveštaj o saradnji sa četnicima protiv partizana u Dalmaciji i Bosni (19. novembar [[1943]]).}} Kratko po zauzimanju italijanske okupacione zone od strane njemačkih trupâ, četnici s teritorije [[Nezavisna Država Hrvatska|NDH]] stupaju u borbeno savezništvo sa njima. Kako javlja obavještajno odjeljenje [[Druga oklopna armija (Wehrmacht)|2. oklopne armije]], u blizini [[Plitvička Jezera (općina)|Plitvičkih Jezera]] došlo je krajem septembra 1943. godine do prvog krupnijeg angažiranja lokalnih četničkih jedinicâ na njemačkoj strani. Ovom prilikom su četnici nanijeli partizanima ozbiljne gubitke: {{izdvojeni citat|Agent za vezu javlja o izviđanju od 27. IX: Jaka skupina lojalnih četnika s njemačkom opremom provalila je 20. septembra na područje [[Korenica|Korenice]], [[Prijeboj (Plitvička jezera)|Prijeboj]]a (16 km zap. od [[Bihać]]a), Babinog Potoka (28 km z. od Bihaća), [[Krbavica|Krbavice]] (23 km jz. do Bihaća), te uništila sve komunističke prometne veze. Četnici su nanijeli velike gubitke komunistima kod Mirić Štropine (3 sjz. od Prijeboja), 350 mrtvih.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=313&roll=196&broj=390 NARA, T313, Roll 196, frame no. 7457118.] <br /> ({{jez-njem|"29.9. V–Mann meldet Beobachtung vom 27.9.: </br> Starke Gruppe loyaler Cetniks mit deutscher Ausrüstung an 20.9. in Raum Korenica (1558), Prijeboj (16 W), Babin Potok (28 W), Krbavica (23 SW), alles Bihac, eingebrochen und haben alle Verkehrsverbindungen der Kommunisten vernichtet. Cetniks haben bei Miric Stropina (3 NW Prijeboj) den Kommunisten große Verluste, 350 Tote, beigebracht."}})</ref>|Dodatak dnevnom izvještaju obavještajnog odjeljenja 2. oklopne armije za 3. oktobar 1943.}} U izvorima njemačke provenijencije iz ovog perioda navodi se da su četničke jedinice asistirale okupatoru i pri izbacivanju partizana iz [[Bosansko Grahovo|Bosanskog Grahova]]: {{izdvojeni citat|Četnici na putu za snabdijevanje Gospić — Gračac, Knin — Vrlika i Knin — Drniš, i pored oprečnih poruka DM-u, nikad ne pokazuju neprijateljstvo; naprotiv, dobro su sarađivali sa 114. lovačkom divizijom u zasjedama i [zajedno] zauzeli Bos. Grahovo.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=98&rec=314&roll=560 NARA, T314, Roll 560, frame no. 000093.] <br /> ({{jez-njem|"Ic–Lagebericht vom 27.9. bis 27.10.1943. </br> Die Cetniks an den Nachschubstrassen Gospic – Gracac, Knin – Vrlika und Knin – Drnis sind bisher trotz abweichender Meldungen an DM. nirgends feindselig aufgetreten, haben vielmehr in Hinterhalten mit der 114.Jäg.Div. gut zusammengearbeitet und Bos.Grahovo genommen."}})</ref>|Obavještajno odjeljenje [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]], izvještaj za period od 27. septembra do 27. oktobra 1943.}} U naređenju poslatom 23. oktobra 1943. iz [[114. lovačka divizija (Njemačka)|114. lovačke divizije]] Wehrmachta, koja je bila smještena na teritoriji kvislinške NDH, navodi se sljedeće: {{izdvojeni citat|Od 1. novembra 1943. svi pripadnici domaćih jedinica (četnici, ustaše i hrvatska žandarmerija) moraju biti u posjedu njemačkih propusnicâ.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=315&roll=1295&broj=606 NARA, T315, Roll 1295, frame no. 000600.] <br /> ({{jez-njem|"Ab 1.11.43 müssen sämtliche Cetnik–, Ustascha–, und kroatische Gendarmerie–Angehörige im Besitz von Ausweisen der Abteilung Ic sein."}})</ref>|Divizijska naredba br. 122 od 23. X 1943. godine}} U jednoj procjeni stanja snabdijevanja, poslatoj 25. oktobra 1943. štabu [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]] iz 114. divizije, razmotreni su modaliteti „skladištenja zalihâ [hrane] tokom zime i opskrbe za 9.500 četnika, ustaša, zarobljenika i civilnog stanovništva“, i data je projekcija da bi tovarni prostor zapremine 12 [[Tona|tona]] bio dovoljan za podmirenje dnevnih potrebâ ove grupe („9.500 ustaša, četnika, itd.“).<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1362&rec=314&roll=554 NARA, T314, Roll 554, frames no. 001356—001357.] <br /> ({{jez-njem|"Anlage 1 zur Beurteilung der Versorgungslage vom 25. Oktober 1943. </br> a.) Berücksichtigung der Winterbevorratung und Versorgung der 9500 Cetniks, Ustaschen, Gefangenen und Zivilbevölkerung; </br> Dabei ist die Versorgung der 9.500 Ustaschen, Cetniks usw. im hiesigen Raum nicht in Rechnung gestellt. Es würden also hierfür noch täglich 12 to Laderaum möglich sein."}})</ref> Takođe, u naredbi o snabdijevanju iz 114. divizije Wehrmachta s početka decembra 1943. godine, precizno je određeno dnevno sljedovanje četničkih jedinicâ u zoni odgovornosti divizije (najvjerovatnije je riječ o [[Dinarska divizija JVuO|Dinarskoj diviziji JVuO]] pod [[Momčilo Đujić|Đujićevom]] komandom): {{izdvojeni citat|Od sada se četnicima izdaje sljedovanje koje se sastoji od: </br> 1 porcija hljeba; 1 porcija povrća; 1 porcija namaza (mast ili marmelada); 1 porcija soli; 2 porcije napitka; 1 porcija duhana.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=822&rec=315&roll=1295 NARA, T315, Roll 1295, frames no. 000815—000816.] <br /> ({{jez-njem|"Verpflegung der Cetniks: </br> Als Verpflegung für Cetniks sind ab sofort nur folgende Portionen auszugeben bezw. zu empfangen: </br> 1 Brotportion, </br> 1 Gemüseportion, </br> 1 Brotaufstrichportion (Fett oder Marmelade), </br> 1 Salzportion, </br> 2 Getränkeportionen, </br> 1 Tabakportion."}})</ref>|Posebna direktiva za snabdijevanje br. 65/43 (2.12.43)}} {{izdvojeni citat|Četnici dobijaju snabdijevanje u skladu sa listama imena koje se stalno kontrolišu; municija za pješadijsko naoružanje se izdaje povremeno, uz strogu kontrolu potrošnje; svaki četnik nosi zvaničnu iskaznicu – oni bez iskaznice se hapse i razoružavaju.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=342&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frame no. 000338.] ({{jez-njem|"Die Division gewährt den nach eigenen Wünschen beweglich und abseits ihrer Wohnorte eingesetzten Cetniks Verpflegungszuschüsse. Der Verpflegungsempfang wird nach namentlichen Listen getätigt, die Verteilung wird überwacht. Nach den gleichen Richtlinien werden von Zeit zu Zeit Gewehr– und MG–Munition im Rahmen des nachgewiesenen Verschusses ausgegeben. Der Verbrauch wird nach der jeweiligen Lage auch einigermassen genau überprüft. Jeder Cetnik muss einen namentlichen Ausweis mit der Nummer seiner Handwaffe (Gewehr– oder Pistolen–Nr.), der Unterschrift des zuständigen Kommandanten und des Ic der Division versehen, besitzen. Ohne Ausweis angetroffene Cetniks werden im Einvernehmen mit den Cetnik–Führern festgenommen und entwaffnet."}})</ref>|Izvještaj 114. lovačke divizije o rezultatima saradnje sa četnicima (5. novembar 1943).}} U izvještaju [[114. lovačka divizija|114. lovačke divizije]] od 5. novembra 1943. detaljno se opisuje saradnja jedinica [[Wehrmacht]]a sa snagama pod komandom vojvodâ [[Momčilo Đujić|Momčila Đujića]], [[Mane Rokvić|Maneta Rokvića]] i [[Radomira Ðekića Ðeda]]. Njemački oficiri zaključuju da okupator ima veliku korist od četnika: {{izdvojeni citat|Četnički vojvoda Mane Rokvić može se opisati kao apsolutno pouzdan. Već je pružio vrijedne usluge u oblasti [[Bosanski Petrovac|Bos. Petrovca]] gdje je bio raspoređen u prethodnici tokom čitavog napredovanja divizije, svuda uspostavljajući kontakt sa lokalnim četničkim jedinicama i značajno doprinoseći uspostavljanju povjerenja civilnog stanovništva u njemački Vermaht. Njegove mjere za održavanje discipline među četnicima i njegov oštar obračun sa sumnjivim [licima] i banditima dobro su poznati. [...] Iako se Đujić ne može smatrati potpuno pouzdanim, njegova podrška u borbi protiv komunizma trenutno je dragocjena. Divizija će učiniti sve što je u njenoj moći da ga u javnosti prikaže toliko pronjemački nastrojenim kako bi njegov povratak u neprijateljski tabor jednog dana bio onemogućen. [...] Četnički vojvoda Ðedo potiče iz Crne Gore i pristalica je pokreta Koste Pećanca, koji je, na osnovu prethodnog iskustva, održavao jasnu distancu od pokreta DM. Ðedo ostavlja veoma dobar lični utisak, izrazito je drzak [u borbi] protiv bandita i sumnjivih, i jasno je naklonjen njemačkom Vermahtu.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=341&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frames no. 000337—000341.] </br> ({{jez-njem|"Der Cetnik–Vojvode Mane Rockvic [sic!] ist als unbedingt zuverlässig zu bezeichnen. Er hat bereits im Raum Bos. Petrovac wertvolle Dienst geleistet und war auch während des ganzen Vormarsches der Division bei der Spitze eingesetzt, stellte überall die Verbindung mit den örtlichen Cetnik–Einheiten her und hat in starken Masse für die Begründung des Vertrauens der Zivilbevölkerung zur deutschen Wehrmacht beigetragen. Seine Massnahmen zur Erhaltung der Disziplin unter den Cetniks, sein scharfes Durchgreifen gegen Verdächtige und Banditen, sind bekannt. </br> Wenn auch Djujic als nicht voll zuverlässig angesehen werden kann, so ist aber seine Unterstützung im Kampf gegen den Kommunismus z.Zt. wertvoll. Seitens der Division wird alles versucht werden, um ihm in der Öffentlichkeit soweit als deutschfreundlich herauszustellen, dass ihm eines Tages der Rückzug in das feindliche Lager unmöglich gemacht wird. </br> Der Cetnik–Vojvode Dzedo stammt aus Montenegro, ist Anhänger Richtung Kosta Pecanac, die nach bisherigen Erfahrungen klaren Abstand zur D.M.–Bewegung gehalten hat. Dzedo macht persönlich einen sehr guten Eindruck, ist ein ausgesprochener Draufgänger gegen Banditen wie Verdächtige und der Deutschen Wehrmacht eindeutig zugeneigt."}})</ref>|Izvještaj 114. lovačke divizije o rezultatima saradnje sa četnicima od 5. novembra 1943.}} {{izdvojeni citat|Glavna komanda predlaže stvaranje oficirske ispostave pri štabu XV brd. korpusa za nadzor i vođenje četničkih grupâ koje se koriste za zaštitu cesta za snabdijevanje, željezničkih pruga i važnijih ratnih pogona.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=314&roll=554&broj=90 NARA, T314, Roll 554, frame no. 000084.] </br> ({{jez-njem|"Gen.Kdo. beantragt Schaffung einer Offz.–Planstelle beim Stab XV.Geb.A.K. zur Überwachung und Anleitung der Cetnikverbände, die zur Sicherung von Nachschubstrassen, Eisenbahnen und kriegswichtiger Anlagen eingesetzt sind."}})</ref>}} Jedan od četničkih komandanata koji se dosljedno isticao kontinuiranom kolaboracijom sa njemačkim okupatorom bio je vojvoda [[Uroš Drenović]]. Nadležni okupacioni organi bili su zadovoljni ostvarenim stepenom saradnje s Drenovićem, što se vidi i iz izvještaja XV brdskog armijskog korpusa od 26. XI 1943, u kom se pohvaljuje njegovo „lojalno držanje“: {{izdvojeni citat|Predmet: </br> Nemačka komanda za vezu kod četničkog vođe Drenovića: </br> Četnička grupa Drenović z. i j-z od Banje Luke od jedno 1500 ljudi ima već godinu i po prema nemačkom Vermahtu i prema hrvatskoj državi lojalno držanje, i naše izviđačke i bezbednosne akcije korisno podržava. U nekim slučajeva bili su podržani sa nešto municije. Hrvatska vlada razmatrala je ideju da dovede Drenovića u Sabor za predstavnika svih pravoslavnih. Komanda Kirhner (puk Brandenburg) poslala je u dogovoru sa obaveštajnim odeljenjem [korpusa] Drenoviću komandu za vezu, i postigla je značajne rezultate u pogledu specijalnih misija.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=314&roll=560&broj=390 NARA, T314, Roll 560, frame no. 000384.] <br /> ({{jez-njem|"Gen.Kdo. XV G.A.K, Abt.Ic, Betr.: Dtsch.Verb.Kdo. bei Cetnikführer Drenovic. An Pz.A.O.K.2.Ic/AO, 26.11.43: Die Cetnikgruppe Drenovic w. u. sw. Banja Luka mit etwa 1500 Mann hat seit über 1 1/2 Jahre der deutschen Wehmacht und dem kroat. Staat gegenüber eine loyale Haltung eingenommen und die eigene Aufklärung und Sicherung stets wertvoll unterstützt. In einzelnen Fällen wurde sie mit Inf.Mun. unterstützt. Die kroatische Regierung hat die Berufung des Drenovic in den Sabor (Landtag) als Vertreter aller Pravoslaven erwogen. Das Kdo. Kirchner (Rgt.Brandenburg) hat im Einvernehmen mit der Abt.Ic für seine Zwecke ein Verbindungs–Kommando zu Drenovic entsandt und in kürzester Zeit wertvolle Ergebnisse im Sinne des Sonder–Auftrages erzielt."}})</ref>|Komanda 15. brd. korpusa, Obaveštajno odeljenje, za obav. odeljenje komande 2. okl. armije, 26.11.43.}} Četnički su odredi na teritoriji marionetske NDH pružali veoma značajnu potporu njemačkim vlastima, bez koje ove ne bi uspjele efikasno održavati okupacioni sistem. U izvještaju [[264. pešadijska divizija (Nemačka)|264. pješadijske divizije]] [[Wehrmacht]]a iz prve nedjelje decembra 1943. provijava upravo ovakvo gledište; istaknuto je, pak, da bi četnike trebalo (zbog „ispadâ prema hrvatskom stanovništvu“) ograničiti „na rad u srpskim selima“: {{izdvojeni citat|Budući da vlastite snage i ustaše nisu dovoljne da same umire i osiguraju golemo područje, divizija se ne može odreći suradnje četnika. Trenutačno, drugačije rješenje ne bi bilo moguće zbog nedostatka dodatnih snaga. No, ne zanemaruje se da se suradnja s četnicima ne čini dugoročno održivom zbog njihovih političkih ciljeva. Stoga će se i dalje jačati utjecaj ustaša, a time i hrvatske države, kako bi se postupno udaljili od četničkih snaga i deportirali oni [četnici] koji nisu mještani.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=788&rec=314&roll=555 NARA, T314, Roll 555, frames no. 000782—000783.] <br /> ({{jez-njem|"Da die eigene Kräfte und die Ustascha allein zur Befriedung und Sicherung des weiten Raumes nicht ausreichen, kann auf eine Mitarbeit der Cetniks noch nicht verzichtet werden. Im Augenblick wäre eine Lösung von ihnen mangels anderer Kräfte nicht möglich. Es wird jedoch nicht verkannt, dass auf die Dauer eine Zusammenarbeit mit den Cetniks auf Grund ihrer politischen Zielsetzung nicht tragbar orscheint. Es wird daher der Einfluss der Ustascha und damit des kroatischen Staates weiterhin gestärkt werden, um allmählich von den Cetnik–Verbänden abrücken zu können, die nicht ortsansässigen abzuschieben. Der Anfang hierzu ist gemacht. Um die Unzuträglichkeiten zu beenden, die sich daraus ergeben, dass in rein kroatischen Gegenden die eingesetaten Cetnik–Verbände die Bevölkerung belästigen und auch ausplündern, ist in Durchführung, sie aus diesen Gebieten herauszuziehen und nur noch in Orten mit pravoslavischer Bevölkerung zu Sicherungszwecken einzusetzen."}})</ref>|Procjena situacije 264. pješadijske divizije (7.12.43)}} Komanda Jugoistoka je istog dana izvijestila Vrhovnu komandu njemačkog Wehrmachta o sadjejstvu [[114. lovačka divizija (Nemačka)|114. lovačke divizije]] i četnika u borbi protiv snaga [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOVJ]]: {{izdvojeni citat|114. lovačka divizija: čišćenje prostora oko [[Vrlika|Vrlike]] u saradnji sa četnicima završeno; neprijatelj je izgubio 22 mrtva i 20 zarobljenih; veliki plen.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=78&broj=89&roll=331 NARA, T78, Roll 331, frame no. 6287993.] <br /> ({{jez-njem|"114. JG. DIV: SAEUBERUNG IN RAUMES VRLIKA IM ZUSAMMENWIRKEN MIT CETNIKS NACH WEITEREN 22 FEINDTOTEN U. 20 GEFANGENEN BEI EINBRINGUNG GROESSERER BEUTE ABGESCHLOSSEN."}})</ref>|Dnevni izvještaj Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi oružanih snaga od 6. decembra 1943 (7. decembar 1943.).}} === Borbe pod njemačkom komandom u Crnoj Gori (1943-1944) === {{main|Operacija Frühlingserwachen (1944)}} [[File:Collaborationist Jakov Jovović with Germans on Cetinje.jpg|thumb|Četnički komandant [[Jakov Jovović]] sa svojim saborcima i Nemcima na [[Cetinje|Cetinju]], jesen 1943.]] Od 17. do 24. oktobra [[1943]]. godine, njemačke okupacione snage su organizovale [[Operacija Balkanski klanac|operaciju Balkanski klanac]] (njem. ''Balkanschlucht''). Osnovni cilj operacije je bio likvidacija snagâ [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOVJ]] i [[Divizija Garibaldi|Italijana]] koji su prešli na stranu partizana u Crnoj Gori, kao i ovladavanje [[Jadransko more|jadranskim]] zaleđem. Pored sopstvenih snaga, njemački okupator je za ovu priliku angažovao dva italijanska fašistička puka (oko devet bataljona), čiji su štabovi bili u [[Bar]]u i [[Podgorica|Podgorici]], kao i muslimansku fašističku miliciju i ostatke četnika Draže Mihailovića.<ref>https://www.znaci.org/00001/151_5.pdf</ref> Dakle, pored dvije divizije [[Wehrmacht]]a, u operaciji je učestvovalo i oko 5.000 [[Balli Kombëtar|balista]], talijanskih fašista i četnika.<ref>https://www.znaci.org/00001/33_9.pdf</ref> U depeši Vrhovnoj komandi JVuO od 20. oktobra 1943,<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, Knjiga predatih depeša CG—3, Depeša br. 211.</ref><ref>Др Радоје Пајовић, Контрареволуција у Црној Гори: Четнички и федералистички покрет 1941—1945, Обод, Цетиње, 1977, стр. 408.</ref> delegat VK JVuO u Crnoj Gori i [[Sandžak]]u major [[Rudolf Perhinek]] piše o učešću crnogorskih četnika na strani okupatora u ovoj [[Sile Osovine|osovinskoj]] operaciji: {{izdvojeni citat|Žalosno ali tačno. Da nisu Nemci angažovali ovolike snage, nas ovde više ne bi bilo, jer se više niko nije hteo boriti, već samo begati, ali nije se više imalo kud... Mi se izvlačimo i gledamo da smo pozadi njih, da bi iskoristili njihovu borbu sa komunistima i uništavanje istih.}} Informacija o potpunoj potčinjenosti četničkih jedinica u okupiranoj Crnoj Gori njemačkim vlastima, kao i tijesnim vezama sa kvislinškom ''Narodnom upravom'' koju je okupator formirao, Draži Mihailoviću je bila dostavljena 1. decembra 1943. godine iz štaba majora [[Petar Baćović|Petra Baćovića]] (pseudonim »Nav-Nav«): {{izdvojeni citat|Nemci daju oružje i odelo s a s d j k a c a m a [nedešifrovana riječ; moguće "žandarmima" — prim.] i nešto plate. Milicija će biti formirana kao prava vojska. Za komandanta cetinjskog bataljona major Zdravko Kasalović. Za nikšićki bataljon Boško Pavić, a mene su naimenovali za komandanta žandarmerijskog bataljona za srez šavnički. Pojava Narodne uprave i svega ovoga što se sada stvara, nije izraz želje niti naroda niti naša, već je ovo nužno zlo, između dva zla, jer drugog izlaza nema. Mi nismo u stanju samo pomoću naroda da ma šta učinimo bez pomoći Nemaca.<ref>AVII, kut. 276, reg. br. 7/1-35.</ref><ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, dokument br. 47, str. 89.</ref>}} [[Ljubomir Lazarević]], inženjer iz [[Kolašin]]a (pseudonim »Bene«), 28. januara 1944. godine obavještava Dražu Mihailovića da četnici u Crnoj Gori sarađuju sa njemačkim okupacionim vlastima u svakom obliku: {{izdvojeni citat|Svi komandanti u Crnoj Gori primili su saradnju sa Nemcima, potpisali obavezu a sa ostatcima vojske nalaze se u žici, ili u neposrednoj blizini nje. Nema ni jedne grupe u šumi koja bi pretstavljala našu borbu, oko koje bi se moglo okupljati. Vukadinović isto tako nalazi se u Podgorici ili u okolini. Nagovešteni dolazak Srbijanske vojske pozdravljen je burno svuda, ali dolazak Ljotićevaca učinio je Ljotićevce vrlo aktivnim i prete da ko god ne bude s njima, on je komunista. Po varošima teško će se iko održati jer ta formula svakoga će staviti pod udar okupatora kao komunistu. Ovaka saradnja sa njima je nemoguća, jer ovi traže prilazak njima, ne saradnju. Po selima Crne Gore gospodare komunisti. Naše akcije vrše se samo u cilju osiguranja ili odbrane nemačkih kolona. Nemačke snage na ovom terenu vrlo su male i nesposobne za ma kakvu širu akciju. Do sada nema ni izgleda na akciju. Svako dalje čekanje, pogoršava našu situaciju. Narod gubi veru u našu dobru volju i našu sposobnost.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_67.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 15. do 31. januara 1944. godine]</ref>}} [[File:Chetniks and Germans in Podgorica 1944.jpg|thumb|Četnički komandanti i njemački okupatori u [[Crna Gora|Crnoj Gori]]. [[Đorđije Lašić]] (prvi zdesna), šef njemačke uprave za Crnu Goru pukovnik Hajnke (treći zdesna) i Jakov Jovović (drugi slijeva) u [[Podgorica|Podgorici]], proljeće 1944.]] Krajem februara i početkom marta 1944. godine, u tzv. [[staroj Crnoj Gori]] (preciznije u [[Katunska nahija|Katunskoj nahiji]]) organizovana je [[Operacija Bura (1944)|operacija »Bura«]]. Specifičnost ove operacije ogleda se u činjenici da su za njeno izvođenje većinu ljudstva obezbijedili četnici, dok su oficiri iz Feldkomandanture na [[Cetinje|Cetinju]] i komandant mjesta [[Podgorica|Podgorice]] rukovodili borbenim djejstvima: {{izdvojeni citat|1.) Sumarni i iskustveni izveštaj: Operacija »Bora« od 27. 2. do 3. 3. 44. Sprovedena je četnička operacija »Bora«, pod nemačkom komandom, radi čišćenja rejona Danilovgrad — Čevo — Cetinje — Podgorica. 2.) Jedinice koje su učestvovale: 4000 ljudi nacionalne žandarmerije, milicije, 215. abver-trup, jedna brdska baterija iz ratnog plena, lovačko poterno odeljenje 181. peš. div. [...] 5.) Sprovođenje: U delom. oštrim borbama, kolone, koje su nastupale od i,, ji., i j., polako su osvajale teren. 29. 2. zauzeto je Čevo. Neprijatelj (jačine 250 ljudi) izvukao se prema sz. Posle odlaska nemačkih snaga i započinjanja neprij. protivnapada, četnici su se delom, u paničnom strahu, povukli na svoje polazne položaje. Neprijatelj je ponovo zauzeo teren očišćen operacijom. 6.) Gubici neprijatelja: 32 mrtva, 68 ranjenih, 23 zarobljena. Plen: 2 p. mitr., 1 mitr., 15 pušaka, 1 radio-stanica, propagandni materijal i hrana. Sopstveni gubici: 20 mrtvih, 31 ranjen, 46 nestalih. 7.) Iskustva: a) Građanska zaštita, usled nedovoljne opremljenosti i slabog borbenog morala, nije pogodna za izvršavanje borbenih zadataka; žandari, milicija, četnici, uz učešće nemačkih trupa, podesni za borbene zadatke i zadatke osiguranja... e) Prilikom sličnih operacija preduslovi za uspeh su učešće nemačkih trupa, podrška teškim naoružanjem i veza do pojedinih borbenih grupa.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_30.htm Izveštaj Komande 21. brdskog armijskog korpusa od 9. marta 1944. Komandi 2. oklopne armije o zajedničkoj nemačko-četničkoj operaciji »Bora« protiv jedinica 2. korpusa NOVJ na prostoru Danilovgrad — Cetinje — Podgorica]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=314&broj=72&roll=663 NARA, T314, Roll 663, frame no. 000065.]</ref>|Izvještaj komande 21. brdskog korpusa o rezultatima operacije »Bura« od 9. marta 1944. godine}} [[21. brdski armijski korpus (Nemačka)|21. nemački korpus]] u Crnoj Gori pokrenuo je [[10. april]]a [[1944]]. [[Operacija "Frilingservahen" (april-maj 1944)|operaciju "Frilingservahen"]], uz masovno učešće četnika. Operacija je pripremljena u saradnji sa [[Pavle Đurišić|Pavlom Đurišićem]] i započeta tako što su četnici zajedno sa Nemcima iz nemačkih garnizona napali na slobodnu teritoriju. Plan napada je bio sledeći: {{izdvojeni citat|'''Đurišićeve snage''': Prva borbena grupa, 700 ljudi, iz si. pravca preko rejona 5 km j. Bijelo Polje za Mojkovac. Druga borbena grupa, 1200 ljudi, pod komandom Đurišićevog Operativnog štaba, od Brodareva preko Šahovića za Mojkovac — Kolašin. Treća borbena grupa, 1000 ljudi, od sredine puta Pljevlja — Prijepolje pravcem Mojkovac. Četvrta borbena grupa, 1500 ljudi, od Pljevalja pravcem Mojkovac. Mojkovac treba da bude dostignut za 2 dana. Posle toga skretanje glavnine u rejon z. Tara — sz. Kolašin — Mojkovac. '''Nemačke snage''': 1 ojač. mot. č. prodire od Brodareva do Bijelog Polja. 1 ojač. mot. č. od Pljevalja do prelaza preko Tare 22 jjz. Pljevlja. Bat. [[Srpski dobrovoljački korpus|SDK]], 600 ljudi, sledi nemačke snage za Bijelo Polje, onda skreće za Mojkovac. Milicija iz Brodareva, 700 ljudi, čisti svoj rejon i prodire od Brodareva ka jjz. Početak napada: 10. 4. 44. [[181. pešadijska divizija (Nemačka)|181. peš. div.]] obezbediće odgovarajuće informisanje četničke Grupe "Jug" (major Lašić i Bukatonović [pogreška; vjerovatno je u pitanju major [[Savo Vukadinović]] — prim.] u Podgorici) kao i Grupe "Nikšić".<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=364&rec=314&roll=663 NARA, T314, Roll 663, frame no. 000357.]</ref><ref>Obaveštenje Komande 21. brdskog korpusa Komandi 181. brdske divizije od 08.04.1944., Vojnoistorijski institut, NAV--T-314, r. 663, s. 357.</ref>}} === Borbe pod nemačkom komandom u NDH (1944) === [[File:August Šmidhuber, komandant 7. SS divizije, Todor Perović, lekar Trebinjskog korpusa i kapetan Milorad Vidačić, komandant Trebinjskog korpusa JVuO.jpg|thumb|Žena u crnini moli za milost Milorada Vidačića, komandanta Trebinjskog korpusa JVuO. Prisutni su još [[August Schmidhuber]], komandant 2. puka [[7. SS dobrovoljačka gorska divizija Prinz Eugen|7. SS divizije]] (prvi lijevo), Todor Perović, predstavnik četničke komande istočne Bosne i Hercegovine (drugi lijevo) i neimenovani oficir [[Schutzstaffel|SS]]-a. Fotografija je nastala tokom njemačke [[Operacija Gama|operacije Gama]] protiv partizana u [[Istočna Hercegovina|istočnoj Hercegovini]] (ljeto/jesen 1943. godine).<ref>[http://bandenkampf.blogspot.com/2015/08/bk0034.html?m=1 Bandenkampf in Jugoslawien 1941–1945: </br> 0034 | Photo | SS-Freiwilligen-Gebirgs-Division "Prinz Eugen"]</ref>]] Kolaboracija četnika u [[Nezavisna Država Hrvatska|NDH]] sa njemačkim okupacionim snagama postala je intenzivnija tokom zime 1943-1944, makar u slučaju hrvatskih kvislinških snaga i četnika bila pod neprestanom tenzijom. Podaci navedeni u izvještaju generala [[Edmund Glaise von Horstenau|Glaisea von Horstenaua]] od 26. februara 1944.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=236&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frame no. 000236.]</ref> zasnovani na službenim podacima NDH otkrivaju opseg kolaboracije: 11. februara bilo je na teritoriju NDH trideset i pet posebno imenovanih četničkih grupa sa procijenjenih 23.300 ljudi pod oružjem. Neke manje jedinice su brojale od 200 do 400 pripadnika, dok su ostale, poput [[Momčilo Đujić|Đujić]]eve grupe, imale i do 2.500 vojnika i oficira. Od toga je s Nijemcima i vlastima NDH kolaboriralo devetnaest grupa (ukupno 17.500 ljudi); šesnaest ostalih grupa s oko 5.800 ljudi ubrajane su u pobunjene četnike.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=237&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frames no. 000237—000240.]</ref> S iznimkom odreda vojvode [[Uroš Drenović|Uroša Drenovića]] u sjeverozapadnoj Bosni (oko 400 ljudi), kojeg su vlasti NDH smatrale potpuno lojalnim, za sve druge četničke kolaborirajuće grupe ustaške su vlasti držale da se prema Nijemcima odnose osobito prijateljski kako bi od njih izvukle što više oružja i municije, dok se istovremeno drže neprijateljski prema NDH.<ref>[https://znaci.org/00001/40_64.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje KOLABORACIJA IZVAN SRBIJE DO OKTOBRA 1944.]</ref> Iako se vojvoda [[Radivoje Kerović]], komandant [[Majevica|majevičkih]] četnika, u Horstenauovom izvještaju ubraja među »pobunjene četnike« (i to kao prvi na spisku, dok se za njegov odred tvrdi da ima 1000 ljudi, tj. da je najbrojniji), u dnevnom izvještaju Komande Jugoistoka za 18. februar 1944. godine njegova lojalnost uopšte nije dovedena u pitanje: {{izdvojeni citat|Upit kod [[Druga oklopna armija (Wehrmacht)|Druge oklopne armije]] u vezi snabdijevanja municijom Kerovića koji se smatra lojalnim, i 200 ljudi tzv. [[Zeleni kadar|zelenog kadra]], koji se bore protiv crvenih zapadno od [[Koviljača|Koviljače]].<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&broj=17&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000013.] <br /> ({{jez-njem|"Beim Pz.AOK. 2 wird angefragt, ob Bedenken bestehen gegen Unterstützung mit Munition der im Raume westlich Koviljaca stehenden Cetniks des Kerovic, die als loyal angesehen werden und 200 Mann des sog. "Grünen Kaders" in Kampf gegen die Roten."}})</ref>|Ratni dnevnik Vojnog zapovjednika Jugoistoka (18. februar 1944.)}} Od 23. do 25. januara 1944. godine, na području između [[Knin]]a i [[Kistanje|Kistanja]] organizovana je [[Operacija Frühlingswetter|operacija »Frühlingsgewitter«]]. Vodeći borbe protiv jedinicâ iz sastava [[19. sjevernodalmatinska divizija NOVJ|19. divizije NOVJ]], operaciju su izveli dijelovi [[264. pešadijska divizija (Nemačka)|264. pješadijske divizije]] Wehrmachta, zatim 92. motorizovani grenadirski puk i 3. bataljon 98. brdskog lovačkog puka [[1. brdska divizija (Njemačka)|1. brdske divizije]]. Njemačkom okupatoru pridružile su se snage lokalnih četnikâ, najvjerovatnije iz [[Dinarska divizija JVuO|Dinarske divizije JVuO]]. U izvještaju 264. pješadijske divizije od 25. januara 1944, poslatom Komandi [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|15. brdskog armijskog korpusa]], njemačkim gubicima tokom operacije pribrojani su oni iz četničkih redovâ: {{izdvojeni citat| Sumarni izveštaj »Frilingsgeviter«: 1.) Delimičan ogorčeni otpor neprijatelja kod Ervenika, Bratiškovaca, Kistanja, Radučića slomljen je energičnim zahvatom. Banditi iznenađeni prodorom 92. gren. p. (mot.) od sz. prema Kistanju. 2.) Gubici: A.) sopstveni: 1 poginuo, 3 ranjena, 1 četnik poginuo. B.) neprijatelj: 66 poginulih izbrojano, procenjuje se daljih 60 do 70 poginulih i ranjenih. 35 zarobljenika u eng. uniformama iz Štaba 19. dalm. div. i 5. brig. C.) Zaplenjeno: 1 mitr., 3 puš. mitr., 42 autom., 2 pt puške, 1 l. minob., 1 telefon, 46 karab., 30 eng. mina, 10.000 metaka peš. mun., 60 kom. mina za 1. minob., 3 engl. bicikla.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_21.htm Izveštaj 264. pešadijske divizije od 25. januara 1944. Komandi 15. brdskog armijskog korpusa o sopstvenim i neprijateljskim gubicima u operaciji »Frilingsgeviter« na prostoru Knin — Kistanje]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=293&rec=314&roll=561 NARA, T314, Roll 561, frame no. 000287.] <br /> ({{jez-njem|"ABSCHLUSSMELDUNG ”FRUEHLINGSGEWITTER”: </br> 1.) TEILWEISE HEFTIGER FEINDWIDERSTAND BEI ERVENIK, BRATISKOVCI, KISTANJE, RADUCIC WURDE IM ENERGISCHEN ZUGREIFEN GEBROCHEN. BANDITEN DURCH EINBRUCH GREN. RGT. (MOT) 92 VON NW NACH KISTANJE UEBERRASCHT. </br> 2.) VERLUSTE: </br> A.) EIGENE: 1 TOTER, 3 VERWUNDETE, 1 CETNIK TOT. </br> B.) FEIND: 66 GEZAEHLTE TOTE, 60 BIS 70 WEITERE TOTE UND VERWUNDETE GESCHAETZT. 35 GEFANGENE IN ENGL. UNIFORM VON STAB 19. DALM. DIV. UND ROEM. 5. BRIG. </br> C.) BEUTE: 1 S.MG., 3 LE. MG., 42 MP., 2 PZ. BUECHSEN, 1 LE. GR. W., 1 FERNSCHRECHGERAET, 46 KARAB., 30 ENGL. MINEN, 10000 SCHUSS INF. MUN., 60 SCHUSS LE. GR.W. MUN., 3 ENGL. FAHRRAEDER."}})</ref>}} [[File:Hercegovački četnici i njemački vojnici s narodnim herojem Miletom Okiljevićem uoči njegovog strijeljanja juna 1944.jpg|thumb|Pripadnici [[369. legionarska divizija|369. „Vražje“ divizije]] i četnici Gatačke brigade Nevesinjskog korpusa JVuO sa vezanim [[Miletom Okiljevićem]], zamjenikom političkog komesara II čete I bataljona XI hercegovačke brigade, zarobljenim u borbama za Gat 15. maja 1944. godine (istog mjeseca je i strijeljan). Okiljević je proglašen 1951. godine za [[Narodni heroj Jugoslavije|narodnog heroja Jugoslavije]].<ref>[https://bandenkampf.blogspot.com/2017/10/bk0272.html?m=1 Bandenkampf in Jugoslawien 1941–1945: </br> 0272 | Photo | 369. (kroatische) Infanterie-Division]</ref>]] Vojvoda [[Dobroslav Jevđević]] je, pored Momčila Đujića i [[Pavle Đurišić|Pavla Đurišića]], vjerovatno najdalje otišao u kolaboraciji s njemačkim okupatorom, kada su u pitanju četničke jedinice van teritorije okupirane Srbije. Nakon kapitulacije Italije, boravio je u Rimu okupiranom od nacista. Nakon toga, našao se u Trstu, gdje je uspostavio čvrste veze s njemačkom obaveštajnom službom: {{izdvojeni citat|Ja sam javio Đujiću da preko naših ljudi u Sušaku i Trstu prihvate naše oficire koji idu iz Italije i upućuje u Liku i zap. Bosnu. Ovo sam javio i našima u Rim. Kap. Đaković javlja da su Nemci pobili oko 14000 partizana na prostoriji Crikvenica — Sušak — Rijeka, od kapitulacije Italije do danas.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_69.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 23. januara do 4. februara 1944. godine]</ref>}} U izvještaju od 20. februara 1944, poslatom majoru [[Slavoljub Vranješević|Slavoljubu Vranješeviću]], komandantu Zapadne Bosne JVuO, kapetan [[Ilija Jevtić]] piše o totalnoj subordinaciji [[Dinarska divizija|Dinarske divizije]] Nijemcima, koji u potpunosti kontrolišu četnike pod komandom vojvode Đujića: {{izdvojeni citat|Sem samog vojvode Đujića i jednog malog broja četnika, svi četnici Dinarske oblasti (oko hiljadu devet stotina i nekoliko) nalaze se pod nemačkom komandom. Hranu, odeću, obuću, cigarete i novac svaki četnik i njegov starešina prima kao i nemački vojnik odn. oficir. Svu municiju i oružje primaju takođe od Nemaca. Četnici pod nemačkom komandom nalaze se po bunkerima počev od Knina do Šibenika i Splita. U pojedinim bunkerima su izmešani, pola četnici pola ustaše. Nemački oficiri dolaze na Kosovo polje u četničku diviziju, a isto tako naši četnički oficiri i ostale starešine na čelu sa Đujićevim načelnikom štaba odlaze u Nemačku diviziju. Voze se na nemačkim automobilima kroz Knin i t.d. Jednom rečju između četnika i Nemaca postoji najtešnja saradnja i nemačka puna kontrola nad radom četnika. Jedino se pop Đujić, kao komandant divizije, sa svojom užom pratnjom ne pojavljuje pred njima.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_78.htm Izveštaj kapetana Ilije Jevtića od 20. februara 1944. komandantu zapadne Bosne o svom radu i saradnji četnika i Nemaca u Dalmaciji i Lici]</ref>}} Njemački poručnik [[Reinhard Kopps]], poznatiji kao ''Konrad'', bio je šef jedne obavještajne grupe [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]]. Kada je 3. marta 1944. došao iz [[Beograd]]a u [[Dalmacija|Dalmaciju]], sobom je doveo nekoliko [[ZBOR|ljotićevaca]], između ostalih i Roka Kaleba, pripadnika antikomunističke organizacije »[[Beli Orlovi]]«. Od ostataka Đačkog bataljona (ranije: Splitsko-šibenska četa), koji su uglavnom bili ljotićevci, i dijela četnika koje mu je ustupio vojvoda Đujić, poručnik Kopps je formirao odred »Konrad« čiji je zadatak bio da vrši diverzije na partizanske štabove, organe narodne vlasti, ubija simpatizere NOP-a i da spriječi veze iz unutrašnjosti sa jedinicama i štabovima NOVJ na otocima. Grupa »Konrad« brojila je oko 30 ljudi — četnika i Nijemaca, sa sjedištem u selu [[Zablaće]], pokraj [[Šibenik]]a.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_167.htm Izveštaj Štaba Dinarske četničke oblasti od 29. maja 1944. komandantu oblasti o akciji Grupe "Konrad" protiv pripadnika NOP-a na području Dalmacije]</ref> U izvještaju koji je 11. marta 1944. godine uputio komandi [[2. oklopna armija (Wehrmacht)|Druge oklopne armije]], o suradnji sa četnicima vojvode Đujića Kopps je zapisao sljedeće: {{izdvojeni citat|''Predmet: Četničke jedinice u sjevernoj Dalmaciji.'' Četnici su u sjevernoj Dalmaciji grupisani u jednu [[Dinarska divizija JVuO|diviziju »Dinara«]], čiji se štab nalazi u [[Kosovo polje (Dalmacija)|Kosovu]], 11 km južno od Knina. Komandovanje je u rukama vojvode Momčila Đujića, uz podršku majora Kapetanovića i kapetana Mijovića. Jačina grupâ, podređenih ovoj komandi, trenutno iznosi oko 6500 ljudi. Utjecajna zona se poklapa sa rajonom naseljenim Srbima unutar trokuta [[Knin]]—[[Šibenik]]—[[Zadar]] i doseže do zone [[Lika|Like]]. Operaciona zona je cijeli ovaj trokut, a naročito veće komunističke, partizanske oblasti, koje su naseljene Hrvatima. Do sada su vojne operacije izvođene u suradnji sa njemačkim divizijama, o čijim su rezultatima ove izvještavane. Znatni dijelovi ovih četničkih jedinica angažirani su na osiguranju njemačkih puteva za dotur. Posmatrano s vojne strane, trenutno se četnička suradnja sa njemačkim jedinicama ocjenjuje kao pozitivna. Na osnovu snaga, koje nam se ovdje nude, može se zaključiti da ona nije iskorištena u potpunosti, ali i ono što je do sada učinjeno upućuje na činjenicu, da bi njihovo dalje angažiranje u vojnom pogledu za nas bilo povoljno.<ref>[https://znaci.org/zb/4_21_10.pdf#page=1414 Zbornik dokumenata i podataka o narodnooslobodilačkom ratu, Narodnooslobodilačka borba u Dalmaciji, knjiga 10: siječanj—ožujak 1944. godine (tom 21, dokument br. 402, str. 1414—1418.)]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=696&rec=314&roll=564 NARA, T314, Roll 564, frame no. 000692.] <br /> ({{jez-njem|"Betr. Cetnik–Verbaende Norddalmatien. </br> In Norddalmatien sind die Cetniks in einer Division "Dinara" zusammengefasst, deren Hauptquartier in Kosovo, 11 km s. Knin, liegt. Die Fuehrung liegt in den Haenden des Wojwoden Momcilo Djujitsch, der seinerseits unterstuetzt wird von Major Kapetanowitsch und Hauptmann Miowitsch. Die Staerke der diesem Kommando unterstellten Gruppen belaeuft sich z.Zt. auf etwa 6500 Mann. Das Einflussgebiet stimmt ueberein mit dem serbischen Siedlungsraum innerhalb des Dreiecks Knin–Sibenik–Zara und reicht bis ins Lika–Gebiet hinein. Operationsgebiet ist dieses gesamte Dreieck, insbesondere die in ihm liegenden groesseren, kroatisch besiedelten kommunistischen Partisanbereiche. Militaerische Operationen wurden bislang in Zusammenarbeit mit deutschen Divisionen durchgefuehrt und deren Ergebnisse dorthin gemeldet. Darueber hinaus sind wesentliche Teile dieser Cetnik–Verbaende zur Sicherung deutscher Nachschubstrassen eingesetzt. </br> Militaerisch gesehen ist somit die Zusammenarbeit der Cetniks mit deutschen Verbaenden zur Zeit positiv zu beurteilen. Sie fuehrt wohl noch keineswegs zu voller Ausnutzung der sich hier uns anbietenden Kraefte, doch berechtigt das bisher Geleistete zu der Auffassung, dass ein weiterer Einsatz sich fuer uns militaerisch guenstig auswirken muss."}})</ref>|Izvještaj jedinice »Konrad« od 11. ožujka 1944. Komandi Druge oklopne armije o četničkim jedinicama u sjevernoj Dalmaciji}} Na osnovu svega iznesenog, poručnik Konrad predlaže nadređenim: „Što se tiče upotrebe četničkih jedinica sjeverne Dalmacije u vojne svrhe, treba reći da one predstavljaju samo nastavak prakse talijanskih jedinica. Uz to se prije svega mora dodati i to, da se Talijani nikada nisu usuđivali — i pored svih hrvatskih suprotnih tvrdnji — da u većem obimu sprovedu vojnu suradnju, jer oni nisu željeli da se ojačaju četnici, tada još neoprobani u težoj političkoj situaciji. Dok su Talijani sprovodili samo djelomične operacije, danas je, uz strogu kontrolu i rukovođenje, moguća mnogo obimnija mobilizacija četničkih jedinica. Đujić nam je rekao da će se njegove jedinice, nakon čišćenja partizanskih oblasti u dalmatinskom području, angažirati tako što će u suradnji sa njemačkim komandama izvršiti zapriječavanja Titovih kanala za snabdijevanje. Na osnovu ovdje poznatih činjenica ovo izgleda apsolutno moguće.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=700&rec=314&roll=564 NARA, T314, Roll 564, frame no. 000696.] <br /> ({{jez-njem|"Zur militaerischen Verwendung der Cetnikverbaende Norddalmatiens ist zu sagen, dass sie nur eine Fortsetzung der italienischen Verbindungen darstellen wuerde. Dazu muss allerdings hinzugefuegt werden, dass die Italiener es niemals gewagt haben – trotz aller gegenteiligen wiederholten kroatischen Behauptungen – in grossem Stil militaerische Zusammenarbeit durchzufuehren, da sie die damals noch nicht erprobten Cetniks in einer im uebrigen noch unreiferen groesseren politischen Lage nicht zu stark werden lassen wollten. Waehrend somit die Italiener nur Teilunternehmen durchfuehrten, waere bei straffer Kontrolle und Steuerung der Cetnikverbaende heute ein Heranziehen in weit groesserem Umfang moeglich. Djujitsch hat sich uns gegenueber bereiterklaert, seine Verbaende nach Saeuberung der Partisanengebiete im dalmatinischen Raum so einzusetzen, dass in Zusammenarbeit mit deutschen Dienststellen eine Sperrung der Versorgungskanaele Titos erfolgt. Auf Grund der hier bekannten Unterlagen erscheint dies vollkommen moeglich."}})</ref> [[File:Helmuth von Pannwitz and Chetniks.jpg|thumb|Njemački general [[Helmuth von Pannwitz]], zapovjednik [[15. SS kozački konjanički korpus|15. SS kozačkog korpusa]], u društvu četničkih oficirâ s teritorije NDH.]] U izvještaju Višeg SS i policijskog vođe u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj ''[[Gruppenführer]]a'' [[Konstantina Kammerhofera]] za mjesec mart 1944. godine, iskazano je stanovito nezadovoljstvo učinkovitošću četnikâ u Bosni i Hercegovini u borbi protiv NOVJ: {{izdvojeni citat|Policijska oblast II ([[Sarajevo]]): [...] </br> Borbena vrijednost četnika stacioniranih u policijskoj oblasti Sarajevo nastavila je opadati; borbe u okolici [[Višegrad]]a i [[Trebinje|Trebinja]] pokazale su da se oni mogu uspješno oduprijeti [neprijatelju] samo uz njemačku podršku. U [[Istočna Bosna|istočnoj Bosni]], četnici nisu pokazali nikakvu vlastitu inicijativu tijekom izvještajnog perioda.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=228&rec=314&roll=1548 NARA, T314, Roll 1548, frame no. 000222.] <br /> ({{jez-njem|"Polizeigebiet II (Sarajevo): </br> Der Kampfwert der im Polizeigebiet Sarajevo stehenden Cetniks ist weiter gesunken, bei den Kämpfen im Raum von Visegrad und Trebinje hat sich gezeigt, daß sie sich nur mit deutscher Unterstützung erfolgreich zur Wehr setzen können. In Ostbosnien zeigten sich die Cetniks im Berichtsmonat ohne eigene Initiative."}})</ref>|Mjesečni izvještaj za mart 1944. godine Višeg SS i policijskog vođe u Hrvatskoj (6. IV 1944).}} Konverzacija vođena između njemačkog opunomoćenog generala u NDH [[Edmund Glaise von Horstenau|Edmunda Glaisea von Horstenaua]] i feldmaršala [[Wilhelm Keitel|Wilhelma Keitela]], prilikom posjete Hitlerovom glavnom štabu početkom marta 1944, otkriva kakva je bila percepcija statusa četnika u NDH od strane vojnog vrha Trećeg Reicha: „U [[Berchtesgaden|Berhtesgaden]]u ljubazno me je primio Kajtel. Informisao me je o toku razgovora sa [[Nikola Mandić|Mandić]]em i Perićem [predsjednik vlade i ministar vanjskih poslova NDH — prim.]. U više navrata morao sam da ga prekinem kako bih ga ispravio, a pre svega u pogledu četničkog pitanja. On je mislio da se četnici sastoje samo od nekoliko dobrovoljaca (skraćeno „Hiwis“, dolazi od nemačke reči „Hilfswilligen“, prim. prev.), koji služe u nemačkim divizijama.“<ref>Glez fon Horstenau, Između Hitlera i Pavelića: Memoari kontroverznog generala, Nolit, Beograd, 2007, str. 456.</ref> Njemački nadležni organi su ukazivali svojim višim komandama i na vidljivu diskrepanciju u domaćem antikomunističkom taboru u kontekstu »borbe protiv bandi«. Tako se u izvještaju 264. pješadijske divizije od 10. aprila 1944. na jednoj strani tvrdi da „hrvatske vlasti očigledno poseduju vrlo malo poverenja u trajno postojanje vlastite vlade“,<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_43.htm Izveštaj 264. pešadijske divizije od 10. aprila 1944. Komandi 15. brdskog armijskog korpusa o vojno-političkoj situaciji u srednjoj Dalmaciji]</ref> dok se za četnike Dinarske divizije pod Đujićevom komandom navodi: {{izdvojeni citat|Nasuprot ovom, četnike treba ceniti kao jedini pouzdani faktor borbe protiv komunističkih bandi. Oni raspolažu, pored jednog boljeg rukovođenja i organizacije, i potrebnom inicijativom u borbi protiv bandi za sopstvena obaveštavanja i poduhvate i redovno javljaju upotrebljive rezultate izviđanja.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=494&rec=314&roll=562 NARA, T314, Roll 562, frames no. 000489—000490.] <br /> ({{jez-njem|"Die kroat. Behoerden besitzen anscheinend nur geringes Vertrauen in der dauernden Bestand der eigenen Regierung. </br> Im Gegensatz hierzu sind die Cetniks als einzig zuverlaessiger Faktor im Kampf gegen die kommunistischen Banden zu werten. Sie verfuegen neben einer besseren Fuehrung und Organisation ueber die im Bandenkampf notwendige Initiative zu eigenen Erkundungen und Unternehmen und melden regelmaessig brauchbare Aufklaerungsergebnisse."}})</ref>|Izveštaj 264. pešadijske divizije od 10. aprila 1944. Komandi 15. brdskog armijskog korpusa o vojno-političkoj situaciji u srednjoj Dalmaciji}} U telegramu poslatom 5. maja 1944. [[V SS korpusu]] iz [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]], o držanju vojvode Momčila Đujića je data veoma povoljna ocjena: {{izdvojeni citat|Đujić neupitni pristalica DM. Hrvatski državljanin, lojalno radi sa vlastitim trupama protiv komunista, nasilno mobiliše pravoslavce. Prema povjerljivom izvještaju, nedavno je više puta izrazio antibritanska osjećanja. Jačina: 7000. Jesu li Đujićeve jedinice na području V SS korpusa?<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1208&rec=314&roll=565 NARA, T314, Roll 565, frame no. 001203.] <br /> ({{jez-njem|"Djujic einwandfrei DM Anhänger. Kroat. Staatsangehöriger, arbeitet mit eigener Truppe gegen Kommunisten loyal zusammen, zwangsmobilisiert Pravoslaven. In letzter Zeit nach V—Meldungen wiederholt englandfeindlich geäussert. Stärke 7000. Sind Djujic—Verbände im Bereich V. SS—Korps?"}})</ref>}} U izvještaju od 10. maja 1944, oficiri 15. brdskog korpusa navode da Nijemci snabdijevaju ukupno 6.318 četnika u NDH („Hrvatska borbena zajednica“). Za skrb 4.421 četnika starala se [[264. pešadijska divizija (Nemačka)|264. divizija]], dok se o ostalih 1.897 brinula [[373. legionarska divizija|373. divizija]] Wehrmachta.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=828&rec=314&roll=565 NAW, T-314, Roll 565, frame 000823: Zabilješka o broju četnika koje snabdijeva 15. brdski korpus (10. maj 1944.).]</ref> Sredinom srpnja 1944. godine, u [[Istočna Bosna|istočnoj Bosni]] je organizirana [[Operacija Muholovka|operacija »Muholovka«]] ({{jez-njem|Fliegenfänger}}). U ratnom dnevniku [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] zabilježeno je da je izvođenje operacije povjereno [[13. SS oružana brdska divizija Handžar|13. SS brdskoj diviziji »Handžar«]] i lokalnim četnicima: {{izdvojeni citat|14. 7. 1944: </br> ''SS-brdska divizija »Handžar«'': </br> Za operaciju »Fligenfenger«, čišćenje prostora [[Osmaci]] (25 km jugoistočno od [[Tuzla|Tuzle]] — aerodrom bandi), krenula su 2 ojačana bataljona i četnici.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_218.htm ZBORNIK DOKUMENATA VOJNOISTORIJSKOG INSTITUTA: TOM XII — DOKUMENTI NEMAČKOG RAJHA — KNJIGA 4]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=960&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frame no. 000820.] </br> ({{jez-njem|"W–SS–Geb.Div. Handschar: </br> Zum Unternehmen "Fliegenfänger" Säuberung Raum Osmaci (25 SO Tuzla) (Bandenflugplatz) 2 verst. Btlne. und Cetniks angetreten."}})</ref>}} Nemački izveštaj iz jula 1944. godine ocenjuje da četnici Momčila Đujića broje oko 8.000 ljudi, od čega 7.000 naoružanih; ovi su dobro organizovani te neprijateljski orijentisani prema Englezima i bez engleske pomoći. Nijemci zaključuju da im oni zamjenjuju jednu do dvije divizije u Jugoslaviji: {{izdvojeni citat|Jedinica Konrad [srednja Dalmacija]: Saradnja sa četnicima izvanredna. '''Oni zamenjuju jednu do dve divizije'''. Samo se oni bore — ustaše manje aktivne.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&roll=195&broj=790 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000781.] <br /> ({{jez-njem|"Zusammenarbeit der Truppe mit Cetniks hervorragend. Cetniks ersetzen 1 — 2 Divisionen. Nur sie kämpfen. Ustascha wenig aktiv."}})</ref>|Izveštaj kapetana Merrema, drugog obaveštajnog oficira Komande Jugoistoka (Armijske grupe F) o inspekcijskom putu po Srbiji, Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj u periodu 20. jun — 4. juli 1944.}} Kapetan Merrem, njemački oficir koji je sastavio ovaj izvještaj, imao je samo riječi hvale na račun četnikâ Dinarske divizije JVuO i vojvode Momčila Đujića: {{izdvojeni citat|[[373. legionarska divizija|373. pešadijska divizija]]: Saradnja sa četnicima vrlo dobra (1. lički korpus sa sedištem u [[Gračac]]u). Oni nemaju direktnu vezu sa Đujićem. Rukovođenje njima direktno od strane obaveštajnog odjeljenja divizije. Njihovim akcijama uvek prisustvuje nekoliko Nemaca koji kontrolišu isporuke municije i snabdevanja. [...] '''Oni su jedini stvarno korisni saborci''' [podvučeno u originalu — prim.]. Jedino od njih dolaze korisna obaveštenja o neprijatelju. [...] Jedan četnički komandant odaje utisak potpuno pouzdanog saborca, koji je i neprijateljski nastrojen prema Englezima. [...] Četnici su vrlo častoljubivi i drago im je kada Nemci primete njihove podvige. [...] Podoficir Bartl poznaje lično vojvodu Đujića. Đujić mu šalje čak i sopstvene naredbe u vezi s područjem [[Donji Lapac|Lapca]]. [Najbolja taktika protiv partizana sastoji se u upotrebi specijalnih jedinica] i kombinovanju četnika u jedinice snage jednog bataljona sa jednim nemačkim vodom sa radio stanicom i, po mogućstvu, teškim oružjem.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&roll=195&broj=793 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000784.] <br /> ({{jez-njem|"Ic–Aussenstelle der 373. (kroat.) Div. – Uffz. Bartl. </br> Sehr gute Zusammenarbeit mit Cetniks. (1. Lika–Korps Sitz Gracac.) Kein unmittelbarer Einfluss Djuic. Direkte Führung durch Ic–Aussenstelle. Bei Cetnik–Einsatz nehmen meist einige deutsche Soldaten teil. Dadurch Kontrolle der Munitions– und Verpflegungslieferung gewährleistet. "Kroatische Kampfgemeinschaft" bezeichnet Bartl nur als Ausdruck im deutschen Schriftverkehr. Cetniks können diesen Begriff nicht und würden bei Bekanntgabe feindselige Haltung einnehmen. Cetniks sind die einzigen brauchbaren Mitkämpfer. Diese allein liefern auch brauchbare Feindmeldungen. </br> Kurze Rücksprache mit einem örtlichen Cetnik–Führer ergab den Eindruck eines absolut zuverlässigen, sogar englandfeindlichen Mitkämpfer. </br> Cetniks sind sehr ehrgeizig und sehen es gerne, wann ihre Taten von Deutschen beobachtet werden. Geschriebenes Wort (Flugblätter) gilt bei ihnen wenig. Das gesprochene Wort ist alles. Gute Flüsterpropaganda hat grossen Einfluss. </br> Von Invasion sprechen Cetniks kaum. </br> Uffz. Bartl kennt den Vojvoden Djuic persönlich. Djuic schickt ihm sogar die den Raum Lapac berührenden eigenen Befehle. </br> Auf die Frage, wie man nach seiner Ansicht der kommunistischen Banden Herr werden könne, antwortete Uffz. Bartl: "Durch andauerndes Jagen mit kleinen Jagdkommandos (Kleinkrieg nach Bandenart), durch Einsatz von Tarneinheiten und durch Zusammenfassen der Cetniks in Batl.–Stärke, dabei etwa 1 deutscher Zug mit Funk und möglichst mit schweren Waffen." </br> Uffz. Bartl macht einen sehr guten Eindruck, scheint sich aber doch sehr viel zuzutrauen, wenn er behauptet, er könne die gesamten Djuic–Cetniks dahin bringen, wo wir sie haben wollen, falls er an die entsprechende Stelle gesetzt werden wurde."}})</ref>}} Visoka ocjena za doprinos četničkih formacijâ s teritorije marionetske NDH ratnim naporima njemačkog okupatora data je 25. jula 1944. godine i od strane nadležnih instanci iz [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]]: {{izdvojeni citat|Hrvatska: [...] Četnici su, s obzirom na vlastitu slabost, naši prirodni saveznici u borbi protiv komunizma. '''Samo se oni bore'''! “Hrvatska borbena zajednica” postoji samo na papiru.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=716&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000707.] </br> ({{jez-njem|"Cetniks unter Berücksichtigung eigener Schwäche im Kampf gegen Kommunisten unsere natürlichen Verbündeten. Sie allein kämpfen! "Kroatische Kampfgemeinschaft" steht nur auf dem Papier."}})</ref>|Zabilješka sa sastanka od 25. jula 1944.}} U izvještaju od 11. avgusta 1944, nakon proputovanja koje je Vojni zapovjednik Jugoistoka poduzeo u zoni odgovornosti V SS brdskog korpusa na teritoriju NDH, o tamošnjim četnicima te suradnji s njima kazano je: {{izdvojeni citat|Dobro iskorištavanje četničkih komandanata. Zahtjev za premještaj [[369. legionarska divizija|369. pješadijske divizije]] zbog sve češćih incidenata između četnika, o čijoj suradnji divizija apsolutno ovisi, i hrvatskih pripadnika divizije. 369. pješadijska divizija se sastoji od otprilike 70% Hrvata. Zapovjednik divizije napominje da se najmanje 40% njih smatra nepouzdanim.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&roll=192&broj=445 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000440.] <br /> ({{jez-njem|"Gute Ausnutzung der Cetnikführer. Antrag auf Herauslösung der 369.I.D. da sich Zwischenfälle zwischen Cetniks, auf deren Zusammenarbeit Division unbedingt angewiesen, und kroat.Div.Angehörigen mehren. (Siehe Ic–Bericht). 369.I.D. besteht aus ca. 70 % Kroaten. Div.Kdr. bemerkt, dass hiervon minderstens 40 % als unzuverlässig anzusehen sei."}})</ref>|Izvještaj o posjeti OBSO-a zoni odgovornosti 5. SS brdskog korpusa od 7. do 11. avgusta 1944. godine (11.8.44).}} Major Adolf von Ernsthausen je bio zapovjednikom 392. artiljerijske pukovnije iz sastava [[392. legionarska divizija|392. (hrvatske) pješačke divizije]], jedne od tri njemačko-hrvatske divizije (pored [[369. legionarska divizija|369. legionarske divizije]] i [[373. pješadijska divizija|373. pješadijske divizije]]). Kao veteran [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]] sa iskustvom ratovanja na [[balkanskom bojištu]], major von Ernsthausen biva upućen [[1944]]. godine u okupiranu Jugoslaviju. Von Ernsthausen će [[1959]]. godine objaviti ratne memoare pod naslovom ''Die Wölfe der Lika. Mit Legionären, Ustaschi, Domobranen und Tschetniks gegen Titos Partisanen. Erlebnisse in Kroatien 1944'' (“Vukovi [[Lika|Like]]. Sa legionarima, ustašama, domobranima i četnicima protiv Titovih partizana. Doživljaji u Hrvatskoj 1944.”).<ref>[https://winkelried-verlag.de/buecher/landser-am-feind/744/die-woelfe-der-lika Winkelried Verlag: Adolf von Ernsthausen, Die Wölfe der Lika]</ref><ref>[https://www.booklooker.de/B%C3%BCcher/Adolf-von-Ernsthausen+Die-W%C3%B6lfe-der-Lika-Mit-Legion%C3%A4ren-Ustaschi-Domobranen-und-Tschetniks-gegen/id/A02Iwx5I01ZZ3 Ernsthausen, Adolf von — Die Wölfe der Lika. Mit Legionären, Ustaschi, Domobranen und Tschetniks gegen Titos Partisanen. Erlebnisse in Kroatien 1944 — Landser am Feind, Band 5 (www.booklooker.de)]</ref> O sveobuhvatnoj saradnji Dobroslava Jevđevića s okupacionim vlastima bio je general Mihailović, u više navrata, obaviješten i od strane Jovanke Krištof (pseudonim »Mira«), četničke obavještajke u [[Slovenija|Sloveniji]]. U veoma opširnom izvještaju od 29. juna 1944, Krištof o Jevđeviću (pseudonim »Aero«) daje nedvosmislenu ocjenu: „Aero je drugi [[Milan Nedić|Nedić]].“<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_198.htm Izveštaj obaveštajnog organa od 29. juna 1944. Draži Mihailoviću o stanju četničkih organizacija u Sloveniji, Hrvatskom primorju, Gorskom kotaru i Lici i saradnji sa nemačkim okupatorima]</ref> Pored toga, Krištof karakteriše Jevđevića kao „vrlo kompromitovanu osobu“ (najprije zbog „jakog sudelovanja sa okupatorom“), te zaključuje da ovaj ne bi mogao organizovati četničku ilegalu. Iz izvještaja Krištof može se zaključiti kako su vojvoda Dobroslav Jevđević i kapetan [[Dušan Đaković]], komandant 4. brigade iz sastava Ličko-kordunaške oblasti JVuO, bili podređeni okupatoru i suštinski i u simboličkoj ravni: {{izdvojeni citat|Odred u Ab.[aciji, tj. [[Opatija|Opatiji]] — prim.] likvidiran. 19 ljudi otišlo u [[Postojna|Postojnu]], a 10 ih ide u Nem.[ačku] kom. na [[Rijeka|Reci]], gde će služiti kao [[Gestapo]]. Tu će biti sa njima i Aero i kap. Đak., pa čak i r. stanica. [...] Svi su ti odredi pod Nem. kom. i bez međusobne veze, razbacani po [[Istra|Istri]], da se pokaže celom narodu, kako su Srbi Nem. sluge. Plaćeni su — vojnici 360 L.[ira] mesečno, podnar. 450 naredn. 525 podpor. mislim 3.000 a kap. Đak. 5.800 L. [...] U Josipdol je poslao Aero 11 ljudi, navodno da osnuju tamo četničku komandu. Međutim ti su ljudi Nem. tajna policija, a od četnika iz šume, koji su im dolazili u vezi, da je to četn. komanda, napravili Nem. radni bataljon, koji vode Nem. Tu je oko 40 ljudi, ostali su prestali dolaziti kad su videli šta se sa ovima desilo. [...] Kud ćemo veće poniženje za našu vojsku nego da komanduje Nem. poručnik našem kapetanu, pa i vojvodi, samo sreća, da je taj vojv. surogat, inače propadosmo od bruke... Sve ove i slične akcije vodi kap. Đaković, naravno pod komandom Nem. poručnika. Odluke o njima donosi Aero u dogovoru sa Nem. Upravo je gnusno gledati, kako se obojica klanjaju pred Nem. potpor. i por., pa kaplarima. Đak. sve pozdravlja fašistički uzdignutom rukom, a Aero samo veće činove oficire, inače našim pozdravom. [...] U Lici saradnja sa okupatorom je na čisto drugoj bazi — tamo mora okupator popuštati, jer inače odoše ljudi u šumu, a vođe su potpuno Nem. sluge i nemaju kamo bežati. [...] '''U krvi im je šurovanje sa okupatorom, a nama prikazuju kako vode vele politiku i kolike žrtve za narod s tim pridonašaju — dok u stvari nisu ništa drugo nego ponizne Nem. sluge'''. [...] Potrebno je već jednom započeti sa ozbiljnim i poštenim radom, jer će nas katastrofa preteći. Saradnju sa okupatorom trebalo bi napraviti na čisto drugoj bazi i ne sme biti vidna. Bar ovde.}} Na drugoj strani, Jovanka Krištof izdvaja kao pozitivan primjer vojvodu Momčila Ðujića: „Ovi ljudi ovde vide jedini spas u vojv. Đujiću, jer ga smatraju poštenim i iskrenim borcem za našu stvar. Isto ima org. dobro sprovedenu. Pljačkati i krasti ne dozvoljava o čemu su se uverili iz njegove prop. gde su imena poubijanih ljudi zbog nediscipline i raznih prekršaja. To ljudima imponira — pošten rad i samo to žele, a i zaslužuju, jer ih nepoštenje tuče već 3 1/2 god. I pored svega toga, ostali su verni našoj ideji. Isto saradnja sa okupatorom je na čisto drugoj bazi i ne vodi se trgovina sa ljudima, kao ovde. Ovo vodstvo se jako boji Đujića i gaji mržnju prema njemu zato hoće ljudima dokazati, da Đujić nema ništa odnosno samo par sto vojnika bez oružja koji kao čudo gledaju mitraljez. A isto, da su pod Nem. kao ovi ovde.“ U pokušaju da prebaci teret odgovornosti za sopstvenu kolaboraciju s okupatorom na komandanta Dinarske divizije JVuO, vojvoda Jevđević piše Mihailoviću 8. avgusta 1944. godine: „Garantujem i imam stotine dokaza da trupe Đujića u velikom delu stoje u tešnjoj vezi od mene, ali to niko ne vidi. Vi bi se začudili, kad bi vam sve ispričao kakve mi izveštaje pokazuju Nemci o svojim vezama sa našim jedinicama, naročito kod [[Uroš Drenović|Drenovića]] i ostalih, prebacujući mi da ih mi sabotiramo i podmuklo rušimo.“<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kut. 156, reg. br. 51/1—1.</ref> I u izvještaju od 10. avgusta 1944, Jovanka Krištof je upozorila Mihailovića na činjenicu da se [[Lika|lički]] četnici pod komandom vojvode Jevđevića nalaze u [[Istra|Istri]] u službi okupatora, kao i da su pred [[Nacionalsocijalistička njemačka radnička partija|nacistima]] (»broj 11«) dužni salutirati [[Rimski pozdrav|fašističkim pozdravom]]: {{izdvojeni citat|Kolben [potpukovnik [[Karl Novak]] — prim.] se povratio 3 ov. meseca. Zgrozio se nad ovim radom. Nije mogao svega verovati kad su mu referisali oficiri i vojnici, dok nije neke stvari i na vlastite oči video. Mislim, da je dosta ako Vam kažem da stalno uzdiše i govori pri svakoj prilici: »Jadni Čiča, kako ga upropastiše, zar [[Vermaht]] i [[Gestapo]], da predstavlja Čičinu vojsku.« Prebleđuje slušajući i gledajući ovo. 3. mu referiraše četnici da su dobili naređenje da moraju svi nacistički pozdravljati. A jučer se sam uverio da ima oficira, koji profaniraju našu uniformu, te u njoj putuju iz [[Postojna|Postojne]] u Trst i daju povoda komun. za prop. Isti oficir Korać je tako i u Ab.[aciju] došao samo da je još imao natpis na rukavu i kapi »Lika« što po naređenju moraju svi u Postojni nositi. Ja sam ga napala zbog toga, a isto tako i Jovanovog brata, te su jučer svi na putu skinuli te sramotne natpise. [...] Čujem da Jovan sad ostaje kod Vas. Neka Vam ispriča kako su part.[izani] u okolici Post.[ojne] natiskali plakate o četn. banditima sa natpisom »Lika« na rukavu i kapi, koji su pljačkali selo sa br. 11 i odveli x ljudi i t.d. [...] Nadam se da će sad sigurno uspeti četnicima, da se odele od br. 11. Samo mnogi su od njih mišljenja da su ovim radom upropas[ti]li i ovde i Liku.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_21.htm Izveštaj Jovanke Krištof od 10. avgusta 1944. Draži Mihailoviću o stanju ličkih četnika u Istri, njihovoj saradnji sa Nemcima i ponašanju Dobrosava Jevđevića u vezi sa problemom vraćanja četnika u Liku]</ref>}} === Borbe pod nemačkom komandom u Srbiji (1944) === {{main|Prodor NOVJ u Srbiju proleća 1944.|Topličko-jablanička operacija}} [[File:Nemci predaju minobacač četnicima.jpg|thumb|Nemci predaju minobacač četnicima u Srbiji 1944.]] {{Quote box | citat = „D.M.-bande dosada nisu nikad napale okupacione trupe.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1115&rec=501&roll=255 NARA, T501, Roll 255, frame no. 001111: Izvještaj o bandama u okolini katarakti Dunava (bez datuma, približno mart 1944).] <br /> ({{jez-njem|"Bisher haben die D.M.Banden die Besatzungstruppen noch nie angegriffen."}})</ref> | izvor = Nemački izvještaj o četnicima u okolini katarakti Dunava od marta 1944. | width = 40% | align = right}} {{Quote box | citat = „Titove bande imaju se napasti i uništiti, odn. zarobiti. Pristalice D.M.-a (četnici) ne smatrati neprijateljima.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1264&rec=501&roll=255 NARA, T501, Roll 255, frame no. 001260: Naredba 923. Landeschuetzen-bataljonu za akciju „Dunav“ (29. Juli 1944.).] <br /> ({{jez-njem|"Angetroffene Titobanden sind anzugreifen und zu vernichten bzw. gefangen zu nehmen. DM—Anhänger (Cetniks) sind nicht als Feind anzusehen."}})</ref> | izvor = Naredba 923. Landesschuetzen-bataljonu za akciju „Dunav“ od 29. jula 1944. | width = 40% | align = right}} Oko [[Nova godina|Nove godine]] po [[Julijanski kalendar|julijanskom kalendaru]] 1944, dolazi do žestokih [[Bitka za Ivanjicu (januar 1944.)|borbi za Ivanjicu]]. Ovom prilikom, četnici Draže Mihailovića stupaju u borbu protiv snagâ NOVJ skupa sa Nijemcima, [[Bugari|Bugarima]] i kvislinškim formacijama (SDS i SDK). 11. januara 1944, u Vrhovnu komandu JVuO stiže depeša kapetana Nikole Kalabića (pseudonimi »Švarc« i »Ras-Rasa«), u kojoj se navodi: „Nemci i Bugari uz pomoć četnika ušli u Ivanjicu, a tenkovi produžili dalje. Komunisti otstupaju u pravcu Javor — Kušići. Od naših u borbi [[Vuk Kalaitović|Kalait]] i Marković. Gubici nisu još utvrđeni. Nemci danas prošli kroz [[Kosjerić]] i sutra stižu na bojište. Od komunista učestvuju u borbi muslimanska i dalmatinska brigada.“<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_58.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 14. januara 1944. godine]</ref> Kapetan [[Predrag Raković]] (»Kar-Kar« i »Pre-Pre«) šalje 13. januara dvije depeše kojima obavještava VK JVuO i generala Mihailovića o stanju na terenu: {{izdvojeni citat|Primio sam sva Vaša naređenja za prikupljanje snaga za dejstvo prema Ivanjici protivu komunista. Situacija kod Ivanjice 12-I uveče: partizani su izbačeni iz Ivanjice i odbačeni prema Mučnju, a štab mi je još u Katićima. Partizani tamo imaju 1, 2 i 5 proletersku brigadu i srbijansku proletersku brigadu. Ukupno oko 3000 ljudi. Odlično naoružani sa dosta municije. Od okupatora: Nemaca vrlo malo sa 5 tenkova, a Bugara 1000. Nemci ne nameravaju da dovedu u ovu oblast jače snage za borbu, jer su radi da ove partizane likvidiraju sa Bugarima, srpskom državnom stražom i da im pomognu četnici D. M. I jedna i druga strana drže se u toku 13-I pasivno.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_67.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 15. do 31. januara 1944. godine]</ref>}} Kad je sredinom marta 1944. operativna grupa sastavljena od [[Druga proleterska divizija NOVJ|Druge]] i [[Peta krajiška divizija NOVJ|Pete divizije]] NOVJ iz [[Sandžak]]a [[Prodor NOVJ u Srbiju proleća 1944.|prodrla u zapadnu Srbiju]], nesuglasice između četnika i Nijemaca u Srbiji potisnute su u drugi plan. Trupe sastavljene od jedinica [[Vermaht]]a i [[Vafen-SS|SS]], korpusâ JVUO, bugarskog okupacionog korpusa, [[Srpska državna straža|SDS]], [[Srpski Doborvoljački Korpus|SDK]] i [[Ruski Zaštitni Korpus|Ruskog zaštitnog korpusa]] pod objedinjenom nemačkom komandom generala [[Hans Felber|Hansa Felbera]] funkcionisale su kao jedinstvena operativna grupa u [[Operacija Kamerjeger|operaciji »Kammerjäger«]]. Kod nadležne je četničke komande majora [[Neško Nedić|Neška Nedića]] bio akreditovan nemački kapetan Vajel kao oficir za vezu. Zajedničke operacije trajale su nešto duže od dva meseca.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_57.htm Izveštaj Vojnoupravnog komandanta jugoistoka od 13. maja 1944.]</ref> Kao znak otopljavanja odnosa na liniji četnici–okupator, nakon unilateralnog raskidanja (sa njemačke strane) [[Ugovori o saradnji četnika i Wehrmachta|sporazuma potpisanih]] u zimu 1943/1944. godine te organiziranja [[Operacija Treibjagd|operacije »Hajka«]] protiv [[Nikola Kalabić|Kalabićevih]] četnika, u drugoj polovini marta 1944. upriličen je sastanak komandanta Drugog ravnogorskog korpusa kapetana [[Predrag Raković|Predraga Rakovića]] sa oficirom [[Schutzstaffel|SS]]-a Biermannom, inače njemačkim zapovjednikom [[Čačak|Čačka]]. Tom prilikom je kapetan Raković garantovao „da ne postoje ni najmanje namere da se planira opšti ustanak ili da se sprovedu sabotažne akcije“ protiv Nijemaca, odnosno da će „na teritoriji Srbije“ iznova nastupiti primirje. U Mihailovićevo ime, četnički komandant je iskazao spremnost „za borbu protiv komunista i izvan Srbije, uz isporuke municije“, a nije čak odbacio ni mogućnost angažovanja „na drugim evropskim frontovima“.<ref>[https://web.archive.org/web/20221206140940/https://znaci.org/00001/4_14_3_269.htm Izveštaj Feldkomandanture u Čačku od 25. marta 1944. komandantu Jugoistoka o pregovorima sa komandantom 2. ravnogorskog korpusa]</ref> U izvještaju Komandi Jugoistoka, [[obersturmführer]] Biermann navodi da Draža Mihailović od njemačke strane očekuje diskretnost u održavanju kontakata, naročito stoga što bi srpske kvislinške vlasti u JVuO mogle vidjeti konkurenciju: {{izdvojeni citat|Kapetan Raković mi je kazao lično, takoreći u povjerenju kao prijatelju, da sve što mi je do sada rekao i sve što sam ja zapisao, on rekao po nalogu Draže Mihailovića, s kojim je imao svakodnevnu radio-vezu i od koga je dobivao stalna uputstva o predmetu prethodnih razgovora. Pritom me uvjerava da će sa strane Mihailovića, naravno, sve biti demantirano, ukoliko se o sadržaju razgovorâ ponovno dozna u [[Beograd|beogradskim]] krugovima ([[Milan Nedić|Nedić]], [[Dimitrije Ljotić|Ljotić]]). Sasvim je prirodno da ovi krugovi pokušavaju svim sredstvima osujetiti sporazum između njemačke okupacijske vlasti i Draže Mihailovića, jer trenutno su oni legalni predstavnici srpskog naroda te bi možda mogli strahovati za svoje pozicije. Pregovore između DM–pokreta i njemačkih vlasti ovi bi krugovi odmah iskoristili u propagandne svrhe i predstavili ih kao kraj ili slabost DM–pokreta.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=281&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frames no. 000268—000269.] <br /> ({{jez-njem|"Hauptmann Rakovic sagte mit persönlich, sozusagen vetraulich zu einem Freund, dass alles, was er mir bisher gesagt und ich aufgeschrieben habe, von ihm im Auftrage von DM gesagt worden sei, mit dem er tägliche Funkverbindung habe und von dem er laufend Anweisungen für den Stoff der bisherigen Besprechungen erhalten habe. Er versichert mir gleichzeitig dass selbverstandlich von DM–Seite alles abgestritten werde, falls wieder der Inhalt der Besprechungen in Belgrader Kreisen (Nedic, Ljotic) bekannt werde. Es sei zu natürlich, dass diese Kreise mit allen Mitteln eine Verständigung zwischen der deutschen Besatzungsmacht und DM zu hintertreiben versuchen, denn sie seien ja gegenwärtig die legalen Vertreter des serbischen Volkes und müssten evtl. um ihren Posten fürchten. Verhandlungen der DM–Bewegung mit deutschen Behörden würden sofort von diesen Kreisen propagandistisch aufgeschlachtet und als Ende bezw. Schwäche der DM–Bewegung hingestellt."}})</ref>|Njemački izvještaj od 25. marta 1944. o pregovorima šefa [[Sicherheitsdienst]]a u Čačku obersturmführera Biermanna sa kapetanom [[Predrag Raković|Predragom Rakovićem]], komandantom 2. ravnogorskog korpusa JVuO}} Kapetan Predrag Raković, jedan od glavnih četničkih komandanata zaduženih za održavanje [[Saradnja četnika sa Nedićevom vladom|veze s Milanom Nedićem]] i Nijemcima, ponovo se sastaje sa Biermannom u Čačku 26. aprila.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=331&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frame no. 000314.]</ref> Raković je tada naveo da mu je general Mihailović povukao punomoć za obavljanje poslovâ s Nijemcima i da zbog toga na ovom sastanku ne sudjeluje kao njegov predstavnik. Očigledno da je Draža Mihailović bio sasvim upoznat sa ovim kontaktima i davao je za njih odobrenja, dok je Raković održavao kontakte i obavljao poslove s Nijemcima, iako su mu ovlaštenja bila povučena.<ref>[https://znaci.org/00001/40_63.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje NEFORMALNA KOLABORACIJA U SRBIJI]</ref> Ubrzo je uslijedilo potčinjavanje Rakovićevog Drugog ravnogorskog korpusa JVuO (kao i Javorskog korpusa pod komandom majora [[Radomir Cvetić|Radomira Cvetića]]) njemačkim trupama u jugozapadnoj Srbiji, što se može zaključiti iz jednog izvještaja Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka s početka aprila 1944: {{izdvojeni citat|Cvetićevi četnici osiguravaju lijevi bok grupe Jug i izviđaju u pravcu [[Golija|Golije]] od Drinića ka sjeveru. Zadatak Rakovićeve grupe nepromijenjen.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&roll=256&broj=413 NARA, T501, Roll 256, frames no. 000408—000409.] </br> ({{jez-njem|"Die Cvetic–Cetniks sind zum Schutz der linken Flanke der Angriffsgruppe Süd und zur Aufklärung über das Golija–Gebirge über Dramici nach Norden vorzuführen. Auftrag für Rakovic–Cetniks bleibt unverändert."}})</ref>|Izvještaj opunomoćenog komandanta Jugoistoka svim potčinjenim jedinicama za 3. april 1944. godine}} U dnevnom izvještaju iz Komande Jugoistoka za 18. april 1944, predviđa se koji će sektor zauzeti jedinice pod Rakovićevom komandom u vrijeme izvođenja operacije »Kammerjäger«, kojom prilikom je okupator s uspjehom osujetio [[Drugi prodor NOVJ u Srbiju|drugi prodor NOVJ u Srbiju]]: {{izdvojeni citat|Rakovićeva grupa dobila zadatak da postavi osiguranja prema jugu na sjevernoj obali Studenice.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&broj=514&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000510.] <br/> ({{jez-njem|"Unternehmen Kamerjägger. II. Eigene Lage: </br> F/ Cetnik–Gruppe Rakovic erhielt Auftrag zur Abschirmung nach S gegen Feind auf dem nördl. Studenica–Ufer."}})</ref>|Dnevni izvještaj opunomoćenog komandanta Jugoistoka tokom operacije Kammerjäger, 18. april 1944.}} Iz jednog razgovora na visokom nivou (prisutni: general [[Hans Felber]], vojni zapovjednik Jugoistoka i [[Hermann Neubacher]], specijalni izaslanik njemačkog Ministarstva vanjskih poslova), održanom 11. aprila 1944. godine, može se nazrijeti koliko su okupacioni dužnosnici bili zadovoljni saradnjom sa četnicima i ostalim [[Kolaboracija|kolaboracionističkim]] snagama na [[Balkan]]u: {{izdvojeni citat|Neubacherovo mišljenje o vrijednosti srpskih formacijâ: [[Srpska državna straža|SDS]] loša, Hipo (pomoćna policija) isto, [[Srpski dobrovoljački korpus|SDK]] dobar, četnici veoma različito. U Crnoj Gori se dobro tuku [[Crnogorski dobrovoljački korpus|dobrovoljci pod njemačkim vođstvom]]. Kosovski Albanci se bore s nama. Evzoni u Grčkoj nijesu za odbranu obale, ali su korisni u unutrašnjosti zemlje i sigurno neće pucati na nas.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&broj=462&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000458.] <br/> ({{jez-njem|"Auffassung Neubacher über den Wert der serbischen Verbände: SSW schlecht, Hipo desgleichen, SFK gut, Cetniks sehr unterschiedlich. In Montenegro schlügen sich die Freiwilligen unter deutscher Führung gut. Die Kosovoalbaner kämpfen mit uns. Evzonen in Griechenland sind nichts für Küstenverteidigung, brauchbar wohl aber im Innern des Landes, werden bestimmt nicht auf uns schiessen."}})</ref>|Vojni zapovjednik Jugoistoka (Razgovor Felber-Neubacher, 11. april 1944.)}} U izvještaju Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka generala Hansa-Gustava Felbera (u odjeljku naslovljenom „Stanje kod neprijatelja“), sačinjenom 22. aprila iste godine, ambivalento držanje jedinicâ JVuO prema okupatorskim vlastima smatra se glavnom karakteristikom četničkog pokreta u Srbiji: {{izdvojeni citat|Srbija: <br /> Pokret DM je podijeljen unutar sebe. Dok se neki aktivno bore na strani njemačkog Wehrmachta protiv komunista — a da nijesu odustali od temeljnih rezervi prema svakom okupatoru — manje bande DM u centralnoj i istočnoj Srbiji spremne su činiti štetu. Izvještaji koji se stalno pojavljuju o pregovorima Draže Mihailovića i Tita nijesu potvrđeni i takođe se doimaju nevjerovatnim.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&roll=256&broj=556 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000552.] <br /> ({{jez-njem|"Die DM–Bewegung ist in sich aufgespalten. Während ein Teil aktiv an der Seite der deutschen Wehrmacht gegen die Kommunisten kampft – ohne dadurch die grundsätzlichen gegen jeden Okkupator vorhandenen Vorbehalte aufgegeben zu haben – treiben kleinere DM–Banden in Mittel–und Ostserbien nach wir vor ihr Unwesen. Immer wieder auftauchende Meldungen über Verhandlungen zwischen DM und Tito bestätigen sich nicht und erscheinen auch unglaubwürdig."}})</ref>|Izvještaj vojnoupravnog komandanta Jugoistoka o stanju u periodu od 16. marta do 15. aprila 1944. godine}} 12. aprila 1944. godine, pukovnik [[Jevrem Simić]] izdaje jednom četničkom nižem oficiru objavu o kretanju na terenu brigade kojom komanduje, kako bi ovaj mogao što efikasnije uništavati jatake i simpatizere [[Narodnooslobodilački pokret|NOP]]-a: {{izdvojeni citat|OBJAVA Za G. Milića Majstorovića p.poručnika, komandanta II bataljona III leteće kosmajske brigade, koja mu se izdaje s tim da može slobodno da se kreće sam ili sa svojom vojskom po terenu koji je ugovoren sa našim saveznicima Nemcima i Bugarima i da u ime Kralja Petra II Karađorđevića oduzima svu rekviziciju i kolje sve partizanske jatake i simpatizere zbog čega će dobiti čin majora.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_115.htm Objava komandanta četničke oblasti u Srbiji od 12. aprila 1944. komandantu 2. bataljona 3. kosmajske brigade za nesmetano kretanje od okupatora i klanje simpatizera narodnooslobodilačkog pokreta]</ref>}} 1. maja 1944. godine, u dnevnom izvještaju Vojnoupravnog zapovjednika Jugoistoka, koji potpisuje načelnik štaba general [[Kurt Geitner]], navodi se cifra od nekoliko hiljada pripadnika JVuO koji pomažu okupatoru u zaustavljanju ofenzive NOVJ: {{izdvojeni citat|Srbija — Stanje u sopstvenim redovima: </br> Borbena grupa Weyel: 500. SS padobranski lovački bataljon, sa otprilike 1.000 četnika, odbacio je neprijatelja kod [[Seča Reka|Seče Reke]] (6 km zap. od [[Kosjerić]]a) i sa manjom borbenom grupom vrši napad na neprijatelja kod Varde. Izbrojano 10 mrtvih neprijatelja; vjerovatni veći gubici. [...] </br> Četnici su raspoređeni duž linije [[Požega]]—Kosjerić—[[Ražana]]—[[Povlen]], sa ukupnom jačinom od približno 5.000 ljudi. Pojedine grupe su poslale oficire za vezu. Draža Mihailović, koji je preuzeo jedinstveno zapovjedništvo, namjerava uspostaviti radio-vezu s njemačkom komandom.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=673&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frames no. 000669—000670.] <br /> ({{jez-njem|"Serbien. Eigene Lage. </br> B. Kampfgruppe Weyel. Fg.Abt. 696 bis Kostojevici an Straße 4 OSO Rogacica durchgestossen. SS–Fallschirmjäger–Btl. hat mit etwa 1000 Cetniks Feind bei Sjecareka [sic!] (6 W Kosjerici) geworfen und steht mit einer schwächeren Kampfgruppe im Angriff gegen Feind bei Varda. 10 gezählte Feindtote, weitere Feindverluste wahrscheinlich. </br> F. Cetniks stehen im allg. Linie Pozega–Kosjerici–Razana–Povlen in Gesamtstärke ca. 5000 Mann. Einzelen Gruppen haben V.Offz. abgestellt. DM., der Gesamtführung übernommen hat, will Funkverbindung zu deutschem Kommando herstellen."}})</ref>}} U monografiji “Četnici u Drugom svjetskom ratu 1941—1945” [[Jozo Tomašević]] zaključuje: „Ne mogu ipak dati nikakvu potvrdu toj slutnji da je Mihailović održavao direktnu radio-vezu s Nijemcima, a uzimajući u obzir njegov način ponašanja u cijelom ratu, malo je vjerojatno da jest.“<ref>[https://znaci.org/00001/40_63.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje NEFORMALNA KOLABORACIJA U SRBIJI]</ref> Međutim, Hermann Neubacher svjedoči u memoarima kako je, makar tokom nekoliko dana u zimu [[1945]], održavao izravnu radio-vezu s Mihailovićevim štabom.<ref>Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN — Službeni list SCG, Beograd, 2005, str. 161—162.</ref> U ratnom dnevniku Vojnog zapovjednika Jugoistoka od 2. maja 1944, sa pohvalom se ističe kooperacija onih snagâ JVuO u zapadnoj Srbiji koje sačinjavaju taktički sklop pod komandom majora [[Ericha Weyela]]: {{izdvojeni citat|Borbena grupa Weyel: SS padobranski lovački bataljon, zajedno sa četnicima, razbio [[Peta krajiška divizija|Petu diviziju]] kod Varde. Veliki neprijateljski gubici. Četnici su postrijeljali sve zarobljenike. Brojke će biti objavljene naknadno.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&broj=677&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000673.] <br /> ({{jez-njem|"Kampfgruppe Weyel. SS–Fallschirmjägger–Btl. hat mit Cetniks bei Varda Tross[?] der 5.Div. zerschlagen. Hohe blutige Feindverluste. Cetniks haben sämtl. Gefangene erschossen. Zahlen werden nachgemeldet."}})</ref>}} U izvodu iz ratnog dnevnika generala Hansa-Gustava Felbera za 3. maj 1944. godine, navodi se da je načelnik štaba Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka general Kurt Geitner išao u posjetu njemačkim trupama na ratištu u [[Zapadna Srbija|zapadnoj Srbiji]]: {{izdvojeni citat|(3.5.44) 6,00: Putovanje do Parišta [svakako je riječ o [[Donje Vardište|Vardištu]] — prim.] zbog razgovora sa majorom Weyelom i nekim četničkim vođama o formiranju zajedničkog štaba za borbu protiv komunista. Povratak za Beograd 3. maja u 15 časova.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=807&rec=501&roll=255 NARA, T501, Roll 255, frame no. 000803.] <br /> ({{jez-njem|"3.5.44 6.oo Uhr Fahrt nach Pariste zur Besprechung mit Major Weyel und einigen Cetnik–Führern über Bildung eines gemeinsamen Stabes zur Bekämpfung der Kommunisten. Rückkehr nach Belgrad am 3.5., nachmittags 15.oo Uhr."}})</ref>|Ratni dnevnik Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka, 3. maj 1944. godine}} Kolike je razmjere poprimila kolaboracija četnikâ Draže Mihailovića sa njemačkim Wehrmachtom i srpskim kvislinškim jedinicama u proljeće 1944. godine, postaje očigledno i iz navodâ u izvještaju Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od 13. maja, u kom su snage JVuO ubrojane u vlastite formacije: {{izdvojeni citat| I. Sopstvene snage A) Grupa “Holman” 696. bat. feldžand. krenuo je jutros sa četnicima u napad duž puta Nova Varoš — Ljubiš. 11/4. p. “Brand.” na maršu Sjenica — Maskova. Komandno mesto grupe “Holman” — Nova Varoš. I I/4. p. “Brand.” na maršu Užice — Ivanjica — Maskova. B) Grupa “Vajel” Napad Severne četničke grupe na jakog neprijatelja jugoistočno od Rožanstva nije uspeo uprkos visokih gubitaka i na strani četnika i na strani neprijatelja, pa će jutros biti ponovljen sa I/“Brand.”. Podređeni 1. bataljon 63. puka u obezbeđenju na visovima između Čajetine i Rožanstva. C) 24. bug. div. I I /64. nije uspeo u noći 11/12. 5. da kod Mokre Gore spreči neprijateljske zaštitnice da izmaknu ka jugu. Danas je sa 1/1. srp. puka i 1.000 četnika počelo čišćenje prostora Semegnjevo — Čajetina. 8. bataljon teških mitraljeza na maršu Požega — Arilje. 11/63. biće naknadno privučen. D) Grupa “Tatalović” Srpski dobrovoljački korpus uključio se kod Ljubovije u borbe na hrvatskoj obali Drine i prihvatio četnike koji su se povlačili. Kod Rogačice 4 prebeglice.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_57.htm Izveštaj vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od 13. maja 1944. Vrhovnoj komandi Vermahta o borbama sa 2. i 5. NOU divizijom na komunikaciji Užice — Višegrad]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=736&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frames no. 000732—000733.] <br /> ({{jez-njem|"Serbien. II. Eigene Lage. </br> A) Gruppe Hollmann. Fg.Abt.696 heute morgen mit Cetniks zum Angriff entlang Str. Nova Varos–Ljubis angetreten. II./4.Brdbg. auf Marsch Sjenica–Maskovo. Gefechtsstand Gruppe Hollmann Nova Varos. III./4.Brdbg. auf Marsch Uzice–Ivanjica–Maskovo. </br> B) Gruppe Weyel. Angriff nördl. Cetnik–Gruppe gegen starken Feind SO Rozanstvo drang bei hohen Cetnik–u. Feindverlusten nicht durch und wird seit heute morgen mit I./Brdbg. wiederholt. Unterstelltes I./63 sichert auf Höhen zwischen Cajetina u. Rozanstvo. </br> C) 24.bulg.Div. III./64 konnte in der Nacht 11./12.5. bei Mokra Gora Ausweichen feindl. Nachhuten nach S nicht verhindern und tritt heute mit I./Serb.Rgt.1 u. 1000 Cetniks zur Säuberung des Raumes Semegnjevo–Cajetina an. 8.sMG.Btl. auf Marsch Pozega–Arilje. II./63 wird nachgezogen. </br> D) Gruppe Tatalovic. Bei Ljubovija griff SFK in Kämpfe auf kroat.Drina–Ufer ein u. nahm ausweichende Cetniks auf. Bei Rogacica 4 Überläufer."}})</ref>}} U istom izvještaju je prenijeta i sljedeća informacija: {{izdvojeni citat|Prema pouzdanom izvoru, četnički komandant [[Dragoslav Račić|Račić]], koji je učestvovao u borbi protiv Grupe “[[Milutin Morača|Morača]]” u [[Valjevo|valjevskom]] kraju, zatražio je da se vrati u svoje dotadašnje operacijsko područje, jer ne želi više da se „prlja“ saradnjom sa okupatorom.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=736&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000732.] <br /> ({{jez-njem|"Nach s.Qu. hat Cetnikführer Racic, der im Kampf gegen Gruppe Moraca im Raume Valjevo beteiligt war, die Rückkehr in sein bisheriges Einsatzgebiet beantragt, da er sich durch Zusammenarbeit mit der Okkupator nicht länger "beschmutzen" wolle."}})</ref>}} Istog dana, u izvještaju koji je poslao Glavnom komandantu Jugoistoka feldmaršalu [[Maximilian von Weichs|von Weichsu]], general Felber zapaža kako formiranje ''Borbene grupe Weyel'' označava novu etapu u četničko-njemačkim odnosima s ciljem saradnje u borbi protiv NOVJ, koja u tom obimu nije bila izvodiva u prethodnom periodu: {{izdvojeni citat|Utisak o upotrebljivosti pojedinih potčinjenih narodâ i jedinicâ: [...] Četnici uvjeravaju da će se uzdržati od bilo kakvog neprijateljstva prema njemačkim trupama i da će učestvovati u borbi protiv komunista do konačne pobjede. U operacijama četničke jedinice predvodi [[Neško Nedić]], a s njemačke strane major Weyel. Razgovori na bojnom polju pokazuju da su četničke vođe poput Kalabića i Rakovića spremne sarađivati sa Nijemcima. Kod ljudstva preovlađuje prijateljski pristup, uz samo nekoliko neprijateljskih lica. Naoružanje im je skromno; manjak mitraljeza. Situacija sa zalihama municije, kao i dosad, nejasna.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=727&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frames no. 000723—000724.] <br /> ({{jez-njem|"2.) Eindruck über die Brauchbarkeit der einzelnen unterstellten Nationen und Verbände: </br> f) Cetniks versichern jede Feindseligkeit mit deutschen Truppen auszugeben und sich am Kampf gegen die Kommunisten bis zum Endsieg zu beteiligen. Leitung der Cetnik–Verbände durch Nesko Neditsch, deutscherseits durch Major Weyel. Besprechungen auf dem Gefechtsfeld zeigen, daß die Führer der Cetniks wie Kalabic und Rakovic gewillt sind, mit den Deutschen zusammenzuarbeiten. Unter den Leuten vielfach freundliches Entgegenkommen, nur zum Teil feindselige Gesichter. Ausrüstung mit Waffen mäßig, wenig Maschinenwaffen. Über Munitionslage nach wie vor Unklarheit."}})</ref>|Raport generala [[Hans Felber|Hansa Felbera]] feldmaršalu [[Maximilian von Weichs|Maximilianu von Weichsu]] od 13. maja 1944. godine}} Draža Mihailović je imenovao [[Milorad Mitić|Milorada Mitića]] za oficira za vezu između svojih jedinica i njemačke komande, kako bi saradnja četničkih komandanata sa okupatorom dobila organizovaniju formu. General Mihailović je preko kapetana Mitića dostavljao svoje zahtjeve njemačkoj komandi koja je snabdijevala municijom i hranom njegove jedinice, angažovane u borbi protiv NOVJ. Mitić je o situaciji na frontovima, o svome radu i o količini pomoći primljenoj od okupatora gotovo svakodnevno izvještavao generala Mihailovića. U depeši od 28. marta 1944, između ostalog, kapetan Mitić piše: {{izdvojeni citat|O nekoj akciji Bugara ili Br. 11 (šifra koja označava Njemce — nap.) protivu crvenih dublje na terenu nema ni govora. Doručak i večera su uvek u garnizonu. Ako se hoće uništenje komunista, onda to moramo mi da uradimo. Možemo da računamo na pomoć uzduž komunikacija, na municiju i avijaciju, mada ona ne može mnogo da pomogne. Ali moraju biti hitno bačene masovne snage i lično da vodite operacije, naravno kao 'siva eminencija', inače [[Peko Dapčević|Peko]] ode u Toplicu i dalje... Moral kod naših ljudi u reonima gde su prošli komunisti je mnogo opao. Sve veća sumnja u snagu naših i Br. 11 i sve veći respekt prema crvenima... Pred svim ovim mi ne možemo da zatvorimo oči. Ovoga puta opasnost je stvarno velika, skoro ogromna...<ref>AVII, arhivski fond Draže Mihailovića, S—X—57/2.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/11_62.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje KORPUSI DRAŽE MIHAILOVIĆA POLAŽU ISPIT PRED OKUPATOROM U SRBIJI]</ref>}} 18. aprila 1944. godine, glavni inspektor Vrhovne komande JVuO pukovnik Jevrem Simić izvještava generala Mihailovića da se kapetan [[Zvonimir Vučković]], komandant Prvog ravnogorskog korpusa, nalazi pod izravnom komandom njemačkih oficira: {{izdvojeni citat|Zvonkov odred pod komandom poručnika Nenadića zajedno sa Nemcima je u Negbini.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_120.htm Pismo delegata Vrhovne komande od 18. aprila 1944. Draži Mihailoviću o saradnji četnika sa nemačkim i bugarskim trupama u borbama protiv NOVJ u jugozapadnom delu Srbije]</ref>}} U telegramu od 20. IV 1944. pukovnik Simić piše generalu Mihailoviću: {{izdvojeni citat|Vučković sa 130 odabranih četnika stavio se pod komandu nemačkog poručnika Kerpera i nalazi se južno od Jasenova na Beloj Glavi.<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kutija 277, registarski broj 4/1—56.</ref><ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, str. 99—100.</ref>}} Istog dana kada je došlo do formiranja ''Borbene grupe Weyel'' (28. april 1944), u dnevnom izvještaju Vojnoupravnog zapovjednika Jugoistoka zapisano je: {{izdvojeni citat|Srbija — I. Stanje kod neprijatelja: </br> A) Divizijska grupa “Morača” nalazi se sa istočnom kolonom u oblasti južno od Kosjerića u borbi sa vlastitim snagama i četnicima, koji su, navodno, bili lično vođeni od strane DM-a.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=632&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000628.] <br /> ({{jez-njem|"Tagesmeldung von 28.4.1944. </br> Serbien. </br> I. Feindlage. </br> A) Div.Gruppe Moraca steht mit O–Kollone im Raum S Kosjerici im Kampf mit eigenen Kräften u. Cetniks, die von DM angeblich persönlich geführt werden."}})</ref>}} U telegramu poslatom 5. maja 1944. godine generalu Mihailoviću, kapetan [[Neško Nedić]] piše o uspostavljanju fronta prema snagama NOVJ u [[Zapadna Srbija|zapadnoj Srbiji]], odnosno da je stvoren jedinstveni borbeni sklop koji sačinjavaju četnici, [[Srpski dobrovoljački korpus|srpski dobrovoljci]] i njemačke okupacione trupe: {{izdvojeni citat|Snage potčinjene meni prešle su trenutno u odbranu na liniji Bačevci—Kosjerić i to: valjevski korpus sa delom Nemaca drži levo obalu Graca u visini Lipa—Ravan. Juče su na ovom odseku odbijeni svi napadi komunista. Ajdačić sa delom Nemaca zatvara položaj Bukovi—Ražana. Na prostoru Ražana—Kosjerić ima jedan bataljon Nemaca. Brigada Negovanova kao rezerva drži Divčibare. Rakovićev korpus u Kosjeriću sa ofanzivnom ulogom. Moja težnja je da sa naslonom na Nemce, stvorim čvrstu odbranu linije Bačevci—Kosjerić, dok se snage ne prikupe i ne stvore preduslovi za uništavajući udar, a tada uništi prva, druga a potom peta divizija. U ovom cilju front ostaje prema drugoj diviziji danas u odbrani dok na ovu diviziju sa zapada napadaju jedan bataljon Nemaca i tri bataljona ljotićevaca a mi je dočekujemo. Prema petoj diviziji preduzima se napad danas sa angažovanjem.<ref>AVII, Ča, kut. 276, reg. br. 2/1—11.</ref><ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, str. 100.</ref>}} U prvoj polovini maja 1944. godine, Vrhovna komanda JVuO je javljala o zajedničkim borbama četnikâ i Nijemaca širom okupirane Jugoslavije: „Naši i nemački delovi zatvorili put [[Užice]] — [[Kokin Brod]]. Isto tako zatvorena i [[Lim (rijeka)|Limska dolina]]. Od strane Nemaca i naših 2. maja počela ofanziva od [[Podgorica|Podgorice]]. Komunisti u oblasti [[Bijelo Polje|Bijelog Polja]]. Nemci u [[Šavnik]]u, [[Žabljak]]u i [[Brodarevo|Brodarevu]]. U [[Istočna Bosna|Istočnoj Bosni]] šesnaesta, sedamnaesta i tridesetšesta komunistička divizija pri uništenju od dve nemačke divizije.“ General Mihailović je naređivao i majoru Dragiši Rakiću (pseudonim »Gis-Gis«), komandantu Vojvodine JVuO, da pokuša dobiti municiju od okupatora, koristeći se pritom i srpskim kvislinškim strukturama, budući da je [[Banat]] formalno bio dijelom [[Vojna uprava u Srbiji|Nedićeve Srbije]]: „Postarajte se za nabavku municije kako ste predvideli. Iskoristite raspoloženje Nemaca u Banatu za jačanje naše organizacije. Isto tako iskoristite i Nacionalnu službu rada.“<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_165.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 24. maja 1944. godine]</ref> 11. maja 1944, general Mihailović (pseudonim »Hans«) piše da je naredio »Viktoru« (major [[Mladen Mladenović]], komandant Čegarskog korpusa JVuO), »Hermanu« (potpukovnik [[Radoslav Đurić]], komandant Južne Srbije JVuO), »Orelu« (potpukovnik [[Dragutin Keserović]], komandant Rasinsko-topličkog korpusa JVuO) i »Minču« (major [[Branivoj Petrović]], komandant Deligradskog korpusa JVuO) da „iskoriste akciju“ okupatora protiv snaga NOVJ u [[Južna Srbija|južnoj Srbiji]], kao i da „na pogodan način“ nabave naoružanje i municiju: {{izdvojeni citat|Po podacima od Viktora, Hermana i Georgija [potpukovnik Milutin Radojević, delegat VK JVuO za područje Jablanice i Toplice — prim.] jedna nemačka divizija jačine oko 15.000 nalazi se u [[Kuršumlija|Kuršumliji]], [[Prokuplje|Prokuplju]], [[Žitorađa|Žitorađi]], [[Pukovac|Pukovcu]] i [[Leskovac|Leskovcu]]. Ima 70 tenkova. Pripremaju se za akciju protiv komunista. [[Gestapo]]vci iz [[Niš]]a traže Viktora i nude oružje i municiju i da ne diraju naše. Keserović 8 i 9 napadao na komuniste u okolini [[Ribarska Banja|Ribarske Banje]] sa [[Jastrebac|Jastrepca]] i od sela Zdravinja. Crveni dobili pojačanje i Orel se povukao na polazni položaj [[Zdravinje]] — [[Veliki Šiljegovac]]. Orel se sprema za ponovni napad. Naredio sam: Viktoru: Da Knjaževački korpus uputi Orelu za akciju na Jastrepcu i Moravskom srezu, ako ga već nije uputio. Sa ostalim snagama da zatvori prelaze na [[Morava|Moravi]] od Niša do Leskovca. Da iskoristi na pogodan način ponudu oružja i municije, jer sada moramo tući komuniste i treba iskoristiti nemačku akciju. 2. — Hermanu: Treba iskoristiti akciju Nemaca za rasčišćavanje Toplice i Jablanice. Da prikupi svoje snage u Jablanici i da dejstvuje najpogodnijim pravcem protivu komunista imajući u vidu akciju Nemaca. Na pogodan način da dođe do municije. 3. — Orelu: Da iskoristi akciju Nemaca za rasčišćavanje Toplice i Jablanice i da mu se stavlja pod komandu Knjaževački i Deligradski korpus. Na pogodan način da dođe do municije. 4. — Minču: Da odmah pomogne Orela u akciji na Jastrepcu i Moravskom srezu kako je već naređeno i da je pod komandom Orela.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_165.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 24. maja 1944. godine]</ref>}} 12. maja 1944, Draža Mihailović obavještava potpukovnika [[Zaharije Ostojić|Zaharija Ostojića]] (pseudonim »Sto-Sto«) sljedeće: „2 i 5 divizija su sada u srezu Zlatiborskom. Napadi se vrše sa svih strana.“<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_165.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 24. maja 1944. godine]</ref> Napad su vršile njemačke i bugarske trupe, zajedno sa ljotićevcima i četnicima. U depešama<ref>Arhiv VII, Ča, k. 276, reg. br. 2/1—28.</ref> koje je komandant Cersko-majevičke grupe korpusa major [[Dragoslav Račić]] poslao Mihailoviću prethodnog dana o saradnji četnika i Njemaca, između ostalog, stoji: {{izdvojeni citat|Saznajem da su [[Užice]] pune Jankovićevih [Milutin — prim.] četnika i da [[Predrag Raković|Raković]], [[Neško Nedić|Neško]], Ajdačić, Janković i Mitić drže neke konferencije sa Nemcima. Ako boga znate sprečavajte ovo... Ako dalje budem vodio borbu protiv komunista zajedno sa Nemcima, ja ću duboko zaglaviti... Zbog ovoga molim da mi odobrite da se vratim na moj teren i povedem samo štabnu akciju u [[Istočna Bosna|Istočnoj Bosni]] i [[Srem]]u. Neko od nas mora ostati čist.}} U proljeće 1944. godine, prilikom njemačke kontraofanzive protiv partizana u jugozapadnoj Srbiji u kojoj su učestvovale i značajne četničke snage, zabilježena je i fotografija komandanta 1. ravnogorskog korpusa JVuO sa njemačkim oficirom, vjerovatno iz Wehrmachtove divizije [[Brandenburger|''Brandenburg'']].<ref name="yuhistorija.com"/> [[Datoteka:Zvonimir_Vuckovic_i_Nemci.jpg|minijatura|Kapetan [[Zvonimir Vučković]] (desno), komandant 1. ravnogorskog korpusa JVuO, pozira sa njemačkim oficirom tokom [[Prodor NOVJ u Srbiju proleća 1944.|partizanskog prodora u Srbiju]] (april/maj 1944. godine)]] General [[Hans Felber]], vojni zapovjednik Jugoistoka, 16. maja 1944. godine podvlači svojim potčinjenim: „'''Pokret DM bio je i ostaje neprijateljski.'''”<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=758&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000754.] <br /> ({{jez-njem|"Die DM–Bewegung ist und bleibt Feind."}})</ref> Felber podsjeća kako četnička saradnja u borbi protiv »crvenih« proističe samo iz činjenice da su komunisti njihov neprijatelj br. 1, ali neprijatelj br. 2 i dalje ostaje okupaciona sila. General Felber stoga preporučuje da se »borba protiv partizanskih bandi« oprezno nastavi voditi skupa s jedinicama generala Mihailovića: {{izdvojeni citat|Četničke grupe koje se nalaze u borbi protiv komunista, ne treba nikako ometati niti ih napadati, već ih podupirati u borbi. Saradnja s četnicima u borbi protiv komunista, uz najštedljiviju isporuku municije i pod nadzorom okupacione sile, može biti samo lokalna i radi akutne borbe protiv partizanskih bandi. U tom slučaju potrebno je isporučivati i sanitetski materijal i negovati ranjenike. Za svaku isporuku potrebno je odobrenje Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka. Preporučujemo da se u svim prilikama obraća nesmanjena pažnja pokretu DM i njegovim postupcima.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=759&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000755.] <br /> ({{jez-njem|"Cetnikgruppen, die sich im Kampf mit Ko. befinden, sind dagegen nicht zu hindern und nicht anzugreifen, sondern in ihrem Kampf zu fördern. Ein Zusammengehen mit Cetniks im Kampf gegen die Ko. unter sparsamter Lieferung von Munition unter Aufsicht der Besatzungsmacht darf nur örtlich und nur zum Zwecke des akuten Kampfes gegen die Partisanenbanden erfolgen. In diesem Falle ist auch Lieferung von Sanitätsmaterial und Pflege der Verwundeten erforderlich. Munitionslieferung bedarf in jedem Falle der Zustimmung des Mil.Befh. Südost. Ungeschwächte Aufmerksamkeit gegenüber der DM–Bewegung und deren Maßnahmen ist nach wie vor überall geboten."}})</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_272.htm Informacije Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od 16. maja 1944. potčinjenim komandama i štabovima o držanju prema četnicima]</ref>}} Komanda Jugoistoka će, takođe, u mjesečnom izvještaju iz druge polovine maja 1944. konstatovati rastrzanost Mihailovićevog pokreta između osnovnog antiokupatorskog usmjerenja i saradnje s njim u antikomunističkom frontu, kao i strah od gubitka [[Saveznici u Drugom svjetskom ratu|savezničke]] podrške i naklonosti najširih slojeva stanovništva okupirane Srbije, s obzirom na to da je kolaboraciju bilo gotovo nemoguće sakriti: {{izdvojeni citat|II. Situacija kod neprijatelja </br> a) Srbija </br> Uprkos saradnji između jakih četničkih jedinica i nemačkog Vermahta — koju je odobrio sam DM — radi borbe protiv nadirućih Titovih snagâ, pokret DM je u svom stavu ostao suštinski neprijateljski nastrojen. Popuštanje pritiska od strane crvenih odmah je dovelo do pojačane aktivnosti usmerene protiv okupatorskih snaga i SDK-a. Tvrdnje područnih komandanata — da je većinu napada podstakao neodgovoran starešinski kadar nižeg ranga — tek treba dokazati. Psihološka osnova za ovu obnovljenu aktivnost može se pronaći u želji da se povrati politički ugled, koji je praktično izgubljen u očima Saveznika, a navodno i u očima srpskog naroda, usled iznuđene saradnje sa nemačkim Vermahtom. U tom smislu, ovi nacionalistički aktivisti su nesumnjivo u suprotnosti sa opštim javnim mnjenjem, koje bi pozdravilo nagodbu između okupacione sile, srpske vlade i pokreta DM.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=784&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000780.] <br /> ({{jez-njem|"II. Feindlage. </br> a) Serbien </br> Die DM–Bewegung ist trotz der von DM gebilligsten Zusammenarbeit starker Cetnik–Verbände mit der deutschen Wehrmacht im Kampf gegen die eingebrochenen Tito–Kräfte in ihrem grundsätzlichen Haltung unverändert Feind geblieben. Dass Nachlassen des roten Drucks hat auch sofort eine verschärfte Aktivität gegenüber der Besatzungsmacht und dem SFK zur Folge gehabt. Es muss sich die Behauptung der Gebietsführer, dass die Mehrzahl der Überfalle durch unverantwortliche Unterführer hervorgerufen ist, erst noch beweisen. Der psychologische Grund für die neuerliche Aktivität könnte darin gefunden werden, das durch die notgedrungene Zusammenarbeit mit der deutschen Wehrmacht vor den Allierten tatsächlich und vor dem serbischen Volke vermeintlich verlorengegangene politische Prestige wiederzugewinnen. Damit stehen diese nationalen Aktivisten zweifellos im Gegensatz zur allgemeinen Volksmeinung, die einen Ausgleich zwischen der Besatzungsmacht, der serbischen Regierung und der DM–Bewegung begrüssen wurde."}})</ref>|Mjesečni izvještaj Komande Jugoistoka za period od 16.4 do 15.5.44. (23. maj 1944. godine)}} U zapisniku generala Felbera s kraja maja 1944, apostofira se korištenje Mihailovićevih četnika i Ljotićevih dobrovoljaca za odbranu jugozapadne granice okupirane Srbije od partizanskog prodora: {{izdvojeni citat|Predviđeno je da se veći dio četnikâ Draže Mihailovića pošalje kući, da se najpouzdaniji koriste kao izviđači na granici, i da se dobrovoljci (SDK), poslije apsolutno neophodnog odmora i osvježenja, kasnije iskoriste kao graničari.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=817&rec=501&roll=255 NARA, T501, Roll 255, frame no. 000813.] <br /> ({{jez-njem|"Es ist beabsichtigt, von den DM–Cetniks einen größeren Teil nach Hause zu schicken, die Zuverlässigsten als Aufklärer an der Grenze zu verwenden, und später das SFK nach einer unbedingt notwendigen Ruhepause und Auffrischung als Grenzschutz einzusetzen."}})</ref>|Zapisnik o putovanju za Niš i Sofiju 25-28.05.1944.}} General [[Edmund Glaise von Horstenau]], vršio je od 15. juna do 25. juna 1944. dužnost komandanta Jugoistoka, zamjenjujući generala Hansa Felbera, koji se po službenom zadatku nalazio u Njemačkoj. Opisujući u svom ratnom dnevniku stanje u Srbiji, tj. odnose između njemačkih i bugarskih okupacionih trupa, s jedne, kao i četnika i kvislinga, s druge strane, Horstenau navodi sljedeće: {{izdvojeni citat|'''Nemci gotovo da nemaju svojih trupa u Srbiji'''. Postoji samo nekoliko policijskih jedinica. Najveći deo Srbije nalazi se pod kontrolom bugarskog okupacionog korpusa. Bugarskih vojnika nema samo u severozapadnom delu Srbije i Banata. No, bugarske trupe u Srbiji jesu najlošije bugarske jedinice. Tek što sam na kratko vreme preuzeo Vrhovnu komandu u Beogradu, dve bugarske čete, zajedno sa svojim oficirima, prebegle su partizanima kod Leskovca. Jedine trupe na koje je čovek mogao da se osloni u borbi protiv partizana bili su srpski dobrovoljci, a donekle i ruski. Upotrebljivi za borbu protiv partizana bili su i ljudi Draže Mihailovića. Vezu sa njim za mene je održavao jedan nemački major [Erich Weyel], nosilac odlikovanja „viteškog krsta“.<ref>Glez fon Horstenau, Između Hitlera i Pavelića: Memoari kontroverznog generala, Nolit, Beograd, 2007, str. 508.</ref>}} U vrijeme izvođenja [[Topličko-jablanička operacija|operacije »Trumpf«]], u kojoj se [[4. grupa jurišnih korpusa JVuO|Četvrta grupa jurišnih korpusa JVuO]] pridružila njemačkim trupama u borbi protiv partizana, došlo je 14. jula 1944. u [[Kruševac|Kruševcu]] do sastanka vojnoupravnog komandanta Jugoistoka generala Hansa-Gustava Felbera sa kapetanom [[Neško Nedić|Neškom Nedićem]], načelnikom štaba ove četničke formacije. Tom prilikom, Nedić je istaknuo da su „četnici u Englesku izgubili svako poverenje, pošto su ih Englezi izdali“, ponudivši svoje usluge u „borbi protiv komunizma“. General Felber je ocijenio da je riječ „o potpuno ozbiljnoj ponudi četnika koju treba prihvatiti“, s čim se složio i major Erich Weyel, oficir za vezu kod kapetana Nedića: {{izdvojeni citat|Neško Nedić je sada načelnik štaba četničke grupe koja se sa nama bori u akciji »Trumpf« i čija se jačina može proceniti na oko 10.000 ljudi. [...] Pošto su oni sami u borbi protiv komunizma i suviše slabi, uvideli su da moraju tražiti oslonac u nemačke oružane snage, ''kojima će se bezuslovno potčiniti sa puno poverenja''. Oni su spremni da se bore protiv komunizma svuda tamo gde bih ih ja postavio. Na drugoj strani, Nedić je molio ponovnu pomoć u vidu ''isporuke municije i naoružanja, a naročito teškog naoružanja''. Četnici su spremni da daju svaku garanciju da će se isporučeno naoružanje i municija upotrebiti samo protiv komunizma. [...] Neško Nedić je još jednom molio za poverenje ne samo ovdašnjih nemačkih komandi nego i čitavog nemačkog naroda, kao i za priznanje srpskog naroda kao najvećeg neprijatelja komunizma na Balkanu. ''Kao dokaz svog unutarnjeg raspoloženja ponudio je da se lično dalje bori na [[Istočni front|istočnom frontu]] posle čišćenja Srbije od komunizma'' i siguran je da bi to, slično njemu, učinio i jedan veliki broj četnika.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_93.htm Izveštaj vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od 15. jula 1944. Komandi Grupe armija »F« o razgovoru vođenom 14. jula 1944. u Kruševcu, sa četničkim komandantom Neškom Nedićem u vezi zajedničkih dejstava protiv jedinica NOV i POJ]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=734&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frames no. 000725—000726.] <br /> ({{jez-njem|"Nesko Nedić ist z.Zt. Chef des Stabes der beim Unternehmen "Trumpf" mit uns kämpfenden Cetnikgruppe, deren Stärke auf etwa 10 000 Mann zu schätzen ist. </br> Da sie im Kampf gegen den Kommunismus alleine zu schwach seien, sähen sie ein, dass sie Anlehnung an die deutsche Wehrmacht suchen müssten, der sie sich voller Vertrauen bedingungslos unterstellten. Sie seien bereit, gegen den Kommunismus zu kämpfen überall da, wo ich sie hinstellen würde. Auf der anderen Seite erbat Nedić erneut Unterstützung durch Lieferung von Munition und Waffen, insbesondere schweren Waffen. Die Cetniks seien bereit, jegliche Garantie zu bieten, dass das Gelieferte nur gegen den Kommunismus verwendet würde. </br> Nesko Nedić bat nochmals um Vertrauen nicht nur der hiesigen deutschen Stellen, sondern des ganzen deutschen Volkes und um Anerkennung des serbischen Volkes als stärksten Feind des Kommunismus auf dem Balkan. Als Beweis seiner inneren Haltung bot er sich an, nach Säuberung Serbiens vom Kommunismus für seine Person an der Ostfront weiterzukämpfen, und er sei sicher, dass auch eine grosse Anzahl Cetniks es ihm gleich tun würde."}})</ref>|Izvještaj vojnoupravnog komandanta Jugoistoka Komandi Grupe armija »F« od 15. jula 1944. godine}} Major Weyel je još od kraja aprila 1944. godine tijesno surađivao s kapetanom Neškom Nedićem (general Kurt von Geitner je 28. IV zabilježio da je formirana „nova Borbena grupa major[a] Vajel[a]“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=632&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frames no. 000628—000629.] <br /> ({{jez-njem|"Neue Kampfgruppe Major Weyel."}})</ref>) u koordiniranju njemačko-četničkih operacija protiv partizana.<ref>[https://znaci.org/00001/40_63.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje NEFORMALNA KOLABORACIJA U SRBIJI]</ref> U izvodu iz ratnog dnevnika Armijske grupe »F« za 18. jul 1944.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=978&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frame no. 000837.] <br /> ({{jez-njem|"Gen.Major v.Geitner unterrichtet Oberst i.G. Selmayr über neue Lage in Serbien: Am 17.7. eröffneten rote Kräfte südl. Korsumlja [sic!] (S–Serbien) Angriff gegen Cetnikverband. unter Major Weyel. Cetnik zum Ausweichen in NW–Richtung gezwungen. Zielsetzung der Kommunisten wahrscheinlich lokale Verschiebung einer Division, da für Offensive Richtung Ibartal, vorherige Versammlung stärkerer Kräfte notwendig gewesen wäre. Abwehr nur durch Cetnik, nach Ibartal ein weiteres Russenbtl. als Sicherheitskoeffizient unter Schwächung der neu aufgebauten Drinaverteidigung verschoben."}})</ref> navedeno je da je ovo savezništvo, makar taktičko, još uvijek na snazi: {{izdvojeni citat|''General fon Gajtner obaveštava generalštabnog pukovnika Zelmajera o novoj situaciji u Srbiji'': </br> Dana 17. 7. crvene snage otpočele su napad južno od Kuršumlije (južni deo Srbije) na četničke jedinice pod komandom majora Vajela. Četnici su bili prinuđeni da se povuku u pravcu severozapada. Cilj komunista je verovatno lokalno pomeranje jedne divizije, pošto bi za ofanzivu u pravcu Ibarske doline bilo potrebno prethodno prikupljanje jačih snaga. Odbrana počiva samo na četnicima, a upućen je još jedan bataljon Rusa kao koeficijent sigurnosti, uz slabljenje organizovane odbrane na Drini.}} U dnevnom izvještaju Komande Jugoistoka za 26. jul 1944. godine, četničkim se jedinicama odaje priznanje za krupne usluge koje su u vrijeme [[Topličko-jablanička operacija|operacije »Kehraus«]] učinili okupatoru defanzivnim dejstvima pri zadržavanju glavnine snagâ NOVJ: {{izdvojeni citat|''Srbija: Operacija »Kehraus«'' [Čistka]: </br> Očigledno da je glavnina neprijateljskih snaga snažno potučena i kao takva povukla se preko srpsko-albanske demarkacione linije. Dodir sa neprijateljem održava se samo sa zaštitnicama. Operacija je time završena, naknadno čišćenje se produžava borbenim grupama koje učestvuju. Mada se u toku operacije nije uspelo u razbijanju glavnine neprijateljskih snaga, ipak je pošlo za rukom, naročito masovnom upotrebom četnika, da se osujeti namera neprijatelja da prodre u pravcu Ibra. U prostoru Sokobanje, pod pritiskom naših i četničkih snaga, delovi bandi prešli su, pod borbom sa jedinicama iz pripravnosti za zaštitu železnice, prugu Zaječar — Knjaževac u pravcu bugarske granice, dok je glavnina, uz velike gubitke u borbama sa četnicima, prodrla u prostor Aleksinca. Od 23. 7. četničke grupe su prodrle preko Save u Srem i tamo se od tog vremena nalaze u borbi sa komunistima. U ostalim delovima Srbije lokalna delatnost bandi, dok se u Banatu vrše neprekidne sabotaže u žetvi.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=204&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frames no. 6289457—6289458.] <br /> ({{jez-njem|"SERBIEN: ”KEHRAUS” MASSE FD–KRAEFTE ANSCHEIN. STARK ANGESCHLAGEN, UEBER SERB–ALB. DEMARKATIONSLINIE AUSGEWICHEN. FD–BERUEHRUNG NUR NOCH MIT NACHHUTEN. UNTERNEHMEN DAMIT ABGESCHLOSSEN, NACHSAEUBERUNG DURCH BETEILIGTE KGRN. FORTGESETZT. WENN ES IM VERLAUF DES UNTERNEHMENS NICHT GELANG MASSE FD–KRAEFTE ZU SCHLAGEN, SO IST ES DOCH, INSBESOND. DURCH MASSENEINSATZ DER CETNIKS GELUNGEN, FD–ABSICHT, IN RICHTUNG IBAR VORZUSTOSSEN, ZU VEREITELN. UNTER DRUCK EIG. UND CETNIK KRAEFTE BANDEN RAUM SOKOBANJA MIT TLN. UNTER KAMPF MIT ALARMEINHEITEN BAHNLINIE ZAJEZAR KNJAZEVAC RICHTUNG BULGAR GRENZE UEBERSCHRITTEN, MIT MASSE UNTER VERLUSTREICHEN KAEMPFEN MIT CETNIKS BIS IN RAUM ALEKSINAC VORGEDRUNGEN. SEIT 23.7. CETNIKS–GRUPPEN UEBER SAVE NACH SYRMIEN VORGEDRUNGEN UND DORT SEITDEM IM KAMPF MIT KOMM. IM UEBRIGEN SERBIEN OERTL. BANDENTAETIGKEIT, BANAT ANHALTENDE ERNSTSABOTAGE.}})</ref>|Dnevni izvještaj Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi oružanih snaga (26. VII 1944)}} Nakon dva dana, poslat je iz Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi Wehrmachta sljedeći dopis: {{izdvojeni citat|Srbija: </br> Završni izvještaj [o operaciji] „Kehraus“: Uz približno 70 sopstvenih mrtvih iz svih borbenih grupa koje su učestvovale (uključujući četnike), izbrojano 363 mrtva neprijatelja, 464 zarobljenika i dezertera.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=247&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000242.] <br /> ({{jez-njem|"Serbien: </br> Abschlussmeldung "Kehraus": Bei etwa 70 eig. Toten aller beteiligten Kgrn. (einschl. Cetniks) 363. gez. Fd.–Tote, 464 Gefangene und Überläufer.}})</ref>|Dnevni izvještaj Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi oružanih snaga (28. VII 1944)}} 27. jula 1944, centrali u Berlinu javljali su iz komande Grupe armija »F«: „Srbija: Glavnina snažno potučenih neprijateljskih snaga u operaciji »Keraus«, koja se povukla ka jugu, ponovo je, posle neuspelog pokušaja da se povuče u oblast Albanije, napadnuta od strane Borbene grupe »Dizener« i četnika u prostoru jugoistočno od [[Medveđa|Medveđe]]. Gubici neprijatelja u akciji »Keraus« na dan 24. i 25. 7.: 29 mrtvih, 302 zarobljena, 8 mitraljeza, 2 minobacača i preko 200 pušaka.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=210&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frame no. 6289463.] <br /> ({{jez-njem|3.) SERBIEN </br> MASSE DER BEI ”KEHRAUS” STARK ANGESCHLAGENEN UND NACH S AUSGEWICHENEN FD.– KRAEFTE NACH MISSLUNGEN VERSUCH IN ALBAN. GEBIET AUSZUWEICHEN, IM RAUM SO MEDVEDJA DURCH. KGR. DIESENER UND CETNIKS ERNEUT ANGEGRIFFEN. FEINDVERLUSTE "KEHRAUS" AM 24. U. 25.7.: 29 GEZ. TOTE, 302 GEFANGENE, 8 M. G., 2 GR. W. UEBER 200 GEWEHR.}})</ref> Sjutradan, sumirani su rezultati ove operacije: „U Srbiji operacija »Keraus« je postigla potpuni uspeh; neprijatelj je bio prinuđen da izmakne u pravcu juga. Pošlo nam je za rukom da prodorom u pravcu Ibarske doline osujetimo njegovu nameru.“<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944"/> Dnevni izvještaj Komande Jugoistoka za 30. jul 1944, takođe upućen Vrhovnoj komandi njemačkog Wehrmachta, bilježi da jedinice JVuO nastavljaju davati doprinos naporima okupatora u slamanju ofanzive koju je NOVJ poduzela u južnoj Srbiji: {{izdvojeni citat|Prilikom nastavljanja čišćenja u operaciji »Keraus«, dijelovi neprijateljskih snaga istočno od [[Lebane|Lebana]] prodrli su u pravcu sjevera. Glavnina je napadnuta u prostoru Lebana od strane Borbene grupe »Dizener« i četnikâ. 5. policijski puk (bez III bataljona) stupio je u akciju sa istoka. Borbene grupe 27. bugarske divizije (5 bataljona) ponovo će stupiti u akciju 31. 7. u cilju naknadnog čišćenja iz doline Toplice u pravcu juga. Neprijateljski gubici — 27. 29. 7. Kod Borbene grupe »Dizener« i četničke grupe »Vajel«: 117 izbrojanih mrtvih [neprijatelja], 604 zarobljenih; zaplijenjeno 9 mitraljeza, 5 automobila, 5 minobacača, 560 pušaka, 6 radio-uređaja, velike količine municije i [vojne] opreme svake vrste.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=221&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frames no. 6289474—6289475.] <br /> ({{jez-njem|"3.) SERBIEN: </br> BEI NACHSAEUBERUNG ”KEHRAUS” TLE. FD–KRAEFTE O LEBANE NACH N VORGEDRUNGEN. MASSE RAUM S LEBANE DURCH KGR. DIESENER UND CETNIKS ANGEGRIFFEN. POL. RGT. 5 OHNE ROEM 3. ) VN O ANGESETZT. </br> KGR. 27. BULG. DIV. (5 BTLNE) ANTRITT 31. 7. ERNEUT ZUR NACHSAEUBERUNG AUS TOPLICA – TAL NACH S. FEINDVERLUSTE 27.</br> 29.7.: BEI KGR. DIESENER UND CETNIK–GRUP[P]E WEYEL: 117 GEZ. TOTE, 604 GEFANGENE, 9 MG, 5 M PI, 5 GR W., 560 GEWEHRE, 6 FUNKGERAETE, GROSZE [sic!] MENGEN MUN. UND GERAET ALLER ART.}})</ref>}} Komanda Jugoistoka obavještava 11. avgusta 1944. da se Rasinsko-toplička grupa korpusa JVuO, pod komandom potpukovnika Dragutina Keserovića, i zvanično stavila pod komandu njemačkog Wehrmachta tokom [[Topličko-jablanička operacija 1944|Topličko-jablaničke operacije]]: {{izdvojeni citat|Situacija kod Borbene grupe Diesener mirna. Četnička grupa Keserovića se dobrovoljno stavila pod komandu Borbene grupe Diesener. Ponovni napad protiv neprijateljskih snaga južno od Lebana počinje 13. VIII.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=288&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frame no. 6289541: Dnevni izvještaj komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi oružanih snaga od 10. augusta 1944 (11. august 1944.).] <br /> ({{jez-njem|"C ) LAGE BEI KGR. DIESENER RUHIG. </br> CETNIK–GRUPPE KESEROVIC FREIW. UNTER BEFEHL KGR. DIESENER GETRETEN. </br> ERNEUTER ANGRIFF GEGEN FD– KRAEFTE S LEBANE LAEUFT AM 13.8. AN."}})</ref>|Izvještaj Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi Vermahta za 10. avgust 1944. godine}} Neposredna četničko-nemačka operativna saradnja ponovila se i prilikom nemačkih operacija [[Operacija "Trumpf"|"Trumpf"]] i [[Operacija "Halali"|"Hallali"]] u jablaničko-topličkoj oblasti protiv [[21. srpska divizija NOVJ|21]]. [[22. srpska divizija NOVJ|22]]. [[24. srpska divizija NOVJ|24]]. i [[25. srpska divizija NOVJ|25]]. divizije NOVJ tokom jula i avgusta 1944. {{izdvojeni citat|Ministar [[Nojbaher]] konstatuje da je premijer [[Milan Nedić|Nedić]] — ukazujući na neudovoljene zahteve za oružjem ponovno izrazio nameru da demisionira — verno služio nemačkim interesima. Slično je i s Mihailovićem, koji se do danas trudio da ne zauzme neprijateljsko držanje prema okupatoru. To isto Važi i za ostale vodeće Srbe, koji su se, pod parolom »Dajte nam oružje — onda pripadamo Vama«, lojalno držali.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_231.htm Zabeleška obaveštajne grupe nemačkih komandi na Jugoistoku od 30. avgusta 1944. sa savetovanja u štabu komande Jugoistoka o aktuelnim pitanjima saradnje sa Dražom Mihailovićem i razvoju celokupne situacije na području Jugoistoka]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=980&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frames no. 000974—000978.] <br /> ({{jez-njem|"Hierzu stellt Minister Neubacher fest, dass Ministerpräsident Nedic – der unter Hinweis auf die unerfüllten Waffenwünsche erneut Rücktrittsabsichten geäussert habe – in gutem Glauben zur deutschen Sache handelte. Ähnlich verhält es sich bei DM, der sich bis heute bemüht habe, keine feindselige Haltung dem Okkupator gegenüber einzunehmen. Das gleiche gilt für die anderen führenden Serben, die sich unter dem Motto: "Gebt uns Waffen – dann gehören wir zu Euch!" loyal verhalten hätten."}})</ref>|Nemački obaveštajni izveštaj od 30. avgusta 1944.}} === Desant na Drvar (1944) === {{main|Desant na Drvar}} Za [[Desant na Drvar]] (operacija »Rösselsprung«), preduzet maja i juna 1944, komanda [[Druga oklopna armija (Nemačka)|Druge oklopne armije]] je angažirala oko 16.000 njemačkih vojnika i tri hiljade [[Momčilo Đujić|Đujićevih]] četnika.<ref name="Pop izdaje">[https://www.znaci.org/00001/15.pdf Jovo Popović, Marko Lolić, Branko Latas: Pop izdaje, Stvarnost, Zagreb, 1988.]</ref> Četnici su bili dragoceni kao nemački informatori, pa su upravo oni doneli Nemcima tačan podatak o lokaciji Titovog štaba: {{izdvojeni citat|Prema četničkim podacima, Tito se nalazi u drvarskoj pećini, prema drugim izvorima u Oštrelju sjeverno od Drvara.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=459&rec=314&roll=564 NARA, T314, Roll 564, frame no. 000455.] </br> ({{jez-njem|"IIc: Tito nach Cetnikmeldg. in Höhle Drvarska Pecina bei Drvar, nach anderer Meldg. in Ostrelj N Drvar."}})</ref>|Dnevni izvještaj obavještajnog odjeljenja [[15. brdski armijski korpus (Nemačka)|15. brdskog korpusa]] za 10. mart 1944.}} U izvještaju 2. oklopnoj armiji iz [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]], poslatom 19. maja 1944. godine, navedeno je da će četničke jedinice biti u potpunosti podređene njemačkom Wehrmachtu u ovoj operaciji: {{izdvojeni citat|''Telegram K-di 2. okl. armije'' Tiče se: »Reselšprunga« [...] 7) Ojačani 105. SS-izv. bat. sa potčinjenim 369. izv. bat. napada X-dana, nastupajući od Livna duž Livanjskog polja preko Bosanskog Grahova na Drvar, sprečava neprijateljske proboje prema jugoistoku i razbija neprijateljski komandni aparat. U Bosanskom Grahovu naši četnici, u Drvaru naši padobranci.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_63.htm Izveštaj Komande 15. brdskog armijskog korpusa od 19. maja 1944. Komandi 2. oklopne armije o izvršenim pripremama i zadacima potčinjenih jedinica za operaciju »Reselšprung«]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=724&rec=314&roll=563 NARA, T314, Roll 563, frames no. 000715—000716.] </br> ({{jez-njem|"Fernschreiben An PzAOK 2 </br> Betr. Rösselsprung </br> 7.) Verstärkte SS–AA 105 mit unterstellter AA 369 stösst am X–Tag antretend von Livno entlang Livanskopolje über Bosn.Grahovo auf Drvar vor, verhindet feindl. Ausbruch nach Südosten und zerschlägt feindl. Führungsapparat. In Bosn.Grahovo eigene Cetniks, in Drvar eigene Fallschirmjäger."}})</ref>}} Komanda Druge oklopne armije je uzvratila XV brdskom armijskom korpusu dopisom od 21. maja 1944. iz kojeg se zaključuje da se četnici nalaze pod komandom majora Ernsta Benescha iz divizije [[Brandenburger]], kao i da se za njih počeo koristiti službeni naziv »[[Suradnja četnika sa Nezavisnom Državom Hrvatskom|Hrvatska borbena zajednica]]«: {{izdvojeni citat|1) Crveni komandni centar u Drvaru (po svoj prilici Vrhovni štab Tito, u Drvaru, na staroj stočnoj pijaci, Američka vojna misija Trninić Breg, u Prnjavoru Engleska vojna misija, preostala Ruska misija neotkrivena). Treba računati sa mesnim obezbeđenjem, pre svega na visovima severoistočno, istočno i zapadno od Drvara, u datom slučaju i na protivvazdušnu odbranu. Dalji podaci o neprijatelju postepeno se saopštavaju komandantu 500. padobranskog lov. bat. od strane Ic K-de 2 okl. armije i majora Beneša. 2) Operacija »Reselšprung« treba da ukloni crveni komandni centar oko Drvara. Komandovanje »Reselšprung«: XV brd. AK, istaknuto komandno mesto Bihać. Za operaciju »Reselšprung« nastupaju X-dana (spuštanje padobranskog lov. bat.) na Drvar: [...] d) Ojačana Borbena grupa 1. puka »Brandenburg« (bez 1. bat.) sa potčinjenom Hrvat. borbenom zajednicom, od Knina na Bosansko Grahovo, odatle u više borbenih grupa protiv linije Prekaja (14 km ji. od Drvara) — Drvar. Zadatak: Doček bandi i štabova koji se povlače prema jugu. Grupe nose maskirno odelo. 3) 500. SS-padobranski lov. bat., komandant šturmbanfirer Ribka, sa potčinjenom SS-padob. nast[avnom] četom (očekuje se konačno odobrenje [[Heinrich Himmler|rajhsfirera SS]]), 40 ljudi odreda »Beneš« i 6 ljudi kontraobaveštajne službe spuštaju se X-dana, u trenutku što je moguće ranije, u crveni komandni centar Drvar i uklanjaju munjevitim napadom naročito Vrhovni štab Tito, kao i ostale crvene komandne štabove i savezničke, odnosno ruske vojne misije.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_66.htm Naređenje Komande 2. oklopne armije od 21. maja 1944. Komandi 15. brdskog armijskog korpusa za dejstva u operaciji »Reselšprung«]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=698&rec=314&roll=563 NARA, T314, Roll 563, frame no. 000690.] </br> ({{jez-njem|"1.) Rotes Führungszentrum in DRVAR (voraussichtlich Hauptstab TITO DRVAR am alten Viehmarkt, amerik.Mil.Missionen TRNIC BREG, in PRNJAVOR engl.Mil.Mission, Verbleib russ.Mission nicht geklärt). Mit örtlichen Sicherungen, vor allem auch auf den Höhen NO, O und W DRVAR, gegebenenfalls auch mit Flak, ist zu rechnen. Weitere Feindfeststellungen werden an Kdr. Fallschirmjäg.Btl.500 durch Pz.AOK.2 I c und Major BENESCH laufend übermittelt. </br> 2.) Das rote Führungszentrum um DRVAR soll durch das Unternehmen "RÖSSELSPRUNG" ausgeschaltet werden. </br> Führung "RÖSSELSPRUNG": XV.Geb.AK., vorgeschobener Gefechtsstand BIHAC. </br> Zu "RÖSSELSPRUNG" treten am x–Tag (Absprungtag des Fallschirmjäg–Btl.) auf DRVAR an: </br> d) Kampfgruppe verst. 1.Rgt.Brandenburg (ohne I.Btl.) mit unterstellten kroat. Kampfgemeinschaften von KNIN auf BOS.GRAHOVO, von dort in mehreren Kampfgruppen gegen Linie PREKAJA (14 SO DRVAR) – DRVAR. Auftrag: Auffangen von nach Süd ausweichenden Banden und Stäben. Gruppe trägt Tarnbekleidung. </br> 3.) SS–Fallschirmjäg.Btl.500, Führer Sturmbannführer RYBKA mit unterstellter SS–Fallsch.Ausb.Komp. (endgültige Genehmigung Reichsführer SS steht noch aus), 40 Mann Abt. BENESCH und 6 Mann Abwehr landet am X–Tag zum frühest möglichen Zeitpunkt in roten Führungszentrum DRVAR und schaltet in blitzatrigem Zugriff insbesondere den Hauptstab TITO sowie weitere rote Führungsstäbe und allierte bzw. russ.Mil.Missionen aus."}})</ref>}} Nemci su nakon operacije ocenili da četnici izviđačke zadatke izvršavaju besprijekorno, vođstvo im je dobro, ljudstvo naviklo na fizičke napore. Nemci zaključuju da su im četnici "neophodni su pri osiguranju komunikacija, posebno zbog pomanjkanja vlastitih trupa".<ref>NAW, T-314, Roll 566, 000048-9: Izvještaj obavještajnog odjeljenja 15. brdskog korpusa o rezultatima formiranja „Hrvatskih borbenih grupa“ (30. juni 1944).</ref> === Mihailovićeva ponuda Nemcima (1944) === {{Poseban članak|Ponuda Draže Mihailovića Adolfu Hitleru}} [[Datoteka:First Vrede sa četnicima.jpg|thumb|Nemački kapetan von Wrede i četnički komandanti kapetan [[Nikola Kalabić]], major [[Dragoslav Račić]] i kapetan [[Neško Nedić]], nakon potpisanog sporazuma o zajedničkoj borbi protiv partizana, u Topoli 11. avgusta 1944. (''nemački izvor'')<ref>[https://www.znaci.org/temp/T-311-R-286_536.jpg Wredeova zabeleška str.1]{{Dead link|date=June 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref><ref>[https://www.znaci.org/temp/T-311-R-286_537.jpg Wredeova zabeleška str.2]{{Dead link|date=June 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref><ref>[https://www.znaci.org/temp/T-311-R-286_538.jpg Wredeova zabeleška str.3]{{Dead link|date=June 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref><ref>[https://www.znaci.org/temp/T-311-R-286_539.jpg Wredeova zabeleška str.4]{{Dead link|date=June 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref>]] Tokom jula i avgusta [[1944]]. intenzivirani su kontakti između predstavnika nemačke komande Jugoistoka [[Herman Nojbaher|Nojbahera]], predsednika vlade [[Milan Nedić|Nedića]] i predstavnika Mihailovića.<ref>[http://sr.wikisource.org/wiki/%D0%9D%D0%B5%D0%BC%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%B8_%D0%B8%D0%B7%D0%B2%D0%B5%D1%88%D1%82%D0%B0%D1%98_%D0%BE_%D1%80%D0%B0%D0%B7%D0%B3%D0%BE%D0%B2%D0%BE%D1%80%D1%83_%D1%81_%D1%87%D0%B5%D1%82%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B8%D0%BC%D0%B0_%D0%BE%D0%B4_14.7.1944. Nemački izveštaj o razgovoru s četnicima od 14.7.1944]</ref> Njemačka strana je nakon sastanka između predstavnika Obavještajnog odjeljenja komandanta Jugoistoka i trojice visokih oficira JVuO, Mihailovićevih izaslanika ([[Dragoslav Račić]], [[Neško Nedić]] i [[Nikola Kalabić]]), održanom u Topoli 11. avgusta 1944, na osnovu ponude JVuO zaključila da se „političko zauzimanje stava Draže Mihailovića i njegovog pokreta potpuno izmenilo. Oni su spremni da u potpunosti sa nama sarađuju“. Mihailovićevi izaslanici su stavili do znanja da je za JVuO najvažnije objedinjavanje domaćih antikomunističkih snaga, opšta mobilizacija i „stvaranje jedne srpske nacionalne armije za uništenje komunizma u Srbiji“. Pošto je za ostvarenje tog cilja bila neophodna njemačka dozvola i naoružanje, JVuO je bila spremna da se obaveže na lojalnost i vjernost okupatoru.<ref name="yuhistorija.com"/> Rittmeister Fürst von Wrede citira riječi četničkih oficira sa sastanka: {{izdvojeni citat|»Srbi, koje vi niste poznavali, ipak se bore za vas. Mi se obavezujemo našom časnom oficirskom rečju da ćemo biti verni. Pokret Draže Mihailovića je spreman da dâ sve garancije koje Nemci budu zahtevali. '''Naše smrtno neprijateljstvo protiv komunizma je najbolja garancija naše vernosti'''. Nas ne interesuje budućnost, svejedno kako će se rat završiti, mi smo odlučili, ako tako mora biti, da viteški propadamo.«<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_227.htm Zabeleška obaveštajnog odeljenja komandanta Jugoistoka od 11. avgusta 1944. o razgovorima sa predstavnicima Draže Mihailovića o uslovima za sastanak Draže Mihailovića sa Nojbaherom]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=536&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frame no. 000502.] <br /> ({{jez-njem|"Die Serben, die Ihr nicht bekannt habt, aber kämpfen für Euch. Wir verpflichten uns mit unserem Offz.Ehrenwort, dass wir treu sein werden. Die DM—Bewegung ist bereit, sämtliche von den Deutschen verlangten Garantien zu geben. Unser Todfeindschaft gegen den Kommunismus ist die beste Garantie für unsere Treue. Die Zukunft interessiert uns nicht, gleichgültig wie der Krieg ausgehen mag, wir sind entschlossen, wenn es sein muss, ritterlich zugrunde zu gehen."}})</ref>}} Rittmeister Fürst Wrede je sumirao predloge predstavnika Draže Mihailovića na sledeći način: {{izdvojeni citat| 1. DM želi da razgovara sa opunomoćenikom [[Hitler|firera]] za jugoistočni prostor. 2. On teži okupljanju svih nacionalnih srpskih snaga. 3. Mobilizacija i naoružavanje svih za oružje sposobnih Srba za borbu protiv komunizma. Naoružavanje i vođstvo pod nemačkim Vermahtom. 4. DM moli da sam ostane u ilegali. 5. Pripadnici DM—pokreta ne treba da budu u nemačkim uniformama. 6) Mesto sastanka ne treba ni u kom slučaju da bude Beograd ili neki veći grad.<ref name="B0_11 1944">[http://sr.wikisource.org/sr/%D0%9D%D0%B5%D0%BC%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%B8_%D0%B7%D0%B0%D0%BF%D0%B8%D1%81%D0%BD%D0%B8%D0%BA_%D1%81%D0%B0_%D0%BF%D1%80%D0%B5%D0%B3%D0%BE%D0%B2%D0%BE%D1%80%D0%B0_%D1%81%D0%B0_%D1%87%D0%B5%D1%82%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B8%D0%BC%D0%B0_11.8.1944. Nemački zapisnik sa pregovora sa četnicima 11.8.1944.]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=536&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frames no. 000502—000503.] <br /> ({{jez-njem|"1.) DM wünscht mit dem Bevollm. des Führers für den Südostraum zu sprechen. </br> 2.) Er fordert Zusammenschluss aller nat. serb. Kräfte. </br> 3.) Mobilisierung und Bewaffnung aller waffenfähigen nat. Serben zum Kampf gegen den Kommunismus. Ausrüstung und Führung durch die deutsche Wehrmacht. </br> 4.) DM bittet selbst illegal bleiben zu können </br> 5.) Die Angeh. der DM–Bewegung sollen nicht in dt. Uniform gekleidet werden. </br> 6.) Ort der Zusammenkunft soll keinesfalls Belgrad oder eine grössere Stadt sein."}})</ref>}} O saradnji sa četnicima Draže Mihailovića u jednoj se njemačkoj preporuci s početka avgusta 1944. navodi: {{izdvojeni citat| ''Saradnja sa četničkim bandama'' Komandantu Jugoistoka upućen je dopis Ob. od./oficir Abvera str. pov. br. 6161/44, u vidu naređenja, o isporuci oružja i municije četničkim bandama i o saradnji između nemačkih operativnih jedinica i pojedinih lojalnih četničkih bandi u cilju zajedničke borbe protiv komunističkog neprijatelja. Postavljanjem oficira za vezu u četničkim bandama treba njihovo držanje stalno nadzirati.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1035&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frame no. 000893.] ({{jez-njem|"Zusammenarbeit mit Cetnik—Banden. An den Mil.Befh. Südost ergeht mit Ic/AO Nr. 6161/44 g. Kdos. v. 2.8.44 ein Befehlschreiben über die Belieferung der Cetnikbanden mit Waffen und Munition und über die Zusammenarbeit zwischen deutschen Verbänden und einzelnen lojal erscheinen den Cetnik—Banden für Zwecke des gemeinsamen Kampfes gegen den kommunistischen Feind. Durch Abstellung von Verbindungsoffzen.zu den Cetnik—Banden ist deren Verhalten laufend zu überwachen."}})</ref>}} U večernjem izvještaju Obavještajnog odjeljenja [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] od 16. avgusta 1944, prenosi se vijest da je general Draža Mihailović, u koordinaciji sa predsjednikom srpske vlade generalom Milanom Nedićem, pred okupacione vlasti iznio ponudu o »potpunom potčinjavanju četničkih jedinica«: {{izdvojeni citat| Srbija: Sporazumno sa Nedićem, Draža Mihailović je ponudio nemačkom komandovanju potpuno potčinjavanje četničkih jedinica. Pored postojanja problema davanja talaca, unutrašnjih srpskih suprotnosti i ponude za lični dogovor Draže Mihailovića sa specijalnim opunomoćenikom Ministarstva inostranih poslova, sada postoji samo zahtev za oružje za zajedničku borbu. Srpska vlada je jednovremeno zamolila prijem kod komandanta Jugoistoka i verovatno će tom prilikom biti iznesena i namera o njenoj ostavci.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1090&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frame no. 000948.] <br /> ({{jez-njem|"In Übereinstimmung mit Nedic hat DM dtsch. Führung volle Unterstellung der Cetnik Verbände angeboten. Bei Geiselgestellung, Einstellung alle Innerserbischen Gegensätze und Angebot persönlicher Aussprache DM mit Sonderbevollm.Ausw.Amtes liegt allein Waffenforderung für den gemeinsamen Kampf vor. Serbische Regierung hat zugleich um Empfang bei Mil.Befh. Südost ersucht und wird dabei voraussichtl. Rücktrittsabsicht vortragen."}})</ref>}} Povodom Mihailovićevog predloga, 17. i 18. avgusta je održan sastanak na najvišem nivou u nemačkoj komandi Jugoistoka. Tu su još jednom sumirani Dražini predlozi: {{izdvojeni citat| a) Bezuslovno obećanje, da nijedan nemački vojnik neće biti napadnut od četnika. Davanje talaca. b) Zajednička borba isključivo protiv komunista u cilju uspostavljanja mira i reda. Nemci i četnici ne moraju biti neprijatelji. c) Neprijatelj br. 1 su komunisti i svi oni koji ih podržavaju ili ne sadejstvuju u borbi protiv komunista. d) Draža Mihajlović moli da ga se privuče organizovanju Srpskog dobrovoljačkog korpusa i organizovanju Dobrovoljačkog korpusa. e) Bilo kakva veza s partizanima je nemoguća. f) Draža Mihailović moli da se stvori prijateljskije raspoloženje, da bi se oslobodilo četnike, koji su uhapšeni u Srbiji, bez posredovanja četnika. g) U slučaju invazije nema borbe protiv Nemaca. Borba protiv komunista će se produžiti. Četnici hoće da spreče vezu partizana s invazionim trupama. h) Draža Mihajlović nema veze s Englezima. On i ne želi više da je ima, odgovarajući engleskom držanju prema srpskom narodu.<ref name="ReferenceB">[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_229.htm ZABELEŠKA OBAVEŠTAJNOG ODELJENJA KOMANDE JUGOISTOKA OD 18. AVGUSTA 1944. POVODOM PONUDE DRAŽE MIHAILOVICA ZA SARADNJU U BORBI PROTIV JEDINICA NOVJ]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=581&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frames no. 000576—000577.] <br /> ({{jez-njem|"2.) Das Verhandlungsangebot des DM sieht folgende wesentlichen Punkte vor: </br> a) Unbedingtes Versprechen, kein deutscher Soldat werde von Cetniken überfällen. Geiselgestellung. </br> b) Gemeinsamer Kampf ausschliesslich gegen Kommunisten zur Herstellung von Ruhe und Ordnung. Deutsche und Cetniken brauchen nicht Feinde zu sein. </br> c) Feind Nr. 1 sind Kommunisten und alle, die sie unterstützen oder im Kampfe gegen Kommunisten nicht mitwirken. </br> d) DM bittet, ihn zu Ausbau des SFK und Aufbau Freikorps heranzuziehen. </br> e) Irgendeine Verbindung mit Partisanen ist unmöglich. </br> f) DM bittet zur Hebung freundschaftlicher Stimmung um Freilassung der in Serbien verhafteten Cetniken ohne Vermittlung der Cetniken. </br> g) Im Invasionsfall kein Kampf gegen Deutsche. Kampf gegen Kommunisten wird weitergeführt. Verbindung der Partisanen zu Invasionstruppen wollen Cetniken verhindern. </br> h) DM ohne Verbindung zu Engländern. Er will auch keine mehr haben, entsprechend engl. Verhalten gegen serb. Volk."}})</ref>}} Jedan iskaz<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=585&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000580.] ({{jez-njem|"Durchführung der Zusammenarbeit mit dem Cetnik–Banden, Ausbildung und Führung im Kampf wird den in erster Linie hierfür zuständigen Sicherheitsdienst und SD übertragen. Dieser ist allein für die politische Kampfführung vorgesehen, hat die engsten Verbindungen zu den Cetniks und führt in einem Raume, der als eine Art Heeresgebiet Domäne des Sicherheitsdienstes und des SD ist."}})</ref> sa ovog sastanka ubjedljivo svjedoči o uspostavljenim tijesnim vezama između [[Sicherheitsdienst|njemačkih obavještajnih struktura]] i četničke Vrhovne komande: {{izdvojeni citat|Sprovođenje sadejstva s četničkim bandama, obuka i komandovanje u borbi biće preneti Službi obezbeđenja i SD koji su u prvom redu nadležni za ovo. Ta je služba isključivo predviđena za političko vođenje rata, '''ima najuže veze s četnicima''' i komanduje na jednom određenom području, koje je, kao neka vrsta vojnog područja, domen Službe obezbeđenja i SD.<ref name="ReferenceB">[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_229.htm ZABELEŠKA OBAVEŠTAJNOG ODELJENJA KOMANDE JUGOISTOKA OD 18. AVGUSTA 1944. POVODOM PONUDE DRAŽE MIHAILOVICA ZA SARADNJU U BORBI PROTIV JEDINICA NOVJ]</ref>|Zabeleška obaveštajnog odeljenja komandanta Jugoistoka od 18. avgusta 1944. povodom ponude Draže Mihailovića za saradnju u borbi protiv NOVJ}} U izvještaju poslatom 20. avgusta 1944. godine iz Operativnog odjeljenja [[Beograd]] [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]], navodi se da je za prijem kod vođe [[Treći Reich|Reich]]a [[Adolf Hitler|Adolfa Hitlera]] pripremljen zajednički referat feldmaršala [[Maximilian von Weichs|Maximiliana von Weichsa]], komandanta Jugoistoka i specijalnog opunomoćenika Ministarstva inostranih poslova na Jugoistoku [[Hermann Neubacher|Hermanna Neubachera]], na temu ''saradnje sa Dražom Mihailovićem i buduće politike u Srbiji'', kao i da je sa ovim upoznat feldmaršal [[Wilhelm Keitel]].<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1114&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frames no. 000971—000972.]</ref> Tog je dana sačinjena i službena bilješka u kojoj je sadržan sljedeći prijedlog: {{izdvojeni citat|Po predmetu ponude Nedić — Draža Mihailović, ministar Nojbaher predlaže da se organizacija četničkih jedinica prenese u nadležnost Višeg SS i policijskog vođe u Srbiji. Načelnik štaba komandanta Jugoistoka se saglasio s ovim predlogom.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944"/><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1114&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frame no. 000972.] <br /> ({{jez-njem|"In der Angelegenheit Angebot Nedic – DM schlagt Minister Neubacher vor, die Organisation der Cetnik–Verbände dem Höh.SS–Pol.Führer in Serbien zu übertragen. Chef des Gen.Stabes–O.B.Südost ist mit diesem Vorschlag einverstanden."}})</ref>}} Sâm Neubacher je 20. avgusta uputio opširan izvještaj ministru vanjskih poslova Velikonjemačkog Reicha [[Joachim von Ribbentrop|Joachimu von Ribbentropu]], u kojem je urgirao za prihvatanje ponude Nedić—Mihailović, navodeći da je Nedić garantirao da će se „pokret DM uzdržati od svake neprijateljske radnje protiv Nemaca i da ni u slučaju povlačenja Nemaca iz Srbije neće na Nemce biti ispaljen nijedan metak“. O odnosu Mihailovića i JVuO prema okupatoru od trenutka kada ga je Hitler imenovao ''Specijalnim izaslanikom Ministarstva vanjskih djela za Jugoistok'', Hermann Neubacher piše: {{izdvojeni citat|U pogledu Draže Mihailovića, upućujem na svoje mnogobrojne ranije telegrame. Svoje dosledno antikomunističko držanje dokazao je nedvosmisleno, uprkos najvećem pritisku od strane Engleza, odrekavši se njihove pomoći u naoružanju dok su Englezi istovremeno, preteći naoružavali Tita. Iskustva poslednjih 12 meseci u pogledu njegovog držanja prema nemačkim oružanim snagama, dosadašnje zajedničke borbe na antikomunističkom frontu i dosadašnja ozbiljna ugroženost srpske nacije, koju on priznaje u punom opsegu, smatram dovoljnim osnovom za to da će D. M. održati reč koju nam je dao ako u ovom odlučujućem trenutku budemo pružili preko Nedića odlučujuću pomoć. Spreman sam, posle jednog ličnog razgovora sa D. M., da preuzmem odgovornost za to da nas taj čovek neće napasti s leđa i da će on sam učiniti bezopasnim one elemente svoga pokreta koji su nepouzdani u pogledu nas.<ref>AVII, Mikroteka, NAV, N—T—312, rol. 780, f. 371746.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/11_69.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje PORAZ MIHAILOVIĆEVIH SNAGA U SRBIJI I NOVI SPORAZUMI SA OKUPATOROM I KVISLINGOM MILANOM NEDIĆEM]</ref>}} Specijalni nemački izaslanik Hermann Neubacher je ocenio da obećanja Draže Mihajlovića u pogledu lojalnog držanja treba uzeti ozbiljno, pošto je dokazao on "da je toliki antikomunista, da je '''usprkos engleskim ponudama dao prednost prosjačenju kod okupatora''' pred slogom s crvenom stranom".<ref name="ReferenceB"/><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=575&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000570.] <br /> ({{jez-njem|"D.M. habe zweifellos bewiesen, dass er <br /> 1. Burgfrieden mit Besatzungsmacht halten will und <br /> 2. So sehr Antikommunist ist, dass er trotz Angeboten von englischer Seite einen Bettelgang beim Okkupator der Einigung mit der roten Seite vorgezegen hat. <br /> Zusicherungen D.M.'s auf loyale Einstellung sind ernst zu nehmen, da D.M. in antikommunistischer Frage stets konsequente Haltung eingenommen hat."}})</ref> Ovi pregovori završili su formulisanjem inicijative za formiranje srpske armije od 50.000 ljudi za borbu protiv komunizma kojom bi rukovodio [[Dragoljub Mihailović|Mihailović]], a koju bi opremila nacistička Nemačka. Pored toga, Hitleru su specijalni izaslanik Neubacher i feldmaršal von Weichs prezentirali situaciju u Srbiji: „Četnici su u Srbiji od marta do avgusta 1944. izgubili u borbama sa komunistima oko 5.000 boraca, a prema nemačkoj okupacionoj sili u poslednje vreme nisu više neprijateljski raspoloženi. Oko 10.000 četnika bore se zajedno sa nemačkim trupama u južnoj Srbiji i to pod komandom nemačkog majora Vajela“.<ref name="Živković">{{Cite web |title=Nikola Živković, Srbi u Ratnom dnevniku Vrhovne komande Vermahta |url=http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |access-date=2022-11-04 |archive-date=2016-08-03 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160803153944/http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |dead-url=yes }}</ref> Uz naglasak da će dato oružje „jednom kasnijom prilikom biti upravljeno protiv Nemaca“, vođa [[Treći Reich|Velikonjemačkog Reicha]] je odbacio ovu inicijativu, formulisavši konačnu svoju odluku na sljedeći način: {{izdvojeni citat|Zaključujući, Führer je ustanovio, da on a) nema ništa protiv “malih taktičkih manevara“ s pokretom DM, b) da zatraženo formiranje armije, koja bi bila jačine 50.000 ljudi, nikako ne bi moglo doći u obzir.<ref name="znaci.org">[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_112.htm Službena beleška sa referisanja Hitleru o planu saradnje sa četnicima od 22.8.1944]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=814&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000811.] <br /> ({{jez-njem|"Abschliessend, stellte der Führer fest, daß er <br /> a) gegen "kleine taktische Manöver" mit der DM–Bewegung keine Bedenke habe, <br /> b) daß die Aufstellung der gefordeten 50 000 Mann starken Armee auf keinen Fall in Frage kommen könne."}})</ref>|Službena beleška sa referisanja komandanta Jugoistoka Hitleru o planu saradnje sa četnicima od 22. avgusta 1944. godine}} Ipak, u skladu sa idejom o formiranju srpskog korpusa pod komandom [[Dragoljub Mihailović|Mihailovića]] koji bi se borio na strani Nemaca, [[6. septembra]] [[1944]]. [[Srpska državna straža]] i [[Srpska granična straža]] (ukupno oko 13.000 ljudi) stavljene su pod komandu Mihailovićevog komandanta Srbije generala [[Miroslav Trifunović|Trifunovića]]. Potom su jedinice [[Srpska državna straža|Srpske državne straže]] i [[Srpska granična straža|Srpske granične straže]] 6. oktobra [[1944]]. sabrane su u Jagodini gde je od njih formiran [[Srpski udarni korpus]] sa tri divizije, koji je brojao oko 6.800 ljudi. Komanda Srpske straže i Granične straže predana je naredbom generala Felbera generalu [[Miodrag Damjanović|Miodragu Damjanoviću]], šefu Nedićevog kabineta.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=875&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000871.] <br /> ({{jez-njem|"An den Präsidenten den serbischen Ministerrates Herrn Generaloberst Nedić. Herr Ministerpräsident! <br /> Ich bin damit einverstanden, dass der Generalmajor Damjanović mit der Führung der serbischen bewaffneten Verbände mit Ausnahme des SFK betraut wird. Dieses Korps muss meiner Auffassung noch in den bewährten Händen des General Mušićki [sic] bleiben. Mit dem Ausdruck meiner vorzüglichen Hochachtung."}})</ref> Damjanović je bio i glavni Mihailovićev pouzdanik u Nedićevoj upravi, te su se on i komandanti Straže odmah stavili pod Mihailovićevu komandu. Ove jedinice, preimenovane u Srpski udarni korpus Jugoslovenske vojske u otadžbini, pridružile su se tako drugim četnicima u povlačenju prema Sandžaku. Njihovo je savezništvo ipak bilo nesigurno i ubrzo će se raspasti.<ref>[https://znaci.org/00001/40_74.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje ČETNICI SE POVLAČE IZ SRBIJE]</ref> === Bitka za Srbiju (1944) === {{Poseban članak|Bitka za Srbiju 1944.}} [[Datoteka:Četnici i Nemci u Srbiji 1944.jpg|minijatura|Grupa nemačkih vojnika i četnika Draže Mihailovića u vreme proboja u Srbiju 2. proleterske i 5. krajiške divizije NOVJ.]] U povjerljivom izvještaju Obavještajnog odjeljenja [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] od 26. avgusta 1944. godine, analizirano je stanje na [[Balkansko poluostrvo|Balkanu]] nakon objave rata Trećem Reichu od strane [[Bugarska|Bugarske]] te proglašenja neutralnosti [[Rumunija|Rumunjske]] (i jedna i druga su do tada bile potpisnicama [[Trojni pakt|Trojnog pakta]]), neposredno po ulasku jedinica [[Crvena armija|Crvene armije]] na teritorij dvije države. Oficiri Wehrmachta anticipiraju držanje četnika Draže Mihailovića u novonastaloj, kompliciranoj situaciji: {{izdvojeni citat|Ustanički pokreti na području Balkana – izuzev pokreta Draže Mihailovića – dobit će pojačan zamah, tako da ubrzo treba očekivati prekid svih vlastitih veza s cijelim južnim Balkanom. '''Pokret Draže Mihailovića predstavlja jedinu antiboljševičku organizaciju koja, uz odgovarajuću potporu, može biti dugoročno korisna našim interesima u borbi protiv boljševizma'''.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=874&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frames no. 000870—000871.] ({{jez-njem|"Darüber hinaus werden die Aufstandsbewegungen im Balkan–Raum – abgesehen von der DM–Bewegung – verstärkten Auftrieb erhalten, so dass in Kürze mit einer Unterbrechung sämtlicher eigenen Verbindungen nach gesamtem Süd–Balkan gerechnet werden muss. Die DM–Bewegung stellt bei entsprechender Unterstüzung die einzige antibolschewistische Organisation dar, die im Kampf gegen den Bolschewismus auf längere Sicht unseren Interessen nutzbar gemacht werden kann."}})</ref>}} [[Bitka za Srbiju 1944.]] je bila zajednički saveznički poduhvat sa ciljem ovladavanja središnjim komunikacijskim prostorom nemačkih snaga na Balkanu. Dejstva na tlu izvršavala je [[NOVJ]], a [[Saveznici]] su obezbeđivali borbeno sadejstvo, snabdevanje i pomoć iz vazduha. Četnici su se u ovim borbama našli direktno na strani [[Wehrmacht]]a. U to vreme, Saveznici su već promenili odnos prema [[Dragoljub Mihailović|Mihailovićevim]] snagama, a njihov prioritet u Jugoslaviji postalo je jačanje snaga [[NOVJ]] u Srbiji.<ref>{{Cite web |title=Ficroj Meklejn: RAT NA BALKANU, glava 11 - NOVI DOGOVOR |url=http://www.znaci.org/00001/1_11.htm |access-date=2023-08-14 |archive-date=2023-09-02 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230902100016/https://www.znaci.org/00001/1_11.htm }}</ref> Vrhovni štab NOVJ nameravao je da partizanske snage u Srbiji pomogne prodorom jačih snaga iz [[Bosna|Bosne]] i [[Crna Gora|Crne Gore]]. Nemačka komanda, kao i Mihailović, bili su rešeni da to spreče. Ključnu fazu bitke za Srbiju predstavlja [[Durmitorska operacija|operacija »Rübezahl«]]. Njemačka Komanda Jugoistoka prikupila je za ovu operaciju sljedeće raspoložive snage: {{izdvojeni citat|''Predmet'': Planiranje »Ribecal«,  1.) Snage koje učestvuju: a) Južna grupa: glavni deo 1. brd. div., albanska milicija i delovi SS-divizije »Skenderbeg«, b) Bor[bena] grupa »Jugozapad«: 2 ojačana bataljona 181. peš. divizije sa III/13. SS-puka, c) S[evero] z[apadna] grupa: 2. puk Brandenburg (bez 1 bat.), 3/12. tenk. bat. z. b. V., CDK i četnici (Drinski korpus), d) S[everna] grupa: 14. SS-puk (bez III), e) I[stočna] grupa: Viša k-da III/363. puka, 696. bat. feldžandarmerije, delovi 297. izv. bat., 2/201. brig. jur. topova, f) Grupa »Krempler«, g) Padobranski lov. bat. »Brandenburg«<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=491&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000486.] <br /> ({{jez-njem|"Betr.: Plannung "Rübezahl". </br> 1.) Beteiligte Kräfte: </br> a) Südgruppe: Masse 1. Geb. Div., alban. Milizen und Tle. SS–Div. Skanderbeg. </br> b) Kgr. Südwest: 2 verst. Btlne. 181 J.D. mit III./SS–13 </br> c) NW–Gruppe: 2. Rgt. Brandenburg (o. 1 Btln.) 3./Pz. Abt. z.b.V. 12, MFK, und Cetniks (Drina–Korps). </br> d) N–Gruppe: SS–Rgt. 14 (ohne III.). </br> e) O–Gruppe: Höh. Kdo. mit III./363, Feld Gend.Abt. 696, Tle. A.A. 297, 2./Stu. Gesch.Brig 201. </br> f) Gruppe Krempler. </br> g) Fallschirm–Jg.Btl. Brandenburg."}})</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_108.htm Izveštaj Komandanta Jugoistoka od 12. avgusta 1944. Vrhovnoj Komandi Vermahta o sastavu borbenih grupa i njihovim pravcima napada u operaciji »Ribecal«], Zbornik NOR-a, tom XII, knjiga 4, dokument br. 108.</ref>}} [[NOVJ]] je nastojala da koncentriše snage na levoj strani [[Lim (reka)|Lima]] za proboj u [[Srbija|Srbiju]]. Nemačka [[Komanda Jugoistoka (Nemačka)|Komanda Jugoistoka]] je rešila da brani [[Srbija|Srbiju]] aktivnim dejstvima - sprečavanjem pokreta jedinica [[NOVJ]] kroz [[Bosna|Bosnu]] prema zapadu, kao i nizom krupnih i ambicioznih operacija u [[Sandžak]]u i istočnoj [[Bosna|Bosni]] sračunatih na razbijanje koncentracija [[NOVJ]] i njihovo onesposobljavanje za ofanzivna dejstva. Snage [[JVuO]] sa velikim entuzijazmom učestvovale su u ovim operacijama, kao i u onim koje je organizovao nemački komandant [[Srbija|Srbije]] protiv lokalnih partizana i povremenih prodora. Vrhunac ovog sadejstva nastupio je u avgustu [[1944]],<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944"/><ref>[Službena beleška oficira Abvera Komande Jugoistoka od 22. avgusta 1944. sa referisanja komandanta Jugoistoka Adolfu Hitleru, http://www.znaci.org/00001/4_12_4_112.htm {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230814062743/https://znaci.org/00001/4_12_4_112.htm |date=2023-08-14 }}] Zbornik dokumenata i podataka o NOR-u, tom XII (nemački dokumenti), knjiga 4, Vojnoistorijski institut, Beograd - dokument 112</ref> kada su se odvijala najintenzivnija i najmasovnija dejstva. U izvještaju Vojnoprivrednog štaba Jugoistoka od 15. avgusta 1944. godine upućenom Vojnoupravnom komandantu Jugoistoka, konstatuje se ozbiljna političko-bezbjednosna kriza uzrokovana uspješnim partizanskim manevrom, tj. prodorom u Srbiju: {{izdvojeni citat|Započeo je očekivani veliki Titov napad na Srbiju. Dok su u [[Istočna Bosna|istočnoj Bosni]], na [[Drina|Drini]], pripremljene jedinice bile tako desetkovane našim akcijama da mu tamo samo slabe snage stoje na raspolaganju, dotle je jačim delovima Titovih jedinica, koje su bile u centralnom delu [[Crna Gora|Crne Gore]], oko 3 divizije, pošlo za rukom da upadnu u [[Južna Srbija|južnu Srbiju]] i da pređu dolinu [[Ibar|Ibra]]. One sada u rejonu između Ibra i [[Južna Morava|Južne Morave]], po sjedinjavanju sa tamošnje 3 srpske crvene divizije, ugrožavaju obe glavne saobraćajne arterije prema jugu. Slobodu pokreta ovih, oko 10.000 ljudi jakih i dobro naoružanih, združenih jedinica uspeli smo, istina u teškim borbama i uz mnogo gubitaka, pomoću nemačkih, bugarskih i srpskih snaga (četnici i [[Srpski dobrovoljački korpus|SDK]]) da suzimo; ipak, one su preslabe da bi, s obzirom na otkazivanje bugarskih jedinica, izborile odlučujuće uspehe.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_109.htm Izveštaj Vojnoprivrednog štaba Jugoistoka od 15. avgusta 1944. komandantu Jugoistoka o vojno-političkoj i privrednoj situaciji u Srbiji]</ref>}} Koliki su značaj najviši okupacioni dužnosnici u Jugoslaviji pridavali upotrebi četničkih jedinicâ u borbi protiv snaga NOVJ, može se zaključiti i na osnovu jedne naredbe od 26. avgusta 1944. godine, koju potpisuje feldmaršal [[Maximilian von Weichs]]: {{izdvojeni citat| ''Naređenje komandanta Jugoistoka'' Suštinski zadatak [[Druga oklopna armija (Wehrmacht)|2. oklopne armije]] i Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od sada pa nadalje jeste dovesti i držati sve četničke jedinice u Srbiji i Crnoj Gori u borbenom dodiru s crvenim snagama, kako im ne bi bilo dopušteno preuzimanje vlastite inicijative, koja bi zbog cjelokupne situacije mogla biti uperena i protiv Njemačke. Odbijanje borbe protiv komunista mora se odmah prijaviti kao prijeteći simptom.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944"/><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=13&rec=311&roll=191 NARA, T311, Roll 191, frame no. 000007.] <br /> ({{jez-njem|"Befehle OB.Südost <br /> Eine wesentl. Aufgabe Pz.AOk 2 und Mil.Befh.Südost ist ab sofort sämtl. in Serbien und Montenegro stehenden Cetnikverbände in Gefechtsberührung mit roten Kräften zu bringen und zu halten, um sie nicht zu einer eigenen Initiative die in Auswirkung der Gesamtlage auch gegen Deutschland gerichtet sein könnte gelangen zu lassen. Weigerung, dem Kampf gegen den Komm. aufzunehmen, ist als bedrohliches Symptom sofort zu melden."}})</ref>}} Uoči bitke sa partizanima, nemački Wehrmacht je snabdeo četnike svim raspoloživim zalihama italijanskog pešadijskog oružja i municije: {{izdvojeni citat|U nadovezi na dogovor od 15. 8. saopštava se, da se za izdavanje četničkim jedinicama mogu staviti na raspolaganje, u najboljem slučaju, sledeća oružja: 7.000 pušaka 6,5 mm (ital.) sa po 100 metaka, <br /> 50 teš. mitraljeza 8 mm (ital.) sa po 13.000 metaka, <br /> 42 laka bacača 4,5 mm (ital.) sa po 250 metaka. Upozorava se na to, da je time iscrpljena celokupna zaliha italijanske pešadijske municije u domenu Komandanta Jugoistoka i da se nove pošiljke mogu očekivati tek od oktobra 1944. godine i to u ograničenom obimu.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=587&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000582.] </br> ({{jez-njem|"Im Nachgang zur Besprechung vom 15.8. wird mitgeteilt, dass für Ausgabe an Cetnik–Einheiten äusserstenfalls folgende Waffen zur Verfügung gestellt werden können: </br> 7 000 Gewehre 6,5 mm (i) mit je 100 Schuss, </br> 50 s.M.G. 8 mm (i) mit je 13 000 Schuss, </br> 42 le.Gr.W. 4,5 cm (i) mit je 250 Schuss. </br> Es wird darauf aufmerksam gemacht, dass damit der gesamte Bestand an ital. Inf. Munition im Bereich O.B.Südost erschöpft ist und Neulieferung in beschränktem Maße erst ab Oktober 44 erwartet werden darf."}})</ref><ref>[http://www.znaci.org/00001/4_14_4_228.htm Obaveštenje operativnog odeljenja komandanta Jugoistoka od 16. avgusta 1944. obaveštajnom odeljenju o odobrenim količinama oružja i municije četničkim jedinicama]</ref>|Obaveštenje komande Jugoistoka o odobravanju oružja i municije četnicima (16. avgust 1944.)}} U nacrtu jednog izvještaja, sastavljenog od strane oficirâ Armijske grupe »F« u ljeto 1944. godine, sumira se iskustvo njemačkih okupacionih organa sa Mihailovićevim četnicima u [[Okupacija Jugoslavije u Drugom svetskom ratu|okupiranoj Jugoslaviji]]: {{izdvojeni citat|Dosadašnje držanje D.M.-a ima sljedeće karakteristike: a) Aktivna borba protiv komunista u Srbiji, Crnoj Gori i Hrvatskoj, s tim što je ova borba zbog brojčane, a naročito materijalno-tehničke nadmoći komunista, uvijek rizična za snage D.M.-a, b) Neispunjavanje od Saveznika postavljenih specijalnih zadataka, c) Lokalna, ponekad vrlo aktivna saradnja sa njemačkim trupama, obavještajnim i ostalim okupacionim organima, d) Potpuna spremnost za izvršavanje taktičkih instrukcija izdatih od strane njemačkih oficira za vezu, e) Stalno ponavljanje zahtjeva za municijom i oružjem radi borbe protiv komunista, kao nagrada za dokazanu lojalnost.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=970&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000960.] <br /> ({{jez-njem|"Das bisherige Verhalten der DM–Bewegung ist gekennzeichnet: </br> a) durch eine aktive Kampfführung gegen den kommunistischen Feind in Serbien, Kroatien und Montenegro, die bei zahlenmässiger und vor allem waffentechnischer Überlegenheit der kommunistischen Banden in jedem Falle mit einem besonderen Risiko für die DM–Kräfte verbunden ist, </br> b) durch die Nichtausführung der von den Allierten generell und im Form von Spezialaufgaben gegebenen Sabotageaufträge, </br> c) durch eine örtliche, z.Zt. sehr rege Zusammenarbeit der DM–Cetniks mit der deutschen Sicherungstruppe, den Abwehrorganen und den für Ausnutzung des Landes eingesetzten deutschen Dienststellen bezw. deren Organisationen, </br> d) durch eine absolute Bereitwilligkeit, sich den taktischen Weisungen der deutschen Verbindungsoffiziere zu unterwerfen, </br> e) durch die wiederholten Versuche, für bewiesene Loyalität Munition und Waffen zum Kampf gegen den kommunistischen Feind zu erhalten."}})</ref>}} Kada su partizani konačno uspeli da se probiju u Srbiju i krenu ka Beogradu, nastupila je panika u redovima okupatora i kvislinga/kolaboracionista: {{izdvojeni citat|Titovi partizani upali su u septembru 1944. u Srbiju i to na više mesta. Zapadni deo Srbije bio je potpuno nezaštićen. Tamo je bio stacioniran samo mali broj nemačkih policijskih jedinica, koje su, zajedno sa četnicima, tu i tamo još vodile borbe. Sa svih strana neprijatelj je krenuo ka Beogradu. U gradu je vladao mir. Mi smo sedeli u Beogradu ne na buretu baruta, nego smo se nalazili u njemu.<ref>[http://www.znaci.org/00001/172_7.pdf Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221015170611/https://znaci.org/00001/172_7.pdf |date=2022-10-15 }}, str. 161–162.</ref>|[[Hermann Neubacher]], “Sonderauftrag Südost”}} U izveštaju od 18. septembra 1944, komandant Jugoistoka feldmaršal Maximilian von Weichs jasno sagledava težinu situacije u kojoj su se našle okupacione snage u Srbiji usljed nezadržive partizanske ofanzive. Von Weichs smatra da se njemačkom vođstvu poput imperativa nameće nastavak saradnje sa Mihailovićevim četnicima: {{izdvojeni citat|Loša situacija u Srbiji: zbog pomanjkanja vlastitih snaga, napredovanje partizana se može još samo usporiti; politika upotrebe četnika pri tome je od nesmanjene važnosti, te će biti nastavljena svim sredstvima.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=763&rec=311&roll=193 NARA, T311, Roll 193, frame no. 000758.] <br /> ({{jez-njem|"Es kommt also darauf an, gegenüber den Banden in Serbien weiterhin mit unterlegenen Kräften eine Verzögerungstaktik zu betreiben in der Hoffnung, daß durch innerpolit. Gegensätze oder Versorgungsschwierigkeiten ihre Stoßkraft geschwächt wird. Ein Einspannen noch kampfbereiter Cetniks ist dabei von unverminderter Bedeutung u. wird mit allem Mitteln betrieben."}})</ref>|V. Weichs-ova ocjena situacije od 17.9.44 (18.9.44)}} Četnici su nudili okupatoru sadjejstvo u borbi protiv snaga NOVJ u zamjenu za municiju i naoružanje: {{izdvojeni citat|Više četničkih vođa s područja Beograda nudi se za borbu protiv komunista pri isporuci oružja i municije od strane Nijemaca.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=789&rec=311&roll=193 NARA, T311, Roll 193, frame no. 000784.] <br /> ({{jez-njem|"Serbien: Kampfangebote mehrerer Cetnik–Führer Raum Belgrad gegen Kommunisten bei Waffen– und Munitionslieferung durch Deutsche."}})</ref>|Večernji izvještaj obavještajnog odjeljenja Armijske grupe »F« za 19. septembar 1944. godine}} Krajem septembra 1944, četnici učestvuju s njemačkim jedinicama u borbi protiv partizana u raznim dijelovima Srbije. Tako u zapadnoj Srbiji, [[4. grupa jurišnih korpusa JVuO|Četvrta grupa jurišnih korpusa JVuO]] pod komandom potpukovnika [[Dragoslav Račić|Dragoslava Račića]] i trupe Wehrmachta pokušavaju spriječiti prodor snaga NOVJ: {{izdvojeni citat|Zapadna i centralna Srbija: [...] Dijelovi Borbene grupe fon Jungenfeld prebačeni u Šabac, odakle su 26. septembra, u sadejstvu sa četničkom formacijom Račića, vršili napad na [[12. vojvođanski korpus NOVJ|12. korpus NOVJ]] koji nadire s juga.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1027&rec=311&roll=193 NARA, T311, Roll 193, frame no. 001015.] <br /> ({{jez-njem|"West– und Mittel– Serbien: </br> Tle. Kgr. v. Jungenfeld nach Sabac verlegt, von dort 26.9. im Zusammenwirken mit Cetnik–Verband Racic Angriff auf von Süd vordringendes XII. rotes Korps."}})</ref>}} Ova elitna četnička formacija pomagala je okupatoru u zapadnoj Srbiji već početkom septembra te godine: {{izdvojeni citat|[[Požega (Srbija)|Požegu]] zauzele vlastite trupe u sadejstvu sa četnicima (Račića).<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=247&rec=311&roll=193 NARA, T311, Roll 193, frame no. 000246.] <br /> ({{jez-njem|"Pozega durch eigene Truppe in Zusammenwirken mit Cetniks (Racic) genommen."}})</ref>|Večernji izvještaj Obavještajnog odjeljenja Armijske grupe »F« za 6. septembar 1944. godine}} Pukovnik von Jungenfeld se nalazio na čelu 5. policijskog puka, sa štabom u [[Šabac|Šapcu]]. O saradnji visokih četničkih oficira sa Jungenfeldom, poput komandanta Kolubarskog korpusa JVuO kapetana Milorada Lapčevića, generala [[Svetomira Đukića]], komandanta Severnih pokrajina JVuO (tj. [[Vojvodina|Vojvodine]] i [[Slavonija|Slavonije]]) ili majora Ilije Orelja, u vezi sa planiranjem krupnije operacije protiv snagâ [[NOV i POJ]] u [[Srem]]u avgusta 1944. godine, general Dragoljub Mihailović je bio obaviješten od strane pukovnika Dragomira Radovanovića, delegata Vrhovne komande Jugoslovenske vojske u otadžbini za Vojvodinu: {{izdvojeni citat|Dobro je što je kapetan Lapčević postavljen za komandanta Sremske jurišne grupe, no on je svojim radom za poslednji mesec dana stalno radio sa nemačkim komandantom iz [[Šabac|Šapca]]. On — kapetan Lapčević je izvodio akciju u [[Kupinovo|Kupinskom]] kutu po zapovesti nemačkog komandanta iz Šabca, javno sa njim sedeo obilazio Kupinski kut naravno da su u ovom pogledu sudelovali đeneral Đukić i major Orelj. Major Orelj je potpuno zabrljao. Nezgodno je što se svuda prestavlja za Vašeg Delegata te u ime Vaše onako pijan naređuje i govori. Sve ovo vide ovi naši mladi komandanti koji vode ljude i koji treba da nose ceo teret borbe na svojim leđima. Oni nemogu da dozvole da im neko prebaci da su saradnici Nemaca. Kapetan Lapčević, đeneral Đukić i major Orelj mogli su i trebali da rade, ali samo tajno, a nikako javno svakog dana sedeti u kafani u s. [[Ušće (Obrenovac)|Ušće]] pored puta [[Obrenovac]]—Šabac, još đeneral Đukić sa đeneralskom kapom i t.d. Da umirim ove mlade ljude i da im objasnim da će se ovo zabraniti i da će se ako se šta radi, u buduće tajno raditi, trebalo je dosta vremena i muke.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_37.htm Izveštaj delegata Vrhovne komande za Vojvodinu od 22. avgusta 1944. Draži Mihailoviću o akcijama protiv NOV i POJ u Sremu i o saradnji sa nemačkim trupama]</ref>}} Iz Armijske grupe »F« javljeno je 13. septembra 1944. godine da Mihailovićevi četnici pomažu okupacionoj sili i prilikom defanzivnih akcijâ u zapadnoj Srbiji: {{izdvojeni citat|Sjeverozapadna Srbija: Noćni napad crvenih bandi na [[Valjevo]] odbijen od strane četnika i vlastitih snaga.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=553&rec=311&roll=193 NARA, T311, Roll 193, frame no. 000550.] <br /> ({{jez-njem|"NW–Serbien: </br> Nachtangriff roter Banden auf Valjevo durch Cetniks und eig. Kräfte abgeschlagen."}})</ref>|Tajni dnevni izvještaj Komande Jugoistoka (Armijska grupa »F«) za 13. IX 1944.}} U [[Istočna Srbija|istočnoj Srbiji]] četnici su asistirali okupatoru pri zaštiti objekata od strateškog značaja za ratnu privredu Trećeg Reicha, čime je Nijemcima znatno olakšavana eksploatacija rudnih bogatstava u zemlji: {{izdvojeni citat|Napad bandi na rudnik uglja [[Bogovina]] odbijen od strane DM–jedinicâ i mešovite borbene grupe (Landesschützen iz [[Bor]]a i delovi 1. policijskog dobrov. bataljona).<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=403&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frame no. 6289656.] <br /> ({{jez-njem|"BANDENANGRIFF AUF KOHLENBERGWERK BOGOVINA DURCH DM–VERBAENDE UND GEMISCHTE KGR (LDS AUS BOR UND TLE. POL. FREIW.BTL. 1) ABGEWIESEN."}})</ref>|Dnevni izvještaj Komande Jugoistoka (Armijska grupa »F«), 27. VIII 1944. godine}} Načelnik štaba Četvrte grupe jurišnih korpusa JVuO major [[Neško Nedić]] je 13. septembra izdao naređenje kapetanu Vojislavu Markoviću da u najtješnjoj vezi sa njemačkim okupacionim snagama odbace [[1. proleterska divizija|Prvu proletersku diviziju]] prilikom napada na Valjevo: {{izdvojeni citat|Tvoj korpus za sada ostaje za akciju prema Valjevu — prema komunističkoj grupi dejstvuje u Kolubari. Pošto ovu akciju vode uglavnom Nemci to će tvoja uloga biti da naslonom naših i u sporazumu sa njima izvršiš tučenje crvenih sugerišući Nemcima najpogodnija rešenja. Od Nemaca ćeš neposredno da se snabdevaš municijom, a glavni zadatak ti je da prisustvom uz nemačke trupe goniš i hvataš komuniste koje oni razbijaju.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_69.htm Naređenje načelnika štaba 4. grupe jurišnih korpusa od 13. septembra 1944. komandantu 7. jurišnog korpusa da sadejstvuje s nemačkim trupama u odbijanju napada 1. proleterske divizije NOVJ na Valjevo]</ref>}} Istovremeno, Nijemci otpočinju s izvođenjem [[Operacija Cirkus|operacije »Cirkus«]] ({{jez-njem|Zirkus}}), čiji je cilj bio ovlađivanje [[Kolubara|kolubarskim]] pobrđem. Operacija je počela 24. septembra 1944, uz učešće [[7. SS dobrovoljačka gorska divizija Prinz Eugen|7. SS-divizije »Prinz Eugen«]], [[Brandenburger|1. puka »Brandenburg«]] (bez 1. bataljona), 202. tenkovskog bataljona, dijelova 5. policijskog puka i pripadnikâ Šumadijske i Kolubarske grupe korpusa JVuO.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_168.pdf Pregled dejstava potčinjenih jedinica vojnoupravnog komandanta Jugoistoka (Armijske grupe »Srbija«) od 23. avgusta do 4. novembra 1944. godine]</ref> Prethodnog dana, ispred Komande Jugoistoka je načelnik štaba Armijske grupe »F« general [[Arthur Winter]] uputio izvještaj kojim najavljuje početak operacije, napominjući da će se i brojne četničke jedinice boriti na strani Wehrmachta: {{izdvojeni citat|Početak "Cirkusa" 24. septembra. [...] Sve naše snage u sjeverozapadnoj Srbiji potčinjene su Borbenoj grupi fon Jungenfeld. U kruševačkom kraju uspješno napredovanje većih četničkih snaga, uz podršku 12. bataljona iz sastava [[Druga oklopna armija (Wehrmacht)|2. oklopne armije]], protiv crvenih bandi u području sjeverozapadno od Kruševca. Pothvat će biti nastavljen sa 6.000 četnika.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=941&rec=311&roll=193 NARA, T311, Roll 193, frame no. 000931.] <br /> ({{jez-njem|"Beginn "Zirkus" 24.9. Durch Aufkl.– Vorstoss 1. Rgt. Brandenburg Arandjelovac stark feindbesetzt festgestellt. Sämtl. eig. Kräfte in NW–Serbien Kgr. v. Jungenfeld unterstellt. Raum Krusevac erfolgreicher Vorstoss stärkerer Cetnik–Kräfte, unterstützt durch 2./Pz.Abt.z.b.V.12 gegen rote Banden Raum NW Krusevac. Unternehmen wird mit 6000 Cetniks fortgeführt."}})</ref>|Povjerljivi izvještaj Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi oružanih snaga od 23. IX 1944.}} U septembru su kvislinške formacije [[Srpska državna straža|Srpska državna]] i [[Srpska granična straža|granična straža]] preformirane u [[Srpski udarni korpus]] (jačine 6.800), stavljen pod Mihailovićevu komandu.<ref>[http://www.znaci.org/00001/4_12_4_168.htm Izveštaj komandanta Armijske grupe "Srbija" od 4. novembra 1944] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230714172817/https://znaci.org/00001/4_12_4_168.htm |date=2023-07-14 }}, Zbornik dokumenata i podataka o NOR-u, tom XII (nemački dokumenti), knjiga 4, Vojnoistorijski institut, Beograd - dokument 168</ref> U prvoj polovini septembra, četničko-nemačka odbrana [[Srbija|Srbije]] sa zapada doživela je slom usled prodora [[NOVJ]]. Bitka za [[Srbija|Srbiju]] definitivno je rešena tokom oktobra [[Beogradska operacija 1944.|Beogradskom operacijom]], uz sadejstvo [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije]] sa oklopnim snagama [[Crvena armija|Crvene armije]]. No, i pored toga, JVuO je nastavila sadejstvovati sa Vermahtom: {{izdvojeni citat|Usljed jakog komunističkog pritiska, još četničkih jedinica, uključujući i one iz istočne Srbije, izrazile su spremnost za dalju borbu protiv komunista u saradnji sa njem. Wehrmachtom.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&broj=101&roll=194 NARA, T311, Roll 194, frame 000095: Izvještaj o neprijatelju u Srbiji, Hrvatskoj, Crnoj Gori i Albaniji (Dodatak za savjetovanje kod načelnika štaba jugoistoka od 2. oktobra 1944.)] <br /> ({{jez-njem|"Unter dem starken kommunistischen Druck haben sich weitere Cetnik–Führer, auch aus O–Serbien bereit erklärt, gemeinsam mit der Deutschen Wehrmacht gegen die Kommunisten zu kämpfen."}})</ref>|Izvještaj [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] od 2. oktobra 1944.}} {{izdvojeni citat|Četnička grupa [[Siniša Ocokoljić|Ocokoljića]] iz istočne Srbije osiguravala je pozadinu Müllerovom korpusu prilikom borbi protiv Rusa u rejonu okuka Dunava–Zaječar.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=568&rec=311&roll=194 NARA, T311, Roll 194, frames no. 000562-000564: Držanje D.M.-četnika u Srbiji (dodatak za izvještaj o neprijateljskim namjerama od 19. oktobra 1944.)] </br> ({{jez-njem|"Die ostserbische Cetnikgruppe des Ocokoljic hat dem Korps Müller bei den Verteidigungskämpfen gegen die Russen im Raum Donauschleife–Zajecar Dienste zur Freihaltung der rückwärtigen Verbindungen geleistet."}})</ref>|Njemački izvještaj od 19. oktobra 1944.}} Opšta (pozitivna) ocjena o doprinosu četničkih snaga u borbi na strani njemačkog Wehrmachta tokom bitke za Srbiju, data je u izvještaju štaba [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]], poslatom 21. avgusta 1944. godine Vojnom zapovjedniku Jugoistoka generalu [[Hans Felber|Felberu]]: {{izdvojeni citat|Njemačko vođstvo u Srbiji je stoga moralo tražiti pomoć većih dijelova četnika Draže Mihailovića. Oni su slabo naoružani i nedavno su teško pogođeni usljed izostanka obuke pojedinačnih boraca. Ipak, dobro su se borili, pretrpjeli su znatne krvave gubitke i mogu se označiti kao bezuslovno antikomunistički.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=985&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000975.] ({{jez-njem|"Die deutsche Führung in Serbien mußte sich daher schon bisher der Mithilfe stärkerer Teile der DM–Cetniks bedienen. Diese sind schlecht bewaffnet und infolge geringer Ausbildung des Einzelkämpfers in der letzten Zeit stark angeschlagen worden. Sie haben sich aber gut geschlagen, erhebliche blutige Verluste zu verzeichnen und können als unbedingt antikommunistisch bezeichnet werden."}})</ref>|Njemačka procjena brojnosti partizanskih, njemačkih i kvislinških jedinica u Srbiji (21. august 1944).}} === Proboj četnika i Nijemaca iz Srbije (1944) === {{Poseban članak|Proboj četnika i Nijemaca iz Srbije|Povlačenje kolaboracionista sa Nijemcima (1944–1945)}} [[Datoteka:Bundesarchiv Bild 183-J28413, Jugoslawien, deutscher Rückzug.jpg|thumb|Nemački vojnici se povlače iz Srbije.]] Tokom septembra [[1944]]. glavna četnička mobilna formacija u centralnoj i zapadnoj Srbiji, [[Četvrta grupa jurišnih korpusa JVuO|Četvrta grupa jurišnih korpusa]] pod komandom [[Dragoslav Račić|Dragoslava Račića]], skupa sa drugim pridruženim jedinicama, poražena je od nadirućih snaga [[NOVJ]] i potisnuta prema [[Beograd]]u. Ove su jedinice Nemci tokom [[3. oktobra|3]], [[4. oktobra|4.]] i [[5. oktobra]] 1944. vozovima prebacili sa željezničkih stanica Topčider i Ripanj do [[Kraljevo|Kraljeva]].<ref name="ReferenceC">Ratko Parežanin; MOJA MISIJA U CRNOJ GORI, Rim, 1974, str. 17-18.</ref><ref>Radomir Milošević-Čeda: ZAKASNELI RAPORT, Interprint, Beograd, 1996, str. 78-79.</ref> {{izdvojeni citat|Noću, iza ponoći, između 3. i 4. oktobra 1944, krenuli smo iz Beograda, sa železničke stanice u Topčideru... Uveče sam se oprostio sa komandantom Korpusa, generalom Kostom Mušickim... Kod Mušickog je u tom trenutku bio [[Nikola Kalabić]], a u štabu Dobrovoljačkog Korpusa sam primetio i Neška Nedića... Došli su da se dogovaraju sa Dobrovoljačkom komandom i da traže opremu i ostalo. Na brzinu progovorio sam nekoliko reči sa Neškom Nedićem. U vozu su s nama putovali i Kalabićevi četnici. Rekoše nam da idu do Kraljeva, gde se vrši koncentracija četnika za borbu.<ref name="ReferenceC"/>|Nedićev ministar [[Ratko Parežanin]]}} O oštrini borbi koje su se vodile između snaga NOVJ, s jedne, te okupatorsko-kolaboracionističkih jedinica s druge strane, svjedoči i jedan njemački izvještaj neposredno pred [[Beogradska operacija|pad Beograda]]. U izvještaju se apostofira strateški značaj koji je, za odbranu glavnog grada Srbije, predstavljala linija bojišnice u [[Zapadna Srbija|zapadnoj Srbiji]], gdje je bila raspoređena Četvrta grupa jurišnih korpusa JVuO pod komandom potpukovnika Račića: {{izdvojeni citat|Račićeva jurišna grupa korpusa, koja je u septembru u teškim borbama na savskom zavoju bila potisnuta iz područja Čačak–Požega–Užice zbog napredovanja Titovih snaga u zapadnoj Srbiji ka sjeveru, probila se natrag u područje Užice–Požega–Čačak zapadno ka Drini u pojedinačnim grupama, trpeći velike gubitke, nakon što su njemačke snage raspoređene u ovom području povučene na [[Istočni front]]. Usljed nedostatka streljiva i oružja te u odsustvu njemačkih snaga koje bi ga poduprle, Račić je od tada mogao izvoditi samo manje operacije protiv komunističkih grupa. </br> Brzo napredovanje Rusa preko doline Morave do saobraćajnice Beograd–Kraljevo potpuno je promijenilo situaciju kod četnika. Čini se da je bliski kontakt s njemačkim trupama bio poremećen brzim pokretima njemačkih trupa uzrokovanim borbama, tako da se s te strane teško mogao vršiti bilo kakav kontinuirani uticaj na četnike.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=568&rec=311&roll=194 NARA, T311, Roll 194, frame no. 000562.] </br> ({{jez-njem|"Die im September durch den Nordvormarsch der Tito–Kräfte im westserbischen Gebiet aus dem Raum Cacak–Pozega–Uzice in harten Kämpfen gegen den Savabogen zurückgedrückte Sturmkorpsgruppe Racic hat sich nach Abzug der in diesem Raum eingesetzten deutschen Kräfte an die Ostfront wiederum unter starken Verlusten in Einzelgruppen in das Gebiet westlich der Drina und den Ausgangsraum Uzice–Pozega–Cacak durchgekämpft. Wegen Mangel an Munition und Waffen und im Hinblick auf das Fehlen deutscher Kräfte als Rückhalt hat Racic seitdem nur kleinere Aktionen gegen komm. Gruppen durchführen können. </br> Das rasche Vordringen der Russen über das Moravatal bis zur Straße Belgrad–Kraljevo hat die Lage der Cetniks völlig verändert. Die Tuchfühlung mit der deutschen Truppe scheint durch die im Kampfverlauf notwendig gewordenen raschen deutschen Truppenverschiebungen unterbrochen zu sein, sodass von dieser Seite die Möglichkeit zu laufender Einwirkung auf die Cetniks kaum mehr bestand."}})</ref>|Držanje D.M.-četnika u Srbiji (dodatak za izvještaj o neprijateljskim namjerama od 19. oktobra 1944.)}} U mjesečnom izvještaju [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] ({{jez-njem|Heeresgruppe F}}) za oktobar 1944, poslatom Komandi Jugoistoka, konstatuje se da četnici u Srbiji nijesu u stanju održati svoje pozicije bez prisustva njemačkih okupacionih trupâ. Oficiri Wehrmachta tvrde da je „prebacivanje najvećeg dijela četničkih jedinica koje su se nalazile u sjevernoj i istočnoj Srbiji u suštini izvršeno da bi se izbjegli sukobi sa Rusima“, na čiju ih je „podmuklost“ upozorila Vrhovna komanda JVuO: {{izdvojeni citat|U borbi sa snagama 1. komun. korpusa koje su napredovale ka Beogradu, krajem septembra je Rudnički korpus [JVuO] u rejonu Lazarevca (32 km si. od Valjeva) potpuno uništen, dok je Kosmajski korpus uspio da se održi u rejonu sjeverno od Mladenovca (4 km j–ji. od Beograda). Nakon povlačenja njemačkih trupa, budući u nemogućnosti da zadrže dotadašnja operativna područja zbog premoći Rusa i komunista, četničke jedinice koje su se borile u sjeverozapadnoj i centralnoj Srbiji prebačene su do sredine oktobra na područje južno od Zapadne Morave.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=675&rec=311&roll=189 NARA, T311, Roll 189, frame no. 001138.] <br /> ({{jez-njem|"Die Verlegung des grössten Teiles der in Nord– und Ostserbien befindlichen Cetnik–Einheiten wurde im wesentlichen zur Vermeidung von Zusammenstössen mit den Russen vorgenommem, vor deren Hinterlist das Obkdo. die Stäbe dringend warnte. <br /> Im Kampf mit den auf Belgrad vorgehenden Kräften des I.komm.Korps wurde Ende September das im Raum Lazarevac (32 NO Valjevo) stehende Rudnik–Korps völlig zerschlagen, während das Kosmaj–Korps sich im Raum Nord Mladenovac (4 SSO Belgrad) behaupten könnte. <br /> Angesichts der Unmöglichket, nach dem Abzug der deutschen Truppen die bisherigen Einsatzräume gegen die Übermacht der Russen und Kommunisten zu halten, wurden die in Nordwest– und Mittel– Serbien kämpfenden Cetnik–Einheiten biss Mitte Oktober in den Raum südlich der Westl. Morava verlegt."}})</ref>}} Izbijanje [[Crvena armija|Crvene armije]] na severoistočnu granicu Jugoslavije izazvalo je pometnju u četničkim redovima. Znatan deo četničkih trupa tokom septembra razbijen je od strane NOVJ u zapadnoj Srbiji. Sam [[Dragoljub Mihailović|Mihailović]] sa manjom grupom boraca je nateran na povlačenje u Bosnu. Neki su pokušali da napadom na Nemce pred sam dolazak Crvene armije ponovo steknu saveznički status ([[Predrag Raković|Raković]], [[Dragutin Keserović|Keserović]], [[Dragoslav Račić|Račić]]), ali je i ovaj pokušaj bio kratkotrajan. Nakon neuspeha, glavnina se krajem oktobra koncentrisala u oblasti Ivanjice. Upravo u tom periodu vrh Armijske grupe E iz Grčke izbio je do [[Novi Pazar|Novog Pazara]]. Četnici su se priključili [[Proboj Armijske grupe E kroz Sandžak|prodoru Armijske grupe E kroz Sandžak]] u istočnu [[Bosna|Bosnu]]. {{Wikisource|Izveštaj Komande grupe armija "E" Komandantu Jugoistoka od 11.11.1944.}} {{izdvojeni citat|Draža Mihailović će nastaviti borbu protiv komunizma. Njegove jedinice se već bore sa Titovim trupama i imaju djelomično vezu sa njemačkim jedinicama (pukovnik v. Jungfeld, general Müller). Sada je stvar u tome, kako upotrebiti četničke jedinice kao prethodnice i osiguranje za komunikacije prilikom predstojećeg izmještanja njemačkih trupa iz Srbije. Pritom se neće moći izbjeći da četnici, prateći moguće pokrete njemačkih trupa ka zapadu, ne dospiju na tlo Hrvatske.<ref name="sr.wikisource.org">[http://sr.wikisource.org/wiki/Zabilje%C5%A1ka_sa_savjetovanja_visokih_njema%C4%8Dkih_politi%C4%8Dkih,_vojnih_i_policijskih_li%C4%8Dnosti_o_%C4%8Detni%C4%8Dkom_pitanju_u_Srbiji,_8._oktobra_1944. Zabilješka sa savjetovanja visokih njemačkih političkih, vojnih i policijskih ličnosti o četničkom pitanju u Srbiji, 8. oktobra 1944.]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=51&rec=311&roll=194 NARA, T311, Roll 194, frames no. 000045—000046.] ({{jez-njem|"D.M. wird weiterhin Kampf gegen den Kommunismus führen. Seine Verbände stehen nach wie vor gegen den Titobanden und haben zum Teil auch die notwendige Bindung an die deutsche Truppe (Oberst von Jungfeld, General Müller). Es wird nunmehr darauf ankommen, die Cetniks bei den zu erwartenden Absatzbewegungen der deutschen Truppe in Serbien als eine Art Vorhut einzusetzen, die die rückwärtigen Verbindungen durch Kampf gegen die dortständigen kommunistischen Banden öffnen. Dabei ist nicht zu vermeiden, dass die Cetniks im Zuge möglicher Rückverlegung der deutschen Kräfte in Serbien nach Westen auf kroatisches Gebiet übertreten."}})</ref>|Zabilješka sa savjetovanja njemačkog okupacionog vrha o četničkom pitanju u Srbiji, 8. oktobra 1944.}} Prvog dana oktobra 1944, u Komandi Jugoistoka je održano savjetovanje na kojem je upozoreno na promjenljivo raspoloženje četnika prema njemačkoj oružanoj sili u okupiranoj Jugoslaviji: {{izdvojeni citat|Srbija: [...] Četničko držanje i dalje različito. Srbijanski četnici se bore zajedno sa Wehrmachtom protiv komunista. Čak je i sam Draža Mihailović tražio njemačko osiguranje za planirano prebacivanje svog štaba iz sjeverozapadne Srbije u područje jugozapadno od Beograda. Ovaj plan se ipak nije ostvario. Suprotno tome, četnici u Istočnoj Bosni, Hercegovini i južnoj Crnoj Gori su neprijateljski nastrojeni. Kreću se ka obali, kako bi u slučaju savezničkog iskrcavanja s njima uspostavili kontakt i dobili savezničku zaštitu od crvenih. Iz sigurnog izvora se doznaje da D.M. izričito osudio njihovo protivnjemačko držanje.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=111&rec=311&roll=194 NARA, T311, Roll 194, frames no. 000105—000106.] ({{jez-njem|"Cetnik–Haltung weiterhin uneinheitlich. Serbische Cetniks kämpfen zusammen mit deutscher Truppe gegen komm. Banden. DM. selbst bat sogar um deutsche Hilfe zur Sicherung beabsichtigter Verlegung seines Hauptstabes von NW–Serbien in Raum SW Belgrad. Diese Absicht jedoch nicht durchgeführt. Demgegenüber feindselige Haltung der Cetniks im O–Bosnien, Herzegovina und S–Montenegro und Bewegung dieser Kräfte zur Küste in den Raum Dubrovnik mit dem Ziel, bei erwarteter engl.Landung Verbindung mit Allierten aufzunehmen und Schutz gegen Rote zu suchen. Nach S.Qu. bekannt, dass DM. die deutschfeidliche Haltung dieser Cetniks aussdrücklich missbilligt."}})</ref>|Izvještaj sa savjetovanja kod načelnika štaba Jugoistoka od 2. oktobra 1944 (1. oktobar 1944.).}} Koliki je stepen kontrole nad četničkim snagama u Srbiji uspjela ostvariti njemačka Komanda Jugoistoka, vidljivo je i iz zapisnika sa sastanka na vrhu, održanog neposredno pred početak [[Beogradska operacija|Beogradske operacije]] (8. X 1944), kada su zabilježene i riječi Višeg SS i policijskog vođe [[Hermanna Behrendsa]]: {{izdvojeni citat|Na pitanje g-dina feldmaršala [tj. [[Maximilian von Weichs|von Weichs]]a — prim.] postoji li mogućnost komunističkog ustanka u Beogradu, Viši SS i policijski vođa Obergruppenführer Behrends je odgovorio odrečno, ističući da su stalnim pročešljavanjem u posljednje vrijeme uklonjeni svi oni komunisti koji bi na bilo koji način mogli učestvovati u takvoj akciji. Na pitanje gdje se nalaze komunisti zatvoreni u koncentracioni logor, Behrends je odgovorio da su svi pobijeni. Na kraju je skrenuo pažnju na to da je u četničke redove uspio ubaciti dovoljno jake grupe Službe sigurnosti [SD-Sicherheitsdienst], koje imaju ostati sa četnicima i ubuduće. Na to je glavnokomandujući primijetio da je samo to dovoljan razlog zašto bi se vodstvo nad četnicima trebalo povjeriti isključivo Višem SS i policijskom vođi.<ref name="sr.wikisource.org">[http://sr.wikisource.org/wiki/Zabilje%C5%A1ka_sa_savjetovanja_visokih_njema%C4%8Dkih_politi%C4%8Dkih,_vojnih_i_policijskih_li%C4%8Dnosti_o_%C4%8Detni%C4%8Dkom_pitanju_u_Srbiji,_8._oktobra_1944. Zabilješka sa savjetovanja visokih njemačkih političkih, vojnih i policijskih ličnosti o četničkom pitanju u Srbiji, 8. oktobra 1944.]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=52&rec=311&roll=194 NARA, T311, Roll 194, frames no. 000045—000046.] ({{jez-njem|"Die Frage des Herrn Feldmarschall an den Obergruppenführer Behrends, ob er mit einem kommunistischen Aufstand in Belgrad rechne, verneinte dieser unter Hinweis darauf, dass er in letzter Zeit durch dauernde Durchkämmungen alle irgendwie für einen Putsch infrage kommenden Kommunisten beseitigt habe. Die Frage nach dem Verbleib der im Konzentrationslager erfassten Kommunisten beantwortete er dahingehend, dass diese alle umgelegt seien. Abschliessend wies Obergruppenführer Behrends noch daraufhin, dass er bei den Cetniks ausreichend starke SD—Kommandos eingebaut habe, die bei den Cetniks verbleiben würden. Von seiten O.B.Südost wurde daraufhin festgestellt, dass allein schon durch diese Tatsache die weitere Führung der Cetnikverbände durch den Höh.SS und Pol.Führer gegeben sei."}})</ref>|Zabilješka sa savjetovanja njemačkog okupacionog vrha o četničkom pitanju u Srbiji, 8. oktobra 1944.}} Nakon poraza u [[Bitka na Jelovoj gori|bici na Jelovoj gori]], Vrhovna komanda JVuO na čelu sa Dražom Mihailovićem obrela se u [[Istočna Bosna|istočnoj Bosni]]. Potpukovnik [[Zaharije Ostojić]], komandant Istaknutog dela štaba Vrhovne komande, šalje 30. septembra 1944. komandantu Zlatiborskog korpusa kapetanu Dušanu Radoviću (pseudonim »Kondor«) upozoravajuću depešu: {{izdvojeni citat| ''Za Kondora — ultra urgent'' Imam obaveštenje da ste Vi, [Miloš] Marković i [Filip] Ajdačić upućeni u [[Višegrad|višegradski]] srez sa specijalnim zadatkom i da ćete isti izvršiti u punoj vezi sa [[Gestapo]]m i Švabama. Vaši ljudi pričaju da su kaznena ekspedicija. Još u toku današnjeg dana očekujem Vaše objašnjenje, jer ću u protivnom preduzeti potrebno, a narod i istorija reći će ko je izdajnik?<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_133.htm Izvod iz Knjige poslatih depeša Istaknutog dela štaba Vrhovne komande od 7. avgusta 1944. do 7. januara 1945. godine]</ref>}} Jedinice [[Crvena armija|Crvene armije]] i [[NOVJ]] u prvoj polovini oktobra [[1944]]. zaposele su komunikaciju dolinom [[Morava (reka)|Morave]] između [[Vranje|Vranja]] i [[Velika Plana|Velike Plane]], što je otežalo [[Proboj Armijske grupe "E" iz Grčke 1944|proboj Armijske grupe "E" iz Grčke]]. Ova formacija time je bila usmerena na komunikaciju [[Skoplje]] - [[Kosovska Mitrovica]] - [[Raška]], odnosno dolinom [[Ibar (reka)|Ibra]], i zatim na otvaranje puteva prema [[Sarajevo|Sarajevu]] pod borbom. Tokom ovog četvoromesečnog proboja saradnja između Armijske grupe "E" i četnika iz [[Srbija|Srbije]] i [[Crna Gora|Crne Gore]] imala je više vidova. U izvještaju [[91. armijskog korpusa]] Wehrmachta od 25. oktobra 1944. godine, što ga je potpisao general [[Werner von Erdmannsdorf]],<ref>NARA, T314, Roll 1360, frame no. 000889.</ref> odato je svojevrsno priznanje generalu Mihailoviću i njegovim četnicima kao najvrjednijim antikomunističkim (sa)borcima na čitavom okupiranom području [[Jugoistočna Evropa|jugoistočne Evrope]]: {{izdvojeni citat|Među antikomunističke grupe u Srbiji spadaju i sljedbenici srpskog pukovnika Draže Mihailovića [Mihailović je unaprijeđen u čin generala još decembra 1941. — prim.] i neke nezavisne četničke jedinice (četnik — borac za slobodu). Pukovnik Draža Mihailović igra u Srbiji ulogu sličnu onoj koju igra general [[EDES]]-a [[Napoleon Zervas|Zervas]] u Grčkoj. On jeste anglofil, ali i apsolutno antikomunistički nastrojen. Na osnovu njegova antikomunističkog stava, saradnja [četnika i Nijemaca] u borbi protiv Titovih komunističkih bandi bila je uglavnom zadovoljavajuća. Srbin je dobar vojnik i u tom pogledu nalazi se na prvom mjestu na Balkanu. Disciplinovan je, žilav i uporan, te stoga stoji iznad prosječnog Grka. Srpske bande se bore žešće od Grka i imaju se više cijeniti od grčkih bandita. Njihovo naoružanje je dobro.|Uputstvo za srpsko-albansku teritoriju, izdato od strane obavještajnog odjeljenja 91. armijskog korpusa, 25. oktobar 1944. godine}} Prilikom proboja od [[Sjenica|Sjenice]] prema [[Prijepolje|Prijepolju]] [[24. oktobra|24]]-[[31. oktobra]] [[1944]]. Nemci su nastupali zajedno sa borcima [[Srpski udarni korpus|Srpskog udarnog korpusa]] protiv snaga [[37. sandžačka divizija|37. sandžačke divizije]]. Od Prijepolja se glavnina [[Armijska grupe "E"|Armijske grupe "E"]] kroz Sandžak usmerila na pravac Prijepolje - Višegrad - Rogatica - Sarajevo. Jednim motorizovanim bataljonom Nemci su 1. novembra otvorili su put Prijepolje - Pljevlja, i usmerili celokupne četničke snage iz [[Srbija|Srbije]] na pravac [[Sjenica]] - [[Prijepolje]] - [[Pljevlja]] - [[Goražde]]. Time su iskoristili snage [[JVUO]] iz Srbije kao svoju levu pobočnicu. Nakon toga, svojim napadom na NOVJ u pravcu Tuzle ([[Ofanziva JVuO u istočnoj Bosni decembra 1944]]) sadejstvovale su snagama [[Armijska grupa E|Armijske grupe E]] u njihovom proboju na sever. U dnevnom izvještaju za 13. novembar 1944. o situaciji na teritoriji okupirane Jugoslavije iz štaba Armijske grupe »F«, u paragrafu naslovljenom “Njemačke i savezničke trupe“, navodi se, očigledno na osnovu presretnute komunikacije snaga NOVJ, da se general Dragoljub Mihailović nalazi u rejonu [[Sjenica|Sjenice]] sa „aktivnim jugoslovenskim generalom” (moguće da je riječ o [[Miroslav Trifunović|Miroslavu Trifunoviću]]).<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=719&rec=311&roll=189 NARA, T311, Roll 189, frame no. 001217.] <br /> ({{jez-njem|"I. Deutsche und verbündete Truppen. </br> Draza Mihajlovic befindet sich mit einem aktiven jugosl. General im Sjenica. (VII.mont.Brig. an 3.Div. 4.11.)"}})</ref> Dok komandant [[Armijska grupa E|Armijske grupe E]] general [[Aleksander Ler|Ler]] u svom pregledu brojnog stanja od [[16. novembra]] [[1944]]. ubraja 10.000 četnika Pavla Đurišića u vlastite (njemačke) trupe,<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_174.htm Pregled brojnog stanja jedinica potčinjenih Grupi armija »E« na dan 16. 11. 1944. godine, Zbornik dokumenata i podataka o NOR-u, tom XII - dokumenti nemačkog rajha, knjiga 4], Vojnoistorijski institut, Beograd - dokument 174.</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=382&rec=311&roll=184 NARA, T311, Roll 184, frames no. 000376—000377.]</ref> dotle se za četnike iz Srbije u izveštaju poslatom Vrhovnoj komandi u [[Berlin]]u kaže da se "drže u senci Vermahta". Nevoljno savezništvo veoma dobro ilustruje i sljedeći izveštaj: {{izdvojeni citat|Grupa Marković (2500—3000), u sporazumu sa nem. vojskom, osigurava odsek Mitrovica — Raška (mesta uklj.) — Novi Pazar. Izviđanje protiv Bugara, Tita i Sovjeta. Do sada nije bilo ozbiljnih incidenata. Potrebna je opreznost. [[Miroslav Trifunović|Trifunović]] sa oko 18.000 četnika [[Dragoslav Račić|Račića]] i [[Dragutin Keserović|Keserovića]], uporedno sa nem. pokretima u rejonu Prijepolje. Pravac marša Foča. U početku učešće u borbenim dejstvima na nemačkoj strani (zaštita bokova). U poslednje vreme samo saputnici. Utisak: dokle god postoje zajednički interesi — uopšte mir. Ako vide mogućnost uspeha, bezuslovno treba očekivati prepade na nemački [[Vermaht]], naročito na odvojene grupe. <br /> Moli se da se dostavi rezultat pregovora DM — [[Hermann Neubacher|zastupnik Ministarstva spoljnih poslova]].<ref>[http://sr.wikisource.org/sr-el/%D0%98%D0%B7%D0%B2%D0%B5%D1%88%D1%82%D0%B0%D1%98_%D0%9A%D0%BE%D0%BC%D0%B0%D0%BD%D0%B4%D0%B5_%D0%B3%D1%80%D1%83%D0%BF%D0%B5_%D0%B0%D1%80%D0%BC%D0%B8%D1%98%D0%B0_%22%D0%95%22_%D0%9A%D0%BE%D0%BC%D0%B0%D0%BD%D0%B4%D0%B0%D0%BD%D1%82%D1%83_%D0%88%D1%83%D0%B3%D0%BE%D0%B8%D1%81%D1%82%D0%BE%D0%BA%D0%B0_%D0%BE%D0%B4_11.11.1944. Izveštaj Komande grupe armija "E" Komandantu Jugoistoka od 11.11.1944.], Vojnoistorijski institut, NAV--T-311, r. 184</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=507&rec=311&roll=184 NARA, T311, Roll 184, frame no. 000501.] <br/> ({{jez-njem|"1.) Gruppe Markovic (2500–3000) sichert im Einvernehmen mit dt. Truppe Abschnitt Mitrovica – Raska (Orte ausschl.) – Novi Pazar. Aufklärung gegen Bulgaren, Tito und Sowjets. Bis jetzt keine ernsteren Zwischenfälle. Vorsicht geboten. <br /> 2.) Trifunovic mit ca. 18000 Cetniks des Racic und Keserovic gleichlaufend mit dt. Bewegungen im Raum Prijepolje Marschrichtung Foca. Anfangs Teilnahme an Kampfhandlungen auf deutscher Seite (Flankenschutz). Neuerdings nur Mitläufer. Eindruck: Solange gleichlaufende Interessen im allgemeinen Ruhe. Wenn erfolgversprechend, Überfälle gegen deutsche Wehrmacht, besonders Splittergruppen, unbedingt zu erwarten. <br /> 3.) Um Übermittlung des Verhandlungsergebnisses DM – Vertreter AA wird gebeten."}})</ref>}} Načelnik štaba Armijske grupe »E« general-major [[Erich Schmidt-Richberg]] piše 5. decembra 1944. godine o pokušajima da se s četnicima Draže Mihailovića nađe, u vrijeme zajedničkog povlačenja, obostrano korisno rješenje u smislu nastavka saradnje u borbi protiv snagâ [[NOV i POJ]]: {{izdvojeni citat| ''Borbenoj grupi pukovnika Bemera </br> Glavni štab [[V SS brdskog korpusa]]'': 1) Pošto nemačka Vrhovna komanda sa opunomoćenicima DM već pregovara (preko izaslanika pukovnika [[Gojko Borota|Borote]]), molimo da se generalu Trifunoviću predoči da sačeka uputstva od svog pretpostavljenog starešine. 2) Utvrđivanje neke neutralne zone ist. od [[Sokolac|Sokolca]] ne može se dovesti u sklad sa nemačkim planovima. 3) Ostali predlozi DM već su dostavljeni. 4) U držanju nemačkog Vermahta, koje je ranije utvrđeno, prema četnicima ništa se nije promenilo. Nemački Vermaht ima nameru da zadovolji potrebe četnika u što većoj meri uzimajući u obzir i pružanje materijalne pomoći.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_219.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »E« ZA PERIOD OD 1. OKTOBRA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=868&rec=311&roll=184 NARA, T311, Roll 184, frame no. 000862.] <br/> ({{jez-njem|"An Kampfgruppe Oberst Böhmer nachrichtl.: </br> Gen.Kdo.V.SS-Geb. Korps (durch Schreiben, 2. Ausf.) </br> 1.) Da deutsches Okdo. nur mit einer DM Vertretung verhandeln kann, und dies bereits geschiet (von entsandter Oberst Borota), wird gebeten, dass General Trifunovic nahezulegen, Weisungen seiner vorgesetzten Stelle abzuwarten. </br> 2.) Festlegung eines neutralen Raumes ostw. Sokolac läst sich mit deutschen Planungen nicht in Einklang bringen. Entsprechende andere Vorschläge wurden bereits DM übermittelt. </br> 3.) An dem ursprünglich festgelegten Verhalten der deutschen Wehrmacht gegenüber den Cetniks hat sich nichts geändert. </br> 4.) Die deutsche Wehrmacht wird versuchen, den Bedürfnissen der Cetniks weitgehend gerecht zu werden und beabsichtigt hierzu auch materielle Hilfeleistung."}})</ref>}} U posljednjim mjesecima okupacije Jugoslavije, dužnosnici njemačkog Wehrmachta mogli su dati konačni i zaokruženi sud o karakteru kolaboracije JVuO sa okupacionim snagama. Tako uputstvo iz štaba 91. armijskog korpusa od 26. decembra 1944. godine sadrži veoma iznijansirano tumačenje kvaliteta dosadašnje njemačko-četničke saradnje, prvenstveno uslovljene spoznajom da [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOVJ]] predstavlja zajedničkog neprijatelja. Pored toga, oficiri iz štaba 91. koprusa analiziraju kako se može proći s najmanje političke štete usljed stalno prisutnog antagonizma između vlasti NDH i četnikâ, preporučajući oprez u odnosima s potonjima zbog njihovih neprekinutih veza sa [[Saveznici u Drugom svjetskom ratu|Saveznicima]]: {{izdvojeni citat|Srpski četnici: </br> Upotreba četničkih jedinica dala je u raznim oblastima dobre rezultate. Poznavanje zemljišta od strane četnikâ i njihove izviđačke aktivnosti protiv Titovih snaga od koristi su njemačkom Wehrmachtu. Međutim, oslanjanje četnika na njemački Wehrmacht proizilazi isključivo iz činjenice da su inferiorni u odnosu na Titove snage — [[Angloamerika|angloamerička]] oružana intervencija bi ih navela da odmah promijene kurs. Njihovi pokušaji da se svrstaju uz angloameričkog neprijatelja se nastavljaju. Stoga se savjetuje veliki oprez kada se postupa sa četnicima. Za vlastiti stav prema četnicima presudno je sljedeće: </br> 1) Upotreba četničkih jedinica mora se sprovesti na način tako da, u slučaju nagle promjene kursa, šteta ostane u granicama podnošljivog; </br> 2) Nijemci moraju iskoristiti neprijateljstvo između četnika i boljševičkih bandi; </br> 3) Saradnja s četnicima od slučaja do slučaja u zamjenu za opskrbu borbenom municijom, zdravstvenu njegu i snabdijevanje namirnicama, ukoliko su dostupne; </br> 4) Cjelokupno hrvatsko stanovništvo mrzi četnike; kompromis između njih i hrvatskih vlasti (posebno ustaša) teško da je moguć. Stoga, moramo spriječiti njihov upad na hrvatski teritorij, posebno između [[Drina|Drine]] i [[Bosna (rijeka)|Bosne]]. Prelazak [natrag] preko Drine u Srbiju, naročito od strane četnika iz Stare Srbije [misli se na teritoriju Nedićeve Srbije — prim.], treba podržati, jer se time izbjegava konflikt s NDH. Na hrvatskom tlu, taktički nužan kontakt s četnicima tokom operacija protiv Titovih snaga treba održati što je moguće više neprimjetnijim, s obzirom na odnos s ustašama; </br> 5) Postojeća mržnja između srpskih četnika i [[Bošnjaci|Muslimana]] zahtijeva poseban oprez tokom pregovora s obje strane i njihovog upošljavanja, jer će se i jedna i druga strana ili povući ili odmah zauzeti neprijateljski stav ako se za takve pregovore sazna; </br> Da li se četnici mogu iskoristiti u njemačku svrhu u borbi protiv Titovih bandi, '''čime bi se uštedjela njemačka krv''', zavisiće od razumnog i vještog pregovaranja s njima.<ref>[https://znaci.org/ok/T317.php?sta1=etni&sta2=D.M&idem=1404 NARA, T314, Roll 1630, frame no. 000770.] <br /> ({{jez-njem|"Die serbischen Cetniks. </br> Der Einsatz von Cetnik–Verbänden hat in verschiedenen Gebieten guten Ergebnissen geführt. Von Nutzen für die Deutsche Wehrmacht ist die Landeskenntnis der Cetniks und ihre Aufklärungstätigkeit den Titobanden gegenüber. </br> Anlehnung der Cetniks an die Deutsche Wehrmacht beruht jedoch nur auf die Tatsache, daß sie den Titokräften unterlegen sind: ein bewaffnetes angloameriknisches Eingreifen wird ihr sofortiges Umschwenken veranlassen, Ihre Versuche, sich dem angloamerikanischen Gegner zu nähern, laufen weiter. Große Vorsicht den Cetniks gegenüber ist daher angebracht. </br> Für die eigene Haltung den Cetniks gegenüber ist maßgebend: </br> 1.) Der Einsatz der Cetnik–Verbände ist so durchzuführen, daß bei plötzlichem Umschwenken der Schaden in erträglichen Grenzen bleibt. </br> 2.) Die Feindschaft zwischen den Cetniks und bolschewistischen Banden muß deutscherseits ausgenützt werden. </br> 3.) Zusammenarbeit mit Cetniks von Fall zu Fall gegen Bereitstellung von Gefechtsmunition, sanitäre Betreuung und Verpflegung, soweit diese vorhanden. </br> 4.) Die Cetniks sind bei der gesamten kroatischen Bevölkerung verhasst, ein Ausgleich zwischen ihnen und den kroatischen Dienststellen (bes. Ustascha) ist kaum möglich, daher muss ein Eindringen in den innerkroatischen Raum insbesondere zwischen Drina und Bosna unsererseits verhindert werden. Ein Übertritt insbesondere der altserbischen Cetniks über die Drina nach Serbien ist zu unterstützen, da so Konflikt mit Kroatien vermieden wird. Auf kroatischem Boden ist taktisch notwendige Fühlung mit Cetniks bei Einsatz gegen Titobanden im Hinblick auf Verhältnis zur Ustascha möglichst wenig in Erscheinung treten zu lassen. </br> 5.) Der bestehende Haß zwischen serbischen Cetniks und Muselmanen verpflichtet bei Verhandlungen und Einsatz beider Teile zu besonderer Vorsicht, da bei Bekanntwerden solcher Verhandlungen beide Parteien entweder abspringen oder sofort eine feindselige Haltung einnehmen werden. </br> Von einer verständnisvoll und geschickt geführten Verhandlung mit den Cetniks wird es abhängen, ob diese durch Einsatz gegen Titobanden für deutsche Zwecke nutzbar gemacht werden können, somit also deutsches Blut gespart werden kann."}})</ref>|Uputstvo načelnika štaba 91. armijskog korpusa o „srpskim četnicima“ iz decembra 1944.}} === Proboj četnika i Nijemaca iz Crne Gore (1944) === {{Poseban članak|Proboj četnika i Nijemaca iz Crne Gore|Pavle Đurišić|Crnogorski dobrovoljački korpus}} [[File:Spisak vlastitih trupa njemačke Armijske grupe E 1944, decembra 1944.jpg|thumb|Spisak trupa njemačke Armijske grupe »E« iz decembra 1944.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=382&rec=311&roll=184 NARA, T311, Roll 184, frame no. 000376.]</ref> Na spisku se nalazi i “10.000 Crnogoraca“ ({{jez-njem|"10.000 Montenegriner"}}). Riječ je o četnicima [[Pavle Đurišić|Pavla Đurišića]] (tj. CDK), koji su se povlačili zajedno sa okupacionim snagama.]] Dok su srbijanski četnici sadjejstvovali snagama Armijske grupe »E« u njihovom proboju na sjever, četnici iz Crne Gore uzeli su učešća u [[Proboj XXI brdskog korpusa iz okruženja|proboju XXI brdskog korpusa iz okruženja]]. Jedinice crnogorskih četnika, koje su od Njemaca takođe preformirane u dobrovoljačke pukove ("[[Crnogorski dobrovoljački korpus]]"), borile su se u sastavu njemačkog [[21. brdski armijski korpus (Nemačka)|21. brdskog korpusa]] između [[Danilovgrad]]a i [[Cetinje|Cetinja]] rame uz rame sa njemačkim vojnicima. Ove snage učestvovale su zajedno sa njemačkim snagama u operacijama protiv NOVJ ([[Operacija Frilingservahen aprila 1944|Frilingservahen]], [[Operacija Ribecal avgusta 1944|Ribecal]]). Komandant [[Armijska grupa E|Armijske grupe "E"]] je u svom izvještaju od ove četnike ubrojao u brojno stanje svojih jedinica: {{izdvojeni citat|C. D. K. od 3 puka, pod komandom potpukovnika [[Pavle Đurišić|Đurišića]], formiran neposredno od strane K-de 2. OkA ([[Druga oklopna armija (Nemačka)|Druga oklopna armija]]), bio je do sada u službenom pogledu potčinjen K-di 2. OkA a u snabdevačkom i taktičkom pogledu 181. peš. div., koja je trebalo da se obimno uključi u obuku. [...] C.D.K. se do sada dokazao u borbi protiv komunista, ali je upitna njegova pouzdanost prema njemačkom Wehrmachtu zbog Đurišićeva kontradiktornog stava.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=825&rec=314&roll=664 NARA, T314, Roll 664, frame 000817.] <br /> ({{jez-njem|"M.F.K. zu 3 Rgt. unter Führung Oberstleutnant Djurisic, wurde von Pz.AOK 2 unmittelbar aufgestellt, unterstand bisher truppendienstlich Pz.AOK, versorgungsmässig und taktisch 181.Inf.Div., die sich ausbildungsmässig weitgehend einzuschalten hatte. </br> M.F.K. im Kampf gegen Kommunisten bisher bewährt, jedoch in seiner Zuverlässigskeit gegenüber der deutschen Wehrmacht durch widerspruchsvolle Haltung Djurisic fragwürdig."}})</ref>|Izvještaj Komande 21. brdskog korpusa Komandi Grupe armija "E" od 23. septembra 1944. godine}} O odluci komandanta Crne Gore, Boke i Sandžaka JVuO potpukovnika Pavla Đurišića da slijedi kolonu njemačkih armijâ pri povlačenju s Balkana, te o značajnoj pomoći pruženoj okupatoru od strane crnogorskih četnika tom prilikom, piše u svojim ratnim memoarima i [[Hermann Neubacher]]: {{izdvojeni citat|On je bio opasan nemački saveznik. Meni je uvek bilo savršeno jasno da bismo mi za Pavla Đurišića, u slučaju invazije zapadnih sila na Balkan, ponovo postali njegov najveći neprijatelj. Kada je započelo povlačenje nemačkih trupa iz Crne Gore, Pavle Đurišić je krenuo sa njima. Tokom napornih marševa po planinskom terenu, tokom operacije povlačenja prolazili smo i kroz područja koja su kontrolisali partizani. Njegove trupe vodile su borbu sa partizanima i time nemačkim trupama olakšale evakuaciju sa tog prostora. Kasnije je Pavle Đurišić sklopio ugovor sa ustaškim trupama Ante Pavelića, da bi mogao da prođe sa svojim jedinicama kroz Hrvatsku i Istru. Tamo su se već nalazile i druge četničke jedinice, kao i Ljotićevi dobrovoljci.<ref>[http://www.znaci.org/00001/172_7.pdf Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN], str. 176—177.</ref>|[[Hermann Neubacher]]}} === Prelazak sa Nemcima u Bosnu (1944-1945) === {{main|Proboj Armijske grupe E kroz istočnu Bosnu|Četnička ofanziva u istočnoj Bosni 1944.|Bosanska golgota}} [[File: Četnički oficir Dinarske divizije, SS-Sturmbannführer Ernst Lerch i neidentificirani SS-Hautsturmführer tokom ofanzive protiv IX. korpusa.jpg|thumb|Oficir [[Dinarska četnička divizija|Dinarske divizije JVuO]], SS-Sturmbannführer [[Ernst Lerch]] i neidentificirani SS-Hauptsturmführer tokom ofanzive protiv [[9. korpus NOVJ|9. korpusa NOVJ]] u Sloveniji, mart 1945. godine<ref>[http://bandenkampf.blogspot.com/2016/05/bk0164.html Bandenkampf in Jugoslawien 1941–1945: </br> 0164 | Photo | Höherer SS- und Polizeiführer Adriatisches Küstenland]</ref>]] [[Armijska grupa "E"]] imala je u planu otvaranje komunikacija kroz istočnu Bosnu, pa je krajem novembra jedna njena divizija ([[11. poljska vazduhoplovna divizija (Nemačka)|11. poljska vazduhoplovna divizija]]) započela napad pravcem od [[Rogatica|Rogatice]] prema [[Zvornik]]u, protiv snaga [[Treći udarni korpus NOVJ|Trećeg udarnog korpusa]] [[NOVJ]]. Međutim, kako su tokom ofanzive [[NOVJ]] i Crvene armije od 3. decembra nemačke pozicije na [[Sremski front|Sremskom frontu]] ozbiljno ugrožene, ova divizija hitno je izvučena i transportovana prugom [[Sarajevo]] - [[Slavonski Brod]] na [[Sremski front]]. Na njeno mesto usmerena je glavnina četnika iz [[Srbija|Srbije]]. U izvještaju Operativnog odjeljenja u [[Sarajevo|Sarajevu]] Armijske grupe »E« od 10. decembra 1944, koji potpisuje potpukovnik Warnstorff, istaknuto je: {{izdvojeni citat| Telegram 34. i 91. arm. korpusu, 5. SS-brd. arm. korpusu i Korpusnoj grupi »Kibler«: 1) Četnici na maršu u širi rejon Valjeva privremeno će preći preko područja Rogatica — Ljubovija — Zvornik — Kladanj. 2) DM garantuje najlojalnije držanje prema nemačkim jedinicama i nudi saradnju. Znak raspoznavanja za saradnju između nemačkih jedinica i četnika je: Mitrovica. 3) Četnike u što većoj meri koristiti za službu izviđanja. Materijalna pomoć može im se obezbediti u ograničenim razmerama ukoliko se stave na raspolaganje za borbu protiv bandi. 4) K-da Grupe armija obavestila je hrvatske vlasti o navedenom kretanju.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_219.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »E« ZA PERIOD OD 1. OKTOBRA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=998&rec=311&roll=184 NARA, T311, Roll 184, frame no. 000992.] ({{jez-njem| <br /> "1.) Cetniks überschreiten auf dem Marsch in den Großraum Valjevo vorübergehend das Gebiet Rogatica – Ljubovija – Zvornik – Kladanj. <br /> 2.) DM hat loyalste Haltung gegenüber deutscher Truppe zugesichert und bietet Zusammenarbeit an. Kennwort zwischen deutscher Truppe und Cetniks für Zusammenarbeit ist "Mitrovica". <br /> 3.) Die Cetniks sind weitgehend für Erkundungsaufträge zu verwenden. Materielle Hilfe darf ihnen in beschränktem Ausmaß gewährt werden, soweit sie sich zum Kampf gegen die Banden zur Verfügung stellen. <br /> 4.) Die kroatischen Behörden sind über obige Bewegung durch Okdo. unterrichtet worden."}})</ref>}} U izvještaju njemačkog opunomoćenog generala u [[NDH]] od 24. decembra 1944. godine,<ref>[https://znaci.org/00001/40_82.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje POSLJEDNJI DANI NA VUČJAKU]</ref> navodi se da je general Draža Mihailović izrazio spremnost za suradnju i sa formacijama NDH u borbi protiv NOVJ: {{izdvojeni citat|Prema izvješću pouzdanog agenta, Draža Mihajlović je izrazio namjeru da se bori skupa sa ustašama i domobranima, jer je njihov zajednički glavni cilj uništenje komunizma.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=443&rec=311&roll=196 NARA, T311, Roll 196, frame no. 000427.] <br /> ({{jez-njem|"Nach zuverlässiger V–Mann–Meldung soll Draza Mihajlovic geäussert haben, er wolle mit den Ustascha und Domobranen zusammen kämpfen, da das gemeinsame Hauptziel die Vernichtung des Kommunismus sei."}})</ref>|Izvještaj njemačkog opunomoćenog generala u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj od 24. XII 1944.}} Četnici su, pod ličnom komandom [[Dragoljub Mihailović|Mihailovića]], nakon koncentrisanja unutar nemačko-ustaških linija, izvršili [[Ofanziva JVuO u istočnoj Bosni decembra 1944|napad na snage NOVJ]]. 8. decembra [[1944]]. ujutro sa nemačko-ustaških položaja u okolini [[Rogatica|Rogatice]] krenuli u silovit napad prema [[Zvornik]]u. Ovaj napad bio je usklađen sa napadom nemačkog 34. armijskog korpusa sa druge strane, pravcem [[Užice]] - [[Ljubovija]] - [[Zvornik]]. Ovom prilikom četnicima su Nemci obezbedili snabdevanje municijom, kao i zbrinjavanje ranjenika u nemačkim bolnicama u [[Sarajevo|Sarajevu]]. Pošto je prodor četnika prema [[Zvornik]]u odbijen, njihova glavnina usmerila se prema oslobođenoj [[Tuzla|Tuzli]]. U [[Ofanziva JVuO u istočnoj Bosni decembra 1944|neizvesnim borbama od 24. do 28. decembra]] [[Treći udarni korpus NOVJ]] krajnjim naporom odbio je ovaj napad. Nakon ovog poraza, glavnina [[Dragoljub Mihailović|Mihailovićevih]] snaga razmestila se u [[Modriča|Modriči]] i okolini, gde su nakon kraćeg sukoba uspostavili sporazum sa snagama NDH. Tako su se našli na za Nemce vitalnoj komunikaciji Sarajevo - Brod, vodeći zajedno sa Nemcima teške dvomesečne borbe protiv [[Druga armija JA|Druge jugoslovenske armije]], koja je nastojala da je prekine. Preko pukovnika Borote, komandanta Romanijskog korpusa JVuO, uspostavljena je saradnja sa nemačkim štabom u [[Sarajevo|Sarajevu]], od kojeg je obezbeđeno snabdevanje municijom i bolničko zbrinjavanje ranjenika.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_130.htm Opšti uslovi sporazuma o saradnji između četnika i nemačkih jedinica pripremljeni za pregovore decembra 1944. godine], Zbornik dokumenata i podataka NOR-a, tom XII, knjiga 4, Vojnoizdavački zavod, Beograd - dokument broj 130</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_219.htm Ratni dnevnik Armijske grupe E 1.10.1944-31.12.1944], Zbornik dokumenata i podataka NOR-a, tom XII, knjiga 4, Vojnoizdavački zavod, Beograd - prilog broj 2, (10. decembar 1944)</ref> [[Dragoljub Mihailović|Mihailovićeva]] grupacija takođe je uspostavila vezu sa Štefanom Hedrihom ({{jez-nem|Stefan Hedrich}}), SS-oberfirerom i inspektorom u glavnom štabu SS, komandantom SS-oblasti Severozapadna Bosna.<ref>[https://www.znaci.org/00001/181.htm Roland Kaltenegger: TOTENKOPF & EDELWEIß], četvrti deo: Das Kriegsjahr 1944 (Ares verlag, Graz), strana 268.</ref> [[3. april]]a 1945. godine, kada su nemačke trupe napuštale Bijeljinu i okolinu, Mihailović je pokušao da ih pridobije da ostanu pod njegovom komandom kao jugoslovenski državljani.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_192.htm Izvod iz Knjige poslatih depeša štaba Vrhovne komande od 12. decembra 1944. do 7. aprila 1945. godine]</ref> [[Schutzstaffel|SS]]-Sturmbannführer (major) [[Ernst Lerch]], u izvještaju od 8. marta 1945. godine, piše da je [[Aleksandar Nikolić (četnik)|Aleksandar Nikolić]], zapovjednik Sremsko-slavonske komande JVuO, zajedno sa svojim trupama (za koje navodi da broje oko 80 ljudi, ali i da bi po pristizanju ostatka jedinice ta cifra mogla dostići i 400) došao u [[Istra|Istru]], tj. u [[Operativna zona Jadransko primorje|Operativnu zonu Jadransko primorje]], gdje se stavlja na raspolaganje njemačkim vlastima. Ernst Lerch moli nadređene da naznače rejon u kojem bi »grupa pukovnika Nikolića« mogla da bude »upotrebljena«: {{izdvojeni citat|1.) U prostor [[Jurdani]], prov. [[Rijeka (grad)|Rijeka]], stigli su delovi četničke grupe pukovnika Nikoliča u jačini oko 80 ljudi. 2.) Prema telegr. Glavnog ureda SS od 7. 2. 45, delovodn. pov. br. 375/45, grupa Nikolić potčinjena je komandantu SS i policije u [Operativnoj zoni] Jadr. primorje. [...] 6.) Pukovnik Nikolić je samostalni četnički komandant i njegov načelnik Štaba major Miladinović je izjavio da ova grupa ne želi nikakvu zavisnost od ministra [[Dimitrije Ljotić|Ljotić]]a, odn. od drugih četničkih grupa. <br /> Oni obećavaju da će se stoprocentno zajedno s Nemcima boriti kako protiv komunista tako i protiv regularnih engleskih trupa koje oni navodno preziru iz dubine duše. <br /> Ovaj osnovni stav oni će zadržati u svakoj situaciji pa ma šta se desilo.<ref>[https://znaci.org/zb/4_6_19.htm Zbornik NOR-a – tom VI – Borbe u Sloveniji – knjiga 19. – 1. III – 15. V 1945. godine, Vojnoistorijski institut], Beograd, 1975, dokument br. 161, str. 822–823.</ref>|Obaveštenje komandanta SS i policije u Operativnoj zoni Jadransko primorje od 8. marta 1945. o pristizanju četnika pukovnika Nikolića u Istru}} [[Hermann Neubacher]], specijalni izaslanik njemačkog Ministarstva vanjskih poslova za [[Jugoistočna Evropa|jugoistočnu Evropu]], u svojim poslijeratnim memoarima ističe da je sa četničkim komandantom održavao vezu sve do aprila 1945, tj. do [[Povlačenje kolaboracionista sa Nijemcima (1944–1945)|zajedničkog povlačenja Nijemaca i četnika]] pred jedinicama NOVJ i [[Crvena armija|Crvene armije]]. Neubacher navodi da je postojala i zamisao o susretu između njega i generala Mihailovića, ali [[Joachim von Ribbentrop]] nije dao dopuštenje za taj sastanak: {{izdvojeni citat|Tokom sukoba četnika sa Englezima, stiglo je do mene pitanje da li bih bio spreman da razgovaram sa Dražom Mihailovićem. Ovu sam molbu prosledio ministru spoljnih poslova Ribentropu, tražeći od njega da mi dozvoli da do takvog susreta dođe. U principu, nije mi bilo zabranjeno da uspostavim kontakt. Ali, za vođenje razgovora morao sam da dobijem specijalnu dozvolu. Bilo mi je, međutim, zabranjeno da stupim na teren koji kontroliše Draža Mihailović. Moja spremnost i želja da se sretnem sa njim bili su veliki, te sam uskoro morao da sam sebi priznam da je moj glavni motiv bio – radoznalost. Da se sretnem sa četničkim vođom, a da se prethodno ne izvrše potrebne pripreme, razgovor bi bio besmislen, i jedino bi doneo neugodnost i neprilike za Dražu Mihailovića, jer bi dobio etiketu „kolaboratera“. Trebalo je susret dobro organizovati, kako bi bilo sigurno da će doneti senzacionalan rezultat. Verovatno je i sam Draža Mihailović tako razmišljao, pa zato, najzad, nije nikada ni došlo do našeg susreta. Ali, ostali smo u vezi preko naših posrednika. I jedna i druga strana bila je u tim kontaktima veoma oprezna. Jedan moj poverljiv čovek čak je tri puta bio u Dražinom glavnom štabu. Da ne bih bio suviše opširan, zadovoljiću se samo tvrdnjom da Draža Mihailović svoju politiku sve do kraja rata nije menjao. Tek početkom 1945, u vreme naših poslednjih borbi u Hrvatskoj, kada je povlačenje naših trupa sa tog prostora bilo samo pitanje dana, Draža Mihailović mi se obratio direktnom molbom – i to preko svojih poverljivih ljudi u Beču – da mu pružim pomoć u vezi sa naoružanjem njegovih jedinica. Tokom nekoliko dana ja sam čak imao direktnu radio-vezu sa njegovim glavnim štabom u Bosni. Moj poverljiv čovek bio je poslednji put kod Draže u aprilu 1945.<ref>[http://www.znaci.org/00001/172_7.pdf Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221015170611/https://znaci.org/00001/172_7.pdf |date=2022-10-15 }}, str. 161–162.</ref>}} General Mihailović je odbijao da osobno uđe u bilo kakav aranžman s okupatorom, i od ove je politike odstupio samo u četiri ili pet navrata tokom rata. Riječ je o [[Sastanak u Divcima|sastanku u Divcima]] sredinom novembra 1941. godine, zatim o dva sastanka s predstavnikom Hermanna Neubachera, [[Rudolfom Stärkerom]], u jesen 1944 (prvi u zapadnoj Srbiji na kojem je Mihailovića pratio pukovnik [[Robert H. McDowell]], šef američke vojne misije pri njegovu štabu, a drugi u sjeveroistočnoj Bosni), kao i o posljednjem sastanku sa Stärkerom na planini [[Vučjak]], početkom aprila 1945. Neubacher pokušava u svojoj knjizi ekskulpirati Mihailovića od odgovornosti za kolaboraciju.<ref>[https://znaci.org/00001/40_62.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje ČETNIČKO-NJEMAČKI SPORAZUMI O KOLABORACIJI U SRBIJI]</ref> == Nemci o generalu Mihailoviću i JVuO == [[Datoteka:Draža pred sudom.jpg|mini|desno|Optuženi [[Dragoljub Mihailović]] na [[Beogradski proces|suđenju u Beogradu]] [[1946]].]] {{izdvojeni citat|'''Njemačka je za D.M.-a neprijatelj br. 2 – neprijatelj br. 1 su komunisti'''.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=695&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000686.] <br /> ({{jez-njem|"Deutschland ist für D.M. nur noch der Feind No. 2. Feind No. 1 sind die Kommunisten."}})</ref>|Zabilješka sa sastanka Armijske grupe »F« sa izaslanikom Neubacherom održanog 30. jula 1944.}} Jedna od najrječitijih evaluacijâ komandne sposobnosti načelnika štaba Jugoslovenske vojske u Otadžbini, a koja potiče iz primarnih izvora njemačke provenijencije, sadržana je u mjesečnom izvještaju Komande Jugoistoka za mart 1943. godine<ref>[https://znaci.org/00001/40_51.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje BITKA NA NERETVI I NJENE POSLJEDICE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=813&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frame 6290063.] <br /> ({{jez-njem|"Die bisherigen Kämpfe zeigen, daß Mihailovic als militärischer Führer versagte. Die gegebenen Möglichkeiten infolge Unkenntnis von Zeitbedarf, Raum und Gelände nicht erkennend, trägt er die Hauptschuld an den bisherigen Mißerfolgen."}})</ref>: {{izdvojeni citat|Dosadašnje borbe pokazuju da je Mihailović kao vojni komandant zatajio. Mihailović snosi glavnu krivnju za dosadašnje neuspjehe zbog nepravilne procjene vremena, prostora i zemljišta i zbog toga što nije iskoristio opće date mogućnosti.|Procjena situacije Komande Jugoistoka za mart 1943. (1. april 1943.)}} Prilikom ispitivanja od strane istražitelja 7. američke armije avgusta 1945. godine, pisanu izjavu o svojim aktivnostima u ratnom periodu sastavio je i [[feldmaršal]] [[Maximilian von Weichs]], koji je avgusta 1943. naslijedio generala Löhra na mjestu glavnokomandujućeg Jugoistoka. U odjeljku naslovljenom »Grupe koje pomažu Njemačkoj«, von Weichs o četnicima Draže Mihailovića piše sljedeće: {{izdvojeni citat|Mihailovićeve trupe su se nekada borile protiv naših okupacionih trupa iz lojalnosti prema svome kralju. U isto vreme su se borile protiv Tita, zbog svojih antikomunističkih ubeđenja. Ovaj rat na dva fronta nije mogao dugo potrajati, posebno kada je britanska podrška počela favorizovati Tita. Sledstveno, Mihailović je pokazao pronemačka stremljenja. Bilo je angažmana tokom kojih su se srpski četnici borili protiv Tita zajedno sa nemačkim trupama. Sa druge strane, dešavalo se da neprijateljski raspoložene četničke grupe napadnu nemačke vozove za snabdevanje da bi popunili sopstvene zalihe. Mihailović je voleo da ostane u pozadini, i prepusti takve poslove svojim podređenima. On se nadao da će dočekati svoje vreme ovom igrom moći, dok mu anglo-američko iskrcavanje ne obezbedi dovoljnu podršku protiv Tita. Nemačka je prigrlila njegovu podršku, koliko god privremenu. Četničke izviđačke aktivnosti naši komandanti su visoko cenili.<ref>http://znaci.org/00002/318_4.htm ({{jez-eng|"MIHAILOVIC's troops once fought against our occupation troops out of loyalty to their King. At the same time they fought against TITO, because of anti—Communist convictions. This two front war could not last long, particularly when British support favored TITO. Consequently MIHAILOVIC showed pro-German leanings. There were engagements during which Serbian Chetniks fought TITO alongside German troops. On the other hand, hostile Chetnik groups were known to attack German supply trains in order to replenish their own stocks. ''MIHAILOVIC liked to remain in the background, and leave such affairs up to his subordinates. He hoped to bide his time with this play of power until an Anglo—American landing would provide sufficient support against TITO. Germany welcomed his support, however temporary. Chetnik reconnaissance activities were valued highly by our commanders''."}})</ref>}} Takođe, feldmaršal von Weichs na drugom mjestu podcrtava da, dok se general Mihailović nastojao držati po strani, taktička je njemačko-četnička kolaboracija na terenu poprimala sve veći obim: {{izdvojeni citat|Iako se on sâm [Mihailović] oštroumno suzdržavao od iznošenja svog ličnog stava u javnosti, bez sumnje kako bi imao odriješene ruke za svaku eventualnost (npr. savezničko iskrcavanje na Balkanu), dopustio je svojim komandantima da pregovaraju s Nijemcima te da s njima sarađuju. I oni su to činili, sve više i više...<ref>Röhr, Werner, ed. (1994). Europa unterm Hakenkreuz: Okkupation und Kollaboration (1938–1945). Berlin: Hüthig. s. 358. <br/ > ({{jez-eng|"Though he himself [Draža Mihailović] shrewdly refrained from giving his personal view in public, no doubt to have a free hand for every eventuality (e.g. Allied landing on the Balkans), he allowed his commanders to negotiate with Germans and to co-operate with them. And they did so, more and more..."}})</ref>|[[Maximilian von Weichs]]}} Specijalni [[Adolf Hitler|Hitler]]ov izaslanik [[Hermann Neubacher]] u svojim memoarima tumači politiku Draže Mihailovića. On piše da je Mihailović „ostao neprijatelj okupatoru, koji je, zbog Titovog uspona, postao njegov neprijatelj broj dva”. Neubacher primjećuje da su Mihailovićevi komandanti sarađivali sa Nijemcima, dočim je on nastavio voditi antiokupatorsku propagandu: {{izdvojeni citat|Politiku Draže Mihailovića nije bilo teško razumeti. On je bio impresioniran nemačkim vojnim podvizima. Pa ipak, sa sigurnošću je računao na to da će Nemačka izgubiti rat. Dovoljno sam čuo od pouzdanih izvora, koji su me obavestili o Dražinom stavu prema Rajhu. On je ostao neprijatelj okupatoru, koji je, zbog Titovog uspona, postao njegov neprijatelj broj dva. Saveznici su Dražu ostavili na cedilu, pa je zato pokušao da od Nemaca – koji su za njega sada bili samo neprijatelj broj dva – dobije što je moguće više oružja. Namera četničkog vođe bila je ova: da se, kada započne nemačko povlačenje, bez borbe dokopa nemačkih strateških pozicija i da se na njima utvrdi. On se spremao za konačan obračun sa Titom, koji je trebalo da se vodi beskompromisno, na život ili smrt, a u pitanju je bila budućnost Jugoslavije. Dok su, dakle, Dražini podređeni komandanti tu i tamo sarađivali sa Nemcima, on je sam nastavio da i dalje vodi propagandu protiv Nemaca.<ref>[http://www.znaci.org/00001/172_7.pdf Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221015170611/https://znaci.org/00001/172_7.pdf |date=2022-10-15 }}, str. 160–161.</ref>}} Čak i kada je odobravao kolaboraciju svojih komandanata sa okupatorima, general Mihailović je strogo vodio računa da se na taj način lično ne kompromituje, prvenstveno iz straha od negativne reakcije stanovništva okupirane Jugoslavije. Presretanjem komunikacije između Mihailovića i vojvode Đujića ujesen 1943, njemački nadležni organi su registrovali ovu tendenciju kod četničkog vođstva: {{izdvojeni citat|18.11. Radio-naređenje D.M. Đujiću da još više nego do sada ratuje zajedno sa njemačkim Wehrmachom protiv komunista, jer su oni izdali srpsku nacionalnu stvar. On sam ne može tako postupiti zbog stava naroda.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&broj=235&roll=196 NARA, T311, Roll 196, frame no. 000223.] <br /> ({{jez-njem|"18. 11. FUNKBEFEHL D. M. AN DJUJIC, MIT DEUTSCHER WEHRMACHT GEGEN KOMMUNISTEN MEHR ALS BISHER ZU KAEMPFEN, DA NATIONALE SACHE SERBIENS VERRATEN. ER SELBST KOENNE WEGEN VOLKSMEINUNG NICHT MITMACHEN."}})</ref>|Depeša komande Druge oklopne armije komandi [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] od 21. novembra 1943. godine}} General [[Schutzstaffel|SS]]-a [[Otto Kumm]], treći komandant [[7. SS dobrovoljačka gorska divizija Prinz Eugen|7. SS dobrovoljačke brdske divizije »Prinz Eugen«]], u knjizi ratnih memoara naslovljenoj ''Vorwärts, Prinz Eugen! Geschichte der 7. SS-Freiwilligen-Division "Prinz Eugen"'' („Naprijed, Prinz Eugen! Istorija 7. SS dobrovoljačke divizije Prinz Eugen”), ostavio je svoje tumačenje prirode odnosâ između JVuO i njemačkog okupatora: {{izdvojeni citat|Kao ostatak „u šumi“ regularne armije nakon okupacije Jugoslavije, oni su nosili stare uniforme – i nove brade, jer su se zakleli da se neće brijati dok okupator ne bude isteran iz zemlje. Oni su bili verni kraljevini i borili su se za svog mladog kralja Petra II, ali radije su se držali udaljenih sela i oblasti, ne napadajući naše jedinice, osim ako se nisu osećali dovoljno nadmoćnim. Disciplina i naoružanje bilo im je relativno dobro, a u odnosu prema drugim jugoslovenskim narodnim i verskim grupama bili su nepredvidljivi – što je često išlo do napada na hrvatska sela i muslimanske žene. Kao prijatelje još su imali Engleze – i njihov radio. Na volovskim kolima ili na konjskim leđima oni su se povremeno prebacivali u druge oblasti, najčešće neuzdrmani, jer smo ih mi puštali, smatrajući da ih dugoročno možemo pridobiti za nas – kao '''braću po oružju protiv komunizma'''. To je donekle nejasna situacija, oni nisu prijatelji, ali ni neprijatelji, i situacija se menja s vremena na vreme.<ref>[http://www.znaci.org/00001/200.htm Otto Kumm: VORWÄRTS, PRINZ EUGEN! - Geschichte der 7. SS-Freiwilligen-Division "Prinz Eugen"], [http://www.znaci.org/00001/200_5.pdf Aufstellung der Division "Prinz Eugen"] str. 52. <br /> ({{jez-njem|"Als Reste der nach der Besetzung Jugoslawiens 'in den Wald' gegangenen regulären Armee tragen sie die alte Uniform – und neue Bärte, da sie geschworen haben, sich nicht früher zu rasieren, bevor nicht der Okkupator aus dem Land gejagt ist. Sie sind königstreu und kämpfen für ihren Jung-König Peter II., doch weichen sie lieber aus in abseits gelegene Dörfer und Gebiete und stellen sich nur selten unseren Verbänden, es sei denn, sie fühlen sich in ausreichender Ubermacht. Disziplin und Bewaffnung sind relativ gut, gegenüber den anderen jugoslawischen Volks- und Glaubensgruppen sind sie unberechenbar, weshalb es oft zu Ubergriffen gegen kroatische Dörfer oder muselmanische Frauen kommt. Als stille Freunde haben sie die Engländer – und ihre Funkgeräte. Auf Ochsenkarren oder hoch zu Roß verlegen sie manchmal in eine andere Gegend, meist ungeschoren, da wir sie ziehen lassen und sie auf lange Sicht für uns gewinnen wollen – als Waffengefährten gegen den Kommunismus. Es ist eine etwas unklare Situation, sie sind nicht Freund, auch nicht Feind, die Lage wechselt von mal zu mal."}})</ref>}} Saradnju sa četničkim formacijama generala Mihailovića u borbi protiv zajedničkog neprijatelja pominje u svojim memoarima i [[Schutzstaffel|SS]]-potpukovnik [[Otto Skorzeny]], vođa njemačkih komandosa, zaslužan za izvođenje brojnih specijalnih operacija tokom rata. Neposredno pred [[Kapitulacija Nacističke Njemačke|kapitulaciju nacističke Njemačke]], ''Obersturmbannführer'' Skorzeny je tri dana (od 5. do 8. maja [[1945]]. godine) vršio dužnost šefa njemačke vojno-obavještajne službe ''[[Abwehr]]''. Po osobnom ''[[Adolf Hitler|Führer]]ovom'' naređenju, potpukovnik Skorzeny biva upućen proljeća 1944. godine u okupiranu Jugoslaviju, kako bi koordinirao [[Operacija Konjićev skok|operacijom uništenja]] [[Vrhovni štab NOVJ|Vrhovnog štaba NOVJ]] i zarobljavanja [[Josip Broz Tito|maršala Tita]]: {{izdvojeni citat|U proljeće 1944. dobio sam naredbu Vrhovne komande Wehrmachta da lociram [[Josip Broz Tito|Titov]] štab, uništim ga i uhvatim Tita, koji je, prema [[Winston Churchill|Churchill]]ovoj volji, već bio zamijenio generala Mihailovića. Mihailović, ratni ministar mladog kralja [[Petar II Karađorđević|Petra II]] od Jugoslavije, koji je živio u egzilu u [[London]]u, bio je uplašen sve većim uticajem komunizma. Na njegovo zaprepaštenje, njegovi su se četnici ponekad borili zajedno čak s mađarskim trupama, Hrvatima [[Ante Pavelić]]a, pa čak i sa našim vojnicima protiv Titovih trupâ.<ref>Otto Skorzeny, ''Meine Kommandounternehmen. Krieg ohne Fronten'', Universitas Verlag in F.A. Herbig Verlagsbuchhandlung GmbH, München, 1993, s. 201. <br /> ({{jez-njem|"Im Frühjahr 1944 bekam ich den Befehl vom OKW, das Hauptquartier Titos ausfindig zu machen, es zu zerstören und Tito gefangenzunehmen, der nach dem Willen Churchills schon den General Mihailowitsch abgelöst hatte. Der Kriegsminister des im Exil in London lebenden jungen Königs Peter II. von Jugoslawien, Mihailowitsch, war über den fortschreitenden Einfluß des Kommunismus erschreckt. Seine Tschetniks schlugen sich zu seinem Erstaunen manchmal sogar gemeinsam mit den ungarischen Truppen, den Kroaten des Ante Pawelitsch und selbst unseren Soldaten gegen die Truppen Titos."}})</ref>}} == Reference == {{izvori|2}} == Povezano == * [[Kolaboracija četnika sa silama Osovine]] * [[Saradnja četnika sa fašističkom Italijom]] == Vanjske veze == {{commonscat|Chetnik collaboration with Axis occupation}} * [https://www.znaci.org/00001/40.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945 (Stanford University Press 1975)] {{Kolaboracija u Jugoslaviji}} {{Authority control}} [[Kategorija:Saradnja četnika sa snagama Osovine u Drugom svetskom ratu| ]] rqw83hwtjv2swumpx6h9a7j9ojks39h 42681116 42681115 2026-08-25T13:55:50Z ~2026-40631-75 376487 42681116 wikitext text/x-wiki {{Sređivanje|razlog=Preterana upotreba citata}} [[File:Lukačević i Nemci.jpg|thumb|Četnički potpukovnik [[Vojislav Lukačević]], dvojica nemačkih oficira i neidentifikovani četnički komandant. Fotografija je verovatno nastala tokom [[Bitka za Konjic 1943.|bitke za Konjic]], od 19. do 26. februara 1943. godine, kada su snage pod Lukačevićevom komandom sadejstvovale s Nemcima.]] [[File:Četnici i Nemci u okupiranoj Jugoslaviji.jpg|thumb|Četnici i Nijemci u okupiranoj Jugoslaviji.]] '''Kolaboracija četnika s Nemcima''' odvijala se, sa manjim ili većim intenzitetom, tokom većeg dijela perioda [[Okupacija Jugoslavije u Drugom svetskom ratu|okupacije Jugoslavije u Drugom svetskom ratu]]. Glavna usluga koju su četnici vršili Nemcima bila je borba protiv [[Narodnooslobodilačka vojska i partizanski odredi Jugoslavije|partizanskih jedinica]], hvatanje pripadnika [[Narodnooslobodilački pokret Jugoslavije|pokreta otpora]] po naseljenim mestima, te njihovo likvidiranje ili slanje u logore pod kontrolom okupacionih ili kvislinških vlasti. Zbog njegovog inicijalnog učešća u [[Ustanak u Srbiji 1941.|ustanku u Srbiji 1941]], Nemci su [[Draža Mihailović|Dražu Mihailovića]] dugo smatrali neprijateljem, za kojim je raspisana poternica.<ref>https://sr.wikisource.org/wiki/%D0%9D%D0%B5%D0%BC%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%B0_%D0%BF%D0%BE%D1%82%D0%B5%D1%80%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B0_%D0%B7%D0%B0_%D0%94%D1%80%D0%B0%D0%B6%D0%BE%D0%BC_%D0%B8%D0%B7_%D0%B4%D0%B5%D1%86%D0%B5%D0%BC%D0%B1%D1%80%D0%B0_1941.</ref><ref>https://sr.wikisource.org/wiki/%D0%9D%D0%B5%D0%BC%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%B0_%D0%BF%D0%BE%D1%82%D0%B5%D1%80%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B0_%D0%B7%D0%B0_%D0%94%D1%80%D0%B0%D0%B6%D0%BE%D0%BC_%D0%B8%D0%B7_%D1%98%D1%83%D0%BB%D0%B0_1943.</ref> Istovremeno, njegovi odredi širom okupiranog područja sarađivali su sa nemačkom vlašću na razne načine (npr. [[legalizacija četnika u Srbiji]] 1941–1943). Saradnja četnika sa Vermahtom postala je sveobuhvatna nakon novembra 1943. godine, kada je politički vrh u [[Berlin]]u konačno odlučio da prihvati Dražu Mihailovića za saradnika, što je rezultiralo potpisivanjem niza [[Ugovori o saradnji četnika i Vermahta|ugovora o saradnji]] sa njegovim glavnim komandantima u Srbiji. Nakon potpisivanja ugovora o primirju i saradnji, okupator je počeo isporučivati municiju i vojnu opremu četničkim jedinicama koje su se, zajedno sa njemačkim trupama i pod nadzorom njemačkih oficira, borile protiv jedinica [[NOVJ]] u [[Zapadna Srbija|zapadnoj Srbiji]] i [[Sandžak]]u.<ref>AVII, reg. br. 8/1, kut. 276, dep. 12058.</ref> U [[NDH]], četnici su služili Nemcima za razne namene: dostavljanje obaveštenja o komunistima, pomoć nemačkim nabavkama stoke, pomoć trupama u svojstvu vodiča, pomoć u ljudstvu, učestvovanje u osovinskim operacijama (na primer [[operacija Citen|operacija Ziethen]], [[operacija Bora]]), i druge potrebne radnje za gušenje ustaničkog pokreta.<ref name="ReferenceA">[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_259.htm Izveštaj Komande 15. brdskog armijskog korpusa od 19. novembra 1943. Štabu 2. oklopne armije o saradnji četnika sa nemačkim trupama u Dalmaciji i zapadnoj Bosni]</ref> Nemci su četnike snabdevali oružjem i opremom i dozvoljavali im da po potrebi koriste njihove garnizone za smeštaj i motorizaciju za transport. Partizanske pokrete po Bosni i Hercegovini te Hrvatskoj Nijemci su u mnogo navrata doznavali na osnovu četničkih dojava.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1071&rec=314&roll=563 NAW, T-314, Roll 563, frames 001061-1062: Dnevni izvještaj obavještajnog odjeljenja 15. brdskog korpusa (31. januar 1944.)]</ref> Prve dve godine rata, četnici su formalno bili deo [[Savezničke sile u Drugom svjetskom ratu|savezničke]] koalicije, ali zbog stavljanja [[Četnički odredi Jugoslovenske vojske|četničkih odreda Jugoslovenske vojske]] pod komandu Vermahta, krajem 1943. je došlo do konačnog napuštanja Draže Mihailovića od strane Saveznika, a potom 1944. godine i do napuštanja i osude četnika od strane jugoslovenskog kralja.<ref>[http://sr.wikisource.org/sr-el/%D0%9F%D0%BE%D0%B7%D0%B8%D0%B2_%D0%BA%D1%80%D0%B0%D1%99%D0%B0_%D0%9F%D0%B5%D1%82%D1%80%D0%B0_II_%D0%BD%D0%B0_%D0%BF%D1%80%D0%B8%D1%81%D1%82%D1%83%D0%BF%D0%B0%D1%9A%D0%B5_%D0%9D%D0%B0%D1%80%D0%BE%D0%B4%D0%BD%D0%BE%D0%BE%D1%81%D0%BB%D0%BE%D0%B1%D0%BE%D0%B4%D0%B8%D0%BB%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%BE%D1%98_%D0%B2%D0%BE%D1%98%D1%81%D1%86%D0%B8_%D0%88%D1%83%D0%B3%D0%BE%D1%81%D0%BB%D0%B0%D0%B2%D0%B8%D1%98%D0%B5 Poziv kralja Petra II na pristupanje Narodnooslobodilačkoj vojsci Jugoslavije]</ref> Zbog kolaboracije sa nemačkim okupatorom, mnogim je četničkim vođama, uključujući samog Dražu Mihailovića, suđeno u [[Beogradski proces|beogradskom]] i drugim procesima. Pored kolaboracije sa Nemcima, četnici na teritoriji italijanske okupacione zone su tesno [[Kolaboracija četnika s fašističkom Italijom|sarađivali sa fašističkom Italijom]]. == Nemačka politika prema četnicima == Česte njemačke promjene kursa u odnosu prema četnicima Draže Mihailovića (npr. [[Sastanak u Divcima|pregovori u Divcima]] u novembru, pa [[Operacija Mihailović|napad na štab Draže Mihailovića]] u decembru 1941, zatim ponovna obustava progona Mihailovićevih četnika i skidanje ucjene na njegovu glavu u proljeće 1942. godine, itd.) tokom čitavog ratnog perioda, bile su u potpunosti u skladu sa politikom koja je vođena u okupiranim zemljama. Najplastičniji prikaz ovakvog pristupa prezentovao je [[Felix Benzler]], opunomoćenik njemačkog Ministarstva vanjskih poslova u [[Beograd]]u, u izvještaju koji je poslao u [[Berlin]] 11. marta 1942. godine ministru vanjskih poslova [[Treći Reich|Njemačkog Reicha]] [[Joachim von Ribbentrop|Joachimu von Ribbentropu]]: {{izdvojeni citat|To što nemačka vojna mesta vode pregovore s pojedinim četničkim vođama, nije ništa neobično u srpskom prostoru. To se zbiva svesno, u okviru naše politike, uslovljene slabošću naših vojn[ičk]ih snaga i dosad ne bez uspeha vođene, da Srbe, a naročito ustanike usmeri jedne protiv drugih (komuniste protiv četnika, četnike među sobom, vladine dobrovoljce protiv komunista i četnika) i da se time po mogućnosti omete obrazovanje jednog jedinstvenog fronta.<ref>AVII, NAV, N-T-120, 200/153555-58.</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, I-II, Beograd, 1979.], str. I/272.</ref><ref>Branislav Božović – Mladen Stefanović: MILAN AĆIMOVIĆ – DRAGI JOVANOVIĆ – DIMITRIJE LJOTIĆ, Centar za informacije i publicitet, Zagreb, 1985, str. 90.</ref>}} Njemačko konstantno opiranje uspostavi saradnje s četnicima Draže Mihailovića bilo je generirano sa samog političkog vrha. U ratnom dnevniku Vrhovne komande Wehrmachta prenesena je informacija da je 23. septembra 1942. održan sastanak vođe Trećeg Reicha [[Adolf Hitler|Adolfa Hitler]]a s predsjednikom [[Rumunija|rumunjske]] vlade [[Ion Antonescu|Ionom Antonescuom]] i poglavnikom [[NDH]] [[Ante Pavelić|Antom Pavelićem]]. Na sastanku se uglavnom raspravljalo „o hrvatskim problemima“. Pored njemačkog veleposlanika u [[Zagreb]]u [[Siegfried Kasche|Siegfrieda Kaschea]], sastanku je prisustvovao i opunomoćeni general u NDH [[Edmund Glaise von Horstenau]] koji se nije ustručavao da „otvoreno kritikuje hrvatsku vlast“, ali je i „skrenuo pažnju na četnike, koje su naoružali Italijani“. General von Horstenau je predložio da bi četnike trebalo „upotrebiti da na svom području [tj. u njemačkoj okupacionoj zoni] postanu organi reda“: {{izdvojeni citat|Hitler je na taj predlog negativno odgovorio, jer da mu se čini veoma opasno da se četnicima pruži podrška. Četnici su pre svega srpske patriote, koji zastupaju [[Velika Srbija|velikosrpsku]] misao. Time hranimo zmiju koja će jednoga dana da poraste. Istina, danas je ona još mala, ali jednog dana mogla bi da bude opasna.<ref name="Živković">{{Cite web |title=Nikola Živković, Srbi u Ratnom dnevniku Vrhovne komande Vermahta |url=http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |access-date=2022-11-04 |archive-date=2016-08-03 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160803153944/http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |dead-url=yes }}</ref>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta}} Nakon sagledavanja situacije na Balkanu u jesen 1943, Nemci su jugoslovenske partizane proglasili najvećim neprijateljima.<ref>https://www.znaci.org/00001/4_12_3_156.htm PROCENA KOMANDANTA JUGOISTOKA FELDMARŠALA VAJKSA OD 1. NOVEMBRA 1943. VOJNO-POLITIČKE SITUACIJE NA BALKANU KRAJEM OKTOBRA 1943. GODINE</ref> U cilju borbe protiv partizana, tolerisali su i koristili četnike kao antikomunističku miliciju, iako im je bilo dobro poznato da oni održavaju veze sa [[London]]om. == Hronologija == === Mihailovićeva ponuda Nemcima (1941) === {{main|Ustanak u Srbiji 1941.|Sastanak u Divcima}} {{izdvojeni citat|Četnički odredi jugoslovenske vojske pod komandom pukovnika Draže Mihailovića stavljaju se na raspolaganje za borbu protiv komunista u saradnji sa nemačkim Vermahtom.<ref>[http://sr.wikisource.org/sr/%D0%98%D0%B7%D0%B2%D0%B5%D1%88%D1%82%D0%B0%D1%98_%D0%BA%D0%B0%D0%BF%D0%B5%D1%82%D0%B0%D0%BD%D0%B0_%D0%9C%D0%B0%D1%82%D0%BB%D0%B0_%D0%BF%D1%80%D0%B5%D1%82%D0%BF%D0%BE%D1%81%D1%82%D0%B0%D0%B2%D1%99%D0%B5%D0%BD%D0%B8%D0%BC%D0%B0_%D0%BE%D0%B4_30._%D0%BE%D0%BA%D1%82%D0%BE%D0%B1%D1%80%D0%B0_1941._%D0%BE_%D1%80%D0%B0%D0%B7%D0%B3%D0%BE%D0%B2%D0%BE%D1%80%D0%B8%D0%BC%D0%B0_%D1%81%D0%B0_%D0%BF%D1%80%D0%B5%D0%B4%D1%81%D1%82%D0%B0%D0%B2%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B8%D0%BC%D0%B0_%D0%94%D1%80%D0%B0%D0%B6%D0%B5_%D0%9C%D0%B8%D1%85%D0%B0%D0%B8%D0%BB%D0%BE%D0%B2%D0%B8%D1%9B%D0%B0 Извештај капетана Матла претпостављенима од 30. октобра 1941. о разговорима са представницима Драже Михаиловића]</ref>|Dražina ponuda Nemcima iz oktobra 1941.}} {{Wikisource|Izjava pukovnika Branislava Pantića o Mihailovićevoj odluci da pregovara s Nemcima}} {{Wikisource|Izveštaj kapetana Matla pretpostavljenima od 30. oktobra 1941. o razgovorima sa predstavnicima Draže Mihailovića}} {{Wikisource|Zapisnik sa sastanka Mihailovića sa nemačkim predstavnicima u selu Divci 11.11.1941.}} Nemci su za gušenje [[Ustanak u Srbiji 1941.|ustanka u Srbiji 1941.]] angažovali dodatne trupe i sproveli drastične represalije nad stanovništvom, što je Mihailovića navelo da se povuče iz ustanka, napadne partizane i zatraži kontakt sa nemačkom upravom radi prekida neprijateljstva. Vezu je uspostavio preko pukovnika [[Branislav Pantić|Branislava Pantića]], njegovog predstavnika i obaveštajca u [[Beograd]]u. Pukovnik Pantić je nakon rata svjedočio da je odluka o pregovorima s predstavnicima njemačkih okupacionih snagâ donijeta krajem oktobra 1941. godine, i to na sastanku održanom u kući [[Živojin Mišić|vojvode Mišića]] u [[Struganik]]u. Sastanku su, pored Draže Mihailovića i Branislava Pantića, prisustvovali i [[Dragiša Vasić]], potpukovnik [[Dragoslav Pavlović]], major [[Aleksandar Mišić]] i kapetan [[Nenad Mitrović]]. Pukovnik Pantić piše: {{izdvojeni citat|O potrebi pregovora nije bilo reči. Situacija je svima bila jasna. Ona ih je neodstupno zahtevala. Sporno je bilo: sa kime treba razgovarati, da li sa Nemcima ili sa Nedićem? Posle duže diskusije većina se složila da treba pregovarati sa Nedićem. Ovome se odsudno usprotivio Draža i major Mišić. Njegov zaključak po ovom pitanju bio je izražen rečima: – KAD JE SITUACIJA TAKVA DA MORAM DA PREGOVARAM, ONDA ĆU DA PREGOVARAM SA NEPRIJATELJEM. NA TO ME OVLAŠĆUJE I MEĐUNARODNO RATNO PRAVO. UOSTALOM, ŠTA MI MOŽEMO DA DOBIJEMO OD NEDIĆA? SVE ŠTO NAMA TREBA, ORUŽJE I MUNICIJA, NEDIĆ MORA TRAŽITI OD NEMACA. JER OVDE NISU U PITANJU MALE I SITNE KOLIČINE. ZAŠTO IĆI POSREDNO, KAD MOŽEMO NEPOSREDNO? Njegovo odsudno držanje, po ovom pitanju, odnelo je prevagu... Isto tako bilo je sporno pitanje da li da se o pregovorima obavesti Nedić. Posle kraće diskusije, a pošto sam ja izložio da kapetan g. dr. Matl nalazi da Nedića treba obavestiti, doneta je odluka da se tako i učini. Tako je doneta odluka da se pregovara sa Nemcima.<ref>[https://sr.m.wikisource.org/sr-el/%D0%98%D0%B7%D1%98%D0%B0%D0%B2%D0%B0_%D0%BF%D1%83%D0%BA%D0%BE%D0%B2%D0%BD%D0%B8%D0%BA%D0%B0_%D0%91%D1%80%D0%B0%D0%BD%D0%B8%D1%81%D0%BB%D0%B0%D0%B2%D0%B0_%D0%9F%D0%B0%D0%BD%D1%82%D0%B8%D1%9B%D0%B0_%D0%BE_%D0%9C%D0%B8%D1%85%D0%B0%D0%B8%D0%BB%D0%BE%D0%B2%D0%B8%D1%9B%D0%B5%D0%B2%D0%BE%D1%98_%D0%BE%D0%B4%D0%BB%D1%83%D1%86%D0%B8_%D0%B4%D0%B0_%D0%BF%D1%80%D0%B5%D0%B3%D0%BE%D0%B2%D0%B0%D1%80%D0%B0_%D1%81_%D0%9D%D0%B5%D0%BC%D1%86%D0%B8%D0%BC%D0%B0 Izjava pukovnika Branislava Pantića o Mihailovićevoj odluci da pregovara s Nemcima]</ref><ref>Jovan Marjanović, Draža Mihailović između Britanaca i Nemaca, knjiga I, Britanski štićenik, Globus/Narodna knjiga/Prosveta, Zagreb—Beograd, 1979, str. 138.</ref><ref>Боривоје М. Карапанџић, Грађански рат у Србији 1941—1945. Друштво Хиландар, Ваљево, 2010, стр. 115.</ref>|Izjava pukovnika [[Branislava Pantića]] o Mihailovićevoj odluci da pregovara s Nemcima}} 1. novembra 1941. godine, pukovnik Draža Mihailović je uputio generalu [[Walteru Hinghoferu]], komandantu [[342. divizija|342. pješadijske divizije]], ponudu sljedeće sadržine: {{izdvojeni citat|1) Na kolubarskom frontu nema komunista. Ukoliko ih je bilo oni su postali bezopasni. <br /> 2) Organizacija četnika je u stanju da održava red na području zapadne Srbije. <br /> 3) Komunistička opasnost će prestati od momenta kada se četničkoj organizaciji pruži mogućnost da neometano radi. Broj nacionalista je tako veliki da komunista ima samo 5%. Uz pomoć svoje brojne nadmoćnosti nacionalni elemenat pod komandom četnika može rešiti komunistička pitanja bez obostrane borbe. <br /> Uslov je: dovoljno naoružanje, koje nedostaje. <br /> 4) Ulazak u pojedine gradove je bio neophodan da se ne bi komunističke jedinice predstavljale kao oslobodioci i da ne bi povukle za sobom narodne mase. To se moralo događati i radi toga da bi se sprečili komunisti da vrše teror nad stanovništvom. <br /> 5) Četnička akcija nije usmerena protiv nemačkih jedinica, ukoliko one ne napadaju četnike i narod. <br /> 6) Naš narod voli slobodu i radovao bi se kada se na njegovoj teritoriji ne bi nalazile nemačke jedinice. To odgovara četničkom načinu vođenja rata, bez obzira na žrtve koje donosi. Oblast zapadne Srbije nema nikakav vojni značaj za nemačke jedinice, i trebalo bi da bude slobodna zona, u kojoj četnici održavaju red, pod uslovom da ih se u tome ne sprečava i da su dovoljno naoružani.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_240.htm Izjava Draže Mihailovića od 1. novembra 1941. komandi nemačke 342. pešadijske divizije]</ref>}} Prethodno, general Hinghofer je 30. X 1941. obavijestio njemačkog opunomoćenog generala i zapovjednika u Srbiji [[Franz Böhme|Franza Böhmea]] da lokalni četnički komandanti u [[Zapadna Srbija|zapadnoj Srbiji]] nude saradnju, očekujući zauzvrat pomoć u oružju od okupatora: „Četničke vođe iz [[Valjevo|Valjeva]], [[Slovac|Slovca]] i [[Lajkovac|Lajkovca]] daju važne podatke o organizaciji i izjavljuju spremnost da se sa nemačkim trupama bore protiv komunista. Traže oružje.“<ref>BA-MA, RH 26-342/14, 10-odnevni Hinghoferov izvještaj Bemeu, 30. 10. 1941.</ref> Odmah po pristizanju Mihailovićeve ponude, štab 342. pješadijske divizije je istoga dana (1. XI) dostavio izvještaj svojoj pretpostavljenoj komandi u kome, između ostalog, stoji i sljedeće: {{izdvojeni citat|Masa četnika, koja se nalazi u rejonu Valjeva, do sada se držala potpuno lojalno. Oni su prema komunistima zauzeli jasan odbijajući, takoreći, neprijateljski stav i može se reći uspešno se protiv njih borili. Oni su spremni i voljni da zajedno sa Vermahtom razbiju komuniste, kao i da u zemlji ponovo uspostave red i mir i zato traže nemačku pomoć.<ref>AVII, NAV—N—T—315, rolna 2130, snimci 626—632.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/11_10.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje MIHAILOVIĆ TRAŽI POMOĆ OD OKUPATORA]</ref>}} No, na samom početku sastanka sa nemačkim predstavnicima u selu [[Divci]] 11.11.1941. pukovniku Mihailoviću je rečeno: {{izdvojeni citat|Pre dve nedelje poručili ste nam preko Vaših poverenika u Beogradu da je Vaša namera "da nećete više dozvoliti da se srpska krv beskorisno proliva i srpska imovina dalje uništava". Istovremeno ste ponudili da se zajedno sa nemačkim Vermahtom i organima Nedićeve vlade borite protiv komunizma. Ponuda je od strane Glavne komande odbijena jer: 1) Nemački Vermaht će sam u najkraćem vremenu okončati sa komunizmom i 2) glavni komandant ne može imati poverenja prema Vama kao savezniku.}} Nemci su procenili da Draža zna za dolazak njihovih oklopnih trupa, da kao generalštabni oficir pravilno ocenjuje da će se nastavak nemačkih operacija rđavo završiti po njega, i stoga "nemački Vermaht ne može da se optereti takvim saveznicima koji mu se privremeno priključuju iz razloga oportuniteta".<ref name="Divci">[http://sr.wikisource.org/sr-el/%D0%97%D0%B0%D0%BF%D0%B8%D1%81%D0%BD%D0%B8%D0%BA_%D1%81%D0%B0_%D1%81%D0%B0%D1%81%D1%82%D0%B0%D0%BD%D0%BA%D0%B0_%D0%9C%D0%B8%D1%85%D0%B0%D0%B8%D0%BB%D0%BE%D0%B2%D0%B8%D1%9B%D0%B0_%D1%81%D0%B0_%D0%BD%D0%B5%D0%BC%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%B8%D0%BC_%D0%BF%D1%80%D0%B5%D0%B4%D1%81%D1%82%D0%B0%D0%B2%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B8%D0%BC%D0%B0_%D1%83_%D1%81%D0%B5%D0%BB%D1%83_%D0%94%D0%B8%D0%B2%D1%86%D0%B8_11.11.1941. Zapisnik sa sastanka Mihailovića sa nemačkim predstavnicima u selu Divci 11.11.1941.]</ref> U daljem razgovoru pukovnik Mihailović se pravdao nacistima zbog učešća u ustanku: {{izdvojeni citat|Nije moja namera da ratujem protiv okupatora, jer kao generalštabni oficir poznajem snage obeju snaga.<ref name="Divci"/>}} On se pravdao da je morao uzeti neke gradove od Nemaca da ih komunisti ne bi uzeli<ref>"Moji ljudi su [[Bitka za Loznicu 1941.|krenuli na Loznicu]] zato da je komunisti ne zauzmu."</ref> i tvrdio da nije na strani ustanika, "onih koji žele da isteraju Nemce".<ref name="Divci"/> Draža Mihailović je izjavljivao Nemcima lojalnost i tražio da mu daju municiju da nastavi borbu protiv partizana.<ref>"Neophodno je imati municiju! Računajući s tim, došao sam ovamo."</ref> Ali, želeo je da njegovo "delovanje na nacionalnoj osnovi" ostane potajno da ne bi prošao kao [[Kosta Pećanac]], koji je sklopio otvoreni sporazum sa okupatorom, čime je izgubio ugled u narodu i stekao oznaku izdajnika.<ref name="Divci"/> Uprkos svim njegovim predlozima, Nemci mu nisu ostavili drugu mogućnost do da položi oružje: {{izdvojeni citat|„Ponuda pukovnika Mihailovića da stavi svoje snage na raspolaganje za borbu protiv komunista je odbijena i zatražena je bezuslovna predaja. Mihailović je tražio da se konsultuje sa svojim komandatima. Mihailović također tražio oružje za borbu protiv komunista. Ovo je igra, borba između bandi za izvor oružja. Ipak, čini se da jedan dio Mihailovićevih bandi iskreno želi da se bori protiv komunista.“<ref>NAW, T-311, Roll 175, 000121-2: Izvještaj o djelatnosti operativnog odjeljenja komande Jugostoka</ref>|Izvještaj o djelatnosti operativnog odjeljenja komande Jugostoka 17.11.41.}} {{izdvojeni citat|Mihailović treba da sada pokrene akciju protiv Užica, gde se navodno nalazi celokupno rukovodstvo komunista, a zbog čega treba da se stavi u izgled i bombardovanje sa nemačke strane. U kontaktima sa nemačkim okupacionim vlastima koji su niže opisani, Mihailović je navodno molio da mu se stavi na raspolaganje 100.000 metaka da bi mogao nastupiti protiv Užica.|IZVEŠTAJ OBAVEŠTAJNOG CENTRA VERMAHTA U BEOGRADU OD 14. NOVEMBRA 1941. VRHOVNOJ KOMANDI VERMAHTA O ODNOSU ČETNIKA DRAŽE MIHAILOVIĆA PREMA NOP-u, O PREGOVORIMA PREDSTAVNIKA VERMAHTA I DRAŽE MIHAILOVIĆA I O VOJNO-POLITICKOJ SITUACIJI U SRBIJI}} Za njim je decembra 1941. godine raspisana poternica, nakon čega je bio u bekstvu. === Predaja zarobljenih partizana Nijemcima (1941) === {{main|Predaja zarobljenih partizana Nijemcima novembra 1941.}} [[File:Nemci odvode na streljanje četu partizana koje su četnici na prevaru uhvatili i predali Nemcima.jpg|thumb|Nemci odvode na streljanje četu partizana koje su četnici na prevaru uhvatili i predali Nemcima]] Iako je njegov prijedlog okupacionim vlastima u Divcima odbijen, pukovnik Mihailović je želio pružiti njemačkom okupatoru dokaz četničke gotovosti za saradnju. Stoga su četnici Draže Mihailovića, uz posredstvo samozvanog vojvode [[Jovan Škavović|Jovana Škavovića]], predali 13. novembra 1941. Njemcima oko [[Predaja zarobljenih partizana Nemcima novembra 1941.|365 zarobljenih partizana]]. [[Predaja zarobljenih partizana Nijemcima novembra 1941.|Predaja zarobljenih partizana Nemcima]] se desila tokom [[ustanak u Srbiji 1941|ustanka u Srbiji]] novembra [[1941]]. godine. Tokom [[Četničko-partizanski sukob|sukoba]] između [[Dragoljub Mihailović|Mihailovićevih]] četnika i partizana u zapadnoj [[Srbija|Srbiji]] početkom novembra [[1941]], četnici su zarobili više stotina partizana. Jednu veću grupu od oko 500 zarobljenika, među kojima su bili partizani na prevaru zarobljeni u [[Gornji Milanovac|Gornjem Milanovcu]],<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_110.htm Relacija Takovskog četničkog odreda od 17. juna 1942, Zbornik NOR-a, tom XIV (četnički dokumenti), knjiga 3, dokument 110]</ref> Kosjeriću,<ref>[https://www.znaci.org/00001/59_2_124.pdf Užička republika, Zapisi i sećanja, Narodni muzej, Užice 1981]</ref> Karanu i Planinici, četnici su prikupili na [[Ravna Gora|Ravnoj Gori]]. Oko [[13. novembar|13. novembra]] [[1941]]. četnici su grupu od 365 zarobljenika odveli u [[Mionica|Mionicu]], i zatim u [[Slovac]]. Tu su prihvaćeni od [[Milan Nedić|Nedićevih]] i nemačkih snaga i prebačeni kamionima u [[Valjevo]]. Transport zarobljenika do [[Valjevo|Valjeva]] je pratio četnički vođ Jovan Škavović Škava, koji je prethodno bio [[Kosta Pećanac|Pećančev]] četovođa, dok je u tom periodu priznavao [[Dragoljub Mihailović|Mihailovićevu]] komandu. U predaji zarobljenika učestvovao je i ravnogorski oficir [[Pavle Mešković]]. Predaji partizana prethodio je [[Sastanak u Divcima 1941.|sastanak Draže sa Nemcima u selu Divci]]. Od ove grupe zarobljenika, Nemci su 263 streljali dana [[27. novembar|27. novembra]] [[1941]]. godine na Krušiku u Valjevu.<ref>[https://www.znaci.org/00001/38_21.htm Radoslav S. Nedović, Pantelija Vasović: ZATAMNjENA ISTINA, Čačak 2006: Streljanja na Krušiku u Valjevu]</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/44_4.pdf Radoslav S. Nedović: ČAČANSKI KRAJ I NOB - SLOBODARI NA STRATIŠTIMA, Čačak 2009: Krušik, Valjevo streljanje po grupama]</ref> Ostali zarobljenici su delom streljani naknadno, delom deportovani u [[Koncentracioni logor|logore]], a delom pušteni na slobodu. Predaja zarobljenih partizana nastavila se i posle ovoga, i bila je naročito intenzivna u decembru 1941.<ref>[https://www.znaci.org/00001/38_24.htm Radoslav S. Nedović, Pantelija Vasović: ZATAMNjENA ISTINA, Čačak 2006: Decembarski pokolj]</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/44.htm Radoslav S. Nedović: ČAČANSKI KRAJ I NOB - SLOBODARI NA STRATIŠTIMA, Čačak 2009]</ref> === Legalizacija četnika i hvatanje ustanika (1941-1942) === {{main|Legalizovani četnici}} [[Datoteka:Legalizovani četnici u Srbiji 1942.jpg|minijatura|Legalizovani četnici Draže Mihailovića čuvaju [[Logor Metino brdo|logor na Metinom brdu]] kod [[Kragujevac|Kragujevca]] [[1942]].]] Četnički odredi u Srbiji su delom raspustili regrute kućama i ostali u ilegali na kadrovskom sastavu, a delom se legalizovali kao pripadnici zvaničnih Nedićevih formacija. Krajem 1941. i početkom 1942. godine, pripadnici [[Legalizovani četnici|legalizovanih ravnogorskih odreda]] pružili su najznačajniji doprinos u hvatanju nekoliko hiljada odbjeglih ili pasiviziranih partizana i njihovih saradnika u [[Zapadna Srbija|zapadnoj]] i djelovima [[Centralna Srbija|centralne Srbije]], kao i u njihovoj predaji Njemcima. Učešćem u masovnom hvatanju i likvidaciji pripadnika partizanskih odreda i njihovih saradnika, čak i ako se zanemari aktivna borba protiv partizana, legalizovani ravnogorski četnici su učinili krupne usluge njemačkom okupatoru u uništenju partizanskog pokreta na području dotadašnje [[Užička Republika|Užičke republike]].<ref name="yuhistorija.com">[http://www.yuhistorija.com/serbian/drugi_sr_txt01c4.html Milan Radanović: Kolaboracija JVuO sa nemačkim okupatorom u Srbiji 1941-1944.]</ref> Već krajem novembra 1941. godine na Metinom brdu kod Kragujevca je formiran [[Logor na Metinom brdu|logor]] za zarobljene srpske ustanike i civilne taoce. Prvi dovedeni u logor bili su taoci iz Kragujevca, komunisti, odbornici narodnooslobodilačkog odbora, Romi, Jevreji i svi oni koji su nemačkim fašistima bili sumnjivi. Osim svakodnevnih likvidacija, veća masovna streljanja su vršena 2. i 19. marta 1942. godine.<ref>[http://www.gtokg.org.rs/sr/vest.php?id=1322 Metino brdo]{{Dead link|date=September 2021 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref> Hvatani borci su predavani nemačkom sudu, ili prekom sudu [[Nikola Kalabić|Nikole Kalabića]]. Većina pohvatanih je bila iz okoline Rače, Topole i Aranđelovca. 2. marta 1942. godine na Metinom brdu je streljano 173 rodoljuba i simpatizera oslobodilačkog pokreta sa teritorije Kragujevca i okolnih opština.<ref>{{Cite web |title=Archive copy |url=http://www.gtokg.org.rs/sr/vest.php?id=1248 |access-date=2014-05-01 |archivedate=2016-03-04 |archiveurl=https://web.archive.org/web/20160304191846/http://www.gtokg.org.rs/sr/vest.php?id=1248 |deadurl=yes }}</ref> Logor je rasformiran u junu 1942. Preostali logoraši su transportovani u [[Koncentracijski logor Banjica|logor na Banjici]], gde je većina streljana, kao i u logore u Nemačkoj, Norveškoj i Grčkoj.<ref>{{Cite web |url=http://www.ikragujevac.com/kultura/15517-istorija-zrtve-fasizma-na-metinom-brdu-i-deo.html |title=Archive copy |access-date=2024-07-08 |archive-date=2024-07-08 |archive-url=https://web.archive.org/web/20240708214249/https://www.ikragujevac.com/kultura/15517-istorija-zrtve-fasizma-na-metinom-brdu-i-deo.html |url-status=dead }}</ref> Nakon likvidacije partizanskih ostataka, četnici Draže Mihailovića su stekli faktičku kontrolu nad ruralnim područjima Srbije, dok je okupator držao gradove. Mihailovićev stav u odnosu na njemačkog okupatora jasno je izražen u depeši, koju je opunomoćeni poslanik Ministarstva inostranih poslova Trećeg Rajha u Beogradu [[Felix Benzler]], 31. marta 1942. godine, uputio centrali u Berlinu: {{izdvojeni citat|Sve dosad se nije postiglo da se ličnost pukovnika Mihailovića stavi pod kontrolu. Po svoj prilici ni on nije u stanju ili nije voljan da na srpskom području nešto preduzme, već je, naprotiv, preko jednog posrednika ovih dana ponudio vladi Nedića da prihvata da se objavi: 1) da on ne namerava da se bori protiv Nemaca; 2) da neće ništa da preduzima protiv Nedićeve vlade; 3) da se zalaže za održanje mira i reda u zemlji; 4) da poziva na borbu protiv komunista. Posredniku je ponovo odgovoreno da za Mihailovića jedino u obzir dolazi da se bezuslovno potčini.<ref>[https://znaci.org/00001/11_18.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje POD ZAŠTITOM LEGALIZOVANIH ODREDA]</ref>}} Nemački dokument od [[15. maj]]a 1942. godine navodi četničkog majora [[Ljubomir Jovanović Patak|Ljubu Jovanovića]] kao jednog od njihovih lokalnih saradnika za [[Zaječar]].<ref>NAW, T501, roll 248 frames 0121-0126; dostupno na http://znaci.net/temp/T-501_R-248-0126.jpg</ref> [[Datoteka:SS-Obergruppenführer Werner Lorenz accompanied with unknown chetnik officer in NE Bosnia.JPG|mini|[[SS]]-[[Obergruppenführer]] [[Werner Lorenz]] u društvu neimenovanog četničkog oficira u sjeveroistočnoj [[Bosna (oblast)|Bosni]], jesen 1942. godine]] U junu 1942. Mihailović je prešao u Crnu Goru, italijansku okupacionu zonu, na teritoriju koju su držali crnogorski četnici [[Saradnja četnika sa fašističkom Italijom|uz dopuštenje Italijana]]. Aktivnosti četničkih odreda u Srbiji svedene su na najmanju meru da se ne bi izazivao okupator, i uglavnom su ograničene na organizacionu i obaveštajnu delatnost i sitnije diverzije. Uprkos tome, nemački okupator je veoma ozbiljno shvatao četničku aktivnost i povremeno organizovao racije protiv preostalih Mihailovićevih odreda, koji su se trudili da izbegnu dodir sa neprijateljem. U Srbiji, znatan broj Mihailovićevih snaga se legalizovao. Nemački popis glavnih vladinih legalnih odreda od [[15. maj]]a 1942, pod rednim brojevima 1 do 18 navodi Ljotićeve odrede, od 19 do 39 su Mihailovićevi, a od 40 do 100 Pećančevi. Tu na okupatorskom spisku snaga su neki od glavnih Mihailovićevih četnika: [[Predrag Raković]], [[Miloje Mojsilović]], [[Dušan Smiljanić]], [[Vučko Ignjatović]], [[Miloš Glišić]], [[Ljuba Jovanović]]... Do početka 1942. godine "ravnogorski pokret istopio se u redovima Nedićeve milicije i konačno se ponovo pojavio, umanjen, u Crnoj Gori."<ref name="Deakin2">[https://www.znaci.org/00001/5_3.htm William Deakin, BOJOVNA PLANINA]</ref> Kako ne bi izgubio podršku naroda kao saradnik okupatora, Mihailović je odsustvo oružane borbe u Srbiji sredinom [[1942]]. godine nastojao da nadoknadi činjenjem smicalica nemačkim vojnicima po gradovima, ubacivanjem "smrdljivih bombi", "svrabećih praškova", "praškova za kijanje", upućivanjem pretećih pisama, uznemiravanjem telefonom...<ref name="Kosta Nikolić 2004"/> Ovo nije ostalo neprimećeno. Britanski kapetan Bil Hadson je u drugoj polovini 1942. ponovo uspostavio vezu i javio da "Mihailović još sarađuje s Osovinom u Crnoj Gori i Sandžaku i miruje u Srbiji", da su "u Dalmaciji Trifunovićevi četnici legalizovani" te, podsticani od Italijana, sanjaju o nekoj "Srbo-Sloveniji i Dalmaciji". Na osnovu stanja na terenu on izvlači zaključak: {{izdvojeni citat|U trenutku kada je Mihailović u velikom stepenu igrao ulogu kvislinga bio je nagrađen najjačom britanskom propagandom.... Mihailoviću bi trebalo konačno reći da Britanci pretpostavljaju komuniste kvislinzima.<ref name="Deakin2"/>|Britanski kapetan Bil Hadson}} [[Datoteka:Chetniks and Germans in Lopare 1942.jpg|mini|[[Radivoje Kerović]] (u sredini u bijeloj košulji) sa njemačkim tenkistima, [[Lopare]] 1942.]] Posljednjeg dana kolovoza 1942, održan je sastanak kod načelnika štaba Komande Jugoistoka. Ovom prilikom je podijeljena informacija da se oko [[Banja Luka|Banje Luke]] vode žestoke borbe s partizanima, u kojima okupatoru pomažu četnici (“srpski nacionalisti“), bez preciziranja o kom odredu JVuO iz [[Bosna (oblast)|Bosne]] je riječ: {{izdvojeni citat|Velike borbe su izbile u blizini Banje Luke. Ustanici su upotrijebili teško naoružanje, topove, minobacače itd., kao i tenkove. Hiljadu srpskih nacionalista je sudjelovalo u borbi protiv ustanika na našoj strani.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&broj=490&roll=175 NARA, T311, Roll 175, frame no. 000485.] <br /> ({{jez-njem|"Bei Banja Luka größeres Gefecht, Aufständische traten mit schweren Waffen, Geschützten, Minenwerfern u.sw. auf, auch mit Panzer. 1000 serbische Nationalisten haben sich dort auf unserer Seite im Kampfe gegen die Aufständischen beteiligt."}})</ref>|Zabilješka sa sastanka kod načelnika štaba Jugoistoka održanog 31. augusta 1942.}} U drugom njemačkom izvještaju iz istog perioda se navodi da je 26. augusta jedan bataljun Wehrmachta južno od Banje Luke bio priklješten od strane nadmoćnijeg neprijatelja (i ovdje se napominje da su partizani raspolagali teškim naoružanjem), kao i da je Nijemcima u pomoć priskočilo čak „2000 bosanskih četnikâ“, što će rezultirati potiskivanjem jedinicâ [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOP i DVJ]] prema jugu do kraja mjeseca.<ref>BA/MA, RH 19 XI/81 (Die Bekämpfung der Aufstandsbewegung im Südostraum, Teil I), S. 244.</ref><ref>Klaus Schmider, ''Partisanenkrieg in Jugoslawien 1941-1944'', Verlag E.S. Mittler & Sohn GmbH, Hamburg/Berlin/Bonn, 2002, s. 155. <br /> ({{jez-njem|"Bereits am 26. August sah sich ein deutsches Bataillon bei dem Versuch, südlich von Banja Luka den ersten dieser Einfälle abzublocken, weit überlegenen, auch mit erbeuteten Panzern und Geschützen bewaffneten Verbänden gegenüber; nur mit Hilfe von 2.000 bosnischen Cetniks, die den Deutschen zu Hilfe eilten, gelang es bis Ende des Monats, die Partisanen wieder nach Süden abzudrängen."}})</ref> Takođe, u jednom izvještaju upućenom iz štaba njemačkih trupa u [[NDH]] od 18. novembra 1942. o četnicima se, između ostalog, navodi sljedeće: {{izdvojeni citat|U zoni 714. pješadijske divizije nalazi se 6-8.000 četnika, naoružanih puškama i nešto automatskog oružja. Diviziji su dosad pružili vrijedne usluge time što su branili svoju teritoriju od partizana i time oslobodili njemačke i trupe NDH za dejstvo na drugim sektorima. K tome obezbjeđuju i željeznicu i pribavljaju važna obavještenja njemačkim trupama. Četnici su pri zajedničkim akcijama snabdjevani od strane NDH; također im pripada i naknada od otprilike 3 Rajshsmarke dnevno, čiju isplatu oni, međutim, dosad nisu tražili.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=361&rec=314&roll=566 Nacionalni arhiv Vašington, T-314, rolna 566, frejm 000357; Dopis štaba Komandanta njemačkih trupa u Hrvatskoj-/Veza sa neprijateljski orijentisanim krugovima u Srbiji/ (18. novembar 1942.).] <br /> ({{jez-njem|"Bei 714.Div. haben die im Div.–Bereich beheimateten Cetnikverbände eine ungefähre Stärke von 6–8000 Mann. Sie sind mit Gewehren und verhältnissmässig wenig automatischen Waffen ausgestattet. Sie leisten der Div. wertvolle Dienste, indem sie ihr Heimatgebiet gegen Einfälle der Partisanen schützen, sodass, von grösseren Unternehmen abgesehen, in diesem Raume weder deutsche noch kroatische Truppen gebunden werden. Sie entlasten hiedurch den Bahnschutz und versorgen die deutsche Führung mit wertvollen Feindnachrichten. </br> Die Cetnikverbände werden durch den kroatischen Staat bei Einsätzen mit Munition versorgt und verpflegt. Vertragsmässig steht ihnen neben anderen Zusagen /z.B. Versorgungsansprüchen/ auch Wehrsold von etwa RM 3.— täglich zu, den sie jedoch bisher nicht beansprucht haben."}})</ref>|Dopis štaba Komandanta njemačkih trupa u Hrvatskoj (18. novembar 1942. godine)}} === Operacija Weiss i bitka na Neretvi (1943) === {{main|Operacija Weiss|Bitka za Konjic 1943.}} [[File:Četnici i Nemci na Neretvi.jpg|thumb|Četnici i Nemci tokom [[Bitka na Neretvi|bitke na Neretvi]] 1943.]] Van Srbije, postojala je intenzivna saradnja četnika i Nemaca. Iako su mnogi četnici na lokalu pomagali nemačkim trupama protiv partizana, [[Hitler]] je do sredine 1943. godine strogo branio svojim jedinicama svaku saradnju sa četnicima.<ref>Nacionalni arhiv Vašington, Mikrofilm T-311, rolna 175, snimka 378: Izvještaj o djelatnosti operativnog odjeljenja komande Jugostoka za novembar 1942 (30. novembar 1942.). „Svaka, pa i privremena, veza sa antikomunistički nastrojenim četnicima u Hrvatskoj je protivna naređenju Fuehrera, Ia 3071/42 o borbi protiv bandi.“</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&roll=175&broj=383 NARA, T311, Roll 175, frame no. 000378.] <br /> ({{jez-njem|"Haltung gegenüber feindluch eingestellten Kreisen in Serbien/Kroatien: An Bev.Kmdr.Gen. in Serbien, Befehlshaber der dt. Truppen in Kroatien, Kdr.Gen. in Kroatien und Dt.Verb.Kdo. bei Supersloda ergeht ein Befehl betreffend klarer und eindeutiger militärischer Haltung gegenüber allen uns feindlich eingestellten Kreisen. Jede – wenn auch nur vorübergehende – Bindung mit antikommunistisch eingestellten Cetniks in Kroatien steht im Widerspruch zu den bzgl. Bandenkämpfung gegebenen Befehlen des Führers Ia Nr. 3071/42 g.K."}})</ref> Za vrijeme izvođenja [[Operacija Weiss|operacije Weiss]], njemački komandanti na terenu su bili u nedoumici da li da se povinuju naređenjima svojih viših vojnih komandi, ali i političkih instanci, ili da nastave sarađivati s četnicima Draže Mihailovića: {{izdvojeni citat|Uprkos borbenoj pomoći hrabrih četnika, koja je doprinijela deblokadi opkoljenih dijelova 718. pješadijske divizije, njemačke trupe imaju zadatak da se brzo probiju do boksitne oblasti. One imaju instrukcije da smatraju četnike neprijateljima. Sada se ispostavilo da se situacija kod mjesta Dobro (?), čija se posada sastojala od Nijemaca, Italijana i četnika, poboljšala zahvaljujući četničkom prodoru.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&roll=175&broj=549 NARA, T311, Roll 175, frame no. 000544.] <br /> ({{jez-njem|"Trotz der Waffenhilfe tapferer Cetnik, die auch zur Befreiung der eingeschlossenen Gruppe der 718.I.D. mit beigetragen haben, ergibt sich für die deutschen Truppen die Aufgabe, möglichst schnell in das Bauxitgebiet von Mostar vorzustoßen. Die deutschen Truppen haben den Auftrag die Cetniks als Feind anzusehen. Es ergab sich nun das Bild, daß die Besatzung von Dobro (?), die aus Deutschen, Italiener und Cetniks bestand durch den Vorstoß der Cetniks Luft bekam."}})</ref>|Zabilješka sa sastanka kod načelnika štaba Jugoistoka (1. mart 1943.).}} Major [[Slavoljub Vranješević]], komandant Zapadne Bosne JVuO, šalje 2. marta 1943. godine dopis »bratu« [[Uroš Drenović|Urošu Drenoviću]] kojim ga obavještava da je od strane njemačke komande u [[Banja Luka|Banjoj Luci]] zakazana konferencija na koju su pozvani najvažniji četnički zapovjednici s teritorije [[Bosanska krajina|Bosanske Krajine]]: {{izdvojeni citat|Pre nekoliko časova primio sam izveštaj od Komandanta Bosanskih četničkih odreda brata Rade Radića, u kome mi javlja, da su Nemci pozvali na konferenciju u Banja Luci sve Komandante i to: Radića, Tešanovića, Drenovića, Marčetića, Mišića radi rešavanja važnih pitanja. Konferencija će se održati u nemačkoj komandi u B. Luci. Ovoj konferenciji neće prisustvovati pretstavnici hrvatskih ni vojnih ni civilnih vlasti. Komandant mi je naredio, da pozovem sve Komandante na predkonferenciju, koja će se održati u Karanovcu na dan 4 o.m. u 12 časova.— Prema napred izloženom pozivam te, da bez ikakvog izgovora i odlaganja bez obzira na situaciju na položaju, dođeš 4 o.m. do određenog časa u Karanovac.— Ovo smatraj vrlo važnim i NAJHITNIJIM. Molim Te koristi sva moguća prevozna sredstva, pa i motorcikl i na vreme dođi na predkonferenciju.<ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, dokument br. 31, str. 64.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/4_14_2_64.htm Naređenje Komande bosanskih četničkih odreda od 2. marta 1943. komandantu odreda »Kočić« za prisustvovanje konferenciji radi usaglašavanja stavova o saradnji sa nemačkim trupama]</ref>}} Već 3. februara 1943. godine, major Vranješević je upoznao Vrhovnu komandu JVuO o činjenici da se bosanski četnici nalaze u službi njemačkog okupatora, ali i da su potpisali [[Suradnja četnika sa Nezavisnom Državom Hrvatskom|sporazume o saradnji sa kvislinškim vlastima Nezavisne Države Hrvatske]]: {{izdvojeni citat| NEMCI Četnički odredi učestvuju u borbi zajedno sa Nemcima češće puta, ali na zasebnim sektorima. Pre našeg dolaska, Nemci su uspeli da u borbu protiv komunista uvode četnike tako, da im ovi osiguravaju krila i da se mešaju u komandovanje. Ovome se je odmah stalo na put, ma da sa dosta poteškoća. Po sebi se razume da se mnogo interesuju o tome, da li mi imamo kakve veze sa Dražom Mihailovićem — što mi odbijamo, navodeći da je to samo komunistička propaganda kako bi izazvali Nemce protiv nas, pa nas tako priklještene, uveli u svoje redove. Ipak, često puta Nemci čuju kako svi četnici pevaju »Od Topole pa do Ravne Gore« ili »Od Manjače pa do Ravne Gore«, »sve su straže generala Draže« itd., dakle jasno primećuju, ali moraju da trpe. Njihova nemoć oseća se. HRVATI Ovi se redovno predaju komunistima, gde god ovi na njih udare. Hrvatski oficiri nalaze spas u komunizmu. Zbog sporazuma sa Hrvatima, koji su ovi [četnički — prim.] odredi sklopili pre našeg dolaska, borbe sa Hrvatima ne vode se. Naprotiv, za većinu starešina i boraca može se reći, da su taj sporazum shvatili kao definitivan svršetak rata, pa i otuda javašluk i slaba disciplina. Sada, dok se ne raščisti sa komunistima, ovakvo stanje mora da ostane.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_2_27.htm Izveštaj majora Slavoljuba Vranješevića od 3. februara 1943. majoru Zahariju Ostojiću o vojno-političkoj situaciji u četničkim odredima zapadne Bosne i saradnji sa nemačkim i ustaško-domobranskim jedinicama]</ref>}} Vojvoda [[Vukašin Marčetić]], komandant puka »Manjača«, bio je takođe jedan od potpisnikâ sporazuma sa vlastima satelitske NDH. Tokom operacije »Weiss«, vojvoda Marčetić se povezuje i sa njemačkim okupatorom, konkretno sa [[117. lovačka divizija (Nemačka)|117. divizijom]]: {{izdvojeni citat|Posebno: [...] [[369. legionarska divizija|369. pješ. div.]] će prvo dovršiti borbe na [[Grmeč]]u. Uspostavljena veza sa četničkom grupom Marčetića, koja će preuzeti osiguranje vlastitog istočnog boka.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=675&rec=315&roll=2263 NARA, T315, Roll 2263, frame no. 000670.] <br /> ({{jez-njem|"369. J.D. führt vorerst Kampfhandlungen in der Grmec durch. Verbindung mit Cetnikgruppe Marcetic aufgenommem, die Schutz der eigenen Ostflanke übernehmen will."}})</ref>|Ratni dnevnik 117. divizije, unos za 5. februar 1943.}} O (prinudnom) sadjejstvu 117. divizije sa četničkim odredima pod komandom kapetana [[Vojislav Lukačević|Vojislava Lukačevića]] u [[Bitka za Konjic 1943.|bici za Konjic]], februara 1943. godine, nakon rata će posvjedočiti i general [[Alexander Löhr]]: {{izdvojeni citat|117. lovačka divizija, koja je prodirala od Ivan-sedla ka severozapadu, vodila je od početka teške borbe, pa je na kraju odbijena i odbačena. Jedan njen deo morao je da se spasava u Konjicu, koji je bio utvrđen i posednut od Italijana i četnika. Ovo mesto su partizani okružili i tako je došlo do toga da su se ovde, pod pritiskom događaja, borili na istom frontu Nemci i četnici – doduše odvojeni jedni od drugih italijanskim jedinicama. Konjic je doduše bio oslobođen iz okruženja sa trupama iz [[Sarajevo|Sarajeva]], ali je partizanima uspelo da se probiju preko Neretve i povuku svi bez izuzetka u severnu [[Crna Gora|Crnu Goru]].<ref>{{cite web|url=http://www.srpsko-nasledje.co.rs/sr-c/1998/07/article-14.html | title = Записи Александра Лера, часопис СРПСКО НАСЛЕЂЕ, број 7/1998 | publisher = Srpsko-nasledje.co.rs |date=3. 1. 1943. | accessdate=4. 1. 2023. | archive-url = https://web.archive.org/web/20130216202528/http://www.srpsko-nasledje.co.rs/sr-c/1998/07/article-14.html# | archive-date=16. 2. 2013 |url-status=dead | df = }}</ref>|General [[Alexander Löhr]], komandant Jugoistoka}} Tokom [[Bitka na Neretvi|bitke na Neretvi]], četnici su bili obilno snabdijevani streljivom i hranom iz italijanskih i njemačkih magacina. Kapetan Vojislav Lukačević, koji se zajedno sa svojim četnicima tukao uz borbenu grupu »Anacker«, [[5. mart]]a iz [[Konjic]]a je javio majoru [[Zaharije Ostojić|Zahariju Ostojiću]] da mu »11« (tj. Nijemci) daju municiju, kao i da je vojvoda [[Dobroslav Jevđević]], sa svoje strane, zadužen za obezbjeđivanje logistike: {{izdvojeni citat|Vidim da je glavna tvoja briga kako ćemo sa 11. Verujem da si o njima dobio preterane izveštaje. Svaka njihova kolona koja nastupa ima najviše jednu trećinu Nemaca a ostalo su domobrani i po nešto ustaša. Oni sami ne mogu ništa da urade, toga su svesni. Ja mislim da je nama najpreči za sada cilj uništenje komunista i to što brže. Ne sme nas zateći iskrcavanje u borbi sa komunistima, a isto tako ne smemo početi borbu sa 11 dok komunisti nisu likvidirani a oni nisu likvidirani i pored uspeha koje smo postigli. Čvrsto sam ubeđen da nas 11 neće napasti sve dok se vode borbe sa komunistima te je strahovanje u tom pravcu preterano... Najvažnije i najbolje snabdevanje preko [[Sarajevo|Sarajeva]] koje neka Jevđo forsira. Dobio sam sinoć preko 11, 30.000 metaka obećali još čim im stigne neki transport koji očekuju u Sarajevo.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_2_71.htm IZVEŠTAJ KOMANDANTA KONJIČKE GRUPE OD 5. MARTA 1943. KOMANDANTU ISTAKNUTOG DELA ŠTABA DRAŽE MIHAILOVIĆA O BORBENOM RASPOREDU ČETNIKA I NEMACA NA SEKTORU KONJIC—JABLANICA]</ref>}} O isporuci municije jedinicama JVuO (najvjerovatnije o onoj koja je data kapetanu Lukačeviću), Komanda Jugoistoka je 7. marta javila vojnom vrhu u [[Berlin]]u: {{izdvojeni citat|– 7. mart 1943: Municija za četnike. Vrhovna komanda je obaviještena telegramom o isporuci 30.000 metaka četničkim jedinicama.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&roll=175&broj=453 NARA, T311, Roll 175, frame no. 000448.] <br /> ({{jez-njem|"Munition für die Cetniks: </br> An OKW/WFSt. ergeht eine Meldung betraf. der Übergabe von 30.000 Schuß Inft. Munition an Cetnikverbände."}})</ref>|Izvještaj o djelatnosti operativnog odjeljenja Komande Jugostoka za mart 1943. godine (31.3.43.)}} [[File:Chetniks and German Officers meet in Bosnia, 1943.jpg|thumb|Sastanak njemačkih oficira sa četnicima u [[Bosna (regija)|Bosni]], [[1943]]. godina]] 9. [[Mart|ožujka]] 1943. godine, [[Fašizam|fašistički]] [[Poglavnik|duce]] [[Benito Mussolini]] šalje pismo [[Adolf Hitler|Adolfu Hitleru]],<ref>''Tajna pisma Hitler – Mussolini (1940—1943)'', edicija Dokumenti i svjedočanstva (priredio i preveo: Dr Bogdan Krizman), Novinarsko izdavačko poduzeće (NIP), Zagreb, 1953, str. 78.</ref> vođi [[Treći Reich|Njemačkog Reicha]], u kom navodi da je upoznat sa suradnjom njemačkih okupacionih trupa s četnicima: {{izdvojeni citat|Više tisuća četnika naoružali su, na lokalnoj bazi, komandanti talijanskih jedinica, da vode gerilu, za koju imaju, kao svi stanovnici Balkana, naročite sklonosti. Do danas su ti četnici suzbijali partizane vrlo odlučno. Upravo sam primio izvještaj. U njemu mi javljaju, da su njemačke snage, koje su uspostavile dodir sa četnicima u dolini gornje Neretve, pristale da surađuju s njima i da su naoružale četnike metcima i ručnim bombama.|[[Benito Mussolini]] u pismu [[Adolf Hitler|Adolfu Hitleru]] (9. III 1943)}} O pristizanju Mussolinijeva pisma istog je dana javila i Vrhovna komanda njemačkih oružanih snaga: {{izdvojeni citat|''9. mart'' </br> Duče poslao pismo Hitleru, u kome zastupa mišljenje da su četnici i partizani neprijatelji Osovine. O tome je razgovarao i sa nemačkim ministrom spoljnih poslova. Priznaje da su Italijani do sada naoružali nekoliko hiljada četnika za gerilski rat protiv komunista i oni su se do sada energično borili protiv partizana. Ali, sada je Duče izdao energičnu naredbu, da se četnicima više ne daje oružje i da njih, nakon što se partizani poraze, treba razoružati. Na osnovu poslednjih vesti, na prostoru gornje Neretve Nemci su takođe stupili u kontakt sa četnicima i ostavili im patrone i ručne granate.<ref name="Živković">{{Cite web |title=Nikola Živković, Srbi u Ratnom dnevniku Vrhovne komande Vermahta |url=http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |access-date=2024-07-08 |archive-date=2016-08-03 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160803153944/http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta }}</ref>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta od 9. marta 1943.}} Pošto је za katastrofalni poraz četnika u bici na Neretvi optužio Jevđevića, [[Petar Baćović|Baćovića]] i [[Bajo Stanišić|Baja Stanišića]] a istakao za primjer Vojislava Lukačevića, major Ostojić im је 10. marta naredio da se kod Italijana zauzmu za dozvolu o prebacivanju četnika na zapadnu obalu Neretve. Odgovarajući na optužbe, Jevđević i Ваćоvić istoga dana izvještavaju Mihailovića da је za proboj operativne grupe NOVJ kriv upravo Lukačević, te da Ostojić, komandujući iz [[Kalinovik]]a, nema pravu predstavu о toku događaja. Jevđević navodi: „Kada sam zvao delove Vrhovne komande da komanduju nа licu mesta, odgovorili su neljubazno da neće da radе sa okupatorom, tražeći u isto doba hranu, municiju, topove i vojsku od okupatora.“ Као argument da četnici moraju bespogovorno slušati naređenja okupatorskih oficirâ, vojvoda Jevđević navodi podatak da Nijemci i Italijani hrane i snabdijevaju municijom cjelokupnu masu četnikâ od 13.200 ljudi. Riječ je o 2000 četnika pod komandom Вајa Stanišića, 4.000 iz Lukačevićeve konjičke gruре, 6.000 pod komandom majora Petra Baćovića (hercegovački četnici) i 1.200 četnika kojima komanduje major Andrija Vesković. Jevđević Mihailoviću piše i da su okupatori dali toliko hrane da је on, na osnovu lažnog brojnog stanja, uspio da uštedi 110.000 obroka, kao i da su mu za posljednjih nekoliko dana isporučili 1.100.000 metaka.<ref>AVII, reg. br. 3/1, kut. 293, dep. 2248.</ref><ref>Branko Latas, Saradnja četnika i Nemaca u borbama protiv Glavne operativne grupe divizija NOVJ u dolini Neretve (februar — mart 1943), Prilozi Instituta za istoriju (br. 17), Sarajevo, 1980, str. 214.</ref> General [[Rudolf Lüters]], zapovjednik njemačkih trupa u NDH, piše u procjeni situacije od 16. marta 1943. da je „neprijateljski otpor protiv nemačkih divizija koje su napadale uglavnom slomljen“, te da je „operacija „[[Operacija Weiss|Vajs II]]“ u suštini završena“. O četničkim snagama u njemačkoj zoni operacija, general Lüters navodi: {{izdvojeni citat|Četničko pitanje nije se dalje zaoštrilo. U području [[114. lovačka divizija (Njemačka)|714. divizije]] nisu zabeležena nikakva prekoračenja u tuđu nadležnost. Četničko rukovodstvo se potčinilo naređenjima nemačkog Vermahta i potvrdilo svoju lojalnost. Četnici koji se nalaze na području [[118. lovačka divizija (Njemačka)|718. pešadijske divizije]], naročito u rejonu [[Zenica|Zenice]] i [[Han-Pijesak|Han-Pijeska]], neprijateljski se suprotstavljaju hrvatskoj državi i nemačkom Vermahtu i pokušavaju da izazovu nemire putem sabotaža i razoružavanja hrvatskih odreda. Divizije koje su učestvovale u operaciji „Vajs II“ jedinstveno se povoljno izražavaju o držanju četničkih jedinica. Dragocenim izviđačkim podacima i napadima za rasterećenje pomagali su našim jedinicama, mada ni u jednom slučaju nije sa nemačke strane tražena podrška.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_3_38.htm Procena vojno-političke situacije komandanta nemačkih trupa u NDH od 16. marta 1943. za period od 1. do 15. marta 1943. godine]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=372&rec=314&roll=554 NARA, T314, Roll 554, frames no. 000366—000367.] <br /> ({{jez-njem|"Die Cetnikfrage hat sich nicht weiter zugespitzt. Im Bereich der 714.J.D. sind keine Übergriffe zu verzeichen. Die Cetnikführung hat sich den Befehlen der deutschen Wehrmacht untergeordnet und ihre Loyalität versichert. Die im Bereich der 718.J.D. befindlichen Cetniks, besonders im Raum ZENICA und HAN PIJESAK stehen kroat. Staat und deutscher Wehrmacht feindlich gegenüber und versuchen durch Sabotageakte und Entwaffnung kroat. Abteilungen Unruhe zu stiften. Die im "Weiss II"–Einsatz befindlichen Divisionen äussern sich übereinstimmend günstig über das Verhalten der Cetnikverbände. Durch wortwolle Kundschafterdienste und Entlastungsangriffe haben sie der Truppe geholfen, obwohl in keinem Falle deutscherseits Unterstützung orboten worden war."}})</ref>}} U iscrpnom izvještaju<ref>Zbornik NOR-a, tom XIV, knjiga 2, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, str. 1015—1018.</ref> koji je [[5. maj]]a 1943. godine podnio [[SAD|američki]] [[Ured za strateške usluge]] (preteča današnje [[Centralna obaveštajna agencija|Centralne obavještajne agencije]]), sumiraju se rezultati netom završene operacije »Weiss«: {{izdvojeni citat|Krajem januara 1943. godine zajedničke nemačke, hrvatske, italijanske i četničke snage povele su veliku ofanzivu protiv jugoslovenske oslobodilačke armije. Neprijatelj je potpomognut od Drenovićevih četnika uspeo da potisne jugoslovenske patriote u Hercegovini i jugoistočnoj Bosni. Glavni udar u sadašnjoj neprijateljskoj ofanzivi vrše kombinovane četničke snage u Hercegovini (V.[ojislav] Lukačević, član Mihailovićevog glavnog štaba), u Crnoj Gori (Bajo Stanišić) i u Sandžaku (Pavle Đurišić, član Mihailovićevog glavnog štaba). Ishod ove borbe je još neizvestan. Partizani govore da su oni odneli pobedu, dok četnici insistiraju na tome da su gotovo potpuno očistili ove jugoslovenske krajeve od antifašističkih snaga. Tačno je, međutim, da su jugoslovenski antifašistički gerilci pretrpeli teške teritorijalne gubitke, ali daleko je od toga da su njihove snage uništene ili razbijene. Na drugoj strani, mnogo slavljeni četnici generala Mihailovića danas su angažovani u jednoj od najžešćih ofanziva za uništenje jugoslovenskih demokratskih snaga.}} === Četnički teror u Srbiji (1943) === {{main|Srbija u Drugom svetskom ratu|Zločini četnika u Drugom svjetskom ratu}} Mihailovićeva taktika u Srbiji se početkom 1943. sastojala u tome da organizuje i štedi svoje snage za "planirani narodni ustanak". Nemci navode da je izbjegavao svaki konflikt sa okupacionim trupama.<ref>NAW, T-78, Roll 332, 6289915, 919: Procjena situacije komande Jugoistoka za feburar 1943 (2. mart 1943.).</ref> Izveštaji Nedićeve vlade konstatuju da je četnička akcija gotovo svuda upravljena na obračunavanje sa komunistima, koje se sprovodi beskompromisno, do istrebljenja. Inače, četnici na sastancima sa narodom naređuju lojalno držanje prema domaćim vlastima i okupatorskoj vojnoj sili kao i "odricanje svake pomoći partizansko-komunističkim bandama".<ref>Kopija originala (pisana na mašini, ćirilicom) u Arhivu V.I.I., reg. br. 59/1—1, k. 22.</ref><ref>Kopija originala (pisana na mašini, ćirilicom) u Arhivu V.I.I., reg. br. 54/5—1, k. 22.</ref> 12. februara 1943. godine, kapetan [[Miloš B. Marković]], komandant Ariljske brigade iz sastava Požeškog korpusa JVuO, prenosi Mihailoviću ideju poručnika [[Zvonimir Vučković|Zvonka Vučkovića]] da iskoristi vezu sa njemačkim oficirom u cilju »gonjenja komunista«: {{izdvojeni citat|Po povratku sa puta iz štaba 1a sastao sam se sa Vučkovićem koji me je zamolio da Vas izvestim o sledećem: </br> U srezu Kačerskom nalaze se dve komunističke grupe, prva jačine 60 a druga oko 150 ljudi. Ove se grupe prebacuju i u Oplenački srez. Za likvidaciju ovih grupa potrebno mu je oko 300 ljudi, no kada bi ih skupio izazvao bi potere od strane okupatora. Ima jednu drugu mogućnost a to je da uputi Nemce da gone ove grupe. Posredno, no obazrivo ima vezu sa jednim od nemačkih komandanata, koji je izjavio gotovost za usluge svake vrste a naročito u gonjenju komunista. Zvonko će ga upotrebiti no ne uspeli to preduzeće sam potrebno.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_2_33.htm Izveštaj komandanta Ariljske brigade od 12. februara 1943. Draži Mihailoviću o borbama protiv pripadnika NOP-a u zimu 1942. godine i dostignutoj organizaciji u brigadi]</ref>}} Poručnik [[Predrag Raković]], u svojstvu komandanta 2. ravnogorskog korpusa JVuO, informiše 3. marta 1943. generala Mihailovića o tajnom sastanku sa nemačkim potporučnikom Krigerom: {{izdvojeni citat|Okupator, kako Nemci tako i Bugari svu svoju akciju uputili su na komuniste, na njihovo gonjenje i istrebljenje. U smislu depeše koju sam podneo G. Ministru, sastao sam se 2 marta t.g. na Savincu u jednoj šumi sa Nemačkim komandantom potporučnikom Krigerom iz Gor. Milanovca. Sastanak je izveden potpuno tajno. Na sastanak je od strane Nemaca došao potporučnik Kriger i njegov tumač. A sa naše strane bio sam ja i moj Načelnik štaba p.por. Lazarević. Tema razgovora bila je isključivo uništenje komunističkih bandi, na teritoriji koju obezbeđuje Nemačka jedinica iz Gor. Milanovca. Uglavnom dolazi u obzir komunistički vođa [[Milorad Labudović|Labud]] koji ima oko 150 komunista pod svojom komandom u okolini Rudnika, u srezovima: Kačerskom i Orašačkom. Utvrdili smo plan za ovaj rad. O izvođenju ove akcije detaljno sam se dogovorio sa Zvonkom noću između 2/3 - III t.g., u čemu smo postigli potpunu saglasnost.<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kut. 127, reg. br. 7/3 (S-X-12/4).</ref><ref>[https://znaci.org/00001/4_14_2_67.htm Izveštaj komandanta 2. ravnogorskog korpusa od 3. marta 1943. Draži Mihailoviću o borbi protiv pripadnika NOP-a i pregovora sa predstavnicima nemačkih okupacionih trupa]</ref>}} I u depeši od 23. marta, Raković piše da se ponovo sastao sa nemačkim komandantom iz G. Milanovca, te je dogovoreno da se za ubijene Nemce neće više paliti kuće redom, već "samo po našem spisku", partizanske, i samo će se partizani ubijati: {{izdvojeni citat|Hapšenje naših ljudi više neće biti na reonu nemačke komande G. Milanovac. Ako pogine okupatorski vojnik na ovome terenu neće se paliti redom kuće, već samo po našem spisku i to partizanske i samo će se partizani ubijati. [...] Dobio sam 5000 metaka za čišćenje moga reona od komunista.<ref>Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XIV, knjiga 2, Dokumenti jedinica, komandi i ustanova četničkog pokreta Draže Mihailovića: 1. januar — 8. septembar 1943, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, dok. 113, str. 550.</ref>}} [[Datoteka:Četnici batinaju narod.jpg|thumb|Četnici batinaju seljaka u Srbiji.]] Koliki je bio teror koji su četnici sprovodili nad pristalicama [[NOP|pokreta otpora]] u području doline Zapadne Morave, Dragačeva i Takova, svedoči konstatacija u biltenu kvislinškog Ministarstva unutrašnjih poslova: {{izdvojeni citat|Ilegalni odredi poručnika Vlaste Antonijevića, Dače Simovića, Milutina Jankovića, poručnika Vasića i kapetana Rakovića nemilosrdno ubijaju sve one koji su makar i jedan dan bili i sarađivali sa partizanima. Neki od ovih odreda vode tako bezumnu akciju da se njihova delatnost može ravnati sa radom običnih odmetnika.<ref>http://www.e-novine.com/srbija/srbija-tema/102680-aak-Gornji-Milanovac-Luani.html</ref>|Izveštaj kvislinškog Ministarstva unutrašnjih poslova (april 1943)}} Četnici su, poput okupatora, prema partizanima, njihovim simpatizerima i porodicama, primenjivali najsvirepije mere: {{izdvojeni citat|1) Protiv zaludele, potpuno obezglavljene i pomahnitale komunističke bande u šumi, sve određene starešine i svo nacionalno naoružano ljudstvo ima povesti beskompromisnu borbu za njihovo potpuno uništenje. Izuzetka u ovome pogledu ne može biti. 4) Ko se uhvati da nosi hranu ili druge potrebe komunistima, a to se tačno utvrdi, komandant brigade sa čije bi teritorije bio takav krivac, odmah će ga streljati i porodicu potpuno uništiti. Kuću spaliti, a stoku zapleniti za izdržavanje gorskih jedinica. 5) Ko se uhvati, a to se od strane komandanta brigade utvrdi, da je krio komuniste, primio u svoju kuću ili im slao makakva obaveštenja, biće najstrožije kažnjen. 6) Ko se uhvati i bude dokazano, da je neko lice videlo komuniste, a nije na najbrži način izvestilo najbližu četničku komandu, biće takođe kažnjeno, u čemu se komandantima brigada ostavlja puna inicijativa. 7) '''Ako u nekom selu bude ubijen makoji četnik, komandant brigade dotične teritorije odmah će streljati deset simpatizera'''.<ref>[http://sr.wikisource.org/sr-el/%D0%9D%D0%B0%D1%80%D0%B5%D1%92%D0%B5%D1%9A%D0%B5_%D0%BA%D0%BE%D0%BC%D0%B0%D0%BD%D0%B4%D0%B0%D0%BD%D1%82%D0%B0_%D0%9A%D0%BE%D0%BC%D1%81%D0%BA%D0%BE%D0%B3_%D0%BA%D0%BE%D1%80%D0%BF%D1%83%D1%81%D0%B0_%D0%B7%D0%B0_%D0%BD%D0%B5%D0%BC%D0%B8%D0%BB%D0%BE%D1%81%D1%80%D0%B4%D0%BD%D0%BE_%D1%83%D0%BD%D0%B8%D1%88%D1%82%D0%B0%D0%B2%D0%B0%D1%9A%D0%B5_%D0%BF%D1%80%D0%B8%D0%BF%D0%B0%D0%B4%D0%BD%D0%B8%D0%BA%D0%B0_%D0%BD%D0%B0%D1%80%D0%BE%D0%B4%D0%BD%D0%BE%D0%BE%D1%81%D0%BB%D0%BE%D0%B1%D0%BE%D0%B4%D0%B8%D0%BB%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%BE%D0%B3_%D0%BF%D0%BE%D0%BA%D1%80%D0%B5%D1%82%D0%B0_%D0%B8_%D1%9A%D0%B8%D1%85%D0%BE%D0%B2%D0%B8%D1%85_%D0%BF%D0%BE%D1%80%D0%BE%D0%B4%D0%B8%D1%86%D0%B0_4.9.1943. Naređenje komandanta Komskog korpusa za nemilosrdno uništavanje pripadnika narodnooslobodilačkog pokreta i njihovih porodica 4.9.1943.]</ref>|Naređenje komandanta Komskog korpusa za nemilosrdno uništavanje pripadnika narodnooslobodilačkog pokreta i njihovih porodica (4.9.1943).}} Zbog svega navedenog, mnogi ljudi koji su prišli četnicima na početku ustanka protiv sila Osovine, bili su razočarani preusmerenjem dejstava u borbu protiv partizana. Tako je britanski oficir za vezu Hadson zabeležio: "Nekoliko četničkih jedinica tražilo je da bude oslobođeno zadatka borbe protiv partizana".<ref name="Deakin2"/> === Zabrana sabotaža u Srbiji i učvršćivanje vezâ s Nijemcima na području NDH (1943) === {{main|Sabotaže u Srbiji u Drugom svjetskom ratu|Neil Selby}} [[Datoteka:Plakat o streljanju DM pristalica iz 1942.jpg|mini|Plakat o streljanju „50 DM pristalica“ zbog rušenja mosta na pruzi Požarevac - Petrovac na Mlavi iz decembra [[1942]].]] U Srbiji, iako su neke četničke pristalice vršile sabotaže, trpeći nemačke odmazde zbog toga, četničko vođstvo je posebno branilo ozbiljnije sabotaža na bitnim saobraćajnicama, pa su čak sprečavali britanske komandose na terenu da ih vrše: {{izdvojeni citat|[[Neil Selby|Major Selby]] imao zadatak da organizuje sabotaže i dotur materijala za iste; „Prema Selbyevim navodima, '''do sabotaža nije došlo zato što ih D.M., odn. njegovi komandanti na terenu na terenu još nisu odobrili'''.“<ref>NAW, T-313, Roll 482, 000544: Izvještaj obavještajnog odjeljenja Vojnog komandanta Jugoistoka o rezultatima istrage nad zarobljenim britanskim majorom Selbyem, uhvaćenim kod Žitkovca u noći 18./19. augusta 1943 (26. august 1943.).</ref>|Izvještaj nemačkog obavještajnog odjeljenja o rezultatima istrage nad zarobljenim britanskim majorom Selbyem, uhvaćenim kod Žitkovca (26. august 1943).}} U izvještaju potpukovnika Klamrotha iz Generalštaba njemačkih oružanih snaga, nakon inspekcijskog putovanja po Balkanu u avgustu 1943. godine,<ref>[https://znaci.org/00001/40_62.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje ČETNIČKO-NJEMAČKI SPORAZUMI O KOLABORACIJI U SRBIJI]</ref> konstatuje se da je general Mihailović najstrožije zabranio izvođenje sabotažâ protiv okupacione sile prije eventualnog [[Saveznici u Drugom svjetskom ratu|savezničkog]] iskrcavanja. Pored toga, pominje se i to da su njemačke obavještajne strukture detaljno upoznate sa kretanjem četničkog komandanta i Vrhovne komande JVuO po Srbiji: {{izdvojeni citat|Pokret Draže Mihailovića: U Srbiji tinja latentni ustanak. Draža Mihailović je liderska priroda i veoma je aktivan. Svaki preuranjeni napad protiv okupacionih snaga u startu je strogo zabranjen. Trenutno se jedino vodi borba protiv komunista. Mora se očekivati jedinstveni napad na okupacione snage, uključujući sabotaže i prepade. Pretpostavlja se da je angloameričko iskrcavanje na Jadranu trenutak za to. Stav Draže Mihailovića prema Angloamerikancima opisan je na sledeći način: „Kao pomagači ste dobrodošli, ali ja ću sâm obnoviti Jugoslaviju!“ Nadzor nad Dražom Mihailovićem je dobar. Nemačke službe vrlo brzo saznaju za njegova boravišta koja neprestano menja.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=638&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frame no. 6289888.] </br> ({{jez-njem|"b) Draga [sic!] Mihailowitsch Bewegung: </br> In Serbien schwelt der latente Aufstand. Draga Mihailowitsch ist eine Führernatur und sehr aktiv. Jedes vorzeitige Losschlagen gegen die Besatzungstruppen ist zunächst streng verboten. Zur Zeit nur Kampf gegen Kommunisten. </br> Mit dem einheitlichen Beginn von Sabotage, Überfallen usw. auf Besatzungstruppen muss gerechnet werden. Als Zeitpunkt dafür wird die Landung der Anglo–Amerikaner in der Adria vermutet. Die Einstellung des Draga Mihailowitsch den Anglo–Amerikanern gegenüber wird geschildert: "Als Helfer willkommen, aber ich selbst baue Jugoslawien wieder auf!" Die Überwachung des Draga Mihailowitsch ist gut. Die deutschen Dienststellen kennen sehr bald seine ständig wechselnden Standorte."}})</ref>}} Ipak, kako bi i dalje stvarao privid otpora i zadržao status saveznika, povremeno je inicirao bezazlene diverzije, koje neće izazvati nemačku odmazdu: {{citiranje|Udružite se sa apotekarima. Uzmite od njih praškova za kijanje, suzavce i supervodonik. Na igrankama svrabeće praškove. Upućujte preteća pisma, uznemiravajte telefonom, stvarajte svuda strah i zabunu.<ref name="Kosta Nikolić 2004">Bojan Dimitrijević - Kosta Nikolić: Đeneral Mihailović - biografija, Beograd : Institut za savremenu istoriju, 2004, str 378-9.</ref>|[[Draža Mihailović]] naređuje „misteriozne” sabotaže po gradovima septembra 1943.}} 1. avgusta 1943. godine, komandant njemačkih trupa u Hrvatskoj ([[NDH]]) general [[Rudolf Lüters]] na sljedeći način interpretira držanje Mihailovićevih četnika (mahom onih koji su bili obuhvaćeni [[Suradnja četnika sa Nezavisnom Državom Hrvatskom|ugovorima sa vlastima NDH]]) po okončanju [[Operacija Schwarz|operacije »Schwarz«]]: {{izdvojeni citat|Stav četnika s obje strane [[Bosna (rijeka)|rijeke Bosne]] te na području između rijekâ Bosne i [[Una|Une]] i [[Sana|Sane]] i dalje se može opisati kao lojalan, iako ustaška politika – koju je hrvatska vlada u posljednje vrijeme iznova naglasila – nije ostala bez povratnog dejstva na njihovo držanje, što se pokazalo uzdržanošću prema komunističkim bandama.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=357&rec=314&roll=559 NARA, T314, Roll 559, frame no. 000352.] </br> ({{jez-njem|"Die Haltung der Cetniks beiderseits der Bosna und zwischen Bosna und Una–Sana kann noch als loyal bezeichnet werden, obwohl der wohl der in letzter Zeit seitens der kroat. Regierung wieder betonte Ustascha–Kurs nicht ohne Rückwirkung auf ihre Haltung geblieben ist und sich Zurückhaltung gegen die kommunistischen Banden zeigte."}})</ref>|Izvještaj komandanta njemačkih trupa u Hrvatskoj za mjesec jul 1943. upućen štabu [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]]}} Kao paradigmatične za držanje spram nastupajućih njemačkih trupa mogu se uzeti preporuke iz naređenja kapetana Jovana Dabovića, komandanta Ličko-kordunaške četničke oblasti, upućene 6. septembra 1943. godine kapetanu Dušanu Đakoviću: {{izdvojeni citat|NAREĐUJEM 1) Svi komandanti narediće svima svojim jedinicama i patrolama da, ako Nemci budu naišli na njihov reon dejstva, ne otvaraju vatru i da se drže pasivno sve do mog daljeg naređenja. 2) Kada bude primećen dolazak Nemaca da se jedinice povlače u šume i da sa njima izbegavaju dodir. 3) Ako se desi da se neka jedinica, patrola ili pojedinac nađe u takvoj situaciji da Nemce ne može izbeći pri dodiru sa njima da kaže da se bori protivu komunizma. Napominjem ovom prilikom da su se Nemci prema četnicima u Hercegovini poneli vrlo korektno.<ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, dok. br. 42, str. 81.</ref><ref>Zbornik NOR-a, tom XIV, knjiga 2, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, dokument br. 202, strane 942—943.</ref>}} 18. rujna 1943. godine, poručnik Lippert iz Obavještajnog odjela [[114. lovačka divizija (Njemačka)|114. lovačke divizije]] sastavlja izvještaj o posjetu poručnika [[Milana Cvjetićanina]], komandanta Bosanskog korpusa „[[Gavrilo Princip]]” [[Dinarska četnička divizija|Dinarske četničke divizije]] JVuO, kojega je [[Kapitulacija Italije|kapitulacija Italije]] zatekla na liječenju u [[Split]]u. Tom prilikom, Cvjetićanin nedvosmisleno poentira: {{izdvojeni citat|Mi četnici znamo da se samo uz pomoć njemačkih trupa može postići efikasno uništenje bandita, jer smo mi četnici za to isuviše slabi.<ref>[https://znaci.org/00001/15.pdf Jovo Popović, Marko Lolić, Branko Latas: Pop izdaje, Stvarnost, Zagreb, 1988.], str. 273.</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=984&rec=313&roll=483 NARA, T313, Roll 483, frame no. 000981.] <br /> ({{jez-njem|"Wir Cetniks wissen, dass nur durch die deutschen Truppen eine wirksame Vernichtung der Banditen erfolgen kann, da wir Cetniks hierzu zu schwach sind."}})</ref><ref>[https://pescanik.net/pismo-citateljima-blica-i-gledateljima-serije-ravna-gora/ Boris Dežulović: Pismo čitateljima Blica i gledateljima serije “Ravna gora”]</ref>}} [[Datoteka:Marsz wojsk niemieckich w Dalmacji (2-515).jpg|mini|Četnici Dinarske divizije u mimohodu pored motorizovane kolone njemačke 114. divizije (Dalmacija, septembar 1943).<ref>[https://bandenkampf.blogspot.com/2018/01/bk0306.html?m=1 Bandenkampf in Jugoslawien 1941–1945: </br> 0306 | Photo | 114. Jäger-Division]</ref>]] Nakon [[Kapitulacija Italije u Jugoslaviji|kapitulacije Italije]] [[8. septembar|8. septembra]] [[1943]]. sve četničke snage iz italijanske okupacione zone su, nakon [[Antiosovinska ofanziva JVuO 1943.|sporadičnih sukoba]], uspostavile punu saradnju sa novouspostavljenim nemačkim okupacionim vlastima.<ref>Vidi: [[s:Uputstvo komandanta nevesinjskog korpusa od 30. decembra 1943. komandantu konjičke brigade|Uputstvo komandanta nevesinjskog korpusa od 30. decembra 1943. komandantu konjičke brigade]], [[s:Izveštaj majora JVUO Vasilija Marovića od 17. februara 1944.|Izveštaj majora JVUO Vasilija Marovića od 17. februara 1944.]], [[s:Izveštaj kapetana JVUO Franca Kovača od 23. februara 1944.|Izveštaj kapetana JVUO Franca Kovača od 23. februara 1944.]], itd.</ref> Mihailović je 7. oktobra 1943. naređivao svojim četnicima borbu protiv partizana u Sandžaku "po svaku cenu" i nesukobljavanje sa Nemcima "po svaku cenu".<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_9.htm Naređenje Draže Mihailovića od 7. oktobra 1943. komandantima kopusa u zapadnoj Srbiji za mobilizaciju ljudstva i borbu protiv NOVJ u Sandžaku]</ref> Poručnik [[Jovan Pupavac]] pojašnjava u pismu upućenom 10. februara 1944. komandantu Zapadne Bosne JVuO majoru [[Slavoljub Vranješević|Slavoljubu Vranješeviću]] kako je tekao proces prilaženja četnikâ pod komandom vojvode Momčila Đujića njemačkoj okupacionoj sili: {{izdvojeni citat|Dinarsku oblast sam napustio iz sledećih razloga: 1) Posle propasti Italije u Dalmaciju su došli Nemci. Komandant Dinarske oblasti pop Đujić stupio je u saradnju sa njima, najpre preko [[Mane Rokvić|Mane Rokvića]] koji je došao sa njima iz [[Bosanski Petrovac|Bosanskog Petrovca]]. Kasnije je delegirao kod štaba 114. Nemačke divizije svoga načelnika štaba kapetana Mijovića Novaka. Ljudstvo je postalo Nemačka milicija, primajući od njih redovnu hranu, municiju i dopunu oružja. Nemci su vrlo rado primili saradnju četnika.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_73.htm Izveštaj komandanta 1. brigade Bosanskokrajiškog četničkog korpusa od 10. februara 1944. komandantu korpusa o saradnji četnika i Nemaca u Dalmaciji]</ref>}} U odgovoru koje je 4. oktobra 1943. poslalo Obavještajno odjeljenje 114. lovačke divizije, odbacuju se navodi iz telegrama poslatog od strane štaba 15. brdskog korpusa, u kojem se vojvoda [[Momčilo Đujić]] optužuje za prepade na njemačke trupe i u kojem se traži njegovo hapšenje. Nasuprot takvom zahtjevu, za komandanta [[Dinarska divizija JVuO|Dinarske divizije JVuO]] se tvrdi sljedeće: „Uvjerljiva obavještenja i dokumenti nedvojbeno ukazuju da se Đujićeva četnička grupa u dosadašnjoj borbi protiv komunizma pokazala kao pouzdana... Sabotažni akti i prepadi na njemačke trupe dosad se nijesu događali.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=792&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frame no. 000788.] <br /> ({{jez-njem|"Nach hiesigen sicheren Nachrichten und einwandfreien Unterlagen ist die Cetnikgruppe des Vojvoden Djujic im Kampf gegen die kommunistische Aufstandsbewegung bisher als zuverlässig zu bezeichnen. </br> Sabotageakte und Überfälle gegen die Deutsche Wehrmacht sind bisher nicht erfolgt."}})</ref> U poređenju sa oružanim snagama NDH, obavještajni oficiri 114. divizije Wehrmachta daju i mnogo povoljniju ocjenu za učinkovitost četnika: „Hrvatske trupe i ustaše, već zbog svoje brojnosti, ne mogu predstavljati značajniju podršku; osim toga, njihova borbena vrijednost je poznata. Četnički odredi su se dosad svuda pokazali kao izuzetno aktivni i pouzdani.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=793&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frame no. 000789.] <br /> ({{jez-njem|"Die kroatische Wehrmacht und Ustaschaverbände im Bereich sind schon rein zahlenmässig keine nennenswerte Unterstützung; darüber hinaus ist deren Kampfwert hinreichend bekannt. Die Cetnikverbände erweisen sich bisher überall als äusserst rege und zuverlässig."}})</ref> [[File:Četnički komandant u zapadnoj Bosni Uroš Drenović s nemačkim oficirima na terenu.jpg|thumb|Vojvoda [[Uroš Drenović]] (desno), četnički zapovjednik u [[Zapadna Bosna|zapadnoj Bosni]], zajedno sa njemačkim oficirima na terenu.]] U jesen 1943. godine, Vrhovna komanda Vermahta konstatuje prestanak bilo kakve aktivnosti DM protiv njih: {{izdvojeni citat|U jesen 1943. Titov pokret sve je više uzimao maha, a Mihailovićev pokret bio je potisnut na teritoriju Srbije. Komunisti nisu primali samo pomoć od sovjetske Rusije, nego sve više i od Engleza. Italijanska armija je kapitulirala. U ovakvoj novonastaloj situaciji četnički pokret bio je prisiljen da preispita svoj stav prema nemačkoj okupacionoj sili… Bilo kako, od tog vremena prestali su svi napadi Mihailovićevih ljudi protiv nemačke okupacione sile.<ref name="Živković">{{Cite web |title=Nikola Živković, Srbi u Ratnom dnevniku Vrhovne komande Vermahta |url=http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |access-date=2024-07-08 |archive-date=2016-08-03 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160803153944/http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta }}</ref>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta}} Četnici u Hercegovini su počeli sarađivati sa njemačkim nadležnim komandama odmah po ulasku njihovih trupa u bivšu italijansku okupacionu zonu: {{izdvojeni citat|Banda koja je napadala u području sjeverno od [[Bileća|Bileće]] i ojačana na oko 1200 ljudi ([[10. hercegovačka udarna brigada|X herceg. brigada]]), uz potporu 800 četnika je odbačena natrag na sjever.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1081&rec=313&roll=190 NARA, T311, Roll 195, frame no. 7450860.] <br /> ({{jez-njem|"Die im Raum N Bileca angreifende und auf etwa 1200 Mann verstärkte Bande (X.He.Brig.) mit Unterstützung von 800 Cetniks nach N zurückgeworfen."}})</ref>|Dnevni izvještaj obavještajnog odjeljenja 2. oklopne armije za 18. septembar 1943. godine}} {{izdvojeni citat|SS-divizija „Prinz Eugen“: Komunistička grupa (jačine 1.200 ljudi), koja je sa sjevera nastupala ka Bileći, odbačena je ka sjeveru akcijom 6. čete 2. SS brdskog puka ojačane sa 800 četnika.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=313&roll=483&broj=293 NARA, T313, Roll 483, frame no. 000290.] <br /> ({{jez-njem|"Von Norden gegen Bileca vordringende komm. Gruppe (1200) durch herangeführte 6./SS 2 und 800 Cetniks nach Norden zurückgeworfen."}})</ref>|Dnevni izvještaj 15. brdskog korpusa za 18. septembar 1943.}} {{izdvojeni citat|U oblasti [[Stolac|Stoca]], kao što je već napomenuto, Stolačka i [[Ljubinje|Ljubinjska]] četnička brigada su u saradnji sa našim trupama postigle uspjeh protiv glavnine Desete herceg. brigade.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=636&rec=314&roll=559 NARA, T314, Roll 559, frame no. 000631.] <br /> ({{jez-njem|"b.) Cetniks: </br> Im Raum von STOLAC hat, wie bereits erwähnt, im Zusammengehen mit eigenen Truppen die Cetnikbrig. von STOLAC und LUBINJE gegen die Hauptkräfte der X-herzeg.Brig. Erfolge erzielt."}})</ref>|Komanda 21. brdskog korpusa, Obaveštajno odeljenje, izveštaj o stanju, 27. septembar 1943.}} U izvještaju [[7. SS dobrovoljačka gorska divizija Prinz Eugen|7. SS brdske divizije Prinz Eugen]] od 10. oktobra 1943. godine, poslatom štabu [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]], pohvaljuje se lojalno držanje koje su, do tog trenutka, formacije [[Hercegovina|hercegovačkih]] četnikâ pokazale spram njemačkih okupacionih jedinica: {{izdvojeni citat|Četnici: Za borbu protiv komunista u istočnoj Hercegovini mobilisane su jače snage u okruzima [[Trebinje]], [[Bileća]], [[Stolac]] i [[Nevesinje]]. Dosadašnja iskustva s hercegovačkim četnicima mogu se ocijeniti dobrim, a njihovo držanje prema vlastitim trupama lojalnim.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1335&rec=314&roll=554 NARA, T314, Roll 554, frame no. 001329.] <br /> ({{jez-njem|"Cetniks: Zur Bekämpfung der Kommunisten in der Ost–Herzegowina wurden in den Bezirken Trebinje, Bileca, Stolac u. Nevesinje stärkere Kräfte mobilisiert. Die bisherigen Erfahrungen mit den herzegowinischen Cetniks können als gut, das Verhalten gegenüber der eigenen Truppe kann als loyal bezeichnet werden."}})</ref>}} U odlomku iz mjesečnog izvješća SS divizije »Prinz Eugen«, inače njemačke elitne postrojbe na teritoriji okupirane Jugoslavije, sastavljenog 5. septembra 1943, blagonaklon stav četnika na divizijskom području (Hercegovina) opisan je na sljedeći način: {{izdvojeni citat|Srbi [četnici — prim.] su se, djelimično, nastavili dokazivati ​​kao '''najpouzdaniji saveznici u borbi protiv crvenih bandi''', a time i protiv komunizma. U borbi protiv bandita uvijek su spremni sarađivati ​​s njemačkim Wehrmachtom, pa čak i podvrgnuti se njegovoj komandi.<ref>Klaus Schmider, ''Partisanenkrieg in Jugoslawien 1941-1944'', Verlag E.S. Mittler & Sohn GmbH, Hamburg/Berlin/Bonn, 2002, s. 307.</ref><ref>[https://www.znaci.org/NARA/T315.php?broj=1272&rec=314&roll=554 NARA, T314, Roll 554, frame no. 001266.] <br /> ({{jez-njem|"Die Serben haben sich z.T. weiterhin als die zuverlässigsten Verbündeten im Kampf gegen die roten Banden und damit gegen den Kommunismus erwiesen. Im Kampf gegen die Banditen sind sie jederzeit bereit, mit der deutschen Wehrmacht zusammenzugehen und sich ihr sogar zu unterstellen."}})</ref>|Mjesečni izvještaj 7. SS divizije XV brdskom armijskom korpusu za avgust 1943. godine}} U četničkim izvorima se potvrda ovih navodâ nalazi u naređenju koje je kapetanu Dušanu Đakoviću 6. septembra 1943. uputio potpukovnik [[Slavko Bjelajac]] (pseudonim »Nikola Dekić«), komandant Ličko-kordunaške četničke oblasti. Informišući svog podređenog oficira o ogromnim partizanskim gubicima u [[Bitka na Sutjesci|bici na Sutjesci]], Bjelajac zapisuje: {{izdvojeni citat|Po podatcima koje imamo partizani su kod Sutjeske strašno tučeni. Tvrdi se da su imali 5.000 mrtvih te da su samo naši s mrtvih lješeva partizanskih skinuli oko 200 puškomitraljeza. Četnici u Hercegovini drže pored ostalih mjesta i [[Kalinovik]], [[Foča|Foču]], i [[Čajniče]]. Ustaše su u [[Goražde|Goraždu]]. Njemci se također nalaze u Hercegovini. Dozvolili su bez ikakovih uslova da se na reonu svakog sreza može nalaziti i kretati 400 četnika (jednoj četničkoj grupi dali su 300 pušaka). <br /> U opšte izuzev situacija Hercegovine, Crne Gore, i Istočne Bosne stoji vrlo dobro. <br /> Ove podatke iz Hercegovine javljam Vam radi orjentacije. A u koliko se tiče Njemaca tek da naše stanovništvo zna da ih se ne treba plašiti i da neće vršiti represalije nad mirnim stanovništvom. <br /> Njemci govore u Hercegovini protiv Italijana i kažu da su oni spriječili širenje Srbije do rijeke Bosne protiv volje Njemaca. Optužuju Italiju da je ona dovela Pavelića na vlast. (To sve može i nemora biti tačno). <br /> Naši su zarobili čuvenog [[Nurija Pozderac|Nuriju Pozderca]] i [[Simo Milošević|Simu Miloševića]] u Hercegovini i streljali ih.<ref>Zbornik NOR-a, tom XIV, knj. 2, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, dok. br. 203, str. 946.</ref>}} Novembra 1943, Nijemci nabrajaju koje su se sve četničke vojvode u NDH upustile u saradnju s njima, kao npr.: [[Mane Rokvić]] („izjašnjava se za Nemačku i u slučaju neprijateljskog iskrcavanja stoji sigurno na našoj strani“), [[Momčilo Đujić]] („Ljotićev pristalica“ čijim „prisluškivanjem je više puta dokazano da je slao lažne izveštaje D. M. kako bi se izvukao ispod njegovog uticaja“), [[Uroš Drenović]] („nepomirljiv protivnik komunista“; „više od godinu dana sarađuje otvoreno sa nemačkim Vermahtom“) i drugi.<ref name="ReferenceA"/><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=347&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frames no. 000342—000343.] </br> ({{jez-njem|"Cetnikführer, mit denen zusammengearbeitet wurde: </br> Vojvode Rokvic. Energischer Führer der ohne Unterbrechung rückhaltlos mit der deutschen Truppe zusammenarbeitet. Bekennt sich zu Deutschland und steht im Falle einer feindlichen Landung sicher auf unsere Seite. </br> Vojvode Djujic, Ljotic–Anhänger. DM. sucht ihn durch ständigen Druck zu beeinflussen. Durch Überwachung ist bereits mehrfach nachgewiesen, dass Djujic falsche Meldungen an DM. abgesetzt hat, um sich seinem Einfluss zu entziehen. Djujic wird seitens der. Div. im bewusster Übertreibung als besonders aktiver Kämpfer gegen den Kommunismus in Verbindung mit der deutschen Wehrmacht herausgestellt. </br> Vojvode Drenovic. Gerade Persönlichkeit, unversöhnlicher Kommunistengegner (kommunistische Untaten an seiner Ehefrau, die den Tod herbeiführten), bezeichnet sich als Beschützer seiner pravoslavischen Volksgenossen. Arbeitet länger als 1 Jahr offen mit deutscher Wehrmacht zusammen. Von DM. angestrebte Beeinflussung bisher ohne Erfolg."}})</ref> U ovom strogo povjerljivom izvještaju, obavještajni oficiri XV brdskog armijskog korpusa dopisuju još i sljedeće: „Čitav niz drugih četničkih vođâ na području južno od [[Bihać]]a, neumoljivi su protivnici komunizma i dobri vojnici. Svi su se istakli u saradnji sa [našim] trupama, a kao svoj zadatak označavaju zaštitu pravoslavnog stanovništva od uništenja.“<ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, dokument br. 44, str. 86.</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=347&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frames no. 000342—000343.] </br> ({{jez-njem|"Eine Reihe weiterer Cetnikführer im Raum südl. Bihac unerbittliche Kommunistengegner und gute Soldaten haben sich in der Zusammenarbeit mit der Truppe bewährt, und sehen es als ihr Ziel an, den pravoslavischen Volksteil vor der Ausrottung zu bewahren."}})</ref> U izvještaju [[114. lovačka divizija (Njemačka)|114. lovačke divizije]] od 5. novembra 1943. godine zaključuje se da bi osiguranje dugih linija snabdijevanja bez četnika bilo „nezamislivo“.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=343&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frame no. 000339.] <br /> ({{jez-njem|"Die Sicherung der langen Nachschubwege der Division ist ohne Unterstützung det zugeteilten Cetnik–Stützpunkte, wenn nicht ausreichend deutsche Kräfte oder kampffähige kroatische Truppen zur Verfügung gestellt werden, undenkbar."}})</ref> 19. novembra 1943. potpisani su i na snagu stupaju prvi [[Ugovori o saradnji četnika i Vermahta|ugovori o saradnji četnika i Wehrmachta]], koji četnicima nameću obavezu "da prekinu sve veze sa silama koje se nalaze u ratu sa Nemačkom i da izruče štabove za vezu tih sila koji se nalaze kod njih".<ref>https://www.znaci.org/00001/4_12_3_166.htm</ref> 30. novembra 1943. godine [[Dragoljub Draža Mihailović|general Mihailović]] naređuje [[Ljubomir Jovanović Patak|Ljubi Patku]], komandantu Timočkog korpusa, da protera britanskog majora Erika Grinvuda koji hoće da vrši akcije protiv Nemaca bez njegovog dopuštenja: {{izdvojeni citat|Kod vas je tamo engleski major Grinvud sa telegrafistom. To je posledica prosjačenja materijala. Nije došao da vas pomogne u materijalu već da uništi naša sela za neku sitnu sabotažu. '''Naređujem da Grinvuda sa celom pratnjom najurite kao kučku''' po mom naređenju jer je pošao na teren bez mog odobrenja. Ponavljam najurite ga kao kučku i izvestite.<ref>https://www.znaci.org/00001/4_14_3_42.htm</ref>|Depeša generala Mihailovića Ljubi Patku od 30. novembra 1943.}} Saveznički komandant Sredozemlja uskoro i sam uviđa da se Mihailović bavi sporednim aktivnostima, uz izbegavanje da preduzme nešto na komunikacijama vitalnim za [[Saveznici|Saveznike]] i za Nemce. Stoga je [[9. decembar|9. decembra]] [[1943]]. poslao [[Dragoljub Mihailović|Mihailoviću]] telegram kojim zahteva izvršenje specifikovanih napada na komunikacije, a koji počinje rečima: {{izdvojeni citat|Sloboda kojom se Nemci služe železničkim prugama od Grčke do Beograda za prevoz i izdržavanje trupa nepodnošljiva je.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_250.htm, Obaveštenje brigadira Armstronga od 9. decembra 1943. Draži Mihailoviću o zahtevu Komande britanskih trupa na Srednjem istoku da četnici izvrše dve sabotaže protiv Nemaca]{{Dead link|date=August 2023 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}, Zbornik dokumenata i podataka o NOR-u, tom XIV (četnički dokumenti), knjiga 3, Vojnoistorijski institut, Beograd - prilog II</ref>}} === Potpisivanje ugovora o saradnji četnika i Vermahta u Srbiji (1943-1944) === {{Poseban članak|Ugovori o saradnji četnika i Vermahta}} [[Datoteka:Zone odgovornosti četnika, prema sporazumu sa Nemcima.png|thumb|Zone odgovornosti četničkih komandanata u okupiranoj Srbiji, prema sporazumu sa Nemcima 1943. [[Jevrem Simić]] i [[Nikola Kalabić]] (roze), [[Vojislav Lukačević]] (plavo), [[Ljuba Jovanović Patak]] (zeleno) i [[Mihailo Čačić]] (sivo).]] [[Hermann Neubacher]], specijalni izaslanik njemačkog Ministarstva vanjskih poslova za Jugoistok, inicirao je pregovore koji će rezultirati potpisivanjem [[Ugovori o saradnji između JVuO i komande Jugoistoka|ugovora o zajedničkoj borbi]]. Mihailović je polovinom novembra 1943. svojim komandantima naredio da sarađuju sa Nemcima; on sam nije mogao javno da stupi u saradnju "zbog raspoloženja naroda".<ref>https://www.znaci.org/images/ktb_okw_III_6_1304.jpg KTB OKW (Kriegstagebuch des Oberkommando der Wehrmacht) - Ratni dnevnik vrhovne komande Vermahta, šesta knjiga</ref> Ugovore su to potpisivali ovlašćeni Mihailovićevi komandanti i ljudi iz vojnog rukovodstva. Prvi ugovor o saradnji potpisan je 19. 11. 1943. između [[Vojislav Lukačević|Vojislava Lukačevića]], komandanta Mileševskog korpusa JVuO i nemačkog komandanta Jugoistoka koga je predstavljao fon Frede, glasio je: {{Wikisource|Sporazum inspektora četničkih odreda Draže Mihailovića pukovnika Jevrema Simića i vojnoupravnog zapovednika Jugoistoka od 23.1.1944.}} {{izdvojeni citat| 2) Primirje treba da bude pretpostavka za zajedničku borbu protiv komunista. 4) Obaveza Lukačevića da nijedan pripadnik njemu potčinjenih jedinica neće delovati na strani sila koje su u ratu sa Nemačkom. 5) Prepuštanje područja borbenih dejstava četničkim odredima radi samostalnog vođenja borbe, koju vodi i nemački Vermaht. 6) Uključivanje četničkih odreda prilikom većih zajedničkih operacija pod nemačko zapovedništvo. U tom periodu nemačko vodstvo izdaje borbene naloge četničkim odredima. 8) Razmena štabova za vezu. 9) Isporuke nemačke municije radi sprovođenja zajedničkih borbenih zadataka u skladu sa vojnim potrebama. 10) Sporazum se mora držati u tajnosti.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_260.htm SPORAZUM IZMEĐU KOMANDANTA JUGOISTOKA I MAJORA VOJISLAVA LUKAČEVIĆA OD 19. NOVEMBRA 1943. O SARADNJI ČETNIKA SA NEMAČKIM TRUPAMA U BORBAMA PROTIV NARODNOOSLOBODILACKE VOJSKE JUGOSLAVIJE]</ref>|Sporazum Nemaca i majora [[Vojislav Lukačević|Vojislava Lukačevića]] (19. 11. 43.)}} 27. novembra je potpisan ugovor sa [[Nikola Kalabić|Nikolom Kalabićem]].<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_262.htm Sporazum od 27. novembra 1943. između pukovnika Jevrema Simića i kapetana Nikole Kalabića sa nemačkim predstavnikom o saradnji u borbama protiv NOVJ]</ref> U narednim nedeljama ugovori su potpisani i sa drugim komandantima korpusa od operativne važnosti. Iako Mihailović lično nije potpisao ni jedan ugovor, ovim ugovorima je bio pokriven veći deo nemačke okupacione zone u Srbiji. {{izdvojeni citat|Ovaj ugovor, kao i buduće mjere, trebalo bi da se baziraju na međusobnom povjerenju i volji da se komunizam uništi, zemlja umiri a Srbiji omogući stabilna budućnost u okvirima Evrope oslobođene od komunizma.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=974&rec=501&roll=255 NARA, T501, Roll 255, frames no. 000969—000970: Sporazum između Krajskomandanture Zaječar i potpukovnika Ljube Jovanovića Patka o nenapadanju i saradnji u borbi protiv NOVJ (23./25. decembar 1943.)] </br> ({{jez-njem|"Diese Vereinbarung sowie die zukünftigen Massnahmen sollen getragen sein vom gegenseitigen Vertrauen und dem Willen, den Kommunismus zu vernichten, das Land zu befrieden und Serbien einer geordneten Zukunft im Rahmen eines vom Kommunismus befreiten Europas entgegenzuführen."}})</ref>|Sporazum Nemaca i potpukovnika [[Ljuba Jovanović Patak|Ljube Jovanovića Patka]] o borbi protiv partizana u Srbiji (decembar [[1943]]).}} Generalna tendencija priklanjanja Mihailovićevih četnikâ okupacionoj vojnoj sili bila je primijećena 28. XI 1943. i od strane njemačke Komande Jugoistoka: {{izdvojeni citat|Srbija: U oblasti Kruševca borbe između [četnika] DM i komunista. Kod četnika znaci približavanja Vermahtu, verovatno zbog nestašice municije.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=313&broj=639&roll=485 NARA, T313, Roll 485, frame no. 000636.] </br> ({{jez-njem|"3.) Serbien: </br> Raum Krusevac: Kampf zwischen DM u. Komm. Bei Cetniks Anzeichen für Annäherung an dt. Wehrmacht vermutl. Mun. Mangel."}})</ref>|Dnevni izveštaj Komande Jugoistoka (Armijska grupa »F«), 28. novembar 1943.}} 30. novembra 1943. godine i poručnik Milorad Vasić moli generala Mihailovića da mu odobri vezu sa Nijemcima, u cilju opskrbe streljivom, garantujući mu potpunu diskreciju u radu: {{izdvojeni citat|Molim da mi dozvolite da ovu priliku iskoristim i dobijem municiju i ostalo, što mi je neophodno potrebno, a da pritom čast organizacije i Vaš autoritet u narodu ne bude ničim povređen.<ref>AVII, reg. br. 8/1, kut. 276, dep. 11690—11691.</ref><ref>Branko Latas, Četničko-nemački sporazumi o saradnji u Srbiji (1943-1944), Vojnoistorijski glasnik br. 2/1978, Beograd, str. 344.</ref>}} Ugovori su bili u znatnoj meri tipizirani, nalik na sporazum između vojnog zapovednika Jugoistoka i inspektora četničkih odreda Draže Mihailovića pukovnika Jevrema Simića: {{izdvojeni citat|Cilj sporazuma je zajednička borba protiv komunističkih partizana, pa će stoga sve jedinice DM-četnika, potčinjene pukovniku Jevremu Simiću, biti uključene u borbu nemačke i bugarske vojske, kao i srpskih vladinih trupa, protiv komunista. U vezi s tim predviđa se uspostavljanje zajedničke obaveštajne službe kao i uzajamna podrška.<ref>[http://sr.wikisource.org/sr-el/%D0%A1%D0%BF%D0%BE%D1%80%D0%B0%D0%B7%D1%83%D0%BC_%D0%B8%D0%BD%D1%81%D0%BF%D0%B5%D0%BA%D1%82%D0%BE%D1%80%D0%B0_%D1%87%D0%B5%D1%82%D0%BD%D0%B8%D1%87%D0%BA%D0%B8%D1%85_%D0%BE%D0%B4%D1%80%D0%B5%D0%B4%D0%B0_%D0%94%D1%80%D0%B0%D0%B6%D0%B5_%D0%9C%D0%B8%D1%85%D0%B0%D0%B8%D0%BB%D0%BE%D0%B2%D0%B8%D1%9B%D0%B0_%D0%BF%D1%83%D0%BA%D0%BE%D0%B2%D0%BD%D0%B8%D0%BA%D0%B0_%D0%88%D0%B5%D0%B2%D1%80%D0%B5%D0%BC%D0%B0_%D0%A1%D0%B8%D0%BC%D0%B8%D1%9B%D0%B0_%D0%B8_%D0%B2%D0%BE%D1%98%D0%BD%D0%BE%D1%83%D0%BF%D1%80%D0%B0%D0%B2%D0%BD%D0%BE%D0%B3_%D0%B7%D0%B0%D0%BF%D0%BE%D0%B2%D0%B5%D0%B4%D0%BD%D0%B8%D0%BA%D0%B0_%D0%88%D1%83%D0%B3%D0%BE%D0%B8%D1%81%D1%82%D0%BE%D0%BA%D0%B0_%D0%BE%D0%B4_23.1.1944 Sporazum inspektora četničkih odreda Draže Mihailovića pukovnika Jevrema Simića i vojnoupravnog zapovednika Jugoistoka od 23.1.1944.]</ref>|Sporazum Nemaca i potpukovnika [[Jevrem Simić|Jevrema Simića]] (januara [[1944]]).}} Komandant Jugoistoka i [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] [[Maksimilijan fon Vajhs|fon Vajhs]] izdao je [[21. novembra]] [[1943]]. uputstvo o saradnji sa četnicima koje, između ostalog, predviđa izručenje Saveznika ("da prekinu sve veze sa silama koje se nalaze u ratu sa Nemačkom i da izruče štabove za vezu tih sila koji se nalaze kod njih"). Fon Vajhs upozorava da se "lojalna orijentacija pojedinih četničkih odreda ne sme uopštiti", jer neki još uvek izvode prepade i sabotaže, ali "propagandu protiv četničkog pokreta treba obustaviti", do daljnjeg.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_3_166.htm Objašnjenje komandanta Jugoistoka od 21. novembra 1943. o cilju i načinu sklapanja sporazuma sa četničkim komandantima]</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/291.htm Karl Hnilicka: DAS ENDE AUF DEM BALKAN 1944/45], Musterschmidt-Verlag Göttingen, strana 268</ref> Sporazum između Vermahta i četničkog komandanta [[Mihajlo Čačić|Mihajla Čačića]], komandanta Ravaničke brigade JVuO, uključuje i hvatanje [[rudar]]a koji su pobegli u šumu, i njihovo vraćanje u [[rudnik]]e uglja.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_264.htm Sporazum komandanta Jugoistoka sa komandantom Ravaničke brigade od 14. decembra 1943. o saradnji četnika sa nemačkim trupama u borbama protiv NOVJ]</ref> Sporazum Vermahta i [[Jevrem Simić|Jevrema Simića]], inspektora odreda Draže Mihailovića, predviđa da "četnici DM stavljaju na raspolaganje snagama poretka svoje podatke i svoju obaveštajnu službu" za borbu protiv partizanskog pokreta.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_267.htm Izveštaj Abver-grupe od 23. januara 1944. o sklopljenom sporazumu između vojnoupravnog komandanta Jugoistoka i inspektora četničkih jedinica u Srbiji]</ref> Sporazum Vermahta i potpukovnika Ljube Jovanovića, vođe Dražinih odreda u okrugu [[Zaječar]], četnicima omogućuje punu sloboda kretanja "danju i noću na celom području na koje se odnosi sporazum".<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_266.htm Sporazum između Krajskomandanture u Zaječaru i komandanta Timočkog korpusa od 25. decembra 1943. o saradnji u borbama protiv NOVJ]</ref> {{izdvojeni citat|Srbija i Hrvatska: kao i ranije, na ovom prostoru stoje dva suprotstavljena tabora — komunistički pod Titom i nacionalistički pod generalom Mihailovićem. Zbog brojčane premoći i veće borbene vrijednosti, komunisti su u posljednje vrijeme zadali nacionalistima niz teških udaraca. To je rezultiralo u traženju njemačke pomoći od strane nekoliko D.M.-komandanata. Već je došlo i do niza sporazuma, kojima se D.M.-jedinice obavezuju na obustavljanje neprijateljstava protiv Wehrmachta, čime im se omogućuje nesmetana borba protiv komunista.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=900&rec=311&roll=175 NARA, T-311, r. 175, s. 895: Prikaz neprijateljskog stanja u Sredozemlju od strane generalštabnog majora Varnstorfa (Warnstorff) – dodatak zabelešci sa sastanka kod načelnika štaba Grupe armija „E“ od 9. decembra 1943.] </br> ({{jez-njem|"Serbien–Kroatien: Hier stehen sich nach wie vor die nationalen Kräfte des Draca Michaylovic[sic!] und die kommunistischen Kräfte des Tito gegenüber. Infolge der zahlenmässigen und in Bezug auf die Kampfstärke starken Uberlegenheit der kommunistischen Verbände ist in der letzten Zeit DM mit seinen Kräften stark angeschlagen worden. Dies hatte zur Folge, dass verschiedene DM–Führer mit ihren Verbänden Anlehnung an die deutsche Besatzungsmacht suchten. Es sind bereits Abmachungen zu Stande gekommen, auf Grund deren DM–Verbände ihre Kampfhandlungen der deutschen Wehrmacht gegenüber einstellen und ihnen ungestörte Kampfführung den Kommunisten gegenüber zugesichert wurde."}})</ref>|Nemački prikaz stanja u Sredozemlju od 9. decembra 1943.}} Njemački opunomoćeni general u [[Nezavisna Država Hrvatska|NDH]] [[Edmund Glaise von Horstenau]] opisuje u ratnom dnevniku kontekst u kom dolazi do potpisivanja ovih ugovorâ: {{izdvojeni citat|Izgleda da je Srbija najmirnija zemlja na Balkanu, a neko reče da je ona čak i najmirnija zemlja u Evropi. Činjenica je da stanje u NDH ne može da se uporedi sa stanjem u Srbiji iako se i u Srbiji događaju neprijatne stvari... Draža Mihailović je iskoristio opšte stanje, pa su naši oblasni komandanti sklopili ugovore sa pojedinim četničkim vođama.<ref>Glez fon Horstenau, Između Hitlera i Pavelića: Memoari kontroverznog generala, Nolit, Beograd, 2007, str. 412.</ref>}} I prije nego je došlo do parafiranja ugovorâ, kapetan [[Dušan Radović (četnik)|Dušan Radović]], komandant Zlatiborskog korpusa JVuO, obavijestio je 18. novembra 1943. generala Mihailovića da njemačke i bugarske okupacione trupe, uz velike poteškoće, nastoje zaustaviti ofanzivu snaga NOVJ nadomak [[Užice|Užica]], kao i da im četničke jedinice pod njegovom komandom pružaju značajnu borbenu pomoć, tj. napadaju partizane kako bi oslabili njihov pritisak na okupatora. Iz izvještaja se vidi i da je ravnogorski kapetan Milorad Mitić bio zadužen za održavanje kontakatâ s Nijemcima: {{izdvojeni citat|Noću, 17/18 ov.m-ca oko 21,30 časova, komunisti su jačim snagama napali Bugare i Nemce u Kremnima i posle osmočasovne borbe komunisti su potpuno razbili oko 1800 Bugara i 200 Nemaca... Bugari se u najvećem neredu i bez oružja povlače za Užice. Beže glavom bez obzira. Tenkove su odvukli za Užice, dok je izgleda bugarska artilerija pala u ruke partizanima. U momentu pisanja ovog izveštaja jedan izvesni deo Bugara, koji se organizovano povlači, vodi borbu sa komunistima u Biosci. Naši delovi stupili su u borbu kod Bioske iz pravca s. Kneževići. Mišljenja sam da će u toku današnjeg dana pasti i Bioska i da će komunisti navaliti za Užice. Ja gde god mogu napadaću. Stanje je vrlo ozbiljno! Kapetan Mitić, presvučen u civilno odelo, viđen je u Užicu sa Nemcima. Posle je u jednom nemačkom automobilu otišao kako kažu za Beograd kamo ga Vi šaljete radi hvatanja neke veze i sporazuma. Ova se vest širi naglo.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_34.htm Izveštaj komandanta Zlatiborskog korpusa od 18. novembra 1943. Draži Mihailoviću o borbama četnika i nemačkih i bugarskih jedinica protiv NOVJ kod Kremana]</ref>}} 14. decembra 1943, u Vrhovnu komandu JVuO stigla je depeša od majora [[Siniša Ocokoljić|Siniše Ocokoljića]] (pseudonim »Ev-Ev«), komandanta Mlavskog korpusa JVuO, kojom se kapetan Mitić još jednom imenuje osobom koja je lično involvirana u pregovore s njemačkim okupatorom: "Tufegdžić [Vojislav, komandant Cerskog korpusa JVuO — prim.] danas je doneo sledeći izveštaj: [...] 2. — Kapetan Mitić, koji je ranije u Užicu pregovarao za naš račun sa komunistima, bio je poslednjih dana na pregovorima i sa Nemcima gde je sa njima ručao u Mažestiku. Pregovore je javno sa Nemcima vršio neki kapetan Nešković, poslat od Kalabića. 3. — Nemci su povodom toga štampali letke blizu 2.000.000 primeraka sledeće sadržine: Narodni borci četnici, u radosti pozdravljam prestanak besmislenog međusobnog prolivanja krvi i zdrav razum koji je zavladao u vašim redovima. Sada možemo da se zajednički borimo protivu komunizma, tog smrtnog neprijatelja Evrope i ja vas ubrajam u nacionalne borce zato što smo i mi sami nacionalni borci. Mi ćemo udruženim silama da odbranimo Vašu lepu Otadžbinu, da je ne bi uništile komunističke bande. Primamo u svoje redove Vašu narodnu organizaciju kao čeličnu. Nije potrebno da vam ubrizgavamo narodni duh. Herojstvo je Vama u krvi i sa vama zajedno koji dobro poznajete svoju lepu zemlju poćiće nam za rukom da je oslobodimo. Stavom koga vi zauzimate osigurana je vaša budućnost. Pozdravljam vas kao svoje ratne drugove i želim vam istu vojničku sreću kao i našim vojnicima. Komandant nemačkih trupa. br. 1243. Ovaj letak Nemci su rasturili i već se pojedini primerci nalaze i kod nas. 4. — Tufegdžić javlja dalje, da je puk. Simić naveo hotimično Kalabića da se ovim vezama sa Nemcima naša organizacija kompromituje u narodu što koriste mošinovci [tj. partizani — prim.]."<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_52.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 16. do 23. decembra 1943. godine]</ref> U depeši od 28. decembra 1943. poslatoj Vrhovnoj komandi JVuO od strane potpukovnika [[Petar Baćović|Petra Baćovića]], govori se o sastanku koji je [[Todor Perović]], predstavnik Komande operativnih jedinica istočne Bosne i Hercegovine, održao u [[Sarajevo|Sarajevu]] sa njemačkim generalom Wernerom Frommom: {{izdvojeni citat|Perović se vratio iz Sarajeva. U Sarajevu bio je kod generala Froma, komandanta pozadine celog Balkana. Između ostalog rekao mu je: »Srbi su istinski borci protivu partizana, mi Nemci cenimo borbu vaših ljudi. U tome se ističe naročito vaš kraj. Naročito cenimo saradnju majora Lukačevića. U kratko vreme prisajediniće se srpski krajevi Srbiji i u tom slučaju srpski će narod dobiti punu ekonomsku pomoć. U najkraćem roku dolazi još 12 divizija naših na teritoriju Jugoslavije radi potpunog likvidiranja partizana. Imamo jedan letak koji je izdao potpukovnik Borota za istočnu Bosnu, gde poziva narod da ga sluša kao novog komandanta, ali mi znamo da je komandant Baćović. Budite uvereni da će do proleća biti raščišćeno sa partizanima«.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_52.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 16-30. decembra 1943. godine]</ref>}} Iako je Draža Mihailović sugerisao svojim komandantima da »koriste jedne neprijatelje protiv drugih«,<ref>Arhiv VII, Ča, k. 276, reg. br. 1a/1, depeša br. 361.</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_58.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 14. januara 1944. godine]</ref> u praksi se ova floskula isključivo odnosila na borbu četnika protiv partizana, skupa sa okupatorima i kvislinzima. U depeši majoru [[Zaharije Ostojić|Zahariju Ostojiću]] (pseudonim »Sto-Sto«) od 30. januara 1944. godine, poslatoj u povodu pokušaja snagâ [[NOV i POJ]] da prodru u [[Sandžak]], general Dragoljub Mihailović otkriva što je zapravo pravi cilj četničke kolaboracije: {{izdvojeni citat|Vodite računa o Nemcima i Bugarima i iskoristite njihovu akciju protiv crvenih do krajnjih mogućnosti. Napad na [[Pljevlja|Pljevlje]] iskoristite za napad s leđa na komuniste.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_69.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 23. januara do 4. februara 1944. godine]</ref>}} Vrlo moguće da je general Mihailović samo usvojio prijedloge koje mu je major Ostojić uputio u pismu od 6. decembra 1943. godine, gdje apostrofira sljedeće: {{izdvojeni citat|Koristeći se akcijom okupatora protiv komunista, mi ćemo verovatno u roku od mesec-dva dana opet imati situaciju u Sandžaku, Crnoj Gori, Hercegovini i Bosni u našim rukama. [...] Učeći se na sopstvenim greškama, smatram da se mora najhitnije preduzeti sledeće: 1) Stvoriti u najkraćem roku što jače pokretne borbene snage — leteće brigade i korpuse — a naročito tamo gde se za to ima mogućnosti. 2) '''Koristeći se akcijom okupatora i satelita, upotrebiti sve raspoložive snage za potpuno čišćenje od komunista svih srpskih pokrajina'''. 3) U radu pod 2) ostvariti međusobno potpomaganje iz susednih pokrajina do maksimuma.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_43.htm Pismo majora Zaharija Ostojića od 6. decembra 1943. Draži Mihailoviću o potrebi većeg angažovanja četnika s okupatorskim trupama radi sprečavanja prodora jedinica NOVJ u Srbiju]</ref>|Pismo majora Ostojića generalu Mihailoviću od 6. decembra 1943. godine}} Četničko-njemački odnosi bili su opterećeni međusobnim nepovjerenjem i sviješću o suprotstavljenosti ciljeva i interesa dviju stranâ. U telegramu koji je 29. januara [[1944]]. godine [[Joachim von Ribbentrop]], njemački ministar vanjskih poslova, uputio specijalnom opunomoćeniku za Jugoistočnu Evropu [[Hermann Neubacher|Hermannu Neubacheru]], reflektuje se jasan stav političkog i vojnog vrha u [[Berlin]]u o generalu Draži Mihailoviću, dok su podređenima date precizne smjernice za držanje prema četničkom pokretu: {{izdvojeni citat|Jedino se mogu ćuteći trpeti privremeni aranžmani nižih vojnih komandi sa Dražom Mihailovićem s ciljem suzbijanja zajedničkog neprijatelja Tita. On i njegovi ljudi ostaju i dalje, na kraju, naši neprijatelji. Zato je sada, kao i do sada, potrebno biti krajnje oprezan prema Draži Mihailoviću i njegovim četnicima, a naročito se ne sme nijednog trenutka izgubiti iz vida da će pomoć koju mu mi sada direktno ili indirektno pružamo radi vođenja borbe protiv Tita, kasnije najverovatnije biti upotrebljena protiv nas... Rat na Balkanu Nemačka je vodila zato da bi jednom zauvek uništila srpsko žarište nemira... Mi nemamo, otud, nikakvog interesa da ponovo razbuktavamo velikosrpski duh.<ref>Akten zur deutschen auswartigen Politik — ADAP/E/VII, s. 374–375.</ref><ref>Vasa Kazimirović, NDH u svetlosti dokumenata, Nova knjiga/Narodna knjiga, Beograd, 1987, str. 169.</ref><ref>Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN — Službeni list SCG, Beograd, 2005. str. 20.</ref>}} Izveštaje o sklapanju ugovora četnika sa Wehrmachtom presrele su i dešifrovale savezničke obaveštajne službe, što je imalo bitnu ulogu u konačnom opredeljivanju [[Čerčil]]a za Tita, a protiv Mihailovića.<ref>Cripps, John (2001). "Mihailović or Tito? How the Codebreakers Helped Churchill Choose". {{ISBN|0593 049101}}</ref> No, Nemci nisu bili zadovoljni primenom nekih sporazuma, jer je uprkos njima dolazilo do incidenata, odnosno diverzija i napada na pripadnike [[Srpska Državna Straža|Srpske Državne Straže]] od strane četnika, usled čega je general [[Hans Felber]] pokrenuo nekoliko hapšenja i racija protiv četnika počev od februara [[1944]]. === Borbe pod nemačkom komandom (1943) === {{main|Operacija Kugelblic}} [[Datoteka:Chetniks and Germans in Herzegovina in 1943.jpg|minijatura|Četnici i Nemci u Hercegovini 1943.]] [[Datoteka:Bundesarchiv Bild 101I-005-0018-07, Jugoslawien, Polizeieinsatz mit Spähpanzer.jpg|thumb|Nemačka lokalna milicija sa italijanskim bornim kolima (izvor: ''Bundesarchiv'', [[1943]]).]] {{izdvojeni citat|„Borbeno sadejstvo sa četničkim grupama duž glavne saobraćajnice [[Bihać]] — [[Gračac]] — [[Knin]] — [[Drniš]] — [[Šibenik]] sastoji se u tome što su četnici okupljeni u posebnim uporištima uz oslonac na nemačke trupe. Četničke vođe primaju naloge i uputstva o vršenju zadataka obezbeđenja i izviđanja od zapovednika nemačkih uporišta.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=346&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frames no. 000342—000343.] </br> ({{jez-njem|"Kampfgemeinschaften mit Cetnikgruppen bestehen entlang der Hauptversorgungsstrasse Bihac – Gracac – Knin – Drnis – Sibenik derart, dass die Cetniks in besonderen Stützpunkten in Anlehnung an deutsche Truppen zusammengefasst sind. Die Cetnikführer erhalten Aufträge und Weisungen für Sicherungs– und Aufklärungsaufgaben durch deutsche Stützpunktführer."}})</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_259.htm Izveštaj Komande 15. brdskog armijskog korpusa od 19. novembra 1943. Štabu 2. oklopne armije o saradnji četnika sa nemačkim trupama u NDH]</ref>|Njemački izveštaj o saradnji sa četnicima protiv partizana u Dalmaciji i Bosni (19. novembar [[1943]]).}} Kratko po zauzimanju italijanske okupacione zone od strane njemačkih trupâ, četnici s teritorije [[Nezavisna Država Hrvatska|NDH]] stupaju u borbeno savezništvo sa njima. Kako javlja obavještajno odjeljenje [[Druga oklopna armija (Wehrmacht)|2. oklopne armije]], u blizini [[Plitvička Jezera (općina)|Plitvičkih Jezera]] došlo je krajem septembra 1943. godine do prvog krupnijeg angažiranja lokalnih četničkih jedinicâ na njemačkoj strani. Ovom prilikom su četnici nanijeli partizanima ozbiljne gubitke: {{izdvojeni citat|Agent za vezu javlja o izviđanju od 27. IX: Jaka skupina lojalnih četnika s njemačkom opremom provalila je 20. septembra na područje [[Korenica|Korenice]], [[Prijeboj (Plitvička jezera)|Prijeboj]]a (16 km zap. od [[Bihać]]a), Babinog Potoka (28 km z. od Bihaća), [[Krbavica|Krbavice]] (23 km jz. do Bihaća), te uništila sve komunističke prometne veze. Četnici su nanijeli velike gubitke komunistima kod Mirić Štropine (3 sjz. od Prijeboja), 350 mrtvih.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=313&roll=196&broj=390 NARA, T313, Roll 196, frame no. 7457118.] <br /> ({{jez-njem|"29.9. V–Mann meldet Beobachtung vom 27.9.: </br> Starke Gruppe loyaler Cetniks mit deutscher Ausrüstung an 20.9. in Raum Korenica (1558), Prijeboj (16 W), Babin Potok (28 W), Krbavica (23 SW), alles Bihac, eingebrochen und haben alle Verkehrsverbindungen der Kommunisten vernichtet. Cetniks haben bei Miric Stropina (3 NW Prijeboj) den Kommunisten große Verluste, 350 Tote, beigebracht."}})</ref>|Dodatak dnevnom izvještaju obavještajnog odjeljenja 2. oklopne armije za 3. oktobar 1943.}} U izvorima njemačke provenijencije iz ovog perioda navodi se da su četničke jedinice asistirale okupatoru i pri izbacivanju partizana iz [[Bosansko Grahovo|Bosanskog Grahova]]: {{izdvojeni citat|Četnici na putu za snabdijevanje Gospić — Gračac, Knin — Vrlika i Knin — Drniš, i pored oprečnih poruka DM-u, nikad ne pokazuju neprijateljstvo; naprotiv, dobro su sarađivali sa 114. lovačkom divizijom u zasjedama i [zajedno] zauzeli Bos. Grahovo.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=98&rec=314&roll=560 NARA, T314, Roll 560, frame no. 000093.] <br /> ({{jez-njem|"Ic–Lagebericht vom 27.9. bis 27.10.1943. </br> Die Cetniks an den Nachschubstrassen Gospic – Gracac, Knin – Vrlika und Knin – Drnis sind bisher trotz abweichender Meldungen an DM. nirgends feindselig aufgetreten, haben vielmehr in Hinterhalten mit der 114.Jäg.Div. gut zusammengearbeitet und Bos.Grahovo genommen."}})</ref>|Obavještajno odjeljenje [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]], izvještaj za period od 27. septembra do 27. oktobra 1943.}} U naređenju poslatom 23. oktobra 1943. iz [[114. lovačka divizija (Njemačka)|114. lovačke divizije]] Wehrmachta, koja je bila smještena na teritoriji kvislinške NDH, navodi se sljedeće: {{izdvojeni citat|Od 1. novembra 1943. svi pripadnici domaćih jedinica (četnici, ustaše i hrvatska žandarmerija) moraju biti u posjedu njemačkih propusnicâ.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=315&roll=1295&broj=606 NARA, T315, Roll 1295, frame no. 000600.] <br /> ({{jez-njem|"Ab 1.11.43 müssen sämtliche Cetnik–, Ustascha–, und kroatische Gendarmerie–Angehörige im Besitz von Ausweisen der Abteilung Ic sein."}})</ref>|Divizijska naredba br. 122 od 23. X 1943. godine}} U jednoj procjeni stanja snabdijevanja, poslatoj 25. oktobra 1943. štabu [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]] iz 114. divizije, razmotreni su modaliteti „skladištenja zalihâ [hrane] tokom zime i opskrbe za 9.500 četnika, ustaša, zarobljenika i civilnog stanovništva“, i data je projekcija da bi tovarni prostor zapremine 12 [[Tona|tona]] bio dovoljan za podmirenje dnevnih potrebâ ove grupe („9.500 ustaša, četnika, itd.“).<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1362&rec=314&roll=554 NARA, T314, Roll 554, frames no. 001356—001357.] <br /> ({{jez-njem|"Anlage 1 zur Beurteilung der Versorgungslage vom 25. Oktober 1943. </br> a.) Berücksichtigung der Winterbevorratung und Versorgung der 9500 Cetniks, Ustaschen, Gefangenen und Zivilbevölkerung; </br> Dabei ist die Versorgung der 9.500 Ustaschen, Cetniks usw. im hiesigen Raum nicht in Rechnung gestellt. Es würden also hierfür noch täglich 12 to Laderaum möglich sein."}})</ref> Takođe, u naredbi o snabdijevanju iz 114. divizije Wehrmachta s početka decembra 1943. godine, precizno je određeno dnevno sljedovanje četničkih jedinicâ u zoni odgovornosti divizije (najvjerovatnije je riječ o [[Dinarska divizija JVuO|Dinarskoj diviziji JVuO]] pod [[Momčilo Đujić|Đujićevom]] komandom): {{izdvojeni citat|Od sada se četnicima izdaje sljedovanje koje se sastoji od: </br> 1 porcija hljeba; 1 porcija povrća; 1 porcija namaza (mast ili marmelada); 1 porcija soli; 2 porcije napitka; 1 porcija duhana.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=822&rec=315&roll=1295 NARA, T315, Roll 1295, frames no. 000815—000816.] <br /> ({{jez-njem|"Verpflegung der Cetniks: </br> Als Verpflegung für Cetniks sind ab sofort nur folgende Portionen auszugeben bezw. zu empfangen: </br> 1 Brotportion, </br> 1 Gemüseportion, </br> 1 Brotaufstrichportion (Fett oder Marmelade), </br> 1 Salzportion, </br> 2 Getränkeportionen, </br> 1 Tabakportion."}})</ref>|Posebna direktiva za snabdijevanje br. 65/43 (2.12.43)}} {{izdvojeni citat|Četnici dobijaju snabdijevanje u skladu sa listama imena koje se stalno kontrolišu; municija za pješadijsko naoružanje se izdaje povremeno, uz strogu kontrolu potrošnje; svaki četnik nosi zvaničnu iskaznicu – oni bez iskaznice se hapse i razoružavaju.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=342&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frame no. 000338.] ({{jez-njem|"Die Division gewährt den nach eigenen Wünschen beweglich und abseits ihrer Wohnorte eingesetzten Cetniks Verpflegungszuschüsse. Der Verpflegungsempfang wird nach namentlichen Listen getätigt, die Verteilung wird überwacht. Nach den gleichen Richtlinien werden von Zeit zu Zeit Gewehr– und MG–Munition im Rahmen des nachgewiesenen Verschusses ausgegeben. Der Verbrauch wird nach der jeweiligen Lage auch einigermassen genau überprüft. Jeder Cetnik muss einen namentlichen Ausweis mit der Nummer seiner Handwaffe (Gewehr– oder Pistolen–Nr.), der Unterschrift des zuständigen Kommandanten und des Ic der Division versehen, besitzen. Ohne Ausweis angetroffene Cetniks werden im Einvernehmen mit den Cetnik–Führern festgenommen und entwaffnet."}})</ref>|Izvještaj 114. lovačke divizije o rezultatima saradnje sa četnicima (5. novembar 1943).}} U izvještaju [[114. lovačka divizija|114. lovačke divizije]] od 5. novembra 1943. detaljno se opisuje saradnja jedinica [[Wehrmacht]]a sa snagama pod komandom vojvodâ [[Momčilo Đujić|Momčila Đujića]], [[Mane Rokvić|Maneta Rokvića]] i [[Radomira Ðekića Ðeda]]. Njemački oficiri zaključuju da okupator ima veliku korist od četnika: {{izdvojeni citat|Četnički vojvoda Mane Rokvić može se opisati kao apsolutno pouzdan. Već je pružio vrijedne usluge u oblasti [[Bosanski Petrovac|Bos. Petrovca]] gdje je bio raspoređen u prethodnici tokom čitavog napredovanja divizije, svuda uspostavljajući kontakt sa lokalnim četničkim jedinicama i značajno doprinoseći uspostavljanju povjerenja civilnog stanovništva u njemački Vermaht. Njegove mjere za održavanje discipline među četnicima i njegov oštar obračun sa sumnjivim [licima] i banditima dobro su poznati. [...] Iako se Đujić ne može smatrati potpuno pouzdanim, njegova podrška u borbi protiv komunizma trenutno je dragocjena. Divizija će učiniti sve što je u njenoj moći da ga u javnosti prikaže toliko pronjemački nastrojenim kako bi njegov povratak u neprijateljski tabor jednog dana bio onemogućen. [...] Četnički vojvoda Ðedo potiče iz Crne Gore i pristalica je pokreta Koste Pećanca, koji je, na osnovu prethodnog iskustva, održavao jasnu distancu od pokreta DM. Ðedo ostavlja veoma dobar lični utisak, izrazito je drzak [u borbi] protiv bandita i sumnjivih, i jasno je naklonjen njemačkom Vermahtu.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=341&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frames no. 000337—000341.] </br> ({{jez-njem|"Der Cetnik–Vojvode Mane Rockvic [sic!] ist als unbedingt zuverlässig zu bezeichnen. Er hat bereits im Raum Bos. Petrovac wertvolle Dienst geleistet und war auch während des ganzen Vormarsches der Division bei der Spitze eingesetzt, stellte überall die Verbindung mit den örtlichen Cetnik–Einheiten her und hat in starken Masse für die Begründung des Vertrauens der Zivilbevölkerung zur deutschen Wehrmacht beigetragen. Seine Massnahmen zur Erhaltung der Disziplin unter den Cetniks, sein scharfes Durchgreifen gegen Verdächtige und Banditen, sind bekannt. </br> Wenn auch Djujic als nicht voll zuverlässig angesehen werden kann, so ist aber seine Unterstützung im Kampf gegen den Kommunismus z.Zt. wertvoll. Seitens der Division wird alles versucht werden, um ihm in der Öffentlichkeit soweit als deutschfreundlich herauszustellen, dass ihm eines Tages der Rückzug in das feindliche Lager unmöglich gemacht wird. </br> Der Cetnik–Vojvode Dzedo stammt aus Montenegro, ist Anhänger Richtung Kosta Pecanac, die nach bisherigen Erfahrungen klaren Abstand zur D.M.–Bewegung gehalten hat. Dzedo macht persönlich einen sehr guten Eindruck, ist ein ausgesprochener Draufgänger gegen Banditen wie Verdächtige und der Deutschen Wehrmacht eindeutig zugeneigt."}})</ref>|Izvještaj 114. lovačke divizije o rezultatima saradnje sa četnicima od 5. novembra 1943.}} {{izdvojeni citat|Glavna komanda predlaže stvaranje oficirske ispostave pri štabu XV brd. korpusa za nadzor i vođenje četničkih grupâ koje se koriste za zaštitu cesta za snabdijevanje, željezničkih pruga i važnijih ratnih pogona.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=314&roll=554&broj=90 NARA, T314, Roll 554, frame no. 000084.] </br> ({{jez-njem|"Gen.Kdo. beantragt Schaffung einer Offz.–Planstelle beim Stab XV.Geb.A.K. zur Überwachung und Anleitung der Cetnikverbände, die zur Sicherung von Nachschubstrassen, Eisenbahnen und kriegswichtiger Anlagen eingesetzt sind."}})</ref>}} Jedan od četničkih komandanata koji se dosljedno isticao kontinuiranom kolaboracijom sa njemačkim okupatorom bio je vojvoda [[Uroš Drenović]]. Nadležni okupacioni organi bili su zadovoljni ostvarenim stepenom saradnje s Drenovićem, što se vidi i iz izvještaja XV brdskog armijskog korpusa od 26. XI 1943, u kom se pohvaljuje njegovo „lojalno držanje“: {{izdvojeni citat|Predmet: </br> Nemačka komanda za vezu kod četničkog vođe Drenovića: </br> Četnička grupa Drenović z. i j-z od Banje Luke od jedno 1500 ljudi ima već godinu i po prema nemačkom Vermahtu i prema hrvatskoj državi lojalno držanje, i naše izviđačke i bezbednosne akcije korisno podržava. U nekim slučajeva bili su podržani sa nešto municije. Hrvatska vlada razmatrala je ideju da dovede Drenovića u Sabor za predstavnika svih pravoslavnih. Komanda Kirhner (puk Brandenburg) poslala je u dogovoru sa obaveštajnim odeljenjem [korpusa] Drenoviću komandu za vezu, i postigla je značajne rezultate u pogledu specijalnih misija.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=314&roll=560&broj=390 NARA, T314, Roll 560, frame no. 000384.] <br /> ({{jez-njem|"Gen.Kdo. XV G.A.K, Abt.Ic, Betr.: Dtsch.Verb.Kdo. bei Cetnikführer Drenovic. An Pz.A.O.K.2.Ic/AO, 26.11.43: Die Cetnikgruppe Drenovic w. u. sw. Banja Luka mit etwa 1500 Mann hat seit über 1 1/2 Jahre der deutschen Wehmacht und dem kroat. Staat gegenüber eine loyale Haltung eingenommen und die eigene Aufklärung und Sicherung stets wertvoll unterstützt. In einzelnen Fällen wurde sie mit Inf.Mun. unterstützt. Die kroatische Regierung hat die Berufung des Drenovic in den Sabor (Landtag) als Vertreter aller Pravoslaven erwogen. Das Kdo. Kirchner (Rgt.Brandenburg) hat im Einvernehmen mit der Abt.Ic für seine Zwecke ein Verbindungs–Kommando zu Drenovic entsandt und in kürzester Zeit wertvolle Ergebnisse im Sinne des Sonder–Auftrages erzielt."}})</ref>|Komanda 15. brd. korpusa, Obaveštajno odeljenje, za obav. odeljenje komande 2. okl. armije, 26.11.43.}} Četnički su odredi na teritoriji marionetske NDH pružali veoma značajnu potporu njemačkim vlastima, bez koje ove ne bi uspjele efikasno održavati okupacioni sistem. U izvještaju [[264. pešadijska divizija (Nemačka)|264. pješadijske divizije]] [[Wehrmacht]]a iz prve nedjelje decembra 1943. provijava upravo ovakvo gledište; istaknuto je, pak, da bi četnike trebalo (zbog „ispadâ prema hrvatskom stanovništvu“) ograničiti „na rad u srpskim selima“: {{izdvojeni citat|Budući da vlastite snage i ustaše nisu dovoljne da same umire i osiguraju golemo područje, divizija se ne može odreći suradnje četnika. Trenutačno, drugačije rješenje ne bi bilo moguće zbog nedostatka dodatnih snaga. No, ne zanemaruje se da se suradnja s četnicima ne čini dugoročno održivom zbog njihovih političkih ciljeva. Stoga će se i dalje jačati utjecaj ustaša, a time i hrvatske države, kako bi se postupno udaljili od četničkih snaga i deportirali oni [četnici] koji nisu mještani.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=788&rec=314&roll=555 NARA, T314, Roll 555, frames no. 000782—000783.] <br /> ({{jez-njem|"Da die eigene Kräfte und die Ustascha allein zur Befriedung und Sicherung des weiten Raumes nicht ausreichen, kann auf eine Mitarbeit der Cetniks noch nicht verzichtet werden. Im Augenblick wäre eine Lösung von ihnen mangels anderer Kräfte nicht möglich. Es wird jedoch nicht verkannt, dass auf die Dauer eine Zusammenarbeit mit den Cetniks auf Grund ihrer politischen Zielsetzung nicht tragbar orscheint. Es wird daher der Einfluss der Ustascha und damit des kroatischen Staates weiterhin gestärkt werden, um allmählich von den Cetnik–Verbänden abrücken zu können, die nicht ortsansässigen abzuschieben. Der Anfang hierzu ist gemacht. Um die Unzuträglichkeiten zu beenden, die sich daraus ergeben, dass in rein kroatischen Gegenden die eingesetaten Cetnik–Verbände die Bevölkerung belästigen und auch ausplündern, ist in Durchführung, sie aus diesen Gebieten herauszuziehen und nur noch in Orten mit pravoslavischer Bevölkerung zu Sicherungszwecken einzusetzen."}})</ref>|Procjena situacije 264. pješadijske divizije (7.12.43)}} Komanda Jugoistoka je istog dana izvijestila Vrhovnu komandu njemačkog Wehrmachta o sadjejstvu [[114. lovačka divizija (Nemačka)|114. lovačke divizije]] i četnika u borbi protiv snaga [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOVJ]]: {{izdvojeni citat|114. lovačka divizija: čišćenje prostora oko [[Vrlika|Vrlike]] u saradnji sa četnicima završeno; neprijatelj je izgubio 22 mrtva i 20 zarobljenih; veliki plen.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=78&broj=89&roll=331 NARA, T78, Roll 331, frame no. 6287993.] <br /> ({{jez-njem|"114. JG. DIV: SAEUBERUNG IN RAUMES VRLIKA IM ZUSAMMENWIRKEN MIT CETNIKS NACH WEITEREN 22 FEINDTOTEN U. 20 GEFANGENEN BEI EINBRINGUNG GROESSERER BEUTE ABGESCHLOSSEN."}})</ref>|Dnevni izvještaj Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi oružanih snaga od 6. decembra 1943 (7. decembar 1943.).}} === Borbe pod njemačkom komandom u Crnoj Gori (1943-1944) === {{main|Operacija Frühlingserwachen (1944)}} [[File:Collaborationist Jakov Jovović with Germans on Cetinje.jpg|thumb|Četnički komandant [[Jakov Jovović]] sa svojim saborcima i Nemcima na [[Cetinje|Cetinju]], jesen 1943.]] Od 17. do 24. oktobra [[1943]]. godine, njemačke okupacione snage su organizovale [[Operacija Balkanski klanac|operaciju Balkanski klanac]] (njem. ''Balkanschlucht''). Osnovni cilj operacije je bio likvidacija snagâ [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOVJ]] i [[Divizija Garibaldi|Italijana]] koji su prešli na stranu partizana u Crnoj Gori, kao i ovladavanje [[Jadransko more|jadranskim]] zaleđem. Pored sopstvenih snaga, njemački okupator je za ovu priliku angažovao dva italijanska fašistička puka (oko devet bataljona), čiji su štabovi bili u [[Bar]]u i [[Podgorica|Podgorici]], kao i muslimansku fašističku miliciju i ostatke četnika Draže Mihailovića.<ref>https://www.znaci.org/00001/151_5.pdf</ref> Dakle, pored dvije divizije [[Wehrmacht]]a, u operaciji je učestvovalo i oko 5.000 [[Balli Kombëtar|balista]], talijanskih fašista i četnika.<ref>https://www.znaci.org/00001/33_9.pdf</ref> U depeši Vrhovnoj komandi JVuO od 20. oktobra 1943,<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, Knjiga predatih depeša CG—3, Depeša br. 211.</ref><ref>Др Радоје Пајовић, Контрареволуција у Црној Гори: Четнички и федералистички покрет 1941—1945, Обод, Цетиње, 1977, стр. 408.</ref> delegat VK JVuO u Crnoj Gori i [[Sandžak]]u major [[Rudolf Perhinek]] piše o učešću crnogorskih četnika na strani okupatora u ovoj [[Sile Osovine|osovinskoj]] operaciji: {{izdvojeni citat|Žalosno ali tačno. Da nisu Nemci angažovali ovolike snage, nas ovde više ne bi bilo, jer se više niko nije hteo boriti, već samo begati, ali nije se više imalo kud... Mi se izvlačimo i gledamo da smo pozadi njih, da bi iskoristili njihovu borbu sa komunistima i uništavanje istih.}} Informacija o potpunoj potčinjenosti četničkih jedinica u okupiranoj Crnoj Gori njemačkim vlastima, kao i tijesnim vezama sa kvislinškom ''Narodnom upravom'' koju je okupator formirao, Draži Mihailoviću je bila dostavljena 1. decembra 1943. godine iz štaba majora [[Petar Baćović|Petra Baćovića]] (pseudonim »Nav-Nav«): {{izdvojeni citat|Nemci daju oružje i odelo s a s d j k a c a m a [nedešifrovana riječ; moguće "žandarmima" — prim.] i nešto plate. Milicija će biti formirana kao prava vojska. Za komandanta cetinjskog bataljona major Zdravko Kasalović. Za nikšićki bataljon Boško Pavić, a mene su naimenovali za komandanta žandarmerijskog bataljona za srez šavnički. Pojava Narodne uprave i svega ovoga što se sada stvara, nije izraz želje niti naroda niti naša, već je ovo nužno zlo, između dva zla, jer drugog izlaza nema. Mi nismo u stanju samo pomoću naroda da ma šta učinimo bez pomoći Nemaca.<ref>AVII, kut. 276, reg. br. 7/1-35.</ref><ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, dokument br. 47, str. 89.</ref>}} [[Ljubomir Lazarević]], inženjer iz [[Kolašin]]a (pseudonim »Bene«), 28. januara 1944. godine obavještava Dražu Mihailovića da četnici u Crnoj Gori sarađuju sa njemačkim okupacionim vlastima u svakom obliku: {{izdvojeni citat|Svi komandanti u Crnoj Gori primili su saradnju sa Nemcima, potpisali obavezu a sa ostatcima vojske nalaze se u žici, ili u neposrednoj blizini nje. Nema ni jedne grupe u šumi koja bi pretstavljala našu borbu, oko koje bi se moglo okupljati. Vukadinović isto tako nalazi se u Podgorici ili u okolini. Nagovešteni dolazak Srbijanske vojske pozdravljen je burno svuda, ali dolazak Ljotićevaca učinio je Ljotićevce vrlo aktivnim i prete da ko god ne bude s njima, on je komunista. Po varošima teško će se iko održati jer ta formula svakoga će staviti pod udar okupatora kao komunistu. Ovaka saradnja sa njima je nemoguća, jer ovi traže prilazak njima, ne saradnju. Po selima Crne Gore gospodare komunisti. Naše akcije vrše se samo u cilju osiguranja ili odbrane nemačkih kolona. Nemačke snage na ovom terenu vrlo su male i nesposobne za ma kakvu širu akciju. Do sada nema ni izgleda na akciju. Svako dalje čekanje, pogoršava našu situaciju. Narod gubi veru u našu dobru volju i našu sposobnost.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_67.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 15. do 31. januara 1944. godine]</ref>}} [[File:Chetniks and Germans in Podgorica 1944.jpg|thumb|Četnički komandanti i njemački okupatori u [[Crna Gora|Crnoj Gori]]. [[Đorđije Lašić]] (prvi zdesna), šef njemačke uprave za Crnu Goru pukovnik Hajnke (treći zdesna) i Jakov Jovović (drugi slijeva) u [[Podgorica|Podgorici]], proljeće 1944.]] Krajem februara i početkom marta 1944. godine, u tzv. [[staroj Crnoj Gori]] (preciznije u [[Katunska nahija|Katunskoj nahiji]]) organizovana je [[Operacija Bura (1944)|operacija »Bura«]]. Specifičnost ove operacije ogleda se u činjenici da su za njeno izvođenje većinu ljudstva obezbijedili četnici, dok su oficiri iz Feldkomandanture na [[Cetinje|Cetinju]] i komandant mjesta [[Podgorica|Podgorice]] rukovodili borbenim djejstvima: {{izdvojeni citat|1.) Sumarni i iskustveni izveštaj: Operacija »Bora« od 27. 2. do 3. 3. 44. Sprovedena je četnička operacija »Bora«, pod nemačkom komandom, radi čišćenja rejona Danilovgrad — Čevo — Cetinje — Podgorica. 2.) Jedinice koje su učestvovale: 4000 ljudi nacionalne žandarmerije, milicije, 215. abver-trup, jedna brdska baterija iz ratnog plena, lovačko poterno odeljenje 181. peš. div. [...] 5.) Sprovođenje: U delom. oštrim borbama, kolone, koje su nastupale od i,, ji., i j., polako su osvajale teren. 29. 2. zauzeto je Čevo. Neprijatelj (jačine 250 ljudi) izvukao se prema sz. Posle odlaska nemačkih snaga i započinjanja neprij. protivnapada, četnici su se delom, u paničnom strahu, povukli na svoje polazne položaje. Neprijatelj je ponovo zauzeo teren očišćen operacijom. 6.) Gubici neprijatelja: 32 mrtva, 68 ranjenih, 23 zarobljena. Plen: 2 p. mitr., 1 mitr., 15 pušaka, 1 radio-stanica, propagandni materijal i hrana. Sopstveni gubici: 20 mrtvih, 31 ranjen, 46 nestalih. 7.) Iskustva: a) Građanska zaštita, usled nedovoljne opremljenosti i slabog borbenog morala, nije pogodna za izvršavanje borbenih zadataka; žandari, milicija, četnici, uz učešće nemačkih trupa, podesni za borbene zadatke i zadatke osiguranja... e) Prilikom sličnih operacija preduslovi za uspeh su učešće nemačkih trupa, podrška teškim naoružanjem i veza do pojedinih borbenih grupa.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_30.htm Izveštaj Komande 21. brdskog armijskog korpusa od 9. marta 1944. Komandi 2. oklopne armije o zajedničkoj nemačko-četničkoj operaciji »Bora« protiv jedinica 2. korpusa NOVJ na prostoru Danilovgrad — Cetinje — Podgorica]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=314&broj=72&roll=663 NARA, T314, Roll 663, frame no. 000065.]</ref>|Izvještaj komande 21. brdskog korpusa o rezultatima operacije »Bura« od 9. marta 1944. godine}} [[21. brdski armijski korpus (Nemačka)|21. nemački korpus]] u Crnoj Gori pokrenuo je [[10. april]]a [[1944]]. [[Operacija "Frilingservahen" (april-maj 1944)|operaciju "Frilingservahen"]], uz masovno učešće četnika. Operacija je pripremljena u saradnji sa [[Pavle Đurišić|Pavlom Đurišićem]] i započeta tako što su četnici zajedno sa Nemcima iz nemačkih garnizona napali na slobodnu teritoriju. Plan napada je bio sledeći: {{izdvojeni citat|'''Đurišićeve snage''': Prva borbena grupa, 700 ljudi, iz si. pravca preko rejona 5 km j. Bijelo Polje za Mojkovac. Druga borbena grupa, 1200 ljudi, pod komandom Đurišićevog Operativnog štaba, od Brodareva preko Šahovića za Mojkovac — Kolašin. Treća borbena grupa, 1000 ljudi, od sredine puta Pljevlja — Prijepolje pravcem Mojkovac. Četvrta borbena grupa, 1500 ljudi, od Pljevalja pravcem Mojkovac. Mojkovac treba da bude dostignut za 2 dana. Posle toga skretanje glavnine u rejon z. Tara — sz. Kolašin — Mojkovac. '''Nemačke snage''': 1 ojač. mot. č. prodire od Brodareva do Bijelog Polja. 1 ojač. mot. č. od Pljevalja do prelaza preko Tare 22 jjz. Pljevlja. Bat. [[Srpski dobrovoljački korpus|SDK]], 600 ljudi, sledi nemačke snage za Bijelo Polje, onda skreće za Mojkovac. Milicija iz Brodareva, 700 ljudi, čisti svoj rejon i prodire od Brodareva ka jjz. Početak napada: 10. 4. 44. [[181. pešadijska divizija (Nemačka)|181. peš. div.]] obezbediće odgovarajuće informisanje četničke Grupe "Jug" (major Lašić i Bukatonović [pogreška; vjerovatno je u pitanju major [[Savo Vukadinović]] — prim.] u Podgorici) kao i Grupe "Nikšić".<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=364&rec=314&roll=663 NARA, T314, Roll 663, frame no. 000357.]</ref><ref>Obaveštenje Komande 21. brdskog korpusa Komandi 181. brdske divizije od 08.04.1944., Vojnoistorijski institut, NAV--T-314, r. 663, s. 357.</ref>}} === Borbe pod nemačkom komandom u NDH (1944) === [[File:August Šmidhuber, komandant 7. SS divizije, Todor Perović, lekar Trebinjskog korpusa i kapetan Milorad Vidačić, komandant Trebinjskog korpusa JVuO.jpg|thumb|Žena u crnini moli za milost Milorada Vidačića, komandanta Trebinjskog korpusa JVuO. Prisutni su još [[August Schmidhuber]], komandant 2. puka [[7. SS dobrovoljačka gorska divizija Prinz Eugen|7. SS divizije]] (prvi lijevo), Todor Perović, predstavnik četničke komande istočne Bosne i Hercegovine (drugi lijevo) i neimenovani oficir [[Schutzstaffel|SS]]-a. Fotografija je nastala tokom njemačke [[Operacija Gama|operacije Gama]] protiv partizana u [[Istočna Hercegovina|istočnoj Hercegovini]] (ljeto/jesen 1943. godine).<ref>[http://bandenkampf.blogspot.com/2015/08/bk0034.html?m=1 Bandenkampf in Jugoslawien 1941–1945: </br> 0034 | Photo | SS-Freiwilligen-Gebirgs-Division "Prinz Eugen"]</ref>]] Kolaboracija četnika u [[Nezavisna Država Hrvatska|NDH]] sa njemačkim okupacionim snagama postala je intenzivnija tokom zime 1943-1944, makar u slučaju hrvatskih kvislinških snaga i četnika bila pod neprestanom tenzijom. Podaci navedeni u izvještaju generala [[Edmund Glaise von Horstenau|Glaisea von Horstenaua]] od 26. februara 1944.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=236&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frame no. 000236.]</ref> zasnovani na službenim podacima NDH otkrivaju opseg kolaboracije: 11. februara bilo je na teritoriju NDH trideset i pet posebno imenovanih četničkih grupa sa procijenjenih 23.300 ljudi pod oružjem. Neke manje jedinice su brojale od 200 do 400 pripadnika, dok su ostale, poput [[Momčilo Đujić|Đujić]]eve grupe, imale i do 2.500 vojnika i oficira. Od toga je s Nijemcima i vlastima NDH kolaboriralo devetnaest grupa (ukupno 17.500 ljudi); šesnaest ostalih grupa s oko 5.800 ljudi ubrajane su u pobunjene četnike.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=237&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frames no. 000237—000240.]</ref> S iznimkom odreda vojvode [[Uroš Drenović|Uroša Drenovića]] u sjeverozapadnoj Bosni (oko 400 ljudi), kojeg su vlasti NDH smatrale potpuno lojalnim, za sve druge četničke kolaborirajuće grupe ustaške su vlasti držale da se prema Nijemcima odnose osobito prijateljski kako bi od njih izvukle što više oružja i municije, dok se istovremeno drže neprijateljski prema NDH.<ref>[https://znaci.org/00001/40_64.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje KOLABORACIJA IZVAN SRBIJE DO OKTOBRA 1944.]</ref> Iako se vojvoda [[Radivoje Kerović]], komandant [[Majevica|majevičkih]] četnika, u Horstenauovom izvještaju ubraja među »pobunjene četnike« (i to kao prvi na spisku, dok se za njegov odred tvrdi da ima 1000 ljudi, tj. da je najbrojniji), u dnevnom izvještaju Komande Jugoistoka za 18. februar 1944. godine njegova lojalnost uopšte nije dovedena u pitanje: {{izdvojeni citat|Upit kod [[Druga oklopna armija (Wehrmacht)|Druge oklopne armije]] u vezi snabdijevanja municijom Kerovića koji se smatra lojalnim, i 200 ljudi tzv. [[Zeleni kadar|zelenog kadra]], koji se bore protiv crvenih zapadno od [[Koviljača|Koviljače]].<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&broj=17&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000013.] <br /> ({{jez-njem|"Beim Pz.AOK. 2 wird angefragt, ob Bedenken bestehen gegen Unterstützung mit Munition der im Raume westlich Koviljaca stehenden Cetniks des Kerovic, die als loyal angesehen werden und 200 Mann des sog. "Grünen Kaders" in Kampf gegen die Roten."}})</ref>|Ratni dnevnik Vojnog zapovjednika Jugoistoka (18. februar 1944.)}} Od 23. do 25. januara 1944. godine, na području između [[Knin]]a i [[Kistanje|Kistanja]] organizovana je [[Operacija Frühlingswetter|operacija »Frühlingsgewitter«]]. Vodeći borbe protiv jedinicâ iz sastava [[19. sjevernodalmatinska divizija NOVJ|19. divizije NOVJ]], operaciju su izveli dijelovi [[264. pešadijska divizija (Nemačka)|264. pješadijske divizije]] Wehrmachta, zatim 92. motorizovani grenadirski puk i 3. bataljon 98. brdskog lovačkog puka [[1. brdska divizija (Njemačka)|1. brdske divizije]]. Njemačkom okupatoru pridružile su se snage lokalnih četnikâ, najvjerovatnije iz [[Dinarska divizija JVuO|Dinarske divizije JVuO]]. U izvještaju 264. pješadijske divizije od 25. januara 1944, poslatom Komandi [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|15. brdskog armijskog korpusa]], njemačkim gubicima tokom operacije pribrojani su oni iz četničkih redovâ: {{izdvojeni citat| Sumarni izveštaj »Frilingsgeviter«: 1.) Delimičan ogorčeni otpor neprijatelja kod Ervenika, Bratiškovaca, Kistanja, Radučića slomljen je energičnim zahvatom. Banditi iznenađeni prodorom 92. gren. p. (mot.) od sz. prema Kistanju. 2.) Gubici: A.) sopstveni: 1 poginuo, 3 ranjena, 1 četnik poginuo. B.) neprijatelj: 66 poginulih izbrojano, procenjuje se daljih 60 do 70 poginulih i ranjenih. 35 zarobljenika u eng. uniformama iz Štaba 19. dalm. div. i 5. brig. C.) Zaplenjeno: 1 mitr., 3 puš. mitr., 42 autom., 2 pt puške, 1 l. minob., 1 telefon, 46 karab., 30 eng. mina, 10.000 metaka peš. mun., 60 kom. mina za 1. minob., 3 engl. bicikla.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_21.htm Izveštaj 264. pešadijske divizije od 25. januara 1944. Komandi 15. brdskog armijskog korpusa o sopstvenim i neprijateljskim gubicima u operaciji »Frilingsgeviter« na prostoru Knin — Kistanje]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=293&rec=314&roll=561 NARA, T314, Roll 561, frame no. 000287.] <br /> ({{jez-njem|"ABSCHLUSSMELDUNG ”FRUEHLINGSGEWITTER”: </br> 1.) TEILWEISE HEFTIGER FEINDWIDERSTAND BEI ERVENIK, BRATISKOVCI, KISTANJE, RADUCIC WURDE IM ENERGISCHEN ZUGREIFEN GEBROCHEN. BANDITEN DURCH EINBRUCH GREN. RGT. (MOT) 92 VON NW NACH KISTANJE UEBERRASCHT. </br> 2.) VERLUSTE: </br> A.) EIGENE: 1 TOTER, 3 VERWUNDETE, 1 CETNIK TOT. </br> B.) FEIND: 66 GEZAEHLTE TOTE, 60 BIS 70 WEITERE TOTE UND VERWUNDETE GESCHAETZT. 35 GEFANGENE IN ENGL. UNIFORM VON STAB 19. DALM. DIV. UND ROEM. 5. BRIG. </br> C.) BEUTE: 1 S.MG., 3 LE. MG., 42 MP., 2 PZ. BUECHSEN, 1 LE. GR. W., 1 FERNSCHRECHGERAET, 46 KARAB., 30 ENGL. MINEN, 10000 SCHUSS INF. MUN., 60 SCHUSS LE. GR.W. MUN., 3 ENGL. FAHRRAEDER."}})</ref>}} [[File:Hercegovački četnici i njemački vojnici s narodnim herojem Miletom Okiljevićem uoči njegovog strijeljanja juna 1944.jpg|thumb|Pripadnici [[369. legionarska divizija|369. „Vražje“ divizije]] i četnici Gatačke brigade Nevesinjskog korpusa JVuO sa vezanim [[Miletom Okiljevićem]], zamjenikom političkog komesara II čete I bataljona XI hercegovačke brigade, zarobljenim u borbama za Gat 15. maja 1944. godine (istog mjeseca je i strijeljan). Okiljević je proglašen 1951. godine za [[Narodni heroj Jugoslavije|narodnog heroja Jugoslavije]].<ref>[https://bandenkampf.blogspot.com/2017/10/bk0272.html?m=1 Bandenkampf in Jugoslawien 1941–1945: </br> 0272 | Photo | 369. (kroatische) Infanterie-Division]</ref>]] Vojvoda [[Dobroslav Jevđević]] je, pored Momčila Đujića i [[Pavle Đurišić|Pavla Đurišića]], vjerovatno najdalje otišao u kolaboraciji s njemačkim okupatorom, kada su u pitanju četničke jedinice van teritorije okupirane Srbije. Nakon kapitulacije Italije, boravio je u Rimu okupiranom od nacista. Nakon toga, našao se u Trstu, gdje je uspostavio čvrste veze s njemačkom obaveštajnom službom: {{izdvojeni citat|Ja sam javio Đujiću da preko naših ljudi u Sušaku i Trstu prihvate naše oficire koji idu iz Italije i upućuje u Liku i zap. Bosnu. Ovo sam javio i našima u Rim. Kap. Đaković javlja da su Nemci pobili oko 14000 partizana na prostoriji Crikvenica — Sušak — Rijeka, od kapitulacije Italije do danas.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_69.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 23. januara do 4. februara 1944. godine]</ref>}} U izvještaju od 20. februara 1944, poslatom majoru [[Slavoljub Vranješević|Slavoljubu Vranješeviću]], komandantu Zapadne Bosne JVuO, kapetan [[Ilija Jevtić]] piše o totalnoj subordinaciji [[Dinarska divizija|Dinarske divizije]] Nijemcima, koji u potpunosti kontrolišu četnike pod komandom vojvode Đujića: {{izdvojeni citat|Sem samog vojvode Đujića i jednog malog broja četnika, svi četnici Dinarske oblasti (oko hiljadu devet stotina i nekoliko) nalaze se pod nemačkom komandom. Hranu, odeću, obuću, cigarete i novac svaki četnik i njegov starešina prima kao i nemački vojnik odn. oficir. Svu municiju i oružje primaju takođe od Nemaca. Četnici pod nemačkom komandom nalaze se po bunkerima počev od Knina do Šibenika i Splita. U pojedinim bunkerima su izmešani, pola četnici pola ustaše. Nemački oficiri dolaze na Kosovo polje u četničku diviziju, a isto tako naši četnički oficiri i ostale starešine na čelu sa Đujićevim načelnikom štaba odlaze u Nemačku diviziju. Voze se na nemačkim automobilima kroz Knin i t.d. Jednom rečju između četnika i Nemaca postoji najtešnja saradnja i nemačka puna kontrola nad radom četnika. Jedino se pop Đujić, kao komandant divizije, sa svojom užom pratnjom ne pojavljuje pred njima.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_78.htm Izveštaj kapetana Ilije Jevtića od 20. februara 1944. komandantu zapadne Bosne o svom radu i saradnji četnika i Nemaca u Dalmaciji i Lici]</ref>}} Njemački poručnik [[Reinhard Kopps]], poznatiji kao ''Konrad'', bio je šef jedne obavještajne grupe [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]]. Kada je 3. marta 1944. došao iz [[Beograd]]a u [[Dalmacija|Dalmaciju]], sobom je doveo nekoliko [[ZBOR|ljotićevaca]], između ostalih i Roka Kaleba, pripadnika antikomunističke organizacije »[[Beli Orlovi]]«. Od ostataka Đačkog bataljona (ranije: Splitsko-šibenska četa), koji su uglavnom bili ljotićevci, i dijela četnika koje mu je ustupio vojvoda Đujić, poručnik Kopps je formirao odred »Konrad« čiji je zadatak bio da vrši diverzije na partizanske štabove, organe narodne vlasti, ubija simpatizere NOP-a i da spriječi veze iz unutrašnjosti sa jedinicama i štabovima NOVJ na otocima. Grupa »Konrad« brojila je oko 30 ljudi — četnika i Nijemaca, sa sjedištem u selu [[Zablaće]], pokraj [[Šibenik]]a.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_167.htm Izveštaj Štaba Dinarske četničke oblasti od 29. maja 1944. komandantu oblasti o akciji Grupe "Konrad" protiv pripadnika NOP-a na području Dalmacije]</ref> U izvještaju koji je 11. marta 1944. godine uputio komandi [[2. oklopna armija (Wehrmacht)|Druge oklopne armije]], o suradnji sa četnicima vojvode Đujića Kopps je zapisao sljedeće: {{izdvojeni citat|''Predmet: Četničke jedinice u sjevernoj Dalmaciji.'' Četnici su u sjevernoj Dalmaciji grupisani u jednu [[Dinarska divizija JVuO|diviziju »Dinara«]], čiji se štab nalazi u [[Kosovo polje (Dalmacija)|Kosovu]], 11 km južno od Knina. Komandovanje je u rukama vojvode Momčila Đujića, uz podršku majora Kapetanovića i kapetana Mijovića. Jačina grupâ, podređenih ovoj komandi, trenutno iznosi oko 6500 ljudi. Utjecajna zona se poklapa sa rajonom naseljenim Srbima unutar trokuta [[Knin]]—[[Šibenik]]—[[Zadar]] i doseže do zone [[Lika|Like]]. Operaciona zona je cijeli ovaj trokut, a naročito veće komunističke, partizanske oblasti, koje su naseljene Hrvatima. Do sada su vojne operacije izvođene u suradnji sa njemačkim divizijama, o čijim su rezultatima ove izvještavane. Znatni dijelovi ovih četničkih jedinica angažirani su na osiguranju njemačkih puteva za dotur. Posmatrano s vojne strane, trenutno se četnička suradnja sa njemačkim jedinicama ocjenjuje kao pozitivna. Na osnovu snaga, koje nam se ovdje nude, može se zaključiti da ona nije iskorištena u potpunosti, ali i ono što je do sada učinjeno upućuje na činjenicu, da bi njihovo dalje angažiranje u vojnom pogledu za nas bilo povoljno.<ref>[https://znaci.org/zb/4_21_10.pdf#page=1414 Zbornik dokumenata i podataka o narodnooslobodilačkom ratu, Narodnooslobodilačka borba u Dalmaciji, knjiga 10: siječanj—ožujak 1944. godine (tom 21, dokument br. 402, str. 1414—1418.)]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=696&rec=314&roll=564 NARA, T314, Roll 564, frame no. 000692.] <br /> ({{jez-njem|"Betr. Cetnik–Verbaende Norddalmatien. </br> In Norddalmatien sind die Cetniks in einer Division "Dinara" zusammengefasst, deren Hauptquartier in Kosovo, 11 km s. Knin, liegt. Die Fuehrung liegt in den Haenden des Wojwoden Momcilo Djujitsch, der seinerseits unterstuetzt wird von Major Kapetanowitsch und Hauptmann Miowitsch. Die Staerke der diesem Kommando unterstellten Gruppen belaeuft sich z.Zt. auf etwa 6500 Mann. Das Einflussgebiet stimmt ueberein mit dem serbischen Siedlungsraum innerhalb des Dreiecks Knin–Sibenik–Zara und reicht bis ins Lika–Gebiet hinein. Operationsgebiet ist dieses gesamte Dreieck, insbesondere die in ihm liegenden groesseren, kroatisch besiedelten kommunistischen Partisanbereiche. Militaerische Operationen wurden bislang in Zusammenarbeit mit deutschen Divisionen durchgefuehrt und deren Ergebnisse dorthin gemeldet. Darueber hinaus sind wesentliche Teile dieser Cetnik–Verbaende zur Sicherung deutscher Nachschubstrassen eingesetzt. </br> Militaerisch gesehen ist somit die Zusammenarbeit der Cetniks mit deutschen Verbaenden zur Zeit positiv zu beurteilen. Sie fuehrt wohl noch keineswegs zu voller Ausnutzung der sich hier uns anbietenden Kraefte, doch berechtigt das bisher Geleistete zu der Auffassung, dass ein weiterer Einsatz sich fuer uns militaerisch guenstig auswirken muss."}})</ref>|Izvještaj jedinice »Konrad« od 11. ožujka 1944. Komandi Druge oklopne armije o četničkim jedinicama u sjevernoj Dalmaciji}} Na osnovu svega iznesenog, poručnik Konrad predlaže nadređenim: „Što se tiče upotrebe četničkih jedinica sjeverne Dalmacije u vojne svrhe, treba reći da one predstavljaju samo nastavak prakse talijanskih jedinica. Uz to se prije svega mora dodati i to, da se Talijani nikada nisu usuđivali — i pored svih hrvatskih suprotnih tvrdnji — da u većem obimu sprovedu vojnu suradnju, jer oni nisu željeli da se ojačaju četnici, tada još neoprobani u težoj političkoj situaciji. Dok su Talijani sprovodili samo djelomične operacije, danas je, uz strogu kontrolu i rukovođenje, moguća mnogo obimnija mobilizacija četničkih jedinica. Đujić nam je rekao da će se njegove jedinice, nakon čišćenja partizanskih oblasti u dalmatinskom području, angažirati tako što će u suradnji sa njemačkim komandama izvršiti zapriječavanja Titovih kanala za snabdijevanje. Na osnovu ovdje poznatih činjenica ovo izgleda apsolutno moguće.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=700&rec=314&roll=564 NARA, T314, Roll 564, frame no. 000696.] <br /> ({{jez-njem|"Zur militaerischen Verwendung der Cetnikverbaende Norddalmatiens ist zu sagen, dass sie nur eine Fortsetzung der italienischen Verbindungen darstellen wuerde. Dazu muss allerdings hinzugefuegt werden, dass die Italiener es niemals gewagt haben – trotz aller gegenteiligen wiederholten kroatischen Behauptungen – in grossem Stil militaerische Zusammenarbeit durchzufuehren, da sie die damals noch nicht erprobten Cetniks in einer im uebrigen noch unreiferen groesseren politischen Lage nicht zu stark werden lassen wollten. Waehrend somit die Italiener nur Teilunternehmen durchfuehrten, waere bei straffer Kontrolle und Steuerung der Cetnikverbaende heute ein Heranziehen in weit groesserem Umfang moeglich. Djujitsch hat sich uns gegenueber bereiterklaert, seine Verbaende nach Saeuberung der Partisanengebiete im dalmatinischen Raum so einzusetzen, dass in Zusammenarbeit mit deutschen Dienststellen eine Sperrung der Versorgungskanaele Titos erfolgt. Auf Grund der hier bekannten Unterlagen erscheint dies vollkommen moeglich."}})</ref> [[File:Helmuth von Pannwitz and Chetniks.jpg|thumb|Njemački general [[Helmuth von Pannwitz]], zapovjednik [[15. SS kozački konjanički korpus|15. SS kozačkog korpusa]], u društvu četničkih oficirâ s teritorije NDH.]] U izvještaju Višeg SS i policijskog vođe u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj ''[[Gruppenführer]]a'' [[Konstantina Kammerhofera]] za mjesec mart 1944. godine, iskazano je stanovito nezadovoljstvo učinkovitošću četnikâ u Bosni i Hercegovini u borbi protiv NOVJ: {{izdvojeni citat|Policijska oblast II ([[Sarajevo]]): [...] </br> Borbena vrijednost četnika stacioniranih u policijskoj oblasti Sarajevo nastavila je opadati; borbe u okolici [[Višegrad]]a i [[Trebinje|Trebinja]] pokazale su da se oni mogu uspješno oduprijeti [neprijatelju] samo uz njemačku podršku. U [[Istočna Bosna|istočnoj Bosni]], četnici nisu pokazali nikakvu vlastitu inicijativu tijekom izvještajnog perioda.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=228&rec=314&roll=1548 NARA, T314, Roll 1548, frame no. 000222.] <br /> ({{jez-njem|"Polizeigebiet II (Sarajevo): </br> Der Kampfwert der im Polizeigebiet Sarajevo stehenden Cetniks ist weiter gesunken, bei den Kämpfen im Raum von Visegrad und Trebinje hat sich gezeigt, daß sie sich nur mit deutscher Unterstützung erfolgreich zur Wehr setzen können. In Ostbosnien zeigten sich die Cetniks im Berichtsmonat ohne eigene Initiative."}})</ref>|Mjesečni izvještaj za mart 1944. godine Višeg SS i policijskog vođe u Hrvatskoj (6. IV 1944).}} Konverzacija vođena između njemačkog opunomoćenog generala u NDH [[Edmund Glaise von Horstenau|Edmunda Glaisea von Horstenaua]] i feldmaršala [[Wilhelm Keitel|Wilhelma Keitela]], prilikom posjete Hitlerovom glavnom štabu početkom marta 1944, otkriva kakva je bila percepcija statusa četnika u NDH od strane vojnog vrha Trećeg Reicha: „U [[Berchtesgaden|Berhtesgaden]]u ljubazno me je primio Kajtel. Informisao me je o toku razgovora sa [[Nikola Mandić|Mandić]]em i Perićem [predsjednik vlade i ministar vanjskih poslova NDH — prim.]. U više navrata morao sam da ga prekinem kako bih ga ispravio, a pre svega u pogledu četničkog pitanja. On je mislio da se četnici sastoje samo od nekoliko dobrovoljaca (skraćeno „Hiwis“, dolazi od nemačke reči „Hilfswilligen“, prim. prev.), koji služe u nemačkim divizijama.“<ref>Glez fon Horstenau, Između Hitlera i Pavelića: Memoari kontroverznog generala, Nolit, Beograd, 2007, str. 456.</ref> Njemački nadležni organi su ukazivali svojim višim komandama i na vidljivu diskrepanciju u domaćem antikomunističkom taboru u kontekstu »borbe protiv bandi«. Tako se u izvještaju 264. pješadijske divizije od 10. aprila 1944. na jednoj strani tvrdi da „hrvatske vlasti očigledno poseduju vrlo malo poverenja u trajno postojanje vlastite vlade“,<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_43.htm Izveštaj 264. pešadijske divizije od 10. aprila 1944. Komandi 15. brdskog armijskog korpusa o vojno-političkoj situaciji u srednjoj Dalmaciji]</ref> dok se za četnike Dinarske divizije pod Đujićevom komandom navodi: {{izdvojeni citat|Nasuprot ovom, četnike treba ceniti kao jedini pouzdani faktor borbe protiv komunističkih bandi. Oni raspolažu, pored jednog boljeg rukovođenja i organizacije, i potrebnom inicijativom u borbi protiv bandi za sopstvena obaveštavanja i poduhvate i redovno javljaju upotrebljive rezultate izviđanja.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=494&rec=314&roll=562 NARA, T314, Roll 562, frames no. 000489—000490.] <br /> ({{jez-njem|"Die kroat. Behoerden besitzen anscheinend nur geringes Vertrauen in der dauernden Bestand der eigenen Regierung. </br> Im Gegensatz hierzu sind die Cetniks als einzig zuverlaessiger Faktor im Kampf gegen die kommunistischen Banden zu werten. Sie verfuegen neben einer besseren Fuehrung und Organisation ueber die im Bandenkampf notwendige Initiative zu eigenen Erkundungen und Unternehmen und melden regelmaessig brauchbare Aufklaerungsergebnisse."}})</ref>|Izveštaj 264. pešadijske divizije od 10. aprila 1944. Komandi 15. brdskog armijskog korpusa o vojno-političkoj situaciji u srednjoj Dalmaciji}} U telegramu poslatom 5. maja 1944. [[V SS korpusu]] iz [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]], o držanju vojvode Momčila Đujića je data veoma povoljna ocjena: {{izdvojeni citat|Đujić neupitni pristalica DM. Hrvatski državljanin, lojalno radi sa vlastitim trupama protiv komunista, nasilno mobiliše pravoslavce. Prema povjerljivom izvještaju, nedavno je više puta izrazio antibritanska osjećanja. Jačina: 7000. Jesu li Đujićeve jedinice na području V SS korpusa?<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1208&rec=314&roll=565 NARA, T314, Roll 565, frame no. 001203.] <br /> ({{jez-njem|"Djujic einwandfrei DM Anhänger. Kroat. Staatsangehöriger, arbeitet mit eigener Truppe gegen Kommunisten loyal zusammen, zwangsmobilisiert Pravoslaven. In letzter Zeit nach V—Meldungen wiederholt englandfeindlich geäussert. Stärke 7000. Sind Djujic—Verbände im Bereich V. SS—Korps?"}})</ref>}} U izvještaju od 10. maja 1944, oficiri 15. brdskog korpusa navode da Nijemci snabdijevaju ukupno 6.318 četnika u NDH („Hrvatska borbena zajednica“). Za skrb 4.421 četnika starala se [[264. pešadijska divizija (Nemačka)|264. divizija]], dok se o ostalih 1.897 brinula [[373. legionarska divizija|373. divizija]] Wehrmachta.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=828&rec=314&roll=565 NAW, T-314, Roll 565, frame 000823: Zabilješka o broju četnika koje snabdijeva 15. brdski korpus (10. maj 1944.).]</ref> Sredinom srpnja 1944. godine, u [[Istočna Bosna|istočnoj Bosni]] je organizirana [[Operacija Muholovka|operacija »Muholovka«]] ({{jez-njem|Fliegenfänger}}). U ratnom dnevniku [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] zabilježeno je da je izvođenje operacije povjereno [[13. SS oružana brdska divizija Handžar|13. SS brdskoj diviziji »Handžar«]] i lokalnim četnicima: {{izdvojeni citat|14. 7. 1944: </br> ''SS-brdska divizija »Handžar«'': </br> Za operaciju »Fligenfenger«, čišćenje prostora [[Osmaci]] (25 km jugoistočno od [[Tuzla|Tuzle]] — aerodrom bandi), krenula su 2 ojačana bataljona i četnici.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_218.htm ZBORNIK DOKUMENATA VOJNOISTORIJSKOG INSTITUTA: TOM XII — DOKUMENTI NEMAČKOG RAJHA — KNJIGA 4]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=960&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frame no. 000820.] </br> ({{jez-njem|"W–SS–Geb.Div. Handschar: </br> Zum Unternehmen "Fliegenfänger" Säuberung Raum Osmaci (25 SO Tuzla) (Bandenflugplatz) 2 verst. Btlne. und Cetniks angetreten."}})</ref>}} Nemački izveštaj iz jula 1944. godine ocenjuje da četnici Momčila Đujića broje oko 8.000 ljudi, od čega 7.000 naoružanih; ovi su dobro organizovani te neprijateljski orijentisani prema Englezima i bez engleske pomoći. Nijemci zaključuju da im oni zamjenjuju jednu do dvije divizije u Jugoslaviji: {{izdvojeni citat|Jedinica Konrad [srednja Dalmacija]: Saradnja sa četnicima izvanredna. '''Oni zamenjuju jednu do dve divizije'''. Samo se oni bore — ustaše manje aktivne.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&roll=195&broj=790 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000781.] <br /> ({{jez-njem|"Zusammenarbeit der Truppe mit Cetniks hervorragend. Cetniks ersetzen 1 — 2 Divisionen. Nur sie kämpfen. Ustascha wenig aktiv."}})</ref>|Izveštaj kapetana Merrema, drugog obaveštajnog oficira Komande Jugoistoka (Armijske grupe F) o inspekcijskom putu po Srbiji, Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj u periodu 20. jun — 4. juli 1944.}} Kapetan Merrem, njemački oficir koji je sastavio ovaj izvještaj, imao je samo riječi hvale na račun četnikâ Dinarske divizije JVuO i vojvode Momčila Đujića: {{izdvojeni citat|[[373. legionarska divizija|373. pešadijska divizija]]: Saradnja sa četnicima vrlo dobra (1. lički korpus sa sedištem u [[Gračac]]u). Oni nemaju direktnu vezu sa Đujićem. Rukovođenje njima direktno od strane obaveštajnog odjeljenja divizije. Njihovim akcijama uvek prisustvuje nekoliko Nemaca koji kontrolišu isporuke municije i snabdevanja. [...] '''Oni su jedini stvarno korisni saborci''' [podvučeno u originalu — prim.]. Jedino od njih dolaze korisna obaveštenja o neprijatelju. [...] Jedan četnički komandant odaje utisak potpuno pouzdanog saborca, koji je i neprijateljski nastrojen prema Englezima. [...] Četnici su vrlo častoljubivi i drago im je kada Nemci primete njihove podvige. [...] Podoficir Bartl poznaje lično vojvodu Đujića. Đujić mu šalje čak i sopstvene naredbe u vezi s područjem [[Donji Lapac|Lapca]]. [Najbolja taktika protiv partizana sastoji se u upotrebi specijalnih jedinica] i kombinovanju četnika u jedinice snage jednog bataljona sa jednim nemačkim vodom sa radio stanicom i, po mogućstvu, teškim oružjem.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&roll=195&broj=793 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000784.] <br /> ({{jez-njem|"Ic–Aussenstelle der 373. (kroat.) Div. – Uffz. Bartl. </br> Sehr gute Zusammenarbeit mit Cetniks. (1. Lika–Korps Sitz Gracac.) Kein unmittelbarer Einfluss Djuic. Direkte Führung durch Ic–Aussenstelle. Bei Cetnik–Einsatz nehmen meist einige deutsche Soldaten teil. Dadurch Kontrolle der Munitions– und Verpflegungslieferung gewährleistet. "Kroatische Kampfgemeinschaft" bezeichnet Bartl nur als Ausdruck im deutschen Schriftverkehr. Cetniks können diesen Begriff nicht und würden bei Bekanntgabe feindselige Haltung einnehmen. Cetniks sind die einzigen brauchbaren Mitkämpfer. Diese allein liefern auch brauchbare Feindmeldungen. </br> Kurze Rücksprache mit einem örtlichen Cetnik–Führer ergab den Eindruck eines absolut zuverlässigen, sogar englandfeindlichen Mitkämpfer. </br> Cetniks sind sehr ehrgeizig und sehen es gerne, wann ihre Taten von Deutschen beobachtet werden. Geschriebenes Wort (Flugblätter) gilt bei ihnen wenig. Das gesprochene Wort ist alles. Gute Flüsterpropaganda hat grossen Einfluss. </br> Von Invasion sprechen Cetniks kaum. </br> Uffz. Bartl kennt den Vojvoden Djuic persönlich. Djuic schickt ihm sogar die den Raum Lapac berührenden eigenen Befehle. </br> Auf die Frage, wie man nach seiner Ansicht der kommunistischen Banden Herr werden könne, antwortete Uffz. Bartl: "Durch andauerndes Jagen mit kleinen Jagdkommandos (Kleinkrieg nach Bandenart), durch Einsatz von Tarneinheiten und durch Zusammenfassen der Cetniks in Batl.–Stärke, dabei etwa 1 deutscher Zug mit Funk und möglichst mit schweren Waffen." </br> Uffz. Bartl macht einen sehr guten Eindruck, scheint sich aber doch sehr viel zuzutrauen, wenn er behauptet, er könne die gesamten Djuic–Cetniks dahin bringen, wo wir sie haben wollen, falls er an die entsprechende Stelle gesetzt werden wurde."}})</ref>}} Visoka ocjena za doprinos četničkih formacijâ s teritorije marionetske NDH ratnim naporima njemačkog okupatora data je 25. jula 1944. godine i od strane nadležnih instanci iz [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]]: {{izdvojeni citat|Hrvatska: [...] Četnici su, s obzirom na vlastitu slabost, naši prirodni saveznici u borbi protiv komunizma. '''Samo se oni bore'''! “Hrvatska borbena zajednica” postoji samo na papiru.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=716&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000707.] </br> ({{jez-njem|"Cetniks unter Berücksichtigung eigener Schwäche im Kampf gegen Kommunisten unsere natürlichen Verbündeten. Sie allein kämpfen! "Kroatische Kampfgemeinschaft" steht nur auf dem Papier."}})</ref>|Zabilješka sa sastanka od 25. jula 1944.}} U izvještaju od 11. avgusta 1944, nakon proputovanja koje je Vojni zapovjednik Jugoistoka poduzeo u zoni odgovornosti V SS brdskog korpusa na teritoriju NDH, o tamošnjim četnicima te suradnji s njima kazano je: {{izdvojeni citat|Dobro iskorištavanje četničkih komandanata. Zahtjev za premještaj [[369. legionarska divizija|369. pješadijske divizije]] zbog sve češćih incidenata između četnika, o čijoj suradnji divizija apsolutno ovisi, i hrvatskih pripadnika divizije. 369. pješadijska divizija se sastoji od otprilike 70% Hrvata. Zapovjednik divizije napominje da se najmanje 40% njih smatra nepouzdanim.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&roll=192&broj=445 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000440.] <br /> ({{jez-njem|"Gute Ausnutzung der Cetnikführer. Antrag auf Herauslösung der 369.I.D. da sich Zwischenfälle zwischen Cetniks, auf deren Zusammenarbeit Division unbedingt angewiesen, und kroat.Div.Angehörigen mehren. (Siehe Ic–Bericht). 369.I.D. besteht aus ca. 70 % Kroaten. Div.Kdr. bemerkt, dass hiervon minderstens 40 % als unzuverlässig anzusehen sei."}})</ref>|Izvještaj o posjeti OBSO-a zoni odgovornosti 5. SS brdskog korpusa od 7. do 11. avgusta 1944. godine (11.8.44).}} Major Adolf von Ernsthausen je bio zapovjednikom 392. artiljerijske pukovnije iz sastava [[392. legionarska divizija|392. (hrvatske) pješačke divizije]], jedne od tri njemačko-hrvatske divizije (pored [[369. legionarska divizija|369. legionarske divizije]] i [[373. pješadijska divizija|373. pješadijske divizije]]). Kao veteran [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]] sa iskustvom ratovanja na [[balkanskom bojištu]], major von Ernsthausen biva upućen [[1944]]. godine u okupiranu Jugoslaviju. Von Ernsthausen će [[1959]]. godine objaviti ratne memoare pod naslovom ''Die Wölfe der Lika. Mit Legionären, Ustaschi, Domobranen und Tschetniks gegen Titos Partisanen. Erlebnisse in Kroatien 1944'' (“Vukovi [[Lika|Like]]. Sa legionarima, ustašama, domobranima i četnicima protiv Titovih partizana. Doživljaji u Hrvatskoj 1944.”).<ref>[https://winkelried-verlag.de/buecher/landser-am-feind/744/die-woelfe-der-lika Winkelried Verlag: Adolf von Ernsthausen, Die Wölfe der Lika]</ref><ref>[https://www.booklooker.de/B%C3%BCcher/Adolf-von-Ernsthausen+Die-W%C3%B6lfe-der-Lika-Mit-Legion%C3%A4ren-Ustaschi-Domobranen-und-Tschetniks-gegen/id/A02Iwx5I01ZZ3 Ernsthausen, Adolf von — Die Wölfe der Lika. Mit Legionären, Ustaschi, Domobranen und Tschetniks gegen Titos Partisanen. Erlebnisse in Kroatien 1944 — Landser am Feind, Band 5 (www.booklooker.de)]</ref> O sveobuhvatnoj saradnji Dobroslava Jevđevića s okupacionim vlastima bio je general Mihailović, u više navrata, obaviješten i od strane Jovanke Krištof (pseudonim »Mira«), četničke obavještajke u [[Slovenija|Sloveniji]]. U veoma opširnom izvještaju od 29. juna 1944, Krištof o Jevđeviću (pseudonim »Aero«) daje nedvosmislenu ocjenu: „Aero je drugi [[Milan Nedić|Nedić]].“<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_198.htm Izveštaj obaveštajnog organa od 29. juna 1944. Draži Mihailoviću o stanju četničkih organizacija u Sloveniji, Hrvatskom primorju, Gorskom kotaru i Lici i saradnji sa nemačkim okupatorima]</ref> Pored toga, Krištof karakteriše Jevđevića kao „vrlo kompromitovanu osobu“ (najprije zbog „jakog sudelovanja sa okupatorom“), te zaključuje da ovaj ne bi mogao organizovati četničku ilegalu. Iz izvještaja Krištof može se zaključiti kako su vojvoda Dobroslav Jevđević i kapetan [[Dušan Đaković]], komandant 4. brigade iz sastava Ličko-kordunaške oblasti JVuO, bili podređeni okupatoru i suštinski i u simboličkoj ravni: {{izdvojeni citat|Odred u Ab.[aciji, tj. [[Opatija|Opatiji]] — prim.] likvidiran. 19 ljudi otišlo u [[Postojna|Postojnu]], a 10 ih ide u Nem.[ačku] kom. na [[Rijeka|Reci]], gde će služiti kao [[Gestapo]]. Tu će biti sa njima i Aero i kap. Đak., pa čak i r. stanica. [...] Svi su ti odredi pod Nem. kom. i bez međusobne veze, razbacani po [[Istra|Istri]], da se pokaže celom narodu, kako su Srbi Nem. sluge. Plaćeni su — vojnici 360 L.[ira] mesečno, podnar. 450 naredn. 525 podpor. mislim 3.000 a kap. Đak. 5.800 L. [...] U Josipdol je poslao Aero 11 ljudi, navodno da osnuju tamo četničku komandu. Međutim ti su ljudi Nem. tajna policija, a od četnika iz šume, koji su im dolazili u vezi, da je to četn. komanda, napravili Nem. radni bataljon, koji vode Nem. Tu je oko 40 ljudi, ostali su prestali dolaziti kad su videli šta se sa ovima desilo. [...] Kud ćemo veće poniženje za našu vojsku nego da komanduje Nem. poručnik našem kapetanu, pa i vojvodi, samo sreća, da je taj vojv. surogat, inače propadosmo od bruke... Sve ove i slične akcije vodi kap. Đaković, naravno pod komandom Nem. poručnika. Odluke o njima donosi Aero u dogovoru sa Nem. Upravo je gnusno gledati, kako se obojica klanjaju pred Nem. potpor. i por., pa kaplarima. Đak. sve pozdravlja fašistički uzdignutom rukom, a Aero samo veće činove oficire, inače našim pozdravom. [...] U Lici saradnja sa okupatorom je na čisto drugoj bazi — tamo mora okupator popuštati, jer inače odoše ljudi u šumu, a vođe su potpuno Nem. sluge i nemaju kamo bežati. [...] '''U krvi im je šurovanje sa okupatorom, a nama prikazuju kako vode vele politiku i kolike žrtve za narod s tim pridonašaju — dok u stvari nisu ništa drugo nego ponizne Nem. sluge'''. [...] Potrebno je već jednom započeti sa ozbiljnim i poštenim radom, jer će nas katastrofa preteći. Saradnju sa okupatorom trebalo bi napraviti na čisto drugoj bazi i ne sme biti vidna. Bar ovde.}} Na drugoj strani, Jovanka Krištof izdvaja kao pozitivan primjer vojvodu Momčila Ðujića: „Ovi ljudi ovde vide jedini spas u vojv. Đujiću, jer ga smatraju poštenim i iskrenim borcem za našu stvar. Isto ima org. dobro sprovedenu. Pljačkati i krasti ne dozvoljava o čemu su se uverili iz njegove prop. gde su imena poubijanih ljudi zbog nediscipline i raznih prekršaja. To ljudima imponira — pošten rad i samo to žele, a i zaslužuju, jer ih nepoštenje tuče već 3 1/2 god. I pored svega toga, ostali su verni našoj ideji. Isto saradnja sa okupatorom je na čisto drugoj bazi i ne vodi se trgovina sa ljudima, kao ovde. Ovo vodstvo se jako boji Đujića i gaji mržnju prema njemu zato hoće ljudima dokazati, da Đujić nema ništa odnosno samo par sto vojnika bez oružja koji kao čudo gledaju mitraljez. A isto, da su pod Nem. kao ovi ovde.“ U pokušaju da prebaci teret odgovornosti za sopstvenu kolaboraciju s okupatorom na komandanta Dinarske divizije JVuO, vojvoda Jevđević piše Mihailoviću 8. avgusta 1944. godine: „Garantujem i imam stotine dokaza da trupe Đujića u velikom delu stoje u tešnjoj vezi od mene, ali to niko ne vidi. Vi bi se začudili, kad bi vam sve ispričao kakve mi izveštaje pokazuju Nemci o svojim vezama sa našim jedinicama, naročito kod [[Uroš Drenović|Drenovića]] i ostalih, prebacujući mi da ih mi sabotiramo i podmuklo rušimo.“<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kut. 156, reg. br. 51/1—1.</ref> I u izvještaju od 10. avgusta 1944, Jovanka Krištof je upozorila Mihailovića na činjenicu da se [[Lika|lički]] četnici pod komandom vojvode Jevđevića nalaze u [[Istra|Istri]] u službi okupatora, kao i da su pred [[Nacionalsocijalistička njemačka radnička partija|nacistima]] (»broj 11«) dužni salutirati [[Rimski pozdrav|fašističkim pozdravom]]: {{izdvojeni citat|Kolben [potpukovnik [[Karl Novak]] — prim.] se povratio 3 ov. meseca. Zgrozio se nad ovim radom. Nije mogao svega verovati kad su mu referisali oficiri i vojnici, dok nije neke stvari i na vlastite oči video. Mislim, da je dosta ako Vam kažem da stalno uzdiše i govori pri svakoj prilici: »Jadni Čiča, kako ga upropastiše, zar [[Vermaht]] i [[Gestapo]], da predstavlja Čičinu vojsku.« Prebleđuje slušajući i gledajući ovo. 3. mu referiraše četnici da su dobili naređenje da moraju svi nacistički pozdravljati. A jučer se sam uverio da ima oficira, koji profaniraju našu uniformu, te u njoj putuju iz [[Postojna|Postojne]] u Trst i daju povoda komun. za prop. Isti oficir Korać je tako i u Ab.[aciju] došao samo da je još imao natpis na rukavu i kapi »Lika« što po naređenju moraju svi u Postojni nositi. Ja sam ga napala zbog toga, a isto tako i Jovanovog brata, te su jučer svi na putu skinuli te sramotne natpise. [...] Čujem da Jovan sad ostaje kod Vas. Neka Vam ispriča kako su part.[izani] u okolici Post.[ojne] natiskali plakate o četn. banditima sa natpisom »Lika« na rukavu i kapi, koji su pljačkali selo sa br. 11 i odveli x ljudi i t.d. [...] Nadam se da će sad sigurno uspeti četnicima, da se odele od br. 11. Samo mnogi su od njih mišljenja da su ovim radom upropas[ti]li i ovde i Liku.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_21.htm Izveštaj Jovanke Krištof od 10. avgusta 1944. Draži Mihailoviću o stanju ličkih četnika u Istri, njihovoj saradnji sa Nemcima i ponašanju Dobrosava Jevđevića u vezi sa problemom vraćanja četnika u Liku]</ref>}} === Borbe pod nemačkom komandom u Srbiji (1944) === {{main|Prodor NOVJ u Srbiju proleća 1944.|Topličko-jablanička operacija}} [[File:Nemci predaju minobacač četnicima.jpg|thumb|Nemci predaju minobacač četnicima u Srbiji 1944.]] {{Quote box | citat = „D.M.-bande dosada nisu nikad napale okupacione trupe.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1115&rec=501&roll=255 NARA, T501, Roll 255, frame no. 001111: Izvještaj o bandama u okolini katarakti Dunava (bez datuma, približno mart 1944).] <br /> ({{jez-njem|"Bisher haben die D.M.Banden die Besatzungstruppen noch nie angegriffen."}})</ref> | izvor = Nemački izvještaj o četnicima u okolini katarakti Dunava od marta 1944. | width = 40% | align = right}} {{Quote box | citat = „Titove bande imaju se napasti i uništiti, odn. zarobiti. Pristalice D.M.-a (četnici) ne smatrati neprijateljima.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1264&rec=501&roll=255 NARA, T501, Roll 255, frame no. 001260: Naredba 923. Landeschuetzen-bataljonu za akciju „Dunav“ (29. Juli 1944.).] <br /> ({{jez-njem|"Angetroffene Titobanden sind anzugreifen und zu vernichten bzw. gefangen zu nehmen. DM—Anhänger (Cetniks) sind nicht als Feind anzusehen."}})</ref> | izvor = Naredba 923. Landesschuetzen-bataljonu za akciju „Dunav“ od 29. jula 1944. | width = 40% | align = right}} Oko [[Nova godina|Nove godine]] po [[Julijanski kalendar|julijanskom kalendaru]] 1944, dolazi do žestokih [[Bitka za Ivanjicu (januar 1944.)|borbi za Ivanjicu]]. Ovom prilikom, četnici Draže Mihailovića stupaju u borbu protiv snagâ NOVJ skupa sa Nijemcima, [[Bugari|Bugarima]] i kvislinškim formacijama (Državna i Poljska straža). 11. januara 1944, u Vrhovnu komandu JVuO stiže depeša kapetana [[Nikola Kalabić|Nikole Kalabića]] (pseudonimi »Švarc« i »Ras-Rasa«), u kojoj se navodi: „Nemci i Bugari uz pomoć četnika ušli u Ivanjicu, a tenkovi produžili dalje. Komunisti otstupaju u pravcu Javor — Kušići. Od naših u borbi [[Vuk Kalaitović|Kalait]] i Marković. Gubici nisu još utvrđeni. Nemci danas prošli kroz [[Kosjerić]] i sutra stižu na bojište. Od komunista učestvuju u borbi muslimanska i dalmatinska brigada.“<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_58.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 14. januara 1944. godine]</ref> Kapetan [[Predrag Raković]] (»Kar-Kar« i »Pre-Pre«) šalje 13. januara dvije depeše kojima obavještava VK JVuO i generala Mihailovića o stanju na terenu: {{izdvojeni citat|Primio sam sva Vaša naređenja za prikupljanje snaga za dejstvo prema Ivanjici protivu komunista. Situacija kod Ivanjice 12-I uveče: partizani su izbačeni iz Ivanjice i odbačeni prema Mučnju, a štab mi je još u Katićima. Partizani tamo imaju 1, 2 i 5 proletersku brigadu i srbijansku proletersku brigadu. Ukupno oko 3000 ljudi. Odlično naoružani sa dosta municije. Od okupatora: Nemaca vrlo malo sa 5 tenkova, a Bugara 1000. Nemci ne nameravaju da dovedu u ovu oblast jače snage za borbu, jer su radi da ove partizane likvidiraju sa Bugarima, srpskom državnom stražom i da im pomognu četnici D. M. I jedna i druga strana drže se u toku 13-I pasivno.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_67.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 15. do 31. januara 1944. godine]</ref>}} Kad je sredinom marta 1944. operativna grupa sastavljena od [[Druga proleterska divizija NOVJ|Druge]] i [[Peta krajiška divizija NOVJ|Pete divizije]] NOVJ iz [[Sandžak]]a [[Prodor NOVJ u Srbiju proleća 1944.|prodrla u zapadnu Srbiju]], nesuglasice između četnika i Nijemaca u Srbiji potisnute su u drugi plan. Trupe sastavljene od jedinica [[Vermaht]]a i [[Vafen-SS|SS]], korpusâ JVUO, bugarskog okupacionog korpusa, [[Srpska državna straža|SDS]], [[Srpski Doborvoljački Korpus|SDK]] i [[Ruski Zaštitni Korpus|Ruskog zaštitnog korpusa]] pod objedinjenom nemačkom komandom generala [[Hans Felber|Hansa Felbera]] funkcionisale su kao jedinstvena operativna grupa u [[Operacija Kamerjeger|operaciji »Kammerjäger«]]. Kod nadležne je četničke komande majora [[Neško Nedić|Neška Nedića]] bio akreditovan nemački kapetan Vajel kao oficir za vezu. Zajedničke operacije trajale su nešto duže od dva meseca.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_57.htm Izveštaj Vojnoupravnog komandanta jugoistoka od 13. maja 1944.]</ref> Kao znak otopljavanja odnosa na liniji četnici–okupator, nakon unilateralnog raskidanja (sa njemačke strane) [[Ugovori o saradnji četnika i Wehrmachta|sporazuma potpisanih]] u zimu 1943/1944. godine te organiziranja [[Operacija Treibjagd|operacije »Hajka«]] protiv [[Nikola Kalabić|Kalabićevih]] četnika, u drugoj polovini marta 1944. upriličen je sastanak komandanta Drugog ravnogorskog korpusa kapetana [[Predrag Raković|Predraga Rakovića]] sa oficirom [[Schutzstaffel|SS]]-a Biermannom, inače njemačkim zapovjednikom [[Čačak|Čačka]]. Tom prilikom je kapetan Raković garantovao „da ne postoje ni najmanje namere da se planira opšti ustanak ili da se sprovedu sabotažne akcije“ protiv Nijemaca, odnosno da će „na teritoriji Srbije“ iznova nastupiti primirje. U Mihailovićevo ime, četnički komandant je iskazao spremnost „za borbu protiv komunista i izvan Srbije, uz isporuke municije“, a nije čak odbacio ni mogućnost angažovanja „na drugim evropskim frontovima“.<ref>[https://web.archive.org/web/20221206140940/https://znaci.org/00001/4_14_3_269.htm Izveštaj Feldkomandanture u Čačku od 25. marta 1944. komandantu Jugoistoka o pregovorima sa komandantom 2. ravnogorskog korpusa]</ref> U izvještaju Komandi Jugoistoka, [[obersturmführer]] Biermann navodi da Draža Mihailović od njemačke strane očekuje diskretnost u održavanju kontakata, naročito stoga što bi srpske kvislinške vlasti u JVuO mogle vidjeti konkurenciju: {{izdvojeni citat|Kapetan Raković mi je kazao lično, takoreći u povjerenju kao prijatelju, da sve što mi je do sada rekao i sve što sam ja zapisao, on rekao po nalogu Draže Mihailovića, s kojim je imao svakodnevnu radio-vezu i od koga je dobivao stalna uputstva o predmetu prethodnih razgovora. Pritom me uvjerava da će sa strane Mihailovića, naravno, sve biti demantirano, ukoliko se o sadržaju razgovorâ ponovno dozna u [[Beograd|beogradskim]] krugovima ([[Milan Nedić|Nedić]], [[Dimitrije Ljotić|Ljotić]]). Sasvim je prirodno da ovi krugovi pokušavaju svim sredstvima osujetiti sporazum između njemačke okupacijske vlasti i Draže Mihailovića, jer trenutno su oni legalni predstavnici srpskog naroda te bi možda mogli strahovati za svoje pozicije. Pregovore između DM–pokreta i njemačkih vlasti ovi bi krugovi odmah iskoristili u propagandne svrhe i predstavili ih kao kraj ili slabost DM–pokreta.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=281&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frames no. 000268—000269.] <br /> ({{jez-njem|"Hauptmann Rakovic sagte mit persönlich, sozusagen vetraulich zu einem Freund, dass alles, was er mir bisher gesagt und ich aufgeschrieben habe, von ihm im Auftrage von DM gesagt worden sei, mit dem er tägliche Funkverbindung habe und von dem er laufend Anweisungen für den Stoff der bisherigen Besprechungen erhalten habe. Er versichert mir gleichzeitig dass selbverstandlich von DM–Seite alles abgestritten werde, falls wieder der Inhalt der Besprechungen in Belgrader Kreisen (Nedic, Ljotic) bekannt werde. Es sei zu natürlich, dass diese Kreise mit allen Mitteln eine Verständigung zwischen der deutschen Besatzungsmacht und DM zu hintertreiben versuchen, denn sie seien ja gegenwärtig die legalen Vertreter des serbischen Volkes und müssten evtl. um ihren Posten fürchten. Verhandlungen der DM–Bewegung mit deutschen Behörden würden sofort von diesen Kreisen propagandistisch aufgeschlachtet und als Ende bezw. Schwäche der DM–Bewegung hingestellt."}})</ref>|Njemački izvještaj od 25. marta 1944. o pregovorima šefa [[Sicherheitsdienst]]a u Čačku obersturmführera Biermanna sa kapetanom [[Predrag Raković|Predragom Rakovićem]], komandantom 2. ravnogorskog korpusa JVuO}} Kapetan Predrag Raković, jedan od glavnih četničkih komandanata zaduženih za održavanje [[Saradnja četnika sa Nedićevom vladom|veze s Milanom Nedićem]] i Nijemcima, ponovo se sastaje sa Biermannom u Čačku 26. aprila.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=331&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frame no. 000314.]</ref> Raković je tada naveo da mu je general Mihailović povukao punomoć za obavljanje poslovâ s Nijemcima i da zbog toga na ovom sastanku ne sudjeluje kao njegov predstavnik. Očigledno da je Draža Mihailović bio sasvim upoznat sa ovim kontaktima i davao je za njih odobrenja, dok je Raković održavao kontakte i obavljao poslove s Nijemcima, iako su mu ovlaštenja bila povučena.<ref>[https://znaci.org/00001/40_63.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje NEFORMALNA KOLABORACIJA U SRBIJI]</ref> Ubrzo je uslijedilo potčinjavanje Rakovićevog Drugog ravnogorskog korpusa JVuO (kao i Javorskog korpusa pod komandom majora [[Radomir Cvetić|Radomira Cvetića]]) njemačkim trupama u jugozapadnoj Srbiji, što se može zaključiti iz jednog izvještaja Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka s početka aprila 1944: {{izdvojeni citat|Cvetićevi četnici osiguravaju lijevi bok grupe Jug i izviđaju u pravcu [[Golija|Golije]] od Drinića ka sjeveru. Zadatak Rakovićeve grupe nepromijenjen.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&roll=256&broj=413 NARA, T501, Roll 256, frames no. 000408—000409.] </br> ({{jez-njem|"Die Cvetic–Cetniks sind zum Schutz der linken Flanke der Angriffsgruppe Süd und zur Aufklärung über das Golija–Gebirge über Dramici nach Norden vorzuführen. Auftrag für Rakovic–Cetniks bleibt unverändert."}})</ref>|Izvještaj opunomoćenog komandanta Jugoistoka svim potčinjenim jedinicama za 3. april 1944. godine}} U dnevnom izvještaju iz Komande Jugoistoka za 18. april 1944, predviđa se koji će sektor zauzeti jedinice pod Rakovićevom komandom u vrijeme izvođenja operacije »Kammerjäger«, kojom prilikom je okupator s uspjehom osujetio [[Drugi prodor NOVJ u Srbiju|drugi prodor NOVJ u Srbiju]]: {{izdvojeni citat|Rakovićeva grupa dobila zadatak da postavi osiguranja prema jugu na sjevernoj obali Studenice.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&broj=514&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000510.] <br/> ({{jez-njem|"Unternehmen Kamerjägger. II. Eigene Lage: </br> F/ Cetnik–Gruppe Rakovic erhielt Auftrag zur Abschirmung nach S gegen Feind auf dem nördl. Studenica–Ufer."}})</ref>|Dnevni izvještaj opunomoćenog komandanta Jugoistoka tokom operacije Kammerjäger, 18. april 1944.}} Iz jednog razgovora na visokom nivou (prisutni: general [[Hans Felber]], vojni zapovjednik Jugoistoka i [[Hermann Neubacher]], specijalni izaslanik njemačkog Ministarstva vanjskih poslova), održanom 11. aprila 1944. godine, može se nazrijeti koliko su okupacioni dužnosnici bili zadovoljni saradnjom sa četnicima i ostalim [[Kolaboracija|kolaboracionističkim]] snagama na [[Balkan]]u: {{izdvojeni citat|Neubacherovo mišljenje o vrijednosti srpskih formacijâ: [[Srpska državna straža|SDS]] loša, Hipo (pomoćna policija) isto, [[Srpski dobrovoljački korpus|SDK]] dobar, četnici veoma različito. U Crnoj Gori se dobro tuku [[Crnogorski dobrovoljački korpus|dobrovoljci pod njemačkim vođstvom]]. Kosovski Albanci se bore s nama. Evzoni u Grčkoj nijesu za odbranu obale, ali su korisni u unutrašnjosti zemlje i sigurno neće pucati na nas.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&broj=462&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000458.] <br/> ({{jez-njem|"Auffassung Neubacher über den Wert der serbischen Verbände: SSW schlecht, Hipo desgleichen, SFK gut, Cetniks sehr unterschiedlich. In Montenegro schlügen sich die Freiwilligen unter deutscher Führung gut. Die Kosovoalbaner kämpfen mit uns. Evzonen in Griechenland sind nichts für Küstenverteidigung, brauchbar wohl aber im Innern des Landes, werden bestimmt nicht auf uns schiessen."}})</ref>|Vojni zapovjednik Jugoistoka (Razgovor Felber-Neubacher, 11. april 1944.)}} U izvještaju Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka generala Hansa-Gustava Felbera (u odjeljku naslovljenom „Stanje kod neprijatelja“), sačinjenom 22. aprila iste godine, ambivalento držanje jedinicâ JVuO prema okupatorskim vlastima smatra se glavnom karakteristikom četničkog pokreta u Srbiji: {{izdvojeni citat|Srbija: <br /> Pokret DM je podijeljen unutar sebe. Dok se neki aktivno bore na strani njemačkog Wehrmachta protiv komunista — a da nijesu odustali od temeljnih rezervi prema svakom okupatoru — manje bande DM u centralnoj i istočnoj Srbiji spremne su činiti štetu. Izvještaji koji se stalno pojavljuju o pregovorima Draže Mihailovića i Tita nijesu potvrđeni i takođe se doimaju nevjerovatnim.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&roll=256&broj=556 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000552.] <br /> ({{jez-njem|"Die DM–Bewegung ist in sich aufgespalten. Während ein Teil aktiv an der Seite der deutschen Wehrmacht gegen die Kommunisten kampft – ohne dadurch die grundsätzlichen gegen jeden Okkupator vorhandenen Vorbehalte aufgegeben zu haben – treiben kleinere DM–Banden in Mittel–und Ostserbien nach wir vor ihr Unwesen. Immer wieder auftauchende Meldungen über Verhandlungen zwischen DM und Tito bestätigen sich nicht und erscheinen auch unglaubwürdig."}})</ref>|Izvještaj vojnoupravnog komandanta Jugoistoka o stanju u periodu od 16. marta do 15. aprila 1944. godine}} 12. aprila 1944. godine, pukovnik [[Jevrem Simić]] izdaje jednom četničkom nižem oficiru objavu o kretanju na terenu brigade kojom komanduje, kako bi ovaj mogao što efikasnije uništavati jatake i simpatizere [[Narodnooslobodilački pokret|NOP]]-a: {{izdvojeni citat|OBJAVA Za G. Milića Majstorovića p.poručnika, komandanta II bataljona III leteće kosmajske brigade, koja mu se izdaje s tim da može slobodno da se kreće sam ili sa svojom vojskom po terenu koji je ugovoren sa našim saveznicima Nemcima i Bugarima i da u ime Kralja Petra II Karađorđevića oduzima svu rekviziciju i kolje sve partizanske jatake i simpatizere zbog čega će dobiti čin majora.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_115.htm Objava komandanta četničke oblasti u Srbiji od 12. aprila 1944. komandantu 2. bataljona 3. kosmajske brigade za nesmetano kretanje od okupatora i klanje simpatizera narodnooslobodilačkog pokreta]</ref>}} 1. maja 1944. godine, u dnevnom izvještaju Vojnoupravnog zapovjednika Jugoistoka, koji potpisuje načelnik štaba general [[Kurt Geitner]], navodi se cifra od nekoliko hiljada pripadnika JVuO koji pomažu okupatoru u zaustavljanju ofenzive NOVJ: {{izdvojeni citat|Srbija — Stanje u sopstvenim redovima: </br> Borbena grupa Weyel: 500. SS padobranski lovački bataljon, sa otprilike 1.000 četnika, odbacio je neprijatelja kod [[Seča Reka|Seče Reke]] (6 km zap. od [[Kosjerić]]a) i sa manjom borbenom grupom vrši napad na neprijatelja kod Varde. Izbrojano 10 mrtvih neprijatelja; vjerovatni veći gubici. [...] </br> Četnici su raspoređeni duž linije [[Požega]]—Kosjerić—[[Ražana]]—[[Povlen]], sa ukupnom jačinom od približno 5.000 ljudi. Pojedine grupe su poslale oficire za vezu. Draža Mihailović, koji je preuzeo jedinstveno zapovjedništvo, namjerava uspostaviti radio-vezu s njemačkom komandom.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=673&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frames no. 000669—000670.] <br /> ({{jez-njem|"Serbien. Eigene Lage. </br> B. Kampfgruppe Weyel. Fg.Abt. 696 bis Kostojevici an Straße 4 OSO Rogacica durchgestossen. SS–Fallschirmjäger–Btl. hat mit etwa 1000 Cetniks Feind bei Sjecareka [sic!] (6 W Kosjerici) geworfen und steht mit einer schwächeren Kampfgruppe im Angriff gegen Feind bei Varda. 10 gezählte Feindtote, weitere Feindverluste wahrscheinlich. </br> F. Cetniks stehen im allg. Linie Pozega–Kosjerici–Razana–Povlen in Gesamtstärke ca. 5000 Mann. Einzelen Gruppen haben V.Offz. abgestellt. DM., der Gesamtführung übernommen hat, will Funkverbindung zu deutschem Kommando herstellen."}})</ref>}} U monografiji “Četnici u Drugom svjetskom ratu 1941—1945” [[Jozo Tomašević]] zaključuje: „Ne mogu ipak dati nikakvu potvrdu toj slutnji da je Mihailović održavao direktnu radio-vezu s Nijemcima, a uzimajući u obzir njegov način ponašanja u cijelom ratu, malo je vjerojatno da jest.“<ref>[https://znaci.org/00001/40_63.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje NEFORMALNA KOLABORACIJA U SRBIJI]</ref> Međutim, Hermann Neubacher svjedoči u memoarima kako je, makar tokom nekoliko dana u zimu [[1945]], održavao izravnu radio-vezu s Mihailovićevim štabom.<ref>Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN — Službeni list SCG, Beograd, 2005, str. 161—162.</ref> U ratnom dnevniku Vojnog zapovjednika Jugoistoka od 2. maja 1944, sa pohvalom se ističe kooperacija onih snagâ JVuO u zapadnoj Srbiji koje sačinjavaju taktički sklop pod komandom majora [[Ericha Weyela]]: {{izdvojeni citat|Borbena grupa Weyel: SS padobranski lovački bataljon, zajedno sa četnicima, razbio [[Peta krajiška divizija|Petu diviziju]] kod Varde. Veliki neprijateljski gubici. Četnici su postrijeljali sve zarobljenike. Brojke će biti objavljene naknadno.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&broj=677&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000673.] <br /> ({{jez-njem|"Kampfgruppe Weyel. SS–Fallschirmjägger–Btl. hat mit Cetniks bei Varda Tross[?] der 5.Div. zerschlagen. Hohe blutige Feindverluste. Cetniks haben sämtl. Gefangene erschossen. Zahlen werden nachgemeldet."}})</ref>}} U izvodu iz ratnog dnevnika generala Hansa-Gustava Felbera za 3. maj 1944. godine, navodi se da je načelnik štaba Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka general Kurt Geitner išao u posjetu njemačkim trupama na ratištu u [[Zapadna Srbija|zapadnoj Srbiji]]: {{izdvojeni citat|(3.5.44) 6,00: Putovanje do Parišta [svakako je riječ o [[Donje Vardište|Vardištu]] — prim.] zbog razgovora sa majorom Weyelom i nekim četničkim vođama o formiranju zajedničkog štaba za borbu protiv komunista. Povratak za Beograd 3. maja u 15 časova.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=807&rec=501&roll=255 NARA, T501, Roll 255, frame no. 000803.] <br /> ({{jez-njem|"3.5.44 6.oo Uhr Fahrt nach Pariste zur Besprechung mit Major Weyel und einigen Cetnik–Führern über Bildung eines gemeinsamen Stabes zur Bekämpfung der Kommunisten. Rückkehr nach Belgrad am 3.5., nachmittags 15.oo Uhr."}})</ref>|Ratni dnevnik Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka, 3. maj 1944. godine}} Kolike je razmjere poprimila kolaboracija četnikâ Draže Mihailovića sa njemačkim Wehrmachtom i srpskim kvislinškim jedinicama u proljeće 1944. godine, postaje očigledno i iz navodâ u izvještaju Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od 13. maja, u kom su snage JVuO ubrojane u vlastite formacije: {{izdvojeni citat| I. Sopstvene snage A) Grupa “Holman” 696. bat. feldžand. krenuo je jutros sa četnicima u napad duž puta Nova Varoš — Ljubiš. 11/4. p. “Brand.” na maršu Sjenica — Maskova. Komandno mesto grupe “Holman” — Nova Varoš. I I/4. p. “Brand.” na maršu Užice — Ivanjica — Maskova. B) Grupa “Vajel” Napad Severne četničke grupe na jakog neprijatelja jugoistočno od Rožanstva nije uspeo uprkos visokih gubitaka i na strani četnika i na strani neprijatelja, pa će jutros biti ponovljen sa I/“Brand.”. Podređeni 1. bataljon 63. puka u obezbeđenju na visovima između Čajetine i Rožanstva. C) 24. bug. div. I I /64. nije uspeo u noći 11/12. 5. da kod Mokre Gore spreči neprijateljske zaštitnice da izmaknu ka jugu. Danas je sa 1/1. srp. puka i 1.000 četnika počelo čišćenje prostora Semegnjevo — Čajetina. 8. bataljon teških mitraljeza na maršu Požega — Arilje. 11/63. biće naknadno privučen. D) Grupa “Tatalović” Srpski dobrovoljački korpus uključio se kod Ljubovije u borbe na hrvatskoj obali Drine i prihvatio četnike koji su se povlačili. Kod Rogačice 4 prebeglice.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_57.htm Izveštaj vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od 13. maja 1944. Vrhovnoj komandi Vermahta o borbama sa 2. i 5. NOU divizijom na komunikaciji Užice — Višegrad]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=736&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frames no. 000732—000733.] <br /> ({{jez-njem|"Serbien. II. Eigene Lage. </br> A) Gruppe Hollmann. Fg.Abt.696 heute morgen mit Cetniks zum Angriff entlang Str. Nova Varos–Ljubis angetreten. II./4.Brdbg. auf Marsch Sjenica–Maskovo. Gefechtsstand Gruppe Hollmann Nova Varos. III./4.Brdbg. auf Marsch Uzice–Ivanjica–Maskovo. </br> B) Gruppe Weyel. Angriff nördl. Cetnik–Gruppe gegen starken Feind SO Rozanstvo drang bei hohen Cetnik–u. Feindverlusten nicht durch und wird seit heute morgen mit I./Brdbg. wiederholt. Unterstelltes I./63 sichert auf Höhen zwischen Cajetina u. Rozanstvo. </br> C) 24.bulg.Div. III./64 konnte in der Nacht 11./12.5. bei Mokra Gora Ausweichen feindl. Nachhuten nach S nicht verhindern und tritt heute mit I./Serb.Rgt.1 u. 1000 Cetniks zur Säuberung des Raumes Semegnjevo–Cajetina an. 8.sMG.Btl. auf Marsch Pozega–Arilje. II./63 wird nachgezogen. </br> D) Gruppe Tatalovic. Bei Ljubovija griff SFK in Kämpfe auf kroat.Drina–Ufer ein u. nahm ausweichende Cetniks auf. Bei Rogacica 4 Überläufer."}})</ref>}} U istom izvještaju je prenijeta i sljedeća informacija: {{izdvojeni citat|Prema pouzdanom izvoru, četnički komandant [[Dragoslav Račić|Račić]], koji je učestvovao u borbi protiv Grupe “[[Milutin Morača|Morača]]” u [[Valjevo|valjevskom]] kraju, zatražio je da se vrati u svoje dotadašnje operacijsko područje, jer ne želi više da se „prlja“ saradnjom sa okupatorom.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=736&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000732.] <br /> ({{jez-njem|"Nach s.Qu. hat Cetnikführer Racic, der im Kampf gegen Gruppe Moraca im Raume Valjevo beteiligt war, die Rückkehr in sein bisheriges Einsatzgebiet beantragt, da er sich durch Zusammenarbeit mit der Okkupator nicht länger "beschmutzen" wolle."}})</ref>}} Istog dana, u izvještaju koji je poslao Glavnom komandantu Jugoistoka feldmaršalu [[Maximilian von Weichs|von Weichsu]], general Felber zapaža kako formiranje ''Borbene grupe Weyel'' označava novu etapu u četničko-njemačkim odnosima s ciljem saradnje u borbi protiv NOVJ, koja u tom obimu nije bila izvodiva u prethodnom periodu: {{izdvojeni citat|Utisak o upotrebljivosti pojedinih potčinjenih narodâ i jedinicâ: [...] Četnici uvjeravaju da će se uzdržati od bilo kakvog neprijateljstva prema njemačkim trupama i da će učestvovati u borbi protiv komunista do konačne pobjede. U operacijama četničke jedinice predvodi [[Neško Nedić]], a s njemačke strane major Weyel. Razgovori na bojnom polju pokazuju da su četničke vođe poput Kalabića i Rakovića spremne sarađivati sa Nijemcima. Kod ljudstva preovlađuje prijateljski pristup, uz samo nekoliko neprijateljskih lica. Naoružanje im je skromno; manjak mitraljeza. Situacija sa zalihama municije, kao i dosad, nejasna.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=727&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frames no. 000723—000724.] <br /> ({{jez-njem|"2.) Eindruck über die Brauchbarkeit der einzelnen unterstellten Nationen und Verbände: </br> f) Cetniks versichern jede Feindseligkeit mit deutschen Truppen auszugeben und sich am Kampf gegen die Kommunisten bis zum Endsieg zu beteiligen. Leitung der Cetnik–Verbände durch Nesko Neditsch, deutscherseits durch Major Weyel. Besprechungen auf dem Gefechtsfeld zeigen, daß die Führer der Cetniks wie Kalabic und Rakovic gewillt sind, mit den Deutschen zusammenzuarbeiten. Unter den Leuten vielfach freundliches Entgegenkommen, nur zum Teil feindselige Gesichter. Ausrüstung mit Waffen mäßig, wenig Maschinenwaffen. Über Munitionslage nach wie vor Unklarheit."}})</ref>|Raport generala [[Hans Felber|Hansa Felbera]] feldmaršalu [[Maximilian von Weichs|Maximilianu von Weichsu]] od 13. maja 1944. godine}} Draža Mihailović je imenovao [[Milorad Mitić|Milorada Mitića]] za oficira za vezu između svojih jedinica i njemačke komande, kako bi saradnja četničkih komandanata sa okupatorom dobila organizovaniju formu. General Mihailović je preko kapetana Mitića dostavljao svoje zahtjeve njemačkoj komandi koja je snabdijevala municijom i hranom njegove jedinice, angažovane u borbi protiv NOVJ. Mitić je o situaciji na frontovima, o svome radu i o količini pomoći primljenoj od okupatora gotovo svakodnevno izvještavao generala Mihailovića. U depeši od 28. marta 1944, između ostalog, kapetan Mitić piše: {{izdvojeni citat|O nekoj akciji Bugara ili Br. 11 (šifra koja označava Njemce — nap.) protivu crvenih dublje na terenu nema ni govora. Doručak i večera su uvek u garnizonu. Ako se hoće uništenje komunista, onda to moramo mi da uradimo. Možemo da računamo na pomoć uzduž komunikacija, na municiju i avijaciju, mada ona ne može mnogo da pomogne. Ali moraju biti hitno bačene masovne snage i lično da vodite operacije, naravno kao 'siva eminencija', inače [[Peko Dapčević|Peko]] ode u Toplicu i dalje... Moral kod naših ljudi u reonima gde su prošli komunisti je mnogo opao. Sve veća sumnja u snagu naših i Br. 11 i sve veći respekt prema crvenima... Pred svim ovim mi ne možemo da zatvorimo oči. Ovoga puta opasnost je stvarno velika, skoro ogromna...<ref>AVII, arhivski fond Draže Mihailovića, S—X—57/2.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/11_62.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje KORPUSI DRAŽE MIHAILOVIĆA POLAŽU ISPIT PRED OKUPATOROM U SRBIJI]</ref>}} 18. aprila 1944. godine, glavni inspektor Vrhovne komande JVuO pukovnik Jevrem Simić izvještava generala Mihailovića da se kapetan [[Zvonimir Vučković]], komandant Prvog ravnogorskog korpusa, nalazi pod izravnom komandom njemačkih oficira: {{izdvojeni citat|Zvonkov odred pod komandom poručnika Nenadića zajedno sa Nemcima je u Negbini.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_120.htm Pismo delegata Vrhovne komande od 18. aprila 1944. Draži Mihailoviću o saradnji četnika sa nemačkim i bugarskim trupama u borbama protiv NOVJ u jugozapadnom delu Srbije]</ref>}} U telegramu od 20. IV 1944. pukovnik Simić piše generalu Mihailoviću: {{izdvojeni citat|Vučković sa 130 odabranih četnika stavio se pod komandu nemačkog poručnika Kerpera i nalazi se južno od Jasenova na Beloj Glavi.<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kutija 277, registarski broj 4/1—56.</ref><ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, str. 99—100.</ref>}} Istog dana kada je došlo do formiranja ''Borbene grupe Weyel'' (28. april 1944), u dnevnom izvještaju Vojnoupravnog zapovjednika Jugoistoka zapisano je: {{izdvojeni citat|Srbija — I. Stanje kod neprijatelja: </br> A) Divizijska grupa “Morača” nalazi se sa istočnom kolonom u oblasti južno od Kosjerića u borbi sa vlastitim snagama i četnicima, koji su, navodno, bili lično vođeni od strane DM-a.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=632&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000628.] <br /> ({{jez-njem|"Tagesmeldung von 28.4.1944. </br> Serbien. </br> I. Feindlage. </br> A) Div.Gruppe Moraca steht mit O–Kollone im Raum S Kosjerici im Kampf mit eigenen Kräften u. Cetniks, die von DM angeblich persönlich geführt werden."}})</ref>}} U telegramu poslatom 5. maja 1944. godine generalu Mihailoviću, kapetan [[Neško Nedić]] piše o uspostavljanju fronta prema snagama NOVJ u [[Zapadna Srbija|zapadnoj Srbiji]], odnosno da je stvoren jedinstveni borbeni sklop koji sačinjavaju četnici, [[Srpski dobrovoljački korpus|srpski dobrovoljci]] i njemačke okupacione trupe: {{izdvojeni citat|Snage potčinjene meni prešle su trenutno u odbranu na liniji Bačevci—Kosjerić i to: valjevski korpus sa delom Nemaca drži levo obalu Graca u visini Lipa—Ravan. Juče su na ovom odseku odbijeni svi napadi komunista. Ajdačić sa delom Nemaca zatvara položaj Bukovi—Ražana. Na prostoru Ražana—Kosjerić ima jedan bataljon Nemaca. Brigada Negovanova kao rezerva drži Divčibare. Rakovićev korpus u Kosjeriću sa ofanzivnom ulogom. Moja težnja je da sa naslonom na Nemce, stvorim čvrstu odbranu linije Bačevci—Kosjerić, dok se snage ne prikupe i ne stvore preduslovi za uništavajući udar, a tada uništi prva, druga a potom peta divizija. U ovom cilju front ostaje prema drugoj diviziji danas u odbrani dok na ovu diviziju sa zapada napadaju jedan bataljon Nemaca i tri bataljona ljotićevaca a mi je dočekujemo. Prema petoj diviziji preduzima se napad danas sa angažovanjem.<ref>AVII, Ča, kut. 276, reg. br. 2/1—11.</ref><ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, str. 100.</ref>}} U prvoj polovini maja 1944. godine, Vrhovna komanda JVuO je javljala o zajedničkim borbama četnikâ i Nijemaca širom okupirane Jugoslavije: „Naši i nemački delovi zatvorili put [[Užice]] — [[Kokin Brod]]. Isto tako zatvorena i [[Lim (rijeka)|Limska dolina]]. Od strane Nemaca i naših 2. maja počela ofanziva od [[Podgorica|Podgorice]]. Komunisti u oblasti [[Bijelo Polje|Bijelog Polja]]. Nemci u [[Šavnik]]u, [[Žabljak]]u i [[Brodarevo|Brodarevu]]. U [[Istočna Bosna|Istočnoj Bosni]] šesnaesta, sedamnaesta i tridesetšesta komunistička divizija pri uništenju od dve nemačke divizije.“ General Mihailović je naređivao i majoru Dragiši Rakiću (pseudonim »Gis-Gis«), komandantu Vojvodine JVuO, da pokuša dobiti municiju od okupatora, koristeći se pritom i srpskim kvislinškim strukturama, budući da je [[Banat]] formalno bio dijelom [[Vojna uprava u Srbiji|Nedićeve Srbije]]: „Postarajte se za nabavku municije kako ste predvideli. Iskoristite raspoloženje Nemaca u Banatu za jačanje naše organizacije. Isto tako iskoristite i Nacionalnu službu rada.“<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_165.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 24. maja 1944. godine]</ref> 11. maja 1944, general Mihailović (pseudonim »Hans«) piše da je naredio »Viktoru« (major [[Mladen Mladenović]], komandant Čegarskog korpusa JVuO), »Hermanu« (potpukovnik [[Radoslav Đurić]], komandant Južne Srbije JVuO), »Orelu« (potpukovnik [[Dragutin Keserović]], komandant Rasinsko-topličkog korpusa JVuO) i »Minču« (major [[Branivoj Petrović]], komandant Deligradskog korpusa JVuO) da „iskoriste akciju“ okupatora protiv snaga NOVJ u [[Južna Srbija|južnoj Srbiji]], kao i da „na pogodan način“ nabave naoružanje i municiju: {{izdvojeni citat|Po podacima od Viktora, Hermana i Georgija [potpukovnik Milutin Radojević, delegat VK JVuO za područje Jablanice i Toplice — prim.] jedna nemačka divizija jačine oko 15.000 nalazi se u [[Kuršumlija|Kuršumliji]], [[Prokuplje|Prokuplju]], [[Žitorađa|Žitorađi]], [[Pukovac|Pukovcu]] i [[Leskovac|Leskovcu]]. Ima 70 tenkova. Pripremaju se za akciju protiv komunista. [[Gestapo]]vci iz [[Niš]]a traže Viktora i nude oružje i municiju i da ne diraju naše. Keserović 8 i 9 napadao na komuniste u okolini [[Ribarska Banja|Ribarske Banje]] sa [[Jastrebac|Jastrepca]] i od sela Zdravinja. Crveni dobili pojačanje i Orel se povukao na polazni položaj [[Zdravinje]] — [[Veliki Šiljegovac]]. Orel se sprema za ponovni napad. Naredio sam: Viktoru: Da Knjaževački korpus uputi Orelu za akciju na Jastrepcu i Moravskom srezu, ako ga već nije uputio. Sa ostalim snagama da zatvori prelaze na [[Morava|Moravi]] od Niša do Leskovca. Da iskoristi na pogodan način ponudu oružja i municije, jer sada moramo tući komuniste i treba iskoristiti nemačku akciju. 2. — Hermanu: Treba iskoristiti akciju Nemaca za rasčišćavanje Toplice i Jablanice. Da prikupi svoje snage u Jablanici i da dejstvuje najpogodnijim pravcem protivu komunista imajući u vidu akciju Nemaca. Na pogodan način da dođe do municije. 3. — Orelu: Da iskoristi akciju Nemaca za rasčišćavanje Toplice i Jablanice i da mu se stavlja pod komandu Knjaževački i Deligradski korpus. Na pogodan način da dođe do municije. 4. — Minču: Da odmah pomogne Orela u akciji na Jastrepcu i Moravskom srezu kako je već naređeno i da je pod komandom Orela.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_165.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 24. maja 1944. godine]</ref>}} 12. maja 1944, Draža Mihailović obavještava potpukovnika [[Zaharije Ostojić|Zaharija Ostojića]] (pseudonim »Sto-Sto«) sljedeće: „2 i 5 divizija su sada u srezu Zlatiborskom. Napadi se vrše sa svih strana.“<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_165.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 24. maja 1944. godine]</ref> Napad su vršile njemačke i bugarske trupe, zajedno sa ljotićevcima i četnicima. U depešama<ref>Arhiv VII, Ča, k. 276, reg. br. 2/1—28.</ref> koje je komandant Cersko-majevičke grupe korpusa major [[Dragoslav Račić]] poslao Mihailoviću prethodnog dana o saradnji četnika i Njemaca, između ostalog, stoji: {{izdvojeni citat|Saznajem da su [[Užice]] pune Jankovićevih [Milutin — prim.] četnika i da [[Predrag Raković|Raković]], [[Neško Nedić|Neško]], Ajdačić, Janković i Mitić drže neke konferencije sa Nemcima. Ako boga znate sprečavajte ovo... Ako dalje budem vodio borbu protiv komunista zajedno sa Nemcima, ja ću duboko zaglaviti... Zbog ovoga molim da mi odobrite da se vratim na moj teren i povedem samo štabnu akciju u [[Istočna Bosna|Istočnoj Bosni]] i [[Srem]]u. Neko od nas mora ostati čist.}} U proljeće 1944. godine, prilikom njemačke kontraofanzive protiv partizana u jugozapadnoj Srbiji u kojoj su učestvovale i značajne četničke snage, zabilježena je i fotografija komandanta 1. ravnogorskog korpusa JVuO sa njemačkim oficirom, vjerovatno iz Wehrmachtove divizije [[Brandenburger|''Brandenburg'']].<ref name="yuhistorija.com"/> [[Datoteka:Zvonimir_Vuckovic_i_Nemci.jpg|minijatura|Kapetan [[Zvonimir Vučković]] (desno), komandant 1. ravnogorskog korpusa JVuO, pozira sa njemačkim oficirom tokom [[Prodor NOVJ u Srbiju proleća 1944.|partizanskog prodora u Srbiju]] (april/maj 1944. godine)]] General [[Hans Felber]], vojni zapovjednik Jugoistoka, 16. maja 1944. godine podvlači svojim potčinjenim: „'''Pokret DM bio je i ostaje neprijateljski.'''”<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=758&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000754.] <br /> ({{jez-njem|"Die DM–Bewegung ist und bleibt Feind."}})</ref> Felber podsjeća kako četnička saradnja u borbi protiv »crvenih« proističe samo iz činjenice da su komunisti njihov neprijatelj br. 1, ali neprijatelj br. 2 i dalje ostaje okupaciona sila. General Felber stoga preporučuje da se »borba protiv partizanskih bandi« oprezno nastavi voditi skupa s jedinicama generala Mihailovića: {{izdvojeni citat|Četničke grupe koje se nalaze u borbi protiv komunista, ne treba nikako ometati niti ih napadati, već ih podupirati u borbi. Saradnja s četnicima u borbi protiv komunista, uz najštedljiviju isporuku municije i pod nadzorom okupacione sile, može biti samo lokalna i radi akutne borbe protiv partizanskih bandi. U tom slučaju potrebno je isporučivati i sanitetski materijal i negovati ranjenike. Za svaku isporuku potrebno je odobrenje Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka. Preporučujemo da se u svim prilikama obraća nesmanjena pažnja pokretu DM i njegovim postupcima.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=759&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000755.] <br /> ({{jez-njem|"Cetnikgruppen, die sich im Kampf mit Ko. befinden, sind dagegen nicht zu hindern und nicht anzugreifen, sondern in ihrem Kampf zu fördern. Ein Zusammengehen mit Cetniks im Kampf gegen die Ko. unter sparsamter Lieferung von Munition unter Aufsicht der Besatzungsmacht darf nur örtlich und nur zum Zwecke des akuten Kampfes gegen die Partisanenbanden erfolgen. In diesem Falle ist auch Lieferung von Sanitätsmaterial und Pflege der Verwundeten erforderlich. Munitionslieferung bedarf in jedem Falle der Zustimmung des Mil.Befh. Südost. Ungeschwächte Aufmerksamkeit gegenüber der DM–Bewegung und deren Maßnahmen ist nach wie vor überall geboten."}})</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_272.htm Informacije Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od 16. maja 1944. potčinjenim komandama i štabovima o držanju prema četnicima]</ref>}} Komanda Jugoistoka će, takođe, u mjesečnom izvještaju iz druge polovine maja 1944. konstatovati rastrzanost Mihailovićevog pokreta između osnovnog antiokupatorskog usmjerenja i saradnje s njim u antikomunističkom frontu, kao i strah od gubitka [[Saveznici u Drugom svjetskom ratu|savezničke]] podrške i naklonosti najširih slojeva stanovništva okupirane Srbije, s obzirom na to da je kolaboraciju bilo gotovo nemoguće sakriti: {{izdvojeni citat|II. Situacija kod neprijatelja </br> a) Srbija </br> Uprkos saradnji između jakih četničkih jedinica i nemačkog Vermahta — koju je odobrio sam DM — radi borbe protiv nadirućih Titovih snagâ, pokret DM je u svom stavu ostao suštinski neprijateljski nastrojen. Popuštanje pritiska od strane crvenih odmah je dovelo do pojačane aktivnosti usmerene protiv okupatorskih snaga i SDK-a. Tvrdnje područnih komandanata — da je većinu napada podstakao neodgovoran starešinski kadar nižeg ranga — tek treba dokazati. Psihološka osnova za ovu obnovljenu aktivnost može se pronaći u želji da se povrati politički ugled, koji je praktično izgubljen u očima Saveznika, a navodno i u očima srpskog naroda, usled iznuđene saradnje sa nemačkim Vermahtom. U tom smislu, ovi nacionalistički aktivisti su nesumnjivo u suprotnosti sa opštim javnim mnjenjem, koje bi pozdravilo nagodbu između okupacione sile, srpske vlade i pokreta DM.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=784&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000780.] <br /> ({{jez-njem|"II. Feindlage. </br> a) Serbien </br> Die DM–Bewegung ist trotz der von DM gebilligsten Zusammenarbeit starker Cetnik–Verbände mit der deutschen Wehrmacht im Kampf gegen die eingebrochenen Tito–Kräfte in ihrem grundsätzlichen Haltung unverändert Feind geblieben. Dass Nachlassen des roten Drucks hat auch sofort eine verschärfte Aktivität gegenüber der Besatzungsmacht und dem SFK zur Folge gehabt. Es muss sich die Behauptung der Gebietsführer, dass die Mehrzahl der Überfalle durch unverantwortliche Unterführer hervorgerufen ist, erst noch beweisen. Der psychologische Grund für die neuerliche Aktivität könnte darin gefunden werden, das durch die notgedrungene Zusammenarbeit mit der deutschen Wehrmacht vor den Allierten tatsächlich und vor dem serbischen Volke vermeintlich verlorengegangene politische Prestige wiederzugewinnen. Damit stehen diese nationalen Aktivisten zweifellos im Gegensatz zur allgemeinen Volksmeinung, die einen Ausgleich zwischen der Besatzungsmacht, der serbischen Regierung und der DM–Bewegung begrüssen wurde."}})</ref>|Mjesečni izvještaj Komande Jugoistoka za period od 16.4 do 15.5.44. (23. maj 1944. godine)}} U zapisniku generala Felbera s kraja maja 1944, apostofira se korištenje Mihailovićevih četnika i Ljotićevih dobrovoljaca za odbranu jugozapadne granice okupirane Srbije od partizanskog prodora: {{izdvojeni citat|Predviđeno je da se veći dio četnikâ Draže Mihailovića pošalje kući, da se najpouzdaniji koriste kao izviđači na granici, i da se dobrovoljci (SDK), poslije apsolutno neophodnog odmora i osvježenja, kasnije iskoriste kao graničari.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=817&rec=501&roll=255 NARA, T501, Roll 255, frame no. 000813.] <br /> ({{jez-njem|"Es ist beabsichtigt, von den DM–Cetniks einen größeren Teil nach Hause zu schicken, die Zuverlässigsten als Aufklärer an der Grenze zu verwenden, und später das SFK nach einer unbedingt notwendigen Ruhepause und Auffrischung als Grenzschutz einzusetzen."}})</ref>|Zapisnik o putovanju za Niš i Sofiju 25-28.05.1944.}} General [[Edmund Glaise von Horstenau]], vršio je od 15. juna do 25. juna 1944. dužnost komandanta Jugoistoka, zamjenjujući generala Hansa Felbera, koji se po službenom zadatku nalazio u Njemačkoj. Opisujući u svom ratnom dnevniku stanje u Srbiji, tj. odnose između njemačkih i bugarskih okupacionih trupa, s jedne, kao i četnika i kvislinga, s druge strane, Horstenau navodi sljedeće: {{izdvojeni citat|'''Nemci gotovo da nemaju svojih trupa u Srbiji'''. Postoji samo nekoliko policijskih jedinica. Najveći deo Srbije nalazi se pod kontrolom bugarskog okupacionog korpusa. Bugarskih vojnika nema samo u severozapadnom delu Srbije i Banata. No, bugarske trupe u Srbiji jesu najlošije bugarske jedinice. Tek što sam na kratko vreme preuzeo Vrhovnu komandu u Beogradu, dve bugarske čete, zajedno sa svojim oficirima, prebegle su partizanima kod Leskovca. Jedine trupe na koje je čovek mogao da se osloni u borbi protiv partizana bili su srpski dobrovoljci, a donekle i ruski. Upotrebljivi za borbu protiv partizana bili su i ljudi Draže Mihailovića. Vezu sa njim za mene je održavao jedan nemački major [Erich Weyel], nosilac odlikovanja „viteškog krsta“.<ref>Glez fon Horstenau, Između Hitlera i Pavelića: Memoari kontroverznog generala, Nolit, Beograd, 2007, str. 508.</ref>}} U vrijeme izvođenja [[Topličko-jablanička operacija|operacije »Trumpf«]], u kojoj se [[4. grupa jurišnih korpusa JVuO|Četvrta grupa jurišnih korpusa JVuO]] pridružila njemačkim trupama u borbi protiv partizana, došlo je 14. jula 1944. u [[Kruševac|Kruševcu]] do sastanka vojnoupravnog komandanta Jugoistoka generala Hansa-Gustava Felbera sa kapetanom [[Neško Nedić|Neškom Nedićem]], načelnikom štaba ove četničke formacije. Tom prilikom, Nedić je istaknuo da su „četnici u Englesku izgubili svako poverenje, pošto su ih Englezi izdali“, ponudivši svoje usluge u „borbi protiv komunizma“. General Felber je ocijenio da je riječ „o potpuno ozbiljnoj ponudi četnika koju treba prihvatiti“, s čim se složio i major Erich Weyel, oficir za vezu kod kapetana Nedića: {{izdvojeni citat|Neško Nedić je sada načelnik štaba četničke grupe koja se sa nama bori u akciji »Trumpf« i čija se jačina može proceniti na oko 10.000 ljudi. [...] Pošto su oni sami u borbi protiv komunizma i suviše slabi, uvideli su da moraju tražiti oslonac u nemačke oružane snage, ''kojima će se bezuslovno potčiniti sa puno poverenja''. Oni su spremni da se bore protiv komunizma svuda tamo gde bih ih ja postavio. Na drugoj strani, Nedić je molio ponovnu pomoć u vidu ''isporuke municije i naoružanja, a naročito teškog naoružanja''. Četnici su spremni da daju svaku garanciju da će se isporučeno naoružanje i municija upotrebiti samo protiv komunizma. [...] Neško Nedić je još jednom molio za poverenje ne samo ovdašnjih nemačkih komandi nego i čitavog nemačkog naroda, kao i za priznanje srpskog naroda kao najvećeg neprijatelja komunizma na Balkanu. ''Kao dokaz svog unutarnjeg raspoloženja ponudio je da se lično dalje bori na [[Istočni front|istočnom frontu]] posle čišćenja Srbije od komunizma'' i siguran je da bi to, slično njemu, učinio i jedan veliki broj četnika.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_93.htm Izveštaj vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od 15. jula 1944. Komandi Grupe armija »F« o razgovoru vođenom 14. jula 1944. u Kruševcu, sa četničkim komandantom Neškom Nedićem u vezi zajedničkih dejstava protiv jedinica NOV i POJ]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=734&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frames no. 000725—000726.] <br /> ({{jez-njem|"Nesko Nedić ist z.Zt. Chef des Stabes der beim Unternehmen "Trumpf" mit uns kämpfenden Cetnikgruppe, deren Stärke auf etwa 10 000 Mann zu schätzen ist. </br> Da sie im Kampf gegen den Kommunismus alleine zu schwach seien, sähen sie ein, dass sie Anlehnung an die deutsche Wehrmacht suchen müssten, der sie sich voller Vertrauen bedingungslos unterstellten. Sie seien bereit, gegen den Kommunismus zu kämpfen überall da, wo ich sie hinstellen würde. Auf der anderen Seite erbat Nedić erneut Unterstützung durch Lieferung von Munition und Waffen, insbesondere schweren Waffen. Die Cetniks seien bereit, jegliche Garantie zu bieten, dass das Gelieferte nur gegen den Kommunismus verwendet würde. </br> Nesko Nedić bat nochmals um Vertrauen nicht nur der hiesigen deutschen Stellen, sondern des ganzen deutschen Volkes und um Anerkennung des serbischen Volkes als stärksten Feind des Kommunismus auf dem Balkan. Als Beweis seiner inneren Haltung bot er sich an, nach Säuberung Serbiens vom Kommunismus für seine Person an der Ostfront weiterzukämpfen, und er sei sicher, dass auch eine grosse Anzahl Cetniks es ihm gleich tun würde."}})</ref>|Izvještaj vojnoupravnog komandanta Jugoistoka Komandi Grupe armija »F« od 15. jula 1944. godine}} Major Weyel je još od kraja aprila 1944. godine tijesno surađivao s kapetanom Neškom Nedićem (general Kurt von Geitner je 28. IV zabilježio da je formirana „nova Borbena grupa major[a] Vajel[a]“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=632&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frames no. 000628—000629.] <br /> ({{jez-njem|"Neue Kampfgruppe Major Weyel."}})</ref>) u koordiniranju njemačko-četničkih operacija protiv partizana.<ref>[https://znaci.org/00001/40_63.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje NEFORMALNA KOLABORACIJA U SRBIJI]</ref> U izvodu iz ratnog dnevnika Armijske grupe »F« za 18. jul 1944.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=978&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frame no. 000837.] <br /> ({{jez-njem|"Gen.Major v.Geitner unterrichtet Oberst i.G. Selmayr über neue Lage in Serbien: Am 17.7. eröffneten rote Kräfte südl. Korsumlja [sic!] (S–Serbien) Angriff gegen Cetnikverband. unter Major Weyel. Cetnik zum Ausweichen in NW–Richtung gezwungen. Zielsetzung der Kommunisten wahrscheinlich lokale Verschiebung einer Division, da für Offensive Richtung Ibartal, vorherige Versammlung stärkerer Kräfte notwendig gewesen wäre. Abwehr nur durch Cetnik, nach Ibartal ein weiteres Russenbtl. als Sicherheitskoeffizient unter Schwächung der neu aufgebauten Drinaverteidigung verschoben."}})</ref> navedeno je da je ovo savezništvo, makar taktičko, još uvijek na snazi: {{izdvojeni citat|''General fon Gajtner obaveštava generalštabnog pukovnika Zelmajera o novoj situaciji u Srbiji'': </br> Dana 17. 7. crvene snage otpočele su napad južno od Kuršumlije (južni deo Srbije) na četničke jedinice pod komandom majora Vajela. Četnici su bili prinuđeni da se povuku u pravcu severozapada. Cilj komunista je verovatno lokalno pomeranje jedne divizije, pošto bi za ofanzivu u pravcu Ibarske doline bilo potrebno prethodno prikupljanje jačih snaga. Odbrana počiva samo na četnicima, a upućen je još jedan bataljon Rusa kao koeficijent sigurnosti, uz slabljenje organizovane odbrane na Drini.}} U dnevnom izvještaju Komande Jugoistoka za 26. jul 1944. godine, četničkim se jedinicama odaje priznanje za krupne usluge koje su u vrijeme [[Topličko-jablanička operacija|operacije »Kehraus«]] učinili okupatoru defanzivnim dejstvima pri zadržavanju glavnine snagâ NOVJ: {{izdvojeni citat|''Srbija: Operacija »Kehraus«'' [Čistka]: </br> Očigledno da je glavnina neprijateljskih snaga snažno potučena i kao takva povukla se preko srpsko-albanske demarkacione linije. Dodir sa neprijateljem održava se samo sa zaštitnicama. Operacija je time završena, naknadno čišćenje se produžava borbenim grupama koje učestvuju. Mada se u toku operacije nije uspelo u razbijanju glavnine neprijateljskih snaga, ipak je pošlo za rukom, naročito masovnom upotrebom četnika, da se osujeti namera neprijatelja da prodre u pravcu Ibra. U prostoru Sokobanje, pod pritiskom naših i četničkih snaga, delovi bandi prešli su, pod borbom sa jedinicama iz pripravnosti za zaštitu železnice, prugu Zaječar — Knjaževac u pravcu bugarske granice, dok je glavnina, uz velike gubitke u borbama sa četnicima, prodrla u prostor Aleksinca. Od 23. 7. četničke grupe su prodrle preko Save u Srem i tamo se od tog vremena nalaze u borbi sa komunistima. U ostalim delovima Srbije lokalna delatnost bandi, dok se u Banatu vrše neprekidne sabotaže u žetvi.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=204&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frames no. 6289457—6289458.] <br /> ({{jez-njem|"SERBIEN: ”KEHRAUS” MASSE FD–KRAEFTE ANSCHEIN. STARK ANGESCHLAGEN, UEBER SERB–ALB. DEMARKATIONSLINIE AUSGEWICHEN. FD–BERUEHRUNG NUR NOCH MIT NACHHUTEN. UNTERNEHMEN DAMIT ABGESCHLOSSEN, NACHSAEUBERUNG DURCH BETEILIGTE KGRN. FORTGESETZT. WENN ES IM VERLAUF DES UNTERNEHMENS NICHT GELANG MASSE FD–KRAEFTE ZU SCHLAGEN, SO IST ES DOCH, INSBESOND. DURCH MASSENEINSATZ DER CETNIKS GELUNGEN, FD–ABSICHT, IN RICHTUNG IBAR VORZUSTOSSEN, ZU VEREITELN. UNTER DRUCK EIG. UND CETNIK KRAEFTE BANDEN RAUM SOKOBANJA MIT TLN. UNTER KAMPF MIT ALARMEINHEITEN BAHNLINIE ZAJEZAR KNJAZEVAC RICHTUNG BULGAR GRENZE UEBERSCHRITTEN, MIT MASSE UNTER VERLUSTREICHEN KAEMPFEN MIT CETNIKS BIS IN RAUM ALEKSINAC VORGEDRUNGEN. SEIT 23.7. CETNIKS–GRUPPEN UEBER SAVE NACH SYRMIEN VORGEDRUNGEN UND DORT SEITDEM IM KAMPF MIT KOMM. IM UEBRIGEN SERBIEN OERTL. BANDENTAETIGKEIT, BANAT ANHALTENDE ERNSTSABOTAGE.}})</ref>|Dnevni izvještaj Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi oružanih snaga (26. VII 1944)}} Nakon dva dana, poslat je iz Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi Wehrmachta sljedeći dopis: {{izdvojeni citat|Srbija: </br> Završni izvještaj [o operaciji] „Kehraus“: Uz približno 70 sopstvenih mrtvih iz svih borbenih grupa koje su učestvovale (uključujući četnike), izbrojano 363 mrtva neprijatelja, 464 zarobljenika i dezertera.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=247&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000242.] <br /> ({{jez-njem|"Serbien: </br> Abschlussmeldung "Kehraus": Bei etwa 70 eig. Toten aller beteiligten Kgrn. (einschl. Cetniks) 363. gez. Fd.–Tote, 464 Gefangene und Überläufer.}})</ref>|Dnevni izvještaj Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi oružanih snaga (28. VII 1944)}} 27. jula 1944, centrali u Berlinu javljali su iz komande Grupe armija »F«: „Srbija: Glavnina snažno potučenih neprijateljskih snaga u operaciji »Keraus«, koja se povukla ka jugu, ponovo je, posle neuspelog pokušaja da se povuče u oblast Albanije, napadnuta od strane Borbene grupe »Dizener« i četnika u prostoru jugoistočno od [[Medveđa|Medveđe]]. Gubici neprijatelja u akciji »Keraus« na dan 24. i 25. 7.: 29 mrtvih, 302 zarobljena, 8 mitraljeza, 2 minobacača i preko 200 pušaka.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=210&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frame no. 6289463.] <br /> ({{jez-njem|3.) SERBIEN </br> MASSE DER BEI ”KEHRAUS” STARK ANGESCHLAGENEN UND NACH S AUSGEWICHENEN FD.– KRAEFTE NACH MISSLUNGEN VERSUCH IN ALBAN. GEBIET AUSZUWEICHEN, IM RAUM SO MEDVEDJA DURCH. KGR. DIESENER UND CETNIKS ERNEUT ANGEGRIFFEN. FEINDVERLUSTE "KEHRAUS" AM 24. U. 25.7.: 29 GEZ. TOTE, 302 GEFANGENE, 8 M. G., 2 GR. W. UEBER 200 GEWEHR.}})</ref> Sjutradan, sumirani su rezultati ove operacije: „U Srbiji operacija »Keraus« je postigla potpuni uspeh; neprijatelj je bio prinuđen da izmakne u pravcu juga. Pošlo nam je za rukom da prodorom u pravcu Ibarske doline osujetimo njegovu nameru.“<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944"/> Dnevni izvještaj Komande Jugoistoka za 30. jul 1944, takođe upućen Vrhovnoj komandi njemačkog Wehrmachta, bilježi da jedinice JVuO nastavljaju davati doprinos naporima okupatora u slamanju ofanzive koju je NOVJ poduzela u južnoj Srbiji: {{izdvojeni citat|Prilikom nastavljanja čišćenja u operaciji »Keraus«, dijelovi neprijateljskih snaga istočno od [[Lebane|Lebana]] prodrli su u pravcu sjevera. Glavnina je napadnuta u prostoru Lebana od strane Borbene grupe »Dizener« i četnikâ. 5. policijski puk (bez III bataljona) stupio je u akciju sa istoka. Borbene grupe 27. bugarske divizije (5 bataljona) ponovo će stupiti u akciju 31. 7. u cilju naknadnog čišćenja iz doline Toplice u pravcu juga. Neprijateljski gubici — 27. 29. 7. Kod Borbene grupe »Dizener« i četničke grupe »Vajel«: 117 izbrojanih mrtvih [neprijatelja], 604 zarobljenih; zaplijenjeno 9 mitraljeza, 5 automobila, 5 minobacača, 560 pušaka, 6 radio-uređaja, velike količine municije i [vojne] opreme svake vrste.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=221&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frames no. 6289474—6289475.] <br /> ({{jez-njem|"3.) SERBIEN: </br> BEI NACHSAEUBERUNG ”KEHRAUS” TLE. FD–KRAEFTE O LEBANE NACH N VORGEDRUNGEN. MASSE RAUM S LEBANE DURCH KGR. DIESENER UND CETNIKS ANGEGRIFFEN. POL. RGT. 5 OHNE ROEM 3. ) VN O ANGESETZT. </br> KGR. 27. BULG. DIV. (5 BTLNE) ANTRITT 31. 7. ERNEUT ZUR NACHSAEUBERUNG AUS TOPLICA – TAL NACH S. FEINDVERLUSTE 27.</br> 29.7.: BEI KGR. DIESENER UND CETNIK–GRUP[P]E WEYEL: 117 GEZ. TOTE, 604 GEFANGENE, 9 MG, 5 M PI, 5 GR W., 560 GEWEHRE, 6 FUNKGERAETE, GROSZE [sic!] MENGEN MUN. UND GERAET ALLER ART.}})</ref>}} Komanda Jugoistoka obavještava 11. avgusta 1944. da se Rasinsko-toplička grupa korpusa JVuO, pod komandom potpukovnika Dragutina Keserovića, i zvanično stavila pod komandu njemačkog Wehrmachta tokom [[Topličko-jablanička operacija 1944|Topličko-jablaničke operacije]]: {{izdvojeni citat|Situacija kod Borbene grupe Diesener mirna. Četnička grupa Keserovića se dobrovoljno stavila pod komandu Borbene grupe Diesener. Ponovni napad protiv neprijateljskih snaga južno od Lebana počinje 13. VIII.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=288&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frame no. 6289541: Dnevni izvještaj komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi oružanih snaga od 10. augusta 1944 (11. august 1944.).] <br /> ({{jez-njem|"C ) LAGE BEI KGR. DIESENER RUHIG. </br> CETNIK–GRUPPE KESEROVIC FREIW. UNTER BEFEHL KGR. DIESENER GETRETEN. </br> ERNEUTER ANGRIFF GEGEN FD– KRAEFTE S LEBANE LAEUFT AM 13.8. AN."}})</ref>|Izvještaj Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi Vermahta za 10. avgust 1944. godine}} Neposredna četničko-nemačka operativna saradnja ponovila se i prilikom nemačkih operacija [[Operacija "Trumpf"|"Trumpf"]] i [[Operacija "Halali"|"Hallali"]] u jablaničko-topličkoj oblasti protiv [[21. srpska divizija NOVJ|21]]. [[22. srpska divizija NOVJ|22]]. [[24. srpska divizija NOVJ|24]]. i [[25. srpska divizija NOVJ|25]]. divizije NOVJ tokom jula i avgusta 1944. {{izdvojeni citat|Ministar [[Nojbaher]] konstatuje da je premijer [[Milan Nedić|Nedić]] — ukazujući na neudovoljene zahteve za oružjem ponovno izrazio nameru da demisionira — verno služio nemačkim interesima. Slično je i s Mihailovićem, koji se do danas trudio da ne zauzme neprijateljsko držanje prema okupatoru. To isto Važi i za ostale vodeće Srbe, koji su se, pod parolom »Dajte nam oružje — onda pripadamo Vama«, lojalno držali.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_231.htm Zabeleška obaveštajne grupe nemačkih komandi na Jugoistoku od 30. avgusta 1944. sa savetovanja u štabu komande Jugoistoka o aktuelnim pitanjima saradnje sa Dražom Mihailovićem i razvoju celokupne situacije na području Jugoistoka]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=980&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frames no. 000974—000978.] <br /> ({{jez-njem|"Hierzu stellt Minister Neubacher fest, dass Ministerpräsident Nedic – der unter Hinweis auf die unerfüllten Waffenwünsche erneut Rücktrittsabsichten geäussert habe – in gutem Glauben zur deutschen Sache handelte. Ähnlich verhält es sich bei DM, der sich bis heute bemüht habe, keine feindselige Haltung dem Okkupator gegenüber einzunehmen. Das gleiche gilt für die anderen führenden Serben, die sich unter dem Motto: "Gebt uns Waffen – dann gehören wir zu Euch!" loyal verhalten hätten."}})</ref>|Nemački obaveštajni izveštaj od 30. avgusta 1944.}} === Desant na Drvar (1944) === {{main|Desant na Drvar}} Za [[Desant na Drvar]] (operacija »Rösselsprung«), preduzet maja i juna 1944, komanda [[Druga oklopna armija (Nemačka)|Druge oklopne armije]] je angažirala oko 16.000 njemačkih vojnika i tri hiljade [[Momčilo Đujić|Đujićevih]] četnika.<ref name="Pop izdaje">[https://www.znaci.org/00001/15.pdf Jovo Popović, Marko Lolić, Branko Latas: Pop izdaje, Stvarnost, Zagreb, 1988.]</ref> Četnici su bili dragoceni kao nemački informatori, pa su upravo oni doneli Nemcima tačan podatak o lokaciji Titovog štaba: {{izdvojeni citat|Prema četničkim podacima, Tito se nalazi u drvarskoj pećini, prema drugim izvorima u Oštrelju sjeverno od Drvara.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=459&rec=314&roll=564 NARA, T314, Roll 564, frame no. 000455.] </br> ({{jez-njem|"IIc: Tito nach Cetnikmeldg. in Höhle Drvarska Pecina bei Drvar, nach anderer Meldg. in Ostrelj N Drvar."}})</ref>|Dnevni izvještaj obavještajnog odjeljenja [[15. brdski armijski korpus (Nemačka)|15. brdskog korpusa]] za 10. mart 1944.}} U izvještaju 2. oklopnoj armiji iz [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]], poslatom 19. maja 1944. godine, navedeno je da će četničke jedinice biti u potpunosti podređene njemačkom Wehrmachtu u ovoj operaciji: {{izdvojeni citat|''Telegram K-di 2. okl. armije'' Tiče se: »Reselšprunga« [...] 7) Ojačani 105. SS-izv. bat. sa potčinjenim 369. izv. bat. napada X-dana, nastupajući od Livna duž Livanjskog polja preko Bosanskog Grahova na Drvar, sprečava neprijateljske proboje prema jugoistoku i razbija neprijateljski komandni aparat. U Bosanskom Grahovu naši četnici, u Drvaru naši padobranci.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_63.htm Izveštaj Komande 15. brdskog armijskog korpusa od 19. maja 1944. Komandi 2. oklopne armije o izvršenim pripremama i zadacima potčinjenih jedinica za operaciju »Reselšprung«]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=724&rec=314&roll=563 NARA, T314, Roll 563, frames no. 000715—000716.] </br> ({{jez-njem|"Fernschreiben An PzAOK 2 </br> Betr. Rösselsprung </br> 7.) Verstärkte SS–AA 105 mit unterstellter AA 369 stösst am X–Tag antretend von Livno entlang Livanskopolje über Bosn.Grahovo auf Drvar vor, verhindet feindl. Ausbruch nach Südosten und zerschlägt feindl. Führungsapparat. In Bosn.Grahovo eigene Cetniks, in Drvar eigene Fallschirmjäger."}})</ref>}} Komanda Druge oklopne armije je uzvratila XV brdskom armijskom korpusu dopisom od 21. maja 1944. iz kojeg se zaključuje da se četnici nalaze pod komandom majora Ernsta Benescha iz divizije [[Brandenburger]], kao i da se za njih počeo koristiti službeni naziv »[[Suradnja četnika sa Nezavisnom Državom Hrvatskom|Hrvatska borbena zajednica]]«: {{izdvojeni citat|1) Crveni komandni centar u Drvaru (po svoj prilici Vrhovni štab Tito, u Drvaru, na staroj stočnoj pijaci, Američka vojna misija Trninić Breg, u Prnjavoru Engleska vojna misija, preostala Ruska misija neotkrivena). Treba računati sa mesnim obezbeđenjem, pre svega na visovima severoistočno, istočno i zapadno od Drvara, u datom slučaju i na protivvazdušnu odbranu. Dalji podaci o neprijatelju postepeno se saopštavaju komandantu 500. padobranskog lov. bat. od strane Ic K-de 2 okl. armije i majora Beneša. 2) Operacija »Reselšprung« treba da ukloni crveni komandni centar oko Drvara. Komandovanje »Reselšprung«: XV brd. AK, istaknuto komandno mesto Bihać. Za operaciju »Reselšprung« nastupaju X-dana (spuštanje padobranskog lov. bat.) na Drvar: [...] d) Ojačana Borbena grupa 1. puka »Brandenburg« (bez 1. bat.) sa potčinjenom Hrvat. borbenom zajednicom, od Knina na Bosansko Grahovo, odatle u više borbenih grupa protiv linije Prekaja (14 km ji. od Drvara) — Drvar. Zadatak: Doček bandi i štabova koji se povlače prema jugu. Grupe nose maskirno odelo. 3) 500. SS-padobranski lov. bat., komandant šturmbanfirer Ribka, sa potčinjenom SS-padob. nast[avnom] četom (očekuje se konačno odobrenje [[Heinrich Himmler|rajhsfirera SS]]), 40 ljudi odreda »Beneš« i 6 ljudi kontraobaveštajne službe spuštaju se X-dana, u trenutku što je moguće ranije, u crveni komandni centar Drvar i uklanjaju munjevitim napadom naročito Vrhovni štab Tito, kao i ostale crvene komandne štabove i savezničke, odnosno ruske vojne misije.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_66.htm Naređenje Komande 2. oklopne armije od 21. maja 1944. Komandi 15. brdskog armijskog korpusa za dejstva u operaciji »Reselšprung«]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=698&rec=314&roll=563 NARA, T314, Roll 563, frame no. 000690.] </br> ({{jez-njem|"1.) Rotes Führungszentrum in DRVAR (voraussichtlich Hauptstab TITO DRVAR am alten Viehmarkt, amerik.Mil.Missionen TRNIC BREG, in PRNJAVOR engl.Mil.Mission, Verbleib russ.Mission nicht geklärt). Mit örtlichen Sicherungen, vor allem auch auf den Höhen NO, O und W DRVAR, gegebenenfalls auch mit Flak, ist zu rechnen. Weitere Feindfeststellungen werden an Kdr. Fallschirmjäg.Btl.500 durch Pz.AOK.2 I c und Major BENESCH laufend übermittelt. </br> 2.) Das rote Führungszentrum um DRVAR soll durch das Unternehmen "RÖSSELSPRUNG" ausgeschaltet werden. </br> Führung "RÖSSELSPRUNG": XV.Geb.AK., vorgeschobener Gefechtsstand BIHAC. </br> Zu "RÖSSELSPRUNG" treten am x–Tag (Absprungtag des Fallschirmjäg–Btl.) auf DRVAR an: </br> d) Kampfgruppe verst. 1.Rgt.Brandenburg (ohne I.Btl.) mit unterstellten kroat. Kampfgemeinschaften von KNIN auf BOS.GRAHOVO, von dort in mehreren Kampfgruppen gegen Linie PREKAJA (14 SO DRVAR) – DRVAR. Auftrag: Auffangen von nach Süd ausweichenden Banden und Stäben. Gruppe trägt Tarnbekleidung. </br> 3.) SS–Fallschirmjäg.Btl.500, Führer Sturmbannführer RYBKA mit unterstellter SS–Fallsch.Ausb.Komp. (endgültige Genehmigung Reichsführer SS steht noch aus), 40 Mann Abt. BENESCH und 6 Mann Abwehr landet am X–Tag zum frühest möglichen Zeitpunkt in roten Führungszentrum DRVAR und schaltet in blitzatrigem Zugriff insbesondere den Hauptstab TITO sowie weitere rote Führungsstäbe und allierte bzw. russ.Mil.Missionen aus."}})</ref>}} Nemci su nakon operacije ocenili da četnici izviđačke zadatke izvršavaju besprijekorno, vođstvo im je dobro, ljudstvo naviklo na fizičke napore. Nemci zaključuju da su im četnici "neophodni su pri osiguranju komunikacija, posebno zbog pomanjkanja vlastitih trupa".<ref>NAW, T-314, Roll 566, 000048-9: Izvještaj obavještajnog odjeljenja 15. brdskog korpusa o rezultatima formiranja „Hrvatskih borbenih grupa“ (30. juni 1944).</ref> === Mihailovićeva ponuda Nemcima (1944) === {{Poseban članak|Ponuda Draže Mihailovića Adolfu Hitleru}} [[Datoteka:First Vrede sa četnicima.jpg|thumb|Nemački kapetan von Wrede i četnički komandanti kapetan [[Nikola Kalabić]], major [[Dragoslav Račić]] i kapetan [[Neško Nedić]], nakon potpisanog sporazuma o zajedničkoj borbi protiv partizana, u Topoli 11. avgusta 1944. (''nemački izvor'')<ref>[https://www.znaci.org/temp/T-311-R-286_536.jpg Wredeova zabeleška str.1]{{Dead link|date=June 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref><ref>[https://www.znaci.org/temp/T-311-R-286_537.jpg Wredeova zabeleška str.2]{{Dead link|date=June 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref><ref>[https://www.znaci.org/temp/T-311-R-286_538.jpg Wredeova zabeleška str.3]{{Dead link|date=June 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref><ref>[https://www.znaci.org/temp/T-311-R-286_539.jpg Wredeova zabeleška str.4]{{Dead link|date=June 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref>]] Tokom jula i avgusta [[1944]]. intenzivirani su kontakti između predstavnika nemačke komande Jugoistoka [[Herman Nojbaher|Nojbahera]], predsednika vlade [[Milan Nedić|Nedića]] i predstavnika Mihailovića.<ref>[http://sr.wikisource.org/wiki/%D0%9D%D0%B5%D0%BC%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%B8_%D0%B8%D0%B7%D0%B2%D0%B5%D1%88%D1%82%D0%B0%D1%98_%D0%BE_%D1%80%D0%B0%D0%B7%D0%B3%D0%BE%D0%B2%D0%BE%D1%80%D1%83_%D1%81_%D1%87%D0%B5%D1%82%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B8%D0%BC%D0%B0_%D0%BE%D0%B4_14.7.1944. Nemački izveštaj o razgovoru s četnicima od 14.7.1944]</ref> Njemačka strana je nakon sastanka između predstavnika Obavještajnog odjeljenja komandanta Jugoistoka i trojice visokih oficira JVuO, Mihailovićevih izaslanika ([[Dragoslav Račić]], [[Neško Nedić]] i [[Nikola Kalabić]]), održanom u Topoli 11. avgusta 1944, na osnovu ponude JVuO zaključila da se „političko zauzimanje stava Draže Mihailovića i njegovog pokreta potpuno izmenilo. Oni su spremni da u potpunosti sa nama sarađuju“. Mihailovićevi izaslanici su stavili do znanja da je za JVuO najvažnije objedinjavanje domaćih antikomunističkih snaga, opšta mobilizacija i „stvaranje jedne srpske nacionalne armije za uništenje komunizma u Srbiji“. Pošto je za ostvarenje tog cilja bila neophodna njemačka dozvola i naoružanje, JVuO je bila spremna da se obaveže na lojalnost i vjernost okupatoru.<ref name="yuhistorija.com"/> Rittmeister Fürst von Wrede citira riječi četničkih oficira sa sastanka: {{izdvojeni citat|»Srbi, koje vi niste poznavali, ipak se bore za vas. Mi se obavezujemo našom časnom oficirskom rečju da ćemo biti verni. Pokret Draže Mihailovića je spreman da dâ sve garancije koje Nemci budu zahtevali. '''Naše smrtno neprijateljstvo protiv komunizma je najbolja garancija naše vernosti'''. Nas ne interesuje budućnost, svejedno kako će se rat završiti, mi smo odlučili, ako tako mora biti, da viteški propadamo.«<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_227.htm Zabeleška obaveštajnog odeljenja komandanta Jugoistoka od 11. avgusta 1944. o razgovorima sa predstavnicima Draže Mihailovića o uslovima za sastanak Draže Mihailovića sa Nojbaherom]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=536&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frame no. 000502.] <br /> ({{jez-njem|"Die Serben, die Ihr nicht bekannt habt, aber kämpfen für Euch. Wir verpflichten uns mit unserem Offz.Ehrenwort, dass wir treu sein werden. Die DM—Bewegung ist bereit, sämtliche von den Deutschen verlangten Garantien zu geben. Unser Todfeindschaft gegen den Kommunismus ist die beste Garantie für unsere Treue. Die Zukunft interessiert uns nicht, gleichgültig wie der Krieg ausgehen mag, wir sind entschlossen, wenn es sein muss, ritterlich zugrunde zu gehen."}})</ref>}} Rittmeister Fürst Wrede je sumirao predloge predstavnika Draže Mihailovića na sledeći način: {{izdvojeni citat| 1. DM želi da razgovara sa opunomoćenikom [[Hitler|firera]] za jugoistočni prostor. 2. On teži okupljanju svih nacionalnih srpskih snaga. 3. Mobilizacija i naoružavanje svih za oružje sposobnih Srba za borbu protiv komunizma. Naoružavanje i vođstvo pod nemačkim Vermahtom. 4. DM moli da sam ostane u ilegali. 5. Pripadnici DM—pokreta ne treba da budu u nemačkim uniformama. 6) Mesto sastanka ne treba ni u kom slučaju da bude Beograd ili neki veći grad.<ref name="B0_11 1944">[http://sr.wikisource.org/sr/%D0%9D%D0%B5%D0%BC%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%B8_%D0%B7%D0%B0%D0%BF%D0%B8%D1%81%D0%BD%D0%B8%D0%BA_%D1%81%D0%B0_%D0%BF%D1%80%D0%B5%D0%B3%D0%BE%D0%B2%D0%BE%D1%80%D0%B0_%D1%81%D0%B0_%D1%87%D0%B5%D1%82%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B8%D0%BC%D0%B0_11.8.1944. Nemački zapisnik sa pregovora sa četnicima 11.8.1944.]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=536&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frames no. 000502—000503.] <br /> ({{jez-njem|"1.) DM wünscht mit dem Bevollm. des Führers für den Südostraum zu sprechen. </br> 2.) Er fordert Zusammenschluss aller nat. serb. Kräfte. </br> 3.) Mobilisierung und Bewaffnung aller waffenfähigen nat. Serben zum Kampf gegen den Kommunismus. Ausrüstung und Führung durch die deutsche Wehrmacht. </br> 4.) DM bittet selbst illegal bleiben zu können </br> 5.) Die Angeh. der DM–Bewegung sollen nicht in dt. Uniform gekleidet werden. </br> 6.) Ort der Zusammenkunft soll keinesfalls Belgrad oder eine grössere Stadt sein."}})</ref>}} O saradnji sa četnicima Draže Mihailovića u jednoj se njemačkoj preporuci s početka avgusta 1944. navodi: {{izdvojeni citat| ''Saradnja sa četničkim bandama'' Komandantu Jugoistoka upućen je dopis Ob. od./oficir Abvera str. pov. br. 6161/44, u vidu naređenja, o isporuci oružja i municije četničkim bandama i o saradnji između nemačkih operativnih jedinica i pojedinih lojalnih četničkih bandi u cilju zajedničke borbe protiv komunističkog neprijatelja. Postavljanjem oficira za vezu u četničkim bandama treba njihovo držanje stalno nadzirati.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1035&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frame no. 000893.] ({{jez-njem|"Zusammenarbeit mit Cetnik—Banden. An den Mil.Befh. Südost ergeht mit Ic/AO Nr. 6161/44 g. Kdos. v. 2.8.44 ein Befehlschreiben über die Belieferung der Cetnikbanden mit Waffen und Munition und über die Zusammenarbeit zwischen deutschen Verbänden und einzelnen lojal erscheinen den Cetnik—Banden für Zwecke des gemeinsamen Kampfes gegen den kommunistischen Feind. Durch Abstellung von Verbindungsoffzen.zu den Cetnik—Banden ist deren Verhalten laufend zu überwachen."}})</ref>}} U večernjem izvještaju Obavještajnog odjeljenja [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] od 16. avgusta 1944, prenosi se vijest da je general Draža Mihailović, u koordinaciji sa predsjednikom srpske vlade generalom Milanom Nedićem, pred okupacione vlasti iznio ponudu o »potpunom potčinjavanju četničkih jedinica«: {{izdvojeni citat| Srbija: Sporazumno sa Nedićem, Draža Mihailović je ponudio nemačkom komandovanju potpuno potčinjavanje četničkih jedinica. Pored postojanja problema davanja talaca, unutrašnjih srpskih suprotnosti i ponude za lični dogovor Draže Mihailovića sa specijalnim opunomoćenikom Ministarstva inostranih poslova, sada postoji samo zahtev za oružje za zajedničku borbu. Srpska vlada je jednovremeno zamolila prijem kod komandanta Jugoistoka i verovatno će tom prilikom biti iznesena i namera o njenoj ostavci.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1090&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frame no. 000948.] <br /> ({{jez-njem|"In Übereinstimmung mit Nedic hat DM dtsch. Führung volle Unterstellung der Cetnik Verbände angeboten. Bei Geiselgestellung, Einstellung alle Innerserbischen Gegensätze und Angebot persönlicher Aussprache DM mit Sonderbevollm.Ausw.Amtes liegt allein Waffenforderung für den gemeinsamen Kampf vor. Serbische Regierung hat zugleich um Empfang bei Mil.Befh. Südost ersucht und wird dabei voraussichtl. Rücktrittsabsicht vortragen."}})</ref>}} Povodom Mihailovićevog predloga, 17. i 18. avgusta je održan sastanak na najvišem nivou u nemačkoj komandi Jugoistoka. Tu su još jednom sumirani Dražini predlozi: {{izdvojeni citat| a) Bezuslovno obećanje, da nijedan nemački vojnik neće biti napadnut od četnika. Davanje talaca. b) Zajednička borba isključivo protiv komunista u cilju uspostavljanja mira i reda. Nemci i četnici ne moraju biti neprijatelji. c) Neprijatelj br. 1 su komunisti i svi oni koji ih podržavaju ili ne sadejstvuju u borbi protiv komunista. d) Draža Mihajlović moli da ga se privuče organizovanju Srpskog dobrovoljačkog korpusa i organizovanju Dobrovoljačkog korpusa. e) Bilo kakva veza s partizanima je nemoguća. f) Draža Mihailović moli da se stvori prijateljskije raspoloženje, da bi se oslobodilo četnike, koji su uhapšeni u Srbiji, bez posredovanja četnika. g) U slučaju invazije nema borbe protiv Nemaca. Borba protiv komunista će se produžiti. Četnici hoće da spreče vezu partizana s invazionim trupama. h) Draža Mihajlović nema veze s Englezima. On i ne želi više da je ima, odgovarajući engleskom držanju prema srpskom narodu.<ref name="ReferenceB">[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_229.htm ZABELEŠKA OBAVEŠTAJNOG ODELJENJA KOMANDE JUGOISTOKA OD 18. AVGUSTA 1944. POVODOM PONUDE DRAŽE MIHAILOVICA ZA SARADNJU U BORBI PROTIV JEDINICA NOVJ]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=581&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frames no. 000576—000577.] <br /> ({{jez-njem|"2.) Das Verhandlungsangebot des DM sieht folgende wesentlichen Punkte vor: </br> a) Unbedingtes Versprechen, kein deutscher Soldat werde von Cetniken überfällen. Geiselgestellung. </br> b) Gemeinsamer Kampf ausschliesslich gegen Kommunisten zur Herstellung von Ruhe und Ordnung. Deutsche und Cetniken brauchen nicht Feinde zu sein. </br> c) Feind Nr. 1 sind Kommunisten und alle, die sie unterstützen oder im Kampfe gegen Kommunisten nicht mitwirken. </br> d) DM bittet, ihn zu Ausbau des SFK und Aufbau Freikorps heranzuziehen. </br> e) Irgendeine Verbindung mit Partisanen ist unmöglich. </br> f) DM bittet zur Hebung freundschaftlicher Stimmung um Freilassung der in Serbien verhafteten Cetniken ohne Vermittlung der Cetniken. </br> g) Im Invasionsfall kein Kampf gegen Deutsche. Kampf gegen Kommunisten wird weitergeführt. Verbindung der Partisanen zu Invasionstruppen wollen Cetniken verhindern. </br> h) DM ohne Verbindung zu Engländern. Er will auch keine mehr haben, entsprechend engl. Verhalten gegen serb. Volk."}})</ref>}} Jedan iskaz<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=585&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000580.] ({{jez-njem|"Durchführung der Zusammenarbeit mit dem Cetnik–Banden, Ausbildung und Führung im Kampf wird den in erster Linie hierfür zuständigen Sicherheitsdienst und SD übertragen. Dieser ist allein für die politische Kampfführung vorgesehen, hat die engsten Verbindungen zu den Cetniks und führt in einem Raume, der als eine Art Heeresgebiet Domäne des Sicherheitsdienstes und des SD ist."}})</ref> sa ovog sastanka ubjedljivo svjedoči o uspostavljenim tijesnim vezama između [[Sicherheitsdienst|njemačkih obavještajnih struktura]] i četničke Vrhovne komande: {{izdvojeni citat|Sprovođenje sadejstva s četničkim bandama, obuka i komandovanje u borbi biće preneti Službi obezbeđenja i SD koji su u prvom redu nadležni za ovo. Ta je služba isključivo predviđena za političko vođenje rata, '''ima najuže veze s četnicima''' i komanduje na jednom određenom području, koje je, kao neka vrsta vojnog područja, domen Službe obezbeđenja i SD.<ref name="ReferenceB">[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_229.htm ZABELEŠKA OBAVEŠTAJNOG ODELJENJA KOMANDE JUGOISTOKA OD 18. AVGUSTA 1944. POVODOM PONUDE DRAŽE MIHAILOVICA ZA SARADNJU U BORBI PROTIV JEDINICA NOVJ]</ref>|Zabeleška obaveštajnog odeljenja komandanta Jugoistoka od 18. avgusta 1944. povodom ponude Draže Mihailovića za saradnju u borbi protiv NOVJ}} U izvještaju poslatom 20. avgusta 1944. godine iz Operativnog odjeljenja [[Beograd]] [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]], navodi se da je za prijem kod vođe [[Treći Reich|Reich]]a [[Adolf Hitler|Adolfa Hitlera]] pripremljen zajednički referat feldmaršala [[Maximilian von Weichs|Maximiliana von Weichsa]], komandanta Jugoistoka i specijalnog opunomoćenika Ministarstva inostranih poslova na Jugoistoku [[Hermann Neubacher|Hermanna Neubachera]], na temu ''saradnje sa Dražom Mihailovićem i buduće politike u Srbiji'', kao i da je sa ovim upoznat feldmaršal [[Wilhelm Keitel]].<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1114&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frames no. 000971—000972.]</ref> Tog je dana sačinjena i službena bilješka u kojoj je sadržan sljedeći prijedlog: {{izdvojeni citat|Po predmetu ponude Nedić — Draža Mihailović, ministar Nojbaher predlaže da se organizacija četničkih jedinica prenese u nadležnost Višeg SS i policijskog vođe u Srbiji. Načelnik štaba komandanta Jugoistoka se saglasio s ovim predlogom.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944"/><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1114&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frame no. 000972.] <br /> ({{jez-njem|"In der Angelegenheit Angebot Nedic – DM schlagt Minister Neubacher vor, die Organisation der Cetnik–Verbände dem Höh.SS–Pol.Führer in Serbien zu übertragen. Chef des Gen.Stabes–O.B.Südost ist mit diesem Vorschlag einverstanden."}})</ref>}} Sâm Neubacher je 20. avgusta uputio opširan izvještaj ministru vanjskih poslova Velikonjemačkog Reicha [[Joachim von Ribbentrop|Joachimu von Ribbentropu]], u kojem je urgirao za prihvatanje ponude Nedić—Mihailović, navodeći da je Nedić garantirao da će se „pokret DM uzdržati od svake neprijateljske radnje protiv Nemaca i da ni u slučaju povlačenja Nemaca iz Srbije neće na Nemce biti ispaljen nijedan metak“. O odnosu Mihailovića i JVuO prema okupatoru od trenutka kada ga je Hitler imenovao ''Specijalnim izaslanikom Ministarstva vanjskih djela za Jugoistok'', Hermann Neubacher piše: {{izdvojeni citat|U pogledu Draže Mihailovića, upućujem na svoje mnogobrojne ranije telegrame. Svoje dosledno antikomunističko držanje dokazao je nedvosmisleno, uprkos najvećem pritisku od strane Engleza, odrekavši se njihove pomoći u naoružanju dok su Englezi istovremeno, preteći naoružavali Tita. Iskustva poslednjih 12 meseci u pogledu njegovog držanja prema nemačkim oružanim snagama, dosadašnje zajedničke borbe na antikomunističkom frontu i dosadašnja ozbiljna ugroženost srpske nacije, koju on priznaje u punom opsegu, smatram dovoljnim osnovom za to da će D. M. održati reč koju nam je dao ako u ovom odlučujućem trenutku budemo pružili preko Nedića odlučujuću pomoć. Spreman sam, posle jednog ličnog razgovora sa D. M., da preuzmem odgovornost za to da nas taj čovek neće napasti s leđa i da će on sam učiniti bezopasnim one elemente svoga pokreta koji su nepouzdani u pogledu nas.<ref>AVII, Mikroteka, NAV, N—T—312, rol. 780, f. 371746.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/11_69.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje PORAZ MIHAILOVIĆEVIH SNAGA U SRBIJI I NOVI SPORAZUMI SA OKUPATOROM I KVISLINGOM MILANOM NEDIĆEM]</ref>}} Specijalni nemački izaslanik Hermann Neubacher je ocenio da obećanja Draže Mihajlovića u pogledu lojalnog držanja treba uzeti ozbiljno, pošto je dokazao on "da je toliki antikomunista, da je '''usprkos engleskim ponudama dao prednost prosjačenju kod okupatora''' pred slogom s crvenom stranom".<ref name="ReferenceB"/><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=575&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000570.] <br /> ({{jez-njem|"D.M. habe zweifellos bewiesen, dass er <br /> 1. Burgfrieden mit Besatzungsmacht halten will und <br /> 2. So sehr Antikommunist ist, dass er trotz Angeboten von englischer Seite einen Bettelgang beim Okkupator der Einigung mit der roten Seite vorgezegen hat. <br /> Zusicherungen D.M.'s auf loyale Einstellung sind ernst zu nehmen, da D.M. in antikommunistischer Frage stets konsequente Haltung eingenommen hat."}})</ref> Ovi pregovori završili su formulisanjem inicijative za formiranje srpske armije od 50.000 ljudi za borbu protiv komunizma kojom bi rukovodio [[Dragoljub Mihailović|Mihailović]], a koju bi opremila nacistička Nemačka. Pored toga, Hitleru su specijalni izaslanik Neubacher i feldmaršal von Weichs prezentirali situaciju u Srbiji: „Četnici su u Srbiji od marta do avgusta 1944. izgubili u borbama sa komunistima oko 5.000 boraca, a prema nemačkoj okupacionoj sili u poslednje vreme nisu više neprijateljski raspoloženi. Oko 10.000 četnika bore se zajedno sa nemačkim trupama u južnoj Srbiji i to pod komandom nemačkog majora Vajela“.<ref name="Živković">{{Cite web |title=Nikola Živković, Srbi u Ratnom dnevniku Vrhovne komande Vermahta |url=http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |access-date=2022-11-04 |archive-date=2016-08-03 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160803153944/http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |dead-url=yes }}</ref> Uz naglasak da će dato oružje „jednom kasnijom prilikom biti upravljeno protiv Nemaca“, vođa [[Treći Reich|Velikonjemačkog Reicha]] je odbacio ovu inicijativu, formulisavši konačnu svoju odluku na sljedeći način: {{izdvojeni citat|Zaključujući, Führer je ustanovio, da on a) nema ništa protiv “malih taktičkih manevara“ s pokretom DM, b) da zatraženo formiranje armije, koja bi bila jačine 50.000 ljudi, nikako ne bi moglo doći u obzir.<ref name="znaci.org">[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_112.htm Službena beleška sa referisanja Hitleru o planu saradnje sa četnicima od 22.8.1944]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=814&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000811.] <br /> ({{jez-njem|"Abschliessend, stellte der Führer fest, daß er <br /> a) gegen "kleine taktische Manöver" mit der DM–Bewegung keine Bedenke habe, <br /> b) daß die Aufstellung der gefordeten 50 000 Mann starken Armee auf keinen Fall in Frage kommen könne."}})</ref>|Službena beleška sa referisanja komandanta Jugoistoka Hitleru o planu saradnje sa četnicima od 22. avgusta 1944. godine}} Ipak, u skladu sa idejom o formiranju srpskog korpusa pod komandom [[Dragoljub Mihailović|Mihailovića]] koji bi se borio na strani Nemaca, [[6. septembra]] [[1944]]. [[Srpska državna straža]] i [[Srpska granična straža]] (ukupno oko 13.000 ljudi) stavljene su pod komandu Mihailovićevog komandanta Srbije generala [[Miroslav Trifunović|Trifunovića]]. Potom su jedinice [[Srpska državna straža|Srpske državne straže]] i [[Srpska granična straža|Srpske granične straže]] 6. oktobra [[1944]]. sabrane su u Jagodini gde je od njih formiran [[Srpski udarni korpus]] sa tri divizije, koji je brojao oko 6.800 ljudi. Komanda Srpske straže i Granične straže predana je naredbom generala Felbera generalu [[Miodrag Damjanović|Miodragu Damjanoviću]], šefu Nedićevog kabineta.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=875&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000871.] <br /> ({{jez-njem|"An den Präsidenten den serbischen Ministerrates Herrn Generaloberst Nedić. Herr Ministerpräsident! <br /> Ich bin damit einverstanden, dass der Generalmajor Damjanović mit der Führung der serbischen bewaffneten Verbände mit Ausnahme des SFK betraut wird. Dieses Korps muss meiner Auffassung noch in den bewährten Händen des General Mušićki [sic] bleiben. Mit dem Ausdruck meiner vorzüglichen Hochachtung."}})</ref> Damjanović je bio i glavni Mihailovićev pouzdanik u Nedićevoj upravi, te su se on i komandanti Straže odmah stavili pod Mihailovićevu komandu. Ove jedinice, preimenovane u Srpski udarni korpus Jugoslovenske vojske u otadžbini, pridružile su se tako drugim četnicima u povlačenju prema Sandžaku. Njihovo je savezništvo ipak bilo nesigurno i ubrzo će se raspasti.<ref>[https://znaci.org/00001/40_74.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje ČETNICI SE POVLAČE IZ SRBIJE]</ref> === Bitka za Srbiju (1944) === {{Poseban članak|Bitka za Srbiju 1944.}} [[Datoteka:Četnici i Nemci u Srbiji 1944.jpg|minijatura|Grupa nemačkih vojnika i četnika Draže Mihailovića u vreme proboja u Srbiju 2. proleterske i 5. krajiške divizije NOVJ.]] U povjerljivom izvještaju Obavještajnog odjeljenja [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] od 26. avgusta 1944. godine, analizirano je stanje na [[Balkansko poluostrvo|Balkanu]] nakon objave rata Trećem Reichu od strane [[Bugarska|Bugarske]] te proglašenja neutralnosti [[Rumunija|Rumunjske]] (i jedna i druga su do tada bile potpisnicama [[Trojni pakt|Trojnog pakta]]), neposredno po ulasku jedinica [[Crvena armija|Crvene armije]] na teritorij dvije države. Oficiri Wehrmachta anticipiraju držanje četnika Draže Mihailovića u novonastaloj, kompliciranoj situaciji: {{izdvojeni citat|Ustanički pokreti na području Balkana – izuzev pokreta Draže Mihailovića – dobit će pojačan zamah, tako da ubrzo treba očekivati prekid svih vlastitih veza s cijelim južnim Balkanom. '''Pokret Draže Mihailovića predstavlja jedinu antiboljševičku organizaciju koja, uz odgovarajuću potporu, može biti dugoročno korisna našim interesima u borbi protiv boljševizma'''.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=874&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frames no. 000870—000871.] ({{jez-njem|"Darüber hinaus werden die Aufstandsbewegungen im Balkan–Raum – abgesehen von der DM–Bewegung – verstärkten Auftrieb erhalten, so dass in Kürze mit einer Unterbrechung sämtlicher eigenen Verbindungen nach gesamtem Süd–Balkan gerechnet werden muss. Die DM–Bewegung stellt bei entsprechender Unterstüzung die einzige antibolschewistische Organisation dar, die im Kampf gegen den Bolschewismus auf längere Sicht unseren Interessen nutzbar gemacht werden kann."}})</ref>}} [[Bitka za Srbiju 1944.]] je bila zajednički saveznički poduhvat sa ciljem ovladavanja središnjim komunikacijskim prostorom nemačkih snaga na Balkanu. Dejstva na tlu izvršavala je [[NOVJ]], a [[Saveznici]] su obezbeđivali borbeno sadejstvo, snabdevanje i pomoć iz vazduha. Četnici su se u ovim borbama našli direktno na strani [[Wehrmacht]]a. U to vreme, Saveznici su već promenili odnos prema [[Dragoljub Mihailović|Mihailovićevim]] snagama, a njihov prioritet u Jugoslaviji postalo je jačanje snaga [[NOVJ]] u Srbiji.<ref>{{Cite web |title=Ficroj Meklejn: RAT NA BALKANU, glava 11 - NOVI DOGOVOR |url=http://www.znaci.org/00001/1_11.htm |access-date=2023-08-14 |archive-date=2023-09-02 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230902100016/https://www.znaci.org/00001/1_11.htm }}</ref> Vrhovni štab NOVJ nameravao je da partizanske snage u Srbiji pomogne prodorom jačih snaga iz [[Bosna|Bosne]] i [[Crna Gora|Crne Gore]]. Nemačka komanda, kao i Mihailović, bili su rešeni da to spreče. Ključnu fazu bitke za Srbiju predstavlja [[Durmitorska operacija|operacija »Rübezahl«]]. Njemačka Komanda Jugoistoka prikupila je za ovu operaciju sljedeće raspoložive snage: {{izdvojeni citat|''Predmet'': Planiranje »Ribecal«,  1.) Snage koje učestvuju: a) Južna grupa: glavni deo 1. brd. div., albanska milicija i delovi SS-divizije »Skenderbeg«, b) Bor[bena] grupa »Jugozapad«: 2 ojačana bataljona 181. peš. divizije sa III/13. SS-puka, c) S[evero] z[apadna] grupa: 2. puk Brandenburg (bez 1 bat.), 3/12. tenk. bat. z. b. V., CDK i četnici (Drinski korpus), d) S[everna] grupa: 14. SS-puk (bez III), e) I[stočna] grupa: Viša k-da III/363. puka, 696. bat. feldžandarmerije, delovi 297. izv. bat., 2/201. brig. jur. topova, f) Grupa »Krempler«, g) Padobranski lov. bat. »Brandenburg«<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=491&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000486.] <br /> ({{jez-njem|"Betr.: Plannung "Rübezahl". </br> 1.) Beteiligte Kräfte: </br> a) Südgruppe: Masse 1. Geb. Div., alban. Milizen und Tle. SS–Div. Skanderbeg. </br> b) Kgr. Südwest: 2 verst. Btlne. 181 J.D. mit III./SS–13 </br> c) NW–Gruppe: 2. Rgt. Brandenburg (o. 1 Btln.) 3./Pz. Abt. z.b.V. 12, MFK, und Cetniks (Drina–Korps). </br> d) N–Gruppe: SS–Rgt. 14 (ohne III.). </br> e) O–Gruppe: Höh. Kdo. mit III./363, Feld Gend.Abt. 696, Tle. A.A. 297, 2./Stu. Gesch.Brig 201. </br> f) Gruppe Krempler. </br> g) Fallschirm–Jg.Btl. Brandenburg."}})</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_108.htm Izveštaj Komandanta Jugoistoka od 12. avgusta 1944. Vrhovnoj Komandi Vermahta o sastavu borbenih grupa i njihovim pravcima napada u operaciji »Ribecal«], Zbornik NOR-a, tom XII, knjiga 4, dokument br. 108.</ref>}} [[NOVJ]] je nastojala da koncentriše snage na levoj strani [[Lim (reka)|Lima]] za proboj u [[Srbija|Srbiju]]. Nemačka [[Komanda Jugoistoka (Nemačka)|Komanda Jugoistoka]] je rešila da brani [[Srbija|Srbiju]] aktivnim dejstvima - sprečavanjem pokreta jedinica [[NOVJ]] kroz [[Bosna|Bosnu]] prema zapadu, kao i nizom krupnih i ambicioznih operacija u [[Sandžak]]u i istočnoj [[Bosna|Bosni]] sračunatih na razbijanje koncentracija [[NOVJ]] i njihovo onesposobljavanje za ofanzivna dejstva. Snage [[JVuO]] sa velikim entuzijazmom učestvovale su u ovim operacijama, kao i u onim koje je organizovao nemački komandant [[Srbija|Srbije]] protiv lokalnih partizana i povremenih prodora. Vrhunac ovog sadejstva nastupio je u avgustu [[1944]],<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944"/><ref>[Službena beleška oficira Abvera Komande Jugoistoka od 22. avgusta 1944. sa referisanja komandanta Jugoistoka Adolfu Hitleru, http://www.znaci.org/00001/4_12_4_112.htm {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230814062743/https://znaci.org/00001/4_12_4_112.htm |date=2023-08-14 }}] Zbornik dokumenata i podataka o NOR-u, tom XII (nemački dokumenti), knjiga 4, Vojnoistorijski institut, Beograd - dokument 112</ref> kada su se odvijala najintenzivnija i najmasovnija dejstva. U izvještaju Vojnoprivrednog štaba Jugoistoka od 15. avgusta 1944. godine upućenom Vojnoupravnom komandantu Jugoistoka, konstatuje se ozbiljna političko-bezbjednosna kriza uzrokovana uspješnim partizanskim manevrom, tj. prodorom u Srbiju: {{izdvojeni citat|Započeo je očekivani veliki Titov napad na Srbiju. Dok su u [[Istočna Bosna|istočnoj Bosni]], na [[Drina|Drini]], pripremljene jedinice bile tako desetkovane našim akcijama da mu tamo samo slabe snage stoje na raspolaganju, dotle je jačim delovima Titovih jedinica, koje su bile u centralnom delu [[Crna Gora|Crne Gore]], oko 3 divizije, pošlo za rukom da upadnu u [[Južna Srbija|južnu Srbiju]] i da pređu dolinu [[Ibar|Ibra]]. One sada u rejonu između Ibra i [[Južna Morava|Južne Morave]], po sjedinjavanju sa tamošnje 3 srpske crvene divizije, ugrožavaju obe glavne saobraćajne arterije prema jugu. Slobodu pokreta ovih, oko 10.000 ljudi jakih i dobro naoružanih, združenih jedinica uspeli smo, istina u teškim borbama i uz mnogo gubitaka, pomoću nemačkih, bugarskih i srpskih snaga (četnici i [[Srpski dobrovoljački korpus|SDK]]) da suzimo; ipak, one su preslabe da bi, s obzirom na otkazivanje bugarskih jedinica, izborile odlučujuće uspehe.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_109.htm Izveštaj Vojnoprivrednog štaba Jugoistoka od 15. avgusta 1944. komandantu Jugoistoka o vojno-političkoj i privrednoj situaciji u Srbiji]</ref>}} Koliki su značaj najviši okupacioni dužnosnici u Jugoslaviji pridavali upotrebi četničkih jedinicâ u borbi protiv snaga NOVJ, može se zaključiti i na osnovu jedne naredbe od 26. avgusta 1944. godine, koju potpisuje feldmaršal [[Maximilian von Weichs]]: {{izdvojeni citat| ''Naređenje komandanta Jugoistoka'' Suštinski zadatak [[Druga oklopna armija (Wehrmacht)|2. oklopne armije]] i Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od sada pa nadalje jeste dovesti i držati sve četničke jedinice u Srbiji i Crnoj Gori u borbenom dodiru s crvenim snagama, kako im ne bi bilo dopušteno preuzimanje vlastite inicijative, koja bi zbog cjelokupne situacije mogla biti uperena i protiv Njemačke. Odbijanje borbe protiv komunista mora se odmah prijaviti kao prijeteći simptom.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944"/><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=13&rec=311&roll=191 NARA, T311, Roll 191, frame no. 000007.] <br /> ({{jez-njem|"Befehle OB.Südost <br /> Eine wesentl. Aufgabe Pz.AOk 2 und Mil.Befh.Südost ist ab sofort sämtl. in Serbien und Montenegro stehenden Cetnikverbände in Gefechtsberührung mit roten Kräften zu bringen und zu halten, um sie nicht zu einer eigenen Initiative die in Auswirkung der Gesamtlage auch gegen Deutschland gerichtet sein könnte gelangen zu lassen. Weigerung, dem Kampf gegen den Komm. aufzunehmen, ist als bedrohliches Symptom sofort zu melden."}})</ref>}} Uoči bitke sa partizanima, nemački Wehrmacht je snabdeo četnike svim raspoloživim zalihama italijanskog pešadijskog oružja i municije: {{izdvojeni citat|U nadovezi na dogovor od 15. 8. saopštava se, da se za izdavanje četničkim jedinicama mogu staviti na raspolaganje, u najboljem slučaju, sledeća oružja: 7.000 pušaka 6,5 mm (ital.) sa po 100 metaka, <br /> 50 teš. mitraljeza 8 mm (ital.) sa po 13.000 metaka, <br /> 42 laka bacača 4,5 mm (ital.) sa po 250 metaka. Upozorava se na to, da je time iscrpljena celokupna zaliha italijanske pešadijske municije u domenu Komandanta Jugoistoka i da se nove pošiljke mogu očekivati tek od oktobra 1944. godine i to u ograničenom obimu.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=587&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000582.] </br> ({{jez-njem|"Im Nachgang zur Besprechung vom 15.8. wird mitgeteilt, dass für Ausgabe an Cetnik–Einheiten äusserstenfalls folgende Waffen zur Verfügung gestellt werden können: </br> 7 000 Gewehre 6,5 mm (i) mit je 100 Schuss, </br> 50 s.M.G. 8 mm (i) mit je 13 000 Schuss, </br> 42 le.Gr.W. 4,5 cm (i) mit je 250 Schuss. </br> Es wird darauf aufmerksam gemacht, dass damit der gesamte Bestand an ital. Inf. Munition im Bereich O.B.Südost erschöpft ist und Neulieferung in beschränktem Maße erst ab Oktober 44 erwartet werden darf."}})</ref><ref>[http://www.znaci.org/00001/4_14_4_228.htm Obaveštenje operativnog odeljenja komandanta Jugoistoka od 16. avgusta 1944. obaveštajnom odeljenju o odobrenim količinama oružja i municije četničkim jedinicama]</ref>|Obaveštenje komande Jugoistoka o odobravanju oružja i municije četnicima (16. avgust 1944.)}} U nacrtu jednog izvještaja, sastavljenog od strane oficirâ Armijske grupe »F« u ljeto 1944. godine, sumira se iskustvo njemačkih okupacionih organa sa Mihailovićevim četnicima u [[Okupacija Jugoslavije u Drugom svetskom ratu|okupiranoj Jugoslaviji]]: {{izdvojeni citat|Dosadašnje držanje D.M.-a ima sljedeće karakteristike: a) Aktivna borba protiv komunista u Srbiji, Crnoj Gori i Hrvatskoj, s tim što je ova borba zbog brojčane, a naročito materijalno-tehničke nadmoći komunista, uvijek rizična za snage D.M.-a, b) Neispunjavanje od Saveznika postavljenih specijalnih zadataka, c) Lokalna, ponekad vrlo aktivna saradnja sa njemačkim trupama, obavještajnim i ostalim okupacionim organima, d) Potpuna spremnost za izvršavanje taktičkih instrukcija izdatih od strane njemačkih oficira za vezu, e) Stalno ponavljanje zahtjeva za municijom i oružjem radi borbe protiv komunista, kao nagrada za dokazanu lojalnost.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=970&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000960.] <br /> ({{jez-njem|"Das bisherige Verhalten der DM–Bewegung ist gekennzeichnet: </br> a) durch eine aktive Kampfführung gegen den kommunistischen Feind in Serbien, Kroatien und Montenegro, die bei zahlenmässiger und vor allem waffentechnischer Überlegenheit der kommunistischen Banden in jedem Falle mit einem besonderen Risiko für die DM–Kräfte verbunden ist, </br> b) durch die Nichtausführung der von den Allierten generell und im Form von Spezialaufgaben gegebenen Sabotageaufträge, </br> c) durch eine örtliche, z.Zt. sehr rege Zusammenarbeit der DM–Cetniks mit der deutschen Sicherungstruppe, den Abwehrorganen und den für Ausnutzung des Landes eingesetzten deutschen Dienststellen bezw. deren Organisationen, </br> d) durch eine absolute Bereitwilligkeit, sich den taktischen Weisungen der deutschen Verbindungsoffiziere zu unterwerfen, </br> e) durch die wiederholten Versuche, für bewiesene Loyalität Munition und Waffen zum Kampf gegen den kommunistischen Feind zu erhalten."}})</ref>}} Kada su partizani konačno uspeli da se probiju u Srbiju i krenu ka Beogradu, nastupila je panika u redovima okupatora i kvislinga/kolaboracionista: {{izdvojeni citat|Titovi partizani upali su u septembru 1944. u Srbiju i to na više mesta. Zapadni deo Srbije bio je potpuno nezaštićen. Tamo je bio stacioniran samo mali broj nemačkih policijskih jedinica, koje su, zajedno sa četnicima, tu i tamo još vodile borbe. Sa svih strana neprijatelj je krenuo ka Beogradu. U gradu je vladao mir. Mi smo sedeli u Beogradu ne na buretu baruta, nego smo se nalazili u njemu.<ref>[http://www.znaci.org/00001/172_7.pdf Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221015170611/https://znaci.org/00001/172_7.pdf |date=2022-10-15 }}, str. 161–162.</ref>|[[Hermann Neubacher]], “Sonderauftrag Südost”}} U izveštaju od 18. septembra 1944, komandant Jugoistoka feldmaršal Maximilian von Weichs jasno sagledava težinu situacije u kojoj su se našle okupacione snage u Srbiji usljed nezadržive partizanske ofanzive. Von Weichs smatra da se njemačkom vođstvu poput imperativa nameće nastavak saradnje sa Mihailovićevim četnicima: {{izdvojeni citat|Loša situacija u Srbiji: zbog pomanjkanja vlastitih snaga, napredovanje partizana se može još samo usporiti; politika upotrebe četnika pri tome je od nesmanjene važnosti, te će biti nastavljena svim sredstvima.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=763&rec=311&roll=193 NARA, T311, Roll 193, frame no. 000758.] <br /> ({{jez-njem|"Es kommt also darauf an, gegenüber den Banden in Serbien weiterhin mit unterlegenen Kräften eine Verzögerungstaktik zu betreiben in der Hoffnung, daß durch innerpolit. Gegensätze oder Versorgungsschwierigkeiten ihre Stoßkraft geschwächt wird. Ein Einspannen noch kampfbereiter Cetniks ist dabei von unverminderter Bedeutung u. wird mit allem Mitteln betrieben."}})</ref>|V. Weichs-ova ocjena situacije od 17.9.44 (18.9.44)}} Četnici su nudili okupatoru sadjejstvo u borbi protiv snaga NOVJ u zamjenu za municiju i naoružanje: {{izdvojeni citat|Više četničkih vođa s područja Beograda nudi se za borbu protiv komunista pri isporuci oružja i municije od strane Nijemaca.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=789&rec=311&roll=193 NARA, T311, Roll 193, frame no. 000784.] <br /> ({{jez-njem|"Serbien: Kampfangebote mehrerer Cetnik–Führer Raum Belgrad gegen Kommunisten bei Waffen– und Munitionslieferung durch Deutsche."}})</ref>|Večernji izvještaj obavještajnog odjeljenja Armijske grupe »F« za 19. septembar 1944. godine}} Krajem septembra 1944, četnici učestvuju s njemačkim jedinicama u borbi protiv partizana u raznim dijelovima Srbije. Tako u zapadnoj Srbiji, [[4. grupa jurišnih korpusa JVuO|Četvrta grupa jurišnih korpusa JVuO]] pod komandom potpukovnika [[Dragoslav Račić|Dragoslava Račića]] i trupe Wehrmachta pokušavaju spriječiti prodor snaga NOVJ: {{izdvojeni citat|Zapadna i centralna Srbija: [...] Dijelovi Borbene grupe fon Jungenfeld prebačeni u Šabac, odakle su 26. septembra, u sadejstvu sa četničkom formacijom Račića, vršili napad na [[12. vojvođanski korpus NOVJ|12. korpus NOVJ]] koji nadire s juga.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1027&rec=311&roll=193 NARA, T311, Roll 193, frame no. 001015.] <br /> ({{jez-njem|"West– und Mittel– Serbien: </br> Tle. Kgr. v. Jungenfeld nach Sabac verlegt, von dort 26.9. im Zusammenwirken mit Cetnik–Verband Racic Angriff auf von Süd vordringendes XII. rotes Korps."}})</ref>}} Ova elitna četnička formacija pomagala je okupatoru u zapadnoj Srbiji već početkom septembra te godine: {{izdvojeni citat|[[Požega (Srbija)|Požegu]] zauzele vlastite trupe u sadejstvu sa četnicima (Račića).<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=247&rec=311&roll=193 NARA, T311, Roll 193, frame no. 000246.] <br /> ({{jez-njem|"Pozega durch eigene Truppe in Zusammenwirken mit Cetniks (Racic) genommen."}})</ref>|Večernji izvještaj Obavještajnog odjeljenja Armijske grupe »F« za 6. septembar 1944. godine}} Pukovnik von Jungenfeld se nalazio na čelu 5. policijskog puka, sa štabom u [[Šabac|Šapcu]]. O saradnji visokih četničkih oficira sa Jungenfeldom, poput komandanta Kolubarskog korpusa JVuO kapetana Milorada Lapčevića, generala [[Svetomira Đukića]], komandanta Severnih pokrajina JVuO (tj. [[Vojvodina|Vojvodine]] i [[Slavonija|Slavonije]]) ili majora Ilije Orelja, u vezi sa planiranjem krupnije operacije protiv snagâ [[NOV i POJ]] u [[Srem]]u avgusta 1944. godine, general Dragoljub Mihailović je bio obaviješten od strane pukovnika Dragomira Radovanovića, delegata Vrhovne komande Jugoslovenske vojske u otadžbini za Vojvodinu: {{izdvojeni citat|Dobro je što je kapetan Lapčević postavljen za komandanta Sremske jurišne grupe, no on je svojim radom za poslednji mesec dana stalno radio sa nemačkim komandantom iz [[Šabac|Šapca]]. On — kapetan Lapčević je izvodio akciju u [[Kupinovo|Kupinskom]] kutu po zapovesti nemačkog komandanta iz Šabca, javno sa njim sedeo obilazio Kupinski kut naravno da su u ovom pogledu sudelovali đeneral Đukić i major Orelj. Major Orelj je potpuno zabrljao. Nezgodno je što se svuda prestavlja za Vašeg Delegata te u ime Vaše onako pijan naređuje i govori. Sve ovo vide ovi naši mladi komandanti koji vode ljude i koji treba da nose ceo teret borbe na svojim leđima. Oni nemogu da dozvole da im neko prebaci da su saradnici Nemaca. Kapetan Lapčević, đeneral Đukić i major Orelj mogli su i trebali da rade, ali samo tajno, a nikako javno svakog dana sedeti u kafani u s. [[Ušće (Obrenovac)|Ušće]] pored puta [[Obrenovac]]—Šabac, još đeneral Đukić sa đeneralskom kapom i t.d. Da umirim ove mlade ljude i da im objasnim da će se ovo zabraniti i da će se ako se šta radi, u buduće tajno raditi, trebalo je dosta vremena i muke.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_37.htm Izveštaj delegata Vrhovne komande za Vojvodinu od 22. avgusta 1944. Draži Mihailoviću o akcijama protiv NOV i POJ u Sremu i o saradnji sa nemačkim trupama]</ref>}} Iz Armijske grupe »F« javljeno je 13. septembra 1944. godine da Mihailovićevi četnici pomažu okupacionoj sili i prilikom defanzivnih akcijâ u zapadnoj Srbiji: {{izdvojeni citat|Sjeverozapadna Srbija: Noćni napad crvenih bandi na [[Valjevo]] odbijen od strane četnika i vlastitih snaga.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=553&rec=311&roll=193 NARA, T311, Roll 193, frame no. 000550.] <br /> ({{jez-njem|"NW–Serbien: </br> Nachtangriff roter Banden auf Valjevo durch Cetniks und eig. Kräfte abgeschlagen."}})</ref>|Tajni dnevni izvještaj Komande Jugoistoka (Armijska grupa »F«) za 13. IX 1944.}} U [[Istočna Srbija|istočnoj Srbiji]] četnici su asistirali okupatoru pri zaštiti objekata od strateškog značaja za ratnu privredu Trećeg Reicha, čime je Nijemcima znatno olakšavana eksploatacija rudnih bogatstava u zemlji: {{izdvojeni citat|Napad bandi na rudnik uglja [[Bogovina]] odbijen od strane DM–jedinicâ i mešovite borbene grupe (Landesschützen iz [[Bor]]a i delovi 1. policijskog dobrov. bataljona).<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=403&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frame no. 6289656.] <br /> ({{jez-njem|"BANDENANGRIFF AUF KOHLENBERGWERK BOGOVINA DURCH DM–VERBAENDE UND GEMISCHTE KGR (LDS AUS BOR UND TLE. POL. FREIW.BTL. 1) ABGEWIESEN."}})</ref>|Dnevni izvještaj Komande Jugoistoka (Armijska grupa »F«), 27. VIII 1944. godine}} Načelnik štaba Četvrte grupe jurišnih korpusa JVuO major [[Neško Nedić]] je 13. septembra izdao naređenje kapetanu Vojislavu Markoviću da u najtješnjoj vezi sa njemačkim okupacionim snagama odbace [[1. proleterska divizija|Prvu proletersku diviziju]] prilikom napada na Valjevo: {{izdvojeni citat|Tvoj korpus za sada ostaje za akciju prema Valjevu — prema komunističkoj grupi dejstvuje u Kolubari. Pošto ovu akciju vode uglavnom Nemci to će tvoja uloga biti da naslonom naših i u sporazumu sa njima izvršiš tučenje crvenih sugerišući Nemcima najpogodnija rešenja. Od Nemaca ćeš neposredno da se snabdevaš municijom, a glavni zadatak ti je da prisustvom uz nemačke trupe goniš i hvataš komuniste koje oni razbijaju.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_69.htm Naređenje načelnika štaba 4. grupe jurišnih korpusa od 13. septembra 1944. komandantu 7. jurišnog korpusa da sadejstvuje s nemačkim trupama u odbijanju napada 1. proleterske divizije NOVJ na Valjevo]</ref>}} Istovremeno, Nijemci otpočinju s izvođenjem [[Operacija Cirkus|operacije »Cirkus«]] ({{jez-njem|Zirkus}}), čiji je cilj bio ovlađivanje [[Kolubara|kolubarskim]] pobrđem. Operacija je počela 24. septembra 1944, uz učešće [[7. SS dobrovoljačka gorska divizija Prinz Eugen|7. SS-divizije »Prinz Eugen«]], [[Brandenburger|1. puka »Brandenburg«]] (bez 1. bataljona), 202. tenkovskog bataljona, dijelova 5. policijskog puka i pripadnikâ Šumadijske i Kolubarske grupe korpusa JVuO.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_168.pdf Pregled dejstava potčinjenih jedinica vojnoupravnog komandanta Jugoistoka (Armijske grupe »Srbija«) od 23. avgusta do 4. novembra 1944. godine]</ref> Prethodnog dana, ispred Komande Jugoistoka je načelnik štaba Armijske grupe »F« general [[Arthur Winter]] uputio izvještaj kojim najavljuje početak operacije, napominjući da će se i brojne četničke jedinice boriti na strani Wehrmachta: {{izdvojeni citat|Početak "Cirkusa" 24. septembra. [...] Sve naše snage u sjeverozapadnoj Srbiji potčinjene su Borbenoj grupi fon Jungenfeld. U kruševačkom kraju uspješno napredovanje većih četničkih snaga, uz podršku 12. bataljona iz sastava [[Druga oklopna armija (Wehrmacht)|2. oklopne armije]], protiv crvenih bandi u području sjeverozapadno od Kruševca. Pothvat će biti nastavljen sa 6.000 četnika.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=941&rec=311&roll=193 NARA, T311, Roll 193, frame no. 000931.] <br /> ({{jez-njem|"Beginn "Zirkus" 24.9. Durch Aufkl.– Vorstoss 1. Rgt. Brandenburg Arandjelovac stark feindbesetzt festgestellt. Sämtl. eig. Kräfte in NW–Serbien Kgr. v. Jungenfeld unterstellt. Raum Krusevac erfolgreicher Vorstoss stärkerer Cetnik–Kräfte, unterstützt durch 2./Pz.Abt.z.b.V.12 gegen rote Banden Raum NW Krusevac. Unternehmen wird mit 6000 Cetniks fortgeführt."}})</ref>|Povjerljivi izvještaj Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi oružanih snaga od 23. IX 1944.}} U septembru su kvislinške formacije [[Srpska državna straža|Srpska državna]] i [[Srpska granična straža|granična straža]] preformirane u [[Srpski udarni korpus]] (jačine 6.800), stavljen pod Mihailovićevu komandu.<ref>[http://www.znaci.org/00001/4_12_4_168.htm Izveštaj komandanta Armijske grupe "Srbija" od 4. novembra 1944] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230714172817/https://znaci.org/00001/4_12_4_168.htm |date=2023-07-14 }}, Zbornik dokumenata i podataka o NOR-u, tom XII (nemački dokumenti), knjiga 4, Vojnoistorijski institut, Beograd - dokument 168</ref> U prvoj polovini septembra, četničko-nemačka odbrana [[Srbija|Srbije]] sa zapada doživela je slom usled prodora [[NOVJ]]. Bitka za [[Srbija|Srbiju]] definitivno je rešena tokom oktobra [[Beogradska operacija 1944.|Beogradskom operacijom]], uz sadejstvo [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije]] sa oklopnim snagama [[Crvena armija|Crvene armije]]. No, i pored toga, JVuO je nastavila sadejstvovati sa Vermahtom: {{izdvojeni citat|Usljed jakog komunističkog pritiska, još četničkih jedinica, uključujući i one iz istočne Srbije, izrazile su spremnost za dalju borbu protiv komunista u saradnji sa njem. Wehrmachtom.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&broj=101&roll=194 NARA, T311, Roll 194, frame 000095: Izvještaj o neprijatelju u Srbiji, Hrvatskoj, Crnoj Gori i Albaniji (Dodatak za savjetovanje kod načelnika štaba jugoistoka od 2. oktobra 1944.)] <br /> ({{jez-njem|"Unter dem starken kommunistischen Druck haben sich weitere Cetnik–Führer, auch aus O–Serbien bereit erklärt, gemeinsam mit der Deutschen Wehrmacht gegen die Kommunisten zu kämpfen."}})</ref>|Izvještaj [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] od 2. oktobra 1944.}} {{izdvojeni citat|Četnička grupa [[Siniša Ocokoljić|Ocokoljića]] iz istočne Srbije osiguravala je pozadinu Müllerovom korpusu prilikom borbi protiv Rusa u rejonu okuka Dunava–Zaječar.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=568&rec=311&roll=194 NARA, T311, Roll 194, frames no. 000562-000564: Držanje D.M.-četnika u Srbiji (dodatak za izvještaj o neprijateljskim namjerama od 19. oktobra 1944.)] </br> ({{jez-njem|"Die ostserbische Cetnikgruppe des Ocokoljic hat dem Korps Müller bei den Verteidigungskämpfen gegen die Russen im Raum Donauschleife–Zajecar Dienste zur Freihaltung der rückwärtigen Verbindungen geleistet."}})</ref>|Njemački izvještaj od 19. oktobra 1944.}} Opšta (pozitivna) ocjena o doprinosu četničkih snaga u borbi na strani njemačkog Wehrmachta tokom bitke za Srbiju, data je u izvještaju štaba [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]], poslatom 21. avgusta 1944. godine Vojnom zapovjedniku Jugoistoka generalu [[Hans Felber|Felberu]]: {{izdvojeni citat|Njemačko vođstvo u Srbiji je stoga moralo tražiti pomoć većih dijelova četnika Draže Mihailovića. Oni su slabo naoružani i nedavno su teško pogođeni usljed izostanka obuke pojedinačnih boraca. Ipak, dobro su se borili, pretrpjeli su znatne krvave gubitke i mogu se označiti kao bezuslovno antikomunistički.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=985&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000975.] ({{jez-njem|"Die deutsche Führung in Serbien mußte sich daher schon bisher der Mithilfe stärkerer Teile der DM–Cetniks bedienen. Diese sind schlecht bewaffnet und infolge geringer Ausbildung des Einzelkämpfers in der letzten Zeit stark angeschlagen worden. Sie haben sich aber gut geschlagen, erhebliche blutige Verluste zu verzeichnen und können als unbedingt antikommunistisch bezeichnet werden."}})</ref>|Njemačka procjena brojnosti partizanskih, njemačkih i kvislinških jedinica u Srbiji (21. august 1944).}} === Proboj četnika i Nijemaca iz Srbije (1944) === {{Poseban članak|Proboj četnika i Nijemaca iz Srbije|Povlačenje kolaboracionista sa Nijemcima (1944–1945)}} [[Datoteka:Bundesarchiv Bild 183-J28413, Jugoslawien, deutscher Rückzug.jpg|thumb|Nemački vojnici se povlače iz Srbije.]] Tokom septembra [[1944]]. glavna četnička mobilna formacija u centralnoj i zapadnoj Srbiji, [[Četvrta grupa jurišnih korpusa JVuO|Četvrta grupa jurišnih korpusa]] pod komandom [[Dragoslav Račić|Dragoslava Račića]], skupa sa drugim pridruženim jedinicama, poražena je od nadirućih snaga [[NOVJ]] i potisnuta prema [[Beograd]]u. Ove su jedinice Nemci tokom [[3. oktobra|3]], [[4. oktobra|4.]] i [[5. oktobra]] 1944. vozovima prebacili sa željezničkih stanica Topčider i Ripanj do [[Kraljevo|Kraljeva]].<ref name="ReferenceC">Ratko Parežanin; MOJA MISIJA U CRNOJ GORI, Rim, 1974, str. 17-18.</ref><ref>Radomir Milošević-Čeda: ZAKASNELI RAPORT, Interprint, Beograd, 1996, str. 78-79.</ref> {{izdvojeni citat|Noću, iza ponoći, između 3. i 4. oktobra 1944, krenuli smo iz Beograda, sa železničke stanice u Topčideru... Uveče sam se oprostio sa komandantom Korpusa, generalom Kostom Mušickim... Kod Mušickog je u tom trenutku bio [[Nikola Kalabić]], a u štabu Dobrovoljačkog Korpusa sam primetio i Neška Nedića... Došli su da se dogovaraju sa Dobrovoljačkom komandom i da traže opremu i ostalo. Na brzinu progovorio sam nekoliko reči sa Neškom Nedićem. U vozu su s nama putovali i Kalabićevi četnici. Rekoše nam da idu do Kraljeva, gde se vrši koncentracija četnika za borbu.<ref name="ReferenceC"/>|Nedićev ministar [[Ratko Parežanin]]}} O oštrini borbi koje su se vodile između snaga NOVJ, s jedne, te okupatorsko-kolaboracionističkih jedinica s druge strane, svjedoči i jedan njemački izvještaj neposredno pred [[Beogradska operacija|pad Beograda]]. U izvještaju se apostofira strateški značaj koji je, za odbranu glavnog grada Srbije, predstavljala linija bojišnice u [[Zapadna Srbija|zapadnoj Srbiji]], gdje je bila raspoređena Četvrta grupa jurišnih korpusa JVuO pod komandom potpukovnika Račića: {{izdvojeni citat|Račićeva jurišna grupa korpusa, koja je u septembru u teškim borbama na savskom zavoju bila potisnuta iz područja Čačak–Požega–Užice zbog napredovanja Titovih snaga u zapadnoj Srbiji ka sjeveru, probila se natrag u područje Užice–Požega–Čačak zapadno ka Drini u pojedinačnim grupama, trpeći velike gubitke, nakon što su njemačke snage raspoređene u ovom području povučene na [[Istočni front]]. Usljed nedostatka streljiva i oružja te u odsustvu njemačkih snaga koje bi ga poduprle, Račić je od tada mogao izvoditi samo manje operacije protiv komunističkih grupa. </br> Brzo napredovanje Rusa preko doline Morave do saobraćajnice Beograd–Kraljevo potpuno je promijenilo situaciju kod četnika. Čini se da je bliski kontakt s njemačkim trupama bio poremećen brzim pokretima njemačkih trupa uzrokovanim borbama, tako da se s te strane teško mogao vršiti bilo kakav kontinuirani uticaj na četnike.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=568&rec=311&roll=194 NARA, T311, Roll 194, frame no. 000562.] </br> ({{jez-njem|"Die im September durch den Nordvormarsch der Tito–Kräfte im westserbischen Gebiet aus dem Raum Cacak–Pozega–Uzice in harten Kämpfen gegen den Savabogen zurückgedrückte Sturmkorpsgruppe Racic hat sich nach Abzug der in diesem Raum eingesetzten deutschen Kräfte an die Ostfront wiederum unter starken Verlusten in Einzelgruppen in das Gebiet westlich der Drina und den Ausgangsraum Uzice–Pozega–Cacak durchgekämpft. Wegen Mangel an Munition und Waffen und im Hinblick auf das Fehlen deutscher Kräfte als Rückhalt hat Racic seitdem nur kleinere Aktionen gegen komm. Gruppen durchführen können. </br> Das rasche Vordringen der Russen über das Moravatal bis zur Straße Belgrad–Kraljevo hat die Lage der Cetniks völlig verändert. Die Tuchfühlung mit der deutschen Truppe scheint durch die im Kampfverlauf notwendig gewordenen raschen deutschen Truppenverschiebungen unterbrochen zu sein, sodass von dieser Seite die Möglichkeit zu laufender Einwirkung auf die Cetniks kaum mehr bestand."}})</ref>|Držanje D.M.-četnika u Srbiji (dodatak za izvještaj o neprijateljskim namjerama od 19. oktobra 1944.)}} U mjesečnom izvještaju [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] ({{jez-njem|Heeresgruppe F}}) za oktobar 1944, poslatom Komandi Jugoistoka, konstatuje se da četnici u Srbiji nijesu u stanju održati svoje pozicije bez prisustva njemačkih okupacionih trupâ. Oficiri Wehrmachta tvrde da je „prebacivanje najvećeg dijela četničkih jedinica koje su se nalazile u sjevernoj i istočnoj Srbiji u suštini izvršeno da bi se izbjegli sukobi sa Rusima“, na čiju ih je „podmuklost“ upozorila Vrhovna komanda JVuO: {{izdvojeni citat|U borbi sa snagama 1. komun. korpusa koje su napredovale ka Beogradu, krajem septembra je Rudnički korpus [JVuO] u rejonu Lazarevca (32 km si. od Valjeva) potpuno uništen, dok je Kosmajski korpus uspio da se održi u rejonu sjeverno od Mladenovca (4 km j–ji. od Beograda). Nakon povlačenja njemačkih trupa, budući u nemogućnosti da zadrže dotadašnja operativna područja zbog premoći Rusa i komunista, četničke jedinice koje su se borile u sjeverozapadnoj i centralnoj Srbiji prebačene su do sredine oktobra na područje južno od Zapadne Morave.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=675&rec=311&roll=189 NARA, T311, Roll 189, frame no. 001138.] <br /> ({{jez-njem|"Die Verlegung des grössten Teiles der in Nord– und Ostserbien befindlichen Cetnik–Einheiten wurde im wesentlichen zur Vermeidung von Zusammenstössen mit den Russen vorgenommem, vor deren Hinterlist das Obkdo. die Stäbe dringend warnte. <br /> Im Kampf mit den auf Belgrad vorgehenden Kräften des I.komm.Korps wurde Ende September das im Raum Lazarevac (32 NO Valjevo) stehende Rudnik–Korps völlig zerschlagen, während das Kosmaj–Korps sich im Raum Nord Mladenovac (4 SSO Belgrad) behaupten könnte. <br /> Angesichts der Unmöglichket, nach dem Abzug der deutschen Truppen die bisherigen Einsatzräume gegen die Übermacht der Russen und Kommunisten zu halten, wurden die in Nordwest– und Mittel– Serbien kämpfenden Cetnik–Einheiten biss Mitte Oktober in den Raum südlich der Westl. Morava verlegt."}})</ref>}} Izbijanje [[Crvena armija|Crvene armije]] na severoistočnu granicu Jugoslavije izazvalo je pometnju u četničkim redovima. Znatan deo četničkih trupa tokom septembra razbijen je od strane NOVJ u zapadnoj Srbiji. Sam [[Dragoljub Mihailović|Mihailović]] sa manjom grupom boraca je nateran na povlačenje u Bosnu. Neki su pokušali da napadom na Nemce pred sam dolazak Crvene armije ponovo steknu saveznički status ([[Predrag Raković|Raković]], [[Dragutin Keserović|Keserović]], [[Dragoslav Račić|Račić]]), ali je i ovaj pokušaj bio kratkotrajan. Nakon neuspeha, glavnina se krajem oktobra koncentrisala u oblasti Ivanjice. Upravo u tom periodu vrh Armijske grupe E iz Grčke izbio je do [[Novi Pazar|Novog Pazara]]. Četnici su se priključili [[Proboj Armijske grupe E kroz Sandžak|prodoru Armijske grupe E kroz Sandžak]] u istočnu [[Bosna|Bosnu]]. {{Wikisource|Izveštaj Komande grupe armija "E" Komandantu Jugoistoka od 11.11.1944.}} {{izdvojeni citat|Draža Mihailović će nastaviti borbu protiv komunizma. Njegove jedinice se već bore sa Titovim trupama i imaju djelomično vezu sa njemačkim jedinicama (pukovnik v. Jungfeld, general Müller). Sada je stvar u tome, kako upotrebiti četničke jedinice kao prethodnice i osiguranje za komunikacije prilikom predstojećeg izmještanja njemačkih trupa iz Srbije. Pritom se neće moći izbjeći da četnici, prateći moguće pokrete njemačkih trupa ka zapadu, ne dospiju na tlo Hrvatske.<ref name="sr.wikisource.org">[http://sr.wikisource.org/wiki/Zabilje%C5%A1ka_sa_savjetovanja_visokih_njema%C4%8Dkih_politi%C4%8Dkih,_vojnih_i_policijskih_li%C4%8Dnosti_o_%C4%8Detni%C4%8Dkom_pitanju_u_Srbiji,_8._oktobra_1944. Zabilješka sa savjetovanja visokih njemačkih političkih, vojnih i policijskih ličnosti o četničkom pitanju u Srbiji, 8. oktobra 1944.]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=51&rec=311&roll=194 NARA, T311, Roll 194, frames no. 000045—000046.] ({{jez-njem|"D.M. wird weiterhin Kampf gegen den Kommunismus führen. Seine Verbände stehen nach wie vor gegen den Titobanden und haben zum Teil auch die notwendige Bindung an die deutsche Truppe (Oberst von Jungfeld, General Müller). Es wird nunmehr darauf ankommen, die Cetniks bei den zu erwartenden Absatzbewegungen der deutschen Truppe in Serbien als eine Art Vorhut einzusetzen, die die rückwärtigen Verbindungen durch Kampf gegen die dortständigen kommunistischen Banden öffnen. Dabei ist nicht zu vermeiden, dass die Cetniks im Zuge möglicher Rückverlegung der deutschen Kräfte in Serbien nach Westen auf kroatisches Gebiet übertreten."}})</ref>|Zabilješka sa savjetovanja njemačkog okupacionog vrha o četničkom pitanju u Srbiji, 8. oktobra 1944.}} Prvog dana oktobra 1944, u Komandi Jugoistoka je održano savjetovanje na kojem je upozoreno na promjenljivo raspoloženje četnika prema njemačkoj oružanoj sili u okupiranoj Jugoslaviji: {{izdvojeni citat|Srbija: [...] Četničko držanje i dalje različito. Srbijanski četnici se bore zajedno sa Wehrmachtom protiv komunista. Čak je i sam Draža Mihailović tražio njemačko osiguranje za planirano prebacivanje svog štaba iz sjeverozapadne Srbije u područje jugozapadno od Beograda. Ovaj plan se ipak nije ostvario. Suprotno tome, četnici u Istočnoj Bosni, Hercegovini i južnoj Crnoj Gori su neprijateljski nastrojeni. Kreću se ka obali, kako bi u slučaju savezničkog iskrcavanja s njima uspostavili kontakt i dobili savezničku zaštitu od crvenih. Iz sigurnog izvora se doznaje da D.M. izričito osudio njihovo protivnjemačko držanje.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=111&rec=311&roll=194 NARA, T311, Roll 194, frames no. 000105—000106.] ({{jez-njem|"Cetnik–Haltung weiterhin uneinheitlich. Serbische Cetniks kämpfen zusammen mit deutscher Truppe gegen komm. Banden. DM. selbst bat sogar um deutsche Hilfe zur Sicherung beabsichtigter Verlegung seines Hauptstabes von NW–Serbien in Raum SW Belgrad. Diese Absicht jedoch nicht durchgeführt. Demgegenüber feindselige Haltung der Cetniks im O–Bosnien, Herzegovina und S–Montenegro und Bewegung dieser Kräfte zur Küste in den Raum Dubrovnik mit dem Ziel, bei erwarteter engl.Landung Verbindung mit Allierten aufzunehmen und Schutz gegen Rote zu suchen. Nach S.Qu. bekannt, dass DM. die deutschfeidliche Haltung dieser Cetniks aussdrücklich missbilligt."}})</ref>|Izvještaj sa savjetovanja kod načelnika štaba Jugoistoka od 2. oktobra 1944 (1. oktobar 1944.).}} Koliki je stepen kontrole nad četničkim snagama u Srbiji uspjela ostvariti njemačka Komanda Jugoistoka, vidljivo je i iz zapisnika sa sastanka na vrhu, održanog neposredno pred početak [[Beogradska operacija|Beogradske operacije]] (8. X 1944), kada su zabilježene i riječi Višeg SS i policijskog vođe [[Hermanna Behrendsa]]: {{izdvojeni citat|Na pitanje g-dina feldmaršala [tj. [[Maximilian von Weichs|von Weichs]]a — prim.] postoji li mogućnost komunističkog ustanka u Beogradu, Viši SS i policijski vođa Obergruppenführer Behrends je odgovorio odrečno, ističući da su stalnim pročešljavanjem u posljednje vrijeme uklonjeni svi oni komunisti koji bi na bilo koji način mogli učestvovati u takvoj akciji. Na pitanje gdje se nalaze komunisti zatvoreni u koncentracioni logor, Behrends je odgovorio da su svi pobijeni. Na kraju je skrenuo pažnju na to da je u četničke redove uspio ubaciti dovoljno jake grupe Službe sigurnosti [SD-Sicherheitsdienst], koje imaju ostati sa četnicima i ubuduće. Na to je glavnokomandujući primijetio da je samo to dovoljan razlog zašto bi se vodstvo nad četnicima trebalo povjeriti isključivo Višem SS i policijskom vođi.<ref name="sr.wikisource.org">[http://sr.wikisource.org/wiki/Zabilje%C5%A1ka_sa_savjetovanja_visokih_njema%C4%8Dkih_politi%C4%8Dkih,_vojnih_i_policijskih_li%C4%8Dnosti_o_%C4%8Detni%C4%8Dkom_pitanju_u_Srbiji,_8._oktobra_1944. Zabilješka sa savjetovanja visokih njemačkih političkih, vojnih i policijskih ličnosti o četničkom pitanju u Srbiji, 8. oktobra 1944.]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=52&rec=311&roll=194 NARA, T311, Roll 194, frames no. 000045—000046.] ({{jez-njem|"Die Frage des Herrn Feldmarschall an den Obergruppenführer Behrends, ob er mit einem kommunistischen Aufstand in Belgrad rechne, verneinte dieser unter Hinweis darauf, dass er in letzter Zeit durch dauernde Durchkämmungen alle irgendwie für einen Putsch infrage kommenden Kommunisten beseitigt habe. Die Frage nach dem Verbleib der im Konzentrationslager erfassten Kommunisten beantwortete er dahingehend, dass diese alle umgelegt seien. Abschliessend wies Obergruppenführer Behrends noch daraufhin, dass er bei den Cetniks ausreichend starke SD—Kommandos eingebaut habe, die bei den Cetniks verbleiben würden. Von seiten O.B.Südost wurde daraufhin festgestellt, dass allein schon durch diese Tatsache die weitere Führung der Cetnikverbände durch den Höh.SS und Pol.Führer gegeben sei."}})</ref>|Zabilješka sa savjetovanja njemačkog okupacionog vrha o četničkom pitanju u Srbiji, 8. oktobra 1944.}} Nakon poraza u [[Bitka na Jelovoj gori|bici na Jelovoj gori]], Vrhovna komanda JVuO na čelu sa Dražom Mihailovićem obrela se u [[Istočna Bosna|istočnoj Bosni]]. Potpukovnik [[Zaharije Ostojić]], komandant Istaknutog dela štaba Vrhovne komande, šalje 30. septembra 1944. komandantu Zlatiborskog korpusa kapetanu Dušanu Radoviću (pseudonim »Kondor«) upozoravajuću depešu: {{izdvojeni citat| ''Za Kondora — ultra urgent'' Imam obaveštenje da ste Vi, [Miloš] Marković i [Filip] Ajdačić upućeni u [[Višegrad|višegradski]] srez sa specijalnim zadatkom i da ćete isti izvršiti u punoj vezi sa [[Gestapo]]m i Švabama. Vaši ljudi pričaju da su kaznena ekspedicija. Još u toku današnjeg dana očekujem Vaše objašnjenje, jer ću u protivnom preduzeti potrebno, a narod i istorija reći će ko je izdajnik?<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_133.htm Izvod iz Knjige poslatih depeša Istaknutog dela štaba Vrhovne komande od 7. avgusta 1944. do 7. januara 1945. godine]</ref>}} Jedinice [[Crvena armija|Crvene armije]] i [[NOVJ]] u prvoj polovini oktobra [[1944]]. zaposele su komunikaciju dolinom [[Morava (reka)|Morave]] između [[Vranje|Vranja]] i [[Velika Plana|Velike Plane]], što je otežalo [[Proboj Armijske grupe "E" iz Grčke 1944|proboj Armijske grupe "E" iz Grčke]]. Ova formacija time je bila usmerena na komunikaciju [[Skoplje]] - [[Kosovska Mitrovica]] - [[Raška]], odnosno dolinom [[Ibar (reka)|Ibra]], i zatim na otvaranje puteva prema [[Sarajevo|Sarajevu]] pod borbom. Tokom ovog četvoromesečnog proboja saradnja između Armijske grupe "E" i četnika iz [[Srbija|Srbije]] i [[Crna Gora|Crne Gore]] imala je više vidova. U izvještaju [[91. armijskog korpusa]] Wehrmachta od 25. oktobra 1944. godine, što ga je potpisao general [[Werner von Erdmannsdorf]],<ref>NARA, T314, Roll 1360, frame no. 000889.</ref> odato je svojevrsno priznanje generalu Mihailoviću i njegovim četnicima kao najvrjednijim antikomunističkim (sa)borcima na čitavom okupiranom području [[Jugoistočna Evropa|jugoistočne Evrope]]: {{izdvojeni citat|Među antikomunističke grupe u Srbiji spadaju i sljedbenici srpskog pukovnika Draže Mihailovića [Mihailović je unaprijeđen u čin generala još decembra 1941. — prim.] i neke nezavisne četničke jedinice (četnik — borac za slobodu). Pukovnik Draža Mihailović igra u Srbiji ulogu sličnu onoj koju igra general [[EDES]]-a [[Napoleon Zervas|Zervas]] u Grčkoj. On jeste anglofil, ali i apsolutno antikomunistički nastrojen. Na osnovu njegova antikomunističkog stava, saradnja [četnika i Nijemaca] u borbi protiv Titovih komunističkih bandi bila je uglavnom zadovoljavajuća. Srbin je dobar vojnik i u tom pogledu nalazi se na prvom mjestu na Balkanu. Disciplinovan je, žilav i uporan, te stoga stoji iznad prosječnog Grka. Srpske bande se bore žešće od Grka i imaju se više cijeniti od grčkih bandita. Njihovo naoružanje je dobro.|Uputstvo za srpsko-albansku teritoriju, izdato od strane obavještajnog odjeljenja 91. armijskog korpusa, 25. oktobar 1944. godine}} Prilikom proboja od [[Sjenica|Sjenice]] prema [[Prijepolje|Prijepolju]] [[24. oktobra|24]]-[[31. oktobra]] [[1944]]. Nemci su nastupali zajedno sa borcima [[Srpski udarni korpus|Srpskog udarnog korpusa]] protiv snaga [[37. sandžačka divizija|37. sandžačke divizije]]. Od Prijepolja se glavnina [[Armijska grupe "E"|Armijske grupe "E"]] kroz Sandžak usmerila na pravac Prijepolje - Višegrad - Rogatica - Sarajevo. Jednim motorizovanim bataljonom Nemci su 1. novembra otvorili su put Prijepolje - Pljevlja, i usmerili celokupne četničke snage iz [[Srbija|Srbije]] na pravac [[Sjenica]] - [[Prijepolje]] - [[Pljevlja]] - [[Goražde]]. Time su iskoristili snage [[JVUO]] iz Srbije kao svoju levu pobočnicu. Nakon toga, svojim napadom na NOVJ u pravcu Tuzle ([[Ofanziva JVuO u istočnoj Bosni decembra 1944]]) sadejstvovale su snagama [[Armijska grupa E|Armijske grupe E]] u njihovom proboju na sever. U dnevnom izvještaju za 13. novembar 1944. o situaciji na teritoriji okupirane Jugoslavije iz štaba Armijske grupe »F«, u paragrafu naslovljenom “Njemačke i savezničke trupe“, navodi se, očigledno na osnovu presretnute komunikacije snaga NOVJ, da se general Dragoljub Mihailović nalazi u rejonu [[Sjenica|Sjenice]] sa „aktivnim jugoslovenskim generalom” (moguće da je riječ o [[Miroslav Trifunović|Miroslavu Trifunoviću]]).<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=719&rec=311&roll=189 NARA, T311, Roll 189, frame no. 001217.] <br /> ({{jez-njem|"I. Deutsche und verbündete Truppen. </br> Draza Mihajlovic befindet sich mit einem aktiven jugosl. General im Sjenica. (VII.mont.Brig. an 3.Div. 4.11.)"}})</ref> Dok komandant [[Armijska grupa E|Armijske grupe E]] general [[Aleksander Ler|Ler]] u svom pregledu brojnog stanja od [[16. novembra]] [[1944]]. ubraja 10.000 četnika Pavla Đurišića u vlastite (njemačke) trupe,<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_174.htm Pregled brojnog stanja jedinica potčinjenih Grupi armija »E« na dan 16. 11. 1944. godine, Zbornik dokumenata i podataka o NOR-u, tom XII - dokumenti nemačkog rajha, knjiga 4], Vojnoistorijski institut, Beograd - dokument 174.</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=382&rec=311&roll=184 NARA, T311, Roll 184, frames no. 000376—000377.]</ref> dotle se za četnike iz Srbije u izveštaju poslatom Vrhovnoj komandi u [[Berlin]]u kaže da se "drže u senci Vermahta". Nevoljno savezništvo veoma dobro ilustruje i sljedeći izveštaj: {{izdvojeni citat|Grupa Marković (2500—3000), u sporazumu sa nem. vojskom, osigurava odsek Mitrovica — Raška (mesta uklj.) — Novi Pazar. Izviđanje protiv Bugara, Tita i Sovjeta. Do sada nije bilo ozbiljnih incidenata. Potrebna je opreznost. [[Miroslav Trifunović|Trifunović]] sa oko 18.000 četnika [[Dragoslav Račić|Račića]] i [[Dragutin Keserović|Keserovića]], uporedno sa nem. pokretima u rejonu Prijepolje. Pravac marša Foča. U početku učešće u borbenim dejstvima na nemačkoj strani (zaštita bokova). U poslednje vreme samo saputnici. Utisak: dokle god postoje zajednički interesi — uopšte mir. Ako vide mogućnost uspeha, bezuslovno treba očekivati prepade na nemački [[Vermaht]], naročito na odvojene grupe. <br /> Moli se da se dostavi rezultat pregovora DM — [[Hermann Neubacher|zastupnik Ministarstva spoljnih poslova]].<ref>[http://sr.wikisource.org/sr-el/%D0%98%D0%B7%D0%B2%D0%B5%D1%88%D1%82%D0%B0%D1%98_%D0%9A%D0%BE%D0%BC%D0%B0%D0%BD%D0%B4%D0%B5_%D0%B3%D1%80%D1%83%D0%BF%D0%B5_%D0%B0%D1%80%D0%BC%D0%B8%D1%98%D0%B0_%22%D0%95%22_%D0%9A%D0%BE%D0%BC%D0%B0%D0%BD%D0%B4%D0%B0%D0%BD%D1%82%D1%83_%D0%88%D1%83%D0%B3%D0%BE%D0%B8%D1%81%D1%82%D0%BE%D0%BA%D0%B0_%D0%BE%D0%B4_11.11.1944. Izveštaj Komande grupe armija "E" Komandantu Jugoistoka od 11.11.1944.], Vojnoistorijski institut, NAV--T-311, r. 184</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=507&rec=311&roll=184 NARA, T311, Roll 184, frame no. 000501.] <br/> ({{jez-njem|"1.) Gruppe Markovic (2500–3000) sichert im Einvernehmen mit dt. Truppe Abschnitt Mitrovica – Raska (Orte ausschl.) – Novi Pazar. Aufklärung gegen Bulgaren, Tito und Sowjets. Bis jetzt keine ernsteren Zwischenfälle. Vorsicht geboten. <br /> 2.) Trifunovic mit ca. 18000 Cetniks des Racic und Keserovic gleichlaufend mit dt. Bewegungen im Raum Prijepolje Marschrichtung Foca. Anfangs Teilnahme an Kampfhandlungen auf deutscher Seite (Flankenschutz). Neuerdings nur Mitläufer. Eindruck: Solange gleichlaufende Interessen im allgemeinen Ruhe. Wenn erfolgversprechend, Überfälle gegen deutsche Wehrmacht, besonders Splittergruppen, unbedingt zu erwarten. <br /> 3.) Um Übermittlung des Verhandlungsergebnisses DM – Vertreter AA wird gebeten."}})</ref>}} Načelnik štaba Armijske grupe »E« general-major [[Erich Schmidt-Richberg]] piše 5. decembra 1944. godine o pokušajima da se s četnicima Draže Mihailovića nađe, u vrijeme zajedničkog povlačenja, obostrano korisno rješenje u smislu nastavka saradnje u borbi protiv snagâ [[NOV i POJ]]: {{izdvojeni citat| ''Borbenoj grupi pukovnika Bemera </br> Glavni štab [[V SS brdskog korpusa]]'': 1) Pošto nemačka Vrhovna komanda sa opunomoćenicima DM već pregovara (preko izaslanika pukovnika [[Gojko Borota|Borote]]), molimo da se generalu Trifunoviću predoči da sačeka uputstva od svog pretpostavljenog starešine. 2) Utvrđivanje neke neutralne zone ist. od [[Sokolac|Sokolca]] ne može se dovesti u sklad sa nemačkim planovima. 3) Ostali predlozi DM već su dostavljeni. 4) U držanju nemačkog Vermahta, koje je ranije utvrđeno, prema četnicima ništa se nije promenilo. Nemački Vermaht ima nameru da zadovolji potrebe četnika u što većoj meri uzimajući u obzir i pružanje materijalne pomoći.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_219.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »E« ZA PERIOD OD 1. OKTOBRA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=868&rec=311&roll=184 NARA, T311, Roll 184, frame no. 000862.] <br/> ({{jez-njem|"An Kampfgruppe Oberst Böhmer nachrichtl.: </br> Gen.Kdo.V.SS-Geb. Korps (durch Schreiben, 2. Ausf.) </br> 1.) Da deutsches Okdo. nur mit einer DM Vertretung verhandeln kann, und dies bereits geschiet (von entsandter Oberst Borota), wird gebeten, dass General Trifunovic nahezulegen, Weisungen seiner vorgesetzten Stelle abzuwarten. </br> 2.) Festlegung eines neutralen Raumes ostw. Sokolac läst sich mit deutschen Planungen nicht in Einklang bringen. Entsprechende andere Vorschläge wurden bereits DM übermittelt. </br> 3.) An dem ursprünglich festgelegten Verhalten der deutschen Wehrmacht gegenüber den Cetniks hat sich nichts geändert. </br> 4.) Die deutsche Wehrmacht wird versuchen, den Bedürfnissen der Cetniks weitgehend gerecht zu werden und beabsichtigt hierzu auch materielle Hilfeleistung."}})</ref>}} U posljednjim mjesecima okupacije Jugoslavije, dužnosnici njemačkog Wehrmachta mogli su dati konačni i zaokruženi sud o karakteru kolaboracije JVuO sa okupacionim snagama. Tako uputstvo iz štaba 91. armijskog korpusa od 26. decembra 1944. godine sadrži veoma iznijansirano tumačenje kvaliteta dosadašnje njemačko-četničke saradnje, prvenstveno uslovljene spoznajom da [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOVJ]] predstavlja zajedničkog neprijatelja. Pored toga, oficiri iz štaba 91. koprusa analiziraju kako se može proći s najmanje političke štete usljed stalno prisutnog antagonizma između vlasti NDH i četnikâ, preporučajući oprez u odnosima s potonjima zbog njihovih neprekinutih veza sa [[Saveznici u Drugom svjetskom ratu|Saveznicima]]: {{izdvojeni citat|Srpski četnici: </br> Upotreba četničkih jedinica dala je u raznim oblastima dobre rezultate. Poznavanje zemljišta od strane četnikâ i njihove izviđačke aktivnosti protiv Titovih snaga od koristi su njemačkom Wehrmachtu. Međutim, oslanjanje četnika na njemački Wehrmacht proizilazi isključivo iz činjenice da su inferiorni u odnosu na Titove snage — [[Angloamerika|angloamerička]] oružana intervencija bi ih navela da odmah promijene kurs. Njihovi pokušaji da se svrstaju uz angloameričkog neprijatelja se nastavljaju. Stoga se savjetuje veliki oprez kada se postupa sa četnicima. Za vlastiti stav prema četnicima presudno je sljedeće: </br> 1) Upotreba četničkih jedinica mora se sprovesti na način tako da, u slučaju nagle promjene kursa, šteta ostane u granicama podnošljivog; </br> 2) Nijemci moraju iskoristiti neprijateljstvo između četnika i boljševičkih bandi; </br> 3) Saradnja s četnicima od slučaja do slučaja u zamjenu za opskrbu borbenom municijom, zdravstvenu njegu i snabdijevanje namirnicama, ukoliko su dostupne; </br> 4) Cjelokupno hrvatsko stanovništvo mrzi četnike; kompromis između njih i hrvatskih vlasti (posebno ustaša) teško da je moguć. Stoga, moramo spriječiti njihov upad na hrvatski teritorij, posebno između [[Drina|Drine]] i [[Bosna (rijeka)|Bosne]]. Prelazak [natrag] preko Drine u Srbiju, naročito od strane četnika iz Stare Srbije [misli se na teritoriju Nedićeve Srbije — prim.], treba podržati, jer se time izbjegava konflikt s NDH. Na hrvatskom tlu, taktički nužan kontakt s četnicima tokom operacija protiv Titovih snaga treba održati što je moguće više neprimjetnijim, s obzirom na odnos s ustašama; </br> 5) Postojeća mržnja između srpskih četnika i [[Bošnjaci|Muslimana]] zahtijeva poseban oprez tokom pregovora s obje strane i njihovog upošljavanja, jer će se i jedna i druga strana ili povući ili odmah zauzeti neprijateljski stav ako se za takve pregovore sazna; </br> Da li se četnici mogu iskoristiti u njemačku svrhu u borbi protiv Titovih bandi, '''čime bi se uštedjela njemačka krv''', zavisiće od razumnog i vještog pregovaranja s njima.<ref>[https://znaci.org/ok/T317.php?sta1=etni&sta2=D.M&idem=1404 NARA, T314, Roll 1630, frame no. 000770.] <br /> ({{jez-njem|"Die serbischen Cetniks. </br> Der Einsatz von Cetnik–Verbänden hat in verschiedenen Gebieten guten Ergebnissen geführt. Von Nutzen für die Deutsche Wehrmacht ist die Landeskenntnis der Cetniks und ihre Aufklärungstätigkeit den Titobanden gegenüber. </br> Anlehnung der Cetniks an die Deutsche Wehrmacht beruht jedoch nur auf die Tatsache, daß sie den Titokräften unterlegen sind: ein bewaffnetes angloameriknisches Eingreifen wird ihr sofortiges Umschwenken veranlassen, Ihre Versuche, sich dem angloamerikanischen Gegner zu nähern, laufen weiter. Große Vorsicht den Cetniks gegenüber ist daher angebracht. </br> Für die eigene Haltung den Cetniks gegenüber ist maßgebend: </br> 1.) Der Einsatz der Cetnik–Verbände ist so durchzuführen, daß bei plötzlichem Umschwenken der Schaden in erträglichen Grenzen bleibt. </br> 2.) Die Feindschaft zwischen den Cetniks und bolschewistischen Banden muß deutscherseits ausgenützt werden. </br> 3.) Zusammenarbeit mit Cetniks von Fall zu Fall gegen Bereitstellung von Gefechtsmunition, sanitäre Betreuung und Verpflegung, soweit diese vorhanden. </br> 4.) Die Cetniks sind bei der gesamten kroatischen Bevölkerung verhasst, ein Ausgleich zwischen ihnen und den kroatischen Dienststellen (bes. Ustascha) ist kaum möglich, daher muss ein Eindringen in den innerkroatischen Raum insbesondere zwischen Drina und Bosna unsererseits verhindert werden. Ein Übertritt insbesondere der altserbischen Cetniks über die Drina nach Serbien ist zu unterstützen, da so Konflikt mit Kroatien vermieden wird. Auf kroatischem Boden ist taktisch notwendige Fühlung mit Cetniks bei Einsatz gegen Titobanden im Hinblick auf Verhältnis zur Ustascha möglichst wenig in Erscheinung treten zu lassen. </br> 5.) Der bestehende Haß zwischen serbischen Cetniks und Muselmanen verpflichtet bei Verhandlungen und Einsatz beider Teile zu besonderer Vorsicht, da bei Bekanntwerden solcher Verhandlungen beide Parteien entweder abspringen oder sofort eine feindselige Haltung einnehmen werden. </br> Von einer verständnisvoll und geschickt geführten Verhandlung mit den Cetniks wird es abhängen, ob diese durch Einsatz gegen Titobanden für deutsche Zwecke nutzbar gemacht werden können, somit also deutsches Blut gespart werden kann."}})</ref>|Uputstvo načelnika štaba 91. armijskog korpusa o „srpskim četnicima“ iz decembra 1944.}} === Proboj četnika i Nijemaca iz Crne Gore (1944) === {{Poseban članak|Proboj četnika i Nijemaca iz Crne Gore|Pavle Đurišić|Crnogorski dobrovoljački korpus}} [[File:Spisak vlastitih trupa njemačke Armijske grupe E 1944, decembra 1944.jpg|thumb|Spisak trupa njemačke Armijske grupe »E« iz decembra 1944.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=382&rec=311&roll=184 NARA, T311, Roll 184, frame no. 000376.]</ref> Na spisku se nalazi i “10.000 Crnogoraca“ ({{jez-njem|"10.000 Montenegriner"}}). Riječ je o četnicima [[Pavle Đurišić|Pavla Đurišića]] (tj. CDK), koji su se povlačili zajedno sa okupacionim snagama.]] Dok su srbijanski četnici sadjejstvovali snagama Armijske grupe »E« u njihovom proboju na sjever, četnici iz Crne Gore uzeli su učešća u [[Proboj XXI brdskog korpusa iz okruženja|proboju XXI brdskog korpusa iz okruženja]]. Jedinice crnogorskih četnika, koje su od Njemaca takođe preformirane u dobrovoljačke pukove ("[[Crnogorski dobrovoljački korpus]]"), borile su se u sastavu njemačkog [[21. brdski armijski korpus (Nemačka)|21. brdskog korpusa]] između [[Danilovgrad]]a i [[Cetinje|Cetinja]] rame uz rame sa njemačkim vojnicima. Ove snage učestvovale su zajedno sa njemačkim snagama u operacijama protiv NOVJ ([[Operacija Frilingservahen aprila 1944|Frilingservahen]], [[Operacija Ribecal avgusta 1944|Ribecal]]). Komandant [[Armijska grupa E|Armijske grupe "E"]] je u svom izvještaju od ove četnike ubrojao u brojno stanje svojih jedinica: {{izdvojeni citat|C. D. K. od 3 puka, pod komandom potpukovnika [[Pavle Đurišić|Đurišića]], formiran neposredno od strane K-de 2. OkA ([[Druga oklopna armija (Nemačka)|Druga oklopna armija]]), bio je do sada u službenom pogledu potčinjen K-di 2. OkA a u snabdevačkom i taktičkom pogledu 181. peš. div., koja je trebalo da se obimno uključi u obuku. [...] C.D.K. se do sada dokazao u borbi protiv komunista, ali je upitna njegova pouzdanost prema njemačkom Wehrmachtu zbog Đurišićeva kontradiktornog stava.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=825&rec=314&roll=664 NARA, T314, Roll 664, frame 000817.] <br /> ({{jez-njem|"M.F.K. zu 3 Rgt. unter Führung Oberstleutnant Djurisic, wurde von Pz.AOK 2 unmittelbar aufgestellt, unterstand bisher truppendienstlich Pz.AOK, versorgungsmässig und taktisch 181.Inf.Div., die sich ausbildungsmässig weitgehend einzuschalten hatte. </br> M.F.K. im Kampf gegen Kommunisten bisher bewährt, jedoch in seiner Zuverlässigskeit gegenüber der deutschen Wehrmacht durch widerspruchsvolle Haltung Djurisic fragwürdig."}})</ref>|Izvještaj Komande 21. brdskog korpusa Komandi Grupe armija "E" od 23. septembra 1944. godine}} O odluci komandanta Crne Gore, Boke i Sandžaka JVuO potpukovnika Pavla Đurišića da slijedi kolonu njemačkih armijâ pri povlačenju s Balkana, te o značajnoj pomoći pruženoj okupatoru od strane crnogorskih četnika tom prilikom, piše u svojim ratnim memoarima i [[Hermann Neubacher]]: {{izdvojeni citat|On je bio opasan nemački saveznik. Meni je uvek bilo savršeno jasno da bismo mi za Pavla Đurišića, u slučaju invazije zapadnih sila na Balkan, ponovo postali njegov najveći neprijatelj. Kada je započelo povlačenje nemačkih trupa iz Crne Gore, Pavle Đurišić je krenuo sa njima. Tokom napornih marševa po planinskom terenu, tokom operacije povlačenja prolazili smo i kroz područja koja su kontrolisali partizani. Njegove trupe vodile su borbu sa partizanima i time nemačkim trupama olakšale evakuaciju sa tog prostora. Kasnije je Pavle Đurišić sklopio ugovor sa ustaškim trupama Ante Pavelića, da bi mogao da prođe sa svojim jedinicama kroz Hrvatsku i Istru. Tamo su se već nalazile i druge četničke jedinice, kao i Ljotićevi dobrovoljci.<ref>[http://www.znaci.org/00001/172_7.pdf Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN], str. 176—177.</ref>|[[Hermann Neubacher]]}} === Prelazak sa Nemcima u Bosnu (1944-1945) === {{main|Proboj Armijske grupe E kroz istočnu Bosnu|Četnička ofanziva u istočnoj Bosni 1944.|Bosanska golgota}} [[File: Četnički oficir Dinarske divizije, SS-Sturmbannführer Ernst Lerch i neidentificirani SS-Hautsturmführer tokom ofanzive protiv IX. korpusa.jpg|thumb|Oficir [[Dinarska četnička divizija|Dinarske divizije JVuO]], SS-Sturmbannführer [[Ernst Lerch]] i neidentificirani SS-Hauptsturmführer tokom ofanzive protiv [[9. korpus NOVJ|9. korpusa NOVJ]] u Sloveniji, mart 1945. godine<ref>[http://bandenkampf.blogspot.com/2016/05/bk0164.html Bandenkampf in Jugoslawien 1941–1945: </br> 0164 | Photo | Höherer SS- und Polizeiführer Adriatisches Küstenland]</ref>]] [[Armijska grupa "E"]] imala je u planu otvaranje komunikacija kroz istočnu Bosnu, pa je krajem novembra jedna njena divizija ([[11. poljska vazduhoplovna divizija (Nemačka)|11. poljska vazduhoplovna divizija]]) započela napad pravcem od [[Rogatica|Rogatice]] prema [[Zvornik]]u, protiv snaga [[Treći udarni korpus NOVJ|Trećeg udarnog korpusa]] [[NOVJ]]. Međutim, kako su tokom ofanzive [[NOVJ]] i Crvene armije od 3. decembra nemačke pozicije na [[Sremski front|Sremskom frontu]] ozbiljno ugrožene, ova divizija hitno je izvučena i transportovana prugom [[Sarajevo]] - [[Slavonski Brod]] na [[Sremski front]]. Na njeno mesto usmerena je glavnina četnika iz [[Srbija|Srbije]]. U izvještaju Operativnog odjeljenja u [[Sarajevo|Sarajevu]] Armijske grupe »E« od 10. decembra 1944, koji potpisuje potpukovnik Warnstorff, istaknuto je: {{izdvojeni citat| Telegram 34. i 91. arm. korpusu, 5. SS-brd. arm. korpusu i Korpusnoj grupi »Kibler«: 1) Četnici na maršu u širi rejon Valjeva privremeno će preći preko područja Rogatica — Ljubovija — Zvornik — Kladanj. 2) DM garantuje najlojalnije držanje prema nemačkim jedinicama i nudi saradnju. Znak raspoznavanja za saradnju između nemačkih jedinica i četnika je: Mitrovica. 3) Četnike u što većoj meri koristiti za službu izviđanja. Materijalna pomoć može im se obezbediti u ograničenim razmerama ukoliko se stave na raspolaganje za borbu protiv bandi. 4) K-da Grupe armija obavestila je hrvatske vlasti o navedenom kretanju.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_219.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »E« ZA PERIOD OD 1. OKTOBRA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=998&rec=311&roll=184 NARA, T311, Roll 184, frame no. 000992.] ({{jez-njem| <br /> "1.) Cetniks überschreiten auf dem Marsch in den Großraum Valjevo vorübergehend das Gebiet Rogatica – Ljubovija – Zvornik – Kladanj. <br /> 2.) DM hat loyalste Haltung gegenüber deutscher Truppe zugesichert und bietet Zusammenarbeit an. Kennwort zwischen deutscher Truppe und Cetniks für Zusammenarbeit ist "Mitrovica". <br /> 3.) Die Cetniks sind weitgehend für Erkundungsaufträge zu verwenden. Materielle Hilfe darf ihnen in beschränktem Ausmaß gewährt werden, soweit sie sich zum Kampf gegen die Banden zur Verfügung stellen. <br /> 4.) Die kroatischen Behörden sind über obige Bewegung durch Okdo. unterrichtet worden."}})</ref>}} U izvještaju njemačkog opunomoćenog generala u [[NDH]] od 24. decembra 1944. godine,<ref>[https://znaci.org/00001/40_82.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje POSLJEDNJI DANI NA VUČJAKU]</ref> navodi se da je general Draža Mihailović izrazio spremnost za suradnju i sa formacijama NDH u borbi protiv NOVJ: {{izdvojeni citat|Prema izvješću pouzdanog agenta, Draža Mihajlović je izrazio namjeru da se bori skupa sa ustašama i domobranima, jer je njihov zajednički glavni cilj uništenje komunizma.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=443&rec=311&roll=196 NARA, T311, Roll 196, frame no. 000427.] <br /> ({{jez-njem|"Nach zuverlässiger V–Mann–Meldung soll Draza Mihajlovic geäussert haben, er wolle mit den Ustascha und Domobranen zusammen kämpfen, da das gemeinsame Hauptziel die Vernichtung des Kommunismus sei."}})</ref>|Izvještaj njemačkog opunomoćenog generala u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj od 24. XII 1944.}} Četnici su, pod ličnom komandom [[Dragoljub Mihailović|Mihailovića]], nakon koncentrisanja unutar nemačko-ustaških linija, izvršili [[Ofanziva JVuO u istočnoj Bosni decembra 1944|napad na snage NOVJ]]. 8. decembra [[1944]]. ujutro sa nemačko-ustaških položaja u okolini [[Rogatica|Rogatice]] krenuli u silovit napad prema [[Zvornik]]u. Ovaj napad bio je usklađen sa napadom nemačkog 34. armijskog korpusa sa druge strane, pravcem [[Užice]] - [[Ljubovija]] - [[Zvornik]]. Ovom prilikom četnicima su Nemci obezbedili snabdevanje municijom, kao i zbrinjavanje ranjenika u nemačkim bolnicama u [[Sarajevo|Sarajevu]]. Pošto je prodor četnika prema [[Zvornik]]u odbijen, njihova glavnina usmerila se prema oslobođenoj [[Tuzla|Tuzli]]. U [[Ofanziva JVuO u istočnoj Bosni decembra 1944|neizvesnim borbama od 24. do 28. decembra]] [[Treći udarni korpus NOVJ]] krajnjim naporom odbio je ovaj napad. Nakon ovog poraza, glavnina [[Dragoljub Mihailović|Mihailovićevih]] snaga razmestila se u [[Modriča|Modriči]] i okolini, gde su nakon kraćeg sukoba uspostavili sporazum sa snagama NDH. Tako su se našli na za Nemce vitalnoj komunikaciji Sarajevo - Brod, vodeći zajedno sa Nemcima teške dvomesečne borbe protiv [[Druga armija JA|Druge jugoslovenske armije]], koja je nastojala da je prekine. Preko pukovnika Borote, komandanta Romanijskog korpusa JVuO, uspostavljena je saradnja sa nemačkim štabom u [[Sarajevo|Sarajevu]], od kojeg je obezbeđeno snabdevanje municijom i bolničko zbrinjavanje ranjenika.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_130.htm Opšti uslovi sporazuma o saradnji između četnika i nemačkih jedinica pripremljeni za pregovore decembra 1944. godine], Zbornik dokumenata i podataka NOR-a, tom XII, knjiga 4, Vojnoizdavački zavod, Beograd - dokument broj 130</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_219.htm Ratni dnevnik Armijske grupe E 1.10.1944-31.12.1944], Zbornik dokumenata i podataka NOR-a, tom XII, knjiga 4, Vojnoizdavački zavod, Beograd - prilog broj 2, (10. decembar 1944)</ref> [[Dragoljub Mihailović|Mihailovićeva]] grupacija takođe je uspostavila vezu sa Štefanom Hedrihom ({{jez-nem|Stefan Hedrich}}), SS-oberfirerom i inspektorom u glavnom štabu SS, komandantom SS-oblasti Severozapadna Bosna.<ref>[https://www.znaci.org/00001/181.htm Roland Kaltenegger: TOTENKOPF & EDELWEIß], četvrti deo: Das Kriegsjahr 1944 (Ares verlag, Graz), strana 268.</ref> [[3. april]]a 1945. godine, kada su nemačke trupe napuštale Bijeljinu i okolinu, Mihailović je pokušao da ih pridobije da ostanu pod njegovom komandom kao jugoslovenski državljani.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_192.htm Izvod iz Knjige poslatih depeša štaba Vrhovne komande od 12. decembra 1944. do 7. aprila 1945. godine]</ref> [[Schutzstaffel|SS]]-Sturmbannführer (major) [[Ernst Lerch]], u izvještaju od 8. marta 1945. godine, piše da je [[Aleksandar Nikolić (četnik)|Aleksandar Nikolić]], zapovjednik Sremsko-slavonske komande JVuO, zajedno sa svojim trupama (za koje navodi da broje oko 80 ljudi, ali i da bi po pristizanju ostatka jedinice ta cifra mogla dostići i 400) došao u [[Istra|Istru]], tj. u [[Operativna zona Jadransko primorje|Operativnu zonu Jadransko primorje]], gdje se stavlja na raspolaganje njemačkim vlastima. Ernst Lerch moli nadređene da naznače rejon u kojem bi »grupa pukovnika Nikolića« mogla da bude »upotrebljena«: {{izdvojeni citat|1.) U prostor [[Jurdani]], prov. [[Rijeka (grad)|Rijeka]], stigli su delovi četničke grupe pukovnika Nikoliča u jačini oko 80 ljudi. 2.) Prema telegr. Glavnog ureda SS od 7. 2. 45, delovodn. pov. br. 375/45, grupa Nikolić potčinjena je komandantu SS i policije u [Operativnoj zoni] Jadr. primorje. [...] 6.) Pukovnik Nikolić je samostalni četnički komandant i njegov načelnik Štaba major Miladinović je izjavio da ova grupa ne želi nikakvu zavisnost od ministra [[Dimitrije Ljotić|Ljotić]]a, odn. od drugih četničkih grupa. <br /> Oni obećavaju da će se stoprocentno zajedno s Nemcima boriti kako protiv komunista tako i protiv regularnih engleskih trupa koje oni navodno preziru iz dubine duše. <br /> Ovaj osnovni stav oni će zadržati u svakoj situaciji pa ma šta se desilo.<ref>[https://znaci.org/zb/4_6_19.htm Zbornik NOR-a – tom VI – Borbe u Sloveniji – knjiga 19. – 1. III – 15. V 1945. godine, Vojnoistorijski institut], Beograd, 1975, dokument br. 161, str. 822–823.</ref>|Obaveštenje komandanta SS i policije u Operativnoj zoni Jadransko primorje od 8. marta 1945. o pristizanju četnika pukovnika Nikolića u Istru}} [[Hermann Neubacher]], specijalni izaslanik njemačkog Ministarstva vanjskih poslova za [[Jugoistočna Evropa|jugoistočnu Evropu]], u svojim poslijeratnim memoarima ističe da je sa četničkim komandantom održavao vezu sve do aprila 1945, tj. do [[Povlačenje kolaboracionista sa Nijemcima (1944–1945)|zajedničkog povlačenja Nijemaca i četnika]] pred jedinicama NOVJ i [[Crvena armija|Crvene armije]]. Neubacher navodi da je postojala i zamisao o susretu između njega i generala Mihailovića, ali [[Joachim von Ribbentrop]] nije dao dopuštenje za taj sastanak: {{izdvojeni citat|Tokom sukoba četnika sa Englezima, stiglo je do mene pitanje da li bih bio spreman da razgovaram sa Dražom Mihailovićem. Ovu sam molbu prosledio ministru spoljnih poslova Ribentropu, tražeći od njega da mi dozvoli da do takvog susreta dođe. U principu, nije mi bilo zabranjeno da uspostavim kontakt. Ali, za vođenje razgovora morao sam da dobijem specijalnu dozvolu. Bilo mi je, međutim, zabranjeno da stupim na teren koji kontroliše Draža Mihailović. Moja spremnost i želja da se sretnem sa njim bili su veliki, te sam uskoro morao da sam sebi priznam da je moj glavni motiv bio – radoznalost. Da se sretnem sa četničkim vođom, a da se prethodno ne izvrše potrebne pripreme, razgovor bi bio besmislen, i jedino bi doneo neugodnost i neprilike za Dražu Mihailovića, jer bi dobio etiketu „kolaboratera“. Trebalo je susret dobro organizovati, kako bi bilo sigurno da će doneti senzacionalan rezultat. Verovatno je i sam Draža Mihailović tako razmišljao, pa zato, najzad, nije nikada ni došlo do našeg susreta. Ali, ostali smo u vezi preko naših posrednika. I jedna i druga strana bila je u tim kontaktima veoma oprezna. Jedan moj poverljiv čovek čak je tri puta bio u Dražinom glavnom štabu. Da ne bih bio suviše opširan, zadovoljiću se samo tvrdnjom da Draža Mihailović svoju politiku sve do kraja rata nije menjao. Tek početkom 1945, u vreme naših poslednjih borbi u Hrvatskoj, kada je povlačenje naših trupa sa tog prostora bilo samo pitanje dana, Draža Mihailović mi se obratio direktnom molbom – i to preko svojih poverljivih ljudi u Beču – da mu pružim pomoć u vezi sa naoružanjem njegovih jedinica. Tokom nekoliko dana ja sam čak imao direktnu radio-vezu sa njegovim glavnim štabom u Bosni. Moj poverljiv čovek bio je poslednji put kod Draže u aprilu 1945.<ref>[http://www.znaci.org/00001/172_7.pdf Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221015170611/https://znaci.org/00001/172_7.pdf |date=2022-10-15 }}, str. 161–162.</ref>}} General Mihailović je odbijao da osobno uđe u bilo kakav aranžman s okupatorom, i od ove je politike odstupio samo u četiri ili pet navrata tokom rata. Riječ je o [[Sastanak u Divcima|sastanku u Divcima]] sredinom novembra 1941. godine, zatim o dva sastanka s predstavnikom Hermanna Neubachera, [[Rudolfom Stärkerom]], u jesen 1944 (prvi u zapadnoj Srbiji na kojem je Mihailovića pratio pukovnik [[Robert H. McDowell]], šef američke vojne misije pri njegovu štabu, a drugi u sjeveroistočnoj Bosni), kao i o posljednjem sastanku sa Stärkerom na planini [[Vučjak]], početkom aprila 1945. Neubacher pokušava u svojoj knjizi ekskulpirati Mihailovića od odgovornosti za kolaboraciju.<ref>[https://znaci.org/00001/40_62.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje ČETNIČKO-NJEMAČKI SPORAZUMI O KOLABORACIJI U SRBIJI]</ref> == Nemci o generalu Mihailoviću i JVuO == [[Datoteka:Draža pred sudom.jpg|mini|desno|Optuženi [[Dragoljub Mihailović]] na [[Beogradski proces|suđenju u Beogradu]] [[1946]].]] {{izdvojeni citat|'''Njemačka je za D.M.-a neprijatelj br. 2 – neprijatelj br. 1 su komunisti'''.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=695&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000686.] <br /> ({{jez-njem|"Deutschland ist für D.M. nur noch der Feind No. 2. Feind No. 1 sind die Kommunisten."}})</ref>|Zabilješka sa sastanka Armijske grupe »F« sa izaslanikom Neubacherom održanog 30. jula 1944.}} Jedna od najrječitijih evaluacijâ komandne sposobnosti načelnika štaba Jugoslovenske vojske u Otadžbini, a koja potiče iz primarnih izvora njemačke provenijencije, sadržana je u mjesečnom izvještaju Komande Jugoistoka za mart 1943. godine<ref>[https://znaci.org/00001/40_51.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje BITKA NA NERETVI I NJENE POSLJEDICE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=813&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frame 6290063.] <br /> ({{jez-njem|"Die bisherigen Kämpfe zeigen, daß Mihailovic als militärischer Führer versagte. Die gegebenen Möglichkeiten infolge Unkenntnis von Zeitbedarf, Raum und Gelände nicht erkennend, trägt er die Hauptschuld an den bisherigen Mißerfolgen."}})</ref>: {{izdvojeni citat|Dosadašnje borbe pokazuju da je Mihailović kao vojni komandant zatajio. Mihailović snosi glavnu krivnju za dosadašnje neuspjehe zbog nepravilne procjene vremena, prostora i zemljišta i zbog toga što nije iskoristio opće date mogućnosti.|Procjena situacije Komande Jugoistoka za mart 1943. (1. april 1943.)}} Prilikom ispitivanja od strane istražitelja 7. američke armije avgusta 1945. godine, pisanu izjavu o svojim aktivnostima u ratnom periodu sastavio je i [[feldmaršal]] [[Maximilian von Weichs]], koji je avgusta 1943. naslijedio generala Löhra na mjestu glavnokomandujućeg Jugoistoka. U odjeljku naslovljenom »Grupe koje pomažu Njemačkoj«, von Weichs o četnicima Draže Mihailovića piše sljedeće: {{izdvojeni citat|Mihailovićeve trupe su se nekada borile protiv naših okupacionih trupa iz lojalnosti prema svome kralju. U isto vreme su se borile protiv Tita, zbog svojih antikomunističkih ubeđenja. Ovaj rat na dva fronta nije mogao dugo potrajati, posebno kada je britanska podrška počela favorizovati Tita. Sledstveno, Mihailović je pokazao pronemačka stremljenja. Bilo je angažmana tokom kojih su se srpski četnici borili protiv Tita zajedno sa nemačkim trupama. Sa druge strane, dešavalo se da neprijateljski raspoložene četničke grupe napadnu nemačke vozove za snabdevanje da bi popunili sopstvene zalihe. Mihailović je voleo da ostane u pozadini, i prepusti takve poslove svojim podređenima. On se nadao da će dočekati svoje vreme ovom igrom moći, dok mu anglo-američko iskrcavanje ne obezbedi dovoljnu podršku protiv Tita. Nemačka je prigrlila njegovu podršku, koliko god privremenu. Četničke izviđačke aktivnosti naši komandanti su visoko cenili.<ref>http://znaci.org/00002/318_4.htm ({{jez-eng|"MIHAILOVIC's troops once fought against our occupation troops out of loyalty to their King. At the same time they fought against TITO, because of anti—Communist convictions. This two front war could not last long, particularly when British support favored TITO. Consequently MIHAILOVIC showed pro-German leanings. There were engagements during which Serbian Chetniks fought TITO alongside German troops. On the other hand, hostile Chetnik groups were known to attack German supply trains in order to replenish their own stocks. ''MIHAILOVIC liked to remain in the background, and leave such affairs up to his subordinates. He hoped to bide his time with this play of power until an Anglo—American landing would provide sufficient support against TITO. Germany welcomed his support, however temporary. Chetnik reconnaissance activities were valued highly by our commanders''."}})</ref>}} Takođe, feldmaršal von Weichs na drugom mjestu podcrtava da, dok se general Mihailović nastojao držati po strani, taktička je njemačko-četnička kolaboracija na terenu poprimala sve veći obim: {{izdvojeni citat|Iako se on sâm [Mihailović] oštroumno suzdržavao od iznošenja svog ličnog stava u javnosti, bez sumnje kako bi imao odriješene ruke za svaku eventualnost (npr. savezničko iskrcavanje na Balkanu), dopustio je svojim komandantima da pregovaraju s Nijemcima te da s njima sarađuju. I oni su to činili, sve više i više...<ref>Röhr, Werner, ed. (1994). Europa unterm Hakenkreuz: Okkupation und Kollaboration (1938–1945). Berlin: Hüthig. s. 358. <br/ > ({{jez-eng|"Though he himself [Draža Mihailović] shrewdly refrained from giving his personal view in public, no doubt to have a free hand for every eventuality (e.g. Allied landing on the Balkans), he allowed his commanders to negotiate with Germans and to co-operate with them. And they did so, more and more..."}})</ref>|[[Maximilian von Weichs]]}} Specijalni [[Adolf Hitler|Hitler]]ov izaslanik [[Hermann Neubacher]] u svojim memoarima tumači politiku Draže Mihailovića. On piše da je Mihailović „ostao neprijatelj okupatoru, koji je, zbog Titovog uspona, postao njegov neprijatelj broj dva”. Neubacher primjećuje da su Mihailovićevi komandanti sarađivali sa Nijemcima, dočim je on nastavio voditi antiokupatorsku propagandu: {{izdvojeni citat|Politiku Draže Mihailovića nije bilo teško razumeti. On je bio impresioniran nemačkim vojnim podvizima. Pa ipak, sa sigurnošću je računao na to da će Nemačka izgubiti rat. Dovoljno sam čuo od pouzdanih izvora, koji su me obavestili o Dražinom stavu prema Rajhu. On je ostao neprijatelj okupatoru, koji je, zbog Titovog uspona, postao njegov neprijatelj broj dva. Saveznici su Dražu ostavili na cedilu, pa je zato pokušao da od Nemaca – koji su za njega sada bili samo neprijatelj broj dva – dobije što je moguće više oružja. Namera četničkog vođe bila je ova: da se, kada započne nemačko povlačenje, bez borbe dokopa nemačkih strateških pozicija i da se na njima utvrdi. On se spremao za konačan obračun sa Titom, koji je trebalo da se vodi beskompromisno, na život ili smrt, a u pitanju je bila budućnost Jugoslavije. Dok su, dakle, Dražini podređeni komandanti tu i tamo sarađivali sa Nemcima, on je sam nastavio da i dalje vodi propagandu protiv Nemaca.<ref>[http://www.znaci.org/00001/172_7.pdf Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221015170611/https://znaci.org/00001/172_7.pdf |date=2022-10-15 }}, str. 160–161.</ref>}} Čak i kada je odobravao kolaboraciju svojih komandanata sa okupatorima, general Mihailović je strogo vodio računa da se na taj način lično ne kompromituje, prvenstveno iz straha od negativne reakcije stanovništva okupirane Jugoslavije. Presretanjem komunikacije između Mihailovića i vojvode Đujića ujesen 1943, njemački nadležni organi su registrovali ovu tendenciju kod četničkog vođstva: {{izdvojeni citat|18.11. Radio-naređenje D.M. Đujiću da još više nego do sada ratuje zajedno sa njemačkim Wehrmachom protiv komunista, jer su oni izdali srpsku nacionalnu stvar. On sam ne može tako postupiti zbog stava naroda.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&broj=235&roll=196 NARA, T311, Roll 196, frame no. 000223.] <br /> ({{jez-njem|"18. 11. FUNKBEFEHL D. M. AN DJUJIC, MIT DEUTSCHER WEHRMACHT GEGEN KOMMUNISTEN MEHR ALS BISHER ZU KAEMPFEN, DA NATIONALE SACHE SERBIENS VERRATEN. ER SELBST KOENNE WEGEN VOLKSMEINUNG NICHT MITMACHEN."}})</ref>|Depeša komande Druge oklopne armije komandi [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] od 21. novembra 1943. godine}} General [[Schutzstaffel|SS]]-a [[Otto Kumm]], treći komandant [[7. SS dobrovoljačka gorska divizija Prinz Eugen|7. SS dobrovoljačke brdske divizije »Prinz Eugen«]], u knjizi ratnih memoara naslovljenoj ''Vorwärts, Prinz Eugen! Geschichte der 7. SS-Freiwilligen-Division "Prinz Eugen"'' („Naprijed, Prinz Eugen! Istorija 7. SS dobrovoljačke divizije Prinz Eugen”), ostavio je svoje tumačenje prirode odnosâ između JVuO i njemačkog okupatora: {{izdvojeni citat|Kao ostatak „u šumi“ regularne armije nakon okupacije Jugoslavije, oni su nosili stare uniforme – i nove brade, jer su se zakleli da se neće brijati dok okupator ne bude isteran iz zemlje. Oni su bili verni kraljevini i borili su se za svog mladog kralja Petra II, ali radije su se držali udaljenih sela i oblasti, ne napadajući naše jedinice, osim ako se nisu osećali dovoljno nadmoćnim. Disciplina i naoružanje bilo im je relativno dobro, a u odnosu prema drugim jugoslovenskim narodnim i verskim grupama bili su nepredvidljivi – što je često išlo do napada na hrvatska sela i muslimanske žene. Kao prijatelje još su imali Engleze – i njihov radio. Na volovskim kolima ili na konjskim leđima oni su se povremeno prebacivali u druge oblasti, najčešće neuzdrmani, jer smo ih mi puštali, smatrajući da ih dugoročno možemo pridobiti za nas – kao '''braću po oružju protiv komunizma'''. To je donekle nejasna situacija, oni nisu prijatelji, ali ni neprijatelji, i situacija se menja s vremena na vreme.<ref>[http://www.znaci.org/00001/200.htm Otto Kumm: VORWÄRTS, PRINZ EUGEN! - Geschichte der 7. SS-Freiwilligen-Division "Prinz Eugen"], [http://www.znaci.org/00001/200_5.pdf Aufstellung der Division "Prinz Eugen"] str. 52. <br /> ({{jez-njem|"Als Reste der nach der Besetzung Jugoslawiens 'in den Wald' gegangenen regulären Armee tragen sie die alte Uniform – und neue Bärte, da sie geschworen haben, sich nicht früher zu rasieren, bevor nicht der Okkupator aus dem Land gejagt ist. Sie sind königstreu und kämpfen für ihren Jung-König Peter II., doch weichen sie lieber aus in abseits gelegene Dörfer und Gebiete und stellen sich nur selten unseren Verbänden, es sei denn, sie fühlen sich in ausreichender Ubermacht. Disziplin und Bewaffnung sind relativ gut, gegenüber den anderen jugoslawischen Volks- und Glaubensgruppen sind sie unberechenbar, weshalb es oft zu Ubergriffen gegen kroatische Dörfer oder muselmanische Frauen kommt. Als stille Freunde haben sie die Engländer – und ihre Funkgeräte. Auf Ochsenkarren oder hoch zu Roß verlegen sie manchmal in eine andere Gegend, meist ungeschoren, da wir sie ziehen lassen und sie auf lange Sicht für uns gewinnen wollen – als Waffengefährten gegen den Kommunismus. Es ist eine etwas unklare Situation, sie sind nicht Freund, auch nicht Feind, die Lage wechselt von mal zu mal."}})</ref>}} Saradnju sa četničkim formacijama generala Mihailovića u borbi protiv zajedničkog neprijatelja pominje u svojim memoarima i [[Schutzstaffel|SS]]-potpukovnik [[Otto Skorzeny]], vođa njemačkih komandosa, zaslužan za izvođenje brojnih specijalnih operacija tokom rata. Neposredno pred [[Kapitulacija Nacističke Njemačke|kapitulaciju nacističke Njemačke]], ''Obersturmbannführer'' Skorzeny je tri dana (od 5. do 8. maja [[1945]]. godine) vršio dužnost šefa njemačke vojno-obavještajne službe ''[[Abwehr]]''. Po osobnom ''[[Adolf Hitler|Führer]]ovom'' naređenju, potpukovnik Skorzeny biva upućen proljeća 1944. godine u okupiranu Jugoslaviju, kako bi koordinirao [[Operacija Konjićev skok|operacijom uništenja]] [[Vrhovni štab NOVJ|Vrhovnog štaba NOVJ]] i zarobljavanja [[Josip Broz Tito|maršala Tita]]: {{izdvojeni citat|U proljeće 1944. dobio sam naredbu Vrhovne komande Wehrmachta da lociram [[Josip Broz Tito|Titov]] štab, uništim ga i uhvatim Tita, koji je, prema [[Winston Churchill|Churchill]]ovoj volji, već bio zamijenio generala Mihailovića. Mihailović, ratni ministar mladog kralja [[Petar II Karađorđević|Petra II]] od Jugoslavije, koji je živio u egzilu u [[London]]u, bio je uplašen sve većim uticajem komunizma. Na njegovo zaprepaštenje, njegovi su se četnici ponekad borili zajedno čak s mađarskim trupama, Hrvatima [[Ante Pavelić]]a, pa čak i sa našim vojnicima protiv Titovih trupâ.<ref>Otto Skorzeny, ''Meine Kommandounternehmen. Krieg ohne Fronten'', Universitas Verlag in F.A. Herbig Verlagsbuchhandlung GmbH, München, 1993, s. 201. <br /> ({{jez-njem|"Im Frühjahr 1944 bekam ich den Befehl vom OKW, das Hauptquartier Titos ausfindig zu machen, es zu zerstören und Tito gefangenzunehmen, der nach dem Willen Churchills schon den General Mihailowitsch abgelöst hatte. Der Kriegsminister des im Exil in London lebenden jungen Königs Peter II. von Jugoslawien, Mihailowitsch, war über den fortschreitenden Einfluß des Kommunismus erschreckt. Seine Tschetniks schlugen sich zu seinem Erstaunen manchmal sogar gemeinsam mit den ungarischen Truppen, den Kroaten des Ante Pawelitsch und selbst unseren Soldaten gegen die Truppen Titos."}})</ref>}} == Reference == {{izvori|2}} == Povezano == * [[Kolaboracija četnika sa silama Osovine]] * [[Saradnja četnika sa fašističkom Italijom]] == Vanjske veze == {{commonscat|Chetnik collaboration with Axis occupation}} * [https://www.znaci.org/00001/40.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945 (Stanford University Press 1975)] {{Kolaboracija u Jugoslaviji}} {{Authority control}} [[Kategorija:Saradnja četnika sa snagama Osovine u Drugom svetskom ratu| ]] behjvnkztaukiey3jb9d6ejg1mrzza1 Sibiti 0 4714486 42681206 42454001 2026-08-26T03:22:51Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 0 sources and tagging 2 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42681206 wikitext text/x-wiki {{Infokutija naselje | ime=Sibiti | drugo_ime = | službeno_ime= | izvorno_ime = | tip_naselja = [[grad]] | transkripcija_jezik1= | transkripcija_jezik1_vrsta = | transkripcija_jezik1_info = | slika_horizont =Stade sibiti.jpg | slika_veličina = 280px | slika_alt= | opis_slike=Gradski [[stadion]] | marker_mapa =Republika Kongo | marker_mapa_alt = | marker_mapa_opis =Sibiti na karti Republike Kongo | marker_mapa_veličina = | marker_oznaka_pozicija = | marker_reljef= | koordinate= {{Coord|3|41|9|S|13|20|45|E|type:adm1st_region:XK|display=inline,title}} | podjela_vrsta= | podjela_ime= | podjela_vrsta = Država | podjela_ime = {{flag|Republika Kongo}} | podjela_vrsta1=[[Departmani Republike Kongo|Departman]] | podjela_ime1= [[Lékoumou (departman)|Lékoumou]] | osnivanje_naslov = | osnivanje_datum= | osnivač = | vlada_vrsta = | vladajuće_tijelo = | vođa_stranka = | vođa_titula =[[gradonačelnik|Maire]] | vođa_ime =️Bernard Mackita | nadmorska_visina=531<ref name=city/> | površina_ukupno =5644 | površina_napomena = | stanovništvo_datum = [[2023]]. | stanovništvo_ukupno = | stanovništvo_urban =33887 | stanovništvo_rural = | stanovništvo_metro=54254 | stanovništvo_blank1= | stanovništvo_blank2 = | stanovništvo_napomena = | stanovništvo_demonim = | stanovništvo_napomene = | vremenska_zona = [[UTC+1]] | vremenska_zona_DST= | utc_pomak = | utc_pomak_DST= | poštanski_broj = | registarska_oznaka = | pozivni_broj = | veb-sajt = | napomene = }} '''Sibiti''' je [[grad]] od 33,887<ref name=city>{{cite web | url =https://www.citypopulation.de/en/congo/cities/?cityid=1235 | title =''Sibiti Urban Locality in Lékoumou'' | accessdate =3.04.2025. | language=engleski | publisher=City population}}</ref> na [[jugoistok]]u [[Republika Kongo|Republike Kongo]]. On je [[Upravni centar|administrativni centar]] [[Lékoumou (departman)|Departmana Lékoumou]] i vlastitog [[okrug|distrikta]] od 54,254 [[Stanovništvo|stanovnika]].<ref name=dis>{{cite web | url =https://www.citypopulation.de/en/congo/admin/l%C3%A9koumou/0302x__sibiti/ | title =''Sibiti District in Congo (Rep.)'' | accessdate =3.04.2025. | language=engleski | publisher=City population}}</ref><ref name=mis/> == Karakteristike == Sibiti se nalazi 300 [[km]] [[zapad]]no od [[glavni grad|glavnog grada]] [[Brazzaville|Brazzavilla]] i 204 od [[luka|luke]] na [[Atlantik]]u [[Pointe-Noire (Republika Kongo)|Pointe-Noira]].<ref name=mis/> Nastao je kao regionalni centar kraja u kom se većina stanovnika bavi [[poljoprivreda|poljoprivredom]] za vlastite potrebe, a manji dio [[šumarstvo|šumarstvom]] i [[rudarstvo]]m.<ref name=mis>{{cite web | url =https://congo-zone.com/moncongo/sibiti/ | title =''Sibiti, Lékoumou'' | accessdate =3.04.2025. | language =engleski | publisher =Congo Zone }}{{Dead link|date=August 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref> Danas je grad sa [[garnizon]]om, [[sud]]om, [[bolnica|bolnicom]] i [[aerodrom]]om ([[IATA]]: SIB, [[ICAO]]: FCBS). == Izvori == {{izvori}} == Vanjske veze == * [https://congo-zone.com/moncongo/sibiti// ''Guide de voyage Sibiti'']{{Dead link|date=August 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }} {{fr icon}} [[Kategorija:Gradovi u Republici Kongu]] ovep711zvzjn4c9kpuwzcpps0s8wt9w Wikipedija:Wikiprojekt države/Panama 4 4716363 42681138 42680665 2026-08-25T16:36:34Z Edgar Allan Poe 29250 42681138 wikitext text/x-wiki {| width=75% valign="top" style="background:#CE1126; color: white; border-right-width:2px; border-bottom-width:2px; border: Solid #002B7F 1px; text-align: center; font-size: 160%; margin: 0 auto" | Wikiprojekt države - '''Panama''' |} {| id="mp-upper" style="width: 100%; margin:4px 0 0 0; background:none; border-spacing: 0px;" | class="MainPageBG" style="width:50%; border:1px solid #002B7F; background:white; vertical-align:top; color:#000;" | {| id="mp-left" style="vertical-align:top; background:white;" ! style="padding:2px;" | <h2 id="mp-tfa-h2" style="margin:3px; background:#CE1126; font-size:120%; font-weight:bold; border:1px solid #002B7F; text-align:left; color:white; padding:0.2em 0.4em;">[[File:Coat of arms of Panama.svg|18px]] Članci koje treba napisati</h2> |- | style="color:#000;" | <div id="mp-tfa" style="padding:2px 5px"> {|class="wikitable sortable" |- bgcolor=lightblue | <div align="center"><small>'''Broj'''</small></div> || <div align="center">'''Članak'''</div> || <div align="center">Članak na drugom jeziku</div> || <div align="center">Opis</div> || <div align="center">Riješeno </div> |- | '''1.''' || "[[Himno Istmeño]]" || [[w:en:Himno Istmeño]] || himna || <div align="center">{{kvačica}}</div> |- | '''2.''' || [[Narodna skupština (Panama)]] || [[w:en:National Assembly (Panama)]] || politika || <div align="center">{{kvačica}}</div> |- | '''3.''' || [[Predsjednik Paname]] || [[w:es:Presidente de Panamá]] || politika || <div align="center">{{kvačica}}</div> |- | '''4.''' || [[Ustav Paname]] || [[w:en:Constitution of Panama]] || pravo || <div align="center">{{kvačica}}</div> |- | '''5.''' || [[Panamska balboa]] || [[w:en:Panamanian balboa]] || valuta || <div align="center">{{kvačica}}</div> |- | '''6.''' || [[Akt o nezavisnosti Paname]] || [[w:en:Independence Act of Panama]] || historija || <div align="center"></div> |- | '''7.''' || [[Nezavisnost Paname]] || [[w:en:Independence of Panama from Spain]] || historija || <div align="center"></div> |- | '''8.''' || [[Gran Coclé]] || [[w:en:Gran Coclé]] || historija || <div align="center">{{kvačica}}</div> |- | '''9.''' || [[Rodrigo de Bastidas]] || [[w:en:Rodrigo de Bastidas]] || istraživač || <div align="center">{{kvačica}}</div> |- | '''10.''' || [[Sebastián Hurtado de Corcuera]] || [[w:en:Sebastián Hurtado de Corcuera]] || politika || <div align="center">{{kvačica}}</div> |- | '''11.''' || [[Castilla de Oro]] || [[w:en:Castilla de Oro]] || historija || <div align="center">{{kvačica}}</div> |- | '''12.''' || [[Drakeov napad na Panamu]] || [[w:en:Drake's Assault on Panama]] || historija || <div align="center">{{kvačica}}</div> |- | '''13.''' || [[Dariénska spletka]] || [[w:en:Darien scheme]] || historija || <div align="center">{{kvačica}}</div> |- | '''14.''' || [[Pljačka Paname]] || [[w:en:Henry Morgan's Panama expedition]] || historija || <div align="center">{{kvačica}}</div> |- | '''15.''' || [[Mariano Arosemena]] || [[w:en:Mariano Arosemena]] || pisac || <div align="center"></div> |- | '''16.''' || [[Panama (savezna država)]] || [[w:en:Panama State]] || historija || <div align="center"></div> |- | '''17.''' || [[Panama (departman)]] || [[w:en:Panama Department (1886)]] || historija || <div align="center"></div> |- | '''18.''' || [[Odcjepljenje Paname od Kolumbije]] || [[w:en:Secession of Panama from Colombia]] || historija || <div align="center"></div> |- | '''19.''' || [[Sporazum Hay–Bunau-Varilla]] || [[w:en:Hay–Bunau-Varilla Treaty]] || historija || <div align="center"></div> |- | '''20.''' || [[Philippe Bunau-Varilla]] || [[w:en:Philippe Bunau-Varilla]] || politika || <div align="center">{{kvačica}}</div> |- | '''21.''' || [[Manuel Amador Guerrero]] || [[w:en:Manuel Amador Guerrero]] || politika || <div align="center"></div> |- | '''22.''' || [[Tomás de Herrera]] || [[w:en:Tomás de Herrera]] || politika || <div align="center"></div> |- | '''23.''' || [[Slobodna Država Prevlake]] || [[w:es:Estado del Istmo]] || historija || <div align="center"></div> |- | '''24.''' || [[Panamska kriza 1885.]] || [[w:en:Panama crisis of 1885]] || historija || <div align="center"></div> |- | '''25.''' || [[Tisućudnevni rat]] || [[w:en:Thousand Days' War]] || historija || <div align="center"></div> |- | '''26.''' || [[Zona Panamskog kanala]] || [[w:en:Panama Canal Zone]] || historija || <div align="center"></div> |- | '''27.''' || [[José Raúl Mulino]] || [[w:en:José Raúl Mulino]] || politika || <div align="center">{{kvačica}}</div> |- | '''28.''' || [[Demetrio H. Brid]] || [[w:en:Demetrio H. Brid]] || politika || <div align="center"></div> |- | '''29.''' || {{nowrap|[[Privremena vladina hunta (Panama)]]}} || {{nowrap|[[w:es:Junta Provisional de Gobierno de Panamá]]}} || historija || <div align="center"></div> |- | '''30.''' || [[Državni udar u Panami 1968.]] || [[w:en:1968 Panamanian coup d'état]] || historija || <div align="center"></div> |- | '''31.''' || [[Guillermo Endara]] || [[w:en:Guillermo Endara]] || politika || <div align="center"></div> |- | '''32.''' || [[Opći izbori u Panami 1968.]] || [[w:en:1968 Panamanian general election]] || historija || <div align="center"></div> |- | '''33.''' || [[Arnulfo Arias]] || [[w:en:Arnulfo Arias]] || politika || <div align="center"></div> |- | '''34.''' || [[Sporazumi Torrijos–Carter]] || [[w:en:Torrijos–Carter Treaties]] || historija || <div align="center"></div> |- | '''35.''' || [[Barú]] || [[w:en:Volcán Barú]] || geografija || <div align="center">{{kvačica}}</div> |- | '''36.''' || [[Transpanamski cjevovod]] || [[w:en:Trans-Panama pipeline]] || ekonomija || <div align="center">{{kvačica}}</div> |- | '''37.''' || [[Roberto Durán]] || [[w:en:Roberto Durán]] || sportaš || <div align="center">{{kvačica}}</div> |- | '''38.''' || [[Rolando Frazer]] || [[w:en:Rolando Frazer]] || sportaš || <div align="center">{{kvačica}}</div> |- | '''39.''' || [[Rubén Blades]] || [[w:en:Rubén Blades]] || muzičar || <div align="center">{{kvačica}}</div> |- | '''40.''' || [[Rukometna reprezentacija Paname]] || — || sport || <div align="center">{{kvačica}}</div> |- | '''41.''' || [[Košarkaška reprezentacija Paname]] || [[w:en:Panama men's national basketball team]] || sport || <div align="center">{{kvačica}}</div> |- | '''42.''' || [[Fudbalska reprezentacija Paname]] || [[w:en:Panama national football team]] || sport || <div align="center">{{kvačica}}</div> |- | '''43.''' || [[Bejzbolska reprezentacija Paname]] || [[w:en:Panama national baseball team]] || sport || <div align="center">{{kvačica}}</div> |- | '''44.''' || [[Gonzalo Fernández de Oviedo]] || [[w:en:Gonzalo Fernández de Oviedo y Valdés]] || pisac || <div align="center">{{kvačica}}</div> |- | '''45.''' || [[Mola (tekstil)]] || [[w:en:Mola (art form)]] || umjetnost || <div align="center">{{kvačica}}</div> |- | '''46.''' || [[Tamborito]] || [[w:en:Tamborito]] || ples || <div align="center">{{kvačica}}</div> |- | '''47.''' || [[Panamska zlatna žaba]] || [[w:en:Panamanian golden frog]] || fauna || <div align="center"></div> |- | '''48.''' || [[Patuljasti troprsti ljenjivac]] || [[w:en:Pygmy three-toed sloth]] || fauna || <div align="center">{{kvačica}}</div> |- | '''49.''' || [[Vicenteova otrovna žaba]] || [[w:en:Vicente's poison frog]] || fauna || <div align="center">{{kvačica}}</div> |- | '''50.''' || ''[[Sterculia apetala]]'' || [[w:en:Sterculia apetala]] || flora || <div align="center">{{kvačica}}</div> |} </div> |} | style="border:1px solid transparent;" | | class="MainPageBG" style="width:50%; border:1px solid #002B7F; background:white; vertical-align:top;"| {| id="mp-right" style="width:100%; vertical-align:top; background:white;" ! style="padding:2px;" | <h2 id="mp-itn-h2" style="margin:3px; background:#CE1126; font-size:120%; font-weight:bold; border:1px solid #002B7F; text-align:left; color:white; padding:0.2em 0.4em;">[[File:Coat of arms of Panama.svg|18px]] Članci koje treba nadopuniti</h2> |- | style="color:#000; padding:2px 5px;" | <div id="mp-itn"> * <s>'''[[Panama]]''' :Glavni članak trebalo bi svakako proširiti da se dobije jedan respektabilan članak koji bi obuhvatio sva područja.</s> </div> |} |} {| id="mp-upper" style="width: 100%; margin:4px 0 0 0; background:none; border-spacing: 0px;" | class="MainPageBG" style="width:50%; border:1px solid #002B7F; background:white; vertical-align:top; color:#000;" | {| id="mp-left" style="vertical-align:top; background:white;" ! style="padding:2px;" | <h2 id="mp-tfa-h2" style="margin:3px; background:#CE1126; font-size:120%; font-weight:bold; border:1px solid #002B7F; text-align:left; color:white; padding:0.2em 0.4em;">[[File:Coat of arms of Panama.svg|18px]] Dodatni članci</h2> |- | style="color:#000;" | <div id="mp-tfa" style="padding:2px 5px"> Ovdje će se unositi oni članci koji nisu na popisu iznad, a napisani su u sklopu sređivanja članaka o Panami. Svaki suradnik koji napiše ili zna da je takav članak napisan može u tablicu dodati podatke. {|class="wikitable sortable" |- bgcolor=lightblue | <div align="center"><small>'''Broj'''</small></div> || <div align="center">'''Članak'''</div> || <div align="center">Članak na drugom jeziku</div> || <div align="center">Opis</div> || <div align="center">Riješeno </div> |- | '''1.''' || {{nowrap|[[Narodna skupština predstavnika corregimienta|Narodna skupština predstavnika ''corregimienta'']]}} || {{nowrap|[[w:es:Asamblea Nacional de Representantes de Corregimientos]]}} || historija || <div align="center">{{kvačica}}</div> |- | '''2.''' || [[Corregimiento (Panama)]] || [[w:en:Corregimientos of Panama]] || uprava || <div align="center">{{kvačica}}</div> |- | '''3.''' || [[Vojna diktatura u Panami]] || [[w:es:Dictadura militar en Panamá]] || historija || <div align="center"></div> |- | '''4.''' || [[Vrhovni sud pravde (Panama)]] || [[w:es:Corte Suprema de Justicia de Panamá]] || pravo || <div align="center">{{kvačica}}</div> |- | '''5.''' || {{nowrap|[[Kolonijalne međuokeanske rute u Panami]]}} || {{nowrap|[[w:en:The Colonial Transisthmian Route of Panamá]]}} || historija || <div align="center">{{kvačica}}</div> |- | '''6.''' || [[Univerzitet u Panami]] || [[w:en:University of Panama]] || obrazovanje || <div align="center">{{kvačica}}</div> |- | '''7.''' || ''[[Peristeria elata]]'' || [[w:en:Peristeria elata]] || flora || <div align="center">{{kvačica}}</div> |- | '''8.''' || [[Harpija (ptica)]] || [[w:en:Harpy eagle]] || fauna || <div align="center">{{kvačica}}</div> |- | '''9.''' || [[Aníbal Godoy]] || [[w:en:Aníbal Godoy]] || sportaš || <div align="center">{{kvačica}}</div> |- | '''10.''' || [[Luis Tejada]] || [[w:en:Luis Tejada]] || sportaš || <div align="center">{{kvačica}}</div> |- | '''11.''' || [[Panama Al Brown]] || [[w:en:Panama Al Brown]] || sportaš || <div align="center">{{kvačica}}</div> |- | '''12.''' || [[Rubén Douglas]] || [[w:en:Ruben Douglas]] ||sportaš || <div align="center">{{kvačica}}</div> |- | '''13.''' || [[Panamska željeznica]] || [[w:en:Panama Canal Railway]] || promet || <div align="center">{{kvačica}}</div> |- | '''14.''' || [[Rt Mariato]] || [[w:en:Punta Mariato]] || geografija || <div align="center">{{kvačica}}</div> |- | '''15.''' || [[]] || [[w:en:]] || || <div align="center"></div> |- | '''16.''' || [[]] || [[w:en:]] || || <div align="center"></div> |- | '''17.''' || [[]] || [[w:en:]] || || <div align="center"></div> |- | '''18.''' || [[]] || [[w:en:]] || || <div align="center"></div> |- | '''19.''' || [[]] || [[w:en:]] || || <div align="center"></div> |- | '''20.''' || [[]] || [[w:en:]] || || <div align="center"></div> |- | '''21.''' || [[]] || [[w:en:]] || || <div align="center"></div> |- | '''22.''' || [[]] || [[w:en:]] || || <div align="center"></div> |- | '''23.''' || [[]] || [[w:en:]] || || <div align="center"></div> |- | '''24.''' || [[]] || [[w:en:]] || || <div align="center"></div> |- | '''25.''' || [[]] || [[w:en:]] || || <div align="center"></div> |} </div> |} | style="border:1px solid transparent;" | | class="MainPageBG" style="width:50%; border:1px solid #002B7F; background:white; vertical-align:top;"| {| id="mp-right" style="width:100%; vertical-align:top; background:white;" ! style="padding:2px;" | <h2 id="mp-itn-h2" style="margin:3px; background:#CE1126; font-size:120%; font-weight:bold; border:1px solid #002B7F; text-align:left; color:white; padding:0.2em 0.4em;">[[File:Coat of arms of Panama.svg|18px]] Poslovi kategorizacije i stilizacije</h2> |- | style="color:#000; padding:2px 5px;" | <div id="mp-itn"> *'''[[:Kategorija:Panama]]''' :Sve članke u ovoj kategoriji valjalo bi propisno kategorizirati. Nekoliko novih kategorija svakako se može i treba otvoriti, članci koji su u glavnoj kategoriji, a mogu u potkategorije tamo trebaju i biti postavljeni. I *'''Šabloni''' :Na sve pripadajuče članke, valjalo bi dodati šablone koji se koriste za te vrste članaka (šablon o gradovima za gradove, političarima za političate, ''etc.'') kako bi se povećala kvaliteta postojećih članaka. </div> |} |} {| id="mp-upper" style="width:100%; margin:4px 0 0 0; background:none; border-spacing: 0px;" | class="MainPageBG" style="width:100%; border:1px solid #002B7F; background:white; vertical-align:top; color:#000;" | {| id="mp-left" style="vertical-align:top; background:white;" ! style="padding:2px;" | <h2 id="mp-tfa-h2" style="margin:3px; width:100%; background:#CE1126; font-size:120%; font-weight:bold; border:1px solid #002B7F; text-align:left; color:white; padding:0.2em 0.4em;">[[File:Coat of arms of Costa Rica.svg|18px]] Dodatno, zahtjevi, želje, ...</h2> |- | style="color:#000;" | <div id="mp-tfa" style="padding:2px 5px; width:100%"> Ovdje se mogu unositi sve vrste želja, zahtjeva i zamolbi koje bi bilo koji suradnik imao prema sudionicima na projektu, a vezane su uz Panamu. </div> |} |} __NOTOC__ __NOEDITSECTION__ [[Kategorija:Wikiprojekt države|P]] n9mc4tpet8wgr5ljnopnor5a2nxoguf Korisnik:Ekvatarina/igralište 2 4717073 42681141 42681032 2026-08-25T16:54:07Z Ekvatarina 270952 /* Dijamantna liga */ 42681141 wikitext text/x-wiki {{Infokutija sportista |ime = Armand Duplantis |headercolor = lightsteelblue |slika = Armand Duplantis(cropped) Budapest 2023.jpg |nadimci = Mondo |puno_ime = Armand Gustav Duplantis |datum_rođenja = [[10. studenoga]] [[1999.]] |mjesto_rođenja = {{flagicon|SAD}} [[Lafayette, Louisiana]], [[SAD]]|država = {{flagicon|Švedska}} [[Švedska]] |nacionalnost = {{flagicon|Švedska}} [[Švedska|Šveđanin]]<br> {{flagicon|SAD}} [[SAD|Amerikanac]] |sport = [[atletika]] |discipline = [[skok s motkom]] |visina = 1,81 m<ref name="Paris 2024 DUPLANTIS">{{cite web |url=https://olympics.com/en/paris-2024/athlete/armand-duplantis_1569203 |title=DUPLANTIS Armand |work=[[Ljetne olimpijske igre 2024.|Paris 2024 Olympics]] |access-date=20. ožujka 2026. |archive-date=23. kolovoza 2024 |archive-url=https://web.archive.org/web/20240823034124/https://olympics.com/en/paris-2024/athlete/armand-duplantis_1569203 |url-status=dead }}</ref> |treneri = Greg i Helena Duplantis<ref name="Paris 2024 DUPLANTIS"/> |klub = [[Upsala IF]]<ref name="Paris 2024 DUPLANTIS"/> |or= 6,31 m '''WR''' ([[skok s motkom]])<br>10,37 s ([[Trka na 100 metara|100 m]])<ref name="worldathletics.org DUPLANTIS"/> |medalje = {{Medalje sport | [[Atletika]]: [[Skok s motkom]]}} {{MedalCountry|{{flagcountry|Švedska}}}} {{MedaljeNatjecanje|oi}} {{Medalje zlato | [[Olimpijada 2020|Tokio 2020.]] | skok s motkom}} {{Medalje zlato | [[Olimpijada 2024|Pariz 2024.]] | skok s motkom}} {{MedaljeNatjecanje|[[Svjetska prvenstva u atletici|Svjetska prvenstva]]}} {{Medalje zlato | [[Svjetsko prvenstvo u atletici 2022.|Eugene 2022.]] | skok s motkom}} {{Medalje zlato | [[Svjetsko prvenstvo u atletici 2023.|Budimpešta 2023.]] | skok s motkom}} {{Medalje zlato | [[Svjetsko prvenstvo u atletici 2025.|Tokio 2025.]] | skok s motkom}} {{Medalje srebro | [[Svjetsko prvenstvo u atletici 2019.|Doha 2019.]] | skok s motkom}} {{MedaljeNatjecanje|Dijamantna liga}} {{Medalje zlato | [[2021.]] | skok s motkom}} {{Medalje zlato | [[2022.]] | skok s motkom}} {{Medalje zlato | [[2023.]] | skok s motkom}} {{Medalje zlato | [[2024.]] | skok s motkom}} {{Medalje zlato | [[2025.]] | skok s motkom}} {{MedaljeNatjecanje|Svjetska dvoranska prvenstva}} {{Medalje zlato | Beograd 2022.| skok s motkom}} {{Medalje zlato | Glasgow 2024.| skok s motkom}} {{Medalje zlato | Nanjing 2025.| skok s motkom}} {{Medalje zlato | Toruń 2026.| skok s motkom}} {{MedaljeNatjecanje|[[Europska prvenstva u atletici|Europska prvenstva]]}} {{Medalje zlato | [[Europsko prvenstvo u atletici 2018.|Berlin 2018.]]| skok s motkom}} {{Medalje zlato | [[Europsko prvenstvo u atletici 2022.|München 2022.]]| skok s motkom}} {{Medalje zlato | [[Europsko prvenstvo u atletici 2024.|Rim 2024.]]| skok s motkom}} {{Medalje zlato | [[Europsko prvenstvo u atletici 2026.|Birmingham 2026.]]| skok s motkom}} {{MedaljeNatjecanje|Europska dvoranska prvenstva}} {{Medalje zlato | Toruń 2021.| skok s motkom}} {{MedaljeNatjecanje|Svjetska juniorska prvenstva}} {{Medalje zlato | Tampere 2018.| skok s motkom}} {{Medalje bronca | Bydgoszcz 2016.| skok s motkom}} {{MedaljeNatjecanje|Europska juniorska prvenstva}} {{Medalje zlato | Grosseto 2017.| skok s motkom}} {{MedaljeNatjecanje|Svjetska prvenstva za mlađe juniore}} {{Medalje zlato | Cali 2015.| skok s motkom}} |supružnici = Desiré Duplantis (r. Inglander)<br>(2026. – ''danas'')}} '''Armand Gustav Duplantis''' ([[Lafayette, Louisiana]], [[10. studenoga]] [[1999.]]), poznat kao '''Mondo''', [[Švedska|švedsko]]-[[SAD|američki]] je [[Skok s motkom|skakač s motkom]]. Svjetski je rekorder (6,31 m), dvostruki olimpijski pobjednik, četverostruki svjetski dvoranski prvak i trostruki osvajač svjetskih prvenstava na otvorenome. Pet puta osvojio je i [[Dijamantna liga|Dijamantnu ligu]].<ref name="worldathletics.org DUPLANTIS">{{cite web |url= https://worldathletics.org/athletes/sweden/armand-duplantis-14679502 |title=Armand DUPLANTIS|work=worldathletics.org |access-date=20. ožujka 2026.}}</ref> Svoje svjetske uspjehe postiže još od 15. godine, kada je osvojio [[Svjetsko prvenstvo za mlađe juniore u atletici 2015.|Svjetsko prvenstvo za mlađe juniore]] [[2015.]] godine. Od tada je osvojio niz ostalih prestižnih titula, uključujući i prva mjesta, čime je postao jedan od rijetkih sportaša koji je osvojio svjetska prvenstva u atletici kao mlađi junior, junior i senior.<ref name=":4">{{Cite news |last=Fameso |first=Funmilayo |date=28. kolovoza 2024.|title=Usain Bolt of Pole Vaulting: 9 fascinating things about the GOAT of athletics with TEN world records |url=https://www.pulsesports.co.ke/athletics/story/usain-bolt-of-pole-vaulting-9-fascinating-things-about-the-goat-of-athletics-with-ten-world-records-2024082807152685975 |work=Pulse Sports |access-date=27. ožujka 2026.}}</ref> Duplantis je i četverostruki europski prvak. Svoju je prvu europsku titulu osvojio [[2018.]] godine, kada je postavio trenutačni svjetski rekord za mlađe od 20 godina, a zatim [[2022.]], [[2024.]] i [[2026.]] godine. Godine 2018. bio je proglašen europskom i svjetskom atletskom zvijezdom u usponu, a dvije godine kasnije najboljim svjetskim atletičarom. Svoje je prvo europsko dvoransko zlato osvojio [[2021.]] godine, iste godine kada je na [[Olimpijada 2020.|Olimpijskim igrama u Tokiju]] prvi put postao olimpijski prvak. Sljedeće je sezone oborio svjetski rekord tri puta, osvojio naslove svjetskoga prvaka i na otvorenome i u dvorani, postao europski prvak i osvajač [[Dijamantna liga|Dijamantne lige]], a konačno i preskočio šest ili više metara 22 puta;<ref name=":20">{{Cite web |date=16. lipnja 2025 |title=Mondo's 14th world record: what's fuelling this streak? |url=https://www.redbull.com/se-en/armand-duplantis-pole-vaulter-personal-life-portrait |access-date=27. ožujka 2026.|website=Red Bull}}</ref> na temelju svega toga bio je proglašen najboljim i europskim i svjetskim atletičarom godine. Nakon toga nastavio je obarati vlastite svjetske rekorde više puta godišnje: [[2023.]] godine dva puta, [[2024.]] tri puta, od kojih je jedan bio na [[Ljetne olimpijske igre 2024.|Olimpijskim igrama u Parizu]], a [[2025.]] godine četiri puta. Bio je proglašen najboljim atletičarom godine četiri puta dosada (2020., 2022., 2023. i 2025. godine), a osvojio je nagradu [[Laureus (nagrada)|Laureus]] 2025. godine.<ref name=":20"/> Pobijedivši u pet uzastopnih finala natjecanja, u razdoblju od 2021. do 2025. godine, Duplantis je također postao peterostruki osvajač Dijamantne lige. Duplantis je na natjecanjima preskočio šest ili više metara najviše puta u povijesti atletike,<ref name=":20"/> a ukupno je postavio 15 svjetskih rekorda.<ref name=":22">{{Cite web |title=World Record Progression of Pole Vault|url=https://worldathletics.org/records/by-progression/15143?type=1 |access-date=3. svibnja 2026. |work=[[World Athletics]]}}</ref> Nakon što je [[Renaud Lavillenie]] [[2014.]] godine preskočio 6,16 metara, Duplantis se javio kao sljedeći svjetski rekorder 2020. godine, kada je preskočio 6,17 metara. Od te je preskočene visine bio jedini koji je postavljao nove svjetske rekorde sve do svoga najnovijega, odnosno onoga od 6,31 metra iz [[2026.]] godine. Od listopada 2025. godine preskakao je šest ili više metara tijekom osam uzastopnih sezona, u ukupno 79 natjecanja, počevši od [[2018.]] godine, kada je preskočio 6,05 metara na [[Europsko prvenstvo u atletici 2018.|Europskome prvenstvu u Berlinu]]. Duplantis je jedan od samo četvorice skakača koji su preskočili 6,10 metara ili više; ostali su [[Emmanouil Karalis]], Renauld Lavillenie i [[Sergej Bubka]].<ref>{{Cite web |date=29. srpnja 2025|title=Manolo Karalis Inches Closer to Pole Vault History |url=http://www.tovima.com/sports/manolo-karalis-inches-closer-to-pole-vault-history/ |access-date=3. svibnja 2026. |website=tovima.com}}</ref><ref>{{Cite web |last=Staff |date=1. ožujka 2026.|title=Emmanouil Karalis: Historic 6.17m vault, congratulations from Bubka |url=https://www.hellenic.news/en/article/sports/athletics/emmanoyil-karalis-istoriko-alma-sta-617m-ke-sygxaritiria-apo-mpoumpka |access-date=3. svibnja 2026.|website=Hellenic.News |language=en}}</ref> Prema statistici iz ožujka 2026. godine, tu je visinu svladao na 36 od ukupno 49 natjecanja na kojima je neki atletičar toliko preskočio:<ref>{{Cite news |last=Tharme |first=Liam |date=12. kolovoza 2025. |title=Mondo Duplantis sets 13th pole vault world record of his career, third of 2025 |url=https://www.nytimes.com/athletic/6549502/2025/08/12/mondo-duplantis-pole-vault-world-records/ |access-date=3. svibnja 2026.|work=The New York Times |issn=0362-4331}}</ref><ref>{{Cite web |date=1. ožujka 2026 |title=Emmanouil Karalis overtakes Renaud Lavillenie to become second highest pole vaulter in history behind Mondo Duplantis |url=https://www.olympics.com/en/news/athletics-emmanouil-karalis-overtakes-renaud-lavillenie-second-highest-pole-vaulter-history-mondo-duplantis |access-date=10. ožujka 2026|website=Olympics.com}}</ref> 24 puta na otvorenome i 12 puta u dvorani. Duplantis se naširoko smatra najboljim skakačem s motkom svih vremena.<ref name=":1">{{Cite news |last=Tharme |first=Liam |date=15. rujna 2025. |title=Mondo Duplantis, the making of a generational talent: 'It's like I'm a performing artist' |url=https://www.nytimes.com/athletic/6575839/2025/09/11/mondo-duplantis-profile-world-championships-tokyo-sweden/ |access-date=3. svibnja 2026. |work=The New York Times |issn=0362-4331}}</ref><ref>{{Cite web |last=Mull |first=Cory |title=Mondo Duplantis Breaks World Record For 14th Time, Earning Third World Pole Vault Title |url=https://www.forbes.com/sites/corymull/2025/09/15/mondo-duplantis-breaks-world-record-for-14th-time-earning-third-world-title/ |access-date=3. svibnja 2026.|website=Forbes}}</ref> == Rani život == Armand Gustav Duplantis<ref>{{Cite web |date=24. srpnja 2021 |title=Avslöjar Mondos okända mellannamn: "Ingen kallar mig något annat" |url=https://www.aftonbladet.se/sportbladet/a/4zgA9o/franska-avslojandet-mondos-okanda-mellannamn |access-date=7. svibnja 2026. |website=Aftonbladet}}</ref> rodio se [[10. studenoga]] [[1999.]] godine<ref name="WAprofile">{{cite web |title=Armand Duplantis – Athlete Profile |url=https://www.worldathletics.org/athletes/sweden/armand-duplantis-14679502 |website=[[World Athletics]] |access-date=7. svibnja 2026|archive-date=9. srpnja 2023 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230709231226/https://worldathletics.org/athletes/sweden/armand-duplantis-14679502 |url-status=live}}</ref> u sportskoj obitelji u [[Lafayette, Louisiana|Lafayetteu, Louisiani]].<ref name=":1" /> Njegov otac Greg, podrijetlom [[SAD|Amerikanac]], nekadašnji je skakač s motkom (osobni mu je rekord iznosio 5,80 metara), a majka Helena (rođena Hedlund), [[Švedska|Šveđanka]], bivša je [[Sedmoboj|sedmobojka]] i [[Odbojka|odbojkašica]].<ref name="advocate">{{cite news |newspaper=The Advocate|url=http://theadvocate.com/sports/acadianapreps/11646428-123/pole-vaulter-armand-duplantis-clearing |title=Pole vaulter Armand Duplantis clearing new heights |date=4. ožujka 2015. |access-date=7. svibnja 2026. |author=Raymond A. Partsch III |archive-date=16. veljače 2020 |archive-url=https://web.archive.org/web/20200216203953/https://www.theadvocate.com/acadiana/sports/high_schools/article_96588e5e-a358-5573-b046-415e9512c502.html |url-status=dead}}</ref> Duplantisu je [[Engleski jezik|engleski]] materinji jezik, a [[švedski]] je učio tijekom odrastanja,<ref>{{Cite web |last=Hendricks |first=Maggie |date=1. kolovoza 2024. |title=Paris 2024 athletics: Get to know Swedish star Mondo Duplantis |url=https://www.olympics.com/en/news/paris-2024-athletics-get-to-know-swedish-star-mondo-duplantis |access-date=7. svibnja 2026. |website=Olympics.com}}</ref><ref>{{Cite web |date=2. ožujka 2025|title=Mondo Duplantis shatters the pole vault record for an incredible 11th time |url=https://www.redbull.com/se-en/armand-duplantis-pole-vaulter-personal-life-portrait |access-date=7. svibnja 2026. |website=Red Bull}}</ref> osobito provodeći ljeta s djedom i bakom u Švedskoj.<ref>{{Cite web |date=7. ožujka 2022 |title=Duplantis pushed to heights by sibling rivalry and family coaching |url=https://www.france24.com/en/live-news/20220307-duplantis-pushed-to-heights-by-sibling-rivalry-and-family-coaching |access-date=7. svibnja 2026 |publisher=[[France 24]] |language=en}}</ref> Andreas i Antoine, njegova starija braća, te Johanna, mlađa sestra, također se bave sportom odmalena. Andreas je predstavljao Švedsku kao skakač s motkom na svjetskim juniorskim prvenstvima u atletici [[2009.]] i [[2012.]] godine, a Antoine je od istoga sporta odustao kako bi se bavio [[Bejzbol|bejzbolom]] u srednjoj školi. U tome je sportu brzo napredovao i postao je kapetan ekipe [[Državni univerzitet Louisiane|Državnoga sveučilišta Louisiane]] [[2019.]] godine, kada su postizali najveće uspjehe.<ref>{{Cite news |url=http://www.nola.com/lsu/index.ssf/2015/07/lsu_freshman_antoine_duplantis.html |title=LSU freshman Antoine Duplantis meshes strong mental approach with athleticism as he steps into a chance to compete |newspaper=NOLA.com |author=Randy Rosetta |date=13. srpnja 2015. |access-date=7. svibnja 2026. |archive-date=21. srpnja 2015 |archive-url=https://web.archive.org/web/20150721194028/http://www.nola.com/lsu/index.ssf/2015/07/lsu_freshman_antoine_duplantis.html |url-status=live}}</ref> Johanna se profesionalno bavi skokom s motkom i također predstavlja Švedsku na natjecanjima. Duplantis je završio srednju školu u Lafayetteu [[2018.]] godine, a potom je obrazovanje nastavio, poput svojih roditelja i starije braće, na Državnome sveučilištu Louisiane, ali od njega je odustao 2019. godine, nakon prve godine studija, kako bi se posvetio profesionalnoj karijeri.<ref>{{Cite web |last=@mondohoss600 |date=10. lipnja 2019. |title=Friendships and memories to last a lifetime. #foreverlsu #borntofly |url=https://x.com/mondohoss600/status/1138131078512816133 |access-date=7. svibnja 2026. |website=[[Twitter|X]]}}</ref> == Rana karijera == {{external media |float = left |topic = [[YouTube]] |video1 = [https://www.youtube.com/watch?v=guSvVZ-3BrM 2006–2016 world record progression] }} Duplantis se prvi put okušao u skoku s motkom kod kuće, u Lafayetteu, Louisiani, kada je imao četiri godine. Od tada je počeo u njemu uvelike napredovati.<ref name="split" /> Prvi je svjetski rekord u svojoj dobnoj kategoriji postavio sa sedam godina. Kada mu je bilo deset godina, preskočio je 3,86 metara, čime je oborio tadašnji svjetski rekord za tu dob, ali također za dob od 11 i 12 godina.<ref name="split">{{cite web |url=http://www.milesplit.com/articles/143231/national-freshman-pv-record-holder-armand-duplantis-wants-the-world |title=National freshman PV record holder Armand Duplantis wants the world |author=Johanna Gretschel |work=MileSplit United States |date=14. siječnja 2015. |access-date=8. svibnja 2026. |publisher=MileSplit |archive-date=25. listopada 2018 |archive-url=https://web.archive.org/web/20181025112924/http://www.milesplit.com/articles/143231/national-freshman-pv-record-holder-armand-duplantis-wants-the-world |url-status=live}}</ref><ref>{{cite web |url=http://www.maxpreps.com/news/dCOA-6WFEd-YiQAcxJSkrA/louisianas-10-year-old-pole-vault-prodigy.htm |title=Louisiana's 10-year-old pole vault prodigy |publisher=MaxPreps|author=Dave Krider |date=11. kolovoza 2010. |access-date=8. svibnja 2026. |archive-date=23. siječnja 2023 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230123113534/https://www.maxpreps.com/news/dCOA-6WFEd-YiQAcxJSkrA/louisianas-10-year-old-pole-vault-prodigy.htm |url-status=live}}</ref> Od srpnja [[2015.]] godine nositelj je svjetskih rekorda u svim dobnim kategorija od 7. do 12. godine; držao je i svjetski rekord za trinaestogodišnjake sve do svibnja 2015. godine.<ref name="split" /><ref>{{cite web |url=http://www.vg.no/sport/friidrett/paal-13-feiret-17-mai-som-verdensrekordholder-i-stav/a/23454003/ |title=Pål (13) feiret 17. mai som verdensrekordholder i stav |publisher=vg.no |date=18. svibnja 2015.|access-date=8. svibnja 2026 |author=Øystein Jarlsbo |work=VG |archive-date=22. srpnja 2015 |archive-url=https://web.archive.org/web/20150722113511/http://www.vg.no/sport/friidrett/paal-13-feiret-17-mai-som-verdensrekordholder-i-stav/a/23454003/ |url-status=live}}</ref> Duplantis je dobio nadimak Mondo ([[talijanski jezik|tal.]]: 'svijet') još kada je bio dječak, a dao mu ga je očev najbolji prijatelj, [[Italija|Talijan]] sa [[Sicilija|Sicilije]]. Prvo su ga zvali "Mondo Man", a nakon nekoga vremena ustalila se kraća verzija, "Mondo". Od tada ga je taj nadimak pratio cijeloga života, a pokazao se prikladnim s obzirom na njegovu kasniju svjetsku dominaciju i sve oborene rekorde u profesionalnoj sportskoj karijeri – čak je bio svojevrsni nagovještaj njegova uspjeha.<ref name=":4" /><ref>{{Cite news |last=Breskin |first=Billie Miro |date=7 June 2024 |title=5 things you didn't know about Mondo Duplantis |url=https://www.voguescandinavia.com/articles/5-things-you-didnt-know-about-mondo-duplantis |archive-url=https://web.archive.org/web/20240806203734/https://www.voguescandinavia.com/articles/5-things-you-didnt-know-about-mondo-duplantis |url-status=dead |archive-date=6 August 2024 |access-date=31 October 2024 |work=Vogue Scandinavia}}</ref> === 2015. – 2016: Svjetski prvak i švedski predstavnik (U18) === U prvome razredu srednje škole, odnosno [[2015.]] godine, postavio je državne rekorde za brucoše i na otvorenome i u dvorani te je osvojio nagradu za najboljega srednjoškolskog sportaša godine.<ref>{{Cite web |date=10. srpnja 2015 |title=Lafayette High pole vaulter Armand Duplantis named Gatorade Louisiana Track & Field Athlete of the Year |url=https://www.theadvocate.com/new_orleans/sports/high_schools/lafayette-high-pole-vaulter-armand-duplantis-named-gatorade-louisiana-track-field-athlete-of-the-year/article_554b5b71-87ff-5457-8c36-bcdbad2723c5.html |access-date=12. svibnja 2026 |publisher=The Advocate}}</ref> U lipnju iste godine obznanio je da će na međunarodnim natjecanjima predstavljati [[Švedska|Švedsku]] u [[skok s motkom|skoku s motkom]].<ref>{{cite web |date=3. lipnja 2015 |title=Stavhoppartalang valde Sverige och Avesta |url=http://www.dalademokraten.se/sport/friidrott/stavhoppartalang-valde-sverige-och-avesta |url-status=dead |archive-url=https://web.archive.org/web/20150923212724/http://www.dalademokraten.se/sport/friidrott/stavhoppartalang-valde-sverige-och-avesta |archive-date=23. rujna 2015 |access-date=12. svibnja 2026 |publisher=Dala-Demokraten}}</ref><ref name="exp">{{cite news |author=Ludvig Holmberg |date=2. lipnja 2015. |title=Supertalangen byter landslag till Sverige |url=http://www.expressen.se/sport/friidrott/supertalangen-byter-landslag-till-sverige/ |url-status=live |archive-url=https://web.archive.org/web/20180930011619/http://www.expressen.se/sport/friidrott/supertalangen-byter-landslag-till-sverige/ |archive-date=30. rujna 2018 |access-date=20. srpnja 2015 |newspaper=Expressen}}</ref> Kao dvojni državljanin, mogao je umjesto Švedske izabrati [[Sjedinjene Američke Države]]. Prema riječima Jonasa Anshelma, izbornika švedske reprezentacije u skoku s motkom, koji ga je i pozvao, Duplantis je prvo htio nastupati za SAD, ali odlučio se za Švedsku djelomično zato što je Anshelm bio ponudio Duplantisovu ocu da se priključi timu kao trener.<ref>{{Cite AV media |url=https://www.youtube.com/watch?si=_n5gj24Jwb34GRKg&v=dhOWmWSFEiQ&feature=youtu.be |title=How Mondo Duplantis chose Sweden 🇸🇪 over USA 🇺🇸 |date=11 September 2021|publisher=International Olympic Committee|access-date=15 August 2024 |via=YouTube}}</ref><ref>{{cite web |last1=Roy |first1=Neelabhra |date=3. kolovoza 2024. |title=Why did Mondo Duplantis represent Sweden ahead of USA? All about the pole vaulting superstar's allegiance explained |url=https://www.sportskeeda.com/us/olympics/news-how-mondo-duplantis-represent-sweden-ahead-usa-all-pole-vaulting-superstar-s-allegiance-explained |website=sportskeeda.com}}</ref> Duplantis je također izjavio da ga je na odluku navelo bratovo pozitivno iskustvo u reprezentaciji i vlastita ljubav prema Švedskoj, koju osjeća odmalena. Iako mu je to olakšalo izbor, i dalje je osjećao snažnu povezanost s [[Lafayette, Louisiana|Lafayetteom]].<ref>{{cite web |date=2. kolovoza 2021 |title=Hatet från USA mot Duplantis |url=https://www.expressen.se/sport/os-2021/hatet-fran-usa-mot-duplantis/ |url-status=live |archive-url=https://web.archive.org/web/20210802093725/https://www.expressen.se/sport/os-2021/hatet-fran-usa-mot-duplantis/ |archive-date=2. kolovoza 2021 |access-date=12. svibnja 2026|work=Expressen}}</ref> Duplantis je prvi put predstavljao Švedsku na [[Svjetsko prvenstvo za mlađe juniore u atletici 2015.|Svjetskome prvenstvu za mlađe juniore]] [[2015.]] godine u [[Cali]]ju, u [[Kolumbija|Kolumbiji]], gdje je osvojio zlato. Ondje je iz prvoga pokušaja preskočio konačnih 5,30 metara, čime je poboljšao osobni rekord za dva centimetra, i postavio novi svjetski juniorski rekord, zajedno s [[Ukrajina|Ukrajincem]] [[Vladislav Malikin|Vladislavom Malikinom]].<ref>{{cite news |url=https://www.dn.se/sport/sveriges-nya-supertalang-fixade-guld-direkt/ |newspaper=Dagens Nyheter|title=Sveriges nya supertalang fixade guld direkt |date=20. srpnja 2015. |access-date=20. svibnja 2026. |author=Pontus Roos |archive-date=28. srpnja 2015. |archive-url=https://web.archive.org/web/20150728000558/http://www.dn.se/sport/sveriges-nya-supertalang-fixade-guld-direkt/ |url-status=live}}</ref><ref name=":25">{{cite web |url=http://www.iaaf.org/news/report/cali-2015-boys-pole-vault1 |title=Boys' pole vault – IAAF World Youth Championships, Cali 2015 |author=Cathal Dennehy |publisher=[[World Athletics|IAAF]] |date=19. srpnja 2015. |access-date=20. svibnja 2026 |archive-date=23. srpnja 2015 |archive-url=https://web.archive.org/web/20150723203211/http://www.iaaf.org/news/report/cali-2015-boys-pole-vault1 |url-status=live}}</ref> Natječući se za Švedsku, Duplantis je prvo bio član atletskoga kluba naziva [[IK Stål]] u [[Avesta (grad)|Avesti]], gradu u kojemu žive njegovi djed i baka, a onda se priključio majčinome bivšem klubu, [[Upsala IF|Upsali IF-u]], [[2016.]] godine.<ref name=sa-kunde-duplantis>{{cite web | url=https://www.unt.se/sport/friidrott/artikel/sa-kunde-duplantis-lockas-till-uppsala-det-var-en-bra-peng/rx4ye6vl | title=Så kunde Duplantis lockas till Uppsala: "Det var en bra peng" | date=9. srpnja 2024. |work=Upsala Nya Tidning | first=Henrik | last=Söderlund }}</ref><ref>{{cite web | url=https://www.friidrottsstatistik.se/atswe.php?Gender=1&ID=170852 | title=Friidrottsstatistik | publisher=Swedish Athletics Association }}</ref> Dana [[6. veljače]] 2016. godine Duplantis je preskočio 5,49 metara na natjecanju za srednjoškolce u [[Baton Rouge, Louisiana|Baton Rogueu]], postavivši time novi svjetski rekord za šesnaestogodišnjake, svjetski juniorski dvoranski rekord i državni dvoranski rekord za srednjoškolce. Bio je prvi srednjoškolski sportaš koji je preskočio 18 stopa u dvorani.<ref>{{cite web |url=http://www.milesplit.com/articles/174941/mondo-duplantis-breaks-pole-vault-national-high-school-record |title=Mondo Duplantis Breaks Pole Vault National High School Record! |author=Johanna Gretschel |publisher=MileSplit |date=6. veljače 2016. |access-date=20. svibnja 2026 |archive-date=14. lipnja 2016 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160614205444/http://www.milesplit.com/articles/174941/mondo-duplantis-breaks-pole-vault-national-high-school-record |url-status=live}}</ref><ref>{{cite news |url=http://www.expressen.se/sport/friidrott/svenska-stortalangen-slog-varldsrekordet/ |newspaper=Expressen |author=Ludvig Holmberg |title=Svenska stortalangen slog världsrekordet |date=7. veljače 2016. |access-date=20. svibnja 2026 |archive-date=16. travnja 2016 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160416023639/http://www.expressen.se/sport/friidrott/svenska-stortalangen-slog-varldsrekordet/ |url-status=live}}</ref> [[Grčka|Grk]] [[Emmanouil Karalis]], Duplantisov vršnjak, preskočio je njegov svjetski rekord samo tjedan dana kasnije.<ref>{{cite web |url=http://www.iaaf.org/news/report/tallinn-kazmirek-saunders-ames |title=Kazmirek gets world-leading heptathlon total in Tallinn – indoor round-up |author=Steven Mills |publisher=IAAF |date=14. veljače 2016. |access-date=20. svibnja 2026 |archive-date=21. svibnja 2016 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160521020819/http://www.iaaf.org/news/report/tallinn-kazmirek-saunders-ames |url-status=live}}</ref> === 2017.: Svjetski rekord i europski prvak (U20) === Preskočivši 5,75 metara na natjecanju [[Millrose Games]], Duplantis je [[11. veljače]] [[2017.]] godine postavio svjetski dvoranski juniorski rekord, koji je [[IAAF]] ratificirao.<ref>{{cite web |url=https://www.iaaf.org/news/report/millrose-games-2017-wilson-hassan-jenkins-tru |title=IAAF: Wilson, Hassan and Okolo shine on night of world leads and records at Millrose Games |website=iaaf.org|access-date=11. srpnja 2026.|archive-date=16. veljače 2020.|archive-url=https://web.archive.org/web/20200216203053/https://www.worldathletics.org/news/report/millrose-games-2017-wilson-hassan-jenkins-tru|url-status=live}}</ref><ref>{{Cite news |last=Mulkeen |first=Jon |date=24. prosinca 2018. |title=A look back at the ratified world records set in 2018 |url=https://worldathletics.org/news/news/athletics-world-records-2018 |access-date=11. studenoga 2026. |work=World Athletics News}}</ref><ref name=":10">{{Cite news |last=Boal |first=Erik |date=12. veljače 2018. |title=Emmanouil Karalis Sets World U20 Indoor Pole Vault Record, Mondo Duplantis Still Has Better Clearance |url=https://www.runnerspace.com/gprofile.php?mgroup_id=44531&do=news&news_id=510786 |access-date=11. srpnja 2026. |work=RunnerSpace}}</ref> Točno mjesec dana kasnije, [[11. ožujka]], Duplantis je taj rekord prestigao nakon što je preskočio 5,82 metra na državnome natjecanju za srednjoškolce u [[New York]]u.<ref>{{Cite news |last=Mulkeen |first=Jon |date=12. ožujka 2017. |title=Duplantis and Cunningham break world indoor U20 records in New York |url=https://worldathletics.org/news/report/duplantis-new-balance-nationals-pole-vault-20 |access-date=11. srpnja 2026. |work=World Athletics Report}}</ref> Međutim, taj rezultat nije bio priznat kao novi svjetski rekord zato što se nije proveo antidopinški test na natjecanju, pa se rekord od 5,75 metara zadržao kao službeni sve do [[2018.]] godine.<ref name=":9">{{Cite news |last=Boal |first=Erik |date=13. siječnja 2018. |title=Morris is first female to clear 16 feet in meet history, Duplantis elevates mark to 19-1.50 as both stars produce world-leading efforts |url=https://www.runnerspace.com/news.php?news_id=505956 |access-date=11. srpnja 2026. |work=Runmer Space}}</ref><ref name=":10" /> Duplantis je oborio osobni rekord [[1. travnja]] [[2017.]] godine na [[Texas Relays]]u, gdje je preskočio 5,90 metara. Time je postavio novi svjetski rekord u kategoriji ispod 20 godina, čime je prestigao prijašnji rekord [[Maksim Tarasov|Maksima Tarasova]] od 5,80 metara. Tarasov je postavio taj rekord još [[1989.]] godine, a istu je visinu uspio preskočiti još samo [[Raphael Holzdeppe]] [[2008.]] godine.<ref name=":37">{{Cite news |last=Gretschel |first=Johanna |date=2. travnja 2017. |title=Mondo Destroys Pro Field, Breaks World Junior Record By 10cm |url=https://www.flotrack.org/articles/5063380-mondo-destroys-pro-field-breaks-world-junior-record-by-10cm |access-date=11. srpnja 2026. |work=Flosports}}</ref><ref>{{Cite news |date=8. rujna 2017. |title=World records ratified |url=https://worldathletics.org/news/press-release/henriques-duplantis-world-records-ratified |access-date=11. studenoga 2026. |work=World Athletics Press Release}}</ref> Duplantisov je rekord također postao novi švedski seniorski rekord u skoku s motkom, koji je dotada držao [[Oscar Janson]] s preskočenom visinom od 5,87 metara iz [[2003.]] godine.<ref>{{Cite news |last=Mulkeen |first=Jon |date=2. travnja 2017. |title=Duplantis breaks world U20 pole vault record at Texas Relays |url=https://worldathletics.org/news/report/lindon-victor-decathlon-texas |access-date=11. srpnja 2026. |work=World Athletics Report}}</ref> IAAF je službeno priznao taj rekord [[2. prosinca]] [[2017.]] godine, a isto je učinio i [[USATF]], koji je time potvrdio novi američki juniorski rekord.<ref>{{cite web |url=http://www.legacy.usatf.org/usatf/files/48/48a09327-8d22-4be0-adc5-dd8bc3667e9c.pdf |title=USA Track & Field Records Report – 2017 |website=usatf.org|access-date=11. srpnja 2026.|archive-date=12. kolovoza 2026|archive-url=https://web.archive.org/web/20220812053653/http://www.legacy.usatf.org/usatf/files/48/48a09327-8d22-4be0-adc5-dd8bc3667e9c.pdf|url-status=dead}}</ref> Na [[Europsko prvenstvo u atletici za juniore 2017|Europskome prvenstvu za juniore]], održanome u [[Grosseto|Grossetu]], Duplantis je [[23. srpnja]] osvojio zlato s preskočenih 5,65 metara, a to je postao i rekord u okviru IAAF-ovih natjecanja. Pobjedu je već osigurao drugim skokom, odnosno nakon što je iz prvoga pokušaja preskočio 5,55 metara. Ipak, odlučio je onda podići ljestvicu na 5,65 metara za svoj treći skok da bi u konačnici prestigao Tarasov rekord od 5,60 metara iz [[1989.]] godine.<ref name=":39">{{Cite news |date=23. srpnja 2017|title=Duplantis surpasses championship record for pole vault gold |url=https://www.european-athletics.com/news/duplantis-surpasses-championship-record-for-pole-vault-gold |access-date=11. srpnja 2026. |work=European Athletics News}}</ref> === 2018.: Svjetski juniorski prvak, prva velika seniorska titula i prvi skok preko šest metara === [[File:WK040289 polsstok duplantis.jpg|thumb|upright|Duplantis u skoku s motkom na [[Svjetsko dvoransko prvenstvo u atletici 2018.|Svjetskome dvoranskom prvenstvu]] [[2018.]] godine u [[Birmingham]]u.]] Duplantis je sezonu [[2018.]] godine otvorio novim osobnim dvoranskim rekordom. Postigao ga je na natjecanju u [[Reno, Nevada|Renou, Nevadi]] [[12. siječnja]] preskočivši 5,83 metara, a bio bi priznat i kao novi svjetski juniorski rekord da se nisu nerazmotreno prekršila neka IAAF-ova pravila.<ref>{{Cite news |date=14. siječnja 2018 |title=Duplantis vaults 5.83m in Reno – indoor round-up |url=https://worldathletics.org/news/report/mondo-duplantis-world-indoor-pole-vault-recor?__nextLocale=en |access-date=27. srpnja 2026 |work=World Athletics Report}}</ref> Naime, IAAF je [[2003.]] godine promijenio propisanu dužinu klinova na kojima leži letvica koju se preskače u skoku s motkom sa 75 milimetara na 55 milimetara. Budući da su se organizatori na natjecanju za muškarce koristili klinovima od 75 milimetara, što se otkrilo dva dana nakon samoga natjecanja, postignute rezultate IAAF nije mogao priznati kao službene. S druge strane, na natjecanju za žene upotrijebljeni su klinovi propisanih dimenzija. Dodatni je razlog za nepriznavanje Duplantisova rekorda bio taj što nije bio proveden antidopinški test na samome natjecanju, kao što je bio slučaj s njegovim rekordom od 5,82 metara godinu dana prije na natjecanju u New Yorku. Iako se Duplantis jutro nakon natjecanja testirao pod nadležnošću [[Američka antidopinška agencija|Američke antidopinške agencije]], rezultat testa nije se mogao priznati prema IAAF-ovu pravilu o testiranju na licu mjesta.<ref>{{Cite news |last=Zahn |first=Jennifer |date=18. siječnja 2018. |title=Mondo's Swedish Indoor Record, Men's Pole Vault Summit Marks Invalidated |url=https://www.flotrack.org/articles/6085005-mondos-swedish-indoor-record-mens-pole-vault-summit-marks-invalidated |access-date=22. srpnja 2026 |work=Flotrack}}</ref><ref name=":9" /><ref name=":10" /> Na mitingu skoka s motkom u [[Clermont-Ferrand]]u, u [[Francuska|Francuskoj]], odnosno na [[All Star Perche]]u, Duplantis je [[25. veljače]] preskočio 5,88 metara, čime je oborio svjetski juniorski rekord [[Emmanouil Karalis|Emmanouila Karalisa]]. [[Grčki]] je skakač dotada držao rekord od 5,78 metara, koji je bio postavio [[11. veljače]]. Tada osamnaestogodišnji Duplantis preskočio je iz prvoga pokušaja 5,81 metar, a konačni je rezultat postigao pri trećemu skoku.<ref>{{cite web |title=IAAF: Record Books rewritten in Clermont – Ferrand and College Station |url=https://www.iaaf.org/news/report/clermont-ferrand-pole-vault-sydney-mclaughlin |url-status=live |archive-url=https://web.archive.org/web/20190409153651/https://www.iaaf.org/news/report/clermont-ferrand-pole-vault-sydney-mclaughlin |archive-date=9. travnja 2019 |access-date=27. srpnja 2026 |website=iaaf.org}}</ref><ref name=":8">{{Cite news |date=25. travnja 2018 |title=World records ratified |url=https://worldathletics.org/news/press-release/world-u20-records-ratified-duplantis |access-date=27. srpnja 2026 |work=World Athletics Press Release}}</ref> Duplantisu je [[27. ožujka]] odobreno jednokratno izuzeće od pravila 6.1.3 propisanoga statutom državnoga srednjoškolskog sportskog saveza,{{efn|Louisiana High School Athletic Association (LHSAA).}} čime mu je omogućeno da [[31. ožujka]] nastupi u elitnoj muškoj konkurenciji na Texas Relaysu bez gubitka prava nastupa za svoju srednju školu. Nadležni su prije donošenja službene odluke o tome bili kritizirani zbog toga što je to pravilo uopće postojalo. Naime, njime se zabranjivao nastup srednjoškolaca na natjecanjima elitne razine neovisno o sportu kojim se bave, a neki su smatrali smislenijim da se pravilo ograniči samo na sportove koji uključuju fizički kontakt. Godinu dana prije toga Duplantis je nastupio na Texas Relaysu, pri čemu je nosio boje svoje škole. Tek je kasnije shvatio da je time vjerojatno prekršio spomenuto pravilo. Neovisno o tome, osvojio je to natjecanje i postavio novi svjetski juniorski rekord, koji je iznosio 5,90 metara.<ref>{{Cite web |last=Bewers |first=James |date=27. ožujka 2018. |title=LHSAA waiver will allow Mondo Duplantis to maintain eligibility after Texas Relays |url=https://www.theadvertiser.com/story/sports/high-school/2018/03/27/lhsaa-waiver-allow-mondo-duplantis-maintain-eligibility-after-texas-relays/462102002/ |access-date=28. srpnja 2026. |website=The Daily Advertiser}}</ref><ref>{{Cite web |last=Gretschel |first=Johanna |date=27. ožujka 2018.|title=Mondo Duplantis Cleared To Compete At Texas Relays |url=https://www.flotrack.org/articles/6157981-mondo-duplantis-cleared-to-compete-at-texas-relays |access-date=28. srpnja 2026 |website=FloTrack |language=en}}</ref><ref>{{Cite web |last=Singleton |first=Singleton |date=28. ožujka 2018. |title=LHSAA made right decision on Mondo|url=https://www.houmatoday.com/story/sports/high-school/2018/03/28/chris-singletons-column-lhsaa-made-right-decision-on-mondo/12887826007/ |access-date=28. srpnja 2026|website=The Courier}}</ref> [[File:2018 European Athletics Championships Day 7 (45).jpg|thumb|left|upright=1|Osamnaestogodišnji Duplantis nakon osvajanja svoje prve velike seniorske titule na [[Europsko prvenstvo u atletici 2018.|Europskome prvenstvu]] [[2018.]] godine u [[Berlin]]u.]] Na [[Svjetsko juniorsko prvenstvo u atletici 2018.|Svjetskome juniorskom prvenstvu]] 2018. godine, koje se održalo od [[10. srpnja|10.]] do [[15. srpnja]] u [[Tampere]]u, Duplantis je osvojio zlato i oborio rekord natjecanja s preskočenih 5,82 metara.<ref name=":45">{{Cite news |last=Mills |first=Steven |date=srpanj 2018.|title=World Junior Championships Men — An Improbable 100 Winner |url=https://trackandfieldnews.com/article/world-junior-championships-men-an-improbable-100-winner/ |access-date=28. srpnja 2026 |work=Track & Field News}}</ref> Novi je svjetski juniorski rekord postavio na [[Europsko prvenstvo u atletici 2018.|Europskome prvenstvu]] [[12. kolovoza]] 2018. godine u [[Berlin]]u, a iznosio je 6,05 metara. Tada je osvojio i prvu zlatnu medalju na seniorskim natjecanjima. Na tome je nastupu poboljšao svoj osobni rekord za čitavih 12 centimetara i postao najmlađi osvajač toga prvenstva u 84 godine njegova održavanja.<ref>{{Cite news |date=13. kolovoza 2024 |title=Duplantis vaults 6.05m while Asher-Smith completes sprint triple as European Championships conclude |url=https://worldathletics.org/news/report/european-championships-berlin-2018-duplantis |access-date=28. srpnja 2026|work=World Athletics Report}}</ref><ref name=":11">{{Cite web |date=16. kolovoza 2018 |title=Experten: Så högt var Duplantis guldhopp |url=https://www.aftonbladet.se/a/bKrBR3 |url-status=live |archive-url=https://web.archive.org/web/20200217212000/https://www.aftonbladet.se/a/bKrBR3 |archive-date=17. veljače 2020 |access-date=28. srpnja 2026 |website=Aftonbladet}}</ref> Star samo 18 godina i 275 dana, tada je postao i najmlađi ikad koji se pridružio elitnomu klubu skakača, odnosno onim koji su preskočili preko šest metara. Ni [[Sergej Bubka]], koji se tada smatrao najboljim ikad, nije preskočio šest metara sve dok nije imao 21 godinu. Duplantis je svojim skokom od 6,05 metara ostvario četvrti najbolji rezultat u povijesti skoka s motkom, računajući natjecanja na otvorenome i u dvorani, te izjednačio drugi najbolji rezultat na otvorenome.<ref name=":47">{{Cite news |last=Chadband |first=Ian |date=13. kolovoza 2018.|title=Athletics: Golden teenager Duplantis soars to six-metre vault |url=https://www.reuters.com/article/sports/athletics-golden-teenager-duplantis-soars-to-six-metre-vault-idUSKBN1KY0E2/ |access-date=28. srpnja 2026 |work=Reuters}}</ref> == Profesionalna karijera == === 2019. – 2020.: Svjetski viceprvak, prvi i drugi svjetski rekord=== [[File:Armand Duplantis jumps 6.0 m, August 24 2019.jpg|thumb|Duplantis u skoku na visini od šest metara na [[Finnkampenu]] u [[Stockholm]]u [[2019.]] godine.]] Duplantis je [[24. kolovoza]] [[2019.]] godine na [[Finnkampen]]u{{efn|Natjecanje u atletici između Finske i Švedske, koje se održava jednom godišnje.}} u [[Stockholm]]u preskočio šest metara i osvojio zlato, a time je ponovio i svoj najbolji rezultat te sezone. Svojom je pobjedom doprinio, uostalom, ukupnoj pobjedi domaćina, odnosno [[Švedska|Švedske]] nad [[Finska|Finskom]] te godine i u muškoj i u ženskoj konkurenciji.<ref name=":505">{{Cite news |date=26. kolovoza 2019 |title=Duplantis clears 6.00m as hosts Sweden triumph in the Finnkampen |url=https://www.european-athletics.com/news/duplantis-clears-00m-hosts-sweden-triumph-the-finnkampen |access-date=31. srpnja 2026|work=European Athletics News}}</ref> Duplantis je također tim rezultatom postavio novi rekord natjecanja. Dotadašnji je rekord od 5,85 metara držao [[Patrik Klüft|Patrik Kristiansson]], a postavio ga je [[2002.]] godine.<ref>{{Cite web |date=25. kolovoza 2019 |title=Duplantis hyllar fansens stöd: "De bar mig över ribban – är det här jag lever för" |url=https://www.aftonbladet.se/sportbladet/a/MRqqmr/publiken-bar-mig-over-ribban |access-date=31. srpnja 2026 |website=Aftonbladet |language=sv}}</ref> Drugoplasirani je 2019. godine bio Duplantisov sunarodnjak [[Melker Svärd Jacobsson]], koji je preskočio 5,36 metara.{{citation needed|date=srpanj 2026}} Iste je godine [[1. listopada]] osvojio srebrnu medalju na [[Svjetsko prvenstvo u atletici 2019.|Svjetskome prvenstvu]] u [[Doha|Dohi]], gdje je preskočio 5,97 metara iz trećega pokušaja.<ref name=":50">{{cite web |title=Results. Pole Vault Men – Final |url=https://media.aws.iaaf.org/competitiondocuments/pdf/6033/AT-PV-M-f----.RS6.pdf |url-status=live |archive-url=https://web.archive.org/web/20201128160535/https://media.aws.iaaf.org/competitiondocuments/pdf/6033/AT-PV-M-f----.RS6.pdf |archive-date=28. studenoga 2020 |access-date=31. srpnja 2026 |website=iaaf.org}}</ref> Dana [[4. veljače]] [[2020.]] godine Duplantis je na prvome dvoranskom natjecanju sezone, održanome u [[Düsseldorf]]u, preskočio šest metara. Nakon toga tri je puta pokušao preskočiti 6,17 metara i postaviti novi svjetski rekord. Najbliže je uspjehu bio u drugome pokušaju, kada je preskočio letvicu, ali ju je pri padu okrznuo rukom, pa skok nije bio priznat.<ref>{{Cite web |url=https://www.athleticsweekly.com/event-news/armand-duplantis-comes-close-to-world-record-in-dusseldorf-1039927849/ |title=Armand Duplantis comes close to world record in Düsseldorf |work=AW |date=4. veljače 2020|access-date=31. srpnja 2026|archive-date=17. studenoga 2020|archive-url=https://web.archive.org/web/20201117041226/https://athleticsweekly.com/event-news/armand-duplantis-comes-close-to-world-record-in-dusseldorf-1039927849/|url-status=live}}</ref> [[File:Armand Duplantis in 2019-7.jpg|thumb|left|Otac i trener Greg Duplantis (''lijevo'') s Armandom Duplantisom 2019. godine.]] Iako tada nije uspio, već je [[8. veljače]] na dvoranskome natjecanju u [[Toruń]]u preskočio 6,17 metara i oborio svjetski rekord koji je [[Renaud Lavillenie]] držao gotovo šest godina.<ref>{{cite news |url=https://www.bbc.com/sport/athletics/51429055 |title=Armand Duplantis sets pole vault world record in Poland |work=BBC Sport |date=8. veljače 2020 |access-date= 31. srpnja 2026 |archive-date= 10. veljače 2020 |archive-url= https://web.archive.org/web/20200210080135/https://www.bbc.co.uk/sport/amp/athletics/51429055 |url-status= live}}</ref><ref>{{Cite news |date=29. lipnja 2020 |title=World records ratified: Duplantis's 6.17m pole vault, Rojas's indoor triple jump and Cheptegei's 5km |url=https://worldathletics.org/news/press-release/world-record-ratified-duplantis-rojas |access-date=31. srpnja 2026 |work=World Athletics Press Release}}</ref> Tjedan dana poslije toga, [[15. veljače]], na dvoranskome je natjecanju u [[Glasgow]]u poboljšao taj rezultat za jedan centimetar, pa je novi svjetski rekord iznosio 6,18 metara.<ref>{{cite news |title=Armand Duplantis: Pole vaulter sets new world record at Glasgow Indoor Grand Prix |url=https://www.bbc.co.uk/sport/athletics/51514981 |access-date=31. srpnja 2026 |work=BBC Sport |date=15. veljače 2020 |language=en-gb |archive-date=14. rujna 2020 |archive-url=https://web.archive.org/web/20200914132401/https://www.bbc.co.uk/sport/athletics/51514981 |url-status=live}}</ref><ref>{{Cite news |date=21. kolovoza 2020 |title=World records ratified: Duplantis's 6.18m pole vault and Yeshaneh's 1:04:31 half marathon |url=https://worldathletics.org/news/press-release/duplantis-yeshaneh-world-records-ratified |access-date=31. srpnja 2026|work=World Athletics Press Release}}</ref> Duplantis je [[19. veljače]] osvojio miting [[Miting Hauts-de-France Pas-de-Calais|Hauts-de-France Pas-de-Calais]] u [[Liévin]]u preskočivši 6,07 metara, a nakon toga pokušavao je preskočiti 6,19 metara za novi svjetski rekord. Međutim, sva su tri pokušaja bila bezuspješna.<ref>{{Cite news |last=Rowbottom |first=Mike |date=20. veljače 2020 |title=Duplantis tops 6.07m in Lievin, narrowly misses 6.19m |url=https://worldathletics.org/news/report/world-indoor-tour-lievin-duplantis-pole-vault |access-date=31. srpnja 2026}}</ref> Nakon četiri dana, [[23. veljače]], osvojio je [[All Star Perche]] u [[Clermont-Ferrand]]u rezultatom od 6,01 metra. To je bilo njegovo posljednje dvoransko natjecanje te sezone, a završilo je novim trima bezuspješnim pokušajima postavljanja novoga svjetskoga rekorda.<ref>{{Cite news |last=Pretot |first=Julien |date=24. veljače 2020 |title=Athletics: Another miss for Duplantis at 6.19 metres |url=https://www.reuters.com/article/sports/another-miss-for-duplantis-at-6-19-meters-idUSKCN20H0O8/ |access-date=31. srpnja 2026 |work=Reuters}}</ref> Duplantis je neovisno o tome završio sezonu dvoranskih natjecanja kao prvi u povijesti koji je svoje nastupe na pet dvoranskih natjecanja zaredom zaključio skokovima od šest ili više metara.<ref>{{Cite news |date=24. veljače 2020 |title=Indoor round-up: Duplantis scales 6.01m in Clermont-Ferrand, Zhoya smashes world U20 indoor 60m hurdles record |url=https://worldathletics.org/news/report/zhoya-nilsen-indoor-record |access-date=31. srpnja 2026 |work=World Athletics Report}}</ref> Taj je niz nadišao [[2022.]] godine, kada je osvojio i šesto natjecanje rezultatom u tome rangu.{{citation needed|date=srpanj 2025.}} [[File:Armand Duplantis at the 2020 Bauhaus Galan meeting in Stockholm.jpg|thumb|upright|Duplantis na mitingu [[BAUHAUS-galan]] u Stockholmu 2020. godine.]] Dana [[21. veljače]], nakon nastupa u [[Madrid]]u na sedmome i posljednjemu natjecanju elitne razine u sklopu [[World Athletics|WA]]-ovih dvoranskih natjecanja, Duplantis je bio najbolji te sezone na temelju rezultata sa svih tih natjecanja. Njegova najbolja tri rezultata, koje je postigao u Toruńu, Glasgowu i Liévinu, donijela su mu ukupno 36 bodova. Te je godine osvojio svoju prvu [[World Athletics Indoor Tour]] titulu.<ref>{{cite web | url=https://worldathletics.org/competitions/world-athletics-indoor-tour/standings/2020/men | title=World Athletics Indoor Tour |work=World Athletics}}</ref><ref>{{Cite news |date=24. veljače 2020 |title=2020 World Athletics Indoor Tour winners secure wildcards for Nanjing |url=https://worldathletics.org/news/news/indoor-tour-2020-winners |archive-url=https://web.archive.org/web/20200226122943/https://www.worldathletics.org/news/news/indoor-tour-2020-winners |url-status=dead |archive-date=26. veljače 2020 |access-date=1. kolovoza 2026 |work=World Athletics}}</ref> Na natjecanju [[Golden Gala Pietro Mannea]] [[Dijamantna liga|Dijamantne lige]] u [[Rim]]u Duplantis je [[17. rujna]], preskočivši 6,15 metara iz drugoga pokušaja, oborio tadašnji svjetski rekord na otvorenome [[Sergej Bubka|Sergeja Bubke]], koji je iznosio 6,14 metara. Time nije zapravo postavio novi svjetski rekord jer je to učinio već u veljači 2020. godine na natjecanju u dvorani, gdje je preskočio 6,18 metara. Naime, od [[1998.]] godine WA ne dijeli posebno svjetske rekorde u skoku s motkom na one postignute na otvorenome i na one u dvorani. U skladu s time, novi se najbolji dvoranski rezultat računa kao novi svjetski rekord ako je bolji od najboljega rezultata na otvorenome.<ref name=":63">{{Cite news |last=Jeffery |first=Nicole |date=18. rujna 2020 |title=Duplantis scales 6.15m in Rome, world's highest ever outdoor vault |url=https://worldathletics.org/news/report/duplantis-kiplimo-warholm-rome-2020 |access-date=1. kolovoza 2026|work=World Athletics Report}}</ref> === 2021: Olimpijski pobjednik u Tokiju i europski dvoranski prvak === Duplantis je [[6. ožujka]] [[2021.]] godine nastupio na [[Europsko dvoransko prvenstvo u atletici 2021.|Europskome dvoranskom prvenstvu]]. Nakon što se [[Renaud Lavillenie]] povukao s natjecanja zbog ozljede, postao je uvjerljivi favorit za osvajanje zlata.<ref name=":55">{{Cite web |date=7. ožujka 2021 |title=Mondo Duplantis takes European title and comes close with world record attempt |url=https://athleticsweekly.com/event-reports/mondo-duplantis-takes-european-title-and-comes-close-with-world-record-attempt-1039941741/|access-date=1. kolovoza 2021 |website=AW |language=en-GB|archive-date=23. listopada 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20231023151148/https://athleticsweekly.com/event-reports/mondo-duplantis-takes-european-title-and-comes-close-with-world-record-attempt-1039941741/|url-status=live}}</ref> Unatoč tomu, [[Piotr Lisek]] i Lavilleniejev mlađi brat [[Valentin Lavillenie|Valentin]] pružili su mu ozbiljan otpor. Oni su u konačnici osvojili broncu i srebro, a Valentin je pritom postigao najbolji osobni rezultat. S druge strane, Duplantis je skokom od 6,05 metara postavio novi najbolji rezultat prvenstva. Pokušavao je nakon toga preskočiti 6,19 metara i postaviti novi svjetski rekord, ali sva su tri pokušaja bila bezuspješna. Ipak, bio je blizu uspjeha pri drugome skoku.<ref>{{Cite web |title=Duplantis, Ingebrigtsen and Del Ponte triumph at European Indoors |url=https://www.olympicchannel.com/en/stories/news/detail/athletics-duplantis-ingebrigtsen-del-ponte-victorious-european-indoors/|access-date=1. kolovoza 2021 |website=Olympic Channel|archive-date=10. ožujka 2021|archive-url=https://web.archive.org/web/20210310161600/https://www.olympicchannel.com/en/stories/news/detail/athletics-duplantis-ingebrigtsen-del-ponte-victorious-european-indoors/|url-status=live}}</ref> Na [[Ljetne olimpijske igre 2020.|Ljetnim olimpijskim igrama]] u Tokiju, koje su bile odgođene za jednu godinu, Duplantis je osvojio zlatnu medalju nakon preskočenih 6,02 metra iz prvoga pokušaja, a bio je i vrlo blizu obaranja vlastitoga svjetskog rekorda.<ref>{{Cite web |url=https://www.reuters.com/lifestyle/sports/athletics-swedens-duplantis-soars-pole-vault-gold-2021-08-03/ |title=Athletics-Sweden's Duplantis soars to pole vault gold |date=3. kolovoza 2021 |work=[[Reuters]] |access-date=1. kolovoza 2026|archive-date=26. veljače 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20230226103853/https://www.reuters.com/lifestyle/sports/athletics-swedens-duplantis-soars-pole-vault-gold-2021-08-03/|url-status=live}}</ref> Drugoplasirani je [[Chris Nilsen]] bio pun hvale za pobjednika. Usporedio je natjecanje protiv Duplantisa te večeri kao ustrajanje običnoga nogometaša da dosegne razinu na kojoj su [[Lionel Messi]] ili [[Cristiano Ronaldo]], a dodao je i da je njegova nadmoć u konkurenciji među najboljim svjetskim skakačima s motkom "impresivna i nevjerojatna".<ref>{{cite web |url=https://www.expressen.se/sport/os-2021/slar-tillbaka-mot-hatet-mondos-basta-beslut/ |title=Christopher Nilsen slår tillbaka mot hatet mot Armand Duplantis |language=sv |work=[[Expressen]] |date=3. kolovoza 2021 |access-date=1. kolovoza 2026|archive-date=26. veljače 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20230226103855/https://www.expressen.se/sport/os-2021/slar-tillbaka-mot-hatet-mondos-basta-beslut/|url-status=live}}</ref> === 2022: Tri nova svjetska rekorda, prve svjetske titule i druga europska titula === Iako je imao tek 22 godine, Duplantis je [[17. siječnja]] treći put osvojio švedsku nagradu za najboljega sportaša godine{{efn|''Svenska idrottsgalan'' ([[švedski jezik|šved.]]).}} za postignute uspjehe u [[2021.]] godini, a dobio ju je već [[2019.]] i [[2021.]] godine. Naime, osvojio je olimpijsko i europsko dvoransko zlato te preskočio šest ili više metara u 12 od ukupno 17 natjecanja kojima je prisustvovao u 2021. godini.<ref name=":7">{{Cite news |date=18. siječnja 2022 |title=Duplantis is Sweden's Sportsman of the Year for the third time |url=https://www.european-athletics.com/news/duplantis-crowned-swedish-sportsman-of-the-year-for-the-third-time |access-date=3. kolovoza 2026|work=European Athletics}}</ref> Duplantis je [[7. ožujka]] oborio vlastiti svjetski rekord nakon što je preskočio 6,19 metara na dvoranskome natjecanju u [[Beograd]]u.<ref>{{Cite web |title=6.19 ! Duplantis broke the world record in the Arena at the Belgrade Indoor Meeting |url=https://www.worldathletics.org/competitions/world-athletics-indoor-championships/belgrade22/news/report/619-duplantis-broke-the-world-record-in-the-arena-at-the-belgrade-indoor-meeting |access-date=3. kolovoza 2026 |website=worldathletics.org |archive-date=27. ožujka 2022 |archive-url=https://web.archive.org/web/20220327220254/https://worldathletics.org/competitions/world-athletics-indoor-championships/belgrade22/news/report/619-duplantis-broke-the-world-record-in-the-arena-at-the-belgrade-indoor-meeting |url-status=live}}</ref> Dva tjedna nakon, na [[Svjetsko dvoransko prvenstvo u atletici 2022.|Svjetskome dvoranskom prvenstvu]] u Beogradu, osvojio je zlatnu medalju. Preskočivši 6,20 metara, ponovno je oborio svoj svjetski rekord.<ref>{{Cite web |title=Pole Vault Men – Result |url=https://www.worldathletics.org/competitions/world-athletics-indoor-championships/belgrade22/results/men/pole-vault/final/result |access-date=3. kolovoza 2026|website=worldathletics.org |archive-date=23. ožujka 2022 |archive-url=https://web.archive.org/web/20220323044017/https://worldathletics.org/competitions/world-athletics-indoor-championships/belgrade22/results/men/pole-vault/final/result |url-status=live}}</ref><ref name=":69">{{cite news |title=Sweden's Duplantis sets new world pole vault record |url=https://www.france24.com/en/live-news/20220320-sweden-s-duplantis-sets-new-world-pole-vault-record |access-date=4. kolovoza 2026 |publisher=France24.com |archive-date=27. travnja 2023 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230427060604/https://www.france24.com/en/live-news/20220320-sweden-s-duplantis-sets-new-world-pole-vault-record |url-status=live}}</ref><ref>{{Cite news |date=18. svibnja 2022 |title=Ratified: world records for Rojas, Duplantis and Holloway |url=https://worldathletics.org/news/press-releases/ratified-world-records-rojas-duplantis-holloway-belgrade-indoor |access-date=4. kolovoza 2026 |work=World Athletics Press Release}}</ref> Na [[BAUHAUS-galan]]u Duplantis je [[30. lipnja]] oborio vlastiti svjetski rekord na otvorenome od 6,15 metara, koji je postavio [[2020.]] godine. Tada je preskočio 6,16 metara.<ref name=":72">{{cite web |title=Armand Duplantis satte nytt utomhusrekord |url=https://www.aftonbladet.se/sportbladet/a/JxzqPX/armand-duplantis-slog-nytt-utomhusrekord |access-date=4. kolovoza 2026 |website=Aftonbladet |date=30. lipnja 2022 |archive-date=30. lipnja 2022 |archive-url=https://web.archive.org/web/20220630195342/https://www.aftonbladet.se/sportbladet/a/JxzqPX/armand-duplantis-slog-nytt-utomhusrekord |url-status=live}}</ref> [[File:EKZA0286 polevault final duplantis (52342027800).jpg|thumb|Duplantis u skoku na [[Europsko prvenstvo u atletici 2022.|Europskome prvenstvu]] 2022. godine u [[München]]u.]] Svoj je svjetski rekord oborio još jednom te godine, odnosno [[24. srpnja]] na [[Svjetsko prvenstvo u atletici 2022.|Svjetskome prvenstvu]] u [[Eugene, Oregon|Eugeneu, Oregonu]], kada je preskočio 6,21 metar.<ref name=":71">{{cite news |url=https://www.reuters.com/lifestyle/sports/swedens-duplantis-breaks-pole-vault-world-record-world-championships-2022-07-25/ |title=Swede Duplantis breaks pole vault world record to win gold |work=Reuters |date=25. srpnja 2022 | access-date=4. kolovoza 2022 | archive-date=25. lipnja 2022 | archive-url=https://web.archive.org/web/20220725035455/https://www.reuters.com/lifestyle/sports/swedens-duplantis-breaks-pole-vault-world-record-world-championships-2022-07-25/ | url-status=live}}</ref> To je bio ukupno peti Duplantisov svjetski rekord, ali prvi koji je postavio na otvorenome.<ref>{{Cite news |date=20. rujna 2022 |title=Ratified: world records for Amusan, Duplantis and McLaughlin |url=https://worldathletics.org/news/press-releases/ratified-world-records-amusan-duplantis-mclaughlin-oregon |access-date=4. kolovoza 2026 |work=World Athletics Press Release}}</ref> Na [[Europsko prvenstvo u atletici 2022.|Europskome prvenstvu]] u [[München]]u osvojio je zlato i srušio rekord prvenstva skokom od 6,06 metara.<ref name=":74">{{Cite web |title=Armand Duplantis vinner EM-guld |url=https://www.aftonbladet.se/sportbladet/a/OrLXal/armand-duplantis-vinner-em-guld-i-stavhopp |access-date=4. kolovoza 2026 |website=Aftonbladet |date=20. kolovoza 2022 |archive-date=20. kolovoza 2022 |archive-url=https://web.archive.org/web/20220820201042/https://www.aftonbladet.se/sportbladet/a/OrLXal/armand-duplantis-vinner-em-guld-i-stavhopp |url-status=live}}</ref> Duplantis je zaključio sezonu u [[rujan|rujnu]] skokom od 6,07 metara na mitingu [[Dijamantna liga|Dijamantne lige]] u [[Zürich]]u, a taj mu je rezultat bio dovoljan za obranu naslova.<ref>{{Cite web |date=27. prosinca 2022 |title=2022 review: jumps |url=https://worldathletics.org/news/series/2022-review-jumps |access-date=4. kolovoza 2026 |website=[[World Athletics]] |archive-date=28. prosinca 2022 |archive-url=https://web.archive.org/web/20221228142556/https://worldathletics.org/news/series/2022-review-jumps |url-status=live}}</ref> Na temelju triju postignutih svjetskih rekorda, dviju svjetskih titula, osvojene Dijamantne lige, pobjedama na 18 od 19 natjecanja na kojima je nastupio te 23 skokova od šest ili više metara u jednoj sezoni [[World Athletics]] imenovao je Duplantisa najboljim atletičarom godine [[6. prosinca]].<ref name=":13">{{Cite news |date=7. prosinca 2022 |title=Mondo Duplantis Named 2022 World Athlete of the Year |url=https://lsusports.net/news/2022/12/07/mondo-duplantis-named-2022-world-athlete-of-the-year/ |access-date=4. kolovoza 2026 |work=LSU Athletics}}</ref> === 2023: Druga svjetska titula i dva nova svjetska rekorda (šesti i sedmi) === Duplantis je ozbiljno započeo sezonu [[2023.]] godine na Mondo Classicu u [[Uppsala|Uppsali]], natjecanju koje je nazvano prema njegovu nadimku. Tamo je odnio pobjedu nakon preskočenih 6,10 metara. Taj rezultat nije bio samo njegova najbolja preskočena visina kojom je ikada otvorio sezonu nego i najbolji rezultat u povijesti otvaranja sezona uopće. Time je također oborio [[Sergej Bubka|Bubkin]] rekord od 11 preskočenih 6,10 ili više metara, i u dvorani i na otvorenome.<ref>{{Cite web |date=3. veljače 2023 |title=Duplantis and Warholm open seasons with world-leading marks |url=https://worldathletics.org/news/report/duplantis-uppsala-warholm-ulsteinvik-610-4531-sutej-ostrava |access-date=4. kolovoza 2026 |website=[[World Athletics]] |archive-date=3. veljače 2023 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230203094234/https://worldathletics.org/news/report/duplantis-uppsala-warholm-ulsteinvik-610-4531-sutej-ostrava |url-status=live}}</ref> [[File:Armand Duplantis Budapest 2023.jpg|thumb|Duplantis sa svojom zlatnom medaljom na [[Svjetsko prvenstvo u atletici 2023.|Svjetskome prvenstvu]] u [[Budimpešta|Budimpešti]].]] Na dvoranskome natjecanju [[All Star Perche]]u, održanome u [[Clermont-Ferrand]]u, Duplantis je [[25. veljače]] ponovno postavio novi svjetski rekord skokom od 6,22 metara. To mu je ujedno bio 60. skok u karijeri koji je iznosio šest ili više metara.<ref>{{Cite web |date=25. veljače 2023 |title=Mondo Duplantis breaks pole vault world record for sixth time |url=https://olympics.nbcsports.com/2023/02/25/mondo-duplantis-pole-vault-world-record-perche-indoor/ |access-date=4. kolovoza 2026 |website=[[NBC Sports]] |language=en |archive-date=30. ožujka 2023 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230330025819/https://olympics.nbcsports.com/2023/02/25/mondo-duplantis-pole-vault-world-record-perche-indoor/ |url-status=live}}</ref><ref>{{Cite news |date=6. travnja 2023 |title=Ratified: world records for Duplantis, Bol and Seifu, world U20 records for Jackson and Sosna |url=https://worldathletics.org/news/press-releases/records-ratified-duplantis-bol-seifu-jackson-sosna |access-date=4. kolovoza 2026 |work=World Athletics Press Release}}</ref> Dana [[26. kolovoza]] 2023. godine Duplantis je obranio titulu svjetskoga prvaka na [[Svjetsko prvenstvo u atletici 2023.|Svjetskome prvenstvu]] u [[Budimpešta|Budimpešti]] rezultatom od 6,10 metara.<ref name=":80">{{cite web | url=https://worldathletics.org/competitions/world-athletics-championships/world-athletics-championships-budapest-2023-7138987/news/report/wch-budapest-23-report-men-pole-vault | title=Duplantis soars to second pole vault gold in Budapest &#124; World Athletics Championships }}</ref> Preskočivši 6,23 metara na [[Prefontaine Classic]]u u [[Eugene, Oregon|Eugeneu, Oregonu]] [[17. rujna]], ponovno je oborio vlastiti svjetski rekord.<ref>[https://www.flotrack.org/articles/11225488-armand-duplantis-soars-to-world-record-in-mens-pole-vault-at-pre-classic Armand Duplantis Soars To World Record In Men's Pole Vault At Pre Classic] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230919024112/https://www.flotrack.org/articles/11225488-armand-duplantis-soars-to-world-record-in-mens-pole-vault-at-pre-classic |date=19. rujna 2023 }}, ''[[FloSports|FloTrack]]'', 17. rujna 2023. Pristupljeno 4. kolovoza 2026.</ref><ref>{{Cite news |date=23. studenoga 2023 |title=Ratified: world records for Crouser, Duplantis, Tsegay and Cheruiyot |url=https://worldathletics.org/news/press-releases/ratified-world-records-crouser-duplantis-tsegay-cheruiyot |access-date=4. kolovoza 2026 |work=World Athletics Press Release}}</ref> [[World Athletics]] proglasio je Duplantisa najboljim atletičarom godine već [[2020.]] i [[2022.]] godine. Isto je učinio i 2023. godine, ali toga puta u zasebnoj kategoriji skakačkih i bacačkih disciplina. Naime, od 2023. godine World Athletics dodjeljuje zasebne nagrade najboljim atletičarima i atletičarkama u trima kategorijama, odnosno u trkačkim disciplinama, skakačkim i bacačkim disciplinama te disciplinama izvan stadiona. U skladu s time, nagrada za najboljega atletičara godine u skakačkim i bacačkim disciplinama koju je primio [[11. prosinca]] 2023. godine smatra se prvom nagradom te vrste.<ref name=":14">{{Cite news |date=12. prosinca 2023 |title=Six stars named World Athletes of the Year in Monaco |url=https://worldathletics.org/awards/news/world-athletes-year-rising-stars-2023 |access-date=4. kolovoza 2026 |work=World Athletics News}}</ref> === 2024: Druga svjetska dvoranska titula, treća europska titula, olimpijsko zlato u Parizu i tri nova svjetska rekorda (osmi, deveti i deseti) === Na [[Svjetsko dvoransko prvenstvo u atletici 2024.|Svjetskome dvoranskom prvenstvu]] u [[Glasgow]]u Duplantis je u [[ožujak|ožujku]] preskočio 6,05 metara, a taj mu je rezultat donio zlatnu medalju.<ref name=":83">{{Cite web |url=https://worldathletics.org/competitions/world-athletics-indoor-championships/glasgow24/news/report/glasgow-24-men-pole-vault-report |title='Hardest ever' work for Duplantis as he retains pole vault title in Glasgow &#124; World Athletics Indoor Championships |access-date=4. kolovoza 2026 |archive-date=4. ožujka 2024 |archive-url=https://web.archive.org/web/20240304131039/https://worldathletics.org/competitions/world-athletics-indoor-championships/glasgow24/news/report/glasgow-24-men-pole-vault-report |url-status=live}}</ref> Dana [[26. veljače]]<ref>{{Cite web |date=26. veljače 2024 |title=Laureus World Sports Awards 2024 Nominees Announced |url=https://www.laureus.com/news/laureus-world-sports-awards-2024-nominees-announced |access-date=4. kolovoza 2024 |website=Laureus.com}}</ref> bio je drugi put zaredom i treći put u karijeri nominiran za prestižnu [[Laureus (nagrada)|Laureus]]ovu nagradu za najboljega sportaša godine. U konkurenciji su još bili [[Lionel Messi]], [[Novak Đoković]], [[Erling Haaland]], [[Noah Lyles]] i [[Max Verstappen]], a osvojio ju je naposljetku Đoković.<ref name=":5">{{Cite web |date=8. travnja 2024 |title=Novak Djokovic, Iga Swiatek and Coco Gauff nominated at the 25th Laureus World Sports Awards : All you need to know |url=https://www.tennisclubhouse.ca/en/post/novak-djokovic-iga-swiatek-and-coco-gauff-nominated-at-the-25th-laureus-world-sports-awards-all-y |url-status=live |archive-url=https://web.archive.org/web/20240409002518/https://www.tennisclubhouse.ca/en/post/novak-djokovic-iga-swiatek-and-coco-gauff-nominated-at-the-25th-laureus-world-sports-awards-all-y |archive-date=9. travnja 2024 |access-date=4. kolovoza 2026 |website=Tennis Clubhouse |language=en}}</ref> Na natjecanju u [[Xiamen]]u, na prvoj "postaji" [[Dijamantna liga|Dijamantne lige]] [[2024.]] godine, Duplantis je poboljšao svoj svjetski rekord za jedan centimetar preskočivši 6,24 metra iz prvoga pokušaja.<ref>{{Cite web |author=Julien Pereira |title=Athlétisme – Armand Duplantis établit un nouveau record du monde de saut à la perche en franchissant 6,24 mètres |language=fr |url=https://www.eurosport.fr/athletisme/wanda-diamond-league-xiamen/2024/athletisme-armand-duplantis-etablit-un-nouveau-record-du-monde-de-saut-a-la-perche-en-franchissant-624-metres_sto20002671/story.shtml |date=20. travnja 2024. |website=[[Eurosport]]}}</ref><ref>{{Cite web |author=Simon Turnbull |title=Duplantis breaks world pole vault record with 6.24m in Xiamen |url=https://worldathletics.org/competitions/diamond-league/news/mondo-duplantis-world-pole-vault-record-xiamen |date=20. travnja 2024. |website=[[World Athletics]]}}</ref><ref>{{Cite news |date=27. srpnja 2024 |title=Ratified: world records for McLaughlin-Levrone, Duplantis, Kipyegon, Chebet, Alekna and Ngetich |url=https://worldathletics.org/news/press-releases/ratified-world-records-mclaughlin-levrone-duplantis-kipyegon-chebet-alekna-ngetich |access-date=4. kolovoza 2026|work=World Athletics Press Release}}</ref> Kao jedini natjecatelj koji je prešao šest metara, Duplantis je [[12. lipnja]] osvojio [[Europsko prvenstvo u atletici 2024.|Europsko prvenstvo]] u [[Rim]]u. Nakon što je osigurao titulu europskoga prvaka, Duplantis je iz prvoga pokušaja postavio novi rekord prvenstva skokom od 6,10 metara, a onda je iskoristio sva tri pokušaja za obaranje tadašnjega svjetskog rekorda, ali svi su bili bezuspješni.<ref name=":89">{{Cite web |title=Mondo Duplantis sacré champion d'Europe avec 6,10&nbsp;m |url=https://www.lequipe.fr/Athletisme/Actualites/Mondo-duplantis-sacre-champion-d-europe-avec-6-10-m/1474377 |website=l'équipe}}</ref> Ipak, skokom je od 6,10 metara učinio to prvenstvo svojim 60. natjecanjem na kojemu je preskočio šest ili više metara. Drugi je najbolji u povijesti [[Sergej Bubka]] s 44 natjecanja.<ref>{{Cite news |last=Mills |first=Steven |date=15. lipnja 2024. |title=Roma 2024 by the numbers |url=https://www.european-athletics.com/news/roma-2024-by-the-numbers |access-date=4. kolovoza 2026 |work=European Athletics}}</ref> [[File:Armand Duplantis - Olympic Games - 03.08.2024.jpg|thumb|left|upright|Armand Duplantis na kvalifikacijama u skoku s motkom [[3. kolovoza]] [[2024.]] godine na [[Ljetne olimpijske igre 2024.|Olimpijskim igrama u Parizu]].]] Pobijedivši [[5. kolovoza]] na [[Ljetne olimpijske igre 2024.|Olimpijskim igrama]] u [[Pariz]]u, Duplantis je obranio titulu olimpijskoga pobjednika iz [[Ljetne olimpijske igre 2020.|Tokija]]. Budući da [[Sam Kendricks]] nije uspio skočiti više od 5,95 metara, Duplantis je osvojio zlato rezultatom od šest metara. Potom je preskočio 6,10 metara, čime je oborio olimpijski rekord [[Thiago Braza|Thiaga Braza]] s [[Ljetne olimpijske igre 2016.|Olimpijskih igara 2016.]] godine. U posljednjoj je seriji preskočio 6,25 metara iz trećega pokušaja i time postavio novi svjetski rekord. Kao i na Europskome prvenstvu te godine, Duplantis je bio jedini natjecatelj koji je preskočio šest metara, a potom preskočio 6,10 metara iz prvoga pokušaja te lovio novi svjetski rekord. Na Olimpijskim mu je igrama potonje pošlo za rukom, pa je time ujedno postavio novi svjetski rekord i oborio olimpijski rekord, koji je bio postavio samo 20 minuta prije.<ref name=":90">{{Cite news |last=Liew |first=Jonathan |date=5. kolovoza 2024. |title=Duplantis achieves new heights after pole vault world record adds to gold |url=https://www.theguardian.com/sport/article/2024/aug/05/2024-paris-olympic-games-armand-duplantis-pole-vault-world-record |access-date=4. kolovoza 2026|work=[[The Guardian]] |issn=0261-3077}}</ref> Osvojivši zlato u Parizu, 24-godišnji je Duplantis postao prvi skakač s motkom koji je obranio titulu olimpijskoga prvaka nakon [[SAD|Amerikanca]] [[Bob Richards|Boba Richardsa]], koji je osvojio Olimpijske igre [[Ljetne olimpijske igre 1952.|1952.]] i [[Ljetne olimpijske igre 1956.|1956.]] godine. Duplantis i Richards ujedno su jedini muški skakači s motkom koji su osvojili dva olimpijska zlata.<ref>{{Cite news |last=Thompson II |first=Marcus |date=6. kolovoza 2024. |title=Mondo Duplantis soars to new world record, Olympic gold again: 'He's the fastest pole vaulter out there' |url=https://www.nytimes.com/athletic/5682112/2024/08/05/mondo-duplantis-pole-vault-final-sam-kendricks/ |archive-url=https://web.archive.org/web/20240807041236/https://www.nytimes.com/athletic/5682112/2024/08/05/mondo-duplantis-pole-vault-final-sam-kendricks/ |url-status=dead |archive-date=7. kolovoza 2024 |access-date=4. kolovoza 2026 |work=The New York Times}}</ref> Duplantisova sposobnost ostvarivanja vrhunskih rezultata pod pritiskom te neprestano obaranje svjetskih rekorda učvrstili su njegov status jednoga od najistaknutijih atletičara svoje generacije.<ref name=":4" /> Rezultati koje je postigao kao predstavnik Švedske na najvećim svjetskim i kontinentalnim natjecanjima nemaju premca.<ref>{{Cite web |last=Sports |first=Pulse |date=22. travnja 2024. |title=Mondo Duplantis shares secret behind shattering pole vault world record for record|url=https://www.pulsesports.co.ke/athletics/story/mondo-duplantis-shares-secret-behind-shattering-pole-vault-world-record-for-record-eigth-time-2024042110095299804 |access-date= 5. kolovoza 2026 |website=Pulse Sports Kenya |language=en}}</ref> Uzevši u obzir njegove uspjehe od najmlađih natjecateljskih dobnih kategorija do seniorske karijere, do [[kolovoz]]a 2024. godine postavio je ukupno devet rekorda prvenstava i jedan olimpijski rekord. U te se rezultate ubrajaju i tri svjetska rekorda koja je postavio nakon što je osvojio svjetske titule: 6,20 metara na [[Svjetsko dvoransko prvenstvo u atletici 2022.|Svjetskome dvoranskom prvenstvu]] u Beogradu, 6,21 metar na [[Svjetsko prvenstvo u atletici 2022.|Svjetskome prvenstvu]] u Oregonu i naposljetku 6,25 metara u Parizu na Olimpijskim igrama.<ref name=":17" /> Njegova se dominacija u skoku s motkom počela uspoređivati s ostvarenjima najboljih u drugim sportovima.<ref>{{Cite news |date=6. kolovoza 2024 |title=Mondo Duplantis Soars to New Heights: Sets World Record at Paris 2024 Olympics |url=https://trackalerts.com/2024/08/mondo-duplantis-soars-to-new-heights-sets-world-record-at-paris-2024-olympics/ |archive-url=https://web.archive.org/web/20240919084450/https://trackalerts.com/2024/08/mondo-duplantis-soars-to-new-heights-sets-world-record-at-paris-2024-olympics/ |url-status=dead |archive-date=19. rujna 2024 |access-date=5. kolovoza 2026|work=Trackalerts.com}}</ref> ''[[The New York Times]]'' opisao ga je kao sportaša koji za skok s motkom predstavlja ono što [[Usain Bolt]] predstavlja za sprint, [[Michael Phelps]] za [[plivanje]] i [[Simone Biles]] za [[gimnastika|gimnastiku]].<ref>{{Cite news |last=Tharme |first=Liam |date=5. kolovoza 2024|title=Mondo Duplantis: Breaking down the biomechanics behind the best-ever pole vaulter |url=https://www.nytimes.com/athletic/5646961/2024/08/05/mondo-duplantis-biomechanics-pole-vault/ |archive-url=https://web.archive.org/web/20240806032042/https://www.nytimes.com/athletic/5646961/2024/08/05/mondo-duplantis-biomechanics-pole-vault/ |url-status=dead |archive-date=6. kolovoza 2024 |access-date=5. kolovoza 2026 |work=The New York Times}}</ref> Budući da natjecanja često osvaja s gotovo 30 centimetara boljim rezultatom od drugoplasiranoga, njegova je nadmoć time izraženija jer se pobjednik u skoku s motkom češće odlučuje razlikom od samo jednoga centimetra.<ref>{{Cite news |last=Sherwood |first=Ben |date=8. kolovoza 2024. |title=Why This Pole Vaulter Is Even Bigger Than the One With the Bulge |url=https://www.thedailybeast.com/pole-vault-goat-mondo-duplantis-soaredliterallyat-the-paris-olympics |archive-url=https://web.archive.org/web/20240808232141/https://www.thedailybeast.com/pole-vault-goat-mondo-duplantis-soaredliterallyat-the-paris-olympics |url-status=dead |archive-date=8. kolovoza 2024 |access-date=5. kolovoza 2026 |work=The Daily Beast}}</ref> Uz to je osvojio svako natjecanje na kojemu je nastupio od mitinga [[Dijamantna liga|Dijamantne lige]] u [[Monako|Monaku]] 2023. godine.<ref name="WAprofile" /> Nakon drugoga olimpijskog zlata zaredom i oborenih devet rekorda – a svaki je novi u tome nizu poboljšao za jedan centimetar – Duplantis je naširoko smatran najboljim skakačem s motkom svih vremena.<ref name=":4" /><ref name=":3">{{Cite news |date=5. kolovoza 2024 |title=Record-breaker Duplantis soars to Olympic pole vault gold, Hodgkinson wins 800m |url=https://www.france24.com/en/live-news/20240805-record-breaker-duplantis-soars-to-pole-vault-gold-hodgkinson-wins-800m |agency=Agence France-Presse}}</ref> Prije pariških Olimpijskih igara taj se naslov pridijevao [[Sergej Bubka|Sergeju Bubki]], umirovljenomu [[Ukrajina|ukrajinskom]] skakaču s motkom.<ref name="Stump2024">{{cite news |last1=Stump |first1=Scott |date=6. kolovoza 2024. |title=Swedish pole vaulter Armand Duplantis thrills the world with a towering, death-defying vault |url=https://www.today.com/popculture/mondo-duplantis-world-record-pole-vault-rcna165383 |archive-url=https://web.archive.org/web/20240806202927/https://www.today.com/popculture/mondo-duplantis-world-record-pole-vault-rcna165383 |archive-date=6. kolovoza 2024 |work=TODAY.com}}</ref> Na [[Memorijal Kamili Skolimowskoj|Memorijalu Kamili Skolimowskoj]] u [[Poljska|poljskome]] gradu [[Chorzów]]u, dvanaestoj postaji [[Dijamantna liga|Dijamantne lige]] 2024. godine, Duplantis je [[25. kolovoza]] poboljšao svoj svjetski rekord deseti put u karijeri i treći put 2024. godine za jedan centimetar, pa je novi svjetski rekord iznosio 6,26 metara.<ref>{{Cite web |title=Ingebrigtsen and Duplantis smash world records in Silesia |url=https://www.diamondleague.com/news/general/ingebrigtsen-and-duplantis-smash-world-records-in-silesia/ |access-date=5. kolovoza 2026 |website=IDL Diamond League |date=25. kolovoza 2024 |language=en-US}}</ref><ref>{{Cite news |date=3. listopada 2024 |title=Ratified: world records for Ingebrigtsen, Duplantis and Hull |url=https://worldathletics.org/news/press-releases/ratified-world-records-ingebrigtsen-duplantis-hull |access-date=5. kolovoza 2026 |work=World Athletics Press Release}}</ref> Tamo su, uz Duplantisa, i [[Sam Kendricks]] i [[Emmanouil Karalis]] preskočili šest metara. To je bio prvi put u povijesti da su trojica skakača s motkom preskočili tu visinu na istome natjecanju.<ref name=":6">{{Cite news |last=Selvaraj |first=Jonathan |date=28. kolovoza 2024. |title=One small centimetre for man, a giant leap for Armand Duplantis |url=https://sportstar.thehindu.com/athletics/armand-duplantis-pole-vault-world-record-one-centimetre-paris-olympics-science-jump-sports-feature/article68575835.ece/}}</ref> Na konferenciji za medije uoči spomenutoga mitinga Dijamantne lige organizatori su predstavili novu nagradu za najboljega sportaša na tome natjecanju, a odluka se donosila na temelju bodovnoga sustava World Athleticsa. Očekivalo se da će prvi dobitnik te nagrade biti [[Jakob Ingebrigtsen]], koji je rezultatom od 7:17,55 minuta postavio novi svjetski rekord na 3000 metara. Time je nadmašio prijašnji rekord od 7:20,67 minuta [[Kenija|Kenijca]] [[Daniel Komen|Daniela Komena]] iz [[1996.]] godine za više od triju sekundi. Međutim, kada su se rezultati s natjecanja preračunali prema bodovnome sustavu, pokazalo se da je Duplantisov svjetski rekord od 6,26 metara u skoku s motkom vrijedio 1339 bodova, a Ingebrigtsenov svjetski rekord 1320 bodova. Duplantis je tako postao prvim dobitnikom nagrade za najvrjednijega atletičara mitinga, pa je osvojio 14-karatni zlatni prsten optočen dijamantima vrijedan 10 000 američkih dolara te novčanu nagradu u istome iznosu. Uz to je osvojio 50 000 američkih dolara za obaranje svjetskoga rekorda.<ref name=":6" /> Dan uoči mitinga Dijamantne lige u [[Zürich]]u, [[4. rujna]], Duplantis je sudjelovao u revijalnoj utrci na 100 metara protiv [[Karsten Warholm|Karstena Warholma]], svjetskoga rekordera na 400 metara s preponama. Duplantis je pobijedio i ostvario osobni rekord u toj disciplini, koji je iznosio 10,37 sekundi. Warholm je završio utrku za 10,47 sekundi, što je također bio njegov osobni rekord.<ref>{{Cite web |title=Mondo Duplantis uses personal best to hold off Karsten Warholm in 100m sprint showdown |url=https://olympics.com/en/news/mondo-duplantis-uses-personal-best-to-hold-off-karsten-warholm-in-100m-sprint-showdown}}</ref><ref>{{cite web|url=https://www.bbc.co.uk/sport/athletics/articles/c14zydg3754o|title=Duplantis beats Warholm in 100m exhibition race|date=4. rujna 2024 |work=BBC Sport|access-date=5. kolovoza 2026.}}</ref> Duplantis je [[13. rujna]] zaključio sezonu 2024. godine četvrtim uzastopnim naslovom pobjednika Dijamantne lige na završnome natjecanju u [[Bruxelles]]u. Pobjedu je odnio nakon preskočenih 6,11 metara, čime je također postavio rekord mitinga.<ref>{{cite web|url=https://worldathletics.org/competitions/diamond-league/news/wanda-diamond-league-final-brussels-2024-duplantis-denny|title=Duplantis and Denny break meeting records on first day of Wanda Diamond League Final in Brussels|publisher=World Athletics|access-date=13. rujna 2024}}</ref> Dana [[26. listopada]] bio je prvi put samostalno proglašen europskim sportašem godine u muškoj konkurenciji. Isti je naslov zavrijedio 2022. godine, ali tada je nagradu podijelio s Jakobom Ingebrigtsenom.<ref>{{Cite news |date=28. listopada 2024 |title=Mahuchikh and Duplantis named European athletes of the year |url=https://athleticsweekly.com/athletics-news/mahuchikh-and-duplantis-named-european-athletes-of-the-year-1039994149/ |access-date=5. kolovoza 2024 |work=Athletics Weekly}}</ref> Duplantis je [[6. studenoga]] postao globalni ambasador humanitarne utrke [[Wings for Life World Run]], a time se pridružio drugim sportskim zvijezdama poput [[Neymar|Neymara]] i Karstena Warholma. Utrka se održala [[4. svibnja]] [[2025.]] godine radi prikupljanja sredstava za istraživanje ozljede [[kičmena moždina|kralježnične moždine]].<ref>{{Cite news |last=Jonsson |first=Hanna |date=6. studenoga 2024. |title=Join Mondo Duplantis in the Wings for Life World Run – registration is open |url=https://www.redbull.com/se-en/mondo-duplantis-wings-for-life-world-run |access-date=5. kolovoza 2026|work=Redbull}}</ref> === 2025: Višestruki novi svjetski rekordi, treće svjetske titule i u dvorani i na otvorenome, jubilarnih sto skokova, Laureusova nagrada, peto osvajanje Dijamantne lige i skok od 6,30 metara === Duplantis je [[28. veljače]] na [[All Star Perche]]u u [[Clermont-Ferrand]]u 11. put oborio vlastiti svjetski rekord. Nakon što je osigurao pobjedu skokom od 6,07 metara, Duplantis je odlučio preskočiti 6,27 metara. To je uspio iz prvoga pokušaja.<ref name=":17">{{Cite web |date=1. ožujka 2025 |title=Duplantis breaks world pole vault record with 6.27m in Clermont-Ferrand |url=https://worldathletics.org/news/report/mondo-duplantis-world-pole-vault-record-627m-clermont-ferrand |access-date=6. kolovoza 2026 |website=World Athletics Report}}</ref> U to je vrijeme objavio i svoj prvi singl "[[Bop (pjesma, Mondo)|Bop]]", koji je zasvirao kada je postavio novi svjetski rekord.<ref>{{Cite web |date=1. ožujka 2025 |title=Armand Duplantis breaks his own pole vault world record with leap of 6.27m |url=https://www.straitstimes.com/sport/armand-duplantis-breaks-his-own-pole-vault-world-record-with-leap-of-6-27m |access-date=6. kolovoza 2026 |website=The Straits Times}}</ref> U razgovoru s [[Puma (brend)|Puminim]] izvršnim direktorom Arneom Freundtom, odnosno intervjuu objavljenome [[18. ožujka]] u sklopu tvrtkina godišnjega izvještaja, Duplantis je otkrio da vjeruje da bi mogao svjetski rekord postaviti na 6,40 metara u idućih nekoliko godina, ali da mu 6,30 metara predstavlja prvu metu u bližoj budućnosti.<ref>{{Cite web |title=Pole vault star Armand "Mondo" Duplantis sets his sights on fairy tale world record of 6.40m {{!}} PUMA® |url=https://about.puma.com/en/newsroom/corporate-news/2025/18-03-2025-pole-vault-star-armand-mondo-duplantis-sets-his-sights |access-date=6. kolovoza 2026 |website=about.puma.com |language=en}}</ref> Duplantis je skokom od 6,15 metara osvojio [[Svjetsko dvoransko prvenstvo u atletici 2025.|Svjetsko dvoransko prvenstvo]] u [[Nanjing]]u [[22. ožujka]]. Time je ujedno treći put zaredom postao svjetskim dvoranskim prvakom. Duplantis se borio sve do kraja protiv [[Grk]]a [[Emmanouil Karalis|Emmanouila Karalisa]], koji je preskočio 6,05 metara. Karalis bi u neko drugo doba zasigurno postao svjetskim dvoranskim prvakom jer je to bio prvi put u povijesti da je skakač s motkom u finalu prvenstva preskočio 6,05 metara i ostao bez zlatne medalje.<ref name=":18" /> Prije nego što je obranio naslov prvaka u Nanjingu, Duplantis je ukupno 98 puta dotada preskočio šest ili više metara.<ref>{{Cite AV media |url=https://www.youtube.com/live/NHC6m33jDrk?si=QtkdsUuyCpEanGXj |title=Livestream - World Athletics Indoor Championships Nanjing 25 Press Conference |language=en |access-date=6. kolovoza 2026 |via=www.youtube.com}}</ref><ref>{{Cite web |date=20. ožujka 2025 |title='More in the tank', vows Duplantis as he edges to century mark |url=https://www.france24.com/en/live-news/20250320-more-in-the-tank-vows-duplantis-as-he-edges-to-century-mark |access-date=6. kolovoza 2026 |website=France 24 |language=en}}</ref><ref>{{Cite web |last=Watta |first=Evelyn |date=20. ožujka 2025 |title=Mondo Duplantis all set for another world record as he gears up for World Athletics Indoor Championships Nanjing 2025: "I have more in the tanks" |url=https://www.olympics.com/en/news/mondo-duplantis-world-record-world-athletics-indoor-championships-nanjing-2025-more-in-tanks |access-date=6. kolovoza 2026 |website=Olympics.com}}</ref> Preskočivši četiri puta šest ili više metara na tome natjecanju, Duplantis je prešao brojku od sto takvih skokova s ukupno 102 njih. Za usporedbu, [[Sergej Bubka]], nekadašnji svjetski rekorder, drugi je najbolji po broju skokova od šest ili više metara, a u karijeri ih je ukupno imao 46.<ref name=":18">{{Cite web |title=Duplantis retains world indoor pole vault title in Nanjing {{!}} News {{!}} Nanjing 25 {{!}} World Athletics Indoor Championships |url=https://worldathletics.org/competitions/world-athletics-indoor-championships/nanjing25/news/report/nanjing-25-men-pole-vault-report |archive-url=https://web.archive.org/web/20250322161645/https://worldathletics.org/competitions/world-athletics-indoor-championships/nanjing25/news/report/nanjing-25-men-pole-vault-report |archive-date=22. ožujka 2025 |access-date=6. kolovoza 2026 |website=worldathletics.org |language=en}}</ref><ref>{{Cite web |date=22. ožujka 2025 |title=Now 102 vaults over 6 metres as Duplantis soars to world indoor title |url=https://sports.yahoo.com/article/now-102-vaults-over-6-143815490.html |access-date=6. kolovoza 2026 |website=Yahoo Sports |language=en-US}}</ref> Duplantis je [[21. travnja]] osvojio [[Laureus (nagrada)|Laureusovu]] nagradu za najboljega sportaša godine. Time je nakon [[Usain Bolt|Usaina Bolta]] postao drugi atletičar u povijesti koji je osvojio tu nagradu.<ref>{{Cite web |last=Wiseman |first=Ciaran |date=22. travnja 2025 |title=Mondo Duplantis namedrops Usain Bolt & Lionel Messi as he wins prestigious award |url=https://talksport.com/sport/3138989/mondo-duplantis-laureus-awards-usain-bolt-lionel-messi/ |access-date=7. kolovoza 2026 |website=talkSPORT |language=}}</ref> Bio je nominiran još 2021., 2023. i 2024. godine, stoga ju je osvojio nakon treće uzastopne i ukupno četvrte nominacije.<ref name=":19">{{Cite web |last=Smirnova |first=Lena |date=22. travnja 2025. |title=Armand Duplantis named Laureus World Sportsman of the Year after third consecutive nomination |url=https://www.olympics.com/en/news/athletics-sweden-armand-duplantis-named-laureus-world-sportsman-of-the-year-after-third-consecutive-nomination |access-date=7. kolovoza 2026 |website=Olympics.com}}</ref><ref>{{Cite news |date=22. travnja 2025 |title=Gymnast Simone Biles and pole vaulter Armand Duplantis win Laureus awards |url=https://www.straitstimes.com/sport/gymnast-simone-biles-and-pole-vaulter-mondo-duplantis-win-laureus-awards |access-date=7. kolovoza 2026 |work=The Straits Times |language=en |issn=0585-3923}}</ref> Svoj ukupno dvanaesti i četvrti svjetski rekord u okviru Dijamantne lige<ref>{{Cite web |title=Duplantis Soars to 6.28m World Record as Records Tumble at Stockholm Diamond League {{!}} Watch Athletics |url=https://www.watchathletics.com/article/13394/duplantis-soars-to-6-28m-world-record-as-records-tumble-at-stockholm-diamond-league |access-date=7. kolovoza 2026 |website=www.watchathletics.com |language=en}}</ref> postavio je [[15. lipnja]] skokom od 6,28 metara, iz prvoga pokušaja, u [[Stockholm]]u.<ref>{{Cite web |title=Duplantis breaks world pole vault record with 6.28m in Stockholm {{!}} REPORTS {{!}} World Athletics |url=https://worldathletics.org/competitions/diamond-league/news/mondo-duplantis-world-pole-vault-record-628m-stockholm |archive-url=https://web.archive.org/web/20250615204725/https://worldathletics.org/competitions/diamond-league/news/mondo-duplantis-world-pole-vault-record-628m-stockholm |archive-date=15. lipnja 2025 |access-date=7. kolovoza 2026|website=worldathletics.org |language=en}}</ref> Prije toga oborio je svjetski rekord dvaput u Poljskoj, Srbiji i Oregonu, jednom u Škotskoj i Kini, a triput u Francuskoj, uključujući onaj s Olimpijskih igara 2024. godine. Nikada prije nije postigao to na domaćemu terenu, u [[Švedska|Švedskoj]],<ref>{{Cite web |date=15. lipnja 2025 |title=Mondo Duplantis' 12th pole vault world record is one of a kind: 'The only thing that I was missing' |url=https://www.nbcsports.com/olympics/news/mondo-duplantis-world-record-pole-vault-2025-stockholm |access-date=7. kolovoza 2026 |website=NBC Sports |language=en-US}}</ref> pa je time ostvario još jedan priželjkivani uspjeh.<ref>{{Cite web |first=Nick |last=Zaccardi |date=15. lipnja 2025 |title=Mondo Duplantis breaks world record in pole vault for 12th time: 'The only thing that I was missing' |url=https://sports.yahoo.com/article/mondo-duplantis-breaks-pole-vault-171337337.html |access-date=7. kolovoza 2026 |website=Yahoo Sports |language=en-US}}</ref> Duplantisov 12. svjetski rekord s čuvenoga [[Olimpijski stadion u Stockholmu|Olimpijskoga stadiona u Stockholmu]], na kojemu su se održale [[Ljetne olimpijske igre 1912.]] godine, bio je prvi u povijesti koji se postavio na tome stadionu. Tamo su se više puta oborili svjetski rekordi u atletici nego na ijednome drugom stadionu – ukupno 83 njih između [[1912.]] i [[2008.]] godine. Međutim, nijedan od njih nije bio u skoku s motkom.<ref name=":21">{{Cite news |last=Tharme |first=Liam |date=20. rujna 2025 |title=Mondo Duplantis exclusive: 14-time pole vault world-record holder analyzes his greatest jumps |url=https://www.nytimes.com/athletic/6642767/2025/09/20/mondo-duplantis-interview-world-records/ |access-date=7. kolovoza 2026 |work=The New York Times |language=en-US |issn=0362-4331}}</ref> [[Patrik Sjöberg]] bio je posljednji švedski sportaš koji je na tome stadionu postavio svjetski rekord, a to je bilo na natjecanju u skoku uvis [[1987.]] godine. Tomu je svjedočila i Duplantisova majka s tribina.<ref name=":2">{{Cite web |last=Crumley |first=Euan |date=15. lipnja 2025.|title=Mondo Duplantis rises to the occasion in Stockholm – Athletics Weekly |url=https://athleticsweekly.com/news/mondo-duplantis-rises-to-the-occasion-in-stockholm-1040005867/ |access-date=7. kolovoza 2026 |website=athleticsweekly.com |language=en-GB}}</ref><ref>{{Cite web |title=Pole Vault: Arman Duplantis sets his sights on setting another world record at 6.40m {{!}} Flashscore.com |url=https://www.flashscore.com/news/athletics-continental-tour-it-s-within-my-reach-duplantis-sets-sights-on-6-40m/bkXyvSvq/ |access-date=7. kolovoza 2026|website=www.flashscore.com |language=en}}</ref> U skladu s tamošnjom tradicijom, Duplantisovo je ime uklesano na zidove stadiona u spomen na svjetski rekord koji je ondje postavio. Taj dio Olimpijskoga stadiona, poznat pod nazivom "Stadion Walk of Fame", odaje počast najvećim sportskim uspjesima i događajima koji su se odvili na stadionu još od Olimpijskih igara održanih u Stockholmu.<ref>{{Cite web |title=Archives: Walk of Fame |url=https://www.walkoffamestadion.se/en/walkoffame/ |access-date=19. lipnja 2025 |website=Stadion Walk of Fame |language=en-US}}</ref><ref name=":2" /> Nakon te pobjede u Dijamantnoj ligi Duplantis je od 2020. godine pobijedio na 37 od ukupno 41 natjecanja, čime je postao jedan od najuspješnijih serijskih pobjednika u povijesti Dijamantne lige.<ref>{{Cite web |last=Sportstar |first=Team |date=13. lipnja 2025. |title=Duplantis Diamond League Results 2017–2025: A Winning Streak |url=https://sportstar.thehindu.com/athletics/duplantis-diamond-league-results-2017-2025/article69690324.ece |access-date=7. kolovoza 2026 |website=Sportstar |language=en}}</ref><ref>{{Cite news |date=16. lipnja 2025 |title='Magical' Armand Duplantis soars to pole vault world record in Stockholm |url=https://www.straitstimes.com/sport/magical-duplantis-soars-to-pole-vault-world-record-in-stockholm-with-6-28m-jump |access-date=7. kolovoza 2026|work=The Straits Times |language=en |issn=0585-3923}}</ref> Od svoga debija u Dijamantnoj ligi 2017. godine ostvario je ukupno 39 pobjeda, čime je prestigao [[Renaud Lavillenie|Renauda Lavillenieja]], koji ima 37 pobjeda.<ref>{{Cite web |title=Renaud LAVILLENIE – Wanda Diamond League |url=https://www.diamondleague.com/athlete/14185853/ |access-date=7. kolovoza 2026 |language=en-US}}</ref> Od 2020. godine imao je 93 nastupa, a izgubio je samo četiri puta, i to isključivo na mitinzima Dijamantne lige.<ref>{{Cite news |date=17. lipnja 2025 |title=Why 1cm equals multiple big-money payouts for this record-breaking pole vaulter |url=https://www.abc.net.au/news/2025-06-17/mondo-armand-duplantis-keeps-breaking-his-pole-vault-world-1cm/105426332 |access-date=7. kolovoza 2026 |work=ABC News |language=en-AU}}</ref> Dana [[11. srpnja]] Duplantis je skokom od 6,05 metara oborio rekord mitinga Dijamantne lige u [[Monako|Monaku]], koji je iznosio 6,02 metara, a bio ga je postavio [[Poljska|Poljak]] [[Piotr Lisek]] [[2019.]] godine. Taj je miting ujedno i 13. postaja Dijamantne lige na kojoj je Duplantis srušio rekord natjecanja.<ref>{{Cite web |last=McCarvel |first=Nick |date=11 July 2025 |title=Monaco Diamond League 2025: Mondo Duplantis wins pole vault in new meeting record, misses on world record attempts |url=https://www.olympics.com/en/news/monaco-diamond-league-2025-mondo-duplantis-wins-pole-vault-in-new-meeting-record-misses-on-world-record-attempts |access-date=12 July 2025 |website=Olympics.com}}</ref> Budući da se u Dijamantnoj ligi održava ukupno 15 mitinga, preostala su mu u tome trenutku dva na kojima još nije postavio novi rekord. Riječ je o mitinzima u [[Rabat]]u, na kojemu je rekord od 5,86 metara postavio [[Sam Kendricks]], i u [[London]]u, gdje rekord od 6,03 metara drži [[Renaud Lavillenie]].<ref>{{Cite web |last=Ogeyingbo |first=Deji |date=25. lipnja 2025. |title=Mondo Duplantis and the art of jumping high |url=https://www.runblogrun.com/2025/06/mondo-duplantis-and-the-art-of-jumping-high.html |access-date=7. kolovoza 2026 |website=runblogrun |language=en-US}}</ref> U sklopu manifestacije [[World Athletics Continental Tour]] Duplantis je [[12. kolovoza]] postavio svoj 13. svjetski rekord od 6,29 metara na mitingu iz tzv. Gold serije u [[Budimpešta|Budimpešti]]. To je bio prvi svjetski rekord koji se ikada postavio na tome mitingu u 15 godina njegova postojanja. Duplantis je time nadmašio i svoj prijašnji rekord koji je postavio u [[Mađarska|Mađarskoj]], a riječ je o skoku od 6,10 metara kojim je [[2023.]] godine osvojio svoju drugu titulu svjetskoga prvaka.<ref>{{Cite web |title=Historic world record, broken records, and an electric atmosphere at the Gyulai István Memorial – Gyulai István Memorial |url=https://gyulaimemorial.hu/en/news/historic-world-record-broken-records-and-an-electric-atmosphere-at-the-gyulai-istvan-memorial/ |access-date=7. kolovoza 2026 |language=en-US}}</ref><ref>{{Cite web |date=13. kolovoza 2025 |title=Duplantis breaks world pole vault record on Budapest return |url=https://worldathletics.org/competitions/world-athletics-continental-tour/news/duplantis-world-pole-vault-record-budapest-gyulai-memorial |access-date=7. kolovoza 2026 |website=World Athletics Report}}</ref> World Athletics dao je Duplantisu važnu ulogu u promociji premijernoga izdanja prvenstva službenoga naziva [[World Athletics Ultimate Championship]], koje će se održati u [[Budimpešta|Budimpešti]] od [[11. rujna|11.]] do [[13. rujna]] [[2026.]] godine. Riječ je o ekskluzivnome bijenalu koje će se parnim godinama održavati na kraju sezone, kada [[Svjetsko prvenstvo u atletici]] neće biti u tijeku. World Athletics imenovao je Duplantisa ultimativnom zvijezdom ([[engleski jezik|engl.]] ''Ultimate Star''), a potom [[Usain Bolt|Usaina Bolta]] ultimativnom legendom ([[engleski jezik|engl.]] ''Ultimate Legend''),<ref>{{Cite news |last=Thapliyal |first=Mukesh |date=8. rujna 2025. |title=Usain Bolt named 'Ultimate Legend' by World Athletics to promote inaugural global championship |url=https://economictimes.indiatimes.com/news/international/us/usain-bolt-named-ultimate-legend-by-world-athletics-to-promote-inaugural-global-championship/articleshow/123756822.cms?from=mdr |access-date=8. kolovoza 2026 |work=The Economic Times |issn=0013-0389}}</ref> učinivši ih time glavnim akterima u promociji prvenstva u skladu s dodijeljenim ulogama.<ref>{{Cite web |date=13. kolovoza 2025 |title=Duplantis unveiled as inaugural Ultimate Star |url=https://worldathletics.org/competitions/world-athletics-ultimate-championship/2026/news/press-releases/mondo-duplantis-ultimate-championship-star |access-date=8. kolovoza 2026 |website=World Athletics}}</ref> Duplantis je [[27. kolovoza]] osvojio trofej Dijamantne lige peti put zaredom na posljednjemu mitingu u [[Zürich]]u, čime se približio najboljim atletičarima sa sedam pobjeda. Riječ je o [[Francuska|francuskome]] skakaču s motkom [[Renaud Lavillenie|Renaudu Lavillenieju]] i [[Christian Taylor|Christianu Tayloru]], [[SAD|Amerikancu]] koji se natjecao u [[Troskok|troskoku]].<ref>{{Cite web |last= |first= |last2= |first2= |date=28. kolovoza 2025 |title=Mondo Duplantis wins fifth straight Diamond League title |url=https://www.indiatvnews.com/sports/other/mondo-duplantis-wins-fifth-straight-diamond-league-title-2025-08-28-1005523 |access-date=9. kolovoza 2026 |website=India TV News |language=en}}</ref> Duplantis je pobijedio nakon preskočenih šest metara, što je bio njegov 118. skok od šest ili više metara.<ref>{{Cite news |date=27. kolovoza 2025 |title=Olyslagers wins latest duel with high jump rival ahead of world champs |url=https://www.abc.net.au/news/2025-08-28/nicola-olyslagers-wins-high-jump-diamond-league-in-zurich/105706212 |access-date=9. kolovoza 2026 |work=ABC News |language=en-AU}}</ref> Na [[Svjetsko prvenstvo u atletici 2025.|Svjetskome prvenstvu]] u [[Tokio|Tokiju]] Duplantis je [[15. rujna]] osvojio svoju treću svjetsku titulu zaredom u skoku s motkom. Naslov svjetskoga prvaka donio mu je skok od 6,15 metara u nikada kompetitivnijemu finalu muškoga skoka s motkom na natjecanju globalne razine, gdje je sedam skakača preskočilo 5,90 ili više metara.<ref>{{Cite web |title=Duplantis breaks world pole vault record with 6.30m in Tokyo {{!}} News {{!}} Tokyo 25 {{!}} World Athletics Championships |url=https://worldathletics.org/en/competitions/world-athletics-championships/tokyo25/news/report/world-championships-tokyo-25-report-mens-pole-vault |access-date=9. kolovoza 2026 |website=worldathletics.org}}</ref> Duplantis je zatim nastojao postaviti svoj 14. svjetski rekord od 6,30 metara, a to mu je pošlo za rukom u posljednjemu pokušaju. Taj je rezultat ujedno bio četvrti Duplantisov svjetski rekord u 2025. godini, što je za njega bio i rekordan broj oborenih svjetskih rekorda u jednoj godini.<ref>{{Cite web |date=15. rujna 2025 |title=Armand Duplantis soars to third world title and 14th world record |url=https://www.bbc.com/sport/athletics/articles/c1ed6845ng7o |access-date=9. kolovoza 2026 |website=BBC Sport |language=en-GB}}</ref> Nakon prvih dvaju neuspješnih pokušaja Duplantis je napravio dvije promjene koje su se pokazale ključnim za obaranje rekorda. Najprije je pomaknuo stalke za letvicu s njezine standardne pozicije pet centimetara bliže kutiji za odraz, u koju se postavlja motka pri skoku, čime je promijenio kut prelaska preko letvice. Duplantis je poslije otkrio da mu je njegov otac i trener Greg savjetovao da upotrijebi tvrđu motku u trećemu pokušaju kako bi optimizirao odraz pri toj visini. U prijašnjim se pokušajima služio istom motkom kojom je obarao rekorde između 6,20 i 6,29 metara.<ref name=":21" /> Duplantis je bio proglašen europskim sportašem godine [[26. listopada]]. To je bio treći put da je osvojio tu nagradu, a toliko ju je puta jedini još dobio [[Ujedinjeno Kraljevstvo|Britanac]] [[Mo Farah]].<ref>{{Cite web |last=Broadbent |first=Chris |date=25. listopada 2025 |title=Mondo grateful for “beautiful honour” as he is named men's Athlete of the Year |url=https://www.european-athletics.com/home/news/mondo-grateful-for-beautiful-honour-as-he-is-named-athlete-of-the-year |access-date=9. kolovoza 2026|website=www.european-athletics.com |language=en}}</ref> [[World Athletics]] proglasio je Duplatnisa sportašem godine [[30. studenoga]]. Tada je imao 16 osvojenih natjecanja u nizu i postao je prvi skakač s motkom u novijoj povijesti koji dvije godine zaredom nije doživio poraz.<ref>{{Cite news |date=1. prosinca 2025 |title=Swedish pole vault star Armand Duplantis and US hurdler Sydney McLaughlin-Levrone crowned 'Athletes of the Year' |url=https://www.straitstimes.com/sport/duplantis-and-mclaughlin-levrone-crowned-athletes-of-the-year |access-date=9. kolovoza 2026 |work=The Straits Times |language=en |issn=0585-3923}}</ref> Nijedan drugi atletičar koji se natjecao u skakačkim ili bacačkim disciplinama nije tu nagradu osvojio tri puta. Duplantis je tako postao tek treći atletičar s najmanje trima osvojenim nagradama, pridruživši se [[Usain Bolt|Usainu Boltu]], koji ju je osvojio šest puta, i [[Hicham El Guerrouj|Hichamu El Guerrouju]], također trostrukome dobitniku nagrade.<ref>{{Cite web |title=Ian O'Riordan: Why Grand Slam Track is paying a high price for excluding field events |url=https://www.irishtimes.com/sport/athletics/2025/12/06/ian-oriordan-why-grand-slam-track-is-paying-a-high-price-for-excluding-field-events/ |access-date=9. kolovoza 2026 |website=The Irish Times |language=en}}</ref> === 2026: Petnaesti svjetski rekord zaredom, četvrti uzastopni svjetski dvoranski naslov i prekid trogodišnjega pobjedničkog niza=== Dana [[12. ožujka]] Duplantis je poboljšao svoj svjetski rekord za jedan centimetar na [[Mondo Classic|Mondo Classicu]] u [[Uppsala|Uppsali]]. To je bio njegov 15. svjetski rekord i drugi put da je postavio svjetski rekord u [[Švedska|Švedskoj]].<ref name=":26"/> Duplantis je tim skokom od 6,31 metra nadmašio brojku [[Sergej Bubka|Sergeja Bubke]] od 14 uzastopnih svjetskih rekorda. Također, pobjeda mu je na spomenutome natjecanju bila 38. u nizu, računajući još od [[kolovoz|kolovoza]] [[2023.]] godine.<ref>{{Cite news |date=16. ožujka 2026 |title=Pole vault record breaker Armand Duplantis ready for return to 'special' Torun |url=https://www.straitstimes.com/sport/pole-vault-record-breaker-armand-duplantis-ready-for-return-to-special-torun |access-date=9. kolovoza 2026 |work=The Straits Times |language=en |issn=0585-3923}}</ref> Dvije tehničke prilagodbe omogućile su Duplantisu postavljanje najnovijega svjetskog rekorda: produljio je zalet s 20 na 22 koraka i počeo je upotrebljavati tvrđu motku. Godinama je eksperimentirao s tvrđom motkom, ali nije uspijevao doći do željenoga učinka. Ipak, smatrao je da će mu produljeni zalet, koji je uveo posljednjih mjeseci, omogućiti jači odraz, a on bolje savijanje tvrđe motke.<ref>{{Cite web |last=Goulding |first=Grace |date=16. ožujka 2026. |title=Mondo Duplantis eyes 2026 World Athletics Indoor Championships return in Toruń after 15th pole vault world record: "I wanted to make sure I'm still the top dog" |url=https://www.olympics.com/en/news/mondo-duplantis-2026-world-athletics-indoor-championships-return-record-top-dog |access-date=9. kolovoza 2026 |website=Olympics.com}}</ref> Nakon što je [[21. ožujka]] osvojio zlato na [[Svjetsko dvoransko prvenstvo u atletici 2026.|Svjetskome dvoranskom prvenstvu]] u [[Toruń]]u i pritom postavio novi rekord prvenstva skokom od 6,25 metara, Duplantis je postao prvi atletičar koji je osvojio četiri uzastopna svjetska dvoranska naslova.<ref>{{Cite web |last=Fentuo |first=Fentuo Tahiru |date=22. ožujka 2026. |title=World Athletics Indoor Championships 2026: Mondo Duplantis claims fourth successive indoor pole vault title |url=https://www.olympics.com/en/news/world-athletics-indoor-championships-2026-mondo-duplantis-claims-fourth-successive-indoor-pole-vault-title |access-date=9. kolovoza 2026 |website=Olympics.com}}</ref> To mu je bila ukupno deveta svjetska seniorska titula. Od [[2019.]] godine, kada je posljednji put bio poražen na svjetskim ili kontinentalnim prvenstvima, osvojio je 12 velikih titula.<ref>{{Cite web |title=Duplantis soars to 6.25m championship record to win fourth world indoor pole vault title {{!}} News {{!}} Kujawy Pomorze 26 {{!}} World Athletics Indoor Championships |url=https://worldathletics.org/en/competitions/world-athletics-indoor-championships/kujawypomorze26/news/report/wic-kujawy-pomorze-26-report-men-pole-vault |access-date=9. kolovoza 2026 |website=worldathletics.org}}</ref> Nakon posljednjega osvojenog svjetskog dvoranskog naslova izjednačio se sa Sergejem Bubkom, koji je četiri puta bio svjetski dvoranski prvak.<ref name=":27">{{Cite web |date=21. ožujka 2026 |title=Sweden's Duplantis wins fourth world indoor pole vault title |url=https://www.france24.com/en/live-news/20260321-sweden-s-duplantis-wins-fourth-world-indoor-pole-vault-title |access-date=9. kolovoza 2026 |website=France 24 |language=en}}</ref> Duplantis je [[17. svibnja]] postavio novi rekord mitinga [[Dijamantna liga|Dijamantne lige]] u [[Šangaj]]u skokom od 6,12 metara, gdje je i pobijedio. Dana [[27. svibnja]] puštena je u prodaju posebna dječja ulaznica za [[14. kolovoza]], dan kada su se održavale kvalifikacije u skoku s motkom na [[Europsko prvenstvo u atletici 2026.|Europskome prvenstvu]] u [[Birmingham]]u. Nazvana prema Duplantisu, "Mondo Ticket" stajala je samo 6,31 funtu. Njezina je simbolična cijena odgovarala visini trenutačnoga svjetskoga rekorda, a cijela je akcija bila namijenjena poticanju mladih obožavatelja na to da dožive prvenstvo i izbliza prate Duplantisa na djelu.<ref>{{Cite web |title=Duplantis jumps at the chance to bring world record ticket to young fans at Birmingham 2026 |url=https://www.european-athletics.com/home/news/mondo-world-record-ticket |access-date=9. kolovoza 2026 |website=www.european-athletics.com |language=en}}</ref> Nakon gotovo trogodišnje dominacije u skoku s motkom Duplantis je [[7. lipnja]] doživio poraz na mitingu Dijamantne lige u [[Stockholm]]u, gdje je [[Australija|Australac]] [[Kurtis Marschall]] bio bolji od njega. Time se prekinuo njegov niz od 40 uzastopnih pobjeda na natjecanjima koji je započeo još u [[kolovoz|kolovozu]] [[2023.]] godine.<ref>{{Cite web |date=7. lipnja 2026 |title=Aussie pulls off epic upset over hometown king: 'Chuffed it was me' |url=https://7news.com.au/sport/athletics/aussie-first-timer-kurtis-marschall-pulls-off-epic-diamond-league-upset-over-hometown-king-mondo-duplantis-c-22398518 |access-date=9. kolovoza 2026 |website=7NEWS |language=en}}</ref> Osvojivši miting Dijamantne lige u [[Pariz]]u, Duplantis se [[28. lipnja]] vratio pobjedama i obaranju rekorda. Skokom od 6,13 metara postavio je novi rekord mitinga. Taj mu je miting ujedno bio prvo natjecanje nakon vjenčanja. Dana [[10. srpnja]] osvojio je miting Dijamantne lige u [[Monako|Monaku]] skokom od 6,07 metara, čime je poboljšao vlastiti rekord mitinga za dva centimetra. Time je ostvario prvu pobjedu od preseljenja u Monako, odnosno na novome domaćem terenu. Duplantis je također bio potaknuo organizatore na uvrštavanje muškoga skoka s motkom u program Dijamantne lige u Monaku, prema kojemu je dotad bio predviđen skok s motkom samo u ženskoj konkurenciji.<ref>{{Cite web |date=11. srpnja 2026 |title=Duplantis thrives on new home turf in Monaco |url=https://www.france24.com/en/live-news/20260711-duplantis-thrives-on-new-home-turf-in-monaco |access-date=9. kolovoza 2026 |website=France 24 |language=en}}</ref> == Privatni život == Duplantis je na poticaj svoje majke intenzivno učio [[švedski jezik]] preko [[Skype]]a, a taj mu je tečaj bio od velike pomoći. Do [[2020.]] godine uznapredovao je toliko da je smatrao da mnogo bolje i lakše razumije izvorne govornike nego što je prije mogao. Njegova je majka istovremeno tvrdila da se Duplantis sramio javno govoriti švedski, ali da se rado njime služio u privatnoj komunikaciji zbog manjega pritiska.<ref>{{cite web |last=Brenning |first=Patrik |date=20. travnja 2020. |title=Armand Duplantis kan svenska men vågar inte prata |url=https://www.aftonbladet.se/sportbladet/a/opbo1j/manga-tycker-att-han-inte-ar-svensk |url-status=live |archive-url=https://web.archive.org/web/20221219161604/https://www.aftonbladet.se/sportbladet/a/opbo1j/manga-tycker-att-han-inte-ar-svensk |archive-date=19. prosinca 2022 |access-date=10. kolovoza 2026 |work=[[Aftonbladet]] |language=sv}}</ref><ref>{{cite web |date=11. lipnja 2020 |title=Armand Duplantis om sin svenska: 'Mamma vill inte att folk ska snacka skit' |url=https://www.youtube.com/watch?v=nCJ875PRdUI |url-status=live |archive-url=https://web.archive.org/web/20230810125239/https://www.youtube.com/watch?v=nCJ875PRdUI |archive-date=10. kolovoza 2023 |access-date=10. kolovoza 2021 |publisher=[[Expressen]] YouTube Channel}}</ref> Međutim, do [[2021.]] godine njegovo se znanje poboljšalo do razine na kojoj je bez poteškoća davao intervjue u cijelosti na švedskome, što je osobito bilo primijećeno nakon osvajanja olimpijskoga zlata u Tokiju.<ref>{{cite web |date=3. kolovoza 2021 |title=Duplantis efter OS-guldet – i intervju på svenska |url=https://www.youtube.com/watch?v=klJJopIMeuc |url-status=live |archive-url=https://web.archive.org/web/20221219161557/https://www.youtube.com/watch?v=klJJopIMeuc |archive-date=19. prosinca 2022 |access-date=10. kolovoza 2026 |publisher=[[Aftonbladet]] official Youtube channel |language=sv}}</ref> Duplantis je prije toga isticao da mu je napredovanje u švedskome bilo ponešto otežano time što većina Šveđana izvrsno poznaje engleski jezik, pa su izvorni govornici radije razgovarali s njime na engleskome.<ref>{{cite news |last1=Hammarkrantz |first1=Oskar |date=18 September 2020 |title=Duplantis: 'Blir mycket mer igenkänd här än i USA' |url=https://www.svd.se/armand-duplantis-jag-blir-mycket-mer-igenkand-har-an-i-usa |url-status=live |archive-url=https://web.archive.org/web/20211209023227/https://www.svd.se/armand-duplantis-jag-blir-mycket-mer-igenkand-har-an-i-usa |archive-date=9. prosinca 2021 |access-date=10. kolovoza 2026 |newspaper=[[Svenska Dagbladet]] |language=sv}}</ref> [[File:Dalahästen i Avesta 03.jpg|thumb|Letvica u blizini [[Dala konj|dala-konja]] u [[Švedska|švedskome]] mjestu [[Avesta (grad)|Avesti]] podigne se svaki put kada Duplantis obori svjetski rekord (''fotografirano u [[Travanj|travnju]] [[2024.]] godine'').]] Kako bi si priskrbio idealne klimatske uvjete za treniranje tijekom cijele godine, Duplantis je obično provodio zime u [[Louisiana|Louisiani]], a ljeta u [[Uppsala|Uppsali]]. U [[Avesta (grad)|Avesti]], mjestu gdje je Duplantisova majka odrasla, letvica nalik na onu u skoku s motkom podigne se u blizini enormne skuplture [[dala konj|dala-konja]] s rezultatom svakoga novog Duplantisova svjetskog rekorda. Kada je Duplantis prvi put čuo za to, briznuo je u plač od sreće jer je tada postao još svjesniji veličine onoga što je postigao.<ref>{{cite web |last=Ottosson |first=Stefan |date=16. prosinca 2020. |title=Armand Duplantis kunde inte hålla tillbaka tårarna – efter svenska hyllningen: "Bröt ihop när jag såg det" |url=https://www.sportbibeln.se/friidrott/armand-duplantis-kunde-inte-halla-tillbaka-tararna-efter-svenska-hyllningen-jag-brot-ihop-nar-jag-sag-det/ |url-status=live |archive-url=https://web.archive.org/web/20210803162617/https://www.sportbibeln.se/friidrott/armand-duplantis-kunde-inte-halla-tillbaka-tararna-efter-svenska-hyllningen-jag-brot-ihop-nar-jag-sag-det/ |archive-date=3. kolovoza 2021 |access-date=10. kolovoza 2021 |publisher=Sportbibeln |language=sv}}</ref> U [[listopad]]u [[2025.]] godine [[Zračna luka Stockholm-Arlanda]] dodala je Duplantisa svojoj galeriji portreta "Welcome to my hometown" ([[srpskohrvatski jezik|sh.]] 'Dobro došli u moj rodni grad'), koja postoji još od [[2005.]] godine u dijelu za prikupljanje prtljage. Galerija odaje počast osobama koje su svojim iznimnim doprinosima obilježile regije [[Stockholm]]a i [[Uppsala|Uppsale]] primjerice u sportu, kulturi, znanosti, gospodarstvu i drugim područjima.<ref>{{Cite web |last=Orban |first=André |date=14. listopada 2025. |title=World record holder Armand Duplantis joins “Welcome to my hometown” gallery at Stockholm Arlanda Airport |url=https://www.aviation24.be/airports/stockholm-arlanda-arn/world-record-holder-armand-duplantis-joins-welcome-to-my-hometown-gallery-at-stockholm-arlanda-airport/ |access-date=10. kolovoza 2025 |website=Aviation24.be |language=en-GB}}</ref> [[File:Guests at the 2026 Met Gala 442 (Armand Duplantis and Desiré Inglander).jpg|thumb|Duplantis i Inglander na [[Met Gala|Met Gali]] [[2026.]] godine.]] Duplantis se oženio švedskim modelom i kreatoricom sadržaja Desiré Inglander [[2026.]] godine.<ref>{{Cite news |last=Landén |first=Petter |last2=Thunborg |first2=Peter |date=20. ožujka 2026. |title=Armand och Desiré Duplantis har gift sig i hemlighet |url=https://www.expressen.se/sport/friidrott/armand-och-desire-duplantis-har-gift-sig-i-hemlighet/ |access-date=10. kolovoza 2026 |work=[[Expressen]] |language=Swedish}}</ref> Par se upoznao u Švedskoj [[2020.]] godine na jednoj zabavi sredinom ljeta, a Duplantis je zaprosio Inglander [[2024.]] godine za vrijeme snimanja za ''[[Vogue Scandinavia]]'' u [[New York]]u.<ref>{{Cite news |date=11. listopada 2024 |title=Olympic Champion Mondo Duplantis and Desiré Inglander Announce Their Engagement |url=https://www.vogue.com/article/mondo-duplantis-desire-inglander-engaged |work=Vogue}}</ref> Nakon vjenčanja Duplantis je prodao svoj stan u Stockholmu i preselio se u [[Monako]], a dotada je živio u [[SAD|Sjedinjenim Američkim Državama]] i Švedskoj.<ref>{{Cite web |last=AFP |date=7. svibnja 2025.|title=Duplantis promises new home Monaco a world record |url=https://www.freemalaysiatoday.com/category/sports/2026/05/08/duplantis-promises-new-home-monaco-a-world-record |access-date=10. kolovoza 2026 |website=Free Malaysia Today {{!}} FMT |language=en}}</ref> Duplantis je objavio svoj prvi singl "[[Bop (pjesma, Mondo)|Bop]]" pod imenom Mondo [[28. veljače]] [[2025.]] godine, a napisao ga je s Emilom Bergom i Rasmusom Wahlbergom, kao i ostalih 30-ak pjesama.<ref>{{Cite web|url=https://www.sverigesradio.se/artikel/duplantis-ovantade-drag-sa-later-nya-karriaren|title=Duplantis oväntade drag – så låter nya karriären|date=25 February 2025|language=sv|publisher=[[Sveriges Radio]]|access-date=10. kolovoza 2026}}</ref><ref name="vibes">{{Cite web|url=https://www.svt.se/kultur/armand-duplantis-slapper-nya-laten-bop-nervost|title=Armand Duplantis om nya låten "Bop": "Den är vibes och kul"|date=28. veljače 2025.|language=sv|first=Moa|last=Lindstedt|publisher=[[Sveriges Television]]|access-date=10. kolovoza 2026}}</ref><ref>{{Cite web|url=https://www.sverigesradio.se/artikel/stavhopparen-armand-duplantis-debuterar-som-artist|title=Stavhopparen Armand Duplantis debuterar som artist: "Lite nervöst"|date=28. veljače 2025|language=sv|publisher=[[Sveriges Radio]]|access-date=10. kolovoza 2026}}</ref> Njegov je debi zauzeo 31. mjesto na švedskoj listi singlova.<ref>{{Cite web|url=https://sverigetopplistan.se/chart/41/?dspy=2025&dspp=10|title=Veckolista Singlar, vecka 10|publisher=[[Sverigetopplistan]]|language=sv|access-date=10. ožujka 2026}}</ref> Nakon njega objavio je niz drugih singlova poput pjesme "4L" u [[lipanj|lipnju]] [[2025.]], "Feelin' Myself" u [[veljača|veljači]] [[2026.]] i "Location" u [[travanj|travnju]] 2026. godine.<ref>{{Cite web |date=14. lipnja 2025 |title=Armand Duplantis to Release Love-Driven Single "4L" {{!}} Sweden Herald |url=https://swedenherald.com/article/armand-duplantis-to-release-new-music-this-month |access-date=10. kolovoza 2026 |website=Sweden Herald |language=en}}</ref><ref>{{Cite web |last=Nottingham |first=Juliet |date=3. lipnja 2026. |title=Mondo Duplantis reveals his ultimate ambition: a Grammy |url=https://www.olympics.com/en/news/mondo-duplantis-reveals-ultimate-ambition-grammy |access-date=10. lipnja 2026 |website=Olympics.com}}</ref> U [[ožujak|ožujku]] 2026. godine [[World Athletics]] angažirao je Duplantisa da stvori službenu himnu za novo prvenstvo u atletici, odnosno [[World Athletics Ultimate Championship]], čije će se prvo izdanje održati iste godine.<ref>{{Cite news |date=23. ožujka 2026 |title=From world records to world anthems, new creative jump for Duplantis |url=https://www.straitstimes.com/sport/from-world-records-to-world-anthems-new-creative-jump-for-duplantis |access-date=10. kolovoza 2026 |work=The Straits Times |language=en |issn=0585-3923}}</ref> == Postignuća == Podatci u nastavku preuzeti su sa službene mrežne stranice [[World Athletics]]a.<ref name="WAprofile" /> === Međunarodna natjecanja === {| class="wikitable sortable plainrowheaders""max-width:40em;" !scope="col"| Godina !scope="col"| Natjecanje !scope="col"| Mjesto !scope="col"| Plasman !scope="col"| Rezultat !scope="col"| Bilješka |- |align="center"|[[2015.]] |[[Svjetsko prvenstvo u atletici (U18) 2015.|Svjetsko prvenstvo (U18)]] |{{flagicon|COL}} [[Cali]] |style="text-align: center"bgcolor=gold|1. mjesto |align="center"|5,30 m |align="center"|CR<ref name=":25"/> |- |align="center"|[[2016.]] |[[Svjetsko prvenstvo u atletici (U20) 2016.|Svjetsko prvenstvo (U20)]] |{{flagicon|POL}} [[Bydgoszcz]] |style="text-align: center"bgcolor=cc9966|3. mjesto |align="center"|5,45 m |align="center"|<ref>{{Cite web |title=Report: men's pole vault – IAAF World U20 Championships Bydgoszcz 2016 |url=https://worldathletics.org/news/report/world-u20-championships-men-pole-vault |access-date=10. kolovoza 2026 |website=worldathletics.org}}</ref> |- |style="text-align: center"rowspan=2|[[2017.]] |[[Europsko prvenstvo u atletici (U20) 2017.|Europsko prvenstvo (U20)]] |{{flagicon|ITA}} [[Grosseto]] |style="text-align: center"bgcolor=gold|1. mjesto |align="center"|5,65 m |align="center"|CR<ref name=":39" /> |- |[[Svjetsko prvenstvo u atletici 2017.|Svjetsko prvenstvo]] |{{flagicon|UK}} [[London]] |align="center"|9. mjesto |align="center"|5,50 m |align="center"|<ref>{{Cite web |title=Report: men's pole vault final – IAAF World Championships London 2017 {{!}} REPORT {{!}} World Athletics |url=https://worldathletics.org/news/report/mens-pole-vault-final-world-championships-lon |access-date=10. kolovoza 2026 |website=worldathletics.org}}</ref> |- |style="text-align: center"rowspan=3|[[2018.]] |[[Svjetsko dvoransko prvenstvo u atletici 2018.|Svjetsko dvoransko prvenstvo]] |{{flagicon|UK}} [[Birmingham]] |align="center"|7. mjesto |align="center"|5,70 m i |align="center"|<ref>{{Cite web|url=https://media.aws.iaaf.org/competitiondocuments/pdf/6019/AT-PV-M-f----.RS6.pdf?|title=Final results|access-date=10. kolovoza 2026}}</ref> |- |[[Svjetsko prvenstvo u atletici (U20) 2018.|Svjetsko prvenstvo (U20)]] |{{flagicon|FIN}} [[Tampere]] |style="text-align: center"bgcolor=gold|1. mjesto |align="center"|5,82 m |align="center"|CR<ref name=":45"/> |- |[[Europsko prvenstvo u atletici 2018.|Europsko prvenstvo]] |{{flagicon|GER}} [[Berlin]] |style="text-align: center"bgcolor=gold|1. mjesto |align="center"|6,05 m |align="center"|CR WU20R<ref name=":47"/> |- |align="center"|[[2019.]] |[[Svjetsko prvenstvo u atletici 2019.|Svjetsko prvenstvo]] |{{flagicon|Katar}} [[Doha]] |style="text-align: center"bgcolor=silver|2. mjesto |align="center"|5,97 m |align="center"|<ref name=":50"/> |- |style="text-align: center"rowspan=2|[[2021.]] |[[Europsko dvoransko prvenstvo u atletici 2018.|Europsko dvoransko prvenstvo]] |{{flagicon|POL}} [[Toruń]] |style="text-align: center"bgcolor=gold|1. mjesto |align="center"|6,05 m i |align="center"|CR<ref name=":55"/> |- |[[Ljetne olimpijske igre 2020.|Olimpijske igre]] |{{flagicon|Japan}} [[Tokio]] |style="text-align: center"bgcolor=gold|1. mjesto |align="center"|6,02 m |align="center"|<ref>Nakon što je osigurao zlato, sva je tri puta bezuspješno pokušao preskočiti 6,19 metara za postavljanje novoga svjetskog rekorda. Vidi {{Cite web |date=3. kolovoza 2021 |title=Mondo Duplantis fails to break world record but strolls to pole-vault gold |url=http://www.theguardian.com/sport/2021/aug/03/mondo-duplantis-fails-to-break-world-record-but-strolls-to-pole-vault-gold|access-date=10. kolovoza 2026 |website=The Guardian |language=engl.|archive-date=3. veljače 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20230203020710/https://www.theguardian.com/sport/2021/aug/03/mondo-duplantis-fails-to-break-world-record-but-strolls-to-pole-vault-gold|url-status=live}}</ref> |- |style="text-align: center"rowspan=3|[[2022.]] |[[Svjetsko dvoransko prvenstvo u atletici 2022.|Svjetsko dvoransko prvenstvo]] |{{flagicon|SRB}} [[Beograd]] |style="text-align: center"bgcolor=gold|1. mjesto |align="center"|6,20 m i |align="center"|WR CR<ref name=":69"/> |- |[[Svjetsko prvenstvo u atletici 2022.|Svjetsko prvenstvo]] |{{flagicon|USA}} [[Eugene, Oregon]] |style="text-align: center"bgcolor=gold|1. mjesto |align="center"|6,21 m |align="center"|WR CR<ref name=":71"/> |- |[[Europsko prvenstvo u atletici 2022.|Europsko prvenstvo]] |{{flagicon|GER}} [[München]] |style="text-align: center"bgcolor=gold|1. mjesto |align="center"|6,06 m |align="center"|CR<ref name=":74"/> |- |align="center"|[[2023.]] |[[Svjetsko prvenstvo u atletici 2023.|Svjetsko prvenstvo]] |{{flagicon|Mađarska}} [[Budimpešta]] |style="text-align: center"bgcolor=gold|1. mjesto |align="center"|6,10 m |align="center"|<ref name=":80"/> |- |style="text-align: center"rowspan=3|[[2024.]] |[[Svjetsko dvoransko prvenstvo u atletici 2024.|Svjetsko dvoransko prvenstvo]] |{{flagicon|UK}} [[Glasgow]] |style="text-align: center"bgcolor=gold|1. mjesto |align="center"|6,05 m i |align="center"|<ref name=":83"/> |- |[[Europsko prvenstvo u atletici 2024.|Europsko prvenstvo]] |{{flagicon|ITA}} [[Rim]] |style="text-align: center"bgcolor=gold|1. mjesto |align="center"|6,10 m |align="center"|CR<ref name=":89"/> |- |[[Ljetne olimpijske igre 2024.|Olimpijske igre]] |{{flagicon|Francuska}} [[Pariz]] |style="text-align: center"bgcolor=gold|1. mjesto |align="center"|6,25 m |align="center"|WR OR<ref name=":90"/> |- |style="text-align: center"rowspan=2|[[2025.]] |[[Svjetsko dvoransko prvenstvo u atletici 2025.|Svjetsko dvoransko prvenstvo]] |{{flagicon|CHN}} [[Nanjing]] |style="text-align: center"bgcolor=gold|1. mjesto |align="center"|6,15 m i |align="center"|<ref>{{Cite web |last=Mills |first=Steven |date=22. ožujka 2025. |title=Duplantis vaults to a hat-trick of world indoor titles in Nanjing |url=https://www.european-athletics.com/home/news/duplantis-vaults-to-a-hat-trick-of-world-indoor-titles-in-nanjing |access-date=10. kolovoza 2026 |website=www.european-athletics.com |language=en}}</ref> |- |[[Svjetsko prvenstvo u atletici 2025.|Svjetsko prvenstvo]] |{{flagicon|JAP}} [[Tokio]] |style="text-align: center"bgcolor=gold|1. mjesto |align="center"|6,30 m |align="center"|WR CR |- |style="text-align: center"rowspan=2|[[2026.]] |[[Svjetsko dvoransko prvenstvo u atletici 2026.|Svjetsko prvenstvo]] |{{flagicon|POL}} [[Toruń]] |style="text-align: center"bgcolor=gold|1. mjesto |align="center"|6,25 m i |align="center"|CR |- |[[Europsko prvenstvo u atletici 2026.|Europsko prvenstvo]] |{{flagicon|UK}} [[Birmingham]] |style="text-align: center"bgcolor=gold|1. mjesto |align="center"|6,15 m |align="center"|CR |} '''Legenda:''' {{small| : CR označuje rekord prvenstva. : WU20R označuje svjetski rekord u kategoriji mlađih od 20 godina. : WR označuje svjetski rekord. : OR označuje olimpijski rekord. : i označuje rezultat postignut u dvorani. }}</div> === Dijamantna liga === {| class="wikitable" width="80%" style="text-align:center" ! rowspan="2"|Miting !! rowspan="2"|Grad !! colspan="17"| Godina nastupa |- ! 2018. !! 2019. !! 2021. !! 2022.!! 2023.!! 2024.!! 2025.!! 2026. |- |align=left|{{nowrap|[[Prefontaine Classic]]}} |{{nowrap|{{flagicon|USA}} [[Eugene, Oregon]]}} | align="center"|{{nowrap|5,71 m}} </br>{{nowrap|4. mjesto}} | align="center" bgcolor="gold"|{{nowrap|5,93 m}} </br>{{nowrap|1. mjesto}} |- [[File:Diamond blue.svg|24px]] 2021. [[File:Diamond blue.svg|24px]] 2022. [[File:Diamond blue.svg|24px]] 2023. [[File:Diamond blue.svg|24px]] 2024. [[File:Diamond blue.svg|24px]] 2025. {| class="wikitable" |+ !Datum !Miting !Grad !Plasman !Rezultat |- |[[27. svibnja]] [[2017.]] |[[Prefontaine Classic]] |{{flagicon|USA}} [[Eugene, Oregon]] |align="center"| 4. mjesto |align="center"|5,71 m |- |[[6. srpnja]] [[2017.]] |[[Athletissima]] |{{flagicon|SUI}} [[Lausanne]] |align="center"| 4. mjesto |align="center"|5,73 m |- |[[10. lipnja]] [[2018.]] |[[Bauhaus-galan]] |{{flagicon|SWE}} [[Stockholm]] |align="center" bgcolor="gold"| 1. mjesto |align="center"|5,86 m |- |[[30. lipnja]] [[2018.]] |[[Meeting de Paris]] |{{flagicon|FRA}} [[Pariz]] |align="center" bgcolor="silver"| 2. mjesto |align="center"|5,90 m |- |[[21. srpnja]] [[2018.]] |[[London Müller Anniversary]] |{{flagicon|GBR}} [[London]] |align="center" bgcolor="#cc9966"| 3. mjesto |align="center"|5,86 m |- |[[31. kolovoza]] [[2018.]] |[[Mémorial Van Damme]] |{{flagicon|BEL}} [[Bruxelles]] |align="center"| 7. mjesto |align="center"|5,68 m |- |[[13. lipnja]] [[2019.]] |[[Bislett Games]] |{{flagicon|NOR}} [[Oslo]] |align="center"| 4. mjesto |align="center"|5,81 m |- |[[30. lipnja]] [[2019.]] |[[Prefontaine Classic]] |{{flagicon|USA}} [[Eugene, Oregon]] |align="center" bgcolor="gold"| 1. mjesto |align="center"|5,93 m |- |[[5. srpnja]] [[2019.]] |[[Athletissima]] |{{flagicon|SUI}} [[Lausanne]] |align="center" bgcolor="#cc9966"| 3. mjesto |align="center"|5,81 m |- |[[12. srpnja]] [[2019.]] |[[Meeting Herculis]] |{{flagicon|MON}} [[Monako]] |align="center" bgcolor="silver"| 2. mjesto |align="center"|5,92 m |- |[[29. kolovoza]] [[2019.]] |[[Weltklasse Zürich]] |{{flagicon|SUI}} [[Zürich]] |align="center" bgcolor="silver"| 2. mjesto |align="center"|5,82 m |- |[[23. svibnja]] [[2021.]] |[[Müller grand prix|Müller Grand Prix]] |{{flagicon|GBR}} [[Gateshead]] |align="center" bgcolor="silver"| 2. mjesto |align="center"|5,55 m |- |[[1. srpnja]] [[2021.]] |[[Bislett Games]] |{{flagicon|NOR}} [[Oslo]] |align="center" bgcolor="gold"| 1. mjesto |align="center"|6,01 m |- |[[4. srpnja]] [[2021.]] |[[Bauhaus-galan]] |{{flagicon|SWE}} [[Stockholm]] |align="center" bgcolor="gold"| 1. mjesto |align="center"|6,02 m |- |[[26. kolovoza]] [[2021.]] |[[Athletissima]] |{{flagicon|SUI}} [[Lausanne]] |align="center"| 4. mjesto |align="center"|5,62 m |- |[[28. kolovoza]] [[2021.]] |[[Meeting de Paris]] |{{flagicon|FRA}} [[Pariz]] |align="center" bgcolor="gold"| 1. mjesto |align="center"|6,01 m |- |[[3. rujna]] [[2021.]] |[[Mémorial Van Damme]] |{{flagicon|BEL}} [[Bruxelles]] |align="center" bgcolor="gold"| 1. mjesto |align="center"|6,05 m |- |[[9. rujna]] [[2021.]] |[[Weltklasse Zurich]] |{{Drapeau|SUI}} [[Zurich]] |align="center" bgcolor="gold"| {{1er}} |{{unité|6.06|m}} |- |14 mai 2022 |[[Ooredoo Doha Meeting]] |{{Drapeau|QAT}} [[Doha]] |align="center" bgcolor="gold"| {{1er}} |{{unité|6.02|m}} |- |27 mai 2022 |[[Prefontaine Classic]] |{{Drapeau|USA}} [[Eugene (Oregon)|Eugene]] |align="center" bgcolor="gold"| {{1er}} |{{unité|5.91|m}} |- |16 juin 2022 |[[Bislett Games]] |{{Drapeau|NOR}} [[Oslo]] |align="center" bgcolor="gold"| {{1er}} |{{unité|6.02|m}} |- |30 juin 2022 |[[Bauhaus-Galan]] |{{Drapeau|SWE}} [[Stockholm]] |align="center" bgcolor="gold"| {{1er}} |{{unité|6.16|m}} |- |2 septembre 2022 |[[Mémorial Van Damme]] |{{Drapeau|BEL}} [[Belgique]] |align="center" bgcolor="silver"| {{2e}} |{{unité|5.81|m}} |- |8 septembre 2022 |[[Weltklasse Zurich]] |{{Drapeau|SUI}} [[Zurich]] |align="center" bgcolor="gold"| {{1er}} |{{unité|6.07|m}} |- |15 juin 2023 |[[Bislett Games]] |{{Drapeau|NOR}} [[Oslo]] |align="center" bgcolor="gold"| {{1er}} |{{unité|6.01|m}} |- |2 juillet 2023 |[[Bauhaus-Galan]] |{{Drapeau|SWE}} [[Stockholm]] |align="center" bgcolor="gold"| {{1er}} |{{unité|6.05|m}} |- |16 juillet 2023 | [[Mémorial Kamila Skolimowska|Silesia Memorial]] |{{Drapeau|POL}} [[Chorzów]] |align="center" bgcolor="gold"| {{1er}} |{{unité|6.01|m}} |- |21 juillet 2023 |[[Meeting Herculis]] |{{Drapeau|MON}} [[Monaco]] |align="center"| {{4e}} |{{unité|5.72|m}} |- |31 août 2023 |[[Weltklasse Zurich]] |{{Drapeau|SUI}} [[Zurich]] |align="center" bgcolor="gold"| {{1er}} |{{unité|6.00|m}} |- |8 septembre 2023 |[[Mémorial Van Damme]] |{{Drapeau|BEL}} [[Belgique]] |align="center" bgcolor="gold"| {{1er}} |{{unité|6.10|m}} |- |17 septembre 2023 |[[Prefontaine Classic]] |{{Drapeau|USA}} [[Eugene (Oregon)|Eugene]] |align="center" bgcolor="gold"| {{1er}} |{{unité|6.23|m}} ([[Record du monde du saut à la perche|WR]]) |- |20 avril 2024 |[[Diamond League Xiamen]] |{{Drapeau|CHN}} [[Xiamen]] |align="center" bgcolor="gold"| {{1er}} |{{unité|6.24|m}} ([[Record du monde du saut à la perche|WR]]) |- |27 avril 2024 |[[Yangtze Delta Athletics Gala]] |{{Drapeau|CHN}} [[Suzhou]] |align="center" bgcolor="gold"| {{1er}} |{{unité|6.00|m}} |- |2 juin 2024 |[[Bauhaus-Galan]] |{{Drapeau|SWE}} [[Stockholm]] |align="center" bgcolor="gold"| {{1er}} |{{unité|6.00|m}} |- |7 juillet 2024 |[[Meeting de Paris]] |{{Drapeau|FRA}} [[Paris]] |align="center" bgcolor="gold"| {{1er}} |{{unité|6.00|m}} |- |21 août 2024 |[[Athletissima]] |{{Drapeau|SUI}} [[Lausanne]] |align="center" bgcolor="gold"| {{1er}} |{{unité|6.15|m}} |- |25 août 2024 | [[Mémorial Kamila Skolimowska|Silesia Memorial]] |{{Drapeau|POL}} [[Chorzów]] |align="center" bgcolor="gold"| {{1er}} |{{unité|6.26|m}} ([[Record du monde du saut à la perche|WR]]) |- |13 septembre 2024 |[[Mémorial Van Damme]] |{{Drapeau|BEL}} [[Belgique]] |align="center" bgcolor="gold"| {{1er}} |{{unité|6.11|m}} |- |26 avril 2025 |[[Diamond League Xiamen]] |{{Drapeau|CHN}} [[Xiamen]] |align="center" bgcolor="gold"| {{1er}} |{{unité|5.92|m}} |- |3 mai 2025 |[[Yangtze Delta Athletics Gala]] |{{Drapeau|CHN}} [[Suzhou]] |align="center" bgcolor="gold"| {{1er}} |{{unité|6.11|m}} |- |12 juin 2025 |[[Bislett Games]] |{{Drapeau|NOR}} [[Oslo]] |align="center" bgcolor="gold"| {{1er}} |{{unité|6.15|m}} |- |15 juin 2025 |[[Bauhaus-Galan]] |{{Drapeau|SWE}} [[Stockholm]] |align="center" bgcolor="gold"| {{1er}} |{{unité|6.28|m}} ([[Record du monde du saut à la perche|WR]]) |- |11 juillet 2025 |[[Meeting Herculis]] |{{Drapeau|MON}} [[Monaco]] |align="center" bgcolor="gold"| {{1er}} |{{unité|6.05|m}} |- |16 août 2025 | [[Mémorial Kamila Skolimowska|Silesia Memorial]] |{{Drapeau|POL}} [[Chorzów]] | align="center" bgcolor="gold"|{{1er}} |{{unité|6.10|m}} |- |10 juillet 2026 |[[Meeting Herculis]] |{{Drapeau|MON}} [[Monaco]] |align="center" bgcolor="gold"|{{1er}} |6,07 m |- |27 juillet 2025 |[[Weltklasse Zurich]] |{{Drapeau|SUI}} [[Zurich]] | align="center" bgcolor="gold" |{{1er}} |{{unité|6.00|m}} |- |16 mai 2026 |[[Shaoxing meeting|Shaoking meeting]] |{{Drapeau|CHN}} [[Shaoxing|Shaoking]] |align="center" bgcolor="gold"|{{1er}} |6,12 |- |7 juin 2026 |[[Bauhaus-Galan]] |{{Drapeau|NOR}} [[Oslo]] |align="center" bgcolor="gold"|{{1er}} |5,80 m |- |28 juin 2026 |[[Meeting de Paris]] |{{Drapeau|FRA}} [[Paris]] |align="center" bgcolor="gold"|{{1er}} |6,13m |- |18 juillet 2026 |[[London Grand Prix|Novuna London Athletics]] |{{Drapeau|GBR}} [[Londres]] |align="center" bgcolor="silver"|2e |5,95 m |- |20 août 2026 |[[Athletissima|Athletissima Lausanne]] |{{Drapeau|SUI}} [[Lausanne]] |align="center" bgcolor="gold"|{{1er}} |6,21m |- |20 août 2026 | [[Mémorial Kamila Skolimowska|Silesia Memorial]] |{{Drapeau|POL}} [[Chorzów]] |align="center" bgcolor="gold"|{{1er}} |6,20m |} == Napomene == {{notelist}} == Reference == {{reflist}} == Vanjske veze == {{commonscat}} * [https://worldathletics.org/athletes/-/14679502 Armand Duplantis] na [[World Athletics]] * [https://www.european-athletics.com/historical-data/athletes/-/14679502 Armand Duplantis] na [[European Athletics]] * [https://www.diamondleague.com/athlete/14679502 Armand Duplantis] na [[Dijamantna liga|Diamond League]] * [https://www.olympics.com/en/athletes/armand-duplantis Armand Duplantis] na [[Međunarodni olimpijski odbor|Olympics.com]] * [https://sok.se/idrottare/idrottare/a/armand-duplantis.html Armand Duplantis] na [[Švedski olimpijski odbor|Sveriges Olympiska Kommitté]] * [https://www.olympedia.org/athletes/146747 Armand Duplantis] na [[Olympedia|Olympediji]] *[https://intersportstats.com/athletes/3000046184 Armand Duplantis] na InterSportStats 288qlupoxfiuwc1yg2x8vvqhkmw112a 42681143 42681141 2026-08-25T16:58:24Z Edgar Allan Poe 29250 /* Dijamantna liga */ formatiranje, stilske ispravke 42681143 wikitext text/x-wiki {{Infokutija sportista |ime = Armand Duplantis |headercolor = lightsteelblue |slika = Armand Duplantis(cropped) Budapest 2023.jpg |nadimci = Mondo |puno_ime = Armand Gustav Duplantis |datum_rođenja = [[10. studenoga]] [[1999.]] |mjesto_rođenja = {{flagicon|SAD}} [[Lafayette, Louisiana]], [[SAD]]|država = {{flagicon|Švedska}} [[Švedska]] |nacionalnost = {{flagicon|Švedska}} [[Švedska|Šveđanin]]<br> {{flagicon|SAD}} [[SAD|Amerikanac]] |sport = [[atletika]] |discipline = [[skok s motkom]] |visina = 1,81 m<ref name="Paris 2024 DUPLANTIS">{{cite web |url=https://olympics.com/en/paris-2024/athlete/armand-duplantis_1569203 |title=DUPLANTIS Armand |work=[[Ljetne olimpijske igre 2024.|Paris 2024 Olympics]] |access-date=20. ožujka 2026. |archive-date=23. kolovoza 2024 |archive-url=https://web.archive.org/web/20240823034124/https://olympics.com/en/paris-2024/athlete/armand-duplantis_1569203 |url-status=dead }}</ref> |treneri = Greg i Helena Duplantis<ref name="Paris 2024 DUPLANTIS"/> |klub = [[Upsala IF]]<ref name="Paris 2024 DUPLANTIS"/> |or= 6,31 m '''WR''' ([[skok s motkom]])<br>10,37 s ([[Trka na 100 metara|100 m]])<ref name="worldathletics.org DUPLANTIS"/> |medalje = {{Medalje sport | [[Atletika]]: [[Skok s motkom]]}} {{MedalCountry|{{flagcountry|Švedska}}}} {{MedaljeNatjecanje|oi}} {{Medalje zlato | [[Olimpijada 2020|Tokio 2020.]] | skok s motkom}} {{Medalje zlato | [[Olimpijada 2024|Pariz 2024.]] | skok s motkom}} {{MedaljeNatjecanje|[[Svjetska prvenstva u atletici|Svjetska prvenstva]]}} {{Medalje zlato | [[Svjetsko prvenstvo u atletici 2022.|Eugene 2022.]] | skok s motkom}} {{Medalje zlato | [[Svjetsko prvenstvo u atletici 2023.|Budimpešta 2023.]] | skok s motkom}} {{Medalje zlato | [[Svjetsko prvenstvo u atletici 2025.|Tokio 2025.]] | skok s motkom}} {{Medalje srebro | [[Svjetsko prvenstvo u atletici 2019.|Doha 2019.]] | skok s motkom}} {{MedaljeNatjecanje|Dijamantna liga}} {{Medalje zlato | [[2021.]] | skok s motkom}} {{Medalje zlato | [[2022.]] | skok s motkom}} {{Medalje zlato | [[2023.]] | skok s motkom}} {{Medalje zlato | [[2024.]] | skok s motkom}} {{Medalje zlato | [[2025.]] | skok s motkom}} {{MedaljeNatjecanje|Svjetska dvoranska prvenstva}} {{Medalje zlato | Beograd 2022.| skok s motkom}} {{Medalje zlato | Glasgow 2024.| skok s motkom}} {{Medalje zlato | Nanjing 2025.| skok s motkom}} {{Medalje zlato | Toruń 2026.| skok s motkom}} {{MedaljeNatjecanje|[[Europska prvenstva u atletici|Europska prvenstva]]}} {{Medalje zlato | [[Europsko prvenstvo u atletici 2018.|Berlin 2018.]]| skok s motkom}} {{Medalje zlato | [[Europsko prvenstvo u atletici 2022.|München 2022.]]| skok s motkom}} {{Medalje zlato | [[Europsko prvenstvo u atletici 2024.|Rim 2024.]]| skok s motkom}} {{Medalje zlato | [[Europsko prvenstvo u atletici 2026.|Birmingham 2026.]]| skok s motkom}} {{MedaljeNatjecanje|Europska dvoranska prvenstva}} {{Medalje zlato | Toruń 2021.| skok s motkom}} {{MedaljeNatjecanje|Svjetska juniorska prvenstva}} {{Medalje zlato | Tampere 2018.| skok s motkom}} {{Medalje bronca | Bydgoszcz 2016.| skok s motkom}} {{MedaljeNatjecanje|Europska juniorska prvenstva}} {{Medalje zlato | Grosseto 2017.| skok s motkom}} {{MedaljeNatjecanje|Svjetska prvenstva za mlađe juniore}} {{Medalje zlato | Cali 2015.| skok s motkom}} |supružnici = Desiré Duplantis (r. Inglander)<br>(2026. – ''danas'')}} '''Armand Gustav Duplantis''' ([[Lafayette, Louisiana]], [[10. studenoga]] [[1999.]]), poznat kao '''Mondo''', [[Švedska|švedsko]]-[[SAD|američki]] je [[Skok s motkom|skakač s motkom]]. Svjetski je rekorder (6,31 m), dvostruki olimpijski pobjednik, četverostruki svjetski dvoranski prvak i trostruki osvajač svjetskih prvenstava na otvorenome. Pet puta osvojio je i [[Dijamantna liga|Dijamantnu ligu]].<ref name="worldathletics.org DUPLANTIS">{{cite web |url= https://worldathletics.org/athletes/sweden/armand-duplantis-14679502 |title=Armand DUPLANTIS|work=worldathletics.org |access-date=20. ožujka 2026.}}</ref> Svoje svjetske uspjehe postiže još od 15. godine, kada je osvojio [[Svjetsko prvenstvo za mlađe juniore u atletici 2015.|Svjetsko prvenstvo za mlađe juniore]] [[2015.]] godine. Od tada je osvojio niz ostalih prestižnih titula, uključujući i prva mjesta, čime je postao jedan od rijetkih sportaša koji je osvojio svjetska prvenstva u atletici kao mlađi junior, junior i senior.<ref name=":4">{{Cite news |last=Fameso |first=Funmilayo |date=28. kolovoza 2024.|title=Usain Bolt of Pole Vaulting: 9 fascinating things about the GOAT of athletics with TEN world records |url=https://www.pulsesports.co.ke/athletics/story/usain-bolt-of-pole-vaulting-9-fascinating-things-about-the-goat-of-athletics-with-ten-world-records-2024082807152685975 |work=Pulse Sports |access-date=27. ožujka 2026.}}</ref> Duplantis je i četverostruki europski prvak. Svoju je prvu europsku titulu osvojio [[2018.]] godine, kada je postavio trenutačni svjetski rekord za mlađe od 20 godina, a zatim [[2022.]], [[2024.]] i [[2026.]] godine. Godine 2018. bio je proglašen europskom i svjetskom atletskom zvijezdom u usponu, a dvije godine kasnije najboljim svjetskim atletičarom. Svoje je prvo europsko dvoransko zlato osvojio [[2021.]] godine, iste godine kada je na [[Olimpijada 2020.|Olimpijskim igrama u Tokiju]] prvi put postao olimpijski prvak. Sljedeće je sezone oborio svjetski rekord tri puta, osvojio naslove svjetskoga prvaka i na otvorenome i u dvorani, postao europski prvak i osvajač [[Dijamantna liga|Dijamantne lige]], a konačno i preskočio šest ili više metara 22 puta;<ref name=":20">{{Cite web |date=16. lipnja 2025 |title=Mondo's 14th world record: what's fuelling this streak? |url=https://www.redbull.com/se-en/armand-duplantis-pole-vaulter-personal-life-portrait |access-date=27. ožujka 2026.|website=Red Bull}}</ref> na temelju svega toga bio je proglašen najboljim i europskim i svjetskim atletičarom godine. Nakon toga nastavio je obarati vlastite svjetske rekorde više puta godišnje: [[2023.]] godine dva puta, [[2024.]] tri puta, od kojih je jedan bio na [[Ljetne olimpijske igre 2024.|Olimpijskim igrama u Parizu]], a [[2025.]] godine četiri puta. Bio je proglašen najboljim atletičarom godine četiri puta dosada (2020., 2022., 2023. i 2025. godine), a osvojio je nagradu [[Laureus (nagrada)|Laureus]] 2025. godine.<ref name=":20"/> Pobijedivši u pet uzastopnih finala natjecanja, u razdoblju od 2021. do 2025. godine, Duplantis je također postao peterostruki osvajač Dijamantne lige. Duplantis je na natjecanjima preskočio šest ili više metara najviše puta u povijesti atletike,<ref name=":20"/> a ukupno je postavio 15 svjetskih rekorda.<ref name=":22">{{Cite web |title=World Record Progression of Pole Vault|url=https://worldathletics.org/records/by-progression/15143?type=1 |access-date=3. svibnja 2026. |work=[[World Athletics]]}}</ref> Nakon što je [[Renaud Lavillenie]] [[2014.]] godine preskočio 6,16 metara, Duplantis se javio kao sljedeći svjetski rekorder 2020. godine, kada je preskočio 6,17 metara. Od te je preskočene visine bio jedini koji je postavljao nove svjetske rekorde sve do svoga najnovijega, odnosno onoga od 6,31 metra iz [[2026.]] godine. Od listopada 2025. godine preskakao je šest ili više metara tijekom osam uzastopnih sezona, u ukupno 79 natjecanja, počevši od [[2018.]] godine, kada je preskočio 6,05 metara na [[Europsko prvenstvo u atletici 2018.|Europskome prvenstvu u Berlinu]]. Duplantis je jedan od samo četvorice skakača koji su preskočili 6,10 metara ili više; ostali su [[Emmanouil Karalis]], Renauld Lavillenie i [[Sergej Bubka]].<ref>{{Cite web |date=29. srpnja 2025|title=Manolo Karalis Inches Closer to Pole Vault History |url=http://www.tovima.com/sports/manolo-karalis-inches-closer-to-pole-vault-history/ |access-date=3. svibnja 2026. |website=tovima.com}}</ref><ref>{{Cite web |last=Staff |date=1. ožujka 2026.|title=Emmanouil Karalis: Historic 6.17m vault, congratulations from Bubka |url=https://www.hellenic.news/en/article/sports/athletics/emmanoyil-karalis-istoriko-alma-sta-617m-ke-sygxaritiria-apo-mpoumpka |access-date=3. svibnja 2026.|website=Hellenic.News |language=en}}</ref> Prema statistici iz ožujka 2026. godine, tu je visinu svladao na 36 od ukupno 49 natjecanja na kojima je neki atletičar toliko preskočio:<ref>{{Cite news |last=Tharme |first=Liam |date=12. kolovoza 2025. |title=Mondo Duplantis sets 13th pole vault world record of his career, third of 2025 |url=https://www.nytimes.com/athletic/6549502/2025/08/12/mondo-duplantis-pole-vault-world-records/ |access-date=3. svibnja 2026.|work=The New York Times |issn=0362-4331}}</ref><ref>{{Cite web |date=1. ožujka 2026 |title=Emmanouil Karalis overtakes Renaud Lavillenie to become second highest pole vaulter in history behind Mondo Duplantis |url=https://www.olympics.com/en/news/athletics-emmanouil-karalis-overtakes-renaud-lavillenie-second-highest-pole-vaulter-history-mondo-duplantis |access-date=10. ožujka 2026|website=Olympics.com}}</ref> 24 puta na otvorenome i 12 puta u dvorani. Duplantis se naširoko smatra najboljim skakačem s motkom svih vremena.<ref name=":1">{{Cite news |last=Tharme |first=Liam |date=15. rujna 2025. |title=Mondo Duplantis, the making of a generational talent: 'It's like I'm a performing artist' |url=https://www.nytimes.com/athletic/6575839/2025/09/11/mondo-duplantis-profile-world-championships-tokyo-sweden/ |access-date=3. svibnja 2026. |work=The New York Times |issn=0362-4331}}</ref><ref>{{Cite web |last=Mull |first=Cory |title=Mondo Duplantis Breaks World Record For 14th Time, Earning Third World Pole Vault Title |url=https://www.forbes.com/sites/corymull/2025/09/15/mondo-duplantis-breaks-world-record-for-14th-time-earning-third-world-title/ |access-date=3. svibnja 2026.|website=Forbes}}</ref> == Rani život == Armand Gustav Duplantis<ref>{{Cite web |date=24. srpnja 2021 |title=Avslöjar Mondos okända mellannamn: "Ingen kallar mig något annat" |url=https://www.aftonbladet.se/sportbladet/a/4zgA9o/franska-avslojandet-mondos-okanda-mellannamn |access-date=7. svibnja 2026. |website=Aftonbladet}}</ref> rodio se [[10. studenoga]] [[1999.]] godine<ref name="WAprofile">{{cite web |title=Armand Duplantis – Athlete Profile |url=https://www.worldathletics.org/athletes/sweden/armand-duplantis-14679502 |website=[[World Athletics]] |access-date=7. svibnja 2026|archive-date=9. srpnja 2023 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230709231226/https://worldathletics.org/athletes/sweden/armand-duplantis-14679502 |url-status=live}}</ref> u sportskoj obitelji u [[Lafayette, Louisiana|Lafayetteu, Louisiani]].<ref name=":1" /> Njegov otac Greg, podrijetlom [[SAD|Amerikanac]], nekadašnji je skakač s motkom (osobni mu je rekord iznosio 5,80 metara), a majka Helena (rođena Hedlund), [[Švedska|Šveđanka]], bivša je [[Sedmoboj|sedmobojka]] i [[Odbojka|odbojkašica]].<ref name="advocate">{{cite news |newspaper=The Advocate|url=http://theadvocate.com/sports/acadianapreps/11646428-123/pole-vaulter-armand-duplantis-clearing |title=Pole vaulter Armand Duplantis clearing new heights |date=4. ožujka 2015. |access-date=7. svibnja 2026. |author=Raymond A. Partsch III |archive-date=16. veljače 2020 |archive-url=https://web.archive.org/web/20200216203953/https://www.theadvocate.com/acadiana/sports/high_schools/article_96588e5e-a358-5573-b046-415e9512c502.html |url-status=dead}}</ref> Duplantisu je [[Engleski jezik|engleski]] materinji jezik, a [[švedski]] je učio tijekom odrastanja,<ref>{{Cite web |last=Hendricks |first=Maggie |date=1. kolovoza 2024. |title=Paris 2024 athletics: Get to know Swedish star Mondo Duplantis |url=https://www.olympics.com/en/news/paris-2024-athletics-get-to-know-swedish-star-mondo-duplantis |access-date=7. svibnja 2026. |website=Olympics.com}}</ref><ref>{{Cite web |date=2. ožujka 2025|title=Mondo Duplantis shatters the pole vault record for an incredible 11th time |url=https://www.redbull.com/se-en/armand-duplantis-pole-vaulter-personal-life-portrait |access-date=7. svibnja 2026. |website=Red Bull}}</ref> osobito provodeći ljeta s djedom i bakom u Švedskoj.<ref>{{Cite web |date=7. ožujka 2022 |title=Duplantis pushed to heights by sibling rivalry and family coaching |url=https://www.france24.com/en/live-news/20220307-duplantis-pushed-to-heights-by-sibling-rivalry-and-family-coaching |access-date=7. svibnja 2026 |publisher=[[France 24]] |language=en}}</ref> Andreas i Antoine, njegova starija braća, te Johanna, mlađa sestra, također se bave sportom odmalena. Andreas je predstavljao Švedsku kao skakač s motkom na svjetskim juniorskim prvenstvima u atletici [[2009.]] i [[2012.]] godine, a Antoine je od istoga sporta odustao kako bi se bavio [[Bejzbol|bejzbolom]] u srednjoj školi. U tome je sportu brzo napredovao i postao je kapetan ekipe [[Državni univerzitet Louisiane|Državnoga sveučilišta Louisiane]] [[2019.]] godine, kada su postizali najveće uspjehe.<ref>{{Cite news |url=http://www.nola.com/lsu/index.ssf/2015/07/lsu_freshman_antoine_duplantis.html |title=LSU freshman Antoine Duplantis meshes strong mental approach with athleticism as he steps into a chance to compete |newspaper=NOLA.com |author=Randy Rosetta |date=13. srpnja 2015. |access-date=7. svibnja 2026. |archive-date=21. srpnja 2015 |archive-url=https://web.archive.org/web/20150721194028/http://www.nola.com/lsu/index.ssf/2015/07/lsu_freshman_antoine_duplantis.html |url-status=live}}</ref> Johanna se profesionalno bavi skokom s motkom i također predstavlja Švedsku na natjecanjima. Duplantis je završio srednju školu u Lafayetteu [[2018.]] godine, a potom je obrazovanje nastavio, poput svojih roditelja i starije braće, na Državnome sveučilištu Louisiane, ali od njega je odustao 2019. godine, nakon prve godine studija, kako bi se posvetio profesionalnoj karijeri.<ref>{{Cite web |last=@mondohoss600 |date=10. lipnja 2019. |title=Friendships and memories to last a lifetime. #foreverlsu #borntofly |url=https://x.com/mondohoss600/status/1138131078512816133 |access-date=7. svibnja 2026. |website=[[Twitter|X]]}}</ref> == Rana karijera == {{external media |float = left |topic = [[YouTube]] |video1 = [https://www.youtube.com/watch?v=guSvVZ-3BrM 2006–2016 world record progression] }} Duplantis se prvi put okušao u skoku s motkom kod kuće, u Lafayetteu, Louisiani, kada je imao četiri godine. Od tada je počeo u njemu uvelike napredovati.<ref name="split" /> Prvi je svjetski rekord u svojoj dobnoj kategoriji postavio sa sedam godina. Kada mu je bilo deset godina, preskočio je 3,86 metara, čime je oborio tadašnji svjetski rekord za tu dob, ali također za dob od 11 i 12 godina.<ref name="split">{{cite web |url=http://www.milesplit.com/articles/143231/national-freshman-pv-record-holder-armand-duplantis-wants-the-world |title=National freshman PV record holder Armand Duplantis wants the world |author=Johanna Gretschel |work=MileSplit United States |date=14. siječnja 2015. |access-date=8. svibnja 2026. |publisher=MileSplit |archive-date=25. listopada 2018 |archive-url=https://web.archive.org/web/20181025112924/http://www.milesplit.com/articles/143231/national-freshman-pv-record-holder-armand-duplantis-wants-the-world |url-status=live}}</ref><ref>{{cite web |url=http://www.maxpreps.com/news/dCOA-6WFEd-YiQAcxJSkrA/louisianas-10-year-old-pole-vault-prodigy.htm |title=Louisiana's 10-year-old pole vault prodigy |publisher=MaxPreps|author=Dave Krider |date=11. kolovoza 2010. |access-date=8. svibnja 2026. |archive-date=23. siječnja 2023 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230123113534/https://www.maxpreps.com/news/dCOA-6WFEd-YiQAcxJSkrA/louisianas-10-year-old-pole-vault-prodigy.htm |url-status=live}}</ref> Od srpnja [[2015.]] godine nositelj je svjetskih rekorda u svim dobnim kategorija od 7. do 12. godine; držao je i svjetski rekord za trinaestogodišnjake sve do svibnja 2015. godine.<ref name="split" /><ref>{{cite web |url=http://www.vg.no/sport/friidrett/paal-13-feiret-17-mai-som-verdensrekordholder-i-stav/a/23454003/ |title=Pål (13) feiret 17. mai som verdensrekordholder i stav |publisher=vg.no |date=18. svibnja 2015.|access-date=8. svibnja 2026 |author=Øystein Jarlsbo |work=VG |archive-date=22. srpnja 2015 |archive-url=https://web.archive.org/web/20150722113511/http://www.vg.no/sport/friidrett/paal-13-feiret-17-mai-som-verdensrekordholder-i-stav/a/23454003/ |url-status=live}}</ref> Duplantis je dobio nadimak Mondo ([[talijanski jezik|tal.]]: 'svijet') još kada je bio dječak, a dao mu ga je očev najbolji prijatelj, [[Italija|Talijan]] sa [[Sicilija|Sicilije]]. Prvo su ga zvali "Mondo Man", a nakon nekoga vremena ustalila se kraća verzija, "Mondo". Od tada ga je taj nadimak pratio cijeloga života, a pokazao se prikladnim s obzirom na njegovu kasniju svjetsku dominaciju i sve oborene rekorde u profesionalnoj sportskoj karijeri – čak je bio svojevrsni nagovještaj njegova uspjeha.<ref name=":4" /><ref>{{Cite news |last=Breskin |first=Billie Miro |date=7 June 2024 |title=5 things you didn't know about Mondo Duplantis |url=https://www.voguescandinavia.com/articles/5-things-you-didnt-know-about-mondo-duplantis |archive-url=https://web.archive.org/web/20240806203734/https://www.voguescandinavia.com/articles/5-things-you-didnt-know-about-mondo-duplantis |url-status=dead |archive-date=6 August 2024 |access-date=31 October 2024 |work=Vogue Scandinavia}}</ref> === 2015. – 2016: Svjetski prvak i švedski predstavnik (U18) === U prvome razredu srednje škole, odnosno [[2015.]] godine, postavio je državne rekorde za brucoše i na otvorenome i u dvorani te je osvojio nagradu za najboljega srednjoškolskog sportaša godine.<ref>{{Cite web |date=10. srpnja 2015 |title=Lafayette High pole vaulter Armand Duplantis named Gatorade Louisiana Track & Field Athlete of the Year |url=https://www.theadvocate.com/new_orleans/sports/high_schools/lafayette-high-pole-vaulter-armand-duplantis-named-gatorade-louisiana-track-field-athlete-of-the-year/article_554b5b71-87ff-5457-8c36-bcdbad2723c5.html |access-date=12. svibnja 2026 |publisher=The Advocate}}</ref> U lipnju iste godine obznanio je da će na međunarodnim natjecanjima predstavljati [[Švedska|Švedsku]] u [[skok s motkom|skoku s motkom]].<ref>{{cite web |date=3. lipnja 2015 |title=Stavhoppartalang valde Sverige och Avesta |url=http://www.dalademokraten.se/sport/friidrott/stavhoppartalang-valde-sverige-och-avesta |url-status=dead |archive-url=https://web.archive.org/web/20150923212724/http://www.dalademokraten.se/sport/friidrott/stavhoppartalang-valde-sverige-och-avesta |archive-date=23. rujna 2015 |access-date=12. svibnja 2026 |publisher=Dala-Demokraten}}</ref><ref name="exp">{{cite news |author=Ludvig Holmberg |date=2. lipnja 2015. |title=Supertalangen byter landslag till Sverige |url=http://www.expressen.se/sport/friidrott/supertalangen-byter-landslag-till-sverige/ |url-status=live |archive-url=https://web.archive.org/web/20180930011619/http://www.expressen.se/sport/friidrott/supertalangen-byter-landslag-till-sverige/ |archive-date=30. rujna 2018 |access-date=20. srpnja 2015 |newspaper=Expressen}}</ref> Kao dvojni državljanin, mogao je umjesto Švedske izabrati [[Sjedinjene Američke Države]]. Prema riječima Jonasa Anshelma, izbornika švedske reprezentacije u skoku s motkom, koji ga je i pozvao, Duplantis je prvo htio nastupati za SAD, ali odlučio se za Švedsku djelomično zato što je Anshelm bio ponudio Duplantisovu ocu da se priključi timu kao trener.<ref>{{Cite AV media |url=https://www.youtube.com/watch?si=_n5gj24Jwb34GRKg&v=dhOWmWSFEiQ&feature=youtu.be |title=How Mondo Duplantis chose Sweden 🇸🇪 over USA 🇺🇸 |date=11 September 2021|publisher=International Olympic Committee|access-date=15 August 2024 |via=YouTube}}</ref><ref>{{cite web |last1=Roy |first1=Neelabhra |date=3. kolovoza 2024. |title=Why did Mondo Duplantis represent Sweden ahead of USA? All about the pole vaulting superstar's allegiance explained |url=https://www.sportskeeda.com/us/olympics/news-how-mondo-duplantis-represent-sweden-ahead-usa-all-pole-vaulting-superstar-s-allegiance-explained |website=sportskeeda.com}}</ref> Duplantis je također izjavio da ga je na odluku navelo bratovo pozitivno iskustvo u reprezentaciji i vlastita ljubav prema Švedskoj, koju osjeća odmalena. Iako mu je to olakšalo izbor, i dalje je osjećao snažnu povezanost s [[Lafayette, Louisiana|Lafayetteom]].<ref>{{cite web |date=2. kolovoza 2021 |title=Hatet från USA mot Duplantis |url=https://www.expressen.se/sport/os-2021/hatet-fran-usa-mot-duplantis/ |url-status=live |archive-url=https://web.archive.org/web/20210802093725/https://www.expressen.se/sport/os-2021/hatet-fran-usa-mot-duplantis/ |archive-date=2. kolovoza 2021 |access-date=12. svibnja 2026|work=Expressen}}</ref> Duplantis je prvi put predstavljao Švedsku na [[Svjetsko prvenstvo za mlađe juniore u atletici 2015.|Svjetskome prvenstvu za mlađe juniore]] [[2015.]] godine u [[Cali]]ju, u [[Kolumbija|Kolumbiji]], gdje je osvojio zlato. Ondje je iz prvoga pokušaja preskočio konačnih 5,30 metara, čime je poboljšao osobni rekord za dva centimetra, i postavio novi svjetski juniorski rekord, zajedno s [[Ukrajina|Ukrajincem]] [[Vladislav Malikin|Vladislavom Malikinom]].<ref>{{cite news |url=https://www.dn.se/sport/sveriges-nya-supertalang-fixade-guld-direkt/ |newspaper=Dagens Nyheter|title=Sveriges nya supertalang fixade guld direkt |date=20. srpnja 2015. |access-date=20. svibnja 2026. |author=Pontus Roos |archive-date=28. srpnja 2015. |archive-url=https://web.archive.org/web/20150728000558/http://www.dn.se/sport/sveriges-nya-supertalang-fixade-guld-direkt/ |url-status=live}}</ref><ref name=":25">{{cite web |url=http://www.iaaf.org/news/report/cali-2015-boys-pole-vault1 |title=Boys' pole vault – IAAF World Youth Championships, Cali 2015 |author=Cathal Dennehy |publisher=[[World Athletics|IAAF]] |date=19. srpnja 2015. |access-date=20. svibnja 2026 |archive-date=23. srpnja 2015 |archive-url=https://web.archive.org/web/20150723203211/http://www.iaaf.org/news/report/cali-2015-boys-pole-vault1 |url-status=live}}</ref> Natječući se za Švedsku, Duplantis je prvo bio član atletskoga kluba naziva [[IK Stål]] u [[Avesta (grad)|Avesti]], gradu u kojemu žive njegovi djed i baka, a onda se priključio majčinome bivšem klubu, [[Upsala IF|Upsali IF-u]], [[2016.]] godine.<ref name=sa-kunde-duplantis>{{cite web | url=https://www.unt.se/sport/friidrott/artikel/sa-kunde-duplantis-lockas-till-uppsala-det-var-en-bra-peng/rx4ye6vl | title=Så kunde Duplantis lockas till Uppsala: "Det var en bra peng" | date=9. srpnja 2024. |work=Upsala Nya Tidning | first=Henrik | last=Söderlund }}</ref><ref>{{cite web | url=https://www.friidrottsstatistik.se/atswe.php?Gender=1&ID=170852 | title=Friidrottsstatistik | publisher=Swedish Athletics Association }}</ref> Dana [[6. veljače]] 2016. godine Duplantis je preskočio 5,49 metara na natjecanju za srednjoškolce u [[Baton Rouge, Louisiana|Baton Rogueu]], postavivši time novi svjetski rekord za šesnaestogodišnjake, svjetski juniorski dvoranski rekord i državni dvoranski rekord za srednjoškolce. Bio je prvi srednjoškolski sportaš koji je preskočio 18 stopa u dvorani.<ref>{{cite web |url=http://www.milesplit.com/articles/174941/mondo-duplantis-breaks-pole-vault-national-high-school-record |title=Mondo Duplantis Breaks Pole Vault National High School Record! |author=Johanna Gretschel |publisher=MileSplit |date=6. veljače 2016. |access-date=20. svibnja 2026 |archive-date=14. lipnja 2016 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160614205444/http://www.milesplit.com/articles/174941/mondo-duplantis-breaks-pole-vault-national-high-school-record |url-status=live}}</ref><ref>{{cite news |url=http://www.expressen.se/sport/friidrott/svenska-stortalangen-slog-varldsrekordet/ |newspaper=Expressen |author=Ludvig Holmberg |title=Svenska stortalangen slog världsrekordet |date=7. veljače 2016. |access-date=20. svibnja 2026 |archive-date=16. travnja 2016 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160416023639/http://www.expressen.se/sport/friidrott/svenska-stortalangen-slog-varldsrekordet/ |url-status=live}}</ref> [[Grčka|Grk]] [[Emmanouil Karalis]], Duplantisov vršnjak, preskočio je njegov svjetski rekord samo tjedan dana kasnije.<ref>{{cite web |url=http://www.iaaf.org/news/report/tallinn-kazmirek-saunders-ames |title=Kazmirek gets world-leading heptathlon total in Tallinn – indoor round-up |author=Steven Mills |publisher=IAAF |date=14. veljače 2016. |access-date=20. svibnja 2026 |archive-date=21. svibnja 2016 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160521020819/http://www.iaaf.org/news/report/tallinn-kazmirek-saunders-ames |url-status=live}}</ref> === 2017.: Svjetski rekord i europski prvak (U20) === Preskočivši 5,75 metara na natjecanju [[Millrose Games]], Duplantis je [[11. veljače]] [[2017.]] godine postavio svjetski dvoranski juniorski rekord, koji je [[IAAF]] ratificirao.<ref>{{cite web |url=https://www.iaaf.org/news/report/millrose-games-2017-wilson-hassan-jenkins-tru |title=IAAF: Wilson, Hassan and Okolo shine on night of world leads and records at Millrose Games |website=iaaf.org|access-date=11. srpnja 2026.|archive-date=16. veljače 2020.|archive-url=https://web.archive.org/web/20200216203053/https://www.worldathletics.org/news/report/millrose-games-2017-wilson-hassan-jenkins-tru|url-status=live}}</ref><ref>{{Cite news |last=Mulkeen |first=Jon |date=24. prosinca 2018. |title=A look back at the ratified world records set in 2018 |url=https://worldathletics.org/news/news/athletics-world-records-2018 |access-date=11. studenoga 2026. |work=World Athletics News}}</ref><ref name=":10">{{Cite news |last=Boal |first=Erik |date=12. veljače 2018. |title=Emmanouil Karalis Sets World U20 Indoor Pole Vault Record, Mondo Duplantis Still Has Better Clearance |url=https://www.runnerspace.com/gprofile.php?mgroup_id=44531&do=news&news_id=510786 |access-date=11. srpnja 2026. |work=RunnerSpace}}</ref> Točno mjesec dana kasnije, [[11. ožujka]], Duplantis je taj rekord prestigao nakon što je preskočio 5,82 metra na državnome natjecanju za srednjoškolce u [[New York]]u.<ref>{{Cite news |last=Mulkeen |first=Jon |date=12. ožujka 2017. |title=Duplantis and Cunningham break world indoor U20 records in New York |url=https://worldathletics.org/news/report/duplantis-new-balance-nationals-pole-vault-20 |access-date=11. srpnja 2026. |work=World Athletics Report}}</ref> Međutim, taj rezultat nije bio priznat kao novi svjetski rekord zato što se nije proveo antidopinški test na natjecanju, pa se rekord od 5,75 metara zadržao kao službeni sve do [[2018.]] godine.<ref name=":9">{{Cite news |last=Boal |first=Erik |date=13. siječnja 2018. |title=Morris is first female to clear 16 feet in meet history, Duplantis elevates mark to 19-1.50 as both stars produce world-leading efforts |url=https://www.runnerspace.com/news.php?news_id=505956 |access-date=11. srpnja 2026. |work=Runmer Space}}</ref><ref name=":10" /> Duplantis je oborio osobni rekord [[1. travnja]] [[2017.]] godine na [[Texas Relays]]u, gdje je preskočio 5,90 metara. Time je postavio novi svjetski rekord u kategoriji ispod 20 godina, čime je prestigao prijašnji rekord [[Maksim Tarasov|Maksima Tarasova]] od 5,80 metara. Tarasov je postavio taj rekord još [[1989.]] godine, a istu je visinu uspio preskočiti još samo [[Raphael Holzdeppe]] [[2008.]] godine.<ref name=":37">{{Cite news |last=Gretschel |first=Johanna |date=2. travnja 2017. |title=Mondo Destroys Pro Field, Breaks World Junior Record By 10cm |url=https://www.flotrack.org/articles/5063380-mondo-destroys-pro-field-breaks-world-junior-record-by-10cm |access-date=11. srpnja 2026. |work=Flosports}}</ref><ref>{{Cite news |date=8. rujna 2017. |title=World records ratified |url=https://worldathletics.org/news/press-release/henriques-duplantis-world-records-ratified |access-date=11. studenoga 2026. |work=World Athletics Press Release}}</ref> Duplantisov je rekord također postao novi švedski seniorski rekord u skoku s motkom, koji je dotada držao [[Oscar Janson]] s preskočenom visinom od 5,87 metara iz [[2003.]] godine.<ref>{{Cite news |last=Mulkeen |first=Jon |date=2. travnja 2017. |title=Duplantis breaks world U20 pole vault record at Texas Relays |url=https://worldathletics.org/news/report/lindon-victor-decathlon-texas |access-date=11. srpnja 2026. |work=World Athletics Report}}</ref> IAAF je službeno priznao taj rekord [[2. prosinca]] [[2017.]] godine, a isto je učinio i [[USATF]], koji je time potvrdio novi američki juniorski rekord.<ref>{{cite web |url=http://www.legacy.usatf.org/usatf/files/48/48a09327-8d22-4be0-adc5-dd8bc3667e9c.pdf |title=USA Track & Field Records Report – 2017 |website=usatf.org|access-date=11. srpnja 2026.|archive-date=12. kolovoza 2026|archive-url=https://web.archive.org/web/20220812053653/http://www.legacy.usatf.org/usatf/files/48/48a09327-8d22-4be0-adc5-dd8bc3667e9c.pdf|url-status=dead}}</ref> Na [[Europsko prvenstvo u atletici za juniore 2017|Europskome prvenstvu za juniore]], održanome u [[Grosseto|Grossetu]], Duplantis je [[23. srpnja]] osvojio zlato s preskočenih 5,65 metara, a to je postao i rekord u okviru IAAF-ovih natjecanja. Pobjedu je već osigurao drugim skokom, odnosno nakon što je iz prvoga pokušaja preskočio 5,55 metara. Ipak, odlučio je onda podići ljestvicu na 5,65 metara za svoj treći skok da bi u konačnici prestigao Tarasov rekord od 5,60 metara iz [[1989.]] godine.<ref name=":39">{{Cite news |date=23. srpnja 2017|title=Duplantis surpasses championship record for pole vault gold |url=https://www.european-athletics.com/news/duplantis-surpasses-championship-record-for-pole-vault-gold |access-date=11. srpnja 2026. |work=European Athletics News}}</ref> === 2018.: Svjetski juniorski prvak, prva velika seniorska titula i prvi skok preko šest metara === [[File:WK040289 polsstok duplantis.jpg|thumb|upright|Duplantis u skoku s motkom na [[Svjetsko dvoransko prvenstvo u atletici 2018.|Svjetskome dvoranskom prvenstvu]] [[2018.]] godine u [[Birmingham]]u.]] Duplantis je sezonu [[2018.]] godine otvorio novim osobnim dvoranskim rekordom. Postigao ga je na natjecanju u [[Reno, Nevada|Renou, Nevadi]] [[12. siječnja]] preskočivši 5,83 metara, a bio bi priznat i kao novi svjetski juniorski rekord da se nisu nerazmotreno prekršila neka IAAF-ova pravila.<ref>{{Cite news |date=14. siječnja 2018 |title=Duplantis vaults 5.83m in Reno – indoor round-up |url=https://worldathletics.org/news/report/mondo-duplantis-world-indoor-pole-vault-recor?__nextLocale=en |access-date=27. srpnja 2026 |work=World Athletics Report}}</ref> Naime, IAAF je [[2003.]] godine promijenio propisanu dužinu klinova na kojima leži letvica koju se preskače u skoku s motkom sa 75 milimetara na 55 milimetara. Budući da su se organizatori na natjecanju za muškarce koristili klinovima od 75 milimetara, što se otkrilo dva dana nakon samoga natjecanja, postignute rezultate IAAF nije mogao priznati kao službene. S druge strane, na natjecanju za žene upotrijebljeni su klinovi propisanih dimenzija. Dodatni je razlog za nepriznavanje Duplantisova rekorda bio taj što nije bio proveden antidopinški test na samome natjecanju, kao što je bio slučaj s njegovim rekordom od 5,82 metara godinu dana prije na natjecanju u New Yorku. Iako se Duplantis jutro nakon natjecanja testirao pod nadležnošću [[Američka antidopinška agencija|Američke antidopinške agencije]], rezultat testa nije se mogao priznati prema IAAF-ovu pravilu o testiranju na licu mjesta.<ref>{{Cite news |last=Zahn |first=Jennifer |date=18. siječnja 2018. |title=Mondo's Swedish Indoor Record, Men's Pole Vault Summit Marks Invalidated |url=https://www.flotrack.org/articles/6085005-mondos-swedish-indoor-record-mens-pole-vault-summit-marks-invalidated |access-date=22. srpnja 2026 |work=Flotrack}}</ref><ref name=":9" /><ref name=":10" /> Na mitingu skoka s motkom u [[Clermont-Ferrand]]u, u [[Francuska|Francuskoj]], odnosno na [[All Star Perche]]u, Duplantis je [[25. veljače]] preskočio 5,88 metara, čime je oborio svjetski juniorski rekord [[Emmanouil Karalis|Emmanouila Karalisa]]. [[Grčki]] je skakač dotada držao rekord od 5,78 metara, koji je bio postavio [[11. veljače]]. Tada osamnaestogodišnji Duplantis preskočio je iz prvoga pokušaja 5,81 metar, a konačni je rezultat postigao pri trećemu skoku.<ref>{{cite web |title=IAAF: Record Books rewritten in Clermont – Ferrand and College Station |url=https://www.iaaf.org/news/report/clermont-ferrand-pole-vault-sydney-mclaughlin |url-status=live |archive-url=https://web.archive.org/web/20190409153651/https://www.iaaf.org/news/report/clermont-ferrand-pole-vault-sydney-mclaughlin |archive-date=9. travnja 2019 |access-date=27. srpnja 2026 |website=iaaf.org}}</ref><ref name=":8">{{Cite news |date=25. travnja 2018 |title=World records ratified |url=https://worldathletics.org/news/press-release/world-u20-records-ratified-duplantis |access-date=27. srpnja 2026 |work=World Athletics Press Release}}</ref> Duplantisu je [[27. ožujka]] odobreno jednokratno izuzeće od pravila 6.1.3 propisanoga statutom državnoga srednjoškolskog sportskog saveza,{{efn|Louisiana High School Athletic Association (LHSAA).}} čime mu je omogućeno da [[31. ožujka]] nastupi u elitnoj muškoj konkurenciji na Texas Relaysu bez gubitka prava nastupa za svoju srednju školu. Nadležni su prije donošenja službene odluke o tome bili kritizirani zbog toga što je to pravilo uopće postojalo. Naime, njime se zabranjivao nastup srednjoškolaca na natjecanjima elitne razine neovisno o sportu kojim se bave, a neki su smatrali smislenijim da se pravilo ograniči samo na sportove koji uključuju fizički kontakt. Godinu dana prije toga Duplantis je nastupio na Texas Relaysu, pri čemu je nosio boje svoje škole. Tek je kasnije shvatio da je time vjerojatno prekršio spomenuto pravilo. Neovisno o tome, osvojio je to natjecanje i postavio novi svjetski juniorski rekord, koji je iznosio 5,90 metara.<ref>{{Cite web |last=Bewers |first=James |date=27. ožujka 2018. |title=LHSAA waiver will allow Mondo Duplantis to maintain eligibility after Texas Relays |url=https://www.theadvertiser.com/story/sports/high-school/2018/03/27/lhsaa-waiver-allow-mondo-duplantis-maintain-eligibility-after-texas-relays/462102002/ |access-date=28. srpnja 2026. |website=The Daily Advertiser}}</ref><ref>{{Cite web |last=Gretschel |first=Johanna |date=27. ožujka 2018.|title=Mondo Duplantis Cleared To Compete At Texas Relays |url=https://www.flotrack.org/articles/6157981-mondo-duplantis-cleared-to-compete-at-texas-relays |access-date=28. srpnja 2026 |website=FloTrack |language=en}}</ref><ref>{{Cite web |last=Singleton |first=Singleton |date=28. ožujka 2018. |title=LHSAA made right decision on Mondo|url=https://www.houmatoday.com/story/sports/high-school/2018/03/28/chris-singletons-column-lhsaa-made-right-decision-on-mondo/12887826007/ |access-date=28. srpnja 2026|website=The Courier}}</ref> [[File:2018 European Athletics Championships Day 7 (45).jpg|thumb|left|upright=1|Osamnaestogodišnji Duplantis nakon osvajanja svoje prve velike seniorske titule na [[Europsko prvenstvo u atletici 2018.|Europskome prvenstvu]] [[2018.]] godine u [[Berlin]]u.]] Na [[Svjetsko juniorsko prvenstvo u atletici 2018.|Svjetskome juniorskom prvenstvu]] 2018. godine, koje se održalo od [[10. srpnja|10.]] do [[15. srpnja]] u [[Tampere]]u, Duplantis je osvojio zlato i oborio rekord natjecanja s preskočenih 5,82 metara.<ref name=":45">{{Cite news |last=Mills |first=Steven |date=srpanj 2018.|title=World Junior Championships Men — An Improbable 100 Winner |url=https://trackandfieldnews.com/article/world-junior-championships-men-an-improbable-100-winner/ |access-date=28. srpnja 2026 |work=Track & Field News}}</ref> Novi je svjetski juniorski rekord postavio na [[Europsko prvenstvo u atletici 2018.|Europskome prvenstvu]] [[12. kolovoza]] 2018. godine u [[Berlin]]u, a iznosio je 6,05 metara. Tada je osvojio i prvu zlatnu medalju na seniorskim natjecanjima. Na tome je nastupu poboljšao svoj osobni rekord za čitavih 12 centimetara i postao najmlađi osvajač toga prvenstva u 84 godine njegova održavanja.<ref>{{Cite news |date=13. kolovoza 2024 |title=Duplantis vaults 6.05m while Asher-Smith completes sprint triple as European Championships conclude |url=https://worldathletics.org/news/report/european-championships-berlin-2018-duplantis |access-date=28. srpnja 2026|work=World Athletics Report}}</ref><ref name=":11">{{Cite web |date=16. kolovoza 2018 |title=Experten: Så högt var Duplantis guldhopp |url=https://www.aftonbladet.se/a/bKrBR3 |url-status=live |archive-url=https://web.archive.org/web/20200217212000/https://www.aftonbladet.se/a/bKrBR3 |archive-date=17. veljače 2020 |access-date=28. srpnja 2026 |website=Aftonbladet}}</ref> Star samo 18 godina i 275 dana, tada je postao i najmlađi ikad koji se pridružio elitnomu klubu skakača, odnosno onim koji su preskočili preko šest metara. Ni [[Sergej Bubka]], koji se tada smatrao najboljim ikad, nije preskočio šest metara sve dok nije imao 21 godinu. Duplantis je svojim skokom od 6,05 metara ostvario četvrti najbolji rezultat u povijesti skoka s motkom, računajući natjecanja na otvorenome i u dvorani, te izjednačio drugi najbolji rezultat na otvorenome.<ref name=":47">{{Cite news |last=Chadband |first=Ian |date=13. kolovoza 2018.|title=Athletics: Golden teenager Duplantis soars to six-metre vault |url=https://www.reuters.com/article/sports/athletics-golden-teenager-duplantis-soars-to-six-metre-vault-idUSKBN1KY0E2/ |access-date=28. srpnja 2026 |work=Reuters}}</ref> == Profesionalna karijera == === 2019. – 2020.: Svjetski viceprvak, prvi i drugi svjetski rekord=== [[File:Armand Duplantis jumps 6.0 m, August 24 2019.jpg|thumb|Duplantis u skoku na visini od šest metara na [[Finnkampenu]] u [[Stockholm]]u [[2019.]] godine.]] Duplantis je [[24. kolovoza]] [[2019.]] godine na [[Finnkampen]]u{{efn|Natjecanje u atletici između Finske i Švedske, koje se održava jednom godišnje.}} u [[Stockholm]]u preskočio šest metara i osvojio zlato, a time je ponovio i svoj najbolji rezultat te sezone. Svojom je pobjedom doprinio, uostalom, ukupnoj pobjedi domaćina, odnosno [[Švedska|Švedske]] nad [[Finska|Finskom]] te godine i u muškoj i u ženskoj konkurenciji.<ref name=":505">{{Cite news |date=26. kolovoza 2019 |title=Duplantis clears 6.00m as hosts Sweden triumph in the Finnkampen |url=https://www.european-athletics.com/news/duplantis-clears-00m-hosts-sweden-triumph-the-finnkampen |access-date=31. srpnja 2026|work=European Athletics News}}</ref> Duplantis je također tim rezultatom postavio novi rekord natjecanja. Dotadašnji je rekord od 5,85 metara držao [[Patrik Klüft|Patrik Kristiansson]], a postavio ga je [[2002.]] godine.<ref>{{Cite web |date=25. kolovoza 2019 |title=Duplantis hyllar fansens stöd: "De bar mig över ribban – är det här jag lever för" |url=https://www.aftonbladet.se/sportbladet/a/MRqqmr/publiken-bar-mig-over-ribban |access-date=31. srpnja 2026 |website=Aftonbladet |language=sv}}</ref> Drugoplasirani je 2019. godine bio Duplantisov sunarodnjak [[Melker Svärd Jacobsson]], koji je preskočio 5,36 metara.{{citation needed|date=srpanj 2026}} Iste je godine [[1. listopada]] osvojio srebrnu medalju na [[Svjetsko prvenstvo u atletici 2019.|Svjetskome prvenstvu]] u [[Doha|Dohi]], gdje je preskočio 5,97 metara iz trećega pokušaja.<ref name=":50">{{cite web |title=Results. Pole Vault Men – Final |url=https://media.aws.iaaf.org/competitiondocuments/pdf/6033/AT-PV-M-f----.RS6.pdf |url-status=live |archive-url=https://web.archive.org/web/20201128160535/https://media.aws.iaaf.org/competitiondocuments/pdf/6033/AT-PV-M-f----.RS6.pdf |archive-date=28. studenoga 2020 |access-date=31. srpnja 2026 |website=iaaf.org}}</ref> Dana [[4. veljače]] [[2020.]] godine Duplantis je na prvome dvoranskom natjecanju sezone, održanome u [[Düsseldorf]]u, preskočio šest metara. Nakon toga tri je puta pokušao preskočiti 6,17 metara i postaviti novi svjetski rekord. Najbliže je uspjehu bio u drugome pokušaju, kada je preskočio letvicu, ali ju je pri padu okrznuo rukom, pa skok nije bio priznat.<ref>{{Cite web |url=https://www.athleticsweekly.com/event-news/armand-duplantis-comes-close-to-world-record-in-dusseldorf-1039927849/ |title=Armand Duplantis comes close to world record in Düsseldorf |work=AW |date=4. veljače 2020|access-date=31. srpnja 2026|archive-date=17. studenoga 2020|archive-url=https://web.archive.org/web/20201117041226/https://athleticsweekly.com/event-news/armand-duplantis-comes-close-to-world-record-in-dusseldorf-1039927849/|url-status=live}}</ref> [[File:Armand Duplantis in 2019-7.jpg|thumb|left|Otac i trener Greg Duplantis (''lijevo'') s Armandom Duplantisom 2019. godine.]] Iako tada nije uspio, već je [[8. veljače]] na dvoranskome natjecanju u [[Toruń]]u preskočio 6,17 metara i oborio svjetski rekord koji je [[Renaud Lavillenie]] držao gotovo šest godina.<ref>{{cite news |url=https://www.bbc.com/sport/athletics/51429055 |title=Armand Duplantis sets pole vault world record in Poland |work=BBC Sport |date=8. veljače 2020 |access-date= 31. srpnja 2026 |archive-date= 10. veljače 2020 |archive-url= https://web.archive.org/web/20200210080135/https://www.bbc.co.uk/sport/amp/athletics/51429055 |url-status= live}}</ref><ref>{{Cite news |date=29. lipnja 2020 |title=World records ratified: Duplantis's 6.17m pole vault, Rojas's indoor triple jump and Cheptegei's 5km |url=https://worldathletics.org/news/press-release/world-record-ratified-duplantis-rojas |access-date=31. srpnja 2026 |work=World Athletics Press Release}}</ref> Tjedan dana poslije toga, [[15. veljače]], na dvoranskome je natjecanju u [[Glasgow]]u poboljšao taj rezultat za jedan centimetar, pa je novi svjetski rekord iznosio 6,18 metara.<ref>{{cite news |title=Armand Duplantis: Pole vaulter sets new world record at Glasgow Indoor Grand Prix |url=https://www.bbc.co.uk/sport/athletics/51514981 |access-date=31. srpnja 2026 |work=BBC Sport |date=15. veljače 2020 |language=en-gb |archive-date=14. rujna 2020 |archive-url=https://web.archive.org/web/20200914132401/https://www.bbc.co.uk/sport/athletics/51514981 |url-status=live}}</ref><ref>{{Cite news |date=21. kolovoza 2020 |title=World records ratified: Duplantis's 6.18m pole vault and Yeshaneh's 1:04:31 half marathon |url=https://worldathletics.org/news/press-release/duplantis-yeshaneh-world-records-ratified |access-date=31. srpnja 2026|work=World Athletics Press Release}}</ref> Duplantis je [[19. veljače]] osvojio miting [[Miting Hauts-de-France Pas-de-Calais|Hauts-de-France Pas-de-Calais]] u [[Liévin]]u preskočivši 6,07 metara, a nakon toga pokušavao je preskočiti 6,19 metara za novi svjetski rekord. Međutim, sva su tri pokušaja bila bezuspješna.<ref>{{Cite news |last=Rowbottom |first=Mike |date=20. veljače 2020 |title=Duplantis tops 6.07m in Lievin, narrowly misses 6.19m |url=https://worldathletics.org/news/report/world-indoor-tour-lievin-duplantis-pole-vault |access-date=31. srpnja 2026}}</ref> Nakon četiri dana, [[23. veljače]], osvojio je [[All Star Perche]] u [[Clermont-Ferrand]]u rezultatom od 6,01 metra. To je bilo njegovo posljednje dvoransko natjecanje te sezone, a završilo je novim trima bezuspješnim pokušajima postavljanja novoga svjetskoga rekorda.<ref>{{Cite news |last=Pretot |first=Julien |date=24. veljače 2020 |title=Athletics: Another miss for Duplantis at 6.19 metres |url=https://www.reuters.com/article/sports/another-miss-for-duplantis-at-6-19-meters-idUSKCN20H0O8/ |access-date=31. srpnja 2026 |work=Reuters}}</ref> Duplantis je neovisno o tome završio sezonu dvoranskih natjecanja kao prvi u povijesti koji je svoje nastupe na pet dvoranskih natjecanja zaredom zaključio skokovima od šest ili više metara.<ref>{{Cite news |date=24. veljače 2020 |title=Indoor round-up: Duplantis scales 6.01m in Clermont-Ferrand, Zhoya smashes world U20 indoor 60m hurdles record |url=https://worldathletics.org/news/report/zhoya-nilsen-indoor-record |access-date=31. srpnja 2026 |work=World Athletics Report}}</ref> Taj je niz nadišao [[2022.]] godine, kada je osvojio i šesto natjecanje rezultatom u tome rangu.{{citation needed|date=srpanj 2025.}} [[File:Armand Duplantis at the 2020 Bauhaus Galan meeting in Stockholm.jpg|thumb|upright|Duplantis na mitingu [[BAUHAUS-galan]] u Stockholmu 2020. godine.]] Dana [[21. veljače]], nakon nastupa u [[Madrid]]u na sedmome i posljednjemu natjecanju elitne razine u sklopu [[World Athletics|WA]]-ovih dvoranskih natjecanja, Duplantis je bio najbolji te sezone na temelju rezultata sa svih tih natjecanja. Njegova najbolja tri rezultata, koje je postigao u Toruńu, Glasgowu i Liévinu, donijela su mu ukupno 36 bodova. Te je godine osvojio svoju prvu [[World Athletics Indoor Tour]] titulu.<ref>{{cite web | url=https://worldathletics.org/competitions/world-athletics-indoor-tour/standings/2020/men | title=World Athletics Indoor Tour |work=World Athletics}}</ref><ref>{{Cite news |date=24. veljače 2020 |title=2020 World Athletics Indoor Tour winners secure wildcards for Nanjing |url=https://worldathletics.org/news/news/indoor-tour-2020-winners |archive-url=https://web.archive.org/web/20200226122943/https://www.worldathletics.org/news/news/indoor-tour-2020-winners |url-status=dead |archive-date=26. veljače 2020 |access-date=1. kolovoza 2026 |work=World Athletics}}</ref> Na natjecanju [[Golden Gala Pietro Mannea]] [[Dijamantna liga|Dijamantne lige]] u [[Rim]]u Duplantis je [[17. rujna]], preskočivši 6,15 metara iz drugoga pokušaja, oborio tadašnji svjetski rekord na otvorenome [[Sergej Bubka|Sergeja Bubke]], koji je iznosio 6,14 metara. Time nije zapravo postavio novi svjetski rekord jer je to učinio već u veljači 2020. godine na natjecanju u dvorani, gdje je preskočio 6,18 metara. Naime, od [[1998.]] godine WA ne dijeli posebno svjetske rekorde u skoku s motkom na one postignute na otvorenome i na one u dvorani. U skladu s time, novi se najbolji dvoranski rezultat računa kao novi svjetski rekord ako je bolji od najboljega rezultata na otvorenome.<ref name=":63">{{Cite news |last=Jeffery |first=Nicole |date=18. rujna 2020 |title=Duplantis scales 6.15m in Rome, world's highest ever outdoor vault |url=https://worldathletics.org/news/report/duplantis-kiplimo-warholm-rome-2020 |access-date=1. kolovoza 2026|work=World Athletics Report}}</ref> === 2021: Olimpijski pobjednik u Tokiju i europski dvoranski prvak === Duplantis je [[6. ožujka]] [[2021.]] godine nastupio na [[Europsko dvoransko prvenstvo u atletici 2021.|Europskome dvoranskom prvenstvu]]. Nakon što se [[Renaud Lavillenie]] povukao s natjecanja zbog ozljede, postao je uvjerljivi favorit za osvajanje zlata.<ref name=":55">{{Cite web |date=7. ožujka 2021 |title=Mondo Duplantis takes European title and comes close with world record attempt |url=https://athleticsweekly.com/event-reports/mondo-duplantis-takes-european-title-and-comes-close-with-world-record-attempt-1039941741/|access-date=1. kolovoza 2021 |website=AW |language=en-GB|archive-date=23. listopada 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20231023151148/https://athleticsweekly.com/event-reports/mondo-duplantis-takes-european-title-and-comes-close-with-world-record-attempt-1039941741/|url-status=live}}</ref> Unatoč tomu, [[Piotr Lisek]] i Lavilleniejev mlađi brat [[Valentin Lavillenie|Valentin]] pružili su mu ozbiljan otpor. Oni su u konačnici osvojili broncu i srebro, a Valentin je pritom postigao najbolji osobni rezultat. S druge strane, Duplantis je skokom od 6,05 metara postavio novi najbolji rezultat prvenstva. Pokušavao je nakon toga preskočiti 6,19 metara i postaviti novi svjetski rekord, ali sva su tri pokušaja bila bezuspješna. Ipak, bio je blizu uspjeha pri drugome skoku.<ref>{{Cite web |title=Duplantis, Ingebrigtsen and Del Ponte triumph at European Indoors |url=https://www.olympicchannel.com/en/stories/news/detail/athletics-duplantis-ingebrigtsen-del-ponte-victorious-european-indoors/|access-date=1. kolovoza 2021 |website=Olympic Channel|archive-date=10. ožujka 2021|archive-url=https://web.archive.org/web/20210310161600/https://www.olympicchannel.com/en/stories/news/detail/athletics-duplantis-ingebrigtsen-del-ponte-victorious-european-indoors/|url-status=live}}</ref> Na [[Ljetne olimpijske igre 2020.|Ljetnim olimpijskim igrama]] u Tokiju, koje su bile odgođene za jednu godinu, Duplantis je osvojio zlatnu medalju nakon preskočenih 6,02 metra iz prvoga pokušaja, a bio je i vrlo blizu obaranja vlastitoga svjetskog rekorda.<ref>{{Cite web |url=https://www.reuters.com/lifestyle/sports/athletics-swedens-duplantis-soars-pole-vault-gold-2021-08-03/ |title=Athletics-Sweden's Duplantis soars to pole vault gold |date=3. kolovoza 2021 |work=[[Reuters]] |access-date=1. kolovoza 2026|archive-date=26. veljače 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20230226103853/https://www.reuters.com/lifestyle/sports/athletics-swedens-duplantis-soars-pole-vault-gold-2021-08-03/|url-status=live}}</ref> Drugoplasirani je [[Chris Nilsen]] bio pun hvale za pobjednika. Usporedio je natjecanje protiv Duplantisa te večeri kao ustrajanje običnoga nogometaša da dosegne razinu na kojoj su [[Lionel Messi]] ili [[Cristiano Ronaldo]], a dodao je i da je njegova nadmoć u konkurenciji među najboljim svjetskim skakačima s motkom "impresivna i nevjerojatna".<ref>{{cite web |url=https://www.expressen.se/sport/os-2021/slar-tillbaka-mot-hatet-mondos-basta-beslut/ |title=Christopher Nilsen slår tillbaka mot hatet mot Armand Duplantis |language=sv |work=[[Expressen]] |date=3. kolovoza 2021 |access-date=1. kolovoza 2026|archive-date=26. veljače 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20230226103855/https://www.expressen.se/sport/os-2021/slar-tillbaka-mot-hatet-mondos-basta-beslut/|url-status=live}}</ref> === 2022: Tri nova svjetska rekorda, prve svjetske titule i druga europska titula === Iako je imao tek 22 godine, Duplantis je [[17. siječnja]] treći put osvojio švedsku nagradu za najboljega sportaša godine{{efn|''Svenska idrottsgalan'' ([[švedski jezik|šved.]]).}} za postignute uspjehe u [[2021.]] godini, a dobio ju je već [[2019.]] i [[2021.]] godine. Naime, osvojio je olimpijsko i europsko dvoransko zlato te preskočio šest ili više metara u 12 od ukupno 17 natjecanja kojima je prisustvovao u 2021. godini.<ref name=":7">{{Cite news |date=18. siječnja 2022 |title=Duplantis is Sweden's Sportsman of the Year for the third time |url=https://www.european-athletics.com/news/duplantis-crowned-swedish-sportsman-of-the-year-for-the-third-time |access-date=3. kolovoza 2026|work=European Athletics}}</ref> Duplantis je [[7. ožujka]] oborio vlastiti svjetski rekord nakon što je preskočio 6,19 metara na dvoranskome natjecanju u [[Beograd]]u.<ref>{{Cite web |title=6.19 ! Duplantis broke the world record in the Arena at the Belgrade Indoor Meeting |url=https://www.worldathletics.org/competitions/world-athletics-indoor-championships/belgrade22/news/report/619-duplantis-broke-the-world-record-in-the-arena-at-the-belgrade-indoor-meeting |access-date=3. kolovoza 2026 |website=worldathletics.org |archive-date=27. ožujka 2022 |archive-url=https://web.archive.org/web/20220327220254/https://worldathletics.org/competitions/world-athletics-indoor-championships/belgrade22/news/report/619-duplantis-broke-the-world-record-in-the-arena-at-the-belgrade-indoor-meeting |url-status=live}}</ref> Dva tjedna nakon, na [[Svjetsko dvoransko prvenstvo u atletici 2022.|Svjetskome dvoranskom prvenstvu]] u Beogradu, osvojio je zlatnu medalju. Preskočivši 6,20 metara, ponovno je oborio svoj svjetski rekord.<ref>{{Cite web |title=Pole Vault Men – Result |url=https://www.worldathletics.org/competitions/world-athletics-indoor-championships/belgrade22/results/men/pole-vault/final/result |access-date=3. kolovoza 2026|website=worldathletics.org |archive-date=23. ožujka 2022 |archive-url=https://web.archive.org/web/20220323044017/https://worldathletics.org/competitions/world-athletics-indoor-championships/belgrade22/results/men/pole-vault/final/result |url-status=live}}</ref><ref name=":69">{{cite news |title=Sweden's Duplantis sets new world pole vault record |url=https://www.france24.com/en/live-news/20220320-sweden-s-duplantis-sets-new-world-pole-vault-record |access-date=4. kolovoza 2026 |publisher=France24.com |archive-date=27. travnja 2023 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230427060604/https://www.france24.com/en/live-news/20220320-sweden-s-duplantis-sets-new-world-pole-vault-record |url-status=live}}</ref><ref>{{Cite news |date=18. svibnja 2022 |title=Ratified: world records for Rojas, Duplantis and Holloway |url=https://worldathletics.org/news/press-releases/ratified-world-records-rojas-duplantis-holloway-belgrade-indoor |access-date=4. kolovoza 2026 |work=World Athletics Press Release}}</ref> Na [[BAUHAUS-galan]]u Duplantis je [[30. lipnja]] oborio vlastiti svjetski rekord na otvorenome od 6,15 metara, koji je postavio [[2020.]] godine. Tada je preskočio 6,16 metara.<ref name=":72">{{cite web |title=Armand Duplantis satte nytt utomhusrekord |url=https://www.aftonbladet.se/sportbladet/a/JxzqPX/armand-duplantis-slog-nytt-utomhusrekord |access-date=4. kolovoza 2026 |website=Aftonbladet |date=30. lipnja 2022 |archive-date=30. lipnja 2022 |archive-url=https://web.archive.org/web/20220630195342/https://www.aftonbladet.se/sportbladet/a/JxzqPX/armand-duplantis-slog-nytt-utomhusrekord |url-status=live}}</ref> [[File:EKZA0286 polevault final duplantis (52342027800).jpg|thumb|Duplantis u skoku na [[Europsko prvenstvo u atletici 2022.|Europskome prvenstvu]] 2022. godine u [[München]]u.]] Svoj je svjetski rekord oborio još jednom te godine, odnosno [[24. srpnja]] na [[Svjetsko prvenstvo u atletici 2022.|Svjetskome prvenstvu]] u [[Eugene, Oregon|Eugeneu, Oregonu]], kada je preskočio 6,21 metar.<ref name=":71">{{cite news |url=https://www.reuters.com/lifestyle/sports/swedens-duplantis-breaks-pole-vault-world-record-world-championships-2022-07-25/ |title=Swede Duplantis breaks pole vault world record to win gold |work=Reuters |date=25. srpnja 2022 | access-date=4. kolovoza 2022 | archive-date=25. lipnja 2022 | archive-url=https://web.archive.org/web/20220725035455/https://www.reuters.com/lifestyle/sports/swedens-duplantis-breaks-pole-vault-world-record-world-championships-2022-07-25/ | url-status=live}}</ref> To je bio ukupno peti Duplantisov svjetski rekord, ali prvi koji je postavio na otvorenome.<ref>{{Cite news |date=20. rujna 2022 |title=Ratified: world records for Amusan, Duplantis and McLaughlin |url=https://worldathletics.org/news/press-releases/ratified-world-records-amusan-duplantis-mclaughlin-oregon |access-date=4. kolovoza 2026 |work=World Athletics Press Release}}</ref> Na [[Europsko prvenstvo u atletici 2022.|Europskome prvenstvu]] u [[München]]u osvojio je zlato i srušio rekord prvenstva skokom od 6,06 metara.<ref name=":74">{{Cite web |title=Armand Duplantis vinner EM-guld |url=https://www.aftonbladet.se/sportbladet/a/OrLXal/armand-duplantis-vinner-em-guld-i-stavhopp |access-date=4. kolovoza 2026 |website=Aftonbladet |date=20. kolovoza 2022 |archive-date=20. kolovoza 2022 |archive-url=https://web.archive.org/web/20220820201042/https://www.aftonbladet.se/sportbladet/a/OrLXal/armand-duplantis-vinner-em-guld-i-stavhopp |url-status=live}}</ref> Duplantis je zaključio sezonu u [[rujan|rujnu]] skokom od 6,07 metara na mitingu [[Dijamantna liga|Dijamantne lige]] u [[Zürich]]u, a taj mu je rezultat bio dovoljan za obranu naslova.<ref>{{Cite web |date=27. prosinca 2022 |title=2022 review: jumps |url=https://worldathletics.org/news/series/2022-review-jumps |access-date=4. kolovoza 2026 |website=[[World Athletics]] |archive-date=28. prosinca 2022 |archive-url=https://web.archive.org/web/20221228142556/https://worldathletics.org/news/series/2022-review-jumps |url-status=live}}</ref> Na temelju triju postignutih svjetskih rekorda, dviju svjetskih titula, osvojene Dijamantne lige, pobjedama na 18 od 19 natjecanja na kojima je nastupio te 23 skokova od šest ili više metara u jednoj sezoni [[World Athletics]] imenovao je Duplantisa najboljim atletičarom godine [[6. prosinca]].<ref name=":13">{{Cite news |date=7. prosinca 2022 |title=Mondo Duplantis Named 2022 World Athlete of the Year |url=https://lsusports.net/news/2022/12/07/mondo-duplantis-named-2022-world-athlete-of-the-year/ |access-date=4. kolovoza 2026 |work=LSU Athletics}}</ref> === 2023: Druga svjetska titula i dva nova svjetska rekorda (šesti i sedmi) === Duplantis je ozbiljno započeo sezonu [[2023.]] godine na Mondo Classicu u [[Uppsala|Uppsali]], natjecanju koje je nazvano prema njegovu nadimku. Tamo je odnio pobjedu nakon preskočenih 6,10 metara. Taj rezultat nije bio samo njegova najbolja preskočena visina kojom je ikada otvorio sezonu nego i najbolji rezultat u povijesti otvaranja sezona uopće. Time je također oborio [[Sergej Bubka|Bubkin]] rekord od 11 preskočenih 6,10 ili više metara, i u dvorani i na otvorenome.<ref>{{Cite web |date=3. veljače 2023 |title=Duplantis and Warholm open seasons with world-leading marks |url=https://worldathletics.org/news/report/duplantis-uppsala-warholm-ulsteinvik-610-4531-sutej-ostrava |access-date=4. kolovoza 2026 |website=[[World Athletics]] |archive-date=3. veljače 2023 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230203094234/https://worldathletics.org/news/report/duplantis-uppsala-warholm-ulsteinvik-610-4531-sutej-ostrava |url-status=live}}</ref> [[File:Armand Duplantis Budapest 2023.jpg|thumb|Duplantis sa svojom zlatnom medaljom na [[Svjetsko prvenstvo u atletici 2023.|Svjetskome prvenstvu]] u [[Budimpešta|Budimpešti]].]] Na dvoranskome natjecanju [[All Star Perche]]u, održanome u [[Clermont-Ferrand]]u, Duplantis je [[25. veljače]] ponovno postavio novi svjetski rekord skokom od 6,22 metara. To mu je ujedno bio 60. skok u karijeri koji je iznosio šest ili više metara.<ref>{{Cite web |date=25. veljače 2023 |title=Mondo Duplantis breaks pole vault world record for sixth time |url=https://olympics.nbcsports.com/2023/02/25/mondo-duplantis-pole-vault-world-record-perche-indoor/ |access-date=4. kolovoza 2026 |website=[[NBC Sports]] |language=en |archive-date=30. ožujka 2023 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230330025819/https://olympics.nbcsports.com/2023/02/25/mondo-duplantis-pole-vault-world-record-perche-indoor/ |url-status=live}}</ref><ref>{{Cite news |date=6. travnja 2023 |title=Ratified: world records for Duplantis, Bol and Seifu, world U20 records for Jackson and Sosna |url=https://worldathletics.org/news/press-releases/records-ratified-duplantis-bol-seifu-jackson-sosna |access-date=4. kolovoza 2026 |work=World Athletics Press Release}}</ref> Dana [[26. kolovoza]] 2023. godine Duplantis je obranio titulu svjetskoga prvaka na [[Svjetsko prvenstvo u atletici 2023.|Svjetskome prvenstvu]] u [[Budimpešta|Budimpešti]] rezultatom od 6,10 metara.<ref name=":80">{{cite web | url=https://worldathletics.org/competitions/world-athletics-championships/world-athletics-championships-budapest-2023-7138987/news/report/wch-budapest-23-report-men-pole-vault | title=Duplantis soars to second pole vault gold in Budapest &#124; World Athletics Championships }}</ref> Preskočivši 6,23 metara na [[Prefontaine Classic]]u u [[Eugene, Oregon|Eugeneu, Oregonu]] [[17. rujna]], ponovno je oborio vlastiti svjetski rekord.<ref>[https://www.flotrack.org/articles/11225488-armand-duplantis-soars-to-world-record-in-mens-pole-vault-at-pre-classic Armand Duplantis Soars To World Record In Men's Pole Vault At Pre Classic] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230919024112/https://www.flotrack.org/articles/11225488-armand-duplantis-soars-to-world-record-in-mens-pole-vault-at-pre-classic |date=19. rujna 2023 }}, ''[[FloSports|FloTrack]]'', 17. rujna 2023. Pristupljeno 4. kolovoza 2026.</ref><ref>{{Cite news |date=23. studenoga 2023 |title=Ratified: world records for Crouser, Duplantis, Tsegay and Cheruiyot |url=https://worldathletics.org/news/press-releases/ratified-world-records-crouser-duplantis-tsegay-cheruiyot |access-date=4. kolovoza 2026 |work=World Athletics Press Release}}</ref> [[World Athletics]] proglasio je Duplantisa najboljim atletičarom godine već [[2020.]] i [[2022.]] godine. Isto je učinio i 2023. godine, ali toga puta u zasebnoj kategoriji skakačkih i bacačkih disciplina. Naime, od 2023. godine World Athletics dodjeljuje zasebne nagrade najboljim atletičarima i atletičarkama u trima kategorijama, odnosno u trkačkim disciplinama, skakačkim i bacačkim disciplinama te disciplinama izvan stadiona. U skladu s time, nagrada za najboljega atletičara godine u skakačkim i bacačkim disciplinama koju je primio [[11. prosinca]] 2023. godine smatra se prvom nagradom te vrste.<ref name=":14">{{Cite news |date=12. prosinca 2023 |title=Six stars named World Athletes of the Year in Monaco |url=https://worldathletics.org/awards/news/world-athletes-year-rising-stars-2023 |access-date=4. kolovoza 2026 |work=World Athletics News}}</ref> === 2024: Druga svjetska dvoranska titula, treća europska titula, olimpijsko zlato u Parizu i tri nova svjetska rekorda (osmi, deveti i deseti) === Na [[Svjetsko dvoransko prvenstvo u atletici 2024.|Svjetskome dvoranskom prvenstvu]] u [[Glasgow]]u Duplantis je u [[ožujak|ožujku]] preskočio 6,05 metara, a taj mu je rezultat donio zlatnu medalju.<ref name=":83">{{Cite web |url=https://worldathletics.org/competitions/world-athletics-indoor-championships/glasgow24/news/report/glasgow-24-men-pole-vault-report |title='Hardest ever' work for Duplantis as he retains pole vault title in Glasgow &#124; World Athletics Indoor Championships |access-date=4. kolovoza 2026 |archive-date=4. ožujka 2024 |archive-url=https://web.archive.org/web/20240304131039/https://worldathletics.org/competitions/world-athletics-indoor-championships/glasgow24/news/report/glasgow-24-men-pole-vault-report |url-status=live}}</ref> Dana [[26. veljače]]<ref>{{Cite web |date=26. veljače 2024 |title=Laureus World Sports Awards 2024 Nominees Announced |url=https://www.laureus.com/news/laureus-world-sports-awards-2024-nominees-announced |access-date=4. kolovoza 2024 |website=Laureus.com}}</ref> bio je drugi put zaredom i treći put u karijeri nominiran za prestižnu [[Laureus (nagrada)|Laureus]]ovu nagradu za najboljega sportaša godine. U konkurenciji su još bili [[Lionel Messi]], [[Novak Đoković]], [[Erling Haaland]], [[Noah Lyles]] i [[Max Verstappen]], a osvojio ju je naposljetku Đoković.<ref name=":5">{{Cite web |date=8. travnja 2024 |title=Novak Djokovic, Iga Swiatek and Coco Gauff nominated at the 25th Laureus World Sports Awards : All you need to know |url=https://www.tennisclubhouse.ca/en/post/novak-djokovic-iga-swiatek-and-coco-gauff-nominated-at-the-25th-laureus-world-sports-awards-all-y |url-status=live |archive-url=https://web.archive.org/web/20240409002518/https://www.tennisclubhouse.ca/en/post/novak-djokovic-iga-swiatek-and-coco-gauff-nominated-at-the-25th-laureus-world-sports-awards-all-y |archive-date=9. travnja 2024 |access-date=4. kolovoza 2026 |website=Tennis Clubhouse |language=en}}</ref> Na natjecanju u [[Xiamen]]u, na prvoj "postaji" [[Dijamantna liga|Dijamantne lige]] [[2024.]] godine, Duplantis je poboljšao svoj svjetski rekord za jedan centimetar preskočivši 6,24 metra iz prvoga pokušaja.<ref>{{Cite web |author=Julien Pereira |title=Athlétisme – Armand Duplantis établit un nouveau record du monde de saut à la perche en franchissant 6,24 mètres |language=fr |url=https://www.eurosport.fr/athletisme/wanda-diamond-league-xiamen/2024/athletisme-armand-duplantis-etablit-un-nouveau-record-du-monde-de-saut-a-la-perche-en-franchissant-624-metres_sto20002671/story.shtml |date=20. travnja 2024. |website=[[Eurosport]]}}</ref><ref>{{Cite web |author=Simon Turnbull |title=Duplantis breaks world pole vault record with 6.24m in Xiamen |url=https://worldathletics.org/competitions/diamond-league/news/mondo-duplantis-world-pole-vault-record-xiamen |date=20. travnja 2024. |website=[[World Athletics]]}}</ref><ref>{{Cite news |date=27. srpnja 2024 |title=Ratified: world records for McLaughlin-Levrone, Duplantis, Kipyegon, Chebet, Alekna and Ngetich |url=https://worldathletics.org/news/press-releases/ratified-world-records-mclaughlin-levrone-duplantis-kipyegon-chebet-alekna-ngetich |access-date=4. kolovoza 2026|work=World Athletics Press Release}}</ref> Kao jedini natjecatelj koji je prešao šest metara, Duplantis je [[12. lipnja]] osvojio [[Europsko prvenstvo u atletici 2024.|Europsko prvenstvo]] u [[Rim]]u. Nakon što je osigurao titulu europskoga prvaka, Duplantis je iz prvoga pokušaja postavio novi rekord prvenstva skokom od 6,10 metara, a onda je iskoristio sva tri pokušaja za obaranje tadašnjega svjetskog rekorda, ali svi su bili bezuspješni.<ref name=":89">{{Cite web |title=Mondo Duplantis sacré champion d'Europe avec 6,10&nbsp;m |url=https://www.lequipe.fr/Athletisme/Actualites/Mondo-duplantis-sacre-champion-d-europe-avec-6-10-m/1474377 |website=l'équipe}}</ref> Ipak, skokom je od 6,10 metara učinio to prvenstvo svojim 60. natjecanjem na kojemu je preskočio šest ili više metara. Drugi je najbolji u povijesti [[Sergej Bubka]] s 44 natjecanja.<ref>{{Cite news |last=Mills |first=Steven |date=15. lipnja 2024. |title=Roma 2024 by the numbers |url=https://www.european-athletics.com/news/roma-2024-by-the-numbers |access-date=4. kolovoza 2026 |work=European Athletics}}</ref> [[File:Armand Duplantis - Olympic Games - 03.08.2024.jpg|thumb|left|upright|Armand Duplantis na kvalifikacijama u skoku s motkom [[3. kolovoza]] [[2024.]] godine na [[Ljetne olimpijske igre 2024.|Olimpijskim igrama u Parizu]].]] Pobijedivši [[5. kolovoza]] na [[Ljetne olimpijske igre 2024.|Olimpijskim igrama]] u [[Pariz]]u, Duplantis je obranio titulu olimpijskoga pobjednika iz [[Ljetne olimpijske igre 2020.|Tokija]]. Budući da [[Sam Kendricks]] nije uspio skočiti više od 5,95 metara, Duplantis je osvojio zlato rezultatom od šest metara. Potom je preskočio 6,10 metara, čime je oborio olimpijski rekord [[Thiago Braza|Thiaga Braza]] s [[Ljetne olimpijske igre 2016.|Olimpijskih igara 2016.]] godine. U posljednjoj je seriji preskočio 6,25 metara iz trećega pokušaja i time postavio novi svjetski rekord. Kao i na Europskome prvenstvu te godine, Duplantis je bio jedini natjecatelj koji je preskočio šest metara, a potom preskočio 6,10 metara iz prvoga pokušaja te lovio novi svjetski rekord. Na Olimpijskim mu je igrama potonje pošlo za rukom, pa je time ujedno postavio novi svjetski rekord i oborio olimpijski rekord, koji je bio postavio samo 20 minuta prije.<ref name=":90">{{Cite news |last=Liew |first=Jonathan |date=5. kolovoza 2024. |title=Duplantis achieves new heights after pole vault world record adds to gold |url=https://www.theguardian.com/sport/article/2024/aug/05/2024-paris-olympic-games-armand-duplantis-pole-vault-world-record |access-date=4. kolovoza 2026|work=[[The Guardian]] |issn=0261-3077}}</ref> Osvojivši zlato u Parizu, 24-godišnji je Duplantis postao prvi skakač s motkom koji je obranio titulu olimpijskoga prvaka nakon [[SAD|Amerikanca]] [[Bob Richards|Boba Richardsa]], koji je osvojio Olimpijske igre [[Ljetne olimpijske igre 1952.|1952.]] i [[Ljetne olimpijske igre 1956.|1956.]] godine. Duplantis i Richards ujedno su jedini muški skakači s motkom koji su osvojili dva olimpijska zlata.<ref>{{Cite news |last=Thompson II |first=Marcus |date=6. kolovoza 2024. |title=Mondo Duplantis soars to new world record, Olympic gold again: 'He's the fastest pole vaulter out there' |url=https://www.nytimes.com/athletic/5682112/2024/08/05/mondo-duplantis-pole-vault-final-sam-kendricks/ |archive-url=https://web.archive.org/web/20240807041236/https://www.nytimes.com/athletic/5682112/2024/08/05/mondo-duplantis-pole-vault-final-sam-kendricks/ |url-status=dead |archive-date=7. kolovoza 2024 |access-date=4. kolovoza 2026 |work=The New York Times}}</ref> Duplantisova sposobnost ostvarivanja vrhunskih rezultata pod pritiskom te neprestano obaranje svjetskih rekorda učvrstili su njegov status jednoga od najistaknutijih atletičara svoje generacije.<ref name=":4" /> Rezultati koje je postigao kao predstavnik Švedske na najvećim svjetskim i kontinentalnim natjecanjima nemaju premca.<ref>{{Cite web |last=Sports |first=Pulse |date=22. travnja 2024. |title=Mondo Duplantis shares secret behind shattering pole vault world record for record|url=https://www.pulsesports.co.ke/athletics/story/mondo-duplantis-shares-secret-behind-shattering-pole-vault-world-record-for-record-eigth-time-2024042110095299804 |access-date= 5. kolovoza 2026 |website=Pulse Sports Kenya |language=en}}</ref> Uzevši u obzir njegove uspjehe od najmlađih natjecateljskih dobnih kategorija do seniorske karijere, do [[kolovoz]]a 2024. godine postavio je ukupno devet rekorda prvenstava i jedan olimpijski rekord. U te se rezultate ubrajaju i tri svjetska rekorda koja je postavio nakon što je osvojio svjetske titule: 6,20 metara na [[Svjetsko dvoransko prvenstvo u atletici 2022.|Svjetskome dvoranskom prvenstvu]] u Beogradu, 6,21 metar na [[Svjetsko prvenstvo u atletici 2022.|Svjetskome prvenstvu]] u Oregonu i naposljetku 6,25 metara u Parizu na Olimpijskim igrama.<ref name=":17" /> Njegova se dominacija u skoku s motkom počela uspoređivati s ostvarenjima najboljih u drugim sportovima.<ref>{{Cite news |date=6. kolovoza 2024 |title=Mondo Duplantis Soars to New Heights: Sets World Record at Paris 2024 Olympics |url=https://trackalerts.com/2024/08/mondo-duplantis-soars-to-new-heights-sets-world-record-at-paris-2024-olympics/ |archive-url=https://web.archive.org/web/20240919084450/https://trackalerts.com/2024/08/mondo-duplantis-soars-to-new-heights-sets-world-record-at-paris-2024-olympics/ |url-status=dead |archive-date=19. rujna 2024 |access-date=5. kolovoza 2026|work=Trackalerts.com}}</ref> ''[[The New York Times]]'' opisao ga je kao sportaša koji za skok s motkom predstavlja ono što [[Usain Bolt]] predstavlja za sprint, [[Michael Phelps]] za [[plivanje]] i [[Simone Biles]] za [[gimnastika|gimnastiku]].<ref>{{Cite news |last=Tharme |first=Liam |date=5. kolovoza 2024|title=Mondo Duplantis: Breaking down the biomechanics behind the best-ever pole vaulter |url=https://www.nytimes.com/athletic/5646961/2024/08/05/mondo-duplantis-biomechanics-pole-vault/ |archive-url=https://web.archive.org/web/20240806032042/https://www.nytimes.com/athletic/5646961/2024/08/05/mondo-duplantis-biomechanics-pole-vault/ |url-status=dead |archive-date=6. kolovoza 2024 |access-date=5. kolovoza 2026 |work=The New York Times}}</ref> Budući da natjecanja često osvaja s gotovo 30 centimetara boljim rezultatom od drugoplasiranoga, njegova je nadmoć time izraženija jer se pobjednik u skoku s motkom češće odlučuje razlikom od samo jednoga centimetra.<ref>{{Cite news |last=Sherwood |first=Ben |date=8. kolovoza 2024. |title=Why This Pole Vaulter Is Even Bigger Than the One With the Bulge |url=https://www.thedailybeast.com/pole-vault-goat-mondo-duplantis-soaredliterallyat-the-paris-olympics |archive-url=https://web.archive.org/web/20240808232141/https://www.thedailybeast.com/pole-vault-goat-mondo-duplantis-soaredliterallyat-the-paris-olympics |url-status=dead |archive-date=8. kolovoza 2024 |access-date=5. kolovoza 2026 |work=The Daily Beast}}</ref> Uz to je osvojio svako natjecanje na kojemu je nastupio od mitinga [[Dijamantna liga|Dijamantne lige]] u [[Monako|Monaku]] 2023. godine.<ref name="WAprofile" /> Nakon drugoga olimpijskog zlata zaredom i oborenih devet rekorda – a svaki je novi u tome nizu poboljšao za jedan centimetar – Duplantis je naširoko smatran najboljim skakačem s motkom svih vremena.<ref name=":4" /><ref name=":3">{{Cite news |date=5. kolovoza 2024 |title=Record-breaker Duplantis soars to Olympic pole vault gold, Hodgkinson wins 800m |url=https://www.france24.com/en/live-news/20240805-record-breaker-duplantis-soars-to-pole-vault-gold-hodgkinson-wins-800m |agency=Agence France-Presse}}</ref> Prije pariških Olimpijskih igara taj se naslov pridijevao [[Sergej Bubka|Sergeju Bubki]], umirovljenomu [[Ukrajina|ukrajinskom]] skakaču s motkom.<ref name="Stump2024">{{cite news |last1=Stump |first1=Scott |date=6. kolovoza 2024. |title=Swedish pole vaulter Armand Duplantis thrills the world with a towering, death-defying vault |url=https://www.today.com/popculture/mondo-duplantis-world-record-pole-vault-rcna165383 |archive-url=https://web.archive.org/web/20240806202927/https://www.today.com/popculture/mondo-duplantis-world-record-pole-vault-rcna165383 |archive-date=6. kolovoza 2024 |work=TODAY.com}}</ref> Na [[Memorijal Kamili Skolimowskoj|Memorijalu Kamili Skolimowskoj]] u [[Poljska|poljskome]] gradu [[Chorzów]]u, dvanaestoj postaji [[Dijamantna liga|Dijamantne lige]] 2024. godine, Duplantis je [[25. kolovoza]] poboljšao svoj svjetski rekord deseti put u karijeri i treći put 2024. godine za jedan centimetar, pa je novi svjetski rekord iznosio 6,26 metara.<ref>{{Cite web |title=Ingebrigtsen and Duplantis smash world records in Silesia |url=https://www.diamondleague.com/news/general/ingebrigtsen-and-duplantis-smash-world-records-in-silesia/ |access-date=5. kolovoza 2026 |website=IDL Diamond League |date=25. kolovoza 2024 |language=en-US}}</ref><ref>{{Cite news |date=3. listopada 2024 |title=Ratified: world records for Ingebrigtsen, Duplantis and Hull |url=https://worldathletics.org/news/press-releases/ratified-world-records-ingebrigtsen-duplantis-hull |access-date=5. kolovoza 2026 |work=World Athletics Press Release}}</ref> Tamo su, uz Duplantisa, i [[Sam Kendricks]] i [[Emmanouil Karalis]] preskočili šest metara. To je bio prvi put u povijesti da su trojica skakača s motkom preskočili tu visinu na istome natjecanju.<ref name=":6">{{Cite news |last=Selvaraj |first=Jonathan |date=28. kolovoza 2024. |title=One small centimetre for man, a giant leap for Armand Duplantis |url=https://sportstar.thehindu.com/athletics/armand-duplantis-pole-vault-world-record-one-centimetre-paris-olympics-science-jump-sports-feature/article68575835.ece/}}</ref> Na konferenciji za medije uoči spomenutoga mitinga Dijamantne lige organizatori su predstavili novu nagradu za najboljega sportaša na tome natjecanju, a odluka se donosila na temelju bodovnoga sustava World Athleticsa. Očekivalo se da će prvi dobitnik te nagrade biti [[Jakob Ingebrigtsen]], koji je rezultatom od 7:17,55 minuta postavio novi svjetski rekord na 3000 metara. Time je nadmašio prijašnji rekord od 7:20,67 minuta [[Kenija|Kenijca]] [[Daniel Komen|Daniela Komena]] iz [[1996.]] godine za više od triju sekundi. Međutim, kada su se rezultati s natjecanja preračunali prema bodovnome sustavu, pokazalo se da je Duplantisov svjetski rekord od 6,26 metara u skoku s motkom vrijedio 1339 bodova, a Ingebrigtsenov svjetski rekord 1320 bodova. Duplantis je tako postao prvim dobitnikom nagrade za najvrjednijega atletičara mitinga, pa je osvojio 14-karatni zlatni prsten optočen dijamantima vrijedan 10 000 američkih dolara te novčanu nagradu u istome iznosu. Uz to je osvojio 50 000 američkih dolara za obaranje svjetskoga rekorda.<ref name=":6" /> Dan uoči mitinga Dijamantne lige u [[Zürich]]u, [[4. rujna]], Duplantis je sudjelovao u revijalnoj utrci na 100 metara protiv [[Karsten Warholm|Karstena Warholma]], svjetskoga rekordera na 400 metara s preponama. Duplantis je pobijedio i ostvario osobni rekord u toj disciplini, koji je iznosio 10,37 sekundi. Warholm je završio utrku za 10,47 sekundi, što je također bio njegov osobni rekord.<ref>{{Cite web |title=Mondo Duplantis uses personal best to hold off Karsten Warholm in 100m sprint showdown |url=https://olympics.com/en/news/mondo-duplantis-uses-personal-best-to-hold-off-karsten-warholm-in-100m-sprint-showdown}}</ref><ref>{{cite web|url=https://www.bbc.co.uk/sport/athletics/articles/c14zydg3754o|title=Duplantis beats Warholm in 100m exhibition race|date=4. rujna 2024 |work=BBC Sport|access-date=5. kolovoza 2026.}}</ref> Duplantis je [[13. rujna]] zaključio sezonu 2024. godine četvrtim uzastopnim naslovom pobjednika Dijamantne lige na završnome natjecanju u [[Bruxelles]]u. Pobjedu je odnio nakon preskočenih 6,11 metara, čime je također postavio rekord mitinga.<ref>{{cite web|url=https://worldathletics.org/competitions/diamond-league/news/wanda-diamond-league-final-brussels-2024-duplantis-denny|title=Duplantis and Denny break meeting records on first day of Wanda Diamond League Final in Brussels|publisher=World Athletics|access-date=13. rujna 2024}}</ref> Dana [[26. listopada]] bio je prvi put samostalno proglašen europskim sportašem godine u muškoj konkurenciji. Isti je naslov zavrijedio 2022. godine, ali tada je nagradu podijelio s Jakobom Ingebrigtsenom.<ref>{{Cite news |date=28. listopada 2024 |title=Mahuchikh and Duplantis named European athletes of the year |url=https://athleticsweekly.com/athletics-news/mahuchikh-and-duplantis-named-european-athletes-of-the-year-1039994149/ |access-date=5. kolovoza 2024 |work=Athletics Weekly}}</ref> Duplantis je [[6. studenoga]] postao globalni ambasador humanitarne utrke [[Wings for Life World Run]], a time se pridružio drugim sportskim zvijezdama poput [[Neymar|Neymara]] i Karstena Warholma. Utrka se održala [[4. svibnja]] [[2025.]] godine radi prikupljanja sredstava za istraživanje ozljede [[kičmena moždina|kralježnične moždine]].<ref>{{Cite news |last=Jonsson |first=Hanna |date=6. studenoga 2024. |title=Join Mondo Duplantis in the Wings for Life World Run – registration is open |url=https://www.redbull.com/se-en/mondo-duplantis-wings-for-life-world-run |access-date=5. kolovoza 2026|work=Redbull}}</ref> === 2025: Višestruki novi svjetski rekordi, treće svjetske titule i u dvorani i na otvorenome, jubilarnih sto skokova, Laureusova nagrada, peto osvajanje Dijamantne lige i skok od 6,30 metara === Duplantis je [[28. veljače]] na [[All Star Perche]]u u [[Clermont-Ferrand]]u 11. put oborio vlastiti svjetski rekord. Nakon što je osigurao pobjedu skokom od 6,07 metara, Duplantis je odlučio preskočiti 6,27 metara. To je uspio iz prvoga pokušaja.<ref name=":17">{{Cite web |date=1. ožujka 2025 |title=Duplantis breaks world pole vault record with 6.27m in Clermont-Ferrand |url=https://worldathletics.org/news/report/mondo-duplantis-world-pole-vault-record-627m-clermont-ferrand |access-date=6. kolovoza 2026 |website=World Athletics Report}}</ref> U to je vrijeme objavio i svoj prvi singl "[[Bop (pjesma, Mondo)|Bop]]", koji je zasvirao kada je postavio novi svjetski rekord.<ref>{{Cite web |date=1. ožujka 2025 |title=Armand Duplantis breaks his own pole vault world record with leap of 6.27m |url=https://www.straitstimes.com/sport/armand-duplantis-breaks-his-own-pole-vault-world-record-with-leap-of-6-27m |access-date=6. kolovoza 2026 |website=The Straits Times}}</ref> U razgovoru s [[Puma (brend)|Puminim]] izvršnim direktorom Arneom Freundtom, odnosno intervjuu objavljenome [[18. ožujka]] u sklopu tvrtkina godišnjega izvještaja, Duplantis je otkrio da vjeruje da bi mogao svjetski rekord postaviti na 6,40 metara u idućih nekoliko godina, ali da mu 6,30 metara predstavlja prvu metu u bližoj budućnosti.<ref>{{Cite web |title=Pole vault star Armand "Mondo" Duplantis sets his sights on fairy tale world record of 6.40m {{!}} PUMA® |url=https://about.puma.com/en/newsroom/corporate-news/2025/18-03-2025-pole-vault-star-armand-mondo-duplantis-sets-his-sights |access-date=6. kolovoza 2026 |website=about.puma.com |language=en}}</ref> Duplantis je skokom od 6,15 metara osvojio [[Svjetsko dvoransko prvenstvo u atletici 2025.|Svjetsko dvoransko prvenstvo]] u [[Nanjing]]u [[22. ožujka]]. Time je ujedno treći put zaredom postao svjetskim dvoranskim prvakom. Duplantis se borio sve do kraja protiv [[Grk]]a [[Emmanouil Karalis|Emmanouila Karalisa]], koji je preskočio 6,05 metara. Karalis bi u neko drugo doba zasigurno postao svjetskim dvoranskim prvakom jer je to bio prvi put u povijesti da je skakač s motkom u finalu prvenstva preskočio 6,05 metara i ostao bez zlatne medalje.<ref name=":18" /> Prije nego što je obranio naslov prvaka u Nanjingu, Duplantis je ukupno 98 puta dotada preskočio šest ili više metara.<ref>{{Cite AV media |url=https://www.youtube.com/live/NHC6m33jDrk?si=QtkdsUuyCpEanGXj |title=Livestream - World Athletics Indoor Championships Nanjing 25 Press Conference |language=en |access-date=6. kolovoza 2026 |via=www.youtube.com}}</ref><ref>{{Cite web |date=20. ožujka 2025 |title='More in the tank', vows Duplantis as he edges to century mark |url=https://www.france24.com/en/live-news/20250320-more-in-the-tank-vows-duplantis-as-he-edges-to-century-mark |access-date=6. kolovoza 2026 |website=France 24 |language=en}}</ref><ref>{{Cite web |last=Watta |first=Evelyn |date=20. ožujka 2025 |title=Mondo Duplantis all set for another world record as he gears up for World Athletics Indoor Championships Nanjing 2025: "I have more in the tanks" |url=https://www.olympics.com/en/news/mondo-duplantis-world-record-world-athletics-indoor-championships-nanjing-2025-more-in-tanks |access-date=6. kolovoza 2026 |website=Olympics.com}}</ref> Preskočivši četiri puta šest ili više metara na tome natjecanju, Duplantis je prešao brojku od sto takvih skokova s ukupno 102 njih. Za usporedbu, [[Sergej Bubka]], nekadašnji svjetski rekorder, drugi je najbolji po broju skokova od šest ili više metara, a u karijeri ih je ukupno imao 46.<ref name=":18">{{Cite web |title=Duplantis retains world indoor pole vault title in Nanjing {{!}} News {{!}} Nanjing 25 {{!}} World Athletics Indoor Championships |url=https://worldathletics.org/competitions/world-athletics-indoor-championships/nanjing25/news/report/nanjing-25-men-pole-vault-report |archive-url=https://web.archive.org/web/20250322161645/https://worldathletics.org/competitions/world-athletics-indoor-championships/nanjing25/news/report/nanjing-25-men-pole-vault-report |archive-date=22. ožujka 2025 |access-date=6. kolovoza 2026 |website=worldathletics.org |language=en}}</ref><ref>{{Cite web |date=22. ožujka 2025 |title=Now 102 vaults over 6 metres as Duplantis soars to world indoor title |url=https://sports.yahoo.com/article/now-102-vaults-over-6-143815490.html |access-date=6. kolovoza 2026 |website=Yahoo Sports |language=en-US}}</ref> Duplantis je [[21. travnja]] osvojio [[Laureus (nagrada)|Laureusovu]] nagradu za najboljega sportaša godine. Time je nakon [[Usain Bolt|Usaina Bolta]] postao drugi atletičar u povijesti koji je osvojio tu nagradu.<ref>{{Cite web |last=Wiseman |first=Ciaran |date=22. travnja 2025 |title=Mondo Duplantis namedrops Usain Bolt & Lionel Messi as he wins prestigious award |url=https://talksport.com/sport/3138989/mondo-duplantis-laureus-awards-usain-bolt-lionel-messi/ |access-date=7. kolovoza 2026 |website=talkSPORT |language=}}</ref> Bio je nominiran još 2021., 2023. i 2024. godine, stoga ju je osvojio nakon treće uzastopne i ukupno četvrte nominacije.<ref name=":19">{{Cite web |last=Smirnova |first=Lena |date=22. travnja 2025. |title=Armand Duplantis named Laureus World Sportsman of the Year after third consecutive nomination |url=https://www.olympics.com/en/news/athletics-sweden-armand-duplantis-named-laureus-world-sportsman-of-the-year-after-third-consecutive-nomination |access-date=7. kolovoza 2026 |website=Olympics.com}}</ref><ref>{{Cite news |date=22. travnja 2025 |title=Gymnast Simone Biles and pole vaulter Armand Duplantis win Laureus awards |url=https://www.straitstimes.com/sport/gymnast-simone-biles-and-pole-vaulter-mondo-duplantis-win-laureus-awards |access-date=7. kolovoza 2026 |work=The Straits Times |language=en |issn=0585-3923}}</ref> Svoj ukupno dvanaesti i četvrti svjetski rekord u okviru Dijamantne lige<ref>{{Cite web |title=Duplantis Soars to 6.28m World Record as Records Tumble at Stockholm Diamond League {{!}} Watch Athletics |url=https://www.watchathletics.com/article/13394/duplantis-soars-to-6-28m-world-record-as-records-tumble-at-stockholm-diamond-league |access-date=7. kolovoza 2026 |website=www.watchathletics.com |language=en}}</ref> postavio je [[15. lipnja]] skokom od 6,28 metara, iz prvoga pokušaja, u [[Stockholm]]u.<ref>{{Cite web |title=Duplantis breaks world pole vault record with 6.28m in Stockholm {{!}} REPORTS {{!}} World Athletics |url=https://worldathletics.org/competitions/diamond-league/news/mondo-duplantis-world-pole-vault-record-628m-stockholm |archive-url=https://web.archive.org/web/20250615204725/https://worldathletics.org/competitions/diamond-league/news/mondo-duplantis-world-pole-vault-record-628m-stockholm |archive-date=15. lipnja 2025 |access-date=7. kolovoza 2026|website=worldathletics.org |language=en}}</ref> Prije toga oborio je svjetski rekord dvaput u Poljskoj, Srbiji i Oregonu, jednom u Škotskoj i Kini, a triput u Francuskoj, uključujući onaj s Olimpijskih igara 2024. godine. Nikada prije nije postigao to na domaćemu terenu, u [[Švedska|Švedskoj]],<ref>{{Cite web |date=15. lipnja 2025 |title=Mondo Duplantis' 12th pole vault world record is one of a kind: 'The only thing that I was missing' |url=https://www.nbcsports.com/olympics/news/mondo-duplantis-world-record-pole-vault-2025-stockholm |access-date=7. kolovoza 2026 |website=NBC Sports |language=en-US}}</ref> pa je time ostvario još jedan priželjkivani uspjeh.<ref>{{Cite web |first=Nick |last=Zaccardi |date=15. lipnja 2025 |title=Mondo Duplantis breaks world record in pole vault for 12th time: 'The only thing that I was missing' |url=https://sports.yahoo.com/article/mondo-duplantis-breaks-pole-vault-171337337.html |access-date=7. kolovoza 2026 |website=Yahoo Sports |language=en-US}}</ref> Duplantisov 12. svjetski rekord s čuvenoga [[Olimpijski stadion u Stockholmu|Olimpijskoga stadiona u Stockholmu]], na kojemu su se održale [[Ljetne olimpijske igre 1912.]] godine, bio je prvi u povijesti koji se postavio na tome stadionu. Tamo su se više puta oborili svjetski rekordi u atletici nego na ijednome drugom stadionu – ukupno 83 njih između [[1912.]] i [[2008.]] godine. Međutim, nijedan od njih nije bio u skoku s motkom.<ref name=":21">{{Cite news |last=Tharme |first=Liam |date=20. rujna 2025 |title=Mondo Duplantis exclusive: 14-time pole vault world-record holder analyzes his greatest jumps |url=https://www.nytimes.com/athletic/6642767/2025/09/20/mondo-duplantis-interview-world-records/ |access-date=7. kolovoza 2026 |work=The New York Times |language=en-US |issn=0362-4331}}</ref> [[Patrik Sjöberg]] bio je posljednji švedski sportaš koji je na tome stadionu postavio svjetski rekord, a to je bilo na natjecanju u skoku uvis [[1987.]] godine. Tomu je svjedočila i Duplantisova majka s tribina.<ref name=":2">{{Cite web |last=Crumley |first=Euan |date=15. lipnja 2025.|title=Mondo Duplantis rises to the occasion in Stockholm – Athletics Weekly |url=https://athleticsweekly.com/news/mondo-duplantis-rises-to-the-occasion-in-stockholm-1040005867/ |access-date=7. kolovoza 2026 |website=athleticsweekly.com |language=en-GB}}</ref><ref>{{Cite web |title=Pole Vault: Arman Duplantis sets his sights on setting another world record at 6.40m {{!}} Flashscore.com |url=https://www.flashscore.com/news/athletics-continental-tour-it-s-within-my-reach-duplantis-sets-sights-on-6-40m/bkXyvSvq/ |access-date=7. kolovoza 2026|website=www.flashscore.com |language=en}}</ref> U skladu s tamošnjom tradicijom, Duplantisovo je ime uklesano na zidove stadiona u spomen na svjetski rekord koji je ondje postavio. Taj dio Olimpijskoga stadiona, poznat pod nazivom "Stadion Walk of Fame", odaje počast najvećim sportskim uspjesima i događajima koji su se odvili na stadionu još od Olimpijskih igara održanih u Stockholmu.<ref>{{Cite web |title=Archives: Walk of Fame |url=https://www.walkoffamestadion.se/en/walkoffame/ |access-date=19. lipnja 2025 |website=Stadion Walk of Fame |language=en-US}}</ref><ref name=":2" /> Nakon te pobjede u Dijamantnoj ligi Duplantis je od 2020. godine pobijedio na 37 od ukupno 41 natjecanja, čime je postao jedan od najuspješnijih serijskih pobjednika u povijesti Dijamantne lige.<ref>{{Cite web |last=Sportstar |first=Team |date=13. lipnja 2025. |title=Duplantis Diamond League Results 2017–2025: A Winning Streak |url=https://sportstar.thehindu.com/athletics/duplantis-diamond-league-results-2017-2025/article69690324.ece |access-date=7. kolovoza 2026 |website=Sportstar |language=en}}</ref><ref>{{Cite news |date=16. lipnja 2025 |title='Magical' Armand Duplantis soars to pole vault world record in Stockholm |url=https://www.straitstimes.com/sport/magical-duplantis-soars-to-pole-vault-world-record-in-stockholm-with-6-28m-jump |access-date=7. kolovoza 2026|work=The Straits Times |language=en |issn=0585-3923}}</ref> Od svoga debija u Dijamantnoj ligi 2017. godine ostvario je ukupno 39 pobjeda, čime je prestigao [[Renaud Lavillenie|Renauda Lavillenieja]], koji ima 37 pobjeda.<ref>{{Cite web |title=Renaud LAVILLENIE – Wanda Diamond League |url=https://www.diamondleague.com/athlete/14185853/ |access-date=7. kolovoza 2026 |language=en-US}}</ref> Od 2020. godine imao je 93 nastupa, a izgubio je samo četiri puta, i to isključivo na mitinzima Dijamantne lige.<ref>{{Cite news |date=17. lipnja 2025 |title=Why 1cm equals multiple big-money payouts for this record-breaking pole vaulter |url=https://www.abc.net.au/news/2025-06-17/mondo-armand-duplantis-keeps-breaking-his-pole-vault-world-1cm/105426332 |access-date=7. kolovoza 2026 |work=ABC News |language=en-AU}}</ref> Dana [[11. srpnja]] Duplantis je skokom od 6,05 metara oborio rekord mitinga Dijamantne lige u [[Monako|Monaku]], koji je iznosio 6,02 metara, a bio ga je postavio [[Poljska|Poljak]] [[Piotr Lisek]] [[2019.]] godine. Taj je miting ujedno i 13. postaja Dijamantne lige na kojoj je Duplantis srušio rekord natjecanja.<ref>{{Cite web |last=McCarvel |first=Nick |date=11 July 2025 |title=Monaco Diamond League 2025: Mondo Duplantis wins pole vault in new meeting record, misses on world record attempts |url=https://www.olympics.com/en/news/monaco-diamond-league-2025-mondo-duplantis-wins-pole-vault-in-new-meeting-record-misses-on-world-record-attempts |access-date=12 July 2025 |website=Olympics.com}}</ref> Budući da se u Dijamantnoj ligi održava ukupno 15 mitinga, preostala su mu u tome trenutku dva na kojima još nije postavio novi rekord. Riječ je o mitinzima u [[Rabat]]u, na kojemu je rekord od 5,86 metara postavio [[Sam Kendricks]], i u [[London]]u, gdje rekord od 6,03 metara drži [[Renaud Lavillenie]].<ref>{{Cite web |last=Ogeyingbo |first=Deji |date=25. lipnja 2025. |title=Mondo Duplantis and the art of jumping high |url=https://www.runblogrun.com/2025/06/mondo-duplantis-and-the-art-of-jumping-high.html |access-date=7. kolovoza 2026 |website=runblogrun |language=en-US}}</ref> U sklopu manifestacije [[World Athletics Continental Tour]] Duplantis je [[12. kolovoza]] postavio svoj 13. svjetski rekord od 6,29 metara na mitingu iz tzv. Gold serije u [[Budimpešta|Budimpešti]]. To je bio prvi svjetski rekord koji se ikada postavio na tome mitingu u 15 godina njegova postojanja. Duplantis je time nadmašio i svoj prijašnji rekord koji je postavio u [[Mađarska|Mađarskoj]], a riječ je o skoku od 6,10 metara kojim je [[2023.]] godine osvojio svoju drugu titulu svjetskoga prvaka.<ref>{{Cite web |title=Historic world record, broken records, and an electric atmosphere at the Gyulai István Memorial – Gyulai István Memorial |url=https://gyulaimemorial.hu/en/news/historic-world-record-broken-records-and-an-electric-atmosphere-at-the-gyulai-istvan-memorial/ |access-date=7. kolovoza 2026 |language=en-US}}</ref><ref>{{Cite web |date=13. kolovoza 2025 |title=Duplantis breaks world pole vault record on Budapest return |url=https://worldathletics.org/competitions/world-athletics-continental-tour/news/duplantis-world-pole-vault-record-budapest-gyulai-memorial |access-date=7. kolovoza 2026 |website=World Athletics Report}}</ref> World Athletics dao je Duplantisu važnu ulogu u promociji premijernoga izdanja prvenstva službenoga naziva [[World Athletics Ultimate Championship]], koje će se održati u [[Budimpešta|Budimpešti]] od [[11. rujna|11.]] do [[13. rujna]] [[2026.]] godine. Riječ je o ekskluzivnome bijenalu koje će se parnim godinama održavati na kraju sezone, kada [[Svjetsko prvenstvo u atletici]] neće biti u tijeku. World Athletics imenovao je Duplantisa ultimativnom zvijezdom ([[engleski jezik|engl.]] ''Ultimate Star''), a potom [[Usain Bolt|Usaina Bolta]] ultimativnom legendom ([[engleski jezik|engl.]] ''Ultimate Legend''),<ref>{{Cite news |last=Thapliyal |first=Mukesh |date=8. rujna 2025. |title=Usain Bolt named 'Ultimate Legend' by World Athletics to promote inaugural global championship |url=https://economictimes.indiatimes.com/news/international/us/usain-bolt-named-ultimate-legend-by-world-athletics-to-promote-inaugural-global-championship/articleshow/123756822.cms?from=mdr |access-date=8. kolovoza 2026 |work=The Economic Times |issn=0013-0389}}</ref> učinivši ih time glavnim akterima u promociji prvenstva u skladu s dodijeljenim ulogama.<ref>{{Cite web |date=13. kolovoza 2025 |title=Duplantis unveiled as inaugural Ultimate Star |url=https://worldathletics.org/competitions/world-athletics-ultimate-championship/2026/news/press-releases/mondo-duplantis-ultimate-championship-star |access-date=8. kolovoza 2026 |website=World Athletics}}</ref> Duplantis je [[27. kolovoza]] osvojio trofej Dijamantne lige peti put zaredom na posljednjemu mitingu u [[Zürich]]u, čime se približio najboljim atletičarima sa sedam pobjeda. Riječ je o [[Francuska|francuskome]] skakaču s motkom [[Renaud Lavillenie|Renaudu Lavillenieju]] i [[Christian Taylor|Christianu Tayloru]], [[SAD|Amerikancu]] koji se natjecao u [[Troskok|troskoku]].<ref>{{Cite web |last= |first= |last2= |first2= |date=28. kolovoza 2025 |title=Mondo Duplantis wins fifth straight Diamond League title |url=https://www.indiatvnews.com/sports/other/mondo-duplantis-wins-fifth-straight-diamond-league-title-2025-08-28-1005523 |access-date=9. kolovoza 2026 |website=India TV News |language=en}}</ref> Duplantis je pobijedio nakon preskočenih šest metara, što je bio njegov 118. skok od šest ili više metara.<ref>{{Cite news |date=27. kolovoza 2025 |title=Olyslagers wins latest duel with high jump rival ahead of world champs |url=https://www.abc.net.au/news/2025-08-28/nicola-olyslagers-wins-high-jump-diamond-league-in-zurich/105706212 |access-date=9. kolovoza 2026 |work=ABC News |language=en-AU}}</ref> Na [[Svjetsko prvenstvo u atletici 2025.|Svjetskome prvenstvu]] u [[Tokio|Tokiju]] Duplantis je [[15. rujna]] osvojio svoju treću svjetsku titulu zaredom u skoku s motkom. Naslov svjetskoga prvaka donio mu je skok od 6,15 metara u nikada kompetitivnijemu finalu muškoga skoka s motkom na natjecanju globalne razine, gdje je sedam skakača preskočilo 5,90 ili više metara.<ref>{{Cite web |title=Duplantis breaks world pole vault record with 6.30m in Tokyo {{!}} News {{!}} Tokyo 25 {{!}} World Athletics Championships |url=https://worldathletics.org/en/competitions/world-athletics-championships/tokyo25/news/report/world-championships-tokyo-25-report-mens-pole-vault |access-date=9. kolovoza 2026 |website=worldathletics.org}}</ref> Duplantis je zatim nastojao postaviti svoj 14. svjetski rekord od 6,30 metara, a to mu je pošlo za rukom u posljednjemu pokušaju. Taj je rezultat ujedno bio četvrti Duplantisov svjetski rekord u 2025. godini, što je za njega bio i rekordan broj oborenih svjetskih rekorda u jednoj godini.<ref>{{Cite web |date=15. rujna 2025 |title=Armand Duplantis soars to third world title and 14th world record |url=https://www.bbc.com/sport/athletics/articles/c1ed6845ng7o |access-date=9. kolovoza 2026 |website=BBC Sport |language=en-GB}}</ref> Nakon prvih dvaju neuspješnih pokušaja Duplantis je napravio dvije promjene koje su se pokazale ključnim za obaranje rekorda. Najprije je pomaknuo stalke za letvicu s njezine standardne pozicije pet centimetara bliže kutiji za odraz, u koju se postavlja motka pri skoku, čime je promijenio kut prelaska preko letvice. Duplantis je poslije otkrio da mu je njegov otac i trener Greg savjetovao da upotrijebi tvrđu motku u trećemu pokušaju kako bi optimizirao odraz pri toj visini. U prijašnjim se pokušajima služio istom motkom kojom je obarao rekorde između 6,20 i 6,29 metara.<ref name=":21" /> Duplantis je bio proglašen europskim sportašem godine [[26. listopada]]. To je bio treći put da je osvojio tu nagradu, a toliko ju je puta jedini još dobio [[Ujedinjeno Kraljevstvo|Britanac]] [[Mo Farah]].<ref>{{Cite web |last=Broadbent |first=Chris |date=25. listopada 2025 |title=Mondo grateful for “beautiful honour” as he is named men's Athlete of the Year |url=https://www.european-athletics.com/home/news/mondo-grateful-for-beautiful-honour-as-he-is-named-athlete-of-the-year |access-date=9. kolovoza 2026|website=www.european-athletics.com |language=en}}</ref> [[World Athletics]] proglasio je Duplatnisa sportašem godine [[30. studenoga]]. Tada je imao 16 osvojenih natjecanja u nizu i postao je prvi skakač s motkom u novijoj povijesti koji dvije godine zaredom nije doživio poraz.<ref>{{Cite news |date=1. prosinca 2025 |title=Swedish pole vault star Armand Duplantis and US hurdler Sydney McLaughlin-Levrone crowned 'Athletes of the Year' |url=https://www.straitstimes.com/sport/duplantis-and-mclaughlin-levrone-crowned-athletes-of-the-year |access-date=9. kolovoza 2026 |work=The Straits Times |language=en |issn=0585-3923}}</ref> Nijedan drugi atletičar koji se natjecao u skakačkim ili bacačkim disciplinama nije tu nagradu osvojio tri puta. Duplantis je tako postao tek treći atletičar s najmanje trima osvojenim nagradama, pridruživši se [[Usain Bolt|Usainu Boltu]], koji ju je osvojio šest puta, i [[Hicham El Guerrouj|Hichamu El Guerrouju]], također trostrukome dobitniku nagrade.<ref>{{Cite web |title=Ian O'Riordan: Why Grand Slam Track is paying a high price for excluding field events |url=https://www.irishtimes.com/sport/athletics/2025/12/06/ian-oriordan-why-grand-slam-track-is-paying-a-high-price-for-excluding-field-events/ |access-date=9. kolovoza 2026 |website=The Irish Times |language=en}}</ref> === 2026: Petnaesti svjetski rekord zaredom, četvrti uzastopni svjetski dvoranski naslov i prekid trogodišnjega pobjedničkog niza=== Dana [[12. ožujka]] Duplantis je poboljšao svoj svjetski rekord za jedan centimetar na [[Mondo Classic|Mondo Classicu]] u [[Uppsala|Uppsali]]. To je bio njegov 15. svjetski rekord i drugi put da je postavio svjetski rekord u [[Švedska|Švedskoj]].<ref name=":26"/> Duplantis je tim skokom od 6,31 metra nadmašio brojku [[Sergej Bubka|Sergeja Bubke]] od 14 uzastopnih svjetskih rekorda. Također, pobjeda mu je na spomenutome natjecanju bila 38. u nizu, računajući još od [[kolovoz|kolovoza]] [[2023.]] godine.<ref>{{Cite news |date=16. ožujka 2026 |title=Pole vault record breaker Armand Duplantis ready for return to 'special' Torun |url=https://www.straitstimes.com/sport/pole-vault-record-breaker-armand-duplantis-ready-for-return-to-special-torun |access-date=9. kolovoza 2026 |work=The Straits Times |language=en |issn=0585-3923}}</ref> Dvije tehničke prilagodbe omogućile su Duplantisu postavljanje najnovijega svjetskog rekorda: produljio je zalet s 20 na 22 koraka i počeo je upotrebljavati tvrđu motku. Godinama je eksperimentirao s tvrđom motkom, ali nije uspijevao doći do željenoga učinka. Ipak, smatrao je da će mu produljeni zalet, koji je uveo posljednjih mjeseci, omogućiti jači odraz, a on bolje savijanje tvrđe motke.<ref>{{Cite web |last=Goulding |first=Grace |date=16. ožujka 2026. |title=Mondo Duplantis eyes 2026 World Athletics Indoor Championships return in Toruń after 15th pole vault world record: "I wanted to make sure I'm still the top dog" |url=https://www.olympics.com/en/news/mondo-duplantis-2026-world-athletics-indoor-championships-return-record-top-dog |access-date=9. kolovoza 2026 |website=Olympics.com}}</ref> Nakon što je [[21. ožujka]] osvojio zlato na [[Svjetsko dvoransko prvenstvo u atletici 2026.|Svjetskome dvoranskom prvenstvu]] u [[Toruń]]u i pritom postavio novi rekord prvenstva skokom od 6,25 metara, Duplantis je postao prvi atletičar koji je osvojio četiri uzastopna svjetska dvoranska naslova.<ref>{{Cite web |last=Fentuo |first=Fentuo Tahiru |date=22. ožujka 2026. |title=World Athletics Indoor Championships 2026: Mondo Duplantis claims fourth successive indoor pole vault title |url=https://www.olympics.com/en/news/world-athletics-indoor-championships-2026-mondo-duplantis-claims-fourth-successive-indoor-pole-vault-title |access-date=9. kolovoza 2026 |website=Olympics.com}}</ref> To mu je bila ukupno deveta svjetska seniorska titula. Od [[2019.]] godine, kada je posljednji put bio poražen na svjetskim ili kontinentalnim prvenstvima, osvojio je 12 velikih titula.<ref>{{Cite web |title=Duplantis soars to 6.25m championship record to win fourth world indoor pole vault title {{!}} News {{!}} Kujawy Pomorze 26 {{!}} World Athletics Indoor Championships |url=https://worldathletics.org/en/competitions/world-athletics-indoor-championships/kujawypomorze26/news/report/wic-kujawy-pomorze-26-report-men-pole-vault |access-date=9. kolovoza 2026 |website=worldathletics.org}}</ref> Nakon posljednjega osvojenog svjetskog dvoranskog naslova izjednačio se sa Sergejem Bubkom, koji je četiri puta bio svjetski dvoranski prvak.<ref name=":27">{{Cite web |date=21. ožujka 2026 |title=Sweden's Duplantis wins fourth world indoor pole vault title |url=https://www.france24.com/en/live-news/20260321-sweden-s-duplantis-wins-fourth-world-indoor-pole-vault-title |access-date=9. kolovoza 2026 |website=France 24 |language=en}}</ref> Duplantis je [[17. svibnja]] postavio novi rekord mitinga [[Dijamantna liga|Dijamantne lige]] u [[Šangaj]]u skokom od 6,12 metara, gdje je i pobijedio. Dana [[27. svibnja]] puštena je u prodaju posebna dječja ulaznica za [[14. kolovoza]], dan kada su se održavale kvalifikacije u skoku s motkom na [[Europsko prvenstvo u atletici 2026.|Europskome prvenstvu]] u [[Birmingham]]u. Nazvana prema Duplantisu, "Mondo Ticket" stajala je samo 6,31 funtu. Njezina je simbolična cijena odgovarala visini trenutačnoga svjetskoga rekorda, a cijela je akcija bila namijenjena poticanju mladih obožavatelja na to da dožive prvenstvo i izbliza prate Duplantisa na djelu.<ref>{{Cite web |title=Duplantis jumps at the chance to bring world record ticket to young fans at Birmingham 2026 |url=https://www.european-athletics.com/home/news/mondo-world-record-ticket |access-date=9. kolovoza 2026 |website=www.european-athletics.com |language=en}}</ref> Nakon gotovo trogodišnje dominacije u skoku s motkom Duplantis je [[7. lipnja]] doživio poraz na mitingu Dijamantne lige u [[Stockholm]]u, gdje je [[Australija|Australac]] [[Kurtis Marschall]] bio bolji od njega. Time se prekinuo njegov niz od 40 uzastopnih pobjeda na natjecanjima koji je započeo još u [[kolovoz|kolovozu]] [[2023.]] godine.<ref>{{Cite web |date=7. lipnja 2026 |title=Aussie pulls off epic upset over hometown king: 'Chuffed it was me' |url=https://7news.com.au/sport/athletics/aussie-first-timer-kurtis-marschall-pulls-off-epic-diamond-league-upset-over-hometown-king-mondo-duplantis-c-22398518 |access-date=9. kolovoza 2026 |website=7NEWS |language=en}}</ref> Osvojivši miting Dijamantne lige u [[Pariz]]u, Duplantis se [[28. lipnja]] vratio pobjedama i obaranju rekorda. Skokom od 6,13 metara postavio je novi rekord mitinga. Taj mu je miting ujedno bio prvo natjecanje nakon vjenčanja. Dana [[10. srpnja]] osvojio je miting Dijamantne lige u [[Monako|Monaku]] skokom od 6,07 metara, čime je poboljšao vlastiti rekord mitinga za dva centimetra. Time je ostvario prvu pobjedu od preseljenja u Monako, odnosno na novome domaćem terenu. Duplantis je također bio potaknuo organizatore na uvrštavanje muškoga skoka s motkom u program Dijamantne lige u Monaku, prema kojemu je dotad bio predviđen skok s motkom samo u ženskoj konkurenciji.<ref>{{Cite web |date=11. srpnja 2026 |title=Duplantis thrives on new home turf in Monaco |url=https://www.france24.com/en/live-news/20260711-duplantis-thrives-on-new-home-turf-in-monaco |access-date=9. kolovoza 2026 |website=France 24 |language=en}}</ref> == Privatni život == Duplantis je na poticaj svoje majke intenzivno učio [[švedski jezik]] preko [[Skype]]a, a taj mu je tečaj bio od velike pomoći. Do [[2020.]] godine uznapredovao je toliko da je smatrao da mnogo bolje i lakše razumije izvorne govornike nego što je prije mogao. Njegova je majka istovremeno tvrdila da se Duplantis sramio javno govoriti švedski, ali da se rado njime služio u privatnoj komunikaciji zbog manjega pritiska.<ref>{{cite web |last=Brenning |first=Patrik |date=20. travnja 2020. |title=Armand Duplantis kan svenska men vågar inte prata |url=https://www.aftonbladet.se/sportbladet/a/opbo1j/manga-tycker-att-han-inte-ar-svensk |url-status=live |archive-url=https://web.archive.org/web/20221219161604/https://www.aftonbladet.se/sportbladet/a/opbo1j/manga-tycker-att-han-inte-ar-svensk |archive-date=19. prosinca 2022 |access-date=10. kolovoza 2026 |work=[[Aftonbladet]] |language=sv}}</ref><ref>{{cite web |date=11. lipnja 2020 |title=Armand Duplantis om sin svenska: 'Mamma vill inte att folk ska snacka skit' |url=https://www.youtube.com/watch?v=nCJ875PRdUI |url-status=live |archive-url=https://web.archive.org/web/20230810125239/https://www.youtube.com/watch?v=nCJ875PRdUI |archive-date=10. kolovoza 2023 |access-date=10. kolovoza 2021 |publisher=[[Expressen]] YouTube Channel}}</ref> Međutim, do [[2021.]] godine njegovo se znanje poboljšalo do razine na kojoj je bez poteškoća davao intervjue u cijelosti na švedskome, što je osobito bilo primijećeno nakon osvajanja olimpijskoga zlata u Tokiju.<ref>{{cite web |date=3. kolovoza 2021 |title=Duplantis efter OS-guldet – i intervju på svenska |url=https://www.youtube.com/watch?v=klJJopIMeuc |url-status=live |archive-url=https://web.archive.org/web/20221219161557/https://www.youtube.com/watch?v=klJJopIMeuc |archive-date=19. prosinca 2022 |access-date=10. kolovoza 2026 |publisher=[[Aftonbladet]] official Youtube channel |language=sv}}</ref> Duplantis je prije toga isticao da mu je napredovanje u švedskome bilo ponešto otežano time što većina Šveđana izvrsno poznaje engleski jezik, pa su izvorni govornici radije razgovarali s njime na engleskome.<ref>{{cite news |last1=Hammarkrantz |first1=Oskar |date=18 September 2020 |title=Duplantis: 'Blir mycket mer igenkänd här än i USA' |url=https://www.svd.se/armand-duplantis-jag-blir-mycket-mer-igenkand-har-an-i-usa |url-status=live |archive-url=https://web.archive.org/web/20211209023227/https://www.svd.se/armand-duplantis-jag-blir-mycket-mer-igenkand-har-an-i-usa |archive-date=9. prosinca 2021 |access-date=10. kolovoza 2026 |newspaper=[[Svenska Dagbladet]] |language=sv}}</ref> [[File:Dalahästen i Avesta 03.jpg|thumb|Letvica u blizini [[Dala konj|dala-konja]] u [[Švedska|švedskome]] mjestu [[Avesta (grad)|Avesti]] podigne se svaki put kada Duplantis obori svjetski rekord (''fotografirano u [[Travanj|travnju]] [[2024.]] godine'').]] Kako bi si priskrbio idealne klimatske uvjete za treniranje tijekom cijele godine, Duplantis je obično provodio zime u [[Louisiana|Louisiani]], a ljeta u [[Uppsala|Uppsali]]. U [[Avesta (grad)|Avesti]], mjestu gdje je Duplantisova majka odrasla, letvica nalik na onu u skoku s motkom podigne se u blizini enormne skuplture [[dala konj|dala-konja]] s rezultatom svakoga novog Duplantisova svjetskog rekorda. Kada je Duplantis prvi put čuo za to, briznuo je u plač od sreće jer je tada postao još svjesniji veličine onoga što je postigao.<ref>{{cite web |last=Ottosson |first=Stefan |date=16. prosinca 2020. |title=Armand Duplantis kunde inte hålla tillbaka tårarna – efter svenska hyllningen: "Bröt ihop när jag såg det" |url=https://www.sportbibeln.se/friidrott/armand-duplantis-kunde-inte-halla-tillbaka-tararna-efter-svenska-hyllningen-jag-brot-ihop-nar-jag-sag-det/ |url-status=live |archive-url=https://web.archive.org/web/20210803162617/https://www.sportbibeln.se/friidrott/armand-duplantis-kunde-inte-halla-tillbaka-tararna-efter-svenska-hyllningen-jag-brot-ihop-nar-jag-sag-det/ |archive-date=3. kolovoza 2021 |access-date=10. kolovoza 2021 |publisher=Sportbibeln |language=sv}}</ref> U [[listopad]]u [[2025.]] godine [[Zračna luka Stockholm-Arlanda]] dodala je Duplantisa svojoj galeriji portreta "Welcome to my hometown" ([[srpskohrvatski jezik|sh.]] 'Dobro došli u moj rodni grad'), koja postoji još od [[2005.]] godine u dijelu za prikupljanje prtljage. Galerija odaje počast osobama koje su svojim iznimnim doprinosima obilježile regije [[Stockholm]]a i [[Uppsala|Uppsale]] primjerice u sportu, kulturi, znanosti, gospodarstvu i drugim područjima.<ref>{{Cite web |last=Orban |first=André |date=14. listopada 2025. |title=World record holder Armand Duplantis joins “Welcome to my hometown” gallery at Stockholm Arlanda Airport |url=https://www.aviation24.be/airports/stockholm-arlanda-arn/world-record-holder-armand-duplantis-joins-welcome-to-my-hometown-gallery-at-stockholm-arlanda-airport/ |access-date=10. kolovoza 2025 |website=Aviation24.be |language=en-GB}}</ref> [[File:Guests at the 2026 Met Gala 442 (Armand Duplantis and Desiré Inglander).jpg|thumb|Duplantis i Inglander na [[Met Gala|Met Gali]] [[2026.]] godine.]] Duplantis se oženio švedskim modelom i kreatoricom sadržaja Desiré Inglander [[2026.]] godine.<ref>{{Cite news |last=Landén |first=Petter |last2=Thunborg |first2=Peter |date=20. ožujka 2026. |title=Armand och Desiré Duplantis har gift sig i hemlighet |url=https://www.expressen.se/sport/friidrott/armand-och-desire-duplantis-har-gift-sig-i-hemlighet/ |access-date=10. kolovoza 2026 |work=[[Expressen]] |language=Swedish}}</ref> Par se upoznao u Švedskoj [[2020.]] godine na jednoj zabavi sredinom ljeta, a Duplantis je zaprosio Inglander [[2024.]] godine za vrijeme snimanja za ''[[Vogue Scandinavia]]'' u [[New York]]u.<ref>{{Cite news |date=11. listopada 2024 |title=Olympic Champion Mondo Duplantis and Desiré Inglander Announce Their Engagement |url=https://www.vogue.com/article/mondo-duplantis-desire-inglander-engaged |work=Vogue}}</ref> Nakon vjenčanja Duplantis je prodao svoj stan u Stockholmu i preselio se u [[Monako]], a dotada je živio u [[SAD|Sjedinjenim Američkim Državama]] i Švedskoj.<ref>{{Cite web |last=AFP |date=7. svibnja 2025.|title=Duplantis promises new home Monaco a world record |url=https://www.freemalaysiatoday.com/category/sports/2026/05/08/duplantis-promises-new-home-monaco-a-world-record |access-date=10. kolovoza 2026 |website=Free Malaysia Today {{!}} FMT |language=en}}</ref> Duplantis je objavio svoj prvi singl "[[Bop (pjesma, Mondo)|Bop]]" pod imenom Mondo [[28. veljače]] [[2025.]] godine, a napisao ga je s Emilom Bergom i Rasmusom Wahlbergom, kao i ostalih 30-ak pjesama.<ref>{{Cite web|url=https://www.sverigesradio.se/artikel/duplantis-ovantade-drag-sa-later-nya-karriaren|title=Duplantis oväntade drag – så låter nya karriären|date=25 February 2025|language=sv|publisher=[[Sveriges Radio]]|access-date=10. kolovoza 2026}}</ref><ref name="vibes">{{Cite web|url=https://www.svt.se/kultur/armand-duplantis-slapper-nya-laten-bop-nervost|title=Armand Duplantis om nya låten "Bop": "Den är vibes och kul"|date=28. veljače 2025.|language=sv|first=Moa|last=Lindstedt|publisher=[[Sveriges Television]]|access-date=10. kolovoza 2026}}</ref><ref>{{Cite web|url=https://www.sverigesradio.se/artikel/stavhopparen-armand-duplantis-debuterar-som-artist|title=Stavhopparen Armand Duplantis debuterar som artist: "Lite nervöst"|date=28. veljače 2025|language=sv|publisher=[[Sveriges Radio]]|access-date=10. kolovoza 2026}}</ref> Njegov je debi zauzeo 31. mjesto na švedskoj listi singlova.<ref>{{Cite web|url=https://sverigetopplistan.se/chart/41/?dspy=2025&dspp=10|title=Veckolista Singlar, vecka 10|publisher=[[Sverigetopplistan]]|language=sv|access-date=10. ožujka 2026}}</ref> Nakon njega objavio je niz drugih singlova poput pjesme "4L" u [[lipanj|lipnju]] [[2025.]], "Feelin' Myself" u [[veljača|veljači]] [[2026.]] i "Location" u [[travanj|travnju]] 2026. godine.<ref>{{Cite web |date=14. lipnja 2025 |title=Armand Duplantis to Release Love-Driven Single "4L" {{!}} Sweden Herald |url=https://swedenherald.com/article/armand-duplantis-to-release-new-music-this-month |access-date=10. kolovoza 2026 |website=Sweden Herald |language=en}}</ref><ref>{{Cite web |last=Nottingham |first=Juliet |date=3. lipnja 2026. |title=Mondo Duplantis reveals his ultimate ambition: a Grammy |url=https://www.olympics.com/en/news/mondo-duplantis-reveals-ultimate-ambition-grammy |access-date=10. lipnja 2026 |website=Olympics.com}}</ref> U [[ožujak|ožujku]] 2026. godine [[World Athletics]] angažirao je Duplantisa da stvori službenu himnu za novo prvenstvo u atletici, odnosno [[World Athletics Ultimate Championship]], čije će se prvo izdanje održati iste godine.<ref>{{Cite news |date=23. ožujka 2026 |title=From world records to world anthems, new creative jump for Duplantis |url=https://www.straitstimes.com/sport/from-world-records-to-world-anthems-new-creative-jump-for-duplantis |access-date=10. kolovoza 2026 |work=The Straits Times |language=en |issn=0585-3923}}</ref> == Postignuća == Podatci u nastavku preuzeti su sa službene mrežne stranice [[World Athletics]]a.<ref name="WAprofile" /> === Međunarodna natjecanja === {| class="wikitable sortable plainrowheaders""max-width:40em;" !scope="col"| Godina !scope="col"| Natjecanje !scope="col"| Mjesto !scope="col"| Plasman !scope="col"| Rezultat !scope="col"| Bilješka |- |align="center"|[[2015.]] |[[Svjetsko prvenstvo u atletici (U18) 2015.|Svjetsko prvenstvo (U18)]] |{{flagicon|COL}} [[Cali]] |style="text-align: center"bgcolor=gold|1. mjesto |align="center"|5,30 m |align="center"|CR<ref name=":25"/> |- |align="center"|[[2016.]] |[[Svjetsko prvenstvo u atletici (U20) 2016.|Svjetsko prvenstvo (U20)]] |{{flagicon|POL}} [[Bydgoszcz]] |style="text-align: center"bgcolor=cc9966|3. mjesto |align="center"|5,45 m |align="center"|<ref>{{Cite web |title=Report: men's pole vault – IAAF World U20 Championships Bydgoszcz 2016 |url=https://worldathletics.org/news/report/world-u20-championships-men-pole-vault |access-date=10. kolovoza 2026 |website=worldathletics.org}}</ref> |- |style="text-align: center"rowspan=2|[[2017.]] |[[Europsko prvenstvo u atletici (U20) 2017.|Europsko prvenstvo (U20)]] |{{flagicon|ITA}} [[Grosseto]] |style="text-align: center"bgcolor=gold|1. mjesto |align="center"|5,65 m |align="center"|CR<ref name=":39" /> |- |[[Svjetsko prvenstvo u atletici 2017.|Svjetsko prvenstvo]] |{{flagicon|UK}} [[London]] |align="center"|9. mjesto |align="center"|5,50 m |align="center"|<ref>{{Cite web |title=Report: men's pole vault final – IAAF World Championships London 2017 {{!}} REPORT {{!}} World Athletics |url=https://worldathletics.org/news/report/mens-pole-vault-final-world-championships-lon |access-date=10. kolovoza 2026 |website=worldathletics.org}}</ref> |- |style="text-align: center"rowspan=3|[[2018.]] |[[Svjetsko dvoransko prvenstvo u atletici 2018.|Svjetsko dvoransko prvenstvo]] |{{flagicon|UK}} [[Birmingham]] |align="center"|7. mjesto |align="center"|5,70 m i |align="center"|<ref>{{Cite web|url=https://media.aws.iaaf.org/competitiondocuments/pdf/6019/AT-PV-M-f----.RS6.pdf?|title=Final results|access-date=10. kolovoza 2026}}</ref> |- |[[Svjetsko prvenstvo u atletici (U20) 2018.|Svjetsko prvenstvo (U20)]] |{{flagicon|FIN}} [[Tampere]] |style="text-align: center"bgcolor=gold|1. mjesto |align="center"|5,82 m |align="center"|CR<ref name=":45"/> |- |[[Europsko prvenstvo u atletici 2018.|Europsko prvenstvo]] |{{flagicon|GER}} [[Berlin]] |style="text-align: center"bgcolor=gold|1. mjesto |align="center"|6,05 m |align="center"|CR WU20R<ref name=":47"/> |- |align="center"|[[2019.]] |[[Svjetsko prvenstvo u atletici 2019.|Svjetsko prvenstvo]] |{{flagicon|Katar}} [[Doha]] |style="text-align: center"bgcolor=silver|2. mjesto |align="center"|5,97 m |align="center"|<ref name=":50"/> |- |style="text-align: center"rowspan=2|[[2021.]] |[[Europsko dvoransko prvenstvo u atletici 2018.|Europsko dvoransko prvenstvo]] |{{flagicon|POL}} [[Toruń]] |style="text-align: center"bgcolor=gold|1. mjesto |align="center"|6,05 m i |align="center"|CR<ref name=":55"/> |- |[[Ljetne olimpijske igre 2020.|Olimpijske igre]] |{{flagicon|Japan}} [[Tokio]] |style="text-align: center"bgcolor=gold|1. mjesto |align="center"|6,02 m |align="center"|<ref>Nakon što je osigurao zlato, sva je tri puta bezuspješno pokušao preskočiti 6,19 metara za postavljanje novoga svjetskog rekorda. Vidi {{Cite web |date=3. kolovoza 2021 |title=Mondo Duplantis fails to break world record but strolls to pole-vault gold |url=http://www.theguardian.com/sport/2021/aug/03/mondo-duplantis-fails-to-break-world-record-but-strolls-to-pole-vault-gold|access-date=10. kolovoza 2026 |website=The Guardian |language=engl.|archive-date=3. veljače 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20230203020710/https://www.theguardian.com/sport/2021/aug/03/mondo-duplantis-fails-to-break-world-record-but-strolls-to-pole-vault-gold|url-status=live}}</ref> |- |style="text-align: center"rowspan=3|[[2022.]] |[[Svjetsko dvoransko prvenstvo u atletici 2022.|Svjetsko dvoransko prvenstvo]] |{{flagicon|SRB}} [[Beograd]] |style="text-align: center"bgcolor=gold|1. mjesto |align="center"|6,20 m i |align="center"|WR CR<ref name=":69"/> |- |[[Svjetsko prvenstvo u atletici 2022.|Svjetsko prvenstvo]] |{{flagicon|USA}} [[Eugene, Oregon]] |style="text-align: center"bgcolor=gold|1. mjesto |align="center"|6,21 m |align="center"|WR CR<ref name=":71"/> |- |[[Europsko prvenstvo u atletici 2022.|Europsko prvenstvo]] |{{flagicon|GER}} [[München]] |style="text-align: center"bgcolor=gold|1. mjesto |align="center"|6,06 m |align="center"|CR<ref name=":74"/> |- |align="center"|[[2023.]] |[[Svjetsko prvenstvo u atletici 2023.|Svjetsko prvenstvo]] |{{flagicon|Mađarska}} [[Budimpešta]] |style="text-align: center"bgcolor=gold|1. mjesto |align="center"|6,10 m |align="center"|<ref name=":80"/> |- |style="text-align: center"rowspan=3|[[2024.]] |[[Svjetsko dvoransko prvenstvo u atletici 2024.|Svjetsko dvoransko prvenstvo]] |{{flagicon|UK}} [[Glasgow]] |style="text-align: center"bgcolor=gold|1. mjesto |align="center"|6,05 m i |align="center"|<ref name=":83"/> |- |[[Europsko prvenstvo u atletici 2024.|Europsko prvenstvo]] |{{flagicon|ITA}} [[Rim]] |style="text-align: center"bgcolor=gold|1. mjesto |align="center"|6,10 m |align="center"|CR<ref name=":89"/> |- |[[Ljetne olimpijske igre 2024.|Olimpijske igre]] |{{flagicon|Francuska}} [[Pariz]] |style="text-align: center"bgcolor=gold|1. mjesto |align="center"|6,25 m |align="center"|WR OR<ref name=":90"/> |- |style="text-align: center"rowspan=2|[[2025.]] |[[Svjetsko dvoransko prvenstvo u atletici 2025.|Svjetsko dvoransko prvenstvo]] |{{flagicon|CHN}} [[Nanjing]] |style="text-align: center"bgcolor=gold|1. mjesto |align="center"|6,15 m i |align="center"|<ref>{{Cite web |last=Mills |first=Steven |date=22. ožujka 2025. |title=Duplantis vaults to a hat-trick of world indoor titles in Nanjing |url=https://www.european-athletics.com/home/news/duplantis-vaults-to-a-hat-trick-of-world-indoor-titles-in-nanjing |access-date=10. kolovoza 2026 |website=www.european-athletics.com |language=en}}</ref> |- |[[Svjetsko prvenstvo u atletici 2025.|Svjetsko prvenstvo]] |{{flagicon|JAP}} [[Tokio]] |style="text-align: center"bgcolor=gold|1. mjesto |align="center"|6,30 m |align="center"|WR CR |- |style="text-align: center"rowspan=2|[[2026.]] |[[Svjetsko dvoransko prvenstvo u atletici 2026.|Svjetsko prvenstvo]] |{{flagicon|POL}} [[Toruń]] |style="text-align: center"bgcolor=gold|1. mjesto |align="center"|6,25 m i |align="center"|CR |- |[[Europsko prvenstvo u atletici 2026.|Europsko prvenstvo]] |{{flagicon|UK}} [[Birmingham]] |style="text-align: center"bgcolor=gold|1. mjesto |align="center"|6,15 m |align="center"|CR |} '''Legenda:''' {{small| : CR označuje rekord prvenstva. : WU20R označuje svjetski rekord u kategoriji mlađih od 20 godina. : WR označuje svjetski rekord. : OR označuje olimpijski rekord. : i označuje rezultat postignut u dvorani. }}</div> === Dijamantna liga === {| class="wikitable" width="80%" style="text-align:center" ! rowspan="2"|Miting !! colspan="17"| Godina nastupa |- ! [[2018.]] !! [[2019.]] !! [[2021.]] !! [[2022.]] !! [[2023.]] !! [[2024.]] !! [[2025.]] !! [[2026.]] |- |align=left|{{nowrap|[[Prefontaine Classic]]}}<br>{{small|{{nowrap|{{flagicon|USA}} [[Eugene, Oregon]]}}}} | align="center"|{{nowrap|4.}}<br>{{small|{{nowrap|5,71 m}}}} | align="center" bgcolor="gold"|{{nowrap|'''1.'''}}<br>{{small|{{nowrap|5,93 m}}}} |- |- ! Ukupno !! !! !! [[File:Diamond blue.svg|24px]] !! |} [[File:Diamond blue.svg|24px]] 2021. [[File:Diamond blue.svg|24px]] 2022. [[File:Diamond blue.svg|24px]] 2023. [[File:Diamond blue.svg|24px]] 2024. [[File:Diamond blue.svg|24px]] 2025. {| class="wikitable" |+ !Datum !Miting !Grad !Plasman !Rezultat |- |[[27. svibnja]] [[2017.]] |[[Prefontaine Classic]] |{{flagicon|USA}} [[Eugene, Oregon]] |align="center"| 4. mjesto |align="center"|5,71 m |- |[[6. srpnja]] [[2017.]] |[[Athletissima]] |{{flagicon|SUI}} [[Lausanne]] |align="center"| 4. mjesto |align="center"|5,73 m |- |[[10. lipnja]] [[2018.]] |[[Bauhaus-galan]] |{{flagicon|SWE}} [[Stockholm]] |align="center" bgcolor="gold"| 1. mjesto |align="center"|5,86 m |- |[[30. lipnja]] [[2018.]] |[[Meeting de Paris]] |{{flagicon|FRA}} [[Pariz]] |align="center" bgcolor="silver"| 2. mjesto |align="center"|5,90 m |- |[[21. srpnja]] [[2018.]] |[[London Müller Anniversary]] |{{flagicon|GBR}} [[London]] |align="center" bgcolor="#cc9966"| 3. mjesto |align="center"|5,86 m |- |[[31. kolovoza]] [[2018.]] |[[Mémorial Van Damme]] |{{flagicon|BEL}} [[Bruxelles]] |align="center"| 7. mjesto |align="center"|5,68 m |- |[[13. lipnja]] [[2019.]] |[[Bislett Games]] |{{flagicon|NOR}} [[Oslo]] |align="center"| 4. mjesto |align="center"|5,81 m |- |[[30. lipnja]] [[2019.]] |[[Prefontaine Classic]] |{{flagicon|USA}} [[Eugene, Oregon]] |align="center" bgcolor="gold"| 1. mjesto |align="center"|5,93 m |- |[[5. srpnja]] [[2019.]] |[[Athletissima]] |{{flagicon|SUI}} [[Lausanne]] |align="center" bgcolor="#cc9966"| 3. mjesto |align="center"|5,81 m |- |[[12. srpnja]] [[2019.]] |[[Meeting Herculis]] |{{flagicon|MON}} [[Monako]] |align="center" bgcolor="silver"| 2. mjesto |align="center"|5,92 m |- |[[29. kolovoza]] [[2019.]] |[[Weltklasse Zürich]] |{{flagicon|SUI}} [[Zürich]] |align="center" bgcolor="silver"| 2. mjesto |align="center"|5,82 m |- |[[23. svibnja]] [[2021.]] |[[Müller grand prix|Müller Grand Prix]] |{{flagicon|GBR}} [[Gateshead]] |align="center" bgcolor="silver"| 2. mjesto |align="center"|5,55 m |- |[[1. srpnja]] [[2021.]] |[[Bislett Games]] |{{flagicon|NOR}} [[Oslo]] |align="center" bgcolor="gold"| 1. mjesto |align="center"|6,01 m |- |[[4. srpnja]] [[2021.]] |[[Bauhaus-galan]] |{{flagicon|SWE}} [[Stockholm]] |align="center" bgcolor="gold"| 1. mjesto |align="center"|6,02 m |- |[[26. kolovoza]] [[2021.]] |[[Athletissima]] |{{flagicon|SUI}} [[Lausanne]] |align="center"| 4. mjesto |align="center"|5,62 m |- |[[28. kolovoza]] [[2021.]] |[[Meeting de Paris]] |{{flagicon|FRA}} [[Pariz]] |align="center" bgcolor="gold"| 1. mjesto |align="center"|6,01 m |- |[[3. rujna]] [[2021.]] |[[Mémorial Van Damme]] |{{flagicon|BEL}} [[Bruxelles]] |align="center" bgcolor="gold"| 1. mjesto |align="center"|6,05 m |- |[[9. rujna]] [[2021.]] |[[Weltklasse Zurich]] |{{Drapeau|SUI}} [[Zurich]] |align="center" bgcolor="gold"| {{1er}} |{{unité|6.06|m}} |- |14 mai 2022 |[[Ooredoo Doha Meeting]] |{{Drapeau|QAT}} [[Doha]] |align="center" bgcolor="gold"| {{1er}} |{{unité|6.02|m}} |- |27 mai 2022 |[[Prefontaine Classic]] |{{Drapeau|USA}} [[Eugene (Oregon)|Eugene]] |align="center" bgcolor="gold"| {{1er}} |{{unité|5.91|m}} |- |16 juin 2022 |[[Bislett Games]] |{{Drapeau|NOR}} [[Oslo]] |align="center" bgcolor="gold"| {{1er}} |{{unité|6.02|m}} |- |30 juin 2022 |[[Bauhaus-Galan]] |{{Drapeau|SWE}} [[Stockholm]] |align="center" bgcolor="gold"| {{1er}} |{{unité|6.16|m}} |- |2 septembre 2022 |[[Mémorial Van Damme]] |{{Drapeau|BEL}} [[Belgique]] |align="center" bgcolor="silver"| {{2e}} |{{unité|5.81|m}} |- |8 septembre 2022 |[[Weltklasse Zurich]] |{{Drapeau|SUI}} [[Zurich]] |align="center" bgcolor="gold"| {{1er}} |{{unité|6.07|m}} |- |15 juin 2023 |[[Bislett Games]] |{{Drapeau|NOR}} [[Oslo]] |align="center" bgcolor="gold"| {{1er}} |{{unité|6.01|m}} |- |2 juillet 2023 |[[Bauhaus-Galan]] |{{Drapeau|SWE}} [[Stockholm]] |align="center" bgcolor="gold"| {{1er}} |{{unité|6.05|m}} |- |16 juillet 2023 | [[Mémorial Kamila Skolimowska|Silesia Memorial]] |{{Drapeau|POL}} [[Chorzów]] |align="center" bgcolor="gold"| {{1er}} |{{unité|6.01|m}} |- |21 juillet 2023 |[[Meeting Herculis]] |{{Drapeau|MON}} [[Monaco]] |align="center"| {{4e}} |{{unité|5.72|m}} |- |31 août 2023 |[[Weltklasse Zurich]] |{{Drapeau|SUI}} [[Zurich]] |align="center" bgcolor="gold"| {{1er}} |{{unité|6.00|m}} |- |8 septembre 2023 |[[Mémorial Van Damme]] |{{Drapeau|BEL}} [[Belgique]] |align="center" bgcolor="gold"| {{1er}} |{{unité|6.10|m}} |- |17 septembre 2023 |[[Prefontaine Classic]] |{{Drapeau|USA}} [[Eugene (Oregon)|Eugene]] |align="center" bgcolor="gold"| {{1er}} |{{unité|6.23|m}} ([[Record du monde du saut à la perche|WR]]) |- |20 avril 2024 |[[Diamond League Xiamen]] |{{Drapeau|CHN}} [[Xiamen]] |align="center" bgcolor="gold"| {{1er}} |{{unité|6.24|m}} ([[Record du monde du saut à la perche|WR]]) |- |27 avril 2024 |[[Yangtze Delta Athletics Gala]] |{{Drapeau|CHN}} [[Suzhou]] |align="center" bgcolor="gold"| {{1er}} |{{unité|6.00|m}} |- |2 juin 2024 |[[Bauhaus-Galan]] |{{Drapeau|SWE}} [[Stockholm]] |align="center" bgcolor="gold"| {{1er}} |{{unité|6.00|m}} |- |7 juillet 2024 |[[Meeting de Paris]] |{{Drapeau|FRA}} [[Paris]] |align="center" bgcolor="gold"| {{1er}} |{{unité|6.00|m}} |- |21 août 2024 |[[Athletissima]] |{{Drapeau|SUI}} [[Lausanne]] |align="center" bgcolor="gold"| {{1er}} |{{unité|6.15|m}} |- |25 août 2024 | [[Mémorial Kamila Skolimowska|Silesia Memorial]] |{{Drapeau|POL}} [[Chorzów]] |align="center" bgcolor="gold"| {{1er}} |{{unité|6.26|m}} ([[Record du monde du saut à la perche|WR]]) |- |13 septembre 2024 |[[Mémorial Van Damme]] |{{Drapeau|BEL}} [[Belgique]] |align="center" bgcolor="gold"| {{1er}} |{{unité|6.11|m}} |- |26 avril 2025 |[[Diamond League Xiamen]] |{{Drapeau|CHN}} [[Xiamen]] |align="center" bgcolor="gold"| {{1er}} |{{unité|5.92|m}} |- |3 mai 2025 |[[Yangtze Delta Athletics Gala]] |{{Drapeau|CHN}} [[Suzhou]] |align="center" bgcolor="gold"| {{1er}} |{{unité|6.11|m}} |- |12 juin 2025 |[[Bislett Games]] |{{Drapeau|NOR}} [[Oslo]] |align="center" bgcolor="gold"| {{1er}} |{{unité|6.15|m}} |- |15 juin 2025 |[[Bauhaus-Galan]] |{{Drapeau|SWE}} [[Stockholm]] |align="center" bgcolor="gold"| {{1er}} |{{unité|6.28|m}} ([[Record du monde du saut à la perche|WR]]) |- |11 juillet 2025 |[[Meeting Herculis]] |{{Drapeau|MON}} [[Monaco]] |align="center" bgcolor="gold"| {{1er}} |{{unité|6.05|m}} |- |16 août 2025 | [[Mémorial Kamila Skolimowska|Silesia Memorial]] |{{Drapeau|POL}} [[Chorzów]] | align="center" bgcolor="gold"|{{1er}} |{{unité|6.10|m}} |- |10 juillet 2026 |[[Meeting Herculis]] |{{Drapeau|MON}} [[Monaco]] |align="center" bgcolor="gold"|{{1er}} |6,07 m |- |27 juillet 2025 |[[Weltklasse Zurich]] |{{Drapeau|SUI}} [[Zurich]] | align="center" bgcolor="gold" |{{1er}} |{{unité|6.00|m}} |- |16 mai 2026 |[[Shaoxing meeting|Shaoking meeting]] |{{Drapeau|CHN}} [[Shaoxing|Shaoking]] |align="center" bgcolor="gold"|{{1er}} |6,12 |- |7 juin 2026 |[[Bauhaus-Galan]] |{{Drapeau|NOR}} [[Oslo]] |align="center" bgcolor="gold"|{{1er}} |5,80 m |- |28 juin 2026 |[[Meeting de Paris]] |{{Drapeau|FRA}} [[Paris]] |align="center" bgcolor="gold"|{{1er}} |6,13m |- |18 juillet 2026 |[[London Grand Prix|Novuna London Athletics]] |{{Drapeau|GBR}} [[Londres]] |align="center" bgcolor="silver"|2e |5,95 m |- |20 août 2026 |[[Athletissima|Athletissima Lausanne]] |{{Drapeau|SUI}} [[Lausanne]] |align="center" bgcolor="gold"|{{1er}} |6,21m |- |20 août 2026 | [[Mémorial Kamila Skolimowska|Silesia Memorial]] |{{Drapeau|POL}} [[Chorzów]] |align="center" bgcolor="gold"|{{1er}} |6,20m |} == Napomene == {{notelist}} == Reference == {{reflist}} == Vanjske veze == {{commonscat}} * [https://worldathletics.org/athletes/-/14679502 Armand Duplantis] na [[World Athletics]] * [https://www.european-athletics.com/historical-data/athletes/-/14679502 Armand Duplantis] na [[European Athletics]] * [https://www.diamondleague.com/athlete/14679502 Armand Duplantis] na [[Dijamantna liga|Diamond League]] * [https://www.olympics.com/en/athletes/armand-duplantis Armand Duplantis] na [[Međunarodni olimpijski odbor|Olympics.com]] * [https://sok.se/idrottare/idrottare/a/armand-duplantis.html Armand Duplantis] na [[Švedski olimpijski odbor|Sveriges Olympiska Kommitté]] * [https://www.olympedia.org/athletes/146747 Armand Duplantis] na [[Olympedia|Olympediji]] *[https://intersportstats.com/athletes/3000046184 Armand Duplantis] na InterSportStats 1l7pslw07v626e4xpbl6t4vbhl2ezz5 42681158 42681143 2026-08-25T18:14:46Z Ekvatarina 270952 /* Dijamantna liga */ 42681158 wikitext text/x-wiki {{Infokutija sportista |ime = Armand Duplantis |headercolor = lightsteelblue |slika = Armand Duplantis(cropped) Budapest 2023.jpg |nadimci = Mondo |puno_ime = Armand Gustav Duplantis |datum_rođenja = [[10. studenoga]] [[1999.]] |mjesto_rođenja = {{flagicon|SAD}} [[Lafayette, Louisiana]], [[SAD]]|država = {{flagicon|Švedska}} [[Švedska]] |nacionalnost = {{flagicon|Švedska}} [[Švedska|Šveđanin]]<br> {{flagicon|SAD}} [[SAD|Amerikanac]] |sport = [[atletika]] |discipline = [[skok s motkom]] |visina = 1,81 m<ref name="Paris 2024 DUPLANTIS">{{cite web |url=https://olympics.com/en/paris-2024/athlete/armand-duplantis_1569203 |title=DUPLANTIS Armand |work=[[Ljetne olimpijske igre 2024.|Paris 2024 Olympics]] |access-date=20. ožujka 2026. |archive-date=23. kolovoza 2024 |archive-url=https://web.archive.org/web/20240823034124/https://olympics.com/en/paris-2024/athlete/armand-duplantis_1569203 |url-status=dead }}</ref> |treneri = Greg i Helena Duplantis<ref name="Paris 2024 DUPLANTIS"/> |klub = [[Upsala IF]]<ref name="Paris 2024 DUPLANTIS"/> |or= 6,31 m '''WR''' ([[skok s motkom]])<br>10,37 s ([[Trka na 100 metara|100 m]])<ref name="worldathletics.org DUPLANTIS"/> |medalje = {{Medalje sport | [[Atletika]]: [[Skok s motkom]]}} {{MedalCountry|{{flagcountry|Švedska}}}} {{MedaljeNatjecanje|oi}} {{Medalje zlato | [[Olimpijada 2020|Tokio 2020.]] | skok s motkom}} {{Medalje zlato | [[Olimpijada 2024|Pariz 2024.]] | skok s motkom}} {{MedaljeNatjecanje|[[Svjetska prvenstva u atletici|Svjetska prvenstva]]}} {{Medalje zlato | [[Svjetsko prvenstvo u atletici 2022.|Eugene 2022.]] | skok s motkom}} {{Medalje zlato | [[Svjetsko prvenstvo u atletici 2023.|Budimpešta 2023.]] | skok s motkom}} {{Medalje zlato | [[Svjetsko prvenstvo u atletici 2025.|Tokio 2025.]] | skok s motkom}} {{Medalje srebro | [[Svjetsko prvenstvo u atletici 2019.|Doha 2019.]] | skok s motkom}} {{MedaljeNatjecanje|Dijamantna liga}} {{Medalje zlato | [[2021.]] | skok s motkom}} {{Medalje zlato | [[2022.]] | skok s motkom}} {{Medalje zlato | [[2023.]] | skok s motkom}} {{Medalje zlato | [[2024.]] | skok s motkom}} {{Medalje zlato | [[2025.]] | skok s motkom}} {{MedaljeNatjecanje|Svjetska dvoranska prvenstva}} {{Medalje zlato | Beograd 2022.| skok s motkom}} {{Medalje zlato | Glasgow 2024.| skok s motkom}} {{Medalje zlato | Nanjing 2025.| skok s motkom}} {{Medalje zlato | Toruń 2026.| skok s motkom}} {{MedaljeNatjecanje|[[Europska prvenstva u atletici|Europska prvenstva]]}} {{Medalje zlato | [[Europsko prvenstvo u atletici 2018.|Berlin 2018.]]| skok s motkom}} {{Medalje zlato | [[Europsko prvenstvo u atletici 2022.|München 2022.]]| skok s motkom}} {{Medalje zlato | [[Europsko prvenstvo u atletici 2024.|Rim 2024.]]| skok s motkom}} {{Medalje zlato | [[Europsko prvenstvo u atletici 2026.|Birmingham 2026.]]| skok s motkom}} {{MedaljeNatjecanje|Europska dvoranska prvenstva}} {{Medalje zlato | Toruń 2021.| skok s motkom}} {{MedaljeNatjecanje|Svjetska juniorska prvenstva}} {{Medalje zlato | Tampere 2018.| skok s motkom}} {{Medalje bronca | Bydgoszcz 2016.| skok s motkom}} {{MedaljeNatjecanje|Europska juniorska prvenstva}} {{Medalje zlato | Grosseto 2017.| skok s motkom}} {{MedaljeNatjecanje|Svjetska prvenstva za mlađe juniore}} {{Medalje zlato | Cali 2015.| skok s motkom}} |supružnici = Desiré Duplantis (r. Inglander)<br>(2026. – ''danas'')}} '''Armand Gustav Duplantis''' ([[Lafayette, Louisiana]], [[10. studenoga]] [[1999.]]), poznat kao '''Mondo''', [[Švedska|švedsko]]-[[SAD|američki]] je [[Skok s motkom|skakač s motkom]]. Svjetski je rekorder (6,31 m), dvostruki olimpijski pobjednik, četverostruki svjetski dvoranski prvak i trostruki osvajač svjetskih prvenstava na otvorenome. Pet puta osvojio je i [[Dijamantna liga|Dijamantnu ligu]].<ref name="worldathletics.org DUPLANTIS">{{cite web |url= https://worldathletics.org/athletes/sweden/armand-duplantis-14679502 |title=Armand DUPLANTIS|work=worldathletics.org |access-date=20. ožujka 2026.}}</ref> Svoje svjetske uspjehe postiže još od 15. godine, kada je osvojio [[Svjetsko prvenstvo za mlađe juniore u atletici 2015.|Svjetsko prvenstvo za mlađe juniore]] [[2015.]] godine. Od tada je osvojio niz ostalih prestižnih titula, uključujući i prva mjesta, čime je postao jedan od rijetkih sportaša koji je osvojio svjetska prvenstva u atletici kao mlađi junior, junior i senior.<ref name=":4">{{Cite news |last=Fameso |first=Funmilayo |date=28. kolovoza 2024.|title=Usain Bolt of Pole Vaulting: 9 fascinating things about the GOAT of athletics with TEN world records |url=https://www.pulsesports.co.ke/athletics/story/usain-bolt-of-pole-vaulting-9-fascinating-things-about-the-goat-of-athletics-with-ten-world-records-2024082807152685975 |work=Pulse Sports |access-date=27. ožujka 2026.}}</ref> Duplantis je i četverostruki europski prvak. Svoju je prvu europsku titulu osvojio [[2018.]] godine, kada je postavio trenutačni svjetski rekord za mlađe od 20 godina, a zatim [[2022.]], [[2024.]] i [[2026.]] godine. Godine 2018. bio je proglašen europskom i svjetskom atletskom zvijezdom u usponu, a dvije godine kasnije najboljim svjetskim atletičarom. Svoje je prvo europsko dvoransko zlato osvojio [[2021.]] godine, iste godine kada je na [[Olimpijada 2020.|Olimpijskim igrama u Tokiju]] prvi put postao olimpijski prvak. Sljedeće je sezone oborio svjetski rekord tri puta, osvojio naslove svjetskoga prvaka i na otvorenome i u dvorani, postao europski prvak i osvajač [[Dijamantna liga|Dijamantne lige]], a konačno i preskočio šest ili više metara 22 puta;<ref name=":20">{{Cite web |date=16. lipnja 2025 |title=Mondo's 14th world record: what's fuelling this streak? |url=https://www.redbull.com/se-en/armand-duplantis-pole-vaulter-personal-life-portrait |access-date=27. ožujka 2026.|website=Red Bull}}</ref> na temelju svega toga bio je proglašen najboljim i europskim i svjetskim atletičarom godine. Nakon toga nastavio je obarati vlastite svjetske rekorde više puta godišnje: [[2023.]] godine dva puta, [[2024.]] tri puta, od kojih je jedan bio na [[Ljetne olimpijske igre 2024.|Olimpijskim igrama u Parizu]], a [[2025.]] godine četiri puta. Bio je proglašen najboljim atletičarom godine četiri puta dosada (2020., 2022., 2023. i 2025. godine), a osvojio je nagradu [[Laureus (nagrada)|Laureus]] 2025. godine.<ref name=":20"/> Pobijedivši u pet uzastopnih finala natjecanja, u razdoblju od 2021. do 2025. godine, Duplantis je također postao peterostruki osvajač Dijamantne lige. Duplantis je na natjecanjima preskočio šest ili više metara najviše puta u povijesti atletike,<ref name=":20"/> a ukupno je postavio 15 svjetskih rekorda.<ref name=":22">{{Cite web |title=World Record Progression of Pole Vault|url=https://worldathletics.org/records/by-progression/15143?type=1 |access-date=3. svibnja 2026. |work=[[World Athletics]]}}</ref> Nakon što je [[Renaud Lavillenie]] [[2014.]] godine preskočio 6,16 metara, Duplantis se javio kao sljedeći svjetski rekorder 2020. godine, kada je preskočio 6,17 metara. Od te je preskočene visine bio jedini koji je postavljao nove svjetske rekorde sve do svoga najnovijega, odnosno onoga od 6,31 metra iz [[2026.]] godine. Od listopada 2025. godine preskakao je šest ili više metara tijekom osam uzastopnih sezona, u ukupno 79 natjecanja, počevši od [[2018.]] godine, kada je preskočio 6,05 metara na [[Europsko prvenstvo u atletici 2018.|Europskome prvenstvu u Berlinu]]. Duplantis je jedan od samo četvorice skakača koji su preskočili 6,10 metara ili više; ostali su [[Emmanouil Karalis]], Renauld Lavillenie i [[Sergej Bubka]].<ref>{{Cite web |date=29. srpnja 2025|title=Manolo Karalis Inches Closer to Pole Vault History |url=http://www.tovima.com/sports/manolo-karalis-inches-closer-to-pole-vault-history/ |access-date=3. svibnja 2026. |website=tovima.com}}</ref><ref>{{Cite web |last=Staff |date=1. ožujka 2026.|title=Emmanouil Karalis: Historic 6.17m vault, congratulations from Bubka |url=https://www.hellenic.news/en/article/sports/athletics/emmanoyil-karalis-istoriko-alma-sta-617m-ke-sygxaritiria-apo-mpoumpka |access-date=3. svibnja 2026.|website=Hellenic.News |language=en}}</ref> Prema statistici iz ožujka 2026. godine, tu je visinu svladao na 36 od ukupno 49 natjecanja na kojima je neki atletičar toliko preskočio:<ref>{{Cite news |last=Tharme |first=Liam |date=12. kolovoza 2025. |title=Mondo Duplantis sets 13th pole vault world record of his career, third of 2025 |url=https://www.nytimes.com/athletic/6549502/2025/08/12/mondo-duplantis-pole-vault-world-records/ |access-date=3. svibnja 2026.|work=The New York Times |issn=0362-4331}}</ref><ref>{{Cite web |date=1. ožujka 2026 |title=Emmanouil Karalis overtakes Renaud Lavillenie to become second highest pole vaulter in history behind Mondo Duplantis |url=https://www.olympics.com/en/news/athletics-emmanouil-karalis-overtakes-renaud-lavillenie-second-highest-pole-vaulter-history-mondo-duplantis |access-date=10. ožujka 2026|website=Olympics.com}}</ref> 24 puta na otvorenome i 12 puta u dvorani. Duplantis se naširoko smatra najboljim skakačem s motkom svih vremena.<ref name=":1">{{Cite news |last=Tharme |first=Liam |date=15. rujna 2025. |title=Mondo Duplantis, the making of a generational talent: 'It's like I'm a performing artist' |url=https://www.nytimes.com/athletic/6575839/2025/09/11/mondo-duplantis-profile-world-championships-tokyo-sweden/ |access-date=3. svibnja 2026. |work=The New York Times |issn=0362-4331}}</ref><ref>{{Cite web |last=Mull |first=Cory |title=Mondo Duplantis Breaks World Record For 14th Time, Earning Third World Pole Vault Title |url=https://www.forbes.com/sites/corymull/2025/09/15/mondo-duplantis-breaks-world-record-for-14th-time-earning-third-world-title/ |access-date=3. svibnja 2026.|website=Forbes}}</ref> == Rani život == Armand Gustav Duplantis<ref>{{Cite web |date=24. srpnja 2021 |title=Avslöjar Mondos okända mellannamn: "Ingen kallar mig något annat" |url=https://www.aftonbladet.se/sportbladet/a/4zgA9o/franska-avslojandet-mondos-okanda-mellannamn |access-date=7. svibnja 2026. |website=Aftonbladet}}</ref> rodio se [[10. studenoga]] [[1999.]] godine<ref name="WAprofile">{{cite web |title=Armand Duplantis – Athlete Profile |url=https://www.worldathletics.org/athletes/sweden/armand-duplantis-14679502 |website=[[World Athletics]] |access-date=7. svibnja 2026|archive-date=9. srpnja 2023 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230709231226/https://worldathletics.org/athletes/sweden/armand-duplantis-14679502 |url-status=live}}</ref> u sportskoj obitelji u [[Lafayette, Louisiana|Lafayetteu, Louisiani]].<ref name=":1" /> Njegov otac Greg, podrijetlom [[SAD|Amerikanac]], nekadašnji je skakač s motkom (osobni mu je rekord iznosio 5,80 metara), a majka Helena (rođena Hedlund), [[Švedska|Šveđanka]], bivša je [[Sedmoboj|sedmobojka]] i [[Odbojka|odbojkašica]].<ref name="advocate">{{cite news |newspaper=The Advocate|url=http://theadvocate.com/sports/acadianapreps/11646428-123/pole-vaulter-armand-duplantis-clearing |title=Pole vaulter Armand Duplantis clearing new heights |date=4. ožujka 2015. |access-date=7. svibnja 2026. |author=Raymond A. Partsch III |archive-date=16. veljače 2020 |archive-url=https://web.archive.org/web/20200216203953/https://www.theadvocate.com/acadiana/sports/high_schools/article_96588e5e-a358-5573-b046-415e9512c502.html |url-status=dead}}</ref> Duplantisu je [[Engleski jezik|engleski]] materinji jezik, a [[švedski]] je učio tijekom odrastanja,<ref>{{Cite web |last=Hendricks |first=Maggie |date=1. kolovoza 2024. |title=Paris 2024 athletics: Get to know Swedish star Mondo Duplantis |url=https://www.olympics.com/en/news/paris-2024-athletics-get-to-know-swedish-star-mondo-duplantis |access-date=7. svibnja 2026. |website=Olympics.com}}</ref><ref>{{Cite web |date=2. ožujka 2025|title=Mondo Duplantis shatters the pole vault record for an incredible 11th time |url=https://www.redbull.com/se-en/armand-duplantis-pole-vaulter-personal-life-portrait |access-date=7. svibnja 2026. |website=Red Bull}}</ref> osobito provodeći ljeta s djedom i bakom u Švedskoj.<ref>{{Cite web |date=7. ožujka 2022 |title=Duplantis pushed to heights by sibling rivalry and family coaching |url=https://www.france24.com/en/live-news/20220307-duplantis-pushed-to-heights-by-sibling-rivalry-and-family-coaching |access-date=7. svibnja 2026 |publisher=[[France 24]] |language=en}}</ref> Andreas i Antoine, njegova starija braća, te Johanna, mlađa sestra, također se bave sportom odmalena. Andreas je predstavljao Švedsku kao skakač s motkom na svjetskim juniorskim prvenstvima u atletici [[2009.]] i [[2012.]] godine, a Antoine je od istoga sporta odustao kako bi se bavio [[Bejzbol|bejzbolom]] u srednjoj školi. U tome je sportu brzo napredovao i postao je kapetan ekipe [[Državni univerzitet Louisiane|Državnoga sveučilišta Louisiane]] [[2019.]] godine, kada su postizali najveće uspjehe.<ref>{{Cite news |url=http://www.nola.com/lsu/index.ssf/2015/07/lsu_freshman_antoine_duplantis.html |title=LSU freshman Antoine Duplantis meshes strong mental approach with athleticism as he steps into a chance to compete |newspaper=NOLA.com |author=Randy Rosetta |date=13. srpnja 2015. |access-date=7. svibnja 2026. |archive-date=21. srpnja 2015 |archive-url=https://web.archive.org/web/20150721194028/http://www.nola.com/lsu/index.ssf/2015/07/lsu_freshman_antoine_duplantis.html |url-status=live}}</ref> Johanna se profesionalno bavi skokom s motkom i također predstavlja Švedsku na natjecanjima. Duplantis je završio srednju školu u Lafayetteu [[2018.]] godine, a potom je obrazovanje nastavio, poput svojih roditelja i starije braće, na Državnome sveučilištu Louisiane, ali od njega je odustao 2019. godine, nakon prve godine studija, kako bi se posvetio profesionalnoj karijeri.<ref>{{Cite web |last=@mondohoss600 |date=10. lipnja 2019. |title=Friendships and memories to last a lifetime. #foreverlsu #borntofly |url=https://x.com/mondohoss600/status/1138131078512816133 |access-date=7. svibnja 2026. |website=[[Twitter|X]]}}</ref> == Rana karijera == {{external media |float = left |topic = [[YouTube]] |video1 = [https://www.youtube.com/watch?v=guSvVZ-3BrM 2006–2016 world record progression] }} Duplantis se prvi put okušao u skoku s motkom kod kuće, u Lafayetteu, Louisiani, kada je imao četiri godine. Od tada je počeo u njemu uvelike napredovati.<ref name="split" /> Prvi je svjetski rekord u svojoj dobnoj kategoriji postavio sa sedam godina. Kada mu je bilo deset godina, preskočio je 3,86 metara, čime je oborio tadašnji svjetski rekord za tu dob, ali također za dob od 11 i 12 godina.<ref name="split">{{cite web |url=http://www.milesplit.com/articles/143231/national-freshman-pv-record-holder-armand-duplantis-wants-the-world |title=National freshman PV record holder Armand Duplantis wants the world |author=Johanna Gretschel |work=MileSplit United States |date=14. siječnja 2015. |access-date=8. svibnja 2026. |publisher=MileSplit |archive-date=25. listopada 2018 |archive-url=https://web.archive.org/web/20181025112924/http://www.milesplit.com/articles/143231/national-freshman-pv-record-holder-armand-duplantis-wants-the-world |url-status=live}}</ref><ref>{{cite web |url=http://www.maxpreps.com/news/dCOA-6WFEd-YiQAcxJSkrA/louisianas-10-year-old-pole-vault-prodigy.htm |title=Louisiana's 10-year-old pole vault prodigy |publisher=MaxPreps|author=Dave Krider |date=11. kolovoza 2010. |access-date=8. svibnja 2026. |archive-date=23. siječnja 2023 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230123113534/https://www.maxpreps.com/news/dCOA-6WFEd-YiQAcxJSkrA/louisianas-10-year-old-pole-vault-prodigy.htm |url-status=live}}</ref> Od srpnja [[2015.]] godine nositelj je svjetskih rekorda u svim dobnim kategorija od 7. do 12. godine; držao je i svjetski rekord za trinaestogodišnjake sve do svibnja 2015. godine.<ref name="split" /><ref>{{cite web |url=http://www.vg.no/sport/friidrett/paal-13-feiret-17-mai-som-verdensrekordholder-i-stav/a/23454003/ |title=Pål (13) feiret 17. mai som verdensrekordholder i stav |publisher=vg.no |date=18. svibnja 2015.|access-date=8. svibnja 2026 |author=Øystein Jarlsbo |work=VG |archive-date=22. srpnja 2015 |archive-url=https://web.archive.org/web/20150722113511/http://www.vg.no/sport/friidrett/paal-13-feiret-17-mai-som-verdensrekordholder-i-stav/a/23454003/ |url-status=live}}</ref> Duplantis je dobio nadimak Mondo ([[talijanski jezik|tal.]]: 'svijet') još kada je bio dječak, a dao mu ga je očev najbolji prijatelj, [[Italija|Talijan]] sa [[Sicilija|Sicilije]]. Prvo su ga zvali "Mondo Man", a nakon nekoga vremena ustalila se kraća verzija, "Mondo". Od tada ga je taj nadimak pratio cijeloga života, a pokazao se prikladnim s obzirom na njegovu kasniju svjetsku dominaciju i sve oborene rekorde u profesionalnoj sportskoj karijeri – čak je bio svojevrsni nagovještaj njegova uspjeha.<ref name=":4" /><ref>{{Cite news |last=Breskin |first=Billie Miro |date=7 June 2024 |title=5 things you didn't know about Mondo Duplantis |url=https://www.voguescandinavia.com/articles/5-things-you-didnt-know-about-mondo-duplantis |archive-url=https://web.archive.org/web/20240806203734/https://www.voguescandinavia.com/articles/5-things-you-didnt-know-about-mondo-duplantis |url-status=dead |archive-date=6 August 2024 |access-date=31 October 2024 |work=Vogue Scandinavia}}</ref> === 2015. – 2016: Svjetski prvak i švedski predstavnik (U18) === U prvome razredu srednje škole, odnosno [[2015.]] godine, postavio je državne rekorde za brucoše i na otvorenome i u dvorani te je osvojio nagradu za najboljega srednjoškolskog sportaša godine.<ref>{{Cite web |date=10. srpnja 2015 |title=Lafayette High pole vaulter Armand Duplantis named Gatorade Louisiana Track & Field Athlete of the Year |url=https://www.theadvocate.com/new_orleans/sports/high_schools/lafayette-high-pole-vaulter-armand-duplantis-named-gatorade-louisiana-track-field-athlete-of-the-year/article_554b5b71-87ff-5457-8c36-bcdbad2723c5.html |access-date=12. svibnja 2026 |publisher=The Advocate}}</ref> U lipnju iste godine obznanio je da će na međunarodnim natjecanjima predstavljati [[Švedska|Švedsku]] u [[skok s motkom|skoku s motkom]].<ref>{{cite web |date=3. lipnja 2015 |title=Stavhoppartalang valde Sverige och Avesta |url=http://www.dalademokraten.se/sport/friidrott/stavhoppartalang-valde-sverige-och-avesta |url-status=dead |archive-url=https://web.archive.org/web/20150923212724/http://www.dalademokraten.se/sport/friidrott/stavhoppartalang-valde-sverige-och-avesta |archive-date=23. rujna 2015 |access-date=12. svibnja 2026 |publisher=Dala-Demokraten}}</ref><ref name="exp">{{cite news |author=Ludvig Holmberg |date=2. lipnja 2015. |title=Supertalangen byter landslag till Sverige |url=http://www.expressen.se/sport/friidrott/supertalangen-byter-landslag-till-sverige/ |url-status=live |archive-url=https://web.archive.org/web/20180930011619/http://www.expressen.se/sport/friidrott/supertalangen-byter-landslag-till-sverige/ |archive-date=30. rujna 2018 |access-date=20. srpnja 2015 |newspaper=Expressen}}</ref> Kao dvojni državljanin, mogao je umjesto Švedske izabrati [[Sjedinjene Američke Države]]. Prema riječima Jonasa Anshelma, izbornika švedske reprezentacije u skoku s motkom, koji ga je i pozvao, Duplantis je prvo htio nastupati za SAD, ali odlučio se za Švedsku djelomično zato što je Anshelm bio ponudio Duplantisovu ocu da se priključi timu kao trener.<ref>{{Cite AV media |url=https://www.youtube.com/watch?si=_n5gj24Jwb34GRKg&v=dhOWmWSFEiQ&feature=youtu.be |title=How Mondo Duplantis chose Sweden 🇸🇪 over USA 🇺🇸 |date=11 September 2021|publisher=International Olympic Committee|access-date=15 August 2024 |via=YouTube}}</ref><ref>{{cite web |last1=Roy |first1=Neelabhra |date=3. kolovoza 2024. |title=Why did Mondo Duplantis represent Sweden ahead of USA? All about the pole vaulting superstar's allegiance explained |url=https://www.sportskeeda.com/us/olympics/news-how-mondo-duplantis-represent-sweden-ahead-usa-all-pole-vaulting-superstar-s-allegiance-explained |website=sportskeeda.com}}</ref> Duplantis je također izjavio da ga je na odluku navelo bratovo pozitivno iskustvo u reprezentaciji i vlastita ljubav prema Švedskoj, koju osjeća odmalena. Iako mu je to olakšalo izbor, i dalje je osjećao snažnu povezanost s [[Lafayette, Louisiana|Lafayetteom]].<ref>{{cite web |date=2. kolovoza 2021 |title=Hatet från USA mot Duplantis |url=https://www.expressen.se/sport/os-2021/hatet-fran-usa-mot-duplantis/ |url-status=live |archive-url=https://web.archive.org/web/20210802093725/https://www.expressen.se/sport/os-2021/hatet-fran-usa-mot-duplantis/ |archive-date=2. kolovoza 2021 |access-date=12. svibnja 2026|work=Expressen}}</ref> Duplantis je prvi put predstavljao Švedsku na [[Svjetsko prvenstvo za mlađe juniore u atletici 2015.|Svjetskome prvenstvu za mlađe juniore]] [[2015.]] godine u [[Cali]]ju, u [[Kolumbija|Kolumbiji]], gdje je osvojio zlato. Ondje je iz prvoga pokušaja preskočio konačnih 5,30 metara, čime je poboljšao osobni rekord za dva centimetra, i postavio novi svjetski juniorski rekord, zajedno s [[Ukrajina|Ukrajincem]] [[Vladislav Malikin|Vladislavom Malikinom]].<ref>{{cite news |url=https://www.dn.se/sport/sveriges-nya-supertalang-fixade-guld-direkt/ |newspaper=Dagens Nyheter|title=Sveriges nya supertalang fixade guld direkt |date=20. srpnja 2015. |access-date=20. svibnja 2026. |author=Pontus Roos |archive-date=28. srpnja 2015. |archive-url=https://web.archive.org/web/20150728000558/http://www.dn.se/sport/sveriges-nya-supertalang-fixade-guld-direkt/ |url-status=live}}</ref><ref name=":25">{{cite web |url=http://www.iaaf.org/news/report/cali-2015-boys-pole-vault1 |title=Boys' pole vault – IAAF World Youth Championships, Cali 2015 |author=Cathal Dennehy |publisher=[[World Athletics|IAAF]] |date=19. srpnja 2015. |access-date=20. svibnja 2026 |archive-date=23. srpnja 2015 |archive-url=https://web.archive.org/web/20150723203211/http://www.iaaf.org/news/report/cali-2015-boys-pole-vault1 |url-status=live}}</ref> Natječući se za Švedsku, Duplantis je prvo bio član atletskoga kluba naziva [[IK Stål]] u [[Avesta (grad)|Avesti]], gradu u kojemu žive njegovi djed i baka, a onda se priključio majčinome bivšem klubu, [[Upsala IF|Upsali IF-u]], [[2016.]] godine.<ref name=sa-kunde-duplantis>{{cite web | url=https://www.unt.se/sport/friidrott/artikel/sa-kunde-duplantis-lockas-till-uppsala-det-var-en-bra-peng/rx4ye6vl | title=Så kunde Duplantis lockas till Uppsala: "Det var en bra peng" | date=9. srpnja 2024. |work=Upsala Nya Tidning | first=Henrik | last=Söderlund }}</ref><ref>{{cite web | url=https://www.friidrottsstatistik.se/atswe.php?Gender=1&ID=170852 | title=Friidrottsstatistik | publisher=Swedish Athletics Association }}</ref> Dana [[6. veljače]] 2016. godine Duplantis je preskočio 5,49 metara na natjecanju za srednjoškolce u [[Baton Rouge, Louisiana|Baton Rogueu]], postavivši time novi svjetski rekord za šesnaestogodišnjake, svjetski juniorski dvoranski rekord i državni dvoranski rekord za srednjoškolce. Bio je prvi srednjoškolski sportaš koji je preskočio 18 stopa u dvorani.<ref>{{cite web |url=http://www.milesplit.com/articles/174941/mondo-duplantis-breaks-pole-vault-national-high-school-record |title=Mondo Duplantis Breaks Pole Vault National High School Record! |author=Johanna Gretschel |publisher=MileSplit |date=6. veljače 2016. |access-date=20. svibnja 2026 |archive-date=14. lipnja 2016 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160614205444/http://www.milesplit.com/articles/174941/mondo-duplantis-breaks-pole-vault-national-high-school-record |url-status=live}}</ref><ref>{{cite news |url=http://www.expressen.se/sport/friidrott/svenska-stortalangen-slog-varldsrekordet/ |newspaper=Expressen |author=Ludvig Holmberg |title=Svenska stortalangen slog världsrekordet |date=7. veljače 2016. |access-date=20. svibnja 2026 |archive-date=16. travnja 2016 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160416023639/http://www.expressen.se/sport/friidrott/svenska-stortalangen-slog-varldsrekordet/ |url-status=live}}</ref> [[Grčka|Grk]] [[Emmanouil Karalis]], Duplantisov vršnjak, preskočio je njegov svjetski rekord samo tjedan dana kasnije.<ref>{{cite web |url=http://www.iaaf.org/news/report/tallinn-kazmirek-saunders-ames |title=Kazmirek gets world-leading heptathlon total in Tallinn – indoor round-up |author=Steven Mills |publisher=IAAF |date=14. veljače 2016. |access-date=20. svibnja 2026 |archive-date=21. svibnja 2016 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160521020819/http://www.iaaf.org/news/report/tallinn-kazmirek-saunders-ames |url-status=live}}</ref> === 2017.: Svjetski rekord i europski prvak (U20) === Preskočivši 5,75 metara na natjecanju [[Millrose Games]], Duplantis je [[11. veljače]] [[2017.]] godine postavio svjetski dvoranski juniorski rekord, koji je [[IAAF]] ratificirao.<ref>{{cite web |url=https://www.iaaf.org/news/report/millrose-games-2017-wilson-hassan-jenkins-tru |title=IAAF: Wilson, Hassan and Okolo shine on night of world leads and records at Millrose Games |website=iaaf.org|access-date=11. srpnja 2026.|archive-date=16. veljače 2020.|archive-url=https://web.archive.org/web/20200216203053/https://www.worldathletics.org/news/report/millrose-games-2017-wilson-hassan-jenkins-tru|url-status=live}}</ref><ref>{{Cite news |last=Mulkeen |first=Jon |date=24. prosinca 2018. |title=A look back at the ratified world records set in 2018 |url=https://worldathletics.org/news/news/athletics-world-records-2018 |access-date=11. studenoga 2026. |work=World Athletics News}}</ref><ref name=":10">{{Cite news |last=Boal |first=Erik |date=12. veljače 2018. |title=Emmanouil Karalis Sets World U20 Indoor Pole Vault Record, Mondo Duplantis Still Has Better Clearance |url=https://www.runnerspace.com/gprofile.php?mgroup_id=44531&do=news&news_id=510786 |access-date=11. srpnja 2026. |work=RunnerSpace}}</ref> Točno mjesec dana kasnije, [[11. ožujka]], Duplantis je taj rekord prestigao nakon što je preskočio 5,82 metra na državnome natjecanju za srednjoškolce u [[New York]]u.<ref>{{Cite news |last=Mulkeen |first=Jon |date=12. ožujka 2017. |title=Duplantis and Cunningham break world indoor U20 records in New York |url=https://worldathletics.org/news/report/duplantis-new-balance-nationals-pole-vault-20 |access-date=11. srpnja 2026. |work=World Athletics Report}}</ref> Međutim, taj rezultat nije bio priznat kao novi svjetski rekord zato što se nije proveo antidopinški test na natjecanju, pa se rekord od 5,75 metara zadržao kao službeni sve do [[2018.]] godine.<ref name=":9">{{Cite news |last=Boal |first=Erik |date=13. siječnja 2018. |title=Morris is first female to clear 16 feet in meet history, Duplantis elevates mark to 19-1.50 as both stars produce world-leading efforts |url=https://www.runnerspace.com/news.php?news_id=505956 |access-date=11. srpnja 2026. |work=Runmer Space}}</ref><ref name=":10" /> Duplantis je oborio osobni rekord [[1. travnja]] [[2017.]] godine na [[Texas Relays]]u, gdje je preskočio 5,90 metara. Time je postavio novi svjetski rekord u kategoriji ispod 20 godina, čime je prestigao prijašnji rekord [[Maksim Tarasov|Maksima Tarasova]] od 5,80 metara. Tarasov je postavio taj rekord još [[1989.]] godine, a istu je visinu uspio preskočiti još samo [[Raphael Holzdeppe]] [[2008.]] godine.<ref name=":37">{{Cite news |last=Gretschel |first=Johanna |date=2. travnja 2017. |title=Mondo Destroys Pro Field, Breaks World Junior Record By 10cm |url=https://www.flotrack.org/articles/5063380-mondo-destroys-pro-field-breaks-world-junior-record-by-10cm |access-date=11. srpnja 2026. |work=Flosports}}</ref><ref>{{Cite news |date=8. rujna 2017. |title=World records ratified |url=https://worldathletics.org/news/press-release/henriques-duplantis-world-records-ratified |access-date=11. studenoga 2026. |work=World Athletics Press Release}}</ref> Duplantisov je rekord također postao novi švedski seniorski rekord u skoku s motkom, koji je dotada držao [[Oscar Janson]] s preskočenom visinom od 5,87 metara iz [[2003.]] godine.<ref>{{Cite news |last=Mulkeen |first=Jon |date=2. travnja 2017. |title=Duplantis breaks world U20 pole vault record at Texas Relays |url=https://worldathletics.org/news/report/lindon-victor-decathlon-texas |access-date=11. srpnja 2026. |work=World Athletics Report}}</ref> IAAF je službeno priznao taj rekord [[2. prosinca]] [[2017.]] godine, a isto je učinio i [[USATF]], koji je time potvrdio novi američki juniorski rekord.<ref>{{cite web |url=http://www.legacy.usatf.org/usatf/files/48/48a09327-8d22-4be0-adc5-dd8bc3667e9c.pdf |title=USA Track & Field Records Report – 2017 |website=usatf.org|access-date=11. srpnja 2026.|archive-date=12. kolovoza 2026|archive-url=https://web.archive.org/web/20220812053653/http://www.legacy.usatf.org/usatf/files/48/48a09327-8d22-4be0-adc5-dd8bc3667e9c.pdf|url-status=dead}}</ref> Na [[Europsko prvenstvo u atletici za juniore 2017|Europskome prvenstvu za juniore]], održanome u [[Grosseto|Grossetu]], Duplantis je [[23. srpnja]] osvojio zlato s preskočenih 5,65 metara, a to je postao i rekord u okviru IAAF-ovih natjecanja. Pobjedu je već osigurao drugim skokom, odnosno nakon što je iz prvoga pokušaja preskočio 5,55 metara. Ipak, odlučio je onda podići ljestvicu na 5,65 metara za svoj treći skok da bi u konačnici prestigao Tarasov rekord od 5,60 metara iz [[1989.]] godine.<ref name=":39">{{Cite news |date=23. srpnja 2017|title=Duplantis surpasses championship record for pole vault gold |url=https://www.european-athletics.com/news/duplantis-surpasses-championship-record-for-pole-vault-gold |access-date=11. srpnja 2026. |work=European Athletics News}}</ref> === 2018.: Svjetski juniorski prvak, prva velika seniorska titula i prvi skok preko šest metara === [[File:WK040289 polsstok duplantis.jpg|thumb|upright|Duplantis u skoku s motkom na [[Svjetsko dvoransko prvenstvo u atletici 2018.|Svjetskome dvoranskom prvenstvu]] [[2018.]] godine u [[Birmingham]]u.]] Duplantis je sezonu [[2018.]] godine otvorio novim osobnim dvoranskim rekordom. Postigao ga je na natjecanju u [[Reno, Nevada|Renou, Nevadi]] [[12. siječnja]] preskočivši 5,83 metara, a bio bi priznat i kao novi svjetski juniorski rekord da se nisu nerazmotreno prekršila neka IAAF-ova pravila.<ref>{{Cite news |date=14. siječnja 2018 |title=Duplantis vaults 5.83m in Reno – indoor round-up |url=https://worldathletics.org/news/report/mondo-duplantis-world-indoor-pole-vault-recor?__nextLocale=en |access-date=27. srpnja 2026 |work=World Athletics Report}}</ref> Naime, IAAF je [[2003.]] godine promijenio propisanu dužinu klinova na kojima leži letvica koju se preskače u skoku s motkom sa 75 milimetara na 55 milimetara. Budući da su se organizatori na natjecanju za muškarce koristili klinovima od 75 milimetara, što se otkrilo dva dana nakon samoga natjecanja, postignute rezultate IAAF nije mogao priznati kao službene. S druge strane, na natjecanju za žene upotrijebljeni su klinovi propisanih dimenzija. Dodatni je razlog za nepriznavanje Duplantisova rekorda bio taj što nije bio proveden antidopinški test na samome natjecanju, kao što je bio slučaj s njegovim rekordom od 5,82 metara godinu dana prije na natjecanju u New Yorku. Iako se Duplantis jutro nakon natjecanja testirao pod nadležnošću [[Američka antidopinška agencija|Američke antidopinške agencije]], rezultat testa nije se mogao priznati prema IAAF-ovu pravilu o testiranju na licu mjesta.<ref>{{Cite news |last=Zahn |first=Jennifer |date=18. siječnja 2018. |title=Mondo's Swedish Indoor Record, Men's Pole Vault Summit Marks Invalidated |url=https://www.flotrack.org/articles/6085005-mondos-swedish-indoor-record-mens-pole-vault-summit-marks-invalidated |access-date=22. srpnja 2026 |work=Flotrack}}</ref><ref name=":9" /><ref name=":10" /> Na mitingu skoka s motkom u [[Clermont-Ferrand]]u, u [[Francuska|Francuskoj]], odnosno na [[All Star Perche]]u, Duplantis je [[25. veljače]] preskočio 5,88 metara, čime je oborio svjetski juniorski rekord [[Emmanouil Karalis|Emmanouila Karalisa]]. [[Grčki]] je skakač dotada držao rekord od 5,78 metara, koji je bio postavio [[11. veljače]]. Tada osamnaestogodišnji Duplantis preskočio je iz prvoga pokušaja 5,81 metar, a konačni je rezultat postigao pri trećemu skoku.<ref>{{cite web |title=IAAF: Record Books rewritten in Clermont – Ferrand and College Station |url=https://www.iaaf.org/news/report/clermont-ferrand-pole-vault-sydney-mclaughlin |url-status=live |archive-url=https://web.archive.org/web/20190409153651/https://www.iaaf.org/news/report/clermont-ferrand-pole-vault-sydney-mclaughlin |archive-date=9. travnja 2019 |access-date=27. srpnja 2026 |website=iaaf.org}}</ref><ref name=":8">{{Cite news |date=25. travnja 2018 |title=World records ratified |url=https://worldathletics.org/news/press-release/world-u20-records-ratified-duplantis |access-date=27. srpnja 2026 |work=World Athletics Press Release}}</ref> Duplantisu je [[27. ožujka]] odobreno jednokratno izuzeće od pravila 6.1.3 propisanoga statutom državnoga srednjoškolskog sportskog saveza,{{efn|Louisiana High School Athletic Association (LHSAA).}} čime mu je omogućeno da [[31. ožujka]] nastupi u elitnoj muškoj konkurenciji na Texas Relaysu bez gubitka prava nastupa za svoju srednju školu. Nadležni su prije donošenja službene odluke o tome bili kritizirani zbog toga što je to pravilo uopće postojalo. Naime, njime se zabranjivao nastup srednjoškolaca na natjecanjima elitne razine neovisno o sportu kojim se bave, a neki su smatrali smislenijim da se pravilo ograniči samo na sportove koji uključuju fizički kontakt. Godinu dana prije toga Duplantis je nastupio na Texas Relaysu, pri čemu je nosio boje svoje škole. Tek je kasnije shvatio da je time vjerojatno prekršio spomenuto pravilo. Neovisno o tome, osvojio je to natjecanje i postavio novi svjetski juniorski rekord, koji je iznosio 5,90 metara.<ref>{{Cite web |last=Bewers |first=James |date=27. ožujka 2018. |title=LHSAA waiver will allow Mondo Duplantis to maintain eligibility after Texas Relays |url=https://www.theadvertiser.com/story/sports/high-school/2018/03/27/lhsaa-waiver-allow-mondo-duplantis-maintain-eligibility-after-texas-relays/462102002/ |access-date=28. srpnja 2026. |website=The Daily Advertiser}}</ref><ref>{{Cite web |last=Gretschel |first=Johanna |date=27. ožujka 2018.|title=Mondo Duplantis Cleared To Compete At Texas Relays |url=https://www.flotrack.org/articles/6157981-mondo-duplantis-cleared-to-compete-at-texas-relays |access-date=28. srpnja 2026 |website=FloTrack |language=en}}</ref><ref>{{Cite web |last=Singleton |first=Singleton |date=28. ožujka 2018. |title=LHSAA made right decision on Mondo|url=https://www.houmatoday.com/story/sports/high-school/2018/03/28/chris-singletons-column-lhsaa-made-right-decision-on-mondo/12887826007/ |access-date=28. srpnja 2026|website=The Courier}}</ref> [[File:2018 European Athletics Championships Day 7 (45).jpg|thumb|left|upright=1|Osamnaestogodišnji Duplantis nakon osvajanja svoje prve velike seniorske titule na [[Europsko prvenstvo u atletici 2018.|Europskome prvenstvu]] [[2018.]] godine u [[Berlin]]u.]] Na [[Svjetsko juniorsko prvenstvo u atletici 2018.|Svjetskome juniorskom prvenstvu]] 2018. godine, koje se održalo od [[10. srpnja|10.]] do [[15. srpnja]] u [[Tampere]]u, Duplantis je osvojio zlato i oborio rekord natjecanja s preskočenih 5,82 metara.<ref name=":45">{{Cite news |last=Mills |first=Steven |date=srpanj 2018.|title=World Junior Championships Men — An Improbable 100 Winner |url=https://trackandfieldnews.com/article/world-junior-championships-men-an-improbable-100-winner/ |access-date=28. srpnja 2026 |work=Track & Field News}}</ref> Novi je svjetski juniorski rekord postavio na [[Europsko prvenstvo u atletici 2018.|Europskome prvenstvu]] [[12. kolovoza]] 2018. godine u [[Berlin]]u, a iznosio je 6,05 metara. Tada je osvojio i prvu zlatnu medalju na seniorskim natjecanjima. Na tome je nastupu poboljšao svoj osobni rekord za čitavih 12 centimetara i postao najmlađi osvajač toga prvenstva u 84 godine njegova održavanja.<ref>{{Cite news |date=13. kolovoza 2024 |title=Duplantis vaults 6.05m while Asher-Smith completes sprint triple as European Championships conclude |url=https://worldathletics.org/news/report/european-championships-berlin-2018-duplantis |access-date=28. srpnja 2026|work=World Athletics Report}}</ref><ref name=":11">{{Cite web |date=16. kolovoza 2018 |title=Experten: Så högt var Duplantis guldhopp |url=https://www.aftonbladet.se/a/bKrBR3 |url-status=live |archive-url=https://web.archive.org/web/20200217212000/https://www.aftonbladet.se/a/bKrBR3 |archive-date=17. veljače 2020 |access-date=28. srpnja 2026 |website=Aftonbladet}}</ref> Star samo 18 godina i 275 dana, tada je postao i najmlađi ikad koji se pridružio elitnomu klubu skakača, odnosno onim koji su preskočili preko šest metara. Ni [[Sergej Bubka]], koji se tada smatrao najboljim ikad, nije preskočio šest metara sve dok nije imao 21 godinu. Duplantis je svojim skokom od 6,05 metara ostvario četvrti najbolji rezultat u povijesti skoka s motkom, računajući natjecanja na otvorenome i u dvorani, te izjednačio drugi najbolji rezultat na otvorenome.<ref name=":47">{{Cite news |last=Chadband |first=Ian |date=13. kolovoza 2018.|title=Athletics: Golden teenager Duplantis soars to six-metre vault |url=https://www.reuters.com/article/sports/athletics-golden-teenager-duplantis-soars-to-six-metre-vault-idUSKBN1KY0E2/ |access-date=28. srpnja 2026 |work=Reuters}}</ref> == Profesionalna karijera == === 2019. – 2020.: Svjetski viceprvak, prvi i drugi svjetski rekord=== [[File:Armand Duplantis jumps 6.0 m, August 24 2019.jpg|thumb|Duplantis u skoku na visini od šest metara na [[Finnkampenu]] u [[Stockholm]]u [[2019.]] godine.]] Duplantis je [[24. kolovoza]] [[2019.]] godine na [[Finnkampen]]u{{efn|Natjecanje u atletici između Finske i Švedske, koje se održava jednom godišnje.}} u [[Stockholm]]u preskočio šest metara i osvojio zlato, a time je ponovio i svoj najbolji rezultat te sezone. Svojom je pobjedom doprinio, uostalom, ukupnoj pobjedi domaćina, odnosno [[Švedska|Švedske]] nad [[Finska|Finskom]] te godine i u muškoj i u ženskoj konkurenciji.<ref name=":505">{{Cite news |date=26. kolovoza 2019 |title=Duplantis clears 6.00m as hosts Sweden triumph in the Finnkampen |url=https://www.european-athletics.com/news/duplantis-clears-00m-hosts-sweden-triumph-the-finnkampen |access-date=31. srpnja 2026|work=European Athletics News}}</ref> Duplantis je također tim rezultatom postavio novi rekord natjecanja. Dotadašnji je rekord od 5,85 metara držao [[Patrik Klüft|Patrik Kristiansson]], a postavio ga je [[2002.]] godine.<ref>{{Cite web |date=25. kolovoza 2019 |title=Duplantis hyllar fansens stöd: "De bar mig över ribban – är det här jag lever för" |url=https://www.aftonbladet.se/sportbladet/a/MRqqmr/publiken-bar-mig-over-ribban |access-date=31. srpnja 2026 |website=Aftonbladet |language=sv}}</ref> Drugoplasirani je 2019. godine bio Duplantisov sunarodnjak [[Melker Svärd Jacobsson]], koji je preskočio 5,36 metara.{{citation needed|date=srpanj 2026}} Iste je godine [[1. listopada]] osvojio srebrnu medalju na [[Svjetsko prvenstvo u atletici 2019.|Svjetskome prvenstvu]] u [[Doha|Dohi]], gdje je preskočio 5,97 metara iz trećega pokušaja.<ref name=":50">{{cite web |title=Results. Pole Vault Men – Final |url=https://media.aws.iaaf.org/competitiondocuments/pdf/6033/AT-PV-M-f----.RS6.pdf |url-status=live |archive-url=https://web.archive.org/web/20201128160535/https://media.aws.iaaf.org/competitiondocuments/pdf/6033/AT-PV-M-f----.RS6.pdf |archive-date=28. studenoga 2020 |access-date=31. srpnja 2026 |website=iaaf.org}}</ref> Dana [[4. veljače]] [[2020.]] godine Duplantis je na prvome dvoranskom natjecanju sezone, održanome u [[Düsseldorf]]u, preskočio šest metara. Nakon toga tri je puta pokušao preskočiti 6,17 metara i postaviti novi svjetski rekord. Najbliže je uspjehu bio u drugome pokušaju, kada je preskočio letvicu, ali ju je pri padu okrznuo rukom, pa skok nije bio priznat.<ref>{{Cite web |url=https://www.athleticsweekly.com/event-news/armand-duplantis-comes-close-to-world-record-in-dusseldorf-1039927849/ |title=Armand Duplantis comes close to world record in Düsseldorf |work=AW |date=4. veljače 2020|access-date=31. srpnja 2026|archive-date=17. studenoga 2020|archive-url=https://web.archive.org/web/20201117041226/https://athleticsweekly.com/event-news/armand-duplantis-comes-close-to-world-record-in-dusseldorf-1039927849/|url-status=live}}</ref> [[File:Armand Duplantis in 2019-7.jpg|thumb|left|Otac i trener Greg Duplantis (''lijevo'') s Armandom Duplantisom 2019. godine.]] Iako tada nije uspio, već je [[8. veljače]] na dvoranskome natjecanju u [[Toruń]]u preskočio 6,17 metara i oborio svjetski rekord koji je [[Renaud Lavillenie]] držao gotovo šest godina.<ref>{{cite news |url=https://www.bbc.com/sport/athletics/51429055 |title=Armand Duplantis sets pole vault world record in Poland |work=BBC Sport |date=8. veljače 2020 |access-date= 31. srpnja 2026 |archive-date= 10. veljače 2020 |archive-url= https://web.archive.org/web/20200210080135/https://www.bbc.co.uk/sport/amp/athletics/51429055 |url-status= live}}</ref><ref>{{Cite news |date=29. lipnja 2020 |title=World records ratified: Duplantis's 6.17m pole vault, Rojas's indoor triple jump and Cheptegei's 5km |url=https://worldathletics.org/news/press-release/world-record-ratified-duplantis-rojas |access-date=31. srpnja 2026 |work=World Athletics Press Release}}</ref> Tjedan dana poslije toga, [[15. veljače]], na dvoranskome je natjecanju u [[Glasgow]]u poboljšao taj rezultat za jedan centimetar, pa je novi svjetski rekord iznosio 6,18 metara.<ref>{{cite news |title=Armand Duplantis: Pole vaulter sets new world record at Glasgow Indoor Grand Prix |url=https://www.bbc.co.uk/sport/athletics/51514981 |access-date=31. srpnja 2026 |work=BBC Sport |date=15. veljače 2020 |language=en-gb |archive-date=14. rujna 2020 |archive-url=https://web.archive.org/web/20200914132401/https://www.bbc.co.uk/sport/athletics/51514981 |url-status=live}}</ref><ref>{{Cite news |date=21. kolovoza 2020 |title=World records ratified: Duplantis's 6.18m pole vault and Yeshaneh's 1:04:31 half marathon |url=https://worldathletics.org/news/press-release/duplantis-yeshaneh-world-records-ratified |access-date=31. srpnja 2026|work=World Athletics Press Release}}</ref> Duplantis je [[19. veljače]] osvojio miting [[Miting Hauts-de-France Pas-de-Calais|Hauts-de-France Pas-de-Calais]] u [[Liévin]]u preskočivši 6,07 metara, a nakon toga pokušavao je preskočiti 6,19 metara za novi svjetski rekord. Međutim, sva su tri pokušaja bila bezuspješna.<ref>{{Cite news |last=Rowbottom |first=Mike |date=20. veljače 2020 |title=Duplantis tops 6.07m in Lievin, narrowly misses 6.19m |url=https://worldathletics.org/news/report/world-indoor-tour-lievin-duplantis-pole-vault |access-date=31. srpnja 2026}}</ref> Nakon četiri dana, [[23. veljače]], osvojio je [[All Star Perche]] u [[Clermont-Ferrand]]u rezultatom od 6,01 metra. To je bilo njegovo posljednje dvoransko natjecanje te sezone, a završilo je novim trima bezuspješnim pokušajima postavljanja novoga svjetskoga rekorda.<ref>{{Cite news |last=Pretot |first=Julien |date=24. veljače 2020 |title=Athletics: Another miss for Duplantis at 6.19 metres |url=https://www.reuters.com/article/sports/another-miss-for-duplantis-at-6-19-meters-idUSKCN20H0O8/ |access-date=31. srpnja 2026 |work=Reuters}}</ref> Duplantis je neovisno o tome završio sezonu dvoranskih natjecanja kao prvi u povijesti koji je svoje nastupe na pet dvoranskih natjecanja zaredom zaključio skokovima od šest ili više metara.<ref>{{Cite news |date=24. veljače 2020 |title=Indoor round-up: Duplantis scales 6.01m in Clermont-Ferrand, Zhoya smashes world U20 indoor 60m hurdles record |url=https://worldathletics.org/news/report/zhoya-nilsen-indoor-record |access-date=31. srpnja 2026 |work=World Athletics Report}}</ref> Taj je niz nadišao [[2022.]] godine, kada je osvojio i šesto natjecanje rezultatom u tome rangu.{{citation needed|date=srpanj 2025.}} [[File:Armand Duplantis at the 2020 Bauhaus Galan meeting in Stockholm.jpg|thumb|upright|Duplantis na mitingu [[BAUHAUS-galan]] u Stockholmu 2020. godine.]] Dana [[21. veljače]], nakon nastupa u [[Madrid]]u na sedmome i posljednjemu natjecanju elitne razine u sklopu [[World Athletics|WA]]-ovih dvoranskih natjecanja, Duplantis je bio najbolji te sezone na temelju rezultata sa svih tih natjecanja. Njegova najbolja tri rezultata, koje je postigao u Toruńu, Glasgowu i Liévinu, donijela su mu ukupno 36 bodova. Te je godine osvojio svoju prvu [[World Athletics Indoor Tour]] titulu.<ref>{{cite web | url=https://worldathletics.org/competitions/world-athletics-indoor-tour/standings/2020/men | title=World Athletics Indoor Tour |work=World Athletics}}</ref><ref>{{Cite news |date=24. veljače 2020 |title=2020 World Athletics Indoor Tour winners secure wildcards for Nanjing |url=https://worldathletics.org/news/news/indoor-tour-2020-winners |archive-url=https://web.archive.org/web/20200226122943/https://www.worldathletics.org/news/news/indoor-tour-2020-winners |url-status=dead |archive-date=26. veljače 2020 |access-date=1. kolovoza 2026 |work=World Athletics}}</ref> Na natjecanju [[Golden Gala Pietro Mannea]] [[Dijamantna liga|Dijamantne lige]] u [[Rim]]u Duplantis je [[17. rujna]], preskočivši 6,15 metara iz drugoga pokušaja, oborio tadašnji svjetski rekord na otvorenome [[Sergej Bubka|Sergeja Bubke]], koji je iznosio 6,14 metara. Time nije zapravo postavio novi svjetski rekord jer je to učinio već u veljači 2020. godine na natjecanju u dvorani, gdje je preskočio 6,18 metara. Naime, od [[1998.]] godine WA ne dijeli posebno svjetske rekorde u skoku s motkom na one postignute na otvorenome i na one u dvorani. U skladu s time, novi se najbolji dvoranski rezultat računa kao novi svjetski rekord ako je bolji od najboljega rezultata na otvorenome.<ref name=":63">{{Cite news |last=Jeffery |first=Nicole |date=18. rujna 2020 |title=Duplantis scales 6.15m in Rome, world's highest ever outdoor vault |url=https://worldathletics.org/news/report/duplantis-kiplimo-warholm-rome-2020 |access-date=1. kolovoza 2026|work=World Athletics Report}}</ref> === 2021: Olimpijski pobjednik u Tokiju i europski dvoranski prvak === Duplantis je [[6. ožujka]] [[2021.]] godine nastupio na [[Europsko dvoransko prvenstvo u atletici 2021.|Europskome dvoranskom prvenstvu]]. Nakon što se [[Renaud Lavillenie]] povukao s natjecanja zbog ozljede, postao je uvjerljivi favorit za osvajanje zlata.<ref name=":55">{{Cite web |date=7. ožujka 2021 |title=Mondo Duplantis takes European title and comes close with world record attempt |url=https://athleticsweekly.com/event-reports/mondo-duplantis-takes-european-title-and-comes-close-with-world-record-attempt-1039941741/|access-date=1. kolovoza 2021 |website=AW |language=en-GB|archive-date=23. listopada 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20231023151148/https://athleticsweekly.com/event-reports/mondo-duplantis-takes-european-title-and-comes-close-with-world-record-attempt-1039941741/|url-status=live}}</ref> Unatoč tomu, [[Piotr Lisek]] i Lavilleniejev mlađi brat [[Valentin Lavillenie|Valentin]] pružili su mu ozbiljan otpor. Oni su u konačnici osvojili broncu i srebro, a Valentin je pritom postigao najbolji osobni rezultat. S druge strane, Duplantis je skokom od 6,05 metara postavio novi najbolji rezultat prvenstva. Pokušavao je nakon toga preskočiti 6,19 metara i postaviti novi svjetski rekord, ali sva su tri pokušaja bila bezuspješna. Ipak, bio je blizu uspjeha pri drugome skoku.<ref>{{Cite web |title=Duplantis, Ingebrigtsen and Del Ponte triumph at European Indoors |url=https://www.olympicchannel.com/en/stories/news/detail/athletics-duplantis-ingebrigtsen-del-ponte-victorious-european-indoors/|access-date=1. kolovoza 2021 |website=Olympic Channel|archive-date=10. ožujka 2021|archive-url=https://web.archive.org/web/20210310161600/https://www.olympicchannel.com/en/stories/news/detail/athletics-duplantis-ingebrigtsen-del-ponte-victorious-european-indoors/|url-status=live}}</ref> Na [[Ljetne olimpijske igre 2020.|Ljetnim olimpijskim igrama]] u Tokiju, koje su bile odgođene za jednu godinu, Duplantis je osvojio zlatnu medalju nakon preskočenih 6,02 metra iz prvoga pokušaja, a bio je i vrlo blizu obaranja vlastitoga svjetskog rekorda.<ref>{{Cite web |url=https://www.reuters.com/lifestyle/sports/athletics-swedens-duplantis-soars-pole-vault-gold-2021-08-03/ |title=Athletics-Sweden's Duplantis soars to pole vault gold |date=3. kolovoza 2021 |work=[[Reuters]] |access-date=1. kolovoza 2026|archive-date=26. veljače 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20230226103853/https://www.reuters.com/lifestyle/sports/athletics-swedens-duplantis-soars-pole-vault-gold-2021-08-03/|url-status=live}}</ref> Drugoplasirani je [[Chris Nilsen]] bio pun hvale za pobjednika. Usporedio je natjecanje protiv Duplantisa te večeri kao ustrajanje običnoga nogometaša da dosegne razinu na kojoj su [[Lionel Messi]] ili [[Cristiano Ronaldo]], a dodao je i da je njegova nadmoć u konkurenciji među najboljim svjetskim skakačima s motkom "impresivna i nevjerojatna".<ref>{{cite web |url=https://www.expressen.se/sport/os-2021/slar-tillbaka-mot-hatet-mondos-basta-beslut/ |title=Christopher Nilsen slår tillbaka mot hatet mot Armand Duplantis |language=sv |work=[[Expressen]] |date=3. kolovoza 2021 |access-date=1. kolovoza 2026|archive-date=26. veljače 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20230226103855/https://www.expressen.se/sport/os-2021/slar-tillbaka-mot-hatet-mondos-basta-beslut/|url-status=live}}</ref> === 2022: Tri nova svjetska rekorda, prve svjetske titule i druga europska titula === Iako je imao tek 22 godine, Duplantis je [[17. siječnja]] treći put osvojio švedsku nagradu za najboljega sportaša godine{{efn|''Svenska idrottsgalan'' ([[švedski jezik|šved.]]).}} za postignute uspjehe u [[2021.]] godini, a dobio ju je već [[2019.]] i [[2021.]] godine. Naime, osvojio je olimpijsko i europsko dvoransko zlato te preskočio šest ili više metara u 12 od ukupno 17 natjecanja kojima je prisustvovao u 2021. godini.<ref name=":7">{{Cite news |date=18. siječnja 2022 |title=Duplantis is Sweden's Sportsman of the Year for the third time |url=https://www.european-athletics.com/news/duplantis-crowned-swedish-sportsman-of-the-year-for-the-third-time |access-date=3. kolovoza 2026|work=European Athletics}}</ref> Duplantis je [[7. ožujka]] oborio vlastiti svjetski rekord nakon što je preskočio 6,19 metara na dvoranskome natjecanju u [[Beograd]]u.<ref>{{Cite web |title=6.19 ! Duplantis broke the world record in the Arena at the Belgrade Indoor Meeting |url=https://www.worldathletics.org/competitions/world-athletics-indoor-championships/belgrade22/news/report/619-duplantis-broke-the-world-record-in-the-arena-at-the-belgrade-indoor-meeting |access-date=3. kolovoza 2026 |website=worldathletics.org |archive-date=27. ožujka 2022 |archive-url=https://web.archive.org/web/20220327220254/https://worldathletics.org/competitions/world-athletics-indoor-championships/belgrade22/news/report/619-duplantis-broke-the-world-record-in-the-arena-at-the-belgrade-indoor-meeting |url-status=live}}</ref> Dva tjedna nakon, na [[Svjetsko dvoransko prvenstvo u atletici 2022.|Svjetskome dvoranskom prvenstvu]] u Beogradu, osvojio je zlatnu medalju. Preskočivši 6,20 metara, ponovno je oborio svoj svjetski rekord.<ref>{{Cite web |title=Pole Vault Men – Result |url=https://www.worldathletics.org/competitions/world-athletics-indoor-championships/belgrade22/results/men/pole-vault/final/result |access-date=3. kolovoza 2026|website=worldathletics.org |archive-date=23. ožujka 2022 |archive-url=https://web.archive.org/web/20220323044017/https://worldathletics.org/competitions/world-athletics-indoor-championships/belgrade22/results/men/pole-vault/final/result |url-status=live}}</ref><ref name=":69">{{cite news |title=Sweden's Duplantis sets new world pole vault record |url=https://www.france24.com/en/live-news/20220320-sweden-s-duplantis-sets-new-world-pole-vault-record |access-date=4. kolovoza 2026 |publisher=France24.com |archive-date=27. travnja 2023 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230427060604/https://www.france24.com/en/live-news/20220320-sweden-s-duplantis-sets-new-world-pole-vault-record |url-status=live}}</ref><ref>{{Cite news |date=18. svibnja 2022 |title=Ratified: world records for Rojas, Duplantis and Holloway |url=https://worldathletics.org/news/press-releases/ratified-world-records-rojas-duplantis-holloway-belgrade-indoor |access-date=4. kolovoza 2026 |work=World Athletics Press Release}}</ref> Na [[BAUHAUS-galan]]u Duplantis je [[30. lipnja]] oborio vlastiti svjetski rekord na otvorenome od 6,15 metara, koji je postavio [[2020.]] godine. Tada je preskočio 6,16 metara.<ref name=":72">{{cite web |title=Armand Duplantis satte nytt utomhusrekord |url=https://www.aftonbladet.se/sportbladet/a/JxzqPX/armand-duplantis-slog-nytt-utomhusrekord |access-date=4. kolovoza 2026 |website=Aftonbladet |date=30. lipnja 2022 |archive-date=30. lipnja 2022 |archive-url=https://web.archive.org/web/20220630195342/https://www.aftonbladet.se/sportbladet/a/JxzqPX/armand-duplantis-slog-nytt-utomhusrekord |url-status=live}}</ref> [[File:EKZA0286 polevault final duplantis (52342027800).jpg|thumb|Duplantis u skoku na [[Europsko prvenstvo u atletici 2022.|Europskome prvenstvu]] 2022. godine u [[München]]u.]] Svoj je svjetski rekord oborio još jednom te godine, odnosno [[24. srpnja]] na [[Svjetsko prvenstvo u atletici 2022.|Svjetskome prvenstvu]] u [[Eugene, Oregon|Eugeneu, Oregonu]], kada je preskočio 6,21 metar.<ref name=":71">{{cite news |url=https://www.reuters.com/lifestyle/sports/swedens-duplantis-breaks-pole-vault-world-record-world-championships-2022-07-25/ |title=Swede Duplantis breaks pole vault world record to win gold |work=Reuters |date=25. srpnja 2022 | access-date=4. kolovoza 2022 | archive-date=25. lipnja 2022 | archive-url=https://web.archive.org/web/20220725035455/https://www.reuters.com/lifestyle/sports/swedens-duplantis-breaks-pole-vault-world-record-world-championships-2022-07-25/ | url-status=live}}</ref> To je bio ukupno peti Duplantisov svjetski rekord, ali prvi koji je postavio na otvorenome.<ref>{{Cite news |date=20. rujna 2022 |title=Ratified: world records for Amusan, Duplantis and McLaughlin |url=https://worldathletics.org/news/press-releases/ratified-world-records-amusan-duplantis-mclaughlin-oregon |access-date=4. kolovoza 2026 |work=World Athletics Press Release}}</ref> Na [[Europsko prvenstvo u atletici 2022.|Europskome prvenstvu]] u [[München]]u osvojio je zlato i srušio rekord prvenstva skokom od 6,06 metara.<ref name=":74">{{Cite web |title=Armand Duplantis vinner EM-guld |url=https://www.aftonbladet.se/sportbladet/a/OrLXal/armand-duplantis-vinner-em-guld-i-stavhopp |access-date=4. kolovoza 2026 |website=Aftonbladet |date=20. kolovoza 2022 |archive-date=20. kolovoza 2022 |archive-url=https://web.archive.org/web/20220820201042/https://www.aftonbladet.se/sportbladet/a/OrLXal/armand-duplantis-vinner-em-guld-i-stavhopp |url-status=live}}</ref> Duplantis je zaključio sezonu u [[rujan|rujnu]] skokom od 6,07 metara na mitingu [[Dijamantna liga|Dijamantne lige]] u [[Zürich]]u, a taj mu je rezultat bio dovoljan za obranu naslova.<ref>{{Cite web |date=27. prosinca 2022 |title=2022 review: jumps |url=https://worldathletics.org/news/series/2022-review-jumps |access-date=4. kolovoza 2026 |website=[[World Athletics]] |archive-date=28. prosinca 2022 |archive-url=https://web.archive.org/web/20221228142556/https://worldathletics.org/news/series/2022-review-jumps |url-status=live}}</ref> Na temelju triju postignutih svjetskih rekorda, dviju svjetskih titula, osvojene Dijamantne lige, pobjedama na 18 od 19 natjecanja na kojima je nastupio te 23 skokova od šest ili više metara u jednoj sezoni [[World Athletics]] imenovao je Duplantisa najboljim atletičarom godine [[6. prosinca]].<ref name=":13">{{Cite news |date=7. prosinca 2022 |title=Mondo Duplantis Named 2022 World Athlete of the Year |url=https://lsusports.net/news/2022/12/07/mondo-duplantis-named-2022-world-athlete-of-the-year/ |access-date=4. kolovoza 2026 |work=LSU Athletics}}</ref> === 2023: Druga svjetska titula i dva nova svjetska rekorda (šesti i sedmi) === Duplantis je ozbiljno započeo sezonu [[2023.]] godine na Mondo Classicu u [[Uppsala|Uppsali]], natjecanju koje je nazvano prema njegovu nadimku. Tamo je odnio pobjedu nakon preskočenih 6,10 metara. Taj rezultat nije bio samo njegova najbolja preskočena visina kojom je ikada otvorio sezonu nego i najbolji rezultat u povijesti otvaranja sezona uopće. Time je također oborio [[Sergej Bubka|Bubkin]] rekord od 11 preskočenih 6,10 ili više metara, i u dvorani i na otvorenome.<ref>{{Cite web |date=3. veljače 2023 |title=Duplantis and Warholm open seasons with world-leading marks |url=https://worldathletics.org/news/report/duplantis-uppsala-warholm-ulsteinvik-610-4531-sutej-ostrava |access-date=4. kolovoza 2026 |website=[[World Athletics]] |archive-date=3. veljače 2023 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230203094234/https://worldathletics.org/news/report/duplantis-uppsala-warholm-ulsteinvik-610-4531-sutej-ostrava |url-status=live}}</ref> [[File:Armand Duplantis Budapest 2023.jpg|thumb|Duplantis sa svojom zlatnom medaljom na [[Svjetsko prvenstvo u atletici 2023.|Svjetskome prvenstvu]] u [[Budimpešta|Budimpešti]].]] Na dvoranskome natjecanju [[All Star Perche]]u, održanome u [[Clermont-Ferrand]]u, Duplantis je [[25. veljače]] ponovno postavio novi svjetski rekord skokom od 6,22 metara. To mu je ujedno bio 60. skok u karijeri koji je iznosio šest ili više metara.<ref>{{Cite web |date=25. veljače 2023 |title=Mondo Duplantis breaks pole vault world record for sixth time |url=https://olympics.nbcsports.com/2023/02/25/mondo-duplantis-pole-vault-world-record-perche-indoor/ |access-date=4. kolovoza 2026 |website=[[NBC Sports]] |language=en |archive-date=30. ožujka 2023 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230330025819/https://olympics.nbcsports.com/2023/02/25/mondo-duplantis-pole-vault-world-record-perche-indoor/ |url-status=live}}</ref><ref>{{Cite news |date=6. travnja 2023 |title=Ratified: world records for Duplantis, Bol and Seifu, world U20 records for Jackson and Sosna |url=https://worldathletics.org/news/press-releases/records-ratified-duplantis-bol-seifu-jackson-sosna |access-date=4. kolovoza 2026 |work=World Athletics Press Release}}</ref> Dana [[26. kolovoza]] 2023. godine Duplantis je obranio titulu svjetskoga prvaka na [[Svjetsko prvenstvo u atletici 2023.|Svjetskome prvenstvu]] u [[Budimpešta|Budimpešti]] rezultatom od 6,10 metara.<ref name=":80">{{cite web | url=https://worldathletics.org/competitions/world-athletics-championships/world-athletics-championships-budapest-2023-7138987/news/report/wch-budapest-23-report-men-pole-vault | title=Duplantis soars to second pole vault gold in Budapest &#124; World Athletics Championships }}</ref> Preskočivši 6,23 metara na [[Prefontaine Classic]]u u [[Eugene, Oregon|Eugeneu, Oregonu]] [[17. rujna]], ponovno je oborio vlastiti svjetski rekord.<ref>[https://www.flotrack.org/articles/11225488-armand-duplantis-soars-to-world-record-in-mens-pole-vault-at-pre-classic Armand Duplantis Soars To World Record In Men's Pole Vault At Pre Classic] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230919024112/https://www.flotrack.org/articles/11225488-armand-duplantis-soars-to-world-record-in-mens-pole-vault-at-pre-classic |date=19. rujna 2023 }}, ''[[FloSports|FloTrack]]'', 17. rujna 2023. Pristupljeno 4. kolovoza 2026.</ref><ref>{{Cite news |date=23. studenoga 2023 |title=Ratified: world records for Crouser, Duplantis, Tsegay and Cheruiyot |url=https://worldathletics.org/news/press-releases/ratified-world-records-crouser-duplantis-tsegay-cheruiyot |access-date=4. kolovoza 2026 |work=World Athletics Press Release}}</ref> [[World Athletics]] proglasio je Duplantisa najboljim atletičarom godine već [[2020.]] i [[2022.]] godine. Isto je učinio i 2023. godine, ali toga puta u zasebnoj kategoriji skakačkih i bacačkih disciplina. Naime, od 2023. godine World Athletics dodjeljuje zasebne nagrade najboljim atletičarima i atletičarkama u trima kategorijama, odnosno u trkačkim disciplinama, skakačkim i bacačkim disciplinama te disciplinama izvan stadiona. U skladu s time, nagrada za najboljega atletičara godine u skakačkim i bacačkim disciplinama koju je primio [[11. prosinca]] 2023. godine smatra se prvom nagradom te vrste.<ref name=":14">{{Cite news |date=12. prosinca 2023 |title=Six stars named World Athletes of the Year in Monaco |url=https://worldathletics.org/awards/news/world-athletes-year-rising-stars-2023 |access-date=4. kolovoza 2026 |work=World Athletics News}}</ref> === 2024: Druga svjetska dvoranska titula, treća europska titula, olimpijsko zlato u Parizu i tri nova svjetska rekorda (osmi, deveti i deseti) === Na [[Svjetsko dvoransko prvenstvo u atletici 2024.|Svjetskome dvoranskom prvenstvu]] u [[Glasgow]]u Duplantis je u [[ožujak|ožujku]] preskočio 6,05 metara, a taj mu je rezultat donio zlatnu medalju.<ref name=":83">{{Cite web |url=https://worldathletics.org/competitions/world-athletics-indoor-championships/glasgow24/news/report/glasgow-24-men-pole-vault-report |title='Hardest ever' work for Duplantis as he retains pole vault title in Glasgow &#124; World Athletics Indoor Championships |access-date=4. kolovoza 2026 |archive-date=4. ožujka 2024 |archive-url=https://web.archive.org/web/20240304131039/https://worldathletics.org/competitions/world-athletics-indoor-championships/glasgow24/news/report/glasgow-24-men-pole-vault-report |url-status=live}}</ref> Dana [[26. veljače]]<ref>{{Cite web |date=26. veljače 2024 |title=Laureus World Sports Awards 2024 Nominees Announced |url=https://www.laureus.com/news/laureus-world-sports-awards-2024-nominees-announced |access-date=4. kolovoza 2024 |website=Laureus.com}}</ref> bio je drugi put zaredom i treći put u karijeri nominiran za prestižnu [[Laureus (nagrada)|Laureus]]ovu nagradu za najboljega sportaša godine. U konkurenciji su još bili [[Lionel Messi]], [[Novak Đoković]], [[Erling Haaland]], [[Noah Lyles]] i [[Max Verstappen]], a osvojio ju je naposljetku Đoković.<ref name=":5">{{Cite web |date=8. travnja 2024 |title=Novak Djokovic, Iga Swiatek and Coco Gauff nominated at the 25th Laureus World Sports Awards : All you need to know |url=https://www.tennisclubhouse.ca/en/post/novak-djokovic-iga-swiatek-and-coco-gauff-nominated-at-the-25th-laureus-world-sports-awards-all-y |url-status=live |archive-url=https://web.archive.org/web/20240409002518/https://www.tennisclubhouse.ca/en/post/novak-djokovic-iga-swiatek-and-coco-gauff-nominated-at-the-25th-laureus-world-sports-awards-all-y |archive-date=9. travnja 2024 |access-date=4. kolovoza 2026 |website=Tennis Clubhouse |language=en}}</ref> Na natjecanju u [[Xiamen]]u, na prvoj "postaji" [[Dijamantna liga|Dijamantne lige]] [[2024.]] godine, Duplantis je poboljšao svoj svjetski rekord za jedan centimetar preskočivši 6,24 metra iz prvoga pokušaja.<ref>{{Cite web |author=Julien Pereira |title=Athlétisme – Armand Duplantis établit un nouveau record du monde de saut à la perche en franchissant 6,24 mètres |language=fr |url=https://www.eurosport.fr/athletisme/wanda-diamond-league-xiamen/2024/athletisme-armand-duplantis-etablit-un-nouveau-record-du-monde-de-saut-a-la-perche-en-franchissant-624-metres_sto20002671/story.shtml |date=20. travnja 2024. |website=[[Eurosport]]}}</ref><ref>{{Cite web |author=Simon Turnbull |title=Duplantis breaks world pole vault record with 6.24m in Xiamen |url=https://worldathletics.org/competitions/diamond-league/news/mondo-duplantis-world-pole-vault-record-xiamen |date=20. travnja 2024. |website=[[World Athletics]]}}</ref><ref>{{Cite news |date=27. srpnja 2024 |title=Ratified: world records for McLaughlin-Levrone, Duplantis, Kipyegon, Chebet, Alekna and Ngetich |url=https://worldathletics.org/news/press-releases/ratified-world-records-mclaughlin-levrone-duplantis-kipyegon-chebet-alekna-ngetich |access-date=4. kolovoza 2026|work=World Athletics Press Release}}</ref> Kao jedini natjecatelj koji je prešao šest metara, Duplantis je [[12. lipnja]] osvojio [[Europsko prvenstvo u atletici 2024.|Europsko prvenstvo]] u [[Rim]]u. Nakon što je osigurao titulu europskoga prvaka, Duplantis je iz prvoga pokušaja postavio novi rekord prvenstva skokom od 6,10 metara, a onda je iskoristio sva tri pokušaja za obaranje tadašnjega svjetskog rekorda, ali svi su bili bezuspješni.<ref name=":89">{{Cite web |title=Mondo Duplantis sacré champion d'Europe avec 6,10&nbsp;m |url=https://www.lequipe.fr/Athletisme/Actualites/Mondo-duplantis-sacre-champion-d-europe-avec-6-10-m/1474377 |website=l'équipe}}</ref> Ipak, skokom je od 6,10 metara učinio to prvenstvo svojim 60. natjecanjem na kojemu je preskočio šest ili više metara. Drugi je najbolji u povijesti [[Sergej Bubka]] s 44 natjecanja.<ref>{{Cite news |last=Mills |first=Steven |date=15. lipnja 2024. |title=Roma 2024 by the numbers |url=https://www.european-athletics.com/news/roma-2024-by-the-numbers |access-date=4. kolovoza 2026 |work=European Athletics}}</ref> [[File:Armand Duplantis - Olympic Games - 03.08.2024.jpg|thumb|left|upright|Armand Duplantis na kvalifikacijama u skoku s motkom [[3. kolovoza]] [[2024.]] godine na [[Ljetne olimpijske igre 2024.|Olimpijskim igrama u Parizu]].]] Pobijedivši [[5. kolovoza]] na [[Ljetne olimpijske igre 2024.|Olimpijskim igrama]] u [[Pariz]]u, Duplantis je obranio titulu olimpijskoga pobjednika iz [[Ljetne olimpijske igre 2020.|Tokija]]. Budući da [[Sam Kendricks]] nije uspio skočiti više od 5,95 metara, Duplantis je osvojio zlato rezultatom od šest metara. Potom je preskočio 6,10 metara, čime je oborio olimpijski rekord [[Thiago Braza|Thiaga Braza]] s [[Ljetne olimpijske igre 2016.|Olimpijskih igara 2016.]] godine. U posljednjoj je seriji preskočio 6,25 metara iz trećega pokušaja i time postavio novi svjetski rekord. Kao i na Europskome prvenstvu te godine, Duplantis je bio jedini natjecatelj koji je preskočio šest metara, a potom preskočio 6,10 metara iz prvoga pokušaja te lovio novi svjetski rekord. Na Olimpijskim mu je igrama potonje pošlo za rukom, pa je time ujedno postavio novi svjetski rekord i oborio olimpijski rekord, koji je bio postavio samo 20 minuta prije.<ref name=":90">{{Cite news |last=Liew |first=Jonathan |date=5. kolovoza 2024. |title=Duplantis achieves new heights after pole vault world record adds to gold |url=https://www.theguardian.com/sport/article/2024/aug/05/2024-paris-olympic-games-armand-duplantis-pole-vault-world-record |access-date=4. kolovoza 2026|work=[[The Guardian]] |issn=0261-3077}}</ref> Osvojivši zlato u Parizu, 24-godišnji je Duplantis postao prvi skakač s motkom koji je obranio titulu olimpijskoga prvaka nakon [[SAD|Amerikanca]] [[Bob Richards|Boba Richardsa]], koji je osvojio Olimpijske igre [[Ljetne olimpijske igre 1952.|1952.]] i [[Ljetne olimpijske igre 1956.|1956.]] godine. Duplantis i Richards ujedno su jedini muški skakači s motkom koji su osvojili dva olimpijska zlata.<ref>{{Cite news |last=Thompson II |first=Marcus |date=6. kolovoza 2024. |title=Mondo Duplantis soars to new world record, Olympic gold again: 'He's the fastest pole vaulter out there' |url=https://www.nytimes.com/athletic/5682112/2024/08/05/mondo-duplantis-pole-vault-final-sam-kendricks/ |archive-url=https://web.archive.org/web/20240807041236/https://www.nytimes.com/athletic/5682112/2024/08/05/mondo-duplantis-pole-vault-final-sam-kendricks/ |url-status=dead |archive-date=7. kolovoza 2024 |access-date=4. kolovoza 2026 |work=The New York Times}}</ref> Duplantisova sposobnost ostvarivanja vrhunskih rezultata pod pritiskom te neprestano obaranje svjetskih rekorda učvrstili su njegov status jednoga od najistaknutijih atletičara svoje generacije.<ref name=":4" /> Rezultati koje je postigao kao predstavnik Švedske na najvećim svjetskim i kontinentalnim natjecanjima nemaju premca.<ref>{{Cite web |last=Sports |first=Pulse |date=22. travnja 2024. |title=Mondo Duplantis shares secret behind shattering pole vault world record for record|url=https://www.pulsesports.co.ke/athletics/story/mondo-duplantis-shares-secret-behind-shattering-pole-vault-world-record-for-record-eigth-time-2024042110095299804 |access-date= 5. kolovoza 2026 |website=Pulse Sports Kenya |language=en}}</ref> Uzevši u obzir njegove uspjehe od najmlađih natjecateljskih dobnih kategorija do seniorske karijere, do [[kolovoz]]a 2024. godine postavio je ukupno devet rekorda prvenstava i jedan olimpijski rekord. U te se rezultate ubrajaju i tri svjetska rekorda koja je postavio nakon što je osvojio svjetske titule: 6,20 metara na [[Svjetsko dvoransko prvenstvo u atletici 2022.|Svjetskome dvoranskom prvenstvu]] u Beogradu, 6,21 metar na [[Svjetsko prvenstvo u atletici 2022.|Svjetskome prvenstvu]] u Oregonu i naposljetku 6,25 metara u Parizu na Olimpijskim igrama.<ref name=":17" /> Njegova se dominacija u skoku s motkom počela uspoređivati s ostvarenjima najboljih u drugim sportovima.<ref>{{Cite news |date=6. kolovoza 2024 |title=Mondo Duplantis Soars to New Heights: Sets World Record at Paris 2024 Olympics |url=https://trackalerts.com/2024/08/mondo-duplantis-soars-to-new-heights-sets-world-record-at-paris-2024-olympics/ |archive-url=https://web.archive.org/web/20240919084450/https://trackalerts.com/2024/08/mondo-duplantis-soars-to-new-heights-sets-world-record-at-paris-2024-olympics/ |url-status=dead |archive-date=19. rujna 2024 |access-date=5. kolovoza 2026|work=Trackalerts.com}}</ref> ''[[The New York Times]]'' opisao ga je kao sportaša koji za skok s motkom predstavlja ono što [[Usain Bolt]] predstavlja za sprint, [[Michael Phelps]] za [[plivanje]] i [[Simone Biles]] za [[gimnastika|gimnastiku]].<ref>{{Cite news |last=Tharme |first=Liam |date=5. kolovoza 2024|title=Mondo Duplantis: Breaking down the biomechanics behind the best-ever pole vaulter |url=https://www.nytimes.com/athletic/5646961/2024/08/05/mondo-duplantis-biomechanics-pole-vault/ |archive-url=https://web.archive.org/web/20240806032042/https://www.nytimes.com/athletic/5646961/2024/08/05/mondo-duplantis-biomechanics-pole-vault/ |url-status=dead |archive-date=6. kolovoza 2024 |access-date=5. kolovoza 2026 |work=The New York Times}}</ref> Budući da natjecanja često osvaja s gotovo 30 centimetara boljim rezultatom od drugoplasiranoga, njegova je nadmoć time izraženija jer se pobjednik u skoku s motkom češće odlučuje razlikom od samo jednoga centimetra.<ref>{{Cite news |last=Sherwood |first=Ben |date=8. kolovoza 2024. |title=Why This Pole Vaulter Is Even Bigger Than the One With the Bulge |url=https://www.thedailybeast.com/pole-vault-goat-mondo-duplantis-soaredliterallyat-the-paris-olympics |archive-url=https://web.archive.org/web/20240808232141/https://www.thedailybeast.com/pole-vault-goat-mondo-duplantis-soaredliterallyat-the-paris-olympics |url-status=dead |archive-date=8. kolovoza 2024 |access-date=5. kolovoza 2026 |work=The Daily Beast}}</ref> Uz to je osvojio svako natjecanje na kojemu je nastupio od mitinga [[Dijamantna liga|Dijamantne lige]] u [[Monako|Monaku]] 2023. godine.<ref name="WAprofile" /> Nakon drugoga olimpijskog zlata zaredom i oborenih devet rekorda – a svaki je novi u tome nizu poboljšao za jedan centimetar – Duplantis je naširoko smatran najboljim skakačem s motkom svih vremena.<ref name=":4" /><ref name=":3">{{Cite news |date=5. kolovoza 2024 |title=Record-breaker Duplantis soars to Olympic pole vault gold, Hodgkinson wins 800m |url=https://www.france24.com/en/live-news/20240805-record-breaker-duplantis-soars-to-pole-vault-gold-hodgkinson-wins-800m |agency=Agence France-Presse}}</ref> Prije pariških Olimpijskih igara taj se naslov pridijevao [[Sergej Bubka|Sergeju Bubki]], umirovljenomu [[Ukrajina|ukrajinskom]] skakaču s motkom.<ref name="Stump2024">{{cite news |last1=Stump |first1=Scott |date=6. kolovoza 2024. |title=Swedish pole vaulter Armand Duplantis thrills the world with a towering, death-defying vault |url=https://www.today.com/popculture/mondo-duplantis-world-record-pole-vault-rcna165383 |archive-url=https://web.archive.org/web/20240806202927/https://www.today.com/popculture/mondo-duplantis-world-record-pole-vault-rcna165383 |archive-date=6. kolovoza 2024 |work=TODAY.com}}</ref> Na [[Memorijal Kamili Skolimowskoj|Memorijalu Kamili Skolimowskoj]] u [[Poljska|poljskome]] gradu [[Chorzów]]u, dvanaestoj postaji [[Dijamantna liga|Dijamantne lige]] 2024. godine, Duplantis je [[25. kolovoza]] poboljšao svoj svjetski rekord deseti put u karijeri i treći put 2024. godine za jedan centimetar, pa je novi svjetski rekord iznosio 6,26 metara.<ref>{{Cite web |title=Ingebrigtsen and Duplantis smash world records in Silesia |url=https://www.diamondleague.com/news/general/ingebrigtsen-and-duplantis-smash-world-records-in-silesia/ |access-date=5. kolovoza 2026 |website=IDL Diamond League |date=25. kolovoza 2024 |language=en-US}}</ref><ref>{{Cite news |date=3. listopada 2024 |title=Ratified: world records for Ingebrigtsen, Duplantis and Hull |url=https://worldathletics.org/news/press-releases/ratified-world-records-ingebrigtsen-duplantis-hull |access-date=5. kolovoza 2026 |work=World Athletics Press Release}}</ref> Tamo su, uz Duplantisa, i [[Sam Kendricks]] i [[Emmanouil Karalis]] preskočili šest metara. To je bio prvi put u povijesti da su trojica skakača s motkom preskočili tu visinu na istome natjecanju.<ref name=":6">{{Cite news |last=Selvaraj |first=Jonathan |date=28. kolovoza 2024. |title=One small centimetre for man, a giant leap for Armand Duplantis |url=https://sportstar.thehindu.com/athletics/armand-duplantis-pole-vault-world-record-one-centimetre-paris-olympics-science-jump-sports-feature/article68575835.ece/}}</ref> Na konferenciji za medije uoči spomenutoga mitinga Dijamantne lige organizatori su predstavili novu nagradu za najboljega sportaša na tome natjecanju, a odluka se donosila na temelju bodovnoga sustava World Athleticsa. Očekivalo se da će prvi dobitnik te nagrade biti [[Jakob Ingebrigtsen]], koji je rezultatom od 7:17,55 minuta postavio novi svjetski rekord na 3000 metara. Time je nadmašio prijašnji rekord od 7:20,67 minuta [[Kenija|Kenijca]] [[Daniel Komen|Daniela Komena]] iz [[1996.]] godine za više od triju sekundi. Međutim, kada su se rezultati s natjecanja preračunali prema bodovnome sustavu, pokazalo se da je Duplantisov svjetski rekord od 6,26 metara u skoku s motkom vrijedio 1339 bodova, a Ingebrigtsenov svjetski rekord 1320 bodova. Duplantis je tako postao prvim dobitnikom nagrade za najvrjednijega atletičara mitinga, pa je osvojio 14-karatni zlatni prsten optočen dijamantima vrijedan 10 000 američkih dolara te novčanu nagradu u istome iznosu. Uz to je osvojio 50 000 američkih dolara za obaranje svjetskoga rekorda.<ref name=":6" /> Dan uoči mitinga Dijamantne lige u [[Zürich]]u, [[4. rujna]], Duplantis je sudjelovao u revijalnoj utrci na 100 metara protiv [[Karsten Warholm|Karstena Warholma]], svjetskoga rekordera na 400 metara s preponama. Duplantis je pobijedio i ostvario osobni rekord u toj disciplini, koji je iznosio 10,37 sekundi. Warholm je završio utrku za 10,47 sekundi, što je također bio njegov osobni rekord.<ref>{{Cite web |title=Mondo Duplantis uses personal best to hold off Karsten Warholm in 100m sprint showdown |url=https://olympics.com/en/news/mondo-duplantis-uses-personal-best-to-hold-off-karsten-warholm-in-100m-sprint-showdown}}</ref><ref>{{cite web|url=https://www.bbc.co.uk/sport/athletics/articles/c14zydg3754o|title=Duplantis beats Warholm in 100m exhibition race|date=4. rujna 2024 |work=BBC Sport|access-date=5. kolovoza 2026.}}</ref> Duplantis je [[13. rujna]] zaključio sezonu 2024. godine četvrtim uzastopnim naslovom pobjednika Dijamantne lige na završnome natjecanju u [[Bruxelles]]u. Pobjedu je odnio nakon preskočenih 6,11 metara, čime je također postavio rekord mitinga.<ref>{{cite web|url=https://worldathletics.org/competitions/diamond-league/news/wanda-diamond-league-final-brussels-2024-duplantis-denny|title=Duplantis and Denny break meeting records on first day of Wanda Diamond League Final in Brussels|publisher=World Athletics|access-date=13. rujna 2024}}</ref> Dana [[26. listopada]] bio je prvi put samostalno proglašen europskim sportašem godine u muškoj konkurenciji. Isti je naslov zavrijedio 2022. godine, ali tada je nagradu podijelio s Jakobom Ingebrigtsenom.<ref>{{Cite news |date=28. listopada 2024 |title=Mahuchikh and Duplantis named European athletes of the year |url=https://athleticsweekly.com/athletics-news/mahuchikh-and-duplantis-named-european-athletes-of-the-year-1039994149/ |access-date=5. kolovoza 2024 |work=Athletics Weekly}}</ref> Duplantis je [[6. studenoga]] postao globalni ambasador humanitarne utrke [[Wings for Life World Run]], a time se pridružio drugim sportskim zvijezdama poput [[Neymar|Neymara]] i Karstena Warholma. Utrka se održala [[4. svibnja]] [[2025.]] godine radi prikupljanja sredstava za istraživanje ozljede [[kičmena moždina|kralježnične moždine]].<ref>{{Cite news |last=Jonsson |first=Hanna |date=6. studenoga 2024. |title=Join Mondo Duplantis in the Wings for Life World Run – registration is open |url=https://www.redbull.com/se-en/mondo-duplantis-wings-for-life-world-run |access-date=5. kolovoza 2026|work=Redbull}}</ref> === 2025: Višestruki novi svjetski rekordi, treće svjetske titule i u dvorani i na otvorenome, jubilarnih sto skokova, Laureusova nagrada, peto osvajanje Dijamantne lige i skok od 6,30 metara === Duplantis je [[28. veljače]] na [[All Star Perche]]u u [[Clermont-Ferrand]]u 11. put oborio vlastiti svjetski rekord. Nakon što je osigurao pobjedu skokom od 6,07 metara, Duplantis je odlučio preskočiti 6,27 metara. To je uspio iz prvoga pokušaja.<ref name=":17">{{Cite web |date=1. ožujka 2025 |title=Duplantis breaks world pole vault record with 6.27m in Clermont-Ferrand |url=https://worldathletics.org/news/report/mondo-duplantis-world-pole-vault-record-627m-clermont-ferrand |access-date=6. kolovoza 2026 |website=World Athletics Report}}</ref> U to je vrijeme objavio i svoj prvi singl "[[Bop (pjesma, Mondo)|Bop]]", koji je zasvirao kada je postavio novi svjetski rekord.<ref>{{Cite web |date=1. ožujka 2025 |title=Armand Duplantis breaks his own pole vault world record with leap of 6.27m |url=https://www.straitstimes.com/sport/armand-duplantis-breaks-his-own-pole-vault-world-record-with-leap-of-6-27m |access-date=6. kolovoza 2026 |website=The Straits Times}}</ref> U razgovoru s [[Puma (brend)|Puminim]] izvršnim direktorom Arneom Freundtom, odnosno intervjuu objavljenome [[18. ožujka]] u sklopu tvrtkina godišnjega izvještaja, Duplantis je otkrio da vjeruje da bi mogao svjetski rekord postaviti na 6,40 metara u idućih nekoliko godina, ali da mu 6,30 metara predstavlja prvu metu u bližoj budućnosti.<ref>{{Cite web |title=Pole vault star Armand "Mondo" Duplantis sets his sights on fairy tale world record of 6.40m {{!}} PUMA® |url=https://about.puma.com/en/newsroom/corporate-news/2025/18-03-2025-pole-vault-star-armand-mondo-duplantis-sets-his-sights |access-date=6. kolovoza 2026 |website=about.puma.com |language=en}}</ref> Duplantis je skokom od 6,15 metara osvojio [[Svjetsko dvoransko prvenstvo u atletici 2025.|Svjetsko dvoransko prvenstvo]] u [[Nanjing]]u [[22. ožujka]]. Time je ujedno treći put zaredom postao svjetskim dvoranskim prvakom. Duplantis se borio sve do kraja protiv [[Grk]]a [[Emmanouil Karalis|Emmanouila Karalisa]], koji je preskočio 6,05 metara. Karalis bi u neko drugo doba zasigurno postao svjetskim dvoranskim prvakom jer je to bio prvi put u povijesti da je skakač s motkom u finalu prvenstva preskočio 6,05 metara i ostao bez zlatne medalje.<ref name=":18" /> Prije nego što je obranio naslov prvaka u Nanjingu, Duplantis je ukupno 98 puta dotada preskočio šest ili više metara.<ref>{{Cite AV media |url=https://www.youtube.com/live/NHC6m33jDrk?si=QtkdsUuyCpEanGXj |title=Livestream - World Athletics Indoor Championships Nanjing 25 Press Conference |language=en |access-date=6. kolovoza 2026 |via=www.youtube.com}}</ref><ref>{{Cite web |date=20. ožujka 2025 |title='More in the tank', vows Duplantis as he edges to century mark |url=https://www.france24.com/en/live-news/20250320-more-in-the-tank-vows-duplantis-as-he-edges-to-century-mark |access-date=6. kolovoza 2026 |website=France 24 |language=en}}</ref><ref>{{Cite web |last=Watta |first=Evelyn |date=20. ožujka 2025 |title=Mondo Duplantis all set for another world record as he gears up for World Athletics Indoor Championships Nanjing 2025: "I have more in the tanks" |url=https://www.olympics.com/en/news/mondo-duplantis-world-record-world-athletics-indoor-championships-nanjing-2025-more-in-tanks |access-date=6. kolovoza 2026 |website=Olympics.com}}</ref> Preskočivši četiri puta šest ili više metara na tome natjecanju, Duplantis je prešao brojku od sto takvih skokova s ukupno 102 njih. Za usporedbu, [[Sergej Bubka]], nekadašnji svjetski rekorder, drugi je najbolji po broju skokova od šest ili više metara, a u karijeri ih je ukupno imao 46.<ref name=":18">{{Cite web |title=Duplantis retains world indoor pole vault title in Nanjing {{!}} News {{!}} Nanjing 25 {{!}} World Athletics Indoor Championships |url=https://worldathletics.org/competitions/world-athletics-indoor-championships/nanjing25/news/report/nanjing-25-men-pole-vault-report |archive-url=https://web.archive.org/web/20250322161645/https://worldathletics.org/competitions/world-athletics-indoor-championships/nanjing25/news/report/nanjing-25-men-pole-vault-report |archive-date=22. ožujka 2025 |access-date=6. kolovoza 2026 |website=worldathletics.org |language=en}}</ref><ref>{{Cite web |date=22. ožujka 2025 |title=Now 102 vaults over 6 metres as Duplantis soars to world indoor title |url=https://sports.yahoo.com/article/now-102-vaults-over-6-143815490.html |access-date=6. kolovoza 2026 |website=Yahoo Sports |language=en-US}}</ref> Duplantis je [[21. travnja]] osvojio [[Laureus (nagrada)|Laureusovu]] nagradu za najboljega sportaša godine. Time je nakon [[Usain Bolt|Usaina Bolta]] postao drugi atletičar u povijesti koji je osvojio tu nagradu.<ref>{{Cite web |last=Wiseman |first=Ciaran |date=22. travnja 2025 |title=Mondo Duplantis namedrops Usain Bolt & Lionel Messi as he wins prestigious award |url=https://talksport.com/sport/3138989/mondo-duplantis-laureus-awards-usain-bolt-lionel-messi/ |access-date=7. kolovoza 2026 |website=talkSPORT |language=}}</ref> Bio je nominiran još 2021., 2023. i 2024. godine, stoga ju je osvojio nakon treće uzastopne i ukupno četvrte nominacije.<ref name=":19">{{Cite web |last=Smirnova |first=Lena |date=22. travnja 2025. |title=Armand Duplantis named Laureus World Sportsman of the Year after third consecutive nomination |url=https://www.olympics.com/en/news/athletics-sweden-armand-duplantis-named-laureus-world-sportsman-of-the-year-after-third-consecutive-nomination |access-date=7. kolovoza 2026 |website=Olympics.com}}</ref><ref>{{Cite news |date=22. travnja 2025 |title=Gymnast Simone Biles and pole vaulter Armand Duplantis win Laureus awards |url=https://www.straitstimes.com/sport/gymnast-simone-biles-and-pole-vaulter-mondo-duplantis-win-laureus-awards |access-date=7. kolovoza 2026 |work=The Straits Times |language=en |issn=0585-3923}}</ref> Svoj ukupno dvanaesti i četvrti svjetski rekord u okviru Dijamantne lige<ref>{{Cite web |title=Duplantis Soars to 6.28m World Record as Records Tumble at Stockholm Diamond League {{!}} Watch Athletics |url=https://www.watchathletics.com/article/13394/duplantis-soars-to-6-28m-world-record-as-records-tumble-at-stockholm-diamond-league |access-date=7. kolovoza 2026 |website=www.watchathletics.com |language=en}}</ref> postavio je [[15. lipnja]] skokom od 6,28 metara, iz prvoga pokušaja, u [[Stockholm]]u.<ref>{{Cite web |title=Duplantis breaks world pole vault record with 6.28m in Stockholm {{!}} REPORTS {{!}} World Athletics |url=https://worldathletics.org/competitions/diamond-league/news/mondo-duplantis-world-pole-vault-record-628m-stockholm |archive-url=https://web.archive.org/web/20250615204725/https://worldathletics.org/competitions/diamond-league/news/mondo-duplantis-world-pole-vault-record-628m-stockholm |archive-date=15. lipnja 2025 |access-date=7. kolovoza 2026|website=worldathletics.org |language=en}}</ref> Prije toga oborio je svjetski rekord dvaput u Poljskoj, Srbiji i Oregonu, jednom u Škotskoj i Kini, a triput u Francuskoj, uključujući onaj s Olimpijskih igara 2024. godine. Nikada prije nije postigao to na domaćemu terenu, u [[Švedska|Švedskoj]],<ref>{{Cite web |date=15. lipnja 2025 |title=Mondo Duplantis' 12th pole vault world record is one of a kind: 'The only thing that I was missing' |url=https://www.nbcsports.com/olympics/news/mondo-duplantis-world-record-pole-vault-2025-stockholm |access-date=7. kolovoza 2026 |website=NBC Sports |language=en-US}}</ref> pa je time ostvario još jedan priželjkivani uspjeh.<ref>{{Cite web |first=Nick |last=Zaccardi |date=15. lipnja 2025 |title=Mondo Duplantis breaks world record in pole vault for 12th time: 'The only thing that I was missing' |url=https://sports.yahoo.com/article/mondo-duplantis-breaks-pole-vault-171337337.html |access-date=7. kolovoza 2026 |website=Yahoo Sports |language=en-US}}</ref> Duplantisov 12. svjetski rekord s čuvenoga [[Olimpijski stadion u Stockholmu|Olimpijskoga stadiona u Stockholmu]], na kojemu su se održale [[Ljetne olimpijske igre 1912.]] godine, bio je prvi u povijesti koji se postavio na tome stadionu. Tamo su se više puta oborili svjetski rekordi u atletici nego na ijednome drugom stadionu – ukupno 83 njih između [[1912.]] i [[2008.]] godine. Međutim, nijedan od njih nije bio u skoku s motkom.<ref name=":21">{{Cite news |last=Tharme |first=Liam |date=20. rujna 2025 |title=Mondo Duplantis exclusive: 14-time pole vault world-record holder analyzes his greatest jumps |url=https://www.nytimes.com/athletic/6642767/2025/09/20/mondo-duplantis-interview-world-records/ |access-date=7. kolovoza 2026 |work=The New York Times |language=en-US |issn=0362-4331}}</ref> [[Patrik Sjöberg]] bio je posljednji švedski sportaš koji je na tome stadionu postavio svjetski rekord, a to je bilo na natjecanju u skoku uvis [[1987.]] godine. Tomu je svjedočila i Duplantisova majka s tribina.<ref name=":2">{{Cite web |last=Crumley |first=Euan |date=15. lipnja 2025.|title=Mondo Duplantis rises to the occasion in Stockholm – Athletics Weekly |url=https://athleticsweekly.com/news/mondo-duplantis-rises-to-the-occasion-in-stockholm-1040005867/ |access-date=7. kolovoza 2026 |website=athleticsweekly.com |language=en-GB}}</ref><ref>{{Cite web |title=Pole Vault: Arman Duplantis sets his sights on setting another world record at 6.40m {{!}} Flashscore.com |url=https://www.flashscore.com/news/athletics-continental-tour-it-s-within-my-reach-duplantis-sets-sights-on-6-40m/bkXyvSvq/ |access-date=7. kolovoza 2026|website=www.flashscore.com |language=en}}</ref> U skladu s tamošnjom tradicijom, Duplantisovo je ime uklesano na zidove stadiona u spomen na svjetski rekord koji je ondje postavio. Taj dio Olimpijskoga stadiona, poznat pod nazivom "Stadion Walk of Fame", odaje počast najvećim sportskim uspjesima i događajima koji su se odvili na stadionu još od Olimpijskih igara održanih u Stockholmu.<ref>{{Cite web |title=Archives: Walk of Fame |url=https://www.walkoffamestadion.se/en/walkoffame/ |access-date=19. lipnja 2025 |website=Stadion Walk of Fame |language=en-US}}</ref><ref name=":2" /> Nakon te pobjede u Dijamantnoj ligi Duplantis je od 2020. godine pobijedio na 37 od ukupno 41 natjecanja, čime je postao jedan od najuspješnijih serijskih pobjednika u povijesti Dijamantne lige.<ref>{{Cite web |last=Sportstar |first=Team |date=13. lipnja 2025. |title=Duplantis Diamond League Results 2017–2025: A Winning Streak |url=https://sportstar.thehindu.com/athletics/duplantis-diamond-league-results-2017-2025/article69690324.ece |access-date=7. kolovoza 2026 |website=Sportstar |language=en}}</ref><ref>{{Cite news |date=16. lipnja 2025 |title='Magical' Armand Duplantis soars to pole vault world record in Stockholm |url=https://www.straitstimes.com/sport/magical-duplantis-soars-to-pole-vault-world-record-in-stockholm-with-6-28m-jump |access-date=7. kolovoza 2026|work=The Straits Times |language=en |issn=0585-3923}}</ref> Od svoga debija u Dijamantnoj ligi 2017. godine ostvario je ukupno 39 pobjeda, čime je prestigao [[Renaud Lavillenie|Renauda Lavillenieja]], koji ima 37 pobjeda.<ref>{{Cite web |title=Renaud LAVILLENIE – Wanda Diamond League |url=https://www.diamondleague.com/athlete/14185853/ |access-date=7. kolovoza 2026 |language=en-US}}</ref> Od 2020. godine imao je 93 nastupa, a izgubio je samo četiri puta, i to isključivo na mitinzima Dijamantne lige.<ref>{{Cite news |date=17. lipnja 2025 |title=Why 1cm equals multiple big-money payouts for this record-breaking pole vaulter |url=https://www.abc.net.au/news/2025-06-17/mondo-armand-duplantis-keeps-breaking-his-pole-vault-world-1cm/105426332 |access-date=7. kolovoza 2026 |work=ABC News |language=en-AU}}</ref> Dana [[11. srpnja]] Duplantis je skokom od 6,05 metara oborio rekord mitinga Dijamantne lige u [[Monako|Monaku]], koji je iznosio 6,02 metara, a bio ga je postavio [[Poljska|Poljak]] [[Piotr Lisek]] [[2019.]] godine. Taj je miting ujedno i 13. postaja Dijamantne lige na kojoj je Duplantis srušio rekord natjecanja.<ref>{{Cite web |last=McCarvel |first=Nick |date=11 July 2025 |title=Monaco Diamond League 2025: Mondo Duplantis wins pole vault in new meeting record, misses on world record attempts |url=https://www.olympics.com/en/news/monaco-diamond-league-2025-mondo-duplantis-wins-pole-vault-in-new-meeting-record-misses-on-world-record-attempts |access-date=12 July 2025 |website=Olympics.com}}</ref> Budući da se u Dijamantnoj ligi održava ukupno 15 mitinga, preostala su mu u tome trenutku dva na kojima još nije postavio novi rekord. Riječ je o mitinzima u [[Rabat]]u, na kojemu je rekord od 5,86 metara postavio [[Sam Kendricks]], i u [[London]]u, gdje rekord od 6,03 metara drži [[Renaud Lavillenie]].<ref>{{Cite web |last=Ogeyingbo |first=Deji |date=25. lipnja 2025. |title=Mondo Duplantis and the art of jumping high |url=https://www.runblogrun.com/2025/06/mondo-duplantis-and-the-art-of-jumping-high.html |access-date=7. kolovoza 2026 |website=runblogrun |language=en-US}}</ref> U sklopu manifestacije [[World Athletics Continental Tour]] Duplantis je [[12. kolovoza]] postavio svoj 13. svjetski rekord od 6,29 metara na mitingu iz tzv. Gold serije u [[Budimpešta|Budimpešti]]. To je bio prvi svjetski rekord koji se ikada postavio na tome mitingu u 15 godina njegova postojanja. Duplantis je time nadmašio i svoj prijašnji rekord koji je postavio u [[Mađarska|Mađarskoj]], a riječ je o skoku od 6,10 metara kojim je [[2023.]] godine osvojio svoju drugu titulu svjetskoga prvaka.<ref>{{Cite web |title=Historic world record, broken records, and an electric atmosphere at the Gyulai István Memorial – Gyulai István Memorial |url=https://gyulaimemorial.hu/en/news/historic-world-record-broken-records-and-an-electric-atmosphere-at-the-gyulai-istvan-memorial/ |access-date=7. kolovoza 2026 |language=en-US}}</ref><ref>{{Cite web |date=13. kolovoza 2025 |title=Duplantis breaks world pole vault record on Budapest return |url=https://worldathletics.org/competitions/world-athletics-continental-tour/news/duplantis-world-pole-vault-record-budapest-gyulai-memorial |access-date=7. kolovoza 2026 |website=World Athletics Report}}</ref> World Athletics dao je Duplantisu važnu ulogu u promociji premijernoga izdanja prvenstva službenoga naziva [[World Athletics Ultimate Championship]], koje će se održati u [[Budimpešta|Budimpešti]] od [[11. rujna|11.]] do [[13. rujna]] [[2026.]] godine. Riječ je o ekskluzivnome bijenalu koje će se parnim godinama održavati na kraju sezone, kada [[Svjetsko prvenstvo u atletici]] neće biti u tijeku. World Athletics imenovao je Duplantisa ultimativnom zvijezdom ([[engleski jezik|engl.]] ''Ultimate Star''), a potom [[Usain Bolt|Usaina Bolta]] ultimativnom legendom ([[engleski jezik|engl.]] ''Ultimate Legend''),<ref>{{Cite news |last=Thapliyal |first=Mukesh |date=8. rujna 2025. |title=Usain Bolt named 'Ultimate Legend' by World Athletics to promote inaugural global championship |url=https://economictimes.indiatimes.com/news/international/us/usain-bolt-named-ultimate-legend-by-world-athletics-to-promote-inaugural-global-championship/articleshow/123756822.cms?from=mdr |access-date=8. kolovoza 2026 |work=The Economic Times |issn=0013-0389}}</ref> učinivši ih time glavnim akterima u promociji prvenstva u skladu s dodijeljenim ulogama.<ref>{{Cite web |date=13. kolovoza 2025 |title=Duplantis unveiled as inaugural Ultimate Star |url=https://worldathletics.org/competitions/world-athletics-ultimate-championship/2026/news/press-releases/mondo-duplantis-ultimate-championship-star |access-date=8. kolovoza 2026 |website=World Athletics}}</ref> Duplantis je [[27. kolovoza]] osvojio trofej Dijamantne lige peti put zaredom na posljednjemu mitingu u [[Zürich]]u, čime se približio najboljim atletičarima sa sedam pobjeda. Riječ je o [[Francuska|francuskome]] skakaču s motkom [[Renaud Lavillenie|Renaudu Lavillenieju]] i [[Christian Taylor|Christianu Tayloru]], [[SAD|Amerikancu]] koji se natjecao u [[Troskok|troskoku]].<ref>{{Cite web |last= |first= |last2= |first2= |date=28. kolovoza 2025 |title=Mondo Duplantis wins fifth straight Diamond League title |url=https://www.indiatvnews.com/sports/other/mondo-duplantis-wins-fifth-straight-diamond-league-title-2025-08-28-1005523 |access-date=9. kolovoza 2026 |website=India TV News |language=en}}</ref> Duplantis je pobijedio nakon preskočenih šest metara, što je bio njegov 118. skok od šest ili više metara.<ref>{{Cite news |date=27. kolovoza 2025 |title=Olyslagers wins latest duel with high jump rival ahead of world champs |url=https://www.abc.net.au/news/2025-08-28/nicola-olyslagers-wins-high-jump-diamond-league-in-zurich/105706212 |access-date=9. kolovoza 2026 |work=ABC News |language=en-AU}}</ref> Na [[Svjetsko prvenstvo u atletici 2025.|Svjetskome prvenstvu]] u [[Tokio|Tokiju]] Duplantis je [[15. rujna]] osvojio svoju treću svjetsku titulu zaredom u skoku s motkom. Naslov svjetskoga prvaka donio mu je skok od 6,15 metara u nikada kompetitivnijemu finalu muškoga skoka s motkom na natjecanju globalne razine, gdje je sedam skakača preskočilo 5,90 ili više metara.<ref>{{Cite web |title=Duplantis breaks world pole vault record with 6.30m in Tokyo {{!}} News {{!}} Tokyo 25 {{!}} World Athletics Championships |url=https://worldathletics.org/en/competitions/world-athletics-championships/tokyo25/news/report/world-championships-tokyo-25-report-mens-pole-vault |access-date=9. kolovoza 2026 |website=worldathletics.org}}</ref> Duplantis je zatim nastojao postaviti svoj 14. svjetski rekord od 6,30 metara, a to mu je pošlo za rukom u posljednjemu pokušaju. Taj je rezultat ujedno bio četvrti Duplantisov svjetski rekord u 2025. godini, što je za njega bio i rekordan broj oborenih svjetskih rekorda u jednoj godini.<ref>{{Cite web |date=15. rujna 2025 |title=Armand Duplantis soars to third world title and 14th world record |url=https://www.bbc.com/sport/athletics/articles/c1ed6845ng7o |access-date=9. kolovoza 2026 |website=BBC Sport |language=en-GB}}</ref> Nakon prvih dvaju neuspješnih pokušaja Duplantis je napravio dvije promjene koje su se pokazale ključnim za obaranje rekorda. Najprije je pomaknuo stalke za letvicu s njezine standardne pozicije pet centimetara bliže kutiji za odraz, u koju se postavlja motka pri skoku, čime je promijenio kut prelaska preko letvice. Duplantis je poslije otkrio da mu je njegov otac i trener Greg savjetovao da upotrijebi tvrđu motku u trećemu pokušaju kako bi optimizirao odraz pri toj visini. U prijašnjim se pokušajima služio istom motkom kojom je obarao rekorde između 6,20 i 6,29 metara.<ref name=":21" /> Duplantis je bio proglašen europskim sportašem godine [[26. listopada]]. To je bio treći put da je osvojio tu nagradu, a toliko ju je puta jedini još dobio [[Ujedinjeno Kraljevstvo|Britanac]] [[Mo Farah]].<ref>{{Cite web |last=Broadbent |first=Chris |date=25. listopada 2025 |title=Mondo grateful for “beautiful honour” as he is named men's Athlete of the Year |url=https://www.european-athletics.com/home/news/mondo-grateful-for-beautiful-honour-as-he-is-named-athlete-of-the-year |access-date=9. kolovoza 2026|website=www.european-athletics.com |language=en}}</ref> [[World Athletics]] proglasio je Duplatnisa sportašem godine [[30. studenoga]]. Tada je imao 16 osvojenih natjecanja u nizu i postao je prvi skakač s motkom u novijoj povijesti koji dvije godine zaredom nije doživio poraz.<ref>{{Cite news |date=1. prosinca 2025 |title=Swedish pole vault star Armand Duplantis and US hurdler Sydney McLaughlin-Levrone crowned 'Athletes of the Year' |url=https://www.straitstimes.com/sport/duplantis-and-mclaughlin-levrone-crowned-athletes-of-the-year |access-date=9. kolovoza 2026 |work=The Straits Times |language=en |issn=0585-3923}}</ref> Nijedan drugi atletičar koji se natjecao u skakačkim ili bacačkim disciplinama nije tu nagradu osvojio tri puta. Duplantis je tako postao tek treći atletičar s najmanje trima osvojenim nagradama, pridruživši se [[Usain Bolt|Usainu Boltu]], koji ju je osvojio šest puta, i [[Hicham El Guerrouj|Hichamu El Guerrouju]], također trostrukome dobitniku nagrade.<ref>{{Cite web |title=Ian O'Riordan: Why Grand Slam Track is paying a high price for excluding field events |url=https://www.irishtimes.com/sport/athletics/2025/12/06/ian-oriordan-why-grand-slam-track-is-paying-a-high-price-for-excluding-field-events/ |access-date=9. kolovoza 2026 |website=The Irish Times |language=en}}</ref> === 2026: Petnaesti svjetski rekord zaredom, četvrti uzastopni svjetski dvoranski naslov i prekid trogodišnjega pobjedničkog niza=== Dana [[12. ožujka]] Duplantis je poboljšao svoj svjetski rekord za jedan centimetar na [[Mondo Classic|Mondo Classicu]] u [[Uppsala|Uppsali]]. To je bio njegov 15. svjetski rekord i drugi put da je postavio svjetski rekord u [[Švedska|Švedskoj]].<ref name=":26"/> Duplantis je tim skokom od 6,31 metra nadmašio brojku [[Sergej Bubka|Sergeja Bubke]] od 14 uzastopnih svjetskih rekorda. Također, pobjeda mu je na spomenutome natjecanju bila 38. u nizu, računajući još od [[kolovoz|kolovoza]] [[2023.]] godine.<ref>{{Cite news |date=16. ožujka 2026 |title=Pole vault record breaker Armand Duplantis ready for return to 'special' Torun |url=https://www.straitstimes.com/sport/pole-vault-record-breaker-armand-duplantis-ready-for-return-to-special-torun |access-date=9. kolovoza 2026 |work=The Straits Times |language=en |issn=0585-3923}}</ref> Dvije tehničke prilagodbe omogućile su Duplantisu postavljanje najnovijega svjetskog rekorda: produljio je zalet s 20 na 22 koraka i počeo je upotrebljavati tvrđu motku. Godinama je eksperimentirao s tvrđom motkom, ali nije uspijevao doći do željenoga učinka. Ipak, smatrao je da će mu produljeni zalet, koji je uveo posljednjih mjeseci, omogućiti jači odraz, a on bolje savijanje tvrđe motke.<ref>{{Cite web |last=Goulding |first=Grace |date=16. ožujka 2026. |title=Mondo Duplantis eyes 2026 World Athletics Indoor Championships return in Toruń after 15th pole vault world record: "I wanted to make sure I'm still the top dog" |url=https://www.olympics.com/en/news/mondo-duplantis-2026-world-athletics-indoor-championships-return-record-top-dog |access-date=9. kolovoza 2026 |website=Olympics.com}}</ref> Nakon što je [[21. ožujka]] osvojio zlato na [[Svjetsko dvoransko prvenstvo u atletici 2026.|Svjetskome dvoranskom prvenstvu]] u [[Toruń]]u i pritom postavio novi rekord prvenstva skokom od 6,25 metara, Duplantis je postao prvi atletičar koji je osvojio četiri uzastopna svjetska dvoranska naslova.<ref>{{Cite web |last=Fentuo |first=Fentuo Tahiru |date=22. ožujka 2026. |title=World Athletics Indoor Championships 2026: Mondo Duplantis claims fourth successive indoor pole vault title |url=https://www.olympics.com/en/news/world-athletics-indoor-championships-2026-mondo-duplantis-claims-fourth-successive-indoor-pole-vault-title |access-date=9. kolovoza 2026 |website=Olympics.com}}</ref> To mu je bila ukupno deveta svjetska seniorska titula. Od [[2019.]] godine, kada je posljednji put bio poražen na svjetskim ili kontinentalnim prvenstvima, osvojio je 12 velikih titula.<ref>{{Cite web |title=Duplantis soars to 6.25m championship record to win fourth world indoor pole vault title {{!}} News {{!}} Kujawy Pomorze 26 {{!}} World Athletics Indoor Championships |url=https://worldathletics.org/en/competitions/world-athletics-indoor-championships/kujawypomorze26/news/report/wic-kujawy-pomorze-26-report-men-pole-vault |access-date=9. kolovoza 2026 |website=worldathletics.org}}</ref> Nakon posljednjega osvojenog svjetskog dvoranskog naslova izjednačio se sa Sergejem Bubkom, koji je četiri puta bio svjetski dvoranski prvak.<ref name=":27">{{Cite web |date=21. ožujka 2026 |title=Sweden's Duplantis wins fourth world indoor pole vault title |url=https://www.france24.com/en/live-news/20260321-sweden-s-duplantis-wins-fourth-world-indoor-pole-vault-title |access-date=9. kolovoza 2026 |website=France 24 |language=en}}</ref> Duplantis je [[17. svibnja]] postavio novi rekord mitinga [[Dijamantna liga|Dijamantne lige]] u [[Šangaj]]u skokom od 6,12 metara, gdje je i pobijedio. Dana [[27. svibnja]] puštena je u prodaju posebna dječja ulaznica za [[14. kolovoza]], dan kada su se održavale kvalifikacije u skoku s motkom na [[Europsko prvenstvo u atletici 2026.|Europskome prvenstvu]] u [[Birmingham]]u. Nazvana prema Duplantisu, "Mondo Ticket" stajala je samo 6,31 funtu. Njezina je simbolična cijena odgovarala visini trenutačnoga svjetskoga rekorda, a cijela je akcija bila namijenjena poticanju mladih obožavatelja na to da dožive prvenstvo i izbliza prate Duplantisa na djelu.<ref>{{Cite web |title=Duplantis jumps at the chance to bring world record ticket to young fans at Birmingham 2026 |url=https://www.european-athletics.com/home/news/mondo-world-record-ticket |access-date=9. kolovoza 2026 |website=www.european-athletics.com |language=en}}</ref> Nakon gotovo trogodišnje dominacije u skoku s motkom Duplantis je [[7. lipnja]] doživio poraz na mitingu Dijamantne lige u [[Stockholm]]u, gdje je [[Australija|Australac]] [[Kurtis Marschall]] bio bolji od njega. Time se prekinuo njegov niz od 40 uzastopnih pobjeda na natjecanjima koji je započeo još u [[kolovoz|kolovozu]] [[2023.]] godine.<ref>{{Cite web |date=7. lipnja 2026 |title=Aussie pulls off epic upset over hometown king: 'Chuffed it was me' |url=https://7news.com.au/sport/athletics/aussie-first-timer-kurtis-marschall-pulls-off-epic-diamond-league-upset-over-hometown-king-mondo-duplantis-c-22398518 |access-date=9. kolovoza 2026 |website=7NEWS |language=en}}</ref> Osvojivši miting Dijamantne lige u [[Pariz]]u, Duplantis se [[28. lipnja]] vratio pobjedama i obaranju rekorda. Skokom od 6,13 metara postavio je novi rekord mitinga. Taj mu je miting ujedno bio prvo natjecanje nakon vjenčanja. Dana [[10. srpnja]] osvojio je miting Dijamantne lige u [[Monako|Monaku]] skokom od 6,07 metara, čime je poboljšao vlastiti rekord mitinga za dva centimetra. Time je ostvario prvu pobjedu od preseljenja u Monako, odnosno na novome domaćem terenu. Duplantis je također bio potaknuo organizatore na uvrštavanje muškoga skoka s motkom u program Dijamantne lige u Monaku, prema kojemu je dotad bio predviđen skok s motkom samo u ženskoj konkurenciji.<ref>{{Cite web |date=11. srpnja 2026 |title=Duplantis thrives on new home turf in Monaco |url=https://www.france24.com/en/live-news/20260711-duplantis-thrives-on-new-home-turf-in-monaco |access-date=9. kolovoza 2026 |website=France 24 |language=en}}</ref> == Privatni život == Duplantis je na poticaj svoje majke intenzivno učio [[švedski jezik]] preko [[Skype]]a, a taj mu je tečaj bio od velike pomoći. Do [[2020.]] godine uznapredovao je toliko da je smatrao da mnogo bolje i lakše razumije izvorne govornike nego što je prije mogao. Njegova je majka istovremeno tvrdila da se Duplantis sramio javno govoriti švedski, ali da se rado njime služio u privatnoj komunikaciji zbog manjega pritiska.<ref>{{cite web |last=Brenning |first=Patrik |date=20. travnja 2020. |title=Armand Duplantis kan svenska men vågar inte prata |url=https://www.aftonbladet.se/sportbladet/a/opbo1j/manga-tycker-att-han-inte-ar-svensk |url-status=live |archive-url=https://web.archive.org/web/20221219161604/https://www.aftonbladet.se/sportbladet/a/opbo1j/manga-tycker-att-han-inte-ar-svensk |archive-date=19. prosinca 2022 |access-date=10. kolovoza 2026 |work=[[Aftonbladet]] |language=sv}}</ref><ref>{{cite web |date=11. lipnja 2020 |title=Armand Duplantis om sin svenska: 'Mamma vill inte att folk ska snacka skit' |url=https://www.youtube.com/watch?v=nCJ875PRdUI |url-status=live |archive-url=https://web.archive.org/web/20230810125239/https://www.youtube.com/watch?v=nCJ875PRdUI |archive-date=10. kolovoza 2023 |access-date=10. kolovoza 2021 |publisher=[[Expressen]] YouTube Channel}}</ref> Međutim, do [[2021.]] godine njegovo se znanje poboljšalo do razine na kojoj je bez poteškoća davao intervjue u cijelosti na švedskome, što je osobito bilo primijećeno nakon osvajanja olimpijskoga zlata u Tokiju.<ref>{{cite web |date=3. kolovoza 2021 |title=Duplantis efter OS-guldet – i intervju på svenska |url=https://www.youtube.com/watch?v=klJJopIMeuc |url-status=live |archive-url=https://web.archive.org/web/20221219161557/https://www.youtube.com/watch?v=klJJopIMeuc |archive-date=19. prosinca 2022 |access-date=10. kolovoza 2026 |publisher=[[Aftonbladet]] official Youtube channel |language=sv}}</ref> Duplantis je prije toga isticao da mu je napredovanje u švedskome bilo ponešto otežano time što većina Šveđana izvrsno poznaje engleski jezik, pa su izvorni govornici radije razgovarali s njime na engleskome.<ref>{{cite news |last1=Hammarkrantz |first1=Oskar |date=18 September 2020 |title=Duplantis: 'Blir mycket mer igenkänd här än i USA' |url=https://www.svd.se/armand-duplantis-jag-blir-mycket-mer-igenkand-har-an-i-usa |url-status=live |archive-url=https://web.archive.org/web/20211209023227/https://www.svd.se/armand-duplantis-jag-blir-mycket-mer-igenkand-har-an-i-usa |archive-date=9. prosinca 2021 |access-date=10. kolovoza 2026 |newspaper=[[Svenska Dagbladet]] |language=sv}}</ref> [[File:Dalahästen i Avesta 03.jpg|thumb|Letvica u blizini [[Dala konj|dala-konja]] u [[Švedska|švedskome]] mjestu [[Avesta (grad)|Avesti]] podigne se svaki put kada Duplantis obori svjetski rekord (''fotografirano u [[Travanj|travnju]] [[2024.]] godine'').]] Kako bi si priskrbio idealne klimatske uvjete za treniranje tijekom cijele godine, Duplantis je obično provodio zime u [[Louisiana|Louisiani]], a ljeta u [[Uppsala|Uppsali]]. U [[Avesta (grad)|Avesti]], mjestu gdje je Duplantisova majka odrasla, letvica nalik na onu u skoku s motkom podigne se u blizini enormne skuplture [[dala konj|dala-konja]] s rezultatom svakoga novog Duplantisova svjetskog rekorda. Kada je Duplantis prvi put čuo za to, briznuo je u plač od sreće jer je tada postao još svjesniji veličine onoga što je postigao.<ref>{{cite web |last=Ottosson |first=Stefan |date=16. prosinca 2020. |title=Armand Duplantis kunde inte hålla tillbaka tårarna – efter svenska hyllningen: "Bröt ihop när jag såg det" |url=https://www.sportbibeln.se/friidrott/armand-duplantis-kunde-inte-halla-tillbaka-tararna-efter-svenska-hyllningen-jag-brot-ihop-nar-jag-sag-det/ |url-status=live |archive-url=https://web.archive.org/web/20210803162617/https://www.sportbibeln.se/friidrott/armand-duplantis-kunde-inte-halla-tillbaka-tararna-efter-svenska-hyllningen-jag-brot-ihop-nar-jag-sag-det/ |archive-date=3. kolovoza 2021 |access-date=10. kolovoza 2021 |publisher=Sportbibeln |language=sv}}</ref> U [[listopad]]u [[2025.]] godine [[Zračna luka Stockholm-Arlanda]] dodala je Duplantisa svojoj galeriji portreta "Welcome to my hometown" ([[srpskohrvatski jezik|sh.]] 'Dobro došli u moj rodni grad'), koja postoji još od [[2005.]] godine u dijelu za prikupljanje prtljage. Galerija odaje počast osobama koje su svojim iznimnim doprinosima obilježile regije [[Stockholm]]a i [[Uppsala|Uppsale]] primjerice u sportu, kulturi, znanosti, gospodarstvu i drugim područjima.<ref>{{Cite web |last=Orban |first=André |date=14. listopada 2025. |title=World record holder Armand Duplantis joins “Welcome to my hometown” gallery at Stockholm Arlanda Airport |url=https://www.aviation24.be/airports/stockholm-arlanda-arn/world-record-holder-armand-duplantis-joins-welcome-to-my-hometown-gallery-at-stockholm-arlanda-airport/ |access-date=10. kolovoza 2025 |website=Aviation24.be |language=en-GB}}</ref> [[File:Guests at the 2026 Met Gala 442 (Armand Duplantis and Desiré Inglander).jpg|thumb|Duplantis i Inglander na [[Met Gala|Met Gali]] [[2026.]] godine.]] Duplantis se oženio švedskim modelom i kreatoricom sadržaja Desiré Inglander [[2026.]] godine.<ref>{{Cite news |last=Landén |first=Petter |last2=Thunborg |first2=Peter |date=20. ožujka 2026. |title=Armand och Desiré Duplantis har gift sig i hemlighet |url=https://www.expressen.se/sport/friidrott/armand-och-desire-duplantis-har-gift-sig-i-hemlighet/ |access-date=10. kolovoza 2026 |work=[[Expressen]] |language=Swedish}}</ref> Par se upoznao u Švedskoj [[2020.]] godine na jednoj zabavi sredinom ljeta, a Duplantis je zaprosio Inglander [[2024.]] godine za vrijeme snimanja za ''[[Vogue Scandinavia]]'' u [[New York]]u.<ref>{{Cite news |date=11. listopada 2024 |title=Olympic Champion Mondo Duplantis and Desiré Inglander Announce Their Engagement |url=https://www.vogue.com/article/mondo-duplantis-desire-inglander-engaged |work=Vogue}}</ref> Nakon vjenčanja Duplantis je prodao svoj stan u Stockholmu i preselio se u [[Monako]], a dotada je živio u [[SAD|Sjedinjenim Američkim Državama]] i Švedskoj.<ref>{{Cite web |last=AFP |date=7. svibnja 2025.|title=Duplantis promises new home Monaco a world record |url=https://www.freemalaysiatoday.com/category/sports/2026/05/08/duplantis-promises-new-home-monaco-a-world-record |access-date=10. kolovoza 2026 |website=Free Malaysia Today {{!}} FMT |language=en}}</ref> Duplantis je objavio svoj prvi singl "[[Bop (pjesma, Mondo)|Bop]]" pod imenom Mondo [[28. veljače]] [[2025.]] godine, a napisao ga je s Emilom Bergom i Rasmusom Wahlbergom, kao i ostalih 30-ak pjesama.<ref>{{Cite web|url=https://www.sverigesradio.se/artikel/duplantis-ovantade-drag-sa-later-nya-karriaren|title=Duplantis oväntade drag – så låter nya karriären|date=25 February 2025|language=sv|publisher=[[Sveriges Radio]]|access-date=10. kolovoza 2026}}</ref><ref name="vibes">{{Cite web|url=https://www.svt.se/kultur/armand-duplantis-slapper-nya-laten-bop-nervost|title=Armand Duplantis om nya låten "Bop": "Den är vibes och kul"|date=28. veljače 2025.|language=sv|first=Moa|last=Lindstedt|publisher=[[Sveriges Television]]|access-date=10. kolovoza 2026}}</ref><ref>{{Cite web|url=https://www.sverigesradio.se/artikel/stavhopparen-armand-duplantis-debuterar-som-artist|title=Stavhopparen Armand Duplantis debuterar som artist: "Lite nervöst"|date=28. veljače 2025|language=sv|publisher=[[Sveriges Radio]]|access-date=10. kolovoza 2026}}</ref> Njegov je debi zauzeo 31. mjesto na švedskoj listi singlova.<ref>{{Cite web|url=https://sverigetopplistan.se/chart/41/?dspy=2025&dspp=10|title=Veckolista Singlar, vecka 10|publisher=[[Sverigetopplistan]]|language=sv|access-date=10. ožujka 2026}}</ref> Nakon njega objavio je niz drugih singlova poput pjesme "4L" u [[lipanj|lipnju]] [[2025.]], "Feelin' Myself" u [[veljača|veljači]] [[2026.]] i "Location" u [[travanj|travnju]] 2026. godine.<ref>{{Cite web |date=14. lipnja 2025 |title=Armand Duplantis to Release Love-Driven Single "4L" {{!}} Sweden Herald |url=https://swedenherald.com/article/armand-duplantis-to-release-new-music-this-month |access-date=10. kolovoza 2026 |website=Sweden Herald |language=en}}</ref><ref>{{Cite web |last=Nottingham |first=Juliet |date=3. lipnja 2026. |title=Mondo Duplantis reveals his ultimate ambition: a Grammy |url=https://www.olympics.com/en/news/mondo-duplantis-reveals-ultimate-ambition-grammy |access-date=10. lipnja 2026 |website=Olympics.com}}</ref> U [[ožujak|ožujku]] 2026. godine [[World Athletics]] angažirao je Duplantisa da stvori službenu himnu za novo prvenstvo u atletici, odnosno [[World Athletics Ultimate Championship]], čije će se prvo izdanje održati iste godine.<ref>{{Cite news |date=23. ožujka 2026 |title=From world records to world anthems, new creative jump for Duplantis |url=https://www.straitstimes.com/sport/from-world-records-to-world-anthems-new-creative-jump-for-duplantis |access-date=10. kolovoza 2026 |work=The Straits Times |language=en |issn=0585-3923}}</ref> == Postignuća == Podatci u nastavku preuzeti su sa službene mrežne stranice [[World Athletics]]a.<ref name="WAprofile" /> === Međunarodna natjecanja === {| class="wikitable sortable plainrowheaders""max-width:40em;" !scope="col"| Godina !scope="col"| Natjecanje !scope="col"| Mjesto !scope="col"| Plasman !scope="col"| Rezultat !scope="col"| Bilješka |- |align="center"|[[2015.]] |[[Svjetsko prvenstvo u atletici (U18) 2015.|Svjetsko prvenstvo (U18)]] |{{flagicon|COL}} [[Cali]] |style="text-align: center"bgcolor=gold|1. mjesto |align="center"|5,30 m |align="center"|CR<ref name=":25"/> |- |align="center"|[[2016.]] |[[Svjetsko prvenstvo u atletici (U20) 2016.|Svjetsko prvenstvo (U20)]] |{{flagicon|POL}} [[Bydgoszcz]] |style="text-align: center"bgcolor=cc9966|3. mjesto |align="center"|5,45 m |align="center"|<ref>{{Cite web |title=Report: men's pole vault – IAAF World U20 Championships Bydgoszcz 2016 |url=https://worldathletics.org/news/report/world-u20-championships-men-pole-vault |access-date=10. kolovoza 2026 |website=worldathletics.org}}</ref> |- |style="text-align: center"rowspan=2|[[2017.]] |[[Europsko prvenstvo u atletici (U20) 2017.|Europsko prvenstvo (U20)]] |{{flagicon|ITA}} [[Grosseto]] |style="text-align: center"bgcolor=gold|1. mjesto |align="center"|5,65 m |align="center"|CR<ref name=":39" /> |- |[[Svjetsko prvenstvo u atletici 2017.|Svjetsko prvenstvo]] |{{flagicon|UK}} [[London]] |align="center"|9. mjesto |align="center"|5,50 m |align="center"|<ref>{{Cite web |title=Report: men's pole vault final – IAAF World Championships London 2017 {{!}} REPORT {{!}} World Athletics |url=https://worldathletics.org/news/report/mens-pole-vault-final-world-championships-lon |access-date=10. kolovoza 2026 |website=worldathletics.org}}</ref> |- |style="text-align: center"rowspan=3|[[2018.]] |[[Svjetsko dvoransko prvenstvo u atletici 2018.|Svjetsko dvoransko prvenstvo]] |{{flagicon|UK}} [[Birmingham]] |align="center"|7. mjesto |align="center"|5,70 m i |align="center"|<ref>{{Cite web|url=https://media.aws.iaaf.org/competitiondocuments/pdf/6019/AT-PV-M-f----.RS6.pdf?|title=Final results|access-date=10. kolovoza 2026}}</ref> |- |[[Svjetsko prvenstvo u atletici (U20) 2018.|Svjetsko prvenstvo (U20)]] |{{flagicon|FIN}} [[Tampere]] |style="text-align: center"bgcolor=gold|1. mjesto |align="center"|5,82 m |align="center"|CR<ref name=":45"/> |- |[[Europsko prvenstvo u atletici 2018.|Europsko prvenstvo]] |{{flagicon|GER}} [[Berlin]] |style="text-align: center"bgcolor=gold|1. mjesto |align="center"|6,05 m |align="center"|CR WU20R<ref name=":47"/> |- |align="center"|[[2019.]] |[[Svjetsko prvenstvo u atletici 2019.|Svjetsko prvenstvo]] |{{flagicon|Katar}} [[Doha]] |style="text-align: center"bgcolor=silver|2. mjesto |align="center"|5,97 m |align="center"|<ref name=":50"/> |- |style="text-align: center"rowspan=2|[[2021.]] |[[Europsko dvoransko prvenstvo u atletici 2018.|Europsko dvoransko prvenstvo]] |{{flagicon|POL}} [[Toruń]] |style="text-align: center"bgcolor=gold|1. mjesto |align="center"|6,05 m i |align="center"|CR<ref name=":55"/> |- |[[Ljetne olimpijske igre 2020.|Olimpijske igre]] |{{flagicon|Japan}} [[Tokio]] |style="text-align: center"bgcolor=gold|1. mjesto |align="center"|6,02 m |align="center"|<ref>Nakon što je osigurao zlato, sva je tri puta bezuspješno pokušao preskočiti 6,19 metara za postavljanje novoga svjetskog rekorda. Vidi {{Cite web |date=3. kolovoza 2021 |title=Mondo Duplantis fails to break world record but strolls to pole-vault gold |url=http://www.theguardian.com/sport/2021/aug/03/mondo-duplantis-fails-to-break-world-record-but-strolls-to-pole-vault-gold|access-date=10. kolovoza 2026 |website=The Guardian |language=engl.|archive-date=3. veljače 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20230203020710/https://www.theguardian.com/sport/2021/aug/03/mondo-duplantis-fails-to-break-world-record-but-strolls-to-pole-vault-gold|url-status=live}}</ref> |- |style="text-align: center"rowspan=3|[[2022.]] |[[Svjetsko dvoransko prvenstvo u atletici 2022.|Svjetsko dvoransko prvenstvo]] |{{flagicon|SRB}} [[Beograd]] |style="text-align: center"bgcolor=gold|1. mjesto |align="center"|6,20 m i |align="center"|WR CR<ref name=":69"/> |- |[[Svjetsko prvenstvo u atletici 2022.|Svjetsko prvenstvo]] |{{flagicon|USA}} [[Eugene, Oregon]] |style="text-align: center"bgcolor=gold|1. mjesto |align="center"|6,21 m |align="center"|WR CR<ref name=":71"/> |- |[[Europsko prvenstvo u atletici 2022.|Europsko prvenstvo]] |{{flagicon|GER}} [[München]] |style="text-align: center"bgcolor=gold|1. mjesto |align="center"|6,06 m |align="center"|CR<ref name=":74"/> |- |align="center"|[[2023.]] |[[Svjetsko prvenstvo u atletici 2023.|Svjetsko prvenstvo]] |{{flagicon|Mađarska}} [[Budimpešta]] |style="text-align: center"bgcolor=gold|1. mjesto |align="center"|6,10 m |align="center"|<ref name=":80"/> |- |style="text-align: center"rowspan=3|[[2024.]] |[[Svjetsko dvoransko prvenstvo u atletici 2024.|Svjetsko dvoransko prvenstvo]] |{{flagicon|UK}} [[Glasgow]] |style="text-align: center"bgcolor=gold|1. mjesto |align="center"|6,05 m i |align="center"|<ref name=":83"/> |- |[[Europsko prvenstvo u atletici 2024.|Europsko prvenstvo]] |{{flagicon|ITA}} [[Rim]] |style="text-align: center"bgcolor=gold|1. mjesto |align="center"|6,10 m |align="center"|CR<ref name=":89"/> |- |[[Ljetne olimpijske igre 2024.|Olimpijske igre]] |{{flagicon|Francuska}} [[Pariz]] |style="text-align: center"bgcolor=gold|1. mjesto |align="center"|6,25 m |align="center"|WR OR<ref name=":90"/> |- |style="text-align: center"rowspan=2|[[2025.]] |[[Svjetsko dvoransko prvenstvo u atletici 2025.|Svjetsko dvoransko prvenstvo]] |{{flagicon|CHN}} [[Nanjing]] |style="text-align: center"bgcolor=gold|1. mjesto |align="center"|6,15 m i |align="center"|<ref>{{Cite web |last=Mills |first=Steven |date=22. ožujka 2025. |title=Duplantis vaults to a hat-trick of world indoor titles in Nanjing |url=https://www.european-athletics.com/home/news/duplantis-vaults-to-a-hat-trick-of-world-indoor-titles-in-nanjing |access-date=10. kolovoza 2026 |website=www.european-athletics.com |language=en}}</ref> |- |[[Svjetsko prvenstvo u atletici 2025.|Svjetsko prvenstvo]] |{{flagicon|JAP}} [[Tokio]] |style="text-align: center"bgcolor=gold|1. mjesto |align="center"|6,30 m |align="center"|WR CR |- |style="text-align: center"rowspan=2|[[2026.]] |[[Svjetsko dvoransko prvenstvo u atletici 2026.|Svjetsko prvenstvo]] |{{flagicon|POL}} [[Toruń]] |style="text-align: center"bgcolor=gold|1. mjesto |align="center"|6,25 m i |align="center"|CR |- |[[Europsko prvenstvo u atletici 2026.|Europsko prvenstvo]] |{{flagicon|UK}} [[Birmingham]] |style="text-align: center"bgcolor=gold|1. mjesto |align="center"|6,15 m |align="center"|CR |} '''Legenda:''' {{small| : CR označuje rekord prvenstva. : WU20R označuje svjetski rekord u kategoriji mlađih od 20 godina. : WR označuje svjetski rekord. : OR označuje olimpijski rekord. : i označuje rezultat postignut u dvorani. }}</div> === Dijamantna liga === {| class="wikitable" width="80%" style="text-align:center" ! rowspan="2"|Miting !! colspan="17"| Godina nastupa |- ! [[2017.]] !! [[2018.]] !! [[2019.]] !! [[2021.]] !! [[2022.]] !! [[2023.]] !! [[2024.]] !! [[2025.]] !! [[2026.]] |- |align=left|{{nowrap|[[Athletissima]]}}<br>{{small|{{nowrap|{{flagicon|SUI}} [[Lausanne]]}}}} | align="center"|{{nowrap|4.}}<br>{{small|{{nowrap|5,73 m}}}} | | align="center" bgcolor="#cc9966"|{{nowrap|3.}}<br>{{small|{{nowrap|5,81 m}}}} | align="center"|{{nowrap|4.}}<br>{{small|{{nowrap|5,62 m}}}} | | | align="center" bgcolor="gold"|{{nowrap|'''1.'''}}<br>{{small|{{nowrap|6,15 m}}}} | | align="center" bgcolor="gold"|{{nowrap|'''1.'''}}<br>{{small|{{nowrap|6,21 m}}}} |- |align=left|{{nowrap|[[BAUHAUS-galan]]}}<br>{{small|{{nowrap|{{flagicon|SWE}} [[Stockholm]]}}}} | | align="center" bgcolor="gold"|{{nowrap|'''1.'''}}<br>{{small|{{nowrap|5,86 m}}}} | | align="center" bgcolor="gold"|{{nowrap|'''1.'''}}<br>{{small|{{nowrap|6,02 m}}}} | align="center" bgcolor="gold"|{{nowrap|'''1.'''}}<br>{{small|{{nowrap|6,16 m}}}} | align="center" bgcolor="gold"|{{nowrap|'''1.'''}}<br>{{small|{{nowrap|6,05 m}}}} | align="center" bgcolor="gold"|{{nowrap|'''1.'''}}<br>{{small|{{nowrap|6,00 m}}}} | align="center" bgcolor="gold"|{{nowrap|'''1.'''}}<br>{{small|{{nowrap|6,28 m (WR)}}}} | align="center" bgcolor="gold"|{{nowrap|'''1.'''}}<br> {{small|{{nowrap|5,80 m}}}} |- |align=left|{{nowrap|[[Bislett Games]]}}<br>{{small|{{nowrap|{{flagicon|NOR}} [[Oslo]]}}}} | | | align="center"|{{nowrap|4.}}<br>{{small|{{nowrap|5,81 m}}}} | align="center" bgcolor="gold"|{{nowrap|'''1.'''}}<br> {{small|{{nowrap|6,01 m}}}} | align="center" bgcolor="gold"|{{nowrap|'''1.'''}}<br> {{small|{{nowrap|6,02 m}}}} | align="center" bgcolor="gold"|{{nowrap|'''1.'''}}<br> {{small|{{nowrap|6,01 m}}}} | | align="center" bgcolor="gold"|{{nowrap|'''1.'''}}<br> {{small|{{nowrap|6,15 m}}}} | |- |align=left|{{nowrap|[[London Müller Anniversary]]}}<br>{{small|{{nowrap|{{flagicon|GBR}} [[London]]}}}} | | align="center" bgcolor="#cc9966"|{{nowrap|3.}}<br>{{small|{{nowrap|5,81 m}}}} | | | | | | |- |- |align=left|{{nowrap|[[Prefontaine Classic]]}}<br>{{small|{{nowrap|{{flagicon|USA}} [[Eugene, Oregon]]}}}} | align="center"|{{nowrap|4.}}<br>{{small|{{nowrap|5,71 m}}}} | | align="center" bgcolor="gold"|{{nowrap|'''1.'''}}<br>{{small|{{nowrap|5,93 m}}}} | | align="center" bgcolor="gold"|{{nowrap|'''1.'''}}<br>{{small|{{nowrap|5,91 m}}}} | align="center" bgcolor="gold"|{{nowrap|'''1.'''}}<br>{{small|{{nowrap|6,23 m (WR)}}}} | | | |- |- ! Ukupno !! !! !! !! [[File:Diamond blue.svg|24px]] !! [[File:Diamond blue.svg|24px]] !! [[File:Diamond blue.svg|24px]] !! [[File:Diamond blue.svg|24px]] !! [[File:Diamond blue.svg|24px]] !! {{TBD}} |} {| class="wikitable" |+ !Datum !Miting !Grad !Plasman !Rezultat |- |[[27. svibnja]] [[2017.]] |[[Prefontaine Classic]] |{{flagicon|USA}} [[Eugene, Oregon]] |align="center"| 4. mjesto |align="center"|5,71 m |- |[[6. srpnja]] [[2017.]] |[[Athletissima]] |{{flagicon|SUI}} [[Lausanne]] |align="center"| 4. mjesto |align="center"|5,73 m |- |[[10. lipnja]] [[2018.]] |[[Bauhaus-galan]] |{{flagicon|SWE}} [[Stockholm]] |align="center" bgcolor="gold"| 1. mjesto |align="center"|5,86 m |- |[[30. lipnja]] [[2018.]] |[[Meeting de Paris]] |{{flagicon|FRA}} [[Pariz]] |align="center" bgcolor="silver"| 2. mjesto |align="center"|5,90 m |- |[[21. srpnja]] [[2018.]] |[[London Müller Anniversary]] |{{flagicon|GBR}} [[London]] |align="center" bgcolor="#cc9966"| 3. mjesto |align="center"|5,86 m |- |[[31. kolovoza]] [[2018.]] |[[Mémorial Van Damme]] |{{flagicon|BEL}} [[Bruxelles]] |align="center"| 7. mjesto |align="center"|5,68 m |- |[[13. lipnja]] [[2019.]] |[[Bislett Games]] |{{flagicon|NOR}} [[Oslo]] |align="center"| 4. mjesto |align="center"|5,81 m |- |[[30. lipnja]] [[2019.]] |[[Prefontaine Classic]] |{{flagicon|USA}} [[Eugene, Oregon]] |align="center" bgcolor="gold"| 1. mjesto |align="center"|5,93 m |- |[[5. srpnja]] [[2019.]] |[[Athletissima]] |{{flagicon|SUI}} [[Lausanne]] |align="center" bgcolor="#cc9966"| 3. mjesto |align="center"|5,81 m |- |[[12. srpnja]] [[2019.]] |[[Meeting Herculis]] |{{flagicon|MON}} [[Monako]] |align="center" bgcolor="silver"| 2. mjesto |align="center"|5,92 m |- |[[29. kolovoza]] [[2019.]] |[[Weltklasse Zürich]] |{{flagicon|SUI}} [[Zürich]] |align="center" bgcolor="silver"| 2. mjesto |align="center"|5,82 m |- |[[23. svibnja]] [[2021.]] |[[Müller grand prix|Müller Grand Prix]] |{{flagicon|GBR}} [[Gateshead]] |align="center" bgcolor="silver"| 2. mjesto |align="center"|5,55 m |- |[[1. srpnja]] [[2021.]] |[[Bislett Games]] |{{flagicon|NOR}} [[Oslo]] |align="center" bgcolor="gold"| 1. mjesto |align="center"|6,01 m |- |[[4. srpnja]] [[2021.]] |[[Bauhaus-galan]] |{{flagicon|SWE}} [[Stockholm]] |align="center" bgcolor="gold"| 1. mjesto |align="center"|6,02 m |- |[[26. kolovoza]] [[2021.]] |[[Athletissima]] |{{flagicon|SUI}} [[Lausanne]] |align="center"| 4. mjesto |align="center"|5,62 m |- |[[28. kolovoza]] [[2021.]] |[[Meeting de Paris]] |{{flagicon|FRA}} [[Pariz]] |align="center" bgcolor="gold"| 1. mjesto |align="center"|6,01 m |- |[[3. rujna]] [[2021.]] |[[Mémorial Van Damme]] |{{flagicon|BEL}} [[Bruxelles]] |align="center" bgcolor="gold"| 1. mjesto |align="center"|6,05 m |- |[[9. rujna]] [[2021.]] |[[Weltklasse Zurich]] |{{Drapeau|SUI}} [[Zurich]] |align="center" bgcolor="gold"| {{1er}} |{{unité|6.06|m}} |- |14 mai 2022 |[[Ooredoo Doha Meeting]] |{{Drapeau|QAT}} [[Doha]] |align="center" bgcolor="gold"| {{1er}} |{{unité|6.02|m}} |- |27 mai 2022 |[[Prefontaine Classic]] |{{Drapeau|USA}} [[Eugene (Oregon)|Eugene]] |align="center" bgcolor="gold"| {{1er}} |{{unité|5.91|m}} |- |16 juin 2022 |[[Bislett Games]] |{{Drapeau|NOR}} [[Oslo]] |align="center" bgcolor="gold"| {{1er}} |{{unité|6.02|m}} |- |30 juin 2022 |[[Bauhaus-Galan]] |{{Drapeau|SWE}} [[Stockholm]] |align="center" bgcolor="gold"| {{1er}} |{{unité|6.16|m}} |- |2 septembre 2022 |[[Mémorial Van Damme]] |{{Drapeau|BEL}} [[Belgique]] |align="center" bgcolor="silver"| {{2e}} |{{unité|5.81|m}} |- |8 septembre 2022 |[[Weltklasse Zurich]] |{{Drapeau|SUI}} [[Zurich]] |align="center" bgcolor="gold"| {{1er}} |{{unité|6.07|m}} |- |15 juin 2023 |[[Bislett Games]] |{{Drapeau|NOR}} [[Oslo]] |align="center" bgcolor="gold"| {{1er}} |{{unité|6.01|m}} |- |2 juillet 2023 |[[Bauhaus-Galan]] |{{Drapeau|SWE}} [[Stockholm]] |align="center" bgcolor="gold"| {{1er}} |{{unité|6.05|m}} |- |16 juillet 2023 | [[Mémorial Kamila Skolimowska|Silesia Memorial]] |{{Drapeau|POL}} [[Chorzów]] |align="center" bgcolor="gold"| {{1er}} |{{unité|6.01|m}} |- |21 juillet 2023 |[[Meeting Herculis]] |{{Drapeau|MON}} [[Monaco]] |align="center"| {{4e}} |{{unité|5.72|m}} |- |31 août 2023 |[[Weltklasse Zurich]] |{{Drapeau|SUI}} [[Zurich]] |align="center" bgcolor="gold"| {{1er}} |{{unité|6.00|m}} |- |8 septembre 2023 |[[Mémorial Van Damme]] |{{Drapeau|BEL}} [[Belgique]] |align="center" bgcolor="gold"| {{1er}} |{{unité|6.10|m}} |- |17 septembre 2023 |[[Prefontaine Classic]] |{{Drapeau|USA}} [[Eugene (Oregon)|Eugene]] |align="center" bgcolor="gold"| {{1er}} |{{unité|6.23|m}} ([[Record du monde du saut à la perche|WR]]) |- |20 avril 2024 |[[Diamond League Xiamen]] |{{Drapeau|CHN}} [[Xiamen]] |align="center" bgcolor="gold"| {{1er}} |{{unité|6.24|m}} ([[Record du monde du saut à la perche|WR]]) |- |27 avril 2024 |[[Yangtze Delta Athletics Gala]] |{{Drapeau|CHN}} [[Suzhou]] |align="center" bgcolor="gold"| {{1er}} |{{unité|6.00|m}} |- |2 juin 2024 |[[Bauhaus-Galan]] |{{Drapeau|SWE}} [[Stockholm]] |align="center" bgcolor="gold"| {{1er}} |{{unité|6.00|m}} |- |7 juillet 2024 |[[Meeting de Paris]] |{{Drapeau|FRA}} [[Paris]] |align="center" bgcolor="gold"| {{1er}} |{{unité|6.00|m}} |- |21 août 2024 |[[Athletissima]] |{{Drapeau|SUI}} [[Lausanne]] |align="center" bgcolor="gold"| {{1er}} |{{unité|6.15|m}} |- |25 août 2024 | [[Mémorial Kamila Skolimowska|Silesia Memorial]] |{{Drapeau|POL}} [[Chorzów]] |align="center" bgcolor="gold"| {{1er}} |{{unité|6.26|m}} ([[Record du monde du saut à la perche|WR]]) |- |13 septembre 2024 |[[Mémorial Van Damme]] |{{Drapeau|BEL}} [[Belgique]] |align="center" bgcolor="gold"| {{1er}} |{{unité|6.11|m}} |- |26 avril 2025 |[[Diamond League Xiamen]] |{{Drapeau|CHN}} [[Xiamen]] |align="center" bgcolor="gold"| {{1er}} |{{unité|5.92|m}} |- |3 mai 2025 |[[Yangtze Delta Athletics Gala]] |{{Drapeau|CHN}} [[Suzhou]] |align="center" bgcolor="gold"| {{1er}} |{{unité|6.11|m}} |- |12 juin 2025 |[[Bislett Games]] |{{Drapeau|NOR}} [[Oslo]] |align="center" bgcolor="gold"| {{1er}} |{{unité|6.15|m}} |- |15 juin 2025 |[[Bauhaus-Galan]] |{{Drapeau|SWE}} [[Stockholm]] |align="center" bgcolor="gold"| {{1er}} |{{unité|6.28|m}} ([[Record du monde du saut à la perche|WR]]) |- |11 juillet 2025 |[[Meeting Herculis]] |{{Drapeau|MON}} [[Monaco]] |align="center" bgcolor="gold"| {{1er}} |{{unité|6.05|m}} |- |16 août 2025 | [[Mémorial Kamila Skolimowska|Silesia Memorial]] |{{Drapeau|POL}} [[Chorzów]] | align="center" bgcolor="gold"|{{1er}} |{{unité|6.10|m}} |- |10 juillet 2026 |[[Meeting Herculis]] |{{Drapeau|MON}} [[Monaco]] |align="center" bgcolor="gold"|{{1er}} |6,07 m |- |27 juillet 2025 |[[Weltklasse Zurich]] |{{Drapeau|SUI}} [[Zurich]] | align="center" bgcolor="gold" |{{1er}} |{{unité|6.00|m}} |- |16 mai 2026 |[[Shaoxing meeting|Shaoking meeting]] |{{Drapeau|CHN}} [[Shaoxing|Shaoking]] |align="center" bgcolor="gold"|{{1er}} |6,12 |- |7 juin 2026 |[[Bauhaus-Galan]] |{{Drapeau|NOR}} [[Oslo]] |align="center" bgcolor="gold"|{{1er}} |5,80 m |- |28 juin 2026 |[[Meeting de Paris]] |{{Drapeau|FRA}} [[Paris]] |align="center" bgcolor="gold"|{{1er}} |6,13m |- |18 juillet 2026 |[[London Grand Prix|Novuna London Athletics]] |{{Drapeau|GBR}} [[Londres]] |align="center" bgcolor="silver"|2e |5,95 m |- |20 août 2026 |[[Athletissima|Athletissima Lausanne]] |{{Drapeau|SUI}} [[Lausanne]] |align="center" bgcolor="gold"|{{1er}} |6,21m |- |20 août 2026 | [[Mémorial Kamila Skolimowska|Silesia Memorial]] |{{Drapeau|POL}} [[Chorzów]] |align="center" bgcolor="gold"|{{1er}} |6,20m |} == Napomene == {{notelist}} == Reference == {{reflist}} == Vanjske veze == {{commonscat}} * [https://worldathletics.org/athletes/-/14679502 Armand Duplantis] na [[World Athletics]] * [https://www.european-athletics.com/historical-data/athletes/-/14679502 Armand Duplantis] na [[European Athletics]] * [https://www.diamondleague.com/athlete/14679502 Armand Duplantis] na [[Dijamantna liga|Diamond League]] * [https://www.olympics.com/en/athletes/armand-duplantis Armand Duplantis] na [[Međunarodni olimpijski odbor|Olympics.com]] * [https://sok.se/idrottare/idrottare/a/armand-duplantis.html Armand Duplantis] na [[Švedski olimpijski odbor|Sveriges Olympiska Kommitté]] * [https://www.olympedia.org/athletes/146747 Armand Duplantis] na [[Olympedia|Olympediji]] *[https://intersportstats.com/athletes/3000046184 Armand Duplantis] na InterSportStats jdtkqdcoz79q4tsfsnt5lm5oukyp6et 42681226 42681158 2026-08-26T10:12:47Z Ekvatarina 270952 /* Dijamantna liga */ 42681226 wikitext text/x-wiki {{Infokutija sportista |ime = Armand Duplantis |headercolor = lightsteelblue |slika = Armand Duplantis(cropped) Budapest 2023.jpg |nadimci = Mondo |puno_ime = Armand Gustav Duplantis |datum_rođenja = [[10. studenoga]] [[1999.]] |mjesto_rođenja = {{flagicon|SAD}} [[Lafayette, Louisiana]], [[SAD]]|država = {{flagicon|Švedska}} [[Švedska]] |nacionalnost = {{flagicon|Švedska}} [[Švedska|Šveđanin]]<br> {{flagicon|SAD}} [[SAD|Amerikanac]] |sport = [[atletika]] |discipline = [[skok s motkom]] |visina = 1,81 m<ref name="Paris 2024 DUPLANTIS">{{cite web |url=https://olympics.com/en/paris-2024/athlete/armand-duplantis_1569203 |title=DUPLANTIS Armand |work=[[Ljetne olimpijske igre 2024.|Paris 2024 Olympics]] |access-date=20. ožujka 2026. |archive-date=23. kolovoza 2024 |archive-url=https://web.archive.org/web/20240823034124/https://olympics.com/en/paris-2024/athlete/armand-duplantis_1569203 |url-status=dead }}</ref> |treneri = Greg i Helena Duplantis<ref name="Paris 2024 DUPLANTIS"/> |klub = [[Upsala IF]]<ref name="Paris 2024 DUPLANTIS"/> |or= 6,31 m '''WR''' ([[skok s motkom]])<br>10,37 s ([[Trka na 100 metara|100 m]])<ref name="worldathletics.org DUPLANTIS"/> |medalje = {{Medalje sport | [[Atletika]]: [[Skok s motkom]]}} {{MedalCountry|{{flagcountry|Švedska}}}} {{MedaljeNatjecanje|oi}} {{Medalje zlato | [[Olimpijada 2020|Tokio 2020.]] | skok s motkom}} {{Medalje zlato | [[Olimpijada 2024|Pariz 2024.]] | skok s motkom}} {{MedaljeNatjecanje|[[Svjetska prvenstva u atletici|Svjetska prvenstva]]}} {{Medalje zlato | [[Svjetsko prvenstvo u atletici 2022.|Eugene 2022.]] | skok s motkom}} {{Medalje zlato | [[Svjetsko prvenstvo u atletici 2023.|Budimpešta 2023.]] | skok s motkom}} {{Medalje zlato | [[Svjetsko prvenstvo u atletici 2025.|Tokio 2025.]] | skok s motkom}} {{Medalje srebro | [[Svjetsko prvenstvo u atletici 2019.|Doha 2019.]] | skok s motkom}} {{MedaljeNatjecanje|Dijamantna liga}} {{Medalje zlato | [[2021.]] | skok s motkom}} {{Medalje zlato | [[2022.]] | skok s motkom}} {{Medalje zlato | [[2023.]] | skok s motkom}} {{Medalje zlato | [[2024.]] | skok s motkom}} {{Medalje zlato | [[2025.]] | skok s motkom}} {{MedaljeNatjecanje|Svjetska dvoranska prvenstva}} {{Medalje zlato | Beograd 2022.| skok s motkom}} {{Medalje zlato | Glasgow 2024.| skok s motkom}} {{Medalje zlato | Nanjing 2025.| skok s motkom}} {{Medalje zlato | Toruń 2026.| skok s motkom}} {{MedaljeNatjecanje|[[Europska prvenstva u atletici|Europska prvenstva]]}} {{Medalje zlato | [[Europsko prvenstvo u atletici 2018.|Berlin 2018.]]| skok s motkom}} {{Medalje zlato | [[Europsko prvenstvo u atletici 2022.|München 2022.]]| skok s motkom}} {{Medalje zlato | [[Europsko prvenstvo u atletici 2024.|Rim 2024.]]| skok s motkom}} {{Medalje zlato | [[Europsko prvenstvo u atletici 2026.|Birmingham 2026.]]| skok s motkom}} {{MedaljeNatjecanje|Europska dvoranska prvenstva}} {{Medalje zlato | Toruń 2021.| skok s motkom}} {{MedaljeNatjecanje|Svjetska juniorska prvenstva}} {{Medalje zlato | Tampere 2018.| skok s motkom}} {{Medalje bronca | Bydgoszcz 2016.| skok s motkom}} {{MedaljeNatjecanje|Europska juniorska prvenstva}} {{Medalje zlato | Grosseto 2017.| skok s motkom}} {{MedaljeNatjecanje|Svjetska prvenstva za mlađe juniore}} {{Medalje zlato | Cali 2015.| skok s motkom}} |supružnici = Desiré Duplantis (r. Inglander)<br>(2026. – ''danas'')}} '''Armand Gustav Duplantis''' ([[Lafayette, Louisiana]], [[10. studenoga]] [[1999.]]), poznat kao '''Mondo''', [[Švedska|švedsko]]-[[SAD|američki]] je [[Skok s motkom|skakač s motkom]]. Svjetski je rekorder (6,31 m), dvostruki olimpijski pobjednik, četverostruki svjetski dvoranski prvak i trostruki osvajač svjetskih prvenstava na otvorenome. Pet puta osvojio je i [[Dijamantna liga|Dijamantnu ligu]].<ref name="worldathletics.org DUPLANTIS">{{cite web |url= https://worldathletics.org/athletes/sweden/armand-duplantis-14679502 |title=Armand DUPLANTIS|work=worldathletics.org |access-date=20. ožujka 2026.}}</ref> Svoje svjetske uspjehe postiže još od 15. godine, kada je osvojio [[Svjetsko prvenstvo za mlađe juniore u atletici 2015.|Svjetsko prvenstvo za mlađe juniore]] [[2015.]] godine. Od tada je osvojio niz ostalih prestižnih titula, uključujući i prva mjesta, čime je postao jedan od rijetkih sportaša koji je osvojio svjetska prvenstva u atletici kao mlađi junior, junior i senior.<ref name=":4">{{Cite news |last=Fameso |first=Funmilayo |date=28. kolovoza 2024.|title=Usain Bolt of Pole Vaulting: 9 fascinating things about the GOAT of athletics with TEN world records |url=https://www.pulsesports.co.ke/athletics/story/usain-bolt-of-pole-vaulting-9-fascinating-things-about-the-goat-of-athletics-with-ten-world-records-2024082807152685975 |work=Pulse Sports |access-date=27. ožujka 2026.}}</ref> Duplantis je i četverostruki europski prvak. Svoju je prvu europsku titulu osvojio [[2018.]] godine, kada je postavio trenutačni svjetski rekord za mlađe od 20 godina, a zatim [[2022.]], [[2024.]] i [[2026.]] godine. Godine 2018. bio je proglašen europskom i svjetskom atletskom zvijezdom u usponu, a dvije godine kasnije najboljim svjetskim atletičarom. Svoje je prvo europsko dvoransko zlato osvojio [[2021.]] godine, iste godine kada je na [[Olimpijada 2020.|Olimpijskim igrama u Tokiju]] prvi put postao olimpijski prvak. Sljedeće je sezone oborio svjetski rekord tri puta, osvojio naslove svjetskoga prvaka i na otvorenome i u dvorani, postao europski prvak i osvajač [[Dijamantna liga|Dijamantne lige]], a konačno i preskočio šest ili više metara 22 puta;<ref name=":20">{{Cite web |date=16. lipnja 2025 |title=Mondo's 14th world record: what's fuelling this streak? |url=https://www.redbull.com/se-en/armand-duplantis-pole-vaulter-personal-life-portrait |access-date=27. ožujka 2026.|website=Red Bull}}</ref> na temelju svega toga bio je proglašen najboljim i europskim i svjetskim atletičarom godine. Nakon toga nastavio je obarati vlastite svjetske rekorde više puta godišnje: [[2023.]] godine dva puta, [[2024.]] tri puta, od kojih je jedan bio na [[Ljetne olimpijske igre 2024.|Olimpijskim igrama u Parizu]], a [[2025.]] godine četiri puta. Bio je proglašen najboljim atletičarom godine četiri puta dosada (2020., 2022., 2023. i 2025. godine), a osvojio je nagradu [[Laureus (nagrada)|Laureus]] 2025. godine.<ref name=":20"/> Pobijedivši u pet uzastopnih finala natjecanja, u razdoblju od 2021. do 2025. godine, Duplantis je također postao peterostruki osvajač Dijamantne lige. Duplantis je na natjecanjima preskočio šest ili više metara najviše puta u povijesti atletike,<ref name=":20"/> a ukupno je postavio 15 svjetskih rekorda.<ref name=":22">{{Cite web |title=World Record Progression of Pole Vault|url=https://worldathletics.org/records/by-progression/15143?type=1 |access-date=3. svibnja 2026. |work=[[World Athletics]]}}</ref> Nakon što je [[Renaud Lavillenie]] [[2014.]] godine preskočio 6,16 metara, Duplantis se javio kao sljedeći svjetski rekorder 2020. godine, kada je preskočio 6,17 metara. Od te je preskočene visine bio jedini koji je postavljao nove svjetske rekorde sve do svoga najnovijega, odnosno onoga od 6,31 metra iz [[2026.]] godine. Od listopada 2025. godine preskakao je šest ili više metara tijekom osam uzastopnih sezona, u ukupno 79 natjecanja, počevši od [[2018.]] godine, kada je preskočio 6,05 metara na [[Europsko prvenstvo u atletici 2018.|Europskome prvenstvu u Berlinu]]. Duplantis je jedan od samo četvorice skakača koji su preskočili 6,10 metara ili više; ostali su [[Emmanouil Karalis]], Renauld Lavillenie i [[Sergej Bubka]].<ref>{{Cite web |date=29. srpnja 2025|title=Manolo Karalis Inches Closer to Pole Vault History |url=http://www.tovima.com/sports/manolo-karalis-inches-closer-to-pole-vault-history/ |access-date=3. svibnja 2026. |website=tovima.com}}</ref><ref>{{Cite web |last=Staff |date=1. ožujka 2026.|title=Emmanouil Karalis: Historic 6.17m vault, congratulations from Bubka |url=https://www.hellenic.news/en/article/sports/athletics/emmanoyil-karalis-istoriko-alma-sta-617m-ke-sygxaritiria-apo-mpoumpka |access-date=3. svibnja 2026.|website=Hellenic.News |language=en}}</ref> Prema statistici iz ožujka 2026. godine, tu je visinu svladao na 36 od ukupno 49 natjecanja na kojima je neki atletičar toliko preskočio:<ref>{{Cite news |last=Tharme |first=Liam |date=12. kolovoza 2025. |title=Mondo Duplantis sets 13th pole vault world record of his career, third of 2025 |url=https://www.nytimes.com/athletic/6549502/2025/08/12/mondo-duplantis-pole-vault-world-records/ |access-date=3. svibnja 2026.|work=The New York Times |issn=0362-4331}}</ref><ref>{{Cite web |date=1. ožujka 2026 |title=Emmanouil Karalis overtakes Renaud Lavillenie to become second highest pole vaulter in history behind Mondo Duplantis |url=https://www.olympics.com/en/news/athletics-emmanouil-karalis-overtakes-renaud-lavillenie-second-highest-pole-vaulter-history-mondo-duplantis |access-date=10. ožujka 2026|website=Olympics.com}}</ref> 24 puta na otvorenome i 12 puta u dvorani. Duplantis se naširoko smatra najboljim skakačem s motkom svih vremena.<ref name=":1">{{Cite news |last=Tharme |first=Liam |date=15. rujna 2025. |title=Mondo Duplantis, the making of a generational talent: 'It's like I'm a performing artist' |url=https://www.nytimes.com/athletic/6575839/2025/09/11/mondo-duplantis-profile-world-championships-tokyo-sweden/ |access-date=3. svibnja 2026. |work=The New York Times |issn=0362-4331}}</ref><ref>{{Cite web |last=Mull |first=Cory |title=Mondo Duplantis Breaks World Record For 14th Time, Earning Third World Pole Vault Title |url=https://www.forbes.com/sites/corymull/2025/09/15/mondo-duplantis-breaks-world-record-for-14th-time-earning-third-world-title/ |access-date=3. svibnja 2026.|website=Forbes}}</ref> == Rani život == Armand Gustav Duplantis<ref>{{Cite web |date=24. srpnja 2021 |title=Avslöjar Mondos okända mellannamn: "Ingen kallar mig något annat" |url=https://www.aftonbladet.se/sportbladet/a/4zgA9o/franska-avslojandet-mondos-okanda-mellannamn |access-date=7. svibnja 2026. |website=Aftonbladet}}</ref> rodio se [[10. studenoga]] [[1999.]] godine<ref name="WAprofile">{{cite web |title=Armand Duplantis – Athlete Profile |url=https://www.worldathletics.org/athletes/sweden/armand-duplantis-14679502 |website=[[World Athletics]] |access-date=7. svibnja 2026|archive-date=9. srpnja 2023 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230709231226/https://worldathletics.org/athletes/sweden/armand-duplantis-14679502 |url-status=live}}</ref> u sportskoj obitelji u [[Lafayette, Louisiana|Lafayetteu, Louisiani]].<ref name=":1" /> Njegov otac Greg, podrijetlom [[SAD|Amerikanac]], nekadašnji je skakač s motkom (osobni mu je rekord iznosio 5,80 metara), a majka Helena (rođena Hedlund), [[Švedska|Šveđanka]], bivša je [[Sedmoboj|sedmobojka]] i [[Odbojka|odbojkašica]].<ref name="advocate">{{cite news |newspaper=The Advocate|url=http://theadvocate.com/sports/acadianapreps/11646428-123/pole-vaulter-armand-duplantis-clearing |title=Pole vaulter Armand Duplantis clearing new heights |date=4. ožujka 2015. |access-date=7. svibnja 2026. |author=Raymond A. Partsch III |archive-date=16. veljače 2020 |archive-url=https://web.archive.org/web/20200216203953/https://www.theadvocate.com/acadiana/sports/high_schools/article_96588e5e-a358-5573-b046-415e9512c502.html |url-status=dead}}</ref> Duplantisu je [[Engleski jezik|engleski]] materinji jezik, a [[švedski]] je učio tijekom odrastanja,<ref>{{Cite web |last=Hendricks |first=Maggie |date=1. kolovoza 2024. |title=Paris 2024 athletics: Get to know Swedish star Mondo Duplantis |url=https://www.olympics.com/en/news/paris-2024-athletics-get-to-know-swedish-star-mondo-duplantis |access-date=7. svibnja 2026. |website=Olympics.com}}</ref><ref>{{Cite web |date=2. ožujka 2025|title=Mondo Duplantis shatters the pole vault record for an incredible 11th time |url=https://www.redbull.com/se-en/armand-duplantis-pole-vaulter-personal-life-portrait |access-date=7. svibnja 2026. |website=Red Bull}}</ref> osobito provodeći ljeta s djedom i bakom u Švedskoj.<ref>{{Cite web |date=7. ožujka 2022 |title=Duplantis pushed to heights by sibling rivalry and family coaching |url=https://www.france24.com/en/live-news/20220307-duplantis-pushed-to-heights-by-sibling-rivalry-and-family-coaching |access-date=7. svibnja 2026 |publisher=[[France 24]] |language=en}}</ref> Andreas i Antoine, njegova starija braća, te Johanna, mlađa sestra, također se bave sportom odmalena. Andreas je predstavljao Švedsku kao skakač s motkom na svjetskim juniorskim prvenstvima u atletici [[2009.]] i [[2012.]] godine, a Antoine je od istoga sporta odustao kako bi se bavio [[Bejzbol|bejzbolom]] u srednjoj školi. U tome je sportu brzo napredovao i postao je kapetan ekipe [[Državni univerzitet Louisiane|Državnoga sveučilišta Louisiane]] [[2019.]] godine, kada su postizali najveće uspjehe.<ref>{{Cite news |url=http://www.nola.com/lsu/index.ssf/2015/07/lsu_freshman_antoine_duplantis.html |title=LSU freshman Antoine Duplantis meshes strong mental approach with athleticism as he steps into a chance to compete |newspaper=NOLA.com |author=Randy Rosetta |date=13. srpnja 2015. |access-date=7. svibnja 2026. |archive-date=21. srpnja 2015 |archive-url=https://web.archive.org/web/20150721194028/http://www.nola.com/lsu/index.ssf/2015/07/lsu_freshman_antoine_duplantis.html |url-status=live}}</ref> Johanna se profesionalno bavi skokom s motkom i također predstavlja Švedsku na natjecanjima. Duplantis je završio srednju školu u Lafayetteu [[2018.]] godine, a potom je obrazovanje nastavio, poput svojih roditelja i starije braće, na Državnome sveučilištu Louisiane, ali od njega je odustao 2019. godine, nakon prve godine studija, kako bi se posvetio profesionalnoj karijeri.<ref>{{Cite web |last=@mondohoss600 |date=10. lipnja 2019. |title=Friendships and memories to last a lifetime. #foreverlsu #borntofly |url=https://x.com/mondohoss600/status/1138131078512816133 |access-date=7. svibnja 2026. |website=[[Twitter|X]]}}</ref> == Rana karijera == {{external media |float = left |topic = [[YouTube]] |video1 = [https://www.youtube.com/watch?v=guSvVZ-3BrM 2006–2016 world record progression] }} Duplantis se prvi put okušao u skoku s motkom kod kuće, u Lafayetteu, Louisiani, kada je imao četiri godine. Od tada je počeo u njemu uvelike napredovati.<ref name="split" /> Prvi je svjetski rekord u svojoj dobnoj kategoriji postavio sa sedam godina. Kada mu je bilo deset godina, preskočio je 3,86 metara, čime je oborio tadašnji svjetski rekord za tu dob, ali također za dob od 11 i 12 godina.<ref name="split">{{cite web |url=http://www.milesplit.com/articles/143231/national-freshman-pv-record-holder-armand-duplantis-wants-the-world |title=National freshman PV record holder Armand Duplantis wants the world |author=Johanna Gretschel |work=MileSplit United States |date=14. siječnja 2015. |access-date=8. svibnja 2026. |publisher=MileSplit |archive-date=25. listopada 2018 |archive-url=https://web.archive.org/web/20181025112924/http://www.milesplit.com/articles/143231/national-freshman-pv-record-holder-armand-duplantis-wants-the-world |url-status=live}}</ref><ref>{{cite web |url=http://www.maxpreps.com/news/dCOA-6WFEd-YiQAcxJSkrA/louisianas-10-year-old-pole-vault-prodigy.htm |title=Louisiana's 10-year-old pole vault prodigy |publisher=MaxPreps|author=Dave Krider |date=11. kolovoza 2010. |access-date=8. svibnja 2026. |archive-date=23. siječnja 2023 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230123113534/https://www.maxpreps.com/news/dCOA-6WFEd-YiQAcxJSkrA/louisianas-10-year-old-pole-vault-prodigy.htm |url-status=live}}</ref> Od srpnja [[2015.]] godine nositelj je svjetskih rekorda u svim dobnim kategorija od 7. do 12. godine; držao je i svjetski rekord za trinaestogodišnjake sve do svibnja 2015. godine.<ref name="split" /><ref>{{cite web |url=http://www.vg.no/sport/friidrett/paal-13-feiret-17-mai-som-verdensrekordholder-i-stav/a/23454003/ |title=Pål (13) feiret 17. mai som verdensrekordholder i stav |publisher=vg.no |date=18. svibnja 2015.|access-date=8. svibnja 2026 |author=Øystein Jarlsbo |work=VG |archive-date=22. srpnja 2015 |archive-url=https://web.archive.org/web/20150722113511/http://www.vg.no/sport/friidrett/paal-13-feiret-17-mai-som-verdensrekordholder-i-stav/a/23454003/ |url-status=live}}</ref> Duplantis je dobio nadimak Mondo ([[talijanski jezik|tal.]]: 'svijet') još kada je bio dječak, a dao mu ga je očev najbolji prijatelj, [[Italija|Talijan]] sa [[Sicilija|Sicilije]]. Prvo su ga zvali "Mondo Man", a nakon nekoga vremena ustalila se kraća verzija, "Mondo". Od tada ga je taj nadimak pratio cijeloga života, a pokazao se prikladnim s obzirom na njegovu kasniju svjetsku dominaciju i sve oborene rekorde u profesionalnoj sportskoj karijeri – čak je bio svojevrsni nagovještaj njegova uspjeha.<ref name=":4" /><ref>{{Cite news |last=Breskin |first=Billie Miro |date=7 June 2024 |title=5 things you didn't know about Mondo Duplantis |url=https://www.voguescandinavia.com/articles/5-things-you-didnt-know-about-mondo-duplantis |archive-url=https://web.archive.org/web/20240806203734/https://www.voguescandinavia.com/articles/5-things-you-didnt-know-about-mondo-duplantis |url-status=dead |archive-date=6 August 2024 |access-date=31 October 2024 |work=Vogue Scandinavia}}</ref> === 2015. – 2016: Svjetski prvak i švedski predstavnik (U18) === U prvome razredu srednje škole, odnosno [[2015.]] godine, postavio je državne rekorde za brucoše i na otvorenome i u dvorani te je osvojio nagradu za najboljega srednjoškolskog sportaša godine.<ref>{{Cite web |date=10. srpnja 2015 |title=Lafayette High pole vaulter Armand Duplantis named Gatorade Louisiana Track & Field Athlete of the Year |url=https://www.theadvocate.com/new_orleans/sports/high_schools/lafayette-high-pole-vaulter-armand-duplantis-named-gatorade-louisiana-track-field-athlete-of-the-year/article_554b5b71-87ff-5457-8c36-bcdbad2723c5.html |access-date=12. svibnja 2026 |publisher=The Advocate}}</ref> U lipnju iste godine obznanio je da će na međunarodnim natjecanjima predstavljati [[Švedska|Švedsku]] u [[skok s motkom|skoku s motkom]].<ref>{{cite web |date=3. lipnja 2015 |title=Stavhoppartalang valde Sverige och Avesta |url=http://www.dalademokraten.se/sport/friidrott/stavhoppartalang-valde-sverige-och-avesta |url-status=dead |archive-url=https://web.archive.org/web/20150923212724/http://www.dalademokraten.se/sport/friidrott/stavhoppartalang-valde-sverige-och-avesta |archive-date=23. rujna 2015 |access-date=12. svibnja 2026 |publisher=Dala-Demokraten}}</ref><ref name="exp">{{cite news |author=Ludvig Holmberg |date=2. lipnja 2015. |title=Supertalangen byter landslag till Sverige |url=http://www.expressen.se/sport/friidrott/supertalangen-byter-landslag-till-sverige/ |url-status=live |archive-url=https://web.archive.org/web/20180930011619/http://www.expressen.se/sport/friidrott/supertalangen-byter-landslag-till-sverige/ |archive-date=30. rujna 2018 |access-date=20. srpnja 2015 |newspaper=Expressen}}</ref> Kao dvojni državljanin, mogao je umjesto Švedske izabrati [[Sjedinjene Američke Države]]. Prema riječima Jonasa Anshelma, izbornika švedske reprezentacije u skoku s motkom, koji ga je i pozvao, Duplantis je prvo htio nastupati za SAD, ali odlučio se za Švedsku djelomično zato što je Anshelm bio ponudio Duplantisovu ocu da se priključi timu kao trener.<ref>{{Cite AV media |url=https://www.youtube.com/watch?si=_n5gj24Jwb34GRKg&v=dhOWmWSFEiQ&feature=youtu.be |title=How Mondo Duplantis chose Sweden 🇸🇪 over USA 🇺🇸 |date=11 September 2021|publisher=International Olympic Committee|access-date=15 August 2024 |via=YouTube}}</ref><ref>{{cite web |last1=Roy |first1=Neelabhra |date=3. kolovoza 2024. |title=Why did Mondo Duplantis represent Sweden ahead of USA? All about the pole vaulting superstar's allegiance explained |url=https://www.sportskeeda.com/us/olympics/news-how-mondo-duplantis-represent-sweden-ahead-usa-all-pole-vaulting-superstar-s-allegiance-explained |website=sportskeeda.com}}</ref> Duplantis je također izjavio da ga je na odluku navelo bratovo pozitivno iskustvo u reprezentaciji i vlastita ljubav prema Švedskoj, koju osjeća odmalena. Iako mu je to olakšalo izbor, i dalje je osjećao snažnu povezanost s [[Lafayette, Louisiana|Lafayetteom]].<ref>{{cite web |date=2. kolovoza 2021 |title=Hatet från USA mot Duplantis |url=https://www.expressen.se/sport/os-2021/hatet-fran-usa-mot-duplantis/ |url-status=live |archive-url=https://web.archive.org/web/20210802093725/https://www.expressen.se/sport/os-2021/hatet-fran-usa-mot-duplantis/ |archive-date=2. kolovoza 2021 |access-date=12. svibnja 2026|work=Expressen}}</ref> Duplantis je prvi put predstavljao Švedsku na [[Svjetsko prvenstvo za mlađe juniore u atletici 2015.|Svjetskome prvenstvu za mlađe juniore]] [[2015.]] godine u [[Cali]]ju, u [[Kolumbija|Kolumbiji]], gdje je osvojio zlato. Ondje je iz prvoga pokušaja preskočio konačnih 5,30 metara, čime je poboljšao osobni rekord za dva centimetra, i postavio novi svjetski juniorski rekord, zajedno s [[Ukrajina|Ukrajincem]] [[Vladislav Malikin|Vladislavom Malikinom]].<ref>{{cite news |url=https://www.dn.se/sport/sveriges-nya-supertalang-fixade-guld-direkt/ |newspaper=Dagens Nyheter|title=Sveriges nya supertalang fixade guld direkt |date=20. srpnja 2015. |access-date=20. svibnja 2026. |author=Pontus Roos |archive-date=28. srpnja 2015. |archive-url=https://web.archive.org/web/20150728000558/http://www.dn.se/sport/sveriges-nya-supertalang-fixade-guld-direkt/ |url-status=live}}</ref><ref name=":25">{{cite web |url=http://www.iaaf.org/news/report/cali-2015-boys-pole-vault1 |title=Boys' pole vault – IAAF World Youth Championships, Cali 2015 |author=Cathal Dennehy |publisher=[[World Athletics|IAAF]] |date=19. srpnja 2015. |access-date=20. svibnja 2026 |archive-date=23. srpnja 2015 |archive-url=https://web.archive.org/web/20150723203211/http://www.iaaf.org/news/report/cali-2015-boys-pole-vault1 |url-status=live}}</ref> Natječući se za Švedsku, Duplantis je prvo bio član atletskoga kluba naziva [[IK Stål]] u [[Avesta (grad)|Avesti]], gradu u kojemu žive njegovi djed i baka, a onda se priključio majčinome bivšem klubu, [[Upsala IF|Upsali IF-u]], [[2016.]] godine.<ref name=sa-kunde-duplantis>{{cite web | url=https://www.unt.se/sport/friidrott/artikel/sa-kunde-duplantis-lockas-till-uppsala-det-var-en-bra-peng/rx4ye6vl | title=Så kunde Duplantis lockas till Uppsala: "Det var en bra peng" | date=9. srpnja 2024. |work=Upsala Nya Tidning | first=Henrik | last=Söderlund }}</ref><ref>{{cite web | url=https://www.friidrottsstatistik.se/atswe.php?Gender=1&ID=170852 | title=Friidrottsstatistik | publisher=Swedish Athletics Association }}</ref> Dana [[6. veljače]] 2016. godine Duplantis je preskočio 5,49 metara na natjecanju za srednjoškolce u [[Baton Rouge, Louisiana|Baton Rogueu]], postavivši time novi svjetski rekord za šesnaestogodišnjake, svjetski juniorski dvoranski rekord i državni dvoranski rekord za srednjoškolce. Bio je prvi srednjoškolski sportaš koji je preskočio 18 stopa u dvorani.<ref>{{cite web |url=http://www.milesplit.com/articles/174941/mondo-duplantis-breaks-pole-vault-national-high-school-record |title=Mondo Duplantis Breaks Pole Vault National High School Record! |author=Johanna Gretschel |publisher=MileSplit |date=6. veljače 2016. |access-date=20. svibnja 2026 |archive-date=14. lipnja 2016 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160614205444/http://www.milesplit.com/articles/174941/mondo-duplantis-breaks-pole-vault-national-high-school-record |url-status=live}}</ref><ref>{{cite news |url=http://www.expressen.se/sport/friidrott/svenska-stortalangen-slog-varldsrekordet/ |newspaper=Expressen |author=Ludvig Holmberg |title=Svenska stortalangen slog världsrekordet |date=7. veljače 2016. |access-date=20. svibnja 2026 |archive-date=16. travnja 2016 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160416023639/http://www.expressen.se/sport/friidrott/svenska-stortalangen-slog-varldsrekordet/ |url-status=live}}</ref> [[Grčka|Grk]] [[Emmanouil Karalis]], Duplantisov vršnjak, preskočio je njegov svjetski rekord samo tjedan dana kasnije.<ref>{{cite web |url=http://www.iaaf.org/news/report/tallinn-kazmirek-saunders-ames |title=Kazmirek gets world-leading heptathlon total in Tallinn – indoor round-up |author=Steven Mills |publisher=IAAF |date=14. veljače 2016. |access-date=20. svibnja 2026 |archive-date=21. svibnja 2016 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160521020819/http://www.iaaf.org/news/report/tallinn-kazmirek-saunders-ames |url-status=live}}</ref> === 2017.: Svjetski rekord i europski prvak (U20) === Preskočivši 5,75 metara na natjecanju [[Millrose Games]], Duplantis je [[11. veljače]] [[2017.]] godine postavio svjetski dvoranski juniorski rekord, koji je [[IAAF]] ratificirao.<ref>{{cite web |url=https://www.iaaf.org/news/report/millrose-games-2017-wilson-hassan-jenkins-tru |title=IAAF: Wilson, Hassan and Okolo shine on night of world leads and records at Millrose Games |website=iaaf.org|access-date=11. srpnja 2026.|archive-date=16. veljače 2020.|archive-url=https://web.archive.org/web/20200216203053/https://www.worldathletics.org/news/report/millrose-games-2017-wilson-hassan-jenkins-tru|url-status=live}}</ref><ref>{{Cite news |last=Mulkeen |first=Jon |date=24. prosinca 2018. |title=A look back at the ratified world records set in 2018 |url=https://worldathletics.org/news/news/athletics-world-records-2018 |access-date=11. studenoga 2026. |work=World Athletics News}}</ref><ref name=":10">{{Cite news |last=Boal |first=Erik |date=12. veljače 2018. |title=Emmanouil Karalis Sets World U20 Indoor Pole Vault Record, Mondo Duplantis Still Has Better Clearance |url=https://www.runnerspace.com/gprofile.php?mgroup_id=44531&do=news&news_id=510786 |access-date=11. srpnja 2026. |work=RunnerSpace}}</ref> Točno mjesec dana kasnije, [[11. ožujka]], Duplantis je taj rekord prestigao nakon što je preskočio 5,82 metra na državnome natjecanju za srednjoškolce u [[New York]]u.<ref>{{Cite news |last=Mulkeen |first=Jon |date=12. ožujka 2017. |title=Duplantis and Cunningham break world indoor U20 records in New York |url=https://worldathletics.org/news/report/duplantis-new-balance-nationals-pole-vault-20 |access-date=11. srpnja 2026. |work=World Athletics Report}}</ref> Međutim, taj rezultat nije bio priznat kao novi svjetski rekord zato što se nije proveo antidopinški test na natjecanju, pa se rekord od 5,75 metara zadržao kao službeni sve do [[2018.]] godine.<ref name=":9">{{Cite news |last=Boal |first=Erik |date=13. siječnja 2018. |title=Morris is first female to clear 16 feet in meet history, Duplantis elevates mark to 19-1.50 as both stars produce world-leading efforts |url=https://www.runnerspace.com/news.php?news_id=505956 |access-date=11. srpnja 2026. |work=Runmer Space}}</ref><ref name=":10" /> Duplantis je oborio osobni rekord [[1. travnja]] [[2017.]] godine na [[Texas Relays]]u, gdje je preskočio 5,90 metara. Time je postavio novi svjetski rekord u kategoriji ispod 20 godina, čime je prestigao prijašnji rekord [[Maksim Tarasov|Maksima Tarasova]] od 5,80 metara. Tarasov je postavio taj rekord još [[1989.]] godine, a istu je visinu uspio preskočiti još samo [[Raphael Holzdeppe]] [[2008.]] godine.<ref name=":37">{{Cite news |last=Gretschel |first=Johanna |date=2. travnja 2017. |title=Mondo Destroys Pro Field, Breaks World Junior Record By 10cm |url=https://www.flotrack.org/articles/5063380-mondo-destroys-pro-field-breaks-world-junior-record-by-10cm |access-date=11. srpnja 2026. |work=Flosports}}</ref><ref>{{Cite news |date=8. rujna 2017. |title=World records ratified |url=https://worldathletics.org/news/press-release/henriques-duplantis-world-records-ratified |access-date=11. studenoga 2026. |work=World Athletics Press Release}}</ref> Duplantisov je rekord također postao novi švedski seniorski rekord u skoku s motkom, koji je dotada držao [[Oscar Janson]] s preskočenom visinom od 5,87 metara iz [[2003.]] godine.<ref>{{Cite news |last=Mulkeen |first=Jon |date=2. travnja 2017. |title=Duplantis breaks world U20 pole vault record at Texas Relays |url=https://worldathletics.org/news/report/lindon-victor-decathlon-texas |access-date=11. srpnja 2026. |work=World Athletics Report}}</ref> IAAF je službeno priznao taj rekord [[2. prosinca]] [[2017.]] godine, a isto je učinio i [[USATF]], koji je time potvrdio novi američki juniorski rekord.<ref>{{cite web |url=http://www.legacy.usatf.org/usatf/files/48/48a09327-8d22-4be0-adc5-dd8bc3667e9c.pdf |title=USA Track & Field Records Report – 2017 |website=usatf.org|access-date=11. srpnja 2026.|archive-date=12. kolovoza 2026|archive-url=https://web.archive.org/web/20220812053653/http://www.legacy.usatf.org/usatf/files/48/48a09327-8d22-4be0-adc5-dd8bc3667e9c.pdf|url-status=dead}}</ref> Na [[Europsko prvenstvo u atletici za juniore 2017|Europskome prvenstvu za juniore]], održanome u [[Grosseto|Grossetu]], Duplantis je [[23. srpnja]] osvojio zlato s preskočenih 5,65 metara, a to je postao i rekord u okviru IAAF-ovih natjecanja. Pobjedu je već osigurao drugim skokom, odnosno nakon što je iz prvoga pokušaja preskočio 5,55 metara. Ipak, odlučio je onda podići ljestvicu na 5,65 metara za svoj treći skok da bi u konačnici prestigao Tarasov rekord od 5,60 metara iz [[1989.]] godine.<ref name=":39">{{Cite news |date=23. srpnja 2017|title=Duplantis surpasses championship record for pole vault gold |url=https://www.european-athletics.com/news/duplantis-surpasses-championship-record-for-pole-vault-gold |access-date=11. srpnja 2026. |work=European Athletics News}}</ref> === 2018.: Svjetski juniorski prvak, prva velika seniorska titula i prvi skok preko šest metara === [[File:WK040289 polsstok duplantis.jpg|thumb|upright|Duplantis u skoku s motkom na [[Svjetsko dvoransko prvenstvo u atletici 2018.|Svjetskome dvoranskom prvenstvu]] [[2018.]] godine u [[Birmingham]]u.]] Duplantis je sezonu [[2018.]] godine otvorio novim osobnim dvoranskim rekordom. Postigao ga je na natjecanju u [[Reno, Nevada|Renou, Nevadi]] [[12. siječnja]] preskočivši 5,83 metara, a bio bi priznat i kao novi svjetski juniorski rekord da se nisu nerazmotreno prekršila neka IAAF-ova pravila.<ref>{{Cite news |date=14. siječnja 2018 |title=Duplantis vaults 5.83m in Reno – indoor round-up |url=https://worldathletics.org/news/report/mondo-duplantis-world-indoor-pole-vault-recor?__nextLocale=en |access-date=27. srpnja 2026 |work=World Athletics Report}}</ref> Naime, IAAF je [[2003.]] godine promijenio propisanu dužinu klinova na kojima leži letvica koju se preskače u skoku s motkom sa 75 milimetara na 55 milimetara. Budući da su se organizatori na natjecanju za muškarce koristili klinovima od 75 milimetara, što se otkrilo dva dana nakon samoga natjecanja, postignute rezultate IAAF nije mogao priznati kao službene. S druge strane, na natjecanju za žene upotrijebljeni su klinovi propisanih dimenzija. Dodatni je razlog za nepriznavanje Duplantisova rekorda bio taj što nije bio proveden antidopinški test na samome natjecanju, kao što je bio slučaj s njegovim rekordom od 5,82 metara godinu dana prije na natjecanju u New Yorku. Iako se Duplantis jutro nakon natjecanja testirao pod nadležnošću [[Američka antidopinška agencija|Američke antidopinške agencije]], rezultat testa nije se mogao priznati prema IAAF-ovu pravilu o testiranju na licu mjesta.<ref>{{Cite news |last=Zahn |first=Jennifer |date=18. siječnja 2018. |title=Mondo's Swedish Indoor Record, Men's Pole Vault Summit Marks Invalidated |url=https://www.flotrack.org/articles/6085005-mondos-swedish-indoor-record-mens-pole-vault-summit-marks-invalidated |access-date=22. srpnja 2026 |work=Flotrack}}</ref><ref name=":9" /><ref name=":10" /> Na mitingu skoka s motkom u [[Clermont-Ferrand]]u, u [[Francuska|Francuskoj]], odnosno na [[All Star Perche]]u, Duplantis je [[25. veljače]] preskočio 5,88 metara, čime je oborio svjetski juniorski rekord [[Emmanouil Karalis|Emmanouila Karalisa]]. [[Grčki]] je skakač dotada držao rekord od 5,78 metara, koji je bio postavio [[11. veljače]]. Tada osamnaestogodišnji Duplantis preskočio je iz prvoga pokušaja 5,81 metar, a konačni je rezultat postigao pri trećemu skoku.<ref>{{cite web |title=IAAF: Record Books rewritten in Clermont – Ferrand and College Station |url=https://www.iaaf.org/news/report/clermont-ferrand-pole-vault-sydney-mclaughlin |url-status=live |archive-url=https://web.archive.org/web/20190409153651/https://www.iaaf.org/news/report/clermont-ferrand-pole-vault-sydney-mclaughlin |archive-date=9. travnja 2019 |access-date=27. srpnja 2026 |website=iaaf.org}}</ref><ref name=":8">{{Cite news |date=25. travnja 2018 |title=World records ratified |url=https://worldathletics.org/news/press-release/world-u20-records-ratified-duplantis |access-date=27. srpnja 2026 |work=World Athletics Press Release}}</ref> Duplantisu je [[27. ožujka]] odobreno jednokratno izuzeće od pravila 6.1.3 propisanoga statutom državnoga srednjoškolskog sportskog saveza,{{efn|Louisiana High School Athletic Association (LHSAA).}} čime mu je omogućeno da [[31. ožujka]] nastupi u elitnoj muškoj konkurenciji na Texas Relaysu bez gubitka prava nastupa za svoju srednju školu. Nadležni su prije donošenja službene odluke o tome bili kritizirani zbog toga što je to pravilo uopće postojalo. Naime, njime se zabranjivao nastup srednjoškolaca na natjecanjima elitne razine neovisno o sportu kojim se bave, a neki su smatrali smislenijim da se pravilo ograniči samo na sportove koji uključuju fizički kontakt. Godinu dana prije toga Duplantis je nastupio na Texas Relaysu, pri čemu je nosio boje svoje škole. Tek je kasnije shvatio da je time vjerojatno prekršio spomenuto pravilo. Neovisno o tome, osvojio je to natjecanje i postavio novi svjetski juniorski rekord, koji je iznosio 5,90 metara.<ref>{{Cite web |last=Bewers |first=James |date=27. ožujka 2018. |title=LHSAA waiver will allow Mondo Duplantis to maintain eligibility after Texas Relays |url=https://www.theadvertiser.com/story/sports/high-school/2018/03/27/lhsaa-waiver-allow-mondo-duplantis-maintain-eligibility-after-texas-relays/462102002/ |access-date=28. srpnja 2026. |website=The Daily Advertiser}}</ref><ref>{{Cite web |last=Gretschel |first=Johanna |date=27. ožujka 2018.|title=Mondo Duplantis Cleared To Compete At Texas Relays |url=https://www.flotrack.org/articles/6157981-mondo-duplantis-cleared-to-compete-at-texas-relays |access-date=28. srpnja 2026 |website=FloTrack |language=en}}</ref><ref>{{Cite web |last=Singleton |first=Singleton |date=28. ožujka 2018. |title=LHSAA made right decision on Mondo|url=https://www.houmatoday.com/story/sports/high-school/2018/03/28/chris-singletons-column-lhsaa-made-right-decision-on-mondo/12887826007/ |access-date=28. srpnja 2026|website=The Courier}}</ref> [[File:2018 European Athletics Championships Day 7 (45).jpg|thumb|left|upright=1|Osamnaestogodišnji Duplantis nakon osvajanja svoje prve velike seniorske titule na [[Europsko prvenstvo u atletici 2018.|Europskome prvenstvu]] [[2018.]] godine u [[Berlin]]u.]] Na [[Svjetsko juniorsko prvenstvo u atletici 2018.|Svjetskome juniorskom prvenstvu]] 2018. godine, koje se održalo od [[10. srpnja|10.]] do [[15. srpnja]] u [[Tampere]]u, Duplantis je osvojio zlato i oborio rekord natjecanja s preskočenih 5,82 metara.<ref name=":45">{{Cite news |last=Mills |first=Steven |date=srpanj 2018.|title=World Junior Championships Men — An Improbable 100 Winner |url=https://trackandfieldnews.com/article/world-junior-championships-men-an-improbable-100-winner/ |access-date=28. srpnja 2026 |work=Track & Field News}}</ref> Novi je svjetski juniorski rekord postavio na [[Europsko prvenstvo u atletici 2018.|Europskome prvenstvu]] [[12. kolovoza]] 2018. godine u [[Berlin]]u, a iznosio je 6,05 metara. Tada je osvojio i prvu zlatnu medalju na seniorskim natjecanjima. Na tome je nastupu poboljšao svoj osobni rekord za čitavih 12 centimetara i postao najmlađi osvajač toga prvenstva u 84 godine njegova održavanja.<ref>{{Cite news |date=13. kolovoza 2024 |title=Duplantis vaults 6.05m while Asher-Smith completes sprint triple as European Championships conclude |url=https://worldathletics.org/news/report/european-championships-berlin-2018-duplantis |access-date=28. srpnja 2026|work=World Athletics Report}}</ref><ref name=":11">{{Cite web |date=16. kolovoza 2018 |title=Experten: Så högt var Duplantis guldhopp |url=https://www.aftonbladet.se/a/bKrBR3 |url-status=live |archive-url=https://web.archive.org/web/20200217212000/https://www.aftonbladet.se/a/bKrBR3 |archive-date=17. veljače 2020 |access-date=28. srpnja 2026 |website=Aftonbladet}}</ref> Star samo 18 godina i 275 dana, tada je postao i najmlađi ikad koji se pridružio elitnomu klubu skakača, odnosno onim koji su preskočili preko šest metara. Ni [[Sergej Bubka]], koji se tada smatrao najboljim ikad, nije preskočio šest metara sve dok nije imao 21 godinu. Duplantis je svojim skokom od 6,05 metara ostvario četvrti najbolji rezultat u povijesti skoka s motkom, računajući natjecanja na otvorenome i u dvorani, te izjednačio drugi najbolji rezultat na otvorenome.<ref name=":47">{{Cite news |last=Chadband |first=Ian |date=13. kolovoza 2018.|title=Athletics: Golden teenager Duplantis soars to six-metre vault |url=https://www.reuters.com/article/sports/athletics-golden-teenager-duplantis-soars-to-six-metre-vault-idUSKBN1KY0E2/ |access-date=28. srpnja 2026 |work=Reuters}}</ref> == Profesionalna karijera == === 2019. – 2020.: Svjetski viceprvak, prvi i drugi svjetski rekord=== [[File:Armand Duplantis jumps 6.0 m, August 24 2019.jpg|thumb|Duplantis u skoku na visini od šest metara na [[Finnkampenu]] u [[Stockholm]]u [[2019.]] godine.]] Duplantis je [[24. kolovoza]] [[2019.]] godine na [[Finnkampen]]u{{efn|Natjecanje u atletici između Finske i Švedske, koje se održava jednom godišnje.}} u [[Stockholm]]u preskočio šest metara i osvojio zlato, a time je ponovio i svoj najbolji rezultat te sezone. Svojom je pobjedom doprinio, uostalom, ukupnoj pobjedi domaćina, odnosno [[Švedska|Švedske]] nad [[Finska|Finskom]] te godine i u muškoj i u ženskoj konkurenciji.<ref name=":505">{{Cite news |date=26. kolovoza 2019 |title=Duplantis clears 6.00m as hosts Sweden triumph in the Finnkampen |url=https://www.european-athletics.com/news/duplantis-clears-00m-hosts-sweden-triumph-the-finnkampen |access-date=31. srpnja 2026|work=European Athletics News}}</ref> Duplantis je također tim rezultatom postavio novi rekord natjecanja. Dotadašnji je rekord od 5,85 metara držao [[Patrik Klüft|Patrik Kristiansson]], a postavio ga je [[2002.]] godine.<ref>{{Cite web |date=25. kolovoza 2019 |title=Duplantis hyllar fansens stöd: "De bar mig över ribban – är det här jag lever för" |url=https://www.aftonbladet.se/sportbladet/a/MRqqmr/publiken-bar-mig-over-ribban |access-date=31. srpnja 2026 |website=Aftonbladet |language=sv}}</ref> Drugoplasirani je 2019. godine bio Duplantisov sunarodnjak [[Melker Svärd Jacobsson]], koji je preskočio 5,36 metara.{{citation needed|date=srpanj 2026}} Iste je godine [[1. listopada]] osvojio srebrnu medalju na [[Svjetsko prvenstvo u atletici 2019.|Svjetskome prvenstvu]] u [[Doha|Dohi]], gdje je preskočio 5,97 metara iz trećega pokušaja.<ref name=":50">{{cite web |title=Results. Pole Vault Men – Final |url=https://media.aws.iaaf.org/competitiondocuments/pdf/6033/AT-PV-M-f----.RS6.pdf |url-status=live |archive-url=https://web.archive.org/web/20201128160535/https://media.aws.iaaf.org/competitiondocuments/pdf/6033/AT-PV-M-f----.RS6.pdf |archive-date=28. studenoga 2020 |access-date=31. srpnja 2026 |website=iaaf.org}}</ref> Dana [[4. veljače]] [[2020.]] godine Duplantis je na prvome dvoranskom natjecanju sezone, održanome u [[Düsseldorf]]u, preskočio šest metara. Nakon toga tri je puta pokušao preskočiti 6,17 metara i postaviti novi svjetski rekord. Najbliže je uspjehu bio u drugome pokušaju, kada je preskočio letvicu, ali ju je pri padu okrznuo rukom, pa skok nije bio priznat.<ref>{{Cite web |url=https://www.athleticsweekly.com/event-news/armand-duplantis-comes-close-to-world-record-in-dusseldorf-1039927849/ |title=Armand Duplantis comes close to world record in Düsseldorf |work=AW |date=4. veljače 2020|access-date=31. srpnja 2026|archive-date=17. studenoga 2020|archive-url=https://web.archive.org/web/20201117041226/https://athleticsweekly.com/event-news/armand-duplantis-comes-close-to-world-record-in-dusseldorf-1039927849/|url-status=live}}</ref> [[File:Armand Duplantis in 2019-7.jpg|thumb|left|Otac i trener Greg Duplantis (''lijevo'') s Armandom Duplantisom 2019. godine.]] Iako tada nije uspio, već je [[8. veljače]] na dvoranskome natjecanju u [[Toruń]]u preskočio 6,17 metara i oborio svjetski rekord koji je [[Renaud Lavillenie]] držao gotovo šest godina.<ref>{{cite news |url=https://www.bbc.com/sport/athletics/51429055 |title=Armand Duplantis sets pole vault world record in Poland |work=BBC Sport |date=8. veljače 2020 |access-date= 31. srpnja 2026 |archive-date= 10. veljače 2020 |archive-url= https://web.archive.org/web/20200210080135/https://www.bbc.co.uk/sport/amp/athletics/51429055 |url-status= live}}</ref><ref>{{Cite news |date=29. lipnja 2020 |title=World records ratified: Duplantis's 6.17m pole vault, Rojas's indoor triple jump and Cheptegei's 5km |url=https://worldathletics.org/news/press-release/world-record-ratified-duplantis-rojas |access-date=31. srpnja 2026 |work=World Athletics Press Release}}</ref> Tjedan dana poslije toga, [[15. veljače]], na dvoranskome je natjecanju u [[Glasgow]]u poboljšao taj rezultat za jedan centimetar, pa je novi svjetski rekord iznosio 6,18 metara.<ref>{{cite news |title=Armand Duplantis: Pole vaulter sets new world record at Glasgow Indoor Grand Prix |url=https://www.bbc.co.uk/sport/athletics/51514981 |access-date=31. srpnja 2026 |work=BBC Sport |date=15. veljače 2020 |language=en-gb |archive-date=14. rujna 2020 |archive-url=https://web.archive.org/web/20200914132401/https://www.bbc.co.uk/sport/athletics/51514981 |url-status=live}}</ref><ref>{{Cite news |date=21. kolovoza 2020 |title=World records ratified: Duplantis's 6.18m pole vault and Yeshaneh's 1:04:31 half marathon |url=https://worldathletics.org/news/press-release/duplantis-yeshaneh-world-records-ratified |access-date=31. srpnja 2026|work=World Athletics Press Release}}</ref> Duplantis je [[19. veljače]] osvojio miting [[Miting Hauts-de-France Pas-de-Calais|Hauts-de-France Pas-de-Calais]] u [[Liévin]]u preskočivši 6,07 metara, a nakon toga pokušavao je preskočiti 6,19 metara za novi svjetski rekord. Međutim, sva su tri pokušaja bila bezuspješna.<ref>{{Cite news |last=Rowbottom |first=Mike |date=20. veljače 2020 |title=Duplantis tops 6.07m in Lievin, narrowly misses 6.19m |url=https://worldathletics.org/news/report/world-indoor-tour-lievin-duplantis-pole-vault |access-date=31. srpnja 2026}}</ref> Nakon četiri dana, [[23. veljače]], osvojio je [[All Star Perche]] u [[Clermont-Ferrand]]u rezultatom od 6,01 metra. To je bilo njegovo posljednje dvoransko natjecanje te sezone, a završilo je novim trima bezuspješnim pokušajima postavljanja novoga svjetskoga rekorda.<ref>{{Cite news |last=Pretot |first=Julien |date=24. veljače 2020 |title=Athletics: Another miss for Duplantis at 6.19 metres |url=https://www.reuters.com/article/sports/another-miss-for-duplantis-at-6-19-meters-idUSKCN20H0O8/ |access-date=31. srpnja 2026 |work=Reuters}}</ref> Duplantis je neovisno o tome završio sezonu dvoranskih natjecanja kao prvi u povijesti koji je svoje nastupe na pet dvoranskih natjecanja zaredom zaključio skokovima od šest ili više metara.<ref>{{Cite news |date=24. veljače 2020 |title=Indoor round-up: Duplantis scales 6.01m in Clermont-Ferrand, Zhoya smashes world U20 indoor 60m hurdles record |url=https://worldathletics.org/news/report/zhoya-nilsen-indoor-record |access-date=31. srpnja 2026 |work=World Athletics Report}}</ref> Taj je niz nadišao [[2022.]] godine, kada je osvojio i šesto natjecanje rezultatom u tome rangu.{{citation needed|date=srpanj 2025.}} [[File:Armand Duplantis at the 2020 Bauhaus Galan meeting in Stockholm.jpg|thumb|upright|Duplantis na mitingu [[BAUHAUS-galan]] u Stockholmu 2020. godine.]] Dana [[21. veljače]], nakon nastupa u [[Madrid]]u na sedmome i posljednjemu natjecanju elitne razine u sklopu [[World Athletics|WA]]-ovih dvoranskih natjecanja, Duplantis je bio najbolji te sezone na temelju rezultata sa svih tih natjecanja. Njegova najbolja tri rezultata, koje je postigao u Toruńu, Glasgowu i Liévinu, donijela su mu ukupno 36 bodova. Te je godine osvojio svoju prvu [[World Athletics Indoor Tour]] titulu.<ref>{{cite web | url=https://worldathletics.org/competitions/world-athletics-indoor-tour/standings/2020/men | title=World Athletics Indoor Tour |work=World Athletics}}</ref><ref>{{Cite news |date=24. veljače 2020 |title=2020 World Athletics Indoor Tour winners secure wildcards for Nanjing |url=https://worldathletics.org/news/news/indoor-tour-2020-winners |archive-url=https://web.archive.org/web/20200226122943/https://www.worldathletics.org/news/news/indoor-tour-2020-winners |url-status=dead |archive-date=26. veljače 2020 |access-date=1. kolovoza 2026 |work=World Athletics}}</ref> Na natjecanju [[Golden Gala Pietro Mannea]] [[Dijamantna liga|Dijamantne lige]] u [[Rim]]u Duplantis je [[17. rujna]], preskočivši 6,15 metara iz drugoga pokušaja, oborio tadašnji svjetski rekord na otvorenome [[Sergej Bubka|Sergeja Bubke]], koji je iznosio 6,14 metara. Time nije zapravo postavio novi svjetski rekord jer je to učinio već u veljači 2020. godine na natjecanju u dvorani, gdje je preskočio 6,18 metara. Naime, od [[1998.]] godine WA ne dijeli posebno svjetske rekorde u skoku s motkom na one postignute na otvorenome i na one u dvorani. U skladu s time, novi se najbolji dvoranski rezultat računa kao novi svjetski rekord ako je bolji od najboljega rezultata na otvorenome.<ref name=":63">{{Cite news |last=Jeffery |first=Nicole |date=18. rujna 2020 |title=Duplantis scales 6.15m in Rome, world's highest ever outdoor vault |url=https://worldathletics.org/news/report/duplantis-kiplimo-warholm-rome-2020 |access-date=1. kolovoza 2026|work=World Athletics Report}}</ref> === 2021: Olimpijski pobjednik u Tokiju i europski dvoranski prvak === Duplantis je [[6. ožujka]] [[2021.]] godine nastupio na [[Europsko dvoransko prvenstvo u atletici 2021.|Europskome dvoranskom prvenstvu]]. Nakon što se [[Renaud Lavillenie]] povukao s natjecanja zbog ozljede, postao je uvjerljivi favorit za osvajanje zlata.<ref name=":55">{{Cite web |date=7. ožujka 2021 |title=Mondo Duplantis takes European title and comes close with world record attempt |url=https://athleticsweekly.com/event-reports/mondo-duplantis-takes-european-title-and-comes-close-with-world-record-attempt-1039941741/|access-date=1. kolovoza 2021 |website=AW |language=en-GB|archive-date=23. listopada 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20231023151148/https://athleticsweekly.com/event-reports/mondo-duplantis-takes-european-title-and-comes-close-with-world-record-attempt-1039941741/|url-status=live}}</ref> Unatoč tomu, [[Piotr Lisek]] i Lavilleniejev mlađi brat [[Valentin Lavillenie|Valentin]] pružili su mu ozbiljan otpor. Oni su u konačnici osvojili broncu i srebro, a Valentin je pritom postigao najbolji osobni rezultat. S druge strane, Duplantis je skokom od 6,05 metara postavio novi najbolji rezultat prvenstva. Pokušavao je nakon toga preskočiti 6,19 metara i postaviti novi svjetski rekord, ali sva su tri pokušaja bila bezuspješna. Ipak, bio je blizu uspjeha pri drugome skoku.<ref>{{Cite web |title=Duplantis, Ingebrigtsen and Del Ponte triumph at European Indoors |url=https://www.olympicchannel.com/en/stories/news/detail/athletics-duplantis-ingebrigtsen-del-ponte-victorious-european-indoors/|access-date=1. kolovoza 2021 |website=Olympic Channel|archive-date=10. ožujka 2021|archive-url=https://web.archive.org/web/20210310161600/https://www.olympicchannel.com/en/stories/news/detail/athletics-duplantis-ingebrigtsen-del-ponte-victorious-european-indoors/|url-status=live}}</ref> Na [[Ljetne olimpijske igre 2020.|Ljetnim olimpijskim igrama]] u Tokiju, koje su bile odgođene za jednu godinu, Duplantis je osvojio zlatnu medalju nakon preskočenih 6,02 metra iz prvoga pokušaja, a bio je i vrlo blizu obaranja vlastitoga svjetskog rekorda.<ref>{{Cite web |url=https://www.reuters.com/lifestyle/sports/athletics-swedens-duplantis-soars-pole-vault-gold-2021-08-03/ |title=Athletics-Sweden's Duplantis soars to pole vault gold |date=3. kolovoza 2021 |work=[[Reuters]] |access-date=1. kolovoza 2026|archive-date=26. veljače 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20230226103853/https://www.reuters.com/lifestyle/sports/athletics-swedens-duplantis-soars-pole-vault-gold-2021-08-03/|url-status=live}}</ref> Drugoplasirani je [[Chris Nilsen]] bio pun hvale za pobjednika. Usporedio je natjecanje protiv Duplantisa te večeri kao ustrajanje običnoga nogometaša da dosegne razinu na kojoj su [[Lionel Messi]] ili [[Cristiano Ronaldo]], a dodao je i da je njegova nadmoć u konkurenciji među najboljim svjetskim skakačima s motkom "impresivna i nevjerojatna".<ref>{{cite web |url=https://www.expressen.se/sport/os-2021/slar-tillbaka-mot-hatet-mondos-basta-beslut/ |title=Christopher Nilsen slår tillbaka mot hatet mot Armand Duplantis |language=sv |work=[[Expressen]] |date=3. kolovoza 2021 |access-date=1. kolovoza 2026|archive-date=26. veljače 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20230226103855/https://www.expressen.se/sport/os-2021/slar-tillbaka-mot-hatet-mondos-basta-beslut/|url-status=live}}</ref> === 2022: Tri nova svjetska rekorda, prve svjetske titule i druga europska titula === Iako je imao tek 22 godine, Duplantis je [[17. siječnja]] treći put osvojio švedsku nagradu za najboljega sportaša godine{{efn|''Svenska idrottsgalan'' ([[švedski jezik|šved.]]).}} za postignute uspjehe u [[2021.]] godini, a dobio ju je već [[2019.]] i [[2021.]] godine. Naime, osvojio je olimpijsko i europsko dvoransko zlato te preskočio šest ili više metara u 12 od ukupno 17 natjecanja kojima je prisustvovao u 2021. godini.<ref name=":7">{{Cite news |date=18. siječnja 2022 |title=Duplantis is Sweden's Sportsman of the Year for the third time |url=https://www.european-athletics.com/news/duplantis-crowned-swedish-sportsman-of-the-year-for-the-third-time |access-date=3. kolovoza 2026|work=European Athletics}}</ref> Duplantis je [[7. ožujka]] oborio vlastiti svjetski rekord nakon što je preskočio 6,19 metara na dvoranskome natjecanju u [[Beograd]]u.<ref>{{Cite web |title=6.19 ! Duplantis broke the world record in the Arena at the Belgrade Indoor Meeting |url=https://www.worldathletics.org/competitions/world-athletics-indoor-championships/belgrade22/news/report/619-duplantis-broke-the-world-record-in-the-arena-at-the-belgrade-indoor-meeting |access-date=3. kolovoza 2026 |website=worldathletics.org |archive-date=27. ožujka 2022 |archive-url=https://web.archive.org/web/20220327220254/https://worldathletics.org/competitions/world-athletics-indoor-championships/belgrade22/news/report/619-duplantis-broke-the-world-record-in-the-arena-at-the-belgrade-indoor-meeting |url-status=live}}</ref> Dva tjedna nakon, na [[Svjetsko dvoransko prvenstvo u atletici 2022.|Svjetskome dvoranskom prvenstvu]] u Beogradu, osvojio je zlatnu medalju. Preskočivši 6,20 metara, ponovno je oborio svoj svjetski rekord.<ref>{{Cite web |title=Pole Vault Men – Result |url=https://www.worldathletics.org/competitions/world-athletics-indoor-championships/belgrade22/results/men/pole-vault/final/result |access-date=3. kolovoza 2026|website=worldathletics.org |archive-date=23. ožujka 2022 |archive-url=https://web.archive.org/web/20220323044017/https://worldathletics.org/competitions/world-athletics-indoor-championships/belgrade22/results/men/pole-vault/final/result |url-status=live}}</ref><ref name=":69">{{cite news |title=Sweden's Duplantis sets new world pole vault record |url=https://www.france24.com/en/live-news/20220320-sweden-s-duplantis-sets-new-world-pole-vault-record |access-date=4. kolovoza 2026 |publisher=France24.com |archive-date=27. travnja 2023 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230427060604/https://www.france24.com/en/live-news/20220320-sweden-s-duplantis-sets-new-world-pole-vault-record |url-status=live}}</ref><ref>{{Cite news |date=18. svibnja 2022 |title=Ratified: world records for Rojas, Duplantis and Holloway |url=https://worldathletics.org/news/press-releases/ratified-world-records-rojas-duplantis-holloway-belgrade-indoor |access-date=4. kolovoza 2026 |work=World Athletics Press Release}}</ref> Na [[BAUHAUS-galan]]u Duplantis je [[30. lipnja]] oborio vlastiti svjetski rekord na otvorenome od 6,15 metara, koji je postavio [[2020.]] godine. Tada je preskočio 6,16 metara.<ref name=":72">{{cite web |title=Armand Duplantis satte nytt utomhusrekord |url=https://www.aftonbladet.se/sportbladet/a/JxzqPX/armand-duplantis-slog-nytt-utomhusrekord |access-date=4. kolovoza 2026 |website=Aftonbladet |date=30. lipnja 2022 |archive-date=30. lipnja 2022 |archive-url=https://web.archive.org/web/20220630195342/https://www.aftonbladet.se/sportbladet/a/JxzqPX/armand-duplantis-slog-nytt-utomhusrekord |url-status=live}}</ref> [[File:EKZA0286 polevault final duplantis (52342027800).jpg|thumb|Duplantis u skoku na [[Europsko prvenstvo u atletici 2022.|Europskome prvenstvu]] 2022. godine u [[München]]u.]] Svoj je svjetski rekord oborio još jednom te godine, odnosno [[24. srpnja]] na [[Svjetsko prvenstvo u atletici 2022.|Svjetskome prvenstvu]] u [[Eugene, Oregon|Eugeneu, Oregonu]], kada je preskočio 6,21 metar.<ref name=":71">{{cite news |url=https://www.reuters.com/lifestyle/sports/swedens-duplantis-breaks-pole-vault-world-record-world-championships-2022-07-25/ |title=Swede Duplantis breaks pole vault world record to win gold |work=Reuters |date=25. srpnja 2022 | access-date=4. kolovoza 2022 | archive-date=25. lipnja 2022 | archive-url=https://web.archive.org/web/20220725035455/https://www.reuters.com/lifestyle/sports/swedens-duplantis-breaks-pole-vault-world-record-world-championships-2022-07-25/ | url-status=live}}</ref> To je bio ukupno peti Duplantisov svjetski rekord, ali prvi koji je postavio na otvorenome.<ref>{{Cite news |date=20. rujna 2022 |title=Ratified: world records for Amusan, Duplantis and McLaughlin |url=https://worldathletics.org/news/press-releases/ratified-world-records-amusan-duplantis-mclaughlin-oregon |access-date=4. kolovoza 2026 |work=World Athletics Press Release}}</ref> Na [[Europsko prvenstvo u atletici 2022.|Europskome prvenstvu]] u [[München]]u osvojio je zlato i srušio rekord prvenstva skokom od 6,06 metara.<ref name=":74">{{Cite web |title=Armand Duplantis vinner EM-guld |url=https://www.aftonbladet.se/sportbladet/a/OrLXal/armand-duplantis-vinner-em-guld-i-stavhopp |access-date=4. kolovoza 2026 |website=Aftonbladet |date=20. kolovoza 2022 |archive-date=20. kolovoza 2022 |archive-url=https://web.archive.org/web/20220820201042/https://www.aftonbladet.se/sportbladet/a/OrLXal/armand-duplantis-vinner-em-guld-i-stavhopp |url-status=live}}</ref> Duplantis je zaključio sezonu u [[rujan|rujnu]] skokom od 6,07 metara na mitingu [[Dijamantna liga|Dijamantne lige]] u [[Zürich]]u, a taj mu je rezultat bio dovoljan za obranu naslova.<ref>{{Cite web |date=27. prosinca 2022 |title=2022 review: jumps |url=https://worldathletics.org/news/series/2022-review-jumps |access-date=4. kolovoza 2026 |website=[[World Athletics]] |archive-date=28. prosinca 2022 |archive-url=https://web.archive.org/web/20221228142556/https://worldathletics.org/news/series/2022-review-jumps |url-status=live}}</ref> Na temelju triju postignutih svjetskih rekorda, dviju svjetskih titula, osvojene Dijamantne lige, pobjedama na 18 od 19 natjecanja na kojima je nastupio te 23 skokova od šest ili više metara u jednoj sezoni [[World Athletics]] imenovao je Duplantisa najboljim atletičarom godine [[6. prosinca]].<ref name=":13">{{Cite news |date=7. prosinca 2022 |title=Mondo Duplantis Named 2022 World Athlete of the Year |url=https://lsusports.net/news/2022/12/07/mondo-duplantis-named-2022-world-athlete-of-the-year/ |access-date=4. kolovoza 2026 |work=LSU Athletics}}</ref> === 2023: Druga svjetska titula i dva nova svjetska rekorda (šesti i sedmi) === Duplantis je ozbiljno započeo sezonu [[2023.]] godine na Mondo Classicu u [[Uppsala|Uppsali]], natjecanju koje je nazvano prema njegovu nadimku. Tamo je odnio pobjedu nakon preskočenih 6,10 metara. Taj rezultat nije bio samo njegova najbolja preskočena visina kojom je ikada otvorio sezonu nego i najbolji rezultat u povijesti otvaranja sezona uopće. Time je također oborio [[Sergej Bubka|Bubkin]] rekord od 11 preskočenih 6,10 ili više metara, i u dvorani i na otvorenome.<ref>{{Cite web |date=3. veljače 2023 |title=Duplantis and Warholm open seasons with world-leading marks |url=https://worldathletics.org/news/report/duplantis-uppsala-warholm-ulsteinvik-610-4531-sutej-ostrava |access-date=4. kolovoza 2026 |website=[[World Athletics]] |archive-date=3. veljače 2023 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230203094234/https://worldathletics.org/news/report/duplantis-uppsala-warholm-ulsteinvik-610-4531-sutej-ostrava |url-status=live}}</ref> [[File:Armand Duplantis Budapest 2023.jpg|thumb|Duplantis sa svojom zlatnom medaljom na [[Svjetsko prvenstvo u atletici 2023.|Svjetskome prvenstvu]] u [[Budimpešta|Budimpešti]].]] Na dvoranskome natjecanju [[All Star Perche]]u, održanome u [[Clermont-Ferrand]]u, Duplantis je [[25. veljače]] ponovno postavio novi svjetski rekord skokom od 6,22 metara. To mu je ujedno bio 60. skok u karijeri koji je iznosio šest ili više metara.<ref>{{Cite web |date=25. veljače 2023 |title=Mondo Duplantis breaks pole vault world record for sixth time |url=https://olympics.nbcsports.com/2023/02/25/mondo-duplantis-pole-vault-world-record-perche-indoor/ |access-date=4. kolovoza 2026 |website=[[NBC Sports]] |language=en |archive-date=30. ožujka 2023 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230330025819/https://olympics.nbcsports.com/2023/02/25/mondo-duplantis-pole-vault-world-record-perche-indoor/ |url-status=live}}</ref><ref>{{Cite news |date=6. travnja 2023 |title=Ratified: world records for Duplantis, Bol and Seifu, world U20 records for Jackson and Sosna |url=https://worldathletics.org/news/press-releases/records-ratified-duplantis-bol-seifu-jackson-sosna |access-date=4. kolovoza 2026 |work=World Athletics Press Release}}</ref> Dana [[26. kolovoza]] 2023. godine Duplantis je obranio titulu svjetskoga prvaka na [[Svjetsko prvenstvo u atletici 2023.|Svjetskome prvenstvu]] u [[Budimpešta|Budimpešti]] rezultatom od 6,10 metara.<ref name=":80">{{cite web | url=https://worldathletics.org/competitions/world-athletics-championships/world-athletics-championships-budapest-2023-7138987/news/report/wch-budapest-23-report-men-pole-vault | title=Duplantis soars to second pole vault gold in Budapest &#124; World Athletics Championships }}</ref> Preskočivši 6,23 metara na [[Prefontaine Classic]]u u [[Eugene, Oregon|Eugeneu, Oregonu]] [[17. rujna]], ponovno je oborio vlastiti svjetski rekord.<ref>[https://www.flotrack.org/articles/11225488-armand-duplantis-soars-to-world-record-in-mens-pole-vault-at-pre-classic Armand Duplantis Soars To World Record In Men's Pole Vault At Pre Classic] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230919024112/https://www.flotrack.org/articles/11225488-armand-duplantis-soars-to-world-record-in-mens-pole-vault-at-pre-classic |date=19. rujna 2023 }}, ''[[FloSports|FloTrack]]'', 17. rujna 2023. Pristupljeno 4. kolovoza 2026.</ref><ref>{{Cite news |date=23. studenoga 2023 |title=Ratified: world records for Crouser, Duplantis, Tsegay and Cheruiyot |url=https://worldathletics.org/news/press-releases/ratified-world-records-crouser-duplantis-tsegay-cheruiyot |access-date=4. kolovoza 2026 |work=World Athletics Press Release}}</ref> [[World Athletics]] proglasio je Duplantisa najboljim atletičarom godine već [[2020.]] i [[2022.]] godine. Isto je učinio i 2023. godine, ali toga puta u zasebnoj kategoriji skakačkih i bacačkih disciplina. Naime, od 2023. godine World Athletics dodjeljuje zasebne nagrade najboljim atletičarima i atletičarkama u trima kategorijama, odnosno u trkačkim disciplinama, skakačkim i bacačkim disciplinama te disciplinama izvan stadiona. U skladu s time, nagrada za najboljega atletičara godine u skakačkim i bacačkim disciplinama koju je primio [[11. prosinca]] 2023. godine smatra se prvom nagradom te vrste.<ref name=":14">{{Cite news |date=12. prosinca 2023 |title=Six stars named World Athletes of the Year in Monaco |url=https://worldathletics.org/awards/news/world-athletes-year-rising-stars-2023 |access-date=4. kolovoza 2026 |work=World Athletics News}}</ref> === 2024: Druga svjetska dvoranska titula, treća europska titula, olimpijsko zlato u Parizu i tri nova svjetska rekorda (osmi, deveti i deseti) === Na [[Svjetsko dvoransko prvenstvo u atletici 2024.|Svjetskome dvoranskom prvenstvu]] u [[Glasgow]]u Duplantis je u [[ožujak|ožujku]] preskočio 6,05 metara, a taj mu je rezultat donio zlatnu medalju.<ref name=":83">{{Cite web |url=https://worldathletics.org/competitions/world-athletics-indoor-championships/glasgow24/news/report/glasgow-24-men-pole-vault-report |title='Hardest ever' work for Duplantis as he retains pole vault title in Glasgow &#124; World Athletics Indoor Championships |access-date=4. kolovoza 2026 |archive-date=4. ožujka 2024 |archive-url=https://web.archive.org/web/20240304131039/https://worldathletics.org/competitions/world-athletics-indoor-championships/glasgow24/news/report/glasgow-24-men-pole-vault-report |url-status=live}}</ref> Dana [[26. veljače]]<ref>{{Cite web |date=26. veljače 2024 |title=Laureus World Sports Awards 2024 Nominees Announced |url=https://www.laureus.com/news/laureus-world-sports-awards-2024-nominees-announced |access-date=4. kolovoza 2024 |website=Laureus.com}}</ref> bio je drugi put zaredom i treći put u karijeri nominiran za prestižnu [[Laureus (nagrada)|Laureus]]ovu nagradu za najboljega sportaša godine. U konkurenciji su još bili [[Lionel Messi]], [[Novak Đoković]], [[Erling Haaland]], [[Noah Lyles]] i [[Max Verstappen]], a osvojio ju je naposljetku Đoković.<ref name=":5">{{Cite web |date=8. travnja 2024 |title=Novak Djokovic, Iga Swiatek and Coco Gauff nominated at the 25th Laureus World Sports Awards : All you need to know |url=https://www.tennisclubhouse.ca/en/post/novak-djokovic-iga-swiatek-and-coco-gauff-nominated-at-the-25th-laureus-world-sports-awards-all-y |url-status=live |archive-url=https://web.archive.org/web/20240409002518/https://www.tennisclubhouse.ca/en/post/novak-djokovic-iga-swiatek-and-coco-gauff-nominated-at-the-25th-laureus-world-sports-awards-all-y |archive-date=9. travnja 2024 |access-date=4. kolovoza 2026 |website=Tennis Clubhouse |language=en}}</ref> Na natjecanju u [[Xiamen]]u, na prvoj "postaji" [[Dijamantna liga|Dijamantne lige]] [[2024.]] godine, Duplantis je poboljšao svoj svjetski rekord za jedan centimetar preskočivši 6,24 metra iz prvoga pokušaja.<ref>{{Cite web |author=Julien Pereira |title=Athlétisme – Armand Duplantis établit un nouveau record du monde de saut à la perche en franchissant 6,24 mètres |language=fr |url=https://www.eurosport.fr/athletisme/wanda-diamond-league-xiamen/2024/athletisme-armand-duplantis-etablit-un-nouveau-record-du-monde-de-saut-a-la-perche-en-franchissant-624-metres_sto20002671/story.shtml |date=20. travnja 2024. |website=[[Eurosport]]}}</ref><ref>{{Cite web |author=Simon Turnbull |title=Duplantis breaks world pole vault record with 6.24m in Xiamen |url=https://worldathletics.org/competitions/diamond-league/news/mondo-duplantis-world-pole-vault-record-xiamen |date=20. travnja 2024. |website=[[World Athletics]]}}</ref><ref>{{Cite news |date=27. srpnja 2024 |title=Ratified: world records for McLaughlin-Levrone, Duplantis, Kipyegon, Chebet, Alekna and Ngetich |url=https://worldathletics.org/news/press-releases/ratified-world-records-mclaughlin-levrone-duplantis-kipyegon-chebet-alekna-ngetich |access-date=4. kolovoza 2026|work=World Athletics Press Release}}</ref> Kao jedini natjecatelj koji je prešao šest metara, Duplantis je [[12. lipnja]] osvojio [[Europsko prvenstvo u atletici 2024.|Europsko prvenstvo]] u [[Rim]]u. Nakon što je osigurao titulu europskoga prvaka, Duplantis je iz prvoga pokušaja postavio novi rekord prvenstva skokom od 6,10 metara, a onda je iskoristio sva tri pokušaja za obaranje tadašnjega svjetskog rekorda, ali svi su bili bezuspješni.<ref name=":89">{{Cite web |title=Mondo Duplantis sacré champion d'Europe avec 6,10&nbsp;m |url=https://www.lequipe.fr/Athletisme/Actualites/Mondo-duplantis-sacre-champion-d-europe-avec-6-10-m/1474377 |website=l'équipe}}</ref> Ipak, skokom je od 6,10 metara učinio to prvenstvo svojim 60. natjecanjem na kojemu je preskočio šest ili više metara. Drugi je najbolji u povijesti [[Sergej Bubka]] s 44 natjecanja.<ref>{{Cite news |last=Mills |first=Steven |date=15. lipnja 2024. |title=Roma 2024 by the numbers |url=https://www.european-athletics.com/news/roma-2024-by-the-numbers |access-date=4. kolovoza 2026 |work=European Athletics}}</ref> [[File:Armand Duplantis - Olympic Games - 03.08.2024.jpg|thumb|left|upright|Armand Duplantis na kvalifikacijama u skoku s motkom [[3. kolovoza]] [[2024.]] godine na [[Ljetne olimpijske igre 2024.|Olimpijskim igrama u Parizu]].]] Pobijedivši [[5. kolovoza]] na [[Ljetne olimpijske igre 2024.|Olimpijskim igrama]] u [[Pariz]]u, Duplantis je obranio titulu olimpijskoga pobjednika iz [[Ljetne olimpijske igre 2020.|Tokija]]. Budući da [[Sam Kendricks]] nije uspio skočiti više od 5,95 metara, Duplantis je osvojio zlato rezultatom od šest metara. Potom je preskočio 6,10 metara, čime je oborio olimpijski rekord [[Thiago Braza|Thiaga Braza]] s [[Ljetne olimpijske igre 2016.|Olimpijskih igara 2016.]] godine. U posljednjoj je seriji preskočio 6,25 metara iz trećega pokušaja i time postavio novi svjetski rekord. Kao i na Europskome prvenstvu te godine, Duplantis je bio jedini natjecatelj koji je preskočio šest metara, a potom preskočio 6,10 metara iz prvoga pokušaja te lovio novi svjetski rekord. Na Olimpijskim mu je igrama potonje pošlo za rukom, pa je time ujedno postavio novi svjetski rekord i oborio olimpijski rekord, koji je bio postavio samo 20 minuta prije.<ref name=":90">{{Cite news |last=Liew |first=Jonathan |date=5. kolovoza 2024. |title=Duplantis achieves new heights after pole vault world record adds to gold |url=https://www.theguardian.com/sport/article/2024/aug/05/2024-paris-olympic-games-armand-duplantis-pole-vault-world-record |access-date=4. kolovoza 2026|work=[[The Guardian]] |issn=0261-3077}}</ref> Osvojivši zlato u Parizu, 24-godišnji je Duplantis postao prvi skakač s motkom koji je obranio titulu olimpijskoga prvaka nakon [[SAD|Amerikanca]] [[Bob Richards|Boba Richardsa]], koji je osvojio Olimpijske igre [[Ljetne olimpijske igre 1952.|1952.]] i [[Ljetne olimpijske igre 1956.|1956.]] godine. Duplantis i Richards ujedno su jedini muški skakači s motkom koji su osvojili dva olimpijska zlata.<ref>{{Cite news |last=Thompson II |first=Marcus |date=6. kolovoza 2024. |title=Mondo Duplantis soars to new world record, Olympic gold again: 'He's the fastest pole vaulter out there' |url=https://www.nytimes.com/athletic/5682112/2024/08/05/mondo-duplantis-pole-vault-final-sam-kendricks/ |archive-url=https://web.archive.org/web/20240807041236/https://www.nytimes.com/athletic/5682112/2024/08/05/mondo-duplantis-pole-vault-final-sam-kendricks/ |url-status=dead |archive-date=7. kolovoza 2024 |access-date=4. kolovoza 2026 |work=The New York Times}}</ref> Duplantisova sposobnost ostvarivanja vrhunskih rezultata pod pritiskom te neprestano obaranje svjetskih rekorda učvrstili su njegov status jednoga od najistaknutijih atletičara svoje generacije.<ref name=":4" /> Rezultati koje je postigao kao predstavnik Švedske na najvećim svjetskim i kontinentalnim natjecanjima nemaju premca.<ref>{{Cite web |last=Sports |first=Pulse |date=22. travnja 2024. |title=Mondo Duplantis shares secret behind shattering pole vault world record for record|url=https://www.pulsesports.co.ke/athletics/story/mondo-duplantis-shares-secret-behind-shattering-pole-vault-world-record-for-record-eigth-time-2024042110095299804 |access-date= 5. kolovoza 2026 |website=Pulse Sports Kenya |language=en}}</ref> Uzevši u obzir njegove uspjehe od najmlađih natjecateljskih dobnih kategorija do seniorske karijere, do [[kolovoz]]a 2024. godine postavio je ukupno devet rekorda prvenstava i jedan olimpijski rekord. U te se rezultate ubrajaju i tri svjetska rekorda koja je postavio nakon što je osvojio svjetske titule: 6,20 metara na [[Svjetsko dvoransko prvenstvo u atletici 2022.|Svjetskome dvoranskom prvenstvu]] u Beogradu, 6,21 metar na [[Svjetsko prvenstvo u atletici 2022.|Svjetskome prvenstvu]] u Oregonu i naposljetku 6,25 metara u Parizu na Olimpijskim igrama.<ref name=":17" /> Njegova se dominacija u skoku s motkom počela uspoređivati s ostvarenjima najboljih u drugim sportovima.<ref>{{Cite news |date=6. kolovoza 2024 |title=Mondo Duplantis Soars to New Heights: Sets World Record at Paris 2024 Olympics |url=https://trackalerts.com/2024/08/mondo-duplantis-soars-to-new-heights-sets-world-record-at-paris-2024-olympics/ |archive-url=https://web.archive.org/web/20240919084450/https://trackalerts.com/2024/08/mondo-duplantis-soars-to-new-heights-sets-world-record-at-paris-2024-olympics/ |url-status=dead |archive-date=19. rujna 2024 |access-date=5. kolovoza 2026|work=Trackalerts.com}}</ref> ''[[The New York Times]]'' opisao ga je kao sportaša koji za skok s motkom predstavlja ono što [[Usain Bolt]] predstavlja za sprint, [[Michael Phelps]] za [[plivanje]] i [[Simone Biles]] za [[gimnastika|gimnastiku]].<ref>{{Cite news |last=Tharme |first=Liam |date=5. kolovoza 2024|title=Mondo Duplantis: Breaking down the biomechanics behind the best-ever pole vaulter |url=https://www.nytimes.com/athletic/5646961/2024/08/05/mondo-duplantis-biomechanics-pole-vault/ |archive-url=https://web.archive.org/web/20240806032042/https://www.nytimes.com/athletic/5646961/2024/08/05/mondo-duplantis-biomechanics-pole-vault/ |url-status=dead |archive-date=6. kolovoza 2024 |access-date=5. kolovoza 2026 |work=The New York Times}}</ref> Budući da natjecanja često osvaja s gotovo 30 centimetara boljim rezultatom od drugoplasiranoga, njegova je nadmoć time izraženija jer se pobjednik u skoku s motkom češće odlučuje razlikom od samo jednoga centimetra.<ref>{{Cite news |last=Sherwood |first=Ben |date=8. kolovoza 2024. |title=Why This Pole Vaulter Is Even Bigger Than the One With the Bulge |url=https://www.thedailybeast.com/pole-vault-goat-mondo-duplantis-soaredliterallyat-the-paris-olympics |archive-url=https://web.archive.org/web/20240808232141/https://www.thedailybeast.com/pole-vault-goat-mondo-duplantis-soaredliterallyat-the-paris-olympics |url-status=dead |archive-date=8. kolovoza 2024 |access-date=5. kolovoza 2026 |work=The Daily Beast}}</ref> Uz to je osvojio svako natjecanje na kojemu je nastupio od mitinga [[Dijamantna liga|Dijamantne lige]] u [[Monako|Monaku]] 2023. godine.<ref name="WAprofile" /> Nakon drugoga olimpijskog zlata zaredom i oborenih devet rekorda – a svaki je novi u tome nizu poboljšao za jedan centimetar – Duplantis je naširoko smatran najboljim skakačem s motkom svih vremena.<ref name=":4" /><ref name=":3">{{Cite news |date=5. kolovoza 2024 |title=Record-breaker Duplantis soars to Olympic pole vault gold, Hodgkinson wins 800m |url=https://www.france24.com/en/live-news/20240805-record-breaker-duplantis-soars-to-pole-vault-gold-hodgkinson-wins-800m |agency=Agence France-Presse}}</ref> Prije pariških Olimpijskih igara taj se naslov pridijevao [[Sergej Bubka|Sergeju Bubki]], umirovljenomu [[Ukrajina|ukrajinskom]] skakaču s motkom.<ref name="Stump2024">{{cite news |last1=Stump |first1=Scott |date=6. kolovoza 2024. |title=Swedish pole vaulter Armand Duplantis thrills the world with a towering, death-defying vault |url=https://www.today.com/popculture/mondo-duplantis-world-record-pole-vault-rcna165383 |archive-url=https://web.archive.org/web/20240806202927/https://www.today.com/popculture/mondo-duplantis-world-record-pole-vault-rcna165383 |archive-date=6. kolovoza 2024 |work=TODAY.com}}</ref> Na [[Memorijal Kamili Skolimowskoj|Memorijalu Kamili Skolimowskoj]] u [[Poljska|poljskome]] gradu [[Chorzów]]u, dvanaestoj postaji [[Dijamantna liga|Dijamantne lige]] 2024. godine, Duplantis je [[25. kolovoza]] poboljšao svoj svjetski rekord deseti put u karijeri i treći put 2024. godine za jedan centimetar, pa je novi svjetski rekord iznosio 6,26 metara.<ref>{{Cite web |title=Ingebrigtsen and Duplantis smash world records in Silesia |url=https://www.diamondleague.com/news/general/ingebrigtsen-and-duplantis-smash-world-records-in-silesia/ |access-date=5. kolovoza 2026 |website=IDL Diamond League |date=25. kolovoza 2024 |language=en-US}}</ref><ref>{{Cite news |date=3. listopada 2024 |title=Ratified: world records for Ingebrigtsen, Duplantis and Hull |url=https://worldathletics.org/news/press-releases/ratified-world-records-ingebrigtsen-duplantis-hull |access-date=5. kolovoza 2026 |work=World Athletics Press Release}}</ref> Tamo su, uz Duplantisa, i [[Sam Kendricks]] i [[Emmanouil Karalis]] preskočili šest metara. To je bio prvi put u povijesti da su trojica skakača s motkom preskočili tu visinu na istome natjecanju.<ref name=":6">{{Cite news |last=Selvaraj |first=Jonathan |date=28. kolovoza 2024. |title=One small centimetre for man, a giant leap for Armand Duplantis |url=https://sportstar.thehindu.com/athletics/armand-duplantis-pole-vault-world-record-one-centimetre-paris-olympics-science-jump-sports-feature/article68575835.ece/}}</ref> Na konferenciji za medije uoči spomenutoga mitinga Dijamantne lige organizatori su predstavili novu nagradu za najboljega sportaša na tome natjecanju, a odluka se donosila na temelju bodovnoga sustava World Athleticsa. Očekivalo se da će prvi dobitnik te nagrade biti [[Jakob Ingebrigtsen]], koji je rezultatom od 7:17,55 minuta postavio novi svjetski rekord na 3000 metara. Time je nadmašio prijašnji rekord od 7:20,67 minuta [[Kenija|Kenijca]] [[Daniel Komen|Daniela Komena]] iz [[1996.]] godine za više od triju sekundi. Međutim, kada su se rezultati s natjecanja preračunali prema bodovnome sustavu, pokazalo se da je Duplantisov svjetski rekord od 6,26 metara u skoku s motkom vrijedio 1339 bodova, a Ingebrigtsenov svjetski rekord 1320 bodova. Duplantis je tako postao prvim dobitnikom nagrade za najvrjednijega atletičara mitinga, pa je osvojio 14-karatni zlatni prsten optočen dijamantima vrijedan 10 000 američkih dolara te novčanu nagradu u istome iznosu. Uz to je osvojio 50 000 američkih dolara za obaranje svjetskoga rekorda.<ref name=":6" /> Dan uoči mitinga Dijamantne lige u [[Zürich]]u, [[4. rujna]], Duplantis je sudjelovao u revijalnoj utrci na 100 metara protiv [[Karsten Warholm|Karstena Warholma]], svjetskoga rekordera na 400 metara s preponama. Duplantis je pobijedio i ostvario osobni rekord u toj disciplini, koji je iznosio 10,37 sekundi. Warholm je završio utrku za 10,47 sekundi, što je također bio njegov osobni rekord.<ref>{{Cite web |title=Mondo Duplantis uses personal best to hold off Karsten Warholm in 100m sprint showdown |url=https://olympics.com/en/news/mondo-duplantis-uses-personal-best-to-hold-off-karsten-warholm-in-100m-sprint-showdown}}</ref><ref>{{cite web|url=https://www.bbc.co.uk/sport/athletics/articles/c14zydg3754o|title=Duplantis beats Warholm in 100m exhibition race|date=4. rujna 2024 |work=BBC Sport|access-date=5. kolovoza 2026.}}</ref> Duplantis je [[13. rujna]] zaključio sezonu 2024. godine četvrtim uzastopnim naslovom pobjednika Dijamantne lige na završnome natjecanju u [[Bruxelles]]u. Pobjedu je odnio nakon preskočenih 6,11 metara, čime je također postavio rekord mitinga.<ref>{{cite web|url=https://worldathletics.org/competitions/diamond-league/news/wanda-diamond-league-final-brussels-2024-duplantis-denny|title=Duplantis and Denny break meeting records on first day of Wanda Diamond League Final in Brussels|publisher=World Athletics|access-date=13. rujna 2024}}</ref> Dana [[26. listopada]] bio je prvi put samostalno proglašen europskim sportašem godine u muškoj konkurenciji. Isti je naslov zavrijedio 2022. godine, ali tada je nagradu podijelio s Jakobom Ingebrigtsenom.<ref>{{Cite news |date=28. listopada 2024 |title=Mahuchikh and Duplantis named European athletes of the year |url=https://athleticsweekly.com/athletics-news/mahuchikh-and-duplantis-named-european-athletes-of-the-year-1039994149/ |access-date=5. kolovoza 2024 |work=Athletics Weekly}}</ref> Duplantis je [[6. studenoga]] postao globalni ambasador humanitarne utrke [[Wings for Life World Run]], a time se pridružio drugim sportskim zvijezdama poput [[Neymar|Neymara]] i Karstena Warholma. Utrka se održala [[4. svibnja]] [[2025.]] godine radi prikupljanja sredstava za istraživanje ozljede [[kičmena moždina|kralježnične moždine]].<ref>{{Cite news |last=Jonsson |first=Hanna |date=6. studenoga 2024. |title=Join Mondo Duplantis in the Wings for Life World Run – registration is open |url=https://www.redbull.com/se-en/mondo-duplantis-wings-for-life-world-run |access-date=5. kolovoza 2026|work=Redbull}}</ref> === 2025: Višestruki novi svjetski rekordi, treće svjetske titule i u dvorani i na otvorenome, jubilarnih sto skokova, Laureusova nagrada, peto osvajanje Dijamantne lige i skok od 6,30 metara === Duplantis je [[28. veljače]] na [[All Star Perche]]u u [[Clermont-Ferrand]]u 11. put oborio vlastiti svjetski rekord. Nakon što je osigurao pobjedu skokom od 6,07 metara, Duplantis je odlučio preskočiti 6,27 metara. To je uspio iz prvoga pokušaja.<ref name=":17">{{Cite web |date=1. ožujka 2025 |title=Duplantis breaks world pole vault record with 6.27m in Clermont-Ferrand |url=https://worldathletics.org/news/report/mondo-duplantis-world-pole-vault-record-627m-clermont-ferrand |access-date=6. kolovoza 2026 |website=World Athletics Report}}</ref> U to je vrijeme objavio i svoj prvi singl "[[Bop (pjesma, Mondo)|Bop]]", koji je zasvirao kada je postavio novi svjetski rekord.<ref>{{Cite web |date=1. ožujka 2025 |title=Armand Duplantis breaks his own pole vault world record with leap of 6.27m |url=https://www.straitstimes.com/sport/armand-duplantis-breaks-his-own-pole-vault-world-record-with-leap-of-6-27m |access-date=6. kolovoza 2026 |website=The Straits Times}}</ref> U razgovoru s [[Puma (brend)|Puminim]] izvršnim direktorom Arneom Freundtom, odnosno intervjuu objavljenome [[18. ožujka]] u sklopu tvrtkina godišnjega izvještaja, Duplantis je otkrio da vjeruje da bi mogao svjetski rekord postaviti na 6,40 metara u idućih nekoliko godina, ali da mu 6,30 metara predstavlja prvu metu u bližoj budućnosti.<ref>{{Cite web |title=Pole vault star Armand "Mondo" Duplantis sets his sights on fairy tale world record of 6.40m {{!}} PUMA® |url=https://about.puma.com/en/newsroom/corporate-news/2025/18-03-2025-pole-vault-star-armand-mondo-duplantis-sets-his-sights |access-date=6. kolovoza 2026 |website=about.puma.com |language=en}}</ref> Duplantis je skokom od 6,15 metara osvojio [[Svjetsko dvoransko prvenstvo u atletici 2025.|Svjetsko dvoransko prvenstvo]] u [[Nanjing]]u [[22. ožujka]]. Time je ujedno treći put zaredom postao svjetskim dvoranskim prvakom. Duplantis se borio sve do kraja protiv [[Grk]]a [[Emmanouil Karalis|Emmanouila Karalisa]], koji je preskočio 6,05 metara. Karalis bi u neko drugo doba zasigurno postao svjetskim dvoranskim prvakom jer je to bio prvi put u povijesti da je skakač s motkom u finalu prvenstva preskočio 6,05 metara i ostao bez zlatne medalje.<ref name=":18" /> Prije nego što je obranio naslov prvaka u Nanjingu, Duplantis je ukupno 98 puta dotada preskočio šest ili više metara.<ref>{{Cite AV media |url=https://www.youtube.com/live/NHC6m33jDrk?si=QtkdsUuyCpEanGXj |title=Livestream - World Athletics Indoor Championships Nanjing 25 Press Conference |language=en |access-date=6. kolovoza 2026 |via=www.youtube.com}}</ref><ref>{{Cite web |date=20. ožujka 2025 |title='More in the tank', vows Duplantis as he edges to century mark |url=https://www.france24.com/en/live-news/20250320-more-in-the-tank-vows-duplantis-as-he-edges-to-century-mark |access-date=6. kolovoza 2026 |website=France 24 |language=en}}</ref><ref>{{Cite web |last=Watta |first=Evelyn |date=20. ožujka 2025 |title=Mondo Duplantis all set for another world record as he gears up for World Athletics Indoor Championships Nanjing 2025: "I have more in the tanks" |url=https://www.olympics.com/en/news/mondo-duplantis-world-record-world-athletics-indoor-championships-nanjing-2025-more-in-tanks |access-date=6. kolovoza 2026 |website=Olympics.com}}</ref> Preskočivši četiri puta šest ili više metara na tome natjecanju, Duplantis je prešao brojku od sto takvih skokova s ukupno 102 njih. Za usporedbu, [[Sergej Bubka]], nekadašnji svjetski rekorder, drugi je najbolji po broju skokova od šest ili više metara, a u karijeri ih je ukupno imao 46.<ref name=":18">{{Cite web |title=Duplantis retains world indoor pole vault title in Nanjing {{!}} News {{!}} Nanjing 25 {{!}} World Athletics Indoor Championships |url=https://worldathletics.org/competitions/world-athletics-indoor-championships/nanjing25/news/report/nanjing-25-men-pole-vault-report |archive-url=https://web.archive.org/web/20250322161645/https://worldathletics.org/competitions/world-athletics-indoor-championships/nanjing25/news/report/nanjing-25-men-pole-vault-report |archive-date=22. ožujka 2025 |access-date=6. kolovoza 2026 |website=worldathletics.org |language=en}}</ref><ref>{{Cite web |date=22. ožujka 2025 |title=Now 102 vaults over 6 metres as Duplantis soars to world indoor title |url=https://sports.yahoo.com/article/now-102-vaults-over-6-143815490.html |access-date=6. kolovoza 2026 |website=Yahoo Sports |language=en-US}}</ref> Duplantis je [[21. travnja]] osvojio [[Laureus (nagrada)|Laureusovu]] nagradu za najboljega sportaša godine. Time je nakon [[Usain Bolt|Usaina Bolta]] postao drugi atletičar u povijesti koji je osvojio tu nagradu.<ref>{{Cite web |last=Wiseman |first=Ciaran |date=22. travnja 2025 |title=Mondo Duplantis namedrops Usain Bolt & Lionel Messi as he wins prestigious award |url=https://talksport.com/sport/3138989/mondo-duplantis-laureus-awards-usain-bolt-lionel-messi/ |access-date=7. kolovoza 2026 |website=talkSPORT |language=}}</ref> Bio je nominiran još 2021., 2023. i 2024. godine, stoga ju je osvojio nakon treće uzastopne i ukupno četvrte nominacije.<ref name=":19">{{Cite web |last=Smirnova |first=Lena |date=22. travnja 2025. |title=Armand Duplantis named Laureus World Sportsman of the Year after third consecutive nomination |url=https://www.olympics.com/en/news/athletics-sweden-armand-duplantis-named-laureus-world-sportsman-of-the-year-after-third-consecutive-nomination |access-date=7. kolovoza 2026 |website=Olympics.com}}</ref><ref>{{Cite news |date=22. travnja 2025 |title=Gymnast Simone Biles and pole vaulter Armand Duplantis win Laureus awards |url=https://www.straitstimes.com/sport/gymnast-simone-biles-and-pole-vaulter-mondo-duplantis-win-laureus-awards |access-date=7. kolovoza 2026 |work=The Straits Times |language=en |issn=0585-3923}}</ref> Svoj ukupno dvanaesti i četvrti svjetski rekord u okviru Dijamantne lige<ref>{{Cite web |title=Duplantis Soars to 6.28m World Record as Records Tumble at Stockholm Diamond League {{!}} Watch Athletics |url=https://www.watchathletics.com/article/13394/duplantis-soars-to-6-28m-world-record-as-records-tumble-at-stockholm-diamond-league |access-date=7. kolovoza 2026 |website=www.watchathletics.com |language=en}}</ref> postavio je [[15. lipnja]] skokom od 6,28 metara, iz prvoga pokušaja, u [[Stockholm]]u.<ref>{{Cite web |title=Duplantis breaks world pole vault record with 6.28m in Stockholm {{!}} REPORTS {{!}} World Athletics |url=https://worldathletics.org/competitions/diamond-league/news/mondo-duplantis-world-pole-vault-record-628m-stockholm |archive-url=https://web.archive.org/web/20250615204725/https://worldathletics.org/competitions/diamond-league/news/mondo-duplantis-world-pole-vault-record-628m-stockholm |archive-date=15. lipnja 2025 |access-date=7. kolovoza 2026|website=worldathletics.org |language=en}}</ref> Prije toga oborio je svjetski rekord dvaput u Poljskoj, Srbiji i Oregonu, jednom u Škotskoj i Kini, a triput u Francuskoj, uključujući onaj s Olimpijskih igara 2024. godine. Nikada prije nije postigao to na domaćemu terenu, u [[Švedska|Švedskoj]],<ref>{{Cite web |date=15. lipnja 2025 |title=Mondo Duplantis' 12th pole vault world record is one of a kind: 'The only thing that I was missing' |url=https://www.nbcsports.com/olympics/news/mondo-duplantis-world-record-pole-vault-2025-stockholm |access-date=7. kolovoza 2026 |website=NBC Sports |language=en-US}}</ref> pa je time ostvario još jedan priželjkivani uspjeh.<ref>{{Cite web |first=Nick |last=Zaccardi |date=15. lipnja 2025 |title=Mondo Duplantis breaks world record in pole vault for 12th time: 'The only thing that I was missing' |url=https://sports.yahoo.com/article/mondo-duplantis-breaks-pole-vault-171337337.html |access-date=7. kolovoza 2026 |website=Yahoo Sports |language=en-US}}</ref> Duplantisov 12. svjetski rekord s čuvenoga [[Olimpijski stadion u Stockholmu|Olimpijskoga stadiona u Stockholmu]], na kojemu su se održale [[Ljetne olimpijske igre 1912.]] godine, bio je prvi u povijesti koji se postavio na tome stadionu. Tamo su se više puta oborili svjetski rekordi u atletici nego na ijednome drugom stadionu – ukupno 83 njih između [[1912.]] i [[2008.]] godine. Međutim, nijedan od njih nije bio u skoku s motkom.<ref name=":21">{{Cite news |last=Tharme |first=Liam |date=20. rujna 2025 |title=Mondo Duplantis exclusive: 14-time pole vault world-record holder analyzes his greatest jumps |url=https://www.nytimes.com/athletic/6642767/2025/09/20/mondo-duplantis-interview-world-records/ |access-date=7. kolovoza 2026 |work=The New York Times |language=en-US |issn=0362-4331}}</ref> [[Patrik Sjöberg]] bio je posljednji švedski sportaš koji je na tome stadionu postavio svjetski rekord, a to je bilo na natjecanju u skoku uvis [[1987.]] godine. Tomu je svjedočila i Duplantisova majka s tribina.<ref name=":2">{{Cite web |last=Crumley |first=Euan |date=15. lipnja 2025.|title=Mondo Duplantis rises to the occasion in Stockholm – Athletics Weekly |url=https://athleticsweekly.com/news/mondo-duplantis-rises-to-the-occasion-in-stockholm-1040005867/ |access-date=7. kolovoza 2026 |website=athleticsweekly.com |language=en-GB}}</ref><ref>{{Cite web |title=Pole Vault: Arman Duplantis sets his sights on setting another world record at 6.40m {{!}} Flashscore.com |url=https://www.flashscore.com/news/athletics-continental-tour-it-s-within-my-reach-duplantis-sets-sights-on-6-40m/bkXyvSvq/ |access-date=7. kolovoza 2026|website=www.flashscore.com |language=en}}</ref> U skladu s tamošnjom tradicijom, Duplantisovo je ime uklesano na zidove stadiona u spomen na svjetski rekord koji je ondje postavio. Taj dio Olimpijskoga stadiona, poznat pod nazivom "Stadion Walk of Fame", odaje počast najvećim sportskim uspjesima i događajima koji su se odvili na stadionu još od Olimpijskih igara održanih u Stockholmu.<ref>{{Cite web |title=Archives: Walk of Fame |url=https://www.walkoffamestadion.se/en/walkoffame/ |access-date=19. lipnja 2025 |website=Stadion Walk of Fame |language=en-US}}</ref><ref name=":2" /> Nakon te pobjede u Dijamantnoj ligi Duplantis je od 2020. godine pobijedio na 37 od ukupno 41 natjecanja, čime je postao jedan od najuspješnijih serijskih pobjednika u povijesti Dijamantne lige.<ref>{{Cite web |last=Sportstar |first=Team |date=13. lipnja 2025. |title=Duplantis Diamond League Results 2017–2025: A Winning Streak |url=https://sportstar.thehindu.com/athletics/duplantis-diamond-league-results-2017-2025/article69690324.ece |access-date=7. kolovoza 2026 |website=Sportstar |language=en}}</ref><ref>{{Cite news |date=16. lipnja 2025 |title='Magical' Armand Duplantis soars to pole vault world record in Stockholm |url=https://www.straitstimes.com/sport/magical-duplantis-soars-to-pole-vault-world-record-in-stockholm-with-6-28m-jump |access-date=7. kolovoza 2026|work=The Straits Times |language=en |issn=0585-3923}}</ref> Od svoga debija u Dijamantnoj ligi 2017. godine ostvario je ukupno 39 pobjeda, čime je prestigao [[Renaud Lavillenie|Renauda Lavillenieja]], koji ima 37 pobjeda.<ref>{{Cite web |title=Renaud LAVILLENIE – Wanda Diamond League |url=https://www.diamondleague.com/athlete/14185853/ |access-date=7. kolovoza 2026 |language=en-US}}</ref> Od 2020. godine imao je 93 nastupa, a izgubio je samo četiri puta, i to isključivo na mitinzima Dijamantne lige.<ref>{{Cite news |date=17. lipnja 2025 |title=Why 1cm equals multiple big-money payouts for this record-breaking pole vaulter |url=https://www.abc.net.au/news/2025-06-17/mondo-armand-duplantis-keeps-breaking-his-pole-vault-world-1cm/105426332 |access-date=7. kolovoza 2026 |work=ABC News |language=en-AU}}</ref> Dana [[11. srpnja]] Duplantis je skokom od 6,05 metara oborio rekord mitinga Dijamantne lige u [[Monako|Monaku]], koji je iznosio 6,02 metara, a bio ga je postavio [[Poljska|Poljak]] [[Piotr Lisek]] [[2019.]] godine. Taj je miting ujedno i 13. postaja Dijamantne lige na kojoj je Duplantis srušio rekord natjecanja.<ref>{{Cite web |last=McCarvel |first=Nick |date=11 July 2025 |title=Monaco Diamond League 2025: Mondo Duplantis wins pole vault in new meeting record, misses on world record attempts |url=https://www.olympics.com/en/news/monaco-diamond-league-2025-mondo-duplantis-wins-pole-vault-in-new-meeting-record-misses-on-world-record-attempts |access-date=12 July 2025 |website=Olympics.com}}</ref> Budući da se u Dijamantnoj ligi održava ukupno 15 mitinga, preostala su mu u tome trenutku dva na kojima još nije postavio novi rekord. Riječ je o mitinzima u [[Rabat]]u, na kojemu je rekord od 5,86 metara postavio [[Sam Kendricks]], i u [[London]]u, gdje rekord od 6,03 metara drži [[Renaud Lavillenie]].<ref>{{Cite web |last=Ogeyingbo |first=Deji |date=25. lipnja 2025. |title=Mondo Duplantis and the art of jumping high |url=https://www.runblogrun.com/2025/06/mondo-duplantis-and-the-art-of-jumping-high.html |access-date=7. kolovoza 2026 |website=runblogrun |language=en-US}}</ref> U sklopu manifestacije [[World Athletics Continental Tour]] Duplantis je [[12. kolovoza]] postavio svoj 13. svjetski rekord od 6,29 metara na mitingu iz tzv. Gold serije u [[Budimpešta|Budimpešti]]. To je bio prvi svjetski rekord koji se ikada postavio na tome mitingu u 15 godina njegova postojanja. Duplantis je time nadmašio i svoj prijašnji rekord koji je postavio u [[Mađarska|Mađarskoj]], a riječ je o skoku od 6,10 metara kojim je [[2023.]] godine osvojio svoju drugu titulu svjetskoga prvaka.<ref>{{Cite web |title=Historic world record, broken records, and an electric atmosphere at the Gyulai István Memorial – Gyulai István Memorial |url=https://gyulaimemorial.hu/en/news/historic-world-record-broken-records-and-an-electric-atmosphere-at-the-gyulai-istvan-memorial/ |access-date=7. kolovoza 2026 |language=en-US}}</ref><ref>{{Cite web |date=13. kolovoza 2025 |title=Duplantis breaks world pole vault record on Budapest return |url=https://worldathletics.org/competitions/world-athletics-continental-tour/news/duplantis-world-pole-vault-record-budapest-gyulai-memorial |access-date=7. kolovoza 2026 |website=World Athletics Report}}</ref> World Athletics dao je Duplantisu važnu ulogu u promociji premijernoga izdanja prvenstva službenoga naziva [[World Athletics Ultimate Championship]], koje će se održati u [[Budimpešta|Budimpešti]] od [[11. rujna|11.]] do [[13. rujna]] [[2026.]] godine. Riječ je o ekskluzivnome bijenalu koje će se parnim godinama održavati na kraju sezone, kada [[Svjetsko prvenstvo u atletici]] neće biti u tijeku. World Athletics imenovao je Duplantisa ultimativnom zvijezdom ([[engleski jezik|engl.]] ''Ultimate Star''), a potom [[Usain Bolt|Usaina Bolta]] ultimativnom legendom ([[engleski jezik|engl.]] ''Ultimate Legend''),<ref>{{Cite news |last=Thapliyal |first=Mukesh |date=8. rujna 2025. |title=Usain Bolt named 'Ultimate Legend' by World Athletics to promote inaugural global championship |url=https://economictimes.indiatimes.com/news/international/us/usain-bolt-named-ultimate-legend-by-world-athletics-to-promote-inaugural-global-championship/articleshow/123756822.cms?from=mdr |access-date=8. kolovoza 2026 |work=The Economic Times |issn=0013-0389}}</ref> učinivši ih time glavnim akterima u promociji prvenstva u skladu s dodijeljenim ulogama.<ref>{{Cite web |date=13. kolovoza 2025 |title=Duplantis unveiled as inaugural Ultimate Star |url=https://worldathletics.org/competitions/world-athletics-ultimate-championship/2026/news/press-releases/mondo-duplantis-ultimate-championship-star |access-date=8. kolovoza 2026 |website=World Athletics}}</ref> Duplantis je [[27. kolovoza]] osvojio trofej Dijamantne lige peti put zaredom na posljednjemu mitingu u [[Zürich]]u, čime se približio najboljim atletičarima sa sedam pobjeda. Riječ je o [[Francuska|francuskome]] skakaču s motkom [[Renaud Lavillenie|Renaudu Lavillenieju]] i [[Christian Taylor|Christianu Tayloru]], [[SAD|Amerikancu]] koji se natjecao u [[Troskok|troskoku]].<ref>{{Cite web |last= |first= |last2= |first2= |date=28. kolovoza 2025 |title=Mondo Duplantis wins fifth straight Diamond League title |url=https://www.indiatvnews.com/sports/other/mondo-duplantis-wins-fifth-straight-diamond-league-title-2025-08-28-1005523 |access-date=9. kolovoza 2026 |website=India TV News |language=en}}</ref> Duplantis je pobijedio nakon preskočenih šest metara, što je bio njegov 118. skok od šest ili više metara.<ref>{{Cite news |date=27. kolovoza 2025 |title=Olyslagers wins latest duel with high jump rival ahead of world champs |url=https://www.abc.net.au/news/2025-08-28/nicola-olyslagers-wins-high-jump-diamond-league-in-zurich/105706212 |access-date=9. kolovoza 2026 |work=ABC News |language=en-AU}}</ref> Na [[Svjetsko prvenstvo u atletici 2025.|Svjetskome prvenstvu]] u [[Tokio|Tokiju]] Duplantis je [[15. rujna]] osvojio svoju treću svjetsku titulu zaredom u skoku s motkom. Naslov svjetskoga prvaka donio mu je skok od 6,15 metara u nikada kompetitivnijemu finalu muškoga skoka s motkom na natjecanju globalne razine, gdje je sedam skakača preskočilo 5,90 ili više metara.<ref>{{Cite web |title=Duplantis breaks world pole vault record with 6.30m in Tokyo {{!}} News {{!}} Tokyo 25 {{!}} World Athletics Championships |url=https://worldathletics.org/en/competitions/world-athletics-championships/tokyo25/news/report/world-championships-tokyo-25-report-mens-pole-vault |access-date=9. kolovoza 2026 |website=worldathletics.org}}</ref> Duplantis je zatim nastojao postaviti svoj 14. svjetski rekord od 6,30 metara, a to mu je pošlo za rukom u posljednjemu pokušaju. Taj je rezultat ujedno bio četvrti Duplantisov svjetski rekord u 2025. godini, što je za njega bio i rekordan broj oborenih svjetskih rekorda u jednoj godini.<ref>{{Cite web |date=15. rujna 2025 |title=Armand Duplantis soars to third world title and 14th world record |url=https://www.bbc.com/sport/athletics/articles/c1ed6845ng7o |access-date=9. kolovoza 2026 |website=BBC Sport |language=en-GB}}</ref> Nakon prvih dvaju neuspješnih pokušaja Duplantis je napravio dvije promjene koje su se pokazale ključnim za obaranje rekorda. Najprije je pomaknuo stalke za letvicu s njezine standardne pozicije pet centimetara bliže kutiji za odraz, u koju se postavlja motka pri skoku, čime je promijenio kut prelaska preko letvice. Duplantis je poslije otkrio da mu je njegov otac i trener Greg savjetovao da upotrijebi tvrđu motku u trećemu pokušaju kako bi optimizirao odraz pri toj visini. U prijašnjim se pokušajima služio istom motkom kojom je obarao rekorde između 6,20 i 6,29 metara.<ref name=":21" /> Duplantis je bio proglašen europskim sportašem godine [[26. listopada]]. To je bio treći put da je osvojio tu nagradu, a toliko ju je puta jedini još dobio [[Ujedinjeno Kraljevstvo|Britanac]] [[Mo Farah]].<ref>{{Cite web |last=Broadbent |first=Chris |date=25. listopada 2025 |title=Mondo grateful for “beautiful honour” as he is named men's Athlete of the Year |url=https://www.european-athletics.com/home/news/mondo-grateful-for-beautiful-honour-as-he-is-named-athlete-of-the-year |access-date=9. kolovoza 2026|website=www.european-athletics.com |language=en}}</ref> [[World Athletics]] proglasio je Duplatnisa sportašem godine [[30. studenoga]]. Tada je imao 16 osvojenih natjecanja u nizu i postao je prvi skakač s motkom u novijoj povijesti koji dvije godine zaredom nije doživio poraz.<ref>{{Cite news |date=1. prosinca 2025 |title=Swedish pole vault star Armand Duplantis and US hurdler Sydney McLaughlin-Levrone crowned 'Athletes of the Year' |url=https://www.straitstimes.com/sport/duplantis-and-mclaughlin-levrone-crowned-athletes-of-the-year |access-date=9. kolovoza 2026 |work=The Straits Times |language=en |issn=0585-3923}}</ref> Nijedan drugi atletičar koji se natjecao u skakačkim ili bacačkim disciplinama nije tu nagradu osvojio tri puta. Duplantis je tako postao tek treći atletičar s najmanje trima osvojenim nagradama, pridruživši se [[Usain Bolt|Usainu Boltu]], koji ju je osvojio šest puta, i [[Hicham El Guerrouj|Hichamu El Guerrouju]], također trostrukome dobitniku nagrade.<ref>{{Cite web |title=Ian O'Riordan: Why Grand Slam Track is paying a high price for excluding field events |url=https://www.irishtimes.com/sport/athletics/2025/12/06/ian-oriordan-why-grand-slam-track-is-paying-a-high-price-for-excluding-field-events/ |access-date=9. kolovoza 2026 |website=The Irish Times |language=en}}</ref> === 2026: Petnaesti svjetski rekord zaredom, četvrti uzastopni svjetski dvoranski naslov i prekid trogodišnjega pobjedničkog niza=== Dana [[12. ožujka]] Duplantis je poboljšao svoj svjetski rekord za jedan centimetar na [[Mondo Classic|Mondo Classicu]] u [[Uppsala|Uppsali]]. To je bio njegov 15. svjetski rekord i drugi put da je postavio svjetski rekord u [[Švedska|Švedskoj]].<ref name=":26"/> Duplantis je tim skokom od 6,31 metra nadmašio brojku [[Sergej Bubka|Sergeja Bubke]] od 14 uzastopnih svjetskih rekorda. Također, pobjeda mu je na spomenutome natjecanju bila 38. u nizu, računajući još od [[kolovoz|kolovoza]] [[2023.]] godine.<ref>{{Cite news |date=16. ožujka 2026 |title=Pole vault record breaker Armand Duplantis ready for return to 'special' Torun |url=https://www.straitstimes.com/sport/pole-vault-record-breaker-armand-duplantis-ready-for-return-to-special-torun |access-date=9. kolovoza 2026 |work=The Straits Times |language=en |issn=0585-3923}}</ref> Dvije tehničke prilagodbe omogućile su Duplantisu postavljanje najnovijega svjetskog rekorda: produljio je zalet s 20 na 22 koraka i počeo je upotrebljavati tvrđu motku. Godinama je eksperimentirao s tvrđom motkom, ali nije uspijevao doći do željenoga učinka. Ipak, smatrao je da će mu produljeni zalet, koji je uveo posljednjih mjeseci, omogućiti jači odraz, a on bolje savijanje tvrđe motke.<ref>{{Cite web |last=Goulding |first=Grace |date=16. ožujka 2026. |title=Mondo Duplantis eyes 2026 World Athletics Indoor Championships return in Toruń after 15th pole vault world record: "I wanted to make sure I'm still the top dog" |url=https://www.olympics.com/en/news/mondo-duplantis-2026-world-athletics-indoor-championships-return-record-top-dog |access-date=9. kolovoza 2026 |website=Olympics.com}}</ref> Nakon što je [[21. ožujka]] osvojio zlato na [[Svjetsko dvoransko prvenstvo u atletici 2026.|Svjetskome dvoranskom prvenstvu]] u [[Toruń]]u i pritom postavio novi rekord prvenstva skokom od 6,25 metara, Duplantis je postao prvi atletičar koji je osvojio četiri uzastopna svjetska dvoranska naslova.<ref>{{Cite web |last=Fentuo |first=Fentuo Tahiru |date=22. ožujka 2026. |title=World Athletics Indoor Championships 2026: Mondo Duplantis claims fourth successive indoor pole vault title |url=https://www.olympics.com/en/news/world-athletics-indoor-championships-2026-mondo-duplantis-claims-fourth-successive-indoor-pole-vault-title |access-date=9. kolovoza 2026 |website=Olympics.com}}</ref> To mu je bila ukupno deveta svjetska seniorska titula. Od [[2019.]] godine, kada je posljednji put bio poražen na svjetskim ili kontinentalnim prvenstvima, osvojio je 12 velikih titula.<ref>{{Cite web |title=Duplantis soars to 6.25m championship record to win fourth world indoor pole vault title {{!}} News {{!}} Kujawy Pomorze 26 {{!}} World Athletics Indoor Championships |url=https://worldathletics.org/en/competitions/world-athletics-indoor-championships/kujawypomorze26/news/report/wic-kujawy-pomorze-26-report-men-pole-vault |access-date=9. kolovoza 2026 |website=worldathletics.org}}</ref> Nakon posljednjega osvojenog svjetskog dvoranskog naslova izjednačio se sa Sergejem Bubkom, koji je četiri puta bio svjetski dvoranski prvak.<ref name=":27">{{Cite web |date=21. ožujka 2026 |title=Sweden's Duplantis wins fourth world indoor pole vault title |url=https://www.france24.com/en/live-news/20260321-sweden-s-duplantis-wins-fourth-world-indoor-pole-vault-title |access-date=9. kolovoza 2026 |website=France 24 |language=en}}</ref> Duplantis je [[17. svibnja]] postavio novi rekord mitinga [[Dijamantna liga|Dijamantne lige]] u [[Šangaj]]u skokom od 6,12 metara, gdje je i pobijedio. Dana [[27. svibnja]] puštena je u prodaju posebna dječja ulaznica za [[14. kolovoza]], dan kada su se održavale kvalifikacije u skoku s motkom na [[Europsko prvenstvo u atletici 2026.|Europskome prvenstvu]] u [[Birmingham]]u. Nazvana prema Duplantisu, "Mondo Ticket" stajala je samo 6,31 funtu. Njezina je simbolična cijena odgovarala visini trenutačnoga svjetskoga rekorda, a cijela je akcija bila namijenjena poticanju mladih obožavatelja na to da dožive prvenstvo i izbliza prate Duplantisa na djelu.<ref>{{Cite web |title=Duplantis jumps at the chance to bring world record ticket to young fans at Birmingham 2026 |url=https://www.european-athletics.com/home/news/mondo-world-record-ticket |access-date=9. kolovoza 2026 |website=www.european-athletics.com |language=en}}</ref> Nakon gotovo trogodišnje dominacije u skoku s motkom Duplantis je [[7. lipnja]] doživio poraz na mitingu Dijamantne lige u [[Stockholm]]u, gdje je [[Australija|Australac]] [[Kurtis Marschall]] bio bolji od njega. Time se prekinuo njegov niz od 40 uzastopnih pobjeda na natjecanjima koji je započeo još u [[kolovoz|kolovozu]] [[2023.]] godine.<ref>{{Cite web |date=7. lipnja 2026 |title=Aussie pulls off epic upset over hometown king: 'Chuffed it was me' |url=https://7news.com.au/sport/athletics/aussie-first-timer-kurtis-marschall-pulls-off-epic-diamond-league-upset-over-hometown-king-mondo-duplantis-c-22398518 |access-date=9. kolovoza 2026 |website=7NEWS |language=en}}</ref> Osvojivši miting Dijamantne lige u [[Pariz]]u, Duplantis se [[28. lipnja]] vratio pobjedama i obaranju rekorda. Skokom od 6,13 metara postavio je novi rekord mitinga. Taj mu je miting ujedno bio prvo natjecanje nakon vjenčanja. Dana [[10. srpnja]] osvojio je miting Dijamantne lige u [[Monako|Monaku]] skokom od 6,07 metara, čime je poboljšao vlastiti rekord mitinga za dva centimetra. Time je ostvario prvu pobjedu od preseljenja u Monako, odnosno na novome domaćem terenu. Duplantis je također bio potaknuo organizatore na uvrštavanje muškoga skoka s motkom u program Dijamantne lige u Monaku, prema kojemu je dotad bio predviđen skok s motkom samo u ženskoj konkurenciji.<ref>{{Cite web |date=11. srpnja 2026 |title=Duplantis thrives on new home turf in Monaco |url=https://www.france24.com/en/live-news/20260711-duplantis-thrives-on-new-home-turf-in-monaco |access-date=9. kolovoza 2026 |website=France 24 |language=en}}</ref> == Privatni život == Duplantis je na poticaj svoje majke intenzivno učio [[švedski jezik]] preko [[Skype]]a, a taj mu je tečaj bio od velike pomoći. Do [[2020.]] godine uznapredovao je toliko da je smatrao da mnogo bolje i lakše razumije izvorne govornike nego što je prije mogao. Njegova je majka istovremeno tvrdila da se Duplantis sramio javno govoriti švedski, ali da se rado njime služio u privatnoj komunikaciji zbog manjega pritiska.<ref>{{cite web |last=Brenning |first=Patrik |date=20. travnja 2020. |title=Armand Duplantis kan svenska men vågar inte prata |url=https://www.aftonbladet.se/sportbladet/a/opbo1j/manga-tycker-att-han-inte-ar-svensk |url-status=live |archive-url=https://web.archive.org/web/20221219161604/https://www.aftonbladet.se/sportbladet/a/opbo1j/manga-tycker-att-han-inte-ar-svensk |archive-date=19. prosinca 2022 |access-date=10. kolovoza 2026 |work=[[Aftonbladet]] |language=sv}}</ref><ref>{{cite web |date=11. lipnja 2020 |title=Armand Duplantis om sin svenska: 'Mamma vill inte att folk ska snacka skit' |url=https://www.youtube.com/watch?v=nCJ875PRdUI |url-status=live |archive-url=https://web.archive.org/web/20230810125239/https://www.youtube.com/watch?v=nCJ875PRdUI |archive-date=10. kolovoza 2023 |access-date=10. kolovoza 2021 |publisher=[[Expressen]] YouTube Channel}}</ref> Međutim, do [[2021.]] godine njegovo se znanje poboljšalo do razine na kojoj je bez poteškoća davao intervjue u cijelosti na švedskome, što je osobito bilo primijećeno nakon osvajanja olimpijskoga zlata u Tokiju.<ref>{{cite web |date=3. kolovoza 2021 |title=Duplantis efter OS-guldet – i intervju på svenska |url=https://www.youtube.com/watch?v=klJJopIMeuc |url-status=live |archive-url=https://web.archive.org/web/20221219161557/https://www.youtube.com/watch?v=klJJopIMeuc |archive-date=19. prosinca 2022 |access-date=10. kolovoza 2026 |publisher=[[Aftonbladet]] official Youtube channel |language=sv}}</ref> Duplantis je prije toga isticao da mu je napredovanje u švedskome bilo ponešto otežano time što većina Šveđana izvrsno poznaje engleski jezik, pa su izvorni govornici radije razgovarali s njime na engleskome.<ref>{{cite news |last1=Hammarkrantz |first1=Oskar |date=18 September 2020 |title=Duplantis: 'Blir mycket mer igenkänd här än i USA' |url=https://www.svd.se/armand-duplantis-jag-blir-mycket-mer-igenkand-har-an-i-usa |url-status=live |archive-url=https://web.archive.org/web/20211209023227/https://www.svd.se/armand-duplantis-jag-blir-mycket-mer-igenkand-har-an-i-usa |archive-date=9. prosinca 2021 |access-date=10. kolovoza 2026 |newspaper=[[Svenska Dagbladet]] |language=sv}}</ref> [[File:Dalahästen i Avesta 03.jpg|thumb|Letvica u blizini [[Dala konj|dala-konja]] u [[Švedska|švedskome]] mjestu [[Avesta (grad)|Avesti]] podigne se svaki put kada Duplantis obori svjetski rekord (''fotografirano u [[Travanj|travnju]] [[2024.]] godine'').]] Kako bi si priskrbio idealne klimatske uvjete za treniranje tijekom cijele godine, Duplantis je obično provodio zime u [[Louisiana|Louisiani]], a ljeta u [[Uppsala|Uppsali]]. U [[Avesta (grad)|Avesti]], mjestu gdje je Duplantisova majka odrasla, letvica nalik na onu u skoku s motkom podigne se u blizini enormne skuplture [[dala konj|dala-konja]] s rezultatom svakoga novog Duplantisova svjetskog rekorda. Kada je Duplantis prvi put čuo za to, briznuo je u plač od sreće jer je tada postao još svjesniji veličine onoga što je postigao.<ref>{{cite web |last=Ottosson |first=Stefan |date=16. prosinca 2020. |title=Armand Duplantis kunde inte hålla tillbaka tårarna – efter svenska hyllningen: "Bröt ihop när jag såg det" |url=https://www.sportbibeln.se/friidrott/armand-duplantis-kunde-inte-halla-tillbaka-tararna-efter-svenska-hyllningen-jag-brot-ihop-nar-jag-sag-det/ |url-status=live |archive-url=https://web.archive.org/web/20210803162617/https://www.sportbibeln.se/friidrott/armand-duplantis-kunde-inte-halla-tillbaka-tararna-efter-svenska-hyllningen-jag-brot-ihop-nar-jag-sag-det/ |archive-date=3. kolovoza 2021 |access-date=10. kolovoza 2021 |publisher=Sportbibeln |language=sv}}</ref> U [[listopad]]u [[2025.]] godine [[Zračna luka Stockholm-Arlanda]] dodala je Duplantisa svojoj galeriji portreta "Welcome to my hometown" ([[srpskohrvatski jezik|sh.]] 'Dobro došli u moj rodni grad'), koja postoji još od [[2005.]] godine u dijelu za prikupljanje prtljage. Galerija odaje počast osobama koje su svojim iznimnim doprinosima obilježile regije [[Stockholm]]a i [[Uppsala|Uppsale]] primjerice u sportu, kulturi, znanosti, gospodarstvu i drugim područjima.<ref>{{Cite web |last=Orban |first=André |date=14. listopada 2025. |title=World record holder Armand Duplantis joins “Welcome to my hometown” gallery at Stockholm Arlanda Airport |url=https://www.aviation24.be/airports/stockholm-arlanda-arn/world-record-holder-armand-duplantis-joins-welcome-to-my-hometown-gallery-at-stockholm-arlanda-airport/ |access-date=10. kolovoza 2025 |website=Aviation24.be |language=en-GB}}</ref> [[File:Guests at the 2026 Met Gala 442 (Armand Duplantis and Desiré Inglander).jpg|thumb|Duplantis i Inglander na [[Met Gala|Met Gali]] [[2026.]] godine.]] Duplantis se oženio švedskim modelom i kreatoricom sadržaja Desiré Inglander [[2026.]] godine.<ref>{{Cite news |last=Landén |first=Petter |last2=Thunborg |first2=Peter |date=20. ožujka 2026. |title=Armand och Desiré Duplantis har gift sig i hemlighet |url=https://www.expressen.se/sport/friidrott/armand-och-desire-duplantis-har-gift-sig-i-hemlighet/ |access-date=10. kolovoza 2026 |work=[[Expressen]] |language=Swedish}}</ref> Par se upoznao u Švedskoj [[2020.]] godine na jednoj zabavi sredinom ljeta, a Duplantis je zaprosio Inglander [[2024.]] godine za vrijeme snimanja za ''[[Vogue Scandinavia]]'' u [[New York]]u.<ref>{{Cite news |date=11. listopada 2024 |title=Olympic Champion Mondo Duplantis and Desiré Inglander Announce Their Engagement |url=https://www.vogue.com/article/mondo-duplantis-desire-inglander-engaged |work=Vogue}}</ref> Nakon vjenčanja Duplantis je prodao svoj stan u Stockholmu i preselio se u [[Monako]], a dotada je živio u [[SAD|Sjedinjenim Američkim Državama]] i Švedskoj.<ref>{{Cite web |last=AFP |date=7. svibnja 2025.|title=Duplantis promises new home Monaco a world record |url=https://www.freemalaysiatoday.com/category/sports/2026/05/08/duplantis-promises-new-home-monaco-a-world-record |access-date=10. kolovoza 2026 |website=Free Malaysia Today {{!}} FMT |language=en}}</ref> Duplantis je objavio svoj prvi singl "[[Bop (pjesma, Mondo)|Bop]]" pod imenom Mondo [[28. veljače]] [[2025.]] godine, a napisao ga je s Emilom Bergom i Rasmusom Wahlbergom, kao i ostalih 30-ak pjesama.<ref>{{Cite web|url=https://www.sverigesradio.se/artikel/duplantis-ovantade-drag-sa-later-nya-karriaren|title=Duplantis oväntade drag – så låter nya karriären|date=25 February 2025|language=sv|publisher=[[Sveriges Radio]]|access-date=10. kolovoza 2026}}</ref><ref name="vibes">{{Cite web|url=https://www.svt.se/kultur/armand-duplantis-slapper-nya-laten-bop-nervost|title=Armand Duplantis om nya låten "Bop": "Den är vibes och kul"|date=28. veljače 2025.|language=sv|first=Moa|last=Lindstedt|publisher=[[Sveriges Television]]|access-date=10. kolovoza 2026}}</ref><ref>{{Cite web|url=https://www.sverigesradio.se/artikel/stavhopparen-armand-duplantis-debuterar-som-artist|title=Stavhopparen Armand Duplantis debuterar som artist: "Lite nervöst"|date=28. veljače 2025|language=sv|publisher=[[Sveriges Radio]]|access-date=10. kolovoza 2026}}</ref> Njegov je debi zauzeo 31. mjesto na švedskoj listi singlova.<ref>{{Cite web|url=https://sverigetopplistan.se/chart/41/?dspy=2025&dspp=10|title=Veckolista Singlar, vecka 10|publisher=[[Sverigetopplistan]]|language=sv|access-date=10. ožujka 2026}}</ref> Nakon njega objavio je niz drugih singlova poput pjesme "4L" u [[lipanj|lipnju]] [[2025.]], "Feelin' Myself" u [[veljača|veljači]] [[2026.]] i "Location" u [[travanj|travnju]] 2026. godine.<ref>{{Cite web |date=14. lipnja 2025 |title=Armand Duplantis to Release Love-Driven Single "4L" {{!}} Sweden Herald |url=https://swedenherald.com/article/armand-duplantis-to-release-new-music-this-month |access-date=10. kolovoza 2026 |website=Sweden Herald |language=en}}</ref><ref>{{Cite web |last=Nottingham |first=Juliet |date=3. lipnja 2026. |title=Mondo Duplantis reveals his ultimate ambition: a Grammy |url=https://www.olympics.com/en/news/mondo-duplantis-reveals-ultimate-ambition-grammy |access-date=10. lipnja 2026 |website=Olympics.com}}</ref> U [[ožujak|ožujku]] 2026. godine [[World Athletics]] angažirao je Duplantisa da stvori službenu himnu za novo prvenstvo u atletici, odnosno [[World Athletics Ultimate Championship]], čije će se prvo izdanje održati iste godine.<ref>{{Cite news |date=23. ožujka 2026 |title=From world records to world anthems, new creative jump for Duplantis |url=https://www.straitstimes.com/sport/from-world-records-to-world-anthems-new-creative-jump-for-duplantis |access-date=10. kolovoza 2026 |work=The Straits Times |language=en |issn=0585-3923}}</ref> == Postignuća == Podatci u nastavku preuzeti su sa službene mrežne stranice [[World Athletics]]a.<ref name="WAprofile" /> === Međunarodna natjecanja === {| class="wikitable sortable plainrowheaders""max-width:40em;" !scope="col"| Godina !scope="col"| Natjecanje !scope="col"| Mjesto !scope="col"| Plasman !scope="col"| Rezultat !scope="col"| Bilješka |- |align="center"|[[2015.]] |[[Svjetsko prvenstvo u atletici (U18) 2015.|Svjetsko prvenstvo (U18)]] |{{flagicon|COL}} [[Cali]] |style="text-align: center"bgcolor=gold|1. mjesto |align="center"|5,30 m |align="center"|CR<ref name=":25"/> |- |align="center"|[[2016.]] |[[Svjetsko prvenstvo u atletici (U20) 2016.|Svjetsko prvenstvo (U20)]] |{{flagicon|POL}} [[Bydgoszcz]] |style="text-align: center"bgcolor=cc9966|3. mjesto |align="center"|5,45 m |align="center"|<ref>{{Cite web |title=Report: men's pole vault – IAAF World U20 Championships Bydgoszcz 2016 |url=https://worldathletics.org/news/report/world-u20-championships-men-pole-vault |access-date=10. kolovoza 2026 |website=worldathletics.org}}</ref> |- |style="text-align: center"rowspan=2|[[2017.]] |[[Europsko prvenstvo u atletici (U20) 2017.|Europsko prvenstvo (U20)]] |{{flagicon|ITA}} [[Grosseto]] |style="text-align: center"bgcolor=gold|1. mjesto |align="center"|5,65 m |align="center"|CR<ref name=":39" /> |- |[[Svjetsko prvenstvo u atletici 2017.|Svjetsko prvenstvo]] |{{flagicon|UK}} [[London]] |align="center"|9. mjesto |align="center"|5,50 m |align="center"|<ref>{{Cite web |title=Report: men's pole vault final – IAAF World Championships London 2017 {{!}} REPORT {{!}} World Athletics |url=https://worldathletics.org/news/report/mens-pole-vault-final-world-championships-lon |access-date=10. kolovoza 2026 |website=worldathletics.org}}</ref> |- |style="text-align: center"rowspan=3|[[2018.]] |[[Svjetsko dvoransko prvenstvo u atletici 2018.|Svjetsko dvoransko prvenstvo]] |{{flagicon|UK}} [[Birmingham]] |align="center"|7. mjesto |align="center"|5,70 m i |align="center"|<ref>{{Cite web|url=https://media.aws.iaaf.org/competitiondocuments/pdf/6019/AT-PV-M-f----.RS6.pdf?|title=Final results|access-date=10. kolovoza 2026}}</ref> |- |[[Svjetsko prvenstvo u atletici (U20) 2018.|Svjetsko prvenstvo (U20)]] |{{flagicon|FIN}} [[Tampere]] |style="text-align: center"bgcolor=gold|1. mjesto |align="center"|5,82 m |align="center"|CR<ref name=":45"/> |- |[[Europsko prvenstvo u atletici 2018.|Europsko prvenstvo]] |{{flagicon|GER}} [[Berlin]] |style="text-align: center"bgcolor=gold|1. mjesto |align="center"|6,05 m |align="center"|CR WU20R<ref name=":47"/> |- |align="center"|[[2019.]] |[[Svjetsko prvenstvo u atletici 2019.|Svjetsko prvenstvo]] |{{flagicon|Katar}} [[Doha]] |style="text-align: center"bgcolor=silver|2. mjesto |align="center"|5,97 m |align="center"|<ref name=":50"/> |- |style="text-align: center"rowspan=2|[[2021.]] |[[Europsko dvoransko prvenstvo u atletici 2018.|Europsko dvoransko prvenstvo]] |{{flagicon|POL}} [[Toruń]] |style="text-align: center"bgcolor=gold|1. mjesto |align="center"|6,05 m i |align="center"|CR<ref name=":55"/> |- |[[Ljetne olimpijske igre 2020.|Olimpijske igre]] |{{flagicon|Japan}} [[Tokio]] |style="text-align: center"bgcolor=gold|1. mjesto |align="center"|6,02 m |align="center"|<ref>Nakon što je osigurao zlato, sva je tri puta bezuspješno pokušao preskočiti 6,19 metara za postavljanje novoga svjetskog rekorda. Vidi {{Cite web |date=3. kolovoza 2021 |title=Mondo Duplantis fails to break world record but strolls to pole-vault gold |url=http://www.theguardian.com/sport/2021/aug/03/mondo-duplantis-fails-to-break-world-record-but-strolls-to-pole-vault-gold|access-date=10. kolovoza 2026 |website=The Guardian |language=engl.|archive-date=3. veljače 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20230203020710/https://www.theguardian.com/sport/2021/aug/03/mondo-duplantis-fails-to-break-world-record-but-strolls-to-pole-vault-gold|url-status=live}}</ref> |- |style="text-align: center"rowspan=3|[[2022.]] |[[Svjetsko dvoransko prvenstvo u atletici 2022.|Svjetsko dvoransko prvenstvo]] |{{flagicon|SRB}} [[Beograd]] |style="text-align: center"bgcolor=gold|1. mjesto |align="center"|6,20 m i |align="center"|WR CR<ref name=":69"/> |- |[[Svjetsko prvenstvo u atletici 2022.|Svjetsko prvenstvo]] |{{flagicon|USA}} [[Eugene, Oregon]] |style="text-align: center"bgcolor=gold|1. mjesto |align="center"|6,21 m |align="center"|WR CR<ref name=":71"/> |- |[[Europsko prvenstvo u atletici 2022.|Europsko prvenstvo]] |{{flagicon|GER}} [[München]] |style="text-align: center"bgcolor=gold|1. mjesto |align="center"|6,06 m |align="center"|CR<ref name=":74"/> |- |align="center"|[[2023.]] |[[Svjetsko prvenstvo u atletici 2023.|Svjetsko prvenstvo]] |{{flagicon|Mađarska}} [[Budimpešta]] |style="text-align: center"bgcolor=gold|1. mjesto |align="center"|6,10 m |align="center"|<ref name=":80"/> |- |style="text-align: center"rowspan=3|[[2024.]] |[[Svjetsko dvoransko prvenstvo u atletici 2024.|Svjetsko dvoransko prvenstvo]] |{{flagicon|UK}} [[Glasgow]] |style="text-align: center"bgcolor=gold|1. mjesto |align="center"|6,05 m i |align="center"|<ref name=":83"/> |- |[[Europsko prvenstvo u atletici 2024.|Europsko prvenstvo]] |{{flagicon|ITA}} [[Rim]] |style="text-align: center"bgcolor=gold|1. mjesto |align="center"|6,10 m |align="center"|CR<ref name=":89"/> |- |[[Ljetne olimpijske igre 2024.|Olimpijske igre]] |{{flagicon|Francuska}} [[Pariz]] |style="text-align: center"bgcolor=gold|1. mjesto |align="center"|6,25 m |align="center"|WR OR<ref name=":90"/> |- |style="text-align: center"rowspan=2|[[2025.]] |[[Svjetsko dvoransko prvenstvo u atletici 2025.|Svjetsko dvoransko prvenstvo]] |{{flagicon|CHN}} [[Nanjing]] |style="text-align: center"bgcolor=gold|1. mjesto |align="center"|6,15 m i |align="center"|<ref>{{Cite web |last=Mills |first=Steven |date=22. ožujka 2025. |title=Duplantis vaults to a hat-trick of world indoor titles in Nanjing |url=https://www.european-athletics.com/home/news/duplantis-vaults-to-a-hat-trick-of-world-indoor-titles-in-nanjing |access-date=10. kolovoza 2026 |website=www.european-athletics.com |language=en}}</ref> |- |[[Svjetsko prvenstvo u atletici 2025.|Svjetsko prvenstvo]] |{{flagicon|JAP}} [[Tokio]] |style="text-align: center"bgcolor=gold|1. mjesto |align="center"|6,30 m |align="center"|WR CR |- |style="text-align: center"rowspan=2|[[2026.]] |[[Svjetsko dvoransko prvenstvo u atletici 2026.|Svjetsko prvenstvo]] |{{flagicon|POL}} [[Toruń]] |style="text-align: center"bgcolor=gold|1. mjesto |align="center"|6,25 m i |align="center"|CR |- |[[Europsko prvenstvo u atletici 2026.|Europsko prvenstvo]] |{{flagicon|UK}} [[Birmingham]] |style="text-align: center"bgcolor=gold|1. mjesto |align="center"|6,15 m |align="center"|CR |} '''Legenda:''' {{small| : CR označuje rekord prvenstva. : WU20R označuje svjetski rekord u kategoriji mlađih od 20 godina. : WR označuje svjetski rekord. : OR označuje olimpijski rekord. : i označuje rezultat postignut u dvorani. }}</div> === Dijamantna liga === {| class="wikitable" width="80%" style="text-align:center" ! rowspan="2"|Miting !! colspan="17"| Godina nastupa |- ! [[2017.]] !! [[2018.]] !! [[2019.]] !! [[2021.]] !! [[2022.]] !! [[2023.]] !! [[2024.]] !! [[2025.]] !! [[2026.]] |- |align=left|{{nowrap|[[Athletissima]]}}<br>{{small|{{nowrap|{{flagicon|SUI}} [[Lausanne]]}}}} | align="center"|{{nowrap|4.}}<br>{{small|{{nowrap|5,73 m}}}} | | align="center" bgcolor="#cc9966"|{{nowrap|3.}}<br>{{small|{{nowrap|5,81 m}}}} | align="center"|{{nowrap|4.}}<br>{{small|{{nowrap|5,62 m}}}} | | | align="center" bgcolor="gold"|{{nowrap|'''1.'''}}<br>{{small|{{nowrap|6,15 m}}}} | | align="center" bgcolor="gold"|{{nowrap|'''1.'''}}<br>{{small|{{nowrap|6,21 m}}}} |- |align=left|{{nowrap|[[BAUHAUS-galan]]}}<br>{{small|{{nowrap|{{flagicon|SWE}} [[Stockholm]]}}}} | | align="center" bgcolor="gold"|{{nowrap|'''1.'''}}<br>{{small|{{nowrap|5,86 m}}}} | | align="center" bgcolor="gold"|{{nowrap|'''1.'''}}<br>{{small|{{nowrap|6,02 m}}}} | align="center" bgcolor="gold"|{{nowrap|'''1.'''}}<br>{{small|{{nowrap|6,16 m}}}} | align="center" bgcolor="gold"|{{nowrap|'''1.'''}}<br>{{small|{{nowrap|6,05 m}}}} | align="center" bgcolor="gold"|{{nowrap|'''1.'''}}<br>{{small|{{nowrap|6,00 m}}}} | align="center" bgcolor="gold"|{{nowrap|'''1.'''}}<br>{{small|{{nowrap|6,28 m (WR)}}}} | align="center" bgcolor="gold"|{{nowrap|'''1.'''}}<br> {{small|{{nowrap|5,80 m}}}} |- |align=left|{{nowrap|[[Bislett Games]]}}<br>{{small|{{nowrap|{{flagicon|NOR}} [[Oslo]]}}}} | | | align="center"|{{nowrap|4.}}<br>{{small|{{nowrap|5,81 m}}}} | align="center" bgcolor="gold"|{{nowrap|'''1.'''}}<br> {{small|{{nowrap|6,01 m}}}} | align="center" bgcolor="gold"|{{nowrap|'''1.'''}}<br> {{small|{{nowrap|6,02 m}}}} | align="center" bgcolor="gold"|{{nowrap|'''1.'''}}<br> {{small|{{nowrap|6,01 m}}}} | | align="center" bgcolor="gold"|{{nowrap|'''1.'''}}<br> {{small|{{nowrap|6,15 m}}}} | |- |align=left|{{nowrap|[[Herculis]]}}<br>{{small|{{nowrap|{{flagicon|MON}} [[Monako]]}}}} | | | align="center" bgcolor="silver"|{{nowrap|2.}}<br>{{small|{{nowrap|5,92 m}}}} | | | align="center"|{{nowrap|4.}}<br>{{small|{{nowrap|5,72 m}}}} | | align="center" bgcolor="gold"|{{nowrap|'''1.'''}}<br> {{small|{{nowrap|6,05 m}}}} | align="center" bgcolor="gold"|{{nowrap|'''1.'''}}<br> {{small|{{nowrap|6,07 m}}}} |- |align=left|{{nowrap|[[London Grand Prix]]}}<br>{{small|{{nowrap|{{flagicon|GBR}} [[London]]}}}} | | align="center" bgcolor="#cc9966"|{{nowrap|3.}}<br>{{small|{{nowrap|5,81 m}}}} | | | | | | align="center" bgcolor="silver"|{{nowrap|2.}}<br>{{small|{{nowrap|5,95 m}}}} |- |align=left|{{nowrap|[[Memorijal Kamila Skolimowska]]}}<br>{{small|{{nowrap|{{flagicon|POL}} [[Chorzów]]}}}} | | | | | | align="center" bgcolor="gold"|{{nowrap|'''1.'''}}<br> {{small|{{nowrap|6,01 m}}}} | align="center" bgcolor="gold"|{{nowrap|'''1.'''}}<br> {{small|{{nowrap|6,26 m (WR)}}}} | align="center" bgcolor="gold"|{{nowrap|'''1.'''}}<br> {{small|{{nowrap|6,10 m}}}} | align="center" bgcolor="gold"|{{nowrap|'''1.'''}}<br> {{small|{{nowrap|6,20 m}}}} |- |align=left|{{nowrap|[[Memorijal Van Damme]]}}<br>{{small|{{nowrap|{{flagicon|BEL}} [[Bruxelles]]}}}} | | align="center"|{{nowrap|7.}}<br>{{small|{{nowrap|5,68 m}}}} | | align="center" bgcolor="gold"|{{nowrap|'''1.'''}}<br> {{small|{{nowrap|6,05 m}}}} | align="center" bgcolor="silver"|{{nowrap|2.}}<br>{{small|{{nowrap|5,81 m}}}} | align="center" bgcolor="gold"|{{nowrap|'''1.'''}}<br> {{small|{{nowrap|6,10 m}}}} | align="center" bgcolor="gold"|{{nowrap|'''1.'''}}<br> {{small|{{nowrap|6,11 m}}}} | | |- |align=left|{{nowrap|[[Meeting de Paris]]}}<br>{{small|{{nowrap|{{flagicon|FRA}} [[Pariz]]}}}} | | align="center" bgcolor="silver"|{{nowrap|2.}}<br>{{small|{{nowrap|5,90 m}}}} | | align="center" bgcolor="gold"|{{nowrap|'''1.'''}}<br> {{small|{{nowrap|6,01 m}}}} | | | align="center" bgcolor="gold"|{{nowrap|'''1.'''}}<br> {{small|{{nowrap|6,00 m}}}} | | align="center" bgcolor="gold"|{{nowrap|'''1.'''}}<br> {{small|{{nowrap|6,13 m}}}} |- |align=left|{{nowrap|[[Müller Grand Prix]]}}<br>{{small|{{nowrap|{{flagicon|GBR}} [[Gateshead]]}}}} | | | | align="center" bgcolor="silver"|{{nowrap|2.}}<br>{{small|{{nowrap|5,55 m}}}} | | | | | |- |align=left|{{nowrap|[[Miting u Dohi]]}}<br>{{small|{{nowrap|{{flagicon|QAT}} [[Doha]]}}}} | | | | | align="center" bgcolor="gold"|{{nowrap|'''1.'''}}<br> {{small|{{nowrap|6,02 m}}}} | | | |- |align=left|{{nowrap|[[Miting u Xiamenu]]}}<br>{{small|{{nowrap|{{flagicon|CHN}} [[Xiamen]]}}}} | | | | | | | align="center" bgcolor="gold"|{{nowrap|'''1.'''}}<br> {{small|{{nowrap|6,24 m (WR)}}}} | align="center" bgcolor="gold"|{{nowrap|'''1.'''}}<br> {{small|{{nowrap|5,92 m}}}} | |- |align=left|{{nowrap|[[Miting u Shaoxingu]]}}<br>{{small|{{nowrap|{{flagicon|CHN}} [[Shaoxing]]}}}} | | | | | | | | | align="center" bgcolor="gold"|{{nowrap|'''1.'''}}<br> {{small|{{nowrap|6,12 m}}}} |- |align=left|{{nowrap|[[Prefontaine Classic]]}}<br>{{small|{{nowrap|{{flagicon|USA}} [[Eugene, Oregon]]}}}} | align="center"|{{nowrap|4.}}<br>{{small|{{nowrap|5,71 m}}}} | | align="center" bgcolor="gold"|{{nowrap|'''1.'''}}<br>{{small|{{nowrap|5,93 m}}}} | | align="center" bgcolor="gold"|{{nowrap|'''1.'''}}<br>{{small|{{nowrap|5,91 m}}}} | align="center" bgcolor="gold"|{{nowrap|'''1.'''}}<br>{{small|{{nowrap|6,23 m (WR)}}}} | | | |- |align=left|{{nowrap|[[Weltklasse Zürich]]}}<br>{{small|{{nowrap|{{flagicon|SWI}} [[Zürich]]}}}} | | | align="center" bgcolor="silver"|{{nowrap|2.}}<br> {{small|{{nowrap|5,82 m}}}} | align="center" bgcolor="gold"|{{nowrap|'''1.'''}}<br> {{small|{{nowrap|6,06 m}}}} | align="center" bgcolor="gold"|{{nowrap|'''1.'''}}<br> {{small|{{nowrap|6,07 m}}}} | align="center" bgcolor="gold"|{{nowrap|'''1.'''}}<br> {{small|{{nowrap|6,00 m}}}} | | align="center" bgcolor="gold"|{{nowrap|'''1.'''}}<br> {{small|{{nowrap|6,00 m}}}} | |- |align=left|{{nowrap|[[Yangtze Delta Athletics Diamond Gala]]}}<br>{{small|{{nowrap|{{flagicon|CHN}} [[Suzhou]]}}}} | | | | | | | align="center" bgcolor="gold"|{{nowrap|'''1.'''}}<br> {{small|{{nowrap|6,00 m}}}} | align="center" bgcolor="gold"|{{nowrap|'''1.'''}}<br> {{small|{{nowrap|6,12 m}}}} | |- ! Ukupno !! !! !! !! [[File:Diamond blue.svg|24px]] !! [[File:Diamond blue.svg|24px]] !! [[File:Diamond blue.svg|24px]] !! [[File:Diamond blue.svg|24px]] !! [[File:Diamond blue.svg|24px]] !! {{TBD}} |} == Napomene == {{notelist}} == Reference == {{reflist}} == Vanjske veze == {{commonscat}} * [https://worldathletics.org/athletes/-/14679502 Armand Duplantis] na [[World Athletics]] * [https://www.european-athletics.com/historical-data/athletes/-/14679502 Armand Duplantis] na [[European Athletics]] * [https://www.diamondleague.com/athlete/14679502 Armand Duplantis] na [[Dijamantna liga|Diamond League]] * [https://www.olympics.com/en/athletes/armand-duplantis Armand Duplantis] na [[Međunarodni olimpijski odbor|Olympics.com]] * [https://sok.se/idrottare/idrottare/a/armand-duplantis.html Armand Duplantis] na [[Švedski olimpijski odbor|Sveriges Olympiska Kommitté]] * [https://www.olympedia.org/athletes/146747 Armand Duplantis] na [[Olympedia|Olympediji]] *[https://intersportstats.com/athletes/3000046184 Armand Duplantis] na InterSportStats tibl8wyt56i6wv3pt3gsqna0o1itx9l 42681233 42681226 2026-08-26T11:24:30Z Edgar Allan Poe 29250 /* Dijamantna liga */ 42681233 wikitext text/x-wiki {{Infokutija sportista |ime = Armand Duplantis |headercolor = lightsteelblue |slika = Armand Duplantis(cropped) Budapest 2023.jpg |nadimci = Mondo |puno_ime = Armand Gustav Duplantis |datum_rođenja = [[10. studenoga]] [[1999.]] |mjesto_rođenja = {{flagicon|SAD}} [[Lafayette, Louisiana]], [[SAD]]|država = {{flagicon|Švedska}} [[Švedska]] |nacionalnost = {{flagicon|Švedska}} [[Švedska|Šveđanin]]<br> {{flagicon|SAD}} [[SAD|Amerikanac]] |sport = [[atletika]] |discipline = [[skok s motkom]] |visina = 1,81 m<ref name="Paris 2024 DUPLANTIS">{{cite web |url=https://olympics.com/en/paris-2024/athlete/armand-duplantis_1569203 |title=DUPLANTIS Armand |work=[[Ljetne olimpijske igre 2024.|Paris 2024 Olympics]] |access-date=20. ožujka 2026. |archive-date=23. kolovoza 2024 |archive-url=https://web.archive.org/web/20240823034124/https://olympics.com/en/paris-2024/athlete/armand-duplantis_1569203 |url-status=dead }}</ref> |treneri = Greg i Helena Duplantis<ref name="Paris 2024 DUPLANTIS"/> |klub = [[Upsala IF]]<ref name="Paris 2024 DUPLANTIS"/> |or= 6,31 m '''WR''' ([[skok s motkom]])<br>10,37 s ([[Trka na 100 metara|100 m]])<ref name="worldathletics.org DUPLANTIS"/> |medalje = {{Medalje sport | [[Atletika]]: [[Skok s motkom]]}} {{MedalCountry|{{flagcountry|Švedska}}}} {{MedaljeNatjecanje|oi}} {{Medalje zlato | [[Olimpijada 2020|Tokio 2020.]] | skok s motkom}} {{Medalje zlato | [[Olimpijada 2024|Pariz 2024.]] | skok s motkom}} {{MedaljeNatjecanje|[[Svjetska prvenstva u atletici|Svjetska prvenstva]]}} {{Medalje zlato | [[Svjetsko prvenstvo u atletici 2022.|Eugene 2022.]] | skok s motkom}} {{Medalje zlato | [[Svjetsko prvenstvo u atletici 2023.|Budimpešta 2023.]] | skok s motkom}} {{Medalje zlato | [[Svjetsko prvenstvo u atletici 2025.|Tokio 2025.]] | skok s motkom}} {{Medalje srebro | [[Svjetsko prvenstvo u atletici 2019.|Doha 2019.]] | skok s motkom}} {{MedaljeNatjecanje|Dijamantna liga}} {{Medalje zlato | [[2021.]] | skok s motkom}} {{Medalje zlato | [[2022.]] | skok s motkom}} {{Medalje zlato | [[2023.]] | skok s motkom}} {{Medalje zlato | [[2024.]] | skok s motkom}} {{Medalje zlato | [[2025.]] | skok s motkom}} {{MedaljeNatjecanje|Svjetska dvoranska prvenstva}} {{Medalje zlato | Beograd 2022.| skok s motkom}} {{Medalje zlato | Glasgow 2024.| skok s motkom}} {{Medalje zlato | Nanjing 2025.| skok s motkom}} {{Medalje zlato | Toruń 2026.| skok s motkom}} {{MedaljeNatjecanje|[[Europska prvenstva u atletici|Europska prvenstva]]}} {{Medalje zlato | [[Europsko prvenstvo u atletici 2018.|Berlin 2018.]]| skok s motkom}} {{Medalje zlato | [[Europsko prvenstvo u atletici 2022.|München 2022.]]| skok s motkom}} {{Medalje zlato | [[Europsko prvenstvo u atletici 2024.|Rim 2024.]]| skok s motkom}} {{Medalje zlato | [[Europsko prvenstvo u atletici 2026.|Birmingham 2026.]]| skok s motkom}} {{MedaljeNatjecanje|Europska dvoranska prvenstva}} {{Medalje zlato | Toruń 2021.| skok s motkom}} {{MedaljeNatjecanje|Svjetska juniorska prvenstva}} {{Medalje zlato | Tampere 2018.| skok s motkom}} {{Medalje bronca | Bydgoszcz 2016.| skok s motkom}} {{MedaljeNatjecanje|Europska juniorska prvenstva}} {{Medalje zlato | Grosseto 2017.| skok s motkom}} {{MedaljeNatjecanje|Svjetska prvenstva za mlađe juniore}} {{Medalje zlato | Cali 2015.| skok s motkom}} |supružnici = Desiré Duplantis (r. Inglander)<br>(2026. – ''danas'')}} '''Armand Gustav Duplantis''' ([[Lafayette, Louisiana]], [[10. studenoga]] [[1999.]]), poznat kao '''Mondo''', [[Švedska|švedsko]]-[[SAD|američki]] je [[Skok s motkom|skakač s motkom]]. Svjetski je rekorder (6,31 m), dvostruki olimpijski pobjednik, četverostruki svjetski dvoranski prvak i trostruki osvajač svjetskih prvenstava na otvorenome. Pet puta osvojio je i [[Dijamantna liga|Dijamantnu ligu]].<ref name="worldathletics.org DUPLANTIS">{{cite web |url= https://worldathletics.org/athletes/sweden/armand-duplantis-14679502 |title=Armand DUPLANTIS|work=worldathletics.org |access-date=20. ožujka 2026.}}</ref> Svoje svjetske uspjehe postiže još od 15. godine, kada je osvojio [[Svjetsko prvenstvo za mlađe juniore u atletici 2015.|Svjetsko prvenstvo za mlađe juniore]] [[2015.]] godine. Od tada je osvojio niz ostalih prestižnih titula, uključujući i prva mjesta, čime je postao jedan od rijetkih sportaša koji je osvojio svjetska prvenstva u atletici kao mlađi junior, junior i senior.<ref name=":4">{{Cite news |last=Fameso |first=Funmilayo |date=28. kolovoza 2024.|title=Usain Bolt of Pole Vaulting: 9 fascinating things about the GOAT of athletics with TEN world records |url=https://www.pulsesports.co.ke/athletics/story/usain-bolt-of-pole-vaulting-9-fascinating-things-about-the-goat-of-athletics-with-ten-world-records-2024082807152685975 |work=Pulse Sports |access-date=27. ožujka 2026.}}</ref> Duplantis je i četverostruki europski prvak. Svoju je prvu europsku titulu osvojio [[2018.]] godine, kada je postavio trenutačni svjetski rekord za mlađe od 20 godina, a zatim [[2022.]], [[2024.]] i [[2026.]] godine. Godine 2018. bio je proglašen europskom i svjetskom atletskom zvijezdom u usponu, a dvije godine kasnije najboljim svjetskim atletičarom. Svoje je prvo europsko dvoransko zlato osvojio [[2021.]] godine, iste godine kada je na [[Olimpijada 2020.|Olimpijskim igrama u Tokiju]] prvi put postao olimpijski prvak. Sljedeće je sezone oborio svjetski rekord tri puta, osvojio naslove svjetskoga prvaka i na otvorenome i u dvorani, postao europski prvak i osvajač [[Dijamantna liga|Dijamantne lige]], a konačno i preskočio šest ili više metara 22 puta;<ref name=":20">{{Cite web |date=16. lipnja 2025 |title=Mondo's 14th world record: what's fuelling this streak? |url=https://www.redbull.com/se-en/armand-duplantis-pole-vaulter-personal-life-portrait |access-date=27. ožujka 2026.|website=Red Bull}}</ref> na temelju svega toga bio je proglašen najboljim i europskim i svjetskim atletičarom godine. Nakon toga nastavio je obarati vlastite svjetske rekorde više puta godišnje: [[2023.]] godine dva puta, [[2024.]] tri puta, od kojih je jedan bio na [[Ljetne olimpijske igre 2024.|Olimpijskim igrama u Parizu]], a [[2025.]] godine četiri puta. Bio je proglašen najboljim atletičarom godine četiri puta dosada (2020., 2022., 2023. i 2025. godine), a osvojio je nagradu [[Laureus (nagrada)|Laureus]] 2025. godine.<ref name=":20"/> Pobijedivši u pet uzastopnih finala natjecanja, u razdoblju od 2021. do 2025. godine, Duplantis je također postao peterostruki osvajač Dijamantne lige. Duplantis je na natjecanjima preskočio šest ili više metara najviše puta u povijesti atletike,<ref name=":20"/> a ukupno je postavio 15 svjetskih rekorda.<ref name=":22">{{Cite web |title=World Record Progression of Pole Vault|url=https://worldathletics.org/records/by-progression/15143?type=1 |access-date=3. svibnja 2026. |work=[[World Athletics]]}}</ref> Nakon što je [[Renaud Lavillenie]] [[2014.]] godine preskočio 6,16 metara, Duplantis se javio kao sljedeći svjetski rekorder 2020. godine, kada je preskočio 6,17 metara. Od te je preskočene visine bio jedini koji je postavljao nove svjetske rekorde sve do svoga najnovijega, odnosno onoga od 6,31 metra iz [[2026.]] godine. Od listopada 2025. godine preskakao je šest ili više metara tijekom osam uzastopnih sezona, u ukupno 79 natjecanja, počevši od [[2018.]] godine, kada je preskočio 6,05 metara na [[Europsko prvenstvo u atletici 2018.|Europskome prvenstvu u Berlinu]]. Duplantis je jedan od samo četvorice skakača koji su preskočili 6,10 metara ili više; ostali su [[Emmanouil Karalis]], Renauld Lavillenie i [[Sergej Bubka]].<ref>{{Cite web |date=29. srpnja 2025|title=Manolo Karalis Inches Closer to Pole Vault History |url=http://www.tovima.com/sports/manolo-karalis-inches-closer-to-pole-vault-history/ |access-date=3. svibnja 2026. |website=tovima.com}}</ref><ref>{{Cite web |last=Staff |date=1. ožujka 2026.|title=Emmanouil Karalis: Historic 6.17m vault, congratulations from Bubka |url=https://www.hellenic.news/en/article/sports/athletics/emmanoyil-karalis-istoriko-alma-sta-617m-ke-sygxaritiria-apo-mpoumpka |access-date=3. svibnja 2026.|website=Hellenic.News |language=en}}</ref> Prema statistici iz ožujka 2026. godine, tu je visinu svladao na 36 od ukupno 49 natjecanja na kojima je neki atletičar toliko preskočio:<ref>{{Cite news |last=Tharme |first=Liam |date=12. kolovoza 2025. |title=Mondo Duplantis sets 13th pole vault world record of his career, third of 2025 |url=https://www.nytimes.com/athletic/6549502/2025/08/12/mondo-duplantis-pole-vault-world-records/ |access-date=3. svibnja 2026.|work=The New York Times |issn=0362-4331}}</ref><ref>{{Cite web |date=1. ožujka 2026 |title=Emmanouil Karalis overtakes Renaud Lavillenie to become second highest pole vaulter in history behind Mondo Duplantis |url=https://www.olympics.com/en/news/athletics-emmanouil-karalis-overtakes-renaud-lavillenie-second-highest-pole-vaulter-history-mondo-duplantis |access-date=10. ožujka 2026|website=Olympics.com}}</ref> 24 puta na otvorenome i 12 puta u dvorani. Duplantis se naširoko smatra najboljim skakačem s motkom svih vremena.<ref name=":1">{{Cite news |last=Tharme |first=Liam |date=15. rujna 2025. |title=Mondo Duplantis, the making of a generational talent: 'It's like I'm a performing artist' |url=https://www.nytimes.com/athletic/6575839/2025/09/11/mondo-duplantis-profile-world-championships-tokyo-sweden/ |access-date=3. svibnja 2026. |work=The New York Times |issn=0362-4331}}</ref><ref>{{Cite web |last=Mull |first=Cory |title=Mondo Duplantis Breaks World Record For 14th Time, Earning Third World Pole Vault Title |url=https://www.forbes.com/sites/corymull/2025/09/15/mondo-duplantis-breaks-world-record-for-14th-time-earning-third-world-title/ |access-date=3. svibnja 2026.|website=Forbes}}</ref> == Rani život == Armand Gustav Duplantis<ref>{{Cite web |date=24. srpnja 2021 |title=Avslöjar Mondos okända mellannamn: "Ingen kallar mig något annat" |url=https://www.aftonbladet.se/sportbladet/a/4zgA9o/franska-avslojandet-mondos-okanda-mellannamn |access-date=7. svibnja 2026. |website=Aftonbladet}}</ref> rodio se [[10. studenoga]] [[1999.]] godine<ref name="WAprofile">{{cite web |title=Armand Duplantis – Athlete Profile |url=https://www.worldathletics.org/athletes/sweden/armand-duplantis-14679502 |website=[[World Athletics]] |access-date=7. svibnja 2026|archive-date=9. srpnja 2023 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230709231226/https://worldathletics.org/athletes/sweden/armand-duplantis-14679502 |url-status=live}}</ref> u sportskoj obitelji u [[Lafayette, Louisiana|Lafayetteu, Louisiani]].<ref name=":1" /> Njegov otac Greg, podrijetlom [[SAD|Amerikanac]], nekadašnji je skakač s motkom (osobni mu je rekord iznosio 5,80 metara), a majka Helena (rođena Hedlund), [[Švedska|Šveđanka]], bivša je [[Sedmoboj|sedmobojka]] i [[Odbojka|odbojkašica]].<ref name="advocate">{{cite news |newspaper=The Advocate|url=http://theadvocate.com/sports/acadianapreps/11646428-123/pole-vaulter-armand-duplantis-clearing |title=Pole vaulter Armand Duplantis clearing new heights |date=4. ožujka 2015. |access-date=7. svibnja 2026. |author=Raymond A. Partsch III |archive-date=16. veljače 2020 |archive-url=https://web.archive.org/web/20200216203953/https://www.theadvocate.com/acadiana/sports/high_schools/article_96588e5e-a358-5573-b046-415e9512c502.html |url-status=dead}}</ref> Duplantisu je [[Engleski jezik|engleski]] materinji jezik, a [[švedski]] je učio tijekom odrastanja,<ref>{{Cite web |last=Hendricks |first=Maggie |date=1. kolovoza 2024. |title=Paris 2024 athletics: Get to know Swedish star Mondo Duplantis |url=https://www.olympics.com/en/news/paris-2024-athletics-get-to-know-swedish-star-mondo-duplantis |access-date=7. svibnja 2026. |website=Olympics.com}}</ref><ref>{{Cite web |date=2. ožujka 2025|title=Mondo Duplantis shatters the pole vault record for an incredible 11th time |url=https://www.redbull.com/se-en/armand-duplantis-pole-vaulter-personal-life-portrait |access-date=7. svibnja 2026. |website=Red Bull}}</ref> osobito provodeći ljeta s djedom i bakom u Švedskoj.<ref>{{Cite web |date=7. ožujka 2022 |title=Duplantis pushed to heights by sibling rivalry and family coaching |url=https://www.france24.com/en/live-news/20220307-duplantis-pushed-to-heights-by-sibling-rivalry-and-family-coaching |access-date=7. svibnja 2026 |publisher=[[France 24]] |language=en}}</ref> Andreas i Antoine, njegova starija braća, te Johanna, mlađa sestra, također se bave sportom odmalena. Andreas je predstavljao Švedsku kao skakač s motkom na svjetskim juniorskim prvenstvima u atletici [[2009.]] i [[2012.]] godine, a Antoine je od istoga sporta odustao kako bi se bavio [[Bejzbol|bejzbolom]] u srednjoj školi. U tome je sportu brzo napredovao i postao je kapetan ekipe [[Državni univerzitet Louisiane|Državnoga sveučilišta Louisiane]] [[2019.]] godine, kada su postizali najveće uspjehe.<ref>{{Cite news |url=http://www.nola.com/lsu/index.ssf/2015/07/lsu_freshman_antoine_duplantis.html |title=LSU freshman Antoine Duplantis meshes strong mental approach with athleticism as he steps into a chance to compete |newspaper=NOLA.com |author=Randy Rosetta |date=13. srpnja 2015. |access-date=7. svibnja 2026. |archive-date=21. srpnja 2015 |archive-url=https://web.archive.org/web/20150721194028/http://www.nola.com/lsu/index.ssf/2015/07/lsu_freshman_antoine_duplantis.html |url-status=live}}</ref> Johanna se profesionalno bavi skokom s motkom i također predstavlja Švedsku na natjecanjima. Duplantis je završio srednju školu u Lafayetteu [[2018.]] godine, a potom je obrazovanje nastavio, poput svojih roditelja i starije braće, na Državnome sveučilištu Louisiane, ali od njega je odustao 2019. godine, nakon prve godine studija, kako bi se posvetio profesionalnoj karijeri.<ref>{{Cite web |last=@mondohoss600 |date=10. lipnja 2019. |title=Friendships and memories to last a lifetime. #foreverlsu #borntofly |url=https://x.com/mondohoss600/status/1138131078512816133 |access-date=7. svibnja 2026. |website=[[Twitter|X]]}}</ref> == Rana karijera == {{external media |float = left |topic = [[YouTube]] |video1 = [https://www.youtube.com/watch?v=guSvVZ-3BrM 2006–2016 world record progression] }} Duplantis se prvi put okušao u skoku s motkom kod kuće, u Lafayetteu, Louisiani, kada je imao četiri godine. Od tada je počeo u njemu uvelike napredovati.<ref name="split" /> Prvi je svjetski rekord u svojoj dobnoj kategoriji postavio sa sedam godina. Kada mu je bilo deset godina, preskočio je 3,86 metara, čime je oborio tadašnji svjetski rekord za tu dob, ali također za dob od 11 i 12 godina.<ref name="split">{{cite web |url=http://www.milesplit.com/articles/143231/national-freshman-pv-record-holder-armand-duplantis-wants-the-world |title=National freshman PV record holder Armand Duplantis wants the world |author=Johanna Gretschel |work=MileSplit United States |date=14. siječnja 2015. |access-date=8. svibnja 2026. |publisher=MileSplit |archive-date=25. listopada 2018 |archive-url=https://web.archive.org/web/20181025112924/http://www.milesplit.com/articles/143231/national-freshman-pv-record-holder-armand-duplantis-wants-the-world |url-status=live}}</ref><ref>{{cite web |url=http://www.maxpreps.com/news/dCOA-6WFEd-YiQAcxJSkrA/louisianas-10-year-old-pole-vault-prodigy.htm |title=Louisiana's 10-year-old pole vault prodigy |publisher=MaxPreps|author=Dave Krider |date=11. kolovoza 2010. |access-date=8. svibnja 2026. |archive-date=23. siječnja 2023 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230123113534/https://www.maxpreps.com/news/dCOA-6WFEd-YiQAcxJSkrA/louisianas-10-year-old-pole-vault-prodigy.htm |url-status=live}}</ref> Od srpnja [[2015.]] godine nositelj je svjetskih rekorda u svim dobnim kategorija od 7. do 12. godine; držao je i svjetski rekord za trinaestogodišnjake sve do svibnja 2015. godine.<ref name="split" /><ref>{{cite web |url=http://www.vg.no/sport/friidrett/paal-13-feiret-17-mai-som-verdensrekordholder-i-stav/a/23454003/ |title=Pål (13) feiret 17. mai som verdensrekordholder i stav |publisher=vg.no |date=18. svibnja 2015.|access-date=8. svibnja 2026 |author=Øystein Jarlsbo |work=VG |archive-date=22. srpnja 2015 |archive-url=https://web.archive.org/web/20150722113511/http://www.vg.no/sport/friidrett/paal-13-feiret-17-mai-som-verdensrekordholder-i-stav/a/23454003/ |url-status=live}}</ref> Duplantis je dobio nadimak Mondo ([[talijanski jezik|tal.]]: 'svijet') još kada je bio dječak, a dao mu ga je očev najbolji prijatelj, [[Italija|Talijan]] sa [[Sicilija|Sicilije]]. Prvo su ga zvali "Mondo Man", a nakon nekoga vremena ustalila se kraća verzija, "Mondo". Od tada ga je taj nadimak pratio cijeloga života, a pokazao se prikladnim s obzirom na njegovu kasniju svjetsku dominaciju i sve oborene rekorde u profesionalnoj sportskoj karijeri – čak je bio svojevrsni nagovještaj njegova uspjeha.<ref name=":4" /><ref>{{Cite news |last=Breskin |first=Billie Miro |date=7 June 2024 |title=5 things you didn't know about Mondo Duplantis |url=https://www.voguescandinavia.com/articles/5-things-you-didnt-know-about-mondo-duplantis |archive-url=https://web.archive.org/web/20240806203734/https://www.voguescandinavia.com/articles/5-things-you-didnt-know-about-mondo-duplantis |url-status=dead |archive-date=6 August 2024 |access-date=31 October 2024 |work=Vogue Scandinavia}}</ref> === 2015. – 2016: Svjetski prvak i švedski predstavnik (U18) === U prvome razredu srednje škole, odnosno [[2015.]] godine, postavio je državne rekorde za brucoše i na otvorenome i u dvorani te je osvojio nagradu za najboljega srednjoškolskog sportaša godine.<ref>{{Cite web |date=10. srpnja 2015 |title=Lafayette High pole vaulter Armand Duplantis named Gatorade Louisiana Track & Field Athlete of the Year |url=https://www.theadvocate.com/new_orleans/sports/high_schools/lafayette-high-pole-vaulter-armand-duplantis-named-gatorade-louisiana-track-field-athlete-of-the-year/article_554b5b71-87ff-5457-8c36-bcdbad2723c5.html |access-date=12. svibnja 2026 |publisher=The Advocate}}</ref> U lipnju iste godine obznanio je da će na međunarodnim natjecanjima predstavljati [[Švedska|Švedsku]] u [[skok s motkom|skoku s motkom]].<ref>{{cite web |date=3. lipnja 2015 |title=Stavhoppartalang valde Sverige och Avesta |url=http://www.dalademokraten.se/sport/friidrott/stavhoppartalang-valde-sverige-och-avesta |url-status=dead |archive-url=https://web.archive.org/web/20150923212724/http://www.dalademokraten.se/sport/friidrott/stavhoppartalang-valde-sverige-och-avesta |archive-date=23. rujna 2015 |access-date=12. svibnja 2026 |publisher=Dala-Demokraten}}</ref><ref name="exp">{{cite news |author=Ludvig Holmberg |date=2. lipnja 2015. |title=Supertalangen byter landslag till Sverige |url=http://www.expressen.se/sport/friidrott/supertalangen-byter-landslag-till-sverige/ |url-status=live |archive-url=https://web.archive.org/web/20180930011619/http://www.expressen.se/sport/friidrott/supertalangen-byter-landslag-till-sverige/ |archive-date=30. rujna 2018 |access-date=20. srpnja 2015 |newspaper=Expressen}}</ref> Kao dvojni državljanin, mogao je umjesto Švedske izabrati [[Sjedinjene Američke Države]]. Prema riječima Jonasa Anshelma, izbornika švedske reprezentacije u skoku s motkom, koji ga je i pozvao, Duplantis je prvo htio nastupati za SAD, ali odlučio se za Švedsku djelomično zato što je Anshelm bio ponudio Duplantisovu ocu da se priključi timu kao trener.<ref>{{Cite AV media |url=https://www.youtube.com/watch?si=_n5gj24Jwb34GRKg&v=dhOWmWSFEiQ&feature=youtu.be |title=How Mondo Duplantis chose Sweden 🇸🇪 over USA 🇺🇸 |date=11 September 2021|publisher=International Olympic Committee|access-date=15 August 2024 |via=YouTube}}</ref><ref>{{cite web |last1=Roy |first1=Neelabhra |date=3. kolovoza 2024. |title=Why did Mondo Duplantis represent Sweden ahead of USA? All about the pole vaulting superstar's allegiance explained |url=https://www.sportskeeda.com/us/olympics/news-how-mondo-duplantis-represent-sweden-ahead-usa-all-pole-vaulting-superstar-s-allegiance-explained |website=sportskeeda.com}}</ref> Duplantis je također izjavio da ga je na odluku navelo bratovo pozitivno iskustvo u reprezentaciji i vlastita ljubav prema Švedskoj, koju osjeća odmalena. Iako mu je to olakšalo izbor, i dalje je osjećao snažnu povezanost s [[Lafayette, Louisiana|Lafayetteom]].<ref>{{cite web |date=2. kolovoza 2021 |title=Hatet från USA mot Duplantis |url=https://www.expressen.se/sport/os-2021/hatet-fran-usa-mot-duplantis/ |url-status=live |archive-url=https://web.archive.org/web/20210802093725/https://www.expressen.se/sport/os-2021/hatet-fran-usa-mot-duplantis/ |archive-date=2. kolovoza 2021 |access-date=12. svibnja 2026|work=Expressen}}</ref> Duplantis je prvi put predstavljao Švedsku na [[Svjetsko prvenstvo za mlađe juniore u atletici 2015.|Svjetskome prvenstvu za mlađe juniore]] [[2015.]] godine u [[Cali]]ju, u [[Kolumbija|Kolumbiji]], gdje je osvojio zlato. Ondje je iz prvoga pokušaja preskočio konačnih 5,30 metara, čime je poboljšao osobni rekord za dva centimetra, i postavio novi svjetski juniorski rekord, zajedno s [[Ukrajina|Ukrajincem]] [[Vladislav Malikin|Vladislavom Malikinom]].<ref>{{cite news |url=https://www.dn.se/sport/sveriges-nya-supertalang-fixade-guld-direkt/ |newspaper=Dagens Nyheter|title=Sveriges nya supertalang fixade guld direkt |date=20. srpnja 2015. |access-date=20. svibnja 2026. |author=Pontus Roos |archive-date=28. srpnja 2015. |archive-url=https://web.archive.org/web/20150728000558/http://www.dn.se/sport/sveriges-nya-supertalang-fixade-guld-direkt/ |url-status=live}}</ref><ref name=":25">{{cite web |url=http://www.iaaf.org/news/report/cali-2015-boys-pole-vault1 |title=Boys' pole vault – IAAF World Youth Championships, Cali 2015 |author=Cathal Dennehy |publisher=[[World Athletics|IAAF]] |date=19. srpnja 2015. |access-date=20. svibnja 2026 |archive-date=23. srpnja 2015 |archive-url=https://web.archive.org/web/20150723203211/http://www.iaaf.org/news/report/cali-2015-boys-pole-vault1 |url-status=live}}</ref> Natječući se za Švedsku, Duplantis je prvo bio član atletskoga kluba naziva [[IK Stål]] u [[Avesta (grad)|Avesti]], gradu u kojemu žive njegovi djed i baka, a onda se priključio majčinome bivšem klubu, [[Upsala IF|Upsali IF-u]], [[2016.]] godine.<ref name=sa-kunde-duplantis>{{cite web | url=https://www.unt.se/sport/friidrott/artikel/sa-kunde-duplantis-lockas-till-uppsala-det-var-en-bra-peng/rx4ye6vl | title=Så kunde Duplantis lockas till Uppsala: "Det var en bra peng" | date=9. srpnja 2024. |work=Upsala Nya Tidning | first=Henrik | last=Söderlund }}</ref><ref>{{cite web | url=https://www.friidrottsstatistik.se/atswe.php?Gender=1&ID=170852 | title=Friidrottsstatistik | publisher=Swedish Athletics Association }}</ref> Dana [[6. veljače]] 2016. godine Duplantis je preskočio 5,49 metara na natjecanju za srednjoškolce u [[Baton Rouge, Louisiana|Baton Rogueu]], postavivši time novi svjetski rekord za šesnaestogodišnjake, svjetski juniorski dvoranski rekord i državni dvoranski rekord za srednjoškolce. Bio je prvi srednjoškolski sportaš koji je preskočio 18 stopa u dvorani.<ref>{{cite web |url=http://www.milesplit.com/articles/174941/mondo-duplantis-breaks-pole-vault-national-high-school-record |title=Mondo Duplantis Breaks Pole Vault National High School Record! |author=Johanna Gretschel |publisher=MileSplit |date=6. veljače 2016. |access-date=20. svibnja 2026 |archive-date=14. lipnja 2016 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160614205444/http://www.milesplit.com/articles/174941/mondo-duplantis-breaks-pole-vault-national-high-school-record |url-status=live}}</ref><ref>{{cite news |url=http://www.expressen.se/sport/friidrott/svenska-stortalangen-slog-varldsrekordet/ |newspaper=Expressen |author=Ludvig Holmberg |title=Svenska stortalangen slog världsrekordet |date=7. veljače 2016. |access-date=20. svibnja 2026 |archive-date=16. travnja 2016 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160416023639/http://www.expressen.se/sport/friidrott/svenska-stortalangen-slog-varldsrekordet/ |url-status=live}}</ref> [[Grčka|Grk]] [[Emmanouil Karalis]], Duplantisov vršnjak, preskočio je njegov svjetski rekord samo tjedan dana kasnije.<ref>{{cite web |url=http://www.iaaf.org/news/report/tallinn-kazmirek-saunders-ames |title=Kazmirek gets world-leading heptathlon total in Tallinn – indoor round-up |author=Steven Mills |publisher=IAAF |date=14. veljače 2016. |access-date=20. svibnja 2026 |archive-date=21. svibnja 2016 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160521020819/http://www.iaaf.org/news/report/tallinn-kazmirek-saunders-ames |url-status=live}}</ref> === 2017.: Svjetski rekord i europski prvak (U20) === Preskočivši 5,75 metara na natjecanju [[Millrose Games]], Duplantis je [[11. veljače]] [[2017.]] godine postavio svjetski dvoranski juniorski rekord, koji je [[IAAF]] ratificirao.<ref>{{cite web |url=https://www.iaaf.org/news/report/millrose-games-2017-wilson-hassan-jenkins-tru |title=IAAF: Wilson, Hassan and Okolo shine on night of world leads and records at Millrose Games |website=iaaf.org|access-date=11. srpnja 2026.|archive-date=16. veljače 2020.|archive-url=https://web.archive.org/web/20200216203053/https://www.worldathletics.org/news/report/millrose-games-2017-wilson-hassan-jenkins-tru|url-status=live}}</ref><ref>{{Cite news |last=Mulkeen |first=Jon |date=24. prosinca 2018. |title=A look back at the ratified world records set in 2018 |url=https://worldathletics.org/news/news/athletics-world-records-2018 |access-date=11. studenoga 2026. |work=World Athletics News}}</ref><ref name=":10">{{Cite news |last=Boal |first=Erik |date=12. veljače 2018. |title=Emmanouil Karalis Sets World U20 Indoor Pole Vault Record, Mondo Duplantis Still Has Better Clearance |url=https://www.runnerspace.com/gprofile.php?mgroup_id=44531&do=news&news_id=510786 |access-date=11. srpnja 2026. |work=RunnerSpace}}</ref> Točno mjesec dana kasnije, [[11. ožujka]], Duplantis je taj rekord prestigao nakon što je preskočio 5,82 metra na državnome natjecanju za srednjoškolce u [[New York]]u.<ref>{{Cite news |last=Mulkeen |first=Jon |date=12. ožujka 2017. |title=Duplantis and Cunningham break world indoor U20 records in New York |url=https://worldathletics.org/news/report/duplantis-new-balance-nationals-pole-vault-20 |access-date=11. srpnja 2026. |work=World Athletics Report}}</ref> Međutim, taj rezultat nije bio priznat kao novi svjetski rekord zato što se nije proveo antidopinški test na natjecanju, pa se rekord od 5,75 metara zadržao kao službeni sve do [[2018.]] godine.<ref name=":9">{{Cite news |last=Boal |first=Erik |date=13. siječnja 2018. |title=Morris is first female to clear 16 feet in meet history, Duplantis elevates mark to 19-1.50 as both stars produce world-leading efforts |url=https://www.runnerspace.com/news.php?news_id=505956 |access-date=11. srpnja 2026. |work=Runmer Space}}</ref><ref name=":10" /> Duplantis je oborio osobni rekord [[1. travnja]] [[2017.]] godine na [[Texas Relays]]u, gdje je preskočio 5,90 metara. Time je postavio novi svjetski rekord u kategoriji ispod 20 godina, čime je prestigao prijašnji rekord [[Maksim Tarasov|Maksima Tarasova]] od 5,80 metara. Tarasov je postavio taj rekord još [[1989.]] godine, a istu je visinu uspio preskočiti još samo [[Raphael Holzdeppe]] [[2008.]] godine.<ref name=":37">{{Cite news |last=Gretschel |first=Johanna |date=2. travnja 2017. |title=Mondo Destroys Pro Field, Breaks World Junior Record By 10cm |url=https://www.flotrack.org/articles/5063380-mondo-destroys-pro-field-breaks-world-junior-record-by-10cm |access-date=11. srpnja 2026. |work=Flosports}}</ref><ref>{{Cite news |date=8. rujna 2017. |title=World records ratified |url=https://worldathletics.org/news/press-release/henriques-duplantis-world-records-ratified |access-date=11. studenoga 2026. |work=World Athletics Press Release}}</ref> Duplantisov je rekord također postao novi švedski seniorski rekord u skoku s motkom, koji je dotada držao [[Oscar Janson]] s preskočenom visinom od 5,87 metara iz [[2003.]] godine.<ref>{{Cite news |last=Mulkeen |first=Jon |date=2. travnja 2017. |title=Duplantis breaks world U20 pole vault record at Texas Relays |url=https://worldathletics.org/news/report/lindon-victor-decathlon-texas |access-date=11. srpnja 2026. |work=World Athletics Report}}</ref> IAAF je službeno priznao taj rekord [[2. prosinca]] [[2017.]] godine, a isto je učinio i [[USATF]], koji je time potvrdio novi američki juniorski rekord.<ref>{{cite web |url=http://www.legacy.usatf.org/usatf/files/48/48a09327-8d22-4be0-adc5-dd8bc3667e9c.pdf |title=USA Track & Field Records Report – 2017 |website=usatf.org|access-date=11. srpnja 2026.|archive-date=12. kolovoza 2026|archive-url=https://web.archive.org/web/20220812053653/http://www.legacy.usatf.org/usatf/files/48/48a09327-8d22-4be0-adc5-dd8bc3667e9c.pdf|url-status=dead}}</ref> Na [[Europsko prvenstvo u atletici za juniore 2017|Europskome prvenstvu za juniore]], održanome u [[Grosseto|Grossetu]], Duplantis je [[23. srpnja]] osvojio zlato s preskočenih 5,65 metara, a to je postao i rekord u okviru IAAF-ovih natjecanja. Pobjedu je već osigurao drugim skokom, odnosno nakon što je iz prvoga pokušaja preskočio 5,55 metara. Ipak, odlučio je onda podići ljestvicu na 5,65 metara za svoj treći skok da bi u konačnici prestigao Tarasov rekord od 5,60 metara iz [[1989.]] godine.<ref name=":39">{{Cite news |date=23. srpnja 2017|title=Duplantis surpasses championship record for pole vault gold |url=https://www.european-athletics.com/news/duplantis-surpasses-championship-record-for-pole-vault-gold |access-date=11. srpnja 2026. |work=European Athletics News}}</ref> === 2018.: Svjetski juniorski prvak, prva velika seniorska titula i prvi skok preko šest metara === [[File:WK040289 polsstok duplantis.jpg|thumb|upright|Duplantis u skoku s motkom na [[Svjetsko dvoransko prvenstvo u atletici 2018.|Svjetskome dvoranskom prvenstvu]] [[2018.]] godine u [[Birmingham]]u.]] Duplantis je sezonu [[2018.]] godine otvorio novim osobnim dvoranskim rekordom. Postigao ga je na natjecanju u [[Reno, Nevada|Renou, Nevadi]] [[12. siječnja]] preskočivši 5,83 metara, a bio bi priznat i kao novi svjetski juniorski rekord da se nisu nerazmotreno prekršila neka IAAF-ova pravila.<ref>{{Cite news |date=14. siječnja 2018 |title=Duplantis vaults 5.83m in Reno – indoor round-up |url=https://worldathletics.org/news/report/mondo-duplantis-world-indoor-pole-vault-recor?__nextLocale=en |access-date=27. srpnja 2026 |work=World Athletics Report}}</ref> Naime, IAAF je [[2003.]] godine promijenio propisanu dužinu klinova na kojima leži letvica koju se preskače u skoku s motkom sa 75 milimetara na 55 milimetara. Budući da su se organizatori na natjecanju za muškarce koristili klinovima od 75 milimetara, što se otkrilo dva dana nakon samoga natjecanja, postignute rezultate IAAF nije mogao priznati kao službene. S druge strane, na natjecanju za žene upotrijebljeni su klinovi propisanih dimenzija. Dodatni je razlog za nepriznavanje Duplantisova rekorda bio taj što nije bio proveden antidopinški test na samome natjecanju, kao što je bio slučaj s njegovim rekordom od 5,82 metara godinu dana prije na natjecanju u New Yorku. Iako se Duplantis jutro nakon natjecanja testirao pod nadležnošću [[Američka antidopinška agencija|Američke antidopinške agencije]], rezultat testa nije se mogao priznati prema IAAF-ovu pravilu o testiranju na licu mjesta.<ref>{{Cite news |last=Zahn |first=Jennifer |date=18. siječnja 2018. |title=Mondo's Swedish Indoor Record, Men's Pole Vault Summit Marks Invalidated |url=https://www.flotrack.org/articles/6085005-mondos-swedish-indoor-record-mens-pole-vault-summit-marks-invalidated |access-date=22. srpnja 2026 |work=Flotrack}}</ref><ref name=":9" /><ref name=":10" /> Na mitingu skoka s motkom u [[Clermont-Ferrand]]u, u [[Francuska|Francuskoj]], odnosno na [[All Star Perche]]u, Duplantis je [[25. veljače]] preskočio 5,88 metara, čime je oborio svjetski juniorski rekord [[Emmanouil Karalis|Emmanouila Karalisa]]. [[Grčki]] je skakač dotada držao rekord od 5,78 metara, koji je bio postavio [[11. veljače]]. Tada osamnaestogodišnji Duplantis preskočio je iz prvoga pokušaja 5,81 metar, a konačni je rezultat postigao pri trećemu skoku.<ref>{{cite web |title=IAAF: Record Books rewritten in Clermont – Ferrand and College Station |url=https://www.iaaf.org/news/report/clermont-ferrand-pole-vault-sydney-mclaughlin |url-status=live |archive-url=https://web.archive.org/web/20190409153651/https://www.iaaf.org/news/report/clermont-ferrand-pole-vault-sydney-mclaughlin |archive-date=9. travnja 2019 |access-date=27. srpnja 2026 |website=iaaf.org}}</ref><ref name=":8">{{Cite news |date=25. travnja 2018 |title=World records ratified |url=https://worldathletics.org/news/press-release/world-u20-records-ratified-duplantis |access-date=27. srpnja 2026 |work=World Athletics Press Release}}</ref> Duplantisu je [[27. ožujka]] odobreno jednokratno izuzeće od pravila 6.1.3 propisanoga statutom državnoga srednjoškolskog sportskog saveza,{{efn|Louisiana High School Athletic Association (LHSAA).}} čime mu je omogućeno da [[31. ožujka]] nastupi u elitnoj muškoj konkurenciji na Texas Relaysu bez gubitka prava nastupa za svoju srednju školu. Nadležni su prije donošenja službene odluke o tome bili kritizirani zbog toga što je to pravilo uopće postojalo. Naime, njime se zabranjivao nastup srednjoškolaca na natjecanjima elitne razine neovisno o sportu kojim se bave, a neki su smatrali smislenijim da se pravilo ograniči samo na sportove koji uključuju fizički kontakt. Godinu dana prije toga Duplantis je nastupio na Texas Relaysu, pri čemu je nosio boje svoje škole. Tek je kasnije shvatio da je time vjerojatno prekršio spomenuto pravilo. Neovisno o tome, osvojio je to natjecanje i postavio novi svjetski juniorski rekord, koji je iznosio 5,90 metara.<ref>{{Cite web |last=Bewers |first=James |date=27. ožujka 2018. |title=LHSAA waiver will allow Mondo Duplantis to maintain eligibility after Texas Relays |url=https://www.theadvertiser.com/story/sports/high-school/2018/03/27/lhsaa-waiver-allow-mondo-duplantis-maintain-eligibility-after-texas-relays/462102002/ |access-date=28. srpnja 2026. |website=The Daily Advertiser}}</ref><ref>{{Cite web |last=Gretschel |first=Johanna |date=27. ožujka 2018.|title=Mondo Duplantis Cleared To Compete At Texas Relays |url=https://www.flotrack.org/articles/6157981-mondo-duplantis-cleared-to-compete-at-texas-relays |access-date=28. srpnja 2026 |website=FloTrack |language=en}}</ref><ref>{{Cite web |last=Singleton |first=Singleton |date=28. ožujka 2018. |title=LHSAA made right decision on Mondo|url=https://www.houmatoday.com/story/sports/high-school/2018/03/28/chris-singletons-column-lhsaa-made-right-decision-on-mondo/12887826007/ |access-date=28. srpnja 2026|website=The Courier}}</ref> [[File:2018 European Athletics Championships Day 7 (45).jpg|thumb|left|upright=1|Osamnaestogodišnji Duplantis nakon osvajanja svoje prve velike seniorske titule na [[Europsko prvenstvo u atletici 2018.|Europskome prvenstvu]] [[2018.]] godine u [[Berlin]]u.]] Na [[Svjetsko juniorsko prvenstvo u atletici 2018.|Svjetskome juniorskom prvenstvu]] 2018. godine, koje se održalo od [[10. srpnja|10.]] do [[15. srpnja]] u [[Tampere]]u, Duplantis je osvojio zlato i oborio rekord natjecanja s preskočenih 5,82 metara.<ref name=":45">{{Cite news |last=Mills |first=Steven |date=srpanj 2018.|title=World Junior Championships Men — An Improbable 100 Winner |url=https://trackandfieldnews.com/article/world-junior-championships-men-an-improbable-100-winner/ |access-date=28. srpnja 2026 |work=Track & Field News}}</ref> Novi je svjetski juniorski rekord postavio na [[Europsko prvenstvo u atletici 2018.|Europskome prvenstvu]] [[12. kolovoza]] 2018. godine u [[Berlin]]u, a iznosio je 6,05 metara. Tada je osvojio i prvu zlatnu medalju na seniorskim natjecanjima. Na tome je nastupu poboljšao svoj osobni rekord za čitavih 12 centimetara i postao najmlađi osvajač toga prvenstva u 84 godine njegova održavanja.<ref>{{Cite news |date=13. kolovoza 2024 |title=Duplantis vaults 6.05m while Asher-Smith completes sprint triple as European Championships conclude |url=https://worldathletics.org/news/report/european-championships-berlin-2018-duplantis |access-date=28. srpnja 2026|work=World Athletics Report}}</ref><ref name=":11">{{Cite web |date=16. kolovoza 2018 |title=Experten: Så högt var Duplantis guldhopp |url=https://www.aftonbladet.se/a/bKrBR3 |url-status=live |archive-url=https://web.archive.org/web/20200217212000/https://www.aftonbladet.se/a/bKrBR3 |archive-date=17. veljače 2020 |access-date=28. srpnja 2026 |website=Aftonbladet}}</ref> Star samo 18 godina i 275 dana, tada je postao i najmlađi ikad koji se pridružio elitnomu klubu skakača, odnosno onim koji su preskočili preko šest metara. Ni [[Sergej Bubka]], koji se tada smatrao najboljim ikad, nije preskočio šest metara sve dok nije imao 21 godinu. Duplantis je svojim skokom od 6,05 metara ostvario četvrti najbolji rezultat u povijesti skoka s motkom, računajući natjecanja na otvorenome i u dvorani, te izjednačio drugi najbolji rezultat na otvorenome.<ref name=":47">{{Cite news |last=Chadband |first=Ian |date=13. kolovoza 2018.|title=Athletics: Golden teenager Duplantis soars to six-metre vault |url=https://www.reuters.com/article/sports/athletics-golden-teenager-duplantis-soars-to-six-metre-vault-idUSKBN1KY0E2/ |access-date=28. srpnja 2026 |work=Reuters}}</ref> == Profesionalna karijera == === 2019. – 2020.: Svjetski viceprvak, prvi i drugi svjetski rekord=== [[File:Armand Duplantis jumps 6.0 m, August 24 2019.jpg|thumb|Duplantis u skoku na visini od šest metara na [[Finnkampenu]] u [[Stockholm]]u [[2019.]] godine.]] Duplantis je [[24. kolovoza]] [[2019.]] godine na [[Finnkampen]]u{{efn|Natjecanje u atletici između Finske i Švedske, koje se održava jednom godišnje.}} u [[Stockholm]]u preskočio šest metara i osvojio zlato, a time je ponovio i svoj najbolji rezultat te sezone. Svojom je pobjedom doprinio, uostalom, ukupnoj pobjedi domaćina, odnosno [[Švedska|Švedske]] nad [[Finska|Finskom]] te godine i u muškoj i u ženskoj konkurenciji.<ref name=":505">{{Cite news |date=26. kolovoza 2019 |title=Duplantis clears 6.00m as hosts Sweden triumph in the Finnkampen |url=https://www.european-athletics.com/news/duplantis-clears-00m-hosts-sweden-triumph-the-finnkampen |access-date=31. srpnja 2026|work=European Athletics News}}</ref> Duplantis je također tim rezultatom postavio novi rekord natjecanja. Dotadašnji je rekord od 5,85 metara držao [[Patrik Klüft|Patrik Kristiansson]], a postavio ga je [[2002.]] godine.<ref>{{Cite web |date=25. kolovoza 2019 |title=Duplantis hyllar fansens stöd: "De bar mig över ribban – är det här jag lever för" |url=https://www.aftonbladet.se/sportbladet/a/MRqqmr/publiken-bar-mig-over-ribban |access-date=31. srpnja 2026 |website=Aftonbladet |language=sv}}</ref> Drugoplasirani je 2019. godine bio Duplantisov sunarodnjak [[Melker Svärd Jacobsson]], koji je preskočio 5,36 metara.{{citation needed|date=srpanj 2026}} Iste je godine [[1. listopada]] osvojio srebrnu medalju na [[Svjetsko prvenstvo u atletici 2019.|Svjetskome prvenstvu]] u [[Doha|Dohi]], gdje je preskočio 5,97 metara iz trećega pokušaja.<ref name=":50">{{cite web |title=Results. Pole Vault Men – Final |url=https://media.aws.iaaf.org/competitiondocuments/pdf/6033/AT-PV-M-f----.RS6.pdf |url-status=live |archive-url=https://web.archive.org/web/20201128160535/https://media.aws.iaaf.org/competitiondocuments/pdf/6033/AT-PV-M-f----.RS6.pdf |archive-date=28. studenoga 2020 |access-date=31. srpnja 2026 |website=iaaf.org}}</ref> Dana [[4. veljače]] [[2020.]] godine Duplantis je na prvome dvoranskom natjecanju sezone, održanome u [[Düsseldorf]]u, preskočio šest metara. Nakon toga tri je puta pokušao preskočiti 6,17 metara i postaviti novi svjetski rekord. Najbliže je uspjehu bio u drugome pokušaju, kada je preskočio letvicu, ali ju je pri padu okrznuo rukom, pa skok nije bio priznat.<ref>{{Cite web |url=https://www.athleticsweekly.com/event-news/armand-duplantis-comes-close-to-world-record-in-dusseldorf-1039927849/ |title=Armand Duplantis comes close to world record in Düsseldorf |work=AW |date=4. veljače 2020|access-date=31. srpnja 2026|archive-date=17. studenoga 2020|archive-url=https://web.archive.org/web/20201117041226/https://athleticsweekly.com/event-news/armand-duplantis-comes-close-to-world-record-in-dusseldorf-1039927849/|url-status=live}}</ref> [[File:Armand Duplantis in 2019-7.jpg|thumb|left|Otac i trener Greg Duplantis (''lijevo'') s Armandom Duplantisom 2019. godine.]] Iako tada nije uspio, već je [[8. veljače]] na dvoranskome natjecanju u [[Toruń]]u preskočio 6,17 metara i oborio svjetski rekord koji je [[Renaud Lavillenie]] držao gotovo šest godina.<ref>{{cite news |url=https://www.bbc.com/sport/athletics/51429055 |title=Armand Duplantis sets pole vault world record in Poland |work=BBC Sport |date=8. veljače 2020 |access-date= 31. srpnja 2026 |archive-date= 10. veljače 2020 |archive-url= https://web.archive.org/web/20200210080135/https://www.bbc.co.uk/sport/amp/athletics/51429055 |url-status= live}}</ref><ref>{{Cite news |date=29. lipnja 2020 |title=World records ratified: Duplantis's 6.17m pole vault, Rojas's indoor triple jump and Cheptegei's 5km |url=https://worldathletics.org/news/press-release/world-record-ratified-duplantis-rojas |access-date=31. srpnja 2026 |work=World Athletics Press Release}}</ref> Tjedan dana poslije toga, [[15. veljače]], na dvoranskome je natjecanju u [[Glasgow]]u poboljšao taj rezultat za jedan centimetar, pa je novi svjetski rekord iznosio 6,18 metara.<ref>{{cite news |title=Armand Duplantis: Pole vaulter sets new world record at Glasgow Indoor Grand Prix |url=https://www.bbc.co.uk/sport/athletics/51514981 |access-date=31. srpnja 2026 |work=BBC Sport |date=15. veljače 2020 |language=en-gb |archive-date=14. rujna 2020 |archive-url=https://web.archive.org/web/20200914132401/https://www.bbc.co.uk/sport/athletics/51514981 |url-status=live}}</ref><ref>{{Cite news |date=21. kolovoza 2020 |title=World records ratified: Duplantis's 6.18m pole vault and Yeshaneh's 1:04:31 half marathon |url=https://worldathletics.org/news/press-release/duplantis-yeshaneh-world-records-ratified |access-date=31. srpnja 2026|work=World Athletics Press Release}}</ref> Duplantis je [[19. veljače]] osvojio miting [[Miting Hauts-de-France Pas-de-Calais|Hauts-de-France Pas-de-Calais]] u [[Liévin]]u preskočivši 6,07 metara, a nakon toga pokušavao je preskočiti 6,19 metara za novi svjetski rekord. Međutim, sva su tri pokušaja bila bezuspješna.<ref>{{Cite news |last=Rowbottom |first=Mike |date=20. veljače 2020 |title=Duplantis tops 6.07m in Lievin, narrowly misses 6.19m |url=https://worldathletics.org/news/report/world-indoor-tour-lievin-duplantis-pole-vault |access-date=31. srpnja 2026}}</ref> Nakon četiri dana, [[23. veljače]], osvojio je [[All Star Perche]] u [[Clermont-Ferrand]]u rezultatom od 6,01 metra. To je bilo njegovo posljednje dvoransko natjecanje te sezone, a završilo je novim trima bezuspješnim pokušajima postavljanja novoga svjetskoga rekorda.<ref>{{Cite news |last=Pretot |first=Julien |date=24. veljače 2020 |title=Athletics: Another miss for Duplantis at 6.19 metres |url=https://www.reuters.com/article/sports/another-miss-for-duplantis-at-6-19-meters-idUSKCN20H0O8/ |access-date=31. srpnja 2026 |work=Reuters}}</ref> Duplantis je neovisno o tome završio sezonu dvoranskih natjecanja kao prvi u povijesti koji je svoje nastupe na pet dvoranskih natjecanja zaredom zaključio skokovima od šest ili više metara.<ref>{{Cite news |date=24. veljače 2020 |title=Indoor round-up: Duplantis scales 6.01m in Clermont-Ferrand, Zhoya smashes world U20 indoor 60m hurdles record |url=https://worldathletics.org/news/report/zhoya-nilsen-indoor-record |access-date=31. srpnja 2026 |work=World Athletics Report}}</ref> Taj je niz nadišao [[2022.]] godine, kada je osvojio i šesto natjecanje rezultatom u tome rangu.{{citation needed|date=srpanj 2025.}} [[File:Armand Duplantis at the 2020 Bauhaus Galan meeting in Stockholm.jpg|thumb|upright|Duplantis na mitingu [[BAUHAUS-galan]] u Stockholmu 2020. godine.]] Dana [[21. veljače]], nakon nastupa u [[Madrid]]u na sedmome i posljednjemu natjecanju elitne razine u sklopu [[World Athletics|WA]]-ovih dvoranskih natjecanja, Duplantis je bio najbolji te sezone na temelju rezultata sa svih tih natjecanja. Njegova najbolja tri rezultata, koje je postigao u Toruńu, Glasgowu i Liévinu, donijela su mu ukupno 36 bodova. Te je godine osvojio svoju prvu [[World Athletics Indoor Tour]] titulu.<ref>{{cite web | url=https://worldathletics.org/competitions/world-athletics-indoor-tour/standings/2020/men | title=World Athletics Indoor Tour |work=World Athletics}}</ref><ref>{{Cite news |date=24. veljače 2020 |title=2020 World Athletics Indoor Tour winners secure wildcards for Nanjing |url=https://worldathletics.org/news/news/indoor-tour-2020-winners |archive-url=https://web.archive.org/web/20200226122943/https://www.worldathletics.org/news/news/indoor-tour-2020-winners |url-status=dead |archive-date=26. veljače 2020 |access-date=1. kolovoza 2026 |work=World Athletics}}</ref> Na natjecanju [[Golden Gala Pietro Mannea]] [[Dijamantna liga|Dijamantne lige]] u [[Rim]]u Duplantis je [[17. rujna]], preskočivši 6,15 metara iz drugoga pokušaja, oborio tadašnji svjetski rekord na otvorenome [[Sergej Bubka|Sergeja Bubke]], koji je iznosio 6,14 metara. Time nije zapravo postavio novi svjetski rekord jer je to učinio već u veljači 2020. godine na natjecanju u dvorani, gdje je preskočio 6,18 metara. Naime, od [[1998.]] godine WA ne dijeli posebno svjetske rekorde u skoku s motkom na one postignute na otvorenome i na one u dvorani. U skladu s time, novi se najbolji dvoranski rezultat računa kao novi svjetski rekord ako je bolji od najboljega rezultata na otvorenome.<ref name=":63">{{Cite news |last=Jeffery |first=Nicole |date=18. rujna 2020 |title=Duplantis scales 6.15m in Rome, world's highest ever outdoor vault |url=https://worldathletics.org/news/report/duplantis-kiplimo-warholm-rome-2020 |access-date=1. kolovoza 2026|work=World Athletics Report}}</ref> === 2021: Olimpijski pobjednik u Tokiju i europski dvoranski prvak === Duplantis je [[6. ožujka]] [[2021.]] godine nastupio na [[Europsko dvoransko prvenstvo u atletici 2021.|Europskome dvoranskom prvenstvu]]. Nakon što se [[Renaud Lavillenie]] povukao s natjecanja zbog ozljede, postao je uvjerljivi favorit za osvajanje zlata.<ref name=":55">{{Cite web |date=7. ožujka 2021 |title=Mondo Duplantis takes European title and comes close with world record attempt |url=https://athleticsweekly.com/event-reports/mondo-duplantis-takes-european-title-and-comes-close-with-world-record-attempt-1039941741/|access-date=1. kolovoza 2021 |website=AW |language=en-GB|archive-date=23. listopada 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20231023151148/https://athleticsweekly.com/event-reports/mondo-duplantis-takes-european-title-and-comes-close-with-world-record-attempt-1039941741/|url-status=live}}</ref> Unatoč tomu, [[Piotr Lisek]] i Lavilleniejev mlađi brat [[Valentin Lavillenie|Valentin]] pružili su mu ozbiljan otpor. Oni su u konačnici osvojili broncu i srebro, a Valentin je pritom postigao najbolji osobni rezultat. S druge strane, Duplantis je skokom od 6,05 metara postavio novi najbolji rezultat prvenstva. Pokušavao je nakon toga preskočiti 6,19 metara i postaviti novi svjetski rekord, ali sva su tri pokušaja bila bezuspješna. Ipak, bio je blizu uspjeha pri drugome skoku.<ref>{{Cite web |title=Duplantis, Ingebrigtsen and Del Ponte triumph at European Indoors |url=https://www.olympicchannel.com/en/stories/news/detail/athletics-duplantis-ingebrigtsen-del-ponte-victorious-european-indoors/|access-date=1. kolovoza 2021 |website=Olympic Channel|archive-date=10. ožujka 2021|archive-url=https://web.archive.org/web/20210310161600/https://www.olympicchannel.com/en/stories/news/detail/athletics-duplantis-ingebrigtsen-del-ponte-victorious-european-indoors/|url-status=live}}</ref> Na [[Ljetne olimpijske igre 2020.|Ljetnim olimpijskim igrama]] u Tokiju, koje su bile odgođene za jednu godinu, Duplantis je osvojio zlatnu medalju nakon preskočenih 6,02 metra iz prvoga pokušaja, a bio je i vrlo blizu obaranja vlastitoga svjetskog rekorda.<ref>{{Cite web |url=https://www.reuters.com/lifestyle/sports/athletics-swedens-duplantis-soars-pole-vault-gold-2021-08-03/ |title=Athletics-Sweden's Duplantis soars to pole vault gold |date=3. kolovoza 2021 |work=[[Reuters]] |access-date=1. kolovoza 2026|archive-date=26. veljače 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20230226103853/https://www.reuters.com/lifestyle/sports/athletics-swedens-duplantis-soars-pole-vault-gold-2021-08-03/|url-status=live}}</ref> Drugoplasirani je [[Chris Nilsen]] bio pun hvale za pobjednika. Usporedio je natjecanje protiv Duplantisa te večeri kao ustrajanje običnoga nogometaša da dosegne razinu na kojoj su [[Lionel Messi]] ili [[Cristiano Ronaldo]], a dodao je i da je njegova nadmoć u konkurenciji među najboljim svjetskim skakačima s motkom "impresivna i nevjerojatna".<ref>{{cite web |url=https://www.expressen.se/sport/os-2021/slar-tillbaka-mot-hatet-mondos-basta-beslut/ |title=Christopher Nilsen slår tillbaka mot hatet mot Armand Duplantis |language=sv |work=[[Expressen]] |date=3. kolovoza 2021 |access-date=1. kolovoza 2026|archive-date=26. veljače 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20230226103855/https://www.expressen.se/sport/os-2021/slar-tillbaka-mot-hatet-mondos-basta-beslut/|url-status=live}}</ref> === 2022: Tri nova svjetska rekorda, prve svjetske titule i druga europska titula === Iako je imao tek 22 godine, Duplantis je [[17. siječnja]] treći put osvojio švedsku nagradu za najboljega sportaša godine{{efn|''Svenska idrottsgalan'' ([[švedski jezik|šved.]]).}} za postignute uspjehe u [[2021.]] godini, a dobio ju je već [[2019.]] i [[2021.]] godine. Naime, osvojio je olimpijsko i europsko dvoransko zlato te preskočio šest ili više metara u 12 od ukupno 17 natjecanja kojima je prisustvovao u 2021. godini.<ref name=":7">{{Cite news |date=18. siječnja 2022 |title=Duplantis is Sweden's Sportsman of the Year for the third time |url=https://www.european-athletics.com/news/duplantis-crowned-swedish-sportsman-of-the-year-for-the-third-time |access-date=3. kolovoza 2026|work=European Athletics}}</ref> Duplantis je [[7. ožujka]] oborio vlastiti svjetski rekord nakon što je preskočio 6,19 metara na dvoranskome natjecanju u [[Beograd]]u.<ref>{{Cite web |title=6.19 ! Duplantis broke the world record in the Arena at the Belgrade Indoor Meeting |url=https://www.worldathletics.org/competitions/world-athletics-indoor-championships/belgrade22/news/report/619-duplantis-broke-the-world-record-in-the-arena-at-the-belgrade-indoor-meeting |access-date=3. kolovoza 2026 |website=worldathletics.org |archive-date=27. ožujka 2022 |archive-url=https://web.archive.org/web/20220327220254/https://worldathletics.org/competitions/world-athletics-indoor-championships/belgrade22/news/report/619-duplantis-broke-the-world-record-in-the-arena-at-the-belgrade-indoor-meeting |url-status=live}}</ref> Dva tjedna nakon, na [[Svjetsko dvoransko prvenstvo u atletici 2022.|Svjetskome dvoranskom prvenstvu]] u Beogradu, osvojio je zlatnu medalju. Preskočivši 6,20 metara, ponovno je oborio svoj svjetski rekord.<ref>{{Cite web |title=Pole Vault Men – Result |url=https://www.worldathletics.org/competitions/world-athletics-indoor-championships/belgrade22/results/men/pole-vault/final/result |access-date=3. kolovoza 2026|website=worldathletics.org |archive-date=23. ožujka 2022 |archive-url=https://web.archive.org/web/20220323044017/https://worldathletics.org/competitions/world-athletics-indoor-championships/belgrade22/results/men/pole-vault/final/result |url-status=live}}</ref><ref name=":69">{{cite news |title=Sweden's Duplantis sets new world pole vault record |url=https://www.france24.com/en/live-news/20220320-sweden-s-duplantis-sets-new-world-pole-vault-record |access-date=4. kolovoza 2026 |publisher=France24.com |archive-date=27. travnja 2023 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230427060604/https://www.france24.com/en/live-news/20220320-sweden-s-duplantis-sets-new-world-pole-vault-record |url-status=live}}</ref><ref>{{Cite news |date=18. svibnja 2022 |title=Ratified: world records for Rojas, Duplantis and Holloway |url=https://worldathletics.org/news/press-releases/ratified-world-records-rojas-duplantis-holloway-belgrade-indoor |access-date=4. kolovoza 2026 |work=World Athletics Press Release}}</ref> Na [[BAUHAUS-galan]]u Duplantis je [[30. lipnja]] oborio vlastiti svjetski rekord na otvorenome od 6,15 metara, koji je postavio [[2020.]] godine. Tada je preskočio 6,16 metara.<ref name=":72">{{cite web |title=Armand Duplantis satte nytt utomhusrekord |url=https://www.aftonbladet.se/sportbladet/a/JxzqPX/armand-duplantis-slog-nytt-utomhusrekord |access-date=4. kolovoza 2026 |website=Aftonbladet |date=30. lipnja 2022 |archive-date=30. lipnja 2022 |archive-url=https://web.archive.org/web/20220630195342/https://www.aftonbladet.se/sportbladet/a/JxzqPX/armand-duplantis-slog-nytt-utomhusrekord |url-status=live}}</ref> [[File:EKZA0286 polevault final duplantis (52342027800).jpg|thumb|Duplantis u skoku na [[Europsko prvenstvo u atletici 2022.|Europskome prvenstvu]] 2022. godine u [[München]]u.]] Svoj je svjetski rekord oborio još jednom te godine, odnosno [[24. srpnja]] na [[Svjetsko prvenstvo u atletici 2022.|Svjetskome prvenstvu]] u [[Eugene, Oregon|Eugeneu, Oregonu]], kada je preskočio 6,21 metar.<ref name=":71">{{cite news |url=https://www.reuters.com/lifestyle/sports/swedens-duplantis-breaks-pole-vault-world-record-world-championships-2022-07-25/ |title=Swede Duplantis breaks pole vault world record to win gold |work=Reuters |date=25. srpnja 2022 | access-date=4. kolovoza 2022 | archive-date=25. lipnja 2022 | archive-url=https://web.archive.org/web/20220725035455/https://www.reuters.com/lifestyle/sports/swedens-duplantis-breaks-pole-vault-world-record-world-championships-2022-07-25/ | url-status=live}}</ref> To je bio ukupno peti Duplantisov svjetski rekord, ali prvi koji je postavio na otvorenome.<ref>{{Cite news |date=20. rujna 2022 |title=Ratified: world records for Amusan, Duplantis and McLaughlin |url=https://worldathletics.org/news/press-releases/ratified-world-records-amusan-duplantis-mclaughlin-oregon |access-date=4. kolovoza 2026 |work=World Athletics Press Release}}</ref> Na [[Europsko prvenstvo u atletici 2022.|Europskome prvenstvu]] u [[München]]u osvojio je zlato i srušio rekord prvenstva skokom od 6,06 metara.<ref name=":74">{{Cite web |title=Armand Duplantis vinner EM-guld |url=https://www.aftonbladet.se/sportbladet/a/OrLXal/armand-duplantis-vinner-em-guld-i-stavhopp |access-date=4. kolovoza 2026 |website=Aftonbladet |date=20. kolovoza 2022 |archive-date=20. kolovoza 2022 |archive-url=https://web.archive.org/web/20220820201042/https://www.aftonbladet.se/sportbladet/a/OrLXal/armand-duplantis-vinner-em-guld-i-stavhopp |url-status=live}}</ref> Duplantis je zaključio sezonu u [[rujan|rujnu]] skokom od 6,07 metara na mitingu [[Dijamantna liga|Dijamantne lige]] u [[Zürich]]u, a taj mu je rezultat bio dovoljan za obranu naslova.<ref>{{Cite web |date=27. prosinca 2022 |title=2022 review: jumps |url=https://worldathletics.org/news/series/2022-review-jumps |access-date=4. kolovoza 2026 |website=[[World Athletics]] |archive-date=28. prosinca 2022 |archive-url=https://web.archive.org/web/20221228142556/https://worldathletics.org/news/series/2022-review-jumps |url-status=live}}</ref> Na temelju triju postignutih svjetskih rekorda, dviju svjetskih titula, osvojene Dijamantne lige, pobjedama na 18 od 19 natjecanja na kojima je nastupio te 23 skokova od šest ili više metara u jednoj sezoni [[World Athletics]] imenovao je Duplantisa najboljim atletičarom godine [[6. prosinca]].<ref name=":13">{{Cite news |date=7. prosinca 2022 |title=Mondo Duplantis Named 2022 World Athlete of the Year |url=https://lsusports.net/news/2022/12/07/mondo-duplantis-named-2022-world-athlete-of-the-year/ |access-date=4. kolovoza 2026 |work=LSU Athletics}}</ref> === 2023: Druga svjetska titula i dva nova svjetska rekorda (šesti i sedmi) === Duplantis je ozbiljno započeo sezonu [[2023.]] godine na Mondo Classicu u [[Uppsala|Uppsali]], natjecanju koje je nazvano prema njegovu nadimku. Tamo je odnio pobjedu nakon preskočenih 6,10 metara. Taj rezultat nije bio samo njegova najbolja preskočena visina kojom je ikada otvorio sezonu nego i najbolji rezultat u povijesti otvaranja sezona uopće. Time je također oborio [[Sergej Bubka|Bubkin]] rekord od 11 preskočenih 6,10 ili više metara, i u dvorani i na otvorenome.<ref>{{Cite web |date=3. veljače 2023 |title=Duplantis and Warholm open seasons with world-leading marks |url=https://worldathletics.org/news/report/duplantis-uppsala-warholm-ulsteinvik-610-4531-sutej-ostrava |access-date=4. kolovoza 2026 |website=[[World Athletics]] |archive-date=3. veljače 2023 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230203094234/https://worldathletics.org/news/report/duplantis-uppsala-warholm-ulsteinvik-610-4531-sutej-ostrava |url-status=live}}</ref> [[File:Armand Duplantis Budapest 2023.jpg|thumb|Duplantis sa svojom zlatnom medaljom na [[Svjetsko prvenstvo u atletici 2023.|Svjetskome prvenstvu]] u [[Budimpešta|Budimpešti]].]] Na dvoranskome natjecanju [[All Star Perche]]u, održanome u [[Clermont-Ferrand]]u, Duplantis je [[25. veljače]] ponovno postavio novi svjetski rekord skokom od 6,22 metara. To mu je ujedno bio 60. skok u karijeri koji je iznosio šest ili više metara.<ref>{{Cite web |date=25. veljače 2023 |title=Mondo Duplantis breaks pole vault world record for sixth time |url=https://olympics.nbcsports.com/2023/02/25/mondo-duplantis-pole-vault-world-record-perche-indoor/ |access-date=4. kolovoza 2026 |website=[[NBC Sports]] |language=en |archive-date=30. ožujka 2023 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230330025819/https://olympics.nbcsports.com/2023/02/25/mondo-duplantis-pole-vault-world-record-perche-indoor/ |url-status=live}}</ref><ref>{{Cite news |date=6. travnja 2023 |title=Ratified: world records for Duplantis, Bol and Seifu, world U20 records for Jackson and Sosna |url=https://worldathletics.org/news/press-releases/records-ratified-duplantis-bol-seifu-jackson-sosna |access-date=4. kolovoza 2026 |work=World Athletics Press Release}}</ref> Dana [[26. kolovoza]] 2023. godine Duplantis je obranio titulu svjetskoga prvaka na [[Svjetsko prvenstvo u atletici 2023.|Svjetskome prvenstvu]] u [[Budimpešta|Budimpešti]] rezultatom od 6,10 metara.<ref name=":80">{{cite web | url=https://worldathletics.org/competitions/world-athletics-championships/world-athletics-championships-budapest-2023-7138987/news/report/wch-budapest-23-report-men-pole-vault | title=Duplantis soars to second pole vault gold in Budapest &#124; World Athletics Championships }}</ref> Preskočivši 6,23 metara na [[Prefontaine Classic]]u u [[Eugene, Oregon|Eugeneu, Oregonu]] [[17. rujna]], ponovno je oborio vlastiti svjetski rekord.<ref>[https://www.flotrack.org/articles/11225488-armand-duplantis-soars-to-world-record-in-mens-pole-vault-at-pre-classic Armand Duplantis Soars To World Record In Men's Pole Vault At Pre Classic] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230919024112/https://www.flotrack.org/articles/11225488-armand-duplantis-soars-to-world-record-in-mens-pole-vault-at-pre-classic |date=19. rujna 2023 }}, ''[[FloSports|FloTrack]]'', 17. rujna 2023. Pristupljeno 4. kolovoza 2026.</ref><ref>{{Cite news |date=23. studenoga 2023 |title=Ratified: world records for Crouser, Duplantis, Tsegay and Cheruiyot |url=https://worldathletics.org/news/press-releases/ratified-world-records-crouser-duplantis-tsegay-cheruiyot |access-date=4. kolovoza 2026 |work=World Athletics Press Release}}</ref> [[World Athletics]] proglasio je Duplantisa najboljim atletičarom godine već [[2020.]] i [[2022.]] godine. Isto je učinio i 2023. godine, ali toga puta u zasebnoj kategoriji skakačkih i bacačkih disciplina. Naime, od 2023. godine World Athletics dodjeljuje zasebne nagrade najboljim atletičarima i atletičarkama u trima kategorijama, odnosno u trkačkim disciplinama, skakačkim i bacačkim disciplinama te disciplinama izvan stadiona. U skladu s time, nagrada za najboljega atletičara godine u skakačkim i bacačkim disciplinama koju je primio [[11. prosinca]] 2023. godine smatra se prvom nagradom te vrste.<ref name=":14">{{Cite news |date=12. prosinca 2023 |title=Six stars named World Athletes of the Year in Monaco |url=https://worldathletics.org/awards/news/world-athletes-year-rising-stars-2023 |access-date=4. kolovoza 2026 |work=World Athletics News}}</ref> === 2024: Druga svjetska dvoranska titula, treća europska titula, olimpijsko zlato u Parizu i tri nova svjetska rekorda (osmi, deveti i deseti) === Na [[Svjetsko dvoransko prvenstvo u atletici 2024.|Svjetskome dvoranskom prvenstvu]] u [[Glasgow]]u Duplantis je u [[ožujak|ožujku]] preskočio 6,05 metara, a taj mu je rezultat donio zlatnu medalju.<ref name=":83">{{Cite web |url=https://worldathletics.org/competitions/world-athletics-indoor-championships/glasgow24/news/report/glasgow-24-men-pole-vault-report |title='Hardest ever' work for Duplantis as he retains pole vault title in Glasgow &#124; World Athletics Indoor Championships |access-date=4. kolovoza 2026 |archive-date=4. ožujka 2024 |archive-url=https://web.archive.org/web/20240304131039/https://worldathletics.org/competitions/world-athletics-indoor-championships/glasgow24/news/report/glasgow-24-men-pole-vault-report |url-status=live}}</ref> Dana [[26. veljače]]<ref>{{Cite web |date=26. veljače 2024 |title=Laureus World Sports Awards 2024 Nominees Announced |url=https://www.laureus.com/news/laureus-world-sports-awards-2024-nominees-announced |access-date=4. kolovoza 2024 |website=Laureus.com}}</ref> bio je drugi put zaredom i treći put u karijeri nominiran za prestižnu [[Laureus (nagrada)|Laureus]]ovu nagradu za najboljega sportaša godine. U konkurenciji su još bili [[Lionel Messi]], [[Novak Đoković]], [[Erling Haaland]], [[Noah Lyles]] i [[Max Verstappen]], a osvojio ju je naposljetku Đoković.<ref name=":5">{{Cite web |date=8. travnja 2024 |title=Novak Djokovic, Iga Swiatek and Coco Gauff nominated at the 25th Laureus World Sports Awards : All you need to know |url=https://www.tennisclubhouse.ca/en/post/novak-djokovic-iga-swiatek-and-coco-gauff-nominated-at-the-25th-laureus-world-sports-awards-all-y |url-status=live |archive-url=https://web.archive.org/web/20240409002518/https://www.tennisclubhouse.ca/en/post/novak-djokovic-iga-swiatek-and-coco-gauff-nominated-at-the-25th-laureus-world-sports-awards-all-y |archive-date=9. travnja 2024 |access-date=4. kolovoza 2026 |website=Tennis Clubhouse |language=en}}</ref> Na natjecanju u [[Xiamen]]u, na prvoj "postaji" [[Dijamantna liga|Dijamantne lige]] [[2024.]] godine, Duplantis je poboljšao svoj svjetski rekord za jedan centimetar preskočivši 6,24 metra iz prvoga pokušaja.<ref>{{Cite web |author=Julien Pereira |title=Athlétisme – Armand Duplantis établit un nouveau record du monde de saut à la perche en franchissant 6,24 mètres |language=fr |url=https://www.eurosport.fr/athletisme/wanda-diamond-league-xiamen/2024/athletisme-armand-duplantis-etablit-un-nouveau-record-du-monde-de-saut-a-la-perche-en-franchissant-624-metres_sto20002671/story.shtml |date=20. travnja 2024. |website=[[Eurosport]]}}</ref><ref>{{Cite web |author=Simon Turnbull |title=Duplantis breaks world pole vault record with 6.24m in Xiamen |url=https://worldathletics.org/competitions/diamond-league/news/mondo-duplantis-world-pole-vault-record-xiamen |date=20. travnja 2024. |website=[[World Athletics]]}}</ref><ref>{{Cite news |date=27. srpnja 2024 |title=Ratified: world records for McLaughlin-Levrone, Duplantis, Kipyegon, Chebet, Alekna and Ngetich |url=https://worldathletics.org/news/press-releases/ratified-world-records-mclaughlin-levrone-duplantis-kipyegon-chebet-alekna-ngetich |access-date=4. kolovoza 2026|work=World Athletics Press Release}}</ref> Kao jedini natjecatelj koji je prešao šest metara, Duplantis je [[12. lipnja]] osvojio [[Europsko prvenstvo u atletici 2024.|Europsko prvenstvo]] u [[Rim]]u. Nakon što je osigurao titulu europskoga prvaka, Duplantis je iz prvoga pokušaja postavio novi rekord prvenstva skokom od 6,10 metara, a onda je iskoristio sva tri pokušaja za obaranje tadašnjega svjetskog rekorda, ali svi su bili bezuspješni.<ref name=":89">{{Cite web |title=Mondo Duplantis sacré champion d'Europe avec 6,10&nbsp;m |url=https://www.lequipe.fr/Athletisme/Actualites/Mondo-duplantis-sacre-champion-d-europe-avec-6-10-m/1474377 |website=l'équipe}}</ref> Ipak, skokom je od 6,10 metara učinio to prvenstvo svojim 60. natjecanjem na kojemu je preskočio šest ili više metara. Drugi je najbolji u povijesti [[Sergej Bubka]] s 44 natjecanja.<ref>{{Cite news |last=Mills |first=Steven |date=15. lipnja 2024. |title=Roma 2024 by the numbers |url=https://www.european-athletics.com/news/roma-2024-by-the-numbers |access-date=4. kolovoza 2026 |work=European Athletics}}</ref> [[File:Armand Duplantis - Olympic Games - 03.08.2024.jpg|thumb|left|upright|Armand Duplantis na kvalifikacijama u skoku s motkom [[3. kolovoza]] [[2024.]] godine na [[Ljetne olimpijske igre 2024.|Olimpijskim igrama u Parizu]].]] Pobijedivši [[5. kolovoza]] na [[Ljetne olimpijske igre 2024.|Olimpijskim igrama]] u [[Pariz]]u, Duplantis je obranio titulu olimpijskoga pobjednika iz [[Ljetne olimpijske igre 2020.|Tokija]]. Budući da [[Sam Kendricks]] nije uspio skočiti više od 5,95 metara, Duplantis je osvojio zlato rezultatom od šest metara. Potom je preskočio 6,10 metara, čime je oborio olimpijski rekord [[Thiago Braza|Thiaga Braza]] s [[Ljetne olimpijske igre 2016.|Olimpijskih igara 2016.]] godine. U posljednjoj je seriji preskočio 6,25 metara iz trećega pokušaja i time postavio novi svjetski rekord. Kao i na Europskome prvenstvu te godine, Duplantis je bio jedini natjecatelj koji je preskočio šest metara, a potom preskočio 6,10 metara iz prvoga pokušaja te lovio novi svjetski rekord. Na Olimpijskim mu je igrama potonje pošlo za rukom, pa je time ujedno postavio novi svjetski rekord i oborio olimpijski rekord, koji je bio postavio samo 20 minuta prije.<ref name=":90">{{Cite news |last=Liew |first=Jonathan |date=5. kolovoza 2024. |title=Duplantis achieves new heights after pole vault world record adds to gold |url=https://www.theguardian.com/sport/article/2024/aug/05/2024-paris-olympic-games-armand-duplantis-pole-vault-world-record |access-date=4. kolovoza 2026|work=[[The Guardian]] |issn=0261-3077}}</ref> Osvojivši zlato u Parizu, 24-godišnji je Duplantis postao prvi skakač s motkom koji je obranio titulu olimpijskoga prvaka nakon [[SAD|Amerikanca]] [[Bob Richards|Boba Richardsa]], koji je osvojio Olimpijske igre [[Ljetne olimpijske igre 1952.|1952.]] i [[Ljetne olimpijske igre 1956.|1956.]] godine. Duplantis i Richards ujedno su jedini muški skakači s motkom koji su osvojili dva olimpijska zlata.<ref>{{Cite news |last=Thompson II |first=Marcus |date=6. kolovoza 2024. |title=Mondo Duplantis soars to new world record, Olympic gold again: 'He's the fastest pole vaulter out there' |url=https://www.nytimes.com/athletic/5682112/2024/08/05/mondo-duplantis-pole-vault-final-sam-kendricks/ |archive-url=https://web.archive.org/web/20240807041236/https://www.nytimes.com/athletic/5682112/2024/08/05/mondo-duplantis-pole-vault-final-sam-kendricks/ |url-status=dead |archive-date=7. kolovoza 2024 |access-date=4. kolovoza 2026 |work=The New York Times}}</ref> Duplantisova sposobnost ostvarivanja vrhunskih rezultata pod pritiskom te neprestano obaranje svjetskih rekorda učvrstili su njegov status jednoga od najistaknutijih atletičara svoje generacije.<ref name=":4" /> Rezultati koje je postigao kao predstavnik Švedske na najvećim svjetskim i kontinentalnim natjecanjima nemaju premca.<ref>{{Cite web |last=Sports |first=Pulse |date=22. travnja 2024. |title=Mondo Duplantis shares secret behind shattering pole vault world record for record|url=https://www.pulsesports.co.ke/athletics/story/mondo-duplantis-shares-secret-behind-shattering-pole-vault-world-record-for-record-eigth-time-2024042110095299804 |access-date= 5. kolovoza 2026 |website=Pulse Sports Kenya |language=en}}</ref> Uzevši u obzir njegove uspjehe od najmlađih natjecateljskih dobnih kategorija do seniorske karijere, do [[kolovoz]]a 2024. godine postavio je ukupno devet rekorda prvenstava i jedan olimpijski rekord. U te se rezultate ubrajaju i tri svjetska rekorda koja je postavio nakon što je osvojio svjetske titule: 6,20 metara na [[Svjetsko dvoransko prvenstvo u atletici 2022.|Svjetskome dvoranskom prvenstvu]] u Beogradu, 6,21 metar na [[Svjetsko prvenstvo u atletici 2022.|Svjetskome prvenstvu]] u Oregonu i naposljetku 6,25 metara u Parizu na Olimpijskim igrama.<ref name=":17" /> Njegova se dominacija u skoku s motkom počela uspoređivati s ostvarenjima najboljih u drugim sportovima.<ref>{{Cite news |date=6. kolovoza 2024 |title=Mondo Duplantis Soars to New Heights: Sets World Record at Paris 2024 Olympics |url=https://trackalerts.com/2024/08/mondo-duplantis-soars-to-new-heights-sets-world-record-at-paris-2024-olympics/ |archive-url=https://web.archive.org/web/20240919084450/https://trackalerts.com/2024/08/mondo-duplantis-soars-to-new-heights-sets-world-record-at-paris-2024-olympics/ |url-status=dead |archive-date=19. rujna 2024 |access-date=5. kolovoza 2026|work=Trackalerts.com}}</ref> ''[[The New York Times]]'' opisao ga je kao sportaša koji za skok s motkom predstavlja ono što [[Usain Bolt]] predstavlja za sprint, [[Michael Phelps]] za [[plivanje]] i [[Simone Biles]] za [[gimnastika|gimnastiku]].<ref>{{Cite news |last=Tharme |first=Liam |date=5. kolovoza 2024|title=Mondo Duplantis: Breaking down the biomechanics behind the best-ever pole vaulter |url=https://www.nytimes.com/athletic/5646961/2024/08/05/mondo-duplantis-biomechanics-pole-vault/ |archive-url=https://web.archive.org/web/20240806032042/https://www.nytimes.com/athletic/5646961/2024/08/05/mondo-duplantis-biomechanics-pole-vault/ |url-status=dead |archive-date=6. kolovoza 2024 |access-date=5. kolovoza 2026 |work=The New York Times}}</ref> Budući da natjecanja često osvaja s gotovo 30 centimetara boljim rezultatom od drugoplasiranoga, njegova je nadmoć time izraženija jer se pobjednik u skoku s motkom češće odlučuje razlikom od samo jednoga centimetra.<ref>{{Cite news |last=Sherwood |first=Ben |date=8. kolovoza 2024. |title=Why This Pole Vaulter Is Even Bigger Than the One With the Bulge |url=https://www.thedailybeast.com/pole-vault-goat-mondo-duplantis-soaredliterallyat-the-paris-olympics |archive-url=https://web.archive.org/web/20240808232141/https://www.thedailybeast.com/pole-vault-goat-mondo-duplantis-soaredliterallyat-the-paris-olympics |url-status=dead |archive-date=8. kolovoza 2024 |access-date=5. kolovoza 2026 |work=The Daily Beast}}</ref> Uz to je osvojio svako natjecanje na kojemu je nastupio od mitinga [[Dijamantna liga|Dijamantne lige]] u [[Monako|Monaku]] 2023. godine.<ref name="WAprofile" /> Nakon drugoga olimpijskog zlata zaredom i oborenih devet rekorda – a svaki je novi u tome nizu poboljšao za jedan centimetar – Duplantis je naširoko smatran najboljim skakačem s motkom svih vremena.<ref name=":4" /><ref name=":3">{{Cite news |date=5. kolovoza 2024 |title=Record-breaker Duplantis soars to Olympic pole vault gold, Hodgkinson wins 800m |url=https://www.france24.com/en/live-news/20240805-record-breaker-duplantis-soars-to-pole-vault-gold-hodgkinson-wins-800m |agency=Agence France-Presse}}</ref> Prije pariških Olimpijskih igara taj se naslov pridijevao [[Sergej Bubka|Sergeju Bubki]], umirovljenomu [[Ukrajina|ukrajinskom]] skakaču s motkom.<ref name="Stump2024">{{cite news |last1=Stump |first1=Scott |date=6. kolovoza 2024. |title=Swedish pole vaulter Armand Duplantis thrills the world with a towering, death-defying vault |url=https://www.today.com/popculture/mondo-duplantis-world-record-pole-vault-rcna165383 |archive-url=https://web.archive.org/web/20240806202927/https://www.today.com/popculture/mondo-duplantis-world-record-pole-vault-rcna165383 |archive-date=6. kolovoza 2024 |work=TODAY.com}}</ref> Na [[Memorijal Kamili Skolimowskoj|Memorijalu Kamili Skolimowskoj]] u [[Poljska|poljskome]] gradu [[Chorzów]]u, dvanaestoj postaji [[Dijamantna liga|Dijamantne lige]] 2024. godine, Duplantis je [[25. kolovoza]] poboljšao svoj svjetski rekord deseti put u karijeri i treći put 2024. godine za jedan centimetar, pa je novi svjetski rekord iznosio 6,26 metara.<ref>{{Cite web |title=Ingebrigtsen and Duplantis smash world records in Silesia |url=https://www.diamondleague.com/news/general/ingebrigtsen-and-duplantis-smash-world-records-in-silesia/ |access-date=5. kolovoza 2026 |website=IDL Diamond League |date=25. kolovoza 2024 |language=en-US}}</ref><ref>{{Cite news |date=3. listopada 2024 |title=Ratified: world records for Ingebrigtsen, Duplantis and Hull |url=https://worldathletics.org/news/press-releases/ratified-world-records-ingebrigtsen-duplantis-hull |access-date=5. kolovoza 2026 |work=World Athletics Press Release}}</ref> Tamo su, uz Duplantisa, i [[Sam Kendricks]] i [[Emmanouil Karalis]] preskočili šest metara. To je bio prvi put u povijesti da su trojica skakača s motkom preskočili tu visinu na istome natjecanju.<ref name=":6">{{Cite news |last=Selvaraj |first=Jonathan |date=28. kolovoza 2024. |title=One small centimetre for man, a giant leap for Armand Duplantis |url=https://sportstar.thehindu.com/athletics/armand-duplantis-pole-vault-world-record-one-centimetre-paris-olympics-science-jump-sports-feature/article68575835.ece/}}</ref> Na konferenciji za medije uoči spomenutoga mitinga Dijamantne lige organizatori su predstavili novu nagradu za najboljega sportaša na tome natjecanju, a odluka se donosila na temelju bodovnoga sustava World Athleticsa. Očekivalo se da će prvi dobitnik te nagrade biti [[Jakob Ingebrigtsen]], koji je rezultatom od 7:17,55 minuta postavio novi svjetski rekord na 3000 metara. Time je nadmašio prijašnji rekord od 7:20,67 minuta [[Kenija|Kenijca]] [[Daniel Komen|Daniela Komena]] iz [[1996.]] godine za više od triju sekundi. Međutim, kada su se rezultati s natjecanja preračunali prema bodovnome sustavu, pokazalo se da je Duplantisov svjetski rekord od 6,26 metara u skoku s motkom vrijedio 1339 bodova, a Ingebrigtsenov svjetski rekord 1320 bodova. Duplantis je tako postao prvim dobitnikom nagrade za najvrjednijega atletičara mitinga, pa je osvojio 14-karatni zlatni prsten optočen dijamantima vrijedan 10 000 američkih dolara te novčanu nagradu u istome iznosu. Uz to je osvojio 50 000 američkih dolara za obaranje svjetskoga rekorda.<ref name=":6" /> Dan uoči mitinga Dijamantne lige u [[Zürich]]u, [[4. rujna]], Duplantis je sudjelovao u revijalnoj utrci na 100 metara protiv [[Karsten Warholm|Karstena Warholma]], svjetskoga rekordera na 400 metara s preponama. Duplantis je pobijedio i ostvario osobni rekord u toj disciplini, koji je iznosio 10,37 sekundi. Warholm je završio utrku za 10,47 sekundi, što je također bio njegov osobni rekord.<ref>{{Cite web |title=Mondo Duplantis uses personal best to hold off Karsten Warholm in 100m sprint showdown |url=https://olympics.com/en/news/mondo-duplantis-uses-personal-best-to-hold-off-karsten-warholm-in-100m-sprint-showdown}}</ref><ref>{{cite web|url=https://www.bbc.co.uk/sport/athletics/articles/c14zydg3754o|title=Duplantis beats Warholm in 100m exhibition race|date=4. rujna 2024 |work=BBC Sport|access-date=5. kolovoza 2026.}}</ref> Duplantis je [[13. rujna]] zaključio sezonu 2024. godine četvrtim uzastopnim naslovom pobjednika Dijamantne lige na završnome natjecanju u [[Bruxelles]]u. Pobjedu je odnio nakon preskočenih 6,11 metara, čime je također postavio rekord mitinga.<ref>{{cite web|url=https://worldathletics.org/competitions/diamond-league/news/wanda-diamond-league-final-brussels-2024-duplantis-denny|title=Duplantis and Denny break meeting records on first day of Wanda Diamond League Final in Brussels|publisher=World Athletics|access-date=13. rujna 2024}}</ref> Dana [[26. listopada]] bio je prvi put samostalno proglašen europskim sportašem godine u muškoj konkurenciji. Isti je naslov zavrijedio 2022. godine, ali tada je nagradu podijelio s Jakobom Ingebrigtsenom.<ref>{{Cite news |date=28. listopada 2024 |title=Mahuchikh and Duplantis named European athletes of the year |url=https://athleticsweekly.com/athletics-news/mahuchikh-and-duplantis-named-european-athletes-of-the-year-1039994149/ |access-date=5. kolovoza 2024 |work=Athletics Weekly}}</ref> Duplantis je [[6. studenoga]] postao globalni ambasador humanitarne utrke [[Wings for Life World Run]], a time se pridružio drugim sportskim zvijezdama poput [[Neymar|Neymara]] i Karstena Warholma. Utrka se održala [[4. svibnja]] [[2025.]] godine radi prikupljanja sredstava za istraživanje ozljede [[kičmena moždina|kralježnične moždine]].<ref>{{Cite news |last=Jonsson |first=Hanna |date=6. studenoga 2024. |title=Join Mondo Duplantis in the Wings for Life World Run – registration is open |url=https://www.redbull.com/se-en/mondo-duplantis-wings-for-life-world-run |access-date=5. kolovoza 2026|work=Redbull}}</ref> === 2025: Višestruki novi svjetski rekordi, treće svjetske titule i u dvorani i na otvorenome, jubilarnih sto skokova, Laureusova nagrada, peto osvajanje Dijamantne lige i skok od 6,30 metara === Duplantis je [[28. veljače]] na [[All Star Perche]]u u [[Clermont-Ferrand]]u 11. put oborio vlastiti svjetski rekord. Nakon što je osigurao pobjedu skokom od 6,07 metara, Duplantis je odlučio preskočiti 6,27 metara. To je uspio iz prvoga pokušaja.<ref name=":17">{{Cite web |date=1. ožujka 2025 |title=Duplantis breaks world pole vault record with 6.27m in Clermont-Ferrand |url=https://worldathletics.org/news/report/mondo-duplantis-world-pole-vault-record-627m-clermont-ferrand |access-date=6. kolovoza 2026 |website=World Athletics Report}}</ref> U to je vrijeme objavio i svoj prvi singl "[[Bop (pjesma, Mondo)|Bop]]", koji je zasvirao kada je postavio novi svjetski rekord.<ref>{{Cite web |date=1. ožujka 2025 |title=Armand Duplantis breaks his own pole vault world record with leap of 6.27m |url=https://www.straitstimes.com/sport/armand-duplantis-breaks-his-own-pole-vault-world-record-with-leap-of-6-27m |access-date=6. kolovoza 2026 |website=The Straits Times}}</ref> U razgovoru s [[Puma (brend)|Puminim]] izvršnim direktorom Arneom Freundtom, odnosno intervjuu objavljenome [[18. ožujka]] u sklopu tvrtkina godišnjega izvještaja, Duplantis je otkrio da vjeruje da bi mogao svjetski rekord postaviti na 6,40 metara u idućih nekoliko godina, ali da mu 6,30 metara predstavlja prvu metu u bližoj budućnosti.<ref>{{Cite web |title=Pole vault star Armand "Mondo" Duplantis sets his sights on fairy tale world record of 6.40m {{!}} PUMA® |url=https://about.puma.com/en/newsroom/corporate-news/2025/18-03-2025-pole-vault-star-armand-mondo-duplantis-sets-his-sights |access-date=6. kolovoza 2026 |website=about.puma.com |language=en}}</ref> Duplantis je skokom od 6,15 metara osvojio [[Svjetsko dvoransko prvenstvo u atletici 2025.|Svjetsko dvoransko prvenstvo]] u [[Nanjing]]u [[22. ožujka]]. Time je ujedno treći put zaredom postao svjetskim dvoranskim prvakom. Duplantis se borio sve do kraja protiv [[Grk]]a [[Emmanouil Karalis|Emmanouila Karalisa]], koji je preskočio 6,05 metara. Karalis bi u neko drugo doba zasigurno postao svjetskim dvoranskim prvakom jer je to bio prvi put u povijesti da je skakač s motkom u finalu prvenstva preskočio 6,05 metara i ostao bez zlatne medalje.<ref name=":18" /> Prije nego što je obranio naslov prvaka u Nanjingu, Duplantis je ukupno 98 puta dotada preskočio šest ili više metara.<ref>{{Cite AV media |url=https://www.youtube.com/live/NHC6m33jDrk?si=QtkdsUuyCpEanGXj |title=Livestream - World Athletics Indoor Championships Nanjing 25 Press Conference |language=en |access-date=6. kolovoza 2026 |via=www.youtube.com}}</ref><ref>{{Cite web |date=20. ožujka 2025 |title='More in the tank', vows Duplantis as he edges to century mark |url=https://www.france24.com/en/live-news/20250320-more-in-the-tank-vows-duplantis-as-he-edges-to-century-mark |access-date=6. kolovoza 2026 |website=France 24 |language=en}}</ref><ref>{{Cite web |last=Watta |first=Evelyn |date=20. ožujka 2025 |title=Mondo Duplantis all set for another world record as he gears up for World Athletics Indoor Championships Nanjing 2025: "I have more in the tanks" |url=https://www.olympics.com/en/news/mondo-duplantis-world-record-world-athletics-indoor-championships-nanjing-2025-more-in-tanks |access-date=6. kolovoza 2026 |website=Olympics.com}}</ref> Preskočivši četiri puta šest ili više metara na tome natjecanju, Duplantis je prešao brojku od sto takvih skokova s ukupno 102 njih. Za usporedbu, [[Sergej Bubka]], nekadašnji svjetski rekorder, drugi je najbolji po broju skokova od šest ili više metara, a u karijeri ih je ukupno imao 46.<ref name=":18">{{Cite web |title=Duplantis retains world indoor pole vault title in Nanjing {{!}} News {{!}} Nanjing 25 {{!}} World Athletics Indoor Championships |url=https://worldathletics.org/competitions/world-athletics-indoor-championships/nanjing25/news/report/nanjing-25-men-pole-vault-report |archive-url=https://web.archive.org/web/20250322161645/https://worldathletics.org/competitions/world-athletics-indoor-championships/nanjing25/news/report/nanjing-25-men-pole-vault-report |archive-date=22. ožujka 2025 |access-date=6. kolovoza 2026 |website=worldathletics.org |language=en}}</ref><ref>{{Cite web |date=22. ožujka 2025 |title=Now 102 vaults over 6 metres as Duplantis soars to world indoor title |url=https://sports.yahoo.com/article/now-102-vaults-over-6-143815490.html |access-date=6. kolovoza 2026 |website=Yahoo Sports |language=en-US}}</ref> Duplantis je [[21. travnja]] osvojio [[Laureus (nagrada)|Laureusovu]] nagradu za najboljega sportaša godine. Time je nakon [[Usain Bolt|Usaina Bolta]] postao drugi atletičar u povijesti koji je osvojio tu nagradu.<ref>{{Cite web |last=Wiseman |first=Ciaran |date=22. travnja 2025 |title=Mondo Duplantis namedrops Usain Bolt & Lionel Messi as he wins prestigious award |url=https://talksport.com/sport/3138989/mondo-duplantis-laureus-awards-usain-bolt-lionel-messi/ |access-date=7. kolovoza 2026 |website=talkSPORT |language=}}</ref> Bio je nominiran još 2021., 2023. i 2024. godine, stoga ju je osvojio nakon treće uzastopne i ukupno četvrte nominacije.<ref name=":19">{{Cite web |last=Smirnova |first=Lena |date=22. travnja 2025. |title=Armand Duplantis named Laureus World Sportsman of the Year after third consecutive nomination |url=https://www.olympics.com/en/news/athletics-sweden-armand-duplantis-named-laureus-world-sportsman-of-the-year-after-third-consecutive-nomination |access-date=7. kolovoza 2026 |website=Olympics.com}}</ref><ref>{{Cite news |date=22. travnja 2025 |title=Gymnast Simone Biles and pole vaulter Armand Duplantis win Laureus awards |url=https://www.straitstimes.com/sport/gymnast-simone-biles-and-pole-vaulter-mondo-duplantis-win-laureus-awards |access-date=7. kolovoza 2026 |work=The Straits Times |language=en |issn=0585-3923}}</ref> Svoj ukupno dvanaesti i četvrti svjetski rekord u okviru Dijamantne lige<ref>{{Cite web |title=Duplantis Soars to 6.28m World Record as Records Tumble at Stockholm Diamond League {{!}} Watch Athletics |url=https://www.watchathletics.com/article/13394/duplantis-soars-to-6-28m-world-record-as-records-tumble-at-stockholm-diamond-league |access-date=7. kolovoza 2026 |website=www.watchathletics.com |language=en}}</ref> postavio je [[15. lipnja]] skokom od 6,28 metara, iz prvoga pokušaja, u [[Stockholm]]u.<ref>{{Cite web |title=Duplantis breaks world pole vault record with 6.28m in Stockholm {{!}} REPORTS {{!}} World Athletics |url=https://worldathletics.org/competitions/diamond-league/news/mondo-duplantis-world-pole-vault-record-628m-stockholm |archive-url=https://web.archive.org/web/20250615204725/https://worldathletics.org/competitions/diamond-league/news/mondo-duplantis-world-pole-vault-record-628m-stockholm |archive-date=15. lipnja 2025 |access-date=7. kolovoza 2026|website=worldathletics.org |language=en}}</ref> Prije toga oborio je svjetski rekord dvaput u Poljskoj, Srbiji i Oregonu, jednom u Škotskoj i Kini, a triput u Francuskoj, uključujući onaj s Olimpijskih igara 2024. godine. Nikada prije nije postigao to na domaćemu terenu, u [[Švedska|Švedskoj]],<ref>{{Cite web |date=15. lipnja 2025 |title=Mondo Duplantis' 12th pole vault world record is one of a kind: 'The only thing that I was missing' |url=https://www.nbcsports.com/olympics/news/mondo-duplantis-world-record-pole-vault-2025-stockholm |access-date=7. kolovoza 2026 |website=NBC Sports |language=en-US}}</ref> pa je time ostvario još jedan priželjkivani uspjeh.<ref>{{Cite web |first=Nick |last=Zaccardi |date=15. lipnja 2025 |title=Mondo Duplantis breaks world record in pole vault for 12th time: 'The only thing that I was missing' |url=https://sports.yahoo.com/article/mondo-duplantis-breaks-pole-vault-171337337.html |access-date=7. kolovoza 2026 |website=Yahoo Sports |language=en-US}}</ref> Duplantisov 12. svjetski rekord s čuvenoga [[Olimpijski stadion u Stockholmu|Olimpijskoga stadiona u Stockholmu]], na kojemu su se održale [[Ljetne olimpijske igre 1912.]] godine, bio je prvi u povijesti koji se postavio na tome stadionu. Tamo su se više puta oborili svjetski rekordi u atletici nego na ijednome drugom stadionu – ukupno 83 njih između [[1912.]] i [[2008.]] godine. Međutim, nijedan od njih nije bio u skoku s motkom.<ref name=":21">{{Cite news |last=Tharme |first=Liam |date=20. rujna 2025 |title=Mondo Duplantis exclusive: 14-time pole vault world-record holder analyzes his greatest jumps |url=https://www.nytimes.com/athletic/6642767/2025/09/20/mondo-duplantis-interview-world-records/ |access-date=7. kolovoza 2026 |work=The New York Times |language=en-US |issn=0362-4331}}</ref> [[Patrik Sjöberg]] bio je posljednji švedski sportaš koji je na tome stadionu postavio svjetski rekord, a to je bilo na natjecanju u skoku uvis [[1987.]] godine. Tomu je svjedočila i Duplantisova majka s tribina.<ref name=":2">{{Cite web |last=Crumley |first=Euan |date=15. lipnja 2025.|title=Mondo Duplantis rises to the occasion in Stockholm – Athletics Weekly |url=https://athleticsweekly.com/news/mondo-duplantis-rises-to-the-occasion-in-stockholm-1040005867/ |access-date=7. kolovoza 2026 |website=athleticsweekly.com |language=en-GB}}</ref><ref>{{Cite web |title=Pole Vault: Arman Duplantis sets his sights on setting another world record at 6.40m {{!}} Flashscore.com |url=https://www.flashscore.com/news/athletics-continental-tour-it-s-within-my-reach-duplantis-sets-sights-on-6-40m/bkXyvSvq/ |access-date=7. kolovoza 2026|website=www.flashscore.com |language=en}}</ref> U skladu s tamošnjom tradicijom, Duplantisovo je ime uklesano na zidove stadiona u spomen na svjetski rekord koji je ondje postavio. Taj dio Olimpijskoga stadiona, poznat pod nazivom "Stadion Walk of Fame", odaje počast najvećim sportskim uspjesima i događajima koji su se odvili na stadionu još od Olimpijskih igara održanih u Stockholmu.<ref>{{Cite web |title=Archives: Walk of Fame |url=https://www.walkoffamestadion.se/en/walkoffame/ |access-date=19. lipnja 2025 |website=Stadion Walk of Fame |language=en-US}}</ref><ref name=":2" /> Nakon te pobjede u Dijamantnoj ligi Duplantis je od 2020. godine pobijedio na 37 od ukupno 41 natjecanja, čime je postao jedan od najuspješnijih serijskih pobjednika u povijesti Dijamantne lige.<ref>{{Cite web |last=Sportstar |first=Team |date=13. lipnja 2025. |title=Duplantis Diamond League Results 2017–2025: A Winning Streak |url=https://sportstar.thehindu.com/athletics/duplantis-diamond-league-results-2017-2025/article69690324.ece |access-date=7. kolovoza 2026 |website=Sportstar |language=en}}</ref><ref>{{Cite news |date=16. lipnja 2025 |title='Magical' Armand Duplantis soars to pole vault world record in Stockholm |url=https://www.straitstimes.com/sport/magical-duplantis-soars-to-pole-vault-world-record-in-stockholm-with-6-28m-jump |access-date=7. kolovoza 2026|work=The Straits Times |language=en |issn=0585-3923}}</ref> Od svoga debija u Dijamantnoj ligi 2017. godine ostvario je ukupno 39 pobjeda, čime je prestigao [[Renaud Lavillenie|Renauda Lavillenieja]], koji ima 37 pobjeda.<ref>{{Cite web |title=Renaud LAVILLENIE – Wanda Diamond League |url=https://www.diamondleague.com/athlete/14185853/ |access-date=7. kolovoza 2026 |language=en-US}}</ref> Od 2020. godine imao je 93 nastupa, a izgubio je samo četiri puta, i to isključivo na mitinzima Dijamantne lige.<ref>{{Cite news |date=17. lipnja 2025 |title=Why 1cm equals multiple big-money payouts for this record-breaking pole vaulter |url=https://www.abc.net.au/news/2025-06-17/mondo-armand-duplantis-keeps-breaking-his-pole-vault-world-1cm/105426332 |access-date=7. kolovoza 2026 |work=ABC News |language=en-AU}}</ref> Dana [[11. srpnja]] Duplantis je skokom od 6,05 metara oborio rekord mitinga Dijamantne lige u [[Monako|Monaku]], koji je iznosio 6,02 metara, a bio ga je postavio [[Poljska|Poljak]] [[Piotr Lisek]] [[2019.]] godine. Taj je miting ujedno i 13. postaja Dijamantne lige na kojoj je Duplantis srušio rekord natjecanja.<ref>{{Cite web |last=McCarvel |first=Nick |date=11 July 2025 |title=Monaco Diamond League 2025: Mondo Duplantis wins pole vault in new meeting record, misses on world record attempts |url=https://www.olympics.com/en/news/monaco-diamond-league-2025-mondo-duplantis-wins-pole-vault-in-new-meeting-record-misses-on-world-record-attempts |access-date=12 July 2025 |website=Olympics.com}}</ref> Budući da se u Dijamantnoj ligi održava ukupno 15 mitinga, preostala su mu u tome trenutku dva na kojima još nije postavio novi rekord. Riječ je o mitinzima u [[Rabat]]u, na kojemu je rekord od 5,86 metara postavio [[Sam Kendricks]], i u [[London]]u, gdje rekord od 6,03 metara drži [[Renaud Lavillenie]].<ref>{{Cite web |last=Ogeyingbo |first=Deji |date=25. lipnja 2025. |title=Mondo Duplantis and the art of jumping high |url=https://www.runblogrun.com/2025/06/mondo-duplantis-and-the-art-of-jumping-high.html |access-date=7. kolovoza 2026 |website=runblogrun |language=en-US}}</ref> U sklopu manifestacije [[World Athletics Continental Tour]] Duplantis je [[12. kolovoza]] postavio svoj 13. svjetski rekord od 6,29 metara na mitingu iz tzv. Gold serije u [[Budimpešta|Budimpešti]]. To je bio prvi svjetski rekord koji se ikada postavio na tome mitingu u 15 godina njegova postojanja. Duplantis je time nadmašio i svoj prijašnji rekord koji je postavio u [[Mađarska|Mađarskoj]], a riječ je o skoku od 6,10 metara kojim je [[2023.]] godine osvojio svoju drugu titulu svjetskoga prvaka.<ref>{{Cite web |title=Historic world record, broken records, and an electric atmosphere at the Gyulai István Memorial – Gyulai István Memorial |url=https://gyulaimemorial.hu/en/news/historic-world-record-broken-records-and-an-electric-atmosphere-at-the-gyulai-istvan-memorial/ |access-date=7. kolovoza 2026 |language=en-US}}</ref><ref>{{Cite web |date=13. kolovoza 2025 |title=Duplantis breaks world pole vault record on Budapest return |url=https://worldathletics.org/competitions/world-athletics-continental-tour/news/duplantis-world-pole-vault-record-budapest-gyulai-memorial |access-date=7. kolovoza 2026 |website=World Athletics Report}}</ref> World Athletics dao je Duplantisu važnu ulogu u promociji premijernoga izdanja prvenstva službenoga naziva [[World Athletics Ultimate Championship]], koje će se održati u [[Budimpešta|Budimpešti]] od [[11. rujna|11.]] do [[13. rujna]] [[2026.]] godine. Riječ je o ekskluzivnome bijenalu koje će se parnim godinama održavati na kraju sezone, kada [[Svjetsko prvenstvo u atletici]] neće biti u tijeku. World Athletics imenovao je Duplantisa ultimativnom zvijezdom ([[engleski jezik|engl.]] ''Ultimate Star''), a potom [[Usain Bolt|Usaina Bolta]] ultimativnom legendom ([[engleski jezik|engl.]] ''Ultimate Legend''),<ref>{{Cite news |last=Thapliyal |first=Mukesh |date=8. rujna 2025. |title=Usain Bolt named 'Ultimate Legend' by World Athletics to promote inaugural global championship |url=https://economictimes.indiatimes.com/news/international/us/usain-bolt-named-ultimate-legend-by-world-athletics-to-promote-inaugural-global-championship/articleshow/123756822.cms?from=mdr |access-date=8. kolovoza 2026 |work=The Economic Times |issn=0013-0389}}</ref> učinivši ih time glavnim akterima u promociji prvenstva u skladu s dodijeljenim ulogama.<ref>{{Cite web |date=13. kolovoza 2025 |title=Duplantis unveiled as inaugural Ultimate Star |url=https://worldathletics.org/competitions/world-athletics-ultimate-championship/2026/news/press-releases/mondo-duplantis-ultimate-championship-star |access-date=8. kolovoza 2026 |website=World Athletics}}</ref> Duplantis je [[27. kolovoza]] osvojio trofej Dijamantne lige peti put zaredom na posljednjemu mitingu u [[Zürich]]u, čime se približio najboljim atletičarima sa sedam pobjeda. Riječ je o [[Francuska|francuskome]] skakaču s motkom [[Renaud Lavillenie|Renaudu Lavillenieju]] i [[Christian Taylor|Christianu Tayloru]], [[SAD|Amerikancu]] koji se natjecao u [[Troskok|troskoku]].<ref>{{Cite web |last= |first= |last2= |first2= |date=28. kolovoza 2025 |title=Mondo Duplantis wins fifth straight Diamond League title |url=https://www.indiatvnews.com/sports/other/mondo-duplantis-wins-fifth-straight-diamond-league-title-2025-08-28-1005523 |access-date=9. kolovoza 2026 |website=India TV News |language=en}}</ref> Duplantis je pobijedio nakon preskočenih šest metara, što je bio njegov 118. skok od šest ili više metara.<ref>{{Cite news |date=27. kolovoza 2025 |title=Olyslagers wins latest duel with high jump rival ahead of world champs |url=https://www.abc.net.au/news/2025-08-28/nicola-olyslagers-wins-high-jump-diamond-league-in-zurich/105706212 |access-date=9. kolovoza 2026 |work=ABC News |language=en-AU}}</ref> Na [[Svjetsko prvenstvo u atletici 2025.|Svjetskome prvenstvu]] u [[Tokio|Tokiju]] Duplantis je [[15. rujna]] osvojio svoju treću svjetsku titulu zaredom u skoku s motkom. Naslov svjetskoga prvaka donio mu je skok od 6,15 metara u nikada kompetitivnijemu finalu muškoga skoka s motkom na natjecanju globalne razine, gdje je sedam skakača preskočilo 5,90 ili više metara.<ref>{{Cite web |title=Duplantis breaks world pole vault record with 6.30m in Tokyo {{!}} News {{!}} Tokyo 25 {{!}} World Athletics Championships |url=https://worldathletics.org/en/competitions/world-athletics-championships/tokyo25/news/report/world-championships-tokyo-25-report-mens-pole-vault |access-date=9. kolovoza 2026 |website=worldathletics.org}}</ref> Duplantis je zatim nastojao postaviti svoj 14. svjetski rekord od 6,30 metara, a to mu je pošlo za rukom u posljednjemu pokušaju. Taj je rezultat ujedno bio četvrti Duplantisov svjetski rekord u 2025. godini, što je za njega bio i rekordan broj oborenih svjetskih rekorda u jednoj godini.<ref>{{Cite web |date=15. rujna 2025 |title=Armand Duplantis soars to third world title and 14th world record |url=https://www.bbc.com/sport/athletics/articles/c1ed6845ng7o |access-date=9. kolovoza 2026 |website=BBC Sport |language=en-GB}}</ref> Nakon prvih dvaju neuspješnih pokušaja Duplantis je napravio dvije promjene koje su se pokazale ključnim za obaranje rekorda. Najprije je pomaknuo stalke za letvicu s njezine standardne pozicije pet centimetara bliže kutiji za odraz, u koju se postavlja motka pri skoku, čime je promijenio kut prelaska preko letvice. Duplantis je poslije otkrio da mu je njegov otac i trener Greg savjetovao da upotrijebi tvrđu motku u trećemu pokušaju kako bi optimizirao odraz pri toj visini. U prijašnjim se pokušajima služio istom motkom kojom je obarao rekorde između 6,20 i 6,29 metara.<ref name=":21" /> Duplantis je bio proglašen europskim sportašem godine [[26. listopada]]. To je bio treći put da je osvojio tu nagradu, a toliko ju je puta jedini još dobio [[Ujedinjeno Kraljevstvo|Britanac]] [[Mo Farah]].<ref>{{Cite web |last=Broadbent |first=Chris |date=25. listopada 2025 |title=Mondo grateful for “beautiful honour” as he is named men's Athlete of the Year |url=https://www.european-athletics.com/home/news/mondo-grateful-for-beautiful-honour-as-he-is-named-athlete-of-the-year |access-date=9. kolovoza 2026|website=www.european-athletics.com |language=en}}</ref> [[World Athletics]] proglasio je Duplatnisa sportašem godine [[30. studenoga]]. Tada je imao 16 osvojenih natjecanja u nizu i postao je prvi skakač s motkom u novijoj povijesti koji dvije godine zaredom nije doživio poraz.<ref>{{Cite news |date=1. prosinca 2025 |title=Swedish pole vault star Armand Duplantis and US hurdler Sydney McLaughlin-Levrone crowned 'Athletes of the Year' |url=https://www.straitstimes.com/sport/duplantis-and-mclaughlin-levrone-crowned-athletes-of-the-year |access-date=9. kolovoza 2026 |work=The Straits Times |language=en |issn=0585-3923}}</ref> Nijedan drugi atletičar koji se natjecao u skakačkim ili bacačkim disciplinama nije tu nagradu osvojio tri puta. Duplantis je tako postao tek treći atletičar s najmanje trima osvojenim nagradama, pridruživši se [[Usain Bolt|Usainu Boltu]], koji ju je osvojio šest puta, i [[Hicham El Guerrouj|Hichamu El Guerrouju]], također trostrukome dobitniku nagrade.<ref>{{Cite web |title=Ian O'Riordan: Why Grand Slam Track is paying a high price for excluding field events |url=https://www.irishtimes.com/sport/athletics/2025/12/06/ian-oriordan-why-grand-slam-track-is-paying-a-high-price-for-excluding-field-events/ |access-date=9. kolovoza 2026 |website=The Irish Times |language=en}}</ref> === 2026: Petnaesti svjetski rekord zaredom, četvrti uzastopni svjetski dvoranski naslov i prekid trogodišnjega pobjedničkog niza=== Dana [[12. ožujka]] Duplantis je poboljšao svoj svjetski rekord za jedan centimetar na [[Mondo Classic|Mondo Classicu]] u [[Uppsala|Uppsali]]. To je bio njegov 15. svjetski rekord i drugi put da je postavio svjetski rekord u [[Švedska|Švedskoj]].<ref name=":26"/> Duplantis je tim skokom od 6,31 metra nadmašio brojku [[Sergej Bubka|Sergeja Bubke]] od 14 uzastopnih svjetskih rekorda. Također, pobjeda mu je na spomenutome natjecanju bila 38. u nizu, računajući još od [[kolovoz|kolovoza]] [[2023.]] godine.<ref>{{Cite news |date=16. ožujka 2026 |title=Pole vault record breaker Armand Duplantis ready for return to 'special' Torun |url=https://www.straitstimes.com/sport/pole-vault-record-breaker-armand-duplantis-ready-for-return-to-special-torun |access-date=9. kolovoza 2026 |work=The Straits Times |language=en |issn=0585-3923}}</ref> Dvije tehničke prilagodbe omogućile su Duplantisu postavljanje najnovijega svjetskog rekorda: produljio je zalet s 20 na 22 koraka i počeo je upotrebljavati tvrđu motku. Godinama je eksperimentirao s tvrđom motkom, ali nije uspijevao doći do željenoga učinka. Ipak, smatrao je da će mu produljeni zalet, koji je uveo posljednjih mjeseci, omogućiti jači odraz, a on bolje savijanje tvrđe motke.<ref>{{Cite web |last=Goulding |first=Grace |date=16. ožujka 2026. |title=Mondo Duplantis eyes 2026 World Athletics Indoor Championships return in Toruń after 15th pole vault world record: "I wanted to make sure I'm still the top dog" |url=https://www.olympics.com/en/news/mondo-duplantis-2026-world-athletics-indoor-championships-return-record-top-dog |access-date=9. kolovoza 2026 |website=Olympics.com}}</ref> Nakon što je [[21. ožujka]] osvojio zlato na [[Svjetsko dvoransko prvenstvo u atletici 2026.|Svjetskome dvoranskom prvenstvu]] u [[Toruń]]u i pritom postavio novi rekord prvenstva skokom od 6,25 metara, Duplantis je postao prvi atletičar koji je osvojio četiri uzastopna svjetska dvoranska naslova.<ref>{{Cite web |last=Fentuo |first=Fentuo Tahiru |date=22. ožujka 2026. |title=World Athletics Indoor Championships 2026: Mondo Duplantis claims fourth successive indoor pole vault title |url=https://www.olympics.com/en/news/world-athletics-indoor-championships-2026-mondo-duplantis-claims-fourth-successive-indoor-pole-vault-title |access-date=9. kolovoza 2026 |website=Olympics.com}}</ref> To mu je bila ukupno deveta svjetska seniorska titula. Od [[2019.]] godine, kada je posljednji put bio poražen na svjetskim ili kontinentalnim prvenstvima, osvojio je 12 velikih titula.<ref>{{Cite web |title=Duplantis soars to 6.25m championship record to win fourth world indoor pole vault title {{!}} News {{!}} Kujawy Pomorze 26 {{!}} World Athletics Indoor Championships |url=https://worldathletics.org/en/competitions/world-athletics-indoor-championships/kujawypomorze26/news/report/wic-kujawy-pomorze-26-report-men-pole-vault |access-date=9. kolovoza 2026 |website=worldathletics.org}}</ref> Nakon posljednjega osvojenog svjetskog dvoranskog naslova izjednačio se sa Sergejem Bubkom, koji je četiri puta bio svjetski dvoranski prvak.<ref name=":27">{{Cite web |date=21. ožujka 2026 |title=Sweden's Duplantis wins fourth world indoor pole vault title |url=https://www.france24.com/en/live-news/20260321-sweden-s-duplantis-wins-fourth-world-indoor-pole-vault-title |access-date=9. kolovoza 2026 |website=France 24 |language=en}}</ref> Duplantis je [[17. svibnja]] postavio novi rekord mitinga [[Dijamantna liga|Dijamantne lige]] u [[Šangaj]]u skokom od 6,12 metara, gdje je i pobijedio. Dana [[27. svibnja]] puštena je u prodaju posebna dječja ulaznica za [[14. kolovoza]], dan kada su se održavale kvalifikacije u skoku s motkom na [[Europsko prvenstvo u atletici 2026.|Europskome prvenstvu]] u [[Birmingham]]u. Nazvana prema Duplantisu, "Mondo Ticket" stajala je samo 6,31 funtu. Njezina je simbolična cijena odgovarala visini trenutačnoga svjetskoga rekorda, a cijela je akcija bila namijenjena poticanju mladih obožavatelja na to da dožive prvenstvo i izbliza prate Duplantisa na djelu.<ref>{{Cite web |title=Duplantis jumps at the chance to bring world record ticket to young fans at Birmingham 2026 |url=https://www.european-athletics.com/home/news/mondo-world-record-ticket |access-date=9. kolovoza 2026 |website=www.european-athletics.com |language=en}}</ref> Nakon gotovo trogodišnje dominacije u skoku s motkom Duplantis je [[7. lipnja]] doživio poraz na mitingu Dijamantne lige u [[Stockholm]]u, gdje je [[Australija|Australac]] [[Kurtis Marschall]] bio bolji od njega. Time se prekinuo njegov niz od 40 uzastopnih pobjeda na natjecanjima koji je započeo još u [[kolovoz|kolovozu]] [[2023.]] godine.<ref>{{Cite web |date=7. lipnja 2026 |title=Aussie pulls off epic upset over hometown king: 'Chuffed it was me' |url=https://7news.com.au/sport/athletics/aussie-first-timer-kurtis-marschall-pulls-off-epic-diamond-league-upset-over-hometown-king-mondo-duplantis-c-22398518 |access-date=9. kolovoza 2026 |website=7NEWS |language=en}}</ref> Osvojivši miting Dijamantne lige u [[Pariz]]u, Duplantis se [[28. lipnja]] vratio pobjedama i obaranju rekorda. Skokom od 6,13 metara postavio je novi rekord mitinga. Taj mu je miting ujedno bio prvo natjecanje nakon vjenčanja. Dana [[10. srpnja]] osvojio je miting Dijamantne lige u [[Monako|Monaku]] skokom od 6,07 metara, čime je poboljšao vlastiti rekord mitinga za dva centimetra. Time je ostvario prvu pobjedu od preseljenja u Monako, odnosno na novome domaćem terenu. Duplantis je također bio potaknuo organizatore na uvrštavanje muškoga skoka s motkom u program Dijamantne lige u Monaku, prema kojemu je dotad bio predviđen skok s motkom samo u ženskoj konkurenciji.<ref>{{Cite web |date=11. srpnja 2026 |title=Duplantis thrives on new home turf in Monaco |url=https://www.france24.com/en/live-news/20260711-duplantis-thrives-on-new-home-turf-in-monaco |access-date=9. kolovoza 2026 |website=France 24 |language=en}}</ref> == Privatni život == Duplantis je na poticaj svoje majke intenzivno učio [[švedski jezik]] preko [[Skype]]a, a taj mu je tečaj bio od velike pomoći. Do [[2020.]] godine uznapredovao je toliko da je smatrao da mnogo bolje i lakše razumije izvorne govornike nego što je prije mogao. Njegova je majka istovremeno tvrdila da se Duplantis sramio javno govoriti švedski, ali da se rado njime služio u privatnoj komunikaciji zbog manjega pritiska.<ref>{{cite web |last=Brenning |first=Patrik |date=20. travnja 2020. |title=Armand Duplantis kan svenska men vågar inte prata |url=https://www.aftonbladet.se/sportbladet/a/opbo1j/manga-tycker-att-han-inte-ar-svensk |url-status=live |archive-url=https://web.archive.org/web/20221219161604/https://www.aftonbladet.se/sportbladet/a/opbo1j/manga-tycker-att-han-inte-ar-svensk |archive-date=19. prosinca 2022 |access-date=10. kolovoza 2026 |work=[[Aftonbladet]] |language=sv}}</ref><ref>{{cite web |date=11. lipnja 2020 |title=Armand Duplantis om sin svenska: 'Mamma vill inte att folk ska snacka skit' |url=https://www.youtube.com/watch?v=nCJ875PRdUI |url-status=live |archive-url=https://web.archive.org/web/20230810125239/https://www.youtube.com/watch?v=nCJ875PRdUI |archive-date=10. kolovoza 2023 |access-date=10. kolovoza 2021 |publisher=[[Expressen]] YouTube Channel}}</ref> Međutim, do [[2021.]] godine njegovo se znanje poboljšalo do razine na kojoj je bez poteškoća davao intervjue u cijelosti na švedskome, što je osobito bilo primijećeno nakon osvajanja olimpijskoga zlata u Tokiju.<ref>{{cite web |date=3. kolovoza 2021 |title=Duplantis efter OS-guldet – i intervju på svenska |url=https://www.youtube.com/watch?v=klJJopIMeuc |url-status=live |archive-url=https://web.archive.org/web/20221219161557/https://www.youtube.com/watch?v=klJJopIMeuc |archive-date=19. prosinca 2022 |access-date=10. kolovoza 2026 |publisher=[[Aftonbladet]] official Youtube channel |language=sv}}</ref> Duplantis je prije toga isticao da mu je napredovanje u švedskome bilo ponešto otežano time što većina Šveđana izvrsno poznaje engleski jezik, pa su izvorni govornici radije razgovarali s njime na engleskome.<ref>{{cite news |last1=Hammarkrantz |first1=Oskar |date=18 September 2020 |title=Duplantis: 'Blir mycket mer igenkänd här än i USA' |url=https://www.svd.se/armand-duplantis-jag-blir-mycket-mer-igenkand-har-an-i-usa |url-status=live |archive-url=https://web.archive.org/web/20211209023227/https://www.svd.se/armand-duplantis-jag-blir-mycket-mer-igenkand-har-an-i-usa |archive-date=9. prosinca 2021 |access-date=10. kolovoza 2026 |newspaper=[[Svenska Dagbladet]] |language=sv}}</ref> [[File:Dalahästen i Avesta 03.jpg|thumb|Letvica u blizini [[Dala konj|dala-konja]] u [[Švedska|švedskome]] mjestu [[Avesta (grad)|Avesti]] podigne se svaki put kada Duplantis obori svjetski rekord (''fotografirano u [[Travanj|travnju]] [[2024.]] godine'').]] Kako bi si priskrbio idealne klimatske uvjete za treniranje tijekom cijele godine, Duplantis je obično provodio zime u [[Louisiana|Louisiani]], a ljeta u [[Uppsala|Uppsali]]. U [[Avesta (grad)|Avesti]], mjestu gdje je Duplantisova majka odrasla, letvica nalik na onu u skoku s motkom podigne se u blizini enormne skuplture [[dala konj|dala-konja]] s rezultatom svakoga novog Duplantisova svjetskog rekorda. Kada je Duplantis prvi put čuo za to, briznuo je u plač od sreće jer je tada postao još svjesniji veličine onoga što je postigao.<ref>{{cite web |last=Ottosson |first=Stefan |date=16. prosinca 2020. |title=Armand Duplantis kunde inte hålla tillbaka tårarna – efter svenska hyllningen: "Bröt ihop när jag såg det" |url=https://www.sportbibeln.se/friidrott/armand-duplantis-kunde-inte-halla-tillbaka-tararna-efter-svenska-hyllningen-jag-brot-ihop-nar-jag-sag-det/ |url-status=live |archive-url=https://web.archive.org/web/20210803162617/https://www.sportbibeln.se/friidrott/armand-duplantis-kunde-inte-halla-tillbaka-tararna-efter-svenska-hyllningen-jag-brot-ihop-nar-jag-sag-det/ |archive-date=3. kolovoza 2021 |access-date=10. kolovoza 2021 |publisher=Sportbibeln |language=sv}}</ref> U [[listopad]]u [[2025.]] godine [[Zračna luka Stockholm-Arlanda]] dodala je Duplantisa svojoj galeriji portreta "Welcome to my hometown" ([[srpskohrvatski jezik|sh.]] 'Dobro došli u moj rodni grad'), koja postoji još od [[2005.]] godine u dijelu za prikupljanje prtljage. Galerija odaje počast osobama koje su svojim iznimnim doprinosima obilježile regije [[Stockholm]]a i [[Uppsala|Uppsale]] primjerice u sportu, kulturi, znanosti, gospodarstvu i drugim područjima.<ref>{{Cite web |last=Orban |first=André |date=14. listopada 2025. |title=World record holder Armand Duplantis joins “Welcome to my hometown” gallery at Stockholm Arlanda Airport |url=https://www.aviation24.be/airports/stockholm-arlanda-arn/world-record-holder-armand-duplantis-joins-welcome-to-my-hometown-gallery-at-stockholm-arlanda-airport/ |access-date=10. kolovoza 2025 |website=Aviation24.be |language=en-GB}}</ref> [[File:Guests at the 2026 Met Gala 442 (Armand Duplantis and Desiré Inglander).jpg|thumb|Duplantis i Inglander na [[Met Gala|Met Gali]] [[2026.]] godine.]] Duplantis se oženio švedskim modelom i kreatoricom sadržaja Desiré Inglander [[2026.]] godine.<ref>{{Cite news |last=Landén |first=Petter |last2=Thunborg |first2=Peter |date=20. ožujka 2026. |title=Armand och Desiré Duplantis har gift sig i hemlighet |url=https://www.expressen.se/sport/friidrott/armand-och-desire-duplantis-har-gift-sig-i-hemlighet/ |access-date=10. kolovoza 2026 |work=[[Expressen]] |language=Swedish}}</ref> Par se upoznao u Švedskoj [[2020.]] godine na jednoj zabavi sredinom ljeta, a Duplantis je zaprosio Inglander [[2024.]] godine za vrijeme snimanja za ''[[Vogue Scandinavia]]'' u [[New York]]u.<ref>{{Cite news |date=11. listopada 2024 |title=Olympic Champion Mondo Duplantis and Desiré Inglander Announce Their Engagement |url=https://www.vogue.com/article/mondo-duplantis-desire-inglander-engaged |work=Vogue}}</ref> Nakon vjenčanja Duplantis je prodao svoj stan u Stockholmu i preselio se u [[Monako]], a dotada je živio u [[SAD|Sjedinjenim Američkim Državama]] i Švedskoj.<ref>{{Cite web |last=AFP |date=7. svibnja 2025.|title=Duplantis promises new home Monaco a world record |url=https://www.freemalaysiatoday.com/category/sports/2026/05/08/duplantis-promises-new-home-monaco-a-world-record |access-date=10. kolovoza 2026 |website=Free Malaysia Today {{!}} FMT |language=en}}</ref> Duplantis je objavio svoj prvi singl "[[Bop (pjesma, Mondo)|Bop]]" pod imenom Mondo [[28. veljače]] [[2025.]] godine, a napisao ga je s Emilom Bergom i Rasmusom Wahlbergom, kao i ostalih 30-ak pjesama.<ref>{{Cite web|url=https://www.sverigesradio.se/artikel/duplantis-ovantade-drag-sa-later-nya-karriaren|title=Duplantis oväntade drag – så låter nya karriären|date=25 February 2025|language=sv|publisher=[[Sveriges Radio]]|access-date=10. kolovoza 2026}}</ref><ref name="vibes">{{Cite web|url=https://www.svt.se/kultur/armand-duplantis-slapper-nya-laten-bop-nervost|title=Armand Duplantis om nya låten "Bop": "Den är vibes och kul"|date=28. veljače 2025.|language=sv|first=Moa|last=Lindstedt|publisher=[[Sveriges Television]]|access-date=10. kolovoza 2026}}</ref><ref>{{Cite web|url=https://www.sverigesradio.se/artikel/stavhopparen-armand-duplantis-debuterar-som-artist|title=Stavhopparen Armand Duplantis debuterar som artist: "Lite nervöst"|date=28. veljače 2025|language=sv|publisher=[[Sveriges Radio]]|access-date=10. kolovoza 2026}}</ref> Njegov je debi zauzeo 31. mjesto na švedskoj listi singlova.<ref>{{Cite web|url=https://sverigetopplistan.se/chart/41/?dspy=2025&dspp=10|title=Veckolista Singlar, vecka 10|publisher=[[Sverigetopplistan]]|language=sv|access-date=10. ožujka 2026}}</ref> Nakon njega objavio je niz drugih singlova poput pjesme "4L" u [[lipanj|lipnju]] [[2025.]], "Feelin' Myself" u [[veljača|veljači]] [[2026.]] i "Location" u [[travanj|travnju]] 2026. godine.<ref>{{Cite web |date=14. lipnja 2025 |title=Armand Duplantis to Release Love-Driven Single "4L" {{!}} Sweden Herald |url=https://swedenherald.com/article/armand-duplantis-to-release-new-music-this-month |access-date=10. kolovoza 2026 |website=Sweden Herald |language=en}}</ref><ref>{{Cite web |last=Nottingham |first=Juliet |date=3. lipnja 2026. |title=Mondo Duplantis reveals his ultimate ambition: a Grammy |url=https://www.olympics.com/en/news/mondo-duplantis-reveals-ultimate-ambition-grammy |access-date=10. lipnja 2026 |website=Olympics.com}}</ref> U [[ožujak|ožujku]] 2026. godine [[World Athletics]] angažirao je Duplantisa da stvori službenu himnu za novo prvenstvo u atletici, odnosno [[World Athletics Ultimate Championship]], čije će se prvo izdanje održati iste godine.<ref>{{Cite news |date=23. ožujka 2026 |title=From world records to world anthems, new creative jump for Duplantis |url=https://www.straitstimes.com/sport/from-world-records-to-world-anthems-new-creative-jump-for-duplantis |access-date=10. kolovoza 2026 |work=The Straits Times |language=en |issn=0585-3923}}</ref> == Postignuća == Podatci u nastavku preuzeti su sa službene mrežne stranice [[World Athletics]]a.<ref name="WAprofile" /> === Međunarodna natjecanja === {| class="wikitable sortable plainrowheaders""max-width:40em;" !scope="col"| Godina !scope="col"| Natjecanje !scope="col"| Mjesto !scope="col"| Plasman !scope="col"| Rezultat !scope="col"| Bilješka |- |align="center"|[[2015.]] |[[Svjetsko prvenstvo u atletici (U18) 2015.|Svjetsko prvenstvo (U18)]] |{{flagicon|COL}} [[Cali]] |style="text-align: center"bgcolor=gold|1. mjesto |align="center"|5,30 m |align="center"|CR<ref name=":25"/> |- |align="center"|[[2016.]] |[[Svjetsko prvenstvo u atletici (U20) 2016.|Svjetsko prvenstvo (U20)]] |{{flagicon|POL}} [[Bydgoszcz]] |style="text-align: center"bgcolor=cc9966|3. mjesto |align="center"|5,45 m |align="center"|<ref>{{Cite web |title=Report: men's pole vault – IAAF World U20 Championships Bydgoszcz 2016 |url=https://worldathletics.org/news/report/world-u20-championships-men-pole-vault |access-date=10. kolovoza 2026 |website=worldathletics.org}}</ref> |- |style="text-align: center"rowspan=2|[[2017.]] |[[Europsko prvenstvo u atletici (U20) 2017.|Europsko prvenstvo (U20)]] |{{flagicon|ITA}} [[Grosseto]] |style="text-align: center"bgcolor=gold|1. mjesto |align="center"|5,65 m |align="center"|CR<ref name=":39" /> |- |[[Svjetsko prvenstvo u atletici 2017.|Svjetsko prvenstvo]] |{{flagicon|UK}} [[London]] |align="center"|9. mjesto |align="center"|5,50 m |align="center"|<ref>{{Cite web |title=Report: men's pole vault final – IAAF World Championships London 2017 {{!}} REPORT {{!}} World Athletics |url=https://worldathletics.org/news/report/mens-pole-vault-final-world-championships-lon |access-date=10. kolovoza 2026 |website=worldathletics.org}}</ref> |- |style="text-align: center"rowspan=3|[[2018.]] |[[Svjetsko dvoransko prvenstvo u atletici 2018.|Svjetsko dvoransko prvenstvo]] |{{flagicon|UK}} [[Birmingham]] |align="center"|7. mjesto |align="center"|5,70 m i |align="center"|<ref>{{Cite web|url=https://media.aws.iaaf.org/competitiondocuments/pdf/6019/AT-PV-M-f----.RS6.pdf?|title=Final results|access-date=10. kolovoza 2026}}</ref> |- |[[Svjetsko prvenstvo u atletici (U20) 2018.|Svjetsko prvenstvo (U20)]] |{{flagicon|FIN}} [[Tampere]] |style="text-align: center"bgcolor=gold|1. mjesto |align="center"|5,82 m |align="center"|CR<ref name=":45"/> |- |[[Europsko prvenstvo u atletici 2018.|Europsko prvenstvo]] |{{flagicon|GER}} [[Berlin]] |style="text-align: center"bgcolor=gold|1. mjesto |align="center"|6,05 m |align="center"|CR WU20R<ref name=":47"/> |- |align="center"|[[2019.]] |[[Svjetsko prvenstvo u atletici 2019.|Svjetsko prvenstvo]] |{{flagicon|Katar}} [[Doha]] |style="text-align: center"bgcolor=silver|2. mjesto |align="center"|5,97 m |align="center"|<ref name=":50"/> |- |style="text-align: center"rowspan=2|[[2021.]] |[[Europsko dvoransko prvenstvo u atletici 2018.|Europsko dvoransko prvenstvo]] |{{flagicon|POL}} [[Toruń]] |style="text-align: center"bgcolor=gold|1. mjesto |align="center"|6,05 m i |align="center"|CR<ref name=":55"/> |- |[[Ljetne olimpijske igre 2020.|Olimpijske igre]] |{{flagicon|Japan}} [[Tokio]] |style="text-align: center"bgcolor=gold|1. mjesto |align="center"|6,02 m |align="center"|<ref>Nakon što je osigurao zlato, sva je tri puta bezuspješno pokušao preskočiti 6,19 metara za postavljanje novoga svjetskog rekorda. Vidi {{Cite web |date=3. kolovoza 2021 |title=Mondo Duplantis fails to break world record but strolls to pole-vault gold |url=http://www.theguardian.com/sport/2021/aug/03/mondo-duplantis-fails-to-break-world-record-but-strolls-to-pole-vault-gold|access-date=10. kolovoza 2026 |website=The Guardian |language=engl.|archive-date=3. veljače 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20230203020710/https://www.theguardian.com/sport/2021/aug/03/mondo-duplantis-fails-to-break-world-record-but-strolls-to-pole-vault-gold|url-status=live}}</ref> |- |style="text-align: center"rowspan=3|[[2022.]] |[[Svjetsko dvoransko prvenstvo u atletici 2022.|Svjetsko dvoransko prvenstvo]] |{{flagicon|SRB}} [[Beograd]] |style="text-align: center"bgcolor=gold|1. mjesto |align="center"|6,20 m i |align="center"|WR CR<ref name=":69"/> |- |[[Svjetsko prvenstvo u atletici 2022.|Svjetsko prvenstvo]] |{{flagicon|USA}} [[Eugene, Oregon]] |style="text-align: center"bgcolor=gold|1. mjesto |align="center"|6,21 m |align="center"|WR CR<ref name=":71"/> |- |[[Europsko prvenstvo u atletici 2022.|Europsko prvenstvo]] |{{flagicon|GER}} [[München]] |style="text-align: center"bgcolor=gold|1. mjesto |align="center"|6,06 m |align="center"|CR<ref name=":74"/> |- |align="center"|[[2023.]] |[[Svjetsko prvenstvo u atletici 2023.|Svjetsko prvenstvo]] |{{flagicon|Mađarska}} [[Budimpešta]] |style="text-align: center"bgcolor=gold|1. mjesto |align="center"|6,10 m |align="center"|<ref name=":80"/> |- |style="text-align: center"rowspan=3|[[2024.]] |[[Svjetsko dvoransko prvenstvo u atletici 2024.|Svjetsko dvoransko prvenstvo]] |{{flagicon|UK}} [[Glasgow]] |style="text-align: center"bgcolor=gold|1. mjesto |align="center"|6,05 m i |align="center"|<ref name=":83"/> |- |[[Europsko prvenstvo u atletici 2024.|Europsko prvenstvo]] |{{flagicon|ITA}} [[Rim]] |style="text-align: center"bgcolor=gold|1. mjesto |align="center"|6,10 m |align="center"|CR<ref name=":89"/> |- |[[Ljetne olimpijske igre 2024.|Olimpijske igre]] |{{flagicon|Francuska}} [[Pariz]] |style="text-align: center"bgcolor=gold|1. mjesto |align="center"|6,25 m |align="center"|WR OR<ref name=":90"/> |- |style="text-align: center"rowspan=2|[[2025.]] |[[Svjetsko dvoransko prvenstvo u atletici 2025.|Svjetsko dvoransko prvenstvo]] |{{flagicon|CHN}} [[Nanjing]] |style="text-align: center"bgcolor=gold|1. mjesto |align="center"|6,15 m i |align="center"|<ref>{{Cite web |last=Mills |first=Steven |date=22. ožujka 2025. |title=Duplantis vaults to a hat-trick of world indoor titles in Nanjing |url=https://www.european-athletics.com/home/news/duplantis-vaults-to-a-hat-trick-of-world-indoor-titles-in-nanjing |access-date=10. kolovoza 2026 |website=www.european-athletics.com |language=en}}</ref> |- |[[Svjetsko prvenstvo u atletici 2025.|Svjetsko prvenstvo]] |{{flagicon|JAP}} [[Tokio]] |style="text-align: center"bgcolor=gold|1. mjesto |align="center"|6,30 m |align="center"|WR CR |- |style="text-align: center"rowspan=2|[[2026.]] |[[Svjetsko dvoransko prvenstvo u atletici 2026.|Svjetsko prvenstvo]] |{{flagicon|POL}} [[Toruń]] |style="text-align: center"bgcolor=gold|1. mjesto |align="center"|6,25 m i |align="center"|CR |- |[[Europsko prvenstvo u atletici 2026.|Europsko prvenstvo]] |{{flagicon|UK}} [[Birmingham]] |style="text-align: center"bgcolor=gold|1. mjesto |align="center"|6,15 m |align="center"|CR |} '''Legenda:''' {{small| : CR označuje rekord prvenstva. : WU20R označuje svjetski rekord u kategoriji mlađih od 20 godina. : WR označuje svjetski rekord. : OR označuje olimpijski rekord. : i označuje rezultat postignut u dvorani. }}</div> === Dijamantna liga === {| class="wikitable" width="80%" style="text-align:center" ! rowspan="2"|Miting !! colspan="17"| Godina nastupa |- ! [[2017.]] !! [[2018.]] !! [[2019.]] !! [[2021.]] !! [[2022.]] !! [[2023.]] !! [[2024.]] !! [[2025.]] !! [[2026.]] |- |align=left|{{nowrap|[[Athletissima]]}}<br>{{small|{{nowrap|{{flagicon|SUI}} [[Lausanne]]}}}} | align="center"|{{nowrap|4.}}<br>{{small|{{nowrap|5,73 m}}}} | | align="center" bgcolor="#cc9966"|{{nowrap|3.}}<br>{{small|{{nowrap|5,81 m}}}} | align="center"|{{nowrap|4.}}<br>{{small|{{nowrap|5,62 m}}}} | | | align="center" bgcolor="gold"|{{nowrap|'''1.'''}}<br>{{small|{{nowrap|6,15 m}}}} | | align="center" bgcolor="gold"|{{nowrap|'''1.'''}}<br>{{small|{{nowrap|6,21 m}}}} |- |align=left|{{nowrap|[[BAUHAUS-galan]]}}<br>{{small|{{nowrap|{{flagicon|SWE}} [[Stockholm]]}}}} | | align="center" bgcolor="gold"|{{nowrap|'''1.'''}}<br>{{small|{{nowrap|5,86 m}}}} | | align="center" bgcolor="gold"|{{nowrap|'''1.'''}}<br>{{small|{{nowrap|6,02 m}}}} | align="center" bgcolor="gold"|{{nowrap|'''1.'''}}<br>{{small|{{nowrap|6,16 m}}}} | align="center" bgcolor="gold"|{{nowrap|'''1.'''}}<br>{{small|{{nowrap|6,05 m}}}} | align="center" bgcolor="gold"|{{nowrap|'''1.'''}}<br>{{small|{{nowrap|6,00 m}}}} | align="center" bgcolor="gold"|{{nowrap|'''1.'''}}<br>{{small|{{nowrap|6,28 m (WR)}}}} | align="center" bgcolor="gold"|{{nowrap|'''1.'''}}<br>{{small|{{nowrap|5,80 m}}}} |- |align=left|{{nowrap|[[Bislett Games]]}}<br>{{small|{{nowrap|{{flagicon|NOR}} [[Oslo]]}}}} | | | align="center"|{{nowrap|4.}}<br>{{small|{{nowrap|5,81 m}}}} | align="center" bgcolor="gold"|{{nowrap|'''1.'''}}<br>{{small|{{nowrap|6,01 m}}}} | align="center" bgcolor="gold"|{{nowrap|'''1.'''}}<br>{{small|{{nowrap|6,02 m}}}} | align="center" bgcolor="gold"|{{nowrap|'''1.'''}}<br>{{small|{{nowrap|6,01 m}}}} | | align="center" bgcolor="gold"|{{nowrap|'''1.'''}}<br>{{small|{{nowrap|6,15 m}}}} | |- |align=left|{{nowrap|[[Herculis]]}}<br>{{small|{{nowrap|{{flagicon|MON}} [[Monako]]}}}} | | | align="center" bgcolor="silver"|{{nowrap|2.}}<br>{{small|{{nowrap|5,92 m}}}} | | | align="center"|{{nowrap|4.}}<br>{{small|{{nowrap|5,72 m}}}} | | align="center" bgcolor="gold"|{{nowrap|'''1.'''}}<br>{{small|{{nowrap|6,05 m}}}} | align="center" bgcolor="gold"|{{nowrap|'''1.'''}}<br>{{small|{{nowrap|6,07 m}}}} |- |align=left|{{nowrap|[[London Grand Prix]]}}<br>{{small|{{nowrap|{{flagicon|GBR}} [[London]]}}}} | | align="center" bgcolor="#cc9966"|{{nowrap|3.}}<br>{{small|{{nowrap|5,81 m}}}} | | | | | | align="center" bgcolor="silver"|{{nowrap|2.}}<br>{{small|{{nowrap|5,95 m}}}} |- |align=left|{{nowrap|[[Memorijal Kamila Skolimowska]]}}<br>{{small|{{nowrap|{{flagicon|POL}} [[Chorzów]]}}}} | | | | | | align="center" bgcolor="gold"|{{nowrap|'''1.'''}}<br>{{small|{{nowrap|6,01 m}}}} | align="center" bgcolor="gold"|{{nowrap|'''1.'''}}<br>{{small|{{nowrap|6,26 m (WR)}}}} | align="center" bgcolor="gold"|{{nowrap|'''1.'''}}<br>{{small|{{nowrap|6,10 m}}}} | align="center" bgcolor="gold"|{{nowrap|'''1.'''}}<br>{{small|{{nowrap|6,20 m}}}} |- |align=left|{{nowrap|[[Memorijal Van Damme]]}}<br>{{small|{{nowrap|{{flagicon|BEL}} [[Bruxelles]]}}}} | | align="center"|{{nowrap|7.}}<br>{{small|{{nowrap|5,68 m}}}} | | align="center" bgcolor="gold"|{{nowrap|'''1.'''}}<br>{{small|{{nowrap|6,05 m}}}} | align="center" bgcolor="silver"|{{nowrap|2.}}<br>{{small|{{nowrap|5,81 m}}}} | align="center" bgcolor="gold"|{{nowrap|'''1.'''}}<br>{{small|{{nowrap|6,10 m}}}} | align="center" bgcolor="gold"|{{nowrap|'''1.'''}}<br>{{small|{{nowrap|6,11 m}}}} | | |- |align=left|{{nowrap|[[Meeting de Paris]]}}<br>{{small|{{nowrap|{{flagicon|FRA}} [[Pariz]]}}}} | | align="center" bgcolor="silver"|{{nowrap|2.}}<br>{{small|{{nowrap|5,90 m}}}} | | align="center" bgcolor="gold"|{{nowrap|'''1.'''}}<br>{{small|{{nowrap|6,01 m}}}} | | | align="center" bgcolor="gold"|{{nowrap|'''1.'''}}<br>{{small|{{nowrap|6,00 m}}}} | | align="center" bgcolor="gold"|{{nowrap|'''1.'''}}<br>{{small|{{nowrap|6,13 m}}}} |- |align=left|{{nowrap|[[Müller Grand Prix]]}}<br>{{small|{{nowrap|{{flagicon|GBR}} [[Gateshead]]}}}} | | | | align="center" bgcolor="silver"|{{nowrap|2.}}<br>{{small|{{nowrap|5,55 m}}}} | | | | | |- |align=left|{{nowrap|[[Miting u Dohi]]}}<br>{{small|{{nowrap|{{flagicon|QAT}} [[Doha]]}}}} | | | | | align="center" bgcolor="gold"|{{nowrap|'''1.'''}}<br>{{small|{{nowrap|6,02 m}}}} | | | |- |align=left|{{nowrap|[[Miting u Xiamenu]]}}<br>{{small|{{nowrap|{{flagicon|CHN}} [[Xiamen]]}}}} | | | | | | | align="center" bgcolor="gold"|{{nowrap|'''1.'''}}<br>{{small|{{nowrap|6,24 m (WR)}}}} | align="center" bgcolor="gold"|{{nowrap|'''1.'''}}<br>{{small|{{nowrap|5,92 m}}}} | |- |align=left|{{nowrap|[[Miting u Shaoxingu]]}}<br>{{small|{{nowrap|{{flagicon|CHN}} [[Shaoxing]]}}}} | | | | | | | | | align="center" bgcolor="gold"|{{nowrap|'''1.'''}}<br> {{small|{{nowrap|6,12 m}}}} |- |align=left|{{nowrap|[[Prefontaine Classic]]}}<br>{{small|{{nowrap|{{flagicon|USA}} [[Eugene, Oregon]]}}}} | align="center"|{{nowrap|4.}}<br>{{small|{{nowrap|5,71 m}}}} | | align="center" bgcolor="gold"|{{nowrap|'''1.'''}}<br>{{small|{{nowrap|5,93 m}}}} | | align="center" bgcolor="gold"|{{nowrap|'''1.'''}}<br>{{small|{{nowrap|5,91 m}}}} | align="center" bgcolor="gold"|{{nowrap|'''1.'''}}<br>{{small|{{nowrap|6,23 m (WR)}}}} | | | |- |align=left|{{nowrap|[[Weltklasse Zürich]]}}<br>{{small|{{nowrap|{{flagicon|SWI}} [[Zürich]], [[Švicarska]]}}}} | | | align="center" bgcolor="silver"|{{nowrap|2.}}<br>{{small|{{nowrap|5,82 m}}}} | align="center" bgcolor="gold"|{{nowrap|'''1.'''}}<br>{{small|{{nowrap|6,06 m}}}} | align="center" bgcolor="gold"|{{nowrap|'''1.'''}}<br>{{small|{{nowrap|6,07 m}}}} | align="center" bgcolor="gold"|{{nowrap|'''1.'''}}<br>{{small|{{nowrap|6,00 m}}}} | | align="center" bgcolor="gold"|{{nowrap|'''1.'''}}<br>{{small|{{nowrap|6,00 m}}}} | |- |align=left|{{nowrap|[[Yangtze Delta Athletics Diamond Gala]]}}<br>{{small|{{nowrap|{{flagicon|CHN}} [[Suzhou]], [[Kina]]}}}} | | | | | | | align="center" bgcolor="gold"|{{nowrap|'''1.'''}}<br>{{small|{{nowrap|6,00 m}}}} | align="center" bgcolor="gold"|{{nowrap|'''1.'''}}<br>{{small|{{nowrap|6,12 m}}}} | |- ! Ukupno !! !! !! !! [[File:Diamond blue.svg|24px]] !! [[File:Diamond blue.svg|24px]] !! [[File:Diamond blue.svg|24px]] !! [[File:Diamond blue.svg|24px]] !! [[File:Diamond blue.svg|24px]] !! {{TBD}} |} == Napomene == {{notelist}} == Reference == {{reflist}} == Vanjske veze == {{commonscat}} * [https://worldathletics.org/athletes/-/14679502 Armand Duplantis] na [[World Athletics]] * [https://www.european-athletics.com/historical-data/athletes/-/14679502 Armand Duplantis] na [[European Athletics]] * [https://www.diamondleague.com/athlete/14679502 Armand Duplantis] na [[Dijamantna liga|Diamond League]] * [https://www.olympics.com/en/athletes/armand-duplantis Armand Duplantis] na [[Međunarodni olimpijski odbor|Olympics.com]] * [https://sok.se/idrottare/idrottare/a/armand-duplantis.html Armand Duplantis] na [[Švedski olimpijski odbor|Sveriges Olympiska Kommitté]] * [https://www.olympedia.org/athletes/146747 Armand Duplantis] na [[Olympedia|Olympediji]] *[https://intersportstats.com/athletes/3000046184 Armand Duplantis] na InterSportStats cece4f276xotehdqzrwmnida57uiyeu 42681235 42681233 2026-08-26T11:32:31Z Ekvatarina 270952 42681235 wikitext text/x-wiki {{Infokutija sportista |ime = Armand Duplantis |headercolor = lightsteelblue |slika = Armand Duplantis(cropped) Budapest 2023.jpg |nadimci = Mondo |puno_ime = Armand Gustav Duplantis |datum_rođenja = [[10. studenoga]] [[1999.]] |mjesto_rođenja = {{flagicon|SAD}} [[Lafayette, Louisiana]], [[SAD]]|država = {{flagicon|Švedska}} [[Švedska]] |nacionalnost = {{flagicon|Švedska}} [[Švedska|Šveđanin]]<br> {{flagicon|SAD}} [[SAD|Amerikanac]] |sport = [[atletika]] |discipline = [[skok s motkom]] |visina = 1,81 m<ref name="Paris 2024 DUPLANTIS">{{cite web |url=https://olympics.com/en/paris-2024/athlete/armand-duplantis_1569203 |title=DUPLANTIS Armand |work=[[Ljetne olimpijske igre 2024.|Paris 2024 Olympics]] |access-date=20. ožujka 2026. |archive-date=23. kolovoza 2024 |archive-url=https://web.archive.org/web/20240823034124/https://olympics.com/en/paris-2024/athlete/armand-duplantis_1569203 |url-status=dead }}</ref> |treneri = Greg i Helena Duplantis<ref name="Paris 2024 DUPLANTIS"/> |klub = [[Upsala IF]]<ref name="Paris 2024 DUPLANTIS"/> |or= 6,31 m '''WR''' ([[skok s motkom]])<br>10,37 s ([[Trka na 100 metara|100 m]])<ref name="worldathletics.org DUPLANTIS"/> |medalje = {{Medalje sport | [[Atletika]]: [[Skok s motkom]]}} {{MedalCountry|{{flagcountry|Švedska}}}} {{MedaljeNatjecanje|oi}} {{Medalje zlato | [[Olimpijada 2020|Tokio 2020.]] | skok s motkom}} {{Medalje zlato | [[Olimpijada 2024|Pariz 2024.]] | skok s motkom}} {{MedaljeNatjecanje|[[Svjetska prvenstva u atletici|Svjetska prvenstva]]}} {{Medalje zlato | [[Svjetsko prvenstvo u atletici 2022.|Eugene 2022.]] | skok s motkom}} {{Medalje zlato | [[Svjetsko prvenstvo u atletici 2023.|Budimpešta 2023.]] | skok s motkom}} {{Medalje zlato | [[Svjetsko prvenstvo u atletici 2025.|Tokio 2025.]] | skok s motkom}} {{Medalje srebro | [[Svjetsko prvenstvo u atletici 2019.|Doha 2019.]] | skok s motkom}} {{MedaljeNatjecanje|Dijamantna liga}} {{Medalje zlato | [[2021.]] | skok s motkom}} {{Medalje zlato | [[2022.]] | skok s motkom}} {{Medalje zlato | [[2023.]] | skok s motkom}} {{Medalje zlato | [[2024.]] | skok s motkom}} {{Medalje zlato | [[2025.]] | skok s motkom}} {{MedaljeNatjecanje|Svjetska dvoranska prvenstva}} {{Medalje zlato | Beograd 2022.| skok s motkom}} {{Medalje zlato | Glasgow 2024.| skok s motkom}} {{Medalje zlato | Nanjing 2025.| skok s motkom}} {{Medalje zlato | Toruń 2026.| skok s motkom}} {{MedaljeNatjecanje|[[Europska prvenstva u atletici|Europska prvenstva]]}} {{Medalje zlato | [[Europsko prvenstvo u atletici 2018.|Berlin 2018.]]| skok s motkom}} {{Medalje zlato | [[Europsko prvenstvo u atletici 2022.|München 2022.]]| skok s motkom}} {{Medalje zlato | [[Europsko prvenstvo u atletici 2024.|Rim 2024.]]| skok s motkom}} {{Medalje zlato | [[Europsko prvenstvo u atletici 2026.|Birmingham 2026.]]| skok s motkom}} {{MedaljeNatjecanje|Europska dvoranska prvenstva}} {{Medalje zlato | Toruń 2021.| skok s motkom}} {{MedaljeNatjecanje|Svjetska juniorska prvenstva}} {{Medalje zlato | Tampere 2018.| skok s motkom}} {{Medalje bronca | Bydgoszcz 2016.| skok s motkom}} {{MedaljeNatjecanje|Europska juniorska prvenstva}} {{Medalje zlato | Grosseto 2017.| skok s motkom}} {{MedaljeNatjecanje|Svjetska prvenstva za mlađe juniore}} {{Medalje zlato | Cali 2015.| skok s motkom}} |supružnici = Desiré Duplantis (r. Inglander)<br>(2026. – ''danas'')}} '''Armand Gustav Duplantis''' ([[Lafayette, Louisiana]], [[10. studenoga]] [[1999.]]), poznat kao '''Mondo''', [[Švedska|švedsko]]-[[SAD|američki]] je [[Skok s motkom|skakač s motkom]]. Svjetski je rekorder (6,31 m), dvostruki olimpijski pobjednik, četverostruki svjetski dvoranski prvak i trostruki osvajač svjetskih prvenstava na otvorenome. Pet puta osvojio je i [[Dijamantna liga|Dijamantnu ligu]].<ref name="worldathletics.org DUPLANTIS">{{cite web |url= https://worldathletics.org/athletes/sweden/armand-duplantis-14679502 |title=Armand DUPLANTIS|work=worldathletics.org |access-date=20. ožujka 2026.}}</ref> Svoje svjetske uspjehe postiže još od 15. godine, kada je osvojio [[Svjetsko prvenstvo za mlađe juniore u atletici 2015.|Svjetsko prvenstvo za mlađe juniore]] [[2015.]] godine. Od tada je osvojio niz ostalih prestižnih titula, uključujući i prva mjesta, čime je postao jedan od rijetkih sportaša koji je osvojio svjetska prvenstva u atletici kao mlađi junior, junior i senior.<ref name=":4">{{Cite news |last=Fameso |first=Funmilayo |date=28. kolovoza 2024.|title=Usain Bolt of Pole Vaulting: 9 fascinating things about the GOAT of athletics with TEN world records |url=https://www.pulsesports.co.ke/athletics/story/usain-bolt-of-pole-vaulting-9-fascinating-things-about-the-goat-of-athletics-with-ten-world-records-2024082807152685975 |work=Pulse Sports |access-date=27. ožujka 2026.}}</ref> Duplantis je i četverostruki europski prvak. Svoju je prvu europsku titulu osvojio [[2018.]] godine, kada je postavio trenutačni svjetski rekord za mlađe od 20 godina, a zatim [[2022.]], [[2024.]] i [[2026.]] godine. Godine 2018. bio je proglašen europskom i svjetskom atletskom zvijezdom u usponu, a dvije godine kasnije najboljim svjetskim atletičarom. Svoje je prvo europsko dvoransko zlato osvojio [[2021.]] godine, iste godine kada je na [[Olimpijada 2020.|Olimpijskim igrama u Tokiju]] prvi put postao olimpijski prvak. Sljedeće je sezone oborio svjetski rekord tri puta, osvojio naslove svjetskoga prvaka i na otvorenome i u dvorani, postao europski prvak i osvajač [[Dijamantna liga|Dijamantne lige]], a konačno i preskočio šest ili više metara 22 puta;<ref name=":20">{{Cite web |date=16. lipnja 2025 |title=Mondo's 14th world record: what's fuelling this streak? |url=https://www.redbull.com/se-en/armand-duplantis-pole-vaulter-personal-life-portrait |access-date=27. ožujka 2026.|website=Red Bull}}</ref> na temelju svega toga bio je proglašen najboljim i europskim i svjetskim atletičarom godine. Nakon toga nastavio je obarati vlastite svjetske rekorde više puta godišnje: [[2023.]] godine dva puta, [[2024.]] tri puta, od kojih je jedan bio na [[Ljetne olimpijske igre 2024.|Olimpijskim igrama u Parizu]], a [[2025.]] godine četiri puta. Bio je proglašen najboljim atletičarom godine četiri puta dosada (2020., 2022., 2023. i 2025. godine), a osvojio je nagradu [[Laureus (nagrada)|Laureus]] 2025. godine.<ref name=":20"/> Pobijedivši u pet uzastopnih finala natjecanja, u razdoblju od 2021. do 2025. godine, Duplantis je također postao peterostruki osvajač Dijamantne lige. Duplantis je na natjecanjima preskočio šest ili više metara najviše puta u povijesti atletike,<ref name=":20"/> a ukupno je postavio 15 svjetskih rekorda.<ref name=":22">{{Cite web |title=World Record Progression of Pole Vault|url=https://worldathletics.org/records/by-progression/15143?type=1 |access-date=3. svibnja 2026. |work=[[World Athletics]]}}</ref> Nakon što je [[Renaud Lavillenie]] [[2014.]] godine preskočio 6,16 metara, Duplantis se javio kao sljedeći svjetski rekorder 2020. godine, kada je preskočio 6,17 metara. Od te je preskočene visine bio jedini koji je postavljao nove svjetske rekorde sve do svoga najnovijega, odnosno onoga od 6,31 metra iz [[2026.]] godine. Od listopada 2025. godine preskakao je šest ili više metara tijekom osam uzastopnih sezona, u ukupno 79 natjecanja, počevši od [[2018.]] godine, kada je preskočio 6,05 metara na [[Europsko prvenstvo u atletici 2018.|Europskome prvenstvu u Berlinu]]. Duplantis je jedan od samo četvorice skakača koji su preskočili 6,10 metara ili više; ostali su [[Emmanouil Karalis]], Renauld Lavillenie i [[Sergej Bubka]].<ref>{{Cite web |date=29. srpnja 2025|title=Manolo Karalis Inches Closer to Pole Vault History |url=http://www.tovima.com/sports/manolo-karalis-inches-closer-to-pole-vault-history/ |access-date=3. svibnja 2026. |website=tovima.com}}</ref><ref>{{Cite web |last=Staff |date=1. ožujka 2026.|title=Emmanouil Karalis: Historic 6.17m vault, congratulations from Bubka |url=https://www.hellenic.news/en/article/sports/athletics/emmanoyil-karalis-istoriko-alma-sta-617m-ke-sygxaritiria-apo-mpoumpka |access-date=3. svibnja 2026.|website=Hellenic.News |language=en}}</ref> Prema statistici iz ožujka 2026. godine, tu je visinu svladao na 36 od ukupno 49 natjecanja na kojima je neki atletičar toliko preskočio:<ref>{{Cite news |last=Tharme |first=Liam |date=12. kolovoza 2025. |title=Mondo Duplantis sets 13th pole vault world record of his career, third of 2025 |url=https://www.nytimes.com/athletic/6549502/2025/08/12/mondo-duplantis-pole-vault-world-records/ |access-date=3. svibnja 2026.|work=The New York Times |issn=0362-4331}}</ref><ref>{{Cite web |date=1. ožujka 2026 |title=Emmanouil Karalis overtakes Renaud Lavillenie to become second highest pole vaulter in history behind Mondo Duplantis |url=https://www.olympics.com/en/news/athletics-emmanouil-karalis-overtakes-renaud-lavillenie-second-highest-pole-vaulter-history-mondo-duplantis |access-date=10. ožujka 2026|website=Olympics.com}}</ref> 24 puta na otvorenome i 12 puta u dvorani. Duplantis se naširoko smatra najboljim skakačem s motkom svih vremena.<ref name=":1">{{Cite news |last=Tharme |first=Liam |date=15. rujna 2025. |title=Mondo Duplantis, the making of a generational talent: 'It's like I'm a performing artist' |url=https://www.nytimes.com/athletic/6575839/2025/09/11/mondo-duplantis-profile-world-championships-tokyo-sweden/ |access-date=3. svibnja 2026. |work=The New York Times |issn=0362-4331}}</ref><ref>{{Cite web |last=Mull |first=Cory |title=Mondo Duplantis Breaks World Record For 14th Time, Earning Third World Pole Vault Title |url=https://www.forbes.com/sites/corymull/2025/09/15/mondo-duplantis-breaks-world-record-for-14th-time-earning-third-world-title/ |access-date=3. svibnja 2026.|website=Forbes}}</ref> == Rani život == Armand Gustav Duplantis<ref>{{Cite web |date=24. srpnja 2021 |title=Avslöjar Mondos okända mellannamn: "Ingen kallar mig något annat" |url=https://www.aftonbladet.se/sportbladet/a/4zgA9o/franska-avslojandet-mondos-okanda-mellannamn |access-date=7. svibnja 2026. |website=Aftonbladet}}</ref> rodio se [[10. studenoga]] [[1999.]] godine<ref name="WAprofile">{{cite web |title=Armand Duplantis – Athlete Profile |url=https://www.worldathletics.org/athletes/sweden/armand-duplantis-14679502 |website=[[World Athletics]] |access-date=7. svibnja 2026|archive-date=9. srpnja 2023 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230709231226/https://worldathletics.org/athletes/sweden/armand-duplantis-14679502 |url-status=live}}</ref> u sportskoj obitelji u [[Lafayette, Louisiana|Lafayetteu, Louisiani]].<ref name=":1" /> Njegov otac Greg, podrijetlom [[SAD|Amerikanac]], nekadašnji je skakač s motkom (osobni mu je rekord iznosio 5,80 metara), a majka Helena (rođena Hedlund), [[Švedska|Šveđanka]], bivša je [[Sedmoboj|sedmobojka]] i [[Odbojka|odbojkašica]].<ref name="advocate">{{cite news |newspaper=The Advocate|url=http://theadvocate.com/sports/acadianapreps/11646428-123/pole-vaulter-armand-duplantis-clearing |title=Pole vaulter Armand Duplantis clearing new heights |date=4. ožujka 2015. |access-date=7. svibnja 2026. |author=Raymond A. Partsch III |archive-date=16. veljače 2020 |archive-url=https://web.archive.org/web/20200216203953/https://www.theadvocate.com/acadiana/sports/high_schools/article_96588e5e-a358-5573-b046-415e9512c502.html |url-status=dead}}</ref> Duplantisu je [[Engleski jezik|engleski]] materinji jezik, a [[švedski]] je učio tijekom odrastanja,<ref>{{Cite web |last=Hendricks |first=Maggie |date=1. kolovoza 2024. |title=Paris 2024 athletics: Get to know Swedish star Mondo Duplantis |url=https://www.olympics.com/en/news/paris-2024-athletics-get-to-know-swedish-star-mondo-duplantis |access-date=7. svibnja 2026. |website=Olympics.com}}</ref><ref>{{Cite web |date=2. ožujka 2025|title=Mondo Duplantis shatters the pole vault record for an incredible 11th time |url=https://www.redbull.com/se-en/armand-duplantis-pole-vaulter-personal-life-portrait |access-date=7. svibnja 2026. |website=Red Bull}}</ref> osobito provodeći ljeta s djedom i bakom u Švedskoj.<ref>{{Cite web |date=7. ožujka 2022 |title=Duplantis pushed to heights by sibling rivalry and family coaching |url=https://www.france24.com/en/live-news/20220307-duplantis-pushed-to-heights-by-sibling-rivalry-and-family-coaching |access-date=7. svibnja 2026 |publisher=[[France 24]] |language=en}}</ref> Andreas i Antoine, njegova starija braća, te Johanna, mlađa sestra, također se bave sportom odmalena. Andreas je predstavljao Švedsku kao skakač s motkom na svjetskim juniorskim prvenstvima u atletici [[2009.]] i [[2012.]] godine, a Antoine je od istoga sporta odustao kako bi se bavio [[Bejzbol|bejzbolom]] u srednjoj školi. U tome je sportu brzo napredovao i postao je kapetan ekipe [[Državni univerzitet Louisiane|Državnoga sveučilišta Louisiane]] [[2019.]] godine, kada su postizali najveće uspjehe.<ref>{{Cite news |url=http://www.nola.com/lsu/index.ssf/2015/07/lsu_freshman_antoine_duplantis.html |title=LSU freshman Antoine Duplantis meshes strong mental approach with athleticism as he steps into a chance to compete |newspaper=NOLA.com |author=Randy Rosetta |date=13. srpnja 2015. |access-date=7. svibnja 2026. |archive-date=21. srpnja 2015 |archive-url=https://web.archive.org/web/20150721194028/http://www.nola.com/lsu/index.ssf/2015/07/lsu_freshman_antoine_duplantis.html |url-status=live}}</ref> Johanna se profesionalno bavi skokom s motkom i također predstavlja Švedsku na natjecanjima. Duplantis je završio srednju školu u Lafayetteu [[2018.]] godine, a potom je obrazovanje nastavio, poput svojih roditelja i starije braće, na Državnome sveučilištu Louisiane, ali od njega je odustao 2019. godine, nakon prve godine studija, kako bi se posvetio profesionalnoj karijeri.<ref>{{Cite web |last=@mondohoss600 |date=10. lipnja 2019. |title=Friendships and memories to last a lifetime. #foreverlsu #borntofly |url=https://x.com/mondohoss600/status/1138131078512816133 |access-date=7. svibnja 2026. |website=[[Twitter|X]]}}</ref> == Rana karijera == {{external media |float = left |topic = [[YouTube]] |video1 = [https://www.youtube.com/watch?v=guSvVZ-3BrM 2006–2016 world record progression] }} Duplantis se prvi put okušao u skoku s motkom kod kuće, u Lafayetteu, Louisiani, kada je imao četiri godine. Od tada je počeo u njemu uvelike napredovati.<ref name="split" /> Prvi je svjetski rekord u svojoj dobnoj kategoriji postavio sa sedam godina. Kada mu je bilo deset godina, preskočio je 3,86 metara, čime je oborio tadašnji svjetski rekord za tu dob, ali također za dob od 11 i 12 godina.<ref name="split">{{cite web |url=http://www.milesplit.com/articles/143231/national-freshman-pv-record-holder-armand-duplantis-wants-the-world |title=National freshman PV record holder Armand Duplantis wants the world |author=Johanna Gretschel |work=MileSplit United States |date=14. siječnja 2015. |access-date=8. svibnja 2026. |publisher=MileSplit |archive-date=25. listopada 2018 |archive-url=https://web.archive.org/web/20181025112924/http://www.milesplit.com/articles/143231/national-freshman-pv-record-holder-armand-duplantis-wants-the-world |url-status=live}}</ref><ref>{{cite web |url=http://www.maxpreps.com/news/dCOA-6WFEd-YiQAcxJSkrA/louisianas-10-year-old-pole-vault-prodigy.htm |title=Louisiana's 10-year-old pole vault prodigy |publisher=MaxPreps|author=Dave Krider |date=11. kolovoza 2010. |access-date=8. svibnja 2026. |archive-date=23. siječnja 2023 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230123113534/https://www.maxpreps.com/news/dCOA-6WFEd-YiQAcxJSkrA/louisianas-10-year-old-pole-vault-prodigy.htm |url-status=live}}</ref> Od srpnja [[2015.]] godine nositelj je svjetskih rekorda u svim dobnim kategorija od 7. do 12. godine; držao je i svjetski rekord za trinaestogodišnjake sve do svibnja 2015. godine.<ref name="split" /><ref>{{cite web |url=http://www.vg.no/sport/friidrett/paal-13-feiret-17-mai-som-verdensrekordholder-i-stav/a/23454003/ |title=Pål (13) feiret 17. mai som verdensrekordholder i stav |publisher=vg.no |date=18. svibnja 2015.|access-date=8. svibnja 2026 |author=Øystein Jarlsbo |work=VG |archive-date=22. srpnja 2015 |archive-url=https://web.archive.org/web/20150722113511/http://www.vg.no/sport/friidrett/paal-13-feiret-17-mai-som-verdensrekordholder-i-stav/a/23454003/ |url-status=live}}</ref> Duplantis je dobio nadimak Mondo ([[talijanski jezik|tal.]]: 'svijet') još kada je bio dječak, a dao mu ga je očev najbolji prijatelj, [[Italija|Talijan]] sa [[Sicilija|Sicilije]]. Prvo su ga zvali "Mondo Man", a nakon nekoga vremena ustalila se kraća verzija, "Mondo". Od tada ga je taj nadimak pratio cijeloga života, a pokazao se prikladnim s obzirom na njegovu kasniju svjetsku dominaciju i sve oborene rekorde u profesionalnoj sportskoj karijeri – čak je bio svojevrsni nagovještaj njegova uspjeha.<ref name=":4" /><ref>{{Cite news |last=Breskin |first=Billie Miro |date=7 June 2024 |title=5 things you didn't know about Mondo Duplantis |url=https://www.voguescandinavia.com/articles/5-things-you-didnt-know-about-mondo-duplantis |archive-url=https://web.archive.org/web/20240806203734/https://www.voguescandinavia.com/articles/5-things-you-didnt-know-about-mondo-duplantis |url-status=dead |archive-date=6 August 2024 |access-date=31 October 2024 |work=Vogue Scandinavia}}</ref> === 2015. – 2016: Svjetski prvak i švedski predstavnik (U18) === U prvome razredu srednje škole, odnosno [[2015.]] godine, postavio je državne rekorde za brucoše i na otvorenome i u dvorani te je osvojio nagradu za najboljega srednjoškolskog sportaša godine.<ref>{{Cite web |date=10. srpnja 2015 |title=Lafayette High pole vaulter Armand Duplantis named Gatorade Louisiana Track & Field Athlete of the Year |url=https://www.theadvocate.com/new_orleans/sports/high_schools/lafayette-high-pole-vaulter-armand-duplantis-named-gatorade-louisiana-track-field-athlete-of-the-year/article_554b5b71-87ff-5457-8c36-bcdbad2723c5.html |access-date=12. svibnja 2026 |publisher=The Advocate}}</ref> U lipnju iste godine obznanio je da će na međunarodnim natjecanjima predstavljati [[Švedska|Švedsku]] u [[skok s motkom|skoku s motkom]].<ref>{{cite web |date=3. lipnja 2015 |title=Stavhoppartalang valde Sverige och Avesta |url=http://www.dalademokraten.se/sport/friidrott/stavhoppartalang-valde-sverige-och-avesta |url-status=dead |archive-url=https://web.archive.org/web/20150923212724/http://www.dalademokraten.se/sport/friidrott/stavhoppartalang-valde-sverige-och-avesta |archive-date=23. rujna 2015 |access-date=12. svibnja 2026 |publisher=Dala-Demokraten}}</ref><ref name="exp">{{cite news |author=Ludvig Holmberg |date=2. lipnja 2015. |title=Supertalangen byter landslag till Sverige |url=http://www.expressen.se/sport/friidrott/supertalangen-byter-landslag-till-sverige/ |url-status=live |archive-url=https://web.archive.org/web/20180930011619/http://www.expressen.se/sport/friidrott/supertalangen-byter-landslag-till-sverige/ |archive-date=30. rujna 2018 |access-date=20. srpnja 2015 |newspaper=Expressen}}</ref> Kao dvojni državljanin, mogao je umjesto Švedske izabrati [[Sjedinjene Američke Države]]. Prema riječima Jonasa Anshelma, izbornika švedske reprezentacije u skoku s motkom, koji ga je i pozvao, Duplantis je prvo htio nastupati za SAD, ali odlučio se za Švedsku djelomično zato što je Anshelm bio ponudio Duplantisovu ocu da se priključi timu kao trener.<ref>{{Cite AV media |url=https://www.youtube.com/watch?si=_n5gj24Jwb34GRKg&v=dhOWmWSFEiQ&feature=youtu.be |title=How Mondo Duplantis chose Sweden 🇸🇪 over USA 🇺🇸 |date=11 September 2021|publisher=International Olympic Committee|access-date=15 August 2024 |via=YouTube}}</ref><ref>{{cite web |last1=Roy |first1=Neelabhra |date=3. kolovoza 2024. |title=Why did Mondo Duplantis represent Sweden ahead of USA? All about the pole vaulting superstar's allegiance explained |url=https://www.sportskeeda.com/us/olympics/news-how-mondo-duplantis-represent-sweden-ahead-usa-all-pole-vaulting-superstar-s-allegiance-explained |website=sportskeeda.com}}</ref> Duplantis je također izjavio da ga je na odluku navelo bratovo pozitivno iskustvo u reprezentaciji i vlastita ljubav prema Švedskoj, koju osjeća odmalena. Iako mu je to olakšalo izbor, i dalje je osjećao snažnu povezanost s [[Lafayette, Louisiana|Lafayetteom]].<ref>{{cite web |date=2. kolovoza 2021 |title=Hatet från USA mot Duplantis |url=https://www.expressen.se/sport/os-2021/hatet-fran-usa-mot-duplantis/ |url-status=live |archive-url=https://web.archive.org/web/20210802093725/https://www.expressen.se/sport/os-2021/hatet-fran-usa-mot-duplantis/ |archive-date=2. kolovoza 2021 |access-date=12. svibnja 2026|work=Expressen}}</ref> Duplantis je prvi put predstavljao Švedsku na [[Svjetsko prvenstvo za mlađe juniore u atletici 2015.|Svjetskome prvenstvu za mlađe juniore]] [[2015.]] godine u [[Cali]]ju, u [[Kolumbija|Kolumbiji]], gdje je osvojio zlato. Ondje je iz prvoga pokušaja preskočio konačnih 5,30 metara, čime je poboljšao osobni rekord za dva centimetra, i postavio novi svjetski juniorski rekord, zajedno s [[Ukrajina|Ukrajincem]] [[Vladislav Malikin|Vladislavom Malikinom]].<ref>{{cite news |url=https://www.dn.se/sport/sveriges-nya-supertalang-fixade-guld-direkt/ |newspaper=Dagens Nyheter|title=Sveriges nya supertalang fixade guld direkt |date=20. srpnja 2015. |access-date=20. svibnja 2026. |author=Pontus Roos |archive-date=28. srpnja 2015. |archive-url=https://web.archive.org/web/20150728000558/http://www.dn.se/sport/sveriges-nya-supertalang-fixade-guld-direkt/ |url-status=live}}</ref><ref name=":25">{{cite web |url=http://www.iaaf.org/news/report/cali-2015-boys-pole-vault1 |title=Boys' pole vault – IAAF World Youth Championships, Cali 2015 |author=Cathal Dennehy |publisher=[[World Athletics|IAAF]] |date=19. srpnja 2015. |access-date=20. svibnja 2026 |archive-date=23. srpnja 2015 |archive-url=https://web.archive.org/web/20150723203211/http://www.iaaf.org/news/report/cali-2015-boys-pole-vault1 |url-status=live}}</ref> Natječući se za Švedsku, Duplantis je prvo bio član atletskoga kluba naziva [[IK Stål]] u [[Avesta (grad)|Avesti]], gradu u kojemu žive njegovi djed i baka, a onda se priključio majčinome bivšem klubu, [[Upsala IF|Upsali IF-u]], [[2016.]] godine.<ref name=sa-kunde-duplantis>{{cite web | url=https://www.unt.se/sport/friidrott/artikel/sa-kunde-duplantis-lockas-till-uppsala-det-var-en-bra-peng/rx4ye6vl | title=Så kunde Duplantis lockas till Uppsala: "Det var en bra peng" | date=9. srpnja 2024. |work=Upsala Nya Tidning | first=Henrik | last=Söderlund }}</ref><ref>{{cite web | url=https://www.friidrottsstatistik.se/atswe.php?Gender=1&ID=170852 | title=Friidrottsstatistik | publisher=Swedish Athletics Association }}</ref> Dana [[6. veljače]] 2016. godine Duplantis je preskočio 5,49 metara na natjecanju za srednjoškolce u [[Baton Rouge, Louisiana|Baton Rogueu]], postavivši time novi svjetski rekord za šesnaestogodišnjake, svjetski juniorski dvoranski rekord i državni dvoranski rekord za srednjoškolce. Bio je prvi srednjoškolski sportaš koji je preskočio 18 stopa u dvorani.<ref>{{cite web |url=http://www.milesplit.com/articles/174941/mondo-duplantis-breaks-pole-vault-national-high-school-record |title=Mondo Duplantis Breaks Pole Vault National High School Record! |author=Johanna Gretschel |publisher=MileSplit |date=6. veljače 2016. |access-date=20. svibnja 2026 |archive-date=14. lipnja 2016 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160614205444/http://www.milesplit.com/articles/174941/mondo-duplantis-breaks-pole-vault-national-high-school-record |url-status=live}}</ref><ref>{{cite news |url=http://www.expressen.se/sport/friidrott/svenska-stortalangen-slog-varldsrekordet/ |newspaper=Expressen |author=Ludvig Holmberg |title=Svenska stortalangen slog världsrekordet |date=7. veljače 2016. |access-date=20. svibnja 2026 |archive-date=16. travnja 2016 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160416023639/http://www.expressen.se/sport/friidrott/svenska-stortalangen-slog-varldsrekordet/ |url-status=live}}</ref> [[Grčka|Grk]] [[Emmanouil Karalis]], Duplantisov vršnjak, preskočio je njegov svjetski rekord samo tjedan dana kasnije.<ref>{{cite web |url=http://www.iaaf.org/news/report/tallinn-kazmirek-saunders-ames |title=Kazmirek gets world-leading heptathlon total in Tallinn – indoor round-up |author=Steven Mills |publisher=IAAF |date=14. veljače 2016. |access-date=20. svibnja 2026 |archive-date=21. svibnja 2016 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160521020819/http://www.iaaf.org/news/report/tallinn-kazmirek-saunders-ames |url-status=live}}</ref> === 2017.: Svjetski rekord i europski prvak (U20) === Preskočivši 5,75 metara na natjecanju [[Millrose Games]], Duplantis je [[11. veljače]] [[2017.]] godine postavio svjetski dvoranski juniorski rekord, koji je [[IAAF]] ratificirao.<ref>{{cite web |url=https://www.iaaf.org/news/report/millrose-games-2017-wilson-hassan-jenkins-tru |title=IAAF: Wilson, Hassan and Okolo shine on night of world leads and records at Millrose Games |website=iaaf.org|access-date=11. srpnja 2026.|archive-date=16. veljače 2020.|archive-url=https://web.archive.org/web/20200216203053/https://www.worldathletics.org/news/report/millrose-games-2017-wilson-hassan-jenkins-tru|url-status=live}}</ref><ref>{{Cite news |last=Mulkeen |first=Jon |date=24. prosinca 2018. |title=A look back at the ratified world records set in 2018 |url=https://worldathletics.org/news/news/athletics-world-records-2018 |access-date=11. studenoga 2026. |work=World Athletics News}}</ref><ref name=":10">{{Cite news |last=Boal |first=Erik |date=12. veljače 2018. |title=Emmanouil Karalis Sets World U20 Indoor Pole Vault Record, Mondo Duplantis Still Has Better Clearance |url=https://www.runnerspace.com/gprofile.php?mgroup_id=44531&do=news&news_id=510786 |access-date=11. srpnja 2026. |work=RunnerSpace}}</ref> Točno mjesec dana kasnije, [[11. ožujka]], Duplantis je taj rekord prestigao nakon što je preskočio 5,82 metra na državnome natjecanju za srednjoškolce u [[New York]]u.<ref>{{Cite news |last=Mulkeen |first=Jon |date=12. ožujka 2017. |title=Duplantis and Cunningham break world indoor U20 records in New York |url=https://worldathletics.org/news/report/duplantis-new-balance-nationals-pole-vault-20 |access-date=11. srpnja 2026. |work=World Athletics Report}}</ref> Međutim, taj rezultat nije bio priznat kao novi svjetski rekord zato što se nije proveo antidopinški test na natjecanju, pa se rekord od 5,75 metara zadržao kao službeni sve do [[2018.]] godine.<ref name=":9">{{Cite news |last=Boal |first=Erik |date=13. siječnja 2018. |title=Morris is first female to clear 16 feet in meet history, Duplantis elevates mark to 19-1.50 as both stars produce world-leading efforts |url=https://www.runnerspace.com/news.php?news_id=505956 |access-date=11. srpnja 2026. |work=Runmer Space}}</ref><ref name=":10" /> Duplantis je oborio osobni rekord [[1. travnja]] [[2017.]] godine na [[Texas Relays]]u, gdje je preskočio 5,90 metara. Time je postavio novi svjetski rekord u kategoriji ispod 20 godina, čime je prestigao prijašnji rekord [[Maksim Tarasov|Maksima Tarasova]] od 5,80 metara. Tarasov je postavio taj rekord još [[1989.]] godine, a istu je visinu uspio preskočiti još samo [[Raphael Holzdeppe]] [[2008.]] godine.<ref name=":37">{{Cite news |last=Gretschel |first=Johanna |date=2. travnja 2017. |title=Mondo Destroys Pro Field, Breaks World Junior Record By 10cm |url=https://www.flotrack.org/articles/5063380-mondo-destroys-pro-field-breaks-world-junior-record-by-10cm |access-date=11. srpnja 2026. |work=Flosports}}</ref><ref>{{Cite news |date=8. rujna 2017. |title=World records ratified |url=https://worldathletics.org/news/press-release/henriques-duplantis-world-records-ratified |access-date=11. studenoga 2026. |work=World Athletics Press Release}}</ref> Duplantisov je rekord također postao novi švedski seniorski rekord u skoku s motkom, koji je dotada držao [[Oscar Janson]] s preskočenom visinom od 5,87 metara iz [[2003.]] godine.<ref>{{Cite news |last=Mulkeen |first=Jon |date=2. travnja 2017. |title=Duplantis breaks world U20 pole vault record at Texas Relays |url=https://worldathletics.org/news/report/lindon-victor-decathlon-texas |access-date=11. srpnja 2026. |work=World Athletics Report}}</ref> IAAF je službeno priznao taj rekord [[2. prosinca]] [[2017.]] godine, a isto je učinio i [[USATF]], koji je time potvrdio novi američki juniorski rekord.<ref>{{cite web |url=http://www.legacy.usatf.org/usatf/files/48/48a09327-8d22-4be0-adc5-dd8bc3667e9c.pdf |title=USA Track & Field Records Report – 2017 |website=usatf.org|access-date=11. srpnja 2026.|archive-date=12. kolovoza 2026|archive-url=https://web.archive.org/web/20220812053653/http://www.legacy.usatf.org/usatf/files/48/48a09327-8d22-4be0-adc5-dd8bc3667e9c.pdf|url-status=dead}}</ref> Na [[Europsko prvenstvo u atletici za juniore 2017|Europskome prvenstvu za juniore]], održanome u [[Grosseto|Grossetu]], Duplantis je [[23. srpnja]] osvojio zlato s preskočenih 5,65 metara, a to je postao i rekord u okviru IAAF-ovih natjecanja. Pobjedu je već osigurao drugim skokom, odnosno nakon što je iz prvoga pokušaja preskočio 5,55 metara. Ipak, odlučio je onda podići ljestvicu na 5,65 metara za svoj treći skok da bi u konačnici prestigao Tarasov rekord od 5,60 metara iz [[1989.]] godine.<ref name=":39">{{Cite news |date=23. srpnja 2017|title=Duplantis surpasses championship record for pole vault gold |url=https://www.european-athletics.com/news/duplantis-surpasses-championship-record-for-pole-vault-gold |access-date=11. srpnja 2026. |work=European Athletics News}}</ref> === 2018.: Svjetski juniorski prvak, prva velika seniorska titula i prvi skok preko šest metara === [[File:WK040289 polsstok duplantis.jpg|thumb|upright|Duplantis u skoku s motkom na [[Svjetsko dvoransko prvenstvo u atletici 2018.|Svjetskome dvoranskom prvenstvu]] [[2018.]] godine u [[Birmingham]]u.]] Duplantis je sezonu [[2018.]] godine otvorio novim osobnim dvoranskim rekordom. Postigao ga je na natjecanju u [[Reno, Nevada|Renou, Nevadi]] [[12. siječnja]] preskočivši 5,83 metara, a bio bi priznat i kao novi svjetski juniorski rekord da se nisu nerazmotreno prekršila neka IAAF-ova pravila.<ref>{{Cite news |date=14. siječnja 2018 |title=Duplantis vaults 5.83m in Reno – indoor round-up |url=https://worldathletics.org/news/report/mondo-duplantis-world-indoor-pole-vault-recor?__nextLocale=en |access-date=27. srpnja 2026 |work=World Athletics Report}}</ref> Naime, IAAF je [[2003.]] godine promijenio propisanu dužinu klinova na kojima leži letvica koju se preskače u skoku s motkom sa 75 milimetara na 55 milimetara. Budući da su se organizatori na natjecanju za muškarce koristili klinovima od 75 milimetara, što se otkrilo dva dana nakon samoga natjecanja, postignute rezultate IAAF nije mogao priznati kao službene. S druge strane, na natjecanju za žene upotrijebljeni su klinovi propisanih dimenzija. Dodatni je razlog za nepriznavanje Duplantisova rekorda bio taj što nije bio proveden antidopinški test na samome natjecanju, kao što je bio slučaj s njegovim rekordom od 5,82 metara godinu dana prije na natjecanju u New Yorku. Iako se Duplantis jutro nakon natjecanja testirao pod nadležnošću [[Američka antidopinška agencija|Američke antidopinške agencije]], rezultat testa nije se mogao priznati prema IAAF-ovu pravilu o testiranju na licu mjesta.<ref>{{Cite news |last=Zahn |first=Jennifer |date=18. siječnja 2018. |title=Mondo's Swedish Indoor Record, Men's Pole Vault Summit Marks Invalidated |url=https://www.flotrack.org/articles/6085005-mondos-swedish-indoor-record-mens-pole-vault-summit-marks-invalidated |access-date=22. srpnja 2026 |work=Flotrack}}</ref><ref name=":9" /><ref name=":10" /> Na mitingu skoka s motkom u [[Clermont-Ferrand]]u, u [[Francuska|Francuskoj]], odnosno na [[All Star Perche]]u, Duplantis je [[25. veljače]] preskočio 5,88 metara, čime je oborio svjetski juniorski rekord [[Emmanouil Karalis|Emmanouila Karalisa]]. [[Grčki]] je skakač dotada držao rekord od 5,78 metara, koji je bio postavio [[11. veljače]]. Tada osamnaestogodišnji Duplantis preskočio je iz prvoga pokušaja 5,81 metar, a konačni je rezultat postigao pri trećemu skoku.<ref>{{cite web |title=IAAF: Record Books rewritten in Clermont – Ferrand and College Station |url=https://www.iaaf.org/news/report/clermont-ferrand-pole-vault-sydney-mclaughlin |url-status=live |archive-url=https://web.archive.org/web/20190409153651/https://www.iaaf.org/news/report/clermont-ferrand-pole-vault-sydney-mclaughlin |archive-date=9. travnja 2019 |access-date=27. srpnja 2026 |website=iaaf.org}}</ref><ref name=":8">{{Cite news |date=25. travnja 2018 |title=World records ratified |url=https://worldathletics.org/news/press-release/world-u20-records-ratified-duplantis |access-date=27. srpnja 2026 |work=World Athletics Press Release}}</ref> Duplantisu je [[27. ožujka]] odobreno jednokratno izuzeće od pravila 6.1.3 propisanoga statutom državnoga srednjoškolskog sportskog saveza,{{efn|Louisiana High School Athletic Association (LHSAA).}} čime mu je omogućeno da [[31. ožujka]] nastupi u elitnoj muškoj konkurenciji na Texas Relaysu bez gubitka prava nastupa za svoju srednju školu. Nadležni su prije donošenja službene odluke o tome bili kritizirani zbog toga što je to pravilo uopće postojalo. Naime, njime se zabranjivao nastup srednjoškolaca na natjecanjima elitne razine neovisno o sportu kojim se bave, a neki su smatrali smislenijim da se pravilo ograniči samo na sportove koji uključuju fizički kontakt. Godinu dana prije toga Duplantis je nastupio na Texas Relaysu, pri čemu je nosio boje svoje škole. Tek je kasnije shvatio da je time vjerojatno prekršio spomenuto pravilo. Neovisno o tome, osvojio je to natjecanje i postavio novi svjetski juniorski rekord, koji je iznosio 5,90 metara.<ref>{{Cite web |last=Bewers |first=James |date=27. ožujka 2018. |title=LHSAA waiver will allow Mondo Duplantis to maintain eligibility after Texas Relays |url=https://www.theadvertiser.com/story/sports/high-school/2018/03/27/lhsaa-waiver-allow-mondo-duplantis-maintain-eligibility-after-texas-relays/462102002/ |access-date=28. srpnja 2026. |website=The Daily Advertiser}}</ref><ref>{{Cite web |last=Gretschel |first=Johanna |date=27. ožujka 2018.|title=Mondo Duplantis Cleared To Compete At Texas Relays |url=https://www.flotrack.org/articles/6157981-mondo-duplantis-cleared-to-compete-at-texas-relays |access-date=28. srpnja 2026 |website=FloTrack |language=en}}</ref><ref>{{Cite web |last=Singleton |first=Singleton |date=28. ožujka 2018. |title=LHSAA made right decision on Mondo|url=https://www.houmatoday.com/story/sports/high-school/2018/03/28/chris-singletons-column-lhsaa-made-right-decision-on-mondo/12887826007/ |access-date=28. srpnja 2026|website=The Courier}}</ref> [[File:2018 European Athletics Championships Day 7 (45).jpg|thumb|left|upright=1|Osamnaestogodišnji Duplantis nakon osvajanja svoje prve velike seniorske titule na [[Europsko prvenstvo u atletici 2018.|Europskome prvenstvu]] [[2018.]] godine u [[Berlin]]u.]] Na [[Svjetsko juniorsko prvenstvo u atletici 2018.|Svjetskome juniorskom prvenstvu]] 2018. godine, koje se održalo od [[10. srpnja|10.]] do [[15. srpnja]] u [[Tampere]]u, Duplantis je osvojio zlato i oborio rekord natjecanja s preskočenih 5,82 metara.<ref name=":45">{{Cite news |last=Mills |first=Steven |date=srpanj 2018.|title=World Junior Championships Men — An Improbable 100 Winner |url=https://trackandfieldnews.com/article/world-junior-championships-men-an-improbable-100-winner/ |access-date=28. srpnja 2026 |work=Track & Field News}}</ref> Novi je svjetski juniorski rekord postavio na [[Europsko prvenstvo u atletici 2018.|Europskome prvenstvu]] [[12. kolovoza]] 2018. godine u [[Berlin]]u, a iznosio je 6,05 metara. Tada je osvojio i prvu zlatnu medalju na seniorskim natjecanjima. Na tome je nastupu poboljšao svoj osobni rekord za čitavih 12 centimetara i postao najmlađi osvajač toga prvenstva u 84 godine njegova održavanja.<ref>{{Cite news |date=13. kolovoza 2024 |title=Duplantis vaults 6.05m while Asher-Smith completes sprint triple as European Championships conclude |url=https://worldathletics.org/news/report/european-championships-berlin-2018-duplantis |access-date=28. srpnja 2026|work=World Athletics Report}}</ref><ref name=":11">{{Cite web |date=16. kolovoza 2018 |title=Experten: Så högt var Duplantis guldhopp |url=https://www.aftonbladet.se/a/bKrBR3 |url-status=live |archive-url=https://web.archive.org/web/20200217212000/https://www.aftonbladet.se/a/bKrBR3 |archive-date=17. veljače 2020 |access-date=28. srpnja 2026 |website=Aftonbladet}}</ref> Star samo 18 godina i 275 dana, tada je postao i najmlađi ikad koji se pridružio elitnomu klubu skakača, odnosno onim koji su preskočili preko šest metara. Ni [[Sergej Bubka]], koji se tada smatrao najboljim ikad, nije preskočio šest metara sve dok nije imao 21 godinu. Duplantis je svojim skokom od 6,05 metara ostvario četvrti najbolji rezultat u povijesti skoka s motkom, računajući natjecanja na otvorenome i u dvorani, te izjednačio drugi najbolji rezultat na otvorenome.<ref name=":47">{{Cite news |last=Chadband |first=Ian |date=13. kolovoza 2018.|title=Athletics: Golden teenager Duplantis soars to six-metre vault |url=https://www.reuters.com/article/sports/athletics-golden-teenager-duplantis-soars-to-six-metre-vault-idUSKBN1KY0E2/ |access-date=28. srpnja 2026 |work=Reuters}}</ref> == Profesionalna karijera == === 2019. – 2020.: Svjetski viceprvak, prvi i drugi svjetski rekord=== [[File:Armand Duplantis jumps 6.0 m, August 24 2019.jpg|thumb|Duplantis u skoku na visini od šest metara na [[Finnkampenu]] u [[Stockholm]]u [[2019.]] godine.]] Duplantis je [[24. kolovoza]] [[2019.]] godine na [[Finnkampen]]u{{efn|Natjecanje u atletici između Finske i Švedske, koje se održava jednom godišnje.}} u [[Stockholm]]u preskočio šest metara i osvojio zlato, a time je ponovio i svoj najbolji rezultat te sezone. Svojom je pobjedom doprinio, uostalom, ukupnoj pobjedi domaćina, odnosno [[Švedska|Švedske]] nad [[Finska|Finskom]] te godine i u muškoj i u ženskoj konkurenciji.<ref name=":505">{{Cite news |date=26. kolovoza 2019 |title=Duplantis clears 6.00m as hosts Sweden triumph in the Finnkampen |url=https://www.european-athletics.com/news/duplantis-clears-00m-hosts-sweden-triumph-the-finnkampen |access-date=31. srpnja 2026|work=European Athletics News}}</ref> Duplantis je također tim rezultatom postavio novi rekord natjecanja. Dotadašnji je rekord od 5,85 metara držao [[Patrik Klüft|Patrik Kristiansson]], a postavio ga je [[2002.]] godine.<ref>{{Cite web |date=25. kolovoza 2019 |title=Duplantis hyllar fansens stöd: "De bar mig över ribban – är det här jag lever för" |url=https://www.aftonbladet.se/sportbladet/a/MRqqmr/publiken-bar-mig-over-ribban |access-date=31. srpnja 2026 |website=Aftonbladet |language=sv}}</ref> Drugoplasirani je 2019. godine bio Duplantisov sunarodnjak [[Melker Svärd Jacobsson]], koji je preskočio 5,36 metara.{{citation needed|date=srpanj 2026}} Iste je godine [[1. listopada]] osvojio srebrnu medalju na [[Svjetsko prvenstvo u atletici 2019.|Svjetskome prvenstvu]] u [[Doha|Dohi]], gdje je preskočio 5,97 metara iz trećega pokušaja.<ref name=":50">{{cite web |title=Results. Pole Vault Men – Final |url=https://media.aws.iaaf.org/competitiondocuments/pdf/6033/AT-PV-M-f----.RS6.pdf |url-status=live |archive-url=https://web.archive.org/web/20201128160535/https://media.aws.iaaf.org/competitiondocuments/pdf/6033/AT-PV-M-f----.RS6.pdf |archive-date=28. studenoga 2020 |access-date=31. srpnja 2026 |website=iaaf.org}}</ref> Dana [[4. veljače]] [[2020.]] godine Duplantis je na prvome dvoranskom natjecanju sezone, održanome u [[Düsseldorf]]u, preskočio šest metara. Nakon toga tri je puta pokušao preskočiti 6,17 metara i postaviti novi svjetski rekord. Najbliže je uspjehu bio u drugome pokušaju, kada je preskočio letvicu, ali ju je pri padu okrznuo rukom, pa skok nije bio priznat.<ref>{{Cite web |url=https://www.athleticsweekly.com/event-news/armand-duplantis-comes-close-to-world-record-in-dusseldorf-1039927849/ |title=Armand Duplantis comes close to world record in Düsseldorf |work=AW |date=4. veljače 2020|access-date=31. srpnja 2026|archive-date=17. studenoga 2020|archive-url=https://web.archive.org/web/20201117041226/https://athleticsweekly.com/event-news/armand-duplantis-comes-close-to-world-record-in-dusseldorf-1039927849/|url-status=live}}</ref> [[File:Armand Duplantis in 2019-7.jpg|thumb|left|Otac i trener Greg Duplantis (''lijevo'') s Armandom Duplantisom 2019. godine.]] Iako tada nije uspio, već je [[8. veljače]] na dvoranskome natjecanju u [[Toruń]]u preskočio 6,17 metara i oborio svjetski rekord koji je [[Renaud Lavillenie]] držao gotovo šest godina.<ref>{{cite news |url=https://www.bbc.com/sport/athletics/51429055 |title=Armand Duplantis sets pole vault world record in Poland |work=BBC Sport |date=8. veljače 2020 |access-date= 31. srpnja 2026 |archive-date= 10. veljače 2020 |archive-url= https://web.archive.org/web/20200210080135/https://www.bbc.co.uk/sport/amp/athletics/51429055 |url-status= live}}</ref><ref>{{Cite news |date=29. lipnja 2020 |title=World records ratified: Duplantis's 6.17m pole vault, Rojas's indoor triple jump and Cheptegei's 5km |url=https://worldathletics.org/news/press-release/world-record-ratified-duplantis-rojas |access-date=31. srpnja 2026 |work=World Athletics Press Release}}</ref> Tjedan dana poslije toga, [[15. veljače]], na dvoranskome je natjecanju u [[Glasgow]]u poboljšao taj rezultat za jedan centimetar, pa je novi svjetski rekord iznosio 6,18 metara.<ref>{{cite news |title=Armand Duplantis: Pole vaulter sets new world record at Glasgow Indoor Grand Prix |url=https://www.bbc.co.uk/sport/athletics/51514981 |access-date=31. srpnja 2026 |work=BBC Sport |date=15. veljače 2020 |language=en-gb |archive-date=14. rujna 2020 |archive-url=https://web.archive.org/web/20200914132401/https://www.bbc.co.uk/sport/athletics/51514981 |url-status=live}}</ref><ref>{{Cite news |date=21. kolovoza 2020 |title=World records ratified: Duplantis's 6.18m pole vault and Yeshaneh's 1:04:31 half marathon |url=https://worldathletics.org/news/press-release/duplantis-yeshaneh-world-records-ratified |access-date=31. srpnja 2026|work=World Athletics Press Release}}</ref> Duplantis je [[19. veljače]] osvojio miting [[Miting Hauts-de-France Pas-de-Calais|Hauts-de-France Pas-de-Calais]] u [[Liévin]]u preskočivši 6,07 metara, a nakon toga pokušavao je preskočiti 6,19 metara za novi svjetski rekord. Međutim, sva su tri pokušaja bila bezuspješna.<ref>{{Cite news |last=Rowbottom |first=Mike |date=20. veljače 2020 |title=Duplantis tops 6.07m in Lievin, narrowly misses 6.19m |url=https://worldathletics.org/news/report/world-indoor-tour-lievin-duplantis-pole-vault |access-date=31. srpnja 2026}}</ref> Nakon četiri dana, [[23. veljače]], osvojio je [[All Star Perche]] u [[Clermont-Ferrand]]u rezultatom od 6,01 metra. To je bilo njegovo posljednje dvoransko natjecanje te sezone, a završilo je novim trima bezuspješnim pokušajima postavljanja novoga svjetskoga rekorda.<ref>{{Cite news |last=Pretot |first=Julien |date=24. veljače 2020 |title=Athletics: Another miss for Duplantis at 6.19 metres |url=https://www.reuters.com/article/sports/another-miss-for-duplantis-at-6-19-meters-idUSKCN20H0O8/ |access-date=31. srpnja 2026 |work=Reuters}}</ref> Duplantis je neovisno o tome završio sezonu dvoranskih natjecanja kao prvi u povijesti koji je svoje nastupe na pet dvoranskih natjecanja zaredom zaključio skokovima od šest ili više metara.<ref>{{Cite news |date=24. veljače 2020 |title=Indoor round-up: Duplantis scales 6.01m in Clermont-Ferrand, Zhoya smashes world U20 indoor 60m hurdles record |url=https://worldathletics.org/news/report/zhoya-nilsen-indoor-record |access-date=31. srpnja 2026 |work=World Athletics Report}}</ref> Taj je niz nadišao [[2022.]] godine, kada je osvojio i šesto natjecanje rezultatom u tome rangu.{{citation needed|date=srpanj 2025.}} [[File:Armand Duplantis at the 2020 Bauhaus Galan meeting in Stockholm.jpg|thumb|upright|Duplantis na mitingu [[BAUHAUS-galan]] u Stockholmu 2020. godine.]] Dana [[21. veljače]], nakon nastupa u [[Madrid]]u na sedmome i posljednjemu natjecanju elitne razine u sklopu [[World Athletics|WA]]-ovih dvoranskih natjecanja, Duplantis je bio najbolji te sezone na temelju rezultata sa svih tih natjecanja. Njegova najbolja tri rezultata, koje je postigao u Toruńu, Glasgowu i Liévinu, donijela su mu ukupno 36 bodova. Te je godine osvojio svoju prvu [[World Athletics Indoor Tour]] titulu.<ref>{{cite web | url=https://worldathletics.org/competitions/world-athletics-indoor-tour/standings/2020/men | title=World Athletics Indoor Tour |work=World Athletics}}</ref><ref>{{Cite news |date=24. veljače 2020 |title=2020 World Athletics Indoor Tour winners secure wildcards for Nanjing |url=https://worldathletics.org/news/news/indoor-tour-2020-winners |archive-url=https://web.archive.org/web/20200226122943/https://www.worldathletics.org/news/news/indoor-tour-2020-winners |url-status=dead |archive-date=26. veljače 2020 |access-date=1. kolovoza 2026 |work=World Athletics}}</ref> Na natjecanju [[Golden Gala Pietro Mannea]] [[Dijamantna liga|Dijamantne lige]] u [[Rim]]u Duplantis je [[17. rujna]], preskočivši 6,15 metara iz drugoga pokušaja, oborio tadašnji svjetski rekord na otvorenome [[Sergej Bubka|Sergeja Bubke]], koji je iznosio 6,14 metara. Time nije zapravo postavio novi svjetski rekord jer je to učinio već u veljači 2020. godine na natjecanju u dvorani, gdje je preskočio 6,18 metara. Naime, od [[1998.]] godine WA ne dijeli posebno svjetske rekorde u skoku s motkom na one postignute na otvorenome i na one u dvorani. U skladu s time, novi se najbolji dvoranski rezultat računa kao novi svjetski rekord ako je bolji od najboljega rezultata na otvorenome.<ref name=":63">{{Cite news |last=Jeffery |first=Nicole |date=18. rujna 2020 |title=Duplantis scales 6.15m in Rome, world's highest ever outdoor vault |url=https://worldathletics.org/news/report/duplantis-kiplimo-warholm-rome-2020 |access-date=1. kolovoza 2026|work=World Athletics Report}}</ref> === 2021: Olimpijski pobjednik u Tokiju i europski dvoranski prvak === Duplantis je [[6. ožujka]] [[2021.]] godine nastupio na [[Europsko dvoransko prvenstvo u atletici 2021.|Europskome dvoranskom prvenstvu]]. Nakon što se [[Renaud Lavillenie]] povukao s natjecanja zbog ozljede, postao je uvjerljivi favorit za osvajanje zlata.<ref name=":55">{{Cite web |date=7. ožujka 2021 |title=Mondo Duplantis takes European title and comes close with world record attempt |url=https://athleticsweekly.com/event-reports/mondo-duplantis-takes-european-title-and-comes-close-with-world-record-attempt-1039941741/|access-date=1. kolovoza 2021 |website=AW |language=en-GB|archive-date=23. listopada 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20231023151148/https://athleticsweekly.com/event-reports/mondo-duplantis-takes-european-title-and-comes-close-with-world-record-attempt-1039941741/|url-status=live}}</ref> Unatoč tomu, [[Piotr Lisek]] i Lavilleniejev mlađi brat [[Valentin Lavillenie|Valentin]] pružili su mu ozbiljan otpor. Oni su u konačnici osvojili broncu i srebro, a Valentin je pritom postigao najbolji osobni rezultat. S druge strane, Duplantis je skokom od 6,05 metara postavio novi najbolji rezultat prvenstva. Pokušavao je nakon toga preskočiti 6,19 metara i postaviti novi svjetski rekord, ali sva su tri pokušaja bila bezuspješna. Ipak, bio je blizu uspjeha pri drugome skoku.<ref>{{Cite web |title=Duplantis, Ingebrigtsen and Del Ponte triumph at European Indoors |url=https://www.olympicchannel.com/en/stories/news/detail/athletics-duplantis-ingebrigtsen-del-ponte-victorious-european-indoors/|access-date=1. kolovoza 2021 |website=Olympic Channel|archive-date=10. ožujka 2021|archive-url=https://web.archive.org/web/20210310161600/https://www.olympicchannel.com/en/stories/news/detail/athletics-duplantis-ingebrigtsen-del-ponte-victorious-european-indoors/|url-status=live}}</ref> Na [[Ljetne olimpijske igre 2020.|Ljetnim olimpijskim igrama]] u Tokiju, koje su bile odgođene za jednu godinu, Duplantis je osvojio zlatnu medalju nakon preskočenih 6,02 metra iz prvoga pokušaja, a bio je i vrlo blizu obaranja vlastitoga svjetskog rekorda.<ref>{{Cite web |url=https://www.reuters.com/lifestyle/sports/athletics-swedens-duplantis-soars-pole-vault-gold-2021-08-03/ |title=Athletics-Sweden's Duplantis soars to pole vault gold |date=3. kolovoza 2021 |work=[[Reuters]] |access-date=1. kolovoza 2026|archive-date=26. veljače 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20230226103853/https://www.reuters.com/lifestyle/sports/athletics-swedens-duplantis-soars-pole-vault-gold-2021-08-03/|url-status=live}}</ref> Drugoplasirani je [[Chris Nilsen]] bio pun hvale za pobjednika. Usporedio je natjecanje protiv Duplantisa te večeri kao ustrajanje običnoga nogometaša da dosegne razinu na kojoj su [[Lionel Messi]] ili [[Cristiano Ronaldo]], a dodao je i da je njegova nadmoć u konkurenciji među najboljim svjetskim skakačima s motkom "impresivna i nevjerojatna".<ref>{{cite web |url=https://www.expressen.se/sport/os-2021/slar-tillbaka-mot-hatet-mondos-basta-beslut/ |title=Christopher Nilsen slår tillbaka mot hatet mot Armand Duplantis |language=sv |work=[[Expressen]] |date=3. kolovoza 2021 |access-date=1. kolovoza 2026|archive-date=26. veljače 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20230226103855/https://www.expressen.se/sport/os-2021/slar-tillbaka-mot-hatet-mondos-basta-beslut/|url-status=live}}</ref> === 2022: Tri nova svjetska rekorda, prve svjetske titule i druga europska titula === Iako je imao tek 22 godine, Duplantis je [[17. siječnja]] treći put osvojio švedsku nagradu za najboljega sportaša godine{{efn|''Svenska idrottsgalan'' ([[švedski jezik|šved.]]).}} za postignute uspjehe u [[2021.]] godini, a dobio ju je već [[2019.]] i [[2021.]] godine. Naime, osvojio je olimpijsko i europsko dvoransko zlato te preskočio šest ili više metara u 12 od ukupno 17 natjecanja kojima je prisustvovao u 2021. godini.<ref name=":7">{{Cite news |date=18. siječnja 2022 |title=Duplantis is Sweden's Sportsman of the Year for the third time |url=https://www.european-athletics.com/news/duplantis-crowned-swedish-sportsman-of-the-year-for-the-third-time |access-date=3. kolovoza 2026|work=European Athletics}}</ref> Duplantis je [[7. ožujka]] oborio vlastiti svjetski rekord nakon što je preskočio 6,19 metara na dvoranskome natjecanju u [[Beograd]]u.<ref>{{Cite web |title=6.19 ! Duplantis broke the world record in the Arena at the Belgrade Indoor Meeting |url=https://www.worldathletics.org/competitions/world-athletics-indoor-championships/belgrade22/news/report/619-duplantis-broke-the-world-record-in-the-arena-at-the-belgrade-indoor-meeting |access-date=3. kolovoza 2026 |website=worldathletics.org |archive-date=27. ožujka 2022 |archive-url=https://web.archive.org/web/20220327220254/https://worldathletics.org/competitions/world-athletics-indoor-championships/belgrade22/news/report/619-duplantis-broke-the-world-record-in-the-arena-at-the-belgrade-indoor-meeting |url-status=live}}</ref> Dva tjedna nakon, na [[Svjetsko dvoransko prvenstvo u atletici 2022.|Svjetskome dvoranskom prvenstvu]] u Beogradu, osvojio je zlatnu medalju. Preskočivši 6,20 metara, ponovno je oborio svoj svjetski rekord.<ref>{{Cite web |title=Pole Vault Men – Result |url=https://www.worldathletics.org/competitions/world-athletics-indoor-championships/belgrade22/results/men/pole-vault/final/result |access-date=3. kolovoza 2026|website=worldathletics.org |archive-date=23. ožujka 2022 |archive-url=https://web.archive.org/web/20220323044017/https://worldathletics.org/competitions/world-athletics-indoor-championships/belgrade22/results/men/pole-vault/final/result |url-status=live}}</ref><ref name=":69">{{cite news |title=Sweden's Duplantis sets new world pole vault record |url=https://www.france24.com/en/live-news/20220320-sweden-s-duplantis-sets-new-world-pole-vault-record |access-date=4. kolovoza 2026 |publisher=France24.com |archive-date=27. travnja 2023 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230427060604/https://www.france24.com/en/live-news/20220320-sweden-s-duplantis-sets-new-world-pole-vault-record |url-status=live}}</ref><ref>{{Cite news |date=18. svibnja 2022 |title=Ratified: world records for Rojas, Duplantis and Holloway |url=https://worldathletics.org/news/press-releases/ratified-world-records-rojas-duplantis-holloway-belgrade-indoor |access-date=4. kolovoza 2026 |work=World Athletics Press Release}}</ref> Na [[BAUHAUS-galan]]u Duplantis je [[30. lipnja]] oborio vlastiti svjetski rekord na otvorenome od 6,15 metara, koji je postavio [[2020.]] godine. Tada je preskočio 6,16 metara.<ref name=":72">{{cite web |title=Armand Duplantis satte nytt utomhusrekord |url=https://www.aftonbladet.se/sportbladet/a/JxzqPX/armand-duplantis-slog-nytt-utomhusrekord |access-date=4. kolovoza 2026 |website=Aftonbladet |date=30. lipnja 2022 |archive-date=30. lipnja 2022 |archive-url=https://web.archive.org/web/20220630195342/https://www.aftonbladet.se/sportbladet/a/JxzqPX/armand-duplantis-slog-nytt-utomhusrekord |url-status=live}}</ref> [[File:EKZA0286 polevault final duplantis (52342027800).jpg|thumb|Duplantis u skoku na [[Europsko prvenstvo u atletici 2022.|Europskome prvenstvu]] 2022. godine u [[München]]u.]] Svoj je svjetski rekord oborio još jednom te godine, odnosno [[24. srpnja]] na [[Svjetsko prvenstvo u atletici 2022.|Svjetskome prvenstvu]] u [[Eugene, Oregon|Eugeneu, Oregonu]], kada je preskočio 6,21 metar.<ref name=":71">{{cite news |url=https://www.reuters.com/lifestyle/sports/swedens-duplantis-breaks-pole-vault-world-record-world-championships-2022-07-25/ |title=Swede Duplantis breaks pole vault world record to win gold |work=Reuters |date=25. srpnja 2022 | access-date=4. kolovoza 2022 | archive-date=25. lipnja 2022 | archive-url=https://web.archive.org/web/20220725035455/https://www.reuters.com/lifestyle/sports/swedens-duplantis-breaks-pole-vault-world-record-world-championships-2022-07-25/ | url-status=live}}</ref> To je bio ukupno peti Duplantisov svjetski rekord, ali prvi koji je postavio na otvorenome.<ref>{{Cite news |date=20. rujna 2022 |title=Ratified: world records for Amusan, Duplantis and McLaughlin |url=https://worldathletics.org/news/press-releases/ratified-world-records-amusan-duplantis-mclaughlin-oregon |access-date=4. kolovoza 2026 |work=World Athletics Press Release}}</ref> Na [[Europsko prvenstvo u atletici 2022.|Europskome prvenstvu]] u [[München]]u osvojio je zlato i srušio rekord prvenstva skokom od 6,06 metara.<ref name=":74">{{Cite web |title=Armand Duplantis vinner EM-guld |url=https://www.aftonbladet.se/sportbladet/a/OrLXal/armand-duplantis-vinner-em-guld-i-stavhopp |access-date=4. kolovoza 2026 |website=Aftonbladet |date=20. kolovoza 2022 |archive-date=20. kolovoza 2022 |archive-url=https://web.archive.org/web/20220820201042/https://www.aftonbladet.se/sportbladet/a/OrLXal/armand-duplantis-vinner-em-guld-i-stavhopp |url-status=live}}</ref> Duplantis je zaključio sezonu u [[rujan|rujnu]] skokom od 6,07 metara na mitingu [[Dijamantna liga|Dijamantne lige]] u [[Zürich]]u, a taj mu je rezultat bio dovoljan za obranu naslova.<ref>{{Cite web |date=27. prosinca 2022 |title=2022 review: jumps |url=https://worldathletics.org/news/series/2022-review-jumps |access-date=4. kolovoza 2026 |website=[[World Athletics]] |archive-date=28. prosinca 2022 |archive-url=https://web.archive.org/web/20221228142556/https://worldathletics.org/news/series/2022-review-jumps |url-status=live}}</ref> Na temelju triju postignutih svjetskih rekorda, dviju svjetskih titula, osvojene Dijamantne lige, pobjedama na 18 od 19 natjecanja na kojima je nastupio te 23 skokova od šest ili više metara u jednoj sezoni [[World Athletics]] imenovao je Duplantisa najboljim atletičarom godine [[6. prosinca]].<ref name=":13">{{Cite news |date=7. prosinca 2022 |title=Mondo Duplantis Named 2022 World Athlete of the Year |url=https://lsusports.net/news/2022/12/07/mondo-duplantis-named-2022-world-athlete-of-the-year/ |access-date=4. kolovoza 2026 |work=LSU Athletics}}</ref> === 2023: Druga svjetska titula i dva nova svjetska rekorda (šesti i sedmi) === Duplantis je ozbiljno započeo sezonu [[2023.]] godine na Mondo Classicu u [[Uppsala|Uppsali]], natjecanju koje je nazvano prema njegovu nadimku. Tamo je odnio pobjedu nakon preskočenih 6,10 metara. Taj rezultat nije bio samo njegova najbolja preskočena visina kojom je ikada otvorio sezonu nego i najbolji rezultat u povijesti otvaranja sezona uopće. Time je također oborio [[Sergej Bubka|Bubkin]] rekord od 11 preskočenih 6,10 ili više metara, i u dvorani i na otvorenome.<ref>{{Cite web |date=3. veljače 2023 |title=Duplantis and Warholm open seasons with world-leading marks |url=https://worldathletics.org/news/report/duplantis-uppsala-warholm-ulsteinvik-610-4531-sutej-ostrava |access-date=4. kolovoza 2026 |website=[[World Athletics]] |archive-date=3. veljače 2023 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230203094234/https://worldathletics.org/news/report/duplantis-uppsala-warholm-ulsteinvik-610-4531-sutej-ostrava |url-status=live}}</ref> [[File:Armand Duplantis Budapest 2023.jpg|thumb|Duplantis sa svojom zlatnom medaljom na [[Svjetsko prvenstvo u atletici 2023.|Svjetskome prvenstvu]] u [[Budimpešta|Budimpešti]].]] Na dvoranskome natjecanju [[All Star Perche]]u, održanome u [[Clermont-Ferrand]]u, Duplantis je [[25. veljače]] ponovno postavio novi svjetski rekord skokom od 6,22 metara. To mu je ujedno bio 60. skok u karijeri koji je iznosio šest ili više metara.<ref>{{Cite web |date=25. veljače 2023 |title=Mondo Duplantis breaks pole vault world record for sixth time |url=https://olympics.nbcsports.com/2023/02/25/mondo-duplantis-pole-vault-world-record-perche-indoor/ |access-date=4. kolovoza 2026 |website=[[NBC Sports]] |language=en |archive-date=30. ožujka 2023 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230330025819/https://olympics.nbcsports.com/2023/02/25/mondo-duplantis-pole-vault-world-record-perche-indoor/ |url-status=live}}</ref><ref>{{Cite news |date=6. travnja 2023 |title=Ratified: world records for Duplantis, Bol and Seifu, world U20 records for Jackson and Sosna |url=https://worldathletics.org/news/press-releases/records-ratified-duplantis-bol-seifu-jackson-sosna |access-date=4. kolovoza 2026 |work=World Athletics Press Release}}</ref> Dana [[26. kolovoza]] 2023. godine Duplantis je obranio titulu svjetskoga prvaka na [[Svjetsko prvenstvo u atletici 2023.|Svjetskome prvenstvu]] u [[Budimpešta|Budimpešti]] rezultatom od 6,10 metara.<ref name=":80">{{cite web | url=https://worldathletics.org/competitions/world-athletics-championships/world-athletics-championships-budapest-2023-7138987/news/report/wch-budapest-23-report-men-pole-vault | title=Duplantis soars to second pole vault gold in Budapest &#124; World Athletics Championships }}</ref> Preskočivši 6,23 metara na [[Prefontaine Classic]]u u [[Eugene, Oregon|Eugeneu, Oregonu]] [[17. rujna]], ponovno je oborio vlastiti svjetski rekord.<ref>[https://www.flotrack.org/articles/11225488-armand-duplantis-soars-to-world-record-in-mens-pole-vault-at-pre-classic Armand Duplantis Soars To World Record In Men's Pole Vault At Pre Classic] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230919024112/https://www.flotrack.org/articles/11225488-armand-duplantis-soars-to-world-record-in-mens-pole-vault-at-pre-classic |date=19. rujna 2023 }}, ''[[FloSports|FloTrack]]'', 17. rujna 2023. Pristupljeno 4. kolovoza 2026.</ref><ref>{{Cite news |date=23. studenoga 2023 |title=Ratified: world records for Crouser, Duplantis, Tsegay and Cheruiyot |url=https://worldathletics.org/news/press-releases/ratified-world-records-crouser-duplantis-tsegay-cheruiyot |access-date=4. kolovoza 2026 |work=World Athletics Press Release}}</ref> [[World Athletics]] proglasio je Duplantisa najboljim atletičarom godine već [[2020.]] i [[2022.]] godine. Isto je učinio i 2023. godine, ali toga puta u zasebnoj kategoriji skakačkih i bacačkih disciplina. Naime, od 2023. godine World Athletics dodjeljuje zasebne nagrade najboljim atletičarima i atletičarkama u trima kategorijama, odnosno u trkačkim disciplinama, skakačkim i bacačkim disciplinama te disciplinama izvan stadiona. U skladu s time, nagrada za najboljega atletičara godine u skakačkim i bacačkim disciplinama koju je primio [[11. prosinca]] 2023. godine smatra se prvom nagradom te vrste.<ref name=":14">{{Cite news |date=12. prosinca 2023 |title=Six stars named World Athletes of the Year in Monaco |url=https://worldathletics.org/awards/news/world-athletes-year-rising-stars-2023 |access-date=4. kolovoza 2026 |work=World Athletics News}}</ref> === 2024: Druga svjetska dvoranska titula, treća europska titula, olimpijsko zlato u Parizu i tri nova svjetska rekorda (osmi, deveti i deseti) === Na [[Svjetsko dvoransko prvenstvo u atletici 2024.|Svjetskome dvoranskom prvenstvu]] u [[Glasgow]]u Duplantis je u [[ožujak|ožujku]] preskočio 6,05 metara, a taj mu je rezultat donio zlatnu medalju.<ref name=":83">{{Cite web |url=https://worldathletics.org/competitions/world-athletics-indoor-championships/glasgow24/news/report/glasgow-24-men-pole-vault-report |title='Hardest ever' work for Duplantis as he retains pole vault title in Glasgow &#124; World Athletics Indoor Championships |access-date=4. kolovoza 2026 |archive-date=4. ožujka 2024 |archive-url=https://web.archive.org/web/20240304131039/https://worldathletics.org/competitions/world-athletics-indoor-championships/glasgow24/news/report/glasgow-24-men-pole-vault-report |url-status=live}}</ref> Dana [[26. veljače]]<ref>{{Cite web |date=26. veljače 2024 |title=Laureus World Sports Awards 2024 Nominees Announced |url=https://www.laureus.com/news/laureus-world-sports-awards-2024-nominees-announced |access-date=4. kolovoza 2024 |website=Laureus.com}}</ref> bio je drugi put zaredom i treći put u karijeri nominiran za prestižnu [[Laureus (nagrada)|Laureus]]ovu nagradu za najboljega sportaša godine. U konkurenciji su još bili [[Lionel Messi]], [[Novak Đoković]], [[Erling Haaland]], [[Noah Lyles]] i [[Max Verstappen]], a osvojio ju je naposljetku Đoković.<ref name=":5">{{Cite web |date=8. travnja 2024 |title=Novak Djokovic, Iga Swiatek and Coco Gauff nominated at the 25th Laureus World Sports Awards : All you need to know |url=https://www.tennisclubhouse.ca/en/post/novak-djokovic-iga-swiatek-and-coco-gauff-nominated-at-the-25th-laureus-world-sports-awards-all-y |url-status=live |archive-url=https://web.archive.org/web/20240409002518/https://www.tennisclubhouse.ca/en/post/novak-djokovic-iga-swiatek-and-coco-gauff-nominated-at-the-25th-laureus-world-sports-awards-all-y |archive-date=9. travnja 2024 |access-date=4. kolovoza 2026 |website=Tennis Clubhouse |language=en}}</ref> Na natjecanju u [[Xiamen]]u, na prvoj "postaji" [[Dijamantna liga|Dijamantne lige]] [[2024.]] godine, Duplantis je poboljšao svoj svjetski rekord za jedan centimetar preskočivši 6,24 metra iz prvoga pokušaja.<ref>{{Cite web |author=Julien Pereira |title=Athlétisme – Armand Duplantis établit un nouveau record du monde de saut à la perche en franchissant 6,24 mètres |language=fr |url=https://www.eurosport.fr/athletisme/wanda-diamond-league-xiamen/2024/athletisme-armand-duplantis-etablit-un-nouveau-record-du-monde-de-saut-a-la-perche-en-franchissant-624-metres_sto20002671/story.shtml |date=20. travnja 2024. |website=[[Eurosport]]}}</ref><ref>{{Cite web |author=Simon Turnbull |title=Duplantis breaks world pole vault record with 6.24m in Xiamen |url=https://worldathletics.org/competitions/diamond-league/news/mondo-duplantis-world-pole-vault-record-xiamen |date=20. travnja 2024. |website=[[World Athletics]]}}</ref><ref>{{Cite news |date=27. srpnja 2024 |title=Ratified: world records for McLaughlin-Levrone, Duplantis, Kipyegon, Chebet, Alekna and Ngetich |url=https://worldathletics.org/news/press-releases/ratified-world-records-mclaughlin-levrone-duplantis-kipyegon-chebet-alekna-ngetich |access-date=4. kolovoza 2026|work=World Athletics Press Release}}</ref> Kao jedini natjecatelj koji je prešao šest metara, Duplantis je [[12. lipnja]] osvojio [[Europsko prvenstvo u atletici 2024.|Europsko prvenstvo]] u [[Rim]]u. Nakon što je osigurao titulu europskoga prvaka, Duplantis je iz prvoga pokušaja postavio novi rekord prvenstva skokom od 6,10 metara, a onda je iskoristio sva tri pokušaja za obaranje tadašnjega svjetskog rekorda, ali svi su bili bezuspješni.<ref name=":89">{{Cite web |title=Mondo Duplantis sacré champion d'Europe avec 6,10&nbsp;m |url=https://www.lequipe.fr/Athletisme/Actualites/Mondo-duplantis-sacre-champion-d-europe-avec-6-10-m/1474377 |website=l'équipe}}</ref> Ipak, skokom je od 6,10 metara učinio to prvenstvo svojim 60. natjecanjem na kojemu je preskočio šest ili više metara. Drugi je najbolji u povijesti [[Sergej Bubka]] s 44 natjecanja.<ref>{{Cite news |last=Mills |first=Steven |date=15. lipnja 2024. |title=Roma 2024 by the numbers |url=https://www.european-athletics.com/news/roma-2024-by-the-numbers |access-date=4. kolovoza 2026 |work=European Athletics}}</ref> [[File:Armand Duplantis - Olympic Games - 03.08.2024.jpg|thumb|left|upright|Armand Duplantis na kvalifikacijama u skoku s motkom [[3. kolovoza]] [[2024.]] godine na [[Ljetne olimpijske igre 2024.|Olimpijskim igrama u Parizu]].]] Pobijedivši [[5. kolovoza]] na [[Ljetne olimpijske igre 2024.|Olimpijskim igrama]] u [[Pariz]]u, Duplantis je obranio titulu olimpijskoga pobjednika iz [[Ljetne olimpijske igre 2020.|Tokija]]. Budući da [[Sam Kendricks]] nije uspio skočiti više od 5,95 metara, Duplantis je osvojio zlato rezultatom od šest metara. Potom je preskočio 6,10 metara, čime je oborio olimpijski rekord [[Thiago Braza|Thiaga Braza]] s [[Ljetne olimpijske igre 2016.|Olimpijskih igara 2016.]] godine. U posljednjoj je seriji preskočio 6,25 metara iz trećega pokušaja i time postavio novi svjetski rekord. Kao i na Europskome prvenstvu te godine, Duplantis je bio jedini natjecatelj koji je preskočio šest metara, a potom preskočio 6,10 metara iz prvoga pokušaja te lovio novi svjetski rekord. Na Olimpijskim mu je igrama potonje pošlo za rukom, pa je time ujedno postavio novi svjetski rekord i oborio olimpijski rekord, koji je bio postavio samo 20 minuta prije.<ref name=":90">{{Cite news |last=Liew |first=Jonathan |date=5. kolovoza 2024. |title=Duplantis achieves new heights after pole vault world record adds to gold |url=https://www.theguardian.com/sport/article/2024/aug/05/2024-paris-olympic-games-armand-duplantis-pole-vault-world-record |access-date=4. kolovoza 2026|work=[[The Guardian]] |issn=0261-3077}}</ref> Osvojivši zlato u Parizu, 24-godišnji je Duplantis postao prvi skakač s motkom koji je obranio titulu olimpijskoga prvaka nakon [[SAD|Amerikanca]] [[Bob Richards|Boba Richardsa]], koji je osvojio Olimpijske igre [[Ljetne olimpijske igre 1952.|1952.]] i [[Ljetne olimpijske igre 1956.|1956.]] godine. Duplantis i Richards ujedno su jedini muški skakači s motkom koji su osvojili dva olimpijska zlata.<ref>{{Cite news |last=Thompson II |first=Marcus |date=6. kolovoza 2024. |title=Mondo Duplantis soars to new world record, Olympic gold again: 'He's the fastest pole vaulter out there' |url=https://www.nytimes.com/athletic/5682112/2024/08/05/mondo-duplantis-pole-vault-final-sam-kendricks/ |archive-url=https://web.archive.org/web/20240807041236/https://www.nytimes.com/athletic/5682112/2024/08/05/mondo-duplantis-pole-vault-final-sam-kendricks/ |url-status=dead |archive-date=7. kolovoza 2024 |access-date=4. kolovoza 2026 |work=The New York Times}}</ref> Duplantisova sposobnost ostvarivanja vrhunskih rezultata pod pritiskom te neprestano obaranje svjetskih rekorda učvrstili su njegov status jednoga od najistaknutijih atletičara svoje generacije.<ref name=":4" /> Rezultati koje je postigao kao predstavnik Švedske na najvećim svjetskim i kontinentalnim natjecanjima nemaju premca.<ref>{{Cite web |last=Sports |first=Pulse |date=22. travnja 2024. |title=Mondo Duplantis shares secret behind shattering pole vault world record for record|url=https://www.pulsesports.co.ke/athletics/story/mondo-duplantis-shares-secret-behind-shattering-pole-vault-world-record-for-record-eigth-time-2024042110095299804 |access-date= 5. kolovoza 2026 |website=Pulse Sports Kenya |language=en}}</ref> Uzevši u obzir njegove uspjehe od najmlađih natjecateljskih dobnih kategorija do seniorske karijere, do [[kolovoz]]a 2024. godine postavio je ukupno devet rekorda prvenstava i jedan olimpijski rekord. U te se rezultate ubrajaju i tri svjetska rekorda koja je postavio nakon što je osvojio svjetske titule: 6,20 metara na [[Svjetsko dvoransko prvenstvo u atletici 2022.|Svjetskome dvoranskom prvenstvu]] u Beogradu, 6,21 metar na [[Svjetsko prvenstvo u atletici 2022.|Svjetskome prvenstvu]] u Oregonu i naposljetku 6,25 metara u Parizu na Olimpijskim igrama.<ref name=":17" /> Njegova se dominacija u skoku s motkom počela uspoređivati s ostvarenjima najboljih u drugim sportovima.<ref>{{Cite news |date=6. kolovoza 2024 |title=Mondo Duplantis Soars to New Heights: Sets World Record at Paris 2024 Olympics |url=https://trackalerts.com/2024/08/mondo-duplantis-soars-to-new-heights-sets-world-record-at-paris-2024-olympics/ |archive-url=https://web.archive.org/web/20240919084450/https://trackalerts.com/2024/08/mondo-duplantis-soars-to-new-heights-sets-world-record-at-paris-2024-olympics/ |url-status=dead |archive-date=19. rujna 2024 |access-date=5. kolovoza 2026|work=Trackalerts.com}}</ref> ''[[The New York Times]]'' opisao ga je kao sportaša koji za skok s motkom predstavlja ono što [[Usain Bolt]] predstavlja za sprint, [[Michael Phelps]] za [[plivanje]] i [[Simone Biles]] za [[gimnastika|gimnastiku]].<ref>{{Cite news |last=Tharme |first=Liam |date=5. kolovoza 2024|title=Mondo Duplantis: Breaking down the biomechanics behind the best-ever pole vaulter |url=https://www.nytimes.com/athletic/5646961/2024/08/05/mondo-duplantis-biomechanics-pole-vault/ |archive-url=https://web.archive.org/web/20240806032042/https://www.nytimes.com/athletic/5646961/2024/08/05/mondo-duplantis-biomechanics-pole-vault/ |url-status=dead |archive-date=6. kolovoza 2024 |access-date=5. kolovoza 2026 |work=The New York Times}}</ref> Budući da natjecanja često osvaja s gotovo 30 centimetara boljim rezultatom od drugoplasiranoga, njegova je nadmoć time izraženija jer se pobjednik u skoku s motkom češće odlučuje razlikom od samo jednoga centimetra.<ref>{{Cite news |last=Sherwood |first=Ben |date=8. kolovoza 2024. |title=Why This Pole Vaulter Is Even Bigger Than the One With the Bulge |url=https://www.thedailybeast.com/pole-vault-goat-mondo-duplantis-soaredliterallyat-the-paris-olympics |archive-url=https://web.archive.org/web/20240808232141/https://www.thedailybeast.com/pole-vault-goat-mondo-duplantis-soaredliterallyat-the-paris-olympics |url-status=dead |archive-date=8. kolovoza 2024 |access-date=5. kolovoza 2026 |work=The Daily Beast}}</ref> Uz to je osvojio svako natjecanje na kojemu je nastupio od mitinga [[Dijamantna liga|Dijamantne lige]] u [[Monako|Monaku]] 2023. godine.<ref name="WAprofile" /> Nakon drugoga olimpijskog zlata zaredom i oborenih devet rekorda – a svaki je novi u tome nizu poboljšao za jedan centimetar – Duplantis je naširoko smatran najboljim skakačem s motkom svih vremena.<ref name=":4" /><ref name=":3">{{Cite news |date=5. kolovoza 2024 |title=Record-breaker Duplantis soars to Olympic pole vault gold, Hodgkinson wins 800m |url=https://www.france24.com/en/live-news/20240805-record-breaker-duplantis-soars-to-pole-vault-gold-hodgkinson-wins-800m |agency=Agence France-Presse}}</ref> Prije pariških Olimpijskih igara taj se naslov pridijevao [[Sergej Bubka|Sergeju Bubki]], umirovljenomu [[Ukrajina|ukrajinskom]] skakaču s motkom.<ref name="Stump2024">{{cite news |last1=Stump |first1=Scott |date=6. kolovoza 2024. |title=Swedish pole vaulter Armand Duplantis thrills the world with a towering, death-defying vault |url=https://www.today.com/popculture/mondo-duplantis-world-record-pole-vault-rcna165383 |archive-url=https://web.archive.org/web/20240806202927/https://www.today.com/popculture/mondo-duplantis-world-record-pole-vault-rcna165383 |archive-date=6. kolovoza 2024 |work=TODAY.com}}</ref> Na [[Memorijal Kamili Skolimowskoj|Memorijalu Kamili Skolimowskoj]] u [[Poljska|poljskome]] gradu [[Chorzów]]u, dvanaestoj postaji [[Dijamantna liga|Dijamantne lige]] 2024. godine, Duplantis je [[25. kolovoza]] poboljšao svoj svjetski rekord deseti put u karijeri i treći put 2024. godine za jedan centimetar, pa je novi svjetski rekord iznosio 6,26 metara.<ref>{{Cite web |title=Ingebrigtsen and Duplantis smash world records in Silesia |url=https://www.diamondleague.com/news/general/ingebrigtsen-and-duplantis-smash-world-records-in-silesia/ |access-date=5. kolovoza 2026 |website=IDL Diamond League |date=25. kolovoza 2024 |language=en-US}}</ref><ref>{{Cite news |date=3. listopada 2024 |title=Ratified: world records for Ingebrigtsen, Duplantis and Hull |url=https://worldathletics.org/news/press-releases/ratified-world-records-ingebrigtsen-duplantis-hull |access-date=5. kolovoza 2026 |work=World Athletics Press Release}}</ref> Tamo su, uz Duplantisa, i [[Sam Kendricks]] i [[Emmanouil Karalis]] preskočili šest metara. To je bio prvi put u povijesti da su trojica skakača s motkom preskočili tu visinu na istome natjecanju.<ref name=":6">{{Cite news |last=Selvaraj |first=Jonathan |date=28. kolovoza 2024. |title=One small centimetre for man, a giant leap for Armand Duplantis |url=https://sportstar.thehindu.com/athletics/armand-duplantis-pole-vault-world-record-one-centimetre-paris-olympics-science-jump-sports-feature/article68575835.ece/}}</ref> Na konferenciji za medije uoči spomenutoga mitinga Dijamantne lige organizatori su predstavili novu nagradu za najboljega sportaša na tome natjecanju, a odluka se donosila na temelju bodovnoga sustava World Athleticsa. Očekivalo se da će prvi dobitnik te nagrade biti [[Jakob Ingebrigtsen]], koji je rezultatom od 7:17,55 minuta postavio novi svjetski rekord na 3000 metara. Time je nadmašio prijašnji rekord od 7:20,67 minuta [[Kenija|Kenijca]] [[Daniel Komen|Daniela Komena]] iz [[1996.]] godine za više od triju sekundi. Međutim, kada su se rezultati s natjecanja preračunali prema bodovnome sustavu, pokazalo se da je Duplantisov svjetski rekord od 6,26 metara u skoku s motkom vrijedio 1339 bodova, a Ingebrigtsenov svjetski rekord 1320 bodova. Duplantis je tako postao prvim dobitnikom nagrade za najvrjednijega atletičara mitinga, pa je osvojio 14-karatni zlatni prsten optočen dijamantima vrijedan 10 000 američkih dolara te novčanu nagradu u istome iznosu. Uz to je osvojio 50 000 američkih dolara za obaranje svjetskoga rekorda.<ref name=":6" /> Dan uoči mitinga Dijamantne lige u [[Zürich]]u, [[4. rujna]], Duplantis je sudjelovao u revijalnoj utrci na 100 metara protiv [[Karsten Warholm|Karstena Warholma]], svjetskoga rekordera na 400 metara s preponama. Duplantis je pobijedio i ostvario osobni rekord u toj disciplini, koji je iznosio 10,37 sekundi. Warholm je završio utrku za 10,47 sekundi, što je također bio njegov osobni rekord.<ref>{{Cite web |title=Mondo Duplantis uses personal best to hold off Karsten Warholm in 100m sprint showdown |url=https://olympics.com/en/news/mondo-duplantis-uses-personal-best-to-hold-off-karsten-warholm-in-100m-sprint-showdown}}</ref><ref>{{cite web|url=https://www.bbc.co.uk/sport/athletics/articles/c14zydg3754o|title=Duplantis beats Warholm in 100m exhibition race|date=4. rujna 2024 |work=BBC Sport|access-date=5. kolovoza 2026.}}</ref> Duplantis je [[13. rujna]] zaključio sezonu 2024. godine četvrtim uzastopnim naslovom pobjednika Dijamantne lige na završnome natjecanju u [[Bruxelles]]u. Pobjedu je odnio nakon preskočenih 6,11 metara, čime je također postavio rekord mitinga.<ref>{{cite web|url=https://worldathletics.org/competitions/diamond-league/news/wanda-diamond-league-final-brussels-2024-duplantis-denny|title=Duplantis and Denny break meeting records on first day of Wanda Diamond League Final in Brussels|publisher=World Athletics|access-date=13. rujna 2024}}</ref> Dana [[26. listopada]] bio je prvi put samostalno proglašen europskim sportašem godine u muškoj konkurenciji. Isti je naslov zavrijedio 2022. godine, ali tada je nagradu podijelio s Jakobom Ingebrigtsenom.<ref>{{Cite news |date=28. listopada 2024 |title=Mahuchikh and Duplantis named European athletes of the year |url=https://athleticsweekly.com/athletics-news/mahuchikh-and-duplantis-named-european-athletes-of-the-year-1039994149/ |access-date=5. kolovoza 2024 |work=Athletics Weekly}}</ref> Duplantis je [[6. studenoga]] postao globalni ambasador humanitarne utrke [[Wings for Life World Run]], a time se pridružio drugim sportskim zvijezdama poput [[Neymar|Neymara]] i Karstena Warholma. Utrka se održala [[4. svibnja]] [[2025.]] godine radi prikupljanja sredstava za istraživanje ozljede [[kičmena moždina|kralježnične moždine]].<ref>{{Cite news |last=Jonsson |first=Hanna |date=6. studenoga 2024. |title=Join Mondo Duplantis in the Wings for Life World Run – registration is open |url=https://www.redbull.com/se-en/mondo-duplantis-wings-for-life-world-run |access-date=5. kolovoza 2026|work=Redbull}}</ref> === 2025: Višestruki novi svjetski rekordi, treće svjetske titule i u dvorani i na otvorenome, jubilarnih sto skokova, Laureusova nagrada, peto osvajanje Dijamantne lige i skok od 6,30 metara === Duplantis je [[28. veljače]] na [[All Star Perche]]u u [[Clermont-Ferrand]]u 11. put oborio vlastiti svjetski rekord. Nakon što je osigurao pobjedu skokom od 6,07 metara, Duplantis je odlučio preskočiti 6,27 metara. To je uspio iz prvoga pokušaja.<ref name=":17">{{Cite web |date=1. ožujka 2025 |title=Duplantis breaks world pole vault record with 6.27m in Clermont-Ferrand |url=https://worldathletics.org/news/report/mondo-duplantis-world-pole-vault-record-627m-clermont-ferrand |access-date=6. kolovoza 2026 |website=World Athletics Report}}</ref> U to je vrijeme objavio i svoj prvi singl "[[Bop (pjesma, Mondo)|Bop]]", koji je zasvirao kada je postavio novi svjetski rekord.<ref>{{Cite web |date=1. ožujka 2025 |title=Armand Duplantis breaks his own pole vault world record with leap of 6.27m |url=https://www.straitstimes.com/sport/armand-duplantis-breaks-his-own-pole-vault-world-record-with-leap-of-6-27m |access-date=6. kolovoza 2026 |website=The Straits Times}}</ref> U razgovoru s [[Puma (brend)|Puminim]] izvršnim direktorom Arneom Freundtom, odnosno intervjuu objavljenome [[18. ožujka]] u sklopu tvrtkina godišnjega izvještaja, Duplantis je otkrio da vjeruje da bi mogao svjetski rekord postaviti na 6,40 metara u idućih nekoliko godina, ali da mu 6,30 metara predstavlja prvu metu u bližoj budućnosti.<ref>{{Cite web |title=Pole vault star Armand "Mondo" Duplantis sets his sights on fairy tale world record of 6.40m {{!}} PUMA® |url=https://about.puma.com/en/newsroom/corporate-news/2025/18-03-2025-pole-vault-star-armand-mondo-duplantis-sets-his-sights |access-date=6. kolovoza 2026 |website=about.puma.com |language=en}}</ref> Duplantis je skokom od 6,15 metara osvojio [[Svjetsko dvoransko prvenstvo u atletici 2025.|Svjetsko dvoransko prvenstvo]] u [[Nanjing]]u [[22. ožujka]]. Time je ujedno treći put zaredom postao svjetskim dvoranskim prvakom. Duplantis se borio sve do kraja protiv [[Grk]]a [[Emmanouil Karalis|Emmanouila Karalisa]], koji je preskočio 6,05 metara. Karalis bi u neko drugo doba zasigurno postao svjetskim dvoranskim prvakom jer je to bio prvi put u povijesti da je skakač s motkom u finalu prvenstva preskočio 6,05 metara i ostao bez zlatne medalje.<ref name=":18" /> Prije nego što je obranio naslov prvaka u Nanjingu, Duplantis je ukupno 98 puta dotada preskočio šest ili više metara.<ref>{{Cite AV media |url=https://www.youtube.com/live/NHC6m33jDrk?si=QtkdsUuyCpEanGXj |title=Livestream - World Athletics Indoor Championships Nanjing 25 Press Conference |language=en |access-date=6. kolovoza 2026 |via=www.youtube.com}}</ref><ref>{{Cite web |date=20. ožujka 2025 |title='More in the tank', vows Duplantis as he edges to century mark |url=https://www.france24.com/en/live-news/20250320-more-in-the-tank-vows-duplantis-as-he-edges-to-century-mark |access-date=6. kolovoza 2026 |website=France 24 |language=en}}</ref><ref>{{Cite web |last=Watta |first=Evelyn |date=20. ožujka 2025 |title=Mondo Duplantis all set for another world record as he gears up for World Athletics Indoor Championships Nanjing 2025: "I have more in the tanks" |url=https://www.olympics.com/en/news/mondo-duplantis-world-record-world-athletics-indoor-championships-nanjing-2025-more-in-tanks |access-date=6. kolovoza 2026 |website=Olympics.com}}</ref> Preskočivši četiri puta šest ili više metara na tome natjecanju, Duplantis je prešao brojku od sto takvih skokova s ukupno 102 njih. Za usporedbu, [[Sergej Bubka]], nekadašnji svjetski rekorder, drugi je najbolji po broju skokova od šest ili više metara, a u karijeri ih je ukupno imao 46.<ref name=":18">{{Cite web |title=Duplantis retains world indoor pole vault title in Nanjing {{!}} News {{!}} Nanjing 25 {{!}} World Athletics Indoor Championships |url=https://worldathletics.org/competitions/world-athletics-indoor-championships/nanjing25/news/report/nanjing-25-men-pole-vault-report |archive-url=https://web.archive.org/web/20250322161645/https://worldathletics.org/competitions/world-athletics-indoor-championships/nanjing25/news/report/nanjing-25-men-pole-vault-report |archive-date=22. ožujka 2025 |access-date=6. kolovoza 2026 |website=worldathletics.org |language=en}}</ref><ref>{{Cite web |date=22. ožujka 2025 |title=Now 102 vaults over 6 metres as Duplantis soars to world indoor title |url=https://sports.yahoo.com/article/now-102-vaults-over-6-143815490.html |access-date=6. kolovoza 2026 |website=Yahoo Sports |language=en-US}}</ref> Duplantis je [[21. travnja]] osvojio [[Laureus (nagrada)|Laureusovu]] nagradu za najboljega sportaša godine. Time je nakon [[Usain Bolt|Usaina Bolta]] postao drugi atletičar u povijesti koji je osvojio tu nagradu.<ref>{{Cite web |last=Wiseman |first=Ciaran |date=22. travnja 2025 |title=Mondo Duplantis namedrops Usain Bolt & Lionel Messi as he wins prestigious award |url=https://talksport.com/sport/3138989/mondo-duplantis-laureus-awards-usain-bolt-lionel-messi/ |access-date=7. kolovoza 2026 |website=talkSPORT |language=}}</ref> Bio je nominiran još 2021., 2023. i 2024. godine, stoga ju je osvojio nakon treće uzastopne i ukupno četvrte nominacije.<ref name=":19">{{Cite web |last=Smirnova |first=Lena |date=22. travnja 2025. |title=Armand Duplantis named Laureus World Sportsman of the Year after third consecutive nomination |url=https://www.olympics.com/en/news/athletics-sweden-armand-duplantis-named-laureus-world-sportsman-of-the-year-after-third-consecutive-nomination |access-date=7. kolovoza 2026 |website=Olympics.com}}</ref><ref>{{Cite news |date=22. travnja 2025 |title=Gymnast Simone Biles and pole vaulter Armand Duplantis win Laureus awards |url=https://www.straitstimes.com/sport/gymnast-simone-biles-and-pole-vaulter-mondo-duplantis-win-laureus-awards |access-date=7. kolovoza 2026 |work=The Straits Times |language=en |issn=0585-3923}}</ref> Svoj ukupno dvanaesti i četvrti svjetski rekord u okviru Dijamantne lige<ref>{{Cite web |title=Duplantis Soars to 6.28m World Record as Records Tumble at Stockholm Diamond League {{!}} Watch Athletics |url=https://www.watchathletics.com/article/13394/duplantis-soars-to-6-28m-world-record-as-records-tumble-at-stockholm-diamond-league |access-date=7. kolovoza 2026 |website=www.watchathletics.com |language=en}}</ref> postavio je [[15. lipnja]] skokom od 6,28 metara, iz prvoga pokušaja, u [[Stockholm]]u.<ref>{{Cite web |title=Duplantis breaks world pole vault record with 6.28m in Stockholm {{!}} REPORTS {{!}} World Athletics |url=https://worldathletics.org/competitions/diamond-league/news/mondo-duplantis-world-pole-vault-record-628m-stockholm |archive-url=https://web.archive.org/web/20250615204725/https://worldathletics.org/competitions/diamond-league/news/mondo-duplantis-world-pole-vault-record-628m-stockholm |archive-date=15. lipnja 2025 |access-date=7. kolovoza 2026|website=worldathletics.org |language=en}}</ref> Prije toga oborio je svjetski rekord dvaput u Poljskoj, Srbiji i Oregonu, jednom u Škotskoj i Kini, a triput u Francuskoj, uključujući onaj s Olimpijskih igara 2024. godine. Nikada prije nije postigao to na domaćemu terenu, u [[Švedska|Švedskoj]],<ref>{{Cite web |date=15. lipnja 2025 |title=Mondo Duplantis' 12th pole vault world record is one of a kind: 'The only thing that I was missing' |url=https://www.nbcsports.com/olympics/news/mondo-duplantis-world-record-pole-vault-2025-stockholm |access-date=7. kolovoza 2026 |website=NBC Sports |language=en-US}}</ref> pa je time ostvario još jedan priželjkivani uspjeh.<ref>{{Cite web |first=Nick |last=Zaccardi |date=15. lipnja 2025 |title=Mondo Duplantis breaks world record in pole vault for 12th time: 'The only thing that I was missing' |url=https://sports.yahoo.com/article/mondo-duplantis-breaks-pole-vault-171337337.html |access-date=7. kolovoza 2026 |website=Yahoo Sports |language=en-US}}</ref> Duplantisov 12. svjetski rekord s čuvenoga [[Olimpijski stadion u Stockholmu|Olimpijskoga stadiona u Stockholmu]], na kojemu su se održale [[Ljetne olimpijske igre 1912.]] godine, bio je prvi u povijesti koji se postavio na tome stadionu. Tamo su se više puta oborili svjetski rekordi u atletici nego na ijednome drugom stadionu – ukupno 83 njih između [[1912.]] i [[2008.]] godine. Međutim, nijedan od njih nije bio u skoku s motkom.<ref name=":21">{{Cite news |last=Tharme |first=Liam |date=20. rujna 2025 |title=Mondo Duplantis exclusive: 14-time pole vault world-record holder analyzes his greatest jumps |url=https://www.nytimes.com/athletic/6642767/2025/09/20/mondo-duplantis-interview-world-records/ |access-date=7. kolovoza 2026 |work=The New York Times |language=en-US |issn=0362-4331}}</ref> [[Patrik Sjöberg]] bio je posljednji švedski sportaš koji je na tome stadionu postavio svjetski rekord, a to je bilo na natjecanju u skoku uvis [[1987.]] godine. Tomu je svjedočila i Duplantisova majka s tribina.<ref name=":2">{{Cite web |last=Crumley |first=Euan |date=15. lipnja 2025.|title=Mondo Duplantis rises to the occasion in Stockholm – Athletics Weekly |url=https://athleticsweekly.com/news/mondo-duplantis-rises-to-the-occasion-in-stockholm-1040005867/ |access-date=7. kolovoza 2026 |website=athleticsweekly.com |language=en-GB}}</ref><ref>{{Cite web |title=Pole Vault: Arman Duplantis sets his sights on setting another world record at 6.40m {{!}} Flashscore.com |url=https://www.flashscore.com/news/athletics-continental-tour-it-s-within-my-reach-duplantis-sets-sights-on-6-40m/bkXyvSvq/ |access-date=7. kolovoza 2026|website=www.flashscore.com |language=en}}</ref> U skladu s tamošnjom tradicijom, Duplantisovo je ime uklesano na zidove stadiona u spomen na svjetski rekord koji je ondje postavio. Taj dio Olimpijskoga stadiona, poznat pod nazivom "Stadion Walk of Fame", odaje počast najvećim sportskim uspjesima i događajima koji su se odvili na stadionu još od Olimpijskih igara održanih u Stockholmu.<ref>{{Cite web |title=Archives: Walk of Fame |url=https://www.walkoffamestadion.se/en/walkoffame/ |access-date=19. lipnja 2025 |website=Stadion Walk of Fame |language=en-US}}</ref><ref name=":2" /> Nakon te pobjede u Dijamantnoj ligi Duplantis je od 2020. godine pobijedio na 37 od ukupno 41 natjecanja, čime je postao jedan od najuspješnijih serijskih pobjednika u povijesti Dijamantne lige.<ref>{{Cite web |last=Sportstar |first=Team |date=13. lipnja 2025. |title=Duplantis Diamond League Results 2017–2025: A Winning Streak |url=https://sportstar.thehindu.com/athletics/duplantis-diamond-league-results-2017-2025/article69690324.ece |access-date=7. kolovoza 2026 |website=Sportstar |language=en}}</ref><ref>{{Cite news |date=16. lipnja 2025 |title='Magical' Armand Duplantis soars to pole vault world record in Stockholm |url=https://www.straitstimes.com/sport/magical-duplantis-soars-to-pole-vault-world-record-in-stockholm-with-6-28m-jump |access-date=7. kolovoza 2026|work=The Straits Times |language=en |issn=0585-3923}}</ref> Od svoga debija u Dijamantnoj ligi 2017. godine ostvario je ukupno 39 pobjeda, čime je prestigao [[Renaud Lavillenie|Renauda Lavillenieja]], koji ima 37 pobjeda.<ref>{{Cite web |title=Renaud LAVILLENIE – Wanda Diamond League |url=https://www.diamondleague.com/athlete/14185853/ |access-date=7. kolovoza 2026 |language=en-US}}</ref> Od 2020. godine imao je 93 nastupa, a izgubio je samo četiri puta, i to isključivo na mitinzima Dijamantne lige.<ref>{{Cite news |date=17. lipnja 2025 |title=Why 1cm equals multiple big-money payouts for this record-breaking pole vaulter |url=https://www.abc.net.au/news/2025-06-17/mondo-armand-duplantis-keeps-breaking-his-pole-vault-world-1cm/105426332 |access-date=7. kolovoza 2026 |work=ABC News |language=en-AU}}</ref> Dana [[11. srpnja]] Duplantis je skokom od 6,05 metara oborio rekord mitinga Dijamantne lige u [[Monako|Monaku]], koji je iznosio 6,02 metara, a bio ga je postavio [[Poljska|Poljak]] [[Piotr Lisek]] [[2019.]] godine. Taj je miting ujedno i 13. postaja Dijamantne lige na kojoj je Duplantis srušio rekord natjecanja.<ref>{{Cite web |last=McCarvel |first=Nick |date=11 July 2025 |title=Monaco Diamond League 2025: Mondo Duplantis wins pole vault in new meeting record, misses on world record attempts |url=https://www.olympics.com/en/news/monaco-diamond-league-2025-mondo-duplantis-wins-pole-vault-in-new-meeting-record-misses-on-world-record-attempts |access-date=12 July 2025 |website=Olympics.com}}</ref> Budući da se u Dijamantnoj ligi održava ukupno 15 mitinga, preostala su mu u tome trenutku dva na kojima još nije postavio novi rekord. Riječ je o mitinzima u [[Rabat]]u, na kojemu je rekord od 5,86 metara postavio [[Sam Kendricks]], i u [[London]]u, gdje rekord od 6,03 metara drži [[Renaud Lavillenie]].<ref>{{Cite web |last=Ogeyingbo |first=Deji |date=25. lipnja 2025. |title=Mondo Duplantis and the art of jumping high |url=https://www.runblogrun.com/2025/06/mondo-duplantis-and-the-art-of-jumping-high.html |access-date=7. kolovoza 2026 |website=runblogrun |language=en-US}}</ref> U sklopu manifestacije [[World Athletics Continental Tour]] Duplantis je [[12. kolovoza]] postavio svoj 13. svjetski rekord od 6,29 metara na mitingu iz tzv. Gold serije u [[Budimpešta|Budimpešti]]. To je bio prvi svjetski rekord koji se ikada postavio na tome mitingu u 15 godina njegova postojanja. Duplantis je time nadmašio i svoj prijašnji rekord koji je postavio u [[Mađarska|Mađarskoj]], a riječ je o skoku od 6,10 metara kojim je [[2023.]] godine osvojio svoju drugu titulu svjetskoga prvaka.<ref>{{Cite web |title=Historic world record, broken records, and an electric atmosphere at the Gyulai István Memorial – Gyulai István Memorial |url=https://gyulaimemorial.hu/en/news/historic-world-record-broken-records-and-an-electric-atmosphere-at-the-gyulai-istvan-memorial/ |access-date=7. kolovoza 2026 |language=en-US}}</ref><ref>{{Cite web |date=13. kolovoza 2025 |title=Duplantis breaks world pole vault record on Budapest return |url=https://worldathletics.org/competitions/world-athletics-continental-tour/news/duplantis-world-pole-vault-record-budapest-gyulai-memorial |access-date=7. kolovoza 2026 |website=World Athletics Report}}</ref> World Athletics dao je Duplantisu važnu ulogu u promociji premijernoga izdanja prvenstva službenoga naziva [[World Athletics Ultimate Championship]], koje će se održati u [[Budimpešta|Budimpešti]] od [[11. rujna|11.]] do [[13. rujna]] [[2026.]] godine. Riječ je o ekskluzivnome bijenalu koje će se parnim godinama održavati na kraju sezone, kada [[Svjetsko prvenstvo u atletici]] neće biti u tijeku. World Athletics imenovao je Duplantisa ultimativnom zvijezdom ([[engleski jezik|engl.]] ''Ultimate Star''), a potom [[Usain Bolt|Usaina Bolta]] ultimativnom legendom ([[engleski jezik|engl.]] ''Ultimate Legend''),<ref>{{Cite news |last=Thapliyal |first=Mukesh |date=8. rujna 2025. |title=Usain Bolt named 'Ultimate Legend' by World Athletics to promote inaugural global championship |url=https://economictimes.indiatimes.com/news/international/us/usain-bolt-named-ultimate-legend-by-world-athletics-to-promote-inaugural-global-championship/articleshow/123756822.cms?from=mdr |access-date=8. kolovoza 2026 |work=The Economic Times |issn=0013-0389}}</ref> učinivši ih time glavnim akterima u promociji prvenstva u skladu s dodijeljenim ulogama.<ref>{{Cite web |date=13. kolovoza 2025 |title=Duplantis unveiled as inaugural Ultimate Star |url=https://worldathletics.org/competitions/world-athletics-ultimate-championship/2026/news/press-releases/mondo-duplantis-ultimate-championship-star |access-date=8. kolovoza 2026 |website=World Athletics}}</ref> Duplantis je [[27. kolovoza]] osvojio trofej Dijamantne lige peti put zaredom na posljednjemu mitingu u [[Zürich]]u, čime se približio najboljim atletičarima sa sedam pobjeda. Riječ je o [[Francuska|francuskome]] skakaču s motkom [[Renaud Lavillenie|Renaudu Lavillenieju]] i [[Christian Taylor|Christianu Tayloru]], [[SAD|Amerikancu]] koji se natjecao u [[Troskok|troskoku]].<ref>{{Cite web |last= |first= |last2= |first2= |date=28. kolovoza 2025 |title=Mondo Duplantis wins fifth straight Diamond League title |url=https://www.indiatvnews.com/sports/other/mondo-duplantis-wins-fifth-straight-diamond-league-title-2025-08-28-1005523 |access-date=9. kolovoza 2026 |website=India TV News |language=en}}</ref> Duplantis je pobijedio nakon preskočenih šest metara, što je bio njegov 118. skok od šest ili više metara.<ref>{{Cite news |date=27. kolovoza 2025 |title=Olyslagers wins latest duel with high jump rival ahead of world champs |url=https://www.abc.net.au/news/2025-08-28/nicola-olyslagers-wins-high-jump-diamond-league-in-zurich/105706212 |access-date=9. kolovoza 2026 |work=ABC News |language=en-AU}}</ref> Na [[Svjetsko prvenstvo u atletici 2025.|Svjetskome prvenstvu]] u [[Tokio|Tokiju]] Duplantis je [[15. rujna]] osvojio svoju treću svjetsku titulu zaredom u skoku s motkom. Naslov svjetskoga prvaka donio mu je skok od 6,15 metara u nikada kompetitivnijemu finalu muškoga skoka s motkom na natjecanju globalne razine, gdje je sedam skakača preskočilo 5,90 ili više metara.<ref>{{Cite web |title=Duplantis breaks world pole vault record with 6.30m in Tokyo {{!}} News {{!}} Tokyo 25 {{!}} World Athletics Championships |url=https://worldathletics.org/en/competitions/world-athletics-championships/tokyo25/news/report/world-championships-tokyo-25-report-mens-pole-vault |access-date=9. kolovoza 2026 |website=worldathletics.org}}</ref> Duplantis je zatim nastojao postaviti svoj 14. svjetski rekord od 6,30 metara, a to mu je pošlo za rukom u posljednjemu pokušaju. Taj je rezultat ujedno bio četvrti Duplantisov svjetski rekord u 2025. godini, što je za njega bio i rekordan broj oborenih svjetskih rekorda u jednoj godini.<ref>{{Cite web |date=15. rujna 2025 |title=Armand Duplantis soars to third world title and 14th world record |url=https://www.bbc.com/sport/athletics/articles/c1ed6845ng7o |access-date=9. kolovoza 2026 |website=BBC Sport |language=en-GB}}</ref> Nakon prvih dvaju neuspješnih pokušaja Duplantis je napravio dvije promjene koje su se pokazale ključnim za obaranje rekorda. Najprije je pomaknuo stalke za letvicu s njezine standardne pozicije pet centimetara bliže kutiji za odraz, u koju se postavlja motka pri skoku, čime je promijenio kut prelaska preko letvice. Duplantis je poslije otkrio da mu je njegov otac i trener Greg savjetovao da upotrijebi tvrđu motku u trećemu pokušaju kako bi optimizirao odraz pri toj visini. U prijašnjim se pokušajima služio istom motkom kojom je obarao rekorde između 6,20 i 6,29 metara.<ref name=":21" /> Duplantis je bio proglašen europskim sportašem godine [[26. listopada]]. To je bio treći put da je osvojio tu nagradu, a toliko ju je puta jedini još dobio [[Ujedinjeno Kraljevstvo|Britanac]] [[Mo Farah]].<ref>{{Cite web |last=Broadbent |first=Chris |date=25. listopada 2025 |title=Mondo grateful for “beautiful honour” as he is named men's Athlete of the Year |url=https://www.european-athletics.com/home/news/mondo-grateful-for-beautiful-honour-as-he-is-named-athlete-of-the-year |access-date=9. kolovoza 2026|website=www.european-athletics.com |language=en}}</ref> [[World Athletics]] proglasio je Duplatnisa sportašem godine [[30. studenoga]]. Tada je imao 16 osvojenih natjecanja u nizu i postao je prvi skakač s motkom u novijoj povijesti koji dvije godine zaredom nije doživio poraz.<ref>{{Cite news |date=1. prosinca 2025 |title=Swedish pole vault star Armand Duplantis and US hurdler Sydney McLaughlin-Levrone crowned 'Athletes of the Year' |url=https://www.straitstimes.com/sport/duplantis-and-mclaughlin-levrone-crowned-athletes-of-the-year |access-date=9. kolovoza 2026 |work=The Straits Times |language=en |issn=0585-3923}}</ref> Nijedan drugi atletičar koji se natjecao u skakačkim ili bacačkim disciplinama nije tu nagradu osvojio tri puta. Duplantis je tako postao tek treći atletičar s najmanje trima osvojenim nagradama, pridruživši se [[Usain Bolt|Usainu Boltu]], koji ju je osvojio šest puta, i [[Hicham El Guerrouj|Hichamu El Guerrouju]], također trostrukome dobitniku nagrade.<ref>{{Cite web |title=Ian O'Riordan: Why Grand Slam Track is paying a high price for excluding field events |url=https://www.irishtimes.com/sport/athletics/2025/12/06/ian-oriordan-why-grand-slam-track-is-paying-a-high-price-for-excluding-field-events/ |access-date=9. kolovoza 2026 |website=The Irish Times |language=en}}</ref> === 2026: Petnaesti svjetski rekord zaredom, četvrti uzastopni svjetski dvoranski naslov i prekid trogodišnjega pobjedničkog niza=== Dana [[12. ožujka]] Duplantis je poboljšao svoj svjetski rekord za jedan centimetar na [[Mondo Classic|Mondo Classicu]] u [[Uppsala|Uppsali]]. To je bio njegov 15. svjetski rekord i drugi put da je postavio svjetski rekord u [[Švedska|Švedskoj]].<ref name=":26"/> Duplantis je tim skokom od 6,31 metra nadmašio brojku [[Sergej Bubka|Sergeja Bubke]] od 14 uzastopnih svjetskih rekorda. Također, pobjeda mu je na spomenutome natjecanju bila 38. u nizu, računajući još od [[kolovoz|kolovoza]] [[2023.]] godine.<ref>{{Cite news |date=16. ožujka 2026 |title=Pole vault record breaker Armand Duplantis ready for return to 'special' Torun |url=https://www.straitstimes.com/sport/pole-vault-record-breaker-armand-duplantis-ready-for-return-to-special-torun |access-date=9. kolovoza 2026 |work=The Straits Times |language=en |issn=0585-3923}}</ref> Dvije tehničke prilagodbe omogućile su Duplantisu postavljanje najnovijega svjetskog rekorda: produljio je zalet s 20 na 22 koraka i počeo je upotrebljavati tvrđu motku. Godinama je eksperimentirao s tvrđom motkom, ali nije uspijevao doći do željenoga učinka. Ipak, smatrao je da će mu produljeni zalet, koji je uveo posljednjih mjeseci, omogućiti jači odraz, a on bolje savijanje tvrđe motke.<ref>{{Cite web |last=Goulding |first=Grace |date=16. ožujka 2026. |title=Mondo Duplantis eyes 2026 World Athletics Indoor Championships return in Toruń after 15th pole vault world record: "I wanted to make sure I'm still the top dog" |url=https://www.olympics.com/en/news/mondo-duplantis-2026-world-athletics-indoor-championships-return-record-top-dog |access-date=9. kolovoza 2026 |website=Olympics.com}}</ref> Nakon što je [[21. ožujka]] osvojio zlato na [[Svjetsko dvoransko prvenstvo u atletici 2026.|Svjetskome dvoranskom prvenstvu]] u [[Toruń]]u i pritom postavio novi rekord prvenstva skokom od 6,25 metara, Duplantis je postao prvi atletičar koji je osvojio četiri uzastopna svjetska dvoranska naslova.<ref>{{Cite web |last=Fentuo |first=Fentuo Tahiru |date=22. ožujka 2026. |title=World Athletics Indoor Championships 2026: Mondo Duplantis claims fourth successive indoor pole vault title |url=https://www.olympics.com/en/news/world-athletics-indoor-championships-2026-mondo-duplantis-claims-fourth-successive-indoor-pole-vault-title |access-date=9. kolovoza 2026 |website=Olympics.com}}</ref> To mu je bila ukupno deveta svjetska seniorska titula. Od [[2019.]] godine, kada je posljednji put bio poražen na svjetskim ili kontinentalnim prvenstvima, osvojio je 12 velikih titula.<ref>{{Cite web |title=Duplantis soars to 6.25m championship record to win fourth world indoor pole vault title {{!}} News {{!}} Kujawy Pomorze 26 {{!}} World Athletics Indoor Championships |url=https://worldathletics.org/en/competitions/world-athletics-indoor-championships/kujawypomorze26/news/report/wic-kujawy-pomorze-26-report-men-pole-vault |access-date=9. kolovoza 2026 |website=worldathletics.org}}</ref> Nakon posljednjega osvojenog svjetskog dvoranskog naslova izjednačio se sa Sergejem Bubkom, koji je četiri puta bio svjetski dvoranski prvak.<ref name=":27">{{Cite web |date=21. ožujka 2026 |title=Sweden's Duplantis wins fourth world indoor pole vault title |url=https://www.france24.com/en/live-news/20260321-sweden-s-duplantis-wins-fourth-world-indoor-pole-vault-title |access-date=9. kolovoza 2026 |website=France 24 |language=en}}</ref> Duplantis je [[17. svibnja]] postavio novi rekord mitinga [[Dijamantna liga|Dijamantne lige]] u [[Šangaj]]u skokom od 6,12 metara, gdje je i pobijedio. Dana [[27. svibnja]] puštena je u prodaju posebna dječja ulaznica za [[14. kolovoza]], dan kada su se održavale kvalifikacije u skoku s motkom na [[Europsko prvenstvo u atletici 2026.|Europskome prvenstvu]] u [[Birmingham]]u. Nazvana prema Duplantisu, "Mondo Ticket" stajala je samo 6,31 funtu. Njezina je simbolična cijena odgovarala visini trenutačnoga svjetskoga rekorda, a cijela je akcija bila namijenjena poticanju mladih obožavatelja na to da dožive prvenstvo i izbliza prate Duplantisa na djelu.<ref>{{Cite web |title=Duplantis jumps at the chance to bring world record ticket to young fans at Birmingham 2026 |url=https://www.european-athletics.com/home/news/mondo-world-record-ticket |access-date=9. kolovoza 2026 |website=www.european-athletics.com |language=en}}</ref> Nakon gotovo trogodišnje dominacije u skoku s motkom Duplantis je [[7. lipnja]] doživio poraz na mitingu Dijamantne lige u [[Stockholm]]u, gdje je [[Australija|Australac]] [[Kurtis Marschall]] bio bolji od njega. Time se prekinuo njegov niz od 40 uzastopnih pobjeda na natjecanjima koji je započeo još u [[kolovoz|kolovozu]] [[2023.]] godine.<ref>{{Cite web |date=7. lipnja 2026 |title=Aussie pulls off epic upset over hometown king: 'Chuffed it was me' |url=https://7news.com.au/sport/athletics/aussie-first-timer-kurtis-marschall-pulls-off-epic-diamond-league-upset-over-hometown-king-mondo-duplantis-c-22398518 |access-date=9. kolovoza 2026 |website=7NEWS |language=en}}</ref> Osvojivši miting Dijamantne lige u [[Pariz]]u, Duplantis se [[28. lipnja]] vratio pobjedama i obaranju rekorda. Skokom od 6,13 metara postavio je novi rekord mitinga. Taj mu je miting ujedno bio prvo natjecanje nakon vjenčanja. Dana [[10. srpnja]] osvojio je miting Dijamantne lige u [[Monako|Monaku]] skokom od 6,07 metara, čime je poboljšao vlastiti rekord mitinga za dva centimetra. Time je ostvario prvu pobjedu od preseljenja u Monako, odnosno na novome domaćem terenu. Duplantis je također bio potaknuo organizatore na uvrštavanje muškoga skoka s motkom u program Dijamantne lige u Monaku, prema kojemu je dotad bio predviđen skok s motkom samo u ženskoj konkurenciji.<ref>{{Cite web |date=11. srpnja 2026 |title=Duplantis thrives on new home turf in Monaco |url=https://www.france24.com/en/live-news/20260711-duplantis-thrives-on-new-home-turf-in-monaco |access-date=9. kolovoza 2026 |website=France 24 |language=en}}</ref> == Privatni život == Duplantis je na poticaj svoje majke intenzivno učio [[švedski jezik]] preko [[Skype]]a, a taj mu je tečaj bio od velike pomoći. Do [[2020.]] godine uznapredovao je toliko da je smatrao da mnogo bolje i lakše razumije izvorne govornike nego što je prije mogao. Njegova je majka istovremeno tvrdila da se Duplantis sramio javno govoriti švedski, ali da se rado njime služio u privatnoj komunikaciji zbog manjega pritiska.<ref>{{cite web |last=Brenning |first=Patrik |date=20. travnja 2020. |title=Armand Duplantis kan svenska men vågar inte prata |url=https://www.aftonbladet.se/sportbladet/a/opbo1j/manga-tycker-att-han-inte-ar-svensk |url-status=live |archive-url=https://web.archive.org/web/20221219161604/https://www.aftonbladet.se/sportbladet/a/opbo1j/manga-tycker-att-han-inte-ar-svensk |archive-date=19. prosinca 2022 |access-date=10. kolovoza 2026 |work=[[Aftonbladet]] |language=sv}}</ref><ref>{{cite web |date=11. lipnja 2020 |title=Armand Duplantis om sin svenska: 'Mamma vill inte att folk ska snacka skit' |url=https://www.youtube.com/watch?v=nCJ875PRdUI |url-status=live |archive-url=https://web.archive.org/web/20230810125239/https://www.youtube.com/watch?v=nCJ875PRdUI |archive-date=10. kolovoza 2023 |access-date=10. kolovoza 2021 |publisher=[[Expressen]] YouTube Channel}}</ref> Međutim, do [[2021.]] godine njegovo se znanje poboljšalo do razine na kojoj je bez poteškoća davao intervjue u cijelosti na švedskome, što je osobito bilo primijećeno nakon osvajanja olimpijskoga zlata u Tokiju.<ref>{{cite web |date=3. kolovoza 2021 |title=Duplantis efter OS-guldet – i intervju på svenska |url=https://www.youtube.com/watch?v=klJJopIMeuc |url-status=live |archive-url=https://web.archive.org/web/20221219161557/https://www.youtube.com/watch?v=klJJopIMeuc |archive-date=19. prosinca 2022 |access-date=10. kolovoza 2026 |publisher=[[Aftonbladet]] official Youtube channel |language=sv}}</ref> Duplantis je prije toga isticao da mu je napredovanje u švedskome bilo ponešto otežano time što većina Šveđana izvrsno poznaje engleski jezik, pa su izvorni govornici radije razgovarali s njime na engleskome.<ref>{{cite news |last1=Hammarkrantz |first1=Oskar |date=18 September 2020 |title=Duplantis: 'Blir mycket mer igenkänd här än i USA' |url=https://www.svd.se/armand-duplantis-jag-blir-mycket-mer-igenkand-har-an-i-usa |url-status=live |archive-url=https://web.archive.org/web/20211209023227/https://www.svd.se/armand-duplantis-jag-blir-mycket-mer-igenkand-har-an-i-usa |archive-date=9. prosinca 2021 |access-date=10. kolovoza 2026 |newspaper=[[Svenska Dagbladet]] |language=sv}}</ref> [[File:Dalahästen i Avesta 03.jpg|thumb|Letvica u blizini [[Dala konj|dala-konja]] u [[Švedska|švedskome]] mjestu [[Avesta (grad)|Avesti]] podigne se svaki put kada Duplantis obori svjetski rekord (''fotografirano u [[Travanj|travnju]] [[2024.]] godine'').]] Kako bi si priskrbio idealne klimatske uvjete za treniranje tijekom cijele godine, Duplantis je obično provodio zime u [[Louisiana|Louisiani]], a ljeta u [[Uppsala|Uppsali]]. U [[Avesta (grad)|Avesti]], mjestu gdje je Duplantisova majka odrasla, letvica nalik na onu u skoku s motkom podigne se u blizini enormne skuplture [[dala konj|dala-konja]] s rezultatom svakoga novog Duplantisova svjetskog rekorda. Kada je Duplantis prvi put čuo za to, briznuo je u plač od sreće jer je tada postao još svjesniji veličine onoga što je postigao.<ref>{{cite web |last=Ottosson |first=Stefan |date=16. prosinca 2020. |title=Armand Duplantis kunde inte hålla tillbaka tårarna – efter svenska hyllningen: "Bröt ihop när jag såg det" |url=https://www.sportbibeln.se/friidrott/armand-duplantis-kunde-inte-halla-tillbaka-tararna-efter-svenska-hyllningen-jag-brot-ihop-nar-jag-sag-det/ |url-status=live |archive-url=https://web.archive.org/web/20210803162617/https://www.sportbibeln.se/friidrott/armand-duplantis-kunde-inte-halla-tillbaka-tararna-efter-svenska-hyllningen-jag-brot-ihop-nar-jag-sag-det/ |archive-date=3. kolovoza 2021 |access-date=10. kolovoza 2021 |publisher=Sportbibeln |language=sv}}</ref> U [[listopad]]u [[2025.]] godine [[Zračna luka Stockholm-Arlanda]] dodala je Duplantisa svojoj galeriji portreta "Welcome to my hometown" ([[srpskohrvatski jezik|sh.]] 'Dobro došli u moj rodni grad'), koja postoji još od [[2005.]] godine u dijelu za prikupljanje prtljage. Galerija odaje počast osobama koje su svojim iznimnim doprinosima obilježile regije [[Stockholm]]a i [[Uppsala|Uppsale]] primjerice u sportu, kulturi, znanosti, gospodarstvu i drugim područjima.<ref>{{Cite web |last=Orban |first=André |date=14. listopada 2025. |title=World record holder Armand Duplantis joins “Welcome to my hometown” gallery at Stockholm Arlanda Airport |url=https://www.aviation24.be/airports/stockholm-arlanda-arn/world-record-holder-armand-duplantis-joins-welcome-to-my-hometown-gallery-at-stockholm-arlanda-airport/ |access-date=10. kolovoza 2025 |website=Aviation24.be |language=en-GB}}</ref> [[File:Guests at the 2026 Met Gala 442 (Armand Duplantis and Desiré Inglander).jpg|thumb|Duplantis i Inglander na [[Met Gala|Met Gali]] [[2026.]] godine.]] Duplantis se oženio švedskim modelom i kreatoricom sadržaja Desiré Inglander [[2026.]] godine.<ref>{{Cite news |last=Landén |first=Petter |last2=Thunborg |first2=Peter |date=20. ožujka 2026. |title=Armand och Desiré Duplantis har gift sig i hemlighet |url=https://www.expressen.se/sport/friidrott/armand-och-desire-duplantis-har-gift-sig-i-hemlighet/ |access-date=10. kolovoza 2026 |work=[[Expressen]] |language=Swedish}}</ref> Par se upoznao u Švedskoj [[2020.]] godine na jednoj zabavi sredinom ljeta, a Duplantis je zaprosio Inglander [[2024.]] godine za vrijeme snimanja za ''[[Vogue Scandinavia]]'' u [[New York]]u.<ref>{{Cite news |date=11. listopada 2024 |title=Olympic Champion Mondo Duplantis and Desiré Inglander Announce Their Engagement |url=https://www.vogue.com/article/mondo-duplantis-desire-inglander-engaged |work=Vogue}}</ref> Nakon vjenčanja Duplantis je prodao svoj stan u Stockholmu i preselio se u [[Monako]], a dotada je živio u [[SAD|Sjedinjenim Američkim Državama]] i Švedskoj.<ref>{{Cite web |last=AFP |date=7. svibnja 2025.|title=Duplantis promises new home Monaco a world record |url=https://www.freemalaysiatoday.com/category/sports/2026/05/08/duplantis-promises-new-home-monaco-a-world-record |access-date=10. kolovoza 2026 |website=Free Malaysia Today {{!}} FMT |language=en}}</ref> Duplantis je objavio svoj prvi singl "[[Bop (pjesma, Mondo)|Bop]]" pod imenom Mondo [[28. veljače]] [[2025.]] godine, a napisao ga je s Emilom Bergom i Rasmusom Wahlbergom, kao i ostalih 30-ak pjesama.<ref>{{Cite web|url=https://www.sverigesradio.se/artikel/duplantis-ovantade-drag-sa-later-nya-karriaren|title=Duplantis oväntade drag – så låter nya karriären|date=25 February 2025|language=sv|publisher=[[Sveriges Radio]]|access-date=10. kolovoza 2026}}</ref><ref name="vibes">{{Cite web|url=https://www.svt.se/kultur/armand-duplantis-slapper-nya-laten-bop-nervost|title=Armand Duplantis om nya låten "Bop": "Den är vibes och kul"|date=28. veljače 2025.|language=sv|first=Moa|last=Lindstedt|publisher=[[Sveriges Television]]|access-date=10. kolovoza 2026}}</ref><ref>{{Cite web|url=https://www.sverigesradio.se/artikel/stavhopparen-armand-duplantis-debuterar-som-artist|title=Stavhopparen Armand Duplantis debuterar som artist: "Lite nervöst"|date=28. veljače 2025|language=sv|publisher=[[Sveriges Radio]]|access-date=10. kolovoza 2026}}</ref> Njegov je debi zauzeo 31. mjesto na švedskoj listi singlova.<ref>{{Cite web|url=https://sverigetopplistan.se/chart/41/?dspy=2025&dspp=10|title=Veckolista Singlar, vecka 10|publisher=[[Sverigetopplistan]]|language=sv|access-date=10. ožujka 2026}}</ref> Nakon njega objavio je niz drugih singlova poput pjesme "4L" u [[lipanj|lipnju]] [[2025.]], "Feelin' Myself" u [[veljača|veljači]] [[2026.]] i "Location" u [[travanj|travnju]] 2026. godine.<ref>{{Cite web |date=14. lipnja 2025 |title=Armand Duplantis to Release Love-Driven Single "4L" {{!}} Sweden Herald |url=https://swedenherald.com/article/armand-duplantis-to-release-new-music-this-month |access-date=10. kolovoza 2026 |website=Sweden Herald |language=en}}</ref><ref>{{Cite web |last=Nottingham |first=Juliet |date=3. lipnja 2026. |title=Mondo Duplantis reveals his ultimate ambition: a Grammy |url=https://www.olympics.com/en/news/mondo-duplantis-reveals-ultimate-ambition-grammy |access-date=10. lipnja 2026 |website=Olympics.com}}</ref> U [[ožujak|ožujku]] 2026. godine [[World Athletics]] angažirao je Duplantisa da stvori službenu himnu za novo prvenstvo u atletici, odnosno [[World Athletics Ultimate Championship]], čije će se prvo izdanje održati iste godine.<ref>{{Cite news |date=23. ožujka 2026 |title=From world records to world anthems, new creative jump for Duplantis |url=https://www.straitstimes.com/sport/from-world-records-to-world-anthems-new-creative-jump-for-duplantis |access-date=10. kolovoza 2026 |work=The Straits Times |language=en |issn=0585-3923}}</ref> == Postignuća == Podatci u nastavku preuzeti su sa službene mrežne stranice [[World Athletics]]a.<ref name="WAprofile" /> === Međunarodna natjecanja === {| class="wikitable sortable plainrowheaders""max-width:40em;" |+Nastupi za {{flagicon|SWE}} [[Švedska|Švedsku]] |---- !scope="col"| Godina !scope="col"| Natjecanje !scope="col"| Mjesto !scope="col"| Plasman !scope="col"| Rezultat !scope="col"| Bilješka |- |align="center"|[[2015.]] |[[Svjetsko prvenstvo u atletici (U18) 2015.|Svjetsko prvenstvo (U18)]] |{{flagicon|COL}} [[Cali]] |style="text-align: center"bgcolor=gold|1. mjesto |align="center"|5,30 m |align="center"|CR<ref name=":25"/> |- |align="center"|[[2016.]] |[[Svjetsko prvenstvo u atletici (U20) 2016.|Svjetsko prvenstvo (U20)]] |{{flagicon|POL}} [[Bydgoszcz]] |style="text-align: center"bgcolor=cc9966|3. mjesto |align="center"|5,45 m |align="center"|<ref>{{Cite web |title=Report: men's pole vault – IAAF World U20 Championships Bydgoszcz 2016 |url=https://worldathletics.org/news/report/world-u20-championships-men-pole-vault |access-date=10. kolovoza 2026 |website=worldathletics.org}}</ref> |- |style="text-align: center"rowspan=2|[[2017.]] |[[Europsko prvenstvo u atletici (U20) 2017.|Europsko prvenstvo (U20)]] |{{flagicon|ITA}} [[Grosseto]] |style="text-align: center"bgcolor=gold|1. mjesto |align="center"|5,65 m |align="center"|CR<ref name=":39" /> |- |[[Svjetsko prvenstvo u atletici 2017.|Svjetsko prvenstvo]] |{{flagicon|UK}} [[London]] |align="center"|9. mjesto |align="center"|5,50 m |align="center"|<ref>{{Cite web |title=Report: men's pole vault final – IAAF World Championships London 2017 {{!}} REPORT {{!}} World Athletics |url=https://worldathletics.org/news/report/mens-pole-vault-final-world-championships-lon |access-date=10. kolovoza 2026 |website=worldathletics.org}}</ref> |- |style="text-align: center"rowspan=3|[[2018.]] |[[Svjetsko dvoransko prvenstvo u atletici 2018.|Svjetsko dvoransko prvenstvo]] |{{flagicon|UK}} [[Birmingham]] |align="center"|7. mjesto |align="center"|5,70 m i |align="center"|<ref>{{Cite web|url=https://media.aws.iaaf.org/competitiondocuments/pdf/6019/AT-PV-M-f----.RS6.pdf?|title=Final results|access-date=10. kolovoza 2026}}</ref> |- |[[Svjetsko prvenstvo u atletici (U20) 2018.|Svjetsko prvenstvo (U20)]] |{{flagicon|FIN}} [[Tampere]] |style="text-align: center"bgcolor=gold|1. mjesto |align="center"|5,82 m |align="center"|CR<ref name=":45"/> |- |[[Europsko prvenstvo u atletici 2018.|Europsko prvenstvo]] |{{flagicon|GER}} [[Berlin]] |style="text-align: center"bgcolor=gold|1. mjesto |align="center"|6,05 m |align="center"|CR WU20R<ref name=":47"/> |- |align="center"|[[2019.]] |[[Svjetsko prvenstvo u atletici 2019.|Svjetsko prvenstvo]] |{{flagicon|Katar}} [[Doha]] |style="text-align: center"bgcolor=silver|2. mjesto |align="center"|5,97 m |align="center"|<ref name=":50"/> |- |style="text-align: center"rowspan=2|[[2021.]] |[[Europsko dvoransko prvenstvo u atletici 2018.|Europsko dvoransko prvenstvo]] |{{flagicon|POL}} [[Toruń]] |style="text-align: center"bgcolor=gold|1. mjesto |align="center"|6,05 m i |align="center"|CR<ref name=":55"/> |- |[[Ljetne olimpijske igre 2020.|Olimpijske igre]] |{{flagicon|Japan}} [[Tokio]] |style="text-align: center"bgcolor=gold|1. mjesto |align="center"|6,02 m |align="center"|<ref>Nakon što je osigurao zlato, sva je tri puta bezuspješno pokušao preskočiti 6,19 metara za postavljanje novoga svjetskog rekorda. Vidi {{Cite web |date=3. kolovoza 2021 |title=Mondo Duplantis fails to break world record but strolls to pole-vault gold |url=http://www.theguardian.com/sport/2021/aug/03/mondo-duplantis-fails-to-break-world-record-but-strolls-to-pole-vault-gold|access-date=10. kolovoza 2026 |website=The Guardian |language=engl.|archive-date=3. veljače 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20230203020710/https://www.theguardian.com/sport/2021/aug/03/mondo-duplantis-fails-to-break-world-record-but-strolls-to-pole-vault-gold|url-status=live}}</ref> |- |style="text-align: center"rowspan=3|[[2022.]] |[[Svjetsko dvoransko prvenstvo u atletici 2022.|Svjetsko dvoransko prvenstvo]] |{{flagicon|SRB}} [[Beograd]] |style="text-align: center"bgcolor=gold|1. mjesto |align="center"|6,20 m i |align="center"|WR CR<ref name=":69"/> |- |[[Svjetsko prvenstvo u atletici 2022.|Svjetsko prvenstvo]] |{{flagicon|USA}} [[Eugene, Oregon]] |style="text-align: center"bgcolor=gold|1. mjesto |align="center"|6,21 m |align="center"|WR CR<ref name=":71"/> |- |[[Europsko prvenstvo u atletici 2022.|Europsko prvenstvo]] |{{flagicon|GER}} [[München]] |style="text-align: center"bgcolor=gold|1. mjesto |align="center"|6,06 m |align="center"|CR<ref name=":74"/> |- |align="center"|[[2023.]] |[[Svjetsko prvenstvo u atletici 2023.|Svjetsko prvenstvo]] |{{flagicon|Mađarska}} [[Budimpešta]] |style="text-align: center"bgcolor=gold|1. mjesto |align="center"|6,10 m |align="center"|<ref name=":80"/> |- |style="text-align: center"rowspan=3|[[2024.]] |[[Svjetsko dvoransko prvenstvo u atletici 2024.|Svjetsko dvoransko prvenstvo]] |{{flagicon|UK}} [[Glasgow]] |style="text-align: center"bgcolor=gold|1. mjesto |align="center"|6,05 m i |align="center"|<ref name=":83"/> |- |[[Europsko prvenstvo u atletici 2024.|Europsko prvenstvo]] |{{flagicon|ITA}} [[Rim]] |style="text-align: center"bgcolor=gold|1. mjesto |align="center"|6,10 m |align="center"|CR<ref name=":89"/> |- |[[Ljetne olimpijske igre 2024.|Olimpijske igre]] |{{flagicon|Francuska}} [[Pariz]] |style="text-align: center"bgcolor=gold|1. mjesto |align="center"|6,25 m |align="center"|WR OR<ref name=":90"/> |- |style="text-align: center"rowspan=2|[[2025.]] |[[Svjetsko dvoransko prvenstvo u atletici 2025.|Svjetsko dvoransko prvenstvo]] |{{flagicon|CHN}} [[Nanjing]] |style="text-align: center"bgcolor=gold|1. mjesto |align="center"|6,15 m i |align="center"|<ref>{{Cite web |last=Mills |first=Steven |date=22. ožujka 2025. |title=Duplantis vaults to a hat-trick of world indoor titles in Nanjing |url=https://www.european-athletics.com/home/news/duplantis-vaults-to-a-hat-trick-of-world-indoor-titles-in-nanjing |access-date=10. kolovoza 2026 |website=www.european-athletics.com |language=en}}</ref> |- |[[Svjetsko prvenstvo u atletici 2025.|Svjetsko prvenstvo]] |{{flagicon|JAP}} [[Tokio]] |style="text-align: center"bgcolor=gold|1. mjesto |align="center"|6,30 m |align="center"|WR CR |- |style="text-align: center"rowspan=2|[[2026.]] |[[Svjetsko dvoransko prvenstvo u atletici 2026.|Svjetsko prvenstvo]] |{{flagicon|POL}} [[Toruń]] |style="text-align: center"bgcolor=gold|1. mjesto |align="center"|6,25 m i |align="center"|CR |- |[[Europsko prvenstvo u atletici 2026.|Europsko prvenstvo]] |{{flagicon|UK}} [[Birmingham]] |style="text-align: center"bgcolor=gold|1. mjesto |align="center"|6,15 m |align="center"|CR |} '''Legenda:''' {{small| : CR označuje rekord prvenstva. : WU20R označuje svjetski rekord u kategoriji mlađih od 20 godina. : WR označuje svjetski rekord. : OR označuje olimpijski rekord. : i označuje rezultat postignut u dvorani. }}</div> === Dijamantna liga === {| class="wikitable" width="80%" style="text-align:center" ! rowspan="2"|Miting !! colspan="17"| Godina nastupa |- ! [[2017.]] !! [[2018.]] !! [[2019.]] !! [[2021.]] !! [[2022.]] !! [[2023.]] !! [[2024.]] !! [[2025.]] !! [[2026.]] |- |align=left|{{nowrap|[[Athletissima]]}}<br>{{small|{{nowrap|{{flagicon|SUI}} [[Lausanne]]}}}} | align="center"|{{nowrap|4.}}<br>{{small|{{nowrap|5,73 m}}}} | | align="center" bgcolor="#cc9966"|{{nowrap|3.}}<br>{{small|{{nowrap|5,81 m}}}} | align="center"|{{nowrap|4.}}<br>{{small|{{nowrap|5,62 m}}}} | | | align="center" bgcolor="gold"|{{nowrap|'''1.'''}}<br>{{small|{{nowrap|6,15 m}}}} | | align="center" bgcolor="gold"|{{nowrap|'''1.'''}}<br>{{small|{{nowrap|6,21 m}}}} |- |align=left|{{nowrap|[[BAUHAUS-galan]]}}<br>{{small|{{nowrap|{{flagicon|SWE}} [[Stockholm]]}}}} | | align="center" bgcolor="gold"|{{nowrap|'''1.'''}}<br>{{small|{{nowrap|5,86 m}}}} | | align="center" bgcolor="gold"|{{nowrap|'''1.'''}}<br>{{small|{{nowrap|6,02 m}}}} | align="center" bgcolor="gold"|{{nowrap|'''1.'''}}<br>{{small|{{nowrap|6,16 m}}}} | align="center" bgcolor="gold"|{{nowrap|'''1.'''}}<br>{{small|{{nowrap|6,05 m}}}} | align="center" bgcolor="gold"|{{nowrap|'''1.'''}}<br>{{small|{{nowrap|6,00 m}}}} | align="center" bgcolor="gold"|{{nowrap|'''1.'''}}<br>{{small|{{nowrap|6,28 m (WR)}}}} | align="center" bgcolor="gold"|{{nowrap|'''1.'''}}<br>{{small|{{nowrap|5,80 m}}}} |- |align=left|{{nowrap|[[Bislett Games]]}}<br>{{small|{{nowrap|{{flagicon|NOR}} [[Oslo]]}}}} | | | align="center"|{{nowrap|4.}}<br>{{small|{{nowrap|5,81 m}}}} | align="center" bgcolor="gold"|{{nowrap|'''1.'''}}<br>{{small|{{nowrap|6,01 m}}}} | align="center" bgcolor="gold"|{{nowrap|'''1.'''}}<br>{{small|{{nowrap|6,02 m}}}} | align="center" bgcolor="gold"|{{nowrap|'''1.'''}}<br>{{small|{{nowrap|6,01 m}}}} | | align="center" bgcolor="gold"|{{nowrap|'''1.'''}}<br>{{small|{{nowrap|6,15 m}}}} | |- |align=left|{{nowrap|[[Herculis]]}}<br>{{small|{{nowrap|{{flagicon|MON}} [[Monako]]}}}} | | | align="center" bgcolor="silver"|{{nowrap|2.}}<br>{{small|{{nowrap|5,92 m}}}} | | | align="center"|{{nowrap|4.}}<br>{{small|{{nowrap|5,72 m}}}} | | align="center" bgcolor="gold"|{{nowrap|'''1.'''}}<br>{{small|{{nowrap|6,05 m}}}} | align="center" bgcolor="gold"|{{nowrap|'''1.'''}}<br>{{small|{{nowrap|6,07 m}}}} |- |align=left|{{nowrap|[[London Grand Prix]]}}<br>{{small|{{nowrap|{{flagicon|GBR}} [[London]]}}}} | | align="center" bgcolor="#cc9966"|{{nowrap|3.}}<br>{{small|{{nowrap|5,81 m}}}} | | | | | | align="center" bgcolor="silver"|{{nowrap|2.}}<br>{{small|{{nowrap|5,95 m}}}} |- |align=left|{{nowrap|[[Memorijal Kamila Skolimowska]]}}<br>{{small|{{nowrap|{{flagicon|POL}} [[Chorzów]]}}}} | | | | | | align="center" bgcolor="gold"|{{nowrap|'''1.'''}}<br>{{small|{{nowrap|6,01 m}}}} | align="center" bgcolor="gold"|{{nowrap|'''1.'''}}<br>{{small|{{nowrap|6,26 m (WR)}}}} | align="center" bgcolor="gold"|{{nowrap|'''1.'''}}<br>{{small|{{nowrap|6,10 m}}}} | align="center" bgcolor="gold"|{{nowrap|'''1.'''}}<br>{{small|{{nowrap|6,20 m}}}} |- |align=left|{{nowrap|[[Memorijal Van Damme]]}}<br>{{small|{{nowrap|{{flagicon|BEL}} [[Bruxelles]]}}}} | | align="center"|{{nowrap|7.}}<br>{{small|{{nowrap|5,68 m}}}} | | align="center" bgcolor="gold"|{{nowrap|'''1.'''}}<br>{{small|{{nowrap|6,05 m}}}} | align="center" bgcolor="silver"|{{nowrap|2.}}<br>{{small|{{nowrap|5,81 m}}}} | align="center" bgcolor="gold"|{{nowrap|'''1.'''}}<br>{{small|{{nowrap|6,10 m}}}} | align="center" bgcolor="gold"|{{nowrap|'''1.'''}}<br>{{small|{{nowrap|6,11 m}}}} | | |- |align=left|{{nowrap|[[Meeting de Paris]]}}<br>{{small|{{nowrap|{{flagicon|FRA}} [[Pariz]]}}}} | | align="center" bgcolor="silver"|{{nowrap|2.}}<br>{{small|{{nowrap|5,90 m}}}} | | align="center" bgcolor="gold"|{{nowrap|'''1.'''}}<br>{{small|{{nowrap|6,01 m}}}} | | | align="center" bgcolor="gold"|{{nowrap|'''1.'''}}<br>{{small|{{nowrap|6,00 m}}}} | | align="center" bgcolor="gold"|{{nowrap|'''1.'''}}<br>{{small|{{nowrap|6,13 m}}}} |- |align=left|{{nowrap|[[Müller Grand Prix]]}}<br>{{small|{{nowrap|{{flagicon|GBR}} [[Gateshead]]}}}} | | | | align="center" bgcolor="silver"|{{nowrap|2.}}<br>{{small|{{nowrap|5,55 m}}}} | | | | | |- |align=left|{{nowrap|[[Miting u Dohi]]}}<br>{{small|{{nowrap|{{flagicon|QAT}} [[Doha]]}}}} | | | | | align="center" bgcolor="gold"|{{nowrap|'''1.'''}}<br>{{small|{{nowrap|6,02 m}}}} | | | |- |align=left|{{nowrap|[[Miting u Xiamenu]]}}<br>{{small|{{nowrap|{{flagicon|CHN}} [[Xiamen]]}}}} | | | | | | | align="center" bgcolor="gold"|{{nowrap|'''1.'''}}<br>{{small|{{nowrap|6,24 m (WR)}}}} | align="center" bgcolor="gold"|{{nowrap|'''1.'''}}<br>{{small|{{nowrap|5,92 m}}}} | |- |align=left|{{nowrap|[[Miting u Shaoxingu]]}}<br>{{small|{{nowrap|{{flagicon|CHN}} [[Shaoxing]]}}}} | | | | | | | | | align="center" bgcolor="gold"|{{nowrap|'''1.'''}}<br> {{small|{{nowrap|6,12 m}}}} |- |align=left|{{nowrap|[[Prefontaine Classic]]}}<br>{{small|{{nowrap|{{flagicon|USA}} [[Eugene, Oregon]]}}}} | align="center"|{{nowrap|4.}}<br>{{small|{{nowrap|5,71 m}}}} | | align="center" bgcolor="gold"|{{nowrap|'''1.'''}}<br>{{small|{{nowrap|5,93 m}}}} | | align="center" bgcolor="gold"|{{nowrap|'''1.'''}}<br>{{small|{{nowrap|5,91 m}}}} | align="center" bgcolor="gold"|{{nowrap|'''1.'''}}<br>{{small|{{nowrap|6,23 m (WR)}}}} | | | |- |align=left|{{nowrap|[[Weltklasse Zürich]]}}<br>{{small|{{nowrap|{{flagicon|SWI}} [[Zürich]], [[Švicarska]]}}}} | | | align="center" bgcolor="silver"|{{nowrap|2.}}<br>{{small|{{nowrap|5,82 m}}}} | align="center" bgcolor="gold"|{{nowrap|'''1.'''}}<br>{{small|{{nowrap|6,06 m}}}} | align="center" bgcolor="gold"|{{nowrap|'''1.'''}}<br>{{small|{{nowrap|6,07 m}}}} | align="center" bgcolor="gold"|{{nowrap|'''1.'''}}<br>{{small|{{nowrap|6,00 m}}}} | | align="center" bgcolor="gold"|{{nowrap|'''1.'''}}<br>{{small|{{nowrap|6,00 m}}}} | |- |align=left|{{nowrap|[[Yangtze Delta Athletics Diamond Gala]]}}<br>{{small|{{nowrap|{{flagicon|CHN}} [[Suzhou]], [[Kina]]}}}} | | | | | | | align="center" bgcolor="gold"|{{nowrap|'''1.'''}}<br>{{small|{{nowrap|6,00 m}}}} | align="center" bgcolor="gold"|{{nowrap|'''1.'''}}<br>{{small|{{nowrap|6,12 m}}}} | |- ! Ukupno !! !! !! !! [[File:Diamond blue.svg|24px]] !! [[File:Diamond blue.svg|24px]] !! [[File:Diamond blue.svg|24px]] !! [[File:Diamond blue.svg|24px]] !! [[File:Diamond blue.svg|24px]] !! {{TBD}} |} === Nagrade i priznanja === == Najbolji rezultati == === Osobni rekordi === {| class="wikitable" cellpadding="1" cellspacing="2" border="1" |- bgcolor="cccccc" ! colspan="2" scope="col" |Disciplina ! scope="col" |Rezultat ! scope="col" |Mjesto ! scope="col" |Datum |- | rowspan="2" |{{nowrap|[[Skok s motkom]]}} |{{nowrap|Na otvorenome}} | align="center" |6,30 m |{{nowrap|{{flagicon|JAP}} [[Tokio]]}} |{{nowrap|[[15. rujna]] [[2025.]]}} |- |U dvorani | align="center" |6,31 m </br> {{small|'''WR'''}} |{{nowrap|{{flagicon|SWE}} [[Uppsala]]}} |{{nowrap|[[12. ožujka]] [[2026.]]}} |} === Svjetski rekordi === {| class="wikitable" border="1" cellspacing="2" cellpadding="1" style="border-collapse: collapse; font-size: 95%;" |+Svjetski rekordi koje je postavio Armand Duplantis |---- ! scope="col" | Rezultat ! scope="col" | Mjesto ! scope="col" | Natjecanje ! scope="col" | Datum |- |{{nowrap|6,17 m (i)}} |{{flagicon|POL}} [[Toruń]] |[[Miting u Toruńu]] |align="center"|{{nowrap|[[8. veljače]] [[2020.]]}} |- |6,18 m (i) |{{flagicon|SCO}} [[Glasgow]] |[[Miting u Glasgowu]] |align="center"|{{nowrap|[[15. veljače]] [[2020.]]}} |- |6,19 m (i) |{{flagicon|SRB}} [[Beograd]] |[[Miting u Beogradu]] |align="center"|{{nowrap|[[7. ožujka]] [[2022.]]}} |- |6,20 m (i) |{{flagicon|SRB}} [[Beograd]] |{{nowrap|[[Svjetsko dvoransko prvenstvo u atletici 2022.|Svjetsko dvoransko prvenstvo]]}} |align="center"|{{nowrap|[[20. ožujka]] [[2022.]]}} |- |6,21 m |{{nowrap|{{flagicon|USA}} [[Eugene, Oregon]]}} |[[Svjetsko prvenstvo u atletici 2022.|Svjetsko prvenstvo]] |align="center"|{{nowrap|[[24. srpnja]] [[2022.]]}} |- |6,22 m (i) |{{nowrap|{{flagicon|FRA}} [[Clermont-Ferrand]]}} |[[All Star Perche]] |align="center"|{{nowrap|[[25. veljače]] [[2023.]]}} |- |6,23 m |{{nowrap|{{flagicon|USA}} [[Eugene, Oregon]]}} |[[Prefontaine Classic]] |align="center"|{{nowrap|[[17. rujna]] [[2023.]]}} |- |6,24 m |{{flagicon|CHN}} [[Xiamen]] |[[Miting u Xiamenu]] |align="center"|{{nowrap|[[20. travnja]] [[2024.]]}} |- |6,25 m |{{FRA-d}} [[Saint-Denis (Seine-Saint-Denis)|Saint-Denis]] |[[Jeux olympiques d'été de 2024|Jeux olympiques d’été de 2024]] |align="center"|{{Date|5 août 2024}} |- |6,26 m |{{POL-d}} [[Chorzów]] |[[Mémorial Kamila Skolimowska]] |align="center"|{{Date|25 août 2024}} |- |{{Unité|6.27|m}} (i) |{{FRA-d}} [[Clermont-Ferrand]] |[[All Star Perche]] |{{Date|28 février 2025}} |- |{{Unité|6.28|m}} |{{SWE-d}} [[Stockholm]] |[[Bauhaus-Galan]] |{{Date|15 juin 2025}} |- |{{Unité|6.29|m}} |{{HUN-d}} [[Budapest]] |Meeting de Budapest |12 août 2025 |- |{{Unité|6.30|m}} |{{JPN-d}} [[Tokyo]] |[[Championnats du monde d'athlétisme 2025|Championnats du monde]] |15 septembre 2025 |- |{{Unité|6,31|m}} (i) |{{SWE-d}} [[Uppsala]] |[[Mondo Classic]] |12 mars 2026 |} == Napomene == {{notelist}} == Reference == {{reflist}} == Vanjske veze == {{commonscat}} * [https://worldathletics.org/athletes/-/14679502 Armand Duplantis] na [[World Athletics]] * [https://www.european-athletics.com/historical-data/athletes/-/14679502 Armand Duplantis] na [[European Athletics]] * [https://www.diamondleague.com/athlete/14679502 Armand Duplantis] na [[Dijamantna liga|Diamond League]] * [https://www.olympics.com/en/athletes/armand-duplantis Armand Duplantis] na [[Međunarodni olimpijski odbor|Olympics.com]] * [https://sok.se/idrottare/idrottare/a/armand-duplantis.html Armand Duplantis] na [[Švedski olimpijski odbor|Sveriges Olympiska Kommitté]] * [https://www.olympedia.org/athletes/146747 Armand Duplantis] na [[Olympedia|Olympediji]] *[https://intersportstats.com/athletes/3000046184 Armand Duplantis] na InterSportStats pvz42b7e602u3d03ke0l4cw0frwf978 Nathan Saliba 0 4723249 42681230 42651699 2026-08-26T11:17:48Z Edgar Allan Poe 29250 42681230 wikitext text/x-wiki {{Infokutija nogometaš | imenogometaša = Nathan Saliba | slika = Nathan Saliba Canada v Qatar 18 June 2026-208.jpg | slika_širina = | punoime = Nathan-Dylan Saliba | nadimak = | datumrođenja = {{Datum rođenja i dob|2004|2|7|hr=da}} | rodnigrad = {{flagicon|KAN}} [[Longueuil]], [[Québec|QC]] | rodnadržava = [[Kanada]] | datumsmrti = | gradsmrti = | državasmrti = | nacionalnost = | državljanstvo = | visina = 1.74 m | pozicija = vezni igrač | trenutniklub = {{flagicon|ŠPA}} [[Villarreal CF|Villarreal]] | brojnadresu = | datumimjestodebija = | omladinskegodine = | omladinskipogoni = | godine1 = 2020 – 2025 | klubovi1 = {{flagicon|KAN}} [[CF Montréal]] | nastupi(golovi)1 = 68 (2) | godine2 = 2025 – 2026 | klubovi2 = {{flagicon|BEL}} [[RSC Anderlecht|Anderlecht]] | nastupi(golovi)2 = 36 (3) | godine3 = 2026 – | klubovi3 = {{flagicon|ŠPA}} [[Villarreal CF|Villarreal]] | nastupi(golovi)3 = 0 (0) | godine4 = | klubovi4 = | nastupi(golovi)4 = | godine5 = | klubovi5 = | nastupi(golovi)5 = | godine6 = | klubovi6 = | nastupi(golovi)6 = | godine7 = | klubovi7 = | nastupi(golovi)7 = | godine8 = | klubovi8 = | nastupi(golovi)8 = | godine9 = | klubovi9 = | nastupi(golovi)9 = | godine10 = | klubovi10 = | nastupi(golovi)10 = | godine11 = | klubovi11 = | nastupi(golovi)11 = | godine12 = | klubovi12 = | nastupi(golovi)12 = | godine13 = | klubovi13 = | nastupi(golovi)13 = | godine14 = | klubovi14 = | nastupi(golovi)14 = | godine15 = | klubovi15 = | nastupi(golovi)15 = | reprezentacija = | nacionalnegodine1 = 2024 – | nacionalneekipe1 = {{NogRep|KAN}} | nacionalninastupi(golovi)1 = 18 (3) | nacionalnegodine2 = | nacionalneekipe2 = | nacionalninastupi(golovi)2 = | nacionalnegodine3 = | nacionalneekipe3 = | nacionalninastupi(golovi)3 = | nacionalnegodine4 = | nacionalneekipe4 = | nacionalninastupi(golovi)4 = | trenergodine = | trenerklubovi = | zadnjiuređaj = 26.8.2026 }} '''Nathan-Dylan Saliba''' ([[Longueuil]], [[Québec|QC]], [[7. veljače]] [[2004.]]), [[kanada|kanadski]] nogometaš i reprezentativac koji igra kao vezni igrač. Karijeru je započeo u [[CF Montréal]]u, a danas igra u [[Villarreal CF|Villarreal]]. Za [[Fudbalska reprezentacija Kanade|reprezentaciju Kanade]] igra od [[2024.]] godine, a prvo veliko natjecanje bilo mu je [[FIFA Svjetsko prvenstvo 2026.]] godine. {{Sastav Kanada 2026 SP}} {{Authority control}} {{Životni vijek|2004||Saliba, Nathan}} [[Kategorija:Kanadski fudbaleri]] [[Kategorija:Fudbaleri Anderlechta]] 0uj4o5pehrtjalhn1n9x88ojkih73dz 42681231 42681230 2026-08-26T11:17:58Z Edgar Allan Poe 29250 dodana kategorija [[:Kategorija:Fudbaleri Villarreala|Fudbaleri Villarreala]] pomoću gadgeta [[Wikipedia:HotCat|HotCat]] 42681231 wikitext text/x-wiki {{Infokutija nogometaš | imenogometaša = Nathan Saliba | slika = Nathan Saliba Canada v Qatar 18 June 2026-208.jpg | slika_širina = | punoime = Nathan-Dylan Saliba | nadimak = | datumrođenja = {{Datum rođenja i dob|2004|2|7|hr=da}} | rodnigrad = {{flagicon|KAN}} [[Longueuil]], [[Québec|QC]] | rodnadržava = [[Kanada]] | datumsmrti = | gradsmrti = | državasmrti = | nacionalnost = | državljanstvo = | visina = 1.74 m | pozicija = vezni igrač | trenutniklub = {{flagicon|ŠPA}} [[Villarreal CF|Villarreal]] | brojnadresu = | datumimjestodebija = | omladinskegodine = | omladinskipogoni = | godine1 = 2020 – 2025 | klubovi1 = {{flagicon|KAN}} [[CF Montréal]] | nastupi(golovi)1 = 68 (2) | godine2 = 2025 – 2026 | klubovi2 = {{flagicon|BEL}} [[RSC Anderlecht|Anderlecht]] | nastupi(golovi)2 = 36 (3) | godine3 = 2026 – | klubovi3 = {{flagicon|ŠPA}} [[Villarreal CF|Villarreal]] | nastupi(golovi)3 = 0 (0) | godine4 = | klubovi4 = | nastupi(golovi)4 = | godine5 = | klubovi5 = | nastupi(golovi)5 = | godine6 = | klubovi6 = | nastupi(golovi)6 = | godine7 = | klubovi7 = | nastupi(golovi)7 = | godine8 = | klubovi8 = | nastupi(golovi)8 = | godine9 = | klubovi9 = | nastupi(golovi)9 = | godine10 = | klubovi10 = | nastupi(golovi)10 = | godine11 = | klubovi11 = | nastupi(golovi)11 = | godine12 = | klubovi12 = | nastupi(golovi)12 = | godine13 = | klubovi13 = | nastupi(golovi)13 = | godine14 = | klubovi14 = | nastupi(golovi)14 = | godine15 = | klubovi15 = | nastupi(golovi)15 = | reprezentacija = | nacionalnegodine1 = 2024 – | nacionalneekipe1 = {{NogRep|KAN}} | nacionalninastupi(golovi)1 = 18 (3) | nacionalnegodine2 = | nacionalneekipe2 = | nacionalninastupi(golovi)2 = | nacionalnegodine3 = | nacionalneekipe3 = | nacionalninastupi(golovi)3 = | nacionalnegodine4 = | nacionalneekipe4 = | nacionalninastupi(golovi)4 = | trenergodine = | trenerklubovi = | zadnjiuređaj = 26.8.2026 }} '''Nathan-Dylan Saliba''' ([[Longueuil]], [[Québec|QC]], [[7. veljače]] [[2004.]]), [[kanada|kanadski]] nogometaš i reprezentativac koji igra kao vezni igrač. Karijeru je započeo u [[CF Montréal]]u, a danas igra u [[Villarreal CF|Villarreal]]. Za [[Fudbalska reprezentacija Kanade|reprezentaciju Kanade]] igra od [[2024.]] godine, a prvo veliko natjecanje bilo mu je [[FIFA Svjetsko prvenstvo 2026.]] godine. {{Sastav Kanada 2026 SP}} {{Authority control}} {{Životni vijek|2004||Saliba, Nathan}} [[Kategorija:Kanadski fudbaleri]] [[Kategorija:Fudbaleri Anderlechta]] [[Kategorija:Fudbaleri Villarreala]] k80l9vrqmia27093k2qu2oqsyjt0801 Rodrigo de Bastidas 0 4724398 42681159 42677736 2026-08-25T18:35:07Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 1 sources and tagging 0 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42681159 wikitext text/x-wiki {{Infokutija biografija | ime = Rodrigo de Bastidas | slika = Bastidas.JPG | širina_slike = 220px | alt = | opis = | ime_po_rođenju = Rodrigo Gutiérrez de Bastidas | datum_rođenja = oko [[1475.]] | mjesto_rođenja = {{flagicon|ŠPA}} [[Sevilla]], [[Španjolska]]<br>{{small|(tada {{flagicon image|Banner of arms crown of Castille Habsbourg style.svg}} [[Triana (Sevilla)|Triana]], [[Kruna Kastilje|Kastilja]])}} | datum_smrti = [[28. srpnja]] [[1527.]] | mjesto_smrti = {{flagicon|KUB}} [[Santiago de Cuba]], [[Kuba]]<br>{{small|(tada {{flagicon image|Flag of Cross of Burgundy.svg}} [[Nova Španjolska]])}} | tijelo_otkriveno = | uzrok_smrti = ubojstvo | počivalište = {{nowrap|[[Katedrala u Santu Domingu|Katedrala Santa María la Menor]]<br>{{small|{{flagicon|DOM}} [[Santo Domingo]], [[Dominikanska Republika]]}}}} | počivalište_koordinate = <!-- {{coord|LAT|LONG|display=inline,title}} --> | rezidencija = | nacionalnost = | etnicitet = | državljanstvo = | ostala_imena = | poznat_po = otkriće [[Panama|Paname]]<br>utemeljenje [[Santa Marta|Santa Marte]] | obrazovanje = | alma_mater = | poslodavac = | zanimanje = trgovac, pomorac | godine_aktivnosti = | mjesto_porijekla = | plata = | neto_vrijednost = | visina = | težina = | titula = | mandat = | prethodnik = | nasljednik = | partija = | suparnici = | odbori = | religija = | supružnik = Isabel Rodríguez de Romera | partner = | djeca = [[Rodrigo de Bastidas y Rodriguez de Romera]]<br>Isabel de Bastidas y Rodríguez de Romera | roditelji = Rodrigo de la Bastida (otac) | rodbina = | pozivni_znak = | nagrade = | potpis = | website = | fusnote = | širina_kutije = }} '''Rodrigo Gutiérrez de Bastidas''' ([[Triana (Sevilla)|Triana]], oko [[1475.]]<ref>José Joaquín Real Díaz, ''El sevillano Rodrigo de Bastidas. Algunas rectificaciones en torno a su figura'', str. 3: "''Nació Rodrigo Gutiérrez de Bastidas, más conocido por Rodrigo de Bastidas, en Sevilla en el arrabal de Triana, alrededor del año 1475. Justifiquemos esta afirmación nuestra, que disiente de la de algunos historiadores, que lo hacen nacer hacia 1460. Sabido es cómo para defender cada uno su derecho, tanto don Diego Colón como el Fiscal Real, hicieron sendas probanzas en la ciudad de Santo Domingo en 1512. En una y otra, Bastidas fue presentado como testigo; en una y otra, al declarar su edad, la expresa con vaguedad, pero con la claridad suficiente para que podamos fijar la fecha aproximada de su nacimiento. En la primera afirma "ques de treynta e cinco annos arriba"; en la segunda "ques de hedad de quarenta annos poco más o menos". Operando de acuerdo con los dos datos aportados por el mismo Bastidas tenemos fijado su nacimiento entre 1473 y 1477. Una fecha intermedia entre estas dos estará más cerca, pues, del año que nació.''"</ref> – [[Santiago de Cuba]], [[28. srpnja]] [[1527.]]), u izvorima navođen i kao '''Rodrigo I de Bastidas''' te '''Rodrigo de la Bastida''',{{sfn|Groot|1889|p=1}} [[Španjolska|španjolski]] [[konkvistador]] i istraživač koji je mapirao sjevernu obalu [[Južna Amerika|Južne Amerike]], otkrio [[Panama|Panamu]] i utemeljio grad [[Santa Marta|Santu Martu]] u [[Kolumbija|Kolumbiji]]. == Biografija == Rodrigo de Bastidas bio je dobrostojeći trgovac i pomorac iz [[Sevilla|Seville]], s tim da se zbog pogreške španjolskog povjesničara [[Martín Fernández de Navarrete|Martína Fernándeza de Navarretea]] i danas često pogrešno navodi kao javni notar.{{sfn|Morison|1974|pages=198-199}}{{sfn|Vigneras|1976|page=99}} Točna godina njegova rođenja nije poznata, a zna se da se prije [[1500.]] godine vjenčao s Isabel Rodríguez de Romera.{{sfn|Romoli|1953|page=365}} Godine [[1493.]] bio je dio [[Kristofor Kolumbo|Kolumbove]] druge ekspedicije u [[Novi svijet|Novom svijetu]], nakon čega je pisao Kruni i tražio odobrenje za samostalnu ekspediciju koju bi u cijelosti financirao vlastitim novcem. Kruna mu je dala odobrenje za istraživanje Novog svijeta, ali uz uvjet da im preda četvrtinu svih prihoda koje ostvari tijekom ekspedicije. Rodrigo de Bastidas se [[5. lipnja]] [[1500.]] godine iz [[Cádiz]] uputio na svoju ekspediciju, a s njim su zajedno isplovili [[Juan de la Cosa]] i [[Vasco Núñez de Balboa]]. Njegova ekspedicija oplovila je sjevernu obalu [[Južna Amerika|Južne Amerike]] od [[Cabo de la Vela|Caba de la Vela]] u sjevernoj [[Kolumbija|Kolumbiji]] prema zapadu do [[Urabá (zaljev)|zaljeva Urabá]]. Početkom travnja [[1501.]] godine otkrili su ušće [[Magdalena (rijeka)|rijeke Magdalene]]. Godine [[1504.]] poveo je ekspediciju u sklopu koje je oteo je 600 robova za prodaju na [[Hispaniola|Hispanioli]].<ref name=Anderson>Charles Loftus Grant Anderson (1911), ''[http://bdigital.binal.ac.pa/bdp/descarga.php?f=oldpanama6.pdf Old Panama and Castilla del Oro]'', Press of the Sudwarth Company</ref> Godine [[1512.]] imenovan je počasnim građaninom [[Santo Domingo|Santa Dominga]]. Dana [[29. srpnja]] [[1526.]] godine utemeljio je [[Santa Marta|Santu Martu]] u [[Kolumbija|Kolumbiji]], prvi španjolski grad na tlu južnoameričkog kontinenta. Zbog činjenice da nije bio voljan dijeliti pokradeno zlato sa svojom posadom, de Bastidas je izazvao bijes dijela svojih mornara, a koje je predvodio poručnik Pedro de Villafuerte.<ref name="Andagoya">{{cite book|url=https://en.wikisource.org/wiki/Narrative_of_the_Proceedings_of_Pedrarias_Davila/Narrative_of_Pascual_de_Andagoya|title=Narrative of the Proceedings of Pedrarias Davila|first=Pascual de|last=Andagoya|publisher=The Hakluyt Society|page=81 |accessdate=21 June 2019|via=Wikisource}}</ref> Villafuerte je organizirao zavjeru protiv Bastidasa s ciljem da ga ubije; jedne noći, dok je Bastidas spavao, napadači su mu upali u sobu i uboli ga pet puta. Kako u to doba u Santi Marti nije bilo stručnih liječnika, Bastidas, koji je preživio napad, pokušao je doći do Santa Dominga, ali je zbog lošeg vremena morao stati na [[Kuba|Kubi]]. Katolički svećenici primili su ga na njegu u [[Santiago de Cuba|Santiagu de Cubi]], ali podlegao je ozljedama i preminuo [[28. srpnja]] [[1527.]] godine. Isprva je tamo i pokopan, no njegov je sin, [[nadbiskup]] [[Rodrigo de Bastidas y Rodriguez de Romera]], kasnije preselio njegovo tijelo u [[Santo Domingo]]. == Reference == {{reflist}} == Literatura == * {{Cite book |last=Groot|first=José Manuel|title=Historia eclesiástica y civil de Nueva Granada. Tomo I|date=1889|publisher=Casa Editorial de M. Rivas & Cía.|language=}} * {{Cite journal |last=Harris |first=Lewis D. |date=1984 |title=Rodrigo de Bastidas and the Discovery of Panama |url=https://www.jstor.org/stable/214098 |journal=Geographical Review |volume=74 |issue=2 |pages=170–182 |doi=10.2307/214098|jstor=214098 |url-access=subscription }} * {{Cite book |last=Morison |first=Samuel Eliot |title=The European Discovery of America, The Southern Voyages |date=1974 |isbn=0-19-501377-8 |location=New York}} * {{Cite book |last=Romoli |first=Katheen |title=Balboa of Darien, Discoverer of the Pacific |publisher=Doubleday and Company |year=1953 |url=https://archive.org/details/balboaofdarien}} * {{Cite book |last=Sauer |first=Carl Ortwin |title=The Early Spanish Main |publisher=University of California |year=1966 |url=https://archive.org/details/earlyspanishmain00saue_0}} * {{Cite book |last=Vigneras |first=Louis-André |title=The Discovery of South America and the Andalusian Voyages |date=1976 |publisher=University of Chicago Press |isbn=0-226-85609-7 |location=Chicago |url=https://archive.org/details/discoveryofsouth0000vign}} == Vanjske veze == {{commons category|Rodrigo de Bastidas}} * {{cite web|last1=Ruiz|first1=Bruce C.|title=Rodrigo de Bastidas (1460{{snd}}1527)|url=http://bruceruiz.net/PanamaHistory/rodrigo_de_bastidas.htm|website=Historic Panamá La Conquista & Exploración|accessdate=12 February 2016}} * [http://www.books-about-california.com/Pages/The_Inscriptions/The_Inscriptions_text.html ''The Inscriptions at the Panama-Pacific International Exposition'']. San Francisco, 1915. * [http://www.euskalnet.net/laviana/gen_hispanas/bastidas.htm "Genealogías hispanas"] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20200202215458/http://www.euskalnet.net/laviana/gen_hispanas/bastidas.htm |date=2020-02-02 }} on [http://www.euskalnet.net/laviana/ Gure Arbasoak]. {{Authority control}} {{Životni vijek|NEPOZNATO|1527|Bastidas, Rodrigo de}} [[Kategorija:Španski konkvistadori]] [[Kategorija:Španski pomorci]] [[Kategorija:Španski istraživači]] [[Kategorija:Žrtve ubistva]] 9k6ymgp387zg193f0v72ibzuw1re9ng Sebastián Hurtado de Corcuera 0 4724416 42681200 42677955 2026-08-26T01:50:01Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 1 sources and tagging 0 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42681200 wikitext text/x-wiki {{Infokutija nosilac funkcije | ime = Sebastián Hurtado de Corcuera | slika = Sebastián Hurtado de Corcuera.jpg | veličina = <!-- samo kada je apsolutno nužno --> | opis = <!-- Funkcija (može biti do 10) --> | položaj = [[Tierra Firma|Guverner Tierre Firme]] | tip1 = političar | mandat_start = [[1632.]] | mandat_kraj = [[1634.]] | monarh = [[Felipe IV, kralj Španije|Felipe IV.]] | prethodnik = [[Álvaro de Quiñones Osorio y Miranda|Álvaro de Quiñones Osorio]] | nasljednik = [[Enrique Enríquez de Sotomayor]] <!-- Funkcija (može biti do 10) --> | položaj2 = [[Generalna kapetanija Filipini|Generalni kapetan Filipina]] | tip2 = političar | mandat_start2 = [[25. lipnja]] [[1635.]] | mandat_kraj2 = [[11. kolovoza]] [[1644.]] | monarh2 = [[Felipe IV, kralj Španije|Felipe IV.]] | prethodnik2 = [[Juan Cerezo de Salamanca]] | nasljednik2 = [[Diego Fajardo Chacón]] <!-- Funkcija (može biti do 10) --> | položaj3 = Generalni kapetan [[Kanarski otoci|Kanarskih otoka]] | tip3 = političar | mandat_start3 = [[4. prosinca]] [[1659.]] | mandat_kraj3 = [[12. kolovoza]] [[1660.]] | monarh3 = [[Felipe IV, kralj Španije|Felipe IV.]] | prethodnik3 = [[Alonso Dávila y Guzmán]] | nasljednik3 = [[Jerónimo de Benavente]] <!-- Biografske informacije --> | puno ime = {{nowrap|Sebastián Hurtado de Corcuera y Gaviria}} | posthumno ime = | datum rođenja = {{Datum rođenja|1587|3|25|hr=da}} | mjesto rođenja = {{flagicon|ŠPA}} [[Bergüenda]], [[Španjolska]]<br>{{small|(tada {{flagicon|ŠPA|1506}} [[Španjolski Imperij]])}} | datum smrti = {{Datum smrti i dob|1660|8|12|1587|3|25|hr=da}} | mjesto smrti = {{flagicon|ŠPA}} [[Santa Cruz de Tenerife|Santa Cruz]], [[Španjolska]]<br>{{small|(tada {{flagicon|ŠPA|1506}} [[Španjolski Imperij]])}} | datum pokopa = | mjesto pokopa = | stranka = | dinastija = | vladarska himna = | alma_mater = | zanimanje = | otac = | majka = | supruga = | partneri = | djeca = | vjera = [[katolicizam]] | potpis = | fusnote = }} '''Sebastián Hurtado de Corcuera y Gaviria''' ([[Bergüenda]], [[25. ožujka]] [[1587.]] – [[Santa Cruz de Tenerife]], [[12. kolovoza]] [[1660.]]), [[Španjolska|španjolski]] vojni časnik i imperijalni upravitelj koji je bio na čelu nekoliko [[Španjolski Imperij|španjolskih prekomorskih posjeda]] u [[Novi svijet|Novom svijetu]]. Od [[1632.]] do [[1634.]] bio je upravitelj guverner [[Tierra Firme|provincije Tierre Firme]], od [[1635.]] do [[1644.]] bio je guverner [[Generalna kapetanija Filipini|Filipina]], a od [[1659.]] do svoje smrti bio je upravitelj [[Kanarski otoci|Kanarskih otoka]]. == Biografija == Vitez [[Vitezovi Alcántare|Reda Alcántare]], Sebastián Hurtado de Corcuera je poslan da ratuje u [[Flandrija|Flandriju]] u sklopu [[Osamdesetogodišnji rat|Osamdesetogodišnjeg rata]] te je sudjelovao u uspješnoj španjolskoj [[Opsada Brede (1624)|opsadi Brede]]. Nakon uspjeha na europskim ratištima, otišao je u [[Vicekraljevstvo Peru]], gdje je bio upravitelj lučkog grada [[Callao|Callaa]] i generalni kapetan peruanske konjice. Godine [[1632.]] imenovan je guvernerom [[Tierra Firma|provincije Tierre Firme]], koja je obuhvaćala današnju [[Panama|Panamu]].<ref>{{Cite web|url=https://historia-hispanica.rah.es/biografias/22746-sebastian-hurtado-de-corcuera-y-gaviria|title=Real Academia de la Historia {{!}} Historia Hispánica|accessdate=2026-01-25|publisher=Proyectos|name=HI Iberia Ingeniería y|sitioweb=historia-hispanica.rah.es|language=es}}</ref> Tu se zadržao do [[1634.]], a sljedeće je godine imenovan [[Generalna kapetanija Filipini|generalnim kapetanom Filipina]].<ref>[http://books.google.es/books?id=ee1WAAAAMAAJ&pg=PA267 An historical view of the Philippine Islands]</ref> Godine [[1637.]] poslao je ekspediciju s ciljem pokoravanja naroda koji su živjeli oko [[Lanao (jezero)|jezera Lanao]] na [[Mindanao|Mindanau]], a kasnije je pod njegovim zapovjedništvom [[Nova Španjolska]] izgubila [[Formoza|Formozu]].<ref>{{cite book |last1=Chiang |first1=Frank |title=The One-China Policy: State, Sovereignty, and Taiwan’s International Legal Status |date=2017 |publisher=Elsevier Science |isbn=0081023154 |page=185 |url=https://books.google.co.uk/books?id=Qi9HDgAAQBAJ&pg=PA183&dq=portuguese+1544+formosa&hl=en&sa=X&ved=0ahUKEwjG-aH8x9joAhUBDewKHXFyBlgQ6AEINDAB#v=onepage&q=portuguese%201544%20formosa&f=false |accessdate=11 de abril de 2020 |language=en}}</ref> U Španjolsku se vratio [[1650.]] godine te je isprva imenovan ''corregidorom'' [[Córdoba|Córdobe]]. Kasnije, odnosno [[4. prosinca]] [[1659.]] godine otišao je u [[Santa Cruz de Tenerife|Santa Cruz]] u pratnju fratra [[Juan de Toledo (fratar)|Juana de Toledoa]], gdje je dobio poziciju generalnog kapetana [[Kanarski otoci|Kanarskih otoka]] te predsjednika [[Kraljevska audijencija Kanara|Kraljevske audijencije Kanara]]. Preminuo je osam mjeseci kasnije, a naslijedio ga je [[Jerónimo de Benavente]].<ref>{{Cite web|title=Historia de la Gran Canaria. Autor: Agustín Millares Torres.|url=https://mdc.ulpgc.es/files/original/efde17fdbd1e3cc373b13a39510838dead45c652.pdf|website=mdc.ulpgc.es|accessdate=2026-01-25}}</ref><ref>[[José Viera y Clavijo]]: [http://books.google.es/books?id=PG8OAAAAQAAJ&pg=PA278 Noticias de la historia general de las islas de Canaria], págs. 278-283.</ref><ref>Joaquín Blanco: [http://bdigital.ulpgc.es/mdc/Fichas/mod_textos_f.php?accion=Texto&id=5292&vol=no&td=0042860 Breve noticia histórica de las Islas Canarias], pág. 267.</ref> == Reference == {{reflist}} == Vanjske veze == *[http://www.zamboanga.com/html/Spanish_governors_of_the_philippines.htm A little biographical information] *[http://www.bangsamoro.info/modules/wfsection/article.php?articleid=37 Wars with the Moros in Mindanao and Sulu] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20210709182020/http://www.bangsamoro.info/modules/wfsection/article.php?articleid=37 |date=2021-07-09 }} {{Authority control}} {{Životni vijek|1587|1660|Hurtado de Corcuera, Sebastián}} [[Kategorija:Španski političari]] 8iivyqw8srl1vsq9mlc30puaj4m4ur6 Venezuelanska kriza 0 4724955 42681120 2026-08-25T14:31:51Z Argo Navis 246 Nova stranica: '''Venezuelanska kriza''' može značiti: * [[Venezuelanska kriza (1895)]] * [[Venezuelanska kriza (1902–1903)]] {{disambig}} 42681120 wikitext text/x-wiki '''Venezuelanska kriza''' može značiti: * [[Venezuelanska kriza (1895)]] * [[Venezuelanska kriza (1902–1903)]] {{disambig}} d8s53ftwi5ry48ckuz5dvb5rprszz1n 42681166 42681120 2026-08-25T19:39:15Z Inokosni organ 160059 42681166 wikitext text/x-wiki '''Venezuelanska kriza''' može značiti: * [[Venezuelanska kriza (1895)]] * [[Venezuelanska kriza (1902–1903)]] * [[Bankarska kriza u Venezueli (2013)|Venezuelanska kriza (2013)]] * [[Američki napadi u Venezueli (2026)|Venezuelanska kriza (2026)]] {{disambig}} e8uv8817naccj0gemwne5q1iyi01iiw Moderna arhitektura u Taškentu 0 4724956 42681121 2026-08-25T14:50:18Z Zavičajac 76707 Nova stranica: {{UNESCO-svjetska baština |ime mjesta = Moderna arhitektura u Taškentu. Modernizam i tradicija u Centralnoj Aziji |image = Sirk 2.jpg |godina = 2026. |vrst baštine = kulturno dobro |mjerilo = iv |ugroženost = ne |poveznica = https://whc.unesco.org/en/list/1766 |država = {{flag|Uzbekistan}} }} '''Moderna arhitektura u Taškentu''' zastupljena je reprezentativnim skupom [[Moderna arhitektura|modernističkih]] zgrada i urbanih kompleksa izgrađenih između 1960-ih i rani... 42681121 wikitext text/x-wiki {{UNESCO-svjetska baština |ime mjesta = Moderna arhitektura u Taškentu. Modernizam i tradicija u Centralnoj Aziji |image = Sirk 2.jpg |godina = 2026. |vrst baštine = kulturno dobro |mjerilo = iv |ugroženost = ne |poveznica = https://whc.unesco.org/en/list/1766 |država = {{flag|Uzbekistan}} }} '''Moderna arhitektura u Taškentu''' zastupljena je reprezentativnim skupom [[Moderna arhitektura|modernističkih]] zgrada i urbanih kompleksa izgrađenih između 1960-ih i ranih 1990-ih. u [[Taškent]]u, glavnom gradu [[Uzbekistan]]a. Rezultat je jedinstvenog spoja [[Socijalizam|socijalističkog]] urbanističkog planiranja, modernističkih inovacija u [[Arhitektura|arhitekturi]] i zanatske lokalne kulture. Transformacija Taškenta u socijalističku prijestolnicu u 20. stoljeću odražava njegovu stratešku poziciju na raskršću civilizacija, kao i ambiciju [[Sovjetski Savez|Sovjetskog Saveza]] da predstavi grad kao simbol svoje vizije modernosti na Istoku.<ref name="nomin">{{Cite web |url= https://whc.unesco.org/document/219579 |title= Tekst nominacije |work= UNESCO: Svjetska baština |access-date= 19. avgust 2026.}}{{en}}</ref> Kratko vrijeme izgradnje pripada periodu obnove i transformacije Taškenta nakon [[zemljotres]]a 1966. godine. Kompleks modernističkih objekata sadrži stambene objekte, muzeje, izložbene dvorane, kulturne institucije, naučne i infrastrukturne objekte, odražavajući široki funkcionalni spektar kasnosovjetske arhitektonske produkcije. Kao takve, doprinijele su oblikovanju rasporeda grada, definiranju njegovih granica i upravljanju ključnim [[Urbanizam|urbanim]] čvorovima. Mnogi objekti su stoga povezani vizuelnim ili prostornim odnosima i služe kao istaknute znamenitosti unutar urbanizma Taškenta.<ref name="kombin">{{Cite web |url= https://www.ciuz.info/en/modernity-and-tradition-in-central-asia-tashkents-modernist-architecture-included-among-the-unesco-world-heritage-sites/ |title= Modernizam i tradicija |work= UNESCO: Svjetska baština |access-date= 19. avgust 2026.}}{{en}}</ref> Nakon zemljotresa 1966. godine, razvoj grada ubrzan je Generalnim planom koji naglašava socijalistički urbanizam, zelene površine i moderno stanovanje. Sve sovjetske republike doprinijele su ovom naporu, simbolizirajući solidarnost SSSR-a. Generalni plan iz 1967. godine implementirao je ideje i mogućnosti koje su se pojavile tokom prethodne dvije decenije. Ova situacija potaknula je široko usvajanje inovativnih materijala i tehnologija, uključujući [[Seizmologija|seizmički]] otporne izvedbe i [[klima]]tski osjetljiva rješenja, koja spajaju prefabrikaciju sa zanatskim radovima. Inovacije nisu samo riješile praktične izazove u teškoj klimatskoj i seizmičkoj zoni, već su i spojile tradiciju i modernizam.<ref name="moarh">{{Cite web |url= https://www.dezeen.com/2026/07/28/tashkent-modernism-unesco-world-heritage-site-soviet-architecture-uzbekistan-unesco/ |title= Ten UNESCO-listed Soviet modernist buildings in Tashkent |work= Interaktivna mapa istorijskih kulturnih mjesta |access-date= 23. avgust 2026.}}{{en}}</ref> == Svjetska baština == Deset objekata izgrađenih u duhu moderne arhitekture u Taškentu upisano je na listu [[UNESCO]]-ove [[Svjetska baština|svjetske baštine]].<ref name="moderna">{{Cite web |url= https://whc.unesco.org/en/list/1766 |title= Moderna arhitektura u Taškentu |work= UNESCO: Svjetska baština - whc.unesco.org |access-date= 17. avgust 2026.}}{{en}}</ref> Odluka je donešena na 48-om zasjedanju Komiteta za svjetsku baštinu od 19-29 jula 2026. god. u [[Busan]]u, [[Južna Koreja]]<ref name="zasjedanje">{{Cite web |url= https://whc.unesco.org/en/newproperties/ |title= Spomenici upisani naa listu svjetske baštine 2026. god. |work= UNESCO: Svjetska baština, /www.unesco.org |access-date= 17. avgust 2026}}{{en}}</ref><ref name="Kazastan">{{Cite web |url= https://whc.unesco.org/en/statesparties/kz |title= Uzbekistan, spomenici upisani na listu svjetske baštine |work= UNESCO: Svjetska baština |access-date= 19. avgust 2026.}}{{en}}</ref> Odabrani objekti odlikuju se svojomm autentičnšću i integritetom, i zajedno predstavljaju raznoliki društveni, kulturni i politički kontekst Taškenta tokom druge polovine dvadesetog stoljeća. Posebna pažnja posvećena je odabiru struktura koje se razlikuju po funkciji, obliku i razmjeri kako bi odražavale i principe urbanističkog i arhitektonskog dizajna sovjetskog socijalizma. === Stambena zgrada Žemčug === Stambena zgrada Žemčug projektovana je 1972–1984, a izgrađena 1975–1985. To je šesnaestospratni stambeni blok čiji projekt je uradila O. Ajdinova iz TašZNIIEP u Taškentu. Smještena je u ulici Bujuk Turon, na raskrsnici bulevara Šarafe Rašidove i Afrosijoba (nekadašnjih [[kosmonaut]]a). Pripada tipu multifunkcionalnih „kompleksa zgrada“, prilagođenih demografskoj strukturi uzbekistanskog društva (velike porodice, orijentisane na zajednicu, pristup raznim socijalnim uslugama). Slično pristupima iz 1920-ih, arhitekti su zamislili socijalni blok na sveobuhvatan način, obuhvatajući kolektivna domaćinstva, upravljanje, organizaciju obroka, obrazovanje djece i aktivnosti u slobodno vrijeme. Zgrada je dobila ime "Žemčug" (ruski naziv za "Biser") po zlatarni na prvom spratu. To je jedna od prvih višespratnih stambenih kula u gradu i jedna od najeksperimentalnijih građevina svog doba. Zgrada je 1986. godine dobila zlatnu medalju od Saveza arhitekata i prepoznata je kao najbolja građevina u SSSR-u, zahvaljujući inovativnoj tehnici gradnje kliznim oplatama, monolitnom dizajnu pogodnom za seizmičku zonu, interpretaciji koncepta vertikalne mahale, kao i njenoj tipologiji, interakciji čvrstog i praznog prostora i prostornoj organizaciji. Nekretnina je jedinstvena i eksperimentalna iz dva razloga. Prvi tazlog je reinterpretacija mahale, tradicionalnog uzbekistanskog naselja gdje je svakodnevni život uglavnom orijentiran na zajednicu, što je vertikalno implementirano u stambeni blok. Kako bi se održala minijaturna skala naselja unutar velike kule, stvoreno je pet prostranih visećih dvorišta namijenjenih kao zajednički vanjski prostori za stanare. Organizovana su na tri sprata, omogućavajući pristup stanovima, s jedne strane, i otvarajući se prema gradu kroz velike otvore trostruke visine, s druge strane. Još jedan bitan aspekt tradicionalnog uzbekistanskog života je podjela javnog i privatnog života, što se u slučaju Žemčuga odrazilo u urednom odvajanju dvorišta (javni prostor) i stanova (privatni prostor). Štaviše, prisustvo ajvana - otvorene ljetne sobe koja se nalazi u srednjoazijskom i islamskom narodnom i tradicionalnom stanovanju koje pruža hladniji poluotvoreni prostor - jača podjelu javnog/privatnog prostora arhitektonske konfiguracije pružajući privatni otvoreni prostor u stanovima, a istovremeno pruža olakšanje tokom vrućih taškentskih ljeta. === Galerija === <gallery> File:History Museum (8145371419).jpg|03 - Istorijski muzej File:National Arts Centre in Tashkent 3.jpg|05 - Muzej umjetnosti File:Узбекистан, Ташкент, Себазар ул, 1А, Цирк.jpg|06 - Državni cirkus File:082 Eski Juva Bozori, mercat cobert de Chorsu (Taixkent).jpg|09 - Trgovački centar Čorsu </gallery> == Izvori == {{Reflista}} {{Commonscat|Tashkent}} [[Kategorija:Svjetska baština u Uzbekistanu]] [[Kategorija:Moderna arhitektura u Uzbekistanu]] a8epfo8gqydsgtokwbife253ufxc1za 42681144 42681121 2026-08-25T16:58:37Z Zavičajac 76707 42681144 wikitext text/x-wiki {{UNESCO-svjetska baština |ime mjesta = Moderna arhitektura u Taškentu. Modernizam i tradicija u Centralnoj Aziji |image = Sirk 2.jpg |godina = 2026. |vrst baštine = kulturno dobro |mjerilo = iv |ugroženost = ne |poveznica = https://whc.unesco.org/en/list/1766 |država = {{flag|Uzbekistan}} }} '''Moderna arhitektura u Taškentu''' zastupljena je reprezentativnim skupom [[Moderna arhitektura|modernističkih]] zgrada i urbanih kompleksa izgrađenih između 1960-ih i ranih 1990-ih. u [[Taškent]]u, glavnom gradu [[Uzbekistan]]a. Rezultat je jedinstvenog spoja [[Socijalizam|socijalističkog]] urbanističkog planiranja, modernističkih inovacija u [[Arhitektura|arhitekturi]] i zanatske lokalne kulture. Transformacija Taškenta u socijalističku prijestolnicu u 20. stoljeću odražava njegovu stratešku poziciju na raskršću civilizacija, kao i ambiciju [[Sovjetski Savez|Sovjetskog Saveza]] da predstavi grad kao simbol svoje vizije modernosti na Istoku.<ref name="nomin">{{Cite web |url= https://whc.unesco.org/document/219579 |title= Tekst nominacije |work= UNESCO: Svjetska baština |access-date= 19. avgust 2026.}}{{en}}</ref> Kratko vrijeme izgradnje pripada periodu obnove i transformacije Taškenta nakon [[zemljotres]]a 1966. godine. Kompleks modernističkih objekata sadrži stambene objekte, muzeje, izložbene dvorane, kulturne institucije, naučne i infrastrukturne objekte, odražavajući široki funkcionalni spektar kasnosovjetske arhitektonske produkcije. Kao takve, doprinijele su oblikovanju rasporeda grada, definiranju njegovih granica i upravljanju ključnim [[Urbanizam|urbanim]] čvorovima. Mnogi objekti su stoga povezani vizuelnim ili prostornim odnosima i služe kao istaknute znamenitosti unutar urbanizma Taškenta.<ref name="kombin">{{Cite web |url= https://www.ciuz.info/en/modernity-and-tradition-in-central-asia-tashkents-modernist-architecture-included-among-the-unesco-world-heritage-sites/ |title= Modernizam i tradicija |work= UNESCO: Svjetska baština |access-date= 19. avgust 2026.}}{{en}}</ref> Nakon zemljotresa 1966. godine, razvoj grada ubrzan je Generalnim planom koji naglašava socijalistički urbanizam, zelene površine i moderno stanovanje. Sve sovjetske republike doprinijele su ovom naporu, simbolizirajući solidarnost SSSR-a. Generalni plan iz 1967. godine implementirao je ideje i mogućnosti koje su se pojavile tokom prethodne dvije decenije. Ova situacija potaknula je široko usvajanje inovativnih materijala i tehnologija, uključujući [[Seizmologija|seizmički]] otporne izvedbe i [[klima]]tski osjetljiva rješenja, koja spajaju prefabrikaciju sa zanatskim radovima. Inovacije nisu samo riješile praktične izazove u teškoj klimatskoj i seizmičkoj zoni, već su i spojile tradiciju i modernizam.<ref name="moarh">{{Cite web |url= https://www.dezeen.com/2026/07/28/tashkent-modernism-unesco-world-heritage-site-soviet-architecture-uzbekistan-unesco/ |title= Ten UNESCO-listed Soviet modernist buildings in Tashkent |work= Interaktivna mapa istorijskih kulturnih mjesta |access-date= 23. avgust 2026.}}{{en}}</ref> == Svjetska baština == Deset objekata izgrađenih u duhu moderne arhitekture u Taškentu upisano je na listu [[UNESCO]]-ove [[Svjetska baština|svjetske baštine]].<ref name="moderna">{{Cite web |url= https://whc.unesco.org/en/list/1766 |title= Moderna arhitektura u Taškentu |work= UNESCO: Svjetska baština - whc.unesco.org |access-date= 17. avgust 2026.}}{{en}}</ref> Odluka je donešena na 48-om zasjedanju Komiteta za svjetsku baštinu od 19-29 jula 2026. god. u [[Busan]]u, [[Južna Koreja]]<ref name="zasjedanje">{{Cite web |url= https://whc.unesco.org/en/newproperties/ |title= Spomenici upisani naa listu svjetske baštine 2026. god. |work= UNESCO: Svjetska baština, /www.unesco.org |access-date= 17. avgust 2026}}{{en}}</ref><ref name="Kazastan">{{Cite web |url= https://whc.unesco.org/en/statesparties/kz |title= Uzbekistan, spomenici upisani na listu svjetske baštine |work= UNESCO: Svjetska baština |access-date= 19. avgust 2026.}}{{en}}</ref> Odabrani objekti odlikuju se svojomm autentičnšću i integritetom, i zajedno predstavljaju raznoliki društveni, kulturni i politički kontekst Taškenta tokom druge polovine dvadesetog stoljeća. Posebna pažnja posvećena je odabiru struktura koje se razlikuju po funkciji, obliku i razmjeri kako bi odražavale i principe urbanističkog i arhitektonskog dizajna sovjetskog socijalizma. === Stambena zgrada Žemčug === Stambena zgrada Žemčug projektovana je 1972–1984, a izgrađena 1975–1985. To je šesnaestospratni stambeni blok čiji projekt je uradila O. Ajdinova iz TašZNIIEP u Taškentu. Smještena je u ulici Bujuk Turon, na raskrsnici bulevara Šarafe Rašidove i Afrosijoba (nekadašnjih [[kosmonaut]]a). Pripada tipu multifunkcionalnih „kompleksa zgrada“, prilagođenih demografskoj strukturi uzbekistanskog društva (velike porodice, orijentisane na zajednicu, pristup raznim socijalnim uslugama). Slično pristupima iz 1920-ih, arhitekti su zamislili socijalni blok na sveobuhvatan način, obuhvatajući kolektivna domaćinstva, upravljanje, organizaciju obroka, obrazovanje djece i aktivnosti u slobodno vrijeme. Zgrada je dobila ime "Žemčug" (ruski naziv za "Biser") po zlatarni na prvom spratu. To je jedna od prvih višespratnih stambenih kula u gradu i jedna od najeksperimentalnijih građevina svog doba. Zgrada je 1986. godine dobila zlatnu medalju od Saveza arhitekata i prepoznata je kao najbolja građevina u SSSR-u, zahvaljujući inovativnoj tehnici gradnje kliznim oplatama, monolitnom dizajnu pogodnom za seizmičku zonu, interpretaciji koncepta vertikalne mahale, kao i njenoj tipologiji, interakciji čvrstog i praznog prostora i prostornoj organizaciji. Nekretnina je jedinstvena i eksperimentalna iz dva razloga. Prvi tazlog je reinterpretacija mahale, tradicionalnog uzbekistanskog naselja gdje je svakodnevni život uglavnom orijentiran na zajednicu, što je vertikalno implementirano u stambeni blok. Kako bi se održala minijaturna skala naselja unutar velike kule, stvoreno je pet prostranih visećih dvorišta namijenjenih kao zajednički vanjski prostori za stanare. Organizovana su na tri sprata, omogućavajući pristup stanovima, s jedne strane, i otvarajući se prema gradu kroz velike otvore trostruke visine, s druge strane. Još jedan bitan aspekt tradicionalnog uzbekistanskog života je podjela javnog i privatnog života, što se u slučaju Žemčuga odrazilo u urednom odvajanju dvorišta (javni prostor) i stanova (privatni prostor). Štaviše, prisustvo ajvana - otvorene ljetne sobe koja se nalazi u srednjoazijskom i islamskom narodnom i tradicionalnom stanovanju koje pruža hladniji poluotvoreni prostor - jača podjelu javnog/privatnog prostora arhitektonske konfiguracije pružajući privatni otvoreni prostor u stanovima, a istovremeno pruža olakšanje tokom vrućih taškentskih ljeta. === Heliokompleks === Smješten na brežuljku oko 45 kilometara od Taškenta, Heliokompleks Sunce jedna je od najvećih sunčevih peći na svijetu. Izgrađen kao jedan od posljednjih velikih naučnih projekata koje je razvio Sovjetski Savez, ima futuristički oblik i, s 12.090 ogledala, može zagrijavati materijale do 3.000 stepeni Celzija. === Metro stanica Kosmonavtlar === Izgrađena je 1984. godine po projektu Spartaka Ziganšina kao prilično originalan objekat zbog svoje visoke prostorne kvalitete, finih završnih obrada i brojnih monumentalnih umjetničkih djela. Bogato je ukrašena mramorom i dekorativnom staklenom rasvjetom. Okružena je reljefima umjetnika Borisa Kločkova, posvećenim sovjetskim svemirskim pionirima. Taškentski metro, koji radi od 1977., bio je prvi u Srednjoj Aziji. Na urbanom nivou, predstavljao je vrlo važan korak u modernizaciji grada i smatrao se nečim više od saobraćajnice. === Galerija === <gallery> File:History Museum (8145371419).jpg|03 - Istorijski muzej File:National Arts Centre in Tashkent 3.jpg|05 - Muzej umjetnosti File:Узбекистан, Ташкент, Себазар ул, 1А, Цирк.jpg|06 - Državni cirkus File:082 Eski Juva Bozori, mercat cobert de Chorsu (Taixkent).jpg|09 - Trgovački centar Čorsu </gallery> == Izvori == {{Reflista}} {{Commonscat|Tashkent}} [[Kategorija:Svjetska baština u Uzbekistanu]] [[Kategorija:Moderna arhitektura u Uzbekistanu]] n3widdnwvcpr1s7k9z3yi9xzao59cge 42681174 42681144 2026-08-25T20:36:25Z Zavičajac 76707 42681174 wikitext text/x-wiki {{UNESCO-svjetska baština |ime mjesta = Moderna arhitektura u Taškentu. Modernizam i tradicija u Centralnoj Aziji |image = Sirk 2.jpg |godina = 2026. |vrst baštine = kulturno dobro |mjerilo = iv |ugroženost = ne |poveznica = https://whc.unesco.org/en/list/1766 |država = {{flag|Uzbekistan}} }} '''Moderna arhitektura u Taškentu''' zastupljena je reprezentativnim skupom [[Moderna arhitektura|modernističkih]] zgrada i urbanih kompleksa izgrađenih između 1960-ih i ranih 1990-ih. u [[Taškent]]u, glavnom gradu [[Uzbekistan]]a. Rezultat je jedinstvenog spoja [[Socijalizam|socijalističkog]] urbanističkog planiranja, modernističkih inovacija u [[Arhitektura|arhitekturi]] i zanatske lokalne kulture. Transformacija Taškenta u socijalističku prijestolnicu u 20. stoljeću odražava njegovu stratešku poziciju na raskršću civilizacija, kao i ambiciju [[Sovjetski Savez|Sovjetskog Saveza]] da predstavi grad kao simbol svoje vizije modernosti na Istoku.<ref name="nomin">{{Cite web |url= https://whc.unesco.org/document/219579 |title= Tekst nominacije |work= UNESCO: Svjetska baština |access-date= 19. avgust 2026.}}{{en}}</ref> Kratko vrijeme izgradnje pripada periodu obnove i transformacije Taškenta nakon [[zemljotres]]a 1966. godine. Kompleks modernističkih objekata sadrži stambene objekte, muzeje, izložbene dvorane, kulturne institucije, naučne i infrastrukturne objekte, odražavajući široki funkcionalni spektar kasnosovjetske arhitektonske produkcije. Kao takve, doprinijele su oblikovanju rasporeda grada, definiranju njegovih granica i upravljanju ključnim [[Urbanizam|urbanim]] čvorovima. Mnogi objekti su stoga povezani vizuelnim ili prostornim odnosima i služe kao istaknute znamenitosti unutar urbanizma Taškenta.<ref name="kombin">{{Cite web |url= https://www.ciuz.info/en/modernity-and-tradition-in-central-asia-tashkents-modernist-architecture-included-among-the-unesco-world-heritage-sites/ |title= Modernizam i tradicija |work= UNESCO: Svjetska baština |access-date= 19. avgust 2026.}}{{en}}</ref> Nakon zemljotresa 1966. godine, razvoj grada ubrzan je Generalnim planom koji naglašava socijalistički urbanizam, zelene površine i moderno stanovanje. Sve sovjetske republike doprinijele su ovom naporu, simbolizirajući solidarnost SSSR-a. Generalni plan iz 1967. godine implementirao je ideje i mogućnosti koje su se pojavile tokom prethodne dvije decenije. Ova situacija potaknula je široko usvajanje inovativnih materijala i tehnologija, uključujući [[Seizmologija|seizmički]] otporne izvedbe i [[klima]]tski osjetljiva rješenja, koja spajaju prefabrikaciju sa zanatskim radovima. Inovacije nisu samo riješile praktične izazove u teškoj klimatskoj i seizmičkoj zoni, već su i spojile tradiciju i modernizam.<ref name="moarh">{{Cite web |url= https://www.dezeen.com/2026/07/28/tashkent-modernism-unesco-world-heritage-site-soviet-architecture-uzbekistan-unesco/ |title= Ten UNESCO-listed Soviet modernist buildings in Tashkent |work= Interaktivna mapa istorijskih kulturnih mjesta |access-date= 23. avgust 2026.}}{{en}}</ref> == Svjetska baština == Deset objekata izgrađenih u duhu moderne arhitekture u Taškentu upisano je na listu [[UNESCO]]-ove [[Svjetska baština|svjetske baštine]].<ref name="moderna">{{Cite web |url= https://whc.unesco.org/en/list/1766 |title= Moderna arhitektura u Taškentu |work= UNESCO: Svjetska baština - whc.unesco.org |access-date= 17. avgust 2026.}}{{en}}</ref> Odluka je donešena na 48-om zasjedanju Komiteta za svjetsku baštinu od 19-29 jula 2026. god. u [[Busan]]u, [[Južna Koreja]]<ref name="zasjedanje">{{Cite web |url= https://whc.unesco.org/en/newproperties/ |title= Spomenici upisani naa listu svjetske baštine 2026. god. |work= UNESCO: Svjetska baština, /www.unesco.org |access-date= 17. avgust 2026}}{{en}}</ref><ref name="Kazastan">{{Cite web |url= https://whc.unesco.org/en/statesparties/kz |title= Uzbekistan, spomenici upisani na listu svjetske baštine |work= UNESCO: Svjetska baština |access-date= 19. avgust 2026.}}{{en}}</ref> Odabrani objekti odlikuju se svojomm autentičnšću i integritetom, i zajedno predstavljaju raznoliki društveni, kulturni i politički kontekst Taškenta tokom druge polovine dvadesetog stoljeća. Posebna pažnja posvećena je odabiru struktura koje se razlikuju po funkciji, obliku i razmjeri kako bi odražavale i principe urbanističkog i arhitektonskog dizajna sovjetskog socijalizma. === Stambena zgrada Žemčug === Stambena zgrada Žemčug projektovana je 1972–1984, a izgrađena 1975–1985. To je šesnaestospratni stambeni blok čiji projekt je uradila O. Ajdinova iz TašZNIIEP u Taškentu. Smještena je u ulici Bujuk Turon, na raskrsnici bulevara Šarafe Rašidove i Afrosijoba (nekadašnjih [[kosmonaut]]a). Pripada tipu multifunkcionalnih „kompleksa zgrada“, prilagođenih demografskoj strukturi uzbekistanskog društva (velike porodice, orijentisane na zajednicu, pristup raznim socijalnim uslugama). Slično pristupima iz 1920-ih, arhitekti su zamislili socijalni blok na sveobuhvatan način, obuhvatajući kolektivna domaćinstva, upravljanje, organizaciju obroka, obrazovanje djece i aktivnosti u slobodno vrijeme. Zgrada je dobila ime "Žemčug" (ruski naziv za "Biser") po zlatarni na prvom spratu. To je jedna od prvih višespratnih stambenih kula u gradu i jedna od najeksperimentalnijih građevina svog doba. Zgrada je 1986. godine dobila zlatnu medalju od Saveza arhitekata i prepoznata je kao najbolja građevina u SSSR-u, zahvaljujući inovativnoj tehnici gradnje kliznim oplatama, monolitnom dizajnu pogodnom za seizmičku zonu, interpretaciji koncepta vertikalne mahale, kao i njenoj tipologiji, interakciji čvrstog i praznog prostora i prostornoj organizaciji. Nekretnina je jedinstvena i eksperimentalna iz dva razloga. Prvi tazlog je reinterpretacija mahale, tradicionalnog uzbekistanskog naselja gdje je svakodnevni život uglavnom orijentiran na zajednicu, što je vertikalno implementirano u stambeni blok. Kako bi se održala minijaturna skala naselja unutar velike kule, stvoreno je pet prostranih visećih dvorišta namijenjenih kao zajednički vanjski prostori za stanare. Organizovana su na tri sprata, omogućavajući pristup stanovima, s jedne strane, i otvarajući se prema gradu kroz velike otvore trostruke visine, s druge strane. Još jedan bitan aspekt tradicionalnog uzbekistanskog života je podjela javnog i privatnog života, što se u slučaju Žemčuga odrazilo u urednom odvajanju dvorišta (javni prostor) i stanova (privatni prostor). Štaviše, prisustvo ajvana - otvorene ljetne sobe koja se nalazi u srednjoazijskom i islamskom narodnom i tradicionalnom stanovanju koje pruža hladniji poluotvoreni prostor - jača podjelu javnog/privatnog prostora arhitektonske konfiguracije pružajući privatni otvoreni prostor u stanovima, a istovremeno pruža olakšanje tokom vrućih taškentskih ljeta. === Solarna peć === Smještena na brežuljku Parkent, oko 45 kilometara od Taškenta, jedna je od najvećih sunčevih peći na svijetu. Izgrađena je kao jedan od posljednjih velikih naučnih projekata koje je razvio Sovjetski Savez. Ima futuristički oblik i, s 12.090 ogledala, može zagrijavati materijale do 3.000 stepeni Celzija. Peć je jedna od samo dva takva naučna kompleksa u svijetu, koji koriste čistu solarnu energiju putem heliostata koji reflektuju sunčevo zračenje. Drugi primjer je solarna peć Odeillo u istočnim francuskim [[Pirineji]]ma. Na III Svjetskom bijenalu 'Interarch-85' u [[Sofija|Sofiji]] 1985. godine projekat je dobio medalju. Objekat je nagrađen i zlatnom medaljom na II Svesaveznom revijalnom takmičenju u SSSR-u za najbolji projekat godine i predstavljen je u brojnim publikacijama i TV reportažama.<ref name="nomin"/> Kompleks predstavlja visoki nivo tehnoloških inovacija i eksperimentisanja. Heliostati postavljeni na brdu hvataju sunčevo zračenje i reflektuju ga prema koncentratoru, koji ga zatim fokusira na žarišnu tačku peći. U ovoj žarišnoj tački, materijali se mogu topiti ili zagrijavati do izuzetno visokih temperatura, koje potencijalno dostižu i do 3000 °C. Ovaj proces koristi čistu sunčevu energiju bez potrebe za dodatnim gasovima, što omogućava proizvodnju izuzetno čistih oksidnih materijala koji se ne mogu sintetizirati drugim metodama. Osim toga, pruža sredstva za testiranje otpornosti materijala na intenzivno sunčevo zračenje. Kompleks se sastoji od pet glavnih komponenti: (a) heliostatskog polja, terasastog brda sa 62 solarna ogledala; (b) koncentratora, velikog paraboloidnog štita prekrivenog ogledalima orijentisanim prema solarnoj peći; (c) peći, tehničkog ili procesnog tornja koji sadrži žarišnu tačku u koju se usmjerava sva sunčeva energija; (d) bloka laboratorija direktno povezanih sa pećima; i (e) dvorišna zgrada za laboratorije i kancelarije. Svaki od ovih pet elemenata izgrađen je kao nezavisna struktura koja leži na istoj kamenoj podlozi. === Istorijski muzej === Državni istorijski muzej (ranije [[Lenjin]]ov muzej) (projektiran 1968-69; izgrađen 1969-1970) projektovali su arhitekti E. Rozanov, V. Šestopalov i J. Boldičev kao izložbeni paviljon prvobitno posvećen stogodišnjici Lenjinovog rođenja. Zgrada predstavlja jedan od trinaest izložbenih muzeja V. I. Lenjina osnovanih godinama nakon njegove smrti u bivšem Sovjetskom Savezu. Muzej je strateški smješten duž avenije Šaraf Rašidov (bivša Lenjinova avenija) i ulice Bujuk Turon (bivša Lenjinova ulica) čineći muzej urbanom osovinom unutar ovog istorijskog konteksta. === Metro stanica Kosmonavtlar === Izgrađena je 1984. godine po projektu Spartaka Ziganšina kao prilično originalan objekat zbog svoje visoke prostorne kvalitete, finih završnih obrada i brojnih monumentalnih umjetničkih djela. Bogato je ukrašena mramorom i dekorativnom staklenom rasvjetom. Okružena je reljefima umjetnika Borisa Kločkova, posvećenim sovjetskim svemirskim pionirima. Taškentski metro, koji radi od 1977., bio je prvi u Srednjoj Aziji. Na urbanom nivou, predstavljao je vrlo važan korak u modernizaciji grada i smatrao se nečim više od saobraćajnice.<ref name="nomin"/> === Galerija === <gallery> File:Parkent BSP.jpg|02 - Solarna peć File:History Museum (8145371419).jpg|03 - Istorijski muzej File:National Arts Centre in Tashkent 3.jpg|05 - Muzej umjetnosti File:Узбекистан, Ташкент, Себазар ул, 1А, Цирк.jpg|06 - Državni cirkus File:082 Eski Juva Bozori, mercat cobert de Chorsu (Taixkent).jpg|09 - Trgovački centar Čorsu </gallery> == Izvori == {{Reflista}} {{Commonscat|Tashkent}} [[Kategorija:Svjetska baština u Uzbekistanu]] [[Kategorija:Moderna arhitektura u Uzbekistanu]] g60uy42lbsvz8f3zqsbl18bag2tilav Darijenska prevlaka 0 4724957 42681130 2026-08-25T16:31:38Z Edgar Allan Poe 29250 Preusmjereno na [[Panamska prevlaka]] 42681130 wikitext text/x-wiki #PREUSMJERI [[Panamska prevlaka]] 94ug818iy5bt3tfgb8lrtiyutyvsniv Novi Edinburgh 0 4724958 42681131 2026-08-25T16:32:03Z Edgar Allan Poe 29250 Preusmjereno na [[Darijenska spletka#Nova Kaledonija]] 42681131 wikitext text/x-wiki #PREUSMJERI [[Darijenska spletka#Nova Kaledonija]] 3d8r51mpxgegveppzsozp35p29koqmi Darijenska spletka 0 4724959 42681132 2026-08-25T16:32:33Z Edgar Allan Poe 29250 Nova stranica: [[File:New Caledonia in Darien2.jpg|thumb|450px|"Nova karta [[Darijenska prevlaka|Darijenske prevlake]] u Americi, [[Panamski zaljev|Panamskog zaljeva]], zaljeva Vallona ili sv. Michaela, s pripadajućim otocima i zemljama". Izvor je ''Pismo koje sadrži opis Darijenske prevlake'', [[Edinburgh]], [[1699.]] godina. Škotsko naselje [[Novi Edinburgh]] može se vidjeti na obali, gore desno.]] '''Darijenska spletka''' ([[engleski]]: ''Darien scheme''), znana još i kao '''Darijen... 42681132 wikitext text/x-wiki [[File:New Caledonia in Darien2.jpg|thumb|450px|"Nova karta [[Darijenska prevlaka|Darijenske prevlake]] u Americi, [[Panamski zaljev|Panamskog zaljeva]], zaljeva Vallona ili sv. Michaela, s pripadajućim otocima i zemljama". Izvor je ''Pismo koje sadrži opis Darijenske prevlake'', [[Edinburgh]], [[1699.]] godina. Škotsko naselje [[Novi Edinburgh]] može se vidjeti na obali, gore desno.]] '''Darijenska spletka''' ([[engleski]]: ''Darien scheme''), znana još i kao '''Darijenski pothvat''' ([[engleski]]: ''Darien venture'') i '''Darijenski projekt''' ([[španjolski]]: ''Proyecto Darién'') bio je neuspjeli pokušaj, mahom financiran od strane bogatih investitora iz [[Kraljevina Škotska|Kraljevine Škotske]], uspostave škotske kolonije imena '''Nova Kaledonija''' ([[engleski]]: ''New Caledonia'') ili '''Britanska Panama''' ([[engleski]]: ''Britain-in-Panama'') na području [[Darijenski rascjep|Darijenskog rascjepa]] (današnja [[Panama]]) s kraja [[17. vijek|XVII. vijeka]], a s ciljem jačanja utjecaja i stjecanja lokalnog bogatstva. Cilj je bio da kolonija, koja je trebala biti utemeljena u [[Darijenski zaljev|Darijenskom zaljevu]], utemelji i upravlja rutom koja bi povezivala [[Tihi ocean|Tihi]] i [[Atlantski ocean]] preko kopna. Financijeri su znači da je [[Vasco Núñez de Balboa]], koji je prvi ugledao Tihi ocean, došao do Pacifika prešavši [[Panamska prevlaka|prevlaku]] preko [[Darién]]a. Kolonizatori su proklamirali i suverenitet nad "Rakovim otokom" (današnji [[Vieques, Puerto Rico|Vieques]] u [[Portoriko|Portoriku]]) [[1698.]] godine, ali to je bilo kratkoga vijeka.<ref>{{Cite journal |url=https://www.academia.edu/277924 |title=To Get Rich for Our Homeland: The Company of Scotland and the Colonization of the Isthmus of Darien |journal=Clahr: Colonial Latin American Historical Review |last1=Hidalgo |first1=Dennis R. |date=January 2001 |archive-date=21 April 2022 |access-date=6 July 2020 |archive-url=https://web.archive.org/web/20220421050552/https://www.academia.edu/277924 |url-status=live }}</ref> Pokušaj naseljavanja neslavno je propao; preko 80% sudionika umrlo je u roku od jedne godine, a samo je naselje čak dva puta bilo napuštano.<ref>''The Week'', "How Scottish Independence Vanished..."</ref><ref name=LittleBBC>Little, "The Caribbean colony..."</ref> Danas to područje pripada provinciji [[Guna Yala]] u [[Panama|Panami]]. Razlozi za ovako katastrofalan neuspjeh projekta brojni su, a uključuju loše planiranje i opremanje ekspedicije, podijeleno vodstvo, izostanak trgovinskih odnosa s lokalnim plemenima te susjednim nizozemskim i engleskim kolonijama,<ref name="Ibeji" /> epidemijama tropskih bolesti, sveopća opozicija projektu od strane trgovinskih lobija u Engleskoj<ref name="Ibeji">{{cite web |last1=Ibeji |first1=Mike |date=17 February 2011 |title=The Darien Venture |url=https://www.bbc.co.uk/history/british/civil_war_revolution/scotland_darien_01.shtml |access-date=16 April 2017 |website=BBC British History |publisher=BBC |archive-date=17 February 2024 |archive-url=https://web.archive.org/web/20240217170941/https://www.bbc.co.uk/history/british/civil_war_revolution/scotland_darien_01.shtml |url-status=live }}</ref> te pogreška u neanticipiranju vojnog odgovora Španjolske, koja je polagala pravo na cjelokupno područje. Naselje je trajno napušteno [[1700.]] godine nakon španjolske opsade u sklopu koje je blokirana i luka.<ref>Monaghan, ''Renaissance, Reformation...'', p. 56.</ref> Kako je [[Škotska kompanija]], koja je utemeljena u svrhu provođenja projekta, bila kapitalni projekt koji je okupio gotovo 20% svog novca koji je tada cirkulirao u Škotskoj, propast Darijenske spletke bacila je cijeli [[Lowlands, Škotska|Lowlands]] u financijsku krizu. Upravo je ovo bio jedan od glavnih razloga koji su doveli do popuštanja otpora prema [[Zakoni o uniji 1707.|Zakonu o uniji]] iz [[1707.]] godine.{{Sfn|McNeill|2010}} == Nastanak ideje == == Nova Kaledonija == == Posljedice i reakcije na katastrofu == == Reference == {{reflist}} == Literatura == * {{cite news |last=Brocklehurst |first=Steven |title=The Banker who Led Scotland to Disaster |url=https://www.bbc.co.uk/news/uk-scotland-edinburgh-east-fife-11040353 |publisher=[[BBC News]] |date=20 August 2010}} * {{cite news |last=Carroll |first=Rory |author-link=Rory Carroll |title=The Sorry Story of How Scotland Lost its 17th Century Empire |url=https://www.theguardian.com/uk/2007/sep/11/britishidentity.past |access-date=7 February 2008 |newspaper=[[The Guardian]] |date=11 September 2007}} * {{Citation |last=Hidalgo |first=Dennis R. |year=2001 |title=To Get Rich for Our Homeland: The Company of Scotland and the Colonization of the Darién |journal=Colonial Latin American Historical Review |volume=10 |issue=3 |issn=1063-5769}} * {{citation |editor-last=Insh |editor-first=George Pratt |title=Papers Relating to the Ships and Voyages of the Company of Scotland Trading to Africa and the Indies, 1696–1707 |year=1924 |publisher=Scottish History Society, [[Edinburgh University Press]] |location=Edinburgh}} * {{cite news |last=Little |first=Allan |author-link=Allan Little |title=The Caribbean colony that brought down Scotland |publisher=BBC News |date=17 May 2014 |url=https://www.bbc.com/news/magazine-27405350 |access-date=18 May 2014}} * {{cite book |first=Tom |last=Monaghan |title=Renaissance, Reformation and the Age of Discovery, 1450–1700 |url=https://books.google.com/books?id=dl02psCLQHwC&pg=PT56 |year=2002 |publisher=Heinemann |isbn=978-0-435-32090-4}} * {{cite book |title=Bulletin of the New York Public Library |url=https://books.google.com/books?id=rL8qAQAAIAAJ&pg=PA487 |access-date=13 July 2011 |year=1914 |publisher=[[New York Public Library]] |page=487}} * {{citation |last=Prebble |first=John |author-link=John Prebble |title=The Darien Disaster |year=1968 |publisher=Secker and Warburg |location=London}} **republished as {{citation |last=Prebble |first=John |title=Darien: the Scottish Dream of Empire |year=2000 |publisher=Birlinn |location=Edinburgh |isbn=1-84158-054-6}} * {{Cite EB1911|wstitle= Paterson, William |volume= 20 |last= Watt |first= Francis |author-link= Francis Watt (author) | page = 911}} * {{cite news |title=How Scottish Independence Vanished in the Jungles of Panama |url=http://www.theweek.co.uk/uk-news/scots-independence/44206/how-scottish-independence-vanished-jungles-panama |archive-url=https://web.archive.org/web/20120122072247/http://www.theweek.co.uk/uk-news/scots-independence/44206/how-scottish-independence-vanished-jungles-panama |archive-date=22 January 2012 |access-date=6 March 2013 |newspaper=[[The Week]] |date=30 April 2007}} === Dodatna literatura === * {{citation |last=Devine |first=Tom |author-link=Tom Devine |title=Scotland's Empire 1600–1815 |year=2003 |publisher=Allen Lane |location=London |isbn=0-7139-9498-3}} * {{citation |last=Edwards |first=Nat |title=Caledonia's Last Stand: In Search of the Lost Scots of Darien |year=2007 |publisher=Luath Press |location=Edinburgh |isbn=978-1-905222-84-1}} * {{citation |last=Fry |first=Michael |title=The Scottish Empire |year=2001 |publisher=Birlinn |location=Edinburgh |isbn=1-86232-185-X}} * {{citation |last=Galbraith |first=Douglas |title=The Rising Sun |year=2001 |publisher=[[Atlantic Monthly Press]] |location=New York |isbn=0-87113-781-X |url-access=registration |url=https://archive.org/details/risingsunbeing00galb}} <small>(fictionalisation)</small> * {{cite book |last=Hart |first=Francis Russell |title=The Disaster of Darien--The Story of the Scots Settlement and the Causes of its Failure 1699-1701 |date=1929 |publisher=Houghton Mifflin Company |location=Boston |language=en |url=https://www.fadedpage.com/showbook.php?pid=20231136}} * {{cite book |last1=Howell |first1=Thomas Bayly |title=A Complete Collection of State Trials and Proceedings for High Treason and Other Crimes and Misdemeanors from the Earliest Period to the Year 1783: 1700-08 |date=1816 |publisher=T. C. Hansard for Longman, Hurst, Rees, Orme, and Brown |location=London |pages=1199–1326 |edition=Vol.14 |url=https://books.google.com/books?id=mRMwAAAAYAAJ |access-date=17 October 2021 |language=en}} * {{cite book |last=McNeill |first=J. R. |author-link=J. R. McNeill |title=Mosquito Empires: Ecology and War in the Greater Caribbean, 1620–1914 |series=New Approaches to the Americas |year=2010 |publisher=Cambridge University Press |isbn=978-0521459105}} * Orr, Julie (2018), ''Scotland, Darien and the Atlantic World, 1698 - 1700'', Edinburgh University Press, {{isbn|978-1-4744-2754-8}} * {{cite journal |first=Christopher |last=Storrs |title=Disaster at Darien (1698–1700)? The Persistence of Spanish Imperial Power on the Eve of the Demise of the Spanish Habsburgs |journal=European History Quarterly |year=1999 |volume=29 |issue=1 |pages=5–38 |doi=10.1177/026569149902900101 |s2cid=145705636}} == Vanjske veze == {{Commons category}} * [http://www.historic-uk.com/HistoryUK/Scotland-History/DarienScheme.htm The Darien Scheme&nbsp;– The Fall of Scotland] * [https://web.archive.org/web/20030424013726/http://www.rbs.co.uk/group_information/Memory_Bank/Our_Teaching_Resources/The_Teaching_Resources/The_Darien_Adventure/National_Curriculum/illust_hist.htm The Darien Adventure] * [https://web.archive.org/web/20140903132403/http://www.nms.ac.uk/explore/collections-stories/scottish-history-and-archaeology/darien-chest/ The Darien Chest] * [http://www.rls.org.uk/database/record.php?usi=000-000-001-451-L Pathfinder Pack on The Darien Scheme] * [https://archive.org/details/historydarien00borlgoog Account, written in 1700, by a colonist] * [https://www.ft.com/content/a8c715a8-a668-11df-8767-00144feabdc0 "Pivotal chapter in Scottish history"], ''[[Financial Times]]'' article regarding ''Caledonia'', a play by [[Alistair Beaton]] about the Darien scheme {{Authority control}} 8em64f28lb1lltl1l2hzn80cij377hh 42681133 42681132 2026-08-25T16:32:43Z Edgar Allan Poe 29250 Edgar Allan Poe premješta stranicu [[Dariénska spletka]] na [[Darijenska spletka]] 42681132 wikitext text/x-wiki [[File:New Caledonia in Darien2.jpg|thumb|450px|"Nova karta [[Darijenska prevlaka|Darijenske prevlake]] u Americi, [[Panamski zaljev|Panamskog zaljeva]], zaljeva Vallona ili sv. Michaela, s pripadajućim otocima i zemljama". Izvor je ''Pismo koje sadrži opis Darijenske prevlake'', [[Edinburgh]], [[1699.]] godina. Škotsko naselje [[Novi Edinburgh]] može se vidjeti na obali, gore desno.]] '''Darijenska spletka''' ([[engleski]]: ''Darien scheme''), znana još i kao '''Darijenski pothvat''' ([[engleski]]: ''Darien venture'') i '''Darijenski projekt''' ([[španjolski]]: ''Proyecto Darién'') bio je neuspjeli pokušaj, mahom financiran od strane bogatih investitora iz [[Kraljevina Škotska|Kraljevine Škotske]], uspostave škotske kolonije imena '''Nova Kaledonija''' ([[engleski]]: ''New Caledonia'') ili '''Britanska Panama''' ([[engleski]]: ''Britain-in-Panama'') na području [[Darijenski rascjep|Darijenskog rascjepa]] (današnja [[Panama]]) s kraja [[17. vijek|XVII. vijeka]], a s ciljem jačanja utjecaja i stjecanja lokalnog bogatstva. Cilj je bio da kolonija, koja je trebala biti utemeljena u [[Darijenski zaljev|Darijenskom zaljevu]], utemelji i upravlja rutom koja bi povezivala [[Tihi ocean|Tihi]] i [[Atlantski ocean]] preko kopna. Financijeri su znači da je [[Vasco Núñez de Balboa]], koji je prvi ugledao Tihi ocean, došao do Pacifika prešavši [[Panamska prevlaka|prevlaku]] preko [[Darién]]a. Kolonizatori su proklamirali i suverenitet nad "Rakovim otokom" (današnji [[Vieques, Puerto Rico|Vieques]] u [[Portoriko|Portoriku]]) [[1698.]] godine, ali to je bilo kratkoga vijeka.<ref>{{Cite journal |url=https://www.academia.edu/277924 |title=To Get Rich for Our Homeland: The Company of Scotland and the Colonization of the Isthmus of Darien |journal=Clahr: Colonial Latin American Historical Review |last1=Hidalgo |first1=Dennis R. |date=January 2001 |archive-date=21 April 2022 |access-date=6 July 2020 |archive-url=https://web.archive.org/web/20220421050552/https://www.academia.edu/277924 |url-status=live }}</ref> Pokušaj naseljavanja neslavno je propao; preko 80% sudionika umrlo je u roku od jedne godine, a samo je naselje čak dva puta bilo napuštano.<ref>''The Week'', "How Scottish Independence Vanished..."</ref><ref name=LittleBBC>Little, "The Caribbean colony..."</ref> Danas to područje pripada provinciji [[Guna Yala]] u [[Panama|Panami]]. Razlozi za ovako katastrofalan neuspjeh projekta brojni su, a uključuju loše planiranje i opremanje ekspedicije, podijeleno vodstvo, izostanak trgovinskih odnosa s lokalnim plemenima te susjednim nizozemskim i engleskim kolonijama,<ref name="Ibeji" /> epidemijama tropskih bolesti, sveopća opozicija projektu od strane trgovinskih lobija u Engleskoj<ref name="Ibeji">{{cite web |last1=Ibeji |first1=Mike |date=17 February 2011 |title=The Darien Venture |url=https://www.bbc.co.uk/history/british/civil_war_revolution/scotland_darien_01.shtml |access-date=16 April 2017 |website=BBC British History |publisher=BBC |archive-date=17 February 2024 |archive-url=https://web.archive.org/web/20240217170941/https://www.bbc.co.uk/history/british/civil_war_revolution/scotland_darien_01.shtml |url-status=live }}</ref> te pogreška u neanticipiranju vojnog odgovora Španjolske, koja je polagala pravo na cjelokupno područje. Naselje je trajno napušteno [[1700.]] godine nakon španjolske opsade u sklopu koje je blokirana i luka.<ref>Monaghan, ''Renaissance, Reformation...'', p. 56.</ref> Kako je [[Škotska kompanija]], koja je utemeljena u svrhu provođenja projekta, bila kapitalni projekt koji je okupio gotovo 20% svog novca koji je tada cirkulirao u Škotskoj, propast Darijenske spletke bacila je cijeli [[Lowlands, Škotska|Lowlands]] u financijsku krizu. Upravo je ovo bio jedan od glavnih razloga koji su doveli do popuštanja otpora prema [[Zakoni o uniji 1707.|Zakonu o uniji]] iz [[1707.]] godine.{{Sfn|McNeill|2010}} == Nastanak ideje == == Nova Kaledonija == == Posljedice i reakcije na katastrofu == == Reference == {{reflist}} == Literatura == * {{cite news |last=Brocklehurst |first=Steven |title=The Banker who Led Scotland to Disaster |url=https://www.bbc.co.uk/news/uk-scotland-edinburgh-east-fife-11040353 |publisher=[[BBC News]] |date=20 August 2010}} * {{cite news |last=Carroll |first=Rory |author-link=Rory Carroll |title=The Sorry Story of How Scotland Lost its 17th Century Empire |url=https://www.theguardian.com/uk/2007/sep/11/britishidentity.past |access-date=7 February 2008 |newspaper=[[The Guardian]] |date=11 September 2007}} * {{Citation |last=Hidalgo |first=Dennis R. |year=2001 |title=To Get Rich for Our Homeland: The Company of Scotland and the Colonization of the Darién |journal=Colonial Latin American Historical Review |volume=10 |issue=3 |issn=1063-5769}} * {{citation |editor-last=Insh |editor-first=George Pratt |title=Papers Relating to the Ships and Voyages of the Company of Scotland Trading to Africa and the Indies, 1696–1707 |year=1924 |publisher=Scottish History Society, [[Edinburgh University Press]] |location=Edinburgh}} * {{cite news |last=Little |first=Allan |author-link=Allan Little |title=The Caribbean colony that brought down Scotland |publisher=BBC News |date=17 May 2014 |url=https://www.bbc.com/news/magazine-27405350 |access-date=18 May 2014}} * {{cite book |first=Tom |last=Monaghan |title=Renaissance, Reformation and the Age of Discovery, 1450–1700 |url=https://books.google.com/books?id=dl02psCLQHwC&pg=PT56 |year=2002 |publisher=Heinemann |isbn=978-0-435-32090-4}} * {{cite book |title=Bulletin of the New York Public Library |url=https://books.google.com/books?id=rL8qAQAAIAAJ&pg=PA487 |access-date=13 July 2011 |year=1914 |publisher=[[New York Public Library]] |page=487}} * {{citation |last=Prebble |first=John |author-link=John Prebble |title=The Darien Disaster |year=1968 |publisher=Secker and Warburg |location=London}} **republished as {{citation |last=Prebble |first=John |title=Darien: the Scottish Dream of Empire |year=2000 |publisher=Birlinn |location=Edinburgh |isbn=1-84158-054-6}} * {{Cite EB1911|wstitle= Paterson, William |volume= 20 |last= Watt |first= Francis |author-link= Francis Watt (author) | page = 911}} * {{cite news |title=How Scottish Independence Vanished in the Jungles of Panama |url=http://www.theweek.co.uk/uk-news/scots-independence/44206/how-scottish-independence-vanished-jungles-panama |archive-url=https://web.archive.org/web/20120122072247/http://www.theweek.co.uk/uk-news/scots-independence/44206/how-scottish-independence-vanished-jungles-panama |archive-date=22 January 2012 |access-date=6 March 2013 |newspaper=[[The Week]] |date=30 April 2007}} === Dodatna literatura === * {{citation |last=Devine |first=Tom |author-link=Tom Devine |title=Scotland's Empire 1600–1815 |year=2003 |publisher=Allen Lane |location=London |isbn=0-7139-9498-3}} * {{citation |last=Edwards |first=Nat |title=Caledonia's Last Stand: In Search of the Lost Scots of Darien |year=2007 |publisher=Luath Press |location=Edinburgh |isbn=978-1-905222-84-1}} * {{citation |last=Fry |first=Michael |title=The Scottish Empire |year=2001 |publisher=Birlinn |location=Edinburgh |isbn=1-86232-185-X}} * {{citation |last=Galbraith |first=Douglas |title=The Rising Sun |year=2001 |publisher=[[Atlantic Monthly Press]] |location=New York |isbn=0-87113-781-X |url-access=registration |url=https://archive.org/details/risingsunbeing00galb}} <small>(fictionalisation)</small> * {{cite book |last=Hart |first=Francis Russell |title=The Disaster of Darien--The Story of the Scots Settlement and the Causes of its Failure 1699-1701 |date=1929 |publisher=Houghton Mifflin Company |location=Boston |language=en |url=https://www.fadedpage.com/showbook.php?pid=20231136}} * {{cite book |last1=Howell |first1=Thomas Bayly |title=A Complete Collection of State Trials and Proceedings for High Treason and Other Crimes and Misdemeanors from the Earliest Period to the Year 1783: 1700-08 |date=1816 |publisher=T. C. Hansard for Longman, Hurst, Rees, Orme, and Brown |location=London |pages=1199–1326 |edition=Vol.14 |url=https://books.google.com/books?id=mRMwAAAAYAAJ |access-date=17 October 2021 |language=en}} * {{cite book |last=McNeill |first=J. R. |author-link=J. R. McNeill |title=Mosquito Empires: Ecology and War in the Greater Caribbean, 1620–1914 |series=New Approaches to the Americas |year=2010 |publisher=Cambridge University Press |isbn=978-0521459105}} * Orr, Julie (2018), ''Scotland, Darien and the Atlantic World, 1698 - 1700'', Edinburgh University Press, {{isbn|978-1-4744-2754-8}} * {{cite journal |first=Christopher |last=Storrs |title=Disaster at Darien (1698–1700)? The Persistence of Spanish Imperial Power on the Eve of the Demise of the Spanish Habsburgs |journal=European History Quarterly |year=1999 |volume=29 |issue=1 |pages=5–38 |doi=10.1177/026569149902900101 |s2cid=145705636}} == Vanjske veze == {{Commons category}} * [http://www.historic-uk.com/HistoryUK/Scotland-History/DarienScheme.htm The Darien Scheme&nbsp;– The Fall of Scotland] * [https://web.archive.org/web/20030424013726/http://www.rbs.co.uk/group_information/Memory_Bank/Our_Teaching_Resources/The_Teaching_Resources/The_Darien_Adventure/National_Curriculum/illust_hist.htm The Darien Adventure] * [https://web.archive.org/web/20140903132403/http://www.nms.ac.uk/explore/collections-stories/scottish-history-and-archaeology/darien-chest/ The Darien Chest] * [http://www.rls.org.uk/database/record.php?usi=000-000-001-451-L Pathfinder Pack on The Darien Scheme] * [https://archive.org/details/historydarien00borlgoog Account, written in 1700, by a colonist] * [https://www.ft.com/content/a8c715a8-a668-11df-8767-00144feabdc0 "Pivotal chapter in Scottish history"], ''[[Financial Times]]'' article regarding ''Caledonia'', a play by [[Alistair Beaton]] about the Darien scheme {{Authority control}} 8em64f28lb1lltl1l2hzn80cij377hh 42681137 42681133 2026-08-25T16:36:09Z Edgar Allan Poe 29250 +[[Kategorija:1690-e]]; +[[Kategorija:Historija Škotske]]; +[[Kategorija:Historija Paname]]; +[[Kategorija:Skandali]] pomoću gadgeta [[Wikipedia:HotCat|HotCat]] 42681137 wikitext text/x-wiki [[File:New Caledonia in Darien2.jpg|thumb|450px|"Nova karta [[Darijenska prevlaka|Darijenske prevlake]] u Americi, [[Panamski zaljev|Panamskog zaljeva]], zaljeva Vallona ili sv. Michaela, s pripadajućim otocima i zemljama". Izvor je ''Pismo koje sadrži opis Darijenske prevlake'', [[Edinburgh]], [[1699.]] godina. Škotsko naselje [[Novi Edinburgh]] može se vidjeti na obali, gore desno.]] '''Darijenska spletka''' ([[engleski]]: ''Darien scheme''), znana još i kao '''Darijenski pothvat''' ([[engleski]]: ''Darien venture'') i '''Darijenski projekt''' ([[španjolski]]: ''Proyecto Darién'') bio je neuspjeli pokušaj, mahom financiran od strane bogatih investitora iz [[Kraljevina Škotska|Kraljevine Škotske]], uspostave škotske kolonije imena '''Nova Kaledonija''' ([[engleski]]: ''New Caledonia'') ili '''Britanska Panama''' ([[engleski]]: ''Britain-in-Panama'') na području [[Darijenski rascjep|Darijenskog rascjepa]] (današnja [[Panama]]) s kraja [[17. vijek|XVII. vijeka]], a s ciljem jačanja utjecaja i stjecanja lokalnog bogatstva. Cilj je bio da kolonija, koja je trebala biti utemeljena u [[Darijenski zaljev|Darijenskom zaljevu]], utemelji i upravlja rutom koja bi povezivala [[Tihi ocean|Tihi]] i [[Atlantski ocean]] preko kopna. Financijeri su znači da je [[Vasco Núñez de Balboa]], koji je prvi ugledao Tihi ocean, došao do Pacifika prešavši [[Panamska prevlaka|prevlaku]] preko [[Darién]]a. Kolonizatori su proklamirali i suverenitet nad "Rakovim otokom" (današnji [[Vieques, Puerto Rico|Vieques]] u [[Portoriko|Portoriku]]) [[1698.]] godine, ali to je bilo kratkoga vijeka.<ref>{{Cite journal |url=https://www.academia.edu/277924 |title=To Get Rich for Our Homeland: The Company of Scotland and the Colonization of the Isthmus of Darien |journal=Clahr: Colonial Latin American Historical Review |last1=Hidalgo |first1=Dennis R. |date=January 2001 |archive-date=21 April 2022 |access-date=6 July 2020 |archive-url=https://web.archive.org/web/20220421050552/https://www.academia.edu/277924 |url-status=live }}</ref> Pokušaj naseljavanja neslavno je propao; preko 80% sudionika umrlo je u roku od jedne godine, a samo je naselje čak dva puta bilo napuštano.<ref>''The Week'', "How Scottish Independence Vanished..."</ref><ref name=LittleBBC>Little, "The Caribbean colony..."</ref> Danas to područje pripada provinciji [[Guna Yala]] u [[Panama|Panami]]. Razlozi za ovako katastrofalan neuspjeh projekta brojni su, a uključuju loše planiranje i opremanje ekspedicije, podijeleno vodstvo, izostanak trgovinskih odnosa s lokalnim plemenima te susjednim nizozemskim i engleskim kolonijama,<ref name="Ibeji" /> epidemijama tropskih bolesti, sveopća opozicija projektu od strane trgovinskih lobija u Engleskoj<ref name="Ibeji">{{cite web |last1=Ibeji |first1=Mike |date=17 February 2011 |title=The Darien Venture |url=https://www.bbc.co.uk/history/british/civil_war_revolution/scotland_darien_01.shtml |access-date=16 April 2017 |website=BBC British History |publisher=BBC |archive-date=17 February 2024 |archive-url=https://web.archive.org/web/20240217170941/https://www.bbc.co.uk/history/british/civil_war_revolution/scotland_darien_01.shtml |url-status=live }}</ref> te pogreška u neanticipiranju vojnog odgovora Španjolske, koja je polagala pravo na cjelokupno područje. Naselje je trajno napušteno [[1700.]] godine nakon španjolske opsade u sklopu koje je blokirana i luka.<ref>Monaghan, ''Renaissance, Reformation...'', p. 56.</ref> Kako je [[Škotska kompanija]], koja je utemeljena u svrhu provođenja projekta, bila kapitalni projekt koji je okupio gotovo 20% svog novca koji je tada cirkulirao u Škotskoj, propast Darijenske spletke bacila je cijeli [[Lowlands, Škotska|Lowlands]] u financijsku krizu. Upravo je ovo bio jedan od glavnih razloga koji su doveli do popuštanja otpora prema [[Zakoni o uniji 1707.|Zakonu o uniji]] iz [[1707.]] godine.{{Sfn|McNeill|2010}} == Nastanak ideje == == Nova Kaledonija == == Posljedice i reakcije na katastrofu == == Reference == {{reflist}} == Literatura == * {{cite news |last=Brocklehurst |first=Steven |title=The Banker who Led Scotland to Disaster |url=https://www.bbc.co.uk/news/uk-scotland-edinburgh-east-fife-11040353 |publisher=[[BBC News]] |date=20 August 2010}} * {{cite news |last=Carroll |first=Rory |author-link=Rory Carroll |title=The Sorry Story of How Scotland Lost its 17th Century Empire |url=https://www.theguardian.com/uk/2007/sep/11/britishidentity.past |access-date=7 February 2008 |newspaper=[[The Guardian]] |date=11 September 2007}} * {{Citation |last=Hidalgo |first=Dennis R. |year=2001 |title=To Get Rich for Our Homeland: The Company of Scotland and the Colonization of the Darién |journal=Colonial Latin American Historical Review |volume=10 |issue=3 |issn=1063-5769}} * {{citation |editor-last=Insh |editor-first=George Pratt |title=Papers Relating to the Ships and Voyages of the Company of Scotland Trading to Africa and the Indies, 1696–1707 |year=1924 |publisher=Scottish History Society, [[Edinburgh University Press]] |location=Edinburgh}} * {{cite news |last=Little |first=Allan |author-link=Allan Little |title=The Caribbean colony that brought down Scotland |publisher=BBC News |date=17 May 2014 |url=https://www.bbc.com/news/magazine-27405350 |access-date=18 May 2014}} * {{cite book |first=Tom |last=Monaghan |title=Renaissance, Reformation and the Age of Discovery, 1450–1700 |url=https://books.google.com/books?id=dl02psCLQHwC&pg=PT56 |year=2002 |publisher=Heinemann |isbn=978-0-435-32090-4}} * {{cite book |title=Bulletin of the New York Public Library |url=https://books.google.com/books?id=rL8qAQAAIAAJ&pg=PA487 |access-date=13 July 2011 |year=1914 |publisher=[[New York Public Library]] |page=487}} * {{citation |last=Prebble |first=John |author-link=John Prebble |title=The Darien Disaster |year=1968 |publisher=Secker and Warburg |location=London}} **republished as {{citation |last=Prebble |first=John |title=Darien: the Scottish Dream of Empire |year=2000 |publisher=Birlinn |location=Edinburgh |isbn=1-84158-054-6}} * {{Cite EB1911|wstitle= Paterson, William |volume= 20 |last= Watt |first= Francis |author-link= Francis Watt (author) | page = 911}} * {{cite news |title=How Scottish Independence Vanished in the Jungles of Panama |url=http://www.theweek.co.uk/uk-news/scots-independence/44206/how-scottish-independence-vanished-jungles-panama |archive-url=https://web.archive.org/web/20120122072247/http://www.theweek.co.uk/uk-news/scots-independence/44206/how-scottish-independence-vanished-jungles-panama |archive-date=22 January 2012 |access-date=6 March 2013 |newspaper=[[The Week]] |date=30 April 2007}} === Dodatna literatura === * {{citation |last=Devine |first=Tom |author-link=Tom Devine |title=Scotland's Empire 1600–1815 |year=2003 |publisher=Allen Lane |location=London |isbn=0-7139-9498-3}} * {{citation |last=Edwards |first=Nat |title=Caledonia's Last Stand: In Search of the Lost Scots of Darien |year=2007 |publisher=Luath Press |location=Edinburgh |isbn=978-1-905222-84-1}} * {{citation |last=Fry |first=Michael |title=The Scottish Empire |year=2001 |publisher=Birlinn |location=Edinburgh |isbn=1-86232-185-X}} * {{citation |last=Galbraith |first=Douglas |title=The Rising Sun |year=2001 |publisher=[[Atlantic Monthly Press]] |location=New York |isbn=0-87113-781-X |url-access=registration |url=https://archive.org/details/risingsunbeing00galb}} <small>(fictionalisation)</small> * {{cite book |last=Hart |first=Francis Russell |title=The Disaster of Darien--The Story of the Scots Settlement and the Causes of its Failure 1699-1701 |date=1929 |publisher=Houghton Mifflin Company |location=Boston |language=en |url=https://www.fadedpage.com/showbook.php?pid=20231136}} * {{cite book |last1=Howell |first1=Thomas Bayly |title=A Complete Collection of State Trials and Proceedings for High Treason and Other Crimes and Misdemeanors from the Earliest Period to the Year 1783: 1700-08 |date=1816 |publisher=T. C. Hansard for Longman, Hurst, Rees, Orme, and Brown |location=London |pages=1199–1326 |edition=Vol.14 |url=https://books.google.com/books?id=mRMwAAAAYAAJ |access-date=17 October 2021 |language=en}} * {{cite book |last=McNeill |first=J. R. |author-link=J. R. McNeill |title=Mosquito Empires: Ecology and War in the Greater Caribbean, 1620–1914 |series=New Approaches to the Americas |year=2010 |publisher=Cambridge University Press |isbn=978-0521459105}} * Orr, Julie (2018), ''Scotland, Darien and the Atlantic World, 1698 - 1700'', Edinburgh University Press, {{isbn|978-1-4744-2754-8}} * {{cite journal |first=Christopher |last=Storrs |title=Disaster at Darien (1698–1700)? The Persistence of Spanish Imperial Power on the Eve of the Demise of the Spanish Habsburgs |journal=European History Quarterly |year=1999 |volume=29 |issue=1 |pages=5–38 |doi=10.1177/026569149902900101 |s2cid=145705636}} == Vanjske veze == {{Commons category}} * [http://www.historic-uk.com/HistoryUK/Scotland-History/DarienScheme.htm The Darien Scheme&nbsp;– The Fall of Scotland] * [https://web.archive.org/web/20030424013726/http://www.rbs.co.uk/group_information/Memory_Bank/Our_Teaching_Resources/The_Teaching_Resources/The_Darien_Adventure/National_Curriculum/illust_hist.htm The Darien Adventure] * [https://web.archive.org/web/20140903132403/http://www.nms.ac.uk/explore/collections-stories/scottish-history-and-archaeology/darien-chest/ The Darien Chest] * [http://www.rls.org.uk/database/record.php?usi=000-000-001-451-L Pathfinder Pack on The Darien Scheme] * [https://archive.org/details/historydarien00borlgoog Account, written in 1700, by a colonist] * [https://www.ft.com/content/a8c715a8-a668-11df-8767-00144feabdc0 "Pivotal chapter in Scottish history"], ''[[Financial Times]]'' article regarding ''Caledonia'', a play by [[Alistair Beaton]] about the Darien scheme {{Authority control}} [[Kategorija:1690-e]] [[Kategorija:Historija Škotske]] [[Kategorija:Historija Paname]] [[Kategorija:Skandali]] bwzawfaefxtyhkxiae85i1qp2q7m9um Dariénska spletka 0 4724960 42681134 2026-08-25T16:32:43Z Edgar Allan Poe 29250 Edgar Allan Poe premješta stranicu [[Dariénska spletka]] na [[Darijenska spletka]] 42681134 wikitext text/x-wiki #PREUSMJERI [[Darijenska spletka]] 2t4ha4dxlghsur40tw2wc0n8d8tfvpf Darijenski pothvat 0 4724961 42681135 2026-08-25T16:32:57Z Edgar Allan Poe 29250 Preusmjereno na [[Darijenska spletka]] 42681135 wikitext text/x-wiki #PREUSMJERI [[Darijenska spletka]] 2t4ha4dxlghsur40tw2wc0n8d8tfvpf Darijenski projekt 0 4724962 42681136 2026-08-25T16:33:07Z Edgar Allan Poe 29250 Preusmjereno na [[Darijenska spletka]] 42681136 wikitext text/x-wiki #PREUSMJERI [[Darijenska spletka]] 2t4ha4dxlghsur40tw2wc0n8d8tfvpf Plesiomorfija i simplesiomorfija 0 4724963 42681148 2026-08-25T17:34:03Z Duma 16555 Nova stranica: [[File:plesiomorphy.jpg|thumb|[[Filogenetsko stablo|Filogenije]] koje prikazuju terminologiju koja se koristi za opisivanje različitih obrazaca stanja predačkih i izvedenih [[Fenotipska osobina|osobina]].<ref name="PageHolmes2009">{{cite book|author1=Roderick D.M. Page|author2=Edward C. Holmes|title=Molecular Evolution: A Phylogenetic Approach|url=https://books.google.com/books?id=p2lWhjuK8m8C|date=14 July 2009|publisher=John Wiley & Sons|isbn=978-1-4443-1336-9}}</ref>]] ... 42681148 wikitext text/x-wiki [[File:plesiomorphy.jpg|thumb|[[Filogenetsko stablo|Filogenije]] koje prikazuju terminologiju koja se koristi za opisivanje različitih obrazaca stanja predačkih i izvedenih [[Fenotipska osobina|osobina]].<ref name="PageHolmes2009">{{cite book|author1=Roderick D.M. Page|author2=Edward C. Holmes|title=Molecular Evolution: A Phylogenetic Approach|url=https://books.google.com/books?id=p2lWhjuK8m8C|date=14 July 2009|publisher=John Wiley & Sons|isbn=978-1-4443-1336-9}}</ref>]] [[File:Cladogram imaginary birds.jpg|thumb|Imaginarni kladogram.<ref name=":0">{{Cite book|title=Evolutionary analysis|last=Freeman, Scott, 1955-|others=Herron, Jon C., 1962-|isbn=9781292061276|edition=5th|location=Harlow|oclc=903941931|year = 2015}}</ref> Žuta maska ​​je '''plesiomorfija''' za svaku živuću vrstu s maskom, jer predstavlja predačku osobinu.<ref name=":0" /> Ona je također i '''simplesiomorfija''', budući da ju dijeli nekoliko različitih vrsta. Dakle, žuti rep je plesiomorfija i simplesiomorfija kod svih živućih vrsta.]] U [[filogenetika|filogenetici]], '''plesiomorfija''' ("bliski oblik") i '''simplesiomorfija''' su sinonimi za predačku [[fenotipska osobina|osobinu]] koji dijele svi članovi jednog [[kladus]]a, ali koja ne može poslužiti za diferenciranje tih kladusa. Na primjer, i vodozemci i gmizavci imaju četiri uda, te se stoga ta osobina ne može koristiti za razlikovanje vodozemaca od gmizavaca. Plesiomorfija, simplesiomorfija, [[apomorfija i sinapomorfija]] su termini koji označavaju osobinu koju vrste dijele zato što dijele i zajedničkog pretka.{{efn|Za drugačije mišljenje, pogledati "About nothing" autora Browera i de Pinne, 2014.<ref name="Brower dePinna 2014">{{cite journal |last1=Brower |first1=Andrew V. Z. |last2=de Pinna |first2=M. C. C. |title=About Nothing |journal=Cladistics |date=2014 |volume=30 |issue=3 |pages=330–336 |doi=10.1111/cla.12050 |doi-access=|pmid=34788975 |s2cid=221550586 }}</ref>}} Apomorfne i sinapomorfne osobine pružaju informacije o evolutivnim kladusima i mogu se koristiti za definiranje taksona. Međutim, plesiomorfne i simplesiomorfne osobine ne mogu poslužiti toj svrsi. Termin ''simplesiomorfija'' uveo je njemački [[entomologija|entomolog]] [[Willi Hennig]] 1950. godine. == Primjeri == Kičma je plesiomorfna osobina koja je zajednička i za ptice i za sisare i stoga nije od pomoći u svrstavanju neke životinje u bilo koji od ta dva kladusa. Ptice i sisari dijele tu osobinu jer i jedni i drugi potiču od drevnog zajedničkog pretka. Drugi kladusi, poput zmija, guštera, kornjača, riba i žaba, imaju kičmu, ali ni jedni od njih ne pripadaju ni pticama niti sisarima. Pripadnost [[Hexapoda|heksapodima]] je plesiomorfna osobina koju dijele [[mravi]] i [[Coleoptera|tvrdokrilci]] i nije od pomoći u svrstavanju nekog insekta u bilo koji od ta dva kladusa. Mravi i tvrdokrilci dijele tu osobinu (tj. posjeduju šest nogu) jer oba kladusa potiču od istog zajedničkog pretka. Drugi kladusi, npr. bube, muhe, pčele, lisne uši i mnogi drugi, također su heksapodi i ne pripadaju ni mravima niti tvrdokrilcima. [[pokrilce|Pokrilca]] su sinapomorfija pomoću koje se bilo koja živa vrsta insekta može svrstati u kladus tvrdokrilacam a plesiomorfna su između različitih kladusa tvrdokrilaca, tj. ne mogu poslužiti za razlikovanje [[balegar]]a od [[Cerambycidae|strizibuba]]. [[Metapleuralna žlijezda]] je sinapomorfija na osnovu koje se bilo koja vrsta insekta može svrstati u kladus mrava. [[Perje]] je sinapomorfija na osnovu koje se bilo koje žive vrste mogu svrstati u kladus ptica, a [[dlaka]] je sinapomorfija na osnovu koje se određuje pripadnost bilo koje žive vrste kladusu sisara. Treba napomenuti da su neki sisari izgubili dlaku, tako da odsustvo dlake nije isključujući faktor. Druga sinapomorfija sisara je [[mlijeko]]. Svi sisari stvaraju mlijeko i ne postoji ni jedan drugi kladus sa vrstama sposobnim za to. Perje i mlijeko su također [[apomorfija|apomorfije]]. == Diskusija == Svi prethodno navedeni termini su po definiciji relativni, u smislu da neka osobina može biti plesiomorfija u jednom kontekstu, a apomorfija u drugom, npr. posjedovanje kičme je plesiomorfno između ptica i sisara, ali je apomorfno između njih i insekata. To znači da su ptice i sisari [[kičmenjaci]] za koje je kičma definirajuća sinapomorfna osobina, dok su insekti [[beskičmenjaci]] za koje je odsustvo kičme definirajuća osobina. Vrste ne treba grupirati isključivo na osnovu [[Morfologija (biologija)|morfološke]] ili [[genetika|genetske]] sličnosti. Budući da se plesiomorfna osobina naslijeđena od zajedničkog pretka može pojaviti bilo gdje u filogenetskom stablu, njegovo prisustvo ne otkriva ništa o srodstvu unutar stabla.<ref>{{Citation | last=Patterson | first=Colin | year=1982 | contribution=Morphological characters and homology | editor-last=Joysey |editor-first=Kenneth A|editor2-first= A. E. |editor2-last=Friday | title=Problems in Phylogenetic Reconstruction | publisher=Academic Press | location=London |series=Systematics Association Special Volume 21| isbn=0-12-391250-4}}.</ref> Grupiranje vrsta stoga zahtijeva razlikovanje predačkih od izvedenih stanja osobina.<ref name="Futuyma">{{Citation|last=Futuyma|first=Douglas J.|title=Evolutionary Biology|page=95|year=1998|edition=3rd|place=Sunderland, Massachusetts|publisher=Sinauer Associates, Inc.|isbn=0-87893-189-9}}</ref> Primjer toga je [[termoregulacija]] kod pripadnika [[Sauropsida]], kladusa koja obuhvata guštere, kornjače, krokodile i ptice. Gušteri, kornjače i krokodili su [[ektoterm]]ni (hladnokrvni), dok su ptice [[endoterm]]ne (toplokrvne). Hladnokrvnost je simpleziomorfna osobina guštera, kornjača i krokodila, ali oni ne formiraju kladus, jer su krokodili u bližem srodstvu s pticama nego gušterima i kornjačama. Upotreba hladnokrvnosti kao apomorfne osobine za grupiranje krokodila s gušterima i kornjačama bi stoga bila greška, te je iz tog razloga to zapravo plesiomorfna osobina koju dijele ta tri kladusa, s obzirom na njihovo udaljeno zajedničko porijeklo.<ref>{{Cite book|title=Aristotle's ladder, Darwin's tree : the evolution of visual metaphors for biological order|last=Archibald, J. David|isbn=9780231537667|location=New York|oclc=884645828|date = 2014-08-19}}</ref> == Povezano == * [[Apomorfija]] * [[Autapomorfija]] * [[Kladistika]] * [[Sinapomorfija]] == Bilješke == {{notelist}} == Reference == {{reflist}} [[Kategorija:Filogenetika]] ha6tip79w6qgwz8jovttofdhsvd201y Plesiomorfija 0 4724964 42681149 2026-08-25T17:34:18Z Duma 16555 Preusmjereno na [[Plesiomorfija i simplesiomorfija]] 42681149 wikitext text/x-wiki #PREUSMJERI [[Plesiomorfija i simplesiomorfija]] chghcav59gumkdo1vsf07lpu2hr1r26 Plesiomorfije 0 4724965 42681150 2026-08-25T17:34:35Z Duma 16555 Preusmjereno na [[Plesiomorfija i simplesiomorfija]] 42681150 wikitext text/x-wiki #PREUSMJERI [[Plesiomorfija i simplesiomorfija]] chghcav59gumkdo1vsf07lpu2hr1r26 Simplesiomorfija 0 4724966 42681151 2026-08-25T17:34:50Z Duma 16555 Preusmjereno na [[Plesiomorfija i simplesiomorfija]] 42681151 wikitext text/x-wiki #PREUSMJERI [[Plesiomorfija i simplesiomorfija]] chghcav59gumkdo1vsf07lpu2hr1r26 Simplesiomorfije 0 4724967 42681152 2026-08-25T17:35:09Z Duma 16555 Preusmjereno na [[Plesiomorfija i simplesiomorfija]] 42681152 wikitext text/x-wiki #PREUSMJERI [[Plesiomorfija i simplesiomorfija]] chghcav59gumkdo1vsf07lpu2hr1r26 Kategorija:Moderna arhitektura u Uzbekistanu 14 4724968 42681165 2026-08-25T19:35:56Z Zavičajac 76707 Nova stranica: [[Kategorija:Moderna arhitektura po državama|Uzbekistan]] [[Kategorija:Uzbekistan]] 42681165 wikitext text/x-wiki [[Kategorija:Moderna arhitektura po državama|Uzbekistan]] [[Kategorija:Uzbekistan]] b76obz3dseh8yhqsk88zxgof3zobgck