Wikipedija shwiki https://sh.wikipedia.org/wiki/Glavna_stranica MediaWiki 1.47.0-wmf.17 first-letter Mediji Posebno Razgovor Korisnik Razgovor s korisnikom Wikipedija Razgovor o Wikipediji Datoteka Razgovor o datoteci MediaWiki Razgovor o MediaWikiju Šablon Razgovor o šablonu Pomoć Razgovor o pomoći Kategorija Razgovor o kategoriji Portal Razgovor o portalu Nacrt Razgovor o nacrtu TimedText TimedText talk Modul Razgovor o modulu Event Event talk 0 4333 42682025 42462465 2026-08-30T09:29:22Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 1 sources and tagging 0 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42682025 wikitext text/x-wiki '''Egipatske piramide''' predstavljaju građevine u obliku piramida koji su sagrađeni u [[Stari Egipat|drevnom Egiptu]] te se smatraju najvećim spomenikom i najspektakularnijim dostignućem te civilizacije. U [[Stari vijek|Starom vijeku]] su se smatrale jednim od [[sedam svjetskih čuda]]. Većina ih je sagrađena u periodu [[Staro kraljevstvo|Starog]] i [[Srednje kraljevstvo|Srednjeg egipatskog kraljevstva]]. Najpoznatije su piramide u [[Giza|Gizi]], odnosno [[Keopsova piramida]]. Služile su kao grobnice egipatskim [[faraon]]ima. == Istorijski razvoj == [[Datoteka:PyramidDatePalms.jpg|left|thumb|222px|Velika piramida u Gizi na fotografiji iz 19. veka]] U vrijeme egipatske povijesti ranih dinastija, imućni ljudi su sahranjivani u vizualno upečatljivim stepenastim građevinama poznatih kao [[Mastaba|mastabe]]. Prva istorijski dokumentovana piramida priopisuje se arhitekti [[Imhotep]]u, koji je projektovao grobnicu za koju arheolozi veruju da je izgrađena za faraona [[Džozer]]a, a zamišljena je kao niz mastaba, jedne na drugoj, tako da su stvarale građevinu koju je činio jedan broj stepenica koje su se sužavale prema vrhu. Rezultat je bila [[Džozerova piramida]] – koja je projektovana da služi kao džinovsko stepenište kojim će se duša pokojnog faraona uzneti na nebo. Značaj Imhotepovog dostignuća je bio toliko veliki da su ga kasniji Egipćani proglasili za boga. Svaka piramida imala je svoje ime, pa je tako piramida faraona [[Teti]]je bila poznata kao „Tetijeva kultna središta traju“, kasnije su kompleksi koji okružuju glavnu piramidu dobivali posebna imena. Većini piramida je kasnije lokalno stanovništvo davalo [Arapi] imena. Najplodniji i volja da se pokrenu ogromne mase ljudi i velika materijalna sredstva je opadala, pa su kasnije piramide bile manje, lošije i brže građene. Mnogo godina nakon okončanja perioda građenja piramida u Egiptu, planulo je građenje piramida na području današnjeg [[Sudan]], kada su velikim delovima Egipta zavladali kraljevi [[Napata|Napate]]. Iako je napatanska vladavina bila kratka i okončala se 661. pne, egipatski uticaj se ostavio neizbrisiv trag, pa je za vreme poslednjeg sudanskog kraljevstva [[Meroita]] (otprilike između 300. pne – 300. ne.) procvetala izgradnja [[Nubijske piramide|Nubijskih piramida]], više od dve stotine kraljevskih piramidalnih grobnica, iako jedinstvenih, ipak pod velikim uticajem egipatskih kraljevskih piramida, izgrađenih u blizini meroitskog glavnog grada. == Izgradnja == Vjeruje se da su se tehnike koje su korišćene za izgradnju egipatskih piramida prvobitno razvijale kroz veliki broj pokušaja i učenja na greškama i kasnije prilagođavane ekonomskim iskustvima i ljudskim resursima u preko hiljadu godina dugom periodu izgradnje piramide. Nedavno otkriveni grobovi radnika pokazali su kako su piramide građene i koliko su radnici bili važni: radnici na piramidama su bili plaćene zanatlije, a ne robovi, i imali su svoj grad u Gizi. U najranijem periodu, za vreme Treće i Četvrte dinastije, piramide su građene samo od kamena. Za vreme Pete dinastije veličina piramida je prilično smanjena, a krečnjak lošeg kvaliteta zamenjen je granitom kao osnovnim građevinskim materijalom. Prvi put za popunjavanje unutrašnjosti korišćen je šljunak, što je omogućilo da se piramide grade s manje sredstava i za kraće vreme. ' Za vreme [[Srednje egipatsko cartsvo|Srednjeg carstva]] građevinske tehnike izgradnje piramida ponovo su se promenile. Većina piramida iz tog vremena bile su tek planine od zemljanih opeka obložene slojem ispoliranog krečnjaka. U nekim slučajevima, kasnije piramide građene su na vrhu prirodnih brda da bi se dodatno smanjila količina materijala potrebnog za izgradnju. Paradoksalno, materijali i metodi izgradnje korišćeni u najranijim piramidama omogućili su njihov opstanak u mnogo boljem stanju očuvanosti nego što je to slučaj s piramidama kasnijih faraona. == Simbolizam piramida == Vjeruje se da oblik egipatskih piramida predstavlja praiskonsku humku od koje je, po vjerovanju Egipćana, nastala zemlja. Takođe se misli da oblik predstavlja sunčeve zrake, a većina piramida bila je obložena uglačanim, blještećim bijelim krečnjakom, da bi im dala sjajan izgled kad se posmatraju iz daljine. Piramidama su često davana imena koja su bila u vezi sa sjajem sunca. Na primjer, zvanično ime „Zakrivljenjene“ piramide u [[Dašur]]u bilo je ''Južna blistava piramida'', a Senvosretova piramida u el-Lahunu zvala ''Senvosret blista''. Iako je opšte prihvaćeno da su piramide bili nadgrobni spomenici, postoji trajno neslaganje o pojedinim teološkim načelima koja su podstakla njihovu izgradnju. Jedna teorija koja se sve više prihvata je da su piramide projektovane kao neka vrsta „sredstva za vaskrsnuće“; Egipćani su vjerovali da je mračni dio noćnog neba oko koga zvijezde kruže fizički ulaz u nebesa, i da je jedna od osa koja prolazi od glavne grobne odaje kroz vrh Velike piramide direktno usmjerena u centar ovog dijela neba. Ovo sugeriše da bi piramida mogla biti projektovana kao sredstvo za magično lansiranje duše umrlog faraona pravo u prebivalište bogova. Sve egipatske piramide izgrađene su, bez izuzetka, na zapadnoj obali Nila, koja je kao mjesto zalaska sunca povezana s carstvom mrtvih u egipatskoj mitologiji. == Mjesta gdje se nalaze piramide == Većina izvora navodi da je danas broj piramidalnih građevina u Egiptu između 80 i 110. Razlog za ovako neprecizno brojanje leži u činjenici da se mnogo manjih piramida nalazi u lošem stanju i da su samo brežuljci od šljunka, pa ih arheolozi polako identifikuju i proučavaju. Većina piramida je grupisana na pojedinim mestima, a najvažnije se nalaze na sledećoj geografskoj listi, od severa ka jugu. === Abu Ravaš === Abu Ravaš je nalazište najsevernije egipatske piramide, izuzev ruševina Lepsius piramide broj jedan – uglavnom uništene Džedefrijeve piramide, sina i naslednika faraona Kufua. Prvobitno se smatralo da ova piramida nikad nije ni bila završena, ali su sada arheolozi saglasni da je ne samo bila završena, već je bila i gotovo iste veličine kao Menkorova piramida – treća po veličini piramida u Gizi. Po tome bi Džedefrijeva piramida bila četvrta ili peta po veličini piramida u Egiptu. Nažalost, njen položaj kraj velike raskrsnice puteva čini je lakim izvorom kamena, čije je iskorišćavanje počelo u rimskim vremenima a nastavilo se do početka 20. veka. Danas je malo ostalo izuzev nekoliko redova kamenja koji se uzdižu nad prirodnim brdašcem koje je činilo osnovu piramide – mada je mala satelistska piramida u boljem stanju. === Giza === [[Giza]], južno predgrađe [[Kairo|Kaira]] je lokacija gde se nalaze Kufuova piramida (poznata i kao „Velika piramida“ i „Keopsova piramida“), nešto manja Kefrenova piramida, i Menkorova piramida, koja je skromnijih dimenzija, zajedno s jednim brojem manjih građevina, poznatih kao piramide „kraljica“ i Velike Sfinge. Jedino je na Kefrenovoj piramidi ostao deo originalne oplate od uglačanog krečnjaka, na samom vrhu. Zamiljivo je da ta piramida izgleda veća od susedne Kufuove (Keopsove) piramide zahvaljujući tome što se nalazi na uzvišenju, i što je strmija – u stvari ona je i niža i manja od Kufuove piramide. [[Velike piramide|Piramide u Gizi]] su verovatno najpopularnija turistička odrednica od davnina, a bila je popularna još u helensko doba kada je [[Antipater iz Sidona]] uvrstio među [[Sedam svjetskih čuda|Sedam svetskih čuda]]. Ona je danas jedino od drevnih svetskih čuda koje postoji. * [http://maps.google.com/maps?q=cairo&ll=29.976389,31.132143&spn=0.009871,0.015407&t=k&&hl=en Satelitski snimci piramida u Gizi] u njima su bili sahranjeni faraoni. === Zavjet el-Arjan === Ovo nalazište, na pola puta između Gize i Abu Sira, je mesto dve nezavršene piramide iz vremena Starog carstva. Veruje se da je vlasnik severne građevine građevine bio faraon Nebka, dok se južna građevina pripisuje faraonu iz Treće dinastije, Kabi, poznatom i kao Hudžefa, nasledniku Sekemketa. Kabina četvorogodišnja vladavina objašnjava zašto je njegova stepenasta piramida nezavršena. Danas je ona visoka oko dvadeset metara, da je bila završena dostigla bi od četrdeset. === Abu Sir === Ima ukupno sedam piramida na ovom mestu, koje je služilo kao glavna kraljevska nekropola Pete dinastije. Kvalitet izgradnje piramida u Abu Siru je lošiji od onih iz Četvrte dinastije – možda kao znak slabljenja kraljevske moći ili manje uspešne privrede. Piramide su manje od prethodnih, a građene su od lokalnog krečnjaka slabijeg kvaliteta. Tri najveće piramide su Njuserova (koja je gotovo nedirnuta), Neferirkare Kakaijeva i Sahurina. Ovde se nalazi i nedovršena Neferefrijeva piramida. Sve ove piramide građene su kao stepenaste oko sedamdeset metara visoke a kasnije pretvorene u „prave“ piramide popunjavanjam stepenika neučvršćenim kamenom. === Sahara === [[Datoteka:Pyramid of djozer 01.jpg|thumb|desno|200px|Stepenasta Džoserova piramida]] U Sahari su najveće Džoserova piramida – najstarija monumentalna kamena građevina na svetu, Userkafova piramida i Tetijeva piramida. Ovde se nalazi i Unasova piramida, kod koje je sačuvana prilazna staza, koja je među najočuvanijima u Egiptu. Ova piramida bila je takođe predmet jednog od najranijih pokušaja restauracije, koju je preduzeo jedan od sinova [[Ramzes II|Ramzesa II]]. Sakara je takođe lokacija nezavršene piramide Džoserovog naslednika [[Sekemket]], poznata kao „zakopana piramida“. Arheolozi veruju da je ova piramida završena da bi bila veća od Džoserove. === Dahšur === Ovo područje je verovatno najznačajnije polje piramida, izuzev Gize i Sakare, iako je do 1966. nalazište bilo nepristupačno jer se nalazila u okviru vojne baze, pa je zbog toga bila gotovo nepoznata van arheoloških krugova. Veruje se da je južna [[Sneferu]]ova piramida, opšte poznata kao „zakrivljena piramida“, prvi (ili po nekim računanjima, drugi) pokušaj građenja piramide s glatkim stranama. Ona je to samo delom uspela – ali ipak privlači pažnju – i ostaje jedina piramida koja je sačuvala veliki deo originalne krečnjačke oplate, i najbolji je primer svetlosnog efekta koji je bio svojstven svim piramidama u njihovom prvobitnom stanju. Sevrena, Crvena piramida koju je na istom mestu sagradio faraon Sneferu, kasnije je uspešno izgrađena kao prva prava piramida sa glatkim stranama na svetu. Iako je relativno nepoznata. Srvena piramida je u stvari treća po veličini piramida u Egiptu, posle Kefrenove i Kufuove piramide u Gizi. U Dašuru se nalazi i piramida poznata kao „Crna piramida“ [[Amenemhat III|Amenemheta III]]. === el-Lišt === [[Datoteka:Pyramid of amenemhet 01.jpg|thumb|desno|200px|Piramida Amenemheta I u Lištu]] Dve najveće piramide u Lištu sagradili su [[Amenemhat I]] i njegov sin, [[Senusret I]]. Ova druga okružena je ruševinama deset manjih pomoćnih piramida. Zalazište, koje se nalazi u blizini oaze [[Faiyum|Fajum]], na pola pute između Dašura i Meiduma, i oko 100&nbsp;km južno od [[Kairo|Kaira]], veruje se da se nalazilo pokraj drevnog grada [[Itjtawy]] (čija tačna lokacja nije poznata), koji je bio glavni grad Egipta za vreme [[Dvanaesta dynastija|Dvanaeste dinastije]]. === Meidum === [[Datoteka:Pyramid of sneferu Meidum 01.jpg|left|thumb|200px|Sneferuova piramida u Meidumu; centralna građevina je sačuvana, a okružena planinom šljunka koji je otpao sa spoljne oplate.]] Piramida u Meidumu je jedna od tri koje su sagrađene za vreme vladavine faraona [[Sneferu]]a, za koju neki veruju da ju je započeo faraonov otac i prethodnik [[Huni]]. Neki arheolozi pretpostavljaju da je piramida u Meidumu mogla biti prvi neuspeli pokušaj izgradnje prave ili piramide s glatkim stranama. Piramida se srušila još u drevno doba a danas stoje samo centralni delovi njene stepenaste osnoveThe pyramid suffered a catastrophic collapse in antiquity, an, poput neobične kule, što je jedinsteven slučaj među egopatskim piramidama. Brdi na kome je piramida smeštena nije prirodno nastalo – to je u stvari mala planina otpadaka nastalih kada se odustalo od spoljne oplate. Jedna strana piramide u Meidumu se srušila i odsečena je oko 2600. pne. kada je postavljan spoljni njen zid. Piramida u Meidumu je prava piramida, tetraedar, dok je Džoserova piramida stepenasta piramida, napravljena od nazidanih pravougaonih mastaba. Kod piramide u Meidumu, potporni zidovi nisu prošireni da prihvate značajniju oplatu. Ovo dodavanje krečnjačke oplate bez produžene kamene potpore pokazalo se fatalnim, i velika humka od šljunka može se videti kraj piramide, Nakon ove nesreće, graditelji su verovatno preisitali metod gradnje. Uspeh Džoserove piramide i neuspeh piramide u Meidumu postavili su model za kasnije piramidalne građevine u Egiptu Smatra se da je bilo rušenja i za vreme gradnje „zakrivljene“ piramide u Dašuru (koju je takođe gradio Sneferu), i da je to možda bi razlog za promene u projektu za vreme izgradnje kasnije građevine. Oko 50 metara iznad zemlje, ugao strmine naglo se menja. Neki stručnjaci smatraju da su graditelji „zakrivljene“ piramide promenili svoju graditeljsku tehniku posle neuspeha u Meidumu. Budući da nema zabeleženih rušenja piramida izgrađenih posle meidumske može se pretpostaviti da su inovacije – i katastrofalni rezultati kada one nisu poštovane – bile efikasna lekcija. === Havara === [[Datoteka:Pyramid of amenemhet hawarra 01.jpg|thumb|desno|200px|Piramid Amenemheta III u Havari, gledana s istoka.]] [[Amenemhat III|Amenemhet III]] bio je poslednji moćni vladae Dvanaeste dinastije, a piramida koju je sagradio u Havari, u bliziji Fajuma, je verovatbo sagrađena posle „crne piramide“ koju je isti vladar sagradio u Dašuru. Veruje se da je piramida u Havari bila Amenemhetovo poslednje boravište. === el-Lahun === Piramida [[Senusret II|Senusreta II]] el-Lahunu je najjužnija piramida – kraljevska grobnica u Egiptu. Njeni graditelji su smanjili količinu rada potrebnog za njenu izgradnju tako što su za osnovu iskoristili 12 metara visoko prirodno krečnjačko brdo. == Povezano == * [[Nubijske piramide]] * [[Srednjeameričke piramide]] * [[Kineske piramide]] * [[Zigurat]] == Vanjske veze == {{Commonscat|Pyramids of Egypt}} * [http://egyptphoto.ncf.ca/index.htm Pyramids of Egypt] &ndash; Sadržajan sajt entuzijasta Egipatske arheologije sa izvrsnim fotografijama brojnih piramida. * [http://www.casa.ucl.ac.uk/digital_egypt/hawara/bibliography_old.html#her Ancient Authors] Stranica koja citira opise „lavirinta“ u piramidi Amenemhet III u el-Lahunu raznih ancient antičkih pisaca. * [http://www.narmer.pl/pir/pirnub_en.htm Pyramids of Nubia] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20210309200324/http://www.narmer.pl/pir/pirnub_en.htm |date=2021-03-09 }} &ndash; Stranica koja detaljno opisuje najvažnija mesta piramida u drevnoj Nubiji (Sudan). * [http://www.great-pyramid.info/inhalt/html/me/mstarte.htm www.great-pyramid.info] Fotografije o informacije o Egipatskim piramidama. * [http://maps.google.com/maps?q=cairo&ll=29.976389,31.132143&spn=0.009871,0.015407&t=k&&hl=en Satelitski snimci piramida u Gizi] (Google) * [http://www.evdaniken.com/e/gallery.htm Digitalna arhiva Eriha fon Denikena sadrži jedinstvene fotografije] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20060202194932/http://www.evdaniken.com/e/gallery.htm |date=2006-02-02 }} * [http://www.bbc.co.uk/history/ancient/egyptians/complex_gallery.shtml] {{Drevni Egipat}} [[Kategorija:Drevni Egipat]] [[Kategorija:Piramide]] [[Kategorija:Arheologija]] [[Kategorija:Arhitektura]] cngh2ys8xzm8j2doumk4mxu4o7n4aok 0 4504 42681989 42477054 2026-08-30T01:30:30Z Sufipavlan 387606 /* */ 42681989 wikitext text/x-wiki {{Islam}} '''Sufizam''' odnosno '''tasavuf''' ([[arapski]] تصوف, ''tasavuf'', [[persijski]] عرفان, ''erfan'') je zajednički naziv za razne [[misticizam|mističke]] pokrete unutar [[islam]]a koji se odlikuju inzistiranjem na [[askeza|askezi]], [[ljubav]]i, spoznaji duhovne [[istina|istine]] i [[ekstaza|ekstatičkom]] jedinstvu sa voljenim Tvorcem, kao krajnjem cilju svakog pojedinca. Sufisti su organizirani u različita bratstva i sestrinstva ([[tarikat]]e) koja mogu biti [[suniti|sunitska]], [[šijiti|šijitska]], zajednička ili ne pripadati nijednoj od te dvije zajednice. Sufijske bratovštine uključivale su [[derviš]]ke redove i [[fakir]]ski pokret. Sufizam inzistira na unutarnjim aspektima islama, odnosno usavršavanju vjere i odricanju od ega, nasuprot inzistiranju na pravnim aspektima islama. Kroz molitvu i meditaciju (''murāqaba'' ﻣﺮﺍﻗﺒـة‎) sufiji su željeli ponirati sve dublje u Božju ljubav. Sufiji su među običnim ljudima bili štovani kao sveci, a nailazili su na žestok otpor službenog islama. Mnogi od sufijskih redova postoje i danas, najviše na sjeveru [[Afrika|Afrike]]. Pojam “Sufi” potiče od izraza “Sufi gex”, odnosno nadimka diktatora Sufija. == Naziv == Termin sufi i sufizam (''tasavuf'') potiču od belog vunenog ogrtača (''suf'') koju su nosili muslimanski asketi.<ref name="Sufizam 1984">''Sufizam'', Filozofijski rečnik, Matica Hrvatska, Zagreb 1984.</ref> Naziv se proširio među orijentalistima [[19. vijek]]a, a korijen mu dolazi od [[Arapski jezik|arapske]] riječi تصوف ''tasawwuf''. == Historija == U razvoju sufizma se izdvajaju tri istorijske perioda: klasični, srednjovekovni i moderni.<ref name="Enciklopedija živih religija">''Sufizam'', Enciklopedija živih religija, Nolit, Beograd, 2004. {{ISBN|86-19-02360-8}}</ref> === Klasični period === Prvi počeci sufizma nisu poznati. Neki osnovni koncepti islamskog misticizma kao što su pobožno siromaštvo (''fakr''), potpuno predavanje Bogu (''tawakkul'') i određeni oblici religijske prakse, poput ponavljanja Božjeg imena (''zikr'') i slušanja poezije i muzike (''sama'''), imaju svoje paralele u prvim vekovima islama. Postoje mišljenja da je sufizam bio neodvojivi deo ranog islama i da je sam [[Muhamed]] bio sufija, kao i njegovi drugovi i [[Pravedni halifi|prva četvorica halifa]].<ref name="Enciklopedija živih religija"/> U decenijama nakon smrti Muhameda, u zajednici su se javila pitanja: ''Da li naglasak treba staviti na rituale i zakon ili na unutrašnju veru i ljubav? Da li je Bog daleki Gospodar ili je pristupačan u duši?'' Kada je [[kalifat]] prešao u [[Damask]], u kulturnom pogledu udaljen od [[Arabijsko poluostrvo|Arabijskog poluostrva]], mnogi su se usprotivili sekularizaciji vladara koji bi trebalo da budu Božji upravitelji na zemlji. Jedan od ranih muslimanskih asketa i preteča sufija je bio [[Hasan al-Basri]] (umro [[728]]). Asketski pokret se u islamu javlja u drugoj polovini [[8. vek]]a u istočnom, šiitskom islamu na granicama Mesopotamije. U to vreme, otprilike sto godina nakon [[Muhamed]]ove smrti, postojali su pobožni muslimani, koji su se odricali svakog posjeda, željeli su živjeti jednostavnim životom, a u znak asketizma odijevali su se u grube vunene haljetke (''suf''). Neki od njih postali su lutajući propovjednici, a drugi su živjeli u duhovnim zajednicama u kojima je bio i znatan broj [[žena]]. Najpoznatija sufijska učiteljica i svetica iz 8. stoljeća je bila [[Rabija al-Adevija]] koja je propovedala strastvenu [[ljubav]] (ar. ''jiubb'') prema [[Bog]]u. U [[9. vek]]u se mistički pokret sukobljuje u [[Basra|Basri]] i [[Bagdad]]u s racionalističkom teologijom ([[kalam]]) sunitskog smera. Sufiji su nailazili su na žestok otpor službenog [[islam]]a, i na optužbe zbog panteizma, libertinizma i zapuštanja ritualnih dužnosti.<ref name="Elijade">''Sufizam'', Mirča Elijade, Vodič kroz svetske religije, Narodna knjiga, 1996.</ref> [[Datoteka:Hallaj.jpg|thumb|left|Pogubljenje [[Mansur al-Haladž|Mansura al-Haladža]].]] Članovi asketskih pokreta koji su želeli obnovu islama u njegovoj prvobitnoj čistoti mogli su biti inspirisani stupanjem u kontakt sa [[zoroastrizam|zoroastrejcima]], [[budizam|budistima]], [[hinduizam|hinduistima]], a takode i [[hrišćanstvo|hrišćanskim]] [[monofizitizam|monofizitima]]. Smatra se da su na sufizam, između ostalog, uticali asketizam hrišćanskih [[monah]]a i neke [[neoplatonizam|neoplatonističke]] ideje.<ref name="Elijade"/> Poznato je da su neke hrišćanske askete nosile vunene halje slične onima koje su donele ime prvim sufijama. No bez obzira na to gde se nalazio izvor početne inspiracije, sufizam je u svom formativnom periodu odražavao stavove, aktivnosti i rituale geografske okoline u kojoj su tokom IX i X veka učitelji živeli i propovedali. Tako je [[Fudeil ibn Ijad]] (''Fudayl ibn 'Iyad'') iz [[Horasan]]a postao čuven zbog napuštanja života u porodici, [[Zunun al-Misri]] iz Egipta zbog poetskog iskazivanja sume ontoloških problema, [[Abu Jazid Bistami]] iz planinskog Bistama po svojim paradoksalnim aforizmima, a [[Džuneid]] iz [[Bagdad]]a po privrženosti socijalnim normama uprkos neprestanoj unutrašnjoj borbi. [[Mansur al-Haladž]], pogubljen u Bagdadu, je u očima sledbenika ostao upamćen kao model mističkog ljubavnika. Neki kasniji teoretičari pripisivali su asketske sklonosti učiteljima iz Horasana, a umerenija i prilagodljivija učenja sufijama iz [[Irak]]a. Međutim, svi oni su više predstavnici određenog životnog stava nego određenog mesta.<ref name="Enciklopedija živih religija"/> U [[10. vek]]u naziv sufi za islamske mistike i askete poznat je u celom muslimanskom svetu. Mnogi su se odvojili od prijatelja, presekli porodične veze i odbacili hranu i zaklon. Odnos između učitelja i učenika je predstavljao samu srž sufijske prakse. Poneki veliki učitelj je smatran i [[svetac|svecem]] (''vali alah'' - „prijatelj Boga"), u kom slučaju bi nastavio da pruža blagodatnu moć čak i posle smrti, a njegov grob bi postao mesto hodočašća. Skupine učenika su počele da se okupljaju oko velikih učitelja, a zajednička staništa su se razvila u [[manastir]]e.<ref name="Elijade"/> Krajem [[X vek]]a su činjeni pokušaji da se sistematišu svi elementi sufijskog učenja. Formativni period sufizma se svodi na lavirint ličnih imena i arapskih izraza. Napisani su priručnici koji obiluju korelacijama poželjnih [[vrlina]], uzornih pojedinaca, tehničkih termina i škola mišljenja. [[Ali Hudžviri]] (''Ali Hujwiri'') je dobar primer takvog pristupa. Njegovo delo ''[[Kashf al-Mahjub]]'', cenjeno kao najstarija persijska rasprava o sufizmu, daje pregled čitave klasične faze u samo jednom poglavlju, povezujući svakog čuvenog učitelja sa određenom doktrinom i zatim obraćajući pažnju na razne interpretacije te iste doktrine. Na primer, ideja borbe sa animalnom dušom (''nefs'') je pripisana sehlidijama, sledbenicima šejha Sehl ibn Abdelaha Tustarija.<ref name="Enciklopedija živih religija"/> === Srednjovekovni period === Srednjovekovni period se odlikuje novim pokušajima doktrinarnih sistematizacija s jedne, i popularizacijom učenja putem osnivanja mističkih redova, s druge strane. Sufijske zajednice, u prvo vreme slučajne i prolazne, u [[12. vek]]u postale su razvijene organizacije sa političkom moći, hijerarhijskom lestvicom, monaškim pravilima i institucionalizovanim lancima inicijacije. 12. vek svedoči i o usponu sufijskih redova ili bratstava. Ugledni među redovima bili su [[bektašije]] (sredina 14. veka), [[suravadije]] (od otprilike 1200; postali su uticajni u Indiji), [[rifaije]], ili zavijajući derviši (sredina 12. veka, poznati po neverovatnim egzibicijama), egipatske [[šazilije]], [[kadirije]] i [[nakšbendije]].<ref name="Elijade"/> [[Datoteka:"The Concourse of the Birds", Folio 11r from a Mantiq al-tair (Language of the Birds) MET DT227734.jpg|thumb|right|"Okupljanje ptica", oslikani [[Attar]]ov rukopis iz 12. veka.]] Dva najuspešnija pokušaja da se sistematizuje misao sufizma potekla su iz pera dva velika islamska filozofa koji su se približili sufizmu na holističkoj osnovi, povezujući ga sa drugim oblastima srednjovekovnog filozofskog i teološkog izučavanja. Prvi od njih, [[al-Gazali]], bio je profesor u čuvenoj medresi Nizamiji u Bagdadu, da bi se zatim povukao 1091. i postao sufija. U svom magnum opusu »Oživljavanje verskih nauka« (''Ihya Ulum Al-Din'') ispitao je različite načine i puteve saznanja da bi došao do zaključka da samo unutrašnja istina koju traže sufije može zadovoljiti zahteve islamske vere. On je time povezao sufizam i sunitski islam a ne umanjujući autoritet nijednog od njih. Drugi filozof, [[Ibn Arabi]], španski mistik, upoznat i sa hrišćanskim i sa muslimanskim filozofskim kategorijama, ispitao je najdublje nivoe značenja [[Kuran]]a i opisao suštinsku ideju [[tavhid]]a (Božjeg jedinstva) tako originalno, da je to u isto vreme privlačilo i odbijalo njegovu muslimansku sabraću. Kasnija izlaganja teološkog sufizma bavila su se pojmovima kao što su savršen čovek (''al-insdn al-kamil''), stožer (''kutb''), metafizičkim dimenzijama [[svetlost]]i, [[ljubav]]i itd, upravo zbog velikog Gazalijevog i Arabijevog uticaja.<ref name="Enciklopedija živih religija"/> Srednjovekovni islamski misticizam je bio podjednako determinisan mističkom poezijom i sistematičnom spekulativnom teologijom. Ibn Arabi je pisao stihove na arapskom jeziku, no njegova slava potiče pre svega od njegovog proznog opusa. Sasvim je suprotan bio lik mevlane [[Dželaledin Rumi|Dželaledina Rumija]], koji je svoje duhovne vizije pretočio u poeziju koja je osvojila maštu mnogih muslimana koji su vladali persijskim jezikom. I pre njega su brojne sufije pisale poeziju na tom jeziku. Sadi iz Širaza (u 1293.), njegov savremenik, je zajedno sa Hafizom (u. 1390) izvršio ogroman uticaj na mistički nastrojene muslimane. No ipak je Rumijeva ekstatička poezija, sakupljena u ogromnim zbirkama kao što su ''Masnavi'' i ''Diwan-e Shams-e Tabrizi'', sažela suštinski kvalitet srednjovekovnog sufizma: njegovi posvećenici su kretali u traganje za ljubavlju, odričući se doma, razuma, pa čak i života da bi našli Voljenog. Rumijevo nesistematično i anegdotsko pisanje se mnogo više približilo pravom doživljaju takvog traganja od rafiniranih i sveobuhvatnih al-Gazalijevih dela ili spretne Ibn Arabijeve dijalektike.<ref name="Enciklopedija živih religija"/> [[Datoteka:Whirlingdervishes.JPG|thumb|[[Mevlevije]], »derviši koji se vrte«.]] [[Rumi]] je inspirisao formiranje mističkog bratstva poznatog kao »derviši koji se vrte«. Nastanak ovakvih bratstava je bio prvi znak razvoja popularnog, narodnog sufizma. Izgleda da je pre XI veka bilo odredenih zajednica u koje su se sufije udruživale tražeći društvo sa sličnim interesovanjima. One su bile labavo i slobodno organizovane, doduše sa određenim pravilima, ali bez strogih propisa o autoritetu i hijerarhiji. Međutim, od kraja XI veka, i tokom čitavog srednjovekovnog perioda, u žiži pažnje i aktivnosti unutar zajednice sufija bio je [[šeih]]. On se razlikovao od ostalih po rasporedu svakodnevnih delatnosti i po harizmatičnosti. Takva osoba je obično bila rođena u poštovanoj porodici, obrazovana u svim oblastima tradicionalnih islamskih nauka, mnogo putovala i obišla većinu značajnih mesta muslimanskog sveta, pa se zatim posvetila sufizmu. Na kraju bi neki već priznat učitelj takvog čoveka proglasio za svog naslednika. Ovakvoj shemi odgovaraju opisi života osnivača svih najvažnijih redova, koji se često, u duhovnom pogledu, oslanjaju jedni na druge. Tako je [[Abdel-Kadir Džilani]] (u. 1166), eponimni učitelj panislamskog reda kadirija, uveo Abu Hafsa Omara Suhravardija, osnivača reda suhravardija u sufizam i mistički put. Ne samo da su živeli u istoj epohi i bili lično povezani nego su i u svojim tendencjjama bili slični i u pozivanju na rane sufije — u pomenutom slučaju na Džuneida koji je živeo u X veku. Drugi panislamski red, nakšbandije, odabrao je drugog legendarnog učitelja za svoj uzor — Abu Jazida Bistamija, potpunu suprotnost Džuneidu. Regionalni redovi, kao što je, na primer, red badavita, nazvan po egipatskom svecu al-Badaviju (u. 1276), nisu bili toliko svesni svojih klasičnih korena, mada su i oni proučavali geneologije i vezivali se za prve generacije muslimana, pa čak i za proroka Muhameda. Razlog je delimično ležao u osećanju duhovne međuzavisnosti i redovi su sveli međusobne sukobe na najmanju moguću meru pa su krajem srednjovekovnog perioda neki učitelji imali istovremeno članstvo u dva različita reda. Društvena uloga redova se ogleda u njihovim gradevinama i organizaciji. Bile su izgradene kuće za učenike, porodicu i posetioce: one su često bile locirane u blizini nekog značajnog groba; smrt je predstavljala važan momenat u funkcionisanju ovih kompleksa, jer po smrti jednog šejha, mogao je biti izabran njegov naslednik (halifa). Princip po kome je vršen izbor varirao je od reda do reda. Odlučujuća je bila volja umrlog učitelja. Datum njegove smrti je kasnije postao praznik (''urs''), kada se slavilo njegovo sjedinjenje s Bogom i njegovo posredništvo na nebu u korist sledbenika.<ref name="Enciklopedija živih religija"/> [[Datoteka:Indischer Maler um 1650 (II) 001.jpg|thumb|Derviš kroti lava i tigra, mogulska umetnost, oko [[1650]].]] Razni oblici okupljanja u cilju zajedničkog bogosluženja karakterisali su većinu sufijskih zajednica; tipični su zikr-obredi praćeni dugim muzičkim predstavama (''Mehfil-E-Sama''). Sve to je izazivalo neprijateljstvo zvanične [[ulema|uleme]], čuvara rituala molitve. Posebno su u onim delovima sveta gde je islamizacija tek otpočela, sufijski šejhovi, sa svojom harizmom, sledbenicima i veselim ceremonijama su privlačili pažnju i simpatije mnogo više od uleme. Budući da je islam, uz malo izuzetaka (Španija, Indija), bio državna religija, sufije su predstavljale izazov ne samo ulemi već i državnim vlastima. Ponekad su sufije sarađivale sa pobožnim vladarima, a ponekad odbijale učešće u dvorskom životu.<ref name="Enciklopedija živih religija"/> Tokom čitavog srednjovekovnog perioda, doktrinarne raspave su pratile velike šejhe i njihove sledbenike. Izuzetno poštovanje ukazivano učitelju učinilo je neophodnim razlikovanje između njega i Proroka koji je, u srcima muslimana, bio iznad svih. Prvobitni islam je strogo zabranio obožavanje Muhameda ili bilo kog drugog čoveka. Pa ipak su se sufije molile Proroku, kao i preminulim svecima. Ortodoksni muslimani su protestvovali protiv takvih preterivanja, što je dovelo do pokušaja da se odvoji pojam »[[svetac]]« od pojma »[[prorok]]«, da se jedan uzdigne a da se pri tom drugi ne omalovaži. Šiiti su, sa svoje strane, zbog privrženosti Proroku i njegovoj porodici, svoje molitve i verski život usmeravali prema Aliju i njegovim potomcima, imamima. Po njihovom mišljenju, preterano ukazivanje poštovanja Proroku i obožavanje svetaca odvlačilo je pažnju od skrivenog imama i zbog toga su ga smatrali grešnim. Pošto su skoro svi sufijski učitelji podržavali verovanja i ritualni obrazac sunitskog islama, razvoj šiitskog sufizma je uvek bio fenomen manjeg značaja.<ref name="Enciklopedija živih religija"/> Važno je pomenuti da je islamski misticizam postojao i van utvrdenih verskih bratstava. Sufizam su predstavljali i »sveti lakrdijaši«, duhovni ekscentrici koji su namerno i otvoreno kršili norme prihvatljivog socijalnog ponašanja. Poznati pod imenom malamatije ili kalanderi, ovi lutajući [[derviš]]i, koje su Evropljani nazvali fakirima, ismevali su čak i život u sufijskim zajednicama okupljenim oko nekog svetog groba pod vođstvom čuvenog šejha. Oni su oličavali povratak idealima ranijih sufija čiji se asketski život razlikovao od svetovne pobožnosti [[Bagdad]]a IX veka.<ref name="Enciklopedija živih religija"/> === Moderni period === [[Datoteka:Preziosi - Derviş cerşetor.jpg|thumb|Turski derviš, oko [[1860]].]] Vreme najvećeg uticaja mističkih bratstava podudarilo se sa regionalnom hegemonijom [[Osmansko carstvo|Osmanskog]], a zatim [[Mogulsko carstvo|Mogulskog carstva]], odnosno, trajalo je otprilike od [[1500]]. do [[1800]]. Broj [[musliman]]a koji su bili povezani sa sufijskim redovima u to vreme prevazilazio je polovinu populacije, pa čak dostizao i neverovatnih 80%.<ref name="Enciklopedija živih religija"/> Jedan od osnovnih uzroka ležao je u značajnoj ulozi sufijskih bratstava u ekspanziji islama. Ona su poslužila — bilo da se radi o panislamskim redovima kao što su radirije i rufaije, koji su omogućili islamizaciju Anadolije i zapadne Afrike, ili lokalnim, kao što su badavije ili šadilije, koji su ojačali privrženost islamu u Egiptu, i Magrebu — kao sredstvo kojim je islam osvojio brojna nova georafska područja. Važnu ulogu u Indiji su odigrali sufije-propovednici, pripadnici bratstava čistija i suhravardija, oko čijih su grobova nastajali kompleksi zgrada i zajednice njihovih sledbenika širom severne Indije. Isto tako, u jugoistočnoj Aziji, koja se sve do kasnog XVI veka odupirala islamizaciji, upravo su kadiritski i šataritski učitelji uspeli da prodru u složen sistem hinduističko-javanskih verovanja, da preobrate stanovništvo i da lokalne ustanove pretvore u strukture sufijskih naselja i [[medresa]].<ref name="Enciklopedija živih religija"/> Šta se desilo sa sufizmom posle toga, posebno u toku evropske ekspanzije, nije sasvim jasno. Dva međusobno povezana toka mišljenja su u velikoj meri doprinela negativnoj oceni kasnije uloge bratstava: (1) [[vahabiti]], koji su se pojavili u Arabiji u XVIII veku kao puritansko-reformistički pokret, osudili su sufizam, kao i sve ostale pojave u islamu koje su izmenile veru koju je Muhamed objavio u VII veku ili joj nešto dodale. Verska bratstva su bila osudena ne samo za sinkretističko razvodnjavanje islama nego i kao jedan od uzroka političko-vojne slabosti vladajućih grupa u muslimanskim zemljama u sukobu sa Evropljanima. (2) Evropski naučnici su potvrdili sud vahabita, veličajući formativni period teorijskog sufizma, dok su kasniji razvoj i istoriju bratstava potcenjivali. U Indiji, u [[XVIII vek]]u, živela su dvojica velikana koji spadaju u najsvetlija imena islamske istorije. Oni su bili povezani i sa teorijskim sufizmom i sa organizovanjem redova: [[Abdelkadir Bedil]] (u. [[1721]]) i šah [[Valilah Dihlavi]] (''Walillah Dihlawi''; u. [[1762]]). [[Datoteka:Tempulli i bektashinjve ne vlore.jpg|thumb|[[Bektaši]]jska tekija u [[Vlora|Vlori]].]] Tokom [[XIX vek]]a, sufizam je odigrao značajnu ulogu u oživljavanju islamske samosvesti i mobiliziranju otpora evropskom [[kolonijalizam|kolonijalizmu]]. Pri tom su oni, kao i neki drugi pokreti ([[mahdi]]sti i prohalifatski pokret), bili preusmereni na nemističku sferu aktivnosti, tj. [[džihad]] ili sveti rat protiv nevernika, u čemu su, uprkos međusobnih razlika, delili sličnu ideologiju sa vahabitima. Predanost sufizmu i militantnom antikolonijalizmu karakterisala je severnoindijski muslimanski pokret [[mudžahidin]]a (''mugahidin'' — »sveti ratnici«) koji su bili opisivani kao neosufije i neovahabiti. Naklonjenost sufizmu i antikolonijalizmu karakterisala je i nekoliko afričkih reformatora XIX veka, od Usmana dan Fodija koji je pripadao kadirijama, do al-Hadža Omara Tala iz neosufijskog bratstva tidžanija. Čak i afrički redovi, koji su se posvećivali klasičnim mističkim traganjima i izbegavali vojne konfrontacije, nisu mogli izbeći da budu uvučeni u sukobe hrišćana i muslimana.<ref name="Enciklopedija živih religija"/> U islamskom svetu danas organizovani sufizam nema onu političku moć kakvu je imao u XIX veku. S jedne strane, u pojedinim redovima su se sačuvale izdvojene manifestacije tradicionalnih oblika udruživanja, autoriteta i učenja, na primer, šeih [[Ahmed al-Alavi]] iz reda darkavija inspirisao je mnoge Evropljane, uključujući engleskog orijentalistu M. Lingsa, dok su, s druge strane neosufijski učitelji kao što su Idries Šah, Pir Vilajet Kan i Sem Luis (Sam Lewis), pokušali da predstave sufizam Evropljanima i Amerikancima.<ref name="Enciklopedija živih religija"/> == Učenje i praksa == Sufizam se zasniva na učenju o bliskosti [[Bog]]a. U jednom kuranskom stihu koji je drag sufijama, Bog kaže: „''Mi stvorismo čoveka i svakako znamo koje zebnje razdiru njegovu dušu, jer Mi smo bliži njemu nego njegova žila-kucavica''" (Sura 50:16).<ref name="Elijade"/> Jedan od izvora sufizma u [[Kuran]]u se nalazi u preporuci da se praktikuje [[zikr]], koji znači pamćenje, kontemplaciju ili prizivanje Boga.<ref>na primer, 13:28, 33:14</ref> U sufijskoj praksi, to može biti praćeno molitvenim brojanicama, kontrolom disanja, [[muzika|muzikom]] ili okretnim [[ples]]om po kojem znamo [[Mevlevije]]. Kroz molitvu i meditaciju sufiji su želeli ponirati sve dublje u Božju ljubav. Molitva sufijske učiteljice iz osmog stoleća [[Rabija al-Adevija|Rabie al-Adavije]] bila je: "''O Bože, ako te obožavam iz straha od pakla, tada daj neka u paklu izgorim, ako te obožavam radi nade u raj, onda mi ga ne daj. No ako te obožavam zarad tebe samoga, ne ustegni od mene svoju vječnu krasotu!''"<ref>[[:w:de:Annemarie Schimmel|Annemarie Schimmel]], Gärten der Erkenntnis: Das Buch der vierzig Sufi-Meister (Düsseldorf und Köln, 1982.) str. 21.</ref> Ideje sufičkog misticizma bliske su stavovima indijske religiozne filozofije. Ta se srodnost zasniva i na izvornim neposrednim kontaktima.<ref name="Sufizam 1984"/> Jedno od učenja koji su sufiji usmeno prenosili s kolena na koleno bilo je učenje o [[Eneagram]]u pomoću kojeg se pomagalo ljudima na putu prema [[Bog]]u. Duhovna staza je bila raznoliko shematizovana od strane raznih pisaca sufijskih priručnika. Stanice (''makamaš'') do kojih su askete stizale na putu, i Bogomdano stanje (''ahval'') javljaju se u različitom broju. [[Abu Nasr al-Saraj]] (umro 988), navodi ovih sedam stanica:<ref name="Elijade"/> [[Datoteka:Sudan sufis.jpg|thumb|Sufijski ritual u [[Sudan]]u]] # pokajanje # apstinencija # asketizam # siromaštvo # strpljenje # uzdanje u Boga # zadovoljština Stanja su mnogo više personalizovana i neuhvatljivija nego stanice. Saraj navodi njih deset: # stalna pažnja # približnost # ljubav # strah # nada # želja # porodičnost # smirenost # kontemplacija # izvesnost Međutim, mistična poezija, kao što su matnave „Mesnevije" [[Mevlana Dželaludin Rumi|Mevlane Dželaludina Rumija]] i [[Faridudin Atar|Faridudina Atara]] „Sastanak ptica“, unosi u široke krugove više lepote sufizma nego bilo koji sufijski priručnici.<ref name="Elijade"/> == Odnos islama i sufirzma po sufizmu == Osim što se riječ "sufizam", kojima se danas najčešće imenuje shvatanje, tumačenje i prakticiranje Islama od strane muslimana koji se nazivaju sufije ili derviši, vezuju za značenje "čistoća", one se, takođe, vezuju i za značenje "obući na sebe vunenu odjeću". Ovo, drugo značenje asocira na asketizam, a nastalo je zbog toga što su prve sufije nosili grubu vunenu odjeću. Međutim sufizam se ne može izjednačiti sa asketizmom, jer se neki elementi asketizma javljaju u sufiskom učenju samo kao sredstva i metode da bi se postigli određeni ciljevi. Dakle sufizam je mnogo širi pojam od asketizma. Isto tako se niti pojam misticizam ne može izjednačavati sa sufizmom, iako se to redovito čini. Pojam misticizam označava nešto što je nepoznato, tajnovito, izvanosjetilno, odnosno preciznije rečeno taj termin označava ljude, pravce, pokrete, tehnike i metode koji nastoje da dosegnu nevidljivi svijet, da uspostave kontakt sa njim i da otkriju njegove tajne. Istina je da sufizam ima to svojstvo da želi da uroni u dubinska značenja i shvatanja [[Allah]]ovih dž.š. Ajeta i u Kur’anu Časnom i u univerzumu. Istina je i to da sufije nastoje preći barijeru koja odvaja nevidljivi svijet (gajb) od vidljivog svijeta. Ali i u ovom slučaju kao i u prethodnom riječ je o sredstvu, a nikako ne o cilju. Prave sufije ne žele da ostanu na stepenici saznanja o stvorenjima koja egzistiraju u nevidljim svjetovima, oni žele da za sobom ostave sve svjetove stvorenja da ih oni ne bi "ometali" u približavanju Stvoritelju. Svi svjetovi, sva stvorenja i sva bogastva i riznice na njima - sve to za pravog sufiju ne znači ništa bitno i značajno, njega interesuje jedino Gospodar odnosno Stvoritelj svega toga. Čak i sve posebne sposobnosti (kerameti) za pravog sufiju samo su sredstva, a nikako ne ciljevi na njegovom putu. Njegov cilj samo je jedan - [[Allah]]ovo dž.š. Zadovoljstvo. Jasno je dakle da se sufizam ne može objašnjavati niti sa jednim od pojmova "asketizam" i "misticizam" niti sa njima izjednačavati. On je po sufizmu viši od njih. Najbliže objašnjenje pojma sufizam po sufizmu bi bilo da je to islamski ezoterizam - unutrašnje shvatanje islama. Da bismo pokušali objasniti šta je to što se obično imenuje imenima "sufizam", najbolje je da koristimo jedan drugi pojam, koji je isto tako mnogo u opticaju, a to je "tarikat". Ova riječ potiče od arapske riječi "tariq" koja znači put, prolaz od nečega ka nečemu i upravo njome se na najbolji način može definirati ono što je predmet našeg sadašnjeg razmišljanja. Pojmovi "tesavuf", "sufizam", "tarikat" ne označavaju ništa drugo do jedan sistem shvatanja, radnji i postupaka kojima se [[Allah]]ov dž.š. rob želi približiti svome Gospodaru , te zadobiti i uvećati Njegovu ljubav i Njegovo zadovoljstvo. Znači "tarikat" je "putovanje ka [[Allah]]u dž.š.", a i sama riječ "derviš" ima značenje "putnik". Odavde se vidi da se u stvari pojmovi "Islama" (potpune predanosti Bogu), kao prirodne vjere čovjekove i "tarikata" (putovanja u Božiju blizinu) nikako ne mogu razdvojiti. Tarikat, shvaćen u širem smislu riječi kao univerzalni put približavanja [[Allah]]u dž.š., nije ništa drugo do islam (zato što se svako ko iskreno i dosljedno živi u islamu de facto približava [[Allah]]u dž.š.). Tarikat shvaćen u užem smislu riječi kao tradicija, učenje i praksa derviša (sufija), nije opet ništa drugo do samo jedna dimenzija islama i to ona duhovna. Ovo najbolje potvrđuje izreka:''''[[Šerijat]] može bez [[tarikat]]a ali tarikat ne može bez Šerijata!''' == Moderni sufistički pokreti == * Nakšibendije - trenutačno je najpopularniji sufistički pokret u [[Bosna i Hercegovina|Bosni i Hercegovini]] * Čišti - je prvi sufistički pokret koji je došao u zapadnu [[Evropa|Evropu]] (1913. godine). * Kadirija - je decentralizirani sufistički pokret. * Kalandarija - je sufistički pokret koji je bio veoma popularan u [[Centralna Azija|Centralnoj Aziji]] i [[Iran]]u. * Suhravardija - je sufistički pokret koji je nastao u [[Irak]]u. * Šadilija - je sufistički pokret koji je bio popularan prije svega u [[Severna Afrika|severnoj Africi]] iz koje se raširio po svetu. == Poznati sufiji == * [[Hasan al-Basri]] (umro 728), jedan od ranih muslimanskih asketa * [[Rabija al-Adevija]] (umrla 801. godine), sufi svetica * [[Mansur al-Haladž]] (857-922), mistik, mučen i pogubljen u Bagdadu * [[Al-Gazali]] (1058-1111), filozof i teolog * [[Ibn Arabi]] (1165-1240), filozof koji se često smatra najvećim islamskim mistikom. * [[Dželaludin Rumi]] == Izvori == {{Izvori}} == Vanjske veze == {{Commonscat|Sufism}} * [http://www.mullasadra.com/rijecniksufijski.html Mali rečnik sufijskih izraza] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20061110011255/http://www.mullasadra.com/rijecniksufijski.html |date=2006-11-10 }} * [http://sufizam.bloger.hr/ Sufizam - Životni put jednog sufije]{{Dead link|date=August 2021 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }} * [http://ibn-sina.net/index.php?option=com_content&task=view&id=54&Itemid=41&limit=1&limitstart=1 Tasawwuf - islamski misticizam] (Nedim Filipović) * [http://www.dzemat-oberhausen.de/pages/teme/tesavvuf/islam-i-duhovni-zivot-sufizam-roger-garaudy.php Islam i duhovni život: sufizam] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20080502031628/http://www.dzemat-oberhausen.de/pages/teme/tesavvuf/islam-i-duhovni-zivot-sufizam-roger-garaudy.php |date=2008-05-02 }} (Roger Garaudy) * [http://ibn-sina.net/index.php?option=com_content&task=view&id=53&Itemid=41&limit=1&limitstart=3 Kratak pregled sufizma na Balkanu] (Huseyin Abiva) * [http://ibn-sina.net/index.php?option=com_content&task=view&id=46&Itemid=41&limit=1&limitstart=1 Suhravadi i Ishaqi škola sufizma] (Rešid Hafizović) * [http://members.lycos.co.uk/elihlasiskrenost/sedam_pitanja_o_sufizmu.htm Sedam pitanja o sufizmu] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20081207081402/http://members.lycos.co.uk/elihlasiskrenost/sedam_pitanja_o_sufizmu.htm |date=2008-12-07 }} (Rusmir Mahmutćehajić) * [http://ibn-sina.net/index.php?option=com_content&task=view&id=57&Itemid=41&limit=1&limitstart=8 Gnoza i sufizam] ([[Husein Nasr]]) * [http://www.znaci.com Stranica posvećena tesavufu] * [http://www.tekijamesudija.ba/index.php?option=com_frontpage&Itemid=1 Stranica posvećena tesavufu_Tekija Mesudija] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20110706131529/http://www.tekijamesudija.ba/index.php?option=com_frontpage&Itemid=1 |date=2011-07-06 }} [[Kategorija:Sufizam| ]] [[Kategorija:Islam]] [[Kategorija:Filozofske škole i tradicije]] [[Kategorija:Misticizam]] o9n2uieovx0ax7bbdhim3vaugnenvt8 42681992 42681989 2026-08-30T02:37:07Z نوفاك اتشمان 11942 Vraćena izmjena korisnika/korisnice [[Special:Contributions/Sufipavlan|Sufipavlan]] ([[User talk:Sufipavlan|razgovor]]) na posljednju izmjenu korisnika [[User:Aca|Aca]] 42477054 wikitext text/x-wiki {{Islam}} '''Sufizam''' odnosno '''tasavuf''' ([[arapski]] تصوف, ''tasavuf'', [[persijski]] عرفان, ''erfan'') je zajednički naziv za razne [[misticizam|mističke]] pokrete unutar [[islam]]a koji se odlikuju inzistiranjem na [[askeza|askezi]], [[ljubav]]i, spoznaji duhovne [[istina|istine]] i [[ekstaza|ekstatičkom]] jedinstvu sa voljenim Tvorcem, kao krajnjem cilju svakog pojedinca. Sufisti su organizirani u različita bratstva i sestrinstva ([[tarikat]]e) koja mogu biti [[suniti|sunitska]], [[šijiti|šijitska]], zajednička ili ne pripadati nijednoj od te dvije zajednice. Sufijske bratovštine uključivale su [[derviš]]ke redove i [[fakir]]ski pokret. Sufizam inzistira na unutarnjim aspektima islama, odnosno usavršavanju vjere i odricanju od ega, nasuprot inzistiranju na pravnim aspektima islama. Kroz molitvu i meditaciju (''murāqaba'' ﻣﺮﺍﻗﺒـة‎) sufiji su željeli ponirati sve dublje u Božju ljubav. Sufiji su među običnim ljudima bili štovani kao sveci, a nailazili su na žestok otpor službenog islama. Mnogi od sufijskih redova postoje i danas, najviše na sjeveru [[Afrika|Afrike]]. == Naziv == Termin sufi i sufizam (''tasavuf'') potiču od belog vunenog ogrtača (''suf'') koju su nosili muslimanski asketi.<ref name="Sufizam 1984">''Sufizam'', Filozofijski rečnik, Matica Hrvatska, Zagreb 1984.</ref> Naziv se proširio među orijentalistima [[19. vijek]]a, a korijen mu dolazi od [[Arapski jezik|arapske]] riječi تصوف ''tasawwuf''. == Historija == U razvoju sufizma se izdvajaju tri istorijske perioda: klasični, srednjovekovni i moderni.<ref name="Enciklopedija živih religija">''Sufizam'', Enciklopedija živih religija, Nolit, Beograd, 2004. {{ISBN|86-19-02360-8}}</ref> === Klasični period === Prvi počeci sufizma nisu poznati. Neki osnovni koncepti islamskog misticizma kao što su pobožno siromaštvo (''fakr''), potpuno predavanje Bogu (''tawakkul'') i određeni oblici religijske prakse, poput ponavljanja Božjeg imena (''zikr'') i slušanja poezije i muzike (''sama'''), imaju svoje paralele u prvim vekovima islama. Postoje mišljenja da je sufizam bio neodvojivi deo ranog islama i da je sam [[Muhamed]] bio sufija, kao i njegovi drugovi i [[Pravedni halifi|prva četvorica halifa]].<ref name="Enciklopedija živih religija"/> U decenijama nakon smrti Muhameda, u zajednici su se javila pitanja: ''Da li naglasak treba staviti na rituale i zakon ili na unutrašnju veru i ljubav? Da li je Bog daleki Gospodar ili je pristupačan u duši?'' Kada je [[kalifat]] prešao u [[Damask]], u kulturnom pogledu udaljen od [[Arabijsko poluostrvo|Arabijskog poluostrva]], mnogi su se usprotivili sekularizaciji vladara koji bi trebalo da budu Božji upravitelji na zemlji. Jedan od ranih muslimanskih asketa i preteča sufija je bio [[Hasan al-Basri]] (umro [[728]]). Asketski pokret se u islamu javlja u drugoj polovini [[8. vek]]a u istočnom, šiitskom islamu na granicama Mesopotamije. U to vreme, otprilike sto godina nakon [[Muhamed]]ove smrti, postojali su pobožni muslimani, koji su se odricali svakog posjeda, željeli su živjeti jednostavnim životom, a u znak asketizma odijevali su se u grube vunene haljetke (''suf''). Neki od njih postali su lutajući propovjednici, a drugi su živjeli u duhovnim zajednicama u kojima je bio i znatan broj [[žena]]. Najpoznatija sufijska učiteljica i svetica iz 8. stoljeća je bila [[Rabija al-Adevija]] koja je propovedala strastvenu [[ljubav]] (ar. ''jiubb'') prema [[Bog]]u. U [[9. vek]]u se mistički pokret sukobljuje u [[Basra|Basri]] i [[Bagdad]]u s racionalističkom teologijom ([[kalam]]) sunitskog smera. Sufiji su nailazili su na žestok otpor službenog [[islam]]a, i na optužbe zbog panteizma, libertinizma i zapuštanja ritualnih dužnosti.<ref name="Elijade">''Sufizam'', Mirča Elijade, Vodič kroz svetske religije, Narodna knjiga, 1996.</ref> [[Datoteka:Hallaj.jpg|thumb|left|Pogubljenje [[Mansur al-Haladž|Mansura al-Haladža]].]] Članovi asketskih pokreta koji su želeli obnovu islama u njegovoj prvobitnoj čistoti mogli su biti inspirisani stupanjem u kontakt sa [[zoroastrizam|zoroastrejcima]], [[budizam|budistima]], [[hinduizam|hinduistima]], a takode i [[hrišćanstvo|hrišćanskim]] [[monofizitizam|monofizitima]]. Smatra se da su na sufizam, između ostalog, uticali asketizam hrišćanskih [[monah]]a i neke [[neoplatonizam|neoplatonističke]] ideje.<ref name="Elijade"/> Poznato je da su neke hrišćanske askete nosile vunene halje slične onima koje su donele ime prvim sufijama. No bez obzira na to gde se nalazio izvor početne inspiracije, sufizam je u svom formativnom periodu odražavao stavove, aktivnosti i rituale geografske okoline u kojoj su tokom IX i X veka učitelji živeli i propovedali. Tako je [[Fudeil ibn Ijad]] (''Fudayl ibn 'Iyad'') iz [[Horasan]]a postao čuven zbog napuštanja života u porodici, [[Zunun al-Misri]] iz Egipta zbog poetskog iskazivanja sume ontoloških problema, [[Abu Jazid Bistami]] iz planinskog Bistama po svojim paradoksalnim aforizmima, a [[Džuneid]] iz [[Bagdad]]a po privrženosti socijalnim normama uprkos neprestanoj unutrašnjoj borbi. [[Mansur al-Haladž]], pogubljen u Bagdadu, je u očima sledbenika ostao upamćen kao model mističkog ljubavnika. Neki kasniji teoretičari pripisivali su asketske sklonosti učiteljima iz Horasana, a umerenija i prilagodljivija učenja sufijama iz [[Irak]]a. Međutim, svi oni su više predstavnici određenog životnog stava nego određenog mesta.<ref name="Enciklopedija živih religija"/> U [[10. vek]]u naziv sufi za islamske mistike i askete poznat je u celom muslimanskom svetu. Mnogi su se odvojili od prijatelja, presekli porodične veze i odbacili hranu i zaklon. Odnos između učitelja i učenika je predstavljao samu srž sufijske prakse. Poneki veliki učitelj je smatran i [[svetac|svecem]] (''vali alah'' - „prijatelj Boga"), u kom slučaju bi nastavio da pruža blagodatnu moć čak i posle smrti, a njegov grob bi postao mesto hodočašća. Skupine učenika su počele da se okupljaju oko velikih učitelja, a zajednička staništa su se razvila u [[manastir]]e.<ref name="Elijade"/> Krajem [[X vek]]a su činjeni pokušaji da se sistematišu svi elementi sufijskog učenja. Formativni period sufizma se svodi na lavirint ličnih imena i arapskih izraza. Napisani su priručnici koji obiluju korelacijama poželjnih [[vrlina]], uzornih pojedinaca, tehničkih termina i škola mišljenja. [[Ali Hudžviri]] (''Ali Hujwiri'') je dobar primer takvog pristupa. Njegovo delo ''[[Kashf al-Mahjub]]'', cenjeno kao najstarija persijska rasprava o sufizmu, daje pregled čitave klasične faze u samo jednom poglavlju, povezujući svakog čuvenog učitelja sa određenom doktrinom i zatim obraćajući pažnju na razne interpretacije te iste doktrine. Na primer, ideja borbe sa animalnom dušom (''nefs'') je pripisana sehlidijama, sledbenicima šejha Sehl ibn Abdelaha Tustarija.<ref name="Enciklopedija živih religija"/> === Srednjovekovni period === Srednjovekovni period se odlikuje novim pokušajima doktrinarnih sistematizacija s jedne, i popularizacijom učenja putem osnivanja mističkih redova, s druge strane. Sufijske zajednice, u prvo vreme slučajne i prolazne, u [[12. vek]]u postale su razvijene organizacije sa političkom moći, hijerarhijskom lestvicom, monaškim pravilima i institucionalizovanim lancima inicijacije. 12. vek svedoči i o usponu sufijskih redova ili bratstava. Ugledni među redovima bili su [[bektašije]] (sredina 14. veka), [[suravadije]] (od otprilike 1200; postali su uticajni u Indiji), [[rifaije]], ili zavijajući derviši (sredina 12. veka, poznati po neverovatnim egzibicijama), egipatske [[šazilije]], [[kadirije]] i [[nakšbendije]].<ref name="Elijade"/> [[Datoteka:"The Concourse of the Birds", Folio 11r from a Mantiq al-tair (Language of the Birds) MET DT227734.jpg|thumb|right|"Okupljanje ptica", oslikani [[Attar]]ov rukopis iz 12. veka.]] Dva najuspešnija pokušaja da se sistematizuje misao sufizma potekla su iz pera dva velika islamska filozofa koji su se približili sufizmu na holističkoj osnovi, povezujući ga sa drugim oblastima srednjovekovnog filozofskog i teološkog izučavanja. Prvi od njih, [[al-Gazali]], bio je profesor u čuvenoj medresi Nizamiji u Bagdadu, da bi se zatim povukao 1091. i postao sufija. U svom magnum opusu »Oživljavanje verskih nauka« (''Ihya Ulum Al-Din'') ispitao je različite načine i puteve saznanja da bi došao do zaključka da samo unutrašnja istina koju traže sufije može zadovoljiti zahteve islamske vere. On je time povezao sufizam i sunitski islam a ne umanjujući autoritet nijednog od njih. Drugi filozof, [[Ibn Arabi]], španski mistik, upoznat i sa hrišćanskim i sa muslimanskim filozofskim kategorijama, ispitao je najdublje nivoe značenja [[Kuran]]a i opisao suštinsku ideju [[tavhid]]a (Božjeg jedinstva) tako originalno, da je to u isto vreme privlačilo i odbijalo njegovu muslimansku sabraću. Kasnija izlaganja teološkog sufizma bavila su se pojmovima kao što su savršen čovek (''al-insdn al-kamil''), stožer (''kutb''), metafizičkim dimenzijama [[svetlost]]i, [[ljubav]]i itd, upravo zbog velikog Gazalijevog i Arabijevog uticaja.<ref name="Enciklopedija živih religija"/> Srednjovekovni islamski misticizam je bio podjednako determinisan mističkom poezijom i sistematičnom spekulativnom teologijom. Ibn Arabi je pisao stihove na arapskom jeziku, no njegova slava potiče pre svega od njegovog proznog opusa. Sasvim je suprotan bio lik mevlane [[Dželaledin Rumi|Dželaledina Rumija]], koji je svoje duhovne vizije pretočio u poeziju koja je osvojila maštu mnogih muslimana koji su vladali persijskim jezikom. I pre njega su brojne sufije pisale poeziju na tom jeziku. Sadi iz Širaza (u 1293.), njegov savremenik, je zajedno sa Hafizom (u. 1390) izvršio ogroman uticaj na mistički nastrojene muslimane. No ipak je Rumijeva ekstatička poezija, sakupljena u ogromnim zbirkama kao što su ''Masnavi'' i ''Diwan-e Shams-e Tabrizi'', sažela suštinski kvalitet srednjovekovnog sufizma: njegovi posvećenici su kretali u traganje za ljubavlju, odričući se doma, razuma, pa čak i života da bi našli Voljenog. Rumijevo nesistematično i anegdotsko pisanje se mnogo više približilo pravom doživljaju takvog traganja od rafiniranih i sveobuhvatnih al-Gazalijevih dela ili spretne Ibn Arabijeve dijalektike.<ref name="Enciklopedija živih religija"/> [[Datoteka:Whirlingdervishes.JPG|thumb|[[Mevlevije]], »derviši koji se vrte«.]] [[Rumi]] je inspirisao formiranje mističkog bratstva poznatog kao »derviši koji se vrte«. Nastanak ovakvih bratstava je bio prvi znak razvoja popularnog, narodnog sufizma. Izgleda da je pre XI veka bilo odredenih zajednica u koje su se sufije udruživale tražeći društvo sa sličnim interesovanjima. One su bile labavo i slobodno organizovane, doduše sa određenim pravilima, ali bez strogih propisa o autoritetu i hijerarhiji. Međutim, od kraja XI veka, i tokom čitavog srednjovekovnog perioda, u žiži pažnje i aktivnosti unutar zajednice sufija bio je [[šeih]]. On se razlikovao od ostalih po rasporedu svakodnevnih delatnosti i po harizmatičnosti. Takva osoba je obično bila rođena u poštovanoj porodici, obrazovana u svim oblastima tradicionalnih islamskih nauka, mnogo putovala i obišla većinu značajnih mesta muslimanskog sveta, pa se zatim posvetila sufizmu. Na kraju bi neki već priznat učitelj takvog čoveka proglasio za svog naslednika. Ovakvoj shemi odgovaraju opisi života osnivača svih najvažnijih redova, koji se često, u duhovnom pogledu, oslanjaju jedni na druge. Tako je [[Abdel-Kadir Džilani]] (u. 1166), eponimni učitelj panislamskog reda kadirija, uveo Abu Hafsa Omara Suhravardija, osnivača reda suhravardija u sufizam i mistički put. Ne samo da su živeli u istoj epohi i bili lično povezani nego su i u svojim tendencjjama bili slični i u pozivanju na rane sufije — u pomenutom slučaju na Džuneida koji je živeo u X veku. Drugi panislamski red, nakšbandije, odabrao je drugog legendarnog učitelja za svoj uzor — Abu Jazida Bistamija, potpunu suprotnost Džuneidu. Regionalni redovi, kao što je, na primer, red badavita, nazvan po egipatskom svecu al-Badaviju (u. 1276), nisu bili toliko svesni svojih klasičnih korena, mada su i oni proučavali geneologije i vezivali se za prve generacije muslimana, pa čak i za proroka Muhameda. Razlog je delimično ležao u osećanju duhovne međuzavisnosti i redovi su sveli međusobne sukobe na najmanju moguću meru pa su krajem srednjovekovnog perioda neki učitelji imali istovremeno članstvo u dva različita reda. Društvena uloga redova se ogleda u njihovim gradevinama i organizaciji. Bile su izgradene kuće za učenike, porodicu i posetioce: one su često bile locirane u blizini nekog značajnog groba; smrt je predstavljala važan momenat u funkcionisanju ovih kompleksa, jer po smrti jednog šejha, mogao je biti izabran njegov naslednik (halifa). Princip po kome je vršen izbor varirao je od reda do reda. Odlučujuća je bila volja umrlog učitelja. Datum njegove smrti je kasnije postao praznik (''urs''), kada se slavilo njegovo sjedinjenje s Bogom i njegovo posredništvo na nebu u korist sledbenika.<ref name="Enciklopedija živih religija"/> [[Datoteka:Indischer Maler um 1650 (II) 001.jpg|thumb|Derviš kroti lava i tigra, mogulska umetnost, oko [[1650]].]] Razni oblici okupljanja u cilju zajedničkog bogosluženja karakterisali su većinu sufijskih zajednica; tipični su zikr-obredi praćeni dugim muzičkim predstavama (''Mehfil-E-Sama''). Sve to je izazivalo neprijateljstvo zvanične [[ulema|uleme]], čuvara rituala molitve. Posebno su u onim delovima sveta gde je islamizacija tek otpočela, sufijski šejhovi, sa svojom harizmom, sledbenicima i veselim ceremonijama su privlačili pažnju i simpatije mnogo više od uleme. Budući da je islam, uz malo izuzetaka (Španija, Indija), bio državna religija, sufije su predstavljale izazov ne samo ulemi već i državnim vlastima. Ponekad su sufije sarađivale sa pobožnim vladarima, a ponekad odbijale učešće u dvorskom životu.<ref name="Enciklopedija živih religija"/> Tokom čitavog srednjovekovnog perioda, doktrinarne raspave su pratile velike šejhe i njihove sledbenike. Izuzetno poštovanje ukazivano učitelju učinilo je neophodnim razlikovanje između njega i Proroka koji je, u srcima muslimana, bio iznad svih. Prvobitni islam je strogo zabranio obožavanje Muhameda ili bilo kog drugog čoveka. Pa ipak su se sufije molile Proroku, kao i preminulim svecima. Ortodoksni muslimani su protestvovali protiv takvih preterivanja, što je dovelo do pokušaja da se odvoji pojam »[[svetac]]« od pojma »[[prorok]]«, da se jedan uzdigne a da se pri tom drugi ne omalovaži. Šiiti su, sa svoje strane, zbog privrženosti Proroku i njegovoj porodici, svoje molitve i verski život usmeravali prema Aliju i njegovim potomcima, imamima. Po njihovom mišljenju, preterano ukazivanje poštovanja Proroku i obožavanje svetaca odvlačilo je pažnju od skrivenog imama i zbog toga su ga smatrali grešnim. Pošto su skoro svi sufijski učitelji podržavali verovanja i ritualni obrazac sunitskog islama, razvoj šiitskog sufizma je uvek bio fenomen manjeg značaja.<ref name="Enciklopedija živih religija"/> Važno je pomenuti da je islamski misticizam postojao i van utvrdenih verskih bratstava. Sufizam su predstavljali i »sveti lakrdijaši«, duhovni ekscentrici koji su namerno i otvoreno kršili norme prihvatljivog socijalnog ponašanja. Poznati pod imenom malamatije ili kalanderi, ovi lutajući [[derviš]]i, koje su Evropljani nazvali fakirima, ismevali su čak i život u sufijskim zajednicama okupljenim oko nekog svetog groba pod vođstvom čuvenog šejha. Oni su oličavali povratak idealima ranijih sufija čiji se asketski život razlikovao od svetovne pobožnosti [[Bagdad]]a IX veka.<ref name="Enciklopedija živih religija"/> === Moderni period === [[Datoteka:Preziosi - Derviş cerşetor.jpg|thumb|Turski derviš, oko [[1860]].]] Vreme najvećeg uticaja mističkih bratstava podudarilo se sa regionalnom hegemonijom [[Osmansko carstvo|Osmanskog]], a zatim [[Mogulsko carstvo|Mogulskog carstva]], odnosno, trajalo je otprilike od [[1500]]. do [[1800]]. Broj [[musliman]]a koji su bili povezani sa sufijskim redovima u to vreme prevazilazio je polovinu populacije, pa čak dostizao i neverovatnih 80%.<ref name="Enciklopedija živih religija"/> Jedan od osnovnih uzroka ležao je u značajnoj ulozi sufijskih bratstava u ekspanziji islama. Ona su poslužila — bilo da se radi o panislamskim redovima kao što su radirije i rufaije, koji su omogućili islamizaciju Anadolije i zapadne Afrike, ili lokalnim, kao što su badavije ili šadilije, koji su ojačali privrženost islamu u Egiptu, i Magrebu — kao sredstvo kojim je islam osvojio brojna nova georafska područja. Važnu ulogu u Indiji su odigrali sufije-propovednici, pripadnici bratstava čistija i suhravardija, oko čijih su grobova nastajali kompleksi zgrada i zajednice njihovih sledbenika širom severne Indije. Isto tako, u jugoistočnoj Aziji, koja se sve do kasnog XVI veka odupirala islamizaciji, upravo su kadiritski i šataritski učitelji uspeli da prodru u složen sistem hinduističko-javanskih verovanja, da preobrate stanovništvo i da lokalne ustanove pretvore u strukture sufijskih naselja i [[medresa]].<ref name="Enciklopedija živih religija"/> Šta se desilo sa sufizmom posle toga, posebno u toku evropske ekspanzije, nije sasvim jasno. Dva međusobno povezana toka mišljenja su u velikoj meri doprinela negativnoj oceni kasnije uloge bratstava: (1) [[vahabiti]], koji su se pojavili u Arabiji u XVIII veku kao puritansko-reformistički pokret, osudili su sufizam, kao i sve ostale pojave u islamu koje su izmenile veru koju je Muhamed objavio u VII veku ili joj nešto dodale. Verska bratstva su bila osudena ne samo za sinkretističko razvodnjavanje islama nego i kao jedan od uzroka političko-vojne slabosti vladajućih grupa u muslimanskim zemljama u sukobu sa Evropljanima. (2) Evropski naučnici su potvrdili sud vahabita, veličajući formativni period teorijskog sufizma, dok su kasniji razvoj i istoriju bratstava potcenjivali. U Indiji, u [[XVIII vek]]u, živela su dvojica velikana koji spadaju u najsvetlija imena islamske istorije. Oni su bili povezani i sa teorijskim sufizmom i sa organizovanjem redova: [[Abdelkadir Bedil]] (u. [[1721]]) i šah [[Valilah Dihlavi]] (''Walillah Dihlawi''; u. [[1762]]). [[Datoteka:Tempulli i bektashinjve ne vlore.jpg|thumb|[[Bektaši]]jska tekija u [[Vlora|Vlori]].]] Tokom [[XIX vek]]a, sufizam je odigrao značajnu ulogu u oživljavanju islamske samosvesti i mobiliziranju otpora evropskom [[kolonijalizam|kolonijalizmu]]. Pri tom su oni, kao i neki drugi pokreti ([[mahdi]]sti i prohalifatski pokret), bili preusmereni na nemističku sferu aktivnosti, tj. [[džihad]] ili sveti rat protiv nevernika, u čemu su, uprkos međusobnih razlika, delili sličnu ideologiju sa vahabitima. Predanost sufizmu i militantnom antikolonijalizmu karakterisala je severnoindijski muslimanski pokret [[mudžahidin]]a (''mugahidin'' — »sveti ratnici«) koji su bili opisivani kao neosufije i neovahabiti. Naklonjenost sufizmu i antikolonijalizmu karakterisala je i nekoliko afričkih reformatora XIX veka, od Usmana dan Fodija koji je pripadao kadirijama, do al-Hadža Omara Tala iz neosufijskog bratstva tidžanija. Čak i afrički redovi, koji su se posvećivali klasičnim mističkim traganjima i izbegavali vojne konfrontacije, nisu mogli izbeći da budu uvučeni u sukobe hrišćana i muslimana.<ref name="Enciklopedija živih religija"/> U islamskom svetu danas organizovani sufizam nema onu političku moć kakvu je imao u XIX veku. S jedne strane, u pojedinim redovima su se sačuvale izdvojene manifestacije tradicionalnih oblika udruživanja, autoriteta i učenja, na primer, šeih [[Ahmed al-Alavi]] iz reda darkavija inspirisao je mnoge Evropljane, uključujući engleskog orijentalistu M. Lingsa, dok su, s druge strane neosufijski učitelji kao što su Idries Šah, Pir Vilajet Kan i Sem Luis (Sam Lewis), pokušali da predstave sufizam Evropljanima i Amerikancima.<ref name="Enciklopedija živih religija"/> == Učenje i praksa == Sufizam se zasniva na učenju o bliskosti [[Bog]]a. U jednom kuranskom stihu koji je drag sufijama, Bog kaže: „''Mi stvorismo čoveka i svakako znamo koje zebnje razdiru njegovu dušu, jer Mi smo bliži njemu nego njegova žila-kucavica''" (Sura 50:16).<ref name="Elijade"/> Jedan od izvora sufizma u [[Kuran]]u se nalazi u preporuci da se praktikuje [[zikr]], koji znači pamćenje, kontemplaciju ili prizivanje Boga.<ref>na primer, 13:28, 33:14</ref> U sufijskoj praksi, to može biti praćeno molitvenim brojanicama, kontrolom disanja, [[muzika|muzikom]] ili okretnim [[ples]]om po kojem znamo [[Mevlevije]]. Kroz molitvu i meditaciju sufiji su želeli ponirati sve dublje u Božju ljubav. Molitva sufijske učiteljice iz osmog stoleća [[Rabija al-Adevija|Rabie al-Adavije]] bila je: "''O Bože, ako te obožavam iz straha od pakla, tada daj neka u paklu izgorim, ako te obožavam radi nade u raj, onda mi ga ne daj. No ako te obožavam zarad tebe samoga, ne ustegni od mene svoju vječnu krasotu!''"<ref>[[:w:de:Annemarie Schimmel|Annemarie Schimmel]], Gärten der Erkenntnis: Das Buch der vierzig Sufi-Meister (Düsseldorf und Köln, 1982.) str. 21.</ref> Ideje sufičkog misticizma bliske su stavovima indijske religiozne filozofije. Ta se srodnost zasniva i na izvornim neposrednim kontaktima.<ref name="Sufizam 1984"/> Jedno od učenja koji su sufiji usmeno prenosili s kolena na koleno bilo je učenje o [[Eneagram]]u pomoću kojeg se pomagalo ljudima na putu prema [[Bog]]u. Duhovna staza je bila raznoliko shematizovana od strane raznih pisaca sufijskih priručnika. Stanice (''makamaš'') do kojih su askete stizale na putu, i Bogomdano stanje (''ahval'') javljaju se u različitom broju. [[Abu Nasr al-Saraj]] (umro 988), navodi ovih sedam stanica:<ref name="Elijade"/> [[Datoteka:Sudan sufis.jpg|thumb|Sufijski ritual u [[Sudan]]u]] # pokajanje # apstinencija # asketizam # siromaštvo # strpljenje # uzdanje u Boga # zadovoljština Stanja su mnogo više personalizovana i neuhvatljivija nego stanice. Saraj navodi njih deset: # stalna pažnja # približnost # ljubav # strah # nada # želja # porodičnost # smirenost # kontemplacija # izvesnost Međutim, mistična poezija, kao što su matnave „Mesnevije" [[Mevlana Dželaludin Rumi|Mevlane Dželaludina Rumija]] i [[Faridudin Atar|Faridudina Atara]] „Sastanak ptica“, unosi u široke krugove više lepote sufizma nego bilo koji sufijski priručnici.<ref name="Elijade"/> == Odnos islama i sufirzma po sufizmu == Osim što se riječ "sufizam", kojima se danas najčešće imenuje shvatanje, tumačenje i prakticiranje Islama od strane muslimana koji se nazivaju sufije ili derviši, vezuju za značenje "čistoća", one se, takođe, vezuju i za značenje "obući na sebe vunenu odjeću". Ovo, drugo značenje asocira na asketizam, a nastalo je zbog toga što su prve sufije nosili grubu vunenu odjeću. Međutim sufizam se ne može izjednačiti sa asketizmom, jer se neki elementi asketizma javljaju u sufiskom učenju samo kao sredstva i metode da bi se postigli određeni ciljevi. Dakle sufizam je mnogo širi pojam od asketizma. Isto tako se niti pojam misticizam ne može izjednačavati sa sufizmom, iako se to redovito čini. Pojam misticizam označava nešto što je nepoznato, tajnovito, izvanosjetilno, odnosno preciznije rečeno taj termin označava ljude, pravce, pokrete, tehnike i metode koji nastoje da dosegnu nevidljivi svijet, da uspostave kontakt sa njim i da otkriju njegove tajne. Istina je da sufizam ima to svojstvo da želi da uroni u dubinska značenja i shvatanja [[Allah]]ovih dž.š. Ajeta i u Kur’anu Časnom i u univerzumu. Istina je i to da sufije nastoje preći barijeru koja odvaja nevidljivi svijet (gajb) od vidljivog svijeta. Ali i u ovom slučaju kao i u prethodnom riječ je o sredstvu, a nikako ne o cilju. Prave sufije ne žele da ostanu na stepenici saznanja o stvorenjima koja egzistiraju u nevidljim svjetovima, oni žele da za sobom ostave sve svjetove stvorenja da ih oni ne bi "ometali" u približavanju Stvoritelju. Svi svjetovi, sva stvorenja i sva bogastva i riznice na njima - sve to za pravog sufiju ne znači ništa bitno i značajno, njega interesuje jedino Gospodar odnosno Stvoritelj svega toga. Čak i sve posebne sposobnosti (kerameti) za pravog sufiju samo su sredstva, a nikako ne ciljevi na njegovom putu. Njegov cilj samo je jedan - [[Allah]]ovo dž.š. Zadovoljstvo. Jasno je dakle da se sufizam ne može objašnjavati niti sa jednim od pojmova "asketizam" i "misticizam" niti sa njima izjednačavati. On je po sufizmu viši od njih. Najbliže objašnjenje pojma sufizam po sufizmu bi bilo da je to islamski ezoterizam - unutrašnje shvatanje islama. Da bismo pokušali objasniti šta je to što se obično imenuje imenima "sufizam", najbolje je da koristimo jedan drugi pojam, koji je isto tako mnogo u opticaju, a to je "tarikat". Ova riječ potiče od arapske riječi "tariq" koja znači put, prolaz od nečega ka nečemu i upravo njome se na najbolji način može definirati ono što je predmet našeg sadašnjeg razmišljanja. Pojmovi "tesavuf", "sufizam", "tarikat" ne označavaju ništa drugo do jedan sistem shvatanja, radnji i postupaka kojima se [[Allah]]ov dž.š. rob želi približiti svome Gospodaru , te zadobiti i uvećati Njegovu ljubav i Njegovo zadovoljstvo. Znači "tarikat" je "putovanje ka [[Allah]]u dž.š.", a i sama riječ "derviš" ima značenje "putnik". Odavde se vidi da se u stvari pojmovi "Islama" (potpune predanosti Bogu), kao prirodne vjere čovjekove i "tarikata" (putovanja u Božiju blizinu) nikako ne mogu razdvojiti. Tarikat, shvaćen u širem smislu riječi kao univerzalni put približavanja [[Allah]]u dž.š., nije ništa drugo do islam (zato što se svako ko iskreno i dosljedno živi u islamu de facto približava [[Allah]]u dž.š.). Tarikat shvaćen u užem smislu riječi kao tradicija, učenje i praksa derviša (sufija), nije opet ništa drugo do samo jedna dimenzija islama i to ona duhovna. Ovo najbolje potvrđuje izreka:''''[[Šerijat]] može bez [[tarikat]]a ali tarikat ne može bez Šerijata!''' == Moderni sufistički pokreti == * Nakšibendije - trenutačno je najpopularniji sufistički pokret u [[Bosna i Hercegovina|Bosni i Hercegovini]] * Čišti - je prvi sufistički pokret koji je došao u zapadnu [[Evropa|Evropu]] (1913. godine). * Kadirija - je decentralizirani sufistički pokret. * Kalandarija - je sufistički pokret koji je bio veoma popularan u [[Centralna Azija|Centralnoj Aziji]] i [[Iran]]u. * Suhravardija - je sufistički pokret koji je nastao u [[Irak]]u. * Šadilija - je sufistički pokret koji je bio popularan prije svega u [[Severna Afrika|severnoj Africi]] iz koje se raširio po svetu. == Poznati sufiji == * [[Hasan al-Basri]] (umro 728), jedan od ranih muslimanskih asketa * [[Rabija al-Adevija]] (umrla 801. godine), sufi svetica * [[Mansur al-Haladž]] (857-922), mistik, mučen i pogubljen u Bagdadu * [[Al-Gazali]] (1058-1111), filozof i teolog * [[Ibn Arabi]] (1165-1240), filozof koji se često smatra najvećim islamskim mistikom. * [[Dželaludin Rumi]] == Izvori == {{Izvori}} == Vanjske veze == {{Commonscat|Sufism}} * [http://www.mullasadra.com/rijecniksufijski.html Mali rečnik sufijskih izraza] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20061110011255/http://www.mullasadra.com/rijecniksufijski.html |date=2006-11-10 }} * [http://sufizam.bloger.hr/ Sufizam - Životni put jednog sufije]{{Dead link|date=August 2021 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }} * [http://ibn-sina.net/index.php?option=com_content&task=view&id=54&Itemid=41&limit=1&limitstart=1 Tasawwuf - islamski misticizam] (Nedim Filipović) * [http://www.dzemat-oberhausen.de/pages/teme/tesavvuf/islam-i-duhovni-zivot-sufizam-roger-garaudy.php Islam i duhovni život: sufizam] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20080502031628/http://www.dzemat-oberhausen.de/pages/teme/tesavvuf/islam-i-duhovni-zivot-sufizam-roger-garaudy.php |date=2008-05-02 }} (Roger Garaudy) * [http://ibn-sina.net/index.php?option=com_content&task=view&id=53&Itemid=41&limit=1&limitstart=3 Kratak pregled sufizma na Balkanu] (Huseyin Abiva) * [http://ibn-sina.net/index.php?option=com_content&task=view&id=46&Itemid=41&limit=1&limitstart=1 Suhravadi i Ishaqi škola sufizma] (Rešid Hafizović) * [http://members.lycos.co.uk/elihlasiskrenost/sedam_pitanja_o_sufizmu.htm Sedam pitanja o sufizmu] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20081207081402/http://members.lycos.co.uk/elihlasiskrenost/sedam_pitanja_o_sufizmu.htm |date=2008-12-07 }} (Rusmir Mahmutćehajić) * [http://ibn-sina.net/index.php?option=com_content&task=view&id=57&Itemid=41&limit=1&limitstart=8 Gnoza i sufizam] ([[Husein Nasr]]) * [http://www.znaci.com Stranica posvećena tesavufu] * [http://www.tekijamesudija.ba/index.php?option=com_frontpage&Itemid=1 Stranica posvećena tesavufu_Tekija Mesudija] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20110706131529/http://www.tekijamesudija.ba/index.php?option=com_frontpage&Itemid=1 |date=2011-07-06 }} [[Kategorija:Sufizam| ]] [[Kategorija:Islam]] [[Kategorija:Filozofske škole i tradicije]] [[Kategorija:Misticizam]] 9e8a6vor8c5rt943jeu7s1cf0dr8v2l 10 7507 42681944 42681428 2026-08-29T15:39:21Z Aca 108187 42681944 wikitext text/x-wiki {{ambox | slika = [[Datoteka:Codex icon newspaper color-progressive.svg|40px|link=|alt=|Aktualni događaj]] | tekst = '''Ovaj članak govori o [[Wikipedija:Događaji|aktualnom događaju]].'''<br>Moguće su česte i brze izmjene na članku, ovisno o tome kojom brzinom provjerene informacije stižu do javnosti.<br>{{small|Šablon je potrebno ukloniti kada događaj prestane biti aktualan.}}{{nobots}} | stil = border-color: var(--border-color-option-blue, #6485d1) !important; }}<includeonly>[[Kategorija:Aktualni događaji|{{PAGENAME}}]]</includeonly><noinclude> [[Kategorija:Šabloni za održavanje Wikipedije]] </noinclude> 69mfv2pihcj53wbfddzdz3486echy44 0 13395 42682019 42637436 2026-08-30T07:30:40Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 1 sources and tagging 0 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42682019 wikitext text/x-wiki [[Datoteka:NGC7293 (2004).jpg|thumb|[[Helix Nebula]], nazvana "Okom Boga"]] '''Duhovnost''' (spiritualnost) je aspekt ljudskosti koji se odnosi na način na koji pojedinci traže i izražavaju smisao i svrhu, kao i na način na koji doživljavaju svoju povezanost s trenutkom, sa sobom, drugima, prirodom, s onim što je značajno, te s onim što je sveto. == Duhovnost i religioznost == Potrebno je podvojiti između dva smisla duhovnosti: duhovnost ''u'' religiji i duhovnost ''za razliku od'' religije. U skorije vrijeme, duhovnost ''u'' religiji često podrazumijeva da je [[vjera]] vjernika ličnija, manje osnovana na dogmi, kao i otvorenija prema novim idejama i uticajima. Oni koji govore o duhovnosti ''za razliku od'' religije općenito vjeruju da postoje mnogi "putevi duhovnosti" i da nema objektivne istine koja bi ukazala na najbolji put koji bi trebalo slijediti. Duhovnost se može shvatiti i na način koji nudi [[kulturalna antropologija|kulturalni antropolog]] i [[yoga|yogi]], [[William Irwin Thompson]]: "Religija nije identična duhovnosti; radije, religija je oblik koji duhovnost poprima u civilizaciji." == Duhovnost i nauka == Budući da je duhovnost egzaktno i empirijski nemjerljiva, egzaktne nauke su na velikoj muci oko preciziranja i definisanja duhovnih pojmova. Kroz ljudsku misaonu istoriju, duhovnost je često stavljana kao protivteža [[racionalnost]]i i [[empiricizam|empiričnosti]] egzaktnih nauka. == Duhovne tradicije i zajednice == * [[Bahá'í vjera]] * [[budizam]], [[džainizam]] * [[katolička duhovnost]] * [[pravoslavna duhovnost]] * [[feministička duhovnost]] * [[gnosticizam]] * [[hinduizam]] * [[humanizam]] * [[islam]], [[sufizam]] * [[jevrejstvo]] * [[neo-konfučijanizam]], [[daoizam]] * [[paganizam]], [[neopaganizam]], * [[New Age]], [[spiritualizam]] * [[šamanizam]] * [[sikizam]] * [[Subud]] * [[Surat Shabd Yoga|Surat Shabda joga]] * [[unitarijanski univerzalizam]] == Povezano == * [[Spisak pojmova koji se odnose na duhovnost]] * [[meditacija]], [[hrišćanska meditacija]] * [[hrišćanski vegetarijanizam]] * [[značenje života]] * [[razum]] * [[religija]] == Vanjske veze == {{Commonscat|Spirituality}} * [http://www.puteviduhovnosti.com/\ The Paths of Spirituality]{{Dead link|date=September 2021 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }} * [http://www.fonsvitae.com/MG1.html Resources/Books on World Spirituality] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20100113192355/http://www.fonsvitae.com/MG1.html |date=2010-01-13 }} * [http://www.sahajayoga.org/ sahajayoga.org: a place to experience self realisation for free] * [http://www.lifetheory.com/ LifeTheory.com: An online forum on life and spirituality] * [http://solair.eunet.yu/~dbeli/ Biblija za novo doba] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20090615024600/http://solair.eunet.yu/~dbeli/ |date=2009-06-15 }} Biblija za novo doba, Drago Bjelica, 2009. * [http://www.gnosticweb.com/ Gnosticweb]{{Dead link|date=February 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }} Providing Free Global Access to Spiritual Information. * [http://www.edgelife.net/glossary/spirituality.htm A new definition of spirituality] * [http://www.avatarsearch.com/ AvatarSearch.com: A search engine for spiritual-related topics] * [http://www.kheper.net/ Kheper.net: An overview of everything spiritual]{{Dead link|date=April 2025 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }} * [http://www.ias.org/ International Association of Sufism] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20190920153524/http://ias.org/ |date=2019-09-20 }} * [http://www.gatheringlight.com/ Long Term (monthly) Private Spiritual Riverside Retreats] * [http://www.sufiblog.com/ Multi-faith Spirituality] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20131229063318/http://www.sufiblog.com/ |date=2013-12-29 }} * [http://www.new-age-spirituality.com/ New Age Spirituality] * [http://www.sos.org/ Science of Spirituality] * [http://www.acu-cell.com/sh.html Spiritual aspects of Health and Healing] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20051212155822/http://www.acu-cell.com/sh.html |date=2005-12-12 }} * [http://www.masterpath.org/sriGaryOlsen/index.htm Spiritual Awakening and Spiritual Growth] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20051212154157/http://www.masterpath.org/sriGaryOlsen/index.htm |date=2005-12-12 }} * [http://www.onespirit.com Spiritual Book Club] * [http://www.spiritualcinemacircle.com/ Spiritual Cinema Circle] * [http://www.spiritualforums.com/ Spiritual Forums] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20080724093609/http://www.spiritualforums.com/ |date=2008-07-24 }} * [http://www.quranichealing.com/bp.asp?caid=53 Spiritual Purification and Wellness] * [http://www.level-of-consciousness.org/ Spirituality and consciousness forum] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20051211152545/http://www.level-of-consciousness.org/ |date=2005-12-11 }} * [http://www.rudraksha-ratna.com Spirituality and Rudraksha] * [http://www.srcm.org/literature/articles/srcmintro.jsp Spirituality begins where religion ends - Shri Ram Chandra Mission] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20081023121257/http://www.srcm.org/literature/articles/srcmintro.jsp |date=2008-10-23 }} * [http://www.ericdigests.org/2002-3/adult.htm Spirituality in Adult and Higher Education] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20060929205421/http://www.ericdigests.org/2002-3/adult.htm |date=2006-09-29 }} * [http://amanecerespiritual.tripod.com/index_en.htm Spiritual Dawn - Morality and Philosophy Essay] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20060619105550/http://amanecerespiritual.tripod.com/index_en.htm |date=2006-06-19 }} * [http://www.arches.uga.edu/~godlas/Sufism.html Sufism -- Sufis -- Sufi Orders] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20060805053019/http://www.arches.uga.edu/%7Egodlas/Sufism.html |date=2006-08-05 }} by Dr. Alan Godlas, University of Georgia * [http://www.sufiblog.com/ SufiBlog ] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20131229063318/http://www.sufiblog.com/ |date=2013-12-29 }}Sufism online spiritual magazine of Sufi Meditation (Muraqaba) and Healing * [http://www.thespiritual.org The Spiritual: Journal of Natural Spirituality]{{Dead link|date=June 2025 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }} An on-line resource of rare texts and reflections on natural spirituality, thoughtless-ness, egoless-ness and mind-brain duality. * [http://www.spiritualwisdom.org.uk/ Spiritual Wisdom] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20051231154109/http://www.spiritualwisdom.org.uk/ |date=2005-12-31 }} There is a universal spirituality which can be expressed in many ways, but this site uses the insights of Emanuel Swedenborg to help explain the meaning of our lives. [[Kategorija:Duhovnost| ]] [[Kategorija:Sopstvo]] [[Kategorija:Ljudsko ponašanje]] [[Kategorija:Filozofija života]] tba2l6uwfjhhnv9v5ak2ezxkkvgkis7 0 21773 42681985 42681880 2026-08-30T01:14:54Z ~2026-47107-60 387900 /* Sremski okrug */ 42681985 wikitext text/x-wiki Ovo je spisak svih [[naseljeno mesto|naseljenih mesta]] na teritoriji [[Srbija|Republike Srbije]] sa stanjem 1. januara 2009. godine. U članku se nalaze i naselja koja su formirana novim ''Zakonom o teritorijalnoj organizaciji Republike Srbije'' donetim 27. decembra 2007. godine, stara imena naselja, kao i mesta koja su izgubila status samostalnih naseljenih mesta. Kako po važećoj statistici u Srbiji postoje gradska i ostala naselja, gradska naselja su od ostalih naselja izdvojena tako što su '''podebljana (boldirana)'''. Sve promene u naseljenim mestima se odnose na period posle 1945. godine. Stari nazivi naselja na području Vojvodine nisu vođena izvorno jer nisu bila u duhu zvaničnog jezika države, pa je [[francuski jezik|francuski]] naziv za ''Charleville'' fonetski doveo do zvaničnog naziva Šarnevil (deo Banatskog Velikog Sela), ista situacija je i sa naseljima čiji su izvorni oblici na [[mađarski jezik|mađarskom]], [[rumunski jezik|rumunskom]], [[slovački jezik|slovačkom]] jeziku. Spisak naselja je dat po ISO 3166-2:RS standardu koji se definiše po administrativnim jedinicama (RS00-Grad Beograd, RS01-Severnobački upravni okrug...). == Naseljena mesta Grada Beograda == {{v. također|Beograd}} * '''[[Opština Barajevo|Gradska opština Barajevo]]''' : [[Arnajevo]], [[Bagrdan]], [[Barajevo]], [[Baćevac]], [[Beljina (Barajevo)|Beljina]], [[Boždarevac]], [[Veliki Borak]], [[Vranić (Barajevo)|Vranić]], [[Gaj]], [[Glumčevo Brdo]], [[Guncati]], [[Dražanovac]], [[Karaula]], [[Lipovica]], [[Lipovička šuma]], [[Lisović]], [[Manić]], [[Meljak (Barajevo)|Meljak]], [[Nenadovac]], [[Novo naselje]], [[Pajšuma]], [[Plandište]], [[Ravni Gaj]], [[Rašića Kraj]], [[Rožanci]], [[Srednji kraj]], [[Stara Lipovica]], [[Stražarija]], [[Taraiš]], [[Trebež]] i [[Šiljakovac]]. * '''[[Opština Voždovac|Gradska opština Voždovac]]''' (5): '''[[Beli Potok]]''' ([[Bubanj potok]]), '''[[Beograd]] - deo''' (obuhvata "naselja" [[Banjica]], [[Banjičko polje]], [[Braće Jerković I|Braće Jerković 1]], [[Braće Jerković II|Braće Jerković 2]], [[Braće Jerković III|Braće Jerković 3]], [[Činovnička kolonija]], [[Dušanovac]], [[Gornji Voždovac]], [[Konjarnik II|Konjarnik 1]], [[Marinkova Bara]], [[Medaković I|Medaković 1]], [[Medaković II|Medaković 2]], [[Naselje Veljko Vlahović]], [[Padina]], [[Stepin Lug|Naselje Stepa Stepanović, Stepin Lug]], [[Šumice]], [[Tranšped]], [[Jezero Trešnja|Trešnja]], [[Trošarina]], kao i do 1972. godine samostalna naseljena mesta [[Jajinci]], [[Kumodraž (selo)|Kumodraž]] i [[Rakovica (Beograd)|Rakovica]]), [[Zuce]], '''[[Pinosava]]''', [[Ripanj]] (obuhvata delove i naselja [[Bošnjaci (Voždovac)|Bošnjaci]] i [[Brđani (Voždovac)|Brđani]] koja su do 1977. bila samostalna naselja), a negde se na Voždovcu navode i sledeća "naselja" [[Čaršija]], [[Feroplast]], [[Gorani]], [[Lipar]], [[Karagača]], [[Orlovica]], [[Rasadnik]], [[Stepašinovac]], [[Stražarska kosa]], * '''[[Opština Vračar|Gradska opština Vračar]]''' : '''[[Beograd]] - deo''' : [[Crveni Krst]], [[Cvetni Trg]], [[Čubura]], [[Englezovac]], [[Gradić Pejton]], [[Kalenić]], [[Krunski Venac]], [[Neimar]], [[Savinac]], [[Vukov Spomenik]]. * '''[[Opština Grocka|Gradska opština Grocka]]''' : [[Begaljica]], [[Boleč]], [[Brestovik]], [[Vinča (Grocka)|Vinča]], [[Vladine jaruge]], [[Vrčin]], '''[[Grocka]]''', [[Dražanj]], [[Živkovac]], [[Zavojice]], [[Zaklopača (Grocka)|Zaklopača]], [[Kaluđerica]], [[Kamendol]], [[Leštane]], [[Livadice]], [[Pudarci]], [[Ritopek]], [[Umčari]] i [[Šuplja Stena]]. * '''[[Opština Zvezdara|Gradska opština Zvezdara]]''' : '''[[Beograd]] - deo''' (obuhvata i naselja [[Mirijevo]], [[Mali Mokri Lug]] i [[Veliki Mokri Lug]] koja su do 1972. bila samostalna naselja.), [[Bulbulder]], [[Cvetanova ćuprija]], [[Cvetko]], [[Ćirilo i Metodije]], '''[[Denkova bašta]], [[Đeram]], [[Klenak]], [[Konjarnik II|Konjarnik 2]], [[Konjarnik III|Konjarnik 3]], [[Lipov Lad]], [[Novo Mirijevo]], [[Orlovsko naselje]], [[Padina]], [[Pašino brdo]] (Lekino brdo), [[Rudo]], [[Severni Bulevar]], [[Slavujev Potok]], [[Smederevski Đeram]], [[Staro Mirijevo]], [[Stepin Lug]], [[Stevan Sinđelić]], [[Učiteljsko naselje]], [[Vojvoda Mišić]], [[Vojvoda Putnik]], [[Vračarsko polje]], [[Vukov Spomenik]], [[Zeleno Brdo]], [[Zvezdara]]. * '''[[Opština Zemun|Gradska opština Zemun]]''' : [[Altina]], '''[[Beograd]] - deo''' (obuhvata u [[Batajnica|Batajnicu]] koja je do 1972. godine bila samostalno naselje), [[Busije]], [[Gardoš]], [[Goveđi Brod]], [[Gornja varoš]], [[Gornji grad]], [[Grmovac]], [[Zemun Polje]], [[Kalvarija]], [[Kamendin]], [[Muhar]], [[Naselje Zemunske kapije]], [[Nova Galenika]], [[Plavi Horizonti]], [[Pregrevica]], [[Retenzija]], [[Sutjeska]], [[Tošin bunar]], [[Ćukovac]] i [[Ugrinovci (Zemun)|Ugrinovci]]. * '''[[Opština Lazarevac|Gradska opština Lazarevac]]''' : [[Arapovac (Lazarevac)|Arapovac]], [[Barzilovica]], [[Baroševac]], [[Bistrica (Lazarevac)|Bistrica]], [[Brajkovac (Lazarevac)|Brajkovac]], [[Burovo]], '''[[Veliki Crljeni]]''', [[Vrbovno]], [[Vreoci]], [[Dren (Lazarevac)|Dren]], [[Dudovica]], [[Županjac]], [[Zeoke (Lazarevac)|Zeoke]], [[Junkovac (Lazarevac)|Junkovac]], [[Kruševica (Lazarevac)|Kruševica]], '''[[Lazarevac]]''', [[Leskovac (Lazarevac)|Leskovac]], [[Lukavica (Lazarevac)|Lukavica]], [[Mali Crljeni]], [[Medoševac (Lazarevac)|Medoševac]], [[Mirosaljci (Lazarevac)|Mirosaljci]], [[Novi Medoševac (Lazarevac)|Novi Medoševac]], [[Orašac]], [[Petka (Lazarevac)|Petka]], [[Prkosava]], '''[[Rudovci]]''', [[Sakulja]], [[Sokolovo]], [[Stepojevac]], [[Strmovo (Lazarevac)|Strmovo]], [[Stubica (Lazarevac)|Stubica]], [[Trbušnica (Lazarevac)|Trbušnica]], [[Cvetovac]], [[Čibutkovica]], [[Šopić]] i [[Šušnjar (Lazarevac)|Šušnjar]]. * '''[[Opština Mladenovac|Gradska opština Mladenovac]]''' : [[Amerić]], [[Bataševac]], [[Beluće]], [[Beljevac]], [[Velika Ivanča]], [[Velika Krsna]], [[Vlaška (Mladenovac)|Vlaška]], [[Vlaško Polje]], [[Granice (Mladenovac)|Granice]], [[Drenovača]], [[Dubona]], [[Jagnjilo (Mladenovac)|Jagnjilo]], [[Kovačevac (Mladenovac)|Kovačevac]], [[Koraćica]], [[Mala Vrbica (Mladenovac)|Mala Vrbica]], [[Markovac (Mladenovac)|Markovac]], [[Međulužje]], '''[[Mladenovac|Mladenovac (varoš)]]''', [[Mladenovac (selo)]], [[Prevlake]], [[Pružatovac]], [[Rabrovac]], [[Rajkovac (Mladenovac)|Rajkovac]], [[Senaja]], [[Crkvine (Mladenovac)|Crkvine]] i [[Šepšin]]. * '''[[Opština Novi Beograd|Gradska opština Novi Beograd]]''' : [[Bežanijska kosa]], [[Belvil]], [[Koreja]], [[Ledine]], [[Studentski grad]], [[Tošin bunar]], '''[[Beograd]] - deo''' (obuhvata i [[Bežanija|Bežaniju]] koja je do 1972. bila samostalno naselje). * '''[[Opština Obrenovac|Gradska opština Obrenovac]]''' : [[Baljevac (Obrenovac)|Baljevac]], [[Barič (Obrenovac)|Barič]], [[Belo Polje (Obrenovac)|Belo Polje]], [[Borovi]], [[Brgulice]], [[Brović]], [[Veliko Polje]], [[Vukićevica]], [[Grabovac (Obrenovac)|Grabovac]], [[Draževac (Obrenovac)|Draževac]], [[Dren (Obrenovac)|Dren]], [[Dubrava]], [[Dudovi]], [[Zabran]], [[Zabrežje]], [[Zvečka]], [[Jasenak]], [[Konatice]], [[Krtinska]], [[Ljubinić]], [[Mala Moštanica]], [[Mislođin]], [[Muzička kolonija]], '''[[Obrenovac]]''', [[Orašac (Obrenovac)|Orašac]], [[Piroman]], [[Poljane (Obrenovac)|Poljane]], [[Ratari (Obrenovac)|Ratari]], [[Rvati (Obrenovac)|Rvati]], [[Rojkovac]], [[Skela (Obrenovac)|Skela]], [[Stubline]], [[Sunce]], [[Trnjaci]], [[Trstenica]], [[Urovci]], [[Ušće (Obrenovac)|Ušće]] i [[Šljivice]]. * '''[[Opština Palilula (Beograd)|Gradska opština Palilula]]''' : '''[[Beograd]] - deo''' (obuhvata i naselja [[Krnjača]] i [[Višnjica (Beograd)|Višnjica]] koja su do 1972. godine bila samostalna naseljena mesta), [[Ada Huja]], '''[[Borča]]''', [[Veliko Selo (Palilula)|Veliko Selo]], [[Viline Vode]], [[Višnjička Banja]], [[Dunavac]], [[Zbeg]], [[Kovilovo (Palilula)|Kovilovo]], [[Kotež]], [[Lešće]], [[Mali Zbeg]], '''[[Ovča]]''', [[Rospi Ćuprija]], [[Padinska Skela]] (obuhvata i naselja [[Besni Fok]], [[Crvenka (Palilula)|Crvenka]], [[Glogonjski Rit]], [[Jabučki Rit]], [[Preliv]], [[Profesorska kolonija]], [[Tovilište]], [[Vrbovski]] koja su do 1972. bila samostalna naselja), [[Slanci]], [[Ćalije]], [[Hadžipopovac]] i [[Široka Greda]]. * '''[[Opština Rakovica|Gradska opština Rakovica]]''' : [[Kanarevo brdo]], [[Miljakovac]], [[Miljakovački izvor]], '''[[Beograd]] - deo''' (obuhvata i naselja [[Kneževac (Rakovica)|Kneževac]] i [[Resnik (Rakovica)|Resnik]] koja su do 1972. bila samostalna naselja), kao i [[Kijevo (Beograd)|Kijevo]] koje je 1959. pripojeno Kneževcu, [[Košutnjak]], [[Labudovo brdo]], [[Skojevsko naselje]], [[Sunčani breg]] i [[Vidikovac]]. * '''[[Opština Savski Venac|Gradska opština Savski Venac]]''' : '''[[Beograd]] - deo''' (obuhvata naselje [[Zeleni Venac]]), [[Jatagan mala]], [[Lisičji Potok]] i [[Savamala]]. * '''[[Opština Sopot|Gradska opština Sopot]]''' : [[Babe]], [[Guberevac (Sopot)|Guberevac]], [[Drlupa (Sopot)|Drlupa]], [[Dučina]], [[Đurinci]], [[Koraćica]], [[Mala Ivanča]], [[Mali Požarevac]], [[Nemenikuće]], [[Parcani]], [[Popović (Sopot)|Popović]], [[Ralja (Sopot)|Ralja]] (obuhvata i [[Grkovo]] koje je do 1986. bilo samostalno naselje), [[Rogača (Sopot)|Rogača]], [[Ropočevo]], [[Sibnica (Sopot)|Sibnica]], [[Slatina (Sopot)|Slatina]], '''[[Sopot (Sopot)|Sopot]] ''' i [[Stojnik (Sopot)|Stojnik]]. * '''[[Opština Stari Grad (Beograd)|Gradska opština Stari Grad]]''' : '''[[Beograd]] - deo''', [[Gornji Dorćol]], [[Donji Dorćol]], [[Dorćol]], [[Kosančićev venac]] i [[Savamala]]. * '''[[Opština Surčin|Gradska opština Surčin]]''' : [[Bečmen]], [[Boljevci]], '''[[Dobanovci]]''', [[Jakovo]], [[Petrovčić]], [[Progar]], [[Radiofar]] i '''[[Surčin]]'''. * '''[[Opština Čukarica|Gradska opština Čukarica]]''' : '''[[Beograd]] - deo''' (obuhvata i naselja [[Žarkovo]] i [[Železnik]] koja su do 1972. bila samostalna naselja), [[Banovo brdo]], '''[[Bele Vode]]''', '''[[Velika Moštanica]], '''[[Golf]]''', [[Gorica]], [[Julino brdo]], [[Košutnjak]], [[Makiš]], '''[[Orlovača]]''', '''[[Ostružnica]]''', '''[[Pećani]]''', [[Pionirski grad]], [[Repište]], [[Rupčine]], '''[[Rucka]]''', [[Rušanj]], [[Sremčica]], [[Sunčana padina|Sunčana Padina]], [[Taraiš]], [[Filmski grad]], [[Careva Ćuprija]], [[Cerak]], [[Cerak Vinogradi]], [[Čukarička padina]] i '''[[Umka]]'''. == Naseljena mesta u Vojvodini == {{v. također|Vojvodina}} === Severnobački upravni okrug === {{v. također|Severnobački upravni okrug}} * '''[[Grad Subotica]]''' : [[Aleksandrovo]], [[Bajmok]], [[Bački Vinogradi]] (do 1947. godine Kraljev Breg), [[Bačko Dušanovo]] (do 1978. godine Dušanovo), [[Bikovo]], [[Verušić]], [[Višnjevac]], [[Gornji Verušić]], [[Gornji Tavankut]] (do 1978. deo Tavankuta), [[Donji Verušić]], [[Donji Tavankut]] (do 1978. deo Tavankuta), [[Đurđin]], [[Kelebija]], [[Ljutovo]] (do 1978. deo Tavankuta), [[Makova sedmica]], [[Mala Bosna]], [[Mali Bajmok]], [[Mišićevo]] (do 1978. deo Bajmoka), [[Novi Grad]], [[Novi Žednik]] (do 1978. deo Žednika), '''[[Palić]]''', [[Prozivka]], [[Radijalac]], [[Stari Žednik]] (do 1978. deo Žednika), '''[[Subotica]]''', [[Hajdukovo]] (do 1978. deo Palića), [[Crveno selo]], [[Čantavir]] i [[Šupljak]]. * '''[[Opština Bačka Topola]]''' : [[Bagremovo]] (stari naziv Brazilija), [[Bajša]], '''[[Bačka Topola]]''' (obuhvata i [[Kočićevo (Bačka Topola)|Kočićevo]], koje je prestalo da postoji kao samostalno naselje 1978. godine), [[Bački Sokolac]], [[Bogaraš]] (naselje je do 1978. godine bilo deo Gunaroša), [[Gornja Rogatica]], [[Gunaroš]] (do 1950. godine Molski Gunaroš), [[Zobnatica]], [[Kavilo]] (do 1978. godine deo Gunaroša), [[Karađorđevo (Bačka Topola)|Karađorđevo]] (do 1950. Bačko Karađorđevo), [[Krivaja (Bačka Topola)|Krivaja]] (naselje stvoreno 1978. godine od delova Bačkog Sokoca, Gornje Rogatice i Tomislavaca), [[Mali Beograd]], [[Mićunovo]] (do 1947. godine Karaktur), [[Novo Orahovo]] (do 1948. godine Orahovo, pre toga naziv je bio Senćanski Gunaroš), [[Njegoševo]], [[Obornjača (Bačka Topola)|Obornjača]] (do 1991. godine deo Gunaroša, danas bez stanovnika), [[Tomislavci]] (1947-2007. godine naziv je bio Orešković, pre toga Oreškovićevo), [[Panonija]] (do 1978. godine deo Bajše), [[Pačir]], [[Pobeda (Bačka Topola)|Pobeda]] (do 1978. godine deo Gunaroša), [[Svetićevo]], [[Srednji Salaš]] i [[Stara Moravica]]. * '''[[Opština Mali Iđoš]]''' : [[Lovćenac]] (stari naziv Sekić), [[Mali Iđoš]] (do 1948. Krivaja) i [[Feketić]] (obuhvata i [[Selište (Mali Iđoš)|Selište]], samostalno naselje do 1978. godine, koje se do 1947. godine zvalo Novo Selo). === Srednjobanatski upravni okrug === {{v. također|Srednjobanatski upravni okrug}} * '''[[Grad Zrenjanin]]''' : [[Aradac]] (do 1947. godine Slovački Aradac-Andrejevac), [[Bagljaš]], [[Banatski Despotovac]], [[Belo Blato]], [[Botoš]], [[Elemir]], [[Ečka]], '''[[Zrenjanin]]''' (obuhvata i nekadašnje samostalno naselje [[Mužlja|Mužlju]] od 1978. godine; do 1947. zvanični naziv je bio Petrovgrad, pre toga Veliki Bečkerek), [[Jankov Most]], [[Klek (Zrenjanin)|Klek]], [[Knićanin]], [[Lazarevo]]* Do 2005. obuhvatao i naseljeno mesto Zlaticu, koje je od tad samostalno, [[Lukino Selo]], [[Lukićevo]] (do 1947. godine Martinica), [[Mala Amerika]], [[Melenci]], [[MZ Sava Kovačević]], [[Mihajlovo]], [[Naselje Ruža Šulman]], [[Orlovat]], [[Perlez]], [[Stajićevo]], [[Taraš]], [[Tomaševac]], [[Farkaždin]] i [[Čenta]]. * '''[[Opština Žitište]]''' : [[Banatski Dvor]] (obuhvata i ukinuto naselje Banatski Dušanovac), [[Banatsko Višnjićevo]], [[Banatsko Karađorđevo]] (do 1950. Karađorđevo), '''[[Žitište]]''' (do 1947. godine Begej Sveti Đurađ), [[Međa (Žitište)|Međa]], [[Novi Itebej]], [[Ravni Topolovac]] (do 1947. godine Katarina, 1947-1948. godine Topolovac), [[Srpski Itebej]], [[Torak]] (do 2001. godine zvanični naziv je bio Begejci; naselje nastalo od Velikog i Malog Toraka) 1947. godine), [[Torda]] (do 1947. godine Vujićevo), [[Hetin]] i [[Čestereg]]. * '''[[Opština Nova Crnja]]''' : [[Aleksandrovo (Nova Crnja)|Aleksandrovo]] (1948-1992.. godine zvanični naziv je bio Velike Livade, a do 1948. godine Banatsko Aleksandrovo), [[Vojvoda Stepa (Nova Crnja)|Vojvoda Stepa]], [[Molin]] (naselje raseljeno), [[Nova Crnja]], [[Radojevo]] (do 1947. godine Klarija), [[Srpska Crnja]] i [[Toba]]. * '''[[Opština Novi Bečej]]''' : [[Bočar]], [[Kumane (Novi Bečej)|Kumane]], '''[[Novi Bečej]]''' (do 1952. godine Vološinovo; obuhvata i ukinuto naselje Vranjevo) i [[Novo Miloševo]] (1947. spojena dva naselja: [[Karlovo (Srbija)|Karlovo]] i [[Beodra]]). * '''[[Opština Sečanj]]''' : [[Banatska Dubica]] (do 1950. godine Margitica), [[Boka]], [[Busenje]] (do 1947. godine Vladičino Selo), [[Jarkovac]], '''[[Jaša Tomić (Sečanj)|Jaša Tomić]]''', [[Konak (Sečanj)|Konak]], [[Krajišnik (Sečanj)|Krajišnik]] (stari naziv Šupljaja), [[Neuzina]] (nastalo spajanjem Srpske Nauzine i Hrvatske Neuzine), [[Sečanj]], [[Sutjeska (Sečanj)|Sutjeska]] (stari naziv Sarče) i [[Šurjan]]. === Severnobanatski upravni okrug === {{v. također|Severnobanatski upravni okrug}} * '''[[Opština Ada]]''' : '''[[Ada (grad)|Ada]]''', '''[[Mol (Ada)|Mol]]''', [[Sterijino]] (do 1959. godine Sterijino Selo), [[Obornjača]] i [[Utrine]] (do 1947. godine Nedićevo Naselje). * '''[[Opština Kanjiža]]''' : [[Adorjan]] (do 1978. godine Nadrljan), [[Velebit (Kanjiža)|Velebit]], [[Doline (Kanjiža)|Doline]], [[Zimonjić]], '''[[Kanjiža]]''', [[Male Pijace]], [[Mali Pesak]], [[Martonoš]], [[Novo Selo (Kanjiža)|Novo Selo]] (do 1978. godine deo Oroma), [[Orom]], [[Totovo Selo]] (do 1955. godine Bački Gaj), [[Trešnjevac]] (1948-1978. godine Senćanski Trešnjevac; do 1946. godine Uzunovićevo ) i [[Horgoš]]. * '''[[Opština Kikinda]]''' : [[Banatska Topola]], [[Banatsko Veliko Selo]] (nastalo 1948. godine spajanjem naselja Šarnevil, Soltur i Sveti Hubert), [[Bašaid]] (od 1978. obuhvata i nekada samostalno naselje [[Bikač]]), [[Iđoš]], '''[[Kikinda]]''' (do 1947. godine Velika Kikinda), [[Mokrin]], [[Nakovo]], [[Novi Kozarci]] (stari nazivi Majstort, do 1948. godine Kozarci; obuhvata i ukinuto naselje Hajfeld), [[Rusko Selo]], [[Sajan]] i [[Toba]]. * '''[[Opština Novi Kneževac]]''' : [[Banatsko Aranđelovo]], [[Đala]], [[Majdan (Novi Kneževac)|Majdan]], '''[[Novi Kneževac]]''', [[Podlokanj]], [[Rabe]], [[Siget (Novi Kneževac)|Siget]] (do 1978. deo Banatskog Aranđelova; novim ZOTORS iz 2007. godine zvanični naziv je Seget), [[Srpski Krstur]] (do 1991. zvanični naziv je bio Krstur) i [[Filić]] (do 1978. deo Novog Kneževca). Najnovijim zakonom o teritorijalnoj organizaciji Republike Srbije formirano je naseljeno mesto [[Obilićevo (Novi Kneževac)|Obilićevo]] od dela naselja Novi Kneževac, koje je do 1947. godine bilo samostalno naselje, pre nego što je ukinuto. * '''[[Opština Senta]]''' : [[Bogaraš]] (do 1978. godine deo Gornjeg Brega), [[Gornji Breg]], [[Kevi]], '''[[Senta]]''' i [[Tornjoš]]. Najnovijim zakonom o teritorijalnoj organizaciji Republike Srbije iz 2007. godine formirano je naseljeno mesto [[Batka]] od dela naselja Senta). * '''[[Opština Čoka]]''' : [[Banatski Monoštor]], [[Vrbica (Čoka)|Vrbica]], [[Jazovo]], [[Ostojićevo (Čoka)|Ostojićevo]] (do 1947. godine Potijski Sveti Nikola), [[Padej]], [[Sanad]], [[Crna Bara (Čoka)|Crna Bara]] i '''[[Čoka]]'''. === Južnobanatski upravni okrug === {{v. također|Južnobanatski upravni okrug}} * '''[[Grad Pančevo]]''' : [[Banatski Brestovac]], [[Banatsko Novo Selo]], [[Glogonj]], [[Gornji grad]], [[Dolovo (Pančevo)|Dolovo]], [[Ivanovo (Pančevo)|Ivanovo]], [[Jabuka (Pančevo)|Jabuka]], [[Kotež]], '''[[Kačarevo]]''' (do 1947. godine Kraljevićevo), [[Mali London]], [[Milje]], [[Misa]], [[Nova Misa]], [[Omoljica]], '''[[Pančevo]]''' (obuhvata i [[Vojlovica|Vojlovicu]] koja je do 1978. bila samostalno naselje), [[Skrobara]], [[Sodara]], [[Stara Misa]], [[Stari Tamiš]], '''[[Starčevo]],''' [[Tesla]] i [[Topola]]. * '''[[Opština Alibunar]]''' : '''[[Alibunar]]''', '''[[Banatski Karlovac]]''' (1947-1949. godine Rankovićevo, 1949-1955. godine Banatsko Rankovićevo; obuhvata i ukinuto naselje Mali Lug-Vekerle), [[Vladimirovac]] (obuhvata i [[Novi Vladimirovac]] koji je do 1978. bio samostalno naselje), [[Devojački Bunar]], [[Dobrica]], [[Ilandža]], [[Janošik]] (do 1947. godine Slovački Aleksandrovac), [[Lokve (Alibunar)|Lokve]] (stari naziv Sveti Mihajlo), [[Nikolinci]], [[Novi Kozjak]] (do 1947. godine Ferdin) i [[Seleuš]]. * '''[[Opština Bela Crkva]]''' : [[Banatska Palanka]], [[Banatska Subotica]], '''[[Bela Crkva]]''', [[Vračev Gaj]], [[Grebenac]], [[Dobričevo]], [[Dupljaja]], [[Jasenovo (Bela Crkva)|Jasenovo]], [[Kajtasovo]] (stari naziv Kajtasovački Vinogradi, do 1947. godine Palfi), [[Kaluđerovo (Bela Crkva)|Kaluđerovo]], [[Kruščica (Bela Crkva)|Kruščica]], [[Kusić]], [[Crvena Crkva]] i [[Češko Selo]] (do 1947. godine Fabijan). * '''[[Opština Vršac]]''' : [[Vatin]], [[Veliko Središte]], [[Vlajkovac]], [[Vojvodinci]], '''[[Vršac]]''', [[Vršački Ritovi]] (do 1959. godine Vršac Salaši), [[Gudurica]], [[Zagajica]], [[Izbište]], [[Jablanka]], [[Kuštilj]], [[Mali Žam]], [[Malo Središte]], [[Markovac (Vršac)|Markovac]], [[Mesić (Vršac)|Mesić]], [[Orešac (Vršac)|Orešac]], [[Pavliš]], [[Parta]], [[Potporanj]], [[Ritiševo]], [[Sočica]], [[Straža]], [[Uljma]] i [[Šušara]]. * '''[[Opština Kovačica]]''' :'''[[Debeljača]]''', [[Idvor]], '''[[Kovačica]]''', [[Padina (Kovačica)|Padina]], [[Putnikovo]], [[Samoš]], [[Uzdin]] i [[Crepaja]]. * '''[[Opština Kovin]]''' : [[Bavanište]], [[Gaj (Kovin)|Gaj]], [[Deliblato]], [[Dubovac]], '''[[Kovin]]''', [[Malo Bavanište]], [[Mramorak]], [[Pločica]], [[Skorenovac]] i [[Šumarak]] (do 1947. godine Emanuilovac). * '''[[Opština Opovo]]''' : [[Baranda]], '''[[Opovo]]''', [[Sakule]] i [[Sefkerin]]. * '''[[Opština Plandište]]''' : [[Banatski Sokolac]], [[Barice (Plandište)|Barice]] (do 1947. godine Sveti Jovan), [[Velika Greda]], [[Veliki Gaj]], [[Dužine]] (stari naziv Sečenovo), [[Jermenovci]], [[Kupinik]] (do 1947. godine Aleksandrov Gaj), [[Laudonovac]] (do 1974. godine bio deo Plandišta, novim Zakonom o teritorijalnoj organizaciji naziv je Laudovac), [[Margita]], [[Markovićevo]] (do 1948. godine Kriva Bara), [[Miletićevo]], [[Plandište]] (stari naziv Mariolana), [[Stari Lec]] i [[Hajdučica]]. === Zapadnobački upravni okrug === {{v. također|Zapadnobački upravni okrug}} * '''[[Grad Sombor]]''' : [[Aleksa Šantić (Sombor)|Aleksa Šantić]], [[Bački Breg]], [[Bački Monoštor]], [[Bezdan]], [[Bezdanski put]], [[Bilić]], [[Bukovac]], [[Gakovo]] (obuhvata i [[Kruševlje]] koje je do 1978. bilo samostalno naselje), [[Gornja Varoš]], [[Gradina]], [[Doroslovo]], [[Žarkovac]], [[Žarkovo]], [[Josićko]], [[Josićki put]], [[Kljajićevo]] (do 1948. godine Krnjaja), [[Kljajićevski put]], [[Kozara]], [[Kolut]], [[Lenija]], [[Lugovo]], [[Matarići]], [[Milčić]], [[Mlake]], [[Nenadić]], [[Nova Selenča]], [[Obzir]], [[Radojevići]], [[Rančevo]], [[Rastina]], [[Riđica]], [[Rokovci]], [[Selenča]], [[Svetozar Miletić (Sombor)|Svetozar Miletić]], '''[[Sombor]]''', [[Stanišić (Sombor)|Stanišić]], [[Stapar]], [[Staparski put]], [[Stara Selenča]], [[Telečka]], [[Centrala]], [[Crvenka]], [[Čičovi]], [[Čonoplja]], [[Čonopljanski put]], [[Šaponje]], [[Šikara]], [[Šokara]] i [[Švrake]]. * '''[[Opština Apatin]]''' : '''[[Apatin]]''', [[Kupusina]], [[Prigrevica]] (do 1947. godine Prigrevica-Sveti Ivan), [[Ribarevo]], [[Romsko naselje]], [[Svilojevo]] i [[Sonta]] (obuhvata i [[Veliki Salaš]] koji je do 1978. bio samostalno naselje). * '''[[Opština Kula]]''' : [[Kruščić]] (do 1950. godine Veprovac), '''[[Kula (grad)|Kula]]''', [[Lipar]] (do 1947. godine Emušić, pre toga Sokolac Kulski), [[Nova Crvenka]], [[Ruski Krstur]], [[Sivac]] i '''[[Crvenka]]'''. * '''[[Opština Odžaci]]''' : [[Bački Brestovac]], [[Bački Gračac]] (do 1947. godine Filipovo), [[Bogojevo]], [[Deronje]], [[Karavukovo]], [[Lalić]], '''[[Odžaci]]''', [[Ratkovo]] (do 1948. godine Dubrava, pre toga Parabuć) i [[Srpski Miletić]]. === Južnobački upravni okrug === {{v. također|Južnobački upravni okrug}} * '''[[Grad Novi Sad]]''': ** '''[[Gradska opština Novi Sad]]''' : [[Avijatičarsko naselje]], [[Adamovićevo naselje]], [[Adice]], [[Almaški kraj]], [[Banatić]], [[Bangladeš (Novi Sad)|Bangladeš]], [[Begeč]], [[Bronks]], [[Budisava]], [[Bulevar]], [[Veliki Rit]], [[Veternik]], [[Veternička rampa1|Veternička rampa]], [[Vidovdansko naselje]], [[Gornje Livade]], [[Gornji Kovilj]], [[Grbavica]], [[Depresija]], [[Detelinara]], [[Donji Kovilj]], [[Jugovićevo]], [[Kamenjar]], [[Kampus novosadskog univerziteta]], [[Kać]], [[Kisač]] (obuhvata i [[Tankosićevo]] koje je do 1978. bilo samostalno naselje), [[Klisa]], [[Kovilj]], [[Lipov Gaj]], [[Mali Beograd]], [[MZ Sava Kovačević]], [[Mišin Salaš]], [[Nemanovci]], '''[[Novi Sad]]''' (u periodu od 1980 do 1989. godine današnje jedinstveno naselje Novi Sad je bilo podeljeno na Novi Sad-Stari Grad, Novi Sad-Liman, Novi Sad-Detelinara, Novi Sad-Podunavlje i Novi Sad-Slavija), [[Nova Detelinara]], [[Novo naselje]] (Bistrica), [[Pejićevi Salaši]], [[Pejton]], [[Pervazovo naselje]], [[Petrovdansko Naselje]], [[Podbara]], [[Ribarsko ostrvo]], [[Rimski Šančevi2|Rimski Šančevi]], [[Rotkvarija]] (Žitni trg), [[Rumenka]], [[Sajlovo1|Sajlovo]] (Donje Sajlovo), [[Sajmište]], [[Salajka]] (Slavija), [[Satelit]], [[Slana bara]], [[Stara Detelinara]], [[Stari Grad]] (Centar), [[Stepanovićevo]], [[Telep]], '''[[Futog]]''', [[Čenej]] i [[Šangaj]]. ** '''[[Gradska opština Petrovaradin]]''' : [[Alibegovac]], [[Artinjeva]], [[Bocke]], [[Bukovac (Novi Sad)|Bukovac]], [[Bukovački plato]], [[Vezirac]], [[Glavica]], [[Gornja Kamenica]], [[Grigovac]], [[Donja Kamenica]], [[Karagača]], [[Ledinci]], [[Mala Kamenica]], [[Mišeluk]], [[Novi Ledinci]], [[Novi Majur]], [[Paragovo]], [[Petrovaradinska tvrđava]], '''[[Petrovaradin]]''', [[Podgrađe Petrovaradina]], [[Popovica]], [[ Puckaroš]], [[Ribnjak]], [[Sadovi]], '''[[Sremska Kamenica]]''' , [[Stari Majur]], [[Staroiriški put]], [[Stari Ledinci]] (do 1999. godine deo Ledinaca), [[Tatarsko brdo]], [[Tekije]], [[Trandžament]], [[Čardak]], [[Širine]] i [[Široka Dolina]] . * '''[[Opština Bač]]''' : '''[[Bač]]''' (obuhvata i Mali Bač koji se do 1947. godine nazivao Tomićevo), [[Bačko Novo Selo]], [[Bođani]], [[Vajska]], [[Plavna (Bač)|Plavna]] i [[Selenča]]. * '''[[Opština Bačka Palanka]]''' : '''[[Bačka Palanka]]''', [[Brodarsko naselje]], [[Vizić]], [[Gajdobra]], [[Despotovo]] (do 1947. godine Despot Sveti Ivan, 1947-1948. godine Vasiljevo, 1948-1952. godine Novo Vasiljevo), [[Kaloš]], [[Karađorđevo (Bačka Palanka)|Karađorđevo]] (do 1978. godine deo Mladenova), [[Mladenovo]] (do 1948. godine Bukin), [[Neštin]], [[Nova Gajdobra]], [[Obrovac (Bačka Palanka)|Obrovac]], [[Parage]], [[Pivnice]], [[Silbaš]], [[Sinaj]], [[Tovariševo]] i [[Čelarevo]] (do 1947. godine Čib). * '''[[Opština Bački Petrovac]]''' : '''[[Bački Petrovac]]''', [[Gložan]], [[Kulpin]] i [[Maglić (Vojvodina)|Maglić]] (do 1949. godine Bujkeš). * '''[[Opština Beočin]]''' : '''[[Beočin]]''', [[Bademova]], [[Banoštor]], [[Bocke]], [[Brazilija]], [[Grabovo (Beočin)|Grabovo]], [[Duga međa]], [[Koruška]], [[Kruševlje]], [[Lug (Beočin)|Lug]], [[Prljuša]], [[Rakovac (Beočin)|Rakovac]], [[Sviloš]], [[Susek]], [[Čerević]] i [[Šakotinac]]. * '''[[Opština Bečej]]''' : [[Bačko Gradište]], [[Bačko Petrovo Selo]], '''[[Bečej]]''' (do 1947. godine Stari Bečej, 1991-1992. godine zvaničan naziv je bio Stari Bečej; 1947. godine Bečeju pripojena naselja Pece-Šor i Poljanica), [[Mileševo (Bečej)|Mileševo]] i [[Radičević]] (do 1947. godine Novo Naselje broj 1, 1947-1948. godine Čikerija). * '''[[Opština Vrbas]]''' : [[Bačko Dobro Polje]] (do 1948. godine Dobro Polje), '''[[Vrbas]]''' (1983-1991. godine Titov Vrbas), [[Zmajevo]] (do 1947. godine Pašićevo), [[Kosančić (Vrbas)|Kosančić]] (do 1991. godine deo Savinog Sela), [[Kucura]], [[Ravno Selo]] (do 1947. godine Nove Šove, 1947-1948. godine Ravno) i [[Savino Selo]] (do 1947. godine Torža). * '''[[Opština Žabalj]]''' : [[Gospođinci]], [[Đurđevo (Žabalj)|Đurđevo]], [[Žabalj]] i [[Čurug]]. * '''[[Opština Srbobran]]''' : [[Nadalj]], '''[[Srbobran]]''' i [[Turija (Srbobran)|Turija]]. * '''[[Opština Sremski Karlovci]]''' : '''[[Sremski Karlovci]]'''. [[Dudara]], [[Đušilovo]], [[Zanoš]], [[Karaš]], [[Kraljev breg]], [[Krivac]], [[Kuvalovo]], [[Paragovo]], [[Popovica]], [[Pucavac]], [[Remetica]], [[Rovina]], [[Cerat]] i [[Ćušilovo]]. * '''[[Opština Temerin]]''' : '''[[Bački Jarak]]''', [[Sirig]] (od dela ovog naselja je novim Zakonom o teritorijalnoj organizaciji Republike Srbije iz 2007. godine formirano novo naselje [[Kamendin (Temerin)|Kamendin]]) i '''[[Temerin]]'''. * '''[[Opština Titel]]''' : [[Vilovo]], [[Gardinovci]], [[Lok]], [[Mošorin]], '''[[Titel]]''' i [[Šajkaš]]. === Sremski okrug === {{v. također|Sremski okrug}} * '''[[Grad Sremska Mitrovica]]''' : [[Bešenovački Prnjavor]] (do 1978. godine deo Bešenova), [[Bešenovo]], [[Blok B]], [[Bosut (Sremska Mitrovica)|Bosut]], [[Veliki Radinci]], [[Grgurevci]], [[Dekanske bašte]] (Dekanac), [[Divoš]], [[Đipša]] (ukinuto naselje jer je razoreno u ratu), [[Zasavica I]] (do 1978. deo Zasavice, od 2007. zajedno sa Zasavicom II čini jedinstveno naselje Zasavica) (Gornja Zasavica), [[Zasavica II]] (do 1978. deo Zasavice, od 2007. zajedno sa Zasavicom I čini jedinstveno naselje Zasavica), [[Jarak]], [[Kamenjar]], [[Kuzmin]], [[Laćarak]], [[Ležimir]], [[Mala Bosna]], [[Manđelos]], [[Martinci]], [[Matije Huđi]], '''[[Mačvanska Mitrovica]]''' (stari naziv Mala Mitrovica), [[MZ Sutjeska]], [[Naselje Severno od Planinske (Pičkovac)|Naselje Severno od Planinske]], [[Nikola Tesla]], [[Noćaj]], [[Orao]], [[Poloj]], [[Ravnje (Sremska Mitrovica)|Ravnje]], [[Radenković]], [[Salaš Noćajski]], '''[[Sremska Mitrovica]]''', [[Sremska Rača]], [[Stara Bingula]], [[Stari most]], [[Hesna]], [[Centar]], [[Crvena česma]], [[Čalma]], [[Šašinci]] , [[Šišatovac]] i [[Šuljam]]. * '''[[Opština Inđija]]''' : [[Banstol]], [[Beli Breg]], [[Beška]], [[Gladnoš]], '''[[Inđija]]''', [[Jarkovci]], [[Keltsko naselje]], [[Krčedin]], [[Krčedinska ada]], [[Leje]], [[Ljukovo]], [[Maradik]], [[Novi Karlovci]], [[Novi Slankamen]], [[Poloj]], [[Slankamenački Vinogradi]] (do 1978. deo Novog Slankamena), [[Stari Slankamen]] i [[Čortanovci]]. * '''[[Opština Irig]]''' : [[Velika Remeta]] (do 1978. deo Krušedol Sela), [[Vrdnik]], [[Vrdnička kula]], [[Grgetek]] (do 1978. zvanični naziv je Grgeteg), [[Dobrodol]] (do 1978. deo Šatrinaca), '''[[Irig]]''', [[Jazak]] (Novim Zakonom o ter. organizaciji iz 2007. godine od dela ovog naselja formirano je naselje [[Jazak Prnjavor]]), [[Krušedol Prnjavor]] (do 1978. zvanični naziv je bio Krušedolski Prnjavor), [[Krušedol Selo]], [[Mala Remeta]], [[Neradin]], [[Rivica]] i [[Šatrinci]]. * '''[[Opština Pećinci]]''' : [[Ašanja]], [[Brestač]], [[Deč]], [[Donji Tovarnik]], [[Karlovčić]], [[Kupinovo]], [[Obrež (Pećinci)|Obrež]], [[Ogar]], [[Pećinci]], [[Popinci]], [[Prhovo]], [[Sibač]], [[Sremski Mihaljevci]] (do 1950. godine Mihaljevci), [[Subotište]] i [[Šimanovci]]. * '''[[Opština Ruma]]''' : [[Apoteka]], [[Borkovac]], [[Buđanovci]], [[Vašarište]], [[Vitojevci]], [[Voganj]] (Novim zakonom o ter. organizaciji iz 2007. godine formirano je novo naselje [[Marđelos]] od dela ovog naselja), [[Grabovci (Ruma)|Grabovci]], [[Dobrinci]], [[Donji Petrovci]], [[Žarkovac]], [[Igralište]], [[Jelenci]], [[Klenak (Ruma)|Klenak]], [[Kraljevci (Srbija)|Kraljevci]], [[Kudoš]], [[Mali Radinci]], [[Nikinci]], [[Pavlovci]], [[Platičevo]], [[Putinci]], '''[[Ruma]]''', [[Rupe]], [[Stejanovci]], [[Tivol]] i [[Hrtkovci]]. * '''[[Opština Stara Pazova]]''' : [[Banovci Dunav]], [[Belegiš]], [[Vojka]], [[Golubinci]], [[Krnješevci]], [[Nova Pazova]], [[Novi Banovci]], '''[[Stara Pazova]]''', [[Stari Banovci]] i [[Surduk]]. * '''[[Opština Šid]]''' : [[Adaševci]], [[Batrovci]], [[Bačinci]], [[Berkasovo]], [[Bikić Do]] (do 1975. godine deo Privine Glave), [[Bingula]], [[Vašica]] (stari naziv Mala Vašica), [[Višnjićevo]] (stari naziv Grk), [[Gibarac]], [[Erdevik]], [[Ilinci]], [[Jamena]], [[Kukujevci]], [[Ljuba]], [[Molovin]], [[Morović]], [[Privina Glava]], [[Sot]] i '''[[Šid]]'''. == Naseljena mesta Centralne Srbije == {{v. također|Centralna Srbija}} === Mačvanski okrug === {{v. također|Mačvanski okrug}} * '''[[Grad Loznica]]''' : [[Banja Koviljača]], [[Baščeluci]], [[Bradić]], [[Brezjak]], [[Brnjac]], [[Veliko Selo (Loznica)|Veliko Selo]], [[Vilin potok]], [[Voćnjak (Loznica)|Voćnjak]], [[Gornja Badanja]], [[Gornja Borina]], [[Gornja Koviljača]] (do 1979. deo Banje Koviljače), [[Gornja Sipulja]], [[Gornje Nedeljice]], [[Gornji Dobrić]], [[Grnčara]], [[Donja Badanja]], [[Donja Sipulja]], [[Donje Nedeljice]], [[Donji Dobrić]], [[Draginac (Loznica)|Draginac]], [[Zajača]], [[Jadranska Lešnica]] (do 1947. godine Jadarska Lešnica), [[Jarebice (Loznica)|Jarebice]], [[Jelav]], [[Joševa (Loznica)|Joševa]], [[Jugovići (Loznica)|Jugovići]], [[Kamenica (Loznica)|Kamenica]], [[Klupci]], [[Kozjak (Loznica)|Kozjak]], [[Korenita (Loznica)|Korenita]], [[Krajišnici (Loznica)|Krajišnici]], [[Lešnica]], [[Lipnica (Loznica)|Lipnica]], [[Lipnički Šor]], '''[[Loznica]] ''', [[Lozničko Polje]], [[Milina (Loznica)|Milina]], [[Novo Selo (Loznica)|Novo Selo]], [[Paskovac]], [[Ploča (Loznica)|Ploča]], [[Pomijača]], [[Ribarice]] (do 1991. godine Ribarica), [[Runjani]], [[Simino Brdo]], [[Slatina (Loznica)|Slatina]], [[Straža (Loznica)|Straža]], [[Stupnica (Loznica)|Stupnica]], [[Sunčana Reka]], [[Tekeriš]], [[Trbosilje (Loznica)|Trbosilje]], [[Trbušnica (Loznica)|Trbušnica]], [[Tršić (Loznica)|Tršić]], [[Filipovići]], [[Cikote (Loznica)|Cikote]], [[Čokešina]], [[Čotrići]] i [[Šurice]]. * '''[[Grad Šabac]]''' : [[Bela Reka]], [[Benska Bara]], [[Bogosavac]], [[Bojić]], [[Bukor]], [[Varna (Šabac)|Varna]], [[Volujac (Šabac)|Volujac]], [[Gornja Vranjska]], [[Grušić]], [[Dvorište (Šabac)|Dvorište]], [[Desić]], [[Dobrić (Šabac)|Dobrić]], [[Drenovac (Šabac)|Drenovac]], [[Duvanište]], [[Žabar]], [[Zablaće (Šabac)|Zablaće]], [[Zminjak]], [[Jevremovac]], [[Jelenča]], [[Klenak]], [[Korman (Šabac)|Korman]], [[Krivaja (Šabac)|Krivaja]], [[Letnjikovac]], [[Lipolist]], [[Majur (Šabac)|Majur]], [[Mala Vranjska]], [[Maovi]], [[Mačvanski Pričinović]], [[Metlić]], [[Miloševac (Šabac)|Miloševac]], [[Miokus]], [[Mišar]], [[Mrđenovac]], [[Nakučani (Šabac)|Nakučani]], [[Orašac (Šabac)|Orašac]], [[Orid]], [[Petkovica]], [[Petlovača]], [[Pocerski Dobrić]], [[Pocerski Metković]] (do 1979. godine Metković), [[Pocerski Pričinović]], [[Predvorica]], [[Prnjavor (Šabac)|Prnjavor]], [[Radovašnica]], [[Ribari (Šabac)|Ribari]], [[Rumska]], [[Sinošević]], [[Skrađani]], [[Slatina (Šabac)|Slatina]], [[Slepčević]], [[Stari grad]], [[Tabanović (Šabac)|Tabanović]], [[Cerovac (Šabac)|Cerovac]], [[Culjković]], [[Čavić]], '''[[Šabac]]''', [[Ševarice]] i [[Štitar]]. * '''[[Opština Bogatić]]''' : [[Badovinci]], [[Banovo Polje]], [[Belotić (Bogatić)|Belotić]], [[Bogatić]]'''[[Bogatić]]''', [[Glogovac (Bogatić)|Glogovac]], [[Glušci]], [[Dublje]], [[Klenje (Bogatić)|Klenje]], [[Metković (Bogatić)|Metković]], [[Očage]], [[Podine]], [[Salaš Crnobarski]], [[Sovljak (Bogatić)|Sovljak]], [[Uzveće]] i [[Crna Bara (Bogatić)|Crna Bara]]. * '''[[Opština Vladimirci]]''' : [[Belotić (Vladimirci)|Belotić]], [[Beljin]], [[Bobovik]], [[Vladimirci]]'''[[Vladimirci]]''' (nastalo spajanjem naselja [[Vladimirci Selo]] i [[Vladimirci Varošica]] 1955. godine), [[Vlasenica srbija|Vlasenica]], [[Vukošić]], [[Vučevica]], [[Gomilica]], [[Debrc]], [[Dragojevac (Vladimirci)|Dragojevac]], [[Zvezd]], [[Jazovnik]], [[Jalovik]], [[Kaona (Vladimirci)|Kaona]], [[Kozarica]], [[Krnić]], [[Krnule]], [[Kujavica]], [[Lojanice]], [[Matijevac]], [[Mesarci]], [[Mehovine]], [[Mrovska]], [[Novo Selo (Vladimirci)|Novo Selo]], [[Pejinović]], [[Provo (Vladimirci)|Provo]], [[Riđake]], [[Skupljen]], [[Suvo Selo]] i [[Trbušac]]. * '''[[Opština Koceljeva]]''' : [[Batalage]], [[Brdarica]], [[Bresnica (Koceljeva)|Bresnica]], [[Galović]], [[Goločelo (Koceljeva)|Goločelo]], [[Gradojević]], [[Donje Crniljevo]] (do 1947. godine Crniljevo Tamnavsko), [[Draginje]], [[Družetić]], [[Zukve]], [[Kamenica (Koceljeva)|Kamenica]], [[Koceljeva]]'''[[Koceljeva]]''' (do 1979. Koceljevo), [[Ljutice (Koceljeva)|Ljutice]], [[Mali Bošnjak]], [[Svileuva]], [[Subotica (Koceljeva)|Subotica]] i [[Ćukovine]] (po novom ZOTORS iz 2007. godine novi zvanični naziv je Đukovine). * '''[[Opština Krupanj]]''' : [[Banjevac]], [[Bela Crkva (Krupanj)|Bela Crkva]], [[Bogoštica]], [[Brezovice (Krupanj)|Brezovice]], [[Brštica]], [[Vrbić]], [[Gornja mala]], [[Donje Brezovice]], [[Dvorska (Krupanj)|Dvorska]], [[Zavlaka]], [[Zeljići]], [[Kostajnik (Krupanj)|Kostajnik]], [[Krasava]], [[Kržava (Krupanj)|Kržava]], '''[[Krupanj]]''', [[Likodra]], [[Lipenović]], [[Mojković]], [[Planina (Krupanj)|Planina]], [[Ravnaja]], [[Sredojevići]], [[Stave]], [[Stolice]], [[Tolisavac]], [[Tomanj]], [[Cvetulja]], [[Cerova (Krupanj)|Cerova]] i [[Šljivova]]. * '''[[Opština Ljubovija]]''' : [[Berlovine]] (do 1979, godine deo [[Donja Bukovica (Ljubovija)|Donje Bukovice]] i [[Skrajnik]]a), [[Brđani]], [[Vrhpolje]], [[Gačići]], [[Gligorići]], [[Gornja Ljuboviđa]], [[Gornja Orovica]] (od 2007. godine Gornja Oraovica), [[Gornja Trešnjica]], [[Gornje Košlje]], [[Grabovica]], [[Gračanica (Ljubovija)|Gračanica]], [[Grčić]], [[Donja Ljuboviđa]], [[Donja Orovica]] (od 2007. godine Donja Oraovica), [[Donje Košlje]], [[Drabić]], [[Drlače]], [[Duboko (Ljubovija)|Duboko]] (do 1979. deo Donje Bukovice), [[Leović]] (obuhvata i naselje [[Sarići]] koje je do 1979. godine bilo samostalno), [[Lonjin]], [[Ljubovija]]'''[[Ljubovija]]''', [[Mališići]], [[Orovička Planina]] (od 2007. godine Orlovička Planina), [[Podnemić]] (do 1979. deo Donje Bukovice), [[Postenje (Ljubovija)|Postenje]], [[Rujevac (Ljubovija)|Rujevac]], [[Savković]], [[Selenac]], [[Sokolac (Ljubovija)|Sokolac]], [[Tornik (Ljubovija)|Tornik]], [[Trutinac]], [[Uzovnica]], [[Caparić]], [[Crnča (Ljubovija)|Crnča]] i [[Čitluk (Ljubovija)|Čitluk]]. * '''[[Opština Mali Zvornik]]''' : [[Amajić]], [[Brasina]], [[Budišić]], [[Velika Reka (Mali Zvornik)|Velika Reka]], [[Voljevci]], [[Donja Borina]], [[Donja Trešnjica]], [[Donje Naselje]], '''[[Mali Zvornik]]''', [[Radalj]], [[Sakar]], [[Culine]] i [[Čitluk (Mali Zvornik)|Čitluk]]. === Kolubarski okrug === {{v. također|Kolubarski okrug}} * '''[[Grad Valjevo]]''' : [[Babina Luka]], [[Balinović]], [[Bačevci (Valjevo)|Bačevci]], [[Belić (Valjevo)|Belić]], [[Beloševac]], [[Beomužević]], [[Blizonje]], [[Bobova]], [[Bogatić (Valjevo)|Bogatić]], [[Brangović]], [[Brankovina]], [[Brđani]], [[Brezovice (Valjevo)|Brezovice]] (od 2007. godine Brezovica), [[Bujačić]], '''[[Valjevo]]''' (obuhvata i ukinuta naselja [[Belo Polje (Valjevo)|Belo Polje]], [[Donja Grabovica]], [[Gradac (Valjevo)|Gradac]], [[Kličevac (Valjevo)|Kličevac]] i [[Popare]] koja su ukinuta 1971. godine, kao i urbane delove naselja Bujačić i Gorić od 1991. godine), [[Veselinovac]], [[Veselinovići]], [[Vlaščić]], [[Vragočanica]], [[Vujinovača]], [[Gola Glava]], [[Gorić]], [[Gornja Bukovica (Valjevo)|Gornja Bukovica]], [[Gornja Grabovica]], [[Gornje Leskovice]], [[Degurić]], [[Divci (Valjevo)|Divci]], [[Divčibare]] (naselje nastalo 1970. godine od delova naselja Bačevci i Krčmar), [[Donja Bukovica (Valjevo)|Donja Bukovica]], [[Donje Leskovice]], [[Dračić]], [[Dupljaj]], [[Žabari (Valjevo)|Žabari]], [[Zabrdica]], [[Zarube]], [[Zlatari (Brus)|Zlatarić]], [[Jazovik]], [[Jasenica (Valjevo)|Jasenica]], [[Jovanovići]], [[Jovanja]], [[Joševa (Valjevo)|Joševa]], [[Kamenica (Valjevo)|Kamenica]], [[Klanica]], [[Klinci (Valjevo)|Klinci]], [[Kolubara]], [[Kosančića venac]], [[Kotešica]], [[Kovačice]], [[Kozličić]], [[Kunice]], [[Lelić]], [[Loznica (Valjevo)|Loznica]], [[Lukavac (Valjevo)|Lukavac]], [[Majinović]], [[Mijači]], [[Miličinica]], [[Mlađevo]], [[Mrčić]], [[Naselje Oslobodioci Valjeva]], [[Naselje Sretena Dudića]], [[Novo Naselje]], [[Oglađenovac]], [[Osladić]], [[Paklje]], [[Paune]], [[Petnica (Valjevo)|Petnica]], [[Petrovići]], [[Poćuta]], [[Popučke]], [[Prijezdić]], [[Pričević]], [[Rabas]], [[Ravnje (Valjevo)|Ravnje]], [[Rađevo Selo]], [[Rebelj]], [[Rovni]], [[Sandalj]], [[Sedlari (Valjevo)|Sedlari]], [[Sitarice]], [[Sovač]], [[Stanina Reka]], [[Stapar (Valjevo)|Stapar]], [[Stari grad]], [[Stave]], [[Stražara]], [[Strmna Gora]], [[Stubo (Valjevo)|Stubo]], [[Suvodanje]], [[Sušica (Valjevo)|Sušica]] (do 1977. godine Sušice), [[Taor (Valjevo)|Taor]] (nastalo spajanjem naselja Gornji Taor i Donji Taor 1959. godine), [[Tešnjar]], [[Tubravić]] i [[Tupanci]]. * '''[[Opština Lajkovac]]''' : [[Bajevac]], [[Bogovađa]] (do 1992. godine Prnjavor), [[Vračević]] (naselje nastalo spajanjem naselja Gornji Vračević i Donji Vračević 1947. godine), [[Donji Lajkovac]], [[Jabučje (Lajkovac)|Jabučje]], '''[[Lajkovac (varoš)]]''' (do 1979. godine Lajkovac (varošica), [[Lajkovac (selo)]], [[Mali Borak]], [[Markova Crkva]], [[Mirkovići]], [[Nepričava]], [[Pepeljevac (Lajkovac)|Pepeljevac]], [[Petronijevići]], [[Pridvorica (Lajkovac)|Pridvorica]], [[Ratkovac (Lajkovac)|Ratkovac]], [[Rubribreza]], [[Skobalj (Lajkovac)|Skobalj]], [[Slovac]], [[Stepanje]], [[Strmovo (Lajkovac)|Strmovo]] i [[Ćelije (Lajkovac)|Ćelije]]. * '''[[Opština Ljig]]''' : [[Alempijevići]], [[Ba (Ljig)|Ba]], [[Babajić]] (do 1950. godine Babajić Selo), [[Belanovica]], [[Bošnjanović]], [[Brančić]], [[Veliševac]], [[Gukoš]] (do 1991. godine Gukoši), [[Dići]], [[Donji Banjani]], [[Živkovci]], [[Ivanovci]], [[Jajčić]], [[Kadina Luka]], [[Kalanjevci]], [[Kozelj]], [[Lalinci]], [[Latković]], [[Liplje (Ljig)|Liplje]], '''[[Ljig]]''' (od 1950. godine obuhvata naselje Babajić Varošica), [[Milavac]] (do 1979. godine deo Cvetanovca), [[Mirkovići]], [[Moravci]], [[Paležnica (Ljig)|Paležnica]], [[Poljanice (Ljig)|Poljanice]], [[Slavkovica]], [[Srejino brdo]], [[Cvetanovac]], [[Štavica]] i [[Šutci]]. * '''[[Opština Mionica]]''' : [[Berkovac]], [[Brežđe]], [[Bukovac (Mionica)|Bukovac]], [[Velika Marišta]] (do 1991. godine Veliko Marište), [[Virovac]], [[Vrtiglav]], [[Golubac (Mionica)|Golubac]], [[Gornji Lajkovac]], [[Gornji Mušić]], [[Gunjica]], [[Donji Mušić]], [[Dučić (Mionica)|Dučić]], [[Đurđevac (Mionica)|Đurđevac]], [[Klašnić]], [[Ključ (Mionica)|Ključ]], [[Komanice]], [[Krčmar]], [[Maljević]], '''[[Mionica|Mionica (varošica)]]''', [[Mionica (selo)]], [[Mratišić]], [[Nanomir]], [[Osečenica]], [[Paštrić]], [[Planinica (Mionica)|Planinica]], [[Popadić]], [[Radobić]] (do 1979. godine Radović), [[Rajković]], [[Rakari]], [[Robaje]], [[Sanković]], [[Struganik]], [[Tabanović (Mionica)|Tabanović]], [[Todorin Do]], [[Tolić]] i [[Šušeoka]]. * '''[[Opština Osečina]]''' : [[Bastav]], [[Belotić (Osečina)|Belotić]], [[Bratačić]], [[Gornje Crniljevo]] (do 1947. godine Crniljevo), [[Gunjaci (Osečina)|Gunjaci]], [[Dragijevica]], [[Dragodol]], [[Komirić]], [[Konjic (Osečina)|Konjic]], [[Konjuša (Osečina)|Konjuša]], [[Lopatanj]], [[Mirkovići]], [[Osečina (varošica)]]'''[[Osečina (varošica)]]''', [[Osečina (selo)]], [[Ostružanj]], [[Pecka (Osečina)|Pecka]], [[Plužac]], [[Sirdija]], [[Skadar (Osečina)|Skadar]], [[Tuđin (Osečina)|Tuđin]] i [[Carina (Osečina)|Carina]]. * '''[[Opština Ub]]''' : [[Banjani]], [[Bogdanovica]], [[Brgule]], [[Brezovica (Ub)|Brezovica]], [[Vrelo (Ub)|Vrelo]], [[Vrhovine (ub)|Vrhovine]], [[Vukona]], [[Gvozdenović (Ub)|Gvozdenović]], [[Gornje Radljevo]], [[Gunjevac]], [[Dokmir]], [[Zvizdar]], [[Joševa (Ub)|Joševa]], [[Kalenić]], [[Kalinovac]], [[Kožuar]] (od 2007. godine Kožur), [[Kršna Glava]], [[Liso Polje]], [[Lončanik]], [[Milorci]], [[Murgaš]], [[Novaci (Ub)|Novaci]], [[Paljuvi]], [[Pambukovica]], [[Radljevo]], [[Raduša (Ub)|Raduša]], [[Ruklada]], [[Slatina (Ub)|Slatina]], [[Sovljak (Ub)|Sovljak]], [[Stublenica]], [[Takovo (Ub)|Takovo]], [[Tvrdojevac]], [[Trlić]], [[Trnjaci (Ub)|Trnjaci]], [[Tulari]], '''[[Ub]]''', [[Crvena Jabuka (Ub)|Crvena Jabuka]], [[Čučuge]] i [[Šarbane]]. === Podunavski okrug === {{v. također|Podunavski okrug}} * '''[[Grad Smederevo]]''' : [[Badljevica]], [[Binovac]], [[Vodanj]], [[Vranovo]], [[Vrbovac (Smederevo)|Vrbovac]], [[Vučak (Smederevo)|Vučak]], [[Godomin]], [[Goranski Gaj]], [[Dobri Do (Smederevo)|Dobri Do]], [[Drugovac]], [[Jugovo]], [[Kovačićevo]] (Ćirilovac), [[Kolari]], [[Kulič]] (novo naselje od 2011. godine, izdvojeno iz Šalinca), [[Landol]], [[Leštar]], [[Lipe (Smederevo)|Lipe]], [[Lugavčina]], [[Lunjevac]], [[Mala Krsna]], [[Mali Krivak]], [[Malo Orašje]], [[Mihajlovac (Smederevo)|Mihajlovac]], [[Osipaonica]], [[Papazovac]], [[Petrijevo]], [[Plavinac]], [[Ravni Gaj]], [[Radinac]], [[Ralja (Smederevo)|Ralja]], [[Saraorci]], [[Seone]], [[Skobalj (Smederevo)|Skobalj]], '''[[Smederevo]]''', [[Suvodol]], [[Ubilci]], [[Udovice]], [[Carina]] i [[Šalinac]]. * '''[[Opština Velika Plana]]''' : '''[[Velika Plana]]''', [[Veliko Orašje]], [[Donja Livadica]], [[Krnjevo]], [[Kupusina (Velika Plana)|Kupusina]], [[Lozovik (Velika Plana)|Lozovik]], [[Markovac (Velika Plana)|Markovac]], [[Miloševac (Velika Plana)|Miloševac]], [[Novo Selo (Velika Plana)|Novo Selo]] (do 1946. godine Novi Adžibegovac), [[Radovanje]], [[Rakinac]], [[Staro Selo (Velika Plana)|Staro Selo]] i [[Trnovče (Velika Plana)|Trnovče]]. * '''[[Opština Smederevska Palanka]]''' : [[Azanja]] (obuhvata naselja [[Gucetina (Azanja)|Gucetina]], [[Stublina (Azanja)|Stublina]]), [[Baničina]], [[Bačinac]], [[Bašin]], [[Vlaški Do (Smederevska Palanka)|Vlaški Do]], [[Vodice (Smederevska Palanka)|Vodice]], [[Glibovac]], [[Golobok]], [[Grčac]] (obuhvata i nekada samostalno naselje [[Kamenac (Grčac)|Kamenac]] od 1979. godine), [[Kusadak]] (obuhvata i nekada samostalno naselje [[Kosovac (Smederevska Palanka)|Kosovac]] od 1979. godine), [[Mala Plana (Smederevska Palanka)|Mala Plana]], [[Mikulja]], [[Mramorac]], [[Počevica]], [[Pridvorice]], [[Ratari (Smederevska Palanka)|Ratari]], [[Selevac]], '''[[Smederevska Palanka]]''', [[Stojačak]] i [[Cerovac (Smederevska Palanka)|Cerovac]]. === Braničevski okrug === {{v. također|Braničevski okrug}} * '''[[Grad Požarevac]]''' : [[Bare (Požarevac)|Bare]], [[Batovac]], [[Beranje]], [[Bradarac (Požarevac)|Bradarac]], [[Bratinac]], [[Brežane]], [[Bubušinac]], [[Gornja Mala]], [[Dragovac (Požarevac)|Dragovac]], [[Drmno]], [[Dubravica]], [[Živica (Požarevac)|Živica]], [[Kanal]], [[Kasidol]], [[Klenovnik]], [[Kličevac]], [[Kostolac]] (do 1955. godine naziv Kostolac-Rudnik; naselje nastalo od naselja Kostolac-Grad i Kostolac-Selo), [[Lučica]], [[Maljurevac]], [[Nabrđe]], [[Ostrovo (Požarevac)|Ostrovo]], [[Petka (Požarevac)|Petka]], '''[[Požarevac]]''' (obuhvata i ukinuta naselja Zabela i Ljigatov Do), [[Poljana (Požarevac)|Poljana]], [[Popovac (Požarevac)|Popovac]] (novo naselje od 2007. godine, izdvojeno iz Lučice) [[Prugovo (Požarevac)|Prugovo]], [[Rečica (Požarevac)|Rečica]], [[Selo Kostolac]] (1955-1979. godine u sastavu Kostolca), [[Stari Kostolac]], [[Trnjane (Požarevac)|Trnjane]] i [[Ćirikovac]]. * '''[[Opština Veliko Gradište]]''' : [[Beli Bagrem]], [[Biskuplje]], '''[[Veliko Gradište]]''', [[Garevo]], [[Desine]], [[Doljašnica]], [[Đurakovo]], [[Zatonje]], [[Kamijevo]], [[Kisiljevo]] (od 2007. godine Kiseljevo), [[Kumane (Veliko Gradište)|Kumane]], [[Kurjače]], [[Kusiće]], [[Ljubinje (Veliko Gradište)|Ljubinje]], [[Majilovac]], [[Makce]], [[Ostrovo (Veliko Gradište)|Ostrovo]], [[Pečanica]], [[Požeženo]], [[Popovac (Veliko Gradište)|Popovac]], [[Ram (Veliko Gradište)|Ram]], [[Sirakovo (Veliko Gradište)|Sirakovo]], [[Srednjevo]], [[Topolovnik]], [[Tribrode]], [[Carevac]] i [[Češljeva Bara]]. * '''[[Opština Golubac]]''' : [[Barič (Golubac)|Barič]], [[Bikinje]], [[Braničevo (Golubac)|Braničevo]], [[Brnjica (Golubac)|Brnjica]], [[Vinci]], [[Vojilovo]], [[Golubac]]'''[[Golubac]]''', [[Dvorište (Golubac)|Dvorište]], [[Dobra (Golubac)|Dobra]], [[Donja Kruševica]], [[Dušmanić]], [[Žitkovica]], [[Klenje (Golubac)|Klenje]], [[Krivača (Golubac)|Krivača]], [[Kudreš]], [[Maleševo (Golubac)|Maleševo]], [[Miljević]], [[Mrčkovac]], [[Ponikve (Golubac)|Ponikve]], [[Radoševac (Golubac)|Radoševac]], [[Sladinac]], [[Snegotin]], [[Usije]] i [[Šuvajić]]. * ''' [[Opština Žabari]]''' : [[Aleksandrovac (Žabari)|Aleksandrovac]], [[Brzohode]], [[Viteževo]], [[Vlaški Do (Žabari)|Vlaški Do]], [[Žabari]]'''[[Žabari]]''', [[Kočetin]], [[Mirijevo]], [[Oreovica (Žabari)|Oreovica]], [[Polatna]], [[Porodin (Srbija)|Porodin]], [[Svinjarevo]], [[Sibnica (Žabari)|Sibnica]], [[Simićevo]] (do 1947. godine Rakinac Moravski), [[Tićevac]] i [[Četereže]]. * '''[[Opština Žagubica]]''' : [[Bliznak]], [[Breznica (Žagubica)|Breznica]], [[Vukovac]], [[Žagubica]]'''[[Žagubica]]''', [[Izvarica]] (od 2007. godine Novarica), [[Jošanica (Žagubica)|Jošanica]], [[Krepoljin]], [[Krupaja]], [[Laznica]], [[Lipe (Žagubica)|Lipe]] (1955-1979. godine u sastavu Laznice), [[Mali Kamen]] (novo naselje od 2007. godine, izdvojeno iz Suvog Dola), [[Medveđica]], [[Milanovac]], [[Milatovac (Žagubica)|Milatovac]], [[Osanica]], [[Ribare (Žagubica)|Ribare]], [[Selište (Žagubica)|Selište]], [[Sige]] i [[Suvi Do (Žagubica)|Suvi Do]]. * '''[[Opština Kučevo]]''' : [[Blagojev Kamen]], [[Brodica]], [[Bukovska]], [[Velika Bresnica]], [[Voluja]], [[Vuković]], [[Gložane (Kučevo)|Gložane]] (novo naselje od 2007. godine, izdvojeno iz Neresnice), [[Duboka (Kučevo)|Duboka]], [[Zelenik]], [[Kaona (Kučevo)|Kaona]], [[Kučajna (Kučevo)|Kučajna]], '''[[Kučevo]]''', [[Lješnica (Kučevo)|Lješnica]], [[Mala Bresnica]], [[Mišljenovac (Kučevo)|Mišljenovac]], [[Mustapić]], [[Neresnica]], [[Popovac (Kučevo)|Popovac]] (novo naselje od 2007. godine, izdvojeno iz Neresnice), [[Rabrovo]], [[Ravnište (Kučevo)|Ravnište]], [[Radenka]], [[Rakova Bara]], [[Sena (Kučevo)|Sena]], [[Srpce]], [[Stupinje]], [[Turija (Kučevo)|Turija]], [[Ceremošnja]], [[Cerovica (Kučevo)|Cerovica]] i [[Ševica]]. * '''[[Opština Malo Crniće]]''' : [[Aljudovo]], [[Batuša (Malo Crniće)|Batuša]], [[Boževac]], [[Veliko Selo (Malo Crniće)|Veliko Selo]], [[Veliko Crniće]], [[Vrbnica (Malo Crniće)|Vrbnica]], [[Zabrega (Malo Crniće)|Zabrega]], [[Kalište]], [[Kobilje (Malo Crniće)|Kobilje]], [[Kravlji Do]], [[Kula (Malo Crniće)|Kula]], [[Malo Gradište]], [[Malo Crniće]]'''[[Malo Crniće]]''', [[Salakovac]], [[Smoljinac]], [[Toponica (Malo Crniće)|Toponica]], [[Crljenac]], [[Šapine]] i [[Šljivovac (Malo Crniće)|Šljivovac]]. * '''[[Opština Petrovac na Mlavi]]''' : [[Bistrica (Petrovac)|Bistrica]], [[Bošnjak (Petrovac)|Bošnjak]], [[Burovac]], [[Busur]], [[Vezičevo]], [[Veliki Popovac]], [[Veliko Laole]], [[Vitovnica]], [[Vošanovac]], [[Dobrnje]], [[Drobež]], [[Dubočka]], [[Ždrelo]], [[Zabrđe (Petrovac)|Zabrđe]], [[Kamenovo]], [[Kladurovo]], [[Knežica]], [[Krvije]], [[Leskovac]], [[Lopušnik]], [[Malo Laole]], [[Manastirica]], [[Melnica (Petrovac)|Melnica]], [[Oreškovica]], [[Orljevo]], [[Pankovo]], '''[[Petrovac na Mlavi]]''' (do 2007. godine Petrovac), [[Ranovac]], [[Rašanac]], [[Stamnica]], [[Starčevo (Petrovac)|Starčevo]], [[Tabanovac]], [[Trnovče]], [[Ćovdin]] i [[Šetonje]]. === Šumadijski okrug === {{v. također|Šumadijski okrug}} * '''[[Grad Kragujevac]]''': ** '''[[Opština Aerodrom|Gradska opština Aerodrom]]''' : [[Desimirovac]], [[Donje Grbice]], [[Gornje Grbice]], [[Gornje Jarušice]], [[Jovanovac (Aerodrom)|Jovanovac]], [[Lužnice]], [[Sušica]], [[Uglješnica]] i [[Vinogradi]]. , '''[[Kragujevac]] - deo''' (obuhvata od 1991. godine i ukinuto naselje [[Petrovac (Aerodrom)|Petrovac]], kao i urbane delove naselja Opornica i Poskurice), [[Bozman]], [[Bresnica]], [[Denino Brdo]], [[Majnić]], [[Mala Vaga]], [[Mali Šenj]], [[Mironić]], [[Novi Milanovac]], [[Opornica]], [[Pajazitovo]], [[Poskurice]], [[Resnik (Aerodrom)|Resnik]], [[Gornje Jarušice]], [[Uglješnica]], [[Vinogradi]], [[Cvetojevac (Aerodrom)|Cvetojevac]], [[Cerovac (Aerodrom)|Cerovac]], [[Čumić]], [[Šumarice]] i [[Šljivovac (Aerodrom)|Šljivovac]]. ** '''[[Opština Pivara|Gradska opština Pivara]]''' : [[Baljkovac]], [[Bojanići]], [[Botunje]], [[Bresnica]], [[Bukorovac]], [[Filip Kljajić]], [[Lepenica]], [[Velika Sugubina]], [[Velike Pčelice]] (do 1965. godine Velika Pčelica), [[Gornja Sabanta]], [[Gornje Komarice]], [[Donja Sabanta]], [[Donje Komarice]], [[Dulene]], [[Jabučje (Pivara)|Jabučje]], [[Korman (Pivara)|Korman]], [[Medna]], '''[[Kragujevac]] - deo''' (obuhvata od 1991. godine i ukinuta naselja [[Beloševac (Pivara)|Beloševac]], [[Ždraljica (Kragujevac)|Ždraljica]], [[Ilićevo]] (do 1954. godine Mečkovac), [[Teferič]] i urbane delove Maršića i Trmbasa), [[Maršić]] i [[Trmbas]]. ** '''[[Opština Stanovo|Gradska opština Stanovo]]''' : [[Adžine Livade]], [[Bakonjići]], [[Blagojevići]], [[Varjačići]], [[Vinjište]], [[Goločelo (Stanovo)|Goločelo]], [[Grkovića mala]], [[Grošnica]], [[Divostin]], [[Donje Goločelo]], [[Donje Polje]], [[Drača]], [[Dragobraća]], [[Drenovac (Stanovo)|Drenovac]], [[Đuriselo]], [[Erdeč]], [[Livade]], [[Ristovići]], [[Zvezda]], [[Ćava]]. '''[[Kragujevac]] - deo''' (obuhvata od 1991. godine ukinuta naselja [[Stanovo]], [[Staro Selo]], [[Male Pčelice]], [[Korićani (Stanovo)|Korićani]], i urbane delove naselja Erdeč i Grošnica), [[Kutlovo (Stanovo)|Kutlovo]], [[Novo Naselje]], [[Prekopeča]], [[Rogojevac]], [[Trešnjevak]], [[Novo Naselje]] i [[Veliko Polje]]. ** '''[[Opština Stari grad (Kragujevac)|Gradska opština Stari Grad]] (Stara Varoš)''' : [[Bagremar]], [[Bubanj]], [[Centar]], [[Erdoglija]], [[1.maj]], [[21.oktobar]], [[Erdoglija]], [[Mala vaga]], [[Stara Radnička Kolonija]], [[Palilula]], [[Vašarište]] i [[Sušica]] '''[[Kragujevac]] - deo'''. ** '''[[Opština Stragari|Gradska opština Stragari]]''' : [[Blaznava]], [[Brdo (Stragari)|Brdo]], [[Čumić]], [[Gaj (Stragari)|Gaj]], [[Glišov grob]], [[Guriševci]], [[Donja Šatornja]], [[Gornja Šatornja]], [[Donja Trešnjevica]], [[Jarmenovci]], [[Manojlovci]], [[Plaskovac]], [[Veliki Šenj]], [[Vlakča]], [[Dobrača]], [[Zlošnica]], [[Ilina voda]], [[Kamenica (Stragari)|Kamenica]], [[Koletina]], [[Kotraža (Stragari)|Kotraža]], [[Kutlovo]], [[Ljubičevac (Stragari)|Ljubičevac]], [[Ljubić]], [[Mala Vrbica (Stragari)|Mala Vrbica]], [[Masloševo]], [[Ramaća]], [[Raskršće]], [[Rogojevac]], [[Stragari]], [[Ugljarevac]] i [[Vidojevac]]. * '''[[Opština Aranđelovac]]''' : '''[[Aranđelovac]]''', [[Apostolovac]], [[Bajka]], [[Baljkovica (Aranđelovac)|Baljkovica]], [[Banja (Aranđelovac)|Banja]] (obuhvata naselje [[Zabrežje (Aranđelovac)|Zabrežje]] koje je ukinuto 1979. godine), [[Blaznava]], [[Bosuta]], [[Brezovac]], [[Bukovik (Aranđelovac)|Bukovik]], [[Venčane]] (obuhvata naselje [[Kamenica (Aranđelovac)|Kamenica]] koje je ukinuto 1979. godine), [[Vrbica (Aranđelovac)|Vrbica]], [[Vukosavci (Aranđelovac)|Vukosavci]], [[Garaši]], [[Gornja Trešnjevica]], [[Glavčići]], [[Darosava]] (1947-2002. godine Partizani), [[Divljakovac]], [[Dugi Rt]], [[Đikino brdo]], [[Zmajevac]], [[Ive]], [[Jazbine]], [[Jelovik (Aranđelovac)|Jelovik]], [[Kamenica]], [[Konik]], [[Kopljare]], [[Kosovo]], [[Kremeštak]], [[Kusanja]], [[Lisine]], [[Maglovac]], [[Misača]], [[Mramor]], [[Orašac (Aranđelovac)|Orašac]], [[Ornice]], [[Parlog]], [[Progoreoci]], [[Ranilović]], [[Reka]], [[Rujevac]], [[Savina Kosa]], [[Smojkovac]], [[Stojnik (Aranđelovac)|Stojnik]], [[Tulež]], [[Turija]], [[Cerovac]], [[Čardak]], [[Šindrovica]] i [[Šolopta]]. * '''[[Opština Batočina]]''' : [[Badnjevac (Batočina)|Badnjevac]], [[Batočina]] (nastala spajanjem naselja [[Batočina Selo]], [[Batočina Varošica]] i [[Turčin (Batočina)|Turčin]] 1979. godine), [[Brzan]], [[Gradac (Batočina)|Gradac]], [[Dobrovodica]], [[Đunis]], [[Žirovnica]], [[Kijevo (Batočina)|Kijevo]], [[Milatovac (Batočina)|Milatovac]] (obuhvata naselje [[Osoje (Batočina)|Osoje]] koje je bilo samostalno do 1955. godine), [[Nikšić (Batočina)|Nikšić]], [[Prnjavor (Batočina)|Prnjavor]], [[Solilo-Stara kafana]], [[Crni Kao (Batočina)|Crni Kao]], [[Šiljegovička mala]] i [[Štipci]]. * '''[[Opština Knić]]''' : [[Bajčetina]], [[Balosave (Knić)|Balosave]], [[Bare (Knić)|Bare]], [[Bečevica]], [[Borač (Knić)|Borač]], [[Brestovac (Knić)|Brestovac]], [[Brnjica (Knić)|Brnjica]], [[Bumbarevo Brdo]], [[Vrbeta]], [[Vučkovica (Knić)|Vučkovica]], [[Grabovac (Knić)|Grabovac]], [[Grivac]], [[Gruža]], [[Guberevac (Knić)|Guberevac]], [[Guncati (Knić)|Guncati]], [[Dragušica]], [[Dubrava (Knić)|Dubrava]], [[Žunje (Knić)|Žunje]], [[Zabojnica]], [[Kikojevac]], [[Kneževac (Knić)|Kneževac]], [[Knić]], [[Konjuša (Knić)|Konjuša]], [[Kusovac]], [[Leskovac (Knić)|Leskovac]], [[Lipnica (Knić)|Lipnica]], [[Ljubić (Knić)|Ljubić]], [[Ljuljaci]], [[Oplanić]], [[Pajsijević]], [[Pretoke]], [[Ravni Gaj]], [[Radmilović]], [[Rašković]], [[Sumorovac]], [[Toponica (Knić)|Toponica]] i [[Čestin (Knić)|Čestin]]. * '''[[Opština Lapovo]]''' : '''[[Lapovo (varošica)]]''' i [[Lapovo (selo)]]. * '''[[Opština Rača]]''' : [[Adrovac]], [[Borci (Rača)|Borci]] (do 1949. godine Guberevac), [[Bošnjane (Rača)|Bošnjane]], [[Veliko Krčmare]], [[Viševac]], [[Vojinovac]], [[Vučić]], [[Donja Rača]], [[Donje Jarušice]], [[Đurđevo (Rača)|Đurđevo]], [[Mali Miraševac]] (do 2007. godine deo Miraševca), [[Malo Krčmare]], [[Miraševac]], [[Popović (Rača)|Popović]], '''[[Rača]]''' (do 1959. godine Rača Kragujevačka), [[Saranovo]], [[Sepci]], [[Sipić]] i [[Trska]]. * '''[[Opština Topola]]''' : [[Belosavci]], [[Blaznava]], [[Božurnja]], [[Vinča (Topola)|Vinča]], [[Vlakča]], [[Vojkovci]], [[Gornja Trnava (Topola)|Gornja Trnava]], [[Gornja Šatornja]], [[Gorovič]], [[Guriševci]], [[Donja Trešnjevica]], [[Donja Trnava (Topola)|Donja Trnava]], [[Donja Šatornja]], [[Žabare (Topola)|Žabare]], [[Zagorica]], [[Zreočići]], [[Jarmenovci]], [[Jelenac]], [[Junkovac (Topola)|Junkovac]], [[Kloka]], [[Krćevac]], [[Lipovac (Topola)|Lipovac]], [[Ljubeselo]], [[Manojlovci]], [[Maskar]], [[Natalinci]], [[Oplenac]], [[Ovsište]], [[Pavlovac (Topola)|Pavlovac]], [[Plaskovac]], [[Rajkovac (Topola)|Rajkovac]], [[Svetlić]], [[Topola Kragujevačka]], '''[[Topola (grad)]]''', [[Topola (selo)]], [[Čivutsko groblje]] i [[Šume (Topola)|Šume]]. === Pomoravski okrug === {{v. također|Pomoravski okrug}} * '''[[Grad Jagodina]]''' : [[Bagrdan]] (1952-1979. godine jedinstveno naselje bilo podeljeno na naselja [[Bagrdan Selo]] i [[Bagrdan Varošica]]), [[Bagrdanski tesnac]], [[Belica (Jagodina)|Belica]], [[Bokovac]], [[Bresje (Jagodina)|Bresje]], [[Bukovče (Jagodina)|Bukovče]], [[Bunar (Jagodina)|Bunar]], [[Vašarište]], [[Vinorača]], [[Voljavče]], [[Vranovac]], [[Vrba (Jagodina)|Vrba]], [[Glavinci]], [[Glogovac (Jagodina)|Glogovac]], [[Gornje Štiplje]], [[Gornji Račnik]], [[Deonica]], [[Dobra Voda (Jagodina)|Dobra Voda]], [[Donje Štiplje]], [[Donji Račnik]], [[Dragocvet]], [[Dragoševac]], [[Dražmirovac]], [[Duboka (Jagodina)|Duboka]], [[Đurđevo brdo]], [[Ivkovački Prnjavor]], '''[[Jagodina]]''' (1946-1992. godine Svetozarevo), [[Jošanički Prnjavor]], [[Kalenovac]], [[Kovačevac (Jagodina)|Kovačevac]], [[Kolare]], [[Kolonija]], [[Končarevo]] (do 1949. godine Praćina), [[Kočino Selo]], [[Levač]], [[Lipar 2]], [[Lovci (Jagodina)|Lovci]], [[Lozovik (Jagodina)|Lozovik]], [[Lukar]], [[Majur (Jagodina)|Majur]] (do 1979. godine Gornji Majur), [[Mali Popović]], [[Medojevac]], [[Međureč]], [[Miloševo (Jagodina)|Miloševo]], [[Mišević]], [[Novo Lanište]] (do 1955. godine deo Laništa), [[Rajkinac]], [[Rakitovo]], [[Rasadnik]], [[Ribare (Jagodina)|Ribare]], [[Ribnik (Jagodina)|Ribnik]], [[Sarina međa]] (Sarina Međa), [[Siokovac]], [[Slatina (Jagodina)|Slatina]], [[Staro Lanište]] (do 1955. godine deo Laništa), [[Staro Selo (Jagodina)|Staro Selo]], [[Strelište]], [[Strižilo]], [[Tabane]], [[Topola (Jagodina)|Topola]], [[Trnava (Jagodina)|Trnava]], [[Crvene livade]], [[Crnče (Jagodina)|Crnče]], [[Šantarovac]], [[Štipljanski put]], [[Šuljkovac]], [[Žagubice]] i [[Železnički most]]. * '''[[Opština Despotovac]]''' : [[Balajnac (Despotovac)|Balajnac]], [[Bare (Despotovac)|Bare]] (do 1959. godine Bare Rudnik), [[Beljajka]], [[Bogava]], [[Brestovo (Despotovac)|Brestovo]], [[Bukovac (Despotovac)|Bukovac]], [[Veliki Popović]], [[Vitance]], [[Vojnik (Despotovac)|Vojnik]] (do 1993. godine Despotovac Selo), [[Grabovica (Despotovac)|Grabovica]], [[Dvorište (Despotovac)|Dvorište]], '''[[Despotovac]]''' (do 1996. godine Despotovac Varošica), [[Židilje]], [[Zlatovo]], [[Jasenovo (Despotovac)|Jasenovo]], [[Jezero (Despotovac)|Jezero]], [[Jelovac (Despotovac)|Jelovac]], [[Lipovica (Despotovac)|Lipovica]], [[Lomnica (Despotovac)|Lomnica]], [[Makvište]], [[Medveđa (Despotovac)|Medveđa]], [[Miliva]], [[Panjevac (Despotovac)|Panjevac]], [[Plažane]], [[Popovnjak]], [[Ravna Reka (Despotovac)|Ravna Reka]], '''[[Resavica (mesto)|Resavica]]''', [[Resavica (selo)]], [[Senjski Rudnik]], [[Sladaja]], [[Stenjevac]], [[Strmosten]] i [[Trućevac]]. * '''[[Opština Paraćin]]''' : [[Bošnjane (Paraćin)|Bošnjane]], [[Buljane]], [[Busilovac]], [[Glavica (Paraćin)|Glavica]], [[Golubovac (Paraćin)|Golubovac]], [[Gornja Mutnica]], [[Gornje Vidovo]], [[Davidovac (Paraćin)|Davidovac]], [[Dankovo]], [[Donja Mutnica]], [[Donje Vidovo]], [[Drenovac (Paraćin)|Drenovac]], [[Zabrega (Paraćin)|Zabrega]], [[Zmič]], [[Izvor (Paraćin)|Izvor]], <!-- Karađorđevo brdo --> [[Klačevica]], [[Krežbinac]], [[Lebina]], [[Lešje]], [[Mirilovac]], '''[[Paraćin]]''', [[Plana (Paraćin)|Plana]], [[Popovac (Paraćin)|Popovac]], [[Potočac]], [[Ratare]], [[Raševica]], [[Svojnovo]], [[Sikirica]], [[Sinji Vir]], [[Sisevac]], [[Striža]], [[Stubica (Paraćin)|Stubica]], [[Tekija (Paraćin)|Tekija]], <!-- Tekijsko brdo --> [[Trešnjevica (Paraćin)|Trešnjevica]], [[Čepure]], [[Šavac]] i [[Šaludovac]]. * '''[[Opština Rekovac]]''' : [[Bare (Rekovac)|Bare]], [[Belušić]], [[Beočić]], [[Bogalinac]], [[Brajinovac]], [[Velika Kruševica (Rekovac)|Velika Kruševica]], [[Vukmanovac]], [[Dobroselica (Rekovac)|Dobroselica]], [[Dragovo]], [[Županjevac]], [[Kavadar]], [[Kalenićki Prnjavor]], [[Kaludra (Rekovac)|Kaludra]], [[Komorane (Rekovac)|Komorane]], [[Lepojević]], [[Lomnica (Rekovac)|Lomnica]], [[Loćika (Rekovac)|Loćika]], [[Maleševo (Rekovac)|Maleševo]] (do 1971. godine Mališevo), [[Motrić]], [[Nadrlje]], [[Oparić]], [[Prevešt]], [[Rabenovac]], [[Ratković]], [[Rekovac]], [[Sekurič]], [[Sibnica (Rekovac)|Sibnica]], [[Siljevica (Rekovac)|Siljevica]], [[Tečić]], [[Ursule (Rekovac)|Ursule]], [[Cikot]] i [[Šljivica]]. * '''[[Opština Svilajnac]]''' : [[Baćica]], [[Bobovo (Svilajnac)|Bobovo]], [[Bresje (Svilajnac)|Bresje]], [[Vojska]], [[Vračar]], [[Vrlane]], [[Gložane (Svilajnac)|Gložane]], [[Grabovac (Svilajnac)|Grabovac]], [[Dublje (Svilajnac)|Dublje]], [[Dubnica (Svilajnac)|Dubnica]], [[Đurinac (Svilajnac)|Đurinac]], [[Kupinovac]], [[Kušiljevo]], [[Lukovica (Svilajnac)|Lukovica]], [[Mačevac]], [[Proštinac]], [[Radošin]], [[Roanda]], [[Roćevac]], [[Sedlare]], [[Subotica (Svilajnac)|Subotica]], '''[[Svilajnac]]''', [[Troponje]] i [[Crkvenac]]. * '''[[Opština Ćuprija]]''' : [[Batinac]], [[Bigrenica]], [[Virine]], [[Vlaška (Ćuprija)|Vlaška]], [[Dvorica]], [[Ivankovac]], [[Isakovo]], [[Jovac (Ćuprija)|Jovac]], [[Kovanica]], [[Krušar]], [[Mijatovac]], [[Ostrikovac]], [[Paljane]], [[Senje]], [[Supska]] i '''[[Ćuprija]]'''. === Borski okrug === {{v. također|Borski okrug}} * '''[[Opština Bor]]''' : '''[[Banjsko Polje]], [[Bor (grad)|Bor]]''', [[Brestovac (Bor)|Brestovac]], [[Bučje (Bor)|Bučje]], [[Gornjane]], [[Donja Bela Reka (Bor)|Donja Bela Reka]], [[Zlot]], [[Krivelj]], [[Luka (Bor)|Luka]], [[Metovnica]], [[Oštrelj]], [[Slatina (Bor)|Slatina]], [[Suva reka]], [[Sunce]], [[Tanda]], [[Topla]] i [[Šarbanovac (Bor)|Šarbanovac]]. * '''[[Opština Kladovo]]''' : '''[[Brza Palanka]]''', [[Vajuga]], [[Velesnica]], [[Velika Vrbica]], [[Velika Kamenica]], [[Grabovica (Kladovo)|Grabovica]], [[Davidovac (Kladovo)|Davidovac]], '''[[Kladovo]]''', [[Kladušnica]], [[Korbovo]], [[Kostol]], [[Kupuzište]], [[Ljubičevac (Kladovo)|Ljubičevac]], [[Mala Vrbica (Kladovo)|Mala Vrbica]], [[Manastirica (Kladovo)|Manastirica]], [[Milutinovac]], [[Novi Sip]] (naselje formirano 1979. godine umesto potopljenog naselja Sip), [[Palestina]], [[Petrovo Selo (Kladovo)|Petrovo Selo]], [[Podvrška]], [[Reka (Kladovo)|Reka]], [[Rečica (Kladovo)|Rečica]], [[Rtkovo]] i [[Tekija (Kladovo)|Tekija]]. * '''[[Opština Majdanpek]]''': [[Boljetin]], [[Vlaole]], [[Golubinje]] (od 1979. godine obuhvata i ukinuto naselje [[Šrbac]]), [[Debeli Lug]], '''[[Donji Milanovac]]''', [[Jasikovo]], [[Klokočevac]], [[Leskovo]], '''[[Majdanpek]]''', [[Miroč (Majdanpek)|Miroč]], [[Mosna]], [[Rudna Glava]], [[Topolnica (Majdanpek)|Topolnica]] i [[Crnajka]]. * '''[[Opština Negotin]]''' : [[Aleksandrovac (Negotin)|Aleksandrovac]] (u periodu od 1947. do 1993. godine nosio naziv Zlokuće), [[Braćevac]], [[Brestovac (Negotin)|Brestovac]], [[Bukovče (Negotin)|Bukovče]] (naselje ukinuto 1949. godine i sa naseljem Kobišnica formira novo zajedničko naselje Tolbuhinovo, ponovo samostalno naselje od 1952. godine), [[Veljkovo]], [[Vidrovac]], [[Vratna (Negotin)|Vratna]], [[Dupljane (Negotin)|Dupljane]], [[Dušanovac (Negotin)|Dušanovac]], [[Jabukovac (Negotin)|Jabukovac]], [[Jasenica (Negotin)|Jasenica]], [[Karbulovo]], [[Kobišnica]], [[Kovilovo (Negotin)|Kovilovo]], [[Mala Kamenica]], [[Malajnica]], [[Miloševo (Negotin)|Miloševo]], [[Mihajlovac (Negotin)|Mihajlovac]], [[Mokranje]], '''[[Negotin]]''', [[Plavna (Negotin)|Plavna]], [[Popovica]], [[Prahovo]], [[Radujevac (Negotin)|Radujevac]], [[Rajac (Negotin)|Rajac]], [[Rečka]], [[Rogljevo]], [[Samarinovac (Negotin)|Samarinovac]], [[Sikole]], [[Slatina (Negotin)|Slatina]], [[Smedovac]], [[Srbovo]], [[Tamnič]], [[Trnjane (Negotin)|Trnjane]], [[Urovica]], [[Crnomasnica]] (do 1947. godine Tomislavovo), [[Čubra]], [[Šarkamen]] i [[Štubik]]. === Zaječarski okrug === {{v. također|Zaječarski okrug}} * '''[[Grad Zaječar]]''' : [[Borovac (Zaječar)|Borovac]], [[Brusnik (Zaječar)|Brusnik]], [[Velika Jasikova]], [[Veliki Izvor]], [[Veliki Jasenovac]], [[Višnjar]], [[Vražogrnac]], [[Vratarnica]], [[Vrbica (Zaječar)|Vrbica]], [[Gamzigrad]], [[Glogovica (Zaječar)|Glogovica]], [[Gornja Bela Reka (Zaječar)|Gornja Bela Reka]], [[Gradskovo]], [[Grlište]], [[Grljan]], [[Dubočane]], [[Zagrađe (Zaječar)|Zagrađe]], '''[[Zaječar]]''', [[Zvezdan]], [[Jelašnica (Zaječar)|Jelašnica]], [[Klenovac]], [[Koprivnica (Zaječar)|Koprivnica]], [[Kotlujevac]], [[Kraljevica]], [[Lasovo]], [[Lenovac]], [[Leskovac (Zaječar)|Leskovac]], [[Lubnica]], [[Mala Jasikova]], [[Mali Izvor]], [[Mali Jasenovac]], [[Marinovac]], [[Metriš]], [[Nikoličevo]], [[Planinica (Zaječar)|Planinica]], [[Podliv]], [[Popova plaža]], [[Prlita]], [[Rgotina]], [[Salaš]], [[Selačka (Zaječar)|Selačka]], [[Tabakovac]] (od 2007. novi naziv je Tabanovac), [[Trnavac]], [[Halovo]], [[Čokonjar]], [[Šipikovo]] i [[Šljivar]]. * '''[[Opština Boljevac]]''' : [[Bačevica]], '''[[Bogovina]]''', '''[[Boljevac]]''' (do 1955. godine naziv naselja je Boljevac varošica), [[Boljevac Selo]] (1955-1979. godine u sastavu Boljevca), [[Valakonje]], [[Vrbovac (Boljevac)|Vrbovac]], [[Dobro Polje (Boljevac)|Dobro Polje]], [[Dobrujevac]], [[Ilino]], [[Jablanica (Boljevac)|Jablanica]], [[Krivi Vir]], [[Lukovo (Boljevac)|Lukovo]], [[Mali Izvor (Boljevac)|Mali Izvor]], [[Mirovo]], [[Osnić]], [[Podgorac (Boljevac)|Podgorac]], [[Rtanj (Boljevac)|Rtanj]] (do 1959. godine Rudnik Rtanj), [[Rujište (Boljevac)|Rujište]], [[Savinac (Boljevac)|Savinac]] i [[Sumrakovac]]. * '''[[Opština Knjaževac]]''' : [[Aldina Reka]], [[Aldinac]], [[Balanovac]], [[Balinac (Knjaževac)|Balinac]], [[Balta Berilovac]], [[Banjski Orešac]], [[Beli Potok (Knjaževac)|Beli Potok]], [[Berčinovac]], [[Božinovac]], [[Bulinovac]], [[Bučje (Knjaževac)|Bučje]], [[Valevac]] (od 2007. godine Balevac), [[Vasilj (Knjaževac)|Vasilj]], [[Vidovac]], [[Vina (Knjaževac)|Vina]], [[Vitkovac (Knjaževac)|Vitkovac]], [[Vlaško Polje]], [[Vrtovac]], [[Gabrovnica]], [[Glogovac (Knjaževac)|Glogovac]], [[Gornja Kamenica]], [[Gornja Sokolovica]], [[Gornje Zuniče]], [[Gradište (Knjaževac)|Gradište]], [[Grezna]], [[Debelica]], [[Dejanovac]], [[Donja Kamenica]], [[Donja Sokolovica]], [[Donje Zuniče]], [[Drvnik]], [[Drenovac (Knjaževac)|Drenovac]], [[Drečinovac]], [[Žlne]], [[Žukovac]], [[Zorunovac]], [[Zubetinac]], [[Inovo]], [[Jakovac]], [[Jalovik Izvor]], [[Janja (Knjaževac)|Janja]], [[Jelašnica (Knjaževac)|Jelašnica]], [[Kaličina]], [[Kalna (Knjaževac)|Kalna]], [[Kandalica]], '''[[Knjaževac]]''', [[Koželj]], [[Krenta]], [[Lepena]], [[Lokva (Knjaževac)|Lokva]], [[Manjinac]], [[Miljkovac (Knjaževac)|Miljkovac]], [[Minićevo]] (do 1945. godine Andrejevac, pre toga nazivi Kraljevo Selo i Novi Han), [[Mučibaba (Knjaževac)|Mučibaba]], [[Novo Korito]], [[Orešac (Knjaževac)|Orešac]], [[Ošljane]], [[Papratna]], [[Petruša]], [[Podvis]], [[Ponor (Knjaževac)|Ponor]], [[Potrkanje]], [[Pričevac]], [[Ravna]], [[Ravno Bučje (Knjaževac)|Ravno Bučje]], [[Radičevac]], [[Rgošte]], [[Repušnica]], [[Svrljiška Topla]], [[Skrobnica]], [[Slatina (Knjaževac)|Slatina]], [[Stanjinac]], [[Staro Korito]], [[Stogazovac]], [[Tatrasnica]], [[Trgovište (Knjaževac)|Trgovište]], [[Trnovac (Knjaževac)|Trnovac]], [[Ćuštica]] (do 2002. godine Čuštica), [[Crvenje]], [[Crni Vrh (Knjaževac)|Crni Vrh]], [[Šarbanovac (Knjaževac)|Šarbanovac]], [[Šesti Gabar]], [[Štipina]], [[Štitarac]], [[Štrbac]] i [[Šuman Topla]]. * '''[[Opština Sokobanja]]''' : [[Beli Potok (Sokobanja)|Beli Potok]], [[Blendija]], [[Bogdinac]], [[Vrbovac (Sokobanja)|Vrbovac]], [[Vrmdža]], [[Dugo Polje (Sokobanja)|Dugo Polje]], [[Žučkovac]], [[Jezero (Sokobanja)|Jezero]], [[Jošanica (Sokobanja)|Jošanica]], [[Levovik]], [[Milušinac]], [[Mužinac]], [[Nikolinac]], [[Novo Selo (Sokobanja)|Novo Selo]], [[Poružnica]], [[Radenkovac]], [[Resnik (Sokobanja)|Resnik]], [[Rujevica (Sokobanja)|Rujevica]], [[Sesalac]], '''[[Sokobanja]]''' (do 1977. godine Soko Banja), [[Trgovište (Sokobanja)|Trgovište]], [[Trubarevac]], [[Carina]], [[Cerovica (Sokobanja)|Cerovica]], [[Čitluk (Sokobanja)|Čitluk]] i [[Šarbanovac (Sokobanja)|Šarbanovac]]. === Zlatiborski okrug === {{v. također|Zlatiborski okrug}} * '''[[Grad Užice]]''' : [[Ada]], [[Bela zemlja]], [[Bioska]], [[Bjelotići]] (od 2007. godine Bjelotić), [[Buar]], [[Vidikovac]], [[Vitasi]], [[Volujac (Užice)|Volujac]], [[Vrutci]] (obuhvata ukinuto naselje Ivojevići), [[Gluvaći]], [[Golubići]], [[Gorjani]], [[Gostinica]], [[Gubin Do]], [[Dobrodo]], [[Drvengrad]], [[Drežnik]], [[Drijetanj]], [[Duboko (Užice)|Duboko]], [[Žigalski vis]], [[Zaboj]], [[Zabučje]] (Brigadirsko naselje), [[Zaharići]], [[Zbojštica]], [[Zlakusa]], [[Jatare]], [[Jelova Gora]], [[Kadinjača]], [[Kamenica (Užice)|Kamenica]], [[Karan]], [[Kasalovina]], [[Kačer]], [[Keserovina]], [[Kovačnica]], [[Koštica]], [[Kotroman]] (od 2007. godine Kostoman), [[Krvavci]], [[Kremna (Užice)|Kremna]], [[Kršanje]], Krčagovo (novo naselje od 2007. godine; izdvojeno iz Užica) [[Lelići]], [[Lunovo Selo]], [[Ljubanje]], [[Ljubanjska Raskrsnica]], [[Mokra Gora]], [[Mramor]], [[Nikojevići]], [[Pandurica]], [[Panići]], [[Panjak]], [[Pear]], [[Petronijevići]], [[Ponikovica]], [[Potočanje]], [[Potpeće (Užice)|Potpeće]], [[Prevedene Vode]], [[Prljuša]], [[Ravni (Užice)|Ravni]], [[Raduša (Užice)|Raduša]], [[Rasadnik]], [[Ribaševina]], '''[[Sevojno]]''' (obuhvata ukinuto naselje Gaj Šerelj), [[Selakovići]], [[Senjak]], [[Skržuti]], [[Slanuša]], [[Spasovnjača]], [[Stapari]], [[Strmac (Užice)|Strmac]], [[Sušičko vrelo 1]], [[Sušičko vrelo 2]], [[Sušičko vrelo 3]], [[Šargan]], [[Tarabići]], [[Tatinac]], [[Trnava (Užice)|Trnava]], [[Tuk]], [[Turica]], [[Carina]], [[Cerovića brdo]], [[Čakovina]] i '''[[Užice]]''' (1946-1991. godine Titovo Užice); obuhvata i ukinuta naselja Pora i Gornja Pora). * '''[[Opština Arilje]]''' : '''[[Arilje]]''', [[Bjeluša]], [[Bogojevići]], [[Brekovo]], [[Vigošte]], [[Virovo]], [[Visoka (Arilje)|Visoka]] (obuhvata od 1979. godine ukinuto naselje [[Đedovac]]), [[Vrane]], [[Grdovići (Arilje)|Grdovići]], [[Grivska]], [[Divljaka]], [[Dobrače]], [[Dragojevac (Arilje)|Dragojevac]], [[Kruščica (Arilje)|Kruščica]], [[Latvica]], [[Mirosaljci (Arilje)|Mirosaljci]], [[Pogled]], [[Radobuđa]], [[Radoševo]] (do 1954. godine Čičkova), [[Severovo]], [[Stupčevići]], [[Tanovići]], [[Trešnjevica (Arilje)|Trešnjevica]] i [[Cerova (Arilje)|Cerova]]. * '''[[Opština Bajina Bašta]]''' : '''[[Bajina Bašta]]''', [[Bambaci]], [[Bačevci (Bajina Bašta)|Bačevci]] (od 2007. godine Bačevica), [[Barati]], [[Bare]], [[Beserovina]], [[Burmazi]], [[Bušine]], [[Vasići]], [[Veselinovići]], [[Višesava]], [[Vujetići]], [[Gaj]], [[Gaočići]] (ukinuto naselje usled potapanja izgradnjom HE Bajina Bašta 1989. godine), [[Gvozdac]], [[Glavačići]], [[Gornja Crvica]], [[Dobrotin (Bajina Bašta)|Dobrotin]], [[Donja Crvica]], [[Draksin]], [[Dub (Bajina Bašta)|Dub]], [[Đurići]], [[Živanovići]], [[Zaglavak]], [[Zaovine]] (od 2007. godine Zasovine), [[Zarožje]], [[Zaugline]], [[Zlodol]], [[Ivanovići]], [[Ilijaševići]], [[Jagodići]], [[Jagoštica]], [[Jakalj]], [[Jasikovice]], [[Jevtići]], [[Jelisavčići]], [[Jelovik (Bajina Bašta)|Jelovik]], [[Konjska Reka]], [[Koprivna]], [[Kosići]], [[Kostojevići]], [[Kotarci]], [[Lazarevići]], [[Lozice]], [[Lug (Bajina Bašta)|Lug]], [[Lještansko]], [[Mala Reka (Bajina Bašta)|Mala Reka]], [[Malinići]], [[Mandići]], [[Markovići]], [[Maćevine]], [[Milekići]], [[Mitrovac na Tari]], [[Obajgora]], [[Ovčinja]], [[Okletac]], [[Pepelj]], [[Perućac]], [[Pilica]], [[Podgrad]], [[Popovići]], [[Pridoli]], [[Prokići]], [[Ravan]], [[Rastište]], [[Rača (Bajina Bašta)|Rača]], [[Rogačica]], [[Rosulje]], [[Rujevac]], [[Sijerač]], [[Solotuša]], [[Strmovo (Bajina Bašta)|Strmovo]], [[Filipovo Brdo]], [[Cerje (Bajina Bašta)|Cerje]], [[Crvica (Bajina Bašta)|Crvica]] i [[Čokići]]. * '''[[Opština Kosjerić]]''' : [[Bašići]], [[Bjeloperica]], [[Blagojevići]], [[Božići]], [[Borovac]], [[Brajkovići (Kosjerić)|Brajkovići]], [[Bukva]], [[Varda (selo)|Varda]], [[Veselinovići]], [[Vrakorci]], [[Vukajlovići]], [[Galovići]], [[Godečevo]], [[Godljevo]], [[Gornja Pološnica]], [[Gostoljublje]], [[Gradina]], [[Gradnik]], [[Despotovići]], [[Donja Pološnica]] (do 1955. godine Pološnica), [[Donja Ražana]], [[Drenovci (Kosjerić)|Drenovci]], [[Dubnica (Kosjerić)|Dubnica]], [[Dunjići]], [[Đurovići]], [[Zabava]], [[Zarići]], [[Ilići]], '''[[Kosjerić|Kosjerić (varoš)]]''' (do 1977. godine Kosjerić (varošica)), [[Kosjerić (selo)]], [[Makovište]], [[Marići]], [[Markovići]], [[Minići]], [[Mionica (Kosjerić)|Mionica]], [[Mrčići (Kosjerić)|Mrčići]], [[Mušići (Kosjerić)|Mušići]], [[Paramun]], [[Petrovići]], [[Podosoje]], [[Potočari]], [[Radanovci (Kosjerić)|Radanovci]], [[Ražana]], [[Rebići]], [[Renova]], [[Rosići]], [[Ruda Bukva]], [[Samari]], [[Savići]], [[Seča Reka]], [[Skakavci (Kosjerić)|Skakavci]], [[Spasojevići]], [[Stankići]], [[Stojići]], [[Subjel]], [[Tomići]], [[Tubići]], [[Cikote (Kosjerić)|Cikote]], [[Crnokosa]], [[Šarovići]], [[Ševrljuge]] i [[Šepci]]. * '''[[Opština Nova Varoš]]''' : [[Akmačići (Nova Varoš)|Akmačići]], [[Amzići]], [[Bistrica (Nova Varoš)|Bistrica]], [[Božetići]], [[Brdo]], [[Bukovik (Nova Varoš)|Bukovik]], [[Burađa]], [[Vilovi]], [[Vraneša]], [[Vrelo]], [[Gornja Bela Reka (Nova Varoš)|Gornja Bela Reka]], [[Gornje Trudovo]] (do 1959. godine Jasenovačko Trudovo), [[Debelja]], [[Donja Bela Reka (Nova Varoš)|Donja Bela Reka]], [[Draglica]], [[Draževići]], [[Drmanovići]], [[Jasenovo (Nova Varoš)|Jasenovo]], [[Klak]], [[Kokin Brod]], [[Komarani]], [[Kućani]], [[Ljepojevići]], [[Mahla]], [[Miševići]], [[Negbina]], '''[[Nova Varoš]]''', [[Ojkovica]], [[Radijevići]], [[Radoinja]], [[Rutoši]], [[Seništa]], [[Tisovica (Nova Varoš)|Tisovica]], [[Trudovo]] (od 2007. godine Trulovo), [[Čelice]], [[Šaponja]] i [[Štitkovo]] (formirano novo naselje 2007. godine Tikva od dela naselja). * '''[[Opština Požega]]''' : [[Bakionica]], [[Vasovići]], [[Velika Ježevica]] (1959-1979. godine u sastavu naselja [[Ježevica (Požega)|Ježevica]]), [[Visibaba]], [[Vranjani]], [[Glumač]], [[Godovik]], [[Gornja Dobrinja]], [[Gorobilje]], [[Gugalj]], [[Donja Dobrinja]], [[Dražinovići]], [[Duškovci]], [[Zaselje (Požega)|Zaselje]], [[Zdravčići]], [[Jelen Do]], [[Kalenići]], [[Lopaš (Požega)|Lopaš]], [[Loret]], [[Ljutice (Požega)|Ljutice]], [[Mađer]], [[Mala Ježevica]] (1959-1979. godine u sastavu naselja [[Ježevica (Požega)|Ježevica]]), [[Milakovići]], [[Milićevo Selo]], [[Mršelji]], [[Otanj]], [[Papratište]], [[Pilatovići]], '''[[Požega]]''', [[Prijanovići]], [[Prilipac]], [[Radovci (Srbija)|Radovci]], [[Rasna]], [[Rečice]], [[Roge]], [[Rupeljevo]], [[Savinac]], [[Svračkovo]], [[Srednja Dobrinja]], [[Tabanovići]], [[Tvrdići]], [[Tometino Polje]], [[Tučkovo]], [[Uzići]] i [[Čestobrodica]]. * '''[[Opština Priboj]]''' : [[Banja (Priboj)|Banja]], [[Batkovići (Priboj)|Batkovići]], [[Brezna (Priboj)|Brezna]], [[Bučje (Priboj)|Bučje]], [[Dobrilovići]], [[Živinice (Priboj)|Živinice]], [[Zabrđe (Priboj)|Zabrđe]], [[Zabrnjica]], [[Zagradina]], [[Zaostro]], [[Zelenac]], [[Jelača]], [[Kalafati]], [[Kaluđerovići]], [[Kasidoli (Priboj)|Kasidoli]], [[Krajčinovići]], [[Kratovo (Priboj)|Kratovo]], [[Krnjača]], [[Kukurovići]], [[Luka]], [[Mažići]], [[Miliješ]], [[Plašće]], [[Požegrmac]] (od 2007. godine Požegrnac), '''[[Priboj]]''', [[Pribojska Goleša]], [[Pribojske Čelice]], [[Rača (Priboj)|Rača]], [[Ritošići]], [[Sastavci]], [[Sjeverin]], [[Sočice]], [[Strmac (Priboj)|Strmac]], [[Hercegovačka Goleša]], [[Crnugovići]], [[Crnuzi]] i [[Čitluk (Priboj)|Čitluk]]. * '''[[Opština Prijepolje]]''' : [[Aleksandrovac]], [[Aljinovići]], [[Babine]], [[Balići]], [[Bare (Prijepolje)|Bare]], [[Biskupići]], [[Bjelahova]] (do 1992. godine Bjelohova), [[Brajkovac (Prijepolje)|Brajkovac]], [[Brvine]], [[Brodarevo]], [[Bukovik (Prijepolje)|Bukovik]], [[Vinicka (Prijepolje)|Vinicka]], [[Vrbovo (Prijepolje)|Vrbovo]], [[Gvozd]], [[Gojakovići (Prijepolje)|Gojakovići]], [[Goločevina]], [[Gornje Babine]], [[Gornje Goračiće]], [[Gornji Stranjani]], [[Gostun]], [[Gračanica (Prijepolje)|Gračanica]], [[Grobnice]], [[Divci (Prijepolje)|Divci]], [[Donje Babine (Prijepolje)|Donje Babine]], [[Donji Stranjani]], [[Drenova (Prijepolje)|Drenova]], [[Dušmanići]], [[Đurašići]], [[Žitin]], [[Zabrdnji Toci]], [[Zavinograđe]], [[Zalug]], [[Zastup]], [[Zvijezd]], [[Ivanje (Prijepolje)|Ivanje]], [[Ivezići]], [[Izbičanj]], [[Jabuka (Prijepolje)|Jabuka]], [[Junčevići]], [[Kamena Gora]], [[Karaula (Prijepolje)|Karaula]], [[Karoševina]], [[Kaćevo]], [[Kašice]], [[Kovačevac (Prijepolje)|Kovačevac]] (od 1979. godine obuhvata i deo ukinutog naselja [[Velika Župa]]), [[Kolovrat]], [[Koprivna (Prijepolje)|Koprivna]], [[Kosatica]] (do 1959. godine podeljena na Gornju Kosaticu i Donju Kosaticu), [[Koševine]], [[Kruševo (Prijepolje)|Kruševo]], [[Kučin]], [[Lučice]], [[Ljiljci]], [[Mataruge (Prijepolje)|Mataruge]], [[Međani]], [[Mijani]], [[Mijoska]], [[Milakovići (Prijepolje)|Milakovići]], [[Mileševo (Prijepolje)|Mileševo]], [[Milošev Do]], [[Miocka]], [[Miljevići (Prijepolje)|Miljevići]] (od 1979. godine obuhvata i deo ukinutog naselja [[Velika Župa]]), [[Mrčkovina]], [[Muškovina]], [[Nepek]], [[Oraovac (Prijepolje)|Oraovac]] (do 1991. godine Orahovac), [[Orašac (Prijepolje)|Orašac]], [[Osoje (Prijepolje)|Osoje]], [[Oštra Stijena]], [[Potkrš]], [[Potok (Prijepolje)|Potok]], [[Pravoševo]], [[Pranjci]], [[Prisoje]] '''[[Prijepolje]]''' (od 1972. godine obuhvata ukinuto naselje [[Kolovrat (Prijepolje)|Kolovrat]]), [[Raišnjevo]], [[Rasno (Prijepolje)|Rasno]], [[Ratajska]], [[Rijeka]], [[Sedobro]], [[Seljane]], [[Seljašnica]], [[Skokuće]], [[Slatina (Prijepolje)|Slatina]], [[Sopotnica (Prijepolje)|Sopotnica]], [[Suvodo]], [[Svičevići]], [[Taševo]], [[Hisardžik]], [[Hrta]], [[Crkveni Toci]], [[Čadinje]], [[Čauševići]], [[Ćetanica]] i [[Džurovo]]. * '''[[Opština Sjenica]]''' : [[Aliveroviće]] (do 1979. godine deo Rasna), [[Bagačiće]] (od 2007. godine Begačiće), [[Bare (Sjenica)|Bare]], [[Bačija]], [[Bioc]] (do 1979. godine deo Buđeva), [[Blato (Sjenica)|Blato]] (do 1979. godine deo Krajinovića), [[Boguti (Sjenica)|Boguti]] (do 1979. godine deo Štavlja), [[Božov Potok]], [[Boljare (Sjenica)|Boljare]], [[Borišiće]] (do 1979. godine deo Bara), [[Boroviće (Sjenica)|Boroviće]] (do 1979. godine deo Kladnice), [[Breza (Sjenica)|Breza]] (do 1979. godine deo Raždaginje), [[Brnjica (Sjenica)|Brnjica]], [[Buđevo]], [[Vapa (Sjenica)|Vapa]], [[Veskoviće]] (1957-1979. godine deo Stupa), [[Visočka]] (do 1979. godine deo Zahumskog), [[Višnjeva (Sjenica)|Višnjeva]], [[Višnjice]] (do 1979. godine deo Štavlja), [[Vrapci (Sjenica)|Vrapci]] (do 1979. godine deo Brnjice), [[Vrbnica (Sjenica)|Vrbnica]] (do 1979. godine deo Zahumskog), [[Vrsjenice]] (do 1977. godine Vrsjenica), [[Goluban]] (do 1979. godine deo Duge Poljane), [[Gornje Lopiže]], [[Goševo (Sjenica)|Goševo]], [[Grabovica (Sjenica)|Grabovica]] (do 1979. godine deo Trijebina), [[Gradac (Sjenica)|Gradac]] (do 1979. godine deo Dragojlovića), [[Grgaje]] (do 1979. godine deo Bara), [[Doliće]], [[Donje Goračiće]], [[Donje Lopiže]], [[Dragojloviće]], [[Draževiće]], [[Družiniće]], [[Dubinje]], [[Dubnica (Sjenica)|Dubnica]], [[Duga Poljana (Sjenica)|Duga Poljana]], [[Dujke]], [[Dunišiće]], [[Žabren]], [[Žitniće]], [[Zabrđe (Sjenica)|Zabrđe]] (do 1979. godine deo Duge Poljane), [[Zaječiće]], [[Zahumsko]], [[Zečeva Polja]], [[Janturine]] (Janturina) (Jantorine), [[Jevik]] (do 1979. godine deo Kladnice), [[Jezero (Sjenica)|Jezero]] (do 1979. godine deo Višnjeva), [[Kalipolje]] (do 1979. godine deo Kladnice), [[Kamešnica (Sjenica)|Kamešnica]], [[Kanjevina]] (do 1979. godine deo Krstca), [[Karajukića Bunari]] (do 1979. godine deo Ugla), [[Kijevci]] (do 1977. godine Kijevce), [[Kladnica]], [[Kneževac (Sjenica)|Kneževac]] (do 1979. godine deo Štavlja), [[Koznik]] (do 1979. godine deo Šara), [[Kokošiće]] (do 1979. godine deo Štavlja), [[Krajinoviće]], [[Krivaja (Sjenica)|Krivaja]] (do 1979. godine deo Donjih Goračića), [[Krnja Jela (Sjenica)|Krnja Jela]] (do 1979. godine deo Tuzinja), [[Krstac (Sjenica)|Krstac]], [[Krće]], [[Lijeva Reka]] (do 1979. godine deo Šara), [[Ljutaje]] (do 1979. godine deo Duge Poljane), [[Mašoviće]], [[Medare]] (do 1979. godine deo Sjenice), [[Međugor]] (do 1979. godine deo Raškovića), [[Milići (Sjenica)|Milići]] (do 1979. godine deo Šara), [[Papiće]] (do 1979. godine deo Ursula), [[Petrovo Polje]] (do 1979. godine deo Žabrena), [[Plana (Sjenica)|Plana]] (do 1979. godine deo Zahumskog), [[Poda (Sjenica)|Poda]] (do 1979. godine deo Boljara), [[Ponorac (Sjenica)|Ponorac]], [[Pralja (Sjenica)|Pralja]], [[Raždaginja]], [[Rasno (Sjenica)|Rasno]], [[Raspoganče]] (do 1979. godine deo Stupa), [[Rastenoviće]] (do 1979. godine deo Tuzinja), [[Raškoviće]], '''[[Sjenica]]''', [[Skradnik]] (do 1979. godine deo Gornjeg Lopiža), [[Strajiniće]] (do 1979. godine deo Uvca), [[Stup (Sjenica)|Stup]], [[Sugubine]], [[Sušica (Sjenica)|Sušica]] (1957-1979. godine deo Brnjice), [[Trešnjevica (Sjenica)|Trešnjevica]] (do 1979. godine deo Višnjeve), [[Trijebine]], [[Tuzinje]], [[Tutiće]] (do 1979. godine deo Krajinovića), [[Uvac (Sjenica)|Uvac]], [[Ugao]], [[Ursule (Sjenica)|Ursule]], [[Ušak]] (do 1979. godine deo Donjeg Lopiža), [[Fijulj]] (do 1979. godine Fijulje), [[Caričina]], [[Cetanoviće]], [[Crvsko]] (do 1979. godine deo Goševa), [[Crčevo]] (do 1979. godine deo Šara), [[Čedovo]], [[Čipalje]] (do 1979. godine deo Bagačića, od 2007. godine Čipalj), [[Čitluk (Sjenica)|Čitluk]] (do 1979. godine deo Cetanovića), [[Šare]], [[Štavalj]] i [[Šušure]]. * '''[[Opština Čajetina]]''' : [[Alin Potok]], [[Aćimovići]], [[Babići]], [[Bacetići]], [[Bela Zemlja]], [[Bisići]], [[Bjeliš]], [[Božovići]], [[Borova Glava]], [[Branešci (Čajetina)|Branešci]] (1979-1991. godine Branešca), [[Braneško polje]], [[Bućići]], [[Velanci]], [[Vesovići]], [[Visovina]], [[Visoka]], [[Vodice]], [[Vojinovići]], [[Vrelo]], [[Gajevi]], [[Golija]], [[Golovo]] (obuhvata i ukinuto naselje Donje Rudine), [[Gornja Čajetina]], [[Gornje Rudine]], [[Gornji Branešci]], [[Gostilje]] (od 1979. godine obuhvata i ukinuto naselje [[Vladaje]]), [[Vodice]], [[Dabići]], [[Dautovac]], [[Dedinci]], [[Dedići]], [[Dobroselica (Čajetina)|Dobroselica]], [[Draglica]], [[Drenova (Čajetina)|Drenova]], [[Đurkovac]], [[Željine]], [[Žunići]], '''[[Zlatibor (Čajetina)|Zlatibor]]''' (naselje formirano 1972. godine izdvajanjem iz Čajetine; 1972-1979. godine Partizanske Vode; 1979-1992. godine Partizanske Vode sa Palisadom), [[Zečevići]], [[Zova]], [[Zorzići]], [[Zrnjevići]], [[Glišovići]], [[Ivanovići]], [[Jablanica (Čajetina)|Jablanica]] (naselje nastalo 1979. godine spajanjem naselja [[Gornja Jablanica]] i [[Donja Jablanica]]), [[Jankovići]], [[Jevrejsko brdo]], [[Jezero]], [[Kamalj]], [[Kraljeve Vode]], [[Kraljevi Konaci]], [[Kriva Reka (Čajetina)|Kriva Reka]] (1979-2007. godine obuhvata i danas samostalno naselje [[Mešnik]]), [[Kućani]], [[Lazarevići]], [[Lazovići]], [[Mješnik]], [[Krnda]], [[Lokva]], [[Ljubiš]], [[Marići]], [[Mačkat]], [[Milovići]], [[Mitrići]], [[Mušvete]], [[Naselje 25.Maj]], [[Obudojevica]] (Obudovica), [[Omanica]], [[Očka Gora]], [[Perišići]], [[Petrovići]], [[Petronijevići]], [[Pećinari]], [[Popovina]], [[Potoci]], [[Prijane]], [[Prisoje]], [[Radovo]], [[Rakovica (Čajetina)|Rakovica]], [[Rasadnik]], [[Rasnica]], [[Ribnica]], [[Rožanstvo]], [[Rudine (Čajetina)|Rudine]], [[Rujno]], [[Savino Selo]], [[Savičići]], [[Sainovina]], [[Semegnjevo]], [[Sirogojno]] (od 2007. formirano novo naselje Čičkova od dela naselja), [[Sloboda]], [[Smiljanića Zakosi]] (Smiljanski zakosi), [[Stopići]], [[Stublo]], [[Terzići]], [[Tornik]], [[Tripkova]], [[Trnava (Čajetina)|Trnava]], [[Utrobe]], [[Cerovići]], '''[[Čajetina]]''', [[Čičkova]], [[Čolovića brdo]], [[Čunkovi]], [[Ćaldov put]], [[Šainovac]], [[Šipovik]], [[Šljivovica (Čajetina)|Šljivovica]], [[Šukilovići]] i [[Šuljagići]]. === Moravički okrug === {{v. također|Moravički okrug}} * '''[[Grad Čačak]]''' : [[Atenica]] (urbani deo naselja pripojen 1990. godine naselju Čačak), [[Baluga (Ljubićska)]] (do 1979. godine Baluga), [[Baluga (Trnavska)]] (do 1965. godine Baluga; 1965-1979. godine Baluga Zablaće), [[Banjica (Čačak)|Banjica]], [[Beljina (Čačak)|Beljina]] (1990-1996. godine pripojena Čačku), [[Bečanj]], [[Brezovica (Čačak)|Brezovica]], [[Bresnica (Čačak)|Bresnica]], [[Vapa (Čačak)|Vapa]], [[Vidova]], [[Vinara]], [[Viljuša]], [[Vranići]], [[Vrnčani (Čačak)|Vrnčani]], [[Vujetinci]], [[Goričani (Čačak)|Goričani]], [[Gornja Gorevnica]], [[Gornja Trepča (Čačak)|Gornja Trepča]], [[Donja Gorevnica]], [[Donja Trepča (Čačak)|Donja Trepča]], [[Žaočani]] (do 1979. godine Zaočani), [[Živanića put]], [[Zablaće (Čačak)|Zablaće]], [[Jančići]], [[Ježevica]], [[Jezdina]], [[Katrga]], [[Kačulice]], [[Konjevići (Čačak)|Konjevići]] (naselje pripojeno 1990. godine naselju Čačak, 1996. godine seoski deo naselja izdvojen iz Čačka u samostalno naselje), [[Košutnjak]], [[Kukići]], [[Kulinovci]] (urbani deo naselja pripojen 1990. godine naselju Čačak), [[Lipnica (Čačak)|Lipnica]], [[Loznica (Čačak)|Loznica]], [[Ljubić (Čačak)|Ljubić]] (urbani deo naselja pripojen 1990. godine naselju Čačak), [[Mala kolonija]], [[Međuvršje]], [[Milićevci]], [[Miokovci]], [[Mojsinje (Čačak)|Mojsinje]], [[Mrčajevci]], [[Mršinci]], [[Ovčar Banja]], [[Ostra]], [[Pakovraće]], [[Parmenac]], [[Petnica (Čačak)|Petnica]], [[Preljina]], [[Preljinska Baluga]], [[Premeća]], [[Pridvorica (Čačak)|Pridvorica]], [[Prijevor (Čačak)|Prijevor]], [[Prislonica]], [[Rajac (Čačak)|Rajac]], [[Rakova]], [[Riđage]], [[Rošci]], [[Slatina (Čačak)|Slatina]], [[Sokolići]], [[Stančići]], [[Topalovo brdo]], [[Trbušani]] (urbani deo naselja pripojen 1990. godine naselju Čačak), [[Trnava (Čačak)|Trnava]] i '''[[Čačak]]'''. * '''[[Opština Gornji Milanovac]]''' : [[Belo Polje (Gornji Milanovac)|Belo Polje]], [[Beršići]] (od 2007. godine Berišići), [[Blata]], [[Bogdanica]], [[Boljkovci]], [[Brajići (Gornji Milanovac)|Brajići]], [[Brđani (Gornji Milanovac)|Brđani]], [[Brezna (Gornji Milanovac)|Brezna]], [[Brezovica (Gornji Milanovac)|Brezovica]], [[Brusnica (Gornji Milanovac)|Brusnica]], [[Varnice]], [[Velereč]], [[Vraćevšnica]], [[Vrnčani (Gornji Milanovac)|Vrnčani]], [[Vujan]], [[Gojna Gora]], [[Gornja Vrbava]], [[Gornja Crnuća]], [[Gornji Banjani]], [[Gornji Branetići]], '''[[Gornji Milanovac]] ''', [[Grabovica (Gornji Milanovac)|Grabovica]], [[Gradovi]], [[Davidovica]], [[Donja Vrbava]], [[Donja Crnuća]], [[Donji Branetići]], [[Dragolj]], [[Drenova (Gornji Milanovac)|Drenova]], [[Družetići]], [[Zagrađe (Gornji Milanovac)|Zagrađe]], [[Zvezda]], [[Zlatarica]], [[Jablanica (Gornji Milanovac)|Jablanica]], [[Kalimanići (Gornji Milanovac)|Kalimanići]], [[Kamenica (Gornji Milanovac)|Kamenica]], [[Klatičevo]], [[Koštunići]], [[Kriva Reka (Gornji Milanovac)|Kriva Reka]], [[Leušići]], [[Lipovac (Gornji Milanovac)|Lipovac]], [[Lozanj]], [[Ločevci]], [[Lunjevica]], [[Ljevaja]], [[Ljutovnica]], [[Majdan (Gornji Milanovac)|Majdan]], [[Mali raj]], [[Mirkovići]], [[Miroč]], [[Mutanj]], [[Nakučani (Gornji Milanovac)|Nakučani]], [[Nevade]], [[Ozrem]], [[Polom (Gornji Milanovac)|Polom]], [[Pranjani]], [[Prnjavor (Gornji Milanovac)|Prnjavor]], [[Rajski Konaci]], [[Reljinci]], [[Roslova]], [[Rudnik (Gornji Milanovac)|Rudnik]], [[Ručići]], [[Savinac]], [[Svračkovci]], [[Semedraž]], [[Sinoševići]], [[Srezojevci]], [[Takovo]], [[Teočin]], [[Trudelj]], [[Ugrinovci (Gornji Milanovac)|Ugrinovci]], [[Cerova (Gornji Milanovac)|Cerova]], [[Šarani (Gornji Milanovac)|Šarani]] i [[Šilopaj]]. * '''[[Opština Ivanjica]]''' : [[Bedina Varoš]], [[Bele Vode]], [[Bogdanovići]], [[Božetići]], [[Bratljevo]], [[Brezova (Ivanjica)|Brezova]], [[Brusnik (Ivanjica)|Brusnik]], [[Budoželja]], [[Bukovica (Ivanjica)|Bukovica]] (do 1992. godine deo Šuma), [[Burevići]], [[Vasiljevići (Ivanjica)|Vasiljevići]], [[Venac]], [[Vionica]], [[Vrmbaje]], [[Vulovići]], [[Vučak (Ivanjica)|Vučak]], [[Gleđica]], [[Gornji Milićevići]], [[Gradac (Ivanjica)|Gradac]], <!-- [[Dajića brdo]], --> [[Dajići]], [[Devići]], [[Deretin]], [[Dobri Do (Ivanjica)|Dobri Do]], [[Dubrava (Ivanjica)|Dubrava]], [[Đokovići]], [[Erčege]], [[Zarići]], [[Županja]], '''[[Ivanjica]]''', [[Javorska Ravna Gora]] (do 1959. godine Ravna Gora), [[Jasenište]], [[Jasik]], [[Jevac]], [[Jolovići]], [[Kaluševići]], [[Katići]], [[Klekova]], [[Klepane]], [[Kovilje]], [[Komadine]], [[Koritnik (Ivanjica)|Koritnik]], [[Kosovica]], [[Kumanica]], [[Kušići]], [[Lisa (Ivanjica)|Lisa]], [[Luke (Ivanjica)|Luke]], [[Malovići]], [[Mana]], [[Maskova]], [[Medovine]], [[Međurečje (Ivanjica)|Međurečje]], [[Milandža]], [[Milićevići]], [[Močioci (Ivanjica)|Močioci]], [[Opaljenik]], [[Osonica]], [[Ocokoljići]], [[Palež]], [[Preseka (Ivanjica)|Preseka]], [[Prilike]], [[Ravna Gora (Ivanjica)|Ravna Gora]], [[Radaljevo]] (od 2007. godine Radljevo), [[Rovine]], [[Rokci (Ivanjica)|Rokci]], [[Sveštica]], [[Sivčina]], [[Smiljevac (Ivanjica)|Smiljevac]], [[Srednja Reka]], [[Staro Selo]], [[Cerova]], [[Crnjevo]], [[Čečina (Ivanjica)|Čečina]], [[Šarenik]], [[Šljunkara]], [[Šolajići]] i [[Šume (Ivanjica)|Šume]]. * '''[[Opština Lučani]]''' : [[Beli Kamen (Lučani)|Beli Kamen]], [[Veles]], [[Viča (Lučani)|Viča]], [[Vlasteljice]], [[Vučkovica (Lučani)|Vučkovica]], [[Goračići]], [[Gornja Kravarica]], [[Gornji Dubac]], [[Grab (Lučani)|Grab]], [[Guberevci]], '''[[Guča (varošica)]]''', [[Guča (selo)]], [[Dljin]], [[Donja Kravarica]], [[Donji Dubac]], [[Dučalovići]], [[Đerać]], [[Živica (Lučani)|Živica]], [[Zeoke (Lučani)|Zeoke]], [[Ivanovo Brdo]], [[Kaona (Lučani)|Kaona]], [[Kotraža (Lučani)|Kotraža]], [[Krivača (Lučani)|Krivača]], [[Krstac (Lučani)|Krtac]], [[Livade]], [[Lis]], [[Lisice]], '''[[Lučani (varošica)]]''' (do 1979. godine deo jedinstvenog naselja Lučani, kojem je 1955. godine pripojeno naselje Kolonija Lučani), [[Lučani (selo)]] (do 1979. godine deo jedinstvenog naselja Lučani), [[Markovica]], [[Milatovići]], [[Negrišori]], [[Pantelići]], [[Planina]], [[Pod-Ovčar]], [[Puhovo (Lučani)|Puhovo]], [[Pšanik]], [[Rogača (Lučani)|Rogača]], [[Rtari]], [[Rti]], [[Sadljike]], [[Terzići]], [[Tijanje]] i [[Turica (Lučani)|Turica]]. === Raški okrug === {{v. također|Raški okrug}} * '''[[Grad Kraljevo]]''' : [[Adrani]], [[Bapsko Polje]], [[Bare (Kraljevo)|Bare]], [[Barutana]], [[Beranovac]], [[Bzovik]], [[Bogutovac]], [[Bojanići]], [[Borovo (Kraljevo)|Borovo]] (pripojeno 2007. godine naselju Borovo Međurečje), [[Brezna (Kraljevo)|Brezna]], [[Brezova (Kraljevo)|Brezova]], [[Bresnik (Kraljevo)|Bresnik]], [[Bukovica (Kraljevo)|Bukovica]], [[Bunar]], [[Vitanovac (Kraljevo)|Vitanovac]], [[Vitkovac (Kraljevo)|Vitkovac]], [[Vrba (Kraljevo)|Vrba]], [[Vrdila]], [[Vrh (Kraljevo)|Vrh]], [[Gledić]], [[Godačica]], [[Gokčanica]], [[Grdica]] (deo naselja 1979. godine pripojen Kraljevu), [[Dedevci]], [[Dolac (Kraljevo)|Dolac]], [[Dragosinjci]], [[Dražiniće]], [[Drakčići]], [[Drlupa (Kraljevo)|Drlupa]], [[Đakovo (Kraljevo)|Đakovo]], [[Žiča (Kraljevo)|Žiča]] (formirana 1990. godine od ukinutih naselja [[Gotovac]] i [[Kruševica (Kraljevo)|Kruševica]]; pre toga naselje Žiča pripojenu naselju Gotovac 1959. godine), [[Zaklopača (Kraljevo)|Zaklopača]], [[Zakuta]], [[Zamčanje]], [[Zasad]], [[Zimovnik]], [[Janići]], [[Jarčujak]] (deo naselja 1979. godine pripojen Kraljevu), [[Kamenica (Kraljevo)|Kamenica]], [[Kamenjani]], [[Kovanluk (Kraljevo)|Kovanluk]], [[Kovači (Kraljevo)|Kovači]] (deo naselja 1979. godine pripojen Kraljevu), [[Konarevo]], '''[[Kraljevo]]''' (do 1955. godine Rankovićevo), [[Lađevci (Kraljevo)|Lađevci]], [[Lazac]], [[Leševo]], [[Lozno]], [[Lopatnica]], [[Lučica]], [[Maglič]], [[Mataruge (Kraljevo)|Mataruge]] (od 2007. godine Mataruga), '''[[Mataruška Banja]]''', [[Međurečje (Kraljevo)|Međurečje]] (pripojeno 2007. godine naselju Borovo Međurečje), [[Meljanica]], [[Metikoš]], [[Milavčići]], [[Milakovac]], [[Miliće]], [[Miločaj]], [[Milutinovići]], [[Mlanča]], [[Mrsać]], [[Musina Reka]], [[Obrva (Kraljevo)|Obrva]], [[Oplanići]], [[Orlja Glava]], [[Ornice]], [[Pekčanica]], [[Petropolje]], [[Pečenog]], [[Plana (Kraljevo)|Plana]], [[Polumir]], [[Ponore]], [[Popovići (Kraljevo)|Popovići]], [[Predole]], [[Progorelica]], [[Ravanica (Kraljevo)|Ravanica]], [[Ratina]], [[Reka (Kraljevo)|Reka]], '''[[Ribnica (Kraljevo)|Ribnica]]''' (deo naselja 1979. godine pripojen Kraljevu), [[Romsko naselje 2]], [[Roćevići]], [[Rudno]], [[Rudnjak]], [[Savovo]], [[Samaila]], [[Sibnica (Kraljevo)|Sibnica]], [[Sinđelići]], [[Sirča]], [[Stanča]], [[Stubal (Kraljevo)|Stubal]], [[Tavnik]], [[Tadenje]], [[Tepeče]], [[Tolišnica]], [[Trgovište (Kraljevo)|Trgovište]], [[Ušće (Kraljevo)|Ušće]], [[Cvetke]], [[Cerje (Kraljevo)|Cerje]], [[Čibukovac]] (deo naselja 1979. godine pripojen Kraljevu), [[Čukojevac]] i [[Šumarice]]. * '''[[Grad Novi Pazar]]''' : [[Aluloviće]] (od 1959. godine obuhvata i Budiće), [[Bajevica]] (obuhvata i Žirački Dolac od 1959. godine), [[Banja (Novi Pazar)|Banja]], [[Banovica]], [[Barakovci]] (Barakovac), [[Bare (Novi Pazar)|Bare]], [[Batnjik]], [[Bekova]] (od 1959. godine obuhvata Kalundru), [[Bele Vode (Novi Pazar)|Bele Vode]] (do 1959. godine obuhvata Banovicu, Čebinac), [[Blaževo]], [[Boturovina]], [[Brđani (Novi Pazar)|Brđani]] (od 1959. godine obuhvata Ujniče), [[Brestovo (Novi Pazar)|Brestovo]], [[Bukreš]], [[Varevo (Novi Pazar)|Varevo]], [[Vever]], [[Vidovo]], [[Vitkoviće]], [[Vojkoviće]], [[Vojniće]], [[Vražogrnci]], [[Vranovina]], [[Vučiniće]] (od 1959. godine obuhvata Gornje Tvrdoševo, Živaliće), [[Vučja Lokva]], [[Gazilar]], [[Golice]] (do 1955. godine deo Tušimlje), [[Golo Brdo]], [[Gornja Tušimlja]] (do 1955. godine deo Tušimlje), [[Gornji Lug]], [[Gornji Selakovac]], [[Gornji Šutenovac]], [[Goševo (Novi Pazar)|Goševo]], [[Građanoviće]], [[Gračane]], [[Grubetiće]], [[Deževa]], [[Dojeviće]], [[Dojinoviće]] (od 1959. godine obuhvata Đonlije, Kuline), [[Dedilovo (Novi Pazar)|Dedilovo]], [[Dolac (Novi Pazar)|Dolac]], [[Doljani]], [[Donji Lug]], [[Donji Selakovac]], [[Donji Šutenovac]], [[Dragočevo]], [[Dramiće]], [[Žunjeviće]], [[Zabrđe (Novi Pazar)|Zabrđe]], [[Zlatare]], [[Zmijinac]], [[Ivanča]], [[Izbice]] (od 1959. godine obuhvata Pljevljane), [[Jablanica (Novi Pazar)|Jablanica]], [[Jaklja]], [[Javor (Novi Pazar)|Javor]] (od 1959. godine obuhvata Niš), [[Jalija]], [[Janča]] (od 1959. godine obuhvata Troštice), [[Jova]] (od 1959. godine obuhvata Trstenik), [[Jusuf potok]], [[Kašalj]], [[Kovačevo]], [[Kožlje]], [[Koprivnica (Novi Pazar)|Koprivnica]], [[Kosuriće]], [[Kruševo (Novi Pazar)|Kruševo]], [[Kuzmičevo]], [[Leča]], [[Lopužnje]], [[Lug]], [[Lukare]], [[Lukarsko Goševo]] (od 1959. godine obuhvata Gornju Jošanicu, Gornje Goševo, do 1979. godine Lukarsko Gočevo), [[Lukocrevo]], [[Miščiće]], [[Mur]] (od 1959. godine obuhvata Zaguljaču, Šutenovac), [[Muhovo]] (od 1959. godine obuhvata Grab, Koznik, Krće), [[Negotinac]], '''[[Novi Pazar]]''' (od 1957. godine obuhvata Podbijelje), [[Odojeviće]], [[Okose]], [[Osaonica (Novi Pazar)|Osaonica]] (od 1959. godine obuhvata Bujca, Prisoje, Rogatac), [[Osoje (Novi Pazar)|Osoje]], [[Oholje]], [[Pavlje]] (do 1959. godine Gornje Pavlje), [[Paralovo (Novi Pazar)|Paralovo]], [[Parice]], [[Pasji Potok]], [[Pilareta]], [[Pljevljani]], [[Pobrđe (Novi Pazar)|Pobrđe]], [[Požega (Novi Pazar)|Požega]], [[Požežina]], [[Poila]], [[Polokce]], [[Pope (Novi Pazar)|Pope]], [[Postenje (Novi Pazar)|Postenje]], [[Potok]], [[Prćenova]], [[Pusta Tušimlja]] (do 1959. godine deo Tušimlje), [[Pustovlah]], [[Radaljica]] (od 1959. godine obuhvata Tvrđevo, Svilanovo), [[Rajetiće]], [[Rajkoviće]] (od 1959. godine obuhvata Popiće), [[Rajčinoviće]] (od 1959. godine obuhvata Popiće), [[Rajčinovićka Trnava]] (od 1959. godine obuhvata Baletiće; do 1959. godine naziv je Trnava), [[Rakovac (Novi Pazar)|Rakovac]], [[Ras]], [[Rasadnik]], [[Rast]], [[Sebečevo]] (od 1959. godine obuhvata Bobovik, Roginje), [[Selakovac]], [[Sitniče]] (od 1959. godine obuhvata Jasenovik (Jasikovac) i Suvu Ćupriju), [[Skukovo]] (do 1955. godine deo Tušimlje), [[Slatina (Novi Pazar)|Slatina]] (od 1959. godine obuhvata Crnoču, od 1957. godine Prvenoviće), [[Smilov Laz]], [[Srednja Tušimlja]] (do 1955. godine deo Tušimlje), [[Stradovo]], [[Sudsko Selo]], [[Svojbor]], [[Tenkovo]] (od 1959. godine obuhvata Guberevo), [[Trnava (Novi Pazar)|Trnava]], [[Trnavci]], [[Troštica]], [[Tunovo]], [[Ćeramidžinica]] (Ćeradžiminica), (od 1959. godine obuhvata Vitoš), [[Ćukovac]], [[Hadžet]], [[Hotkovo]], [[Cokoviće]], [[Čašić Dolac]], [[Čerkez mahala]], [[Šavci]], [[Šaronje (Novi Pazar)|Šaronje]] (od 1959. godine obuhvata Ljuljavac), [[Šestovo]], [[Štitare (Novi Pazar)|Štitare]] i [[Šutenovac]]. * '''[[Opština Vrnjačka Banja]]''' : [[Vraneši (Vrnjačka Banja)|Vraneši]], '''[[Vrnjačka Banja]]''', [[Vrnjci]], [[Vukušica]], [[Goč (Vrnjačka Banja)|Goč]], [[Gračac (Vrnjačka Banja)|Gračac]] (Kurilovo), [[Jezero]], [[Lipova]], [[Novo Selo (Vrnjačka Banja)|Novo Selo]], [[Otroci]], [[Podunavci]], [[Rsavci]], [[Ruđinci]], [[Slatinski venac]], [[Stanišinci]] (od 2007. godine Stanišnici) i [[Štulac (Vrnjačka Banja)|Štulac]]. * '''[[Opština Raška]]''' : [[Badanj (Raška)|Badanj]], '''[[Baljevac (Raška)|Baljevac]]''', [[Bela Stena]], [[Belo Polje (Raška)|Belo Polje]], [[Beljak]], [[Beoci]], [[Biljanovac]], [[Biniće]], [[Biočin]], [[Božići]], [[Boroviće (Raška)|Boroviće]], [[Boće]], [[Brvenik]], [[Brvenik Naselje]], [[Brvenica]], [[Varevo (Raška)|Varevo]], [[Varevski Potok]], [[Vlasovo]], [[Vojmilovići]], [[Vrtine]], [[Gnjilica]], [[Gornje Ivanje]], [[Gostiradiće]], [[Gostirađe]], [[Gradac (Raška)|Gradac]], [[Donje Ivanje]], [[Draganići]], [[Drake]], [[Žerađe]], [[Žutice]], [[Zarevo]], [[Ivanje]], '''[[Jošanička Banja]]''', [[Kaznoviće]], [[Karadak]], [[Kovači (Raška)|Kovači]], [[Kopaonik (Raška)|Kopaonik]], [[Korlaće]], [[Kotiljevac]], [[Kraviće]], [[Ladojeviće]], [[Kremiće]], [[Kruševica (Raška)|Kruševica]], [[Kurići]], [[Kućane]], [[Kučevski lug]], [[Livčine]], [[Lisina (Raška)|Lisina]], [[Lukovo (Raška)|Lukovo]], [[Milatkoviće]], [[Mure]] (Murovo brdo), [[Novo Selo (Raška)|Novo Selo]], [[Nosoljin]], [[Orahovo (Raška)|Orahovo]], [[Pavlica]], [[Panojeviće]] (do 1979. godine Ponojeviće), [[Piskanja]], [[Plavkovo]] (Tusniće), [[Plešin]] (Ladoviće), [[Pobrđe (Raška)|Pobrđe]], [[Pokrvenik (Raška)|Pokrvenik]], [[Pocesje]], [[Radošiće]], [[Rakovac (Raška)|Rakovac]], '''[[Raška (grad)|Raška]]''', [[Rvati (Raška)|Rvati]], [[Rijeka]], [[Rudnica (Raška)|Rudnica]] (Rojčiće), [[Sase]] (Sasi), [[Sebimilje]], [[Semeteš]], [[Supnje]], [[Tiodže]] (do 1977. godine Tioce), [[Treska]], [[Trnava (Raška)|Trnava]] (Tlačina), [[Crna Glava]] i [[Šipačina]]. * '''[[Opština Tutin]]''' : [[Arapoviće]], [[Baljen]] (1959-1979. godine deo Čarovine), [[Batrage]] (1959-1979. godine deo Zapadnog Mojstira), [[Baćica]], [[Biohane]] (1959-1979. godine deo Špiljana), [[Blaca]] (1959-1979. godine deo Gluhavice), [[Bovanj]] (1959-1979. godine deo Godova), [[Boroštica]], [[Braćak]], [[Bregovi (Tutin)|Bregovi]] (do 1979. godine deo Gnile), [[Brniševo]] (do 1979. godine deo Morana), [[Bujkoviće]], [[Velje Polje (Tutin)|Velje Polje]], [[Veseniće]], [[Vrapče]] (1959-1979. godine deo Vesenića), [[Vrba (Tutin)|Vrba]] (1959-1979. godine deo Drage), [[Glogovik]], [[Gluhavica]], [[Gnila]] (do 1979. godine Gnjila), [[Godovo]], [[Gornji Crniš]] (do 1950. godine Crniš; od 1959. godine obuhvata i Donji Crniš), [[Gradac (Tutin)|Gradac]] (1959-1979. godine deo Leskove), [[Gujiće]] (do 1979. godine deo Arapovića, od 2007. godine Guiće), [[Gurdijelje]] (1959-1979. godine deo Čukota), [[Guceviće]] (1959-1979. godine deo Čukota), [[Devreč]], [[Delimeđe]], [[Detane]], [[Dobri Dub (Tutin)|Dobri Dub]], [[Dobrinje (Tutin)|Dobrinje]] (od 1954. godine obuhvata Vrujicu; do 1977. godine Dobrinja), [[Dolovo (Tutin)|Dolovo]], [[Draga]], [[Dubovo (Tutin)|Dubovo]], [[Dulebe]], [[Đerekare]], [[Ervenice]] (1959-1979. godine deo Dolova), [[Žirče]], [[Župa (Tutin)|Župa]], [[Žuče]] (1959-1979. godine deo Orlja), [[Zapadni Mojstir]], [[Izrok]] (1959-1979. godine deo Orlja), [[Istočni Mojstir]], [[Jablanica (Tutin)|Jablanica]] (1959-1979. godine deo Jezgrovića), [[Jarebice (Tutin)|Jarebice]] (1959-1979. godine deo Naboja), [[Jezgroviće]], [[Jeliće]], [[Južni Kočarnik]] (do 1950. godine Donji Kočarnik), [[Kajetina]], [[Kleče]], [[Kovači (Tutin)|Kovači]] (do 1979. godine Kovače), [[Koniče]], [[Kotiljevac]], [[Krona]], [[Leskova]], [[Lipica]], [[Lukavica (Tutin)|Lukavica]], [[Mala Ravan]], [[Melaje]], [[Mitrova]], [[Morani]], [[Naboje]], [[Nadumce]] (1959-1979. godine deo Pokrvenika), [[Nadumci]], [[Namga]], [[Noćaje]] (1959-1979. godine deo Namge), [[Oraše]] (1959-1979. godine deo Vesenića), [[Orlje]], [[Ostrovica (Tutin)|Ostrovica]], [[Paljevo]], [[Piskopovce]] (1959-1979. godine deo Pokrvenika), [[Plenibabe]] (1959-1979. godine deo Dobrog Duba), [[Podgradac]], [[Pokrvenik (Tutin)|Pokrvenik]], [[Pope (Tutin)|Pope]], [[Popiće]] (do 1979. godine deo Ribarića, od 2007. godine Popići), [[Potreb]] (1959-1979. godine deo Delimeđa), [[Pružanj]], [[Raduhovce]], [[Raduša (Tutin)|Raduša]], [[Rakovo polje]], [[Ramoševo]] (1959-1979. godine deo Reževića), [[Reževiće]], [[Ribariće]], [[Rudnica (Tutin)|Rudnica]], [[Ruđa]] (1959-1979. godine deo Žirča), [[Saš]], [[Svračiće]], [[Severni Kočarnik]] (do 1950. godine Gornji Kočarnik, 1959-1979. godine deo Tutina), [[Smoluća]] (1959-1979. godine deo Žirča), [[Starčeviće]], [[Strumce]] (1959-1979. godine deo Starčevića), [[Suvi Do (Tutin)|Suvi Do]], [[Točilovo]] (1959-1979. godine deo Baćice), '''[[Tutin]]''', [[Ćulije]] (1959-1979. godine deo Istočnog Mojstira, od 2007. godine Đulije), [[Cikiljevac]], [[Crkvine (Tutin)|Crkvine]] (1959-1979. godine deo Raduhovaca), [[Čarovina]], [[Čmanjke]] (1959-1979. godine deo Vesenića), [[Čukote]], [[Šaronje (Tutin)|Šaronje]], [[Šipče]] (1959-1979. godine deo Naboja), [[Škrijelje]] i [[Špiljani]]. === Rasinski okrug === {{v. također|Rasinski okrug}} * '''[[Grad Kruševac]]''' : [[Begovo Brdo]], [[Bela Voda (Kruševac)|Bela Voda]], [[Belasica]], [[Bivolje]] (1979. godine najveći deo naselja pripojen Kruševcu), [[Bovan (Kruševac)|Bovan]], [[Bojince]] (od 2007. godine Bojnice), [[Boljevac (Kruševac)|Boljevac]], [[Brajkovac (Kruševac)|Brajkovac]], [[Bukovica (Kruševac)|Bukovica]], [[Buci]], [[Burgići]], [[Velika Kruševica (Kruševac)|Velika Kruševica]], [[Velika Lomnica]], [[Veliki Kupci]], [[Veliki Šiljegovac]], [[Veliko Golovode]], [[Veliko Krušince]], [[Vitanovac (Kruševac)|Vitanovac]], [[Vratare]], [[Vučak (Kruševac)|Vučak]], [[Gavez]], [[Gaglovo]], [[Gari (Kruševac)|Gari]], [[Globare (Kruševac)|Globare]], [[Globoder]], [[Gornji Stepoš]], [[Grevci]], [[Grkljane]], [[Dvorane]], [[Dedina]], [[Dobromir]], [[Doljane (Kruševac)|Doljane]], [[Donji Stepoš]], [[Đunis]], [[Žabare (Kruševac)|Žabare]], [[Zdravinje (Kruševac)|Zdravinje]], [[Zebica (Kruševac)|Zebica]], [[Zubovac]], [[Jablanica (Kruševac)|Jablanica]], [[Jasika (Kruševac)|Jasika]], [[Jošje]], [[Kamenare]], [[Kaonik]], [[Kapidžija]], [[Kobilje (Kruševac)|Kobilje]], [[Komorane (Kruševac)|Komorane]], [[Konjuh]], [[Koševi]], [[Krvavica]], '''[[Kruševac]]''', [[Kukljin]], [[Lazarevac (Kruševac)|Lazarevac]], [[Lazarica]] (1979. godine deo naselja pripojen Kruševcu), [[Lipovac (Kruševac)|Lipovac]] (od 2007. godine Lipovan), [[Lovci (Kruševac)|Lovci]], [[Lukavac (Kruševac)|Lukavac]], [[Ljubava]], [[Majdevo]], [[Makrešane]], [[Mala Vrbnica (Kruševac)|Mala Vrbnica]], [[Mala Reka (Kruševac)|Mala Reka]], [[Mali Kupci]], [[Mali Šiljegovac]], [[Malo Golovode]] (1979. godine deo naselja pripojen Kruševcu), [[Malo Krušince]], [[Mačkovac (Kruševac)|Mačkovac]], [[Meševo]], [[Modrica]], [[Mudrakovac]], [[Naupare]] (do 1991. godine Naupare), [[Padež (Kruševac)|Padež]], [[Pakašnica]] (do 1957. godine Donja i Gornja Pakašnica), [[Panjevac]], [[Parunovac]], [[Pasjak (Kruševac)|Pasjak]], [[Pejton (Kruševac)|Pejton]], [[Pepeljevac (Kruševac)|Pepeljevac]], [[Petina]], [[Pozlata]], [[Poljaci]], [[Prnjavor 2]], [[Rasadnik]], [[Ribare (Kruševac)|Ribare]], [[Ribarska Banja]] (1955-1979. godine deo Ribara), [[Rlica]], [[Rosica]], [[Sebečevac]], [[Sezemče]], [[Slatina (Kruševac)|Slatina]], [[Srndalje]], [[Srnje]], [[Stanci (Kruševac)|Stanci]], [[Suvaja (Kruševac)|Suvaja]], [[Sušica (Kruševac)|Sušica]], [[Tekija (Kruševac)|Tekija]], [[Trebotin]], [[Trmčare]], [[Ćelije (Kruševac)|Ćelije]], [[Cerova (Kruševac)|Cerova]], [[Crkvina (Kruševac)|Crkvina]], [[Čitluk (Kruševac)|Čitluk]], [[Šavrane]], [[Šanac]], [[Šašilovac]], [[Šogolj]] i [[Štitare (Kruševac)|Štitare]]. * '''[[Opština Aleksandrovac]]''' : '''[[Aleksandrovac]]''', [[Bzenice]] (do 1979. godine Bzenica), [[Bobote]], [[Boturići (Aleksandrovac)|Boturići]], [[Bratići]], [[Velika Vrbnica]], [[Velja Glava]], [[Venčac]], [[Vitkovo]], [[Vražogrnci]], [[Vranštica]], [[Vrbnica (Aleksandrovac)|Vrbnica]], [[Garevina]], [[Gornja Zleginja]], [[Gornje Rataje]] (do 1979. godine deo naselja [[Rataje (Aleksandrovac)|Rataje]]), [[Gornji Vratari]], [[Gornji Stupanj]], [[Grčak]], [[Dašnica (Aleksandrovac)|Dašnica]], [[Dobroljupci]] (do 2007. godine Dobroljubci), [[Donja Zleginja]], [[Donje Rataje]] (do 1979. godine deo naselja [[Rataje]]), [[Donji Vratari]], [[Donji Stupanj]], [[Drenča]], [[Jelakci]], [[Kožetin]], [[Koznica (Aleksandrovac)|Koznica]], [[Latkovac]], [[Laćisled]], [[Lesenovci]], [[Leskovica (Aleksandrovac)|Leskovica]], [[Ljubinci]], [[Mitrovo Polje]], [[Mrmoš]], [[Novaci (Aleksandrovac)|Novaci]], [[Panjevac (Aleksandrovac)|Panjevac]], [[Parčin]], [[Pleš]], [[Ploča (Aleksandrovac)|Ploča]], [[Popovci]], [[Puhovac]], [[Raklja]], [[Ržanica]], [[Rogavčina]], [[Rokci (Aleksandrovac)|Rokci]], [[Rudenice]], [[Stanjevo]], [[Starci]], [[Strmenica]], [[Stubal]], [[Subotica (Aleksandrovac)|Subotica]], [[Tržac]], [[Trnavci (Aleksandrovac)|Trnavci]], [[Tuleš]] i [[Šljivovo]]. * '''[[Opština Brus]]''' : [[Batote]], [[Belo Polje (Brus)|Belo Polje]], [[Blaževo]], [[Bogiše]], [[Bozoljin]], [[Boranci]], [[Botunja]], [[Brđani (Brus)|Brđani]], [[Brzeće]], '''[[Brus]]''', [[Budilovina]], [[Velika Grabovnica (Brus)|Velika Grabovnica]], [[Vitoše]], [[Vlajkovci]], [[Gornje Leviće]], [[Gornji Lipovac]], [[Gornji Stanulovići]], [[Grad (Brus)|Grad]], [[Gradac (Brus)|Gradac]], [[Graševci]], [[Domiševina]], [[Donje Leviće]], [[Donji Lipovac]], [[Donji Stanulovići]], [[Drenova (Brus)|Drenova]], [[Drtevci]], [[Dupci]], [[Đerekari]] (Đerekare), [[Đorđevići]], [[Žarevo]], [[Žilinci]], [[Žiljci]], [[Žunje (Brus)|Žunje]], [[Zlatari (Brus)|Zlatari]], [[Igroš]], [[Iričići]], [[Jelenje]], [[Kneževo (Brus)|Kneževo]], [[Kobilje (Brus)|Kobilje]], [[Kovizla]], [[Kovioci]], [[Kočine]], [[Kriva Reka (Brus)|Kriva Reka]] (od 1979. godine obuhvata i [[Mačkovac (Brus)|Mačkovac]]), [[Lepenac (Brus)|Lepenac]], [[Livađe]], [[Mala Vrbnica]], [[Mala Grabovnica (Brus)|Mala Grabovnica]], [[Milentija]], [[Osredci (Brus)|Osredci]], [[Paljevštica]], [[Pačići]], [[Ravni (Brus)|Ravni]], [[Ravnište (Brus)|Ravnište]], [[Radmanovo]], [[Radunje]], [[Razbojna]], [[Ribari (Brus)|Ribari]], [[Rupe]], [[Stanulovići]], [[Strojinci]], [[Sudimlja]] (do 1979. godine Sudimnja), [[Treska]], [[Trešnjice]], [[Tršanovci]], [[Čokotar]] i [[Šošiće]]. * '''[[Opština Varvarin]]''' : [[Bačina]], [[Bošnjane (Varvarin)|Bošnjane]], [[Varvarin]], [[Varvarin (selo)]], [[Gornji Katun]], [[Gornji Krčin]], [[Donji Katun]], [[Donji Krčin]], [[Zalogovac]], [[Izbenica]], [[Karanovac (Varvarin)|Karanovac]], [[Mala Kruševica]], [[Marenovo]], [[Maskare]], [[Obrež]], [[Orašje (Varvarin)|Orašje]], [[Pajkovac]], [[Parcane]], [[Suvaja (Varvarin)|Suvaja]], [[Toljevac]] i [[Cernica (Varvarin)|Cernica]]. * '''[[Opština Trstenik]]''' : [[Bogdanje]], [[Božurevac]], [[Brezovica (Trstenik)|Brezovica]], [[Bresno Polje]], [[Bučje (Trstenik)|Bučje]], [[Velika Drenova]], [[Veluće]], [[Golubovac (Trstenik)|Golubovac]], [[Gornja Omašnica]] (do 1950. godine deo Omašnice), [[Gornja Crnišava]], [[Gornji Dubič]], [[Gornji Ribnik (Trstenik)|Gornji Ribnik]], [[Grabovac (Trstenik)|Grabovac]], [[Donja Omašnica]] (do 1950. godine deo Omašnice), [[Donja Crnišava]], [[Donji Dubič]], [[Donji Ribnik (Trstenik)|Donji Ribnik]], [[Dublje (Trstenik)|Dublje]], [[Duboki potok]], [[Jasikovica]], [[Kamenjača]], [[Levići]] (od 2007. godine Levičje), [[Loboder]], [[Lozna (Trstenik)|Lozna]], [[Lopaš (Trstenik)|Lopaš]], [[Mala Drenova]], [[Mala Sugubina]], [[Medveđa (Trstenik)|Medveđa]], [[Mijajlovac]], [[Milutovac]], [[Okruglica (Trstenik)|Okruglica]], [[Osaonica (Trstenik)|Osaonica]], [[Odžaci (Trstenik)|Odžaci]], [[Pajsak]] (do 1979. godine Pasjak, do 1965. godine isto Pajsak), [[Pejovac]], [[Planinica (Trstenik)|Planinica]], [[Poljna]], [[Popina]], [[Počekovina]], [[Prnjavor (Trstenik)|Prnjavor]], [[Rajinac]], [[Riđevštica]], [[Riljac]], [[Rujišnik]], [[Selište (Trstenik)|Selište]], [[Stari Trstenik]], [[Stopanja]], [[Stragari (Trstenik)|Stragari]] (do 1977. godine Stragare), [[Stublca]], [[Tobolac]], '''[[Trstenik]]''', [[Ugljarevo]] i [[Čairi]] (do 1977. godine Čajiri). * '''[[Opština Ćićevac]]''' : [[Braljina (Ćićevac)|Braljina]], [[Grad Stalać]], [[Lučina]], [[Mojsinje (Ćićevac)|Mojsinje]], [[Mrzenica]], [[Pločnik (Ćićevac)|Pločnik]], [[Pojate]], [[Stalać]] (do 1953. godine Stalać Selo), [[Trubarevo]] i '''[[Ćićevac]]''' (od 1979. godine obuhvata i [[Stevanac]]; od Ćićevca odvojeni 2007. godine Ćićevac Grad i Radoševac kao nova naselja). === Nišavski okrug === {{v. također|Nišavski okrug}} * '''[[Grad Niš]]''': ** '''[[Opština Medijana|Gradska opština Medijana]]''' : [[Brzi Brod]], [[Bulevar Đinđića]], [[Bulevar Nemanjića]], [[Duvanište]], [[Kičevo]], [[Marger]], '''[[Medijana]]''','''[[Niš]] - deo''' , [[Stambol Kapija]], [[Trg Kralja Aleksandra]], [[Trošarina]] i [[Čair]]. ** '''[[Opština Niška Banja|Gradska opština Niška Banja]]''' : [[Bancarevo]], [[Gornja Studena]], [[Donja Studena]], [[Ženeva]], [[Jelašnica (Niška Banja)|Jelašnica]], [[Koritnjak]], [[Kunovica]], [[Lazarevo Selo]], [[Manastir (Niška Banja)|Manastir]], [[Nikola Tesla (Niška Banja)|Nikola Tesla]] (do 1979. godine deo Niške Banje), '''[[Niška Banja]]''', [[Ostrovica (Niška Banja)|Ostrovica]], [[Prva Kutina]], [[Prosek]], [[Ravni Do]], [[Radikina Bara]], [[Rautovo]], [[Sveta Petka]], [[Sićevo]] i [[Čukljenik (Niška Banja)|Čukljenik]]. ** '''[[Opština Palilula (Niš)|Gradska opština Palilula]]''' : [[9. maj]], [[Apelovac]], [[Berbatovo]], [[Bubanj]], [[Vukmanovo]], [[Gabrovac]], [[Gabrovačka reka]], [[Gornje Međurovo]], [[Deveti maj (Niš)|Deveti maj]] (do 1985. godine Novo Selo), [[Delijski Vis]], [[Donje Vlase]], [[Donje Međurovo]], [[Kalač Brdo]], [[Kovanluk]], [[Krušce]], [[Lalinac (Niš)|Lalinac]], [[Ledena Stena]], [[Mramor (Niš)|Mramor]], [[Mramorski Potok]], '''[[Niš]] - deo''', [[Palilula]]'''[[Palilula]]''', [[Pasi Poljana]], [[Rasadnik]], [[Staro Groblje]], [[Stočni trg]], [[Suvi Do (Niš)|Suvi Do]], [[Trošarina (Niš)|Trošarina]], [[Tutunović Podrum]], [[Crni Put]], [[Crvena Zvezda]] i [[Čokot (Niš)|Čokot]]. ** '''[[Opština Pantelej|Gradska opština Pantelej]]''' : [[Brenica]], [[Vrežina]], [[Vrelo (Niš)|Vrelo]], [[Gornja Vrežina]], [[Gornji Matejevac]], [[Donja Vrežina]], [[Donji Matejevac]], [[Durlan]], [[Jagodin Mala]], [[Jasenovik]], [[Kamenica (Niš)|Kamenica]], [[Knez Selo]], [[Beverli hils|Knjaževačka-jug]], [[Komren]], [[Malča]], '''[[Niš]] - deo''', [[Oreovac (Niš)|Oreovac]], [[Pantelej]]'''[[Pantelej]]''', [[Pasjača (Niš)|Pasjača]], [[Somborska]], [[Cerje (Niš)|Cerje]] i [[Čalije]]. ** '''[[Opština Crveni Krst|Gradska opština Crveni Krst]]''' : [[Beograd Mala]], [[Berčinac]], [[Naselje Branko Bjegović|Branko Bjegović]], [[Vele Polje]], [[Vrtište]], [[Gornja Toponica (Niš)|Gornja Toponica]], [[Gornja Trnava (Niš)|Gornja Trnava]], [[Gornji Komren]], [[Donja Toponica (Niš)|Donja Toponica]], [[Donja Trnava (Niš)|Donja Trnava]], [[Donji Komren]], [[Jagodin Mala]], [[Kravlje]], [[Leskovik (Niš)|Leskovik]], [[Medoševac (Niš)|Medoševac]], [[Mezgraja (Niš)|Mezgraja]], [[Miljkovac (Niš)|Miljkovac]], '''[[Niš]] - deo''', [[Naselje Ratko Jović]], [[Paligrace]], [[Paljina]], [[Popovac (Niš)|Popovac]], [[Rujnik]], [[Sečanica]], [[Supovac]], [[Šljaka]], [[Trupale]], [[Hum (Niš)|Hum]], [[Crveni Krst]] i [[Čamurlija]]. * '''[[Opština Aleksinac]]''' : '''[[Aleksinac]]''' (od 1955. godine obuhvata i naselje Konjska Poljana), [[Aleksinački Bujmir]] (do 1950. godine Bujmir), '''[[Aleksinački Rudnik]]''', [[Bankovac]], [[Beli Breg (Aleksinac)|Beli Breg]], [[Belja]], [[Bobovište (Aleksinac)|Bobovište]], [[Bovan (Aleksinac)|Bovan]], [[Bradarac (Aleksinac)|Bradarac]], [[Vakup]], [[Veliki Drenovac]], [[Vitkovac (Aleksinac)|Vitkovac]], [[Vrelo (Aleksinac)|Vrelo]], [[Vrćenovica]], [[Vukanja]], [[Vukašinovac]], [[Glogovica (Aleksinac)|Glogovica]], [[Golešnica]], [[Gornja Peščanica]], [[Gornje Suhotno]], [[Gornji Adrovac]], [[Gornji Krupac]], [[Gornji Ljubeš]], [[Gredetin]], [[Grejač (Aleksinac)|Grejač]], [[Dašnica (Aleksinac)|Dašnica]], [[Deligrad]], [[Dobrujevac (Aleksinac)|Dobrujevac]], [[Donja Peščanica]], [[Donje Suhotno]], [[Donji Adrovac]], [[Donji Krupac]], [[Donji Ljubeš]], [[Draževac (Aleksinac)|Draževac]], [[Žitkovac]], [[Jakovlje (Aleksinac)|Jakovlje]], [[Jasenje (Aleksinac)|Jasenje]], [[Kamenica (Aleksinac)|Kamenica]], [[Katun (Aleksinac)|Katun]], [[Koprivnica (Aleksinac)|Koprivnica]], [[Korman (Aleksinac)|Korman]], [[Kraljevo (Aleksinac)|Kraljevo]], [[Krušje (Aleksinac)|Krušje]], [[Kulina (Aleksinac)|Kulina]], [[Lipovac (Aleksinac)|Lipovac]], [[Loznac]], [[Loćika (Aleksinac)|Loćika]], [[Lužane (Aleksinac)|Lužane]], [[Ljupten]], [[Mali Drenovac]], [[Mozgovo]], [[Moravac]], [[Moravski Bujmir]], [[Nozrina]], [[Porodin (Aleksinac)|Porodin]], [[Prekonozi]], [[Prćilovica]], [[Prugovac]], [[Radevac (Aleksinac)|Radevce]], [[Rsovac]], [[Rutevac]], [[Srezovac]], [[Stanci (Aleksinac)|Stanci]], [[Stublina (Aleksinac)|Stublina]], [[Subotinac]], [[Tešica]], [[Trnjane (Aleksinac)|Trnjane]], [[Ćićina]], [[Crna Bara (Aleksinac)|Crna Bara]], [[Česta]], [[Čukurovac]] i [[Šurić]]. * '''[[Opština Gadžin Han]]''' : [[Veliki Vrtop]], [[Veliki Krčimir]], [[Vilandrica]], [[Gare (Gadžin Han)|Gare]], [[Gadžin Han]]'''[[Gadžin Han]]''', [[Gornje Vlase]], [[Gornje Dragovlje]], [[Gornji Barbeš]], [[Gornji Dušnik]], [[Grkinja]], [[Donje Dragovlje]], [[Donji Barbeš]], [[Donji Dušnik]], [[Duga Poljana (Gadžin Han)|Duga Poljana]], [[Dukat (Gadžin Han)|Dukat]], [[Zaplanjska Toponica]], [[Jagličje]], [[Kaletinac]], [[Koprivnica (Gadžin Han)|Koprovnica]], [[Krastavče]], [[Ličje]], [[Mali Vrtop]], [[Mali Krčimir]], [[Marina Kutina]], [[Miljkovac (Gadžin Han)|Miljkovac]], [[Novo Selo (Gadžin Han)|Novo Selo]], [[Ovsinjinac]], [[Ravna Dubrava]], [[Radikina Bara]], [[Semče]], [[Sopotnica (Gadžin Han)|Sopotnica]], [[Taskovići]], [[Toponica (Gadžin Han)|Toponica]], [[Ćelije (Gadžin Han)|Ćelije]], [[Čagrovac]] i [[Šebet]]. * '''[[Opština Doljevac]]''' : [[Belotinac]], [[Doljevac]]'''[[Doljevac]]''', [[Klisura (Doljevac)|Klisura]], [[Knežica (Doljevac)|Knežica]], [[Kočane (Doljevac)|Kočane]] (obuhvata Gornji Ribnjak i Donji Ribnjak), [[Malošište]], [[Mekiš]], [[Orljane]], [[Perutina]], [[Pukovac]], [[Rusna]], [[Ćurlina]], [[Čapljinac]], [[Čečina (Doljevac)|Čečina]], [[Šainovac (Doljevac)|Šajinovac]] i [[Šarlinac|Šarlince]] (do 1979. godine Šarlinac). * '''[[Opština Merošina]]''' : [[Azbresnica]], [[Aleksandrovo (Merošina)|Aleksandrovo]], [[Arbanasce]], [[Balajnac (Merošina)|Balajnac]] (do 1991. godine Balajinac), [[Baličevac]], [[Batušinac]], [[Biljeg]], [[Brest (Merošina)|Brest]], [[Bučić]], [[Gornja Rasovača]], [[Gradište (Merošina)|Gradište]], [[Devča]], [[Dešilovo]], [[Donja Rasovača]], [[Dudulajce]], [[Jovanovac (Merošina)|Jovanovac]] (do 1979. godine deo Azbresnice), [[Jug Bogdanovac]], [[Kovanluk (Merošina)|Kovanluk]], [[Kostadinovac]], [[Krajkovac]], [[Lepaja]], [[Merošina]]'''[[Merošina]]''', [[Mramorsko Brdo]], [[Oblačina]], [[Padina (Merošina)|Padina]] (do 1979. godine deo Krajkovca), [[Rožina]] i [[Čubura (Merošina)|Čubura]]. * '''[[Opština Ražanj]]''' : [[Braljina (Ražanj)|Braljina]], [[Varoš (Ražanj)|Varoš]], [[Vitoševac]], [[Grabovo (Ražanj)|Grabovo]], [[Lipovac (Ražanj)|Lipovac]], [[Mađere (Ražanj)|Mađere]], [[Maletina]], [[Maćija]], [[Novi Bračin]], [[Pardik]], [[Podgorac (Ražanj)|Podgorac]], [[Poslon]], [[Praskovče]], [[Pretrkovac]], '''[[Ražanj]]''', [[Rujište (Ražanj)|Rujište]], [[Skorica]], [[Smilovac]], [[Stari Bračin]], [[Cerovo (Ražanj)|Cerovo]], [[Crni Kao (Ražanj)|Crni Kao]], [[Čubura (Ražanj)|Čubura]] i [[Šetka]]. * '''[[Opština Svrljig]]''' : [[Beloinje]], [[Burdimo]], [[Bučum]], [[Varoš (Svrljig)|Varoš]], [[Vlahovo (Svrljig)|Vlahovo]], [[Galibabinac]], [[Gojmanovac]], [[Grbavče]], [[Gulijan]], [[Guševac]], [[Davidovac (Svrljig)|Davidovac]], [[Drajinac]], [[Đurinac (Svrljig)|Đurinac]], [[Željevo (Svrljig)|Željevo]], [[Izvor (Svrljig)|Izvor]], [[Kopajkošara]], [[Labukovo]], [[Lalinac (Svrljig)|Lalinac]], [[Lozan]], [[Lukavica]], [[Lukovo (Svrljig)|Lukovo]], [[Manojlica]], [[Merdželat]], [[Mečji Do]], [[Niševac]], [[Okolište (Svrljig)|Okolište]], [[Okruglica (Svrljig)|Okruglica]], [[Palilula (Svrljig)|Palilula]], [[Periš]], [[Pirkovac]], [[Plužina (Svrljig)|Plužina]], [[Popšica]], [[Prekonoga]], [[Radmirovac]], [[Ribare (Svrljig)|Ribare]], [[Rosulja]], [[Saraj]], '''[[Svrljig]]''', [[Slivje]], [[Tijovac (Svrljig)|Tijovac]], [[Trojica]], [[Crnoljevica]] i [[Šljivovik (Svrljig)|Šljivovik]]. === Toplički okrug === {{v. također|Toplički okrug}} * '''[[Opština Blace]]''' : [[Alabana]], [[Barbatovac]], '''[[Blace]]''', [[Brežani (Blace)|Brežani]], [[Više Selo]] (do 1977. godine Višeselo), [[Vrbovac (Blace)|Vrbovac]], [[Gornja Draguša]], [[Gornja Jošanica]], [[Gornje Grgure]], [[Gornje Svarče]], [[Donja Draguša]], [[Donja Jošanica]], [[Donja Rašica]] (do 1955. godine Džukela), [[Donje Grgure]], [[Donje Svarče]], [[Drešnica]], [[Đurevac]], [[Kačapor]], [[Kaševar]], [[Krivaja (Blace)|Krivaja]], [[Kutlovac (Blace)|Kutlovac]], [[Lazarevac (Blace)|Lazarevac]], [[Mala Draguša]], [[Međuhana]], [[Muzaće]], [[Popova]], [[Prebreza]], [[Pretežana]], [[Pretrešnja]], [[Pridvorica (Blace)|Pridvorica]], [[Rašica (Blace)|Rašica]], [[Sibnica (Blace)|Sibnica]], [[Stubal (Blace)|Stubal]], [[Suvaja (Blace)|Suvaja]], [[Suvi Do (Blace)|Suvi Do]], [[Sudimci (Blace)|Sudimci]], [[Trbunje]], [[Čungula]], [[Čučale]], [[Džepnica]] i [[Šiljomana]]. * '''[[Opština Žitorađa]]''' : [[Asanovac]], [[Badnjevac (Žitorađa)|Badnjevac]], [[Vlahovo (Žitorađa)|Vlahovo]], [[Voljčince]], [[Glašince]] (od 2007. godine Glašnice), [[Gornje Crnatovo]], [[Gornji Drenovac]], [[Grudaš]], [[Debeli Lug (Žitorađa)|Debeli Lug]], [[Donje Crnatovo]], [[Donji Drenovac]], [[Drenovac]], [[Držanovac]], [[Dubovo (Žitorađa)|Dubovo]], [[Đakus]], [[Žitorađa]], [[Zladovac]], [[Jasenica (Žitorađa)|Jasenica]], [[Kare (Žitorađa)|Kare]], [[Kožince]], [[Konjarnik (Žitorađa)|Konjarnik]], [[Lukomir (Žitorađa)|Lukomir]], [[Novo Momčilovo]], [[Pejkovac]], [[Podina]], [[Rečica (Žitorađa)|Rečica]], [[Samarinovac (Žitorađa)|Samarinovac]], [[Smrdić]] (od 2002. godine Izvor), [[Stara Božurna]], [[Staro Momčilovo]], [[Studenac]] i [[Toponica (Žitorađa)|Toponica]]. * '''[[Opština Kuršumlija]]''' : [[Babica]], [[Barlovo]], [[Baćoglava]], [[Belo Polje (Kuršumlija)|Belo Polje]], [[Bogujevac (Kuršumlija)|Bogujevac]], [[Vasiljevac]], [[Veliko Pupavce]], [[Visoka (Kuršumlija)|Visoka]], [[Vlahinja (Kuršumlija)|Vlahinja]], [[Vrelo (Kuršumlija)|Vrelo]], [[Vrševac]], [[Vukojevac]], [[Gornja Mikuljana]], [[Gornje Točane]], [[Grabovnica, Kuršumlija|Grabovnica]] (od 2007. godine Grbovnica), [[Dabinovac]], [[Dankoviće]], [[Degrmen]], [[Dedinac]], [[Dešiška]], [[Dobri Do (Kuršumlija)|Dobri Do]], [[Donja Mikuljana]], [[Donje Točane]], [[Dubrava (Kuršumlija)|Dubrava]], [[Đake]], [[Žalica]], [[Žegrova]], [[Žuč (Kuršumlija)|Žuč]], [[Zagrađe (Kuršumlija)|Zagrađe]], [[Zebica (Kuršumlija)|Zebica]] (do 1965. godine Zebice), [[Ivan Kula]], [[Igrište (Kuršumlija)|Igrište]], [[Kastrat (Kuršumlija)|Kastrat]], [[Konjuva]], [[Kosmača]], [[Krtok]], [[Krčmare]], [[Kupinovo (Kuršumlija)|Kupinovo]], '''[[Kuršumlija]]''', [[Kuršumlijska Banja]], [[Kutlovo (Kuršumlija)|Kutlovo]], [[Lukovo (Kuršumlija)|Lukovo]], [[Ljutova]], [[Ljuša (Kuršumlija)|Ljuša]], [[Magovo]], [[Mala Kosanica]], [[Maričiće]], [[Markoviće]], [[Matarova]], [[Mačja Stena]], [[Mačkovac (Kuršumlija)|Mačkovac]], [[Merdare (Kuršumlija)|Merdare]] (od 1959. godine obuhvata i Borovac), [[Merćez]], [[Mehane]], [[Mirnica]], [[Mrče]], [[Nevada (Kuršumlija)|Nevada]], [[Novo Selo (Kuršumlija)|Novo Selo]], [[Orlovac (Kuršumlija)|Orlovac]], [[Parada (Kuršumlija)|Parada]], [[Pačarađa]], [[Pavaštica|Pevaštica]] (do 1977. godine Pavaštica), [[Pepeljevac (Kuršumlija)|Pepeljevac]], [[Perunika (Kuršumlija)|Perunika]], [[Pločnik]], [[Pljakovo]], [[Prevetica]], [[Prekorađa]], [[Prolom]], [[Ravni Šort]], [[Rastelica]], [[Rača (Kuršumlija)|Rača]], [[Rudare (Kuršumlija)|Rudare]], [[Sagonjevo]], [[Samokovo]], [[Svinjište (Kuršumlija)|Svinjište]], [[Sekirača]], [[Selište (Kuršumlija)|Selište]], [[Selova]], [[Seoce (Kuršumlija)|Seoce]], [[Spance]], [[Tačevac]], [[Tijovac (Kuršumlija)|Tijovac]], [[Tmava]], [[Trebinje (Kuršumlija)|Trebinje]], [[Trećak]], [[Trmka (Kuršumlija)|Trmka]], [[Trn (Kuršumlija)|Trn]], [[Trpeza (Kuršumlija)|Trpeza]], [[Šatra]] i [[Štava]] (Željova, Kalimance, Mijačić, Parduse i Trešnjica nova naselja od 2007. godine). * '''[[Opština Prokuplje]]''' : [[Ajdanovac]], [[Arbanaška (Prokuplje)|Arbanaška]], [[Babin Potok (Prokuplje)|Babin Potok]], [[Babotinac]], [[Bajčince]], [[Balinovac]], [[Balčak]], [[Bace]], [[Bela Voda (Prokuplje)|Bela Voda]], [[Beli Kamen (Prokuplje)|Beli Kamen]], [[Belogoš]], [[Beloljin]] (od 2007. godine Belonjin), [[Berilje]], [[Bogujevac (Prokuplje)|Bogujevac]] (do 1979. godine Bogojevac), [[Bregovina]], [[Bresnik (Prokuplje)|Bresnik]], [[Bresničić]], [[Bublica]], [[Bukoloram|Bukuloram]] (do 1992. godine, i od 2007. godine Bukoloram), [[Bulatovac]], [[Bučince]], [[Bučić]], [[Velika Plana (Prokuplje)|Velika Plana]], [[Vidovača]], [[Viča (Prokuplje)|Viča]], [[Vlasovo]], [[Vodice (Prokuplje)|Vodice]], [[Glasovik]], [[Gojinovac]], [[Gornja Bejašnica]], [[Gornja Bresnica]], [[Gornja Konjuša]], [[Gornja Rečica]], [[Gornja Stražava]], [[Gornja Toponica (Prokuplje)|Gornja Toponica]], [[Gornja Trnava (Prokuplje)|Gornja Trnava]], [[Gornje Kordince]], [[Gornji Statovac]], [[Grabovac (Prokuplje)|Grabovac]], [[Gubetin]], [[Dobrotić]], [[Donja Bejašnica]], [[Donja Bresnica]], [[Donja Draganja]], [[Donja Konjuša]], [[Donja Rečica]], [[Donja Stražava]], [[Donja Toponica (Prokuplje)|Donja Toponica]], [[Donja Trnava (Prokuplje)|Donja Trnava]], [[Donje Kordince]], [[Donji Statovac]], [[Dragi Deo]], [[Drenovac (Prokuplje)|Drenovac]], [[Đurovac]] (do 1991. godine Đurevac), [[Đušnica]], [[Žitni Potok]], [[Zdravinje (Prokuplje)|Zdravinje]], [[Zlata (Prokuplje)|Zlata]], [[Jabukar]], [[Jabučevo]], [[Jovine Livade]], [[Jugovac (Prokuplje)|Jugovac]], [[Kaludra (Prokuplje)|Kaludra]], [[Klisurica (Prokuplje)|Klisurica]], [[Kožince]], [[Končić]], [[Kondželj]], [[Kostenica (Prokuplje)|Kostenica]], [[Krnji Grad]], [[Kruševica (Prokuplje)|Kruševica]], [[Mađere (Prokuplje)|Mađere]], [[Mala Guba]], [[Mala Plana (Prokuplje)|Mala Plana]], [[Mačina]], [[Merovac]], [[Mikulovac]], [[Miljkovica]], [[Mrljak]], [[Mršelj]], [[Nova Božurna]], [[Novi Đurovac]] (do 1991. godine Novi Đurevac), [[Novo Selo (Prokuplje)|Novo Selo]], [[Obrtince]], [[Pasjača (Prokuplje)|Pasjača]], [[Pašinac]], [[Pestiš]], [[Petrovac (Prokuplje)|Petrovac]], [[Piskalje]] (do 1979. godine Piskalj), [[Plehane kuće]] (Plehane), [[Pločnik (Prokuplje)|Pločnik]], [[Potočić]], [[Prekadin]], [[Prekašnica]], [[Prekopuce]], '''[[Prokuplje]]''' (od 1959. godine obuhvata i Pojate) i Simanovac), [[Rankova Reka]], [[Rastovnica]], [[Rgaje (Prokuplje)|Rgaje]], [[Reljinac]], [[Resinac]], [[Selište (Prokuplje)|Selište]], [[Smrdan (Prokuplje)|Smrdan]], [[Srednji Statovac]], [[Stari Đurovac]] (do 1991. godine Stari Đurevac), [[Staro Selo (Prokuplje)|Staro Selo]], [[Tovrljane]], [[Toponica]], [[Trnovi Laz]], [[Tulare (Prokuplje)|Tulare]], [[Ćukovac (Prokuplje)|Ćukovac]] (do 1979. godine Čukovac; od 2007. godine Đukovac), [[Carina]], [[Džigolj]], [[Ševiš]], [[Široke Njive]] i [[Šišmanovac]]. === Pirotski okrug === {{v. također|Pirotski okrug}} * '''[[Opština Babušnica]]''' : [[Aleksandrovac (Babušnica)|Aleksandrovac]], '''[[Babušnica]]''', [[Berduj]], [[Berin Izvor]], [[Bogdanovac (Babušnica)|Bogdanovac]], [[Bratiševac]], [[Brestov Dol]], [[Vava]], [[Valniš]], [[Veliko Bonjince]], [[Vojnici]], [[Vrelo (Babušnica)|Vrelo]], [[Vuči Del]], [[Gornje Krnjino]], [[Gornji Striževac]], [[Gorčinci]], [[Grnčar (Babušnica)|Grnčar]], [[Dol (Babušnica)|Dol]], [[Donje Krnjino]], [[Donji Striževac]], [[Draginac (Babušnica)|Draginac]], [[Dučevac]], [[Zavidince]], [[Zvonce]], [[Izvor (Babušnica)|Izvor]], [[Jasenov Del]], [[Kaluđerovo (Babušnica)|Kaluđerovo]], [[Kambelevci]], [[Kijevac (Babušnica)|Kijevac]], [[Leskovica (Babušnica)|Leskovica]], [[Linovo]], [[Ljuberađa]], [[Malo Bonjince]], [[Masurovci]], [[Mezgraja (Babušnica)|Mezgraja]], [[Modra Stena]], [[Našuškovica]], [[Ostatovica]], [[Preseka (Babušnica)|Preseka]], [[Provaljenik]], [[Radinjinci]], [[Radosinj]] (od 2007. godine Radosin), [[Radoševac (Babušnica)|Radoševac]], [[Rakita (Babušnica)|Rakita]], [[Rakov Dol]], [[Raljin]], [[Resnik (Babušnica)|Resnik]], [[Stol (Babušnica)|Stol]], [[Strelac]], [[Studena (Babušnica)|Studena]], [[Suračevo]], [[Crvena Jabuka (Babušnica)|Crvena Jabuka]] i [[Štrbovac]]. * '''[[Opština Bela Palanka]]''' : [[Babin Kal]], [[Bežište]], '''[[Bela Palanka]]''', [[Bukurovac]] (do 1979. godine Bukorovac, od 1979. godine obuhvata i [[Dol (Bela Palanka)|Dol]]), [[Veta]], [[Vitanovac (Bela Palanka)|Vitanovac]], [[Vrandol]], [[Vrgudinac]], [[Glogovac (Bela Palanka)|Glogovac]], [[Gornja Glama]], [[Gornja Koritnica]], [[Gornji Rinj]], [[Gradište (Bela Palanka)|Gradište]], [[Divljana]], [[Dolac (naselje)]] (do 1979. godine deo naselja [[Dolac (Bela Palanka)|Dolac]]), [[Dolac (selo)]] (do 1979. godine deo naselja [[Dolac (Bela Palanka)|Dolac]]), [[Donja Glama]], [[Donja Koritnica]], [[Donji Rinj]], [[Draževo]], [[Klenje (Bela Palanka)|Klenje]], [[Klisura (Bela Palanka)|Klisura]], [[Kozja]], [[Kosmovac]], [[Kremenica]], [[Krupac (Bela Palanka)|Krupac]], [[Lanište (Bela Palanka)|Lanište]], [[Leskovik (Bela Palanka)|Leskovik]], [[Ljubatovica]], [[Miranovac]], [[Miranovačka Kula]], [[Moklište]] (obuhvata i Dračje), [[Mokra]], [[Nova Mala]], [[Novo Selo (Bela Palanka)|Novo Selo]], [[Oreovac (Bela Palanka)|Oreovac]], [[Pajež]], [[Sinjac]] (od 1979. godine obuhvata naselje [[Trešnjanci]]), [[Tamnjanica]], [[Telovac]], [[Toponica (Bela Palanka)|Toponica]], [[Crvena Reka]], [[Crveni Breg (Bela Palanka)|Crveni Breg]], [[Crnče (Bela Palanka)|Crnče]], [[Čiflik]], [[Šljivovik (Bela Palanka)|Šljivovik]] i [[Špaj]]. * '''[[Opština Dimitrovgrad]]''' : [[Baljev Dol]], [[Banjski Dol]], [[Barje (Dimitrovgrad)|Barje]], [[Bačevo]], [[Beleš]] (do 1990. godine deo Lukavice), [[Bilo]], [[Braćevci]], [[Brebevnica]], [[Verzar]], [[Visočki Odorovci]] (do 1979. godine Odorovci), [[Vlkovija]], [[Vrapča]], [[Gojin Dol]], [[Gornja Nevlja]], [[Gornji Krivodol]], [[Gradina]], [[Gradinje (Dimitrovgrad)|Gradinje]], [[Grapa]], [[Gulenovci]], '''[[Dimitrovgrad]]''' (do 1950. godine Caribrod), [[Donja Nevlja]], [[Donji Krivodol]], [[Dragovita]], [[Željuša]], [[Izatovci]], [[Iskrovci]], [[Kamenica (Dimitrovgrad)|Kamenica]], [[Kusa Vrana]], [[Lukavica (Dimitrovgrad)|Lukavica]], [[Mazgoš]], [[Mojinci]], [[Paskašija]], [[Petačinci]] (od 2007. godine Petačnici), [[Petrlaš]], [[Planinica (Dimitrovgrad)|Planinica]], [[Poganovo]], [[Prača (Dimitrovgrad)|Prača]], [[Protopopinci]], [[Radejna]], [[Senokos (Dimitrovgrad)|Senokos]], [[Skrvenica]], [[Slivnica (Dimitrovgrad)|Slivnica]], [[Smilovci]] i [[Trnski Odorovci]] (do 1979. godine Trnsko Odorovce). * '''[[Opština Pirot]]''' : [[Bazovik]], [[Barje Čiflik]], [[Basara]], [[Bela (Pirot)|Bela]], [[Berilovac]], [[Berovica]], [[Blato (Pirot)|Blato]], [[Brlog (Pirot)|Brlog]], [[Velika Lukanja]], [[Veliki Jovanovac]], [[Veliki Suvodol]], [[Veliko Selo (Pirot)|Veliko Selo]], [[Visočka Ržana]], [[Vlasi (Pirot)|Vlasi]], [[Vojnegovac]], [[Vranište]], [[Gnjilan]], [[Gornja Držina]], [[Gostuša]], [[Gradašnica (Pirot)|Gradašnica]], [[Gradište (Pirot)|Gradište]], [[Dobri Do (Pirot)|Dobri Do]], [[Dojkinci]], [[Držina]], [[Đeram]], [[Zavoj]] (ukinuto 1979. godine zbog potapanja, formirano ponovo 2007. godine), [[Zaskovci]], [[Izvor (Pirot)|Izvor]], [[Jalbotina]], [[Jelovica]], [[Kamik]], [[Koprivštica]], [[Kostur]], [[Krupac (Pirot)|Krupac]], [[Kumanovo (Pirot)|Kumanovo]], [[Mala Lukanja]] (naselje ukinuto 1986. godine zbog potapanja, formirano ponovo 2007. godine), [[Mali Jovanovac]], [[Mali Suvodol]], [[Milojkovac]], [[Mirkovci (Pirot)|Mirkovci]], [[Nišor]], [[Novi Zavoj]] (formirano 1979. godine umesto naselja Zavoj), [[Novo Tigrovo naselje]], [[Obrenovac (Pirot)|Obrenovac]], [[Oreovica (Pirot)|Oreovica]], [[Orlja (Pirot)|Orlja]], [[Osmakova]], [[Pakleštica]], [[Pasjač]] (do 1965. godine Pasjača), [[Petrovac (Pirot)|Petrovac]], '''[[Pirot]]''', [[Planinica (Pirot)|Planinica]], [[Pokrevenik]], [[Poljska Ržana]], [[Ponor (Pirot)|Ponor]], [[Prisjan]], [[Ragodeš]], [[Rasnica]], [[Rogoz]], [[Rosomač]], [[Rsovci]], [[Rudinje]], [[Sinja Glava]], [[Slavinja]], [[Sopot (Pirot)|Sopot]], [[Srećkovac]], [[Staničenje]], [[Staro Tigrovo naselje]], [[Sukovo]], [[Tanasko Rajić]], [[Temska]], [[Topli Do (Pirot)|Topli Do]], [[Trnjana]], [[Cerev Del]], [[Cerova (Pirot)|Cerova]], [[Crvenčevo]], [[Crnoklište]], [[Činiglavci]] i [[Šugrin]]. === Jablanički okrug === {{v. također|Jablanički okrug}} * '''[[Grad Leskovac]]''' : [[Babičko]], [[Badince]], [[Barje (Leskovac)|Barje]], [[Belanovce (Leskovac)|Belanovce]], [[Beli Potok (Leskovac)|Beli Potok]], [[Bistrica (Leskovac)|Bistrica]], [[Bobište]], [[Bogojevce]], [[Bojišina]], [[Boćevica]], [[Bratmilovce]], [[Brejanovce]], [[Brestovac (Leskovac)|Brestovac]], [[Brza]], [[Bričevlje]], [[Bukova Glava]], [[Bunuški Čifluk]], [[Velika Biljanica]], [[Velika Grabovnica (Leskovac)|Velika Grabovnica]], [[Velika Kopašnica]], [[Velika Sejanica]], [[Veliko Trnjane]], [[Vilje Kolo]], [[Vina (Leskovac)|Vina]], [[Vinarce]], [[Vlase (Leskovac)|Vlase]], [[Vučje]], [[Gagince]], [[Golema Njiva]], [[Gorina]], [[Gornja Bunuša]], [[Gornja Jajina]], [[Gornja Kupinovica]], [[Gornja Lokošnica]], [[Gornja Slatina (Leskovac)|Gornja Slatina]], [[Gornje Krajince]], [[Gornje Sinkovce]], [[Gornje Stopanje]], [[Gornje Trnjane]], [[Gornji Bunibrod]], [[Gradašnica (Leskovac)|Gradašnica]], [[Grajevce]], [[Graovo]], [[Grdanica]], [[Grdelica (varoš)]], [[Grdelica (selo)]], [[Guberevac (Leskovac)|Guberevac]], [[Dedina Bara]], [[Dobrotin (Leskovac)|Dobrotin]], [[Donja Bunuša]], [[Donja Jajina]], [[Donja Kupinovica]], [[Donja Lokošnica]], [[Donja Slatina (Leskovac)|Donja Slatina]], [[Donje Brijanje]], [[Donje Krajince]], [[Donje Sinkovce]], [[Donje Stopanje]], [[Donje Trnjane]], [[Donji Bunibrod]], [[Draškovac (Leskovac)|Draškovac]], [[Drvodelja]], [[Drćevac]], [[Dubočica]], [[Dušanovo (Leskovac)|Dušanovo]], [[Žabljane]], [[Živkovo]], [[Žižavica]], [[Zagužane]], [[Zalužnje]], [[Zlokućane]], [[Zloćudovo]], [[Zoljevo]], [[Igrište (Leskovac)|Igrište]], [[Jarsenovo]], [[Jašunja]], [[Jelašnica (Leskovac)|Jelašnica]], [[Kaluđerce]], [[Karađorđevac]], [[Kaštavar]], [[Kovačeva Bara]], [[Kozare]], [[Koraćevac]], [[Krpejce]], [[Kukulovce]], [[Kumarevo (Leskovac)|Kumarevo]], [[Kutleš]], '''[[Leskovac]]''',<!-- [[Leskovačko Dedinje]] --> [[Lipovica (Leskovac)|Lipovica]], [[Ličin Dol]], [[Mala Biljanica]], [[Mala Grabovnica (Leskovac)|Mala Grabovnica]], [[Mala Kopašnica]], [[Manojlovce]], [[Međa (Leskovac)|Međa]], [[Melovo]], [[Milanovo (Leskovac)|Milanovo]], [[Miroševce]], [[Mrkovica]], [[Mrštane]], [[Murdža mala]], [[Navalin]], [[Nakrivanj]], [[Nesvrta (Leskovac)|Nesvrta]], [[Novo Selo (Leskovac)|Novo Selo]], [[Nomanica]], [[Oraovica (Grdelička)|Oraovica (kod Grdelice)]], [[Oraovica (Crkovnička)|Oraovica (kod Crkovnice)]], [[Orašac (Leskovac)|Orašac]], [[Oruglica]], [[Padež (Leskovac)|Padež]], [[Palikuća]], [[Palojce]], [[Petrovac (Leskovac)|Petrovac]], [[Pečenjevce]], [[Piskupovo]], [[Podvorce]], [[Podrimce]], [[Podrum]], [[Predejane (varoš)]], [[Predejane (selo)]], [[Presečina]], [[Priboj (Leskovac)|Priboj]], [[Ravni Del (Leskovac)|Ravni Del]], [[Radonjica]], [[Razgojna]], [[Rajno Polje]], [[Rudare (Leskovac)|Rudare]], [[Svirce (Leskovac)|Svirce]], [[Slavujevce]], [[Slatina (Leskovac)|Slatina]], [[Smrdan (Leskovac)|Smrdan]], [[Strojkovce]], [[Stupnica (Leskovac)|Stupnica]], [[Suševlje]], [[Todorovce]], [[Tulovo]], [[Tupalovce]], [[Turekovac]], [[Hisar (Leskovac)|Hisar]], [[Crveni Breg (Leskovac)|Crveni Breg]], [[Crkovnica]], [[Crcavac]], [[Čekmin]], [[Čifluk Razgojnski]], [[Čukljenik (Leskovac)|Čukljenik]], [[Šainovac]], [[Šarlince (Leskovac)|Šarlince]] i [[Šišince]]. * '''[[Opština Bojnik]]''' : [[Bojnik]]'''[[Bojnik]]''', [[Borince]], [[Brestovac (Bojnik)|Brestovac]], [[Vujanovo]], [[Gornje Brijanje]], [[Gornje Konjuvce]], [[Granica (Bojnik)|Granica]], [[Dobra Voda (Bojnik)|Dobra Voda]], [[Donje Konjuvce]], [[Dragovac (Bojnik)|Dragovac]], [[Dubrava (Bojnik)|Dubrava]], [[Đinđuša]], [[Zeletovo]], [[Zorovac]], [[Ivanje (Bojnik)|Ivanje]], [[Kamenica (Bojnik)|Kamenica]], [[Kacabać]], [[Kosančić (Bojnik)|Kosančić]], [[Lapotince]], [[Lozane]], [[Magaš]], [[Majkovac]], [[Mijajlica]], [[Mrveš]], [[Obilić (Bojnik)|Obilić]], [[Obražda]], [[Orane]], [[Plavce]], [[Pridvorica (Bojnik)|Pridvorica]], [[Rečica (Bojnik)|Rečica]], [[Savinac (Bojnik)|Savinac]], [[Slavnik]], [[Stubla (Bojnik)|Stubla]], [[Turjane]], [[Ćukovac (Bojnik)|Ćukovac]] i [[Crkvice]]. * '''[[Opština Vlasotince]]''' : [[Aleksine]], [[Bagrovit]], [[Batulovce]], [[Boljare (Vlasotince)|Boljare]], [[Borin Do]], [[Brezovica (Vlasotince)|Brezovica]], '''[[Vlasotince]]''', [[Gložane (Vlasotince)|Gložane]], [[Gornja Lomnica]], [[Gornja Lopušnja]], [[Gornji Dejan]], [[Gornji Orah]], [[Gornji Prisjan]], [[Gradište (Vlasotince)|Gradište]], [[Gunjetina]], [[Dadince]], [[Dobroviš]], [[Donja Lomnica]], [[Donja Lopušnja]], [[Donje Gare]], [[Donji Dejan]], [[Donji Prisjan]], [[Zlatićevo]], [[Ivje]], [[Javorje (Vlasotince)|Javorje]], [[Jakovljevo]], [[Jastrebac (Vlasotince)|Jastrebac]], [[Kozilo]], [[Komarica (Vlasotince)|Komarica]], [[Konopnica]], [[Kruševica (Vlasotince)|Kruševica]], [[Kukavica (Vlasotince)|Kukavica]], [[Ladovica]], [[Lipovica (Vlasotince)|Lipovica]], [[Manastirište]], [[Međak]], [[Orašje (Vlasotince)|Orašje]], [[Ostrc]], [[Pi]], [[Predanča]], [[Preslap]], [[Pržojne]], [[Prilepac]], [[Ravna Gora (Vlasotince)|Ravna Gora]], [[Ravni Del (Vlasotince)|Ravni Del]], [[Ravnište]], [[Samarnica]], [[Svođe]], [[Skrapež (Vlasotince)|Skrapež]], [[Sredor]], [[Stajkovce (Vlasotince)|Stajkovce]], [[Stranjevo]], [[Tegošnica]], [[Crna Bara (Vlasotince)|Crna Bara]], [[Crnatovo]] i [[Šišava]]. * '''[[Opština Lebane]]''' : [[Bačevina]], [[Bošnjace]], [[Buvce]], [[Veliko Vojlovce]], [[Geglja]], [[Goli Rid]], [[Gornje Vranovce]], [[Grgurovce]], [[Donje Vranovce]], [[Drvodelj]], [[Ždeglovo]], [[Klajić]], [[Konjino]], [[Krivača (Lebane)|Krivača]], [[Lalinovac]], '''[[Lebane]]''', [[Lipovica (Lebane)|Lipovica]], [[Lugare]], [[Malo Vojlovce]], [[Nova Topola (Lebane)|Nova Topola]], [[Novo Selo (Lebane)|Novo Selo]], [[Pertate]], [[Petrovac (Lebane)|Petrovac]], [[Popovce]], [[Poroštica (Lebane)|Poroštica]], [[Prekopčelica]], [[Radevce (Lebane)|Radevce]], [[Radinovac]], [[Rafuna]], [[Svinjarica]], [[Sekicol]], [[Slišane]], [[Togočevce]], [[Ćenovac]], [[Cekavica]], [[Šarce]], [[Šilovo (Lebane)|Šilovo]], [[Štulac (Lebane)|Štulac]] i [[Šumane]]. * '''[[Opština Medveđa]]''' : [[Bogunovac]], [[Borovac (Medveđa)|Borovac]], [[Varadin]], [[Velika Braina]], [[Vrapce]], [[Gazdare]], [[Gornja Lapaštica (Medveđa)|Gornja Lapaštica]], [[Gornji Bučumet]], [[Gornji Gajtan]], [[Grbavce]], [[Gubavce]], [[Gurgutovo]], [[Donja Lapaštica (Medveđa)|Donja Lapaštica]], [[Donji Bučumet]], [[Donji Gajtan]], [[Drence]], [[Đulekare]], [[Kapit]], [[Lece]], [[Mala Braina]], [[Marovac]], [[Maćedonce]], [[Maćedonce (Retkocersko)]], '''[[Medveđa]]''', [[Medevce]], [[Mrkonje]], [[Negosavlje]], [[Petrilje]], [[Poroštica (Medveđa)|Poroštica]], [[Pusto Šilovo]], [[Putinovo]] (do 2016. godine Hadžinci), [[Ravna Banja]], [[Retkocer]], [[Rujkovac]], [[Svirce (Medveđa)|Svirce]], [[Sijarina]], [[Sijarinska Banja]], [[Sponce]], [[Srednji Bučumet]], [[Stara Banja]], [[Stubla (Medveđa)|Stubla]], [[Tulare (Medveđa)|Tulare]], [[Tupale]], [[Crni Vrh (Medveđa)|Crni Vrh]] i [[Čokotin]]. * '''[[Opština Crna Trava]]''' : [[Bajinci (Crna Trava)|Bajinci]], [[Bankovci]], [[Bistrica (Crna Trava)|Bistrica]], [[Brod (Crna Trava)|Brod]], [[Vus]], [[Gornje Gare]], [[Gradska (Crna Trava)|Gradska]], [[Darkovce]], [[Dobro Polje (Crna Trava)|Dobro Polje]], [[Zlatance]], [[Jabukovik]], [[Jovanovce]], [[Kalna (Crna Trava)|Kalna]], [[Krivi Del]], [[Krstićevo]], [[Mlačište]], [[Obradovce]], [[Ostrozub (Crna Trava)|Ostrozub]], [[Pavličina]], [[Preslap]], [[Rajčetine]], [[Ruplje]], [[Sastav Reka]], '''[[Crna Trava]]''' i [[Čuka]]. === Pčinjski okrug === {{v. također|Pčinjski okrug}} * '''[[Grad Vranje]]''' : [[Aleksandrovac (Vranje)|Aleksandrovac]], [[Babina Poljana (Vranje)|Babina Poljana]], [[Balinovac]], [[Barbarušince]], [[Barelić]], [[Beli Breg (Vranje)|Beli Breg]], [[Bojin Del]], [[Bresnica (Vranje)|Bresnica]], [[Bujkovac]], [[Buljesovce]], [[Banuševac|Bunuševac]], [[Burdinci]], [[Buštranje (Vranje)|Buštranje]], [[Viševce]], [[Vlase (Vranje)|Vlase]], '''[[Vranje]]''', '''[[Vranjska Banja]]''', [[Vrtogoš]], [[Golemo Selo]], [[Gornja Otulja]], [[Gornja Čaršija]], [[Gornje Žapsko]], [[Gornje Punoševce]], [[Gornje Trebešinje]], [[Gornji Neradovac]], [[Gradnja (Vranje)|Gradnja]], [[Gumerište]], [[Davidovac (Vranje)|Davidovac]], [[Dankovo]], [[Dobrejance]], [[Donja Otulja]], [[Donje Vranje]], [[Donje Žapsko]], [[Donje Punoševce]], [[Donje Trebešinje]], [[Donji Neradovac]], [[Donji Pavlovac]], [[Dragobužde]], [[Drenovac (Vranje)|Drenovac]], [[Dubnica (Vranje)|Dubnica]], [[Duga Luka]], [[Dulan (Vranje)|Dulan]], [[Dupeljevo]], [[Đelinci]], [[Zlatokop]], [[Izumno]], [[Katun (Vranje)|Katun]], [[Klašnjice]], [[Klisurica (Vranje)|Klisurica]], [[Kopanjane]], [[Korbevac]], [[Korbul]], [[Koćura]], [[Kriva Feja]], [[Kruševa Glava]], [[Kumarevo (Vranje)|Kumarevo]], [[Kupinince]], [[Lalince]], [[Latifka]], [[Leva Reka]], [[Lepčince]], [[Ledena Stena]], [[Lipovac (Vranje)|Lipovac]], [[Lukovo (Vranje)|Lukovo]], [[Margance (Vranje)|Margance]], [[Mečkovac]], [[Mijakovce]], [[Mijovce]], [[Milanovo (Vranje)|Milanovo]], [[Milivojce]], [[Moštanica (Vranje)|Moštanica]], [[Nastavce]], [[Nesvrta (Vranje)|Nesvrta]], [[Nova Brezovica]], [[Oblička Sena]], [[Ogledna stanica]], [[Ostra Glava]], [[Odžinka]], [[Pavlovac (Vranje)|Pavlovac]], [[Palestina]], [[Panevlje]], [[Pljačkovica]], [[Prvonek]], [[Prevalac]], [[Preobraženje (Vranje)|Preobraženje]], [[Ranutovac]], [[Rataje (Vranje)|Rataje]], [[Raška]], [[Ribnice]], [[Ristovac]], [[Roždace]], [[Rudina]], [[Rusce (Vranje)|Rusce]], [[Saraina]], [[Sebevranje]], [[Sikirje]], [[Slivnica (Vranje)|Slivnica]], [[Smiljević]], [[Sobina]], [[Soderce]], [[Srednji Del]], [[Soderce]], [[Stance]], [[Stara Brezovica]], [[Stari Glog]], [[Strešak]], [[Stropsko]], [[Struganica]], [[Studena (Vranje)|Studena]], [[Suvi Dol]], [[Surdul]], [[Tekija]], [[Tesovište]], [[Tibužde]], [[Toplac]], [[Trstena (Vranje)|Trstena]], [[Tulbe]], [[Tumba (Vranje)|Tumba]], [[Ćukovac (Vranje)|Ćukovac]], [[Ćurkovica (Vranje)|Ćurkovica]], [[Urmanica]], [[Uševce]], [[Ciganski Rit]], [[Crni Vrh (Vranje)|Crni Vrh]], [[Crni Lug (Vranje)|Crni Lug]], [[Čerenac]], [[Čestelin]], [[Češalj]] i [[Šapranački rid]]. * '''[[Opština Bosilegrad]]''' : [[Barje (Bosilegrad)|Barje]], [[Belut]], [[Bistar]], '''[[Bosilegrad]]''', [[Brankovci]], [[Bresnica (Bosilegrad)|Bresnica]], [[Buceljevo]], [[Gložje]], [[Goleš]], [[Gornja Lisina]], [[Gornja Ljubata]], [[Gornja Ržana]], [[Gornje Tlamino]], [[Grujinci]], [[Doganica]], [[Donja Lisina]], [[Donja Ljubata]], [[Donja Ržana]], [[Donje Tlamino]], [[Dukat (Bosilegrad)|Dukat]], [[Žeravino]], [[Zli Dol]], [[Izvor (Bosilegrad)|Izvor]], [[Jarešnik]], [[Karamanica]], [[Milevci]], [[Mlekominci]], [[Musulj]], [[Nazarica]], [[Paralovo (Bosilegrad)|Paralovo]], [[Ploča (Bosilegrad)|Ploča]], [[Radičevci]], [[Rajčilovci]], [[Resen (Bosilegrad)|Resen]], [[Ribarci]], [[Rikačevo]] i [[Crnoštica]]. * '''[[Opština Bujanovac]]''' : [[Baraljevac]], [[Biljača (Bujanovac)|Biljača]], [[Bogdanovac (Bujanovac)|Bogdanovac]], [[Božinjevac]], [[Borovac (Bujanovac)|Borovac]], [[Bratoselce]], [[Breznica (Bujanovac)|Breznica]], [[Brnjare]], '''[[Bujanovac]]''', [[Buštranje (Bujanovac)|Buštranje]], [[Veliki Trnovac]], [[Vogance]], [[Vrban (Bujanovac)|Vrban]], [[Gornje Novo Selo]], [[Gramada (Bujanovac)|Gramada]], [[Dobrosin]], [[Donje Novo Selo (Bujanovac)|Donje Novo Selo]], [[Drežnica]], [[Đorđevac]], [[Žbevac]], [[Žuželjica]], [[Zarbince]], [[Jablanica (Bujanovac)|Jablanica]], [[Jastrebac (Bujanovac)|Jastrebac]], [[Kale]], [[Karadnik]], [[Klenike]], [[Klinovac]], [[Končulj]], [[Košarno]], [[Krševica]], [[Kuštica]], [[Levosoje]], [[Letovica]], [[Lopardince]], [[Lukarce]], [[Lučane (Bujanovac)|Lučane]], [[Ljiljance]], [[Mali Trnovac]], [[Muhovac]], [[Negovac]], [[Nesalce]], [[Oslare]], [[Pretina]], [[Pribovce]], [[Ravno Bučje (Bujanovac)|Ravno Bučje]], [[Rakovac (Bujanovac)|Rakovac]], [[Rusce (Bujanovac)|Rusce]], [[Samoljica]], [[Sveta Petka (Bujanovac)|Sveta Petka]], [[Sebrat]], [[Sejace]], [[Spančevac]], [[Srpska Kuća]], [[Starac (selo)|Starac]], [[Suharno]], [[Trejak]], [[Turija (Bujanovac)|Turija]], [[Uzovo]] i [[Čar]]. * '''[[Opština Vladičin Han]]''' : [[Balinovce]], [[Bačvište]], [[Belanovce (Vladičin Han)|Belanovce]], [[Beliševo]], [[Bigla (selo)|Bigla]], [[Bogoševo]], [[Brestovo (Vladičin Han)|Brestovo]], '''[[Vladičin Han]]''', [[Vrbovo (Vladičin Han)|Vrbovo]], [[Garinje]], [[Gornje Jabukovo]], [[Gramađe]], [[Dekutince]], [[Donje Jabukovo]], [[Dupljane (Vladičin Han)|Dupljane]], [[Žitorađe]], [[Zebince]], [[Jagnjilo (Vladičin Han)|Jagnjilo]], [[Jastrebac (Vladičin Han)|Jastrebac]], [[Jovac (Vladičin Han)|Jovac]], [[Kalimance]], [[Kacapun]], [[Koznica (Vladičin Han)|Koznica]], [[Kopitarce]], [[Kostomlatica]], [[Kržince]], [[Kukavica (Vladičin Han)|Kukavica]], [[Kunovo]], [[Lebet]], [[Lepenica (Vladičin Han)|Lepenica]], [[Letovište]], [[Ljutež]], [[Mazarać]], [[Malo Belo Polje]], [[Manajle]], [[Manjak]], [[Mrtvica (Vladičin Han)|Mrtvica]], [[Ostrovica (Vladičin Han)|Ostrovica]], [[Polom (Vladičin Han)|Polom]], [[Prekodolce]], [[Priboj (Vladičin Han)|Priboj]], [[Ravna Reka (Vladičin Han)|Ravna Reka]], [[Rdovo]], [[Repince]], [[Repište (Vladičin Han)|Repište]], [[Ružić (Srbija)|Ružić]], [[Solačka Sena]], [[Srneći Dol]], [[Stubal (Vladičin Han)|Stubal]], [[Suva Morava]], [[Tegovište]], [[Urvič (Vladičin Han)|Urvič]] i [[Džep]]. * '''[[Opština Preševo]]''' : [[Aliđerce]], [[Berčevac]], [[Bujić]], [[Bukarevac]], [[Bukovac (Preševo)|Bukovac]], [[Buštranje (Preševo)|Buštranje]], [[Golemi Dol]], [[Gornja Šušaja]], [[Gospođince]], [[Depce]], [[Donja Šušaja]], [[Žujince]], [[Ilince]], [[Kurbalija]], [[Ljanik]], [[Mađare (Preševo)|Mađare]], [[Miratovac]], [[Norča]], [[Oraovica]], [[Pečeno]], '''[[Preševo]]''', [[Rajince]], [[Ranatovce]], [[Reljan]], [[Svinjište (Preševo)|Svinjište]], [[Sefer]], [[Slavujevac]], [[Stanevce]], [[Strezovce]], [[Trnava (Preševo)|Trnava]], [[Cakanovac]], [[Cerevajka]], [[Crnotince]] i [[Čukarka]]. * '''[[Opština Surdulica]]''' : [[Alakince]], [[Bacijevce]], [[Belo Polje (Surdulica)|Belo Polje]], [[Binovce]], [[Bitvrđa]], [[Božica (Surdulica)|Božica]], [[Vlasina Okruglica]], [[Vlasina Rid]], [[Vlasina Stojkovićeva]], [[Vučadelce]], [[Gadžin han]], [[Gornja Koznica]], [[Gornje Romanovce]], [[Grandžina Mahala]] (Grandžina Reka), [[Groznatovci]], [[Danjino Selo]], [[Dikava]], [[Donje Romanovce]], [[Drajinci]], [[Dugi Del]], [[Dugojnica]], [[Zagužanje]], [[Jelašnica (Surdulica)|Jelašnica]], [[Kalabovce]], [[Kijevac (Surdulica)|Kijevac]], [[Klisura (Surdulica)|Klisura]], [[Kolunica]], [[Kostroševci]], [[Leskova Bara]], [[Masurica]], [[Mačkatica]], [[Novo Selo (Surdulica)|Novo Selo]], [[Palja]], [[Rđavica]], [[Stajkovce (Surdulica)|Stajkovce]], [[Strezimirovci]], [[Suvojnica]], '''[[Surdulica]]''', [[Suhi Dol (Surdulica)|Suhi Dol]], [[Topli Do (Surdulica)|Topli Do]], [[Topli Dol]], [[Troskač]] i [[Ćurkovica (Surdulica)|Ćurkovica]]. * '''[[Opština Trgovište]]''' : [[Babina Poljana (Trgovište)|Babina Poljana]], [[Barbace]], [[Vladovce]], [[Goločevac]], [[Gornovac]], [[Gornja Trnica]], [[Gornji Kozji Dol]], [[Gornji Stajevac]], [[Dejance]], [[Donja Trnica]], [[Donji Kozji Dol]], [[Donji Stajevac]], [[Dumbija]], [[Đerekarce]], [[Zladovce]], [[Kalovo]], [[Lesnica]], [[Mala Reka (Trgovište)|Mala Reka]], [[Margance (Trgovište)|Margance]], [[Mezdraja]], [[Novi Glog]], [[Novo Selo (Trgovište)|Novo Selo]], [[Petrovac (Trgovište)|Petrovac]], [[Prolesje]], [[Radovnica]], [[Rajčevce]], [[Surlica]], [[Trgovište (Trgovište)|'''Trgovište''']], [[Crveni Grad]], [[Crna Reka (Trgovište)|Crna Reka]], [[Crnovce]], [[Šajince]], [[Šaprance]], [[Široka Planina]] i [[Šumata Trnica]]. == Naseljena mesta na Kosovu i Metohiji == {{v. također|Kosovo i Metohija}} === Kosovski okrug === {{v. također|Kosovski okrug}} * '''[[Grad Priština]]''' : [[Ajvalija]], [[Ajkobila]], [[Badovac]], [[Balaban]], [[Bariljevo]], [[Besinje]], [[Businje]], [[Vrani Do]], [[Glogovica (Priština)|Glogovica]], [[Gornja Brnjica]], [[Gračanica (Priština)|Gračanica]], [[Graštica]], [[Dabiševac]], [[Devet Jugovića]], [[Donja Brnjica]], [[Dragovac (Priština)|Dragovac]], [[Drenovac (Priština)|Drenovac]], [[Zlatare (Priština)|Zlatare]], [[Kačikol]], [[Kojlovica]], [[Kolić]], [[Kukavica, Kosovo|Kukavica]], [[Laplje Selo]], [[Lebane (Priština)|Lebane]], [[Lukare (Priština)|Lukare]], [[Makovac]], [[Marevce (Priština)|Marevce]], [[Matičane]], [[Mramor (Priština)|Mramor]], [[Niševce]], [[Orlović]], [[Preoce]], '''[[Priština]]''', [[Propaštica]], [[Prugovac (Priština)|Prugovac]], [[Radoševac (Priština)|Radoševac]], [[Rimanište]], [[Sićevo (Priština)|Sićevo]], [[Slivova (Priština)|Slivovo]], [[Sofalija]], [[Sušica (Priština)|Sušica]], [[Ulpijana]], [[Teneš Do]], [[Trudna]], [[Čaglavica]], [[Šarban]] i [[Šaškovac]]. * '''[[Opština Glogovac]]''': [[Banjica (Glogovac)|Banjica]], [[Beriša]], [[Vasiljevo (Glogovac)|Vasiljevo]], [[Vrbovac (Glogovac)|Vrbovac]], [[Vučak (Glogovac)|Vučak]], [[Gladno Selo]], [[Globare (Glogovac)|Globare]], '''[[Glogovac]]''', [[Godance]], [[Gornja Koretica]], [[Gornja Fuštica]], [[Gornje Obrinje]], [[Gornji Žabelj|Gornji Zabelj]], [[Gradica]], [[Dobroševac]], [[Domanek (Glogovac)|Domanek]], [[Donja Koretica]], [[Donja Fuštica]], [[Donji Žabelj|Donji Zabelj]], [[Kišna Reka]], [[Komorane (Glogovac)|Komorane]], [[Krajkovo]], [[Lapušnik]], [[Likošane]], [[Negrovce]], [[Nekovce]], [[Novo Čikatovo]], [[Orlate]], [[Poklek]], [[Poluža (Glogovac)|Poluža]], [[Stankovce]], [[Staro Čikatovo]], [[Trdevac]], [[Trpeza (Glogovac)|Trpeza]], [[Trstenik (Glogovac)|Trstenik]], [[Štrbulovo]] i [[Štutica]]. * '''[[Opština Kačanik]]''': [[Banjica (Kačanik)|Banjica]], [[Belograce]], [[Bičevac]], [[Bob (Kačanik)|Bob]], [[Vata (Kačanik)|Vata]], [[Vrtomica]] ([[Vrtolnica]]), [[Gabrica]], [[Gajre]], [[Globočica (Kačanik)|Globočica]], [[Gorance]], [[Gornja Grlica]], [[Dimce]], [[Doganović]], [[Drenoglava]] ([[Drenova Glava]]), [[Drobnjak (Kačanik)|Drobnjak]], [[Dubrava (Kačanik)|Dubrava]], [[Dura]], [[Đurđev Dol]], [[Eleza]], [[Elez Han]], [[Ivaja]], '''[[Kačanik]]''', [[Kovačevac (Kačanik)|Kovačevac]], [[Korbulić]], [[Kotlina (Kačanik)|Kotlina]], [[Krivenik]], [[Lanište (Kačanik)|Lanište]], [[Nećavce]], [[Nika (Kačanik)|Nika]], [[Nikovce]], [[Palivodenica]], [[Pustenik]], [[Režance]], [[Reka (Kačanik)|Reka]], [[Runjevo]], [[Semanje]], [[Sečište]], [[Slatina (Kačanik)|Slatina]], [[Sopotnica (Kačanik)|Sopotnica]], [[Stagovo]], [[Stari Kačanik]], [[Straža (Kačanik)|Straža]] i [[Čardak]]. * '''[[Opština Kosovo Polje]]''': [[Ariljača]], [[Batuse]], [[Bresje (Kosovo Polje)|Bresje]], [[Velika Slatina]], [[Veliki Belaćevac]], [[Vragolija]], [[Gornje Dobrevo]], [[Dobri Dub (Kosovo Polje)|Dobri Dub]], [[Donje Dobrevo]], [[Donji Grabovac]], [[Ence]], '''[[Kosovo Polje]]''', [[Kuzmin (Kosovo Polje)|Kuzmin]], [[Mala Slatina]], [[Mali Belaćevac]], [[Nakarade]], [[Pomazatin]] i [[Ugljare (Kosovo Polje)|Ugljare]]. * '''[[Opština Lipljan]]''': [[Androvac]], [[Bandulić]], [[Banjica (Lipljan)|Banjica]], [[Brus (Lipljan)|Brus]], [[Bujance]], [[Bukovica (Lipljan)|Bukovica]], [[Varigovce]], [[Velika Dobranja]], [[Veliki Alaš]], [[Veliko Ribare]], [[Vogačica]], [[Vrelo (Lipljan)|Vrelo]], [[Vrševce (Lipljan)|Vrševce]], [[Glavica (Lipljan)|Glavica]], [[Glanica]], [[Glogovce (Lipljan)|Glogovce]], [[Goleško Vrelo]], [[Gornja Gušterica]], [[Gornje Gadimlje]], [[Guvno Selo]], [[Divljaka]], [[Dobrotin (Lipljan)|Dobrotin]], [[Donja Gušterica]], [[Donje Gadimlje]], [[Zlokućane (Lipljan)|Zlokućane]], [[Janjevo]], [[Klečka]], [[Konjsko (Lipljan)|Konjsko]], [[Konjuh (Lipljan)|Konjuh]], [[Krajište]], [[Krajmirovce]], [[Laletić]], [[Lepina]], [[Livađe (Lipljan)|Livađe]], '''[[Lipljan]]''', [[Lipovica (Lipjani)|Lipovica]], [[Lug (Lipljan)|Lug]], [[Lugadžija]], [[Magura]], [[Mala Dobranja]], [[Mali Alaš]], [[Malo Gracko]], [[Malo Ribare]], [[Marevce (Lipljan)|Marevce]], [[Medveci (Lipjani)|Medvece]], [[Mirena]], [[Muhadžer Babuš]], [[Novo Rujce]], [[Oklap]], [[Okosnica]], [[Plitković]], [[Poturovce]], [[Rabovce]], [[Radevo]], [[Rusinovce]], [[Sedlare (Lipljan)|Sedlare]], [[Skulanevo]], [[Slovinje]], [[Smoluša]], [[Staro Gracko]], [[Staro Rujce]], [[Suvi Do (Lipljan)|Suvi Do]], [[Teća]], [[Topličane (Lipljan)|Topličane]], [[Torina]], [[Trbovce]], [[Crni breg|Crni Breg]], [[Čelopek (Lipljan)|Čelopek]], [[Čučuljaga]] i [[Šišarka (Lipljan)|Šišarka]]. * '''[[Opština Obilić]]''': [[Ade (Obilić)|Ade]], [[Babin Most]], [[Bakšija]], [[Breznica (Obilić)|Breznica]], [[Gornji Grabovac]],[[Kruševac (Obilić)|Kruševac]], [[Lazarevo (Obilić)|Lazarevo]], [[Leskovčić]], [[Mazgit]], [[Miloševo (Obilić)|Miloševo]], '''[[Obilić]]''', [[Plemetina]], [[Raskovo]], [[Rudnik Kosovo]], [[Sibovac (Obilić)|Sibovac]], [[Hamidija (Obilić)|Hamidija]], [[Crkvena Vodica]] i [[Šipitula]]. * '''[[Opština Podujevo]]''': [[Alabak]], [[Bajčina]], [[Balovac]], [[Baraina]], [[Batlava (Podujevo)|Batlava]], [[Belo Polje (Podujevo)|Belo Polje]], [[Blato (Podujevo)|Blato]], [[Bradaš (Podujevo)|Bradaš]], [[Braina]], [[Brevnik]], [[Brece]], [[Burince (Podujevo)|Burince]], [[Velika Reka (Podujevo)|Velika Reka]], [[Glavnik]], [[Godišnjak]], [[Gornja Dubnica]], [[Gornja Lapaštica (Podujevo)|Gornja Lapaštica]], [[Gornja Pakaštica]], [[Gornje Ljupče]], [[Gornji Sibovac]], [[Grdovac]], [[Dvorište (Podujevo)|Dvorište]], [[Dobri Do (Podujevo)|Dobri Do]], [[Dobratini (Podujeva)|Dobrotin]], [[Donja Dubnica (Podujevo)|Donja Dubnica]], [[Donja Lapaštica (Podujevo)|Donja Lapaštica]], [[Donja Pakaštica]], [[Donje Ljupče]], [[Donji Sibovac]], [[Duz]], [[Dumoš]], [[Žitinje (Podujeva)|Žitinje]], [[Zakut]], [[Kaljatica]], [[Kačibeg]], [[Kisela Banja]], [[Konjuševac]], [[Krpimej]], [[Kruševica (Podujevo)|Kruševica]], [[Ladovac]], [[Lauša (Podujeva)|Lauša]], [[Letance]], [[Livadica]], [[Lug (Podujevo)|Lug]], [[Lužane (Podujevo)|Lužane]], [[Mazap]], [[Majance]], [[Medregovac]], [[Merdare (Podujevo)|Merdare]], [[Metohija (Podujevo)|Metohija]], [[Mirovac]], [[Murgula]], [[Obrandža]], [[Orlane]], [[Palatna]], [[Penduha]], [[Perane]], '''[[Podujevo]]''', [[Popovo (Podujevo)|Popovo]], [[Potok (Podujevo)|Potok]], [[Prepolac]], [[Radujevac (Podujevo)|Radujevac]], [[Rakinica]], [[Revuće]], [[Repa, Kosovo|Repa]], [[Rečica (Podujevo)|Rečica]], [[Svetlje]], [[Siljevica (Podujevo)|Siljevica]], [[Slatina (Podujevo)|Slatina]], [[Surdula]], [[Surkiš]], [[Trnava (Podujevo)|Trnava]], [[Trnavica]], [[Turučica]], [[Hrtica]], [[Šajkovac]], [[Šakovica]] i [[Štedim (Podujevo)|Štedim]]. * '''[[Opština Uroševac]]''': [[Babljak (Uroševac)|Babljak]], [[Balić]], [[Biba]], [[Burnik]], [[Varoš Selo]], [[Gatnje]], [[Gornje Nerodimlje]], [[Grebno]], [[Grlica (Uroševac)|Grlica]], [[Doganjevo]], [[Donje Nerodimlje]], [[Dramnjak]], [[Zaskok]], [[Zlatare (Uroševac)|Zlatare]], [[Jezerce]], [[Jerli Prelez]], [[Jerli Talinovac]], [[Kamena Glava]], [[Kosin]], [[Košare (Uroševac)|Košare]], [[Laškobare]], [[Manastirce]], [[Mirosavlje]], [[Muhadžer Prelez]], [[Muhadžer Talinovac]], [[Muhovce]], [[Nekodim]], [[Novi Miraš]], [[Papaz (Uroševac)|Papaz]], [[Plešina]], [[Pojatište]], [[Raka]], [[Rahovica]], [[Sazlija (Uroševac)|Sazlija]], [[Svrčina]], [[Slivovo (Uroševac)|Slivovo]], [[Sojevo]], [[Softović]], [[Srpski Babuš]], [[Stari Miraš]], [[Staro Selo (Uroševac)|Staro Selo]], [[Stojković]], [[Tankosić]], [[Trn (Uroševac)|Trn]], '''[[Uroševac]]''' i [[Crnilo (Uroševac)|Crnilo]]. * '''[[Opština Štimlje]]''': [[Belince (Štimlje)|Belince]], [[Vojinovce]], [[Gornje Godance]], [[Davidovce]], [[Devetak (Štimlje)|Devetak]], [[Donje Godance]], [[Duga (Štimlje)|Duga]], [[Đurkovce]], [[Zborce]], [[Karačica]], [[Lanište (Štimlje)|Lanište]], [[Malopoljce]], [[Mužičane]], [[Petraštica]], [[Petrović (Štimlje)|Petrović]], [[Petrovo (Štimlje)|Petrovo]], [[Rance]], [[Račak]], [[Rašince]], [[Topilo]], [[Crnoljevo]] i '''[[Štimlje]]'''. * '''[[Opština Štrpce]]''': [[Berevce]], [[Brezovica (Štrpce)|Brezovica]], [[Brod (Štrpce)|Brod]], [[Viča (Štrpce)|Viča]], [[Vrbeštica]], [[Gornja Bitinja]], [[Gotovuša (Štrpce)|Gotovuša]], [[Donja Bitinja]], [[Drajkovce]], [[Ižance]], [[Jažince]], [[Koštanjevo]], [[Sevce, Štrpce|Sevce]], [[Sušiće]], [[Firaja (Štrpce)|Firaja]] i '''[[Štrpce]]'''. === Pećki okrug === {{v. također|Pećki okrug}} * '''[[Opština Dečani]]''': [[Babaloć]], [[Belaje]], [[Beleg]], [[Vokša]], [[Glođane (Dečani)|Glođane]], [[Gornja Luka]], [[Gornji Ratiš]], [[Gornji Streoc]], [[Gornji Crnobreg]], [[Gramočelj]], [[Dašinovac]], '''[[Dečane]]''', [[Donja Luka]], [[Donji Ratiš]], [[Donji Streoc]], [[Donji Crnobreg]], [[Drenovac (Dečani)|Drenovac]], [[Dubovik (Dečani)|Dubovik]], [[Dubrava (Dečani)|Dubrava]], [[Đocaj]], [[Istinić]], [[Jasić]], [[Junik]], [[Kodralija (Dečani)|Kodralija]], [[Loćane]], [[Ljubuša (Dečani)|Ljubuša]], [[Ljumbarda]], [[Maznik]], [[Mali Vranovac]], [[Papić]], [[Papraćane]], [[Pobrđe (Dečani)|Pobrđe]], [[Požar (Dečani)|Požar]], [[Prekoluka]], [[Prilep (Dečani)|Prilep]], [[Rastavica]], [[Rznić]], [[Slup (Dečani)|Slup]], [[Huljaj]] i [[Šaptelj]]. * '''[[Opština Đakovica]]''': [[Babaj Boks]], [[Bardonić]], [[Bardosan]], [[Batuša (Đakovica)|Batuša]], [[Berjak]], [[Bec]], [[Bistražin]], [[Brekovac]], [[Brovina]], [[Vogovo]], [[Vranić (Đakovica)|Vranić]], [[Goden]], [[Gornje Novo Selo]], [[Grgoc]], [[Grčina]], [[Guska, Kosovo|Guska]], [[Dalašaj]], [[Damjane]], [[Deva (Đakovica)|Deva]], [[Doblibare]], [[Dobrić (Đakovica)|Dobrić]], [[Dobroš]], [[Dolj]], [[Donje Novo Selo (Đakovica)|Donje Novo Selo]], [[Donji Biteš]], [[Dužnje]], [[Dujak]], '''[[Đakovica]]''', [[Ereč]], [[Žabelj]], [[Ždrelo (Đakovica)|Ždrelo]], [[Žub]], [[Zulfaj]], [[Jablanica (Đakovica)|Jablanica]], [[Janoš (Đakovica)|Janoš]], [[Jahoc]], [[Kodralija (Đakovica)|Kodralija]], [[Korenica, Kosovo|Korenica]], [[Košare (Đakovica)|Košare]], [[Kraljane]], [[Kusar]], [[Kuševac]], [[Lipovac (Đakovica)|Lipovac]], [[Lugađija (Đakovica)|Lugađija]], [[Ljugbunar]], [[Marmule]], [[Meja Orize]], [[Meja]], [[Moglica]], [[Molić]], [[Morina]], [[Nec]], [[Nivokaz]], [[Osek Paša]], [[Osek Hilja]], [[Paljabarda]], [[Pacaj]], [[Petrušan]], [[Pljančor]], [[Ponoševac]], [[Popovac (Đakovica)|Popovac]], [[Radonjić (Đakovica)|Radonjić]], [[Rakovina]], [[Rakoc]], [[Ramoc]], [[Racaj]], [[Rača (Đakovica)|Rača]], [[Raškoc]], [[Ripaj Madanaj]], [[Rogovo]], [[Skivjane]], [[Smać (Đakovica)|Smać]], [[Smonica]], [[Sopot (Đakovica)|Sopot]], [[Stubla (Đakovica)|Stubla]], [[Trakanić]], [[Ćerim]], [[Ujz]], [[Firaja (Đakovica)|Firaja]], [[Firza]], [[Crmljane]], [[Šeremet]] i [[Šišman]]. * '''[[Opština Istok]]''': '''[[Banja (Istok)|Banja]]''', [[Banjica (Istok)|Banjica]], [[Begov Lukavac]], [[Belica (Istok)|Belica]], [[Belo Polje (Istok)|Belo Polje]], [[Verić]], [[Vrelo (Istok)|Vrelo]], [[Dobruša]], [[Donji Dragoljevac]], [[Donji Istok]], [[Dragoljevac]], [[Drenje]], [[Dubrava (Istok)|Dubrava]], [[Đurakovac]], [[Žakovo]], [[Žač]], [[Zablaće (Istok)|Zablaće]], '''[[Istok (grad)|Istok]]''', [[Kaličane]], [[Kašica]], [[Kovrage]], [[Koš (Istok)|Koš]], [[Krnjina]], [[Lugovo]], [[Ljubovo]], [[Ljubožda]], [[Malo Dubovo]], [[Mojstir (Istok)|Mojstir]], [[Muževine]], [[Novi Verić]], [[Opraške]], [[Orno Brdo]], [[Osojane]], [[Poljane (Istok)|Poljane]], [[Prekale]], [[Prigoda]], [[Rakoš]], [[Sinaje]], [[Srbobran (Istok)|Srbobran]], [[Starodvorane]], [[Studenica (Istok)|Studenica]], [[Suvi Lukavac]], [[Suvo Grlo (Istok)|Suvo Grlo]], [[Sušica (Istok)|Sušica]], [[Tomance (Istok)|Tomance]], [[Trbuhovac]], [[Tučep]], [[Ukča]], [[Crkolez]], [[Crni Lug (Istok)|Crni Lug]], [[Crnce]] i [[Šaljinovica]]. * '''[[Opština Klina]]''': [[Balince (Klina)|Balince]], [[Berkovo]], [[Biča]], [[Bobovac (Klina)|Bobovac]], [[Bokšić]], [[Budisavci]], [[Veliki Đurđevik]], [[Veliko Kruševo]], [[Vidanje]], [[Vlaški Drenovac]], [[Volujak (Klina)|Volujak]], [[Vrmnica]], [[Golubovac (Klina)|Golubovac]], [[Gornji Petrič]], [[Grabanica]], [[Grabac (Klina)|Grabac]], [[Grebnik]], [[Deič]], [[Dobra Voda (Klina)|Dobra Voda]], [[Dobri Dol (Klina)|Dobri Dol]], [[Dolac (Klina)|Dolac]], [[Dolovo (Klina)|Dolovo]], [[Donji Petrič]], [[Drenovac (Klina)|Drenovac]], [[Drenovčić]], [[Drsnik]], [[Dugonjive]], [[Duš]], [[Dušević]], [[Zabrđe (Klina)|Zabrđe]], [[Zajmovo]], [[Zlokućane (Klina)|Zlokućane]], [[Iglarevo]], [[Jagoda (Peć)|Jagoda]], [[Jelovac (Klina)|Jelovac]], [[Jošanica (Klina)|Jošanica]], [[Kijevo (Klina)|Kijevo]], '''[[Klina]]''', [[Klinavac]], [[Kpuz]], [[Krnjince]], [[Leskovac (Klina)|Leskovac]], [[Lozica]], [[Mali Đurđevik]], [[Malo Kruševo]], [[Mlečane]], [[Naglavci]], [[Pločice]], [[Pograđe]], [[Prčevo]], [[Radulovac]], [[Renovac]], [[Resnik (Klina)|Resnik]], [[Rudice (Klina)|Rudice]], [[Svrhe]], [[Sićevo (Klina)|Sićevo]], [[Skorošnik]], [[Stup (Klina)|Stup]], [[Cerovik]], [[Crni Lug (Klina)|Crni Lug]], [[Čabić]], [[Českovo]], [[Čupevo (Klina)|Čupevo]] i [[Štupelj]]. * '''[[Opština Peć]]''': [[Alagina Reka]], [[Babiće (Peć)|Babiće]], [[Barane]], [[Belo Polje (Peć)|Belo Polje]], [[Blagaje]], [[Boge]], [[Brežanik]], [[Brestovik (Peć)|Brestovik]], [[Brolić]], [[Bučane]], [[Velika Jablanica]], [[Veliki Štupelj]], [[Vitomirica]], [[Vragovac]], [[Vranovac (Peć)|Vranovac]], [[Glavičica]], [[Glođane (Peć)|Glođane]], [[Goraždevac]], [[Grabovac (Peć)|Grabovac]], [[Dobri Do (Peć)|Dobri Do]], [[Drelje]], [[Dubovo (Peć)|Dubovo]], [[Dubočak]], [[Duganjive]], [[Zagrmlje]], [[Zahać]], [[Zlopek]], [[Jablanica (Peć)|Jablanica]], [[Jošanica (Peć)|Jošanica]], [[Klinčina]], [[Kosurić]], [[Kotradić]], [[Košutane]], [[Krstovac]], [[Kruševac (Peć)|Kruševac]], [[Kućište (Peć)|Kućište]], [[Labljane (Peć)|Labljane]], [[Laz Belopać]], [[Lipa (Peć)|Lipa]], [[Lođa (Peć)|Lođa]], [[Ložane]], [[Lugađija (Peć)|Lugađija]], [[Ljevoša]], [[Lješane]], [[Ljubenić]], [[Ljutoglava]], [[Mala Jablanica]], [[Mali Štupelj]], [[Maljeviće]], [[Milanovac (Peć)|Milanovac]], [[Nabrđe (Peć)|Nabrđe]], [[Naklo (Peć)|Naklo]], [[Nepolje]], [[Novi Raušić]], [[Novo Selo (Peć)|Novo Selo]], [[Ozrim]], [[Osoje (Peć)|Osoje]], [[Pašino Selo]], [[Pepiće]], '''[[Peć (grad)|Peć]]''', [[Pištane]], [[Plavljane]], [[Počešće]], [[Radavac]], [[Raušić]], [[Rašić]], [[Romune]], [[Rosulje (Peć)|Rosulje]], [[Ruhot]], [[Svrke (Peć)|Svrke]], [[Siga (Peć)|Siga]], [[Trebović]], [[Trstenik (Peć)|Trstenik]], [[Turjak (Peć)|Turjak]], [[Ćuška]], [[Hadžovići]], [[Crni Vrh (Peć)|Crni Vrh]], [[Čelopek (Peć)|Čelopek]], [[Čungur]] i [[Škrelje]]. === Prizrenski okrug === {{v. također|Prizrenski okrug}} * '''[[Opština Gora]]''': [[Bačka (Gora)|Bačka]], [[Brod (Gora)|Brod]], [[Vranište (Gora)|Vranište]], [[Globočica (Gora)|Globočica]], [[Gornja Rapča]], [[Gornji Krstac]], [[Dikance]], [[Donja Rapča]], [[Donji Krstac]], '''[[Dragaš]]''', [[Zli Potok]], [[Kruševo (Gora)|Kruševo]], [[Kukuljane]], [[Leštane (Gora)|Leštane]], [[Ljubovište]], [[Mlike]], [[Orčuša]], [[Radeša]] i [[Rastelica (Gora)|Rastelica]]. * '''[[Opština Orahovac]]''': [[Bela Crkva (Orahovac)|Bela Crkva]], [[Bratotin]], [[Brestovac (Orahovac)|Brestovac]], [[Brnjača]], [[Bublje]], [[Velika Kruša]], [[Velika Hoča]], [[Vranjak (Orahovac)|Vranjak]], [[Gedže]], [[Goračevo]], [[Gorić (Orahovac)|Gorić]], [[Gornje Potočane]], [[Danjane]], [[Dobri Dol (Orahovac)|Dobri Dol]], [[Domanek (Orahovac)|Domanek]], [[Donje Potočane]], [[Dragobilje]], [[Drenovac (Orahovac)|Drenovac]], [[Zatrić]], [[Zočište]], [[Zrze (Orahovac)|Zrze]], [[Jančište]], [[Jović]], [[Koznik (Orahovac)|Koznik]], [[Kramovik]], [[Labučevo]], [[Ljubižda (Orahovac)|Ljubižda]], [[Mađare (Orahovac)|Mađare]], [[Mala Hoča]], [[Mališevo]], [[Milanović]], [[Miruša]], [[Moralija]], [[Mrasor]], [[Našpale]], [[Nogavac]], [[Opteruša]], '''[[Orahovac]]''', [[Ostrozub (Orahovac)|Ostrozub]], [[Pagaruša]], [[Petković]], [[Poluža (Orahovac)|Poluža]], [[Ponorac (Orahovac)|Ponorac]], [[Pusto Selo]], [[Radoste]], [[Ratkovac (Orahovac)|Ratkovac]], [[Retimlje]], [[Sanovac]], [[Saroš]], [[Sopnić]], [[Turjak (Orahovac)|Turjak]], [[Celina]], [[Crnovrana]], [[Čiflak (Orahovac)|Čiflak]] i [[Čupevo (Orahovac)|Čupevo]]. * '''[[Opština Prizren]]''': [[Atmađa]], [[Belobrod]], [[Biluša]], [[Bljač]], [[Brezna (Prizren)|Brezna]], [[Brodosavce]], [[Brut (Prizren)|Brut]], [[Buzec]], [[Buča]], [[Veleža]], [[Vlašnja]], [[Vrbičane]], [[Vrbnica (Prizren)|Vrbnica]], [[Gornja Srbica]], [[Gornje Ljubinje]], [[Gornje Selo (Prizren)|Gornje Selo]], [[Gorožup]], [[Graždanik]], [[Grnčare]], [[Dedaj]], [[Dobrušte]], [[Dojnice]], [[Donja Srbica]], [[Donje Ljubinje]], [[Drajčići]], [[Dušanovo (Prizren)|Dušanovo]], [[Đonaj]], [[Živinjane]], [[Žur]], [[Zaplužje]], [[Zgatar]], [[Zjum Opoljski]], [[Zjum Has]], [[Zojić]], [[Zrze (Prizren)|Zrze]], [[Jablanica (Prizren)|Jablanica]], [[Ješkovo]], [[Kabaš (Prizren)|Kabaš]], [[Kabaš Has]], [[Kapra]], [[Karašinđerđ]], [[Kobanja]], [[Kojuš]], [[Koriša]], [[Kosovce]], [[Krajk]], [[Kuklibeg]], [[Kukovce]], [[Kušnin]], [[Kuštendil]], [[Landovica]], [[Lez]], [[Leskovac (Prizren)|Leskovac]], [[Lokvica]], [[Ljubižda (Prizren)|Ljubižda]], [[Ljubižda Has]], [[Ljubičevo]], [[Ljukinaj]], [[Ljutoglav]], [[Mazrek]], [[Mala Kruša]], [[Mamuša]], [[Manastirica (Prizren)|Manastirica]], [[Medvece (Prizren)|Medvece]], [[Miljaj]], [[Muradem]], [[Mušnikovo]], [[Našec]], [[Nebregošte]], [[Nova Šumadija]], [[Novake]], [[Novo Selo (Prizren)|Novo Selo]], [[Petrovo Selo (Prizren)|Petrovo Selo]], [[Pirane]], [[Plava (Prizren)|Plava]], [[Plajnik]], [[Planeja]], [[Planjane]], [[Poslište]], [[Pousko]], '''[[Prizren]]''', [[Randubrava]], [[Rence]], [[Rečane (Prizren)|Rečane]], [[Romaja]], [[Skorobište]], [[Smać (Prizren)|Smać]], [[Sredska]], [[Stružje]], [[Trepetinca]], [[Tupec]], [[Hoča Zagradska]], [[Caparce]], [[Šajinovac (Prizren)|Šajinovac]], [[Škoza]] i [[Špinadija]]. * '''[[Opština Suva Reka]]''': [[Banja (Suva Reka)|Banja]], [[Belanica]], [[Blace (Suva Reka)|Blace]], [[Budakovo]], [[Bukoš (Suva Reka)|Bukoš]], [[Vranić (Suva Reka)|Vranić]], [[Vrševce (Suva Reka)|Vrševce]], [[Geljance]], [[Gornja Krušica]], [[Grejkovce]], [[Grejčevce]], [[Guncat]], [[Dvorane (Suva Reka)|Dvorane]], [[Delovce]], [[Dobrodeljane]], [[Donja Krušica]], [[Dubrava (Suva Reka)|Dubrava]], [[Dulje]], [[Đinovce]], [[Javor (Suva Reka)|Javor]], [[Kostrce]], [[Kravoserija]], [[Ladrovac]], [[Ladrović]], [[Lešane (Suva Reka)|Lešane]], [[Lužnica (Suva Reka)|Lužnica]], [[Mačitevo]], [[Movljane]], [[Mušutište]], [[Neprebište]], [[Nišor (Suva Reka)|Nišor]], [[Papaz (Suva Reka)|Papaz]], [[Pećane]], [[Popovljane]], [[Raštane]], [[Rečane (Suva Reka)|Rečane]], [[Savrovo]], [[Samodraža]], [[Selogražde]], [[Semetište]], [[Senik]], [[Slapužane]], [[Sopina]], [[Stara Vučina]], [[Studenčane]], '''[[Suva Reka]]''', [[Topličane (Suva Reka)|Topličane]], [[Trnje]], [[Tumičina]] i [[Čajdrak]]. === Kosovskomitrovački okrug === {{v. također|Kosovskomitrovački okrug}} * '''[[Opština Vučitrn]]''': [[Balince (Vučitrn)|Balince]], [[Banjska (Vučitrn)|Banjska]], [[Benčuk]], [[Bečić]], [[Bivoljak]], [[Bošljane]], [[Brusnik (Vučitrn)|Brusnik]], [[Bukoš (Vučitrn)|Bukoš]], [[Velika Reka (Vučitrn)|Velika Reka]], [[Vesekovce]], [[Viljance]], [[Vrnica]], '''[[Vučitrn]]''', [[Galica]], [[Glavotina]], [[Gojbulja]], [[Gornja Dubnica (Vučitrn)|Gornja Dubnica]], [[Gornja Sudimlja]], [[Gornje Stanovce]], [[Gornji Svračak]], [[Grace]], [[Gumnište (Vučitrn)|Gumnište]], [[Dobra Luka]], [[Doljak]], [[Donja Dubnica (Vučitrn)|Donja Dubnica]], [[Donja Sudimlja]], [[Donje Stanovce]], [[Donji Svračak]], [[Drvare]], [[Dubovac (Vučitrn)|Dubovac]], [[Žilivoda]], [[Zagorje (Vučitrn)|Zagorje]], [[Jezero (Vučitrn)|Jezero]], [[Karače]], [[Kolo (Vučitrn)|Kolo]], [[Kunovik]], [[Kurilovo]], [[Lug Dubnica]], [[Mavrić]], [[Mijalić]], [[Miroče]] (do 1975. godine Mirače), [[Nevoljane]], [[Nedakovac]], [[Novo Selo Begovo]], [[Novo Selo Mađunsko]] (do 1975. godine Novo Selo), [[Okraštica]], [[Ošljane (Vučitrn)|Ošljane]], [[Pantina]], [[Pasoma]], [[Pestovo]], [[Prilužje]], [[Resnik (Vučitrn)|Resnik]], [[Ropica]], [[Samodreža]], [[Skočna]], [[Skrovna]], [[Slakovce]] (1975-1991. godine Slavkovce), [[Slatina (Vučitrn)|Slatina]], [[Smrekovnica]], [[Strovce]], [[Taradža]], [[Trlabuć]], [[Hercegovo]], [[Cecelija]], [[Šalce]], [[Šljivovica (Vučitrn)|Šljivovica]] i [[Štitarica (Vučitrn)|Štitarica]]. * '''[[Opština Zvečan]]''': [[Banov Do]], [[Banjska (Zvečan)|Banjska]], [[Banjska Reka]], [[Banjski Suvi Do]], [[Boljetin (Zvečan)|Boljetin]], [[Bresnica (Zvečan)|Bresnica]], [[Valač]], [[Veliko Rudare]], [[Vilište]], [[Grabovac (Zvečan)|Grabovac]], [[Grižani]], [[Doljane (Zvečan)|Doljane]], [[Žaža]], [[Žerovnica]], [[Žitkovac (Zvečan)|Žitkovac]], '''[[Zvečan]]''', [[Izvori (Zvečan)|Izvori]], [[Jankov Potok]], [[Joševik]], [[Kamenica (Zvečan)|Kamenica]], [[Korilje]], [[Kula (Zvečan)|Kula]], [[Lipa (Zvečan)|Lipa]], [[Lipovica (Zvečan)|Lipovica]], [[Lovac (Zvečan)|Lovac]], [[Lozište]], [[Lokva (Zvečan)|Lokva]], [[Mali Zvečan]], [[Malo Rudare]], [[Matica]], [[Meki Do]] (od 2007. godine Keći Do), [[Oraovica (Zvečan)|Oraovica]], [[Rudine (Zvečan)|Rudine]], [[Sendo]] i [[Srbovac]]. * '''[[Opština Zubin Potok]]''': [[Babiće (Zubin Potok)|Babiće]], [[Babudovica]], [[Banja (Zubin Potok)|Banja]] (do 1975. godine Banje), [[Bojnoviće]], [[Brnjak]], [[Bube]], [[Burlate]], [[Velika Kaludra]], [[Veliko Štuoce]], [[Velji Breg]], [[Vitakovo]], [[Vojmisliće]], [[Vrba (Zubin Potok)|Vrba]], [[Vukojeviće]], [[Vukosavljeviće]], [[Gazivode (Zubin Potok)|Gazivode]], [[Gornje Varage]] (do 1959. godine Varage), [[Gornji Jasenovik]], [[Gornji Strmac]], [[Dobroševina]], [[Donje Varage]] (do 1959. godine Varage), [[Donji Jasenovik]], [[Dragalica]] (do 1980. godine Dragalice, od 2007. godine Vragalica), [[Drainoviće]] (od 2007. godine Drajinoviće), [[Dren (Zubin Potok)|Dren]], [[Žarevi]], [[Zagrađe (Zubin Potok)|Zagrađe]] (do 1975. godine deo Burlata), [[Zagulje]], [[Zečeviće]], [[Zubin Potok]], [[Zupče]], [[Jabuka (Zubin Potok)|Jabuka]], [[Jagnjenica]], [[Junake]] (do 1980. godine Junaci), [[Kijevce]] (do 1975. godine deo Zečevića), [[Klečke]] (do 1975. godine deo Banja), [[Kobilja Glava (Zubin Potok)|Kobilja Glava]], [[Kovače]], [[Kozarevo]], [[Kopiloviće]] (do 1987. godine deo Međeđeg Potoka), [[Krligate]] (1975-1983. godine Krljigate), [[Ledenik]] (do 1975. godine deo Češanovića), [[Lučka Reka]], [[Mala Kaludra]], [[Međeđi Potok]], [[Oklace]], [[Padine]], [[Paruci]], [[Prevlak]], [[Prelez]] (od 2007. godine Prelaz), [[Preseka (Zubin Potok)|Preseka]], [[Pridvorica (Zubin Potok)|Pridvorica]], [[Rančiće]] (1975-1987. godine Raičiće), [[Rezala (Zubin Potok)|Rezala]], [[Rujište (Zubin Potok)|Rujište]], [[Tušiće]], [[Ugljare (Zubin Potok)|Ugljare]], [[Crepulja]], [[Čabra]], [[Čečevo]], [[Češanoviće]] (do 1975. godine Češenoviće), [[Čitluk (Zubin Potok)|Čitluk]], [[Šipovo (Zubin Potok)|Šipovo]] (do 1975. godine Šipova) i [[Štuoce]] (do 1975. godine deo Veljeg Brega). * '''[[Opština Kosovska Mitrovica]]''': [[Bajgora]], [[Bare (Kosovska Mitrovica)|Bare]], [[Bataire]], [[Bošnjačka Mahala]], [[Brabonjić]] (do 1975. godine Brabonić), [[Vaganica]], [[Veliki Kičić]], [[Vidomirić]], [[Vidušić]], [[Vlahinje]] (do 1975. godine Vlahinja), [[Vrbnica (Kosovska Mitrovica)|Vrbnica]], [[Gornje Vinarce]], [[Gornje Žabare]], [[Gornje Rašane]], [[Gornji Suvi Do]], [[Gušavac]] (do 1980. godine Guševac), [[Dedinje (Kosovska Mitrovica)|Dedinje]], [[Donje Vinarce]], [[Donje Žabare]], [[Donje Rašane]], [[Donji Suvi Do]], [[Zabrđe (Kosovska Mitrovica)|Zabrđe]], [[Zasela]] (do 1975. godine Zaselja), [[Zijača]], [[Kačandol]] (do 1978. godine Kačan Dol), [[Kovačica (Kosovska Mitrovica)|Kovačica]], [[Kopriva (Kosovska Mitrovica)|Kopriva]], '''[[Kosovska Mitrovica]]''' (1981-1991. godine Titova Mitrovica), [[Košutovo (Kosovska Mitrovica)|Košutovo]], [[Kutlovac (Kosovska Mitrovica)|Kutlovac]], [[Lisica (Kosovska Mitrovica)|Lisica]] (do 1965. godine Lisca), [[Ljušta]], [[Mađare (Kosovska Mitrovica)|Mađare]] (do 1992. godine Mađera, od 2007. godine Mađera), [[Mažić]], [[Malo Kičiće]], [[Meljenica]], [[Ovčare (Kosovska Mitrovica)|Ovčare]], [[Orahovo (Kosovska Mitrovica)|Orahovo]], [[Pirče]], [[Prvi Tunel]], [[Reka (Kosovska Mitrovica)|Reka]], [[Ržana]], [[Svinjare]], [[Seljance]], [[Stari Trg (rudarsko naselje)]] (do 1975. godine Rudarsko Naselje), [[Stari Trg (selo)]] (do 1975. godine Stari Trg), [[Strana]], [[Suvi Do]], [[Tri solitera]], [[Trstena (Kosovska Mitrovica)|Trstena]], [[Šipolje]] i [[Šupkovac]]. * '''[[Opština Leposavić]]''': [[Babibna Dolina]], [[Bare (Leposavić)|Bare]], [[Begluk]], [[Belo Brdo (Leposavić)|Belo Brdo]], [[Beluće (Leposavić)|Beluće]], [[Berberište]], [[Bistrica (Leposavić)|Bistrica]], [[Borova (Leposavić)|Borova]], [[Borčane]], [[Branovići]], [[Brzance]], [[Veliki Lug]], [[Vitanoviće]], [[Vračevo]], [[Vrba]], [[Vrujci]], [[Vuča (Leposavić)|Vuča]], [[Galačnik]], [[Gnježdane]], [[Gornje Jarinje]] (Gornje Jerinje), [[Gornje Trebiće]], [[Gornji Krnjin]], [[Grablje]], [[Graničane]], [[Grkaje]], [[Guvnište]], [[Gulije]], [[Desetak]], [[Dobrava (Leposavić)|Dobrava]], [[Dolac]], [[Dolima]], [[Donje Isevo]] (do 1975. godine Isevo), [[Donje Jarinje]] (Donje Jerinje), [[Donje Žigolje]] (Kamen), [[Donje Trebiće]], [[Donji Krnjin]], [[Dren (Leposavić)|Dren]], [[Drenova]], [[Duboka (Leposavić)|Duboka]], [[Živodere]], [[Žigolje]], [[Žuta Prlina]], [[Zabrđe (Leposavić)|Zabrđe]], [[Zavada]], [[Zavrata]], [[Zaselje]], [[Zemanica]], [[Zrnosek]], [[Ibarsko Postenje]] (do 1975. godine Postenje), [[Jarinje]], [[Jevtiće]], [[Jevtićka Mala]], [[Jezero]], [[Jelakce]], [[Jošanica (Leposavić)|Jošanica]], [[Kajkovo]], [[Kaljin]], [[Kamen]], [[Kamenica (Leposavić)|Kamenica]], [[Kijevčiće]], [[Klik]], [[Koporiće]] (do 1965. godine Kopuriće), [[Kostin Potok]], [[Košutica (Leposavić)|Košutica]] (do 1975. godine deo Jarinja), [[Košutovo (Leposavić)|Košutovo]], [[Kratina]], [[Krsoljin Potok]], [[Krstište]], [[Krš Mala]], [[Kruševlje]], [[Kruševo (Leposavić)|Kruševo]], [[Kruščica (Leposavić)|Kruščica]], [[Kukavica]], [[Kurelje]], [[Kutnje]], [[Lazine]] (do 1980. godine Lazina), '''[[Leposavić]]''', '''[[Lešak]]''', [[Lozno (Leposavić)|Lozno]], [[Majdevo (Leposavić)|Majdevo]], [[Maljići]], [[Mala]], [[Manase]], [[Mekiniće]] (do 1975. godine Mekinjić), [[Mikulina]], [[Milojev Potok]], [[Miokoviće]], [[Mioliće]] (do 1975. godine Miolić), [[Mošnica (Leposavić)|Mošnica]], [[Ornice]], [[Ostraće]], [[Parlin Potok]], [[Plakaonica]], [[Planinica (Leposavić)|Planinica]], [[Popovce (Leposavić)|Popovce]], [[Potkomlje]] (do 1975. godine Potkomnje), [[Potok Mala]], [[Pridvorica (Leposavić)|Pridvorica]], [[Ravnište]], [[Rikovo]], [[Rvatska]], [[Rodelj]], [[Rucmance]], [[Seoce (Leposavić)|Seoce]], [[Simičište]], [[Slanište]], [[Slatina (Leposavić)|Slatina]], [[Sočanica (Leposavić)|Sočanica]], [[Stara Bačija]], [[Stara Kuća]], [[Strmac]], [[Tvrđan]] (do 1975. godine Tvrđane), [[Trebiće]], [[Trikose]], [[Ćirkoviće]] (do 1975. godine Ćirkovići), [[Ulije]], [[Ceranja]], [[Crveni]], [[Crnatovo (Leposavić)|Crnatovo]], [[Crnac]], [[Čitlučani]], [[Šaljska Bistrica]] i [[Šarpelj]]. * '''[[Opština Srbica]]''': [[Baks (Srbica)|Baks]], [[Banja (Srbica)|Banja]], [[Broćna]], [[Vitak]], [[Voćnjak (Srbica)|Voćnjak]], [[Gornja Klina]], [[Gornje Prekaze]], [[Gornji Obilić]], [[Donja Klina]], [[Donje Obrinje]], [[Donje Prekaze]], [[Donji Obilić]], [[Doševac]], [[Izbica]], [[Kladernica]], [[Kožica]], [[Kostrc]], [[Kotore]], [[Krasalić]], [[Krasmirovac]], [[Kruševac (Srbica)|Kruševac]], [[Kućica]], [[Lauša (Srbica)|Lauša]], [[Leočina]], [[Likovac (Srbica)|Likovac]], [[Ljubovac]], [[Makrmalj]], [[Marina]], [[Mikušnica]], [[Murga]], [[Novo Selo (Srbica)|Novo Selo]], [[Ovčarevo]], [[Padalište]], [[Plužina (Srbica)|Plužina]], [[Poljance]] (formirano 1975. godine od naselja [[Staro Poljance]] i [[Novo Poljance]]), [[Prelovac]], [[Radiševo]], [[Rakitnica (Srbica)|Rakitnica]], [[Rezala (Srbica)|Rezala]], [[Rudnik (Srbica)|Rudnik]], [[Simići]], [[Srbica]], [[Srednja Klina]], [[Suvo Grlo (Srbica)|Suvo Grlo]], [[Tica]], [[Trnavce]], [[Turićevac]], [[Tušilje]], [[Ćirez]] (do 1975. godine Čirez), [[Čitak]] i [[Čubrelj]] (Kraljica ukinuto naselje 1975. godine). === Kosovskopomoravski okrug === {{v. također|Kosovskopomoravski okrug}} * '''[[Opština Vitina]]''': [[Balance]], [[Begunce]], [[Binač]], [[Buzovik]], [[Veliki Goden]] (do 1955. godine Goden), '''[[Vitina]]''', [[Vrban (Vitina)|Vrban]], [[Vrbovac (Vitina)|Vrbovac]], [[Vrnavokolo]] (do 1975. godine Vrnaokolo), [[Vrnez]], [[Gornja Budrika]] (do 1975. godine Gornja Budriga), [[Gornja Slatina (Vitina)|Gornja Slatina]], [[Gornja Stubla]], [[Grmovo]], [[Grnčar (Vitina)|Grnčar]] (do 1975. godine Grnčare), [[Gušica]], [[Debelde]], [[Devaja]], [[Donja Slatina (Vitina)|Donja Slatina]], [[Donja Stubla]], [[Donje Ramnjane]], [[Drobeš]], [[Đelekare]], [[Žitinje (Vitina)|Žitinje]], [[Jerli Sadovina]], [[Kabaš (Vitina)|Kabaš]], [[Klokot]], [[Letnica (Vitina)|Letnica]], [[Ljubište]], [[Mijak]], [[Mogila (Vitina)|Mogila]], [[Novo Selo (Vitina)|Novo Selo]], [[Podgorce]], [[Požaranje]] (do 1975. godine Požeranje), [[Ravnište (Vitina)|Ravnište]], [[Radivojce]], [[Ribnik (Vitina)|Ribnik]], [[Smira]], [[Trpeza (Vitina)|Trpeza]], [[Trstenik (Vitina)|Trstenik]], [[Čerkez Sadovina]], [[Čiflak (Vitina)|Čiflak]] i [[Šašare]]. * '''[[Opština Gnjilane]]''': [[Bilince]] (do 1975. godine Bilinca), [[Brasaljce]] (do 1959. godine podeljeno na Gornje i Donje Brasaljce), [[Bukovik (Gnjilane)|Bukovik]], [[Burince (Gnjilane)|Burince]], [[Velekince]], [[Vladovo]], [[Vlaštica]], [[Vrapčić]], [[Vrbica (Gnjilane)|Vrbica]], [[Gadiš]], '''[[Gnjilane]]''', [[Gornje Kusce]], [[Gornje Slakovce]], [[Gornji Livoč]], [[Gornji Makreš]], [[Gumnište (Gnjilane)|Gumnište]], [[Dobrčane]], [[Donja Budriga]], [[Donje Slakovce]], [[Donji Livoč]], [[Donji Makreš]], [[Draganac]], [[Dunavo]], [[Žegovac (Gnjilane)|Žegovac]], [[Žegovačka Vrbica]], [[Žegra]], [[Inatovce]], [[Kišno Polje]], [[Kmetovce]], [[Koretište]], [[Kravarica]], [[Lipovica (Gnjilane)|Lipovica]], [[Lovce]], [[Mali Goden]], [[Mališevo (Gnjilane)|Mališevo]], [[Mozgovo (Gnjilane)|Mozgovo]], [[Mučibaba (Gnjilane)|Mučibaba]], [[Nosalje]], [[Paralovo (Gnjilane)|Paralovo]], [[Parteš]], [[Pasjak (Gnjilane)|Pasjak]], [[Pasjane]], [[Pidić]], [[Podgrađe (Gnjilane)|Podgrađe]], [[Poneš]], [[Prilepnica]], [[Sapar]], [[Slubica]], [[Stanišor]], [[Stančić]] (1975-1991. godine Staničić), [[Straža (Gnjilane)|Straža]], [[Stublina (Gnjilane)|Stublina]], [[Ugljare (Gnjilane)|Ugljare]], [[Cernica (Gnjilane)|Cernica]], [[Čelik (Gnjilane)|Čelik]], [[Šilovo (Gnjilane)|Šilovo]] i [[Šurlane]]. * '''[[Opština Kosovska Kamenica]]''': [[Ajnovce]], [[Berivojce]], [[Blato (Kosovska Kamenica)|Blato]], [[Boževce]], [[Boljevce]], [[Bosce]], [[Bratilovce]], [[Busovata]], [[Bušince]] (1975-1991. godine Vušince), [[Vaganeš]], [[Veliko Ropotovo]], [[Veljeglava]] (do 1975. godine Velja Glava; 2007. godine podeljena na Gornju Veljeglavu i Donju Veljeglavu), [[Vrućevce]], [[Glogovce (Kosovska Kamenica)|Glogovce]], [[Gmince]], [[Gogolovce]], [[Gornja Šipašnica]], [[Gornje Karačevo]], [[Gornje Korminjane]], [[Građenik]], [[Grizime]] (do 1978. godine Grizine), [[Daždince]], [[Dajkovce]], [[Desivojce]], [[Domorovce]], [[Donja Šipašnica]], [[Donje Karačevo]], [[Donje Korminjane]], [[Drenovce]], [[Đuriševce]], [[Žuja]], [[Zajčevce]] (do 1975. godine Zajčevac), [[Kololeč]], [[Koprivnica (Kosovska Kamenica)|Koprivnica]], [[Koretin]], '''[[Kosovska Kamenica]]''' (do 1952. godine Kamenica), [[Kostadince]], [[Krajnidel]] (do 1980. godine Krajni Del), [[Kremenata]], [[Kriljevo]], [[Lisocka]] (1980-1992. godine Lisacka, od 2007. godine ponovo Lisacka), [[Ljajčić]], [[Lještar]], [[Malo Ropotovo]], [[Marovce]], [[Mešina]], [[Miganovce]], [[Močare]], [[Mučivrce]], [[Novo Selo (Kosovska Kamenica)|Novo Selo]], [[Ogošte]], [[Odanovce]], [[Odevce]], [[Oraovica (Kosovska Kamenica)|Oraovica]], [[Pančelo]], [[Petrovce]], [[Polička]], [[Rajanovce]], [[Ranilug]], [[Robovac]], [[Rogačica (Kosovska Kamenica)|Rogačica]], [[Svirce (Kosovska Kamenica)|Svirce]], [[Sedlare (Kosovska Kamenica)|Sedlare]], [[Strezovce (Kosovska Kamenica)|Strezovce]], [[Strelica]], [[Tirince]], [[Tomance (Kosovska Kamenica)|Tomance]], [[Toponica (Kosovska Kamenica)|Toponica]], [[Trstena (Kosovska Kamenica)|Trstena]], [[Tuđevce]], [[Firićeja]] (do 1975. godine Firićeje), [[Carevce]], [[Čarakovce]] i [[Šaić]] (do 1980. godine Šajić, od 2007. godine ponovo Šajić). * '''[[Opština Novo Brdo]]''': [[Bostane]], [[Zebince (Novo Brdo)|Zebince]], [[Izvor (Novo Brdo)|Izvor]], [[Jasenovik (Novo Brdo)|Jasenovik]], [[Klobukar]], [[Labljane (Novo Brdo)|Labljane]], [[Mali Kamen]], [[Manišince]], [[Novo Brdo]], [[Prekovce]], [[Trnićevce]] i [[Ćeranovica]]. == Povezano == * [[Administrativna podela Srbije]] * [[Statistički regioni Srbije]] * [[Okruzi Srbije]] * [[Teritorijalna organizacija Srbije]] * [[Popis gradova u Srbiji|Spisak gradova u Srbiji]] [[Kategorija:Naselja u Srbiji| ]] [[Kategorija:Liste|Naselja u Srbiji]] c0q1i5hc9gue9j6lw6wmzh23yrhfzux 42681987 42681985 2026-08-30T01:17:12Z ~2026-47107-60 387900 /* Naseljena mesta Grada Beograda */ 42681987 wikitext text/x-wiki Ovo je spisak svih [[naseljeno mesto|naseljenih mesta]] na teritoriji [[Srbija|Republike Srbije]] sa stanjem 1. januara 2009. godine. U članku se nalaze i naselja koja su formirana novim ''Zakonom o teritorijalnoj organizaciji Republike Srbije'' donetim 27. decembra 2007. godine, stara imena naselja, kao i mesta koja su izgubila status samostalnih naseljenih mesta. Kako po važećoj statistici u Srbiji postoje gradska i ostala naselja, gradska naselja su od ostalih naselja izdvojena tako što su '''podebljana (boldirana)'''. Sve promene u naseljenim mestima se odnose na period posle 1945. godine. Stari nazivi naselja na području Vojvodine nisu vođena izvorno jer nisu bila u duhu zvaničnog jezika države, pa je [[francuski jezik|francuski]] naziv za ''Charleville'' fonetski doveo do zvaničnog naziva Šarnevil (deo Banatskog Velikog Sela), ista situacija je i sa naseljima čiji su izvorni oblici na [[mađarski jezik|mađarskom]], [[rumunski jezik|rumunskom]], [[slovački jezik|slovačkom]] jeziku. Spisak naselja je dat po ISO 3166-2:RS standardu koji se definiše po administrativnim jedinicama (RS00-Grad Beograd, RS01-Severnobački upravni okrug...). == Naseljena mesta Grada Beograda == {{v. također|Beograd}} * '''[[Opština Barajevo|Gradska opština Barajevo]]''' : [[Arnajevo]], [[Bagrdan]], [[Barajevo]], [[Baćevac]], [[Beljina (Barajevo)|Beljina]], [[Boždarevac]], [[Veliki Borak]], [[Vranić (Barajevo)|Vranić]], [[Gaj]], [[Glumčevo Brdo]], [[Guncati]], [[Dražanovac]], [[Karaula]], [[Lipovica]], [[Lipovička šuma]], [[Lisović]], [[Manić]], [[Meljak (Barajevo)|Meljak]], [[Nenadovac]], [[Novo naselje]], [[Pajšuma]], [[Plandište]], [[Ravni Gaj]], [[Rašića Kraj]], [[Rožanci]], [[Srednji kraj]], [[Stara Lipovica]], [[Stražarija]], [[Taraiš]], [[Trebež]] i [[Šiljakovac]]. * '''[[Opština Voždovac|Gradska opština Voždovac]]''' (5): '''[[Beli Potok]]''' ([[Bubanj potok]]), '''[[Beograd]] - deo''' (obuhvata "naselja" [[Banjica]], [[Banjičko polje]], [[Braće Jerković I|Braće Jerković 1]], [[Braće Jerković II|Braće Jerković 2]], [[Braće Jerković III|Braće Jerković 3]], [[Činovnička kolonija]], [[Dušanovac]], [[Gornji Voždovac]], [[Konjarnik II|Konjarnik 1]], [[Marinkova Bara]], [[Medaković I|Medaković 1]], [[Medaković II|Medaković 2]], [[Naselje Veljko Vlahović]], [[Padina]], [[Stepin Lug|Naselje Stepa Stepanović, Stepin Lug]], [[Šumice]], [[Tranšped]], [[Jezero Trešnja|Trešnja]], [[Trošarina]], kao i do 1972. godine samostalna naseljena mesta [[Jajinci]], [[Kumodraž (selo)|Kumodraž]] i [[Rakovica (Beograd)|Rakovica]]), [[Zuce]], '''[[Pinosava]]''', [[Ripanj]] (obuhvata delove i naselja [[Bošnjaci (Voždovac)|Bošnjaci]] i [[Brđani (Voždovac)|Brđani]] koja su do 1977. bila samostalna naselja), a negde se na Voždovcu navode i sledeća "naselja" [[Čaršija]], [[Feroplast]], [[Gorani]], [[Lipar]], [[Karagača]], [[Orlovica]], [[Rasadnik]], [[Stepašinovac]], [[Stražarska kosa]], * '''[[Opština Vračar|Gradska opština Vračar]]''' : '''[[Beograd]] - deo''' : [[Crveni Krst]], [[Cvetni Trg]], [[Čubura]], [[Englezovac]], [[Gradić Pejton]], [[Kalenić]], [[Krunski Venac]], [[Neimar]], [[Savinac]], [[Vukov Spomenik]]. * '''[[Opština Grocka|Gradska opština Grocka]]''' : [[Begaljica]], [[Boleč]], [[Brestovik]], [[Vinča (Grocka)|Vinča]], [[Vladine jaruge]], [[Vrčin]], '''[[Grocka]]''', [[Dražanj]], [[Živkovac]], [[Zavojice]], [[Zaklopača (Grocka)|Zaklopača]], [[Kaluđerica]], [[Kamendol]], [[Leštane]], [[Livadice]], [[Pudarci]], [[Ritopek]], [[Umčari]] i [[Šuplja Stena]]. * '''[[Opština Zvezdara|Gradska opština Zvezdara]]''' : '''[[Beograd]] - deo''' (obuhvata i naselja [[Mirijevo]], [[Mali Mokri Lug]] i [[Veliki Mokri Lug]] koja su do 1972. bila samostalna naselja.), [[Bulbulder]], [[Cvetanova ćuprija]], [[Cvetko]], [[Ćirilo i Metodije]], '''[[Denkova bašta]], [[Đeram]], [[Klenak]], [[Konjarnik II|Konjarnik 2]], [[Konjarnik III|Konjarnik 3]], [[Lipov Lad]], [[Novo Mirijevo]], [[Orlovsko naselje]], [[Padina]], [[Pašino brdo]] (Lekino brdo), [[Rudo]], [[Severni Bulevar]], [[Slavujev Potok]], [[Smederevski Đeram]], [[Staro Mirijevo]], [[Stepin Lug]], [[Stevan Sinđelić]], [[Učiteljsko naselje]], [[Vojvoda Mišić]], [[Vojvoda Putnik]], [[Vračarsko polje]], [[Vukov Spomenik]], [[Zeleno Brdo]], [[Zvezdara]]. * '''[[Opština Zemun|Gradska opština Zemun]]''' : [[Altina]], '''[[Beograd]] - deo''' (obuhvata u [[Batajnica|Batajnicu]] koja je do 1972. godine bila samostalno naselje), [[Busije]], [[Gardoš]], [[Goveđi Brod]], [[Gornja varoš]], [[Gornji grad]], [[Grmovac]], [[Zemun Polje]], [[Kalvarija]], [[Kamendin]], [[Kolonija Zmaj]], [[Muhar]], [[Naselje Zemunske kapije]], [[Nova Galenika]], [[Plavi Horizonti]], [[Pregrevica]], [[Retenzija]], [[Sutjeska]], [[Tošin bunar]], [[Ćukovac]] i [[Ugrinovci (Zemun)|Ugrinovci]]. * '''[[Opština Lazarevac|Gradska opština Lazarevac]]''' : [[Arapovac (Lazarevac)|Arapovac]], [[Barzilovica]], [[Baroševac]], [[Bistrica (Lazarevac)|Bistrica]], [[Brajkovac (Lazarevac)|Brajkovac]], [[Burovo]], '''[[Veliki Crljeni]]''', [[Vrbovno]], [[Vreoci]], [[Dren (Lazarevac)|Dren]], [[Dudovica]], [[Županjac]], [[Zeoke (Lazarevac)|Zeoke]], [[Junkovac (Lazarevac)|Junkovac]], [[Kruševica (Lazarevac)|Kruševica]], '''[[Lazarevac]]''', [[Leskovac (Lazarevac)|Leskovac]], [[Lukavica (Lazarevac)|Lukavica]], [[Mali Crljeni]], [[Medoševac (Lazarevac)|Medoševac]], [[Mirosaljci (Lazarevac)|Mirosaljci]], [[Novi Medoševac (Lazarevac)|Novi Medoševac]], [[Orašac]], [[Petka (Lazarevac)|Petka]], [[Prkosava]], '''[[Rudovci]]''', [[Sakulja]], [[Sokolovo]], [[Stepojevac]], [[Strmovo (Lazarevac)|Strmovo]], [[Stubica (Lazarevac)|Stubica]], [[Trbušnica (Lazarevac)|Trbušnica]], [[Cvetovac]], [[Čibutkovica]], [[Šopić]] i [[Šušnjar (Lazarevac)|Šušnjar]]. * '''[[Opština Mladenovac|Gradska opština Mladenovac]]''' : [[Amerić]], [[Bataševac]], [[Beluće]], [[Beljevac]], [[Velika Ivanča]], [[Velika Krsna]], [[Vlaška (Mladenovac)|Vlaška]], [[Vlaško Polje]], [[Granice (Mladenovac)|Granice]], [[Drenovača]], [[Dubona]], [[Jagnjilo (Mladenovac)|Jagnjilo]], [[Kovačevac (Mladenovac)|Kovačevac]], [[Koraćica]], [[Mala Vrbica (Mladenovac)|Mala Vrbica]], [[Markovac (Mladenovac)|Markovac]], [[Međulužje]], '''[[Mladenovac|Mladenovac (varoš)]]''', [[Mladenovac (selo)]], [[Prevlake]], [[Pružatovac]], [[Rabrovac]], [[Rajkovac (Mladenovac)|Rajkovac]], [[Senaja]], [[Crkvine (Mladenovac)|Crkvine]] i [[Šepšin]]. * '''[[Opština Novi Beograd|Gradska opština Novi Beograd]]''' : [[Bežanijska kosa]], [[Belvil]], [[Koreja]], [[Ledine]], [[Studentski grad]], [[Tošin bunar]], '''[[Beograd]] - deo''' (obuhvata i [[Bežanija|Bežaniju]] koja je do 1972. bila samostalno naselje). * '''[[Opština Obrenovac|Gradska opština Obrenovac]]''' : [[Baljevac (Obrenovac)|Baljevac]], [[Barič (Obrenovac)|Barič]], [[Belo Polje (Obrenovac)|Belo Polje]], [[Borovi]], [[Brgulice]], [[Brović]], [[Veliko Polje]], [[Vukićevica]], [[Grabovac (Obrenovac)|Grabovac]], [[Draževac (Obrenovac)|Draževac]], [[Dren (Obrenovac)|Dren]], [[Dubrava]], [[Dudovi]], [[Zabran]], [[Zabrežje]], [[Zvečka]], [[Jasenak]], [[Konatice]], [[Krtinska]], [[Ljubinić]], [[Mala Moštanica]], [[Mislođin]], [[Muzička kolonija]], '''[[Obrenovac]]''', [[Orašac (Obrenovac)|Orašac]], [[Piroman]], [[Poljane (Obrenovac)|Poljane]], [[Ratari (Obrenovac)|Ratari]], [[Rvati (Obrenovac)|Rvati]], [[Rojkovac]], [[Skela (Obrenovac)|Skela]], [[Stubline]], [[Sunce]], [[Trnjaci]], [[Trstenica]], [[Urovci]], [[Ušće (Obrenovac)|Ušće]] i [[Šljivice]]. * '''[[Opština Palilula (Beograd)|Gradska opština Palilula]]''' : '''[[Beograd]] - deo''' (obuhvata i naselja [[Krnjača]] i [[Višnjica (Beograd)|Višnjica]] koja su do 1972. godine bila samostalna naseljena mesta), [[Ada Huja]], '''[[Borča]]''', [[Veliko Selo (Palilula)|Veliko Selo]], [[Viline Vode]], [[Višnjička Banja]], [[Dunavac]], [[Zbeg]], [[Kovilovo (Palilula)|Kovilovo]], [[Kotež]], [[Lešće]], [[Mali Zbeg]], '''[[Ovča]]''', [[Rospi Ćuprija]], [[Padinska Skela]] (obuhvata i naselja [[Besni Fok]], [[Crvenka (Palilula)|Crvenka]], [[Glogonjski Rit]], [[Jabučki Rit]], [[Preliv]], [[Profesorska kolonija]], [[Tovilište]], [[Vrbovski]] koja su do 1972. bila samostalna naselja), [[Slanci]], [[Ćalije]], [[Hadžipopovac]] i [[Široka Greda]]. * '''[[Opština Rakovica|Gradska opština Rakovica]]''' : [[Kanarevo brdo]], [[Miljakovac]], [[Miljakovački izvor]], '''[[Beograd]] - deo''' (obuhvata i naselja [[Kneževac (Rakovica)|Kneževac]] i [[Resnik (Rakovica)|Resnik]] koja su do 1972. bila samostalna naselja), kao i [[Kijevo (Beograd)|Kijevo]] koje je 1959. pripojeno Kneževcu, [[Košutnjak]], [[Labudovo brdo]], [[Skojevsko naselje]], [[Sunčani breg]] i [[Vidikovac]]. * '''[[Opština Savski Venac|Gradska opština Savski Venac]]''' : '''[[Beograd]] - deo''' (obuhvata naselje [[Zeleni Venac]]), [[Jatagan mala]], [[Lisičji Potok]] i [[Savamala]]. * '''[[Opština Sopot|Gradska opština Sopot]]''' : [[Babe]], [[Guberevac (Sopot)|Guberevac]], [[Drlupa (Sopot)|Drlupa]], [[Dučina]], [[Đurinci]], [[Koraćica]], [[Mala Ivanča]], [[Mali Požarevac]], [[Nemenikuće]], [[Parcani]], [[Popović (Sopot)|Popović]], [[Ralja (Sopot)|Ralja]] (obuhvata i [[Grkovo]] koje je do 1986. bilo samostalno naselje), [[Rogača (Sopot)|Rogača]], [[Ropočevo]], [[Sibnica (Sopot)|Sibnica]], [[Slatina (Sopot)|Slatina]], '''[[Sopot (Sopot)|Sopot]] ''' i [[Stojnik (Sopot)|Stojnik]]. * '''[[Opština Stari Grad (Beograd)|Gradska opština Stari Grad]]''' : '''[[Beograd]] - deo''', [[Gornji Dorćol]], [[Donji Dorćol]], [[Dorćol]], [[Kosančićev venac]] i [[Savamala]]. * '''[[Opština Surčin|Gradska opština Surčin]]''' : [[Bečmen]], [[Boljevci]], '''[[Dobanovci]]''', [[Jakovo]], [[Petrovčić]], [[Progar]], [[Radiofar]] i '''[[Surčin]]'''. * '''[[Opština Čukarica|Gradska opština Čukarica]]''' : '''[[Beograd]] - deo''' (obuhvata i naselja [[Žarkovo]] i [[Železnik]] koja su do 1972. bila samostalna naselja), [[Banovo brdo]], '''[[Bele Vode]]''', '''[[Velika Moštanica]], '''[[Golf]]''', [[Gorica]], [[Julino brdo]], [[Košutnjak]], [[Makiš]], '''[[Orlovača]]''', '''[[Ostružnica]]''', '''[[Pećani]]''', [[Pionirski grad]], [[Repište]], [[Rupčine]], '''[[Rucka]]''', [[Rušanj]], [[Sremčica]], [[Sunčana padina|Sunčana Padina]], [[Taraiš]], [[Filmski grad]], [[Careva Ćuprija]], [[Cerak]], [[Cerak Vinogradi]], [[Čukarička padina]] i '''[[Umka]]'''. == Naseljena mesta u Vojvodini == {{v. također|Vojvodina}} === Severnobački upravni okrug === {{v. također|Severnobački upravni okrug}} * '''[[Grad Subotica]]''' : [[Aleksandrovo]], [[Bajmok]], [[Bački Vinogradi]] (do 1947. godine Kraljev Breg), [[Bačko Dušanovo]] (do 1978. godine Dušanovo), [[Bikovo]], [[Verušić]], [[Višnjevac]], [[Gornji Verušić]], [[Gornji Tavankut]] (do 1978. deo Tavankuta), [[Donji Verušić]], [[Donji Tavankut]] (do 1978. deo Tavankuta), [[Đurđin]], [[Kelebija]], [[Ljutovo]] (do 1978. deo Tavankuta), [[Makova sedmica]], [[Mala Bosna]], [[Mali Bajmok]], [[Mišićevo]] (do 1978. deo Bajmoka), [[Novi Grad]], [[Novi Žednik]] (do 1978. deo Žednika), '''[[Palić]]''', [[Prozivka]], [[Radijalac]], [[Stari Žednik]] (do 1978. deo Žednika), '''[[Subotica]]''', [[Hajdukovo]] (do 1978. deo Palića), [[Crveno selo]], [[Čantavir]] i [[Šupljak]]. * '''[[Opština Bačka Topola]]''' : [[Bagremovo]] (stari naziv Brazilija), [[Bajša]], '''[[Bačka Topola]]''' (obuhvata i [[Kočićevo (Bačka Topola)|Kočićevo]], koje je prestalo da postoji kao samostalno naselje 1978. godine), [[Bački Sokolac]], [[Bogaraš]] (naselje je do 1978. godine bilo deo Gunaroša), [[Gornja Rogatica]], [[Gunaroš]] (do 1950. godine Molski Gunaroš), [[Zobnatica]], [[Kavilo]] (do 1978. godine deo Gunaroša), [[Karađorđevo (Bačka Topola)|Karađorđevo]] (do 1950. Bačko Karađorđevo), [[Krivaja (Bačka Topola)|Krivaja]] (naselje stvoreno 1978. godine od delova Bačkog Sokoca, Gornje Rogatice i Tomislavaca), [[Mali Beograd]], [[Mićunovo]] (do 1947. godine Karaktur), [[Novo Orahovo]] (do 1948. godine Orahovo, pre toga naziv je bio Senćanski Gunaroš), [[Njegoševo]], [[Obornjača (Bačka Topola)|Obornjača]] (do 1991. godine deo Gunaroša, danas bez stanovnika), [[Tomislavci]] (1947-2007. godine naziv je bio Orešković, pre toga Oreškovićevo), [[Panonija]] (do 1978. godine deo Bajše), [[Pačir]], [[Pobeda (Bačka Topola)|Pobeda]] (do 1978. godine deo Gunaroša), [[Svetićevo]], [[Srednji Salaš]] i [[Stara Moravica]]. * '''[[Opština Mali Iđoš]]''' : [[Lovćenac]] (stari naziv Sekić), [[Mali Iđoš]] (do 1948. Krivaja) i [[Feketić]] (obuhvata i [[Selište (Mali Iđoš)|Selište]], samostalno naselje do 1978. godine, koje se do 1947. godine zvalo Novo Selo). === Srednjobanatski upravni okrug === {{v. također|Srednjobanatski upravni okrug}} * '''[[Grad Zrenjanin]]''' : [[Aradac]] (do 1947. godine Slovački Aradac-Andrejevac), [[Bagljaš]], [[Banatski Despotovac]], [[Belo Blato]], [[Botoš]], [[Elemir]], [[Ečka]], '''[[Zrenjanin]]''' (obuhvata i nekadašnje samostalno naselje [[Mužlja|Mužlju]] od 1978. godine; do 1947. zvanični naziv je bio Petrovgrad, pre toga Veliki Bečkerek), [[Jankov Most]], [[Klek (Zrenjanin)|Klek]], [[Knićanin]], [[Lazarevo]]* Do 2005. obuhvatao i naseljeno mesto Zlaticu, koje je od tad samostalno, [[Lukino Selo]], [[Lukićevo]] (do 1947. godine Martinica), [[Mala Amerika]], [[Melenci]], [[MZ Sava Kovačević]], [[Mihajlovo]], [[Naselje Ruža Šulman]], [[Orlovat]], [[Perlez]], [[Stajićevo]], [[Taraš]], [[Tomaševac]], [[Farkaždin]] i [[Čenta]]. * '''[[Opština Žitište]]''' : [[Banatski Dvor]] (obuhvata i ukinuto naselje Banatski Dušanovac), [[Banatsko Višnjićevo]], [[Banatsko Karađorđevo]] (do 1950. Karađorđevo), '''[[Žitište]]''' (do 1947. godine Begej Sveti Đurađ), [[Međa (Žitište)|Međa]], [[Novi Itebej]], [[Ravni Topolovac]] (do 1947. godine Katarina, 1947-1948. godine Topolovac), [[Srpski Itebej]], [[Torak]] (do 2001. godine zvanični naziv je bio Begejci; naselje nastalo od Velikog i Malog Toraka) 1947. godine), [[Torda]] (do 1947. godine Vujićevo), [[Hetin]] i [[Čestereg]]. * '''[[Opština Nova Crnja]]''' : [[Aleksandrovo (Nova Crnja)|Aleksandrovo]] (1948-1992.. godine zvanični naziv je bio Velike Livade, a do 1948. godine Banatsko Aleksandrovo), [[Vojvoda Stepa (Nova Crnja)|Vojvoda Stepa]], [[Molin]] (naselje raseljeno), [[Nova Crnja]], [[Radojevo]] (do 1947. godine Klarija), [[Srpska Crnja]] i [[Toba]]. * '''[[Opština Novi Bečej]]''' : [[Bočar]], [[Kumane (Novi Bečej)|Kumane]], '''[[Novi Bečej]]''' (do 1952. godine Vološinovo; obuhvata i ukinuto naselje Vranjevo) i [[Novo Miloševo]] (1947. spojena dva naselja: [[Karlovo (Srbija)|Karlovo]] i [[Beodra]]). * '''[[Opština Sečanj]]''' : [[Banatska Dubica]] (do 1950. godine Margitica), [[Boka]], [[Busenje]] (do 1947. godine Vladičino Selo), [[Jarkovac]], '''[[Jaša Tomić (Sečanj)|Jaša Tomić]]''', [[Konak (Sečanj)|Konak]], [[Krajišnik (Sečanj)|Krajišnik]] (stari naziv Šupljaja), [[Neuzina]] (nastalo spajanjem Srpske Nauzine i Hrvatske Neuzine), [[Sečanj]], [[Sutjeska (Sečanj)|Sutjeska]] (stari naziv Sarče) i [[Šurjan]]. === Severnobanatski upravni okrug === {{v. također|Severnobanatski upravni okrug}} * '''[[Opština Ada]]''' : '''[[Ada (grad)|Ada]]''', '''[[Mol (Ada)|Mol]]''', [[Sterijino]] (do 1959. godine Sterijino Selo), [[Obornjača]] i [[Utrine]] (do 1947. godine Nedićevo Naselje). * '''[[Opština Kanjiža]]''' : [[Adorjan]] (do 1978. godine Nadrljan), [[Velebit (Kanjiža)|Velebit]], [[Doline (Kanjiža)|Doline]], [[Zimonjić]], '''[[Kanjiža]]''', [[Male Pijace]], [[Mali Pesak]], [[Martonoš]], [[Novo Selo (Kanjiža)|Novo Selo]] (do 1978. godine deo Oroma), [[Orom]], [[Totovo Selo]] (do 1955. godine Bački Gaj), [[Trešnjevac]] (1948-1978. godine Senćanski Trešnjevac; do 1946. godine Uzunovićevo ) i [[Horgoš]]. * '''[[Opština Kikinda]]''' : [[Banatska Topola]], [[Banatsko Veliko Selo]] (nastalo 1948. godine spajanjem naselja Šarnevil, Soltur i Sveti Hubert), [[Bašaid]] (od 1978. obuhvata i nekada samostalno naselje [[Bikač]]), [[Iđoš]], '''[[Kikinda]]''' (do 1947. godine Velika Kikinda), [[Mokrin]], [[Nakovo]], [[Novi Kozarci]] (stari nazivi Majstort, do 1948. godine Kozarci; obuhvata i ukinuto naselje Hajfeld), [[Rusko Selo]], [[Sajan]] i [[Toba]]. * '''[[Opština Novi Kneževac]]''' : [[Banatsko Aranđelovo]], [[Đala]], [[Majdan (Novi Kneževac)|Majdan]], '''[[Novi Kneževac]]''', [[Podlokanj]], [[Rabe]], [[Siget (Novi Kneževac)|Siget]] (do 1978. deo Banatskog Aranđelova; novim ZOTORS iz 2007. godine zvanični naziv je Seget), [[Srpski Krstur]] (do 1991. zvanični naziv je bio Krstur) i [[Filić]] (do 1978. deo Novog Kneževca). Najnovijim zakonom o teritorijalnoj organizaciji Republike Srbije formirano je naseljeno mesto [[Obilićevo (Novi Kneževac)|Obilićevo]] od dela naselja Novi Kneževac, koje je do 1947. godine bilo samostalno naselje, pre nego što je ukinuto. * '''[[Opština Senta]]''' : [[Bogaraš]] (do 1978. godine deo Gornjeg Brega), [[Gornji Breg]], [[Kevi]], '''[[Senta]]''' i [[Tornjoš]]. Najnovijim zakonom o teritorijalnoj organizaciji Republike Srbije iz 2007. godine formirano je naseljeno mesto [[Batka]] od dela naselja Senta). * '''[[Opština Čoka]]''' : [[Banatski Monoštor]], [[Vrbica (Čoka)|Vrbica]], [[Jazovo]], [[Ostojićevo (Čoka)|Ostojićevo]] (do 1947. godine Potijski Sveti Nikola), [[Padej]], [[Sanad]], [[Crna Bara (Čoka)|Crna Bara]] i '''[[Čoka]]'''. === Južnobanatski upravni okrug === {{v. također|Južnobanatski upravni okrug}} * '''[[Grad Pančevo]]''' : [[Banatski Brestovac]], [[Banatsko Novo Selo]], [[Glogonj]], [[Gornji grad]], [[Dolovo (Pančevo)|Dolovo]], [[Ivanovo (Pančevo)|Ivanovo]], [[Jabuka (Pančevo)|Jabuka]], [[Kotež]], '''[[Kačarevo]]''' (do 1947. godine Kraljevićevo), [[Mali London]], [[Milje]], [[Misa]], [[Nova Misa]], [[Omoljica]], '''[[Pančevo]]''' (obuhvata i [[Vojlovica|Vojlovicu]] koja je do 1978. bila samostalno naselje), [[Skrobara]], [[Sodara]], [[Stara Misa]], [[Stari Tamiš]], '''[[Starčevo]],''' [[Tesla]] i [[Topola]]. * '''[[Opština Alibunar]]''' : '''[[Alibunar]]''', '''[[Banatski Karlovac]]''' (1947-1949. godine Rankovićevo, 1949-1955. godine Banatsko Rankovićevo; obuhvata i ukinuto naselje Mali Lug-Vekerle), [[Vladimirovac]] (obuhvata i [[Novi Vladimirovac]] koji je do 1978. bio samostalno naselje), [[Devojački Bunar]], [[Dobrica]], [[Ilandža]], [[Janošik]] (do 1947. godine Slovački Aleksandrovac), [[Lokve (Alibunar)|Lokve]] (stari naziv Sveti Mihajlo), [[Nikolinci]], [[Novi Kozjak]] (do 1947. godine Ferdin) i [[Seleuš]]. * '''[[Opština Bela Crkva]]''' : [[Banatska Palanka]], [[Banatska Subotica]], '''[[Bela Crkva]]''', [[Vračev Gaj]], [[Grebenac]], [[Dobričevo]], [[Dupljaja]], [[Jasenovo (Bela Crkva)|Jasenovo]], [[Kajtasovo]] (stari naziv Kajtasovački Vinogradi, do 1947. godine Palfi), [[Kaluđerovo (Bela Crkva)|Kaluđerovo]], [[Kruščica (Bela Crkva)|Kruščica]], [[Kusić]], [[Crvena Crkva]] i [[Češko Selo]] (do 1947. godine Fabijan). * '''[[Opština Vršac]]''' : [[Vatin]], [[Veliko Središte]], [[Vlajkovac]], [[Vojvodinci]], '''[[Vršac]]''', [[Vršački Ritovi]] (do 1959. godine Vršac Salaši), [[Gudurica]], [[Zagajica]], [[Izbište]], [[Jablanka]], [[Kuštilj]], [[Mali Žam]], [[Malo Središte]], [[Markovac (Vršac)|Markovac]], [[Mesić (Vršac)|Mesić]], [[Orešac (Vršac)|Orešac]], [[Pavliš]], [[Parta]], [[Potporanj]], [[Ritiševo]], [[Sočica]], [[Straža]], [[Uljma]] i [[Šušara]]. * '''[[Opština Kovačica]]''' :'''[[Debeljača]]''', [[Idvor]], '''[[Kovačica]]''', [[Padina (Kovačica)|Padina]], [[Putnikovo]], [[Samoš]], [[Uzdin]] i [[Crepaja]]. * '''[[Opština Kovin]]''' : [[Bavanište]], [[Gaj (Kovin)|Gaj]], [[Deliblato]], [[Dubovac]], '''[[Kovin]]''', [[Malo Bavanište]], [[Mramorak]], [[Pločica]], [[Skorenovac]] i [[Šumarak]] (do 1947. godine Emanuilovac). * '''[[Opština Opovo]]''' : [[Baranda]], '''[[Opovo]]''', [[Sakule]] i [[Sefkerin]]. * '''[[Opština Plandište]]''' : [[Banatski Sokolac]], [[Barice (Plandište)|Barice]] (do 1947. godine Sveti Jovan), [[Velika Greda]], [[Veliki Gaj]], [[Dužine]] (stari naziv Sečenovo), [[Jermenovci]], [[Kupinik]] (do 1947. godine Aleksandrov Gaj), [[Laudonovac]] (do 1974. godine bio deo Plandišta, novim Zakonom o teritorijalnoj organizaciji naziv je Laudovac), [[Margita]], [[Markovićevo]] (do 1948. godine Kriva Bara), [[Miletićevo]], [[Plandište]] (stari naziv Mariolana), [[Stari Lec]] i [[Hajdučica]]. === Zapadnobački upravni okrug === {{v. također|Zapadnobački upravni okrug}} * '''[[Grad Sombor]]''' : [[Aleksa Šantić (Sombor)|Aleksa Šantić]], [[Bački Breg]], [[Bački Monoštor]], [[Bezdan]], [[Bezdanski put]], [[Bilić]], [[Bukovac]], [[Gakovo]] (obuhvata i [[Kruševlje]] koje je do 1978. bilo samostalno naselje), [[Gornja Varoš]], [[Gradina]], [[Doroslovo]], [[Žarkovac]], [[Žarkovo]], [[Josićko]], [[Josićki put]], [[Kljajićevo]] (do 1948. godine Krnjaja), [[Kljajićevski put]], [[Kozara]], [[Kolut]], [[Lenija]], [[Lugovo]], [[Matarići]], [[Milčić]], [[Mlake]], [[Nenadić]], [[Nova Selenča]], [[Obzir]], [[Radojevići]], [[Rančevo]], [[Rastina]], [[Riđica]], [[Rokovci]], [[Selenča]], [[Svetozar Miletić (Sombor)|Svetozar Miletić]], '''[[Sombor]]''', [[Stanišić (Sombor)|Stanišić]], [[Stapar]], [[Staparski put]], [[Stara Selenča]], [[Telečka]], [[Centrala]], [[Crvenka]], [[Čičovi]], [[Čonoplja]], [[Čonopljanski put]], [[Šaponje]], [[Šikara]], [[Šokara]] i [[Švrake]]. * '''[[Opština Apatin]]''' : '''[[Apatin]]''', [[Kupusina]], [[Prigrevica]] (do 1947. godine Prigrevica-Sveti Ivan), [[Ribarevo]], [[Romsko naselje]], [[Svilojevo]] i [[Sonta]] (obuhvata i [[Veliki Salaš]] koji je do 1978. bio samostalno naselje). * '''[[Opština Kula]]''' : [[Kruščić]] (do 1950. godine Veprovac), '''[[Kula (grad)|Kula]]''', [[Lipar]] (do 1947. godine Emušić, pre toga Sokolac Kulski), [[Nova Crvenka]], [[Ruski Krstur]], [[Sivac]] i '''[[Crvenka]]'''. * '''[[Opština Odžaci]]''' : [[Bački Brestovac]], [[Bački Gračac]] (do 1947. godine Filipovo), [[Bogojevo]], [[Deronje]], [[Karavukovo]], [[Lalić]], '''[[Odžaci]]''', [[Ratkovo]] (do 1948. godine Dubrava, pre toga Parabuć) i [[Srpski Miletić]]. === Južnobački upravni okrug === {{v. također|Južnobački upravni okrug}} * '''[[Grad Novi Sad]]''': ** '''[[Gradska opština Novi Sad]]''' : [[Avijatičarsko naselje]], [[Adamovićevo naselje]], [[Adice]], [[Almaški kraj]], [[Banatić]], [[Bangladeš (Novi Sad)|Bangladeš]], [[Begeč]], [[Bronks]], [[Budisava]], [[Bulevar]], [[Veliki Rit]], [[Veternik]], [[Veternička rampa1|Veternička rampa]], [[Vidovdansko naselje]], [[Gornje Livade]], [[Gornji Kovilj]], [[Grbavica]], [[Depresija]], [[Detelinara]], [[Donji Kovilj]], [[Jugovićevo]], [[Kamenjar]], [[Kampus novosadskog univerziteta]], [[Kać]], [[Kisač]] (obuhvata i [[Tankosićevo]] koje je do 1978. bilo samostalno naselje), [[Klisa]], [[Kovilj]], [[Lipov Gaj]], [[Mali Beograd]], [[MZ Sava Kovačević]], [[Mišin Salaš]], [[Nemanovci]], '''[[Novi Sad]]''' (u periodu od 1980 do 1989. godine današnje jedinstveno naselje Novi Sad je bilo podeljeno na Novi Sad-Stari Grad, Novi Sad-Liman, Novi Sad-Detelinara, Novi Sad-Podunavlje i Novi Sad-Slavija), [[Nova Detelinara]], [[Novo naselje]] (Bistrica), [[Pejićevi Salaši]], [[Pejton]], [[Pervazovo naselje]], [[Petrovdansko Naselje]], [[Podbara]], [[Ribarsko ostrvo]], [[Rimski Šančevi2|Rimski Šančevi]], [[Rotkvarija]] (Žitni trg), [[Rumenka]], [[Sajlovo1|Sajlovo]] (Donje Sajlovo), [[Sajmište]], [[Salajka]] (Slavija), [[Satelit]], [[Slana bara]], [[Stara Detelinara]], [[Stari Grad]] (Centar), [[Stepanovićevo]], [[Telep]], '''[[Futog]]''', [[Čenej]] i [[Šangaj]]. ** '''[[Gradska opština Petrovaradin]]''' : [[Alibegovac]], [[Artinjeva]], [[Bocke]], [[Bukovac (Novi Sad)|Bukovac]], [[Bukovački plato]], [[Vezirac]], [[Glavica]], [[Gornja Kamenica]], [[Grigovac]], [[Donja Kamenica]], [[Karagača]], [[Ledinci]], [[Mala Kamenica]], [[Mišeluk]], [[Novi Ledinci]], [[Novi Majur]], [[Paragovo]], [[Petrovaradinska tvrđava]], '''[[Petrovaradin]]''', [[Podgrađe Petrovaradina]], [[Popovica]], [[ Puckaroš]], [[Ribnjak]], [[Sadovi]], '''[[Sremska Kamenica]]''' , [[Stari Majur]], [[Staroiriški put]], [[Stari Ledinci]] (do 1999. godine deo Ledinaca), [[Tatarsko brdo]], [[Tekije]], [[Trandžament]], [[Čardak]], [[Širine]] i [[Široka Dolina]] . * '''[[Opština Bač]]''' : '''[[Bač]]''' (obuhvata i Mali Bač koji se do 1947. godine nazivao Tomićevo), [[Bačko Novo Selo]], [[Bođani]], [[Vajska]], [[Plavna (Bač)|Plavna]] i [[Selenča]]. * '''[[Opština Bačka Palanka]]''' : '''[[Bačka Palanka]]''', [[Brodarsko naselje]], [[Vizić]], [[Gajdobra]], [[Despotovo]] (do 1947. godine Despot Sveti Ivan, 1947-1948. godine Vasiljevo, 1948-1952. godine Novo Vasiljevo), [[Kaloš]], [[Karađorđevo (Bačka Palanka)|Karađorđevo]] (do 1978. godine deo Mladenova), [[Mladenovo]] (do 1948. godine Bukin), [[Neštin]], [[Nova Gajdobra]], [[Obrovac (Bačka Palanka)|Obrovac]], [[Parage]], [[Pivnice]], [[Silbaš]], [[Sinaj]], [[Tovariševo]] i [[Čelarevo]] (do 1947. godine Čib). * '''[[Opština Bački Petrovac]]''' : '''[[Bački Petrovac]]''', [[Gložan]], [[Kulpin]] i [[Maglić (Vojvodina)|Maglić]] (do 1949. godine Bujkeš). * '''[[Opština Beočin]]''' : '''[[Beočin]]''', [[Bademova]], [[Banoštor]], [[Bocke]], [[Brazilija]], [[Grabovo (Beočin)|Grabovo]], [[Duga međa]], [[Koruška]], [[Kruševlje]], [[Lug (Beočin)|Lug]], [[Prljuša]], [[Rakovac (Beočin)|Rakovac]], [[Sviloš]], [[Susek]], [[Čerević]] i [[Šakotinac]]. * '''[[Opština Bečej]]''' : [[Bačko Gradište]], [[Bačko Petrovo Selo]], '''[[Bečej]]''' (do 1947. godine Stari Bečej, 1991-1992. godine zvaničan naziv je bio Stari Bečej; 1947. godine Bečeju pripojena naselja Pece-Šor i Poljanica), [[Mileševo (Bečej)|Mileševo]] i [[Radičević]] (do 1947. godine Novo Naselje broj 1, 1947-1948. godine Čikerija). * '''[[Opština Vrbas]]''' : [[Bačko Dobro Polje]] (do 1948. godine Dobro Polje), '''[[Vrbas]]''' (1983-1991. godine Titov Vrbas), [[Zmajevo]] (do 1947. godine Pašićevo), [[Kosančić (Vrbas)|Kosančić]] (do 1991. godine deo Savinog Sela), [[Kucura]], [[Ravno Selo]] (do 1947. godine Nove Šove, 1947-1948. godine Ravno) i [[Savino Selo]] (do 1947. godine Torža). * '''[[Opština Žabalj]]''' : [[Gospođinci]], [[Đurđevo (Žabalj)|Đurđevo]], [[Žabalj]] i [[Čurug]]. * '''[[Opština Srbobran]]''' : [[Nadalj]], '''[[Srbobran]]''' i [[Turija (Srbobran)|Turija]]. * '''[[Opština Sremski Karlovci]]''' : '''[[Sremski Karlovci]]'''. [[Dudara]], [[Đušilovo]], [[Zanoš]], [[Karaš]], [[Kraljev breg]], [[Krivac]], [[Kuvalovo]], [[Paragovo]], [[Popovica]], [[Pucavac]], [[Remetica]], [[Rovina]], [[Cerat]] i [[Ćušilovo]]. * '''[[Opština Temerin]]''' : '''[[Bački Jarak]]''', [[Sirig]] (od dela ovog naselja je novim Zakonom o teritorijalnoj organizaciji Republike Srbije iz 2007. godine formirano novo naselje [[Kamendin (Temerin)|Kamendin]]) i '''[[Temerin]]'''. * '''[[Opština Titel]]''' : [[Vilovo]], [[Gardinovci]], [[Lok]], [[Mošorin]], '''[[Titel]]''' i [[Šajkaš]]. === Sremski okrug === {{v. također|Sremski okrug}} * '''[[Grad Sremska Mitrovica]]''' : [[Bešenovački Prnjavor]] (do 1978. godine deo Bešenova), [[Bešenovo]], [[Blok B]], [[Bosut (Sremska Mitrovica)|Bosut]], [[Veliki Radinci]], [[Grgurevci]], [[Dekanske bašte]] (Dekanac), [[Divoš]], [[Đipša]] (ukinuto naselje jer je razoreno u ratu), [[Zasavica I]] (do 1978. deo Zasavice, od 2007. zajedno sa Zasavicom II čini jedinstveno naselje Zasavica) (Gornja Zasavica), [[Zasavica II]] (do 1978. deo Zasavice, od 2007. zajedno sa Zasavicom I čini jedinstveno naselje Zasavica), [[Jarak]], [[Kamenjar]], [[Kuzmin]], [[Laćarak]], [[Ležimir]], [[Mala Bosna]], [[Manđelos]], [[Martinci]], [[Matije Huđi]], '''[[Mačvanska Mitrovica]]''' (stari naziv Mala Mitrovica), [[MZ Sutjeska]], [[Naselje Severno od Planinske (Pičkovac)|Naselje Severno od Planinske]], [[Nikola Tesla]], [[Noćaj]], [[Orao]], [[Poloj]], [[Ravnje (Sremska Mitrovica)|Ravnje]], [[Radenković]], [[Salaš Noćajski]], '''[[Sremska Mitrovica]]''', [[Sremska Rača]], [[Stara Bingula]], [[Stari most]], [[Hesna]], [[Centar]], [[Crvena česma]], [[Čalma]], [[Šašinci]] , [[Šišatovac]] i [[Šuljam]]. * '''[[Opština Inđija]]''' : [[Banstol]], [[Beli Breg]], [[Beška]], [[Gladnoš]], '''[[Inđija]]''', [[Jarkovci]], [[Keltsko naselje]], [[Krčedin]], [[Krčedinska ada]], [[Leje]], [[Ljukovo]], [[Maradik]], [[Novi Karlovci]], [[Novi Slankamen]], [[Poloj]], [[Slankamenački Vinogradi]] (do 1978. deo Novog Slankamena), [[Stari Slankamen]] i [[Čortanovci]]. * '''[[Opština Irig]]''' : [[Velika Remeta]] (do 1978. deo Krušedol Sela), [[Vrdnik]], [[Vrdnička kula]], [[Grgetek]] (do 1978. zvanični naziv je Grgeteg), [[Dobrodol]] (do 1978. deo Šatrinaca), '''[[Irig]]''', [[Jazak]] (Novim Zakonom o ter. organizaciji iz 2007. godine od dela ovog naselja formirano je naselje [[Jazak Prnjavor]]), [[Krušedol Prnjavor]] (do 1978. zvanični naziv je bio Krušedolski Prnjavor), [[Krušedol Selo]], [[Mala Remeta]], [[Neradin]], [[Rivica]] i [[Šatrinci]]. * '''[[Opština Pećinci]]''' : [[Ašanja]], [[Brestač]], [[Deč]], [[Donji Tovarnik]], [[Karlovčić]], [[Kupinovo]], [[Obrež (Pećinci)|Obrež]], [[Ogar]], [[Pećinci]], [[Popinci]], [[Prhovo]], [[Sibač]], [[Sremski Mihaljevci]] (do 1950. godine Mihaljevci), [[Subotište]] i [[Šimanovci]]. * '''[[Opština Ruma]]''' : [[Apoteka]], [[Borkovac]], [[Buđanovci]], [[Vašarište]], [[Vitojevci]], [[Voganj]] (Novim zakonom o ter. organizaciji iz 2007. godine formirano je novo naselje [[Marđelos]] od dela ovog naselja), [[Grabovci (Ruma)|Grabovci]], [[Dobrinci]], [[Donji Petrovci]], [[Žarkovac]], [[Igralište]], [[Jelenci]], [[Klenak (Ruma)|Klenak]], [[Kraljevci (Srbija)|Kraljevci]], [[Kudoš]], [[Mali Radinci]], [[Nikinci]], [[Pavlovci]], [[Platičevo]], [[Putinci]], '''[[Ruma]]''', [[Rupe]], [[Stejanovci]], [[Tivol]] i [[Hrtkovci]]. * '''[[Opština Stara Pazova]]''' : [[Banovci Dunav]], [[Belegiš]], [[Vojka]], [[Golubinci]], [[Krnješevci]], [[Nova Pazova]], [[Novi Banovci]], '''[[Stara Pazova]]''', [[Stari Banovci]] i [[Surduk]]. * '''[[Opština Šid]]''' : [[Adaševci]], [[Batrovci]], [[Bačinci]], [[Berkasovo]], [[Bikić Do]] (do 1975. godine deo Privine Glave), [[Bingula]], [[Vašica]] (stari naziv Mala Vašica), [[Višnjićevo]] (stari naziv Grk), [[Gibarac]], [[Erdevik]], [[Ilinci]], [[Jamena]], [[Kukujevci]], [[Ljuba]], [[Molovin]], [[Morović]], [[Privina Glava]], [[Sot]] i '''[[Šid]]'''. == Naseljena mesta Centralne Srbije == {{v. također|Centralna Srbija}} === Mačvanski okrug === {{v. također|Mačvanski okrug}} * '''[[Grad Loznica]]''' : [[Banja Koviljača]], [[Baščeluci]], [[Bradić]], [[Brezjak]], [[Brnjac]], [[Veliko Selo (Loznica)|Veliko Selo]], [[Vilin potok]], [[Voćnjak (Loznica)|Voćnjak]], [[Gornja Badanja]], [[Gornja Borina]], [[Gornja Koviljača]] (do 1979. deo Banje Koviljače), [[Gornja Sipulja]], [[Gornje Nedeljice]], [[Gornji Dobrić]], [[Grnčara]], [[Donja Badanja]], [[Donja Sipulja]], [[Donje Nedeljice]], [[Donji Dobrić]], [[Draginac (Loznica)|Draginac]], [[Zajača]], [[Jadranska Lešnica]] (do 1947. godine Jadarska Lešnica), [[Jarebice (Loznica)|Jarebice]], [[Jelav]], [[Joševa (Loznica)|Joševa]], [[Jugovići (Loznica)|Jugovići]], [[Kamenica (Loznica)|Kamenica]], [[Klupci]], [[Kozjak (Loznica)|Kozjak]], [[Korenita (Loznica)|Korenita]], [[Krajišnici (Loznica)|Krajišnici]], [[Lešnica]], [[Lipnica (Loznica)|Lipnica]], [[Lipnički Šor]], '''[[Loznica]] ''', [[Lozničko Polje]], [[Milina (Loznica)|Milina]], [[Novo Selo (Loznica)|Novo Selo]], [[Paskovac]], [[Ploča (Loznica)|Ploča]], [[Pomijača]], [[Ribarice]] (do 1991. godine Ribarica), [[Runjani]], [[Simino Brdo]], [[Slatina (Loznica)|Slatina]], [[Straža (Loznica)|Straža]], [[Stupnica (Loznica)|Stupnica]], [[Sunčana Reka]], [[Tekeriš]], [[Trbosilje (Loznica)|Trbosilje]], [[Trbušnica (Loznica)|Trbušnica]], [[Tršić (Loznica)|Tršić]], [[Filipovići]], [[Cikote (Loznica)|Cikote]], [[Čokešina]], [[Čotrići]] i [[Šurice]]. * '''[[Grad Šabac]]''' : [[Bela Reka]], [[Benska Bara]], [[Bogosavac]], [[Bojić]], [[Bukor]], [[Varna (Šabac)|Varna]], [[Volujac (Šabac)|Volujac]], [[Gornja Vranjska]], [[Grušić]], [[Dvorište (Šabac)|Dvorište]], [[Desić]], [[Dobrić (Šabac)|Dobrić]], [[Drenovac (Šabac)|Drenovac]], [[Duvanište]], [[Žabar]], [[Zablaće (Šabac)|Zablaće]], [[Zminjak]], [[Jevremovac]], [[Jelenča]], [[Klenak]], [[Korman (Šabac)|Korman]], [[Krivaja (Šabac)|Krivaja]], [[Letnjikovac]], [[Lipolist]], [[Majur (Šabac)|Majur]], [[Mala Vranjska]], [[Maovi]], [[Mačvanski Pričinović]], [[Metlić]], [[Miloševac (Šabac)|Miloševac]], [[Miokus]], [[Mišar]], [[Mrđenovac]], [[Nakučani (Šabac)|Nakučani]], [[Orašac (Šabac)|Orašac]], [[Orid]], [[Petkovica]], [[Petlovača]], [[Pocerski Dobrić]], [[Pocerski Metković]] (do 1979. godine Metković), [[Pocerski Pričinović]], [[Predvorica]], [[Prnjavor (Šabac)|Prnjavor]], [[Radovašnica]], [[Ribari (Šabac)|Ribari]], [[Rumska]], [[Sinošević]], [[Skrađani]], [[Slatina (Šabac)|Slatina]], [[Slepčević]], [[Stari grad]], [[Tabanović (Šabac)|Tabanović]], [[Cerovac (Šabac)|Cerovac]], [[Culjković]], [[Čavić]], '''[[Šabac]]''', [[Ševarice]] i [[Štitar]]. * '''[[Opština Bogatić]]''' : [[Badovinci]], [[Banovo Polje]], [[Belotić (Bogatić)|Belotić]], [[Bogatić]]'''[[Bogatić]]''', [[Glogovac (Bogatić)|Glogovac]], [[Glušci]], [[Dublje]], [[Klenje (Bogatić)|Klenje]], [[Metković (Bogatić)|Metković]], [[Očage]], [[Podine]], [[Salaš Crnobarski]], [[Sovljak (Bogatić)|Sovljak]], [[Uzveće]] i [[Crna Bara (Bogatić)|Crna Bara]]. * '''[[Opština Vladimirci]]''' : [[Belotić (Vladimirci)|Belotić]], [[Beljin]], [[Bobovik]], [[Vladimirci]]'''[[Vladimirci]]''' (nastalo spajanjem naselja [[Vladimirci Selo]] i [[Vladimirci Varošica]] 1955. godine), [[Vlasenica srbija|Vlasenica]], [[Vukošić]], [[Vučevica]], [[Gomilica]], [[Debrc]], [[Dragojevac (Vladimirci)|Dragojevac]], [[Zvezd]], [[Jazovnik]], [[Jalovik]], [[Kaona (Vladimirci)|Kaona]], [[Kozarica]], [[Krnić]], [[Krnule]], [[Kujavica]], [[Lojanice]], [[Matijevac]], [[Mesarci]], [[Mehovine]], [[Mrovska]], [[Novo Selo (Vladimirci)|Novo Selo]], [[Pejinović]], [[Provo (Vladimirci)|Provo]], [[Riđake]], [[Skupljen]], [[Suvo Selo]] i [[Trbušac]]. * '''[[Opština Koceljeva]]''' : [[Batalage]], [[Brdarica]], [[Bresnica (Koceljeva)|Bresnica]], [[Galović]], [[Goločelo (Koceljeva)|Goločelo]], [[Gradojević]], [[Donje Crniljevo]] (do 1947. godine Crniljevo Tamnavsko), [[Draginje]], [[Družetić]], [[Zukve]], [[Kamenica (Koceljeva)|Kamenica]], [[Koceljeva]]'''[[Koceljeva]]''' (do 1979. Koceljevo), [[Ljutice (Koceljeva)|Ljutice]], [[Mali Bošnjak]], [[Svileuva]], [[Subotica (Koceljeva)|Subotica]] i [[Ćukovine]] (po novom ZOTORS iz 2007. godine novi zvanični naziv je Đukovine). * '''[[Opština Krupanj]]''' : [[Banjevac]], [[Bela Crkva (Krupanj)|Bela Crkva]], [[Bogoštica]], [[Brezovice (Krupanj)|Brezovice]], [[Brštica]], [[Vrbić]], [[Gornja mala]], [[Donje Brezovice]], [[Dvorska (Krupanj)|Dvorska]], [[Zavlaka]], [[Zeljići]], [[Kostajnik (Krupanj)|Kostajnik]], [[Krasava]], [[Kržava (Krupanj)|Kržava]], '''[[Krupanj]]''', [[Likodra]], [[Lipenović]], [[Mojković]], [[Planina (Krupanj)|Planina]], [[Ravnaja]], [[Sredojevići]], [[Stave]], [[Stolice]], [[Tolisavac]], [[Tomanj]], [[Cvetulja]], [[Cerova (Krupanj)|Cerova]] i [[Šljivova]]. * '''[[Opština Ljubovija]]''' : [[Berlovine]] (do 1979, godine deo [[Donja Bukovica (Ljubovija)|Donje Bukovice]] i [[Skrajnik]]a), [[Brđani]], [[Vrhpolje]], [[Gačići]], [[Gligorići]], [[Gornja Ljuboviđa]], [[Gornja Orovica]] (od 2007. godine Gornja Oraovica), [[Gornja Trešnjica]], [[Gornje Košlje]], [[Grabovica]], [[Gračanica (Ljubovija)|Gračanica]], [[Grčić]], [[Donja Ljuboviđa]], [[Donja Orovica]] (od 2007. godine Donja Oraovica), [[Donje Košlje]], [[Drabić]], [[Drlače]], [[Duboko (Ljubovija)|Duboko]] (do 1979. deo Donje Bukovice), [[Leović]] (obuhvata i naselje [[Sarići]] koje je do 1979. godine bilo samostalno), [[Lonjin]], [[Ljubovija]]'''[[Ljubovija]]''', [[Mališići]], [[Orovička Planina]] (od 2007. godine Orlovička Planina), [[Podnemić]] (do 1979. deo Donje Bukovice), [[Postenje (Ljubovija)|Postenje]], [[Rujevac (Ljubovija)|Rujevac]], [[Savković]], [[Selenac]], [[Sokolac (Ljubovija)|Sokolac]], [[Tornik (Ljubovija)|Tornik]], [[Trutinac]], [[Uzovnica]], [[Caparić]], [[Crnča (Ljubovija)|Crnča]] i [[Čitluk (Ljubovija)|Čitluk]]. * '''[[Opština Mali Zvornik]]''' : [[Amajić]], [[Brasina]], [[Budišić]], [[Velika Reka (Mali Zvornik)|Velika Reka]], [[Voljevci]], [[Donja Borina]], [[Donja Trešnjica]], [[Donje Naselje]], '''[[Mali Zvornik]]''', [[Radalj]], [[Sakar]], [[Culine]] i [[Čitluk (Mali Zvornik)|Čitluk]]. === Kolubarski okrug === {{v. također|Kolubarski okrug}} * '''[[Grad Valjevo]]''' : [[Babina Luka]], [[Balinović]], [[Bačevci (Valjevo)|Bačevci]], [[Belić (Valjevo)|Belić]], [[Beloševac]], [[Beomužević]], [[Blizonje]], [[Bobova]], [[Bogatić (Valjevo)|Bogatić]], [[Brangović]], [[Brankovina]], [[Brđani]], [[Brezovice (Valjevo)|Brezovice]] (od 2007. godine Brezovica), [[Bujačić]], '''[[Valjevo]]''' (obuhvata i ukinuta naselja [[Belo Polje (Valjevo)|Belo Polje]], [[Donja Grabovica]], [[Gradac (Valjevo)|Gradac]], [[Kličevac (Valjevo)|Kličevac]] i [[Popare]] koja su ukinuta 1971. godine, kao i urbane delove naselja Bujačić i Gorić od 1991. godine), [[Veselinovac]], [[Veselinovići]], [[Vlaščić]], [[Vragočanica]], [[Vujinovača]], [[Gola Glava]], [[Gorić]], [[Gornja Bukovica (Valjevo)|Gornja Bukovica]], [[Gornja Grabovica]], [[Gornje Leskovice]], [[Degurić]], [[Divci (Valjevo)|Divci]], [[Divčibare]] (naselje nastalo 1970. godine od delova naselja Bačevci i Krčmar), [[Donja Bukovica (Valjevo)|Donja Bukovica]], [[Donje Leskovice]], [[Dračić]], [[Dupljaj]], [[Žabari (Valjevo)|Žabari]], [[Zabrdica]], [[Zarube]], [[Zlatari (Brus)|Zlatarić]], [[Jazovik]], [[Jasenica (Valjevo)|Jasenica]], [[Jovanovići]], [[Jovanja]], [[Joševa (Valjevo)|Joševa]], [[Kamenica (Valjevo)|Kamenica]], [[Klanica]], [[Klinci (Valjevo)|Klinci]], [[Kolubara]], [[Kosančića venac]], [[Kotešica]], [[Kovačice]], [[Kozličić]], [[Kunice]], [[Lelić]], [[Loznica (Valjevo)|Loznica]], [[Lukavac (Valjevo)|Lukavac]], [[Majinović]], [[Mijači]], [[Miličinica]], [[Mlađevo]], [[Mrčić]], [[Naselje Oslobodioci Valjeva]], [[Naselje Sretena Dudića]], [[Novo Naselje]], [[Oglađenovac]], [[Osladić]], [[Paklje]], [[Paune]], [[Petnica (Valjevo)|Petnica]], [[Petrovići]], [[Poćuta]], [[Popučke]], [[Prijezdić]], [[Pričević]], [[Rabas]], [[Ravnje (Valjevo)|Ravnje]], [[Rađevo Selo]], [[Rebelj]], [[Rovni]], [[Sandalj]], [[Sedlari (Valjevo)|Sedlari]], [[Sitarice]], [[Sovač]], [[Stanina Reka]], [[Stapar (Valjevo)|Stapar]], [[Stari grad]], [[Stave]], [[Stražara]], [[Strmna Gora]], [[Stubo (Valjevo)|Stubo]], [[Suvodanje]], [[Sušica (Valjevo)|Sušica]] (do 1977. godine Sušice), [[Taor (Valjevo)|Taor]] (nastalo spajanjem naselja Gornji Taor i Donji Taor 1959. godine), [[Tešnjar]], [[Tubravić]] i [[Tupanci]]. * '''[[Opština Lajkovac]]''' : [[Bajevac]], [[Bogovađa]] (do 1992. godine Prnjavor), [[Vračević]] (naselje nastalo spajanjem naselja Gornji Vračević i Donji Vračević 1947. godine), [[Donji Lajkovac]], [[Jabučje (Lajkovac)|Jabučje]], '''[[Lajkovac (varoš)]]''' (do 1979. godine Lajkovac (varošica), [[Lajkovac (selo)]], [[Mali Borak]], [[Markova Crkva]], [[Mirkovići]], [[Nepričava]], [[Pepeljevac (Lajkovac)|Pepeljevac]], [[Petronijevići]], [[Pridvorica (Lajkovac)|Pridvorica]], [[Ratkovac (Lajkovac)|Ratkovac]], [[Rubribreza]], [[Skobalj (Lajkovac)|Skobalj]], [[Slovac]], [[Stepanje]], [[Strmovo (Lajkovac)|Strmovo]] i [[Ćelije (Lajkovac)|Ćelije]]. * '''[[Opština Ljig]]''' : [[Alempijevići]], [[Ba (Ljig)|Ba]], [[Babajić]] (do 1950. godine Babajić Selo), [[Belanovica]], [[Bošnjanović]], [[Brančić]], [[Veliševac]], [[Gukoš]] (do 1991. godine Gukoši), [[Dići]], [[Donji Banjani]], [[Živkovci]], [[Ivanovci]], [[Jajčić]], [[Kadina Luka]], [[Kalanjevci]], [[Kozelj]], [[Lalinci]], [[Latković]], [[Liplje (Ljig)|Liplje]], '''[[Ljig]]''' (od 1950. godine obuhvata naselje Babajić Varošica), [[Milavac]] (do 1979. godine deo Cvetanovca), [[Mirkovići]], [[Moravci]], [[Paležnica (Ljig)|Paležnica]], [[Poljanice (Ljig)|Poljanice]], [[Slavkovica]], [[Srejino brdo]], [[Cvetanovac]], [[Štavica]] i [[Šutci]]. * '''[[Opština Mionica]]''' : [[Berkovac]], [[Brežđe]], [[Bukovac (Mionica)|Bukovac]], [[Velika Marišta]] (do 1991. godine Veliko Marište), [[Virovac]], [[Vrtiglav]], [[Golubac (Mionica)|Golubac]], [[Gornji Lajkovac]], [[Gornji Mušić]], [[Gunjica]], [[Donji Mušić]], [[Dučić (Mionica)|Dučić]], [[Đurđevac (Mionica)|Đurđevac]], [[Klašnić]], [[Ključ (Mionica)|Ključ]], [[Komanice]], [[Krčmar]], [[Maljević]], '''[[Mionica|Mionica (varošica)]]''', [[Mionica (selo)]], [[Mratišić]], [[Nanomir]], [[Osečenica]], [[Paštrić]], [[Planinica (Mionica)|Planinica]], [[Popadić]], [[Radobić]] (do 1979. godine Radović), [[Rajković]], [[Rakari]], [[Robaje]], [[Sanković]], [[Struganik]], [[Tabanović (Mionica)|Tabanović]], [[Todorin Do]], [[Tolić]] i [[Šušeoka]]. * '''[[Opština Osečina]]''' : [[Bastav]], [[Belotić (Osečina)|Belotić]], [[Bratačić]], [[Gornje Crniljevo]] (do 1947. godine Crniljevo), [[Gunjaci (Osečina)|Gunjaci]], [[Dragijevica]], [[Dragodol]], [[Komirić]], [[Konjic (Osečina)|Konjic]], [[Konjuša (Osečina)|Konjuša]], [[Lopatanj]], [[Mirkovići]], [[Osečina (varošica)]]'''[[Osečina (varošica)]]''', [[Osečina (selo)]], [[Ostružanj]], [[Pecka (Osečina)|Pecka]], [[Plužac]], [[Sirdija]], [[Skadar (Osečina)|Skadar]], [[Tuđin (Osečina)|Tuđin]] i [[Carina (Osečina)|Carina]]. * '''[[Opština Ub]]''' : [[Banjani]], [[Bogdanovica]], [[Brgule]], [[Brezovica (Ub)|Brezovica]], [[Vrelo (Ub)|Vrelo]], [[Vrhovine (ub)|Vrhovine]], [[Vukona]], [[Gvozdenović (Ub)|Gvozdenović]], [[Gornje Radljevo]], [[Gunjevac]], [[Dokmir]], [[Zvizdar]], [[Joševa (Ub)|Joševa]], [[Kalenić]], [[Kalinovac]], [[Kožuar]] (od 2007. godine Kožur), [[Kršna Glava]], [[Liso Polje]], [[Lončanik]], [[Milorci]], [[Murgaš]], [[Novaci (Ub)|Novaci]], [[Paljuvi]], [[Pambukovica]], [[Radljevo]], [[Raduša (Ub)|Raduša]], [[Ruklada]], [[Slatina (Ub)|Slatina]], [[Sovljak (Ub)|Sovljak]], [[Stublenica]], [[Takovo (Ub)|Takovo]], [[Tvrdojevac]], [[Trlić]], [[Trnjaci (Ub)|Trnjaci]], [[Tulari]], '''[[Ub]]''', [[Crvena Jabuka (Ub)|Crvena Jabuka]], [[Čučuge]] i [[Šarbane]]. === Podunavski okrug === {{v. također|Podunavski okrug}} * '''[[Grad Smederevo]]''' : [[Badljevica]], [[Binovac]], [[Vodanj]], [[Vranovo]], [[Vrbovac (Smederevo)|Vrbovac]], [[Vučak (Smederevo)|Vučak]], [[Godomin]], [[Goranski Gaj]], [[Dobri Do (Smederevo)|Dobri Do]], [[Drugovac]], [[Jugovo]], [[Kovačićevo]] (Ćirilovac), [[Kolari]], [[Kulič]] (novo naselje od 2011. godine, izdvojeno iz Šalinca), [[Landol]], [[Leštar]], [[Lipe (Smederevo)|Lipe]], [[Lugavčina]], [[Lunjevac]], [[Mala Krsna]], [[Mali Krivak]], [[Malo Orašje]], [[Mihajlovac (Smederevo)|Mihajlovac]], [[Osipaonica]], [[Papazovac]], [[Petrijevo]], [[Plavinac]], [[Ravni Gaj]], [[Radinac]], [[Ralja (Smederevo)|Ralja]], [[Saraorci]], [[Seone]], [[Skobalj (Smederevo)|Skobalj]], '''[[Smederevo]]''', [[Suvodol]], [[Ubilci]], [[Udovice]], [[Carina]] i [[Šalinac]]. * '''[[Opština Velika Plana]]''' : '''[[Velika Plana]]''', [[Veliko Orašje]], [[Donja Livadica]], [[Krnjevo]], [[Kupusina (Velika Plana)|Kupusina]], [[Lozovik (Velika Plana)|Lozovik]], [[Markovac (Velika Plana)|Markovac]], [[Miloševac (Velika Plana)|Miloševac]], [[Novo Selo (Velika Plana)|Novo Selo]] (do 1946. godine Novi Adžibegovac), [[Radovanje]], [[Rakinac]], [[Staro Selo (Velika Plana)|Staro Selo]] i [[Trnovče (Velika Plana)|Trnovče]]. * '''[[Opština Smederevska Palanka]]''' : [[Azanja]] (obuhvata naselja [[Gucetina (Azanja)|Gucetina]], [[Stublina (Azanja)|Stublina]]), [[Baničina]], [[Bačinac]], [[Bašin]], [[Vlaški Do (Smederevska Palanka)|Vlaški Do]], [[Vodice (Smederevska Palanka)|Vodice]], [[Glibovac]], [[Golobok]], [[Grčac]] (obuhvata i nekada samostalno naselje [[Kamenac (Grčac)|Kamenac]] od 1979. godine), [[Kusadak]] (obuhvata i nekada samostalno naselje [[Kosovac (Smederevska Palanka)|Kosovac]] od 1979. godine), [[Mala Plana (Smederevska Palanka)|Mala Plana]], [[Mikulja]], [[Mramorac]], [[Počevica]], [[Pridvorice]], [[Ratari (Smederevska Palanka)|Ratari]], [[Selevac]], '''[[Smederevska Palanka]]''', [[Stojačak]] i [[Cerovac (Smederevska Palanka)|Cerovac]]. === Braničevski okrug === {{v. također|Braničevski okrug}} * '''[[Grad Požarevac]]''' : [[Bare (Požarevac)|Bare]], [[Batovac]], [[Beranje]], [[Bradarac (Požarevac)|Bradarac]], [[Bratinac]], [[Brežane]], [[Bubušinac]], [[Gornja Mala]], [[Dragovac (Požarevac)|Dragovac]], [[Drmno]], [[Dubravica]], [[Živica (Požarevac)|Živica]], [[Kanal]], [[Kasidol]], [[Klenovnik]], [[Kličevac]], [[Kostolac]] (do 1955. godine naziv Kostolac-Rudnik; naselje nastalo od naselja Kostolac-Grad i Kostolac-Selo), [[Lučica]], [[Maljurevac]], [[Nabrđe]], [[Ostrovo (Požarevac)|Ostrovo]], [[Petka (Požarevac)|Petka]], '''[[Požarevac]]''' (obuhvata i ukinuta naselja Zabela i Ljigatov Do), [[Poljana (Požarevac)|Poljana]], [[Popovac (Požarevac)|Popovac]] (novo naselje od 2007. godine, izdvojeno iz Lučice) [[Prugovo (Požarevac)|Prugovo]], [[Rečica (Požarevac)|Rečica]], [[Selo Kostolac]] (1955-1979. godine u sastavu Kostolca), [[Stari Kostolac]], [[Trnjane (Požarevac)|Trnjane]] i [[Ćirikovac]]. * '''[[Opština Veliko Gradište]]''' : [[Beli Bagrem]], [[Biskuplje]], '''[[Veliko Gradište]]''', [[Garevo]], [[Desine]], [[Doljašnica]], [[Đurakovo]], [[Zatonje]], [[Kamijevo]], [[Kisiljevo]] (od 2007. godine Kiseljevo), [[Kumane (Veliko Gradište)|Kumane]], [[Kurjače]], [[Kusiće]], [[Ljubinje (Veliko Gradište)|Ljubinje]], [[Majilovac]], [[Makce]], [[Ostrovo (Veliko Gradište)|Ostrovo]], [[Pečanica]], [[Požeženo]], [[Popovac (Veliko Gradište)|Popovac]], [[Ram (Veliko Gradište)|Ram]], [[Sirakovo (Veliko Gradište)|Sirakovo]], [[Srednjevo]], [[Topolovnik]], [[Tribrode]], [[Carevac]] i [[Češljeva Bara]]. * '''[[Opština Golubac]]''' : [[Barič (Golubac)|Barič]], [[Bikinje]], [[Braničevo (Golubac)|Braničevo]], [[Brnjica (Golubac)|Brnjica]], [[Vinci]], [[Vojilovo]], [[Golubac]]'''[[Golubac]]''', [[Dvorište (Golubac)|Dvorište]], [[Dobra (Golubac)|Dobra]], [[Donja Kruševica]], [[Dušmanić]], [[Žitkovica]], [[Klenje (Golubac)|Klenje]], [[Krivača (Golubac)|Krivača]], [[Kudreš]], [[Maleševo (Golubac)|Maleševo]], [[Miljević]], [[Mrčkovac]], [[Ponikve (Golubac)|Ponikve]], [[Radoševac (Golubac)|Radoševac]], [[Sladinac]], [[Snegotin]], [[Usije]] i [[Šuvajić]]. * ''' [[Opština Žabari]]''' : [[Aleksandrovac (Žabari)|Aleksandrovac]], [[Brzohode]], [[Viteževo]], [[Vlaški Do (Žabari)|Vlaški Do]], [[Žabari]]'''[[Žabari]]''', [[Kočetin]], [[Mirijevo]], [[Oreovica (Žabari)|Oreovica]], [[Polatna]], [[Porodin (Srbija)|Porodin]], [[Svinjarevo]], [[Sibnica (Žabari)|Sibnica]], [[Simićevo]] (do 1947. godine Rakinac Moravski), [[Tićevac]] i [[Četereže]]. * '''[[Opština Žagubica]]''' : [[Bliznak]], [[Breznica (Žagubica)|Breznica]], [[Vukovac]], [[Žagubica]]'''[[Žagubica]]''', [[Izvarica]] (od 2007. godine Novarica), [[Jošanica (Žagubica)|Jošanica]], [[Krepoljin]], [[Krupaja]], [[Laznica]], [[Lipe (Žagubica)|Lipe]] (1955-1979. godine u sastavu Laznice), [[Mali Kamen]] (novo naselje od 2007. godine, izdvojeno iz Suvog Dola), [[Medveđica]], [[Milanovac]], [[Milatovac (Žagubica)|Milatovac]], [[Osanica]], [[Ribare (Žagubica)|Ribare]], [[Selište (Žagubica)|Selište]], [[Sige]] i [[Suvi Do (Žagubica)|Suvi Do]]. * '''[[Opština Kučevo]]''' : [[Blagojev Kamen]], [[Brodica]], [[Bukovska]], [[Velika Bresnica]], [[Voluja]], [[Vuković]], [[Gložane (Kučevo)|Gložane]] (novo naselje od 2007. godine, izdvojeno iz Neresnice), [[Duboka (Kučevo)|Duboka]], [[Zelenik]], [[Kaona (Kučevo)|Kaona]], [[Kučajna (Kučevo)|Kučajna]], '''[[Kučevo]]''', [[Lješnica (Kučevo)|Lješnica]], [[Mala Bresnica]], [[Mišljenovac (Kučevo)|Mišljenovac]], [[Mustapić]], [[Neresnica]], [[Popovac (Kučevo)|Popovac]] (novo naselje od 2007. godine, izdvojeno iz Neresnice), [[Rabrovo]], [[Ravnište (Kučevo)|Ravnište]], [[Radenka]], [[Rakova Bara]], [[Sena (Kučevo)|Sena]], [[Srpce]], [[Stupinje]], [[Turija (Kučevo)|Turija]], [[Ceremošnja]], [[Cerovica (Kučevo)|Cerovica]] i [[Ševica]]. * '''[[Opština Malo Crniće]]''' : [[Aljudovo]], [[Batuša (Malo Crniće)|Batuša]], [[Boževac]], [[Veliko Selo (Malo Crniće)|Veliko Selo]], [[Veliko Crniće]], [[Vrbnica (Malo Crniće)|Vrbnica]], [[Zabrega (Malo Crniće)|Zabrega]], [[Kalište]], [[Kobilje (Malo Crniće)|Kobilje]], [[Kravlji Do]], [[Kula (Malo Crniće)|Kula]], [[Malo Gradište]], [[Malo Crniće]]'''[[Malo Crniće]]''', [[Salakovac]], [[Smoljinac]], [[Toponica (Malo Crniće)|Toponica]], [[Crljenac]], [[Šapine]] i [[Šljivovac (Malo Crniće)|Šljivovac]]. * '''[[Opština Petrovac na Mlavi]]''' : [[Bistrica (Petrovac)|Bistrica]], [[Bošnjak (Petrovac)|Bošnjak]], [[Burovac]], [[Busur]], [[Vezičevo]], [[Veliki Popovac]], [[Veliko Laole]], [[Vitovnica]], [[Vošanovac]], [[Dobrnje]], [[Drobež]], [[Dubočka]], [[Ždrelo]], [[Zabrđe (Petrovac)|Zabrđe]], [[Kamenovo]], [[Kladurovo]], [[Knežica]], [[Krvije]], [[Leskovac]], [[Lopušnik]], [[Malo Laole]], [[Manastirica]], [[Melnica (Petrovac)|Melnica]], [[Oreškovica]], [[Orljevo]], [[Pankovo]], '''[[Petrovac na Mlavi]]''' (do 2007. godine Petrovac), [[Ranovac]], [[Rašanac]], [[Stamnica]], [[Starčevo (Petrovac)|Starčevo]], [[Tabanovac]], [[Trnovče]], [[Ćovdin]] i [[Šetonje]]. === Šumadijski okrug === {{v. također|Šumadijski okrug}} * '''[[Grad Kragujevac]]''': ** '''[[Opština Aerodrom|Gradska opština Aerodrom]]''' : [[Desimirovac]], [[Donje Grbice]], [[Gornje Grbice]], [[Gornje Jarušice]], [[Jovanovac (Aerodrom)|Jovanovac]], [[Lužnice]], [[Sušica]], [[Uglješnica]] i [[Vinogradi]]. , '''[[Kragujevac]] - deo''' (obuhvata od 1991. godine i ukinuto naselje [[Petrovac (Aerodrom)|Petrovac]], kao i urbane delove naselja Opornica i Poskurice), [[Bozman]], [[Bresnica]], [[Denino Brdo]], [[Majnić]], [[Mala Vaga]], [[Mali Šenj]], [[Mironić]], [[Novi Milanovac]], [[Opornica]], [[Pajazitovo]], [[Poskurice]], [[Resnik (Aerodrom)|Resnik]], [[Gornje Jarušice]], [[Uglješnica]], [[Vinogradi]], [[Cvetojevac (Aerodrom)|Cvetojevac]], [[Cerovac (Aerodrom)|Cerovac]], [[Čumić]], [[Šumarice]] i [[Šljivovac (Aerodrom)|Šljivovac]]. ** '''[[Opština Pivara|Gradska opština Pivara]]''' : [[Baljkovac]], [[Bojanići]], [[Botunje]], [[Bresnica]], [[Bukorovac]], [[Filip Kljajić]], [[Lepenica]], [[Velika Sugubina]], [[Velike Pčelice]] (do 1965. godine Velika Pčelica), [[Gornja Sabanta]], [[Gornje Komarice]], [[Donja Sabanta]], [[Donje Komarice]], [[Dulene]], [[Jabučje (Pivara)|Jabučje]], [[Korman (Pivara)|Korman]], [[Medna]], '''[[Kragujevac]] - deo''' (obuhvata od 1991. godine i ukinuta naselja [[Beloševac (Pivara)|Beloševac]], [[Ždraljica (Kragujevac)|Ždraljica]], [[Ilićevo]] (do 1954. godine Mečkovac), [[Teferič]] i urbane delove Maršića i Trmbasa), [[Maršić]] i [[Trmbas]]. ** '''[[Opština Stanovo|Gradska opština Stanovo]]''' : [[Adžine Livade]], [[Bakonjići]], [[Blagojevići]], [[Varjačići]], [[Vinjište]], [[Goločelo (Stanovo)|Goločelo]], [[Grkovića mala]], [[Grošnica]], [[Divostin]], [[Donje Goločelo]], [[Donje Polje]], [[Drača]], [[Dragobraća]], [[Drenovac (Stanovo)|Drenovac]], [[Đuriselo]], [[Erdeč]], [[Livade]], [[Ristovići]], [[Zvezda]], [[Ćava]]. '''[[Kragujevac]] - deo''' (obuhvata od 1991. godine ukinuta naselja [[Stanovo]], [[Staro Selo]], [[Male Pčelice]], [[Korićani (Stanovo)|Korićani]], i urbane delove naselja Erdeč i Grošnica), [[Kutlovo (Stanovo)|Kutlovo]], [[Novo Naselje]], [[Prekopeča]], [[Rogojevac]], [[Trešnjevak]], [[Novo Naselje]] i [[Veliko Polje]]. ** '''[[Opština Stari grad (Kragujevac)|Gradska opština Stari Grad]] (Stara Varoš)''' : [[Bagremar]], [[Bubanj]], [[Centar]], [[Erdoglija]], [[1.maj]], [[21.oktobar]], [[Erdoglija]], [[Mala vaga]], [[Stara Radnička Kolonija]], [[Palilula]], [[Vašarište]] i [[Sušica]] '''[[Kragujevac]] - deo'''. ** '''[[Opština Stragari|Gradska opština Stragari]]''' : [[Blaznava]], [[Brdo (Stragari)|Brdo]], [[Čumić]], [[Gaj (Stragari)|Gaj]], [[Glišov grob]], [[Guriševci]], [[Donja Šatornja]], [[Gornja Šatornja]], [[Donja Trešnjevica]], [[Jarmenovci]], [[Manojlovci]], [[Plaskovac]], [[Veliki Šenj]], [[Vlakča]], [[Dobrača]], [[Zlošnica]], [[Ilina voda]], [[Kamenica (Stragari)|Kamenica]], [[Koletina]], [[Kotraža (Stragari)|Kotraža]], [[Kutlovo]], [[Ljubičevac (Stragari)|Ljubičevac]], [[Ljubić]], [[Mala Vrbica (Stragari)|Mala Vrbica]], [[Masloševo]], [[Ramaća]], [[Raskršće]], [[Rogojevac]], [[Stragari]], [[Ugljarevac]] i [[Vidojevac]]. * '''[[Opština Aranđelovac]]''' : '''[[Aranđelovac]]''', [[Apostolovac]], [[Bajka]], [[Baljkovica (Aranđelovac)|Baljkovica]], [[Banja (Aranđelovac)|Banja]] (obuhvata naselje [[Zabrežje (Aranđelovac)|Zabrežje]] koje je ukinuto 1979. godine), [[Blaznava]], [[Bosuta]], [[Brezovac]], [[Bukovik (Aranđelovac)|Bukovik]], [[Venčane]] (obuhvata naselje [[Kamenica (Aranđelovac)|Kamenica]] koje je ukinuto 1979. godine), [[Vrbica (Aranđelovac)|Vrbica]], [[Vukosavci (Aranđelovac)|Vukosavci]], [[Garaši]], [[Gornja Trešnjevica]], [[Glavčići]], [[Darosava]] (1947-2002. godine Partizani), [[Divljakovac]], [[Dugi Rt]], [[Đikino brdo]], [[Zmajevac]], [[Ive]], [[Jazbine]], [[Jelovik (Aranđelovac)|Jelovik]], [[Kamenica]], [[Konik]], [[Kopljare]], [[Kosovo]], [[Kremeštak]], [[Kusanja]], [[Lisine]], [[Maglovac]], [[Misača]], [[Mramor]], [[Orašac (Aranđelovac)|Orašac]], [[Ornice]], [[Parlog]], [[Progoreoci]], [[Ranilović]], [[Reka]], [[Rujevac]], [[Savina Kosa]], [[Smojkovac]], [[Stojnik (Aranđelovac)|Stojnik]], [[Tulež]], [[Turija]], [[Cerovac]], [[Čardak]], [[Šindrovica]] i [[Šolopta]]. * '''[[Opština Batočina]]''' : [[Badnjevac (Batočina)|Badnjevac]], [[Batočina]] (nastala spajanjem naselja [[Batočina Selo]], [[Batočina Varošica]] i [[Turčin (Batočina)|Turčin]] 1979. godine), [[Brzan]], [[Gradac (Batočina)|Gradac]], [[Dobrovodica]], [[Đunis]], [[Žirovnica]], [[Kijevo (Batočina)|Kijevo]], [[Milatovac (Batočina)|Milatovac]] (obuhvata naselje [[Osoje (Batočina)|Osoje]] koje je bilo samostalno do 1955. godine), [[Nikšić (Batočina)|Nikšić]], [[Prnjavor (Batočina)|Prnjavor]], [[Solilo-Stara kafana]], [[Crni Kao (Batočina)|Crni Kao]], [[Šiljegovička mala]] i [[Štipci]]. * '''[[Opština Knić]]''' : [[Bajčetina]], [[Balosave (Knić)|Balosave]], [[Bare (Knić)|Bare]], [[Bečevica]], [[Borač (Knić)|Borač]], [[Brestovac (Knić)|Brestovac]], [[Brnjica (Knić)|Brnjica]], [[Bumbarevo Brdo]], [[Vrbeta]], [[Vučkovica (Knić)|Vučkovica]], [[Grabovac (Knić)|Grabovac]], [[Grivac]], [[Gruža]], [[Guberevac (Knić)|Guberevac]], [[Guncati (Knić)|Guncati]], [[Dragušica]], [[Dubrava (Knić)|Dubrava]], [[Žunje (Knić)|Žunje]], [[Zabojnica]], [[Kikojevac]], [[Kneževac (Knić)|Kneževac]], [[Knić]], [[Konjuša (Knić)|Konjuša]], [[Kusovac]], [[Leskovac (Knić)|Leskovac]], [[Lipnica (Knić)|Lipnica]], [[Ljubić (Knić)|Ljubić]], [[Ljuljaci]], [[Oplanić]], [[Pajsijević]], [[Pretoke]], [[Ravni Gaj]], [[Radmilović]], [[Rašković]], [[Sumorovac]], [[Toponica (Knić)|Toponica]] i [[Čestin (Knić)|Čestin]]. * '''[[Opština Lapovo]]''' : '''[[Lapovo (varošica)]]''' i [[Lapovo (selo)]]. * '''[[Opština Rača]]''' : [[Adrovac]], [[Borci (Rača)|Borci]] (do 1949. godine Guberevac), [[Bošnjane (Rača)|Bošnjane]], [[Veliko Krčmare]], [[Viševac]], [[Vojinovac]], [[Vučić]], [[Donja Rača]], [[Donje Jarušice]], [[Đurđevo (Rača)|Đurđevo]], [[Mali Miraševac]] (do 2007. godine deo Miraševca), [[Malo Krčmare]], [[Miraševac]], [[Popović (Rača)|Popović]], '''[[Rača]]''' (do 1959. godine Rača Kragujevačka), [[Saranovo]], [[Sepci]], [[Sipić]] i [[Trska]]. * '''[[Opština Topola]]''' : [[Belosavci]], [[Blaznava]], [[Božurnja]], [[Vinča (Topola)|Vinča]], [[Vlakča]], [[Vojkovci]], [[Gornja Trnava (Topola)|Gornja Trnava]], [[Gornja Šatornja]], [[Gorovič]], [[Guriševci]], [[Donja Trešnjevica]], [[Donja Trnava (Topola)|Donja Trnava]], [[Donja Šatornja]], [[Žabare (Topola)|Žabare]], [[Zagorica]], [[Zreočići]], [[Jarmenovci]], [[Jelenac]], [[Junkovac (Topola)|Junkovac]], [[Kloka]], [[Krćevac]], [[Lipovac (Topola)|Lipovac]], [[Ljubeselo]], [[Manojlovci]], [[Maskar]], [[Natalinci]], [[Oplenac]], [[Ovsište]], [[Pavlovac (Topola)|Pavlovac]], [[Plaskovac]], [[Rajkovac (Topola)|Rajkovac]], [[Svetlić]], [[Topola Kragujevačka]], '''[[Topola (grad)]]''', [[Topola (selo)]], [[Čivutsko groblje]] i [[Šume (Topola)|Šume]]. === Pomoravski okrug === {{v. također|Pomoravski okrug}} * '''[[Grad Jagodina]]''' : [[Bagrdan]] (1952-1979. godine jedinstveno naselje bilo podeljeno na naselja [[Bagrdan Selo]] i [[Bagrdan Varošica]]), [[Bagrdanski tesnac]], [[Belica (Jagodina)|Belica]], [[Bokovac]], [[Bresje (Jagodina)|Bresje]], [[Bukovče (Jagodina)|Bukovče]], [[Bunar (Jagodina)|Bunar]], [[Vašarište]], [[Vinorača]], [[Voljavče]], [[Vranovac]], [[Vrba (Jagodina)|Vrba]], [[Glavinci]], [[Glogovac (Jagodina)|Glogovac]], [[Gornje Štiplje]], [[Gornji Račnik]], [[Deonica]], [[Dobra Voda (Jagodina)|Dobra Voda]], [[Donje Štiplje]], [[Donji Račnik]], [[Dragocvet]], [[Dragoševac]], [[Dražmirovac]], [[Duboka (Jagodina)|Duboka]], [[Đurđevo brdo]], [[Ivkovački Prnjavor]], '''[[Jagodina]]''' (1946-1992. godine Svetozarevo), [[Jošanički Prnjavor]], [[Kalenovac]], [[Kovačevac (Jagodina)|Kovačevac]], [[Kolare]], [[Kolonija]], [[Končarevo]] (do 1949. godine Praćina), [[Kočino Selo]], [[Levač]], [[Lipar 2]], [[Lovci (Jagodina)|Lovci]], [[Lozovik (Jagodina)|Lozovik]], [[Lukar]], [[Majur (Jagodina)|Majur]] (do 1979. godine Gornji Majur), [[Mali Popović]], [[Medojevac]], [[Međureč]], [[Miloševo (Jagodina)|Miloševo]], [[Mišević]], [[Novo Lanište]] (do 1955. godine deo Laništa), [[Rajkinac]], [[Rakitovo]], [[Rasadnik]], [[Ribare (Jagodina)|Ribare]], [[Ribnik (Jagodina)|Ribnik]], [[Sarina međa]] (Sarina Međa), [[Siokovac]], [[Slatina (Jagodina)|Slatina]], [[Staro Lanište]] (do 1955. godine deo Laništa), [[Staro Selo (Jagodina)|Staro Selo]], [[Strelište]], [[Strižilo]], [[Tabane]], [[Topola (Jagodina)|Topola]], [[Trnava (Jagodina)|Trnava]], [[Crvene livade]], [[Crnče (Jagodina)|Crnče]], [[Šantarovac]], [[Štipljanski put]], [[Šuljkovac]], [[Žagubice]] i [[Železnički most]]. * '''[[Opština Despotovac]]''' : [[Balajnac (Despotovac)|Balajnac]], [[Bare (Despotovac)|Bare]] (do 1959. godine Bare Rudnik), [[Beljajka]], [[Bogava]], [[Brestovo (Despotovac)|Brestovo]], [[Bukovac (Despotovac)|Bukovac]], [[Veliki Popović]], [[Vitance]], [[Vojnik (Despotovac)|Vojnik]] (do 1993. godine Despotovac Selo), [[Grabovica (Despotovac)|Grabovica]], [[Dvorište (Despotovac)|Dvorište]], '''[[Despotovac]]''' (do 1996. godine Despotovac Varošica), [[Židilje]], [[Zlatovo]], [[Jasenovo (Despotovac)|Jasenovo]], [[Jezero (Despotovac)|Jezero]], [[Jelovac (Despotovac)|Jelovac]], [[Lipovica (Despotovac)|Lipovica]], [[Lomnica (Despotovac)|Lomnica]], [[Makvište]], [[Medveđa (Despotovac)|Medveđa]], [[Miliva]], [[Panjevac (Despotovac)|Panjevac]], [[Plažane]], [[Popovnjak]], [[Ravna Reka (Despotovac)|Ravna Reka]], '''[[Resavica (mesto)|Resavica]]''', [[Resavica (selo)]], [[Senjski Rudnik]], [[Sladaja]], [[Stenjevac]], [[Strmosten]] i [[Trućevac]]. * '''[[Opština Paraćin]]''' : [[Bošnjane (Paraćin)|Bošnjane]], [[Buljane]], [[Busilovac]], [[Glavica (Paraćin)|Glavica]], [[Golubovac (Paraćin)|Golubovac]], [[Gornja Mutnica]], [[Gornje Vidovo]], [[Davidovac (Paraćin)|Davidovac]], [[Dankovo]], [[Donja Mutnica]], [[Donje Vidovo]], [[Drenovac (Paraćin)|Drenovac]], [[Zabrega (Paraćin)|Zabrega]], [[Zmič]], [[Izvor (Paraćin)|Izvor]], <!-- Karađorđevo brdo --> [[Klačevica]], [[Krežbinac]], [[Lebina]], [[Lešje]], [[Mirilovac]], '''[[Paraćin]]''', [[Plana (Paraćin)|Plana]], [[Popovac (Paraćin)|Popovac]], [[Potočac]], [[Ratare]], [[Raševica]], [[Svojnovo]], [[Sikirica]], [[Sinji Vir]], [[Sisevac]], [[Striža]], [[Stubica (Paraćin)|Stubica]], [[Tekija (Paraćin)|Tekija]], <!-- Tekijsko brdo --> [[Trešnjevica (Paraćin)|Trešnjevica]], [[Čepure]], [[Šavac]] i [[Šaludovac]]. * '''[[Opština Rekovac]]''' : [[Bare (Rekovac)|Bare]], [[Belušić]], [[Beočić]], [[Bogalinac]], [[Brajinovac]], [[Velika Kruševica (Rekovac)|Velika Kruševica]], [[Vukmanovac]], [[Dobroselica (Rekovac)|Dobroselica]], [[Dragovo]], [[Županjevac]], [[Kavadar]], [[Kalenićki Prnjavor]], [[Kaludra (Rekovac)|Kaludra]], [[Komorane (Rekovac)|Komorane]], [[Lepojević]], [[Lomnica (Rekovac)|Lomnica]], [[Loćika (Rekovac)|Loćika]], [[Maleševo (Rekovac)|Maleševo]] (do 1971. godine Mališevo), [[Motrić]], [[Nadrlje]], [[Oparić]], [[Prevešt]], [[Rabenovac]], [[Ratković]], [[Rekovac]], [[Sekurič]], [[Sibnica (Rekovac)|Sibnica]], [[Siljevica (Rekovac)|Siljevica]], [[Tečić]], [[Ursule (Rekovac)|Ursule]], [[Cikot]] i [[Šljivica]]. * '''[[Opština Svilajnac]]''' : [[Baćica]], [[Bobovo (Svilajnac)|Bobovo]], [[Bresje (Svilajnac)|Bresje]], [[Vojska]], [[Vračar]], [[Vrlane]], [[Gložane (Svilajnac)|Gložane]], [[Grabovac (Svilajnac)|Grabovac]], [[Dublje (Svilajnac)|Dublje]], [[Dubnica (Svilajnac)|Dubnica]], [[Đurinac (Svilajnac)|Đurinac]], [[Kupinovac]], [[Kušiljevo]], [[Lukovica (Svilajnac)|Lukovica]], [[Mačevac]], [[Proštinac]], [[Radošin]], [[Roanda]], [[Roćevac]], [[Sedlare]], [[Subotica (Svilajnac)|Subotica]], '''[[Svilajnac]]''', [[Troponje]] i [[Crkvenac]]. * '''[[Opština Ćuprija]]''' : [[Batinac]], [[Bigrenica]], [[Virine]], [[Vlaška (Ćuprija)|Vlaška]], [[Dvorica]], [[Ivankovac]], [[Isakovo]], [[Jovac (Ćuprija)|Jovac]], [[Kovanica]], [[Krušar]], [[Mijatovac]], [[Ostrikovac]], [[Paljane]], [[Senje]], [[Supska]] i '''[[Ćuprija]]'''. === Borski okrug === {{v. također|Borski okrug}} * '''[[Opština Bor]]''' : '''[[Banjsko Polje]], [[Bor (grad)|Bor]]''', [[Brestovac (Bor)|Brestovac]], [[Bučje (Bor)|Bučje]], [[Gornjane]], [[Donja Bela Reka (Bor)|Donja Bela Reka]], [[Zlot]], [[Krivelj]], [[Luka (Bor)|Luka]], [[Metovnica]], [[Oštrelj]], [[Slatina (Bor)|Slatina]], [[Suva reka]], [[Sunce]], [[Tanda]], [[Topla]] i [[Šarbanovac (Bor)|Šarbanovac]]. * '''[[Opština Kladovo]]''' : '''[[Brza Palanka]]''', [[Vajuga]], [[Velesnica]], [[Velika Vrbica]], [[Velika Kamenica]], [[Grabovica (Kladovo)|Grabovica]], [[Davidovac (Kladovo)|Davidovac]], '''[[Kladovo]]''', [[Kladušnica]], [[Korbovo]], [[Kostol]], [[Kupuzište]], [[Ljubičevac (Kladovo)|Ljubičevac]], [[Mala Vrbica (Kladovo)|Mala Vrbica]], [[Manastirica (Kladovo)|Manastirica]], [[Milutinovac]], [[Novi Sip]] (naselje formirano 1979. godine umesto potopljenog naselja Sip), [[Palestina]], [[Petrovo Selo (Kladovo)|Petrovo Selo]], [[Podvrška]], [[Reka (Kladovo)|Reka]], [[Rečica (Kladovo)|Rečica]], [[Rtkovo]] i [[Tekija (Kladovo)|Tekija]]. * '''[[Opština Majdanpek]]''': [[Boljetin]], [[Vlaole]], [[Golubinje]] (od 1979. godine obuhvata i ukinuto naselje [[Šrbac]]), [[Debeli Lug]], '''[[Donji Milanovac]]''', [[Jasikovo]], [[Klokočevac]], [[Leskovo]], '''[[Majdanpek]]''', [[Miroč (Majdanpek)|Miroč]], [[Mosna]], [[Rudna Glava]], [[Topolnica (Majdanpek)|Topolnica]] i [[Crnajka]]. * '''[[Opština Negotin]]''' : [[Aleksandrovac (Negotin)|Aleksandrovac]] (u periodu od 1947. do 1993. godine nosio naziv Zlokuće), [[Braćevac]], [[Brestovac (Negotin)|Brestovac]], [[Bukovče (Negotin)|Bukovče]] (naselje ukinuto 1949. godine i sa naseljem Kobišnica formira novo zajedničko naselje Tolbuhinovo, ponovo samostalno naselje od 1952. godine), [[Veljkovo]], [[Vidrovac]], [[Vratna (Negotin)|Vratna]], [[Dupljane (Negotin)|Dupljane]], [[Dušanovac (Negotin)|Dušanovac]], [[Jabukovac (Negotin)|Jabukovac]], [[Jasenica (Negotin)|Jasenica]], [[Karbulovo]], [[Kobišnica]], [[Kovilovo (Negotin)|Kovilovo]], [[Mala Kamenica]], [[Malajnica]], [[Miloševo (Negotin)|Miloševo]], [[Mihajlovac (Negotin)|Mihajlovac]], [[Mokranje]], '''[[Negotin]]''', [[Plavna (Negotin)|Plavna]], [[Popovica]], [[Prahovo]], [[Radujevac (Negotin)|Radujevac]], [[Rajac (Negotin)|Rajac]], [[Rečka]], [[Rogljevo]], [[Samarinovac (Negotin)|Samarinovac]], [[Sikole]], [[Slatina (Negotin)|Slatina]], [[Smedovac]], [[Srbovo]], [[Tamnič]], [[Trnjane (Negotin)|Trnjane]], [[Urovica]], [[Crnomasnica]] (do 1947. godine Tomislavovo), [[Čubra]], [[Šarkamen]] i [[Štubik]]. === Zaječarski okrug === {{v. također|Zaječarski okrug}} * '''[[Grad Zaječar]]''' : [[Borovac (Zaječar)|Borovac]], [[Brusnik (Zaječar)|Brusnik]], [[Velika Jasikova]], [[Veliki Izvor]], [[Veliki Jasenovac]], [[Višnjar]], [[Vražogrnac]], [[Vratarnica]], [[Vrbica (Zaječar)|Vrbica]], [[Gamzigrad]], [[Glogovica (Zaječar)|Glogovica]], [[Gornja Bela Reka (Zaječar)|Gornja Bela Reka]], [[Gradskovo]], [[Grlište]], [[Grljan]], [[Dubočane]], [[Zagrađe (Zaječar)|Zagrađe]], '''[[Zaječar]]''', [[Zvezdan]], [[Jelašnica (Zaječar)|Jelašnica]], [[Klenovac]], [[Koprivnica (Zaječar)|Koprivnica]], [[Kotlujevac]], [[Kraljevica]], [[Lasovo]], [[Lenovac]], [[Leskovac (Zaječar)|Leskovac]], [[Lubnica]], [[Mala Jasikova]], [[Mali Izvor]], [[Mali Jasenovac]], [[Marinovac]], [[Metriš]], [[Nikoličevo]], [[Planinica (Zaječar)|Planinica]], [[Podliv]], [[Popova plaža]], [[Prlita]], [[Rgotina]], [[Salaš]], [[Selačka (Zaječar)|Selačka]], [[Tabakovac]] (od 2007. novi naziv je Tabanovac), [[Trnavac]], [[Halovo]], [[Čokonjar]], [[Šipikovo]] i [[Šljivar]]. * '''[[Opština Boljevac]]''' : [[Bačevica]], '''[[Bogovina]]''', '''[[Boljevac]]''' (do 1955. godine naziv naselja je Boljevac varošica), [[Boljevac Selo]] (1955-1979. godine u sastavu Boljevca), [[Valakonje]], [[Vrbovac (Boljevac)|Vrbovac]], [[Dobro Polje (Boljevac)|Dobro Polje]], [[Dobrujevac]], [[Ilino]], [[Jablanica (Boljevac)|Jablanica]], [[Krivi Vir]], [[Lukovo (Boljevac)|Lukovo]], [[Mali Izvor (Boljevac)|Mali Izvor]], [[Mirovo]], [[Osnić]], [[Podgorac (Boljevac)|Podgorac]], [[Rtanj (Boljevac)|Rtanj]] (do 1959. godine Rudnik Rtanj), [[Rujište (Boljevac)|Rujište]], [[Savinac (Boljevac)|Savinac]] i [[Sumrakovac]]. * '''[[Opština Knjaževac]]''' : [[Aldina Reka]], [[Aldinac]], [[Balanovac]], [[Balinac (Knjaževac)|Balinac]], [[Balta Berilovac]], [[Banjski Orešac]], [[Beli Potok (Knjaževac)|Beli Potok]], [[Berčinovac]], [[Božinovac]], [[Bulinovac]], [[Bučje (Knjaževac)|Bučje]], [[Valevac]] (od 2007. godine Balevac), [[Vasilj (Knjaževac)|Vasilj]], [[Vidovac]], [[Vina (Knjaževac)|Vina]], [[Vitkovac (Knjaževac)|Vitkovac]], [[Vlaško Polje]], [[Vrtovac]], [[Gabrovnica]], [[Glogovac (Knjaževac)|Glogovac]], [[Gornja Kamenica]], [[Gornja Sokolovica]], [[Gornje Zuniče]], [[Gradište (Knjaževac)|Gradište]], [[Grezna]], [[Debelica]], [[Dejanovac]], [[Donja Kamenica]], [[Donja Sokolovica]], [[Donje Zuniče]], [[Drvnik]], [[Drenovac (Knjaževac)|Drenovac]], [[Drečinovac]], [[Žlne]], [[Žukovac]], [[Zorunovac]], [[Zubetinac]], [[Inovo]], [[Jakovac]], [[Jalovik Izvor]], [[Janja (Knjaževac)|Janja]], [[Jelašnica (Knjaževac)|Jelašnica]], [[Kaličina]], [[Kalna (Knjaževac)|Kalna]], [[Kandalica]], '''[[Knjaževac]]''', [[Koželj]], [[Krenta]], [[Lepena]], [[Lokva (Knjaževac)|Lokva]], [[Manjinac]], [[Miljkovac (Knjaževac)|Miljkovac]], [[Minićevo]] (do 1945. godine Andrejevac, pre toga nazivi Kraljevo Selo i Novi Han), [[Mučibaba (Knjaževac)|Mučibaba]], [[Novo Korito]], [[Orešac (Knjaževac)|Orešac]], [[Ošljane]], [[Papratna]], [[Petruša]], [[Podvis]], [[Ponor (Knjaževac)|Ponor]], [[Potrkanje]], [[Pričevac]], [[Ravna]], [[Ravno Bučje (Knjaževac)|Ravno Bučje]], [[Radičevac]], [[Rgošte]], [[Repušnica]], [[Svrljiška Topla]], [[Skrobnica]], [[Slatina (Knjaževac)|Slatina]], [[Stanjinac]], [[Staro Korito]], [[Stogazovac]], [[Tatrasnica]], [[Trgovište (Knjaževac)|Trgovište]], [[Trnovac (Knjaževac)|Trnovac]], [[Ćuštica]] (do 2002. godine Čuštica), [[Crvenje]], [[Crni Vrh (Knjaževac)|Crni Vrh]], [[Šarbanovac (Knjaževac)|Šarbanovac]], [[Šesti Gabar]], [[Štipina]], [[Štitarac]], [[Štrbac]] i [[Šuman Topla]]. * '''[[Opština Sokobanja]]''' : [[Beli Potok (Sokobanja)|Beli Potok]], [[Blendija]], [[Bogdinac]], [[Vrbovac (Sokobanja)|Vrbovac]], [[Vrmdža]], [[Dugo Polje (Sokobanja)|Dugo Polje]], [[Žučkovac]], [[Jezero (Sokobanja)|Jezero]], [[Jošanica (Sokobanja)|Jošanica]], [[Levovik]], [[Milušinac]], [[Mužinac]], [[Nikolinac]], [[Novo Selo (Sokobanja)|Novo Selo]], [[Poružnica]], [[Radenkovac]], [[Resnik (Sokobanja)|Resnik]], [[Rujevica (Sokobanja)|Rujevica]], [[Sesalac]], '''[[Sokobanja]]''' (do 1977. godine Soko Banja), [[Trgovište (Sokobanja)|Trgovište]], [[Trubarevac]], [[Carina]], [[Cerovica (Sokobanja)|Cerovica]], [[Čitluk (Sokobanja)|Čitluk]] i [[Šarbanovac (Sokobanja)|Šarbanovac]]. === Zlatiborski okrug === {{v. također|Zlatiborski okrug}} * '''[[Grad Užice]]''' : [[Ada]], [[Bela zemlja]], [[Bioska]], [[Bjelotići]] (od 2007. godine Bjelotić), [[Buar]], [[Vidikovac]], [[Vitasi]], [[Volujac (Užice)|Volujac]], [[Vrutci]] (obuhvata ukinuto naselje Ivojevići), [[Gluvaći]], [[Golubići]], [[Gorjani]], [[Gostinica]], [[Gubin Do]], [[Dobrodo]], [[Drvengrad]], [[Drežnik]], [[Drijetanj]], [[Duboko (Užice)|Duboko]], [[Žigalski vis]], [[Zaboj]], [[Zabučje]] (Brigadirsko naselje), [[Zaharići]], [[Zbojštica]], [[Zlakusa]], [[Jatare]], [[Jelova Gora]], [[Kadinjača]], [[Kamenica (Užice)|Kamenica]], [[Karan]], [[Kasalovina]], [[Kačer]], [[Keserovina]], [[Kovačnica]], [[Koštica]], [[Kotroman]] (od 2007. godine Kostoman), [[Krvavci]], [[Kremna (Užice)|Kremna]], [[Kršanje]], Krčagovo (novo naselje od 2007. godine; izdvojeno iz Užica) [[Lelići]], [[Lunovo Selo]], [[Ljubanje]], [[Ljubanjska Raskrsnica]], [[Mokra Gora]], [[Mramor]], [[Nikojevići]], [[Pandurica]], [[Panići]], [[Panjak]], [[Pear]], [[Petronijevići]], [[Ponikovica]], [[Potočanje]], [[Potpeće (Užice)|Potpeće]], [[Prevedene Vode]], [[Prljuša]], [[Ravni (Užice)|Ravni]], [[Raduša (Užice)|Raduša]], [[Rasadnik]], [[Ribaševina]], '''[[Sevojno]]''' (obuhvata ukinuto naselje Gaj Šerelj), [[Selakovići]], [[Senjak]], [[Skržuti]], [[Slanuša]], [[Spasovnjača]], [[Stapari]], [[Strmac (Užice)|Strmac]], [[Sušičko vrelo 1]], [[Sušičko vrelo 2]], [[Sušičko vrelo 3]], [[Šargan]], [[Tarabići]], [[Tatinac]], [[Trnava (Užice)|Trnava]], [[Tuk]], [[Turica]], [[Carina]], [[Cerovića brdo]], [[Čakovina]] i '''[[Užice]]''' (1946-1991. godine Titovo Užice); obuhvata i ukinuta naselja Pora i Gornja Pora). * '''[[Opština Arilje]]''' : '''[[Arilje]]''', [[Bjeluša]], [[Bogojevići]], [[Brekovo]], [[Vigošte]], [[Virovo]], [[Visoka (Arilje)|Visoka]] (obuhvata od 1979. godine ukinuto naselje [[Đedovac]]), [[Vrane]], [[Grdovići (Arilje)|Grdovići]], [[Grivska]], [[Divljaka]], [[Dobrače]], [[Dragojevac (Arilje)|Dragojevac]], [[Kruščica (Arilje)|Kruščica]], [[Latvica]], [[Mirosaljci (Arilje)|Mirosaljci]], [[Pogled]], [[Radobuđa]], [[Radoševo]] (do 1954. godine Čičkova), [[Severovo]], [[Stupčevići]], [[Tanovići]], [[Trešnjevica (Arilje)|Trešnjevica]] i [[Cerova (Arilje)|Cerova]]. * '''[[Opština Bajina Bašta]]''' : '''[[Bajina Bašta]]''', [[Bambaci]], [[Bačevci (Bajina Bašta)|Bačevci]] (od 2007. godine Bačevica), [[Barati]], [[Bare]], [[Beserovina]], [[Burmazi]], [[Bušine]], [[Vasići]], [[Veselinovići]], [[Višesava]], [[Vujetići]], [[Gaj]], [[Gaočići]] (ukinuto naselje usled potapanja izgradnjom HE Bajina Bašta 1989. godine), [[Gvozdac]], [[Glavačići]], [[Gornja Crvica]], [[Dobrotin (Bajina Bašta)|Dobrotin]], [[Donja Crvica]], [[Draksin]], [[Dub (Bajina Bašta)|Dub]], [[Đurići]], [[Živanovići]], [[Zaglavak]], [[Zaovine]] (od 2007. godine Zasovine), [[Zarožje]], [[Zaugline]], [[Zlodol]], [[Ivanovići]], [[Ilijaševići]], [[Jagodići]], [[Jagoštica]], [[Jakalj]], [[Jasikovice]], [[Jevtići]], [[Jelisavčići]], [[Jelovik (Bajina Bašta)|Jelovik]], [[Konjska Reka]], [[Koprivna]], [[Kosići]], [[Kostojevići]], [[Kotarci]], [[Lazarevići]], [[Lozice]], [[Lug (Bajina Bašta)|Lug]], [[Lještansko]], [[Mala Reka (Bajina Bašta)|Mala Reka]], [[Malinići]], [[Mandići]], [[Markovići]], [[Maćevine]], [[Milekići]], [[Mitrovac na Tari]], [[Obajgora]], [[Ovčinja]], [[Okletac]], [[Pepelj]], [[Perućac]], [[Pilica]], [[Podgrad]], [[Popovići]], [[Pridoli]], [[Prokići]], [[Ravan]], [[Rastište]], [[Rača (Bajina Bašta)|Rača]], [[Rogačica]], [[Rosulje]], [[Rujevac]], [[Sijerač]], [[Solotuša]], [[Strmovo (Bajina Bašta)|Strmovo]], [[Filipovo Brdo]], [[Cerje (Bajina Bašta)|Cerje]], [[Crvica (Bajina Bašta)|Crvica]] i [[Čokići]]. * '''[[Opština Kosjerić]]''' : [[Bašići]], [[Bjeloperica]], [[Blagojevići]], [[Božići]], [[Borovac]], [[Brajkovići (Kosjerić)|Brajkovići]], [[Bukva]], [[Varda (selo)|Varda]], [[Veselinovići]], [[Vrakorci]], [[Vukajlovići]], [[Galovići]], [[Godečevo]], [[Godljevo]], [[Gornja Pološnica]], [[Gostoljublje]], [[Gradina]], [[Gradnik]], [[Despotovići]], [[Donja Pološnica]] (do 1955. godine Pološnica), [[Donja Ražana]], [[Drenovci (Kosjerić)|Drenovci]], [[Dubnica (Kosjerić)|Dubnica]], [[Dunjići]], [[Đurovići]], [[Zabava]], [[Zarići]], [[Ilići]], '''[[Kosjerić|Kosjerić (varoš)]]''' (do 1977. godine Kosjerić (varošica)), [[Kosjerić (selo)]], [[Makovište]], [[Marići]], [[Markovići]], [[Minići]], [[Mionica (Kosjerić)|Mionica]], [[Mrčići (Kosjerić)|Mrčići]], [[Mušići (Kosjerić)|Mušići]], [[Paramun]], [[Petrovići]], [[Podosoje]], [[Potočari]], [[Radanovci (Kosjerić)|Radanovci]], [[Ražana]], [[Rebići]], [[Renova]], [[Rosići]], [[Ruda Bukva]], [[Samari]], [[Savići]], [[Seča Reka]], [[Skakavci (Kosjerić)|Skakavci]], [[Spasojevići]], [[Stankići]], [[Stojići]], [[Subjel]], [[Tomići]], [[Tubići]], [[Cikote (Kosjerić)|Cikote]], [[Crnokosa]], [[Šarovići]], [[Ševrljuge]] i [[Šepci]]. * '''[[Opština Nova Varoš]]''' : [[Akmačići (Nova Varoš)|Akmačići]], [[Amzići]], [[Bistrica (Nova Varoš)|Bistrica]], [[Božetići]], [[Brdo]], [[Bukovik (Nova Varoš)|Bukovik]], [[Burađa]], [[Vilovi]], [[Vraneša]], [[Vrelo]], [[Gornja Bela Reka (Nova Varoš)|Gornja Bela Reka]], [[Gornje Trudovo]] (do 1959. godine Jasenovačko Trudovo), [[Debelja]], [[Donja Bela Reka (Nova Varoš)|Donja Bela Reka]], [[Draglica]], [[Draževići]], [[Drmanovići]], [[Jasenovo (Nova Varoš)|Jasenovo]], [[Klak]], [[Kokin Brod]], [[Komarani]], [[Kućani]], [[Ljepojevići]], [[Mahla]], [[Miševići]], [[Negbina]], '''[[Nova Varoš]]''', [[Ojkovica]], [[Radijevići]], [[Radoinja]], [[Rutoši]], [[Seništa]], [[Tisovica (Nova Varoš)|Tisovica]], [[Trudovo]] (od 2007. godine Trulovo), [[Čelice]], [[Šaponja]] i [[Štitkovo]] (formirano novo naselje 2007. godine Tikva od dela naselja). * '''[[Opština Požega]]''' : [[Bakionica]], [[Vasovići]], [[Velika Ježevica]] (1959-1979. godine u sastavu naselja [[Ježevica (Požega)|Ježevica]]), [[Visibaba]], [[Vranjani]], [[Glumač]], [[Godovik]], [[Gornja Dobrinja]], [[Gorobilje]], [[Gugalj]], [[Donja Dobrinja]], [[Dražinovići]], [[Duškovci]], [[Zaselje (Požega)|Zaselje]], [[Zdravčići]], [[Jelen Do]], [[Kalenići]], [[Lopaš (Požega)|Lopaš]], [[Loret]], [[Ljutice (Požega)|Ljutice]], [[Mađer]], [[Mala Ježevica]] (1959-1979. godine u sastavu naselja [[Ježevica (Požega)|Ježevica]]), [[Milakovići]], [[Milićevo Selo]], [[Mršelji]], [[Otanj]], [[Papratište]], [[Pilatovići]], '''[[Požega]]''', [[Prijanovići]], [[Prilipac]], [[Radovci (Srbija)|Radovci]], [[Rasna]], [[Rečice]], [[Roge]], [[Rupeljevo]], [[Savinac]], [[Svračkovo]], [[Srednja Dobrinja]], [[Tabanovići]], [[Tvrdići]], [[Tometino Polje]], [[Tučkovo]], [[Uzići]] i [[Čestobrodica]]. * '''[[Opština Priboj]]''' : [[Banja (Priboj)|Banja]], [[Batkovići (Priboj)|Batkovići]], [[Brezna (Priboj)|Brezna]], [[Bučje (Priboj)|Bučje]], [[Dobrilovići]], [[Živinice (Priboj)|Živinice]], [[Zabrđe (Priboj)|Zabrđe]], [[Zabrnjica]], [[Zagradina]], [[Zaostro]], [[Zelenac]], [[Jelača]], [[Kalafati]], [[Kaluđerovići]], [[Kasidoli (Priboj)|Kasidoli]], [[Krajčinovići]], [[Kratovo (Priboj)|Kratovo]], [[Krnjača]], [[Kukurovići]], [[Luka]], [[Mažići]], [[Miliješ]], [[Plašće]], [[Požegrmac]] (od 2007. godine Požegrnac), '''[[Priboj]]''', [[Pribojska Goleša]], [[Pribojske Čelice]], [[Rača (Priboj)|Rača]], [[Ritošići]], [[Sastavci]], [[Sjeverin]], [[Sočice]], [[Strmac (Priboj)|Strmac]], [[Hercegovačka Goleša]], [[Crnugovići]], [[Crnuzi]] i [[Čitluk (Priboj)|Čitluk]]. * '''[[Opština Prijepolje]]''' : [[Aleksandrovac]], [[Aljinovići]], [[Babine]], [[Balići]], [[Bare (Prijepolje)|Bare]], [[Biskupići]], [[Bjelahova]] (do 1992. godine Bjelohova), [[Brajkovac (Prijepolje)|Brajkovac]], [[Brvine]], [[Brodarevo]], [[Bukovik (Prijepolje)|Bukovik]], [[Vinicka (Prijepolje)|Vinicka]], [[Vrbovo (Prijepolje)|Vrbovo]], [[Gvozd]], [[Gojakovići (Prijepolje)|Gojakovići]], [[Goločevina]], [[Gornje Babine]], [[Gornje Goračiće]], [[Gornji Stranjani]], [[Gostun]], [[Gračanica (Prijepolje)|Gračanica]], [[Grobnice]], [[Divci (Prijepolje)|Divci]], [[Donje Babine (Prijepolje)|Donje Babine]], [[Donji Stranjani]], [[Drenova (Prijepolje)|Drenova]], [[Dušmanići]], [[Đurašići]], [[Žitin]], [[Zabrdnji Toci]], [[Zavinograđe]], [[Zalug]], [[Zastup]], [[Zvijezd]], [[Ivanje (Prijepolje)|Ivanje]], [[Ivezići]], [[Izbičanj]], [[Jabuka (Prijepolje)|Jabuka]], [[Junčevići]], [[Kamena Gora]], [[Karaula (Prijepolje)|Karaula]], [[Karoševina]], [[Kaćevo]], [[Kašice]], [[Kovačevac (Prijepolje)|Kovačevac]] (od 1979. godine obuhvata i deo ukinutog naselja [[Velika Župa]]), [[Kolovrat]], [[Koprivna (Prijepolje)|Koprivna]], [[Kosatica]] (do 1959. godine podeljena na Gornju Kosaticu i Donju Kosaticu), [[Koševine]], [[Kruševo (Prijepolje)|Kruševo]], [[Kučin]], [[Lučice]], [[Ljiljci]], [[Mataruge (Prijepolje)|Mataruge]], [[Međani]], [[Mijani]], [[Mijoska]], [[Milakovići (Prijepolje)|Milakovići]], [[Mileševo (Prijepolje)|Mileševo]], [[Milošev Do]], [[Miocka]], [[Miljevići (Prijepolje)|Miljevići]] (od 1979. godine obuhvata i deo ukinutog naselja [[Velika Župa]]), [[Mrčkovina]], [[Muškovina]], [[Nepek]], [[Oraovac (Prijepolje)|Oraovac]] (do 1991. godine Orahovac), [[Orašac (Prijepolje)|Orašac]], [[Osoje (Prijepolje)|Osoje]], [[Oštra Stijena]], [[Potkrš]], [[Potok (Prijepolje)|Potok]], [[Pravoševo]], [[Pranjci]], [[Prisoje]] '''[[Prijepolje]]''' (od 1972. godine obuhvata ukinuto naselje [[Kolovrat (Prijepolje)|Kolovrat]]), [[Raišnjevo]], [[Rasno (Prijepolje)|Rasno]], [[Ratajska]], [[Rijeka]], [[Sedobro]], [[Seljane]], [[Seljašnica]], [[Skokuće]], [[Slatina (Prijepolje)|Slatina]], [[Sopotnica (Prijepolje)|Sopotnica]], [[Suvodo]], [[Svičevići]], [[Taševo]], [[Hisardžik]], [[Hrta]], [[Crkveni Toci]], [[Čadinje]], [[Čauševići]], [[Ćetanica]] i [[Džurovo]]. * '''[[Opština Sjenica]]''' : [[Aliveroviće]] (do 1979. godine deo Rasna), [[Bagačiće]] (od 2007. godine Begačiće), [[Bare (Sjenica)|Bare]], [[Bačija]], [[Bioc]] (do 1979. godine deo Buđeva), [[Blato (Sjenica)|Blato]] (do 1979. godine deo Krajinovića), [[Boguti (Sjenica)|Boguti]] (do 1979. godine deo Štavlja), [[Božov Potok]], [[Boljare (Sjenica)|Boljare]], [[Borišiće]] (do 1979. godine deo Bara), [[Boroviće (Sjenica)|Boroviće]] (do 1979. godine deo Kladnice), [[Breza (Sjenica)|Breza]] (do 1979. godine deo Raždaginje), [[Brnjica (Sjenica)|Brnjica]], [[Buđevo]], [[Vapa (Sjenica)|Vapa]], [[Veskoviće]] (1957-1979. godine deo Stupa), [[Visočka]] (do 1979. godine deo Zahumskog), [[Višnjeva (Sjenica)|Višnjeva]], [[Višnjice]] (do 1979. godine deo Štavlja), [[Vrapci (Sjenica)|Vrapci]] (do 1979. godine deo Brnjice), [[Vrbnica (Sjenica)|Vrbnica]] (do 1979. godine deo Zahumskog), [[Vrsjenice]] (do 1977. godine Vrsjenica), [[Goluban]] (do 1979. godine deo Duge Poljane), [[Gornje Lopiže]], [[Goševo (Sjenica)|Goševo]], [[Grabovica (Sjenica)|Grabovica]] (do 1979. godine deo Trijebina), [[Gradac (Sjenica)|Gradac]] (do 1979. godine deo Dragojlovića), [[Grgaje]] (do 1979. godine deo Bara), [[Doliće]], [[Donje Goračiće]], [[Donje Lopiže]], [[Dragojloviće]], [[Draževiće]], [[Družiniće]], [[Dubinje]], [[Dubnica (Sjenica)|Dubnica]], [[Duga Poljana (Sjenica)|Duga Poljana]], [[Dujke]], [[Dunišiće]], [[Žabren]], [[Žitniće]], [[Zabrđe (Sjenica)|Zabrđe]] (do 1979. godine deo Duge Poljane), [[Zaječiće]], [[Zahumsko]], [[Zečeva Polja]], [[Janturine]] (Janturina) (Jantorine), [[Jevik]] (do 1979. godine deo Kladnice), [[Jezero (Sjenica)|Jezero]] (do 1979. godine deo Višnjeva), [[Kalipolje]] (do 1979. godine deo Kladnice), [[Kamešnica (Sjenica)|Kamešnica]], [[Kanjevina]] (do 1979. godine deo Krstca), [[Karajukića Bunari]] (do 1979. godine deo Ugla), [[Kijevci]] (do 1977. godine Kijevce), [[Kladnica]], [[Kneževac (Sjenica)|Kneževac]] (do 1979. godine deo Štavlja), [[Koznik]] (do 1979. godine deo Šara), [[Kokošiće]] (do 1979. godine deo Štavlja), [[Krajinoviće]], [[Krivaja (Sjenica)|Krivaja]] (do 1979. godine deo Donjih Goračića), [[Krnja Jela (Sjenica)|Krnja Jela]] (do 1979. godine deo Tuzinja), [[Krstac (Sjenica)|Krstac]], [[Krće]], [[Lijeva Reka]] (do 1979. godine deo Šara), [[Ljutaje]] (do 1979. godine deo Duge Poljane), [[Mašoviće]], [[Medare]] (do 1979. godine deo Sjenice), [[Međugor]] (do 1979. godine deo Raškovića), [[Milići (Sjenica)|Milići]] (do 1979. godine deo Šara), [[Papiće]] (do 1979. godine deo Ursula), [[Petrovo Polje]] (do 1979. godine deo Žabrena), [[Plana (Sjenica)|Plana]] (do 1979. godine deo Zahumskog), [[Poda (Sjenica)|Poda]] (do 1979. godine deo Boljara), [[Ponorac (Sjenica)|Ponorac]], [[Pralja (Sjenica)|Pralja]], [[Raždaginja]], [[Rasno (Sjenica)|Rasno]], [[Raspoganče]] (do 1979. godine deo Stupa), [[Rastenoviće]] (do 1979. godine deo Tuzinja), [[Raškoviće]], '''[[Sjenica]]''', [[Skradnik]] (do 1979. godine deo Gornjeg Lopiža), [[Strajiniće]] (do 1979. godine deo Uvca), [[Stup (Sjenica)|Stup]], [[Sugubine]], [[Sušica (Sjenica)|Sušica]] (1957-1979. godine deo Brnjice), [[Trešnjevica (Sjenica)|Trešnjevica]] (do 1979. godine deo Višnjeve), [[Trijebine]], [[Tuzinje]], [[Tutiće]] (do 1979. godine deo Krajinovića), [[Uvac (Sjenica)|Uvac]], [[Ugao]], [[Ursule (Sjenica)|Ursule]], [[Ušak]] (do 1979. godine deo Donjeg Lopiža), [[Fijulj]] (do 1979. godine Fijulje), [[Caričina]], [[Cetanoviće]], [[Crvsko]] (do 1979. godine deo Goševa), [[Crčevo]] (do 1979. godine deo Šara), [[Čedovo]], [[Čipalje]] (do 1979. godine deo Bagačića, od 2007. godine Čipalj), [[Čitluk (Sjenica)|Čitluk]] (do 1979. godine deo Cetanovića), [[Šare]], [[Štavalj]] i [[Šušure]]. * '''[[Opština Čajetina]]''' : [[Alin Potok]], [[Aćimovići]], [[Babići]], [[Bacetići]], [[Bela Zemlja]], [[Bisići]], [[Bjeliš]], [[Božovići]], [[Borova Glava]], [[Branešci (Čajetina)|Branešci]] (1979-1991. godine Branešca), [[Braneško polje]], [[Bućići]], [[Velanci]], [[Vesovići]], [[Visovina]], [[Visoka]], [[Vodice]], [[Vojinovići]], [[Vrelo]], [[Gajevi]], [[Golija]], [[Golovo]] (obuhvata i ukinuto naselje Donje Rudine), [[Gornja Čajetina]], [[Gornje Rudine]], [[Gornji Branešci]], [[Gostilje]] (od 1979. godine obuhvata i ukinuto naselje [[Vladaje]]), [[Vodice]], [[Dabići]], [[Dautovac]], [[Dedinci]], [[Dedići]], [[Dobroselica (Čajetina)|Dobroselica]], [[Draglica]], [[Drenova (Čajetina)|Drenova]], [[Đurkovac]], [[Željine]], [[Žunići]], '''[[Zlatibor (Čajetina)|Zlatibor]]''' (naselje formirano 1972. godine izdvajanjem iz Čajetine; 1972-1979. godine Partizanske Vode; 1979-1992. godine Partizanske Vode sa Palisadom), [[Zečevići]], [[Zova]], [[Zorzići]], [[Zrnjevići]], [[Glišovići]], [[Ivanovići]], [[Jablanica (Čajetina)|Jablanica]] (naselje nastalo 1979. godine spajanjem naselja [[Gornja Jablanica]] i [[Donja Jablanica]]), [[Jankovići]], [[Jevrejsko brdo]], [[Jezero]], [[Kamalj]], [[Kraljeve Vode]], [[Kraljevi Konaci]], [[Kriva Reka (Čajetina)|Kriva Reka]] (1979-2007. godine obuhvata i danas samostalno naselje [[Mešnik]]), [[Kućani]], [[Lazarevići]], [[Lazovići]], [[Mješnik]], [[Krnda]], [[Lokva]], [[Ljubiš]], [[Marići]], [[Mačkat]], [[Milovići]], [[Mitrići]], [[Mušvete]], [[Naselje 25.Maj]], [[Obudojevica]] (Obudovica), [[Omanica]], [[Očka Gora]], [[Perišići]], [[Petrovići]], [[Petronijevići]], [[Pećinari]], [[Popovina]], [[Potoci]], [[Prijane]], [[Prisoje]], [[Radovo]], [[Rakovica (Čajetina)|Rakovica]], [[Rasadnik]], [[Rasnica]], [[Ribnica]], [[Rožanstvo]], [[Rudine (Čajetina)|Rudine]], [[Rujno]], [[Savino Selo]], [[Savičići]], [[Sainovina]], [[Semegnjevo]], [[Sirogojno]] (od 2007. formirano novo naselje Čičkova od dela naselja), [[Sloboda]], [[Smiljanića Zakosi]] (Smiljanski zakosi), [[Stopići]], [[Stublo]], [[Terzići]], [[Tornik]], [[Tripkova]], [[Trnava (Čajetina)|Trnava]], [[Utrobe]], [[Cerovići]], '''[[Čajetina]]''', [[Čičkova]], [[Čolovića brdo]], [[Čunkovi]], [[Ćaldov put]], [[Šainovac]], [[Šipovik]], [[Šljivovica (Čajetina)|Šljivovica]], [[Šukilovići]] i [[Šuljagići]]. === Moravički okrug === {{v. također|Moravički okrug}} * '''[[Grad Čačak]]''' : [[Atenica]] (urbani deo naselja pripojen 1990. godine naselju Čačak), [[Baluga (Ljubićska)]] (do 1979. godine Baluga), [[Baluga (Trnavska)]] (do 1965. godine Baluga; 1965-1979. godine Baluga Zablaće), [[Banjica (Čačak)|Banjica]], [[Beljina (Čačak)|Beljina]] (1990-1996. godine pripojena Čačku), [[Bečanj]], [[Brezovica (Čačak)|Brezovica]], [[Bresnica (Čačak)|Bresnica]], [[Vapa (Čačak)|Vapa]], [[Vidova]], [[Vinara]], [[Viljuša]], [[Vranići]], [[Vrnčani (Čačak)|Vrnčani]], [[Vujetinci]], [[Goričani (Čačak)|Goričani]], [[Gornja Gorevnica]], [[Gornja Trepča (Čačak)|Gornja Trepča]], [[Donja Gorevnica]], [[Donja Trepča (Čačak)|Donja Trepča]], [[Žaočani]] (do 1979. godine Zaočani), [[Živanića put]], [[Zablaće (Čačak)|Zablaće]], [[Jančići]], [[Ježevica]], [[Jezdina]], [[Katrga]], [[Kačulice]], [[Konjevići (Čačak)|Konjevići]] (naselje pripojeno 1990. godine naselju Čačak, 1996. godine seoski deo naselja izdvojen iz Čačka u samostalno naselje), [[Košutnjak]], [[Kukići]], [[Kulinovci]] (urbani deo naselja pripojen 1990. godine naselju Čačak), [[Lipnica (Čačak)|Lipnica]], [[Loznica (Čačak)|Loznica]], [[Ljubić (Čačak)|Ljubić]] (urbani deo naselja pripojen 1990. godine naselju Čačak), [[Mala kolonija]], [[Međuvršje]], [[Milićevci]], [[Miokovci]], [[Mojsinje (Čačak)|Mojsinje]], [[Mrčajevci]], [[Mršinci]], [[Ovčar Banja]], [[Ostra]], [[Pakovraće]], [[Parmenac]], [[Petnica (Čačak)|Petnica]], [[Preljina]], [[Preljinska Baluga]], [[Premeća]], [[Pridvorica (Čačak)|Pridvorica]], [[Prijevor (Čačak)|Prijevor]], [[Prislonica]], [[Rajac (Čačak)|Rajac]], [[Rakova]], [[Riđage]], [[Rošci]], [[Slatina (Čačak)|Slatina]], [[Sokolići]], [[Stančići]], [[Topalovo brdo]], [[Trbušani]] (urbani deo naselja pripojen 1990. godine naselju Čačak), [[Trnava (Čačak)|Trnava]] i '''[[Čačak]]'''. * '''[[Opština Gornji Milanovac]]''' : [[Belo Polje (Gornji Milanovac)|Belo Polje]], [[Beršići]] (od 2007. godine Berišići), [[Blata]], [[Bogdanica]], [[Boljkovci]], [[Brajići (Gornji Milanovac)|Brajići]], [[Brđani (Gornji Milanovac)|Brđani]], [[Brezna (Gornji Milanovac)|Brezna]], [[Brezovica (Gornji Milanovac)|Brezovica]], [[Brusnica (Gornji Milanovac)|Brusnica]], [[Varnice]], [[Velereč]], [[Vraćevšnica]], [[Vrnčani (Gornji Milanovac)|Vrnčani]], [[Vujan]], [[Gojna Gora]], [[Gornja Vrbava]], [[Gornja Crnuća]], [[Gornji Banjani]], [[Gornji Branetići]], '''[[Gornji Milanovac]] ''', [[Grabovica (Gornji Milanovac)|Grabovica]], [[Gradovi]], [[Davidovica]], [[Donja Vrbava]], [[Donja Crnuća]], [[Donji Branetići]], [[Dragolj]], [[Drenova (Gornji Milanovac)|Drenova]], [[Družetići]], [[Zagrađe (Gornji Milanovac)|Zagrađe]], [[Zvezda]], [[Zlatarica]], [[Jablanica (Gornji Milanovac)|Jablanica]], [[Kalimanići (Gornji Milanovac)|Kalimanići]], [[Kamenica (Gornji Milanovac)|Kamenica]], [[Klatičevo]], [[Koštunići]], [[Kriva Reka (Gornji Milanovac)|Kriva Reka]], [[Leušići]], [[Lipovac (Gornji Milanovac)|Lipovac]], [[Lozanj]], [[Ločevci]], [[Lunjevica]], [[Ljevaja]], [[Ljutovnica]], [[Majdan (Gornji Milanovac)|Majdan]], [[Mali raj]], [[Mirkovići]], [[Miroč]], [[Mutanj]], [[Nakučani (Gornji Milanovac)|Nakučani]], [[Nevade]], [[Ozrem]], [[Polom (Gornji Milanovac)|Polom]], [[Pranjani]], [[Prnjavor (Gornji Milanovac)|Prnjavor]], [[Rajski Konaci]], [[Reljinci]], [[Roslova]], [[Rudnik (Gornji Milanovac)|Rudnik]], [[Ručići]], [[Savinac]], [[Svračkovci]], [[Semedraž]], [[Sinoševići]], [[Srezojevci]], [[Takovo]], [[Teočin]], [[Trudelj]], [[Ugrinovci (Gornji Milanovac)|Ugrinovci]], [[Cerova (Gornji Milanovac)|Cerova]], [[Šarani (Gornji Milanovac)|Šarani]] i [[Šilopaj]]. * '''[[Opština Ivanjica]]''' : [[Bedina Varoš]], [[Bele Vode]], [[Bogdanovići]], [[Božetići]], [[Bratljevo]], [[Brezova (Ivanjica)|Brezova]], [[Brusnik (Ivanjica)|Brusnik]], [[Budoželja]], [[Bukovica (Ivanjica)|Bukovica]] (do 1992. godine deo Šuma), [[Burevići]], [[Vasiljevići (Ivanjica)|Vasiljevići]], [[Venac]], [[Vionica]], [[Vrmbaje]], [[Vulovići]], [[Vučak (Ivanjica)|Vučak]], [[Gleđica]], [[Gornji Milićevići]], [[Gradac (Ivanjica)|Gradac]], <!-- [[Dajića brdo]], --> [[Dajići]], [[Devići]], [[Deretin]], [[Dobri Do (Ivanjica)|Dobri Do]], [[Dubrava (Ivanjica)|Dubrava]], [[Đokovići]], [[Erčege]], [[Zarići]], [[Županja]], '''[[Ivanjica]]''', [[Javorska Ravna Gora]] (do 1959. godine Ravna Gora), [[Jasenište]], [[Jasik]], [[Jevac]], [[Jolovići]], [[Kaluševići]], [[Katići]], [[Klekova]], [[Klepane]], [[Kovilje]], [[Komadine]], [[Koritnik (Ivanjica)|Koritnik]], [[Kosovica]], [[Kumanica]], [[Kušići]], [[Lisa (Ivanjica)|Lisa]], [[Luke (Ivanjica)|Luke]], [[Malovići]], [[Mana]], [[Maskova]], [[Medovine]], [[Međurečje (Ivanjica)|Međurečje]], [[Milandža]], [[Milićevići]], [[Močioci (Ivanjica)|Močioci]], [[Opaljenik]], [[Osonica]], [[Ocokoljići]], [[Palež]], [[Preseka (Ivanjica)|Preseka]], [[Prilike]], [[Ravna Gora (Ivanjica)|Ravna Gora]], [[Radaljevo]] (od 2007. godine Radljevo), [[Rovine]], [[Rokci (Ivanjica)|Rokci]], [[Sveštica]], [[Sivčina]], [[Smiljevac (Ivanjica)|Smiljevac]], [[Srednja Reka]], [[Staro Selo]], [[Cerova]], [[Crnjevo]], [[Čečina (Ivanjica)|Čečina]], [[Šarenik]], [[Šljunkara]], [[Šolajići]] i [[Šume (Ivanjica)|Šume]]. * '''[[Opština Lučani]]''' : [[Beli Kamen (Lučani)|Beli Kamen]], [[Veles]], [[Viča (Lučani)|Viča]], [[Vlasteljice]], [[Vučkovica (Lučani)|Vučkovica]], [[Goračići]], [[Gornja Kravarica]], [[Gornji Dubac]], [[Grab (Lučani)|Grab]], [[Guberevci]], '''[[Guča (varošica)]]''', [[Guča (selo)]], [[Dljin]], [[Donja Kravarica]], [[Donji Dubac]], [[Dučalovići]], [[Đerać]], [[Živica (Lučani)|Živica]], [[Zeoke (Lučani)|Zeoke]], [[Ivanovo Brdo]], [[Kaona (Lučani)|Kaona]], [[Kotraža (Lučani)|Kotraža]], [[Krivača (Lučani)|Krivača]], [[Krstac (Lučani)|Krtac]], [[Livade]], [[Lis]], [[Lisice]], '''[[Lučani (varošica)]]''' (do 1979. godine deo jedinstvenog naselja Lučani, kojem je 1955. godine pripojeno naselje Kolonija Lučani), [[Lučani (selo)]] (do 1979. godine deo jedinstvenog naselja Lučani), [[Markovica]], [[Milatovići]], [[Negrišori]], [[Pantelići]], [[Planina]], [[Pod-Ovčar]], [[Puhovo (Lučani)|Puhovo]], [[Pšanik]], [[Rogača (Lučani)|Rogača]], [[Rtari]], [[Rti]], [[Sadljike]], [[Terzići]], [[Tijanje]] i [[Turica (Lučani)|Turica]]. === Raški okrug === {{v. također|Raški okrug}} * '''[[Grad Kraljevo]]''' : [[Adrani]], [[Bapsko Polje]], [[Bare (Kraljevo)|Bare]], [[Barutana]], [[Beranovac]], [[Bzovik]], [[Bogutovac]], [[Bojanići]], [[Borovo (Kraljevo)|Borovo]] (pripojeno 2007. godine naselju Borovo Međurečje), [[Brezna (Kraljevo)|Brezna]], [[Brezova (Kraljevo)|Brezova]], [[Bresnik (Kraljevo)|Bresnik]], [[Bukovica (Kraljevo)|Bukovica]], [[Bunar]], [[Vitanovac (Kraljevo)|Vitanovac]], [[Vitkovac (Kraljevo)|Vitkovac]], [[Vrba (Kraljevo)|Vrba]], [[Vrdila]], [[Vrh (Kraljevo)|Vrh]], [[Gledić]], [[Godačica]], [[Gokčanica]], [[Grdica]] (deo naselja 1979. godine pripojen Kraljevu), [[Dedevci]], [[Dolac (Kraljevo)|Dolac]], [[Dragosinjci]], [[Dražiniće]], [[Drakčići]], [[Drlupa (Kraljevo)|Drlupa]], [[Đakovo (Kraljevo)|Đakovo]], [[Žiča (Kraljevo)|Žiča]] (formirana 1990. godine od ukinutih naselja [[Gotovac]] i [[Kruševica (Kraljevo)|Kruševica]]; pre toga naselje Žiča pripojenu naselju Gotovac 1959. godine), [[Zaklopača (Kraljevo)|Zaklopača]], [[Zakuta]], [[Zamčanje]], [[Zasad]], [[Zimovnik]], [[Janići]], [[Jarčujak]] (deo naselja 1979. godine pripojen Kraljevu), [[Kamenica (Kraljevo)|Kamenica]], [[Kamenjani]], [[Kovanluk (Kraljevo)|Kovanluk]], [[Kovači (Kraljevo)|Kovači]] (deo naselja 1979. godine pripojen Kraljevu), [[Konarevo]], '''[[Kraljevo]]''' (do 1955. godine Rankovićevo), [[Lađevci (Kraljevo)|Lađevci]], [[Lazac]], [[Leševo]], [[Lozno]], [[Lopatnica]], [[Lučica]], [[Maglič]], [[Mataruge (Kraljevo)|Mataruge]] (od 2007. godine Mataruga), '''[[Mataruška Banja]]''', [[Međurečje (Kraljevo)|Međurečje]] (pripojeno 2007. godine naselju Borovo Međurečje), [[Meljanica]], [[Metikoš]], [[Milavčići]], [[Milakovac]], [[Miliće]], [[Miločaj]], [[Milutinovići]], [[Mlanča]], [[Mrsać]], [[Musina Reka]], [[Obrva (Kraljevo)|Obrva]], [[Oplanići]], [[Orlja Glava]], [[Ornice]], [[Pekčanica]], [[Petropolje]], [[Pečenog]], [[Plana (Kraljevo)|Plana]], [[Polumir]], [[Ponore]], [[Popovići (Kraljevo)|Popovići]], [[Predole]], [[Progorelica]], [[Ravanica (Kraljevo)|Ravanica]], [[Ratina]], [[Reka (Kraljevo)|Reka]], '''[[Ribnica (Kraljevo)|Ribnica]]''' (deo naselja 1979. godine pripojen Kraljevu), [[Romsko naselje 2]], [[Roćevići]], [[Rudno]], [[Rudnjak]], [[Savovo]], [[Samaila]], [[Sibnica (Kraljevo)|Sibnica]], [[Sinđelići]], [[Sirča]], [[Stanča]], [[Stubal (Kraljevo)|Stubal]], [[Tavnik]], [[Tadenje]], [[Tepeče]], [[Tolišnica]], [[Trgovište (Kraljevo)|Trgovište]], [[Ušće (Kraljevo)|Ušće]], [[Cvetke]], [[Cerje (Kraljevo)|Cerje]], [[Čibukovac]] (deo naselja 1979. godine pripojen Kraljevu), [[Čukojevac]] i [[Šumarice]]. * '''[[Grad Novi Pazar]]''' : [[Aluloviće]] (od 1959. godine obuhvata i Budiće), [[Bajevica]] (obuhvata i Žirački Dolac od 1959. godine), [[Banja (Novi Pazar)|Banja]], [[Banovica]], [[Barakovci]] (Barakovac), [[Bare (Novi Pazar)|Bare]], [[Batnjik]], [[Bekova]] (od 1959. godine obuhvata Kalundru), [[Bele Vode (Novi Pazar)|Bele Vode]] (do 1959. godine obuhvata Banovicu, Čebinac), [[Blaževo]], [[Boturovina]], [[Brđani (Novi Pazar)|Brđani]] (od 1959. godine obuhvata Ujniče), [[Brestovo (Novi Pazar)|Brestovo]], [[Bukreš]], [[Varevo (Novi Pazar)|Varevo]], [[Vever]], [[Vidovo]], [[Vitkoviće]], [[Vojkoviće]], [[Vojniće]], [[Vražogrnci]], [[Vranovina]], [[Vučiniće]] (od 1959. godine obuhvata Gornje Tvrdoševo, Živaliće), [[Vučja Lokva]], [[Gazilar]], [[Golice]] (do 1955. godine deo Tušimlje), [[Golo Brdo]], [[Gornja Tušimlja]] (do 1955. godine deo Tušimlje), [[Gornji Lug]], [[Gornji Selakovac]], [[Gornji Šutenovac]], [[Goševo (Novi Pazar)|Goševo]], [[Građanoviće]], [[Gračane]], [[Grubetiće]], [[Deževa]], [[Dojeviće]], [[Dojinoviće]] (od 1959. godine obuhvata Đonlije, Kuline), [[Dedilovo (Novi Pazar)|Dedilovo]], [[Dolac (Novi Pazar)|Dolac]], [[Doljani]], [[Donji Lug]], [[Donji Selakovac]], [[Donji Šutenovac]], [[Dragočevo]], [[Dramiće]], [[Žunjeviće]], [[Zabrđe (Novi Pazar)|Zabrđe]], [[Zlatare]], [[Zmijinac]], [[Ivanča]], [[Izbice]] (od 1959. godine obuhvata Pljevljane), [[Jablanica (Novi Pazar)|Jablanica]], [[Jaklja]], [[Javor (Novi Pazar)|Javor]] (od 1959. godine obuhvata Niš), [[Jalija]], [[Janča]] (od 1959. godine obuhvata Troštice), [[Jova]] (od 1959. godine obuhvata Trstenik), [[Jusuf potok]], [[Kašalj]], [[Kovačevo]], [[Kožlje]], [[Koprivnica (Novi Pazar)|Koprivnica]], [[Kosuriće]], [[Kruševo (Novi Pazar)|Kruševo]], [[Kuzmičevo]], [[Leča]], [[Lopužnje]], [[Lug]], [[Lukare]], [[Lukarsko Goševo]] (od 1959. godine obuhvata Gornju Jošanicu, Gornje Goševo, do 1979. godine Lukarsko Gočevo), [[Lukocrevo]], [[Miščiće]], [[Mur]] (od 1959. godine obuhvata Zaguljaču, Šutenovac), [[Muhovo]] (od 1959. godine obuhvata Grab, Koznik, Krće), [[Negotinac]], '''[[Novi Pazar]]''' (od 1957. godine obuhvata Podbijelje), [[Odojeviće]], [[Okose]], [[Osaonica (Novi Pazar)|Osaonica]] (od 1959. godine obuhvata Bujca, Prisoje, Rogatac), [[Osoje (Novi Pazar)|Osoje]], [[Oholje]], [[Pavlje]] (do 1959. godine Gornje Pavlje), [[Paralovo (Novi Pazar)|Paralovo]], [[Parice]], [[Pasji Potok]], [[Pilareta]], [[Pljevljani]], [[Pobrđe (Novi Pazar)|Pobrđe]], [[Požega (Novi Pazar)|Požega]], [[Požežina]], [[Poila]], [[Polokce]], [[Pope (Novi Pazar)|Pope]], [[Postenje (Novi Pazar)|Postenje]], [[Potok]], [[Prćenova]], [[Pusta Tušimlja]] (do 1959. godine deo Tušimlje), [[Pustovlah]], [[Radaljica]] (od 1959. godine obuhvata Tvrđevo, Svilanovo), [[Rajetiće]], [[Rajkoviće]] (od 1959. godine obuhvata Popiće), [[Rajčinoviće]] (od 1959. godine obuhvata Popiće), [[Rajčinovićka Trnava]] (od 1959. godine obuhvata Baletiće; do 1959. godine naziv je Trnava), [[Rakovac (Novi Pazar)|Rakovac]], [[Ras]], [[Rasadnik]], [[Rast]], [[Sebečevo]] (od 1959. godine obuhvata Bobovik, Roginje), [[Selakovac]], [[Sitniče]] (od 1959. godine obuhvata Jasenovik (Jasikovac) i Suvu Ćupriju), [[Skukovo]] (do 1955. godine deo Tušimlje), [[Slatina (Novi Pazar)|Slatina]] (od 1959. godine obuhvata Crnoču, od 1957. godine Prvenoviće), [[Smilov Laz]], [[Srednja Tušimlja]] (do 1955. godine deo Tušimlje), [[Stradovo]], [[Sudsko Selo]], [[Svojbor]], [[Tenkovo]] (od 1959. godine obuhvata Guberevo), [[Trnava (Novi Pazar)|Trnava]], [[Trnavci]], [[Troštica]], [[Tunovo]], [[Ćeramidžinica]] (Ćeradžiminica), (od 1959. godine obuhvata Vitoš), [[Ćukovac]], [[Hadžet]], [[Hotkovo]], [[Cokoviće]], [[Čašić Dolac]], [[Čerkez mahala]], [[Šavci]], [[Šaronje (Novi Pazar)|Šaronje]] (od 1959. godine obuhvata Ljuljavac), [[Šestovo]], [[Štitare (Novi Pazar)|Štitare]] i [[Šutenovac]]. * '''[[Opština Vrnjačka Banja]]''' : [[Vraneši (Vrnjačka Banja)|Vraneši]], '''[[Vrnjačka Banja]]''', [[Vrnjci]], [[Vukušica]], [[Goč (Vrnjačka Banja)|Goč]], [[Gračac (Vrnjačka Banja)|Gračac]] (Kurilovo), [[Jezero]], [[Lipova]], [[Novo Selo (Vrnjačka Banja)|Novo Selo]], [[Otroci]], [[Podunavci]], [[Rsavci]], [[Ruđinci]], [[Slatinski venac]], [[Stanišinci]] (od 2007. godine Stanišnici) i [[Štulac (Vrnjačka Banja)|Štulac]]. * '''[[Opština Raška]]''' : [[Badanj (Raška)|Badanj]], '''[[Baljevac (Raška)|Baljevac]]''', [[Bela Stena]], [[Belo Polje (Raška)|Belo Polje]], [[Beljak]], [[Beoci]], [[Biljanovac]], [[Biniće]], [[Biočin]], [[Božići]], [[Boroviće (Raška)|Boroviće]], [[Boće]], [[Brvenik]], [[Brvenik Naselje]], [[Brvenica]], [[Varevo (Raška)|Varevo]], [[Varevski Potok]], [[Vlasovo]], [[Vojmilovići]], [[Vrtine]], [[Gnjilica]], [[Gornje Ivanje]], [[Gostiradiće]], [[Gostirađe]], [[Gradac (Raška)|Gradac]], [[Donje Ivanje]], [[Draganići]], [[Drake]], [[Žerađe]], [[Žutice]], [[Zarevo]], [[Ivanje]], '''[[Jošanička Banja]]''', [[Kaznoviće]], [[Karadak]], [[Kovači (Raška)|Kovači]], [[Kopaonik (Raška)|Kopaonik]], [[Korlaće]], [[Kotiljevac]], [[Kraviće]], [[Ladojeviće]], [[Kremiće]], [[Kruševica (Raška)|Kruševica]], [[Kurići]], [[Kućane]], [[Kučevski lug]], [[Livčine]], [[Lisina (Raška)|Lisina]], [[Lukovo (Raška)|Lukovo]], [[Milatkoviće]], [[Mure]] (Murovo brdo), [[Novo Selo (Raška)|Novo Selo]], [[Nosoljin]], [[Orahovo (Raška)|Orahovo]], [[Pavlica]], [[Panojeviće]] (do 1979. godine Ponojeviće), [[Piskanja]], [[Plavkovo]] (Tusniće), [[Plešin]] (Ladoviće), [[Pobrđe (Raška)|Pobrđe]], [[Pokrvenik (Raška)|Pokrvenik]], [[Pocesje]], [[Radošiće]], [[Rakovac (Raška)|Rakovac]], '''[[Raška (grad)|Raška]]''', [[Rvati (Raška)|Rvati]], [[Rijeka]], [[Rudnica (Raška)|Rudnica]] (Rojčiće), [[Sase]] (Sasi), [[Sebimilje]], [[Semeteš]], [[Supnje]], [[Tiodže]] (do 1977. godine Tioce), [[Treska]], [[Trnava (Raška)|Trnava]] (Tlačina), [[Crna Glava]] i [[Šipačina]]. * '''[[Opština Tutin]]''' : [[Arapoviće]], [[Baljen]] (1959-1979. godine deo Čarovine), [[Batrage]] (1959-1979. godine deo Zapadnog Mojstira), [[Baćica]], [[Biohane]] (1959-1979. godine deo Špiljana), [[Blaca]] (1959-1979. godine deo Gluhavice), [[Bovanj]] (1959-1979. godine deo Godova), [[Boroštica]], [[Braćak]], [[Bregovi (Tutin)|Bregovi]] (do 1979. godine deo Gnile), [[Brniševo]] (do 1979. godine deo Morana), [[Bujkoviće]], [[Velje Polje (Tutin)|Velje Polje]], [[Veseniće]], [[Vrapče]] (1959-1979. godine deo Vesenića), [[Vrba (Tutin)|Vrba]] (1959-1979. godine deo Drage), [[Glogovik]], [[Gluhavica]], [[Gnila]] (do 1979. godine Gnjila), [[Godovo]], [[Gornji Crniš]] (do 1950. godine Crniš; od 1959. godine obuhvata i Donji Crniš), [[Gradac (Tutin)|Gradac]] (1959-1979. godine deo Leskove), [[Gujiće]] (do 1979. godine deo Arapovića, od 2007. godine Guiće), [[Gurdijelje]] (1959-1979. godine deo Čukota), [[Guceviće]] (1959-1979. godine deo Čukota), [[Devreč]], [[Delimeđe]], [[Detane]], [[Dobri Dub (Tutin)|Dobri Dub]], [[Dobrinje (Tutin)|Dobrinje]] (od 1954. godine obuhvata Vrujicu; do 1977. godine Dobrinja), [[Dolovo (Tutin)|Dolovo]], [[Draga]], [[Dubovo (Tutin)|Dubovo]], [[Dulebe]], [[Đerekare]], [[Ervenice]] (1959-1979. godine deo Dolova), [[Žirče]], [[Župa (Tutin)|Župa]], [[Žuče]] (1959-1979. godine deo Orlja), [[Zapadni Mojstir]], [[Izrok]] (1959-1979. godine deo Orlja), [[Istočni Mojstir]], [[Jablanica (Tutin)|Jablanica]] (1959-1979. godine deo Jezgrovića), [[Jarebice (Tutin)|Jarebice]] (1959-1979. godine deo Naboja), [[Jezgroviće]], [[Jeliće]], [[Južni Kočarnik]] (do 1950. godine Donji Kočarnik), [[Kajetina]], [[Kleče]], [[Kovači (Tutin)|Kovači]] (do 1979. godine Kovače), [[Koniče]], [[Kotiljevac]], [[Krona]], [[Leskova]], [[Lipica]], [[Lukavica (Tutin)|Lukavica]], [[Mala Ravan]], [[Melaje]], [[Mitrova]], [[Morani]], [[Naboje]], [[Nadumce]] (1959-1979. godine deo Pokrvenika), [[Nadumci]], [[Namga]], [[Noćaje]] (1959-1979. godine deo Namge), [[Oraše]] (1959-1979. godine deo Vesenića), [[Orlje]], [[Ostrovica (Tutin)|Ostrovica]], [[Paljevo]], [[Piskopovce]] (1959-1979. godine deo Pokrvenika), [[Plenibabe]] (1959-1979. godine deo Dobrog Duba), [[Podgradac]], [[Pokrvenik (Tutin)|Pokrvenik]], [[Pope (Tutin)|Pope]], [[Popiće]] (do 1979. godine deo Ribarića, od 2007. godine Popići), [[Potreb]] (1959-1979. godine deo Delimeđa), [[Pružanj]], [[Raduhovce]], [[Raduša (Tutin)|Raduša]], [[Rakovo polje]], [[Ramoševo]] (1959-1979. godine deo Reževića), [[Reževiće]], [[Ribariće]], [[Rudnica (Tutin)|Rudnica]], [[Ruđa]] (1959-1979. godine deo Žirča), [[Saš]], [[Svračiće]], [[Severni Kočarnik]] (do 1950. godine Gornji Kočarnik, 1959-1979. godine deo Tutina), [[Smoluća]] (1959-1979. godine deo Žirča), [[Starčeviće]], [[Strumce]] (1959-1979. godine deo Starčevića), [[Suvi Do (Tutin)|Suvi Do]], [[Točilovo]] (1959-1979. godine deo Baćice), '''[[Tutin]]''', [[Ćulije]] (1959-1979. godine deo Istočnog Mojstira, od 2007. godine Đulije), [[Cikiljevac]], [[Crkvine (Tutin)|Crkvine]] (1959-1979. godine deo Raduhovaca), [[Čarovina]], [[Čmanjke]] (1959-1979. godine deo Vesenića), [[Čukote]], [[Šaronje (Tutin)|Šaronje]], [[Šipče]] (1959-1979. godine deo Naboja), [[Škrijelje]] i [[Špiljani]]. === Rasinski okrug === {{v. također|Rasinski okrug}} * '''[[Grad Kruševac]]''' : [[Begovo Brdo]], [[Bela Voda (Kruševac)|Bela Voda]], [[Belasica]], [[Bivolje]] (1979. godine najveći deo naselja pripojen Kruševcu), [[Bovan (Kruševac)|Bovan]], [[Bojince]] (od 2007. godine Bojnice), [[Boljevac (Kruševac)|Boljevac]], [[Brajkovac (Kruševac)|Brajkovac]], [[Bukovica (Kruševac)|Bukovica]], [[Buci]], [[Burgići]], [[Velika Kruševica (Kruševac)|Velika Kruševica]], [[Velika Lomnica]], [[Veliki Kupci]], [[Veliki Šiljegovac]], [[Veliko Golovode]], [[Veliko Krušince]], [[Vitanovac (Kruševac)|Vitanovac]], [[Vratare]], [[Vučak (Kruševac)|Vučak]], [[Gavez]], [[Gaglovo]], [[Gari (Kruševac)|Gari]], [[Globare (Kruševac)|Globare]], [[Globoder]], [[Gornji Stepoš]], [[Grevci]], [[Grkljane]], [[Dvorane]], [[Dedina]], [[Dobromir]], [[Doljane (Kruševac)|Doljane]], [[Donji Stepoš]], [[Đunis]], [[Žabare (Kruševac)|Žabare]], [[Zdravinje (Kruševac)|Zdravinje]], [[Zebica (Kruševac)|Zebica]], [[Zubovac]], [[Jablanica (Kruševac)|Jablanica]], [[Jasika (Kruševac)|Jasika]], [[Jošje]], [[Kamenare]], [[Kaonik]], [[Kapidžija]], [[Kobilje (Kruševac)|Kobilje]], [[Komorane (Kruševac)|Komorane]], [[Konjuh]], [[Koševi]], [[Krvavica]], '''[[Kruševac]]''', [[Kukljin]], [[Lazarevac (Kruševac)|Lazarevac]], [[Lazarica]] (1979. godine deo naselja pripojen Kruševcu), [[Lipovac (Kruševac)|Lipovac]] (od 2007. godine Lipovan), [[Lovci (Kruševac)|Lovci]], [[Lukavac (Kruševac)|Lukavac]], [[Ljubava]], [[Majdevo]], [[Makrešane]], [[Mala Vrbnica (Kruševac)|Mala Vrbnica]], [[Mala Reka (Kruševac)|Mala Reka]], [[Mali Kupci]], [[Mali Šiljegovac]], [[Malo Golovode]] (1979. godine deo naselja pripojen Kruševcu), [[Malo Krušince]], [[Mačkovac (Kruševac)|Mačkovac]], [[Meševo]], [[Modrica]], [[Mudrakovac]], [[Naupare]] (do 1991. godine Naupare), [[Padež (Kruševac)|Padež]], [[Pakašnica]] (do 1957. godine Donja i Gornja Pakašnica), [[Panjevac]], [[Parunovac]], [[Pasjak (Kruševac)|Pasjak]], [[Pejton (Kruševac)|Pejton]], [[Pepeljevac (Kruševac)|Pepeljevac]], [[Petina]], [[Pozlata]], [[Poljaci]], [[Prnjavor 2]], [[Rasadnik]], [[Ribare (Kruševac)|Ribare]], [[Ribarska Banja]] (1955-1979. godine deo Ribara), [[Rlica]], [[Rosica]], [[Sebečevac]], [[Sezemče]], [[Slatina (Kruševac)|Slatina]], [[Srndalje]], [[Srnje]], [[Stanci (Kruševac)|Stanci]], [[Suvaja (Kruševac)|Suvaja]], [[Sušica (Kruševac)|Sušica]], [[Tekija (Kruševac)|Tekija]], [[Trebotin]], [[Trmčare]], [[Ćelije (Kruševac)|Ćelije]], [[Cerova (Kruševac)|Cerova]], [[Crkvina (Kruševac)|Crkvina]], [[Čitluk (Kruševac)|Čitluk]], [[Šavrane]], [[Šanac]], [[Šašilovac]], [[Šogolj]] i [[Štitare (Kruševac)|Štitare]]. * '''[[Opština Aleksandrovac]]''' : '''[[Aleksandrovac]]''', [[Bzenice]] (do 1979. godine Bzenica), [[Bobote]], [[Boturići (Aleksandrovac)|Boturići]], [[Bratići]], [[Velika Vrbnica]], [[Velja Glava]], [[Venčac]], [[Vitkovo]], [[Vražogrnci]], [[Vranštica]], [[Vrbnica (Aleksandrovac)|Vrbnica]], [[Garevina]], [[Gornja Zleginja]], [[Gornje Rataje]] (do 1979. godine deo naselja [[Rataje (Aleksandrovac)|Rataje]]), [[Gornji Vratari]], [[Gornji Stupanj]], [[Grčak]], [[Dašnica (Aleksandrovac)|Dašnica]], [[Dobroljupci]] (do 2007. godine Dobroljubci), [[Donja Zleginja]], [[Donje Rataje]] (do 1979. godine deo naselja [[Rataje]]), [[Donji Vratari]], [[Donji Stupanj]], [[Drenča]], [[Jelakci]], [[Kožetin]], [[Koznica (Aleksandrovac)|Koznica]], [[Latkovac]], [[Laćisled]], [[Lesenovci]], [[Leskovica (Aleksandrovac)|Leskovica]], [[Ljubinci]], [[Mitrovo Polje]], [[Mrmoš]], [[Novaci (Aleksandrovac)|Novaci]], [[Panjevac (Aleksandrovac)|Panjevac]], [[Parčin]], [[Pleš]], [[Ploča (Aleksandrovac)|Ploča]], [[Popovci]], [[Puhovac]], [[Raklja]], [[Ržanica]], [[Rogavčina]], [[Rokci (Aleksandrovac)|Rokci]], [[Rudenice]], [[Stanjevo]], [[Starci]], [[Strmenica]], [[Stubal]], [[Subotica (Aleksandrovac)|Subotica]], [[Tržac]], [[Trnavci (Aleksandrovac)|Trnavci]], [[Tuleš]] i [[Šljivovo]]. * '''[[Opština Brus]]''' : [[Batote]], [[Belo Polje (Brus)|Belo Polje]], [[Blaževo]], [[Bogiše]], [[Bozoljin]], [[Boranci]], [[Botunja]], [[Brđani (Brus)|Brđani]], [[Brzeće]], '''[[Brus]]''', [[Budilovina]], [[Velika Grabovnica (Brus)|Velika Grabovnica]], [[Vitoše]], [[Vlajkovci]], [[Gornje Leviće]], [[Gornji Lipovac]], [[Gornji Stanulovići]], [[Grad (Brus)|Grad]], [[Gradac (Brus)|Gradac]], [[Graševci]], [[Domiševina]], [[Donje Leviće]], [[Donji Lipovac]], [[Donji Stanulovići]], [[Drenova (Brus)|Drenova]], [[Drtevci]], [[Dupci]], [[Đerekari]] (Đerekare), [[Đorđevići]], [[Žarevo]], [[Žilinci]], [[Žiljci]], [[Žunje (Brus)|Žunje]], [[Zlatari (Brus)|Zlatari]], [[Igroš]], [[Iričići]], [[Jelenje]], [[Kneževo (Brus)|Kneževo]], [[Kobilje (Brus)|Kobilje]], [[Kovizla]], [[Kovioci]], [[Kočine]], [[Kriva Reka (Brus)|Kriva Reka]] (od 1979. godine obuhvata i [[Mačkovac (Brus)|Mačkovac]]), [[Lepenac (Brus)|Lepenac]], [[Livađe]], [[Mala Vrbnica]], [[Mala Grabovnica (Brus)|Mala Grabovnica]], [[Milentija]], [[Osredci (Brus)|Osredci]], [[Paljevštica]], [[Pačići]], [[Ravni (Brus)|Ravni]], [[Ravnište (Brus)|Ravnište]], [[Radmanovo]], [[Radunje]], [[Razbojna]], [[Ribari (Brus)|Ribari]], [[Rupe]], [[Stanulovići]], [[Strojinci]], [[Sudimlja]] (do 1979. godine Sudimnja), [[Treska]], [[Trešnjice]], [[Tršanovci]], [[Čokotar]] i [[Šošiće]]. * '''[[Opština Varvarin]]''' : [[Bačina]], [[Bošnjane (Varvarin)|Bošnjane]], [[Varvarin]], [[Varvarin (selo)]], [[Gornji Katun]], [[Gornji Krčin]], [[Donji Katun]], [[Donji Krčin]], [[Zalogovac]], [[Izbenica]], [[Karanovac (Varvarin)|Karanovac]], [[Mala Kruševica]], [[Marenovo]], [[Maskare]], [[Obrež]], [[Orašje (Varvarin)|Orašje]], [[Pajkovac]], [[Parcane]], [[Suvaja (Varvarin)|Suvaja]], [[Toljevac]] i [[Cernica (Varvarin)|Cernica]]. * '''[[Opština Trstenik]]''' : [[Bogdanje]], [[Božurevac]], [[Brezovica (Trstenik)|Brezovica]], [[Bresno Polje]], [[Bučje (Trstenik)|Bučje]], [[Velika Drenova]], [[Veluće]], [[Golubovac (Trstenik)|Golubovac]], [[Gornja Omašnica]] (do 1950. godine deo Omašnice), [[Gornja Crnišava]], [[Gornji Dubič]], [[Gornji Ribnik (Trstenik)|Gornji Ribnik]], [[Grabovac (Trstenik)|Grabovac]], [[Donja Omašnica]] (do 1950. godine deo Omašnice), [[Donja Crnišava]], [[Donji Dubič]], [[Donji Ribnik (Trstenik)|Donji Ribnik]], [[Dublje (Trstenik)|Dublje]], [[Duboki potok]], [[Jasikovica]], [[Kamenjača]], [[Levići]] (od 2007. godine Levičje), [[Loboder]], [[Lozna (Trstenik)|Lozna]], [[Lopaš (Trstenik)|Lopaš]], [[Mala Drenova]], [[Mala Sugubina]], [[Medveđa (Trstenik)|Medveđa]], [[Mijajlovac]], [[Milutovac]], [[Okruglica (Trstenik)|Okruglica]], [[Osaonica (Trstenik)|Osaonica]], [[Odžaci (Trstenik)|Odžaci]], [[Pajsak]] (do 1979. godine Pasjak, do 1965. godine isto Pajsak), [[Pejovac]], [[Planinica (Trstenik)|Planinica]], [[Poljna]], [[Popina]], [[Počekovina]], [[Prnjavor (Trstenik)|Prnjavor]], [[Rajinac]], [[Riđevštica]], [[Riljac]], [[Rujišnik]], [[Selište (Trstenik)|Selište]], [[Stari Trstenik]], [[Stopanja]], [[Stragari (Trstenik)|Stragari]] (do 1977. godine Stragare), [[Stublca]], [[Tobolac]], '''[[Trstenik]]''', [[Ugljarevo]] i [[Čairi]] (do 1977. godine Čajiri). * '''[[Opština Ćićevac]]''' : [[Braljina (Ćićevac)|Braljina]], [[Grad Stalać]], [[Lučina]], [[Mojsinje (Ćićevac)|Mojsinje]], [[Mrzenica]], [[Pločnik (Ćićevac)|Pločnik]], [[Pojate]], [[Stalać]] (do 1953. godine Stalać Selo), [[Trubarevo]] i '''[[Ćićevac]]''' (od 1979. godine obuhvata i [[Stevanac]]; od Ćićevca odvojeni 2007. godine Ćićevac Grad i Radoševac kao nova naselja). === Nišavski okrug === {{v. također|Nišavski okrug}} * '''[[Grad Niš]]''': ** '''[[Opština Medijana|Gradska opština Medijana]]''' : [[Brzi Brod]], [[Bulevar Đinđića]], [[Bulevar Nemanjića]], [[Duvanište]], [[Kičevo]], [[Marger]], '''[[Medijana]]''','''[[Niš]] - deo''' , [[Stambol Kapija]], [[Trg Kralja Aleksandra]], [[Trošarina]] i [[Čair]]. ** '''[[Opština Niška Banja|Gradska opština Niška Banja]]''' : [[Bancarevo]], [[Gornja Studena]], [[Donja Studena]], [[Ženeva]], [[Jelašnica (Niška Banja)|Jelašnica]], [[Koritnjak]], [[Kunovica]], [[Lazarevo Selo]], [[Manastir (Niška Banja)|Manastir]], [[Nikola Tesla (Niška Banja)|Nikola Tesla]] (do 1979. godine deo Niške Banje), '''[[Niška Banja]]''', [[Ostrovica (Niška Banja)|Ostrovica]], [[Prva Kutina]], [[Prosek]], [[Ravni Do]], [[Radikina Bara]], [[Rautovo]], [[Sveta Petka]], [[Sićevo]] i [[Čukljenik (Niška Banja)|Čukljenik]]. ** '''[[Opština Palilula (Niš)|Gradska opština Palilula]]''' : [[9. maj]], [[Apelovac]], [[Berbatovo]], [[Bubanj]], [[Vukmanovo]], [[Gabrovac]], [[Gabrovačka reka]], [[Gornje Međurovo]], [[Deveti maj (Niš)|Deveti maj]] (do 1985. godine Novo Selo), [[Delijski Vis]], [[Donje Vlase]], [[Donje Međurovo]], [[Kalač Brdo]], [[Kovanluk]], [[Krušce]], [[Lalinac (Niš)|Lalinac]], [[Ledena Stena]], [[Mramor (Niš)|Mramor]], [[Mramorski Potok]], '''[[Niš]] - deo''', [[Palilula]]'''[[Palilula]]''', [[Pasi Poljana]], [[Rasadnik]], [[Staro Groblje]], [[Stočni trg]], [[Suvi Do (Niš)|Suvi Do]], [[Trošarina (Niš)|Trošarina]], [[Tutunović Podrum]], [[Crni Put]], [[Crvena Zvezda]] i [[Čokot (Niš)|Čokot]]. ** '''[[Opština Pantelej|Gradska opština Pantelej]]''' : [[Brenica]], [[Vrežina]], [[Vrelo (Niš)|Vrelo]], [[Gornja Vrežina]], [[Gornji Matejevac]], [[Donja Vrežina]], [[Donji Matejevac]], [[Durlan]], [[Jagodin Mala]], [[Jasenovik]], [[Kamenica (Niš)|Kamenica]], [[Knez Selo]], [[Beverli hils|Knjaževačka-jug]], [[Komren]], [[Malča]], '''[[Niš]] - deo''', [[Oreovac (Niš)|Oreovac]], [[Pantelej]]'''[[Pantelej]]''', [[Pasjača (Niš)|Pasjača]], [[Somborska]], [[Cerje (Niš)|Cerje]] i [[Čalije]]. ** '''[[Opština Crveni Krst|Gradska opština Crveni Krst]]''' : [[Beograd Mala]], [[Berčinac]], [[Naselje Branko Bjegović|Branko Bjegović]], [[Vele Polje]], [[Vrtište]], [[Gornja Toponica (Niš)|Gornja Toponica]], [[Gornja Trnava (Niš)|Gornja Trnava]], [[Gornji Komren]], [[Donja Toponica (Niš)|Donja Toponica]], [[Donja Trnava (Niš)|Donja Trnava]], [[Donji Komren]], [[Jagodin Mala]], [[Kravlje]], [[Leskovik (Niš)|Leskovik]], [[Medoševac (Niš)|Medoševac]], [[Mezgraja (Niš)|Mezgraja]], [[Miljkovac (Niš)|Miljkovac]], '''[[Niš]] - deo''', [[Naselje Ratko Jović]], [[Paligrace]], [[Paljina]], [[Popovac (Niš)|Popovac]], [[Rujnik]], [[Sečanica]], [[Supovac]], [[Šljaka]], [[Trupale]], [[Hum (Niš)|Hum]], [[Crveni Krst]] i [[Čamurlija]]. * '''[[Opština Aleksinac]]''' : '''[[Aleksinac]]''' (od 1955. godine obuhvata i naselje Konjska Poljana), [[Aleksinački Bujmir]] (do 1950. godine Bujmir), '''[[Aleksinački Rudnik]]''', [[Bankovac]], [[Beli Breg (Aleksinac)|Beli Breg]], [[Belja]], [[Bobovište (Aleksinac)|Bobovište]], [[Bovan (Aleksinac)|Bovan]], [[Bradarac (Aleksinac)|Bradarac]], [[Vakup]], [[Veliki Drenovac]], [[Vitkovac (Aleksinac)|Vitkovac]], [[Vrelo (Aleksinac)|Vrelo]], [[Vrćenovica]], [[Vukanja]], [[Vukašinovac]], [[Glogovica (Aleksinac)|Glogovica]], [[Golešnica]], [[Gornja Peščanica]], [[Gornje Suhotno]], [[Gornji Adrovac]], [[Gornji Krupac]], [[Gornji Ljubeš]], [[Gredetin]], [[Grejač (Aleksinac)|Grejač]], [[Dašnica (Aleksinac)|Dašnica]], [[Deligrad]], [[Dobrujevac (Aleksinac)|Dobrujevac]], [[Donja Peščanica]], [[Donje Suhotno]], [[Donji Adrovac]], [[Donji Krupac]], [[Donji Ljubeš]], [[Draževac (Aleksinac)|Draževac]], [[Žitkovac]], [[Jakovlje (Aleksinac)|Jakovlje]], [[Jasenje (Aleksinac)|Jasenje]], [[Kamenica (Aleksinac)|Kamenica]], [[Katun (Aleksinac)|Katun]], [[Koprivnica (Aleksinac)|Koprivnica]], [[Korman (Aleksinac)|Korman]], [[Kraljevo (Aleksinac)|Kraljevo]], [[Krušje (Aleksinac)|Krušje]], [[Kulina (Aleksinac)|Kulina]], [[Lipovac (Aleksinac)|Lipovac]], [[Loznac]], [[Loćika (Aleksinac)|Loćika]], [[Lužane (Aleksinac)|Lužane]], [[Ljupten]], [[Mali Drenovac]], [[Mozgovo]], [[Moravac]], [[Moravski Bujmir]], [[Nozrina]], [[Porodin (Aleksinac)|Porodin]], [[Prekonozi]], [[Prćilovica]], [[Prugovac]], [[Radevac (Aleksinac)|Radevce]], [[Rsovac]], [[Rutevac]], [[Srezovac]], [[Stanci (Aleksinac)|Stanci]], [[Stublina (Aleksinac)|Stublina]], [[Subotinac]], [[Tešica]], [[Trnjane (Aleksinac)|Trnjane]], [[Ćićina]], [[Crna Bara (Aleksinac)|Crna Bara]], [[Česta]], [[Čukurovac]] i [[Šurić]]. * '''[[Opština Gadžin Han]]''' : [[Veliki Vrtop]], [[Veliki Krčimir]], [[Vilandrica]], [[Gare (Gadžin Han)|Gare]], [[Gadžin Han]]'''[[Gadžin Han]]''', [[Gornje Vlase]], [[Gornje Dragovlje]], [[Gornji Barbeš]], [[Gornji Dušnik]], [[Grkinja]], [[Donje Dragovlje]], [[Donji Barbeš]], [[Donji Dušnik]], [[Duga Poljana (Gadžin Han)|Duga Poljana]], [[Dukat (Gadžin Han)|Dukat]], [[Zaplanjska Toponica]], [[Jagličje]], [[Kaletinac]], [[Koprivnica (Gadžin Han)|Koprovnica]], [[Krastavče]], [[Ličje]], [[Mali Vrtop]], [[Mali Krčimir]], [[Marina Kutina]], [[Miljkovac (Gadžin Han)|Miljkovac]], [[Novo Selo (Gadžin Han)|Novo Selo]], [[Ovsinjinac]], [[Ravna Dubrava]], [[Radikina Bara]], [[Semče]], [[Sopotnica (Gadžin Han)|Sopotnica]], [[Taskovići]], [[Toponica (Gadžin Han)|Toponica]], [[Ćelije (Gadžin Han)|Ćelije]], [[Čagrovac]] i [[Šebet]]. * '''[[Opština Doljevac]]''' : [[Belotinac]], [[Doljevac]]'''[[Doljevac]]''', [[Klisura (Doljevac)|Klisura]], [[Knežica (Doljevac)|Knežica]], [[Kočane (Doljevac)|Kočane]] (obuhvata Gornji Ribnjak i Donji Ribnjak), [[Malošište]], [[Mekiš]], [[Orljane]], [[Perutina]], [[Pukovac]], [[Rusna]], [[Ćurlina]], [[Čapljinac]], [[Čečina (Doljevac)|Čečina]], [[Šainovac (Doljevac)|Šajinovac]] i [[Šarlinac|Šarlince]] (do 1979. godine Šarlinac). * '''[[Opština Merošina]]''' : [[Azbresnica]], [[Aleksandrovo (Merošina)|Aleksandrovo]], [[Arbanasce]], [[Balajnac (Merošina)|Balajnac]] (do 1991. godine Balajinac), [[Baličevac]], [[Batušinac]], [[Biljeg]], [[Brest (Merošina)|Brest]], [[Bučić]], [[Gornja Rasovača]], [[Gradište (Merošina)|Gradište]], [[Devča]], [[Dešilovo]], [[Donja Rasovača]], [[Dudulajce]], [[Jovanovac (Merošina)|Jovanovac]] (do 1979. godine deo Azbresnice), [[Jug Bogdanovac]], [[Kovanluk (Merošina)|Kovanluk]], [[Kostadinovac]], [[Krajkovac]], [[Lepaja]], [[Merošina]]'''[[Merošina]]''', [[Mramorsko Brdo]], [[Oblačina]], [[Padina (Merošina)|Padina]] (do 1979. godine deo Krajkovca), [[Rožina]] i [[Čubura (Merošina)|Čubura]]. * '''[[Opština Ražanj]]''' : [[Braljina (Ražanj)|Braljina]], [[Varoš (Ražanj)|Varoš]], [[Vitoševac]], [[Grabovo (Ražanj)|Grabovo]], [[Lipovac (Ražanj)|Lipovac]], [[Mađere (Ražanj)|Mađere]], [[Maletina]], [[Maćija]], [[Novi Bračin]], [[Pardik]], [[Podgorac (Ražanj)|Podgorac]], [[Poslon]], [[Praskovče]], [[Pretrkovac]], '''[[Ražanj]]''', [[Rujište (Ražanj)|Rujište]], [[Skorica]], [[Smilovac]], [[Stari Bračin]], [[Cerovo (Ražanj)|Cerovo]], [[Crni Kao (Ražanj)|Crni Kao]], [[Čubura (Ražanj)|Čubura]] i [[Šetka]]. * '''[[Opština Svrljig]]''' : [[Beloinje]], [[Burdimo]], [[Bučum]], [[Varoš (Svrljig)|Varoš]], [[Vlahovo (Svrljig)|Vlahovo]], [[Galibabinac]], [[Gojmanovac]], [[Grbavče]], [[Gulijan]], [[Guševac]], [[Davidovac (Svrljig)|Davidovac]], [[Drajinac]], [[Đurinac (Svrljig)|Đurinac]], [[Željevo (Svrljig)|Željevo]], [[Izvor (Svrljig)|Izvor]], [[Kopajkošara]], [[Labukovo]], [[Lalinac (Svrljig)|Lalinac]], [[Lozan]], [[Lukavica]], [[Lukovo (Svrljig)|Lukovo]], [[Manojlica]], [[Merdželat]], [[Mečji Do]], [[Niševac]], [[Okolište (Svrljig)|Okolište]], [[Okruglica (Svrljig)|Okruglica]], [[Palilula (Svrljig)|Palilula]], [[Periš]], [[Pirkovac]], [[Plužina (Svrljig)|Plužina]], [[Popšica]], [[Prekonoga]], [[Radmirovac]], [[Ribare (Svrljig)|Ribare]], [[Rosulja]], [[Saraj]], '''[[Svrljig]]''', [[Slivje]], [[Tijovac (Svrljig)|Tijovac]], [[Trojica]], [[Crnoljevica]] i [[Šljivovik (Svrljig)|Šljivovik]]. === Toplički okrug === {{v. također|Toplički okrug}} * '''[[Opština Blace]]''' : [[Alabana]], [[Barbatovac]], '''[[Blace]]''', [[Brežani (Blace)|Brežani]], [[Više Selo]] (do 1977. godine Višeselo), [[Vrbovac (Blace)|Vrbovac]], [[Gornja Draguša]], [[Gornja Jošanica]], [[Gornje Grgure]], [[Gornje Svarče]], [[Donja Draguša]], [[Donja Jošanica]], [[Donja Rašica]] (do 1955. godine Džukela), [[Donje Grgure]], [[Donje Svarče]], [[Drešnica]], [[Đurevac]], [[Kačapor]], [[Kaševar]], [[Krivaja (Blace)|Krivaja]], [[Kutlovac (Blace)|Kutlovac]], [[Lazarevac (Blace)|Lazarevac]], [[Mala Draguša]], [[Međuhana]], [[Muzaće]], [[Popova]], [[Prebreza]], [[Pretežana]], [[Pretrešnja]], [[Pridvorica (Blace)|Pridvorica]], [[Rašica (Blace)|Rašica]], [[Sibnica (Blace)|Sibnica]], [[Stubal (Blace)|Stubal]], [[Suvaja (Blace)|Suvaja]], [[Suvi Do (Blace)|Suvi Do]], [[Sudimci (Blace)|Sudimci]], [[Trbunje]], [[Čungula]], [[Čučale]], [[Džepnica]] i [[Šiljomana]]. * '''[[Opština Žitorađa]]''' : [[Asanovac]], [[Badnjevac (Žitorađa)|Badnjevac]], [[Vlahovo (Žitorađa)|Vlahovo]], [[Voljčince]], [[Glašince]] (od 2007. godine Glašnice), [[Gornje Crnatovo]], [[Gornji Drenovac]], [[Grudaš]], [[Debeli Lug (Žitorađa)|Debeli Lug]], [[Donje Crnatovo]], [[Donji Drenovac]], [[Drenovac]], [[Držanovac]], [[Dubovo (Žitorađa)|Dubovo]], [[Đakus]], [[Žitorađa]], [[Zladovac]], [[Jasenica (Žitorađa)|Jasenica]], [[Kare (Žitorađa)|Kare]], [[Kožince]], [[Konjarnik (Žitorađa)|Konjarnik]], [[Lukomir (Žitorađa)|Lukomir]], [[Novo Momčilovo]], [[Pejkovac]], [[Podina]], [[Rečica (Žitorađa)|Rečica]], [[Samarinovac (Žitorađa)|Samarinovac]], [[Smrdić]] (od 2002. godine Izvor), [[Stara Božurna]], [[Staro Momčilovo]], [[Studenac]] i [[Toponica (Žitorađa)|Toponica]]. * '''[[Opština Kuršumlija]]''' : [[Babica]], [[Barlovo]], [[Baćoglava]], [[Belo Polje (Kuršumlija)|Belo Polje]], [[Bogujevac (Kuršumlija)|Bogujevac]], [[Vasiljevac]], [[Veliko Pupavce]], [[Visoka (Kuršumlija)|Visoka]], [[Vlahinja (Kuršumlija)|Vlahinja]], [[Vrelo (Kuršumlija)|Vrelo]], [[Vrševac]], [[Vukojevac]], [[Gornja Mikuljana]], [[Gornje Točane]], [[Grabovnica, Kuršumlija|Grabovnica]] (od 2007. godine Grbovnica), [[Dabinovac]], [[Dankoviće]], [[Degrmen]], [[Dedinac]], [[Dešiška]], [[Dobri Do (Kuršumlija)|Dobri Do]], [[Donja Mikuljana]], [[Donje Točane]], [[Dubrava (Kuršumlija)|Dubrava]], [[Đake]], [[Žalica]], [[Žegrova]], [[Žuč (Kuršumlija)|Žuč]], [[Zagrađe (Kuršumlija)|Zagrađe]], [[Zebica (Kuršumlija)|Zebica]] (do 1965. godine Zebice), [[Ivan Kula]], [[Igrište (Kuršumlija)|Igrište]], [[Kastrat (Kuršumlija)|Kastrat]], [[Konjuva]], [[Kosmača]], [[Krtok]], [[Krčmare]], [[Kupinovo (Kuršumlija)|Kupinovo]], '''[[Kuršumlija]]''', [[Kuršumlijska Banja]], [[Kutlovo (Kuršumlija)|Kutlovo]], [[Lukovo (Kuršumlija)|Lukovo]], [[Ljutova]], [[Ljuša (Kuršumlija)|Ljuša]], [[Magovo]], [[Mala Kosanica]], [[Maričiće]], [[Markoviće]], [[Matarova]], [[Mačja Stena]], [[Mačkovac (Kuršumlija)|Mačkovac]], [[Merdare (Kuršumlija)|Merdare]] (od 1959. godine obuhvata i Borovac), [[Merćez]], [[Mehane]], [[Mirnica]], [[Mrče]], [[Nevada (Kuršumlija)|Nevada]], [[Novo Selo (Kuršumlija)|Novo Selo]], [[Orlovac (Kuršumlija)|Orlovac]], [[Parada (Kuršumlija)|Parada]], [[Pačarađa]], [[Pavaštica|Pevaštica]] (do 1977. godine Pavaštica), [[Pepeljevac (Kuršumlija)|Pepeljevac]], [[Perunika (Kuršumlija)|Perunika]], [[Pločnik]], [[Pljakovo]], [[Prevetica]], [[Prekorađa]], [[Prolom]], [[Ravni Šort]], [[Rastelica]], [[Rača (Kuršumlija)|Rača]], [[Rudare (Kuršumlija)|Rudare]], [[Sagonjevo]], [[Samokovo]], [[Svinjište (Kuršumlija)|Svinjište]], [[Sekirača]], [[Selište (Kuršumlija)|Selište]], [[Selova]], [[Seoce (Kuršumlija)|Seoce]], [[Spance]], [[Tačevac]], [[Tijovac (Kuršumlija)|Tijovac]], [[Tmava]], [[Trebinje (Kuršumlija)|Trebinje]], [[Trećak]], [[Trmka (Kuršumlija)|Trmka]], [[Trn (Kuršumlija)|Trn]], [[Trpeza (Kuršumlija)|Trpeza]], [[Šatra]] i [[Štava]] (Željova, Kalimance, Mijačić, Parduse i Trešnjica nova naselja od 2007. godine). * '''[[Opština Prokuplje]]''' : [[Ajdanovac]], [[Arbanaška (Prokuplje)|Arbanaška]], [[Babin Potok (Prokuplje)|Babin Potok]], [[Babotinac]], [[Bajčince]], [[Balinovac]], [[Balčak]], [[Bace]], [[Bela Voda (Prokuplje)|Bela Voda]], [[Beli Kamen (Prokuplje)|Beli Kamen]], [[Belogoš]], [[Beloljin]] (od 2007. godine Belonjin), [[Berilje]], [[Bogujevac (Prokuplje)|Bogujevac]] (do 1979. godine Bogojevac), [[Bregovina]], [[Bresnik (Prokuplje)|Bresnik]], [[Bresničić]], [[Bublica]], [[Bukoloram|Bukuloram]] (do 1992. godine, i od 2007. godine Bukoloram), [[Bulatovac]], [[Bučince]], [[Bučić]], [[Velika Plana (Prokuplje)|Velika Plana]], [[Vidovača]], [[Viča (Prokuplje)|Viča]], [[Vlasovo]], [[Vodice (Prokuplje)|Vodice]], [[Glasovik]], [[Gojinovac]], [[Gornja Bejašnica]], [[Gornja Bresnica]], [[Gornja Konjuša]], [[Gornja Rečica]], [[Gornja Stražava]], [[Gornja Toponica (Prokuplje)|Gornja Toponica]], [[Gornja Trnava (Prokuplje)|Gornja Trnava]], [[Gornje Kordince]], [[Gornji Statovac]], [[Grabovac (Prokuplje)|Grabovac]], [[Gubetin]], [[Dobrotić]], [[Donja Bejašnica]], [[Donja Bresnica]], [[Donja Draganja]], [[Donja Konjuša]], [[Donja Rečica]], [[Donja Stražava]], [[Donja Toponica (Prokuplje)|Donja Toponica]], [[Donja Trnava (Prokuplje)|Donja Trnava]], [[Donje Kordince]], [[Donji Statovac]], [[Dragi Deo]], [[Drenovac (Prokuplje)|Drenovac]], [[Đurovac]] (do 1991. godine Đurevac), [[Đušnica]], [[Žitni Potok]], [[Zdravinje (Prokuplje)|Zdravinje]], [[Zlata (Prokuplje)|Zlata]], [[Jabukar]], [[Jabučevo]], [[Jovine Livade]], [[Jugovac (Prokuplje)|Jugovac]], [[Kaludra (Prokuplje)|Kaludra]], [[Klisurica (Prokuplje)|Klisurica]], [[Kožince]], [[Končić]], [[Kondželj]], [[Kostenica (Prokuplje)|Kostenica]], [[Krnji Grad]], [[Kruševica (Prokuplje)|Kruševica]], [[Mađere (Prokuplje)|Mađere]], [[Mala Guba]], [[Mala Plana (Prokuplje)|Mala Plana]], [[Mačina]], [[Merovac]], [[Mikulovac]], [[Miljkovica]], [[Mrljak]], [[Mršelj]], [[Nova Božurna]], [[Novi Đurovac]] (do 1991. godine Novi Đurevac), [[Novo Selo (Prokuplje)|Novo Selo]], [[Obrtince]], [[Pasjača (Prokuplje)|Pasjača]], [[Pašinac]], [[Pestiš]], [[Petrovac (Prokuplje)|Petrovac]], [[Piskalje]] (do 1979. godine Piskalj), [[Plehane kuće]] (Plehane), [[Pločnik (Prokuplje)|Pločnik]], [[Potočić]], [[Prekadin]], [[Prekašnica]], [[Prekopuce]], '''[[Prokuplje]]''' (od 1959. godine obuhvata i Pojate) i Simanovac), [[Rankova Reka]], [[Rastovnica]], [[Rgaje (Prokuplje)|Rgaje]], [[Reljinac]], [[Resinac]], [[Selište (Prokuplje)|Selište]], [[Smrdan (Prokuplje)|Smrdan]], [[Srednji Statovac]], [[Stari Đurovac]] (do 1991. godine Stari Đurevac), [[Staro Selo (Prokuplje)|Staro Selo]], [[Tovrljane]], [[Toponica]], [[Trnovi Laz]], [[Tulare (Prokuplje)|Tulare]], [[Ćukovac (Prokuplje)|Ćukovac]] (do 1979. godine Čukovac; od 2007. godine Đukovac), [[Carina]], [[Džigolj]], [[Ševiš]], [[Široke Njive]] i [[Šišmanovac]]. === Pirotski okrug === {{v. također|Pirotski okrug}} * '''[[Opština Babušnica]]''' : [[Aleksandrovac (Babušnica)|Aleksandrovac]], '''[[Babušnica]]''', [[Berduj]], [[Berin Izvor]], [[Bogdanovac (Babušnica)|Bogdanovac]], [[Bratiševac]], [[Brestov Dol]], [[Vava]], [[Valniš]], [[Veliko Bonjince]], [[Vojnici]], [[Vrelo (Babušnica)|Vrelo]], [[Vuči Del]], [[Gornje Krnjino]], [[Gornji Striževac]], [[Gorčinci]], [[Grnčar (Babušnica)|Grnčar]], [[Dol (Babušnica)|Dol]], [[Donje Krnjino]], [[Donji Striževac]], [[Draginac (Babušnica)|Draginac]], [[Dučevac]], [[Zavidince]], [[Zvonce]], [[Izvor (Babušnica)|Izvor]], [[Jasenov Del]], [[Kaluđerovo (Babušnica)|Kaluđerovo]], [[Kambelevci]], [[Kijevac (Babušnica)|Kijevac]], [[Leskovica (Babušnica)|Leskovica]], [[Linovo]], [[Ljuberađa]], [[Malo Bonjince]], [[Masurovci]], [[Mezgraja (Babušnica)|Mezgraja]], [[Modra Stena]], [[Našuškovica]], [[Ostatovica]], [[Preseka (Babušnica)|Preseka]], [[Provaljenik]], [[Radinjinci]], [[Radosinj]] (od 2007. godine Radosin), [[Radoševac (Babušnica)|Radoševac]], [[Rakita (Babušnica)|Rakita]], [[Rakov Dol]], [[Raljin]], [[Resnik (Babušnica)|Resnik]], [[Stol (Babušnica)|Stol]], [[Strelac]], [[Studena (Babušnica)|Studena]], [[Suračevo]], [[Crvena Jabuka (Babušnica)|Crvena Jabuka]] i [[Štrbovac]]. * '''[[Opština Bela Palanka]]''' : [[Babin Kal]], [[Bežište]], '''[[Bela Palanka]]''', [[Bukurovac]] (do 1979. godine Bukorovac, od 1979. godine obuhvata i [[Dol (Bela Palanka)|Dol]]), [[Veta]], [[Vitanovac (Bela Palanka)|Vitanovac]], [[Vrandol]], [[Vrgudinac]], [[Glogovac (Bela Palanka)|Glogovac]], [[Gornja Glama]], [[Gornja Koritnica]], [[Gornji Rinj]], [[Gradište (Bela Palanka)|Gradište]], [[Divljana]], [[Dolac (naselje)]] (do 1979. godine deo naselja [[Dolac (Bela Palanka)|Dolac]]), [[Dolac (selo)]] (do 1979. godine deo naselja [[Dolac (Bela Palanka)|Dolac]]), [[Donja Glama]], [[Donja Koritnica]], [[Donji Rinj]], [[Draževo]], [[Klenje (Bela Palanka)|Klenje]], [[Klisura (Bela Palanka)|Klisura]], [[Kozja]], [[Kosmovac]], [[Kremenica]], [[Krupac (Bela Palanka)|Krupac]], [[Lanište (Bela Palanka)|Lanište]], [[Leskovik (Bela Palanka)|Leskovik]], [[Ljubatovica]], [[Miranovac]], [[Miranovačka Kula]], [[Moklište]] (obuhvata i Dračje), [[Mokra]], [[Nova Mala]], [[Novo Selo (Bela Palanka)|Novo Selo]], [[Oreovac (Bela Palanka)|Oreovac]], [[Pajež]], [[Sinjac]] (od 1979. godine obuhvata naselje [[Trešnjanci]]), [[Tamnjanica]], [[Telovac]], [[Toponica (Bela Palanka)|Toponica]], [[Crvena Reka]], [[Crveni Breg (Bela Palanka)|Crveni Breg]], [[Crnče (Bela Palanka)|Crnče]], [[Čiflik]], [[Šljivovik (Bela Palanka)|Šljivovik]] i [[Špaj]]. * '''[[Opština Dimitrovgrad]]''' : [[Baljev Dol]], [[Banjski Dol]], [[Barje (Dimitrovgrad)|Barje]], [[Bačevo]], [[Beleš]] (do 1990. godine deo Lukavice), [[Bilo]], [[Braćevci]], [[Brebevnica]], [[Verzar]], [[Visočki Odorovci]] (do 1979. godine Odorovci), [[Vlkovija]], [[Vrapča]], [[Gojin Dol]], [[Gornja Nevlja]], [[Gornji Krivodol]], [[Gradina]], [[Gradinje (Dimitrovgrad)|Gradinje]], [[Grapa]], [[Gulenovci]], '''[[Dimitrovgrad]]''' (do 1950. godine Caribrod), [[Donja Nevlja]], [[Donji Krivodol]], [[Dragovita]], [[Željuša]], [[Izatovci]], [[Iskrovci]], [[Kamenica (Dimitrovgrad)|Kamenica]], [[Kusa Vrana]], [[Lukavica (Dimitrovgrad)|Lukavica]], [[Mazgoš]], [[Mojinci]], [[Paskašija]], [[Petačinci]] (od 2007. godine Petačnici), [[Petrlaš]], [[Planinica (Dimitrovgrad)|Planinica]], [[Poganovo]], [[Prača (Dimitrovgrad)|Prača]], [[Protopopinci]], [[Radejna]], [[Senokos (Dimitrovgrad)|Senokos]], [[Skrvenica]], [[Slivnica (Dimitrovgrad)|Slivnica]], [[Smilovci]] i [[Trnski Odorovci]] (do 1979. godine Trnsko Odorovce). * '''[[Opština Pirot]]''' : [[Bazovik]], [[Barje Čiflik]], [[Basara]], [[Bela (Pirot)|Bela]], [[Berilovac]], [[Berovica]], [[Blato (Pirot)|Blato]], [[Brlog (Pirot)|Brlog]], [[Velika Lukanja]], [[Veliki Jovanovac]], [[Veliki Suvodol]], [[Veliko Selo (Pirot)|Veliko Selo]], [[Visočka Ržana]], [[Vlasi (Pirot)|Vlasi]], [[Vojnegovac]], [[Vranište]], [[Gnjilan]], [[Gornja Držina]], [[Gostuša]], [[Gradašnica (Pirot)|Gradašnica]], [[Gradište (Pirot)|Gradište]], [[Dobri Do (Pirot)|Dobri Do]], [[Dojkinci]], [[Držina]], [[Đeram]], [[Zavoj]] (ukinuto 1979. godine zbog potapanja, formirano ponovo 2007. godine), [[Zaskovci]], [[Izvor (Pirot)|Izvor]], [[Jalbotina]], [[Jelovica]], [[Kamik]], [[Koprivštica]], [[Kostur]], [[Krupac (Pirot)|Krupac]], [[Kumanovo (Pirot)|Kumanovo]], [[Mala Lukanja]] (naselje ukinuto 1986. godine zbog potapanja, formirano ponovo 2007. godine), [[Mali Jovanovac]], [[Mali Suvodol]], [[Milojkovac]], [[Mirkovci (Pirot)|Mirkovci]], [[Nišor]], [[Novi Zavoj]] (formirano 1979. godine umesto naselja Zavoj), [[Novo Tigrovo naselje]], [[Obrenovac (Pirot)|Obrenovac]], [[Oreovica (Pirot)|Oreovica]], [[Orlja (Pirot)|Orlja]], [[Osmakova]], [[Pakleštica]], [[Pasjač]] (do 1965. godine Pasjača), [[Petrovac (Pirot)|Petrovac]], '''[[Pirot]]''', [[Planinica (Pirot)|Planinica]], [[Pokrevenik]], [[Poljska Ržana]], [[Ponor (Pirot)|Ponor]], [[Prisjan]], [[Ragodeš]], [[Rasnica]], [[Rogoz]], [[Rosomač]], [[Rsovci]], [[Rudinje]], [[Sinja Glava]], [[Slavinja]], [[Sopot (Pirot)|Sopot]], [[Srećkovac]], [[Staničenje]], [[Staro Tigrovo naselje]], [[Sukovo]], [[Tanasko Rajić]], [[Temska]], [[Topli Do (Pirot)|Topli Do]], [[Trnjana]], [[Cerev Del]], [[Cerova (Pirot)|Cerova]], [[Crvenčevo]], [[Crnoklište]], [[Činiglavci]] i [[Šugrin]]. === Jablanički okrug === {{v. također|Jablanički okrug}} * '''[[Grad Leskovac]]''' : [[Babičko]], [[Badince]], [[Barje (Leskovac)|Barje]], [[Belanovce (Leskovac)|Belanovce]], [[Beli Potok (Leskovac)|Beli Potok]], [[Bistrica (Leskovac)|Bistrica]], [[Bobište]], [[Bogojevce]], [[Bojišina]], [[Boćevica]], [[Bratmilovce]], [[Brejanovce]], [[Brestovac (Leskovac)|Brestovac]], [[Brza]], [[Bričevlje]], [[Bukova Glava]], [[Bunuški Čifluk]], [[Velika Biljanica]], [[Velika Grabovnica (Leskovac)|Velika Grabovnica]], [[Velika Kopašnica]], [[Velika Sejanica]], [[Veliko Trnjane]], [[Vilje Kolo]], [[Vina (Leskovac)|Vina]], [[Vinarce]], [[Vlase (Leskovac)|Vlase]], [[Vučje]], [[Gagince]], [[Golema Njiva]], [[Gorina]], [[Gornja Bunuša]], [[Gornja Jajina]], [[Gornja Kupinovica]], [[Gornja Lokošnica]], [[Gornja Slatina (Leskovac)|Gornja Slatina]], [[Gornje Krajince]], [[Gornje Sinkovce]], [[Gornje Stopanje]], [[Gornje Trnjane]], [[Gornji Bunibrod]], [[Gradašnica (Leskovac)|Gradašnica]], [[Grajevce]], [[Graovo]], [[Grdanica]], [[Grdelica (varoš)]], [[Grdelica (selo)]], [[Guberevac (Leskovac)|Guberevac]], [[Dedina Bara]], [[Dobrotin (Leskovac)|Dobrotin]], [[Donja Bunuša]], [[Donja Jajina]], [[Donja Kupinovica]], [[Donja Lokošnica]], [[Donja Slatina (Leskovac)|Donja Slatina]], [[Donje Brijanje]], [[Donje Krajince]], [[Donje Sinkovce]], [[Donje Stopanje]], [[Donje Trnjane]], [[Donji Bunibrod]], [[Draškovac (Leskovac)|Draškovac]], [[Drvodelja]], [[Drćevac]], [[Dubočica]], [[Dušanovo (Leskovac)|Dušanovo]], [[Žabljane]], [[Živkovo]], [[Žižavica]], [[Zagužane]], [[Zalužnje]], [[Zlokućane]], [[Zloćudovo]], [[Zoljevo]], [[Igrište (Leskovac)|Igrište]], [[Jarsenovo]], [[Jašunja]], [[Jelašnica (Leskovac)|Jelašnica]], [[Kaluđerce]], [[Karađorđevac]], [[Kaštavar]], [[Kovačeva Bara]], [[Kozare]], [[Koraćevac]], [[Krpejce]], [[Kukulovce]], [[Kumarevo (Leskovac)|Kumarevo]], [[Kutleš]], '''[[Leskovac]]''',<!-- [[Leskovačko Dedinje]] --> [[Lipovica (Leskovac)|Lipovica]], [[Ličin Dol]], [[Mala Biljanica]], [[Mala Grabovnica (Leskovac)|Mala Grabovnica]], [[Mala Kopašnica]], [[Manojlovce]], [[Međa (Leskovac)|Međa]], [[Melovo]], [[Milanovo (Leskovac)|Milanovo]], [[Miroševce]], [[Mrkovica]], [[Mrštane]], [[Murdža mala]], [[Navalin]], [[Nakrivanj]], [[Nesvrta (Leskovac)|Nesvrta]], [[Novo Selo (Leskovac)|Novo Selo]], [[Nomanica]], [[Oraovica (Grdelička)|Oraovica (kod Grdelice)]], [[Oraovica (Crkovnička)|Oraovica (kod Crkovnice)]], [[Orašac (Leskovac)|Orašac]], [[Oruglica]], [[Padež (Leskovac)|Padež]], [[Palikuća]], [[Palojce]], [[Petrovac (Leskovac)|Petrovac]], [[Pečenjevce]], [[Piskupovo]], [[Podvorce]], [[Podrimce]], [[Podrum]], [[Predejane (varoš)]], [[Predejane (selo)]], [[Presečina]], [[Priboj (Leskovac)|Priboj]], [[Ravni Del (Leskovac)|Ravni Del]], [[Radonjica]], [[Razgojna]], [[Rajno Polje]], [[Rudare (Leskovac)|Rudare]], [[Svirce (Leskovac)|Svirce]], [[Slavujevce]], [[Slatina (Leskovac)|Slatina]], [[Smrdan (Leskovac)|Smrdan]], [[Strojkovce]], [[Stupnica (Leskovac)|Stupnica]], [[Suševlje]], [[Todorovce]], [[Tulovo]], [[Tupalovce]], [[Turekovac]], [[Hisar (Leskovac)|Hisar]], [[Crveni Breg (Leskovac)|Crveni Breg]], [[Crkovnica]], [[Crcavac]], [[Čekmin]], [[Čifluk Razgojnski]], [[Čukljenik (Leskovac)|Čukljenik]], [[Šainovac]], [[Šarlince (Leskovac)|Šarlince]] i [[Šišince]]. * '''[[Opština Bojnik]]''' : [[Bojnik]]'''[[Bojnik]]''', [[Borince]], [[Brestovac (Bojnik)|Brestovac]], [[Vujanovo]], [[Gornje Brijanje]], [[Gornje Konjuvce]], [[Granica (Bojnik)|Granica]], [[Dobra Voda (Bojnik)|Dobra Voda]], [[Donje Konjuvce]], [[Dragovac (Bojnik)|Dragovac]], [[Dubrava (Bojnik)|Dubrava]], [[Đinđuša]], [[Zeletovo]], [[Zorovac]], [[Ivanje (Bojnik)|Ivanje]], [[Kamenica (Bojnik)|Kamenica]], [[Kacabać]], [[Kosančić (Bojnik)|Kosančić]], [[Lapotince]], [[Lozane]], [[Magaš]], [[Majkovac]], [[Mijajlica]], [[Mrveš]], [[Obilić (Bojnik)|Obilić]], [[Obražda]], [[Orane]], [[Plavce]], [[Pridvorica (Bojnik)|Pridvorica]], [[Rečica (Bojnik)|Rečica]], [[Savinac (Bojnik)|Savinac]], [[Slavnik]], [[Stubla (Bojnik)|Stubla]], [[Turjane]], [[Ćukovac (Bojnik)|Ćukovac]] i [[Crkvice]]. * '''[[Opština Vlasotince]]''' : [[Aleksine]], [[Bagrovit]], [[Batulovce]], [[Boljare (Vlasotince)|Boljare]], [[Borin Do]], [[Brezovica (Vlasotince)|Brezovica]], '''[[Vlasotince]]''', [[Gložane (Vlasotince)|Gložane]], [[Gornja Lomnica]], [[Gornja Lopušnja]], [[Gornji Dejan]], [[Gornji Orah]], [[Gornji Prisjan]], [[Gradište (Vlasotince)|Gradište]], [[Gunjetina]], [[Dadince]], [[Dobroviš]], [[Donja Lomnica]], [[Donja Lopušnja]], [[Donje Gare]], [[Donji Dejan]], [[Donji Prisjan]], [[Zlatićevo]], [[Ivje]], [[Javorje (Vlasotince)|Javorje]], [[Jakovljevo]], [[Jastrebac (Vlasotince)|Jastrebac]], [[Kozilo]], [[Komarica (Vlasotince)|Komarica]], [[Konopnica]], [[Kruševica (Vlasotince)|Kruševica]], [[Kukavica (Vlasotince)|Kukavica]], [[Ladovica]], [[Lipovica (Vlasotince)|Lipovica]], [[Manastirište]], [[Međak]], [[Orašje (Vlasotince)|Orašje]], [[Ostrc]], [[Pi]], [[Predanča]], [[Preslap]], [[Pržojne]], [[Prilepac]], [[Ravna Gora (Vlasotince)|Ravna Gora]], [[Ravni Del (Vlasotince)|Ravni Del]], [[Ravnište]], [[Samarnica]], [[Svođe]], [[Skrapež (Vlasotince)|Skrapež]], [[Sredor]], [[Stajkovce (Vlasotince)|Stajkovce]], [[Stranjevo]], [[Tegošnica]], [[Crna Bara (Vlasotince)|Crna Bara]], [[Crnatovo]] i [[Šišava]]. * '''[[Opština Lebane]]''' : [[Bačevina]], [[Bošnjace]], [[Buvce]], [[Veliko Vojlovce]], [[Geglja]], [[Goli Rid]], [[Gornje Vranovce]], [[Grgurovce]], [[Donje Vranovce]], [[Drvodelj]], [[Ždeglovo]], [[Klajić]], [[Konjino]], [[Krivača (Lebane)|Krivača]], [[Lalinovac]], '''[[Lebane]]''', [[Lipovica (Lebane)|Lipovica]], [[Lugare]], [[Malo Vojlovce]], [[Nova Topola (Lebane)|Nova Topola]], [[Novo Selo (Lebane)|Novo Selo]], [[Pertate]], [[Petrovac (Lebane)|Petrovac]], [[Popovce]], [[Poroštica (Lebane)|Poroštica]], [[Prekopčelica]], [[Radevce (Lebane)|Radevce]], [[Radinovac]], [[Rafuna]], [[Svinjarica]], [[Sekicol]], [[Slišane]], [[Togočevce]], [[Ćenovac]], [[Cekavica]], [[Šarce]], [[Šilovo (Lebane)|Šilovo]], [[Štulac (Lebane)|Štulac]] i [[Šumane]]. * '''[[Opština Medveđa]]''' : [[Bogunovac]], [[Borovac (Medveđa)|Borovac]], [[Varadin]], [[Velika Braina]], [[Vrapce]], [[Gazdare]], [[Gornja Lapaštica (Medveđa)|Gornja Lapaštica]], [[Gornji Bučumet]], [[Gornji Gajtan]], [[Grbavce]], [[Gubavce]], [[Gurgutovo]], [[Donja Lapaštica (Medveđa)|Donja Lapaštica]], [[Donji Bučumet]], [[Donji Gajtan]], [[Drence]], [[Đulekare]], [[Kapit]], [[Lece]], [[Mala Braina]], [[Marovac]], [[Maćedonce]], [[Maćedonce (Retkocersko)]], '''[[Medveđa]]''', [[Medevce]], [[Mrkonje]], [[Negosavlje]], [[Petrilje]], [[Poroštica (Medveđa)|Poroštica]], [[Pusto Šilovo]], [[Putinovo]] (do 2016. godine Hadžinci), [[Ravna Banja]], [[Retkocer]], [[Rujkovac]], [[Svirce (Medveđa)|Svirce]], [[Sijarina]], [[Sijarinska Banja]], [[Sponce]], [[Srednji Bučumet]], [[Stara Banja]], [[Stubla (Medveđa)|Stubla]], [[Tulare (Medveđa)|Tulare]], [[Tupale]], [[Crni Vrh (Medveđa)|Crni Vrh]] i [[Čokotin]]. * '''[[Opština Crna Trava]]''' : [[Bajinci (Crna Trava)|Bajinci]], [[Bankovci]], [[Bistrica (Crna Trava)|Bistrica]], [[Brod (Crna Trava)|Brod]], [[Vus]], [[Gornje Gare]], [[Gradska (Crna Trava)|Gradska]], [[Darkovce]], [[Dobro Polje (Crna Trava)|Dobro Polje]], [[Zlatance]], [[Jabukovik]], [[Jovanovce]], [[Kalna (Crna Trava)|Kalna]], [[Krivi Del]], [[Krstićevo]], [[Mlačište]], [[Obradovce]], [[Ostrozub (Crna Trava)|Ostrozub]], [[Pavličina]], [[Preslap]], [[Rajčetine]], [[Ruplje]], [[Sastav Reka]], '''[[Crna Trava]]''' i [[Čuka]]. === Pčinjski okrug === {{v. također|Pčinjski okrug}} * '''[[Grad Vranje]]''' : [[Aleksandrovac (Vranje)|Aleksandrovac]], [[Babina Poljana (Vranje)|Babina Poljana]], [[Balinovac]], [[Barbarušince]], [[Barelić]], [[Beli Breg (Vranje)|Beli Breg]], [[Bojin Del]], [[Bresnica (Vranje)|Bresnica]], [[Bujkovac]], [[Buljesovce]], [[Banuševac|Bunuševac]], [[Burdinci]], [[Buštranje (Vranje)|Buštranje]], [[Viševce]], [[Vlase (Vranje)|Vlase]], '''[[Vranje]]''', '''[[Vranjska Banja]]''', [[Vrtogoš]], [[Golemo Selo]], [[Gornja Otulja]], [[Gornja Čaršija]], [[Gornje Žapsko]], [[Gornje Punoševce]], [[Gornje Trebešinje]], [[Gornji Neradovac]], [[Gradnja (Vranje)|Gradnja]], [[Gumerište]], [[Davidovac (Vranje)|Davidovac]], [[Dankovo]], [[Dobrejance]], [[Donja Otulja]], [[Donje Vranje]], [[Donje Žapsko]], [[Donje Punoševce]], [[Donje Trebešinje]], [[Donji Neradovac]], [[Donji Pavlovac]], [[Dragobužde]], [[Drenovac (Vranje)|Drenovac]], [[Dubnica (Vranje)|Dubnica]], [[Duga Luka]], [[Dulan (Vranje)|Dulan]], [[Dupeljevo]], [[Đelinci]], [[Zlatokop]], [[Izumno]], [[Katun (Vranje)|Katun]], [[Klašnjice]], [[Klisurica (Vranje)|Klisurica]], [[Kopanjane]], [[Korbevac]], [[Korbul]], [[Koćura]], [[Kriva Feja]], [[Kruševa Glava]], [[Kumarevo (Vranje)|Kumarevo]], [[Kupinince]], [[Lalince]], [[Latifka]], [[Leva Reka]], [[Lepčince]], [[Ledena Stena]], [[Lipovac (Vranje)|Lipovac]], [[Lukovo (Vranje)|Lukovo]], [[Margance (Vranje)|Margance]], [[Mečkovac]], [[Mijakovce]], [[Mijovce]], [[Milanovo (Vranje)|Milanovo]], [[Milivojce]], [[Moštanica (Vranje)|Moštanica]], [[Nastavce]], [[Nesvrta (Vranje)|Nesvrta]], [[Nova Brezovica]], [[Oblička Sena]], [[Ogledna stanica]], [[Ostra Glava]], [[Odžinka]], [[Pavlovac (Vranje)|Pavlovac]], [[Palestina]], [[Panevlje]], [[Pljačkovica]], [[Prvonek]], [[Prevalac]], [[Preobraženje (Vranje)|Preobraženje]], [[Ranutovac]], [[Rataje (Vranje)|Rataje]], [[Raška]], [[Ribnice]], [[Ristovac]], [[Roždace]], [[Rudina]], [[Rusce (Vranje)|Rusce]], [[Saraina]], [[Sebevranje]], [[Sikirje]], [[Slivnica (Vranje)|Slivnica]], [[Smiljević]], [[Sobina]], [[Soderce]], [[Srednji Del]], [[Soderce]], [[Stance]], [[Stara Brezovica]], [[Stari Glog]], [[Strešak]], [[Stropsko]], [[Struganica]], [[Studena (Vranje)|Studena]], [[Suvi Dol]], [[Surdul]], [[Tekija]], [[Tesovište]], [[Tibužde]], [[Toplac]], [[Trstena (Vranje)|Trstena]], [[Tulbe]], [[Tumba (Vranje)|Tumba]], [[Ćukovac (Vranje)|Ćukovac]], [[Ćurkovica (Vranje)|Ćurkovica]], [[Urmanica]], [[Uševce]], [[Ciganski Rit]], [[Crni Vrh (Vranje)|Crni Vrh]], [[Crni Lug (Vranje)|Crni Lug]], [[Čerenac]], [[Čestelin]], [[Češalj]] i [[Šapranački rid]]. * '''[[Opština Bosilegrad]]''' : [[Barje (Bosilegrad)|Barje]], [[Belut]], [[Bistar]], '''[[Bosilegrad]]''', [[Brankovci]], [[Bresnica (Bosilegrad)|Bresnica]], [[Buceljevo]], [[Gložje]], [[Goleš]], [[Gornja Lisina]], [[Gornja Ljubata]], [[Gornja Ržana]], [[Gornje Tlamino]], [[Grujinci]], [[Doganica]], [[Donja Lisina]], [[Donja Ljubata]], [[Donja Ržana]], [[Donje Tlamino]], [[Dukat (Bosilegrad)|Dukat]], [[Žeravino]], [[Zli Dol]], [[Izvor (Bosilegrad)|Izvor]], [[Jarešnik]], [[Karamanica]], [[Milevci]], [[Mlekominci]], [[Musulj]], [[Nazarica]], [[Paralovo (Bosilegrad)|Paralovo]], [[Ploča (Bosilegrad)|Ploča]], [[Radičevci]], [[Rajčilovci]], [[Resen (Bosilegrad)|Resen]], [[Ribarci]], [[Rikačevo]] i [[Crnoštica]]. * '''[[Opština Bujanovac]]''' : [[Baraljevac]], [[Biljača (Bujanovac)|Biljača]], [[Bogdanovac (Bujanovac)|Bogdanovac]], [[Božinjevac]], [[Borovac (Bujanovac)|Borovac]], [[Bratoselce]], [[Breznica (Bujanovac)|Breznica]], [[Brnjare]], '''[[Bujanovac]]''', [[Buštranje (Bujanovac)|Buštranje]], [[Veliki Trnovac]], [[Vogance]], [[Vrban (Bujanovac)|Vrban]], [[Gornje Novo Selo]], [[Gramada (Bujanovac)|Gramada]], [[Dobrosin]], [[Donje Novo Selo (Bujanovac)|Donje Novo Selo]], [[Drežnica]], [[Đorđevac]], [[Žbevac]], [[Žuželjica]], [[Zarbince]], [[Jablanica (Bujanovac)|Jablanica]], [[Jastrebac (Bujanovac)|Jastrebac]], [[Kale]], [[Karadnik]], [[Klenike]], [[Klinovac]], [[Končulj]], [[Košarno]], [[Krševica]], [[Kuštica]], [[Levosoje]], [[Letovica]], [[Lopardince]], [[Lukarce]], [[Lučane (Bujanovac)|Lučane]], [[Ljiljance]], [[Mali Trnovac]], [[Muhovac]], [[Negovac]], [[Nesalce]], [[Oslare]], [[Pretina]], [[Pribovce]], [[Ravno Bučje (Bujanovac)|Ravno Bučje]], [[Rakovac (Bujanovac)|Rakovac]], [[Rusce (Bujanovac)|Rusce]], [[Samoljica]], [[Sveta Petka (Bujanovac)|Sveta Petka]], [[Sebrat]], [[Sejace]], [[Spančevac]], [[Srpska Kuća]], [[Starac (selo)|Starac]], [[Suharno]], [[Trejak]], [[Turija (Bujanovac)|Turija]], [[Uzovo]] i [[Čar]]. * '''[[Opština Vladičin Han]]''' : [[Balinovce]], [[Bačvište]], [[Belanovce (Vladičin Han)|Belanovce]], [[Beliševo]], [[Bigla (selo)|Bigla]], [[Bogoševo]], [[Brestovo (Vladičin Han)|Brestovo]], '''[[Vladičin Han]]''', [[Vrbovo (Vladičin Han)|Vrbovo]], [[Garinje]], [[Gornje Jabukovo]], [[Gramađe]], [[Dekutince]], [[Donje Jabukovo]], [[Dupljane (Vladičin Han)|Dupljane]], [[Žitorađe]], [[Zebince]], [[Jagnjilo (Vladičin Han)|Jagnjilo]], [[Jastrebac (Vladičin Han)|Jastrebac]], [[Jovac (Vladičin Han)|Jovac]], [[Kalimance]], [[Kacapun]], [[Koznica (Vladičin Han)|Koznica]], [[Kopitarce]], [[Kostomlatica]], [[Kržince]], [[Kukavica (Vladičin Han)|Kukavica]], [[Kunovo]], [[Lebet]], [[Lepenica (Vladičin Han)|Lepenica]], [[Letovište]], [[Ljutež]], [[Mazarać]], [[Malo Belo Polje]], [[Manajle]], [[Manjak]], [[Mrtvica (Vladičin Han)|Mrtvica]], [[Ostrovica (Vladičin Han)|Ostrovica]], [[Polom (Vladičin Han)|Polom]], [[Prekodolce]], [[Priboj (Vladičin Han)|Priboj]], [[Ravna Reka (Vladičin Han)|Ravna Reka]], [[Rdovo]], [[Repince]], [[Repište (Vladičin Han)|Repište]], [[Ružić (Srbija)|Ružić]], [[Solačka Sena]], [[Srneći Dol]], [[Stubal (Vladičin Han)|Stubal]], [[Suva Morava]], [[Tegovište]], [[Urvič (Vladičin Han)|Urvič]] i [[Džep]]. * '''[[Opština Preševo]]''' : [[Aliđerce]], [[Berčevac]], [[Bujić]], [[Bukarevac]], [[Bukovac (Preševo)|Bukovac]], [[Buštranje (Preševo)|Buštranje]], [[Golemi Dol]], [[Gornja Šušaja]], [[Gospođince]], [[Depce]], [[Donja Šušaja]], [[Žujince]], [[Ilince]], [[Kurbalija]], [[Ljanik]], [[Mađare (Preševo)|Mađare]], [[Miratovac]], [[Norča]], [[Oraovica]], [[Pečeno]], '''[[Preševo]]''', [[Rajince]], [[Ranatovce]], [[Reljan]], [[Svinjište (Preševo)|Svinjište]], [[Sefer]], [[Slavujevac]], [[Stanevce]], [[Strezovce]], [[Trnava (Preševo)|Trnava]], [[Cakanovac]], [[Cerevajka]], [[Crnotince]] i [[Čukarka]]. * '''[[Opština Surdulica]]''' : [[Alakince]], [[Bacijevce]], [[Belo Polje (Surdulica)|Belo Polje]], [[Binovce]], [[Bitvrđa]], [[Božica (Surdulica)|Božica]], [[Vlasina Okruglica]], [[Vlasina Rid]], [[Vlasina Stojkovićeva]], [[Vučadelce]], [[Gadžin han]], [[Gornja Koznica]], [[Gornje Romanovce]], [[Grandžina Mahala]] (Grandžina Reka), [[Groznatovci]], [[Danjino Selo]], [[Dikava]], [[Donje Romanovce]], [[Drajinci]], [[Dugi Del]], [[Dugojnica]], [[Zagužanje]], [[Jelašnica (Surdulica)|Jelašnica]], [[Kalabovce]], [[Kijevac (Surdulica)|Kijevac]], [[Klisura (Surdulica)|Klisura]], [[Kolunica]], [[Kostroševci]], [[Leskova Bara]], [[Masurica]], [[Mačkatica]], [[Novo Selo (Surdulica)|Novo Selo]], [[Palja]], [[Rđavica]], [[Stajkovce (Surdulica)|Stajkovce]], [[Strezimirovci]], [[Suvojnica]], '''[[Surdulica]]''', [[Suhi Dol (Surdulica)|Suhi Dol]], [[Topli Do (Surdulica)|Topli Do]], [[Topli Dol]], [[Troskač]] i [[Ćurkovica (Surdulica)|Ćurkovica]]. * '''[[Opština Trgovište]]''' : [[Babina Poljana (Trgovište)|Babina Poljana]], [[Barbace]], [[Vladovce]], [[Goločevac]], [[Gornovac]], [[Gornja Trnica]], [[Gornji Kozji Dol]], [[Gornji Stajevac]], [[Dejance]], [[Donja Trnica]], [[Donji Kozji Dol]], [[Donji Stajevac]], [[Dumbija]], [[Đerekarce]], [[Zladovce]], [[Kalovo]], [[Lesnica]], [[Mala Reka (Trgovište)|Mala Reka]], [[Margance (Trgovište)|Margance]], [[Mezdraja]], [[Novi Glog]], [[Novo Selo (Trgovište)|Novo Selo]], [[Petrovac (Trgovište)|Petrovac]], [[Prolesje]], [[Radovnica]], [[Rajčevce]], [[Surlica]], [[Trgovište (Trgovište)|'''Trgovište''']], [[Crveni Grad]], [[Crna Reka (Trgovište)|Crna Reka]], [[Crnovce]], [[Šajince]], [[Šaprance]], [[Široka Planina]] i [[Šumata Trnica]]. == Naseljena mesta na Kosovu i Metohiji == {{v. također|Kosovo i Metohija}} === Kosovski okrug === {{v. također|Kosovski okrug}} * '''[[Grad Priština]]''' : [[Ajvalija]], [[Ajkobila]], [[Badovac]], [[Balaban]], [[Bariljevo]], [[Besinje]], [[Businje]], [[Vrani Do]], [[Glogovica (Priština)|Glogovica]], [[Gornja Brnjica]], [[Gračanica (Priština)|Gračanica]], [[Graštica]], [[Dabiševac]], [[Devet Jugovića]], [[Donja Brnjica]], [[Dragovac (Priština)|Dragovac]], [[Drenovac (Priština)|Drenovac]], [[Zlatare (Priština)|Zlatare]], [[Kačikol]], [[Kojlovica]], [[Kolić]], [[Kukavica, Kosovo|Kukavica]], [[Laplje Selo]], [[Lebane (Priština)|Lebane]], [[Lukare (Priština)|Lukare]], [[Makovac]], [[Marevce (Priština)|Marevce]], [[Matičane]], [[Mramor (Priština)|Mramor]], [[Niševce]], [[Orlović]], [[Preoce]], '''[[Priština]]''', [[Propaštica]], [[Prugovac (Priština)|Prugovac]], [[Radoševac (Priština)|Radoševac]], [[Rimanište]], [[Sićevo (Priština)|Sićevo]], [[Slivova (Priština)|Slivovo]], [[Sofalija]], [[Sušica (Priština)|Sušica]], [[Ulpijana]], [[Teneš Do]], [[Trudna]], [[Čaglavica]], [[Šarban]] i [[Šaškovac]]. * '''[[Opština Glogovac]]''': [[Banjica (Glogovac)|Banjica]], [[Beriša]], [[Vasiljevo (Glogovac)|Vasiljevo]], [[Vrbovac (Glogovac)|Vrbovac]], [[Vučak (Glogovac)|Vučak]], [[Gladno Selo]], [[Globare (Glogovac)|Globare]], '''[[Glogovac]]''', [[Godance]], [[Gornja Koretica]], [[Gornja Fuštica]], [[Gornje Obrinje]], [[Gornji Žabelj|Gornji Zabelj]], [[Gradica]], [[Dobroševac]], [[Domanek (Glogovac)|Domanek]], [[Donja Koretica]], [[Donja Fuštica]], [[Donji Žabelj|Donji Zabelj]], [[Kišna Reka]], [[Komorane (Glogovac)|Komorane]], [[Krajkovo]], [[Lapušnik]], [[Likošane]], [[Negrovce]], [[Nekovce]], [[Novo Čikatovo]], [[Orlate]], [[Poklek]], [[Poluža (Glogovac)|Poluža]], [[Stankovce]], [[Staro Čikatovo]], [[Trdevac]], [[Trpeza (Glogovac)|Trpeza]], [[Trstenik (Glogovac)|Trstenik]], [[Štrbulovo]] i [[Štutica]]. * '''[[Opština Kačanik]]''': [[Banjica (Kačanik)|Banjica]], [[Belograce]], [[Bičevac]], [[Bob (Kačanik)|Bob]], [[Vata (Kačanik)|Vata]], [[Vrtomica]] ([[Vrtolnica]]), [[Gabrica]], [[Gajre]], [[Globočica (Kačanik)|Globočica]], [[Gorance]], [[Gornja Grlica]], [[Dimce]], [[Doganović]], [[Drenoglava]] ([[Drenova Glava]]), [[Drobnjak (Kačanik)|Drobnjak]], [[Dubrava (Kačanik)|Dubrava]], [[Dura]], [[Đurđev Dol]], [[Eleza]], [[Elez Han]], [[Ivaja]], '''[[Kačanik]]''', [[Kovačevac (Kačanik)|Kovačevac]], [[Korbulić]], [[Kotlina (Kačanik)|Kotlina]], [[Krivenik]], [[Lanište (Kačanik)|Lanište]], [[Nećavce]], [[Nika (Kačanik)|Nika]], [[Nikovce]], [[Palivodenica]], [[Pustenik]], [[Režance]], [[Reka (Kačanik)|Reka]], [[Runjevo]], [[Semanje]], [[Sečište]], [[Slatina (Kačanik)|Slatina]], [[Sopotnica (Kačanik)|Sopotnica]], [[Stagovo]], [[Stari Kačanik]], [[Straža (Kačanik)|Straža]] i [[Čardak]]. * '''[[Opština Kosovo Polje]]''': [[Ariljača]], [[Batuse]], [[Bresje (Kosovo Polje)|Bresje]], [[Velika Slatina]], [[Veliki Belaćevac]], [[Vragolija]], [[Gornje Dobrevo]], [[Dobri Dub (Kosovo Polje)|Dobri Dub]], [[Donje Dobrevo]], [[Donji Grabovac]], [[Ence]], '''[[Kosovo Polje]]''', [[Kuzmin (Kosovo Polje)|Kuzmin]], [[Mala Slatina]], [[Mali Belaćevac]], [[Nakarade]], [[Pomazatin]] i [[Ugljare (Kosovo Polje)|Ugljare]]. * '''[[Opština Lipljan]]''': [[Androvac]], [[Bandulić]], [[Banjica (Lipljan)|Banjica]], [[Brus (Lipljan)|Brus]], [[Bujance]], [[Bukovica (Lipljan)|Bukovica]], [[Varigovce]], [[Velika Dobranja]], [[Veliki Alaš]], [[Veliko Ribare]], [[Vogačica]], [[Vrelo (Lipljan)|Vrelo]], [[Vrševce (Lipljan)|Vrševce]], [[Glavica (Lipljan)|Glavica]], [[Glanica]], [[Glogovce (Lipljan)|Glogovce]], [[Goleško Vrelo]], [[Gornja Gušterica]], [[Gornje Gadimlje]], [[Guvno Selo]], [[Divljaka]], [[Dobrotin (Lipljan)|Dobrotin]], [[Donja Gušterica]], [[Donje Gadimlje]], [[Zlokućane (Lipljan)|Zlokućane]], [[Janjevo]], [[Klečka]], [[Konjsko (Lipljan)|Konjsko]], [[Konjuh (Lipljan)|Konjuh]], [[Krajište]], [[Krajmirovce]], [[Laletić]], [[Lepina]], [[Livađe (Lipljan)|Livađe]], '''[[Lipljan]]''', [[Lipovica (Lipjani)|Lipovica]], [[Lug (Lipljan)|Lug]], [[Lugadžija]], [[Magura]], [[Mala Dobranja]], [[Mali Alaš]], [[Malo Gracko]], [[Malo Ribare]], [[Marevce (Lipljan)|Marevce]], [[Medveci (Lipjani)|Medvece]], [[Mirena]], [[Muhadžer Babuš]], [[Novo Rujce]], [[Oklap]], [[Okosnica]], [[Plitković]], [[Poturovce]], [[Rabovce]], [[Radevo]], [[Rusinovce]], [[Sedlare (Lipljan)|Sedlare]], [[Skulanevo]], [[Slovinje]], [[Smoluša]], [[Staro Gracko]], [[Staro Rujce]], [[Suvi Do (Lipljan)|Suvi Do]], [[Teća]], [[Topličane (Lipljan)|Topličane]], [[Torina]], [[Trbovce]], [[Crni breg|Crni Breg]], [[Čelopek (Lipljan)|Čelopek]], [[Čučuljaga]] i [[Šišarka (Lipljan)|Šišarka]]. * '''[[Opština Obilić]]''': [[Ade (Obilić)|Ade]], [[Babin Most]], [[Bakšija]], [[Breznica (Obilić)|Breznica]], [[Gornji Grabovac]],[[Kruševac (Obilić)|Kruševac]], [[Lazarevo (Obilić)|Lazarevo]], [[Leskovčić]], [[Mazgit]], [[Miloševo (Obilić)|Miloševo]], '''[[Obilić]]''', [[Plemetina]], [[Raskovo]], [[Rudnik Kosovo]], [[Sibovac (Obilić)|Sibovac]], [[Hamidija (Obilić)|Hamidija]], [[Crkvena Vodica]] i [[Šipitula]]. * '''[[Opština Podujevo]]''': [[Alabak]], [[Bajčina]], [[Balovac]], [[Baraina]], [[Batlava (Podujevo)|Batlava]], [[Belo Polje (Podujevo)|Belo Polje]], [[Blato (Podujevo)|Blato]], [[Bradaš (Podujevo)|Bradaš]], [[Braina]], [[Brevnik]], [[Brece]], [[Burince (Podujevo)|Burince]], [[Velika Reka (Podujevo)|Velika Reka]], [[Glavnik]], [[Godišnjak]], [[Gornja Dubnica]], [[Gornja Lapaštica (Podujevo)|Gornja Lapaštica]], [[Gornja Pakaštica]], [[Gornje Ljupče]], [[Gornji Sibovac]], [[Grdovac]], [[Dvorište (Podujevo)|Dvorište]], [[Dobri Do (Podujevo)|Dobri Do]], [[Dobratini (Podujeva)|Dobrotin]], [[Donja Dubnica (Podujevo)|Donja Dubnica]], [[Donja Lapaštica (Podujevo)|Donja Lapaštica]], [[Donja Pakaštica]], [[Donje Ljupče]], [[Donji Sibovac]], [[Duz]], [[Dumoš]], [[Žitinje (Podujeva)|Žitinje]], [[Zakut]], [[Kaljatica]], [[Kačibeg]], [[Kisela Banja]], [[Konjuševac]], [[Krpimej]], [[Kruševica (Podujevo)|Kruševica]], [[Ladovac]], [[Lauša (Podujeva)|Lauša]], [[Letance]], [[Livadica]], [[Lug (Podujevo)|Lug]], [[Lužane (Podujevo)|Lužane]], [[Mazap]], [[Majance]], [[Medregovac]], [[Merdare (Podujevo)|Merdare]], [[Metohija (Podujevo)|Metohija]], [[Mirovac]], [[Murgula]], [[Obrandža]], [[Orlane]], [[Palatna]], [[Penduha]], [[Perane]], '''[[Podujevo]]''', [[Popovo (Podujevo)|Popovo]], [[Potok (Podujevo)|Potok]], [[Prepolac]], [[Radujevac (Podujevo)|Radujevac]], [[Rakinica]], [[Revuće]], [[Repa, Kosovo|Repa]], [[Rečica (Podujevo)|Rečica]], [[Svetlje]], [[Siljevica (Podujevo)|Siljevica]], [[Slatina (Podujevo)|Slatina]], [[Surdula]], [[Surkiš]], [[Trnava (Podujevo)|Trnava]], [[Trnavica]], [[Turučica]], [[Hrtica]], [[Šajkovac]], [[Šakovica]] i [[Štedim (Podujevo)|Štedim]]. * '''[[Opština Uroševac]]''': [[Babljak (Uroševac)|Babljak]], [[Balić]], [[Biba]], [[Burnik]], [[Varoš Selo]], [[Gatnje]], [[Gornje Nerodimlje]], [[Grebno]], [[Grlica (Uroševac)|Grlica]], [[Doganjevo]], [[Donje Nerodimlje]], [[Dramnjak]], [[Zaskok]], [[Zlatare (Uroševac)|Zlatare]], [[Jezerce]], [[Jerli Prelez]], [[Jerli Talinovac]], [[Kamena Glava]], [[Kosin]], [[Košare (Uroševac)|Košare]], [[Laškobare]], [[Manastirce]], [[Mirosavlje]], [[Muhadžer Prelez]], [[Muhadžer Talinovac]], [[Muhovce]], [[Nekodim]], [[Novi Miraš]], [[Papaz (Uroševac)|Papaz]], [[Plešina]], [[Pojatište]], [[Raka]], [[Rahovica]], [[Sazlija (Uroševac)|Sazlija]], [[Svrčina]], [[Slivovo (Uroševac)|Slivovo]], [[Sojevo]], [[Softović]], [[Srpski Babuš]], [[Stari Miraš]], [[Staro Selo (Uroševac)|Staro Selo]], [[Stojković]], [[Tankosić]], [[Trn (Uroševac)|Trn]], '''[[Uroševac]]''' i [[Crnilo (Uroševac)|Crnilo]]. * '''[[Opština Štimlje]]''': [[Belince (Štimlje)|Belince]], [[Vojinovce]], [[Gornje Godance]], [[Davidovce]], [[Devetak (Štimlje)|Devetak]], [[Donje Godance]], [[Duga (Štimlje)|Duga]], [[Đurkovce]], [[Zborce]], [[Karačica]], [[Lanište (Štimlje)|Lanište]], [[Malopoljce]], [[Mužičane]], [[Petraštica]], [[Petrović (Štimlje)|Petrović]], [[Petrovo (Štimlje)|Petrovo]], [[Rance]], [[Račak]], [[Rašince]], [[Topilo]], [[Crnoljevo]] i '''[[Štimlje]]'''. * '''[[Opština Štrpce]]''': [[Berevce]], [[Brezovica (Štrpce)|Brezovica]], [[Brod (Štrpce)|Brod]], [[Viča (Štrpce)|Viča]], [[Vrbeštica]], [[Gornja Bitinja]], [[Gotovuša (Štrpce)|Gotovuša]], [[Donja Bitinja]], [[Drajkovce]], [[Ižance]], [[Jažince]], [[Koštanjevo]], [[Sevce, Štrpce|Sevce]], [[Sušiće]], [[Firaja (Štrpce)|Firaja]] i '''[[Štrpce]]'''. === Pećki okrug === {{v. također|Pećki okrug}} * '''[[Opština Dečani]]''': [[Babaloć]], [[Belaje]], [[Beleg]], [[Vokša]], [[Glođane (Dečani)|Glođane]], [[Gornja Luka]], [[Gornji Ratiš]], [[Gornji Streoc]], [[Gornji Crnobreg]], [[Gramočelj]], [[Dašinovac]], '''[[Dečane]]''', [[Donja Luka]], [[Donji Ratiš]], [[Donji Streoc]], [[Donji Crnobreg]], [[Drenovac (Dečani)|Drenovac]], [[Dubovik (Dečani)|Dubovik]], [[Dubrava (Dečani)|Dubrava]], [[Đocaj]], [[Istinić]], [[Jasić]], [[Junik]], [[Kodralija (Dečani)|Kodralija]], [[Loćane]], [[Ljubuša (Dečani)|Ljubuša]], [[Ljumbarda]], [[Maznik]], [[Mali Vranovac]], [[Papić]], [[Papraćane]], [[Pobrđe (Dečani)|Pobrđe]], [[Požar (Dečani)|Požar]], [[Prekoluka]], [[Prilep (Dečani)|Prilep]], [[Rastavica]], [[Rznić]], [[Slup (Dečani)|Slup]], [[Huljaj]] i [[Šaptelj]]. * '''[[Opština Đakovica]]''': [[Babaj Boks]], [[Bardonić]], [[Bardosan]], [[Batuša (Đakovica)|Batuša]], [[Berjak]], [[Bec]], [[Bistražin]], [[Brekovac]], [[Brovina]], [[Vogovo]], [[Vranić (Đakovica)|Vranić]], [[Goden]], [[Gornje Novo Selo]], [[Grgoc]], [[Grčina]], [[Guska, Kosovo|Guska]], [[Dalašaj]], [[Damjane]], [[Deva (Đakovica)|Deva]], [[Doblibare]], [[Dobrić (Đakovica)|Dobrić]], [[Dobroš]], [[Dolj]], [[Donje Novo Selo (Đakovica)|Donje Novo Selo]], [[Donji Biteš]], [[Dužnje]], [[Dujak]], '''[[Đakovica]]''', [[Ereč]], [[Žabelj]], [[Ždrelo (Đakovica)|Ždrelo]], [[Žub]], [[Zulfaj]], [[Jablanica (Đakovica)|Jablanica]], [[Janoš (Đakovica)|Janoš]], [[Jahoc]], [[Kodralija (Đakovica)|Kodralija]], [[Korenica, Kosovo|Korenica]], [[Košare (Đakovica)|Košare]], [[Kraljane]], [[Kusar]], [[Kuševac]], [[Lipovac (Đakovica)|Lipovac]], [[Lugađija (Đakovica)|Lugađija]], [[Ljugbunar]], [[Marmule]], [[Meja Orize]], [[Meja]], [[Moglica]], [[Molić]], [[Morina]], [[Nec]], [[Nivokaz]], [[Osek Paša]], [[Osek Hilja]], [[Paljabarda]], [[Pacaj]], [[Petrušan]], [[Pljančor]], [[Ponoševac]], [[Popovac (Đakovica)|Popovac]], [[Radonjić (Đakovica)|Radonjić]], [[Rakovina]], [[Rakoc]], [[Ramoc]], [[Racaj]], [[Rača (Đakovica)|Rača]], [[Raškoc]], [[Ripaj Madanaj]], [[Rogovo]], [[Skivjane]], [[Smać (Đakovica)|Smać]], [[Smonica]], [[Sopot (Đakovica)|Sopot]], [[Stubla (Đakovica)|Stubla]], [[Trakanić]], [[Ćerim]], [[Ujz]], [[Firaja (Đakovica)|Firaja]], [[Firza]], [[Crmljane]], [[Šeremet]] i [[Šišman]]. * '''[[Opština Istok]]''': '''[[Banja (Istok)|Banja]]''', [[Banjica (Istok)|Banjica]], [[Begov Lukavac]], [[Belica (Istok)|Belica]], [[Belo Polje (Istok)|Belo Polje]], [[Verić]], [[Vrelo (Istok)|Vrelo]], [[Dobruša]], [[Donji Dragoljevac]], [[Donji Istok]], [[Dragoljevac]], [[Drenje]], [[Dubrava (Istok)|Dubrava]], [[Đurakovac]], [[Žakovo]], [[Žač]], [[Zablaće (Istok)|Zablaće]], '''[[Istok (grad)|Istok]]''', [[Kaličane]], [[Kašica]], [[Kovrage]], [[Koš (Istok)|Koš]], [[Krnjina]], [[Lugovo]], [[Ljubovo]], [[Ljubožda]], [[Malo Dubovo]], [[Mojstir (Istok)|Mojstir]], [[Muževine]], [[Novi Verić]], [[Opraške]], [[Orno Brdo]], [[Osojane]], [[Poljane (Istok)|Poljane]], [[Prekale]], [[Prigoda]], [[Rakoš]], [[Sinaje]], [[Srbobran (Istok)|Srbobran]], [[Starodvorane]], [[Studenica (Istok)|Studenica]], [[Suvi Lukavac]], [[Suvo Grlo (Istok)|Suvo Grlo]], [[Sušica (Istok)|Sušica]], [[Tomance (Istok)|Tomance]], [[Trbuhovac]], [[Tučep]], [[Ukča]], [[Crkolez]], [[Crni Lug (Istok)|Crni Lug]], [[Crnce]] i [[Šaljinovica]]. * '''[[Opština Klina]]''': [[Balince (Klina)|Balince]], [[Berkovo]], [[Biča]], [[Bobovac (Klina)|Bobovac]], [[Bokšić]], [[Budisavci]], [[Veliki Đurđevik]], [[Veliko Kruševo]], [[Vidanje]], [[Vlaški Drenovac]], [[Volujak (Klina)|Volujak]], [[Vrmnica]], [[Golubovac (Klina)|Golubovac]], [[Gornji Petrič]], [[Grabanica]], [[Grabac (Klina)|Grabac]], [[Grebnik]], [[Deič]], [[Dobra Voda (Klina)|Dobra Voda]], [[Dobri Dol (Klina)|Dobri Dol]], [[Dolac (Klina)|Dolac]], [[Dolovo (Klina)|Dolovo]], [[Donji Petrič]], [[Drenovac (Klina)|Drenovac]], [[Drenovčić]], [[Drsnik]], [[Dugonjive]], [[Duš]], [[Dušević]], [[Zabrđe (Klina)|Zabrđe]], [[Zajmovo]], [[Zlokućane (Klina)|Zlokućane]], [[Iglarevo]], [[Jagoda (Peć)|Jagoda]], [[Jelovac (Klina)|Jelovac]], [[Jošanica (Klina)|Jošanica]], [[Kijevo (Klina)|Kijevo]], '''[[Klina]]''', [[Klinavac]], [[Kpuz]], [[Krnjince]], [[Leskovac (Klina)|Leskovac]], [[Lozica]], [[Mali Đurđevik]], [[Malo Kruševo]], [[Mlečane]], [[Naglavci]], [[Pločice]], [[Pograđe]], [[Prčevo]], [[Radulovac]], [[Renovac]], [[Resnik (Klina)|Resnik]], [[Rudice (Klina)|Rudice]], [[Svrhe]], [[Sićevo (Klina)|Sićevo]], [[Skorošnik]], [[Stup (Klina)|Stup]], [[Cerovik]], [[Crni Lug (Klina)|Crni Lug]], [[Čabić]], [[Českovo]], [[Čupevo (Klina)|Čupevo]] i [[Štupelj]]. * '''[[Opština Peć]]''': [[Alagina Reka]], [[Babiće (Peć)|Babiće]], [[Barane]], [[Belo Polje (Peć)|Belo Polje]], [[Blagaje]], [[Boge]], [[Brežanik]], [[Brestovik (Peć)|Brestovik]], [[Brolić]], [[Bučane]], [[Velika Jablanica]], [[Veliki Štupelj]], [[Vitomirica]], [[Vragovac]], [[Vranovac (Peć)|Vranovac]], [[Glavičica]], [[Glođane (Peć)|Glođane]], [[Goraždevac]], [[Grabovac (Peć)|Grabovac]], [[Dobri Do (Peć)|Dobri Do]], [[Drelje]], [[Dubovo (Peć)|Dubovo]], [[Dubočak]], [[Duganjive]], [[Zagrmlje]], [[Zahać]], [[Zlopek]], [[Jablanica (Peć)|Jablanica]], [[Jošanica (Peć)|Jošanica]], [[Klinčina]], [[Kosurić]], [[Kotradić]], [[Košutane]], [[Krstovac]], [[Kruševac (Peć)|Kruševac]], [[Kućište (Peć)|Kućište]], [[Labljane (Peć)|Labljane]], [[Laz Belopać]], [[Lipa (Peć)|Lipa]], [[Lođa (Peć)|Lođa]], [[Ložane]], [[Lugađija (Peć)|Lugađija]], [[Ljevoša]], [[Lješane]], [[Ljubenić]], [[Ljutoglava]], [[Mala Jablanica]], [[Mali Štupelj]], [[Maljeviće]], [[Milanovac (Peć)|Milanovac]], [[Nabrđe (Peć)|Nabrđe]], [[Naklo (Peć)|Naklo]], [[Nepolje]], [[Novi Raušić]], [[Novo Selo (Peć)|Novo Selo]], [[Ozrim]], [[Osoje (Peć)|Osoje]], [[Pašino Selo]], [[Pepiće]], '''[[Peć (grad)|Peć]]''', [[Pištane]], [[Plavljane]], [[Počešće]], [[Radavac]], [[Raušić]], [[Rašić]], [[Romune]], [[Rosulje (Peć)|Rosulje]], [[Ruhot]], [[Svrke (Peć)|Svrke]], [[Siga (Peć)|Siga]], [[Trebović]], [[Trstenik (Peć)|Trstenik]], [[Turjak (Peć)|Turjak]], [[Ćuška]], [[Hadžovići]], [[Crni Vrh (Peć)|Crni Vrh]], [[Čelopek (Peć)|Čelopek]], [[Čungur]] i [[Škrelje]]. === Prizrenski okrug === {{v. također|Prizrenski okrug}} * '''[[Opština Gora]]''': [[Bačka (Gora)|Bačka]], [[Brod (Gora)|Brod]], [[Vranište (Gora)|Vranište]], [[Globočica (Gora)|Globočica]], [[Gornja Rapča]], [[Gornji Krstac]], [[Dikance]], [[Donja Rapča]], [[Donji Krstac]], '''[[Dragaš]]''', [[Zli Potok]], [[Kruševo (Gora)|Kruševo]], [[Kukuljane]], [[Leštane (Gora)|Leštane]], [[Ljubovište]], [[Mlike]], [[Orčuša]], [[Radeša]] i [[Rastelica (Gora)|Rastelica]]. * '''[[Opština Orahovac]]''': [[Bela Crkva (Orahovac)|Bela Crkva]], [[Bratotin]], [[Brestovac (Orahovac)|Brestovac]], [[Brnjača]], [[Bublje]], [[Velika Kruša]], [[Velika Hoča]], [[Vranjak (Orahovac)|Vranjak]], [[Gedže]], [[Goračevo]], [[Gorić (Orahovac)|Gorić]], [[Gornje Potočane]], [[Danjane]], [[Dobri Dol (Orahovac)|Dobri Dol]], [[Domanek (Orahovac)|Domanek]], [[Donje Potočane]], [[Dragobilje]], [[Drenovac (Orahovac)|Drenovac]], [[Zatrić]], [[Zočište]], [[Zrze (Orahovac)|Zrze]], [[Jančište]], [[Jović]], [[Koznik (Orahovac)|Koznik]], [[Kramovik]], [[Labučevo]], [[Ljubižda (Orahovac)|Ljubižda]], [[Mađare (Orahovac)|Mađare]], [[Mala Hoča]], [[Mališevo]], [[Milanović]], [[Miruša]], [[Moralija]], [[Mrasor]], [[Našpale]], [[Nogavac]], [[Opteruša]], '''[[Orahovac]]''', [[Ostrozub (Orahovac)|Ostrozub]], [[Pagaruša]], [[Petković]], [[Poluža (Orahovac)|Poluža]], [[Ponorac (Orahovac)|Ponorac]], [[Pusto Selo]], [[Radoste]], [[Ratkovac (Orahovac)|Ratkovac]], [[Retimlje]], [[Sanovac]], [[Saroš]], [[Sopnić]], [[Turjak (Orahovac)|Turjak]], [[Celina]], [[Crnovrana]], [[Čiflak (Orahovac)|Čiflak]] i [[Čupevo (Orahovac)|Čupevo]]. * '''[[Opština Prizren]]''': [[Atmađa]], [[Belobrod]], [[Biluša]], [[Bljač]], [[Brezna (Prizren)|Brezna]], [[Brodosavce]], [[Brut (Prizren)|Brut]], [[Buzec]], [[Buča]], [[Veleža]], [[Vlašnja]], [[Vrbičane]], [[Vrbnica (Prizren)|Vrbnica]], [[Gornja Srbica]], [[Gornje Ljubinje]], [[Gornje Selo (Prizren)|Gornje Selo]], [[Gorožup]], [[Graždanik]], [[Grnčare]], [[Dedaj]], [[Dobrušte]], [[Dojnice]], [[Donja Srbica]], [[Donje Ljubinje]], [[Drajčići]], [[Dušanovo (Prizren)|Dušanovo]], [[Đonaj]], [[Živinjane]], [[Žur]], [[Zaplužje]], [[Zgatar]], [[Zjum Opoljski]], [[Zjum Has]], [[Zojić]], [[Zrze (Prizren)|Zrze]], [[Jablanica (Prizren)|Jablanica]], [[Ješkovo]], [[Kabaš (Prizren)|Kabaš]], [[Kabaš Has]], [[Kapra]], [[Karašinđerđ]], [[Kobanja]], [[Kojuš]], [[Koriša]], [[Kosovce]], [[Krajk]], [[Kuklibeg]], [[Kukovce]], [[Kušnin]], [[Kuštendil]], [[Landovica]], [[Lez]], [[Leskovac (Prizren)|Leskovac]], [[Lokvica]], [[Ljubižda (Prizren)|Ljubižda]], [[Ljubižda Has]], [[Ljubičevo]], [[Ljukinaj]], [[Ljutoglav]], [[Mazrek]], [[Mala Kruša]], [[Mamuša]], [[Manastirica (Prizren)|Manastirica]], [[Medvece (Prizren)|Medvece]], [[Miljaj]], [[Muradem]], [[Mušnikovo]], [[Našec]], [[Nebregošte]], [[Nova Šumadija]], [[Novake]], [[Novo Selo (Prizren)|Novo Selo]], [[Petrovo Selo (Prizren)|Petrovo Selo]], [[Pirane]], [[Plava (Prizren)|Plava]], [[Plajnik]], [[Planeja]], [[Planjane]], [[Poslište]], [[Pousko]], '''[[Prizren]]''', [[Randubrava]], [[Rence]], [[Rečane (Prizren)|Rečane]], [[Romaja]], [[Skorobište]], [[Smać (Prizren)|Smać]], [[Sredska]], [[Stružje]], [[Trepetinca]], [[Tupec]], [[Hoča Zagradska]], [[Caparce]], [[Šajinovac (Prizren)|Šajinovac]], [[Škoza]] i [[Špinadija]]. * '''[[Opština Suva Reka]]''': [[Banja (Suva Reka)|Banja]], [[Belanica]], [[Blace (Suva Reka)|Blace]], [[Budakovo]], [[Bukoš (Suva Reka)|Bukoš]], [[Vranić (Suva Reka)|Vranić]], [[Vrševce (Suva Reka)|Vrševce]], [[Geljance]], [[Gornja Krušica]], [[Grejkovce]], [[Grejčevce]], [[Guncat]], [[Dvorane (Suva Reka)|Dvorane]], [[Delovce]], [[Dobrodeljane]], [[Donja Krušica]], [[Dubrava (Suva Reka)|Dubrava]], [[Dulje]], [[Đinovce]], [[Javor (Suva Reka)|Javor]], [[Kostrce]], [[Kravoserija]], [[Ladrovac]], [[Ladrović]], [[Lešane (Suva Reka)|Lešane]], [[Lužnica (Suva Reka)|Lužnica]], [[Mačitevo]], [[Movljane]], [[Mušutište]], [[Neprebište]], [[Nišor (Suva Reka)|Nišor]], [[Papaz (Suva Reka)|Papaz]], [[Pećane]], [[Popovljane]], [[Raštane]], [[Rečane (Suva Reka)|Rečane]], [[Savrovo]], [[Samodraža]], [[Selogražde]], [[Semetište]], [[Senik]], [[Slapužane]], [[Sopina]], [[Stara Vučina]], [[Studenčane]], '''[[Suva Reka]]''', [[Topličane (Suva Reka)|Topličane]], [[Trnje]], [[Tumičina]] i [[Čajdrak]]. === Kosovskomitrovački okrug === {{v. također|Kosovskomitrovački okrug}} * '''[[Opština Vučitrn]]''': [[Balince (Vučitrn)|Balince]], [[Banjska (Vučitrn)|Banjska]], [[Benčuk]], [[Bečić]], [[Bivoljak]], [[Bošljane]], [[Brusnik (Vučitrn)|Brusnik]], [[Bukoš (Vučitrn)|Bukoš]], [[Velika Reka (Vučitrn)|Velika Reka]], [[Vesekovce]], [[Viljance]], [[Vrnica]], '''[[Vučitrn]]''', [[Galica]], [[Glavotina]], [[Gojbulja]], [[Gornja Dubnica (Vučitrn)|Gornja Dubnica]], [[Gornja Sudimlja]], [[Gornje Stanovce]], [[Gornji Svračak]], [[Grace]], [[Gumnište (Vučitrn)|Gumnište]], [[Dobra Luka]], [[Doljak]], [[Donja Dubnica (Vučitrn)|Donja Dubnica]], [[Donja Sudimlja]], [[Donje Stanovce]], [[Donji Svračak]], [[Drvare]], [[Dubovac (Vučitrn)|Dubovac]], [[Žilivoda]], [[Zagorje (Vučitrn)|Zagorje]], [[Jezero (Vučitrn)|Jezero]], [[Karače]], [[Kolo (Vučitrn)|Kolo]], [[Kunovik]], [[Kurilovo]], [[Lug Dubnica]], [[Mavrić]], [[Mijalić]], [[Miroče]] (do 1975. godine Mirače), [[Nevoljane]], [[Nedakovac]], [[Novo Selo Begovo]], [[Novo Selo Mađunsko]] (do 1975. godine Novo Selo), [[Okraštica]], [[Ošljane (Vučitrn)|Ošljane]], [[Pantina]], [[Pasoma]], [[Pestovo]], [[Prilužje]], [[Resnik (Vučitrn)|Resnik]], [[Ropica]], [[Samodreža]], [[Skočna]], [[Skrovna]], [[Slakovce]] (1975-1991. godine Slavkovce), [[Slatina (Vučitrn)|Slatina]], [[Smrekovnica]], [[Strovce]], [[Taradža]], [[Trlabuć]], [[Hercegovo]], [[Cecelija]], [[Šalce]], [[Šljivovica (Vučitrn)|Šljivovica]] i [[Štitarica (Vučitrn)|Štitarica]]. * '''[[Opština Zvečan]]''': [[Banov Do]], [[Banjska (Zvečan)|Banjska]], [[Banjska Reka]], [[Banjski Suvi Do]], [[Boljetin (Zvečan)|Boljetin]], [[Bresnica (Zvečan)|Bresnica]], [[Valač]], [[Veliko Rudare]], [[Vilište]], [[Grabovac (Zvečan)|Grabovac]], [[Grižani]], [[Doljane (Zvečan)|Doljane]], [[Žaža]], [[Žerovnica]], [[Žitkovac (Zvečan)|Žitkovac]], '''[[Zvečan]]''', [[Izvori (Zvečan)|Izvori]], [[Jankov Potok]], [[Joševik]], [[Kamenica (Zvečan)|Kamenica]], [[Korilje]], [[Kula (Zvečan)|Kula]], [[Lipa (Zvečan)|Lipa]], [[Lipovica (Zvečan)|Lipovica]], [[Lovac (Zvečan)|Lovac]], [[Lozište]], [[Lokva (Zvečan)|Lokva]], [[Mali Zvečan]], [[Malo Rudare]], [[Matica]], [[Meki Do]] (od 2007. godine Keći Do), [[Oraovica (Zvečan)|Oraovica]], [[Rudine (Zvečan)|Rudine]], [[Sendo]] i [[Srbovac]]. * '''[[Opština Zubin Potok]]''': [[Babiće (Zubin Potok)|Babiće]], [[Babudovica]], [[Banja (Zubin Potok)|Banja]] (do 1975. godine Banje), [[Bojnoviće]], [[Brnjak]], [[Bube]], [[Burlate]], [[Velika Kaludra]], [[Veliko Štuoce]], [[Velji Breg]], [[Vitakovo]], [[Vojmisliće]], [[Vrba (Zubin Potok)|Vrba]], [[Vukojeviće]], [[Vukosavljeviće]], [[Gazivode (Zubin Potok)|Gazivode]], [[Gornje Varage]] (do 1959. godine Varage), [[Gornji Jasenovik]], [[Gornji Strmac]], [[Dobroševina]], [[Donje Varage]] (do 1959. godine Varage), [[Donji Jasenovik]], [[Dragalica]] (do 1980. godine Dragalice, od 2007. godine Vragalica), [[Drainoviće]] (od 2007. godine Drajinoviće), [[Dren (Zubin Potok)|Dren]], [[Žarevi]], [[Zagrađe (Zubin Potok)|Zagrađe]] (do 1975. godine deo Burlata), [[Zagulje]], [[Zečeviće]], [[Zubin Potok]], [[Zupče]], [[Jabuka (Zubin Potok)|Jabuka]], [[Jagnjenica]], [[Junake]] (do 1980. godine Junaci), [[Kijevce]] (do 1975. godine deo Zečevića), [[Klečke]] (do 1975. godine deo Banja), [[Kobilja Glava (Zubin Potok)|Kobilja Glava]], [[Kovače]], [[Kozarevo]], [[Kopiloviće]] (do 1987. godine deo Međeđeg Potoka), [[Krligate]] (1975-1983. godine Krljigate), [[Ledenik]] (do 1975. godine deo Češanovića), [[Lučka Reka]], [[Mala Kaludra]], [[Međeđi Potok]], [[Oklace]], [[Padine]], [[Paruci]], [[Prevlak]], [[Prelez]] (od 2007. godine Prelaz), [[Preseka (Zubin Potok)|Preseka]], [[Pridvorica (Zubin Potok)|Pridvorica]], [[Rančiće]] (1975-1987. godine Raičiće), [[Rezala (Zubin Potok)|Rezala]], [[Rujište (Zubin Potok)|Rujište]], [[Tušiće]], [[Ugljare (Zubin Potok)|Ugljare]], [[Crepulja]], [[Čabra]], [[Čečevo]], [[Češanoviće]] (do 1975. godine Češenoviće), [[Čitluk (Zubin Potok)|Čitluk]], [[Šipovo (Zubin Potok)|Šipovo]] (do 1975. godine Šipova) i [[Štuoce]] (do 1975. godine deo Veljeg Brega). * '''[[Opština Kosovska Mitrovica]]''': [[Bajgora]], [[Bare (Kosovska Mitrovica)|Bare]], [[Bataire]], [[Bošnjačka Mahala]], [[Brabonjić]] (do 1975. godine Brabonić), [[Vaganica]], [[Veliki Kičić]], [[Vidomirić]], [[Vidušić]], [[Vlahinje]] (do 1975. godine Vlahinja), [[Vrbnica (Kosovska Mitrovica)|Vrbnica]], [[Gornje Vinarce]], [[Gornje Žabare]], [[Gornje Rašane]], [[Gornji Suvi Do]], [[Gušavac]] (do 1980. godine Guševac), [[Dedinje (Kosovska Mitrovica)|Dedinje]], [[Donje Vinarce]], [[Donje Žabare]], [[Donje Rašane]], [[Donji Suvi Do]], [[Zabrđe (Kosovska Mitrovica)|Zabrđe]], [[Zasela]] (do 1975. godine Zaselja), [[Zijača]], [[Kačandol]] (do 1978. godine Kačan Dol), [[Kovačica (Kosovska Mitrovica)|Kovačica]], [[Kopriva (Kosovska Mitrovica)|Kopriva]], '''[[Kosovska Mitrovica]]''' (1981-1991. godine Titova Mitrovica), [[Košutovo (Kosovska Mitrovica)|Košutovo]], [[Kutlovac (Kosovska Mitrovica)|Kutlovac]], [[Lisica (Kosovska Mitrovica)|Lisica]] (do 1965. godine Lisca), [[Ljušta]], [[Mađare (Kosovska Mitrovica)|Mađare]] (do 1992. godine Mađera, od 2007. godine Mađera), [[Mažić]], [[Malo Kičiće]], [[Meljenica]], [[Ovčare (Kosovska Mitrovica)|Ovčare]], [[Orahovo (Kosovska Mitrovica)|Orahovo]], [[Pirče]], [[Prvi Tunel]], [[Reka (Kosovska Mitrovica)|Reka]], [[Ržana]], [[Svinjare]], [[Seljance]], [[Stari Trg (rudarsko naselje)]] (do 1975. godine Rudarsko Naselje), [[Stari Trg (selo)]] (do 1975. godine Stari Trg), [[Strana]], [[Suvi Do]], [[Tri solitera]], [[Trstena (Kosovska Mitrovica)|Trstena]], [[Šipolje]] i [[Šupkovac]]. * '''[[Opština Leposavić]]''': [[Babibna Dolina]], [[Bare (Leposavić)|Bare]], [[Begluk]], [[Belo Brdo (Leposavić)|Belo Brdo]], [[Beluće (Leposavić)|Beluće]], [[Berberište]], [[Bistrica (Leposavić)|Bistrica]], [[Borova (Leposavić)|Borova]], [[Borčane]], [[Branovići]], [[Brzance]], [[Veliki Lug]], [[Vitanoviće]], [[Vračevo]], [[Vrba]], [[Vrujci]], [[Vuča (Leposavić)|Vuča]], [[Galačnik]], [[Gnježdane]], [[Gornje Jarinje]] (Gornje Jerinje), [[Gornje Trebiće]], [[Gornji Krnjin]], [[Grablje]], [[Graničane]], [[Grkaje]], [[Guvnište]], [[Gulije]], [[Desetak]], [[Dobrava (Leposavić)|Dobrava]], [[Dolac]], [[Dolima]], [[Donje Isevo]] (do 1975. godine Isevo), [[Donje Jarinje]] (Donje Jerinje), [[Donje Žigolje]] (Kamen), [[Donje Trebiće]], [[Donji Krnjin]], [[Dren (Leposavić)|Dren]], [[Drenova]], [[Duboka (Leposavić)|Duboka]], [[Živodere]], [[Žigolje]], [[Žuta Prlina]], [[Zabrđe (Leposavić)|Zabrđe]], [[Zavada]], [[Zavrata]], [[Zaselje]], [[Zemanica]], [[Zrnosek]], [[Ibarsko Postenje]] (do 1975. godine Postenje), [[Jarinje]], [[Jevtiće]], [[Jevtićka Mala]], [[Jezero]], [[Jelakce]], [[Jošanica (Leposavić)|Jošanica]], [[Kajkovo]], [[Kaljin]], [[Kamen]], [[Kamenica (Leposavić)|Kamenica]], [[Kijevčiće]], [[Klik]], [[Koporiće]] (do 1965. godine Kopuriće), [[Kostin Potok]], [[Košutica (Leposavić)|Košutica]] (do 1975. godine deo Jarinja), [[Košutovo (Leposavić)|Košutovo]], [[Kratina]], [[Krsoljin Potok]], [[Krstište]], [[Krš Mala]], [[Kruševlje]], [[Kruševo (Leposavić)|Kruševo]], [[Kruščica (Leposavić)|Kruščica]], [[Kukavica]], [[Kurelje]], [[Kutnje]], [[Lazine]] (do 1980. godine Lazina), '''[[Leposavić]]''', '''[[Lešak]]''', [[Lozno (Leposavić)|Lozno]], [[Majdevo (Leposavić)|Majdevo]], [[Maljići]], [[Mala]], [[Manase]], [[Mekiniće]] (do 1975. godine Mekinjić), [[Mikulina]], [[Milojev Potok]], [[Miokoviće]], [[Mioliće]] (do 1975. godine Miolić), [[Mošnica (Leposavić)|Mošnica]], [[Ornice]], [[Ostraće]], [[Parlin Potok]], [[Plakaonica]], [[Planinica (Leposavić)|Planinica]], [[Popovce (Leposavić)|Popovce]], [[Potkomlje]] (do 1975. godine Potkomnje), [[Potok Mala]], [[Pridvorica (Leposavić)|Pridvorica]], [[Ravnište]], [[Rikovo]], [[Rvatska]], [[Rodelj]], [[Rucmance]], [[Seoce (Leposavić)|Seoce]], [[Simičište]], [[Slanište]], [[Slatina (Leposavić)|Slatina]], [[Sočanica (Leposavić)|Sočanica]], [[Stara Bačija]], [[Stara Kuća]], [[Strmac]], [[Tvrđan]] (do 1975. godine Tvrđane), [[Trebiće]], [[Trikose]], [[Ćirkoviće]] (do 1975. godine Ćirkovići), [[Ulije]], [[Ceranja]], [[Crveni]], [[Crnatovo (Leposavić)|Crnatovo]], [[Crnac]], [[Čitlučani]], [[Šaljska Bistrica]] i [[Šarpelj]]. * '''[[Opština Srbica]]''': [[Baks (Srbica)|Baks]], [[Banja (Srbica)|Banja]], [[Broćna]], [[Vitak]], [[Voćnjak (Srbica)|Voćnjak]], [[Gornja Klina]], [[Gornje Prekaze]], [[Gornji Obilić]], [[Donja Klina]], [[Donje Obrinje]], [[Donje Prekaze]], [[Donji Obilić]], [[Doševac]], [[Izbica]], [[Kladernica]], [[Kožica]], [[Kostrc]], [[Kotore]], [[Krasalić]], [[Krasmirovac]], [[Kruševac (Srbica)|Kruševac]], [[Kućica]], [[Lauša (Srbica)|Lauša]], [[Leočina]], [[Likovac (Srbica)|Likovac]], [[Ljubovac]], [[Makrmalj]], [[Marina]], [[Mikušnica]], [[Murga]], [[Novo Selo (Srbica)|Novo Selo]], [[Ovčarevo]], [[Padalište]], [[Plužina (Srbica)|Plužina]], [[Poljance]] (formirano 1975. godine od naselja [[Staro Poljance]] i [[Novo Poljance]]), [[Prelovac]], [[Radiševo]], [[Rakitnica (Srbica)|Rakitnica]], [[Rezala (Srbica)|Rezala]], [[Rudnik (Srbica)|Rudnik]], [[Simići]], [[Srbica]], [[Srednja Klina]], [[Suvo Grlo (Srbica)|Suvo Grlo]], [[Tica]], [[Trnavce]], [[Turićevac]], [[Tušilje]], [[Ćirez]] (do 1975. godine Čirez), [[Čitak]] i [[Čubrelj]] (Kraljica ukinuto naselje 1975. godine). === Kosovskopomoravski okrug === {{v. također|Kosovskopomoravski okrug}} * '''[[Opština Vitina]]''': [[Balance]], [[Begunce]], [[Binač]], [[Buzovik]], [[Veliki Goden]] (do 1955. godine Goden), '''[[Vitina]]''', [[Vrban (Vitina)|Vrban]], [[Vrbovac (Vitina)|Vrbovac]], [[Vrnavokolo]] (do 1975. godine Vrnaokolo), [[Vrnez]], [[Gornja Budrika]] (do 1975. godine Gornja Budriga), [[Gornja Slatina (Vitina)|Gornja Slatina]], [[Gornja Stubla]], [[Grmovo]], [[Grnčar (Vitina)|Grnčar]] (do 1975. godine Grnčare), [[Gušica]], [[Debelde]], [[Devaja]], [[Donja Slatina (Vitina)|Donja Slatina]], [[Donja Stubla]], [[Donje Ramnjane]], [[Drobeš]], [[Đelekare]], [[Žitinje (Vitina)|Žitinje]], [[Jerli Sadovina]], [[Kabaš (Vitina)|Kabaš]], [[Klokot]], [[Letnica (Vitina)|Letnica]], [[Ljubište]], [[Mijak]], [[Mogila (Vitina)|Mogila]], [[Novo Selo (Vitina)|Novo Selo]], [[Podgorce]], [[Požaranje]] (do 1975. godine Požeranje), [[Ravnište (Vitina)|Ravnište]], [[Radivojce]], [[Ribnik (Vitina)|Ribnik]], [[Smira]], [[Trpeza (Vitina)|Trpeza]], [[Trstenik (Vitina)|Trstenik]], [[Čerkez Sadovina]], [[Čiflak (Vitina)|Čiflak]] i [[Šašare]]. * '''[[Opština Gnjilane]]''': [[Bilince]] (do 1975. godine Bilinca), [[Brasaljce]] (do 1959. godine podeljeno na Gornje i Donje Brasaljce), [[Bukovik (Gnjilane)|Bukovik]], [[Burince (Gnjilane)|Burince]], [[Velekince]], [[Vladovo]], [[Vlaštica]], [[Vrapčić]], [[Vrbica (Gnjilane)|Vrbica]], [[Gadiš]], '''[[Gnjilane]]''', [[Gornje Kusce]], [[Gornje Slakovce]], [[Gornji Livoč]], [[Gornji Makreš]], [[Gumnište (Gnjilane)|Gumnište]], [[Dobrčane]], [[Donja Budriga]], [[Donje Slakovce]], [[Donji Livoč]], [[Donji Makreš]], [[Draganac]], [[Dunavo]], [[Žegovac (Gnjilane)|Žegovac]], [[Žegovačka Vrbica]], [[Žegra]], [[Inatovce]], [[Kišno Polje]], [[Kmetovce]], [[Koretište]], [[Kravarica]], [[Lipovica (Gnjilane)|Lipovica]], [[Lovce]], [[Mali Goden]], [[Mališevo (Gnjilane)|Mališevo]], [[Mozgovo (Gnjilane)|Mozgovo]], [[Mučibaba (Gnjilane)|Mučibaba]], [[Nosalje]], [[Paralovo (Gnjilane)|Paralovo]], [[Parteš]], [[Pasjak (Gnjilane)|Pasjak]], [[Pasjane]], [[Pidić]], [[Podgrađe (Gnjilane)|Podgrađe]], [[Poneš]], [[Prilepnica]], [[Sapar]], [[Slubica]], [[Stanišor]], [[Stančić]] (1975-1991. godine Staničić), [[Straža (Gnjilane)|Straža]], [[Stublina (Gnjilane)|Stublina]], [[Ugljare (Gnjilane)|Ugljare]], [[Cernica (Gnjilane)|Cernica]], [[Čelik (Gnjilane)|Čelik]], [[Šilovo (Gnjilane)|Šilovo]] i [[Šurlane]]. * '''[[Opština Kosovska Kamenica]]''': [[Ajnovce]], [[Berivojce]], [[Blato (Kosovska Kamenica)|Blato]], [[Boževce]], [[Boljevce]], [[Bosce]], [[Bratilovce]], [[Busovata]], [[Bušince]] (1975-1991. godine Vušince), [[Vaganeš]], [[Veliko Ropotovo]], [[Veljeglava]] (do 1975. godine Velja Glava; 2007. godine podeljena na Gornju Veljeglavu i Donju Veljeglavu), [[Vrućevce]], [[Glogovce (Kosovska Kamenica)|Glogovce]], [[Gmince]], [[Gogolovce]], [[Gornja Šipašnica]], [[Gornje Karačevo]], [[Gornje Korminjane]], [[Građenik]], [[Grizime]] (do 1978. godine Grizine), [[Daždince]], [[Dajkovce]], [[Desivojce]], [[Domorovce]], [[Donja Šipašnica]], [[Donje Karačevo]], [[Donje Korminjane]], [[Drenovce]], [[Đuriševce]], [[Žuja]], [[Zajčevce]] (do 1975. godine Zajčevac), [[Kololeč]], [[Koprivnica (Kosovska Kamenica)|Koprivnica]], [[Koretin]], '''[[Kosovska Kamenica]]''' (do 1952. godine Kamenica), [[Kostadince]], [[Krajnidel]] (do 1980. godine Krajni Del), [[Kremenata]], [[Kriljevo]], [[Lisocka]] (1980-1992. godine Lisacka, od 2007. godine ponovo Lisacka), [[Ljajčić]], [[Lještar]], [[Malo Ropotovo]], [[Marovce]], [[Mešina]], [[Miganovce]], [[Močare]], [[Mučivrce]], [[Novo Selo (Kosovska Kamenica)|Novo Selo]], [[Ogošte]], [[Odanovce]], [[Odevce]], [[Oraovica (Kosovska Kamenica)|Oraovica]], [[Pančelo]], [[Petrovce]], [[Polička]], [[Rajanovce]], [[Ranilug]], [[Robovac]], [[Rogačica (Kosovska Kamenica)|Rogačica]], [[Svirce (Kosovska Kamenica)|Svirce]], [[Sedlare (Kosovska Kamenica)|Sedlare]], [[Strezovce (Kosovska Kamenica)|Strezovce]], [[Strelica]], [[Tirince]], [[Tomance (Kosovska Kamenica)|Tomance]], [[Toponica (Kosovska Kamenica)|Toponica]], [[Trstena (Kosovska Kamenica)|Trstena]], [[Tuđevce]], [[Firićeja]] (do 1975. godine Firićeje), [[Carevce]], [[Čarakovce]] i [[Šaić]] (do 1980. godine Šajić, od 2007. godine ponovo Šajić). * '''[[Opština Novo Brdo]]''': [[Bostane]], [[Zebince (Novo Brdo)|Zebince]], [[Izvor (Novo Brdo)|Izvor]], [[Jasenovik (Novo Brdo)|Jasenovik]], [[Klobukar]], [[Labljane (Novo Brdo)|Labljane]], [[Mali Kamen]], [[Manišince]], [[Novo Brdo]], [[Prekovce]], [[Trnićevce]] i [[Ćeranovica]]. == Povezano == * [[Administrativna podela Srbije]] * [[Statistički regioni Srbije]] * [[Okruzi Srbije]] * [[Teritorijalna organizacija Srbije]] * [[Popis gradova u Srbiji|Spisak gradova u Srbiji]] [[Kategorija:Naselja u Srbiji| ]] [[Kategorija:Liste|Naselja u Srbiji]] 3bkll88hsoa5uuodp1arwtyul737xp3 42681988 42681987 2026-08-30T01:18:13Z ~2026-47107-60 387900 /* Naseljena mesta Grada Beograda */ 42681988 wikitext text/x-wiki Ovo je spisak svih [[naseljeno mesto|naseljenih mesta]] na teritoriji [[Srbija|Republike Srbije]] sa stanjem 1. januara 2009. godine. U članku se nalaze i naselja koja su formirana novim ''Zakonom o teritorijalnoj organizaciji Republike Srbije'' donetim 27. decembra 2007. godine, stara imena naselja, kao i mesta koja su izgubila status samostalnih naseljenih mesta. Kako po važećoj statistici u Srbiji postoje gradska i ostala naselja, gradska naselja su od ostalih naselja izdvojena tako što su '''podebljana (boldirana)'''. Sve promene u naseljenim mestima se odnose na period posle 1945. godine. Stari nazivi naselja na području Vojvodine nisu vođena izvorno jer nisu bila u duhu zvaničnog jezika države, pa je [[francuski jezik|francuski]] naziv za ''Charleville'' fonetski doveo do zvaničnog naziva Šarnevil (deo Banatskog Velikog Sela), ista situacija je i sa naseljima čiji su izvorni oblici na [[mađarski jezik|mađarskom]], [[rumunski jezik|rumunskom]], [[slovački jezik|slovačkom]] jeziku. Spisak naselja je dat po ISO 3166-2:RS standardu koji se definiše po administrativnim jedinicama (RS00-Grad Beograd, RS01-Severnobački upravni okrug...). == Naseljena mesta Grada Beograda == {{v. također|Beograd}} * '''[[Opština Barajevo|Gradska opština Barajevo]]''' : [[Arnajevo]], [[Bagrdan]], [[Barajevo]], [[Baćevac]], [[Beljina (Barajevo)|Beljina]], [[Boždarevac]], [[Veliki Borak]], [[Vranić (Barajevo)|Vranić]], [[Gaj]], [[Glumčevo Brdo]], [[Guncati]], [[Dražanovac]], [[Karaula]], [[Lipovica]], [[Lipovička šuma]], [[Lisović]], [[Manić]], [[Meljak (Barajevo)|Meljak]], [[Nenadovac]], [[Novo naselje]], [[Pajšuma]], [[Plandište]], [[Ravni Gaj]], [[Rašića Kraj]], [[Rožanci]], [[Srednji kraj]], [[Stara Lipovica]], [[Stražarija]], [[Taraiš]], [[Trebež]] i [[Šiljakovac]]. * '''[[Opština Voždovac|Gradska opština Voždovac]]''' (5): '''[[Beli Potok]]''' ([[Bubanj potok]]), '''[[Beograd]] - deo''' (obuhvata "naselja" [[Banjica]], [[Banjičko polje]], [[Braće Jerković I|Braće Jerković 1]], [[Braće Jerković II|Braće Jerković 2]], [[Braće Jerković III|Braće Jerković 3]], [[Činovnička kolonija]], [[Dušanovac]], [[Gornji Voždovac]], [[Konjarnik II|Konjarnik 1]], [[Marinkova Bara]], [[Medaković I|Medaković 1]], [[Medaković II|Medaković 2]], [[Naselje Veljko Vlahović]], [[Padina]], [[Stepin Lug|Naselje Stepa Stepanović, Stepin Lug]], [[Šumice]], [[Tranšped]], [[Jezero Trešnja|Trešnja]], [[Trošarina]], kao i do 1972. godine samostalna naseljena mesta [[Jajinci]], [[Kumodraž (selo)|Kumodraž]] i [[Rakovica (Beograd)|Rakovica]]), [[Zuce]], '''[[Pinosava]]''', [[Ripanj]] (obuhvata delove i naselja [[Bošnjaci (Voždovac)|Bošnjaci]] i [[Brđani (Voždovac)|Brđani]] koja su do 1977. bila samostalna naselja), a negde se na Voždovcu navode i sledeća "naselja" [[Čaršija]], [[Feroplast]], [[Gorani]], [[Lipar]], [[Karagača]], [[Orlovica]], [[Rasadnik]], [[Stepašinovac]], [[Stražarska kosa]], * '''[[Opština Vračar|Gradska opština Vračar]]''' : '''[[Beograd]] - deo''' : [[Crveni Krst]], [[Cvetni Trg]], [[Čubura]], [[Englezovac]], [[Gradić Pejton]], [[Kalenić]], [[Krunski Venac]], [[Neimar]], [[Savinac]], [[Vukov Spomenik]]. * '''[[Opština Grocka|Gradska opština Grocka]]''' : [[Begaljica]], [[Boleč]], [[Brestovik]], [[Vinča (Grocka)|Vinča]], [[Vladine jaruge]], [[Vrčin]], '''[[Grocka]]''', [[Dražanj]], [[Živkovac]], [[Zavojice]], [[Zaklopača (Grocka)|Zaklopača]], [[Kaluđerica]], [[Kamendol]], [[Leštane]], [[Livadice]], [[Pudarci]], [[Ritopek]], [[Umčari]] i [[Šuplja Stena]]. * '''[[Opština Zvezdara|Gradska opština Zvezdara]]''' : '''[[Beograd]] - deo''' (obuhvata i naselja [[Mirijevo]], [[Mali Mokri Lug]] i [[Veliki Mokri Lug]] koja su do 1972. bila samostalna naselja.), [[Bulbulder]], [[Cvetanova ćuprija]], [[Cvetko]], [[Ćirilo i Metodije]], '''[[Denkova bašta]], [[Đeram]], [[Klenak]], [[Konjarnik II|Konjarnik 2]], [[Konjarnik III|Konjarnik 3]], [[Lipov Lad]], [[Novo Mirijevo]], [[Orlovsko naselje]], [[Padina]], [[Pašino brdo]] (Lekino brdo), [[Rudo]], [[Severni Bulevar]], [[Slavujev Potok]], [[Smederevski Đeram]], [[Staro Mirijevo]], [[Stepin Lug]], [[Stevan Sinđelić]], [[Učiteljsko naselje]], [[Vojvoda Mišić]], [[Vojvoda Putnik]], [[Vračarsko polje]], [[Vukov Spomenik]], [[Zeleno Brdo]], [[Zvezdara]]. * '''[[Opština Zemun|Gradska opština Zemun]]''' : [[Altina]], '''[[Beograd]] - deo''' (obuhvata u [[Batajnica|Batajnicu]] koja je do 1972. godine bila samostalno naselje), [[Busije]], [[Gardoš]], [[Goveđi Brod]], [[Gornja varoš]], [[Gornji grad]], [[Grmovac]], [[Zemun Polje]], [[Kalvarija]], [[Kamendin]], [[Kolonija Zmaj]], [[Muhar]], [[Naselje Zemunske kapije]], [[Nova Galenika]], [[Novi grad]], [[Plavi Horizonti]], [[Pregrevica]], [[Retenzija]], [[Sutjeska]], [[Tošin bunar]], [[Ćukovac]] i [[Ugrinovci (Zemun)|Ugrinovci]]. * '''[[Opština Lazarevac|Gradska opština Lazarevac]]''' : [[Arapovac (Lazarevac)|Arapovac]], [[Barzilovica]], [[Baroševac]], [[Bistrica (Lazarevac)|Bistrica]], [[Brajkovac (Lazarevac)|Brajkovac]], [[Burovo]], '''[[Veliki Crljeni]]''', [[Vrbovno]], [[Vreoci]], [[Dren (Lazarevac)|Dren]], [[Dudovica]], [[Županjac]], [[Zeoke (Lazarevac)|Zeoke]], [[Junkovac (Lazarevac)|Junkovac]], [[Kruševica (Lazarevac)|Kruševica]], '''[[Lazarevac]]''', [[Leskovac (Lazarevac)|Leskovac]], [[Lukavica (Lazarevac)|Lukavica]], [[Mali Crljeni]], [[Medoševac (Lazarevac)|Medoševac]], [[Mirosaljci (Lazarevac)|Mirosaljci]], [[Novi Medoševac (Lazarevac)|Novi Medoševac]], [[Orašac]], [[Petka (Lazarevac)|Petka]], [[Prkosava]], '''[[Rudovci]]''', [[Sakulja]], [[Sokolovo]], [[Stepojevac]], [[Strmovo (Lazarevac)|Strmovo]], [[Stubica (Lazarevac)|Stubica]], [[Trbušnica (Lazarevac)|Trbušnica]], [[Cvetovac]], [[Čibutkovica]], [[Šopić]] i [[Šušnjar (Lazarevac)|Šušnjar]]. * '''[[Opština Mladenovac|Gradska opština Mladenovac]]''' : [[Amerić]], [[Bataševac]], [[Beluće]], [[Beljevac]], [[Velika Ivanča]], [[Velika Krsna]], [[Vlaška (Mladenovac)|Vlaška]], [[Vlaško Polje]], [[Granice (Mladenovac)|Granice]], [[Drenovača]], [[Dubona]], [[Jagnjilo (Mladenovac)|Jagnjilo]], [[Kovačevac (Mladenovac)|Kovačevac]], [[Koraćica]], [[Mala Vrbica (Mladenovac)|Mala Vrbica]], [[Markovac (Mladenovac)|Markovac]], [[Međulužje]], '''[[Mladenovac|Mladenovac (varoš)]]''', [[Mladenovac (selo)]], [[Prevlake]], [[Pružatovac]], [[Rabrovac]], [[Rajkovac (Mladenovac)|Rajkovac]], [[Senaja]], [[Crkvine (Mladenovac)|Crkvine]] i [[Šepšin]]. * '''[[Opština Novi Beograd|Gradska opština Novi Beograd]]''' : [[Bežanijska kosa]], [[Belvil]], [[Koreja]], [[Ledine]], [[Studentski grad]], [[Tošin bunar]], '''[[Beograd]] - deo''' (obuhvata i [[Bežanija|Bežaniju]] koja je do 1972. bila samostalno naselje). * '''[[Opština Obrenovac|Gradska opština Obrenovac]]''' : [[Baljevac (Obrenovac)|Baljevac]], [[Barič (Obrenovac)|Barič]], [[Belo Polje (Obrenovac)|Belo Polje]], [[Borovi]], [[Brgulice]], [[Brović]], [[Veliko Polje]], [[Vukićevica]], [[Grabovac (Obrenovac)|Grabovac]], [[Draževac (Obrenovac)|Draževac]], [[Dren (Obrenovac)|Dren]], [[Dubrava]], [[Dudovi]], [[Zabran]], [[Zabrežje]], [[Zvečka]], [[Jasenak]], [[Konatice]], [[Krtinska]], [[Ljubinić]], [[Mala Moštanica]], [[Mislođin]], [[Muzička kolonija]], '''[[Obrenovac]]''', [[Orašac (Obrenovac)|Orašac]], [[Piroman]], [[Poljane (Obrenovac)|Poljane]], [[Ratari (Obrenovac)|Ratari]], [[Rvati (Obrenovac)|Rvati]], [[Rojkovac]], [[Skela (Obrenovac)|Skela]], [[Stubline]], [[Sunce]], [[Trnjaci]], [[Trstenica]], [[Urovci]], [[Ušće (Obrenovac)|Ušće]] i [[Šljivice]]. * '''[[Opština Palilula (Beograd)|Gradska opština Palilula]]''' : '''[[Beograd]] - deo''' (obuhvata i naselja [[Krnjača]] i [[Višnjica (Beograd)|Višnjica]] koja su do 1972. godine bila samostalna naseljena mesta), [[Ada Huja]], '''[[Borča]]''', [[Veliko Selo (Palilula)|Veliko Selo]], [[Viline Vode]], [[Višnjička Banja]], [[Dunavac]], [[Zbeg]], [[Kovilovo (Palilula)|Kovilovo]], [[Kotež]], [[Lešće]], [[Mali Zbeg]], '''[[Ovča]]''', [[Rospi Ćuprija]], [[Padinska Skela]] (obuhvata i naselja [[Besni Fok]], [[Crvenka (Palilula)|Crvenka]], [[Glogonjski Rit]], [[Jabučki Rit]], [[Preliv]], [[Profesorska kolonija]], [[Tovilište]], [[Vrbovski]] koja su do 1972. bila samostalna naselja), [[Slanci]], [[Ćalije]], [[Hadžipopovac]] i [[Široka Greda]]. * '''[[Opština Rakovica|Gradska opština Rakovica]]''' : [[Kanarevo brdo]], [[Miljakovac]], [[Miljakovački izvor]], '''[[Beograd]] - deo''' (obuhvata i naselja [[Kneževac (Rakovica)|Kneževac]] i [[Resnik (Rakovica)|Resnik]] koja su do 1972. bila samostalna naselja), kao i [[Kijevo (Beograd)|Kijevo]] koje je 1959. pripojeno Kneževcu, [[Košutnjak]], [[Labudovo brdo]], [[Skojevsko naselje]], [[Sunčani breg]] i [[Vidikovac]]. * '''[[Opština Savski Venac|Gradska opština Savski Venac]]''' : '''[[Beograd]] - deo''' (obuhvata naselje [[Zeleni Venac]]), [[Jatagan mala]], [[Lisičji Potok]] i [[Savamala]]. * '''[[Opština Sopot|Gradska opština Sopot]]''' : [[Babe]], [[Guberevac (Sopot)|Guberevac]], [[Drlupa (Sopot)|Drlupa]], [[Dučina]], [[Đurinci]], [[Koraćica]], [[Mala Ivanča]], [[Mali Požarevac]], [[Nemenikuće]], [[Parcani]], [[Popović (Sopot)|Popović]], [[Ralja (Sopot)|Ralja]] (obuhvata i [[Grkovo]] koje je do 1986. bilo samostalno naselje), [[Rogača (Sopot)|Rogača]], [[Ropočevo]], [[Sibnica (Sopot)|Sibnica]], [[Slatina (Sopot)|Slatina]], '''[[Sopot (Sopot)|Sopot]] ''' i [[Stojnik (Sopot)|Stojnik]]. * '''[[Opština Stari Grad (Beograd)|Gradska opština Stari Grad]]''' : '''[[Beograd]] - deo''', [[Gornji Dorćol]], [[Donji Dorćol]], [[Dorćol]], [[Kosančićev venac]] i [[Savamala]]. * '''[[Opština Surčin|Gradska opština Surčin]]''' : [[Bečmen]], [[Boljevci]], '''[[Dobanovci]]''', [[Jakovo]], [[Petrovčić]], [[Progar]], [[Radiofar]] i '''[[Surčin]]'''. * '''[[Opština Čukarica|Gradska opština Čukarica]]''' : '''[[Beograd]] - deo''' (obuhvata i naselja [[Žarkovo]] i [[Železnik]] koja su do 1972. bila samostalna naselja), [[Banovo brdo]], '''[[Bele Vode]]''', '''[[Velika Moštanica]], '''[[Golf]]''', [[Gorica]], [[Julino brdo]], [[Košutnjak]], [[Makiš]], '''[[Orlovača]]''', '''[[Ostružnica]]''', '''[[Pećani]]''', [[Pionirski grad]], [[Repište]], [[Rupčine]], '''[[Rucka]]''', [[Rušanj]], [[Sremčica]], [[Sunčana padina|Sunčana Padina]], [[Taraiš]], [[Filmski grad]], [[Careva Ćuprija]], [[Cerak]], [[Cerak Vinogradi]], [[Čukarička padina]] i '''[[Umka]]'''. == Naseljena mesta u Vojvodini == {{v. također|Vojvodina}} === Severnobački upravni okrug === {{v. također|Severnobački upravni okrug}} * '''[[Grad Subotica]]''' : [[Aleksandrovo]], [[Bajmok]], [[Bački Vinogradi]] (do 1947. godine Kraljev Breg), [[Bačko Dušanovo]] (do 1978. godine Dušanovo), [[Bikovo]], [[Verušić]], [[Višnjevac]], [[Gornji Verušić]], [[Gornji Tavankut]] (do 1978. deo Tavankuta), [[Donji Verušić]], [[Donji Tavankut]] (do 1978. deo Tavankuta), [[Đurđin]], [[Kelebija]], [[Ljutovo]] (do 1978. deo Tavankuta), [[Makova sedmica]], [[Mala Bosna]], [[Mali Bajmok]], [[Mišićevo]] (do 1978. deo Bajmoka), [[Novi Grad]], [[Novi Žednik]] (do 1978. deo Žednika), '''[[Palić]]''', [[Prozivka]], [[Radijalac]], [[Stari Žednik]] (do 1978. deo Žednika), '''[[Subotica]]''', [[Hajdukovo]] (do 1978. deo Palića), [[Crveno selo]], [[Čantavir]] i [[Šupljak]]. * '''[[Opština Bačka Topola]]''' : [[Bagremovo]] (stari naziv Brazilija), [[Bajša]], '''[[Bačka Topola]]''' (obuhvata i [[Kočićevo (Bačka Topola)|Kočićevo]], koje je prestalo da postoji kao samostalno naselje 1978. godine), [[Bački Sokolac]], [[Bogaraš]] (naselje je do 1978. godine bilo deo Gunaroša), [[Gornja Rogatica]], [[Gunaroš]] (do 1950. godine Molski Gunaroš), [[Zobnatica]], [[Kavilo]] (do 1978. godine deo Gunaroša), [[Karađorđevo (Bačka Topola)|Karađorđevo]] (do 1950. Bačko Karađorđevo), [[Krivaja (Bačka Topola)|Krivaja]] (naselje stvoreno 1978. godine od delova Bačkog Sokoca, Gornje Rogatice i Tomislavaca), [[Mali Beograd]], [[Mićunovo]] (do 1947. godine Karaktur), [[Novo Orahovo]] (do 1948. godine Orahovo, pre toga naziv je bio Senćanski Gunaroš), [[Njegoševo]], [[Obornjača (Bačka Topola)|Obornjača]] (do 1991. godine deo Gunaroša, danas bez stanovnika), [[Tomislavci]] (1947-2007. godine naziv je bio Orešković, pre toga Oreškovićevo), [[Panonija]] (do 1978. godine deo Bajše), [[Pačir]], [[Pobeda (Bačka Topola)|Pobeda]] (do 1978. godine deo Gunaroša), [[Svetićevo]], [[Srednji Salaš]] i [[Stara Moravica]]. * '''[[Opština Mali Iđoš]]''' : [[Lovćenac]] (stari naziv Sekić), [[Mali Iđoš]] (do 1948. Krivaja) i [[Feketić]] (obuhvata i [[Selište (Mali Iđoš)|Selište]], samostalno naselje do 1978. godine, koje se do 1947. godine zvalo Novo Selo). === Srednjobanatski upravni okrug === {{v. također|Srednjobanatski upravni okrug}} * '''[[Grad Zrenjanin]]''' : [[Aradac]] (do 1947. godine Slovački Aradac-Andrejevac), [[Bagljaš]], [[Banatski Despotovac]], [[Belo Blato]], [[Botoš]], [[Elemir]], [[Ečka]], '''[[Zrenjanin]]''' (obuhvata i nekadašnje samostalno naselje [[Mužlja|Mužlju]] od 1978. godine; do 1947. zvanični naziv je bio Petrovgrad, pre toga Veliki Bečkerek), [[Jankov Most]], [[Klek (Zrenjanin)|Klek]], [[Knićanin]], [[Lazarevo]]* Do 2005. obuhvatao i naseljeno mesto Zlaticu, koje je od tad samostalno, [[Lukino Selo]], [[Lukićevo]] (do 1947. godine Martinica), [[Mala Amerika]], [[Melenci]], [[MZ Sava Kovačević]], [[Mihajlovo]], [[Naselje Ruža Šulman]], [[Orlovat]], [[Perlez]], [[Stajićevo]], [[Taraš]], [[Tomaševac]], [[Farkaždin]] i [[Čenta]]. * '''[[Opština Žitište]]''' : [[Banatski Dvor]] (obuhvata i ukinuto naselje Banatski Dušanovac), [[Banatsko Višnjićevo]], [[Banatsko Karađorđevo]] (do 1950. Karađorđevo), '''[[Žitište]]''' (do 1947. godine Begej Sveti Đurađ), [[Međa (Žitište)|Međa]], [[Novi Itebej]], [[Ravni Topolovac]] (do 1947. godine Katarina, 1947-1948. godine Topolovac), [[Srpski Itebej]], [[Torak]] (do 2001. godine zvanični naziv je bio Begejci; naselje nastalo od Velikog i Malog Toraka) 1947. godine), [[Torda]] (do 1947. godine Vujićevo), [[Hetin]] i [[Čestereg]]. * '''[[Opština Nova Crnja]]''' : [[Aleksandrovo (Nova Crnja)|Aleksandrovo]] (1948-1992.. godine zvanični naziv je bio Velike Livade, a do 1948. godine Banatsko Aleksandrovo), [[Vojvoda Stepa (Nova Crnja)|Vojvoda Stepa]], [[Molin]] (naselje raseljeno), [[Nova Crnja]], [[Radojevo]] (do 1947. godine Klarija), [[Srpska Crnja]] i [[Toba]]. * '''[[Opština Novi Bečej]]''' : [[Bočar]], [[Kumane (Novi Bečej)|Kumane]], '''[[Novi Bečej]]''' (do 1952. godine Vološinovo; obuhvata i ukinuto naselje Vranjevo) i [[Novo Miloševo]] (1947. spojena dva naselja: [[Karlovo (Srbija)|Karlovo]] i [[Beodra]]). * '''[[Opština Sečanj]]''' : [[Banatska Dubica]] (do 1950. godine Margitica), [[Boka]], [[Busenje]] (do 1947. godine Vladičino Selo), [[Jarkovac]], '''[[Jaša Tomić (Sečanj)|Jaša Tomić]]''', [[Konak (Sečanj)|Konak]], [[Krajišnik (Sečanj)|Krajišnik]] (stari naziv Šupljaja), [[Neuzina]] (nastalo spajanjem Srpske Nauzine i Hrvatske Neuzine), [[Sečanj]], [[Sutjeska (Sečanj)|Sutjeska]] (stari naziv Sarče) i [[Šurjan]]. === Severnobanatski upravni okrug === {{v. također|Severnobanatski upravni okrug}} * '''[[Opština Ada]]''' : '''[[Ada (grad)|Ada]]''', '''[[Mol (Ada)|Mol]]''', [[Sterijino]] (do 1959. godine Sterijino Selo), [[Obornjača]] i [[Utrine]] (do 1947. godine Nedićevo Naselje). * '''[[Opština Kanjiža]]''' : [[Adorjan]] (do 1978. godine Nadrljan), [[Velebit (Kanjiža)|Velebit]], [[Doline (Kanjiža)|Doline]], [[Zimonjić]], '''[[Kanjiža]]''', [[Male Pijace]], [[Mali Pesak]], [[Martonoš]], [[Novo Selo (Kanjiža)|Novo Selo]] (do 1978. godine deo Oroma), [[Orom]], [[Totovo Selo]] (do 1955. godine Bački Gaj), [[Trešnjevac]] (1948-1978. godine Senćanski Trešnjevac; do 1946. godine Uzunovićevo ) i [[Horgoš]]. * '''[[Opština Kikinda]]''' : [[Banatska Topola]], [[Banatsko Veliko Selo]] (nastalo 1948. godine spajanjem naselja Šarnevil, Soltur i Sveti Hubert), [[Bašaid]] (od 1978. obuhvata i nekada samostalno naselje [[Bikač]]), [[Iđoš]], '''[[Kikinda]]''' (do 1947. godine Velika Kikinda), [[Mokrin]], [[Nakovo]], [[Novi Kozarci]] (stari nazivi Majstort, do 1948. godine Kozarci; obuhvata i ukinuto naselje Hajfeld), [[Rusko Selo]], [[Sajan]] i [[Toba]]. * '''[[Opština Novi Kneževac]]''' : [[Banatsko Aranđelovo]], [[Đala]], [[Majdan (Novi Kneževac)|Majdan]], '''[[Novi Kneževac]]''', [[Podlokanj]], [[Rabe]], [[Siget (Novi Kneževac)|Siget]] (do 1978. deo Banatskog Aranđelova; novim ZOTORS iz 2007. godine zvanični naziv je Seget), [[Srpski Krstur]] (do 1991. zvanični naziv je bio Krstur) i [[Filić]] (do 1978. deo Novog Kneževca). Najnovijim zakonom o teritorijalnoj organizaciji Republike Srbije formirano je naseljeno mesto [[Obilićevo (Novi Kneževac)|Obilićevo]] od dela naselja Novi Kneževac, koje je do 1947. godine bilo samostalno naselje, pre nego što je ukinuto. * '''[[Opština Senta]]''' : [[Bogaraš]] (do 1978. godine deo Gornjeg Brega), [[Gornji Breg]], [[Kevi]], '''[[Senta]]''' i [[Tornjoš]]. Najnovijim zakonom o teritorijalnoj organizaciji Republike Srbije iz 2007. godine formirano je naseljeno mesto [[Batka]] od dela naselja Senta). * '''[[Opština Čoka]]''' : [[Banatski Monoštor]], [[Vrbica (Čoka)|Vrbica]], [[Jazovo]], [[Ostojićevo (Čoka)|Ostojićevo]] (do 1947. godine Potijski Sveti Nikola), [[Padej]], [[Sanad]], [[Crna Bara (Čoka)|Crna Bara]] i '''[[Čoka]]'''. === Južnobanatski upravni okrug === {{v. također|Južnobanatski upravni okrug}} * '''[[Grad Pančevo]]''' : [[Banatski Brestovac]], [[Banatsko Novo Selo]], [[Glogonj]], [[Gornji grad]], [[Dolovo (Pančevo)|Dolovo]], [[Ivanovo (Pančevo)|Ivanovo]], [[Jabuka (Pančevo)|Jabuka]], [[Kotež]], '''[[Kačarevo]]''' (do 1947. godine Kraljevićevo), [[Mali London]], [[Milje]], [[Misa]], [[Nova Misa]], [[Omoljica]], '''[[Pančevo]]''' (obuhvata i [[Vojlovica|Vojlovicu]] koja je do 1978. bila samostalno naselje), [[Skrobara]], [[Sodara]], [[Stara Misa]], [[Stari Tamiš]], '''[[Starčevo]],''' [[Tesla]] i [[Topola]]. * '''[[Opština Alibunar]]''' : '''[[Alibunar]]''', '''[[Banatski Karlovac]]''' (1947-1949. godine Rankovićevo, 1949-1955. godine Banatsko Rankovićevo; obuhvata i ukinuto naselje Mali Lug-Vekerle), [[Vladimirovac]] (obuhvata i [[Novi Vladimirovac]] koji je do 1978. bio samostalno naselje), [[Devojački Bunar]], [[Dobrica]], [[Ilandža]], [[Janošik]] (do 1947. godine Slovački Aleksandrovac), [[Lokve (Alibunar)|Lokve]] (stari naziv Sveti Mihajlo), [[Nikolinci]], [[Novi Kozjak]] (do 1947. godine Ferdin) i [[Seleuš]]. * '''[[Opština Bela Crkva]]''' : [[Banatska Palanka]], [[Banatska Subotica]], '''[[Bela Crkva]]''', [[Vračev Gaj]], [[Grebenac]], [[Dobričevo]], [[Dupljaja]], [[Jasenovo (Bela Crkva)|Jasenovo]], [[Kajtasovo]] (stari naziv Kajtasovački Vinogradi, do 1947. godine Palfi), [[Kaluđerovo (Bela Crkva)|Kaluđerovo]], [[Kruščica (Bela Crkva)|Kruščica]], [[Kusić]], [[Crvena Crkva]] i [[Češko Selo]] (do 1947. godine Fabijan). * '''[[Opština Vršac]]''' : [[Vatin]], [[Veliko Središte]], [[Vlajkovac]], [[Vojvodinci]], '''[[Vršac]]''', [[Vršački Ritovi]] (do 1959. godine Vršac Salaši), [[Gudurica]], [[Zagajica]], [[Izbište]], [[Jablanka]], [[Kuštilj]], [[Mali Žam]], [[Malo Središte]], [[Markovac (Vršac)|Markovac]], [[Mesić (Vršac)|Mesić]], [[Orešac (Vršac)|Orešac]], [[Pavliš]], [[Parta]], [[Potporanj]], [[Ritiševo]], [[Sočica]], [[Straža]], [[Uljma]] i [[Šušara]]. * '''[[Opština Kovačica]]''' :'''[[Debeljača]]''', [[Idvor]], '''[[Kovačica]]''', [[Padina (Kovačica)|Padina]], [[Putnikovo]], [[Samoš]], [[Uzdin]] i [[Crepaja]]. * '''[[Opština Kovin]]''' : [[Bavanište]], [[Gaj (Kovin)|Gaj]], [[Deliblato]], [[Dubovac]], '''[[Kovin]]''', [[Malo Bavanište]], [[Mramorak]], [[Pločica]], [[Skorenovac]] i [[Šumarak]] (do 1947. godine Emanuilovac). * '''[[Opština Opovo]]''' : [[Baranda]], '''[[Opovo]]''', [[Sakule]] i [[Sefkerin]]. * '''[[Opština Plandište]]''' : [[Banatski Sokolac]], [[Barice (Plandište)|Barice]] (do 1947. godine Sveti Jovan), [[Velika Greda]], [[Veliki Gaj]], [[Dužine]] (stari naziv Sečenovo), [[Jermenovci]], [[Kupinik]] (do 1947. godine Aleksandrov Gaj), [[Laudonovac]] (do 1974. godine bio deo Plandišta, novim Zakonom o teritorijalnoj organizaciji naziv je Laudovac), [[Margita]], [[Markovićevo]] (do 1948. godine Kriva Bara), [[Miletićevo]], [[Plandište]] (stari naziv Mariolana), [[Stari Lec]] i [[Hajdučica]]. === Zapadnobački upravni okrug === {{v. također|Zapadnobački upravni okrug}} * '''[[Grad Sombor]]''' : [[Aleksa Šantić (Sombor)|Aleksa Šantić]], [[Bački Breg]], [[Bački Monoštor]], [[Bezdan]], [[Bezdanski put]], [[Bilić]], [[Bukovac]], [[Gakovo]] (obuhvata i [[Kruševlje]] koje je do 1978. bilo samostalno naselje), [[Gornja Varoš]], [[Gradina]], [[Doroslovo]], [[Žarkovac]], [[Žarkovo]], [[Josićko]], [[Josićki put]], [[Kljajićevo]] (do 1948. godine Krnjaja), [[Kljajićevski put]], [[Kozara]], [[Kolut]], [[Lenija]], [[Lugovo]], [[Matarići]], [[Milčić]], [[Mlake]], [[Nenadić]], [[Nova Selenča]], [[Obzir]], [[Radojevići]], [[Rančevo]], [[Rastina]], [[Riđica]], [[Rokovci]], [[Selenča]], [[Svetozar Miletić (Sombor)|Svetozar Miletić]], '''[[Sombor]]''', [[Stanišić (Sombor)|Stanišić]], [[Stapar]], [[Staparski put]], [[Stara Selenča]], [[Telečka]], [[Centrala]], [[Crvenka]], [[Čičovi]], [[Čonoplja]], [[Čonopljanski put]], [[Šaponje]], [[Šikara]], [[Šokara]] i [[Švrake]]. * '''[[Opština Apatin]]''' : '''[[Apatin]]''', [[Kupusina]], [[Prigrevica]] (do 1947. godine Prigrevica-Sveti Ivan), [[Ribarevo]], [[Romsko naselje]], [[Svilojevo]] i [[Sonta]] (obuhvata i [[Veliki Salaš]] koji je do 1978. bio samostalno naselje). * '''[[Opština Kula]]''' : [[Kruščić]] (do 1950. godine Veprovac), '''[[Kula (grad)|Kula]]''', [[Lipar]] (do 1947. godine Emušić, pre toga Sokolac Kulski), [[Nova Crvenka]], [[Ruski Krstur]], [[Sivac]] i '''[[Crvenka]]'''. * '''[[Opština Odžaci]]''' : [[Bački Brestovac]], [[Bački Gračac]] (do 1947. godine Filipovo), [[Bogojevo]], [[Deronje]], [[Karavukovo]], [[Lalić]], '''[[Odžaci]]''', [[Ratkovo]] (do 1948. godine Dubrava, pre toga Parabuć) i [[Srpski Miletić]]. === Južnobački upravni okrug === {{v. također|Južnobački upravni okrug}} * '''[[Grad Novi Sad]]''': ** '''[[Gradska opština Novi Sad]]''' : [[Avijatičarsko naselje]], [[Adamovićevo naselje]], [[Adice]], [[Almaški kraj]], [[Banatić]], [[Bangladeš (Novi Sad)|Bangladeš]], [[Begeč]], [[Bronks]], [[Budisava]], [[Bulevar]], [[Veliki Rit]], [[Veternik]], [[Veternička rampa1|Veternička rampa]], [[Vidovdansko naselje]], [[Gornje Livade]], [[Gornji Kovilj]], [[Grbavica]], [[Depresija]], [[Detelinara]], [[Donji Kovilj]], [[Jugovićevo]], [[Kamenjar]], [[Kampus novosadskog univerziteta]], [[Kać]], [[Kisač]] (obuhvata i [[Tankosićevo]] koje je do 1978. bilo samostalno naselje), [[Klisa]], [[Kovilj]], [[Lipov Gaj]], [[Mali Beograd]], [[MZ Sava Kovačević]], [[Mišin Salaš]], [[Nemanovci]], '''[[Novi Sad]]''' (u periodu od 1980 do 1989. godine današnje jedinstveno naselje Novi Sad je bilo podeljeno na Novi Sad-Stari Grad, Novi Sad-Liman, Novi Sad-Detelinara, Novi Sad-Podunavlje i Novi Sad-Slavija), [[Nova Detelinara]], [[Novo naselje]] (Bistrica), [[Pejićevi Salaši]], [[Pejton]], [[Pervazovo naselje]], [[Petrovdansko Naselje]], [[Podbara]], [[Ribarsko ostrvo]], [[Rimski Šančevi2|Rimski Šančevi]], [[Rotkvarija]] (Žitni trg), [[Rumenka]], [[Sajlovo1|Sajlovo]] (Donje Sajlovo), [[Sajmište]], [[Salajka]] (Slavija), [[Satelit]], [[Slana bara]], [[Stara Detelinara]], [[Stari Grad]] (Centar), [[Stepanovićevo]], [[Telep]], '''[[Futog]]''', [[Čenej]] i [[Šangaj]]. ** '''[[Gradska opština Petrovaradin]]''' : [[Alibegovac]], [[Artinjeva]], [[Bocke]], [[Bukovac (Novi Sad)|Bukovac]], [[Bukovački plato]], [[Vezirac]], [[Glavica]], [[Gornja Kamenica]], [[Grigovac]], [[Donja Kamenica]], [[Karagača]], [[Ledinci]], [[Mala Kamenica]], [[Mišeluk]], [[Novi Ledinci]], [[Novi Majur]], [[Paragovo]], [[Petrovaradinska tvrđava]], '''[[Petrovaradin]]''', [[Podgrađe Petrovaradina]], [[Popovica]], [[ Puckaroš]], [[Ribnjak]], [[Sadovi]], '''[[Sremska Kamenica]]''' , [[Stari Majur]], [[Staroiriški put]], [[Stari Ledinci]] (do 1999. godine deo Ledinaca), [[Tatarsko brdo]], [[Tekije]], [[Trandžament]], [[Čardak]], [[Širine]] i [[Široka Dolina]] . * '''[[Opština Bač]]''' : '''[[Bač]]''' (obuhvata i Mali Bač koji se do 1947. godine nazivao Tomićevo), [[Bačko Novo Selo]], [[Bođani]], [[Vajska]], [[Plavna (Bač)|Plavna]] i [[Selenča]]. * '''[[Opština Bačka Palanka]]''' : '''[[Bačka Palanka]]''', [[Brodarsko naselje]], [[Vizić]], [[Gajdobra]], [[Despotovo]] (do 1947. godine Despot Sveti Ivan, 1947-1948. godine Vasiljevo, 1948-1952. godine Novo Vasiljevo), [[Kaloš]], [[Karađorđevo (Bačka Palanka)|Karađorđevo]] (do 1978. godine deo Mladenova), [[Mladenovo]] (do 1948. godine Bukin), [[Neštin]], [[Nova Gajdobra]], [[Obrovac (Bačka Palanka)|Obrovac]], [[Parage]], [[Pivnice]], [[Silbaš]], [[Sinaj]], [[Tovariševo]] i [[Čelarevo]] (do 1947. godine Čib). * '''[[Opština Bački Petrovac]]''' : '''[[Bački Petrovac]]''', [[Gložan]], [[Kulpin]] i [[Maglić (Vojvodina)|Maglić]] (do 1949. godine Bujkeš). * '''[[Opština Beočin]]''' : '''[[Beočin]]''', [[Bademova]], [[Banoštor]], [[Bocke]], [[Brazilija]], [[Grabovo (Beočin)|Grabovo]], [[Duga međa]], [[Koruška]], [[Kruševlje]], [[Lug (Beočin)|Lug]], [[Prljuša]], [[Rakovac (Beočin)|Rakovac]], [[Sviloš]], [[Susek]], [[Čerević]] i [[Šakotinac]]. * '''[[Opština Bečej]]''' : [[Bačko Gradište]], [[Bačko Petrovo Selo]], '''[[Bečej]]''' (do 1947. godine Stari Bečej, 1991-1992. godine zvaničan naziv je bio Stari Bečej; 1947. godine Bečeju pripojena naselja Pece-Šor i Poljanica), [[Mileševo (Bečej)|Mileševo]] i [[Radičević]] (do 1947. godine Novo Naselje broj 1, 1947-1948. godine Čikerija). * '''[[Opština Vrbas]]''' : [[Bačko Dobro Polje]] (do 1948. godine Dobro Polje), '''[[Vrbas]]''' (1983-1991. godine Titov Vrbas), [[Zmajevo]] (do 1947. godine Pašićevo), [[Kosančić (Vrbas)|Kosančić]] (do 1991. godine deo Savinog Sela), [[Kucura]], [[Ravno Selo]] (do 1947. godine Nove Šove, 1947-1948. godine Ravno) i [[Savino Selo]] (do 1947. godine Torža). * '''[[Opština Žabalj]]''' : [[Gospođinci]], [[Đurđevo (Žabalj)|Đurđevo]], [[Žabalj]] i [[Čurug]]. * '''[[Opština Srbobran]]''' : [[Nadalj]], '''[[Srbobran]]''' i [[Turija (Srbobran)|Turija]]. * '''[[Opština Sremski Karlovci]]''' : '''[[Sremski Karlovci]]'''. [[Dudara]], [[Đušilovo]], [[Zanoš]], [[Karaš]], [[Kraljev breg]], [[Krivac]], [[Kuvalovo]], [[Paragovo]], [[Popovica]], [[Pucavac]], [[Remetica]], [[Rovina]], [[Cerat]] i [[Ćušilovo]]. * '''[[Opština Temerin]]''' : '''[[Bački Jarak]]''', [[Sirig]] (od dela ovog naselja je novim Zakonom o teritorijalnoj organizaciji Republike Srbije iz 2007. godine formirano novo naselje [[Kamendin (Temerin)|Kamendin]]) i '''[[Temerin]]'''. * '''[[Opština Titel]]''' : [[Vilovo]], [[Gardinovci]], [[Lok]], [[Mošorin]], '''[[Titel]]''' i [[Šajkaš]]. === Sremski okrug === {{v. također|Sremski okrug}} * '''[[Grad Sremska Mitrovica]]''' : [[Bešenovački Prnjavor]] (do 1978. godine deo Bešenova), [[Bešenovo]], [[Blok B]], [[Bosut (Sremska Mitrovica)|Bosut]], [[Veliki Radinci]], [[Grgurevci]], [[Dekanske bašte]] (Dekanac), [[Divoš]], [[Đipša]] (ukinuto naselje jer je razoreno u ratu), [[Zasavica I]] (do 1978. deo Zasavice, od 2007. zajedno sa Zasavicom II čini jedinstveno naselje Zasavica) (Gornja Zasavica), [[Zasavica II]] (do 1978. deo Zasavice, od 2007. zajedno sa Zasavicom I čini jedinstveno naselje Zasavica), [[Jarak]], [[Kamenjar]], [[Kuzmin]], [[Laćarak]], [[Ležimir]], [[Mala Bosna]], [[Manđelos]], [[Martinci]], [[Matije Huđi]], '''[[Mačvanska Mitrovica]]''' (stari naziv Mala Mitrovica), [[MZ Sutjeska]], [[Naselje Severno od Planinske (Pičkovac)|Naselje Severno od Planinske]], [[Nikola Tesla]], [[Noćaj]], [[Orao]], [[Poloj]], [[Ravnje (Sremska Mitrovica)|Ravnje]], [[Radenković]], [[Salaš Noćajski]], '''[[Sremska Mitrovica]]''', [[Sremska Rača]], [[Stara Bingula]], [[Stari most]], [[Hesna]], [[Centar]], [[Crvena česma]], [[Čalma]], [[Šašinci]] , [[Šišatovac]] i [[Šuljam]]. * '''[[Opština Inđija]]''' : [[Banstol]], [[Beli Breg]], [[Beška]], [[Gladnoš]], '''[[Inđija]]''', [[Jarkovci]], [[Keltsko naselje]], [[Krčedin]], [[Krčedinska ada]], [[Leje]], [[Ljukovo]], [[Maradik]], [[Novi Karlovci]], [[Novi Slankamen]], [[Poloj]], [[Slankamenački Vinogradi]] (do 1978. deo Novog Slankamena), [[Stari Slankamen]] i [[Čortanovci]]. * '''[[Opština Irig]]''' : [[Velika Remeta]] (do 1978. deo Krušedol Sela), [[Vrdnik]], [[Vrdnička kula]], [[Grgetek]] (do 1978. zvanični naziv je Grgeteg), [[Dobrodol]] (do 1978. deo Šatrinaca), '''[[Irig]]''', [[Jazak]] (Novim Zakonom o ter. organizaciji iz 2007. godine od dela ovog naselja formirano je naselje [[Jazak Prnjavor]]), [[Krušedol Prnjavor]] (do 1978. zvanični naziv je bio Krušedolski Prnjavor), [[Krušedol Selo]], [[Mala Remeta]], [[Neradin]], [[Rivica]] i [[Šatrinci]]. * '''[[Opština Pećinci]]''' : [[Ašanja]], [[Brestač]], [[Deč]], [[Donji Tovarnik]], [[Karlovčić]], [[Kupinovo]], [[Obrež (Pećinci)|Obrež]], [[Ogar]], [[Pećinci]], [[Popinci]], [[Prhovo]], [[Sibač]], [[Sremski Mihaljevci]] (do 1950. godine Mihaljevci), [[Subotište]] i [[Šimanovci]]. * '''[[Opština Ruma]]''' : [[Apoteka]], [[Borkovac]], [[Buđanovci]], [[Vašarište]], [[Vitojevci]], [[Voganj]] (Novim zakonom o ter. organizaciji iz 2007. godine formirano je novo naselje [[Marđelos]] od dela ovog naselja), [[Grabovci (Ruma)|Grabovci]], [[Dobrinci]], [[Donji Petrovci]], [[Žarkovac]], [[Igralište]], [[Jelenci]], [[Klenak (Ruma)|Klenak]], [[Kraljevci (Srbija)|Kraljevci]], [[Kudoš]], [[Mali Radinci]], [[Nikinci]], [[Pavlovci]], [[Platičevo]], [[Putinci]], '''[[Ruma]]''', [[Rupe]], [[Stejanovci]], [[Tivol]] i [[Hrtkovci]]. * '''[[Opština Stara Pazova]]''' : [[Banovci Dunav]], [[Belegiš]], [[Vojka]], [[Golubinci]], [[Krnješevci]], [[Nova Pazova]], [[Novi Banovci]], '''[[Stara Pazova]]''', [[Stari Banovci]] i [[Surduk]]. * '''[[Opština Šid]]''' : [[Adaševci]], [[Batrovci]], [[Bačinci]], [[Berkasovo]], [[Bikić Do]] (do 1975. godine deo Privine Glave), [[Bingula]], [[Vašica]] (stari naziv Mala Vašica), [[Višnjićevo]] (stari naziv Grk), [[Gibarac]], [[Erdevik]], [[Ilinci]], [[Jamena]], [[Kukujevci]], [[Ljuba]], [[Molovin]], [[Morović]], [[Privina Glava]], [[Sot]] i '''[[Šid]]'''. == Naseljena mesta Centralne Srbije == {{v. također|Centralna Srbija}} === Mačvanski okrug === {{v. također|Mačvanski okrug}} * '''[[Grad Loznica]]''' : [[Banja Koviljača]], [[Baščeluci]], [[Bradić]], [[Brezjak]], [[Brnjac]], [[Veliko Selo (Loznica)|Veliko Selo]], [[Vilin potok]], [[Voćnjak (Loznica)|Voćnjak]], [[Gornja Badanja]], [[Gornja Borina]], [[Gornja Koviljača]] (do 1979. deo Banje Koviljače), [[Gornja Sipulja]], [[Gornje Nedeljice]], [[Gornji Dobrić]], [[Grnčara]], [[Donja Badanja]], [[Donja Sipulja]], [[Donje Nedeljice]], [[Donji Dobrić]], [[Draginac (Loznica)|Draginac]], [[Zajača]], [[Jadranska Lešnica]] (do 1947. godine Jadarska Lešnica), [[Jarebice (Loznica)|Jarebice]], [[Jelav]], [[Joševa (Loznica)|Joševa]], [[Jugovići (Loznica)|Jugovići]], [[Kamenica (Loznica)|Kamenica]], [[Klupci]], [[Kozjak (Loznica)|Kozjak]], [[Korenita (Loznica)|Korenita]], [[Krajišnici (Loznica)|Krajišnici]], [[Lešnica]], [[Lipnica (Loznica)|Lipnica]], [[Lipnički Šor]], '''[[Loznica]] ''', [[Lozničko Polje]], [[Milina (Loznica)|Milina]], [[Novo Selo (Loznica)|Novo Selo]], [[Paskovac]], [[Ploča (Loznica)|Ploča]], [[Pomijača]], [[Ribarice]] (do 1991. godine Ribarica), [[Runjani]], [[Simino Brdo]], [[Slatina (Loznica)|Slatina]], [[Straža (Loznica)|Straža]], [[Stupnica (Loznica)|Stupnica]], [[Sunčana Reka]], [[Tekeriš]], [[Trbosilje (Loznica)|Trbosilje]], [[Trbušnica (Loznica)|Trbušnica]], [[Tršić (Loznica)|Tršić]], [[Filipovići]], [[Cikote (Loznica)|Cikote]], [[Čokešina]], [[Čotrići]] i [[Šurice]]. * '''[[Grad Šabac]]''' : [[Bela Reka]], [[Benska Bara]], [[Bogosavac]], [[Bojić]], [[Bukor]], [[Varna (Šabac)|Varna]], [[Volujac (Šabac)|Volujac]], [[Gornja Vranjska]], [[Grušić]], [[Dvorište (Šabac)|Dvorište]], [[Desić]], [[Dobrić (Šabac)|Dobrić]], [[Drenovac (Šabac)|Drenovac]], [[Duvanište]], [[Žabar]], [[Zablaće (Šabac)|Zablaće]], [[Zminjak]], [[Jevremovac]], [[Jelenča]], [[Klenak]], [[Korman (Šabac)|Korman]], [[Krivaja (Šabac)|Krivaja]], [[Letnjikovac]], [[Lipolist]], [[Majur (Šabac)|Majur]], [[Mala Vranjska]], [[Maovi]], [[Mačvanski Pričinović]], [[Metlić]], [[Miloševac (Šabac)|Miloševac]], [[Miokus]], [[Mišar]], [[Mrđenovac]], [[Nakučani (Šabac)|Nakučani]], [[Orašac (Šabac)|Orašac]], [[Orid]], [[Petkovica]], [[Petlovača]], [[Pocerski Dobrić]], [[Pocerski Metković]] (do 1979. godine Metković), [[Pocerski Pričinović]], [[Predvorica]], [[Prnjavor (Šabac)|Prnjavor]], [[Radovašnica]], [[Ribari (Šabac)|Ribari]], [[Rumska]], [[Sinošević]], [[Skrađani]], [[Slatina (Šabac)|Slatina]], [[Slepčević]], [[Stari grad]], [[Tabanović (Šabac)|Tabanović]], [[Cerovac (Šabac)|Cerovac]], [[Culjković]], [[Čavić]], '''[[Šabac]]''', [[Ševarice]] i [[Štitar]]. * '''[[Opština Bogatić]]''' : [[Badovinci]], [[Banovo Polje]], [[Belotić (Bogatić)|Belotić]], [[Bogatić]]'''[[Bogatić]]''', [[Glogovac (Bogatić)|Glogovac]], [[Glušci]], [[Dublje]], [[Klenje (Bogatić)|Klenje]], [[Metković (Bogatić)|Metković]], [[Očage]], [[Podine]], [[Salaš Crnobarski]], [[Sovljak (Bogatić)|Sovljak]], [[Uzveće]] i [[Crna Bara (Bogatić)|Crna Bara]]. * '''[[Opština Vladimirci]]''' : [[Belotić (Vladimirci)|Belotić]], [[Beljin]], [[Bobovik]], [[Vladimirci]]'''[[Vladimirci]]''' (nastalo spajanjem naselja [[Vladimirci Selo]] i [[Vladimirci Varošica]] 1955. godine), [[Vlasenica srbija|Vlasenica]], [[Vukošić]], [[Vučevica]], [[Gomilica]], [[Debrc]], [[Dragojevac (Vladimirci)|Dragojevac]], [[Zvezd]], [[Jazovnik]], [[Jalovik]], [[Kaona (Vladimirci)|Kaona]], [[Kozarica]], [[Krnić]], [[Krnule]], [[Kujavica]], [[Lojanice]], [[Matijevac]], [[Mesarci]], [[Mehovine]], [[Mrovska]], [[Novo Selo (Vladimirci)|Novo Selo]], [[Pejinović]], [[Provo (Vladimirci)|Provo]], [[Riđake]], [[Skupljen]], [[Suvo Selo]] i [[Trbušac]]. * '''[[Opština Koceljeva]]''' : [[Batalage]], [[Brdarica]], [[Bresnica (Koceljeva)|Bresnica]], [[Galović]], [[Goločelo (Koceljeva)|Goločelo]], [[Gradojević]], [[Donje Crniljevo]] (do 1947. godine Crniljevo Tamnavsko), [[Draginje]], [[Družetić]], [[Zukve]], [[Kamenica (Koceljeva)|Kamenica]], [[Koceljeva]]'''[[Koceljeva]]''' (do 1979. Koceljevo), [[Ljutice (Koceljeva)|Ljutice]], [[Mali Bošnjak]], [[Svileuva]], [[Subotica (Koceljeva)|Subotica]] i [[Ćukovine]] (po novom ZOTORS iz 2007. godine novi zvanični naziv je Đukovine). * '''[[Opština Krupanj]]''' : [[Banjevac]], [[Bela Crkva (Krupanj)|Bela Crkva]], [[Bogoštica]], [[Brezovice (Krupanj)|Brezovice]], [[Brštica]], [[Vrbić]], [[Gornja mala]], [[Donje Brezovice]], [[Dvorska (Krupanj)|Dvorska]], [[Zavlaka]], [[Zeljići]], [[Kostajnik (Krupanj)|Kostajnik]], [[Krasava]], [[Kržava (Krupanj)|Kržava]], '''[[Krupanj]]''', [[Likodra]], [[Lipenović]], [[Mojković]], [[Planina (Krupanj)|Planina]], [[Ravnaja]], [[Sredojevići]], [[Stave]], [[Stolice]], [[Tolisavac]], [[Tomanj]], [[Cvetulja]], [[Cerova (Krupanj)|Cerova]] i [[Šljivova]]. * '''[[Opština Ljubovija]]''' : [[Berlovine]] (do 1979, godine deo [[Donja Bukovica (Ljubovija)|Donje Bukovice]] i [[Skrajnik]]a), [[Brđani]], [[Vrhpolje]], [[Gačići]], [[Gligorići]], [[Gornja Ljuboviđa]], [[Gornja Orovica]] (od 2007. godine Gornja Oraovica), [[Gornja Trešnjica]], [[Gornje Košlje]], [[Grabovica]], [[Gračanica (Ljubovija)|Gračanica]], [[Grčić]], [[Donja Ljuboviđa]], [[Donja Orovica]] (od 2007. godine Donja Oraovica), [[Donje Košlje]], [[Drabić]], [[Drlače]], [[Duboko (Ljubovija)|Duboko]] (do 1979. deo Donje Bukovice), [[Leović]] (obuhvata i naselje [[Sarići]] koje je do 1979. godine bilo samostalno), [[Lonjin]], [[Ljubovija]]'''[[Ljubovija]]''', [[Mališići]], [[Orovička Planina]] (od 2007. godine Orlovička Planina), [[Podnemić]] (do 1979. deo Donje Bukovice), [[Postenje (Ljubovija)|Postenje]], [[Rujevac (Ljubovija)|Rujevac]], [[Savković]], [[Selenac]], [[Sokolac (Ljubovija)|Sokolac]], [[Tornik (Ljubovija)|Tornik]], [[Trutinac]], [[Uzovnica]], [[Caparić]], [[Crnča (Ljubovija)|Crnča]] i [[Čitluk (Ljubovija)|Čitluk]]. * '''[[Opština Mali Zvornik]]''' : [[Amajić]], [[Brasina]], [[Budišić]], [[Velika Reka (Mali Zvornik)|Velika Reka]], [[Voljevci]], [[Donja Borina]], [[Donja Trešnjica]], [[Donje Naselje]], '''[[Mali Zvornik]]''', [[Radalj]], [[Sakar]], [[Culine]] i [[Čitluk (Mali Zvornik)|Čitluk]]. === Kolubarski okrug === {{v. također|Kolubarski okrug}} * '''[[Grad Valjevo]]''' : [[Babina Luka]], [[Balinović]], [[Bačevci (Valjevo)|Bačevci]], [[Belić (Valjevo)|Belić]], [[Beloševac]], [[Beomužević]], [[Blizonje]], [[Bobova]], [[Bogatić (Valjevo)|Bogatić]], [[Brangović]], [[Brankovina]], [[Brđani]], [[Brezovice (Valjevo)|Brezovice]] (od 2007. godine Brezovica), [[Bujačić]], '''[[Valjevo]]''' (obuhvata i ukinuta naselja [[Belo Polje (Valjevo)|Belo Polje]], [[Donja Grabovica]], [[Gradac (Valjevo)|Gradac]], [[Kličevac (Valjevo)|Kličevac]] i [[Popare]] koja su ukinuta 1971. godine, kao i urbane delove naselja Bujačić i Gorić od 1991. godine), [[Veselinovac]], [[Veselinovići]], [[Vlaščić]], [[Vragočanica]], [[Vujinovača]], [[Gola Glava]], [[Gorić]], [[Gornja Bukovica (Valjevo)|Gornja Bukovica]], [[Gornja Grabovica]], [[Gornje Leskovice]], [[Degurić]], [[Divci (Valjevo)|Divci]], [[Divčibare]] (naselje nastalo 1970. godine od delova naselja Bačevci i Krčmar), [[Donja Bukovica (Valjevo)|Donja Bukovica]], [[Donje Leskovice]], [[Dračić]], [[Dupljaj]], [[Žabari (Valjevo)|Žabari]], [[Zabrdica]], [[Zarube]], [[Zlatari (Brus)|Zlatarić]], [[Jazovik]], [[Jasenica (Valjevo)|Jasenica]], [[Jovanovići]], [[Jovanja]], [[Joševa (Valjevo)|Joševa]], [[Kamenica (Valjevo)|Kamenica]], [[Klanica]], [[Klinci (Valjevo)|Klinci]], [[Kolubara]], [[Kosančića venac]], [[Kotešica]], [[Kovačice]], [[Kozličić]], [[Kunice]], [[Lelić]], [[Loznica (Valjevo)|Loznica]], [[Lukavac (Valjevo)|Lukavac]], [[Majinović]], [[Mijači]], [[Miličinica]], [[Mlađevo]], [[Mrčić]], [[Naselje Oslobodioci Valjeva]], [[Naselje Sretena Dudića]], [[Novo Naselje]], [[Oglađenovac]], [[Osladić]], [[Paklje]], [[Paune]], [[Petnica (Valjevo)|Petnica]], [[Petrovići]], [[Poćuta]], [[Popučke]], [[Prijezdić]], [[Pričević]], [[Rabas]], [[Ravnje (Valjevo)|Ravnje]], [[Rađevo Selo]], [[Rebelj]], [[Rovni]], [[Sandalj]], [[Sedlari (Valjevo)|Sedlari]], [[Sitarice]], [[Sovač]], [[Stanina Reka]], [[Stapar (Valjevo)|Stapar]], [[Stari grad]], [[Stave]], [[Stražara]], [[Strmna Gora]], [[Stubo (Valjevo)|Stubo]], [[Suvodanje]], [[Sušica (Valjevo)|Sušica]] (do 1977. godine Sušice), [[Taor (Valjevo)|Taor]] (nastalo spajanjem naselja Gornji Taor i Donji Taor 1959. godine), [[Tešnjar]], [[Tubravić]] i [[Tupanci]]. * '''[[Opština Lajkovac]]''' : [[Bajevac]], [[Bogovađa]] (do 1992. godine Prnjavor), [[Vračević]] (naselje nastalo spajanjem naselja Gornji Vračević i Donji Vračević 1947. godine), [[Donji Lajkovac]], [[Jabučje (Lajkovac)|Jabučje]], '''[[Lajkovac (varoš)]]''' (do 1979. godine Lajkovac (varošica), [[Lajkovac (selo)]], [[Mali Borak]], [[Markova Crkva]], [[Mirkovići]], [[Nepričava]], [[Pepeljevac (Lajkovac)|Pepeljevac]], [[Petronijevići]], [[Pridvorica (Lajkovac)|Pridvorica]], [[Ratkovac (Lajkovac)|Ratkovac]], [[Rubribreza]], [[Skobalj (Lajkovac)|Skobalj]], [[Slovac]], [[Stepanje]], [[Strmovo (Lajkovac)|Strmovo]] i [[Ćelije (Lajkovac)|Ćelije]]. * '''[[Opština Ljig]]''' : [[Alempijevići]], [[Ba (Ljig)|Ba]], [[Babajić]] (do 1950. godine Babajić Selo), [[Belanovica]], [[Bošnjanović]], [[Brančić]], [[Veliševac]], [[Gukoš]] (do 1991. godine Gukoši), [[Dići]], [[Donji Banjani]], [[Živkovci]], [[Ivanovci]], [[Jajčić]], [[Kadina Luka]], [[Kalanjevci]], [[Kozelj]], [[Lalinci]], [[Latković]], [[Liplje (Ljig)|Liplje]], '''[[Ljig]]''' (od 1950. godine obuhvata naselje Babajić Varošica), [[Milavac]] (do 1979. godine deo Cvetanovca), [[Mirkovići]], [[Moravci]], [[Paležnica (Ljig)|Paležnica]], [[Poljanice (Ljig)|Poljanice]], [[Slavkovica]], [[Srejino brdo]], [[Cvetanovac]], [[Štavica]] i [[Šutci]]. * '''[[Opština Mionica]]''' : [[Berkovac]], [[Brežđe]], [[Bukovac (Mionica)|Bukovac]], [[Velika Marišta]] (do 1991. godine Veliko Marište), [[Virovac]], [[Vrtiglav]], [[Golubac (Mionica)|Golubac]], [[Gornji Lajkovac]], [[Gornji Mušić]], [[Gunjica]], [[Donji Mušić]], [[Dučić (Mionica)|Dučić]], [[Đurđevac (Mionica)|Đurđevac]], [[Klašnić]], [[Ključ (Mionica)|Ključ]], [[Komanice]], [[Krčmar]], [[Maljević]], '''[[Mionica|Mionica (varošica)]]''', [[Mionica (selo)]], [[Mratišić]], [[Nanomir]], [[Osečenica]], [[Paštrić]], [[Planinica (Mionica)|Planinica]], [[Popadić]], [[Radobić]] (do 1979. godine Radović), [[Rajković]], [[Rakari]], [[Robaje]], [[Sanković]], [[Struganik]], [[Tabanović (Mionica)|Tabanović]], [[Todorin Do]], [[Tolić]] i [[Šušeoka]]. * '''[[Opština Osečina]]''' : [[Bastav]], [[Belotić (Osečina)|Belotić]], [[Bratačić]], [[Gornje Crniljevo]] (do 1947. godine Crniljevo), [[Gunjaci (Osečina)|Gunjaci]], [[Dragijevica]], [[Dragodol]], [[Komirić]], [[Konjic (Osečina)|Konjic]], [[Konjuša (Osečina)|Konjuša]], [[Lopatanj]], [[Mirkovići]], [[Osečina (varošica)]]'''[[Osečina (varošica)]]''', [[Osečina (selo)]], [[Ostružanj]], [[Pecka (Osečina)|Pecka]], [[Plužac]], [[Sirdija]], [[Skadar (Osečina)|Skadar]], [[Tuđin (Osečina)|Tuđin]] i [[Carina (Osečina)|Carina]]. * '''[[Opština Ub]]''' : [[Banjani]], [[Bogdanovica]], [[Brgule]], [[Brezovica (Ub)|Brezovica]], [[Vrelo (Ub)|Vrelo]], [[Vrhovine (ub)|Vrhovine]], [[Vukona]], [[Gvozdenović (Ub)|Gvozdenović]], [[Gornje Radljevo]], [[Gunjevac]], [[Dokmir]], [[Zvizdar]], [[Joševa (Ub)|Joševa]], [[Kalenić]], [[Kalinovac]], [[Kožuar]] (od 2007. godine Kožur), [[Kršna Glava]], [[Liso Polje]], [[Lončanik]], [[Milorci]], [[Murgaš]], [[Novaci (Ub)|Novaci]], [[Paljuvi]], [[Pambukovica]], [[Radljevo]], [[Raduša (Ub)|Raduša]], [[Ruklada]], [[Slatina (Ub)|Slatina]], [[Sovljak (Ub)|Sovljak]], [[Stublenica]], [[Takovo (Ub)|Takovo]], [[Tvrdojevac]], [[Trlić]], [[Trnjaci (Ub)|Trnjaci]], [[Tulari]], '''[[Ub]]''', [[Crvena Jabuka (Ub)|Crvena Jabuka]], [[Čučuge]] i [[Šarbane]]. === Podunavski okrug === {{v. također|Podunavski okrug}} * '''[[Grad Smederevo]]''' : [[Badljevica]], [[Binovac]], [[Vodanj]], [[Vranovo]], [[Vrbovac (Smederevo)|Vrbovac]], [[Vučak (Smederevo)|Vučak]], [[Godomin]], [[Goranski Gaj]], [[Dobri Do (Smederevo)|Dobri Do]], [[Drugovac]], [[Jugovo]], [[Kovačićevo]] (Ćirilovac), [[Kolari]], [[Kulič]] (novo naselje od 2011. godine, izdvojeno iz Šalinca), [[Landol]], [[Leštar]], [[Lipe (Smederevo)|Lipe]], [[Lugavčina]], [[Lunjevac]], [[Mala Krsna]], [[Mali Krivak]], [[Malo Orašje]], [[Mihajlovac (Smederevo)|Mihajlovac]], [[Osipaonica]], [[Papazovac]], [[Petrijevo]], [[Plavinac]], [[Ravni Gaj]], [[Radinac]], [[Ralja (Smederevo)|Ralja]], [[Saraorci]], [[Seone]], [[Skobalj (Smederevo)|Skobalj]], '''[[Smederevo]]''', [[Suvodol]], [[Ubilci]], [[Udovice]], [[Carina]] i [[Šalinac]]. * '''[[Opština Velika Plana]]''' : '''[[Velika Plana]]''', [[Veliko Orašje]], [[Donja Livadica]], [[Krnjevo]], [[Kupusina (Velika Plana)|Kupusina]], [[Lozovik (Velika Plana)|Lozovik]], [[Markovac (Velika Plana)|Markovac]], [[Miloševac (Velika Plana)|Miloševac]], [[Novo Selo (Velika Plana)|Novo Selo]] (do 1946. godine Novi Adžibegovac), [[Radovanje]], [[Rakinac]], [[Staro Selo (Velika Plana)|Staro Selo]] i [[Trnovče (Velika Plana)|Trnovče]]. * '''[[Opština Smederevska Palanka]]''' : [[Azanja]] (obuhvata naselja [[Gucetina (Azanja)|Gucetina]], [[Stublina (Azanja)|Stublina]]), [[Baničina]], [[Bačinac]], [[Bašin]], [[Vlaški Do (Smederevska Palanka)|Vlaški Do]], [[Vodice (Smederevska Palanka)|Vodice]], [[Glibovac]], [[Golobok]], [[Grčac]] (obuhvata i nekada samostalno naselje [[Kamenac (Grčac)|Kamenac]] od 1979. godine), [[Kusadak]] (obuhvata i nekada samostalno naselje [[Kosovac (Smederevska Palanka)|Kosovac]] od 1979. godine), [[Mala Plana (Smederevska Palanka)|Mala Plana]], [[Mikulja]], [[Mramorac]], [[Počevica]], [[Pridvorice]], [[Ratari (Smederevska Palanka)|Ratari]], [[Selevac]], '''[[Smederevska Palanka]]''', [[Stojačak]] i [[Cerovac (Smederevska Palanka)|Cerovac]]. === Braničevski okrug === {{v. također|Braničevski okrug}} * '''[[Grad Požarevac]]''' : [[Bare (Požarevac)|Bare]], [[Batovac]], [[Beranje]], [[Bradarac (Požarevac)|Bradarac]], [[Bratinac]], [[Brežane]], [[Bubušinac]], [[Gornja Mala]], [[Dragovac (Požarevac)|Dragovac]], [[Drmno]], [[Dubravica]], [[Živica (Požarevac)|Živica]], [[Kanal]], [[Kasidol]], [[Klenovnik]], [[Kličevac]], [[Kostolac]] (do 1955. godine naziv Kostolac-Rudnik; naselje nastalo od naselja Kostolac-Grad i Kostolac-Selo), [[Lučica]], [[Maljurevac]], [[Nabrđe]], [[Ostrovo (Požarevac)|Ostrovo]], [[Petka (Požarevac)|Petka]], '''[[Požarevac]]''' (obuhvata i ukinuta naselja Zabela i Ljigatov Do), [[Poljana (Požarevac)|Poljana]], [[Popovac (Požarevac)|Popovac]] (novo naselje od 2007. godine, izdvojeno iz Lučice) [[Prugovo (Požarevac)|Prugovo]], [[Rečica (Požarevac)|Rečica]], [[Selo Kostolac]] (1955-1979. godine u sastavu Kostolca), [[Stari Kostolac]], [[Trnjane (Požarevac)|Trnjane]] i [[Ćirikovac]]. * '''[[Opština Veliko Gradište]]''' : [[Beli Bagrem]], [[Biskuplje]], '''[[Veliko Gradište]]''', [[Garevo]], [[Desine]], [[Doljašnica]], [[Đurakovo]], [[Zatonje]], [[Kamijevo]], [[Kisiljevo]] (od 2007. godine Kiseljevo), [[Kumane (Veliko Gradište)|Kumane]], [[Kurjače]], [[Kusiće]], [[Ljubinje (Veliko Gradište)|Ljubinje]], [[Majilovac]], [[Makce]], [[Ostrovo (Veliko Gradište)|Ostrovo]], [[Pečanica]], [[Požeženo]], [[Popovac (Veliko Gradište)|Popovac]], [[Ram (Veliko Gradište)|Ram]], [[Sirakovo (Veliko Gradište)|Sirakovo]], [[Srednjevo]], [[Topolovnik]], [[Tribrode]], [[Carevac]] i [[Češljeva Bara]]. * '''[[Opština Golubac]]''' : [[Barič (Golubac)|Barič]], [[Bikinje]], [[Braničevo (Golubac)|Braničevo]], [[Brnjica (Golubac)|Brnjica]], [[Vinci]], [[Vojilovo]], [[Golubac]]'''[[Golubac]]''', [[Dvorište (Golubac)|Dvorište]], [[Dobra (Golubac)|Dobra]], [[Donja Kruševica]], [[Dušmanić]], [[Žitkovica]], [[Klenje (Golubac)|Klenje]], [[Krivača (Golubac)|Krivača]], [[Kudreš]], [[Maleševo (Golubac)|Maleševo]], [[Miljević]], [[Mrčkovac]], [[Ponikve (Golubac)|Ponikve]], [[Radoševac (Golubac)|Radoševac]], [[Sladinac]], [[Snegotin]], [[Usije]] i [[Šuvajić]]. * ''' [[Opština Žabari]]''' : [[Aleksandrovac (Žabari)|Aleksandrovac]], [[Brzohode]], [[Viteževo]], [[Vlaški Do (Žabari)|Vlaški Do]], [[Žabari]]'''[[Žabari]]''', [[Kočetin]], [[Mirijevo]], [[Oreovica (Žabari)|Oreovica]], [[Polatna]], [[Porodin (Srbija)|Porodin]], [[Svinjarevo]], [[Sibnica (Žabari)|Sibnica]], [[Simićevo]] (do 1947. godine Rakinac Moravski), [[Tićevac]] i [[Četereže]]. * '''[[Opština Žagubica]]''' : [[Bliznak]], [[Breznica (Žagubica)|Breznica]], [[Vukovac]], [[Žagubica]]'''[[Žagubica]]''', [[Izvarica]] (od 2007. godine Novarica), [[Jošanica (Žagubica)|Jošanica]], [[Krepoljin]], [[Krupaja]], [[Laznica]], [[Lipe (Žagubica)|Lipe]] (1955-1979. godine u sastavu Laznice), [[Mali Kamen]] (novo naselje od 2007. godine, izdvojeno iz Suvog Dola), [[Medveđica]], [[Milanovac]], [[Milatovac (Žagubica)|Milatovac]], [[Osanica]], [[Ribare (Žagubica)|Ribare]], [[Selište (Žagubica)|Selište]], [[Sige]] i [[Suvi Do (Žagubica)|Suvi Do]]. * '''[[Opština Kučevo]]''' : [[Blagojev Kamen]], [[Brodica]], [[Bukovska]], [[Velika Bresnica]], [[Voluja]], [[Vuković]], [[Gložane (Kučevo)|Gložane]] (novo naselje od 2007. godine, izdvojeno iz Neresnice), [[Duboka (Kučevo)|Duboka]], [[Zelenik]], [[Kaona (Kučevo)|Kaona]], [[Kučajna (Kučevo)|Kučajna]], '''[[Kučevo]]''', [[Lješnica (Kučevo)|Lješnica]], [[Mala Bresnica]], [[Mišljenovac (Kučevo)|Mišljenovac]], [[Mustapić]], [[Neresnica]], [[Popovac (Kučevo)|Popovac]] (novo naselje od 2007. godine, izdvojeno iz Neresnice), [[Rabrovo]], [[Ravnište (Kučevo)|Ravnište]], [[Radenka]], [[Rakova Bara]], [[Sena (Kučevo)|Sena]], [[Srpce]], [[Stupinje]], [[Turija (Kučevo)|Turija]], [[Ceremošnja]], [[Cerovica (Kučevo)|Cerovica]] i [[Ševica]]. * '''[[Opština Malo Crniće]]''' : [[Aljudovo]], [[Batuša (Malo Crniće)|Batuša]], [[Boževac]], [[Veliko Selo (Malo Crniće)|Veliko Selo]], [[Veliko Crniće]], [[Vrbnica (Malo Crniće)|Vrbnica]], [[Zabrega (Malo Crniće)|Zabrega]], [[Kalište]], [[Kobilje (Malo Crniće)|Kobilje]], [[Kravlji Do]], [[Kula (Malo Crniće)|Kula]], [[Malo Gradište]], [[Malo Crniće]]'''[[Malo Crniće]]''', [[Salakovac]], [[Smoljinac]], [[Toponica (Malo Crniće)|Toponica]], [[Crljenac]], [[Šapine]] i [[Šljivovac (Malo Crniće)|Šljivovac]]. * '''[[Opština Petrovac na Mlavi]]''' : [[Bistrica (Petrovac)|Bistrica]], [[Bošnjak (Petrovac)|Bošnjak]], [[Burovac]], [[Busur]], [[Vezičevo]], [[Veliki Popovac]], [[Veliko Laole]], [[Vitovnica]], [[Vošanovac]], [[Dobrnje]], [[Drobež]], [[Dubočka]], [[Ždrelo]], [[Zabrđe (Petrovac)|Zabrđe]], [[Kamenovo]], [[Kladurovo]], [[Knežica]], [[Krvije]], [[Leskovac]], [[Lopušnik]], [[Malo Laole]], [[Manastirica]], [[Melnica (Petrovac)|Melnica]], [[Oreškovica]], [[Orljevo]], [[Pankovo]], '''[[Petrovac na Mlavi]]''' (do 2007. godine Petrovac), [[Ranovac]], [[Rašanac]], [[Stamnica]], [[Starčevo (Petrovac)|Starčevo]], [[Tabanovac]], [[Trnovče]], [[Ćovdin]] i [[Šetonje]]. === Šumadijski okrug === {{v. također|Šumadijski okrug}} * '''[[Grad Kragujevac]]''': ** '''[[Opština Aerodrom|Gradska opština Aerodrom]]''' : [[Desimirovac]], [[Donje Grbice]], [[Gornje Grbice]], [[Gornje Jarušice]], [[Jovanovac (Aerodrom)|Jovanovac]], [[Lužnice]], [[Sušica]], [[Uglješnica]] i [[Vinogradi]]. , '''[[Kragujevac]] - deo''' (obuhvata od 1991. godine i ukinuto naselje [[Petrovac (Aerodrom)|Petrovac]], kao i urbane delove naselja Opornica i Poskurice), [[Bozman]], [[Bresnica]], [[Denino Brdo]], [[Majnić]], [[Mala Vaga]], [[Mali Šenj]], [[Mironić]], [[Novi Milanovac]], [[Opornica]], [[Pajazitovo]], [[Poskurice]], [[Resnik (Aerodrom)|Resnik]], [[Gornje Jarušice]], [[Uglješnica]], [[Vinogradi]], [[Cvetojevac (Aerodrom)|Cvetojevac]], [[Cerovac (Aerodrom)|Cerovac]], [[Čumić]], [[Šumarice]] i [[Šljivovac (Aerodrom)|Šljivovac]]. ** '''[[Opština Pivara|Gradska opština Pivara]]''' : [[Baljkovac]], [[Bojanići]], [[Botunje]], [[Bresnica]], [[Bukorovac]], [[Filip Kljajić]], [[Lepenica]], [[Velika Sugubina]], [[Velike Pčelice]] (do 1965. godine Velika Pčelica), [[Gornja Sabanta]], [[Gornje Komarice]], [[Donja Sabanta]], [[Donje Komarice]], [[Dulene]], [[Jabučje (Pivara)|Jabučje]], [[Korman (Pivara)|Korman]], [[Medna]], '''[[Kragujevac]] - deo''' (obuhvata od 1991. godine i ukinuta naselja [[Beloševac (Pivara)|Beloševac]], [[Ždraljica (Kragujevac)|Ždraljica]], [[Ilićevo]] (do 1954. godine Mečkovac), [[Teferič]] i urbane delove Maršića i Trmbasa), [[Maršić]] i [[Trmbas]]. ** '''[[Opština Stanovo|Gradska opština Stanovo]]''' : [[Adžine Livade]], [[Bakonjići]], [[Blagojevići]], [[Varjačići]], [[Vinjište]], [[Goločelo (Stanovo)|Goločelo]], [[Grkovića mala]], [[Grošnica]], [[Divostin]], [[Donje Goločelo]], [[Donje Polje]], [[Drača]], [[Dragobraća]], [[Drenovac (Stanovo)|Drenovac]], [[Đuriselo]], [[Erdeč]], [[Livade]], [[Ristovići]], [[Zvezda]], [[Ćava]]. '''[[Kragujevac]] - deo''' (obuhvata od 1991. godine ukinuta naselja [[Stanovo]], [[Staro Selo]], [[Male Pčelice]], [[Korićani (Stanovo)|Korićani]], i urbane delove naselja Erdeč i Grošnica), [[Kutlovo (Stanovo)|Kutlovo]], [[Novo Naselje]], [[Prekopeča]], [[Rogojevac]], [[Trešnjevak]], [[Novo Naselje]] i [[Veliko Polje]]. ** '''[[Opština Stari grad (Kragujevac)|Gradska opština Stari Grad]] (Stara Varoš)''' : [[Bagremar]], [[Bubanj]], [[Centar]], [[Erdoglija]], [[1.maj]], [[21.oktobar]], [[Erdoglija]], [[Mala vaga]], [[Stara Radnička Kolonija]], [[Palilula]], [[Vašarište]] i [[Sušica]] '''[[Kragujevac]] - deo'''. ** '''[[Opština Stragari|Gradska opština Stragari]]''' : [[Blaznava]], [[Brdo (Stragari)|Brdo]], [[Čumić]], [[Gaj (Stragari)|Gaj]], [[Glišov grob]], [[Guriševci]], [[Donja Šatornja]], [[Gornja Šatornja]], [[Donja Trešnjevica]], [[Jarmenovci]], [[Manojlovci]], [[Plaskovac]], [[Veliki Šenj]], [[Vlakča]], [[Dobrača]], [[Zlošnica]], [[Ilina voda]], [[Kamenica (Stragari)|Kamenica]], [[Koletina]], [[Kotraža (Stragari)|Kotraža]], [[Kutlovo]], [[Ljubičevac (Stragari)|Ljubičevac]], [[Ljubić]], [[Mala Vrbica (Stragari)|Mala Vrbica]], [[Masloševo]], [[Ramaća]], [[Raskršće]], [[Rogojevac]], [[Stragari]], [[Ugljarevac]] i [[Vidojevac]]. * '''[[Opština Aranđelovac]]''' : '''[[Aranđelovac]]''', [[Apostolovac]], [[Bajka]], [[Baljkovica (Aranđelovac)|Baljkovica]], [[Banja (Aranđelovac)|Banja]] (obuhvata naselje [[Zabrežje (Aranđelovac)|Zabrežje]] koje je ukinuto 1979. godine), [[Blaznava]], [[Bosuta]], [[Brezovac]], [[Bukovik (Aranđelovac)|Bukovik]], [[Venčane]] (obuhvata naselje [[Kamenica (Aranđelovac)|Kamenica]] koje je ukinuto 1979. godine), [[Vrbica (Aranđelovac)|Vrbica]], [[Vukosavci (Aranđelovac)|Vukosavci]], [[Garaši]], [[Gornja Trešnjevica]], [[Glavčići]], [[Darosava]] (1947-2002. godine Partizani), [[Divljakovac]], [[Dugi Rt]], [[Đikino brdo]], [[Zmajevac]], [[Ive]], [[Jazbine]], [[Jelovik (Aranđelovac)|Jelovik]], [[Kamenica]], [[Konik]], [[Kopljare]], [[Kosovo]], [[Kremeštak]], [[Kusanja]], [[Lisine]], [[Maglovac]], [[Misača]], [[Mramor]], [[Orašac (Aranđelovac)|Orašac]], [[Ornice]], [[Parlog]], [[Progoreoci]], [[Ranilović]], [[Reka]], [[Rujevac]], [[Savina Kosa]], [[Smojkovac]], [[Stojnik (Aranđelovac)|Stojnik]], [[Tulež]], [[Turija]], [[Cerovac]], [[Čardak]], [[Šindrovica]] i [[Šolopta]]. * '''[[Opština Batočina]]''' : [[Badnjevac (Batočina)|Badnjevac]], [[Batočina]] (nastala spajanjem naselja [[Batočina Selo]], [[Batočina Varošica]] i [[Turčin (Batočina)|Turčin]] 1979. godine), [[Brzan]], [[Gradac (Batočina)|Gradac]], [[Dobrovodica]], [[Đunis]], [[Žirovnica]], [[Kijevo (Batočina)|Kijevo]], [[Milatovac (Batočina)|Milatovac]] (obuhvata naselje [[Osoje (Batočina)|Osoje]] koje je bilo samostalno do 1955. godine), [[Nikšić (Batočina)|Nikšić]], [[Prnjavor (Batočina)|Prnjavor]], [[Solilo-Stara kafana]], [[Crni Kao (Batočina)|Crni Kao]], [[Šiljegovička mala]] i [[Štipci]]. * '''[[Opština Knić]]''' : [[Bajčetina]], [[Balosave (Knić)|Balosave]], [[Bare (Knić)|Bare]], [[Bečevica]], [[Borač (Knić)|Borač]], [[Brestovac (Knić)|Brestovac]], [[Brnjica (Knić)|Brnjica]], [[Bumbarevo Brdo]], [[Vrbeta]], [[Vučkovica (Knić)|Vučkovica]], [[Grabovac (Knić)|Grabovac]], [[Grivac]], [[Gruža]], [[Guberevac (Knić)|Guberevac]], [[Guncati (Knić)|Guncati]], [[Dragušica]], [[Dubrava (Knić)|Dubrava]], [[Žunje (Knić)|Žunje]], [[Zabojnica]], [[Kikojevac]], [[Kneževac (Knić)|Kneževac]], [[Knić]], [[Konjuša (Knić)|Konjuša]], [[Kusovac]], [[Leskovac (Knić)|Leskovac]], [[Lipnica (Knić)|Lipnica]], [[Ljubić (Knić)|Ljubić]], [[Ljuljaci]], [[Oplanić]], [[Pajsijević]], [[Pretoke]], [[Ravni Gaj]], [[Radmilović]], [[Rašković]], [[Sumorovac]], [[Toponica (Knić)|Toponica]] i [[Čestin (Knić)|Čestin]]. * '''[[Opština Lapovo]]''' : '''[[Lapovo (varošica)]]''' i [[Lapovo (selo)]]. * '''[[Opština Rača]]''' : [[Adrovac]], [[Borci (Rača)|Borci]] (do 1949. godine Guberevac), [[Bošnjane (Rača)|Bošnjane]], [[Veliko Krčmare]], [[Viševac]], [[Vojinovac]], [[Vučić]], [[Donja Rača]], [[Donje Jarušice]], [[Đurđevo (Rača)|Đurđevo]], [[Mali Miraševac]] (do 2007. godine deo Miraševca), [[Malo Krčmare]], [[Miraševac]], [[Popović (Rača)|Popović]], '''[[Rača]]''' (do 1959. godine Rača Kragujevačka), [[Saranovo]], [[Sepci]], [[Sipić]] i [[Trska]]. * '''[[Opština Topola]]''' : [[Belosavci]], [[Blaznava]], [[Božurnja]], [[Vinča (Topola)|Vinča]], [[Vlakča]], [[Vojkovci]], [[Gornja Trnava (Topola)|Gornja Trnava]], [[Gornja Šatornja]], [[Gorovič]], [[Guriševci]], [[Donja Trešnjevica]], [[Donja Trnava (Topola)|Donja Trnava]], [[Donja Šatornja]], [[Žabare (Topola)|Žabare]], [[Zagorica]], [[Zreočići]], [[Jarmenovci]], [[Jelenac]], [[Junkovac (Topola)|Junkovac]], [[Kloka]], [[Krćevac]], [[Lipovac (Topola)|Lipovac]], [[Ljubeselo]], [[Manojlovci]], [[Maskar]], [[Natalinci]], [[Oplenac]], [[Ovsište]], [[Pavlovac (Topola)|Pavlovac]], [[Plaskovac]], [[Rajkovac (Topola)|Rajkovac]], [[Svetlić]], [[Topola Kragujevačka]], '''[[Topola (grad)]]''', [[Topola (selo)]], [[Čivutsko groblje]] i [[Šume (Topola)|Šume]]. === Pomoravski okrug === {{v. također|Pomoravski okrug}} * '''[[Grad Jagodina]]''' : [[Bagrdan]] (1952-1979. godine jedinstveno naselje bilo podeljeno na naselja [[Bagrdan Selo]] i [[Bagrdan Varošica]]), [[Bagrdanski tesnac]], [[Belica (Jagodina)|Belica]], [[Bokovac]], [[Bresje (Jagodina)|Bresje]], [[Bukovče (Jagodina)|Bukovče]], [[Bunar (Jagodina)|Bunar]], [[Vašarište]], [[Vinorača]], [[Voljavče]], [[Vranovac]], [[Vrba (Jagodina)|Vrba]], [[Glavinci]], [[Glogovac (Jagodina)|Glogovac]], [[Gornje Štiplje]], [[Gornji Račnik]], [[Deonica]], [[Dobra Voda (Jagodina)|Dobra Voda]], [[Donje Štiplje]], [[Donji Račnik]], [[Dragocvet]], [[Dragoševac]], [[Dražmirovac]], [[Duboka (Jagodina)|Duboka]], [[Đurđevo brdo]], [[Ivkovački Prnjavor]], '''[[Jagodina]]''' (1946-1992. godine Svetozarevo), [[Jošanički Prnjavor]], [[Kalenovac]], [[Kovačevac (Jagodina)|Kovačevac]], [[Kolare]], [[Kolonija]], [[Končarevo]] (do 1949. godine Praćina), [[Kočino Selo]], [[Levač]], [[Lipar 2]], [[Lovci (Jagodina)|Lovci]], [[Lozovik (Jagodina)|Lozovik]], [[Lukar]], [[Majur (Jagodina)|Majur]] (do 1979. godine Gornji Majur), [[Mali Popović]], [[Medojevac]], [[Međureč]], [[Miloševo (Jagodina)|Miloševo]], [[Mišević]], [[Novo Lanište]] (do 1955. godine deo Laništa), [[Rajkinac]], [[Rakitovo]], [[Rasadnik]], [[Ribare (Jagodina)|Ribare]], [[Ribnik (Jagodina)|Ribnik]], [[Sarina međa]] (Sarina Međa), [[Siokovac]], [[Slatina (Jagodina)|Slatina]], [[Staro Lanište]] (do 1955. godine deo Laništa), [[Staro Selo (Jagodina)|Staro Selo]], [[Strelište]], [[Strižilo]], [[Tabane]], [[Topola (Jagodina)|Topola]], [[Trnava (Jagodina)|Trnava]], [[Crvene livade]], [[Crnče (Jagodina)|Crnče]], [[Šantarovac]], [[Štipljanski put]], [[Šuljkovac]], [[Žagubice]] i [[Železnički most]]. * '''[[Opština Despotovac]]''' : [[Balajnac (Despotovac)|Balajnac]], [[Bare (Despotovac)|Bare]] (do 1959. godine Bare Rudnik), [[Beljajka]], [[Bogava]], [[Brestovo (Despotovac)|Brestovo]], [[Bukovac (Despotovac)|Bukovac]], [[Veliki Popović]], [[Vitance]], [[Vojnik (Despotovac)|Vojnik]] (do 1993. godine Despotovac Selo), [[Grabovica (Despotovac)|Grabovica]], [[Dvorište (Despotovac)|Dvorište]], '''[[Despotovac]]''' (do 1996. godine Despotovac Varošica), [[Židilje]], [[Zlatovo]], [[Jasenovo (Despotovac)|Jasenovo]], [[Jezero (Despotovac)|Jezero]], [[Jelovac (Despotovac)|Jelovac]], [[Lipovica (Despotovac)|Lipovica]], [[Lomnica (Despotovac)|Lomnica]], [[Makvište]], [[Medveđa (Despotovac)|Medveđa]], [[Miliva]], [[Panjevac (Despotovac)|Panjevac]], [[Plažane]], [[Popovnjak]], [[Ravna Reka (Despotovac)|Ravna Reka]], '''[[Resavica (mesto)|Resavica]]''', [[Resavica (selo)]], [[Senjski Rudnik]], [[Sladaja]], [[Stenjevac]], [[Strmosten]] i [[Trućevac]]. * '''[[Opština Paraćin]]''' : [[Bošnjane (Paraćin)|Bošnjane]], [[Buljane]], [[Busilovac]], [[Glavica (Paraćin)|Glavica]], [[Golubovac (Paraćin)|Golubovac]], [[Gornja Mutnica]], [[Gornje Vidovo]], [[Davidovac (Paraćin)|Davidovac]], [[Dankovo]], [[Donja Mutnica]], [[Donje Vidovo]], [[Drenovac (Paraćin)|Drenovac]], [[Zabrega (Paraćin)|Zabrega]], [[Zmič]], [[Izvor (Paraćin)|Izvor]], <!-- Karađorđevo brdo --> [[Klačevica]], [[Krežbinac]], [[Lebina]], [[Lešje]], [[Mirilovac]], '''[[Paraćin]]''', [[Plana (Paraćin)|Plana]], [[Popovac (Paraćin)|Popovac]], [[Potočac]], [[Ratare]], [[Raševica]], [[Svojnovo]], [[Sikirica]], [[Sinji Vir]], [[Sisevac]], [[Striža]], [[Stubica (Paraćin)|Stubica]], [[Tekija (Paraćin)|Tekija]], <!-- Tekijsko brdo --> [[Trešnjevica (Paraćin)|Trešnjevica]], [[Čepure]], [[Šavac]] i [[Šaludovac]]. * '''[[Opština Rekovac]]''' : [[Bare (Rekovac)|Bare]], [[Belušić]], [[Beočić]], [[Bogalinac]], [[Brajinovac]], [[Velika Kruševica (Rekovac)|Velika Kruševica]], [[Vukmanovac]], [[Dobroselica (Rekovac)|Dobroselica]], [[Dragovo]], [[Županjevac]], [[Kavadar]], [[Kalenićki Prnjavor]], [[Kaludra (Rekovac)|Kaludra]], [[Komorane (Rekovac)|Komorane]], [[Lepojević]], [[Lomnica (Rekovac)|Lomnica]], [[Loćika (Rekovac)|Loćika]], [[Maleševo (Rekovac)|Maleševo]] (do 1971. godine Mališevo), [[Motrić]], [[Nadrlje]], [[Oparić]], [[Prevešt]], [[Rabenovac]], [[Ratković]], [[Rekovac]], [[Sekurič]], [[Sibnica (Rekovac)|Sibnica]], [[Siljevica (Rekovac)|Siljevica]], [[Tečić]], [[Ursule (Rekovac)|Ursule]], [[Cikot]] i [[Šljivica]]. * '''[[Opština Svilajnac]]''' : [[Baćica]], [[Bobovo (Svilajnac)|Bobovo]], [[Bresje (Svilajnac)|Bresje]], [[Vojska]], [[Vračar]], [[Vrlane]], [[Gložane (Svilajnac)|Gložane]], [[Grabovac (Svilajnac)|Grabovac]], [[Dublje (Svilajnac)|Dublje]], [[Dubnica (Svilajnac)|Dubnica]], [[Đurinac (Svilajnac)|Đurinac]], [[Kupinovac]], [[Kušiljevo]], [[Lukovica (Svilajnac)|Lukovica]], [[Mačevac]], [[Proštinac]], [[Radošin]], [[Roanda]], [[Roćevac]], [[Sedlare]], [[Subotica (Svilajnac)|Subotica]], '''[[Svilajnac]]''', [[Troponje]] i [[Crkvenac]]. * '''[[Opština Ćuprija]]''' : [[Batinac]], [[Bigrenica]], [[Virine]], [[Vlaška (Ćuprija)|Vlaška]], [[Dvorica]], [[Ivankovac]], [[Isakovo]], [[Jovac (Ćuprija)|Jovac]], [[Kovanica]], [[Krušar]], [[Mijatovac]], [[Ostrikovac]], [[Paljane]], [[Senje]], [[Supska]] i '''[[Ćuprija]]'''. === Borski okrug === {{v. također|Borski okrug}} * '''[[Opština Bor]]''' : '''[[Banjsko Polje]], [[Bor (grad)|Bor]]''', [[Brestovac (Bor)|Brestovac]], [[Bučje (Bor)|Bučje]], [[Gornjane]], [[Donja Bela Reka (Bor)|Donja Bela Reka]], [[Zlot]], [[Krivelj]], [[Luka (Bor)|Luka]], [[Metovnica]], [[Oštrelj]], [[Slatina (Bor)|Slatina]], [[Suva reka]], [[Sunce]], [[Tanda]], [[Topla]] i [[Šarbanovac (Bor)|Šarbanovac]]. * '''[[Opština Kladovo]]''' : '''[[Brza Palanka]]''', [[Vajuga]], [[Velesnica]], [[Velika Vrbica]], [[Velika Kamenica]], [[Grabovica (Kladovo)|Grabovica]], [[Davidovac (Kladovo)|Davidovac]], '''[[Kladovo]]''', [[Kladušnica]], [[Korbovo]], [[Kostol]], [[Kupuzište]], [[Ljubičevac (Kladovo)|Ljubičevac]], [[Mala Vrbica (Kladovo)|Mala Vrbica]], [[Manastirica (Kladovo)|Manastirica]], [[Milutinovac]], [[Novi Sip]] (naselje formirano 1979. godine umesto potopljenog naselja Sip), [[Palestina]], [[Petrovo Selo (Kladovo)|Petrovo Selo]], [[Podvrška]], [[Reka (Kladovo)|Reka]], [[Rečica (Kladovo)|Rečica]], [[Rtkovo]] i [[Tekija (Kladovo)|Tekija]]. * '''[[Opština Majdanpek]]''': [[Boljetin]], [[Vlaole]], [[Golubinje]] (od 1979. godine obuhvata i ukinuto naselje [[Šrbac]]), [[Debeli Lug]], '''[[Donji Milanovac]]''', [[Jasikovo]], [[Klokočevac]], [[Leskovo]], '''[[Majdanpek]]''', [[Miroč (Majdanpek)|Miroč]], [[Mosna]], [[Rudna Glava]], [[Topolnica (Majdanpek)|Topolnica]] i [[Crnajka]]. * '''[[Opština Negotin]]''' : [[Aleksandrovac (Negotin)|Aleksandrovac]] (u periodu od 1947. do 1993. godine nosio naziv Zlokuće), [[Braćevac]], [[Brestovac (Negotin)|Brestovac]], [[Bukovče (Negotin)|Bukovče]] (naselje ukinuto 1949. godine i sa naseljem Kobišnica formira novo zajedničko naselje Tolbuhinovo, ponovo samostalno naselje od 1952. godine), [[Veljkovo]], [[Vidrovac]], [[Vratna (Negotin)|Vratna]], [[Dupljane (Negotin)|Dupljane]], [[Dušanovac (Negotin)|Dušanovac]], [[Jabukovac (Negotin)|Jabukovac]], [[Jasenica (Negotin)|Jasenica]], [[Karbulovo]], [[Kobišnica]], [[Kovilovo (Negotin)|Kovilovo]], [[Mala Kamenica]], [[Malajnica]], [[Miloševo (Negotin)|Miloševo]], [[Mihajlovac (Negotin)|Mihajlovac]], [[Mokranje]], '''[[Negotin]]''', [[Plavna (Negotin)|Plavna]], [[Popovica]], [[Prahovo]], [[Radujevac (Negotin)|Radujevac]], [[Rajac (Negotin)|Rajac]], [[Rečka]], [[Rogljevo]], [[Samarinovac (Negotin)|Samarinovac]], [[Sikole]], [[Slatina (Negotin)|Slatina]], [[Smedovac]], [[Srbovo]], [[Tamnič]], [[Trnjane (Negotin)|Trnjane]], [[Urovica]], [[Crnomasnica]] (do 1947. godine Tomislavovo), [[Čubra]], [[Šarkamen]] i [[Štubik]]. === Zaječarski okrug === {{v. također|Zaječarski okrug}} * '''[[Grad Zaječar]]''' : [[Borovac (Zaječar)|Borovac]], [[Brusnik (Zaječar)|Brusnik]], [[Velika Jasikova]], [[Veliki Izvor]], [[Veliki Jasenovac]], [[Višnjar]], [[Vražogrnac]], [[Vratarnica]], [[Vrbica (Zaječar)|Vrbica]], [[Gamzigrad]], [[Glogovica (Zaječar)|Glogovica]], [[Gornja Bela Reka (Zaječar)|Gornja Bela Reka]], [[Gradskovo]], [[Grlište]], [[Grljan]], [[Dubočane]], [[Zagrađe (Zaječar)|Zagrađe]], '''[[Zaječar]]''', [[Zvezdan]], [[Jelašnica (Zaječar)|Jelašnica]], [[Klenovac]], [[Koprivnica (Zaječar)|Koprivnica]], [[Kotlujevac]], [[Kraljevica]], [[Lasovo]], [[Lenovac]], [[Leskovac (Zaječar)|Leskovac]], [[Lubnica]], [[Mala Jasikova]], [[Mali Izvor]], [[Mali Jasenovac]], [[Marinovac]], [[Metriš]], [[Nikoličevo]], [[Planinica (Zaječar)|Planinica]], [[Podliv]], [[Popova plaža]], [[Prlita]], [[Rgotina]], [[Salaš]], [[Selačka (Zaječar)|Selačka]], [[Tabakovac]] (od 2007. novi naziv je Tabanovac), [[Trnavac]], [[Halovo]], [[Čokonjar]], [[Šipikovo]] i [[Šljivar]]. * '''[[Opština Boljevac]]''' : [[Bačevica]], '''[[Bogovina]]''', '''[[Boljevac]]''' (do 1955. godine naziv naselja je Boljevac varošica), [[Boljevac Selo]] (1955-1979. godine u sastavu Boljevca), [[Valakonje]], [[Vrbovac (Boljevac)|Vrbovac]], [[Dobro Polje (Boljevac)|Dobro Polje]], [[Dobrujevac]], [[Ilino]], [[Jablanica (Boljevac)|Jablanica]], [[Krivi Vir]], [[Lukovo (Boljevac)|Lukovo]], [[Mali Izvor (Boljevac)|Mali Izvor]], [[Mirovo]], [[Osnić]], [[Podgorac (Boljevac)|Podgorac]], [[Rtanj (Boljevac)|Rtanj]] (do 1959. godine Rudnik Rtanj), [[Rujište (Boljevac)|Rujište]], [[Savinac (Boljevac)|Savinac]] i [[Sumrakovac]]. * '''[[Opština Knjaževac]]''' : [[Aldina Reka]], [[Aldinac]], [[Balanovac]], [[Balinac (Knjaževac)|Balinac]], [[Balta Berilovac]], [[Banjski Orešac]], [[Beli Potok (Knjaževac)|Beli Potok]], [[Berčinovac]], [[Božinovac]], [[Bulinovac]], [[Bučje (Knjaževac)|Bučje]], [[Valevac]] (od 2007. godine Balevac), [[Vasilj (Knjaževac)|Vasilj]], [[Vidovac]], [[Vina (Knjaževac)|Vina]], [[Vitkovac (Knjaževac)|Vitkovac]], [[Vlaško Polje]], [[Vrtovac]], [[Gabrovnica]], [[Glogovac (Knjaževac)|Glogovac]], [[Gornja Kamenica]], [[Gornja Sokolovica]], [[Gornje Zuniče]], [[Gradište (Knjaževac)|Gradište]], [[Grezna]], [[Debelica]], [[Dejanovac]], [[Donja Kamenica]], [[Donja Sokolovica]], [[Donje Zuniče]], [[Drvnik]], [[Drenovac (Knjaževac)|Drenovac]], [[Drečinovac]], [[Žlne]], [[Žukovac]], [[Zorunovac]], [[Zubetinac]], [[Inovo]], [[Jakovac]], [[Jalovik Izvor]], [[Janja (Knjaževac)|Janja]], [[Jelašnica (Knjaževac)|Jelašnica]], [[Kaličina]], [[Kalna (Knjaževac)|Kalna]], [[Kandalica]], '''[[Knjaževac]]''', [[Koželj]], [[Krenta]], [[Lepena]], [[Lokva (Knjaževac)|Lokva]], [[Manjinac]], [[Miljkovac (Knjaževac)|Miljkovac]], [[Minićevo]] (do 1945. godine Andrejevac, pre toga nazivi Kraljevo Selo i Novi Han), [[Mučibaba (Knjaževac)|Mučibaba]], [[Novo Korito]], [[Orešac (Knjaževac)|Orešac]], [[Ošljane]], [[Papratna]], [[Petruša]], [[Podvis]], [[Ponor (Knjaževac)|Ponor]], [[Potrkanje]], [[Pričevac]], [[Ravna]], [[Ravno Bučje (Knjaževac)|Ravno Bučje]], [[Radičevac]], [[Rgošte]], [[Repušnica]], [[Svrljiška Topla]], [[Skrobnica]], [[Slatina (Knjaževac)|Slatina]], [[Stanjinac]], [[Staro Korito]], [[Stogazovac]], [[Tatrasnica]], [[Trgovište (Knjaževac)|Trgovište]], [[Trnovac (Knjaževac)|Trnovac]], [[Ćuštica]] (do 2002. godine Čuštica), [[Crvenje]], [[Crni Vrh (Knjaževac)|Crni Vrh]], [[Šarbanovac (Knjaževac)|Šarbanovac]], [[Šesti Gabar]], [[Štipina]], [[Štitarac]], [[Štrbac]] i [[Šuman Topla]]. * '''[[Opština Sokobanja]]''' : [[Beli Potok (Sokobanja)|Beli Potok]], [[Blendija]], [[Bogdinac]], [[Vrbovac (Sokobanja)|Vrbovac]], [[Vrmdža]], [[Dugo Polje (Sokobanja)|Dugo Polje]], [[Žučkovac]], [[Jezero (Sokobanja)|Jezero]], [[Jošanica (Sokobanja)|Jošanica]], [[Levovik]], [[Milušinac]], [[Mužinac]], [[Nikolinac]], [[Novo Selo (Sokobanja)|Novo Selo]], [[Poružnica]], [[Radenkovac]], [[Resnik (Sokobanja)|Resnik]], [[Rujevica (Sokobanja)|Rujevica]], [[Sesalac]], '''[[Sokobanja]]''' (do 1977. godine Soko Banja), [[Trgovište (Sokobanja)|Trgovište]], [[Trubarevac]], [[Carina]], [[Cerovica (Sokobanja)|Cerovica]], [[Čitluk (Sokobanja)|Čitluk]] i [[Šarbanovac (Sokobanja)|Šarbanovac]]. === Zlatiborski okrug === {{v. također|Zlatiborski okrug}} * '''[[Grad Užice]]''' : [[Ada]], [[Bela zemlja]], [[Bioska]], [[Bjelotići]] (od 2007. godine Bjelotić), [[Buar]], [[Vidikovac]], [[Vitasi]], [[Volujac (Užice)|Volujac]], [[Vrutci]] (obuhvata ukinuto naselje Ivojevići), [[Gluvaći]], [[Golubići]], [[Gorjani]], [[Gostinica]], [[Gubin Do]], [[Dobrodo]], [[Drvengrad]], [[Drežnik]], [[Drijetanj]], [[Duboko (Užice)|Duboko]], [[Žigalski vis]], [[Zaboj]], [[Zabučje]] (Brigadirsko naselje), [[Zaharići]], [[Zbojštica]], [[Zlakusa]], [[Jatare]], [[Jelova Gora]], [[Kadinjača]], [[Kamenica (Užice)|Kamenica]], [[Karan]], [[Kasalovina]], [[Kačer]], [[Keserovina]], [[Kovačnica]], [[Koštica]], [[Kotroman]] (od 2007. godine Kostoman), [[Krvavci]], [[Kremna (Užice)|Kremna]], [[Kršanje]], Krčagovo (novo naselje od 2007. godine; izdvojeno iz Užica) [[Lelići]], [[Lunovo Selo]], [[Ljubanje]], [[Ljubanjska Raskrsnica]], [[Mokra Gora]], [[Mramor]], [[Nikojevići]], [[Pandurica]], [[Panići]], [[Panjak]], [[Pear]], [[Petronijevići]], [[Ponikovica]], [[Potočanje]], [[Potpeće (Užice)|Potpeće]], [[Prevedene Vode]], [[Prljuša]], [[Ravni (Užice)|Ravni]], [[Raduša (Užice)|Raduša]], [[Rasadnik]], [[Ribaševina]], '''[[Sevojno]]''' (obuhvata ukinuto naselje Gaj Šerelj), [[Selakovići]], [[Senjak]], [[Skržuti]], [[Slanuša]], [[Spasovnjača]], [[Stapari]], [[Strmac (Užice)|Strmac]], [[Sušičko vrelo 1]], [[Sušičko vrelo 2]], [[Sušičko vrelo 3]], [[Šargan]], [[Tarabići]], [[Tatinac]], [[Trnava (Užice)|Trnava]], [[Tuk]], [[Turica]], [[Carina]], [[Cerovića brdo]], [[Čakovina]] i '''[[Užice]]''' (1946-1991. godine Titovo Užice); obuhvata i ukinuta naselja Pora i Gornja Pora). * '''[[Opština Arilje]]''' : '''[[Arilje]]''', [[Bjeluša]], [[Bogojevići]], [[Brekovo]], [[Vigošte]], [[Virovo]], [[Visoka (Arilje)|Visoka]] (obuhvata od 1979. godine ukinuto naselje [[Đedovac]]), [[Vrane]], [[Grdovići (Arilje)|Grdovići]], [[Grivska]], [[Divljaka]], [[Dobrače]], [[Dragojevac (Arilje)|Dragojevac]], [[Kruščica (Arilje)|Kruščica]], [[Latvica]], [[Mirosaljci (Arilje)|Mirosaljci]], [[Pogled]], [[Radobuđa]], [[Radoševo]] (do 1954. godine Čičkova), [[Severovo]], [[Stupčevići]], [[Tanovići]], [[Trešnjevica (Arilje)|Trešnjevica]] i [[Cerova (Arilje)|Cerova]]. * '''[[Opština Bajina Bašta]]''' : '''[[Bajina Bašta]]''', [[Bambaci]], [[Bačevci (Bajina Bašta)|Bačevci]] (od 2007. godine Bačevica), [[Barati]], [[Bare]], [[Beserovina]], [[Burmazi]], [[Bušine]], [[Vasići]], [[Veselinovići]], [[Višesava]], [[Vujetići]], [[Gaj]], [[Gaočići]] (ukinuto naselje usled potapanja izgradnjom HE Bajina Bašta 1989. godine), [[Gvozdac]], [[Glavačići]], [[Gornja Crvica]], [[Dobrotin (Bajina Bašta)|Dobrotin]], [[Donja Crvica]], [[Draksin]], [[Dub (Bajina Bašta)|Dub]], [[Đurići]], [[Živanovići]], [[Zaglavak]], [[Zaovine]] (od 2007. godine Zasovine), [[Zarožje]], [[Zaugline]], [[Zlodol]], [[Ivanovići]], [[Ilijaševići]], [[Jagodići]], [[Jagoštica]], [[Jakalj]], [[Jasikovice]], [[Jevtići]], [[Jelisavčići]], [[Jelovik (Bajina Bašta)|Jelovik]], [[Konjska Reka]], [[Koprivna]], [[Kosići]], [[Kostojevići]], [[Kotarci]], [[Lazarevići]], [[Lozice]], [[Lug (Bajina Bašta)|Lug]], [[Lještansko]], [[Mala Reka (Bajina Bašta)|Mala Reka]], [[Malinići]], [[Mandići]], [[Markovići]], [[Maćevine]], [[Milekići]], [[Mitrovac na Tari]], [[Obajgora]], [[Ovčinja]], [[Okletac]], [[Pepelj]], [[Perućac]], [[Pilica]], [[Podgrad]], [[Popovići]], [[Pridoli]], [[Prokići]], [[Ravan]], [[Rastište]], [[Rača (Bajina Bašta)|Rača]], [[Rogačica]], [[Rosulje]], [[Rujevac]], [[Sijerač]], [[Solotuša]], [[Strmovo (Bajina Bašta)|Strmovo]], [[Filipovo Brdo]], [[Cerje (Bajina Bašta)|Cerje]], [[Crvica (Bajina Bašta)|Crvica]] i [[Čokići]]. * '''[[Opština Kosjerić]]''' : [[Bašići]], [[Bjeloperica]], [[Blagojevići]], [[Božići]], [[Borovac]], [[Brajkovići (Kosjerić)|Brajkovići]], [[Bukva]], [[Varda (selo)|Varda]], [[Veselinovići]], [[Vrakorci]], [[Vukajlovići]], [[Galovići]], [[Godečevo]], [[Godljevo]], [[Gornja Pološnica]], [[Gostoljublje]], [[Gradina]], [[Gradnik]], [[Despotovići]], [[Donja Pološnica]] (do 1955. godine Pološnica), [[Donja Ražana]], [[Drenovci (Kosjerić)|Drenovci]], [[Dubnica (Kosjerić)|Dubnica]], [[Dunjići]], [[Đurovići]], [[Zabava]], [[Zarići]], [[Ilići]], '''[[Kosjerić|Kosjerić (varoš)]]''' (do 1977. godine Kosjerić (varošica)), [[Kosjerić (selo)]], [[Makovište]], [[Marići]], [[Markovići]], [[Minići]], [[Mionica (Kosjerić)|Mionica]], [[Mrčići (Kosjerić)|Mrčići]], [[Mušići (Kosjerić)|Mušići]], [[Paramun]], [[Petrovići]], [[Podosoje]], [[Potočari]], [[Radanovci (Kosjerić)|Radanovci]], [[Ražana]], [[Rebići]], [[Renova]], [[Rosići]], [[Ruda Bukva]], [[Samari]], [[Savići]], [[Seča Reka]], [[Skakavci (Kosjerić)|Skakavci]], [[Spasojevići]], [[Stankići]], [[Stojići]], [[Subjel]], [[Tomići]], [[Tubići]], [[Cikote (Kosjerić)|Cikote]], [[Crnokosa]], [[Šarovići]], [[Ševrljuge]] i [[Šepci]]. * '''[[Opština Nova Varoš]]''' : [[Akmačići (Nova Varoš)|Akmačići]], [[Amzići]], [[Bistrica (Nova Varoš)|Bistrica]], [[Božetići]], [[Brdo]], [[Bukovik (Nova Varoš)|Bukovik]], [[Burađa]], [[Vilovi]], [[Vraneša]], [[Vrelo]], [[Gornja Bela Reka (Nova Varoš)|Gornja Bela Reka]], [[Gornje Trudovo]] (do 1959. godine Jasenovačko Trudovo), [[Debelja]], [[Donja Bela Reka (Nova Varoš)|Donja Bela Reka]], [[Draglica]], [[Draževići]], [[Drmanovići]], [[Jasenovo (Nova Varoš)|Jasenovo]], [[Klak]], [[Kokin Brod]], [[Komarani]], [[Kućani]], [[Ljepojevići]], [[Mahla]], [[Miševići]], [[Negbina]], '''[[Nova Varoš]]''', [[Ojkovica]], [[Radijevići]], [[Radoinja]], [[Rutoši]], [[Seništa]], [[Tisovica (Nova Varoš)|Tisovica]], [[Trudovo]] (od 2007. godine Trulovo), [[Čelice]], [[Šaponja]] i [[Štitkovo]] (formirano novo naselje 2007. godine Tikva od dela naselja). * '''[[Opština Požega]]''' : [[Bakionica]], [[Vasovići]], [[Velika Ježevica]] (1959-1979. godine u sastavu naselja [[Ježevica (Požega)|Ježevica]]), [[Visibaba]], [[Vranjani]], [[Glumač]], [[Godovik]], [[Gornja Dobrinja]], [[Gorobilje]], [[Gugalj]], [[Donja Dobrinja]], [[Dražinovići]], [[Duškovci]], [[Zaselje (Požega)|Zaselje]], [[Zdravčići]], [[Jelen Do]], [[Kalenići]], [[Lopaš (Požega)|Lopaš]], [[Loret]], [[Ljutice (Požega)|Ljutice]], [[Mađer]], [[Mala Ježevica]] (1959-1979. godine u sastavu naselja [[Ježevica (Požega)|Ježevica]]), [[Milakovići]], [[Milićevo Selo]], [[Mršelji]], [[Otanj]], [[Papratište]], [[Pilatovići]], '''[[Požega]]''', [[Prijanovići]], [[Prilipac]], [[Radovci (Srbija)|Radovci]], [[Rasna]], [[Rečice]], [[Roge]], [[Rupeljevo]], [[Savinac]], [[Svračkovo]], [[Srednja Dobrinja]], [[Tabanovići]], [[Tvrdići]], [[Tometino Polje]], [[Tučkovo]], [[Uzići]] i [[Čestobrodica]]. * '''[[Opština Priboj]]''' : [[Banja (Priboj)|Banja]], [[Batkovići (Priboj)|Batkovići]], [[Brezna (Priboj)|Brezna]], [[Bučje (Priboj)|Bučje]], [[Dobrilovići]], [[Živinice (Priboj)|Živinice]], [[Zabrđe (Priboj)|Zabrđe]], [[Zabrnjica]], [[Zagradina]], [[Zaostro]], [[Zelenac]], [[Jelača]], [[Kalafati]], [[Kaluđerovići]], [[Kasidoli (Priboj)|Kasidoli]], [[Krajčinovići]], [[Kratovo (Priboj)|Kratovo]], [[Krnjača]], [[Kukurovići]], [[Luka]], [[Mažići]], [[Miliješ]], [[Plašće]], [[Požegrmac]] (od 2007. godine Požegrnac), '''[[Priboj]]''', [[Pribojska Goleša]], [[Pribojske Čelice]], [[Rača (Priboj)|Rača]], [[Ritošići]], [[Sastavci]], [[Sjeverin]], [[Sočice]], [[Strmac (Priboj)|Strmac]], [[Hercegovačka Goleša]], [[Crnugovići]], [[Crnuzi]] i [[Čitluk (Priboj)|Čitluk]]. * '''[[Opština Prijepolje]]''' : [[Aleksandrovac]], [[Aljinovići]], [[Babine]], [[Balići]], [[Bare (Prijepolje)|Bare]], [[Biskupići]], [[Bjelahova]] (do 1992. godine Bjelohova), [[Brajkovac (Prijepolje)|Brajkovac]], [[Brvine]], [[Brodarevo]], [[Bukovik (Prijepolje)|Bukovik]], [[Vinicka (Prijepolje)|Vinicka]], [[Vrbovo (Prijepolje)|Vrbovo]], [[Gvozd]], [[Gojakovići (Prijepolje)|Gojakovići]], [[Goločevina]], [[Gornje Babine]], [[Gornje Goračiće]], [[Gornji Stranjani]], [[Gostun]], [[Gračanica (Prijepolje)|Gračanica]], [[Grobnice]], [[Divci (Prijepolje)|Divci]], [[Donje Babine (Prijepolje)|Donje Babine]], [[Donji Stranjani]], [[Drenova (Prijepolje)|Drenova]], [[Dušmanići]], [[Đurašići]], [[Žitin]], [[Zabrdnji Toci]], [[Zavinograđe]], [[Zalug]], [[Zastup]], [[Zvijezd]], [[Ivanje (Prijepolje)|Ivanje]], [[Ivezići]], [[Izbičanj]], [[Jabuka (Prijepolje)|Jabuka]], [[Junčevići]], [[Kamena Gora]], [[Karaula (Prijepolje)|Karaula]], [[Karoševina]], [[Kaćevo]], [[Kašice]], [[Kovačevac (Prijepolje)|Kovačevac]] (od 1979. godine obuhvata i deo ukinutog naselja [[Velika Župa]]), [[Kolovrat]], [[Koprivna (Prijepolje)|Koprivna]], [[Kosatica]] (do 1959. godine podeljena na Gornju Kosaticu i Donju Kosaticu), [[Koševine]], [[Kruševo (Prijepolje)|Kruševo]], [[Kučin]], [[Lučice]], [[Ljiljci]], [[Mataruge (Prijepolje)|Mataruge]], [[Međani]], [[Mijani]], [[Mijoska]], [[Milakovići (Prijepolje)|Milakovići]], [[Mileševo (Prijepolje)|Mileševo]], [[Milošev Do]], [[Miocka]], [[Miljevići (Prijepolje)|Miljevići]] (od 1979. godine obuhvata i deo ukinutog naselja [[Velika Župa]]), [[Mrčkovina]], [[Muškovina]], [[Nepek]], [[Oraovac (Prijepolje)|Oraovac]] (do 1991. godine Orahovac), [[Orašac (Prijepolje)|Orašac]], [[Osoje (Prijepolje)|Osoje]], [[Oštra Stijena]], [[Potkrš]], [[Potok (Prijepolje)|Potok]], [[Pravoševo]], [[Pranjci]], [[Prisoje]] '''[[Prijepolje]]''' (od 1972. godine obuhvata ukinuto naselje [[Kolovrat (Prijepolje)|Kolovrat]]), [[Raišnjevo]], [[Rasno (Prijepolje)|Rasno]], [[Ratajska]], [[Rijeka]], [[Sedobro]], [[Seljane]], [[Seljašnica]], [[Skokuće]], [[Slatina (Prijepolje)|Slatina]], [[Sopotnica (Prijepolje)|Sopotnica]], [[Suvodo]], [[Svičevići]], [[Taševo]], [[Hisardžik]], [[Hrta]], [[Crkveni Toci]], [[Čadinje]], [[Čauševići]], [[Ćetanica]] i [[Džurovo]]. * '''[[Opština Sjenica]]''' : [[Aliveroviće]] (do 1979. godine deo Rasna), [[Bagačiće]] (od 2007. godine Begačiće), [[Bare (Sjenica)|Bare]], [[Bačija]], [[Bioc]] (do 1979. godine deo Buđeva), [[Blato (Sjenica)|Blato]] (do 1979. godine deo Krajinovića), [[Boguti (Sjenica)|Boguti]] (do 1979. godine deo Štavlja), [[Božov Potok]], [[Boljare (Sjenica)|Boljare]], [[Borišiće]] (do 1979. godine deo Bara), [[Boroviće (Sjenica)|Boroviće]] (do 1979. godine deo Kladnice), [[Breza (Sjenica)|Breza]] (do 1979. godine deo Raždaginje), [[Brnjica (Sjenica)|Brnjica]], [[Buđevo]], [[Vapa (Sjenica)|Vapa]], [[Veskoviće]] (1957-1979. godine deo Stupa), [[Visočka]] (do 1979. godine deo Zahumskog), [[Višnjeva (Sjenica)|Višnjeva]], [[Višnjice]] (do 1979. godine deo Štavlja), [[Vrapci (Sjenica)|Vrapci]] (do 1979. godine deo Brnjice), [[Vrbnica (Sjenica)|Vrbnica]] (do 1979. godine deo Zahumskog), [[Vrsjenice]] (do 1977. godine Vrsjenica), [[Goluban]] (do 1979. godine deo Duge Poljane), [[Gornje Lopiže]], [[Goševo (Sjenica)|Goševo]], [[Grabovica (Sjenica)|Grabovica]] (do 1979. godine deo Trijebina), [[Gradac (Sjenica)|Gradac]] (do 1979. godine deo Dragojlovića), [[Grgaje]] (do 1979. godine deo Bara), [[Doliće]], [[Donje Goračiće]], [[Donje Lopiže]], [[Dragojloviće]], [[Draževiće]], [[Družiniće]], [[Dubinje]], [[Dubnica (Sjenica)|Dubnica]], [[Duga Poljana (Sjenica)|Duga Poljana]], [[Dujke]], [[Dunišiće]], [[Žabren]], [[Žitniće]], [[Zabrđe (Sjenica)|Zabrđe]] (do 1979. godine deo Duge Poljane), [[Zaječiće]], [[Zahumsko]], [[Zečeva Polja]], [[Janturine]] (Janturina) (Jantorine), [[Jevik]] (do 1979. godine deo Kladnice), [[Jezero (Sjenica)|Jezero]] (do 1979. godine deo Višnjeva), [[Kalipolje]] (do 1979. godine deo Kladnice), [[Kamešnica (Sjenica)|Kamešnica]], [[Kanjevina]] (do 1979. godine deo Krstca), [[Karajukića Bunari]] (do 1979. godine deo Ugla), [[Kijevci]] (do 1977. godine Kijevce), [[Kladnica]], [[Kneževac (Sjenica)|Kneževac]] (do 1979. godine deo Štavlja), [[Koznik]] (do 1979. godine deo Šara), [[Kokošiće]] (do 1979. godine deo Štavlja), [[Krajinoviće]], [[Krivaja (Sjenica)|Krivaja]] (do 1979. godine deo Donjih Goračića), [[Krnja Jela (Sjenica)|Krnja Jela]] (do 1979. godine deo Tuzinja), [[Krstac (Sjenica)|Krstac]], [[Krće]], [[Lijeva Reka]] (do 1979. godine deo Šara), [[Ljutaje]] (do 1979. godine deo Duge Poljane), [[Mašoviće]], [[Medare]] (do 1979. godine deo Sjenice), [[Međugor]] (do 1979. godine deo Raškovića), [[Milići (Sjenica)|Milići]] (do 1979. godine deo Šara), [[Papiće]] (do 1979. godine deo Ursula), [[Petrovo Polje]] (do 1979. godine deo Žabrena), [[Plana (Sjenica)|Plana]] (do 1979. godine deo Zahumskog), [[Poda (Sjenica)|Poda]] (do 1979. godine deo Boljara), [[Ponorac (Sjenica)|Ponorac]], [[Pralja (Sjenica)|Pralja]], [[Raždaginja]], [[Rasno (Sjenica)|Rasno]], [[Raspoganče]] (do 1979. godine deo Stupa), [[Rastenoviće]] (do 1979. godine deo Tuzinja), [[Raškoviće]], '''[[Sjenica]]''', [[Skradnik]] (do 1979. godine deo Gornjeg Lopiža), [[Strajiniće]] (do 1979. godine deo Uvca), [[Stup (Sjenica)|Stup]], [[Sugubine]], [[Sušica (Sjenica)|Sušica]] (1957-1979. godine deo Brnjice), [[Trešnjevica (Sjenica)|Trešnjevica]] (do 1979. godine deo Višnjeve), [[Trijebine]], [[Tuzinje]], [[Tutiće]] (do 1979. godine deo Krajinovića), [[Uvac (Sjenica)|Uvac]], [[Ugao]], [[Ursule (Sjenica)|Ursule]], [[Ušak]] (do 1979. godine deo Donjeg Lopiža), [[Fijulj]] (do 1979. godine Fijulje), [[Caričina]], [[Cetanoviće]], [[Crvsko]] (do 1979. godine deo Goševa), [[Crčevo]] (do 1979. godine deo Šara), [[Čedovo]], [[Čipalje]] (do 1979. godine deo Bagačića, od 2007. godine Čipalj), [[Čitluk (Sjenica)|Čitluk]] (do 1979. godine deo Cetanovića), [[Šare]], [[Štavalj]] i [[Šušure]]. * '''[[Opština Čajetina]]''' : [[Alin Potok]], [[Aćimovići]], [[Babići]], [[Bacetići]], [[Bela Zemlja]], [[Bisići]], [[Bjeliš]], [[Božovići]], [[Borova Glava]], [[Branešci (Čajetina)|Branešci]] (1979-1991. godine Branešca), [[Braneško polje]], [[Bućići]], [[Velanci]], [[Vesovići]], [[Visovina]], [[Visoka]], [[Vodice]], [[Vojinovići]], [[Vrelo]], [[Gajevi]], [[Golija]], [[Golovo]] (obuhvata i ukinuto naselje Donje Rudine), [[Gornja Čajetina]], [[Gornje Rudine]], [[Gornji Branešci]], [[Gostilje]] (od 1979. godine obuhvata i ukinuto naselje [[Vladaje]]), [[Vodice]], [[Dabići]], [[Dautovac]], [[Dedinci]], [[Dedići]], [[Dobroselica (Čajetina)|Dobroselica]], [[Draglica]], [[Drenova (Čajetina)|Drenova]], [[Đurkovac]], [[Željine]], [[Žunići]], '''[[Zlatibor (Čajetina)|Zlatibor]]''' (naselje formirano 1972. godine izdvajanjem iz Čajetine; 1972-1979. godine Partizanske Vode; 1979-1992. godine Partizanske Vode sa Palisadom), [[Zečevići]], [[Zova]], [[Zorzići]], [[Zrnjevići]], [[Glišovići]], [[Ivanovići]], [[Jablanica (Čajetina)|Jablanica]] (naselje nastalo 1979. godine spajanjem naselja [[Gornja Jablanica]] i [[Donja Jablanica]]), [[Jankovići]], [[Jevrejsko brdo]], [[Jezero]], [[Kamalj]], [[Kraljeve Vode]], [[Kraljevi Konaci]], [[Kriva Reka (Čajetina)|Kriva Reka]] (1979-2007. godine obuhvata i danas samostalno naselje [[Mešnik]]), [[Kućani]], [[Lazarevići]], [[Lazovići]], [[Mješnik]], [[Krnda]], [[Lokva]], [[Ljubiš]], [[Marići]], [[Mačkat]], [[Milovići]], [[Mitrići]], [[Mušvete]], [[Naselje 25.Maj]], [[Obudojevica]] (Obudovica), [[Omanica]], [[Očka Gora]], [[Perišići]], [[Petrovići]], [[Petronijevići]], [[Pećinari]], [[Popovina]], [[Potoci]], [[Prijane]], [[Prisoje]], [[Radovo]], [[Rakovica (Čajetina)|Rakovica]], [[Rasadnik]], [[Rasnica]], [[Ribnica]], [[Rožanstvo]], [[Rudine (Čajetina)|Rudine]], [[Rujno]], [[Savino Selo]], [[Savičići]], [[Sainovina]], [[Semegnjevo]], [[Sirogojno]] (od 2007. formirano novo naselje Čičkova od dela naselja), [[Sloboda]], [[Smiljanića Zakosi]] (Smiljanski zakosi), [[Stopići]], [[Stublo]], [[Terzići]], [[Tornik]], [[Tripkova]], [[Trnava (Čajetina)|Trnava]], [[Utrobe]], [[Cerovići]], '''[[Čajetina]]''', [[Čičkova]], [[Čolovića brdo]], [[Čunkovi]], [[Ćaldov put]], [[Šainovac]], [[Šipovik]], [[Šljivovica (Čajetina)|Šljivovica]], [[Šukilovići]] i [[Šuljagići]]. === Moravički okrug === {{v. također|Moravički okrug}} * '''[[Grad Čačak]]''' : [[Atenica]] (urbani deo naselja pripojen 1990. godine naselju Čačak), [[Baluga (Ljubićska)]] (do 1979. godine Baluga), [[Baluga (Trnavska)]] (do 1965. godine Baluga; 1965-1979. godine Baluga Zablaće), [[Banjica (Čačak)|Banjica]], [[Beljina (Čačak)|Beljina]] (1990-1996. godine pripojena Čačku), [[Bečanj]], [[Brezovica (Čačak)|Brezovica]], [[Bresnica (Čačak)|Bresnica]], [[Vapa (Čačak)|Vapa]], [[Vidova]], [[Vinara]], [[Viljuša]], [[Vranići]], [[Vrnčani (Čačak)|Vrnčani]], [[Vujetinci]], [[Goričani (Čačak)|Goričani]], [[Gornja Gorevnica]], [[Gornja Trepča (Čačak)|Gornja Trepča]], [[Donja Gorevnica]], [[Donja Trepča (Čačak)|Donja Trepča]], [[Žaočani]] (do 1979. godine Zaočani), [[Živanića put]], [[Zablaće (Čačak)|Zablaće]], [[Jančići]], [[Ježevica]], [[Jezdina]], [[Katrga]], [[Kačulice]], [[Konjevići (Čačak)|Konjevići]] (naselje pripojeno 1990. godine naselju Čačak, 1996. godine seoski deo naselja izdvojen iz Čačka u samostalno naselje), [[Košutnjak]], [[Kukići]], [[Kulinovci]] (urbani deo naselja pripojen 1990. godine naselju Čačak), [[Lipnica (Čačak)|Lipnica]], [[Loznica (Čačak)|Loznica]], [[Ljubić (Čačak)|Ljubić]] (urbani deo naselja pripojen 1990. godine naselju Čačak), [[Mala kolonija]], [[Međuvršje]], [[Milićevci]], [[Miokovci]], [[Mojsinje (Čačak)|Mojsinje]], [[Mrčajevci]], [[Mršinci]], [[Ovčar Banja]], [[Ostra]], [[Pakovraće]], [[Parmenac]], [[Petnica (Čačak)|Petnica]], [[Preljina]], [[Preljinska Baluga]], [[Premeća]], [[Pridvorica (Čačak)|Pridvorica]], [[Prijevor (Čačak)|Prijevor]], [[Prislonica]], [[Rajac (Čačak)|Rajac]], [[Rakova]], [[Riđage]], [[Rošci]], [[Slatina (Čačak)|Slatina]], [[Sokolići]], [[Stančići]], [[Topalovo brdo]], [[Trbušani]] (urbani deo naselja pripojen 1990. godine naselju Čačak), [[Trnava (Čačak)|Trnava]] i '''[[Čačak]]'''. * '''[[Opština Gornji Milanovac]]''' : [[Belo Polje (Gornji Milanovac)|Belo Polje]], [[Beršići]] (od 2007. godine Berišići), [[Blata]], [[Bogdanica]], [[Boljkovci]], [[Brajići (Gornji Milanovac)|Brajići]], [[Brđani (Gornji Milanovac)|Brđani]], [[Brezna (Gornji Milanovac)|Brezna]], [[Brezovica (Gornji Milanovac)|Brezovica]], [[Brusnica (Gornji Milanovac)|Brusnica]], [[Varnice]], [[Velereč]], [[Vraćevšnica]], [[Vrnčani (Gornji Milanovac)|Vrnčani]], [[Vujan]], [[Gojna Gora]], [[Gornja Vrbava]], [[Gornja Crnuća]], [[Gornji Banjani]], [[Gornji Branetići]], '''[[Gornji Milanovac]] ''', [[Grabovica (Gornji Milanovac)|Grabovica]], [[Gradovi]], [[Davidovica]], [[Donja Vrbava]], [[Donja Crnuća]], [[Donji Branetići]], [[Dragolj]], [[Drenova (Gornji Milanovac)|Drenova]], [[Družetići]], [[Zagrađe (Gornji Milanovac)|Zagrađe]], [[Zvezda]], [[Zlatarica]], [[Jablanica (Gornji Milanovac)|Jablanica]], [[Kalimanići (Gornji Milanovac)|Kalimanići]], [[Kamenica (Gornji Milanovac)|Kamenica]], [[Klatičevo]], [[Koštunići]], [[Kriva Reka (Gornji Milanovac)|Kriva Reka]], [[Leušići]], [[Lipovac (Gornji Milanovac)|Lipovac]], [[Lozanj]], [[Ločevci]], [[Lunjevica]], [[Ljevaja]], [[Ljutovnica]], [[Majdan (Gornji Milanovac)|Majdan]], [[Mali raj]], [[Mirkovići]], [[Miroč]], [[Mutanj]], [[Nakučani (Gornji Milanovac)|Nakučani]], [[Nevade]], [[Ozrem]], [[Polom (Gornji Milanovac)|Polom]], [[Pranjani]], [[Prnjavor (Gornji Milanovac)|Prnjavor]], [[Rajski Konaci]], [[Reljinci]], [[Roslova]], [[Rudnik (Gornji Milanovac)|Rudnik]], [[Ručići]], [[Savinac]], [[Svračkovci]], [[Semedraž]], [[Sinoševići]], [[Srezojevci]], [[Takovo]], [[Teočin]], [[Trudelj]], [[Ugrinovci (Gornji Milanovac)|Ugrinovci]], [[Cerova (Gornji Milanovac)|Cerova]], [[Šarani (Gornji Milanovac)|Šarani]] i [[Šilopaj]]. * '''[[Opština Ivanjica]]''' : [[Bedina Varoš]], [[Bele Vode]], [[Bogdanovići]], [[Božetići]], [[Bratljevo]], [[Brezova (Ivanjica)|Brezova]], [[Brusnik (Ivanjica)|Brusnik]], [[Budoželja]], [[Bukovica (Ivanjica)|Bukovica]] (do 1992. godine deo Šuma), [[Burevići]], [[Vasiljevići (Ivanjica)|Vasiljevići]], [[Venac]], [[Vionica]], [[Vrmbaje]], [[Vulovići]], [[Vučak (Ivanjica)|Vučak]], [[Gleđica]], [[Gornji Milićevići]], [[Gradac (Ivanjica)|Gradac]], <!-- [[Dajića brdo]], --> [[Dajići]], [[Devići]], [[Deretin]], [[Dobri Do (Ivanjica)|Dobri Do]], [[Dubrava (Ivanjica)|Dubrava]], [[Đokovići]], [[Erčege]], [[Zarići]], [[Županja]], '''[[Ivanjica]]''', [[Javorska Ravna Gora]] (do 1959. godine Ravna Gora), [[Jasenište]], [[Jasik]], [[Jevac]], [[Jolovići]], [[Kaluševići]], [[Katići]], [[Klekova]], [[Klepane]], [[Kovilje]], [[Komadine]], [[Koritnik (Ivanjica)|Koritnik]], [[Kosovica]], [[Kumanica]], [[Kušići]], [[Lisa (Ivanjica)|Lisa]], [[Luke (Ivanjica)|Luke]], [[Malovići]], [[Mana]], [[Maskova]], [[Medovine]], [[Međurečje (Ivanjica)|Međurečje]], [[Milandža]], [[Milićevići]], [[Močioci (Ivanjica)|Močioci]], [[Opaljenik]], [[Osonica]], [[Ocokoljići]], [[Palež]], [[Preseka (Ivanjica)|Preseka]], [[Prilike]], [[Ravna Gora (Ivanjica)|Ravna Gora]], [[Radaljevo]] (od 2007. godine Radljevo), [[Rovine]], [[Rokci (Ivanjica)|Rokci]], [[Sveštica]], [[Sivčina]], [[Smiljevac (Ivanjica)|Smiljevac]], [[Srednja Reka]], [[Staro Selo]], [[Cerova]], [[Crnjevo]], [[Čečina (Ivanjica)|Čečina]], [[Šarenik]], [[Šljunkara]], [[Šolajići]] i [[Šume (Ivanjica)|Šume]]. * '''[[Opština Lučani]]''' : [[Beli Kamen (Lučani)|Beli Kamen]], [[Veles]], [[Viča (Lučani)|Viča]], [[Vlasteljice]], [[Vučkovica (Lučani)|Vučkovica]], [[Goračići]], [[Gornja Kravarica]], [[Gornji Dubac]], [[Grab (Lučani)|Grab]], [[Guberevci]], '''[[Guča (varošica)]]''', [[Guča (selo)]], [[Dljin]], [[Donja Kravarica]], [[Donji Dubac]], [[Dučalovići]], [[Đerać]], [[Živica (Lučani)|Živica]], [[Zeoke (Lučani)|Zeoke]], [[Ivanovo Brdo]], [[Kaona (Lučani)|Kaona]], [[Kotraža (Lučani)|Kotraža]], [[Krivača (Lučani)|Krivača]], [[Krstac (Lučani)|Krtac]], [[Livade]], [[Lis]], [[Lisice]], '''[[Lučani (varošica)]]''' (do 1979. godine deo jedinstvenog naselja Lučani, kojem je 1955. godine pripojeno naselje Kolonija Lučani), [[Lučani (selo)]] (do 1979. godine deo jedinstvenog naselja Lučani), [[Markovica]], [[Milatovići]], [[Negrišori]], [[Pantelići]], [[Planina]], [[Pod-Ovčar]], [[Puhovo (Lučani)|Puhovo]], [[Pšanik]], [[Rogača (Lučani)|Rogača]], [[Rtari]], [[Rti]], [[Sadljike]], [[Terzići]], [[Tijanje]] i [[Turica (Lučani)|Turica]]. === Raški okrug === {{v. također|Raški okrug}} * '''[[Grad Kraljevo]]''' : [[Adrani]], [[Bapsko Polje]], [[Bare (Kraljevo)|Bare]], [[Barutana]], [[Beranovac]], [[Bzovik]], [[Bogutovac]], [[Bojanići]], [[Borovo (Kraljevo)|Borovo]] (pripojeno 2007. godine naselju Borovo Međurečje), [[Brezna (Kraljevo)|Brezna]], [[Brezova (Kraljevo)|Brezova]], [[Bresnik (Kraljevo)|Bresnik]], [[Bukovica (Kraljevo)|Bukovica]], [[Bunar]], [[Vitanovac (Kraljevo)|Vitanovac]], [[Vitkovac (Kraljevo)|Vitkovac]], [[Vrba (Kraljevo)|Vrba]], [[Vrdila]], [[Vrh (Kraljevo)|Vrh]], [[Gledić]], [[Godačica]], [[Gokčanica]], [[Grdica]] (deo naselja 1979. godine pripojen Kraljevu), [[Dedevci]], [[Dolac (Kraljevo)|Dolac]], [[Dragosinjci]], [[Dražiniće]], [[Drakčići]], [[Drlupa (Kraljevo)|Drlupa]], [[Đakovo (Kraljevo)|Đakovo]], [[Žiča (Kraljevo)|Žiča]] (formirana 1990. godine od ukinutih naselja [[Gotovac]] i [[Kruševica (Kraljevo)|Kruševica]]; pre toga naselje Žiča pripojenu naselju Gotovac 1959. godine), [[Zaklopača (Kraljevo)|Zaklopača]], [[Zakuta]], [[Zamčanje]], [[Zasad]], [[Zimovnik]], [[Janići]], [[Jarčujak]] (deo naselja 1979. godine pripojen Kraljevu), [[Kamenica (Kraljevo)|Kamenica]], [[Kamenjani]], [[Kovanluk (Kraljevo)|Kovanluk]], [[Kovači (Kraljevo)|Kovači]] (deo naselja 1979. godine pripojen Kraljevu), [[Konarevo]], '''[[Kraljevo]]''' (do 1955. godine Rankovićevo), [[Lađevci (Kraljevo)|Lađevci]], [[Lazac]], [[Leševo]], [[Lozno]], [[Lopatnica]], [[Lučica]], [[Maglič]], [[Mataruge (Kraljevo)|Mataruge]] (od 2007. godine Mataruga), '''[[Mataruška Banja]]''', [[Međurečje (Kraljevo)|Međurečje]] (pripojeno 2007. godine naselju Borovo Međurečje), [[Meljanica]], [[Metikoš]], [[Milavčići]], [[Milakovac]], [[Miliće]], [[Miločaj]], [[Milutinovići]], [[Mlanča]], [[Mrsać]], [[Musina Reka]], [[Obrva (Kraljevo)|Obrva]], [[Oplanići]], [[Orlja Glava]], [[Ornice]], [[Pekčanica]], [[Petropolje]], [[Pečenog]], [[Plana (Kraljevo)|Plana]], [[Polumir]], [[Ponore]], [[Popovići (Kraljevo)|Popovići]], [[Predole]], [[Progorelica]], [[Ravanica (Kraljevo)|Ravanica]], [[Ratina]], [[Reka (Kraljevo)|Reka]], '''[[Ribnica (Kraljevo)|Ribnica]]''' (deo naselja 1979. godine pripojen Kraljevu), [[Romsko naselje 2]], [[Roćevići]], [[Rudno]], [[Rudnjak]], [[Savovo]], [[Samaila]], [[Sibnica (Kraljevo)|Sibnica]], [[Sinđelići]], [[Sirča]], [[Stanča]], [[Stubal (Kraljevo)|Stubal]], [[Tavnik]], [[Tadenje]], [[Tepeče]], [[Tolišnica]], [[Trgovište (Kraljevo)|Trgovište]], [[Ušće (Kraljevo)|Ušće]], [[Cvetke]], [[Cerje (Kraljevo)|Cerje]], [[Čibukovac]] (deo naselja 1979. godine pripojen Kraljevu), [[Čukojevac]] i [[Šumarice]]. * '''[[Grad Novi Pazar]]''' : [[Aluloviće]] (od 1959. godine obuhvata i Budiće), [[Bajevica]] (obuhvata i Žirački Dolac od 1959. godine), [[Banja (Novi Pazar)|Banja]], [[Banovica]], [[Barakovci]] (Barakovac), [[Bare (Novi Pazar)|Bare]], [[Batnjik]], [[Bekova]] (od 1959. godine obuhvata Kalundru), [[Bele Vode (Novi Pazar)|Bele Vode]] (do 1959. godine obuhvata Banovicu, Čebinac), [[Blaževo]], [[Boturovina]], [[Brđani (Novi Pazar)|Brđani]] (od 1959. godine obuhvata Ujniče), [[Brestovo (Novi Pazar)|Brestovo]], [[Bukreš]], [[Varevo (Novi Pazar)|Varevo]], [[Vever]], [[Vidovo]], [[Vitkoviće]], [[Vojkoviće]], [[Vojniće]], [[Vražogrnci]], [[Vranovina]], [[Vučiniće]] (od 1959. godine obuhvata Gornje Tvrdoševo, Živaliće), [[Vučja Lokva]], [[Gazilar]], [[Golice]] (do 1955. godine deo Tušimlje), [[Golo Brdo]], [[Gornja Tušimlja]] (do 1955. godine deo Tušimlje), [[Gornji Lug]], [[Gornji Selakovac]], [[Gornji Šutenovac]], [[Goševo (Novi Pazar)|Goševo]], [[Građanoviće]], [[Gračane]], [[Grubetiće]], [[Deževa]], [[Dojeviće]], [[Dojinoviće]] (od 1959. godine obuhvata Đonlije, Kuline), [[Dedilovo (Novi Pazar)|Dedilovo]], [[Dolac (Novi Pazar)|Dolac]], [[Doljani]], [[Donji Lug]], [[Donji Selakovac]], [[Donji Šutenovac]], [[Dragočevo]], [[Dramiće]], [[Žunjeviće]], [[Zabrđe (Novi Pazar)|Zabrđe]], [[Zlatare]], [[Zmijinac]], [[Ivanča]], [[Izbice]] (od 1959. godine obuhvata Pljevljane), [[Jablanica (Novi Pazar)|Jablanica]], [[Jaklja]], [[Javor (Novi Pazar)|Javor]] (od 1959. godine obuhvata Niš), [[Jalija]], [[Janča]] (od 1959. godine obuhvata Troštice), [[Jova]] (od 1959. godine obuhvata Trstenik), [[Jusuf potok]], [[Kašalj]], [[Kovačevo]], [[Kožlje]], [[Koprivnica (Novi Pazar)|Koprivnica]], [[Kosuriće]], [[Kruševo (Novi Pazar)|Kruševo]], [[Kuzmičevo]], [[Leča]], [[Lopužnje]], [[Lug]], [[Lukare]], [[Lukarsko Goševo]] (od 1959. godine obuhvata Gornju Jošanicu, Gornje Goševo, do 1979. godine Lukarsko Gočevo), [[Lukocrevo]], [[Miščiće]], [[Mur]] (od 1959. godine obuhvata Zaguljaču, Šutenovac), [[Muhovo]] (od 1959. godine obuhvata Grab, Koznik, Krće), [[Negotinac]], '''[[Novi Pazar]]''' (od 1957. godine obuhvata Podbijelje), [[Odojeviće]], [[Okose]], [[Osaonica (Novi Pazar)|Osaonica]] (od 1959. godine obuhvata Bujca, Prisoje, Rogatac), [[Osoje (Novi Pazar)|Osoje]], [[Oholje]], [[Pavlje]] (do 1959. godine Gornje Pavlje), [[Paralovo (Novi Pazar)|Paralovo]], [[Parice]], [[Pasji Potok]], [[Pilareta]], [[Pljevljani]], [[Pobrđe (Novi Pazar)|Pobrđe]], [[Požega (Novi Pazar)|Požega]], [[Požežina]], [[Poila]], [[Polokce]], [[Pope (Novi Pazar)|Pope]], [[Postenje (Novi Pazar)|Postenje]], [[Potok]], [[Prćenova]], [[Pusta Tušimlja]] (do 1959. godine deo Tušimlje), [[Pustovlah]], [[Radaljica]] (od 1959. godine obuhvata Tvrđevo, Svilanovo), [[Rajetiće]], [[Rajkoviće]] (od 1959. godine obuhvata Popiće), [[Rajčinoviće]] (od 1959. godine obuhvata Popiće), [[Rajčinovićka Trnava]] (od 1959. godine obuhvata Baletiće; do 1959. godine naziv je Trnava), [[Rakovac (Novi Pazar)|Rakovac]], [[Ras]], [[Rasadnik]], [[Rast]], [[Sebečevo]] (od 1959. godine obuhvata Bobovik, Roginje), [[Selakovac]], [[Sitniče]] (od 1959. godine obuhvata Jasenovik (Jasikovac) i Suvu Ćupriju), [[Skukovo]] (do 1955. godine deo Tušimlje), [[Slatina (Novi Pazar)|Slatina]] (od 1959. godine obuhvata Crnoču, od 1957. godine Prvenoviće), [[Smilov Laz]], [[Srednja Tušimlja]] (do 1955. godine deo Tušimlje), [[Stradovo]], [[Sudsko Selo]], [[Svojbor]], [[Tenkovo]] (od 1959. godine obuhvata Guberevo), [[Trnava (Novi Pazar)|Trnava]], [[Trnavci]], [[Troštica]], [[Tunovo]], [[Ćeramidžinica]] (Ćeradžiminica), (od 1959. godine obuhvata Vitoš), [[Ćukovac]], [[Hadžet]], [[Hotkovo]], [[Cokoviće]], [[Čašić Dolac]], [[Čerkez mahala]], [[Šavci]], [[Šaronje (Novi Pazar)|Šaronje]] (od 1959. godine obuhvata Ljuljavac), [[Šestovo]], [[Štitare (Novi Pazar)|Štitare]] i [[Šutenovac]]. * '''[[Opština Vrnjačka Banja]]''' : [[Vraneši (Vrnjačka Banja)|Vraneši]], '''[[Vrnjačka Banja]]''', [[Vrnjci]], [[Vukušica]], [[Goč (Vrnjačka Banja)|Goč]], [[Gračac (Vrnjačka Banja)|Gračac]] (Kurilovo), [[Jezero]], [[Lipova]], [[Novo Selo (Vrnjačka Banja)|Novo Selo]], [[Otroci]], [[Podunavci]], [[Rsavci]], [[Ruđinci]], [[Slatinski venac]], [[Stanišinci]] (od 2007. godine Stanišnici) i [[Štulac (Vrnjačka Banja)|Štulac]]. * '''[[Opština Raška]]''' : [[Badanj (Raška)|Badanj]], '''[[Baljevac (Raška)|Baljevac]]''', [[Bela Stena]], [[Belo Polje (Raška)|Belo Polje]], [[Beljak]], [[Beoci]], [[Biljanovac]], [[Biniće]], [[Biočin]], [[Božići]], [[Boroviće (Raška)|Boroviće]], [[Boće]], [[Brvenik]], [[Brvenik Naselje]], [[Brvenica]], [[Varevo (Raška)|Varevo]], [[Varevski Potok]], [[Vlasovo]], [[Vojmilovići]], [[Vrtine]], [[Gnjilica]], [[Gornje Ivanje]], [[Gostiradiće]], [[Gostirađe]], [[Gradac (Raška)|Gradac]], [[Donje Ivanje]], [[Draganići]], [[Drake]], [[Žerađe]], [[Žutice]], [[Zarevo]], [[Ivanje]], '''[[Jošanička Banja]]''', [[Kaznoviće]], [[Karadak]], [[Kovači (Raška)|Kovači]], [[Kopaonik (Raška)|Kopaonik]], [[Korlaće]], [[Kotiljevac]], [[Kraviće]], [[Ladojeviće]], [[Kremiće]], [[Kruševica (Raška)|Kruševica]], [[Kurići]], [[Kućane]], [[Kučevski lug]], [[Livčine]], [[Lisina (Raška)|Lisina]], [[Lukovo (Raška)|Lukovo]], [[Milatkoviće]], [[Mure]] (Murovo brdo), [[Novo Selo (Raška)|Novo Selo]], [[Nosoljin]], [[Orahovo (Raška)|Orahovo]], [[Pavlica]], [[Panojeviće]] (do 1979. godine Ponojeviće), [[Piskanja]], [[Plavkovo]] (Tusniće), [[Plešin]] (Ladoviće), [[Pobrđe (Raška)|Pobrđe]], [[Pokrvenik (Raška)|Pokrvenik]], [[Pocesje]], [[Radošiće]], [[Rakovac (Raška)|Rakovac]], '''[[Raška (grad)|Raška]]''', [[Rvati (Raška)|Rvati]], [[Rijeka]], [[Rudnica (Raška)|Rudnica]] (Rojčiće), [[Sase]] (Sasi), [[Sebimilje]], [[Semeteš]], [[Supnje]], [[Tiodže]] (do 1977. godine Tioce), [[Treska]], [[Trnava (Raška)|Trnava]] (Tlačina), [[Crna Glava]] i [[Šipačina]]. * '''[[Opština Tutin]]''' : [[Arapoviće]], [[Baljen]] (1959-1979. godine deo Čarovine), [[Batrage]] (1959-1979. godine deo Zapadnog Mojstira), [[Baćica]], [[Biohane]] (1959-1979. godine deo Špiljana), [[Blaca]] (1959-1979. godine deo Gluhavice), [[Bovanj]] (1959-1979. godine deo Godova), [[Boroštica]], [[Braćak]], [[Bregovi (Tutin)|Bregovi]] (do 1979. godine deo Gnile), [[Brniševo]] (do 1979. godine deo Morana), [[Bujkoviće]], [[Velje Polje (Tutin)|Velje Polje]], [[Veseniće]], [[Vrapče]] (1959-1979. godine deo Vesenića), [[Vrba (Tutin)|Vrba]] (1959-1979. godine deo Drage), [[Glogovik]], [[Gluhavica]], [[Gnila]] (do 1979. godine Gnjila), [[Godovo]], [[Gornji Crniš]] (do 1950. godine Crniš; od 1959. godine obuhvata i Donji Crniš), [[Gradac (Tutin)|Gradac]] (1959-1979. godine deo Leskove), [[Gujiće]] (do 1979. godine deo Arapovića, od 2007. godine Guiće), [[Gurdijelje]] (1959-1979. godine deo Čukota), [[Guceviće]] (1959-1979. godine deo Čukota), [[Devreč]], [[Delimeđe]], [[Detane]], [[Dobri Dub (Tutin)|Dobri Dub]], [[Dobrinje (Tutin)|Dobrinje]] (od 1954. godine obuhvata Vrujicu; do 1977. godine Dobrinja), [[Dolovo (Tutin)|Dolovo]], [[Draga]], [[Dubovo (Tutin)|Dubovo]], [[Dulebe]], [[Đerekare]], [[Ervenice]] (1959-1979. godine deo Dolova), [[Žirče]], [[Župa (Tutin)|Župa]], [[Žuče]] (1959-1979. godine deo Orlja), [[Zapadni Mojstir]], [[Izrok]] (1959-1979. godine deo Orlja), [[Istočni Mojstir]], [[Jablanica (Tutin)|Jablanica]] (1959-1979. godine deo Jezgrovića), [[Jarebice (Tutin)|Jarebice]] (1959-1979. godine deo Naboja), [[Jezgroviće]], [[Jeliće]], [[Južni Kočarnik]] (do 1950. godine Donji Kočarnik), [[Kajetina]], [[Kleče]], [[Kovači (Tutin)|Kovači]] (do 1979. godine Kovače), [[Koniče]], [[Kotiljevac]], [[Krona]], [[Leskova]], [[Lipica]], [[Lukavica (Tutin)|Lukavica]], [[Mala Ravan]], [[Melaje]], [[Mitrova]], [[Morani]], [[Naboje]], [[Nadumce]] (1959-1979. godine deo Pokrvenika), [[Nadumci]], [[Namga]], [[Noćaje]] (1959-1979. godine deo Namge), [[Oraše]] (1959-1979. godine deo Vesenića), [[Orlje]], [[Ostrovica (Tutin)|Ostrovica]], [[Paljevo]], [[Piskopovce]] (1959-1979. godine deo Pokrvenika), [[Plenibabe]] (1959-1979. godine deo Dobrog Duba), [[Podgradac]], [[Pokrvenik (Tutin)|Pokrvenik]], [[Pope (Tutin)|Pope]], [[Popiće]] (do 1979. godine deo Ribarića, od 2007. godine Popići), [[Potreb]] (1959-1979. godine deo Delimeđa), [[Pružanj]], [[Raduhovce]], [[Raduša (Tutin)|Raduša]], [[Rakovo polje]], [[Ramoševo]] (1959-1979. godine deo Reževića), [[Reževiće]], [[Ribariće]], [[Rudnica (Tutin)|Rudnica]], [[Ruđa]] (1959-1979. godine deo Žirča), [[Saš]], [[Svračiće]], [[Severni Kočarnik]] (do 1950. godine Gornji Kočarnik, 1959-1979. godine deo Tutina), [[Smoluća]] (1959-1979. godine deo Žirča), [[Starčeviće]], [[Strumce]] (1959-1979. godine deo Starčevića), [[Suvi Do (Tutin)|Suvi Do]], [[Točilovo]] (1959-1979. godine deo Baćice), '''[[Tutin]]''', [[Ćulije]] (1959-1979. godine deo Istočnog Mojstira, od 2007. godine Đulije), [[Cikiljevac]], [[Crkvine (Tutin)|Crkvine]] (1959-1979. godine deo Raduhovaca), [[Čarovina]], [[Čmanjke]] (1959-1979. godine deo Vesenića), [[Čukote]], [[Šaronje (Tutin)|Šaronje]], [[Šipče]] (1959-1979. godine deo Naboja), [[Škrijelje]] i [[Špiljani]]. === Rasinski okrug === {{v. također|Rasinski okrug}} * '''[[Grad Kruševac]]''' : [[Begovo Brdo]], [[Bela Voda (Kruševac)|Bela Voda]], [[Belasica]], [[Bivolje]] (1979. godine najveći deo naselja pripojen Kruševcu), [[Bovan (Kruševac)|Bovan]], [[Bojince]] (od 2007. godine Bojnice), [[Boljevac (Kruševac)|Boljevac]], [[Brajkovac (Kruševac)|Brajkovac]], [[Bukovica (Kruševac)|Bukovica]], [[Buci]], [[Burgići]], [[Velika Kruševica (Kruševac)|Velika Kruševica]], [[Velika Lomnica]], [[Veliki Kupci]], [[Veliki Šiljegovac]], [[Veliko Golovode]], [[Veliko Krušince]], [[Vitanovac (Kruševac)|Vitanovac]], [[Vratare]], [[Vučak (Kruševac)|Vučak]], [[Gavez]], [[Gaglovo]], [[Gari (Kruševac)|Gari]], [[Globare (Kruševac)|Globare]], [[Globoder]], [[Gornji Stepoš]], [[Grevci]], [[Grkljane]], [[Dvorane]], [[Dedina]], [[Dobromir]], [[Doljane (Kruševac)|Doljane]], [[Donji Stepoš]], [[Đunis]], [[Žabare (Kruševac)|Žabare]], [[Zdravinje (Kruševac)|Zdravinje]], [[Zebica (Kruševac)|Zebica]], [[Zubovac]], [[Jablanica (Kruševac)|Jablanica]], [[Jasika (Kruševac)|Jasika]], [[Jošje]], [[Kamenare]], [[Kaonik]], [[Kapidžija]], [[Kobilje (Kruševac)|Kobilje]], [[Komorane (Kruševac)|Komorane]], [[Konjuh]], [[Koševi]], [[Krvavica]], '''[[Kruševac]]''', [[Kukljin]], [[Lazarevac (Kruševac)|Lazarevac]], [[Lazarica]] (1979. godine deo naselja pripojen Kruševcu), [[Lipovac (Kruševac)|Lipovac]] (od 2007. godine Lipovan), [[Lovci (Kruševac)|Lovci]], [[Lukavac (Kruševac)|Lukavac]], [[Ljubava]], [[Majdevo]], [[Makrešane]], [[Mala Vrbnica (Kruševac)|Mala Vrbnica]], [[Mala Reka (Kruševac)|Mala Reka]], [[Mali Kupci]], [[Mali Šiljegovac]], [[Malo Golovode]] (1979. godine deo naselja pripojen Kruševcu), [[Malo Krušince]], [[Mačkovac (Kruševac)|Mačkovac]], [[Meševo]], [[Modrica]], [[Mudrakovac]], [[Naupare]] (do 1991. godine Naupare), [[Padež (Kruševac)|Padež]], [[Pakašnica]] (do 1957. godine Donja i Gornja Pakašnica), [[Panjevac]], [[Parunovac]], [[Pasjak (Kruševac)|Pasjak]], [[Pejton (Kruševac)|Pejton]], [[Pepeljevac (Kruševac)|Pepeljevac]], [[Petina]], [[Pozlata]], [[Poljaci]], [[Prnjavor 2]], [[Rasadnik]], [[Ribare (Kruševac)|Ribare]], [[Ribarska Banja]] (1955-1979. godine deo Ribara), [[Rlica]], [[Rosica]], [[Sebečevac]], [[Sezemče]], [[Slatina (Kruševac)|Slatina]], [[Srndalje]], [[Srnje]], [[Stanci (Kruševac)|Stanci]], [[Suvaja (Kruševac)|Suvaja]], [[Sušica (Kruševac)|Sušica]], [[Tekija (Kruševac)|Tekija]], [[Trebotin]], [[Trmčare]], [[Ćelije (Kruševac)|Ćelije]], [[Cerova (Kruševac)|Cerova]], [[Crkvina (Kruševac)|Crkvina]], [[Čitluk (Kruševac)|Čitluk]], [[Šavrane]], [[Šanac]], [[Šašilovac]], [[Šogolj]] i [[Štitare (Kruševac)|Štitare]]. * '''[[Opština Aleksandrovac]]''' : '''[[Aleksandrovac]]''', [[Bzenice]] (do 1979. godine Bzenica), [[Bobote]], [[Boturići (Aleksandrovac)|Boturići]], [[Bratići]], [[Velika Vrbnica]], [[Velja Glava]], [[Venčac]], [[Vitkovo]], [[Vražogrnci]], [[Vranštica]], [[Vrbnica (Aleksandrovac)|Vrbnica]], [[Garevina]], [[Gornja Zleginja]], [[Gornje Rataje]] (do 1979. godine deo naselja [[Rataje (Aleksandrovac)|Rataje]]), [[Gornji Vratari]], [[Gornji Stupanj]], [[Grčak]], [[Dašnica (Aleksandrovac)|Dašnica]], [[Dobroljupci]] (do 2007. godine Dobroljubci), [[Donja Zleginja]], [[Donje Rataje]] (do 1979. godine deo naselja [[Rataje]]), [[Donji Vratari]], [[Donji Stupanj]], [[Drenča]], [[Jelakci]], [[Kožetin]], [[Koznica (Aleksandrovac)|Koznica]], [[Latkovac]], [[Laćisled]], [[Lesenovci]], [[Leskovica (Aleksandrovac)|Leskovica]], [[Ljubinci]], [[Mitrovo Polje]], [[Mrmoš]], [[Novaci (Aleksandrovac)|Novaci]], [[Panjevac (Aleksandrovac)|Panjevac]], [[Parčin]], [[Pleš]], [[Ploča (Aleksandrovac)|Ploča]], [[Popovci]], [[Puhovac]], [[Raklja]], [[Ržanica]], [[Rogavčina]], [[Rokci (Aleksandrovac)|Rokci]], [[Rudenice]], [[Stanjevo]], [[Starci]], [[Strmenica]], [[Stubal]], [[Subotica (Aleksandrovac)|Subotica]], [[Tržac]], [[Trnavci (Aleksandrovac)|Trnavci]], [[Tuleš]] i [[Šljivovo]]. * '''[[Opština Brus]]''' : [[Batote]], [[Belo Polje (Brus)|Belo Polje]], [[Blaževo]], [[Bogiše]], [[Bozoljin]], [[Boranci]], [[Botunja]], [[Brđani (Brus)|Brđani]], [[Brzeće]], '''[[Brus]]''', [[Budilovina]], [[Velika Grabovnica (Brus)|Velika Grabovnica]], [[Vitoše]], [[Vlajkovci]], [[Gornje Leviće]], [[Gornji Lipovac]], [[Gornji Stanulovići]], [[Grad (Brus)|Grad]], [[Gradac (Brus)|Gradac]], [[Graševci]], [[Domiševina]], [[Donje Leviće]], [[Donji Lipovac]], [[Donji Stanulovići]], [[Drenova (Brus)|Drenova]], [[Drtevci]], [[Dupci]], [[Đerekari]] (Đerekare), [[Đorđevići]], [[Žarevo]], [[Žilinci]], [[Žiljci]], [[Žunje (Brus)|Žunje]], [[Zlatari (Brus)|Zlatari]], [[Igroš]], [[Iričići]], [[Jelenje]], [[Kneževo (Brus)|Kneževo]], [[Kobilje (Brus)|Kobilje]], [[Kovizla]], [[Kovioci]], [[Kočine]], [[Kriva Reka (Brus)|Kriva Reka]] (od 1979. godine obuhvata i [[Mačkovac (Brus)|Mačkovac]]), [[Lepenac (Brus)|Lepenac]], [[Livađe]], [[Mala Vrbnica]], [[Mala Grabovnica (Brus)|Mala Grabovnica]], [[Milentija]], [[Osredci (Brus)|Osredci]], [[Paljevštica]], [[Pačići]], [[Ravni (Brus)|Ravni]], [[Ravnište (Brus)|Ravnište]], [[Radmanovo]], [[Radunje]], [[Razbojna]], [[Ribari (Brus)|Ribari]], [[Rupe]], [[Stanulovići]], [[Strojinci]], [[Sudimlja]] (do 1979. godine Sudimnja), [[Treska]], [[Trešnjice]], [[Tršanovci]], [[Čokotar]] i [[Šošiće]]. * '''[[Opština Varvarin]]''' : [[Bačina]], [[Bošnjane (Varvarin)|Bošnjane]], [[Varvarin]], [[Varvarin (selo)]], [[Gornji Katun]], [[Gornji Krčin]], [[Donji Katun]], [[Donji Krčin]], [[Zalogovac]], [[Izbenica]], [[Karanovac (Varvarin)|Karanovac]], [[Mala Kruševica]], [[Marenovo]], [[Maskare]], [[Obrež]], [[Orašje (Varvarin)|Orašje]], [[Pajkovac]], [[Parcane]], [[Suvaja (Varvarin)|Suvaja]], [[Toljevac]] i [[Cernica (Varvarin)|Cernica]]. * '''[[Opština Trstenik]]''' : [[Bogdanje]], [[Božurevac]], [[Brezovica (Trstenik)|Brezovica]], [[Bresno Polje]], [[Bučje (Trstenik)|Bučje]], [[Velika Drenova]], [[Veluće]], [[Golubovac (Trstenik)|Golubovac]], [[Gornja Omašnica]] (do 1950. godine deo Omašnice), [[Gornja Crnišava]], [[Gornji Dubič]], [[Gornji Ribnik (Trstenik)|Gornji Ribnik]], [[Grabovac (Trstenik)|Grabovac]], [[Donja Omašnica]] (do 1950. godine deo Omašnice), [[Donja Crnišava]], [[Donji Dubič]], [[Donji Ribnik (Trstenik)|Donji Ribnik]], [[Dublje (Trstenik)|Dublje]], [[Duboki potok]], [[Jasikovica]], [[Kamenjača]], [[Levići]] (od 2007. godine Levičje), [[Loboder]], [[Lozna (Trstenik)|Lozna]], [[Lopaš (Trstenik)|Lopaš]], [[Mala Drenova]], [[Mala Sugubina]], [[Medveđa (Trstenik)|Medveđa]], [[Mijajlovac]], [[Milutovac]], [[Okruglica (Trstenik)|Okruglica]], [[Osaonica (Trstenik)|Osaonica]], [[Odžaci (Trstenik)|Odžaci]], [[Pajsak]] (do 1979. godine Pasjak, do 1965. godine isto Pajsak), [[Pejovac]], [[Planinica (Trstenik)|Planinica]], [[Poljna]], [[Popina]], [[Počekovina]], [[Prnjavor (Trstenik)|Prnjavor]], [[Rajinac]], [[Riđevštica]], [[Riljac]], [[Rujišnik]], [[Selište (Trstenik)|Selište]], [[Stari Trstenik]], [[Stopanja]], [[Stragari (Trstenik)|Stragari]] (do 1977. godine Stragare), [[Stublca]], [[Tobolac]], '''[[Trstenik]]''', [[Ugljarevo]] i [[Čairi]] (do 1977. godine Čajiri). * '''[[Opština Ćićevac]]''' : [[Braljina (Ćićevac)|Braljina]], [[Grad Stalać]], [[Lučina]], [[Mojsinje (Ćićevac)|Mojsinje]], [[Mrzenica]], [[Pločnik (Ćićevac)|Pločnik]], [[Pojate]], [[Stalać]] (do 1953. godine Stalać Selo), [[Trubarevo]] i '''[[Ćićevac]]''' (od 1979. godine obuhvata i [[Stevanac]]; od Ćićevca odvojeni 2007. godine Ćićevac Grad i Radoševac kao nova naselja). === Nišavski okrug === {{v. također|Nišavski okrug}} * '''[[Grad Niš]]''': ** '''[[Opština Medijana|Gradska opština Medijana]]''' : [[Brzi Brod]], [[Bulevar Đinđića]], [[Bulevar Nemanjića]], [[Duvanište]], [[Kičevo]], [[Marger]], '''[[Medijana]]''','''[[Niš]] - deo''' , [[Stambol Kapija]], [[Trg Kralja Aleksandra]], [[Trošarina]] i [[Čair]]. ** '''[[Opština Niška Banja|Gradska opština Niška Banja]]''' : [[Bancarevo]], [[Gornja Studena]], [[Donja Studena]], [[Ženeva]], [[Jelašnica (Niška Banja)|Jelašnica]], [[Koritnjak]], [[Kunovica]], [[Lazarevo Selo]], [[Manastir (Niška Banja)|Manastir]], [[Nikola Tesla (Niška Banja)|Nikola Tesla]] (do 1979. godine deo Niške Banje), '''[[Niška Banja]]''', [[Ostrovica (Niška Banja)|Ostrovica]], [[Prva Kutina]], [[Prosek]], [[Ravni Do]], [[Radikina Bara]], [[Rautovo]], [[Sveta Petka]], [[Sićevo]] i [[Čukljenik (Niška Banja)|Čukljenik]]. ** '''[[Opština Palilula (Niš)|Gradska opština Palilula]]''' : [[9. maj]], [[Apelovac]], [[Berbatovo]], [[Bubanj]], [[Vukmanovo]], [[Gabrovac]], [[Gabrovačka reka]], [[Gornje Međurovo]], [[Deveti maj (Niš)|Deveti maj]] (do 1985. godine Novo Selo), [[Delijski Vis]], [[Donje Vlase]], [[Donje Međurovo]], [[Kalač Brdo]], [[Kovanluk]], [[Krušce]], [[Lalinac (Niš)|Lalinac]], [[Ledena Stena]], [[Mramor (Niš)|Mramor]], [[Mramorski Potok]], '''[[Niš]] - deo''', [[Palilula]]'''[[Palilula]]''', [[Pasi Poljana]], [[Rasadnik]], [[Staro Groblje]], [[Stočni trg]], [[Suvi Do (Niš)|Suvi Do]], [[Trošarina (Niš)|Trošarina]], [[Tutunović Podrum]], [[Crni Put]], [[Crvena Zvezda]] i [[Čokot (Niš)|Čokot]]. ** '''[[Opština Pantelej|Gradska opština Pantelej]]''' : [[Brenica]], [[Vrežina]], [[Vrelo (Niš)|Vrelo]], [[Gornja Vrežina]], [[Gornji Matejevac]], [[Donja Vrežina]], [[Donji Matejevac]], [[Durlan]], [[Jagodin Mala]], [[Jasenovik]], [[Kamenica (Niš)|Kamenica]], [[Knez Selo]], [[Beverli hils|Knjaževačka-jug]], [[Komren]], [[Malča]], '''[[Niš]] - deo''', [[Oreovac (Niš)|Oreovac]], [[Pantelej]]'''[[Pantelej]]''', [[Pasjača (Niš)|Pasjača]], [[Somborska]], [[Cerje (Niš)|Cerje]] i [[Čalije]]. ** '''[[Opština Crveni Krst|Gradska opština Crveni Krst]]''' : [[Beograd Mala]], [[Berčinac]], [[Naselje Branko Bjegović|Branko Bjegović]], [[Vele Polje]], [[Vrtište]], [[Gornja Toponica (Niš)|Gornja Toponica]], [[Gornja Trnava (Niš)|Gornja Trnava]], [[Gornji Komren]], [[Donja Toponica (Niš)|Donja Toponica]], [[Donja Trnava (Niš)|Donja Trnava]], [[Donji Komren]], [[Jagodin Mala]], [[Kravlje]], [[Leskovik (Niš)|Leskovik]], [[Medoševac (Niš)|Medoševac]], [[Mezgraja (Niš)|Mezgraja]], [[Miljkovac (Niš)|Miljkovac]], '''[[Niš]] - deo''', [[Naselje Ratko Jović]], [[Paligrace]], [[Paljina]], [[Popovac (Niš)|Popovac]], [[Rujnik]], [[Sečanica]], [[Supovac]], [[Šljaka]], [[Trupale]], [[Hum (Niš)|Hum]], [[Crveni Krst]] i [[Čamurlija]]. * '''[[Opština Aleksinac]]''' : '''[[Aleksinac]]''' (od 1955. godine obuhvata i naselje Konjska Poljana), [[Aleksinački Bujmir]] (do 1950. godine Bujmir), '''[[Aleksinački Rudnik]]''', [[Bankovac]], [[Beli Breg (Aleksinac)|Beli Breg]], [[Belja]], [[Bobovište (Aleksinac)|Bobovište]], [[Bovan (Aleksinac)|Bovan]], [[Bradarac (Aleksinac)|Bradarac]], [[Vakup]], [[Veliki Drenovac]], [[Vitkovac (Aleksinac)|Vitkovac]], [[Vrelo (Aleksinac)|Vrelo]], [[Vrćenovica]], [[Vukanja]], [[Vukašinovac]], [[Glogovica (Aleksinac)|Glogovica]], [[Golešnica]], [[Gornja Peščanica]], [[Gornje Suhotno]], [[Gornji Adrovac]], [[Gornji Krupac]], [[Gornji Ljubeš]], [[Gredetin]], [[Grejač (Aleksinac)|Grejač]], [[Dašnica (Aleksinac)|Dašnica]], [[Deligrad]], [[Dobrujevac (Aleksinac)|Dobrujevac]], [[Donja Peščanica]], [[Donje Suhotno]], [[Donji Adrovac]], [[Donji Krupac]], [[Donji Ljubeš]], [[Draževac (Aleksinac)|Draževac]], [[Žitkovac]], [[Jakovlje (Aleksinac)|Jakovlje]], [[Jasenje (Aleksinac)|Jasenje]], [[Kamenica (Aleksinac)|Kamenica]], [[Katun (Aleksinac)|Katun]], [[Koprivnica (Aleksinac)|Koprivnica]], [[Korman (Aleksinac)|Korman]], [[Kraljevo (Aleksinac)|Kraljevo]], [[Krušje (Aleksinac)|Krušje]], [[Kulina (Aleksinac)|Kulina]], [[Lipovac (Aleksinac)|Lipovac]], [[Loznac]], [[Loćika (Aleksinac)|Loćika]], [[Lužane (Aleksinac)|Lužane]], [[Ljupten]], [[Mali Drenovac]], [[Mozgovo]], [[Moravac]], [[Moravski Bujmir]], [[Nozrina]], [[Porodin (Aleksinac)|Porodin]], [[Prekonozi]], [[Prćilovica]], [[Prugovac]], [[Radevac (Aleksinac)|Radevce]], [[Rsovac]], [[Rutevac]], [[Srezovac]], [[Stanci (Aleksinac)|Stanci]], [[Stublina (Aleksinac)|Stublina]], [[Subotinac]], [[Tešica]], [[Trnjane (Aleksinac)|Trnjane]], [[Ćićina]], [[Crna Bara (Aleksinac)|Crna Bara]], [[Česta]], [[Čukurovac]] i [[Šurić]]. * '''[[Opština Gadžin Han]]''' : [[Veliki Vrtop]], [[Veliki Krčimir]], [[Vilandrica]], [[Gare (Gadžin Han)|Gare]], [[Gadžin Han]]'''[[Gadžin Han]]''', [[Gornje Vlase]], [[Gornje Dragovlje]], [[Gornji Barbeš]], [[Gornji Dušnik]], [[Grkinja]], [[Donje Dragovlje]], [[Donji Barbeš]], [[Donji Dušnik]], [[Duga Poljana (Gadžin Han)|Duga Poljana]], [[Dukat (Gadžin Han)|Dukat]], [[Zaplanjska Toponica]], [[Jagličje]], [[Kaletinac]], [[Koprivnica (Gadžin Han)|Koprovnica]], [[Krastavče]], [[Ličje]], [[Mali Vrtop]], [[Mali Krčimir]], [[Marina Kutina]], [[Miljkovac (Gadžin Han)|Miljkovac]], [[Novo Selo (Gadžin Han)|Novo Selo]], [[Ovsinjinac]], [[Ravna Dubrava]], [[Radikina Bara]], [[Semče]], [[Sopotnica (Gadžin Han)|Sopotnica]], [[Taskovići]], [[Toponica (Gadžin Han)|Toponica]], [[Ćelije (Gadžin Han)|Ćelije]], [[Čagrovac]] i [[Šebet]]. * '''[[Opština Doljevac]]''' : [[Belotinac]], [[Doljevac]]'''[[Doljevac]]''', [[Klisura (Doljevac)|Klisura]], [[Knežica (Doljevac)|Knežica]], [[Kočane (Doljevac)|Kočane]] (obuhvata Gornji Ribnjak i Donji Ribnjak), [[Malošište]], [[Mekiš]], [[Orljane]], [[Perutina]], [[Pukovac]], [[Rusna]], [[Ćurlina]], [[Čapljinac]], [[Čečina (Doljevac)|Čečina]], [[Šainovac (Doljevac)|Šajinovac]] i [[Šarlinac|Šarlince]] (do 1979. godine Šarlinac). * '''[[Opština Merošina]]''' : [[Azbresnica]], [[Aleksandrovo (Merošina)|Aleksandrovo]], [[Arbanasce]], [[Balajnac (Merošina)|Balajnac]] (do 1991. godine Balajinac), [[Baličevac]], [[Batušinac]], [[Biljeg]], [[Brest (Merošina)|Brest]], [[Bučić]], [[Gornja Rasovača]], [[Gradište (Merošina)|Gradište]], [[Devča]], [[Dešilovo]], [[Donja Rasovača]], [[Dudulajce]], [[Jovanovac (Merošina)|Jovanovac]] (do 1979. godine deo Azbresnice), [[Jug Bogdanovac]], [[Kovanluk (Merošina)|Kovanluk]], [[Kostadinovac]], [[Krajkovac]], [[Lepaja]], [[Merošina]]'''[[Merošina]]''', [[Mramorsko Brdo]], [[Oblačina]], [[Padina (Merošina)|Padina]] (do 1979. godine deo Krajkovca), [[Rožina]] i [[Čubura (Merošina)|Čubura]]. * '''[[Opština Ražanj]]''' : [[Braljina (Ražanj)|Braljina]], [[Varoš (Ražanj)|Varoš]], [[Vitoševac]], [[Grabovo (Ražanj)|Grabovo]], [[Lipovac (Ražanj)|Lipovac]], [[Mađere (Ražanj)|Mađere]], [[Maletina]], [[Maćija]], [[Novi Bračin]], [[Pardik]], [[Podgorac (Ražanj)|Podgorac]], [[Poslon]], [[Praskovče]], [[Pretrkovac]], '''[[Ražanj]]''', [[Rujište (Ražanj)|Rujište]], [[Skorica]], [[Smilovac]], [[Stari Bračin]], [[Cerovo (Ražanj)|Cerovo]], [[Crni Kao (Ražanj)|Crni Kao]], [[Čubura (Ražanj)|Čubura]] i [[Šetka]]. * '''[[Opština Svrljig]]''' : [[Beloinje]], [[Burdimo]], [[Bučum]], [[Varoš (Svrljig)|Varoš]], [[Vlahovo (Svrljig)|Vlahovo]], [[Galibabinac]], [[Gojmanovac]], [[Grbavče]], [[Gulijan]], [[Guševac]], [[Davidovac (Svrljig)|Davidovac]], [[Drajinac]], [[Đurinac (Svrljig)|Đurinac]], [[Željevo (Svrljig)|Željevo]], [[Izvor (Svrljig)|Izvor]], [[Kopajkošara]], [[Labukovo]], [[Lalinac (Svrljig)|Lalinac]], [[Lozan]], [[Lukavica]], [[Lukovo (Svrljig)|Lukovo]], [[Manojlica]], [[Merdželat]], [[Mečji Do]], [[Niševac]], [[Okolište (Svrljig)|Okolište]], [[Okruglica (Svrljig)|Okruglica]], [[Palilula (Svrljig)|Palilula]], [[Periš]], [[Pirkovac]], [[Plužina (Svrljig)|Plužina]], [[Popšica]], [[Prekonoga]], [[Radmirovac]], [[Ribare (Svrljig)|Ribare]], [[Rosulja]], [[Saraj]], '''[[Svrljig]]''', [[Slivje]], [[Tijovac (Svrljig)|Tijovac]], [[Trojica]], [[Crnoljevica]] i [[Šljivovik (Svrljig)|Šljivovik]]. === Toplički okrug === {{v. također|Toplički okrug}} * '''[[Opština Blace]]''' : [[Alabana]], [[Barbatovac]], '''[[Blace]]''', [[Brežani (Blace)|Brežani]], [[Više Selo]] (do 1977. godine Višeselo), [[Vrbovac (Blace)|Vrbovac]], [[Gornja Draguša]], [[Gornja Jošanica]], [[Gornje Grgure]], [[Gornje Svarče]], [[Donja Draguša]], [[Donja Jošanica]], [[Donja Rašica]] (do 1955. godine Džukela), [[Donje Grgure]], [[Donje Svarče]], [[Drešnica]], [[Đurevac]], [[Kačapor]], [[Kaševar]], [[Krivaja (Blace)|Krivaja]], [[Kutlovac (Blace)|Kutlovac]], [[Lazarevac (Blace)|Lazarevac]], [[Mala Draguša]], [[Međuhana]], [[Muzaće]], [[Popova]], [[Prebreza]], [[Pretežana]], [[Pretrešnja]], [[Pridvorica (Blace)|Pridvorica]], [[Rašica (Blace)|Rašica]], [[Sibnica (Blace)|Sibnica]], [[Stubal (Blace)|Stubal]], [[Suvaja (Blace)|Suvaja]], [[Suvi Do (Blace)|Suvi Do]], [[Sudimci (Blace)|Sudimci]], [[Trbunje]], [[Čungula]], [[Čučale]], [[Džepnica]] i [[Šiljomana]]. * '''[[Opština Žitorađa]]''' : [[Asanovac]], [[Badnjevac (Žitorađa)|Badnjevac]], [[Vlahovo (Žitorađa)|Vlahovo]], [[Voljčince]], [[Glašince]] (od 2007. godine Glašnice), [[Gornje Crnatovo]], [[Gornji Drenovac]], [[Grudaš]], [[Debeli Lug (Žitorađa)|Debeli Lug]], [[Donje Crnatovo]], [[Donji Drenovac]], [[Drenovac]], [[Držanovac]], [[Dubovo (Žitorađa)|Dubovo]], [[Đakus]], [[Žitorađa]], [[Zladovac]], [[Jasenica (Žitorađa)|Jasenica]], [[Kare (Žitorađa)|Kare]], [[Kožince]], [[Konjarnik (Žitorađa)|Konjarnik]], [[Lukomir (Žitorađa)|Lukomir]], [[Novo Momčilovo]], [[Pejkovac]], [[Podina]], [[Rečica (Žitorađa)|Rečica]], [[Samarinovac (Žitorađa)|Samarinovac]], [[Smrdić]] (od 2002. godine Izvor), [[Stara Božurna]], [[Staro Momčilovo]], [[Studenac]] i [[Toponica (Žitorađa)|Toponica]]. * '''[[Opština Kuršumlija]]''' : [[Babica]], [[Barlovo]], [[Baćoglava]], [[Belo Polje (Kuršumlija)|Belo Polje]], [[Bogujevac (Kuršumlija)|Bogujevac]], [[Vasiljevac]], [[Veliko Pupavce]], [[Visoka (Kuršumlija)|Visoka]], [[Vlahinja (Kuršumlija)|Vlahinja]], [[Vrelo (Kuršumlija)|Vrelo]], [[Vrševac]], [[Vukojevac]], [[Gornja Mikuljana]], [[Gornje Točane]], [[Grabovnica, Kuršumlija|Grabovnica]] (od 2007. godine Grbovnica), [[Dabinovac]], [[Dankoviće]], [[Degrmen]], [[Dedinac]], [[Dešiška]], [[Dobri Do (Kuršumlija)|Dobri Do]], [[Donja Mikuljana]], [[Donje Točane]], [[Dubrava (Kuršumlija)|Dubrava]], [[Đake]], [[Žalica]], [[Žegrova]], [[Žuč (Kuršumlija)|Žuč]], [[Zagrađe (Kuršumlija)|Zagrađe]], [[Zebica (Kuršumlija)|Zebica]] (do 1965. godine Zebice), [[Ivan Kula]], [[Igrište (Kuršumlija)|Igrište]], [[Kastrat (Kuršumlija)|Kastrat]], [[Konjuva]], [[Kosmača]], [[Krtok]], [[Krčmare]], [[Kupinovo (Kuršumlija)|Kupinovo]], '''[[Kuršumlija]]''', [[Kuršumlijska Banja]], [[Kutlovo (Kuršumlija)|Kutlovo]], [[Lukovo (Kuršumlija)|Lukovo]], [[Ljutova]], [[Ljuša (Kuršumlija)|Ljuša]], [[Magovo]], [[Mala Kosanica]], [[Maričiće]], [[Markoviće]], [[Matarova]], [[Mačja Stena]], [[Mačkovac (Kuršumlija)|Mačkovac]], [[Merdare (Kuršumlija)|Merdare]] (od 1959. godine obuhvata i Borovac), [[Merćez]], [[Mehane]], [[Mirnica]], [[Mrče]], [[Nevada (Kuršumlija)|Nevada]], [[Novo Selo (Kuršumlija)|Novo Selo]], [[Orlovac (Kuršumlija)|Orlovac]], [[Parada (Kuršumlija)|Parada]], [[Pačarađa]], [[Pavaštica|Pevaštica]] (do 1977. godine Pavaštica), [[Pepeljevac (Kuršumlija)|Pepeljevac]], [[Perunika (Kuršumlija)|Perunika]], [[Pločnik]], [[Pljakovo]], [[Prevetica]], [[Prekorađa]], [[Prolom]], [[Ravni Šort]], [[Rastelica]], [[Rača (Kuršumlija)|Rača]], [[Rudare (Kuršumlija)|Rudare]], [[Sagonjevo]], [[Samokovo]], [[Svinjište (Kuršumlija)|Svinjište]], [[Sekirača]], [[Selište (Kuršumlija)|Selište]], [[Selova]], [[Seoce (Kuršumlija)|Seoce]], [[Spance]], [[Tačevac]], [[Tijovac (Kuršumlija)|Tijovac]], [[Tmava]], [[Trebinje (Kuršumlija)|Trebinje]], [[Trećak]], [[Trmka (Kuršumlija)|Trmka]], [[Trn (Kuršumlija)|Trn]], [[Trpeza (Kuršumlija)|Trpeza]], [[Šatra]] i [[Štava]] (Željova, Kalimance, Mijačić, Parduse i Trešnjica nova naselja od 2007. godine). * '''[[Opština Prokuplje]]''' : [[Ajdanovac]], [[Arbanaška (Prokuplje)|Arbanaška]], [[Babin Potok (Prokuplje)|Babin Potok]], [[Babotinac]], [[Bajčince]], [[Balinovac]], [[Balčak]], [[Bace]], [[Bela Voda (Prokuplje)|Bela Voda]], [[Beli Kamen (Prokuplje)|Beli Kamen]], [[Belogoš]], [[Beloljin]] (od 2007. godine Belonjin), [[Berilje]], [[Bogujevac (Prokuplje)|Bogujevac]] (do 1979. godine Bogojevac), [[Bregovina]], [[Bresnik (Prokuplje)|Bresnik]], [[Bresničić]], [[Bublica]], [[Bukoloram|Bukuloram]] (do 1992. godine, i od 2007. godine Bukoloram), [[Bulatovac]], [[Bučince]], [[Bučić]], [[Velika Plana (Prokuplje)|Velika Plana]], [[Vidovača]], [[Viča (Prokuplje)|Viča]], [[Vlasovo]], [[Vodice (Prokuplje)|Vodice]], [[Glasovik]], [[Gojinovac]], [[Gornja Bejašnica]], [[Gornja Bresnica]], [[Gornja Konjuša]], [[Gornja Rečica]], [[Gornja Stražava]], [[Gornja Toponica (Prokuplje)|Gornja Toponica]], [[Gornja Trnava (Prokuplje)|Gornja Trnava]], [[Gornje Kordince]], [[Gornji Statovac]], [[Grabovac (Prokuplje)|Grabovac]], [[Gubetin]], [[Dobrotić]], [[Donja Bejašnica]], [[Donja Bresnica]], [[Donja Draganja]], [[Donja Konjuša]], [[Donja Rečica]], [[Donja Stražava]], [[Donja Toponica (Prokuplje)|Donja Toponica]], [[Donja Trnava (Prokuplje)|Donja Trnava]], [[Donje Kordince]], [[Donji Statovac]], [[Dragi Deo]], [[Drenovac (Prokuplje)|Drenovac]], [[Đurovac]] (do 1991. godine Đurevac), [[Đušnica]], [[Žitni Potok]], [[Zdravinje (Prokuplje)|Zdravinje]], [[Zlata (Prokuplje)|Zlata]], [[Jabukar]], [[Jabučevo]], [[Jovine Livade]], [[Jugovac (Prokuplje)|Jugovac]], [[Kaludra (Prokuplje)|Kaludra]], [[Klisurica (Prokuplje)|Klisurica]], [[Kožince]], [[Končić]], [[Kondželj]], [[Kostenica (Prokuplje)|Kostenica]], [[Krnji Grad]], [[Kruševica (Prokuplje)|Kruševica]], [[Mađere (Prokuplje)|Mađere]], [[Mala Guba]], [[Mala Plana (Prokuplje)|Mala Plana]], [[Mačina]], [[Merovac]], [[Mikulovac]], [[Miljkovica]], [[Mrljak]], [[Mršelj]], [[Nova Božurna]], [[Novi Đurovac]] (do 1991. godine Novi Đurevac), [[Novo Selo (Prokuplje)|Novo Selo]], [[Obrtince]], [[Pasjača (Prokuplje)|Pasjača]], [[Pašinac]], [[Pestiš]], [[Petrovac (Prokuplje)|Petrovac]], [[Piskalje]] (do 1979. godine Piskalj), [[Plehane kuće]] (Plehane), [[Pločnik (Prokuplje)|Pločnik]], [[Potočić]], [[Prekadin]], [[Prekašnica]], [[Prekopuce]], '''[[Prokuplje]]''' (od 1959. godine obuhvata i Pojate) i Simanovac), [[Rankova Reka]], [[Rastovnica]], [[Rgaje (Prokuplje)|Rgaje]], [[Reljinac]], [[Resinac]], [[Selište (Prokuplje)|Selište]], [[Smrdan (Prokuplje)|Smrdan]], [[Srednji Statovac]], [[Stari Đurovac]] (do 1991. godine Stari Đurevac), [[Staro Selo (Prokuplje)|Staro Selo]], [[Tovrljane]], [[Toponica]], [[Trnovi Laz]], [[Tulare (Prokuplje)|Tulare]], [[Ćukovac (Prokuplje)|Ćukovac]] (do 1979. godine Čukovac; od 2007. godine Đukovac), [[Carina]], [[Džigolj]], [[Ševiš]], [[Široke Njive]] i [[Šišmanovac]]. === Pirotski okrug === {{v. također|Pirotski okrug}} * '''[[Opština Babušnica]]''' : [[Aleksandrovac (Babušnica)|Aleksandrovac]], '''[[Babušnica]]''', [[Berduj]], [[Berin Izvor]], [[Bogdanovac (Babušnica)|Bogdanovac]], [[Bratiševac]], [[Brestov Dol]], [[Vava]], [[Valniš]], [[Veliko Bonjince]], [[Vojnici]], [[Vrelo (Babušnica)|Vrelo]], [[Vuči Del]], [[Gornje Krnjino]], [[Gornji Striževac]], [[Gorčinci]], [[Grnčar (Babušnica)|Grnčar]], [[Dol (Babušnica)|Dol]], [[Donje Krnjino]], [[Donji Striževac]], [[Draginac (Babušnica)|Draginac]], [[Dučevac]], [[Zavidince]], [[Zvonce]], [[Izvor (Babušnica)|Izvor]], [[Jasenov Del]], [[Kaluđerovo (Babušnica)|Kaluđerovo]], [[Kambelevci]], [[Kijevac (Babušnica)|Kijevac]], [[Leskovica (Babušnica)|Leskovica]], [[Linovo]], [[Ljuberađa]], [[Malo Bonjince]], [[Masurovci]], [[Mezgraja (Babušnica)|Mezgraja]], [[Modra Stena]], [[Našuškovica]], [[Ostatovica]], [[Preseka (Babušnica)|Preseka]], [[Provaljenik]], [[Radinjinci]], [[Radosinj]] (od 2007. godine Radosin), [[Radoševac (Babušnica)|Radoševac]], [[Rakita (Babušnica)|Rakita]], [[Rakov Dol]], [[Raljin]], [[Resnik (Babušnica)|Resnik]], [[Stol (Babušnica)|Stol]], [[Strelac]], [[Studena (Babušnica)|Studena]], [[Suračevo]], [[Crvena Jabuka (Babušnica)|Crvena Jabuka]] i [[Štrbovac]]. * '''[[Opština Bela Palanka]]''' : [[Babin Kal]], [[Bežište]], '''[[Bela Palanka]]''', [[Bukurovac]] (do 1979. godine Bukorovac, od 1979. godine obuhvata i [[Dol (Bela Palanka)|Dol]]), [[Veta]], [[Vitanovac (Bela Palanka)|Vitanovac]], [[Vrandol]], [[Vrgudinac]], [[Glogovac (Bela Palanka)|Glogovac]], [[Gornja Glama]], [[Gornja Koritnica]], [[Gornji Rinj]], [[Gradište (Bela Palanka)|Gradište]], [[Divljana]], [[Dolac (naselje)]] (do 1979. godine deo naselja [[Dolac (Bela Palanka)|Dolac]]), [[Dolac (selo)]] (do 1979. godine deo naselja [[Dolac (Bela Palanka)|Dolac]]), [[Donja Glama]], [[Donja Koritnica]], [[Donji Rinj]], [[Draževo]], [[Klenje (Bela Palanka)|Klenje]], [[Klisura (Bela Palanka)|Klisura]], [[Kozja]], [[Kosmovac]], [[Kremenica]], [[Krupac (Bela Palanka)|Krupac]], [[Lanište (Bela Palanka)|Lanište]], [[Leskovik (Bela Palanka)|Leskovik]], [[Ljubatovica]], [[Miranovac]], [[Miranovačka Kula]], [[Moklište]] (obuhvata i Dračje), [[Mokra]], [[Nova Mala]], [[Novo Selo (Bela Palanka)|Novo Selo]], [[Oreovac (Bela Palanka)|Oreovac]], [[Pajež]], [[Sinjac]] (od 1979. godine obuhvata naselje [[Trešnjanci]]), [[Tamnjanica]], [[Telovac]], [[Toponica (Bela Palanka)|Toponica]], [[Crvena Reka]], [[Crveni Breg (Bela Palanka)|Crveni Breg]], [[Crnče (Bela Palanka)|Crnče]], [[Čiflik]], [[Šljivovik (Bela Palanka)|Šljivovik]] i [[Špaj]]. * '''[[Opština Dimitrovgrad]]''' : [[Baljev Dol]], [[Banjski Dol]], [[Barje (Dimitrovgrad)|Barje]], [[Bačevo]], [[Beleš]] (do 1990. godine deo Lukavice), [[Bilo]], [[Braćevci]], [[Brebevnica]], [[Verzar]], [[Visočki Odorovci]] (do 1979. godine Odorovci), [[Vlkovija]], [[Vrapča]], [[Gojin Dol]], [[Gornja Nevlja]], [[Gornji Krivodol]], [[Gradina]], [[Gradinje (Dimitrovgrad)|Gradinje]], [[Grapa]], [[Gulenovci]], '''[[Dimitrovgrad]]''' (do 1950. godine Caribrod), [[Donja Nevlja]], [[Donji Krivodol]], [[Dragovita]], [[Željuša]], [[Izatovci]], [[Iskrovci]], [[Kamenica (Dimitrovgrad)|Kamenica]], [[Kusa Vrana]], [[Lukavica (Dimitrovgrad)|Lukavica]], [[Mazgoš]], [[Mojinci]], [[Paskašija]], [[Petačinci]] (od 2007. godine Petačnici), [[Petrlaš]], [[Planinica (Dimitrovgrad)|Planinica]], [[Poganovo]], [[Prača (Dimitrovgrad)|Prača]], [[Protopopinci]], [[Radejna]], [[Senokos (Dimitrovgrad)|Senokos]], [[Skrvenica]], [[Slivnica (Dimitrovgrad)|Slivnica]], [[Smilovci]] i [[Trnski Odorovci]] (do 1979. godine Trnsko Odorovce). * '''[[Opština Pirot]]''' : [[Bazovik]], [[Barje Čiflik]], [[Basara]], [[Bela (Pirot)|Bela]], [[Berilovac]], [[Berovica]], [[Blato (Pirot)|Blato]], [[Brlog (Pirot)|Brlog]], [[Velika Lukanja]], [[Veliki Jovanovac]], [[Veliki Suvodol]], [[Veliko Selo (Pirot)|Veliko Selo]], [[Visočka Ržana]], [[Vlasi (Pirot)|Vlasi]], [[Vojnegovac]], [[Vranište]], [[Gnjilan]], [[Gornja Držina]], [[Gostuša]], [[Gradašnica (Pirot)|Gradašnica]], [[Gradište (Pirot)|Gradište]], [[Dobri Do (Pirot)|Dobri Do]], [[Dojkinci]], [[Držina]], [[Đeram]], [[Zavoj]] (ukinuto 1979. godine zbog potapanja, formirano ponovo 2007. godine), [[Zaskovci]], [[Izvor (Pirot)|Izvor]], [[Jalbotina]], [[Jelovica]], [[Kamik]], [[Koprivštica]], [[Kostur]], [[Krupac (Pirot)|Krupac]], [[Kumanovo (Pirot)|Kumanovo]], [[Mala Lukanja]] (naselje ukinuto 1986. godine zbog potapanja, formirano ponovo 2007. godine), [[Mali Jovanovac]], [[Mali Suvodol]], [[Milojkovac]], [[Mirkovci (Pirot)|Mirkovci]], [[Nišor]], [[Novi Zavoj]] (formirano 1979. godine umesto naselja Zavoj), [[Novo Tigrovo naselje]], [[Obrenovac (Pirot)|Obrenovac]], [[Oreovica (Pirot)|Oreovica]], [[Orlja (Pirot)|Orlja]], [[Osmakova]], [[Pakleštica]], [[Pasjač]] (do 1965. godine Pasjača), [[Petrovac (Pirot)|Petrovac]], '''[[Pirot]]''', [[Planinica (Pirot)|Planinica]], [[Pokrevenik]], [[Poljska Ržana]], [[Ponor (Pirot)|Ponor]], [[Prisjan]], [[Ragodeš]], [[Rasnica]], [[Rogoz]], [[Rosomač]], [[Rsovci]], [[Rudinje]], [[Sinja Glava]], [[Slavinja]], [[Sopot (Pirot)|Sopot]], [[Srećkovac]], [[Staničenje]], [[Staro Tigrovo naselje]], [[Sukovo]], [[Tanasko Rajić]], [[Temska]], [[Topli Do (Pirot)|Topli Do]], [[Trnjana]], [[Cerev Del]], [[Cerova (Pirot)|Cerova]], [[Crvenčevo]], [[Crnoklište]], [[Činiglavci]] i [[Šugrin]]. === Jablanički okrug === {{v. također|Jablanički okrug}} * '''[[Grad Leskovac]]''' : [[Babičko]], [[Badince]], [[Barje (Leskovac)|Barje]], [[Belanovce (Leskovac)|Belanovce]], [[Beli Potok (Leskovac)|Beli Potok]], [[Bistrica (Leskovac)|Bistrica]], [[Bobište]], [[Bogojevce]], [[Bojišina]], [[Boćevica]], [[Bratmilovce]], [[Brejanovce]], [[Brestovac (Leskovac)|Brestovac]], [[Brza]], [[Bričevlje]], [[Bukova Glava]], [[Bunuški Čifluk]], [[Velika Biljanica]], [[Velika Grabovnica (Leskovac)|Velika Grabovnica]], [[Velika Kopašnica]], [[Velika Sejanica]], [[Veliko Trnjane]], [[Vilje Kolo]], [[Vina (Leskovac)|Vina]], [[Vinarce]], [[Vlase (Leskovac)|Vlase]], [[Vučje]], [[Gagince]], [[Golema Njiva]], [[Gorina]], [[Gornja Bunuša]], [[Gornja Jajina]], [[Gornja Kupinovica]], [[Gornja Lokošnica]], [[Gornja Slatina (Leskovac)|Gornja Slatina]], [[Gornje Krajince]], [[Gornje Sinkovce]], [[Gornje Stopanje]], [[Gornje Trnjane]], [[Gornji Bunibrod]], [[Gradašnica (Leskovac)|Gradašnica]], [[Grajevce]], [[Graovo]], [[Grdanica]], [[Grdelica (varoš)]], [[Grdelica (selo)]], [[Guberevac (Leskovac)|Guberevac]], [[Dedina Bara]], [[Dobrotin (Leskovac)|Dobrotin]], [[Donja Bunuša]], [[Donja Jajina]], [[Donja Kupinovica]], [[Donja Lokošnica]], [[Donja Slatina (Leskovac)|Donja Slatina]], [[Donje Brijanje]], [[Donje Krajince]], [[Donje Sinkovce]], [[Donje Stopanje]], [[Donje Trnjane]], [[Donji Bunibrod]], [[Draškovac (Leskovac)|Draškovac]], [[Drvodelja]], [[Drćevac]], [[Dubočica]], [[Dušanovo (Leskovac)|Dušanovo]], [[Žabljane]], [[Živkovo]], [[Žižavica]], [[Zagužane]], [[Zalužnje]], [[Zlokućane]], [[Zloćudovo]], [[Zoljevo]], [[Igrište (Leskovac)|Igrište]], [[Jarsenovo]], [[Jašunja]], [[Jelašnica (Leskovac)|Jelašnica]], [[Kaluđerce]], [[Karađorđevac]], [[Kaštavar]], [[Kovačeva Bara]], [[Kozare]], [[Koraćevac]], [[Krpejce]], [[Kukulovce]], [[Kumarevo (Leskovac)|Kumarevo]], [[Kutleš]], '''[[Leskovac]]''',<!-- [[Leskovačko Dedinje]] --> [[Lipovica (Leskovac)|Lipovica]], [[Ličin Dol]], [[Mala Biljanica]], [[Mala Grabovnica (Leskovac)|Mala Grabovnica]], [[Mala Kopašnica]], [[Manojlovce]], [[Međa (Leskovac)|Međa]], [[Melovo]], [[Milanovo (Leskovac)|Milanovo]], [[Miroševce]], [[Mrkovica]], [[Mrštane]], [[Murdža mala]], [[Navalin]], [[Nakrivanj]], [[Nesvrta (Leskovac)|Nesvrta]], [[Novo Selo (Leskovac)|Novo Selo]], [[Nomanica]], [[Oraovica (Grdelička)|Oraovica (kod Grdelice)]], [[Oraovica (Crkovnička)|Oraovica (kod Crkovnice)]], [[Orašac (Leskovac)|Orašac]], [[Oruglica]], [[Padež (Leskovac)|Padež]], [[Palikuća]], [[Palojce]], [[Petrovac (Leskovac)|Petrovac]], [[Pečenjevce]], [[Piskupovo]], [[Podvorce]], [[Podrimce]], [[Podrum]], [[Predejane (varoš)]], [[Predejane (selo)]], [[Presečina]], [[Priboj (Leskovac)|Priboj]], [[Ravni Del (Leskovac)|Ravni Del]], [[Radonjica]], [[Razgojna]], [[Rajno Polje]], [[Rudare (Leskovac)|Rudare]], [[Svirce (Leskovac)|Svirce]], [[Slavujevce]], [[Slatina (Leskovac)|Slatina]], [[Smrdan (Leskovac)|Smrdan]], [[Strojkovce]], [[Stupnica (Leskovac)|Stupnica]], [[Suševlje]], [[Todorovce]], [[Tulovo]], [[Tupalovce]], [[Turekovac]], [[Hisar (Leskovac)|Hisar]], [[Crveni Breg (Leskovac)|Crveni Breg]], [[Crkovnica]], [[Crcavac]], [[Čekmin]], [[Čifluk Razgojnski]], [[Čukljenik (Leskovac)|Čukljenik]], [[Šainovac]], [[Šarlince (Leskovac)|Šarlince]] i [[Šišince]]. * '''[[Opština Bojnik]]''' : [[Bojnik]]'''[[Bojnik]]''', [[Borince]], [[Brestovac (Bojnik)|Brestovac]], [[Vujanovo]], [[Gornje Brijanje]], [[Gornje Konjuvce]], [[Granica (Bojnik)|Granica]], [[Dobra Voda (Bojnik)|Dobra Voda]], [[Donje Konjuvce]], [[Dragovac (Bojnik)|Dragovac]], [[Dubrava (Bojnik)|Dubrava]], [[Đinđuša]], [[Zeletovo]], [[Zorovac]], [[Ivanje (Bojnik)|Ivanje]], [[Kamenica (Bojnik)|Kamenica]], [[Kacabać]], [[Kosančić (Bojnik)|Kosančić]], [[Lapotince]], [[Lozane]], [[Magaš]], [[Majkovac]], [[Mijajlica]], [[Mrveš]], [[Obilić (Bojnik)|Obilić]], [[Obražda]], [[Orane]], [[Plavce]], [[Pridvorica (Bojnik)|Pridvorica]], [[Rečica (Bojnik)|Rečica]], [[Savinac (Bojnik)|Savinac]], [[Slavnik]], [[Stubla (Bojnik)|Stubla]], [[Turjane]], [[Ćukovac (Bojnik)|Ćukovac]] i [[Crkvice]]. * '''[[Opština Vlasotince]]''' : [[Aleksine]], [[Bagrovit]], [[Batulovce]], [[Boljare (Vlasotince)|Boljare]], [[Borin Do]], [[Brezovica (Vlasotince)|Brezovica]], '''[[Vlasotince]]''', [[Gložane (Vlasotince)|Gložane]], [[Gornja Lomnica]], [[Gornja Lopušnja]], [[Gornji Dejan]], [[Gornji Orah]], [[Gornji Prisjan]], [[Gradište (Vlasotince)|Gradište]], [[Gunjetina]], [[Dadince]], [[Dobroviš]], [[Donja Lomnica]], [[Donja Lopušnja]], [[Donje Gare]], [[Donji Dejan]], [[Donji Prisjan]], [[Zlatićevo]], [[Ivje]], [[Javorje (Vlasotince)|Javorje]], [[Jakovljevo]], [[Jastrebac (Vlasotince)|Jastrebac]], [[Kozilo]], [[Komarica (Vlasotince)|Komarica]], [[Konopnica]], [[Kruševica (Vlasotince)|Kruševica]], [[Kukavica (Vlasotince)|Kukavica]], [[Ladovica]], [[Lipovica (Vlasotince)|Lipovica]], [[Manastirište]], [[Međak]], [[Orašje (Vlasotince)|Orašje]], [[Ostrc]], [[Pi]], [[Predanča]], [[Preslap]], [[Pržojne]], [[Prilepac]], [[Ravna Gora (Vlasotince)|Ravna Gora]], [[Ravni Del (Vlasotince)|Ravni Del]], [[Ravnište]], [[Samarnica]], [[Svođe]], [[Skrapež (Vlasotince)|Skrapež]], [[Sredor]], [[Stajkovce (Vlasotince)|Stajkovce]], [[Stranjevo]], [[Tegošnica]], [[Crna Bara (Vlasotince)|Crna Bara]], [[Crnatovo]] i [[Šišava]]. * '''[[Opština Lebane]]''' : [[Bačevina]], [[Bošnjace]], [[Buvce]], [[Veliko Vojlovce]], [[Geglja]], [[Goli Rid]], [[Gornje Vranovce]], [[Grgurovce]], [[Donje Vranovce]], [[Drvodelj]], [[Ždeglovo]], [[Klajić]], [[Konjino]], [[Krivača (Lebane)|Krivača]], [[Lalinovac]], '''[[Lebane]]''', [[Lipovica (Lebane)|Lipovica]], [[Lugare]], [[Malo Vojlovce]], [[Nova Topola (Lebane)|Nova Topola]], [[Novo Selo (Lebane)|Novo Selo]], [[Pertate]], [[Petrovac (Lebane)|Petrovac]], [[Popovce]], [[Poroštica (Lebane)|Poroštica]], [[Prekopčelica]], [[Radevce (Lebane)|Radevce]], [[Radinovac]], [[Rafuna]], [[Svinjarica]], [[Sekicol]], [[Slišane]], [[Togočevce]], [[Ćenovac]], [[Cekavica]], [[Šarce]], [[Šilovo (Lebane)|Šilovo]], [[Štulac (Lebane)|Štulac]] i [[Šumane]]. * '''[[Opština Medveđa]]''' : [[Bogunovac]], [[Borovac (Medveđa)|Borovac]], [[Varadin]], [[Velika Braina]], [[Vrapce]], [[Gazdare]], [[Gornja Lapaštica (Medveđa)|Gornja Lapaštica]], [[Gornji Bučumet]], [[Gornji Gajtan]], [[Grbavce]], [[Gubavce]], [[Gurgutovo]], [[Donja Lapaštica (Medveđa)|Donja Lapaštica]], [[Donji Bučumet]], [[Donji Gajtan]], [[Drence]], [[Đulekare]], [[Kapit]], [[Lece]], [[Mala Braina]], [[Marovac]], [[Maćedonce]], [[Maćedonce (Retkocersko)]], '''[[Medveđa]]''', [[Medevce]], [[Mrkonje]], [[Negosavlje]], [[Petrilje]], [[Poroštica (Medveđa)|Poroštica]], [[Pusto Šilovo]], [[Putinovo]] (do 2016. godine Hadžinci), [[Ravna Banja]], [[Retkocer]], [[Rujkovac]], [[Svirce (Medveđa)|Svirce]], [[Sijarina]], [[Sijarinska Banja]], [[Sponce]], [[Srednji Bučumet]], [[Stara Banja]], [[Stubla (Medveđa)|Stubla]], [[Tulare (Medveđa)|Tulare]], [[Tupale]], [[Crni Vrh (Medveđa)|Crni Vrh]] i [[Čokotin]]. * '''[[Opština Crna Trava]]''' : [[Bajinci (Crna Trava)|Bajinci]], [[Bankovci]], [[Bistrica (Crna Trava)|Bistrica]], [[Brod (Crna Trava)|Brod]], [[Vus]], [[Gornje Gare]], [[Gradska (Crna Trava)|Gradska]], [[Darkovce]], [[Dobro Polje (Crna Trava)|Dobro Polje]], [[Zlatance]], [[Jabukovik]], [[Jovanovce]], [[Kalna (Crna Trava)|Kalna]], [[Krivi Del]], [[Krstićevo]], [[Mlačište]], [[Obradovce]], [[Ostrozub (Crna Trava)|Ostrozub]], [[Pavličina]], [[Preslap]], [[Rajčetine]], [[Ruplje]], [[Sastav Reka]], '''[[Crna Trava]]''' i [[Čuka]]. === Pčinjski okrug === {{v. također|Pčinjski okrug}} * '''[[Grad Vranje]]''' : [[Aleksandrovac (Vranje)|Aleksandrovac]], [[Babina Poljana (Vranje)|Babina Poljana]], [[Balinovac]], [[Barbarušince]], [[Barelić]], [[Beli Breg (Vranje)|Beli Breg]], [[Bojin Del]], [[Bresnica (Vranje)|Bresnica]], [[Bujkovac]], [[Buljesovce]], [[Banuševac|Bunuševac]], [[Burdinci]], [[Buštranje (Vranje)|Buštranje]], [[Viševce]], [[Vlase (Vranje)|Vlase]], '''[[Vranje]]''', '''[[Vranjska Banja]]''', [[Vrtogoš]], [[Golemo Selo]], [[Gornja Otulja]], [[Gornja Čaršija]], [[Gornje Žapsko]], [[Gornje Punoševce]], [[Gornje Trebešinje]], [[Gornji Neradovac]], [[Gradnja (Vranje)|Gradnja]], [[Gumerište]], [[Davidovac (Vranje)|Davidovac]], [[Dankovo]], [[Dobrejance]], [[Donja Otulja]], [[Donje Vranje]], [[Donje Žapsko]], [[Donje Punoševce]], [[Donje Trebešinje]], [[Donji Neradovac]], [[Donji Pavlovac]], [[Dragobužde]], [[Drenovac (Vranje)|Drenovac]], [[Dubnica (Vranje)|Dubnica]], [[Duga Luka]], [[Dulan (Vranje)|Dulan]], [[Dupeljevo]], [[Đelinci]], [[Zlatokop]], [[Izumno]], [[Katun (Vranje)|Katun]], [[Klašnjice]], [[Klisurica (Vranje)|Klisurica]], [[Kopanjane]], [[Korbevac]], [[Korbul]], [[Koćura]], [[Kriva Feja]], [[Kruševa Glava]], [[Kumarevo (Vranje)|Kumarevo]], [[Kupinince]], [[Lalince]], [[Latifka]], [[Leva Reka]], [[Lepčince]], [[Ledena Stena]], [[Lipovac (Vranje)|Lipovac]], [[Lukovo (Vranje)|Lukovo]], [[Margance (Vranje)|Margance]], [[Mečkovac]], [[Mijakovce]], [[Mijovce]], [[Milanovo (Vranje)|Milanovo]], [[Milivojce]], [[Moštanica (Vranje)|Moštanica]], [[Nastavce]], [[Nesvrta (Vranje)|Nesvrta]], [[Nova Brezovica]], [[Oblička Sena]], [[Ogledna stanica]], [[Ostra Glava]], [[Odžinka]], [[Pavlovac (Vranje)|Pavlovac]], [[Palestina]], [[Panevlje]], [[Pljačkovica]], [[Prvonek]], [[Prevalac]], [[Preobraženje (Vranje)|Preobraženje]], [[Ranutovac]], [[Rataje (Vranje)|Rataje]], [[Raška]], [[Ribnice]], [[Ristovac]], [[Roždace]], [[Rudina]], [[Rusce (Vranje)|Rusce]], [[Saraina]], [[Sebevranje]], [[Sikirje]], [[Slivnica (Vranje)|Slivnica]], [[Smiljević]], [[Sobina]], [[Soderce]], [[Srednji Del]], [[Soderce]], [[Stance]], [[Stara Brezovica]], [[Stari Glog]], [[Strešak]], [[Stropsko]], [[Struganica]], [[Studena (Vranje)|Studena]], [[Suvi Dol]], [[Surdul]], [[Tekija]], [[Tesovište]], [[Tibužde]], [[Toplac]], [[Trstena (Vranje)|Trstena]], [[Tulbe]], [[Tumba (Vranje)|Tumba]], [[Ćukovac (Vranje)|Ćukovac]], [[Ćurkovica (Vranje)|Ćurkovica]], [[Urmanica]], [[Uševce]], [[Ciganski Rit]], [[Crni Vrh (Vranje)|Crni Vrh]], [[Crni Lug (Vranje)|Crni Lug]], [[Čerenac]], [[Čestelin]], [[Češalj]] i [[Šapranački rid]]. * '''[[Opština Bosilegrad]]''' : [[Barje (Bosilegrad)|Barje]], [[Belut]], [[Bistar]], '''[[Bosilegrad]]''', [[Brankovci]], [[Bresnica (Bosilegrad)|Bresnica]], [[Buceljevo]], [[Gložje]], [[Goleš]], [[Gornja Lisina]], [[Gornja Ljubata]], [[Gornja Ržana]], [[Gornje Tlamino]], [[Grujinci]], [[Doganica]], [[Donja Lisina]], [[Donja Ljubata]], [[Donja Ržana]], [[Donje Tlamino]], [[Dukat (Bosilegrad)|Dukat]], [[Žeravino]], [[Zli Dol]], [[Izvor (Bosilegrad)|Izvor]], [[Jarešnik]], [[Karamanica]], [[Milevci]], [[Mlekominci]], [[Musulj]], [[Nazarica]], [[Paralovo (Bosilegrad)|Paralovo]], [[Ploča (Bosilegrad)|Ploča]], [[Radičevci]], [[Rajčilovci]], [[Resen (Bosilegrad)|Resen]], [[Ribarci]], [[Rikačevo]] i [[Crnoštica]]. * '''[[Opština Bujanovac]]''' : [[Baraljevac]], [[Biljača (Bujanovac)|Biljača]], [[Bogdanovac (Bujanovac)|Bogdanovac]], [[Božinjevac]], [[Borovac (Bujanovac)|Borovac]], [[Bratoselce]], [[Breznica (Bujanovac)|Breznica]], [[Brnjare]], '''[[Bujanovac]]''', [[Buštranje (Bujanovac)|Buštranje]], [[Veliki Trnovac]], [[Vogance]], [[Vrban (Bujanovac)|Vrban]], [[Gornje Novo Selo]], [[Gramada (Bujanovac)|Gramada]], [[Dobrosin]], [[Donje Novo Selo (Bujanovac)|Donje Novo Selo]], [[Drežnica]], [[Đorđevac]], [[Žbevac]], [[Žuželjica]], [[Zarbince]], [[Jablanica (Bujanovac)|Jablanica]], [[Jastrebac (Bujanovac)|Jastrebac]], [[Kale]], [[Karadnik]], [[Klenike]], [[Klinovac]], [[Končulj]], [[Košarno]], [[Krševica]], [[Kuštica]], [[Levosoje]], [[Letovica]], [[Lopardince]], [[Lukarce]], [[Lučane (Bujanovac)|Lučane]], [[Ljiljance]], [[Mali Trnovac]], [[Muhovac]], [[Negovac]], [[Nesalce]], [[Oslare]], [[Pretina]], [[Pribovce]], [[Ravno Bučje (Bujanovac)|Ravno Bučje]], [[Rakovac (Bujanovac)|Rakovac]], [[Rusce (Bujanovac)|Rusce]], [[Samoljica]], [[Sveta Petka (Bujanovac)|Sveta Petka]], [[Sebrat]], [[Sejace]], [[Spančevac]], [[Srpska Kuća]], [[Starac (selo)|Starac]], [[Suharno]], [[Trejak]], [[Turija (Bujanovac)|Turija]], [[Uzovo]] i [[Čar]]. * '''[[Opština Vladičin Han]]''' : [[Balinovce]], [[Bačvište]], [[Belanovce (Vladičin Han)|Belanovce]], [[Beliševo]], [[Bigla (selo)|Bigla]], [[Bogoševo]], [[Brestovo (Vladičin Han)|Brestovo]], '''[[Vladičin Han]]''', [[Vrbovo (Vladičin Han)|Vrbovo]], [[Garinje]], [[Gornje Jabukovo]], [[Gramađe]], [[Dekutince]], [[Donje Jabukovo]], [[Dupljane (Vladičin Han)|Dupljane]], [[Žitorađe]], [[Zebince]], [[Jagnjilo (Vladičin Han)|Jagnjilo]], [[Jastrebac (Vladičin Han)|Jastrebac]], [[Jovac (Vladičin Han)|Jovac]], [[Kalimance]], [[Kacapun]], [[Koznica (Vladičin Han)|Koznica]], [[Kopitarce]], [[Kostomlatica]], [[Kržince]], [[Kukavica (Vladičin Han)|Kukavica]], [[Kunovo]], [[Lebet]], [[Lepenica (Vladičin Han)|Lepenica]], [[Letovište]], [[Ljutež]], [[Mazarać]], [[Malo Belo Polje]], [[Manajle]], [[Manjak]], [[Mrtvica (Vladičin Han)|Mrtvica]], [[Ostrovica (Vladičin Han)|Ostrovica]], [[Polom (Vladičin Han)|Polom]], [[Prekodolce]], [[Priboj (Vladičin Han)|Priboj]], [[Ravna Reka (Vladičin Han)|Ravna Reka]], [[Rdovo]], [[Repince]], [[Repište (Vladičin Han)|Repište]], [[Ružić (Srbija)|Ružić]], [[Solačka Sena]], [[Srneći Dol]], [[Stubal (Vladičin Han)|Stubal]], [[Suva Morava]], [[Tegovište]], [[Urvič (Vladičin Han)|Urvič]] i [[Džep]]. * '''[[Opština Preševo]]''' : [[Aliđerce]], [[Berčevac]], [[Bujić]], [[Bukarevac]], [[Bukovac (Preševo)|Bukovac]], [[Buštranje (Preševo)|Buštranje]], [[Golemi Dol]], [[Gornja Šušaja]], [[Gospođince]], [[Depce]], [[Donja Šušaja]], [[Žujince]], [[Ilince]], [[Kurbalija]], [[Ljanik]], [[Mađare (Preševo)|Mađare]], [[Miratovac]], [[Norča]], [[Oraovica]], [[Pečeno]], '''[[Preševo]]''', [[Rajince]], [[Ranatovce]], [[Reljan]], [[Svinjište (Preševo)|Svinjište]], [[Sefer]], [[Slavujevac]], [[Stanevce]], [[Strezovce]], [[Trnava (Preševo)|Trnava]], [[Cakanovac]], [[Cerevajka]], [[Crnotince]] i [[Čukarka]]. * '''[[Opština Surdulica]]''' : [[Alakince]], [[Bacijevce]], [[Belo Polje (Surdulica)|Belo Polje]], [[Binovce]], [[Bitvrđa]], [[Božica (Surdulica)|Božica]], [[Vlasina Okruglica]], [[Vlasina Rid]], [[Vlasina Stojkovićeva]], [[Vučadelce]], [[Gadžin han]], [[Gornja Koznica]], [[Gornje Romanovce]], [[Grandžina Mahala]] (Grandžina Reka), [[Groznatovci]], [[Danjino Selo]], [[Dikava]], [[Donje Romanovce]], [[Drajinci]], [[Dugi Del]], [[Dugojnica]], [[Zagužanje]], [[Jelašnica (Surdulica)|Jelašnica]], [[Kalabovce]], [[Kijevac (Surdulica)|Kijevac]], [[Klisura (Surdulica)|Klisura]], [[Kolunica]], [[Kostroševci]], [[Leskova Bara]], [[Masurica]], [[Mačkatica]], [[Novo Selo (Surdulica)|Novo Selo]], [[Palja]], [[Rđavica]], [[Stajkovce (Surdulica)|Stajkovce]], [[Strezimirovci]], [[Suvojnica]], '''[[Surdulica]]''', [[Suhi Dol (Surdulica)|Suhi Dol]], [[Topli Do (Surdulica)|Topli Do]], [[Topli Dol]], [[Troskač]] i [[Ćurkovica (Surdulica)|Ćurkovica]]. * '''[[Opština Trgovište]]''' : [[Babina Poljana (Trgovište)|Babina Poljana]], [[Barbace]], [[Vladovce]], [[Goločevac]], [[Gornovac]], [[Gornja Trnica]], [[Gornji Kozji Dol]], [[Gornji Stajevac]], [[Dejance]], [[Donja Trnica]], [[Donji Kozji Dol]], [[Donji Stajevac]], [[Dumbija]], [[Đerekarce]], [[Zladovce]], [[Kalovo]], [[Lesnica]], [[Mala Reka (Trgovište)|Mala Reka]], [[Margance (Trgovište)|Margance]], [[Mezdraja]], [[Novi Glog]], [[Novo Selo (Trgovište)|Novo Selo]], [[Petrovac (Trgovište)|Petrovac]], [[Prolesje]], [[Radovnica]], [[Rajčevce]], [[Surlica]], [[Trgovište (Trgovište)|'''Trgovište''']], [[Crveni Grad]], [[Crna Reka (Trgovište)|Crna Reka]], [[Crnovce]], [[Šajince]], [[Šaprance]], [[Široka Planina]] i [[Šumata Trnica]]. == Naseljena mesta na Kosovu i Metohiji == {{v. također|Kosovo i Metohija}} === Kosovski okrug === {{v. također|Kosovski okrug}} * '''[[Grad Priština]]''' : [[Ajvalija]], [[Ajkobila]], [[Badovac]], [[Balaban]], [[Bariljevo]], [[Besinje]], [[Businje]], [[Vrani Do]], [[Glogovica (Priština)|Glogovica]], [[Gornja Brnjica]], [[Gračanica (Priština)|Gračanica]], [[Graštica]], [[Dabiševac]], [[Devet Jugovića]], [[Donja Brnjica]], [[Dragovac (Priština)|Dragovac]], [[Drenovac (Priština)|Drenovac]], [[Zlatare (Priština)|Zlatare]], [[Kačikol]], [[Kojlovica]], [[Kolić]], [[Kukavica, Kosovo|Kukavica]], [[Laplje Selo]], [[Lebane (Priština)|Lebane]], [[Lukare (Priština)|Lukare]], [[Makovac]], [[Marevce (Priština)|Marevce]], [[Matičane]], [[Mramor (Priština)|Mramor]], [[Niševce]], [[Orlović]], [[Preoce]], '''[[Priština]]''', [[Propaštica]], [[Prugovac (Priština)|Prugovac]], [[Radoševac (Priština)|Radoševac]], [[Rimanište]], [[Sićevo (Priština)|Sićevo]], [[Slivova (Priština)|Slivovo]], [[Sofalija]], [[Sušica (Priština)|Sušica]], [[Ulpijana]], [[Teneš Do]], [[Trudna]], [[Čaglavica]], [[Šarban]] i [[Šaškovac]]. * '''[[Opština Glogovac]]''': [[Banjica (Glogovac)|Banjica]], [[Beriša]], [[Vasiljevo (Glogovac)|Vasiljevo]], [[Vrbovac (Glogovac)|Vrbovac]], [[Vučak (Glogovac)|Vučak]], [[Gladno Selo]], [[Globare (Glogovac)|Globare]], '''[[Glogovac]]''', [[Godance]], [[Gornja Koretica]], [[Gornja Fuštica]], [[Gornje Obrinje]], [[Gornji Žabelj|Gornji Zabelj]], [[Gradica]], [[Dobroševac]], [[Domanek (Glogovac)|Domanek]], [[Donja Koretica]], [[Donja Fuštica]], [[Donji Žabelj|Donji Zabelj]], [[Kišna Reka]], [[Komorane (Glogovac)|Komorane]], [[Krajkovo]], [[Lapušnik]], [[Likošane]], [[Negrovce]], [[Nekovce]], [[Novo Čikatovo]], [[Orlate]], [[Poklek]], [[Poluža (Glogovac)|Poluža]], [[Stankovce]], [[Staro Čikatovo]], [[Trdevac]], [[Trpeza (Glogovac)|Trpeza]], [[Trstenik (Glogovac)|Trstenik]], [[Štrbulovo]] i [[Štutica]]. * '''[[Opština Kačanik]]''': [[Banjica (Kačanik)|Banjica]], [[Belograce]], [[Bičevac]], [[Bob (Kačanik)|Bob]], [[Vata (Kačanik)|Vata]], [[Vrtomica]] ([[Vrtolnica]]), [[Gabrica]], [[Gajre]], [[Globočica (Kačanik)|Globočica]], [[Gorance]], [[Gornja Grlica]], [[Dimce]], [[Doganović]], [[Drenoglava]] ([[Drenova Glava]]), [[Drobnjak (Kačanik)|Drobnjak]], [[Dubrava (Kačanik)|Dubrava]], [[Dura]], [[Đurđev Dol]], [[Eleza]], [[Elez Han]], [[Ivaja]], '''[[Kačanik]]''', [[Kovačevac (Kačanik)|Kovačevac]], [[Korbulić]], [[Kotlina (Kačanik)|Kotlina]], [[Krivenik]], [[Lanište (Kačanik)|Lanište]], [[Nećavce]], [[Nika (Kačanik)|Nika]], [[Nikovce]], [[Palivodenica]], [[Pustenik]], [[Režance]], [[Reka (Kačanik)|Reka]], [[Runjevo]], [[Semanje]], [[Sečište]], [[Slatina (Kačanik)|Slatina]], [[Sopotnica (Kačanik)|Sopotnica]], [[Stagovo]], [[Stari Kačanik]], [[Straža (Kačanik)|Straža]] i [[Čardak]]. * '''[[Opština Kosovo Polje]]''': [[Ariljača]], [[Batuse]], [[Bresje (Kosovo Polje)|Bresje]], [[Velika Slatina]], [[Veliki Belaćevac]], [[Vragolija]], [[Gornje Dobrevo]], [[Dobri Dub (Kosovo Polje)|Dobri Dub]], [[Donje Dobrevo]], [[Donji Grabovac]], [[Ence]], '''[[Kosovo Polje]]''', [[Kuzmin (Kosovo Polje)|Kuzmin]], [[Mala Slatina]], [[Mali Belaćevac]], [[Nakarade]], [[Pomazatin]] i [[Ugljare (Kosovo Polje)|Ugljare]]. * '''[[Opština Lipljan]]''': [[Androvac]], [[Bandulić]], [[Banjica (Lipljan)|Banjica]], [[Brus (Lipljan)|Brus]], [[Bujance]], [[Bukovica (Lipljan)|Bukovica]], [[Varigovce]], [[Velika Dobranja]], [[Veliki Alaš]], [[Veliko Ribare]], [[Vogačica]], [[Vrelo (Lipljan)|Vrelo]], [[Vrševce (Lipljan)|Vrševce]], [[Glavica (Lipljan)|Glavica]], [[Glanica]], [[Glogovce (Lipljan)|Glogovce]], [[Goleško Vrelo]], [[Gornja Gušterica]], [[Gornje Gadimlje]], [[Guvno Selo]], [[Divljaka]], [[Dobrotin (Lipljan)|Dobrotin]], [[Donja Gušterica]], [[Donje Gadimlje]], [[Zlokućane (Lipljan)|Zlokućane]], [[Janjevo]], [[Klečka]], [[Konjsko (Lipljan)|Konjsko]], [[Konjuh (Lipljan)|Konjuh]], [[Krajište]], [[Krajmirovce]], [[Laletić]], [[Lepina]], [[Livađe (Lipljan)|Livađe]], '''[[Lipljan]]''', [[Lipovica (Lipjani)|Lipovica]], [[Lug (Lipljan)|Lug]], [[Lugadžija]], [[Magura]], [[Mala Dobranja]], [[Mali Alaš]], [[Malo Gracko]], [[Malo Ribare]], [[Marevce (Lipljan)|Marevce]], [[Medveci (Lipjani)|Medvece]], [[Mirena]], [[Muhadžer Babuš]], [[Novo Rujce]], [[Oklap]], [[Okosnica]], [[Plitković]], [[Poturovce]], [[Rabovce]], [[Radevo]], [[Rusinovce]], [[Sedlare (Lipljan)|Sedlare]], [[Skulanevo]], [[Slovinje]], [[Smoluša]], [[Staro Gracko]], [[Staro Rujce]], [[Suvi Do (Lipljan)|Suvi Do]], [[Teća]], [[Topličane (Lipljan)|Topličane]], [[Torina]], [[Trbovce]], [[Crni breg|Crni Breg]], [[Čelopek (Lipljan)|Čelopek]], [[Čučuljaga]] i [[Šišarka (Lipljan)|Šišarka]]. * '''[[Opština Obilić]]''': [[Ade (Obilić)|Ade]], [[Babin Most]], [[Bakšija]], [[Breznica (Obilić)|Breznica]], [[Gornji Grabovac]],[[Kruševac (Obilić)|Kruševac]], [[Lazarevo (Obilić)|Lazarevo]], [[Leskovčić]], [[Mazgit]], [[Miloševo (Obilić)|Miloševo]], '''[[Obilić]]''', [[Plemetina]], [[Raskovo]], [[Rudnik Kosovo]], [[Sibovac (Obilić)|Sibovac]], [[Hamidija (Obilić)|Hamidija]], [[Crkvena Vodica]] i [[Šipitula]]. * '''[[Opština Podujevo]]''': [[Alabak]], [[Bajčina]], [[Balovac]], [[Baraina]], [[Batlava (Podujevo)|Batlava]], [[Belo Polje (Podujevo)|Belo Polje]], [[Blato (Podujevo)|Blato]], [[Bradaš (Podujevo)|Bradaš]], [[Braina]], [[Brevnik]], [[Brece]], [[Burince (Podujevo)|Burince]], [[Velika Reka (Podujevo)|Velika Reka]], [[Glavnik]], [[Godišnjak]], [[Gornja Dubnica]], [[Gornja Lapaštica (Podujevo)|Gornja Lapaštica]], [[Gornja Pakaštica]], [[Gornje Ljupče]], [[Gornji Sibovac]], [[Grdovac]], [[Dvorište (Podujevo)|Dvorište]], [[Dobri Do (Podujevo)|Dobri Do]], [[Dobratini (Podujeva)|Dobrotin]], [[Donja Dubnica (Podujevo)|Donja Dubnica]], [[Donja Lapaštica (Podujevo)|Donja Lapaštica]], [[Donja Pakaštica]], [[Donje Ljupče]], [[Donji Sibovac]], [[Duz]], [[Dumoš]], [[Žitinje (Podujeva)|Žitinje]], [[Zakut]], [[Kaljatica]], [[Kačibeg]], [[Kisela Banja]], [[Konjuševac]], [[Krpimej]], [[Kruševica (Podujevo)|Kruševica]], [[Ladovac]], [[Lauša (Podujeva)|Lauša]], [[Letance]], [[Livadica]], [[Lug (Podujevo)|Lug]], [[Lužane (Podujevo)|Lužane]], [[Mazap]], [[Majance]], [[Medregovac]], [[Merdare (Podujevo)|Merdare]], [[Metohija (Podujevo)|Metohija]], [[Mirovac]], [[Murgula]], [[Obrandža]], [[Orlane]], [[Palatna]], [[Penduha]], [[Perane]], '''[[Podujevo]]''', [[Popovo (Podujevo)|Popovo]], [[Potok (Podujevo)|Potok]], [[Prepolac]], [[Radujevac (Podujevo)|Radujevac]], [[Rakinica]], [[Revuće]], [[Repa, Kosovo|Repa]], [[Rečica (Podujevo)|Rečica]], [[Svetlje]], [[Siljevica (Podujevo)|Siljevica]], [[Slatina (Podujevo)|Slatina]], [[Surdula]], [[Surkiš]], [[Trnava (Podujevo)|Trnava]], [[Trnavica]], [[Turučica]], [[Hrtica]], [[Šajkovac]], [[Šakovica]] i [[Štedim (Podujevo)|Štedim]]. * '''[[Opština Uroševac]]''': [[Babljak (Uroševac)|Babljak]], [[Balić]], [[Biba]], [[Burnik]], [[Varoš Selo]], [[Gatnje]], [[Gornje Nerodimlje]], [[Grebno]], [[Grlica (Uroševac)|Grlica]], [[Doganjevo]], [[Donje Nerodimlje]], [[Dramnjak]], [[Zaskok]], [[Zlatare (Uroševac)|Zlatare]], [[Jezerce]], [[Jerli Prelez]], [[Jerli Talinovac]], [[Kamena Glava]], [[Kosin]], [[Košare (Uroševac)|Košare]], [[Laškobare]], [[Manastirce]], [[Mirosavlje]], [[Muhadžer Prelez]], [[Muhadžer Talinovac]], [[Muhovce]], [[Nekodim]], [[Novi Miraš]], [[Papaz (Uroševac)|Papaz]], [[Plešina]], [[Pojatište]], [[Raka]], [[Rahovica]], [[Sazlija (Uroševac)|Sazlija]], [[Svrčina]], [[Slivovo (Uroševac)|Slivovo]], [[Sojevo]], [[Softović]], [[Srpski Babuš]], [[Stari Miraš]], [[Staro Selo (Uroševac)|Staro Selo]], [[Stojković]], [[Tankosić]], [[Trn (Uroševac)|Trn]], '''[[Uroševac]]''' i [[Crnilo (Uroševac)|Crnilo]]. * '''[[Opština Štimlje]]''': [[Belince (Štimlje)|Belince]], [[Vojinovce]], [[Gornje Godance]], [[Davidovce]], [[Devetak (Štimlje)|Devetak]], [[Donje Godance]], [[Duga (Štimlje)|Duga]], [[Đurkovce]], [[Zborce]], [[Karačica]], [[Lanište (Štimlje)|Lanište]], [[Malopoljce]], [[Mužičane]], [[Petraštica]], [[Petrović (Štimlje)|Petrović]], [[Petrovo (Štimlje)|Petrovo]], [[Rance]], [[Račak]], [[Rašince]], [[Topilo]], [[Crnoljevo]] i '''[[Štimlje]]'''. * '''[[Opština Štrpce]]''': [[Berevce]], [[Brezovica (Štrpce)|Brezovica]], [[Brod (Štrpce)|Brod]], [[Viča (Štrpce)|Viča]], [[Vrbeštica]], [[Gornja Bitinja]], [[Gotovuša (Štrpce)|Gotovuša]], [[Donja Bitinja]], [[Drajkovce]], [[Ižance]], [[Jažince]], [[Koštanjevo]], [[Sevce, Štrpce|Sevce]], [[Sušiće]], [[Firaja (Štrpce)|Firaja]] i '''[[Štrpce]]'''. === Pećki okrug === {{v. također|Pećki okrug}} * '''[[Opština Dečani]]''': [[Babaloć]], [[Belaje]], [[Beleg]], [[Vokša]], [[Glođane (Dečani)|Glođane]], [[Gornja Luka]], [[Gornji Ratiš]], [[Gornji Streoc]], [[Gornji Crnobreg]], [[Gramočelj]], [[Dašinovac]], '''[[Dečane]]''', [[Donja Luka]], [[Donji Ratiš]], [[Donji Streoc]], [[Donji Crnobreg]], [[Drenovac (Dečani)|Drenovac]], [[Dubovik (Dečani)|Dubovik]], [[Dubrava (Dečani)|Dubrava]], [[Đocaj]], [[Istinić]], [[Jasić]], [[Junik]], [[Kodralija (Dečani)|Kodralija]], [[Loćane]], [[Ljubuša (Dečani)|Ljubuša]], [[Ljumbarda]], [[Maznik]], [[Mali Vranovac]], [[Papić]], [[Papraćane]], [[Pobrđe (Dečani)|Pobrđe]], [[Požar (Dečani)|Požar]], [[Prekoluka]], [[Prilep (Dečani)|Prilep]], [[Rastavica]], [[Rznić]], [[Slup (Dečani)|Slup]], [[Huljaj]] i [[Šaptelj]]. * '''[[Opština Đakovica]]''': [[Babaj Boks]], [[Bardonić]], [[Bardosan]], [[Batuša (Đakovica)|Batuša]], [[Berjak]], [[Bec]], [[Bistražin]], [[Brekovac]], [[Brovina]], [[Vogovo]], [[Vranić (Đakovica)|Vranić]], [[Goden]], [[Gornje Novo Selo]], [[Grgoc]], [[Grčina]], [[Guska, Kosovo|Guska]], [[Dalašaj]], [[Damjane]], [[Deva (Đakovica)|Deva]], [[Doblibare]], [[Dobrić (Đakovica)|Dobrić]], [[Dobroš]], [[Dolj]], [[Donje Novo Selo (Đakovica)|Donje Novo Selo]], [[Donji Biteš]], [[Dužnje]], [[Dujak]], '''[[Đakovica]]''', [[Ereč]], [[Žabelj]], [[Ždrelo (Đakovica)|Ždrelo]], [[Žub]], [[Zulfaj]], [[Jablanica (Đakovica)|Jablanica]], [[Janoš (Đakovica)|Janoš]], [[Jahoc]], [[Kodralija (Đakovica)|Kodralija]], [[Korenica, Kosovo|Korenica]], [[Košare (Đakovica)|Košare]], [[Kraljane]], [[Kusar]], [[Kuševac]], [[Lipovac (Đakovica)|Lipovac]], [[Lugađija (Đakovica)|Lugađija]], [[Ljugbunar]], [[Marmule]], [[Meja Orize]], [[Meja]], [[Moglica]], [[Molić]], [[Morina]], [[Nec]], [[Nivokaz]], [[Osek Paša]], [[Osek Hilja]], [[Paljabarda]], [[Pacaj]], [[Petrušan]], [[Pljančor]], [[Ponoševac]], [[Popovac (Đakovica)|Popovac]], [[Radonjić (Đakovica)|Radonjić]], [[Rakovina]], [[Rakoc]], [[Ramoc]], [[Racaj]], [[Rača (Đakovica)|Rača]], [[Raškoc]], [[Ripaj Madanaj]], [[Rogovo]], [[Skivjane]], [[Smać (Đakovica)|Smać]], [[Smonica]], [[Sopot (Đakovica)|Sopot]], [[Stubla (Đakovica)|Stubla]], [[Trakanić]], [[Ćerim]], [[Ujz]], [[Firaja (Đakovica)|Firaja]], [[Firza]], [[Crmljane]], [[Šeremet]] i [[Šišman]]. * '''[[Opština Istok]]''': '''[[Banja (Istok)|Banja]]''', [[Banjica (Istok)|Banjica]], [[Begov Lukavac]], [[Belica (Istok)|Belica]], [[Belo Polje (Istok)|Belo Polje]], [[Verić]], [[Vrelo (Istok)|Vrelo]], [[Dobruša]], [[Donji Dragoljevac]], [[Donji Istok]], [[Dragoljevac]], [[Drenje]], [[Dubrava (Istok)|Dubrava]], [[Đurakovac]], [[Žakovo]], [[Žač]], [[Zablaće (Istok)|Zablaće]], '''[[Istok (grad)|Istok]]''', [[Kaličane]], [[Kašica]], [[Kovrage]], [[Koš (Istok)|Koš]], [[Krnjina]], [[Lugovo]], [[Ljubovo]], [[Ljubožda]], [[Malo Dubovo]], [[Mojstir (Istok)|Mojstir]], [[Muževine]], [[Novi Verić]], [[Opraške]], [[Orno Brdo]], [[Osojane]], [[Poljane (Istok)|Poljane]], [[Prekale]], [[Prigoda]], [[Rakoš]], [[Sinaje]], [[Srbobran (Istok)|Srbobran]], [[Starodvorane]], [[Studenica (Istok)|Studenica]], [[Suvi Lukavac]], [[Suvo Grlo (Istok)|Suvo Grlo]], [[Sušica (Istok)|Sušica]], [[Tomance (Istok)|Tomance]], [[Trbuhovac]], [[Tučep]], [[Ukča]], [[Crkolez]], [[Crni Lug (Istok)|Crni Lug]], [[Crnce]] i [[Šaljinovica]]. * '''[[Opština Klina]]''': [[Balince (Klina)|Balince]], [[Berkovo]], [[Biča]], [[Bobovac (Klina)|Bobovac]], [[Bokšić]], [[Budisavci]], [[Veliki Đurđevik]], [[Veliko Kruševo]], [[Vidanje]], [[Vlaški Drenovac]], [[Volujak (Klina)|Volujak]], [[Vrmnica]], [[Golubovac (Klina)|Golubovac]], [[Gornji Petrič]], [[Grabanica]], [[Grabac (Klina)|Grabac]], [[Grebnik]], [[Deič]], [[Dobra Voda (Klina)|Dobra Voda]], [[Dobri Dol (Klina)|Dobri Dol]], [[Dolac (Klina)|Dolac]], [[Dolovo (Klina)|Dolovo]], [[Donji Petrič]], [[Drenovac (Klina)|Drenovac]], [[Drenovčić]], [[Drsnik]], [[Dugonjive]], [[Duš]], [[Dušević]], [[Zabrđe (Klina)|Zabrđe]], [[Zajmovo]], [[Zlokućane (Klina)|Zlokućane]], [[Iglarevo]], [[Jagoda (Peć)|Jagoda]], [[Jelovac (Klina)|Jelovac]], [[Jošanica (Klina)|Jošanica]], [[Kijevo (Klina)|Kijevo]], '''[[Klina]]''', [[Klinavac]], [[Kpuz]], [[Krnjince]], [[Leskovac (Klina)|Leskovac]], [[Lozica]], [[Mali Đurđevik]], [[Malo Kruševo]], [[Mlečane]], [[Naglavci]], [[Pločice]], [[Pograđe]], [[Prčevo]], [[Radulovac]], [[Renovac]], [[Resnik (Klina)|Resnik]], [[Rudice (Klina)|Rudice]], [[Svrhe]], [[Sićevo (Klina)|Sićevo]], [[Skorošnik]], [[Stup (Klina)|Stup]], [[Cerovik]], [[Crni Lug (Klina)|Crni Lug]], [[Čabić]], [[Českovo]], [[Čupevo (Klina)|Čupevo]] i [[Štupelj]]. * '''[[Opština Peć]]''': [[Alagina Reka]], [[Babiće (Peć)|Babiće]], [[Barane]], [[Belo Polje (Peć)|Belo Polje]], [[Blagaje]], [[Boge]], [[Brežanik]], [[Brestovik (Peć)|Brestovik]], [[Brolić]], [[Bučane]], [[Velika Jablanica]], [[Veliki Štupelj]], [[Vitomirica]], [[Vragovac]], [[Vranovac (Peć)|Vranovac]], [[Glavičica]], [[Glođane (Peć)|Glođane]], [[Goraždevac]], [[Grabovac (Peć)|Grabovac]], [[Dobri Do (Peć)|Dobri Do]], [[Drelje]], [[Dubovo (Peć)|Dubovo]], [[Dubočak]], [[Duganjive]], [[Zagrmlje]], [[Zahać]], [[Zlopek]], [[Jablanica (Peć)|Jablanica]], [[Jošanica (Peć)|Jošanica]], [[Klinčina]], [[Kosurić]], [[Kotradić]], [[Košutane]], [[Krstovac]], [[Kruševac (Peć)|Kruševac]], [[Kućište (Peć)|Kućište]], [[Labljane (Peć)|Labljane]], [[Laz Belopać]], [[Lipa (Peć)|Lipa]], [[Lođa (Peć)|Lođa]], [[Ložane]], [[Lugađija (Peć)|Lugađija]], [[Ljevoša]], [[Lješane]], [[Ljubenić]], [[Ljutoglava]], [[Mala Jablanica]], [[Mali Štupelj]], [[Maljeviće]], [[Milanovac (Peć)|Milanovac]], [[Nabrđe (Peć)|Nabrđe]], [[Naklo (Peć)|Naklo]], [[Nepolje]], [[Novi Raušić]], [[Novo Selo (Peć)|Novo Selo]], [[Ozrim]], [[Osoje (Peć)|Osoje]], [[Pašino Selo]], [[Pepiće]], '''[[Peć (grad)|Peć]]''', [[Pištane]], [[Plavljane]], [[Počešće]], [[Radavac]], [[Raušić]], [[Rašić]], [[Romune]], [[Rosulje (Peć)|Rosulje]], [[Ruhot]], [[Svrke (Peć)|Svrke]], [[Siga (Peć)|Siga]], [[Trebović]], [[Trstenik (Peć)|Trstenik]], [[Turjak (Peć)|Turjak]], [[Ćuška]], [[Hadžovići]], [[Crni Vrh (Peć)|Crni Vrh]], [[Čelopek (Peć)|Čelopek]], [[Čungur]] i [[Škrelje]]. === Prizrenski okrug === {{v. također|Prizrenski okrug}} * '''[[Opština Gora]]''': [[Bačka (Gora)|Bačka]], [[Brod (Gora)|Brod]], [[Vranište (Gora)|Vranište]], [[Globočica (Gora)|Globočica]], [[Gornja Rapča]], [[Gornji Krstac]], [[Dikance]], [[Donja Rapča]], [[Donji Krstac]], '''[[Dragaš]]''', [[Zli Potok]], [[Kruševo (Gora)|Kruševo]], [[Kukuljane]], [[Leštane (Gora)|Leštane]], [[Ljubovište]], [[Mlike]], [[Orčuša]], [[Radeša]] i [[Rastelica (Gora)|Rastelica]]. * '''[[Opština Orahovac]]''': [[Bela Crkva (Orahovac)|Bela Crkva]], [[Bratotin]], [[Brestovac (Orahovac)|Brestovac]], [[Brnjača]], [[Bublje]], [[Velika Kruša]], [[Velika Hoča]], [[Vranjak (Orahovac)|Vranjak]], [[Gedže]], [[Goračevo]], [[Gorić (Orahovac)|Gorić]], [[Gornje Potočane]], [[Danjane]], [[Dobri Dol (Orahovac)|Dobri Dol]], [[Domanek (Orahovac)|Domanek]], [[Donje Potočane]], [[Dragobilje]], [[Drenovac (Orahovac)|Drenovac]], [[Zatrić]], [[Zočište]], [[Zrze (Orahovac)|Zrze]], [[Jančište]], [[Jović]], [[Koznik (Orahovac)|Koznik]], [[Kramovik]], [[Labučevo]], [[Ljubižda (Orahovac)|Ljubižda]], [[Mađare (Orahovac)|Mađare]], [[Mala Hoča]], [[Mališevo]], [[Milanović]], [[Miruša]], [[Moralija]], [[Mrasor]], [[Našpale]], [[Nogavac]], [[Opteruša]], '''[[Orahovac]]''', [[Ostrozub (Orahovac)|Ostrozub]], [[Pagaruša]], [[Petković]], [[Poluža (Orahovac)|Poluža]], [[Ponorac (Orahovac)|Ponorac]], [[Pusto Selo]], [[Radoste]], [[Ratkovac (Orahovac)|Ratkovac]], [[Retimlje]], [[Sanovac]], [[Saroš]], [[Sopnić]], [[Turjak (Orahovac)|Turjak]], [[Celina]], [[Crnovrana]], [[Čiflak (Orahovac)|Čiflak]] i [[Čupevo (Orahovac)|Čupevo]]. * '''[[Opština Prizren]]''': [[Atmađa]], [[Belobrod]], [[Biluša]], [[Bljač]], [[Brezna (Prizren)|Brezna]], [[Brodosavce]], [[Brut (Prizren)|Brut]], [[Buzec]], [[Buča]], [[Veleža]], [[Vlašnja]], [[Vrbičane]], [[Vrbnica (Prizren)|Vrbnica]], [[Gornja Srbica]], [[Gornje Ljubinje]], [[Gornje Selo (Prizren)|Gornje Selo]], [[Gorožup]], [[Graždanik]], [[Grnčare]], [[Dedaj]], [[Dobrušte]], [[Dojnice]], [[Donja Srbica]], [[Donje Ljubinje]], [[Drajčići]], [[Dušanovo (Prizren)|Dušanovo]], [[Đonaj]], [[Živinjane]], [[Žur]], [[Zaplužje]], [[Zgatar]], [[Zjum Opoljski]], [[Zjum Has]], [[Zojić]], [[Zrze (Prizren)|Zrze]], [[Jablanica (Prizren)|Jablanica]], [[Ješkovo]], [[Kabaš (Prizren)|Kabaš]], [[Kabaš Has]], [[Kapra]], [[Karašinđerđ]], [[Kobanja]], [[Kojuš]], [[Koriša]], [[Kosovce]], [[Krajk]], [[Kuklibeg]], [[Kukovce]], [[Kušnin]], [[Kuštendil]], [[Landovica]], [[Lez]], [[Leskovac (Prizren)|Leskovac]], [[Lokvica]], [[Ljubižda (Prizren)|Ljubižda]], [[Ljubižda Has]], [[Ljubičevo]], [[Ljukinaj]], [[Ljutoglav]], [[Mazrek]], [[Mala Kruša]], [[Mamuša]], [[Manastirica (Prizren)|Manastirica]], [[Medvece (Prizren)|Medvece]], [[Miljaj]], [[Muradem]], [[Mušnikovo]], [[Našec]], [[Nebregošte]], [[Nova Šumadija]], [[Novake]], [[Novo Selo (Prizren)|Novo Selo]], [[Petrovo Selo (Prizren)|Petrovo Selo]], [[Pirane]], [[Plava (Prizren)|Plava]], [[Plajnik]], [[Planeja]], [[Planjane]], [[Poslište]], [[Pousko]], '''[[Prizren]]''', [[Randubrava]], [[Rence]], [[Rečane (Prizren)|Rečane]], [[Romaja]], [[Skorobište]], [[Smać (Prizren)|Smać]], [[Sredska]], [[Stružje]], [[Trepetinca]], [[Tupec]], [[Hoča Zagradska]], [[Caparce]], [[Šajinovac (Prizren)|Šajinovac]], [[Škoza]] i [[Špinadija]]. * '''[[Opština Suva Reka]]''': [[Banja (Suva Reka)|Banja]], [[Belanica]], [[Blace (Suva Reka)|Blace]], [[Budakovo]], [[Bukoš (Suva Reka)|Bukoš]], [[Vranić (Suva Reka)|Vranić]], [[Vrševce (Suva Reka)|Vrševce]], [[Geljance]], [[Gornja Krušica]], [[Grejkovce]], [[Grejčevce]], [[Guncat]], [[Dvorane (Suva Reka)|Dvorane]], [[Delovce]], [[Dobrodeljane]], [[Donja Krušica]], [[Dubrava (Suva Reka)|Dubrava]], [[Dulje]], [[Đinovce]], [[Javor (Suva Reka)|Javor]], [[Kostrce]], [[Kravoserija]], [[Ladrovac]], [[Ladrović]], [[Lešane (Suva Reka)|Lešane]], [[Lužnica (Suva Reka)|Lužnica]], [[Mačitevo]], [[Movljane]], [[Mušutište]], [[Neprebište]], [[Nišor (Suva Reka)|Nišor]], [[Papaz (Suva Reka)|Papaz]], [[Pećane]], [[Popovljane]], [[Raštane]], [[Rečane (Suva Reka)|Rečane]], [[Savrovo]], [[Samodraža]], [[Selogražde]], [[Semetište]], [[Senik]], [[Slapužane]], [[Sopina]], [[Stara Vučina]], [[Studenčane]], '''[[Suva Reka]]''', [[Topličane (Suva Reka)|Topličane]], [[Trnje]], [[Tumičina]] i [[Čajdrak]]. === Kosovskomitrovački okrug === {{v. također|Kosovskomitrovački okrug}} * '''[[Opština Vučitrn]]''': [[Balince (Vučitrn)|Balince]], [[Banjska (Vučitrn)|Banjska]], [[Benčuk]], [[Bečić]], [[Bivoljak]], [[Bošljane]], [[Brusnik (Vučitrn)|Brusnik]], [[Bukoš (Vučitrn)|Bukoš]], [[Velika Reka (Vučitrn)|Velika Reka]], [[Vesekovce]], [[Viljance]], [[Vrnica]], '''[[Vučitrn]]''', [[Galica]], [[Glavotina]], [[Gojbulja]], [[Gornja Dubnica (Vučitrn)|Gornja Dubnica]], [[Gornja Sudimlja]], [[Gornje Stanovce]], [[Gornji Svračak]], [[Grace]], [[Gumnište (Vučitrn)|Gumnište]], [[Dobra Luka]], [[Doljak]], [[Donja Dubnica (Vučitrn)|Donja Dubnica]], [[Donja Sudimlja]], [[Donje Stanovce]], [[Donji Svračak]], [[Drvare]], [[Dubovac (Vučitrn)|Dubovac]], [[Žilivoda]], [[Zagorje (Vučitrn)|Zagorje]], [[Jezero (Vučitrn)|Jezero]], [[Karače]], [[Kolo (Vučitrn)|Kolo]], [[Kunovik]], [[Kurilovo]], [[Lug Dubnica]], [[Mavrić]], [[Mijalić]], [[Miroče]] (do 1975. godine Mirače), [[Nevoljane]], [[Nedakovac]], [[Novo Selo Begovo]], [[Novo Selo Mađunsko]] (do 1975. godine Novo Selo), [[Okraštica]], [[Ošljane (Vučitrn)|Ošljane]], [[Pantina]], [[Pasoma]], [[Pestovo]], [[Prilužje]], [[Resnik (Vučitrn)|Resnik]], [[Ropica]], [[Samodreža]], [[Skočna]], [[Skrovna]], [[Slakovce]] (1975-1991. godine Slavkovce), [[Slatina (Vučitrn)|Slatina]], [[Smrekovnica]], [[Strovce]], [[Taradža]], [[Trlabuć]], [[Hercegovo]], [[Cecelija]], [[Šalce]], [[Šljivovica (Vučitrn)|Šljivovica]] i [[Štitarica (Vučitrn)|Štitarica]]. * '''[[Opština Zvečan]]''': [[Banov Do]], [[Banjska (Zvečan)|Banjska]], [[Banjska Reka]], [[Banjski Suvi Do]], [[Boljetin (Zvečan)|Boljetin]], [[Bresnica (Zvečan)|Bresnica]], [[Valač]], [[Veliko Rudare]], [[Vilište]], [[Grabovac (Zvečan)|Grabovac]], [[Grižani]], [[Doljane (Zvečan)|Doljane]], [[Žaža]], [[Žerovnica]], [[Žitkovac (Zvečan)|Žitkovac]], '''[[Zvečan]]''', [[Izvori (Zvečan)|Izvori]], [[Jankov Potok]], [[Joševik]], [[Kamenica (Zvečan)|Kamenica]], [[Korilje]], [[Kula (Zvečan)|Kula]], [[Lipa (Zvečan)|Lipa]], [[Lipovica (Zvečan)|Lipovica]], [[Lovac (Zvečan)|Lovac]], [[Lozište]], [[Lokva (Zvečan)|Lokva]], [[Mali Zvečan]], [[Malo Rudare]], [[Matica]], [[Meki Do]] (od 2007. godine Keći Do), [[Oraovica (Zvečan)|Oraovica]], [[Rudine (Zvečan)|Rudine]], [[Sendo]] i [[Srbovac]]. * '''[[Opština Zubin Potok]]''': [[Babiće (Zubin Potok)|Babiće]], [[Babudovica]], [[Banja (Zubin Potok)|Banja]] (do 1975. godine Banje), [[Bojnoviće]], [[Brnjak]], [[Bube]], [[Burlate]], [[Velika Kaludra]], [[Veliko Štuoce]], [[Velji Breg]], [[Vitakovo]], [[Vojmisliće]], [[Vrba (Zubin Potok)|Vrba]], [[Vukojeviće]], [[Vukosavljeviće]], [[Gazivode (Zubin Potok)|Gazivode]], [[Gornje Varage]] (do 1959. godine Varage), [[Gornji Jasenovik]], [[Gornji Strmac]], [[Dobroševina]], [[Donje Varage]] (do 1959. godine Varage), [[Donji Jasenovik]], [[Dragalica]] (do 1980. godine Dragalice, od 2007. godine Vragalica), [[Drainoviće]] (od 2007. godine Drajinoviće), [[Dren (Zubin Potok)|Dren]], [[Žarevi]], [[Zagrađe (Zubin Potok)|Zagrađe]] (do 1975. godine deo Burlata), [[Zagulje]], [[Zečeviće]], [[Zubin Potok]], [[Zupče]], [[Jabuka (Zubin Potok)|Jabuka]], [[Jagnjenica]], [[Junake]] (do 1980. godine Junaci), [[Kijevce]] (do 1975. godine deo Zečevića), [[Klečke]] (do 1975. godine deo Banja), [[Kobilja Glava (Zubin Potok)|Kobilja Glava]], [[Kovače]], [[Kozarevo]], [[Kopiloviće]] (do 1987. godine deo Međeđeg Potoka), [[Krligate]] (1975-1983. godine Krljigate), [[Ledenik]] (do 1975. godine deo Češanovića), [[Lučka Reka]], [[Mala Kaludra]], [[Međeđi Potok]], [[Oklace]], [[Padine]], [[Paruci]], [[Prevlak]], [[Prelez]] (od 2007. godine Prelaz), [[Preseka (Zubin Potok)|Preseka]], [[Pridvorica (Zubin Potok)|Pridvorica]], [[Rančiće]] (1975-1987. godine Raičiće), [[Rezala (Zubin Potok)|Rezala]], [[Rujište (Zubin Potok)|Rujište]], [[Tušiće]], [[Ugljare (Zubin Potok)|Ugljare]], [[Crepulja]], [[Čabra]], [[Čečevo]], [[Češanoviće]] (do 1975. godine Češenoviće), [[Čitluk (Zubin Potok)|Čitluk]], [[Šipovo (Zubin Potok)|Šipovo]] (do 1975. godine Šipova) i [[Štuoce]] (do 1975. godine deo Veljeg Brega). * '''[[Opština Kosovska Mitrovica]]''': [[Bajgora]], [[Bare (Kosovska Mitrovica)|Bare]], [[Bataire]], [[Bošnjačka Mahala]], [[Brabonjić]] (do 1975. godine Brabonić), [[Vaganica]], [[Veliki Kičić]], [[Vidomirić]], [[Vidušić]], [[Vlahinje]] (do 1975. godine Vlahinja), [[Vrbnica (Kosovska Mitrovica)|Vrbnica]], [[Gornje Vinarce]], [[Gornje Žabare]], [[Gornje Rašane]], [[Gornji Suvi Do]], [[Gušavac]] (do 1980. godine Guševac), [[Dedinje (Kosovska Mitrovica)|Dedinje]], [[Donje Vinarce]], [[Donje Žabare]], [[Donje Rašane]], [[Donji Suvi Do]], [[Zabrđe (Kosovska Mitrovica)|Zabrđe]], [[Zasela]] (do 1975. godine Zaselja), [[Zijača]], [[Kačandol]] (do 1978. godine Kačan Dol), [[Kovačica (Kosovska Mitrovica)|Kovačica]], [[Kopriva (Kosovska Mitrovica)|Kopriva]], '''[[Kosovska Mitrovica]]''' (1981-1991. godine Titova Mitrovica), [[Košutovo (Kosovska Mitrovica)|Košutovo]], [[Kutlovac (Kosovska Mitrovica)|Kutlovac]], [[Lisica (Kosovska Mitrovica)|Lisica]] (do 1965. godine Lisca), [[Ljušta]], [[Mađare (Kosovska Mitrovica)|Mađare]] (do 1992. godine Mađera, od 2007. godine Mađera), [[Mažić]], [[Malo Kičiće]], [[Meljenica]], [[Ovčare (Kosovska Mitrovica)|Ovčare]], [[Orahovo (Kosovska Mitrovica)|Orahovo]], [[Pirče]], [[Prvi Tunel]], [[Reka (Kosovska Mitrovica)|Reka]], [[Ržana]], [[Svinjare]], [[Seljance]], [[Stari Trg (rudarsko naselje)]] (do 1975. godine Rudarsko Naselje), [[Stari Trg (selo)]] (do 1975. godine Stari Trg), [[Strana]], [[Suvi Do]], [[Tri solitera]], [[Trstena (Kosovska Mitrovica)|Trstena]], [[Šipolje]] i [[Šupkovac]]. * '''[[Opština Leposavić]]''': [[Babibna Dolina]], [[Bare (Leposavić)|Bare]], [[Begluk]], [[Belo Brdo (Leposavić)|Belo Brdo]], [[Beluće (Leposavić)|Beluće]], [[Berberište]], [[Bistrica (Leposavić)|Bistrica]], [[Borova (Leposavić)|Borova]], [[Borčane]], [[Branovići]], [[Brzance]], [[Veliki Lug]], [[Vitanoviće]], [[Vračevo]], [[Vrba]], [[Vrujci]], [[Vuča (Leposavić)|Vuča]], [[Galačnik]], [[Gnježdane]], [[Gornje Jarinje]] (Gornje Jerinje), [[Gornje Trebiće]], [[Gornji Krnjin]], [[Grablje]], [[Graničane]], [[Grkaje]], [[Guvnište]], [[Gulije]], [[Desetak]], [[Dobrava (Leposavić)|Dobrava]], [[Dolac]], [[Dolima]], [[Donje Isevo]] (do 1975. godine Isevo), [[Donje Jarinje]] (Donje Jerinje), [[Donje Žigolje]] (Kamen), [[Donje Trebiće]], [[Donji Krnjin]], [[Dren (Leposavić)|Dren]], [[Drenova]], [[Duboka (Leposavić)|Duboka]], [[Živodere]], [[Žigolje]], [[Žuta Prlina]], [[Zabrđe (Leposavić)|Zabrđe]], [[Zavada]], [[Zavrata]], [[Zaselje]], [[Zemanica]], [[Zrnosek]], [[Ibarsko Postenje]] (do 1975. godine Postenje), [[Jarinje]], [[Jevtiće]], [[Jevtićka Mala]], [[Jezero]], [[Jelakce]], [[Jošanica (Leposavić)|Jošanica]], [[Kajkovo]], [[Kaljin]], [[Kamen]], [[Kamenica (Leposavić)|Kamenica]], [[Kijevčiće]], [[Klik]], [[Koporiće]] (do 1965. godine Kopuriće), [[Kostin Potok]], [[Košutica (Leposavić)|Košutica]] (do 1975. godine deo Jarinja), [[Košutovo (Leposavić)|Košutovo]], [[Kratina]], [[Krsoljin Potok]], [[Krstište]], [[Krš Mala]], [[Kruševlje]], [[Kruševo (Leposavić)|Kruševo]], [[Kruščica (Leposavić)|Kruščica]], [[Kukavica]], [[Kurelje]], [[Kutnje]], [[Lazine]] (do 1980. godine Lazina), '''[[Leposavić]]''', '''[[Lešak]]''', [[Lozno (Leposavić)|Lozno]], [[Majdevo (Leposavić)|Majdevo]], [[Maljići]], [[Mala]], [[Manase]], [[Mekiniće]] (do 1975. godine Mekinjić), [[Mikulina]], [[Milojev Potok]], [[Miokoviće]], [[Mioliće]] (do 1975. godine Miolić), [[Mošnica (Leposavić)|Mošnica]], [[Ornice]], [[Ostraće]], [[Parlin Potok]], [[Plakaonica]], [[Planinica (Leposavić)|Planinica]], [[Popovce (Leposavić)|Popovce]], [[Potkomlje]] (do 1975. godine Potkomnje), [[Potok Mala]], [[Pridvorica (Leposavić)|Pridvorica]], [[Ravnište]], [[Rikovo]], [[Rvatska]], [[Rodelj]], [[Rucmance]], [[Seoce (Leposavić)|Seoce]], [[Simičište]], [[Slanište]], [[Slatina (Leposavić)|Slatina]], [[Sočanica (Leposavić)|Sočanica]], [[Stara Bačija]], [[Stara Kuća]], [[Strmac]], [[Tvrđan]] (do 1975. godine Tvrđane), [[Trebiće]], [[Trikose]], [[Ćirkoviće]] (do 1975. godine Ćirkovići), [[Ulije]], [[Ceranja]], [[Crveni]], [[Crnatovo (Leposavić)|Crnatovo]], [[Crnac]], [[Čitlučani]], [[Šaljska Bistrica]] i [[Šarpelj]]. * '''[[Opština Srbica]]''': [[Baks (Srbica)|Baks]], [[Banja (Srbica)|Banja]], [[Broćna]], [[Vitak]], [[Voćnjak (Srbica)|Voćnjak]], [[Gornja Klina]], [[Gornje Prekaze]], [[Gornji Obilić]], [[Donja Klina]], [[Donje Obrinje]], [[Donje Prekaze]], [[Donji Obilić]], [[Doševac]], [[Izbica]], [[Kladernica]], [[Kožica]], [[Kostrc]], [[Kotore]], [[Krasalić]], [[Krasmirovac]], [[Kruševac (Srbica)|Kruševac]], [[Kućica]], [[Lauša (Srbica)|Lauša]], [[Leočina]], [[Likovac (Srbica)|Likovac]], [[Ljubovac]], [[Makrmalj]], [[Marina]], [[Mikušnica]], [[Murga]], [[Novo Selo (Srbica)|Novo Selo]], [[Ovčarevo]], [[Padalište]], [[Plužina (Srbica)|Plužina]], [[Poljance]] (formirano 1975. godine od naselja [[Staro Poljance]] i [[Novo Poljance]]), [[Prelovac]], [[Radiševo]], [[Rakitnica (Srbica)|Rakitnica]], [[Rezala (Srbica)|Rezala]], [[Rudnik (Srbica)|Rudnik]], [[Simići]], [[Srbica]], [[Srednja Klina]], [[Suvo Grlo (Srbica)|Suvo Grlo]], [[Tica]], [[Trnavce]], [[Turićevac]], [[Tušilje]], [[Ćirez]] (do 1975. godine Čirez), [[Čitak]] i [[Čubrelj]] (Kraljica ukinuto naselje 1975. godine). === Kosovskopomoravski okrug === {{v. također|Kosovskopomoravski okrug}} * '''[[Opština Vitina]]''': [[Balance]], [[Begunce]], [[Binač]], [[Buzovik]], [[Veliki Goden]] (do 1955. godine Goden), '''[[Vitina]]''', [[Vrban (Vitina)|Vrban]], [[Vrbovac (Vitina)|Vrbovac]], [[Vrnavokolo]] (do 1975. godine Vrnaokolo), [[Vrnez]], [[Gornja Budrika]] (do 1975. godine Gornja Budriga), [[Gornja Slatina (Vitina)|Gornja Slatina]], [[Gornja Stubla]], [[Grmovo]], [[Grnčar (Vitina)|Grnčar]] (do 1975. godine Grnčare), [[Gušica]], [[Debelde]], [[Devaja]], [[Donja Slatina (Vitina)|Donja Slatina]], [[Donja Stubla]], [[Donje Ramnjane]], [[Drobeš]], [[Đelekare]], [[Žitinje (Vitina)|Žitinje]], [[Jerli Sadovina]], [[Kabaš (Vitina)|Kabaš]], [[Klokot]], [[Letnica (Vitina)|Letnica]], [[Ljubište]], [[Mijak]], [[Mogila (Vitina)|Mogila]], [[Novo Selo (Vitina)|Novo Selo]], [[Podgorce]], [[Požaranje]] (do 1975. godine Požeranje), [[Ravnište (Vitina)|Ravnište]], [[Radivojce]], [[Ribnik (Vitina)|Ribnik]], [[Smira]], [[Trpeza (Vitina)|Trpeza]], [[Trstenik (Vitina)|Trstenik]], [[Čerkez Sadovina]], [[Čiflak (Vitina)|Čiflak]] i [[Šašare]]. * '''[[Opština Gnjilane]]''': [[Bilince]] (do 1975. godine Bilinca), [[Brasaljce]] (do 1959. godine podeljeno na Gornje i Donje Brasaljce), [[Bukovik (Gnjilane)|Bukovik]], [[Burince (Gnjilane)|Burince]], [[Velekince]], [[Vladovo]], [[Vlaštica]], [[Vrapčić]], [[Vrbica (Gnjilane)|Vrbica]], [[Gadiš]], '''[[Gnjilane]]''', [[Gornje Kusce]], [[Gornje Slakovce]], [[Gornji Livoč]], [[Gornji Makreš]], [[Gumnište (Gnjilane)|Gumnište]], [[Dobrčane]], [[Donja Budriga]], [[Donje Slakovce]], [[Donji Livoč]], [[Donji Makreš]], [[Draganac]], [[Dunavo]], [[Žegovac (Gnjilane)|Žegovac]], [[Žegovačka Vrbica]], [[Žegra]], [[Inatovce]], [[Kišno Polje]], [[Kmetovce]], [[Koretište]], [[Kravarica]], [[Lipovica (Gnjilane)|Lipovica]], [[Lovce]], [[Mali Goden]], [[Mališevo (Gnjilane)|Mališevo]], [[Mozgovo (Gnjilane)|Mozgovo]], [[Mučibaba (Gnjilane)|Mučibaba]], [[Nosalje]], [[Paralovo (Gnjilane)|Paralovo]], [[Parteš]], [[Pasjak (Gnjilane)|Pasjak]], [[Pasjane]], [[Pidić]], [[Podgrađe (Gnjilane)|Podgrađe]], [[Poneš]], [[Prilepnica]], [[Sapar]], [[Slubica]], [[Stanišor]], [[Stančić]] (1975-1991. godine Staničić), [[Straža (Gnjilane)|Straža]], [[Stublina (Gnjilane)|Stublina]], [[Ugljare (Gnjilane)|Ugljare]], [[Cernica (Gnjilane)|Cernica]], [[Čelik (Gnjilane)|Čelik]], [[Šilovo (Gnjilane)|Šilovo]] i [[Šurlane]]. * '''[[Opština Kosovska Kamenica]]''': [[Ajnovce]], [[Berivojce]], [[Blato (Kosovska Kamenica)|Blato]], [[Boževce]], [[Boljevce]], [[Bosce]], [[Bratilovce]], [[Busovata]], [[Bušince]] (1975-1991. godine Vušince), [[Vaganeš]], [[Veliko Ropotovo]], [[Veljeglava]] (do 1975. godine Velja Glava; 2007. godine podeljena na Gornju Veljeglavu i Donju Veljeglavu), [[Vrućevce]], [[Glogovce (Kosovska Kamenica)|Glogovce]], [[Gmince]], [[Gogolovce]], [[Gornja Šipašnica]], [[Gornje Karačevo]], [[Gornje Korminjane]], [[Građenik]], [[Grizime]] (do 1978. godine Grizine), [[Daždince]], [[Dajkovce]], [[Desivojce]], [[Domorovce]], [[Donja Šipašnica]], [[Donje Karačevo]], [[Donje Korminjane]], [[Drenovce]], [[Đuriševce]], [[Žuja]], [[Zajčevce]] (do 1975. godine Zajčevac), [[Kololeč]], [[Koprivnica (Kosovska Kamenica)|Koprivnica]], [[Koretin]], '''[[Kosovska Kamenica]]''' (do 1952. godine Kamenica), [[Kostadince]], [[Krajnidel]] (do 1980. godine Krajni Del), [[Kremenata]], [[Kriljevo]], [[Lisocka]] (1980-1992. godine Lisacka, od 2007. godine ponovo Lisacka), [[Ljajčić]], [[Lještar]], [[Malo Ropotovo]], [[Marovce]], [[Mešina]], [[Miganovce]], [[Močare]], [[Mučivrce]], [[Novo Selo (Kosovska Kamenica)|Novo Selo]], [[Ogošte]], [[Odanovce]], [[Odevce]], [[Oraovica (Kosovska Kamenica)|Oraovica]], [[Pančelo]], [[Petrovce]], [[Polička]], [[Rajanovce]], [[Ranilug]], [[Robovac]], [[Rogačica (Kosovska Kamenica)|Rogačica]], [[Svirce (Kosovska Kamenica)|Svirce]], [[Sedlare (Kosovska Kamenica)|Sedlare]], [[Strezovce (Kosovska Kamenica)|Strezovce]], [[Strelica]], [[Tirince]], [[Tomance (Kosovska Kamenica)|Tomance]], [[Toponica (Kosovska Kamenica)|Toponica]], [[Trstena (Kosovska Kamenica)|Trstena]], [[Tuđevce]], [[Firićeja]] (do 1975. godine Firićeje), [[Carevce]], [[Čarakovce]] i [[Šaić]] (do 1980. godine Šajić, od 2007. godine ponovo Šajić). * '''[[Opština Novo Brdo]]''': [[Bostane]], [[Zebince (Novo Brdo)|Zebince]], [[Izvor (Novo Brdo)|Izvor]], [[Jasenovik (Novo Brdo)|Jasenovik]], [[Klobukar]], [[Labljane (Novo Brdo)|Labljane]], [[Mali Kamen]], [[Manišince]], [[Novo Brdo]], [[Prekovce]], [[Trnićevce]] i [[Ćeranovica]]. == Povezano == * [[Administrativna podela Srbije]] * [[Statistički regioni Srbije]] * [[Okruzi Srbije]] * [[Teritorijalna organizacija Srbije]] * [[Popis gradova u Srbiji|Spisak gradova u Srbiji]] [[Kategorija:Naselja u Srbiji| ]] [[Kategorija:Liste|Naselja u Srbiji]] 3uugj6k0rjfofzhckffu2uxsals8wa9 0 23728 42681972 42662342 2026-08-29T19:28:37Z Alekol 2231 /* Septembar/Rujan */ 42681972 wikitext text/x-wiki {{Godina}} {{Godina u drugim kalendarima|1947}} __NOTOC__ Godina '''1947''' ('''[[Rimski brojevi|MCMXLVII]]''') bila je [[redovna godina koja počinje u srijedu]]. == Događaji == === Januar/Siječanj === * decembar 1946 - mart 1947 - Veoma hladna zima i nestašica hrane u Evropi<ref>{{de}} [http://www.ndr.de/geschichte/hungerwinter166.html Hungerwinter 1946/47], ndr.de</ref>. * [[1. 1.]] - [[Saveznička okupacija Njemačke]]: američka i britanska zona su udružene u [[Bizona|Bizonu]], ili Bizoniju - jezgra [[Zapadna Njemačka|Zapadne Njemačke]]. * 1. 1. - Britanska [[Kolonijalna Nigerija|Nigerija]] dobila ograničenu autonomiju. * 1. 1. - ''National Coal Board'' preuzima nacionalizovanu proizvodnju uglja u Britaniji (zamenjena korporacijom 1987, nakon čega su ostaci industrije privatizovani). Rudnici su ove zime "zaleđeni", tako da je nestašica energije i hrane. * 1. 1. - Na snazi je Zakon o kanadskom državljanstvu, kojim je ono odvojeno od britanskog. * [[3. 1.]] - Otvaranje 80. Kongresa SAD - prvi put se prenosi preko televizije, kao i Trumanovo Obraćanje o stanju nacije tri dana kasnije. * [[4. 1.]] - Prvo izdanje njemačkog časopisa ''[[Der Spiegel]]''. * [[5. 1.]] - [[1. večiti derbi u fudbalu|Prvi derbi]] Crvena Zvezda - Partizan. * [[6. 1.]] - Radikalski političar Miloš Trifunović i još sedmorica osuđeni zbog "davanja informacija američkoj ambasadi" - Trifunović na osam godina, trojica na smrt - Milutin Stefanović, prevodilac ambasade SAD, major Željko Šušin i novinar Jovanović (Eric Pridonoff, ekonomski analitičar ambasade organizovao doušničku mrežu<ref>Jakovina, Američki komunistički saveznik, p. 194</ref>). * 6. 1. - [[Kineski građanski rat]]: završava se Marshallova misija, neuspešni pokušaj gen. [[George Marshall|Georgea Marshalla]] da posreduje između komunista i nacionalista u Kini. * [[8. 1.]] - Najniža temperatura u Beogradu je -24,5 stepeni; od 13. decembra do 11. januara samo pet dana nisu bili ledeni. Sledeći ledeni talasi: 21. januar - 2. februar i 15 - 21. februar. ** Najhladnija zima stoleća oko Severnog mora, mnoge reke su zaleđene. Saobraćaj je zaustavljen i na Savi i Dunavu. [[Datoteka:Free Territory of Trieste coat of arms.svg|mini|50px|Grb [[Slobodni Teritorij Trsta|ST Trst]]]] * [[10. 1.]] - Rezolucija Vijeća sigurnosti UN 16: priznato ustanovljenje [[Slobodni Teritorij Trsta|Slobodnog Teritorija Trsta]]. * [[12. 1.]] - Četvorica visokih dužnosnika [[NDH]] osuđena na smrt u Zagrebu: [[Blaž Lorković]], [[Božidar Cerovski]], [[Zdenko Blažeković]], [[Ivan Kirin]]. * 12. 1. - [[Mandatna Palestina]]: pripadnik [[Lehi (organizacija)|Lehija]] uveo kamion sa eksplozivom u britansku policijsku stanicu u Haifi - 4 mrtvih, valjda prvi napad kamionom-bombom. Kasnije ove godine Lehi podmeće bombe i šalje pisma-bombe u Britaniji. * [[15. 1.]] - U [[Los Angeles]]u pronađeno unakaženo telo Elisabet Short, kasnije prozvane ''[[Black Dahlia]]''. * [[16. 1.]] - [[Vincent Auriol]] postaje prvi predsednik [[Francuska četvrta republika|Francuske Četvrte republike]] (do 1954, a Četvrta republika traje do 1958). * januar - Na tajnom sastanku britanskog kabineta odlučeno da se razvije nuklearno naoružanje (prvi uspešan test 1952). * januar - Italijanski premijer [[Alcide De Gasperi]] u poseti SAD, dobija zajam 100 miliona dolara. * [[17. 1.]] - [[Datoteka:Coat of arms of Serbia (1947–2004).svg|30px]] Ustavotvorna skupština [[NR Srbija|NR Srbije]] donela [[Ustav NR Srbije]]. * 17. 1. - [[Datoteka:Coat of Arms of the Socialist Republic of Slovenia.svg|30px]] Ustavotvorna skupština [[NR Slovenija|NR Slovenije]] donela ustav. * [[18. 1.]] - [[Datoteka:Coat of Arms of the Socialist Republic of Croatia.svg|30px]] Ustavotvorni sabor [[NR Hrvatska|NR Hrvatske]] proglasio je Ustav NR Hrvatske. * [[19. 1.]] - Izbori u [[Poljska Narodna Republika|Poljskoj]], Demokratski blok (komunisti, socijalisti i dr.) zvanično dobija 80 % glasova, na osnovu čega preuzimaju vlast krajem meseca. * [[20. 1.]] - Uredbom Vlade FNRJ osnovana četiri pomorska poduzeća. U Rijeci osnovani [[Jadrolinija]] i Jugoslovenska pomorska agencija - Jugoagent (od 1972 Jadroagent), u Splitu [[Jadroplov]]. * 19. 1. - Grčki brod "Himara" udario u greben blizu Eubeje - stradalo je oko 400 ljudi. * [[21. 1.]] - [[George C. Marshall]] je novi državni sekretar SAD (do 1949), nakon [[James F. Byrnes|Jamesa F. Byrnesa]] (većinu posla obavlja podsekretar [[Robert A. Lovett]]). * [[21. 1.]] - Na suđenju u Sisku četvoro osuđeno na smrt - američkom državljaninu Ivanu Pintaru kazna je izmenjena. * [[22. 1.]] - [[Paul Ramadier]] je francuski premijer nakon kratkog [[Léon Blum|Blumovog]] perioda - komunisti ponovo u vladi. * 22. 1. - Losangeleska [[KTLA]] prva je komercijalna TV stanica u SAD zapadno od Misisipija, osma u toj zemlji. * [[25. 1.]] - U kancelariji engleskog komandanta u Napulju ubijen jugoslovenski konzul Vicko Glumčić i ranjen ataše Josip Engel,<ref>[https://www.novosti.rs/dodatni_sadrzaj/clanci.119.html:840332-saveznici-ratne-zlocince-nisu-isporucivali-odgovaraju-pocinjena-nedela-pozadina-ubistva-konzula-napulju Saveznici ratne zločince nisu isporučivali da odgovaraju za počinjena nedela: Pozadina ubistva konzula u Napulju]. novosti.rs 07. 01. 2020.</ref> od strane četnika. (NY Times) * [[26. 1.]] - KLM-ov [[DC-3]] pao pri poletanju iz Kopenhagena - 22 mrtvih, među kojima i švedski princ. * [[27. 1.]] - U Londonu postignut sporazum [[Aung San]] – [[Clement Attlee|Attlee]] o nezavisnosti [[Mjanmar|Burme]] (ostvareno nakon nepunih godinu dana). * [[31. 1.]] - Nota [[Федеративна Народна Република Југославија|FNRJ]] optužuje Vatikan za pomaganje ratnim zločincima u bekstvu. (NYT) === Februar/Veljača === [[Datoteka:Венеция-Джулия-Истрия.png|mini|150px|Proširenje FNRJ na zapadu]] * [[1. 2.]] - Padovi još dva DC-3: kod Lisabona sa 15-16 mrtvih i na Islandu sa 25. * [[2. 2.]] - Osnovano Oblasno narodno pozorište u [[Zaječar]]u, danas Pozorište "Zoran Radmilović". * [[3. 2.]] - U [[Jukon]]u izmereno -63&nbsp;°C, najniža temperatura u Severnoj Americi. * [[5. 2.]] - Komunista [[Bolesław Bierut]] postaje predsednik Poljske (do smrti 1956), premijer je socijalista [[Józef Cyrankiewicz]] (1947-52. i 1954-70). Vicepremijer, bivši predsednik vlade u izgnanstvu [[Stanisław Mikołajczyk]] daje ostavku, najesen beži iz zemlje. * 5. 2. - Zemljotres kod [[Prizren]]a. * 5 - 13. 2. - Proces protiv visokih nemačkih komandanata u Jugoslaviji. [[Alexander Löhr]] je streljan 26-og. * 6. 2. - Trojica šefova Jehovinih svjedoka u Zagrebu osuđeni na smrt, 11 na zatvor. (NYT, smrtne kazne izmenjene u zatvor) * [[8. 2.]] - Požar u plesnoj dvorani Karlslust u britanskoj zoni Berlina, stradalo je preko 80 ljudi. * [[10. 2.]] - [[Pariški mirovni ugovor (1947)|Pariški mirovni ugovor]] između Saveznika i nekih gubitnika: ** Italija predala veći deo [[Istra|Istre]] Jugoslaviji, gradove [[Rijeka]] i [[Zadar]], kao i otoke [[Cres]], [[Lošinj]], [[Lastovo]] i [[Palagruža]]. Ustanovljen [[Slobodni Teritorij Trsta]] sa dve zone. [[Istarski egzodus]] Talijana. Italija gubi i Libiju i Somaliju, Dodekaneze i koncesiju u Tjencinu, nekoliko sela dato Francuskoj, priznata nezavisnost Albanije. ** Finska: granice od 1. januara 1941, plus potvrđen gubitak Petsama (1944). ** Mađarska: granice od pre 1938, plus gubitak tri sela kod Bratislave. ** Rumunija: potvrđen povratak Severne Transilvanije i gubitak južne Dobrudže, Besarabije i severne Bukovine. ** Bugarska: granice od 1. januara 1941, tj. ostaje joj južna Dobrudža. ** Ratne reparacije: FNRJ određeno 125 miliona dolara od Italije, 70 od Mađarske i 25 od Bugarske. * 10. 2. - U [[Pula|Puli]] ubijen britanski brigadir De Winton, počinilac je žena iz komiteta odlazećih Italijana. [[Datoteka:Christian Dior (Moscow exhibition, 2011) 26.jpg|mini|150px|''New Look'']] * [[12. 2.]] - [[Christian Dior]] predstavlja ''The "New Look"'' u ženskoj modi. * 12. 2. - Panglonški sporazum između prelazne burmanske vlade i predstavnika naroda Kaćin, [[Čin (narod)|Ćin]] i [[Šan (narod)|Šan]] o jedinstvu Burme sa autonomijom graničnih područja (Dan saveza u današnjem Mjanmaru). * 12. 2. - Sihote-alinski meteorit: na ruskom dalekom istoku je pao veliki [[Metalni meteoriti|metalni meteor]], pronađeno je 23 tone ostataka. * februar - [[Svici sa Mrtvog mora]]: beduini su prošle jeseni i zime pronašli sedam svitaka. * 16. 2. - Šestorica nemačkih generala osuđeni na smrt u FNRJ. * [[17. 2.]] - [[Hladni rat]]: [[Glas Amerike]] emituje program u SSSR. * [[20. 2.]] - Britanski premijer Attlee objavljuje da će [[Britanska Indija]] dobiti punu samoupravu najkasnije do 30. juna 1948, a sudbina [[Kneževska država|Kneževskih država]] će biti odlučena nakon preciziranja datuma. * 20. 2. - U sklopu projekta Hermes američka vojska raketom [[V-2]] šalje [[voćna mušica|voćne mušice]] kao prve životinje u svemir. * [[21. 2.]] - Protestna nota vlade FNRJ Kontrolnom savetu za Austriju o pograničnim incidentima na jugoslovensko-austrijskoj granici. * 21. 2. - Edwin Land u Njujorku predstavio prvu instant ("[[Polaroid]]") kameru. * 22. 2. - Note FNRJ optužuju Austriju za prebacivanje bandi i naseljavanje Nemaca u Korušku. * [[23. 2.]] - Osnovana [[Međunarodna organizacija za standardizaciju]] (ISO). * 23. 2. - [[Lucky Luciano]] pritvoren na Kubi pod pritiskom iz SAD i ubrzo vraćen u Italiju, gde provodi ostatak života. * 23. 2. - New York Times izveštava da je pretučen opozicioni političar [[Dragoljub Jovanović]]. * [[24. 2.]] - Argentinski predsednik [[Juan Perón]] dao povelju radničkih prava. * [[25. 2.]] - Savezničko kontrolno veće i formalno ukida nemačku državu [[Pruska]]. Njena bivša provincija [[Brandenburg]], zapadno od Odre, postaje država u sovjetskoj zoni itd. * 25. 2. - Austrijska himna ''Land der Berge, Land am Strome'' dobila je stihove [[Paula Preradović|Paule Preradović]]. * 25. 2. - Železnička nesreća na liniji Hachikō u Japanu: u iskliznuću prepunih drvenih vagona stradalo je 184 ljudi. * [[28. 2.]] - [[Incident 228]] (ili Masakr 228) na [[Tajvan]]u - pobuna lokalnog stanovništva zbog ponašanja [[Kuomintang]]ovih vlasti. Ugušena je po cenu 18 - 28.000 mrtvih. * [[februar]] - Dva zajednička sovjetsko-jugoslovenska preduzeća: JUSTA, za avio-saobraćaj i JUSPAD, za rečni parobrodski saobraćaj) * februar, krajem - Završava se američka operacija Highjump, na Antarktiku je osnovana baza Little America IV (tema dokumentarca ''The Secret Land'', nagrađenog oskarom 1949). U sledećoj sezoni su započete operacije Windmill i Ronneova operacija. * februar-mart - U FNRJ je u dva navrata smanjivana porcija hleba. (NYT 7. 3.) === Mart/Ožujak === * [[1. 3.]] - Sa sutrašnjim datumom počinje izlaziti "Riječki list", od 1954. "[[Novi list]]". * 1. 3. - [[Međunarodni monetarni fond]] započinje finansijske operacije - prvi zajam je dat Francuskoj, u maju. * 1. 3. - Lehi i [[Irgun]] izvode niz napada protiv britanskih meta u Palestini, u napadu na oficirski klub u Jerusalimu ubijeno 12 Britanaca - sutradan je uvedeno ratno stanje (do 17-og). * 1. 3. - [[Chiang Kai-shek]] preuzima premijersku poziciju od svog šuraka [[T. V. Soong]]a (do aprila). * [[2. 3.]] - U indijskoj provinciji Pandžab je pala unionistička vlada, kontrolu preuzima lokalni britanski guverner. Dolazi do međuverskih nereda. * [[3. 3.]] - Maršal [[Nikolaj Bulganjin]] je ministar oružanih snaga SSSR nakon Staljina (do 1949). * [[4. 3.]] - Sastanak Politbiroa CK KPJ sa rukovodstvom CK KP Srbije - [[Blagoje Nešković]] kritikovan zbog rezervisanosti prema petogodišnjem planu i "oportunizma u ostvarivanju otkupa" (smanjivanje količina). * 4. 3. - Ugovor iz Dankerka između V. Britanije i Francuske - savez u slučaju nemačkog napada (u stvari se misli na SSSR). [[Datoteka:Small Steps Panorama.jpg|mini|250px|Panorama sa V-2]] * [[7. 3.]] - Američki eksperimenti sa raketom [[V-2]]: snimljena je prva panorama iz svemira. * 7. 3. - Počinje [[Paragvajski građanski rat]] protiv koloradoske vlade gen. [[Higinio Morínigo|Moríniga]] - uspeva se održati, uz Perónovu pomoć, pobuna je ugušena do avgusta (dogodine je ipak prinuđen na odlazak u Argentinu). Istakao se [[Alfredo Stroessner]], kasniji dugogodišnji diktator. * [[8. 3.]] - Ukazom Predsedništva Prezidijuma Narodne skupštine FNRJ oduzeto državljanstvo i konfiskovana celokupna imovina kralja [[Petar II Karađorđević|Petra II Karađorđevića]] (poništeno 2015.). * [[9. 3.]] - Jugoslavija preko [[SAD]] traži pomoć u žitu. * [[10. 3.]] - Otopljenje nakon jake zime dovodi do velike poplave na [[Temza|Temzi]], velike padavine 16-og izazivaju i pucanje ustava u Istočnoj Angliji. * [[10. 3.]] - [[24. 4.]] - Četvrti sastanak Veća inostranih ministara četiri sile u Moskvi - američki državni sekretar [[George Marshall]] zaključio da Sovjeti odugovlače, odlučuje se za pomoć Evropi<ref>[https://web.archive.org/web/20041206001526/http://edition.cnn.com/SPECIALS/cold.war/episodes/03/script.html CNN - Cold War, Episode 3] on ''web.archive.org''</ref>. * [[12. 3.]] - [[Trumanova doktrina]]: američki predsjednik [[Harry S. Truman|Truman]] iznosi politiku pred Kongresom [[SAD]]: podržati slobodne narode koji su odupiru potčinjavanju od strane oružanih manjina ili spoljnih pritisaka. Konkretno, vojno-ekonomska pomoć vredna 400 miliona dolara Grčkoj i Turskoj protiv komunističkog nadiranja (odgovarajući zakon potpisan 22. 5., SAD tako preuzimaju finansijski teret sa Britanije). * [[13. 3.]] - U Crnoj Gori ubijen [[Zelenaši|zelenaški]] odmetnik [[Krsto Popović]]. * 13. 3. - [[19. dodjela Oscara]]: najbolji film je ''[[The Best Years of Our Lives]]'', ukupno sedam nagrada. * [[15. 3.]] - Međuverski sukobi u [[Pendžab (regija)|Pendžabu]], Britanska Indija. * mart - Odobrena prodaja još 15 britanskih mlaznih motora [[Rolls-Royce Nene]] Sovjetskom Savezu, uz odredbu da neće biti korišćeni u vojne svrhe - prerađeno u [[Klimov VK-1]], ugrađen u [[MiG-15]]. * mart - [[Herbert Hoover|Hooverov]] ekonomski izveštaj, nakon obilaska Evrope, naročito Nemačke, po nalogu predsednika Trumana: Nemačka se ne može svesti na "pastoralnu državu", kako zagovara [[Morgenthauov plan]]. * 17. 3. - Austrijanci napali slovenačku paradu u Eisenkappelu. (NYT) * [[18. 3.]] - Diplomatski odnosi Italije i FNRJ. * 18. 3. - [[Bremen (grad)|Bremen]]ska ledena katastrofa: ledohod je porušio sve mostove. * [[19. 3.]] - [[Kineski građanski rat]]: nacionalisti su uspeli zauzeti komunističko sedište [[Yan'an]], ali samo na nekoliko dana. * [[20. 3.]] - U Solunu ubijen bivši grčki ministar iz redova KP, Giannis Zevgos. * 20. 3. - SAD odbija Titovu molbu za žito, smatra da je drugima potrebnije. (NYT) * [[21. 3.]] - Nakon smrti braće Collyer u njujorškom Harlemu u njihovoj kući je otkriveno preko 100 tona raznih predmeta i otpada koje su nakupili tokom godina. * 21. 3. - Predsednik Truman potpisao Izvršno naređenje 9835: od federalnih službenika se očekuje zakletva na vernost, kako bi se iskorenio komunistički uticaj. * [[22. 3.]] - Poslednje izbeglice iz Pule stižu u Veneciju, grad je napustio i biskup [[Raffaele Mario Radossi|Radossi]]. (NYT) Rim izveštava da je grad napustilo 28.000 ljudi. * [[24. 3.]] - Lord Mountbatten postaje poslednji vicekralj Indije. U zemlji su neredi, odlučuje da se ne čeka 30. jun 1948, već da zemlja što pre dobije nezavisnost. * [[25. 3.]] - Eksplozija u rudniku uglja kod [[Centralia, Illinois]] - 111 mrtvih. * 25. 3. - U Bataviji/Džakarti potpisan sporazum iz Linggadjatija: priznaje se vlast Republike Indonezije na Javi i Sumatri, radiće se na stvaranju federativne Indonezije, u uniji sa Holandijom - različita tumačenja vode novim sukobima. * 25. 3. - [[UNRRA]]-in brod ''SS St. Lawrence Victory'' naleteo na minu kod Dubrovnika pa nasukan na Korčuli i odvučen u Split. * 27. 3. - SAD će poslati 50.000 tona krompira u FNRJ. (NYT) * [[28. 3.]] - Ekspoze ministra unutrašnjih poslova [[Aleksandar Ranković|Rankovića]] Narodnoj skupštini: zapadni saveznici prikrivaju ratne zločince. * 28. 3. - Poljski general [[Karol Świerczewski]] ubijen u zasedi [[Ukrajinska ustanička armija|ukrajinskih pobunjenika]]. * [[29. 3.]] - Malgaški ustanak na [[Madagaskar]]u protiv francuske vlasti - ugušeno do 1949, procene žrtava se kreću od 11.000 do 89.000. * 29. 3. - Savezna skupština usvaja novi budžet (povećan je vojni budžet, finansira se petogodišnji plan), četvorica opozicionara denuncirana zbog kritike raspodele. (NYT) * 29. 3. - Italija traži od Londona evakuaciju četničkih trupa. (NYT) * [[30. 3.]] - Sedmorica Makedonaca osuđena na smrt zbog navodne zavere za otcepljenje te republike. (NYT) * [[31. 3.]] - U iranskom Mahabadu obešeni lideri, prošle godine ugušene, kurdske [[Mahabadska republika|Mahabadske republike]]. * proleće - Sovjetska glad 1946-47., izazvana nerodnom prošlom godinom, dostiže vrhunac; procene broja žrtava se kreću od nekoliko stotina hiljada do dva miliona. === April/Travanj === [[Datoteka:Vliegtuig van Joegoslavische Regering, Bestanddeelnr 902-2031.jpg|mini|250px|Jugoslovenski aero transport]] * [[1. 4.]] - Dobrovoljnim omladinskim radom počela izgradnja [[Pruga Šamac-Sarajevo|pruge Šamac-Sarajevo]]. * 1. 4. - Osnovan Jugoslovenski aerotransport ([[JAT Airways|JAT]]). * 1. 4. - Umro grčki kralj [[Đorđe II (Grčka)|Đorđe II]], nasleđuje ga brat [[Pavle (Grčka)|Pavle]] (do [[1964]]). * [[4. 4.]] - Osnovana je Organizacija međunarodne civilne avijacije ([[ICAO]]). * [[5. 4.]] - Vicekralj Mountbatten razgovara sa muslimanskim liderom Ali Jinnom - ovaj ostaje uporan da treba stvoriti Pakistan. * 5. 4. - Američko prisustvo na severoistoku Kine, operacija Beleaguer: petorica američkih marinaca je poginulo kod Hsin Hoa kada su komunisti napali skladište oružja. * [[6. 4.]] - U Njujorku su dodeljene prve [[Tony Awards|nagrade Tony]] za pozorišna ostvarenja. * [[7. 4.]] - U Damasku osnovana Arapska partija [[Baas]] ("preporod", "uskrsnuće"), spajanjem dve ranije organizacije. Ogranci partije će narednih godina biti osnovani u Iraku, Jordanu, Jemenu i dr. * 7. 4. - Incident u Bousbiru, četvrti za prostituciju u Kazablanci: senegalski strelci su iz osvete za kolegu pucali u Marokance, stradalo ih je 100-180. * [[8. 4.]] - [[Friedrich Hayek]] i liberalni mislioci osnivaju [[Mont Pelerinsko društvo]]. * [[9. 4.]] - Glazier–Higgins–Woodward tornadi u Teksasu, Oklahomi i Kanzasu odnose 181 život. * [[10. 4.]] - Tangerski govor: sultan Mohamed V traži nezavisan i jedinstven Maroko (do 1956. postoje francuski i španski protektorat i međunarodna zona Tanger). * [[11. 4.]] - Prikazan [[Charlie Chaplin|Chaplinov]] film ''[[Monsieur Verdoux]]'' - u SAD je loše primljen, Chaplinov imidž je okrnjen parnicama i optužbama da je komunista. * [[13. 4.]] - Grad New York je predao zemlju uz East River za sedište UN. * [[15. 4.]] - [[Jackie Robinson]] zaigrao za ''[[Brooklyn Dodgers]]''-e: prvi crnac u modernom ''[[Major League Baseball]]''-u. [[Datoteka:Pruga Samac-Sarajevo.jpg|mini|200px|Gradi se [[Željeznička pruga Šamac–Sarajevo]]]] * april - [[Blagoje Nešković]], čelnik srpske vlade i partije, kritikuje pokrajinski komitet Vojvodine u vezi otkupa, na isti način na koji je i sam kritikovan 4. marta. * april - [[NR Albanija|Albanska]] delegacija na čelu s [[Nako Spiru]]om u Beogradu: traže veću pomoć i novi ekonomski sporazum, ali FNRJ prethodno traži koordinaciju ekonomskih planova - Albanci odbijaju. * april - U New Yorku osnovana fotografska kooperativa ''[[Magnum Photos]]''. * april - avgust - [[Zadarska grupa]]: nekoliko studenata sa beogradske akademije slika u Zadru. * [[16. 4.]] - [[Katastrofa u Teksas Sitiju]]: eksplozija 2.300 tona [[amonijev nitrat|amonijevog nitrata]] izaziva smrt 581 osobe. * [[17. 4.]] - Britanski parobrod ''Sir Harvey Adamson'' nestao pored južne Burme sa 269 osoba. * [[18. 4.]] - Obešen monsinjor [[Jozef Tiso]], lider ratne [[Republika Slovačka (1939–1945)|Slovačke]]. * 18. 4. - Britanci pokušavaju da detonacijom 6.700 tona eksploziva unište nemačko ostrvo [[Helgoland]]. * [[19. 4.]] - Molotov podržava jugoslovenski zahtev južne Koruške i 150 miliona dolara od Austrije, predstavnici ostale tri sile se protive; FNRJ takođe traži autonomiju za gradišćanske Hrvate (NYT 18, 20. 4.) * 19. 4. - Osuđeno 13 četnika. (NYT) U Sarajevu (?), među kojima [[Jezdimir Dangić]]. * [[20. 4.]] - Umro danski kralj [[Kristijan X (Danska)|Kristijan X]], nasleđuje ga sin [[Frederik IX (Danska)|Frederik IX]] (do [[1972]]). * [[21. 4.]] - [[Shannon]], usputna stanica transatlantskog avionskog saobraćaja, postaje prvi duty-free aerodrom. * 22. 4. - ''Fiume Train Blast Kills 23'' (NYT) * [[24. 4.]] - [[21. 5.]] - Prvo posleratno zasedanje Svetog arhijerejskog sinoda SPC. Odlučeno da se osnuje [[Eparhija šumadijska]]. * [[25. 4.]] - Počeo štrajk u Renaultovoj fabrici, dan nakon što je vlada smanjila porciju hleba sa 300 na 250g dnevno. Lideri štrajka su trockisti i anarhisti, talas štrajkova se širi zbog loših ekonomskih uslova. * 25. 4. - Izbori u Japanu: najviše glasova za socijaliste, čiji će lider [[Tetsu Katayama]] biti premijer manje od godinu dana. * [[28. 4.]] - Narodna skupština usvojila [[Prvi petogodišnji plan u Jugoslaviji|prvi Petogodišnji plan]] (Zakon o petogodišnjem planu razvitka narodne privrede FNRJ u godinama 1947 – 1951) sa određenim ciljevima proizvodnje (ubrzana industrijalizacija i centralna akumulacija). Jedini sa primedbama [[Dragoljub Jovanović]], lider predratnih Zemljoradnika. * [[28. 4.]] - [[Akcija "Visla"]]: usled aktivnosti [[Ukrajinska ustanička armija|Ukrajinske ustaničke armije]], poljske vlasti pribegavaju prinudnom preseljavanju ukrajinske manjine sa jugoistoka zemlje. * 28. 4. - [[Ekspedicija Kon-Tiki]]: [[Thor Heyerdahl]] sa ekipom kreće iz Perua - za 100 dana će preći 6.980&nbsp;km do atola [[Raroia]] u arhipelagu [[Tuamotu]]. * [[29. 4.]] - Premijerno prikazana ''[[Slavica (film)|Slavica]]'', prvi posleratni film [[jugoslavenska kinematografija|jugoslavenske kinematografije]]. === Maj/Svibanj === * [[1. 5.]] - Prvomajska parada sa 200.000 učesnika u Beogradu. (NYT) * 1. 5. - [[Masakr kod Portella della Ginestre]]: Banda [[Salvatore Giuliano]]-a (ili u nju infiltrirani [[mafija|mafiozi]]) ubila 11 učesnika prvomajske parade kod mesta Portella Della Ginestra na Siciliji. U Italiji dolazi do političke krize (sutradan tuča u parlamentu). * 1. 5. - [[Anastasio Somoza García]] odstupa posle 10 godina s čela [[Nikaragva|Nikaragve]] - naslednik Leonardo Argüello Barreto se pokazao neposlušnim pa je oboren već 26-og (Somoza nastavlja da drži zemlju neformalno i formalno do ubistva 1956). * maj, početkom - [[William Randolph Hearst]] i [[Marion Davies]] poslednji put napuštaju ''La Cuesta Encantadu'', tj. [[Hearstov zamak]], čija gradnja staje nakon 28 godina. * [[3. 5.]] - Stupio na snagu [[Ustav Japana]] - [[car Japana]] ima čisto ceremonijalnu ulogu, odbacuje se pravo na rat. * [[4. 5.]] - Bekstvo iz zatvora u Akri: [[Irgun]]ovi ljudi su upali u zatvor i oslobodili 27 svojih kolega i pripadnika [[Lehi]]ja (Britanci će u julu obesiti trojicu irgunista). * 4. 5. - Prikazan film ''[[Black Narcissus]]''. * [[5. 5.]] - Majske krize: francuski premijer Ramadier, pod američkim pritiskom, isključio komuniste iz vlade, formalno jer su glasali protiv njegove platne politike - vicepremijer [[Maurice Thorez]] i četvorica ministara. To je kraj posleratnog [[Tripartizam (Francuska)|tripartizma]] i početak [[Treća sila (Francuska)|Treće sile]]. * [[13. 5.]] - [[Kineski građanski rat]]: komunisti na čelu sa [[Lin Biao]]m započeli letnju ofanzivu na severoistoku zemlje - do početka jula zauzimaju 42 grada i povezuju baze na severu i jugu; nacionalisti izgubili 82.000 vojnika. * [[15. 5.]] - Osnovan Specijalni komitet UN o [[Mandatna Palestina|Palestini]] ([[UNSCOP]]) radi davanja preporuka o budućnosti teritorije (među 11 članova je i Vladimir Simić iz FNRJ). Arapski visoki komitet bojkotuje ovo telo, ali pojedinci razgovaraju. * [[17. 5.]] - [[Dragoljub Jovanović (političar)|Dragoljub Jovanović]] uhapšen pod optužbom za "špijunažu" (u oktobru osuđen na devet godina zatvora). * [[22. 5.]] - [[Hladni rat]] - [[Trumanova doktrina]]: dodeljeno 400 miliona dolara pomoći za borbu protiv komunizma u [[Kraljevina Grčka|Grčkoj]] i [[Turska|Turskoj]]. * [[23. 5.]] - Istraživačka komisija UN optužila Jugoslaviju, Albaniju i Bugarsku za mešanje u [[Grčki građanski rat]]. * [[25. 5.]] - Povodom 55. rođendana predsednika Tita nošeno je 12 štafeta, po njemu je nazvana ulica Kralja Milana u Beogradu. * [[26. 5.]] - Ukinuta smrtna kazna u Sovjetskom Savezu (vraćena 1950). * 29 - 30. 5. - Četiri avionske nesreće, tri u SAD, jedna na Islandu. Potonjeg datuma kod [[Port Deposit, Maryland]] pao je Douglas C-54 Skymaster sa 53 osobe, do tada najgora nesreća u SAD. * [[30. 5.]] - Otvoren [[Muzej Vojvodine|Vojvođanski muzej]] u [[Novi Sad|Novom Sadu]]. * [[31. 5.]] - Majske krize: komunisti su izbačeni iz vlade u Italiji, pod američkim pritiskom. * 31. 5. - Ferenc Nagy, mađarski premijer iz Sitnoposedničke partije, daje ostavku pod komunističkim pritiskom. Nasleđuje ga poslušniji [[Lajos Dinnyés]] iz iste partije (do 1948), a stvarnu vlast ima njegov zamenik [[Mátyás Rákosi]] (→ [[taktika salame]]). * maj - Glavna [[burma]]nska partija, Antifašistički savez narodne slobode, prihvatio nacrt ustava; njen lider [[Aung San]] tvrdi da je za uzor imao ustav Jugoslavije i SSSR. === Jun/Juni/Lipanj === * [[3. 6.]] - Vicekralj Mountbatten izneo predlog podele Indije. Premijer Attlee je u Londonu izneo plan prenosa vlasti u zemlji. [[Datoteka:GeorgeMarshallSecretaryofState.jpg|mini|200px|Državni sekretar SAD [[George Marshall]]]] * [[5. 6.]] - Američki državni sekretar [[George Marshall]] drži govor na Univerzitetu Harvard u kome izlaže Plan obnove Evrope ("[[Maršalov plan]]", deluje od aprila 1948). * 5. 6. - Lider Bugarskog zemljodelskog saveza [[Nikola Petkov]] uhapšen u Parlamentu, sa još 26 opozicionih poslanika (obešen [[23. 9.]], partija je zabranjena u avgustu). * [[7. 6.]] - [[Akcija 10. 4.]]: prva ustaška grupa, [[Božidar Kavran|Božidara Kavrana]], ulazi u FNRJ, postaće žrtve [[UDBA|Udbine]] [[Operacija Gvardijan|Operacije Gvardijan]]. Istog dana u Zagrebu je završeno suđenje na kome su sedmorica osuđeni na smrt, među kojima [[Slavko Kvaternik]] i [[Siegfried Kasche]]. * 7. 6. - Rumunski premijer Groza u poseti Jugoslaviji. * ca. 7. 6. - Britanci premeštaju 12.000 četnika iz Italije u Nemačku, javlja New York Times. * [[9. 6.]] - U Parizu je osnovan ''[[Musée National d'Art Moderne]]'', u Palati Tokio, a od 1977. u Centru Pompidou. * [[11. 6.]] - [[Kineski građanski rat]]: komunisti započinju devetomesečnu kampanju za zauzeće Sipinga u severoistočnoj provinciji Ćilin. * 11. 6. - Muslimanski nizam pretežno hinduističke [[Država Hajderabad|Države Hajderabad]], najveće od [[Kneževska država|kneževskih država]] u Indiji, izjavljuje da neće učestvovati u Konstituanti ni Indije ni Pakistana - Indija zauzima sledeće godine. * [[13. 6.]] - Putnički [[DC-4]] udario u planinu u Zapadnoj Virdžiniji - 50 mrtvih. * ca. 13. 6. - FNRJ optužuje Grčku za avionski napad na karaulu, poginuo komandir. (NYT) * [[16. 6.]] - Francuske vlasti u Saaru uvode saarsku marku - već u novembru je zamenjuje franak. * jun - Demobilizacija poljskih jedinica u britanskim oružanim snagama - 114.000 ih ostaje u Britaniji. * [[18. 6.]] - Epilog [[Iranska kriza 1946.|Iranske krize]]: [[Mustafa Barzani]] je sa jedinicom pešmergi prešao u SSSR. Prethodnih dana su naneli gubitke iranskoj vojsci, na putu iz Iraka, gde su se sklonili proletos (Barzani se vraća u Irak 1958). * ca. 19. 6. - Jugoslovenski komunisti pretukli tršćanskog biskupa [[Antonio Santin|Santina]]. (NYT) * [[22. 6.]] - Proradio je [[Beogradski trolejbus]]. * [[23. 6.]] - Prevazilaženjem predsedničkog veta u SAD donet Taft–Hartleyev zakon, kojim se nadgledaju sindikalne aktivnosti. [[Datoteka:K-Arnold(reconstitution).png|mini|200px|left|Kenneth Arnold opaža NLO]] * [[24. 6.]] - Kenneth Arnold opazio [[NLO]]-a u državi Vašington, SAD - o tome se prvi put široko izveštavalo i prvi put upotrebljen izraz "[[leteći tanjir]]". * [[25. 6.]] - U Srbiji osnovan Republički zavod za zaštitu spomenika kulture. [[Datoteka:Original Book Copy.jpg|mini|200px|[[Dnevnik Anne Frank]]|]] * 25. 6. - U Holandiji objavljen [[Dnevnik Anne Frank]] - do 2019. preveden na preko 70 jezika. * [[26. 6.]] - [[Kraljevina Grčka|Grčka]] se obratila Savetu Bezbednosti UN zbog kršenja mira od strane Jugoslavije, Bugarske i Albanije (izveštaj Anketne komisije UN nepovoljan za Jugoslaviju). * [[28. 6.]] - Austrija optužuje Jugoslovene za ubistvo dvojice policajaca kod Schlossberga u Štajerskoj. * [[29. 6.]] - Truman je prvi predsednik koji se obraća Nacionalnoj asocijaciji za unapređenje obojenih ljudi - u govoru prenošenom preko radija ističe potrebu za okončanjem diskriminacije. * [[30. 6.]] - [[UNRRA]] okončava aktivnost. === Jul/Juli/Srpanj === * [[2. 7.]] - Konferencija evropske Velike trojke se razišla jer SSSR odbija Maršalov plan, a V. Britanija i Francuska izjavljuju da će ga razmotriti bez obzira na SSSR. * [[3. 7.]] - [[Indonežanska nacionalna revolucija]]: levičar [[Amir Sjarifuddin Harahap]] postaje premijer (pola godine kasnije mora dati ostavku, zatim je upleten u pobunu i pogubljen). * 4 - 6. 7. - Hollisterski neredi: okupljanje velikog broja motociklista u [[Hollister, California]] je praćeno izgredima i senzacionalizovano u štampi - inspiracija za imidž odmetničkih [[bajker]]a. * [[7. 7.]] - Izveštaj Johna Cabota, otpravnika poslova u beogradskoj ambasadi - nesporazumi Jugoslavije sa Sovjetima neminovni (prolazi nezapaženo). * 7. 7. - Čehoslovačka vlada izjavljuje da je zainteresovana za Maršalov plan - ali menjaju mišljenje nakon sastanka sa Staljinom dva dana kasnije. * [[8. 7.]] - Počeo proces protiv sedmorice "špijuna-obaveštajaca" u Beogradu - američka Služba za registrovanje grobova kontaktirala sa ostacima četnika radi sakupljanja informacija, za šta im je dala malu količinu oružja (vojnik Walter Florek), službenik ambasade SAD Borivoje Pantelić osuđen na smrt<ref>Jakovina, p. 197</ref>. * 8. 7. - U Nirnbergu počinje [[Talačko suđenje]], ili "Jugoistočni slučaj", jer se sudi nemačkim generalima za uzimanja talaca i streljanja na Balkanu (traje do februara 1948). [[Datoteka:Marcel-roswell-debris 0.jpg|mini|200px|Major Marcel pokazuje ostatke balona]] * 8. 7. - [[Roswellski incident]]: objavljeno da je kod [[Roswell, New Mexico|Roswella]] (odn. [[Corona, New Mexico|Corone, New Mexico]]) pronađen "leteći disk" a sutradan su ostaci opisani kao delovi meteo balona - teorije zavere kreću krajem '70-tih (verovatno se radilo o balonu iz [[Projekt Mogul|Projekta Mogul]]). * [[12. 7.]] - Komitet evropske ekonomske saradnje: pariska konferencija 16 evropskih zemalja razmatra do septembra prioritete za obnovu i pomoć u administraciji Maršalovog plana, istočne zemlje (među kojima i FNRJ) odbijaju, ili od Sovjeta prinuđene da odbiju. * 13 - 14. 7. - II kongres zemaljskog [[AFŽ]] u Sarajevu, donijeta Rezolucija o pokretu muslimanki za skidanje zara, koju sljedećeg mjeseca podržava i ulema. * [[14. 7.]] - Tămădăuska afera, ili nameštaljka: rumunska komunistička sigurnosna služba uhapsila nekoliko političara iz Nacionalne zemljoradničke stranke, koji su mislili da će odleteti iz zemlje - partija je zabranjena do kraja meseca, lideri su zatvoreni. * [[15. 7.]] - U [[Zagreb]]u, Čehoslovačka pobedila Jugoslaviju u zonskom finalu [[Davis Cup]]a 4:0; poslednji meč nije odigran jer su gledaoci napravili nerede, uvređeni češkom zamenom povređenog tenisera. * 15. 7. - Britanska funta je konvertibilna za dolar, što je traženo iz SAD kao uslov za zajam iz 1946 - suspendovano 20. avgusta zbog odliva rezervi. Inače, ove godine su srebrni britanski novčići zamenjeni [[kupronikl]]enim * jul - U Bosni uhvaćen i ubijen četnički komandant [[Cvijetin Todić]]. * jul - [[Enver Hoxha]] u Moskvi, gde potpisuje trgovački sporazum sa SSSR - znak da Staljin ne odobrava Titovu politiku prema Albaniji. * [[17. 7.]] - Brod ''Ramdas'' potonuo blizu Bombaja, stradalo je blizu 700 putnika. * [[18. 7.]] - Brod ''[[SS Exodus]]'' sa 4.500 Jevreja stigao iz Francuske nadomak Palestine, gde su ga Britanci presreli i preuzeli nakon sukoba - pokušaće da ih vrate u Francusku. * 18. 7. - U Britaniji je donesen Zakon o indijskoj nezavisnosti: stvaraju se dominioni Indija i Pakistan; Bengal i Pendžab će biti podeljeni između njih; Kneževske države se mogu izjasniti o pripadnosti. * 18. 7. - SAD preuzimaju [[Starateljsko područje Pacifičkih Otoka]] (do 1986-94), raniji [[Južnotihooceanski mandat]]. [[Datoteka:Aung San color portrait.jpg|mini|150px|† [[Aung San]]]] * [[19. 7.]] - Ubijen [[Aung San]], premijer Britanske Burme, kao i sedam od 10 preostalih članova kabineta, kada su naoružani ljudi upali na njihov sastanak. Bivši premijer [[U Saw]] je obešen zbog ovoga. * [[20. 7.]] - Objavljeni rezultati referenduma u Severozapadnoj graničnoj provinciji: 99% za priključenje Pakistanu, iz odziva od 51%. Bojkotaši referenduma će biti progonjeni, pitanje [[Paštunistan]]a kvari odnose sa [[Kraljevina Afganistan|Afganistanom]] sledećih godina. [[Datoteka:British sergeants kidnapped and hanged by the Irgun, 1947.jpg|mini|left|Narednici obešeni u Palestini]] * [[21. 7.]] - Operacija Product, prva od dve holandske "policijske akcije" u Indoneziji: povratili su veliki deo Jave i Sumatre, ali Indonežani nastavljaju sa gerilskom borbom, a međunarodna zajednica se protivi holandskoj politici. * [[26. 7.]] - Sa [[Trg bana Jelačića|Trga bana Jelačića]], budući Trg Republike, uklonjen spomenik banu (vraćen [[1990]]). * 26. 7. - Predsednik SAD Hari Truman potpisao Zakon o nacionalnoj sigurnosti: departmani vojske i mornarice konsolidovani u Departman odbrane, stvoreni [[CIA]], Veće nacionalne sigurnosti i Združeni načelnici štabova (stupa na snagu 18. 9.). * [[27. 7.]] - U [[Francova diktatura|Španjolskoj]], pošto je ranije tijekom mjeseca potvrđen referendumom, stupio je na snagu Zakon o nasljeđu i vođstvu države - zemlja je ponovno monarhija, ali [[Francisco Franco]] je doživotni šef države. * [[31. 7.]] - Narednička afera: dva dana posle vešanja trojice irgunista, tela dvojice ranije kidnapovanih britanskih narednika su pronađena obešena kod [[Netanya|Netanye]]. Jedan oficir je ranjen od mine prilikom skidanja jednog tela a sledeće večeri grupa britanskih policajaca i vojnika pravi nerede u Tel Avivu, sa pet mrtvih. Neredi sutradan izbijaju i u Britaniji. * [[jul]] - [[George F. Kennan|Kennanov]] članak "Izvori sovjetskog ponašanja" u časopisu ''[[Foreign Affairs]]'', poznatiji kao "X-ov članak", smatra se "auto-kartom" [[Hladni rat|Hladnog rata]] (→ [[Dugi telegram]], ''[[Containment]]''). === Avgust/August/Kolovoz === [[Datoteka:1946 Political Subdivisions of India by National Geographic.jpg|mini|300px|[[Britanska Indija]]]] * [[1. 8.]] - [[Bledski sporazumi Tito — Dimitrov]] - priprema carinske unije, zamišljena [[Balkanska federacija]], oproštene bugarske reparacije od 25 miliona dolara. * [[2. 8.]] - Jevrejske izbeglice sa ''SS Exodusa'' stigle na tri broda do Francuske, ali odbijaju da se iskrcaju, štrajkuju glađu - Britanci ih zatim 22-og voze prema Hamburgu. * [[6. 8.]] - Najtopliji dan leta u Beogradu: 38,2 stepeni. U Francuskoj je period 22. jul - 4. avgust najtopliji između rata i 2003. * [[7. 8.]] - Na arhipelagu [[Tuamotu]] završeno 101-dnevno putovanje [[Thor Heyerdahl]]-ovog splava [[Kon-Tiki]] istočnim Pacifikom. * [[8. 8.]] - Počelo prokopavanje [[Kanal Dunav-Tisa-Dunav|kanala Dunav-Tisa-Dunav]]<!-- RTS Vremeplov -->. * [[11. 8.]] - U Džamu i Kašmiru smenjen premijer Ram Chandra Kak koji je za nezavisnost i saradnju sa Pakistanom. [[Hari Singh]], hinduistički maharadža pretežno muslimanskog Džamu i Kašmira za sada želi da ostane samostalan, ali ovih dana počinje pobuna muslimana u zapadnom okrugu Poonch. * [[12. 8.]] - Završen "[[Nagodetov proces]]", suđenje grupi slovenačkih intelektualaca - trojica osuđena na smrt ([[Črtomir Nagode]], [[Boris Furlan]] i [[Ljubo Sirc]] [zadnjoj dvojici promenjeno u zatvor]). * 12. 8. - Trgovački ugovor FNRJ sa američkom i britanskom zonom u Nemačkoj, vredan 100 miliona dolara. (NYT) [[Datoteka:Partition of India 1947 en.svg|mini|220px|[[Podela Indije]]]] * [[14. 8.]] - {{flagcountry|PAK}} Osnovana je Federacija Pakistan odn. [[Dominion Pakistan]] - od 1956. Islamska Republika. Zemlji se do sledećeg marta priključuje i 14 (ili 16) kneževskih država, trenutno samostalnih. Do 1971. Pakistan obuhvata i Istočni Bengal, današnji Bangladeš. [[Muhamed Ali Džina]] je prvi generalni guverner (do smrti dogodine) a premijer [[Liaquat Ali Khan]] (do smrti 1951). * 14. 8. - U Nemačkoj završeno Buchenwaldsko suđenje: 22 smrtne kazne, pet doživotnih i četiri vremenske kazne. * [[15. 8.]] - {{flagcountry|IND}} Indija je nezavisna od britanske vlasti - krvava [[Podela Indije]] je već u toku. Indiji pristupa oko 550 kneževskih država. Džunagad će zauzeti ove godine, Hajderabad iduće a Kašmir će završiti de fakto podeljen. * 15. 8. - "Velika stabilizacija" u Rumuniji: 20.000 [[Rumunski lej|leja]] se bez najave zamenjuje za jedan novi, u ograničenim količinama, što je udarac za srednju i višu klasu. * 15. 8. - U Engleskoj je pokrenut eksperimentalni nuklearni reaktor GLEEP, prvi u zapadnoj Evropi. * avgust - Osnovano je [[Beogradsko dramsko pozorište]], prva predstava sledećeg februara. Ove godine je osnovano i [[Jugoslovensko dramsko pozorište]], prva predstava u aprilu 1948. * [[18. 8.]] - Eksplozija u vojnom skladištu u Cádizu, stradalo je 147 ljudi. * [[20. 8.]] - Završeno Doktorsko suđenje u Nirnbergu: sedam smrtnih presuda. * [[22. 8.]] - Delegacija američkih protestantskih sveštenika tvrdi da u Jugoslaviji vlada sloboda religije. * [[24. 8.]] - Rulja u istarskom [[Lanišće|Lanišću]] ubila sveštenika [[Miroslav Bulešić|Mira Bulešića]] i teško povredila monsinjora Jakoba Ukmara (Bulešić proglašen blaženikom 2013.). * 26. 8. - [[Ibrahim Fejić]] je izabran za prvog poslijeratnog reisu-l-ulemu, nakon što je donijet novi ustav [[Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini|Islamske zajednice]] (ustoličen 12. 9., ostaje do 1957). * [[27. 8.]] - Sledovanje hleba u Francuskoj smanjeno na 200 grama, neredi u nekim gradovima. * [[28. 8.]] - Toreador [[Manolete]] je fatalno proboden od bika [[Islero|Islera]] u Linaresu, umire sledećeg jutra. * [[31. 8.]] - Proizveden prvi domaći [[penicilin]] u zemunskoj "[[Galenika|Galenici]]". * 31. 8. - Izbori u Mađarskoj, komunisti prvi, ali sa samo 22,3 % glasova - poslednji kompetitivni, mada ne i slobodni, izbori do 1990. * 31. 8. - Komitet o Palestini UNSCOP podneo izveštaj: sedam od 10 članova preporučuje osnivanje jevrejske i arapske države i međunarodni Jerusalim; tri, među kojima i Jugosloven, su za jednu federativnu državu. * Velika suša u Centralnoj Evropi. === Septembar/Rujan === * [[1. 9.]] - Osnovan [[Litostroj]] u Ljubljani. * [[2. 9.]] - Potpisan Pakt iz Rija, tj. Međuamerički ugovor o uzajamnoj pomoći, s principom hemisferske odbrane (na snazi od 1948). * [[4. 9.]] - Obnovljena [[Francuska Gornja Volta]] (nezavisna 1960, od 1984. [[Burkina Faso]]). * [[6. 9.]] - Operacija Sandy: Amerikanci su ispalili raketu V-2 sa nosača aviona. * [[7. 9.]] - Jevreji sa tri broda su na silu iskrcani u Hamburgu, u britanskoj zoni. [[Datoteka:Free Territory of Trieste Map-hr.svg|mini|[[Slobodni Teritorij Trsta]]]] * [[15. 9.]] - Stupa na snagu mirovni ugovor sa Italijom, zaživeo je [[Slobodni Teritorij Trsta]], u gradu su nemiri. Savezničke snage napuštaju Pulu, JA ulazi sutradan. * 15. 9. - Počinje Suđenje Einsatzgruppama u Nirnbergu (do aprila). * septembar - Jugoslavija odbila Maršalov plan. * septembar - Drugi kongres [[Narodni front Jugoslavije|Narodnog fronta Jugoslavije]], Tito: postojanje predratnih buržujskih stranaka neopravdano. * [[16. 9.]] - Pakistan prihvata pristupnicu države Junagadh u današnjem Gujaratu, uprkos hinduističkoj većini. * [[18. 9.]] - Zakon o nacionalnoj sigurnosti SAD: departmani vojske, mornarice i vazduhoplovstva su spojeni u Departman odbrane, prvi sekretar je [[James Forrestal]] (do 1949). Osnovani su i Savet nacionalne sigurnosti i Centralna obaveštajna agencija ([[CIA]]). [[Ratno zrakoplovstvo Sjedinjenih Američkih Država|Ratno zrakoplovstvo]] postaje poseban vid. Ozvaničeni Združeni načelnici generalštaba. * [[22. 9.]] - Siki napali voz sa muslimanskim izbeglicama u Amritsaru, navodno 3.000 mrtvih; dva dana kasnije napadnut voz sa Hindusima i Sikima u Kamokeu, ubijeno 340 ljudi. [[Datoteka:Pocztowka - Szklarska Poreba. 1930-1945 (72429700).jpg|mini|Razglednica [[Szklarska Poręba|Szklarske Porębe]]]] * [[22.9.|22]] - [[27. 9.]] - Osnivački sastanak [[Informbiro]]a u [[Szklarska Poręba|Šklarskoj Porembi]] kod [[Vroclav]]a, Poljska. Prisutno devet partija, doneta Deklaracija koja ističe da je u toku borba između imperijalističkog (SAD) i antiimperijalističkog (SSSR) tabora. Za sedište organizacije određen Beograd. * [[25. 9.]] - Na Međunarodnom sudu za ratne zločine japanski car [[Hirohito]] oslobođen je svake krivnje za rat. * 25. 9. - Pušten prvi [[balon Skyhook]] za istraživanje atmosfere (mogli su uticati na NLO fenomene sledeće godine). * 28 - [[29. 9.]] - Osnivački kongres Saveza udruženja boraca Narodnooslobodilačkog rata ([[SUBNOR]]). === Oktobar/Listopad === * [[1. 10.]] - Useljene prve kuće u [[Levittown, New York]]: prvo masovno proizvedeno [[predgrađe]] i uzor za takva naselja u SAD. * 1. 10. - [[SAD]] priznale bugarsku vladu i uspostavile diplomatske odnose, samo 8 dana nakon pogubljenja Nikole Petkova. * 1. 10. - Prvi let mlaznjaka [[North American F-86 Sabre]] (u službi od 1949). * [[2. 10.]] - Osnovana [[Balet]]ska škola "Lujo Davičo" u Beogradu. * [[3. 10.]] - Zbog incidenta od 24. 8., u [[Pazin]]u osuđen sveštenik Stepan Ček na šest godina i msr. Jakob Ukmar na mesec dana (već odležao) zbog "provokacije". Ubice sveštenika osuđene na tri odn. pet meseci. * [[5. 10.]] - U Varšavi formalno osnovan [[Informbiro]], sa sedištem u Beogradu i zadatkom "razmene iskustava i, u slučaju potrebe, koordinacije delatnosti komunističkih partija na osnovu uzajamne saglasnosti". * 5. 10. - Prvo TV obraćanje iz Bele kuće: Truman poziva Amerikance na utorke bez mesa i četvrtke bez peradarskog mesa kako bi se obezbedilo više hrane za gladne Evropljane. * 5. 10. - [[Elia Kazan]] i još dvoje osnovali ''[[Actors Studio]]'' u Njujorku: podučava ''[[Method acting]]'', [[Lee Strasberg]] je šef 1951-82. * [[7. 10.]] - [[Dragoljub Jovanović]], lider Zemljoradničke stranke i bivši saveznik KPJ, osuđen na devet godina zatvora; istovremeno i HSS-ovac [[Franjo Gaži]] na pet godina (političke krivice). * 7. 10. - 8. 11. - [[Prvi indokineski rat]], francuska Operacija Léa: pokušali su da razbiju Việt Minh u području Việt Bắc na severu Vijetnama, zamalo su zarobljeni [[Hồ Chí Minh]] i [[Võ Nguyên Giáp]]. Praćena je operacijom Ceinture u novembru-decembru. [[Datoteka:King Tomislav Statue in Zagreb.JPG|mini|150px|Spomenik kralju Tomislavu u Zagrebu]] * [[11. 10.]] - Jugoslavija prekinula odnose sa [[Čile]]om, nakon što su odatle proterana dvojica jugoslovenskih zvaničnika kao "deo opšte-hemisferske komunističke mreže" (u Čileu su u toku štrajkovi rudara). [[Datoteka:Bell X-1 color.jpg|mini|200px|[[Bell X-1]]]] * [[14. 10.]] - [[Chuck Yeager]] prvi put ikad probio [[zvučni zid]], raketnim avionom [[Bell X-1]]. * listopad - U Zagrebu postavljen spomenik kralju [[Tomislav I|Tomislavu]]. * [[18. 10.]] - [[13. 11.]] - Sovjeti izvode 11 lansiranja rakete [[V-2]] u [[Kapustin Jar]]u (sovjetska kopija, [[R-1 (raketa)|R-1]], u službi je od 1950). * [[21. 10.]] - Rezolucija 109 Generalne skupštine Ujedinjenih nacija: pozivaju se Albanija, Bugarska i Jugoslavija da ne pomažu gerilu u Grčkoj, osniva se Specijalna komisija sa sedištem u Solunu (radi od decembra). * 21/22. 10. - Invazija paštunskih plemenaca u Džamu i Kašmir, kako bi ga priključili Pakistanu - počinje [[Indo-pakistanski rat 1947]], prvi od četiri rata između dve nacije (do 1999). Dolazi do masakara sa desetinama hiljada mrtvih na obe strane. * [[22. 10.]] - Iranski parlament, uz podršku SAD, glasao protiv naftne koncesije za SSSR, koju je premijer Ahmad Qavam prošle godine dogovorio za povlačenje sovjetskih trupa (zato ga zovu "Stara lisica"). * [[23. 10.]] - Prijateljski svedoci pred komitetom za neameričke aktivnosti: glumci [[Gary Cooper]], [[Robert Montgomery (glumac)|Robert Montgomery]] i [[Ronald Reagan]] (ovaj poslednji je predsednik Glumačkog ceha 1947-52). * [[24. 10.]] - United Airlines Flight 608: [[Douglas DC-6|DC-6]] je pao usled požara u Utahu, sa 52 žrtve - ostaci će prvi put biti rekonstruisani da bi se otkrio uzrok; takođe, sledećeg meseca se dogodio požar na još jednom DC-6 ali taj je sleteo. * [[26. 10.]] - Lokalni izbori u Francuskoj: najuspešnija je [[Degolizam|degolistička]] partija Okupljanje francuskog naroda, osnovana u aprilu, dobija 38% glasova a komunisti 30. * 26. 10. - Kašmirski maharadža Hari Singh potpisao pristupnicu Indiji, nakon čega ova šalje vojsku. * [[27. 10.]] - [[Crveni strah]]: Počinje saslušavanje osoba iz filmske industrije pred Parlamentarnim komitetom za neameričke aktivnosti povodom veza sa KP SAD - Holivudska desetorica odbijaju saradnju (vidi 25. 11.). * [[28. 10.]] - Osnovan Gradski zavod za zdravstvenu zaštitu u Beogradu. * [[30. 10.]] - U Ženevi potpisan Generalni sporazum o carinama i trgovini ([[GATT]]), na snazi 1948-94, prethodnik [[Svetska trgovinska organizacija|Svetske trgovinske organizacije]]. === Novembar/Studeni === * [[1. 11.]] - U Beogradu izdat prvi broj [[Kominform]]ovog časopisa "[[Za trajan mir, za narodnu demokratiju!]]", na deset jezika. * 1. 11. - Dopisnik New York Timesa proteran iz FNRJ, ostaju samo četvorica zapadnih reportera. * [[2. 11.]] - [[Howard Hughes]] prvi i jedini put poleteo svojim džinovskim avionom [[Hughes H-4 Hercules]] (''Spruce Goose'' - "Smrčeva guska"). * [[3. 11.]] - [[Prvi indijsko-pakistanski rat]], Bitka kod Badgama: jedna indijska četa od 50 ljudi je izginula ali je usporila nalet plemenskih laškara i stvorila vreme za dolazak pojačanja. * [[6. 11.]] - Rumunski nekomunistički ministar ino. poslova [[Gheorghe Tătărescu]] je dao ostavku - zamenjuje ga [[Ana Pauker]] (do 1952). * [[9. 11.]] - Indija preuzima administraciju u Junagadhu. * 9. 11. - Bivši [[tajland]]ski premijer maršal [[Plaek Phibunsongkhram]] izvodi rojalistički vojni udar - premijer je 1948-57. Kasnije tokom meseca usvojena ustavna povelja kojom je povećana vlast monarhije. * [[11. 11.]] - Bivši rumunski premijer [[Iuliu Maniu]] osuđen na doživotni zatvor. * ca. 11. 11. - Navodno je u franjevačkom samostanu u Puli nađena radio stanica za špijuniranje, jedan redovnik je mrtav, nekoliko fratara osuđeno u decembru (NYT, 12, 15. 11.; 21, 22. 12.). * [[10. 11.]] - Hapšenje četvorice radnika čeličane u Marseju dovodi do talasa pobunjeničkih komunističkih štrajkova koji se šire i na Pariz. * [[14. 11.]] - [[Jake LaMotta]] je očigledno predao meč Billyju Foxu, zbog čega ga njujorška komisija suspenduje. * 14. 11. - Prvi put se pojavio lik [[Baja Patak]]. * [[15. 11.]] - Parlament u Mađarskoj prinuđen da preda ovlašćenja vladi. * [[16. 11.]] - Puštena u saobraćaj [[pruga Šamac-Sarajevo]] (gradili je omladinci iz Jugoslavije i još 42 zemlje). * 16. 11. - Britanci počinju povlačenje vojske iz [[palestina|Palestine]]. * [[18. 11.]] - Požar u robnoj kući Ballantynes u [[Christchurch]]u je najgori u istoriji Novog Zelanda, stradala je 41 osoba. * [[20. 11.]] - Čelnik [[NR Albanija|albanske]] komisije za planiranje [[Nako Spiru]] pronađen mrtav, dan nakon sukoba sa [[Koçi Xoxe]]om oko Titovog pisma i odnosa sa Jugoslavijom<ref name="Hodos1987">{{cite book|author=George H. Hodos|title=Show Trials: Stalinist Purges in Eastern Europe, 1948-1954|url=https://books.google.com/books?id=kXj3SpPlyX0C&pg=PA8|year=1987|publisher=Greenwood Publishing Group|isbn=978-0-275-92783-7|pages=8–}}</ref>. [[Datoteka:Huwelijk Prinses Elisabeth, Bestanddeelnr 902-4694 (cropped).jpg|mini|200px|[[Elizabeta II|Elizabeta]] i [[Princ Philip, vojvoda od Edinburgha|Filip]]]] * 20. 11. - Venčanje princeze [[Elizabeta II|Elizabete]] i [[Princ Philip, vojvoda od Edinburgha|Philipa Mountbattena]] (vladarski par 1952-2021). * 21 - 23. 11. - Održani izbori u Republici Kini, sa malim opštim odzivom - veliku većinu mandata dobija [[Kuomintang]], mandati iz kontinentalne Kine će trajati dok ih sud ne ukine 1991. * [[24. 11.]] - [[Robert Schuman]] je novi francuski premijer posle [[Paul Ramadier|Paula Ramadiera]] (do 1948), prinuđen je pozvati rezerviste za smirivanje rudara. * [[25. 11.]] - [[Waldorfska izjava]] kojom se vodeći [[holivud]]ski studiji, okupljeni u [[Motion Picture Association of America|Filmsko udruženje Amerike]], obavezuju da više neće angažirati ljevičare iz [[Holivudska desetorica|Holivudske desetorice]]; taj datum predstavlja početak [[Holivudska crna lista|Holivudske crne liste]]. * 25. 11. - Parlament [[Novi Zeland|Novog Zelanda]] ratifikovao [[Westminsterski statut]], koji ovom [[dominion]]u daje suverenost. * 25. 11. - [[Prvi indijsko-pakistanski rat]]: pakistansko-plemenske snage zauzimaju Mirpur, nakon čega dolazi do masakra Hindusa i Sika. [[Datoteka:J&K04low.jpg|mini|200px|[[Prvi indijsko-pakistanski rat]], situacija krajem godine]] * [[27. 11.]] - U [[Evksinograd]]u kod Varne potpisan Ugovor o prijateljstvu, saradnji i uzajamnoj pomoći Jugoslavije i Bugarske (tekst sastavljen još 1. 8.). * 27. 11. - JAT-ov avion DC-3 (Li-2?) pao po mećavi na prilazu Titogradu, stradalo je 22 p. i č.p.. * 27. 11. - Policija u Parizu zauzela uredništva komunističkih listova. * [[28. 11.]] (29. 11.?) - Prva izvedba [[Stevan Hristić|Hristićevog]] baleta "[[Ohridska legenda]]" u Narodnom pozorištu u Beogradu. * 28. 11. - Potpisan jugoslovensko-italijanski trgovinski ugovor vredan 250 miliona dolara. * 28. 11. - Predsedniku Titu je dodeljen prvi [[Orden slobode]], drugo najviše odlikovanje FNRJ/SFRJ. * 28. 11. - U avionskoj nesreći u Francuskom Alžiru poginuo gen. [[Philippe Leclerc de Hauteclocque|Leclerc]]. * novembar - U [[Narodna Republika Albanija|Albaniji]] otvorena prva pruga standardnog koloseka, Drač - [[Peqin]]. {{Dvostruka slika|right|Zones juives 1dec47 + relief.svg|150|United Nations General Assembly Resolution 181 boundaries.jpg|150|Jevrejske zone 1947. i UN-ov plan podele Palestine}} * [[29. 11.]] - Rezolucija 181 (II) [[Generalna skupština Ujedinjenih naroda|Generalne skupštine UN]] predlaže podelu [[Mandatna Palestina|Mandatne Palestine]] na arapsku i jevrejsku državu i izdvojeni Jerusalim (Jugoslavija uzdržana). Jevreji, koji čine 33% stanovništva na 7% zemlje, dobili bi 56% mandata (od čega dosta otpada na Negev). * 29. 11. - Masakr u Mỹ Trạchu: francuski vojnici ubili preko 300 seljana u centralnom Vijetnamu. * [[30. 11.]] - Prvo finale Kupa Jugoslavije u fudbalu ([[Kup maršala Tita]]): Partizan - Naša krila (Zemun) 2:0. * 30. 11. - Počinje građanski rat u mandatnoj Palestini (koji sledećeg maja prelazi u [[Arapsko-izraelski rat 1948]]). === Decembar/Prosinac === * [[2. 12.]] - Kairski univerzitet Al-Azhar poziva muslimane na džihad protiv podele Palestine. Istog dana počinju neredi u Adenu protiv tamošnjih Jevreja. * [[3. 12.]] - Ekspresni voz Paris-Tourcoing izbačen iz šina kod Arrasa uz 21-og poginulog - komunistički štrajkači su mislili da voz prevozi vojsku; sutradan preduzete vanredne mere u zemlji. * 3. 12. - Predstava [[Tennessee Williams]]a "Tramvaj zvani želja", ''A Streetcar Named Desire'', prikazan je na Broadwayu, jedan je od najcenjenijih komada stoleća (glume nepoznati [[Jessica Tandy]] i [[Marlon Brando]], [[A Streetcar Named Desire (film, 1951)|film]] je prikazan 1951). * [[4. 12.]] - Bugarska ima novi ustav, [[Georgi Dimitrov|Dimitrovljev]]. * 4. 12. - Završeno [[Sudijsko suđenje]] u Nirnbergu: deset osuđenih. * [[8. 12.]] - Ugovor o prijateljstvu Mađarske i Jugoslavije. * [[9. 12.]] - Francuski sindikat CGT opozvao generalni štrajk i nastavili pregovore sa vladom. Kasnije tokom meseca se izdvaja grupa CGT-Radnička sila, koja se protivi komunističkom uticaju (izgleda uz američku pomoć). * 9. 12. - Masakr u Rawagedeu na zapadnoj Javi: holandska vojska ubila preko 400 seljana. * [[decembar]] - Državni ugovor [[Albanija|Albanije]] i [[Bugarska|Bugarske]] - znaci nezavisnosti Albanije ([[Enver Hodža|Envera Hodže]]) od Jugoslavije. * 16 - 29. 12. - Monetarna reforma u SSSR: konfiskatorna redenominacija, papirni novac se razmenjuje u odnosu 10:1. Ukidaju se kartice za snabdevanje i uvode jedinstvene cene. * [[17. 12.]] - Prvi let prototipa američkog mlaznog strateškog bombardera [[Boeing B-47]] Stratojet (u službi 1951-65, u izviđanju do '69, za testove do '77). * [[19. 12.]] - Tito u Bukureštu, potpisan ugovor između Rumunije i Jugoslavije. * [[22. 12.]] - Italijanska konstituanta je izglasala novi ustav. [[Datoteka:Bardeen Shockley Brattain 1948.JPG|mini|200px|[[John Bardeen|Bardeen]], [[William Bradford Shockley|Shockley]], [[Walter Houser Brattain|Brattain]] (1948)]] * [[23. 12.]] - [[John Bardeen|Bardeen]], [[Walter Houser Brattain|Brattain]] i [[William Bradford Shockley|Shockley]] predstavili prvi praktičan elektronski [[tranzistor]], tipa ''point-contact'' (→ [[bipolarni tranzistor]], Schockley dogodine predstavlja ''bipolar junction transistor'', koji će od početka '50-tih biti u komercijalnoj upotrebi). * [[24. 12.]] - Probni let [[MiG-15]]. * 24. 12. - Uredbom o zabrani privatnih akcionarskih društava ugašeno preduzeće "Aeroput". * 24. 12. - [[Grčki građanski rat]]: komunisti formirali Privremenu demokratsku vladu, na čelu sa [[Markos Vafijadis|Markosom Vafijadisom]]. Njihova Demokratska armija Grčke pokreće napad na [[Konica (Grčka)|Konicu]], koja bi poslužila kao glavni grad, ali bez uspeha. * [[29. 12.]] - Svečana sjednica povodom 80-godišnjice [[Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti|Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti]], maršal Tito izabran za počasnog člana. [[Datoteka:Coat of arms of Romania (1948–1952).svg|mini|100px|Amblem NR Rumunije 1948-52]] * [[30. 12.]] - [[Kraljevina Rumunija|Rumunski]] kralj [[Mihai I]] abdicira pod pritiskom komunističke vlade, parlament istog dana proglašava republiku (naziv Rumunska Narodna Republika do 1965, [[Socijalistička Republika Rumunija]] do 1989). * 30. 12. - Masakr u rafineriji nafte u Haifi: Irgun ubio bombama šest arapskih nadničara, Arapi nasrnuli na jevrejske kolege i ubili ih 39. Hagana sutradan ulazi u selo Balad al-Sheikh i ubija nekoliko desetina Arapa. === Kroz godinu === * U Beogradu: rekonstrukcija [[Terazije|Terazija]], gradnja Filmskog grada, ILR u [[Železnik]]u, Pionirska pruga u [[Košutnjak]]u (takođe i u zagrebačkom [[Maksimir]]u). Osnovana Centralna livnica u Beogradu, kasnije deo [[Industrija mašina i traktora|Industrije mašina i traktora]] (IMT). * Gradi se [[Stadion Asim Ferhatović Hase|stadion na Koševu]]. * [[Koprivnica|Koprivnička]] radionica braće Wolf je nacionalizirana i postaje [[Podravka]]. * Osnivački kongres Saveza likovnih umetnika Jugoslavije u Zagrebu. * U Beogradu su sedišta [[Informbiro]]a i Panslovenskog pokreta. * Sjedinjene Države ne dozvoljavaju putovanje svojih građana u Jugoslaviju, zbog teškoća svojih diplomatskih službenika da zaštite američke građane u toj zemlji (jedina zemlja pod takvom zabranom 1947.). [[Datoteka:AK-47 assault rifle.jpg|mini|[[AK-47]]]] * Dizajniran "Kalašnjikov" [[AK-47]]. * [[Svetozar Gligorić]] osvojio panslovenski [[šah]]ovski turnir u Varšavi. * Objavljeno otkriće [[prometijum]]a, pre dve godine, čime je popunjena poslednja praznina u [[Periodni sistem elemenata|Periodnom sistemu elemenata]]. == 1947. u temama == * Rukovodstvo [[FNRJ]]: ** Predsednik Prezidijuma Narodne Skupštine: [[Ivan Ribar]] ** Predsednik Vlade: [[Josip Broz Tito]] (takođe i Generalni sekretar [[KPJ]]) ** Predsednik Narodne skupštine: [[Vladimir Simić]] * [[Popis jugoslavenskih filmova|Domaći filmovi]]: "[[Slavica (film)|Slavica]]", "[[Živjeće ovaj narod]]" (→ [[:Kategorija:Filmovi 1947.]]). * [[Spisak država po datumu državnosti|Nove države]] ([[Slobodni Teritorij Trsta]] je [[1954]] faktički podeljen između [[Italija|Italije]] i [[Jugoslavija|Jugoslavije]]): {| | [[Datoteka:Free Territory Trieste Flag.svg|thumb|110px|[[Slobodni Teritorij Trsta|S.T. Trsta]]]] | [[Datoteka:Flag of Pakistan.svg|thumb|120px|[[Pakistan]]]] | [[Datoteka:Flag of India.svg|thumb|120px|[[Indija]]]] |} == Rođenja == {{glavni članak|:Kategorija:Rođeni 1947.}} === Januar/Siječanj === * [[1. 1.]] - [[Vladimir Titov]], kosmonaut * [[4. 1.]] - [[Miloš Vasić (novinar)|Miloš Vasić]], novinar († [[2021]]) * [[6. 1.]] - [[Nebojša Đukelić]], filmski kritičar i reditelj, novinar († [[1996]]) * [[8. 1.]] - [[David Bowie]], britanski rock muzičar i glumac († [[2016]]) * [[10. 1.]] - [[Slobodanka Šobota]], akademski slikar († [[2004]]) * [[18. 1.]] - [[Takeshi Kitano]], režiser, glumac * 18. 1. - [[Tomislav Marijan Bilosnić]], hrvatski književnik * [[24. 1.]] - [[Michio Kaku]], fizičar * [[25. 1.]] - [[Milan Marinković]] Cile, srpski slikar === Februar/Veljača === * [[2. 2.]] - [[Farrah Fawcett]], američka glumica († [[2009]].) * [[3. 2.]] - [[Paul Auster]], američki književnik i režiser († [[2024]]) * [[4. 2.]] - [[Dan Quayle]], potpredsednik SAD * [[8. 2.]] - [[Ljubiša Ristić]], pozorišni reditelj i kritičar * [[9. 2.]] - [[Carla del Ponte]], glavna tužiteljica Haaškog suda * [[10. 2.]] - [[Louise Arbour]], glavna tužiteljica Haaškog suda * [[11. 2.]] - [[Irinej Bulović]], episkop bački * [[13. 2.]] - [[Bogdan Tanjević]], košarkaš i trener * [[19. 2.]] - [[Jackie Curtis]], američka glumica i spisateljica * 19. 2. - [[Lev Rubinštejn]], ruski pesnik († [[2024]]) * [[22. 2.]] - [[Milivoj Puhlovski]], redatelj i scenarist († [[2026]]) * [[27. 2.]] - [[Ejub Štitkovac]], novinar, književnik, publicista († [[2006]]) * [[28. 2.]] - [[Miroljub Labus]], srpski ekonomista, profesor i političar === Mart/Ožujak === * [[1. 3.]] - [[Ivo Banac]], hrvatski političar i povjesničar († [[2020]]) * [[6. 3.]] - [[Dick Fosbury]], skakač uvis († [[2023]]) * 6. 3. - [[Rob Reiner]], filmski režiser († [[2025]]) * [[7. 3.]] - [[Želimir Puljić]], hrvatski biskup * [[11. 3.]] - [[Eugen Indjic]], franko-američki pijanista * [[14. 3.]] - [[Dževdet Sarač]], bosanskohercegovački književnik * [[19. 3.]] - [[Glenn Close]], glumica * [[20. 3.]] - [[John Boswell]], američki istoričar * [[25. 3.]] - [[Elton John]], britanski muzičar === April/Travanj === * [[5. 4.]] - [[Gloria Macapagal-Arroyo]], predsednica Filipina * [[6. 4.]] - [[John Ratzenberger]], glumac * [[8. 4.]] - [[Tom DeLay]], američki političar * [[11. 4.]] - [[Vuk Obradović]], najmlađi general JNA, srpski političar († [[2008]]) * [[12. 4.]] - [[Tom Clancy]], pisac špijunskih i vojnih romana († [[2013]]) * 12. 4. - [[David Letterman]], TV voditelj * [[16. 4.]] - [[Kareem Abdul-Jabbar]], košarkaš * [[18. 4.]] - [[Kathy Acker]], američka spisateljica * 18. 4. - [[James Woods]], glumac * [[21. 4.]] - [[Iggy Pop]], rok-muzičar * [[22. 4.]] - [[Goran Paskaljević]], filmski reditelj († [[2020]]) * [[25. 4.]] - [[Zoran Bogavac]], novinar i publicista († [[2006]]) * 25. 4. - [[Johan Cruijff]], fudbaler, trener († [[2016]]) * [[27. 4.]] - [[Irfan Horozović]], bosankohercegovački dramatičar === Maj/Svibanj === * [[1. 5.]] - [[Enes Kišević]], bosanskohercegovački književnik i glumac * [[5. 5.]] - [[Vojkan Borisavljević]], kompozitor, aranžer, dirigent, producent († [[2021]]) * [[12. 5.]] - [[Michael Ignatieff]], kanadski istoričar, političar * [[13. 5.]] - [[Bujar Bukoshi]], kosovski političar († [[2025]]) * [[19. 5.]] - [[Džemaludin Alić]], bosanski književnik * [[27. 5.]] - [[Branko Oblak]], fudbaler === Jun/Juni/Lipanj === * [[1. 6.]] - [[Jonathan Pryce]], glumac * 1. 6. - [[Ronnie Wood]], član ''Rolling Stones''-a * [[4. 6.]] - [[Viktor Klima]], austrijski političar * [[5. 6.]] - [[Borka Pavićević]], dramaturg, direktor Centra za kulturnu dekontaminaciju († [[2019]]) * 5. 6. - [[Laurie Anderson]], umetnica, kompozitorka, muzičarka * [[6. 6.]] - [[David Blunkett]], britanski političar * [[9. 6.]] - [[Gordana Jevtović-Minov]], operska pevačica-sopran († [[2007]]) * [[14. 6.]] - [[Ljubiša Pavković]], harmonikaš * [[17. 6.]] - [[Blaž Kraljević]], komandant HOS-a u BiH, general Armije RBiH († [[1992]]) * [[19. 6.]] - [[Jagoda Kaloper]], glumica († [[2016]]) * [[18. 6.]] - [[Vesna Pećanac]], glumica * [[21. 6.]] - [[Širin Ebadi]], iranska aktivistkinja, nobelovka za mir * [[22. 6.]] - [[Pete Maravich]], košarkaš * 22. 6. - [[Jerry Rawlings]], predsednik Gane († [[2020]]) * [[29. 6.]] - [[Richard Lewis]], glumac, komičar († [[2024]]) === Jul/Juli/Srpanj === * [[2. 7.]] - [[Larry David]], glumac, scenarista, producent * 2. 7. - [[Marko Janković]], radio voditelj († [[2023]]) * [[8. 7.]] - [[Mehmed Alagić]], general Armije RBiH († [[2003]]) * [[9. 7.]] - [[O. J. Simpson]], igrač amer. fudbala, glumac, osuđenik († [[2024]]) * [[17. 7.]] - [[Camilla, kraljica supruga Ujedinjenog Kraljevstva]], supruga Charlesa III * [[19. 7.]] - [[Brian May]], gitarista ''Queen''-a * [[20. 7.]] - [[Carlos Santana]], meksički rock glazbenik * 20. 7. - [[Mile Mrkšić]], general, haški osuđenik († [[2015]]) * [[23. 7.]] - [[Milan Ivkošić]], novinar († [[2025]]) * [[24. 7.]] - [[Predrag Ejdus]], glumac († [[2018]]) * [[27. 7.]] - [[Boris Bradić]], hrvatski rukometaš * [[30. 7.]] - [[Arnold Schwarzenegger]], austrijsko-američki glumac i političar === Avgust/August/Kolovoz === * [[6. 8.]] - [[Mohammad Najibullah]], predsednik Afganistana († [[1996]]) * [[10. 8.]] - [[Anwar Ibrahim]], malezijski političar * 10. 8. - [[Ivan Zvonimir Čičak]], hrvatski političar († [[2024]]) * [[14. 8.]] - [[Enes Duraković]], bosanskohercegovački književni historičar i esejist * 14. 8. - [[Danielle Steel]], spisateljica * [[23. 8.]] - [[Goran Sultanović]], glumac * [[24. 8.]] - [[Paulo Coelho]], brazilski književnik * [[29. 8.]] - [[Mihalj Kertes]], srpski političar († [[2022]]) === Septembar/Rujan === * [[6. 9.]] - [[Jane Curtin]], glumica * [[14. 9.]] - [[Sam Neill]], glumac († [[2026]]) * [[15. 9.]] - [[Jovo Toševski]], prof. Medicinskog fakulteta u Kg. * [[19. 9.]] - [[Mate Granić]], hrvatski političar * [[21. 9.]] - [[Stephen King]], književnik * [[26. 9.]] - [[Lynn Anderson]], country-pjevačica († [[2015]]) * [[27. 9.]] - [[Dick Advocaat]], fudbaler, trener * 27. 9. - [[Meat Loaf]], rok-muzičar, glumac († [[2022]]) * [[28. 9.]] - [[Sheikh Hasina]], premijerka Bangladeša * [[30. 9.]] - [[Marc Bolan]], frontman ''T-Rex''-a († [[1977]]) === Oktobar/Listopad === * [[5. 10.]] - [[Brian Johnson]], pevač ''AC/DC'' * [[9. 10.]] - [[Jovan Zivlak]], književnik i izdavač * 9. 10. - [[France Gall]], pevačica († [[2018]]) * [[10. 10.]] - [[Radovan Beli Marković]], književnik († [[2022]]) * [[14. 10.]] - [[Josip Peruzović]], hrvač († [[2018]]) * [[16. 10.]] - [[Bob Weir]], član ''The Grateful Dead'' * [[21. 10.]] - [[Darinka Jevrić]], književnica († [[2007]]) * [[24. 10.]] - [[Kevin Kline]], glumac * [[26. 10.]] - [[Hillary Clinton]], američka političarka * [[29. 10.]] - [[Richard Dreyfuss]], glumac * [[31. 10.]] - [[Herman van Rompuy]], belgijski političar i prvi predsjednik [[Evropska Unija|Evropske Unije]] === Novembar/Studeni === * [[8. 11.]] - [[Nakib Abdagić]], bosanskohercegovački književnik i glumac († [[2008]]) * 8. 11. - [[Minnie Riperton]], pjevačica († [[1979]]) * [[13. 11.]] - [[Joe Mantegna]], glumac * [[23. 11.]] - [[Alphons Orie]], sudija ICTY * [[30. 11.]] - [[David Mamet]], dramatičar === Decembar/Prosinac === * [[6. 12.]] - [[Joška Broz]], srpski političar († [[2025]]) * [[7. 12.]] - [[Oliver Dragojević]], hrvatski pjevač († [[2018]]) * [[9. 12.]] - [[Tom Daschle]], američki političar * [[10. 12.]] - [[Dragomir Brajković]], književnik, novinar i urednik Radio Beograda († [[2009]]) * [[14. 12.]] - [[Svetlana Bojković]], srpska glumica * 14. 12. - [[Dilma Rouseff]], predsednica Brazila * [[15. 12.]] - Mihajlo [[Miša Blam]], džez-muzičar i kompozitor († [[2014]]) * [[16. 12.]] - [[Ben Cross]], glumac * [[21. 12.]] - [[Paco de Lucía]], flamenko gitarista († [[2014]]) * [[22. 12.]] - [[Meddžida Kreso]], bosanskohercegovačka političarka * [[29. 12.]] - [[Ted Danson]], glumac === Kroz godinu === * [[Stjepan Tomaš (književnik)|Stjepan Tomaš]], hrvatski književnik == Smrti == {{glavni članak|:Kategorija:Umrli 1947.}} === Januar/Siječanj &ndash; Mart/Ožujak === * [[12. 1.]] - [[Zdenko Blažeković]], lider Ustaške mladeži (* [[1915]]) * {{circa}} [[15. 1.]] - Elisabet Short, ''[[Black Dahlia]]'' (* [[1924]]) * [[24. 1.]] - [[August Meyszner]], nemački general, ratni zločinac (* [[1886]]) * [[30. 1.]] - [[Dubravko Dujšin]], hrvatski glumac (* [[1894]].) * [[25. 1.]] - [[Al Capone]], kriminalac (* [[1899]]) * [[3. 2.]] - [[Petar Živković]], general i političar (* [[1879]]) * [[5. 2.]] - [[Hans Fallada]], njemački književnik (* [[1873]].) * [[10. 2.]] - [[Vasa Stajić]], filozof i pisac, predsednik Matice srpske (* [[1878]]) * [[19. 2.]] - [[Adalbert Lontschar]], nemački general, ratni zločinac (* [[1885]]) * [[20. 2.]] - [[Viktor Gutić]], ustaški funkcioner (* [[1901]]) * [[26. 2.]] - [[Alexander Löhr]], nemački general, ratni zločinac (* [[1885]]) * [[13. 3.]] - [[Rako Mugoša]], narodni heroj (* [[1920]]) * 13. 3. - [[Krsto Popović]], crnogorski odmetnik (* [[1881]]) * mart - [[Braća Collyer]], njujorški pustinjaci === April/Travanj &ndash; Jun/Lipanj === * [[1. 4.]] - [[Đorđe II Grčki]] (* [[1890]]) * [[7. 4.]] - [[Henry Ford]], osnivač proizvođača automobila [[Ford Motor Company]] (* [[1863]].) * [[14. 4.]] - [[Petar Bajalović]], arhitekta (* [[1876]]) * [[16. 4.]] - [[Rudolf Höss]], komandant Aušvica (* [[1901]]) * [[18. 4.]] - [[Jozef Tiso]], šef bivše slovačke države pod nemačkim okriljem (* [[1887]]) * [[20. 4.]] - [[Christian X (Danska)|Christian X]], kralj Danske (* [[1870]]) * [[24. 4.]] - [[Willa Cather]], američka spisateljica (* [[1873]]) * [[17. 5.]] - [[Seabiscuit]], trkački konj (* [[1933]]) * [[29. 5.]] - [[Franz Böhme]], nemački general, ratni zločinac (* [[1885]]) * [[30. 5.]] - [[Georg von Trapp]], pomorski oficir, glava "raspevane" porodice (* [[1880]]) * [[7. 6.]] - [[Mehmed Alajbegović]], političar u NDH (* [[1906]]) * 7. 6. - [[Osman Kulenović]], političar u NDH (* [[1889]]) * [[13. 6.]] - [[Slavko Kvaternik]], maršal NDH (* [[1878]]) * [[20. 6.]] - [[Bugsy Siegel]], gangster (* [[1906]]) === Jul/Srpanj &ndash; Septembar/Rujan === * jul - [[Cvijetin Todić]], četnički komandant (* 1910) * [[17. 7.]] (pretpostavka) - [[Raoul Wallenberg]], švedski diplomata i humanitarac (* [[1912]]) * [[19. 7.]] - [[Aung San]], osnivač moderne Burme (* [[1915]]) * [[21. 7.]] - [[Žanka Stokić]], glumica (* [[1887]]) * [[5. 8.]] - [[Bogdan Gavrilović]], srpski matematičar, raniji predsednik akademije (* [[1864]]) * [[8. 8.]] - [[Anton Denjikin]], ruski carski general (* [[1872]]) * [[12. 8.]] - [[Albert Bazala]], hrvatski filozof i političar (* [[1877]]) * [[22. 8.]] - [[Jezdimir Dangić]], četnički komandant (* [[1897]]) * [[24. 8.]] - [[Miroslav Bulešić]], hrvatski svećenik i mučenik (* [[1920]].) * [[29. 8.]] - [[Manolete]], toreador (* [[1917]]) * [[9. 9.]] - [[Ananda Coomaraswamy]], filozof (* [[1877]]) * [[20. 9.]] - [[Fiorello La Guardia]], bivši gradonačelnik Njujorka (* [[1882]]) === Oktobar/Listopad &ndash; Decembar/Prosinac === * [[4. 10.]] - [[Max Planck]], njemački fizičar (* [[1858]].) * [[30. 11.]] - [[Ernst Lubitsch]], filmski režiser (* [[1892]]) * [[1. 12.]] - [[Aleister Crowley]], okultista, mistik (* [[1875]]) * 1. 12. - [[G. H. Hardy]], matematičar (* [[1877]]) * [[14. 12.]] - [[Stanley Baldwin]], bivši britanski premijer (* [[1867]]) * [[17. 12.]] - [[Johannes Nicolaus Brønsted]], fizikohemičar (* [[1879]]) * [[20. 12.]] - [[Heinrich Dankelmann]], komandant okupirane Srbije (* [[1889]]) * [[26. 12.]] - [[Hijacint Bošković]], dominikanac, teolog (* [[1900]]) * [[28. 12.]] - [[Vittorio Emanuele III od Italije]], bivši kralj (* [[1869]]) === Kroz godinu === * [[Aca Stanojević]], srpski političar (* [[1852]]) * [[Andrija Radović]], crnogorski političar (* [[1872]]) * [[Aleksandar Cincar-Marković]], bivši ministar ino. poslova (* [[1889]]) * [[Roman Petrović]], slikar (* [[1896]]) * [[Branko Ve Poljanski]] (Branislav Micić), umetnik zenitista (* [[1897]]) == Nobelova nagrada za 1947. godinu == * [[Nobelova nagrada za fiziku|'''Fizika''']]: [[Edward Victor Appleton]] (istraživanje fizike gornje atmosfere, naročito za otkriće [[Ionosfera#F sloj|Appletonovog sloja]]) * [[Nobelova nagrada za kemiju|'''Kemija''']]: [[Robert Robinson]] (istraživanje biljnih produkata od biološkog značaja, naročito alkaloida) * [[Nobelova nagrada za fiziologiju ili medicinu|'''Fiziologija i medicina''']]: [[Carl Ferdinand Cori]], [[Gerty Cori|Gerty Theresa Cori]] (otkriće toka katalitičke [[Glikogenoliza|konverzije glikogena]], → [[Korijev ciklus]]) i [[Bernardo Alberto Houssay]] (otkriće uloge koju igra hormon prednjeg [[hipofiza|pituitarnog]] režnja u metabolizmu šećera) * [[Nobelova nagrada za književnost|'''Književnost''']]: [[André Gide]] (sveobuhvatno i umetnički značajno pisanje, u kojem su ljudski problemi i stanje predstavljeni s neustrašivom ljubavlju prema istini i oštrim psihološkim uvidom) * [[Nobelova nagrada za mir|'''Mir''']]: [[Kvekeri|Friends Service Council ('''FCS''') i American Friends Service Comittee ('''AFSC''')]] (pionirski rad u međunarodnom mirovnom pokretu i humanitarni rad bez obzira na rasu ili nacionalnost) == Reference == {{reference}} == Literatura == * ''Collier's Year Book'' za 1947. (Microsoft Encarta 2004) * Return to Diversity, A Political History of East Central Europe Since World War II, Joseph Rothschild & Nancy M. Wingfield <!-- internacionalni linkovi --> {{commonscat|1947}} [[Kategorija:1940-e]] [[Kategorija:20. vijek|47]] [[Kategorija:Godine]] 292mhg94fohqztx5jw6ag7l00095kf8 0 35759 42682020 42409963 2026-08-30T07:44:20Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 1 sources and tagging 0 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42682020 wikitext text/x-wiki {{Košarkaš2 (SR) | ime = Dušan Ivković | slika = Dušan Ivković .jpg | opis_slike = Duda na finalu Adeko kupa 2011 | puno_ime = Dušan Ivković | nadimak = Duda | državljanstvo = {{ZD|Srbija}} | datum_rođenja = {{Birth date and age|1943|10|29}} | mesto_rođenja = [[Beograd]] | država_rođenja = [[Kraljevina Jugoslavija]] | datum_smrti = [[16. 9.]] [[2021]]. | mesto_smrti = [[Beograd]] | država_smrti = [[Republika Srbija]] | visina = 188 cm<ref name=eurobasket89>Marušić, Igor. [http://yugopapir.blogspot.com/2014/08/eurobasket-1989-male-tajne-velikih.html Male tajne velikih majstora: Dušan Ivković]. ''Studio'' magazin (preko ''Yugopapir''), jun 1989.</ref> | težina = 90 kg<ref name=eurobasket89/> | pozicija = [[Organizator igre|plejmejker]]<ref name=magazinstatus>Pavić, Zoran. [http://www.b92.net/zivot/licni_prostor.php?nav_id=329664 Dušan Ivković – Svugde nosim svoj krst]. ''Status'' magazin (preko ''b92.net''), novembar 2008.</ref> | draft = | karijera = 1958. - 1968. (igračka)<br />1978. - (trenerska) | mlade_godine = | mladi_klubovi = | godine = 1958–1968 | klubovi = {{ZD|JUG}} [[KK Radnički Beograd|Radnički Beograd]] | reptim = | trenerske_godine = <br />1978–1980<br />1980–1982<br />1982–1984<br />1984–1987<br />1987–1995<br />1987–1990<br />1991–1994<br />1994–1996<br />1996–1999<br />1999–2001<br />2002–2005<br />2005–2007<br />2008–2013<br />2010–2012 | trenerski_klubovi = {{ZD|JUG}} [[KK Partizan|Partizan Beograd]]<br />{{zas|Grčka}} [[KK Aris Solun|Aris Solun]]<br />{{ZD|JUG}} [[KK Radnički Beograd|Radnički Beograd]]<br />{{ZD|JUG}} [[KK Šibenik|Šibenik]]<br />{{ZD|JUG}} [[Košarkaška reprezentacija Jugoslavije|reprezentacija Jugoslavije]] (SR Jugoslavije 1992-95)<br />{{ZD|JUG}} [[KK Vojvodina|Vojvodina]]<br />{{zas|Grčka}} [[KK PAOK|PAOK Solun]]<br />{{zas|Grčka}} [[KK Panionios Atina|Panionios Atina]]<br />{{zas|Grčka}} [[K.A.E. Olympiakos|Olimpijakos]]<br />{{zas|Grčka}} [[KK AEK Atina|AEK Atina]]<br />{{zas|Rusija}} [[PBK CSKA Moskva|CSKA Moskva]]<br />{{zas|Rusija}} [[KK Dinamo Moskva|Dinamo Moskva]]<br />{{zas|Srbija}} [[Košarkaška reprezentacija Srbije|reprezentacija Srbije]]<br />{{zas|Grčka}} [[K.A.E. Olympiakos|Olimpijakos]] | nagrade =<nowiki></nowiki> *[[50 osoba koje su najviše doprinele Evroligi]] }} '''Dušan Ivković''' ([[Beograd]], [[29. 10.|29. oktobra]] [[1943]]. – [[Beograd]], [[16. septembra]] [[2021.]]) bio je srpski košarkaški trener i bivši [[košarka]]š. Ivković je bio jedan od najuspešnijih evropskih trenera svih vremena. Ivković je nauspešniji selektor [[Košarkaška reprezentacija Jugoslavije|Košarkaške reprezentacije Jugoslavije]] na [[Evropsko prvenstvo u košarci|Evropskim prvenstvima]]. Vodio je reprezentaciju na tri kontinentalna prvenstva i na sva tri osvojio zlatnu medalju [[Evropsko prvenstvo u košarci 1989.|Zagreb 1989]], [[Evropsko prvenstvo u košarci 1991.|Rim 1991]] i [[Evropsko prvenstvo u košarci 1995.|Atina 1995]]. Na ta tri prvenstva reprezentacija je odigrala 19 utakmica i svih 19 pobedila. [[Januar]]a [[2008]]. je izabran za selektora [[Košarkaška reprezentacija Srbije|košarkaške reprezentacije Srbije]] za period od naredne četiri godine. Na [[Evropsko prvenstvo u košarci 2009.|Evropskom prvenstvu 2009.]] u Poljskoj, reprezentacije Srbije je pod Ivkovićevim vođstvom, osvojila srebrnu medalju, a na [[Svetsko prvenstvo u košarci 2010.|Svetskom prvenstvu 2010.]] je zauzela četvrto mesto. == Igračka karijera == * 1958-1968 : [[KK Radnički Beograd|Radnički Beograd]] == Trenerska karijera == === Klubovi === * juniori Radničkog * 1978–1980 : [[KK Partizan|Partizan]] * 1980–1982 : [[KK Aris Solun|Aris Solun]] * 1982–1984 : [[KK Radnički Beograd|Radnički Beograd]] * 1984–1987 : [[KK Šibenik|Šibenik]] * 1987–1995 : [[Košarkaška reprezentacija Jugoslavije|reprezentacija Jugoslavije]] ([[Košarkaška reprezentacija Srbije|SR Jugoslavije]] 1992-95) * 1987–1990 : [[KK Vojvodina|Vojvodina]] * 1991–1994 : [[KK PAOK|PAOK Solun]] * 1994–1996 : [[KK Panionios Atina|Panionios Atina]] * 1996–1999 : [[K.A.E. Olympiakos|Olimpijakos]] * 1999–2001 : [[KK AEK Atina|AEK Atina]] * 2002–2005 : [[PBK CSKA Moskva|CSKA Moskva]] * 2005–2007 : [[KK Dinamo Moskva|Dinamo Moskva]] * 2008–2013 : [[Košarkaška reprezentacija Srbije|reprezentacija Srbije]] * 2010–2012 : [[K.A.E. Olympiakos|Olimpijakos]] * 2014– : [[Anadolu Efes S.K.|Efes Istanbul]] == Reprezentativni trofeji == * [[Evropsko prvenstvo u košarci|Evropsko prvenstvo]] : '''zlato''' : 1989, 1991, 1995 : '''srebro''' : 2009 * [[Svetsko prvenstvo u košarci|Svetsko prvenstvo]] : '''zlato''' : 1990 * [[Košarka na Letnjim olimpijskim igrama|Olimpijske igre]] : '''srebro''' : 1988 * [[Универзијада|Univerzijada]] : '''zlato''' : 1987 == Klupski trofeji == === Evropska takmičenja === * 1979 - Osvajač [[Kup Radivoja Koraća|Kupa Radivoja Koraća]] sa [[KK Partizan|Partizanom]] * 1997 - Osvajač [[Evroliga|Evrolige]] sa [[K.A.E. Olympiakos|Olimpijakosom]] * 2000 - Osvajač [[Kup Rajmonda Saporte|Kupa rajmonda Saporte]] sa [[KK AEK Atina|AEK]]-om * 2006 - Osvajač [[ULEB kup]]a sa [[KK Dinamo Moskva|Dinamom Moskva]] * 2012 - Osvajač [[Evroliga|Evrolige]] sa [[K.A.E. Olympiakos|Olimpijakosom]] === Nacionalna prvenstva === [[Datoteka:Dušan Ivković.jpg|thumb|Dušan Ivković]] * 1979 - Prvak [[Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija|Jugoslavije]] sa Partizanom * 1992 - Prvak [[Grčka|Grčke]] sa [[KK PAOK|PAOK]]-om * 1997 - Prvak Grčke sa Olimpijakosom * 2003 - Prvak [[Rusija|Rusije]] sa [[PBK CSKA Moskva|CSKA Moskva]] * 2004 - Prvak Rusije sa CSKA Moskva * 2005 - Prvak Rusije sa CSKA Moskva * 2012 - Prvak Grčke sa Olimpijakosom === Nacionalni kupovi === * 1979 - Osvajač Kupa Jugoslavije sa Partizanom * 1997 - Osvajač Kupa Grčke sa Olimpijakosom * 2000 - Osvajač Kupa Grčke sa AEK-om * 2001 - Osvajač Kupa Grčke sa AEK-om * 2005 - Osvajač Kupa Rusije sa CSKA Moskva * 2011 - Osvajač Kupa Grčke sa Olimpijakosom == Reference == {{izvori}} == Vanjske veze == {{Drugi projekti | commons = Dušan Ivković }} * [http://www.euroleague.net/competition/coaches/showcoach?clubcode=oly&pcode=WAG Profil] na euroleague.net * [http://www.b92.rs/zivot/licni_prostor.php?nav_id=329664 Dušan Ivković - intervju („B92“, 19. novembar 2008)] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20111008031734/http://www.b92.rs/zivot/licni_prostor.php?nav_id=329664 |date=2011-10-08 }} {{niz |pre=[[Krešimir Ćosić]] |spisak=selektori [[Košarkaška reprezentacija Jugoslavije|Jugoslavije]] |posle=[[Željko Obradović]] |pre2=[[Zoran Slavnić]] |spisak2=selektori [[Košarkaška reprezentacija Srbije|Srbije]] |posle2=niko}} {{Lifetime|1943|2021|Ivković, Dušan}} {{OI88JUGk}} {{EP89JUGk}} {{SP90JUGk}} {{EP91JUGk}} {{EP95JUGk}} {{EP09SRBk}} {{SP10SRBk}} {{Članovi FIBA Kuće slavnih}} {{EuroLiga50}} {{Authority control}} [[Kategorija:Jugoslavenski košarkaši]] [[Kategorija:Srpski košarkaši]] [[Kategorija:Plejmejkeri]] [[Kategorija:Jugoslavenski košarkaški treneri]] [[Kategorija:Srpski košarkaški treneri]] [[Kategorija:Treneri KK Partizana]] [[Kategorija:Izbornici košarkaške reprezentacije SFR Jugoslavije]] [[Kategorija:Izbornici košarkaške reprezentacije SR Jugoslavije/Srbije i Crne Gore]] [[Kategorija:Izbornici košarkaške reprezentacije Srbije]] [[Kategorija:Pobjednici EuroLige (treneri)]] [[Kategorija:Jugoslavenski olimpijci]] [[Kategorija:Članovi FIBA Kuće slavnih]] [[Kategorija:Biografije, Beograd]] c4cm5z5rw6cmviqzx6fkgxf4pxt4m6j 0 37342 42682008 42679974 2026-08-30T06:41:55Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 1 sources and tagging 0 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42682008 wikitext text/x-wiki {{Oružani sukob |naziv=Druga Intifada |dio=[[Izraelsko-palestinski sukob]] |slika=[[Datoteka:Jerusalem terrorist attack on 2 July 2008 4.jpg|300px]] |opis slike=Napad buldožerom u [[Jeruzalem]]u [[2. 7.|2. srpnja]] [[2008]]. |datum=[[29. 9.|29. rujna]] [[2000]]. - [[2008]]. |mjesto=[[Izrael]], [[Zapadna obala]], [[Pojas Gaze]] |povod=[[Palestina|Palestinci]] tražili neovisnost od Izraela |teritorij= |ishod=Nekolicina: *Izgrađena [[Izraelska sigurnosna ograda]] *Izraelsko povlačenje iz Gaze [[2005]]. *Hamas preuzima nadzor nad Pojasom Gaze *Blokada Pojasa Gaze *[[Rat u Gazi 2008.-2009.]] |sukobljeni1=[[Datoteka:Flag of Israel.svg|22px]] [[Izrael]] |sukobljeni2=[[Datoteka:Flag of al-Qassam Brigades.svg|22px]] [[Hamas]]<br />[[Fatah]]<br />[[Islamski džihad]]<br />[[Popularna fronta za oslobođenje Palestine|PFOP]] |sukobljeni3= |zapovjednik1=[[Datoteka:Flag of Israel.svg|22px]] [[Ariel Sharon]]<br /> [[Datoteka:Flag of Israel.svg|22px]] [[Avi Dichter]]<br /> [[Datoteka:Flag of Israel.svg|22px]] [[Ehud Barak]]<br /> [[Datoteka:Flag of Israel.svg|22px]] [[Shaul Mofaz]]<br /> [[Datoteka:Flag of Israel.svg|22px]] [[Moshe Ya'alon]]<br /> [[Datoteka:Flag of Israel.svg|22px]] [[Dan Halutz]] <br /> [[Datoteka:Flag of Israel.svg|22px]] [[Gabi Ashkenazi]] <br /> |zapovjednik2='''Fatah'''<br /> [[Yasser Arafat]]<br /> [[Mahmoud Abbas]]<br /> [[Marwan Barghouti]]<br /> [[Ahmed Jasin]]<br /> '''Hamas'''<br /> [[Datoteka:Flag of al-Qassam Brigades.svg|22x13px|border]]<br /> [[Abdel Aziz al-Rantissi|Abdel Rantissi]] <br /> [[Datoteka:Flag of al-Qassam Brigades.svg|22x13px|border]] [[Khaled Mashaal]] <br /> [[Datoteka:Flag of al-Qassam Brigades.svg|22x13px|border]] [[Ismail Haniyeh]]<br /> [[Datoteka:Flag of al-Qassam Brigades.svg|22x13px|border]] [[Mohammed Deif]]<br /> '''Islamski džihad'''<br /> [[Abd Al Aziz Awda]]<br /> [[Ramadan Abdullah]]<br /> '''PFOP'''<br />[[Abu Ali Mustafa]] <br /> [[Ahmad Sa'adat]]<br /> [[Jamal Abu Samhadana|Abu Samhadana]] |zapovjednik3= |jačina1= |jačina2= |jačina3= |posljedice1='''29.09.2000.-26.12.2008.'''<br />'''Poginulih civila'''<br />727<ref name="B'Tselem"/><br />'''Poginulih vojnika''':<br />335<ref name="B'Tselem"/><br />'''Ukupno:'''<br />1,062<ref name="B'Tselem">[http://www.btselem.org/English/Statistics/Casualties.asp ''B'Tselem – Statistics – Fatalities''], [[B'Tselem]].</ref> |posljedice2='''29.09.2000.-26.12.2008.'''<br />'''Poginulih ukupno'''<br />5,500<ref name="B'Tselem"/> |posljedice3= |bilješke=64 ubijenih stranih državljana<ref name="B'Tselem"/> }} '''Druga Intifada''', također znana i kao '''Al-Aksa Intifada''' ([[arapski jezik|arapski]] انتفاضة الأقصى, ''Intifāḍat El Aqṣa''; [[jevrejski jezici|hebrejski]] אינתיפאדת אל-אקצה, ''Intifādat El-Aqtzah'') je bio drugi palestinski ustanak protiv [[izrael]]ske [[ratna okupacija|okupacije]] [[Zapadna obala|Zapadne obale]] i [[Pojas Gaze|Pojasa Gaze]], od 2000. do [[2008]]., kad se situacija smirila i zadržala na razini razmjerno mirnog [[status quo|statusa quo]].<ref>{{cite web|url=http://www.guardian.co.uk/commentisfree/2010/oct/01/israel-palestine-intifada-10-years-on|title=The second intifada, 10 years on|publisher=The Guardian|author=Seth Freedman|date=2010-10-01|accessdate=2010-11-06}}</ref> Prva [[Intifada]] bila je od [[1987]]. do [[1993]]. To razdoblje je označilo intenzivne sukobe i povećanje nasilja između Izraela i Palestine, a općenito se smatra da je povod bio dan kada je [[Ariel Sharon]] posjetio [[Brdo hrama]] u [[Jeruzalem]]u. Arapska riječ "Intifada" se doslovno može prevesti kao "uzdrmavanje". Smrtnost Druge Intifade mnogo je veća od prve: broj poginulih u 8 godina pobune je preko 6,000, od toga 5,500 Palestinaca, 1,062 Izraelaca te 64 strana državljana.<ref name="B'Tselem"/> == Početak Intifade == Točan datum početka ustanka je sporan. Neki izvori navode [[27. 9.|27. rujna]] [[2000]]. kao početak, kada je "palestinski službenik za sigurnost ubio izraelskog [[Izraelske obrambene snage|IDF]] vojnika kada su zajedno išli na patrolu".<ref name=Sept27>* "We describe the epidemiologic features of injuries sustained by Israeli soldiers in the first 19 weeks of the events that occurred in the West Bank, the Gaza Strip, and northern Israel and started September 27, 2000. This conflict, referred to by the Palestinians as the "Al-Aqsa Intifada," combined riots of the civilian population with low-intensity military conflict between the Israel Defense Forces (IDF) and the Palestinian Armed Forces." Lakstein, Dror, Blumenfeld, Amir. [http://findarticles.com/p/articles/mi_qa3912/is_/ai_n13640237 "Israeli Army Casualties in the Second Palestinian Uprising"] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20060426131556/http://findarticles.com/p/articles/mi_qa3912/is_200505/ai_n13640237 |date=2006-04-26 }}, ''Military medicine'', May 2005. * "The Tisha B'Av service – one of a number organized nationally by the American Zionist Movement in conjunction with Schindler's Ark – focused on the 470 victims of Palestinian terrorism who have died in Israel since September 27, 2000, the resurgence of the intifada." Caplane, Ronnie.[http://www.jewishsf.com/content/2-0-/module/displaystory/story_id/18613/edition_id/374/format/html/displaystory.html "Christians, Jews 'stand for Israel' at Tisha B'Av service"], ''[[j.]]'', July 26, 2002. * "IDF soldier David Biri, was murdered on September 27, when a convoy of settlers on the way to Netzarim in the Gaza Strip, accompanied by a IDF escort vehicle, was attacked." [http://www.jafi.org.il/agenda/english/index40.asp "Israeli Victims of El Aksa Intifada "] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20081013091111/http://www.jafi.org.il/agenda/english/index40.asp |date=2008-10-13 }}, ''Global Jewish Agenda'', Vol. 1, No. 40, November 9, 2000. * "Some reasons for inconsistency of the official numbers are eg the date which is counted as the start of the intifada (September 27 or 28th 2000), the regional restrictions of counting areas [...] and differing definitions." Hans-Jörg Albrecht. ''Conflicts and Conflict Resolution in Middle Eastern Societies-between Tradition and Modernity'', Duncker & Humblot, 2006, p. 81. * "The eruption of the second Palestinian ''intifada'' on September 27, 200, was influenced by the Lebanese example." Najib Ghadbian, "Political Islam: Inclusion or Violence?", in Kent Worcester, Sally A. Bermanzohn, Mark Ungar. ''Violence and Politics: Globalization's Paradox'', Routledge, 2002, p. 103. * "The eruption of the second uprising known as ''al-Aqsa intifada'', on September 27, 2000, attests to this view." Najib Ghadbian, "Political Islam: Inclusion or Violence?", in Kent Worcester, Sally A. Bermanzohn, Mark Ungar. ''Violence and Politics: Globalization's Paradox'', Routledge, 2002, p. 105. * "Since the beginning of the war, the Tanzim employed two main tactics in its attacks against Israel—shootings and car/roadside bombings. From September 27, 2000, to January 1, 2004, the ICT counted 54 separate shooting incidents in which Tanzim militants attempted to injure or kill Israeli soldiers or settlers." Anthony H. Cordesman. ''Arab-Israeli Military Forces in an Era of Asymmetric Wars'', Greenwood Publishing Group, 2006, p. 316. * "This figure is based on a total of 800 Israeli fatalities from September 27, 2000 (the beginning of the second intifada) through August 12, 2003, Middleastern Conflict Statistics Project, Statistical Report Summary (2003), and an Israeli population of about 6.1 million." Neal Feigenson, Daniel Bailis, and William Klein. {{PDFlink|[http://www.law.missouri.edu/lawreview/docs/69-4/Feigenson.pdf "Perceptions of Terrorism and Disease Risks: A Cross-national Comparison"]|248&nbsp;KB}} ,''Missouri Law Review'', Vol. 69, Issue 4, Fall 2004, p. 1000. * "That war began on September 27, 2000 when a Palestinian security officer on a joint patrol with Israeli forces turned his firearm on his Israeli counterpart and murdered him." Caroline B. Glick. [{{PDFlink|[http://www.oxfordgovernance.org/fileadmin/Journal/OJGG_Vol_2_No_2.pdf {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20081121180934/http://www.oxfordgovernance.org/fileadmin/Journal/OJGG_Vol_2_No_2.pdf |date=2008-11-21 }} "Addressing the Root Caust of the Arab-Israeli Conflict"]|1.42&nbsp;MB}}] {{Cite web |url=http://www.oxfordgovernance.org/fileadmin/Journal/OJGG_Vol_2_No_2.pdf |title=Archive copy |access-date=2012-11-14 |archive-date=2008-11-21 |archive-url=https://web.archive.org/web/20081121180934/http://www.oxfordgovernance.org/fileadmin/Journal/OJGG_Vol_2_No_2.pdf |url-status=dead }}, ''Oxford Journal on Good Governance'', Volume 2 ~ Number 2, August 2005, p. 32.</ref> Međutim, mnogo češće se [[28. 9.|28. rujna]] uzima kao glavni datum, kada su Palestinci uzvratili nemirima kada je [[Ariel Sharon]], u pratnji naoružanih policajaca, posjetio [[Brdo hrama]] u [[Jeruzalem]]u, sveto mjesto i za [[Jevreji|Židove]] i za [[Muslimani|Muslimane]]. Palestinci su njegovu posjetu smatrali činom provokacije i omalovažavanja te su burno reagirali.<ref name=bbctimeline>BBC News: [http://news.bbc.co.uk/2/hi/middle_east/3677206.stm "Al-Aqsa Intifada timeline"].</ref><ref>Dark Times, Dire Decisions: Jews and Communism, Dan Diner, Jonathan Frankel, Oxford University Press, p.311</ref> Neki pak smatraju da je ustanak započeo tek sljedeći dan, u petak [[29. 9.|29. rujna]], na dam molitve, kada je povećana prisutnost izraelske policije i vojske koja je uzrokovala teške nemire i sukobe sa Palestincima.<ref name=Mitchell>"Mr. Sharon made the visit on September 28 accompanied by over 1,000 Israeli police officers. Although Israelis viewed the visit in an internal political context, Palestinians saw it as highly provocative to them. On the following day, in the same place, a large number of unarmed Palestinian demonstrators and a large Israeli police contingent confronted each other." [https://web.archive.org/web/20020809145118/http://www.state.gov/p/nea/rls/rpt/3060.htm "Sharm El-Sheikh Fact-Finding Committee Report"] (Mitchell Report), April 30, 2001.</ref><ref name=Cypel>"The following day, the 29th, a Friday and hence the Muslim day of prayer, the young Palestinians flared up." Cypel, Sylvain. ''Walled: Israeli Society at an Impasse'', Other Press, 2006, p. 6. {{ISBN|1-59051-210-3}}</ref><ref name=Mittleman>"Then in late September Ariel Sharon [...] visited the Temple Mount [...] The next day, massive violence erupted in Jerusalem and Palestinian-controlled areas in the West Bank and Gaza Strip." Alan Mittleman, Robert A. Licht, Jonathan D. Sarna, ''Jewish Polity and American Civil Society: Communal Agencies and Religious Movements in the American Public Sphere'', Rowman & Littlefield, 2002, p. 161. {{ISBN|0-7425-2122-2}}</ref><ref>[http://www.dawn.com/weekly/books/archive/030406/books1.htm What America wants] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20081007041319/http://www.dawn.com/weekly/books/archive/030406/books1.htm |date=2008-10-07 }} – [[Noam Chomsky]]</ref> Sharon je najavio svoju posjetu te mu je palestinski šef sigurnosti [[Jibril Rajoub]] dao odobrenje za istu, dokle god ne stupi u džamiju. Na dan posjete isprva su bile zabilježene mirne demonstracije, s obzirom na Sharonovu vojnu prošlost, poglavito u krvavom [[Libanonski rat 1982.|Libanonskom ratu 1982.]], da bi na kraju prerasli u otvorene nemire i sukobe Palestinaca sa izraelskim sigurnosnim službama. Razlog takvih burnih reakcija ima nekoliko: tih dana Palestinci su obilježavali 18. godišnjicu [[Masakr u Sabri i Šatili|masakra u Sabri i Šatili]], koji se dogodio kada je Sharon bio ministar obrane, tako da su mnogi Palestinci smatrali njegovu posjetu tom svetom mjestu svetogrđem. Također, iako je Sharonova namjera bila pokazati da svaki Izraelac ima pravo posjetiti Brdo hrama,<ref>{{cite news|url=http://query.nytimes.com/gst/fullpage.html?res=9803E4DB1F3DF936A35753C1A9669C8B63&sec=&spon=&pagewanted=all| title= Unapologetic, Sharon Rejects Blame for Igniting Violence| publisher=[[The New York Times|New York Times]]|date=October 5, 2000}}</ref><ref>{{cite news|title=Israeli’s Tour of Holy Site Ignites Riot; Palestinians Angered By Test of Sovereignty in Jerusalem’s Old City|publisher=Washington Post|author=Lee Hockstader|date=2000-09-29|page=A22}}</ref> glasnogovornik [[Likud]]a Ofir Akounis je izjavio da je namjera bila pokazati da će pod „Likudom brdo hrama ostati pod izraelskom kontrolom."<ref>{{cite news| title=Palestinians say opposition tour of holy site could cause bloodshed| url=http://archives.cnn.com/2000/WORLD/meast/09/27/israel.palestinians.ap/index.html| publisher=CNN| date=September 27, 2000| access-date=2012-11-14| archive-date=2004-12-10| archive-url=https://web.archive.org/web/20041210211004/http://archives.cnn.com/2000/WORLD/meast/09/27/israel.palestinians.ap/index.html| dead-url=yes}}</ref> Pojedini Izraelci smatraju daje Druga Intifada započela još ranije, kada je [[Yasser Arafat]] u [[jul|srpnju]] 2000. napustio sumit u kampu David. Izraelske žrtve zabilježene su već 27. rujna, navodi Dr. [[Jeremy Pressman]].<ref>[http://www.lib.unb.ca/Texts/JCS/Fall03/pressman.pdf The Second Intifada: Backgrounds and Causes of the Israeli-Palestinian Conflict] by [[Jeremy Pressman]]</ref><ref><blockquote>"The wave of terrorism that began in September 2000 is the direct result of a strategic Palestinian decision to use violence – rather than negotiation – as the primary means to advance their agenda...."</blockquote><blockquote>"Indeed, the current wave of terrorism began shortly after intense high-level negotiations were conducted to find a permanent resolution of the Israeli-Palestinian conflict. In July 2000, a Middle East peace summit was held at Camp David, hosted by U.S. President Bill Clinton and attended by Palestinian Authority Chairman Yasser Arafat and Israel's Prime Minister Ehud Barak. During the summit, Israel expressed its willingness to make far-reaching and unprecedented compromises in order to arrive at a workable, enduring agreement. However, Yasser Arafat chose to break off the negotiations without even offering any proposals of his own. Consequently, the summit adjourned with President Clinton placing the blame for its failure squarely at Arafat's feet."</blockquote><blockquote>"It is clear that the current wave of Palestinian terrorism, which began in the wake of the Camp David summit failure, has nothing to do with a spontaneous Palestinian action to "resist the occupation." The Palestinian leadership had taken a strategic decision to abandon the path to peace and to use violence as their primary tactic for advancing their agenda. This decision undermined the bedrock foundation of the peace process – the understanding that a solution can only be reached through compromise rather than inflexibility, and through negotiation rather than violence. The Palestinian claim that Israel's presence in the territories caused the terrorism began as a desperate attempt to deflect criticism after Arafat rejected Israel's peace proposals. It quickly evolved into an excuse for the inexcusable – the indiscriminate murder of innocent civilians.Terrorist attacks can never be justified, and they are particularly tragic when the disputed issues could have been settled through negotiations. The Palestinian Authority had been given a real opportunity to end the conflict through negotiations. However, Israel's olive branch was met with a hail of gunfire and a barrage of suicide bombers. The greatest obstacle to peace is not the lack of a Palestinian state, rather it is the existence of Palestinian terrorism."</blockquote>[http://www.mfa.gov.il/MFA/MFAArchive/2000_2009/2003/11/Israel-+the+Conflict+and+Peace-+Answers+to+Frequen+-+2003.htm#cause What caused the current wave of Palestinian terrorism?] by the [[Israeli Ministry of Foreign Affairs]]</ref><ref><blockquote>"The events of last few days represent the latest and most severe developments in a wave of violence that has been building in recent weeks. Though some are inclined to assign exclusive responsibility to Israel for these acts of provocation, the present Palestinian escalation dates back to well before the Temple Mount disturbances, when, on September 13, stones and [[Molotov cocktail]]s were thrown at Israeli positions in the vicinity of the Netzarim junction in the Gaza Strip. This was followed by a number of increasingly violent incidents, including the killing of an Israeli soldier by a roadside bomb near Netzarim on September 27"</blockquote>[http://www.mfa.gov.il/MFA/Terrorism-+Obstacle+to+Peace/Palestinian+terror+since+2000/Palestinian+violence+and+terrorism+since+September.htm Palestinian terrorism since Sept 2000] by the [[Israeli Ministry of Foreign Affairs]]</ref><ref name=biri-IMFA>[http://www.mfa.gov.il/MFA/Terrorism-+Obstacle+to+Peace/Memorial/2000/Sgt+David+Biri.htm Sgt. David Biri]. September 27, 2000. [[Israel Ministry of Foreign Affairs]].</ref><ref name=jpost2000sep29>[http://info.jpost.com/C002/Supplements/CasualtiesOfWar/2000_09_27.html "Fallen soldier's father: I never thought this would happen"] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20030219211334/http://info.jpost.com/C002/Supplements/CasualtiesOfWar/2000_09_27.html |date=2003-02-19 }}. September 29, 2000. ''[[Jerusalem Post]].''</ref> Većina analitičara i povjesničara smatra da je Sharonov posjet toj lokaciji pokrenuo nemire koji su prerasli u Drugu Intifadu.<ref name=nytimes2008sept30>{{cite news|title=Battle at Jerusalem Holy Site Leaves 4 Dead and 200 Hurt|url=http://query.nytimes.com/gst/fullpage.html?res=9D05E2DB143DF933A0575AC0A9669C8B63&sec=&spon=&pagewanted=all|publisher=[[The New York Times|New York Times]]|date=September 30, 2000}}. "This morning, both sides started out tense, after clashes on Thursday [Sept 28, 2000] provoked by Mr. Sharon's visit."</ref><ref name=cnn2008sept28>{{cite news|title=Israeli troops, Palestinians clash after Sharon visits Jerusalem sacred site|url=http://archives.cnn.com/2000/WORLD/meast/09/28/jerusalem.violence.02/|publisher=CNN|date=September 28, 2000|access-date=2012-11-14|archive-date=2006-06-15|archive-url=https://web.archive.org/web/20060615033158/http://archives.cnn.com/2000/WORLD/meast/09/28/jerusalem.violence.02/|dead-url=yes}}. "A visit by Likud Party leader Ariel Sharon to the site known as the Temple Mount by Jews sparked a clash on Thursday [Sept 28, 2000] between stone-throwing Palestinians and Israeli troops, who fired tear gas and rubber bullets into the crowd. ... Also Thursday [Sept 28, 2000], an Israeli soldier critically injured in a bomb attack on an army convoy in the Gaza Strip died of his wounds."</ref><ref name=telegraph>{{cite news|title=Riot police clash with protesters at holy shrine |url=http://www.telegraph.co.uk/news/worldnews/middleeast/israel/1357329/Riot-police-clash-with-protesters-at-holy-shrine.html|publisher=[[The Daily Telegraph|The Telegraph]]|date=June 29, 2001}}</ref> U prvih pet dana nemira, izraelska policija ubila je 47 Palestinaca a ranila 1,885, dok su Palestinci ubili 5 Izraelaca.<ref name=btselem-idf-OT>[http://www.btselem.org/English/Statistics/Casualties_Data.asp?Category=7&region=TER B'Tselem – Statistics – Fatalities]. Israeli security force personnel killed by Palestinians in the Occupied Territories. Detailed [[B'Tselem]] list.</ref><ref name=btselem-civ-OT>[http://www.btselem.org/English/Statistics/Casualties_Data.asp?Category=5&region=TER B'Tselem – Statistics – Fatalities]. Israeli civilians killed by Palestinians in the Occupied Territories. Detailed [[B'Tselem]] list.</ref> == Kronologija == [[Datoteka:Tove Johansson from Stockholm with broken cheekbone, fractured skull, damaged eye muscles. Nov 18, 2006 in Hebron.jpg|lijevo|mini|150px|Nasilje protiv židovskih doseljenika u [[Hebron]]u]] Uslijedili su brojni okršaji između militantnih Palestinaca i izraelskih snaga sigurnosti, popraćeni kratkim razdobljima mira. Radikalne frakcije [[Hamas]] i Islamski džihad okrenuli su se metodi [[samoubilački terorizam|samoubilačkih napada]] i oružanim okršajima sa tehnološki i oružano superiornijom izraelskom vojskom. Palestinci su ustanak smatrali legitimnim pravom na samo-obranu i borbu za oslobođenje od okupacije koja traje od 1967., dok su Izraelci te akcije nazvali činom [[teror]]izma te ih često uspoređivali sa zloglasnim [[napadi 11. septembra 2001.|napadima 11. rujna]]. Kao odgovor na sukobe, Izrael je uveo [[policijski sat]] na pojedinim područjima, pojačao nadzor nad kontrolnim točkama diljem Zapadne obale i uveo strože mjere za putovanje što se tiče Palestinaca. Također je [[2002]]. ponovno otvoren [[zatvor Ofer]] radi zadržavanja palestinskih zarobljenika, koji je bio zatvoren [[1995]].<ref name="ynet1">{{cite news|url=http://www.ynetnews.com/articles/0,7340,L-3641468,00.html|title=10 Lightly Wounded as Palestinian Inmates Clash with Guards|publisher=[[Ynetnews]]|author=Ben-Zur, Raanan|date=December 20, 2008|accessdate=2008-12-20}}</ref> Od 2000. do 2004., razoreno je preko 5,000 palestinskih kuća.<ref>[http://www.icahd.org/eng/faq.asp?menu=9&submenu=1 Israeli Committee Against House Demolitions] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20100323141818/http://icahd.org/eng/faq.asp?menu=9&submenu=1 |date=2010-03-23 }} - FAQ</ref> Naime, do veljače [[2005]]., Izrael je koristio politiku demoliranja obiteljskih kuća bombaša samoubojica, što je, zbog velikih šteta i broja palestinskih civila koji žive u jednom domu, bio kontroverzan čin. [[Human Rights Watch]] dokumentirao je kako su izraelski buldožeri demolirali oko 2,500 kuća samo u Pojasu Gaze, od toga 2/3 u [[Rafa]]hu kako bi se stvorila "tampon zona" uz granicu sa Izraelom. Na taj način oko 16,000 Palestinaca je ostalo bez krova nad glavom, a mnogi od njih su evakuirani po drugi ili čak treći put.<ref>[[Human Rights Watch]]; [http://www.hrw.org/en/node/11963/section/3 Razing Rafah]; 17-10-2005. Preuzeto 31-03-2010.</ref> Zbog blokade Pojasa Gaze otkad je Hamas preuzeo vlast u toj enklavi, stanovnici su počeli graditi podzemne tunele do Egipta kako bi nabavili potrebne namirnice: od krava i drugih domaćih životinja, preko osobnih računala i ostalih kućanskih aparata, pa do betona i inoga građevnog materijala, te raznog oružja i vojne opreme koje uglavnom nabavlja Hamas, za održavanje svoje vlasti u tome području i za napade na Izrael.<ref>[http://www.jutarnji.hr/hamasovim-tunelima-u-gazu-stize-sve--kompjutori--oruzje--beton--cak-i-koze-/410206/ Hamasovim tunelima u Gazu stiže sve: kompjutori, oružje, beton, čak i koze] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20091219144344/http://www.jutarnji.hr/hamasovim-tunelima-u-gazu-stize-sve--kompjutori--oruzje--beton--cak-i-koze-/410206/ |date=2009-12-19 }}; [[Jutarnji list]]. 16-12-2009.</ref> Također su izraelske snage sigurnosti često koristile "[[atentat|ciljana ubojstva]]" protiv palestinskih militanata uz pomoć [[raketa]] ispaljenih iz borbenih helikoptera ili zrakoplova. Slijedi sažetak značajnijih događaja: === 2000. === * [[30. 9.|30. rujna]] 2000. TV ekipa [[francuska|francuskog]] kanala [[France 2]] objavila je snimku na kojoj se navodno vidi kako su IDF vojnici pucali i ubili 12-godišnjeg dječaka Muhameda al-Durraha, koji se zajedno sa ocem skrivao iza betonskog cilindra nakon što su se našli usred pucnjave palestinskih snaga sigurnosti i IDF-a, u [[Netzarim]]u u Pojasu Gaze. Događaj je snimio kamerman Talal Abu Rahma. Iako je al-Durrah proglašen mučenikom, postoje velike sumnje oko toga da li je cijeli incident bio fingiran, a neki su analitičari čak optužili Palestince da su sami upucali al-Durraha<ref>''Haaretz'' (May 16, 2007). [http://www.haaretz.com/hasen/spages/924440.html Haaretz, May 16, 2007] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20080917123052/http://www.haaretz.com/hasen/spages/924440.html |date=2008-09-17 }}; also see [http://www.seconddraft.org/index.php?option=com_content&view=article&id=454:france-2-raw&catid=61:aldurah-footage-selections&Itemid=192 France&nbsp;2 raw footage] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20170821170047/http://www.haaretz.com/news/french-court-examines-footage-of-mohammad-al-dura-s-death-1.233240 |date=2017-08-21 }}, ''Secondraft.com'', the al-Durrah material begins around 02:10 mins; and [http://www.youtube.com/watch?v=IUhM2NZavcc ''You Tube''], the al-Durrahs are first seen at 7:18&nbsp;minutes.</ref><ref name=Moutet>[http://www.weeklystandard.com/Content/Public/Articles/000/000/015/284xawsb.asp?pg=1 Moutet 2008] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20150916153950/http://www.weeklystandard.com/Content/Public/Articles/000/000/015/284xawsb.asp?pg=1 |date=2015-09-16 }}. Enderlin's report said: "Here, Jamal and his son Mohamed are the target of fire from the Israeli positions ... Another burst of fire. Mohamed is dead and his father seriously wounded." See [http://www.theaugeanstables.com/al-durah-affair-the-dossier/courts-decision-in-the-karsenty-case/ Enderlin, France&nbsp;2 v. Karsenty, 2006]. The original French: "Ici, Jamal et son fils Mohammed sont la cible de tirs venus des positions israéliennes ... Mais une nouvelle rafale. Mohammed est mort et son père grièvement blessé."</ref><ref>Sources for martyrdom: [http://www.telegraph.co.uk/news/worldnews/middleeast/palestinianauthority/1368574/Death-of-boy-caught-in-gun-battle-provokes-wave-of-revenge-attacks.html Philps 2000]; [http://www.nytimes.com/2000/10/02/world/a-young-symbol-of-mideast-violence.html?sec=&spon=&pagewanted=print Orme 2000(a)]; [http://books.google.ca/books?id=dX0KUGLxg8AC&dq=%22palestinian+martyr%22+durra&source=gbs_navlinks_s Cook 2007], p.&nbsp;156: "... Muhammed al-Durra is the paradigmatic Palestinian martyr, and discussion on the circumstances of his martyrdom does not take place in Arab countries". Sources for postage stamps, parks, and streets: [http://www.nytimes.com/2005/02/07/business/worldbusiness/07iht-video07_ed3_.html Carvajal 2005]; [http://news.bbc.co.uk/2/hi/952600.stm BBC News, October 2, 2000].</ref><ref name=Fallows>[http://www.theatlantic.com/doc/200306/fallows Fallows 2003].</ref><ref>[http://www.nytimes.com/2000/11/28/world/28MIDE.html The New York Times, November 27, 2000]. Later accounts of this stress that the IDF could not have shot the boy. See [http://www.aafs.org/pdf/NewOrleansabstracts05.pdf Maurice and Shahaf 2005] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20070801122544/http://www.aafs.org/pdf/NewOrleansabstracts05.pdf |date=2007-08-01 }}, p.&nbsp;46; and [http://fr.jpost.com/servlet/Satellite?cid=1211288137213&pagename=JPost/JPArticle/ShowFull Rettig Gur 2008] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230414201102/http://fr.jpost.com/Tags/satellite |date=2023-04-14 }}: Citing the report in 2008, Col. Shlomi Am-Shalom of the IDF said: "The general [Samia] has made clear that from an analysis of all the data from the scene, including the location of the IDF position, the trajectory of the bullets, the location of the father and son behind an obstacle, the cadence of the bullet fire, the angle at which the bullets penetrated the wall behind the father and his son, and the hours of the events, we can rule out with the greatest certainty the possibility that the gunfire that apparently harmed the boy and his father was fired by IDF soldiers, who were at the time located only inside their fixed position"; also see [http://www.seconddraft.org/index.php?option=com_content&view=article&id=283:stupidity-marches-on&catid=43:the-a-dura-case Haaretz 2000] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20201001131445/http://www.seconddraft.org/index.php?option=com_content&view=article&id=283:stupidity-marches-on&catid=43:the-a-dura-case |date=2020-10-01 }} and [https://web.archive.org/web/20061119084403/http://www.proche-orient.info/images/mbd/Segev_haaretz.htm Segev 2002].</ref> * Deset dana kasnije, bijesna palestinska rulja napala je dvojicu izraelskih vojnika koji su zabunom skrenuli u [[Ramallah]] te zadržani u palestinskoj policijskoj postaji, te ih ubili pred kamerama sumnjajući da su tajni agenti. Incident je šokirao izraelsku javnost i oslabio ljevicu. Kao odgovor, Izrael je pokrenuo niz zračnih napada protiv Palestinske samouprave u Zapadnoj obali i Pojasu Gaze. Policijska postaja gdje se dogodio linč je sravnjena sa zemljom.<ref>[http://www.telegraph.co.uk/news/worldnews/middleeast/israel/1310307/Lynch-mob-suspects-held-by-Israelis.html "The Telegraph: Lynch mob suspects held by Israelis"]</ref><ref name=BBClynch>{{cite news | first = Martin| last = Asser| title = Lynch mob's brutal attack| url = http://news.bbc.co.uk/1/hi/world/middle_east/969778.stm | publisher = BBC News|date = October 13, 2000| accessdate = 2006-09-03}}</ref><ref>{{cite news|url=http://home.mindspring.com/~fontenelles/Levy2.htm|title=Interview with Ramallah's chief of police|publisher=[[Haaretz]]|date=2000-10-20|access-date=2012-11-14|archive-date=2001-08-04|archive-url=https://web.archive.org/web/20010804004210/http://home.mindspring.com/~fontenelles/Levy2.htm|dead-url=yes}}</ref><ref>Feldman, Shai. [http://www.tau.ac.il/jcss/sa/v3n3p7.html The October Violence: An Interim Assessment] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20010629075844/http://www.tau.ac.il/jcss/sa/v3n3p7.html |date=2001-06-29 }}, Jaffes Center for Strategic Studies, ''Strategic Assessment'', Vol. 3 No. 3, November 2000.</ref><ref name="revenge">{{cite web |title=A day of rage, revenge and bloodshed |url=http://www.telegraph.co.uk/news/worldnews/middleeast/israel/1370229/A-day-of-rage%2C-revenge-and-bloodshed.html |date=2000-10-13 |work=[[The Daily Telegraph]] |publisher= |accessdate=02-07-09 |archivedate=2017-10-14 |archiveurl=https://wayback.archive-it.org/all/20171014065726/http://www.telegraph.co.uk/news/worldnews/middleeast/israel/1370229/A-day-of-rage-revenge-and-bloodshed.html |deadurl=yes }}</ref><ref>{{cite web |title=Israeli copters retaliate for soldiers' deaths |url=http://www.usatoday.com/news/world/mideast.htm#readmore |date= |work=[[USA Today]] |publisher= |accessdate=03-07-09}}</ref> === 2001. === * [[6. 2.|6. veljače]] [[2001]]., u izvanrednim izborima, desničar [[Ariel Sharon]] je izabran za izraelskog premijera, koji je naglasio da odbija naći se osobno sa Arafatom. * [[7. 5.|7. svibnja]] 2001. IDF spriječava brod koji je krijumčario oružje da uplovi u Gazu. * Palestinski samoubilački napad u redu za čekanje ispred diskoteke Dolphinarium u [[Tel Aviv]]u, u subotu [[1. 6.|1. lipnja]] [[2001]]. u 23 sata, [[Pokolj kod Dolphinariuma|odnio je živote 21 osobe, a 132 su dodatno ranjene]].<ref>{{Cite web |title=The Palestinian Authority-Hamas Collusion - From Operational Cooperation to Propaganda Hoax |url=http://www.ict.org.il/Articles/tabid/66/Articlsid/65/currentpage/22/Default.aspx |access-date=2012-11-14 |archive-date=2013-12-03 |archive-url=https://web.archive.org/web/20131203021154/http://www.ict.org.il/Articles/tabid/66/Articlsid/65/currentpage/22/Default.aspx |dead-url=yes }}</ref><ref>{{cite news|url=http://www.highbeam.com/doc/1P1-48416289.html|title=No. 1 Hamas terrorist killed. Followers threaten revenge in Tel Aviv.|last=O'Sullvian|first=Arieh|date=2001-11-25|publisher=Jerusalem Post|accessdate=2009-01-30|archivedate=2012-10-23|archiveurl=https://web.archive.org/web/20121023030542/http://www.highbeam.com/doc/1P1-48416289.html|deadurl=yes}}</ref><ref>{{cite news|url=http://www.nytimes.com/2006/01/29/international/middleeast/29israel.html|title=In Hamas's Overt Hatred, Many Israelis See Hope|last=Fisher|first=Ian|date=2006-01-29|publisher=New York Times|accessdate=2009-01-30}}</ref><ref>[http://www.ynet.co.il/home/0,7340,L-1258,00.html Ynet - פיגוע בדולפינריום - חדשות]</ref> * [[9. 8.|9. kolovoza]] u 14:00 sati bombaš samoubojica detonirao je bombu u krcatom restoranu Sbarro te odnio živote 15 osoba a ranio preko 130. Hamas i [[Islamski džihad]] preuzeli su odgovornost.<ref>[http://www.independent.co.uk/news/world/middle-east/jerusalem-bombing-a-war-increasing-in-cruelty-fuelled-by-lust-for-revenge-665183.html Jerusalem bombing: A war increasing in cruelty, fuelled by lust for revenge] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20120204105728/http://www.independent.co.uk/news/world/middle-east/jerusalem-bombing-a-war-increasing-in-cruelty-fuelled-by-lust-for-revenge-665183.html |date=2012-02-04 }}, [[The Independent]], August 10, 2001.</ref><ref>[http://www.guardian.co.uk/world/2001/aug/10/israel1 'The street was covered with blood and bodies: the dead and the dying'], [[The Guardian]], August 10, 2001.</ref> === 2002. === * [[27. 3.|27. ožujka]] [[2002]]. palestinski bombaš samoubojica je za vrijeme blagdana [[Pasha|Pashe]] ušao u hotel Park u Netanyi, ušao u gostionicu i aktivirao eksploziv, ubivši 30 ljudi i ranivši 140. sharon je na to pokrenuo vojnu akciju „[[Operacija Obrambeni štit]]“ u kojoj su uhićeni brojni militanti.<ref>Sources describing the incident as the "Passover massacre": * [http://www.cnn.com/2008/WORLD/meast/03/26/israel.hamas/ "Alleged Passover massacre plotter arrested"], [[CNN]], March 26, 2008. * Ohad Gozani, [http://www.telegraph.co.uk/news/main.jhtml?xml=/news/2002/03/29/wmid229.xml "Hotel blast survivors relive the Passover massacre"] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20200713173749/https://www.telegraph.co.uk/news/?xml=%2Fnews%2F2002%2F03%2F29%2Fwmid229.xml |date=2020-07-13 }}, ''[[The Daily Telegraph]]'', 29/03/2002. * "This reached a peak following the Passover massacre in the seaside resort of Netanya..." David Newman, "The consequence or the cause? Impact on the Israel-Palestine Peace Process", in Mary E. A. Buckley, Mary Buckley, Rick Fawn. ''Global Responses to Terrorism: 9/11, the War in Afghanistan, and Beyond'', Rouledge, 2003, {{ISBN|0-415-31429-1}}, p. 158. * "They faced stiff resistance from Palestinian gunmen who began preparing the camp's defenses as early as the Passover massacre in Netanya..." Todd C. Helmus, Russell W. Glenn. ''Steeling the Mind: Combat Stress Reactions and Their Implications for Urban Warfare'' Rand Corporation, 2005, {{ISBN|0-8330-3702-1}}, p. 58. * "It can therefore be asked whether the 'human bomb' offensive starting with the Passover massacre on 27 March 2002..." Brigitte L. Nacos, "The Terrorist Calculus Behind 9-11: A Model for Future Terrorism?" in Gus Martin. ''The New Era of Terrorism: Selected Readings'', Sage Publications Inc, 2004, {{ISBN|0-7619-8873-4}}, p. 176.</ref><ref>[http://news.bbc.co.uk/2/hi/middle_east/2951975.stm Israel seals off territories for Passover], ''[[BBC News]]'', April 16, 2003.</ref> * Izraelske postrojbe i osobna garda palestinskog predsjednika Arafata sukobile su se oko Arafatova ureda, nakon što su [[29. 3.|29. ožujka]] 2002. izraelski tenkovi ponovno okupirali [[Ramallah]] i s tri strane okružili Arafatov ured, a izraelski [[buldožer]]i počeli rušiti ogradu koja okružuje kompleks. Arafatov najviši pomoćnik Nabil Abu Rdainah rekao je da su se vodile borbe između izraelskih snaga i Arafatovih tjeločuvara unutar kompleksa te da je u borbama nekoliko ljudi ranjeno. Prema palestinskim izvorima, u borbama je ranjeno najmanje pet palestinskih policajaca, dok je izraelska vojska probila rupu u Arafatovim uredima, pa je njegov pomoćnik izrazio bojazan da će izraelske snage upasti u stožer palestinskog predsjednika. Ministar [[Abed Rabbo]] izjavio je [[Reuters]]u telefonom iz opkoljenog stožera da je jasno da je cilj ove operacije sam Arafat i cijelo palestinsko vodstvo. Izraelski premijer Sharon na izraelskoj je televiziji Arafata nazvao neprijateljem i rekao da će ga Izrael "izolirati". Osim toga, istaknuo je da će Izrael poduzeti akciju širokih razmjera kako bi izolirao Palestinsku samoupravu te da su izraelske postrojbe ušle u Arafatov stožer u gradu Ramallahu na Zapadnoj obali. Sharon je rekao da će Izrael progoniti palestinsku vlast na čitavom području koje je pod upravom Palestinaca, dok je ministar obrane Binyamin Ben-Eliezer izjavio da je Ramallah "prijestolnica terora".<ref>[http://www.hrt.hr/arhiv/2002/03/29/HRT0008.html ESKALACIJE SUKOBA NA BLISKOM ISTOKU] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20150919023530/http://www.hrt.hr/arhiv/2002/03/29/HRT0008.html |date=2015-09-19 }}; [[Hrvatska radiotelevizija|HRT]]</ref> Međunarodna zajednica je izrazila zabrinutost oko opsade Arafatovog jedišta, a čak su i američki dužnosnici kritizirali taj čin.<ref>[http://news.bbc.co.uk/2/hi/middle_east/2274943.stm US criticises Arafat siege]; [[BBC]]</ref> Nakon mjesec dana natezanja, opsada je završena kada je predano šestero palestinskih militanata. * Između 2. i [[11. 4.|11. travnja]] 2002. IDF je započeo bitku za [[Jenin]] u kojoj su poginula 52 Palestinaca i 23 Izraelaca.<ref name="Time">{{Cite news | last = Rees | first = Matt | title = Inside the Battle of Jenin | work = Time Magazine | accessdate = September 19, 2008 | url = http://www.time.com/time/2002/jenin/story.html | archiveurl = https://web.archive.org/web/20020604071958/http://www.time.com/time/2002/jenin/story.html | archivedate = 2002-06-04 | deadurl = yes }}</ref> [[Datoteka:2003 Rachel Corrie 16 March.jpg|desno|mini|250px|Aktivistkinja [[Rachel Corrie]] zaustavlja buldožer IDF-a od demoliranja palestinske kuće u Rafahu, [[16. 3.|16. ožujka]] [[2003]].]] [[Datoteka:Jerusalem terrorist attack on 2 July 2008 2.jpg|desno|mini|250px|Druga Intifada obilježila je mnoge samoubilačke napade Palestinaca]] [[Datoteka:DemolishedPalestinianHome.jpg|desno|mini|250px|Uništena palestinska kuća 2006.]] * Od [[2. 4.|2. travnja]] do [[10. 5.|10. svibnja]] 2002. IDF je držao [[Bazilika Rođenja Isusova|Baziliku Rođenja Isusova]] u [[Betlehem]]u pod opsadom, pošto su se u njoj nalazili palestinski militanti. Opsada je završila kada je postignut dogovor da će se palestinski militanti odvući u Europu. * [[31. 7.|31. srpnja]] 2002. aktivirana je bomba skrivena na stolu kantine na Herbrejskom sveučilištu u [[Jeruzalem]]u te ubila 9 a ranila preko 100 osoba, uglavnom studenata. [[Hamas]] je preuzeo odgovornost za napad.<ref>[http://archives.cnn.com/2002/WORLD/meast/08/21/mideast/ Israel arrests suspects in university bombing] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20080706192144/http://archives.cnn.com/2002/WORLD/meast/08/21/mideast/ |date=2008-07-06 }}, [[CNN]] 21-08-2002</ref><ref>[http://news.bbc.co.uk/2/hi/middle_east/3111001.stm Remembering Israel's campus blast], [[BBC]] 30-07-2003</ref> === 2003. === * S obzirom da se izraelska strana odbijala sastati sa Arafatom, [[Mahmud Abbas]] imenovan je [[2003]]. novim palestinskim premijerom kako bi se nastavili mirovni pregovori. * [[5. 3.|5. ožujka]] bombaš samoubojica iz [[Hebron]]a raznio se u autobusu u [[Haifa|Haifi]]. U napadu je 17 osoba izgubilo živote.<ref>[http://www.guardian.co.uk/world/2003/mar/07/israel1 Mother tells of last call as families mourn bus bomb children], [[The Guardian]], March 7, 2003.</ref> * [[16. 3.|16. ožujka]] dogodio se ozbiljan incident u Pojasu Gaze kada je izraelski buldožer pregazio 23-godišnju američku aktivistkinju [[Rachel Corrie]], članicu Međunarodnog pokreta solidarnosti, dok je pokušavala spriječiti IDF od rušenja palestinske kuće. IDF je objavio da buldožer nije rušio kuće nego je samo čistio otpad a da je vozač nije vidio na vrijeme te da je sve bio nesretni slučaj, no očevici su izjavili da je vozač imao jasan pogled na cijelo područje.<ref name="TIME Who">{{cite news|last=Webley|first=Kayla|journal=Time|title=Who Is Rachel Corrie?|date=June 4, 2010|url=http://newsfeed.time.com/2010/06/04/who-is-rachel-corrie/|accessdate=June 6, 2010|archive-date=2010-06-05|archive-url=https://web.archive.org/web/20100605134124/http://newsfeed.time.com/2010/06/04/who-is-rachel-corrie/|url-status=dead}}</ref><ref name="NYT">[http://query.nytimes.com/gst/fullpage.html?res=9E0CE0D71631F934A25750C0A9659C8B63&scp=12&sq=rachel+corrie+crushed&st=nyt Israeli Army Bulldozer Kills American Protesting in Gaza] New York Times, March 17, 2003</ref> Joe Carr, također član pokreta solidarnosti, tvrdi da je Corrie vidljivo stajala najmanje 15 metara ispred buldožera, vikala i mahala rukama, no vozač je samo nastavio voziti dalje: "''Svi smo pojurili prema njoj...Jedan aktivist je vikao na megafon, no buldožer je samo nastavio voziti dalje dok ju nije pregazio.''"<ref name="PCHR affs">{{cite web|url=http://www.pchrgaza.org/files/PressR/English/2003/78-2003.htm|title=Impunity for US Peace Activist's Death|last=Sourani|first=Raji|date=30 June 2003|publisher=Palestinian Centre for Human Rights (PCHR)|accessdate=2008-12-31|archive-date=2009-06-12|archive-url=https://web.archive.org/web/20090612210015/http://www.pchrgaza.org/files/PressR/English/2003/78-2003.htm|dead-url=yes}}</ref> Izrael je izvršio istragu u kojoj odbacuje odgovornost za incident te je obećao da će ubuduće staviti kamere na svoje buldožere. Corrijini roditelji su nastavili "promovirati mir i podizati svijest o palestinskoj situaciji" a [[2010]]. u Ramallahu je jedna cesta dobila naziv "Rachel Corrie". * Izraelska mornarica presrela je [[20. 5.|20. svibnja]] 2003. još jedan brod koji je krijumčario oružje i municiju, "Abu Hassan", na putu prema Pojasu Gaze. * [[19. 8.|19. kolovoza]] palestinski bombaš samoubojica detonirao je eksploziv u punom [[autobus]]u u Shmuelu HaNaviju, u Jeruzalemu, te odnio živote 23 ljudi a ranio još 130.<ref>[http://edition.cnn.com/2003/WORLD/meast/08/19/jerusalem.bomb.scene.ap/index.html Israel shocked at child toll of Jerusalem bus bombing] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20070224060750/http://edition.cnn.com/2003/WORLD/meast/08/19/jerusalem.bomb.scene.ap/index.html |date=2007-02-24 }} [[CNN]], 20 August 2003</ref> IDF je potom pokrenuo raciju u [[Nablus]]u koja je trajala preko 100 dana. * Potkraj ljeta 2003., Izrael započinje građenje sigurnosne ograde uz granicu sa Zapadnom obalom, kako bi se povećala sigurnost izraelskih građana odvajanjem od Palestinaca. Međutim, barijera ne slijedi "zelenu liniju", nego pripaja neke palestinske dijelove hebrejskoj državi. * [[4. 10.|4. listopada]] palestinski bombaš samoubojica ubija 21 Izraelca u restoranu Maxim u gradu [[Haifa]]. Izrael je optužio [[Sirija|Siriju]] i [[Iran]] da financiraju teroriste te je idući dan pokrenuo zračni napad na navodni palestinski logor za obuku militanata 25&nbsp;km sjevero-zapadno od [[Damask]]a. Bio je to prvi izraelski napad na sirijski teritorij od [[Jomkipurski rat|Jomkipurskog rata]] [[1973]]. Nije bilo prijavljenih žrtava. Sirija je na to pozvala [[Savet bezbednosti Ujedinjenih nacija|Vijeće sigurnosti UN-a]] da osudi taj čin.<ref>[http://edition.cnn.com/2003/WORLD/meast/10/05/mideast/index.html Security Council meets on Israeli attack in Syria] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20110818085408/http://edition.cnn.com/2003/WORLD/meast/10/05/mideast/index.html |date=2011-08-18 }}; [[CNN]]</ref> === 2004. === * [[29. 1.|29. siječnja]] [[2004]]., u 9:00 ujutro bombaš samoubojica aktivirao je bombu u autobusu br. 19 u Jeruzalemu te odnio živote 10 osoba a ranio preko 50. Detonacija je razorila gotovo cijeli autobus.<ref name=Guardian29012004>[http://www.guardian.co.uk/world/2004/jan/29/israel2 Ten killed in Jerusalem suicide bombing], [[The Guardian]], January 29, 2004.</ref> [[Brigade mučenika Al-Akse]] i Hamas preuzeli su odgovornost. * [[22. 3.|22. ožujka]] [[2004]]., izraelski ratni helikopter raketom je ubio šejka [[Ahmed Jasin|Ahmeda Jasina]], osnivača i duhovnog vođu Hamasa, dok je izlazio nakon molitve iz džamije u Gazi. U napadu je također ubijeno 9 ljudi. Međunarodna zajednica podvojeno je reagirala na događaj: neki su ga pravdali, drugi su ga osudili. 200,000 ljudi u Gazi prisustvovalo je Jasinovom sprovodu."<ref name="Times">[http://query.nytimes.com/gst/fullpage.html?res=9C04E1DB1430F937A15750C0A9629C8B63&sec=&spon=&pagewanted=1 After Sheik Is Slain, Hamas Picks Fiery Figure as Its Leader in Gaza]; [[The New York Times|New York Times]]</ref><ref name=bbcn>[http://news.bbc.co.uk/2/hi/middle_east/3557451.stm Israel defiant over Yassin killing]. ''BBC News''. Monday, 22 March 2004</ref> [[Jack Straw]] je naveo da "takvi postupci neće pomoći postići mir u regiji".<ref>[http://news.bbc.co.uk/1/hi/uk_politics/3556753.stm BBC News: Blair condemns Hamas chief death]</ref> * [[17. 4.|17. travnja]] [[Abdel Aziz al-Rantissi]], Jasinov nasljednik i novi Hamasov vođa, također je samovoljno ubijen izraelskim ratnim helikopterom u automobilu. * [[18. 5.|18. svibnja]] IDF je bombardirao podzemne tunele u Gazi za koje se sumnja da krijumčare oružje. * [[7. 10.|7. listopada]] dogodio se napad na Izraelce u [[Egipat|Egiptu]]: kamion pun eksploziva zaletio se u Taba Hilton hotel na istoku [[Sinaj]]a te eksplodirao, odnijevši živote 34 ljudi (od toga 12 Izraelaca), a ranivši preko 150. Deset katova u hotelu se urušilo zbog detonacije.<ref>[http://news.bbc.co.uk/2/hi/middle_east/3728436.stm Death toll rises in Egypt blasts] [[BBC]] News</ref> Mnogi turisti napustili su Tabu i vratili se u Izrael a Egipat je u žestokoj raciji uhapsio 2.400 osumnjičenih. Troje je osuđeno na smrt zbog uloge u napadu.<ref>[http://www.washingtonpost.com/wp-dyn/content/article/2006/11/30/AR2006113000792.html Egyptian Court Condemns 3 Militants] Washington Post</ref> * [[11. 11.|11. studenog]] [[2004]]. umro je Yasser Arafat. * [[10. 12.|10. prosinca]] 2004. Hamas je izbacio rakete na židovsko naselje Neveh Dekalim u Pojasu Gaze, na što je IDF otvorio vatru na izbjeglički logor [[Khan Younis]]. === 2005. === * [[15. 8.|15. kolovoza]] [[2005]]. Izrael se povukao iz Pojasa Gaze, demontirao sva židovska naselja te evakuirao oko 7,000 židovskih doseljenika natrag u hebrejsku državu. Židovski doseljenici koji su odbijali napustiti to područje, su prisilno evakuirani od izraelske policije.<ref>[http://www.hrt.hr/arhiv/2005/07/10/HRT0027.html IZRAEL I PALESTINCI KOORDINIRAT ĆE POVLAČENJE IZ GAZE] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20150922140459/http://www.hrt.hr/arhiv/2005/07/10/HRT0027.html |date=2015-09-22 }}; [[Hrvatska radiotelevizija|HRT]]</ref><ref>[http://www.index.hr/vijesti/clanak/abas-zeli-olaksati-izraelsko-povlacenje-iz-gaze/262582.aspx Abas želi olakšati izraelsko povlačenje iz Gaze], Index, 28-04-2005. Preuzeto 31-03-2010.</ref> Neočekivano, radikalni Hamas je preuzeo vlast u Gazi. === 2006. === * U ljeto [[2006]]. IDF je započeo sporadični 4-mjesečni sukob sa Pojasom Gaze kao odgovor na kontinuirano lansiranje kasam raketa na [[Negev]] te kako bi Hamas oslobodio otetog vojnika, Gilada Shalita.<ref>{{cite news|url=http://fr.jpost.com/servlet/Satellite?apage=2&cid=1150885884391&pagename=JPost/JPArticle/ShowFull|title=IAF gunships hit Ismail Haniyeh's office in Gaza City|publisher=[[Jerusalem Post]]|date=2006-06-30|access-date=2012-11-14|archive-date=2023-04-14|archive-url=https://web.archive.org/web/20230414201212/http://fr.jpost.com/Tags/satellite}}</ref><ref>{{cite news|url=http://www.haaretz.com/hasen/spages/733349.html|title=Two Hamas operatives killed in further air strikes|publisher=[[Haaretz]]|date=2006-07-02|archiveurl=https://web.archive.org/web/20060703205429/http://www.haaretz.com/hasen/spages/733349.html|archivedate=2006-07-03|access-date=2012-11-14|deadurl=no}}</ref> Na prvi dan borbe, Izrael je bombardirao jedinu elektranu u Gazi.<ref>[http://www.btselem.org/english/publications/summaries/200609_act_of_vengeance.asp "Act of Vengeance: Israel's Bombing of the Gaza Power Plant and its Effects"], ''[[B'tselem]]''</ref> Vijeće sigurnosti glasovalo je o osudi nerproporcionalne upotrebe sile sa strane Izraela, no SAD je stavio veto na rezoluciju. Do [[26. 11.|26. studenog]], kada je potpisano primirje, ubijeno je 5 vojnika na izraelskoj strani te 277 militanata i 117 civila na palestinskoj strani. === 2007. === * [[29. 1.|29. siječnja]] [[2007]]. bombaš samoubojica odnio je živote troje Izraelaca u pekari u [[Eilat]]u.<ref>[http://www.nytimes.com/2007/01/29/world/middleeast/29cnd-mideast.html?hp&ex=1170133200&en=672e889f68796e72&ei=5094&partner=homepage ''Suicide Bomb Kills 3 in Bakery in Israel''] - The New York Times, Jan 29, 2007</ref> * [[15. 5.|15. svibnja]] 2007., nakon što su palestinski militanti mjesecima lansirali stotine raketa na južni Izrael, IDF je pokrenuo novi sukob sa Gazom te uhapsio razne Hamasove političare u Zapadnoj obali. Od jeseni 2007., Izrael je počeo ograničavati dostavu goriva tom teritoriju te proglasio Gazu "neprijateljskim entitetom", što je Hamas interpretirao kao "objavu rata".<ref>{{cite news | url=http://www.reuters.com/article/worldNews/idUSL1972328720070919 | title = Hamas says Gaza sanctions "declaration of war" | work = Reuters | date = 2007-09-19 }}</ref> === 2008. === * Do siječnja [[2008]]., blokada Pojasa Gaze dosegla je kritičnu točku, prema istraživanju [[Ujedinjeni narodi|UN]]-a.<ref>{{cite news | url = http://www.haaretz.com/hasen/spages/947133.html | title = UN: Despite Israel's promises, West Bank barriers have increased | first = Akiva | last = Eldar | work = Haaretz | date = 2008-01-22 | archiveurl = https://web.archive.org/web/20080124082306/http://www.haaretz.com/hasen/spages/947133.html | archivedate = 2008-01-24 | access-date = 2012-11-14 | deadurl = no }}</ref> [[17. 1.|17. siječnja]], nakon porasta raketnih napada, Izrael je potpuno zatvorio granicu. [[23. 1.|23. siječnja]] u eksploziji je napravljena rupa u zidu u blizini graničnog prijelaza Rafah. UN procjenjuje da je potom između 200,000 i 700,000 ljudi, oko polovice stanovništva Pojasa Gaze, prešlo granicu i otišlo u [[Egipat]] u potrazi za hranom i namirnicama.<ref>{{cite news | url = http://www.haaretz.com/hasen/spages/947624.html | title = At Gaza border with Egypt, masses make reverse exodus into Sinai | work = Haaretz | date = 2008-01-25 | archive-date = 2008-01-27 | access-date = 2012-11-14 | archive-url = https://web.archive.org/web/20080127142341/http://www.haaretz.com/hasen/spages/947624.html | url-status = dead }}</ref><ref>{{cite news | url = http://www.radionetherlands.nl/news/international/5615026/UN-fails-to-agree-on-Gaza-statement | title = UN fails to agree on Gaza statement | work = Radio Netherlands Worldwide | date = 2008-01-25 | access-date = 2012-11-14 | archivedate = 2008-01-28 | archiveurl = https://archive.today/20080128011916/http://www.radionetherlands.nl/news/international/5615026/UN-fails-to-agree-on-Gaza-statement | deadurl = yes }}</ref> IDF je ušao u stanje visoke pripravnosti zbog straha da bi militanti mogli ujedno nabaviti i oružje. Nakon 11 dana, granica je ponovno zatvorena, izuzev za putnike koji su se vraćali kući.<ref name=Kershner>{{cite web |url=http://www.nytimes.com/2008/02/04/world/middleeast/04mideast.html?em&ex=1202187600&en=e3ebdcac739a1d7a&ei=5087%0A |title=Egyptian Troops Seal Gaza Border |first=Isabel |last=Kershner |publisher=New York Times |date=2008-02-04}}</ref> U vojnoj ofenzivi od [[29. 2.|29. veljače]] do [[4. 3.|4. ožujka]], IDF je pokrenuo zračne napade na skladišta oružja, tvornice raketa te lokacije za lansiranje raketa, na što je Hamas odgovorio lansiranjem raketa na Sderot. U pet dana poginulo je 110 Palestinaca te troje Izraelaca.<ref>[http://news.bbc.co.uk/2/hi/middle_east/7277460.stm Abbas calls for Middle East truce]. [[BBC News]]. Tuesday, 4 March 2008</ref> Nakon vojne akcije, Mahmud Abbas je neko vrijeme prekinuo sve veze sa Izraelom dok je [[Evropska unija|EU]] osudila "nesrazmjernu upotrebu sile".<ref>[http://www.usatoday.com/news/world/2008-03-02-eu-israel_N.htm EU condemns "disproportionate" use of force by Israel]</ref> * [[6. 3.|6. ožujka]] dogodio se [[pokolj u Mercaz HaRavu]].<ref>"[http://news.bbc.co.uk/1/hi/world/middle_east/7282269.stm Eight killed at Jerusalem school]", BBC News Online, March 6, 2008. Preuzeto 2010-11-06.</ref> * [[2. 7.|2. srpnja]] [[2008]]. arapski stanovnik istočnog [[Jeruzalem]]a je u buldožeru jurio po cesti i ubio troje ljudi u autu, prije nego je upucan. To je bio jedan od zadnjih incidenata Intifade.<ref name="nytimes">{{cite news |url=http://www.nytimes.com/2008/07/03/world/middleeast/03mideast.html |publisher=''[[The New York Times]]'' |title=Construction Vehicle Kills 3 in Israel Attack |last=Kershner |first=Isabel |last2=Cowell |first2=Alan}}</ref> * [[22. 9.|22. rujna]] 2008. Arap Qassem Mughrabi sa autom se zabio u izraelske vojnike. 19 ljudi je ozljeđeno dok je napadač ubijen. == Žrtve == Nevladina udruga B'Tselem dokumentirala je svaku žrtvu Druge Intifade: broj poginulih u 8 godina pobune, od rujna 2000. do prosinca [[2008]]. je 6,626. Od toga broja, 5,500 žrtava su Palestinci (83 %), 1,062 Izraelci (16 %) te 64 strana državljana (1 %).<ref name="B'Tselem"/> == Izvori == {{Izvori|2}} == Vanjske veze == {{Commonscat|Al-Aqsa Intifada}} * [http://www.hrvatski-vojnik.hr/hrvatski-vojnik/044-452005/dossier.asp Hrvatski vojnik – Prva i Druga Intifada] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20091111073231/http://www.hrvatski-vojnik.hr/hrvatski-vojnik/044-452005/dossier.asp |date=2009-11-11 }} * [http://news.bbc.co.uk/2/hi/middle_east/3677206.stm Kronologija događaja Druge Intifade] {{Bliskoistočni sukob}} [[Kategorija:Historija Izraela]] [[Kategorija:Historija Palestine]] [[Kategorija:Izraelsko-arapski ratovi]] 052m7fhen9qz3htmm700x63jueisgfx 10 38202 42681966 42681783 2026-08-29T16:53:01Z Aca 108187 - 42681966 wikitext text/x-wiki {{ambox | vrsta = sitnica | slika = [[File:Codex icon Notice orange.svg|38px|alt=|link=|Originalno istraživanje]] | tekst = '''Moguće je da ovaj članak ili neki njegov dio sadrži [[Wikipedia:Bez originalnog istraživanja|originalno istraživanje]].'''<br/>Molimo vas da pomognete Wikipediji da potkrijepi teze odgovarajućim referencama, ukoliko je to moguće. Za više detalja, pogledajte [[{{TALKPAGENAME}}|stranicu za razgovor]]. | stil = border-color: var(--border-color-option-orange, #d46926) !important; }}<includeonly>[[Kategorija:Članci koji možda sadrže originalno istraživanje|{{PAGENAME}}]]</includeonly><noinclude> {{tl-sort}} [[Kategorija:Šabloni za održavanje Wikipedije]] </noinclude> bl6ijvs9vnebsply82ht3lndqlaglkr 0 45629 42681984 41237656 2026-08-30T01:02:56Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 1 sources and tagging 0 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42681984 wikitext text/x-wiki {{Glazbenik | Ime = Davor Gobac | Img = Davor_Gobac_181009.jpg | Img_capt = Davor Gobac u listopadu [[2009|2009.]] | Img_size = | Landscape = | Background = solo-izvođač | Rodno_ime = | Pseudonim = | Rođenje = [[17. 2.]] [[1964]]. | Smrt = | Mjesto rođenja = [[Karlovac]] | Prebivalište = [[Zaprešić]] | Instrument = | Žanr = [[rok]] | Zanimanje = | Djelatno_razdoblje = [[1977]]- | Producentska_kuća = | Angažman = [[Psihomodo pop]] | URL = | Sadašnji članovi = | Bivši članovi = | nagrade = | Značajni instrumenti = }} '''Davor Gobac''' ([[Karlovac]], [[17. 2.]] [[1964]]) [[Hrvatska|hrvatski]] je pjevač, najpoznatniji kao frontmen grupe [[Psihomodo pop]]. Živi u [[Zaprešić]]u. == Glazbena karijera == Kao trinaestogodišnjak svirao je u kultnoj grupi '''"Klinska pomora"''' (svirao se samo žestoki [[punk|punk]]!). Godine 1983. pristupio je grupi ''"Neron"'', koja je ubrzo nakon toga promijenila ime u ''"Psihomodo pop"''. Gobac je autor [[glazba|glazbe]] i tekstova većine [[kompozicija]] te grupe i nametnuo se kao [[frontmen]]. Veliki je poklonik i poznavalac punk-muzike, ali mu ni ostali [[žanr]]ovi nisu strani. == Slikanje == Velika ljubav mu je i slikanje. Ima osebujan stil i održao je desetak izložbi, koje su bile jako posjećene. Originale ne prodaje, nego ih poklanja dobrim prijateljima, a prodaje samo [[grafika|grafike]] i to skupo. == Spektakli == Godine 2007. sudjelovao je u [[show]]u [[Hrvatska radiotelevizija|HRT]]-a "[[Ples sa zvijezdama]]", u kojem se natjecao s partnericom Tamarom Despot. Iz showa su eliminirani [[15. 12.|15. XII.]] [[2007]], neposredno prije [[finale|finalne]] emisije, tako da su osvojili treće mjesto. == Vanjske veze == * http://www.diskografija.com/umjetnik/davor-gobac.htm {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20061009052829/http://www.diskografija.com/umjetnik/davor-gobac.htm |date=2006-10-09 }} {{biog-stub}} {{Lifetime|1964||Gobac, Davor}} [[Kategorija:Hrvatski pjevači]] [[Kategorija:Rock muzičari]] [[Kategorija:Biografije, Karlovac]] iglkoe1itnr64t4kazcntp8zszghhsx 0 57013 42681993 42559224 2026-08-30T02:45:23Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 1 sources and tagging 0 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42681993 wikitext text/x-wiki '''Dezitijati''', Desitijati, ili Desidijati, kako bilježe drevni rimski hroničari, su [[Iliri|Ilirsko]] pleme koje je tokom [[Bronzano doba|bronzanog]] i [[Željezno doba|željeznog doba]] naseljavalo dijelove [[Srednja Bosna|centralne Bosne]].<ref name="kadrić">{{Cite web |url=https://www.academia.edu/23127496/Dezidijati |title=Senad Kadrić: Dezitijat |work= ACADEMIA, Sarajevo, 2011 |accessdate= 9. 2. 2023}}</ref> == Ime == Sama etimologija naziva ovog plemena je još neutvrđena, ali bi se jezički i konceptualno mogla povezati sa riječi koja se kolokvijalno koristi u [[Južni Slaveni|južnoslavenskim]] jezicima - "dasa", kao i sa [[Albanski jezik|albanskom]] riječi "dash", što znači "ovan", tražeći analogiju kako u jednoj od glavnih privrednih grana Ilira tog vremena ([[stočarstvo]]), tako i konotaciju na ratobornost, koja se povezuje sa pojmovima "ovan" i "dasa". Slična analogija postoji i kod albanološkog pristupa u objašnjenju naziva plemena [[Dalmati]] ili Delmatae, gdje se porijeklo riječi pripisuje albanskoj riječi za ovcu -"delme". Neizostavno je potražiti i potencijalne etimologije ilirskih riječi u dominantnim jezicima tog vremena, grčkom i latinskom. Tako u grčkom jeziku imamo riječ "dasos", što znači "šuma", ali i "deisi" - "molitva". Najsličnije riječi u latinskom jeziku jesu "desido"-"nastaniti/naseliti se", i "desitus", množina od "desino", što znači "napustiti". U potrazi za [[Latinski jezik|latinskom]] etimologijom naziva ''Daesitiates'', potrebno je utvrditi da li je ovaj ili sličan naziv zabilježen u istoriji prije nego što je latinski jezik mogao izvršiti bilo kakv uticaj na [[ilirski jezik]], tj. prije značajnijeg kontakta između [[Rimljani|Rimljana]] i Ilira. Naravno, za sigurniju jezičku kvalifikaciju, potrebno bi bilo provesti daleko opširnije etno-lingvističke komparativne studije, koje bi trebale uključiti ne samo detaljniju i opsežniju analizu jezika prisutnih na teritoriji nekad nastanjenoj Ilirma ([[grčki jezik|grčki]], [[latinski jezik|latinski]], [[albanski jezik|albanski]] i [[slavenski jezici]]) nego i sve druge koji su mogli na bilo koji način biti prisutni na tom tlu.<ref name="MesIlirike">{{Cite web |url= https://vdocuments.site/salmedin-mesihovic-ilirike.html?page=1 |title= Salmedin Mesihović: Ilirike |work= Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine, Sarajevo 2014. |accessdate= 9. 2. 2023 |archive-date= 2025-04-09 |archive-url= https://web.archive.org/web/20250409194511/https://vdocuments.site/salmedin-mesihovic-ilirike.html?page=1 |url-status= dead }}</ref> === Epigrafski natpisi === Postoji prilična raznolikost u navođenju dezitijatskog imena: * [[Salona|Solinski]] natpis, ''Daesitiatium'' * Natpis iz Garduna, ''Dasesitias'' * Natpis iz Herculaneuma, ''Desidiati'' * Natpis iz [[Breza|Breze]], ''Desitia(tium)''<ref name="ime">{{Cite web |url=https://iis.unsa.ba/wp-content/uploads/2019/08/40-prilozi_%C4%8ClanciiRasprave-SalmedinMesihovi%C4%87.pdf |title=Salmedin Mesihović: Ime ilirskog naroda Dezitijata |work=Izvorni naučni rad, Sarajevo, 2011 |accessdate=9. 2. 2023 }}{{Dead link|date=December 2024 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref> == Istorijski razvoj == Interpretacija [[Arheologija|arheološkog]] materija otkrila je intenzivan život i dinamičan razvoj na tačno određenom dijelu Bosne, na kojem je uočena značajna srodnost u trajanju oko jednog milenijuma (počevši od oko 1200. g. p.n.e. pa sve do kraja stare ere). Srodnost se vidi u: obliku naselja, načinu sahranjivanja, izrađevinama od metala i keramike. Taj prostor je oko gornjih, a djelimično i srednjih tokova rijeka [[Rijeka Bosna|Bosne]] sa dolinom [[Lašva (rijeka)|Lašve]] i [[Vrbas]]a, i planinskih predjela između i oko ovih riječnih dolina.<ref name="Leksikon">{{Cite web |url=https://de.scribd.com/document/132786670/Arheoloski-leksikon-BIH-tom1 |title=Desitijati |work= Arheološki leksikon -Zemaljski muzej, Sarajevo |accessdate= 9. 2. 2017}}</ref> Uočena srodnost materijalne i duhovne kulture omogućila je da se utvrdi postojanje jedne dosta homogene ljudske zajednice koja je dobila naziv srednjobosanska kulturna skupina. Nosioci te skupine u istoriji su poznati pod imenom Dezitijati. Ovaj prostor bio je u [[neolit]]u domovina pripadnika poznate [[Butmirska kultura|Butmirske kulture]]. U [[eneolit|eneolit]]u i na početku [[Bronzano doba|bronzanog doba]] predjele naseljavaju pripadnici [[Vučedolska kultura|Vučedolske kulture]], donoseći obradu metala kao novu fazu u razvoju. I upravo je prostor srednje Bosne bogat brojnim [[ruda]]ma, što je bilo primamljivo za doseljenike i važan uslov daljnjeg razvoja. Nalazi [[Srednjebosanska kulturne grupa|srednjebosanske kulturne skupine]] pokazuju veliku ekspanzivnost krajem drugog milenijuma stare ere. Najveća nalazišta su [[Debelo Brdo (Sarajevo)]], [[Gradina Varvara (Prozor)|Velika gradina Varvara]] na izvoru rijeke Rame i [[gradina Pod kod Bugojna]].<ref name="Basler">{{Cite web |url=https://vdocuments.mx/kulturna-istorija-bosne-i-hercegovine.html?page=1 |title=Alojz Benac-Đuro Basler-Borivoj Ćović-Esad Pašalić-Nada Miletić-Pavao Anđelić - KULTURNA ISTORIJA BOSNE I HERCEGOVINE |work=Veselin Masleša, Sarajevo, 1966 |accessdate=9. 2. 2023 |archive-date=2023-08-06 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230806114812/https://vdocuments.mx/kulturna-istorija-bosne-i-hercegovine.html?page=1 }}</ref> Krajem bronzanog i u željeznom dobu, Dezidijati su privredno i kulturno jačali, te se izdiferencirali od ostalih ilirskih plemena i, vjerojatno, formirali i neku vrstu svoje autonomnosti (političke organizovanosti).<ref name="ČovićIliri">{{Cite web |url= https://archive.org/details/OdButmiraDoIliraBorivojoviiSarajevo1976Latinica/page/n5 |title= Borivoj Čović: OD BUTMIRA DO ILIRA |work= Kulturno naslijeđe, Sarajevo, 1976 |accessdate= 9. 2. 2016}}</ref> O tome svjedoči i ratni “ilirski savez” koji se suprotstavio Rimljanima u poznatom rimsko − ilirskom ratu, 6. − 9. g., na čijem su se čelu upravo našli Dezitijati, kao najbrojnije, vojnički najorganiziranije i ekonomski najmoćnije pleme (ili narod). Ovo se podudara i s postignutim rezultatima istraživanja srednjobosanskog područja.<ref name="Paškval">{{Cite web |url= https://www.anubih.ba/godisnjak/izdanja/Godisnjak%2037.pdf |title= Veljko Paškvalin: Kamenjača kraj Breze |work= ANUBiH, Godišnjak |accessdate= 9. 2. 2023 |archive-date= 2023-11-17 |archive-url= https://web.archive.org/web/20231117170442/https://anubih.ba/godisnjak/izdanja/Godisnjak%2037.pdf }}</ref> === Ustanak protiv Rimljana === Desitijati su poznati po podizanju Velikog Ilirskog ili Sve Ilirskog ili [[Batononski ustanak|Batonovog]] (vođa ustanka) ustanka protiv [[Bosna i Hercegovina u Rimskom carstvu||Rimske uprave]] u ovim krajevima. Ustanak je podignut [[6]] godine i trajao je do [[9]] godine naše ere kada je bio skršen u posljednjem Desitijatskom uporištu, tvrdom gradu [[Arduba|Ardubi]]. Revolt Ilira je bio posljedica nepravednog potlačivanja i prekomjernog regrutovanja Ilira za najteža ratišta, koje je sprovodio budući car [[Tiberije]].<ref name="Bojanovski">{{Cite web |url= https://pdfslide.net/documents/ivo-bojanovski-bih-u-anticko-doba-562ba82e386b7.html?page=1 |title= Ivo Bojanovski: BOSNA I HERCEGOVINA U ANTIČKO DOBA |work= Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, 1988 |accessdate= 9. 2. 2023 |archive-date= 2022-11-01 |archive-url= https://web.archive.org/web/20221101120622/https://pdfslide.net/documents/ivo-bojanovski-bih-u-anticko-doba-562ba82e386b7.html?page=1 }}</ref> Radi se o pobuni Ilira velikih razmjera u kojem su učestvovala većina ilirskih plemena, izuzev primorskih [[Daorsi|Daorsa]] koji su već u priličnoj mjeri bili pacificirani. Koliki je obim ustanka bio vidi se iz činjenice da su se borbe vodile za [[Sirmium]], a i na području [[Fruška gora|Fruške gore]]. Vođe ustanka su bili [[Baton|Baton Desitijaski]], i [[Baton Breučki|drugi Baton]], vojskovođa nešto sjevernije nastanjenog plemena [[Breuci|Breuka]], koji je okupio i [[Panoni|panonske]] Ilire. Otpor Ilira je bio takav da se Tiberije više puta uspaničeno povlačio sa ratišta, da bi na kraju napad na Ilire izvršio daleko organizovaniji i uspješniji rimski general Germanikus ([[Germanik|Germanicus]]).<ref name="Mesihov">{{Cite web |url= http://www.iis.unsa.ba/pdf/historijska_traganja_4.pdf |title= Salmedin Mesihović: SVPPLEMENTVM REBELLIO ILLYRICI I – GERMANIKOVA “POUNJSKA OFANZIVA” |work= INSTITUT ZA ISTORIJU • Br. 4, 1-234, Sarajevo 2009. |accessdate= 9. 2. 2016 |archivedate= 2018-07-14 |archiveurl= https://web.archive.org/web/20180714081355/http://www.iis.unsa.ba/pdf/historijska_traganja_4.pdf |deadurl= yes }}</ref> Ipak i ovaj Rimljanin je izgubio više bitaka u okršaju sa ilirskim borcima, koje su činili muškarci, žene, djeca, starci - sav narod. Nadmoćnost Rimljana u vojnom pogledu navela je najprije Batona Breučkog da 8. god obustavi daljni otpor i preda svoj dio teritorije. Zbog toga ga je Baton Desitajski uhvatio i pogubio.<ref name="kakanj">{{Cite web |url= https://www.ff.unsa.ba/files/zavDipl/17_18/his/ZDR-Arnes-Dzido.pdf |title= Arnes Džido: PODRUČJE OPĆINA VAREŠ, BREZA I KAKANJ U KLASIČNOM HISTORIJSKOM RAZDOBLJU Završni diplomski (magistarski) rad |work= UNIVERZITET U SARAJEVU, FILOZOFSKI FAKULTET, ODSJEK ZA HISTORIJU, Sarajevo, 2017 |accessdate= 9. 2. 2023 |archive-date= 2025-12-08 |archive-url= https://web.archive.org/web/20251208193211/https://ff.unsa.ba/files/zavDipl/17_18/his/ZDR-Arnes-Dzido.pdf |url-status= dead }}</ref> Kada se uzme u obzir da su se gotovo sve značajne bitke odigrale na prostoru Panonije i da je Tiberijeva nova taktika spaljene zemlje u najvećoj mjeri pogađala stanovništvo Panonije, onda je lakše razumjeti predaju Batona Breučkog. Tek 9. godine n.e. Rimljani (i njihovi saveznici) konačno okružuju posljednji kamen otpora Batonovih Ilira, utvrđeni grad [[Arduba|Ardubu]] (današnji [[Tvrđava Vranduk|Vranduk]] kod [[Zenica|Zenice]]?). Rimski hroničari zabilježili su trenutke zadnjeg otpora Ilira, naglašavajući kako se ponosne ilirske žene sa djecom u naručju bacuju u vatre koje gore svud oko Ardube, da se ne bi predale svom nečasnom neprijatelju, pokličući "Bolje grob, nego rob!" Kada su Rimljani konačno zarobili Batona i živog ga doveli u [[Rim]], što zbog divljenja, što kao ratni trofej, upitali su ga zašto je podigao ilirski narod na ustanak, na šta je on odgovorio: :"Jer ste poslali vukove da čuvaju ovce!" Batonov ustanak je najžešći protiv rimske uprave u ovim krajevima i posljednji je koji je Ilirsko stanovništvo podiglo. Slijedio je period pacifikacije i dugotrajni proces [[Romanizacija|romanizacije]].<ref name="Mesihović">{{Cite web |url= http://www.ff-eizdavastvo.ba/books/sm-rimski_vuk_i_ilirska_zmija.posljednja_borba.pdf |title= Salmedin Mesihović -RIMSKI VUK I ILIRSKA ZMIJA, Posljednja borba |work= Filozofski fakultet Sarajevo, 2011 |accessdate= 9. 2. 2016 |archive-date= 2016-03-21 |archive-url= https://web.archive.org/web/20160321104556/http://www.ff-eizdavastvo.ba/Books/SM-RIMSKI_VUK_I_ILIRSKA_ZMIJA.Posljednja_borba.pdf |dead-url= yes }}</ref> === Dezitijati u postustaničkom periodu === Dezitijati su prilično stradali u ratu. Ljudski gubici su iznosili i do dvije trećine, dok su materijalni bili tolike prirode da su u velikoj mjeri uništene sve osnove na kojima se razvijao i funkcionirao raniji domorodački način života i opši kulturni razvitak koji je počeo u praistoriji.<ref name="kakanj"/> Kao što je keltska invazija sa kraja IV. st. p. n. e. slomila [[Autarijati|Autarijate]], i ugušila [[Glasinačka kultura|Glasinačku kulturu]], tako je 300 godina kasnije rimskim ugušivanjem ustanka završen kontinuirani željeznodobni kulturni razvitak Dezitijata, ali za razliku od Autarijata ne i etnički razvitak.<ref name="Mesih.Ilirike">{{Cite web |url=https://books.google.ba/books?id=cK83AwAAQBAJ&pg=PA951&lpg=PA951&dq=bistuae+vetus++bistuae+nova+mesihovi%C4%87&source=bl&ots=2Uh3IcTyUT&sig=OzJ1JXbDoCCvyNl522rGOskO0Oo&hl=bs&sa=X&ved=0ahUKEwjp6qyyofXTAhUH2ywKHTtrBsEQ6AEIIDAA#v=onepage&q=bistuae%20vetus%20%20bistuae%20nova%20mesihovi%C4%87&f=false|title= Salmedin Mesihović , ILIRIKE |work= Autorsko izdanje, Sarajevo, 2014 |accessdate= 9. 2. 2017}}</ref> O žestini dezitijatskog otpora svjedočanstvo pruža podatak Veleja Paterkula koji kaže da su oni uz [[Pirusti|Piruste]] pokoreni tek kada su dovedeni skoro do potpunog istrebljenja. === Romanizacija === ==== Pacifikacija ==== Mogućnost novih pobuna Desitijata, Rimljani su spriječili sistematskom regrutacijom mlađih ljudi u druge pokrajine Carstva.<ref name="Desit">{{Cite web |url= http://www.academia.edu/3613484/Dezitijati_u_rimskoj_armiji |title= Salmedin Mesihović, DEZITIJATI U RIMSKOJ ARMIJI |work= Radovi Filozofskog fakulteta u Sarajevu, knjiga XIV/1 (Historija, Historija umjetnosti, Arheologija), Sarajevo, 2010, 67 – 75 |accessdate= 9. 2. 2016}}</ref> Za pacifikaciju zemlje bila je već 19/20. g.n. e. sagrađena kolska cesta sa brojnim stanicama za smještaj vojnih jedinica, od [[Salona|Salone]], središta provincije, do njihove tvrđave [[Hedum]] ''(viam a Salonis ad Hedum castellum Daesitiatium per millia passuum CLVI)'' u dužini 156 km.<ref name="DDesit">{{Cite web |url= https://iis.unsa.ba/wp-content/uploads/2019/02/historijska_traganja_1.pdf |title= Salmedin Mesihović, INSCRIPTIONES LATINARVM SARAEVONENSIS... |work= Historijska traganja, 1, 2008., [ str. 9-68 |accessdate= 9. 2. 2016}}</ref> Ubikacija tvrđave nije do sada potvrđena. Smatra se da je bila kod [[Kiseljak]]a ili [[Breza|Breze]]. Druga cesta je iz Narone u Sarajevsko polje dolazila preko [[Nevesinje|Nevesinja]] i [[Konjic]]a. Kasnije je cesta produžena do [[Domavia|Domavie]] kod Srebrenice (sada već iz ekonomskih razloga).<ref name="Dolabela">{{Cite web |url= https://de.scribd.com/doc/199375920/Ivo-Bojanovski-Dolabelin-sistem-cesta-u-rimskoj-provinciji-Dalmaciji |title= Ivo Bojanovski, Dolabelin sistem cesta u rimskoj provinciji Dalmaciji |work= ANUBiH, Centar za balkanološke studije, Sarajevo, 1974 |accessdate= 9. 2. 2016}}</ref> Dezitijati su u doba ranog Carstva živjeli pod nadzorom rimskih vojnih prefekata i plemenskih knezova (''principes''), u okvirima autohone teritorijalno-političke zajednice (''civitas peregrinorum'') i po svom običajnom pravu o čemu svjedoči natpis ILJug III, 1582 iz Crkvine kod [[Breza|Breze]]. Nakon rimske okupacije Dezitijati su u svojoj vlastitoj zemlji tretirani kao peregrini. Bili su bez onih gradanskih prava (''ius suffragii, ius conubii, ius comercii'') što ih je imao pravi rimski građanin (''civis Romanus''). Ostavljena im je doduše lična sloboda, a njihove su etničke strukture i dalje djelovale vršeći u okvirima peregrinskih civitates svoje autonomne upravne i političke funkcije. Ovakvo stanje ostalo je uglavnom sve do [[Karakala|Karakaline]] reforme iz 212. g.<ref name="Salmedin">{{Cite web |url=https://www.academia.edu/3613597/Dezitijatsko_podru%C4%8Dje_politi%C4%8Dka_organizacija_Baton_i_ciljevi_ustanka |title= Salmedin Mesihović - Dezitijatsko područje, politička organizacija, Baton i ciljevi ustanka |work=ACADEMIA, Filozofski fakultet uZagrebu i Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, 5 – 7. XI. 2009. god. referat |accessdate=9. 2. 2016 }}</ref> ==== Stvaranje municipija ==== Tada su Flavijevci (carska dinastija) uveli slobodnije političke odnose proširivši bazu nosioca vlasti i na domaće prvake, i proširivši i unutarnju autonomiju domaćim ''civitates peregrinae''. Bio je to rezultat potreba za financiranjem rata i ostvarenja [[Vespazijan]]ovih projekata, među kojima i velikog projekta municipalizacije i [[Urbanizam|urbanizacije]] (otvaranje rudnika, izgradnja limesa, osnivanje kolonija u Sisciji i [[Sirmium]]u, formiranja flote na [[Sava|Savi]], [[Drava|Dravi]] i [[Dunav]]u itd.). Na području Dezitijata formirana su tri rimska [[Municipijum|municipija]], prvi već za [[Vespazijan]]a. Municipiji su u Rimskom Carstvu osnovne samoupravne ćelije. Novi municipaliteti se više ne nazivaju plemenskim imenom, nego, kao i obično, po gradu-centru municipalne zajednice: [[Aquae S...|res publica Aqu(arum) S. . . ]] na Ilidži kod Sarajeva, [[Bistuensium|municipium Bist(uensium)]] (čija lokacija nije do sada utvrđena) i [[C. Ris...(Rogatica)|c{olonid) RIS]] . . . u [[Rogatica|Rogatici]], istočno od Sarajeva. Prerastanje plemenskih (peregrinskih) civitates u [[municipij]]e, to jest u autonomne gradove označava najviši domet romanizacije. Municipalni centri su urbanizirani i postali su pravi antički gradova.<ref name="kadrić"/> Proces romanizacije na prostoru Srednje Bosne, razbio je stare narodnosne i plemenske veze i tako na kraju doveo do razgradnje cjelovitosti dezitijatskog naroda, i stvaranja rimskog provincijalnog stanovništva, koje se vezalo za tradicije rimske države i naroda. Dezitijati su prestali postojati.<ref name="Desitija">{{Cite web |url= http://www.iis.unsa.ba/pdf/identitet_bih_kroz_historiju_1.pdf |title= Salmedin Mesihović, TRANSFORMACIJA IDENTITETA DEZITIJATA KROZ PROCES ROMANIZACIJE |work= IDENTITET BOSNE I HERCEGOVINE KROZ HISTORIJU -INSTITUT ZA ISTORIJU U SARAJEVU Sarajevo, 2011. |accessdate= 9. 2. 2016 |archivedate= 2016-09-29 |archiveurl= https://web.archive.org/web/20160929055322/http://www.iis.unsa.ba/pdf/identitet_bih_kroz_historiju_1.pdf |deadurl= yes }}</ref> == Reference == {{reference|2}} {{Portal|Bosna i Hercegovina}} [[Kategorija:Dezitijati]] fu07ynpva1a6bfl8t155s0s1scne8p3 0 58860 42681991 42483963 2026-08-30T02:34:24Z CommonsDelinker 806 Zamjenjujem datoteku BIH_Order_of_the_Star_of_Karageorge_1st_class_ribbon.svg datotekom [[:File:BIH_Order_of_the_Star_of_Karadjordje_I_-_ribbon.svg|BIH_Order_of_the_Star_of_Karadjordje_I_-_ribbon.svg]] (izvršilac: [[c:User:CommonsDelinker|CommonsDelinker] 42681991 wikitext text/x-wiki {{Infokutija Vojno lice | ime = Momčilo Đujić | slika = Momčilo Đujić crop.jpg | opis_slike = Momčilo Đujić | nadimak = pop Đujić | datum_rođenja = {{Datum rođenja|1907|2|27}} | mesto_rođenja = [[Kovačić (Knin)|Kovačić]] | država_rođenja = [[Austrougarska]] | datum_smrti = {{Datum smrti|1999|9|11|1907|2|27}} | mesto_smrti = [[San Dijego]], [[Kalifornija]] | država_smrti = [[SAD]] | služba = {{plainlist | * [[MVAC]] (1941—1943) * [[Treći Rajh]] (1943—1945) }} | godine_služenja = 1941—1945. | čin = [[vojvoda]] | rod = | jedinica = | komandant = [[Dinarska četnička divizija]] | bitke = {{plainlist| * [[Operacija Dinara]] * [[Operacija Weiss]] * [[Operacija Ziethen]] * [[Desant na Drvar]] * [[Kninska operacija]] * [[Operacija Rübezahl (1945)|Operacija Rübezahl]] * [[Operacija Početak proljeća]] * [[Tršćanska operacija]] }} | nagrade =[[Datoteka:BIH Order of the Star of Karadjordje I - ribbon.svg|50p|link=Karađorđeva zvijezda|Karađorđeva zvijezda]] | kasniji_rad = Pokret srpskih četnika Ravne gore | supružnik = Zorka | srodnici = 3 dece | potpis = Momčilo Đujić signature.png }} '''Momčilo R. Đujić''' (pseudonim ''Dal Dal''<ref>https://www.znaci.org/00001/4_14_3_52.htm</ref>;1907-1999) je za vreme [[drugi svjetski rat u Jugoslaviji|drugog svetskog rata]] bio komandant četničke formacije poznate kao [[Dinarska četnička divizija]], u početku pod komandom fašističke Italije, kao [[dobrovoljačka antikomunistička milicija]], a od kapitulacije Italije pod komandom [[Vermaht]]a. Od decembra [[1941]]. godine imao je [[Suradnja četnika sa Nezavisnom Državom Hrvatskom|sporazum sa NDH]] o zajedničkoj borbi protiv partizana. Đujićevi četnici i ustaše izveli su na desetine zajedničkih akcija “čišćenja srpskih sela od partizanskih simpatizera i saradnika”, među kojima je bila posebno surova ona s kraja februara 1944. godine, kad je sa Vjekoslavom Servatzijem, komandantom 7. ustaškodomobranskog zbora, ubio stotine Srba.<ref>Dokumenti u AVII: MF-H-46/137-378, MF-H-34/493, 83 B, 32/1-19 itd.</ref><ref name="Radaković"/> Nakon poraza [[Treći Rajh|Trećeg Rajha]] [[Povlačenje kolaboracionista sa Nijemcima (1944–1945)|beži]] iz Jugoslavije i postaje uticajna ličnost [[četnici|četničke]] emigracije. Godine [[1947]]. u Jugoslaviji mu je u odsutnosti suđeno za [[Ratni zločin|ratne zločine]] i proglašen je krivim. Godine [[1988]]. je pokrenut postupak za izručenje od [[Sjedinjene Američke Države|SAD]], ali je usled raspada SFRJ do smrti ostao nekažnjen.<ref name="Cohen">[[Philip J. Cohen]], ''Drugi svjetski rat i suvremeni četnici. Njihov povijesno-politički kontinuitet i posljedice po stabilnost na Balkanu'', Ceres, Zagreb, 1997., {{ISBN|953-6108-44-5}} str. 11.</ref><ref name="proleksis enciklopedija">[http://proleksis.lzmk.hr/natuknica.aspx?NID=16608 Proleksis enciklopedija: četnici]{{Dead link|date=October 2022 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}, preuzeto 8. travnja 2012.</ref> == Predratna biografija == Momčilo Đujić je rođen [[27. 2.|27. februara]] [[1907]]. godine kao dete Rada i Ljubice Đujić u zaseoku Topolje kraj Kovačića u blizini [[Knin]]a. Porodica mu je poticala iz [[Bosna|Bosne]], gde su se bili doselili sa prostora sadašnje Crne Gore iz plemena [[Bratonožići]], a naselili su se blizu [[Knin]]a, u selu [[Kovačić (Knin)|Kovačić]], uz izvor reke [[Krka|Krke]]. Rade i Ljubica Đujić imali su prvenca Momčila a potom još dve ćerke - Maru i Ilinku te dva sina - Glišu i Boška. Momčilo Đujić je niže razrede gimnazije pohađao u [[Knin]]u, a više u [[Šibenik]]u. Nije maturirao; poslije sedmog razreda otišao je u [[Sremski Karlovci|Sremske Karlovce]], u bogosloviju [[Srpska pravoslavna crkva|Srpske pravoslavne crkve]]. Nakon završetka školovanja, vladika dalmatinski Irinej rukopoložio ga je [[1933]]. godine i dodelio mu parohiju u selu [[Strmica|Strmici]] kod Knina. Pre stupanja u parohiju, oženio se [[Zorka Dobrijević|Zorkom Dobrijević]], kćeri uglednog trgovca. Imali su troje dece: sina Sinišu i blizance Radomira i Radojku. U isto vreme je stekao popularnost izgradnjom narodnog doma, kao i seoskog vodovoda. Neposredno nakon atentata na [[Kraljevina Jugoslavija|jugoslovenskog]] kralja [[Aleksandar I. Karađorđević|Aleksandra]] te naglog porasta napetosti između [[Srbi|srpskog]] i [[Hrvati|hrvatskog]] stanovništva u području Knina, pop Đujić se počeo baviti politikom, te pridružio [[četnici|četničkom]] pokretu. Uz logističku potporu žandarmerijskog generala [[Ljubo Novaković|Ljube Novakovića]] je organizovao četničko udruženje za ličko-dalmatinsko-bosansku Tromeđu. To se udruženje do početka [[drugi svjetski rat|drugog svetskog rata]] transformisalo u formaciju s 11 posebnih jedinica. == Drugi svetski rat == {{main|Dinarska četnička divizija}} U [[Aprilski rat|Aprilskom ratu]] [[1941]]. Kraljevina Jugoslavija je nestala, a Knin je postao deo novostvorene [[Nezavisna Država Hrvatska|Nezavisne Države Hrvatske]]. Đujić je na to reagovao tako što je sa svojim četnicima razoružao žandarmerijsku stanicu u Strmici. Kada su ga vlasti NDH zbog toga htele uhapsiti, Đujić se u maju iste godine sklonio u [[Kistanje]], koje je [[Rimski ugovori (1941)|Rimskim ugovorima]] pripalo [[Italija|Italiji]]. Kada je u julu 1941. srpsko stanovništvo Kninske krajine diglo [[ustanak u NDH|ustanak protiv NDH]], Đujić se iz Kistanja vratio u [[Strmica|Strmicu]]. Među ustanicima je ubrzo došlo do podele na dvije frakcije - jedna, kojom je sve više dominirala [[Savez komunista Hrvatske|Komunistička partija Hrvatske]], koja je vodila borbu protiv okupatora i njihovih slugu; druga, kojom je dominirao Đujić i njegovi istomišljenici, smatrao je da se ustanici trebaju boriti jedino protiv NDH, pa i Hrvata uopšte, ali ne i protiv Talijana. === Sporazum sa fašističkom Italijom === {{main|Milizia Volontaria Anti Comunista|Kolaboracija četnika s fašističkom Italijom}} U komandi [[12. pešadijska divizija Sassari|divizije »Sassari«]] u [[Knin]]u 29. oktobra 1941. godine Đujić s Talijanima potpisuje sporazum o organizovanju četničkih jedinica: [[Datoteka:Momčilo Đujić with an Italian officer.jpg|thumb|Đujić sa italijanskim oficirom.]] {{izdvojeni citat|»1. Četničke jedinice formiraće se isključivo u srpskim selima na principu dobrovoljnosti, s tim, što će postojeće jedinice imati samo lako naoružanje. 2. Četničke jedinice će se uzdržati od bilo kakve akcije protiv oružanih snaga Nezavisne Države Hrvatske i talijanske vojske. 3. U okolnim selima, koja će se nalaziti pod četničkom kontrolom, ustaška vlast će i dalje normalno postojati. Četnici ne mogu hapsiti ili bilo kako progoniti stanovništvo katoličke vjere, već će sve sumnjive i po javni poredak nepoželjne elemente predavati nadležnim organima Nezavisne Države Hrvatske. Za manja krivična djela, koja počine Srbi, četnički organi mogu poduzimati odgovarajuće mjere, dok će sve političke izgrede predavati talijanskim vojnim vlastima ... 6. Između talijanskih vojnih vlasti, vođa četničkih odreda i starešina srpskih sela (kapetana) uspostaviće se tesna saradnja ...«<ref>AVII, 479, 3-14/2.</ref>}} Đujić je u novembru 1941. organizovao narodni zbor u [[Crni Potoci|Crnim Potocima]] na kome je osnovana ''[[Dinarska četnička divizija]]''. Đujić, koji je već bio komandant puka ''"Petar Mrkonjić"'', biva izabran za komandanta divizije, a za njegovog pomoćnika je izabran komandant puka ''Gavrilo Princip'', [[Branko Bogunović|Brane Bogunović]]. Momčilo Đujić i [[Pajo Popović]] će biti prvi iz kruga »narodnih vođa« koji će se decembra 1941. godine naći u salonu župana NDH [[David Sinčić|Davida Sinčića]] u [[Knin]]u. Zajedno s njima dvojicom, kod Sinčića je početkom decembra došao i [[Branko Bogunović|Brane Bogunović]], kojeg će Sinčić ocijeniti kao najpouzdanijeg za suradnju.<ref>Veliki župan Sinčić je 7. februara 1942. obavijestio Pavelića da »Brane Bogunović iz Bosanskog Grahova uvijek djeluje u smislu smirenja«. (NOB u Dalmaciji, 2,872).</ref> Đujić je Sinčiću rekao da su »komunisti i partizani naši osnovni neprijatelji«, jer »oni propovjedaju oduzimanje svačije, pa i seljakove imovine, oni vode takozvanu slobodnu ljubav čak i sa svojim sestrama, oni su bijedna šaka avanturista koji ne priznaju [[Josif Staljin|Staljina]], već slijepo slijede [[Lav Trocki|Trockoga]].«<ref name="Pop izdaje"/> Đujić i njegovi ljudi su na zborovima po kninskim selima prijetili onima za koje se »pretpostavlja da šuruju s komunistima«, odnosno da podstrekuju »oružane borbe«. Pretili su da će biti »sa zemljom sravnjeno« svako naselje »koje počne borbu ili pusti komuniste da na njihovoj teritoriji napadaju Talijane«.<ref name="Pop izdaje"/> === Sporazum sa NDH === {{main|Suradnja četnika sa Nezavisnom Državom Hrvatskom}} Momčilo Đujić je među prvim četnicima u NDH uspostavio veze sa predstavnicima ustaške vlasti. Đujić je u decembru [[1941]]. godine u Kninu posjetio Velikog župana [[David Sinčić|Davida Sinčića]] u Kninu, sa kojim je dogovorena međusobna suradnja u borbi protiv partizana.<ref name="Latas">{{sr icon}} [https://www.znaci.org/00001/114_1.pdf Dr. Branko Latas: Dokumenti o saradnji četnika sa Osovinom: Dokumenti četničkog porekla], str. 22., preuzeto 7. travnja 2012.</ref> Ubrzo potom, ministar vanjskih poslova NDH [[Mladen Lorković]] je odobrio pregovore i saradnju. Naredio je Sinčiću da Đujiću i još trojici vojvoda isplati po 100.000 kuna.<ref name="Radaković">{{sr icon}} [https://www.znaci.org/00001/23_10_12.htm Ilija T. Radaković: Besmislena YU-ratovanja 1991-1995], preuzeto 8. travnja 2012.</ref> Sporazum o “borbenom sadejstvu” zvanično je potpisan 9. juna 1942. Sinčić je 10. juna aktom BT 16/185 obavijestio poglavnika Pavelića: {{citiranje|Jučer sam trima glavnim vođama četnika, koji se bore protiv partizana, Momčilu Đujiću, Branku Bogunoviću i Mani Rakviću dao svakome po 100.000 kuna radi organizacije borbe protiv partizana.<ref name="Radaković"/><ref>Dokument je u Arhivu Vojnoistorijskog instituta JNA, kutija 195. broj registra 12/6-1 - dalje AVII 12/1</ref>|Izveštaj velikog župana Davida Sinčića poglavniku Anti Paveliću}} Veliki župan Sinčić [[18. jun]]a 1942. obavještava Pavelića da je “četničkim vođama isporučio makar skromne količine hrane” i da im je “domobransko zapovjedništvo stavilo na raspoloženje 20.000 metaka, 100 pušaka i 10 dobrovoljaca puškomitraljezaca”.<ref>AVII, 244, 35/11-1</ref><ref name="Radaković"/> Sedam dana kasnije, glavni stožer domobranstva je isporučio “Momčilu Đujiću milijun kuna, 200 pušaka jugoslovenskog porijekla, 20 puškomitraljeza i odgovarajuće količine streljiva”.<ref name="Radaković"/><ref>Arhiv Hrvatske, FND, III-801450</ref> Proširujući saradnju sa ustašama, posebno kroz zajedničke borbene akcije, Đujić je stekao veliko poverenje kod najviših vlasti NDH.<ref name="Latas"/> === Borbe pod komandom Italije (1942-1943) === [[Jugoslovenska vojska u otadžbini]] (JVuO) je početkom godine 1942. preko [[Ilija Trifunović-Birčanin|Ilije Trifunovića Birčanina]] stupila u kontakt s Đujićem, te njegove jedinice formalno preuzela u svoje redove. U isto vreme Đujićeve jedinice su ušle u zvaničan sastav [[italija]]nskih fašističkih snaga kao ''[[Dobrovoljačka antikomunistička milicija|Milizia Volontaria Anti Comunista]]'', i vodile žestoke borbe protiv partizana.<ref name="Pop izdaje">[https://www.znaci.org/00001/15.pdf Jovo Popović, Marko Lolić, Branko Latas: Pop izdaje, Stvarnost, Zagreb, 1988.]</ref> Kasnije su Đujić i Bogunović dobili počasna zvanja četničkih [[vojvoda (čin)|vojvoda]]. Marta 1942. godine Đujić potajno seoskim komandirima naređuje da eliminišu sve koji pozivaju na ustanak: {{izdvojeni citat|»Ubijte one koji dolaze u sela da vam lažu i da vas zavađaju i uzbunjuju. Progonite sve strance iz vašeg sela i držite preko straže i patrola savršen red i mir. Oni koji žele borbu neka se maknu dalje od našeg ognjišta!«<ref name="Pop izdaje"/>}} Đujić je [[10. 4.|10. aprila]], primivši od Talijana obvezu da bude »prvi pojas osiguranja« pruge Knin—Gračac, prikupio kod Tiškovca oko 220 četnika. Po Tromeđi je razaslao kurire sa porukom narodu: {{izdvojeni citat|»'''Tko bude išao u partizane, neka dobro zna da će mu kuća biti zapaljena, a familija otjerana u logor'''.«<ref name="Pop izdaje"/>}} Samo od 11. augusta do 15. septembra 1942. Đujić je za svoje »pukove« od okupatora dobio 1845 pušaka i 9 puškomitraljeza.<ref>NOB u Dalmaciji, 3, 403.</ref> Pod njegovim su zapovjedništvom četnici počinili mnoge zločine nad civilnim stanovništvom (uglavnom Hrvatima ali i Srbima). {{Quote box | citat = »Zaista, jedan od najboljih prijema od početka rata bio je u njegovom štabu povodom proslave dodeljivanja od kralja Petra [[Karađorđeva zvezda|Karađorđeve zvezde]] popu Đujiću, jednom od glavnih Mihailovićevih komandanata u Dalmaciji. A najsmešnije, rekao je, bilo je to što je ovo visoko odlikovanje Đujić dobio za hrabrost pred neprijateljem, a on je, eto, sa njima pijančio u štabu neprijatelja. To su, rekao je prezrivo pukovnik, odjednom pun nacionalnog ponosa, stvari koje se mogu desiti samo na Balkanu.«<ref>[https://www.znaci.org/00001/1_4.htm Fitzroy Maclean: RAT NA BALKANU]</ref> | izvor = [[Fitzroy MacLean|Fitzroy Maclean]] o razgovoru sa italijanskim pukovnikom o Đujiću | width = 40% | align = right}} Italijanski dokument od 20. oktobra 1942. godine svedoči kako je Momčilo Đujić, a potom i Mane Rokvić, pokušao obljubiti Ljubinku Čekrliju, koja je bila jedna od 25 bolničarki Dinarske divizije. Kad im to nije uspjelo, poslali su je u zatvor. Komandant karabinijera divizije »Sassari« u Kninu major Atomio Orazzo je ustvrdio: {{izdvojeni citat|»Dana 24-VIII-1942. po nalogu od popa Đujića bila je uhapšena u Bosanskom Grahovu i prebačena u tamnicu Kninske tvrđave, gospođica Čekrlija Ljubica p. Riste i Jovana Mutić od 22 godine, srpsko-pravoslavna, optužena radi komunističke propagande. Po iscrpljenim podacima sa druge strane je utvrđeno, da je Čakrlija bila uhapšena, radi toga što popu Đujiću i Mani Rokviću nije uspjelo djevojku za svoje pobude iscrpiti (predobiti), jer im je odbila sve njihove ponude i tako ostala vjerna svojem zaručniku, bratu žene poznatog narodnog poslanika Rađenovića. Uzevši gornje u obzir i budući je ista slabog zdravlja i nije mogla odoliti težini zatvora, ova komanda predlaže, da se ista otpusti iz zatvora.«<ref>AVII, 262, 49-1/4.</ref>}} Krajem [[1942]]. i početkom [[1943]]. godine Đujić je sa svojim četnicima počinio pokolje po selima [[Gata]], [[Tugare]], [[Čista]], [[Gornji Dolac]], [[Zvečanje]], [[Dugopolje]], [[Štikovo]], [[Maovice]], [[Utavice]], [[Vinalić]], [[Kijevo]] i [[Gorjak]].<ref>{{sr icon}} [https://www.znaci.org/00001/23_10_12.htm Ilija T. Radaković: Besmislena YU-ratovanja 1991-1995]: ''Naročitom surovošću je krajem 1942. i početkom 1943. Đujić krenuo u pokolje po selima Gata, Tugare, Čista, Gornji Dolac, Zvečanje, Dugopolje, Štikovo, Maovice, Utavice, Vinalić, Kijevo i Gorjak, gdje je ubijeno “230 stanovnika, pretežno dece, staraca i žena, tako da su im vadili oči, probadali ih mnogostruko nožem, a neke žive bacali u vatru zapaljenih kuća” (AVII, 8, 3/143; 201, 11/16; 230, 29/7-1; 201, 11/10-18; 271, 24/2-25; 138, 6/15-1 itd.).'', preuzeto 8. travnja 2012.</ref> === Đujićev logor za partizanske pristalice === U selu Kosovu kod Knina Đujić je formirao i [[koncentracioni logor|koncentracijski logor]], koji su nazivali "malim Jasenovcem" (nazivan je i "srpskim Jasenovcem"<ref>{{sr icon}} [https://www.znaci.org/00001/23_10_12.htm Ilija T. Radaković: Besmislena YU-ratovanja 1991-1995]: ''Iz talijanskih dokumenata se vidi da su Đujić i njegovi četnici, pored ratnih operacija, zajedno s Talijanima izveli 57 “akcija čišćenja sela”, u kojima je ubijeno 159 osoba, a zarobljeno i mučeno uglavnom u “srpskom Jasenovcu” - Kosovu kod Knina, “948 ljudi, žena i maloljetnika”.'', preuzeto 8. travnja 2012.</ref> ili "drugim Jasenovcem"<ref name="Zvonimir Despot">[http://blog.vecernji.hr/zvonimir-despot/2012/03/20/cetnicki-zlocini-u-hrvatskoj-u-drugom-svjetskom-ratu-1941-1945/ Zvonimir Despot: Četnički zločini u Hrvatskoj u Drugom svjetskom ratu (1941.-1945.)] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20120411001935/http://blog.vecernji.hr/zvonimir-despot/2012/03/20/cetnicki-zlocini-u-hrvatskoj-u-drugom-svjetskom-ratu-1941-1945/ |date=2012-04-11 }}, preuzeto 6. travnja 2012.</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/41_14.htm Fikreta Jelić Butić: Četnici u Hrvatskoj 1941-1945: Pojačani četnički teror], preuzeto 6. travnja 2012.</ref>) a čije su žrtve najviše bili [[Srbi]] [[Antifašizam|antifašisti]].<ref name="Vjesnik">[http://www.vjesnik.hr/Article.aspx?ID=6FA2C278-AFF0-4066-A982-2F82B64B7765 Vjesnik: Rehabilitacija Draže Mihailovića] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20120322133739/http://www.vjesnik.hr/Article.aspx?ID=6FA2C278-AFF0-4066-A982-2F82B64B7765 |date=2012-03-22 }}, preuzeto 6. travnja 2012.</ref> Talijanske vojne vlasti su Đujiću predavale zarobljene ili pohapšene. Kroz Đujićev logor je prošlo na hiljade uglavnom nevinih ljudi, često djece i žena, a na stotine iz njega odvedeno je ravno na stratište u grabama Markovca — Topolja.<ref>NOB u Dalmaciji, 6, 116.</ref> Često su to bili rodoljubi koji bi osudili četničku plaćenu službu neprijatelju.<ref name="Pop izdaje"/> Okružni komitet [[Savez komunista Hrvatske|KPH]] za Knin [[18. 10.|18. listopada]] [[1943]]. javlja Pokrajinskom komitetu KPH za [[Dalmacija|Dalmaciju]]: {{izdvojeni citat|Đujić u čuvenom Jasenovcu (Kosovo) ne prestaje da ubija. Zadnjih dana ubio je 15 osoba. Ali ni to ne pomaže.<ref name="Zvonimir Despot"/>}} U Đujićevom logoru je korištena zloglasna sprava za mučenje, nazvana "[[popovo bure]]" (velika bačva sa svih strana izvana nabijena dugim čavlima tako da su oštrice bile k unutra. U bure bi se zatvarao logoraš i zatim kotrljao niz strminu kraj crkve Lazarice. Na taj način čavli su sa svih strana probadali logoraša, te su neki prilikom tih koturanja iskrvarili i umrli.)<ref name="Zvonimir Despot"/>, koja je nekada bila izložena u Vojnom muzeju u Beogradu.<ref name="Vjesnik"/> === Operacija Weiss === {{main|Operacija Weiss}} [[File:Pop Djujić with chetniks and Italians.jpg|thumb|Četnički vođa pop Đujić sa svojim četnicima i Italijanima.]] Pored niza manjih akcija, Đujić je sa svojim trupama učestvovao i u velikoj osovinskoj [[Operacija Weiss|Operaciji Weiss]], protiv [[Bihaćka Republika|Bihaćke republike]]. Četnički vođa [[Draža Mihailović]] je odredio za učestvovanje u ovim operacijama sledeće četničke jedinice: <ref name="Saslušanje">[https://www.znaci.org/00001/60_1_6.pdf Miodrag Zečević: DOKUMENTA SA SUĐENjA DRAŽI MIHAILOVIĆU, Beograd 2001: Saslušanje optuženih]</ref><ref name="Presuda">[https://www.znaci.org/00001/60_3_34.pdf Miodrag Zečević: DOKUMENTA SA SUĐENjA DRAŽI MIHAILOVIĆU, Beograd 2001: Presuda Dragoljubu Mihailoviću i ostalima]</ref> * prvi korpus majora [[Slavko Bjelajac|Slavka Bjelajca]] sa 2.000 četnika, * drugi korpus popa Momčila Đujića sa 2.000 četnika, * treći korpus majora [[Petar Baćović|Petra Baćovića]] sa 3.000 četnika, * 600 četnika pod komandom [[Novak Mijović|Novaka Mijovića]], * 5.000 četnika pod komandom [[Bajo Stanišić|Baja Stanišića]], * 3.000 četnika pod komandom [[Bora Mitranović|Bore Mitranovića]] i * 5.000 četnika pod komandom [[Pavle Đurišić|Pavla Đurišića]]. Operacijama iz [[Hercegovina|Hercegovine]] trebalo je da rukovodi štab majora [[Zaharije Ostojić|Ostojića]]. Prema planu, ove snage bi nastupale pravcem iz doline [[Neretva|Neretve]] preko [[Prozor]]a na zapad, dok bi snage [[Petar Baćović|Baćovića]] i Đujića, te ostali zapadnobosanski i lički [[četnici]], koncentrično sa svojih pozicija napali partizansku slobodnu teritoriju. Mnogi četnički borci su mobilisani u osovinsku operaciju sa pričom da idu u borbu protiv ustaša i NDH, a kada su videli da ih vode protiv partizana, moral je drastično pao.<ref name="Milovanović33">[https://www.znaci.org/00001/11_33.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje NOVI PORAZ]</ref> [[7. februar]]a major [[Petar Baćović]] izveštava generala Mihailovića da njegovi ljudi traže da se vrate kući, da su neki četnici prešli partizanima, i da četnici ne mogu držati ništa od teritorije koju su oteli partizanima, izvan italijanske žice: {{izdvojeni citat|Prekosutra preduzimam sledeću operaciju: sa 2000 ljudi i italijanskom artiljerijom napadam pravac Strmica —Tiškovac — Srb, gde je gro komunističkih snaga... Dobio sam za vojsku veš i šatorska krila, šest bacača, 2 topa i municiju. Naši ljudi traže da se vrate kući... '''Đujićevih 130 ljudi sa bacačima i teškim oruđem otišlo je partizanima.''' Ponavljam, a to mi je i dužnost, da na teritoriji Dinarske oblasti nema ni jedno slobodno mesto, niti su ga dinarci u stanju držati, izvan talijanske žice.<ref>Zbornik NOR, XIV/1, dok. 48.</ref>|[[Petar Baćović]]}} === Ostale akcije protiv partizana (1943) === [[20. 4.|20. aprila]] 1943. Đujić je kolektivno kaznio čitavo srpsko selo [[Kanjani]] u Dalmaciji, zbog toga što nisu hteli u četnike, ustvrdivši da oni »nisu pravi Srbi već neka vrsta Hrvata pravoslavne vere«. Pop Đujić je naredio: {{izdvojeni citat|»Iz originalnog izveštaja Komandira čete Kanjane, stekao sam ubeđenje, da pravoslavni narod sela Kanjana nisu pravi Srbi već neka vrsta Hrvata pravoslavne vere. Osim toga vidim iz samog izveštaja da su odkazali kao četnici poslušnost i nisu izvršili naređenja koja im je izdao Komandant Kosovske Brigade kojoj oni pripadaju. Na osnovu svega toga pod mojim predsedništvom Komanda Dinarske četničke oblasti, donela je danas sledeću odluku koja odmah stupa na snagu, i to: 1) Borci-četnici sela Kanjana isključuju se iz Dinarske vojno-četničke organizacije; 2) '''Sav narod pravoslavne veroispovesti sela Kanjana, opštine Drniš, sreza Kninskoga isključuje se iz opšte zajednice iz sastava Srpskog naroda'''; 3) Vojvodstvo Srpskog naroda ovih krajeva i vojska Dinarske četničke Oblasti i sve vojne i civilne vlasti Srpskog naroda nemaju više nikakvih obaveza prema selu Kanjanima, koje se prepušta na milost i nemilost naših neprijatelja; 4) Iste mere preduzeće se prema svima onima selima ili pojedincima koji odkažu poslušnost četničkim vlastima, koji se bore za slobodu i opstanak našega naroda u našim krajevima; 5) Prednju odluku saopštiti borcima Kosovske brigade, a istovremeno istu odluku dostaviti komandiru čete sela Kanjane i seoskom starešini istoga sela, koji su dužni da na seoskom zboru o ovoj odluci obaveste narod. Istovremeno obavestiti i Italijanske i Hrvatske vlasti da selo Kanjane ne pripada pod zaštitu Dinarske četničke Oblasti, niti se smatraju Srbima, te prema pomenutom selu neka preduzmu mere kakove god žele.«<ref>NOB u Dalmaciji, 6, 747-748.</ref>}} [[10. 4.|10. travnja]] 1943. Đujić je poslao delegaciju koja je prisustvovala zboru u Kninu povodom proslave dvogodišnjice NDH.<ref>NOB u Dalmaciji, 6, 677.</ref> Proljeća 1943. general [[Paolo Berardi]], komandant [[12. pešadijska divizija Sassari|divizije »Sassari«]], je pisao štabu 18. korpusa o popu Đujiću. On njegovu politiku opisuje slijedećim rečima: {{izdvojeni citat| 1) Apsolutna nekompromisnost u odnosu prema Hrvatima nastojeći ipak da ne dođe do otvorenog neprijateljstva. 2) Borba do maksimuma protiv partizana. 3) Iridentizam srpski. Prema nama pop — koji razumije koliko koristi može proizići za njegovu stvar od naše pomoći — pokazuje se lojalan i iskren prijatelj, iako često od njega moramo trpiti radi njegove neobuzdanosti, kao i od pojedinog njegovog sljedbenika.«<ref>AVII, 262, 52 - 1/28.</ref>}} Uoči kapitulacije Italije Đujić je potvrđivao talijanskom komandantu Kninskog sektora svoju saradnju: {{izdvojeni citat|»Za sve ovo vreme objektivna i pravilna ocena mojeg ličnog držanja, mojeg vojničkog i političkog rada ne može mi se prebaciti da sam i najmanjim svojim gestom pokazao akt neprijateljstva ili sumnje prema italijanskoj vojsci i italijanskom narodu, jer mi to ne bi dozvolila moja čast i moj srpski ponos, pošto bi to bilo suprotno mojem stavu iskrenog prijateljstva i saradnje sa italijanskim narodom — stavu koji sam zauzeo od prvog dana pa do danas, a kojeg želim da i dalje nastavim.«<ref>AVII, Ča, 160, 14/2.</ref><ref>Zb. NOR, XIV/1, 952-953.</ref>}} === Borbe pod komandom Vermahta (1943-1944) === {{main|Kolaboracija četnika s nacističkom Njemačkom}} [[File:Marsz wojsk niemieckich w Dalmacji (2-515).jpg|thumb|Četnici Dinarske divizije predvode Nemce u Dalmaciji, septembra 1943.]] {{izdvojeni citat|'''Srpski narod, kao i Adolf Hitler, glavnog protivnika vidi u komunizmu'''.<ref name="Pop izdaje"/>}} Očekujući kapitulaciju Italije nemačka komanda je, u okviru [[operacija Achse|plana Ahze]], uputila u Dalmaciju [[114. lovačka divizija (Nemačka)|114. lovačku diviziju]] koja je ušla u [[Knin]] [[25. avgusta]] [[1943]]. Nakon kapitulacije fašističke Italije [[8. septembra]] [[1943]], Đujić je uspostavio kontakte i saradnju sa nemačkim snagama. U septembarskim instrukcijama, kad njemačke kolone prodiru prema jadranskoj obali, iz Đujićevog štaba stiže instrukcija: »Pazite da ne bi neko napadao Nemce u blizini naših sela!« zahtjeva se da četničke jedinice zadrže položaje uz komunikacije »radi obezbeđenja puta i Nemačkih kolona«, pri čemu »ljudstvo « raspoređeno uz komunikacije treba da »bude jako oprezno da ga partizani ne napadnu i unište«.<ref>AH, Ča, 3.</ref> No, umjesto da mu pruže ruku, Nijemci su naredili da vojvoda Đujić i načelnik njegovog štaba kapetan David Šoškić budu uhapšeni. Nijemci su posumnjali u Đujićevu lojalnost čitajući za njih lako čitljive šifrirane depeše Đujić — Mihailović. Mihailović je 28. septembra, u prisustvu anglo-američke vojne misije, Đujiću naredio da prekine suradnju s Nijemcima i da pređe na gerilsko ratovanje.<ref>AVII, DM, 278, 18/1-41; 104, 4/4; MF-M NAW-N-T-313, 196/7457159</ref> Međutim, komanda njemačkog 15. brdskog armijskog korpusa 10. oktobra naređenje o hapšenju vojvode Momčila »stavlja van snage«, mada ne poriče mogućnost daje Đujić »od Draže Mihailovića dobio naređenje da nastavi sa borbom protiv bandita, ali istodobno i da ne prekida borbu protiv Nijemaca i da, prvenstveno, izvodi sabotaže«.<ref>NOB u Dalmaciji, 8, 890.</ref> Njemački obavještajci su do početka oktobra utvrdili da od Đujićevih četničkih grupa »nije bilo pokušaja [[sabotaža]] i prepada na njemačke oružane snage«.<ref>AVII, NAVNT-314, 566/788-789.</ref> Sam Đujić će Nemcima kazati: {{izdvojeni citat|»Naši borci nisu stajali nikad u konfliktu s okupatorom i nikad se nisu ogrešili prema njemu... Ovu borbu mi vodimo punih 8 meseci sa osloncem na nemačke oružane snage i u saradnji sa nemačkom vojskom.«<ref>AVII, NAV-T - 314, R.562 S.652-660.</ref>}} Vremenom su vesti o Đujićevoj saradnji sa okupatorom prodrle u javnost savezničkih zemalja, te britanska vlada traži od generala Mihailovića da se izjasni po tom pitanju. Na pitanje jugoslovenskog premijera [[Božidar Purić|Božidara Purića]] o kolaboraciji njegovih komandanata četnički general Mihailović 10. novembra 1943. odgovara: {{izdvojeni citat|Što se tiče sveštenika Đujića i potpukovnika Baćovića, majora Novaka i učitelja Drenovića, to su ljudi koji uvek vode narod protiv Nemaca... Sve optužbe protiv njih dolaze od komunističke strane, jer komunisti u njima vide najveću smetnju za ostvarenje svojih prljavih ciljeva, zbog toga upotrebljavaju sve da lažnim izveštajima obmanu Saveznike.<ref>https://www.znaci.org/00001/11_42.htm</ref>}} Đujićeva "Dinarska" divizija je bila sastavni deo zaštite nemačke pozadine i krila kako se navodi u izveštaju [[15. brdski armijski korpus (Nemačka)|15. korpusa]] komandi [[Druga oklopna armija (Nemačka)|2. oklopne armije Vermahta]] 19. novembra 1943. godine: {{izdvojeni citat|U vezi gornjeg javljamo: A) Borbeno sadejstvo sa četničkim grupama duž glavne saobraćajnice Bihać - Gračac - Knin - Drniš - Šibenik sastoji se u tome što su četnici okupljeni u posebnim uporištima uz oslonac na nemačke trupe. Četničke vođe primaju naloge i uputstva o vršenju zadataka obezbeđenja i izviđanja od zapovednika nemačkih uporišta.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_259.htm Zbornik dokumenata i podataka NOR-a, tom XIV, knjiga 3], Vojnoistorijski institut, Beograd - dokument 259</ref>}} 21. novembra 1943. general Mihailović upućuje depešu vojvodi Đujiću kojom mu nalaže da poveća saradnju sa Vermahtom u borbi protiv partizana.<ref>http://sh.wikipedia.org/wiki/Datoteka:Presretnuta_depe%C5%A1a_Dra%C5%BEe_%C4%90uji%C4%87u.jpg</ref> 23. decembra 1943. poručnik Jovan Pupavac Vrhovnu komandu izvještava o Đujićevom otvorenom služenju okupatoru i masovnoj pljački: {{izdvojeni citat|»Dinarsku oblast napustio sam 11-XI— iz razloga: Što je svo ljudstvo stavljeno u službu Nemaca. Đujić je (kod Nemaca) delegirao kapetana Mijovića svog načelnika štaba. Hranu i ostalo primaju od Nemaca. Ljudstvo je većinom raspoređeno za čuvanje bunkera i puteva. Rad Ljotićevaca se tolerira. Oni otvoreno propagiraju da je Draža prišao Titu. Masovna pljačka naroda vrši se bez sprečavanja.«<ref>Zb. NOR, XIV/3, 341-342.</ref>}} Poručnik Pupavac u izvještaju od [[10. 2.|10. februara]] 1944. kaže da je odmah po dolasku Nijemaca Đujićevo »ljudstvo postalo Nemačka milicija, primajući od njih redovnu hranu, municiju i dopunu oružja«.<ref name="Pop izdaje"/> Major [[Jugoslovenska vojska u otadžbini|JVUO]] [[Vasilije Marović]] početkom februara 1944. izveštava da je u štab vojvode Đujića, primljen "nebratski i ne srpski", već siledžijski, sjedeći sa nogom prebačenom preko stola. Marović je tada izvestio četničku komandu da se Đujić grčevito uhvatio Nemaca i na njih potpuno oslonio, a njegovi četnici pljačkaju čak i srpska sela: [[Datoteka:Presretnuta depeša Draže Đujiću.jpg|minijatura|Presretnuta depeša generala [[Draža Mihailović|Draže Mihailovića]] vojvodi Đujiću od [[21. 11.]] [[1943]]. kojom mu nalaže da poveća saradnju sa [[Wehrmacht|Vermahtom]] u borbi protiv [[narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|partizana]].]] {{izdvojeni citat|Smatra sebe svemoćnim gospodarom Zapadne Bosne, Like i Dalmacije i Korduna. (...) Koliko sam mogao konstatovati kod njega je pljačka legalizovana, a pljačkaju se čak i srpska sela. Što je najgore i najcrnje vojvoda Đujić ne samo da taktizira, već otvoreno sarađuje sa Nemcima. Skoro svi njegovi četnici su na Nemačkom kazanu i pod njemačkom kontrolom.<ref>[http://sr.wikisource.org/sr-el/%D0%98%D0%B7%D0%B2%D0%B5%D1%88%D1%82%D0%B0%D1%98_%D0%BC%D0%B0%D1%98%D0%BE%D1%80%D0%B0_%D0%88%D0%92%D0%A3%D0%9E_%D0%92%D0%B0%D1%81%D0%B8%D0%BB%D0%B8%D1%98%D0%B0_%D0%9C%D0%B0%D1%80%D0%BE%D0%B2%D0%B8%D1%9B%D0%B0_%D0%BE%D0%B4_17._%D1%84%D0%B5%D0%B1%D1%80%D1%83%D0%B0%D1%80%D0%B0_1944. Izveštaj majora JVUO Vasilija Marovića od 17. februara 1944.]</ref>|Izveštaj majora JVUO Vasilija Marovića od 17. februara 1944.}} U izvještaju sa sastanka načelnika štaba [[15. brdski armijski korpus (Nemačka)|XV. brdskog korpusa]] pukovnika Pfaffenrota i vojvode Đujića održanog [[9. 5.|9. maja]] 1944. godine se navodi: {{izdvojeni citat| - Do sastanka došlo na Đujićev zahtjev. - Pfaffnerot ima dobar utisak o „pravoslavnim oficirima“. - '''Četnici predlažu niz akcija u kojima bi učestvovali pod njemačkom komandom'''.<ref>NAW, T-311, Roll 194, 000042-44: Izvještaj sa sastanka načelnika štaba XV. brdskog korpusa pukovnika Pfaffenrota i vojvode Đujića održanog 9. maja 1944 (11. maj 1944.).</ref>|Izvještaj sa sastanka načelnika štaba XV. brdskog korpusa pukovnika Pfaffenrota i vojvode Đujića održanog 9. maja 1944.}} Nemci su Đujićeve trupe koristili tako što su ih uključivali u svoje napadne grupe (kao u operacijama [[Operacija Ziethen|Citen]] i [[Desant na Drvar|Reselšprung]]), i za obaveštajne i udare u partizanskoj pozadini ([[Napad na partizansku bolnicu u Krčani]]). Kada su Nemci u martu 1944 vojvodi Đujiću predbacili da se lično ne angažuje dovoljno na kontaktima sa njemačkim instancama, on je odgovorio da radi na tome da privuče one koji su "komunisti nasilno regrutovali" pa im stoga ne smije davati materijal za propagandu da sarađuje sa okupatorom.<ref>NAW, T-314, Roll 564,000695: Izvještaj komandanta „Jedinice Konrad“ o četnicima u sjevernoj Dalmaciji (11. mart 1944.).</ref> U hronici nemačke [[373. legionarska divizija|373. legionarske divizije]] kapetan Retih opisao je načine upotrebe raznih četničkih grupa koje su sve pripadale Đujićevoj Dinarskoj diviziji, prilikom zadatka obezbeđivanja komunikacije [[Knin]] - [[Bihać]] od partizana: {{izdvojeni citat|Ja sam uključio dve četničke grupe od 800 ljudi ukupno, koje pripadaju dvama različitim usmerenjima i između sebe su zakleti neprijatelji. Jedan bataljon vodio je Terzić, bivši aktivni jugoslovenski oficir, a drugu Marić, divlji i jednostavni seljak, pravi tip narodnog vođe. Ali, dok je ovaj primao naređenja samo od nemačkog Vermahta, Terzić se potčinjavao samo vojvodi u Kninu i primao instrukcije odatle.<ref>[https://www.znaci.org/00001/180.htm Franz Schraml: KRIEGSSCHAUPLATZ KROATIEN], Kurt Vowinckel Verlag, Neckargemünd 1962. strana 202 ({{jez-nem|„Ich habe", berichtet der Batl.-Führer I./383, Hptm. Rettich, „2 Cetnikgruppen von zusammen 800 Mann unterstellt, die aber zwei verschiedenen Richtungen angehören und sich spinnefeind sind. Das eine Batl. führt Tersić, ein ehemaliger aktiver jugoslawischer Offizier, das andere Marie, ein wilder, unkomplizierter Bauernbursche, der echte Typ eines Volksführers. Aber während dieser nur von der deutschen Wehrmacht Befehle annimmt, unterstellt sich Tersić dem Wojwoden in Knin und erhält von dort seine Weisungen.}})</ref>}} === Desant na Drvar === {{main|Desant na Drvar}} [[Datoteka:Borbe u Drvaru 1944.jpg|thumb|Brzo povlačenje desantnih trupa u Groblje; iza njih spaljene kuće i ubijeni Drvarčani. U tome su Nijemcima pomagali i četnici.]] Pod komandom Vermhata, Đujićeve četničke jedinice imale su obavezu učešća u nemačkom desantu na Drvar. Ujutro [[25. maj]]a Đujiću je naređeno da jedinice, prethodno prikupljene sjeveroistočno od Knina, udare prema Drvaru i od Tiškovca, i preko Bosanskog Grahova. [[26. maj]]a Đujić je obavijestio svoje korpuse da je »otpočela ofanziva sa svih strana na poslednju Titinu republiku« i naredio da »u ovoj akciji mora da uzmu učešća sve raspoložive jedinice Dinarske Četničke Oblasti«.<ref name="Pop izdaje"/> {{citiranje| Odpočela je ofanziva sa svih strana na poslednju Titovu republiku na prostoru Bos. Grahovo — Drvar — Ključ — Kupres — Livno. U ovoj akciji mora da uzmu učešća sve raspoložive jedinice Dinarske Četničke oblasti koristeći opštu ofanzivu na neprijatelja, sa ciljem da se neprijatelju nanese što više gubitaka, izvrši prikupljanje novih boraca i sprovede četnička organizacija u ovim čisto srpskim krajevima koji su do sada bili pod terorom Crvenih.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_166.htm Zapovest komandanta Dinarske četničke oblasti od 26. maja 1944. komandantima korpusa za napad na jedinice NOVJ kod Drvara]</ref>}} Đujić je osobno komandirao četničkim snagama u drvarskoj operaciji. On je u podne [[27. maj]]a izišao na Dinaru, u [[Jelino polje]].<ref>Zb. NOR. XIV/3, 654-656.</ref> Đujić je [[Milan Cvjetićanin|Milanu Cvjetićaninu]] naredio da se u operaciju »Rösselsprung« uključi »sa celokupnim snagama svoga Korpusa«. Dvije Cvjetićaninove brigade iz sastava 1. bosanskog korpusa »Gavrilo Princip« (1. i 4) nastupale su pravcem Risovac — Bosansko Grahovo — Obijaj — Marino brdo — Tičevo, gdje je bio štab 8. korpusa NOVJ. Tom kolonom je komandovao Milan Cvjetićanin. Drugom kolonom 1. bosanskog korpusa (2. i 3. brigada) na pravcu Kijevo — Cetina, »gde će se sastati sa snagama Cetinske i Dinarske brigade« 501. dalmatinskog korpusa, komandovao je potporučnik Markica Ćućuz.<ref name="Pop izdaje"/> Prema izveštaju komandanta [[500. SS padobranski lovački bataljon|500. SS padobranskog lovačkog bataljona]], u prošireni sastav ovog bataljona uključen je i izvestan broj četnika.<ref>[https://www.znaci.org/00001/200.htm Otto Kumm: VORWÄRTS, PRINZ EUGEN! - Geschichte der 7. SS-Freiwilligen-Division "Prinz Eugen"], strana 218.</ref> Prema nemačkim i četničkim dokumentima, iz rejona [[Knin]]a prema [[Drvar]]u sa [[Divizija Brandenburg|Prvim pukom Brandenburg]] zajednički su nastupali delovi Dinarske divizije.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_82.htm Izveštaj štaba 1. Puka »Brandenburg« od 19. juna 1944. Komandi 15. brdskog armijskog korpusa o iskustvima stečenim u operaciji Reselšprung], Zbornik NOR-a, tom XII, knjiga 4, dokument 82</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_166.htm Zapovest komandanta Dinarske četničke oblasti od 26. maja 1944. komandantima korpusa za napad na jedinice NOVJ kod Drvara], Zbornik NOR-a, tom XIV, knjiga 3, dokument 166</ref> Nakon ove operacije, Đujićevi četnici su ovako ocenjeni od Nemaca: {{izdvojeni citat|Izviđačke zadatke izvršavaju besprijekorno; vođstvo im je dobro, a ljudstvo naviklo na fizičke napore; neophodni su pri osiguranju komunikacija, posebno zbog pomanjkanja vlastitih trupa; iako su se tokom operacije „Rösselsprung“ Đujićevi odredi dobro pokazali, na njih se nikada ne može potpuno osloniti - izbjegavaju otvorenu borbu sa neprijateljem pravdajući se nedostatkom teškog oružja i municije.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=61&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frames no. 000056—000057.]</ref>|Izvještaj obavještajnog odjeljenja 15. brdskog korpusa o rezultatima formiranja „Hrvatskih borbenih grupa“ (30. juni 1944).}} Istovremeno sa napadom na [[Slobodne teritorije u Narodnooslobodilačkom ratu|slobodnu partizansku teritoriju]], tekao je proces pretvaranja Đujićevih četnika u »Hrvatske borbene zajednice« (''Kroatische Kampfgemeinschaften''). Dogovor s Đujićem je postignut još [[9. 5.|9. maja]] u štabu 264. divizije, a odluka o tome je njemačko-ustaškim jedinicama prenesena 29. maja 1944. godine.<ref>AVII, 1/17-4.</ref> U [[jun]]u 1944. Nemci su doneli odluku da četnici moraju prihvatiti službeni naziv „Hrvatske borbene grupe“, priznati NDH, odbaciti naziv „četnik“ i iredentističke težnje i podrediti se Wehrmachtu; u zamjenu im se garantuje zbrinjavanje ranjenika u njemačkim bolnicama, snabdijevanje pojedinih dijelova stanovništva, te zaštita od nasilja „počinjenog od treće strane“.<ref>[https://www.znaci.org/00002/T314_566/352_51.htm NAW, T-314, Roll 566, 000047: Izvještaj obavještajnog odjeljenja 392. pješadijske divizije o sastanku sa četničkim komandantima kod Otočca 7. juna 1944 (10. juni 1944.)]{{Dead link|date=September 2023 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref> U narednom periodu, četnici su pod direktnom kontrolom njemačkih štabova.<ref>[https://www.znaci.org/00002/T314_566/352_52.htm NAW, T-314, Roll 566, 000048: Izvještaj obavještajnog odjeljenja 392. pješadijske divizije o sastanku sa četničkim komandantima kod Otočca 7. juna 1944 (10. juni 1944.)]{{Dead link|date=September 2023 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref> Dinarska divizija je redovno podnosila izveštaje nemačkoj komandi. === Oslobođenje Knina i beg ka Rajhu === {{main|Kninska operacija 1944.|Povlačenje kolaboracionista sa Nijemcima (1944–1945)}} Snage Momčila Đujića igrale su značajnu ulogu u sastavu nemačkih snaga tokom prvog dela [[Kninska operacija|Kninske operacije]]. Tom prilikom iskazao je lojalnost Trećem rajhu, što se vidi iz njegovog pisma generalu Gustavu Fenu, komandantu [[15. brdski armijski korpus (Nemačka)|15. nemačkog korpusa]]: {{izdvojeni citat|Četnička komanda sa svim svojim oružanim snagama od meseca septembra prošle godine radi i sarađuje sa Nemačkom vojskom u ovim krajevima iskreno i lojalno. Ovo su nam nalagali naši zajednički interesi.}} Izveštaj „Dinarske“ četničke divizije komandi štaba [[15. brdski armijski korpus (Nemačka)|15. korpusa Vermahta]] [[1. 12.|1. decembra]] [[1944]]. godine za vreme Kninske operacije: [[Datoteka:Djujicevi cetnici povlacenje.jpg|mini|[[Povlačenje kolaboracionista sa Nemcima|Povlačenje Đujićevih četnika]], uporedo sa Nemcima, na teritoriju Rajha 1944.]] {{izdvojeni citat|Četnička komanda sa svim svojim oružanim snagama od meseca septembra prošle godine radi i sarađuje sa Nemačkom vojskom u ovim krajevima iskreno i lojalno. Ovo su nam nalagali naši zajednički interesi u borbi protivu zajedničkog neprijatelja. Ova se saradnja produžila sve do danas. Kada je pre skoro meseca dana otpočela velika partizanska ofanziva na Knin i kada su četnici izgubili jedan veći deo teritorije četnici su uvideli da je više ovde njihova borba uzaludna jer da će ipak morati jednog dana napustiti ovu teritoriju. To je od strane predstavnika ove komande majora Mijovića tačno rečeno Komandantu Nemačkog Korpusa u Kninu. Sa strane gospodina generala komandanta Korpusa je izražena želja da ne treba da se rastavljamo nego da do kraja zajednički podelimo sudbinu pa šta nam bude.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_115.htm Zbornik dokumenata i podataka NOR-a, tom XIV, knjiga 4], Vojnoistorijski institut, Beograd - dokument 115</ref>}} Đujić je govorio da sudbinu srpskog naroda odlučuju trojica ljudi: [[Josif Staljin|Staljin]], [[Winston Churchill|Čerčil]] i [[Adolf Hitler|Hitler]]. Pošto se Staljin kao komunista odbacuje, ostaju Čerčil i Hitler. „''Hitler, kao i srpski narod, u komunizmu vidi glavnog neprijatelja''.“ [[Operacija Ratweek|Saveznička bombardovanja na prostoru Jugoslavije]], zatim primjer borbe njemačke vojske protiv komunizma, te nedostatak razmijevanja za stvarnu borbu sprskog naroda je učinilo da simpatije za Englesku nestanu [...]. On je govorio da se nikada ne bi desilo da njegovi ljudi udare u leđa Nijemcima. Njihovo bi držanje u slučaju iskrcavanja Saveznika bilo neutralno. Ako bi, naprotiv, Englezi poduzeli invaziju u saradnji s [[narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|partizanima]], onda bi njegovi ljudi bili spremni da se bore protiv Engleza.<ref>NAW, T-314, Roll 565, 000272: Zabilješka sa sastanka sa Momčilom Đujićem na dan 20. aprila 1944 (21. april 1944.).</ref> Đujić se borio sa [[15. brdski armijski korpus (Nemačka)|15. nemačkim korpusom]] kod Knina sve dok njihov poraz nije postao evidentan. Kad su Đujićevi četnici u poslednjoj fazi [[Kninska operacija|Kninske operacije]] napustili nemački front kod Knina, u hronici njemačke [[373. legionarska divizija|373. divizije]] je zapisano: {{izdvojeni citat|Do osetnog slabljenja fronta kod Knina došlo je kad je 6-7.000 ljudi jaka četnička grupa vođena od popa Momčila pešačkim maršem prebačena u oblast Karlovca. Razlog koji je ovo izazvao je neprijateljstvo sa ustašama, pa je rešeno da se formira jedan četnički korpus u oblasti Ljubljane. Marševski pokret bio je pomognut od strane 373. divizije koliko god je to bilo moguće.<ref>[https://www.znaci.org/00001/180.htm Franz Schraml: KRIEGSSCHAUPLATZ KROATIEN], Kurt Vowinckel Verlag, Neckargemünd 1962. strana 207 ({{jez-nem|Eine empfindliche Schwächung des Frontabschnittes bei Knin trat dadurch ein, daß eine bisher nordwestlich der Stadt gestandene, etwa 6—7000 Mann starke, von dem Popen Momčilo geführte Cetnikgruppe im Fußmarsch in die Gegend von Karlovac verlegt wurde. Der Grund des Abzuges war Verfeindung mit der Ustascha, auch hieß es, daß im Raum von Laibach ein Cetnikkorps aufgestellt würde. Die Marschbewegung wurde so gut als möglich von der 373. Div. unterstützt.}})</ref>}} Krajem godine Mihailoviću su javili da je Đujićeva »saradnja sa Nemcima prekoračila granice«, toliko da Đujić »čak (savezničke) padobrance predaje Nemcima« i »javno se neprijateljski izjašnjava protiv saveznika«.<ref>AVII, 276, 16, 1 - 27</ref> === Povlačenje u njemačku zonu === {{main|Povlačenje kolaboracionista sa Nemcima 1944-1945|Operativna zona Jadransko primorje|Operacija Rübezahl (1945)}} [[File:The surrender of the Dinara Division.jpg|thumb|Predaja Dinarske divizije britanskim snagama.]] Krajem 1944. Đujić je naletom [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije]] primoran na povlačenje prema [[Lika|Lici]]. Osiguravši od [[Ante Pavelić]]a slobodan prolaz kroz područja pod kontrolom snaga NDH<ref name="Vjesnik"/><ref>[https://www.znaci.org/00001/41_18.htm Fikreta Jelić Butić: Četnici u Hrvatskoj 1941-1945: Bijeg pred snagama NOP-a]: ''U naredbi od 21. prosinca on se poziva na sporazum između vlade NDH i vlade Trećeg Reicha, prema kojemu će se otpremiti "četnička skupina popa Đujića, ukupne jakosti oko 6.000 ljudi, iz područja južno od Bihaća i južne Like prema sjeveru u Njemačku". U naredbi se kao "vjerojatni smjerovi pokreta" navodi pravac Bihać-Bos. Novi-Kostajnica-Novska-Dugo Selo-Zagreb-Zaprešić-granica, ili Gospić-Ogulin-Karlovac-Zagreb-Zaprešić-granica. Pavelić je naredio da se spomenuta grupacija "bezuvjetno nesmetano" propusti, prijeteći ratnim sudom onima koji bi to ometali. Četnike je do granice trebala pratiti jedna vojna jedinica NDH.'', preuzeto 6. travnja 2012.</ref><ref name="povijest.net">[http://povijest.net/sadrzaj/hrvatska/hr-ww2/842-odlazak-cetnicke-divizije-iz-kninske-krajine-i-predaja-saveznicima.html Domagoj Zovak, prof.: Odlazak četničke divizije iz kninske krajine i predaja saveznicima]{{Dead link|date=August 2023 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}, preuzeto 6. travnja 2012.</ref>, prebacuje Dinarsku diviziju preko [[Hrvatsko primorje|Hrvatskog primorja]] i [[Istra|Istre]] u [[Slovenija|Sloveniju]] (tada [[Treći rajh|Treći Rajh]]), pri čemu je počinila brojne zločine nad Hrvatima vršeći ubojstva, pljačke i paleći kuće.<ref name="Vjesnik"/><ref name="povijest.net"/> U [[Slovenija|Sloveniji]] (tada Treći Rajh), Đujićeve jedinice su ušle u sastav nemačke [[Operativna zona Jadransko primorje|Operativne zone Jadransko primorje]] pod komandom Višeg SS i policijskog vođe ({{jez-nem|Höheren SS- und Polizeiführer}}) [[Odilo Globocnik|Odila Globočnika]]. Tu su učestvovali u nemačkim operacijama [[Operacija Ribecal III|Ribecal III]] ({{jez-nem|Rübezahl III}}) i [[Operacija Frühlingsanfang|Frilingsanfang]] ({{jez-nem|Frühlingsanfang}}) tokom februara, marta i aprila [[1945]]. protiv slovenačkog [[Deveti korpus NOVJ|Devetog korpusa NOVJ]]. Dražu Mihailovića su 1945. godine njegovi delegati iz Slovenije izvestili da Đujić od Nemačke dobija novac, da je povezan sa nemačkom obaveštajnom službom, da vređa Čiču i Kralja i "javno pozdravlja nemačke oficire [[Rimski pozdrav|rimskim pozdravom]]".<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_156.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba četničke vrhovne komande od 12. decembra 1944. do 26. februara 1945. godine]</ref> Poslednja bitka Đujićevih četnika bila je [[Tršćanska operacija|odbrana Trsta]], u službi [[Vermaht]]a protiv Jugoslovenske armije. 2. maja 1945. godine, pred sam kraj bitke Đujić je napustio dotadašnje saveznike Nemce i sa svojih 13.000 boraca predao se novopridošlim Novozelandskim snagama.<ref>{{Cite news |last=Binder |first=David |date=13 September 1999 |url=https://www.nytimes.com/1999/09/13/world/momcilo-djujic-serbian-priest-and-warrior-dies-at-92.html |work=The New York Times |access-date=10 Mar 2020 |title=Momcilo Djujic, Serbian Priest and Warrior, Dies at 92}}</ref> Đujićevi četnici su tako izbjegli [[blajburška predaja|bleiburški masakr]], emigrirajući u razne zemlje Zapadne Europe, Sjeverne Amerike i Južne Amerike. == Iseljeništvo == {{main|Pokret srpskih četnika Ravne Gore}} [[File:Momčilo Đujić delivering a speech in Canada.jpg|thumb|Momčilo Đujić drži govor u Kanadi]] Đujić je utočište pronašao u [[Sjedinjene Američke Države|SAD]], gde je smešten kraj [[Chicago|Čikaga]], na posedu kasnije nazvanom Libertivil ({{jez-en|Libertyville}}; slobodno selo). Tu se doselio iz [[Pariz]]a zajedno sa svojim oficirima. Kraće vreme je proveo u ilegali pošto su vlasti [[Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija|FNRJ]] tražile njegovo izručenje. Ti su zahtevi, zahvaljujući izbijanju [[hladni rat|hladnog rata]] i [[antikomunizam|antikomunističkom]] raspoloženju SAD odbijeni, što je Đujić iskoristio kako bi konsolidovao izbegle četnike u emigraciji. Tako godine [[1957]]. osniva [[Pokret srpskih četnika Ravne Gore]] te uređuje njegovo glasilo, list "Srbija" (»''Serbia voice of Serbian fighters for freedom''«). Zahvaljujući organizatorskim sposobnostima - izgradnja mnogih crkava u iseljeništvu - Đujić se vremenom nametnuo kao jedna od najuticajnijih ličnosti četničke emigracije. Imajući u vidu zločine koje je Đujić izvršio u toku okupacije, Općinski odbor [[SUBNOR]]-a Knina, u novembru [[1983]]. godine zatražio je da se pokrene postupak za njegovo izručenje. Na osnovi dokumentacije kojom se raspolagalo, kao i obavljenih razgovora s jednim brojem živih svjedoka, Okružni sud u Šibeniku započeo je krivični postupak i u septembru [[1986]]. godine odredio sprovođenje istrage protiv Momčila Đujića zbog osnovane sumnje da je izvršio krivično djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva i ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika. U toku istrage prikupljena je obimna dokumentacija i saslušan veći broj svjedoka, pa je na osnovi toga Okružni sud u [[Šibenik]]u predložio Saveznom sekretarijatu za pravosuđe i organizaciju savezne uprave da pokrene postupak [[izručenje|ekstradicije]] iz Sjedinjenih Američkih Država. Ekstradicijski zahtjev Saveznog sekretarijata za pravosuđe i organizaciju savezne uprave je početkom [[1988]]. godine, preko Saveznog sekretarijata za vanjske poslove, uručen Uredu za specijalne istrage Ministarstva pravosuđa SAD. Postupak je obustavljen [[raspad SFRJ|raspadom jugoslovenske države]]. [[28. 6.|28.6.]] [[1989]]. godine, na 600. godišnjicu [[bitka na Kosovu|kosovske bitke]], Đujić je [[Vojislav Šešelj|Vojislava Šešelja]] proglasio četničkim vojvodom.<ref name="proleksis enciklopedija"/><ref>{{en icon}} [http://www.icty.org/x/cases/seselj/ind/en/ses-ii030115e.pdf ICTY: The prosecutor of the Tribunal against Vojislav Šešelj. Indictment.], preuzeto 6. travnja 2012.</ref><ref>Robert Thomas: "Serbia under Milošević: politics in the 1990s", C. Hurst & Co. Publishers, 1998., {{ISBN|978-1-85065-341-7}}, str. 141.</ref> Tada je poučio Šešelja neka "izgna sve Hrvate, [[Albanci|Albance]] i ostale strane elemente sa svetoga srpskog tla" te se obećao vratiti iz izbjeglištva u Sjedinjenim Američkim Državama u otadžbinu, samo ukoliko Šešelj uspije "očistiti Srbiju sve do posljednjeg [[Jevreji|Židova]], Albanca i Hrvata".<ref name="Cohen"/> Đujić je davao veliku političku i financijsku podršku četničkim strankama i političarima, i [[Republika Srpska Krajina|Republici Srpskoj Krajini]], osnovanoj u njegovom rodnom kraju. Bio je najvećim inozemnim donatorom srpske pobune u Hrvatskoj za vrijeme [[Domovinski rat|Domovinskog rata]] (novac je dobio [[Vojislav Šešelj]]).<ref>[http://www.hlc-rdc.org/srpski/Haski_tribunal/Sudjenje_Milosevicu/Transkripti.php?file=985.html Fond za humanitarno pravo] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20080115073107/http://www.hlc-rdc.org/srpski/Haski_tribunal/Sudjenje_Milosevicu/Transkripti.php?file=985.html |date=2008-01-15 }} Svjedočenje 10. lipnja 2003., svjedok C-047, svjedok C-017</ref> Nakon nestanka RSK u [[Operacija Oluja|operaciji Oluja]], Đujić je postao kritičar [[Slobodan Milošević|Slobodana Miloševića]] te [[9. 12.|9.12.]] [[1998]]. oduzeo čin četničkog vojvode Šešelju nakon što je Šešeljeva [[Srpska radikalna stranka]] 1998. godine ušla u koaliciju s Miloševićevim [[Socijalistička partija Srbije|socijalistima]]. Momčilo Đujić je umro 11. septembra [[1999]]. godine. == Povezano == * [[Dinarska četnička divizija]] * [[Saradnja četnika sa snagama Osovine u Drugom svetskom ratu]] == Izvori == {{reflist|2}} == Dokumenti == * [https://www.znaci.org/00001/4_14_1_78.htm Izveštaj komandanta Dinarske četničke divizije od 1. maja 1942. Štabu divizije o borbama protiv partizanskih snaga na tromeđi Lika — Bosna — Dalmacija] * [https://www.znaci.org/00001/4_14_1_104.htm Naređenje Štaba Dinarske četničke divizije od 10. juna 1942. potčinjenim jedinicama za napad na partizane na pravcu Grahovo — Livno i Grahovo — Glamoč] * [https://www.znaci.org/00001/4_14_1_129.htm Izveštaj komandanta četničkog puka "Kralj Petar II" od 28. jula 1942. komandantu Dinarske četničke divizije o napadu na partizanske snage na području Gračaca] * [https://www.znaci.org/00001/4_14_1_136.htm Izveštaj Štaba četničkog puka "Kralj Aleksandar I" od 5. avgusta 1942. komandantu Dinarske divizije o napadu na partizanske snage u rejonu Srbskog klanca] * [https://www.znaci.org/00001/4_14_2_7.htm Pismo komandanta zapadnobosanskih, ličko-dalmatinskih i hercegovačkih vojno-četničkih odreda od 10. januara 1943. komandantu Dinarske četničke divizije o načinu izvođenja operacije za uništenje narodnooslobodilačkog pokreta na slobodnoj teritoriji u zapadnoj Bosni] * [https://www.znaci.org/00001/4_14_2_11.htm Izvestaj komandanta operativnih jedinica istočne Bosne i Hercegovine od 15. januara 1943. Draži Mihailoviću o vojno-političkoj situaciji i stanju četnika u Dinarskoj četničkoj oblasti] * [https://www.znaci.org/00001/4_14_2_13.htm Izveštaj Dobrosava Jevđevića od 18. januara 1943. Draži Mihailoviću o vojno-političkoj situaciji u Dinarskoj četničkoj oblasti] * [https://www.znaci.org/00001/4_14_2_14.htm Izjava četničkih komandanata iz Hercegovine od 18. januara 1943. Draži Mihailoviću o borbama kod Gračaca i stanju kod četnika Dinarske četničke divizije] * [https://www.znaci.org/00001/4_14_2_23.htm Pismo Milana Šantića od 27. januara 1943. majoru Zahariju Ostojiću o stanju kod četnika Dinarske četničke divizije] * [https://www.znaci.org/00001/4_14_2_26.htm Izveštaj Dobrosava Jevđevića od kraja januara 1943. Draži Mihailoviću o vojno-političkoj situaciji u Dinarskoj četničkoj diviziji i saradnji četnika i Italijana] * [https://www.znaci.org/00001/4_14_2_54.htm Pismo načelnika Štaba Komande zapadnobosanskih, ličko-dalmatinskih i hercegovačkih vojnočetničkih odreda od 26. februara 1943. komandantu Istaknutog dela Štaba Draže Mihailovića o vojno-političkoj situaciji u Dinarskoj četničkoj oblasti] * [https://www.znaci.org/00001/4_14_2_61.htm Obaveštenje načelnika Štaba Komande zapadnobosanskih, ličko-dalmatinskih i hercegovačkih vojnočetničkih odreda od 28. februara 1943. komandantu Dinarske oblasti o razgovoru sa generalom Spigom] * [https://www.znaci.org/00001/4_14_2_62.htm Izveštaj komandanta Dinarske četničke divizije od 28. februara 1943. Štabu Komande bosanskih, ličko-dalmatinskih i hercegovačkih vojnočetničkih odreda o vojno-političkoj situaciji i borbenim akcijama izvedenim u januaru i februaru 1943. godine] * [https://www.znaci.org/00001/4_14_3_53.htm Izveštaj Špire Lukića i Nikole Stojsavljevića od 2. januara 1944. komandantu Dinarske četničke oblasti o borbi protiv delova 19. NOU divizije i saradnji sa Nemcima] * [https://www.znaci.org/00001/4_14_3_70.htm Izveštaj komandanta 502. korpusa od 8. februara 1944. komandantu Dinarske oblasti o povlačenju četnika ispred Kninskog NOP odreda kod Plavna] * [https://www.znaci.org/00001/4_14_3_77.htm Izveštaj majora Vasilija Marovića od 17. februara 1944. komandantu zapadne Bosne] * [https://www.znaci.org/00001/4_14_3_81.htm Izveštaj kapetana Franca Kovača od 23. februara 1944. komandantu Dinarske četničke oblasti o situaciji kod četnika Skradinske brigade i njihovom teroru] * [https://www.znaci.org/00001/4_14_3_82.htm Zapovest komandanta Dinarske četničke divizije od 26. februara 1944. komandantima kolona za napad na jedinice NOVJ u Bukovici] * [https://www.znaci.org/00001/4_14_3_94.htm Izveštaj komandanta 502. korpusa od 21. marta 1944. komandantu Dinarske četničke oblasti o rasporedu jedinica NOVJ i o nemačkoj pomoći četnicima pri pokušaju da zauzmu Plavno] * [https://www.znaci.org/00001/4_14_3_95.htm Izveštaj četničke Komande Kistanje od 21. marta 1944. komandantu Dinarske četničke oblasti o saradnji četnika i Nemaca] * [https://www.znaci.org/00001/4_14_3_98.htm Izveštaj komandanta 502. korpusa od 23. marta 1944. komandantu Dinarske četničke oblasti o borbama protiv NOVJ kod Knina] * [https://www.znaci.org/00001/4_14_3_103.htm Izveštaj kapetana Franca Kovača od 27. marta 1944. komandantu Dinarske četničke divizije o razgovorima sa Nemcima u Drnišu i Šibeniku] * [https://www.znaci.org/00001/4_14_3_166.htm Zapovest komandanta Dinarske četničke oblasti od 26. maja 1944. komandantima korpusa za napad na jedinice NOVJ kod Drvara] * [https://www.znaci.org/00001/4_14_3_167.htm Izveštaj Štaba Dinarske četničke oblasti od 29. maja 1944. komandantu oblasti o akciji Grupe »Konrad« protiv pripadnika NOP-a na području Dalmacije] * [https://www.znaci.org/00001/4_14_3_203.htm Izveštaj komandanta 502. korpusa od 2. jula 1944. komandantu Dinarske četničke oblasti o borbama protiv jedinica NOVJ kod Vranjkovića] * [https://www.znaci.org/00001/4_14_3_227.htm Izveštaj komandanta 1. ličkog korpusa od 22. jula 1944. komandantu Dinarske četničke oblasti o saradnji četnika sa nemačkim okupatorom] * [https://www.znaci.org/00001/4_14_3_233.htm Obaveštenje Štaba 1. bosanskog korpusa od 26. jula 1944. komandantu Dinarske brigade o borbama protiv NOVJ na Vršini] * [https://www.znaci.org/00001/4_14_3_235.htm Izveštaj komandanta 502. korpusa od 28. jula 1944. komandantu Dinarske četničke divizije o saradnji četnika i Nemaca u borbama protiv NOVJ u Bukovici i kod Knina] * [https://www.znaci.org/00001/4_14_3_237.htm Izveštaj komandanta 502. korpusa od 29. jula 1944. komandantu Dinarske četničke divizije o saradnji četnika i Nemaca u borbama protiv NOVJ kod Strmice] * [https://www.znaci.org/00001/4_14_4_86.htm Izveštaj Štaba 1. bosanskog korpusa od 20. oktobra 1944. komandantu Dinarske četničke oblasti da korpus nema nikakvih izgleda u borbi protiv partizana posle povlačenja Nemaca iz Šibenika] * [https://www.znaci.org/00001/4_14_4_88.htm Naređenje komandanta Dinarske četničke divizije od 21. oktobra 1944. komandantu 2. bosanskog korpusa za prikupljanje četnika na području Dalmatinskog Kosova] * [https://www.znaci.org/00001/4_14_4_96.htm Izveštaj Štaba 502. korpusa od 4. novembra 1944. komandantu Dinarske četničke oblasti o situaciji u rejonu Otona i Padjena] * [https://www.znaci.org/00001/4_14_4_101.htm Dopis Dobrosava Jevđevića od 8. novembra 1944. komandantu Srpskog dobrovoljačkog korpusa da izdejstvuje pristanak i pomoć nemačkih trupa za izvlačenje Dinarske četničke divizije ispred jedinica NOVJ u Sloveniji] * [https://www.znaci.org/00001/4_14_4_102.htm Apel političkog delegata Draže Mihailovića za Sloveniju i Istru od 8. novembra 1944. Slovenskom narodnom odboru i Komandi Slovenije za pomoć četnicima Dinarske divizije koji se povlače ispred partizana] * [https://www.znaci.org/00001/4_14_4_115.htm Izveštaj Štaba Dinarske četničke divizije od 1. decembra 1944. komandi nemačkog 15. brdskog armijskog korpusa] * [https://www.znaci.org/00001/4_14_4_129.htm Proglas Štaba Dobrosava Jevđevića od decembra 1944. slovenačkoj javnosti povodom kritične situacije sa četnicima Dinarske četničke divizije, čiji je jedini spas u prebacivanju u Sloveniju] * [https://www.znaci.org/00001/4_14_4_184.htm Obaveštenje Štaba Dinarske četničke divizije od 30. marta 1945. komandantima korpusa o planu i pripremama za napad na snage Jugoslovenske armije] * [https://www.znaci.org/00001/4_14_4_194.htm Izveštaj zastupnika komandanta slovenačkih četničkih trupa od 10. aprila 1945. komandantu Dinarske četničke divizije o nepostojanju instrukcija u vezi sa pozivom domobrana u četničke redove] * [https://www.znaci.org/00001/4_14_4_195.htm Izveštaj Štaba 1. ličkog korpusa od 10. aprila 1945. komandantu Dinarske četničke divizije o akciji protiv 31. divizije NOVJ u rejonu Vipave] * [https://www.znaci.org/00001/4_14_4_197.htm Obaveštenje Štaba Dinarske četničke divizije od 13. aprila 1945. nemačkom oficiru za vezu o izdatom naređenju da se ispita slučaj pljačkanja mrtvih italijanskih vojnika od strane četnika Dinarske divizije] * [https://www.znaci.org/00001/4_14_4_199.htm Izveštaj Komitskog odreda Dalmatinskog korpusa od 14. aprila 1945. komandantu Dinarske četničke divizije o odlasku nemačkog instruktora za diverzije] * [https://www.znaci.org/00001/4_14_4_201.htm Pismo komandanta Istaknutog dela štaba Vrhovne komande od 15. aprila 1945. komandantu četničke Dinarske divizije o formiranju ovog štaba i značaju objedinjavanja svih raspoloživih snaga u borbi protiv narodnooslobodilačkog pokreta] * [https://www.znaci.org/00001/4_14_4_232.htm Zapovest poglavnika Nezavisne Države Hrvatske od 21. decembra 1944. oružanim jedinicama (na pravcima Bihać—Bosanski Novi — Kostajnica — Zagreb — Slovenija i Gospić — Ogulin — Karlovac — Zagreb — Slovenija) da neometano propuste i obezbede prolaz Dinarskoj četničkoj diviziji prilikom njenog prebacivanja u Sloveniju] == Vanjske veze == * [https://www.znaci.org/00001/15.htm Jovo Popović, Marko Lolić, Branko Latas: POP IZDAJE (vojvoda Momčilo Đujić)], Stvarnost, Zagreb 1988 {{Drugi svjetski rat u Jugoslaviji}} {{Kolaboracija u Jugoslaviji}} {{Lifetime|1907|1999|Đujić, Momčilo}} [[Kategorija:Sveštenici SPC]] [[Kategorija:Četničke vojvode]] [[Kategorija:Saradnja četnika sa NDH]] [[Kategorija:Biografije, Knin]] cvannltdjn20wvuatlu4qe048o1zdaq 0 64108 42681930 42414527 2026-08-29T14:51:47Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 1 sources and tagging 0 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42681930 wikitext text/x-wiki {{Rijeka | ime=Chenab<br /><small>Mjesečeva rijeka</small> | slika = | opis_slike = | mapa =Chenab.png | opis_m = | Duljina= 960 <ref name=brit/> | Nadmorska visina izvora = ? | Nadmorska visina ušća = ? | Prosječni istjek= | Površina porječja = | Izvor= spoj rijeka [[Chandra (rijeka)|Chandra]] i [[Bhaga (rijeka)|Bhaga]] kod sela Tandi ([[Himachal Pradesh]]) | Ušće= [[Ind]] kod grada [[Mithankot]] ([[Pakistan]]) | Tip ušća = | Pritoke=[[Jhelum (rijeka)|Jhelum]], [[Ravi (rijeka)|Ravi]] | Države kroz koje protječe = {{flag|Indija}}<br />{{flag|Pakistan}} | Gradovi kroz koje protječe= | Sliv= [[Indijski ocean|indijski]] | Ulijeva se u=[[Ind]] | Plovna od - do= }} '''Rijeka Chenab''' ([[sanskrit]]: चंद्रभाग, [[Punjabi jezik|pundžabi]]: ਚਨਾਬ, ''canāb'', [[hindi]]: चनाब, [[urdu]]: چناب ) , doslovno prevedeno '''Mjesečava rijeka''' (''chan''=mjesečeva + ''aab''=rijeka) je velika [[pritoka]] [[Rijeka (vodotok)|rijeke]] [[Ind]], u [[Južna Azija|Indijskom podkontinentu]] duga 974 [[kilometar|km]].<ref name=brit>{{cite web |url=http://www.britannica.com/EBchecked/topic/109176/Chenab-River |title = ''Chenāb River'' |publisher = Encyclopædia Britannica |language = engleski |accessdate = 15. 12. 2012}}</ref> == Geografija == ''Chenab'' se formira spajanjem rijeka [[Chandra (rijeka)|Chandra]] i [[Bhaga (rijeka)|Bhaga]] <ref name=brit/> kod sela Tandi u gornjoj [[Himalaja|Himaliji]] u distriktu [[Lahul i Spiti]] u [[Indija|indijskoj]] državi [[Himachal Pradesh]]. U svom gornjem toku rijeka je poznata i pod imenom '''Chandrabhaga''' [[Datoteka:Chandrabhaga river through Pangi valley.jpg|left|thumb|Pogled na rijeku Chandrabhagha kroz dolinu Pangi u Himachal Pradeshu]] Od izvora teče u smjeru juga, preko oblasti Jammu u [[Indija|indijskoj]] državi [[Jammu i Kashmir]] u ravnice [[Punjab (regija)|Punjaba]], stvarajući granice između [[sliv]]ova Rechna i Jech (''Doaba'' na perzijskom). Kod brane [[Trimmu]] ''Chenab'' prima svoju prvu veliku [[pritoka|pritoku]] - [[Jhelum (rijeka)|Jhelum]], a nakon tog i rijeku [[Ravi (rijeka)|Ravi]] kod grada [[Ahmedpur Sial]]. Nakon tog se spaja s rijekom [[Sutlej]] kraj [[Uch Sharif]]a u [[Pakistan]]u kako bi zajednički formirali rijeku - '''Panjnad''' (Pet rijeka), kao peta rijeka tog sistema broji se [[Beas (rijeka)|Beas]] koja uvire u [[Sutlej]] pored grada [[Ferozepur]] u Indiji. ''Panjnad'' teče vrlo kratko, na kraju se izliva u [[Ind]] kod grada [[Mithankot]]a u [[Pakistan]]u. [[Datoteka:Indus river.svg|thumb|right|280px|Karta ''[[sliv]]a rijeke Chenab'']] Vode Chenaba su prepuštene [[Pakistan]]u prema odredbama [[Sporazum o vodama Inda|Sporazuma o vodama Inda]].<ref>{{cite web |url=http://waterinfo.net.pk/pdf/riverchenab.PDF |title=River Chenab |accessdate = 17. 06. 2007. }}</ref><ref>{{cite web |url=http://web.worldbank.org/WBSITE/EXTERNAL/COUNTRIES/SOUTHASIAEXT/0,,contentMDK:20320047~pagePK:146736~piPK:583444~theSitePK:223547,00.html |title=Indus Waters Treaty |publisher=The World Bank |accessdate=17. 06. 2007. |archive-date=2016-12-16 |archive-url=https://web.archive.org/web/20161216170258/http://web.worldbank.org/WBSITE/EXTERNAL/COUNTRIES/SOUTHASIAEXT/0,,contentMDK:20320047~pagePK:146736~piPK:583444~theSitePK:223547,00.html }}</ref> U [[antika|antičkim]] izvorima rijeka je bila poznata kao '''Akesin''' (''Acesines''). == Povezano == * [[Ind]] * [[Lista najdužih rijeka na svijetu]] == Reference == {{izvori}} == Vanjske veze == * [http://www.britannica.com/EBchecked/topic/109176/Chenab-River ''Chenāb River'' na portalu Encyclopædia Britannica] {{en icon}} * [http://www.travel-himalayas.com/rivers-himalayas/chandra-chenab-river.html Spiti River] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20090906072518/http://www.travel-himalayas.com/rivers-himalayas/chandra-chenab-river.html |date=2009-09-06 }} {{en icon}} {{coord|29|23|N| 71|02|E|display=title|region:PK_type:river_source:GNS-enwiki}} {{Commonscat|Chenab River}} [[Kategorija:Rijeke u Pakistanu]] [[Kategorija:Rijeke u Indiji]] [[Kategorija:Rigvedske rijeke]] idyad1lgok9shk2ubn9iibgm79x78x3 4 71261 42681931 42681802 2026-08-29T14:52:58Z Aca 108187 /* {{tl|Aktualni sportski događaj}} */ 42681931 wikitext text/x-wiki {{prečica|WP:ST|WP:PŠZO|WP:ŠABZOD}} Wikipedija je vrlo opsežan i složen projekt koji, osim klasičnog enciklopedijskog rada, uključuje i različite administrativne poslove i one održavanja projekta. Iako su [[Wikipedia:Administratori|administratori]] ti koji izvršavaju veliku većinu odluka oko samog održavanja projekta, svi korisnici imaju mogućnost i obvezu brinuti se o njegovom održavanju, u granicama ovlaštenja onih korisničkih skupina kojima pripadaju. Ti poslovu su različiti, od jednostavnog ispravljanja tipfelera pa sve do složenih rasprava oko neutralne točke nekog članka. Kako bi svi ti poslovi bili donekle jednostavniji ili kako bi se administratorima ukazalo na potrebu intervencije u određenim člancima, srpskohrvatska Wikipedija ima cijelu seriju tzv. šablona za održavanje, pomoći kojih se ukazuje na određeno pitanje (ili problem) u konkretnom članku, a koje iziskuje intervenciju. Šablonima se mogu koristiti svi, od neprijavljenih korisnika do administratora, a služe kao pomoćno sredstvo bilo za izvršenje neke radnje, bilo za pokretanje rasprave. Isti se odnose na različite aspekte održavanja projekta, od stila i pravopisa, preko spajanja i razdvajanja članaka pa do ozbiljnih problema oko neutralnosti ili referenciranosti samih članaka. Sukladno tim aspektima, šabloni su kategorizirani u nekoliko skupina (prema bojama), a popis istih nalazi se u ovom članku, kako bi korisnici imali lakši pristup istima. Ukoliko se s vremenom pojavi potreba, novi šabloni se mogu stvarati, čime je naglašeno kako se ovdje ne radi o zatvorenom popisu šablona za slike. ==Uređivački zahvati== U ovu skupinu šablona za održavanje spadaju svi oni koji upućuju na to da određenom članku treba dorada. Zahtjevi za doradom mogu, kao što je vidljivo iz spiska šablona, biti različiti, od općeg usklađivanja sa stilom i standardima, do konkretnih problema poput afrikata, neprevedenog teksta ili nepostojanja poveznica. Svi šabloni iz ove skupine označeni su žutom bojom. ==={{tl|Sređivanje}}=== : {{see also|Wikipedia:Sređivanje}} :Opći šablon koji ukazuje da konkretni članak ne udovoljava stilskim smjernicama i standardima ove Wikipedije. Razlozi upotrebe mogu biti općeniti, ali i konkretni, s tim da se u potonjim slučajevima ovaj članak treba koristiti '''samo ako ne postoji''' alternativni šablon koji se bavi tom konkretnom problematikom. Razlozi njegove upotrebe '''moraju''' biti obrazloženi na stranici za razgovor konkretnog članka ili na nekom drugom prikladnom mjestu. {{Sređivanje}} ==={{tl|Afrikati}}=== :Šablon koji se, kako i stoji u samom tekstu, stavlja kada članku nedostaju afrikati na potrebnim mjestima. Razlozi korištenja ne moraju biti posebno obrazlagani jer šablon govori sam za sebe, ali moraju biti razvidni iz pregleda samog teksta. {{Afrikati}} ==={{tl|Neprevedeno}}=== :Šablon koji se, kako i stoji u samom tekstu, koristi kada je cijeli članak ili dio članka ostao nepreveden s nekog od jezika koji nije srpskohrvatski. Kako se potpuno neprevedeni članci načelno brišu, mole se korisnici koji postavljaju neprevedeni tekst da posebno naznače, bilo u sažetku bilo na stranici za razgovor članka, da imaju namjeru prevesti tekst u doglednom vremenskom periodu. Isto se odnosi za pojedine pasuse, koji mogu biti ili prevedeni, ili uklonjeni iz teksta. Razlozi korištenja ne moraju biti posebno obrazlagani jer šablon govori sam za sebe, ali moraju biti razvidni iz pregleda samog teksta. {{Neprevedeno|bezkat=da}} ==={{tl|Wikipoveznice}}=== :Šablon koji se, kako i stoji u samom tekstu, stavlja kada u članku nedostaju [[Wikipedia:Poveznice|interne poveznice]]. Šablon bi se trebao koristiti samo u onim slučajevima kada je nedostatak poveznica u članku ili jednom većem pasusu toliko očit da to predstavlja problem u povezivanju tog članka s ostalima na Wikipediji. Razlozi korištenja ne moraju biti posebno obrazlagani jer šablon govori sam za sebe, ali moraju biti razvidni iz pregleda samog teksta. {{Wikipoveznice}} ==={{tl|Kategorizacija}}=== :Šablon koji se, kako i stoji u samom tekstu, stavlja kada u članku nedostaju [[Wikipedia:Kategorije|kategorije]] ili kada su one loše postavljene. Šablon bi se trebao koristiti kada kategorija, dakle, uopće nema ili kada su one potpuno promašene u odnosu na samu temu članka. Razlozi korištenja ne moraju biti posebno obrazlagani jer šablon govori sam za sebe, ali moraju biti razvidni iz pregleda samog teksta. {{Kategorizacija}} ==Problematičnost članka== U ovu skupinu šablona za održavanje spadaju svi oni koji upućuju na to da u konkretnom članku postoji ozbiljniji problem koji se tiče samog sadržaja ili njegove enciklopedičnosti; dakle, ovdje ne spadaju članci kojima treba sređivanje jer se u pravilu radi o sređenim člancima, ali koji manifestiraju neki drugi problem. Među najčešće probleme spadaju pitanje neutralnosti članka ili problemi s izvorima. Svi šabloni iz ove skupine označeni su narančastom bojom. ==={{tl|Neutralnost}}=== :Kao što i sam naziv govori, ovaj šablon se koristi kada netko od korisnika smatra da određeni članak [[Wikipedia:Neutralan stav|nije napisan dovoljno objektivno, odnosno da je pristran]]. Pristranost se može manifestirati na različite načine, bilo preko pretjerane hvale ili kritike, bilo preko zastupljenosti samo jednog kuta gledišta, bilo preko ignoriranja i namjernog zatajivanja određenih podataka s ciljem stvaranja određene slike. Isto tako, pristranost članka može se ogledati i preko specifične terminologije, hiperbola ili eufemizama, preko kojih se nastoji pojačati ili umanjiti dojam. Razlozi njegova korištenja '''moraju''' biti obrazloženi na stranici za razgovor konkretnog članka ili na nekom drugom, prikladnom mjestu. {{Neutralnost|bezkat=da}} ==={{tl|Originalno istraživanje}}=== :Šablon se koristi kada je članak, ili pak dio članka, zapravo [[Wikipedia:Bez originalnog istraživanja|originalno autorovo istraživanje ili zaključivanje]], [[Wikipedia:Proverljivost|bez potvrde ili mogućnosti potvrde]] od strane nepristranih izvora. Za više informacija o navedenim pitanjima, konzultirati priložene poveznice. Razlozi njegova korištenja '''moraju''' biti obrazloženi na stranici za razgovor konkretnog članka ili na nekom drugom, prikladnom mjestu. {{Originalno istraživanje}} ==={{tl|Tačnost}}=== :Šablon se koristi kada članak ili dio istog sadrži informacije čija je točnost, zbog ovih ili onih razloga, osporena ili kada postoje opravdane sumnje da članak iznosi lažne informacije o dotičnoj temi ili nekom od događaja spomenutih u članku. Razlozi njegova korištenja '''moraju''' biti obrazloženi na stranici za razgovor konkretnog članka ili na nekom drugom, prikladnom mjestu. {{Točnost}} ==={{tl|Zastario}}=== :Šablon se koristi kada članak ili dio istog sadrži informacije koje su, zbog proteka vremena i neažuriranosti, zastarjele i samim time ili netočne ili neaktualne. Razlozi korištenja ne moraju biti posebnoo obrazlagani, ako je razvidno iz samog članka da već duže vrijeme ne postoje aktualni podaci. {{Zastario}} ==={{tl|Nedostaju izvori}}=== :Šablon se koristi u onim člancima koji uopće nemaju izvora (u vidu web izvora, knjiške literature, članaka, itd.) ili čiji dijelovi nemaju izvora. Ipak, ukoliko su pojedine rečenice ili manji dijelovi teksta sporni, a članak je inače dobro referenciran, ne treba koristiti ovaj šablon već {{tl|fact}}. Razlozi korištenja ne moraju biti posebno obrazlagani jer šablon govori sam za sebe, ali moraju biti razvidni iz pregleda samog teksta. {{Nedostaju izvori}} ==={{tl|Primarni izvori}}=== :Šablon se koristi u onim člancima koji se previše oslanjaju na [[Primarni izvor|primarne izvore]], dok [[Sekundarni izvor|sekundarnih]] i [[Tercijarni izvor|tercijarnih izvora]] ili nema ili ih ima premalo. Razlozi korištenja ne moraju biti posebno obrazlagani jer šablon govori sam za sebe, ali moraju biti razvidni iz pregleda samog teksta. {{Primarni izvori}} ==={{tl|Zaštita stranice}}=== :Šablon se koristi na člancima i stranicama na kojima se zahtjeva zaštita od izmjena od strane neprijavljenih korisnika ili novih računa. Stranice označene ovim šablonom kategoriziraju se u [[:Kategorija:Članci predloženi za zaštitu|Kategoriju:Članci predloženi za zaštitu]], a potom zaštite u [[:Kategorija:Zaštićene stranice za neprijavljene suradnike|Kategoriju:Zaštićene stranice za neprijavljene suradnike]]. Šablon koristiti na stranicama i člancima koji su neprestalna meta vandalizama. {{Zaštita stranice|bezkategorije=da}} ==Pitanje brisanja== Iako slobodna enciklopedija, Wikipedija ima određene standarde koji moraju biti zadovoljeni kako bi članak mogao ostati na njoj. Standardi su različiti, a tiču se, između ostalog, duljine, sređenosti, relevantnosti teme i sličnoga. Ukoliko netko od korisnika smatra da članak, zbog nekog od razloga, treba biti obrisan, dužan je postaviti jedan od navedenih šablona, ovisno o tome koji je najbolje prilagođen situaciji. Nakon obrazloženog postavljanja, zajednica će razmotriti argumente te u najbržem mogućem roku donijeti odluku o brisanju, preuređivanju ili zadržavanju članka. Svi šabloni iz ove skupine označeni su crvenom bojom. ==={{tl|Brzo brisanje}}=== :Temeljni šablon za brisanje, ujedno i najopćenitiji. Kao što i sam tekst govori, dodaje se u one članke za koje pojedini korisnik smatra da bi trebali biti obrisani, a nerijetko se koristi u paru sa šablonom {{tl|Osporeno brisanje}}, koji se koristi kada se predloženo brisanje želi osporiti. Razlozi njegova korištenja '''moraju''' biti obrazloženi na u samom šablonu, na stranici za razgovor konkretnog članka ili na nekom drugom, prikladnom mjestu. {{brzo brisanje|bezkategorije=da}} ==={{tl|Članak za brisanje}}=== : Ovaj šablon se koristi na člancima koji su prethodno predloženi za brisanje na projektnoj stranici [[Wikipedija:Članci za brisanje]]. Brisanje članaka koji se označavaju ovim šablonom može biti sporno, pa se predlagatelju i suradnicima daje period od jedne sedmice da iznesu svoja mišljenja i rasprave o tome. {{Članak za brisanje}} ==Reorganizacija== Na Wikipediji se, zbog slobode u uređivanju, mogu javiti različite situacije u kojima je potrebno reorganizirati članke ili njihov sadržaj. Bilo da se radi o duplikatima, bilo o spajanju ili razdvajanju, ovakve situacije zahtijevaju razrješenje u što kraćem roku kako bi problemi što prije i što bolje riješili, a tekstovi dobili svoje prikladno mjesto na projektu. Šabloni iz ove skupine upućuju na te probleme i sugeriraju njihovu soluciju. Svi šabloni iz ove skupine označeni su ljubičastom bojom. ==={{tl|Spajanje}}=== :Ovaj šablon koristi se kada postoje dva zasebna, ali različita članka koji bi se, tematski i sadržajno, mogli objediniti u jedan, jedinstveni članak. Dakle, ovdje se ne radi o duplikatima, već o dvama zasebnim člancima koji su si međusobno toliko bliski da bi bez ikakvih problema funkcionirali kao jedan članak. Prilikom korištenja šablona potrebno je navesti članak s kojim bi se trebalo spojiti, a poželjno bi bilo navesti i kratko objašnjenje zašto je takav potez svrsishodan. {{Spajanje|bezkat=da}} ==={{tl|Podjela}}=== :Ovaj šablon funkcionira kao obrnuta varijanta prethodnoga, odnosno koristi se onda kada se jedan veći članak, bilo zbog veličine, bilo zbog samostale važnosti njegovih pojedinih dijelova, podijeli na dva ili više manjih članaka, koji mogu funkcionirati kao samostalne cjeline. Ova podjela može dovesti do brisanja glavnog članka, ali i ne mora. Prilikom korištenja šablona potrebno je navesti članke koji bi trebali nastati podjelom, a poželjno bi bilo navesti i kratko objašnjenje zašto je takav potez svrsishodan. {{Podjela|bezkat=da}} ==={{tl|Bolji naslov}}=== :Ovaj se šablon od prethodnih razlikuje u tome što se predlaže samo preimenovanje članka, bez ikakvih intervencija u tekst ili druge članke. Preimenovanje je potrebno obrazložiti, a o prijedlogu je moguće provesti i raspravu na stranici za razgovor. {{Bolji naslov|bezkat=da}} ==Obavijesti== Posebnu kategoriju šablona za održavanje čine šabloni za obavijesti, koji se koriste ona kada se čitatelji i urednici žele upozoriti na određene činjenice vezane uz sam članak, a koje nisu povezane s nekim od ranije navedenih problema. Šabloni za obavijesti zapravo ne ukazuju na same probleme s člankom, već obavještavaju zajednicu o tome da će se na članku vršiti određene izmjene, bilo zbog odluke konkretnog suradnika, bilo zbog prirode samog događaja. Svi šabloni iz ove skupine označeni su plavom bojom. ==={{tl|Radovi u toku}}=== :Ovaj se šablon koristi samo onda kada jedan korisnik odluči vršiti izmjene na određenom članku, a koje bi mogle potrajati, pa obavještava zajednicu o prolongiranim radovima. Uz to, šablon se koristi kako bi korisnik zamolio zajednicu da ne vrši izmjene na samom članku dok su radovi u toku, s tim da se treba naglasiti da ova zamolba nije obveznog karaktera i ni na koji način ne ograničava nekog da vrši izmjene; ipak, mole se korisnici da, u duhu kolegijalnosti, ne vrše izmjene dok je ovaj šablon prisutan. Detaljnije upute dostupne su u tekstu samog šablona. {{Radovi u toku}} ==={{tl|Aktualni događaj}}=== :Vrlo jednostavan šablon, koji se koristi onda kada se želi ukazati da je članak u danom trenutku aktualan i da su moguće češće izmjene sadržaja, ovisno o pritoku provjerenih informacija. Kada aktualnost samog događaja prođe, šablon se treba ukloniti. {{Aktualni događaj}} ==={{tl|Aktualni sportski događaj}}=== : Zbog čestog korištenja, uz šablon {{tl|Aktualni događaj}}, moguće je koristiti i neke od pomoćnih šablona, koji su sadržajno i stilski modelirani prema glavnom, a koji se pobliže odnose na konkretni događaj ili manifestaciju. {{Aktualni sportski događaj}} [[Kategorija:Šabloni za održavanje Wikipedije| ]] [[Kategorija:Liste|Šabloni obavještenja]] jc34a2jka6v7c3gldxwtqwgbm9qt4ei 0 79979 42681946 42583018 2026-08-29T15:59:27Z Edgar Allan Poe 29250 42681946 wikitext text/x-wiki {{about|[[francuska|francuskom]] nogometašu|[[split]]ski glazbeni sastav|Zinedin Zidan (bend)}} {{Infokutija nogometaš | imenogometaša = Zinedine Zidane | slika = XII Prix Diálogo (18485723248) (cropped).jpg | punoime = Zinedine Yazid Zidane | nadimak = ''Zizou'', ''ZZ'' | datumrođenja = [[23. lipnja]] [[1972]]. | rodnigrad = {{flagicon|FRA|1958}} [[Marseille]] | rodnadržava = [[Francuska]] | datumsmrti = | gradsmrti = | državasmrti = | nacionalnost = [[Berberi]]n | državljanstvo = {{flagicon|FRA}} [[Francuska|francusko]] | visina = 1.85m | pozicija = vezni igrač | trenutniklub = | brojnadresu = | datumimjestodebija = | omladinskegodine = | omladinskipogoni = {{Dva stupca | 1981 – 1983 | {{flagicon|FRA|1976}} [[US Saint-Henri]] | 1983 – 1986 | {{flagicon|FRA|1976}} [[SO Septèmes-les-Vallons]] | 1986 – 1988 | {{flagicon|FRA|1976}} [[AS Cannes]] }} | godine1 = 1988 – 1992 | klubovi1 = {{flagicon|FRA|1976}} [[AS Cannes]] | nastupi(golovi)1 = 61 (6) | godine2 = 1992 – 1996 | klubovi2 = {{flagicon|FRA|1976}} [[FC Girondins de Bordeaux|Bordeaux]] | nastupi(golovi)2 = 139 (28) | godine3 = 1996 – 2001 | klubovi3 = {{flagicon|ITA|1946}} [[Juventus]] | nastupi(golovi)3 = 151 (24) | godine4 = 2001 – 2006 | klubovi4 = {{flagicon|ŠPA}} [[Real Madrid]] | nastupi(golovi)4 = 155 (37) | reprezentacija = | nacionalnegodine1 = 1992 – 2006 | nacionalneekipe1 = {{NogRep|FRA|1976}} | nacionalninastupi(golovi)1 = 108 (31) | nacionalnegodine4 = | nacionalneekipe4 = | nacionalninastupi(golovi)4 = | trenergodine = | trenerklubovi = {{Dva stupca | 2014 – 2016 | {{flagicon|ŠPA}} [[Real Madrid Castilla]] | 2016 – 2018 | {{flagicon|ŠPA}} [[Real Madrid]] | 2019 – 2021| {{flagicon|ŠPA}} [[Real Madrid]] | 2026 – | {{NogRep|FRA}} }} | zadnjiuređaj = 4.12.2022. }} '''Zinedine Yazid Zidane''' ([[Marseille]], [[23. lipnja]] [[1972]].) bivši je [[Francuska|francuski]] nogometaš i aktualni trener kluba [[Real Madrid]]. Igrao je na poziciji veznog igrača. Kada je iz [[Juventus Football Club Torino|Juventusa]] prešao u [[Real Madrid]] za 76 000 000 eura postao je dotada najskuplim nogometašem u povijesti. Kao dijete [[alžir]]skih imigranata (iz [[Kabili|kabilske]] obitelji), rodio se u Marseilleu. Vođa Francuza posebno se iskazivao na svjetskim prvenstvima [[Svjetsko prvenstvo u nogometu - Francuska 1998.|1998. u Francuskoj]] i [[Svjetsko prvenstvo u nogometu - Njemačka 2006.|2006. u Njemačkoj]]. Karijeru je završio u finalu prvenstva u Njemačkoj protiv [[Talijanska nogometna reprezentacija|Italije]], gdje je bio isključen u drugom produžetku nakon što je glavom u prsa udario talijanskog braniča [[Marco Materazzi|Marca Materazzija]], nakon što ga je ovaj teško uvrijedio. == Klupska karijera == === Rane godine, [[AS Cannes]] i [[FC Girondins de Bordeaux|Bordeaux]] (1988-1996) === Zidane je svoju nogometnu karijeru započeo u juniorskoj ekipi US Saint-Henrija, lokalnom klubu okruga [[Marseille]]a. Sa 14 godina, odigrao je prvu sezonu u juniorskoj ligi, gdje je zapao za oko [[AS Cannes|Cannesovom]] skautu Jeanu Varraudu. Zizou je otišao na šest tjedana probe, te je nakon toga još četiri godine proveo u [[Cannes]]u. Svoju prvu utakmicu u [[Francuska|francuskoj]] [[Ligue 1]] odigrao je sa 18 godina, a svoj prvi gol je zabio [[8. veljače]] [[1991.]], te mu je za nagradu klupski predsjednik darovao auto. Njegova prva sezona u Cannesu kulminirala je nastupom u [[Kup UEFA|Kupu UEFA]]. Zidane je sezone 1992/93 prešao u [[FC Girondins de Bordeaux|Bordeaux]], te je sa njima [[1995.]] osvojio [[Intertoto kup]], te je igrao u finalu [[Kup UEFA|Kupa UEFA]] 1996. godine. Igrao je sa [[Bixente Lizarazu|Bixenteom Lizerazuom]] i [[Christophe Dugarry|Christophom Dugarryem]], te je taj trojac postao zaštitni znak kako Bordeauxa, tako i [[Francuska nogometna reprezentacija|Francuske nogometne reprezentacije]] 1998. === Juventus (1996-2001) === Godine [[1996]], Zidane je prešao u redove za tadašnjeg aktualnog osvajača [[UEFA Liga prvaka|Lige prvaka]], [[Italija|talijanski]] [[Juventus F.C.|Juventus]] za 3 milijuna funti. Zidane je u ekipi [[Marcello Lippi|Marcella Lippia]] postao glavni playmaker, te je Juve [[1997.]] osvojio ''Scudetto'' te [[Interkontinentalni kup]]. Zizou je također igrao u finalu [[UEFA Liga prvaka|Lige prvaka]] 1997. gdje je ''Stara dama'' poražena rezultatom 3-1 od [[Borussia Dortmund|Borussie Dortmund]]. Iduće sezone je postigao 7 golova u 32 utakmice i tako pomogao Juventusu da zadrži naslov talijanskog prvaka, te je opet nastupio u finalu [[UEFA Liga prvaka|Lige prvaka]] 1998. gdje je Juventus opet poražen, ovaj put rezultatom 1-0 od strane madridskog [[Real Madrid|Reala]]. Zidane je tokom pet sezona u dresu Juventusa zabio 24 gola, te je osvojio [[Interkontinentalni kup]], i [[Intertoto kup]] uz dva ''Scudetta'''' === Real Madrid (2001-2006) === Godine [[2001]], Zidane je potpisao četverogodišnji ugovor za [[Real Madrid]] uz odštetu od čak 76 milijuna eura, što je onodobno bio rekordan iznos. Zidane je uspješno krenuo s novim klubom, te je u [[Glasgow]]u u finalu [[UEFA Liga prvaka|Lige prvaka]] 2002. postigao prekrasan gol volejom za 2-1 pobjedu protiv [[Bayer Leverkusen]]a. Iduće sezone, Real je uz Španjolski super kup, osvojio i [[Europski Super kup|Europski]], a Zidane je proglašen FIF-inim najboljim igračem [[2003.]] godine, te je tako postao uz [[Ronaldo|Ronalda]] jedini igrač koji je ovu prestižnu nagradu osvojio tri puta. Unatoč tome što je postigao svoj prvi hat-trick u pobjedi 4-2 protiv [[Sevilla FC|Seville]], Zidanova posljednja sezona, nije bila uspješna, Real je brzo ispao iz Španjolskog kupa i Lige prvaka, te je sezonu završio sa 12 bodova zaostatka za prvakom [[FC Barcelona|Barcelonom]]. Dana [[7. svibnja]] [[2006]], Zidane je protiv [[Villarreal C.F.|Villareala]] na stadionu [[Santiago Bernabéu]] odigrao svoju posljednju utakmicu za Real Madrid. == Reprezentativna karijera == Zidane je svoju prvu utakmicu za reprezentaciju odigrao [[17. kolovoza]] [[1994.]] u prijateljskoj utamici protiv [[Češka|Češke]], te je na toj utamici zabio 2 gola. Nastupio je na [[Europsko prvenstvo u nogometu - Engleska 1996.|EURU]] 1996. u [[Engleska|Engleskoj]], gdje je [[Francuska]] u polufinalu poražena od [[Češka|Češke]] nakon izvođenja jedanaesteraca. === Svjetsko prvenstvo 1998. === Na svjetskom prvenstvu u [[Francuska|Francuskoj]] Zidane je postigao 3 gola, od čega 2 u finalu protiv [[Brazilska nogometna reprezentacija|Brazila]], kojeg je Francuska pobijedila sa 3-0 te tako osvojila svoj prvi naslov svjetskog prvaka. === Europsko prvenstvo 2000. === [[Datoteka:Maillot Zidane.jpg|thumb|lijevo|120px|Zidanov dres s brojem 10]] Zidane je bio ključni igrač Francuske na EURU 2000., gdje je odličnim igram i presudnim golovima pomogao svojoj reprezentaciji da osvoji naslov prvaka. Francuska je tako, pobijedivši u finalu [[Talijanska nogometna reprezentacija|Italiju]] postala prva reprezentacija nakon [[Njemačka nogometna reprezentacija|Zapadne Njemačke]] 1974. koja je istovremeno bila i svjetski i europski prvak. === Ozljede, umirovljenje i povratak (2002-2006) === Zbog ozljede, Zidane nije mogao igrati prve dvije utakmice za Francusku na Svjetskom prvenstvu 2002. Zaigrao je u trećoj utakmici, no ni on nije mogao pomoći reprezentaciji da pobijedi i izbori osminu finala, te je Francuska natjecanje završila već u prvoj fazi bez postignutog pogotka. Na EURU 2004. Zidane je u sudačkoj nadoknadi donio pobjedu Francuskoj protiv [[Engleska nogometna reprezentacija|Engleske]] zabivši gol iz slobodnog udarca, te iz jedanaesterca. Međutim, Francuska je u četvrtfinalu poražena od kasnijeg pobjednika [[Grčka|Grčke]]. Nakon poraza, Zizou je nakratko završio svoju reprezentativnu karijeru, da bi se [[3. kolovoza]] 2005. vratio na nagovor Francuskog izbornika [[Raymond Domenech|Raymonda Domenecha]], da pomogne Francuskoj da izbori nastup na svjetskom prvenstvu. Dana [[27. svibnja]] [[2006]], Zidane je protiv [[Meksička nogometna reprezentacija|Meksika]] ubilježio jubilarni 100. nastup za reprezentaciju, te je tako postao jedan od četvorice igrača koji su nastupili za Francusku reprezentaciju više od 100 puta (osim njega taj upjeh su ostvarili [[Marcel Desailly]], [[Didier Deschamps]] i [[Lilian Thuram]]) === Svjetsko prvenstvo 2006. === Na svjetskom prvenstvu 2006. Francuska je, iako prije prvenstva i nije bila izraziti favorit, dogurala do finala protiv [[Italija|Italije]]. U finalu Francuska je povela Zidanovim golom iz jedanaesterca, kojemu je to bila posljednja utamica u karijeri. Zizou je tim golom postao tek četvrti igrač uz [[Pele]]a, [[Paul Breitner|Paula Breitnera]] i [[Vavá|Vavu]] koji je postigao gol u dva različita finala svjetskih prvenstva. Međutim, do kraja regularnog dijela Italija je izjednačila na 1-1 a Zidane je u 110. minuti produžetaka zaradio isključenje nakon što je udario glavom [[Marco Materazzi|Marca Materazzija]] koji ga je prethodno uvrijedio. Francuska je finale izgubila nakon izvođenja kaznenih udaraca, a Zidane je, unatoč tom incidentu dobio Zlatnu loptu za najboljeg igrača turnira. == Obitelj == Zidane je upoznao svoju ženu, španjolku iz Rodeza, tada 19-godišnju učenicu plesa Veronique Fernández, dok je igrao za Cannes sezone 1991-92. Zajedno imaju 4 djece: sinove Enza, Lucu, Tea te Elijaza . Također, ovdje kao podatak možemo navesti i to da je obitelj Zidane jedno vrijeme čak bila i na crnoj listi alžirski arapa. Oni su tvrdili da se Zidaneov otac, koji je po nacionalnosti Alžirac, u alžirsko - francuskom ratu borio na strani Francuske te da je izdajnik svoga naroda. Zidane je sve javno demantirao.{{nedostaje izvor}} == Zanimljivosti == Dribling u nogometu po kojem je Zidane bio poznat (okret s obje noge na lopti), on je prvi koristio te je u nogometnoj terminologiji prozvan "Marsejski rulet". == Trofeji == === Klub === * {{falg|FRA}} '''[[FC Girondins de Bordeaux]]''' ** [[Kup UEFA]] *** Finalist: 1995-1996 ** [[Intertoto kup]]: 1995 * {{flag|ITA}} '''[[Juventus F.C.]]''' ** [[Serie A]]: 1996-1997, 1997-1998 ** [[Europski Super kup]]: 1996 ** [[Interkontinentalni kup]]: 1996 ** Talijanski super kup: 1997 ** [[UEFA Liga prvaka]] *** Finalist: 1996-1997, 1997-1998 * {{flag|ŠPA}} '''[[Real Madrid]]''' ** [[La Liga]]: 2002-2003 ** [[UEFA Liga prvaka]]: 2001/2002 ** [[Interkontinentalni kup]]: 2002 ** [[Europski Super kup]]: 2002 ** Španjolski super kup: 2001, 2003 === Reprezentacija === * {{flag|FRA}} '''[[Francuska nogometna reprezentacija|Francuska]]''' ** [[Svjetsko prvenstvo u nogometu - Francuska 1998.]] *** [[Svjetsko prvenstvo u nogometu - Njemačka 2006.]] - finalist ** [[Europsko prvenstvo u nogometu - Belgija i Nizozemska 2000.]]: === Osobni === * UEFA Najbolji veznjak : 1997/1998 * World Soccer igrač godine: 1998 * FIFA igrač godine: [[FIFA-in igrač godine 1998.|1998]], 2000, 2003 * FIFA drugi najbolji igrač godine: 2006 * FIFA treći najbolji igrač godine: 1997, 2002 * Zlatna lopta: 1998 * [[UEFA Liga prvaka]] najkorisniji igrač: 2001/2002 * Najbolji europski igrač u zadnjih 50 godina: 2004 * [[Nagrade na svjetskim nogometnim prvenstvima|FIFA zlatna lopta]]: 2006 * FIFPro najbolja ekipa: 2005, 2006 * Onze d'Or: 1998, 2000, 2001 * UEFA Najbolji igrač europskog prvenstva: 2000 * FIFA idealna momčad: 1998, 2006 * UEFA BEST XI: 2001, 2002, 2003 {{Sastav Francuska 1996 EP}} {{Sastav Francuska 1998 SP}} {{Sastav Francuska 2000 EP}} {{Sastav Francuska 2002 SP}} {{Sastav Francuska 2004 EP}} {{Sastav Francuska 2006 SP}} {{Dobitnici Zlatne lopte France Footballa‎}} {{FIFA-in igrač godine}} {{Igrač godine World Soccera}} {{Lifetime|1972| |Zidane, Zinédine}} {{commonscat|Zinedine Zidane}} [[Kategorija:Francuski fudbaleri]] [[Kategorija:Fudbaleri Juventusa]] [[Kategorija:Fudbaleri Real Madrida]] [[Kategorija:Dobitnici Zlatne lopte]] [[Kategorija:Dobitnici FIFA-ine nagrade za igrača godine]] [[Kategorija:Svjetski prvaci u fudbalu (igrači)]] [[Kategorija:Evropski prvaci u fudbalu (igrači)]] [[Kategorija:Fudbaleri Bordeauxa]] [[Kategorija:Francuski fudbalski treneri]] [[Kategorija:Treneri Real Madrida]] 20fsy9vxuqgb2at31r2n7yirmrrsa22 42681947 42681946 2026-08-29T15:59:50Z Edgar Allan Poe 29250 dodana kategorija [[:Kategorija:Selektori fudbalske reprezentacije Francuske|Selektori fudbalske reprezentacije Francuske]] pomoću gadgeta [[Wikipedia:HotCat|HotCat]] 42681947 wikitext text/x-wiki {{about|[[francuska|francuskom]] nogometašu|[[split]]ski glazbeni sastav|Zinedin Zidan (bend)}} {{Infokutija nogometaš | imenogometaša = Zinedine Zidane | slika = XII Prix Diálogo (18485723248) (cropped).jpg | punoime = Zinedine Yazid Zidane | nadimak = ''Zizou'', ''ZZ'' | datumrođenja = [[23. lipnja]] [[1972]]. | rodnigrad = {{flagicon|FRA|1958}} [[Marseille]] | rodnadržava = [[Francuska]] | datumsmrti = | gradsmrti = | državasmrti = | nacionalnost = [[Berberi]]n | državljanstvo = {{flagicon|FRA}} [[Francuska|francusko]] | visina = 1.85m | pozicija = vezni igrač | trenutniklub = | brojnadresu = | datumimjestodebija = | omladinskegodine = | omladinskipogoni = {{Dva stupca | 1981 – 1983 | {{flagicon|FRA|1976}} [[US Saint-Henri]] | 1983 – 1986 | {{flagicon|FRA|1976}} [[SO Septèmes-les-Vallons]] | 1986 – 1988 | {{flagicon|FRA|1976}} [[AS Cannes]] }} | godine1 = 1988 – 1992 | klubovi1 = {{flagicon|FRA|1976}} [[AS Cannes]] | nastupi(golovi)1 = 61 (6) | godine2 = 1992 – 1996 | klubovi2 = {{flagicon|FRA|1976}} [[FC Girondins de Bordeaux|Bordeaux]] | nastupi(golovi)2 = 139 (28) | godine3 = 1996 – 2001 | klubovi3 = {{flagicon|ITA|1946}} [[Juventus]] | nastupi(golovi)3 = 151 (24) | godine4 = 2001 – 2006 | klubovi4 = {{flagicon|ŠPA}} [[Real Madrid]] | nastupi(golovi)4 = 155 (37) | reprezentacija = | nacionalnegodine1 = 1992 – 2006 | nacionalneekipe1 = {{NogRep|FRA|1976}} | nacionalninastupi(golovi)1 = 108 (31) | nacionalnegodine4 = | nacionalneekipe4 = | nacionalninastupi(golovi)4 = | trenergodine = | trenerklubovi = {{Dva stupca | 2014 – 2016 | {{flagicon|ŠPA}} [[Real Madrid Castilla]] | 2016 – 2018 | {{flagicon|ŠPA}} [[Real Madrid]] | 2019 – 2021| {{flagicon|ŠPA}} [[Real Madrid]] | 2026 – | {{NogRep|FRA}} }} | zadnjiuređaj = 4.12.2022. }} '''Zinedine Yazid Zidane''' ([[Marseille]], [[23. lipnja]] [[1972]].) bivši je [[Francuska|francuski]] nogometaš i aktualni trener kluba [[Real Madrid]]. Igrao je na poziciji veznog igrača. Kada je iz [[Juventus Football Club Torino|Juventusa]] prešao u [[Real Madrid]] za 76 000 000 eura postao je dotada najskuplim nogometašem u povijesti. Kao dijete [[alžir]]skih imigranata (iz [[Kabili|kabilske]] obitelji), rodio se u Marseilleu. Vođa Francuza posebno se iskazivao na svjetskim prvenstvima [[Svjetsko prvenstvo u nogometu - Francuska 1998.|1998. u Francuskoj]] i [[Svjetsko prvenstvo u nogometu - Njemačka 2006.|2006. u Njemačkoj]]. Karijeru je završio u finalu prvenstva u Njemačkoj protiv [[Talijanska nogometna reprezentacija|Italije]], gdje je bio isključen u drugom produžetku nakon što je glavom u prsa udario talijanskog braniča [[Marco Materazzi|Marca Materazzija]], nakon što ga je ovaj teško uvrijedio. == Klupska karijera == === Rane godine, [[AS Cannes]] i [[FC Girondins de Bordeaux|Bordeaux]] (1988-1996) === Zidane je svoju nogometnu karijeru započeo u juniorskoj ekipi US Saint-Henrija, lokalnom klubu okruga [[Marseille]]a. Sa 14 godina, odigrao je prvu sezonu u juniorskoj ligi, gdje je zapao za oko [[AS Cannes|Cannesovom]] skautu Jeanu Varraudu. Zizou je otišao na šest tjedana probe, te je nakon toga još četiri godine proveo u [[Cannes]]u. Svoju prvu utakmicu u [[Francuska|francuskoj]] [[Ligue 1]] odigrao je sa 18 godina, a svoj prvi gol je zabio [[8. veljače]] [[1991.]], te mu je za nagradu klupski predsjednik darovao auto. Njegova prva sezona u Cannesu kulminirala je nastupom u [[Kup UEFA|Kupu UEFA]]. Zidane je sezone 1992/93 prešao u [[FC Girondins de Bordeaux|Bordeaux]], te je sa njima [[1995.]] osvojio [[Intertoto kup]], te je igrao u finalu [[Kup UEFA|Kupa UEFA]] 1996. godine. Igrao je sa [[Bixente Lizarazu|Bixenteom Lizerazuom]] i [[Christophe Dugarry|Christophom Dugarryem]], te je taj trojac postao zaštitni znak kako Bordeauxa, tako i [[Francuska nogometna reprezentacija|Francuske nogometne reprezentacije]] 1998. === Juventus (1996-2001) === Godine [[1996]], Zidane je prešao u redove za tadašnjeg aktualnog osvajača [[UEFA Liga prvaka|Lige prvaka]], [[Italija|talijanski]] [[Juventus F.C.|Juventus]] za 3 milijuna funti. Zidane je u ekipi [[Marcello Lippi|Marcella Lippia]] postao glavni playmaker, te je Juve [[1997.]] osvojio ''Scudetto'' te [[Interkontinentalni kup]]. Zizou je također igrao u finalu [[UEFA Liga prvaka|Lige prvaka]] 1997. gdje je ''Stara dama'' poražena rezultatom 3-1 od [[Borussia Dortmund|Borussie Dortmund]]. Iduće sezone je postigao 7 golova u 32 utakmice i tako pomogao Juventusu da zadrži naslov talijanskog prvaka, te je opet nastupio u finalu [[UEFA Liga prvaka|Lige prvaka]] 1998. gdje je Juventus opet poražen, ovaj put rezultatom 1-0 od strane madridskog [[Real Madrid|Reala]]. Zidane je tokom pet sezona u dresu Juventusa zabio 24 gola, te je osvojio [[Interkontinentalni kup]], i [[Intertoto kup]] uz dva ''Scudetta'''' === Real Madrid (2001-2006) === Godine [[2001]], Zidane je potpisao četverogodišnji ugovor za [[Real Madrid]] uz odštetu od čak 76 milijuna eura, što je onodobno bio rekordan iznos. Zidane je uspješno krenuo s novim klubom, te je u [[Glasgow]]u u finalu [[UEFA Liga prvaka|Lige prvaka]] 2002. postigao prekrasan gol volejom za 2-1 pobjedu protiv [[Bayer Leverkusen]]a. Iduće sezone, Real je uz Španjolski super kup, osvojio i [[Europski Super kup|Europski]], a Zidane je proglašen FIF-inim najboljim igračem [[2003.]] godine, te je tako postao uz [[Ronaldo|Ronalda]] jedini igrač koji je ovu prestižnu nagradu osvojio tri puta. Unatoč tome što je postigao svoj prvi hat-trick u pobjedi 4-2 protiv [[Sevilla FC|Seville]], Zidanova posljednja sezona, nije bila uspješna, Real je brzo ispao iz Španjolskog kupa i Lige prvaka, te je sezonu završio sa 12 bodova zaostatka za prvakom [[FC Barcelona|Barcelonom]]. Dana [[7. svibnja]] [[2006]], Zidane je protiv [[Villarreal C.F.|Villareala]] na stadionu [[Santiago Bernabéu]] odigrao svoju posljednju utakmicu za Real Madrid. == Reprezentativna karijera == Zidane je svoju prvu utakmicu za reprezentaciju odigrao [[17. kolovoza]] [[1994.]] u prijateljskoj utamici protiv [[Češka|Češke]], te je na toj utamici zabio 2 gola. Nastupio je na [[Europsko prvenstvo u nogometu - Engleska 1996.|EURU]] 1996. u [[Engleska|Engleskoj]], gdje je [[Francuska]] u polufinalu poražena od [[Češka|Češke]] nakon izvođenja jedanaesteraca. === Svjetsko prvenstvo 1998. === Na svjetskom prvenstvu u [[Francuska|Francuskoj]] Zidane je postigao 3 gola, od čega 2 u finalu protiv [[Brazilska nogometna reprezentacija|Brazila]], kojeg je Francuska pobijedila sa 3-0 te tako osvojila svoj prvi naslov svjetskog prvaka. === Europsko prvenstvo 2000. === [[Datoteka:Maillot Zidane.jpg|thumb|lijevo|120px|Zidanov dres s brojem 10]] Zidane je bio ključni igrač Francuske na EURU 2000., gdje je odličnim igram i presudnim golovima pomogao svojoj reprezentaciji da osvoji naslov prvaka. Francuska je tako, pobijedivši u finalu [[Talijanska nogometna reprezentacija|Italiju]] postala prva reprezentacija nakon [[Njemačka nogometna reprezentacija|Zapadne Njemačke]] 1974. koja je istovremeno bila i svjetski i europski prvak. === Ozljede, umirovljenje i povratak (2002-2006) === Zbog ozljede, Zidane nije mogao igrati prve dvije utakmice za Francusku na Svjetskom prvenstvu 2002. Zaigrao je u trećoj utakmici, no ni on nije mogao pomoći reprezentaciji da pobijedi i izbori osminu finala, te je Francuska natjecanje završila već u prvoj fazi bez postignutog pogotka. Na EURU 2004. Zidane je u sudačkoj nadoknadi donio pobjedu Francuskoj protiv [[Engleska nogometna reprezentacija|Engleske]] zabivši gol iz slobodnog udarca, te iz jedanaesterca. Međutim, Francuska je u četvrtfinalu poražena od kasnijeg pobjednika [[Grčka|Grčke]]. Nakon poraza, Zizou je nakratko završio svoju reprezentativnu karijeru, da bi se [[3. kolovoza]] 2005. vratio na nagovor Francuskog izbornika [[Raymond Domenech|Raymonda Domenecha]], da pomogne Francuskoj da izbori nastup na svjetskom prvenstvu. Dana [[27. svibnja]] [[2006]], Zidane je protiv [[Meksička nogometna reprezentacija|Meksika]] ubilježio jubilarni 100. nastup za reprezentaciju, te je tako postao jedan od četvorice igrača koji su nastupili za Francusku reprezentaciju više od 100 puta (osim njega taj upjeh su ostvarili [[Marcel Desailly]], [[Didier Deschamps]] i [[Lilian Thuram]]) === Svjetsko prvenstvo 2006. === Na svjetskom prvenstvu 2006. Francuska je, iako prije prvenstva i nije bila izraziti favorit, dogurala do finala protiv [[Italija|Italije]]. U finalu Francuska je povela Zidanovim golom iz jedanaesterca, kojemu je to bila posljednja utamica u karijeri. Zizou je tim golom postao tek četvrti igrač uz [[Pele]]a, [[Paul Breitner|Paula Breitnera]] i [[Vavá|Vavu]] koji je postigao gol u dva različita finala svjetskih prvenstva. Međutim, do kraja regularnog dijela Italija je izjednačila na 1-1 a Zidane je u 110. minuti produžetaka zaradio isključenje nakon što je udario glavom [[Marco Materazzi|Marca Materazzija]] koji ga je prethodno uvrijedio. Francuska je finale izgubila nakon izvođenja kaznenih udaraca, a Zidane je, unatoč tom incidentu dobio Zlatnu loptu za najboljeg igrača turnira. == Obitelj == Zidane je upoznao svoju ženu, španjolku iz Rodeza, tada 19-godišnju učenicu plesa Veronique Fernández, dok je igrao za Cannes sezone 1991-92. Zajedno imaju 4 djece: sinove Enza, Lucu, Tea te Elijaza . Također, ovdje kao podatak možemo navesti i to da je obitelj Zidane jedno vrijeme čak bila i na crnoj listi alžirski arapa. Oni su tvrdili da se Zidaneov otac, koji je po nacionalnosti Alžirac, u alžirsko - francuskom ratu borio na strani Francuske te da je izdajnik svoga naroda. Zidane je sve javno demantirao.{{nedostaje izvor}} == Zanimljivosti == Dribling u nogometu po kojem je Zidane bio poznat (okret s obje noge na lopti), on je prvi koristio te je u nogometnoj terminologiji prozvan "Marsejski rulet". == Trofeji == === Klub === * {{falg|FRA}} '''[[FC Girondins de Bordeaux]]''' ** [[Kup UEFA]] *** Finalist: 1995-1996 ** [[Intertoto kup]]: 1995 * {{flag|ITA}} '''[[Juventus F.C.]]''' ** [[Serie A]]: 1996-1997, 1997-1998 ** [[Europski Super kup]]: 1996 ** [[Interkontinentalni kup]]: 1996 ** Talijanski super kup: 1997 ** [[UEFA Liga prvaka]] *** Finalist: 1996-1997, 1997-1998 * {{flag|ŠPA}} '''[[Real Madrid]]''' ** [[La Liga]]: 2002-2003 ** [[UEFA Liga prvaka]]: 2001/2002 ** [[Interkontinentalni kup]]: 2002 ** [[Europski Super kup]]: 2002 ** Španjolski super kup: 2001, 2003 === Reprezentacija === * {{flag|FRA}} '''[[Francuska nogometna reprezentacija|Francuska]]''' ** [[Svjetsko prvenstvo u nogometu - Francuska 1998.]] *** [[Svjetsko prvenstvo u nogometu - Njemačka 2006.]] - finalist ** [[Europsko prvenstvo u nogometu - Belgija i Nizozemska 2000.]]: === Osobni === * UEFA Najbolji veznjak : 1997/1998 * World Soccer igrač godine: 1998 * FIFA igrač godine: [[FIFA-in igrač godine 1998.|1998]], 2000, 2003 * FIFA drugi najbolji igrač godine: 2006 * FIFA treći najbolji igrač godine: 1997, 2002 * Zlatna lopta: 1998 * [[UEFA Liga prvaka]] najkorisniji igrač: 2001/2002 * Najbolji europski igrač u zadnjih 50 godina: 2004 * [[Nagrade na svjetskim nogometnim prvenstvima|FIFA zlatna lopta]]: 2006 * FIFPro najbolja ekipa: 2005, 2006 * Onze d'Or: 1998, 2000, 2001 * UEFA Najbolji igrač europskog prvenstva: 2000 * FIFA idealna momčad: 1998, 2006 * UEFA BEST XI: 2001, 2002, 2003 {{Sastav Francuska 1996 EP}} {{Sastav Francuska 1998 SP}} {{Sastav Francuska 2000 EP}} {{Sastav Francuska 2002 SP}} {{Sastav Francuska 2004 EP}} {{Sastav Francuska 2006 SP}} {{Dobitnici Zlatne lopte France Footballa‎}} {{FIFA-in igrač godine}} {{Igrač godine World Soccera}} {{Lifetime|1972| |Zidane, Zinédine}} {{commonscat|Zinedine Zidane}} [[Kategorija:Francuski fudbaleri]] [[Kategorija:Fudbaleri Juventusa]] [[Kategorija:Fudbaleri Real Madrida]] [[Kategorija:Dobitnici Zlatne lopte]] [[Kategorija:Dobitnici FIFA-ine nagrade za igrača godine]] [[Kategorija:Svjetski prvaci u fudbalu (igrači)]] [[Kategorija:Evropski prvaci u fudbalu (igrači)]] [[Kategorija:Fudbaleri Bordeauxa]] [[Kategorija:Francuski fudbalski treneri]] [[Kategorija:Treneri Real Madrida]] [[Kategorija:Selektori fudbalske reprezentacije Francuske]] tgxcqvc3pnlsx1nhwgcib9jywow2w64 0 84325 42681971 42353799 2026-08-29T19:09:05Z ~2026-46921-81 387820 dodato je par cinjenica koje mogu biti zanimljive svim citaocima 42681971 wikitext text/x-wiki Selo Dikance, koje izvire iz rupe, poznato je po gej paradama i po najvećoj gej zajednici u celom predelu Gore{{Naseljeno mesto u Srbiji |mesto=Dikance |slika= |opis_slike= |grb= |pokrajina=Kosovo i Metohija |okrug=Prizrenski |opština=Gora |nadm visina=1338 |populacija=65 |poštanski kod=38425 |pozivni broj=029 |registarska oznaka=PZ(KS)-) |gšir=42.0169 |gduž=20.6628 }} '''Dikance''' ({{Jez-alb|Dikancë}}) je naselje u [[opština Gora|opštini Gora]] na [[Kosovo|Kosovu i Metohiji]]. Po zakonima privremenih institucija Kosova ovo naselje je u sastavu opštine Dragaš. Atar naselja se nalazi na teritoriji katastarske opštine Dikance površine 605 ha}-. Dikance je goransko selo i od posebnog je kulturno-istorijskog značaja za Goru i Gorane. Iako spada u manja sela Gore, ono vekovima predstavlja stub i ponos Gore, što mu kazuje ime izvedeno od reči ''dikan'', odnosno ponosan. Danas, Dikance je simbol otpora Gorana prema bošnjakizaciji i arnautašenju. == Položaj == Nekada je kroz selo prolazio put Brod-Dragaš koji je delio selo na dva dela, a danas je selo udaljeno 0,8&nbsp;km}- od asfaltnog puta, koji je izmešten na nešto višoj koti. Selo je smešteno u zapadnom delu srednjeg toka Brodske reke. Nalazi se na desnoj strani klisuraste doline, dosta iznad Brodske reke. Atar sela Dikance ima površinu 605,18 ha}- i zahvata trouglastu površinu čija su markantnija temena na visovima: Strga (1926 m}-), Okravno (1273 m}-), Kačina glava (2207 m}-) i Dikanećki plav (1286 m}-). Najniže kuće su na koti 1098 m}-, a najviše 1115 m}-. == Toponimi == [[Toponim]]i za njive u ovom selu su: Ograđe, Milove mlake, Marin dof, Rudine, Kešindof, Jamke, Javor, Zarid, Glog, Slapnik, Crešene, Vraniski dof, Soljišta, Radiće, Drdove kuće, Lazec, Vrbje, Ograda, Vrtišta, Stojkojca, Jankine rupe, Krs, ljeništa, Valjajčišta, L'ka, Rada Livada, Počivalec, ; a za livade i utrine: Goljem kamen, Crkvište, Virje, Borof rit, Mlačje, Popove rupe, Grmijane, Groboj, Trkenice, Jezero, Crkviće, Pocrkov, Prisuje, Često kamene, Dlgonač, Račanive, Crešna, Pljeote, Dobrana, Dovne ljivadje, Borof rit, Zakrs, Studenec, Brzaraven, Sredok, Konušnik, Šavor, Pavlići, Alijin grob, Klečov kamen. Iznad pojasa ispaša i manjih livada su seoske planine, odnosno šumski zabrani, na mestima čiji su nazivi: Šiljegarnik, Zdravečki kamen, Strga, Pljeote. == Hidroelektrana == U ataru sela Dikanca se nalazi Hidroelektrana „Dikance“, čiji je trenutni vlasnik ''Frigo Food Energy Invest'' iz [[Albanija|Albanije]]. == Historija == Selo se pominje još 1348. godine, u hristovulji [[dušan Nemanjić|cara Dušana]] izdatoj manastiru Sv. Arhanđela, kao Drugi Brod, sa zaseokom Grmijane. U istoj povelji je pomenuta sveštenička porodica Dikanovića, po kojoj se selo kasnije nazvalo Dikance. U blizini sela nalaze se razvaline stare srpske crkve. U turskom popisu 1452. godine pominje se kao Dikanica, a u popisu 1455. godine kao Dikance, sa 15 kuća. Ranije je selo imalo tri maale mahale koje su zatvarale središnji prostor sela. Danas selo ima pet maala: Kikofci 45 kuća, Drangovfci 22, Ajrankofci 18 i Dovno maalo 27 kuća. Pored velikog broja kuća, selo ima samo 65 stanovnika. Broj stanovnika je veći samo leti, kada [[Goranci|Gorani]] redovno dolaze u zavičaj. Mesto Grmijane postoji i danas, ali nije naseljeno. Neki poznavaoci prilika i istorije, koja se ovde prenosila sa kolena na koleno, tvrde da to mesto nikad i nije bilo naseljeno, već da su ovde boravili [[Goranci|Gorani]], prvenstveno iz Dikanca i okolnih sela, koji su izbegavali vojnu obavezu ili imali problema sa zakonom. == Demografija == Naselje ima apsolutnu [[Goranci|goransku]] etničku većinu. Broj stanovnika na popisima: * [[Popis stanovništva 1948. u FNRJ|popis stanovništva 1948. godine]]: 318 * [[Popis stanovništva 1953. u FNRJ|popis stanovništva 1953. godine]]: 320 * [[Popis stanovništva 1961. u FNRJ|popis stanovništva 1961. godine]]: 349 * [[Popis stanovništva 1971. u SFRJ|popis stanovništva 1971. godine]]: 392 * [[Popis stanovništva 1981. u SFRJ|popis stanovništva 1981. godine]]: 282 * [[Popis stanovništva 1991. u Srbiji|popis stanovništva 1991. godine]]: 257 {{Opština Gora}} {{commonscat|Dikance}} [[Kategorija:Naselja na Kosovu]] [[Kategorija:Opština Gora]] [[en:Dikance]] fvg46sw8q58jwka6rgpoxub9w6t2o12 42682027 42681971 2026-08-30T09:52:42Z ~2026-47198-29 387980 /* */ 42682027 wikitext text/x-wiki Srbiji |mesto=Dikance |slika= |opis_slike= |grb= |pokrajina=Kosovo i Metohija |okrug=Prizrenski |opština=Gora |nadm visina=1338 |populacija=65 |poštanski kod=38425 |pozivni broj=029 |registarska oznaka=PZ(KS)-) |gšir=42.0169 |gduž=20.6628 }} '''Dikance''' ({{Jez-alb|Dikancë}}) je naselje u [[opština Gora|opštini Gora]] na [[Kosovo|Kosovu i Metohiji]]. Po zakonima privremenih institucija Kosova ovo naselje je u sastavu opštine Dragaš. Atar naselja se nalazi na teritoriji katastarske opštine Dikance površine 605 ha}-. Dikance je goransko selo i od posebnog je kulturno-istorijskog značaja za Goru i Gorane. Iako spada u manja sela Gore, ono vekovima predstavlja stub i ponos Gore, što mu kazuje ime izvedeno od reči ''dikan'', odnosno ponosan. Danas, Dikance je simbol otpora Gorana prema bošnjakizaciji i arnautašenju. == Položaj == Nekada je kroz selo prolazio put Brod-Dragaš koji je delio selo na dva dela, a danas je selo udaljeno 0,8&nbsp;km}- od asfaltnog puta, koji je izmešten na nešto višoj koti. Selo je smešteno u zapadnom delu srednjeg toka Brodske reke. Nalazi se na desnoj strani klisuraste doline, dosta iznad Brodske reke. Atar sela Dikance ima površinu 605,18 ha}- i zahvata trouglastu površinu čija su markantnija temena na visovima: Strga (1926 m}-), Okravno (1273 m}-), Kačina glava (2207 m}-) i Dikanećki plav (1286 m}-). Najniže kuće su na koti 1098 m}-, a najviše 1115 m}-. == Toponimi == [[Toponim]]i za njive u ovom selu su: Ograđe, Milove mlake, Marin dof, Rudine, Kešindof, Jamke, Javor, Zarid, Glog, Slapnik, Crešene, Vraniski dof, Soljišta, Radiće, Drdove kuće, Lazec, Vrbje, Ograda, Vrtišta, Stojkojca, Jankine rupe, Krs, ljeništa, Valjajčišta, L'ka, Rada Livada, Počivalec, ; a za livade i utrine: Goljem kamen, Crkvište, Virje, Borof rit, Mlačje, Popove rupe, Grmijane, Groboj, Trkenice, Jezero, Crkviće, Pocrkov, Prisuje, Često kamene, Dlgonač, Račanive, Crešna, Pljeote, Dobrana, Dovne ljivadje, Borof rit, Zakrs, Studenec, Brzaraven, Sredok, Konušnik, Šavor, Pavlići, Alijin grob, Klečov kamen. Iznad pojasa ispaša i manjih livada su seoske planine, odnosno šumski zabrani, na mestima čiji su nazivi: Šiljegarnik, Zdravečki kamen, Strga, Pljeote. == Hidroelektrana == U ataru sela Dikanca se nalazi Hidroelektrana „Dikance“, čiji je trenutni vlasnik ''Frigo Food Energy Invest'' iz [[Albanija|Albanije]]. == Historija == Selo se pominje još 1348. godine, u hristovulji [[dušan Nemanjić|cara Dušana]] izdatoj manastiru Sv. Arhanđela, kao Drugi Brod, sa zaseokom Grmijane. U istoj povelji je pomenuta sveštenička porodica Dikanovića, po kojoj se selo kasnije nazvalo Dikance. U blizini sela nalaze se razvaline stare srpske crkve. U turskom popisu 1452. godine pominje se kao Dikanica, a u popisu 1455. godine kao Dikance, sa 15 kuća. Ranije je selo imalo tri maale mahale koje su zatvarale središnji prostor sela. Danas selo ima pet maala: Kikofci 45 kuća, Drangovfci 22, Ajrankofci 18 i Dovno maalo 27 kuća. Pored velikog broja kuća, selo ima samo 65 stanovnika. Broj stanovnika je veći samo leti, kada [[Goranci|Gorani]] redovno dolaze u zavičaj. Mesto Grmijane postoji i danas, ali nije naseljeno. Neki poznavaoci prilika i istorije, koja se ovde prenosila sa kolena na koleno, tvrde da to mesto nikad i nije bilo naseljeno, već da su ovde boravili [[Goranci|Gorani]], prvenstveno iz Dikanca i okolnih sela, koji su izbegavali vojnu obavezu ili imali problema sa zakonom. == Demografija == Naselje ima apsolutnu [[Goranci|goransku]] etničku većinu. Broj stanovnika na popisima: * [[Popis stanovništva 1948. u FNRJ|popis stanovništva 1948. godine]]: 318 * [[Popis stanovništva 1953. u FNRJ|popis stanovništva 1953. godine]]: 320 * [[Popis stanovništva 1961. u FNRJ|popis stanovništva 1961. godine]]: 349 * [[Popis stanovništva 1971. u SFRJ|popis stanovništva 1971. godine]]: 392 * [[Popis stanovništva 1981. u SFRJ|popis stanovništva 1981. godine]]: 282 * [[Popis stanovništva 1991. u Srbiji|popis stanovništva 1991. godine]]: 257 {{Opština Gora}} {{commonscat|Dikance}} [[Kategorija:Naselja na Kosovu]] [[Kategorija:Opština Gora]] [[en:Dikance]] 054kur60qk10dt19vre4gdyqutghn54 42682047 42682027 2026-08-30T11:31:49Z Vipz 151311 uklonjene 2 izmjene od [[Special:Diff/42681971|42681971]] do [[Special:Diff/42682027|42682027]] vandalizam 42682047 wikitext text/x-wiki {{Naseljeno mesto u Srbiji |mesto=Dikance |slika= |opis_slike= |grb= |pokrajina=Kosovo i Metohija |okrug=Prizrenski |opština=Gora |nadm visina=1338 |populacija=65 |poštanski kod=38425 |pozivni broj=029 |registarska oznaka=PZ(KS)-) |gšir=42.0169 |gduž=20.6628 }} '''Dikance''' ({{Jez-alb|Dikancë}}) je naselje u [[opština Gora|opštini Gora]] na [[Kosovo|Kosovu i Metohiji]]. Po zakonima privremenih institucija Kosova ovo naselje je u sastavu opštine Dragaš. Atar naselja se nalazi na teritoriji katastarske opštine Dikance površine 605 ha}-. Dikance je goransko selo i od posebnog je kulturno-istorijskog značaja za Goru i Gorane. Iako spada u manja sela Gore, ono vekovima predstavlja stub i ponos Gore, što mu kazuje ime izvedeno od reči ''dikan'', odnosno ponosan. Danas, Dikance je simbol otpora Gorana prema bošnjakizaciji i arnautašenju. == Položaj == Nekada je kroz selo prolazio put Brod-Dragaš koji je delio selo na dva dela, a danas je selo udaljeno 0,8&nbsp;km}- od asfaltnog puta, koji je izmešten na nešto višoj koti. Selo je smešteno u zapadnom delu srednjeg toka Brodske reke. Nalazi se na desnoj strani klisuraste doline, dosta iznad Brodske reke. Atar sela Dikance ima površinu 605,18 ha}- i zahvata trouglastu površinu čija su markantnija temena na visovima: Strga (1926 m}-), Okravno (1273 m}-), Kačina glava (2207 m}-) i Dikanećki plav (1286 m}-). Najniže kuće su na koti 1098 m}-, a najviše 1115 m}-. == Toponimi == [[Toponim]]i za njive u ovom selu su: Ograđe, Milove mlake, Marin dof, Rudine, Kešindof, Jamke, Javor, Zarid, Glog, Slapnik, Crešene, Vraniski dof, Soljišta, Radiće, Drdove kuće, Lazec, Vrbje, Ograda, Vrtišta, Stojkojca, Jankine rupe, Krs, ljeništa, Valjajčišta, L'ka, Rada Livada, Počivalec, ; a za livade i utrine: Goljem kamen, Crkvište, Virje, Borof rit, Mlačje, Popove rupe, Grmijane, Groboj, Trkenice, Jezero, Crkviće, Pocrkov, Prisuje, Često kamene, Dlgonač, Račanive, Crešna, Pljeote, Dobrana, Dovne ljivadje, Borof rit, Zakrs, Studenec, Brzaraven, Sredok, Konušnik, Šavor, Pavlići, Alijin grob, Klečov kamen. Iznad pojasa ispaša i manjih livada su seoske planine, odnosno šumski zabrani, na mestima čiji su nazivi: Šiljegarnik, Zdravečki kamen, Strga, Pljeote. == Hidroelektrana == U ataru sela Dikanca se nalazi Hidroelektrana „Dikance“, čiji je trenutni vlasnik ''Frigo Food Energy Invest'' iz [[Albanija|Albanije]]. == Historija == Selo se pominje još 1348. godine, u hristovulji [[dušan Nemanjić|cara Dušana]] izdatoj manastiru Sv. Arhanđela, kao Drugi Brod, sa zaseokom Grmijane. U istoj povelji je pomenuta sveštenička porodica Dikanovića, po kojoj se selo kasnije nazvalo Dikance. U blizini sela nalaze se razvaline stare srpske crkve. U turskom popisu 1452. godine pominje se kao Dikanica, a u popisu 1455. godine kao Dikance, sa 15 kuća. Ranije je selo imalo tri maale mahale koje su zatvarale središnji prostor sela. Danas selo ima pet maala: Kikofci 45 kuća, Drangovfci 22, Ajrankofci 18 i Dovno maalo 27 kuća. Pored velikog broja kuća, selo ima samo 65 stanovnika. Broj stanovnika je veći samo leti, kada [[Goranci|Gorani]] redovno dolaze u zavičaj. Mesto Grmijane postoji i danas, ali nije naseljeno. Neki poznavaoci prilika i istorije, koja se ovde prenosila sa kolena na koleno, tvrde da to mesto nikad i nije bilo naseljeno, već da su ovde boravili [[Goranci|Gorani]], prvenstveno iz Dikanca i okolnih sela, koji su izbegavali vojnu obavezu ili imali problema sa zakonom. == Demografija == Naselje ima apsolutnu [[Goranci|goransku]] etničku većinu. Broj stanovnika na popisima: * [[Popis stanovništva 1948. u FNRJ|popis stanovništva 1948. godine]]: 318 * [[Popis stanovništva 1953. u FNRJ|popis stanovništva 1953. godine]]: 320 * [[Popis stanovništva 1961. u FNRJ|popis stanovništva 1961. godine]]: 349 * [[Popis stanovništva 1971. u SFRJ|popis stanovništva 1971. godine]]: 392 * [[Popis stanovništva 1981. u SFRJ|popis stanovništva 1981. godine]]: 282 * [[Popis stanovništva 1991. u Srbiji|popis stanovništva 1991. godine]]: 257 {{Opština Gora}} {{commonscat|Dikance}} [[Kategorija:Naselja na Kosovu]] [[Kategorija:Opština Gora]] [[en:Dikance]] keilo9zd72f88ir4pup6eutqus3yn5o 0 101987 42682000 42134010 2026-08-30T05:10:10Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 1 sources and tagging 0 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42682000 wikitext text/x-wiki {{Singl (HR) |ime_singla = Don't Let Me Be the Last to Know |slika = |ime_glazbenika = [[Britney Spears]] |s_albuma = [[Oops!... I Did It Again]] |format = CD singl |objavljeno = [[26. 3.|26. ožujka]] [[2001]]. |snimanje = 1999. |žanr = [[pop]] |trajanje = 3:48 |izdavač = [[Jive Records|Jive]] |tekstopisac = [[Robert Lange]], [[Keith Scott]], [[Shania Twain]] |producent = Robert Lange |singl_prije = [[Stronger]] |singl0 = 2000. |singl = 2001. |singl_poslije = [[I'm a Slave 4 U]] |singl2 = 2001. }} "'''Don't Let Me Be the Last to Know'''" je pjesma [[amerika|američke]] [[pop]] [[pjevač]]ice [[Britney Spears]]. 0bjavljena je [[26. 3.|26. ožujka]] [[2001]]. kao črtvrti i posljednji [[singl]] s njenog albuma ''[[Oops!... I Did It Again]]'' u izdanju [[Jive Records]]a. Pjesmu su napisali [[Robert Lange]], [[Keith Scott]] i [[Shania Twain]], a producent pjesme je Robert Lange. == Videospot == Videospot za pjesmu "Don't Let Me Be the Last to Know" je smiljen pod redateljskom palicom [[Herb Ritts|Herba Rittsa]] na [[Florida|Floridi]], 24. - 27. siječnja 2001. godine. U videspotu se pojavljuje francuski model Brice Durand, kojeg tijekom videospota ljubi i trči s njim po plaži. == Uspjeh na top ljestvicama == Pjesma "Don't Let Me Be the Last to Know" nije nikad službeno objavljena u SAD-u, ali je objavljena kao radio singl u travnju 2001. godine. Međutim, pjesma nije bila pupularna na radiju, pa se i zato nije plasirala na ljestvicu [[Billboard Hot 100|''Billboard'' Hot 100]]. U [[Kanada|Kanadi]] je međutim došla sve do 34. mjesta tadašnje, [[Canadian Singles Chart]], ljestvice. U državama kao Astriji i Švicarskoj je ušla u top deset, a u Njemačkoj i Ujedinjenom Kraljevstvu se plasirala na 12. poziciji. U Australiji se singl prodao u samo 1.000 primjeraka. == Popis pjesama == ;Britanski CD #1 singl # "Don't Let Me Be the Last to Know" (albumska verzija) - 3:50 # "Don't Let Me Be the Last to Know" (Hex Hector Radio Mix) - 4:01 # "Don't Let Me Be the Last to Know" (Hex Hector Club Mix) - 10:12 ;Britanski limitirani CD #2 singl # "Don't Let Me Be the Last to Know" (albumska verzija) - 3:50 # "Oops!... I Did It Again" (Riprock 'N' Alex G Radio Edit) - 3:54 # "Stronger" (Mac Quayle Mixshow Edit) - 5:21 # "Don't Let Me Be the Last to Know" (videospot) ;Europski CD singl # "Don't Let Me Be the Last to Know" (albumska verzija) - 3:50 # "Don't Let Me Be the Last to Know" (Hex Hector Radio Mix) - 4:01 # "Don't Let Me Be the Last to Know" (Hex Hector Club Mix) - 10:12 # "Stronger" (Mac Quayle Mixshow Edit) - 5:21 # "Stronger" (Pablo La Rosa's Transformation) - 7:21 ;Francuski CD singl # "Don't Let Me Be the Last to Know" (albumska verzija) - 3:50 # "Don't Let Me Be the Last to Know" (Hex Hector Radio Mix) - 4:01 # "Stronger" (Mac Quayle Mixshow Edit) - 5:21 ;Japanski CD singl # "Don't Let Me Be the Last to Know" (albumska verzija) - 3:50 # "Don't Let Me Be the Last to Know" (Hex Hector Radio Mix) - 4:01 # "Oops!... I Did It Again" (Rodney Jerkins Remix) - 3:07 # "Lucky" (Jack D. Elliott Radio Mix) - 3:27 # "Stronger" (Miguel 'Migs' Vocal Edit) - 3:42 # "Oops!... I Did It Again" (Ospina's Deep Edit) - 3:24 # "Oops!... I Did It Again" (instrumentalna verzija) - 3:30 ;The Singles Collection Boxset singl # "Don't Let Me Be the Last to Know" (albumska verzija) - 3:50 # "Don't Let Me Be the Last to Know" (Hex Hector Radio Mix) - 4:01 == Ljestvice == {|class="wikitable sortable" !align="center"|Ljestvica (2001.) !align="center"|Najviša<br />pozicija |- |align="left"|[[Ö3 Austria Top 40|Austrija]]<ref name="Austria">[http://austriancharts.at/showitem.asp?interpret=Britney+Spears&titel=Don%27t+Let+Me+Be+The+Last+To+Know&cat=s Austrijska ljestvica singlova]</ref> |align="center"|7 |- |align="left"|[[Ultratop|Belgija]] Flandrija<ref name="belgija">[http://www.ultratop.be/nl/showitem.asp?interpret=Britney+Spears&titel=Don%27t+Let+Me+Be+The+Last+To+Know&cat=s Belgijska ljestvica singlova]</ref> |align="center"|13 |- |align="left"|[[Ultratop|Belgija]] Valonija<ref name="belgija"/> |align="center"|34 |- |align="left"|[[Canadian Singles Chart|Kanada]]<ref name="charts"/> |align="center"|34 |- |align="left"|[[Tracklisten|Danska]]<ref>{{Cite web |title=Danska ljestvica singlova |url=http://danishcharts.com/showitem.asp?interpret=Britney+Spears+feat.+Pharrell+Williams&titel=Boys&cat=s |access-date=2011-02-04 |archivedate=2009-08-20 |archiveurl=https://web.archive.org/web/20090820014741/http://danishcharts.com/showitem.asp?interpret=Britney+Spears+feat.+Pharrell+Williams&titel=Boys&cat=s |deadurl=yes }}</ref> |align="center"|14 |- |align="left"|[[MegaCharts|Nizozemska]]<ref>[http://dutchcharts.nl/showitem.asp?interpret=Britney+Spears&titel=Don%27t+Let+Me+Be+The+Last+To+Know&cat=s Nizozemska ljestvica singlova]</ref> |align="center"|21 |- |align="left"|[[Eurochart Hot 100 Singles|Europa]]<ref name="Europe">{{Cite web |title=Europska ljestvica singlova |url=http://www.aria.com.au/issue580.PDF |access-date=2002-02-21 |archive-date=2002-02-21 |archive-url=https://pandora.nla.gov.au/pan/23790/20020221-0000/www.aria.com.au/issue580.PDF }}</ref> |align="center"|9 |- |align="left"|[[Mitä hittiä|Finska]]<ref>[http://finnishcharts.com/showitem.asp?interpret=Britney+Spears&titel=Don%27t+Let+Me+Be+The+Last+To+Know&cat=s Finska ljestvica singlova]</ref> |align="center"|17 |- |align="left"|[[Syndicat national de l'édition phonographique|Francuska]]<ref name="fran">[http://lescharts.com/showitem.asp?interpret=Britney+Spears&titel=Don%27t+Let+Me+Be+The+Last+To+Know&cat=s Francuska ljestvica singlova]</ref> |align="center"|27 |- |align="left"|[[Media Control Charts|Njemačka]]<ref name="charts">[http://www.mariah-charts.com/chartdata/PBritneySpears.htm Pozicija singla na ljestvicama (1)]</ref> |align="center"|12 |- |align="left"|[[Irish Singles Chart|Irska]]<ref>{{Cite web |url=http://www.irishcharts.ie/search/placement |title=Irska ljestvica singlova |access-date=2011-02-04 |archive-date=2015-11-07 |archive-url=https://web.archive.org/web/20151107043329/http://www.irishcharts.ie/search/placement |url-status=dead }}</ref> |align="center"|12 |- |align="left"|[[Federation of the Italian Music Industry|Italija]]<ref>[http://www.hitparadeitalia.it/indici/per_interprete/as.htm Talijanska ljestvica singlova]</ref> |align="center"|22 |- |align="left"|[[VG-lista|Norveška]]<ref>[http://norwegiancharts.com/showitem.asp?interpret=Britney+Spears&titel=Don%27t+Let+Me+Be+The+Last+To+Know&cat=s Norveška ljestvica singlova]</ref> |align="center"|20 |- |align="left"|[[Sverigetopplistan|Švedska]]<ref>[http://swedishcharts.com/showitem.asp?interpret=Britney+Spears&titel=Don%27t+Let+Me+Be+The+Last+To+Know&cat=s Švedska ljestvica singlova]</ref> |align="center"|12 |- |align="left"|[[Swiss Singles Chart|Švicarska]]<ref name="Switzerland">[http://hitparade.ch/showitem.asp?interpret=Britney+Spears&titel=Don%27t+Let+Me+Be+The+Last+To+Know&cat=s Švicarska ljestvica singlova]</ref> |align="center"|9 |- |align="left"|[[UK Singles Chart|Ujedinjeno Kraljevstvo]]<ref name="UK charts">[http://www.everyhit.com/ Britanska ljestvica singlova]</ref> |align="center"|12 |- |align="left"|U.S. [[Billboard]] [[Top 40 Mainstream]] |align="center"|36 |- |} == Povijest objavljivanja == {| class="wikitable" |- ! Regija ! Datum ! Format |- | Ujedinjeno Kraljevstvo | 26. ožujka 2001. | CD singl |- | United States | 3. travnja 2001. | airplay |} == Izvori == {{izvori|2}} {{Britney Spears}} {{Singlovi Britney Spears}} {{Normativna kontrola}} [[Kategorija:Singlice 2001.]] [[Kategorija:Pjesme Britney Spears]] <!--interwiki--> 0rs3xc0yjxbjl8okmf20o2eu2g6aix5 0 102477 42682026 42347985 2026-08-30T09:30:16Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 1 sources and tagging 0 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42682026 wikitext text/x-wiki '''Egrag''' ili '''Jegrag''' <ref>[http://hrcak.srce.hr/file/11541 Folia onomastica croatica 14/2005.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20200417071340/https://hrcak.srce.hr/file/11541 |date=2020-04-17 }} Živko Mandić: Hrvatska imena naseljenih mjesta u Madžarskoj, {{pdf}}</ref><ref>[http://www.croatica.hu/fileadmin/glasnik/2008/glasnik17i.pdf Hrv. glasnik br.17/2008.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20130927133256/http://www.croatica.hu/fileadmin/glasnik/2008/glasnik17i.pdf |date=2013-09-27 }} Semeljski vinogradari, 24. travnja 2008.</ref> (mađ. ''Egerág'', nje. ''Egrad'') je selo u južnoj [[Mađarska|Mađarskoj]]. Zauzima površinu od 13,01&nbsp;km četvorni. == Geografija == Nalazi se na 45° 59' 2" sjeverne zemljopisne širine i 18° 18' 17" istočne zemljopisne dužine. [[Pogan (selo)|Pogan]] je 2&nbsp;km zapadno, [[Sukit]] je 1&nbsp;km jugozapadno, [[Ata]] je 4&nbsp;km južno, [[Renda]] je 1&nbsp;km jugoistočno, [[Peterda]] je 3&nbsp;km istočno, [[Lotar]] je 3&nbsp;km sjeverozapadno, [[Semelj]] je 1,5&nbsp;km sjever-sjeverozapadno, [[Udvar (Pečuški kotar)|Udvar]] je 2&nbsp;km sjeverozapadno, a [[Mišljen (Baranjska županija)|Mišljen]] je 3&nbsp;km sjeverno. == Upravna organizacija == Upravno pripada [[Pečuški kotar|Pečuškom kotaru]] u [[Baranjska županija|Baranjskoj županiji]]. Poštanski broj je 7763. == Promet == Nalazi se 1&nbsp;km zapadno od željezničke prometnice. == Stanovništvo == Egrag ima 1004 stanovnika (2001.). == Izvori == {{izvori}} == Vanjske veze == * {{hu icon}} [http://www.egerag.hu/ Egerág Önkormányzatának honlapja] * [http://www.fallingrain.com/world/HU/2/Egerag.html Egrag] na fallingrain.com {{Commonscat|Egerág}} [[Kategorija:Naselja u Županiji Baranja]] dsa1y89nvu71axpsfh1uv5uducuq8d8 0 103704 42682004 42655507 2026-08-30T06:15:50Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 1 sources and tagging 0 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42682004 wikitext text/x-wiki {{Glazbenik | Ime = Drago Mlinarec | Img = | Img_capt = | Img_size = | Landscape = | Background = solo_izvođač | Rodno_ime = Drago Mlinarec | Pseudonim = | Rođenje = [[14. 12.|14. prosinca]] [[1942]]. | Mjesto rođenja = [[Zagreb]], [[Hrvatska]] | Smrt = | Prebivalište = | Instrument = [[Gitara]], [[Usna harmonika]] | Žanr = [[Rock and Roll|Rock]], [[Pop|Pop glazba]] | Zanimanje = [[Muzičar|Glazbenik]] | Djelatno_razdoblje = [[1962]].-traje | Producentska_kuća = [[Jugoton]]<br />[[Croatia Records]] | Angažman = [[Grupa 220]] | URL = | nagrade = <ul><li>Josip Štolcer Slavenski - Glazbeni doprinos<br /><li>[[Porin (nagrada)|Porin]] - Najbolji album<br /><li>Stari mačak - Doprinos rock glazbi<br /><li>[[Dobitnici Porina 2005.|Porin]] - Životno djelo | Značajni instrumenti = }} '''''Drago Mlinarec''''' ([[Zagreb]], [[14. 12.|14. prosinca]] [[1942]].), [[hrvatska|hrvatski]] je [[muzičar|glazbenik]], [[tekstopisac]] i [[kompozitor|skladatelj]]. Glazbenu karijeru počinje [[1962|1962.g]]. u sastavu "[[Vis Jutarnje zvijezde|Jutarnje zvijezde]]". Nakon toga osniva "[[Grupa 220|Grupu 220]]" koja uskoro postaje najpopularniji [[rock and Roll|rock sastav]] na području bivše [[Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija|Jugoslavije]],<ref>[http://www.progarchives.com/artist.asp?id=2133 progarchives.com] - Drago Mlinarec</ref>. U [[decembar|prosincu]] [[1966]]. snimaju skladbu "Osmijeh", koju je Mlinarec napisao još u ''Jutarnjim zvijezdama'', skladba postiže veliki uspjeh i postaje prvi autorski hit domaće [[rock and Roll|rock]] glazbe. Mlinarec je u svom dugogodišnjem glazbeno radu dobi mnoga priznanja, a neka od njih su; [[Vjesnik (novine)|Vjesnikova]] nagrada "Josip Štolcer Slavenski", "Stari mačak" za doprinos hrvatskoj rock glazbi i nagradu "[[Porin (nagrada)|Porin]]" za životno djelo<ref name="DM">[http://www.jetset.cro.net/clanak.asp?cl=126&id=81 jetset.cro.net] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20080410112334/http://www.jetset.cro.net/clanak.asp?cl=126&id=81 |date=2008-04-10 }} - Drago Mlinarec</ref>. {{izdvojeni citat|Najveće priznanje koje sam dobio u životu jest to što su me, premda nemam nikakve škole, zaposlili u "Croatia recordsu" kao vanjskog suradnika, i što se danas kao free lancer mogu baviti računalima i sudjelovati u izradi multimedijskih projekata.}} == Biografija == Drago Mlinarec rođen je [[14. 12.|14. prosinca]] [[1942|1942.g]]. u [[Zagreb]]u. U [[jesen]] [[1962]]. sa svojim prijateljem [[sintesajzer|klavijaturistom]] Braneom Lambertom osniva sastav "Sputnjici" ali mu ubrzo mijenjaju naziv u "Vampir" i na kraju u "[[Vis Jutarnje zvijezde|Jutarnje zvijezde]]". U tom vremenu Drago Mlinarec radi kao [[Kemija|kemijski tehničar]], studira i bavi se glazbom. Sa višegodišnjim glazbenim iskustvom [[1966]]. osniva sastav "[[Grupa 220]]". Uspjeh su postigli vrlo brzo, kada su dva mjeseca nakon utemeljenja izdali skladbu "Osmijeh", koja je postala veliki hit na području bivše [[Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija|Jugoslavije]]. Nakon toga objavljuju singl "Petar Pan", koji dolazi na drugo mjesto jugoslavenskih Top lista između "The Last Waltz" od [[Engelbert Humperdinck|Engelberta Humperdincka]] i "Hello, Goodbye" od [[The Beatles]]a.<ref name="DM"/>. Sa ''Grupom 220'' ostaje sve do [[1971|1971.g]]., kada počinje solo karijeru. Objavljuje svoj prvi solo [[album]] ''[[A ti se ne daj]]'', koji je prvo trebao biti materijal sastava ''220'', ali se tijekom snimanja odlučilo da izađe kao prvijenac Drage Mlinarca. Na snimanju albuma sudjelovali su [[Husein Hasanefendić|Husein "Hus" Hasanefendić]], [[Ivan Stančić|Ivan "Piko" Stančić]], Nenad Zubak i Brane Živković, dok je [[producent]] bio Fran Potočnjak. Materijal za album Mlinarec je pisao od [[1966]]. - [[1970]]., a na ploči se našla tema "Posmrtna osveta", koju je napisao davne [[1888]]. Rikard Katalinić Jeretov. Na albumu se nalazi obnovljena verzija skladbe "Grad" od sastava ''Grupa 220'', a najbolje kod publike prolaze skladbe "Ja sam feniks" i "Pop pjevač". Nakon odsluženja vojnog roka (1968.-1970. [[Jugoslovenska narodna armija|JNA]])<ref name="SDM">[http://www.svastara.com/muzika/?biografija=952 svastara.com/muzika] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20150924112121/http://www.svastara.com/muzika/?biografija=952 |date=2015-09-24 }} - Drago Mlinarec - Biografija</ref>, krajem [[1971|1971.g]]., Mlinarec počinje raditi u [[teatar|kazalištu]] za koji će vezati veći dio svoje buduće glazbene karijere. Sudjeluje u dječjoj predstavi "Bajka o kneževiću Sveboru", gdje je autor glazbe i glumi putujućeg glazbenika. Kao autor glazbe, Mlinarec sudjeluje u još mnogim kazališnim produkcijama od kojih su neke; "Život je san", "Hvarkinja", "Vrtuljak ljubavi", "Robinja", "Pozdravi", "Klitemnestra", "Kako je Odisej susreo Kiklopa", "Povratak Arlequina" i druge<ref name="SDM"/>. Najčešće je nastupao s kazališnom skupinom [[Kazališna radionica Pozdravi|"Pozdravi"]] Ivice Boban, s kojom je gostovao po čitavom teritoriju bivše Jugoslavije, [[Evropa|Europe]] i [[Južna Amerika|Južnoj Americi]]<ref name="SDM"/>. U predstavi "Magbet", zagrebačkog [[Dramsko kazalište Gavella|dramskog kazališta Gavella]], izvode [[William Shakespeare|Shakespearov]] sonet "Sit svega toga" za monodramu "Gospođe Glembajeve". U sarajevskom Narodnom kazalištu snimaju skladbu "Naše je je kao kuća stara" po [[lirika|tekstu]] [[Miroslav Krleža|Miroslava Krleže]] i glazbi Pere Gotovca. U ljeto 1973. piše glazbu i sudjeluje u predstavi "Hvarkinja", koja je odigrana u starom hvarskom kazalištu. Zajedno s [[Ibrica Jusić|Ibricom Jusićem]] sudjeluje na [[Dubrovnik|dubrovačkim]] ljetnim igrama u predstavi "Kristofor Kolumbo" od Krleže. Za tu priliku okupljen je sastav kojeg uz Mlinarca čine još i Ivica Kiš, Jadranko Budić i članovi sastava "Spektar". Istog ljeta nanovo sa Jusićem sudjeluje u predstavama "Soneti Williama Shakespeara" i "Edvard II kralj Engleske". === 1970-te === U [[proljeće]] [[1972]]. novi rock sastav "[[Time (sastav)|Time]]", poziva Mlinareca da nastupi zajedno sa njima na zagrebačkom koncertu. On prihvaća poziv i na sceni se pojavljuje kao [[akustika|akustičar]], a prati ga Ivica Kiš, koji je pisao [[lirika|tekstove]] za "Grupu 220" i predvodio sastav "Legija strasti". Tijekom [[1970-e|1970-ih]] Drago Mlinarec bio je jedan od najangažiranijih pojedinačnih glazbenika rock scene toga desetljeća. U [[april|travnju]] 1972.g. zajedno sa Tomažom Domiceljom i Ivicom Kišom sudjeluje na "BOOM" festivalu u [[Ljubljana|Ljubljani]]. Na festivalu pored ostalih izvode Mlinarčevu skladbu "Skladište tišine" i Kišovu "Kaj god blues". Obje snimke nalaze se na uživo albumu ''BOOM 72''. Nedugo nakon toga sklada glazbenu temu za emisiju "Serija koje nema" [[beograd]]ske [[Televizija|TV kuće]], a tom prilikom premijerno izvodi skladbu "Kule od riječi". [[Leto|Ljeto]] [[1972]]. provodi u planinama gdje piše većinu svoga sljedećeg albuma ''[[Pjesme s planine]]'', kojeg objavljuje iste godine. Materijal snimaju uz Dragu Mlinareca ([[pjevanje|vokal]], [[gitara|akustična gitara]], [[usna harmonika]]), još i Nenad Zubak ([[bas-gitara|bas gitara]]), Srecko Zubak ([[sintesajzer|klavijature]]), Jadranko Budić ([[električna gitara]], prateći vokali) i Ivan "Piko" Stančić ([[bubnjevi]]). U skladu sa stilom [[progresivni rock|progresivnog rocka]], naslovna skladba traje deset minuta, dok "Dijete zvijezda" traje gotovo dvanaest minuta. Album glazbenim stilom podsjeća na sastav "Time" ali isto sa svojim elektronskim fazama na [[kvartet]] "Crosby, Stills & Nash (and Young)". Promociju albuma ima na "BOOM" festivalu [[1973|1973.g]]., gdje ga prate na gitarama Jadranko Budić i Veselin Oršolić, Mladen Baraković na bas gitari na [[orgulje|orguljama]] Julije Njikoš i bubnjevi Peco Petej. U narednom periodu zajedno sa Ivicom Kišom redovno nastupa po raznim klubovima i nastavlja rad u kazalištu. Za predstavu "Pozdravi" Eugenea Ionesca piše glazbu i dodaje nešto teksta. U [[jesen]] [[1974]]. nastupa po studentskim domovima sa glazbenicima Nevenom Frangešom, Davorom Rokom i Draganom Brčićem, pod nazivom "Dijete Zvijezda". Sa ovim sastavom i uz pomoć Husa, Nenada Zubka i [[Jurica Pađen|Jurice Pađena]], snima svoj treći [[Long play|LP]] ''[[Rođenje]]'', koji izlazi u [[mart|ožujku]] [[1975]]. Materijal na albumu se sastoji od nekih njegovih ključnih skladbi "Helena lijepa i ja u kiši", "Pjesma o djetinjstvu" i "Kule od riječi". Skladba "Jur nijedna na svit vila" dolazi iz predstave "Hvarkinja", a nastaje po tekstu pjesnika [[Hanibal Lucić|Hanibala Lucića]]. Na ploči se također nalazi tema iz predstave "Pozdravi". Ovim albumom Mlinarec započinje suradnju sa Nevenom Frangešom, koja će se nastaviti i na sljedećem izdanju<ref name="SDM"/>. Nakon objavljivanja albuma pokreće turneju zajedno sa "Pozdravima", kada nakon završetka predstave održava koncert. Mlinarec, Tomaž Domicelj, Ivica Percl i Srđan Marjanović u jesen 1975. odlaze na kraću turneju pod nazivom "Četvorica za mir". Nakon toga Mlinarec zajedno sa [[Kazališna radionica Pozdravi|"Pozdravima"]] odlazi na svjetsku turneju, a nastupaju po [[Italija|Italiji]], [[francuska|Francuskoj]], [[Španija|Španjolskoj]], [[Poljska|Poljskoj]], bivšem [[Sovjetski Savez|SSSR]]-u, [[Venezuela|Venezueli]], [[Kolumbija|Kolumbiji]], [[Panama|Panami]], [[Gvatemala|Gvatemali]] i [[Meksiko|Meksiku]]. Godine [[1976]]. piše glazbu za predstave "Povratak Arlequina", "Kako je Odisej susreo Kiklopa" i "Klitemnestra". Bavi se skladanjem glazbe za dječje [[film]]ove "Zec" i "Pričamo priču". Iste godine u jesen kreće na seriju koncerata po zagrebačkim [[univerzitet|sveučilištima]], a pred kraj godine sudjeluje na festivalu revolucionarnih i rodoljubnih pjesama, na kojemu izvodi skladbu "Domovina" po tekstu Janeza Menarta i Zvonimira Goloba i glazbe [[Arsen Dedić|Arsena Dedića]]. U [[april|travnju]] [[1977|1977.g]]. organizira samostalni koncert u zagrebačkoj [[Koncertna dvorana Vatroslava Lisinskog|dvorani Lisinski]], na kojemu gostuje i Arsen Dedić. Već sljedećeg dana isti koncert ponavlja u [[Novi Sad|novosadskom]] studiju "M" i tom priliko snima skladbu "Dijete zvijezda". Skaldba je objavljena na dvostrukom uživo albumu ''Randevu s muzikom'' ([[Jugoton]] 1977.), koji izlazi povodom dvadeset godina istoimene radio emisije iz Novog Sada. Iste godine izdaje svoj sljedeći album ''[[Negdje postoji netko]]'', kojega objavljuje [[diskografija|diskografska kuća]] Jugoton. [[Producent]] je Neven Frangeš, a čitavi album realizira ekipa stalnih glazbenih suradnika. Ovim albumu Mlinarec pravi glazbeni prijelaz svoje dotadašnje karijere sa skladbama "Polja", "Zelen k'o zelena trava" kojom razmišlja o budućnosti i latino hitu "Caracas", koji je nastao pod utiskom putovanja po [[Latinska Amerika|Latinskoj Americi]]. Sljedeći LP izlazi [[1978|1978.g]]. pod nazivom ''[[Sve je u redu]]'', a izdaje ga diskografska kuća Jugoton. Produkciju radi sam sa Nevenom Frangešom, a album se sastoji od osam skladbi od kojih se neke zapaženije "Mora da sam bio mlad", "Svi sve znaju" i "Glas s broja 514 913". Seriju izdavanja albuma nastavlja [[1979]]. kada objavljuje novi LP ''[[Tako lako]]'', kojeg snima u [[Švedska|Švedskoj]] u koprodukciji sa Tini Vargom. Ovim albumom vraća se u cijelosti rock žanru, a na materijalu uz švedske glazbenike sudjeluju Eduard Matešić (gitara), Hrvoje Marjanović (klavijature) i Tini Varga (bas gitara i većena gitara). LP se sastoji od njegovih osobnih priča u skladbama "Stranac", "San", "Nostalgija" i "Ovce". Prije objavljivanja albuma Mlinarec je napravio seriju koncerata, a pratili su ga Tin Varga, Nenad Zubak, Eduard Matešić i Vojmir Roša. Sa Tinom Vargom realizira i osobnu antologiju na kompilacijskom albumu ''[[Sabrano]]''<ref name="SDM"/>, koji izlazi [[1980|1980.g]]. === 1980-te === Početkom [[1980-e|'80-ih]] Mlinarec radi na produkciji debi albuma zagrebačkog rock sastava [[Azra]], zbog čega je dobio brojne negativne kritike. Nakon toga radi na produkciji debi albuma ''Na krivom mjestu'' (Suzy [[1984]].), sastava "Mali Ašov" i ''Pravovjerni plesač'' (Suzy [[1986]].) sastava "Zvijezde". U ljeto [[1982|1982.g]]. snima svoj sljedeći album ''[[Pomaknuto]]'' u Švedskoj, a objavljuje ga početkom sljedeće godine. Produkciju nanovo radi Tini Varga, a na snimanju sudjeluju švedski glazbenici i Josip Kraš (klavijature), dok je Mlinarec svirao bas gitaru. Ovim albumom Mlinarec je prvi put zvučao odsutno i glazbeno hladan. Nakon duže pauze, glazbeno počinje djelovati [[1986]]. kada nastupa sa članovima sastava "[[Le Cinema]]". Početkom [[1987|1987.g]]. u Vrbiku se održava koncert "Grupe 220", povodom dvadeset godina od njihovog osnivanja i tom prilikom izdaju kompilacijsku album ''Originali 1967/68'' sa njihovim najboljim hitovima. U to vrijeme Mlinarec se seli u [[dolina|dolinu]] [[Sutla|Sutle]] u [[Bijela Gorica|Bijelu Goricu]]<ref name="DM"/> i polako se povlače iz javnog života. 1987.g. dobiva [[Vjesnik (novine)|Vjesnikovu]] nagradu "Josip Štolcer Slavenski" za kompletan glazbeni doprinos. === 1990-te === [[1992|1992.g]]. snima skladbu "Sjećanje", koja je kasnije dodana na projekt ''Rock za Hrvatsku''<ref>[http://www.discogs.com/release/762606 discogs.com] - Rock Za Hrvatsku N°2</ref>. Mlinarec se u glazbeni svijet na kratko vraća [[1994|1994.g]]., kada izdaje kazetu ''Analog''<ref>[https://web.archive.org/web/20080316082827/http://www.geocities.com/lazendicdjordje/grupe/mlinarec.html geocities.com] - Diskografija Mlinarec Drago</ref>. Materijal je snimio zajedno sa Aldom Ivančićem iz sastava "Borghesia". A-strana albuma donosi instrumentalnu glazbu, dok se na B-strani nalaze tri akustične skladbe koje kao da su nastale u vrijeme njegove rane glazbene karijere. Dvije skladbe je skladao po tekstu Miroslava Krleže. [[1996|1996.g]]. objavljuje svoj kompilacijski album''[[Krhotine (Drago Mlinarec)|Krhotine]]'', koji sa šesnaest skladbi pokriva čitavu njegovu glazbenu karijeru. Ovaj ''box set'', inače je i prvo izdanje Drage Mlinarca koje izlazi na [[CD]]-u<ref>[http://www.nacional.hr/articles/view/14130/ nacional.hr] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20080314162608/http://www.nacional.hr/articles/view/14130/ |date=2008-03-14 }} - Drago Mlinarec - legendarni rocker na obali Sutle</ref>. Na kompilaciji se nalazi koncertna verzija skladbe "Kaj god blues", koja je snimljena u [[Koprivnica|Koprivnici]] [[20. 2.|20. veljače]] [[1992|1992.g]]. Na tom koncertu sa njim sviraju [[Saša Novak Radulović]] - Sale (gitara), Marino Pelajić (bas gitara) i Ivan "Piko" Stančić (bubnjevi). Album ''Krhotine'' [[1997|1997.g]]. nagrađen je nagradom "[[Porin (nagrada)|Porin]]". Glazbeno je sudjelovao u igranim i dokumentarnim filmovima ("Protesta" Fadila Hadžiča iz 1967. i "Blagajnica ide na more" Dalibora Matanića iz 2000.) i radio dramama. Bavi se skladanjem i slikanjem, a [[2002]]. objavljena mu je knjiga "Drago Mlinarec: Pjesme"<ref name="SDM"/>. === 2000-te === [[2005|2005.g]]. Mlinarec izdaje svoj drugi ''box set'' ''[[Krhotine 2005]]''. Na albumu se nalazi nova skladba "Drums in 3 FUN", koja je napisana za [[teatar|kazališnu predstavu]] Micheala de Ghelderodea; "Kristofor Kolumbo", a Mlinarec ju je skladao [[2001|2001.g]]. Samo objavljivanje albuma povezano je sa dodjelom "Porina", kojeg Mlinarec te godine dobiva za životno djelo. Objavljuje ga diskografska kuća "[[Croatia Records]]" i na njemu se nalazi četrnaest skladbi. [[2007]]. izlazi kompilacijski album ''[[The Ultimate Collection]]'' na kojemu se nalazi 48 skladbi, a one zaokružuju čitavu njegovu samostalnu glazbenu karijeru ali i karijeru sa "Grupom 220". Na prvom mjestu dvostrukog albuma zasluženo se nalazi legendarna i besmrtna skladba "Osmijeh" iz 1967<ref>[http://www.soundguardian.com/soundguardian/recenzije_albuma/drago_mlinarec_&_grupa_220_-_'the_ultimate_collection'/. soundguardian.com] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20080608224149/http://www.soundguardian.com/soundguardian/recenzije_albuma/drago_mlinarec_%26_grupa_220_-_%27the_ultimate_collection%27/ |date=2008-06-08 }} - Drago Mlinarec & Grupa 220 - 'The Ultimate Collection'</ref>, sa kojom su odmah nakon objavljivanja postali vrlo popularni. Izlazi kao dvostruki [[CD]], objavljuje ga diskografska kuća "Croatia Records". == Nagrade == * "Josip Štolcer Slavenski" - [[Vjesnik (novine)|Vjesnikova]] nagrada za glazbeni doprinos (1987.) * "[[Porin (nagrada)|Porin]]" - za kompilaciju ''[[Krhotine (Drago Mlinarec)|Krhotine]]'' (1997.) * "Stari mačak" - za "seniorski" doprinos hrvatskoj [[rock and Roll|rock]] glazbi (1998.) * "Porin" - za životno djelo (2005.) == Diskografija == === Singlovi === * 1971: "Povratak" - ''Prva ljubav'' & Grupa 220(Jugoton) * 1971: "Do viđenja, vještice" - ''Sivilo perona'' & Grupa 220 (Jugoton) * 1972: "Noćna ptica" - ''U njegovom srcu'' & Grupa 220 (Jugoton) * 1977: "Caracas" - ''Kule od riječi'' & Grupa 220 (Jugoton) === Albumi === * ''[[A ti se ne daj]]'' (1971.) * ''[[Pjesme s planine]]'' (1972.) * ''[[Rođenje]]'' (1975.) * ''[[Negdje postoji netko]]'' (1977.) * ''[[Sve je u redu]]'' (1978.) * ''[[Tako lako]]'' (1979.) * ''[[Sabrano]]'' (1980.) * ''[[Pomaknuto]] (1983.) * ''[[Analog]]'' (1994.) * ''[[Krhotine (Drago Mlinarec)|Krhotine]]'' (1996.) * ''[[Krhotine 2005]]'' (2005.) * ''[[The Ultimate Collection]]'' (2007.) == Reference == {{izvori}} == Vanjske veze == * [http://www.diskografija.com/umjetnik/dragutin-mlinarec.htm Diskografija Drage Mlinareca] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20080706154302/http://www.diskografija.com/umjetnik/dragutin-mlinarec.htm |date=2008-07-06 }} * [http://www.svastara.com/muzika/?biografija=952 Životopis Drage Mlinareca] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20150924112121/http://www.svastara.com/muzika/?biografija=952 |date=2015-09-24 }} {{Drago Mlinarec}} {{Grupa 220}} {{Dobitnici Porina za životno djelo}} {{authority control}} {{Lifetime|1942||Mlinarec, Drago}} [[Kategorija:Jugoslavenski rock pjevači]] [[Kategorija:Jugoslavenski rock gitaristi]] [[Kategorija:Hrvatski rock glazbenici]] [[Kategorija:Hrvatski rock gitaristi]] [[Kategorija:Dobitnici Porina za životno djelo]] [[Kategorija:Biografije, Zagreb]] k6qrj2uo1xpc8bv8aseag5nonrwamqa 2 114847 42682018 42681806 2026-08-30T07:24:16Z Duma 16555 /* Načini ishrane */ 42682018 wikitext text/x-wiki Članci koje sam napisala na hr wiki prebačeni ovdje, novi članci na ovoj wiki: == Ptice == {{div col}} * [[Medovođe]] * [[Bukavac nebogled]] * [[Papige]] * [[Plavoleđa mišjakinja]] * [[Prave kukavice]] * [[Ptica sekretar]] * [[Loriji]] * [[Riječni vodomari]] * [[Australski bukavac]] * [[Kakapo]] * [[Ćubaste čiope]] * [[Uljašica]] * [[Jakamari]] * [[Jastreb]] * [[Vodosjeci]] * [[Strigopidae]] * [[Čigre]] * [[Američki bukavac]] * [[Crveno-modra ara]] * [[Kakadui]] * [[Tukani]] * [[Svračci]] * [[Phaethontidae]] * [[Nimfa (ptica)]] * [[Kljunorošci]] * [[Guarauna]] * [[Velika rujnica]] * [[Kratkoprsti kobac]] * [[Dugorepa sjenica]] * [[Šljuke sjemenjarke]] * [[Mala njorka]] * [[Smeđi kivi]] * [[Neomorphinae]] * [[Botaurinae]] * [[Južnoamerički bukavac]] * [[Češljugar]] * [[Crkavica]] * [[Kostoberina]] * [[Lisasta guska]] * [[Veliki pomornik]] * [[Patka lastarka]] * [[Utva]] * [[Planinska ševa]] * [[Eja strnjarica]] * [[Nandu]] * [[Gusjenicojedi]] * [[Dugorepe sjenice]] * [[Bluna]] * [[Velika čaplja]] * [[Mala prutka]] * [[Patka kreketaljka]] * [[Kukuvije]] * [[Šumski pupavci]] * [[Pilari]] * [[Čaplja govedarica]] * [[Vijoglav]] * [[Žako]] * [[Pomornici]] * [[Dromah]] * [[Todiji]] * [[Zlatovrane]] * [[Kukavičja modrivrana]] * [[Dolinske modrivrane]] * [[Pčelarice]] * [[Vodeni vodomari]] * [[Vodomari dupljaši]] * [[Šarenoglava patka]] * [[Žunice]] * [[Bradonjice]] * [[Čiope]] * [[Cvjetne ptice]] * [[Ševe]] * [[Brljci]] * [[Medosasi]] * [[Obični ćuk]] * [[Neornithes]] * [[Harpija (ptica)]] {{div col end}} == Gljive == {{div col}} * [[Vještičino srce]] * [[Rujnica]] * [[Vukovo meso]] * [[Đurđevača]] * [[Smrčci]] * [[Vrganj]] * [[Baršunasta panjevčica]] * [[Maglenka]] * [[Djevojačka krasnica]] * [[Zlatna krasnica]] * [[Crvena krasnica]] * [[Modrikača]] * [[Zelenka]] * [[Kraljevka]] * [[Jablanovača]] * [[Žućkasta pupavka]] * ''[[Amanita]]'' * [[Klobuk (gljiva)]] * [[Mikologija]] * [[Himenij]] * [[Stručak]] * [[Otisak spora]] * [[Micetizam]] * [[Jestiva gljiva]] * [[Nematofagna gljiva]] * [[Hlamidospora]] * [[Teliospora]] * [[Heterotalizam]] * [[Dikarion]] * [[Monokarion]] * [[Plazmogamija]] * [[Eciospora]] * [[Ecij]] * [[Peridij]] * [[Gleba]] * [[Kapilicij]] * [[Kukica]] * [[Homotalizam]] * [[Urediniospora]] * [[Pikniospora]] * [[Heterokarion]] * [[Kopčasta veza]] * [[Gasteroidna gljiva]] {{div col end}} == Biljke == {{div col}} * [[Paludarij]] * [[Vrt u boci]] * [[Wardova kutija]] * [[Orhidelirij]] * [[Pteridomanija]] * ''[[The Ferns of Great Britain and Ireland]]'' * [[Otiskivanje prirode]] * ''[[Peristeria elata]]'' * ''[[Sterculia apetala]]'' * [[Graminoid]] * [[Širokolisna zeljasta biljka]] * [[Potporni korijen]] * [[Miješak]] * [[Podrast]] * [[Biljni sok]] * [[Anoksigena fotosinteza]] * [[Kriptogam]] * [[Zoospora]] * [[Gametangij]] * [[Zigospora]] * [[Oogonij]] * [[Arhegonij]] * [[Anteridij]] {{div col end}} == Životinje == {{div col}} * [[Pirka]] * [[Tasmanski vrag]] * [[Vitoroga antilopa]] * [[Afrički mravojed]] * [[Rakun]] * [[Crveni panda]] * [[Snježni leopard]] * [[Vicenteova otrovna žaba]] * ''[[Stephanolepis hispidus]]'' * ''[[Tachyspiza virgata]]'' * ''[[Odocoileus]]'' * [[Morski puž]] * [[Patuljasti troprsti ljenjivac]] * [[Terarij]] * [[Grabežljiva riba]] * [[Knidosak]] * [[Unkenrefleks]] * [[Mikrofauna]] * [[Jazbina (životinje)]] * [[Cerate]] * [[Zooksantela]] * [[Insekti u medicini]] * [[Paučnjaci u medicini]] * [[Ekomorfi Anolisa]] * [[Intraspecijsko prepoznavanje]] * [[Digitigradno kretanje]] * [[Plantigradno kretanje]] * [[Oligoleksija]] * [[Polileksija]] {{div col end}} == Ekologija == {{div col}} * [[Fauna Australije]] * [[Fauna Škotske]] * [[Megafauna]] * [[Šuma kelpa]] * [[Neritička zona]] * [[Pelagijska zona]] * [[Planinski travnjaci i šikare]] * [[Širokolisne i mješovite šume umjerenih predjela]] * [[Mediteranske šume i šikare]] * [[Tropske i subtropske vlažne širokolisne šume]] * [[Pustinje i vegetacija sušnih oblasti]] * [[Tropski i subtropski travnjaci, savane i šikare]] * [[Hladni izvori]] * [[Hidrotermalni izvori]] * [[Koraljni greben]] * [[Dužina od njuške do otvora]] * [[Osteološki korelat]] * [[Meristika]] * [[Generalističke i specijalističke vrste]] * [[Kozmopolitska rasprostranjenost]] * [[Areal kretanja]] * [[Hipoteza o oslobađanju mezopredatora]] * [[Ekološko oslobađanje]] * [[Sesilnost]] * [[Bioerozija]] * [[Vodni stres]] * [[Raspon nelimitirajuće dostupnosti vode]] * [[Raspoloživi vodni kapacitet]] * [[Tačka trajnog venuća]] * [[Kontinuum tlo–biljka–atmosfera]] * [[Arborealno kretanje]] * [[Fosorijalna životinja]] * [[Aerobna digestija]] * [[Hipoteza o oslobađanju od neprijatelja]] * [[Kurzorijalna životinja]] * [[Hipoteza gradijenta stresa]] * [[Brahijacija]] * [[Ključna vrsta]] * [[Bioakumulacija]] * [[Biomagnifikacija]] * [[Paradoks planktona]] * [[Alfa raznolikost]] * [[Bogatstvo vrsta]] * [[Plastisfera]] {{div col end}} == Evolucija == {{div col}} * [[Dubokomorski gigantizam]] * [[Otočna patuljastost]] * [[Disgenika]] * [[Evolutivna zamka]] * [[Ekološka zamka]] * [[Perceptivna zamka]] * [[Evolutivna radijacija]] * [[Neadaptivna radijacija]] * [[Neekološka specijacija]] * [[Biološka tamna materija]] * [[Mezozojsko-kenozojsko širenje]] * [[Hipoteza o Crvenom kralju]] * [[Kontinuum mutualizma i parazitizma]] * [[Fenotipski disparitet]] * [[Evolutivna utrka u naoružanju]] * [[Avalonska eksplozija]] * [[Evolutivni kompromis]] * [[Filogenetska inercija]] * [[Plesiomorfija i simplesiomorfija]] {{div col end}} == Razno == {{div col}} * [[Dinosaur Planet]] * [[Šetnja s dinosaurima]] * [[Šetnja s čudovištima]] * [[Šetnja sa zvijerima]] * [[Šetnja s pećinskim ljudima]] * [[Ljuba]] * [[Život na Marsu]] * [[Davorin Popović]] * [[Frutiger Aero]] * [[Blobjekt]] * [[Solarpunk]] * [[Ahilova peta]] * [[Y2K]] * [[Biopunk]] * [[Populuxe]] * [[Raygun Gothic]] * [[Visoka tehnologija]] * [[Ludi naučnik]] * [[Mikoheterotrofija]] * [[Anautogenija]] * [[Vitelogeneza]] * [[Izolecitalna jajna ćelija]] * [[Telolecitalna jajna ćelija]] * [[Centrolecitalna jajna ćelija]] * [[Pasteurova tačka]] * [[Pasteurov efekat]] * [[Bazen L'Atalante]] * [[Mikroaerofil]] * [[Aerotolerantni anaerob]] * [[Canfieldov okean]] * [[Crveni rub]] * [[Rana Zemlja]] * [[Hipoteza o ljubičastoj Zemlji]] * [[Fotopigment]] * [[Primarna atmosfera]] * [[Sjenovita biosfera]] * [[Aerobni organizam]] * [[Obligatni aerob]] * [[Kinetotrof]] * [[Superokean]] * [[Suessov efekat]] * [[Lava planeta]] * [[Vinogradskijev stupac]] * [[Koraljni pijesak]] * [[Zvjezdani vjetar]] * [[Zvjezdana korona]] * [[Fotosintetski pigment]] * [[Mjehur zvjezdanog vjetra]] * [[Fakultativno anaerobni organizam]] * [[Epaksijalni i hipaksijalni mišići]] * [[Sekundarna atmosfera]] * [[Paradoks slabog mladog Sunca]] * [[Prebiotička atmosfera]] * [[Anaerobna respiracija]] * [[Bakterijske ćelijske morfologije]] * [[Duboko vrijeme]] * [[Svijet pare]] * [[Htonska planeta]] * [[Hipotetski astronomski objekat]] * [[Blaneta]] * [[Planeta bez jezgre]] * [[Cirkulplanetarni disk]] * [[Emperipoleza]] * [[Kriptogram]] * [[Peripoleza]] * [[Trbušasti mišić lista]] * [[Entoza]] * [[Ispuštanje plinova]] * [[Lizogenija]] * [[Lizogen]] * [[Moron]] * [[Litički ciklus]] * [[Arbitrij]] * [[Profag]] * [[Mobilom]] {{div col end}} == Ekstremofili == {{div col}} * [[Kapnofil]] * [[Acidofil]] * [[Hipolit (ekstremofil)]] * [[Lipofilna bakterija]] * [[Litofil]] * [[Metalotolerantni organizam]] * [[Osmofil]] * [[Psamofil]] {{div col end}} == Biološka pravila == {{div col}} * [[Biološka ograničenja]] * [[Carrierovo ograničenje]] {{div col end}} == Termoregulacija kod životinja == {{div col}} {{div col end}} == Slušni aparati == {{div col}} * [[Slušni aparat za dugotrajno nošenje]] * [[Indeks kvalitete govora slušnog aparata]] {{div col end}} == Načini ishrane == {{div col}} * [[Arahnofagija]] * [[Kukcojed]] * [[Oofagija]] * [[Avivor]] * [[Entomofagija]] * [[Ksilofagija]] * [[Mizocitoza]] * [[Mikrobivornost]] * [[Bakterivor]] * [[Saprofagija]] * [[Tanatofag]] * [[Mukofagija]] * [[Vermivor]] * [[Florivor]] * [[Hipokarnivor]] * [[Hiperkarnivor]] * [[Spongivor]] * [[Folivor]] * [[Ksenofagija]] * [[Graminivor]] * [[Pedofagija]] * [[Razlagač]] * [[Geofagija]] * [[Vršni predator]] * [[Ofiofagija]] * [[Nektarivor]] * [[Interakcije potrošača i resursa]] * [[Saprotrofna ishrana]] * [[Holozojska ishrana]] * [[Heterotrofna ishrana]] * [[Lepidofagija]] * [[Piscivor]] * [[Hematofagija]] * [[Mirmekofagija]] * [[Koraljivor]] * [[Gljiva mesožderka]] * [[Oligofagija]] * [[Fotoautotrof]] * [[Durofagija]] * [[Litoautotrof]] * [[Moluskivori]] * [[Placentofagija]] * [[Predacija jaja]] * [[Ljudožderna životinja]] * [[Odvikavanje od dojenja]] * [[Frugivori]] * [[Predacija sjemena]] * [[Melivorija]] * [[Planktivor]] * [[Nekrofagi]] * [[Autotrof]] * [[Hemolitoautotrof]] * [[Palinivor]] * [[Osteofagija]] * [[Plastivor]] * [[Fungivor]] * [[Radiosinteza (metabolizam)]] * [[Litotrof]] {{div col end}} == Videoigre i sl. == {{div col}} * ''[[Skateboard Park Tycoon]]'' * ''[[Plant Tycoon]]'' * ''[[Fish Tycoon]]'' * ''[[Feeding Frenzy 2]]'' * ''[[Feeding Frenzy]]'' * ''[[Big Kahuna Reef]]'' * ''[[Ricochet Lost Worlds]]'' * ''[[Virtual Villagers]]'' * ''[[Dino Island]]'' * ''[[Zoo Tycoon 2]]'' * ''[[Brother Bear (videoigra)]]'' * ''[[Tarzan (videoigra)]]'' * ''[[Atlantis Underwater Tycoon]]'' * ''[[School Tycoon]]'' * ''[[Diner Dash]]'' * ''[[Ratatouille (videoigra)]]'' * ''[[Madagascar (videoigra)]]'' * ''[[Age of Mythology]]'' * ''[[Tribal Trouble]]'' * ''[[ThinkTanks]]'' * ''[[Hugo: Bukkazoom!]]'' * ''[[Mall Tycoon]]'' * ''[[Bliss (fotografija)]]'' * ''[[Moon Tycoon]]'' * ''[[Deep Sea Tycoon]]'' * ''[[So Blonde]]'' * ''[[Ankh (videoigra)]]'' * ''[[Red Moon Desert]]'' * ''[[RimWorld]]'' * ''[[Spy Fox 2: "Some Assembly Required"]]'' * ''[[The Oregon Trail (1985)]]'' * ''[[Alien Hominid]]'' * ''[[Faunasphere]]'' * ''[[Platypus]]'' {{div col end}} == Kultura i historija == {{div col}} * Sažetak novela Dekamerona (uklopljeno u [[Dekameron]]) * [[Ezopove basne]] * [[Faust]] * [[Childe Harold's Pilgrimage]] * [[Nauka u renesansi]] * [[Visoki srednji vijek]] * [[Srednjovjekovno domaćinstvo]] * [[Demografija srednjeg vijeka]] * [[Kriza kasnog srednjeg vijeka]] * [[Renesansa 12. vijeka]] * [[Kasni srednji vijek]] * [[Srednjovjekovna književnost]] * ''[[Livre des Merveilles du Monde]]'' * [[Saski ratovi]] * [[Velika glad 1315–1317]] * [[Makedonska renesansa]] * [[Makedonska umjetnost (bizantska)]] * [[Pariški psaltir]] * [[Sedmi križarski rat]] * [[Peti križarski rat]] * [[Šesti križarski rat]] * [[Aleksandrijski križarski rat]] * [[Pastirski križarski rat (1251)]] * [[Pastirski križarski rat (1320)]] * [[Bosanski križarski rat]] * [[Prvi švedski križarski rat]] * [[Treći švedski križarski rat]] * [[Drugi švedski križarski rat]] * [[Norveški križarski rat]] * [[Vojni pohod na Baleare 1113–1115]] * [[Berberski križarski rat]] * [[Deveti križarski rat]] * [[Osmanska invazija Otranta]] * [[Varninski križarski rat]] * [[Križarski rat 1197]] * [[Vendski križarski rat]] * [[Mletački križarski rat]] * [[Sjeverni križarski ratovi]] * [[Savojski križarski rat]] * [[Sijenska škola]] * [[Bolonjska škola]] * [[Lukanska škola]] * [[Ferarska škola]] * [[Firentinska škola]] * [[Barunski križarski rat]] * [[Livonski križarski rat]] * [[Livonska rimovana hronika]] * [[Prvi novgorodski ljetopis]] * [[Hronika Henrika od Livonije]] * [[Trgovačka ruta od Varjaga do Grka]] * [[Despenserov križarski rat]] * [[Šansonijer]] * [[Pergaminho Sharrer]] * [[Cancioneiro da Vaticana]] * [[Cancioneiro da Biblioteca Nacional]] * ''[[Il Canzoniere]]'' * [[Düsseldorfska slikarska škola]] * [[Evropski dan sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima]] * [[Froissartove Hronike]] * [[Fridrihovski rokoko]] * [[Zapadno slikarstvo]] * [[Trgovačka ruta Volga]] * [[Grčki učenjaci u renesansi]] * [[Novo učenje]] * [[Popis renesansnih humanista]] * [[Renesansni humanizam]] * [[Dolce Stil Novo]] * [[Flamansko slikarstvo]] * [[Holandsko i flamansko renesansno slikarstvo]] * [[Renesansni latinski jezik]] * [[Renesansni humanizam u Sjevernoj Evropi]] * [[Lublinska renesansa]] * [[Španska renesansa]] * [[Engleska renesansa]] * [[Normanski i srednjovjekovni London]] * [[London u periodu Tudora]] * [[London u periodu Stuarta]] * [[London u 18. vijeku]] * [[Talijanska renesansa]] * [[Francuska renesansa]] * [[De humani corporis fabrica]] * [[Njemačka renesansa]] * [[Renesansa u Nizozemskim]] * [[Portugalska renesansa]] * [[Poljska renesansa]] * [[Belle Époque]] * [[Dekadentni pokret]] * [[Vesele devedesete]] * [[Mašinsko doba]] * [[Edisonada]] * [[Robinzonada]] * ''[[Le Temps]]'' * [[Miletska priča]] * [[Romantizam u nauci]] {{div col end}} == Jules Verne == {{div col}} * ''[[Un prêtre en 1839]]'' * ''[[Le Testament d'un excentrique]]'' * ''[[L'École des Robinsons]]'' * ''[[Un hivernage dans les glaces]]'' * ''[[Une ville flottante]]'' * ''[[Put oko svijeta za osamdeset dana]]'' * ''[[Un drame au Mexique]]'' * ''[[Un drame dans les airs]]'' * ''[[Voyages et Aventures du capitaine Hatteras]]'' * ''[[L'Étonnante Aventure de la Mission Barsac]]'' * ''[[Le Phare du bout du monde]]'' * ''[[L'Invasion de la mer]]'' * ''[[Maître Zacharius ou l'horloger qui avait perdu son âme, tradition genevoise]]'' * ''[[Les Confessions]]'' * ''[[Mathias Sandorf]]'' * ''[[De la Terre à la Lune]]'' * ''[[Autour de la Lune]]'' * ''[[Robur-le-Conquérant]]'' * ''[[Voyage à reculons en Angleterre et en Ecosse]]'' * ''[[Seconde patrie]]'' * ''[[Paris au XXe siècle]]'' * ''[[Michel Strogoff]]'' * ''[[L'Île mystérieuse]]'' * ''[[Face au drapeau]]'' * ''[[Le Pays des fourrures]]'' * ''[[Aventures de trois Russes et de trois Anglais dans l'Afrique australe]]'' * ''[[La Jangada - Huit Cents lieues sur l'Amazone]]'' * ''[[Le Rayon vert]]'' * ''[[Kéraban-le-têtu]]'' * ''[[L’Archipel en feu]]'' * ''[[Un Billet de loterie]]'' * ''[[Le Chemin de France]]'' * ''[[César Cascabel]]'' * ''[[Mistress Branican]]'' * ''[[Le Château des Carpathes]]'' * ''[[Claudius Bombarnac]]'' * ''[[Clovis Dardentor]]'' * ''[[Le Superbe Orénoque]]'' * ''[[Le Village aérien]]'' * ''[[Les Histoires de Jean-Marie Cabidoulin]]'' * ''[[Les Frères Kip]]'' * ''[[Bourses de voyage]]'' * ''[[Un drame en Livonie]]'' * ''[[Maître du monde]]'' * ''[[Martin Paz]]'' * ''[[Le Comte de Chanteleine]]'' * ''[[Les forceurs de blocus]]'' * ''[[Une ville idéale]]'' * ''[[Les Révoltés de la Bounty]]'' * ''[[Gil Braltar]]'' * ''[[L'Éternel Adam]]'' * ''[[L’Agence Thompson et Co]]'' * ''[[La Chasse au météore]]'' * ''[[Le Pilote du Danube]]'' * ''[[Les naufragés du "Jonathan"]]'' * ''[[Le Secret de Wilhelm Storitz]]'' * ''[[Le Docteur Ox]]'' * [[Verneova erupcija]] * [[Michel Verne]] * ''[[La maison à vapeur]]'' * ''[[Le Volcan d'or]]'' * ''[[Les Tribulations d'un Chinois en Chine]]'' * ''[[Les Indes noires]]'' * ''[[L'Étoile du sud]]'' * ''[[Nord contre Sud]]'' * ''[[Famille-sans-nom]]'' * ''[[Sans dessus dessous]]'' * ''[[Mirifiques Aventures de Maître Antifer]]'' * ''[[Le Sphinx des glaces]]'' * ''[[Frritt-Flacc]]'' * ''[[La Journée d’un journaliste américain en 2889]]'' * ''[[Le Chancellor: Journal du passager J.-R. Kazallon]]'' * ''[[Deux ans de vacances]]'' * ''[[Les Cinq cents millions de la Bégum]]'' * ''[[L'Île à hélice]]'' * ''[[Une fantaisie du docteur Ox]]'' * ''[[Hector Servadac]]'' * ''[[P'tit-Bonhomme]]'' * ''[[Voyage à travers l'impossible]]'' * ''[[Voyages extraordinaires]]'' * [[Kulturološki utjecaj Julesa Vernea]] {{div col end}} == Prethistorija == {{div col}} * ''[[Gojirasaurus]]'' * ''[[Coelophysis]]'' * ''[[Deinocheirus]]'' * ''[[Gallimimus]]'' * ''[[Ornithomimus]]'' * ''[[Staurikosaurus]]'' * ''[[Eoraptor]]'' * ''[[Dilophosaurus]]'' * ''[[Ceratosaurus]]'' * ''[[Abelisaurus]]'' * ''[[Carnotaurus]]'' * ''[[Piatnitzkysaurus]]'' * ''[[Oviraptor]]'' * [[Saurischia]] * [[Teropodi]] * ''[[Deinonychus]]'' * ''[[Spinosaurus]]'' * [[Fiziologija dinosaura]] * ''[[Scipionyx]]'' * ''[[Microraptor]]'' * [[Sauropodomorfi]] * ''[[Achillobator]]'' * ''[[Mahakala]]'' * [[Dromeosauridi]] * [[Oviraptoridi]] * [[Tireofori]] * ''[[Pisanosaurus]]'' * [[Dilofosauridi]] * [[Ceratosauri]] * [[Ankilosauri]] * [[Hadrosauridi]] * [[Celurosauri]] * ''[[Edmontosaurus]]'' * ''[[Eustreptospondylus]]'' * ''[[Shuvuuia]]'' * ''[[Dromaeosaurus]]'' * [[Kompsognatidi]] * [[Ornitopodi]] * ''[[Ouranosaurus]]'' * [[Celofisoidi]] * [[Alosauroidi]] * [[Abelisauridi]] * [[Terizinosauri]] * ''[[Dilong]]'' * ''[[Troodon]]'' * ''[[Compsognathus]]'' * ''[[Pelecanimimus]]'' * ''[[Unenlagia]]'' * ''[[Ornitholestes]]'' * ''[[Therizinosaurus]]'' * ''[[Caudipteryx]]'' * ''[[Bambiraptor]]'' * ''[[Alvarezsaurus]]'' * [[Ornitomimosauri]] * [[Deinonihosauri]] * ''[[Hesperornis]]'' * ''[[Avimimus]]'' * ''[[Mei]]'' * [[Spinosauridi]] * ''[[Velociraptor]]'' * [[Alvarezsauridi]] * [[Maniraptoriformi]] * [[Hererasauridi]] * ''[[Sinornithosaurus]]'' * [[Celuridi]] * [[Dromeosaurini]] * [[Trudontidi]] * ''[[Dryosaurus]]'' * ''[[Heterodontosaurus]]'' * [[Iguanodonti]] * ''[[Camptosaurus]]'' * ''[[Corythosaurus]]'' * ''[[Hypsilophodon]]'' * ''[[Othnielosaurus]]'' * ''[[Tenontosaurus]]'' * ''[[Orodromeus]]'' * [[Pterosauri]] * [[Pahicefalosauri]] * ''[[Pachycephalosaurus]]'' * ''[[Dracorex]]'' * ''[[Stegoceras]]'' * ''[[Prenocephale]]'' * ''[[Maiasaura]]'' * ''[[Homalocephale]]'' * ''[[Edmontonia]]'' * ''[[Polacanthus]]'' * ''[[Sauropelta]]'' * [[Nodosauridi]] * ''[[Nodosaurus]]'' * ''[[Minmi]]'' * [[Ankilosauridi]] * ''[[Antarctopelta]]'' * ''[[Mymoorapelta]]'' * ''[[Gastonia]]'' * ''[[Minotaurasaurus]]'' * ''[[Ankylosaurus]]'' * ''[[Dyoplosaurus]]'' * ''[[Euoplocephalus]]'' * ''[[Scelidosaurus]]'' * [[Stegosauri]] * [[Ceratopsi]] * ''[[Parksosaurus]]'' * ''[[Huayangosaurus]]'' * ''[[Hesperosaurus]]'' * ''[[Wuerhosaurus]]'' * ''[[Tuojiangosaurus]]'' * ''[[Kentrosaurus]]'' * ''[[Tsintaosaurus]]'' * ''[[Olorotitan]]'' * ''[[Shantungosaurus]]'' * ''[[Hypacrosaurus]]'' * ''[[Gryposaurus]]'' * ''[[Prosaurolophus]]'' * ''[[Saurolophus]]'' * ''[[Postosuchus]]'' * ''[[Doedicurus]]'' * ''[[Dinofelis]]'' * ''[[Megaloceros]]'' * ''[[Megatherium]]'' * ''[[Hyaenodon]]'' * ''[[Deinotherium]]'' * ''[[Archaeotherium]]'' * ''[[Chalicotherium]]'' * ''[[Scutellosaurus]]'' * ''[[Othnielia]]'' * ''[[Micropachycephalosaurus]]'' * ''[[Titanoceratops]]'' * [[Anurognatidi]] * [[Dimorfodontidi]] * [[Ramforinkidi]] * [[Aždarkidi]] * [[Ornitokajridi]] * [[Pteranodontidi]] * [[Tapežaridi]] * ''[[Moeritherium]]'' * ''[[Eudimorphodon]]'' * ''[[Sordes]]'' * ''[[Tapejara]]'' * ''[[Sharovipteryx]]'' * ''[[Propalaeotherium]]'' * ''[[Ambulocetus]]'' * ''[[Pakicetus]]'' * ''[[Anurognathus]]'' * ''[[Dorudon]]'' * ''[[Rodhocetus]]'' * [[Ambulocetidi]] * [[Remingtonocetidi]] * [[Bazilosauridi]] * ''[[Jeholopterus]]'' * ''[[Dimorphodon]]'' * [[Dinocefali]] * [[Terapsidi]] * [[Anteosauri]] * [[Biarmosuki]] * [[Gorgonopsi]] * [[Tetanure]] * ''[[Monolophosaurus]]'' * [[Arheoceti]] * ''[[Dorygnathus]]'' * ''[[Buitreraptor]]'' * [[Protocetidi]] * ''[[Kutchicetus]]'' * ''[[Remingtonocetus]]'' * ''[[Hatzegopteryx]]'' * [[Pakicetidi]] * ''[[Quetzalcoatlus]]'' * ''[[Ornithocheirus]]'' * ''[[Tropeognathus]]'' * ''[[Macrauchenia]]'' * ''[[Pteranodon]]'' * ''[[Maiacetus]]'' * ''[[Protocetus]]'' * ''[[Paraceratherium]]'' * ''[[Anhanguera]]'' * ''[[Tupuxuara]]'' * ''[[Nyctosaurus]]'' * ''[[Homo gautengensis]]'' * ''[[Ardipithecus]]'' * ''[[Paranthropus]]'' * ''[[Homo heidelbergensis]]'' * ''[[Homo floresiensis]]'' * ''[[Australopithecus]]'' * ''[[Australopithecus bahrelghazali]]'' * ''[[Australopithecus garhi]]'' * ''[[Australopithecus anamensis]]'' * ''[[Paranthropus aethiopicus]]'' * ''[[Paranthropus robustus]]'' * ''[[Paranthropus boisei]]'' * [[Rane ljudske migracije]] * [[Ichthyostegalia]] * [[Paleoantropologija]] * ''[[Pterodactylus]]'' * [[Hipoteza o multiregionalnom porijeklu modernog čovjeka]] * ''[[Cearadactylus]]'' * ''[[Geosternbergia]]'' * [[Pterodaktiloidi]] * [[Ramforinkoidi]] * ''[[Pterodaustro]]'' * ''[[Arambourgiania]]'' * ''[[Campylognathoides]]'' * ''[[Pterorhynchus]]'' * ''[[Coloborhynchus]]'' * ''[[Istiodactylus]]'' * ''[[Ludodactylus]]'' * ''[[Preondactylus]]'' * ''[[Peteinosaurus]]'' * ''[[Angustinaripterus]]'' * ''[[Bellubrunnus]]'' * ''[[Sericipterus]]'' * ''[[Scaphognathus]]'' * [[Popis rodova pterosaura]] * ''[[Aerotitan]]'' * ''[[Amblydectes]]'' * ''[[Aerodactylus]]'' * [[Popis rodova dinosaura]] * ''[[Bakonydraco]]'' * ''[[Ctenochasma]]'' * ''[[Cycnorhamphus]]'' * ''[[Dsungaripterus]]'' * ''[[Feilongus]]'' * ''[[Germanodactylus]]'' * ''[[Gnathosaurus]]'' * ''[[Zhejiangopterus]]'' * ''[[Tupandactylus]]'' * ''[[Thalassodromeus]]'' * ''[[Rhamphorhynchus]]'' * ''[[Sinopterus]]'' * ''[[Ningchengopterus]]'' * [[Klasifikacija dinosaura]] * ''[[Nemicolopterus]]'' * ''[[Liaoningopterus]]'' * ''[[Lonchodectes]]'' * ''[[Nurhachius]]'' * ''[[Noripterus]]'' * ''[[Haopterus]]'' * [[Filogenija pterosaura]] * [[Alosauridi]] * [[Terizinosauridi]] * [[Plateosauridi]] * [[Ceratosauridi]] * [[Abelisauri]] * ''[[Homo naledi]]'' * [[Efekat recentnosti]] * [[Signor-Lippsov efekat]] * [[Jaz sauropoda]] {{div col end}} fu9s0y5ho0tuw8sass53oqg7k8w2i86 0 119707 42681997 42669433 2026-08-30T04:07:10Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 3 sources and tagging 0 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42681997 wikitext text/x-wiki {{Diskografija izvođača (HR) | Izvođač = [[Miley Cyrus]] | Slika = | Opis slike = | Studijski = 3 | Uživo = | Kompilacije = | Video = | Glazbeni video = 11 | Posvete = | EP = 1 | Singlovi = 18 | B-strane = | Filmska glazba = }} == Albums == === Studijski albumi === {| class="wikitable plainrowheaders" style="text-align:center;" border="1" |+ ! scope="col" rowspan="2" style="width:11em;"| Naziv ! scope="col" rowspan="2" style="width:16.5em;"| Detalji ! scope="col" colspan="10"| Top liste ! scope="col" rowspan="2" width="150"| Certifikacije |- style="font-size:smaller;" !width="30"|[[Billboard 200|US]]<br /><ref name="billboard200">{{Cite web|url=http://www.billboard.com/#/artist/miley-cyrus/chart-history/772285?f=305&g=Albums|title=Miley Cyrus Album & Song Chart History: "Billboard 200"|work=Billboard|publisher=Nielsen Business Media, Inc|accessdate = 26. 02. 2010.}}</ref> ! scope="col" style="width:3.0em;font-size:90%;"|[[Australian Recording Industry Association|AUS]]</br><ref name="australiancharts">{{cite web|url=http://australian-charts.com/showinterpret.asp?interpret=Miley+Cyrus|title=Discography Miley Cyrus|work=''Australian-charts.com''|publisher=Australian Recording Industry Association|accessdate = 26. 02. 2010.}}</ref> !width="30"|[[Ö3 Austria Top 40|AUT]]</br><ref name="austriancharts">{{cite web|url=http://austriancharts.at/showinterpret.asp?interpret=Miley+Cyrus|title=Discography Miley Cyrus|work=''Austriancharts.at''|publisher=[[Ö3 Austria Top 40]]|accessdate = 26. 02. 2010.|language=German}}</ref> ! scope="col" style="width:3.0em;font-size:90%;"|[[Canadian Albums Chart|CAN]]</br><ref name="canadianalbums">{{cite web|url=http://www.billboard.com/#/artist/miley-cyrus/chart-history/772285?f=309&g=Albums|title=Miley Cyrus Album & Song Chart History: "Canadian Albums Chart"|work=Billboard|publisher=Nielsen Business Media, Inc|accessdate = 26. 02. 2010.}}</ref> ! scope="col" style="width:3.0em;font-size:90%;"|[[German Albums Chart|DEU]]<br /><ref name="germany1">{{cite web|url=http://www.musicline.de/de/chartverfolgung_summary/artist/Cyrus%2CMiley+Aka+Hannah+Montana/?type=longplay|title=Chartverfolgung Cyrus, Miley Aka Hannah Montana|work=''Musicline.de''|publisher=[[Media Control Charts]]|accessdate=November 8, 2010|language=German|archive-date=2012-10-12|archive-url=https://web.archive.org/web/20121012093235/http://www.musicline.de/de/chartverfolgung_summary/artist/Cyrus,Miley+Aka+Hannah+Montana/?type=longplay|dead-url=yes}}</ref><ref name="germany2">{{cite web|url=http://musicline.de/de/chartverfolgung_summary/artist/Cyrus%2CMiley/?type=longplay|title=Chartverfolgung Cyrus, Miley|work=''Musicline.de''|publisher=Media Control Charts|accessdate=November 8, 2010|language=German|archive-date=2011-08-16|archive-url=https://web.archive.org/web/20110816180121/http://www.musicline.de/de/chartverfolgung_summary/artist/Cyrus%2CMiley/?type=longplay|dead-url=yes}}</ref><br /> ! scope="col" style="width:3.0em;font-size:90%;"| [[Productores de Música de España|ESP]]</br><ref name="spanishcharts">{{cite web|url=http://spanishcharts.com/showinterpret.asp?interpret=Miley+Cyrus|title=Discography Miley Cyrus|work=''Spanishcharts.com''|publisher=[[Productores de Música de España]]|accessdate = 26. 02. 2010.}}</ref> ! scope="col" style="width:3.0em;font-size:90%;"|[[Irish Recorded Music Association|IRL]]</br><ref name="irishcharts">{{cite web|url=http://irish-charts.com/showinterpret.asp?interpret=Miley+Cyrus|title=Discography Miley Cyrus|work=''Irish-charts.com''|publisher=[[Irish Recorded Music Association]]|accessdate = 26. 02. 2010.}}</ref> ! scope="col" style="width:3.0em;font-size:90%;"|[[RIANZ|NZ]]</br><ref name="nzcharts">{{cite web|url=http://charts.org.nz/showinterpret.asp?interpret=Miley+Cyrus|title=Discography Miley Cyrus|work=''Charts.org.nz''|publisher=[[Recording Industry Association of New Zealand]]|accessdate=26. 02. 2010.|archivedate=2008-10-18|archiveurl=https://web.archive.org/web/20081018034144/http://www.charts.org.nz/showinterpret.asp?interpret=Miley+Cyrus|deadurl=yes}}</ref> ! scope="col" style="width:3.0em;font-size:90%;"|[[VG-lista|NOR]]</br><ref name="norwegiancharts">{{cite web|url=http://norwegiancharts.com/showinterpret.asp?interpret=Miley+Cyrus|title=Discography Miley Cyrus|work=''Norwegiancharts.com''|publisher=[[VG-lista]]|accessdate = 26. 02. 2010.}}</ref> ! scope="col" style="width:3.0em;font-size:90%;"|[[UK Albums Chart|UK]]</br><ref name="ukcharts">{{cite web|url=http://www.chartstats.com/artistinfo.php?id=12147|title=Chart Stats - Miley Cyrus|work=''Chartstats.com''|publisher=[[The Official Charts Company]]|accessdate=26. 02. 2010.|archiveurl=https://archive.today/20120721213352/http://www.chartstats.com/artistinfo.php?id=12147|archivedate=2012-07-21|dead-url=no}}</ref> |- ! scope="row" |''[[Hannah Montana 2/Meet Miley Cyrus|Meet Miley Cyrus]]'' | * Datum izlaska: 26. 6. 2007. * Izdavacka kuca: [[Hollywood Records|Hollywood]] * Formati: [[CD]], [[digitalni download]] |1 || 20 || 13 || 3 || — || 46 || — || 6 || 8 || 8 |align="left"| * [[RIAA|US]]: 3× platinasta<ref name="riaaalbum" /> * [[ARIA Charts|AUS]]: Platinasta<ref name="auscerti2008">{{cite web |url=http://aria.com.au/pages/httpwww.aria.com.aupageshttpwww.aria.com.aupagesARIACharts-Accreditations-2008Albums.htm|title=ARIA Charts – Accreditations – 2008 Albums |accessdate = 12. 01. 2010.|work=''ARIA.com.au''|publisher=[[Australian Recording Industry Association]]}}</ref> * [[Music Canada|CAN]]: 2× Platinasta <ref name="musicanadahm">{{cite web|url=http://www.musiccanada.com/GPSearchResult.aspx?st=Hannah%20Montana&ica=False&sa=&sl=&smt=0&sat=-1&ssb=Artist|title=Gold and Platinum|work=''Musiccanada.com''|publisher=Music Canada|accessdate=11. 07. 2011.|archivedate=2012-04-05|archiveurl=https://web.archive.org/web/20120405135533/http://www.musiccanada.com/GPSearchResult.aspx?st=Hannah%20Montana&ica=False&sa=&sl=&smt=0&sat=-1&ssb=Artist|deadurl=yes}}</ref> * NZ: Platinasta<ref name="rianzcertisingle" /> * [[RIANZ|NZ]]: Zlatna<ref name="rianzcerti" /> * [[British Phonographic Industry|UK]]: Zlatna<ref name="bpi" /> |- ! scope="row" |''[[Breakout (album Miley Cyrus)|Breakout]]'' | * Datum izlaska: 22. 7. 3008. * Kuca: Hollywood * Formati: CD, digitalni download |1 || 1 || 12 || 1 || 24 || 7 || 11 || 2 || 15 ||10 |align="left"| * US: Platinasta<ref name="riaaalbum">{{cite web|url=http://www.riaa.com/goldandplatinumdata.php?table=SEARCH_RESULTS&artist=Miley%20Cyrus&format=ALBUM&go=Search&perPage=50|title=RIAA – Gold & Platinum: "Miley Cyrus Albums"|work=''RIAA.com''|publisher=[[Recording Industry Association of America]]|accessdate=12. 01. 2010.|archivedate=2012-04-13|archiveurl=https://www.webcitation.org/66tw0f3KN?url=http://www.riaa.com/goldandplatinumdata.php?table=SEARCH_RESULTS|deadurl=yes}}</ref> * AUS: Platinasta<ref name="feb2aria" /> * [[International Federation of the Phonographic Industry|AUT]]: Zlatna<ref name="ifpi austria">{{cite web|url=http://www.ifpi.at/?section=goldplatin|title=IFPI Austria – Gold & Platin Datenbank |accessdate = 23. 04. 2010.|work=''IFPI.at''|publisher=[[International Federation of the Phonographic Industry]]|language=German}}</ref> * [[International Federation of the Phonographic Industry|DEU]]:Zlatna<ref name="ifpi germany">{{cite gold platin|accessdate = 23. 04. 2010.}}</ref> * [[Productores de Música de España|ESP]]: Zlatna<ref name="pme09">{{cite web|url=http://www.promusicae.org/files/listasanuales/albumes/Top%2050%20ALBUMES%202009%20.pdf|title=Top 50 Albumes 2009|work=''Promusicae.org''|language=Spanish|accessdate=23. 04. 2010.|publisher=Productores de Música de España|format=PDF|archive-date=2012-02-27|archive-url=https://web.archive.org/web/20120227083621/http://www.promusicae.org/files/listasanuales/albumes/Top%2050%20ALBUMES%202009%20.pdf|dead-url=yes}}</ref> * [[Irish Recorded Music Association|IRL]]: Platinatsa<ref name="irl">{{cite web|url=http://irishcharts.ie/awards/platinum08.htm|title=Irish Multi-Platinum albums|accessdate=23. 04. 2010.|publisher=Irish Recorded Music Association|work=''Irishcharts.ie''|archive-date=2012-03-29|archive-url=https://web.archive.org/web/20120329194353/http://www.irishcharts.ie/awards/platinum08.htm|url-status=dead}}</ref> * NZ: Platinasta<ref name="rianzcerti">{{cite web|url=http://www.radioscope.net.nz/index.php?option=com_content&task=view&id=79&Itemid=62|title=New Zealand Gold/Platinum Albums|accessdate=12. 01. 2010.|publisher=[[Recording Industry Association of New Zealand]]|work=''Radioscope''|archiveurl=https://web.archive.org/web/20081014104720/http://www.radioscope.net.nz/index.php?option=com_content&task=view&id=79&Itemid=62|archivedate=2008-10-14|deadurl=no}}</ref> * UK: Platinasta<ref name="bpi">{{cite web|url=http://www.bpi.co.uk/certifiedawards/search.aspx|title=BPI – Certified Awards Search|work=''BPI.co.uk''|publisher=[[British Phonographic Industry]]|accessdate=12. 01. 2010.}}{{Dead link|date=September 2022 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref> |- ! scope="row" |''[[Can't Be Tamed]]'' | * Datum izlaska: 22. 6. 2010. * Kuca: Hollywood * Formati: CD, digital download |3 || 4 || 2 || 2 || 4 || 1 || 5 || 2 || 8 || 8 | * AUS: Zlatna<ref name="auscertialbum2010">{{cite web |url=http://www.aria.com.au/pages/httpwww.aria.com.aupageshttpwww.aria.com.aupagesARIACharts-Accreditations-2010Albums.htm|title=ARIA Charts – Accreditations – 2010 Albums|accessdate = 13. 03. 2010.|work=''ARIA.com.au''|publisher=Australian Recording Industry Association}}</ref> |- |align="center" colspan="21" style="font-size:8pt"| "—" denotes releases that did not chart or were not released. |} === EP- ovi === {| class="wikitable plainrowheaders" style="text-align:center;" border="1" |+ ! scope="col" rowspan="2" style="width:11em;"| Naziv ! scope="col" rowspan="2" style="width:16.5em;"| Detalji ! scope="col" colspan="10"| Peak chart positions ! scope="col" rowspan="2" width="150"| [[Music recording sales certification|Certifications]] |- style="font-size:smaller;" !width="30"|[[Billboard 200|US]]<br /><ref name="billboard200" /> ! scope="col" style="width:3.0em;font-size:90%;"|[[Australian Recording Industry Association|AUS]]</br><ref name="australiancharts" /> !width="30"|[[Ö3 Austria Top 40|AUT]]</br><ref name="austriancharts" /> ! scope="col" style="width:3.0em;font-size:90%;"|[[Canadian Albums Chart|CAN]]</br><ref name="canadianalbums" /> ! scope="col" style="width:3.0em;font-size:90%;"|[[German Albums Chart|DEU]]<br /><ref name="germany2" /> ! scope="col" style="width:3.0em;font-size:90%;"| [[Productores de Música de España|ESP]]</br><ref name="spanishcharts" /> ! scope="col" style="width:3.0em;font-size:90%;"|[[Irish Recorded Music Association|IRL]]</br><ref name="irishcharts" /> ! scope="col" style="width:3.0em;font-size:90%;"|[[RIANZ|NZ]]</br><ref name="nzcharts" /> ! scope="col" style="width:3.0em;font-size:90%;"|[[VG-lista|NOR]]</br><ref name="norwegiancharts" /> ! scope="col" style="width:3.0em;font-size:90%;"|[[UK Albums Chart|UK]]</br><ref name="ukcharts" /> |- ! scope="row" |''[[The Time of Our Lives (EP)|The Time of Our Lives]]'' | * Released: August 28, 2009 * Label: Hollywood * Formats: CD, digital download |2 || 11 || 5 || 9 || 9 || 6 || 9 || 9 || 33 || 17 |align="left"| * US: Platinum<ref name="riaaalbum" /> * AUS: Gold<ref name="auscerti2009">{{cite web |url=http://aria.com.au/pages/httpwww.aria.com.aupagesARIACharts-Accreditations-2009Albums.htm |title=ARIA Charts – Accreditations – 2009 Albums |accessdate = 12. 01. 2010.|work=''ARIA.com.au''|publisher=[[Australian Recording Industry Association]]}}</ref> * AUT: Gold<ref name="ifpi austria" /> * DEU: Gold<ref name="ifpi germany" /> * ESP: Platinum<ref name="pme09" /> * IRL: Platinum<ref name="irl09">{{cite web|url=http://irishcharts.ie/awards/platinum09.htm|title=Irish Multi-Platinum albums|accessdate=23. 04. 2010.|publisher=Irish Recorded Music Association|work=''Irishcharts.ie''|archive-date=2012-03-29|archive-url=https://web.archive.org/web/20120329191613/http://www.irishcharts.ie/awards/platinum09.htm|url-status=dead}}</ref> * NZ: Gold<ref name="rianzcerti" /> * UK: Gold<ref name="bpi" /> |} === Live albums === {| class="wikitable plainrowheaders" style="text-align:center;" border="1" |+ List of albums, with selected chart positions and certifications ! scope="col" rowspan="2" style="width:11em;"| Title ! scope="col" rowspan="2" style="width:16.5em;"| Album details ! scope="col" colspan="8"| Peak chart positions ! scope="col" rowspan="2" width="150"| [[Music recording sales certification|Certifications]] |- style="font-size:smaller;" ! scope="col" style="width:3.0em;font-size:90%;"|[[Billboard 200|US]]<br /><ref name="billboard200hm">{{cite web|url=http://www.billboard.com/#/artist/hannah-montana/chart-history/777056?f=305&g=Albums|title=Hannah Montana Album & Song Chart History: "Billboard 200"|work=Billboard|publisher=Nielsen Business Media, Inc|accessdate = 26. 02. 2010.}}</ref> ! scope="col" style="width:3.0em;font-size:90%;"|[[Australian Recording Industry Association|AUS]]</br><ref name="australiancharts" /> ! scope="col" style="width:3.0em;font-size:90%;"|[[Ö3 Austria Top 40|AUT]]</br><ref name="austriancharts" /> ! scope="col" style="width:3.0em;font-size:90%;"|[[Canadian Albums Chart|CAN]]</br><ref name="canhm">{{cite web|url=http://www.billboard.com/#/artist/hannah-montana/chart-history/777056?f=309&g=Albums|title=Hannah Montana Album & Song Chart History: "Canadian Albums Chart"|work=Billboard|publisher=Nielsen Business Media, Inc|accessdate = 26. 02. 2010.}}</ref> ! scope="col" style="width:3.0em;font-size:90%;"| [[Productores de Música de España|ESP]]</br><ref name="spanishcharts" /> ! scope="col" style="width:3.0em;font-size:90%;"|[[Irish Recorded Music Association|IRL]]</br><ref name="irishcharts" /> ! scope="col" style="width:3.0em;font-size:90%;"|[[RIANZ|NZ]]</br><ref name="nzcharts" /> ! scope="col" style="width:3.0em;font-size:90%;"|[[UK Albums Chart|UK]]</br><ref name="ukcharts" /> |- ! scope="row" |''[[Best of Both Worlds Concert]]'' | * Released: March 11, 2008 * Label: [[Walt Disney Records|Walt Disney]], Hollywood * Formats: CD, digital download |3 || 16 || 14 || 3 || 46 || 10 || 27 || 29 |align="left"| * AUS: Gold<ref name="auscerti2008" /> |} === Remix albums === {| class="wikitable plainrowheaders" style="text-align:center;" border="1" |+ List of albums, with selected chart positions and certifications ! scope="col" rowspan="2" style="width:11em;"| Title ! scope="col" rowspan="2" style="width:16.5em;"| Album details ! scope="col" colspan="1"| Peak chart positions |- style="font-size:smaller;" ! scope="col" style="width:3.0em;font-size:90%;"|[[Billboard 200|US]]<br /><ref name="billboard200hm" /> |- ! scope="row" |''[[Hannah Montana 2: Non-Stop Dance Party]]'' | * Released: January 29, 2008 * Label: Walt Disney * Formats: CD, digital download |7 |- ! scope="row" |''[[Hits Remixed]]'' | * Released: August 19, 2008 * Label: Walt Disney * Formats: CD, digital download |103 |- |} === Soundtrack albums === {| class="wikitable plainrowheaders" style="text-align:center;" border="1" |+ List of EPs, with selected chart positions and certifications ! scope="col" rowspan="2" style="width:11em;"| Title ! scope="col" rowspan="2" style="width:16.5em;"| Album details ! scope="col" colspan="10"| Peak chart positions ! scope="col" rowspan="2" width="150"| [[Music recording sales certification|Certifications]] |- style="font-size:smaller;" ! scope="col" style="width:3.0em;font-size:90%;"|[[Billboard Hot 100|US]]</br><ref name="billboard200soundtrack">{{cite web|url=http://www.billboard.com/#/artist/soundtrack/chart-history/684704?f=305&g=Albums|title=Soundtrack Album & Song Chart History: "Billboard 200"|work=[[Billboard (magazine)|Billboard]]|publisher=[[Nielsen Business Media, Inc]]|accessdate = 26. 02. 2010.}}</ref><ref name="billboard200hm" /> ! scope="col" style="width:3.0em;font-size:90%;"|[[Australian Recording Industry Association|AUS]]</br><ref name="australiancharts" /><ref name="australiansoundtrack">{{cite web|url=http://australian-charts.com/showinterpret.asp?interpret=Soundtrack|title=Discography Soundtrack|work=''Australian-charts.com''|publisher=Australian Recording Industry Association|accessdate = 26. 02. 2010.}}</ref> !width="30"|[[Ö3 Austria Top 40|AUT]]</br><ref name="austriancharts" /><ref name="austriasoundtrack">{{cite web|url=http://austriancharts.at/showinterpret.asp?interpret=Soundtrack|title=Discography Soundtrack|work=''Austriancharts.at''|publisher=Ö3 Austria Top 40|accessdate = 26. 02. 2010.|language=Dutch}}</ref> ! scope="col" style="width:3.0em;font-size:90%;"|[[Canadian Albums Chart|CAN]]</br><ref name="canhm" /><ref name="cansoundtrack">{{cite web|url=http://www.billboard.com/#/artist/soundtrack/chart-history/684704?f=309&g=Albums|title=Soundtrack Album & Song Chart History: "Canadian Albums"|work=Billboard|publisher=Nielsen Business Media, Inc|accessdate = 26. 02. 2010.}}</ref> ! scope="col" style="width:3.0em;font-size:90%;"|[[German Albums Chart|DEU]]<br /><ref name="germany3">{{cite web|url=http://www.musicline.de/de/chartverfolgung_summary/artist/OST%A5Various%A5Hannah+Montana/longplay|title=Chartverfolgung OST / Various / Hannah Montana|work=''Musicline.de''|publisher=Media Control Charts|accessdate=November 8, 2010|language=German}}{{Dead link|date=August 2021 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref><ref name="germany4">{{cite web|url=http://www.musicline.de/de/chartverfolgung_summary/artist/OST%A5Hannah+Montana/longplay|title=Chartverfolgung OST / Hannah Montana|work=''Musicline.de''|publisher=Media Control Charts|accessdate=November 8, 2010|language=German}}{{Dead link|date=August 2021 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref> ! scope="col" style="width:3.0em;font-size:90%;"| [[Productores de Música de España|ESP]]</br><ref name="spanishcharts" /><ref name="spanishcharts"/> ! scope="col" style="width:3.0em;font-size:90%;"|[[Irish Recorded Music Association|IRL]]</br><ref name="irishcharts" /> ! scope="col" style="width:3.0em;font-size:90%;"|[[RIANZ|NZ]]</br><ref name="nzcharts" /><ref name="nzsoundtrack">{{cite web|url=http://charts.org.nz/showinterpret.asp?interpret=Soundtrack|title=Discography Soundtrack|work=''Charts.org.nz''|publisher=Recording Industry Association of New Zealand|accessdate=26. 02. 2010.|archivedate=2007-11-01|archiveurl=https://web.archive.org/web/20071101025953/http://charts.org.nz/showinterpret.asp?interpret=Soundtrack|deadurl=yes}}</ref> ! scope="col" style="width:3.0em;font-size:90%;"|[[VG-lista|NOR]]</br><ref name="norwegiancharts" /><ref name="norwegiancharts"/> ! scope="col" style="width:3.0em;font-size:90%;"|[[UK Albums Chart|UK]]</br><ref name="ukchartshm">{{cite web|url=http://www.chartstats.com/artistinfo.php?id=10914|title=Chart Stats - Hannah Montana|work=''Chartstats.com''|publisher=The Official Charts Company|accessdate=26. 02. 2010.|archiveurl=https://archive.today/20120722002344/http://www.chartstats.com/artistinfo.php?id=10914|archivedate=2012-07-22|dead-url=no}}</ref> |- ! scope="row" |''[[Hannah Montana (soundtrack)|Hannah Montana]]''{{Ref label|note_b1|B|}} | * Released: October 24, 2006 * Label: Walt Disney * Formats: CD, digital download |1 || 35 || 14 || 10 || — || 14 || — || 22 || 11 || 7 |align="left"| * US: 3× Platinum<ref>{{cite web|url=http://riaa.com/goldandplatinumdata.php?table=SEARCH_RESULTS|title=RIAA – Gold & Platinum: "Hannah Montana Albums"|work=''RIAA.com''|publisher=Recording Industry Association of America|accessdate = 12. 01. 2010.}}</ref> * AUT: Gold<ref name="ifpi austria" /> * CAN: Gold<ref name="musicanadahm" /> * NZ: Gold<ref name="rianzcerti" /> * UK: Silver<ref name="bpi" /> |- ! scope="row" |''[[Hannah Montana 2/Meet Miley Cyrus|Hannah Montana 2]]'' | * Released: June 26, 2007 * Label: Walt Disney * Formats: CD, digital download |colspan=11 align="center"|See [[#Studio albums|''Meet Miley Cyrus'']] |- ! scope="row" |''[[Hannah Montana: The Movie (soundtrack)|Hannah Montana:<br /> The Movie]]''{{Ref label|note_c1|C|}} | * Released: March 23, 2009 * Label: Walt Disney * Formats: CD, digital download |1 || 6 || 1 || 1 || 10 || 1 || — || 1 || 2 || 3 |align="left"| * US: Platinum<ref name="riaaalbum" /> * AUS: Platinum<ref name="auscerti2009" /> * AUT: Gold<ref name="ifpi austria" /> * DEU: Gold<ref name="ifpi germany" /> * ESP: Gold<ref name="pme09" /> * IRL: Platinum<ref name="irl09" /> * NZ: Platinum<ref name="rianzcerti" /> |- ! scope="row" |''[[Hannah Montana 3]]''{{Ref label|note_d1|D|}} | * Released: July 2, 2009 * Label: Walt Disney * Formats: CD, digital download |2 || 27 || 4 || 2 || 13 || 6 || — || 16 || 16 || 5 |align="left"| * IRL: Gold<ref>{{cite web|url=http://irishcharts.ie/awards/gold09.htm|title=Irish Gold albums|accessdate=23. 04. 2010.|publisher=Irish Recorded Music Association|work=''Irishcharts.ie''|archive-date=2013-09-22|archive-url=https://web.archive.org/web/20130922140046/http://www.irishcharts.ie/awards/gold09.htm|url-status=dead}}</ref> |- ! scope="row" |''[[Hannah Montana Forever]]'' | * Released: October 15, 2010 * Label: Walt Disney * Formats: CD, digital download |11 || 66 || 25 || — || — || 23 || 21 || 32 || — || 38 | |- |align="center" colspan="21" style="font-size:8pt"| "—" denotes releases that did not chart or were not released. |} == Other releases == === Compilation albums === {| class="wikitable plainrowheaders" style="text-align:center;" |+ List of albums, with selected details ! scope="col" style="width:11em;"| Title ! scope="col" style="width:16.5em;"| Album details ! scope="col" style="width:20em;"| Notes |- ! scope="row" |''[[Hannah Montana: The Collection|Hannah Montana:<br /> The Collection]]'' | * Released: October 26, 2009 * Label: Walt Disney, Hollywood * Formats: [[Box set]], digital download | * European box set that includes ''Hannah Montana'' (2006), ''Hannah Montana 2/Meet Miley Cyrus'' (2007), and ''Hannah Montana 3'' (2009).<ref>{{cite web|url={{Allmusic|class=album|id=r2029873|pure_url=yes}}|title=The Collection – Hannah Montana|work=''[[Allmusic]]''|publisher=[[Rovi Corporation]]|accessdate = 14. 06. 2010.}}</ref> |- ! scope="row" |''Hannah Montana<br /> X-Mas Box'' | * Released: November 10, 2009 * Label: Walt Disney * Formats: Box set | * European box set that includes ''Hannah Montana: The Movie'' (2009) and ''Hannah Montana 3''.<ref>{{cite web|url={{Allmusic|class=album|id=r2020813|pure_url=yes}}|title=Hannah Montana (Christmas Fan Box/Deluxe Edition) – Hannah Mont ana|work=''Allmusic''|publisher=Rovi Corporation|accessdate = 14. 06. 2010.}}</ref> |- ! scope="row" |''[[Best of Hannah Montana]]'' | * Released: August 8, 2011 * Label: Walt Disney * Formats: CD | * UK compilation with selected tracks from all ''Hannah Montana'' soundtracks.<ref>{{cite web|url={{Allmusic|class=album|id=r2234297|pure_url=yes}}|title=Best of Hannah Montana – Hannah Mont ana|work=''Allmusic''|publisher=Rovi Corporation|accessdate = 12. 07. 2011.}}</ref> |} === Other live albums === {| class="wikitable plainrowheaders" style="text-align:center;" |+ List of albums, with selected details ! scope="col" style="width:11em;"| Title ! scope="col" style="width:16.5em;"| Album details ! scope="col" style="width:20em;"| Notes |- ! scope="row" |''FNMTV Live'' | * Released: August 5, 2008 * Label: Hollywood * Formats: Digital download | * American EP released in August 2008, exclusively sold by [[Rhapsody (online music service)|Rhapsody]]. It consists live versions of tracks from ''Breakout'' (2008).<ref>{{cite web|url=http://www.rhapsody.com/miley-cyrus/fnmtv-live|title=FNMTV Live by Miley Cyrus|work=''[[Rhapsody (online music service)|Rhapsody]]''|publisher=[[RealNetworks]]|accessdate = 12. 01. 2010.}}</ref> |- ! scope="row" |''iTunes Live from London'' | * Released: May 12, 2009 * Label: Hollywood * Formats: Digital download | * United Kingdom EP released in May 2009, exclusively sold by the [[iTunes Store]]. The EP features songs performed by her father, [[Billy Ray Cyrus|Billy Ray]], and consists of live versions of tracks from ''Hannah Montana 2/Meet Miley Cyrus'' (2007), ''Breakout'' (2008), ''Hannah Montana: The Movie'' (2009), and ''[[Back to Tennessee]]'' (2009).<ref name="livefromlondon">{{cite web|url=http://itunes.apple.com/WebObjects/MZStore.woa/wa/viewAlbum?i=316595910&id=316595900&s=143444&uo=4|title=iTunes Live from London|work=''[[iTunes Store]]''|publisher=[[Apple Inc.|Apple Inc]]|accessdate=November 7, 2009}}</ref> |- |} == Singles == {| class="wikitable plainrowheaders" style="text-align:center;" |+ List of singles, with selected chart positions ! scope="col" rowspan="2" style="width:16em;" | Title ! scope="col" rowspan="2" | Year ! scope="col" colspan="10" | Peak chart positions ! scope="col" rowspan="2" style="width:12em;" | [[List of music recording certifications|Certifications]] ! scope="col" rowspan="2" | Album |- style="font-size:smaller;" ! scope="col" style="width:3.0em;font-size:90%;"|[[Billboard Hot 100|US]]<br /><ref name="hot100mc">{{cite web|url=http://www.billboard.com/artist/miley-cyrus/chart-history/772285#/artist/miley-cyrus/chart-history/772285?f=379&g=Singles|title=Miley Cyrus Album & Song Chart History: "Billboard Hot 100"|work=Billboard|publisher=Nielsen Business Media, Inc|accessdate = 2. 01. 2010.}}</ref><ref name="hot100hm">{{cite web|url=http://www.billboard.com/artist/miley-cyrus/chart-history/772285#/artist/hannah-montana/chart-history/777056|title=Hannah Montana Album & Song Chart History: "Billboard Hot 100"|work=Billboard|publisher=Nielsen Business Media, Inc|accessdate = 2. 01. 2010.}}</ref></br> ! scope="col" style="width:3.0em;font-size:90%;"|[[Australian Recording Industry Association|AUS]]</br><ref name="australiancharts" /> ! scope="col" style="width:3.0em;font-size:90%;"|[[Ö3 Austria Top 40|AUT]]</br><ref name="austriancharts" /> ! scope="col" style="width:3.0em;font-size:90%;"|[[Canadian Hot 100|CAN]]<br /><ref name="cansinglemc">{{cite web|url=http://www.billboard.com/artist/miley-cyrus/chart-history/772285#/artist/miley-cyrus/chart-history/772285?f=793&g=Singles|title=Miley Cyrus Album & Song Chart History: "Canadian Hot 100"|work=Billboard|publisher=Nielsen Business Media, Inc|accessdate = 2. 01. 2010.}}</ref><ref name="cansinglehm">{{cite web|url=http://www.billboard.com/artist/miley-cyrus/chart-history/772285#/artist/hannah-montana/chart-history/777056?f=793&g=Singles|title=Hannah Montana Album & Song Chart History: "Canadian Hot 100"|work=Billboard|publisher=Nielsen Business Media, Inc|accessdate = 2. 01. 2010.}}</ref></br> ! scope="col" style="width:3.0em;font-size:90%;"|[[German Singles Chart|DEU]]<br /><ref name="germanysingle">{{cite web|url=http://www.musicline.de/de/chartverfolgung_summary/artist/Cyrus,Miley%20%28Hannah%20Montana%29/?type=single|title=Chartverfolgung Cyrus, Miley (Hannah Montana) Single|work=''Musicline.de''|publisher=Media Control Charts|accessdate=November 8, 2010|language=German|archive-date=2012-10-12|archive-url=https://web.archive.org/web/20121012112546/http://www.musicline.de/de/chartverfolgung_summary/artist/Cyrus,Miley%20(Hannah%20Montana)/?type=single|dead-url=yes}}</ref><ref name="germanysingle2">{{cite web|url=http://www.musicline.de/de/chartverfolgung_summary/artist/Cyrus%2CMiley+Aka+Hannah+Montana/single|title=Chartverfolgung Cyrus, Miley A.k.a. Hannah Montana Single|work=''Musicline.de''|publisher=Media Control Charts|accessdate=November 8, 2010|language=German|archive-date=2012-10-12|archive-url=https://web.archive.org/web/20121012112600/http://www.musicline.de/de/chartverfolgung_summary/artist/Cyrus%2CMiley+Aka+Hannah+Montana/single|dead-url=yes}}</ref><ref name="germanysingle3">{{cite web|url=http://www.musicline.de/de/chartverfolgung_summary/artist/Cyrus,Miley/?type=single|title=Chartverfolgung Cyrus, Miley Single|work=''Musicline.de''|publisher=Media Control Charts|accessdate=November 8, 2010|language=German|archivedate=2012-10-12|archiveurl=https://web.archive.org/web/20121012112633/http://www.musicline.de/de/chartverfolgung_summary/artist/Cyrus,Miley/?type=single|deadurl=yes}}</ref> ! scope="col" style="width:3.0em;font-size:90%;"| [[Productores de Música de España|ESP]]</br><ref name="spanishcharts" /> ! scope="col" style="width:3.0em;font-size:90%;"|[[Irish Recorded Music Association|IRL]]</br><ref name="irishcharts" /> ! scope="col" style="width:3.0em;font-size:90%;"|[[Recording Industry Association of New Zealand|NZ]]</br><ref name="nzcharts" /> ! scope="col" style="width:3.0em;font-size:90%;"|[[VG-lista|NOR]]</br><ref name="norwegiancharts" /> ! scope="col" style="width:3.0em;font-size:90%;"|[[UK Singles Chart|UK]]</br><ref name="ukcharts" /> |- ! scope="row" |"[[See You Again]]" |2007 |10 || 6 || 30 || 4 || 52 || — || 13 || 11 || — || 11 | * AUS: Platinum<ref name="auscertisingle08">{{cite web |url=http://www.aria.com.au/pages/httpwww.aria.com.aupageshttpwww.aria.com.aupagesARIACharts-Accreditations-2008Singles.htm|title=ARIA Charts – Accreditations – 2008 Singles|accessdate = 25. 12. 2009.|work=''ARIA.com.au''|publisher=[[Australian Recording Industry Association]]}}</ref> * NZ: Gold<ref name="rianzcertisingle">{{cite web|url=http://www.radioscope.net.nz/index.php?option=com_content&task=view&id=77&Itemid=63|title=New Zealand Gold/Platinum Singles|date=4. 09. 2009.|accessdate=November 14, 2009|publisher=[[Recording Industry Association of New Zealand]]|work=''Radioscope''|archiveurl=https://web.archive.org/web/20081014104613/http://www.radioscope.net.nz/index.php?option=com_content&task=view&id=77&Itemid=63|archivedate=2008-10-14|deadurl=no}}</ref> |rowspan="2"|''Meet Miley Cyrus'' |- ! scope="row" |"[[Start All Over]]" |rowspan="2"|2008 |68 || 41 || — || 91 || — || — || — || — || — || — | |- ! scope="row" |"[[7 Things]]" |9 || 10 || 14 || 13 || 17 || — || 26 || 24 || 8 || 25 | * AUS: Gold<ref name="auscertisingle08" /> |rowspan="2"|''Breakout'' |- ! scope="row" |"[[Fly on the Wall (song)|Fly on the Wall]]" |rowspan="3"|2009 |84 || 54<br /><ref name="feb2aria">{{cite web|url=http://pandora.nla.gov.au/pan/23790/20090220-0000/issue988.pdf|accessdate = 5. 12. 2009.|work=''[[Pandora Archive]]''|publisher=[[Australian Recording Industry Association]]|title=ARIA – Week of February 2, 2009|format=PDF}}</ref> || 57 || 73 || 62 || — || 23 || — || — || 16 | |- ! scope="row" |"[[The Climb (song)|The Climb]]" |4 || 5 || 30 || 5 || 41 || 46 || 11 || 12 || 5 || 11 | * US: 2× Platinum<ref name="riaasingle">{{cite web|url=http://riaa.com/goldandplatinumdata.php?resultpage=1&table=SEARCH_RESULTS&action=&title=&artist=Miley&Cyrus&format=SINGLE&debutLP=&category=&sex=&releaseDate=&requestNo=&type=&level=&label=&company=&certificationDate=&awardDescription=&catalogNo=&aSex=&rec_id=&charField=&gold=&platinum=&multiPlat=&level2=&certDate=&album=&id=&after=&before=&startMonth=1&endMonth=1&startYear=1958&endYear=2009&sort=Artist&perPage=25|title=RIAA – Gold & Platinum: "Miley Cyrus Singles"|work=''RIAA.com''|publisher=[[Recording Industry Association of America]]|accessdate=November 11, 2009}}</ref> * AUS: Platinum<ref name="auscertisingle09">{{cite web|url=http://www.aria.com.au/pages/httpwww.aria.com.aupageshttpwww.aria.com.aupageshttpwww.aria.com.aupagesARIACharts-Accr.htm|title=ARIA Charts – Accreditations – 2009 Singles|accessdate=November 14, 2009|work=''ARIA.com.au''|publisher=[[Australian Recording Industry Association]]}}</ref> * CAN: 3× Platinum<ref name="musicanadasingles">{{cite web|url=http://www.musiccanada.com/GoldPlatinum.aspx|title=Gold and Platinum|work=''Musiccanada.com''|publisher=Music Canada|accessdate=11. 07. 2011.|archive-date=2014-02-14|archive-url=https://web.archive.org/web/20140214084454/http://musiccanada.com/GoldPlatinum.aspx|dead-url=yes}}</ref> * NZ: Platinum<ref name="rianzcertisingle" /> * UK: Silver<ref name="bpi" /> |''Hannah Montana: The Movie'' |- ! scope="row" |"[[Party in the U.S.A.]]" |2 || 6 || 30 || 3 || — || 32 || 5 || 3 || 12 || 11 | * US: 3× Platinum<ref name="riaasingle" /> * AUS: Platinum<ref name="auscertisingle09" /> * CAN: 4× Platinum<ref name="musicanadasingles" /> * NZ: Platinum<ref name="rianzcertisingle" /> |rowspan="2"|''The Time of Our Lives'' |- ! scope="row" |"[[When I Look at You]]" |rowspan="3"|2010 |16 || 19 || 57 || 24 || — || — || 45 || 27 || — || 79 | |- ! scope="row" |"[[Can't Be Tamed (song)|Can't Be Tamed]]" |8 || 14 || 21 || 6 || 29 || 14 || 5 || 5 || 15 || 13 | * AUS: Gold<ref name="auscertisingle2010">{{cite web |url=http://www.aria.com.au/pages/httpwww.aria.com.auaccreds2010.htm|title=ARIA Charts – Accreditations – 2010 Singles|accessdate = 13. 03. 2010.|work=''ARIA.com.au''|publisher=Australian Recording Industry Association}}</ref> |rowspan="2"|''Can't Be Tamed'' |- ! scope="row" |"[[Who Owns My Heart]]"{{Ref label|note_e1|E|}} | — || — || 35 || — || 24 || — || — || — || — || — | |- |align="center" colspan="21" style="font-size:8pt"| "—" denotes releases that did not chart or were not released. |} === As Hannah Montana === {| class="wikitable plainrowheaders" style="text-align:center;" |+ List of singles, with selected chart positions ! scope="col" rowspan="2" style="width:16em;" | Title ! scope="col" rowspan="2" | Year ! scope="col" colspan="5" | Peak chart positions ! scope="col" rowspan="2" | Album |- style="font-size:smaller;" ! scope="col" style="width:3.0em;font-size:90%;"|[[Billboard Hot 100|US]]<br /><ref name="hot100hm" /> !width="30"|[[Ö3 Austria Top 40|AUT]]</br><ref name="austriancharts" /><br /> ! scope="col" style="width:3.0em;font-size:90%;"|[[German Singles Chart|DEU]]<br /><ref name="germanysinglehm">{{cite web|url=http://www.musicline.de/de/chartverfolgung_summary/artist/Hannah+Montana/single|title=Chartverfolgung Hannah Montana Single|work=''Musicline.de''|publisher=Media Control Charts|accessdate=November 8, 2010|language=German}}{{Dead link|date=August 2021 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref> ! scope="col" style="width:3.0em;font-size:90%;"|[[Irish Recorded Music Association|IRL]]</br><ref name="irishcharts" /> ! scope="col" style="width:3.0em;font-size:90%;"|[[UK Singles Chart|UK]]</br><ref name="ukchartshm" /> |- ! scope="row"| "[[The Best of Both Worlds (song)|The Best of Both Worlds]]" |2006 |92 || — || 66 || 17 || 43 |''Hannah Montana'' |- ! scope="row"|"[[Supergirl (Hannah Montana song)|Supergirl]]"{{Ref label|note_f1|F|}} |2009 |105 || 58 || 42 || — || — |''Hannah Montana 3'' |- ! scope="row"|"[[Ordinary Girl (Hannah Montana song)|Ordinary Girl]]" |rowspan="2"|2010 |91 || — || — || — || 93 | rowspan="2"|''Hannah Montana Forever'' |- ! scope="row"|"I'm Still Good"<ref>{{cite web|url={{Allmusic|class=album|id=r2170742|pure_url=yes}}|title=I'm Still Good – Hannah Montana|work=''[[Allmusic]]''|publisher=[[Rovi Corporation]]|accessdate = 6. 05. 2011.}}</ref> |— || — || — || — || — |- |align="center" colspan="21" style="font-size:8pt"| "—" denotes releases that did not chart or were not released. |} === As guest artist === {| class="wikitable plainrowheaders" style="text-align:center;" |+ List of singles, with selected chart positions ! scope="col" rowspan="2" style="width:16em;" | Title ! scope="col" rowspan="2" | Year ! scope="col" colspan="9" | Peak chart positions ! scope="col" rowspan="2" style="width:8em;" | Album |- style="font-size:smaller;" ! scope="col" style="width:3.0em;font-size:90%;"|[[Billboard Hot 100|US]]<br /><ref>Peak chart positions for featured singles of Miley Cyrus in the United States: * {{cite web|url=http://www.billboard.com/#/artist/billy-ray-cyrus/chart-history/2309|title=Billy Ray Cyrus Album & Song Chart History: "Hot 100"|work=Billboard|publisher=Nielsen Business Media|accessdate = 23. 10. 2010.}} * {{cite web|url=http://www.billboard.com/#/charts/hot-100?chartDate=2008-09-20&order=gainer|title=Hot 100 – Week of September 20, 2008|work=Billboard|publisher=Nielsen Business Media, Inc|accessdate = 2. 01. 2010.}} * {{cite web|url=http://www.billboard.com/#/charts/hot-100?chartDate=2010-02-27|title=Hot 100 – Week of February 27, 2010|work=Billboard|publisher=Nielsen Business Media, Inc|accessdate = 4. 04. 2011.}}</ref> ! scope="col" style="width:3.0em;font-size:90%;"|[[Australian Recording Industry Association|AUS]]</br><ref name="australiancharts" /><ref>Peak chart positions for featured singles of Miley Cyrus in Australia: * {{cite web|url=http://australian-charts.com/showinterpret.asp?interpret=Helping+Haiti|title=Discography Helping Haiti|work=''Australian-charts.com''|publisher=Australian Recording Industry Association|accessdate = 26. 02. 2010.}} * {{cite web|url=http://australian-charts.com/showinterpret.asp?interpret=Artists+For+Haiti|title=Discography Artists for Haiti|work=''Australian-charts.com''|publisher=Australian Recording Industry Association|accessdate = 26. 02. 2010.}}</ref> ! scope="col" style="width:3.0em;font-size:90%;"|[[Ö3 Austria Top 40|AUT]]</br><ref name="austriancharts" /><ref>{{cite web|url=http://austriancharts.at/showinterpret.asp?interpret=Helping+Haiti|title=Discography Helping Haiti|work=''Austriancharts.at''|publisher=Ö3 Austria Top 40|accessdate = 26. 02. 2010.|language=Dutch}}</ref> ! scope="col" style="width:3.0em;font-size:90%;"|[[Canadian Hot 100|CAN]]<br /><ref>Peak chart positions for featured singles of Miley Cyrus in the United States: * {{cite web|url=http://www.billboard.com/#/artist/billy-ray-cyrus/chart-history/2309?f=793&g=Singles|title=Billy Ray Cyrus Album & Song Chart History: "Canadian Hot 100"|work=Billboard|publisher=Nielsen Business Media|accessdate = 23. 10. 2010.}} * {{cite web|url=http://www.billboard.com/#/charts/canadian-hot-100?chartDate=2008-09-20|title=Canadian Hot 100 – Week of September 20, 2008|work=Billboard|publisher=Nielsen Business Media, Inc|accessdate = 2. 01. 2010.}} * {{cite web|url=http://www.billboard.com/#/charts/canadian-hot-100?chartDate=2010-03-06|title=Hot 100 – Week of March 6, 2010|work=Billboard|publisher=Nielsen Business Media, Inc|accessdate = 4. 04. 2011.}}</ref> ! scope="col" style="width:3.0em;font-size:90%;"| [[Productores de Música de España|ESP]]</br><ref >Peak chart positions for featured singles of Miley Cyrus in Spain: * {{cite web|url=http://spanishcharts.com/showinterpret.asp?interpret=Helping+Haiti|title=Discography Helping Haiti|work=''Spanishcharts.com''|publisher=Productores de Música de España|accessdate = 26. 02. 2010.}} * {{cite web|url=http://spanishcharts.com/showinterpret.asp?interpret=Artists+For+Haiti|title=Discography Artists for Haiti|work=''Spanishcharts.com''|publisher=Productores de Música de España|accessdate = 26. 02. 2010.}}</ref> ! scope="col" style="width:3.0em;font-size:90%;"|[[Irish Recorded Music Association|IRL]]</br><ref name="irishcharts" /><ref>Peak chart positions for featured singles of Miley Cyrus in Ireland: *{{cite web|url=http://irish-charts.com/showinterpret.asp?interpret=Helping+Haiti|title=Discography Helping Haiti|work=''Irish-charts.com''|publisher=[[Irish Recorded Music Association]]|accessdate = 26. 02. 2010.}} * {{cite web|url=http://irish-charts.com/showinterpret.asp?interpret=Artists+For+Haiti|title=Discography Artists for Haiti|work=''Irish-charts.com''|publisher=[[Irish Recorded Music Association]]|accessdate = 26. 02. 2010.}}</ref> ! scope="col" style="width:3.0em;font-size:90%;"|[[RIANZ|NZ]]</br><ref>Peak chart positions for featured singles of Miley Cyrus in New Zealand: * {{cite web|url=http://charts.org.nz/showinterpret.asp?interpret=Helping+Haiti|title=Discography Helping Haiti|work=''Charts.org.nz''|publisher=Recording Industry Association of New Zealand|accessdate=26. 02. 2010.|archivedate=2012-09-25|archiveurl=https://web.archive.org/web/20120925175535/http://www.charts.org.nz/showinterpret.asp?interpret=Helping+Haiti|deadurl=yes}} * {{cite web|url=http://charts.org.nz/showinterpret.asp?interpret=Artists+For+Haiti|title=Discography Artists for Haiti|work=''Charts.org.nz''|publisher=[[Recording Industry Association of New Zealand]]|accessdate=26. 02. 2010.|archivedate=2016-05-01|archiveurl=https://web.archive.org/web/20160501223443/http://charts.org.nz/showinterpret.asp?interpret=Artists+For+Haiti|deadurl=yes}}</ref> ! scope="col" style="width:3.0em;font-size:90%;"|[[VG-lista|NOR]]</br><ref>{{cite web|url=http://norwegiancharts.com/showinterpret.asp?interpret=Artists+For+Haiti|title=Discography Artists for Haiti|work=''Norwegiancharts.com''|publisher=VG-lista|accessdate = 26. 02. 2010.}}</ref> ! scope="col" style="width:3.0em;font-size:90%;"|[[UK Singles Chart|UK]]</br><ref >Peak chart positions for featured singles of Miley Cyrus in the United Kingdom: * {{cite web|url=http://www.chartstats.com/artistinfo.php?id=12156|title=Chart Stats - Artists Stand Up to Cancer|work=''Chartstats.com''|publisher=The Official Charts Company|accessdate=26. 02. 2010.|archiveurl=https://archive.today/20120723225127/http://www.chartstats.com/artistinfo.php?id=12156|archivedate=2012-07-23|dead-url=no}} * {{cite web|url=http://www.chartstats.com/artistinfo.php?id=12504|title=Chart Stats - Helping Haiti|work=''Chartstats.com''|publisher=The Official Charts Company|accessdate=26. 02. 2010.|archiveurl=https://archive.today/20130119140629/http://www.chartstats.com/artistinfo.php?id=12504|archivedate=2013-01-19|dead-url=no}} * {{cite web|url=http://www.chartstats.com/artistinfo.php?id=12513|title=Chart Stats - Artists for Haiti|work=''Chartstats.com''|publisher=The Official Charts Company|accessdate=26. 02. 2010.|archiveurl=https://archive.today/20130102092809/http://www.chartstats.com/artistinfo.php?id=12513|archivedate=2013-01-02|dead-url=no}}</ref> |- ! scope="row"|"[[Ready, Set, Don't Go]]"</br><small>([[Billy Ray Cyrus]] and Miley Cyrus)</small> |2007 |37 || — || — || 47 || — || — || — || — || — |''[[Home at Last (Billy Ray Cyrus album)|Home at Last]]'' |- ! scope="row"|"[[Just Stand Up!]]"<br /><small>(among [[Just Stand Up!#Performers|Artists Stand Up to Cancer]])</small> |2008 | 11 || 39 || 73 || 10 || — || 19 || — || — || 26 |rowspan="3"|Non-album song |- ! scope="row"|"[[Everybody Hurts#Helping Haiti charity single|Everybody Hurts]]"{{Ref label|note_g1|G|}}</br><small>(among [[Helping Haiti]])</small> |rowspan="3"|2010 | 121 || 28 || 23 || 59 || 39 || 1 || 17 || — || 1 |- ! scope="row"|"[[We Are the World 25 for Haiti]]"</br><small>(among [[Artists for Haiti]])</small> | 2 || 18 || — || 7 || 15 || 9 || 8 || 1 || 50 |- ! scope="row"|"[[Nothing to Lose (Bret Michaels song)|Nothing to Lose]]"<ref>{{cite web|url=http://itunes.apple.com/us/album/nothing-to-lose-featuring/id358858273?i=358858498&ign-mpt=uo%3D4|title=Nothing To Lose (Featuring Miley Cyrus) by Bret Michaels|work=''[[iTunes Store]]''|publisher=[[Apple, Inc.|Apple, Inc]]|accessdate = 6. 05. 2011.}}</ref></br><small>([[Bret Michaels]] feat. Miley Cyrus)</small> | — || — || — || — || — || — || — || — || — |''[[Custom Built (album)|Custom Built]]'' |- |- |align="center" colspan="21" style="font-size:8pt"| "—" denotes releases that did not chart or were not released. |} == Promotional singles == {| class="wikitable plainrowheaders" style="text-align:center;" |+ List of singles, with selected chart positions ! scope="col" rowspan="2" style="width:16em;" | Title ! scope="col" rowspan="2" | Year ! scope="col" colspan="9" | Peak chart positions ! scope="col" rowspan="2" style="width:12em;" | [[List of music recording certifications|Certifications]] ! scope="col" rowspan="2" | Album |- style="font-size:smaller;" ! scope="col" style="width:3.0em;font-size:90%;"|[[Billboard Hot 100|US]]<br /><ref name="hot100mc" /> ! scope="col" style="width:3.0em;font-size:90%;"|[[Australian Recording Industry Association|AUS]]</br><ref name="australiancharts" /> ! scope="col" style="width:3.0em;font-size:90%;"|[[Ö3 Austria Top 40|AUT]]</br><ref name="austriancharts" /> ! scope="col" style="width:3.0em;font-size:90%;"|[[Canadian Hot 100|CAN]]<br /><ref name="cansinglemc" /> ! scope="col" style="width:3.0em;font-size:90%;"|[[German Singles Chart|DEU]]<br /><ref name="germanysingle3" /> ! scope="col" style="width:3.0em;font-size:90%;"|[[Irish Recorded Music Association|IRL]]</br><ref name="irishcharts" /> ! scope="col" style="width:3.0em;font-size:90%;"|[[RIANZ|NZ]]</br><ref name="nzcharts" /> ! scope="col" style="width:3.0em;font-size:90%;"|[[VG-lista|NOR]]</br><ref name="norwegiancharts" /> ! scope="col" style="width:3.0em;font-size:90%;"|[[UK Singles Chart|UK]]</br><ref name="ukcharts" /> |- ! scope="row"|"[[Hoedown Throwdown]]" |2009 |18 || 20 || 41 || 15 || 66 || 10 || 40 || 17 || 18 | * AUS: Gold<ref name="auscertisingle09" /> |''Hannah Montana:</br> The Movie'' |- |} === As Hannah Montana === {| class="wikitable plainrowheaders" style="text-align:center;" |+ List of singles, with selected chart positions ! scope="col" rowspan="2" style="width:20em;" | Title ! scope="col" rowspan="2" | Year ! scope="col" colspan="4" | Peak chart positions ! scope="col" rowspan="2" | Album |- style="font-size:smaller;" ! scope="col" style="width:3.0em;font-size:90%;"|[[Billboard Hot 100|US]]<br /><ref name="hot100hm" /> ! scope="col" style="width:3.0em;font-size:90%;"|[[Australian Recording Industry Association|AUS]]</br><ref name="australiancharts" /> ! scope="col" style="width:3.0em;font-size:90%;"|[[Canadian Hot 100|CAN]]<br /><ref name="cansinglehm" /> ! scope="col" style="width:3.0em;font-size:90%;"|[[UK Singles Chart|UK]]</br><ref name="ukchartshm" /> |- ! scope="row"|"[[Who Said]]" |2006 | 83 || — || — || — |''Hannah Montana'' |- ! scope="row"|"[[Nobody's Perfect (song)|Nobody's Perfect]]" |rowspan="3"|2007 | 27 || 87<br /><ref>{{cite web|url=http://pandora.nla.gov.au/pan/23790/20080220-0000/issue935.pdf|title=ARIA – Week of January 28, 2008|work=''Pandora Archive''|publisher=Australian Recording Industry Association|accessdate = 15. 05. 2010.|format=PDF}}</ref> || — || — |rowspan="2"|''Hannah Montana 2'' |- ! scope="row"|"[[Make Some Noise (Hannah Montana song)|Make Some Noise]]" | 92 || — || — || — |- ! scope="row"|"[[Rockin' around the Christmas Tree]]"<ref>{{cite web|url=http://itunes.apple.com/us/album/radio-disney-exclusive-rockin/id267154358|title=Radio Disney Exclusive: Rockin' Around the Christmas Tree + Exclusive Interview - Single by Hannah Montana|work=''iTunes Store''|publisher=Apple, Inc|accessdate = 6. 05. 2011.}}</ref> | — || — || — || — |''Hannah Montana'' |- ! scope="row"|"The Other Side of Me"{{Ref label|note_h1|H|}} |rowspan="2"|2009 | 84 || — || — || — |''Hits Remixed'' |- ! scope="row"|"[[Ice Cream Freeze (Let's Chill)]]" | 87 || — || 57 || 90 |''Hannah Montana 3'' |- ! scope="row"|"Are You Ready"<ref>{{cite web|url={{Allmusic|class=album|id=r2170727|pure_url=yes}}|title=Are You Ready – Hannah Montana|work=''Allmusic''|publisher=Rovi Corporation|accessdate = 6. 05. 2011.}}</ref> |rowspan="2"|2010 | — || — || — || — |rowspan="2"|''Hannah Montana Forever'' |- ! scope="row"|"[[Gonna Get This]]" <small>(feat. [[Iyaz]])</small> | 66 || — || — || — |- |align="center" colspan="21" style="font-size:8pt"| "—" denotes releases that did not chart or were not released. |} === As guest artist === {| class="wikitable plainrowheaders" style="text-align:center;" |+ List of singles, with selected chart positions ! scope="col" rowspan="2" style="width:16em;" | Title ! scope="col" rowspan="2" | Year ! scope="col" colspan="2" | Peak chart positions ! scope="col" rowspan="2" | Album |- style="font-size:smaller;" ! scope="col" style="width:3.0em;font-size:90%;"|[[Billboard Hot 100|US]]<br /><ref name="senditon">{{cite web|url=http://www.billboard.com/#/charts/hot-100?chartDate=2009-08-29&order=gainer|title=Hot 100 – Week of August 29, 2009|work=Billboard|publisher=Nielsen Business Media, Inc|accessdate = 2. 01. 2010.}}</ref> ! scope="col" style="width:3.0em;font-size:90%;"|[[Canadian Hot 100|CAN]]<br /><ref name="webelongtothemusic">{{cite web|url=http://www.billboard.com/#/charts/canadian-hot-100?chartDate=2009-12-19&order=gainer|title=Canadian Hot 100 – Week of December 19, 2009|work=Billboard|publisher=Nielsen Business Media, Inc|accessdate = 2. 01. 2010.}}</ref> |- ! scope="row"| "[[Send It On (song)|Send It On]]"</br><small>(among [[Disney's Friends for Change]])</small> |rowspan="2"|2009 |20 || — |Non-album song |- ! scope="row"| "We Belong to the Music"{{Ref label|note_i1|I|}}</br><small>([[Timbaland]] feat. Miley Cyrus)</small> |111 || 63 |''[[Shock Value II]]'' |- |align="center" colspan="21" style="font-size:8pt"| "—" denotes releases that did not chart or were not released. |} == Other charted songs == {| class="wikitable plainrowheaders" style="text-align:center;" |+ List of songs, with selected chart positions ! scope="col" rowspan="2" style="width:16em;" | Title ! scope="col" rowspan="2" | Year ! scope="col" colspan="5" | Peak chart positions ! scope="col" rowspan="2" | Album |- style="font-size:smaller;" ! scope="col" style="width:3.0em;font-size:90%;"|[[Billboard Hot 100|US]]<br /><ref name="hot100mc" /> ! scope="col" style="width:3.0em;font-size:90%;"|[[Australian Recording Industry Association|AUS]]</br><ref name="australiancharts" /> ! scope="col" style="width:3.0em;font-size:90%;"|[[Canadian Hot 100|CAN]]<br /><ref name="cansinglemc" /> ! scope="col" style="width:3.0em;font-size:90%;"|[[Irish Recorded Music Association|IRL]]</br><ref name="irishcharts" /> ! scope="col" style="width:3.0em;font-size:90%;"|[[UK Singles Chart|UK]]</br><ref name="ukcharts" /> |- ! scope="row"|"G.N.O. (Girls' Night Out)" |rowspan="3"|2007 | 91 || — || — || — || — |rowspan="3"|''Meet Miley Cyrus'' |- ! scope="row"|"Good and Broken"{{Ref label|note_j1|J|}} | — || — || — || — || — |- ! scope="row"|"[[I Miss You (Miley Cyrus song)|I Miss You]]"{{Ref label|note_k1|K|}} | 109 || — || — || — || — |- ! scope="row"|"[[Breakout (Miley Cyrus song)|Breakout]]" |rowspan="3"|2008 | 56 || 94<br /><ref>{{cite web|url=http://pandora.nla.gov.au/pan/23790/20081020-0000/issue968.pdf|accessdate = 5. 12. 2009.|work=''Pandora Archive''|publisher=[[Australian Recording Industry Association]]|title=ARIA – Week of September 15, 2008|format=PDF}}</ref> || 45 || — || — |rowspan="3"|''Breakout'' |- ! scope="row"|"[[Girls Just Wanna Have Fun]]"{{Ref label|note_l1|L|}} | 113 || — || 92 || — || — |- ! scope="row"|"Goodbye"{{Ref label|note_m1|M|}} | 124 || — || — || — || — |- ! scope="row"|"[[Butterfly Fly Away]]" |rowspan="2"|2009 |56 || 56<br /><ref>{{cite web|url=http://pandora.nla.gov.au/pan/23790/20090805-0000/issue1013.pdf|title=ARIA – Week of July 27, 2009|work=''Pandora Archive''|publisher=Australian Recording Industry Association|accessdate=November 10, 2009|format=PDF}}</ref> || 50 || 46 || 78 |''Hannah Montana: The Movie'' |- ! scope="row"|"The Time of Our Lives"{{Ref label|note_n1|N|}} | 123 || — || 51 || — || — |''The Time of Our Lives'' |- ! scope="row"|"I Hope You Find It"{{Ref label|note_o1|O|}} |rowspan="3"|2010 | 105 || — || — || — || — |''[[The Last Song (film)#Score and soundtrack|The Last Song]]'' |- ! scope="row"|"Liberty Walk"{{Ref label|note_p1|P|}} | 103 || — || 79 || — || — |rowspan="2"|''Can't Be Tamed'' |- ! scope="row"|"Stay" | 75<br /><ref>{{cite web|url=http://www.billboard.com/charts/hot-100?chartDate=2010-07-10&order=gainer|title=Hot 100 – Week of July 10, 2010|work=Billboard|publisher=Nielsen Business Media, Inc|accessdate = 18. 03. 2011.}}</ref> || — || 61 || — || — |- |align="center" colspan="21" style="font-size:8pt"| "—" denotes releases that did not chart or were not released. |} === As Hannah Montana === {| class="wikitable plainrowheaders" style="text-align:center;" |+ List of songs, with selected chart positions ! scope="col" rowspan="2" style="width:20em;" | Title ! scope="col" rowspan="2" | Year ! scope="col" colspan="4" | Peak chart positions ! scope="col" rowspan="2" | Album |- style="font-size:smaller;" ! scope="col" style="width:3.0em;font-size:90%;"|[[Billboard Hot 100|US]]<br /><ref name="hot100mc" /><ref name="hot100hm" /> ! scope="col" style="width:3.0em;font-size:90%;"|[[Australian Recording Industry Association|AUS]]</br><ref name="australiancharts" /> ! scope="col" style="width:3.0em;font-size:90%;"|[[Canadian Hot 100|CAN]]<br /><ref name="cansinglehm" /> ! scope="col" style="width:3.0em;font-size:90%;"|[[VG-lista|NOR]]</br><ref name="norwegiancharts" /> |- ! scope="row"|"Just Like You" |rowspan="5"|2006 | 99 || — || — || — |rowspan="5"|''Hannah Montana'' |- ! scope="row"|"[[Pumpin' Up the Party]]" | 81 || — || — || — |- ! scope="row"|"[[I Got Nerve]]" | 67 || — || — || — |- ! scope="row"|"[[If We Were a Movie]]" | 47 || — || — || — |- ! scope="row"|"This Is the Life" | 89 || — || — || — |- ! scope="row"|"We Got the Party" |rowspan="5"|2007 | — || — || 98 || — |rowspan="5"|''Hannah Montana 2'' |- ! scope="row"|"[[Rock Star (Hannah Montana song)|Rock Star]]" | 81 || — || 80<br /><ref>{{cite web|url=http://www.billboard.com/#/charts/canadian-hot-100?chartDate=2008-03-01&order=position|title=Canadian Hot 100 – Week of March 1, 2008|work=Billboard|publisher=Nielsen Business Media, Inc|accessdate = 2. 01. 2010.}}</ref> || — |- ! scope="row"|"[[Life's What You Make It (Hannah Montana song)|Life's What You Make It]]" | 25 || — || — || — |- ! scope="row"|"[[One in a Million (Sandy Mölling song)|One in a Million]]"{{Ref label|note_q1|Q|}} | 112 || — || — || — |- ! scope="row"|"[[True Friend]]" | 99 || — || — || — |- ! scope="row"|"[[You'll Always Find Your Way Back Home]]" |rowspan="7"|2009 | 81 || — || 76 || — |rowspan="3"|''Hannah Montana: The Movie'' |- ! scope="row"|"[[Let's Get Crazy (Hannah Montana song)|Let's Get Crazy]]" | 57 || — || 26 || — |- ! scope="row"|"Let's Do This"{{Ref label|note_r1|R|}} | 123 || — || — || — |- ! scope="row"|"It's All Right Here"{{Ref label|note_s1|S|}} | 124 || — || — || — |rowspan="4"|''Hannah Montana 3'' |- ! scope="row"|"[[He Could Be the One (song)|He Could Be the One]]" | 10 || 64<br /><ref>{{cite web|url=http://pandora.nla.gov.au/pan/23790/20091105-0000/Issue1024.pdf|title=ARIA – Week of October 12, 2009|work=''Pandora Archive''|publisher=Australian Recording Industry Association|accessdate = 15. 05. 2010.|format=PDF}}</ref> || 97 || 13 |- ! scope="row"|"I Wanna Know You" | 74 || — || — || — |- ! scope="row"|"Don't Wanna Be Torn"{{Ref label|note_t1|T|}} | 104 || — || — || — |- ! scope="row"|"Wherever I Go"{{Ref label|note_u1|U|}} |2010 | 117 || — || — || — |''Hannah Montana Forever'' |- |align="center" colspan="21" style="font-size:8pt"| "—" denotes releases that did not chart or were not released. |} == Videografija == === Video albumi === {| class="wikitable plainrowheaders" style="text-align:center;" |+ List of DVD releases with selected details ! scope="col" style="width:11em;"| Title ! scope="col" style="width:16.5em;"| Album details ! scope="col" style="width:20em;"| Notes |- ! scope="row" |''[[Hannah Montana & Miley Cyrus: Best of Both Worlds Concert]]'' | * Released: February 1, 2008 * Label: Walt Disney * Formats: [[DVD]], [[bluray]] | * Concert tour film from a live concert held in Salt Lake City, Utah in 2007 as part of the [[Best of Both Worlds Tour]].<ref>{{cite web|url=http://www.allmusic.com/cg/amg.dll?p=amg&sql=10:knfuxzqjldje|title=Hannah Montana – Best of Both Worlds Concert: The 3-D Movie <nowiki>[DVD]</nowiki>|work=''Allmusic''|publisher=Rovi Corporation|accessdate = 29. 09. 2010.}}</ref> |- ! scope="row" |''[[Can't Be Tamed#Can't Be Tamed – Mini DVD|Can't Be Tamed – Mini DVD]]'' | * Released: June 21, 2010 * Label: Hollywood * Formats: DVD | * Released only in the United Kingdom and Japan. It consists of the music videos from singles from ''Can't Be Tamed'', live performances from the [[Wonder World Tour]], and behind-the-scenes footage.<ref>{{cite web|url=http://avex.jp/miley/discography/|title=Miley Cyrus – Discography|work=''Avex.jp''|publisher=[[Avex Group]]|accessdate=1. 02. 2011.|language=Japanese|archivedate=2010-12-12|archiveurl=https://web.archive.org/web/20101212040721/http://avex.jp/miley/discography/|deadurl=yes}}</ref> |} === Muzički spotovi === {| class="wikitable plainrowheaders" |+List of music videos, showing year released and director !scope="col"|Title !scope="col"|Year !scope="col"|Director(s) |- !scope="row"|"Start All Over" |2007 |[[Marc Webb]]<ref>{{cite web|url=http://watch.muchmusic.com/artists-a-z/m/miley-cyrus/clip80945|work=''[[MuchMusic]]''|publisher=[[CTVglobemedia]]|accessdate=20. 04. 2010.|title=Miley Cyrus - Start All Over|archivedate=2011-07-14|archiveurl=https://web.archive.org/web/20110714132119/http://watch.muchmusic.com/artists-a-z/m/miley-cyrus/clip80945|deadurl=yes}}</ref> |- !scope="row"|"7 Things" |rowspan="3"|2008 |[[Brett Ratner]]<ref>{{cite web|url=http://www.mtv.com/videos/miley-cyrus/253422/7-things.jhtml|title=Miley Cyrus – 7 Things|work=''[[MTV]]''|publisher=Viacom|accessdate=24. 03. 2010.|archive-date=2008-10-26|archive-url=https://web.archive.org/web/20081026065202/http://www.mtv.com/videos/miley-cyrus/253422/7-things.jhtml}}</ref> |- !scope="row"|"[[I Thought I Lost You]]" |Unknown |- !scope="row"|"Fly on the Wall" |Philip Andelman<ref>{{cite web|url=http://www.mtv.com/videos/miley-cyrus/323071/fly-on-the-wall.jhtml#artist=2408193|title=Miley Cyrus – Fly on the Wall|work=''MTV''|publisher=Viacom|accessdate=24. 03. 2010.|archive-date=2008-12-09|archive-url=https://web.archive.org/web/20081209233128/http://www.mtv.com/videos/miley-cyrus/323071/fly-on-the-wall.jhtml#artist=2408193}}</ref> |- !scope="row"|"The Climb" |rowspan="3"|2009 |[[Matthew Rolston]]<ref>{{cite web|url=http://www.mtv.com/videos/miley-cyrus/348983/the-climb.jhtml#artist=2408193|title=Miley Cyrus – The Climb|work=''MTV''|publisher=Viacom|accessdate=24. 03. 2010.|archive-date=2016-04-09|archive-url=https://web.archive.org/web/20160409184351/http://www.mtv.com/videos/miley-cyrus/348983/the-climb.jhtml#artist=2408193}}</ref> |- !scope="row"|"Send It On" |Unknown |- !scope="row"|"Party in the U.S.A." |[[Chris Applebaum]]<ref>{{cite web|url=http://www.mtv.com/videos/miley-cyrus/439428/party-in-the-usa.jhtml#artist=2408193|title=Miley Cyrus – Party in the U.S.A.|work=''MTV''|publisher=Viacom|accessdate=24. 03. 2010.|archive-date=2010-03-26|archive-url=https://web.archive.org/web/20100326040830/http://www.mtv.com/videos/miley-cyrus/439428/party-in-the-usa.jhtml#artist=2408193}}</ref> |- !scope="row"|"We Are the World for Haiti 25" |rowspan="4"|2010 |[[Paul Haggis]]<ref>{{cite web|url=http://www.mtv.com/news/articles/1631768/20100211/story.jhtml|title='We Are The World' Director Paul Haggis Recalls Video-Shoot 'Chaos'|first=Eric|last=Ditzian|date=11. 02. 2010.|accessdate=25. 03. 2010.|work=''MTV News''|publisher=Viacom|archive-date=2010-11-21|archive-url=https://web.archive.org/web/20101121110307/http://www.mtv.com/news/articles/1631768/20100211/story.jhtml}}</ref> |- !scope="row"|"When I Look at You" |[[Adam Shankman]]<ref>{{cite web|url=http://www.mtv.com/videos/miley-cyrus/486191/when-i-look-at-you.jhtml#artist=2408193|title=Miley Cyrus – When I Look at You|work=''MTV''|publisher=Viacom|accessdate=24. 03. 2010.|archive-date=2010-03-26|archive-url=https://web.archive.org/web/20100326040802/http://www.mtv.com/videos/miley-cyrus/486191/when-i-look-at-you.jhtml#artist=2408193}}</ref> |- !scope="row"|"Can't Be Tamed" |[[Robert Hales]]<ref>{{cite web|url=http://www.mtv.com/videos/miley-cyrus/514310/cant-be-tamed.jhtml#artist=2408193|title=Miley Cyrus – Can't Be Tamed|first=Jocelyn|last=Vena|work=''MTV''|publisher=Viacom|date=26. 04. 2010.|accessdate=30. 04. 2010.|archive-date=2013-11-04|archive-url=https://web.archive.org/web/20131104071538/http://www.mtv.com/videos/miley-cyrus/514310/cant-be-tamed.jhtml#artist=2408193}}</ref> |- !scope="row"|"Who Owns My Heart" |Robert Hales<ref>{{cite web|url=http://www.tv.com/miley-cyrus-to-shoot-who-owns-my-heart-music-video-this-weekend/webnews/127819.html|title=Miley Cyrus to Shoot 'Who Owns My Heart' Music Video This Weekend|work=''[[TV.com]]''|publisher=[[CBS Interactive]]|accessdate=15. 10. 2010.}}{{Dead link|date=August 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref> |} == Izvori == {{izvori}} [[Kategorija:Miley Cyrus]] [[Kategorija:Diskografije|Cyrus, Miley]] ltd7tvzlt43c4i42jshpf2inw69n0mr 0 121212 42682001 42680997 2026-08-30T05:14:06Z ~2026-47290-77 387930 42682001 wikitext text/x-wiki {{Sređivanje|razlog=Preterana upotreba citata}} [[Datoteka:Stahl, Ustase officer and Radic.jpg|thumb|Njemački general major Friedrich Stahl, [[Hrvatsko domobranstvo|domobranski]] oficir i četnički komandant [[Rade Radić]], prilikom sastanka u centralnoj Bosni, 1942.<ref name="ushmm46717">{{cite web|url=http://resources.ushmm.org/inquery/uia_doc.php/query/45?uf=uia_BeHOBM|title=Photograph #46717|publisher=United States Holocaust Memorial Museum|accessdate=5 February 2011}}</ref>]] [[Datoteka:Četnici i Nemci.jpg|thumb|right|[[Četnici]] poziraju s njemačkim okupacionim snagama u nepoznatom selu na području Jugoslavije.]] [[Datoteka:Četnici i Nemci u okupiranoj Jugoslaviji.jpg|thumb|right|[[Četnici]] sa oficirima njemačkog Wehrmachta.]] '''Kolaboracija četnika sa silama Osovine''' poprimala je tokom [[Drugi svjetski rat u Jugoslaviji|Drugog svjetskog rata u Jugoslaviji]] razne forme, od nenapadanja do direktne vojne podređenosti okupacionim snagama. [[Četnici]] u Srbiji su isprva sa [[partizani]]ma učestvovali u [[ustanak u Srbiji 1941.|ustanku protiv okupatora]] [[1941]], a nakon sloma ustanka kreću u borbu protiv unutrašnjih neprijatelja - [[partizan]]a i drugih etničkih grupa. U [[NDH|Nezavisnoj Državi Hrvatskoj]] (Dalmaciji, Lici, Hercegovini i delu Bosne) četnici se organizuju kao jedinice [[Antikomunistička dobrovoljačka milicija|Antikomunističke dobrovoljačke milicije]], [[Kolaboracija četnika s fašističkom Italijom|u službi fašističke Italije]].<ref name="Pop izdaje">[https://www.znaci.org/00001/15.pdf Jovo Popović, Marko Lolić, Branko Latas: Pop izdaje, Stvarnost, Zagreb, 1988.]</ref> Proklamativno su ove jedinice bile pod Vrhovnom komandom [[Dragoljub Draža Mihailović|Draže Mihailovića]], ali efektivno podređene italijanskoj vojnoj komandi. U novembru [[1941]], [[Dragoljub Mihailović|Mihailović]] i njegovi saradnici došli su do zaključka da treba zauzeti taktički pasivan stav prema osovinskim snagama, s obzirom da nije nastupio trenutak za odlučnu borbu. U tom međuvremenu, kao glavni protivnik označeni su partizani. S obzirom da Nemci nisu prihvatali četničko taktiziranje, njima je zauzet stav izbegavanja i neotvaranja vatre, čak i u situaciji nemačkog napada. Italijanske snage, budući izložene velikom pritisku partizana, rado su prihvatile saradnju, delom i na sopstvenu inicijativu. Već tokom septembra uspostavljena je veza sa nekim četničkim liderima u [[Dalmacija|Dalmaciji]], zapadnoj [[Bosna|Bosni]] i [[Hercegovina|Hercegovini]], a tokom januara i februara [[1942]]. sklopljeni su italijansko-četnički savezi i u [[Crna Gora|Crnoj Gori]]. Mihailovićev pokret je bio nacionalistički i nastao je kao antiokupatorski pokret. Međutim, praksa tog pokreta uključivala je etnički motivisane masovne zločine, teror nad civilima, istrebljenja čitavih porodica, nasilje nad seoskim zajednicama, spaljivanja i pljačku čitavih naselja i druge [[Zločini četnika u Drugom svjetskom ratu|teške zločine]]. [[Dragoljub Mihailović|Mihailovićeve]] četnike je podržavala [[Jugoslavija|jugoslovenska]] vlada u izbeglištvu, podržana od [[Saveznici u Drugom svetskom ratu|Saveznika]], te su četnici formalno postali deo savezničke koalicije, očekujući preuzimanje vlasti u trenutku savezničke pobede. U međuvremenu, otpor Osovini gotovo je nestao, a mnogi delovi JVuO su se borili zajedno sa osovinskim snagama protiv rivalske [[NOVJ|Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije]]. Nakon niza upozorenja tokom [[1943]], [[Saveznici u Drugom svetskom ratu|Saveznici]] su u decembru [[1943]]. doneli odluku o raskidu saradnje.<ref>[https://www.znaci.org/00001/171.htm Elisabeth BARKER: BRITANSKA POLITIKA NA BALKANU U DRUGOM SVJETSKOM RATU], Globus, Zagreb 1979</ref><ref>Winston Churchill: The Second World War. [5], Closing the ring, New York, Bantam Books, 1962</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/1.htm Fitzroy Maclean: RAT NA BALKANU], Stvarnost, Zagreb 1964</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/40.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945], Zagreb 1979</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/5.htm F.W.D. Dikin: BOJOVNA PLANINA], Nolit, Beograd 1973</ref> Izbeglička vlada u kojoj je [[Dragoljub Mihailović|Mihailović]] bio ministar vojni raspuštena je u maju [[1944]], u avgustu je [[Kralj Petar II Karađorđević|kralj Petar]] ukinuo njegov štab, a u septembru pozvao sve pripadnike Jugoslovenske vojske u otadžbini da se priključe [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|Narodnooslobodilačkoj vojsci Jugoslavije]]. {{Wikisource|Instrukcija D. Mihailovića Pavlu Đurišiću od 20.12.1941.}} {{Wikisource|Radiogramsko naređenje D. Mihailovića svim komandantima od 7.11.1943. }} Mihailović otkazuje poslušnost jugoslovenskom kralju, a tokom savezničke bitke [[Bitka za Srbiju 1944.|bitke za Srbiju 1944.]] se bori na strani [[Wehrmacht]]a. Četničko zbližavanje sa Nemcima kulminiralo je [[Povlačenje kolaboracioanista u Treći Rajh|zajedničkim povlačenjem]] sa nemačkim snagama na teritorij [[Treći Rajh|Trećeg Rajha]] [[1944]]-[[1945]].<ref>Branko Petranović, Srbija u Drugom svetskom ratu 1939-1945, Vojnoizdavački i novinski centar, Beograd, 1992, str. 391.</ref> [[Antikomunizam]] je bio ključni ideološki činilac koji je prouzrokovao nalaženje zajedničkih interesa između JVuO i okupatora, ali i između JVuO i kvislinških, tj. domaćih profašističkih pokreta.<ref>[http://www.yuhistorija.com/serbian/drugi_sr_txt01c4.html Milan Radanović: Kolaboracija JVuO sa nemačkim okupatorom u Srbiji 1941-1944.]</ref> Kao vrhovni komandant Jugoslovenske vojske u otadžbini, general Mihailović je dozvoljavao saradnju svojih jedinica sa silama Osovine i kvislinzima, posredno ([[legalizovani četnici]]) ili direktno. Saradnja se ostvarivala dobijanjem naoružanja i municije, hrane, novca, zajedničkim dejstvima na sektorima fronta ugroženim od partizana, i lečenjem četnika u njihovim bolnicama. Saradnja je proizlazila iz strategije uništenja komunista posredstvom okupatora u toku Drugog svetskog rata. == Mihailovićeva ratna doktrina == {{main|Dragoljub Mihailović|Četnička ideologija}} Nakon početnog učešća u ustanku, [[Dragoljub Mihailović|Mihailović]] je već 1941. smatrao da su oružane akcije protiv okupatora bez izgleda na uspeh,<ref>Zapisnik kapetana Matla sa sastanka sa srpskim generalštabnim pukovnikom Dražom Mihailovićem 11. novembra 1941, [https://www.znaci.org/00001/4_14_1.htm Zbornik dokumenata i podataka NOR-a, tom XIV (dokumenti četničkog pokreta), knj. 1], str. 871-878</ref> da mogu izazvati represalije, da su stoga štetne, pa ih treba izbegavati. Prema Dražinoj doktrini, otvoren sukob sa okupatorom treba početi u trenutku njegovog povlačenja, usled savezničkog iskrcavanja na Balkanu ili usled poraza na drugim frontovima. U svom programu poslatom emigrantskoj vladi septembra 1941, Mihailović piše: {{izdvojeni citat|Održavanje neprijateljskog stava prema okupatorima i njihovim pomagačima, ali za sada, do daljeg, ne ulaziti u neposredne borbe osim u slučajevima samoodbrane kao što je slučaj u Hrvatskoj.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_6.htm Zbornik dokumenata i podataka NOR-a, tom XIV (dokumenti četničkog pokreta), knj. 1], dokument broj 6</ref>}} Njegovo gledište osnaženo je nakon prve zvanične radio poruke predsednika izbegličke vlade [[Dušan Simović|Dušana Simovića]] od 28.10.1941. koja kaže: {{izdvojeni citat|Do daljnjeg znaka za zajednički rad, bez krajnje potrebe ne izazivati neprijatelja.}} Mihailović je verovao da će saveznici na kraju pobediti. U međuvremenu, nastojao je da spreči ekspanziju komunizma. Smatrao je da će trenutak sloma okupatora biti odlučujući za buduće uređenje zemlje. Da bi se to moglo iskoristiti, potrebno je: * biti, makar formalno, priznata pro-saveznička formacija; * biti vojno dominantan u odnosu na ostale etničke ili ideološke struje sa savezničkim statusom. Partizanski pokret bio mu je glavni rival, a takođe i glavni ideološki protivnik po svim važnim pitanjima. Mihailović je smatrao da strateško opredeljenje za zapadne saveznike nije nužno u sukobu sa taktičkim suzbijanjem partizanskog pokreta uz pomoć okupatora. On je verovao da će ta saradnja ostati neprimetna, odnosno da treba “javno izbegavati saradnju sa Nemcima jer to srpski narod ne voli.“<ref>[http://www.subnor.org.rs/okrugli-sto-ustanak-u-srbiji-1941-godine УСТАНАК У СРБИЈИ 1941. ГОДИНЕ]</ref> U skladu sa ovom logikom, razvio je koncepciju korišćenja svih činilaca u svoju korist. Smatrao je da se treba držati Saveznika, jer je to obezbeđivalo je podršku kralja, naroda, i status savezničke sile. Otpor Nemcima je ostao deklarativnog i propagandnog karaktera da se snage ne bi iscrpljivale u beskorisnim sukobima sa nadmoćnim protivnikom.<ref>videti Proglas Srbima, Hrvatima i Slovencima od 16.11.1941.</ref> == Saradnja sa silama Osovine == === Saradnja sa Nedićevom vladom === {{main|Saradnja četnika sa Nedićevom vladom|Legalizovani četnici}} Draža Mihailović je na početku stvaranja svoje organizacije, tokom leta 1941. stupio u kontakt sa kvislinškim režimom [[Milan Aćimović|Milana Aćimovića]].<ref>[https://www.znaci.org/00001/11.htm Milovanović, Nikola: Draža Mihailović], Beograd, PEGAZ 1991. - [https://www.znaci.org/00001/11_4.htm glava 4]</ref> Mihailović je smatrao da se kvislinške snage Aćimovića i posle njega [[Milan Nedić|Nedića]] mogu višestruko iskoristiti: * one suzbijaju komunizam i u tom svojstvu su koristan partner; * one mogu služiti kao paravan za privremenu legalizaciju četničkih odreda u kriznim situacijama; * one su potencijalni izvor snabdevanja - bilo dobrovoljnog, bilo putem fingiranih ili stvarnih prepada * one omogućuju posrednu vezu sa okupacionom silom; * njihovi pripadnici će preći pod Mihailovićevu komandu u trenutku raspada okupacionog sistema; Sa Nedićem je bio u kontaktu, dobijao od njega pare, i obećanja "da će se angažovati kod nemačkih vlasti da Mihailović ne bude zarobljen ili kažnjen."<ref name="znaci.net">https://www.znaci.org/00001/4_14_1_243.htm IZVEŠTAJ HARALDA TURNERA OD 6. NOVEMBRA 1941. O POKUŠAJIMA DRAŽE MIHAILOVIĆA DA PREGOVORIMA SA NEDIĆEM I NEMCIMA OJAČA SVOJ POLOŽAJ ZA BORBU PROTIV KOMUNISTA1</ref> Mihailović je preko Nedića tražio kontakt sa Nemcima za "borbu protiv komunizma", ali Nedić im je preneo da se Mihailović nalazi neposredno pred uništenjem, da želi da dobije u vremenu da bi se spasao, naročito preko zime, da je potpuno nepouzdana ličnost i da nema svrhe pregovarati.<ref name="znaci.net"/> Kakogod, o želji Mihailovića da pregovara je obaveštena i nemačka Vrhovna komanda: {{izdvojeni citat|13.11.41: Vrhovna komanda oružanih snaga traži provjeru vijesti da je „izvjesni“ Mihailović poslao delegate Nediću, i preko njih ponudio Nijemcima pregovore.<ref>NAW, T-311, Roll 175, 000119: Izvještaj o djelatnosti operativnog odjeljenja komande Jugostoka.</ref>}} Uprkos potonjem neuspehu pregovora sa Nemcima, četnici su ipak postigli dogovor sa kvislinškom vladom. Sukladno postignutim dogovorima viših instanci, Štab 1. valjevskog četničkog odreda 13. decembra 1941. naređuje saradnju sa kvislinškim vlastima u borbi protiv partizana: {{izdvojeni citat| 2) Da komandir opštinskih četa stupa u dodir sa postavljenom opštinskom upravom i ne pokazujući ovaj akt saopšti joj da je određen da formira oružane snage na teritoriji opštine koje će služiti kao potpora vlasti radi održavanja mira i poretka a naročito kao oružana snaga za suzbijanje komunista ako se i kad pojave na teritoriji opštine. Ovaj štab će preduzeti sve potrebne mere da ovakav rad bude prećutno odobren i od strane Nedićevih odnosno nemačkih vlasti. <br /><br /> 6) Komandiri će narediti svojim seoskim komandirima da odmah otpočnu sa patroliranjem. Ova mera je neophodna jer se komunisti pošto su razbijeni vuku kroz sva sela u bednom stanju i malim grupama a u interesu je naše stvari da ih odmah razoružavamo.<ref>https://www.znaci.org/00001/4_14_1_33.htm Naređenje Štaba 1. valjevskog četničkog odreda od 13. decembra 1941. za saradnju sa vlastima srpske kvislinške vlade</ref>|Naređenje Štaba 1. valjevskog četničkog odreda za saradnju sa vlastima srpske kvislinške vlade (13. decembra 1941.)}} === Saradnja četnika sa Nemcima === {{Glavni članak|Kolaboracija četnika sa Nijemcima}} [[Datoteka:First Vrede sa četnicima.jpg|thumb|Nemački kapetan von Wrede i četnički komandanti kapetan [[Nikola Kalabić]], major [[Dragoslav Račić]] i kapetan [[Neško Nedić]], nakon potpisanog sporazuma o zajedničkoj borbi protiv partizana, u Topoli 11. avgusta 1944. (''nemački izvor'')<ref>[https://www.znaci.org/temp/T-311-R-286_536.jpg Wredeova zabeleška str.1]{{Dead link|date=June 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref><ref>[https://www.znaci.org/temp/T-311-R-286_537.jpg Wredeova zabeleška str.2]{{Dead link|date=June 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref><ref>[https://www.znaci.org/temp/T-311-R-286_538.jpg Wredeova zabeleška str.3]{{Dead link|date=June 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref><ref>[https://www.znaci.org/temp/T-311-R-286_539.jpg Wredeova zabeleška str.4]{{Dead link|date=June 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref>]] [[Kolaboracija četnika s Nemcima]] odvijala se, sa manjim ili većim intenzitetom, tokom [[Okupacija Jugoslavije u Drugom svetskom ratu|okupacije Jugoslavije u Drugom svetskom ratu]]. Glavna usluga koju su četnici vršili Nemcima bila je borba protiv [[Narodnooslobodilačka vojska i partizanski odredi Jugoslavije|partizanskih jedinica]], i hvatanje pripadnika [[Narodnooslobodilački pokret Jugoslavije|pokreta otpora]] po naseljenim mestima, te njihovog likvidiranja ili slanja u nemačke logore. Zbog njegovog inicijalnog učešća u [[Ustanak u Srbiji 1941.|ustanku u Srbiji 1941]], Nemci su [[Draža Mihailović|Dražu Mihailovića]] dugo smatrali neprijateljem, za kojim je raspisana poternica.<ref>https://sr.wikisource.org/wiki/%D0%9D%D0%B5%D0%BC%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%B0_%D0%BF%D0%BE%D1%82%D0%B5%D1%80%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B0_%D0%B7%D0%B0_%D0%94%D1%80%D0%B0%D0%B6%D0%BE%D0%BC_%D0%B8%D0%B7_%D0%B4%D0%B5%D1%86%D0%B5%D0%BC%D0%B1%D1%80%D0%B0_1941.</ref><ref>https://sr.wikisource.org/wiki/%D0%9D%D0%B5%D0%BC%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%B0_%D0%BF%D0%BE%D1%82%D0%B5%D1%80%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B0_%D0%B7%D0%B0_%D0%94%D1%80%D0%B0%D0%B6%D0%BE%D0%BC_%D0%B8%D0%B7_%D1%98%D1%83%D0%BB%D0%B0_1943.</ref> Istovremeno, njegovi odredi širom okupiranog područja sarađivali su sa nemačkom vlašću na razne načine (npr. [[legalizacija četnika]] u Srbiji 1941-1943). Saradnja četnika sa Vermahtom postala je sveobuhvatna nakon novembra 1943. godine, kada su nemačke vlasti konačno odlučile da prihvate Dražu Mihailovića za saradnika, te dolazi do potpisivanja niza [[Ugovori o saradnji četnika i Vermahta|ugovora o saradnji]] sa njegovim glavnim komandantima u Srbiji. U [[NDH]], četnici su služili Nemcima za razne namene: dostavljanje obaveštenja o komunistima, pomoć nemačkim nabavkama stoke, pomoć trupama u svojstvu vodiča, pomoć u ljudstvu, učestvovanje u osovinskim operacijama (na primer [[operacija Citen|operacija Ziethen]], [[operacija Bora]]), i druge potrebne radnje za gušenje ustaničkog pokreta.<ref name="ReferenceA">[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_259.htm Izveštaj Komande 15. brdskog armijskog korpusa od 19. novembra 1943. Štabu 2. oklopne armije o saradnji četnika sa nemačkim trupama u Dalmaciji i zapadnoj Bosni]</ref> Nemci su četnike snabdevali oružjem i opremom i dozvoljavali im da po potrebi koriste njihove garnizone za smeštaj i motorizaciju za transport. Partizanske pokrete u Bosni i Hrvatskoj Nijemci su u više slučaja doznavali na osnovu četničkih dojava.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1071&rec=314&roll=563 NAW, T-314, Roll 563, frames 001061-1062: Dnevni izvještaj obavještajnog odjeljenja 15. brdskog korpusa (31. januar 1944.)]</ref> Prve dve godine rata, četnici su formalno bili deo [[Savezničke sile u Drugom svjetskom ratu|savezničke]] koalicije, ali zbog stavljanja [[Četnički odredi Jugoslovenske vojske|četničkih odreda Jugoslovenske vojske]] pod komandu Vermahta, krajem 1943. je došlo do konačnog napuštanja Draže Mihailovića od strane Saveznika, a potom 1944. godine i do napuštanja i osude četnika od strane jugoslovenskog kralja.<ref>[http://sr.wikisource.org/sr-el/%D0%9F%D0%BE%D0%B7%D0%B8%D0%B2_%D0%BA%D1%80%D0%B0%D1%99%D0%B0_%D0%9F%D0%B5%D1%82%D1%80%D0%B0_II_%D0%BD%D0%B0_%D0%BF%D1%80%D0%B8%D1%81%D1%82%D1%83%D0%BF%D0%B0%D1%9A%D0%B5_%D0%9D%D0%B0%D1%80%D0%BE%D0%B4%D0%BD%D0%BE%D0%BE%D1%81%D0%BB%D0%BE%D0%B1%D0%BE%D0%B4%D0%B8%D0%BB%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%BE%D1%98_%D0%B2%D0%BE%D1%98%D1%81%D1%86%D0%B8_%D0%88%D1%83%D0%B3%D0%BE%D1%81%D0%BB%D0%B0%D0%B2%D0%B8%D1%98%D0%B5 Poziv kralja Petra II na pristupanje Narodnooslobodilačkoj vojsci Jugoslavije]</ref> Česte njemačke promjene kursa u odnosu prema četnicima Draže Mihailovića (npr. [[Sastanak u Divcima|pregovori u Divcima]] u novembru, pa [[Operacija Mihailović|napad na štab Draže Mihailovića]] u decembru 1941, zatim ponovna obustava progona Mihailovićevih četnika i skidanje ucjene na njegovu glavu u proljeće 1942. godine, itd.) tokom čitavog ratnog perioda, bile su u potpunosti u skladu sa politikom koja je vođena u okupiranim zemljama. Najplastičniji prikaz ove politike prezentovao je [[Felix Benzler]], opunomoćenik Ministarstva vanjskih poslova [[Treći Reich|Njemačkog Reicha]] u Beogradu, u izvještaju koji je poslao 11. marta 1942. godine ministru vanjskih poslova [[Joachim von Ribbentrop|Joachimu von Ribbentropu]]: {{izdvojeni citat|To što nemačka vojna mesta vode pregovore s pojedinim četničkim vođama, nije ništa neobično u srpskom prostoru. To se zbiva svesno, u okviru naše politike, uslovljene slabošću naših vojničkih snaga i dosad ne bez uspeha vođene, da Srbe, a naročito ustanike usmeri jedne protiv drugih (komuniste protiv četnika, četnike među sobom, vladine dobrovoljce protiv komunista i četnika) i da se time po mogućnosti omete obrazovanje jednog jedinstvenog fronta.<ref>AVII, NAV, N-T-120, 200/153555-58.</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, I-II, Beograd, 1979.], str. I/272.</ref>}} === Saradnja četnika sa fašističkom Italijom === {{main|Saradnja četnika sa fašističkom Italijom}} [[File:Italijanski oficir u društvu četnika.jpg|thumb|Italijanski oficir u društvu četnika]] [[Saradnja četnika sa fašističkom Italijom]] se odvijala tokom [[Okupacija Jugoslavije u Drugom svetskom ratu|okupacije Jugoslavije u drugom svetskom ratu]], od [[Ustanak u Jugoslaviji 1941.|partizanskog ustanka]] 1941. do [[Kapitulacija Italije u Jugoslaviji|kapitulacije Italije]] 1943. godine. Četnički odredi na teritoriji italijanske okupacione zone (Hercegovina, Crna Gora, Lika, Dalmacija...) bili su legalizovani kod Talijana, dobijajući hranu, oružje i municiju, a ponekad i novčana primanja.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_121.htm Izveštaj majora Petra Baćovića od 16. jula 1942. Draži Mihailoviću o vojnopolitičkoj situaciji u Hercegovini i saradnji sa italijanskim okupatorom]</ref> Legalizovane četničke jedinice Italijani su službeno nazvali [[Dobrovoljačka antikomunistička milicija|Dobrovoljačkom antikomunističkom milicijom]] ({{jez-it|[[Milizia Volontaria Anti-Comunista]]}}, skraćeno MVAC), čija je osnovna svrha bila borba protiv partizanskog otpora. General [[Edmund Glaise-Horstenau]], njemački opunomoćeni komandant u [[Nezavisna Država Hrvatska|Nezavisnoj Državi Hrvatskoj]], ističe blisku četničku kolaboraciju sa Italijanima. Kako bi ilustrovao do kog je stupnja ova saradnja uzela maha, on u više navrata za četničke formacije u službi Kraljevine Italije koristi [[Sintagma (lingvistika)|sintagmu]] »italijanski četnici«.<ref>Glez fon Horstenau, Između Hitlera i Pavelića: Memoari kontroverznog generala, Nolit, Beograd, 2007, str. 231—232.</ref> Na teritoriji Jugoslavije koju su okupirali Italijani, bilo je oko 35.000 Mihailovićevih četnika koje su Italijani snabdevali i koji su delovali po italijanskim naređenjima.<ref>{{cite web|url=http://www.srpsko-nasledje.co.rs/sr-c/1998/07/article-14.html | title = Записи Александра Лера, часопис СРПСКО НАСЛЕЂЕ, број 7/1998 | publisher = Srpsko-nasledje.co.rs |date=3. 1. 1943. | accessdate=4. 1. 2023. | archive-url = https://web.archive.org/web/20130216202528/http://www.srpsko-nasledje.co.rs/sr-c/1998/07/article-14.html# | archive-date=16. 2. 2013 |url-status=dead | df = }}</ref> Oni su učestvovali u mnogim osovinskim operacijama u Jugoslaviji, od kojih je najveća [[Bitka na Neretvi]] u februaru [[1943]], gde su četnici iz Crne Gore dopremljeni željeznicom do [[Mostar]]a, na hercegovački front. Zbog kolaboracije sa italijanskim okupatorom, mnogim četničkim vođama, uključujući [[Draža Mihailović|Dražu Mihailovića]], je bilo suđeno nakon rata u [[Beogradski proces|beogradskom]] i drugim procesima. === Saradnja četnika sa NDH === {{main|Suradnja četnika sa NDH}} [[Datoteka:Chetniks, Ustasa, and Domobrani.jpg|thumb|Predstavnici četnika, ustaša i domobrana na sastanku u Bosni.]] Ideologija četnika je bila [[Velika Srbija]], njihovi odnosi sa [[ustaša]]ma su bili nategnuti, ali na okupu ih je držala zajednička borba protiv [[Narodnooslobodilačka vojska i partizanski odredi Jugoslavije|partizana]]. [[Četnici u Drugom svjetskom ratu|Četnici]] su inicijalno učestvovali u [[Ustanak u NDH 1941.|ustanku u NDH]] 1941, zajedno sa partizanima, ali već tokom proleća [[1942]]. glavnina četničkih odreda u delu [[NDH]] pod nemačkom okupacijom sklopila je sporazume o primirju, saradnji i snabdevanju sa vlastima [[NDH]]. Ugovori o primirju i saradnji sadržali su klauzule o priznavanju suvereniteta [[NDH]], o zajedničkoj borbi protiv partizana, snabdevanju vojnom opremom, plaćanju oficira i boraca, zbrinjavanju ranjenika i brizi za porodice poginulih.<ref>https://sr.wikisource.org/wiki/%D0%A1%D0%BF%D0%BE%D1%80%D0%B0%D0%B7%D1%83%D0%BC_%D0%B3%D1%80%D1%83%D0%BF%D0%B5_%D1%87%D0%B5%D1%82%D0%BD%D0%B8%D1%87%D0%BA%D0%B8%D1%85_%D0%BF%D1%80%D0%B5%D0%B4%D1%81%D1%82%D0%B0%D0%B2%D0%BD%D0%B8%D0%BA%D0%B0_%D1%81%D0%B0_%D0%BF%D1%80%D0%B5%D0%B4%D1%81%D1%82%D0%B0%D0%B2%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B8%D0%BC%D0%B0_%D0%9D%D0%94%D0%A5_%D0%BE%D0%B4_23.5.1942.</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=713&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frames no. 000709–000710: Lista sporazuma potpisanih između pripadnika bosanskih četnika i predstavnika vlasti NDH u periodu između 28. maja 1942. i 16. januara 1943. godine]</ref> Ovi ugovori sklopljeni su usled opasnosti koju su za obe strane predstavljali partizane, a u cilju efikasnije borbe protiv njih. Ugovori su odobreni od strane nemačkih vlasti. S obzirom da su snage [[NDH]] bile pod taktičkom komandom nemačkih štabova, ovim sporazumima četnički odredi integrisali su se u nemački okupacioni sistem.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=361&rec=314&roll=566 NAW, T314, Roll 566, frame 000357: Dopis štaba Komandanta njemačkih trupa u Hrvatskoj - „Veza sa neprijateljski orijentisanim krugovima u Srbiji“ (18. novembar 1942.)]</ref> Do kraja rata, u gotovo svim osovinskim operacijama protiv partizanskog pokreta otpora četnici i ustaše bili su na istoj strani, pod operativnom komandom okupatora. U sprovođenju sporazuma dolazilo je do zategnutosti i do incidenata, ali i primera iskrene saradnje.<ref>Komandant 4. brigade iz sastava Ličko-kordunaške oblasti kapetan [[Dušan Đaković]]: „Mi osećamo i jedan veliki dug pažnje, obzirom na mnoge usluge, koje su nam Hrvatske vojne vlasti učinjele tokom zadnjijeh mjeseci.“ Zbornik NOR-a, tom XIV, knjiga 3, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, str. 9.</ref> Nakon postizanja suradnje, [[Ante Pavelić]] je naredio da treba »obiteljima onih četnika, koji su pali u borbi protiv partizana odobriti redovite potpore, onakove kakve se daju palim domobranima i ustašama.«<ref>NOB u Dalmaciji, 2, 1090.</ref> == Antikomunizam kao zajednički imenitelj == {{main|Komunistička partija Jugoslavije|Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|Josip Broz Tito|Antikomunizam}} [[Datoteka:Chetniks and Italians in Jablanica 1942.jpg|minijatura|Četnici i Italijani u Jablanici, 2. oktobra 1942. godine]] [[Datoteka:Četnici i Nemci u Srbiji 1944.jpg|minijatura|Grupa njemačkih vojnika i četnika D. Mihailovića u vrijeme pokušaja proboja u Srbiju 2. proleterske i 5. krajiške divizije NOVJ u proljeće 1944.]] Prema riječima samih aktera, "uništenje komunista" je ono što je spojilo četnike, Nemce i [[Srpski dobrovoljački korpus|ljotićevce]]: {{izdvojeni citat|Uništenje komunista bilo je potrebno i meni i Nemcima i Ljotićevcima, te smo se u ovom poslu složili i postali »saveznici«.<ref>https://www.znaci.org/00001/4_14_1_209.htm Izveštaj poručnika Predraga Rakovića Draži Mihailovlću o radu za vreme legalizacije od decembra 1941. do decembra 1942.</ref>|Izveštaj poručnika [[Predrag Raković|Predraga Rakovića]] Draži Mihailovlću od decembra 1942.}} Za nemačke okupatore na Balkanu najveći neprijatelj bio je [[Josip Broz Tito|Tito]]: {{izdvojeni citat|U celini uzevši, nacionalne snage su u opadanju a komunistički pokret u usponu. Otuda proizilazi i pravac angažovanja naših snaga i formulisanje zadataka, kao što sledi: Najopasniji neprijatelj je Tito.<ref>https://www.znaci.org/00001/4_12_3_156.htm PROCENA KOMANDANTA JUGOISTOKA FELDMARŠALA VAJKSA OD 1. NOVEMBRA 1943. VOJNO-POLITIČKE SITUACIJE NA BALKANU KRAJEM OKTOBRA 1943. GODINE</ref>|Nemački izveštaj o stanju na Balkanu u jesen 1943.}} Prema nemačkim izveštajima, četničkom vođi Draži Mihailoviću neprijatelj broj 2 je bila Nemačka, ali neprijatelj broj jedan komunisti: {{izdvojeni citat|Njemačka je za D. M.-a tek neprijatelj br. 2 – neprijatelj br. 1 su komunisti.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=695&rec=311&roll=195 National Archive Washington, T311, Roll 195, frame 686.] <br /> ({{jez-njem|"Deutschland ist für D.M. nur noch der Feind No. 2. Feind No. 1 sind die Kommunisten."}})</ref>|Zabilješka sa sastanka Armijske grupe F sa izaslanikom Neubacherom održanog 30. jula 1944.}} Karakterističan je antikomunistički stav koji je na pregovorima sa njemačkim predstavnicima krajem januara i početkom februara 1942. iznio komandant [[Istočna Bosna|istočnobosanskih]] četnika major [[Jezdimir Dangić]]: {{izdvojeni citat|Dangić je pri tom izjavio da bi se sa svojim ljudima i pri jednom opštem ustanku na Balkanu i iskrcavanju Engleza nepokolebljivo verno borio na nemačkoj strani. Dangić je pri tom izražavao, čak, svoje uverenje da bi samo nemačka pobeda mogla Srbiji da obezbedi pripadajući položaj na Balkanu, dok bi pobeda boljševizma značila uništenje svakog naroda, pa, dakle, i srpskog. Da [[Milan Nedić|Nedić]] zastupa isto mišljenje poznato je.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_2_2.pdf Zbornik NOR-a, XII/2, Beograd, 1976.] str. 115—116.</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1095&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frames no. 001090—001091.] <br /> ({{jez-njem|"D. erklärte dabei, dass er mit seinen Leuten auch bei einem allgemeinen Balkanaufstand und einer Landung der Engländer unverbrüchlich treu auf deutscher Seite kämpfen würde. Er entwickelte dabei seine Überzeugung dahingehend, dass nur der deutsche Sieg Serbien zu der ihm gebührenden Stellung auf den Balkan verhelfen könnte, während der Sieg den Bolschewismus die Vernichtung jeden Volkes, also auch des serbischen bedeuten würde. Dass Nedić dieselbe Auffassung vertritt, ist bekannt."}})</ref>}} Prema dokumentu koji je kapetan [[Pavle Đurišić]] potpisao s [[Italijani|italijanskim]] okupatorom u ožujku 1942. godine, njegovi nacionalistički odredi žele samo da vode borbu protiv svojih sunarodnika komunista, nakon čijeg uništenja će vratiti oružje Italijanima. U dokumentu se Đurišićevi četnici obavezuju: * Da će voditi borbu protiv komunista i njihovih pristalica. * Da neće nikada okrenuti oružje protiv italijanskih trupa i da će ograničiti svoju politiku na samu borbu protiv komunizma. * Da će vratiti, kada bude uništen komunizam, ono oružje koje su dale italijanske vlasti, izuzev pušaka, koje su potrebne radi održavanja reda.{{sfn|Pajović|1987|pp=31–32}} Pukovnik [[Jevrem Simić]] [[Metafora|metaforički]] obrazlaže svoju odluku o saradnji sa Vermahtom: {{izdvojeni citat|Municiju ću nabavljati i od crnog đavola, samo da ne dozvolim da crveni ovladaju od Beograda i Kragujevca.<ref>Branko Latas, Četničko-nemački sporazumi o saradnji u Srbiji (1943-1944), Vojnoistorijski glasnik br. 2/1978, Beograd, str. 345.</ref>}} Na sastanku u Komandi Jugoistoka, održanom 25. jula 1944. godine, o četnicima u [[NDH]] je zabilježeno: {{izdvojeni citat|Hrvatska: [...] Četnici su, s obzirom na vlastitu slabost, naši prirodni saveznici u borbi protiv komunizma. Samo se oni bore!<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=716&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000707.] <br /> ({{jez-njem|"Cetniks unter Berücksichtigung eigener Schwäche im Kampf gegen Kommunisten unsere natürlichen Verbündeten. Sie allein kämpfen!"}})</ref>|Zabilješka sa sastanka od 25. jula 1944.}} U izvještaju Obavještajnog odjeljenja [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] od 9. oktobra 1944. godine, i nakon izbacivanja Draže Mihailovića skupa sa Vrhovnom komandom JVuO iz Srbije, krajnja odlučnost četničkih formacija u »borbi protiv komunizma« nije dovedena u pitanje: {{izdvojeni citat|Srbija: [...] Preostale četničke jedinice u Srbiji još imaju volju za borbom. Da li će D.M. preći u Srbiju, ostaje da se vidi. Nema sumnje u nastavak predane borbe protiv komunizma.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&roll=194&broj=331 NARA, T311, Roll 194, frame no. 000325.] <br /> ({{jez-njem|"Kampfwille noch auf serb. Boden befindlicher Cetnikverbände weiterhin vorhanden. Ob DM auf serb. Gebiet überwechseln wird, bleibt abzuwarten. An überzeugter Weiterführung bisherigen Kampfes gegen Kommunismus besteht kein Zweifel."}})</ref>|Izvještaj obavještajnog odjeljenja o neprijateljskim namjerama (dodatak za večernji izvještaj od 9. oktobra 1944.).}} U dopisu poslatom 26. decembra 1944. godine iz 91. armijskog korpusa [[Wehrmacht]]a na jezgrovit način se rezimira iskustvo sa pokretom Draže Mihailovića: {{izdvojeni citat|Srpski četnici: Njihov antikomunistički stav i poznavanje zemljišta čine ih dragocjenim pomagačima u borbi protiv Titovih bandita.<ref>[https://znaci.org/ok/T317.php?sta1=etni&sta2=D.M&idem=1404 NARA, T314, Roll 1630, frame no. 000771.] <br /> ({{jez-njem|"Serbische Cetniks: Ihre antikommunistische Einstellung und ihre Landeskenntnis machen sie zum wertvollen Helfer im Kampf gegen die Titobanditen."}})</ref>|Uputstvo načelnika štaba 91. armijskog korpusa o „srpskim četnicima“ iz decembra 1944.}} Na više mjesta u svojim memoarima, [[Hermann Neubacher]] pominje saradnju Mihailovićevih četnika sa silama Osovine u okupiranoj Jugoslaviji u borbi protiv [[NOP|Narodnooslobodilačkog pokreta]]: {{izdvojeni citat|Četnici su se borili sami, ili zajedno sa nemačkim ili italijanskim jedinicama protiv Titovih partizana. Vođa četnika bio je general Draža Mihailović, vojni ministar u izbegličkoj jugoslovenskoj vladi kralja Petra II.<ref>[https://www.znaci.org/00001/172.htm Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN], Službeni list SCG, Beograd, 2005, str. 145.</ref>}} Profesor Istorije Jugoslavije na [[Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu|Filozofskom fakultetu]] [[Branko Petranović]] piše o ideološkoj osnovi i klasnoj uslovljenosti kolaboracionizma četničkog pokreta: {{izdvojeni citat|Za istoričare narodnooslobodilačke borbe — bez obzira na motivacije i taktičke poteze i strateške zamisli — Mihailović je glava četničke kontrarevolucije, nosilac kolaboracije u uslovima okupirane zemlje, zakleti antikomunista, tumač drugačije nacionalne politike, jedan od protagonista nacionalne izdaje u heterogenom frontu kolaboracionističkih snaga uslovljene pokušajima da spasi društveni sistem svoje klase, povrati monarhiju i učvrsti primat srpskog građanstva u Jugoslaviji.<ref>Branko Petranović, „Fetišizam izvora i stvarnost“, ''Metodologija savremene istorije'', Institut za savremenu istoriju, Beograd, 1987, str. 74.</ref>}} == Saveznici i četnička kolaboracija == {{main|Saveznici i Jugoslavija}} Zapadni saveznici pridavali su veliki značaj protivosovinskim aktivnostima u okupiranoj [[Evropa|Evropi]]. Tokom prvih meseci ustanka, na osnovu raspoloživih informacija, pružili su podršku Mihailoviću. Zauzeli su stanovište da sve grupe otpora, uključujući i komunističke, treba da se uključe u opštenarodni pokret otpora kojim bi rukovodio [[Dragoljub Mihailović|Mihailović]] prema uputstvima svoje vlade i direktivama savezničkih štabova. Putem svojih sredstava informisanja u cilju stimulisanja otpora stvorili su legendu o komandantu Mihailoviću i njegovim gerilcima. [[Datoteka:Četničko ostrvo slobode.jpg|thumb|Kolaboracija u Crnoj Gori predstavljena kao "Mihailovićevo ostrvo slobode" u magazinu "[[Time]]" 25. maja 1942. "''U trenutku kada je Mihailović u velikom stepenu igrao ulogu kvislinga bio je nagrađen najjačom britanskom propagandom''."<ref name="Deakin2">[https://www.znaci.org/00001/5_3.htm William Deakin, BOJOVNA PLANINA]</ref> (kapetan [[Bill Hudson|Bil Hadson]])]] Iako su Britanci politički podržavali Mihailovića, stvarna situacija na terenu bila je dobro poznata. Već u srpnju 1942. je Glenconner pisao Južnom odjelu Foreign Officea: {{izdvojeni citat|»'''Kao što znamo, svu aktivnost u Jugoslaviji morali bismo zapravo pripisati partizanima'''. Međutim, kad je riječ o javnoj upotrebi (tog podatka), ne vidim zašto bi bilo štetno da nešto od toga pripišemo u zaslugu Mihailoviću.«<ref>[https://www.znaci.org/00001/171.htm BRITANSKA POLITIKA PREMA POKRETU OTPORA U JUGOSLAVIJI I GRČKOJ], - referati i diskusije sa konferencije iz maja 1973. održane u ''{{jez-en|School of Slavonic and East European Studies (University of London)}}'' - {{jez-en|Phyllis Auty}} i Richard Clogg, urednici, Delo, Ljubljana-Zagreb 1978 - glava 12. Diskusija o izlaganjima {{jez-en|E. Baker}}, {{jez-en|Bailey}}-a, {{jez-en|Maclean}}-a i {{jez-en|Taylor}}-a str. 458-459</ref>}} U Mihailovićev štab uputili su misiju za vezu na čelu sa kapetanom [[Duane Hudson|Hadsonom]]. Misija je dignuta na viši nivo imenovanjem pukovnika [[William Bailey|Bejlija]] (u decembru 1942.) i kasnije generala Armstronga (u septembru 1943.) za šefa misije. Tokom proleća i leta 1943. saveznici su poslali u Srbiju devet svojih misija u štabove JVUO u cilju održavanja veze i organizovanja sabotaža i otpora. Saveznički eksperti uspeli su da dekodiraju nemačke šifre, tako da su svakog dana imali izveštaje o nemačkom radio-saobraćaju. [[Bejzil Dejvidson]] iz [[SOE]] izjavio je da su početkom [[1943]]. ovi izveštaji počeli stizati i do njega: {{izdvojeni citat|Bile su to brzojavke na primjer ovakva sadržaja: »Partizani koji su dosad bili u X ili Y nalaze se u pokretu prema Z. Šaljemo protiv njih četnike.« ... Ta obavještenja su odigrala veoma krupnu ulogu u odluci premijera (Churchilla), do koje je došlo kad je on u veljači 1943. stigao u Kairo da se iniciraju promjene u našoj politici.<ref>[https://www.znaci.org/00001/171.htm BRITANSKA POLITIKA PREMA POKRETU OTPORA U JUGOSLAVIJI I GRČKOJ], - referati i diskusije sa konferencije iz maja 1973. održane u ''{{jez-en|School of Slavonic and East European Studies (University of London)}}'' - {{jez-en|Phyllis Auty}} i {{jez-en|Richard Clogg}}, urednici, Delo, Ljubljana-Zagreb 1978 - glava 9. Diskusija o referatu {{jez-en|Sweet-Escott}}-a, str. 438</ref>}} Tokom 1942. i prve polovine 1943. godine saveznici su preko izveštaja svojih misija, praćenjem osovinske, naročito italijanske, štampe, i putem dešifrovanja neprijateljskog radio-saobraćaja, došli do dva zaključka: # Mihailovićeve trupe ne pokazuju značajnu protivosovinsku aktivnost # Jedan broj Mihailovićevih komandanata sarađuje sa osovinskim snagama. Zbog toga je saveznički komandant Sredozemlja general Vilson, u maju 1943. naložio pukovniku Bejliju da Mihailoviću dostavi naređenje da se smesta obustavi borbe protiv partizana sa silama Osovine (upravo završena [[Operacija Weiss]]) i vrati se u Srbiju: {{izdvojeni citat|'''Apsolutno je potrebno da general Mihailović sada počne da izvršava obaveze koje je ranije prihvatio''' i da u ovom trenutku sarađuje u potpunosti... Mihailović ne predstavlja borbenu snagu od nekog značaja zapadno od Kopaonika. Njegove jedinice u Crnoj Gori, Hercegovini i Bosni već su uništene ili tesno sarađuju sa Osovinom. Isto tako je teško reći da njegove jedinice postoje u Hrvatskoj, Sloveniji i Slavoniji... Partizani predstavljaju dobru i efikasnu borbenu snagu u svim krajevima, gde jedino kvislinzi predstavljaju generala Mihailovića. Zato je odlučeno: obavestićete Mihailovića da britanska Glavna komanda Srednjeg istoka zahteva da on, kao saveznik, prekine svaku saradnju sa Osovinom i da krene na istok, u Srbiju.<ref>Živan L. Knežević: Why the Allies abandoned the Yugoslav Army of General Mihailović - Washington DC, 1945.</ref>}} [[Datoteka:Sir Winston S Churchill.jpg|thumb|175px|"''Razlog zašto smo obustavili snabdevanje Mihailovića oružjem i nismo mu dali podršku bio je jednostavan. On se nije borio protiv neprijatelja i, štaviše, neki njegovi potčinjeni pravili su sporazume sa neprijateljem''." ([[Winston Churchill]])]] U aprilu 1943. saveznici su uspostavili kontakt sa [[partizani]]ma i postepeno počeli da im pružaju materijalnu i propagandnu podršku. Mihailoviću je postavljen ultimatum da otpočne sa protivosovinskim aktivnostima prema instrukcijama savezničke Komande Sredozemlja. Budući da do tih protivosovinskih aktivnosti [[JVUO]] nije došlo, u decembru 1943. saveznici su doneli odluku da uskrate svaku pomoć Mihailoviću i da svu pomoć i podršku prenesu na partizane. Savezničke misije su do maja 1944. povučene iz štabova JVUO. Jedan od učesnika u događajima, [[Ficroj Meklejn]] u knjizi ''Eastern Approaches'' ovako je opisao taj preokret u savezničkoj politici: {{izdvojeni citat|Odluka, doneta iz vojnih razloga, da se Mihailoviću uskrati pomoć i pruži podrška Titu, automatski je postavila i politički problem. Na prvom mestu ona je izazvala najsnažniji otpor kraljevske jugoslovenske vlade i grupe oko kralja Petra, iako se sam kralj na kraju prećutno složio. Drugo, ona je postavila i pitanje da li će, s naše strane, posle vojnog priznavanja Tita kao saveznika, uslediti u bilo kojoj meri i političko priznavanje.<ref name="fitzroy">Fitzroy MacLean: Eastern Approaches, 1949.</ref>}} {{izdvojeni citat|Do tada smo Srbiju smatrali za prvenstveno četnički domen. Materijal koji smo im tamo ranije dostavljali izbacivan je Mihailoviću. Ali rezultati su, po mišljenju Komande Bliskog istoka, bili razočaravajući. Naročito nije dolazilo ili veoma malo do presecanja saobraćaja na pruzi Beograd—Solun. Kao što se sećate, Mihailoviću je dat ograničen period vremena, u kome je trebalo da izvrši određenu operaciju. Ovo vreme je sad isteklo, a on nije ispunio ovaj zahtev i zato je doneta važna odluka da se Saveznička misija povuče iz njegovog štaba i da mu se obustavi dalje dostavljanje materijala. Dostavljanje je odmah obustavljeno; povlačenje britanskih oficira za vezu potrajalo je duže i tek krajem meseca maja, brigadir Armstrong, moj kolega u suprotnom taboru, oprostio se od Mihailovića, koji je bio pun prekora, ali još uvek učtiv. U Donjem domu g. Čerčil je objasnio postupak vlade. "Razlog — rekao je — zašto smo obustavili snabdevanje Mihailovića oružjem i nismo mu dali podršku bio je jednostavan. On se nije borio protiv neprijatelja i, štaviše, neki njegovi potčinjeni pravili su sporazume sa neprijateljem."<ref name="fitzroy" />}} Winston Churchill je decembra 1943. još jasnije iskazao do kakvih je saznanja došla britanska vlada o četničkoj kolaboraciji: {{izdvojeni citat|Sve [[William Deakin|Dikinove]] i [[Fitzroy MacLean|Maklinove]] izjave i svi primljeni izveštaji potvrđuju da je [Draža Mihailović — prim.] aktivno sarađivao sa Nemcima.<ref>Винстон Черчил, Други светски рат — Круг се затвара (том V), Просвета, Београд, 1964, стр. 449.</ref><ref>Боро Кривокапић, Бес/коначни Тито (и Крлежине масне лажи), Новости, Београд, 2006, стр. 242.</ref>}} 12. septembra 1944. jugoslovenski kralj [[Petar II Karađorđević]] je javno pozvao sve borce da pristupe Narodnooslobodilačkoj vojsci Jugoslavije, a one koji to odbiju osudio kao izdajnike koji "zloupotrebljavaju ime kralja i autoritet krune" radi pravdanja saradnje sa neprijateljem: {{izdvojeni citat|U ovom sudbonosnim i za Jugoslaviju velikim danima, kada pobedonosne armije Sovjetskog Saveza stoje na našoj granici s jedne strane, a američke i britanske s druge strane, kada je dan naše slobode u punom svanuću, pozivam sve Srbe, Hrvate i Slovence da se ujedinite i pristupite Narodnooslobodilačkoj vojsci pod maršalom Titom. (...) tom našom narodnom vojskom, koja je jednodušno priznata, podržavana i pomagana od naših velikih saveznika, Velike Britanije, Sovjetskog Saveza i Sjedinjenih Država Amerike. Svi oni, koji se oslanjaju na neprijatelja protiv interesa svog vlastitog naroda i njegove budućnosti, i koji se ne bi odazvali ovom pozivu, neće uspeti da se oslobode izdajničkog žiga, ni pred narodom ni pred istorijom. Ovom mojom porukom vama, odlučno osuđujem zloupotrebu imena kralja i autoriteta krune, kojom se pokušavalo opravdati saradnja sa neprijateljem i izazvati razdor među borbenim narodom u najtežim časovima njegove istorije, koristeći time samo neprijatelju.<ref name="prekoBBC">[http://sr.wikisource.org/sr-el/Позив_краља_Петра_II_на_приступање_Народноослободилачкој_војсци_Југославије Poziv kralja Petra II na pristupanje Narodnooslobodilačkoj vojsci Jugoslavije]</ref>|Poziv kralja Petra II na pristupanje Narodnooslobodilačkoj vojsci Jugoslavije}} Uprkos pozivu jugoslovenskog kralja, [[Dragoljub Mihailović]] i "Jugoslovenska vojska u otadžbini" u [[Bitka za Srbiju 1944.|bici za Srbiju]] su se borili na strani Nemaca. == Poznate osovinske operacije sa učešćem četnika == {{main|Spisak osovinskih operacija u Jugoslaviji}} * [[Bitka na Kozari]] * [[Treća neprijateljska ofanziva]] * [[Operacija Alfa]] * [[Borbe za Jajce 1942.]] * [[Operacija Weiss]] * [[Bitka na Neretvi]] * [[Bitka za Konjic 1943.]] * [[Šesta neprijateljska ofanziva]] * [[Operacija Kugelblitz]] * [[Desant na Drvar]] * [[Andrijevička operacija]] * [[Bitka za Ivanjicu januara 1944.]] * [[Topličko-jablanička operacija]] * [[Bitka za Srbiju 1944.]] * [[Oslobođenje Valjeva septembra 1944.]] * [[Bitka za Prijedor 1944.]] * [[Kninska operacija]] * [[Proboj četnika i Nijemaca iz Srbije]] == Suđenje kolaboracionistima == {{main|Beogradski proces}} [[Datoteka:Beogradski proces.jpg|thumb|Optuženi na [[Beogradski proces|beogradskom procesu]].]] Na posleratnom [[Beogradski proces|suđenju u Beogradu]] Mihailoviću je, između ostalog, stavljena na teret saradnja četnika sa okupacionim trupama za vreme okupacije. Optuženi Mihailović se branio time da je to zatečeno stanje, da je u Crnoj Gori i Hercegovini vladala glad, a Italijani su davali obroke: :Pretsednik: Je li vama bilo poznato da su u to vreme, jula-avgusta 1942 godine, komandanti četnika u Dalmaciji, u Hercegovini, Bosni, Liki, sarađivali sa okupatorom? :Optuženi: Ne razumem. :Pretsednik: Da li su vaši komandanti kao Jevđević i drugi u to vreme sarađivali sa Italijanima? :Optuženi: To je zatečeno stanje, pokušao sam da promenim. :Pretsednik: Jeste li preduzimali što da to stanje promenite? :Optuženi: Jesam. Tražio sam i preko Hadsona i svojom depešom da mi se omogući pet hiljada obroka hrane da dobijem, jer je vladala glad u Crnoj Gori i Hercegovini isto tako.<ref name="Saslušanje">[https://www.znaci.org/00001/60_1_6.pdf Miodrag Zečević: DOKUMENTA SA SUĐENjA DRAŽI MIHAILOVIĆU, Beograd 2001: Saslušanje optuženih]</ref> Tokom unakrsnog ispitivanja od strane predsednika Vojnog veća [[Mihaila Đorđevića]] i tužioca [[Miloš Minić|Miloša Minića]], Draža Mihailović je bio prinuđen, pod pritiskom dokaza, priznati da su najpoznatiji četnički komandanti sarađivali sa okupatorskim snagama: {{izdvojeni citat|Predsednik: Kad se sve ovako rezimira... četnički komandanti sarađuju sa okupatorima, sa Nemcima, sa Talijanima. Možete li vi sudu da navedete ijednog vašeg komandanta koji nikada nije sarađivao sa okupatorima? Optuženi: Imalo je. Predsednik: Navedite imena... Nije dovoljno reći „imalo je”, već nam navedite: ime i prezime, jedinicu, korpus taj i taj i teritoriju na kojoj je komandovao. Optuženi: Ne mogu da se setim imena korpusa. Predsednik: U redu, kad ne možete da se setite imena korpusa, setite se imena komandanata. Optuženi: Imalo je. Ja se trenutno imena ne mogu da setim. Predsednik: Kad je imalo, gde je imalo, ko je to bio? Da li je bilo u [[Crna Gora|Crnoj Gori]]? Optuženi: Nije bilo. Predsednik: U [[Hercegovina|Hercegovini]]? Optuženi: Bilo je komandanata koji nisu sarađivali. Predsednik: Koji su to? Optuženi: Ne znam imena... Tužilac: Navedite ime, a ja ću sutra naći depešu da je sarađivao. Predsednik: Jeste li u stanju sada, pred sudom, da date imena? Optuženi: Nisam u stanju sada da to dam. Predsednik: Ja ću vam kazati one koje ste u istrazi naveli kao glavni, da ste imenovali... [[Dragutin Keserović]]? Optuženi: Nije ni on. (smeh u dvorani) Predsednik: Pop [[Radojica Perišić]]? Optuženi: Ja nisam imao podataka o njemu. Predsednik: [[Petar Baćović]]? Optuženi: Ja iz ovih podataka vidim da je imao. Predsednik: [[Slavko Bjelajac]]? Optuženi: On je imao... Predsednik: [[Vojislav Lukačević|Voja Lukačević]]? Optuženi: Imao je. Predsednik: [[Pavle Đurišić]]? Optuženi: Imao je. Predśednik: [[Blažo Đukanović]]? Optuženi: Imao je. Predsednik: [[Bajo Stanišić]]? Optuženi: Imao je. Predsednik: [[Neško Nedić]]? Optuženi: Neško Nedić, on je pripadao [[Četvrta grupa jurišnih korpusa JVuO|četvrtoj jurišnoj grupi]], imao je. Predsednik: General [[Miroslav Trifunović]]? Optuženi: Imao je... Predsednik: [[Predrag Raković]]? Optuženi: Imao je... Predsednik: [[Nikola Kalabić]]? Optuženi: Imao je... Predsednik: [[Aleksandar Saša Mihajlović]] [komandant Beograda JVuO — prim.]? Optuženi: Ja nisam imao podataka do ove optužnice. Nisam za njega znao da radi te stvari. Predsednik: Ne možete da kažete odlučno? Optuženi: Imao je. Predsednik: General [[Svetomir Đukić]]? Optuženi: Imao je... Predsednik: [[Zvonimir Vučković]]? Optuženi: Imao je... Predsednik: [[Dragoslav Račić]]? Optuženi: Imao je. Tužilac: Molim vas, šta znači: imao je? Predśednik: „Imao je” — imao veze sa okupatorom, a „nije” — nije imao veze sa okupatorom... Pop [[Sava Božić]]? Optuženi: Imao je. Predsednik: [[Cvijetin Todić]]? Optuženi: Ako se računa ono što je sa ustašama bilo — onda je imao, inače sa Nemcima nikada. Predsednik: [[Slavoljub Vranješević]]? Optuženi: Nisam imao podataka da je imao. Predsednik: Znači, znak pitanja. [[Gojko Borota]]? Optuženi: Nije imao. Predsednik: Sad smo čitali depešu? Optuženi: To nisam znao. Predsednik: Da li je imao veze ili nije? Optuženi: Imao je... Predsednik: [[Jezdimir Dangić]]? Optuženi: Imao je. [...] Predsednik: [[Uroš Drenović]]? Optuženi: Ne znam. Nisam sa njim imao kontakt. [...] Predsednik: [[Rade Radić]]? Optuženi: Imao je... Predsednik: Petar Baćović? Optuženi: Imao je... Predsednik: [[Dobrosav Jevđević]]? Optuženi: Imao je. Predsednik: [[Ilija Trifunović-Birčanin]]? Optuženi: Imao je. Predsednik: [[Momčilo Đujić]]? Optuženi: Imao je... Predsednik: Voja Lukačević? Optuženi: Imao je. Mi smo njega prošli... Predsednik: Bajo Stanišić, Pavle Đurišić, [[Đorđe Lašić]]? Optuženi: Imali su.<ref name="Saslušanje">[https://www.znaci.org/00001/60_1_6.pdf Miodrag Zečević: DOKUMENTA SA SUĐENjA DRAŽI MIHAILOVIĆU, Beograd 2001: Saslušanje optuženih]</ref><ref>[https://www.antenam.net/istorija/370790-mihailovic-bljuvotine-djurisica-u-kolasinu-vojvoda-klice-duceu Vladimir Jovanović: MIHAILOVIĆ: Bljuvotine Đurišića u Kolašinu – vojvoda kliče Dučeu (Antena M)]</ref>}} Presudom je utvrđeno da su svi Mihailovićevi komandanti i sve njegove formacije sarađivale sa okupatorom: {{izdvojeni citat|Utvrđeno je da su svi komandanti optuženog Mihailovića i sve njegove četničke formacije sarađivale sa Nemcima, Italijanima i bugarskim okupacionim trupama za sve vreme okupacije u oružanim borbama protiv narodnooslobodilačke vojske i partizanskih odreda Jugoslavije, primajući kroz čitavo to vreme od okupatora oružje, municiju, hranu i drugo u nameri uništenja oslobodilačkog ustanka i pružanju pomoći okupatoru u održavanju sistema okupacije.<ref>[https://www.znaci.org/00001/60_3_34.pdf Prof. dr. Miodrag Zečević: Dokumenta sa suđenja Draži Mihailoviću]</ref>|Presuda Dragoljubu Mihailoviću}} == Reference == {{izvori|2}} == Literatura == * [https://www.znaci.org/00001/4_12_4.htm Zbornik dokumenata i podataka o narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije. Tom XII, knj. 4, Dokumenti nemačkog Rajha : 1944-1945], Vojnoistorijski institut, Beograd * [https://www.znaci.org/00001/4_14_1.htm Zbornik dokumenata i podataka o narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije. Tom XIV, knj. 1, Dokumenti četničkog pokreta Draže Mihailovića 1941-1942], Beograd, Vojnoistorijski institut, 1981, COBISS.SR-ID: 32586252 * [https://www.znaci.org/00001/4_14_2.htm Zbornik dokumenata i podataka o narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije. Tom XIV, knj. 2, Dokumenti četničkog pokreta Draže Mihailovića januar-septembar 1943], Beograd, Vojnoistorijski institut, 1983, COBISS.SR-ID: 32586253 * [https://www.znaci.org/00001/4_14_3.htm Zbornik dokumenata i podataka o narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije. Tom XIV, knj. 3, Dokumenti četničkog pokreta Draže Mihailovića, septembar 1944 - avgust 1944], Beograd, Vojnoistorijski institut, 1983, COBISS.SR-ID: 32586254 * [https://www.znaci.org/00001/4_14_4.htm Zbornik dokumenata i podataka o narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije. Tom XIV, knj. 4, Dokumenti četničkog pokreta Draže Mihailovića, avgust 1944 - maj 1945], Beograd, Vojnoistorijski institut, 1985. * [https://www.znaci.org/00001/114.htm Branko Latas: DOKUMENTI O SARADNjI ČETNIKA SA OSOVINOM], Beograd 2006. * [https://www.znaci.org/00001/11.htm Milovanović, Nikola: Draža Mihailović], Beograd, PEGAZ 1991. COBISS.SR-ID: 2328588 * [https://www.znaci.org/00001/171.htm Elizabet Barker: Britanska politika prema jugoistočnoj Evropi u drugom svjetskom ratu], Zagreb, Globus 1979, COBISS.SR-ID: 77735943 * [https://www.znaci.org/00001/40.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945], Sveučilišna naklada Liber - Zagreb 1979 * {{Cite book| ref = harv| last = Pajović| first = Radoje| authorlink = Radoje Pajović| others = Dušan Željeznov, Branislav Božović| title = Pavle Đurišić - Lovro Hacin - Juraj Špiler| year = 1987| url = http://www.znaci.net/00001/281.htm| publisher = Центар за информације и публицитет| location = Загреб| isbn = 978-86-7125-006-1| pages = | access-date = 05. 01. 2012| archive-date = 24. 04. 2013| archive-url = https://web.archive.org/web/20130424015645/http://znaci.net/00001/281.htm| url-status = dead}} * {{Cite book|ref=harv|last=Radanović|first=Milan|title=Kazna i zločin: Snage kolaboracije u Srbiji|year=2016|url= https://www.academia.edu/45434289/KAZNA_i_ZLO%C4%8CIN_Snage_kolaboracije_u_Srbiji_Drugo_dopunjeno_izdanje|publisher=Rosa Luxemburg Stiftung|location=Beograd|isbn=978-86-88745-15-4}} == Povezano == * [[Četnici u Drugom svetskom ratu]] * [[Zločini četnika u Drugom svetskom ratu]] * [[Legalizovani četnici]] * [[Predaja zarobljenih partizana Nemcima 1941.]] * [[Protivosovinske aktivnosti četnika u Drugom svetskom ratu]] == Vanjske veze == {{commonscat|Chetnik collaboration with Axis occupation}} * [http://www.e-novine.com/srbija/srbija-tema/73620-Svi-smo-saraivali-Nemcima-osim-mene.html Svi smo sarađivali sa Nemcima, osim mene (Transkripti sa suđenja Draži Mihailoviću)] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20121215085052/http://www.e-novine.com/srbija/srbija-tema/73620-Svi-smo-saraivali-Nemcima-osim-mene.html |date=2012-12-15 }} * [https://www.znaci.org/00001/40.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945 (Stanford University Press 1975)] * [https://www.znaci.org/00001/41.htm Fikreta Jelić-Butić. ČETNICI U HRVATSKOJ 1941-1945] * [http://www.vojska.net/eng/world-war-2/independent-state-of-croatia/chetniks/ Chetnik collaboration with NDH], both in English and Serbian * [http://www.vojska.net/eng/world-war-2/italy/chetniks/ Chetnik collaboration with Italians], both in English and Serbian * [http://www.vojska.net/eng/world-war-2/montenegro/chetniks/ Chetniks in Montenegro], both in English and Serbian * [http://www.vojska.net/eng/world-war-2/chetniks/ Chetnik movement during World War II] * [http://trial-mihailovic-1946.org/ Web Archive - The Trial of Dragoljub-Draza Mihailovic – 1946] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20070212225831/http://trial-mihailovic-1946.org/ |date=2007-02-12 }} * Zbornik dokumenata NOR-a, tom XIV, knjiga 3 - Vojnoizdavački zavod, Beograd ** [https://www.znaci.org/00001/4_14_3_259.htm -Izveštaj Komande 15. brdskog armijskog korpusa od 19. novembra 1943. Štabu 2. oklopne armije o saradnji četnika sa nemačkim trupama u Dalmaciji i zapadnoj Bosni ] ** [https://www.znaci.org/00001/4_14_3_260.htm -Sporazum između komandanta Jugoistoka i majora Vojislava Lukačevića od 19. novembra 1943. o saradnji četnika sa nemačkim trupama u borbama protiv Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije ] ** [https://www.znaci.org/00001/4_14_3_261.htm -Objašnjenje komandanta Jugoistoka od 21. novembra 1943. o cilju i načinu sklapanja sporazuma sa četničkim komandantima ] ** [https://www.znaci.org/00001/4_14_3_262.htm -Sporazum od 27. novembra 1943. između pukovnika Jevrema Simića i kapetana Nikole Kalabića sa nemačkim predstavnikom o saradnji u borbama protiv NOVJ ] ** [https://www.znaci.org/00001/4_14_3_263.htm -Izveštaj Štaba 2. oklopne armije od 7. decembra 1943. komandantu Jugoistoka o molbi Vojislava Lukačevića da mu se omogući sastanak sa Pavlom Đurišićem radi dogovora o proširenju saradnje četnika sa Nemcima ] ** [https://www.znaci.org/00001/4_14_3_264.htm -Sporazum komandanta Jugoistoka sa komandantom Ravaničke brigade od 14. decembra 1943. o saradnji četnika sa nemačkim trupama u borbama protiv NOVJ ] ** [https://www.znaci.org/00001/4_14_3_265.htm -Naređenje Štaba 2. oklopne armije od 22. decembra 1943. godine 2. puku »Brandenburg« o premeštanju nemačkog oficira za vezu iz štaba Vojislava Lukačevića u štab Pavla Đurišića ] ** [https://www.znaci.org/00001/4_14_3_266.htm -Sporazum između Krajskomandanture u Zaječaru i komandanta Timočkog korpusa od 25. decembra 1943. o saradnji u borbama protiv NOVJ ] ** [https://www.znaci.org/00001/4_14_3_267.htm -Izveštaj Abver-grupe od 23. januara 1944. o sklopljenom sporazumu između vojnoupravnog komandanta Jugoistoka i inspektora četničkih jedinica u Srbiji ] ** [https://www.znaci.org/00001/4_14_3_268.htm -Obaveštenje komandanta Jugoistoka od 24. januara 1944. nemačkom opunomoćenom generalu u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj o angažovanju četnika u Dalmaciji i Hercegovini zajedno sa nemačkim trupama ] ** [https://www.znaci.org/00001/4_14_3_269.htm -Izveštaj Feldkomandanture u Čačku od 25. marta 1944. komandantu Jugoistoka o pregovorima sa komandantom 2. ravnogorskog korpusa ] ** [https://www.znaci.org/00001/4_14_3_270.htm -Izveštaj obaveštajnog odeljenja nemačke 264. pesadijske divizije od 18. aprila 1944. o razgovorima sa Momčilom Đujićem i Miodragom Kapetanovićem ] ** [https://www.znaci.org/00001/4_14_3_271.htm -Izveštaj Obaveštajne grupe »Konrad« od 11. maja 1944. Komandi 2. oklopne armije o pregovorima sa Momčilom Đujićem] ** [https://www.znaci.org/00001/4_14_3_272.htm -Informacije vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od 16. maja 1944. potčinjenim komandama i štabovima o držanju prema četnicima ] ** [https://www.znaci.org/00001/4_14_3_273.htm -Izveštaj vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od 15. jula 1944. Komandi Grupe armija »F« o razgovoru sa kapetanom Neškom Nedićem u Kruševcu ] * Zbornik dokumenata NOR-a, tom XIV, knjiga 4 - Vojnoizdavački zavod, Beograd ** [https://www.znaci.org/00001/4_14_4_227.htm -Zabeleška obaveštajnog odeljenja komandanta Jugoistoka od 11. avgusta 1944. o razgovorima sa predstavnicima Draže Mihailovića o uslovima za sastanak Draže Mihailovića sa Nojbahetom ] ** [https://www.znaci.org/00001/4_14_4_228.htm -Obaveštenje operativnog odeljenja komandanta Jugoistoka od 16. avgusta 1944. obaveštajnom odeljenju o odobrenim količinama oružja i municije četničkim jedinicama ] ** [https://www.znaci.org/00001/4_14_4_229.htm -Zabeleška obaveštajnog odeljenja komandanta Jugoistoka od 18. avgusta 1944. sa sastanka održanog 17. i 18. avgusta u komandi Jugoistoka povodom ponude Draže Mihailovića za saradnju u borbi protiv jedinica NOVJ ] ** [https://www.znaci.org/00001/4_14_4_230.htm -Obaveštenje generalštaba vrhovne komande Vermahta od 25. avgusta 1944. ministarstvu inostranih poslova o razgovorima Milana Nedića sa komandantom jugoistoka o saradnji Draže Mihailovića sa Nemcima u borbi protiv NOVJ ] ** [https://www.znaci.org/00001/4_14_4_231.htm -Zabeleška obaveštajne grupe nemačkih komandi na Jugoistoku od 30 avgusta 1944. sa savetovanja u štabu komande Jugoistoka o aktuelnim pitanjima saradnje sa Dražom Mihailovićem i razvoju celokupne situacije na području Jugoistoka] {{Kolaboracija u Jugoslaviji}} {{Authority control}} [[Kategorija:Četnici]] [[Kategorija:Jugoslavija u Drugom svjetskom ratu]] [[Kategorija:Saradnja četnika sa snagama Osovine u Drugom svetskom ratu| ]] 9yl7d6bfuls587tsx40sgovgm4yvatz 0 125701 42681998 42484802 2026-08-30T04:28:33Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 1 sources and tagging 0 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42681998 wikitext text/x-wiki {{Italic title}} {{drugo značenje3|Do kraja}} {{Album (HR) |ime_albuma = Do kraja |ime_glazbenika = [[Colonia]] |vrsta = album |slika = |žanr = [[dance]] |datum = [[2006]]. |trajanje = |izdavač = [[Menart Records]] |producent = |recenzija = |album_prije = [[Gold edition]] |godina0 = [[2005]]. |godina = 2006. |album_poslije = [[Pod sretnom zvijezdom]] |godina2 = [[2008]]. }} '''''Do kraja''''' je deseti [[album]] [[Hrvatska|hrvatskog]] glazbenog sastava [[Colonia]] koji sadrži 14 pjesama. Objavljen je [[2006]]. godine. == Popis pjesama == # "Do kraja" # "Pogledom me skini" # "Oči u oči" # "Tipično muški" # "Dvoje" # "Fjaka" # "Samo da si tu" # "Party on" # "Nedostaješ mi" # "Nisam više tvoja" # "Svašta mi pada na pamet" # "Devotion" # "Tako sexy" (remix) # "Do kraja" == Izvori == * [http://www.diskografija.com/album/do-kraja-1073.htm ''Do kraja'' na diskografija.com] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20091210172022/http://www.diskografija.com/album/do-kraja-1073.htm |date=2009-12-10 }} {{Colonia}} {{Normativna kontrola}} [[Kategorija:Albumi Colonije]] [[Kategorija:Albumi 2006.]] k84vpog7rkwdytyydhol0n64nmpo0cm 0 129908 42681980 42560267 2026-08-30T00:18:27Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 1 sources and tagging 0 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42681980 wikitext text/x-wiki [[Datoteka:Daorson.jpg|thumb|300px|'''Daorson''', ostaci zidina u Ošanićima kod Stoca, oko 3. vijeka pne.]] [[Datoteka:GreekCitiesMapIllyriaAdriatic.png|thumb|300px|Град Daorson]] '''Daorsoi''' ili '''Daorson''' ([[Grčki jezik|grčki]]: ''ΔΑΟΡΣΩΝ'') je bio glavni grad [[Helenizam|heleniziranog]] [[Iliri|Ilirskog]] plemena '''Daorsa''', danas u selu Ošanići povrh [[Stolac|Stoca]] (IV-III vijek pne.). [[Daorsi]] su bili [[Iliri|ilirsko]] pleme koje je živjelo od 396. do 50. godine prije nove ere u dolini rijeke [[Neretva|Neretve]] i ovdje izgradilo svoj megalitski grad. Danas se na pustom području nekadašnjeg grada Daorsona nalaze kamene ruševine, brojni spomenici.<ref name="Bojanovski">{{Cite web |url= https://pdfslide.net/documents/ivo-bojanovski-bih-u-anticko-doba-562ba82e386b7.html?page=1 |title= Ivo Bojanovski: BOSNA I HERCEGOVINA U ANTIČKO DOBA |work= Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, 1988 |accessdate= 9. 2. 2016 |archive-date= 2022-11-01 |archive-url= https://web.archive.org/web/20221101120622/https://pdfslide.net/documents/ivo-bojanovski-bih-u-anticko-doba-562ba82e386b7.html?page=1 }}</ref> Ostaci ovog nekad najjačeg grada u širem području nalaze se u '''Ošanićima''', blizu [[Stolac|Stoca]] u [[Hercegovina|Hercegovini]]. Činile su ga tri cjeline od kojih je središnja bila [[fortifikacija|tvrđava]] – [[akropolj|akropola]] koja je bila opasana ''"[[kiklopi|kiklopskim]]"'' zidinama od golemih kamenih blokova (sličan onima u [[Mikena|Mikeni]] u [[Antička Grčka|Grčkoj]]). U njoj su bili smješteni svi važniji upravni, javni i vjerski objekti.<ref name="amina">{{Cite web |url= https://www.ff.unsa.ba/files/zavDipl/17_18/arh/zdr_Amina_Veladzic.pdf |title= MENTOR: Adnan Busuladžić - STUDENT: Amina Veladžić Rimska urbanizacija na tlu današnje Bosne i Hercegovine |work= UNIVERZITET U SARAJEVU FILOZOFSKI FAKULTET ODSJEK ZA HISTORIJU, 2018 |accessdate= 9. 2. 2016 |archive-date= 2024-08-08 |archive-url= https://web.archive.org/web/20240808170803/https://www.ff.unsa.ba/files/zavDipl/17_18/arh/zdr_Amina_Veladzic.pdf |url-status= dead }}</ref> Odbrambeni zid koji se pruža od jugozapada prema sjeveroistoku bio je dug 65 metara, širok 4,2 m, a visok između 4,5 i 7,5 metara, imao je vrata i tornjeve na oba kraja.<ref name="Daoreon">{{Cite web |url= http://www.anubih.ba/godisnjak/izdanja/Godisnjak%2030.pdf |title= Zdravko Marić - Unutrašnja vrata akropole ilirskog grada Daorsona |work= ANUBiH - KNJIGA 28 , SARAJEVO, 1992-1997 |accessdate= 9. 2. 2018 |archive-date= 2020-02-15 |archive-url= https://web.archive.org/web/20200215062405/http://www.anubih.ba/godisnjak/izdanja/Godisnjak%2030.pdf }}</ref> Daorsi su preuzeli [[grčki alfabet|grčki jezik i pismo]], te su bili u stalnim trgovačkim vezama sa Grcima. Pronađeni su ostaci brojnih [[amfora]] za vino te dijelova fine [[keramika|keramike]], ali najvredniji nalaz je '''brončana kaciga''' ukrašena nizom grčkih likova: [[Afrodita|Afrodite]], [[Nika|Nike]], [[Helij]]a, [[Dioniz]]a, [[Muze|Muza]], [[Pegaz]]a i drugih, a natpis na njoj je sličan natpisu na kacigi pronađenoj u [[Makedonija|Makedoniji]]. Pronađeni su također i ostaci granitne skulpture Kadma i Harmonije, ali i Ilirski reljef sa trinaest zmija i pet pari orlovskih krila. U jednom manjem objektu pronađena je kovaonica [[novac|novca]] s prigodnim alatima i [[matrica]]ma, 39 raznih novčića (29 s likom kralja Ballaiosa iz 168. pne., te 9 sa grčkim natpisom ''ΔΑΟΡΣΩΝ'' i likom lađe).<ref>Miočević, 1968</ref> Novac je značio nezavisnost plemena Daorsa, kao i potvrdu da su imali razvijeno zanatstvo, kulturu i trgovinu sa drugim narodima. === Propast grada === Nakon propasti ilirske države, Daorsi su pod patronatom rimske države, sa određenom autonomijom. Još prije propasti ilirske države Daorse su iz pravca rijeke Cetine napadali Dalmati, moćno ilirsko ratničko pleme. Rat protiv Dalmata se vodio od 156. do 155. godine p.n.e. Rimljani su krenuli u ratne operacije protiv Dalmata iz Narone, gdje su imali jako uporište i potporu Daorsa. Oni su Neretvu štitili od Dalmata i prije dolaska rimske vojske u Naronu. U tom ratu Dalmati su teško poraženi i oslabljeni za duže vrijeme. U vrijeme građanskih ratova između [[Gaj Juluje Cezar|Cezar]]ovih i Pompejevih pristalica na našoj obali Jadranskog mora opet su se Dalmati našli na jednoj strani, a Daorsi na suprotnoj. Iz podataka o ratovima rimskog pretora Vatiniusa protiv ilirskog plemena [[Dalmati|Dalmata]], može se prilično tačno utvrditi vrijeme uništenja grada Daorsona i definitivnog prekida života u tom gradu. Skoro je sigurno da su Delmati baš u to vrijeme (44./43. godine) napali centar Daorsa, grad Daorsoi, i potpuno ga razorili. Tada je uništen i dio plemena Daorsa. Arheološki materijal s Utvrđenja (Akropole), Banja i Grebena ispod Utvrđenja nije mlađi od sredine ili druge polovice I stoljeća p.n.e., što se podudara s pretpostavljenim vremenom Dalmatskog napada na grad i s prekidom života u tom gradu. Na ruševinama grada Daorsona nikada nije nastalo novo naselje. Pojedinačni i rijetki nalazi zastupljeni su na tom prostoru iz raznih epoha i stoljeća, pa i najnovijeg vremena, jer su se ljudi tamo često kretali. Novi centar Daorsa razvio se u dijelu Vidova polja i današnjeg Stoca početkom I stoljeća p.n.e. kao municipij Diluntum. == Nacionalni spomenik == Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 21. do 27 januara 2003. godine, donijela je odluku da se stari grad Daorson proglasi za [[nacionalni spomenik BiH]].<ref name="daorson">{{Cite web |url= http://old.kons.gov.ba/main.php?id_struct=6&lang=1&action=view&id=605 |title= Helenistički grad Daorson u Ošanićima kod Stoca |work= Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika |accessdate= 24. 8. 2021 |archive-date= 2021-11-29 |archive-url= https://web.archive.org/web/20211129025511/http://old.kons.gov.ba/main.php?id_struct=6&lang=1&action=view&id=605 }}</ref> Ovu odluku Komisija je donijela u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, [[Amra Hadžimuhamedović]], [[Dubravko Lovrenović]] (predsjedavajući), [[Ljiljana Ševo]] i Tina Wik. == Izvori == * K.Hoermann i V. Radimsky, ''Ošanići kod Stoca'', GZM 1892. Sarajevo str. 40-46. * Đuro Basler, ''Gradina na Ošanićima kod Stoca'', Naše starine III, Sarajevo, 1956. str. 79-94. * Z. Marić, ''Razultati istraživanja utvrženog ilirskog grada kod Ošanića blizu Stoca (1890.-1978.)''. Hercegovina 9, Mostar 1995., str. 43-93./Hercegovina 10, Mostar 1995., str. 7-33. *{{cite book |last = Bojanovski |first = Ivo |title = BOSNA I HERCEGOVINA U ANTIČKO DOBA |url= https://de.scribd.com/doc/12834705/Ivo-Bojanovski-BIH-u-Anticko-Doba |publisher = ANUBiH, Sarajevo |year = 1988 |isbn = }} *{{cite book |last = Miočević |first = Duje Rendić |title = Ilirski vladari u svjetlu numizmatičkih i epigrafskih izvora |url = http://www.historiografija.hr/hz/1966/HZ_19-20_12_RENDIC.pdf |publisher = Historijski zbornik, Povijesno društvo Hrvatske, Zagreb |year = 1968 |isbn = |access-date = 2019-01-24 |archivedate = 2020-01-30 |archiveurl = https://web.archive.org/web/20200130133528/http://www.historiografija.hr/hz/1966/HZ_19-20_12_RENDIC.pdf |deadurl = yes |archive-date = 2020-01-30 |archive-url = https://web.archive.org/web/20200130133528/http://www.historiografija.hr/hz/1966/HZ_19-20_12_RENDIC.pdf |url-status = dead }} == Reference == {{reference}} {{commonscat|Daorson}} [[Kategorija:Nacionalni spomenici u Stocu]] [[Kategorija:Antička Grčka]] [[Kategorija:Ilirska arheološka nalazišta u Bosni i Hercegovini]] [[Kategorija:Gradine u Bosni i Hercegovini|D]] [[Kategorija:Daorsi]] inq2kqzfcssr10mwcnd48tm4h9owa5h 0 136766 42681945 1610016 2026-08-29T15:46:08Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 1 sources and tagging 0 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42681945 wikitext text/x-wiki {{Infokutija02 glumac |ime = Chris O'Donnell |slika = Chris ODonnell Max Payne 2008.jpg |širina_slike = 210px |ime_po_rođenju = Christopher Eugene O'Donnell |datum_rođenja = {{bda|1970|6|26|df=y}} |mjesto_rođenja = {{ZD|SAD}} [[Winnetka (Illinois)|Winnetka]], [[Illinois]], [[Sjedinjene Američke Države|SAD]] |website = [http://www.chris-odonnell.com/ Chris O'Donnell Online] |supružnik = Caroline Fentress (1997.-) |znamenite_uloge = Robin u ''[[Batman zauvijek]]'' i ''[[Batman & Robin (film)|Batman i Robin]]'' }} '''Christopher "Chris" Eugene O'Donnell''' ([[26. 6.|26. lipnja]] [[1970]]., [[Winnetka (Illinois)|Winnetka]], [[Illinois]], [[Sjedinjene Američke Države|SAD]]), američki [[glumci|glumac]] nominiran za nagradu [[Zlatni globus]], najpoznatiji po ulogama u filmovima ''[[Scent of a Woman|Miris žene]]'', ''[[Batman zauvijek]]'' i ''[[Batman & Robin (film)|Batman i Robin]]''. == Biografija == Chris O'Donnell se rodio u gradiću Winnetka, 30 [[kilometar|km]] od [[Chicago|Chicaga]]. Majka Julie bila je prodavačica, a otac upravitelj na [[radio]] postaji. Potječe iz [[Irci|irske]] [[katoličanstvo|katoličke]] [[porodica|obitelji]]. Ima četiri sestre i dva brata. Chris je pohađao katoličke škole, a diplomirao je [[marketing]] na [[boston]]skom [[univerzitet|sveučilištu]]. Od 13. do 16. godine bavio se manekenstvom te je nastupio u nekoliko reklama. [[Film]]ski agenti su ga otkrili u reklami za [[McDonald's]], gdje se pojavio s [[Michael Jordan|Michaelom Jordanom]]. Počinje glumiti sa sedamnaest godina. Godine [[1991]]. ostvario je manju, ali zamijećenu ulogu u hvaljenom filmu ''[[Pohane zelene rajčice (1991)|Pohane zelene rajčice]]''. Već za četvrti film, ''[[Scent of a Woman|Miris žene]]'' ([[1992]].), gdje je nastupio uz slavnog [[Al Pacino|Ala Pacina]], nominiran je za [[Zlatni globus]]. Ipak, najpoznatiji je kao Robin u filmovima ''[[Batman zauvijek]]'' ([[1995]].) i ''[[Batman & Robin (film)|Batman i Robin]]'' ([[1997]].) U posljednje vrijeme većinom glumi na [[Televizija|televiziji]]. Trenutno se pojavljuje kao [[CIA]]-in agent u seriji ''[[The Company]]'' i kao [[veterinar]] u popularnom ''[[Uvod u anatomiju|Uvodu u anatomiju]]''. O'Donnell je do sada ostvario 22 uloge. Unatoč svojim godinama, još uvijek izgleda jako mladoliko. Oženjen je od [[1997]]. te ima petoro djece, tri sina i dvije kćeri. == Vanjske veze == {{Commonscat|O'Donnell, Chris}} * {{imdb ime|id=0000563|ime=Chris O'Donnell}} * [http://www.chris-odonnell.com/ Chris O'Donnell Online] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20080513182630/http://www.chris-odonnell.com/ |date=2008-05-13 }} {{Lifetime|1970||O'Donnell, Chris}} [[Kategorija:Američki filmski glumci]] [[Kategorija:Američki televizijski glumci]] [[Kategorija:Američki manekeni]] lpi1jkep1c308mjxlxtdm3x3vuh017d 0 158143 42681977 42444044 2026-08-29T23:44:49Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 0 sources and tagging 1 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42681977 wikitext text/x-wiki '''Dan oslobođenja Kosova''' je državni praznik [[Kosovo|Republike Kosovo]] koji se obeležava [[12. 6.|12. juna]] u znak sećanja na dan kada su [[1999]]. godine, nakon što je završen [[rat na Kosovu]], sa Kosova otišle [[Srbija|srpske]] snage.<ref>[http://kosova.newsvine.com/_news/2011/06/12/6844353-kosovo-liberation-day Kosovo Liberation Day]{{Dead link|date=August 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref><ref>[http://www.e-novine.com/region/region-kosovo/66298-Dan-osloboenja-Kosova.html Dan oslobođenja Kosova]</ref> == Izvori == {{Izvori}} {{klica-politika}} [[Kategorija:Kosovo]] 6invtp5wfe5fnz8fcnku4tb3t6pjgdn 0 164277 42681982 42675760 2026-08-30T00:45:34Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 1 sources and tagging 0 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42681982 wikitext text/x-wiki {{Infokutija Filmska biografija |ime = David Fincher |slika = David Fincher (2012) 3.jpg |širina_slike = 200px |opis = |ime_po_rođenju = David Andrew Leo Fincher<ref name=rew>{{cite web|last=|first=|authorlink=|title=The Membership: Howard Kely "Jack" Fincher|publisher=Wolfensberger: Newsletter of the Wolfensberger Family Association|date=May 2003|url=http://www.wolfensberger.org/pages/NL_BKUP/WFA_NL/2003May.pdf|accessdate=November 4, 2010}}</ref><ref>{{Cite news |url=http://www.telegraph.co.uk/sport/othersports/boxingandmma/3918373/Forrest-Griffin-to-show-his-police-brutality.html |work=The Daily Telegraph |location=London |title=Forrest Griffin to show his police brutality They have named UFC 92 in Las Vegas on Saturday night 'Ultimate 2008'. For good reason. |first=Gareth A |last=Davies |date=December 23, 2008 |accessdate=1. V 2010 |archivedate=2015-09-11 |archiveurl=https://web.archive.org/web/20150911133804/http://www.telegraph.co.uk/sport/othersports/boxing/3918373/Forrest-Griffin-to-show-his-police-brutality.html |deadurl=yes }}</ref> |datum_rođenja = {{Birth date and age|1962|08|28|df=y}} |mjesto_rođenja = [[Denver]], Kolorado, SAD |datum_smrti = <!-- {{Death date and age|YYYY|MM|DD|YYYY|MM|DD}} Death date then birth --> |mjesto_smrti = |alias = Finch, Dave Fincher |zanimanje = filmski režiser i producent |period = 1984– |znameniti_filmovi = [[Seven (film)|Seven]], [[Fight Club]], [[Zodiac (2007 film)|Zodiac]], [[The Social Network]], [[The Girl with the Dragon Tattoo (film)|The Girl with the Dragon Tattoo]] |uticaj_od = [[Martin Scorsese]], [[Alfred Hitchcock]], [[George Roy Hill]], [[Stanley Kubrick]], [[Terrence Malick]], [[Steven Spielberg]], [[Alan J. Pakula]], [[Bob Fosse]], [[Roman Polanski]], [[William Friedkin]] |supružnik = Donya Fiorentino (1990–1995) |djeca = Phelix Imogen (r. 25. aprila 1994) |website = }} '''Dejvid Lio Finčer''' (rođen [[28. 8.|28. avgusta]] [[1962]].) je [[sjedinjene Američke Države|američki]] [[film]]ski režiser, kao i režiser spotova, poznat po mračnoj atmosferi u svojim filmovima. == Biografija == Rođen je u [[Denver]]u ([[Kolorado (država)|Kolorado]]), a odrastao u Marin Kauntiju ([[Kalifornija]]). Kada je bio tinejdžer, preselio se u Ešland u [[Oregon]]u, gde je završio srednju školu. Inspirisan filmom „Buč Kasidi i Sandens Kid“, počeo je da snima filmove sa osam godina sa osmomilimetarskom kamerom. Snimanje je izgledalo kao savršen odušak za dete koje je moglo da potroši ceo dan crtajući i praveći skulpture, fotografišući i snimajući zvuk na kasetofonu. Finčer je izbegao put kroz filmsku školu, dobijajući posao noseći kamere i druge ručne poslove u Džon Kortijevom „Kortni filmsu“. Njegov sledeći posao bio je u „''Industry Light and Magic''“ [[1980]]. godine, kada se njegovo ime prvi put pojavilo na kraju filma „Povratak džedaja“, gde je ostao do [[1984]]. Napustio je preduzeće i režirao dokumentarni film „''The Beat of the Live Drum''“. Počeo je da režira reklame za [[Televizija|televiziju]], prvo za „Američko udruženje za maligna oboljenja“, a kasnije i za preduzeća „Revlon“, „Konvers“, „Najk“, „Pepsi“ i „Livajs“. Finčer je ubrzo otkrio da bi rastući format muzičkih video spotova mogao da bude čak i bolje mesto da se isprobaju stvari. == Spotovi == Finčer je režirao visokobudžetne spotove za izvođače poput [[Madonna|Madone]], [[George Michael|Džordža Majkla]], [[Aerosmit]], [[Michael Jackson|Majkla Džeksona]], [[The Rolling Stones|Rolingstonsa]] i drugih. Kao i veliki broj drugih režisera spotova, i on je kasnije prešao na film. == Filmovi == === Osmi putnik³ === Finčerov prvi film bio je film iz 1992. godine, „Osmi putnik³“ ({{jez-eng|Alien³}}), koji je tada bio najskuplji film ikada koji je režirao debitant. Nažalost, film nije bio prijatno iskustvo za Finčera, koji je imao problema sa ljudima iz preduzeća ''20th Century Fox'', jer su napravili scenografiju pre nego što je završen scenario i učinili snimanje košmarom. Iako je nominovan za [[Oscar|Oskara]] u kategoriji specijalnih efekata, film nije dobro primljen od kritike. Potišten i razočaran, Finčer se vratio u svet televizijskih reklama i muzičkih spotova, plašeći se da nikada više neće raditi na filmu. === Sedam === Vera je konačno pokucala na vrata Finčera sa scenarijom Endrua Kevina Vokera za mračnu detektivsku priču nazvanu „Sedam“ ([[1995]]). Nemilosrdno tmurna priča o dvojici detektiva (igraju ih [[Brad Pitt|Bred Pit]] i [[Morgan Freeman|Morgan Friman]]) koji prate serijskog ubicu koji je bazirao svoja ubistva na sedam smrtnih grehova, film je zaradio preko 100 miliona [[Američki dolar|dolara]], čineći Finčera jednim od poželjnijih [[hollywood|holivudskih]] režisera. === Igra === Njegov sledeći fil je „Igra“ ([[1997]]), avanturistički film u stilu „Zone sumraka“, koji svojom atmosferom steže vrat gledalaca slično kao film „Sedam“, ali nije naišao na razumevanje publike. Priča se okreće oko poslovnog čoveka iz [[San Francisco|San Franciska]] ([[Michael Douglas|Majkl Daglas]]) koji prima neobičan poklon od svog mlađeg brata ([[Sean Penn|Šon Pen]]), u kom postaje glavni igrač igre koja mu preuzima život. === Borilački klub === Relativni neuspeh „Igre“ je zamračio uzbuđenje koje je pratilo Finčerov sledeći projekat, „[[Fight Club (film)|Borilački klub]]“, filmsku adaptaciju istoimenog romana Čaka Palahnijuka o dvojici muškaraca koji otvaraju klub posvećen isključivo za borbe golim pesnicama za muškarce. Zbog prvoklasne postave filma, uključujući [[Edward Norton|Edvarda Nortona]], Helenu Bonam Karter i Breda Pita, ovaj film iz [[1999]]. je bio jedan od najreklamiranijih, ali je bio razočarenje na [[bioskop]]skim blagajnama i imao različite kritike. Ipak, mnogi kritičari i publika su kasnije promenili mišljenje i film se pojavio na mnogim listama za najbolji film godine i uskoro napravio ogromno sledbeništvo. Časopis „Entertainment Weekly“, koji je filmu prvo dao negativnu ocenu D, kasnije ga je stavio na prvo mesto na listi „50 video diskova koje morate da imate“. Tržište [[DVD|video diskova]], koje je imalo veliki rast u to vreme, prouzrokovalo je zaradu filma. === Soba panike === [[2002]]. je nastavio sa trilerom „Soba panike“, koji je predstavio neke novine u korišćenju [[kompjuter|računarske]] grafike. Iako je iznenadio tehničkim dostignućima sa dobrom zaradom u bioskopima, film nije tako dobro primljen kao „Sedam“, „Borilački klub“ ili „Igra“. Priča takođe prati više uobičajenu putanju za Finčera, uprkos nekim zanimljivim optičkim veštinama, kako se samohrana majka ([[Jodie Foster|Džodi Foster]]) i njena ćerka kriju u bezbednoj sobi u njihovoj kući, dalje od zločinaca (Forest Vitaker, Dvajt Joakam i Džared Lito) sklonih traganju za izgubljenim bogatstvom. == Reference == {{reflist|30em}} == Vanjske veze == * {{IMDb name|399}} * {{Amg name|id=89783}} * {{Rotten-tomatoes-person|id=david_fincher}} * [http://fincherfanatic.blogspot.com/ David Fincher Blog] at fincherfanatic.blogspot.com * [http://www.sensesofcinema.com/2003/great-directors/fincher/ Senses of Cinema: Great Directors Critical Database] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20071201001717/http://www.sensesofcinema.com/contents/directors/03/fincher.html |date=2007-12-01 }} * Music Videos & Commercials at [http://www.anonymouscontent.com/ anonymous content] ;Intervjui * [http://www.dvdtalk.com/davidfincher.html David Fincher interview] with Paul Guyot of [http://www.dvdtalk.com/ www.dvdtalk.com] * [http://drdrew.com/article.asp?id=198 David Fincher interview] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20080422005355/http://www.drdrew.com/article.asp?id=198 |date=2008-04-22 }} with Michael Moses of [http://www.drdrew.com/ www.drdrew.com] * [http://edward-norton.org/fc/articles/filmcom.html David Fincher interview] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20090630171348/http://edward-norton.org/fc/articles/filmcom.html |date=2009-06-30 }} with Gavin Smith of [http://edward-norton.org/ edward-norton.org] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20140523200631/http://www.edward-norton.org/ |date=2014-05-23 }} * [http://www.esquire.com/features/ESQ0307fincher ''Esquire'' magazine interview with Fincher] * [http://www.indielondon.co.uk/Film-Review/zodiac-david-fincher-interview IndieLondon interview with Fincher] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20090417073255/http://www.indielondon.co.uk/Film-Review/zodiac-david-fincher-interview |date=2009-04-17 }} * [http://www.mtv.com/movies/news/articles/1578840/20080102/story.jhtml David Fincher Didn't Want To Make 'Another Serial-Killer Movie' ... Until ''Zodiac'' Came Along] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20090309051841/http://www.mtv.com/movies/news/articles/1578840/20080102/story.jhtml |date=2009-03-09 }} – Part 1 interview with MTV * [http://www.mtv.com/movies/news/articles/1579041/20080104/story.jhtml David Fincher Discusses Reunion With Brad Pitt, Possible ''Fight Club'' Musical] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20090723062508/http://www.mtv.com/movies/news/articles/1579041/20080104/story.jhtml |date=2009-07-23 }} – Part 2 interview with MTV * [http://www.chud.com/index.php?type=interviews&id=13213 CHUD: Exclusive Interview: David Fincher] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20080110072251/http://www.chud.com/index.php?type=interviews&id=13213 |date=2008-01-10 }} * [http://www.movieweb.com/dvd/news/16/25516.php Movieweb: David Fincher Talks Zodiac: Director's Cut] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20080524071838/http://www.movieweb.com/dvd/news/16/25516.php |date=2008-05-24 }} * [http://www.laweekly.com/film+tv/film/david-fincher-discusses-zodiacs-rising-star/18047 LA Weekly – David Fincher discusses Zodiac's rising star] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20080416194404/http://www.laweekly.com/film+tv/film/david-fincher-discusses-zodiacs-rising-star/18047/ |date=2008-04-16 }} {{S-start}} {{S-ach}} |- ! colspan="3" style="background: #DAA520;" | [[Nacionalni odbor za recenziju filmova|National Board of Review]] |- {{S-bef|before=[[Tim Burton]]<br />za ''[[Sweeney Todd: The Demon Barber of Fleet Street (2007)|Sweeney Todd: The Demon Barber of Fleet Street]]''}} {{S-ttl|title=[[Nagrada NBR za najbolju režiju|Najbolji režiser]]<br />za ''[[The Curious Case of Benjamin Button (film)|The Curious Case of Benjamin Button]]''|years=2008}} {{S-aft|after=[[Clint Eastwood]]<br />za ''[[Invictus (film)|Invictus]]''}} ! colspan="3" style="background: #DAA520;" | [[Nacionalni odbor za recenziju filmova|National Board of Review]] |- {{S-bef|before=[[Clint Eastwood]]<br />za ''[[Invictus (film)|Invictus]]''}} {{S-ttl|title=[[Nagrada NBR za najbolju režiju|Najbolji režiser]]<br />za ''[[The Social Network]]''|years=2010}} {{S-aft|after=[[Martin Scorsese]]<br />za ''[[Hugo (film)|Hugo]]''}} {{end}} {{David Fincher}} {{Satellite za režiju}} {{Lifetime|1962||Fincher, David}} {{commonscat|David Fincher}} [[Kategorija:Američki filmski režiseri]] [[Kategorija:Dobitnici i dobitnice Grammy Award]] bbc1nnq77bf048ihqxqc6mqno7ryppn 0 169998 42682007 42669443 2026-08-30T06:38:34Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 1 sources and tagging 0 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42682007 wikitext text/x-wiki {{Naseljeno mjesto u Bosni i Hercegovini |mjesto= Drinić |slika=|mini |opis_slike= Spomenik i Muzej posvećeni poginulim u dva posljednja rata |grb= |entitet=Republika Srpska |kanton = |opština = [[Bosanski Petrovac]] |nadm visina= |populacija= 363 |poštanski kod= |pozivni broj= |gšir= 44.5072 |gduž= 16.4661 }} '''Drinić''' je naseljeno mjesto u [[Bosna i Hercegovina|Bosni i Hercegovini]] u opštini [[Petrovac (RS)]] koja pripada entitetu [[Republika Srpska]]. Na popisu stanovništva 1991. u njemu je živjelo 363 stanovnika.<ref>{{cite book |last= |first=. |editor= |title=Nacionalni sastav stanovništva - Rezultati za Republiku po opštinama i naseljenim mjestima 1991. |year= |publisher=Izdanje Državnog zavoda za statistiku Republike Bosne i Hercegovine|location=Sarajevo |isbn= |pages= |chapter=}}</ref> == Geografija == Drinić, se nalazi u pitomoj živopisnoj zaravni, dijelu [[Petrovačko polje|Petrovačkog polja]] okruženoj padinama [[Klekovača|Klekovače]], [[Oštrelj]]a i [[Srnetica (planina)|Srnetice]], pored magistralnog puta [[Sarajevo]]-[[Jajce]]-[[Bihać]]. Postojeći izvori i potoci imaju najveći potencijal u jesen i proljeće a tokom ljeta se dešava da čak neki potoci i presuše. Još od starih vremena na glasu je dobra pitka voda koja izbija sa izvora zvanog Medenac na 659 m nadmorske visine u dnu manjeg prirodnog usjeka. Ovaj izvor i još par manjih izvora su kaptirani, tako da Drinić u toku cijele godine ima vode. Sva voda sa područja Drinića ima hidrografsku vezu sa rijekom [[Sanica (rijeka u BiH)|Sanicom]] što znači da pripada slivnom području rijeke [[Sana (rijeka u BiH)|Sane]]. Voda ponora Drinića teče kroz krečnjačko podzemlje Srnetice, zatim ispod susjednog [[Bravsko polje|Bravskog polja]] i [[Grmeč]]a i izbija na rijeku Sanicu. Jama u Driniću je na 860 m. nadmorske visine, na zapadnim padinama Srnetice. Ulaz ima oblik trapeza. Vertikalno se spušta u krečnjačku unutrašnjost. Na zidovima vertikalnog kanala pri samom dnu je nakit u obliku saliva.<ref>PETROVAČKO POLJE –Dr. Rade Davidović, Novi Sad, 1981</ref> Prašumski rezervat "Lom" osnovan je 1956. godine. Nalazi se u masivu planine Klekovače, na grebenu Lom-planine. Zauzima površinu od 297,8 hektara. Ima izdvojeno jezgro - strogi rezervat divljine, veličine 55,8 hektara (kategorija Ia po IUCN - klasifikaciji). Vegetaciju lomske prašume uglavnom čini (75%) tipična šuma ovih dinarskih planina, zajednica [[Bukva|bukve]]-[[Jela|jele]]-[[Smreka|smrče]] (Piceo-Abieti-Fagetum illyricum). [[File:Borba od 6. 12. 1942.jpg|mini|lijevo|List [[Borba (novine)|Borba]] od 6. decembra 1942, štampan u Driniću]] == Historija == Drinić se prvi put spominje 19. oktobra 1448. kada je pred kaptol u Knin došao plemić Franko, sin Gregorija Kudelića iz Drinića (de Udrinich) na jugu [[Pset|županije Pset]], a s njime stigli su plemići Miketa, Andrija, Blaž i Toma, sinovi Stjepana Mišljenovića iz Kolunića. Pred kaptolom i Mišljenovićima izjavio je Franko Kudelić, da je zbog novčanih problema odlučio svoje naslijeđene (baštinske) i njemu založene posjede dati u zalog za šezdeset forinti zlata. О svemu tomu izdao je kaptol zasebno pismo.<ref name="Klaić">{{Cite web |url= https://hrcak.srce.hr/file/76632 |title= Vjekoslav Klaić: ŽUPANIJA PSET (PESENTA) I PLEME K0LUN1Ć |work= Naučni rad, Zagreb |accessdate= 9. mart 2026 |archive-date= 2024-09-19 |archive-url= https://web.archive.org/web/20240919111827/https://hrcak.srce.hr/file/76632 |url-status= dead }}</ref> Oršići su [[hrvatska]] plemićka porodica koja se u pisanim izvorima prvi put spominje 1420. godine, kada su njezini članovi živjeli na području Unca. 1449 u jednom se dokumentu spominju „Vuseec et Wlathko Orsych de Udrinich", te se po tom zna, da su bili naseljeni i u Driniću. S padanjem Bosne u ruke [[OsmanlijeTuraka]], sele se između 1464. i 1472. godine na sjeverozapad, u Goričku županiju, na prostoru današnjeg Karlovca u Hrvatskoj. Kasnije je mađarski kralj [[Matijaš Korvin]] god. 1487. Petru Horvatu Oršić i njegovoj braći Jurju, Pavlu i Jakovu izdao povelju, kojom je njima darovao grad Slavetić, pa su se poslije toga Oršići zvali Slavetići. === Drugi svjetski rat === U toku 1941. god. stanovništvo Drinića se listom našlo u [[Bosanski Petrovac u NOB|ustaničkim redovima]]. Kasnijom podjelom ustanika, Drinićani pristupaju partizanskom pokretu, jer je mjesto bilo pod uticajem [[KPJ]] koja je ovdje imala svoju prvu partijsku ćeliju na petrovačkom terenu.<ref name="KPJ">{{Cite web |url= https://www.znaci.org/00003/744.php |title= Miloš Kecman – Vojsko: Formiranje prve partijske organizacije u Bosanskom Petrovcu |work= Opštinski odbor SUBNOR, 1974 -PETROVAC U NOB, knjiga 1 |accessdate= 9. 2. 2016}}</ref> Nakon [[pohod partizana u Bosansku Krajinu|pohoda partizana u Bosansku Krajinu]] u ljeto 1942. god. i stvaranja oslobođene teritorije poznate kao "[[Bihaćka republika]]", centralna bolnica i ranjenici su bili smješteni u Driniću.<ref name="Sanitet">{{Cite web |url=https://www.znaci.org/00003/684.htm |title= Dr Gojko Nikoliš: Sanitet Vrhovnog štaba u Bosanskoj krajini |work= Opštinski odbor SUBNOR, 1974 -PETROVAC U NOB, knjiga 4 |accessdate= 9. 2. 2016}}</ref> U septembru [[1942]]. je počela raditi štamparija pa je tako obnovljeno izlaženje lista „[[Borba (novine)|Borba]]“.<ref name="Štamparija">{{Cite web |url=https://www.znaci.org/00003/684.htm |title= Ferid Čengić Fićo, Partizanska štamparija u Driniću |work= Opštinski odbor SUBNOR, 1974 -PETROVAC U NOB, knjiga 4 |accessdate= 9. 2. 2016}}</ref> Štamparija, teška dvije tone, je dovučena iz Glamoča.<ref>'''Tito-Selected military works''', Vojnoizdavački zavod, 89. str, Beograd, 1966.</ref>. O događajima iz tog perioda istoričar [[Vladimir Dedijer]] je u svom dnevniku napisao jedno poglavlje „U Drinićima ispod Klekovače“ za period 30. oktobar-25. novembar<ref name="Dnevnik">{{Cite web |url=http://www.znaci.net/00003/745.php |title= U Drinićima ispod Klekovače (Povratak u Krajinu) |work=Vladimir Dedijer: DNEVNIK 1941-1944, knjiga I, st.331 |access-date=9. mart 2026 |archive-date=7. 2. 2018 |archive-url=https://web.archive.org/web/20180207085458/http://www.znaci.net/00003/745.php |url-status=dead }}</ref> U Klekovači na lokaciji Jasikovac bila je izgrađena improvizovana bolnica kapaciteta preko 600 postelja, u kojoj su bili uglavnom smješteni tifusari.<ref name="Bolnice">{{Cite web |url=https://www.znaci.org/00003/684.htm |title= Gojko Latinović, Drago Stojanović, Smještaj bolnica od 1942. do 1945. godine na srezu Bosanski Petrovac |work= Opštinski odbor SUBNOR, 1974 -PETROVAC U NOB, knjiga 4 |accessdate= 9. 2. 2016}}</ref> Tokom [[Četvrta neprijateljska ofanziva|Četvrte neprijateljske ofanzive]] bolnica je avionima bombardovana i prestala je sa radom. == Stanovništvo == {| border=1 cellpadding=4 cellspacing=0 class="toccolours" style="align: left; margin: 0.5em 0 0 0; border-style: solid; border: 1px solid #999; border-right-width: 2px; border-bottom-width: 2px; border-collapse: collapse; font-size: 100%;" |- | style="background:#ddffdd;" | '''Nacionalnost''' | colspan=1 style="background:#ddffdd;" align="center" | '''1991.''' |- | style="background:#f3fff3;" | [[Srbi]] | align="right" | 362 |- | style="background:#f3fff3;" | [[Bošnjaci]] | align="right" | 0 |- | style="background:#f3fff3;" | [[Hrvati]] | align="right" | 0 |- | style="background:#f3fff3;" | [[Jugoslaveni|Jugosloveni]] | align="right" | 0 |- | style="background:#f3fff3;" | ostali | align="right" | 1 |- | style="background:#f3fff3;" | Ukupno | align="right" | 363 |} == Privreda == {{...}} == Reference == {{reflist}} == Vanjske veze == * [http://www.drinic.rs.ba/ Zvanična stranica Drinića] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20151126205436/http://www.drinic.rs.ba/ |date=2015-11-26 }} {{portal|Bosna i Hercegovina}} {{Bosanski Petrovac}} [[Kategorija:Naseljena mjesta u Republici Srpskoj]] [[Kategorija:Petrovac (Republika Srpska)]] qpvovhy9nydwfcqo5twxd19p04xxcql 0 176884 42682002 42681910 2026-08-30T05:56:07Z ~2026-47290-77 387930 42682002 wikitext text/x-wiki {{Sređivanje|razlog=Preterana upotreba citata}} [[Datoteka:DragoljubMihailovic8e09281v.jpg|thumb|175px|Pukovnik [[Dragoljub Mihailović]]]] '''Kolaboracija četnika s Nedićevom vladom''' predstavlja jedan vid [[Saradnja četnika sa snagama Osovine u Drugom svetskom ratu|kolaboracije četnika sa snagama Osovine u Drugom svetskom ratu]]. Osnovni cilj saradnje [[Dragoljub Mihailović|Mihailovićevih]] četnika sa kvislinškom Nedićevom vladom bila je borba protiv [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije]]. U prvoj godini okupacije, saradnja jedinica pod komandom Draže Mihailovića sa Nedićevom vladom se prvenstveno odvijala kroz [[Legalizovani četnici|legalizaciju četničkih odreda]]. Procesom legalizacije su mnogi četnici (oko dvije trećine pripadnika Mihailovićevih snaga u Srbiji 1941. godine<ref>[http://www.yuhistorija.com/serbian/drugi_sr_txt01c4.html Milan Radanović: Kolaboracija JVuO sa nemačkim okupatorom u Srbiji 1941-1944.]</ref>) službeno postali oružana formacija integrisana u okupacioni sistem. 17. januara 1942. godine, prema nemačkim podacima, 72 oficira i 7.963 četnička borca su bili pod komandom srpske žandarmerije. Legalizovani četnici su tada bili većinom Pećančevi, dok su oko 2000-3000 njih bili Mihailovićevi četnici.{{sfn|Tomasevich|1975|p=127.}} Već sredinom maja 1942. godine, dva četnička pomoćna korpusa su brojila 13.400 oficira, podoficira i vojnika.{{sfn|Tomasevich|1975|p=127.}} [[Jozo Tomasevich]], [[Sjedinjene Američke Države|američki]] istoričar [[Jugoslavija|jugoslovenskog]] porijekla, šire elaborira saradnju [[Vlada narodnog spasa Milana Nedića|Vlade narodnog spasa Milana Nedića]] i [[Jugoslovenska vojska u otadžbini|Jugoslovenske vojske u otadžbini]], tvrdeći da se ona odvijala u više faza. Tomasevich navodi da je saradnja dviju stranâ počela ujesen 1941. godine, te da je trajala sve do kraja okupacije Jugoslavije: {{izdvojeni citat|Svojevrsna suradnja između Nedićeve administracije i Mihailovićevih snaga koja je počela u jesen 1941. godine, trajala je do kraja njemačke okupacije. Prošla je kroz faze različitog intenziteta: isprva s Nedićem, zatim sa Mihailovićem u glavnoj ulozi. Također, treba napomenuti da su odnosi tijekom prve dvije godine okupacije, kad su Nedić i brojni ljudi u Srbiji mislili da će Njemačka dobiti rat, bili drugačiji od onoga što su postali tijekom druge polovice okupacije, kada je poraz Njemačke postao izvjesniji. Ali, glavni ciljevi dviju strana nikada se nisu promijenili. Zajednički cilj bio je boriti se protiv partizana i spriječiti njihovo pojavljivanje kao dominantne oružane skupine na kraju rata. I jedni i drugi su isto tako željeli svesti srpske gubitke na najmanju moguću mjeru, što se moglo učiniti samo sprječavanjem sabotaža i oružanog otpora njemačkim i bugarskim okupacijskim snagama, budući da su takvi činovi uvijek donosili krvave odmazde. Za četnike, dodatni motiv u suradnji s Nedićevom vladom je bilo stjecanje solidne baze u vojnom, upravnom i policijskom aparatu režima, tako da kada Nijemci i Bugari konačno odu, četnici mogu zauzeti državnu upravu i oružane snage prije partizana.{{sfn|Tomasevich|2001|pp=214.}}}} == Saradnja sa Aćimovićevom upravom 1941. == Predsednik [[Savet komesara|Saveta komesara]], prve kvislinške vlade u okupiranoj Srbiji, [[Milan Aćimović]], tokom okupacije najviše se eksponirao u saradnji sa pokretom pod komandom Draže Mihailovića, još od prvih meseci okupacije. Na osnovu jednog potonjeg dokumenta, odnosno Aćimovićeve izjave, može se naslutiti da je Aćimović doprineo da okupator ne izvrši planirane aktivnosti uperene protiv Mihailovića još u junu 1941: {{izdvojeni citat|Što se tiče moga stava prema nacionalnim ljudima u šumi, navešću jedan slučaj: odmah u početku okupacije, u toku meseca maja ili početkom juna, Nemci su bili organizovali jednu veću akciju da bi očistili naše šume od ostataka jugoslovenske vojske, kako su nam sami govorili. Tu se u prvom redu mislilo na Dražu i njegove ljude. Ja sam Nemcima isticao nekorisnost i čak štetnost te akcije, govoreći da će za vreme okupacije biti uvek ljudi koji će odlaziti u šumu i bolje je da tamo padnu pod uticaj jednog nacionalno trezvenog čoveka nego pod uticaj komunista. Nemci su te razloge primili i tako do te akcije nije došlo. Ja sam stajao na stanovištu da Dražin cilj mora da bude i naš cilj. Naš rad treba diskretno da koordinira, a nikako da se sukobljava. Između Draže, odnosno njegovih ljudi, i mene bio je stalni kontakt.<ref>[http://www.znaci.org/00001/155_3.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, I-II, Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221019154413/https://znaci.org/00001/155_3.pdf |date=2022-10-19 }}, str. II/209-210.</ref><ref>{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/9_4.htm |title=Ratko Martinović - OD RAVNE GORE DO VRHOVNOG ŠTABA |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>}} Aćimović tvrdi da je još prije formiranja Nedićeve vlade trebalo da dođe do sastanka između njega i Mihailovića u okolini Valjeva, ali da su partizani presjekli put. U izvještaju (bez datuma, moguće s početka 1944. godine<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_134.htm Izvod iz knjige poslatih telegrama Štaba Draže Mihailovica od 29. juna do 5. avgusta 1942. godine]</ref>) Mihailovićevih predstavnika o razgovoru sa Milanom Aćimovićem još se dodaje: {{izdvojeni citat|Reći ću vam da sam još u prvim danima okupacije, kada su došli ljudi sa Ravne gore kod mene, njima kazao: Pitajte Dražu da li on smatra ovaj naš posao nenacionalnim i nekorisnim po srpski narod, ako ga tako smatra, mi ćemo se odmah svi povući, jer ne želimo niti hoćemo da cepamo jedinstvo srpskog naroda. Kako su ta lica te moje reči prenela, ja ne znam, ali su mi doneli odgovor da treba ostati na poslu i raditi u korist naroda... Po mom mišljenju, u zemlji je trebalo voditi borbu protiv komunista. Što se tiče Draže, stajao sam na stanovištu da se borba protiv njega ne samo ne sme voditi nego se mora naći načina da se naš rad koordinira sa njegovim.<ref name="znaci.org">[https://znaci.org/00001/11_4.htm RAVNA GORA POSTAJE STOŽER VELIKOSRPSKE BURŽOAZIJE]</ref>}} === Uspostavljanje saradnje === Prvi kontakt pokreta pod rukovodstvom pukovnika Dragoljuba-Draže Mihailovića uspostavljen je krajem maja 1941. posredstvom rezervnog potporučnika Vladimira Lenca, vođe omladinske organizacije [[ZBOR|Jugoslovenskog narodnog pokreta Zbor]] [[Dimitrije Ljotić|Dimitrija Ljotića]] na [[Sveučilište u Zagrebu|Zagrebačkom sveučilištu]], koji se povlačio iz Bosne sa Mihailovićevom grupom, nakon Aprilskog rata, da bi se potom zajedno sa Mihailovićem stacionirao na [[Ravna Gora|Ravnoj gori]]. Prema tvrdnjama koje je 1949. objavio Ljotićev saradnik [[Boško Kostić]], potporučnik Lenac je dobio zadatak od pukovnika Mihailovića da uspostavi vezu sa Dimitrijem Ljotićem i da zatraži materijalnu pomoć za Mihailovićevu organizaciju. Ljotić je Lencu predložio da novac potraži od desetak imućnijih Beograđana, od kojih je prikupljena znatna suma novca. Lenac se više nije vraćao na Ravnu goru. Prema Kostićevom svedočenju, oko 10. juna 1941. u Beograd je dolazio i Mihailovićev izaslanik poručnik Slavko Pipan, sa sličnim zadatkom kao i Lenac. Pipan se takođe sastao sa Ljotićem i, prema Kostićevom svedočenju, "i Pipanu je data veća suma novca da ponese Draži". Slavko Pipan je posetio Beograd ponovo u drugoj polovini jula 1941. I ovog puta je usledio sastanak sa Ljotićem, na kom su bili prisutni Lenac, Kostić i Ratko Parežanin (koji je o ovom sastanku svedočio 1971). Ljotić je sugerisao Kostiću i Parežaninu da putuju na Ravnu goru kako bi se uspostavio tešnji kontakt sa Mihailovićem. Međutim, do ovog putovanja nije došlo zbog vesti da su ravnogorski četnici započeli saradnju sa partizanskim pokretom.<ref>{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/11_4.htm |title=Nikola Milovanović, Draža Mihailović, Beograd, 1991 |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref> [[Tanasije Dinić]], rezervni pukovnik [[Jugoslovenska vojska|Jugoslovenske vojske]] i zamenik Milana Aćimovića, komesara Ministarstva unutrašnjih poslova i predsednika Saveta komesara (Dinić je bio jedan od glavnih stubova kvislinškog aparata; od 1942. do 1943. je na mjestu ministra unutrašnjih poslova, potom ministar socijalne politike i narodnog zdravlja u Nedićevoj vladi), u izjavi koju je dao na saslušanju pred isljednim organima [[OZNA]]-e, 25. februara 1946, pored ostalog je govorio i o kontaktima Milana Aćimovića sa Dražom Mihailovićem, te o navodnom protivljenju toj saradnji od strane Milana Nedića: {{izdvojeni citat|Saradnja između Aćimovića i Draže Mihailovića bila je Nemcima poznata, te prema tome ja nisam imao potrebe da o toj saradnji obaveštavam [[Gestapo]]. Ja se sećam još iz 1941. g., kada su Nemci sklopili sporazum sa [[Kosta Pećanac|Kostom Pećancem]]. Tom prilikom sam naišao u Upravni štab gde sam zatekao Aćimovića, Krausa, Kisela i, mislim, Helma. Pili su šampanjac i Aćimović je tada rekao kako ćemo proslaviti uskoro sastanak sa Dražom. Još pre ovoga Aćimović je dobio od Nemaca 10 miliona dinara, radi pomaganja organizacije DM. Aćimović je u svakom pogledu favorizovao i podržavao organizaciju D. M.<ref name="znaci.org">[https://znaci.org/00001/11_4.htm RAVNA GORA POSTAJE STOŽER VELIKOSRPSKE BURŽOAZIJE]</ref><ref>[http://www.znaci.org/00001/154_5.pdf Milan Borković, n.d., Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221118094108/https://znaci.org/00001/154_5.pdf |date=2022-11-18 }}, str. I/375.</ref>}} Prema tvrdnjama pukovnika [[Jovan Trišić|Jovana Trišića]], vršioca dužnosti komandanta kvislinške žandarmerije od 24. juna 1941, s njegove je strane uspostavljen kontakt sa saradnicima Draže Mihailovića još 28. maja 1941. Veze između pukovnika Trišića i Mihailovića nastavljene su i kasnije tokom leta 1941, posredstvom jednog Trišićevog kurira. Ovi podaci publikovani su 1960.<ref>[http://www.znaci.org/00001/155_3.pdf Milan Borković, n.d., Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221019154413/https://znaci.org/00001/155_3.pdf |date=2022-10-19 }}, str. II/211, fus. 5.</ref> Pukovnik Trišić, s pozicije tadašnjeg zapovjednika žandarmerije, od prvih dana okupacije stupa u kontakt sa pukovnikom Mihailovićem i stavlja mu se u službu, a po sopstvenom svjedočenju u emigraciji: {{izdvojeni citat|Svi žandarmi su odmah prihvatili sve nacionalne odrede, kako pukovnika Draže Mihailovića, tako isto đenerala [[Ljubo Novaković|Ljube Novakovića]] i vojvode [[Kosta Pećanac|Koste Pećanca]]...<ref>Јован П. Тришић, О Милану Недићу, Виндзор, 1960, стр. 90–91.</ref><ref>Nebojša Stambolija, Srpska državna straža 1942-1944. Doktorska disertacija, Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu, 2020, str. 29–30.</ref>|Pukovnik [[Jovan Trišić]]}} Prema Trišićevim zapisima po okončanju rata, u ravnogorsku organizaciju ga je uključio major [[Radoslav Đurić]], i to sa zadatkom da pribavlja službene legitimacije i objave za putovanja, kao i da vrši obavještajnu djelatnost u korist četnikâ.<ref>Јован П. Тришић, „Први дани рата у Јужној Србији и прилажење покрету Драже Михаиловића“, у: Гласник српског историског-културног друштва „Његош“, 1962, свеска десет, стр. 86.</ref><ref>Rade Ristanović, Oblici otpora u okupiranom Beogradu (1941-1944). Doktorska disertacija, Filozofski fakultet Univerziteta u Novom Sadu, 2019, str. 479.</ref> O kontaktima koje je uspostavio sa Mihailovićem tokom maja i juna 1941. godine, pukovnik Trišić u svojoj knjizi “O Milanu Nediću” piše: {{izdvojeni citat|U Beograd sam stigao (iz Skoplja) 24. maja i svi žandarmi su upućeni u Komandu žandarmerije. Već 28. maja ja sam se lično sastao sa jednim Dražinim kurirom. Kurir je bila žena, koja je došla sa Ravne gore, noseći nekoliko pisama od Draže, a pored toga imala je i zadatak da uhvati vezu sa nekim đeneralima koji su bili u Beogradu kao i sa još nekim oficirima i viđenim ličnostima... Ja sam postavljen za v.d. komandanta žandarmerije u okupiranoj Srbiji, 24. juna 1941. ali sam od advokata Čede Arsenijevića ranije o tome bio obavešten, radi čega sam dva puta uputio na Ravnu goru moga kurira Milana Ivezića da o tome obavesti pukovnika Dražu i da mi Draža po tom pitanju daje svoje mišljenje. Draža se je s tim složio.<ref name="znaci.org">[https://znaci.org/00001/11_4.htm RAVNA GORA POSTAJE STOŽER VELIKOSRPSKE BURŽOAZIJE]</ref>}} Sredinom jula 1941, pukovnik Trišić i njegovi saradnici su se sastali sa poručnikom [[Neško Nedić|Neškom Nedićem]], jednim od organizatora ravnogorskog pokreta u valjevskom kraju. Specijalni izaslanik Komesarijata unutrašnjih dela poslao je 17. jula iz Valjeva izvještaj Milanu Aćimoviću u kom se prenose stavovi poručnika Nedića o partizanima, s jedne, kao i o okupatorskim i kvislinškim vlastima, s druge strane: {{izdvojeni citat|Poručnik Nedić bio je obučen u seljačko odelo, sa šubarom i izjavio je sledeće: <br /> 'Mi koji se nalazimo po šumama nemamo nikakve veze sa ovom terorističkom akcijom komunista. Oni su stupili sa nama u vezu i tražili da se pridruže nama. Mi smo ih odbili i prebacili im što vode ovakvu jednu akciju koja može Srbiji da nanese samo zlo.' Tom prilikom pukovnik Draža Mihailović rekao je delegatu komunističke grupe doktoru Jovanoviću Miodragu, da ako se desi još jedan akt sabotaže od njihove strane, da će ih oni progoniti i uništiti... Gospodin Nedić dalje navodi da oficiri i podoficiri i drugi koji se nalaze u šumi ne žele da čine ništa što bi moglo da izazove nemačke vlasti na reakciju. Pozdravljaju novu uredbu о ovogodišnjoj vršidbi žitarica, za koju kažu da je umesno doneta. Isto tako priznaju rad ministra, gospodina Aćimovića i poznato im je sa kakvim se on teškoćama bori, kao i da njegovom zaslugom nisu novopopisani aktivni oficiri otišli u logore. [...] Gospodin Nedić obećao je da će oni uticati na ona lica koja nisu komunisti, a koja se nalaze iz neobaveštenosti u njihovim grupama, da se vrate svojim kućama. Što se tiče vođa, ukoliko produže sa sabotažama oni će ih likvidirati. Oni dalje pozdravljaju akciju srpskih vlasti na uništenju ovih grupa, kao i svih onih koji se bave pljačkanjem i napadima na srpski živalj... Isto tako obećao je davanje podataka o mestu boravka komunističkih grupa žandarmima.<ref name="znaci.org">[https://znaci.org/00001/11_4.htm RAVNA GORA POSTAJE STOŽER VELIKOSRPSKE BURŽOAZIJE]</ref><ref>Jovan Marjanović, Ustanak i narodno-oslobodilački pokret u Srbiji 1941, Institut društvenih nauka, Beograd, 1963, str. 127-128.</ref>}} Pukovnik Trišić se u dva navrata i lično sastao sa Dražom Mihailovićem, u kući [[Živojin Mišić|vojvode Mišića]], u [[Struganik]]u, i to 14. jula i 19. avgusta 1941, preuzimajući instrukcije za dalji rad.<ref>Милисав Секулић, Пуковник Јован П. Тришић. Ратни дневник и биографија, Београд, 2014, стр. 96-102.</ref> Kako Trišić navodi u svojim sjećanjima poslije rata, on nije sreo pukovnika Dražu Mihailovića prilikom prve posjete [[Ravna gora|Ravnoj gori]], već jednog od njegovih najbližih saradnika majora [[Aleksandar Mišić|Aleksandra Mišića]]. Trišić piše: „Govorilo se, uglavnom, o Komesarskoj upravi. Iz tog razgovora sam zaključio da Milan Aćimović i [[Ilija Paranos]] uživaju poverenje na Ravnoj gori... Dalje se govorilo o teškoj situaciji, čiji se kraj nije mogao da sagleda, o tome kako treba narodu pomoći i o saradnji između žandarmerije i Draže — ko će i kako održavati vezu.“<ref>Jovan Trišić, ''Prvi dani rata u Južnoj Srbiji i prilaženje pokretu pukovnika Draže Mihailovića'', »Glasnik« — Chicago, sveska 10/1962, str. 87–89.</ref> Na sastanku održanom avgusta 1941. godine, pukovnici Mihailović i Trišić zaključuju usmeni sporazum o saradnji četnika i žandarmerije: {{izdvojeni citat|S Dražom su bili major A. Mišić i poručnik Voja Popović. Razgovarali smo veći deo noći i sutradan pre podne. Dotakli smo sva pitanja od opšteg interesa po srpski narod, a posebno o tešnjem povezivanju naše akcije... U pogledu budućeg rada, rekao je [Mihailović — prim.] da zbog tadašnje teške situacije ne namerava da preduzima nikakve akcije većeg značaja, pri čemu je istakao da su Nemci vrlo jaki, da nama niko ne može da pruži nikakvu pomoć i da oskudevamo u svemu. Zbog tih razloga, naglasio je, nama je potrebno da se, prvo, dobro organizujemo, da se solidno pripremimo, dobro naoružamo i da čekamo pogodan momenat kako bi naša akcija bila od stvarne koristi saveznicima. Meni je stavio u dužnost da, po mogućstvu, pojačam žandarmerijske stanice, da žandarmeriju što bolje naoružam i da u njene redove ubacim što veći broj njegovog ljudstva. Izjavio je da je zadovoljan držanjem žandarmerije i izrazio nadu da će ona odigrati značajnu ulogu u danom momentu.<ref>Jovan Marjanović, Draža Mihailović između Britanaca i Nemaca, knjiga I, Britanski štićenik, Globus/Narodna knjiga/Prosveta, Zagreb—Beograd, 1979, str. 125.</ref>|Pukovnik [[Jovan Trišić]], prvi komandant kvislinške [[Srpske žandarmerije]]}} О održavanju dobrih odnosa s kvislinškom žandarmerijom i njenim komandantom pukovnikom Jovanom Trišićem, posvjedočio je 1946. godine [[Beogradski proces|na sudskom procesu]] i sâm general Dragoljub Mihailović: {{izdvojeni citat|Optuženi: [...] Moja je težnja bila da sve one koji su nosili oružje „bušimo“, da ulazimo u njihove redove i da ih na taj način pridobijemo u šumu. Ja sam tako uspeo da pridobijem Jovana Trišića i da sa njim stvorim plan. I taj je bio uhvaćen sa tim planom i odveden u ropstvo. Pretsednik: Šta je on bio? Optuženi: Bio je pod Nemcima komandant žandarmerije. Ja sam ga privukao i pridobio da sprovedemo organizaciju i da dobijemo veći broj ljudstva. Pretsednik: Vi ste se tada povezali sa žandarmerijom koja je bila tada u službi okupatora? Optuženi: Tačno.<ref>Издајник и ратни злочинац Дража Михаиловић пред судом: Стенографске белешке и документа са суђења Драгољубу-Дражи Михаиловићу, Београд, 1946, стр. 113.</ref><ref name="Jovan Marjanović 1941">Jovan Marjanović, Ustanak i narodno-oslobodilački pokret u Srbiji 1941, Institut društvenih nauka, Beograd, 1963, str. 193.</ref>}} Brojni oficiri Jugoslovenske vojske koji će se kasnije pridružiti [[JVuO]], tj. četnicima, u prvoj godini okupacije su bili na raznim dužnostima u strukturama kvislinške uprave. Tako je major [[Petar Baćović]], prije nego što je avgusta 1942. postao komandant četničke Komande operativnih jedinica istočne Bosne i Hercegovine, bio šef kabineta Milana Aćimovića, ministra unutrašnjih poslova.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_80.htm Izveštaj komandanta četničke grupe odreda od 6. maja 1942. Draži Mihailoviću o akcijama protiv partizanskih jedinica na širem području Višegrada i stanju četničkih jedinica]</ref> Prema sjećanjima Ljotićevog sekretara [[Boška Kostića]], Petar Baćović je bio šef kabineta dr [[Miloša Radosavljevića]], koji je do 29. januara 1942. bio ministar [[Poljoprivreda|poljoprivrede]] u Nedićevoj vladi.<ref>Boško N. Kostić, Za istoriju naših dana – Odlomci iz zapisa za vreme okupacije, Lil (Francuska), 1949, str. 209.</ref> Takođe, [[Jezdimir Dangić]] je sarađivao sa kvislinškom upravom u Srbiji i to od prvih dana formiranja Saveta komesara Milana Aćimovića, s kojim je, sve do hapšenja od strane Njemaca aprila 1942, bio u najboljim odnosima. Od sredine maja do sredine avgusta 1941. godine, Dangić je bio na službi u Srpskoj žandarmeriji, a za vrijeme [[Ustanak u Srbiji|oružanog ustanka u Srbiji]] bio je raspoređen kao žandarmerijski oficir na granici prema [[Drina|Drini]], da bi nešto kasnije bio premješten u [[Bratunac]].<ref>[http://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, n.d., Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20220904190938/https://znaci.org/00001/154_4.pdf |date=2022-09-04 }}, str. I/274.</ref> Od oktobra 1941. do kraja februara 1942. na službi u žandarmeriji u Beogradu bio je i kapetan [[Slavoljub Vranješević]], koji će od kraja 1943. biti Mihailovićev komandant zapadne Bosne.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_65.htm Izveštaj majora Radoslava Đurića od 26. marta 1942. Draži Mihailoviću o vojno-političkoj situaciji u istočnoj Bosni i stanju četničkih jedinica]</ref> Aćimovićeva uprava nije dugo potrajala, i ukinuta je 29. avgusta 1941. kada je uspostavljena Vlada nacionalnog spasa generala [[Milan Nedić|Milana Nedića]], ali je Aćimović u njoj nastavio obnašati funkciju ministra unutrašnjih poslova do 5. novembra 1942. godine. Milan Aćimović je ostao u izuzetno bliskim odnosima sa Dražom Mihailovićem sve do maja 1945. godine, tj. do samog kraja okupacije. Na koncu, Aćimović je poginuo tokom [[Bitka na Zelengori|bitke na Zelengori]], dok se nalazio u Mihailovićevom štabu.<ref>Branislav Božović – Mladen Stefanović: MILAN AĆIMOVIĆ – DRAGI JOVANOVIĆ – DIMITRIJE LJOTIĆ, Centar za informacije i publicitet, Zagreb, 1985, str. 98.</ref> === Svjedočenja o vezama Aćimovića i Mihailovića === [[Hermann Neubacher]], specijalni izaslanik za Jugoistok njemačkog Ministarstva vanjskih poslova, nakon rata piše o saradnji Aćimovića i Mihailovića: {{izdvojeni citat|Šta se sve događalo u četničkom taboru, o tome sam bio veoma dobro informisan. Nemački Vermaht je na svim frontovima imao odlične specijaliste za dešifrovanje poruka. Tako su šifrovane poruke Draže Mihailovića stizale i do mog radnog stola. Sem toga, stalno sam bio u vezi sa ministrom Aćimovićem, koji je bio politički izaslanik Draže Mihailovića u Beogradu, zatim sa posrednicima i kuririma, a bio sam i u direktnom kontaktu sa vođom četnika.<ref>[http://www.znaci.org/00001/172_7.pdf Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221015170611/https://znaci.org/00001/172_7.pdf |date=2022-10-15 }}, str. 161.</ref>}} [[Aleksandar Cincar-Marković]], ministar spoljnih poslova [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevine Jugoslavije]], potvrdio je 1946. godine pred istražnim organima da je Milan Aćimović istupao pred Nijemcima u svojstvu političkog predstavnika Draže Mihailovića. U svojoj izjavi, Cincar-Marković, između ostalog, svjedoči o pokušajima ponovnog uspostavljanja kvislinške vlade u [[Kitzbühel]]u, na teritoriji [[Treći Reich|Trećeg Reicha]], gdje je bila smještena nakon evakuacije iz Beograda: {{izdvojeni citat|Po pitanju priznanja Nedićeve vlade, pregovori koje su, sa nemačkom vladom, poveli Nedić i Spalajković prilično su se otegli iako su se oni pozivali na činjenicu da je Nemačka priznala i druge kvislinške vlade, kao bugarsku, rumunsku i mađarsku. Najzad, Nemačka je ponovo priznala Nedićevu vladu. Posle ovog priznanja Nedić i Ljotić su održali nekoliko sastanaka sa Nojbaherom i još nekim nemačkim funkcionerima, na kojima je bio i Milan Aćimović, koji je boravio sa grupom četnika u Semeringu, nedaleko od Beča i koji je zastupao interes četničkog vođe Draže Mihailovića. Na ovim sastancima, osećajući svu svoju političku malodušnost, prilikom upornog zahtevanja da se prizna Nedićeva vlada, Nedić i Ljotić su postavljali Nemcima nov zahtev: da to ne bude više srpska vlada, nego neki komitet sličan Vlasovljevom, da u ovaj komitet treba da uđu i predstavnici drugih organizacija, na prvom mestu Dražina organizacija. Ovo pitanje ostalo je nerešeno.<ref>AVII, Izjava Aleksandra Cincar-Markovića pred istražnim organima 1946.</ref><ref name="ReferenceC">[https://znaci.org/00001/11_73.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje OBMANE DRAŽE MIHAILOVIĆA]</ref>}} Iskaz Cincar-Markovića se gotovo u potpunosti poklapa sa tvrdnjama Boška Kostića, sekretara Dimitrija Ljotića, iznesenim u njegovim memoarima, izdatim u emigraciji nekoliko godina nakon rata: {{izdvojeni citat|Za vreme našeg boravka u Beču Ljotić se prvo sastao sa đeneralom Nedićem i bivšim ministrom Milanom Aćimovićem, jednim od vodećih političkih ljudi Draže Mihajlovića. Na tom se sastanku razgovaralo šta treba činiti. Nedić je zahtevao, da ako on mora opet da obrazuje srpsku vladu, da u nju uđu đeneral Mihajlović i Ljotić i po četiri ministra iz njihovih grupa kao i dva neutralca. Dimitrije Ljotić se protivio tom traženju Nedićevom, smatrajući da Draža Mihajlović ne treba da ulazi ni u kakvu kombinaciju sa Nemcima.<ref>Boško N. Kostić, n. d., str. 186.</ref>}} Uvjerljivo svjedočenje o mnogostrukim vezama Milana Aćimovića sa Dražom Mihailovićem pružio je na [[Beogradski proces|Beogradskom procesu]] 1946. godine [[Dragomir Jovanović|Dragomir–Dragi Jovanović]], predsednik Beogradske opštine, upravnik grada Beograda i šef [[Srpske državne bezbednosti]] u rangu ministra Vlade narodnog spasa: {{izdvojeni citat|Pretsednik: Je li Aćimović održavao veze sa organizacijom DM? Optuženi: Jeste. Poznato mi je da je održavao. Pretsednik: Od kada? Optuženi: Ja znam da Aćimovićeve veze sa organizacijom DM datiraju od konca 1941. godine, da su u 1942. godini došle do kulminacije, i da je Aćimović zbog toga imao u vladi konflikt sa Nedićem i Ljotićem i da je, zbog sumnjičenja o održavanju tih veza, morao dati ostavku. Pretsednik: A kakva je bila uloga Aćimovića u Beogradu prema organizaciji DM? Optuženi: Aćimović je smatran kao politički eksponent te organizacije. Bar ja sam ga tako smatrao. Pretsednik: Može li se to zaključiti iz izvesnih činjenica? Optuženi: Može. Pretsednik: Na primer? Optuženi: Preko Aćimovića su išle sve stvari. Kod Aćimovića su dolazili ljudi koji su dolazili bili u Beograd zbog održavanja veza sa Nedićem, Aćimović je bio neka vrsta političke veze u Beogradu. Takav je slučaj bio i sa Rakovićem kada je došao u Beograd. Pretsednik: A kada je on došao u Beograd? Optuženi: Avgusta meseca 1944. godine. Pretsednik: Je li on sedeo kod Aćimovića? Optuženi: Ja sam ga dva do tri puta video kod Aćimovića, a jedanput kod Ilije Mihailovića. Pretsednik: Iz čega bi se još moglo zaključiti da je Aćimović bio politički savetodavac, eksponent organizacije DM u Beogradu? Optuženi: Ja sam vodio više puta razgovore s njime o tome. On je bio prilično zakopčan; ali, prema njegovom držanju i govoru mogao sam zaključiti – a on to nije ni krio – da on pripada pokretu Draže Mihailovića.<ref name="Jovanović Dragomir-Dragi">{{cite web |url=http://www.znaci.org/00001/60_2_1.pdf |title=Miodrag Zečević: DOKUMENTA SA SUĐENjA DRAŽI MIHAILOVIĆU, Beograd 2001: Saslušanje optuženih |format=PDF |date= |accessdate=2014-03-16 |archive-date=2023-07-17 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230717115813/https://znaci.org/00001/60_2_1.pdf }}</ref>|[[Dragomir Jovanović]] na [[Beogradski proces|Beogradskom procesu]]}} == Saradnja sa Nedićevom vladom 1941. == {{main|Ustanak u Srbiji 1941.}} Nakon izbijanja [[Ustanak u Srbiji 1941.|ustanka u Srbiji]], početkom jula 1941, ustanici su počeli oslobađati sve veći broj naseljenih mesta. [[Četnici]] pod komandom pukovnika Mihailovića uzimaju učešća u ustanku tek krajem avgusta 1941. Međutim, istovremeno sa uzimanjem učešća u borbi protiv okupatora Mihailović je već početkom septembra 1941. uputio delegaciju na sastanak sa generalom Nedićem radi dogovora o zajedničkoj borbi protiv partizana. Delegaciju su činili potpukovnik Dragoslav Pavlović i potpukovnik Živojin Đurić i major [[Aleksandar Mišić]], dok im se u Beogradu pridružio major Radoslav Đurić. O uspostavljanju veze pukovnika Mihailovića sa generalom Nedićem, šef Upravnog štaba opunomućenog komandanta korpusa u Srbiji general [[Harald Turner]] izvještava 6. novembra 1941: {{izdvojeni citat|U vezi sa mojim dopisom o pukovniku Mihailoviću od 3. 11. 41. br. 4675/41 izveštavam vas o sledećem: <br /> I centrala Abvera izvestila je 2. 11. 41.: 1.) Srpski predsednik vlade Nedić ponovo pregovara sa pukovnikom Dražom Mihailovićem preko rtanjskog vojvode. Ovaj je poslednji put bio kod Mihailovića 4. 11, kada mu je dao iznos od 500 000 dinara i preneo časno obećanje generala Nedića da će se angažovati kod nemačkih vlasti da Mihailović ne bude zarobljen ili kažnjen. 2.) Dalje pregovore sa Mihailovićem je vodio pukovnik Popović koji mu je 1. 10. predao 500 000 dinara. 3.) Pukovnik Popović je 26. 10. bio poslednji put kod Mihailovića i predao mu još 2,500.000 dinara. Vratio se 30. 10. 41. sa Mihailovićevom izjavom da je ovaj spreman da se sa Nedićevim jedinicama bori protiv komunista pod uslovom da mu Nedić da obećanje da nemačke oružane snage neće preduzimati akciju protiv Mihailovića.<ref name="znaci1981">[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_243.htm Zbornik NOR-a, XIV/1, Beograd, 1981.], str. 868.</ref>}} Milan Nedić je na saslušanju pred jugoslovenskim organima 9. januara 1946. u vezi pregovora sa Mihailovićevim predstavnicima izjavio sledeće: {{izdvojeni citat| Odmah po uspostavljanju moje vlade početkom septembra (1941.) kod mene je došla jedna delegacija Draže Mihailovića koju su sačinjavali pešadijski potpukovnik (Živojin) Đurić, major Aleksandar Mišić, i đeneralštabni (major Radoslav) Đurić sa originalnim punomoćjem Draže Mihailovića radi razgovora. Uslovi koje je postavio Draža bili su uglavnom ovi: * Da se uspostavi red i mir u Srbiji. * Da se povedu zajedničke borbe protiv partizanskih snaga. * Da uspostavim vezu i legitimišem Dražu kod Nemaca. * Da mu se dostavi izvesna svota novca radi isplate prinadležnosti njegovim oficirima i podoficirima. * Da se po umirenju Srbije izvrši vojna akcija u Bosni radi umirenja. * Da se pomogne Đukanović Vladi (treba: Blaži) u Crnoj Gori radi umirenja.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_3.htm Zbornik NOR-a, XIV/1, Beograd, 1981.], str. 17-18, fus. 13.</ref>}} Nedić je u istrazi takođe dodao: „Svi ovi predlozi i uslovi bili su prihvaćeni sa moje strane. Draža je dobio novac a Nemci su ovo odobrili.“<ref>Arhiv VII, k. 269, reg. br. 35/1.</ref><ref>Jovan Marjanović, Draža Mihailović između Britanaca i Nemaca, knjiga I, Britanski štićenik, Globus/Narodna knjiga/Prosveta, Zagreb—Beograd, 1979, str. 126.</ref> Prema istom saslušanju, Nedić je uglavnom prihvatio ove predloge: {{izdvojeni citat|Pismeni ugovor između mene i te delegacije nije pravljen s obzirom da su sva trojica iz te delegacije bili moji oficiri meni dobro poznati, pa sam smatrao da nema potrebe za pismenim ugovorom, a oni to nisu ni tražili. Između nas je napravljen sporazum o sledećem: * O saradnji između mene, odnosno moje vlade i Draže Mihailovića za borbu protiv komunista u cilju njihovog uništenja. * Da im odmah izdam novčanu pomoć da bi mogli izdati plate oficirima i podoficirima, kao i to da bi mogli kupiti životne namirnice za ishranu vojske. * Da odmah odredimo jednog oficira za vezu koji će stalno biti pri štabu Draže Mihailovića. * Da preko Nemaca izdejstvujem legalizaciju Draže Mihailovića i njegovih četnika u tome da ih Nemci ne gone i da se mogu slobodno kretati. * Da posle čišćenja, odnosno uništenja komunista u Srbiji, moja vlada ukaže potrebnu pomoć Draži Mihailoviću radi smirenja građanskog rata u Bosni i Crnoj Gori. * Da se posle formiranja vladinih odreda, s čime bi se bilo započelo, donese jedan operacijski plan između mene i Draže za čišćenje Srbije od komunista.<ref>Бранко Латас, Милован Џелебџић, Четнички покрет Драже Михаиловића, Београд, 1979, стр. 77.</ref>}} Nedić je na saslušanju istakao da je nakon sklapanja sporazuma odmah izdao novčanu pomoć, koju je delegacija ponela sa sobom. Nedić je potom odmah otišao kod komandanta Srbije, generala Hajnriha Dankelmana, s molbom da odobri legalizaciju Mihailovićevih četnika, što je Dankelman odmah prihvatio. Nedić je potom odredio generalštabnog majora Marka Olujevića za vezu između njega i Draže Mihailovića. Nedić je uskoro obavešten da je Mihailović u celini prihvatio postignuti sporazum.<ref name="vojnoistorijski1941">Žarko Jovanović, "Kolaboracija Draže Mihailovića sa kvislinzima u Srbiji 1941.", Vojnoistorijski glasnik, 1-2/1998, Beograd, 1998, str. 83.</ref> O sastanku s četničkom delegacijom, i uopšte o pregovorima vođenim tokom 1941. sa Mihailovićem, general Nedić je 12. novembra 1941. godine, preko agencije »Rudnik«, obavijestio javnost u Srbiji: {{izdvojeni citat|Londonski radio dao je juče uveče vesti o prilikama u Srbiji, pa je izneo i potpuno netačno tvrđenje kako su tobož nemačke vlasti pregovarale sa pukovnikom Dražom Mihailovićem. Međutim, suprotno tome tvrđenju istina je da je Draža Mihailović slao svoje posrednike kako meni, tako i nemačkim vlastima radi pregovora... <br /> U vezi sa ovim izjavljujem da sam prilikom obrazovanja moje vlade pokušao da sve srpske nacionalne snage ujedinim radi spasa naroda i otadžbine, pa sam u tom cilju pregovarao sa Kostom Pećancem i Dražom Mihailovićem... Što se tiče Draže Mihailovića, i on je izjavio da želi da sarađuje na uništenju elemenata nereda, pa je u tu svrhu primio i novac od srpske vlade. Međutim, on je istovremeno pregovarao i sa komunistima.<ref>''Novo vreme'', 13. XI 1941.</ref><ref>Jovan Marjanović, Draža Mihailović između Britanaca i Nemaca, knjiga I, Britanski štićenik, Globus/Narodna knjiga/Prosveta, Zagreb—Beograd, 1979, str. 165.</ref><ref>[http://www.znaci.org/00001/155_3.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, I-II, Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221019154413/https://znaci.org/00001/155_3.pdf |date=2022-10-19 }}, str. II/212, fus. 7.</ref>|General [[Milan Nedić]]}} Novinar [[Stanislav Krakov]] piše u emigraciji da je 6. septembra 1941. došlo do formiranja prvih oružanih jedinica Vlade Milana Nedića. Krakov, inače sestrić generala Nedića, citira riječi „jednog elitnog žandarmerijskog oficira” (njegov je identitet zaštitio inicijalima ''I. R. R.'') koji je prisustvovao smotri: „Ovaj 6-ti septembar je u stvari prvi dan građanskog rata u Srbiji”. Pored toga, Krakov navodi i sljedeće: {{izdvojeni citat|Baš ovog 6-og septembra 1941, na [[Banjica|Banjici]], u prisustvu generala [[Pante Draškića]], ministra rada u Nedićevoj vladi i pomoćnika ministra unutrašnjih dela [[Ceke Đorđevića]], kao i većeg broja oficira izvršeno je svečano formiranje osam vojničkih jedinica, koje su dobile naziv «srpski oružani odredi». [...] Već od prvog dana osnivanja ovih odreda, koji su odmah sa Banjice upućeni na teren, ocrtao se kakav će biti njihov stav na terenu u pogledu komunističkih partizana, koje su imali da gone i razbijaju, i odreda Draže Mihailovića sa kojima im je naređeno da sarađuju.<ref>Станислав Краков, Генерал Милан Недић, Књига прва: На оштрици ножа, Минхен, Штампарија Искра, 1963, стр. 159—160.</ref>}} [[Artiljerija|Artiljerijski]] major [[Boško Todorović]] bio je prije okupacije na službi u obaveštajnom odeljenju Generalštaba [[Jugoslovenska vojska|Jugoslovenske vojske]]. Nakon [[Aprilski rat|aprilskog rata]], radio je ljeta 1941. u organizaciji DM u Beogradu, da bi krajem augusta 1941. prešao u [[Istočna Bosna|istočnu Bosnu]] kao opunomoćenik Draže Mihailovića,<ref>[https://znaci.org/00001/40_37.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje SRPSKI NACIONALISTIČKI OTPOR IZVAN SRBIJE]</ref> s ciljem stvaranja četničke organizacije na tom području. Bio je i prvi četnički komandant koji će, novembra 1941, sa Italijanima sklopiti [[Kolaboracija četnika s fašističkom Italijom|sporazum o zajedničkoj borbi]] protiv NOP-a.<ref>Zbornik NOR-a, tom XIV, knjiga 1, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1981, str. 18.</ref> Iz izvještaja koji je 2. septembra 1941. poslao Draži Mihailoviću iz istočne Bosne, gdje je smjestio štab, dâ se zaključiti i da je među četničkim oficirima bio jedan od prvih koji je pledirao za saradnju sa kvislinškom Vladom Milana Nedića: {{izdvojeni citat|Vrlo je važno za Srpstvo, da se Bosna oslobodi od ustaša vojno-četničkom akcijom pre nego što naša poluslobodna vlada u Beogradu diplomatskom operacijom (koja se verovatno već vodi, što potvrđuju i pojedini neprovereni glasovi) postigne pripojenje Bosne okupiranoj Srbiji. Mišljenja sam da preokret u držanju [[Pećančevi četnici|»crnih« četnika]] — njihovo stavljanje u službu Nedića i posredno Nemaca — treba iskoristiti za nas na sledeći način: 1. obavestiti narod: a) da četnički odredi redovne vojske ostaju i dalje potčinjeni isključivo našoj Vrhovnoj komandi — Kralju, ma kako se držali dobrovoljni četnički odredi, »crni«, »crveni« i ostali. b) za našu ofanzivnu akciju u Srbiji još nije vreme, ali da je vreme za borbu u Bosni — cilj: bar poluoslobođenje i prisajedinjenje poluslobodnoj Srbiji; [...] 3.  Stupiti na pogodan način u vezu sa Nedićem i ispitati da li ostaje veran kralju i dobar Srbin — u kom slučaju neće ometati, ako neće potpomagati naš rad — ili je izdajica, u kom slučaju se treba povući van njegovog domašaja — u Bosnu, u južnu Srbiju i u Sandžak, pa odande preduzeti borbu i protiv njega, uz pomoć sviju Srba koji su ostali verni kralju i položenoj zakletvi.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_3.htm Izveštaj komandanta četničkog odreda "Boško Jugović" od 2. septembra 1941. o vojnoj situaciji u istočnoj Bosni i stavu prema srpskoj kvislinškoj vladi]</ref>}} Naredbom br. 2 od 7. septembra 1941. general Milan Nedić imenuje majora [[Velimir Piletić|Velimira Piletića]] na službu u vojnom odeljenju pri Predsedništvu Ministarskog saveta. Major Piletić će kasnije postati jedan od Mihailovićevih komandanata u [[Istočna Srbija|istočnoj Srbiji]].<ref name="Jovan Marjanović 1941">Jovan Marjanović, Ustanak i narodno-oslobodilački pokret u Srbiji 1941, Institut društvenih nauka, Beograd, 1963, str. 193.</ref><ref>AVII—Nda—19—5—4.</ref> Potporučnik [[Pavle Mešković]] je bio sa pukovnikom Mihailovićem još od kraja aprila 1941. godine u [[Istočna Bosna|istočnoj Bosni]]. Poslije toga, Mešković se nalazio u grupi od nekoliko desetina oficira i vojnika s kojima se Mihailović prebacio u Srbiju te stigao na [[Ravna gora|Ravnu goru]] 12/13. maja 1941. Kada je general Mihailović krenuo iz [[Srbija|Srbije]] za [[Crna Gora|Crnu Goru]] u proljeće 1942, odredio je Pavla Meškovića da bude njegov čovjek za vezu sa potpukovnikom [[Milanom Kalabićem]]. Nakon rata, Mešković je posvjedočio da je do povezivanja između Mihailovića i Nedića došlo već tokom embrionalne faze izgradnje kvislinškog aparata u okupiranoj Srbiji: {{izdvojeni citat|Po ulasku Nemaca u Beograd, obrazovani su tamo Komesarijati za razne poslove. Njih je ubrzo potom, krajem avgusta, zamenila Srpska Vlada na čelu sa đeneralom Milanom Nedićem. Nedić saziva zbor oficira i podoficira koji nisu otišli u ropstvo. Mihailović odobrava odlazak onih koji su tražili savet, jer je većina bila sa porodicama, a on nije mogao preuzeti odgovornost za toliki broj porodica, kad bi sve te ljude povukao u šumu. Najveći deo oficira i podoficira u Nedićevim formacijama (Poljska, Granična i Državna straža) ušao je u te odrede sa znanjem i odobrenjem D. Mihailovića i drugih komandanata pokreta. Poljska straža bila nam je odana od prvog dana skoro stoprocentno.<ref>Павле Мешковић, »На Равној гори«, »Књига о Дражи«, Виндзор, Канада, 1956, стр. 57. и 173.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/11_5.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje PRVI KONTAKTI SA NOP I POKUŠAJI DA SE OBUSTAVI USTANAK]</ref>}} U »Političkom mjesečnom izvještaju« od 3. XII 1941, general Harald Turner iznosi detalje o pokušaju sklapanja sporazuma između Mihailovićevog pokreta i kvislinških strukturâ, uz blagoslov njemačkih vlasti: {{izdvojeni citat|U toku meseca jula, na osnovu prethodnog odobrenja, komesar-ministar [[Milan Aćimović|Aćimović]] pokušao je da sa Mihailovićem sklopi sličan sporazum kao što je to učinjeno između [[Gestapo|policije državne bezbednosti Nemačke]] i [[Kosta Pećanac|Koste Pećanca]]. Međutim, Mihailović je to izbegao. Prvih dana po stupanju na čelo vlade, to isto, takođe sa nemačkim odobrenjem, pokušao je i predsednik Nedić, koji je verovao da će mu kao armijskom generalu poći za rukom da na svoju stranu privuče bar deo oficira koji su se nalazili kod Mihailovića.<ref>Jovan Marjanović, Draža Mihailović između Britanaca i Nemaca, knjiga I, Britanski štićenik, Globus/Narodna knjiga/Prosveta, Zagreb—Beograd, 1979, str. 124.</ref>|General [[Harald Turner]]}} === Partizani razotkrivaju Mihailovića === Posle završetka razgovora i postizanja sporazuma sa generalom Nedićem, Mihailovićeva delegacija se iz Beograda vratila na Ravnu goru 6. septembra 1941. U međuvremenu na Ravnu goru je pošao i major Marko Olujević s poručnikom Slavkom Pipanom, obaveštajnim oficirom Draže Mihailovića. Njih dvojicu su, na putu za Ravnu goru, uhvatili partizani u Belanovici, 8. septembra 1941. Kod majora Olujevića, koji je ujedno bio i pomoćnik komandanta kvislinške žandarmerije, nađen je plan komande žandarmerije od 7. septembra 1941. za napad žandarma sa četnicima Draže Mihailovića sa linije Zvornik-Krupanj-Valjevo-Mionica. Posle saslušanja major Olujević je streljan 10. septembra, dok je poručnik Pipan uspeo da pobegne.<ref>Јован Марјановић, Устанак и НОП у Србији 1941, Београд, 1983, стр. 317.</ref> Mihailović o svojoj saradnji sa Nedićem nije obavestio partizane. Kolubarska četa [[Valjevski partizanski odred|Valjevskog partizanskog odreda]] je prilikom zarobljavanja poručnika Ernesta Pipana zaplenila i jedan dokument Ministarstva unutrašnjih dela, u kome komanda kvislinške žandarmerije 7. septembra 1941. naređuje komandantu 5. žandarmerijskog odreda: {{izdvojeni citat|Kad sva tri odreda budu stigla na liniju Zvornik — Krupanj — Valjevo — Mionica uhvatiće vezu sa četničkim odredima koji pod komandom generalštabnog pukovnika g. Draže Mihailovića na toj liniji i sačekaće dalje naređenje za produženje dejstva.<ref>Zbornik NOR-a, I/1, Beograd, 1949, str. 405-406.</ref>}} U knjizi „General Milan Nedić”, Stanislav Krakov navodi da je ovaj dokument potpisao novopostavljeni šef žandarmerije general [[Stevan Radovanović]]. Krakov donosi još izvoda iz ovog „vrlo opširnog naređenja”, za koje tvrdi da je „bilo izdato onda kada je Nedić posle odlaska Dražinih delegata čvrsto verovao u sprovođenje zajedničke akcije protiv komunista”: {{izdvojeni citat|«(13) Saradnja sa četnicima i omladinom pokreta „Zbor” treba da bude najtešnja. Saradnja sa njima sastoji se u sledećem: Svi četnici i omladinci koji dejstvuju na teritoriji odreda potčinjeni su komandantu odreda. Komandant odreda je taj koji će naređivati sve što treba da se radi na terenu, a njegova naređenja ima da izvršuju svi četnici i omladinci. Ishrana četnika i omladinskih odelenja biće zajedno sa odredom...»<ref>Станислав Краков, н. д., стр. 160—161.</ref>|General [[Stevan Radovanović]], komandant [[Srpske žandarmerije]]}} Partizani su na osnovu zaplenjenih dokumenata uvideli da Mihailović igra dvostruku igru, učestvujući u partizanskom ustanku i istovremeno radeći na njegovom gušenju. Oni su uskoro otkrili i druge dokaze o Dražinoj kolaboraciji. Komandant [[Valjevski partizanski odred|Valjevskog partizanskog odreda]] [[Dragojlo Dudić]] u svoj dnevnik septembra 1941. godine zapisuje: {{izdvojeni citat| "12. septembar: U toku dana došao je kurir Kolubarske čete. U izvestaju stajalo je da su zarobili jedan auto Ministarstva unutrašnjih dela sa pomoćnikom komandanta žandarmerije, još jednim čovekom i šoferom žandarmom. Od materijala nađeno je nekoliko lažnih legitimacija i naredba Ministarstva unutrašnjih dela o organizaciji poternih odreda za komunistima. Iz ove naredbe jasno se vidi da je i Draža Mihailović, komandant četnika sa Ravne gore, u vezi sa ovom akcijom na strani vlade. Sad je svakome bila jasna uloga ovog žonglera koji se pravio prijateljem narodne borbe".<ref>Драгојло Дудић, Дневник 1941, Београд, 1981, стр. 187-189.</ref>}} O vezama štaba pukovnika Mihailovića sa kvislinškim formacijama govori i naredba generala [[Ljubo Novaković|Ljube Novakovića]] njegovim odredima, od 12. septembra 1941: {{izdvojeni citat|Prema sigurnim podacima koje sam ovoga momenta dobio, odredi srpske oružane sile u sporazumu sa odredima pukovnika Draže Mihailovića stupili su javno i otvoreno u akciju i dok jedni odredi imaju podrške i naslona okupatorske vlasti, drugi dotle, da bi maskirali svoj pravi cilj, bore se protiv okupatorskih vlasti i formiraju neku regularnu vojsku, pod pretnjom smrtne kazne ko ne bude prišao njihovim redovima. Jedni i drugi rade sporazumno i sa veštom i prikrivenom namerom protivu četnika (Ljube Novakovića), a preko ovih i protivu celokupnog srpskog naroda.<ref name="vojnoistorijski1941"/>}} === Nemci razotkrivaju Mihailovića === {{izdvojeni citat|Podstaknuti delimičnim uspešno vođenim borbama od strane komunista, nacionalni Srbi organizovali su takođe borbene formacije protiv Nemaca.<ref>OBAVEŠTENJE KOMANDNOG ŠTABA KOMANDANTA SRBIJE OD 16. SEPTEMBRA 1941. KOMANDAMA I USTANOVAMA VERMAHTA O RAZVOJU ORUŽANOG USTANKA - T501 roll 244, frames 334-337.</ref>|Obaveštenje Komandnog štaba Komandanta Srbije od 16. septembra 1941. o razvoju oružanog ustanka}} Prema svjedočanstvu [[Stanislava Krakova]], njemački okupacioni dužnosnici su od početka gledali s velikim podozrenjem na mogućnost zbližavanja između generalâ Mihailovića i Nedića, vidjevši u ovome prevashodno opasnost po interese [[Treći Reich|Trećeg Reicha]]: {{izdvojeni citat|Ali Nedićevi prvi kontakti sa Dražom Mihailovićem — o čemu su Nemci bili brzo obavešteni — kao i držanje Nedićevih oružanih odreda na terenu gde su oni vodili isključivo borbu protiv komunista, dok je sa Mihailovićevim četnicima vladalo pravo bratstvo po oružju, povećavali su to urođeno nemačko nepoverenje prema ljudima sa Balkana.<ref>Станислав Краков, Генерал Милан Недић, Књига прва: На оштрици ножа, Минхен, Штампарија Искра, 1963, стр. 176.</ref>}} Ubrzo, koncem septembra ili početkom oktobra, Nedića je pozvao Dankelman veoma ljut i pokazao mu [[sastanak u Brajićima|sporazum]] sklopljen između Draže i [[Josip Broz Tito|Tita]]. Dankelman je govorio kako ih je pukovnik Mihailović obmanuo da mu daju slobodu kretanja. Uskoro su podaci o učešću četničkih odreda u borbama protiv Nemaca postali očigledni, što je demotivisalo predstavnike nemačkog okupatora i kvislinške uprave da idu u pravcu saradnje sa Mihailovićem. Nemački okupator više nije imao poverenja u Mihailovića, naročito nakon što je saveznička propaganda počela da predstavlja Mihailovića kao navodnog vođu otpora u Jugoslaviji. O daljem nepoverenju okupatora i rezervisanosti Nedića prema Mihailovićevom pokretu, Harold Turner je rekapitulirao 3. novembra 1941: {{izdvojeni citat| U međuvremenu je ustanovljeno da se Mihailovićevi odredi pod komandom pukovnika Misite kod Loznice i kapetana Račića kod Bogatića bore zajedno sa partizanima. Zatim da je 28. septembra zaključio sa komunistima pismeni sporazum o zajedničkom isterivanju nemačkih oružanih snaga iz Srbije, odnosno sa Balkana. Pismeni dokazi o saradnji pronađeni su u Kraljevu, Rudniku i Gornjem Milanovcu. (...) General-pukovnik Nedić je zvanično izjavio da izuzev slučaja Mišić više nikada nije posredno ili neposredno pregovarao sa Mihailovićem niti mu slao novac. U sredu, 29.10.41. pojavio se kod Nedića pukovnik (Branislav) Pantić koji je boravio u Beogradu i po nalogu Mihailovića ponovio predlog o zajedničkoj borbi protiv komunista. Rekao mu je da Mihailović zahteva od Nedića 5.000 pušaka, 500 puškomitraljeza i 100 mitraljeza. Kada je Nedić bez okolišanja odbio taj zahtev kao glup i preteran, Pantić je upozorio Nedića da će se istog dana voditi pregovori preko opunomoćenog komandanta korpusa i da je Mihailoviću za pregovore obećana pratnja do Beograda.<ref name="znaci1981"/>}} Naime, deo nemačkih obaveštajnih struktura je smatrao da treba prihvatiti Mihailovićevu ponudu za saradnju sa Nemcima. Tehnički poslovi oko pregovora Draže Mihailovića sa Nemcima povereni su pukovniku Branislavu Pantiću i kapetanu Nenadu Mitroviću. Oni su 28. oktobra 1941. krenuli za Beograd, gde su se susreli sa nemačkim kapetanom [[Josef Matl|Jozefom Matlom]], oficirom vojno-obaveštajne službe Abver ([[Abwehr]]). O Mihailovićevoj ponudi kapetan Matl je sačinio izvještaj (“''Predmet'': Četnički odredi jugoslovenske vojske pod komandom pukovnika Draže Mihailovića stavljaju se na raspolaganje za borbu protiv komunista u saradnji sa nemačkim Vermahtom”), koji će nadređenima poslati 30. oktobra 1941. godine: {{izdvojeni citat|Pukovnik Pantić je izjavio da je od strane pukovnika Draže Mihailovića ovlašćen da stupi u vezu sa predsednikom vlade generalom Nedićem, kao i sa nadležnim instancama u nemačkom Vermahtu, kako bi se četnički odredi jugoslovenske vojske, koji se nalaze pod komandom Draže Mihailovića stavili na raspolaganje u cilju suzbijanja komunizma u Srbiji. Izjava je punovažna. Pukovnik Pantić daje kao garanciju svoju oficirsku čast. General Nedić je u to upućen na osnovu ličnih razgovora koje je s njim vodio pukovnik Pantić ujutro 28. 10; on odobrava taj korak i želi da se što pre pristupi njegovom sprovođenju i aktiviranju.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_238.htm Zbornik NOR-a, XIV/1, Beograd, 1981.], str. 857.</ref>|Kapetan [[Josef Matl]]}} Milan Nedić je smatrao da mu je pregovorima između Mihailovićevih predstavnika i predstavnika nemačkog okupatora ugrožen politički kredibilitet. Prethodno je Nedić odbio nastavak pregovora i materijalnu i vojnu pomoć Mihailovićevom pokretu, što zbog opreza prema Nemcima, osluškujući kakav je njihov stav o saradnji sa četnicima, što zbog bojazni da Mihailovićeva legalizacija kod okupatora može ugroziti njegovu političku poziciju. O ovome je takođe rekapitulirao Harold Turner, 6. novembra 1941: {{izdvojeni citat|Nedić je ponovo odbio pregovore sa Mihailovićem, ali me je zamolio da mu objasnim kakvu igru Nemci igraju sa Mihailovićem. Uveravao sam general-pukovnika Nedića da može biti siguran da opunomoćeni komandant korpusa neće preduzimati nikakve akcije koje bi povredile ličnost ili politiku predsednika vlade Nedića. Njegovo mišljenje o Mihailovićevoj situaciji je sledeće: Mihailović se nalazi neposredno pred uništenjem, pitanje je samo vremena. Sam Mihailović oseća da sve više slabi i želi da dobije u vremenu da bi se spasao, naročito preko zime. On je potpuno nepouzdana ličnost i zato Nedić smatra da nema svrhe pregovarati.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_243.htm Zbornik NOR-a, XIV/1, Beograd, 1981.], str. 869-870.</ref>}} 11. novembra Mihailović se [[sastanak u Divcima|sastao sa Nemcima u selu Divci]], ali su oni odbili njegove usluge i zatražili razoružanje četnika. Mihailović je odbio da položi oružje, ali je nastavio borbu protiv partizanskog pokreta, što je bilo od nesumnjive koristi nemačkom okupatoru. Našavši se u još težoj situaciji nakon prelaska Glavnog štaba NOV i POJ i glavnine partizanskih snaga u Bosnu i Sandžak, čemu je znatno doprinela Mihailovićeva spremnost da napada partizane u momentu kad oni pokušavaju da suzbiju nemačku ofanzivu, Mihailoviću se ponovo nametnula nužnost saradnje sa kvislinškim strukturama, naročito u kontekstu nemačke spremnosti da ga gone kao odmetnika. U dnevnim izvještajima iz sredine novembra 1941, poslatih iz komande Jugoistoka, može se zaključiti da u glavnom štabu Vrhovne komande Wehrmachta nijesu znali ko je pukovnik Mihailović. Nezavisno od ovoga, njegova ponuda o zajedničkoj borbi protiv partizana je odbijena i zatraženo je polaganje oružja: {{izdvojeni citat|13.11.41: Vrhovna komanda oružanih snaga traži provjeru vijesti da je /izvjesni/ Mihailović poslao delegate Nediću, i preko njih ponudio Nijemcima pregovore. Navodno je prijedlog odbijen, jer Nijemci žele da pregovaraju s njim direktno, a ne preko posrednika. Nakon savjetovanja komande Jugoistoka i njemačkog generala u Srbiji, Vrhovna komanda je telefonski obavještena o sljedećem: Vođa bandi Mihailović je njemačkom generalu u Srbiji ponudio zajedničku borbu protiv komunista. Ponuda je odbijena sa zahtjevom za bezuslovnu kapitulaciju. Odgovor je izostao. Jučer prvi put zabilježene borbe između Mihailovićevih bandi i komunista. Ovo ne mjenja stav da se traži bezuslovna kapitulacija.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=124&rec=311&roll=175 NARA, T311, Roll 175, frame no. 000119.]</ref>}} {{izdvojeni citat|17.11.41: Savjetovanje kod načelnika štaba komande Jugoistoka: Ponuda pukovnika Mihailovića da stavi svoje snage na raspolaganje za borbu protiv komunista je odbijena i zatražena je bezuslovna predaja. Mihailović je tražio da se konsultuje sa svojim komandatima. Mihailović također tražio oružje za borbu protiv komunista! Ovo je igra, borba između bandi za izvor oružja! Ipak, čini se da jedan dio Mihailovićevih bandi iskreno želi da se bori protiv komunista.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=127&rec=311&roll=175 NARA, T311, Roll 175, frames no. 000121—000122.]</ref>|Izvještaj o djelatnosti operativnog odjeljenja komande Jugostoka za septembar 1941 (30. septembar 1941.).}} === Početak otvorenog sukoba sa partizanima, novembar 1941. === {{main|Napad četnika na Užičku Republiku}} Sukob u ustaničkim redovima bio je katalizator saradnje ravnogorskih odreda sa formacijama srpske kvislinške vlade. „Čete pukovnika Draže Mihailovića“ sarađuju sa Nedićevim odredima u zauzimanju [[Ljig]]a 7. novembra i na prostoru [[Lazarevac]]-[[Belanovica]] 13. novembra. Takođe, pod komandom majora [[Milana Kalabića]] (otac [[Nikola Kalabić|Nikole Kalabića]]), Požeški i Gornjomilanovački ravnogorski odred vode intenzivne borbe protiv partizana kod [[Rudnik (planina)|Rudnik]]a 19. i 20. novembra, a zabilježena je saradnja i majora [[Velimir Piletić|Velimira Piletića]] sa žandarmerijskim odredima u borbama sa partizana kod [[Kučevo|Kučeva]] 18. novembra 1941.<ref>Nebojša Stambolija, Srpska državna straža 1942-1944. Doktorska disertacija, [[Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu]], 2019, str. 46-47.</ref> O žestini borbi koje su četnici Draže Mihailovića vodili skupa sa nedićevskim odredima napadajući na [[Slobodne teritorije u Narodnooslobodilačkom ratu|partizansku slobodnu teritoriju]], naročito svjedoči izvještaj komande Žandarmerije od 18. novembra 1941, u kome se, između ostalog, kaže: {{izdvojeni citat|Komandant Kolubarske grupe major g. Kalabić depešom, poslatom 17 novembra o. g. iz Aranđelovca, javlja: „Danas mi je javljeno da se koncentrisalo do 480 komunista na prostoru od sela Garaša, Bosuta i Dragolja... Odmah sam uputio tri stotine četnika Ravnogoraca i sto mojih vojnika da ih napadnu. Borba je otpočela u 15 č. i završena око 18 č. u reonu sela Dragolja i Bosuta. Ubijeno je 64 komunista i 1 uhvaćen...“<ref>AVII—Nda—53—3—48.</ref><ref>Jovan Marjanović, Ustanak i narodno-oslobodilački pokret u Srbiji 1941, Institut društvenih nauka, Beograd, 1963, str. 351.</ref>}} Kako ni tražena efikasnija [[Savezničke sile u Drugom svjetskom ratu|saveznička]] pomoć, kao ni ona od majora [[Jezdimir Dangić|Jezdimira Dangića]],<ref>https://www.znaci.org/00001/4_14_1_27.htm Naređenje Draže Mihailovića od 9. novembra 1941. komandantu bosanskih četničkih odreda za prebacivanje četničkih jedinica iz istočne Bosne u rejon Užica i Kosjerića radi napada na partizane</ref> nijesu mogle uslijediti brzinom koju je Mihailović želio, on i njegovi komandanti se odlučuju da zatraže pomoć direktno od komandanata Nedićevih i Pećančevih odreda koji su otvoreno služili okupatoru. O ovoj pomoći kapetan [[Ćirilo Dimitrijević]] (oficir [[Legalizovani četnici|legalizovanog]] ''Sandžačkog vojno-četničkog odreda'' (SČO) pod komandom majora [[Miloš Glišić|Miloša Glišića]]; početkom jula 1942. u svojstvu deputata SČO učestvovao je u pregovorima sa pukovnikom [[Milošem Masalovićem]], [[Cvetanom Đorđevićem]] i generalom Milanom Nedićem, koji mu je savjetovao „apsolutnu saradnju sa Italijanima“;<ref>ASŽ, Ž-28, NOR, kut. 13, f. Sandžački četnici, dok. 5а, str. 2–3.</ref> potonji komandant Pribojske brigade JVuO<ref>{{harv|Живковић|2017|p=741, 778}}</ref>), piše Mihailoviću 1943. godine, pored ostalog i sljedeće: {{izdvojeni citat|Potom sam u svojstvu načelnika štaba Rudničke grupe odreda u najkritičinjim danima Ravne gore, bez odobrenja svoga komandanta slao municiju, opremu i puškomitraljeze na Ravnu goru, gde su trupe đenerala g. Mihailovića bile blokirane od komunista radi uništenja. Iz ovih dana imam telefonsko priznanje đenerala g. Mihailovića Draže, koji mi je tom prilikom zahvalio i naredio da mu se imam javiti kada dođe do izražaja.<ref>AVII, arhivski fond Draže Mihailovića, VK—X 13.</ref>}} Sukob partizanskih i vojnočetničkih snaga od prvih dana novembra 1941, uticao je i na poručnika Nikolu Kalabića i njegovu buduću visoku poziciju u hijerarhiji ravnogorskog pokreta. Naime, Mihailovićevo ustaničko sjedište, Ravna Gora je 10. novembra [[Napad četnika na Užičku Republiku|direktno ugrožena od partizanskih snaga]]. Gotovo svi odredi ostaju bez municije. Pred partizanskim naletom, odredi se povlače. Stanje je dramatično i vode se ogorčene borbe. Mihailović iz [[Brajići (Gornji Milanovac)|Brajića]] rukovodi operacijama, dijelom zakopavajući, dijelom uništavajući najpovjerljiviju arhivu. U takvoj situaciji, poručnik Nikola Kalabić predlaže da se od njegovog oca Milana, penzionisanog žandarmerijskog majora, u tom trenutku komandanta jednog vladinog odreda u Ljigu, zatraži pomoć.<ref>{{Cite web |title=Bojan Dimitrijević: Nikola Kalabić između Čiče i Krcuna?! |url=https://savremenaistorija.com/2017/06/28/nikola-kalabic-izmedu-cice-i-krcuna/ |access-date=2023-12-28 |archive-date=2023-12-28 |archive-url=https://web.archive.org/web/20231228100857/https://savremenaistorija.com/2017/06/28/nikola-kalabic-izmedu-cice-i-krcuna/ }}</ref> Major Milan Kalabić (Kalabić je od kraja 1941. okružni načelnik u [[Kragujevac|Kragujevcu]]; 28. januara 1942. srpska vlada ga unaprjeđuje u čin potpukovnika<ref>Nebojša Stambolija, n.d., str. 34. i 60.</ref>), na zahtjev Draže Mihailovića, stavio je četnicima na raspolaganje osam kamiona municije za borbu protiv partizanskih odreda. Municija je odmah prebačena u [[Ba (Ljig)|selo Ba]] i podijeljena Mihailovićevim odredima. Kako bi Mihailoviću dodatno olakšao situaciju, stariji Kalabić je istovremeno angažovao i sve svoje snage u borbi protiv partizana u oblasti planine Rudnik. Od tada Nikola Kalabić postaje jedan od najvažnijih četničkih komandanta, a Milan Kalabić jedan od najodanijih saradnika Draže Mihailovića u srpskim kvislinškim redovima.<ref>[https://znaci.org/00001/11_9.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje NAPAD NA UŽICE I BORBE OKO ČAČKA]</ref> Potpukovnik [[Manojlo Korać]], komandant Požeškog četničkog odreda (sredinom novembra 1941. legalizovanog pri Nedićevom upravnom aparatu, gdje će Korać postati načelnikom okruga Užičkog), u knjizi ratnih memoara “Između Draže i Nedića“, objavljenoj [[2015]]. u izdanju [[Kragujevac|kragujevačkih]] ''Pogleda'', prisjeća se da je prisustvovao susretu između Milana Kalabića i Draže Mihailovića, do kojeg je došlo u Belanovici krajem novembra 1941. godine. Tom prilikom je i Kalabić mlađi odsjeo kod svog oca nekoliko dana. Prema Koraćevom svjedočenju, na ovom je sastanku dotadašnja saradnja između kvislinških oružanih snaga i ravnogorskog pokreta konačno formalizirana: {{izdvojeni citat|Posle kraćeg informativnog razgovora, pređosmo na stvar. Kalabić poče izlagati način vođenja dosadašnje borbe protiv komunista, kao i plan daljeg čišćenja Srbije od komunističkih delova i grupa. Posle toga izloži i način snabdevanja oružanih odreda hranom, novcem, municijom, oružjem, odećom, obućom i ostalom vojnom opremom. I najzad upozna ga sa svima naređenjima i instrukcijama đenerala Nedića u pogledu rada na terenu, kao i u svemu ostalom što je smatrao za potrebno da iznese. Đeneral Mihailović sasluša ovo izlaganje, a zatim zapita Kalabića, da li je u mogućnosti da nešto oružja, municije i obuće, koje dobija od srpske vlade, odvoji i pošalje na Ravnu Goru. Zatim se đeneral Mihailović zainteresova za dalji pokret i dislokaciju srpskih oružanih snaga đenerala Nedića, zahtevajući od Kalabića da na svaki način Požeški četnički odred uputi u Požegu, radi dalje borbe u tim krajevima. I najzad, zamoli majora Kalabića da po mogućstvu svoje objave za slobodno kretanje i legitimacije za nošenje oružja, izdaje i ljudstvu Ravne Gore koje mu se za to obrati, pošto su u to vreme, u očima Nemaca, naročito u okrugu Užičkom i Kragujevačkom, objave, putne isprave i oružne legitimacije sa potpisom majora Kalabića, imale puno poverenje, tako da je jedino sa njegovim ispravama kretanje bilo neometano od organa vlasti. Major Kalabić dade potrebna objašnjenja i obeća da za račun Ravne Gore učini sve što može, naročito u pogledu izdavanja objava i oružnih listova.<ref>Манојло Кораћ, Између Драже и Недића, Погледи, Крагујевац, 2015, стр. 222.</ref>}} Srpski istoričari Bojan Dimitrijević i Nemanja Dević ocjenjuju da je riječ o veoma važnoj epizodi u istoriji okupirane Srbije u Drugom svjetskom ratu: „U ovim događajima, koji su se pokazali ključnim u odbrani i održanju Ravnogorskog pokreta, pukovnik Mihailović definitivno stiče naklonost prema Kalabićima. U njemu je bila i tajna kasnijeg Nikolinog uspeha i napredovanja u pokretu, koje je proizilazilo iz velike pomoći koju je ravnogorcima pružao njegov otac“.<ref name="leskovackizbornik.rs">{{Cite web |url=https://leskovackizbornik.rs/index.php/zbornik/article/view/159 |title=Немања Девић, Бојан Димитријевић — МИЛАН КАЛАБИЋ: ОД РАТНИКА ЗА СТАРУ СРБИЈУ ДО РАВНОГОРЦА |access-date=2024-10-27 |archive-date=2024-07-20 |archive-url=https://web.archive.org/web/20240720221112/http://leskovackizbornik.rs/index.php/zbornik/article/view/159 |url-status=dead }}</ref> Četnici Draže Mihailovića su, uz posredstvo samozvanog vojvode [[Jovana Škavovića Škave]], 13. novembra 1941. [[Predaja zarobljenih partizana Nijemcima novembra 1941.|predali Njemcima oko 365 zarobljenih partizana]]. Predaja zarobljenih partizana dogodila se u selu [[Slovac]], smještenom između [[Valjevo|Valjeva]] i [[Lajkovac|Lajkovca]]. Vojvoda [[Kolubara|kolubarski]] Škavović je priznavao komandu Koste Pećanca, ali je aktivno sarađivao i sa četnicima Draže Mihailovića u borbi protiv partizana. U predaji zarobljenika učestvovao je i potporučnik Pavle Mešković, ravnogorski oficir. Ovim je činom Mihailović htio ukazati okupatoru da su četnici i dalje voljni da sarađuju, iako je njegova inicijativa za saradnju bila odbijena 11. novembra 1941. na [[Sastanak u Divcima|pregovorima u Divcima]]. [[Wehrmacht]] je 27. novembra 1941. strijeljao najmanje 261 partizana zarobljenog i ustupljenog od strane četnika.<ref>Milan Radanović, Kazna i zločin: Snage kolaboracije u Srbiji: odgovornost za ratne zločine (1941-1944) i vojni gubici (1944-1945), Rosa Luxemburg Stiftung Southeast Europe, Beograd, 2015, str. 58.</ref> Presudom Vrhovnog vojnog suda [[Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija|FNRJ]] od [[15. juli|15. jula]] [[1946]]. godine u [[Beograd]]u, general Mihailović je bio proglašen odgovornim za izvršenje i ovog zločina: {{izdvojeni citat|Optuženi Mihailović je u noći između 13. i 14. novembra 1941. godine, tj. iste noći kada se sastao sa gestapovcem, kapetanom Matlom, naredio svom komandantu Daki Tešmanoviću da oko 365 zarobljenih partizana preda Srpskoj državnoj straži u selu Slovac, iako je znao da će ih Srpska državna straža postreljati ili predati Nemcima. To je učinjeno tako da ih je Tešmanović predao Jovanu Škavi a ovaj Nemcima. Nemci su od ovih predatih partizana streljali oko 270, a ostale oterali u logore.<ref name="Presuda">[https://www.znaci.org/00001/60_3_34.pdf Miodrag Zečević: DOKUMENTA SA SUĐENjA DRAŽI MIHAILOVIĆU, Beograd 2001: Presuda Dragoljubu Mihailoviću i ostalima]</ref>|Presuda Dragoljubu Mihailoviću}} Partizansko-četnički sukobi i slabljenje snaga otpora pogodovali su njemačkom okupatoru da neometano pripremi [[Operacija Užice|završnu ofanzivu]] na slobodnu teritoriju [[Užička Republika|Užičke republike]]. U napadu na partizansku slobodnu teritoriju učestvovale su [[Dimitrije Ljotić|Ljotić]]eve, [[Kosta Pećanac|Pećančeve]] i Nedićeve jedinice pod komandom pukovnika [[Koste Mušickog]], kao i neke bivše jedinice Draže Mihailovića koje su ušle u sastav kvislinških snaga. Time su se ove jedinice i formalno legalizovale kod Nijemaca, ali su i dalje bile pod Mihailovićevom komandom.<ref>Радивоје Папић, ''Ужичка република 1941. Водич кроз изложбу'', Народни музеј Ужице, 2017, стр. 136.</ref> {{izdvojeni citat|Tada je nastala i najčudnovatija faktička koalicija u Drugom svetskom ratu, koju su sačinjavali u odnosu na Narodnooslobodilački pokret, kao jedinstvenog protivnika, četnici, Nemci, Britanci, Nedić, ustaše.<ref>Branko Petranović, Srbija u Drugom svetskom ratu, 1939-1945, Beograd, 1992, str. 274.</ref>|Profesor [[Branko Petranović]]}} [[Boško Kostić]], sekretar [[Dimitrije Ljotić|Dimitrija Ljotića]], svjedoči u svojim memoarima da je slom partizanske Užičke republike nastupio kao posljedica vojne kooperacije „udruženih nacionalnih snaga“ u okupiranoj Srbiji: {{izdvojeni citat|Pošto su se sada nacionalisti ujedinili, to svi kreću na takozvanu Titovu „Sovjetsku Užičku republiku“. U ovim borbama učestvuju četnici pukovnika Mihajlovića pod komandom ppukovnika Manojla Koraća, majora Glišića, kapetana Vučka Ignjatovića, poručnika Predraga Rakovića, itd. Srpskim dobrovoljcima komanduje njihov komandant pukovnik Kosta Mušicki. U tim borbama učestvuju i podoficiri i žandarmi pod komandom ppukovnika Milana Kalabića i majora Savovića, i četnici Koste Pećanca. Samo blagodareći ovoj akciji udruženih nacionalnih snaga, razbijena je „Sovjetska Užička republika“, a partizani, na čelu sa Titom, oterani iz Srbije.<ref>Boško N. Kostić, Za istoriju naših dana - Odlomci iz zapisa za vreme okupacije, Lil (Francuska), 1949, str. 66–67.</ref>}} Pukovnik [[Jovan Trišić]], pomoćnik komandanta [[Srpske žandarmerije]], uhapšen je 9. novembra od strane [[Specijalne policije Uprave grada Beograda]]. Saslušavao ga je lično [[Ilija Paranos]], šef Specijalne policije. U Trišićevoj kancelariji, kao i u stanu, pronađeno je mnogo materijala koji je poslužio za optužbe, te je istog dana odveden u [[Logor Banjica|Banjički logor]]. Naime, pukovnik Jovan Trišić je brojnim ravnogorcima izdavao legitimacije o pripadnosti žandarmeriji kako bi se ovi nesmetano mogli kretati kroz okupirana područja. [[Gestapo]] je zaplijenio jednu takvu objavu i dobio priznanje od čovjeka kod koga je nađena da mu je izdata lično od strane Trišića. O hapšenju pukovnika Trišića, kao i o reakciji generala Nedića, piše u emigraciji Nedićev bliski rođak [[Stanislav Krakov]], predratni direktor [[Radio Beograd]]a i urednik više kvislinških glasila tokom okupacije: {{izdvojeni citat|Šef Opšte policije Paranos, na naređenje Dragog Jovanovića, uputio je odmah dva svoja inspektora — napominjem da su obojica živi i danas — u Glavni generalštab gde se nalazila komanda žandarmerije. Oni su se javili kod komandanta generala Stevana Radovanovića — koji je takođe živ u emigraciji — pokazali mu akt Gestapoa i naređenje upravnika grada da izvrše pretres kancelarije Trišićeve i da ga uhapse. U prisustvu generala Radovanovića inspektori su ušli kod Trišića, saopštili mu odluku koju su dobili i izvršili pretres. U fijokama pisaćeg stola Trišićevog našli su više praznih žandarmerijskih legitimacija, istih kakva je nađena kod zarobljenog četnika, razna druga dokumenta i najzad mobilizacione spiskove aktivnih i rezervnih oficira pripadnika pokreta Draže Mihailovića sa njihovim adresama i svim podacima. Koliko se sećam mislim da je bilo 1200 imena, jer se o tome više puta u Nedićevom kabinetu govorilo. Sa Trišićem i sa nađenim kompromitujućim materijalom dva inspektora su se vratili u Upravu grada i referisali svome šefu Paranosu. Kada je ovaj video šta su njegovi činovnici našli kod Trišića, ne obaveštavajući Dragog Jovanovića, telefonirao je Masaloviću i molio da ga general Nedić odmah primi. Sa svim dokumentima je došao u kancelariju Nedićevu da referiše i da pita šta da radi. Nedić mu je naredio: — ''Uništite odmah sav materijal koji ste našli i obavestite Gestapo da sem službenih hartija niste ništa drugo pronašli. Ne radi se samo o životu Trišića, već se radi o životima 1200 srpskih oficira''.<ref>Станислав Краков, Генерал Милан Недић, Књига прва: На оштрици ножа, Минхен, Штампарија Искра, 1963, стр. 265—266.</ref>}} Sumirajući rezultate [[Gušenje ustanka u Srbiji|operacije Užice]], Krakov piše i da je krupni operacijski zahvat masivnih okupatorsko-kolaboracionističkih formacija brzo slomio otpor partizanskih snagâ i [[Vrhovni štab NOVJ|Vrhovnog štaba NOPOJ]]: {{izdvojeni citat|Dve nemačke pešadijske divizije 342-ga i 313-ta, oko i ispred kojih su se nalazili kao odbojnik — da spreče stradanje stanovništva — Nedićevi oružani odredi potpukovnika Velje Jovanovića, majora Milana Kalabića i Savovića, srpski dobrovoljci pod komandom pukovnika Koste Mušickog, Pećančevi četnici i svi «legalizovani» četnički odredi Mihailovićevi, koji su se sada vodili kao trupe srpske vlade, preplavili su tu teritoriju dotle držanu nesmetano od komunista i već istog dana su ušli u Čačak, Požegu, Kosjerić, te je Vrhovni štab Titov u najvećoj žurbi i neredu napustio Užice i sklonio se na Zlatibor. Sledeći dan, 29. novembra, nemački tenkovi su prodrli u Užice i odmah nastavili dalje za Zlatibor sa koga je celo komunističko vođstvo otstupalo ka Sandžaku u panici, dok su partizanski odredi bili desetkovani i razbijeni. Sa Titom je tada bio i engleski kapetan Hadson, koji je napustivši Mihailovića pridružio se partizanima. U ponedeljak, 1. decembra 1941. ostatci partizanskih snaga sa Titom na čelu napustili su konačno Srbiju da se u nju ne vrate skoro pune tri godine. Prešli su u Sandžak, koji se smatrao kao teritorija pod italijanskom upravom, te su Nemci tu na samoj granici između Srbije i Sandžaka prestali da gone već skoro smrvljenog protivnika.<ref>Станислав Краков, н. д., стр. 285—286.</ref>}} === Nastavak saradnje sa kvislinškim strukturama, decembar 1941. === [[Datoteka:Četnici, SDS i SDK.png|350px|mini|levo|Četnici, Srpska državna straža i Prvi puk Srpskog dobrovoljačkog korpusa.]] Uprkos odbacivanju od strane Nemaca, četnici su nastavili saradnju sa Nedićevom vladom. Vredi istaći da Nemci nisu uznemiravali Mihailovićeve četnike nakon njegovog odbijanja da prihvati kapitulaciju na sastanku u Divcima, 11. novembra 1941, dok su četnici izbegavali borbe sa nemačkim okupatorom još pre ovog datuma. Bilo je očigledno da je nemačka ofanziva na Užice zaobišla četničku Vrhovnu komandu i glavninu četničkih snaga na Ravnoj gori. Mihailović je imao informacije iz kvislinških izvora da će nemačke snage nakon okončanja borbi protiv partizana nastojati da eliminišu snage pod njegovom komandom. "Stoga je Draža Mihailović požurio da iskoristi vreme kada ga okupator ne dira i da spasava što se spasti može. Mihailović je napravio plan da veći deo svojih četnika uključi u Nedićeve oružane odrede, da ih legalizuje kod Nemaca, da na taj način očuva svoje ljudstvo i da ga i dalje koristi u borbi protiv partizanskih odreda Srbije. U vezi s tim, Mihailović je na Ravnoj gori, 30. novembra 1941, održao sastanak četničkih komandanata sa teritorije obližnjih okruga (Nemci su već tada bili zauzeli Čačak i Užice, a glavnina partizanskih snaga povukla se u Sandžak).<ref>[https://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, I-II, Beograd, 1979.], str. I/265-267.</ref> Zapisnik sa ovog sastanka nije sačuvan, ali o njemu svedoči izveštaj koji je Draži Mihailoviću decembra 1942. poslao poručnik [[Predrag Raković]], komandanta legalizovanog Ljubićkog četničkog odreda, kao i zapisnik sa sudskog saslušanja četničkog majora [[Miloš Glišić|Miloša Glišića]], načelnik štaba Požeškog četničkog odreda. On je na suđenju 1946. izjavio: {{izdvojeni citat|Na Ravnoj gori sa Dražom je održano savetovanje komandanata odreda. Na ovom savetovanju Draža je naredio da se stupa u vezu sa Nedićevim odredima, radi popravljanja situacije. Rekao je da odredi i dalje ostaju pod njegovom komandom i da je ovo samo privremeno rešenje.<ref>[https://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, n.d.], str. I/267.</ref>}} Britanski oficir za vezu [[Duane Hudson|Bil Hadson]] je stigao je na Ravnu goru noću između 7. i 8. decembra dok su Nemci vršili [[Operacija Mihailović|ofanzivu na Mihailovićevu komandu]]. On kaže da su se četnici izvukli prelaskom u Nedićeve odrede: {{izdvojeni citat|Dobio sam utisak da bi britansku pomoć najbolje bilo koncentrisati na Mihailovića ako on još postoji nezavisan od Nedića. Rekao sam to Titu i njegovima i uputio sam se natrag u poplavu Nemaca i kvislinga. [...] Nisam našao nikakve ostatke Mihailovićevih ljudi, izuzev njega lično i nekoliko oficira. Svi drugi su se pretvorili u Nedićeve ljude i otišli, na potpuno razočaranje Švaba.<ref name="Znaci.net">{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/5_3.htm |title=William Deakin - EMBATTLED MOUNTAIN (Bojovna planina) |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>|[[Duane Hudson|Bil Hadson]]}} Na osnovu odluke četničke Vrhovne komande na Ravnoj gori, četnički odredi pod komandom Draže Mihailovića u čačanskom kraju legalizovali su svoje delovanje u okviru kvislinških formacija početkom decembra 1941. i na taj način su se statusno izjednačili sa vladinim četnicima, odnosno četnicima vojvode Koste Pećanca. Samo dva dana po okončanju operacije Mihailović (10. decembra 1941) novopostavljeni vojnoupravni komandant Srbije general [[Paul Bader]] pisao je svojim pretpostavljenima: {{izdvojeni citat|Mihailovićeva grupa može sad da se smatra razbijenom... Mnoge Mihailovićeve pristalice, izgleda da su pobegle u šume i planine. Postoje izveštaji prema kojima sve obezglavljene bande pokušavaju da se prebace u četničke jedinice Koste Pećanca. Znaci ukazuju na to da su neki srpski vladini krugovi, sve do pred kraj, hteli doći u vezu sa Mihailovićem, kako bi se poštedela srpska krv. Na istoj su liniji i nastojanja srpskog ministra predsednika Nedića, a koja imaju za cilj da spreče oštar postupak protiv Mihailovićevih pristalica, koji su, navodno, na to bili samo prisiljeni.<ref>Zbornik NOR-a, tom I, knjiga 1, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1949, str. 636—637.</ref>}} Prethodno, tokom novembra 1941, legalizovan je Jelički četnički odred Miloja Mojsilovića, koji je prethodno priznavao komandu Draže Mihailovića. O legalizaciji Mihailovićevih četnika u čačanskom kraju nedvosmisleno svedoči izveštaj poručnika [[Predrag Raković|Predraga Rakovića]], komandanta Ljubićkog četničkog odreda, Draži Mihailoviću iz decembra 1942. Raković navodi da je "posle održane sednice na Ravnoj gori 30. novembra 1941. i prema dobivenim instrukcijama" noću između 30-31. novembra krenuo ka Gornjoj Gorevnici gde se njegov odred od 200 boraca susreo sa 5. dobrovoljačkim odredom, formacijom Srpskog dobrovoljačkog korpusa, pod komandom potpukovnika [[Marisav Petrović|Marisava Petrovića]]. Istog dana je Raković zamoljen, kako se navodi, da sa Ljubićkim četničkim odredom "pođe u pretres terena G. Gorevnice i čišćenje od komunista", pri čemu su četnici snabdeveni municijom od SDK. Uveče je Raković sa Petrovićem otišao u Čačak gde se susreo sa komandantom SDK, pukovnikom [[Kosta Mušicki|Kostom Mušickim]], koji je bio zapovednik kvislinških snaga u čišćenju zapadne Srbije od preostalih partizanskih snaga. {{izdvojeni citat|Uglavnom to veče sam sa njima dogovorio da ostanem na terenu sa svojim odredom radi čišćenja terena od komunista, što mi je u stvari i bio zadatak kad sam pošao na svoj teren sa Ravne gore. (...) Uništenje komunista bilo je potrebno i meni i Nemcima i ljotićevcima, te smo se u ovom poslu složili i postali 'saveznici'.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_209.htm Zbornik NOR-a, XIV/1, Beograd, 1981.], str. 766-767.</ref>}} Sukladno dogovorima viših instanci, [[Prvi valjevski četnički odred]], čiji je komandant [[Neško Nedić]], izdao je 13. decembra 1941. naređenje za saradnju sa kvislinškim vlastima u borbi protiv partizana: {{izdvojeni citat| 2) Da komandir opštinskih četa stupa u dodir sa postavljenom opštinskom upravom i ne pokazujući ovaj akt saopšti joj da je određen da formira oružane snage na teritoriji opštine koje će služiti kao potpora vlasti radi održavanja mira i poretka a naročito kao oružana snaga za suzbijanje komunista ako se i kad pojave na teritoriji opštine. Ovaj štab će preduzeti sve potrebne mere da ovakav rad bude prećutno odobren i od strane Nedićevih odnosno nemačkih vlasti. <br /><br /> 6) Komandiri će narediti svojim seoskim komandirima da odmah otpočnu sa patroliranjem. Ova mera je neophodna jer se komunisti pošto su razbijeni vuku kroz sva sela u bednom stanju i malim grupama a u interesu je naše stvari da ih odmah razoružavamo. <br /><br /> 9) Početi odmah sa propagandom protiv komunista i svugde i na svakom mestu objasniti istinu da je do ovoga žalosnog stanja došlo zato što su oni u želji da preotmu vlast počeli borbu prerano. (...) Mi zato ne možemo i nećemo zajedno sa Nemcima, ali nećemo ni u otvorenu borbu, koju sada ne možemo izdržati. (...) Dotle dok ovaj momenat ne dođe mi moramo iskoristiti rasulo kod komunista da ih razoružamo te da nam na proleće ponovo ne ometu naš rad.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_33.htm Zbornik NOR-a, XIV/1, Beograd, 1981.], str. 90-91.</ref>}} Neposredno nakon odlaska glavnine četničkih snaga sa Ravne gore, pri čemu se većina četničkih odreda legalizovala kod Nemaca integrišući se u kvislinške snage, usledio je napad nemačkih snaga na četničku Vrhovnu komandu na Ravnoj gori. Kako je u svom izvještaju iz druge polovine 1942. godine naveo njemački kapetan [[Ernest Wiesshaupt]], tada su pukovniku Mihailoviću u pomoć pritekli najviši rukovodioci kvislinške uprave u Srbiji: „Istragom je dokazano da je jedan član Vlade, ministar unutrašnjih poslova [[Milan Aćimović|Aćimović]] u razgovoru pokušao da, preko pukovnika srpske pomoćne žandarmerije [[Kosta Mušicki|Mušickog]], dođe u vezu sa Mihailovićem. Dva srpska žandarmerijiska oficira kojima je poveren ovaj zadatak uhvaćena su od nemačkih jedinica. Protiv Mušickog i drugih okrivljenih žandarmerijskih i četničkih oficira preduzet je vojnosudski postupak“.<ref>[https://znaci.org/zb/4.php?broj=544&bk=2&vol=12 Borbe protiv ustaničkog pokreta na području Jugoistoka od juna 1941. do avgusta 1942. godine], u Zbornik NOR-a, tom XII, knjiga 2: Dokumenti Nemačkog rajha 1941—1945, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1976, dokument br. 209, str. 1039.</ref> Istoričari [[Kosta Nikolić]] i [[Bojan Dimitrijević]] tvrde: „Taj kontakt doveo je Nedića u veoma težak položaj, ali je on uspeo da ubedi Nemce kako za to nije znao i da je Aćimoviću izričito zabranio da ima bilo šta sa 'Mihailovićevim pitanjem'. Ipak, pukovnik Mušicki je uhapšen i ispitivan, ali je Nedić uspeo tokom 1942. da ga oslobodi“.<ref>Коста Николић, Бојан Б. Димитријевић, Генерал Драгољуб Михаиловић 1893-1946. Биографија, Београд, 2011, стр. 174.</ref> Kosta Mušicki je uhapšen 9. decembra 1941. upravo zbog pomoći ravnogorskim četnicima. Boravio je izvesno vreme u nemačkom zatvoru. Milan Nedić je 3. decembra 1942. ponovo postavio pukovnika Mušickog za komandanta [[Srpski dobrovoljački SS korpus|Srpskog dobrovoljačkog korpusa]].<ref>Mладен Стефановић, Збор Димитрија Љотића 1934-1945, Београд, 1984, стр. 223.</ref> Kosta Mušicki je u istražnom postupku 1946. naveo da je „uhapšen od strane Nemaca i izveden pred ratni sud zbog pokušaja uspostavljanja veza sa Dražom Mihailovićem“.<ref>[https://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, n.d.], str. I/271, fus. 67.</ref> [[Operacija Mihailović|Nemački napad na Mihailovićev štab]] i delove njegovih snaga koje nisu legalizovane, u rejonu Ravne gore i u nekim okolnim selima, započeo je 6. decembra 1941. i trajao je dva dana. Mihailović je uspeo da izbegne hvatanje u Struganiku i da se skloni, nakon čega se nekoliko meseci skrivao u različitim delovima zapadne Srbije. Major kvislinške žandarmerije [[Milan Kalabić]], zapovednik dela kvislinških snaga u zapadnoj Srbiji, otac Mihailovićevog bliskog saradnika [[Nikola Kalabić|Nikole Kalabića]], pomagao je Mihailoviću obaveštavajući ga o nemačkim poterama.<ref>Коста Николић, Бојан Б. Димитријевић, н.д., стр. 180.</ref> Osim hvatanja Mihailovićevih saradnika, zarobljavanja dijela boraca te bjekstva u ilegalu samog generala Mihailovića, njemačka ofanziva nije polučila znatniji uspjeh. Jedan od razloga bila je tih dana široko sprovođena [[Legalizovani četnici|legalizacija vojnih četnika]], tj. njihova integracija u oružane snage Vlade generala Nedića. U trenutku kada se biralo između progona ili prikrivanja među raznorodnim Nedićevim formacijama, izbor drugog rješenja pokazao se spasonosnim za Mihailovićevu organizaciju. Ova pragmatična solucija učiniće da veći dio pripadnika ravnogorskog pokreta preživi tešku zimu 1941/42. o trošku generala Nedića, učestvujući u operacijama protiv partizana ili ostajući kod svojih kuća.<ref>Бојан Б. Димитријевић, Војска Недићеве Србије 1941-1945, Институт за савремену историју, Београд, 2011, стр. 119.</ref> == Saradnja sa Nedićevom vladom krajem 1941. i tokom 1942. == {{izdvojeni citat|Onima u Upravi grada reći da nemilosrdno raščišćavaju sa komunistima.<ref>{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/4_14_1_72.htm |title=ZBORNIK DOKUMENATA VOJNOISTORIJSKOG INSTITUTA: TOM XIV, KNJIGA 1 |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>|Depeša Draže Mihailovića od 17. aprila 1942. godine}} === Legalizacija četnika Draže Mihailovića === {{main|Legalizovani četnici}} [[Datoteka:Smotra četnika.jpg|minijatura|Nemački okupator za vreme vršenja smotre legalnih četnika u Srbiji.]] {{izdvojeni citat|Nedić je po svaku cenu hteo da spase Mihailovićeve odrede u Zapadnoj Srbiji od uništenja prilikom nemačke ofanzive. Već i ranije, on je bio u kontaktu s većinom baš tih četničkih komandanata u Zapadnoj Srbiji, jer ih je snabdevao oružjem i municijom u njihovoj borbi protiv komunista, te je tu vrlo brzo i efikasno bio postignut sporazum između Nedićevih i Mihailovićevih oficira. Svi četnički odredi na ugroženom terenu imali su da se u roku od nekoliko dana pre početka nemačke akcije «legalizuju», tj. da se stave Nediću na raspoloženje, stvarno ili fiktivno, te da se vode kao njegove jedinice; da budu snabdevene njegovim objavama i da, isto kao i ljudstvo oružanih odreda, odnosno dobrovoljci, primaju sve potrebe u municiji, hrani i novcu od predsednika srpske vlade.<ref>Станислав Краков, Генерал Милан Недић, Књига прва: На оштрици ножа, Минхен, Штампарија Искра, 1963, стр. 280.</ref>|[[Stanislav Krakov]] o legalizaciji Mihailovićevih četničkih odreda}} {{izdvojeni citat|Ne sme se izgubiti iz vida da je dužnost svih Srba, a prvenstveno svih delova srpske državne sile — pa bili to četnici, dobrovoljci ili stražari — da svim silama rade na održavanju mira, obnovi i stvaranju bolje budućnosti Srbije, kao i to da je naš zajednički zadatak jedan te isti, tj. uništenje svih komunističkih bandi.<ref>[http://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20220904190938/https://znaci.org/00001/154_4.pdf |date=2022-09-04 }}, str. I/296.</ref>|Pukovnik [[Borivoje Jonić]] u naredbi pripadnicima SDS-a od 13. juna 1942.}} {{izdvojeni citat|Mihailović je prve nedelje 1942. godine proveo u Crnoj Gori i Sandžaku, uspostavljajući neposrednu kontrolu nad lokalnom četničkom organizacijom i stvarajući jednu planinsku bazu, iz koje su ranije partizani bili prisiljeni da povuku svoje glavne snage severno, u istočnu Bosnu. Mihailovićeva organizacija u Srbiji postojala je kao pasivna teritorijalna tvorevina, uglavnom na hartiji, pod zaštitom Nedićeve političke i vojne strukture.<ref name="Znaci.net">{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/5_3.htm |title=William Deakin - EMBATTLED MOUNTAIN (Bojovna planina) |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>|Sir [[William Deakin]], “The Embattled Mountain”}} Prema navodima [[William Deakin|Williama Deakina]], Mihailović se početkom 1942. godine, gonjen od strane Nijemaca, sklonio u [[Sandžak]] (prije nego će preći u [[Crna Gora|Crnu Goru]] maja te godine), u zonu pod italijanskom okupacijom. Do početka 1942. godine "ravnogorski pokret istopio se u redovima Nedićeve milicije i konačno se ponovo pojavio, umanjen, u Crnoj Gori."<ref name="Deakin2">{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/5_3.htm |title=William Deakin, BOJOVNA PLANINA |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref> Mihailović se skrivao nekoliko mjeseci, ali je Nedićeva vlada do marta 1942. saznala gdje se nalazi, pa je s njemačkim znanjem i dopuštenjem došlo do sastanka između njega i [[Milan Aćimović|Milana Aćimovića]]. [[Paul Bader|General Bader]] je 26. marta obaviješten da je Mihailović obnovio ponudu srpskoj vladi »da joj se stavi na raspolaganje za borbu protiv komunista«. Budući da je general Mihailović sada bio ministar vojske, mornarice i vazduhoplovstva u [[Vlada Kraljevine Jugoslavije u egzilu|izbjegličkoj vladi]], njegova je nova ponuda imala sasvim drugi značaj, iako je u biti bila jednaka [[Sastanak u Divcima|onoj iz Divaca]] u novembru 1941. Bader je ipak odbio ponudu i naredio da se ta odluka saopći generalu Nediću, s napomenom da je Nedić slobodan to objaviti.<ref>NAW, mikrofilm br. T-501, rola 247, snimak 920; rola 257, snimak 1232.</ref><ref name="Jozo Tomasevich 1945">[https://znaci.org/00001/40_45.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje DVOJNA POLITIKA U SRBIJI]</ref> Za to vrijeme, brojni su se ravnogorski komandanti u Srbiji legalizovali kod kvislinške Nedićeve uprave: * [[Predrag Raković]] (Ljubićki četnički odred) * [[Vučko Ignjatović]] (Požeški četnički odred) * [[Miloš Glišić]] (Požeški četnički odred) * [[Manojlo Korać]] (Užičko-požeški četnički odred) * [[Momčilo Matić]] (Drinski samostalni četnički odred) * [[Božidar Ćosović-Javorski]] (Javorski samostalni četnički odred) * [[Dušan Radović Kondor]] (Zlatiborski četnički odred) * [[Nikola Mladenović]] (Crnogorski četnički odred) * [[Radovan Stojanović]] (Takovski četnički odred) * [[Vojislav Pantelić]] (Jadarski/Podrinski četnički odred) * [[Svetolik Protić]] (Grupa valjevskih četničkih odreda) * [[Dragiša Ninković]] (Kačerski četnički odred) * [[Radojko Jovandarić]] (Kotlenički četnički odred) * [[Dobrisav Ordagić]] (Račanski četnički odred) * [[Živojin Lazović|Živan Lazović]] (u [[beograd]]skom okrugu) * [[Borivoje Rajković]] (u [[Kosjerić]]u) * [[Miloje Mojsilović]] (Jelički četnički odred) * [[Dušan Smiljanić]] (Gružanski četnički odred) * [[Ljubomir Jovanović Patak]] (komandant Srpske državne straže u [[Zaječar]]u) * [[Ljubomir Mihailović Long]] (zamjenik komandanta Srpske državne straže u [[Jagodina|Jagodini]]) * [[Nikola Kalabić]], i dr.<ref name="Branko Petranović 1945">[https://www.znaci.org/00001/92_4.pdf Branko Petranović, Srbija u Drugom svetskom ratu, 1939-1945, Beograd, 1992.], str. 271.</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/155_3.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, I-II, Beograd, 1979.], str. I/270.</ref> Sekretar [[Dimitrije Ljotić|Dimitrija Ljotića]] [[Boško Kostić]] piše nakon rata o legalizaciji Mihailovićevih odreda sljedeće: {{izdvojeni citat|Mnogi četnički odredi legalizovani su tada kao vladini. Tako, na primer, odred ppukovnika Manojla Koraća, majora Glišića, kapetana Vučka Ignjatovića. Drugi ravnogorski odred poručnika Predraga Rakovića u Čačku legalizuje komandant V dobrovoljačkog odreda Marisav Petrović. Rakovićev odred, koji je stacionirao u Čačku, dobija naziv „Samostalni četnički ljubićski odred Tanasko Rajić“. <br /> U to vreme djeneral Milan Nedić šalje za Ljig i Ravnu Goru: novac, spremu, municiju, obuću i hranu kako bi pomogao pukovnika Dražu Mihajlovića i njegove četnike.<ref>Boško N. Kostić, Za istoriju naših dana — Odlomci iz zapisa za vreme okupacije, Lil (Francuska), 1949, str. 67.</ref>}} Potpukovnik Manojlo Korać je bio komandant Mihailovićevog Zlatiborsko-užičkog odreda, a potom i Požeškog četničkog odreda. Požeški odred se legalizovao kod Vlade Milana Nedića novembra 1941. godine, dok je potpukovnik Korać u kvislinškom upravnom aparatu imenovan za načelnika okruga [[Užice|Užičkog]]. U rukopisu koji je 1945. sačinio o periodu okupacije, a koji je objavljen [[2015]]. pod naslovom “Između Draže i Nedića”, Korać se posebno osvrnuo na legalizaciju četnika Draže Mihailovića. O saradnji JVuO sa oružanim snagama Vlade narodnog spasa, potpukovnik Korać zapisuje lapidarnu napomenu: {{izdvojeni citat|Odredi đenerala Nedića su svugde i na svakom mestu pomagali ravnogorsku organizaciju.<ref>[https://www.pogledi.rs/pretplata-na-knjigu-potpukovnik-manojlo-korac-izmedju-draze-i%E2%80%88nedica.html Потпуковник Манојло Кораћ – Између Драже и Недића]</ref>}} [[Austrija|Austrijski]] istoričar [[Walter Manoschek]] u svojoj knjizi ''Serbien ist Judenfrei. Militärische Besatzungspolitik und Judenvernichtung in Serbien 1941/42'' (objavljenoj na [[Srpski jezik|srpskom jeziku]] [[2007]]. pod naslovom „Holokaust u Srbiji: Vojna okupaciona politika i uništavanje Jevreja 1941-1942“), poziva se na navode iz knjige „Bojovna planina“ F. W. Deakina, kao i na članak<ref>Josef Matl, Jugoslawien im zweiten Weltkrieg, Osteuropa Handbuch, Bd. 1, Jugoslawien, hg. v. Werner Markert, Köln—Graz 1954, s. 99—121.</ref> kapetana ''[[Abwehr]]a'' [[Josef Matl|Josefa Matla]], potonjeg profesora [[Slavistika|slavistike]] na Univerzitetu u [[Graz]]u, te na sljedeći način ocjenjuje legalizaciju Mihailovićevih odreda krajem 1941. i njihovu saradnju sa kvislinškom Nedićevom vladom: {{izdvojeni citat|Kao prvu meru Mihailović je odlučio da — sutradan nakon poraza partizana — legalizuje četničke odrede u sporazumu sa Nedićevom vladom i da se oružane Nedićeve formacije stave na raspolaganje radi ubacivanja u borbu protiv partizana. Od tada je četnike Nedićeva vlada i zvanično potpomagala novcem, hranom i odećom.<ref name="Manošek">[https://www.znaci.org/00001/178_6.pdf Valter Manošek: HOLOKAUST U SRBIJI, poglavlje OTPOR I KOLABORACIJA U SRBIJI 1941. GODINE], Službeni list SRJ/Draslar partner, Beograd, 2007, str. 152—153.</ref>}} Izvode iz Matlova članka, objavljenog 1954. godine u [[Savezna Republika Njemačka|SR Njemačkoj]], a koji referiraju na saradnju Draže Mihailovića sa Nedićem i Ljotićem, prenio je u svojoj knjizi “Armijski đeneral Milan Nedić — Njegova uloga i delovanje u poslednjem ratu“ (izdatoj [[1976]]. u emigraciji u [[Melbourne]]u), profesor [[Lazo Kostić]], koji je u početnoj fazi okupacije vršio funkciju komesara saobraćaja u [[Komesarskoj upravi]] [[Milan Aćimović|Milana Aćimovića]]: {{izdvojeni citat|Još u toku 1941. godine, Nedić je pomagao novcem, hranom i odećom četnički pokret u Srbiji, i nacionalne odrede koje je major Dangić predvodio u Bosni. Godine 1942, Nedić i Ljotić predložili su Draži Mihailoviću dalju pomoć u robi, municiji i novcu. Kao protivuslugu tražili su da Mihailović privremeno ne obrazuje vladu, pošto već postojeća dupla vlada, nemačka vojna uprava i vlada Nedićeva, i tako teško opterećuju stanovništvo zemlje. Nedić i Ljotić su se izjasnili spremnim da u buduće rade zajednički sa Mihailovićem pri imenovanju komandanata oružanih jedinica, kao i pri postavljanju okružnih načelnika. Međutim, smatrali su da je bolje da Mihailović u celosti do daljega sprovede izvan Srbije istu zadaću, kao što je oni sprovode u Srbiji, naime: čišćenje oblasti od komunističkih partizana. U danom trenutku — Nedić i Ljotić su spremni da vladu i sve njihove oružane odrede predaju Draži Mihailoviću, odnosno onoj ličnosti koju bi [[Petar II Karađorđević|Kralj]] odredio...<ref>Проф. Лазо Костић, ''Армијски ђенерал Милан Недић. Његова улога и деловање у последњем рату'', Приватно издање, Мелбурн (Аустралија), 1976, стр. 54—55.</ref>}} Kapetan [[Duane Hudson|Bill Hudson]], šef [[Ujedinjeno Kraljevstvo|britanske]] misije pri štabu Draže Mihailovića, u jednom izvještaju rekapitulira događaje s kraja 1941. i s početka 1942. godine. Pominjući ishod [[Sastanak u Divcima|sastanka u Divcima]], on veli da „ipak nije postignut nikakav sporazum“. Hudson piše i o taktičkoj kolaboraciji s okupatorom pri slamanju [[Užička republika|Užičke republike]] koja je prethodila legalizaciji četnika: {{izdvojeni citat|Proterivanje partizana iz Srbije u zimu 1941–1942. predstavljalo je privremeni uspeh za Mihailovića. On je uspeo da učestvuje u nemačkoj ofanzivi protiv njih, a da nije otvoreno prešao na osovinsku stranu, i tako je zasnovao politiku ‘paralelne akcije’ pre nego ‘kolaboracije’ sa snagama okupatora, što je bilo dalje sprovođeno od strane njegovih potčinjenih komandanata u njihovim lokalnim mestima. S druge strane, izgleda da su Nemci posmatrali stav Mihailovića sa priličnim nepoverenjem, i kao da nisu znali da li da postupaju sa njim kao sa neprijateljem ili kao sa prijateljem... Mada je Mihailović nesumnjivo pružio Nemcima pomoć ulogom koju je odigrao za vreme njihove ofanzive protiv partizana, njegov položaj u odnosu prema okupatorskim vlastima bio je još uvek sumnjiv i opasan. Zbog toga je većina njegovih [Mihailovićevih — prim.] pristalica smatrala za opreznije da pređu u službu Nedićevog kvislinškog režima, mada su oni tajno i dalje mogli da održavaju vezu s njim...<ref>Боривоје М. Карапанџић, Грађански рат у Србији 1941—1945. Друштво Хиландар, Ваљево, 2010, стр. 134—135.</ref>}} Iako je sa četničke strane general Nedić smatran za slugu okupatora (nazivali su ga i „beogradskim vezirom“), ipak su ga iskorišćavali za legalizaciju, dobijanje oružja i sakupljanje informacija. [[Zvonimir Vučković]], jedan od ravnogorskih komandanata koji nije bio legalizovan kod kvislinške vlade, piše u knjizi ratnih memoara da se, zahvaljujući legalizaciji, kontrola SDS našla u četničkim rukama.<ref>Zvonimir Vučković, Od otpora do građanskog rata, Beograd, 1990, str. 190.</ref><ref>Branko Petranović, ''Srbija u Drugom svetskom ratu 1939-1945'', Beograd, Vojnoizdavački i novinski centar, 1992, str. 390.</ref> Četnički odredi postali su integralni dio njemačke okupacione uprave. Nemački popis glavnih vladinih legalnih odreda od [[15. 5.|15. maja]] 1942, pod rednim brojevima 1 do 18 navodi [[Dimitrije Ljotić|Ljotićeve]] odrede, od 19 do 39 su Mihailovićevi, a od 40 do 100 [[Kosta Pećanac|Pećančevi]]. Mihailović je uspostavio veze sa Nedićevim komandantima [[Milan Kalabić|Milanom Kalabićem]], [[Radovan Stojanović|Radovanom Stojanovićem]] i drugima, radi borbe protiv partizana u Srbiji u toku zime 1941/42. i proleća 1942. godine.<ref name="Presuda"/> === Dejstva legalizovanih odreda === [[Datoteka:Legalizovani četnici u Srbiji 1942.jpg|minijatura|Četnički odred Draže Mihailovića koji osigurava [[Logor Metino brdo|logor na Metinom brdu]].]] Iako legalizovani kod [[Wehrmacht]]a i kvislinške vlade, ovi odredi su i dalje od Mihailovića primali naređenja, a od Nemaca oružje, hranu i odeću. Oni su, zajedno sa Nemcima, učestvovali u operacijama protiv preostalih partizanskih odreda u Srbiji, te hvatali i ubijali pripadnike [[Narodnooslobodilački pokret Jugoslavije|pokreta otpora]].<ref name="Presuda"/> Uspostavljeni sistem dvostrukog opštenja omogućavao je, na jednoj strani, nemačku nominalnu komandu, a na drugoj povinovanje Mihailovićevim tajnim instrukcijama. Uključivanjem Mihailovićevih četnika u [[Srpska državna straža|SDS]], narasta i nemačko nepoverenje u pouzdanost jedinica koje su naoružavali.<ref name="Branko Petranović 1945"/> Profesor [[Branko Petranović]] piše: "Nedić je dobijao nove snage za borbu protiv pripadnika Narodnooslobodilačkog pokreta, a Mihailović je spasavao odrede od uništavanja u jeku zime, progona i nemačkih represalija. Udruženim snagama mogli su zavesti četničku strahovladu i iskorenjivanje zaostalih grupa partizana, pojedinaca i njihovih simpatizera i jataka." Sinergija Mihailovićevih legalizovanih odredâ i Nedićevih oružanih formacija bila je veoma bitna za totalni slom [[Ustanak u Srbiji|ustanka]], doprinijevši radikalnom čišćenju teritorije okupirane Srbije od partizanskih snagâ. Ovo je moguće zaključiti i na osnovu navodâ iz pisma kapetana [[Rudolfa Perhineka]], delegata Vrhovne komande JVuO za [[Crna Gora|Crnu Goru]] i [[Sandžak]], koje je 8. decembra 1941. poslao komandantu Rasinsko-bistričkog bataljona kapetanu Milivoju Obradoviću: {{izdvojeni citat|Situacija je u Srbiji ovakva: </br> Cela Srbija, koja je bila od komunista mestimično posednuta očišćena je pomoću Nedićevaca i naših četnika Draže Mihailovića i svi komunisti razbijeni, razoružani i pohvatani. U svim varošima postavljena je vlast četnika Jugoslovenske vojske, to jest Dražinih četnika. Da bi se sprečilo dalje nasilje Turaka, Nedićevci (u njemačkim uniformama) ušli su u Novi Pazar, istakli srpske zastave, pustili iz zatvora pohapšene Srbe i izdali odmah naredbu da niko nesme opaliti pušku ni na koga, ni opljačkati, ni popaliti jer će od vlasti biti streljan na licu mesta. Kako izgleda, ovako će biti [i] sa Sjenicom, jer su Nedićevci usput od N. Pazara do Sjenice vrlo rado primili četnike.<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kut. 18, reg. br. 1/5 (VK-X-1).</ref><ref>{{Cite web |title=Pismo delegata Draže Mihailovića od 8. decembra 1941. komandantu četničkog Rasinsko-bistričkog bataljona povodom poziva Draže Mihailovića da Pavle Đurišić dođe kod njega i o situaciji u Srbiji |url=http://znaci.org/00001/4_14_1_32.htm |access-date=2022-09-09 |archive-date=2022-08-23 |archive-url=https://web.archive.org/web/20220823085930/https://znaci.org/00001/4_14_1_32.htm }}</ref>|Pismo delegata [[Dragoljub Mihailović|Draže Mihailovića]] od 8. decembra 1941. komandantu četničkog Rasinsko-bistričkog bataljona povodom poziva Draže Mihailovića da [[Pavle Đurišić]] dođe kod njega i o situaciji u Srbiji}} Tokom decembra 1941. i početkom 1942. zabilježeni su brojni primjeri zločina i represalija u zapadnoj Srbiji, naročito u čačanskom, požeškom i užičkom kraju koje su združeno sprovodili [[Legalizovani četnici|legalizovani Mihailovićevi četnici]], [[četnici Koste Pećanca]], [[Srpski dobrovoljački korpus|Srpska dobrovoljačka komanda]] (preimenovana krajem 1942. u Srpski dobrovoljački korpus - SDK) i kvislinška Srpska žandarmerija (od 3. marta 1942. [[Srpska državna straža]]). [[Datoteka:Srpski dobrovoljački korpus sa četnicima Draže Mihailovića.png|350px|mini|desno|Srpska dobrovoljačka komanda sa legalizovanim četnicima, decembar 1941. godine]] Krajem 1941. i početkom 1942. su kulminirali [[Zločini četnika nad partizanima u Srbiji 1941.|četnički zločini nad partizanima]] i njihovim simpatizerima. Okružno načelstvo u Kragujevcu je 14. februara 1942. izvestilo da se u vladinim odredima nalazi "poglavito ono ljudstvo koje je bilo ili naklonjeno pukovniku Mihailoviću, ili je aktivno učestvovalo u njegovim odredima." Dalje se ističe da Dražini ljudi imaju ličnu mržnju protiv partizana, budući da "stupaju u borbu protiv komunista sa naročitom strašću".<ref>Kosta Nikolić, Istorija ravnogorskog pokreta (knjiga I), Beograd 1999., str. 213-214.</ref> U izvještaju generalu Nediću s kraja marta 1942, ministar unutrašnjih poslova [[Milan Aćimović]] piše da je među oficirima Srpske državne straže mnogo onih koji „ispoljavaju simpatije prema pokretu generala Mihailovića. I čak ne bi hteli prema njemu ili njegovim akcijama da preduzmu naređene mere...“<ref>Vojni arhiv, Nedićeva arhiva, 82–2–4.</ref><ref>Nebojša Stambolija, Srpska državna straža 1942-1944. Doktorska disertacija, Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu, 2020, str. 306—307.</ref> Potpukovnik [[Manojlo Korać]], s pozicije načelnika okruga Užičkog, izvještava 2. aprila 1942. godine ministra unutrašnjih poslova Milana Aćimovića o situaciji u okrugu, navodeći da ni tokom prethodnog mjeseca nije izostala „moja lična inicijativa u cilju preduzimanja energičnih mera na čišćenju terena od komunista i drugih elemenata opasnih po red i mir“: {{izdvojeni citat|Po izvršenim prethodnim pripremama stavio sam u pokret radi zajedničke akcije i potpune saradnje užičko-zlatiborski četnički odred pod komandom Đoke Novakovića sa šest podoficira i pedeset četnika, jedno odelenje Srpske državne straže iz Užica pod komandom poručnika Sapundžića sa sto pet ljudi, od kojih dva oficira, četrdeset tri podoficira i pedeset devet redova — stražara, X. dobrovoljački odred sa jednim odelenjem iz Bajine Bašte pod komandom kapetana Zdravkovića i miliciju u snazi od sto petnaest ljudi pod komandom potporučnika Milašina Tijanića. Svi ovi odredi u borbama protiv komunista pokazali su hrabro držanje i potpuno zalaganje za izvršenje zadatka na uništenju komunističkih bandi, pa je tako u vremenu od 10 do 18 marta t.g., bez velikih gubitaka na našoj strani, polučen i potpuni uspeh.<ref>Зборник НОР-а, I/21, Документи квислиншких јединица и установа (1941-1944), Београд, 1965, стр. 244—245.</ref>}} Nakon formiranja Srpske državne straže, kvislinške jedinice su tokom februara 1942. reorganizovane i znatno ojačane, kako brojčano u ljudstvu, tako i u opremi. Prema nekim podacima, one su prvih mjeseci 1942. imale sljedeće brojno stanje: oko 8.000 pripadnika Srpske državne straže; oko 3.500 ljotićevaca, koji su bili uključeni u [[Srpski dobrovoljački korpus]]; oko 8.500 legalnih četnika, koji su bili pod Nedićevom komandom; sveukupno oko 20.000 vojnika i oko 1.000 oficira.<ref>AVII, NAV-N-T-501, S. 825 i 864, r. 247.</ref><ref>[http://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20220904190938/https://znaci.org/00001/154_4.pdf |date=2022-09-04 }}, str. I/246.</ref> U ratnom dnevniku Vrhovne komande [[Wehrmacht]]a data je opšta ocjena borbene vrijednosti, brojčane snage, kao i ideološke profilacije kvislinške SDS: {{izdvojeni citat|Srpska državna straža Milana Nedića nije bila dobro naoružana. Na osnovu ugovora sa Vermahtom, nije smela da pređe brojku od 12.000 ljudi. Taj broj, međutim, ova naoružana formacija nije nikada ni dosegla. Bila je veoma bliska duhu pokreta Draže Mihailovića, a njena borbena vrednost nije bila visoka. U odnosu na četnički pokret, Straža je bila beznačajna, a isto to vredi i kada se uporede sa komunistima. Ono što može da opravda Stražu jeste činjenica, da nikada i nisu bili ušli u akciju sa većim snagama.<ref name="Živković"/>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta}} Kapetan [[Žarko Milurović]] u izvještaju poslatom 13. februara 1942. majoru [[Boško Todorović|Bošku Todoroviću]] (brat majora [[Žarko Todorović|Žarka Todorovića]]), komandantu operativnih jedinica istočne [[Bosna i Hercegovina|Bosne i Hercegovine]], piše da je, nakon povratka iz njemačkog zarobljeništva oktobra 1941. godine, radio na stvaranju Mihailovićeve organizacije u [[Slavonija|Slavoniji]] i [[Hrvatska|Hrvatskoj]], koja bi poslužila kao oslonac „akciji u Bosni, [[Kordun]]u, [[Lika|Lici]] i [[Srem]]u“: {{izdvojeni citat|U tom cilju, uz pripomoć patriotskih elemenata iz tih krajeva u Beogradu (izbeglica), formirao sam »Slavonski četnički odred«, jačine oko 300 ljudi (izbeglica, koji su mučeni i čiji su roditelji poubijani), od prilike po 30 četnika iz Srezova: Osek, Našice, Slatina, Brod, Slav. Požega, Pakrac, N. Gradiška, Daruvar, Novska, Grubišno Polje—Garešnica... <br /> Pitanje opreme i naoružanja, rešeno je samo delomično. Naime gro odreda vrbovan je iz reda Nedićevih dobrovoljaca, žandarma, policajaca i četnika — rođeni u navedenim srezovima, a koji će u određeno vreme doći obučeni i naoružani.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_58.htm Izveštaj kapetana Žarka Milurovića od 13. februara 1942. majoru Bošku Todoroviću o pokušaju organizovanja četničkih jedinica u Slavoniji]</ref>}} [[Boško N. Kostić]], Ljotićev sekretar, u memoarskoj knjizi “Za istoriju naših dana” zapisuje da je februara 1942. otputovao za [[Istanbul]], gdje se susreo sa službenicima tamošnjeg veleposlanstva [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevine Jugoslavije]].<ref>Boško N. Kostić, Za istoriju naših dana – Odlomci iz zapisa za vreme okupacije, Lil (Francuska), 1949, str. 77–78.</ref> Kostić navodi da je generalnom konzulu Ljubomiru Hadži-Đorđeviću prenio novosti iz okupirane Jugoslavije, te Nedićeve i Ljotićeve poruke: {{izdvojeni citat|Generalnom konzulu Hadži-Đorđeviću izneo sam akciju đenerala Draže Mihajlovića. Pričao sam mu kako sam trebao i lično da idem u štab Dražin, ali da do tog nije došlo usled njegovog sporazuma s partizanima-komunistima. Prikazao sam mu kako je zajedničkim nacionalnim snagama pošlo za rukom da unište Titovu „Užičku republiku“, kako je posle toga došlo do legalizacije nekih četničkih odreda i kako Nedić i Ljotić sve čine od samog početka da dođe do jedinstva u nacionalnom frontu prema komunistima. Nedić i Ljotić smatraju da đeneral Mihajlović treba i dalje da ostane ilegalan, a da pitanja od opšteg narodnog interesa zajednički rešavaju da bi se što više spaslo srpskih glava.}} U proleće i leto 1942, kada su znatne nemačke snage bile angažovane u Bosni u borbama protiv NOVJ, brojno stanje legalizovanih četnika u Srbiji je kontinuirano raslo. [[30. 4.|30. aprila]] [[1942]]. četnički komandanti [[Neško Nedić]] i Vojislav Popović šalju izveštaj Draži Mihailoviću o uspešnoj legalizaciji i naoružavanju četničkih odreda: {{izdvojeni citat|Posle legalizacije raspoređeni: kapetan Komarčević, poručnik Radosavljević i ja u Zaječar. Poručnik Obradović u Knjaževac. Poručnik Aleksić u Zlot. Kapetan Marić u Žagubicu. Čika Sveta još nije pušten. Rad u Valjevu poveren odboru na bazi lančanog sistema. Vojničku stranu obrađuju u Valjevu major Vojteh i kapetan Selimir Popović, u Lazarevcu kapetan Voja Marković, na Ubu poručnik Ilija Lukić, u Mionici poručnik Kolarić. O svemu vodimo računa i održavamo veze. Komandant okružne straže u Zaječaru major Ljuba Jovanović radi dobro. Planove o fortifikaciji državne straže u opšte poslaćemo uskoro. Za sad Nemci dodelili graničnoj straži ovog okruga 32 mitraljeza sa po 1000 metaka i osam stotina pušaka sa po 100 metaka — sve englesko oružje. Molimo instrukcije i imena naših ljudi na ovom terenu kao i centar najlakše i najbrže veze sa vama.<ref>{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/4_14_1_79.htm |title=Izvod iz knjige poslatih i primljenih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 25. aprila do 3. maja 1942. godine |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>}} Kapetan Rudolf Perhinek, delegat Vrhovne komande JVuO za [[Crna Gora|Crnu Goru]] i [[Sandžak]], javlja 21. aprila 1942. Draži Mihailoviću da se susrio sa Milanom Nedićem: {{izdvojeni citat|Sticajem okolnosti morao sam kod Nedića. Koristimo i to za C. Goru u našem duhu. Moraćemo na put. Javite gde moramo doći radi referata i ostalog za C. Goru.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_81.htm Izvod iz knjige primljenih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 20. aprila do 10. maja 1942. godine]</ref>}} Vrhovna komanda JVuO poslala je kapetana Perhineka u [[Beograd]] na pregovore sa Milanom Nedićem radi dobijanja pomoći u hrani, oružju i municiji tokom predstojeće [[Treća neprijateljska ofanziva|operacije protiv partizanskih snaga]]. U istom kontekstu je generalu Nediću apel uputio i kapetan [[Pavle Đurišić]], komandant [[Crna Gora|crnogorskih]] četnika. Đurišić je pripremio i delegaciju iz [[Vasojevići|Vasojevića]], koja je upućena za Beograd 18. maja 1942; Perhinek se pridružio ovoj delegaciji. Zadatak delegacije bio je da uvjeri Nedića u neophodnost akcije na lijevoj obali [[Lim (rijeka)|Lim]]a, kao i njemačke okupacione vlasti u „potpunu lojalnost“, kako im ne bi pravile probleme.<ref>Arhiv Srbije, fond Ž-30, Zbirka fotografija, kut. 206, sl. 158.</ref> Tako je otpočela sveobuhvatna četnička akcija protiv [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOVJ]] u srezovima [[Bijelo Polje]], [[Mileševa]] i [[Pljevlja]].<ref>{{harv|Живковић|2017|p=589—590}}</ref> U jednom sumarnom izvještaju za mjesec februar 1942. godine iz njemačke [[114. lovačka divizija (Nemačka)|114. divizije]] govori se o vezama generala Nedića sa majorom Dangićem, kao i o preovlađujućem uticaju Draže Mihailovića na legalizovane četničke odrede u Srbiji, formiranim nakon [[Gušenje ustanka u Srbiji|razbijanja ustaničkih snaga]]. Divizijski oficiri napominju da je neophodna „pojačana budnost i stalno osmatranje svih naoružanih srpskih jedinica“: {{izdvojeni citat|Nakon što je glavnina partizanskih snaga uništena, novu opasnost predstavljale su do tada mirne Mihailovićeve pristalice, kao i četnička udruženja lojalna vladi, čija se pouzdanost vremenom sve više dovodila u pitanje. Tokom [[Gušenje ustanka u istočnoj Bosni|velike operacije]], koju je u januaru izvela [[342. pešadijska divizija (Nemačka)|342. pješadijska divizija]] u bosansko-srpskom pograničnom području, zaplijenjeni su dokumenti iz kojih proizilazi da postoje veze između majora Dangića i Nedićeve vlade. Takođe, moglo bi se pretpostaviti da su veze između Dangića i Mihailovića sigurne, pošto je Dangić pojačanja za borbu protiv Hrvata dobivao uglavnom iz četničkih jedinica koje je kontrolirao Mihailović.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=190&rec=315&roll=2258 NARA, T315, Roll 2258, frame no. 000347.] <br /> ({{jez-njem|"Wachsamkeit und ständige Beobachtung aller bewaffneten serbischen Verbände war jedoch in erhöhtem Masse erforderlich. Nachdem die Hauptkräfte der Partisanen zerschlagen waren, bildeten eine neue Gefahr die bisher rühig gebliebenen Mihajlovic–Anhänger, daneben aber auch die regierungstreuen Cetnik–Verbände, deren Zuverlässigkeit im Laufe der Zeit immer mehr angezweifelt werden musste. Bei einem in Januar durchgeführten Grossunternehmen der 342.I.D. in bosnisch–serbischen Grenzgebiet waren Papiere erbeutet werden, aus denen hervorging, dass Verbindungen zwischen Major Dangic und der Regierung Nedic bestanden. Gleichfalls konnten Beziehungen zwischen Dangic und Mihajlovic als sicher angenommen werden, da Dangic seine Verstärkungen zum Kampf gegen die Kroaten im wesentlichen aus den von Mihajlovic beherrschten Cetnik–Verbänden empfing."}})</ref>}} Kakvo je stanje vladalo u redovima nacionalističkih oružanih formacija u Srbiji i [[Istočna Bosna|istočnoj Bosni]] krajem 1941. i u prvoj polovini 1942. godine, doznaje se i iz izvještaja britanskog kapetana [[Duane Hudson|Bila Hadsona]], koji u knjizi „Bojovna planina“ prenosi Sir [[William Deakin]]: {{izdvojeni citat|[[Kosta Pećanac]], šef “zvanične” predratne četničke organizacije, kompromitovao je “prave” četnike, koji su gledali u London kao u svoju zvezdu vodilju. Hiljade njegovih četnika pomagale su Nemce protiv partizana. Policijski oficir [[Jezdimir Dangić|Dangić]] komandovao je četničkim grupama u Bosni pod Mihailovićevim vođstvom. Bilo je nekoliko razbojničkih četničkih bandi bez nekog značaja. Draža Mihailović je rekao da je mnoge oficire prepustio Nediću, i četiri hiljade Nedićevih žandarma očekivalo je njegova naređenja.<ref name="Znaci.net">{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/5_3.htm |title=William Deakin - EMBATTLED MOUNTAIN (Bojovna planina) |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>|Sir [[William Deakin]], “The Embattled Mountain”}} Kapetan Duane Hudson je pisao u oštrom kritičkom tonu i o činjenici da je Draža Mihailović bio „nagrađen najjačom britanskom propagandom“ (u prvom redu preko [[BBC]]-a), i to u trenutku kada je komandant JVuO „u velikom stepenu igrao ulogu kvislinga“: {{izdvojeni citat|Izuzev ono nešto organizovanja u Srbiji, on [Mihailović — nap.] je učinio malo šta drugo sem što je, na nastojanje BBC-a, postao šef Nedićeve i [[Ilija Trifunović-Birčanin|Trifunović]]eve organizacije... Mihailoviću bi trebalo konačno reći da Britanci pretpostavljaju komuniste kvislinzima. Mi moramo povući crtu preko podsticanja BBC-a na saradnju sa Osovinom. Diverzantska dejstva i pretnje Osovini ostaće na njihovom sadašnjem minimumu sve dok (četničke vođe u Crnoj Gori, Hercegovini i Dalmaciji) viču "Viva il [[Benito Mussolini|Duce]]" uz Mihailovićev blagoslov i dok se on zadovoljava time da nam govori kako mu je odano devet desetina Nedićevih i Pećančevih ljudi...<ref name="Znaci.net">{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/5_3.htm |title=William Deakin - EMBATTLED MOUNTAIN (Bojovna planina) |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>}} Profesor Deakin sumira sadržinu izvještaja britanskih oficirâ [[William Bailey|Bailey]]ja i Hudsona o aktivnosti generala Draže Mihailovića i njegove četničke organizacije u Srbiji: {{izdvojeni citat|Bejlijevi i Hadsonovi izveštaji mogli bi se ukratko svesti na sledeće. Vojna struktura četničkog pokreta u zapadnoj, centralnoj i istočnoj Srbiji postojala je u tradicionalnom četničkom teritorijalnom obliku, sa uobičajenom vojnom komandom i nizom područnih komandi na kadrovskoj osnovi. Mihailovićev stav prema nekoj neposrednoj akciji, bilo u smislu sabotaže na komunikacijama i u rudarskim rejonima od bitnog značaja za nemački ratni napor ili napada na nemačke okupatorske snage, bio je ne samo pasivan već i neprijateljski. Mnogi od njegovih oficira bili su, po njegovim uputstvima, prikriveni kao članovi raznih poluvojničkih organizacija vlade generala Nedića u Beogradu, koju su kontrolisali Nemci.<ref name="Znaci.net">{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/5_3.htm |title=William Deakin - EMBATTLED MOUNTAIN (Bojovna planina) |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>|Sir [[William Deakin]], “The Embattled Mountain”}} F. W. Deakin piše i da je Mihailović bio nezadovoljan radom kapetana Hudsona, i nosio se mišlju da na njegovo mjesto dođe kapetan [[Kristi Lorens]] ({{jez-eng|Christie Lawrence}}). Kapetan Lawrence je bio zarobljen od Njemaca na [[Krit]]u, da bi nakon bjekstva iz voza kojim su se transportovali ratni zarobljenici za Njemačku, dospio u Srbiju. Neposredno nakon završetka rata, Lawrence je objavio knjigu pod naslovom ''Irregular Adventure'' (“Neregularna avantura”) u kojoj se prisjeća svojih susreta sa Mihailovićem.<ref>Lawrence, Christie (1946). ''Irregular Adventure''. London: Faber and Faber, pp. 228—233.</ref> Prenoseći Mihailovićev iskaz, Lawrence navodi da se ovaj odlučio na saradnju sa Nedićevim odredima u trenutku kada su mu Britanci, Hudsonovom krivicom, uskratili pomoć u naoružanju: {{izdvojeni citat|Kada mi je Hadson rekao da više ništa neće doći, shvatio sam da sam za taj trenutak gotov. Nisam više ništa mogao učiniti. Osetio sam da po svaku cenu moram sačuvati neke od svojih četa (odreda). Eto zašto sam ih poslao da služe Nediću. Ja to nisam želeo. Nedić je uvek bio moj neprijatelj, čak i kad je bio Ministar vojske a ja samo pukovnik u Generalštabu. Ja mrzim da držim ljude tamo, u žandarmeriji. Ali čak i sada ne mogu opstati bez njih. Oni me štite kako od Nemaca tako i od partizana. Nijedan njihov pokret ne može proći bez mojega znanja, a za to zahvalnost dugujem uglavnom mojim nedićevcima.<ref>Jovan Marjanović, Draža Mihailović između Britanaca i Nemaca, knjiga I, Britanski štićenik, Globus/Narodna knjiga/Prosveta, Zagreb—Beograd, 1979, str. 230.</ref>}} Početkom maja 1942. godine, general Dragoljub Mihailović šalje više telegrama [[Vlada Kraljevine Jugoslavije u egzilu|emigrantskoj vladi]] u [[London]]u, sastavljenih od nekoliko kraćih izvještaja o [[Kosta Pećanac|Kosti Pećancu]], Milanu Nediću, partizanima, kao i o [[Bošnjaci|Muslimanima]]. U dijelu o generalu Milanu Nediću, između ostalog, general Draža Mihailović navodi: {{izdvojeni citat|Za London sledeće: poseban izveštaj za Nedića. On svoje vojske nema. Sve je tajno uz nas. Na žalost ima oficira koji mu služe kao i Nemcima. On unapređuje oficire i obasipa ih parama. Imam dosta svojih oficira ubačenih u njegove redove. Nedić verno služi Nemcima.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_83.htm Izvod iz knjige primljenih i poslatih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 5. do 14. maja 1942. godine]</ref>|General [[Dragoljub Mihailović]]}} Major [[Dobrivoje Marinković]], komandant četničkog Gorskog štaba XII (zajedno sa načelnikom štaba kapetanom Blagojem Đurkovićem), izvještava 19. maja 1942. generala Dražu Mihailovića<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kutija 99, registarski broj 8/1 (S-V-16550/2).</ref> da je u njihovoj zoni odgovornosti došlo do legalizacije čitavog niza ravnogorskih odreda. O jedinicama SDS sa ovog područja u izvještaju je navedeno: „Nedićevih odreda u ovoj okolini, nema, sem poljske Državne straže u [[Ribarska Banja|Ribarskoj Banji]] i [[Aleksinac|Aleksincu]], koja je pod komandom ovoga štaba.“ Četnicima je pošlo za rukom i da ljudstvo 12. [[Srpski dobrovoljački korpus|dobrovoljačkog]] odreda sa sjedištem u Aleksincu, pod komandom potpukovnika Nikole Vučkovića, inkorporiraju u svoju organizaciju. Major Marinković i kapetan Đurković pišu generalu Mihailoviću i da su se povezali sa velikim brojem četničkih vojvoda iz organizacije Koste Pećanca u srezovima aleksinačkom, [[Kruševac|kruševačkom]], [[Niš|niškom]], [[Ražanj|ražanjskom]], [[Sokobanja|sokobanjskom]] i drugim, nakon čega su se njihovi odredi ''de facto'' stavili pod komandu JVuO: {{izdvojeni citat|RAD NA PRIDOBIJANJU ORUŽANIH ODREDA. 1. — Od četničkih odreda pod komandom Koste Pećanca, stavili su se pod komandom ovoga štaba sledeći odredi: a) Rasinski četnički odred vojvode Drljevića u Kruševcu; b) Jasički četnički odred vojvode Petkovića, koji je sada i komandant sreza Rasinskog sa sedištem u Ribarskoj Banji na naše traženje, kako bi nam rad bio slobodniji, pošto odred Parnaveje nije registrovan. v) Trnavski četnički odred vojvode Dimitrija Trnavskog sa sedištem u Žitkovcu, a sada privremeno u selu Azbresnici sreza Dobričkog pod čijom se zaštitom ovaj štab i kreće, kao njegovo odelenje. g) Leskovački četnički odred vojvode Nikodija Leskovačkog, sa sedištem u Aleksincu. d) Korvinski četnički odred poručnika Bogosava Stojanovića, sa sedištem u selu Belotincu a sada u Leskovcu. đ) Bovanski četnički odred pod komandom vodnika Nikole Popovića, sa sedištem u selu Bovanu sreza Rasinskog. 2.— Veza je uhvaćena sa sledećim vojvodama, a pregovori za stavljanje pod našu komandu vodiće se ovih dana i to: a) Vojvodom Pukovačkim Dragutinom; b) Vojvodom Topličkim Vukojem Pećancem; rođak Koste Pećanca; v) Vojvodom Istočkim; g) Vojvodom Nikolom Koštrimovićem;<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_86.htm Izveštaj delegata Štaba Draže Mihailovića za istočni sektor od 19. maja 1942. Draži Mihailoviću o radu na organizaciji četničkih jedinica i saradnji sa jedinicama Koste Pećanca]</ref>}} Major [[Radoslav Đurić]] (pseudonim »Herman«) obavještava 23. maja 1942. Vrhovnu komandu i Dražu Mihailovića da se povezao sa vojvodom [[Jordanom Kimićem]], komandantom legalizovanog četničkog odreda Koste Pećanca u [[Južna Srbija|južnoj Srbiji]]. Đurić navodi da Kimić ima „odred od 3000 naoružanih ljudi spremljenih za prelaz kad bude vreme“, budući da „prilazi potpuno nama sa svim ljudstvom“. Za Kimića Đurić tvrdi da je „u ovim krajevima vrlo popularan i svi ljudi idu samo s njim“. Radoslav Đurić predlaže Mihailoviću: „Da se Kimiću da ovlašćenje za Južnu Srbiju [naziv za [[Makedonija|Makedoniju]] — prim.]; da ja sa štabom budem sa njim kao Vaš istaknuti štab za granične srezove u Srbiji i Južnu Srbiju i da sa njim radim na organizaciji. Ako smatrate pogodnije, onda ću biti kod Kimića načelnik štaba.“ O situaciji na teritoriji južnosrbijanskih srezovâ, major Đurić piše sljedeće: {{izdvojeni citat|Na terenu opšte raspoloženje za nas. Svi odredi i žandarmerija pridobijeni i izbušeni a rad po uputu pet u toku u srezu [[Lebane]], [[Leskovac]], [[Vlasotince]], [[Surdulica]] i [[Vladičin Han]].<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_88.htm Izvod iz knjige primljenih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 12. do 27. maja 1942. godine]</ref>}} U depešama poslatim Vrhovnoj komandi JVuO od 29. septembra do 1. oktobra 1942. godine,<ref>Раде Ристановић, Милутин Живковић, Милош Чорбић, Радио депеше Југословенске војске у отаџбини 1941‒1942, Институт за савремену историју, Београд, 2021, стр. 501.</ref> gotovo dva mjeseca po hapšenju majora Dobrivoja Marinkovića od strane bugarskih okupacionih trupâ (nakon čega je otpremljen u [[Koncentracijski logor Mauthausen|logor Mauthausen]], gdje je skončao decembra iste godine), major Đurić (pseudonim »Herman«) kritizira indolentnost legalizovanih odreda i njihovih komandanata: {{izdvojeni citat|Za reon Marinkovića, šta sam uradio, podneo sam izveštaj. Srez Kruševački dodelio sam [[Dragutin Keserović|Keseroviću]], a Dobrički Radojeviću. Za zamenika Marinkoviću odredio sam kapet. I klase Jovana Jovanovića i uputio mu mojeg delegata, jednog od najboljih organizatora rez. p.poruč. Stanimira Radenkovića. Rade isključivo po mojim uputstvima. U mom reonu svi komandanti brigada postavljeni od Marinkovića su legalni. To su: za srez Rasinski kapet. Petković, za srez Ražanjski akt. peš. kapet. Vesić, Moravski kapet. Novaković, a za srez Aleksinački niko nije bio određen. Za srez Sokobanjski kapet. Jovan Jovanović, jedini ilegalan. Postavio sam iste komandante brigada, ali naredio da moraju raditi na terenu, a ne uživati u varošima kao legalni... Legalne oficire narod nerado prima i komunisti koriste za propagandu, jer kažu da rade sa Nedićem. U koliko i dalje ostanu neaktivni vršiću smenu.}} Krajem maja 1942. Mihailović je obaviješten i o kooperaciji četnika Pavla Đurišića sa legalizovanim Sandžačkim četničkim odredom pod komandom [[Miloš Glišić|Miloša Glišića]] i [[Vučko Ignjatović|Vučka Ignjatovića]] tokom [[Operacija Trio|operacije Trio]]. Major [[Petar Baćović]] piše o ponudi koju su komandanti iz Srbije uputili kapetanu Đurišiću da se, poput njih dvojice, stavi pod Nedićevu komandu: {{izdvojeni citat|Smatram da bi trebalo, Gospodine Ministru, i radi njega i radi uređenja svih drugih pitanja na teritoriji Crne Gore i Sandžaka, da što pre uputite ovamo majora Ostojića da se ispita situacija i dođe u dodir s ljudima. Smatram za dužnost da napomenem, da je major Glišić i Ignjatović tražili od kapetana Đurišića da ovaj dadne pismenu izjavu o stavljanju svojih odreda pod komandu generala Nedića, a da je Đurišić odbio da to učini.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_93.htm Izveštaj majora Petra Baćovića s kraja maja 1942. Draži Mihailoviću o borbama četničkih, italijanskih i Nedićevih jedinica protiv partizanskih snaga u Crnoj Gori i Sandžaku maja 1942. godine]</ref>}} Major Glišić je već tokom aprila radio na povezivanju sa kapetanom Đurišićem i njegovim komandantima u Crnoj Gori. Za ovo je dobio ovlašćenja kako od Milana Nedića, tako i od Vrhovne komande JVuO. Prepreku su mu činile [[Italijani|italijanske]] vlasti koje nijesu dopuštale prelazak njegovog ljudstva na lijevu obalu Lima, ali i njemački okupator, budući da Sandžački četnički odred (i to po odluci generala [[Paul Bader|Paula Badera]]<ref name="Jozo Tomasevich 1945"/>), poput ostalih legalizovanih odreda, od polovine aprila biva direktno potčinjen komandantima lokalnih sektora njemačke oružane sile.<ref>Vojni arhiv, Nedićeva arhiva, kutija 29, fascikla 2, dokument br. 22, str. 1.</ref> O susretu sa Đurišićevim ljudima major Miloš Glišić je obavijestio pukovnika [[Miloša Masalovića]], šefa kabineta generala Milana Nedića, zaključivši da „veza sa [[Crnogorci]]ma postaje svakim danom sve bolja i čvršća“.<ref>ASŽ, fond Ž-30, Zbirka fotografija, kut. 206, sl. 37.</ref> Vezu sa Đurišićem je preko Glišića održavao i major [[Zaharije Ostojić]], koji se nalazio u VK JVuO. Pored toga, major Glišić se usredsredio da popravi odnose sa Talijanima, te će u narednom periodu na tome raditi svakodnevno.<ref>{{harv|Живковић|2017|p=556}}</ref> U junu 1942. broj legalizovanih četnika u Srbiji iznosio je 11.300. Nemci su sa nepoverenjem posmatrali činjenicu da kvislinške formacije neprestano narastaju popunjavanjem iz četničkih redova. Nosili su se mišlju da znatno smanje brojno stanje legalizovanih četnika; međutim, Nemci nisu imali dovoljno sopstvenih snaga u Srbiji kojima bi zamenili četnike, koji su im činili značajnu uslugu u progonu pripadnika, grupa i odreda NOVJ u Srbiji. Srpska državna straža je bila najbrojnija kvislinška oružana formacija tokom Drugog svjetskog rata u okupiranoj Srbiji. Međutim, Nijemci nijesu imali u nju povjerenja iz dva osnovna razloga: prvo, smatrali su da je riječ o neborbenoj formaciji; drugo, da većina njenih pripadnika inklinira četničkom pokretu Draže Mihailovića. U jednom izvještaju<ref>AVII, NAV, N-T-120, 200/153725—27.</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, I-II, Beograd, 1979.], str. I/299-300.</ref> iz 1942. godine upućenom [[Joachim von Ribbentrop|Joachimu von Ribbentropu]], ministru vanjskih poslova [[Treći Reich|Trećeg Reicha]], svoj stav o ovom problemu je definirao opunomoćenik njemačkog ministarstva u Beogradu [[Felix Benzler]]: {{izdvojeni citat|Srpski izvršni organi su nemoćni pred ustaničkim pokretom. Srpska državna straža, koja preko svojih oficira snažno naginje Draži Mihailoviću, zatajuje naročito protiv njegovih pristalica.}} Krajem maja 1942. godine, do njemačkog opunomoćenog generala i zapovjednika u Srbiji Paula Badera su stigle informacije o tome kako je general Mihailović razvio široku mrežu povjerenika „na srpskom prostoru nekadašnje okupirane jugoslovenske države“. Veza između Mihailovićevih odreda u Srbiji i SDS bila je do to mjere izražena da je general Bader predložio da svi legalni četnički odredi, kao i pojedini odredi SDS, budu razoružani.<ref>AVII, Nemačka arhiva (NMA), 27—1A—26, Izveštaj od 31. maja 1942.</ref><ref>Бојан Б. Димитријевић, Војска Недићеве Србије 1941-1945, Институт за савремену историју, Београд, 2011, стр. 152.</ref> Uz [[Manojla Koraća]], Mihailovićevog legalizovanog oficira i Nedićevog okružnog načelnika u Užicu, među najaktivnijim učesnicima progona partizana i njihovih simpatizera u užičkom kraju, posebno se isticao [[Folksdojčeri|folksdojčer]] i ljotićevac [[Miloš Vojinović]] (Henrih Lautner), komandant Desetog dobrovoljačkog odreda.<ref>Радивоје Папић, Ужичка република 1941. Водич кроз изложбу, Народни музеј Ужице, 2017, стр. 150.</ref> Sjedište odreda je bilo u [[Bajina Bašta|Bajinoj Bašti]]. Tokom [[Borbe za Istočnu Bosnu 1942.|borbi za istočnu Bosnu]], major Radoslav Đurić (»Herman«) obavještava Vrhovnu komandu JVuO da je [[Jezdimir Dangić]] na sastanku sa potpukovnikom Manojlom Koraćem, te da će četnicima u pomoć pristići snage pod komandom potpukovnika [[Momčila Matića]] i Vojinovićev Deseti dobrovoljački odred: {{izdvojeni citat|Iz Bosne 19-III: Situacija ozbiljna. Partizani drže [[Vlasenica|Vlasenicu]] i [[Milići|Miliće]] a opsaduju [[Rogatica|Rogaticu]] i [[Han Pijesak]]. [[Srebrenica]] i [[Drinjača]] u našim rukama. Prema [[Zvornik]]u samo naši odredi. Bosanci neće da se bore protiv partizana. Gde su partizani sa našim odredima, oficiri su morali napustiti odrede jer partizani ubijaju sve (odreda) oficire koje uhvate. Račićev odred hoće da se bori ali je slab brojno. Partizani jaki 2000 ljudi. Iz Užica krenuo Matić sa 1000 ljudi ka Rogatici. Po odobrenju Nedića, Dangić danas na sastanku sa Koraćem. Dakićev odred prišao partizanima. Dangić uopšte nema svojih snaga za borbu. Doći će i Ljotićevci iz Bajine Bašte u pojačanje.<ref name="ReferenceD">[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_69.htm Izvod iz knjige primljenih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 19. marta do 18. aprila 1942. godine]</ref>|Depeša majora [[Radoslav Đurić|Radoslava Đurića]] Vrhovnoj komandi JVuO od 19. marta 1942. godine}} U svom izvještaju od 26. marta 1942. godine, major Đurić upoznaje generala Dražu Mihailovića sa pojedinostima saradnje dobrovoljačke komande iz Bajine Bašte sa štabom istočnobosanskih četnika: {{izdvojeni citat|U vezi sa akcijom u Bosni postoje mnoge ambicije kako lične pojedinaca, tako i pojedinih političkih partija i to: zemljoradnika (kdant pozadine kod Dangića vojvoda Botić, vojvoda Risto Đukanović), JRZ i Ljotićevaca. Ljotićevci rade preko komandanta njihovog odreda u B. Bašti — Lautnera. On je uspeo da postane intiman prijatelj Dangića, vrlo često su zajedno, pa čak i neki Nikić inspektor Ljotićevih odreda dolazi često u Dangićev štab.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_65.htm Izveštaj majora Radoslava Đurića od 26. marta 1942. Draži Mihailoviću o vojno-političkoj situaciji u istočnoj Bosni i stanju četničkih jedinica]</ref>}} [[Lazar Trklja]], ispred Operativnog štaba bosanskih četničkih odreda (šifra »505«), piše 11. aprila 1942. u depeši VK JVuO o teškoj situaciji nakon [[Ustaše|ustaške]] ofanzive.<ref>Zbornik NOR-a, XIV/1, Beograd, 1981, str. 193.</ref> Trklja navodi da se formacija SDK pod Vojinovićevom komandom na frontu pridružila četničkim snagama kapetana [[Dragoslav Račić|Dragoslava Račića]]: {{izdvojeni citat|Ustaše zauzele Vlasenicu, Drinjaču i [[Bratunac]]. Partizani su se i sa ova dva sreza povukli. U ova dva sreza ima oko 2000 četnika. Iz Srbije nema nikog još sem Račićevih ljudi i X. dobr. odreda iz Bajine Bašte; oni su na [[Drina|Drini]]. Nalazim se sa Račićem. Sve će biti po traženju.}} Vazduhoplovni kapetan I klase [[Manojlo Pejić]], pomoćnik načelnika štaba Komande Bosanskih četničkih odreda majora [[Slavoljub Vranješević|Slavoljuba Vranješevića]],<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_2_27.htm Izveštaj majora Slavoljuba Vranješevića od 3. februara 1943. majoru Zahariju Ostojiću o vojno-političkoj situaciji u četničkim odredima zapadne Bosne i saradnji sa nemačkim i ustaško-domobranskim jedinicama]</ref> juna 1943. je sastavio izvještaj, u kojem se dotakao svih bitnijih događaja u razvoju četničke organizacije u istočnoj i [[Srednja Bosna (oblast)|srednjoj Bosni]] od septembra 1941. do juna 1943.<ref>Zbornik NOR-a, tom XIV, knjiga 2, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, dok. 164, str. 779.</ref> Kapetan Pejić obavještava svoje nadređene o formacijama srpske kvislinške vlade koje su sarađivale sa bosanskim četničkim odredima: {{izdvojeni citat|— Grupa Ljotića, izražena preko komandanta odreda Lautnera, koji nas je pomagao i spasavao narod; <br> — Major — tada »potpukovnik« Matić, već od ranije reflektira na neku veću funkciju u Bosni, zbog čega ruši sve ostale, održava vezu sa kap. Dakićem i prikuplja oko sebe izbegle bosanske četnike. <br> — Major, tada »potpukovnik« Korać, nema više ambicije za Bosnu, jer je sada okružni načelnik u Užicu, sa velikom vlašću, ali i on nas sve mrzi.}} O povezanosti Henriha Lautnera sa Dragoslavom Račićem, ali i s drugim četničkim komandantima, svjedoči u svojim ratnim memoarima i Ljotićev sekretar [[Boško Kostić]]. U maju 1943. Kostić se sastao sa Čedom Vujovićem, delegatom Draže Mihailovića iz [[Čačak|čačanskog]] kraja. Nakon što mu se Vujović žalio na obračune između četnika i dobrovoljaca, Kostić je o Vojinoviću–Lautneru iznio sljedeće zapažanje: {{izdvojeni citat|Što se tiče Vojnovića–Lautnera, meni nisu detalji poznati, pa bih ga molio da mi to iznese konkretno, kako bih o tome referisao Nediću i Ljotiću. Napomenuo sam pri tom da baš sad idem iz Užica gde sam i čuo i video, da Vojnović saradjuje sa pojedinim četničkim komandantima kao, na primer, sa Ajdačićem, Katanićem, Markovićem a znam da je četničkom komandantu Račiću učinio velike usluge i dao dosta municije a jednom prilikom mu je spasao i život. S druge strane znam, da je Vojnović–Lautner sa svojim odredom najviše doprineo da se preko krvave Drine prebaci u Srbiju mnogo hiljada srpske dece i drugih Srba i Srpkinja što su bežali pred ustaškim zlikovcima.<ref>Boško N. Kostić, Za istoriju naših dana – Odlomci iz zapisa za vreme okupacije, Lil (Francuska), 1949, str. 108–109.</ref>}} Sekretar Kostić je zamolio Vujovića i da prenese Mihailoviću čvrsta uvjeravanja Nedića i Ljotića: {{izdvojeni citat|Nedić i Ljotić spremni su da Dražu pomažu [sa] oružjem, municijom, novčano i u svakom drugom pogledu, sve što budu mogli. Oni mole đenerala Mihajlovića, da sa svoje strane u Srbiji ne uspostavlja za sada, svoju vlast, jer da je narodu teško već i ovo dvovlašće, Nemaca i Nedićeve vlade. Trovlašće bi bilo još daleko teže, jer bi ono izazvalo velike zabune, da ne kažemo anarhiju, pošto bi bile dve srpske vlasti i narod ne bi znao koga da sluša. Nedić i Ljotić dalje poručuju, da srpska vlada u Beogradu neće postavljati više komadante oružanih jedinica niti okružne i sreske načelnike, bez prethodne saglasnosti đenerala Mihajlovića. Oni smatraju, da bi đeneral Mihajlović trebao da ostane izvan teritorije okupirane Srbije i da tamo čisti teren od komunista, a oni će u Srbiji taj isti posao da rade. U danom momentu spremni su da vlast i sve svoje oružane odrede predaju Draži ili licu koje Kralj bude odredio.<ref>Boško N. Kostić, n. d., str. 110.</ref>}} Lazar Trklja, Mihailovićev politički izaslanik u [[Istočna Bosna|istočnoj Bosni i Hercegovini]], potvrdio je u i svom ratnom dnevniku da je Vojinović–Lautner bio naklonjen »bosanskoj stvari«, tj. tamošnjoj organizaciji četnikâ: {{izdvojeni citat|U Bajinoj Bašti bio je Ljotićev dobrovoljački odred. Istina, on je prema bosanskoj stvari bio naklonjen, ali nepomirljivi neprijatelj svake akcije koja se vezivala za London i bila antinemačka.<ref>[https://www.vladimirdimitrijevic.com/sr-yu/tekstovi/459-na-golgotskom-putu-ratni-dnevnik-lazara-trklje-1941-1944-otkopana-istina-sluzbeni-glasnik-beograd-2020-priredio-nikola-trklja-2.html Vladimir Dimitrijević: NA GOLGOTSKOM PUTU - RATNI DNEVNIK LAZARA TRKLjE 1941-1944 OTKOPANA ISTINA, SLUŽBENI GLASNIK, BEOGRAD 2020, PRIREDIO NIKOLA TRKLjA]</ref>}} Predratni [[Valjevo|valjevski]] [[ZBOR|zboraš]] [[Borivoje Karapandžić]], prosvetar u jedinicama SDK tokom okupacije, piše o saradnji dobrovoljačkih jedinica iz zapadne Srbije sa Mihailovićevim četnicima u istočnoj Bosni. Opisujući Vojinovićevu ključnu ulogu u spašavanju srpskih izbjeglica, u knjizi ''Građanski rat u Srbiji 1941—1945'' Karapandžić navodi, između ostalog, sljedeće: {{izdvojeni citat|Prelazeći preko Drine, dobrovoljci su dolazili u dodir i s pojedinim četničkim odredima iz Istočnog dela Bosne. Pri tim dodirima, a i docnije, dobrovoljci su davali bosanskim četnicima i oružje i municiju, kao i druge potrebe. Sve što je moglo koristiti srpskoj braći u Bosni, dobrovoljci su im, takoreći otkidajući od sebe, s ljubavlju davali, izražavajući tom prilikom divljenje prema njihovoj četničkoj borbi. Razume se, ovu pomoć dobrovoljci su davali onim četničkim komandantima i njihovim odredima, koji su se beskompromisno borili protivu svih srpskih dušmana, a naročito protivu ustaša i komunista. Takvi komandanti su bili: major [[Jezdimir Dangić]], kapetan [[Stevan Damjanović|Stevan Damjanović – Leka]] i Đura Bižić, koji su i svoje živote položili na oltar Otadžbine, boreći se protivu srpskih din dušmana.<ref>Боривоје М. Карапанџић, Грађански рат у Србији 1941—1945. Друштво Хиландар, Ваљево, 2010, стр. 201—202.</ref>}} U cilju zaustavljanja ustaškog nadiranja ka Drini, četničkom su vođstvu u istočnoj Bosni iz Vrhovne komande JVuO tada stizale naredbe i da svoje pokrete koordiniraju, između ostalih, zajedno sa potpukovnikom [[Radojkom Jovandarićem]], komandantom legalizovanog Kotleničkog četničkog odreda. Potpukovnik Jovandarić se na službi pri kvislinškoj upravi takođe nalazio u Bajinoj Bašti: {{izdvojeni citat|21-III. — Neka Dangić stupi u vezu sa p.puk. Jovandarićem u Bajinoj Bašti da mu da prvu pomoć. Pripremamo slanje pomoći radi podizanja morala. Neka Račić prikupi sa svog najboljeg terena u Srbiji ljudstvo i privuče sebi za rad u Bosni. Pošaljite ljude Panteliću u Krupanj za pojačanje. Stupiti u vezu sa p. puk. Jovandar. u B. Bašti. Naredite svima u ime moje.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_72.htm Izvod iz knjige poslatih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 21. marta do 26. aprila 1942. godine]</ref>}} Narednog mjeseca, major [[Zaharije Ostojić]] (šifra »222«) šalje depešu u kojoj zahtijeva sljedeće: {{izdvojeni citat| ''Br. 15 za 505, key 3, 15-IV-942 god.'' Javite da li je Dangić odveden. Potrebne snage uzeti od Račića, Mitića, Jovandarića i Matića. Svi su vam bliži i stupite sa njima u vezu. Čim nađete siguran teren, po datim uputstvima Laze [Trklje — prim.] baciće Vam se iz vazduha oružje, municija i ostalo. Učinite sve da se narod sačuva. Pošaljite detaljnije izveštaje o Hercegovini i odgovorite na ranije postavljena pitanja. — 222.<ref>Zbornik NOR-a, XIV/1, Beograd, 1981, str. 206—207.</ref>}} O pomoći koju su srbijanski četnički odredi pružili četnicima u istočnoj Bosni, sadejstvujući s njima u borbi protiv ustaša na Drini u proljeće 1942. godine, Dražu Mihailovića je 4. maja 1942. obavijestio<ref>''Документи о издајству Драже Михаиловића — књига 1'', Државна комисија за утврђивање злочина окупатора и његових помагача, Београд, 1945, документ бр. 664, стр. 566—568.</ref> i kapetan [[Dušan Radović Kondor]], komandant legalizovanog Zlatiborskog četničkog odreda: {{izdvojeni citat|U toku prošlog meseca sa svojim odredom prebacio sam se preko Drine kod Starog broda, pa sam na položajima oko Perušića vodio borbu sa ustašama. Dana 2. maja t. g. povukao sam se na desnu obalu Drine, pod pritiskom neprijatelja. Dana 3. maja t. g. oko 9 časova na položajima oko Vežanje na Tari planini presreli su me Nemci i razoružali mojih 69 ljudi, iako sam imao odgovarajuće dokumente o legalnom postojanju odreda na teritoriji Srbije. Otpor nisam dao, jer nisam imao instrukcija. Svoje ljude, koji su mahom Bosanci prekaljeni kroz borbe i gerilske poduhvate, sačuvao sam i držim ih na okupu na pogodnom mestu. Oružje ću dobiti. Molim za hitno naređenje kuda da krenem i kom odredu da se priključim. Nalazim se u okolini Užica. S verom u Boga za Kralja i Otadžbinu.}} Pripadnici četničke organizacije iz istočne Bosne su nastavili održavati kontakte sa kvislinškom upravom Milana Nedića i nakon hapšenja majora Jezdimira Dangića od strane njemačkih okupacionih vlasti. 20. maja 1942. prispio je u Beograd memorandum iz štaba istočnobosanskih četnika (upućen „gospodinu Milanu Nediću, predsedniku srpske vlade“), u kome se pružaju podaci o istorijatu četničkog pokreta i traži pomoć u novcu, ishrani i naoružanju. Četničke vođe obavještavaju generala Nedića da je vojvoda [[Stevan Botić]], nakon Dangićeva hapšenja, preuzeo dužnost komandanta. U memorandumu, četnici iz istočne Bosne mole Nedića da njihovu akciju pomaže što više može, tako što će za sreske načelnike i komandante oružanih odreda u brojnim mjestima [[Zapadna Srbija|zapadne Srbije]] postaviti ljude koji bi na četničku akciju u istočnoj Bosni gledali „pravilno, srpski i patriotski“.<ref>AVII, br. 9/2-1, k. 1a.</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, n.d.], str. I/285.</ref> U depeši poslatoj 27. maja 1942. članu četničkog [[Centralnog nacionalnog komiteta]] (CNK) Lazaru Trklji, general Mihailović piše: „Ceo dosadašnji rad u Bosni poznat mi je kao i težnja vlade spasa... Naši ljudi moraju prekinuti svaku vezu sa Beogradom. Ako Beograd želi da pomaže ta pomoć neka se ukaže stanovništvu preko posrednika koji treba da budu pošteni bez političkih tendencija.“<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_112.htm Izvod iz knjige poslatih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 10. maja do 27. juna 1942. godine]</ref> 30. juna 1942. Trklja odgovara Draži Mihailoviću: „Veza sa zvaničnim Beogradom sve je manja a i on nas se odriče.“<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_123.htm Izvod iz knjige primljenih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 29. juna do 18. jula 1942. godine]</ref> Vojvoda Stevan Botić, komandant Bosanskih četničkih odreda i njegov načelnik štaba kapetan [[Borivoje Mitranović]], u pismu poslatom 17. jula 1942. godine, obavještavaju jednog četničkog oficira zašto ipak ne žele prekinuti veze sa »zvaničnom Srbijom«: {{izdvojeni citat|Došle su vesti od Čiče koje nismo mogli do kraja proveriti dali su od njega da se od njegove strane više ne računa sa celinom bosanske akcije i da se sve veze sa zvaničnom Srbijom prekinu... <br /> Mi smo se odovuda usprotivili prvo da mi ne možemo javno da prekinemo veze sa Srbijom time što bi se javno deklarisali za tu akciju gde smo svi zato što bi nam bio onemogućen svaki azil u Srbiju i kupovina municije i oružja, a da ne govorimo o nejači koja svakim danom otuda beži.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_122.htm Obaveštenje Gorskog štaba bosanskih četničkih odreda od 17. jula 1942. kapetanu Milivoju Kovačeviću o razlozima neslaganja sa politikom Draže Mihailovića prema četnicima u istočnoj Bosni]</ref>}} Četnički kapetan [[Pavle Grubač]] izvještava majora Petra Baćovića 23. jula 1942. o situaciji u istočnoj Bosni, navodeći da sarađuje sa potpukovnikom Momčilom Matićem, legalizovanim ravnogorskim oficirom i komandantom Nedićeve »Drinske grupe srpskih oružanih snaga«. Kapetan Grubač piše da se s potpukovnikom Matićem povezao i vojvoda Stevan Botić, koji je tih dana prešao preko [[Drina|Drine]] u Srbiju: {{izdvojeni citat|Botić je preko svojih ljudi uspeo da je iz odreda potpukovnika Matića otišlo 36 ljudi sa oružjem i sada neznam da Matić neće imati neugodnosti kod Nemaca pošto su puške registrovane. Botić je sa time prekinuo svaku vezu sa Matićem koji mu je dao 11 sanduka municije i hrane, pre odlaska. [...] <br /> Sa Drinskom grupom stojim odlično. Oni mi izlaze u susret u svemu jer inače bez srestava nebih mogao izlaziti na kraj niti raditi.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_127.htm Izveštaj kapetana Pavla Grubača od 23. jula 1942. majoru Petru Baćoviću o radu Gorskog štaba bosanskih četničkih odreda i situaciji u istočnoj Bosni]</ref>}} U vjerodostojnost Botićevih navodâ mogao se i sâm Draža Mihailović uvjeriti iz izvještaja koji su mu krajem avgusta te godine dostavili vojvoda Dobroslav Jevđević i major Petar Baćović ispred Komande operativnih jedinica istočne Bosne i Hercegovine: {{izdvojeni citat|U vezi sa dolaskom Trklje i Mitranovića u ove krajeve i njihove želje da se sastanu sa Đokom ja sam opširnije razgovarao sa Trkljom. Esencijalno je iz tog razgovora sledeće: Postoji po njihovom mnenju apsolutna potreba da se od strane Bosanaca održavaju veze sa Nedićevom vladom, jer je zvanična Srbija sigurno zaleđe i azil za bosanske izbeglice i jer se bez nje ne može voditi akcija u Bosni. U vezi toga sam konstatovao da oni drugim očima gledaju na Nedićevu akciju nego mi. U vezi sa tim oni žele da pokret u Bosni javno ne treba da bude identifikovan sa Dražinim pokretom, nego da figurira kao samostalan. To obrazlažu i tim da je Draža član londonske vlade i kao takav ne može pristati na likvidaciju turskog [tj. [[Bošnjaci|bošnjačkog]] — prim.] elementa i hrvatskog... Poznajemo odlično prilike u Bosni znamo da u ovom kraju ti ljudi nemaju baš nikoga, pa to saopštavamo, kao elemenat, koji može da posluži pri oceni šta da se uradi prema njima. Da bi bili tačno obavešteni primećujemo samo, da smo i kod nekih bosanskih izbeglica iz naroda primetili izvesnu sentimentalnost prema Nediću.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_162.htm Izveštaj majora Petra Baćovića i Dobrosava Jevđevića s kraja avgusta 1942. Draži Mihailoviću o političkoj situaciji u istočnoj Bosni i Hercegovini]</ref>}} Kapetan [[Siniša Ocokoljić|Siniša Ocokoljić Pazarac]], tada u svojstvu legalizovanog oficira na službi u [[Zaječar]]u, poslao je 22. juna te godine Vrhovnoj komandi JVuO depešu<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_111.htm Izvod iz knjige primljenih telegrama štaba Draže Mihailovića od 31. maja do 26. juna 1942. godine]</ref> kojom obavještava da je uspostavio veze sa [[Sokolski pokret|sokolskom organizacijom]], kao i sa ljudstvom kvislinške SDS u glavnom gradu okupirane Srbije: {{izdvojeni citat|Naredite da štab br. 2 preduzme hitno čišćenje izdajica u Beogradu. Ja ću gledati da angažujem pojedine sokolske trojke i žandarme koji su sigurni za taj cilj. Javite da li imate neko naređenje za rad Sokola u Beogradu. Kod mene je načelnik Sokola sa Čukarice. Oni su dobro organizovani. 700 žandarma iz Beograda traže instrukcije od mene.}} General Mihailović je uvažio prijedloge kapetana Ocokoljića (pseudonim »Iliev«) nakon samo par dana: {{izdvojeni citat|Preduzmite sve Vi i Stojanović [Miodrag, kapetan — prim.] da preobraćate tajno u naše redove sve pripadnike policijske straže i druge Nedićevce. Oficire pozvati da se izjasne. Neposlušne predložiti za lišenje čina sa obrazloženjem. Pozdravite sokole, neka se što bolje organizuju. Trojke neka postoje i nek malo sačekaju, još ne mogu u Beograd da stupe. Žandarmima iz Beograda daj da se što bolje organizuju za opštu stvar.<ref>Раде Ристановић, Милутин Живковић, Милош Чорбић, н. д., стр. 345.</ref>}} Nakon što je [[Milan Aćimović]], ministar unutrašnjih poslova u Vladi narodnog spasa, načelnicima okrugâ u Srbiji navodno izdao naređenje da održavaju dobre odnose sa četnicima, u depeši od 30. juna 1942.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_134.htm Izvod iz knjige poslatih telegrama štaba Draže Mihailovića od 29. juna do 5. avgusta 1942. godine]</ref> general Mihailović upućuje svoje komandante na saradnju sa policijskim aparatom kvislinške uprave: {{izdvojeni citat|Aćimović naredio izvesnom broju okruž. i sres. načelnika da budu blagonaklonjeni prema nama kako bi po padu Nemačke preko njih imao sve konce vlasti u svojim rukama. Imati na umu ovo, koristiti policiske njuške a ništa ne otkrivati niti im verovati. Obavestite sve susedne komandante.|[[Dragoljub Mihailović]]}} U vrijeme dok je obavljao funkciju ministra unutrašnjih poslova u Vladi nacionalnog spasa, Milan Aćimović je predstavljao drugu ličnost po uticaju u kvislinškim strukturama, odmah iza generala Milana Nedića. U tom pogledu, karakteristično je kritički intonirano pismo s kraja ljeta 1942. godine, čiji je autor general [[Harald Turner]], načelnik Upravnog štaba njemačkog vojnog zapovjednika u Srbiji. Naime, nakon što je centrala [[Abwehr]]a u Beogradu poslala izvještaj u kom se Aćimović pokušava diskreditovati, i to na osnovu dostavâ poteklih iz krugova bliskih Dimitriju Ljotiću, dr Turner je ustao u njegovu odbranu, uputivši oštre prijekore centrali Abwehra zbog neosnovanih kleveta na Aćimovićev račun. Turner za Aćimovića tvrdi da od početka „stoji na odlučujućem mestu u javnom životu Srbije“, kao i da je u vrijeme [[Gušenje ustanka u Srbiji|gušenja ustanka u Srbiji]], upravo Aćimović predložio Nedića za predsjednika srpske vlade, čime su otklonjene prepreke za provedbu ove njemačke zamisli u djelo. Iz Turnerova odgovora postaje jasno da Aćimović ni svoje kontakte s generalom Dražom Mihailovićem nije mogao uspostaviti samostalno ili bez dozvole njemačkih obavještajnih strukturâ: {{izdvojeni citat|Ovome [Nediću] je on [Aćimović] do današnjeg dana lojalno služio, isto tako kao što je lojalno sledio naređenjima nemačke vojne uprave... Nakon što su se smirile prilike u Srbiji, Aćimović je, kao ministar unutrašnjih poslova, a time i kao vrhovni šef državne sigurnosti, posle ministra predsednika imao izvršnu vlast u svojim rukama. Sa svoje strane je vođa pokreta Zbor, [[Dimitrije Ljotić|Ljotić]], gledao da ostvari svoje političke namere i da u pogodnom trenutku on dođe na vlast. Već skoro tri četvrtine godine on se trudi da ugrozi, preko svojih poverljivih ljudi, poverenje prema Aćimoviću, i to metodom svojstvenom samo [[Balkan]]u, neistinitim klevetanjem... Tvrđenje da je jedan poverljiv čovek ministra Aćimovića pre izvesnog vremena razgovarao u [[Ljig]]u sa Dražom Mihailovićem, netačno je. Način na koji Aćimović, kao ministar unutrašnjih poslova, ima da saobraća sa Dražom Mihailovićem, ugovoren je između zapovednika Sigurnosne policije i [[Sicherheitsdienst|SD]]-a i pod kontrolom je istoga.<ref>Istorijski arhiv grada Beograda, sudski predmet Dragog Jovanovića, optužni materijal.</ref><ref>Branislav Božović – Mladen Stefanović: MILAN AĆIMOVIĆ – DRAGI JOVANOVIĆ – DIMITRIJE LJOTIĆ, Centar za informacije i publicitet, Zagreb, 1985, str. 84.</ref><ref>Бранислав Божовић, Специјална полиција у Београду 1941-1944, Завод за уџбенике, Београд, 2014, стр. 186—187.</ref>}} U avgustu 1942, centrala Abwehra u Beogradu je obavijestila nadređene da postoje izvještaji o tajnoj korespondenciji između Nedića i Aćimovića s jedne i Draže Mihailovića s druge strane. Desetog oktobra je [[Gestapo]] primio izvještaj četnika Nemanje Pavlovića, inače kurira obaveštajne službe Draže Mihailovića, u kojem je Milan Aćimović optužen za održavanje stalne veze sa pokretom DM. Pavlović konkretno navodi: Aćimović se u [[Svrljig|svrljiškom]] srezu sastao sa četničkim oficirima majorom Đurićem i majorom [[Velimir Piletić|Piletićem]] i predao im šifrovani izvještaj; Aćimović je izdao povjerljivo naređenje sreskim načelnicima da pomažu ravnogorce; po svoj prilici Aćimović šalje poštu za Mihailovića preko majora Jove Petrovića iz [[Subjel]]a kod [[Kosjerić]]a; Aćimović je naredio okružnom načelniku Popoviću da čuva Mihailovića i da za njim oprezno šalje potjere s tim da ga uvijek o tome unaprijed informiše. U zaključku izvještaja se navodi: »Aćimović radi punom parom za Dražu.«<ref>Branislav Božović – Mladen Stefanović: MILAN AĆIMOVIĆ – DRAGI JOVANOVIĆ – DIMITRIJE LJOTIĆ, Centar za informacije i publicitet, Zagreb, 1985, str. 91.</ref> Draža Mihailović je [[18. 8.|18. avgusta]] 1942. naredio pukovniku [[Dragoslav Pavlović|Dragoslavu Pavloviću]], delegatu Vrhovne komande JVuO na terenu Zlatiborskog korpusa, da uništava "komuniste" pomoću legalizovanih odreda: {{izdvojeni citat|Ne dozvoliti da se komunisti ustale ma u kom srezu. Prenesite naređenje da se sa komunistima raščisti u Rasinskom i Kruševačkom srezu. Pomoću legalizovanih odreda a koji su naši.<ref>{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/4_14_1_149.htm |title=ZBORNIK DOKUMENATA VOJNOISTORIJSKOG INSTITUTA: TOM XIV, KNJIGA 1 |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>}} Već 21. avgusta 1942, general Mihailović naređuje da svi legalizovani odredi "najenergičnije unište komuniste na svojim prostorijama": {{izdvojeni citat|Raspis svima: Saopštite svima legalizovanim odredima sledeće: Mnogi legalizovani odredi zaboravili su da je sada rat i da je njihova legalizacija samo maska za podzemni rad. Novac i ugodan život raznežio je mnoge koji misle da tako sačekaju kraj rata pa da posle samo izvlače koristi. Neka se zna da se o svakom vodi računa. Naređujem da svi legalizovani odredi najenergičnije unište komuniste na svojim prostorijama. Dalje da naše šumske odrede pomažu na svakom koraku novcem, hranom, municijom, oružjem kao i u izvođenju organizacije i propagande.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_149.htm Izvod iz knjige poslatih telegrama Štaba Draže Mihailovica od 5. do 21. avgusta 1942. godine]</ref>|Raspis Draže Mihailovića od 21. avgusta 1942.}} Nakon dva dana, Draža Mihailović preko »Feliksa« (tj. [[Zvonimir Vučković|Zvonimira Vučkovića]]) upozorava potpukovnika [[Dragoslav Pavlović|Dragoslava Pavlovića]] (pseudonim »Rodrigo«): {{izdvojeni citat|Legalizovanim saopštiti da budu na oprezi jer će Nemci hapsiti sve. Neka zapaze trenutak i na vreme se bace u šumu. Neprijatelj treba da bude prevaren a ne oni.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_155.htm Izvod iz knjige poslatih telegrama Štaba Draže Mihailovica od 22. do 28. avgusta 1942. godine]</ref>}} U raspisu od 8. septembra 1942. upućenom svojim komandantima u [[Okupacija Jugoslavije u Drugom svetskom ratu|okupiranoj Jugoslaviji]] (između ostalih: [[Petar Baćović|Baćoviću]], Vučkoviću, [[Radoslav Đurić|Đuriću]], [[Miodrag Palošević|Paloševiću]], [[Dragutin Keserović|Keseroviću]], [[Siniša Ocokoljić|Ocokoljiću]], Rakoviću, Smiljaniću i dr.), Mihailović iznova kritikuje pasivnost legalizovanih odreda i naređuje stvaranje "letećih jedinica" koje ne bi bile legalne, ali bi se oslanjale na legalizovane odrede i služile bi za "uništavanje neprijatelja": {{izdvojeni citat|U mnogim našim krajevima oseća se zastoj u aktivnom radu. Mnogi legalizovani delovi prešli u mirnodopski život. Mnogi zaboravili da je rat, i da neprijatelja ima mnogo i svuda. Naređujem da svi kom-danti brigada organizuju leteće jedinice iako će to biti za svakog naređeno. Ove jedinice ne mogu biti legalne. Njihovo je mesto šuma i planina. Njihova akcija brza i odlučna, protiv svih i svakoga. Legalni delovi da im posluže kao baza za snabdevanje i prikrivanje, kao grom ove jedinice ima da uništavaju narodne izdajnike i sve unutrašnje neprijatelje, Ljotićevce, komuniste, Pećančeve. O formiranju ovih jedinica kao i o njihovom radu izveštavati. Pred događajima koji nastupaju, ovi leteći delovi poslužiće kao jezgro za mobilizaciju svih snaga brigada. Prednje saopštite svima susedima.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_166.htm Izvod iz knjige poslatih telegrama štaba Draže Mihailovića od 3. do 9. septembra 1942. godine]</ref>|[[Dragoljub Mihailović]]}} General [[Asen Nikolov]], komandant bugarskog okupacionog korpusa, izvještava septembra 1942. njemačkog komandujućeg generala u Srbiji Paula Badera o velikom uplivu pripadnika JVuO u ljudstvu SDS, i navodi da su na jugu Srbije postojale „dobro zakamuflirane organizacije (štabovi) nacionalnog pokreta Draže Mihailovića... Članovi tog pokreta skrivaju se iza službenih položaja i ovlasti. Nalaze se među rukovodstvom vladinih četnika, među oficirima Srpske državne straže, među sveštenicima, učiteljima, državnim službenicima“.<ref name="Jozo Tomasevich 1945"/><ref>Nebojša Stambolija, n. d., str. 307.</ref> Početkom oktobra 1942, komandant Kolubarskog korpusa JVuO kapetan Petronije Nikolić (pseudonim »Peter«) informira generala Dražu Mihailovića o situaciji u sopstvenoj zoni odgovornosti: {{izdvojeni citat|G. pukovniče, rad na organizaciji je uglavnom završen... Ceo naš rad zasnovan je na Vašim uputstvima i naređenjima. Kako u [[Obrenovac|Obrenovcu]] tako i po selima. Nama pripada sve i to sa najboljim domaćinima na čelu. Četnici, poljska straža, graničari, također su sa nama. Ljotićevaca, komunista i ostalih koji bi nas progonili, nema.<ref>Раде Ристановић, Милутин Живковић, Милош Чорбић, н. д., стр. 285.</ref>}} Komandant italijanske 2. armije general [[Mario Roatta]] izvijestio je 23. septembra 1942. Vrhovnu komandu u [[Rim]]u o razgovoru vođenom sa [[Ilija Trifunović-Birčanin|Ilijom Trifunović]]em i [[Dobroslav Jevđević|Dobroslavom Jevđević]]em o nastavku [[Kolaboracija četnika s fašističkom Italijom|saradnje Italijana i četničkih odreda]] na teritoriji [[NDH]]. U izvještaju se navodi da dvojica vojvodâ prećutno priznaju postojanje sporazuma između Mihailovića i Nedića, tj. svojevrsne zajedničke strategije prema okupatorima u svrhu »spasavanja srpskog naroda«: {{izdvojeni citat|Izveštavam da u novom razgovoru koji sam imao sa Trifunovićem, a kojemu je prisustvovao i Jevđević, i jedan i drugi su ponovo dozvolili mogućnost da Nedić i Draža Mihailović deluju sporazumno i da održavaju kontakte. Mada pomenuti sagovornici nisu rekli, ipak treba smatrati da se osnov za sporazum sastoji u sledećem: 1) »spasavanje srpskog naroda« (koji je, navodno, već imao jedan milion žrtava) i očuvanje od daljih masovnih gubitaka; 2) formiranje, održavanje i ojačavanje oružanih formacija (četničkih) određenih da, u momentu kada bude mogućno i celishodno, stupe u akciju sjedinjeni pod komandom Mihailovića; 3) u vezi sa ciljem iznetim u tač. 1), i da bi se omogućilo izneto u 2), u međuvremenu se prilagoditi ambijentalnim prilikama, odnosno: sarađivati u Srbiji (Nedić) sa Nemcima, a u Hrvatskoj (poznate jedinice) sa Italijanima. Mada je ovo što je dosad izneto očigledno, interesantno je da su pomenuta dva četnička rukovodioca delimično priznali a delimično ostavila da se shvati.<ref>Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XIV, knjiga 1: Dokumenti četničkog pokreta Draže Mihailovića, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1981, strana 886.</ref>}} U ljeto 1942. godine, italijanski nadležni organi su pustili iz ratnog zarobljeništva veliki broj odabranih oficira i podoficira [[Jugoslovenska vojska|Jugoslovenske vojske]], sa ciljem uspostavljanja potpune kontrole nad odredima [[Antikomunistička dobrovoljačka milicija|Antikomunističke dobrovoljačke milicije]] (MVAC). Major [[Žarko Todorović]], ilegalni ravnogorski komandant Beograda i Severnih pokrajina, izvijestio je generala Dražu Mihailovića 5. septembra 1942. o puštanju na slobodu potpukovnika [[Ilije Mihića]], potonjeg komandanta Ličkih četničkih odredâ: {{izdvojeni citat|U Lici Ilija Mihić sa 50 oficira i 200 podoficira puštenih u tu svrhu iz italijanskog ropstva, uspostavlja rad sa srpskim življem po dogovoru sa Italijanima. Sedište [[Gračac]]. Pseudonim »Minziner Vilim«. Stupio je u vezu sa Nedićem preko Kukića. Sa nama nije tražio vezu. Poslaću mu poziv da nam se stavi pod komandu.<ref>AVII, ČA, K–294, reg. br. 5/1.</ref>}} Major Žarko Todorović pominje vezu potpukovnika Mihića sa pukovnikom [[Ilijom Kukićem]], koji je tokom 1942. komandovao Srpskim dobrovoljačkim korpusom, nakon što su Nijemci uhapsili pukovnika [[Kostu Mušickog]], upravo zato jer je pomagao Mihailovića i četnike. O izvjesnim vezama Mihića s Kukićem (a preko njega i s Milanom Nedićem), kao i sa italijanskim vlastima, general Mihailović je bio obaviješten krajem septembra 1942. i od strane vojvode Trifunovića-Birčanina, Mihićevog starješine: {{izdvojeni citat|Svoje bavljenje na [[Sušak]]u i u [[Rijeka|Fijumi]] iskoristio sam da dođem u lični dodir sa komandantom ličkih četničkih odreda potpukovnikom Ilijom Mihićem i njegovim oficirima, koji su došli sa terena. Tom prilikom konstatovao sam da ova naša četnička grupa radi pod dosta teškim uslovima. Svi pokreti oficira i njihova akcija na terenu pažljivo se kontrolišu ne samo od strane Italijana, već i od Hrvata, koji koriste svaku priliku da denunciraju četnike i otežaju im rad na organizaciji. [...] Kad sam upitao ppukovnika Mihića, da li je i u kakvoj nameri preko pukovnika Kukića uhvatio kontakt sa Nedićem, odlučno je izjavio da u tom pravcu nije preduzimao nikakve korake i da uopšte niti ima, niti želi sa Nedićem da ima ma kakvu vezu. Biće, međutim, potrebno da proverim o kom je Mihiću reč, pošto na mojoj teritoriji postoje još dva viša oficira sa istim prezimenom... O rezultatu ove provere izvestiću naknadno, a na našeg Mihića ću budno motriti.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_172.htm Pismo Ilije Trifunovića Birčanina s kraja septembra 1942. Draži Mihailoviću o razgovorima sa komandantom italijanske 2. armije o realizaciji plana uništenja partizanskih snaga u zapadnoj Bosni]</ref>}} Od 1941. do 1943. godine, [[italija]]nsko poslanstvo u Beogradu izvještavalo je vladu u [[Rim]]u o svim važnijim događajima na teritoriji okupirane [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevine Jugoslavije]]. Tako je i velika kriza Nedićeve vlade u drugoj polovini 1942. bila jedna od temâ kojom se bavila italijanska ambasada u glavnom gradu Srbije. Službenici italijanskog diplomatskog predstavništva su ukazivali na sukob između Nedića i Ljotića, kao i na njihove suprotstavljene pozicije. Kako je pisao prvi sekretar poslanstva Giorgio Spalazzi, Dimitrije Ljotić je urgirao kod njemačkih vlasti da intervenišu u cilju sređivanja situacije, zaprijetivši izlaskom svojih predstavnika iz vlade ukoliko do toga ne dođe. Ovo se prvenstveno odnosilo na generala Mihailovića, koga je Ljotić okarakterisao kao „gospodara skoro svih oružanih snaga, državnih organizacija i javnog mnjenja“, kojima je Nedić bio samo formalno na čelu. Spalazzi navodi i da se sâm general Nedić slagao sa tvrdnjom da je Draža Mihailović „onaj koji ima moć na terenu“, iz čega on zaključuje da su „[[Srbi]] potpuno protiv [[Sile Osovine|Osovine]]“, ali i da bi Ljotićeve predložene mjere dodatno pogoršale stanje u zemlji.<ref>DDI, Spalazzi a Ciano, serie IX, vol. IX, d. 105, 113.</ref><ref>Бојан Симић, Окупирана Србија у извештајима италијанског посланства у Београду (1941–1943). Војноисторијски гласник, Институт за стратегијска истраживања – Одељење за војну историју Министарства одбране Републике Србије, 2017, стр. 104.</ref> Generalštabni major Žarko Todorović (»Valter«) je Vrhovnoj komandi JVuO 15. decembra 1942. godine sugerirao sklapanje sporazuma sa Ljotićevom SDK: {{izdvojeni citat|Vođstvo Ljotićevaca postalo mekše. Hoće sporazum. Predlažem da se pokuša sporazum, ali pod uslovima da prestanu sa prokazivanjem naših ljudi. Energičnija borba protiv komunista. Da nam daju višak neregistrovanog oružja, a mi njima da obećamo zakonski postupak sa njima posle rata.<ref>Раде Ристановић, Милутин Живковић, Милош Чорбић, н. д., стр. 647.</ref>}} Krajem 1942, komandant Rudničkog korpusa JVuO kapetan [[Dragiša Ninković]] (prethodno legalizovan u [[Požarevac|požarevačkom]] okrugu kod kvislinških vlasti;<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_187.htm Izveštaj majora Miodraga Paloševića od 5. novembra 1942. Draži Mihailoviću o radu na organizovanju četničkih jedinica od 21. marta do 4. novembra 1942. godine]</ref> pseudonim »Leonardo«) uspostavio je saradnju sa ljudstvom kvislinške SDS u njihovim stanicama u [[Belanovica|Belanovici]], [[Ljig]]u i [[Babajić]]u. Njemački okupator je saznao za ovo te stražari bivaju razoružani.<ref>Коста Николић, Историја равногорског покрета, I-III, Београд, 1999, стр. II/21.</ref><ref>Nebojša Stambolija, Srpska državna straža 1942-1944. Doktorska disertacija, Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu, 2019, str. 309.</ref> Potpukovnik [[Milan Kalabić]], načelnik požarevačkog okruga, uhapšen je 3. oktobra 1942. godine od strane [[Gestapo]]a, nakon što se otkrilo da je dostavljao informacije i oružje pripadnicima Jugoslovenske vojske u otadžbini, u kojoj je jedan od komandanata bio i njegov sin [[Nikola Kalabić]]. Nakon mučenja i saslušanja, Milan Kalabić je strijeljan.{{sfn|Tomasevich|2001|pp=215.}} [[Marinski zbor Sjedinjenih Američkih Država|Mornarički]] pukovnik [[Albert B. Seitz]], pripadnik [[Ured za strateške usluge|OSS]] i član [[Sjedinjene Američke Države|američke]] vojne misije u Mihailovićevom štabu, ostavio je nakon rata zapis o Kalabićevoj smrti i njegovim vezama sa generalom Dražom Mihailovićem u knjizi ''Mihailovic: Hoax or Hero'' („Mihailović: prevarant ili heroj“). Zbog pogubljenja Kalabića starijeg, pukovnik Seitz isključuje samu mogućnost docnije saradnje Nikole Kalabića sa okupatorom, iako će on biti jedan od potpisnika [[Ugovori o saradnji četnika i Wehrmachta|sporazuma sa Nijemcima]] krajem novembra 1943: {{izdvojeni citat|Kada su Nemci napali Ravnu goru velikim snagama u decembru [1941. godine — prim.], prošao je on [Kalabić mlađi — prim.] kroz Srbiju u Šumadiju jugoistočno od Beograda. Kada je prolazio kroz srez gde mu je otac bio načelnik, koji se bio odlučio da ostane u službi i da pristane uz Nedića, Kalabić i njegovi ljudi bili su u bednom stanju — bez municije, polumrtvi od gladi, a jedino što ih je održavalo bila je njihova volja da prežive i da se bore. Otac se pobrinuo za to da mu sin i njegove pristalice budu potpuno nanovo opremljene. U decembru 1942. godine Gestapo je otkrio da je starac potajno pomagao ne samo svoga sina, već i druge Mihailovićeve snage. Bio je uhapšen i osuđen na smrt. Način izvršenja ove smrtne kazne bio je užasan. Povlačili su ga preko razbijenog stakla dok nije umro, ali iz njegovih usta nije se čula ni jedna reč. Kada sam kasnije preko ruskog radija čuo da Kalabić sarađuje sa Nemcima, mogao sam samo da držim pred očima sliku krvave izmrcvarene lešine ovog starca, voljenog od svoga sina, i u čudu se pitati kakvi to moraju biti ljudi koji mogu Amerikance smatrati toliko lakovernim.<ref>Albert Sajc, »Mihailović — šarlatan ili heroj?« Kolumbija, Ohajo, 1953.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/11_48.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje MIHAILOVIĆEVI KORPUSI POD KOMANDOM OKUPATORA]</ref>}} Iz ravnogorske komande Beograda (kapetan [[Aleksandar Saša Mihajlović]]) upozoravali su već 27. septembra 1942. na nesmotrenost potpukovnika Milana Kalabića, kao i na nadolazeće raspuštanje legalizovanih četničkih odreda od strane Nijemaca: {{izdvojeni citat|Negativnim radom Kalabićevih odreda, došla je kaznena divizija u Požarevački okrug i ceo kraj nalazi se pred katastrofom. Po saznanju, pretstoji razoružanje tih odreda od strane nemačkih vlasti. A ovi su spremni da se povuku u šumu, a to bi bio povod za nemačku akciju. Da bi se sačuvao narod molim da naredite Kalabiću da stupi sa mnom u vezu i da primi moju sugestiju o rešenju tog pitanja. Da bi se izbegla katastrofa bolje je da se jedan mali deo oružja preda i time Nemci umire. Tamo bi ostala straža [SDS — prim.] pod oružjem, '''a to su sve naši ljudi'''.<ref name="leskovackizbornik.rs"/><ref>Раде Ристановић, Милутин Живковић, Милош Чорбић, н. д., стр. 962.</ref>}} U depeši od 22. decembra 1942, poručnik Nikola Kalabić prenosi Mihailoviću informacije o smrti svog oca, izražavajući odanost njemu i četničkom pokretu: „Stric [konspirativno ime Milana Kalabića — prim.] je u B[eograd]u sa još 16 oficira streljan. Žalim ga mnogo, ali sam presretan što je poginuo kao Dražin čovek. Istrajaću u ovoj borbi pa ma još ne znam kakav me udar zadesio. Živeo kralj! Živeo naš dragi Čiča! Živeo ravnogorski pokret!“ Istog dana, general Mihailović odgovara Kalabiću: „Hvala bogu da ste se spasli. Neizmerno žalim pale žrtve. Pored ovoga u Stricu sam izgubio najboljeg i svog i našeg prijatelja. Sve ćemo ih dostojno osvetiti.“<ref name="leskovackizbornik.rs"/><ref>Раде Ристановић, Милутин Живковић, Милош Чорбић, н. д., стр. 965.</ref> O hapšenju potpukovnika Kalabića, kao i o njegovom pogubljenju, Mihailović je radiogramom 23. decembra 1942. obavijestio i [[Vlada Kraljevine Jugoslavije u egzilu|emigrantsku vladu u Londonu]]: {{izdvojeni citat|Nemci su streljali majora Milana Kalabića... Kalabića je Nedić smatrao za svog najboljeg prijatelja... U stvari, Milan Kalabić je bio naš najodaniji saradnik i učinio je velike usluge našoj stvari.<ref>Nikola Milovanović, Kroz tajni arhiv Udbe (drugo izdanje), Sloboda, Beograd, 1975, str. 144.</ref><ref>[http://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20220904190938/https://znaci.org/00001/154_4.pdf |date=2022-09-04 }}, str. I/269-270.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/11_13.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje LEGALIZACIJA MIHAILOVIĆEVIH ODREDA]</ref>}} Novinar [[Stanislav Krakov]], sestrić generala Milana Nedića te jedan od njegovih najbližih saradnika za vrijeme okupacije, u svojim ratnim memoarima potvrđuje da je potpukovnik Milan Kalabić, uz znanje predsjednika srpske kvislinške vlade, održavao vezu sa komandantom JVuO generalom Mihailovićem: {{izdvojeni citat|Sve akcije moga ujaka [generala Nedića — prim.] za spasavanje Kalabića bile su bezuspešne, iako je učinio sve što je ljudski bilo moguće da spase svog vernog komandanta, jer je Kalabić sve svoje veze sa Mihailovićem vršio sa znanjem moga ujaka, te služio kao veza za snabdevanje Mihailovićevih odreda.<ref>Станислав Краков, Генерал Милан Недић, Књига друга: Прeпуна чаша чемера, Минхен, Штампарија Искра, 1968, стр. 454.</ref>}} Krakov navodi i da se oko [[Božić]]a 1942, tj. pred sâm kraj godine, dva puta sastao sa generalom Nedićem. On piše da ga je zatekao u turobnom raspoloženju, citirajući riječi koje je Milan Nedić govorio „samo svojim najbližim i najpoverljivijim saradnicima“: {{izdvojeni citat|«Za [[srpski narod]], za svakog od nas, za mene lično ovo nisu dani [[Vitlejem]]a i mira među ljudima na zemlji. Ovo su dani [[Golgota|Golgote]], dani mučeništva i smrti, ali će dati [[Bog|Svevišnji]] da i za srpski narod dođu dani uskrsnuća. Vidim da je i Draža čuo moj glas i da je razumeo kolika se opasnost nadnela nad Srbijom. Razumeo je i, Bogu hvala, vlada i dalje mir i red. [...] Draža i ja radimo jedan isti posao, ali idemo različitim putevima. Moramo ići razdvojeni jer ne treba neprijatelj da oseti da smo na istom poslu».<ref>Станислав Краков, н. д., стр. 469—470.</ref>|General [[Milan Nedić]]}} === Saradnja četnika sa Dragim Jovanovićem i Upravom grada Beograda === Tokom 1942. godine, uspostavljen je kontakt i između Draže Mihailovića i [[Dragomir Jovanović|Dragog Jovanovića]]. Dragi Jovanović je od 22. aprila 1941. izvanredni komesar za grad Beograd; u narednim mjesecima preuzeće funkcije upravnika grada Beograda i predsednika beogradske opštine. 25. avgusta 1942. godine, a po zamisli [[SS]]-generala [[Augusta fon Majsnera]], Milan Nedić će ga imenovati za šefa [[Srpska državna bezbednost|Srpske državne bezbednosti]] (SDB). Sa pozicije šefa SDB, budući u rangu i sa ovlašćenjima ministra u Nedićevoj vladi, Jovanović će ''de facto'' komandovati Srpskom državnom stražom do 5. novembra 1943. Nakon što je četnički komandant u martu i aprilu 1942. naredio svojim podređenima da upotrebe uticaj na [[Specijalnu policiju Uprave grada Beograda]] za nemilosrdan obračun sa članovima ilegalne [[Komunistička partija Jugoslavije|KPJ]] (“Pomagati svim silama hapšenje komunista”, glasi naredba iz Vrhovne komande JVuO od 21. marta<ref>{{Cite web |title=Izvod iz knjige poslatih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 21. marta do 26. aprila 1942. godine |url=http://www.znaci.org/00001/4_14_1_72.htm |access-date=2022-09-02 |archive-date=2022-09-02 |archive-url=https://web.archive.org/web/20220902103450/https://znaci.org/00001/4_14_1_72.htm }}</ref>), 15. avgusta iste godine generalu Mihailoviću je javljeno da je Jovanović kontaktirao izvjesne četničke komandante u Srbiji kako bi "''preko određenog lica javio Čiči važna saopštenja''."<ref>Izvod iz knjige primljenih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 3. do 18. avgusta 1942. godine http://www.znaci.org/00001/4_14_1_145.htm {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20220902103435/https://znaci.org/00001/4_14_1_145.htm |date=2022-09-02 }}</ref> Već 17. avgusta, Mihailović odobrava kapetanu [[Siniša Ocokoljić|Siniši Ocokoljiću]] da stupi u kontakt preko inžinjera Bojovića, šuraka Dragog Jovanovića, uz upozorenje: "''Budite oprezni jer Dragi je lopov''." Pet dana docnije, Draža Mihailović naređuje svojim ljudima u Komandi Beograda JVuO (»Jozef« je bio pseudonim za radio-stanicu četničke organizacije u glavnom gradu, kao i za ličnosti na njezinom čelu, poput kapetana [[Aleksandra Saše Mihajlovića]], [[Mladen Žujović|Mladena Žujovića]] i [[Vojin Andrić|Vojina Andrića]]) da koriste Specijalnu policiju protiv komunista: {{izdvojeni citat|Dobili sigurne izveštaje da se komunisti dobro organizuju u Beogradu kao i da imaju i oružje. Tajno organizujte sve u Beogradu protiv komunista a u prvom redu sokole i policiju. Sad ne birajte sredstva za borbu, a u danom momentu postupite bez milosti protiv njih. Beograd ne sme biti u njihovim rukama.<ref>Izvod iz knjige poslatih telegrama Štaba Draže Mihailovica od 5. do 21. avgusta 1942. godine http://www.znaci.org/00001/4_14_1_149.htm {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20220902103432/https://znaci.org/00001/4_14_1_149.htm |date=2022-09-02 }}</ref>|Depeša Draže Mihailovića od 21. avgusta 1942. godine}} Dragomir Dragi Jovanović je i preko svog ličnog sekretara Anđelka Božinovića pokušao uspostaviti kanal komunikacije sa ravnogorcima generala Mihailovića. Naime, na [[Beogradski proces|Beogradskom procesu]] 1946. prezentovana je depeša od 28. avgusta 1942. koju je potpisao major [[Žarko Todorović]] (pseudonim »Valter«), komandant Beograda JVuO, u kojoj stoji: „Dragi Jovanović se nudi preko Božinovića pod uslovom apsolutne diskrecije i prividno i dalje neprijateljskog stava. Hteo bi vezu samo preko jednog lica. Mišljenja sam da se iskoristi. Molim odgovorite i molim potpunu tajnost. Upotrebite pseudonim »Adolf« za njega. Kao ministar policije imaće dva pomoćnika, jedno vojno lice bar potpukovničkog čina.“<ref>''Документа са суђења Равногорском покрету'', књига 2, Београд, 2001, стр. 1571.</ref> Mihailović je već sjutradan odgovorio sljedeće: „»Adolf« [tj. Dragi Jovanović — prim.] Ima da pogine, a sada ga koristiti da vidimo šta hoće kao Ministar policije. Napravi se da smo gotovo da se sa njim tajno sarađuje.“ Nakon par dana, Mihailović će »Valteru« iznova potcrtati: „Po pitanju Adolfa poslao sam Vam odavno odgovor iskoristite ga, a zna se šta mu sleduje.“<ref>Раде Ристановић, Милутин Живковић, Милош Чорбић, Радио депеше Југословенске војске у отаџбини 1941‒1942, Институт за савремену историју, Београд, 2021, стр. 626‒627.</ref> Potpisujući se još uvijek kao pukovnik, Mihailović šalje 22. januara 1942. depešu predsedniku Ministarskog saveta Kraljevine Jugoslavije [[Slobodan Jovanović|Slobodanu Jovanoviću]]: {{izdvojeni citat|Obratite pažnju na Anđelka Božinovića, policiskog komesara po kome je poslat jedan naš izveštaj od majora Žarka Todorovića za [[Istanbul|Carigrad]]. Izgleda da ga je Uprava Grada Beograda poslala sa nekom specijalnom misijom za račun [[Gestapo|Gestapa]]. Pukovnik Mihailović.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_105.htm Izvod iz zbirke telegrama Štaba Draže Mihailovića poslatih izbegličkoj jugoslovenskoj vladi od 4. novembra 1941. do 11. juna 1942. godine]</ref>}} Na području glavnog grada Srbije, Dragi Jovanović je tokom 1942. održavao vezu i sa kapetanom Sašom Mihajlovićem, koji će majora Todorovića naslijediti na čelu četničke organizacije u Beogradu, i to preko [[Ilije Paranosa]], potpredsednika Beogradske opštine (a ne Paranosa, šefa Specijalne policije UgB) i preko Komande Srpske državne straže, kojom je rukovodio Jovanović u svojstvu šefa SDB. Jovanović se i lično sastao sa Mihajlovićem novembra 1942. na [[Avala|Avali]].<ref>Бранислав Божовић, Специјална полиција у Београду 1941-1944, Завод за уџбенике, Београд, 2014, стр. 233.</ref> Dok se Mihailović sa svojim štabom nalazio u Crnoj Gori, njegova glavna politička veza u Srbiji bio je [[Ilija Mihailović]], bivši predsjednik [[Narodne skupštine]] i predsjednik [[Jugoslovenska nacionalna stranka|Jugoslovenske nacionalne stranke]] (JNS). Preko njega je Dragi Jovanović, juna 1942. godine, ugovorio sastanak sa Nikolom Kalabićem. Jovanović će o ovom susretu pred istražnim organima izjaviti: „Prvi put sam video jednog čoveka za koga sam znao da je iz okoline D. Mihailovića i član organizacije u leto 1942. i to je bio Nikola Kalabić, docnije komandant gorske garde Draže Mihailovića“.<ref>[http://www.znaci.org/00001/155_3.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20220904190938/https://znaci.org/00001/155_3.pdf |date=2022-09-04 }}, str. II/220.</ref> Specijalna policija održavala je kontakte sa komandama i obavještajnim punktovima ravnogorskog pokreta Draže Mihailovića po Srbiji. Saradnja sa četnicima obično se negativno odražavala na pripadnike [[Narodnooslobodilački pokret|Narodnooslobodilačkog pokreta]], koji su bili hvatani, zatim kažnjavani na vremenske kazne i kasnije puštani iz [[Logor Banjica|logora na Banjici]]. О njihovom su puštanju po pravilu obavještavane terenske službe Mihailovićeve organizacije koje bi puštena lica najčešće ubijale.<ref>[https://www.pisi.co.rs/content/logor-banjica-1941-1944-i/ Sima Begović, Logor Banjica 1941-1944, knjiga I], Institut za savremenu istoriju, Beograd, 1989, str. 54.</ref> Obavještajni organ Vrhovne komande JVuO Nikola Božić (»Artur«), inače pomoćnik [[Božidar Bećarević|Božidara Bećarevića]], šefa Antikomunističkog otseka Specijalne policije Uprave grada Beograda, 25. decembra 1942. informisao je Dražu Mihailovića o sljedećem: {{izdvojeni citat|Jedini čovek od današnjih Srba faktora u Beogradu bio je Dragi Jovanović (u koga se još možemo mnogo i sigurno pouzdati) koji je stalno i pred Nedićevom vladom i Nemcima dokazivao da je prvenstvena i glavna opasnost u zemlji još uvek od komunista i da u tome pravcu treba preduzimati uporno energične mere. U svojim nadleštvima, u Srpskoj državnoj bezbednosti i u Upravi grada Beograda, on je u ovome smislu i jedini nagoveštavao mere. Pre nekoliko dana, uoči svoga odlaska iz Beograda, on je izričito izjavio našem poverljivom čoveku, da je potpuno uspeo da uveri Nemce da su izgrednici u Srbiji još uglavnom i jedino komunisti i da u tome pravcu treba preduzeti mere odmah posle katoličkih Božićnih praznika.<ref name="ReferenceE">[https://znaci.org/00001/11_69.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje PORAZ MIHAILOVIĆEVIH SNAGA U SRBIJI I NOVI SPORAZUMI SA OKUPATOROM I KVISLINGOM MILANOM NEDIĆEM]</ref>}} Po okončanju rata, o vezi Jovanovića i Mihailovića pred isljednicima [[OZNA]]-e sâm Bećarević je izjavio: {{izdvojeni citat|Mnogi organi iz UGB bili su na razne načine povezani sa četničkim organizacijama i posle jednog članka u ‛Ravnogorcu’, koji je donet zajedno sa [[Dušan Simović|Simović]]evom izjavom, nastala su masovna bekstva policijskih organa, a naročito stražara u odrede DM... U vezi sa ovim bekstvima Jovanović je održao 3—4 konferencije sa organima UGB i na njima javno nam saopštio da je on naša veza prema organizaciji DM kao predstavniku legalne jugoslovenske kraljevske vlade u Londonu i da prema tome niko nema potrebe da se lično povezuje. Saopštio je čak i to da je svim četničkim organizacijama izdato naređenje od Vrh. komande DM da ne primaju policijske organe u svoje redove i da ovi moraju ostati na svojim mestima i nastaviti sa borbom protiv KPJ.<ref>IAB, istražni predmet Božidara Bećarevića, zapisnik o saslušanju od 14. jula 1949, str. 60.</ref><ref>Бранислав Божовић, н. д., стр. 594–595.</ref>|[[Božidar Bećarević|Božidar Boško Bećarević]], šef Antikomunističkog otseka Specijalne policije Uprave grada Beograda}} Dragomir Jovanović je 1946. na saslušanju<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Nedićeva arhiva, br. 19/7, kut. 1, str. 38.</ref><ref>[http://www.znaci.org/00001/155_3.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20220904190938/https://znaci.org/00001/155_3.pdf |date=2022-09-04 }}, str. II/214—215.</ref> pred istražnim organima svjedočio o svom kontaktu sa organizacijom generala Dragoljuba Mihailovića: {{izdvojeni citat|Nisam bio član organizacije DM, ali sam sa istom imao veza i smatrao se isto toliko obavezan kao da sam član... Ja sam od konca 1941. osećao se lično vezan za organizaciju DM. Smatrao sam da je to pravi nacionalni put i da je to ono što sobom nosi budućnost. Smatrao sam da je potrebna koordinacija sa tom organizacijom u borbi protivu komunista. Odmah od početka u Upravi grada Beograda isključio sam na pogodan način svako intervenisanje, odnosno praćenje rada u cilju sprečavanja organizacije DM.|[[Dragomir-Dragi Jovanović]], upravnik grada Beograda}} === Zahlađenje odnosa i prekid saradnje === Nemački okupator je sredinom 1942. postepeno započeo proces razoružavanja legalizovanih četnika. Istovremeno, i četnički vođa Draža Mihailović uviđa da legalizacija ima i svojih loših strana. 2. septembra 1942. Draža Mihailović poziva svoje legalizovane četnike sa područja Valjeva da se vrate u šume: {{izdvojeni citat|Legalizacija izgleda da je škodljiva za našu organizaciju, ljudi se uspavaju. U Valjevskom kraju Ljotić, Pećanac i Nemci vršljaju. Neka Neško i Voja preduzmu sve da se što pre bilo legalno ili ilegalno vrate na svoj teren. Novaca imam, nemojte da plate Nedićeve vezuju rad.<ref>{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/4_14_1_163.htm |title=ZBORNIK DOKUMENATA VOJNOISTORIJSKOG INSTITUTA: TOM XIV, KNJIGA 1 |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>}} Major [[Zaharije Ostojić]] u referatu od 4. septembra naglašava da je zbog legalizacije "borbeni duh opao, disciplina takođe. Plate su donele kocku i pijančenja, starešinama su se osladili Nedićevi činovi", a nisu bili retki ni "prijateljstva ni lumperaj sa okupatorom."<ref>Kosta Nikolić, Istorija ravnogorskog pokreta (knjiga I), Beograd 1999., str. 222.</ref> Obzirom da nije više bilo potrebe za gušenjem ustanka, okupator je proces razoružavanja legalizovanih četnika u znatnoj meri okončao do kraja 1942. kada je praktično rasformirana formacija pod komandom Koste Pećanca, a legalizovani ravnogorski četnici su se jednim delom ponovo našli u ilegalnom statusu, tj. u šumi, a manjim delom su inkorporirani u Srpsku državnu stražu. Ovo je doprinelo ponovnom jačanju četničke organizacije. 7. novembra 1942. godine Draža Mihailović je raspisom svima u Srbiji izdao naređenje za [[građanska neposlušnost|građansku neposlušnost]]: {{izdvojeni citat|Proglašavam građansku neposlušnost prema okupatorskim vlastima i prema svima vlastima koje su u saradnji sa okupatorom. Za seljake: da više ne daju ni trunku namirnica ni stoke. Da više ne priznaju opštinske uprave. Jedina vlast u selima biće četnička. Predsednicima opština i opštinarima narediti da odmah podnesu ostavke a drugi se ne smeju primiti. Naterati ih da pobegnu u šumu. Naterati ih svima sredstvima da izvrše ova naređenja. Najstariji četovođa je kdt sela. Predsednik opštine i odbornici ako se plaše, neka dadu svoje. Neka se sve sakriva i neka građanska neposlušnost plane jednovremeno u svim selima od 12. o.m. Činovnici sviju struka neka sabotiraju rad, i sve natraške rade što je na štetu neprijatelja i Nedićevog upravnog sistema, činovnici da znaju da će veštim sabotiranjem i naopakim radom mnogo doprineti pobedi. Radnicima preporučiti sabotažu u svakom pogledu. Građanskom življu preporučiti prezir okupatora i svih onih koji za njega rade.<ref>Arhiv VII, Ča, k. 299, reg. br. 14/1: knjiga predatih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 7. do 23. novembra 1942.</ref>|[[Dragoljub Mihailović|Draža Mihailović]]}} Opisujući konsekvence sprovođenja njemačke odluke o raspuštanju legalizovanih četničkih odredâ, [[Paul Bader]], komandujući general i zapovjednik u Srbiji, na sastanku Štaba Komande Jugoistoka 7. decembra 1942. godine, između ostalog, izjavio je sljedeće: {{izdvojeni citat|U borbi protiv Mihailovićevog pokreta postigli smo nove uspehe. Oko 10.000 četnika se borilo na našoj strani, a od toga se polovina povukla u šumu. Četvrtina, oko 4.000 ljudi je razoružana. Ostatak, oko 4.000 ljudi, još je uz nas. Cela građanska neposlušnost, koju je proglasio Mihailović, bio je samo udarac po vodi. Najavljene pretnje merama odmazde delovale su. Streljanja već i onih lica koja su osumnjičena za sabotažu pokazala su da su naše metode bile ispravne.<ref>NAW, Mf, T—312, Roll 468, fr. 8057753—56.</ref><ref>Jovan Marjanović, Draža Mihailović između Britanaca i Nemaca, knjiga I, Britanski štićenik, Globus/Narodna knjiga/Prosveta, Zagreb—Beograd, 1979, str. 328.</ref>}} Krajem 1942. dolazi do formiranja Prvog [[Kosovo|kosovskog]] korpusa JVuO (Gorski štab br. 127) sa četiri brigade: [[Laplje Selo|Lapska]], [[Gračanica (općina)|Gračanička]], [[Gnjilane|Gnjilanska]] i Leteća. Korpusom je komandovao kapetan [[Živojin Marković]]. U naređenju od 12. novembra 1942. godine, kapetan Marković zahtijeva od svih stanovnika, kao i od svih legalnih odredâ na pomenutom području, da se stave pod njegovu (tj. četničku) komandu: „Dosadašnje opštinske uprave i novi poredak uveden od generala Nedića, više se ne priznaje. Oni koji odbiju ovo naređenje, smatraće se izdajnicima.“<ref>Vojni arhiv, Četnici Draže Mihailovića 1941 – 1945, ČA – 101 – 1 – 76.</ref><ref>Ненад Миодраг Антонијевић, Ратни злочини на Косову и Метохији 1941-1945 годинe. Докторска дисертација, Филозофски факултет Универзитетa у Београду, Београд, 2015, стр. 462.</ref> Vredi napomenuti da Nemci 1942. nisu mnogo toga učinili na pacifikaciji Mihailovićevih četnika koji nisu bili legalizovani. Legalizacija većeg dela Mihailovićevih snaga 1942. omogućila je ovom korpusu da izbegne uništenje koje je bilo vrlo izvesno krajem 1941. i da nastavi borbu protiv partizana koje su četnici Draže Mihailovića smatrali najznačajnijim neprijateljem, nadajući se da se partizanski pokret neće više reorganizovati i oporaviti.<ref>[https://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, n.d.], str. I/272-273.</ref> === Saradnja majora Jezdimira Dangića sa Nedićevom vladom i Nijemcima === {{main|Borbe za Istočnu Bosnu 1942.}} Major [[Jezdimir Dangić]] spadao je u red četničkih komandanata koji se nisu u potpunosti podvrgli komandi pukovnika Draže Mihailovića, iako su bili pod njegovim rukovodstvom. Mada je komandno bio podređen Draži Mihailoviću, Dangić je paralelno blisko sarađivao sa Milanom Nedićem. Dangićeva saradnja sa kvislinškom upravom u Srbiji datira još iz vremena Saveta komesara [[Milan Aćimović|Milana Aćimovića]]. Zapravo, Dangić je još sredinom maja 1941. pristupio kvislinškoj Srpskoj žandarmeriji. Međutim, 16. avgusta 1941. Dangić je prešao u [[Istočna Bosna|istočnu Bosnu]] gde je na osnovu uputstava Draže Mihailovića uspeo da stavi pod svoju komandu i reorganizuje sve pročetničke grupe. Dolaskom generala Milana Nedića na čelo Vlade narodnog spasa, 29. avgusta 1941. godine, odnosi između Beograda i Dangićevog štaba u istočnoj Bosni još više su se poboljšali, budući da je uspostavljena stalna veza koja je redovno funkcionirala. Nedić je pomagao Dangića svim sredstvima, šaljući mu oružje, municiju, obuću, odjeću, hranu, čak i pojedine oficire. General Nedić je 25. septembra 1941. izdao naređenje komandantu Srpske žandarmerije generalu [[Stevan Radovanović|Stevanu Radovanoviću]] (Radovanović će na tom položaju naslijediti pukovnika [[Jovan Trišić|Jovana Trišića]], koji postaje njegovim zamjenikom), da poboljša veze sa Dangićevim štabom i da ga pomaže u svakom pogledu.<ref>AVII, Nća, k. 125, reg. br. 1/17-16.</ref> U međuvremenu, Dangićevi su četnici počeli trpjeti poraze u sukobima sa partizanima, a nametnuta im je i borba sa [[Ustaše|ustašama]]. Usljed bojazni od uništenja, Dangić intenzivira saradnju sa Nedićem od koga dobiva preporuku za sastanak sa Nijemcima u Beogradu. Draža Mihailović je znao za Dangićevu namjeru da se sastane sa njemačkim oficirima i odobrio je, što će na [[Beogradski proces|svom suđenju]] i potvrditi.<ref>[http://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20220904190938/https://znaci.org/00001/154_4.pdf |date=2022-09-04 }}, str. I/274-276.</ref> Prema izvještaju beogradske jedinice [[Abwehr]]a od 29. septembra 1941, zasnovanom na izvještajima jednog pouzdanika koji je bio u dodiru s njim, Dangić je praktički od svog dolaska u [[Bosna (oblast)|Bosnu]] održavao kontakte s Nedićevom administracijom koja ga je podupirala. U izvještaju se navodi da je Dangić imao i »dobre odnose s Nijemcima i da je činio sve kako bi izbjegao sukob između svojih trupa i Nijemaca.«<ref>Mikrofilm br. T-314, rola 1457, snimci 702-704, 711-712.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/40_46.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje SLUČAJ MAJORA DANGIĆA]</ref> Još od 16. avgusta 1941, kada je stigao u istočnu Bosnu, major Jezdimir Dangić je, preko kvislinških struktura Aćimovića i Nedića, otpočeo kontakt i s Nemcima, a zatim direktne pregovore između dve strane. Već 25. avgusta Dangić, u ime Štaba Bosanskih četničkih odreda, piše pismo Nemcima u [[Zvornik]]u, nudeći im predaju oružja pod uslovom da oni ili Italijani okupiraju područje istočne Bosne. Isto tako čine i njegovi potčinjeni, Aćim Babić i [[Boško Todorović]]. Aćimović i Nedić su vezu sa Dangićem održavali preko majora Momčila Matića, kapetana Bogdana Dakića i poručnika Kamenka Jeftića, dok je Dangić s Centrom [[Abwehr|Abver]]a u Beogradu i njegovim predstavnikom kapetanom dr [[Josef Matl|Jozefom Matlom]] bio u vezi preko kapetana Rista Ćukovića i poručnika Branka Kujačića. Ćuković je u isto vreme bio i nemački poverenik i slobodno se kretao od Zvornika do Beograda. Obostrana želja za postizanjem sporazuma iskazana je bila na posljednjim održanim sastancima četničkih predstavnika s pripadnicima Abvera, 20. i 30. decembra 1941. godine.<ref>[https://znaci.org/zb/4_12_2_23.htm Izveštaj opunomoćenog komandanta u Srbiji od 5. februara 1942. komandantu oružanih snaga na Jugoistoku o toku pregovora s četničkim majorom Dangićem u Beogradu]</ref> General [[Paul Bader]], vojnoupravni komandant Srbije, razgovarao je u Beogradu sa Milanom Nedićem, 19. januara 1942. Glavna tema razgovora ticala se mogućnosti saradnje sa četnicima Jezdimira Dangića. Bader iznosi da je Nedić na sastanku iskazao vrlo povoljno mišljenje o ovoj mogućnosti: {{izdvojeni citat|Nedić je još jednom preuzeo izvesno jemstvo za Dangićevu iskrenost i vernost, a za sebe lično je tvrdio da će i on nepokolebljivo stajati uz Nemačku. Nedićeva izlaganja bila su duboko ozbiljna i, kako izgleda, intimno iskrena.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1144&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frames no. 001139—001140.] <br /> ({{jez-njem|"Er übernahm nochmals eine gewisse Bürgschaft für die Aufrichtigkeit und Treue von Dangić und versicherte für sich persönlich, dass auch er unverbrüchlich zu Deutschland stehen wollte. </br> Die Ausführungen von Neditsch waren von grossem Ernst und anscheinend von innerer Aufrichtigkeit getragen."}})</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, n.d.], str. I/279.</ref>}} General Paul Bader je održao ovaj sastanak sa generalom Milanom Nedićem, kako bi od njega dobio neke bliže podatke o Dangiću i njegovim četnicima, znajući da između Dangićevog štaba i Nedićeve vlade postoje kontakti i bliska saradnja na planu borbe protiv partizanskih odreda. Na pitanje opunomoćenog komandujućeg generala upućeno Nediću, kakav je njegov stav prema Dangiću, Nedić je izjavio da u njega ima najveće poverenje: {{izdvojeni citat|Dangić je iz Bosne i bori se samo da bi zaštitio svoj rodni kraj od ustaških i hrvatskih nečoveštava. On nije ni bandit ni buntovnik. On je izjavio da neće da se bori protiv nemačkih oružanih snaga. On bi se bezuslovno potčinio Nemcima i borio se na njihovoj strani protiv ustanka, ako bi imao jemstvo da će njegovi zemljaci u Bosni biti zaštićeni od hrvatskih posezanja. Između Dangića i Mihailovića nije nikad postojala veza, jer njih dvojica u svom delanju polaze od sasvim različitih shvatanja.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1142&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 001138.] <br /> ({{jez-njem|"Dangić wäre aus Bosnien und kämpfte nur für den Schutz seines Heimatsgebietes gegen die Unmenschlichkeiten der Ustaschas und der Kroaten. Er wäre weder ein Bandit noch ein Aufständischen. Er hätte erklärt, dass er nicht gegen die deutsche Wehrmacht kämpfen wollte. Er würde sich den Deutschen unbedingt unterstellen und an ihrer Seite gegen einen Aufstand fechten, wenn er die Gewähr hätte, dass seine Landsleute in Bosnien gegen Übergriffe der Kroaten geschützt würden. </br> Zwischen Dangić und Mihailović hätte nie ein Zusammenhang bestanden, weil beide von einer ganz verschiedenen Auffassung aus handelten."}})</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, n.d.], str. I/277.</ref>|[[Milan Nedić]]}} Prema Nedićevom tumačenju, Dangić je privrženik ideologije „[[Velika Srbija|Velike Srbije]]“. „On je ubeđen da se to može postići samo u vezi i pod zaštitom Nemačke. Jugoslaviju, naprotiv, smatra za promašenu konstrukciju, koja ne bi smela da se ponovi.“<ref>AVII, Mikroteka, N-T-501, rol. 256, mf. 1136-1140. Zapisnik sa sastanka između Nedića i Badera od 19. I 1942, kome su prisustvovali i Nedićev savetnik Miloš Banković i šef komandnog štaba vojnoupravnog komandanta Srbije Erih Keviš.</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1142&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 001138.] <br /> ({{jez-njem|"Die Ideologie, wie Neditch es nannte, wäre bei Dangić ein Grosserbien. Er wäre überzeugt, dass dies nur in einer Verbindung und unter dem Schutz Deutschlands zu erreichen wäre. Er hielte Jugoslavien dagegen für eine verfehlte Konstruktion, die nicht wiederholt werden dürfte."}})</ref> Tom prilikom, general Nedić je nastojao ubijediti generala Badera u neupitnu lojalnost majora Dangića njemačkom okupatoru i kvislinškoj vladi u Beogradu: {{izdvojeni citat|Njegov bi uticaj u Bosni mogao biti vrlo jak. Mogao je [Dangić], dakle, okupiti oko sebe onoliko ljudi koliko mu je potrebno u bilo kojem trenutku. Kada bi mu njemački Wehrmacht naredio da krene u borbu protiv komunista bilo gdje u Staroj Srbiji, on bi to svakako učinio, sam ili zajedno s njemačkim trupama. U stanju je da prikupi potrebne snage u bilo kojem trenutku. On, Nedić, bio je uvjeren da će Dangić ostati vjeran sadašnjoj srpskoj vladi i raditi za nju.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1142&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 001138.] <br /> ({{jez-njem|"Sein Einfluss in Bosnien wäre sehr stark. Er könnte daher jederzeit soviel Leute um sich sammeln, wie er brauchte. Wenn ihm von der deutschen Wehrmacht befohlen würde, an irgend einer Stelle auch in Alt–Serbien den Kampf mit den Kommunisten aufzunehmen, so würde er das unbedingt tuen, allein oder mit deutschen Truppen zusammen. Er könnte dazu die erforderlichen Kräfte jederzeit aufbringen. Er, Neditch, wäre überzeugt, dass Dangić der jetztigen serbischen Regierung treu bleiben und sich für sie einsetzen werde."}})</ref>}} Dangić je stigao u [[Beograd]] 31. januara 1942. sa Perom Đukanovićem, članom četničke Privremene uprave u istočnoj Bosni, na sastanak sa načelnikom Operativnog štaba nemačkog opunomoćenog komandanta u Srbiji pukovnikom Erihom Kevišem (Erich Kewisch). Dangić je bio spreman priznati nemačku vojnu upravu u istočnoj Bosni, i boriti se protiv partizana. Zauzvrat, tražio je da ustaške i domobranske jedinice napuste taj prostor. Prilikom prvog razgovora Nedić i Dangić su zaključili da se mir u istočnoj Bosni može uspostaviti samo suradnjom četnika sa Nijemcima. [[Datoteka:Mihailovićevi oficiri sa Nemcima.jpg|minijatura|Dangić i drugi četnički oficiri na pregovorima sa Nemcima u Beogradu.]] O ovim pregovorima govori izveštaj Opunomoćenog komandanta u Srbiji od 5. februara 1942. komandantu oružanih snaga na Jugoistoku o toku pregovora s četničkim majorom Dangićem u Beogradu: {{izdvojeni citat|Iz tog razgovora proizašla je principijelna saglasnost u pogledu namere da se u istočnoj Bosni, a samim tim i u Srbiji, uspostavi mir, da se prestane s masovnim ubijanjem, kao i jasno saznanje da bi se to moglo ostvariti samo u saradnji nemačkih oružanih snaga sa Dangićem. Dangić je pri tom izjavio da bi se sa svojim ljudima i pri jednom opštem ustanku na Balkanu i iskrcavanju Engleza nepokolebljivo verno borio na nemačkoj strani. On je pri tom izražavao, čak, svoje uverenje da bi samo nemačka pobeda mogla Srbiji da obezbedi pripadajući položaj na Balkanu, dok bi pobeda boljševizma značila uništenje svakog naroda, pa, dakle, i srpskog. Da Nedić zastupa isto mišljenje poznato je.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1094&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frames no. 001090—001091.] <br /> ({{jez-njem|"Sie ergab die grundsätzliche Ubereinstimmung der Absicht, in Ost–Bosnien und damit auch in Serbien Ruhe zu schaffen, das Massenmorden zu beenden und die klare Erkenntnis, dass das nur in der Zusammenarbeit der deutschen Wehrmacht mit D. erreicht werden könnte. D. erklärte dabei, dass er mit seinen Leuten auch bei einem allgemeinen Balkanaufstand und einer Landung der Engländer unverbrüchlich treu auf deutscher Seite kämpfen würde. Er entwickelte dabei seine Überzeugung dahingehend, dass nur der deutsche Sieg Serbien zu der ihm gebührenden Stellung auf den Balkan verhelfen könnte, während der Sieg den Bolschewismus die Vernichtung jeden Volkes, also auch des serbischen bedeuten würde. Dass Nedić dieselbe Auffassung vertritt, ist bekannt."}})</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_2_2.pdf Zbornik NOR-a, XII/2, Beograd, 1976.] str. 111.</ref>}} Nemački general Bader, opunomoćeni zapovednik Srbije, bio je spreman prepustiti Dangiću osiguranje graničnih kotareva NDH na prostoru koji omeđuju reke [[Sava]], [[Drina]] i [[Bosna]], ali je za bilo kakvu promenu statusa istočne Bosne bila neophodna saglasnost [[Nezavisna Država Hrvatska|NDH]]. Major Dangić je uvjeravao njemačke oficire u neraskidivost svog savezništva sa predsjednikom srpske kvislinške vlade generalom Nedićem: {{izdvojeni citat|Na kraju razgovora rekao je da bi kao apsolutni pristalica Nedića morao znati da li se Nedić slaže s jednim takvim uređenjem i da li mu za to daje svoju moralnu podršku. Zbog toga je generalštabni pukovnik Keviš predložio Dangiću da odmah s njim, pod njegovom ličnom zaštitom, pođe za Beograd da bi porazgovarao s Nedićem. Dangić je na to pristao.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1094&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 001090.] <br /> ({{jez-njem|"Zum Schluss der Besprechung sagte er, dass er als unbedingter Nedić–Anhänger wissen müsse, ob Nedić mit einer solchen Regelung einverstanden sei und seine moralische Unterstützung dazu gäbe. Infolgedessen schlug Oberst i.G. Kewisch vor, D. solle sofort mit ihm und unter seinem persönlichen Schutz nach Belgrad mitkommen, um mit N. zu sprechen. D. war einverstanden."}})</ref><ref name="Izveštaj">[https://www.znaci.org/00001/4_12_2_23.htm Izveštaj Opunomoćenog komandanta u Srbiji od 11. februara 1942. komandantu Jugoistoka o toku pregovora s majorom Dangićem u Beogradu]</ref>|Izveštaj Opunomoćenog komandanta u Srbiji od 11. februara 1942. komandantu Jugoistoka o toku pregovora s majorom Dangićem u Beogradu}} [[2. 2.|2. februara]] [[1942]]. nemački general Bader je pozvao predstavnike NDH, ministra [[Vjekoslav Vrančić|Vjekoslava Vrančića]] i [[hrvatsko domobranstvo|domobranskog]] pukovnika [[Fedor Dragojlov|Fedora Dragojlova]] u Beograd, na pregovore sa Dangićevim izaslanicima. Dangić je bio spreman priznati nemačku komandu, a uslovno i suverenost NDH. Predstavnici NDH su odbili bilo kakvu mogućnost prepuštanja vlasti četnicima u istočnoj Bosni i pregovori su okončani bez rezultata. Ovo je rezimirao Paul Bader: {{izdvojeni citat|Dakle, nije uspelo da se hrvatski zastupnik ubedi u to da bi jedno neznatno odstupanje od hrvatskih suverenih prava, pod mojom komandom, bilo za zemlju i za prestiž hrvatske države bolje nego jedan uspeli ustanak, koji bi mogao ovladati najvećim delom zemlje i koštati stotine hiljada ljudskih života. Zbog toga mi je izgledalo besciljno da nastavim dalje razgovore sa Dangićem.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_2_23.htm Zbornik NOR-a, XII/2, Beograd, 1976.] str. 143-146.</ref>}} O pregovorima Jezdimira Dangića sa predstavnicima nemačkog okupatira i kvislinške vlade bila je obaveštena i četnička Vrhovna komanda, odnosno Draža Mihailović, zahvaljujući izveštaju poručnika Slobodana Vranića, koji je bio obavešten od strane učesnika o sastanku u kvislinškom Ministarstvu unutrašnjih poslova 1. februara 1942, na kojima je predlagano inkorporiranje istočne Bosne kvislinškoj tvorevini u Srbiji. Nakon što se predstavnici NDH nisu složili sa menjanjem granica, Dangić i predstavnici Nedićeve vlade su se složili da će se "ovo pitanje za izvesno vreme, a najdalje za mesec dana ponovo staviti na dnevni red". U Vranićevom izveštaju se ističe da "okupator pomaže našu borbu", aludirajući na borbu četnika u istočnoj Bosni protiv snaga NOP-a, i dodaje se da je odlučeno da bosanski četnici "iz Srbije dobiju pomoć u ljudstvu i materijalu", uz posredstvo Nedićeve vlade.<ref>[http://www.znaci.org/00001/4_14_1_56.htm Zbornik NOR-a, XIV/1, Beograd, 1981.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230101180806/https://znaci.org/00001/4_14_1_56.htm |date=2023-01-01 }}, str. 151-154.</ref> U izvještaju koji je 18. februara 1942. ministru vanjskih poslova [[Galeazzo Ciano|Galeazzu Cianu]] iz [[italija]]nskog poslanstva u glavnom gradu Srbije uputio [[Francesco Giorgio Mameli]], specijalni izaslanik i opunomoćeni ministar u Beogradu, o odnosima na liniji Mihailović—Nedić—Njemci kaže se sljedeće: {{izdvojeni citat|Draža Mihailović: Najpoznatiji vođa pobunjenika. Nijedna akcija nemačka ili srpska nije uspela do sada da ga zarobi. Ne zna se tačno gde je. Neke informacije ukazuju da je čas u Srbiji čas u Bosni. Nedić (i Nemci iza njega) imali su sa Dražom Mihailovićem duge i komplikovane pregovore potvrđene u dramatičnoj polemici sa Radio Londonom. Imenovan nakon toga od strane vlade u Londonu za ministra vojnog, postao je neprijatelj broj jedan. Bilo kako bilo, Nedić preko Dangićeve grupe održava direktne i indirektne kontakte sa njim. U složenoj igri snage Draže Mihailovića vrše ,jugoslovensku‘ akciju izvan Srbije, pokušavajući da podstaknu pobune u Hrvatskoj delujuću na [[Vlatko Maček|Mačekove]] elemente, bez da se suprotstavljaju programu ,Velike Srbije‘ na kojem su se Nedić i druge grupe ograničile.<ref>DDI, Mameli a Ciano, serie IX, vol. VIII, d. 283, 319.</ref><ref>Бојан Симић, Окупирана Србија у извештајима италијанског посланства у Београду (1941-1943). Војноисторијски гласник, Институт за стратегијска истраживања - Одељење за војну историју Министарства одбране Републике Србије, 2017, стр. 100-101, фус. 46.</ref>}} Neposredno pred Dangićevo hapšenje, Draža Mihailović je 9. aprila 1942. obaviješten depešom da pregovori Dangića i Nijemaca odlično napreduju: {{izdvojeni citat|Dangić tražio novčanu pomoć i dobio 2 miliona. Pomoć u ljudima i oružju radi suzbijanja partizana obećana. Nemci mu stavili do znanja da će sav teren očišćen od partizana imati u potpunoj vlasti. Ovo za naše ravnanje.<ref name="ReferenceD">[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_69.htm Izvod iz knjige primljenih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 19. marta do 18. aprila 1942. godine]</ref><ref>[https://znaci.org/00003/800.pdf#page=36 Damjan Pavlica: Draža za početnike - priručnik za borbu protiv revizije prošlosti], str. 40.</ref>}} Dangićevi kontakti sa nemačkom obaveštajnom službom nisu prekinuti posle prvih pregovora u Beogradu koji nisu dali rezultate zbog protivljenja NDH, iako četnici pod njegovom komandom i dalje nisu istupali protiv nemačke oružane sile. Dangić je i nakon toga nastavio da održava kontakte i saradnju sa kvislinškim formacijama u Srbiji i okružnim načelnicima u severozapadnoj Srbiji. Dangić je tokom februara i marta nekoliko puta lično dolazio u Beograd i sastajao se sa Milanom Nedićem. Nemci su se počeli pribojavati, zbog njihovog neispunjenja Dangićevih bezbednosnih očekivanja, da će italijanska Vrhovna komanda na Dangićev poziv odlučiti da italijanska vojska zauzme istočnu Bosnu. Kako bi preduhitrili ovakvu mogućnost, Nemci su u noći 11-12. aprila 1942. uhapsili Dangića u Rogatici i prebacili ga u Beograd, a potom sproveli u zarobljeništvo.<ref>[https://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, n.d.], str. I/283-284.</ref> Major Mladen Mladenović, potonji komandant Čegarskog korpusa JVuO, u depeši Vrhovnoj komandi od 21. aprila 1942. iznosi veoma nepovoljnu ocjenu o Dangićevom ukupnom radu u istočnoj Bosni, kao i o njegovim pregovorima sa okupatorom i [[Kvisling|kvislinzima]]: {{izdvojeni citat|Dangić je izbegao da primi moje postavljenje i time izvrši naređenje k-ta. Zbog toga je otišao i u opšte se nije obazirao na moje prisustvo. U Bgdu je vodio pregovore sa Ljotićem, Nedićem i Nemcima a i pisao je pismo Hitleru ne dajući nikome obaveštenje o svom radu u Bgdu. Poslednji moj zaključak je da je on (drug) i Ljotića i Nedića te je prihvatio da Ljotić uređuje pozadinu. Prema izvesnim znacima počeo je da izdaje k-tovu organizaciju i ljude pa svakom preti opasnost hapšenja. Sada je cela akcija u Bosni propala i ustaše su posele celu Bosnu do Drine. Prema mom izveštaju Dangić nije povukao konzekvence za svoj rad i dvoličnu ulogu te je zaslužio najtežu kaznu.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_81.htm Izvod iz knjige poslatih i primljenih telegrama štaba Draže Mihailovića od 20. aprila do 10. maja 1942. godine]</ref>}} == Saradnja sa Nedićevom vladom 1943. == {{izdvojeni citat|Svi državni činovnici, pa i činovnici uprave grada Beograda, pojedinačno su držali veze sa pojedinim ljudima iz organizacije Draže Mihailovića i svi su bili uvereni da na taj način najbolje odgovaraju svojoj nacionalnoj dužnosti, smatrajući da je to organizacija koju pomaže i podržava legalna jugoslovenska vlada u inostranstvu.<ref name="Jovanović Dragomir-Dragi">{{cite web |url=http://www.znaci.org/00001/60_2_1.pdf |title=Miodrag Zečević: DOKUMENTA SA SUĐENjA DRAŽI MIHAILOVIĆU, Beograd 2001: Saslušanje optuženih |format=PDF |date= |accessdate=2014-03-16 |archive-date=2023-07-17 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230717115813/https://znaci.org/00001/60_2_1.pdf }}</ref>|Iz svjedočenja [[Dragomir Jovanović|Dragomira Jovanovića]] na [[Beogradski proces|Beogradskom procesu]] 1946. godine}} {{izdvojeni citat|Mihailoviću je pošlo za rukom da iskoristi Nedićevu vlast, pa da stvori u Beogradu i Srbiji neku vrstu paralelne vlade, što nam je otežavalo da hapsimo četnike. Pa ipak, njihova snaga nije bila tolika, da bi mogla da predstavlja ozbiljniju opasnost po nas. Mi smo se, razume se, borili protiv te pojave.<ref name="Živković"/>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta}} General Mihailović je [[2. 3.|2. marta]] 1943. godine, u jeku [[Operacija Weiss|četvrte neprijateljske ofanzive]], naredio svim svojim komandantima u Srbiji uništenje komunista uz pomoć [[Srpska državna straža|Nedićeve policije]]: {{izdvojeni citat|Komunista je u Srbiji ostalo vrlo malo. U Zapadnoj Bosni uništavamo ih svakoga dana. U ljutoj nevolji drug Tito poziva na ustanak i zbog toga su se povampirile pojedine grupice. Zato najenergičnije zahtevam i naređujem da svaki na svojoj teritoriji uništi i poslednje ostatke komunista i izvesti me do 25 marta o izvršenju. Dokažite tim lupežima da u narodu nemaju nikoga i da im je jedino oružje bilo laž i propaganda. Skrećem pažnju da ima prostorija gde su komandanti na svom mestu i da nema nijednog komuniste. Za ovo uništenje iskoristiti Srpsku državnu stražu do maksimuma, jer komunisti rade protiv nas u Gestapou.<ref name="Saslušanje">{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/60_1_6.pdf |title=Miodrag Zečević: DOKUMENTA SA SUĐENjA DRAŽI MIHAILOVIĆU, Beograd 2001: Saslušanje optuženih |format=PDF |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>|Mihailovićeva depeša 921 od 2. marta 1943.}} General Milan Nedić je generala Mihailovića smatrao velikim rivalom, stoga mu je odgovaralo što se Draža Mihailović skoro godinu dana, od juna 1942. do maja 1943, nalazio van Srbije, u štabu [[Pavle Đurišić|Pavla Đurišića]] nadomak [[Kolašin]]a. Iako Nediću nije odgovaralo da se organizacija Draže Mihailovića intenzivno širi po Srbiji od kraja 1942, nije ništa činio kako bi se angažovao u hvatanju Mihailovića i njegovog štaba nakon Mihailovićevog povratka u Srbiju. {{izdvojeni citat|Narod je ogorčen, a naša stvar je u pitanju i tim više što je ovde svima znano da kraj kvislinških vlasti u [[Sopot]]u sedi i komandant sreza [[Kosmaj|kosmajskog]] sa dugom kosom i bradom i deli vunu sa načelnikom sreza, a svoje komandante i četovođe doziva u sresko mesto radi dogovora. Ađutant komandanta 4. brigade GG. [Gorske garde — prim.] Raka Savović takođe sedi u Sopotu, a što je najteže, svi znaju i o tome naveliko pričaju da u Sopotu sedi i radi neki Dobra koji je naš oficir za vezu sa Nemcima. Obična je stvar da komandanta sreza prate žandarmi iz Srpske državne straže. Vrlo je česta pojava da se skoro svaki od starešina, a naročito Obradović i Nikolić, čak i Soluncima i članovima Narodnih ravnogorskih odbora, obraćaju rečima: '''Jebem vam majku partizansku, svi ste vi partizani, sve ću vas pobiti i poklati'''.<ref>[https://znaci.org/00001/11_62.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje KORPUSI DRAŽE MIHAILOVIĆA POLAŽU ISPIT PRED OKUPATOROM U SRBIJI]</ref><ref>Kosta Nikolić, Istorija ravnogorskog pokreta, knjiga I, Beograd, 1999, str. 312–313.</ref>|Četnički izveštaj iz sredine 1943. godine o stanju Gorske kraljeve garde u okolini Beograda}} U radiogramu koji je Vrhovnoj komandi JVuO 26. februara 1943. poslao komandant 2. ravnogorskog korpusa poručnik [[Predrag Raković]], Draža Mihailović je obaviješten o tome da su četnicima, navodno bez znanja njemačkih obavještajnih strukturâ, svoje usluge ponudili visoki dužnosnici kvislinške uprave iz glavnog grada okupirane Srbije. Konkretno, riječ je o [[Dragomir Jovanović|Dragom Jovanoviću]] i [[Boško Bećarević|Bošku Bećareviću]]; Raković stoga sugeriše Mihailoviću: „Moje mišljenje iskoristiti ih dok su nam potrebni a posle [rata] im suditi.“<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kutija 293, registarski broj 3/1.</ref> [[Specijalna policija Uprave grada Beograda]] (SP UgB) sarađivala je sa četnicima i u konkretnim akcijama protiv pripadnika Narodnooslobodilačkog pokreta. Čačanska brigada 2. ravnogorskog korpusa JVuO (pod komandom Predraga Rakovića), 70 agenata Specijalne policije i pripadnici SDS uhvatili su 28. februara 1943. u [[Вапа (Чачак)|selu Vapi]] četiri člana Okružnog komiteta KPJ za [[Čačak]] (kasnije su ih sve streljali) i zaplenili partijske materijale i arhivu komiteta. O tome je komandant Čačanske brigade kapetan [[Milorad Ristović]], 3. marta 1943, obavestio Dražu Mihailovića istakavši da je ta akcija u saradnji sa SDS »najveći uspeh čišćenja u ovom delu Srbije«.<ref>Arhiv VII, Ča, k. 289, reg. br. 9/1.</ref> Istog dana je i poručnik Raković, komandant 2. ravnogorskog korpusa, javio Mihailoviću o zarobljavanju ove grupe i predaji zaplijenjene arhive Specijalnoj policiji UgB: „Sada se radi na uništavanju komunističkih simpatizera. U s. Vapi (3 km od Čačka) pre 7 dana pohvatan je okružni komitet komunističke organizacije. Krili su se u jednoj zemunici izgrađenoj potpuno pod zemljom u čisto komunističkom selu Vapi. Uhvaćena su 4 člana koji su sačinjavali ceo Okružni komunistički komitet. Zaplenjeno je: pušaka 4 kom, 1 puškomitraljez, geštetner i 10 kgr. arhive. Arhiva je predata Upravi grada Beograda — Odelenje specijalne policije, radi uspešnog gonjenja svih komunista na celoj teritoriji Srbije koji su imali veze sa ovim komitetom.“<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_2_67.htm Izveštaj komandanta 2. ravnogorskog korpusa od 3. marta 1943. Draži Mihailoviću o borbi protiv pripadnika NOP-a i pregovorima sa predstavnicima nemačkih okupacionih trupa]</ref> Na ovo Mihailović odgovara: {{izdvojeni citat|Zbilja ste postigli veliki uspeh u s. Vapi. Vidi se iz samih funkcija potčinjenih komunista... Ako ima interesantnih stvari u njihovim knjigama i propagandnom materijalu, pošaljite mi hitno.<ref>Arhiv VII, Ča, k. 297, reg. br. 1/1.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_114.htm Pismo Draže Mihailovića od 1. decembra 1944. komandantu Komande Sarajeva o ubacivanju četničkih i gestapovskih diverzantsko-terorističkih grupa u Srbiju]</ref>|Depeša generala [[Dragoljub Mihailović|Draže Mihailovića]] od 4. marta 1943.}} U periodu kada se na čelu Mihailovićeve organizacije u glavnom gradu Srbije (Komanda Beograd JVuO) nalazio major [[Žarko Todorović]], postojala je težnja da se sa vođstvom [[Ruski zaštitni korpus|Ruskog zaštitnog korpusa]] uspostavi saradnja. Razgovori su vođeni preko Vladimira Andrića, jednog od načelnika u vladi Milana Nedića, osobe bliske ruskoj emigraciji prije rata. Prema podacima njemačke obavještajne službe, sklopljen je dogovor na [[Antikomunizam|antikomunističkoj]] osnovi između generala Mihailovića i generala Gontareva, jednog od komandanata RZK, i važio je od maja 1942. do avgusta 1943. godine. Zbog ovih konekcijâ, [[Gestapo]] je u februaru 1943. godine uhapsio Žarka Todorovića i majora [[Pavla Babca]] sa četničke strane, kao i generala Gontareva i nekolicinu oficira RZK.<ref>Istorijski arhiv Beograda, BDS, B-921, dosije Babac Pavle.</ref><ref>Rade Ristanović, Oblici otpora u okupiranom Beogradu (1941-1944). Doktorska disertacija, Filozofski fakultet Univerziteta u Novom Sadu, 2019, str. 463, 675.</ref> U zborniku ratnih sjećanja pripadnikâ Ruskog zaštitnog korpusa, objavljenom u [[New York|New Yorku]] 1963. godine pod naslovom ''Русский Корпус на Балканах во время II Великой Войны 1941–1945 г.г.'' (“Ruski korpus na Balkanu u vrijeme Drugog velikog rata 1941–1945”), data je generalna ocjena međusobnih odnosâ RZK i JVuO u razdoblju okupacije Srbije: {{izdvojeni citat|Jedinice Ruskog korpusa nikada nisu izvodile nikakve neprijateljske akcije protiv četnika generala Draže Mihailovića, već su, naprotiv, uvek bile spremne da im ponude svaku pomoć i saradnju, iako sâm general nije, u početku, razumeo naše motive i izbegavao je komunikaciju sa komandantom i jedinicama Ruskog korpusa. No, ubrzo je i on shvatio da su nam zajednički glavni smrtni neprijatelj komunisti na čelu sa Titom. Ovi četnički odredi su se borili ili protiv Nemaca, ili zajedno sa Nemcima, delovima Ruskog korpusa, „ljotićevcima“ a protiv Titovih crvenih partizana, ili bi iznenada napadali „ljotićevce“ ili slabe delove Ruskog korpusa, kojima su se stalno obraćali za pomoć, uglavnom u municiji, i ova im nikada nije bila odbijena. Jedinice Ruskog korpusa nikada nisu napale četnike, ali su, delujući zajedno, uvek morale biti na oprezu i držati uši otvorene.<ref>Vertepov, Dmitriĭ Petrovich (1963). ''Русский Корпус на Балканах во время II Великой Войны 1941–1945 г.г.'' New York: Nashi vesti, 1963, p. 20. <br /> ({{jez-rus|"Части Русского Корпуса никогда не вели никаких неприятельских действий против четников генерала Дражи Михайловича а, наоборот, всегда были готовы оказать им любую помощь и содействие, хотя сам генерал, в первое время, не понимал наших побуждений и избегал сношений с командиром и частями Русского Корпуса. Но, вскоре, и он понял, что нашим общим главным смертельным врагом являются коммунисты во главе с Тито. Эти четнические отряды воевали то против немцев, то вместе с немцами, частями Русского Корпуса, «льотичевцами», против красных партизан Тито, то, вдруг, нападали на «льотичевцев» или на слабые части Русского Корпуса, к которым они постоянно обращались за помощью, главным образом, огнеприпасами и никогда не получали отказа. Части Русского Корпуса никогда на четников не нападали, но, действуя совместно, всегда должны были быть начеку и держать ухо востро."}})</ref>}} Posljednja dva [[Legalizovani četnici|legalizovana četnička odreda]] ([[Kosta Pećanac|Pećančev]] odred kojim je komandirao [[Mašan Đurović]] i Mihailovićev odred pod komandom potpukovnika [[Momčila Matića]]) raspuštena su sredinom marta 1943. Većina ljudstva iz ova dva odreda pridružila se Mihailovićevim ilegalnim odredima.<ref name="Jozo Tomasevich 1945"/> Uopšte uzev, najveći dio oficirskog, tj. komandnog kadra (preko 60 lokalnih vojvodâ, pretežno iz [[Južna Srbija|južne Srbije]]) i boraca četničkih odreda Koste Pećanca prešao je pod komandu Jugoslovenske vojske u otadžbini. Između ostalih, ravnogorcima se pridružio i mlađi sin Koste Pećanca Milan Milovanović Pećanac, vojvoda [[Kuršumlija|kuršumlijski]].<ref>Момчило Павловић, Божица Младеновић, ''Коста Миловановић Пећанац 1879–1944. Биографија'', Институт за савремену историју, Београд, 2003, стр. 300—302, 305.</ref><ref>[https://www.pogledi.rs/spisak-pecancevih-vojvoda-koji-su-presli-kod-draze.html Погледи — Списак Пећанчевих војвода који су прешли код Драже]</ref> Budući u posjedu informacija da se vojvodi suhoplaninskom sprema hapšenje, VK JVuO je 27. februara tražila da Đurović na ovo bude blagovremeno upozoren, iako se i dalje nalazio pod „[[Crne trojke|slovom Z]]“. Na putu za [[Crna Gora|Crnu Goru]], vojvodu Đurovića hvataju pripadnici JVuO i sprovode u štab generala Mihailovića. Poslije sastanka njih dvojice, ministar vojske i mornarice u jugoslovenskoj kraljevskoj vladi zaključuje da Mašan Đurović sada „sluša“. U okviru jedinice koja je zadržala naziv Ibarski četnički odred, vojvoda Mašan Đurović se krajem marta 1943. pridružio Mihailovićevim snagama u dolini [[Drina|Drine]] tokom [[Bitka na Drini (1943)|završnog segmenta]] [[Operacija Weiss|operacije »Weiss«]], stavljajući se na raspolaganje majoru [[Zaharije Ostojić|Zahariju Ostojiću]]. Drugi dio Đurovićevih četnika pristupio je Javorskom korpusu JVuO, pod komandom kapetana [[Radomir Cvetić|Radomira Cvetića]], ostavši tako na terenu na kojem su i do tada operisali ([[Manastir Studenica|studenički]] i [[Deževa|deževski]] srez).<ref>Милутин Живковић, Ратни пут војводе сухопланинског Машана Ђуровића 1941—1943, Лесковачки зборник LIX, Народни музеј Лесковац, 2019, стр. 317—320.</ref> [[Paul Bader]], njemački komandujući general i zapovjednik u Srbiji, u petnaestodnevnom izvještaju o situaciji u zemlji koji je 19. marta 1943. poslao Komandi Jugoistoka, upozorava na opasnost od pridruživanja kvislinških snaga četničkim jedinicama: {{izdvojeni citat|Nastojanje DM-a da pridobije legalne srpske jedinice koje nose oružje, bilo putem terora ili putem ponuda, traje i dalje. Pri tome privlačna snaga DM pokreta, koji se sada bori protiv komunista u Hercegovini, nije za potcenjivanje u odnosu na nacionalne elemente Srbije. Tako su morala i oba poslednja još postojeća četnička bataljona potpukovnika Matića i Mašana Đurovića biti rasformirana da bi se sprečilo njihovo sadejstvo sa bataljonima DM u Hercegovini i Crnoj Gori.<ref>AVII, NAV—T-501, r. 249, s. 98—104.</ref><ref>Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XII, knjiga 3, Dokumenti jedinica, komandi i ustanova Nemačkog rajha: 1. januar — 31. decembar 1943, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1978, dok. 40, str. 184.</ref>}} Istovjetno obrazloženje za razoružanje preostala dva legalna četnička odreda u Srbiji dato je i u izvještaju za mjesec mart, koji je 1. aprila 1943. godine sastavljen u Komandi Jugoistoka. Oficiri Wehrmachta konstatuju da je do razvoja četničke organizacije došlo naročito u unutrašnjosti zemlje, gdje u „nižim seoskim upravnim vlastima“, kao i „među seoskim stanovništvom“, Draža Mihailović ima svoja uporišta: {{izdvojeni citat|Mihailovićevi kontinuirani napori da pridobije pripadnike legalnih srpskih odreda pod oružjem pali su na plodno tlo. Posljednje dvije legalne četničke postrojbe morale su stoga biti raspuštene. Razoružanje raštrkanih odreda samo je djelomično uspjelo zbog nedostatka snaga. Može se očekivati da će se od ostataka ovih odreda oformiti nove bande DM. Mihailovićevi organizacioni štabovi, svaki sa po 40-50 ljudi u obezbjeđenju, jedine su potpuno mobilne snage DM u Srbiji. '''One izbjegavaju bilo kakav sudar sa njemačkom vojskom'''. Oni čak javljaju Nijemcima o pokretima komunista kako bi se izbjegle sabotaže i mjere odmazde.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=806&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frames no. 6290055—56.] ({{jez-njem|"Die Mihailovic–Bewegung gewinnt bei Fortsetzung der Vorbereitung des Volksaufstandes in den unteren ländlichen Verwaltungsbehörden und unter der Landbevölkerung an Boden, weil die Staatswache aus Überwachungegründen zu größeren Einheiten zusammengefaßt werden mußte und so dass Land von Truppen entblößt ist. Die fortgesetzten Bemühungen des Mihailovic, die legalen serbischen Waffenträger für sich an gewinnen, fielen auf fruchtbaren Boden. Die beiden letzten legalen Cetnik–Einheiten mußten daher aufgelöst werden. Die Entwaffnung der verstreut liegenden Abteilungen gelang mangels Kräften nur zum geringen Teil. Es ist damit zu rechnen, daß die Reste neue D.M.–Banden bilden. Die Mihailovic Organisationsstäbe mit ihrer Bedeckung von je etwa 40 – 50 Mann vermeiden als einzige im Augenblick voll mobile Kräfte im serbischen Raum jeden Zusammenstoß mit der deutschen Wehrmacht. Meldungen über Auftreten von Kommunisten werden sogar den Deutschen zugetragen, um Sabotageakte und Sühnemaßnahmen zu vermeiden."}})</ref>|Procjena situacije Komande Jugoistoka za mart 1943. (1. april 1943.)}} 22. marta 1943, nakon što je izašao na položaje kod [[Kalinovik]]a, kako bi lično preuzeo vođenje operacije protiv partizana u [[Bitka na Neretvi|bici na Neretvi]], Draža Mihailović (alias »222«) šalje iz Vrhovne komande JVuO depešu u kojoj naređuje da se u [[Crna Gora|Crnu Goru]] odmah upute trojica četničkih komandanata. Jedan od pozvanih u svrhu „definitivnog uništenja komunista“, bio je i [[Božidar Ćosović-Javorski]], bivši Pećančev vojvoda i komandant legalizovanog Javorskog četničkog odreda, rasformiranog<ref>{{harv|Живковић|2017|p=375}}</ref> sredinom jula 1942: {{izdvojeni citat|Obzirom na sadašnju situaciju naređujem sledeće: Neka Milutin Janković, Božo Javorac i Uroš Katanić svaki sa 500 ljudi naoružanih puškama i puškomitraljezima bez komore dođu i to: Janković u [[Žabljak]], Javorac u [[Šahovići|Šahoviće]], Katanić u [[Kolašin]]. Neka se krenu čas pre, pošto komuniste jurimo sa sviju strana da im nedamo vremena da se ma gde zadrže. Jurimo ih kao lovački psi divlju zver. Ne smemo im dozvoliti da se ma gde zadrže i organizuju narod. Samo tako imaćemo uspeha za definitivno uništenje komunista. Kažite im moju poruku, da će se sada pokazati šta vrede sva trojica. Njihov dolazak biće od istoriskog značaja... Od njihovog brzog dolaska zavisi da li ćemo potpuno uništiti sve komuniste. Inače će se prebaciti u Srbiju.<ref>Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XIV, knjiga 2: Dokumenti jedinica, komandi i ustanova četničkog pokreta Draže Mihailovića (1. januar — 8. septembar 1943), Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, dok. 113, str. 548.</ref>|General [[Dragoljub Mihailović]]}} General Draža Mihailović obavještava 30. marta 1943. iz Kalinovika svoje podređene oficire o dolasku na front četnikâ pod komandom vojvode Đurovića: {{izdvojeni citat|Mašanov odred stigao ovamo. Sa Mašanom videćemo šta ćemo.<ref>Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XIV, knjiga 2, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, dok. 113, str. 564.</ref>}} Informišući generala Dražu Mihailovića o stanju na frontu te o snabdijevanju četničkih jedinica od strane italijanskih komandi u Crnoj Gori, major Pavle Đurišić, u izvještaju poslatom 1. maja 1943. godine, piše o otkazivanju slanja planirane delegacije generalu Milanu Nediću. Major Đurišić obavještava generala Mihailovića i o trenutnom mjestu boravka četničkog odreda Mašana Đurovića. Pored toga, Đurišić na originalan način interpretira ulogu »Nedićeve vojske«: {{izdvojeni citat|Deputacija kod Nedića nije otišla. Misao za ovo potekla je kod većine ljudi, koji su uverenja da se crvenima ne može ništa bez pomoći sa strane. Ja sam prihvatio iz razloga što ta '''Nedićeva vojska je Vaša a ne njegova''', a kako su [[Srpski dobrovoljački korpus|Ljotići]] uputili korpus na [[istočni front]], to verovatno ne bi ni došli, jer ih nema. [...] Iz Kolašina Mašanove ljude uputio sam za Šahoviće da se prikupe. Prekjuče dobio sam izveštaj da su [otišli u] Zaton i naredio sam da se vrate, danas tek obavešten sam da nisu tamo i niko ne zna gde su.<ref>AVII, ČA, kut. 132, reg. br. 7/4.</ref><ref>Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XIV, knjiga 2, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, dok. 142, str. 651—652.</ref>|Iz izvještaja majora [[Pavle Đurišić|Pavla Đurišića]] generalu [[Dragoljub Mihailović|Draži Mihailoviću]], 1. V 1943.}} U ratnim memoarima novinara [[Stanislava Krakova]], bliskog saradnika i rođaka generala Milana Nedića, ova epizoda je pomenuta kao logičan nastavak saradnje Pećančevog odreda pod komandom vojvode Đurovića sa Mihailovićevim četnicima. Prema Krakovljevim navodima, predsjednik kvislinške vlade je odobrio Ðurovićevo pristupanje Mihailoviću: {{izdvojeni citat|Đurović je imao jedan od najvećih Pećančevih odreda sa kojim se nalazio u dolini Ibra i na Raškoj, te je odatle učinio mnoge akcije na spasavanju Srba uništavanih od strane [[Albanci|Arnauta]] sa [[Kosovo|Kosova]], koji su stizali katkad i do samih, pa i preko pretkumanovskih granica Srbije... General Nedić je imao veliko poverenje u njega, smatrao njegov odred kao jedan od retko disciplinovanih i baš mi je isticao kako je Đurović dostavljao odredima Mihailovićevim tu na jugozapadnoj granici pretkumanovske Srbije oružje i municiju, koju mu je Nedić slao. Kada su krajem 1942. godine Pećančevi odredi bili raspušteni naređenjem SS-generala Majsnera, Mašan Đurović, nije hteo da svoj odred raspusti, niti da stupi u Državnu Stražu, jer bi se tada morao da rastane od najvećeg broja svojih ljudi već se uputio sa svojim odredom u Crnu Goru i u martu 1943. stigao je u štab Draže Mihailovića, koji je tada bio u selu Lipovu nedaleko od Kolašina. Iako je bio stavljen pod slovo «Z», on se nije plašio, znajući da je vršio samo rad na spasavanju Srba i da je u svakoj prilici pomagao odrede Mihailovićeve, da lično dođe kod generala Mihailovića. Ovaj ga je lepo primio i kao iskusnog borca protiv partizana, uputio ga je da sa svojim odredom dejstvuje u oblasti Foče protiv komunista. To je bio jedan od retkih odreda Mihailovićevih iz Srbije, koji je hteo da pristane da se bori u Sandžaku [u]mesto na svom ognjištu. [...] Iako se bio odvojio od njega, general Nedić je potpuno shvatio i odobrio prilaženje Đurovića jedinicama generala Mihailovića i čak bio zadovoljan da Mašan nije dozvolio da se njegov odred raspusti.<ref>Станислав Краков, Генерал Милан Недић, Књига друга: Прeпуна чаша чемера, Минхен, Штампарија Искра, 1968, стр. 343—344.</ref>}} Vlada [[Kraljevstvo Velika Britanija|Velike Britanije]] je u više navrata tokom 1943. godine pokušavala preko jugoslovenske izbjegličke vlade staviti do znanja generalu Mihailoviću da saradnja sa okupatorima i kvislinzima nije u skladu s operativnim planovima savezničkih štabova, kao i da nije u interesu samog četničkog pokreta. U jednoj poruci, tj. »Komunikaciji« od 11. maja, od njega se zahtijeva da prestane sa kolaboracijom sa Nijemcima i Italijanima, odnosno da »primarni objekt pokreta đenerala Mihailovića mora biti otpor Osovini«. Takođe je zahtijevano da se prekine svaka saradnja sa kvislinzima, naročito »kolaboracija sa đeneralom Nedićem«.<ref>AVII, kut. 281, reg. br. 20/1–4.</ref> Istim saopštenjem vlada Ujedinjenog Kraljevstva stavila je do znanja Mihailoviću da će britanski oficiri biti upućeni u štabove NOVJ, i da će se partizanskim jedinicama ukazati materijalna pomoć. Britanski pukovnik [[William Bailey|Stanley Bailey]] je dostavio »Komunikaciju« Mihailoviću 28. maja 1943.<ref>Branko Latas, Pokušaj Britanaca da četnike D. M. pokrenu u akciju protiv Nemaca na Kosovu (1943—1944), „Kosova — Kosovo“ No. 4 (1975), Zavod za istoriju Kosova, Prishtinë/Priština, str. 209.</ref> Budući da je vremenom stekao „iskustvo dobrog pregovarača“, a u dužem periodu je uživao visok ugled kod četničke Vrhovne komande,<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_134.htm Izvod iz knjige poslatih telegrama Štaba Draže Mihailovica od 29. juna do 5. avgusta 1942. godine]</ref> kapetan Predrag Raković je bio osoba kome je komandant JVuO povjeravao delikatne zadatke. Upravo iz ovog razloga, kapetan Raković je bio jedan od ljudi koji su posredovali razgovorima u maju 1943. godine između povjerenika Milana Nedića i [[Dimitrije Ljotić|Dimitrija Ljotića]] s jedne i generala Draže Mihailovića s druge strane.<ref>Раде Ристановић, Прилози зa биографију равногорског команданта мајора Предрага Раковића: официрски досије војске Краљевине Југославије, Зборник радова Народног музеја Чачак, vol. 49, Чачак, 2020, стр. 130.</ref> Sredinom maja 1943. godine, iz Beograda su, na zahtjev Dimitrija Ljotića, u štab vojvode [[Momčilo Đujić|Momčila Đujića]] stigli Miroslav Peran i Krešimir Samodol. Obojica [[Hrvati]], Peran i Samodol su bili pripadnici Ljotićevog [[ZBOR]]-a u [[Šibenik]]u u predratnom periodu. Na taj način, veze između Ljotića i Đujića su bile uspostavljene ili čak obnovljene, pa je komandant Dinarske divizije JVuO od proljeća 1943. godine učvrstio radio i kurirske veze kako s vrhovnom komandom Draže Mihailovića, tako i sa kvislinškom vladom generala Milana Nedića. Peran i Samodol — sada u svojstvu obavještajaca Dinarske divizije, s Đujićevim ovlaštenjima — okupili su u Šibeniku, augusta 1943. godine, više od 60 pripadnika antikomunističke omladine. Naoružani od strane talijanskog okupatora, dobivali su prehranu i plaću od 500 lira. Bataljon je bio pod neposrednom komandom vojvode Đujića, i to kao »elitna« jedinica. Četnička komanda Šibenika (komandant potpukovnik Gumzej i načelnik štaba poručnik Kovač) pisala je 25. VIII [[Mladen Žujović|Mladenu Žujović]]u o šibenskim vođama »Zbora«: {{izdvojeni citat|Pred tri mjeseca doputovali su u Šibenik iz Beograda položajni poručnici 5. dobrovoljačkog bataljona Peran Miroslav i Samodol Krešimir, aktivni članovi Ljotićeve [[ZBOR|organizacije »Zbor«]]. Imenovani, uz dobrovoljačku, imaju i legitimaciju [[Organizacija Todt|organizacije »TODT«]]. Po njihovom dosadašnjem nastojanju oko proturanja ideja koje nisu u saglasnosti sa radom dirigovanim od strane jugoslovenskog ministra vojske, mornarice i vazduhoplovstva, a prema prikupljenim provjerenim podacima postoji razlog opravdanoj sumnji da su imenovani upućeni ovamo sa povjerenim naročitim zadatkom. Napred imenovani nalaze se u Splitsko-šibenskom četničkom bataljonu u Žitniću, kao obavještajci [[Dinarska četnička divizija|četničke Dinarske divizije]].<ref>AVII, kut. 215, reg. br. 5/1—5.</ref><ref name="Pop izdaje">[https://www.znaci.org/00001/15.pdf Jovo Popović, Marko Lolić, Branko Latas: Pop izdaje, Stvarnost, Zagreb, 1988.], str. 268—269.</ref>}} Miroslav Peran se očitovao kao iskreni saveznik njemačkog Wehrmachta, kao što se može zaključiti na osnovu njegove izjave date oficirima [[114. lovačka divizija (Njemačka)|114. lovačke divizije]], a koja je prevedena sa [[Srpskohrvatski jezik|srpskohrvatskog jezika]] i dostavljena štabu [[2. oklopna armija (Wehrmacht)|Druge oklopne armije]]: {{izdvojeni citat|Mi, pošteni elementi Sjeverne Dalmacije, bilo Hrvati ili pravoslavci, jedinstveni smo u namjeri da lojalno sarađujemo sa njemačkim Wehrmachtom u borbi protiv neprijatelja cijelog svijeta — komunizma. Naši ciljevi su jasni. Naša je čvrsta želja da naš jadni i napaćeni narod povedemo ka miru i redu. Stoga, molimo njemački Wehrmacht da nas podupre u ovoj borbi što je više moguće. Njegovi neprijatelji na ovom području i naši su neprijatelji. Mi se nalazimo u beskompromisnoj borbi protiv komunizma.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=313&roll=483&broj=979 NARA, T313, Roll 483, frame no. 000976.] <br /> ({{jez-njem|"Wir ehrlichen Elemente von Norddalmatien ob Kroaten oder Pravoslaven sind nun fest entschlossen einig und loyal mit der Deutschen Wehrmacht an der Bekämpfung gegen den Weltfeind den Kommunismus mitzuarbeiten. Unsere Ziele sind klar. Es ist unser fester Wille, unser armes und gequältes Volk zum Frieden und zur Ordnung zu führen. Wir bitten deshalb die Deutsche Wehrmacht uns in diesem Kampfe so weit als möglich zu unterstützen. Die Feinde der Deutschen Wehrmacht in dieser Gegend, sind auch unsere Feinde. Wir befinden uns im kompromisslosen Kampf gegen den Kommunismus."}})</ref>|Prijevod izjave četničkog vođe Miroslava Perana iz Šibenika (22. septembar 1943. godine)}} [[Prvoslav Odović]], predratni beogradski policajac i zamjenik [[Svetozar Vujković|Svetozara Vujkovića]], upravnika [[Logor Banjica|Banjičkog logora]], redovno je slao izvještaje Vrhovnoj komandi JVuO, odnosno Draži Mihailoviću, koji je preko njega nastojao da izvuče iz logora pripadnike svoje organizacije.<ref>Sima Begović, Logor Banjica 1941-1944, Institut za savremenu istoriju, Beograd, 1989, knj. 2, str. 14.</ref> U avgustu 1943. godine, Odović (u tom trenutku šef Predstojništva policije u [[Kruševac|Kruševcu]]; odgovoran za brojna hapšenja i mučenja pripadnika NOP-a) biva uhapšen od strane [[Srpski dobrovoljački korpus|ljotićevaca]] zbog saradnje sa četnicima pod komandom [[Dragutin Keserović|Dragutina Keserovića]], u vrijeme sukoba između ljotićevaca i četnika. Okupator ga je internirao u Njemačku, gdje je ostao i nakon rata.<ref>[https://pescanik.net/viktimizacija-zlocinaca/ Milan Radanović: Viktimizacija zločinaca]</ref> Prvoslav Odović je kasnije odselio u [[Australija|Australiju]], gdje će sredinom 1951. godine biti među osnivačima [[Srpske narodne odbrane]] (SNO), jedne od najpoznatijih srpskih antikomunističkih i nacionalističkih organizacija u emigraciji.<ref>[https://www.vesti-online.com/sedam-decenija-ponosne-istorije/ Sedam decenija ponosne istorije]</ref> Veliki problem za funkcionisanje SDS je predstavljala duboka isprepletenost i povezanost mnogih njenih pripadnika sa Jugoslovenskom vojskom u otadžbini. Ovu infiltriranost su hapšenjima pokušavali da preduprede Nemci. Krajem jula 1943. godine, Gestapo će zbog ove saradnje uhapsiti gotovo ceo štab [[Niš]]ke oblasne komande, na čelu sa komandantom pukovnikom [[Filipom Dimitrijevićem]]. Takođe, masovna bekstva stražara i njihov odlazak u ravnogorske odrede u toku 1943. godine kulminiraju. U poternici iz decembra 1943. koju je izdala Komanda SDS, u kojoj se konstatuje broj „aktivnih begunaca“, nalazi se 808 pripadnika Straže.<ref>Nebojša Stambolija, Srpska državna straža 1942-1944. Doktorska disertacija, Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu, 2019, str. 372.</ref> Kapetan [[Branivoj L. Petrović]], nakon izvršene inspekcije u Varvarinskom, Resavskom i Ivankovačkom korpusu JVuO, gdje je boravio kao delegat Vrhovne komande, podnio je 1. avgusta 1943. izvještaj generalu Mihailoviću u kome saradnju sa pripadnicima Srpske državne straže konstatuje kao notornu činjenicu, budući da je većina komandanata u tri korpusa bila prethodno legalizirana kod kvislinških vlasti. „S pravom se može reći da u pokretu Ravne Gore postoji i tajna sprega svih Nedićevih oficira, koji se uzajamno drže i pomažu“, žali se kapetan Petrović generalu Mihailoviću. U dijelovima izvještaja koji su posvećeni stanju u Varvarinskom, odnosno Ivankovačkom korpusu JVuO, o relacijama sa SDS-om Petrović zapisuje: {{izdvojeni citat|Srpska Državna Straža je potpuno uz nas i sarađuje sa našim odredima... Na teritoriji ovoga korpusa S.D.S. sarađuje potpuno sa našim odredima.<ref>Zbornik NOR-a, tom XIV, knjiga 2, dokument br. 182, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, str. 869—878.</ref>}} Kapetan Petrović je rezimirao izvještaj Mihailoviću: „Ljudi koji vode stvari, nepodesni su po svojim moralnim i tehničkim sposobnostima. Narod želi na čelu da vidi svetle i čestite ljude, koji će biti primeri i uzori naših stremljenja. Legalizovani oficiri, bivše vojvode Koste Pećanca i Nedića, zboraši Ljotića i ceo taj elemenat, koji je do juče pod okriljem [[Svastika|hakenkrojca]] činio zulume, ne mogu danas da rade pod simbolom Ravne Gore i Vašeg imena. Narod to ne želi, ne prima, bar na terenima na kojima služe. I u koliko oni budu ostali, stav nepoverenja i rezervisanosti povećaće se.“ Prvorazredno svjedočanstvo o organizacionom jedinstvu četnika Draže Mihailovića i pripadnika Nedićevog kvislinškog aparata predstavlja izvještaj kapetana [[Aleksandra Saše Mihajlovića]] koji je 28. avgusta 1943. godine poslao generalu [[Miroslav Trifunović|Miroslavu Trifunoviću]].<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kutija 127, registarski broj 1/12 (S-X-214).</ref> Dragocjenost ovog dokumenta, pored toga što je u pitanju primarni izvor, ogleda se i u činjenici da su pomenuti oficiri Jugoslovenske vojske u otadžbini bili veoma visoko hijerarhijski pozicionirani. Naime, general Miroslav Trifunović je bio delegat Vrhovne komande JVuO za Srbiju i jedan od nekolicine četničkih komandanata (pored samog Draže Mihailovića) sa činom generala, dok je kapetan Aleksandar Mihajlović (pseudonim »Willy«) bio komandant beogradskih ravnogoraca od proljeća 1943, nakon što je uhapšen njegov prethodnik major Žarko Todorović, pa sve do završetka okupacije. Kapetan Mihajlović izvještava generala Trifunovića (»Dietrich«): „Pored legalnih jedinica S.D.S. koje su potpuno uključene u našu organizaciju i na koje potpuno računam, organizacija Beogradske brigade (sela) potpuno je sprovedena... Krećemo se slobodno, patroliramo, držimo zasede i uopšte vladamo njima. Ovo mi je taj V Beogradski korpus sa: 1. beogradskom brigadom (sela), 2. brigadom (bataljon S.D.S. i Nedićeva Garda), 3. brigada vatrogasci, 4. brigada (Savso 13) i 5. brigada (razne sportske organizacije). O ovome molim Vas za najveću tajnost, jer vidite da ih nisam ni u svom naređenju Br. 240 izneo ostalim komandantima korpusa mada im verujem kao i sebi.“ Uz 1500 ljudi u ilegali, Mihajlović navodi da su mu „najveće nade“ legalne jedinice SDS i Beogradska brigada JVuO i da „stoga sve ljubomorno čuva[m]“. Mihajlović nastavlja: „Policija U.g.B. [Uprave grada Beograda — prim.] (kvartovski odredi, policiska škola, logor, saobraćajna policija) kompletni su pod mojom komandom. Ovo mi je drugi po sigurnosti adut u rukama.“ S druge strane, kapetan Mihajlović za šefa Specijalne policije UgB [[Iliju Paranosa]] tvrdi da je dvije i po godine bio „glavni inkvizitor naših ljudi“; stoga na preporuke iz Vrhovne komande JVuO za saradnju s njim odgovara da to ne bi bilo uputno, s obzirom da je „cela njegova policija [je] minirana i bez njegove pomoći“, te da osobe poput Paranosa „nikako ne služe na čast niti na ugled našega pokreta“. Kapetan Aleksandar Mihajlović zaključuje da se sa Srpskom državnom stražom ne treba konfrontirati, budući da ona, iz njegove perspektive, predstavlja savezničku vojsku: {{izdvojeni citat|Pre nego što završim molim Vas još i to, da kod naših komandanata na terenu utičete, da ne razoružavaju i odvode stražare S.D.S. '''Sve su to naši ljudi na koje možemo stoprocentno računati'''. Zašto ih onda dirati kad i ovako pozitivno rade. Na taj način samo se stvaraju njima neprijatnosti što je potpuno nepotrebno a mi sami sebe slabimo. I o ovome smo i usmeno govorili i video sam da ste me razumeli pa Vas sada samo potsećam na to, a s obzirom na učestale ovakve slučajeve u poslednje vreme.<ref>Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XIV, knjiga 2: Dokumenti jedinica, komandi i ustanova četničkog pokreta Draže Mihailovića (1. januar — 8. septembar 1943), Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, dokument 194, strane 914—922.</ref>|Kapetan [[Aleksandar Mihajlović]], komandant Beograda JVuO}} [[Kapitulacija Italije|Kapitulacijom Italije]] u septembru 1943. godine i očekivanim savezničkim iskrcavanjem na [[Jadran]]u, široko rasprostranjena pojava među pripadnicima SDS-a postaje napuštanje položaja (do tada ne toliko često) i odlazak u šumu, tj. u redove JVuO. U jednom izvještaju sa proputovanja iz sredine septembra, inspektor SDS piše da su bjekstva uzela maha u Kragujevačkom, Valjevskom i Šabačkom okrugu: {{izdvojeni citat|Ja sam lično za ovih deset dana putovanja dobio utisak da su pripadnici SDS-a, koji su odbegli, kao i oni koji se za bekstvo spremaju, već odavno bili pripadnici organizacije DM, radeći legalno sve dok nisu dobili naređenje da se pripreme i odu u šumu.<ref>Vojni arhiv, Nedićeva arhiva, 50A–1–10.</ref><ref>Nebojša Stambolija, n. d., str. 310, fus. 823.</ref>}} Ova aktivnost je svoju kulminaciju dostigla 21. septembra 1943, kada Draža Mihailović izdaje naređenje koje su komandanti korpusa imali dostaviti sreskim komandama SDS-a kako bi ovi „u roku od 48 časova“ napustili svoju dosadašnju dužnost, te se „sa svojim ljudstvom, oružjem i spremom“ javili lokalnim komandantima JVuO radi ratnog rasporeda.<ref>Nebojša Stambolija, n. d., str. 310-311, fus. 824.</ref> U Mihailovićevu naređenju, pored ostalog, stoji: {{izdvojeni citat|Imam sigurne podatke da će Nemci uskoro početi sa razoružavanjem Srpske državne straže. Komandanti na čijim se terenima nalaze ovakvi odredi, uhvatiće vezu sa istima i narediti im da odmah sa celokupnim oružjem, spremom i materijalom, koji im stoji na raspoloženju izađu u šumu i pristupe u saradnju. Svima onima koji ne budu hteli izvršiti ovo naređenje, objaviti im otvoreno neprijateljstvo, smatrati ih izdajnicima Kralja i Otadžbine, silom ih razoružati i nemilosrdno ih uništavati na terenu.|[[Dragoljub Mihailović]]}} Tog mjeseca će i poručnik [[Miloš Radosavljević]], komandant Valjevskog korpusa JVuO, narediti komandantima svojih brigada da „pristupe razoružanju legalnih srpskih odreda na svojoj teritoriji“, kao i da „razoružano ljudstvo koje pripada našoj organizaciji odmah uvrste u svoje [četničke — prim.] redove“, dok bi prema „izrodima i izdajnicima“ trebalo postupiti „po zakonu šume“.<ref>Коста Николић, Историја равногорског покрета, I, Београд, 1999, стр. 395.</ref><ref>{{Cite journal|last=Сегић|first=Дејан|date=2011|title=Четници и капитулација Италије 1943.|url=http://www.isi.mod.gov.rs/multimedia/dodaci/vig_1_2011_1554880246.pdf|journal=Војноисторијски гласник|publisher=Институт за стрaтегијска истраживања Одељења за војну историју Министарства одбране Републике Србије|volume=1/2011|pages=214}}</ref> Njemačka Komanda Jugoistoka je također bila u posjedu informacijâ o izričitom Mihailovićevom nalogu nadleštvima Srpske državne straže u unutrašnjosti zemlje da se priključe četnicima u šumi: {{izdvojeni citat|Srbija: Opšta situacija nepromijenjena. Aktivnost bandi nastavlja da se intenzivira. Navodno, Mihailović je komandama Srpske državne straže u centralnoj Srbiji izdao naređenje da do 20. septembra odu u šumu. Dalja dezertiranja iz SDS i Srpske granične straže, posebno u sjeverozapadnoj Srbiji. Grupe DM su posljednjih dana spojene u jake jedinice.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=313&broj=158&roll=483 NARA, T313, Roll 483, frame no. 000155.] <br /> ({{jez-njem|"Serbien: Zu allgemein: <br /> Lage unverändert. Bandentätigkeit hält verschärft an. An D. M. hat angeblich den SSW–Kommandos in Mittelserbien den Befehl erteilt, sich bis zum 20.9. in den Wald zu begeben. Weitere Desertierungen von SSW und SGW besonders in Nordwestserbien. D. M.– Gruppen wurden in den letzten Tagen zu starken Einheiten zusammengefasst."}})</ref>|Telegram komande Vojnoupravnog zapovjednika Jugoistoka, (17. septembar 1943)}} Kapetan I klase [[Dimitrije Antonović]] (pseudonim »Rudy«), komandant Kosmajskog korpusa JVuO, izvještavajući 5. septembra 1943. Dražu Mihailovića o aktivnostima jedinice pod njegovom komandom tokom ljeta te godine, piše o odnosu pripadnika kvislinške Srpske državne straže prema četnicima: {{izdvojeni citat|Organi S.D.S. pomažu me ali baš ništa ne rade. Oni u glavnom mirnodobski žive i zadovoljni su, po njihovom mišljenju, što mogu i da sede na miru i čuvaju svoje glave za sutra i ujedno da rade za našu stvar. Njihova korist za nas je vrlo mala i ja sam preduzeo sve mere da ih što pre povučem, dok ih Švabe nisu razoružale. Sa njima, isto baš sa onima koji sarađuju sa nama, primoran sam da se svađam zbog njihove neaktivnosti i zbog toga što pokušavaju da kritikuju naše poslove. Ta kritika je u glavnom zato što se oni boje da ih mi našim radom ne otkrijemo.<ref>Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XIV, knjiga 2: Dokumenti četničkog pokreta Draže Mihailovića 1943, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, dok. 201, str. 936—937.</ref>}} Kapetan Antonović navodi i da SDS asistira četnicima u borbama protiv partizana u selima na [[Kosmaj]]u: „18. jula Kosmajski odred imao je noćni sukob sa jednom grupom partizana u blizini sela Manića. U tom sukobu ubijen je »Jarac« [riječ je o Đorđu Jovanoviću, političkom komesaru Kosmajskog NOP odreda — prim.] — komandant Kosmajskog partizanskog odreda i kod njega je nađen štambilj »Kosmajskog narodnooslobodilačkog partizanskog odreda ,Rade Jovanovića’«. U tom sukobu ubijen je još jedan partizan. »Jarca« su organi S.D.S. odneli u Sopot i zakopali ga ali su ga partizani noću izvadili i sahranili na neko drugo mesto. Ko je tačno »Jarac« do danas nije tačno utvrđeno. Od naših u tom sukobu nije niko nastradao.“<ref>Zbornik NOR-a, XIV/2, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, str. 935.</ref> Prema tvrdnjama [[Boško Kostić|Boška Kostića]], sekretara [[Dimitrije Ljotić|Dimitrija Ljotića]], Ljotić je u drugoj polovini 1943. pokušao da ugovori sastanak sa Mihailovićem, ali je to Mihailović odbio računajući na negativnu reakciju emigrantske vlade. Boško Kostić je 1943. po drugi put boravio u [[Turska|Turskoj]]. U svojim memoarima on piše da je stigao u [[Istanbul]] na [[Vidovdan]] te godine i ostao sve do decembra. Upućen u misiju povezivanja sa službenicima [[Vlada Kraljevine Jugoslavije u egzilu|jugoslovenske vlade u emigraciji]], Kostić navodi da se sastao sa Lukom Lukovićem („generalnim konzulom u Carigradu“) te konzulom Vladom Perićem. Ljotićev sekretar citira pisanu poruku koju je general Milan Nedić adresirao na kralja [[Petar II Karađorđević|Petra II Karađorđevića]]: {{izdvojeni citat|Vaše Veličanstvo, ja činim sve što je u mojoj moći da spasem što je moguće više srpskih života. Propaganda iz Londona sprečava me u ovom poslu. Ne smeta to što me napada, jer to čini moj teški zadatak sa okupatorskim snagama lakšim. Ali ja molim da me Vi ne tretirate kao [[Vidkun Kvisling|Kvizlinga]] i [[Ante Pavelić|Pavelića]], koji je do danas uništio 600.000 Srba u „Nezavisnoj Državi Hrvatskoj“. Znam da u redovima srpskih oružanih snaga ima oko 80% oficira i ljudi koji pripadaju pokretu đenerala Mihajlovića i koji će se pripojiti njemu kada vreme za to dođe, da pomognu oslobođenju svoje zemlje. Ja sam spreman da predam vlast đeneralu Mihajloviću kada Nemci odu, da bi se održao zakon i red u zemlji dok se legalna vlada i Vaše Veličanstvo ne povrati. Radi toga, molim Vas da delujete na đenerala Mihajlovića da ne prouzrokuje prerane represalije nad nezaštićenim stanovništvom. Svaka nemačka glava se plaća sa sto srpskih. Za mene, međutim, svaka pojedinačna srpska glava je draža nego sto nemačkih. Posle oslobođenja zemlje spreman sam da izađem pred narodni sud. Za moja dela istorija će da sudi najbolje.<ref>Boško N. Kostić, Za istoriju naših dana – Odlomci iz zapisa za vreme okupacije, Lil (Francuska), 1949, str. 115–116.</ref>|General [[Milan Nedić]]}} Iz primarnih izvora se može zaključiti da je Boško Kostić vjerno rekonstruisao sadržinu Nedićevog pisma. Naime, konzul Vladimir Perić, inače obavještajni oficir [[Jugoslovenska vojska|Jugoslovenske vojske]], poslao je 9. jula 1943. Vladi Kraljevine Jugoslavije telegram, u kom prenosi navode iz razgovora sa Kostićem: {{izdvojeni citat|Nedić je kralju veran i čini sve da spase što se spasti može, a o čemu će biti reči posle rata. Ne traži ni pomilovanje ni aboliciju, traži samo da se izvede pred sud i da sud da reč o njegovom radu za vreme okupacije. Moli da se ostavi da radi i ako se što želi od njega da mu dostavimo... Svi pokušaji Nedića da dođe u lični kontakt sa generalom Mihailovićem propali su. On moli da general Mihailović izabere mesto boravka gde želi i sa brojem ljudi koliko želi... Njegovo naoružanje i snabdevanje biće Nedićeva briga. Kada Nemci počnu evakuaciju, Nedić smatra da će njegova uloga tada biti završena i tada neka dođe general Mihailović ili lice koje Nj. V. Kralj odredi... Sve trupe koje je uspeo do sada da spremi, koje su već sada 80% za generala Mihailovića, staviće njemu na raspolaganje, njemu ili nekome drugome koji se odredi i kada za to dođe momenat.<ref>AVII, arhivski fond Draže Mihailovića, VK—Y—514, 515, 516.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/11_43.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje OBAVEŠTAJNI CENTRI PURIĆEVE VLADE]</ref>}} Procjena vojno-političke situacije sačinjena od strane komandanta Jugoistoka feldmaršala [[Maximilian von Weichs|Maksimilijana fon Vajks]]a od 1. novembra 1943. godine, predstavlja jedan od najmarkantnijih dokumenata koji je neki od njemačkih okupacionih komandanata potpisao u toku rata. Feldmaršal fon Vajks, koji je od avgusta 1943. opunomoćeni komandant Jugoistoka, kada preuzima komandu i nad [[Armijska grupa F|Armijskom grupom »F«]], poput ostalih njemačkih vojnih i obavještajnih instanci, notira mnogostruke veze četničkog pokreta Draže Mihailovića s Nedićevom kvislinškom vladom: {{izdvojeni citat| U ''Srbiji'' Draža Mihailović pokušava da mobilizacijom ubrza izgradnju ''nacionalne srpske armije''. U tom smislu apeluje na Srbe koji su ostali verni kralju i na iskonsku nacionalnu svest Srba. Sa aktivnim činovništvom vežu ga mnogi stari i novi odnosi. Otuda bi se moglo predvideti da bi u slučaju neprijateljskog napada koji bi imao sigurnog izgleda na uspeh državna moć prešla u njegove ruke.<ref>Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XII, knjiga 3: Dokumenti Nemačkog rajha 1943, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1978, dok. 156, str. 622.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/4_12_3_156.htm Procena komandanta Jugoistoka feldmaršala Vajksa od 1. novembra 1943. vojno-političke situacije na području Jugoslavije krajem oktobra 1943. godine]</ref>}} U ratnom dnevniku Vrhovne komande [[Wehrmacht]]a (zima 1943/1944. godine), naglašava se složenost odnosa na liniji [[JVuO]]—[[SDS]]—[[SDK]], ali i jedinstvo akcije ovih formacijâ prema [[NOVJ|jugoslovenskim partizanima]]: {{izdvojeni citat|Odnosi između četnika, Nedićeve straže i Ljotićevih ljudi bili su veoma komplikovani. Ta tri pokreta nisu imali zajednički stav u odnosu prema okupacionoj sili, a jedino zajedničko bila im je borba protiv komunističkog pokreta.<ref name="Živković"/>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta (Srbija i Mihailović zimi 1943/44.)}} Počev od novembra 1943. godine, četnički su komandanti (poput [[Vojislav Lukačević|Lukačevića]], [[Jevrem Simić|Simića]], [[Nikola Kalabić|Kalabića]] i drugih) potpisali sa predstavnicima njemačkih okupacionih ustanova [[Ugovori o saradnji četnika i Wehrmachta|ugovore o primirju]], kao i o saradnji u zajedničkoj borbi protiv snaga NOVJ. U prva tri članka ugovora potpisanog [[27. 11.|27. novembra]] [[1943]], pukovnik Jevrem Simić i kapetan Nikola Kalabić obavezali su se spram okupatora sljedeće: {{izdvojeni citat| 1.   Primirje u srezovima Umka, Vračar, Grocka, podunavskom, kosmajskom, mladenovačkom, oplenačkom, aranđelovačkom, lepeničkom, kragujevačkom, gružanskom, kačerskom, kolubarskom. Četnici se obavezuju da ne vrše sudsku vlast samovoljno prema Nemcima i pripadnicima nemačke narodne grupe. U ugovor su uključeni nemački Vermaht i policija, bugarske oružane snage, Srpski dobrovoljački korpus, Srpska državna straža, Ruski zaštitni korpus, srpske vlasti i privredna preduzeća, a na četničkoj strani — četničke jedinice kapetana Kalabića i pukovnika Simića. 2.   Primirje treba da stvori podlogu — pretpostavku za zajedničku borbu protiv komunista. 3.   Potvrda Kalabića i Simića da se u potčinjenim jedinicama ne nalaze pripadnici sila koje su sa Nemačkom u ratu. Obaveza Kalabića i Simića da spreče i prekinu obaveštajne puteve koji bi mogli da daju obaveštenja neprijateljima velikonemačkog Vermahta o nemačkim vojnim pokretima.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_262.htm Sporazum od 27. novembra 1943. između pukovnika Jevrema Simića i kapetana Nikole Kalabića sa nemačkim predstavnikom o saradnji u borbama protiv NOVJ]</ref>|Sporazum pukovnika Jevrema Simića i kapetana Nikole Kalabića sa nemačkim predstavnikom o saradnji u borbama protiv NOVJ (27. novembra 1943.)}} Nakon potpisivanja ugovora između JVuO i Wehrmachta, uslijedila je negativna reakcija stanovništva okupirane Srbije. General [[Svetomir Đukić]] (pseudonim »Zu-Zu«), komandant Severnih pokrajina JVuO ([[Vojvodina]] i [[Slavonija]]), izvijestio je 8. decembra 1943. Dražu Mihailovića da su u Beograd došli bugarski političari i predstavnici bugarskih okupacionih trupa, sa kojima se sastao i vodio pregovore o borbi protiv NOVJ. Đukić naglašava da „po Beogradu kruže glasovi kako se Čiča [Mihailović — prim.] sporazumeo sa Nemcima i Nedićem, što je primljeno vrlo nepovoljno u narodu“, dodajući da je on (general Đukić) to odlučno demantovao.<ref>AVII, reg. br. 8/1, kut. 276, dep. 12067; reg. br. 21/1, kut. 275, d. 943.</ref><ref>Branko Latas, Četničko-nemački sporazumi o saradnji u Srbiji (1943—1944), Vojnoistorijski glasnik br. 2/1978, Beograd, str. 344—345.</ref> Uviđajući opasnost od širenja vijesti o sklopljenim ugovorima, svojim je potčinjenim general Mihailović sugerisao da na njih reaguju opovrgavanjem. 30. novembra 1943. godine, komandant JVuO je potpukovniku Živojinu Đuriću (pseudonim »Sokrat«; ujedno šef Okružne komande SDS-a u [[Leskovac|Leskovcu]], kao i četničkog obavještajnog centra »Antikvarnica 1«), poručivao sljedeće: „Glasovi o sporazumu četnika sa Bugarima i Nemcima potpuno su izmišljeni. Demantujte sve ovo.“<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kutija 275, reg. br. 21/1.</ref> Nakon toga, major [[Dragutin Keserović]] obavještava Mihailovića da mu je okružni komandant Srpske državne straže iz [[Kraljevo|Kraljeva]] Dragutin Redić ponudio saradnju. General Mihailović je odgovorio dvosmisleno dopisom od 4. XII 1943: {{izdvojeni citat|Koristite sve što Vam Redić nudi. Ponavljam Redić nudi i dajte mu zadatak neka se bije. Što se tiče Nemaca naš je stav nepromenjen. Mi nismo sklopili nikakav sporazum, ali trenutno tučemo opasnijeg neprijatelja, a komunisti su zlo koje moramo uništiti po svaku cenu.<ref>AVII, ČA, K–278, reg. br. 18/1.</ref>|General [[Dragoljub Mihailović]]}} Obavještajni oficiri iz [[187. rezervna divizija (Nemačka)|187. rezervne divizije]] javljaju 31. oktobra 1943. o saradnji sa Slavonskim četničkim odredom pod komandom majora [[Dušana Janjića]]. Za jedinicu se navodi da sa „nekih 16–20 ljudi vrši izviđačke zadatke na [[Psunj]]u“ te da se u borbama dobro pokazala, dok sam major Janjić „odaje dobar utisak“, budući da „mrzi [[Jevreji|Jevreje]], [[Masonerija|masone]], pa samim tim i komuniste i [[Ujedinjeno Kraljevstvo]] i [[Sjedinjene Američke Države|SAD]]“: {{izdvojeni citat|[[Slavonski Brod|Brodska]] podružnica zagrebačke ispostave [[Abwehr]]a ovih dana šalje 32 pouzdana Ljotićeva čovjeka četničkoj skupini Janjića, očito po nalogu iz Beograda. Ne postoje pisani sporazumi s četničkim vođom Janjićem.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=389&rec=314&roll=1544 NARA, T314, Roll 1544, frames no. 000383—000384.] <br /> ({{jez-njem|"Nebenstelle Brod der Ast. Agram führt in diesen Tagen Cetnik—gruppe Janič anscheinend auf Weisung aus Belgrad 32 verlässliche Ljotič—Männer zu. Schriftliche Abmachungen mit Cetnikführer Janič nicht vorhanden."}})</ref>|Izvještaj 187. rezervne divizije o saradnji sa četnicima (31. oktobar 1943. godine)}} U jednom njemačkom izvještaju s početka novembra 1943. godine posebno je posvećena pažnja saradnji sa četničkim snagama pod vođstvom [[Momčilo Đujić|Momčila Đujića]] i [[Mane Rokvić|Maneta Rokvića]]. Pored konstatacije da „četničke jedinice dobijaju naredbe direktno od lokalnih njemačkih komandanata“, u izvještaju se za zapovjednika Dinarske divizije JVuO decidirano tvrdi: {{izdvojeni citat|Četnički vojvoda Đujić je sljedbenik Ljotićeva pokreta. U njegovom bližem okruženju vjerojatno ima starijih pravoslavaca koji su skloni pokretu Draže Mihailovića, ali trenutačno pod vodstvom Đujića nemaju utjecaja. Đujić već neko vrijeme pokušava za vođe jedinica postaviti mlade pravoslavce koji su bliski Ljotićevom pokretu.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=344&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frame no. 000340.] <br /> ({{jez-njem|"Der Cetnik–Vojvode Djujic ist Anhänger der Ljotic–Bewegung. In seiner näherer Umgebung sind wohl älteren Pravoslaven die zur D.M.–Bewegung neigen, jedoch derzeitig unter Führung von D. keinerlei Einfluss besitzen. D. bemüht sich seit einiger Zeit, junge, der Ljotic–Bewegung nahestehende Pravoslaven als Einheitsführer anzusetzen."}})</ref>|Izvještaj [[114. lovačka divizija|114. lovačke divizije]] komandi [[15. brdski armijski korpus|15. brdskog armijskog korpusa]] o rezultatima saradnje sa četnicima (5. XI 1943. godine)}} Na drugoj strani, i zvaničnici [[Savezničke sile u Drugom svjetskom ratu|savezničkih]] zemalja notiraju saradnju generalâ Dragoljuba Mihailovića i Milana Nedića. U jednom obavještenju iz [[Ujedinjeno Kraljevstvo|britanskog]] [[Kancelarija za inostrane i poslove Commonwealtha|Foreign Officea]] poslatom 7. decembra 1943. veleposlaniku Ujedinjenog Kraljevstva u [[Sjedinjene Američke Države|SAD]], navode se razlozi za prekid odnosâ sa Dražom Mihailovićem: {{izdvojeni citat|Nedavne informacije iz Srbije kazuju: (1) Da Mihailovićeva organizacija još uvek ima kontrolu nad većim delom stanovništva, ne samo zbog njihovog nacionalističkog stava već i zbog njihovog otpora prema komunizmu. (2) Da Mihailović ne samo da nije ni od kakve vojne i pomoći za saveznike već je postao izražena prepreka bilo kakvom obliku jugoslovenskog jedinstva. (3) Da je Mihailović toliko opsednut opasnošću od komunizma da je otvoreno priznao da više voli da brani Nedića i Nemce nego da se potčini partizanima. (4) Mada još uvek nema dokaza da Mihailović lično sarađuje sa Nemcima, velika je verovatnoća da sarađuje sa Nedićem i da su neki njegovi komandanti već potpisali sporazume sa Nemcima.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_249.htm Obaveštenje Ministarstva inostranih poslova Velike Britanije od 7. decembra 1943. svom ambasadoru u Vašingtonu o saradnji četnika sa okupatorima i razlozima za prekid odnosa sa Dražom Mihailovićem]</ref>}} 18. novembra 1943. britanski potpukovnik Koup (Cope) izveštava pretpostavljene da je od Mihailovićevog [[Radoslav Đurić|majora Đurića]] obavešten o saradnji četnika sa Nedićevom vladom. Potpukovnik Koup izveštava da većina ljudi pod Đurićevom komandom neće tolerisati ovu saradnju, neće se boriti protiv partizana u savezu sa Nedićem, i da je Đurić, uprkos suprotnim Mihailovićevim naređenjima, već kontaktirao lokalne partizane.<ref>{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/11_48.htm |title=Nikola Milovanovic - DRAZA MIHAILOVIC |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref> Kapetan Mor (More) takođe obavještava svoje nadređene o saradnji Mihailovićevih i Nedićevih snaga u [[Južna Srbija|južnoj Srbiji]] i na [[Kosovo (oblast)|Kosovu]]. Dokumente o četničkoj kolaboraciji sa okupatorom i kvislinzima dostavljeni su 3. januara 1944. Foreign Officeu iz kabineta [[Winston Churchill|Winstona Churchilla]], predsjednika britanske vlade. Iz Jugoslavije ih je donio [[Fitzroy MacLean]], šef britanske vojne misije kod [[Josip Broz Tito|Tita]]. Brigadir MacLean je doveo u [[Kairo]] i jednog zarobljenog njemačkog oficira: {{izdvojeni citat|''2. decembar'' <br /> Kapetan Mor, kod Mihailovićevih snaga u području južnog Kopaonika, izveštava da je nedavno razgovarao sa jednim Nedićevim oficirom koji se hvalio mobilizacijom Nedićevih snaga i saradnjom Nedić — Mihailović u borbi protiv partizana. <br /> Kapetan Mor tvrdi da je pre nedelju dana u štab četničkog vođe Markovića došao jedan Nedićev delegat. Ovaj delegat je obavestio da Nemci garantuju odeću, opremu i platu četnicima kao nagradu za antipartizansku aktivnost. <br /> Kapetan Mor kaže da je Marković odbio ovu ponudu, ali smatra da je isto ponuđeno svim četničkim vođama i da je teško verovati da u ovo nije umešan i Mihailović.<ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941—1944'' — Dokumenti, Arhivski pregled, Beograd, 1976, str. 84.</ref>}} Posljednjeg dana oktobra 1943, general Dragoljub Mihailović naređuje svojim komandantima da („s obzirom na današnju situaciju“) budu u pripravnosti da na „dati znak mobilišu sve do poslednjeg čoveka“ za borbu protiv partizana.<ref>Vojni arhiv, Beograd, Četnička arhiva, 22–2–13.</ref><ref>Mirjana Zorić, Bitka za Srbiju 1944. godine, Vojno delo, vol. 66, br. 3, Beograd, 2014, str. 292.</ref> Kako bi opravdao saradnju s kvislinškom upravom, general Mihailović iznova lansira propagandnu parolu o navodnom prisustvu znatnog broja [[Ustaše|ustaša]] u redovima NOVJ: {{izdvojeni citat|Naročito vodite računa da trupe treba podmladiti najboljim regrutima. Stvarajte što jače leteće brigade. Obratite pažnju da nam Nemci ne pobegnu. Preduzmite sve najhitnije da uspostavite vezu sa Nedićevim elementima. Pridobijajte čak i ljotićevce da pristupaju, jer partizani primaju sve, čak i krvne neprijatelje — ustaše. Moramo se u datom momentu pojačati, jer ko bude jači biće u pravu.|General [[Draža Mihailović]]}} U depeši od 17. novembra 1943. general Draža Mihailović se obraća majoru Aleksandru Saši Mihajloviću (pseudonim »Vili«), komandantu [[Beograd]]a JVuO: {{izdvojeni citat|Nacionalnoj službi preporučiti da uvek stupa u vezu sa našim odredima pa im se neće ništa desiti a dokle god ne stupe u vezu sa nama smatraju se neprijateljskim odredima.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_42.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 7. novembra do 3. decembra 1943. godine]</ref>}} Pripadnici Posavske brigade JVuO i lokalne SDS sukobili su se 7. septembra 1943. sa djelovima [[Kosmajski partizanski odred|Kosmajskog NOP odreda]] u ataru [[Vranić (Barajevo)|Vranić]]a, uz minimalne gubitke s obje strane. Među partizanima nalazilo se i nekoliko mladića iz sela. Nakon četiri dana, Vranić biva blokiran od strane SDS, Specijalne policije iz Beograda i jednog bataljona Posavske brigade pod komandom poručnika Dragana Lazića. Tada su četnici bez razloga ubili Milivoja Kojića, seljaka koji je čuvao stoku. Četnici, žandarmi i Specijalna policija izvršili su pretres u selu, uhapsivši devet seljaka. Četvorica seljaka su osumnjičena kao partizanski simpatizeri i sprovedena u zatvor Specijalne policije gdje su isljeđivani i mučeni, a zatim izolovani u [[Koncentracijski logor Banjica|logoru na Banjici]]. Nakon što su odbili da isporuče žito na ime rekvizicije, petorica uhapšenih su upućeni na prinudni rad na [[Čukarica|Čukarici]]. U oktobru, četnici Posavske brigade su uhvatili trojicu partizana iz Vranića i predali ih Specijalnoj policiji. Sva trojica su ubijena od strane okupatora.<ref>Arhiv Srbije, Zemaljska komisija, kutija 139, zločini broj 418, 1545, 1546, 1548, 1563, 1744, 1746.</ref><ref>Milan Radanović, Kazna i zločin: Snage kolaboracije u Srbiji: odgovornost za ratne zločine (1941-1944) i vojni gubici (1944-1945), Rosa Luxemburg Stiftung Southeast Europe, Beograd, 2015, str. 124—125.</ref> U noći između 10. i 11. novembra 1943. godine, oko 50 pripadnika Sokobanjske brigade JVuO na čelu sa komandantom Acom Todorovićem upali su u [[Sokobanja|Sokobanju]] i uz pomoć gradske SDS uhvatili osam partizanskih simpatizera. Uhapšenici su sprovedeni u štab Deligradskog korpusa JVuO gde su isleđivani i mučeni u prisustvu komandanta korpusa Branivoja Petrovića i šefa propagande i islednika korpusa [[Vojina Andrića]]. Nakon isleđivanja streljani su u ataru sela [[Jošanica (Sokobanja)|Jošanica]]. Iste noći pokušano je hapšenje još jednog partizanskog simpatizera u varoši, ali se ovaj napadačima suprotstavio oružjem. Međutim, nakon desetak dana je uhapšen od strane pripadnika SDS, zatim predat četnicima i likvidiran u štabu Deligradskog korpusa.<ref>Јован Златић, Страдалаштво српског народа у Нишком ратном округу 1941-1944, IV, Равногорски покрет и Jугословенска војска у отаџбини, Ниш, 1998, стр. 207—222.</ref> Četnici Aleksinačke brigade Deligradskog korpusa su 15. novembra nasilno odveli iz [[Aleksinac|Aleksinca]] Dušanku Stanisavljević i njenu 16-ogodišnju kćerku Nadeždu koje su isljeđivali u štabu brigade. Uhapšenice su potom predate kvislinškim organima i izolovane u [[Koncentracijski logor Crveni krst|logoru na Crvenom krstu]] u Nišu. Dušanka je ubijena u logoru a Nadežda je puštena sredinom 1944. godine.<ref>Зборник НОР-а, I/21, Београд, 1965, стр. 542.</ref><ref>Milan Radanović, n. d., str. 114, 116.</ref> 1. decembra 1943. u selu [[Босута|Bosuti]] kod [[Aranđelovac|Aranđelovca]], [[Prva južnomoravska brigada]] NOVJ se sukobila sa jedinicama četničkog Korpusa Gorske garde pod komandom kapetana [[Nikola Kalabić|Nikole Kalabića]], kao i Rudničkog korpusa JVuO kojim je komandovao kapetan [[Dragiša Ninković]]. Razvila se oštra borba; partizani odbacuju četnike, produživši pokret ka selu [[Darosava|Darosavi]]. Nakon dva dana, uslijedio je združeni napad na partizane od strane četnika i pripadnika Srpske državne straže (oko 3.000 ljudi). U izvještaju poslatom Mihailoviću 22. decembra 1943. iz štaba Rudničkog korpusa detaljno je opisan tok borbi: {{izdvojeni citat|Po dolasku na Rudnik kapetan Ninković je primio komandu nad Rudničkim korpusom u duhu napred označenog naređenja Vrhovne komande. Preko telefona sa Rudnika uhvaćena je veza sa Kalabićem, koji se nalazio u Šatornji. Ugovoreno je da se napad na komuniste vrši u zoru 1 decembra... Rezultat u ovoj borbi je sledeći: kod nas poginulo 8, ranjeno 11 četnika. Kod komunista prema docnije tačno proverenim podacima oko 40 mrtvih i 36 ranjenih. Sutradan 2 decembra, Kalabić koji nije učestvovao u borbi u Bosuti produžio je pokret prema Darosavi, gde je uhvatio vezu sa Srpskom državnom stražom. Komunistička grupa krenula takođe u istom pravcu. 3 decembra izjutra Garda sa poljskom stražom napala je komuniste na tromeđi orašačkog, kosmajskog i kolubarskog sreza — Žuti Oglavak. Ova borba je takođe bila oštra, ali mnogo manje od borbe u Bosuti na dan 1. decembra. Ovaj korpus je istoga dana stigao u Darosavu ali borba je već bila svršena. Komunistička grupa se povukla prema s. Venčanima srez kolubarski. Dalje gonjenje komunista preko celog sreza kolubarskog i kačerskog sve do Rajca i to u stopu i neumorno, vršio je ovaj korpus.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_46.htm Izveštaj Štaba Rudničkog korpusa od 22. decembra 1943. Draži Mihailoviću o borbama protiv NOVJ u predelu planine Rudnik]</ref>}} Još jedan slučaj vojne saradnje ravnogorskih jedinica sa formacijama Srpske državne straže zabilježen je krajem novembra 1943. Prema evidenciji kvislinških vlasti, u [[Trstenik|Trsteničkom]] srezu dolazi do vatrenog okršaja prilikom pokušaja [[1. južnomoravska udarna brigada|Prve južnomoravske brigade NOVJ]] da izvede proboj na tom području. Četnici se i ovog puta bore na strani SDS-a: „U vezi izveštaja br. 332 tač. 3 u borbi kod sela Male Drenove, Milutovac i Poljne (18 km odnosno 20 s-z od Kruševca, sek. Kruševac, srez trstenički) gde su oko 250 komunista bili razbijeni od strane poterne grupe SDS s jedne strane i odreda pripadnika DM sa druge strane. Na mestu borbe ostalo je 36 komunističkih leševa dok je 20 komunista ranjeno. U borbi su ranjena 2 stražara a poginulo 8 četnika i 10 je ranjeno.“<ref>VA, NdA, 1–1/1–8, Pregled opšte situacije u zemlji po okruzima od 26. novembra do 3. decembra 1943.</ref><ref>Nebojša Stambolija, n. d., str. 214, fus. 594.</ref> Najkasnije tokom 1943. godine, četničkom pokretu se pridružio i [[Panta Draškić]], brigadni general [[Jugoslovenska vojska|Jugoslovenske vojske]]. Naime, po nalogu Draže Mihailovića, general Draškić ulazi novembra 1943. godine u Odbor za koordinaciju rada sa [[Bugari]]ma. Gestapo je otkrio ove aktivnosti, pa je Draškić uhapšen i početkom 1944. poslat u logor [[Osnabrück]].<ref>Nebojša Stambolija, n. d., str. 30, fus. 96.</ref> Draškić je bio učesnik [[Balkanski ratovi|Balkanskih ratova]] i [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]]. U tom periodu (1913-1917), bio je i [[Ađutant|ordonans]] [[regent]]a [[Aleksandar I Karađorđević|Aleksandra Karađorđevića]]. Po obrazovanju Vlade narodnog spasa pod predsjedništvom generala Milana Nedića, general Panta Draškić se nalazio na čelu Ministarstva rada. Funkciju ministra obavljao je od 29. avgusta do 7. oktobra 1941. Zbog prihvatanja pozicije u kvislinškoj vladi, lišen je generalskog čina od strane [[Vlada Kraljevine Jugoslavije u egzilu|jugoslovenske emigrantske vlade]]; čin mu je vraćen nakon pristupanja Jugoslovenskoj vojsci u otadžbini. Krajem 1943. godine, Draža Mihailović formira u Beogradu grupu saradnika koji su dobili zadatak da uspostave vezu i povedu razgovore sa pojedinim bugarskim ličnostima koje su tražile veze sa njim. Pored generala Draškića, u toj grupi su bili i kapetan Aleksandar Mihajlović, četnički komandant Beograda, zatim general Svetomir Đukić, komandant Severnih pokrajina JVuO, kao i drugi političari, činovnici i industrijalci iz predratnog perioda, poput bivšeg [[Kraljevina Jugoslavija|kraljevskog]] ministra [[Aleksandar Cincar-Marković|Aleksandra Cincar-Markovića]]. Sa ovom grupom vezu je održavao potpukovnik [[Ljubomir Jovanović Patak]], komandant Timočkog korpusa JVuO. Jovanović izvještava Mihailovića o jednom bugarsko-četničkom sastanku u Beogradu: {{izdvojeni citat|Prema mojim uputstvima, moj saradnik iz Beograda održao je sastanak pre 4 dana sa Ivanom Bojadžijevom, zetom [[Aleksandar Stambolijski|Stamboliskog]]. Pošto se sa Bojadžijevom od ranije poznavao, razgovarao je sa njim kao sa starim drugom i prijateljem o političkim prilikama, kao i o mogućnosti na zbližavanju i organizovanju snaga za ujedinjenje sa Bugarskom. [...] <br /> Bugarska buržoazija i deo vojske koji nisu bili u prošlosti za saradnju sa Jugoslavijom, sada pristaju na jednu takvu saradnju iz straha od boljševizacije zemlje. Za tu politiku oni bi štošta žrtvovali, pa i samu [[Dinastija Wettin|Koburšku monarhiju]]. Nužno se nameće što brža i šira akcija. Ovo je Bojadžijev izjavio u prisustvu Pante Draškića, đenerala i Ike Panića, industrijalca, koji su se stavili na raspoloženje našoj organizaciji u svemu, a naročito za saradnju sa Bugarima...<ref>AVII, arhivski fond Draže Mihailovića, D—XLI—12077.</ref>}} Na ovaj Jovanovićev telegram, general Draža Mihailović je odgovorio 12. decembra 1943. godine: {{izdvojeni citat|Ovde ste postigli vrlo dobar uspeh. Đeneral Panta Draškić i industrijalac Ika Panić — ponavljam, a ne Tika — obrazovaće bugarsko-jugoslovenski komitet... Bugarsko-jugoslovenski komitet održavaće vezu sa mnom preko generala Svete Đukića, a đeneralu Panti Draškiću poslaću hitno posebnu šifru...<ref>AVII, arhivski fond D. M., D—30—538, 541.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/11_57.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje VEZE SA BUGARSKIM REAKCIONARIMA I OKUPATORIMA]</ref>}} Na sednici Nedićeve vlade, 25. novembra 1943, o pokretu Draže Mihailovića zaključeno je sledeće: {{izdvojeni citat|U pogledu akcije DM može se kao bitno naglasiti sledeće: lojalan stav prema okupatorskim i srpskim vlastima, njihovim organima i njihovim oružanim odredima. Beskompromisna borba protiv komunista, svuda gde se god susretnu. U nekim okruzima i aktivna saradnja sa nemačkim i našim predstavnicima prilikom borbi protiv komunista.<ref name="znaci2">[https://www.znaci.org/00001/155_3.pdf Milan Borković, n.d.], str. II/223-224.</ref>}} Na sednici vlade, 3. decembra 1943, o pokretu Draže Mihailovića ponovljena je povoljna konstatacija: {{izdvojeni citat|Veoma je karakteristično da su u protekloj nedelji sa odredima DM na uništavanju komunista sarađivale i jedinice SDS, kao i dobrovoljački odredi, među kojima do sad nije bilo nikakvih nepotrebnih incidenata.<ref name="znaci2"/>}} U izvještaju poslatom iz njemačke [[2. oklopna armija|2. oklopne armije]] s početka oktobra 1943, konstatuje se da je major [[Siniša Ocokoljić|Siniša Ocokoljić Pazarac]] obavijestio generala Mihailovića o uspostavljenim vezama između prvog čovjeka ravnogorske organizacije u Beogradu majora Aleksandra Mihajlovića i njegovog pomoćnika kapetana Ivana Pavlovića sa Ilijom Paranosom{{efn|U ovom slučaju najvjerovatnije nije riječ o Iliji K. Paranosu, šefu Specijalne policije Uprave grada Beograda, već o istoimenoj, ali drugoj osobi koja je obnašala dužnost potpredsednika Beogradske opštine. Obojica Paranosâ su bili najbliži saradnici Dragomira Dragog Jovanovića.<ref>Olivera Milosavljević, Potisnuta istina. Kolaboracija u Srbiji 1941-1944. Helsinški odbor za ljudska prava u Srbiji, Beograd, 2006, str. 377.</ref>}}: {{izdvojeni citat|Kap. Ocokoljić za gen. Mihailovića (27.9.43): Dana 22. septembra, Ilija Paranos, zamjenik gradonačelnika Beograda, major Saša Mihajlović i kapetan Ivan Pavlović, zamjenik majora Saše Mihajlovića, susreli su se s kapetanom Ocokoljićem. Paranos je izvijestio o posjeti generala Nedića Führerovom štabu: Nedić je proveo 14 minuta u razgovoru s [[Adolf Hitler|Hitlerom]], koji mu je rekao da želi pridobiti generala Mihailovića za saradnju. Bez oslona na Nijemce, general Mihailović nije mogao postići nikakav uspjeh protiv komunista. Iako je [[Josif Visarionovič Staljin|Staljin]] bio “veliki duh 20. stoljeća”, sva će njegova djela propasti pod silinom njemačkog oružja. Nedić je pregovarao s [[Joachim von Ribbentrop|Ribbentroppom]] o formiranju autonomne Srbije i uspostavi 15 dobrovoljačkih bataljona, u koje bi bila uključena i Srpska državna straža. Prema tome, Nedićevoj Srbiji bi se morao priključiti dio Srema, Sandžak i kosovska oblast. Za očekivati ​​je da će Nijemci pokušati stupiti u kontakt s generalom Mihailovićem.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=313&roll=196&broj=390 NARA, T313, Roll 196, frame no. 7457118.] <br /> ({{jez-njem|"27.9. Hptm. Ocokoljic an Gen. Mihajlovic: <br /> Am 22.9. hatten Ilija Paranos, stv. Bürgermeister von Belgrad, Mjr. Sasa Mihajlovic und Hauptmann Ivan Pavlovic, Stellvertreter von Mjr. Sasa Mihajlovic, eine Zusammenkunft mit Hptm. Ocokoljic. Paranos berichtete über den Besuch von General Nedic in Führer–Hauptquartier: Nedic sprach 14 Minuten lang mit Hitler, der ihm mitteilte, daß er General Mihajlovic für eine Zusammenarbeit gewinnen wolle. General Mihajlovic könne ohne Anlehnung an die Deutschen zu keinen Erfolg gegen die Kommunisten kommen. Stalin sei zwar der "große Geist des 20. Jahrhunderts", doch würden alle seine Werke unter der Wucht der deutschen Waffen zusammenbrechen. Mit Ribbentropp verhandelte Nedic über die Bildung eines autonomen Serbien sowie über die Aufstellung von 15 Freiwilligen–Btl., in die auch die Serb. Staatswache eingegliedert werden soll. Darnach müßten Nedic ein Teil von Syrmien, der Sandzak und das Kosovo–Gebiet zugewiesen werden. Es ist zu erwarten, daß die Deutschen versuchen, mit General Mihajlovic Fühlung aufzunehmen."}})</ref>|Dodatak dnevnom izvještaju obavještajnog odjeljenja 2. oklopne armije za 3. X 1943.}} Obavještajni organi 2. oklopne armije javljaju i da je 22. oktobra u blizini [[Valjevo|Valjeva]] došlo do sastanka predstavnika gradskih kvislinških vlasti i jednog oficira SDK sa lokalnim četničkim zapovjednikom: {{izdvojeni citat|Policijska oblast IV-[[Šabac]] javlja (22.10.43) o pregovorima održanim u selu [[Lelić]] između okružnog načelnika Valjeva i komandanta 1. bataljona SDK sa vođom bandi Simićem [komandant Valjevske brigade JVuO]; Simić, u ime [potpukovnika] Milovanovića nudi: <br /> 1) prekid neprijateljstava, <br /> 2) podršku u borbi protiv komunista uz isporuku oružja, i <br /> 3) oslobađanje talaca. <br /> Također, od strane DM–bandi je garantirano da će [seoske] opštine podmiriti svoje obaveze. Vođa DM–bande Simić objasnio je na sastanku da oni sebe smatraju redovnim jugoslavenskim trupama, jer kralj Petar II nije potpisao kapitulaciju.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=313&broj=312&roll=196 NARA, T313, Roll 196, frame no. 7457040.] <br /> ({{jez-njem|"Polizei–Gebietskommandantur IV. Sabac <br /> BdS – 19.10.: Kreisvorsteher, Vizebürgermeister und Kdt. des I.Btl. SFK. aus Valjevo trafen sich im Dorf Lelic mit dem Bandenführer Simic, Kdr. der Valjevoer Brig. Bei der Besprechung wurden von Simic im Auftrage von Milovanovic folgende Punkte zur Verhandlung gebracht: <br /> 1.) Aufgabe der gegenseitigen Bekämpfung <br /> 2.) Unterstützung beim Kampf gegen die Komm. und Lieferung von Waffen <br /> 3.) Freilassung der Geiseln. <br /> Von Seiten der DM.–Banden wurde garantiert, daß die Gemeinden ihren Abgabepflichten nachkommen werden. DM–Bandenführer Simic erklärte bei der Besprechung, daß sie sich als reguläre jugosl. Truppen betrachten, da König Peter II. die Kapitulation nicht unterschrieben habe."}})</ref>|Dodatak dnevnom izvještaju obavještajnog odjeljenja za 28. oktobar 1943. godine}} {{izdvojeni citat|U beogradskim DM–krugovima uskoro se očekuje proglas ili apel generala Nedića, u kojem se obećava amnestija za ilegalne DM–elemente u šumi. To je povezano s činjenicom da je Balkan proglašen sovjetsko-ruskom interesnom sferom.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=313&broj=312&roll=196 NARA, T313, Roll 196, frame no. 7457040.] <br /> ({{jez-njem|"Besondere Tagesmeldungen BdS.: <br /> In Belgrader DM–Kreisen wird demnächst eine Proklamation bzw. ein Aufruf des Generals Nedic erwartet, worin für die illegalen DM–Elemente im Walde eine Amnestierung in Aussicht gestellt werden soll. Dies wird mit der Tatsache in Zusammenhang gebracht, daß der Balkan zur sowjetrussischen Interessenzone erklärt wurde."}})</ref>|Dodatak dnevnom izvještaju obavještajnog odjeljenja za 28. oktobar 1943. godine}} Paralelno sa sklapanjem pisanih ugovorâ s njemačkim komandama u Srbiji, majori Siniša Ocokoljić i Saša Mihajlović predlažu okupatoru usklađivanje antipartizanske akcije JVuO i SDS: {{izdvojeni citat|27.11. Vojni komandant Jugoistoka: </br> Četničke vođe Ocokoljić i Mihajlović dostavile su, preko poverljivog lica, ponudu da zajedno sa SDS-om unište komuniste u beogradskom okrugu. Oni traže garancije da će, tokom određenog perioda, biti obustavljena sva protivdejstva nemačkih i drugih trupa na datom području.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=176&rec=313&roll=196 NARA, T313, Roll 196, frame no. 7456904.] <br /> ({{jez-njem|"27.11. Mil.Befh.SO.: </br> DM.–Führer Ocokoljic und Mihajlovic durch V–Mann Angebot abgegeben, Komm. im Kreis Belgrad zusammen mit SSW. zu vernichten. Sie bitten um Zusage, daß für eine bestimmte Zeit jede Gegenaktion der Deutschen und sonstigen Truppen in diesem Raum unterbleibt."}})</ref>|Dnevni izvještaj Obavještajnog odjeljenja [[2. oklopna armija (Wehrmacht)|Druge oklopne armije]], 1. XII 1943.}} Navodi o kontaktima između Ocokoljića i Paranosa nalaze se i u jednom dokumentu četničke provenijencije. Krajem decembra 1943, u vrijeme potpisivanja ugovora o saradnji četnika i Njemaca u Srbiji, Mihailovićev obavještajac u Beogradu advokat Ratomir Pavlović (pseudonim »Vanda«), piše Vrhovnoj komandi Jugoslovenske vojske u otadžbini: {{izdvojeni citat|Korpus S.D.S. u Beogradu u strogo poverljivoj naredbi saopštava oficirima Nedića i to: da je između Nemaca i Dražinih odreda u okrugu Užičkom, Valjevskom, Kragujevačkom, Šabačkom i Požarevačkom sklopljen sporazum o ne napadanju. Isti važi do 31 - XII - zaključno. Pazarac imao veze sa Paranosom iz opštine jer je isti bio oglašen od Gestapoa da vodi pregovore. Za Kalabića je vodio razgovore neki Kosta Košutić. Tako Gestapo doznaje imena komandanata i njihovu teritoriju.<ref name="ReferenceA">[https://znaci.org/00001/4_14_3_52.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 16-30. decembra 1943. godine]</ref>}} Ratomir (ili Ratimir) Rajko Pavlović radio je za Vrhovnu komandu JVuO pod pseudonimima »Vanda« i »Marga«. Nakon što mu je pošlo za rukom da operativno prodre u redove Specijalne policije Uprave grada Beograda (SP UgB), Pavlović je uspostavio tajni kontakt sa njenim šefom [[Ilijom K. Paranosom]]. U depešama koje je obavještajac Pavlović slao generalu Draži Mihailoviću, Ilija Paranos je označavan pseudonimom »Milka«. Paranos je predstavljao izvor važnih informacija za VK JVuO.<ref>Бранислав Божовић, Специјална полиција у Београду 1941-1944, Завод за уџбенике, Београд, 2014, стр. 314.</ref> Jedan od ljudi od najvećeg povjerenja Draže Mihailovića u okupiranom Beogradu bio je ing. Petar Milićević, viši železnički savetnik u penziji. Milićević je najprije djelovao pod pseudonimom »Lorenc«, da bi od početka 1943. godine preuzeo pseudonim »Ante«. U jednom od svojih izvještaja Mihailoviću, Milićević navodi da su za njega pristali da rade dva inspektora Uprave grada Beograda, pomenuvši jednoga od njih — Boška Ilića. Dvojica inspektorâ su bili angažirani na organizaciji četničkih trojki u Upravi grada Beograda i u njenim kvartovima, kao i za dostavljanje podataka o komunističkom pokretu u Beogradu i okolini.<ref>Istorijski arhiv grada Beograda, fond monografije o Beogradu, inventarski broj 8.</ref><ref>Бранислав Божовић, н. д., стр. 315.</ref> Inače, Milićević se priključio ravnogorskom pokretu na samom početku rata 1941. Radio je legalno u glavnom gradu Srbije sve do decembra 1943, kada biva otkriven od strane ''[[Sicherheitsdienst]]a'' te prinuđen da pređe u ilegalni rad i uzme lažni identitet.<ref>Rade Ristanović, n. d., str. 492.</ref> 29. decembra 1943. stiže u Vrhovnu komandu depeša koju je poslao major [[Velimir Piletić]] (pseudonim »Popesku«), komandant Krajinskog korpusa JVuO, u kojoj se, između ostalog, navodi: {{izdvojeni citat|Srez [[Grocka]] po saznanju nije organizovan i ima partizana. Sada je za načelnika postavljen Sava Ivezić, kapetan i naš čovek. Neka mu se obrati naš organizator i komandant. Ivezić je premešten iz [[Bor]]a, gde je bio načelnik sreza. Popesku.<ref name="ReferenceA">[https://znaci.org/00001/4_14_3_52.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 16-30. decembra 1943. godine]</ref>}} [[Neško Nedić]], načelnik štaba Posavsko-kolubarske grupe korpusa JVuO, pisao je Draži Mihailoviću 31. decembra 1943. sa predlogom za opsežnu akciju protiv partizanskih pripadnika i simpatizera u [[Šumadija|Šumadiji]], uz asistenciju kvislinške policije: {{izdvojeni citat|Rudnički korpus se može očistiti samo na taj način da mi upadnemo na njega sa jačim snagama, da mobilišemo ceo Rudnički korpus i da počnemo sa istrebljenjem simpatizera, odnosno sa otkrivanjem njihovih naoružanih pristalica i likvidiranjem... Inače, sve akcije čisto vojničke prirode, koje bi se povele, prošle bi bez rezultata kao i do sada. Zato se mora poći policijskim putem, dok im se kanali ne iseku, da se nemaju gde sklanjati, a tada ćemo tražiti glavninu da se obračunamo sa njom... Preduzete su opsežne mere. U naš aparat uključena je i policija da se tako dopunjujemo.<ref>Nikola Milovanović, Kroz tajni arhiv UDB-e, I-II, Beograd, 1986, str. I/152-153.</ref><ref>Milan Radanović, n. d., str. 128.</ref>}} Prema jednom njemačkom izvještaju sa kraja 1943. godine „80% Srpske državne straže i veliki broj činovništva potpomaže akciju D. Mihailovića i staće pod zastavu kralja Petra“.<ref>Vojni arhiv, Nedićeva arhiva, 24А–2–3.</ref><ref>Nebojša Stambolija, n. d., str. 313.</ref> Takođe, u arhivi opunomoćenog komandanta [[Sigurnosne policije]] ({{jez-nem|Befehlshaber der Sicherheitspolizei — BdS}}) pronađen je dosije generala [[Borivoja Jonića]], komandanta Srpske državne straže od juna 1942. do oktobra 1944. godine, koji je sastavljen od strane njemačkih obavještajaca. Pored ostalog, u dokumentu se za komandanta SDS tvrdi da je pod velikim uticajem i da „većinom radi prema naredbama Draže Mihailovića i malim delom prema diktatu radio stanice London“.<ref>Istorijski arhiv Beograda, fond BDS, Ј–423, Borivoje Jonić.</ref><ref>Nebojša Stambolija, n. d., str. 333—334.</ref> Brojni ravnogorski izvori slažu se sa ovom ocjenom. Tako četnički obavještajac kodnog imena »Janko« u jednom nedatiranom izvještaju navodi da „SDS na čelu sa đeneralom Jonićem, pukovnikom [[Branom Živkovićem]] i majorom [[Dačom Stojanovićem]] predstavlja našu organizaciju“. Ovaj obavještajac je tvrdio da ima pouzdane informacije o tome da će [[Srpska garda (Drugi svjetski rat)|Srpska garda]] i straža Uprave grada Beograda, kao sastavni djelovi SDS, u povoljnom trenutku pristupiti Mihailovićevim četnicima.<ref>Vojni arhiv, Četnička arhiva, kutija 121, fascikla 4, dokument 39.</ref> Takođe, u jednom od izvještaja iz Komande Beograd JVuO od 14. juna 1943. procijenjivano je da je „raspoloženje ljudstva Srpske državne straže“ bilo oko 65% do 70% za ravnogorski pokret Draže Mihailovića.<ref>VA, ČA, k. 117, f. 2, d. 46.</ref><ref>Rade Ristanović, n. d., str. 550—551.</ref> Poručnik [[Vjekoslav Farkaš]] (pseudonim »Tip«), oficir Srpske državne straže u Beogradu, istodobno je bio i pripadnik JVuO. Poručnik Farkaš je rukovodio ''Protivkomunističkim odsekom'', formiranim u sklopu četničke obavještajne organizacije „Rodoljub“. Na čelu ove organizacije nalazio se major Jovan Petrović, još jedan član ravnogorskog pokreta u glavnom gradu Srbije koji se isticao dobrim vezama s ljudima iz Specijalne policije UgB. Major Petrović je generala Mihailovića obavijestio o formiranju odseka u izvještaju od 6. juna 1943.<ref>Бранислав Божовић, Специјална полиција у Београду 1941-1944, Завод за уџбенике, Београд, 2014, стр. 315.</ref> Poručnik Farkaš je bio postavljen i za šefa radio-službe u Beogradu, i to po ličnoj naredbi komandanta Srbije JVuO generala Miroslava Trifunovića.<ref>Rade Ristanović, n. d., str. 506.</ref> Pišući u emigraciji o rukovodstvu SDS-a, Vjekoslav Farkaš navodi da je pukovnik Brana Živković bio „Načelnik Prvog odeljenja Srpske državne straže“, a istovremeno i „Komandant dela Jugoslovenske vojske u Otadžbini kamufliranog u vidu Srpske državne straže“, dok je, s druge strane, „Nedićev „đeneral“ Borivoje Jonić bio figura“, budući da „ispred njegovog nosa radilo se sve, a on nije video ni naslućivao ništa“. Znakovita je i Farkaševa generalna ocjena o karakteru SDS. Naime, on smatra da je pripadnicima ravnogorskog pokreta Straža služila kao paravan za legalno djelovanje: {{izdvojeni citat|Maja meseca 1943, kao i često pre toga, morao sam na put. To nije bio nikakav problem, jer su nam odvratno zelena uniforma Srpske državne straže, razne objave i „naređenja” za „službeni put”, olakšavali kretanje po celoj Srbiji. Okupator nam nije pravio smetnje. Morali smo se čuvati jedino njegovih slugu, Ljotićevaca, koji su znali da će se Srpska državna straža, na jedan mig Dražin, pretvoriti u Jugoslovensku vojsku u Otadžbini, tj. skinuti masku i prikazati se u pravoj boji.<ref>Векослав А. Фаркаш, »Не целивах га у руку«, »Књига о Дражи«, Виндзор, Канада, 1956, стр. 304–305.</ref>}} Potvrde da je JVuO od prvog dana u Beogradu imala značajno uporište u strukturama vlasti, tj. da je veliki broj činovnika Uprave grada Beograda i pripadnika SDS pomagao ravnogorskom pokretu, nalaze se i u svjedočenjima funkcionera kvislinškog aparata pred jugoslovenskim vlastima po završetku rata. Prema iskazu [[Nikole Gubareva]], koji se nalazio na čelu III odseka Specijalne policije Uprave grada Beograda, 90% službenika UgB podržavalo je rad četničkog pokreta.<ref>IAB, BIA, F. XII, P. 1, Gubarev Nikola.</ref><ref>Rade Ristanović, n. d., str. 478.</ref> Iz ugla beogradske policije, kooperaciju sa ravnogorcima najbolje opisuje [[Božidar Bećarević]], šef Antikomunističkog odseka SP UgB: {{izdvojeni citat|O zvaničnoj vezi i saradnji Specijalne policije kao celine sa organizacijama DM ne može biti ni govora, jer tako nešto nije postojalo, ali mislim da nije bilo ljudi ili ih je bar bilo malo, koji na ovaj ili onaj način nisu bili povezani sa raznim četničkim organizacijama i rukovodiocima. Mi smo Dražu Mihailovića smatrali za legalnog predstavnika jugoslovenske kraljevske vlade, koja je od saveznika bila međunarodno priznata i prirodno smo nastojali da se što čvršće sa njom povežemo. Ovo smo činili naročito mi iz IV odseka pošto smo se smatrali isključivo borcima protivu komunista, a takav naš rad bio je potpuno u skladu sa vladinom politikom koju je Draža u zemlju sprovodio ne samo po direktivama izbegličke vlade nego i angloameričkih vojnih i političkih predstavnika u njegovim štabovima. Mogu da kažem da su moji agenti i činovnici svuda veoma rado primani od četničkih organizacija i ovima svršavali mnoge poslove, kao što su: lažne isprave, putne objave, prenošenje oružja i municije, prenošenje propagandnog materijala, skrivanje četničkih rukovodilaca po stanovima i tome slično.<ref>IAB, OSB, istražni predmet Božidara Bećarevića, zapisnik o saslušanju od 14. jula 1949, str. 60.</ref><ref>Бранислав Божовић, Специјална полиција у Београду 1941-1944, Завод за уџбенике, Београд, 2014, стр. 595.</ref><ref>Радосав Р. Туцовић - Полицијски репресивни апарат нацистичке Немачке и његови домаћи инструменти: Анализа делатности Драгомира Јовановића и Аугуста Мајснера у окупираној Србији (1941–1944). Докторска дисертација, Филозофски факултет Универзитетa у Београду, 2021, стр. 187-188.</ref>}} Na [[Beogradski proces|suđenju Draži Mihailoviću]], upravnik grada Beograda [[Dragomir Jovanović]] je svjedočio da je 1943. stupio u neposredni kontakt sa majorom Aleksandrom Mihajlovićem, koji se nalazio na čelu Mihailovićeve organizacije u Beogradu. Dragi Jovanović tvrdi da se sa majorom Mihajlovićem „od kraja 1943. do konca sastao četiri do pet puta, i to uvek van Beograda“. Na pitanje predsjednika sudskog vijeća da li je sama SDS bila povezana sa majorom Mihajlovićem, Jovanović daje potvrdan odgovor: {{izdvojeni citat|Pretsednik: Pa je li Saša Mihailović, odnosno beogradska organizacija kojoj je na čelu Saša Mihailović, stupala u taj lični odnos sa SDS? Optuženi: Praktično SDS i Uprava grada Beograda je celo vreme vaspitana sa moje strane tako da u danom momentu može da posluži, kako sam ja pretpostavljao, nacionalnoj stvari i zbog toga nisam sprečavao tu vezu i znao sam da je uspostavljena ta veza preko tadašnjeg pukovnika Radulovića. Pretsednik: A je li sama straža bila povezana sa Sašom Mihailovićem? Optuženi: Bila je straža i kao organizacija i pojedinačno. Pretsednik: Da li je to trebalo da bude vojska kojom je određenog momenta trebalo da raspolaže Saša Mihailović? Optuženi: To je bila policija sa kojom je Saša Mihailović u danom momentu oslobođenja mogao da raspolaže po mojoj zamisli i po njegovoj.<ref name="Jovanović Dragomir-Dragi">{{cite web |url=http://www.znaci.org/00001/60_2_1.pdf |title=Miodrag Zečević: DOKUMENTA SA SUĐENjA DRAŽI MIHAILOVIĆU, Beograd 2001: Saslušanje optuženih |format=PDF |date= |accessdate=2014-03-16 |archive-date=2023-07-17 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230717115813/https://znaci.org/00001/60_2_1.pdf }}</ref>|[[Dragomir Dragi Jovanović]], upravnik grada Beograda}} [[Radomir Milinković—Džek]], pešadijski kapetan, koji je rukovodio obaveštajnom službom komande Beograda Draže Mihailovića, otkriven je i uhapšen 1942. godine od strane Specijalne policije. Po zahtevu rukovodstva ravnogorskog pokreta, Dragomir Jovanović je oslobodio Milinkovića iz zatvora. Kasnije je Milinković, pošto je došlo do otvorene saradnje ravnogorskog pokreta i Nedićevih vladinih institucija, dobio legalnu kancelariju na prvom spratu zgrade Beogradske opštine.<ref>[https://www.pisi.co.rs/content/logor-banjica-1941-1944-ii/ Sima Begović, Logor Banjica 1941-1944, knjiga II], Institut za savremenu istoriju, Beograd, 1989, str. 14.</ref><ref>Istorijski arhiv Beograda, fond monografije o Beogradu, inv. br. 8, I, str. 123—125; istražni predmet Dragomira Jovanovića.</ref><ref>Бранислав Божовић, н. д., стр. 337.</ref> Nakon okončanja rata, o radu obavještajne službe Komande Beograda na otkrivanju pristalica i saradnika NOP-a, Milinković je pred istražnim organima dao izjavu koja se u velikoj mjeri podudara sa svjedočenjima pripadnika bezbjednosno-policijskih struktura kvislinške uprave: {{izdvojeni citat|Glavnu službu obaveštenja po liniji komunizma vršila je ustvari Specijalna policija, tj. IV otsek njen, na čelu sa Paranosom, Bećarevićem i Grujičićem. Poslove u Beogradu svršavala je izgleda sama i samo o tome izveštavala bilo Vrhovnu komandu preko specijalnog delegata ili preko beogradske grupe korpusa preko nekoga od svojih ljudi... Za one slučajeve koji su bili izvan domašaja beogradske policije dostavljali su se izveštaji VK (Vrhovnoj komandi JVuO — nap.) preko Dražinog ličnog obaveštajnog organa u Beogradu Rajka Pavlovića... Svi beogradski korpusi imali su u svome sastavu i ponekog agenta Specijalne policije, koji su dostavljali njima sitnije i manje važne izveštaje, a ponekad, kada je bilo, i krupnijih. Specijalnih organa izvan sastava Specijalne policije za rad po liniji komunizma smatram da nije bilo, a po mome mišljenju nije ni trebalo jer je Specijalna policija bila toliko revnosna, da nije za ostale ostajalo ništa da rade... Spiritus rektor borbe protiv komunizma bila je, dakle, Specijalna policija sa svojim stručnim aparatom – IV odseka, a nosilac glavne borbe i dostavljač za račun prvenstveno VK bio je Rajko Pavlović.<ref>Izjava Radomira Milinkovića »Džeka« pred istražnim organima 1945. (M—572).</ref><ref name="ReferenceF">[https://znaci.org/00001/11_55.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje »OBAVEŠTAJNI CENTAR ŠTABA BR. 2«]</ref><ref>Бранислав Божовић, н. д., стр. 314.</ref>}} I [[Hermann Neubacher]], specijalni izaslanik njemačkog Ministarstva vanjskih poslova, svjedoči o privrženosti većeg dijela kolaboracionističke uprave pokretu Draže Mihailovića. Po [[Adolf Hitler|Hitlerovom]] naređenju, Hermann Neubacher je oktobra 1943. godine poslan u Beograd sa ciljem objedinjavanja svih antikomunističkih i [[Nacionalizam|nacionalističkih]] snaga, odnosno približavanja generalâ Mihailovića i Nedića. U svojim memoarima, pored ostalog, Neubacher zapisuje: {{izdvojeni citat|U Beogradu, međutim, sve državne institucije su bile pune Dražinih pristalica, pa je tako i vođa četnika veoma dobro znao šta se tamo događa. Tako je Mihailović odmah bio obavešten o mojim nastojanjima da se promeni politika prema Srbiji i o mojoj borbi protiv streljanja talaca. Zbog toga je on, logično, morao da vidi u meni čoveka sa kojim može da vodi koristan razgovor. U njegovom taboru ja sam odmah dobio dobru ocenu.<ref>[http://www.znaci.org/00001/172_7.pdf Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221015170611/https://znaci.org/00001/172_7.pdf |date=2022-10-15 }}, str. 161.</ref>}} Veleposlanik Neubacher je predložio i stvaranje ''Velikosrpske federacije'', koju bi činile [[Srbija]], [[Crna Gora]] i [[Sandžak]], na čijem čelu bi bio general Nedić, ali će, nakon sastanka sa [[Adolf Hitler|Hitler]]om i [[Joachim von Ribbentrop|Ribbentrop]]om u decembru 1943, ovaj prijedlog biti odbačen.<ref>Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN - Službeni list SCG, Beograd, 2005, str. 154-155.</ref> Četničko vođstvo u Crnoj Gori bilo je posebno zainteresovano za stvaranje „federacije“. U tome je pružilo podršku [[Narodnoj upravi]] (političko tijelo stvoreno od strane Nijemaca u jesen 1943. u koje su ušle brojne [[Velika Srbija|iredentističke]] pristalice, kao i članovi [[Crnogorska federalistička stranka|CFS]]; jedna vrsta kvislinške vlade u Crnoj Gori) i prihvatilo saradnju sa njom. U [[Podgorica|Podgorici]] je 30. i 31. decembra 1943, zajedno sa predsjednikom Narodne uprave [[Ljubom Vuksanovićem]], major [[Đorđije Lašić]] organizovao konferenciju kontrarevolucionarnih snaga kojoj je prisustvovalo oko 500 četničkih oficira koji su svi već bili pristupili saradnji s njemačkim okupatorom. Na konferenciji je, uz Vuksanovića, učestvovao i jedan broj članova Narodne uprave. Tom prilikom, usvojena je rezolucija kojom se zahtijevalo: {{izdvojeni citat|Da se svi članovi Narodne uprave odreknu svake partijsko-političke aktivnosti do potpunog uništenja komunizma, do svršetka rata... Da se u cilju efikasne borbe protiv komunizma stvori jedan jedinstveni antikomunistički srpski front s jedinstvenom komandom nad svim srpskim oružanim odredima, te u tom cilju, želimo, da general Nedić kao najstariji i kao najuvaženiji srpski oficir proširi svoju vlast i nad Crnom Gorom, jer je cio narod ovog kraja svestan svoje nemogućnosti da se sam pomaže i od komunizma brani. On očekuje spas od ovog jedinstva i od vojničkog starešine kakav je general Nedić.<ref>AII—T, X 1v—60 (44), Pismo majora Blaža Gojnića potpukovniku Petru Baćoviću iz januara 1944.</ref><ref>Dr Radoje Pajović, Kontrarevolucija u Crnoj Gori: Četnički i federalistički pokret 1941-1945, Istorijski institut SR Crne Gore u Titogradu, Obod, Cetinje, 1977, str. 455-456.</ref>}} [[Brigadir]] [[Krsto Zrnov Popović]], vođ [[Crnogorski komiti|Božićnog ustanka]] i komandant kvislinške [[Lovćenska brigada|Lovćenske brigade]], ostavio je, u zabilješkama koje je vodio za period od jula 1943. do marta 1944. godine, zapis o formiranju Narodne uprave na [[Cetinje|Cetinju]]. Popović piše o nemogućnosti da se trojica predstavnika Crnogorske (federalističke) stranke (kojoj je i sâm pripadao tokom [[1930-e|tridesetih]] godina, po povratku iz emigracije), budući u manjini, novembra 1943. nametnu kao vođstvo u Upravi: {{izdvojeni citat|Naši su u Upravi sve ispustili, predsjedništvo, pa čak i vojsku. Mobilišu se četnici i u policiji i u žandarmeriji, rovare, rade na sve strane. Stvaraju zavjere, špijavaju, zatvaraju federaliste koga god mogu i hoće. Šajkače svuda i znakovi prave Srbije. Stižu agenti iz Srbije, rodom Crnogorci. Govori se da Nedić šalje pare, razumije se vojnim putem, preko povjerenika. Pjevaju se pjesme [[Petar I Karađorđević|Petru I]] i Srbiji. Stanje sve nesnosnije...<ref>Вељко Сјеклоћа, ''Крсто Поповић у историјској грађи и литератури''. Друго допуњено издање (Едиција „Свједочанства“), Издавачко предузеће „Обод“, Цетиње, 2001, стр. 253.</ref>}} U depeši koju je 21. decembra 1943. godine poslao Vrhovnoj komandi JVuO, major Đorđije Lašić (pseudonim »Kocev«) pozvao je generala Dražu Mihailovića na „izmirenje“ sa generalom Nedićem, s obzirom da je „danas najpotrebnije jedinstvo i sloga“: {{izdvojeni citat|Moja je dužnost da Vam predočim, apelujem da se ovo izgladi u interesu spasavanja ostataka Srpskoga naroda, jer je danas najpotrebnije jedinstvo i sloga. Za neuspeh snosićemo svi odgovornost... Ako ovo ne uradimo uspeha nema. Sve političke struje odbaciti radi jedinstva. Ako ne može mirno upotrebiti silu. Odbaciti sve što nije borbeno. [...] Za Vaše izmirenje sa Nedićem pozdravio bi ceo Srpski narod jednodušno, jer samo u tome vidi jedini spas. Lašić.<ref name="ReferenceA">[https://znaci.org/00001/4_14_3_52.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 16-30. decembra 1943. godine]</ref>}} Prethodno, iz obavještajnog odjeljenja [[2. oklopna armija (Wehrmacht)|2. oklopne armije]] javljeno je početkom decembra da je general Mihailović zatražio od majora Lašića, koji je uz Pavla Đurišića bio jedan od glavnih četničkih komandanta u [[Drugi svjetski rat u Crnoj Gori|okupiranoj Crnoj Gori]], da se poveže sa srpskom kvislinškom vladom i generalom Milanom Nedićem: {{izdvojeni citat|Čovjek za vezu javlja 1. decembra: Draža Mihailović se trenutno nalazi u Sandžaku i dao je nalog majoru Lašiću da preko političke osobe ponudi Nediću svoju saradnju i time potvrdi svoje odvajanje od Londona. Lašić je želio posjetiti generala Keipera i ovo mu staviti do znanja. Lašić je zatražio od Arsa Petrovića da pripremi akciju i otputuje za Beograd.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=140&rec=313&roll=196 NARA, T313, Roll 196, frame no. 7456868.] <br /> ({{jez-njem|"7.12. meldet A.T. 174 : V–Mann meldet 1.12. : DM befindet sich z.Zt. in Sandzak und hat Mjr. Lasic den Auftrag gegeben, durch eine politische Person seine Mitarbeit Nedic anzubieten, womit er seine Trennung von London bestätigt. Lasic wollte General Keiper besuchen und ihm das zur Kenntnis bringen. Lasic hat Arso Petrovic ersucht, die Aktion vorzubereiten und nach Belgrad zu reisen."}})</ref>|Dodatak dnevnom izvještaju obavještajnog odjeljenja za 9. decembar 1943.}} U istom izvještaju je proslijeđena i poruka iz [[V SS brdskog korpusa]] od 8. decembra 1943, kojom obavještavaju svoje nadređene o namjeri slanja delegacije generalu Nediću i specijalnom izaslaniku Neubacheru od strane kapetana [[Milorad M. Popović|Milorada Popovića]], komandanta Nevesinjskog korpusa JVuO: {{izdvojeni citat|5.SS brd. kor. za PzAOK 2 (8.12.43): Četnički kapetan Popović javlja da je srpsko nacionalno stanovništvo istočne Hercegovine potpuno opljačkano i da mu prijeti glad. Ovi nepodnošljivi uslovi ozbiljno ugrožavaju postojanje ovog sloja. Srbi iz istočne Hercegovine žele da pošalju deputaciju ambasadoru Neubacheru i generalu Nediću u Beograd i pitaju se da li i na koji način to može biti.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=139&rec=313&roll=196 NARA, T313, Roll 196, frame no. 7456867.] <br /> ({{jez-njem|"8.12. V.SS.Geb.A.K. meldet : Cetnik–Hauptmann Popovic meldet, dass serbisch national gesinnte Bevölkerung der Ost–Herzegovina vollkommen ausgeplündert und vom Hunger bedroht ist. Durch diese untragbaren Zustände ist die Existenz dieser Schicht ärgstens bedroht. Die Serben der Ost–Herzegovina wollen Deputation zu Gesandten Neubacher und General Nedic nach Belgrad senden und fragen an, ob und auf welchem Wege dieses geschehen kann."}})</ref>|Dodatak dnevnom izvještaju obavještajnog odjeljenja za 9. decembar 1943.}} Kada je riječ o [[Istočna Hercegovina|istočnoj Hercegovini]], već u jednom njemačkom izvještaju iz prve polovine oktobra 1943. data je detaljna analiza okolnosti u kojima živi poglavito srpsko stanovništvo u ovoj oblasti. Nakon [[Kapitulacija Italije|kapitulacije Italije]] i zauzimanja njihove bivše okupacione zone od strane njemačkih trupâ, obavještajni oficiri [[7. SS dobrovoljačka gorska divizija Prinz Eugen|7. SS dobrovoljačke brdske divizije Prinz Eugen]] zapažaju da je raspoloženje hercegovačkih Srba (čiji se „najveći broj muških predstavnika i danas nalazi u četničkim redovima“) prevashodno uslovljeno zasićenošću ratom, tj. vojnim i političkim problemima. Ipak, kako navode njemački obavještajci, četničkom je vođstvu »borba protiv bandi« i dalje predstavljala osnovnu preokupaciju: {{izdvojeni citat|Kako ne bi zaostajalo za bandama, vođstvo hercegovačkih četnika je izgleda bilo odlučno paktirati sa svakim od koga se može nadati da će im pružiti olakšanje u borbi protiv komunizma. Ovo olakšanje se prvenstveno očekuje od njemačkog Wehrmachta. Viši četnički rukovoditelji su iznova tražili kontakt s divizijom i molili za podršku u borbi protiv bandi. Sam [[Dobroslav Jevđević|Jevđević]] je želio priznati [[Nezavisna Država Hrvatska|hrvatsku državu]] ako bi time mogao doći do bilo kakvog dogovora s njemačkim Wehrmachtom u pogledu borbe protiv komunizma. Vrijedi napomenuti i da se veliki dio hercegovačkih četnika, uključujući i starješine, zakleo na vjernost generalu Nediću i da je težio pripajanju Srbiji. Putovanje srpskog premijera u [[Adolf Hitler|Führer]]ov glavni štab pratila je ova grupa s velikim zanimanjem.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1332&rec=314&roll=554 NARA, T314, Roll 554, frame no. 001326.] <br /> ({{jez-njem|"Die serbische Bevölkerung der Ost–Herzegowina, deren männliche Vertreter auch heute noch zum grössten Teil in den Reihen der Cetniks zu finden sind, ist zum grössten Teil kriegsmüde und nimmt allen politischen und militärischen Ereignissen gegenüber eine abwertende Haltung ein. Die Banden werden z.Zt. noch immer als Feind Nr. 1 angesehen, insbesondere von der Führung, die in der Bekämpfung der Banden in Hinblick auf eine allierte Landung und der Möglichkeit einer Entstehung des früheren Jugoslawiens in erster Linie eine innenpolitische Notwendigkeit sieht. Um gegenüber den Banden nicht ins Hintertreffen zu geraten, scheint die Führung der herzegowinischen Cetniks entschlossen zu sein, mit jedem zu paktieren, von dem sie sich eine Entlastung in Kampf gegen den Kommunismus erhoffen kann. In erster Linie wird diese Entlastung seitens der deutschen Wehrmacht erwartet. Höhere Cetnik–Führer haben wiederholt Verbindung zur Division gesucht und um Unterstützung in Kampf gegen die Banden gebeten. Jevdjević wollte selbst den kroatischen Staat anerkennen, wenn er dadurch zu irgendeiner Abmachung mit der deutschen Wehrmacht bezüglich des Kampfen gegen des Kommunismus kommen könnte. Bemerkenswert ist die Tatsache, dass ein grosser Teil der herzegowinischen Cetniks, darunter sich höhere Führer, sich zu General Nedić bekennt und einen Anschluss an Serbien erstrebt. Die Reise des serbischen Ministerpräsidenten ins Führerhauptquartier wurde seitens dieser Gruppe mit grossen Interesse verfolgt."}})</ref>|Procjena situacije štaba 7. SS divizije Prinz Eugen za mjesec septembar 1943. godine}} O entuzijazmu kod stanovnika istočne Hercegovine naklonjenog četnicima za priključenje Nedićevoj Srbiji piše i major [[Petar Baćović]] (pseudonim »Nav-Nav«) u depeši pristigloj 30. XII 1943. u VK JVuO: {{izdvojeni citat|Narod neće moći izdržati bez pomoći u hrani. Ovu pomoć primiće od svakog ko mu je pruži jer su u pitanju familije za koje se, uostalom, borba i vodi. Nemci su proneli glas da će istočna Bosna i Hercegovina se priključiti Nediću. Svi govore: »Neka samo dođe i zavede vlast i red, a mi znamo što smo. Nama je potrebno mira i hleba, jer se više ovako ne može voditi borba sa svim neprijateljima, a pomoći nema ni odkuda«.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_52.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 16. do 23. decembra 1943. godine]</ref>}} Iz izvještaja [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|15. brdskog armijskog korpusa]], koji obuhvata period od 1. decembra 1943. do 10. januara 1944. godine, može se zaključiti i da vojvoda [[Uroš Drenović]], četnički zapovjednik u [[Bosanska Krajina|Bosanskoj Krajini]], održava vezu sa generalom Milanom Nedićem: {{izdvojeni citat|Drenović, vođa četnika jz. od Banje Luke, namjeravao je otići za Srbiju. Kao razlog, naveo je iznova oživljeni ustaški teror, i njegovo toleriranje od strane njemačkih vlasti. Plan je do sada ostao neizvršen. Veze s Nedićem i Mihajlovićem mogu se smatrati sigurnima. Borbena vrijednost četnika pri komunističkom [[Prva banjalučka operacija|napadu na Banju Luku]] se pokazala kao mala. Uz samo jedan izuzetak, postigli su dobre rezultate u izviđanju.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1088&rec=314&roll=563 NARA, T314, Roll 563, frame no. 001079.] <br /> ({{jez-njem|"Drenovic, der Führer der Cetniks SW Banja Luka, beabsichtigte nach Serbien zu gehen. Als Grund gab er den neu auflebenden Ustaschaterror und seine Duldung durch dtsch. Stellen an. Der Plan blieb bisher unausgeführt. Verbindungen mit Nedic und Mihajlovic dürfen als sicher gelten. Der Kampfwert der Cetniks beim komm. Angriff auf Banja Luka war gering. Sie leisteten mit einer Ausnahme allein gute Dienste bei der Aufklärung."}})</ref>|Izvještaj Obavještajnog odjeljenja 15. brdskog korpusa za period od 1. decembra 1943. do 10. januara 1944 (12. I 1944.).}} Takođe, 26. decembra 1943. vojvoda Drenović se sastao sa poručnikom Kirchnerom iz Wehrmachtove [[Brandenburger|divizije Brandenburg]]. Tom prilikom, pominjala se mogućnost odlaska komandanata bosanskih četnika za Srbiju i stavljanja na raspolaganje Milanu Nediću: {{izdvojeni citat|Drenović moli za dozvolu da evakuiše familiju u Beograd, pod njemačku zaštitu; [[Vukašin Marčetić|Marčetić]] također moli za propusnicu za put u Srbiju, gdje se želi staviti na raspolaganje Nediću. U razgovoru se pomenula mogućnost stvaranja Srpske legije pod njemačkom komandom; četnici su ovu mogućnost oduševljeno pozdravili. Također su izrazili spremnost da se, poslije uništenja komunizma u Bosni, bore u Rusiji; jedini uslov je da ova jedinica bude sastavljena isključivo od Srba.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=233&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frame no. 000229.]</ref>|Izvještaj sa sastanka poručnika Kirchnera i Uroša Drenovića u Karanovcu na dan 26. decembra 1943 (27. decembar 1943.).}} [[Boško N. Kostić]], lični sekretar [[Dimitrije Ljotić|Dimitrija Ljotića]], bilježi u svojoj memoarskoj knjizi ''Za istoriju naših dana'', izdatoj 1949. godine u [[Lille]]u, kako su tokom 1943. i 1944. godine intenzivirani kontakti između zvaničnika kvislinških vlasti u Srbiji i pripadnika četničkog pokreta s teritorije marionetske [[Nezavisna Država Hrvatska|Nezavisne Države Hrvatske]]. Prema Kostićevim navodima, tada je pri štabu Srpskog dobrovoljačkog korpusa uspostavljen bio i ''Spoljni otsek'', koji je imao za cilj da pomaže četničkim jedinicama van teritorije okupirane Srbije: {{izdvojeni citat|U toku 1943. i 1944. naročito su žive veze Beograda i četnika iz Bosne, Hercegovine, Dalmacije, Like i drugih krajeva. Redovno dolaze i kuriri i odmah stupaju u vezu sa đeneralom Nedićem i D. Ljotićem, ostaju izvesno vreme u Beogradu i vraćaju se potom u svoje krajeve, svojim jedinicama... Štab Srpskog Dobrovoljačkog Korpusa bio je postao prihvatilište četnika i iz drugih naših krajeva, iz Like, Dalmacije, Bosne, Sandžaka... U štabu je bio osnovan takozvani Spoljni otsek kome je bio zadatak da prihvata, zbrinjava i pomaže četnike za vreme njihova boravka u Beogradu i da ih svojim kanalima prebacuje, posle svršena posla, na njihovu teritoriju. Spoljni otsek je dobijao od Srpske vlade novčana sretstva i slao ih u pojedine naše krajeve, nabavljao je, u granicama svojih mogućnosti, i oružje za četnike izvan okupiranog područja Srbije... Cilj je bio, da se ojačava i produbljuje ideja o potrebi jedinstvene nacionalne borbe na celom području srpskog naroda. Četnici, van okupiranog područja Srbije — tamo gde su se nalazili izmedju dva žrvnja, ustaškog i komunističkog, — vapili su za takvom borbom. I svi odreda osudjivali su svaku isključivost i netrpeljivost. Za njih su djeneral Draža Mihajlović, djeneral Milan Nedić i Dimitrije Ljotić vršili isti veliki narodni posao i stoga su smatrali kao nešto sasvim prirodno da posete i Nedića i Ljotića u Beogradu kad su posetili djenerala Dražu Mihajlovića na Ravnoj Gori ili na nekom drugom mestu u srpskim planinama.<ref>Boško N. Kostić, Za istoriju naših dana - Odlomci iz zapisa za vreme okupacije, Lil (Francuska), 1949, str. 139–142.</ref>}} == Saradnja sa Nedićevom vladom 1944. == {{main|Bitka za Srbiju 1944.|Sporazum Nedića i Mihailovića 1944.}} {{izdvojeni citat|Da ojačamo položaj Nedića, bilo je u planu da Crnu Goru priključimo Srbiji. Crna Gora, koja je na početku i bila četničko leglo, izgledala je kao najpogodnije tlo odakle bi moglo da započne sakupljanje antikomunističkih snaga. Na zahtev Nojbahera, mi smo oslobodili jednog od četničkih vođa iz Crne Gore i ponudili smo mu da organizuje antikomunističke snage u njegovom kraju. On je za protivuslugu zamolio da Nemci puste iz zatvora 2.000 njegovih četnika. Nemačka komanda za Jugoistok podržala je 6. januara 1944. taj predlog i, uz saglasnost Hermana Nojbahera, odobrila, da se prvo oslobode 500 pristalica Pavla Đurišića. Hitler je, međutim, 10. januara 1944. odbacio taj plan. Krajem januara 1944, međutim, pokret Draže Mihailovića opet je krenuo drugim smerom. 26. januara 1944. održan je na Ravnoj gori [[Kongres u selu Ba|četnički kongres]], na kome je Mihailović prisutne delegate pozvao na borbu protiv okupatora. Ono što nam je posebno izgledalo opasno, da je sve češće dolazilo do saradnje između legalnih srpskih snaga Nedića i četnika, koji su ponovo ojačali. Time je kod Nemaca ugled Nedića pao.<ref name="Živković"/>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta (Srbija i Mihailović zimi 1943/44.)}} {{izdvojeni citat|Nasuprot našem nacionalnom frontu postoji samo jedan – drugi front a to je komunistički. '''Sve naše oružane snage sa nacionalnim četnicima moraju se ujediniti'''... Sutra mora doći ne do podvojenih formacija, nego do jedne Srpske vojske koja će biti u jednoj ruci i raditi za spas Srpstva... I do sada među nama nacionalistima postojao je prećutan sporazum, a sada mora doći do formalnog sporazuma, jer smo mi svi sinovi jedne zemlje. Gde još postoje neke oštrice izglađujte ih. Ako ne budemo danas, a naročito sutra, jedna duša i jedno telo znajte, mi ćemo propasti.<ref>Nebojša Stambolija, Srpska državna straža 1942-1944. Doktorska disertacija, Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu, 2019, str. 238–239.</ref>|General [[Milan Nedić]], o potrebi stvaranja „jedinstvenog nacionalnog fronta svih nacionalnih snaga u borbi protiv komunista“, jul–avgust 1944.}} {{izdvojeni citat|Političku slogu Nedić-Draža Mihajlović treba posmatrati kao činjenicu.<ref>{{Cite web |title=ZABELEŠKA OBAVEŠTAJNOG ODELJENJA KOMANDE JUGOISTOKA OD 18. AVGUSTA 1944. POVODOM PONUDE DRAŽE MIHAILOVIĆA ZA SARADNJU U BORBI PROTIV JEDINICA NOVJ |url=http://www.znaci.org/00001/4_14_4_229.htm |access-date=2022-08-09 |archive-date=2022-10-15 |archive-url=https://web.archive.org/web/20221015183044/https://znaci.org/00001/4_14_4_229.htm }}</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=576&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000571.] <br /> ({{jez-njem|"Politische Einigung Nedic/D.M. ist als Faktum zu betrachten."}})</ref>|Zabeleška obaveštajnog odeljenja komandanta Jugoistoka od 18. avgusta 1944. povodom ponude Draže Mihailovića za saradnju u borbi protiv NOVJ}} Prvog dana 1944. godine, Okružno načelstvo u [[Užice|Užicu]] obavijestilo je svoje nadležne u Beogradu da se u tom kraju obje strane, tj. četnici i njemačka okupaciona sila, pridržavaju [[Ugovori o saradnji četnika i Wehrmachta|ugovora potpisanih krajem 1943]]: {{izdvojeni citat|Pripadnici D.M. pokreta, koji su organizovani u borbi protiv partizana, održavaju i nadalje kontakt sa nemačkim trupama i vojnim vlastima, neposredno i preko komandanata SDS-a u Užicu.<ref>AVII, Nedićeva arhiva, 25-1-18.</ref><ref>[http://www.znaci.org/00001/172_1.pdf Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221015170611/https://znaci.org/00001/172_1.pdf |date=2022-10-15 }}, str. 18.</ref>}} O prvim pozitivnim efektima potpisivanja četničko-njemačkih sporazuma po organizaciju JVuO na [[Kosovo|Kosovu]], major [[Radoslav Đurić]] (pseudonim »He-He«) javlja [[Dragoljub Mihailović|Draži Mihailoviću]] u depeši od 9. januara 1944: {{izdvojeni citat|U [[Kosovska Mitrovica|Mitrovici]] je oslobođeno 60 naših političkih krivaca. Građanstvo je klicalo doslovno pred Nemcima. Živeo Draža Mihailović, živeo Nedić. Nemci su uhvatili neke vojnike [[Radomir Cvetić|Cvetića]] i [[Dragutin Keserović|Keserovića]] sa oružjem i odmah ih pustili. Nedić izdao naredbu da se naši ljudi slobodno mogu njemu javiti bez ikakve odgovornosti. Iz drugog kosovskog korpusa pobeglo je 5 naših vojnika Nediću.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_58.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 14. januara 1944. godine]</ref>}} O javnom ispoljavanju podrške pučanstva četničkom pokretu u nazočnosti okupatora, Vrhovna komanda Jugoslovenske vojske u otadžbini bila je obaviještena i 26. januara od strane »Saše«, tj. majora [[Aleksandra Mihajlovića]], komandanta Beograda JVuO, koji navodi da se slična manifestacija održala u [[Istočna Srbija|istočnoj Srbiji]]: {{izdvojeni citat|U [[Zaječar]]u održan jedan veliki zbor 22 ov. m. u prisustvu Nemaca. Rečeno je da ima tri vlade koje se bore za spas srpskog naroda i to: vlada u [[Kairo|Kairu]], sa [[Petar II Karađorđević|Kraljem Petrom]], đenerala Nedića i Draže Mihailovića. Kad je narod čuo u najvećem oduševljenju pozdraviše Dražu Mihailovića i to u prisustvu Nemaca, koji su izjavili da će skoro napustiti Srbiju. Čika Uroš.<ref name="ReferenceG">[https://znaci.org/00001/4_14_3_67.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 15. do 31. januara 1944. godine]</ref>}} U depešama poslatim 14. i 16. januara 1944. kapetan [[Nikola Kalabić]] (pseudonimi »Ras-Rasa« i »Švarc«) informiše generala Mihailovića o žestokim [[Bitka za Ivanjicu januara 1944.|borbama za Ivanjicu]] koje se vode protiv [[2. proleterska divizija NOVJ|2. proleterske]] i [[5. krajiška divizija NOVJ|5. krajiške divizije NOVJ]]. Kalabić piše da se snage JVuO bore rame uz rame sa okupatorima i kvislinzima: {{izdvojeni citat|(14. I) 2700 Bugara otišlo na položaj prema partizanima. Sada se na položaju nalaze snage četničke i poljske straže. <br /> (14. I) U borbi kod Ivanjice poginula 55 partizana, 40 zarobljeno, a mnoge su sami poneli i sakrili. Poljske straže poginulo 20, Bugara 9, a jedan nemački oficir ranjen na pet mesta. Ivanjica je stradala od artiljerije i građanstvo je prilično stradalo. Komunisti oterali i pobili 5 Nemaca iz feldžandarmerije. Pored toga oterali jednog pomorskog kapetana, apotekara i nešto poljske straže. <br /> (16. I) Na Javoru kod Kušića i Katića još se vodi borba između komunista s jedne i četnika, poljske straže, Nemaca i Bugara s druge strane. Komunista ima oko 3500. Opkoljeni su i sada bi trebalo dotući ih.<ref name="ReferenceG">[https://znaci.org/00001/4_14_3_67.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 15. do 31. januara 1944. godine]</ref>|Kapetan [[Nikola Kalabić]], komandant [[Korpusa Gorske garde JVuO]]}} Inspektor četničkih trupa pukovnik [[Jevrem Simić]] (pseudonimi »Stipe« i »Drška«) obavještava Vrhovnu komandu JVuO 17. januara te godine da se povezao sa funkcionerima Nedićeve [[Nacionalne službe rada za obnovu Srbije]]. Pukovniku Simiću su se pridružili i delegat JVuO u [[Istočna Srbija|istočnoj Srbiji]] i jedan od Mihailovićevih najbližih saradnika od početka rata potpukovnik [[Dragoslav Pavlović]], kao i major [[Aleksandar Mihajlović]], komandant Beograda JVuO: {{izdvojeni citat|Inženjer major Simić iz nacionalne službe u Beogradu do danas meni nepoznat, tražeći vezu sa Pavlovićem došao meni i javio: sa Pavlovićem imao sastanak 20. novembra u Sibnici na Homolju i ovaj ga angažovao za pregovore sa Nedićem rekavši: Ovo što Vam govorim, govorim Vam kao da govori Draža. Ukratko zadatak mu je da u tvoje ime pregovara sa Nedićem, da Nedić daje novac za nas. Da može javno da te grdi, da on čuva Beograd, a Draža zemlju i još slično. Simić je imao više sastanaka sa Nedićem, donosi izveštaj i želi da po razgovoru sa Pavlovićem ide k tebi. Ja sam mu rekao da čeka dok preko tebe ne dobijem odgovor Pavlovića. Sumnjam da si ti Pavloviću dao ovaj zadatak, jer da treba sa Nedićem pregovarati, dao bi meni, pošto sam bliži. Pavlović mu je dao naziv šifre i naredio da se preko Saše javlja i traži vezu. Odgovori da znam šta Simiću da kažem. Mnogo priča o neredu kod naših u Beogradu. Veli, ranije je sarađivao sa [vojvodom] Tribrođaninom iz Homolja.<ref name="ReferenceG">[https://znaci.org/00001/4_14_3_67.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 15. do 31. januara 1944. godine]</ref>}} 13. januara 1944, pukovnik Simić javlja generalu Draži Mihailoviću da se jedinice JVuO i SDS zajedno bore protiv NOVJ i u rejonu [[Aranđelovac|Aranđelovca]] i [[Lazarevac|Lazarevca]]: {{izdvojeni citat|U [[Velika Ivanča|Velikoj Ivanči]] grupa crvenih oko 300 opkoljena od Rasovih [Kalabićevih — prim.] trupa i straže. Borba se čuje i oko Aranđelovca. Rezultat još ne znam. Telefonom javljeno: Oko [[Arilje|Arilja]] i Ivanjice ogorčene borbe, učestvuju i švapski tenkovi. Ovi i našima dali municiju za borbu. Avijacija greškom pobila dosta Bugara i komandanta u Lisanskoj klisuri, ubili 150 partizana. Tvoj Drška.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_58.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 14. januara 1944. godine]</ref>}} Pukovnik Simić implicitno podsjeća na kolaboraciju ravnogoraca sa kvislinškim strukturama kroz [[Legalizacija četnika u Srbiji|legalizaciju četnika u Srbiji]] (ali i nakon razoružavanja legalizovanih odredâ), sugerirajući Vrhovnoj komandi JVuO da u njegovoj zoni odgovornosti dođe do obustave ove prakse: „Upravo danas Paloša [potpukovnik Miodrag Palošević — prim.] teram na posao i pored dva naređenja nije još otišao u avalski korpus... Avalskom korpusu naredio sam da uz pomoć Paloša obrazuje jurišne brigade i ilegalne starešine da budu, a ne Nedićevi oficiri. Objasnio sam da sada nije starešina nad korpusom i da je korpus samostalan u svakom pogledu.“ U trenutku kada još nije bio poznat ishod [[Hermann Neubacher|Nojbaherove]] inicijative o formiranju ''Velikosrpske federacije'', četničko vođstvo računa na ovu mogućnost i pokušava profitirati iz te političke kombinacije. 22. januara 1944, potpukovnik [[Petar Baćović]] (pseudonim »Nav-Nav«) obavještava<ref name="ReferenceG">[https://znaci.org/00001/4_14_3_67.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 15. do 31. januara 1944. godine]</ref> generala Mihailovića o povezivanju četnika u [[Crna Gora|Crnoj Gori]] i [[Sandžak]]u sa sljedbom [[Dimitrije Ljotić|Dimitrija Ljotića]]: {{izdvojeni citat|Dolaskom Srbijanske vojske u Crnu Goru, jedinstvo Srpstva dolazi sve više do izražaja. Svuda se manifestuje nerazdvojenost Srbije i Crne Gore. To znatno pojačava duh za borbu protiv komunista. Dolaskom Ljotićevih »Belih Orlova« oseća se živa akcija među Ljotićevcima u Crnoj Gori i ima izgleda, da će naročito po varošima uskoro postati opasnost za nas u toliko više, što okupljaju oko sebe sve one ličnosti, koje su kompromitovane svojim vezama sa okupatorima, Italijanima i Nemcima. Oni otvoreno prete da će okupatoru prestaviti svakoga onog, koji ne bude sa njima. Svi vojni komandanti primili su saradnju sa Nemcima u borbi protivu komunista i potpisali poznatu obavezu... Da li da naši ljudi stupaju u [kvislinšku] žandarmeriju ili ne?}} Četnički komandant piše 24. januara 1944. vojvodi [[Momčilo Đujić|Momčilu Đujiću]]: „Izgleda da će Sandžak i Crna Gora biti priključeni Srbiji“. Istog dana, depešom je poslat i njegov odgovor potpukovniku Petru Baćoviću: {{izdvojeni citat|Da li su već stigli u Crnu Goru neki Nedićevi ili Ljotićevi odredi i kuda. Neće oni prestavljati veliku opasnost za nas. Jedinstvo srpstva treba i sa naše strane što više da se ističe i nerazdvojivost Crne Gore i Srbije. Borbu protiv komunista moramo voditi svim srestvima... Sa Ljotićevcima treba taktizirati, ali mi ne možemo ići njihovim putem... Svi komandanti, sa malim izuzetkom, sigurni su ljudi. Ako se na drugi način ne može doći do oružja izvesni delovi mogu stupiti u žandarmeriju, stim da polože zakletvu i pobegnu u pogodnom momentu.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_69.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 23. januara do 4. februara 1944. godine]</ref>|General [[Dragoljub Mihailović]]}} Od delegata VK JVuO za Crnu Goru, [[Boka kotorska|Boku]], Sandžak i [[Albanija|Albaniju]] majora [[Sava Vukadinovića]] (pseudonim »Dra-Dra«), koji će od proljeća 1944. biti načelnik štaba [[Pavle Đurišić|Pavla Đurišića]], 1. februara stiže potvrda o skorom dolasku srpskih kvislinških jedinica, kao pomoć crnogorskim četnicima u borbi protiv snaga NOVJ: {{izdvojeni citat|U Crnoj Gori se sa nestrpljenjem očekuje dolazak Nedićevih trupa koji je najavljen. Sprema im se doček. Dolaskom je narod oduševljen ne zbog simpatije naroda prema Nediću, već zbog toga što se dolaskom trupa Crna Gora nalazi ponovo uz bratsku Srbiju i time se manifestuje zajednička borba Srpstva protiv komunista. Dolaskom trupa pojačaće se moral Crnogoraca i rešenost za borbu do uništenja komunista, a u potpunosti [[Lovćenska brigada|zelenaše]] jednom za svagda likvidirati.<ref name="ReferenceI">[https://znaci.org/00001/4_14_3_74.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 11. februara 1944. godine]</ref>}} Pukovnik Jevrem Simić javlja 28. januara generalu Draži Mihailoviću da je major [[Dušan Janjić]], komandant Sremsko-slavonskog četničkog odreda i komandant Psunjskog korpusa,<ref>Zbornik NOR-a, tom XIV, knj. 3, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, str. 210.</ref> posjetio generala Nedića. Pukovnik Simić (»Stipe«) u depeši navodi: {{izdvojeni citat|Major Dušan Janjić, komandant našeg odreda u Banja Luci ponovo je bio [u] Beogradu i Božić proveo kod kuće. Nemci za ovo znali. Odlazio u kabinet Nedića. Tražio sam od Saše objašnjenje pošto mu je u kuću dolazio. Ovo me začuđuje. Znaš li ti šta treba ovo da znači.<ref name="ReferenceG">[https://znaci.org/00001/4_14_3_67.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 15. do 31. januara 1944. godine]</ref>}} Uz asistenciju lokalne SDS i prećutnu saglasnost njemačkih okupacionih vlasti, četnici Ivankovačkog korpusa JVuO su u noći između 1. i 2. februara 1944. godine izvršili [[Masakr u Pomoravlju|pokolj u tri grada u Pomoravlju]].<ref>Boško Živanović — Damnjan Popović — Miodrag Jovanović: ''Pomoravlje u narodnooslobodilačkoj borbi 1941—1945'', Svetozarevo 1961, str. 340—342.</ref> Potpukovnik [[Ljubomir Mihailović]] (pseudonim »Long«; nakon [[Legalizovani četnici|legalizacije]], bio je do polovine 1942. pomoćnik komandanta Srpske državne straže u [[Jagodina|Jagodini]]<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_2_10.htm Pismo komandanta Timočkog korpusa od 14. januara 1943. Branivoju Petroviću o potrebi zajedničke akcije protiv pripadnika Narodnooslobodilačke vojske na relaciji Zaječar—Niš]</ref>), komandant Velikomoravske grupe korpusa (VMGK), izvještava 17. februara generala Mihailovića i Vrhovnu komandu o rezultatima četničke akcije: {{izdvojeni citat|Noću između 1/2 - II preduzeo sam čišćenje komunista po varošima. Rezultat je ovaj: u Jagodini 17 muškaraca i 7 ženskih, u Ćupriji 9 muškaraca i 1 ženska, u Paraćinu 11 muškaraca i 1 ženska, svega 37 muškaraca i 9 žena. Sa ovim likvidirane su glavne vođe i organizatori. Neki komunisti su izmakli, ali su preduzete mere da se pohvataju. Narod je ovim zadovoljan. Načinom izvršenja pokazali smo prijateljima i neprijateljima našu snagu jedinstvo i organizatorsku sposobnost.<ref name="ReferenceB">[https://znaci.org/00001/4_14_3_84.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 13. do 29. februara 1944. godine]</ref>}} Nakon što je više četničkih komandanata u Srbiji potpisalo [[Ugovori o saradnji četnika i Wehrmachta|ugovore sa Wehrmachtom]], postala je saradnja stražara i „ilegalnih četnika DM“ pravilo, a ne izuzetak, tako da se pred Njemcima više nije ni pokušavala sakriti. O ovome vrlo ubjedljivo svjedoči i zvanični izvještaj Odeljenja za državnu zaštitu „o događajima u Srbiji od 11. do 17. februara 1944“: {{izdvojeni citat|Bilo je sukoba SDS kao i u okrugu zaječarskom u kojima su odredi Srpske vlade gotovo redovno pomagani od ilegalnih četnika DM, poražavali komuniste na svakom koraku. Ova jedinstvena akcija udruženih nacionalnih snaga dala je za poslednja dva meseca veoma zadovoljavajuće rezultate, tako da je u tome vremenu palo više komunističkih vođa poznatih još iz prvih dana njihove aktivnosti u Srbiji...<ref>Vojni arhiv, Nedićeva arhiva, 1–1/2–9, Pregled opšte situacije u zemlji po okruzima od 11. do 17. februara 1944.</ref><ref>Nebojša Stambolija, Srpska državna straža 1942-1944. Doktorska disertacija, Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu, 2020, str. 221.</ref>}} Već 1. februara 1944. godine, u izvještaju koji je okružni načelnik u [[Užice|Užicu]] uputio lično generalu Milanu Nediću, između ostalog, stajalo je sljedeće: {{izdvojeni citat|Pošto su poslednje partizanske horde potisnute iz okruga, zahvaljujući oružanoj akciji nemačkih i bugarskih trupa, naših odreda Srpske državne poljske i granične straže, pripadnici DM, u saradnji sa našim odredima SDS, učestvuju u svim borbama protiv partizana.<ref>Arhiv Srbije, Fond MUP, br. 2093, neregistrovano.</ref><ref>[http://www.znaci.org/00001/155_4.pdf Milan Borković, n.d.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230604192713/https://znaci.org/00001/155_4.pdf |date=2023-06-04 }}, str. II/295.</ref>}} 10. februara 1944. godine, u Vrhovnu komandu JVuO stiže više depešâ koje je poslao potpukovnik [[Ljubomir Jovanović Patak]] (pseudonim »Mihovil«), iz kojih se vidi da je ovaj četnički komandant iz [[Istočna Srbija|istočne Srbije]], prema uputima i uz znanje Draže Mihailovića, bio povezan s brojnim kvislinškim dužnosnicima. Konkretno, riječ je o generalu [[Panti Draškiću]], ministru u prvom sazivu Vlade nacionalnog spasa, uhićenom od strane Nijemaca baš zbog veza s JVuO; zatim jednom od čelnih ljudi SDS-a pukovniku [[Branimiru Živkoviću]]; te majoru [[Trifunu Mikiću]], bivšem načelniku štaba [[Četnici Koste Pećanca|Srpske Četničke Komande]] Koste Pećanca: {{izdvojeni citat|Pukovnik Branimir Živković načelnik štaba komande žandarmerije, na moj poziv pismom odgovorio je da želi da se ilegalizuje, o čemu je i Vas izvestio. Mislim da bi njegov dolazak kod nas dovukao veliki broj oficira, jer on uživa n[eograničeno?] poverenje, izrazio je želju da bude na ovom sektoru, trebalo bi mu poveriti veću komandu. Major Živojin Ristić, načelnik štaba pukovnika Pavlovića, obavestio me je da ste naredili da uhvatim vezu sa majorom Trifunom Mikićem, radi sastanka sa njim. Mikić je u redovima dobrovoljaca, verni saradnik Nemaca i naš otvoreni neprijatelj. Molim za izveštaj. [...] <br /> Đeneral Draškić, njegov tast moli za intervenciju, odnosno kome treba da se obrati u Beogradu radi njegovog oslobođenja.<ref name="ReferenceI">[https://znaci.org/00001/4_14_3_74.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 11. februara 1944. godine]</ref>}} Istog dana, u štab Draže Mihailovića stiže i telegram poslat od strane pukovnika Jevrema Simića. Pukovnik Simić (»Drška«) obavještava komandanta JVuO da je od kapetana [[Milana Medića]], zamjenika komandanta Gorske kraljeve garde (tj. Nikole Kalabića), saznao da komandant Beograda JVuO major Aleksandar Mihajlović i dalje održava vezu sa Ilijom Paranosom, potpredsednikom Beogradske opštine i bliskim saradnikom [[Dragomir Dragi Jovanović|Dragog Jovanovića]]: {{izdvojeni citat|Medić mi javlja: Saša bio sa njim u mojoj blizini. Došao autom iz Beograda sa Paranosom, pomoćnikom u opštini Dragog Jovanovića, koga pretstavlja kao našeg najjačeg saradnika. Otkuda sad ovo kad ja znam ko je i šta Paranos i kakvi su odnosi između njega i Dragog.<ref name="ReferenceI">[https://znaci.org/00001/4_14_3_74.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 11. februara 1944. godine]</ref>}} U vreme nešto intenzivnijih sukoba između četnika Draže Mihailovića i snaga nemačkog okupatora u pojedinim delovima Šumadije, naročito u kragujevačkom i mladenovačkom okrugu, od sredine februara do kraja maja 1944, dolazi do jednog naizgled paradoksalnog sastanka. Naime, u prvoj polovini marta 1944. u selu Vranići pokraj Čačka došlo je do sastanka između generala [[Miroslav Trifunović|Miroslava Trifunovića]], istaknutog člana Vrhovne komande JVuO, i predstavnika nemačkog okupatora Šterkera, na kome se razgovaralo o mogućnosti sporazuma između okupatora i četnika Draže Mihailovića u pogledu borbene saradnje protiv NOVJ, što bi podrazumevalo i naoružavanje četnika. Sastanku je prisustvovao i [[Milan Aćimović]], ministar unutrašnjih poslova u kvislinškoj vladi Milana Nedića.<ref>[http://www.znaci.org/00001/155_4.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, I-II, Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230604192713/https://znaci.org/00001/155_4.pdf |date=2023-06-04 }}, str. II/325.</ref> U izvještaju koji je 10. februara 1944. godine poručnik [[Jovan Pupavac]] (»Hugo«) poslao majoru [[Slavoljub Vranješević|Slavoljubu Vranješeviću]], komandantu Zapadne Bosne, kao jedan od razloga za napuštanje [[Dinarska divizija|Dinarske divizije]], Pupavac pominje i saradnju vojvode [[Momčilo Đujić|Momčila Đujića]] sa [[Dimitrije Ljotić|Dimitrijem Ljotićem]]. Pupavac, koji je i u depeši od 23. decembra 1943. VK JVuO ukazivao na prisustvo Ljotićevih izaslanika u štabu vojvode Đujića, ali i na činjenicu da je ljudstvo divizije u potpunosti u službi Njemaca,<ref name="ReferenceA">[https://znaci.org/00001/4_14_3_52.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 16-30. decembra 1943. godine]</ref> tvrdi da su ljotićevci veoma aktivni u Dinarskoj diviziji, te da se nalaze pod njemačkom zaštitom, kao i da Đujić ima puno povjerenje u njih: {{izdvojeni citat|U sastavu Dinarske oblasti, posle dolaska Nemaca, Ljotićevci su postali najaktivniji. Predstavnik njihov je Samodol Krešimir, Ljotićev sekretar za Dalmaciju. U Šibeniku imadu svoju komandu. Njihov je rad isti kao i u Srbiji i dolazi vrlo često do tuče između naših boraca i njih. Pop Đujić sve to tolerira i ako su oni pod komandom njegovom. Popovi kao Ljotićevci postali su vrlo aktivni od dolaska Nemaca, a na žalost ima ih dosta pošto su ih zaštitili Talijani za vreme uprave u Dalmaciji. Pop Đujić ih smatra najvećim saradnicima i oni zajednički rešavaju sve stvari.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_73.htm Izveštaj komandanta 1. brigade Bosanskokrajiškog četničkog korpusa od 10. februara 1944. komandantu korpusa o saradnji četnika i Nemaca u Dalmaciji]</ref>}} <div style="text-align:center;font-size:85%;"><gallery mode="packed" heights="200"> Ljotic i djujic.png|Dimitrije Ljotić i Momčilo Đujić sa saradnicima u Sloveniji, zima 1944/1945. </gallery></div> Pet dana nakon Pupavčeva izvještaja, sâm Momčilo Đujić (pseudonim »Dal-Dal«) javlja Draži Mihailoviću da je uspostavio kontakt sa Rokom Kalebom, pristalicom Ljotićevog [[ZBOR]]-a iz [[Dalmacije]]. Vojvoda Đujić traži od Mihailovića instrukcije za postupanje u vezi ponude za saradnju koju mu je upućena: {{izdvojeni citat|Poručio mi je, da želi sa mnom razgovarati po pitanjima koja se tiču sudbine srpskog naroda u ovim krajevima i uspostave veze između đenerala Mihailovića i Nedića i Ljotića. Naglasio je, da je radi toga ovamo poslat od Ljotića i da mora sačekati moj odgovor. Ukoliko smatrate za vajdu pošaljite mi potrebne instrukcije i ovlastite me za ovaj razgovor.<ref>Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XIV, knjiga 3: Dokumenti četničkog pokreta Draže Mihailovića septembar 1943. — jul 1944, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, dok. 84, str. 419.</ref>}} Ni sudski kapetan u Dinarskoj diviziji Ilija Jevtić nije bio ništa manje eksplicitniji kada je svojim nadređenim slao informacije o kolaboraciji pripadnika JVuO s okupatorom na teritoriji NDH a koja je nekad pripadala italijanskoj okupacionoj zoni. Kapetan Jevtić piše 20. februara 1944. majoru Slavoljubu Vranješeviću o četničkim odredima u [[Šibenik]]u, kao i u ostalim mjestima u [[Dalmacija|Dalmaciji]]: {{izdvojeni citat|Četnika ima u Šibeniku. To je posebna grupa četnika, koji imaju vođstvo Ljotićevaca, sem njihovog političkog prestavnika bivšeg narodnog poslanika Slavka Grubišića, lekara, iz Šibenika, koji me je uveravao da je on kao veliki [[Jugosloveni|Jugosloven]] i [[Hrvati|Hrvat]] i dušom i srcem za Dražu Mihailovića. Ova grupa četnika drži Dalmatinsko primorje naravno sa Nemcima, čije su snage minimalne i koji nadoknađuju svoju snagu četnicima. U Splitu u ovo vreme nije bilo četnika odn. četničke komande, mada su četnici i njihove starešine odlazile u taj grad. U Drnišu, Kninu, Gračacu, Zadru, Obrovcu i drugim manjim mestima ima četnika i njihove komande. Četnici stanuju u kasarnama zajedno ili u blizini nemačkih vojnika. Sve se akcije izvode zajednički, ali po naređenju Nemaca i njihovih oficira. Četnici su vodiči i prethodnice. Sem nekoliko sela u svim drugim mestima gde se nalaze Nemci tu se nalaze i četnici. A kada Nemci izvrše zauzimanje kakvog mesta starešine četničke prave sebi reklamu da su to četnici učinili odn. tako se to javlja Vrhovnoj komandi.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_78.htm Izveštaj kapetana Ilije Jevtića od 20. februara 1944. komandantu zapadne Bosne o svom radu i saradnji četnika i Nemaca u Dalmaciji i Lici]</ref>}} Na jednom skupu četničke emigracije, decenijama nakon Drugog svjetskog rata (vjerovatno početkom [[1990-e|90-ih]] godina), vojvoda Momčilo Đujić je o generalu Milanu Nediću izjavio sljedeće: „Milan Nedić je spasio više od pola miliona Srba i 80 hiljada djece srpske, koja su uspjela da pobjegnu sa [[Ustaše|ustaškog]] noža. Milan Nedić je imao tešku ulogu, braćo i sestre... Da je mene neko pitao u početku rata: 'Hoćeš sa Milanom Nedićem ili sa Dražom u šumu?' — ja ne bih išao uz Nedića. Ja bih otišao u šumu kod Draže, jer u šumi je bilo lako. Mi smo bili svoji gospodari — puška ti, puška mi! A u Beogradu je trebalo klanjati pred Nijemcima i spašavati Srbiju da je ne raskopaju Bugari, Mađari, Arnauti i ostali neprijatelji... Braćo i sestre, nemojte se varati, to Vam kaže vojvoda Đujić...“ O saradnji Mihailovićevih četnika sa Nedićevom vladom, vojvoda Momčilo Đujić kaže: „Draža je govorio: 'Pošalji svoje kurire u Beograd, u tu ulicu, i u tu kuću...' I u toj kući bio je ministar finansija [[Bogoljub Kujundžić]]{{efn|U prvom sazivu Nedićeve Vlade nacionalnog spasa (od 29. avgusta 1941. do 7. novembra 1942. godine), Bogoljub Kujundžić se nalazio na čelu Ministarstva poljoprivrede i ishrane, da bi od 10. novembra 1942. do kraja okupacije obnašao funkciju ministra pravosuđa.}}, i taj je ministar finansija iz Nedićeve vlade, iz Nedićeve kase slao, i na Ravnu goru i meni na Dinaru, pune vreće novaca: [[Ante Pavelić|Pavelićevih]] kuna, talijanskih lira, bivših [jugoslovenskih — prim.] dinara... Dakle, oni [Mihailović i Nedić — prim.] su radili zajedno, umrli su zajedno, i tako, braćo...“<ref>[https://m.youtube.com/watch?v=hmznK0Z_XX8 YouTube: Vojvoda Momcilo Djujic]</ref> Kakvo je raspoloženje vladalo u srpskim kvislinškim redovima vis-à-vis saradnje sa ravnogorcima, Draža Mihailović je informisan u depeši od 13. februara 1944.<ref name="ReferenceB">[https://znaci.org/00001/4_14_3_84.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 13. do 29. februara 1944. godine]</ref> od strane majora [[Vladimira Komarčevića]] (»Dum-Dum«), komandanta Kolubarskog korpusa: {{izdvojeni citat|Nedić u Beogradu sazvao sve komandante okružnih straža. Rekao im, sa Dražom pregovori privode se kraju i to će biti u redu. Komandanti se bunili zašto se Ljotićevcima daje sve, a straži ništa. Na ovo Nedić je zaplakao i uspeo da im objasni, zašto to mora tako da bude. Na jednoj večeri u Valjevu, Ljotić se u poverenju žalio svojim prijateljima da Dragi Jovanović pomoću Majsnera i drugih Švaba hoće da uzme vlast od Nedića. Dragi Jovanović uverava Švabe da im organizacija Dražina nije opasna, nego im je Nedić opasniji. On će ih u datom momentu udariti u leđa. Nedića štiti Nojbaher i neće Dragi Jovanović uspeti. Ljotić u Valjevu po završenim predavanjima skupio dobrovoljačke oficire i u poverenju rekao im: »Gospodo, vlast u ruke što čvršće. Dosta smo bili na dnu mora, sad moramo na površinu. Sa ovima se moramo obračunati.« Ovo se odnosi na nas. Dalje je kazao: »Sporazumevaju se sa Nemcima, a sa nama neće. Oni su prema tome osovina, a nas zovu peta kolona. U Beogradu možete nositi firmu Dražinu na grudima, Nemci neće da ih hapse«.}} Kroz dvije će nedjelje major Komarčević obavijestiti generala Mihailovića i Vrhovnu komandu JVuO i o svojevrsnoj Ljotićevoj ponudi upućenoj četnicima: {{izdvojeni citat|Po jednom čoveku Ljotić nam poručuje da sa nama neće primirje nego stalan mir i to znači da mi njemu priznamo rad sa okupatorom kao ispravan. Njihova uloga sa Nemcima da bude ravna našoj ulozi sa saveznicima i onda smo ravni. Po ovome trebao bi ovlašćen delegat od Čiče da govori. Podneću detaljan izveštaj. Major Komarčević.<ref name="ReferenceB">[https://znaci.org/00001/4_14_3_84.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 13. do 29. februara 1944. godine]</ref>}} [[Živorad Vukosavljević]] (pseudonim »Knap«), načelnik štaba Severnih pokrajina JVuO, tj. Komande [[Vojvodina|Vojvodine]] i [[Slavonija|Slavonije]], na čijem se čelu nalazio general [[Svetomir Đukić]], piše 17. februara 1944. četničkoj Vrhovnoj komandi da se sastao sa Milanom Nedićem (u depeši od prethodnog dana, Vukosavljević za generala Nedića koristi pseudonim »Otac«), kao i sa komandantom SDS generalom Jonićem te tvrdi da su mu oni ponudili svakovrsnu pomoć i saradnju: {{izdvojeni citat|Izvestio sam opširno o sastanku sa Nedićem i sa komandantom straže Jonjićem. Nedić traži stalnu vezu radi ujedinjenja srpskog fronta i daje sugestije za spasavanje Srba. Davaće obaveštenja i materijalnu pomoć. Veza da bude tajna, Jonjić se potpuno Vama stavlja na raspoloženje bez obzira na Nedića i on traži stalnu vezu a učiniće dosta u materijalnom smislu. Neke stvari mogu samo lično da Vam saopštim. Ostalo je za sada da Vam prenesem njihove želje i dobijem instrukcije. Šteta bi bilo ne iskoristiti ovo što nude.<ref name="ReferenceB">[https://znaci.org/00001/4_14_3_84.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 13. do 29. februara 1944. godine]</ref>}} General Mihailović (alias »Laz-Laz«) odobrava Vukosavljeviću da se iskoristi veza sa Nedićem i Jonićem, budući da nakon šest dana naređuje: {{izdvojeni citat|Pitajte Dragoslava Pavlovića, da li je zaista slao jednog čoveka kod oca Srbije. Preko Vukosavljevića treba pumpati oca Srbije a da to ne zna Sveta Đukić. Neka Vukosavljević iskoristi i komandanta straže [Jonića — prim.] i oca Srbije [Nedića].<ref>Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XIV, knjiga 3, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, str. 428.</ref>}} Kapetan [[Miloš Vignjević]] (pseudonim »Azed«), načelnik Štaba Zlatiborskog korpusa JVuO, u depeši od 23. februara 1944. obavještava Vrhovnu komandu: {{izdvojeni citat|Nedić dodelio Pavlu Đurišiću i Lukačeviću 5 miliona dinara i 5 vagona žita, koje će se prebaciti vozom do Priboja. Opštine dobile naređenja iz Beograda da se prekinu odnosi sa četnicima D.M., tako glasi depeša. Nemački oficir za vezu u Užicama, Sigfrid izjavio jednom našem čoveku da se ovo odnosi samo na jednu jedinicu kod Beograda, a da ovde ostaje po starom. Ovaj korpus nije imao do sada nikakve veze sa okupatorom. Kapetan Vignjević.<ref name="ReferenceB">[https://znaci.org/00001/4_14_3_84.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 13. do 29. februara 1944. godine]</ref>}} Krajem februara 1944. godine, dvije čete iz sastava 1. bataljona [[Četvrta vojvođanska udarna brigada|4. vojvođanske NOU brigade]] pokušale su, prelazom u [[Mačva|Mačvu]] preko [[Sava|Save]], izvršiti napad na lokalne četničke jedinice i pripadnike kvislinške [[Srpske granične straže]] (SGS). Međutim, usljed jakog otpora četnika i graničara u utvrđenim ogradama i bunkerima, napad je odbijen, dok je gotovo 40 boraca 4. vojvođanske brigade poginulo. Kapetan [[Vojislav Tufegdžić]], komandant Cerskog korpusa JVuO, pretpostavljene je 2. marta izvijestio o ishodu borbe: {{izdvojeni citat|27 februara o.g. komunisti su ponovo izvršili prelaz u Mačvu kod sela Ravnja. Prelaz je trebao biti izvršen sa jačim snagama, ali je od naših delova i graničara primećen na vreme, te je uspeo samo izvestan deo da se prebaci, jer je još dok su bili na vodi, na njih otvorena jaka vatra iz automatskih oružja, te su im nanešeni veliki gubitci. Sa prebačenom grupom vođena je duža borba, u kojoj je poginulo - izbrojano 42 komunista i 29 zarobljeno, od kojih i dve žene. Ostatak je razbijen i nateran ponovo na reku te su se mnogi još i podavili. Zarobljeni komunisti su odmah na licu mesta pobijeni. Naši delovi nisu imali gubitaka u opšte, dok je poginulo 2—3 graničara i njihov komandant poručnik Bogić, inače odličan oficir iz naše organizacije. Nemci i dobrovoljci iz Šapca u opšte nisu krenuli u ovu borbu. Tako su komunisti i ovog puta dobili dobru lekciju i baš na terenu gde su mislili da imaju svojih pristalica.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_85.htm Izveštaj komandanta Cerskog korpusa od 2. marta 1944. o borbama protiv delova 4. vojvođanske brigade kod s. Ravnje]</ref>}} Nekoliko sedmicâ ranije, i major [[Dragoslav Račić]] (pseudonim »Jo-Jo«), komandant Cersko-majevičke grupe korpusa JVuO, izvještava o prebacivanju mačvanskih partizana iz [[Semberija|Semberije]] u [[Zapadna Srbija|zapadnu Srbiju]]: {{izdvojeni citat|Noću između 8/9 -II- prebacile su se jače komunističke snage iz Semberije u Mačvu kod sela Badovinaca. Sa letećim brigadama krećem za Mačvu. Žandarmerija [tj. SDS — prim.] se već bori. Naredite Komarčeviću da prikupi sve snage i bude spreman za pokret. Svakoga dana javljaću situaciju.<ref name="ReferenceI">[https://znaci.org/00001/4_14_3_74.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 11. februara 1944. godine]</ref>}} O spremnosti kvislinških struktura na saradnju sa Mihailovićevim četnicima svjedoči i tekst Božidara Nedića, brata generala Milana Nedića, objavljen 24. marta 1944. godine u listu ''Novo vreme'', u kom se ističe jasan i nedvosmislen zaključak: {{izdvojeni citat|Kažite svakom ko vam kaže da ima još nedićevaca, dražinovaca, ljotićevaca da je to laž, jer od danas ima samo Srba, s jedne, i komunista, s druge strane.<ref>[http://www.znaci.org/00001/155_4.pdf Milan Borković, n.d.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230604192713/https://znaci.org/00001/155_4.pdf |date=2023-06-04 }}, str. II/326.</ref>}} U sličnom je tonu i general Milan Nedić poručivao srpskoj javnosti da napravi izbor između dvije strane. U tekstu pod naslovom “Glas Srbije”, objavljenom u listu „Srpski narod“ 8. aprila 1944. godine, on piše: {{izdvojeni citat|Grokću puške, štepuju mitraljezi, trešte bombe, gruvaju topovi. To je odgovor Srbije [[Josif Visarionovič Staljin|Staljin]]u, [[Winston Churchill|Čerčil]]u, [[Dušan Simović|Dušanu Simoviću]] i svima i starim i novopečenim crvenjacima. […] Na oružje, Srbi, svi složno protivu crvenih dušmana. […] Neka svima budu primer udružene srpske oružane snage, koje se bratski, rame uz rame bore u [[Ibarska dolina|Ibarskoj dolini]]. Gorko se srpski demon [[Josip Broz Tito|Tito]] prevario u računu. Padaju njegovi partizansko-oslobodilački redovi. Kose srpski mitraljezi njegove partizane i partizanke kao snoplje. […] Kao brat do brata bore se tu divovski jedan pored drugog srpski dobrovoljci, srpski stražari i srpski četnici.<ref>Olivera Milosavljević, Potisnuta istina. Kolaboracija u Srbiji 1941-1944. Helsinški odbor za ljudska prava u Srbiji, Beograd, 2006, str. 387.</ref>|General [[Milan Nedić]]}} Kapetan [[Predrag Raković]], komandant Drugog ravnogorskog korpusa JVuO, sastao se 21. marta 1944. sa [[Obersturmführer|obersturmführerom]] [[Schutzstaffel|SS]]-a Biermannom, njemačkim zapovjednikom [[Čačak|Čačka]]. Tom prilikom, kapetan Raković je okupacionom oficiru pružio „sigurne (pisane) garantije da ne postoje ni najmanje namere da se planira opšti ustanak“ ili sabotaže protiv Nijemaca, kao i da, što se jedinicâ JVuO tiče, na [[Područje Vojnog zapovednika Srbije|području Vojnog zapovednika Srbije]] i dalje važi primirje između četnika i okupatora. Pored toga, Raković je izrazio i „spremnost za borbu protiv komunista i izvan Srbije, uz isporuke municije“, uključujući tu i borbu „na drugim evropskim frontovima“. Sa svoje strane, obersturmführer Biermann je Rakovića, glede snabdijevanja četničkih trupa na frontu prema partizanima, uputio na lokalne postaje kvislinške policije (tj. Srpske državne straže): {{izdvojeni citat|Hiljadu četnika, koji se pominju u poslednjem dopisu (od 21. III), krenuće ovih dana. R.[aković] moli da stalno dobija vagone za prevoz već pripremljenih namirnica za četnike u borbi, i to od Čačka do odredišne stanice. Gospodin major Nisen (FK 610) naknadno će mu saopštiti da se u vezi s tim obrati potpukovniku Milovanoviću iz Okružnog pol.[icijskog] načelstva u Užicu, koji raspolaže tovarnim prostorom za četničke jedinice.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=281&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frames no. 000268—000269.] <br /> ({{jez-njem|"An präzisen macht Rakovic neuerlich im Auftrag von DM folgende: </br> 1.) Sichere (schriftliche) Garantie, dass die geringsten Absichten bestehen, einen allgemeinen Aufstand zu planen oder Sabotagemassnahmen durchzuführen. </br> 2.) Waffenstillstand im Territorium Serbien. </br> 3.) Bereitschaft zur Bekämpfung der Kommunisten gegen Überlassung von Munition, auch ausserhalb Serbiens. </br> 4.) Wunsch für eine Konferenz zwischen einem deutschen Bevollmächtigten und General Trifunovic. </br> Dazu habe er in den letzten Tagen wiederholt auf funkentelegrafischem Wege den Auftrag von DM erhalten. Die im letzten Schreiben (21.3.) erwählten 1000 Cetniks würden in diesen Tagen abmarschieren. R. bat, laufend Waggons für bereitgehaltene Nahrungsmittel für die kämpfenden Cetniks ab Cacak bis zum Zielbahnhof zu erhalten. Nach Rücksprache mit Herrn Major Niessen (FK 610) wird ihm mitgeteilt, dass er sich dieserhalb an Oberstltn. Milovanovic von der Pol.Kreisstelle Uzice wenden müsse, der über den Frachtraum für Cetnikeinheiten verfüge. Rakovic teilt ferner mit, dass im DM–Hauptquartier über die Fortschritte der Russen an der Ostfront Besorgnis bestünde. Die Cetniks stünden auch für den Kampf gegen den Kommunismus an anderen europäischen Fronten bereit."}})</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_269.htm Izveštaj Feldkomandanture u Čačku od 25. marta 1944. komandantu Jugoistoka o pregovorima sa komandantom 2. ravnogorskog korpusa]</ref>|Njemački izvještaj od 25. marta 1944. o pregovorima šefa Sicherheitdiensta u Čačku obersturmführera Biermanna sa kapetanom Predragom Rakovićem, komandantom 2. ravnogorskog korpusa JVuO}} Tokom 1944, pripadnici 2. gvozdenog puka SDS pod komandom pukovnika [[Radovana Kusovca]] i pripadnici okružnog odreda SDS iz [[Leskovac|Leskovca]] pod komandom majora [[Aleksandra Stikića]] bili su nosioci terora nad stanovništvom [[Južna Srbija|južne Srbije]] koje je bilo naklonjeno partizanima. 2. gvozdeni puk je brojao oko 300 ljudi i imao je zadatak da vrši obezbeđivanje željezničke pruge [[Beograd]]—[[Solun]] u cilju sprečavanja partizana da vrše diverzije. Pod neposrednom komandom majora Stikića i kapetana [[Mihajla Zotovića]], puk je vršio upade u veći broj sela između Leskovca i [[Doljevac|Doljevca]]. Prilikom tih akcija počinjeni su razni zločini nad nenaoružanim meštanima za koje se sumnjalo da pomažu [[NOP]]. Kapetan Zotović je prednjačio u ovim zločinima, uzevši neposrednog učešća u ubijanju. U istrazi 1945. godine, podatke o nastanku ove formacije pružio je [[Dragutin Keserović]] (koji se tim povodom sastao sa pukovnikom Kusovcem), jedan od najistaknutijih komandanata JVuO u Srbiji: {{izdvojeni citat|Marta 1944. dobio sam naređenje od Draže u kome mi naređuje da pomognem pukovnika Kusovca u formiranju 2. gvozdenog puka na terenu Prokuplja, tj. da mu stavim [na raspolaganje] potreban broj obveznika sa teritorije Toplice. Marta meseca došao je Kusovac kod mene u civilnom odelu u blizini Kuršumlijske banje kuda sam prolazio idući ka Rači. Pokazao mi je punomoćje D. M. datirano februara ili marta meseca, u kome ga Draža ovlašćuje da formira II gvozdeni Nedićev puk na teritoriji Prokuplja. U punomoćju je naznačeno da treba da se obrati meni da mu dozvolim da vrbuje potreban broj ljudi na teritoriji Toplice. U razgovoru sam mu saopštio da nemam ništa protiv toga da on formira, odnosno popuni, Gvozdeni puk na mojoj teritoriji i da mu neću praviti u tom pogledu nikakve smetnje. Gvozdeni puk formiran je kao Nedićeva jedinica, ali je bio u stvari pod komandom Dražinom. Ljudstvo je dao Draža, a oružje i opremu Nedić.<ref>Бојан Б. Димитријевић, Војска Недићеве Србије 1941-1945, Београд, 2014, стр. 418.</ref><ref>Milan Radanović, Kazna i zločin: Snage kolaboracije u Srbiji: odgovornost za ratne zločine (1941-1944) i vojni gubici (1944-1945), Rosa Luxemburg Stiftung Southeast Europe, Beograd, 2015, str. 317-318.</ref>|Pukovnik [[Dragutin Keserović]]}} 11. aprila 1944. godine Nojbaher je razgovarao sa generalom Hansom Felberom, a potom i sa Nedićem, o odnosu prema prema četnicima Draže Mihailovića. Nakon razgovora Felber je 12. aprila izvestio Komandu Vermahta: {{izdvojeni citat|U jučerašnjem razgovoru ministar-predsednik Nedić je saopštio gospodinu poslaniku Nojbaheru o dosadašnjem toku njegovih 'pregovora' sa Dražom Mihailovićem sledeće: # Nedić je poručio D. M. da je nacionalno jedinstvo pred komunističkom opasnošću životna potreba svih Srba. # Pretpostavka za saradnju je da odredi D. M. potpuno obustave sve akcije ne samo protiv Nemaca već i protiv Nedićevih vlasti. # Najbolje bi bilo kad bi D. M. napustio zemlju, ali Nedić je saglasan da i dalje trpi njegov (Dražin) boravak u šumi, kao i brojno ograničenu gardu, za čije bi se izdržavanje sam Nedić brinuo. # Tajne pregovore, bez znanja nemačkih službenih mesta, on (Nedić) odbija. Svi njegovi predlozi bili bi dati pod uslovom da Nemci na njih pristanu.<ref>{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/11_62.htm |title=Nikola Milovanovic - DRAZA MIHAILOVIC |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=464&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frames no. 000460—000461.] <br /> ({{jez-njem|"I. In der gestrigen Besprechung teilte Ministerpräsident Nedić Herrn Gesandten Neubacher über den bisherigen Verlauf seiner "Verhandlungen" mit DM folgendes mit: <br /> 1) Nedić hat DM sagen lassen, die nationale Einigkeit sei angesichts der kommunistischen Gefahr ein auch von Nedić anerkanntes Erfordernis. <br /> 2) Voraussetzung für ein Zusammengehen sei die vollkommene Einstellung jeder Opposition nicht nur gegen die deutsche Wehrmacht, sondern vor allem auch gegen die serbischen Behörden, sowie die Unterlassung jeglicher selbständigen Aktionen gegenüber der Bevölkerung. <br /> 3) Am besten wäre es, wenn DM das Land verlassen würde. Nedić sei aber bereit, einen weiteren Aufenthalt im Walde zu dulden, desgleichen eine beschränkte Garde, für deren Unterhalt er auch aufkommen würde. Das Gros hätte er zu entlassen und auf die Felder zu schicken. <br /> 4) Geheime Verhandlungen ohne Wissen der deutschen Dienststellen lehne er ab. Alle seine Vorschläge trügen den Vorbehalt der deutschen Zustimmung."}})</ref>}} U proljeće 1944. godine, Nijemci, Nedić i Ljotić su pomogli [[Pavle Đurišić|Pavlu Đurišiću]] pri stvaranju [[Crnogorski dobrovoljački korpus|Crnogorskog dobrovoljačkog korpusa]], čije su jedinice prvi put upotrijebljene u [[Sandžak]]u, a kasnije po cijeloj [[Crna Gora|Crnoj Gori]]. Tada je iz [[Kruševac|Kruševca]] u Sandžak poslan II bataljon Petog puka [[Srpski dobrovoljački korpus|Srpskog dobrovoljačkog korpusa]] pod komandom kapetana I klase Vojislava Najdanovića sa 893 dobrovoljca kako bi pomogao Đurišiću,<ref>Младен Стефановић, Збор Димитрија Љотића, Београд, Народна књига, 1984, стр. 280.</ref> a [[Mihailo Olćan]], bivši ministar narodne privrede u Nedićevoj vladi i Ljotićev bliski drug, došao je s ovim bataljonom u Sandžak kao oficir za vezu između Đurišića i Nedića. Neko vrijeme je kao oficir za vezu služio i novinar [[Ratko Parežanin]]. Peti puk SDK je aprila 1944, zajedno sa Đurišićevim četnicima, učestvovao i u [[Operacija Frühlingserwachen (1944)|operaciji »Frühlingserwachen«]].<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=364&rec=314&roll=663 NARA, T314, Roll 663, frame no. 000357.]</ref> Crnogorski dobrovoljački korpus (CDK) dijelom su sačinjavale bivše Đurišićeve trupe koje su Nijemci [[Razoružanje četnika|pustili iz zarobljeništva]], ali većinom je bila riječ o četnicima, koji su pod imenom »nacionalnih snaga« ostali u Crnoj Gori. Što se tiče organizacije, formalne lojalnosti, komandnih kanala i opskrbe, Đurišićeve snage su bile dio kvislinških trupâ koje su organizirali i izdržavali Nijemci, ali tijesno povezane sa Ljotićevim Srpskim dobrovoljačkim korpusom (SDK). Usprkos svemu tome, Đurišić, pa tako i njegove trupe, nastavile su sa svojom prvotnom odanošću Draži Mihailoviću i njegovoj organizaciji.<ref>[https://znaci.org/00001/40_64.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje KOLABORACIJA IZVAN SRBIJE DO OKTOBRA 1944.]</ref> CDK je imao oko 5.000 pripadnika. General Nedić je Đurišića tada unaprijedio u čin potpukovnika. Prethodno, u isti čin ga je unaprijedio i [[Petar II Karađorđević|kralj Petar II]], i to na Mihailovićev prijedlog.<ref>Dr Radoje Pajović, Kontrarevolucija u Crnoj Gori: Četnički i federalistički pokret 1941—1945, Obod, Cetinje, 1977, str. 472.</ref> {{izdvojeni citat|Nemci su naoružali 5. 649 crnogorskih dobrovoljaca, ali je [[Adolf Hitler|Firer]] zabranio, da se oni stave pod zajedničku komandu Srpskog dobrovoljačkog korpusa.<ref name="Živković"/>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta (Balkan od 1. aprila do 31. decembra 1944.)}} [[Ratko Parežanin]], kao jedan od ljudi koji je 1935. skupa sa Dimitrijem Ljotićem utemeljio JNP Zbor, bio je za vrijeme okupacije na poziciji šefa Vaspitnog odseka SDK. Nakon rata, Parežanin je posvjedočio koliko je savez Đurišić—Nedić—Ljotić bio čvrst, kao i kakva je bila njegova uloga u održavanju veze između četnika Pavla Đurišića i kvislinške vlade u Beogradu: {{izdvojeni citat|Od dolaska 2. bataljona 5. puka Srpskog dobrovoljačkog korpusa u Sandžak kod vojvode Pavla Đurišića — februara 1944. godine — dobrovoljci su bili u stalnim vezama sa četničkim odredima Crne Gore i Sandžaka. Iz dana u dan te veze su se pojačavale. Posle kraćeg vremena došlo je i do formalnog ujedinjavanja naših jedinica... U to vreme od strane Nedića naimenovan je Đurišić za pomoćnika Koste Mušickog, komandanta SDK i unapređen u čin potpukovnika... Od starijih najpre je bio Mihailo Olćan veza sa Pavlom i njegovim četnicima. Docnije sam ja pridodat Olćanu sa nekoliko mlađih drugova. Kad je Olćan napustio ovo mesto, Ljotić je preporučio Nediću da me postavi za vezu između Nedićeve Srbije i četnika Crne Gore i Sandžaka. Nedić je prihvatio ovaj predlog i odredio me pismenim aktom za neku vrstu „zamenika” kod vojvode Đurišića.<ref>[https://www.antenam.net/istorija/362442-jesen-cetnika-u-crnoj-gori-1944 Vladimir Jovanović: Jesen četnika – u Crnoj Gori 1944. (Antena M)]</ref>}} Parežanin dopisuje: „U poslednje vreme Pavle Đurišić je imao svoju stalnu delegaciju u štabu SDK. Njen je zadatak bio održavanje veze sa dobrovoljcima i snabdevanje četničkih jedinica u Sandžaku od strane Nedićeve vlade (oružje, odeća, obuća, pa i novac).” U kvislinškim [[mediji]]ma u Srbiji tog vremena, kao pozitivan primjer upravo se izdvajala saradnja jedinicâ vlade Milana Nedića i snagâ pod komandom Pavla Đurišića. U prvoj polovini maja 1944. Đurišić je otputovao za Beograd, gdje se sastao sa Nedićem, [[Hermann Neubacher|Hermannom Neubacherom]] i [[Maximilian von Weichs|Maximilianom von Weichsom]], komandantom Jugoistoka, a postavljen je i za pomoćnika komandanta SDK generala [[Koste Mušickog]].<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_161.htm Izveštaj komandanta Vučedolske brigade od 22. maja 1944. Komandi operativnih jedinica istočne Bosne i Hercegovine i Komandi Trebinjskog korpusa o teškoj situaciji kod četničkih jedinica u Crnoj Gori]</ref> Pavle Đurišić se tada srio i sa Mihailom Olćanom, u tom periodu političkim komesarom SDK.<ref>{{Cite web|url=https://zanimljivaistorija.com/2017/12/12/mihailo-olcan/|title=Mihailo Olćan|last=|first=|date=|website=|publisher=Zanimljiva istorija|archive-url=https://web.archive.org/web/20210923112219/https://zanimljivaistorija.com/2017/12/12/mihailo-olcan/|archive-date=23. 09. 2021|dead-url=|access-date=}}</ref> U „Novom vremenu“, u broju od 21. i 22. maja 1944 (u tekstu naslovljenom “Crna Gora zahteva slogu svih Srba”), objavljena je fotografija Olćana i Đurišića. Major Pavle Đurišić je tom prilikom obećao: „Jedno mogu da garantujem a to je da ću očistiti od komunista krajeve Sandžaka i Crne Gore.”<ref>[https://www.antenam.net/drustvo/religija/296066-novi-cetnicki-parastos-micovic-i-ostojic-krivotvore-istoriju-sada-na-krnovu Vladimir Jovanović — Novi četnički parastos: Mićović i Ostojić krivotvore istoriju, sada na Krnovu]</ref> 13. jula 1944. godine, [[Radio Beograd]] je pohvalio Đurišića za službu [[Sile Osovine|silama Osovine]].{{sfn|Maclean|1957|p=210.}} Prethodno, list „Novo vreme“ u broju od 12. juna 1944. prenosi riječi generala Milana Nedića: {{izdvojeni citat|Moje staro vojničko srce zadrhtalo je kada sam čuo za podvige junačkih četa sokola Pavla Đurišića, kada su počele da stižu vesti da uz moje oružane odrede bratski pristupaju u borbu protiv srpskih dušmana i ostali srpski nacionalni borci.<ref>[http://www.znaci.org/00001/155_4.pdf Milan Borković, n.d.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230604192713/https://znaci.org/00001/155_4.pdf |date=2023-06-04 }}, str. II/329.</ref>}} [[File:Vojvoda Pavle Đurišić u Beogradu, s nemačkim oficirom u nemačkom automobilu ispred zgrade Narodne skupštine.jpg|thumb|Prilikom posjete [[Beograd]]u maja 1944. godine, komandant crnogorskih četnika [[Pavle Đurišić]] (na zadnjem sjedištu, u sredini) otvoreno se stavlja u službu okupacionih i kvislinških vlasti u Srbiji. Fotografija je načinjena ispred zdanja [[Narodna skupština Republike Srbije|Narodne skupštine]].]] O kontaktima potpukovnika Đurišića s Nedićem, Nijemcima i ljotićevcima u Beogradu, obaviješten je bio i general Dragoljub Mihailović, i to od strane majora [[Aleksandra Mihajlovića Vilija]], komandanta beogradskih ravnogoraca. Naime, 20. maja 1944. godine, major Mihajlović piše: „Iz redova SDK predviđa se formiranje jedne crnogorske jedinice. Naziv, jačina i sastav za sada nepoznati”.<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kut. 277, reg. br. 6/1.</ref> U drugom radiogramu poslatom tog dana, major Mihajlović prenosi VK JVuO dodatne informacije: {{izdvojeni citat|Kako saznajemo major Pavle Đurišić nalazi se u Beogradu, gde je primljen od strane Nedića. Saznaje se da mu je odobreno formiranje odreda od 7.000 ljudi. Dobio je 10.000 metara platna i dva kamiona. Formiranje i opremu odobrili Nemci.<ref>AVII, ČA, K—277, reg. br. 6/1.</ref>}} Svjestan da bi ovakvo Đurišićevo javno istupanje moglo prouzročiti veliku političku štetu JVuO, kako u zemlji tako i u inostranstvu, general Mihailović je 24. maja poslao depešu majoru [[Vojislav Lukačević|Vojislavu Lukačeviću]] (pseudonim »Ram-Ram«), kojom ga upozorava: {{izdvojeni citat|U »Novom Vremenu« od 21. i 22. maja, izašla je Pavlova slika sa ministrom Olćanom, kao i Pavlova izjava Vremenu. Hitno smo ovo demantovali preko demokratske Jugoslavije. Pavlu preporučujem da nam ne pravi ovakve nezgode jer posle toga dolaze otvoreni napadi preko Londona, koje nam škodi u narodu.<ref name="ReferenceJ">[https://znaci.org/00001/4_14_3_165.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 24. maja 1944. godine]</ref>}} Po povratku iz Beograda, potpukovnik Đurišić preduzima užurbane pripreme za formiranje Crnogorskog dobrovoljačkog korpusa. Procijenivši da CDK može mobilisati 5.649 ljudi, Đurišić u pismu od 12. juna moli generala Nedića da razliku preko 5.000 uvaži.<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Beograd, Četnička arhiva, CG—X—444, Pismo Pavla Đurišića Milanu Nediću od 12. juna 1944.</ref> Na temelju razgovora u Beogradu, Đurišić je za CDK sačinio prijedlog budžeta, koji je početkom juna dostavio Nediću. U njemu se za period od 1. juna do 31. decembra 1944. godine, na ime redovnih i ličnih, materijalnih i vanrednih izdataka, traži 289,976.800 [[dinar]]a. Prijedlogom budžeta nijesu predviđena sredstva za nabavku oružja, odjeće i posteljine, budući da su to obećale obezbijediti njemačke okupacione snage.<ref>AVII, ČA, CG—X—444, Predlog budžeta za CDK.</ref> Iz Đurišićeva pisma Nediću se doznaje da je već oko 20. maja Đurišić za Beograd poslao delegaciju koju su sačinjavali: Dušan Arsović, načelnik Đurišićevog štaba, Veljko Tomović, Đurišićev ađutant, kao i potporučnik Hojs, njemački oficir za vezu<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=174&rec=313&roll=488 NARA, T313, Roll 488, frame no. 000171.] <br /> ({{jez-njem|"Lt.Heuß, Verbindungsoffizier zu major Lukacevic, wird bis auf weiteres zu Cetnik–Führer Djurisic abgestellt. Rgt.Pfeiffer stellt geiegneten Vertreter für Heuß für begrenzte Zeit."}})</ref> pri Đurišićevom štabu. Delegacija se vratila početkom juna sa pozitivnim vijestima za komandanta četnika u Crnoj Gori i Sandžaku. Naime, Milan Nedić je po Arsoviću obavijestio Pavla Đurišića da mu je, u cilju opremanja CDK, uputio deset vagona [[Žito|žita]] (od čega pet za potrebe vojske), zatim tri vagona ratne opreme (oko 3.000 pušaka, 150 automata, oko 80 teških mitraljeza, 38 minobacača, šest topova, 2.000 pari cipela, 300 litara nafte, odjeća), kao i 20 kamiona koji će svu opremu iz [[Raška|Raške]] prebaciti do Đurišićevog štaba u [[Prijepolje|Prijepolju]]. General Nedić je takođe odobrio i kredit od pet miliona dinara, namijenjen za područje [[Stara Crna Gora|stare Crne Gore]].<ref>Dr Radoje Pajović, Kontrarevolucija u Crnoj Gori: Četnički i federalistički pokret 1941—1945, Obod, Cetinje, 1977, str. 472—474.</ref> Pored Đurišića, general Milan Nedić je pokušavao od okupatora obezbijediti izvor snabdijevanja i za potpukovnika [[Đorđije Lašić|Đorđija Lašića]], jednog od četničkih komandanata u [[Drugi svjetski rat u Crnoj Gori|okupiranoj Crnoj Gori]]. U izvještaju komande Jugoistoka od 6. maja 1944. godine (samo dan nakon pogibije Đorđija Lašića u [[Savezničko bombardovanje Podgorice|savezničkom bombardovanju Podgorice]]), navodi se sljedeće: {{izdvojeni citat|Predsjednik srpske vlade Nedić nekoliko puta dolazio radi snabdijevanja majora Lašića [Đorđe] sa 20-30 mitraljeza i 1000 kompleta italijanske opreme; rečeno mu je da se Lašić obrati direktno Feldkomandanturi 1040; Feldkomandantura će ispitati da li je Lašić pouzdan i voljan za borbu na strani Wehrmachta; ukoliko jeste, Feldkomandantura će ga snabdijeti u okviru svojih mogućnosti, a naročito mitraljezima.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&broj=695&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000691.] <br /> ({{jez-njem|"Der serb. Ministerpräsident Nedic wurde schon des öfteren hier wegen Unterstützung des Major Lasic Djordje aus Podgorica im Kampfe gegen die Kommunisten vorstellig. Insbesondere bittet er um Zuteilung von 20 – 30 MG und insgesamt 1000 komplette Ausrüstungen aus italienischen Beutebeständen. Der Ministerpräsident wurde gebeten, den Major Lasic Djordje an die F.K.1040 zu verweisen. Es ist zu prüfen, ob die Leute des Major Lasic Djordje zuverlässig und einsatzbereit an Seite der deutschen Wehrmacht kämpfen. Bei positivem Ergebnis ist der Major Lasic Djordje im Rahmen der bisherigen Unterstützung nationaler Verbände nach fen vorhandenen Mitteln, insbesonders mit MG, zu unterstützen."}})</ref>|Opunomoćeni komandant Jugoistoka za Feldkomandanturu 1040, Crna Gora (6. maj 1944.)}} Krajem aprila 1944. u selu Trbušanima pokraj Čačka ponovo je došlo do sastanka četnika Draže Mihailovića sa Milanom Aćimovićem i nemačkim predstavnikom Šterkerom. Izaslanici Draže Mihailovića na ovom sastanku su, sem generala Trifunovića, bili dr [[Živko Topalović]] i kapetan [[Predrag Raković]]. Na sastanku su četnički predstavnici podneli zahteve o potrebi u oružju i municiji.<ref>[http://www.znaci.org/00001/155_4.pdf Milan Borković, n.d.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230604192713/https://znaci.org/00001/155_4.pdf |date=2023-06-04 }}, str. II/327.</ref> Tokom [[Prodor NOVJ u Srbiju proleća 1944.|partizanskog prodora u Srbiju]], ravnogorske snage su se borile zajedno sa njemačkim, bugarskim i kvislinškim snagama ([[Srpski dobrovoljački korpus|SDK]] i [[Ruski zaštitni korpus|RZK]]) protiv [[2. proleterska divizija NOVJ|Druge]] i [[5. krajiška divizija NOVJ|Pete divizije]] NOVJ. U publikaciji ''Građanski rat u Srbiji 1941—1945'', izdatoj u emigraciji, pristalica Ljotićeva [[ZBOR]]-a [[Borivoje Karapandžić]] navodi poimence ljotićevske, nedićevske i četničke komandante koji su se nalazili na čelu odredâ raspoređenih u jugozapadnoj Srbiji, kako bi pokušali zaustaviti ofanzivu snagâ NOVJ: {{izdvojeni citat|Komunističke divizije izvršile su snažan pokušaj forsiranja reke Ibra. Njima su se suprotstavile sledeće nacionalne snage: IV puk Srpskog Dobrovoljačkog Korpusa (Komandant major Voja Dimitrijević), II puk SDK (Komandant major Marisav Petrović), Drugi bataljon I puka SDK (Komandant kapetan Mijat Bardak), Prvi bataljon III puka SDK (Komandant kapetan Mladen Štaljanić), Javorski Korpus (Komandant major Radomir Cvetić), Prvi Ravnogorski korpus (Komandant poručnik Zvonko Vučković), Drugi Ravnogorski korpus (Komandant kapetan Predrag Raković), Kosovski korpus (Komandant kapetan Žika Marković) i jedinice Srpske državne straže pod komandom potpukovnika Dragutina Redića, Komandanta SDS Oblasti kraljevačke. Borbom je rukovodio zajednički Operativni štab, na čijem je čelu stajao Načelnik štaba Srpskog Dobrovoljačkog Korpusa potpukovnik Radoslav Tatalović.<ref>Боривоје М. Карапанџић, Грађански рат у Србији 1941—1945. Друштво Хиландар, Ваљево, 2010, стр. 261—262.</ref>}} U knjizi “Moja misija u Crnoj Gori”, Ratko Parežanin potvrđuje Karapandžićeve navode o zajedničkoj borbi Mihailovićevih četnika i Ljotićevih dobrovoljaca u vrijeme izvođenja »Titove ofanzive prema Ibru«: {{izdvojeni citat|U Srbiji se, naročito u poslednje vreme, radilo mnogo na objedinjavanju četnika i dobrovoljaca, ali sve je išlo nekako mučno i sporo. Bilo je s vremena na vreme saradnje i međusobnog pomaganja na terenu, pojedinačno, ali je na drugim mestima opet dolazilo do razmirica pa i do sukoba. Nade za jedinstvo bile su naročito oživele prilikom Titove ofanzive prema Ibru. Tada smo se zajednički borili sa četnicima na raznim sektorima. Lično sam gledao veće četničke jedinice gde se zajednički bore sa dobrovoljcima — oko [[Kraljevo|Kraljeva]] i [[Čačak|Čačka]] — sreo sam se jednom prilikom i sa Zvonkom Vučkovićem. Tada su se Marisav Petrović, Vlado Lenac i Zvonko zajedno i slikali. Naši su u ovo vreme sve činili da se četnicima pomaže i direktno u borbama i u pozadini... '''Verovali smo da će ovo bratstvo u oružju i zajednički prolivenoj krvi mnogo štošta iz nesrećne bliske prošlosti prekriti velom zaborava i da će nam omogućiti bratsku saradnju i borbu u odbrani od najvećeg protivnika, komunizma'''... Ljotić je u tom pogledu bio neumoran. Slao je kurire i posrednike do Draže Mihajlovića i zalagao se stalno za izmirenje i jedinstveni front. Nastojao je na razne načine da dođe u neposredan kontakt sa Dražom. Između Ljotića i Nedića postojala je puna saglasnost.<ref>Ратко Парежанин, Моја мисија у Црној Гори, Нова Искра, Минхен, 1974, стр. 8—9.</ref>}} [[Radosav Grujičić]] (pseudonim »Radovan«), inspektor [[Specijalne policije]] [[Uprave grada Beograda]], javlja 27. marta 1944. Draži Mihailoviću (»Br. 88«) da je dva dana ranije u [[Užice|Užicu]] primio znatnu količinu oružja od okupatora, i to preko 144 hiljade metaka, 400 mina za minobacače i 400 granata za topove kalibra 45&nbsp;mm.<ref>AVII, ČA, kut. 18, reg. br. 10/7—2.</ref><ref>Branko Latas, Četničko-nemački sporazumi o saradnji u Srbiji 1943—1944, Vojnoistorijski glasnik br. 2/1978, Beograd, str. 356.</ref> Grujičić obavještava Mihailovića i o položajima koje prema snagama NOVJ zauzimaju četnici, kvislinzi i okupatori u jugozapadnoj Srbiji: {{izdvojeni citat|Za sada u okolini Ivanjice nalaze se sledeće snage: Cvetić i Marković na liniji Mučanj — Kušiće, jedan bataljon bugara Katići, jedan bataljon bugara Prilike plus 4 tenka, puk dobrovoljaca dve čete rusa i 4 tenka, Ivanjica tri bataljona bugara i dve čete nemaca koji su ovog momenta stigli.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_100.htm Izveštaj obaveštajca Radovana od 27. marta 1944. Draži Mihailoviću o dobijenoj municiji od okupatora u Užicu]</ref>}} General Dragoljub Mihailović (alias »88«) istog dana naređuje kapetanu Miloradu Mitiću (»Ratibor«), komandantu iz zapadne Srbije, koordinaciju borbenih manevara sa Nijemcima, Bugarima i kvislinzima: {{izdvojeni citat|Vrlo dobro je što su prešli u napad SDS. B.[ugari] N.[emci] Naše jedinice stalno vrše napade. Ovo je zgodna prilika da se uništi ova komunistička grupa, samo jedinice N. SDS. LJ.[otićevci] B. treba da napadaju, a ne da se brane. Mi ćemo još prikupiti snaga, koje će takođe preduzeti napade. [...] Inače svima ostalim našim jedinicama, koje su sada u dodiru sa komunistima, naređeno je da najenergičnije napadaju, i da komunistima nedaju mira. Za municiju se i dalje starajte... Morate voditi računa da nedolazi do intimnijeg dodira naših snaga i onih drugih, jer bi to bilo nezgodno. Naši će biti aktivni i bez toga.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_101.htm Pismo Draže Mihailovića od 27. marta 1944. kapetanu Miloradu Mitiću o saradnji četnika i okupatora u borbama protiv NOVJ u jugozapadnoj Srbiji]</ref>}} U izvještaju od 8. aprila 1944. koji je kapetan [[Živojin Marković]], komandant 2. kosovskog korpusa poslao Draži Mihailoviću u kome ga obavještava o stanju četničkih organizacija na [[Kosovo (oblast)|Kosovu]], pored ostalog, piše: {{izdvojeni citat|Pojedini korpusi učestvuju u zajednici sa okupatorom i sa satelitima u borbi protiv partizana. Po onome gde je pretežnija opasnost od partizana kao što je bio slučaj u Ibru, gde su se našli, na jednoj liniji jednovremeno Ljotićevci, Nedićevci, Arnautska Šuc policija, Bugari, Nemci i Javorski korpus (major Cvetić). To ima psiholoških reperkusija na narod. Treba, po mom mišljenju, raditi da se Nemci, Ljotićevci, Arnauti i drugi nađu u prvim linijama, a ne naši redovi... Cvetićevi vojnici slobodno šetaju po Raškoj i Ibarskom dolinom, a okupator to gleda.<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kut. 101, reg. br. 10/3.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_256.htm Obaveštenje brigadira Armstronga od 8. aprila 1944. Draži Mihailoviću o poruci generala Padžeta da četnički komandanti sarađuju sa Nemcima i opasnosti da članovi britanske misije kod četnika padnu u ruke Nemaca]</ref>}} Pukovnik Jevrem Simić dostavio je pismom od 18. aprila 1944. generalu Draži Mihailoviću informacije o borbenom rasporedu snagâ JVuO, SDK, SDS i njemačkog Wehrmachta u jugozapadnoj Srbiji, naspram jedinicâ [[NOV i POJ]] koje ih napadaju: {{izdvojeni citat|Raspored Nemačko-satelističkih snaga je: Krdžaliski [dobrovoljački — prim.] drugi puk pod komandom Marisava [Petrovića] u Čajetini, a jedan bataljon je 17 ovog meseca otišao iz Bele reke verovatno ka Katićima. Nemci: 4.000 sa nešto lakih topova, na prostoru Čajetina — Palisad — Kraljeve vode — Kokin Brod. Bugari: Na utvrđenoj Borovoj glavi ovu ojačavaju i ima ih 1.500. S.D.S.: Njih 230 u utvrđenjima sela Rožanstvo. Marković: 360 ljudi zatvara Visoku. Odredi su istureni na Okruglici. Kondor: sa 1340 ljudi na liniji Klekovo — Ljubiš — Sirogojne. Grupno zatvara sve pravce sa rezervom spremnom za udar. Kalait: jedan bataljon sa 80 Nemaca u Štitkovu, a dve čete na Pavlovića Brodu. Sam Kalait sa ostalim odredima je sa Pavlom. Cvetić: sa njim veze nemam. Zvonkov odred pod komandom poručnika Nenadića zajedno sa Nemcima je u Negbini. U toku 17 ovog meseca Marković je do 11 časova vodio borbu sa crvenima napadnut od tri njegove kolone. Posle borbe od tri sata gde je dolazilo i do borbe prsa u prsa, povukao je se. Crveni su zauzeli Katiće, Maću, Vodice, Šarenik i tu se zadržali. Rezultat: Marković ima 6 mrtvih i 4 ranjena. Nađeno je 21 mrtvih kod crvenih.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_120.htm Pismo delegata Vrhovne komande od 18. aprila 1944. Draži Mihailoviću o saradnji četnika sa nemačkim i bugarskim trupama u borbama protiv NOVJ u jugozapadnom delu Srbije]</ref>}} Potpukovnik [[Radoslav Tatalović]], načelnik štaba Srpskog dobrovoljačkog korpusa, 18. aprila 1944. podnosi izvještaj generalu [[Hans Felber|Hansu Felberu]] (od avgusta 1943. opunomoćeni komandant Jugoistoka; okupirana Srbija spadala je u njegovu zonu odgovornosti) u kome izražava zadovoljstvo saradnjom sa Javorskim korpusom JVuO pod komandom majora [[Radomir Cvetić|Radomira Cvetića]]: {{izdvojeni citat|Saradnja sa četničkom grupom Cvetić je veoma dobra.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&roll=255&broj=811 NARA, T501, Roll 255, frame no. 000807.] ({{jez-njem|"Die Zusammenarbeit mit der Cetnikgruppe Cvetic ist sehr gut."}})</ref><ref name="ReferenceH">[https://znaci.org/00001/40_63.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje NEFORMALNA KOLABORACIJA U SRBIJI]</ref>|Zapisi o obilasku Vojnog zapovjednika Jugoistoka [[Prodor NOVJ u Srbiju proleća 1944.|operacije Kammerjäger]] (18-20. april 1944. godine)}} U izvještaju Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka generala Hansa Felbera od 13. maja 1944. Vrhovnoj komandi Wehrmachta, još jednom se notira potpora koju trupe potpukovnika Tatalovića pružaju četnicima Draže Mihailovića, u ovom slučaju na teritoriji NDH: {{izdvojeni citat| D) Grupa “Tatalović” Srpski dobrovoljački korpus uključio se kod [[Ljubovija|Ljubovije]] u borbe na hrvatskoj obali Drine i prihvatio četnike koji su se povlačili.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&roll=256&broj=736 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000732.] <br /> ({{jez-njem|"Gruppe Tatalovic. Bei Ljubovija griff SFK in Kämpfe auf kroat.Drina–Ufer ein u. nahm ausweichende Cetniks auf."}})</ref><ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_57.htm Izveštaj vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od 13. maja 1944. Vrhovnoj komandi Vermahta o borbama sa 2. i 5. NOU divizijom na komunikaciji Užice - Višegrad]</ref>}} Referišući o situaciji u Srbiji, general Felber je u svom izvještaju od 22. aprila 1944. o suradnji četnika sa Nijemcima i kvislinzima zabilježio sljedeće: {{izdvojeni citat| Srbija: Pod pritiskom crvenih snaga koje su prodrle u južnu Srbiju, ponovo je porasla spremnost svih nacionalno orijentisanih krugova pod vođstvom okupacione vlasti da poduzmu borbu protiv komunizma. Javljeno je da je sâm Draža Mihailović u jednom govoru tražio lojalnu suradnju s okupacionim snagama kako bi otklonio komunističku opasnost u Srbiji. Vidljiv znak ovog novog razvoja je činjenica da se u južnoj Srbiji Nijemci, Srpski dobrovoljački korpus i DM–četnici bore rame uz rame.<ref name="ReferenceH">[https://znaci.org/00001/40_63.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje NEFORMALNA KOLABORACIJA U SRBIJI]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=553&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000549.] <br /> ({{jez-njem|"Serbien: Unter dem Druck der in S–Serbien eingedrungenen roten Kräfte ist die Bereitschaft aller nationalgesinnten Kreise unter Führung der Besatzungsmacht, den Kampf gegen den Kommunismus aufzunehmen, wieder gewachsen. DM selbst soll in einer Rede zu loyaler Zusammenarbeit mit Okkupator aufgefordert haben, um die kommunistische Gefahr in Serbien zu beseitigen. <br /> Einen sichtbaren Ausdruck hat diese Entwicklung darin gefunden, dass in S–Serbien Deutsche, SFK und DM–Cetniks Seite an Seite kämpfen."}})</ref>}} U izvještaju koji su aprila 1944. sačinili službenici [[Ured za strateške usluge|Ureda za strateške usluge]] (''Office of Strategic Services (OSS)''; preteča savremene [[CIA|Centralne obavještajne agencije]] [[Sjedinjene Američke Države|SAD]]), sugeriše se da bi „generala [Mihailovića] trebalo promatrati u istom svjetlu kao i Nedića, Ljotića i bugarske okupacione snage“.<ref>Sabrina P. Ramet, ''The Three Yugoslavias: State-Building and Legitimation, 1918-2005'', Indiana University Press, 2006, pp. 134.</ref> U noći 28/29. aprila 1944, pripadnici Resavske brigade JVuO pod komandom Vukašina Petkovića i lokalna SDS uhvatili su devet stanovnika [[Svilajnac|Svilajnca]]. Jedan uhapšenik je uspeo da pobegne, a ostali su sprovedeni u selo [[Дивостин|Divostin]] gde su zaklani. Sačuvano je potresno svedočenje Radosava Vidulovića, četnika pod Petkovićevom komandom, koji je 1944. ostavio pisanu belešku o pokolju u Divostinu: {{izdvojeni citat|Jedne noći, kad smo bivakovali kod sela Crkvenca, Vukašin [Petković] je došao u našu sobu i pitao: ’Ko hoće da ide sa mnom, imamo večeras da koljemo?’ Svi smo digli ruke uvis, jer, kako sam čuo, ko ne digne ruku, rđavo prolazi. Vukašin je odvojio pet trojki i otišao sa njima u nepoznatom pravcu. Posle pola sata vratili su se sa krvavim rukama i jedan sa prebijenom puškom. Svi koji su došli rekli su nam: ’'''Ala smo ih klali'''.’ Jedan je pričao kako mu se puška prebila kad je jednog udario po glavi. Jer oni prvo udare čoveka puškom u potiljak pa, kada padne, onda ga jedan prekolje. Svi su se smejali kako su ih poklali. Po izvršenom delu, vojnici su se prali od krvi, a takođe i kame koje su bile krvave.<ref>Коста Николић, „О неким проблемима у раду организације Југословенске војске у отаџбини на југу Србије 1942-1944.“, Лесковачки зборник, LI, Лесковац, 2011, стр. 263.</ref><ref>Milan Radanović, Kazna i zločin: Snage kolaboracije u Srbiji: odgovornost za ratne zločine (1941-1944) i vojni gubici (1944-1945), Rosa Luxemburg Stiftung Southeast Europe, Beograd, 2015, str. 151.</ref>}} U jednom izvještaju od 5. maja 1944, neimenovani pripadnik ravnogorskog pokreta se žali na stanje u Resavskom korpusu, kao i na poručnika Vukašina Petkovića, navodeći da je stanovništvo okupirane Srbije ogorčeno zbog četničkih zločina te njihove neskrivene saradnje sa kvislinzima i okupatorom: {{izdvojeni citat|Najgori je poručnik Vukašin Petković. U aprilu je ubio: Iliju Bućina, sveštenika, poznatog nacionalnog radnika; Mihaila Jovanovića, nacionalnog borca iz Južne Srbije i ličnog prijatelja [[Aleksandar I Karađorđević|kralja Aleksandra]]; Čedomira Protića, Ivana Dimitrijevića i još dva obućara, pod optužbom da su komunisti! Poručnik Petković u narodu dobio ime “Car grkljan”. Nečuveni teror nad narodom. '''Narod nas smatra izvršiocem Nedićevih želja, nemačkim slugama'''. Stradalo je mnogo žena koje nisu htele da budu ljubavnice pojedinim starešinama. Ko može ovakvim zulumima i zverstvima stati na put?<ref>Vojni arhiv Beograd, Četnička arhiva, 87–2–12.</ref><ref>Коста Николић, н. ч., стр. 272.</ref>}} Na zajedničkoj konferenciji svih kolaboracionističkih oružanih formacija, koja je održana 2. maja 1944. godine, [[Marisav Petrović]], jedan od komandanata SDK, optužio je generala [[Borivoje Jonić|Borivoja Jonića]] da su njegove jedinice (tj. SDS) „saradnici DM“ i dodao da „DM na ovaj način ima 95% pristalica u Srbiji“.<ref>Rade Ristanović, Oblici otpora u okupiranom Beogradu (1941-1944). Doktorska disertacija, Filozofski fakultet Univerziteta u Novom Sadu, 2019, str. 545.</ref> I sâm Borivoje Jonić će u svojim poslijeratnim zapisima istaći do koje mjere je bila izražena saradnja SDS sa Dragoljubom Mihailovićem i JVuO: {{izdvojeni citat|S.D.S. ne samo da je od svoga osnivanja sarađivala sa četničkom organizacijom, no je iste za svo vreme snabdevala oružjem, municijom, obućom, odećom i drugim potrebama. Zbog ove saradnje koju su Nemci progonili i kažnjavali smrću, brojno stanje straže smanjivalo se i bezbroj puta popunjavalo. '''Straža je bila glavni depo za popunu četničke organizacije u Srbiji'''. Preko straže išla je glavna obaveštajna služba četničke organizacije – u sve pravce i izvan Srbije... Može se slobodno reći i tvrditi da je 50% starešina i 25% ljudstva S. D. S. eliminisano iz njenih redova zbog saradnje i povezanosti sa ravnogorskim pokretom.<ref>Nebojša Stambolija, Srpska državna straža 1942-1944. Doktorska disertacija, Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu, 2020, str. 312-313.</ref>}} General Jonić precizira na koje je sve još načine Straža ukazivala pomoć Mihailovićevim četnicima: {{izdvojeni citat|Dotur novca, obuće, odeće i životnih potreba; štampanje novina i propagandnog materijala i rasturanje istog; snabdevanjem sa oružjem i municijom do najviših mogućih granica; fingirana otmica novca i drugih potreba za D. M. iz vozova i kamiona gde je S. D. S. u pripremama i izvršavanju učestvovala; ranjenici i bolesnici D. M. lečili su se u vojnim i građanskim bolnicama kao pripadnici S. D. S; snabdevanje lekovima i sanitetskim materijalom četnika, što je uzimato za S. D. S; ukazivanje specijalnih usluga savezničkim misijama kod D. M. od strane S. D. S. a posebno engleskom pukovniku Beliju u Šapcu, američkom pukovniku Mak Daulu sa misijom u Mačvi i u selu Vrčinu kod Beograda; preuzimanje u više slučajeva savezničkih padobranaca i predaja istih četnicima radi transportovanja u njihove baze, i. t. d.<ref>Петар Мартиновић Бајица, ''Милан Недић'', Београд, 2003, стр. 362-364.</ref>|General [[Borivoje Jonić]], komandant Srpske državne straže od 1942. do 1944. godine}} Takođe, u ratnim memoarima kapetana [[Zvonimir Vučković|Zvonimira Vučkovića]], komandanta 1. ravnogorskog korpusa, nailazi se na potvrdu ocjene o naklonjenosti velike većine pripadnika SDS-a Mihailovićevom pokretu: {{izdvojeni citat|Viši oficiri u štabu vrhovne komande, pomagani od nekih političara koji se nisu mirili sa odlukama [[Svetosavski kongres|Baškog kongresa]], vršili su pritisak na Dražu da bez odlaganja prihvati saradnju generala Nedića. Oni su morali znati da nama ta saradnja nije bila potrebna, jer je skoro cela SDS bila na našoj strani, ali saradnja sa Nedićem značila je u stvari saradnju sa onima koji iza njega stoje, a oni su verovali da mi sa te strane možemo izvući neku značajnu korist...<ref>Звонимир Вучковић, Сећања из рата. Од отпора до грађанског рата, Ваљево, 2005, стр. 384.</ref><ref>Nebojša Stambolija, n.d, str. 313.</ref>}} Major [[Aleksandar M. Mihajlović]], komandant Beograda JVuO, u izvještaju koji je Draži Mihailoviću poslao 22. aprila 1944. godine, svjedoči iz prve ruke o potpuno haotičnom stanju u redovima okupatora i kvislinga nakon [[Savezničko bombardovanje Jugoslavije|savezničkog bombardovanja glavnog grada Jugoslavije]] za [[Uskrs]] 1944: „Što se tiče vlasti, naših i nemačkih, ona je potpuno dezorijentisana i razbijena. Tri dana u Beogradu nije bilo takoreći nikakve vlasti. Svi su oni bili pogubili glave. Vlada je izbegla na Avalu, Uprava grada sklonila se na periferiju, komanda SDS takođe je izbegla na periferiju, Nemci se evakuišu preko Save i Dunava... Jedino su se kvartovski odredi SDS držali prilično dobro i požrtvovano su se zalagali za spasavanje stanovništva.“ Major Mihajlović piše i da je vanredna situacija rezultirala novim približavanjem srpskih nacionalističkih i kolaboracionističkih snagâ: {{izdvojeni citat|Opšti zaključak: bombardovanje saveznika je uspelo, ali sa srazmernim ogromnim žrtvama našeg življa. <br /> II. — Čim je nestalo dosadašnje vlasti u Beogradu svi su požurili da mi se stave na raspoloženje. Jedan od prvih bio je đeneral Jonić. Ja sam se sastao sa njim sada prvi put. Rekao mi je da je od Vas dobio naređenje da naš odred snabdeva oružjem i municijom i izjavio mi je gotovost da ovo izvrši. Međutim, ogradio se da on ne raspolaže ni oružjem ni municijom, već mi treba da na terenu sa njihovim odredima uhvatimo vezu i da od njih ovo dobijemo, jer su oni u mogućnosti da to pred Nemcima rashoduju. Kako se bio proneo glas da je invazija Balkana otpočela, stavio mi se potpuno na raspoloženje u slučaju da naša akcija sad otpočne. Pored Jonića došao mi je i Dragi Jovanović. I sa njim sam se sastao. S njegove strane tražio je da se kod saveznika interveniše da se Beograd više ne bombarduje, jer mnogo strada naše nedužno stanovništvo. Molio je da ova intervencija potekne sa Vaše strane. Zatim, razgovarali smo u vezi njegovog postavljenja za komesara na teritoriji koja se poklapa sa Avalskim korpusom. Glavna tema je bila prihvat izbeglica i njihovo zbrinjavanje, pošto se to na terenu bez asistencije naših NRO [Narodnih ravnogorskih odbora] ne može sprovesti. Sa svoje strane tražio sam od njega da za sada nastane da se održi red u Beogradu, jer dok su Nemci u njemu ja nemam nameru da intervenišem u slučaju nekih nemira, tražio sam hranu za izdržavanje beogradskih izbeglica i pomoć od njega u oružju i municiji.<ref>''Документи о издајству Драже Михаиловића — књига 1'', Државна комисија за утврђивање злочина окупатора и његових помагача, Београд, 1945, документ бр. 711, стр. 625—628.</ref>}} U dnevnom izvještaju Komande Jugoistoka za 16. maj 1944.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=908&rec=78&roll=331 National Archive Washington, T78, Roll 331, frame no. 6288808.] <br /> ({{jez-njem|"LAGE SW– SERBIEN: </br> RESTE 2. UND 5. DIV. IM ZLATAR– GEB. (S NOVA VAROS) VEREINIGT. </br> DAMIT HAT DIE DIV.– GRUPPE MORACA, IN ZWEIMONATIGEN KAEMPFEN DEZIMIERT, DEN TITO– AUFTRAG, IN SO– SERBIEN EINE KOMM. BASIS ZU SCHAFFEN, ZUNAECHST AUFGEBEN MUESSEN.– </br> BEI GERINGEN DEUTSCHEN, Z. T. ERHEBL. CETNIK– UND SFK– VERLUSTEN VERLOR DER FEIND IM VERLAUF DIESER KAEMPFE 2736 TOTE, 108 GEF. UND 64 UEBERLAEUFER."}})</ref> upućenom Vrhovnoj komandi oružanih snaga [[Treći Rajh|Velikonjemačkog Rajha]], govori se o žestokim borbama okupatora i kolaboracionista protiv snagâ NOVJ prilikom partizanske ofanzive ka Srbiji: {{izdvojeni citat|Srbija: ostaci 2. i 5. divizije su se sjedinili na planini Zlatar (južno od Nove Varoši). Time je nakon dva mjeseca skončao pokušaj div. grupe Morača, koja je izgubila tri četvrtine svoje snage, da izvrši Titovu naredbu o stvaranju komunističke baze u jugoistočnoj Srbiji. Nasuprot malim njemačkim i na nekim mjestima priličnim četničkim i dobrovoljačkim gubicima, neprijatelj je izgubio 2736 mrtvih, 108 zarobljenih i 64 prebjega.}} General-major [[Kurt von Geitner]], načelnik štaba njemačkog komandanta Srbije Hansa Felbera, u drugoj polovini maja 1944. izvještava da četničke jedinice, zajedno sa SDK i stražarima, obezbjeđuju granicu okupirane Srbije od partizanskog upada: {{izdvojeni citat|Četničke jedinice pod majorom Weyelom, SDK i policija osiguravaju jugozapadnu granicu; Usljed pritiska crvenih, te pomanjkanja municije, čak i oni četnički komandanti koji su dosad bili suzdržani, sada žele da pregovaraju.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&broj=771&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000767.] <br /> ({{jez-njem|"Cetnikverbände unter Major Weyel mit I./Pol.5 und I./SFK 1 sichern an SW–Grenze und sperren Strasse Nova Varos – Bistrica. </br> Unter rotem Druck und wegen Mun. Mangel zunehmende Verhandlungsbereitschaft bisher zurückhaltender Cetnik–Verbände."}})</ref>|Dnevni izvještaj Komande Jugoistoka za 19. maj 1944.}} General von Geitner zapaža još jedan primjer lokalne saradnje ravnogoraca i jedinicâ srpske kvislinške vlade: „U rejonu Aranđelovca, tokom borbi između manjih komunističkih bandi i snagâ DM [skupa] sa SDS-om, navodno ubijen 21 komunist, osmero zarobljenih, koji su od strane četnika strijeljani.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&broj=771&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000767.] <br /> ({{jez-njem|"Im Raum Arandjelovac bei Kämpfen zwischen kleinerem ko. Banden und DM mit SSW angeblich 21 Komm. tot, 8 Gefangene, die von Cetniks erschossen wurden."}})</ref> Istovremeno, u ratnom dnevniku Vrhovne komande [[Vermaht]]a se odaje priznanje četnicima i dobrovoljcima za odbacivanje snaga NOVJ iz Srbije: {{izdvojeni citat|Srpski dobrovoljački korpus i četnici pokazali su se kao dobri i pouzdani borci u borbama sa komunistima marta, aprila i maja, kada je Tito pokušao, bezuspešno, da prodre u Srbiju.<ref name="Živković"/>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta (Balkan od 1. aprila do 31. decembra 1944.)}} Vrhovna komanda njemačkih oružanih snaga uočava da je i u tom periodu glavni povod za zbližavanje Nedića i Mihailovića bio »porast komunističke opasnosti«, kao i da se ova saradnja pokušala sakriti od nadležnih njemačkih komandi u okupiranoj Srbiji: {{izdvojeni citat|Koncem maja 1944. došlo je do drugog pokušaja Tita da upadne u Srbiju, ali je njegov pokušaj ponovo propao, pa nije ni prešao reku Ibar. Zasluge za to imaju dobrovoljci Dimitrija Ljotića, koji su zaustavili komuniste. Sa porastom komunističke opasnosti, od godine 1944, došlo je do neslužbenog približavanja između Nedića i Mihailovića, ali nemačka strana nije mogla da dozna sve pojedinosti tog razvoja.<ref name="Živković"/>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta}} Autori dnevnika ocjenjuju da je u posljednjoj godini okupacije došlo i do otopljavanja odnosa na liniji Ljotić—Mihailović: „Napetost i neslaganje sa pokretom Draže Mihailovića tek je popustila godine 1944. Do tada su četnici čak vršili represalije nad porodicama Dobrovoljačkog korpusa.“<ref name="Živković"/> U zabilješci iz ratnog dnevnika ađutanta generala Hansa Felbera od 7. maja 1944. godine, pominje se Felberov obilazak jedinicâ na frontu u zapadnoj Srbiji, gdje se nalaze »u borbi protiv bandi«, tj. partizana: {{izdvojeni citat|(7.5.44) Putovanje glavnokomandujućeg generala pješadije Felbera u pratnji rittmeistera Geschera, kapetana Gölsa i sonderführera Horaka u oblast Valjevo—Kosjerić—Užice—Kremna—Višegrad—Dobrun—Bajina Bašta. Posvuda sastanci s čelnicima jedinicâ koje su tamo raspoređene u borbi protiv bandi: [[Brandenburger|puka Brandenburg]], 696. odreda poljske žandarmerije, Bugara i SDK, kao i sa četničkim vođama Rakovićem i Kalabićem. Povratak putem Kragujevac—Topola 11. maja, dolazak u Beograd u 19 sati.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=807&rec=501&roll=255 NARA, T501, Roll 255, frames no. 000803—000804.] ({{jez-njem|"7.5.44 Fahrt des O.B. Gen.d.Inf. Felber in Begleitung von Rittm. Gescher, Hptm. Göls und Sdf. Horak in das Gebiet von Valjevo—Kosjerici—Uzice—Kremna—Visegrad—Dobrun—Bajina Basta. Überall Besprechungen mit den Führern der dort im Kampf gegen die Banden eingesetzten Verbände des Rgt. Brandenburg, der Feldgend.Abt. 696, der Bulgaren und des SFK, sowie mit den Cetniks—Führern Rakovic und Kalabic. Rückfahrt über Kragujevac—Topola am 11.5., Eintreffen in Belgrad 19.00 Uhr."}})</ref>}} U izvještaju poslatom 17. maja te godine od strane Vojnog zapovjednika Jugoistoka je primijećeno: „U posljednje vrijeme povećan broj dezerterstava iz Srpske državne straže kod Draže Mihailovića.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&roll=256&broj=757 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000753.] ({{jez-njem| <br /> "In letzter Zeit erhöhte Desertierungen der SSW zu DM."}})</ref> Četiri dana ranije, u izvještaju poslatom Glavnom komandantu Jugoistoka feldmaršalu [[Maximilian von Weichs|von Weichsu]], general Felber u kratkim crtama ocjenjuje ulogu SDS: {{izdvojeni citat|Srpska državna straža ostaje nepouzdana. Prisan odnos sa četnicima.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=727&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000723.] ({{jez-njem|"SSW nach wie vor unzuverlässig. Innige Beziehung zu den Cetniks."}})</ref>|Raport generala [[Hans Felber|Hansa Felbera]] feldmaršalu [[Maximilian von Weichs|Maximilianu von Weichsu]], 13. maj 1944. godine}} Početkom maja 1944. [[Dimitrije Ljotić]], šef JNP [[Zbor]], pokrenuo je inicijativu za saradnju sa Mihailovićevim snagama. Ljotić i njegov sekretar [[Boško Kostić]] susreli su se 17. maja 1944. u selu Brđani kod [[Gornji Milanovac|Gornjeg Milanovca]] sa generalom [[Miroslav Trifunović|Miroslavom Trifunovićem]]. Razgovori su trajali tri dana.<ref>Koстa Николић, Бојан Б. Димитријевић, н. д., стр. 380.</ref> Prema sećanju Boška Kostića, objavljenom 1949, na sastanku između Ljotića i Mihailovićevih predstavnika dogovoreno je sledeće: {{izdvojeni citat|Rezultat tih razgovora bio je sledeći: zajednička borba protiv komunizma; organizacija DM ostaje potpuna; sporazumno sa DM postavljanje okružnih i sreskih načelnika; četnici DM neće napadati nedićevce; u svim bitnim stvarima Nedić ima da se sporazume sa DM. Inače, u ostalim stvarima Nedićeve odluke imaju se izvršavati; DM prima u načelu izdržavanje u novcu i namirnicama od Nedićeve vlade u kom cilju (DM) saopštava vladi svoj normalni sastav; DM ima svog delegata kod Nedića; regrutovanju za Nedićeve oružane jedinice neće se činiti nikakve prepreke od strane DM; zajednički antikomunistički front u srpstvu izvan Srbije, Nedić će odmah potpomoći stvaranje četničkih odreda radi čišćenja Srema od komunizma, u kom cilju će pomoći u oružjem, municijom i ostalom spremom do 4.000 ljudi.<ref>[https://www.znaci.org/00001/155_4.pdf Milan Borković, n. d., Beograd, 1979.], str. II/327-328.</ref>}} [[Josef Matl]], [[Austrijanci|austrijski]] [[Slavistika|slavista]] i kapetan njemačke vojne obavještajne službe (''[[Abwehr]]''), bio je autoritativni poznavalac četničkog pitanja i osoba koja je tokom rata održavala kontakte sa brojnim Mihailovićevim povjerenicima. O sastanku Ljotića sa Trifunovićem, kao i o povezivanju kvislinških struktura sa Pavlom Đurišićem, Matl nakon rata piše: {{izdvojeni citat|U toku nove nemačke politike koja je započela u jesen 1943. naimenovanjem Hermana Nojbahera za specijalnog opunomoćenika za Jugoistok, koji je dobio zadatak da na celom području Jugoistoka prikupi sve antikomunističke snage, došlo je do sporazuma između Nedića, Ljotića i Pavla Đurišića, komandanta četničkih odreda u Crnoj Gori i Sandžaku. Ovim sporazumom trebalo je koordinirati borbu srpskih dobrovoljačkih jedinica i četničkih odreda Pavla Đurišića, no usled stalnih intriga u štabu Mihailovića protiv saradnje sa Nedićem i Ljotićem, tek na osnovu pregovora između Ljotića i generala Miroslava Trifunovića, Mihailovićevog opunomoćenika, između 17. i 19. maja 1944. došlo je do stvarnog ujedinjavanja svih nacionalnih snaga [...] i do odgovarajućeg koordiniranja političkih zadataka u duhu zajedničkog antikomunističkog fronta.<ref>Josef Matl, ''Jugoslawien im zweiten Weltkrieg'', Osteuropa Handbuch, Bd. 1, Jugoslawien, hg. v. Werner Markert, Köln—Graz 1954, s. 99—121.</ref><ref>Venceslav Glišić, Teror i zločini nacističke Nemačke u Srbiji 1941-1945, Institut za istoriju radničkog pokreta Srbije, Rad, Beograd, 1970, str. 225, fus. 44.</ref><ref>Бранислав Божовић, Специјална полиција у Београду 1941-1944, Завод за уџбенике, Београд, 2014, стp. 344.</ref>}} Borivoje Karapandžić navodi da je „dobar deo sporazuma“ sproveden, ali ne „u celosti“, zbog četničkih napada na pojedine dobrovoljačke komandante (poput Marisava Petrovića), ili predstavnike Nedićevih vlasti. Ipak, on piše: {{izdvojeni citat|Đeneral Mihailović poslao je odmah u Beograd kao svoga punomoćnika kod đenerala Milana Nedića kapetana Predraga Rakovića, Komandanta Drugog Ravnogorskog korpusa, čija je kancelarija bila u samom Predsedništvu Vlade, a kome je po izričnoj Dražinoj želji bio politički savetnik [[Aleksandar Cincar-Marković|Aleksandar Cincar — Marković]], Ministar Spoljnih poslova u Vladi Cvetković — Maček, koja je zaključila [[Vojni puč 27. marta 1941.|Pakt s Nemcima]] 25. marta 1941. Zatim je data celokupna sprema sa oružjem i municijom, tako da je u samom Sremu formiran Sremski četnički odred na čelu s majorom Srdićem, dok je Komandant Sremskog korpusa sa sedištem u Srbiji bio divizijski đeneral Sveta Đukić. Pa, onda, đeneral Milan Nedić izdao je naređenje Narodnoj Banci, koja je dostavila đeneralu Mihailoviću veću sumu novca za potrebe “Jugoslovenske Vojske u Otadžbini”, itd.<ref>Боривоје М. Карапанџић, н. д., стр. 282.</ref>}} 5. maja 1944. u [[Манастир Радовашница|manastiru Radovašnici]] održan je sastanak pripadnika kvislinških struktura iz [[Šabac|šabačkog]] okruga sa majorom [[Dragoslav Račić|Dragoslavom Račićem]], komandantom Cersko-majevičke grupe korpusa JVuO, na kom se raspravljalo o modalitetima saradnje dviju stranâ. U zapisniku sa sastanka prenesen je govor okružnog načelnika Stevanovića: {{izdvojeni citat|U svom govoru od 26 marta t.g. general Nedić pozvao je nacionaliste da prestanu sa međusobnim raspravama i borbama i da se ujedine u borbu protiv najvećeg neprijatelja Srpstva — komunizma. Taj apel naišao je na puno razumevanje kod četničkih organizacija D.M. u mnogim okruzima i tako je postignuta puna saradnja. Od strane nemačke sile dato je odobrenje i pomoć da ova saradnja dođe do punog izražaja. U želji da se takva saradnja postigne i u Okrugu Šabačkom Okružni načelnik sa svojim komandantima čini apel na majora Račića, kao najvišeg funkcionera organizacije D.M. u Okrugu, da i on u tom pogledu izvrši svoju srpsku dužnost. Ovo je naročito nužno učiniti zbog toga, jer su komunističke bande već otpočele svoj pakleni posao i u ovom okrugu.<ref>Arhiv VII, Ča, k. 127, reg. br. 2/17.</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_139.htm Naređenje komandanta Cersko-majevičke grupe korpusa od 6. maja 1944. komandantu azbukovačkog sreza da se razgovori sa Nemcima vode po odobrenju Štaba Grupe korpusa]</ref>}} Već sjutradan je Račić donio naredbu kojom se zabranjuje vođenje pregovorâ s okupatorom bez njegova znanja i dopuštenja, dok je za kvislinške jedinice, koje je trebalo da posluže za posrednu nabavku naoružanja za JVuO, preporučio sljedeće: {{izdvojeni citat|Pošto je u izgledu da će Nemci dati još oružja za odrede srpske državne straže, granične straže i dobrovoljačkih jedinica, a imamo sigurnih podataka da će to oružje biti u najkraćem roku pod našom komandom to, — naređujem; 1. — Da komandanti srezova odobre da ode u Srpsku državnu stražu, graničnu stražu i dobrovoljačke odrede onoliko ljudi koliko bude traženo. Samo voditi računa da ljudstvo bude obrađeno u našem duhu i u nacionalnom pogledu ispravno. Ljudstvo obraditi u duhu naređenja koje je izdato u ovom pogledu. Do daljeg naređenja ne činiti pritisak na familije onih koji su u Nedićevim odredima i ne zahtevati da iz istih beže. A ako neko od njih pobegne posavetovati ga da se za sada vrati na svoje mesto i staviti mu na znanje da neće iskusiti nikakvu kaznu što se za izvesno vreme udaljio iz ovih jedinica. Za ovo imamo sigurnih podataka.<ref>Zbornik NOR-a, tom XIV, knjiga 3, str. 548—550.</ref>}} O neuspjehu partizanske ofanzive u Srbiji u proljeće 1944, kao i o intenzitetu i žestini borbi koje su se vodile, svjedoči i izvještaj od 8. maja 1944. poslat Draži Mihailoviću od strane komandanta Zlatiborskog korpusa JVuO kapetana [[Dušana Radovića Kondora]] (pseudonim »Debol«) u kom je navedeno sljedeće: {{izdvojeni citat|Celog dana 7-og maja, Nemci, Bugari, Dobrovoljci i moje zlatiborske i račanske snage vodile su jaku borbu sa kolonama crvenih na prostoru Solotuša, Bioska, Kadinjača, Zaglavak, Dub. Bugarska artiljerija dejstvuje vrlo uspešno. Odred nemačkih padobranaca na Kadinjači naneo mnogo gubitaka crvenima. Po prikupljenim podacima na brzu ruku na prostoru Ponikava ima oko 500 komunističkih leševa. U toku noći crveni otstupaju u neredu preko Tare u pravcu Zaovina i Mokre Gore, a izvesni delovi u pravcu Šljivovice. Okupator ih goni. Sa brigadama produžujem gonjenje. Juče smo ubili ili zarobili najmanje 80 komunista.<ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, str. 101.</ref>}} Jedinice JVuO, koje tada sudjeluju na strani okupatorsko-kvislinških formacijâ u okviru ''Borbene grupe Weyel'', ubrojane su u »Sopstvene snage« u izvještaju Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka generala Hansa-Gustava Felbera za 10. maj 1944.: {{izdvojeni citat|II. ''Situacija kod naših snaga''. A) Grupa »Holman« je, posle odbijanja jačih neprijateljevih napada na isturenu četu III. bat. kod Bioska (6 km sz. od Kremne) i ponovnih pokušaja noćnog proboja kod Mokre Gore, danas izjutra otpočela pokret sa III/ »Brdbg.«, 297. izv. bat., 698. bat. Feldžand. i II/»Brdbg.« u cilju napada na neprijatelja na planini Tari. I. bat. sa novodovedenim četnicima i SDS goni neprijatelja u rejonu Jablanica — Semegnjevo. B) Borbena grupa »Vajel« je sa Severnom četničkom kolonom u nastupanju preko puta Užice — Bioska u pravcu Šljivovica i sa Južnom četničkom grupom vrši zaprečavanje puta Užice — Ljubiš i južno odatle. C) 24. bug. div. učestvuje u napadu protiv neprijatelja na Tari sa 2 čete 11/64. i tenkovima preko manastira Rače (6 km jjz. od Bajine Bašte), a sa I/64. u pokretu iz Dervente prema jugoistoku u pravcu Bjeluša. III/64, nalazi se kod Kremne, sa zadatkom osiguravanja puta. Z.[apadno] odatle nalazi se i 200 četnika sa istim zadatkom. Ojačani I/63. dostigao je Čajetinu. Na dodeljenu 13. btr/1. izvršen je napad kod Mačkata. Bliži izveštaj još nije dostavljen. D) Grupa »Tatalović«. Angažovanjem minobacača od strane 1/2. SDK rasteran je neprijatelj, koji je s. od Fakovića, na obali Drine, sa hrvatske strane, izgradio položaje. I/l. SDK stigao je kod II/l. SDK u rejonu Zaglavak. III. ''Namere''. Gonjenje neprijatelja na Tari i u planini Zlatiboru uz dovlačenje novih raspoloživih bug. i četničkih snaga i snaga SDK. ''Ostali deo Srbije''. Prema izveštajima stanovnika, snage DM u rejonu j. od Kruševca vode žestoke odbrambene borbe protiv nadmoćnih kom. bandi. 20 km sz. od Prokuplja otpočeo je poduhvat lovačkih četa 27. bug. div. sa 4 nem. jurišna topa i 1 četom SDS. Na strani neprijatelja 15 mrtvih. Zaplenjena su tri skladišta životnih namirnica.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_53.htm Izveštaj vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od 10. maja 1944. Vrhovnoj komandi Vermahta o dejstvima protiv 2. i 5. NOU divizije na komunikaciji Užice — Višegrad], Zbornik dokumenata i podataka o NOR-u, tom XII (nemački dokumenti), knjiga 4, Vojnoistorijski institut, Beograd — dokument 53.</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=713&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frames no. 000709—000710.] <br /> ({{jez-njem|"Serbien. II. Eigene Lage. </br> A) Gruppe Hollmann trat nach Abwehr stärkerer Feindangriffe gegen vorgeschobene Kp. des III.Btl. bei Visoka (6 NW Kremna) und erneuter nächtlicher Durchbruchsversuche bei Mokra Gora heute morgen mit III./Brdbg., A.A.297, Fg.Abt.696 und II./Brdbg. zum Angriff gegen Feind in der Tara planina an. </br> I.Btl. jagt mit neu herangeführten Cetniks und SSW Feind im Raum Jablanica–Semegnevo. </br> B) Gruppe Weyel ist mit nördlicher Cetnikkolonne über Strasse Uzice – Bioska in Richtung Slivovica im Vorgehen und sperrt mit südlicher Cetnikgruppe Strasse Uzice – Ljubis und südlich davon. </br> C) 24.bulg.Div. beteiligt sich an Angriff gegen Feind in der Tara mit 2 Kp. II./64 und Panzern über Kloster Raca (6 SSW Bajina Basta), I./64 von Derventa antretend nach Südosten in Richtung Bijelusa. </br> III./64 zur Strassensicherung bei Kremna. W davon 200 Cetniks mit dem gleichen Auftrag. </br> Verstärktes I./63 hat Cajetina erreicht. Zugeteilte Battr. 13/1 wurde bei Mackat angegriffen. Nähere Meldung steht noch aus. </br> D) Gruppe Tatalovic. Feind, der N Fakovic auf kroat.Drina–Ufer Stellungen ausbaute, durch Gr.We.Einsatz von I./SFK 2 vertrieben. </br> I./SFK l bei II./SFK l im Raum Zaglavak eingetroffen. </br> III. Absichten. </br> Jagen des Feindes in der Tara und im Zlatibor–Gebirge unter Herausziehen weiterer verfügbarer bulg., SFK– und Cetnik–Kräfte. </br> Übriges Serbien. </br> Nach Einwohnermeldungen sollen DM–Kräfte im Raum S Krusevac in heftigen Abwehrkämpfen gegen überlegene komm. Banden stehen. </br> 20 NW Prokuplje Unternehmen Jagdkpn.27.b.Div. mit 4 dt. Sturmgeschützen und 1 Kp. SSW angelaufen. 15 Feindtote, 3 Lebensmittellager erbeutet."}})</ref>}} 11. maja 1944. godine, general Dragoljub Mihailović šalje naređenje četničkim komandantima u Srbiji, između ostalih i potpukovniku Dragutinu Keseroviću (pseudonim »Orel«), urgirajući da se iskoristi akcija okupatora i kvislinga protiv partizanskih snaga: {{izdvojeni citat|Dali ima nekih priprema od strane Nemaca i Nedićevaca za akciju protiv komunista na Jastrebcu i u Moravskom srezu. Javite koju prostoriju sada drže komunisti. Iskoristite svaku akciju okupatora i nedićevaca protiv crvenih samo na pogodan način.<ref name="ReferenceJ">[https://znaci.org/00001/4_14_3_165.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 24. maja 1944. godine]</ref>}} Sinhronizovano djelovanje [[Specijalne policije Uprave grada Beograda]] i obavještajne službe Komande Beograda JVuO u borbi protiv pripadnika [[Narodnooslobodilački pokret|NOP]] i ilegalne [[Komunistička partija Jugoslavije|KPJ]] nastavljeno je tokom 1944. godine. Major Aleksandar Saša Mihajlović (pseudonim »Vili«) izvještava Dražu Mihailovića 13. maja da su saradnici NOP-a iz Beograda nastavili sa svojim propagandnim radom u bližoj okolini grada, gdje su se sklonili nakon bombardovanja. Kako bi spriječio njihovu aktivnost, major Mihajlović piše da je poduzeo navedene mjere: {{izdvojeni citat|Po svim selima odmah su sačinjeni spiskovi svih izbeglica i ovi su dostavljeni Specijalnoj policiji u svrhu provere da se među njima ne nalaze i komunisti. Nezavisno od ovih proveravanja Specijalne policije naša obaveštajna služba, putem sopstvenih organa, uspela je da prikupi mnogo podataka o komunistima koji se sada sređuju i koji će biti kroz neki dan dostavljeni Specijalnoj policiji sa nalogom da se odmah pristupi hapšenju.<ref name="ReferenceF">[https://znaci.org/00001/11_55.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje »OBAVEŠTAJNI CENTAR ŠTABA BR. 2«]</ref><ref>AVII, arhivski fond Draže Mihailovića, S—W—1200.</ref>}} U noći između 29. i 30. maja 1944, vojnici Posavske brigade JVuO opljačkali su magacin oružja SDS u [[Obrenovac|Obrenovcu]], ali je komandant Posavsko-kolubarske grupe korpusa major Vladimir Komarčević naredio da se oružje vrati. Svoj postupak prema pripadnicima SDS major Komarčević obrazlaže na sljedeći način: {{izdvojeni citat|'''Niko više ne postoji u našoj organizaciji kome nije jasno da je celokupan SDS u najtešnjoj saradnji sa nama'''. Ovde vidim samo samovolju i neozbiljne postupke ljudi nedoraslih položaju na kome se nalaze.<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kut. 71, reg. br. 4/5.</ref><ref>Бојан Б. Димитријевић, Војска Недићеве Србије 1941-1945, Институт за савремену историју, Београд, 2011, стр. 322.</ref>}} General Hans Felber, vojnoupravni komandant Jugoistoka, poslao je posljednjeg dana maja 1944. godine Komandi Jugoistoka (“na ruke” general-majora Arthura Wintera, načelnika štaba [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]]) prijedlog koji je sadržavao sljedeće: {{izdvojeni citat|Prema koncepciji vojnog zapovjednika Jugoistoka, tješnje povezivanje Crne Gore i Sandžaka sa Srbijom jest poželjno i sa vojnog stanovišta. To će prije svega ojačati poziciju premijera Nedića, a samim tim će pokret Draže Mihailovića, koji je veoma jak u zemlji, približiti premijeru Nediću. Isto tako, i otpor DM–pokreta prema njemačkoj okupacijskoj vlasti biće ublažen. Tada bi bilo lakše iskoristiti snage okupljene u pokretu DM za borbu protiv komunista; s druge strane bi se povećala brojnost ove jedinice, što je trenutno otežano zbog snažnog protivljenja Srpskog dobrovoljačkog korpusa. Unutar Srbije smanjili bi se unutarstranački sukobi i nemiri, a sve bi se snage mogle upotrijebiti za odbranu od komunističkih prijetnji. Na istoj je liniji i željeno usklađivanje Crnogorskog dobrovoljačkog korpusa sa [u borbi] dokazanim SDK-om.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=871&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000867.] <br /> ({{jez-njem|"Nach Auffassung Militärbefehlshaber Südost ist auch vom militärischen Standpunkt aus die Herbeiführung einer engeren Bindung von Montenegro und des Sandschak an Serbien erwünscht. Dadurch wird vor allem die Position des Minister–präsidenten Nedic gestärkt und damit die in Lande sehr starke DM–Bewegung an den Min.Präs. Nedic herangeführt. Ebenso wird auch die Gegnerschaft der DM–Bewegung gegen die deutsche Besatzungsmacht gemildert werden. Es wäre dann leichter, für den Kampf gegen die Kommunisten die in der DM–Bewegung steckenden Kräfte auszunutzen und andererseits die z.Zt. durch die erhebliche Gegnerschaft zum SFK erschwerte Aufstockung dieses Verbandes durchzuführen. Innerhalb Serbiens würden die Parteikämpfe und die Unruhen abnehmen und alle Kräfte gegen die Abwehr kommunistischer Bedrohungen eingesetzt werden können. Auch die erwünschte Gleichschaltung des Montenegrinischen Freiwilligen Korps mit den bewährten S.F.K. liegt auf der gleichen Linie."}})</ref>}} Kapetan [[Dragomir Gaga Topalović]], komandant Rudničkog korpusa JVuO, u pismu od 3. juna 1944. upućenom komandantu Kačerske brigade potporučniku Milovanu Nedeljkoviću, naređuje usklađivanje dejstava četničkih jedinicâ u okolini Beograda sa onima kvislinške vlade te njemačkog i bugarskog okupatora, a protiv [[Kosmajski NOP odred|Kosmajskog odreda]]: {{izdvojeni citat|Prema podacima s kojima raspolažem komunci nalaze se na vrh [[Bukulja|Bukulje]]. S njima je, priča se, i sam [[Radivoje Jovanović|Bradonja]]. Njihova jačina iznosi oko 120—150. Pošto su zauzeli dobar položaj, ja sam predložio kapetanu Mihajloviću da izvršimo blokadu cele Bukulje, pa da ih napadnemo i uništimo po sledećem planu: 1. — Bugari ima da napadnu iz [[Aranđelovac|Aranđelovca]] samu Bukulju. 2. — Nemci ima da posednu Garaše prema Darosavi, do škole. 3. — Poljska straža iz [[Belanovica|Belanovice]] da uhvati vezu sa Nemcima iz Aranđelovca do Jelovika. 4. — Kačerska brigada [JVuO — prim.] ima da hvata vezu sa S.D.S. iz Belanovice i dalje put ka Jeloviku i Vukosavcima. 5. — S.D.S. iz Aranđelovca da nastavi putem između Bukulje i Jelovika — Vukosavca u produženju sve do Kamenara. 6. — 2 brigada K.G.G. [Korpus Gorske garde JVuO — prim.] od Kamenara do Brezovca. I dalje na [[Venčac]]. Čekam odgovor od kapetana Mihajlovića i ako on uspe da natera njih onda treba da krenemo zajedno u akciju. Čas polaska javiću. Vi ostanite na mestu gde ste sad, a ja ću da krenem bliže Kamenaru, kako bi bio bliže mestu odakle treba da počne akcija. Vi stupite u vezu sa poljskom stražom iz Belanovice.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_173.htm Pismo komandanta Rudničkog korpusa od 3. juna 1944. komandantu Kačerske brigade o potrebi sadejstva četnika sa okupatorskim trupama i nedićevcima za napad na delove Kosmajskog NOP odreda na Bukulji]</ref>}} Komandant Borbene grupe »Željezna vrata« koja je bila stacionirana u [[Istočna Srbija|istočnoj Srbiji]], u izvještaju od 7. juna 1944. piše o sastanku oficira [[Srpske granične straže]] kapetana Ivaniševića i poručnika Bogdana Price, komandanta Ramske brigade JVUO, u selu [[Carevac]] kod [[Veliko Gradište|Velikog Gradišta]]. Poručnik Prica je tada, između ostalog, navodno obećao da četnici „za sada neće poduzimati nikakva neprijateljstva spram njemačkih okupacionih trupâ“.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&broj=1236&roll=255 NARA, T501, Roll 255, frame no. 001232.] <br /> ({{jez-njem|"Gelegentlich einer Reise im Grenzbezirk ist der Kommandeur der SGW–Kreisgrenzabteilung Pozarevac, Hptm. Ivanisevic im Dorfe C a r e v a c (10 südl. Gradiste) mit dem Cetnikführer und Kommandeur der Ramski brigade, Oblt. Bogdan P r i c a zusammengetroffen und mit demselben in ein Gespräch gekommen. </br> 3. Der Cetnikführer hat sich auch dahingehend ausgeschprochen, daß sie z.Zt. keine Feindseligkeiten gegen die deutsche Besatzungstruppe unternehmen werden."}})</ref> U kvislinškom listu „Novo vreme“ od 13. juna ovako se opisuje situacija ljeta 1944. u okupiranoj Srbiji: {{izdvojeni citat|Nacionalni četnici su se u velikom broju stavili pod nemačku komandu za borbu protiv boljševičkih Titovih partizana, koji su tokom poslednja dva meseca uzaludno pokušavali da iz istočne Bosne prodru u srpsku oblast. Četnici se bore rame uz rame sa odredima SDK i SDS. Usled boljševičke opasnosti okupile su se na taj način sve nacionalne snage srpskog naroda za zajedničku borbu protiv glavnog neprijatelja boljševizma.<ref>Бранислав Божовић, н. д., стр. 323.</ref>}} Povezanost Draže Mihailovića i Milana Nedića nije predstavljala nepoznanicu ni za [[Edmund Glaise von Horstenau|Edmunda Glaisea von Horstenaua]], njemačkog opunomoćenog generala u [[NDH|Nezavisnoj Državi Hrvatskoj]]. General Horstenau je u drugoj polovini juna 1944. boravio u Beogradu, gdje je deset dana vršio dužnost komandanta Jugoistoka umjesto generala Hansa Felbera. U svom ratnom dnevniku, Edmund Glaise von Horstenau zapisuje: {{izdvojeni citat|U nedelju uveče, 25. juna 1944, avionom sam otišao iz Beograda. Moje slavno vreme kao vojnog zapovednika za Jugoistok bilo je time okončano. Kada sam napustio Srbiju, imao sam osećaj da je nemačka pozicija i ovde obična kula od karata. Najuticajniji čovek u Srbiji i dalje je Draža Mihailović. Nije mu naškodio ni poraz koji je doživeo od Tita na području NDH. Pripadnici Draže Mihailovića nalaze se i u kabinetu Milana Nedića. Sa Nedićem sam se sreo dva puta. On je čovek koga treba uzeti ozbiljno. Danas bi on sigurno dobro razmislio da li da prihvati ponuđeno mesto predsednika srpske vlade.<ref>Glez fon Horstenau, Između Hitlera i Pavelića: Memoari kontroverznog generala, Nolit, Beograd, 2007, str. 508.</ref>}} Prilježni autori ratnog dnevnika Vrhovne komande Wehrmachta koriste identičnu formulaciju za uzak krug ljudi oko predsjednika srpske kvislinške vlade: {{izdvojeni citat|Ponovo se potvrdilo staro iskustvo, da radikalni pokreti imaju najveći broj pristalica, pa su se tako pristalice Mihailovića mogle naći i u najbližem okruženju Milana Nedića i njegove Straže.<ref name="Živković"/>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta}} U svojim ratnim memoarima i [[Hermann Neubacher]] navodi da je u proljeće 1944. došlo do uspostavljanja „službenih veza“ između Mihailovića i Nedića: {{izdvojeni citat|Nedić je moje dosadašnje kontakte sa Glavnim štabom Draže Mihailovića pratio sa ljubomorom i nepoverenjem. On se bojao da se Nemačka sprema da zaigra na četničku kartu, a oni su bili njegovi protivnici. Kada je Nedić uvideo da nema ništa od toga da se ojača njegov položaj time što bi zabeležio uspehe na unutrašnjem i spoljnopolitičkom planu, kako sam ja predlagao, onda je i sam počeo da traži kontakte sa četnicima. U vladu je uveo jednog Dražinog pristalicu [riječ je o generalu [[Miodrag Damjanović|Miodragu Damjanoviću]] — prim.], koji je došao na mesto ubijenog [u atentatu od strane četnika — prim.] državnog sekretara [Cvetana] Đorđevića. Na ovaj način su uspostavljene službene veze sa Glavnim štabom Draže Mihailovića. O tim stvarima sam bio obavešten. Najzad, ja sam i sâm nameravao da dođe do toga i to tako što bih ojačao položaj Nedića, koji bi bio ovenčan uspehom.<ref>[https://www.znaci.org/00001/172.htm Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN], Službeni list SCG, Beograd, 2005, str. 158.</ref>}} Još u martu te godine, najviši okupacioni dužnosnici zapazili su ovu tendenciju kod najbližih Nedićevih saradnika. Dnevni red sastanka između generala Felbera i poslanika [[Hermann Neubacher|Neubachera]], održanom kod vojnog komandanta Jugoistoka 4. marta 1944, uključivao je pitanje: »Gdje se sada skriva [[Vojislav Lukačević|Lukačević]]?«, nakon što su Nijemci uhapsili njegovog načelnika štaba majora [[Rudolfa Perhineka]].<ref name="ReferenceH">[https://znaci.org/00001/40_63.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje NEFORMALNA KOLABORACIJA U SRBIJI]</ref> Takođe, jedna od na sastanku pretresenih tačaka bila je i posjeta [[Đorđa Perića]], šefa Srpske državne propagande pri Predsedništvu kvislinške vlade: {{izdvojeni citat|Posjeta šefa srpske državne propagande Perića Ic (Ob. odjeljenje). <br /> Predmet razgovora: Nedić, bez političke inicijative, vojnik koji izvršava naređenja. Njegovo okruženje je više za Dražu Mihailovića, pokušavajući izmijeniti Nedićev negativan stav. Cijela stvar je pokušaj da nam se pruži podrška za pregovore s Dražom Mihailovićem.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=222&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000218.] <br /> ({{jez-njem|"Besuch Peritsch, Chef der Serb.Staatspropaganda bei Ic. Gegenstand: Nedic, ohne politische Initiative, Soldat, der Befehl ausführt. Seine Umgebung ist mehr für DM, versucht, Nedic ablehnende Einstellung zu ändern. Das Ganze ein Versuch, ist bei uns Rückendeckung für Unterhandlungen mit DM zu schaffen."}})</ref>}} Samo tri dana potom, major Aleksandar Mihajlović, komandant Beograda JVuO, izvještava generala Mihailovića o uspostavljenim kontaktima sa Perićem: {{izdvojeni citat|U svrhu da se obaveštajna služba, kako ona čisto vojne prirode, tako i politička, postavi na što solidniju osnovu i postignu što je moguće bolji rezultati, ovaj štab je preduzeo mere da se stavi u vezu sa ljudima koji po prirodi svoga položaja mogu da budu dobro informisani. Tako je, ovih dana, između ostalih, uspostavljena veza i sa šefom Nedićeve propagande Đorđem Perićem, koji je izjavio gotovost da sa nama sarađuje.<ref name="ReferenceF">[https://znaci.org/00001/11_55.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje »OBAVEŠTAJNI CENTAR ŠTABA BR. 2«]</ref><ref>AVII, arhivski fond Draže Mihailovića, S—W—1189.</ref>}} O stepenu infiltriranosti pripadnika Mihailovićeve organizacije u institucijama Nedićeve kvislinške uprave svjedoči i general-major [[August Winter]], načelnik štaba [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]], u izvještaju koji će 5. jula 1944. godine, ispred Komande Jugoistoka, poslati Vrhovnoj komandi [[Wehrmacht]]a u [[Berlin]]u. General Winter informiše nadređene o „gubitku autoriteta Nedićevih upravnih organa u zemlji“, kao i o tome da oni „svoje zadatke mogu da izvršavaju samo utoliko ukoliko nalogoprimci Draže Mihailovića ili mesni četnički rukovodioci to dopuste“, te zaključuje: {{izdvojeni citat|Nedićev upravni aparat je, zahvaljujući datim unutrašnjim političkim odnosima, duboko prožet pristalicama D. M. sve do vrha.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_87.htm Izveštaj komandanta Jugoistoka od 5. jula 1944. Vrhovnoj komandi Vermahta o vojno-političkoj situaciji u Srbiji i mogućnostima saradnje sa četnicima]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=675&rec=311&roll=191 NARA, T311, Roll 191, frames no. 000770—000773.] ({{jez-njem|"Hiermit im Zusammenhang steht der Autoritätsverlust der Nedić–Verwaltungsorgane im Lande, die ihre Aufgaben nur soweit durchführen können, als die D.M.–Beauftragten oder örtlichen Cetnik–Führer solchen zuzulassen belieben. Ein entsprechender und ausreichender Nachdruck durch deutsche Polizeiorgane ist bei der geringen Zahl der in der Masse nicht reichdeutschen Kräfte praktisch ausgeschlossen. Die Nedić–Verwaltungsapparat ist in Auswirkung der gegebenen innerpolitischen Verhältnisse weitgehend mit D.M.–Anhängern bis in die Spitzen durchsetzt."}})</ref>}} Posredstvom komandanta IV puka SDK majora Vojislava Dimitrijevića i Moačanina, člana najvišeg rukovodstva četničke omladinske organizacije Srbije, u julu 1944. došlo je do sastanka između Dimitrija Ljotića i majora [[Ljubiše Terzića]], jednog od četničkih komandanta, u selu [[Lipe (Smederevo)|Lipe]] kod [[Smederevo|Smedereva]]. (U vrijeme sastanka sa Ljotićem, major Terzić je načelnik štaba Velikomoravske grupe korpusa JVuO; od septembra 1943. do januara 1944. bio je načelnik ađutanture Vrhovne komande JVuO.) Sastanak je trajao jedan dan, a glavna tema razgovora i ovom prilikom bila je kako ujediniti sve „nacionalne snage za borbu protiv komunizma“.<ref>[http://www.znaci.org/00001/155_4.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, I-II, Beograd, 1979.], str. II/330.</ref> O ovom sastanku je Boško Kostić, sekretar Dimitrija Ljotića, ostavio sljedeći zapis: {{izdvojeni citat|Terzić je jednako gledao na situaciju kao i Ljotić. Njemu je bilo jasno da će Saveznici otsad pomagati samo Tita, pa utoliko pre nacionalisti treba da se drže zajednički. O pojedinim ličnostima iz okoline djenerala Draže Mihajlovića izražavao se vrlo nepovoljno. Major Terzić rekao je Ljotiću da pojedini ljudi iz okoline djenerala Mihajlovića ometaju definitivni sporazum nacionalista, jer se plaše da ne izgube svoje položaje. Oni znaju da svi četnički odredi u Srbiji saradjuju sa dobrovoljcima i stražarima, ali, eto, opet ometaju sporazum...<ref>Boško N. Kostić, Za istoriju naših dana — Odlomci iz zapisa za vreme okupacije, Lil (Francuska), 1949, str. 158.</ref>}} Povodom sastanka sa generalom Miroslavom Trifunovićem, Dimitrije Ljotić je 14. jula 1944. poslao pismo<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kutija 18, registarski broj 7/22.</ref><ref>Бојан Б. Димитријевић, Војска Недићеве Србије 1941-1945, Институт за савремену историју, Београд, 2011, стр. 334.</ref> Draži Mihailoviću u kome se navodi: {{izdvojeni citat|Gospodine generale, 18. maja imao sam sreću da se sastanem, kao delegat generala Nedića, sa generalom Trifunovićem. Iako je taj sastanak doveo do jednog sporazuma, od njega praktično još ništa nije bilo, mada bi zaista trebalo, s obzirom na vrlo teška vremena. Mnogo puta sam tražio sastanak sa Vama, za ove tri godine, ali do njega nikada nije došlo, jer Vi to niste hteli. Gotov sam opet da Vam to ponudim, ako Vi smatrate da to možete prihvatiti. Nalazim da bi to bilo od koristi za naš narod. Ko god je bio kod Vas, govori o Vama sa velikim pohvalama, kao o čoveku krotkom, skromnom, širokogrudom i ljudi koji su sa Vama govorili ne mogu verovati da biste Vi ovako odgovorili na ovako širokogrudu ponudu generala Nedića.}} Tokom [[Topličko-jablanička operacija|operacije »Trumpf«]] u [[Južna Srbija|južnoj Srbiji]], od početka jula do početka avgusta 1944. godine, nastavilo se taktičko potčinjavanje četničkih jedinicâ njemačkoj ''Borbenoj grupi Weyel''. U izvještaju Komande Jugoistoka od 14. jula 1944. pominje se i sadejstvo ravnogorskih četnika i formacijâ kvislinške vlade: {{izdvojeni citat|U planinama jugoistočno od [[Niš]]a, četnici i Srpska granična straža u borbi sa tamošnjim crvenim neprijateljskim snagama (22. crvena banditska divizija). Drum [[Leskovac]] — [[Lebane]] ponovo miniran. Srpska državna straža i četnici u borbi s komunistima jugoist. od [[Lazarevac|Lazarevca]]; navodno 23 neprijatelja ubijena.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=756&rec=311&roll=191 NARA, T311, Roll 191, frames no. 000927—000932.] </br> ({{jez-njem|"Im Gebirge SO Nisch Cetniks und SGW im Kampf mit dort. roten Feindkräften (22. rote Banden–Div.) </br> Strasse Leskovac – Lebane erneut vermint. SSW und Cetniks bei Kampf mit Komm. SO Lazarevac angebl. 23 Fd.– Tote."}})</ref>|Izveštaj komandanta Jugoistoka od 14. jula 1944. Vrhovnoj komandi Vermahta}} Želja okupatora da se sa svim kvislinškim i kolaboracionističkim snagama, pod svaku cijenu i uz što manje sopstvenih gubitaka, spriječi prodor snagâ NOVJ iz Crne Gore i Bosne i Hercegovine u Srbiju, izražena je i u izvještaju Operativnog odeljenja Beograd — Dedinje Armijske grupe »F« od 19. jula: {{izdvojeni citat|Srbija: Pokreti crvenih divizija u južnom delu Srbije su od sve većeg značaja. [[Topličko-jablanička operacija|Operacija »Keraus«]]: glavnina 27. bugarske divizije krenula je 19. 7. iz doline Toplice u pravcu juga. Borbena grupa »Dizener« (5 bataljona Srpskog dobrovoljačkog korpusa i 1 tenkovska četa) kreće 20. 7. sa linije [[Leskovac]] — [[Lebane]] u pravcu severozapada. Četnička grupa »Vajel« sa zadatkom zaprečavanja linije Matorovska — Tulari nalazi se u naizmeničnim borbama sa crvenim snagama koje su prodrle preko Toplice u pravcu zapada sve do prostora [[Brus]]a. Južno od toga isturene jedinice komunista doprle su u pravcu [[Ibar|Ibra]] do prostora severno od [[Podujevo|Podujeva]]. Za ojačanje Ibarske doline upućen je dodatni ruski bataljon (I bataljon 5. puka [[Ruski zaštitni korpus|Ruskog zaštitnog korpusa]]). Na zapadnim granicama Srbije produžava se Titov marš, 9 — 12 crvеnih divizija prikupljeno je u prostoru [[Berane]] — [[Zvornik]] sa zadatkom upada u Srbiju. Borbe za [[Prokuplje]] — Brus se još ne mogu sagledati.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_218.htm ZBORNIK DOKUMENATA VOJNOISTORIJSKOG INSTITUTA: TOM XII — DOKUMENTI NEMAČKOG RAJHA — KNJIGA 4]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=980&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frames no. 000839—000840.] </br> ({{jez-njem|"Serbien: </br> Bewegungen roter Divisionen in Südserbien von wachsender Bedeutung. </br> "Kehraus": Masse 27.bulg.Div. aus Toplica–Tal 19.7. nach S angetreten. Kgr. Diesener (5 SFK–Btlne. und 1 Pz.Kp.) antritt 20.7. aus Linie Leskovac – Lebane nach NW. </br> Cetnik–Gruppe Weyel mit Sperrauftrag in Linie Matorovska – Tulari mit Tn. in wechselvollen Kämpfen gegen–über Toplica nach W bis in Raum Brus vorgedrungene rote Kräfte. S davon vorderste Tle.Komm. N Podujevo Richtung Ibar. </br> Zur Verstärkung Ibartal ein weiteres Russen–Btl. (I./RZK 5) dorthin abgedreht. </br> An der W–Grenze Serbiens geht der Aufmarsch der Tito–Kräfte weiter, 9 – 12 rote Divisionen versammeln sich im Raum Berane – Zvornik mit dem Auftrag, nach Serbien einzufallen. </br> Die Kämpfe um Prokuplje – Brus sind noch nicht zu übersehen."}})</ref>|Izvod iz ratnog dnevnika Grupe armija »F« za period od 1. jula do 31. decembra 1944. godine}} Narednog će mjeseca njemački nadležni organi javljati i o zajedničkim defanzivnim akcijama kvislinške SDS i JVuO. Tako je 15. VIII 1944. štab Armijske grupe »F« izviješten od strane Komande Jugoistoka: „Četničke jedinice iz pravca [[Trstenik]]a i [[Kruševac|Kruševca]], koje napreduju ka jugu, zauzele su [[Aleksandrovac]] uz slab otpor neprijatelja. Napadi crvenih na [[Vlasotince]] i [[Grdelica|Grdelicu]] odbijeni od strane Srpske granične straže i četnikâ.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=410&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frame no. 6289663.] <br /> ({{jez-njem|"CETNIK – VERBAENDE AUS TRSTENIK– KRUSEVAC NACH S ANGETRETEN GEGEN SCHWACHEN FD.–WIDERSTAND ALEKSANDROVAC GENOMMEN.– </br> ROTE ANGRIFFE AUF VLASETINCE [sic] UND GRDELICA DURCH SGW UND CETNIKS ABGEWEHRT.–"}})</ref> 28. avgusta, iz istog je izvora u Armijsku grupu »F« stigla i sljedeća informacija: „Nakon teških borbi sa SDS-om i četnicima, kom[unističke] snage spalile [[Boljevac]] a zatim se premjestile u pravcu sjeverozapada.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=318&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frame no. 6289571.] <br /> ({{jez-njem|"KOMM KRAEFTE NACH SCHWEREN KAEMPFEN MIT SSW UND CETNIKS BOLJEVAC IN BRAND GESTECKT UND DANN IN NW– RICHTUNG ABGESETZT."}})</ref> Nakon što je napustio Srbiju posljednjeg dana maja 1944, predsjednik četničkog [[Centralnog nacionalnog komiteta]] [[Živko Topalović]] je početkom avgusta te godine sastavio memorandum, u kom se bavi situacijom u zemlji i raspoloženjem stanovništva okupirane Jugoslavije, a koji je uputio vladama [[Savezničke sile u Drugom svjetskom ratu|savezničkih zemalja]]. Topalović donosi podatke o [[Lista njemačkih operacija protiv četnika u Drugom svjetskom ratu|antičetničkoj]] »[[Operacija Hajka|operaciji Treibjagd]]« i navodi da je pitanje učešća srpskih jedinica u njemačkoj operaciji izazvalo podjelu u kvislinškom taboru, kao i još jednu od brojnih kriza kabineta generala Milana Nedića: {{izdvojeni citat|U Nedićevoj vladi i među njegovim saradnicima izbio je rascep oko toga: treba li ili ne, da i Nedićeve i Ljotićeve oružane snage zajedno sa Nemcima napadnu na vojne odrede Mihailovićeve. Veliki broj političkih saradnika Nedićevih i Ljotićevih, a gotovo svi komandanti S.D.S. i izvestan broj komandanata dobrovoljačkog korpusa (Ljotićevci) izjasnili su se protivu takve oružane akcije sa motivacijom: da je sav narod u Srbiji uz Dražu Mihailovića, da bi se u toku borbe njihove snage priključile Mihailoviću i da bi takva borba imala za jedini rezultat opustošenje mnogih srpskih sela. U ovoj dubokoj režimskoj krizi, Nedić je dao ostavku, koju mu Nemci nisu uvažili, ali on dugo vremena nije dolazio u kancelariju, niti je napuštao svoju kuću.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_5.htm Memorandum Živka Topalovića, predsednika četničkog Centralnog nacionalnog komiteta, od 4. avgusta 1944. o stanju u Jugoslaviji krajem maja 1944. upućen savezničkim vladama]</ref>}} === Sporazum Nedića i Mihailovića === {{main|Durmitorska operacija|Sporazum Nedića i Mihailovića 1944.}} {{izdvojeni citat|Nemačka komanda javlja, da je Nedić ponudio, nakon upada komunista u Srbiju, u ime veoma ozbiljno ugoženog Srpstva, vojnu saradnju svih srpskih snaga. Nedić je naglasio, da on takođe službeno govori i u ime Mihailovića, koga je nedavno posetio. Od nemačkih vojnih vlasti zatražio je dozvolu, da odmah formira srpsku vojsku u snazi od 50.000 boraca, koja bi se regrutovala iz četničkih jedinica. Komanda Vermahta za Jugoistok, posle razgovora sa Hermanom Nojbaherom, rešila je da se izađe u susret Nedićevoj molbi.<ref name="Živković">{{cite web |url=http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |title=Nikola Živković, Srbi u Ratnom dnevniku Vrhovne komande Vermahta |publisher=Scribd.com |date= |accessdate=2014-03-16 |archive-date=2016-08-03 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160803153944/http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |dead-url=yes }}</ref>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta od 17. avgusta 1944.}} Od 30. jula do 1. avgusta 1944. godine, u sjedištu Vlade nacionalnog spasa u [[Beograd]]u, održana je trodnevna konferencija kojoj su prisustvovali svi okružni načelnici i komandanti okrugâ u [[Nedićeva Srbija|okupiranoj Srbiji]]. Na tom sastanku, general Nedić je izrazio želju za ujedinjenjem svih [[Nacionalizam|nacionalističkih]] snaga u zemlji: {{izdvojeni citat|Otadžbina je u opasnosti! Došli smo do pravog srpskog puta koji predstavlja ujedinjeno srpstvo. Sloga i bratstvo svih Srba mora se sprovesti do kraja. Odbijen je moj predlog o učešću dva ministra, naklonjena organizaciji D.M., u moju vladu. Predlog je odbijen od Draže Mihajlovića, ali i to je pravilno gledište s obzirom na današnje prilike. Događaji lete strahovito brzo. Rešavajući momenti su blizu. Istrebljenje Srpstva moramo sprečiti. '''Sve naše oružane snage moraju se ujediniti sa nacionalnim četnicima. To je vrhovni zakon Otadžbine, jer to hoće ceo srpski narod.''' Jedna nacionalna snaga u jedinstvenom duhu mora da se ispolji na jednom putu i u jednom pravcu. Krv naše krvi mora da progovori.<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Nedićeva arhiva, 121–4–21</ref><ref>[http://www.znaci.org/00001/172_1.pdf Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230415161748/https://znaci.org/00001/172_1.pdf |date=2023-04-15 }}, str. 26.</ref>|General [[Milan Nedić]]}} U ljeto 1944. godine, konačno je sazrela ideja o sastanku generalâ Milana Nedića i Dragoljuba Mihailovića. O sastanku sa Mihailovićem Nedić je pred jugoslovenskim istražnim organima, 9. januara 1946. godine, pored ostalog, izjavio sljedeće: {{izdvojeni citat|U 1944. godini Draža Mihailović je tražio da odredim izvesne delegate radi pregovora. Sa svoje strane sam odredio Iliju Mihailovića i Dimitrija Ljotića. Ilija Mihailović [bivši narodni poslanik i član najužeg vođstva bivše [[Jugoslovenska nacionalna stranka|Jugoslovenske nacionalne stranke]] (JNS) — nap.] je u više navrata odlazio kod Draže i bio je uvek primljen, dok je Ljotić bio dva puta, ali samo u štabu, dok od strane Draže Mihailovića nije bio lično primljen. Jula meseca, posredstvom Dragog Jovanovića, došlo je do prvog sastanka [sastanak je održan u avgustu, a ne u julu — nap.] između mene i D. M. Na ovom sastanku radilo se o tome da se stvori aparat koji će u datom momentu posle nemačkog sloma da preuzme vlast u zemlji. Tom prilikom postavljeni su mi od Draže uslovi za liferovanje oružja. Njegovi zahtevi u ovom pogledu bili su suviše veliki, ali su delimično od moje strane prihvaćeni i ispunjeni.<ref name="ReferenceE">[https://znaci.org/00001/11_69.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje PORAZ MIHAILOVIĆEVIH SNAGA U SRBIJI I NOVI SPORAZUMI SA OKUPATOROM I KVISLINGOM MILANOM NEDIĆEM]</ref><ref>AVII, Izjava Milana Nedića pred istražnim organima 1946. godine.</ref>}} Draža Mihailović i Milan Nedić sastali su se 12. i 13. avgusta 1944. u selu [[Ražana]] pokraj Kosjerića. Na sastanku su prisustvovali četnički komandanti: pukovnik [[Luka Baletić]], potpukovnik [[Mirko Lalatović]], major [[Dragoslav Račić]], major [[Nikola Kalabić]], a od Nedićevih saradnika: [[Dragomir Jovanović|Dragi Jovanović]], šef kvislinške policije i upravnik grada Beograda, kao i general [[Miodrag Damjanović]], šef Nedićevog kabineta. Sastanak je ugovorio, kako je priznao pred istražnim organima 1946, Dragi Jovanović. On se prethodno u Aranđelovcu sastao sa četničkim komandantima Račićem, Kalabićem i [[Neško Nedić|Neškom Nedićem]]. Na sastanku je dogovoreno da se radi na susretu Nedića i Mihailovića u cilju objedinjavanja antikomunističkih snaga. Jovanović se potom vratio u Beograd gde je dobio Nedićevu saglasnost za organizovanje sastanka sa Mihailovićem.<ref>Бранко Латас, Милован Џелебџић, Четнички покрет Драже Михаиловића 1941-1945, Београд, 1979, стр. 311-312.</ref> Milan Nedić se u istrazi 1946. prisjetio još nekih detalja s ovog sastanka: {{izdvojeni citat|Susret, kako između mene i Draže, tako i ostalih oficira, bio je srdačan i prijateljski. Sećam se da sam se sa Kalabićem poljubio, a on mi je rekao: 'Zaštitniče moga jadnog oca!', stavljajući mi glavu na grudi. Draža je tražio od mene da mu izložim opštu situaciju i razvoj budućih događaja. Ja sam mu kazao da Nemci propadaju i da će morati uskoro da se povuku iz zemlje. Predočio sam mu opasnost od komunista koji nadiru sa sviju strana, pa je stoga potrebno da se obrazuje jedan srpski front od mojih odreda i četničkih, pa da ujedinjeni brzo i efikasno spasimo Srpstvo i Srbiju od komunističkih upada. Draža me je saslušao i prihvatio moj predlog. Sporazumeli smo se da oružje i municiju izdejstvujemo preko Nemaca, pošto će na tome raditi Raković. U pogledu novca, bilo je odlučeno da moja vlada mesečno daje po 100 miliona dinara. '''Dalje smo se sporazumeli da se sve oružane formacije vlade stave pod komandu Draže Mihailovića radi koordinacije u borbi protiv komunista.'''<ref>Коста Николић, Бојан Б. Димитријевић, н.д., стр. 389, фус. 79.</ref>}} {{izdvojeni citat| * Vlada stavlja odmah na raspoloženje generalu Draži Mihailoviću za plate oficirima, podoficirima i ostalima 10 miliona dinara, s tim da prestane pljačkanje državnih pošta i ostalog. * General Nedić, odnosno vlada, preuzimaju na sebe obavezu da kod Nemaca izdejstvuje odmah 30.000 pušaka, 3 miliona puščanih i mitraljeskih metaka, 500 puško-mitraljeza i 500 bacača granata. * General Mihailović garantuje Nediću, a ovaj preuzima obavezu pred Nemcima, da se ovo oružje neće ni u kom slučaju upotrebiti protiv Nemaca. * Nedić i vlada, voljni su, ukoliko okupator dozvoljava, da se i sve oružane formacije vlade radi koordiniranja akcije protiv komunista, stave pod komandu Draže Mihailovića. * Vlada je voljna, ukoliko dobavi, da mu odmah stavi na raspoloženje i neodređeni broj uniformi i obuće!<ref name="Saslušanje"/>|Tačke sporazuma Nedića i Mihailovića od avgusta 1944.}} Na [[Beogradski proces|Beogradskom procesu]] 1946. godine, general Draža Mihailović se na pitanja predsednika sudskog veća o neposrednim rezultatima sastanka sa generalom Milanom Nedićem ovako očitovao: {{izdvojeni citat|Pretsednik: Da li ste vi posle razgovora preko Nedića primili od Nemaca izvesnu količinu oružja? Optuženi: Sve što sam iz Beograda primao preko Rakovića, koji je radio stvarno po mom nalogu sa [generalom] [[Miodrag Damjanović|Damjanovićem]], primio sam. Pretsednik: Da li je bilo iz nemačkih magazina? Optuženi: Ne znam. Pretsednik: Koliko ste pušaka primili? Optuženi: Ne znam. Pretsednik: Veće količine? Otprilike? Optuženi: Ne znam. Pretsednik: Je li dve, 20, 30? Optuženi: Ne, to ne znam tačno. Pretsednik: Primali ste. Optuženi: To je primljeno. Pretsednik: Pa vidite, vi ste primili 10.000 pušaka. Optuženi: Može da bude, ja broj ne znam. Pretsednik: Dozvoljavate li tu mogućnost? Optuženi: Ne, ne znam cifru. Pretsednik: Možda sedam, jedanaest ili petnaest hiljada. Optuženi: Može da bude 10.000. Pretsednik: Kako ste pokušali tih 10.000 pušaka da izvučete iz Beograda? Optuženi: Mogle su se izvlačiti kamionima za naoružanje Srpske državne straže, trebalo je da se popune obveznici. Pretsednik: Koliko je broj trupa imala Srpska državna straža? Optuženi: Mislim ukupno oko 20.000.<ref>Издајник и ратни злочинац Дража Михаиловић пред судом: Стенографске белешке и документа са суђења Драгољубу-Дражи Михаиловићу, Београд, 1946, стр. 236–237.</ref>}} Na temelju postignutog sporazuma, general Milan Nedić je, sada s mnogo više samopouzdanja nego ranije, mogao istupiti pred dužnosnike njemačke okupacione sile u pogledu zahtjeva za naoružanjem: {{izdvojeni citat|Srpski ministar predsjednik Nedić, prilikom prijema kod komandanta Jugoistoka 17. 8, po nalogu srpske vlade a jednovremeno po nalogu i Draže Mihailovića, ukazujući na akutnu opasnost za Srbiju od komunizma, kao i na razvoj situacije u Bugarskoj, zatim na dosadašnju skoro besplodnu lojalnost prema njemačkoj okupacionoj sili, postavio je zahtjev za odobrenje jačih srpskih trupnih kontingenata uključujući tu i zahtjev za teškim oružjem. O detaljima pregovora sa ministrom predsjednikom Nedićem biće poslat poseban izvještaj Vrhovnoj komandi Wehrmachta.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1099&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frame no. 000957.] <br /> ({{jez-njem|"Der serbische Ministerpräsident Nedic hat am 17.8. beim Empfang durch dem Mil.Befh.Südost im Auftrag der serbischen Regierung und zugleich des DM unter Hinweis auf die akute Gefährdung Serbiens durch den Kommunismus und auf die Entwicklung der bulgarischen Lage sowie bisher fast fruchtloser Loyalität serbischer Regierung der deutschen Besatzungsmacht gegenüber den Antrag auf Genehmigung starker serbischer Truppenkontingente einschliesslich schwerer Waffen gestellt. Über die Einzelheiten der Verhandlungen mit Ministerpräsident Nedic wird an OKW eine besondere Meldung noch ergehen."}})</ref>}} U [[teleks]]u poslatom 19. avgusta 1944. iz [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] Vrhovnoj komandi Wehrmachta urgira se za prihvatanje ponude Nedića i Mihailovića, ali i upozorava na dalekosežne posljedice kako za njemačku vojsku, tako i za privredu Trećeg Reicha, ukoliko bi rukovodstvo u [[Berlin]]u odbilo ovu ponudu: {{izdvojeni citat|Nedić je postavio zahtev za hitnu isporuku 3 miliona metaka pešadijske municije, odobrenje za formiranje srpske vojske koja bi brojala 50.000 ljudi, čije regrutovanje bi trebalo da usledi od četničkih jedinica Draže Mihailovića, te isporuku oružja uključujući pritom i teško naoružanje. U iscrpnom razgovoru između komandanta Jugoistoka, specijalnog opunomoćenika Ministarstva inostranih poslova za Jugoistok i vojnoupravnog komandanta Jugoistoka utvrđeno je sledeće: a) da razvoj komunističke opasnosti u i oko Srbije zahteva korišćenje svih antikomunističkih snaga, b) da bi principijelno odbijanje ponude Nedića i Draže Mihailovića silom prilika dovelo do: postavljanja svih Srba protiv nemačke okupacione sile, do prelaza pojedinih četničkih jedinica u komunistički zaraženu Narodnooslobodilačku vojsku, u slučaju generalnog otkaza pomoći, dalje bi dovelo do većih uspeha dobro naoružanih Titovih bandi protiv slabih jedinica Draže Mihailovića na srpskom prostoru, dovelo bi i do konačnog prekida svih komunikacija, naročito prema Grčkoj, konačno bi dovelo do prekida mogućnosti korišćenja izvora ratne privrede neophodne za Vermaht i otadžbinu (žitarice, drvo, antimon, bakar, ruda hroma).<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=648&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frames no. 000643—000644.] <br /> ({{jez-njem|"2.) Unter eindringlichem Hinweis auf ein notwendigesvolles deutsches Vertrauen, das allein den Erfolg einer gemeinsamen Kampfführung herbeiführen könne, hat Nedic den Antrag gestellt auf : </br> a) Sofortlieferung von 3 Mill. Schuss Inf.Munition, deren Verteilung er sich vorbehälten werde, </br> b) Genehmigung der Sofortaufstellung eines 50 000 Mann zählenden serbischen Heereskörpers, dessen Rekrutierung aus den im Kampf erprobten Cetnik–Verbänden des Draja Mihailovic erfolgen soll, </br> c) Waffenlieferung hierzu einschl. schwerer Waffen. </br> 3.) In eingehender Aussprache zwischen O.B.Südost, Mil.Bef.Südost und den Sonderbevollmächtigten des Auswärtigen Amtes für den Südosten wurde festgestellt und wird hiermit gemeldet : </br> a) Die Entwicklung der kommunistischen Gefahr in und um Serbien verlangt die Nutzbarmachung aller antikommunistischen Kräfte, </br> b) eine grundsätzliche Ablehnung des Nedic–DM–Angebotes führt zwingend : </br> b1) zu einer Einstellung aller Serben insbesondere der kampfwilligen Verbände gegen die Besatzungsmacht, </br> b2) für den Fall einer generellen Absage zu einem Abgleiten einzelner Cetnikteile zum kommunistisch verseuchten V.B.–Heer, </br> b3) zu weiteren Grosserfolgen der gut ausgerüsteten Tito–Banden gegen die schwachen DM–Verbände im serbischen Raum, </br> b4) zu einer endgültigen Unterbindung aller Verkehrswege insbesondere nach Griechenland. </br> b5) zu einem Ausfall der für Wehrmacht und Heimat notwendigen kriegswirtschaftlichen Ausnutzung des Landes (Getreide, Holz, Antimon, Kupfer, Chromerz)."}})</ref>}} Posle sastanka u Ražani, postojala je stalna veza između štaba DM i Nedićeve vlade. Glavni posrednik u svemu ovome bio je [[Milan Aćimović]]. Za delegata za vezu sa Nedićem, Draža Mihailović je odredio kapetana Predraga Rakovića, a Nedić Iliju Mihailovića. Došavši u Beograd, Predrag Raković se nastanio kod Milana Aćimovića i svakodnevno odlazio generalu Nediću. Raković je koordinirao rad oružanih odreda Nedićeve vlade i Mihailovićevih jedinica u borbi protiv NOP-a u Srbiji. Preko Rakovića, Milan Nedić je upućivao oružje i municiju za Mihailovićeve jedinice. Ubrzo po njegovom dolasku u Beograd, Nedić je Rakovića doveo u vezu sa komandantom Jugoistoka generalom Felberom i njegovim načelnikom štaba Gajtnerom. Od tada je kapetan Raković održavao vezu i između generalâ Felbera i Mihailovića, koristeći se tom vezom za dobijanje oružja i municije, ali i za efikasnije koordiniranje borbenih dejstava nemačkih i četničkih jedinica u Srbiji u borbama protiv NOVJ.<ref name="ReferenceE">[https://znaci.org/00001/11_69.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje PORAZ MIHAILOVIĆEVIH SNAGA U SRBIJI I NOVI SPORAZUMI SA OKUPATOROM I KVISLINGOM MILANOM NEDIĆEM]</ref> U narednom periodu, Dragomir Jovanović je nastavio održavati kontakte sa ravnogorskom organizacijom. Prema ličnom priznanju pred isljednicima [[OZNA]]-e, vrlo brzo je ugovorio i svoj sastanak sa generalom Mihailovićem. Jovanović svjedoči da se taj sastanak odigrao 28. avgusta, u [[Pranjani]]ma kod [[Gornji Milanovac|Gornjeg Milanovca]]. Tom prilikom, navodno je Mihailovića informisao o pripremama Njemaca za povlačenje i prenio mu informacije o oskudnim vojnim jedinicama kojima je u tom trenutku okupator raspolagao.<ref>Радосав Р. Туцовић, Полицијски репресивни апарат нацистичке Немачке и његови домаћи инструменти: Анализа делатности Драгомира Јовановића и Аугуста Мајснера у окупираној Србији (1941–1944). Докторска дисертација, Филозофски факултет Универзитетa у Београду, 2021, стр. 292.</ref> === Nemačka ocena Mihailovića === [[Datoteka:First Vrede sa četnicima.jpg|thumb|Nemački kapetan Wrede i četnički komandanti [[Nikola Kalabić]], Dragoslav Račić i [[Neško Nedić]], nakon potpisanog sporazuma o zajedničkoj borbi protiv partizana, u Topoli 11. avgusta 1944. (''nemački izvor'')<ref>[https://www.znaci.org/temp/T-311-R-286_536.jpg Wredeova zabeleška str.1]{{Dead link|date=June 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref><ref>[https://www.znaci.org/temp/T-311-R-286_537.jpg Wredeova zabeleška str.2]{{Dead link|date=June 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref><ref>[https://www.znaci.org/temp/T-311-R-286_538.jpg Wredeova zabeleška str.3]{{Dead link|date=June 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref><ref>[https://www.znaci.org/temp/T-311-R-286_539.jpg Wredeova zabeleška str.4]{{Dead link|date=June 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref>]] Neposredno uoči sastanka između Nedića i Mihailovića, u [[Topola|Topoli]] se 11. avgusta 1944. odigrao sastanak između predstavnika nemačke komande Jugoistoka i predstavnika Draže Mihailovića, na kome je major [[Jugoslovenska vojska u otadžbini|JVuO]] [[Dragoslav Račić]] uverio nemačke predstavnike u spremnost na saradnju Mihailovićevog pokreta sa nemačkim okupatorom: {{izdvojeni citat|Političko zauzimanje stava Draže Mihailovića i njegovog pokreta potpuno se izmenilo. Oni su spremni da u potpunosti sa nama sarađuju. Oni predlažu stvaranje jednog nacionalnog fronta koji bi obuhvatio Srpsku državnu stražu, Srpski dobrovoljački korpus, formacije Draže Mihailovića i sve nacionalne snage orijentisane protiv komunista. Pokret Draže Mihailovića je spreman da ide u celosti u ovaj front. Osnovni zadatak je opšta mobilizacija i stvaranje jedne srpske nacionalne armije, za uništenje komunizma u Srbiji. Kada komunizam u Srbiji bude pobeđen, DM—pokret je spreman da se uključi prema naređenju nemačkog rukovodstva na Balkanu i ma gde drugo.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=535&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frame no. 000501.]</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_227.htm Zbornik NOR-a, XIV/4, Beograd, 1985.], str. 1069.</ref>}} Na istom sastanku, kapetan knez Vrede (Rittmeister Fürst Wrede) sumirao je prijedloge predstavnika Draže Mihailovića na sljedeći način: {{izdvojeni citat|1) DM želi da razgovara sa opunomoćenikom [[adolf Hitler|firera]] za jugoistočni prostor. 2) On teži okupljanju svih nacionalnih srpskih snaga. 3) Mobilizacija i naoružavanje svih za oružje sposobnih Srba za borbu protiv komunizma. Naoružavanje i vođstvo pod nemačkim Vermahtom. 4) DM moli da sam ostane u ilegali. 5) Pripadnici DM—pokreta ne treba da budu u nemačkim uniformama. 6) Mesto sastanka ne treba ni u kom slučaju da bude Beograd ili neki veći grad.<ref>[http://www.znaci.org/00001/4_14_4_227.htm Zbornik NOR-a, XIV/4, Beograd, 1985.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230818195525/https://www.znaci.org/00001/4_14_4_227.htm |date=2023-08-18 }}, str. 1070.</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=536&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frames no. 000502—000503.] <br /> ({{jez-njem|"1.) DM wünscht mit dem Bevollm. des Führers für den Südostraum zu sprechen. </br> 2.) Er fordert Zusammenschluss aller nat. serb. Kräfte. </br> 3.) Mobilisierung und Bewaffnung aller waffenfähigen nat. Serben zum Kampf gegen den Kommunismus. Ausrüstung und Führung durch die deutsche Wehrmacht. </br> 4.) DM bittet selbst illegal bleiben zu können </br> 5.) Die Angeh. der DM–Bewegung sollen nicht in dt. Uniform gekleidet werden. </br> 6.) Ort der Zusammenkunft soll keinesfalls Belgrad oder eine grössere Stadt sein."}})</ref>}} [[Datoteka:Bundesarchiv Bild 183-S33882, Adolf Hitler retouched.jpg|thumb|175px|Vođa [[Treći Reich|Njemačkog Reicha]] [[Adolf Hitler]] smatrao je Dražu Mihailovića nepouzdanim i dopuštao je samo taktičku saradnju sa četnicima u borbi protiv partizanskog pokreta.]] Sledeće sedmice, 18. avgusta je održan sastanak na najvišem nivou u nemačkoj komandi Jugoistoka. Tu su još jednom sumirani Mihailovićevi predlozi: {{izdvojeni citat| a) Bezuslovno obećanje, da nijedan nemački vojnik neće biti napadnut od četnika. Davanje talaca.<br/> b) Zajednička borba isključivo protiv komunista u cilju uspostavljanja mira i reda. Nemci i četnici ne moraju biti neprijatelji. <br/> c) Neprijatelj br. 1 su komunisti i svi oni koji ih podržavaju ili ne sadejstvuju u borbi protiv komunista. <br/> d) Draža Mihajlović moli, da ga se privuče organizovanju Srpskog dobrovoljačkog korpusa i organizovanju Dobrovoljačkog korpusa. <br/> e) Bilo kakva veza s partizanima je nemoguća.<br/> f) Draža Mihailović moli da se stvori prijateljskije raspoloženje, da bi se oslobodilo četnike, koji su uhapšeni u Srbiji, bez posredovanja četnika. <br/> g) U slučaju invazije nema borbe protiv Nemaca. Borba protiv komunista će se produžiti. Četnici hoće da spreče vezu partizana s invazionim trupama. <br /> h) Draža Mihajlović nema veze s Englezima. On i ne želi više da je ima, odgovarajući engleskom držanju prema srpskom narodu.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=570&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frames no. 000565—000566.] <br /> ({{jez-njem|"2.) Das Verhandlungsangebot des DM sieht folgende wesentlichen Punkte vor: </br> a) Unbedingtes Versprechen, kein deutscher Soldat werde von Cetniken überfällen. Geiselgestellung. </br> b) Gemeinsamer Kampf ausschliesslich gegen Kommunisten zur Herstellung von Ruhe und Ordnung. Deutsche und Cetniken brauchen nicht Feinde zu sein. </br> c) Feind Nr. 1 sind Kommunisten und alle, die sie unterstützen oder im Kampfe gegen Kommunisten nicht mitwirken. </br> d) DM bittet, ihn zu Ausbau des SFK und Aufbau Freikorps heranzuziehen. </br> e) Irgendeine Verbindung mit Partisanen ist unmöglich. </br> f) DM bittet zur Hebung freundschaftlicher Stimmung um Freilassung der in Serbien verhafteten Cetniken ohne Vermittlung der Cetniken. </br> g) Im Invasionsfall kein Kampf gegen Deutsche. Kampf gegen Kommunisten wird weitergeführt. Verbindung der Partisanen zu Invasionstruppen wollen Cetniken verhindern. </br> h) DM ohne Verbindung zu Engländern. Er will auch keine mehr haben, entsprechend engl. Verhalten gegen serb. Volk."}})</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_229.htm Zbornik NOR-a, XIV/4, Beograd, 1985.], str. 1072.</ref>}} Na sastanku je specijalni nemački izaslanik za Balkan [[Hermann Neubacher]] ocenio da obećanja Draže Mihailovića u pogledu lojalnog držanja treba uzeti ozbiljno, pošto je dokazao on „da je toliki antikomunista, da je usprkos engleskim ponudama dao prednost prosjačenju kod okupatora pred slogom s crvenom stranom“. Ovi pregovori završili su formulisanjem inicijative za formiranje srpske armije od 50.000 ljudi za borbu protiv komunizma kojom bi rukovodio [[Dragoljub Mihailović|Mihailović]], a koju bi opremila nacistička Nemačka. U izvještaju sa sastanka naglašava se da „treba pozdraviti predlog za formiranje srpskog jedinstvenog fronta“,<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_229.htm Zbornik NOR-a, XIV/4, Beograd, 1985.], str. 1072-1080.</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=584&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000579.] <br/> ({{jez-njem|"Der Vorschlag zur Bildung einer serbischen Einheitsfront ist zu begrüssen."}})</ref> te zaključuje sljedeće: {{izdvojeni citat|Svaki dogovor s D. Mihailovićem mora da dovede do odluka koje će imati naročiti profil. Namera D. Mihailovića, da sam ostane u pozadini a Nedića da upotrebi kao reklamnu tablu, politički nam nije nepoželjna.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=578&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000573.] <br/> ({{jez-njem|"Jede Besprechung mit D.M. muss zu profilierten Entscheidungen führen. Die Absicht D–M.'s, selbst im Hintergrund zu bleiben und Nedic als Aushängeschild zu benutzen, ist uns politisch nicht unerwünscht."}})</ref>}} U dnevnom izvještaju Operativnog odeljenja [[Beograd]] — [[Dedinje]] [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] od 17. avgusta 1944, konstatuje se da „vojno-politička situacija na Jugoistoku trenutno se karakteriše sa dva teška vojnopolitička problema“, te da je drugi „problem“ — četnička ponuda kvislinškim i okupacionim vlastima: {{izdvojeni citat|Ponuda Draže Mihailovića da se četničke jedinice potčine nemačkom komandovanju za zajedničku borbu protiv komunista i njegov zahtev za oružjem. Draža Mihailović se pri tom oficijelno priključio ministru predsedniku Nediću, koji je bio zamolio za razgovor sa komandantom Jugoistoka. Prijem srpskog ministra-predsednika Nedića kod komandanta Jugoistoka utvrđen je za 17. 8. uveče. Pre toga održan je razgovor, pod rukovodstvom general-feldmaršala barona fon Vajksa, o ponudi za pregovore Draže Mihailovića. Učesnici ovog sastanka su bili: Gospodin general-feldmaršal baron fon Vajks, naročiti opunomoćenik Ministarstva inostranih poslova ministar Nojbaher, vojnoupravni komandant Jugoistoka general pešadije Felber, general-major Gajtner, načelnik Operativnog odeljenja generalštabni pukovnik Zelmajer, koji zastupa načelnika štaba komandanta Jugoistoka, načelnik Obaveštajnog odeljenja generalštabni potpukovnik Harling, ađutant komandanta Jugoistoka potporučnik Riter. Gospodin komandant i ministar Nojbaher izjasnili su se za prihvatanje ponude o pregovorima sa Dražom Mihailovićem.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1094&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frames no. 000952—000953.]</ref>}} General [[Hermann Behrends]], viši vođa [[Schutzstaffel|SS]] i policije u okupiranoj Srbiji, u izvještaju poslatom Vrhovnoj komandi Wehrmachta za period od 1. do 31. avgusta 1944. godine, svojim pretpostavljenim dostavlja podatke o sastanku Nedića sa Mihailovićem, kao i o Nedićevom zahtjevu za formiranjem „srpske nacionalne vojske“ upućenom Komandi Jugoistoka: {{izdvojeni citat|Crvena opasnost, koja počinje sve više da preti, a prema kojoj se srpski narod i danas još u svojoj pretežnoj većini drži negativno, ubrzala je, pre svega, u nacionalnim krugovima razvoj, koji pod zanemarivanjem svih dosada postojećih suprotnosti, hoće da stvori mogućnost efikasne odbrane stvaranjem jednog nacionalnog bloka. Kako kod pokreta DM, tako i kod rukovodstva Srpskog dobrovoljačkog korpusa, ispoljile su se u izveštajnom periodu težnje istoga pravca i u velikoj meri dovele do zbližavanja između ovih dosada neprijateljskih nacionalnih grupa. Takođe i Nedićeva vlada je u toku ovog razvoja otkrila svoje dosada manje ili više ilegalne veze sa pokretom DM-a i sada uspostavila zvaničan dodir sa pokretom DM-a. Ovaj osnovni unutrašnjo-politički preokret došao je do vidljivog izraza sastankom između ministra pretsednika Nedića i Draže Mihajlovića, koji je održan 12 i 13.8. u Donjoj Šatornji. Prilikom ovog razgovora očigledno je došlo do sporazuma, koji je imao za posledicu da se srpska vlada sada u velikoj meri i javno identifikuje sa željama pokreta DM-a. Nekoliko dana docnije, usledila je poseta cele vlade Vojnom zapovedniku za Jugoistok, prilikom koje je ministar pretsednik Nedić ultimativno tražio formiranje, opremanje i naoružavanje jedne srpske nacionalne vojske od približno 50.000 ljudi, čiji bi temelj, izgleda, obrazovao Srpski dobrovoljački korpus, a u koju bi se uključili borbeni odredi pokreta DM.<ref name="ReferenceK">[https://znaci.org/00003/522.htm ''Nemačka obaveštajna služba'', knjiga VIII, Beograd, 1956], dokument br. 312, strane 903—921.</ref>}} General Behrends je zabilježio i da se u [[Šumadija|Šumadiji]], nadomak [[Beograd]]a, provodi „velika akcija“ protiv jedinicâ NOVJ, u kojoj učestvuju združene snage [[Nikola Kalabić|Kalabićevih]] četnika, kvislinških trupâ i okupatora: {{izdvojeni citat|''Situacija kod neprijatelja u Srbiji'': ''Okrug Beograd'': <br /> ''Komunisti'': Znatno pojačana dejstva Šumadijske, Kosmajske i Podunavske brigade u prostoru Sopot — Lazarevac — Aranđelovac — Azanja — Drugovac. Prepadi na opštine, uništenje znatnog broja vršalica, ubistva činovnika i pojedinih seljaka. U dva maha infiltriranje komunističkih bandi iz Srema u jačini od 150—200 ljudi preko Save na prostoru zapadno od Umke. Obrazovanje baza komunističke delatnosti na planini Kosmaj kao i u prostoru Azanje. ''DM'': Neprekidne borbe protiv gore navedenih komunističkih bandi. Velika akcija komandanta DM-a, majora Kalabića, sa oko 4.000 ljudi, potpomognuta Srpskim dobrovoljačkim korpusom — Srpskom državnom stražom i nemačkim jedinicama, još je u toku.<ref name="ReferenceK">[https://znaci.org/00003/522.htm ''Nemačka obaveštajna služba'', knjiga VIII, Beograd, 1956], dokument br. 312, strane 903—921.</ref>}} I Hermann Neubacher se u svojim memoarima osvrnuo na uspostavljanje »antikomunističkog fronta«, kao i na sastanak Nedića i Mihailovića: {{izdvojeni citat|Crvena armija napredovala je i približavala se granicama Srbije, Tito je postajao sve moćniji na čitavom jugoslovenskom prostoru, pa je u toj situaciji Nedić hteo da sebi osigura pozicije time što će da se poveže sa svojim jačim, nacionalističkim konkurentom, sa Dražom. S druge strane, Mihailoviću je, takođe, bio potreban Nedić, premda ga nije ozbiljno uzimao kao budući faktor moći, ali se nadao da će uz njegovu pomoć da se dokopa nemačkog oružja, pre nego što započne povlačenje Vermahta iz Srbije. U avgustu 1944. došlo je do susreta Nedića i Draže Mihailovića. Oni su se sreli u prostoriji koja je bila potpuno zamračena. Na taj način, niko od njih dvojice nije mogao da dokaže da su se stvarno sreli. I ovo je tipično za balkanske metode zavere. Komunisti su pretili da će da zavladaju celom zemljom, i zato je Mihailović zahtevao od Nedića da mu pruži finansijsku pomoć, te da pokuša sve da bi od Nemaca dobio toliko oružja da može da naoruža pedeset hiljada svojih pristalica. Na taj bi se način Nedić iskupio kod četnika i boraca pokreta otpora, jer je prethodno godinama sarađivao sa Nemcima. Tako bi se stvorio zajednički antikomunistički front.<ref>[https://www.znaci.org/00001/172.htm Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN], Službeni list SCG, Beograd, 2005, strane 158—159.</ref>}} Zabrinutost najviših njemačkih instanci uslovljena prodorom snaga [[NOVJ]] s juga, tj. iz pravca [[Crna Gora|Crne Gore]], bila je očigledna. U procjeni situacije u Srbiji od 9. avgusta 1944. godine, feldmaršal [[Maximilian von Weichs]], komandant Jugoistoka, zapisuje sljedeće: {{izdvojeni citat|U Srbiji upad više Titovih operativnih jedinica. U prostoru između Ibra i Morave jake crvene snage iz Crne Gore nalaze se u napredovanju protiv četničkih jedinica, policije, Srpskog dobrovoljačkog korpusa i bugarskih bataljona koji su im bačeni u susret. Radi se, što više ne predstavlja neki znak pitanja, o II korpusu sa oko 3 crvene divizije. Crvena 37. divizija nalaza se trenutno u napredovanju iz prostora severno od Prijepolja za Ivanjicu. Treba računati da će ona ubrzo dostići odsek Ibra severno od Ušća. Divizijama XII korpusa je pošlo za rukom, kako im je bilo i naređeno, da krenu maršem u pravcu severnog dela Crne Gore. Uprkos preduzetog gonjenja od strane 7. SS-divizije, mora se računati sa njihovim prispećem u predeo Pljevalja u toku par dana. Ukratko, dobila se slika o jednom velikom i skoro planskom toku Titove ofanzive, koja je već dugo očekivana u cilju zauzimanja južnog dela Srbije, čak i ako su pojedinačne jedinice koje učestvuju potučene i mada se XII korpus bori sa velikim poteškoćama oko snabdevanja. Na osnovu podataka iz pouzdanih izvora, može se zaključiti da crvene snage koje su prispele u Srbiju, posle njihovog sjedinjenja sa jedinicama Glavnog štaba Srbije, žele da se učvrste sa obe strane železničke pruge Stalać — Niš — Đevđelija i da glavne saobraćajne arterije Jugoistoka potpuno prekinu, te da južni deo Srbije isključe od svih uticaja četnika DM, kako bi ga učinili oblašću komunističkog gospodarenja.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1065&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frames no. 000923—000924.] <br /> ({{jez-njem|"In Serbien Einbruch mehrer Tito–Verbände. Im Raum zwischen Ibar und Morava starke rote Kräfte aus Montenegro im Vorgehen gegen die ihnen entgegengeworfenen Cetnik–Verbänden, Polizei, SFK und Bulgaren–Btlne. Es handelt sich fraglos um das II. Korps mit etwa 3 roten Divisionen. </br> Die rote 37. Div. befindet sich z.Zt. im Vorgehen aus Raum nördlich Prije Polje auf Ivanjica. In Kürze ist mit ihrem Auftreten am Ibarabschnitt nördlich Usce zu rechnen. </br> Den Divisionen des XII. Korps ist es gelungen, sich wie befohlen in Richtung N–Montenegro in Marsch zu setzen. Trotz sofort eingeleiterer Verfolgung durch Teile 7.SS–Div. muss mit Eintreffen in Gegend Pljevlja in wenigen Tagen gerechnet werden. </br> Zusammenfassend ergibt sich das Bild eines in grossem fast planmässigen Verlaufs der seit langem erwarteten Tito–Offensive zur Inbesitznahme S–Serbiens, wenn auch einzelne der beteiligten Verbände angeschlagen sind und das XII. Korps mit grossen Versorgungsschwerigkeiten zu kämpfen hat. Aus sicheren Quellen kann geschlossen werden, dass die in Serbien eingetroffenen roten Kräfte nach ihrer Vereinigung mit den Verbände des Hauptstabes Serbien sich beiderseits der Eisenbahn Stalac – Nisch – Grdelica festsetzen wollen, um die Hauptverkehrsader des Südostens nachhaltig zu unterbrechen und Süd–Serbien unter Ausschaltung aller DM–Einflüsse zum kommunistischen Herrschaftsgebiet zu machen."}})</ref>}} Nemačke snage u Srbiji sve do kraja leta 1944. nisu bile dovoljno velike kako bi same uspešno mogle zaustaviti nekoliko partizanskih ofanziva. Zbog toga je nemački okupator bio prinuđen da angažuje snage [[Bugari|bugarskog]] okupatora, zatim snage [[Jugoslovenska vojska u otadžbini|JVuO]], [[Srpski dobrovoljački korpus|SDK]] i [[Srpska državna straža|SDS]]. O značaju koje su snage JVuO, SDK i SDS odigrale u ovim borbama kao pomoćne nemačke snage, svedoči jedan sumarni nemački izveštaj iz druge polovine avgusta 1944. u kome se navode gubici SDK, SDS i „lojalnih četnika” (jedinice JVuO koje su sarađivale sa okupatorom u vojnim akcijama) od 15. marta do 15. avgusta 1944. U izveštaju se navodi da su snage „lojalnih četnika” u tom razdoblju imale gubitke od 1.749 poginulih, 2.089 ranjenih i 120 nestalih, snage SDS (skupa sa [[Srpskom graničnom stražom]]) imale su gubitke od 160 poginulih, 120 ranjenih i 28 nestalih, dok su dobrovoljci izgubili 140 vojnika, uz 312 ranjenih i 89 nestalih.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=978&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000968.]</ref><ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, str. 116.</ref><ref>Milan Radanović, Kazna i zločin: Snage kolaboracije u Srbiji: odgovornost za ratne zločine (1941-1944) i vojni gubici (1944-1945), Rosa Luxemburg Stiftung Southeast Europe, Beograd, 2015, str. 200.</ref> U izvještaju Vojnoprivrednog štaba Jugoistoka upućenom 15. avgusta 1944. komandi Jugoistoka, navodi se sljedeće: {{izdvojeni citat|Sada je u toku formiranje nacionalnog srpskog jedinstvenog fronta protiv komunizma sa ciljem potpunog razumevanja između Nedićeve vlade i pokreta D. M. da se zajedničkom borbom spreči boljševizacija Srbije. Za vođenje ove borbe, uz formiranje nacionalne srpske armije, zahteva se od nemačkog Vermahta pomoć u opremi i naoružanju. Dok će onda vojni delovi srpskog nacionalnog pokreta biti spremni da se bezuslovno stave pod nemačku komandu, dotle je držanje političkog sektora još nejasno.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_109.htm Izveštaj Vojnoprivrednog štaba Jugoistoka od 15. avgusta 1944. komandantu Jugoistoka o vojno-političkoj i privrednoj situaciji u Srbiji]</ref>}} Hermann Neubacher je, kao pristalica elastičnije politike prema Mihailoviću, sugerisao preko komande Jugoistoka da se od zaplijenjenog oružja, koje se nalazilo u [[Mađarska|Mađarskoj]], izvjesna količina dodijeli Mihailoviću. U izvještaju upućenom 16. avgusta 1944. [[Joachim von Ribbentrop|Joachimu von Ribbentropu]], ministru inostranih poslova Reicha, Neubacher posebno naglašava: {{izdvojeni citat|Treba pretpostaviti da se Draža Mihailović poslednjih nedelja preko posrednika u velikoj meri složio i s Nedićem o opasnosti situacije i o potrebi za zajedničkim nastupanjem nacionalnih trupa. U svakom slučaju, i Nedić sa svojim sledbenicima ne vidi, već na osnovu slabljenja sopstvenog političkog položaja u zemlji, sada nikakav drugi put za spasavanje nacionalnog srpstva do pakta sa Dražom Mihailovićem.<ref name="ReferenceE">[https://znaci.org/00001/11_69.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje PORAZ MIHAILOVIĆEVIH SNAGA U SRBIJI I NOVI SPORAZUMI SA OKUPATOROM I KVISLINGOM MILANOM NEDIĆEM]</ref><ref>AVII, Mikroteka, N—T—312, rolna 780, snimak 371754.</ref>}} Milan Nedić se 18. avgusta 1944. na zajedničkoj sednici kvislinške vlade sa nemačkim glavnim komandantom za Jugoistok, garantovao je da će se pokret pod komandom generala Mihailovića suzdržati od "neprijateljskih dejstava protiv Nemaca". Nedić je garantovao nemačkom okupatoru: {{izdvojeni citat|Ljudstvo Draže Mihailovića u buduće će osiguravati bezbednost cesta, železnice, transporta žita, rudnika i ostale pogone koji su od značaja za Nemce. Srpske nacionalne jedinice su pod Nedićevom komandom, koga priznaje pokret Draže Mihailovića, spremne za odlučnu borbu protiv komunizma. Nedić je istovremeno izjavio da je samo u tom slučaju sposoban da preuzme odgovornost vlade, u koliko bude bezodvlačno potpomognut nemačkim oružjem...<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_230.htm Zbornik NOR-a, XIV/4, Beograd, 1985.], str. 1081.</ref>}} U ratnom dnevniku<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref> komande Grupe armija »F« se navodi da se vrše posljednje pripreme za sastanak na vrhu u Berlinu (Hitler — Neubacher — von Weichs): {{izdvojeni citat| 20. 8. 1944 Operativno odeljenje Beograd — Dedinje 18.15 časova: Generalštabni major Brudermiler saopštava generalštabnom pukovniku Zelmajeru telefonski da je Vrhovna komanda Vermahta saglasna sa svim predlozima i da će tu svoju saglasnost potvrditi i telegramom. Na pitanje generalštabnog majora Brudermilera po predmetu ponude Nedić—Draža Mihailović, generalštabni pukovnik Zelmajer mu je odgovorio da je komandant Jugoistoka dopisom Obaveštajno odeljenje/oficir Abvera str. pov. 6630/44 od 19. 8. 44 (uporedi operacijski dnevnik, prilog 143/VIII) izvestio Vrhovnu komandu Vermahta sledeće: 1.) šta je Draža Mihailović zahtevao preko Nedića, 2.) stav po ovom komandanta Jugoistoka, 3.) da general-feldmaršal baron fon Vajks i ministar Nojbaher žele da zajedno podnesu referat Fireru.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1110&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frame no. 000968.]</ref>}} U zabilješkama koje je osoblje komandanta Jugoistoka feldmaršala [[Maximilian von Weichs|Maximiliana von Weichs]]a pripremilo za njegov sastanak s Hitlerom 22. augusta 1944. godine, razmotrena je vojno-politička situacija u Srbiji i Jugoslaviji. U dokumentu se daje ocjena dosadašnjih odnosa generalâ Nedića i Mihailovića i tvrdi da, iako je imao stanovite zadrške prema generalu Mihailoviću, general Nedić sada postao jedan od Mihailovićevih zagovornika pred Nijemcima, tako da se konačno može reći da postoji ujedinjeni srpski antikomunistički front u kojem Mihailović ima podršku više od „90% svih Srba“.<ref name="ReferenceH"/><ref>Mikrofilm br. T-311, rola 195, snimak 961.</ref> U vrijeme kad je von Weichs morao napustiti Beograd da podnese izvještaj Hitleru, došlo je do sastanka između Nedića i Mihailovića. Prema obavijesti<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=973&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000963.] <br /> ({{jez-njem|"DM will sich aus Rücksicht auf die eigene Bevölkerung und im Hinblick auf die Zukunft wie bisher zurückhalten. Er will den Kampf gegen den Kommunismus führen, die politischen Bindungen zur Besatzungsmacht sollen Reservat des Minister-präsidenten sein und bleiben."}})</ref> koju je primio von Weichs, položaj dvojice generala u ovoj novoj kombinaciji bio je politički uvjetovan: {{izdvojeni citat|Iz obzira prema srpskom narodu i s obzirom na budućnost, Draža Mihailović će kao i do sada ostati u pozadini. Borbu protiv komunizma vodit će ipak on, dok će političke veze sa okupacionom silom i dalje ostati u domeni predsjednika vlade Nedića.}} U ratnom dnevniku Vrhovne komande [[Wehrmacht]]a za 22. avgust 1944. godine, preneseni su zaključci sa sastanka održanog u [[Berlin]]u između Adolfa Hitlera, Hermanna Neubachera i Maximiliana von Weichsa. Hitler je odbacio ideju Neubachera i von Weichsa o naoružavanju armije od pedeset hiljada ljudi, zato što je po interese [[Treći Reich|Velikonjemačkog Reicha]] smatrao opasnim potpuno zbližavanje Nedića i Mihailovića, dozvolivši ipak da se „delimično ispune srpske želje“: {{izdvojeni citat|Nojbaher i general fon Vajks predočili su Fireru stanje u Srbiji: očekivani upad Tita u Srbiju i skoro povlačenje bugarskog okupacione vojske iz Srbije biće veoma nepovoljno po Vermaht, jer naše snage u Srbiji danas nisu dovoljne da se efikasno suoče sa novonastalom situacijom. Četnici su u Srbiji od marta do avgusta 1944. izgubili u borbama sa komunistima oko 5.000 boraca, a prema nemačkoj okupacionoj sili u poslednje vreme nisu više neprijateljski raspoloženi. Oko 10.000 četnika bore se zajedno sa nemačkim trupama u južnoj Srbiji i to pod komandom nemačkog majora Vajela. Da je došlo do jedinstva između Nedića i Mihailovića znači da je došlo do ujedinjenja svih Srba i obojici to obezbeđuje podršku 90% naroda.<ref name="Živković"/>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta (“Susret Tita sa Čerčilom u Rimu“)}} Dakle, uprkos zalaganju nemačke komande Balkana, nemački vrhovni vođa [[Adolf Hitler]] je 22. avgusta 1944. odbacio Mihailovićevu inicijativu, ocenjujući da će to oružje "jednom kasnijom prilikom biti upravljeno protiv Nemaca." On je odobrio samo taktičku saradnju sa četnicima.<ref>[http://sr.wikisource.org/sr/%D0%A1%D0%BB%D1%83%D0%B6%D0%B1%D0%B5%D0%BD%D0%B0_%D0%B1%D0%B5%D0%BB%D0%B5%D1%88%D0%BA%D0%B0_%D1%81%D0%B0_%D1%80%D0%B5%D1%84%D0%B5%D1%80%D0%B8%D1%81%D0%B0%D1%9A%D0%B0_%D0%A5%D0%B8%D1%82%D0%BB%D0%B5%D1%80%D1%83_%D0%BE_%D0%BF%D0%BB%D0%B0%D0%BD%D1%83_%D1%81%D0%B0%D1%80%D0%B0%D0%B4%D1%9A%D0%B5_%D1%81%D0%B0_%D1%87%D0%B5%D1%82%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B8%D0%BC%D0%B0_%D0%BE%D0%B4_22.8.1944 Službena beleška sa referisanja Hitleru o planu saradnje sa četnicima od 22.8.1944.]{{dead link}}</ref> 28. avgusta 1944, Operativno odjeljenje Beograd — Dedinje Armijske grupe »F« obavještava nadležne u Berlinu da Nedić, i pored Hitlerove suzdržanosti, insistira na ustupanju neophodnog oružja četnicima: {{izdvojeni citat|Kod srbijanskih četnika nervoza je u porastu zbog razvoja situacije u Rumuniji i Bugarskoj. Predsednik vlade Nedić je ipak juče izjavio da će i dalje ostati lojalan prema nama (generalštabni potpukovnik fon Harling: Nedić vrši najoštriji pritisak da se izda obećano oružje odredima Draže Mihailovića).<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=24&rec=311&roll=191 NARA, T311, Roll 191, frame no. 000018.] <br /> ({{jez-njem|"Bei dem serbischen Cetniks zunehmende Nervosität infolge der Entwicklung der Lage in Rumänien und Bulgarien. Ministerpräsident Nedic hat jedoch gestern erklärt, dass er weiter zu uns lojal stehen werde. (Oberstlt.i.G.v.Harling: Nedic drängt schärfstens nach zugesagter Waffenlieferung an die DM—Verbände.)"}})</ref>}} Nasuprot Hitlerovom mišljenju, Nojbaher je [[30. 8.|30. avgusta]] i dalje tvrdio da Draža Mihailović, poput Milana Nedića, verno služi nemačkim interesima, i da se "do danas trudio da ne zauzme neprijateljsko držanje prema okupatoru". To isto smatra i za ostale vodeće Srbe, koji su se, pod parolom »dajte nam oružje — onda pripadamo Vama«, lojalno držali.<ref>{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/4_14_4_231.htm |title=Zabeleška obaveštajne grupe nemačkih komandi na Jugoistoku od 30. avgusta 1944. sa savetovanja u štabu komande Jugoistoka o aktuelnim pitanjima saradnje sa Dražom Mihailovićem i razvoju celokupne situacije na području Jugoistoka |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref> === Posljedice sporazuma === [[26. 8.|26. avgusta]] 1944. godine [[Vlada Kraljevine Jugoslavije u egzilu|Jugoslovenska izbeglička vlada]] priznala je [[Josip Broz Tito|Tita]] za svog legitimnog predstavnika i vođu, a [[Ivan Šubašić]] je zadržao mesto predsednika Jugoslovenske izbegličke vlade. Vrhovna komanda njemačkih oružanih snaga zapazila je tom prilikom: {{izdvojeni citat|Sporazum Tita sa londonskom vladom u izbjeglištvu značio je težak, ako ne i smrtonosni, udarac za Nedićevu vladu i četnike.<ref name="Živković"/> <br /> ({{jez-njem|"Die Einigung Titos mit der Londoner Exilregierung bedeutete einen schweren, wenn nicht tödlichen Schlag für die Regierung Nedic und die Cetniks."}})}} Na osnovu avgustovskog sporazuma sa Nedićem, Mihailovićevim četnicima je isporučena veća količinu oružja, municije i opreme, iz nemačkih magacina.<ref name="Saslušanje"/> Odluka o objedinjavanju svih domaćih antipartizanskih snaga i njihovom ulasku u sastav JVuO donijeta je na sastancima između predstavnika kvislinške vlade i kvislinških vojnih formacija sa predstavnicima JVuO, održanim početkom septembra, najprije u [[Beograd]]u, potom u [[Pranjani]]ma. Na inicijativu Nedićevog ministra prosvete [[Velibor Jonić|Velibora Jonića]], 2. septembra održan je u Beogradu sastanak na kome su se okupili komandant SDK general [[Kosta Mušicki]], komandant SDS general [[Borivoje Jonić]], bivši komandant SDS general [[Stevan Radovanović]], povjerenik JVuO za Beograd Ivan Pavlović, [[Boško Bećarević]], šef Antikomunističkog odseka Specijalne policije Uprave grada Beograda, kao i upravnik grada Beograda [[Dragomir Dragi Jovanović]]. Prema Jonićevu svjedočenju pred istražnim organima po završetku rata, glavna tema sastanka je bilo vojničko objedinjavanje i izrada zajedničkog plana za „odbranu Beograda i sprečavanje nereda na taj način što će se onemogućiti pobuna komunista i simpatizera NOP-a u Beogradu, što će se oduzeti od Nemaca vojni i značajni objekti da ne bi bili bačeni u vazduh, jednom rečju da se Beograd vojnički osvoji i na taj način spreči ulazak NOV-a i Crvene Armije... Računalo se posle toga da se pozove i kralj, obrazuje vlada i cela Jugoslavija stavi pod njegovom upravom...“<ref>Nebojša Stambolija, Srpska državna straža 1942-1944. Doktorska disertacija, [[Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu]], 2020, str. 240-241.</ref> Istog dana, neposredno nakon ovog sastanka, komandant SDS Borivoje Jonić (rođeni brat ministra Velibora Jonića) izdao je „Instrukciju za rad SDS“. General Borivoje Jonić navodi da se „jednodušno i spontano, ceo Srpski narod opredelio za Kralja, monarhiju i slobodnu i nezavisnu državu, zasnovanu na demokratskim principima“. U „Instrukciji“ piše: {{izdvojeni citat|U vezi s tim i sve današnje oružane Srpske snage ujedinjene su i bore se na braniku Srpskog nacionalizma. Svaka Srpska nacionalna oružana snaga ima za sobom svoj rad, život i borbu. Svaka od njih imala je i opravdanih razloga za svoje ustrojstvo i današnje postojanje. Sve postojeće male razlike u zadatku i dodeljenoj ulozi u završnici ovog rata nestale su, '''TAKO DA DANAS IMAMO JEDNU JEDINSTVENU I NEDELJIVU SRPSKU VOJSKU''', sa kojom hteli — ne hteli, moraju računati svi naši prijatelji i neprijatelji... U ostvarenju postavljenog jednog cilja, vođeni jednom idejom vodiljom, jednodušni i ujedinjeni, svi Srpski oružani odredi — '''NACIONALNI ČETNICI, STRAŽARI, GRANIČARI, DOBROVOLJCI I GARDISTI''', dobili su i u završnici rata svaki svoju ulogu i svoj zadatak... Na Srpsku državnu stražu se računa da ona u interesu Kralja, Otadžbine i naroda mora svoj zadatak u potpunosti da izvrši.<ref>Vojni arhiv, Nedićeva arhiva, 140–4–3, Instrukcija za rad SDS, 2. septembar 1944.</ref><ref>Nebojša Stambolija, n. d., str. 241.</ref>}} Već narednog dana, 3. septembra, general Jonić je izdao naredbu u kojoj najprije konstatuje da „u poslednje vreme dešava se, da pojedini oficiri i ostali pripadnici SDS, dobijaju neposredno naređenje od pojedinih četničkih komanada na terenu da pređu na službu u četničke jedinice“. Stoga, general Jonić podcrtava svojim potčinjenim da je „Načelnik štaba Vrhovne komande, armiski đeneral Gospodin Draža Mihailović saopštio Pretsedniku Srpske vlade: da oficiri i svi ostali pripadnici SDS imaju ostati na službi u SDS, da nije potrebno da pomenuta lica prelaze u sastav četničkih jedinica bez njegovog zahteva upućenog Pretsedniku Srpske vlade i po dobivenoj saglasnosti Pretsednika Srpske vlade“.<ref>VA, NdA, 140–4–4, Komanda SDS svim štabovima i jedinicama SDS, 3. septembra 1944.</ref><ref>Nebojša Stambolija, n. d., str. 242.</ref> Nakon sastanka od 2. septembra, 6. septembra je uslijedio novi sastanak. Na poziv ravnogorske komande Beograda, u selo Pranjani (nedaleko od [[Ravna gora|Ravne gore]], blizu [[Čačak|Čačka]]) su došli predstavnici svih kolaboracionističkih vojnih formacija na sastanak sa Dražom Mihailovićem. Predstavnik SDK je bio kapetan Radoslav Protić, ispred SDS je bio prisutan major Ljubiša Mikić, dok je [[Srpsku graničnu stražu]] predstavljao major Dragiša Jevtić. Pored Mihailovića, ispred Vrhovne komande JVuO, sastanku su prisustvovali potpukovnici [[Mirko Lalatović]] i [[Luka Baletić]]. Kako navodi [[Dimitrije Ljotić|Ljotićev]] sekretar [[Boško Kostić]], Mihailović je tada donio odluku o objedinjavanju svih „nacionalnih snaga“ i njihovom ulaženju u sastav Jugoslovenske vojske u otadžbini. Sve tri kolaboracionističke formacije trebalo je privremeno da zadrže svoju strukturu i starješinski kadar.<ref>Nebojša Stambolija, n. d., str. 242—243.</ref> Kostić bilježi i riječi Draže Mihailovića sa sastanka: {{izdvojeni citat|Ovom prilikom đeneral Draža Mihajlović je rekao delegatima: <br /> „Vi legalni odredi treba da činite jezgro naše buduće vojske...“<ref>Boško N. Kostić, Za istoriju naših dana — Odlomci iz zapisa za vreme okupacije, Lil (Francuska), 1949, str. 165.</ref>}} [[6. 9.|6. septembra]] [[1944]]. [[Srpska državna straža]] je stavljena pod komandu generala [[Dragoljub Mihailović|Dragoljuba Mihailovića]].<ref>[http://www.znaci.org/00001/4_14_4_61.htm Zbornik NOR-a, XIV/4, Beograd, 1985.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221024030236/https://www.znaci.org/00001/4_14_4_61.htm |date=2022-10-24 }}, str. 211-212.</ref> Sjutradan je general [[Miroslav Trifunović|Miroslav Trifunović Dronja]], četnički komandant Srbije, radiogramom obavijestio Dražu Mihailovića: {{izdvojeni citat|Na dan 6. septembra 1944. javio mi se komandant Srpske državne straže đeneral Borivoje Jonić, koji mi je stavio pod komandu Srpsku državnu stražu. To isto je učinio i đeneral Kosta Mušicki sa svojim dobrovoljcima.<ref name="ReferenceC">[https://znaci.org/00001/11_73.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje OBMANE DRAŽE MIHAILOVIĆA]</ref>}} Samo dan ranije, general Draža Mihailović primio je u Koceljevi kod [[Šabac|Šapca]] generala Kostu Mušickog i razgovarao s njim o koordiniranju dejstava snagâ JVuO i SDK u borbi protiv NOVJ.<ref name="Milan Borković 1944">[http://www.znaci.org/00001/155_4.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, I-II, Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230604192713/https://znaci.org/00001/155_4.pdf |date=2023-06-04 }}, str. II/337.</ref><ref>Boško N. Kostić, n. d., str. 166.</ref> General Miroslav Trifunović je 7. septembra 1944. obavijestio potčinjene da je Srpska državna straža u potpunosti integrisana u Mihailovićevu JVuO, i da će nadalje biti pod njegovom neposrednom komandom: {{izdvojeni citat|Pošto je SDS ušla u sastav naše vojske i dobila specijalan zadatak, to zabranjujem pozivanje i uzimanje oficira, podoficira i vojnika iz njenog sastava bez moga odobrenja. Isto tako zabranjujem uzimanje prevoznih sredstava i oružja SDS. Ako se gde desio koji slučaj pozivanja i uzimanja ljudstva, ono se ima odmah vratiti u svoju jedinicu. Naročito odmah vratiti oduzeto oružje i prevozna sredstva jer se na njih računa pri izvršenju datog im zadatka. Straža stoji u pogledu zadataka pod mojom komandom i ako se ima potrebe za njeno korišćenje tražiti ga od mene.<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kutija 127, registarski broj 38/1.</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_61.htm Obaveštenje štaba Komande Srbije od 7. septembra 1944. potčinjenim jedinicama o ulasku jedinica Srpske državne straže u sastav četničkih jedinica pod komandom štaba Komande Srbije], Zbornik dokumenata i podataka NOR-a, tom XIV, knjiga 4, Vojnoizdavački zavod, Beograd, 1985 – dokument broj 61.</ref>|General [[Miroslav Trifunović]], komandant Srbije JVuO}} Poslije sastanka u Pranjanima, 8. septembra 1944. godine, komandant Srbije JVuO general Miroslav Trifunović iznova je naredio da se „ništa ne uzima od Srpske državne straže“ jer „ovi delovi oružane sile imaju se smatrati kao naše jedinice. Svako vrbovanje, odvođenje i primanje pripadnika Državne i Granične straže ima se potpuno obustaviti.“<ref>Vojni arhiv Beograd, Četnička arhiva, 77–4–10.</ref><ref>Nebojša Stambolija, n. d., str. 312, fus. 831.</ref> I njemački je okupator registrovao stavljanje srpskih kvislinških formacijâ pod komandu generala Mihailovića. Tako će se na kraju jednog izvještaja o situaciji u okupiranoj Jugoslaviji od 8. novembra 1944, sačinjenog za potrebe [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] u vrijeme povlačenja s [[Balkan]]a, naći i sljedeći podatak: „Potvrđeno: General Jonić prenio 12. IX naređenje generala Mihailovića Srpskoj državnoj straži.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=707&rec=311&roll=189 NARA, T311, Roll 189, frame no. 001193.] <br /> ({{jez-njem|"Bestätigt: General Jonic, übermittelte 12.9. Befehle des General Mihajlovic an die SSW."}})</ref> Nakon što su jedinice [[Prvi proleterski korpus NOVJ|Prvog proleterskog korpusa NOVJ]] zauzele [[Požega|Požegu]], major [[Dragoslav Račić]], komandant [[Četvrta grupa jurišnih korpusa JVuO|Četvrte grupe jurišnih korpusa JVuO]], elitne četničke formacije tokom [[Bitka za Srbiju|bitke za Srbiju]], izdao je potčinjenim komandantima sljedeće naređenje: {{izdvojeni citat|Prva, šesta i 37. komunistička divizija sa glavninom svojih snaga nalazi se južno od Užica u oblasti Čajetine. Sa prednjim delovima komunisti su blokirali Užice i zauzeli Požegu držeći i položaje između Požege i Užica. U Užicu nalaze se jedan bataljon Nemaca, jedan Bataljon Dobrovoljaca i bataljon SDS. Na Jelovoj Gori Zlatiborski korpus. U oblasti Karana naš četvrti jurišni korpus, a između Karana i Požege Zapadno Moravska grupa kapetana Miloševića. U Jančićima novoformirani prvi korpus. Iz Čačka danas su krenuli dva bataljona Nemaca. U Čačku kao rezerva ostaju dva bataljona dobrovoljaca. Četvrta grupa jurišnih korpusa izvršiće koncentrični napad na Požegu, gde će se koncentrisati naše snage i produžiti u pravcu Užica.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_58.htm Zapovest Štaba 4. grupe jurišnih korpusa od 4. septembra 1944. komandantima 1, 3. i 5. jurišnog korpusa i Šumadijske brigade za napad na jedinice 1. proleterskog korpusa NOVJ u rejonu Užičke Požege], Zbornik dokumenata i podataka NOR-a, tom XIV, knjiga 4, Vojnoizdavački zavod, Beograd, 1985 – dokument broj 58, strane 201—205.</ref>|Major [[Dragoslav Račić|Dragoslav S. Račić]], komandant [[Četvrta grupa jurišnih korpusa JVuO|Četvrte grupe jurišnih korpusa JVuO]]}} Kako bi naglasio strateški značaj ponovnog zauzimanja Požege za održanje ravnogorskih četnikâ u Srbiji, njihovom ključnom uporištu, major Račić je istog dana (4. IX), kada je formirana operativna grupa od 1500 ljudi iz sastava 1. ravnogorskog korpusa JVuO, u direktivi<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kutija 77, registarski broj 48/3.</ref> tim povodom zapisao: „Po padu Požege udruženim snagama očistiće se prostor do Užica odakle će se preduzeti opšta akcija svih antikomunističkih snaga prema Zlatiboru i prema Višegradu za tučenje komunističkih snaga i izbacivanje iz Srbije. Naša ideja manevra je tući komuniste u oblasti Požege i Užica, a potom prikupiti sve snage za dalje uništenje crvenih na prostoru Srbije... '''Prema tome borba u koju stupamo je odlučujuća za Srbiju, odlučujuća za Jugoslaviju i za ceo Balkan, jer od naše pobede ili poraza i od brzine rada zavisi da li će na naše tlo Amerikanci ili Sovjeti'''.“ U ovom periodu, ravnogorski odredi su pomagali i mobilizaciju snaga Vlade nacionalnog spasa. Prema naredbi od 25. avgusta 1944. ponovo je formiran 1. bataljon SDS u Beogradu. 3. septembra 1944, popunu u ljudstvu za 1. bataljon obezbijedio je kapetan [[Nikola Kalabić]], komandant [[Gorske garde]] JVuO. Ovaj je bataljon 5. septembra upućen u [[Sopot]], da bi već sljedećeg dana ušao u sastav JVuO. Na licu mjesta su od ovog bataljona stvorena dva i upućena ka [[Aranđelovac|Aranđelovcu]], ali su kasnije uništena od strane [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOVJ]].<ref>Kоста Николић, Историја Равногорског покрета 1941-1945, књига друга, Београд, 1999, стр. 243-244, 268.</ref><ref>Борис Томанић, Горска гарда Њ. в. краља Петра Другог у орашачком срезу. Формација, борбе, злочини. Војноисторијски гласник, Институт за стратегијска истраживања – Одељење за војну историју Министарства одбране Републике Србије, 2017, стр. 129.</ref> I u Šabačkom okrugu, shodno sporazumu sa komandantom III puka SDK, ravnogorske okružne vlasti su po naređenju majora Dragoslava Račića, komandanta Cersko-majevičke grupe korpusa JVuO, odobrile mobilizaciju 520 ljudi za popunu III dobrovoljačkog puka u [[Šabac|Šapcu]].<ref>AVII, Ča, kut. 77, reg. br. 42/3.</ref><ref>Бојан Б. Димитријевић, Војска Недићеве Србије 1941-1945, Београд, 2011, стр. 346.</ref> Kolaboracija jedinica Srpskog dobrovoljačkog korpusa sa snagama JVuO pod komandom Draže Mihailovića dostigla je vrhunac tokom ključne bitke za oslobođenje Srbije. Riječ je o [[Bitka na Jelovoj gori|bici na Jelovoj gori]], u kojoj su četnici bili poraženi te praktično izbačeni iz Srbije. Naime, u blizini [[Valjevo|Valjeva]], 11. septembra 1944. partizani su napali kolonu u kojoj se nalazio Dragoljub Mihailović, četnička Vrhovna komanda, [[Centralni nacionalni komitet]] i američka vojna misija sa pukovnikom [[Robert Harbold McDowell|McDowellom]] na čelu.<ref>[https://znaci.org/00001/40_72.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje SLOM NJEMAČKO-ČETNIČKE OBRANE U ZAPADNOJ SRBIJI]</ref> Jedinice NOVJ su nastavile da gone ovu četničku grupu i 13. septembra opkolili su Mihailovića na sektoru [[Divci]]—[[Mionica]]. Našavši se u gotovo bezizlaznoj situaciji, Mihailović se radio-vezom obratio za pomoć [[Kosta Mušicki|Kosti Mušickom]], komandantu SDK. General Mušicki je telefonom naredio III bataljonu Prvog puka SDK iz Valjeva da krene Mihailoviću u pomoć. Ljotićevci su stigli u posljednji čas i znatno pomogli četnicima s Mihailovićem na čelu da se izvuku iz partizanskog obruča i upute prema [[Koceljeva|Koceljevi]].<ref>Младен Стефановић, Збор Димитрија Љотића, Београд, Народна књига, 1984, стр. 287.</ref> Ovom prilikom, partizani su zaplijenili arhive četničke Vrhovne komande i Centralnog nacionalnog komiteta.<ref>[https://www.znaci.org/00001/77.htm Đorđe Orlović: Šesta lička proleterska divizija „Nikola Tesla“, Vojnoizdavački i novinski centar, Beograd, 1990, str. 424.]</ref> [[Datoteka:Dimitrije Ljotić i supružnici Dragojla i Milovan Popović izlaze iz Zavoda za prinudno vaspitanje omladine.png|200px|mini|desno|Supružnici Dragojla i Milovan Popović u društvu Dimitrija Ljotića prilikom njegove posjete Zavodu za prinudno vaspitanje omladine u Smederevskoj Palanci.]] [[Milovan Popović]], upravnik [[Zavod za prinudno vaspitanje omladine|Zavoda za prinudno vaspitanje omladine]] u [[Smederevska Palanka|Smederevskoj Palanci]] i simpatizer Ljotićevog [[ZBOR]]-a, napustio je Zavod 10. septembra 1944. i pridružio se Mihailovićevim četnicima, dok je Zavod formalno prestao da postoji 3. oktobra 1944.<ref>Александар Стојановић, Завод за принудно васпитање омладине у Смедеревској Паланци: старе контроверзе и нова тумачења. Институт за новију историју Србије, 2016, стр. 61.</ref> 4. septembra 1944, upravnik Milovan Popović depešom obavještava Velibora Jonića, ministra prosvete i vera u vladi Milana Nedića: {{izdvojeni citat|Čast mi je izvestiti Vas da sam u vezi Vašeg strogo poverljivog akta br. 16 od 30 avgusta 1944 godine poslao danas u srpske oružane odrede po dobrovoljnoj prijavi i slobodnom izboru 104 pitomca i to: u Srpski dobrovoljački korpus 53, u Srpsku državnu stražu 26 i u odrede Draže Mihailovića 25.<ref>''Документи о издајству Драже Михаиловића — књига 1'', Државна комисија за утврђивање злочина окупатора и његових помагача, Београд, 1945, док. бр. 653, стр. 548.</ref>}} Prije rata, Milovan Popović se nalazio na čelu [[Antikomunističke lige]],<ref>Бранислав Божовић, Специјална полиција у Београду 1941-1944, Завод за уџбенике, Београд, 2014, стр. 498, фус. 187.</ref> a bio je i asistent na [[Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu|Filozofskom fakultetu]] u Beogradu. Popović je bio jedan od organizatora [[Antimasonska izložba|Antimasonske izložbe]] oktobra 1941. Zavod za prinudno vaspitanje omladine bio je specijalni logor za izolaciju i ideološku indoktrinaciju prokomunističke omladine, formiran od strane kvislinških vlasti u Smederevskoj Palanci, 22. septembra 1942. Osnivanje logora bilo je omogućeno Uredbom o prinudnom vaspitanju omladine (15. jul 1942), koju je potpisao predsednik kvislinške vlade Milan Nedić. Tokom dve godine postojanja logora, kroz to mesto za izolaciju prošlo je 1.270 omladinaca i omladinki, od kojih je skoro polovina bila iz Beograda (mahom aktivisti i aktivni simpatizeri srednjoškolske organizacije [[Savez komunističke omladine Jugoslavije|SKOJ]]-a). Zatvorena omladina je bila podvrgnuta sistematskom ideološkom prevaspitanju, koje su vršili logorski „vaspitači“ – pripadnici organizacije NP Zbor. Zamenica upravnika logora i upravnica ženskog dela logora bila je Popovićeva supruga, Dragojla Ostojić Popović.<ref>Mesta stradanja i antifašističke borbe u Beogradu 1941–44. Priručnik za čitanje grada. Rosa Luxemburg Stiftung Southeast Europe, Beograd, 2016, str. 71-72.</ref> Upravnik Popović je tretman zatočenika Zavoda okarakterisao kao „blag režim, ali uvek pod znakom mača“.<ref>Александар Стојановић, н. ч., стр. 52.</ref> U depeši poslatoj 21. marta 1945. vojvodi [[Momčilo Đujić|Momčilu Đujiću]], general Mihailović o Popoviću zapisuje kratku opasku: „Potpukovnik Milovan Popović, zabušant, neupotrebljiv.”<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_192.htm Izvod iz Knjige poslatih depeša štaba Vrhovne komande od 12. decembra 1944. do 7. aprila 1945. godine]</ref> Popović je ostao u JVuO sve do kraja rata i poginuo je 1945. godine u [[Bosna (regija)|Bosni]] kao četnički odmetnik.<ref>Branislav Božović – Mladen Stefanović: MILAN AĆIMOVIĆ – DRAGI JOVANOVIĆ – DIMITRIJE LJOTIĆ, Centar za informacije i publicitet, Zagreb, 1985, str. 298.</ref> Isljednik IV (antikomunističkog) odseka beogradske Specijalne policije [[Sergije Golubjev]] posvjedočio je poslije rata o Popovićevoj pogibiji u redovima JVuO: {{izdvojeni citat|Znam da je logor u Smederevskoj Palanci bio raspušten 1944. godine... Upravnik istog Popović (Milovan) sa odredom straže koja je čuvala logor i sa nekoliko vaspitača pobegao [je] iz logora i priključio se štabu DM. Prilikom nekog napada on je poginuo, dok je njegova žena dr Dragojla uspela da pobegne u Nemačku, gde sam je lično video u Beču.<ref>Историјски архив Београда, 4224/МГ — 626.</ref><ref>Бранислав Божовић, Специјална полиција у Београду 1941-1944, Завод за уџбенике, Београд, 2014, стр. 367, фус. 791.</ref>}} Boško N. Kostić, lični sekretar Dimitrija Ljotića, ostavio je u emigraciji zapis o Popovićevom prisustvu u Mihailovićevom štabu.<ref>Boško N. Kostić, n. d., str. 215.</ref> On navodi da je Mihailovića zamolio da Popović, zajedno s njim (Kostićem) pođe za [[Slovenija|Sloveniju]], gdje su se okupile sve nacionalne snage pod komandom generala [[Miodrag Damjanović|Miodraga Damjanovića]]: {{izdvojeni citat|Zamolih đenerala Mihajlovića da pošalje s nama i Milovana Popovića, koji je bio šef antikomunističkog odeljenja u štabu Draže Mihajlovića. Popovića traži [[Matija Parac|đeneral Parac]] za propagandu, a mi bi ga, eventualno, poslali u [[Švajcarska|Švajcarsku]] radi naše nacionalne propagande, jer njega svi smatramo jednim od najboljih poznavalaca komunizma. Đeneral Mihajlović je odgovorio da nema ništa protiv, smatra čak da je ideja dobra i naredio je da se odmah pozove Milovan Popović. Kako se M. Popović nalazio u dvorištu, ubrzo uđe unutra našto mu đeneral Mihajlović reče: „Vas traži đeneral Parac. Spremite se da s g. Kostićem putujete u Sloveniju.“}} Kostićevo svjedočenje se u potpunosti poklapa sa navodima još jednog ljotićevskog emigranta. Riječ je o [[Borivoju Karapandžiću]], predratnom članu JNP ZBOR, koji je za vrijeme okupacije bio referent Odeljenja državne propagande za Okrug valjevski<ref>Milan Radanović, Kazna i zločin: Snage kolaboracije u Srbiji: odgovornost za ratne zločine (1941-1944) i vojni gubici (1944-1945), Rosa Luxemburg Stiftung Southeast Europe, Beograd, 2015, str. 249, fus. 653.</ref> i prosvetar u jedinicama SDK. U knjizi ''Građanski rat u Srbiji 1941—1945'', objavljenoj [[1958]]. godine u [[Cleveland, Ohio|Clevelandu]] ([[Sjedinjene Američke Države|SAD]]), Karapandžić piše sljedeće: {{izdvojeni citat|Za Upravnika Zavoda u Smederevskoj Palanci đeneral Nedić postavio je Generalnog sekretara predratnog Jugoslovenskog Antimarksističkog Komiteta Milovana Popovića (bio posle Ratka Živadinovića), jednog od najspremnijih antimarksističkih teoretičara i najbeskompromisnijih antikomunističkih boraca, koga je 1944. godine Draža Mihailović postavio za Šefa propagande Vrhovne komande Jugoslovenske vojske u Otadžbini.<ref>Боривоје М. Карапанџић, Грађански рат у Србији 1941—1945. Друштво Хиландар, Ваљево, 2010, стр. 149.</ref>}} U neposrednoj okolini Beograda, izvršeno je okupljanje jedinicâ Srpske državne straže, Srpske granične straže, kao i raznih četničkih grupâ. 5. oktobra 1944, sve ove jedinice su napustile Beograd i uputile se ka [[Jagodina|Jagodini]]. Nakon dolaska u Jagodinu 6. oktobra, a u dogovoru sa Mihailovićevim komandantom Srbije generalom Miroslavom Trifunovićem, od tih je od jedinica formiran [[Srpska državna straža|Srpski udarni korpus]] (SUK) sa tri divizije. Za komandanta korpusa imenovan je divizijski general [[Stevan Radovanović]], za njegovog pomoćnika brigadni general Borivoje Jonić (komandant SDS), za načelnika štaba major [[Danilo Dača Stojanović]], dok su za komandante divizijâ imenovani: [[Branimir Brana Živković]] (do tada načelnik Operativnog odeljenja SDS), Dragutin Redić (do tada komandant SDS Kraljevačke oblasti) i [[Ljudevit Pogačar]] (do tada komandant SGS), svi pukovnici. SUK je tada brojao oko 6.800 ljudi.<ref>Боривоје М. Карапанџић, н. д., стр. 337.</ref><ref>Zbornik NOR-a, tom XIV, knjiga 4, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1985, str. 211, fus. 2.</ref> Kao dio Mihailovićeve vojske, SUK se konstantno borio sa jedinicama [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOVJ]]. Zajedno sa nemačkom vojskom i četnicima iz Srbije tokom novembra [[1944]], SUK učestvuje u [[proboj četnika i Nemaca iz Srbije|proboju Armijske grupe E kroz Sandžak]] i [[Proboj Armijske grupe E kroz istočnu Bosnu|istočnu Bosnu]]. Ipak, jedinice SDK nisu se povukle iz Srbije u pravcu Bosne, kako su to učinile objedinjene jedinice JVuO i SDS, već u pravcu [[Slovenija|Slovenije]], preko teritorije [[Srem]]a i [[Slavonija|Slavonije]] odnosno preko teritorije [[NDH]]. Jedinice JVuO i SDS napustile su teritoriju Srbije 15-20. oktobra 1944. Nemci su izvršili evakuaciju jedinica SDK kako bi ih spasili od uništenja u sukobu sa [[Crvena armija|Crvenom armijom]] i NOVJ. Dimitrije Ljotić je 4. oktobra 1944. uputio delegaciju od 33 pripadnika SDK i fašističkog pokreta Zbor u Crnu Goru, kako bi ubedili [[Pavle Đurišić|Pavla Đurišića]], komandanta crnogorskih četnika da se evakuišu u pravcu Slovenije, gde je planirano da se povuku i Ljotićeve jedinice. Njemačke vojne vlasti su 1. oktobra izvijestile generala Nedića da je njegova vlada razriješena dužnosti, te da Beograd od 3. oktobra postaje operativna vojna zona. Nakon rata, general Borivoje Jonić će posvjedočiti da je u Nedićevom kabinetu 2. oktobra održan sastanak kojem su, pored Nedića i Jonića, prisustvovali general [[Miodrag Damjanović]], šef kabineta Milana Nedića, zatim komandant SDK general Kosta Mušicki i pukovnik Ljudevit Pogačar, komandant Srpske granične straže. Na sastanku je Nedić prisutne obavijestio da će se sa članovima vlade evakuisati u [[Austrija|Austriju]] i da su svi oslobođeni položene zakletve. Generalu Joniću je poručio da bi pripadnici SDS i SGS trebalo da se priključe odredima JVuO.<ref>Nebojša Stambolija, n. d., str. 263.</ref> Kao razlog(e) za pridruživanje kvislinških snaga Mihailoviću, general Milan Nedić je naveo: {{izdvojeni citat|Situacija je po našu nacionalnu stvar propala. Sovjetska armija ulazi u Srbiju, a za njima i komunisti koji će uzeti vlast. Mi se moramo ukloniti. Ja sa članovima vlade odlazim u Austriju. Dobrovoljački korpus doneo je odluku da ide u Sloveniju. Vas, Joniću, Srpsku državnu stražu i ceo srpski narod ostavljam Draži Mihailoviću, jer ste vi od početka pripadali njemu!<ref>Петар Мартиновић Бајица, ''Милан Недић'', Београд, 2003, стр. 371.</ref><ref>Branislav Božović – Mladen Stefanović: MILAN AĆIMOVIĆ – DRAGI JOVANOVIĆ – DIMITRIJE LJOTIĆ, Centar za informacije i publicitet, Zagreb, 1985, str. 274.</ref>}} Trećeg oktobra, Milan Nedić je održao posljednju sjednicu Vlade u Beogradu i tom prilikom saopštio ministrima da njihova evakuacija može početi svakog trenutka. Jedan primarni izvor najbolje oslikava kakva je panika zavladala među pripadnicima kvislinškog aparata i članovima Mihailovićeve organizacije neposredno prije povlačenja iz glavnog grada. Riječ je o pismu<ref>AVII, Nedićeva arhiva, reg. br. 2/2, fas. 2, kut. 164.</ref> koje je (u ponoć istog dana) sastavio Nedićev ministar privrede dr [[Milorad Nedeljković]], a koje je namijenio Odeljenju državne propagande pri Predsedništvu Ministarskog saveta. U pismu dr Nedeljkovića, između ostalog, navedeno je i sljedeće: {{izdvojeni citat|Danas na sednici Vlade donesene su važne, sudbonosne odluke... Gospodin predsednik nam je saopštio da je nemački komandant za Jugoistok večeras proglasio Beograd i Srbiju operativnim područjem u najstrožem smislu. Od ovog trenutka (ponoć) važi opsadno stanje u Beogradu. Funkciju srpske vlade preuzimaju nemačke vlasti. Srpska vlada premešta se u Nemačku da preuzme tamo svoju političku i nacionalnu dužnost, okupljajući oko sebe sve Srbe koji se tamo nalaze (preko 300.000), kao i one koji će se ovih dana evakuisati, i to je sva naša inteligencija, činovništvo i srpski oružani odredi (S.D. straža, S.D. korpus, Granična straža i Srpska garda). Danas su dobili pasoš u Nemačkom poslanstvu i svi članovi Ravnogorskog pokreta i mnogi političari iz demokratskih frakcija. Saopštavam Vama i svima činovnicima, ko god želi da se evakuiše, neka se javi u Predsedništvu Vlade. Voz za vozom ići će neprekidno, sve će formalno svršavati Kabinet Predsedništva. U šumu je nemoguće ići, jer je usled odlaska Draže Mihailovića preko Drine za Hercegovinu (Italiju) izazvano rasulo u njegovim odredima i četnici se razilaze i neće više da se biju. Ovo je njihovo usmeno zvanično izjavljivanje u Predsedništvu danas ceo dan.<ref>Бранислав Божовић, н. д., Београд, 2014, стр. 369.</ref>}} General [[Hans-Gustav Felber]], vojnoupravni komandant Jugoistoka, izdao je 6. oktobra 1944. naređenje da komanda nad odredima Srpske državne straže i Granične straže ima preći u ruke generala Miodraga Damjanovića, šefa kabineta generala Nedića: {{izdvojeni citat|Gospodine premijeru [Nediću]! <br /> Slažem se da se general-majoru Damjanoviću povjeri zapovjedništvo nad srpskim oružanim snagama, s izuzetkom [[Srpski dobrovoljački korpus|SDK]]. Po mom mišljenju, ovaj korpus mora ostati u provjerenim rukama generala Mušickog.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=875&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000871.] <br /> ({{jez-njem|"An den Präsidenten den serbischen Ministerrates Herrn Generaloberst Nedić. Herr Ministerpräsident! <br /> Ich bin damit einverstanden, dass der Generalmajor Damjanović mit der Führung der serbischen bewaffneten Verbände mit Ausnahme des SFK betraut wird. Dieses Korps muss meiner Auffassung noch in den bewährten Händen des General Mušićki [sic!] bleiben. Mit dem Ausdruck meiner vorzüglichen Hochachtung."}})</ref>|Naredba generala Hansa Felbera od 6. X 1944. godine}} Kao glavni Mihailovićev pouzdanik u Nedićevoj upravi, general Damjanović se sa komandantima Straže odmah stavio pod komandu JVuO. Ove jedinice, preimenovane u Srpski udarni korpus, pridružile su se tako ostalim četničkim trupama u povlačenju prema Sandžaku. Ovo je savezništvo, pak, bilo kratkog daha i ubrzo će se raspasti.<ref>[https://znaci.org/00001/40_74.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje ČETNICI SE POVLAČE IZ SRBIJE]</ref> Pripadnici SDS su iz Jagodine, preko Kruševca, 14. oktobra 1944. pristigli u Kraljevo gde su se sastali sa četnicima i stavili se pod Mihailovićevu komandu. Pravac povlačenja SDS i glavnine JVuO išao je od Kraljeva preko Raške, Novog Pazara, Sjenice, Prijepolja i Pljevalja ka istočnoj Bosni, uz učestale sukobe sa NOVJ i evidentne gubitke.<ref>[https://www.znaci.org/00001/155_5.pdf Milan Borković, n. d., Beograd, 1979.], str. II/355-359.</ref> [[Božidar Bećarević|Božidar Boško Bećarević]], prije nego što je početkom oktobra 1944. pobjegao iz Srbije u [[Beč]], bio je šef IV (antikomunističkog) odseka Specijalne policije Uprave grada Beograda. U Beču je, po nalogu [[Gestapo]]a, radio na organizovanju i pripremanju [[Lovačke grupe Jugoistok|grupa za izvršenje diverzantsko-terorističkih zadataka]] u Srbiji. Draža Mihailović je 1. decembra 1944. uputio pismo pukovniku [[Gojko Borota|Gojku Boroti]], komandantu Romanijskog korpusa JVuO u kome ga obavještava o ubacivanju diverzantsko-terorističkih grupa u Srbiju i ulozi Vrhovne komande JVuO u tome. Pukovnika Borotu, koji je bio četnički oficir za vezu sa njemačkim snagama u [[Sarajevo|Sarajevu]], general Mihailović obavještava da bi Bećarević trebalo da bude jedan od organizatora ovih skupina u službi Gestapoa: {{izdvojeni citat|Beć.[arević] sa njegovim ljudstvom može biti primljen i prebačen u Srbiju. Veoma je važno da niko ne zna za njihovo ubacivanje u Srbiju, pa čak ni dolazak kod nas. Naš svet suviše mnogo priča i ja dobro krijem još odavde sve one koje ubacujem. Zato ćemo prihvat Beć. sa njegovim ljudima organizovati tako da niko ovde ne zna za njih. Pitanje je samo da li je bolje da ih prebacimo iz oblasti Semberije ili u oblasti Višegrada. To kao i sve detalje dogovorićemo se kad dođete kod mene.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_114.htm Pismo Draže Mihailovića od 1. decembra 1944. komandantu Komande Sarajeva o ubacivanju četničkih i gestapovskih diverzantsko-terorističkih grupa u Srbiju]</ref><ref>Milan Radanović, n. d., str. 515, fus. 1385.</ref>}} Kako je u praksi izgledalo rukovođenje Srpskim udarnim korpusom (SUK) od strane generala Draže Mihailovića, može se vidjeti i iz njegova naređenja od 26. decembra 1944. godine za napad na [[Tuzla|Tuzlu]]: {{izdvojeni citat|NAREĐUJEM: 1. — Diviziski đeneral [[Steva Radovanović]] zadržaće pod svojom neposrednom komandom I i II diviziju SUK-a i Vlaseničku brigadu kapetana Tuševljakovića. Komandu nad II divizijom na mesto poč. puk. Redića privremeno da primi đeneral straže Borivoje Jonić. General Radovanović sa I i II divizijom i Vlaseničkom brigadom izvršiće širi bočni obuhvat prema komunističkom levom boku i zato sve svoje snage da krene pravcem: s. Zukići — s. Naseoci — s. Svojat — s. Lukavica — s. Bašigovci i dalje na severni deo s. Đurđevika. General Radovanović neka odmah sastavi radio stanicu I divizije iz svoga korpusa i neka veštiji radio telegrafista uspostavi vezu samnom sa ispravnom stanicom, a neispravnu stanicu poslati odmah u Vrhovnu komandu.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_127.htm Zapovest štaba Vrhovne komande JVUO od 26. decembra 1944. potčinjenim jedinicama za napad na Tuzlu]</ref>|General [[Dragoljub Mihailović]]}} Mjesec dana ranije, general Borivoje Jonić je od štaba Draže Mihailovića zatražio da se ljudstvo SUK-a preda [[Saveznici u Drugom svetskom ratu|savezničkim]] snagama. General Jonić moli 26. novembra 1944. da se „izveštaj dostavi Vrhovnoj Komandi kojoj sam ja kao i svi pripadnici SUK-a svom dušom odan i za koju sam radio i žrtvovao se do maksimuma od 1941. godine pa do danas“. Istog dana, general Stevan Radovanović (Jonićev pretpostavljeni), u dopisu komandantu Srbije JVuO generalu Miroslavu Trifunoviću, sumira ratni angažman generala Jonića na sljedeći način: {{izdvojeni citat|Prednji raport pomoćnika mog dostavljam Komandantu s molbom da se dostavi Vrhovnoj Komandi. G. đeneral Jonić bio je komandant Srpske državne straže i kao takav stavio je Srpsku državnu stražu na raspoloženje Vrhovnoj Komandi, ma da je mogao svu SDS da raspusti, kako je i dobio naređenje od đenerala Nedića. On, kao nacionalista koji je za 2 1/2 godine svoje službe to i pokazao pomažući pokret đenerala Draže Mihailovića u svima pravcima nije hteo da SDS raspusti već ju je stavio na raspoloženje Vrhovnoj Komandi i đeneralu Draži Mihailoviću.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_107.htm Raport pomoćnika komandanta Srpskog udarnog korpusa od 26. novembra 1944. komandantu korpusa da se korpus preda anglo-američkim trupama]</ref>|General [[Stevan Radovanović]], komandant [[Srpski udarni korpus|Srpskog udarnog korpusa Jugoslovenske vojske u Otadžbini]]}} == Suđenje Mihailoviću i kolaboracionistima 1946. == {{main|Beogradski proces}} [[Datoteka:Draža pred sudom.jpg|thumb|desno|Optuženi [[Dragoljub Mihailović]] na [[Beogradski proces|suđenju u Beogradu]] [[1946]].]] Na posleratnom [[Beogradski proces|suđenju u Beogradu]] 1946. godine Draži Mihailoviću je, između ostalog, stavljena na teret saradnja sa [[vojna uprava u Srbiji|kvislinškom upravom u Srbiji]]. Mihailović se branio kako je saradnja sa kvislinškom vladom išla slučajno, mimo njegove želje: :Optuženi Mihailović: Sa Nedićem je bio sastanak... je taj sastanak za mene došao neočekivano, nisam ga želeo ni u kom slučaju. To se desilo jedno posle podne kada sam se odlučio da dođem na taj sastanak, da jedanput vidim šta hoće. Bio sam tada u selu Skakavicama. Uveče je došlo do toga sastanka, za koji, ponavljam, nisam nikakve želje imao. Šta me je upravo navelo na to, sam ne znam. :Pretsednik: Ko je bio prisutan na tome sastanku? :Optuženi: [[Luka Baletić]], [[Mirko Lalatović]], a ovde se još pominju i [[Nikola Kalabić]], [[Dragoslav Račić]], Damjanović i Nedić. :Pretsednik: Kakav je bio tok tih pregovora i šta se imalo na tome sastanku da postigne između vas i Nedića? :Optuženi: Ništa. Da kažem svašta i ništa... :Pretsednik: Pa kakvi su onda zaključci? :Optuženi: Nikakvi. Nešto su trabunjali oni koji su doveli do toga sastanka. Na insistiranje predsednika suda čemu taj sastanak sa Nedićem, Mihailović je na kraju izjavio da je na sastanak otišao "iz dosade": :Pretsednik: Kad na tom sastanku uopšte ništa nije postignuto, tako da je to bio jalov razgovor, zašto vam je bio potreban taj sastanak? :Optuženi: Uopšte je bio nepotreban. Verujem da je to bilo iz dosade, što me je moralo pritiskivati neko traženje, inače nikakvog razloga nije bilo. U nastavku odbrane, optuženi Mihailović je nastojao da prikaže kako je čak i liferovanje oružja od strane Nemaca išlo gotovo mimo njegove volje: :Pretsednik: Da nastavimo s ovim vašim sastankom sa Milanom Nedićem avgusta 1944 god. Da li vam je Nedić obećao ili se obavezao da će preko Nemaca uspeti da vam se liferuje veća količina oružja? :Optuženi: Ja nisam tražio da se meni liferuje od Nemaca. :Pretsednik: A da li vam je on obećao? :Optuženi: Nisam tražio. :Pretsednik: A da li vam je obećao, Sud to pita, da li vam je Nedić obećao ili se obavezao? :Optuženi: Ja sam kazao da neću od njih. :Pretsednik: Jeste li hteli da primite od [[Srpska državna straža|SDS]]. :Optuženi: Uvek. Zato sam kroz sve vreme i uzimao. :Pretsednik: Ko je snabdevao obućom, hranom i odećom SDS? :Optuženi: Sve su to snabdevali Nemci.<ref name="Saslušanje"/> Praveći analogiju sa partizanskom taktikom vršenja [[Napadi na garnizone NDH|napada na garnizone NDH]] u cilju dolaženja do veće količine oružja i municije, u završnoj je riječi general Mihailović pravdao četničku saradnju sa oružanim formacijama vlade generala Nedića na sljedeći način: {{izdvojeni citat|Sa nekoliko reči da se osvrnem na SDS i njeno iskorišćavanje. Nemam oružja i do njega nisam mogao da dođem na drugi način. Partizani nisu ništa drukčije radili sa domobranima. Ja verujem i znam da su neki domobrani po tri puta hvatani i opet puštani. SDS rad nije bio dobar. Kad smo počeli rad odozdo on nije uspevao, a kad smo počeli odozgo uspevali smo. Upisivali smo vojnike. Pod zakletvom smo slali vojnike i naredili da ne pođu pojedinačno nego po nekoliko njih i više zajedno u jedinice SDS. Tako smo dosta uradili.<ref name="Završna reč">{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/60_3_21.pdf |title=Miodrag Zečević: DOKUMENTA SA SUĐENjA DRAŽI MIHAILOVIĆU, Beograd 2001: Presuda Dragoljubu Mihailoviću i ostalima |format=PDF |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>|Završna reč optuženog Dragoljuba Mihailovića}} Uprkos ovakvoj odbrani, sudsko veće je u članu 3. presude utvrdilo da je Mihailović kriv: {{izdvojeni citat|Što je od samog početka svoje izdajničke delatnosti stupio u vezu sa Nedićem i drugim kvislinzima, otvorenim slugama okupatora, u cilju da održi okupaciju i objedini sve izdajničke snage protiv oslobodilačke borbe naroda Jugoslavije;<ref name="Presuda">{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/60_3_34.pdf |title=Miodrag Zečević: DOKUMENTA SA SUĐENjA DRAŽI MIHAILOVIĆU, Beograd 2001: Presuda Dragoljubu Mihailoviću i ostalima |format=PDF |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>|Presuda Dragoljubu Mihailoviću}} == Tumačenja == Brojni domaći i strani autori ukazivali su na saradnju četničkog pokreta Draže Mihailovića sa kvislinškom vladom Milana Nedića, kao na pojavu specifičnu za [[Nedićeva Srbija|teritoriju okupirane Srbije u Drugom svjetskom ratu]]. [[Stanislav Krakov]], predratni pripadnik [[Dimitrije Ljotić|Ljotićevog]] [[ZBOR]]-a, sestrić generala Milana Nedića i jedan od najbližih saradnika predsjednika srpske kvislinške vlade, piše o savezništvu Nedića i Mihailovića: {{izdvojeni citat|U istoriji okupirane Srbije i Jugoslavije može se zabeležiti sa nepobitnom tačnošću, da nijedan jedini put, ni u kakvoj prilici i na ma kome mestu nije došlo ni do jednog sukoba između četnika Draže Mihailovića i Oružanih odreda Nedićevih koji su potom dobili ime Srpske državne straže. Na protiv, od samog početka osnivanja tih Nedićevih oružanih odreda, pa do zavođenja komunističke vladavine u Jugoslaviji, vladala je bratska saradnja između odreda Nedićevih i Mihailovićevih, te su ovi drugi, kada god im je pretilo uništenje od nemačkih trupa, nalazili utočište u Nedićevim trupama, ulazeći tu kao „[[Legalizovani četnici|legalizovani odredi]]”. Iako je general Nedić bio stavljen kroz londonski radio pod [[Crne trojke|slovo „Z”]] kao „narodni izdajnik”, on je i pre i posle ovog nedostojnog, recimo iz taktičkih potreba proisteklog sramoćenja, bio najbolji snabdevač jedinica Draže Mihailovića i izliferovao im je bar deset puta više oružja, municije, svake spreme i novca, nego što su to mogli da učine [[Vlada Kraljevine Jugoslavije u egzilu|Jugoslovenska vlada u egzilu]] i hteli da učine oni engleski naredbodavci pred kojima se drhtalo, a koji su tretirali ceo junački nacionalni pokret otpora Mihailovićev kao jednu kolonijalnu trupu koja mora da izvršava svako njihovo naređenje, pa makar ono vodilo uništenju srpskog naroda ili izdaji Kraljevine Jugoslavije u to vreme sovjetskim satelitima — komunističkim partizanima.<ref>Станислав Краков, Генерал Милан Недић, Књига друга: Прeпуна чаша чемера, Минхен, Штампарија Искра, 1968, стр. 346.</ref>}} Novinar i književnik [[Ratko Parežanin]], urednik časopisa „Iskra”, ljotićevskog glasila štampanog u [[Minhen]]u, za vrijeme okupacije se nalazio na mjestu šefa Vaspitnog odseka [[Srpski dobrovoljački korpus|Srpskog dobrovoljačkog korpusa]].<ref>Petranović, Branko (1992). ''Srbija u Drugom svetskom ratu 1939-1945''. Beograd: Vojnoizdavački i novinski centar, str. 416.</ref> Decenijama po okončanju rata, Parežanin reinterpretira politiku generala Nedića i njegov rezon da se upusti u kolaboraciju, kao i odnos koji su Nedić i Ljotić imali prema Draži Mihailoviću: {{izdvojeni citat|Suština Nedićeve politike u okupiranoj Srbiji bila je u ovome: <br /> Rat će trajati dugo. Jedini način da se srpski narod, pod okolnostima u kojima se našao, održi jeste da se uspostavi red i mir u okupiranoj Srbiji. Okupator će jednog dana morati da ode. Srbi ga danas ne mogu oterati niti doprineti njegovom odlasku... Od prvog dana Nedićeve vlade težilo se sporazumu sa četnicima Draže Mihailovića. Nedić ih je, u sporazumu sa Ljotićem, pomagao novcem, oružjem, intervencijama kod Nemaca kadgod je to bilo moguće. Molio je četnike da ne ruše vlast i red u zemlji koje on drži i stvara. Poručivao je Draži Mihailoviću da nema potrebe da ruši njegovu vlast u zemlji, jer je on spreman svakoga trenutka ustupiti svoje mesto njemu ili onom licu koje on odredi. Nedić je bez prestanka bio svom dušom odan srpskom narodu i [[Petar II Karađorđević|Kralju Petru II]], po svojim osećanjima bio je na strani zapadnih saveznika, ali je smatrao kao svoju svetu dužnost, kao nešto najpreče i najvažnije, očuvati srpski narod od biološkog istrebljenja, naročito posle već podnetih žrtava koje su do tada iznosile više stotina hiljada mrtvih.<ref>Ратко Парежанин, Други светски рат и Димитрије В. Љотић, Минхен, 1971, стр. 339—340.</ref>}} [[Srbi|Srpski]] crkveni istoričar dr [[Đoko Slijepčević]], saradnik Ratka Parežanina u Vaspitnom odseku SDK, u knjizi “Jugoslavija uoči i za vreme Drugog svetskog rata“ uočava kvalitativnu razliku u relacijama koje su sa Milanom Nedićem gajili četnici van okupirane Srbije na jednoj, te pripadnici JVuO u Srbiji na drugoj strani: {{izdvojeni citat|General Milan Nedić je bio prijatelj četnika i pomagao ih gde je, kako je i kada je mogao. Odnos četnika prema njemu nije, međutim, bio isti: dok su svi četnici i svi nacionalni borci izvan okupiranog područja Srbije osećali i poštovanje i divljenje prema generalu Milanu Nediću, jer im je on pomagao u granicama svojih mogućnosti, četnici sa okupiranog područja Srbije nisu uvek imali korektan i pošten stav prema generalu Milanu Nediću.<ref>Dr Đoko Slijepčević, Jugoslavija uoči i za vreme Drugog svetskog rata, Minhen, 1978, str. 361.</ref>}} I [[Borivoje Karapandžić]], takođe ljotićevski emigrant, ukazuje u svojoj knjizi “Građanski rat u Srbiji 1941—1945“ na „neminovnost saradnje” JVuO sa SDK i SDS, i tvrdi da je ova saradnja gotovo isključivo proishodila iz obostranog straha od »komunističke opasnosti«: {{izdvojeni citat|Ma koliko da su se nacionalni borci između sebe gložili, pa čak i s oružjem jedni druge napadali, činjenica je — da su nacionalni odredi u Srbiji često između sebe sarađivali i borili se rame uz rame protivu zajedničkog neprijatelja. Kadgod se na pomolu ukazala ma i najmanja komunistička opasnost, a naročito kada su komunisti pokazivali nameru da iz Pavelićeve „Nezavisne Države Hrvatske” prodru u Nedićevu Srbiju, uvek se, tada, stvarao zajednički nacionalni front protivu komunizma. Međusobno su sarađivali i zajednički išli u borbu protivu istih dušmana i četničke jedinice đenerala Mihailovića i Srpski dobrovoljci i pripadnici Srpske Državne Straže. [...] Što je dolazilo do ove neminovne saradnje, najpre se ima zahvaliti samim srpskim nacionalnim borcima, koji su se u časovima opšte opasnosti od komunizma instinktivno oslanjali jedni na druge. A zatim, velika zasluga za ovo pripada đeneralu Milanu Nediću i Dimitriju Ljotiću, koji su, neprestano, sve od sebe činili da se sporazumu sa đeneralom Dražom Mihailovićem u pogledu zajedničke saradnje i ostvarenja jedinstvenog nacionalnog fronta. U tome smislu, obojica su preduzimali čitav niz mera, da bi se sastali i sa đeneralom Mihailovićem i sa njegovim odgovornim komandantima da bi ih pridobili za zajedničku antikomunističku saradnju.<ref>Боривоје М. Карапанџић, Грађански рат у Србији 1941—1945. Друштво Хиландар, Ваљево, 2010, стр. 259.</ref>}} [[Lazo M. Kostić]], predratni profesor [[Univerzitet u Beogradu|Beogradskog univerziteta]], u prvim mjesecima okupacije se nalazio na poziciji komesara (ministra) saobraćaja u [[Komesarskoj upravi]] [[Milan Aćimović|Milana Aćimovića]]. U apologetskoj knjizi “Armijski đeneral Milan Nedić — Njegova uloga i delovanje u poslednjem ratu“, izdatoj u [[Melbourne]]u [[1976]]. godine, profesor Kostić piše: {{izdvojeni citat|Kad su Sovjetske trupe, u jesen 1944, došle pred Beograd, Nedić je raspustio svoje vojne snage, koje su tada sa njegovim šefom kabineta, đeneralom [[Miodrag Damjanović|Miodragom Damjanovićem]], definitivno prišle đeneralu Draži Mihailoviću i od tada su bile deo njegovih trupa. I do tada su Nedićeve trupe samo po formi bile legalne, dok su ustvari to bili najbolji Dražini vojnici. To je sam Draža rekao pri smotri Srpske državne straže, u selu [[Vrapci (Sokolac)|Vrapci]], u Istočnoj Bosni, u početku 1945. Tada je Draža u govoru, održanom pred postrojenom Stražom, rekao da je Straža pretstavljala pluća njegove organizacije i da se nada da će ona to biti i dalje, u toliko više, što “Srbi nemaju saveznika ni prijatelja nigde u svetu, te ima da se borba nastavi do pobede ili do smrti“.<ref>Проф. Лазо Костић, ''Армијски ђенерал Милан Недић. Његова улога и деловање у последњем рату'', Приватно издање, Мелбурн (Аустралија), 1976, стр. 8.</ref>}} [[Jozo Tomasevich]], [[Sjedinjene Američke Države|američki]] istoričar [[Jugoslavija|jugoslovenskog]] porijekla, u svojoj posthumno objavljenoj knjizi ''War and Revolution in Yugoslavia, 1941-1945: Occupation and Collaboration'' (“Rat i revolucija u Jugoslaviji, 1941-1945. Okupacija i kolaboracija“) iz 2001. godine, šire elaborira saradnju [[Vlada narodnog spasa Milana Nedića|Vlade narodnog spasa Milana Nedića]] i [[Jugoslovenska vojska u otadžbini|Jugoslovenske vojske u otadžbini]], tvrdeći da se ona odvijala u više faza. Tomasevich navodi da je saradnja dviju stranâ počela ujesen 1941. godine, te da je trajala sve do kraja okupacije: {{izdvojeni citat|Svojevrsna suradnja između Nedićeve administracije i Mihailovićevih snaga koja je počela u jesen 1941. godine, trajala je do kraja njemačke okupacije. Prošla je kroz faze različitog intenziteta: isprva s Nedićem, zatim sa Mihailovićem u glavnoj ulozi. Također, treba napomenuti da su odnosi tijekom prve dvije godine okupacije, kad su Nedić i brojni ljudi u Srbiji mislili da će Njemačka dobiti rat, bili drugačiji od onoga što su postali tijekom druge polovice okupacije, kada je poraz Njemačke postao izvjesniji. Ali, glavni ciljevi dviju strana nikada se nisu promijenili. Zajednički cilj bio je boriti se protiv partizana i spriječiti njihovo pojavljivanje kao dominantne oružane skupine na kraju rata. I jedni i drugi su isto tako željeli svesti srpske gubitke na najmanju moguću mjeru, što se moglo učiniti samo sprječavanjem sabotaža i oružanog otpora njemačkim i bugarskim okupacijskim snagama, budući da su takvi činovi uvijek donosili krvave odmazde. Za četnike, dodatni motiv u suradnji s Nedićevom vladom je bilo stjecanje solidne baze u vojnom, upravnom i policijskom aparatu režima, tako da kada Nijemci i Bugari konačno odu, četnici mogu zauzeti državnu upravu i oružane snage prije partizana.{{sfn|Tomasevich|2001|pp=214. <br /> ({{jez-eng|"The collaboration of sorts between the Nedić administration and the Mihailović forces that began in the fall of 1941 lasted to the end of the German occupation. It went through phases of varying intensity with first Nedić, then Mihailović, playing the principal role. It should also be noted that during the first two years or so of occupation, when Nedić and many people in Serbia thought that Germany would win the war, relations were different from what they became during the latter half of the occupation, when Germany's defeat became more certain. But the main objectives of the two parties never changed. The common goal was to fight the Partisans and keep them from emerging as the dominant armed group at the end of the war. Both also wanted to keep Serbian losses to a minimum, which could only be done by preventing acts of sabotage and armed resistance against the German and Bulgarian occupation forces, since such acts invariably brought bloody reprisals. For the Chetniks, a further motive in collaborating with the Nedić government was to gain a solid base in the military, administrative, and police apparatus of the regime, so that when the Germans and Bulgarians finally left, the Chetniks could seize the government organization and armed forces before the Partisans did."}})}}}} Sir [[William Deakin]], profesor [[Istorija|istorije]] na [[Univerzitet u Oxfordu|Univerzitetu u Oxfordu]] i saradnik britanskog premijera [[Winston Churchill|Winstona Churchilla]] nakon rata, u svojoj knjizi ''The Embattled Mountain'' (objavljena 1973. u prevodu na [[srpskohrvatski jezik]] pod naslovom “Bojovna planina“), slaže se sa tezom da je važan čimbenik približavanja Dragoljuba Mihailovića i Milana Nedića predstavljala politika odmazde njemačkog okupatora: {{izdvojeni citat|Divljačke mere odmazde Nemaca prilikom ugušivanja ustanka u Srbiji u jesen i zimu 1941, sećanja na slične austrijske i bugarske kaznene ekspedicije u Srbiji i Makedoniji za vreme prvog svetskog rata, kao i oskudne britanske avionske pošiljke upućivane Mihailoviću od novembra 1941, bili su mu argumenti za njegov tadašnji stav potpune pasivnosti i sračunate saradnje s Nedićevim vlastima. Svaki neposredni otpor naneo bi zlo srpskom stanovništvu, naročito u ravnicama i dolinama, izazvao bi obnovljene masovne neprijateljske represalije, koje bi stanovništvo desetkovale i učinile nemogućim neki uspešan budući ustanak u saradnji sa britanskim ili američkim iskrcavanjem.<ref>{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/5_3.htm |title=William Deakin — EMBATTLED MOUNTAIN (Bojovna planina) |publisher=Znaci.org |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>}} Pukovnik [[William Bailey|Stanley William Bailey]], koji je od 25. decembra 1942. do 29. januara 1944. bio oficir za vezu u štabu generala Mihailovića, gdje je predvodio misiju [[Britanska imperija|britanske]] [[Uprava za specijalne operacije|Uprave za specijalne operacije]] u okupiranoj Jugoslaviji, u svom osvrtu na događaje iz Drugog svjetskog rata zaključuje da je Mihailović četničku kolaboraciju sa kvislinškim strukturama u Srbiji smatrao ratnim lukavstvom, ali da ga je „na kraju upropastila“ upravo taktika koju je sâm odabrao: {{izdvojeni citat|Jedan od načina kojima su se Mihailovićeve pristaše i sljedbenici služili da prikriju svoju pravu prirodu sastojao se u tome da su stupali ili u jedinice srpskog kvislinga generala Nedića, predsjednika marionetske vlade u Beogradu, ili u odrede Dimitrija Ljotića, zloglasnog srpskog fašista. Mihailović je tvrdio da to lukavstvo predstavlja dopustiv postupak jer će te njegove pristaše ionako prijeći na njegovu stranu čim im on naredi, a tada će, u najmanju ruku, donijeti sa sobom i svoje oružje i opremu, možda i dovesti svoje drugove. Međutim, u očima drugih promatrača ta je praksa bila manje opravdana. Kako bilo da bilo, jedno je sigurno. Mihailović se tim potezom prvi put izložio optužbi da surađuje s neprijateljem, da se upustio u kolaboraciju, koja ga je na kraju upropastila.<ref>{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/171_7.pdf |title=Elisabeth Barker — BRITANSKA POLITIKA PREMA JUGOISTOČNOJ EVROPI U DRUGOM SVJETSKOM RATU |publisher=Znaci.org |date= |accessdate=2024-07-17}}, str. 326.</ref>}} Profesor istorije Jugoslavije na [[Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu|Filozofskom fakultetu u Beogradu]] [[Branko Petranović]] posmatra saradnju sa kvislinškim strukturama u Srbiji i Jugoslaviji kao specijalni slučaj šireg fenomena kolaboracije JVuO s okupatorom. Petranović uočava da je glavni ideološki motiv četničke kolaboracije bio [[antikomunizam]]: {{izdvojeni citat|Kao vrhovni komandant Jugoslovenske vojske u otadžbini, Mihailović je dozvoljavao saradnju svojih jedinica sa silama Osovine i kvislinzima, posredno (legalizacija) ili direktno. Saradnja se ostvarivala lečenjem četnika u italijanskim, nemačkim i kvislinškim bolnicama, dobijanjem naoružanja i municije, hrane, zajedničkim dejstvima na sektorima fronta ugroženim od partizana. Saradnja je proizilazila i iz činjenice da je četnička strategija polazila od uništenja komunista posredstvom okupatora u okviru Drugog svetskog rata.<ref>Branko Petranović, Srbija u Drugom svetskom ratu 1939-1945, Beograd, Vojnoizdavački i novinski centar, 1992, str. 391.</ref>}} Dr [[Milovan Pisarri]], istoričar i naučni saradnik [[Institut za filozofiju i društvenu teoriju|Instituta za filozofiju i društvenu teoriju]], oslanja se upravo na tezu profesora Petranovića o antikomunizmu kao ključnom okidaču za kolaboraciju četnika s okupatorima i kvislinzima. U monografiji “Stradanje Roma u Srbiji za vreme Holokausta“,<ref>[https://www.frs.org.rs/stradanje-roma-u-srbiji-za-vreme-holokausta/ Stradanje Roma u Srbiji za vreme Holokausta (Forum Roma Srbije)]{{Dead link|date=April 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref> dr Pisarri eksplicira ovu epizodu iz istorije Drugog svjetskog rata i okupacije Jugoslavije na sljedeći način: {{izdvojeni citat|Između snaga četnika i kvislinga, pre svega je postojao zajednički stav da su komunisti najveći neprijatelji: ako su oni za kvislinge predstavljali zlo koje je trebalo uništiti, jer je bila reč o najvećem neprijatelju nacionalsocijalističkog poretka, za četnike su oni bili ozbiljna i realna pretnja za ponovno uspostavljanje centralističke monarhije, sa Srbijom i Srbima na čelu. Ratne okolnosti su dozvolile da se u ime tog zajedničkog interesa oružje uperi upravo protiv komunista, i to u više navrata, sve do kraja rata. Upravo u ime antikomunizma, posle [[Sastanak u Divcima|pregovora s Nemcima]] u novembru 1941. godine, započela je posebna vrsta saradnje između vlade Milana Nedića i Jugoslovenske vojske u otadžbini, koju je Mihailović dozvoljavao preko legalizacije određenog broja njegovih odreda, preko dobijanja oružja, finansijske pomoći, hrane ili preko zajedničkog dejstva u oblastima ugroženim od partizana.<ref>Milovan Pisarri, Stradanje Roma u Srbiji za vreme Holokausta, Forum za primenjenu istoriju, Beograd, 2014, str. 54.</ref>}} U doktorskoj tezi ''The Transformation of Mihailović’s Chetnik Movement: From Royalist Yugoslav Forces to Serb Nationalist Guerrillas'' (“Transformacija Mihailovićevog četničkog pokreta: Od rojalističkih jugoslovenskih snaga do srpske nacionalističke gerile“), odbranjenoj 2011. godine na [[Simon Fraser University]] u [[Britanska Kolumbija|Britanskoj Kolumbiji]] ([[Kanada]]), srpski istoričar [[Aleksandar Petrović (istoričar)|Aleksandar Petrović]], na osnovu jedne naredbe<ref>AVII, ČA, K—299, reg. br. 3/1.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_134.htm Izvod iz knjige poslatih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 29. juna do 5. avgusta 1942. godine]</ref> Draže Mihailovića od 29. juna 1942. godine, izvlači sveobuhvatan zaključak o prirodi kolaboracije četnika s okupatorima i kvislinzima: {{izdvojeni citat|Iako je ovo očito bila Mihailovićeva direktiva jednom od njegovih zapovjednika u Srbiji, ta izjava je uhvatila samu suštinu četničke strateške linije razmišljanja u čitavoj okupiranoj Jugoslaviji. Budući da su bile dopuštene ‘sve prevare’, četnici su stupili u saradnju s njemačkim i italijanskim okupacijskim trupama, kao i sa njihovim domaćim kvislinzima u Srbiji, Crnoj Gori i NDH; četničke trupe pod ‘dvostrukim zapovjedništvom’ (nominalno zapovjedništvo [[Sile Osovine|Osovine]] i skriveno zapovjedništvo Mihailovića) krile su se pod raznim etiketama: [[Dobrovoljačka antikomunistička milicija|MVAC]] u italijanskim krajevima, [[Srpska državna straža|SDS]] pa čak i [[Četnici Koste Pećanca|Pećančeve trupe]] u Srbiji. Kao rezultat, Mihailović je, u teoriji, imao na raspolaganju značajne snage koje su nominalno pripadale taboru Osovine, ali spremne da se pridruže jezgru njegovih ‘ilegalnih’ trupa u trenutku kada se proglasi opšti ustanak.<ref>Aleksandar Petrovic, The Transformation of Mihailović’s Chetnik Movement: From Royalist Yugoslav Forces to Serb Nationalist Guerrillas (PhD Thesis), Simon Fraser University, Fall 2011, p. 100. <br /> ({{jez-eng|"Although this was clearly Mihailović’s directive to one of his commanders in Serbia, the statement captured the quintessential Chetnik strategic line of thinking throughout occupied Yugoslavia. Given that ‘all trickeries’ were allowed, the Chetniks entered into collaboration with German and Italian occupation troops as well as their domestic quislings in Serbia, Montenegro and the ISC; Chetnik troops under a ‘double command’ (Axis nominal command and Mihailović’s hidden command) were hiding under a variety of labels: MVAC in the Italian areas, the SSG and even Pećanac’s troops in Serbia. As a result, Mihailović, in theory, had a significant force at his disposal nominally belonging to the Axis camp, but ready to join his core ‘illegal’ troops the moment a general uprising was proclaimed."}})</ref>}} [[Bojan Dimitrijević]], saradnik [[Institut za savremenu istoriju|Instituta za savremenu istoriju]] u [[Beograd]]u, u analizi odnosa kvislinških vlasti u Srbiji prema četničkom pokretu u jesen 1942, kada Nijemci razoružavaju legalizovane Mihailovićeve i Pećančeve odrede, iznosi sljedeći zaključak: {{izdvojeni citat|Odnos JVuO s aparatom Vlade generala Nedića, pre svega sa snagama SDS i SGS, bio je kompleksan u ovom periodu i delikatan za razumevanje. Mnogi od Nedićevih pripadnika ovih delova bili su patrioti koji su pružali značajnu pomoć Mihailovićevoj organizaciji. Ove pristalice ravnogorske borbe činile su sve što je u njihovoj moći da pomognu JVuO.<ref>Бојан Б. Димитријевић, Војска Недићеве Србије 1941-1945, Институт за савремену историју, Београд, 2011, стр. 405.</ref>}} U doktorskoj disertaciji “Partizanski pokret u Srbiji 1941—1944“, srpskog istoričara mlađe generacije [[Nemanje Ž. Devića]], tvrdi se da [[Legalizacija četnika u Srbiji|legalizacija četnikâ]] kod Vlade nacionalnog spasa nije došla kao plod Mihailovićeve naredbe „već stihijski i u skladu sa shvatanjima stanja na terenu od strane pojedinih komandanata“, te da je „većina Mihailovićevih bližih saradnika i komandanata iz 1941. ostala (je) u ilegali“.<ref>Немања Девић, Партизански покрет у Србији: 1941–1944. Докторска дисертација, Универзитет у Београду, Филозофски факултет, 2019, стр. 280–281.</ref> Ipak, Dević ne poriče da je postojala sustavna kolaboracija pripadnika Mihailovićeve organizacije sa Nedićevim strukturama, često i na osnovi staleške solidarnosti među oficirima vojske, žandarmerije ili tajne službe prve Jugoslavije, a koji će po okupaciji otići u JVuO ili kvislinški tabor: {{izdvojeni citat|Tako dolazi i do procesa tzv. legalizacije, odnosno ulaska dela Mihailovićevih snaga u sastav oružanih snaga vlade generala Nedića... Za kontakt sa prvim Nedićevim snagama i ovog puta je poslužio [[Milan Kalabić]]; potom su se spone uspostavljale često i na ličnoj osnovi i kroz predratna poznanstva kolega i klasnih drugova... Oni koji su prišli Nediću, ušli su u već postojeće Pećančeve odrede, ili [su] raspoređeni u novu kategoriju ''nezavisnih četničkih odreda''. Nediću je ovaj proces dobro došao iz više razloga, ali najviše zbog priliva ljudstva koje je uključio u svoje planove i, prvenstveno, u borbu protiv partizana. Mihailović je, opet, korist ostvario time što je dobio svoje ljude duboko infiltrirane u okupacioni sistem, sa alibijem pred Nemcima, a koji će mu u narednom periodu biti od nemerljive vrednosti za dostavljanje oružja, municije, podataka... Međutim, kad se pojedini Mihailovićevi oficiri, pogotovo u zapadnoj Srbiji, budu uneli u ulogu Pećančevih i Nedićevih komandanata, ogreznuvši u kolaboraciju ili u vršenje zločina nad partizanima, čak ih i, zarobljene, predajući Nemcima – pa se 1943. vratiti u strukturu JVuO – to će stvoriti ogromne poteškoće ravnogorskoj organizaciji, jer se imidž kompromitovanih nije dao lako ispraviti. Jednom viđeni u društvu Nemaca, takvi oficiri bili su u narodu, čak i među ravnogorcima koji su 1941–1943. ostali u šumi, zauvek obeleženi kao sumnjivi i nepoželjni.}} U završnom poglavlju monografije o ratnom putu komandanta Prvog ravnogorskog korpusa [[Zvonimir Vučković|Zvonimira Vučkovića]], srpski istoričar dr Miloš Timotijević promatra odnos Milana Nedića i Dragoljuba Mihailovića kroz prizmu četničke kolaboracije sa okupatorima, za koju tvrdi da je isprva bila taktička, ali da je vremenom poprimila strateški karakter: {{izdvojeni citat|Slabost pokreta generala Mihailovića uslovila je taktičku saradnju sa svim protivnicima partizana, a u Srbiji i sa Nemcima. Prećutna legalizacija ravnogoraca kod vlade Milana Nedića omogućila je njihov biološki opstanak i uništavanje partizana 1942, a kontakti pojedinih komandanata sa okupatorom nisu bili samo vojne, već i obaveštajne prirode. Ti odnosi bili su duboki, razgranati, dugotrajni. Takva saradnja sa okupatorom nije bila incident i prolazna pojava, već opredeljenje da se uz pomoć Nemaca suzbije ili potpuno uništi suparnički partizanski pokret i spremno dočeka iskrcavanje zapadnih saveznika. Taktička saradnja na mnogim područjima prerasla je u strateško delovanje na samom terenu s ciljem progona komunista, što se najčešće pretvaralo u kažnjavanje njihovih simpatizera i porodica. Posledice takvog delovanja JVuO bile su katastrofalne po samu organizaciju generala Mihailovića, a na isti način narod je osuđivao preventivna ubistva partizana. I dalje ostaje otvoreno pitanje da li je to dovoljno da se ravnogorcima odrekne antifašistički karakter. [...] Milan Nedić i Dimitrije Ljotić optuživani su za otvorenu saradnju sa okupatorom i nacionalnu izdaju. Tek pod pritiskom partizana došlo je do saradnje u okviru „nacionalnog fronta“, pred sam kraj nemačke okupacije Srbije, nevoljno, nedosledno, i uz insistiranje na potpunoj kontroli ravnogoraca u sklopu zalaganja za vezivanje sa zapadnim saveznicima.<ref>Милош Тимотијевић, Звонко Вучковић — Ратна биографија (1941-1944): Расправа о проблемима прошлости и садашњости, ЈП Службени гласник, Београд, 2015, стр. 449, 451.</ref>}} U disertaciji “Oblici otpora u okupiranom Beogradu (1941—1944)“ odbranjenoj 2019. godine na [[Filozofski fakultet Univerziteta u Novom Sadu|Filozofskom fakultetu Univerziteta u Novom Sadu]], dr [[Rade Ristanović]], naučni saradnik Instituta za savremenu istoriju u Beogradu, piše da se saradnja četnika Draže Mihailovića sa Srpskom državnom stražom odvijala tokom čitavog perioda okupacije: {{izdvojeni citat|Srpska državna straža predstavljala je svojevrsnu čekaonicu, magacin i obaveštajni kanal za Ravnogorski pokret otpora tokom celokupnog perioda okupacije.<ref name="Rade Ristanović 1944">Rade Ristanović, Oblici otpora u okupiranom Beogradu (1941-1944). Doktorska disertacija, Filozofski fakultet Univerziteta u Novom Sadu, 2019, str. 549.</ref>}} Dr [[Nebojša Stambolija]] tvrdi u svojoj disertaciji “Srpska državna straža 1942—1944.“ da je dinamiku odnosa ravnogorskih četnika i Nedićevih struktura diktirala „suprotnost javnog i tajnog delovanja“: {{izdvojeni citat|Odnos monarhističkog pokreta otpora pod vođstvom Draže Mihailovića i pripadnika Nedićevog aparata vlasti je tokom okupacije odlikovala suprotnost javnog i tajnog delovanja. Javno, organi kolaboracionističke vlade gotovo u jednaku ravan stavljaju „komuniste“ i „dražinovce“, čak ponekad ističući kao veću opasnost pokret Draže Mihailovića. Sa druge strane, tajno, veliki broj visokih predstavnika kolaboracionističkog aparata pomažu ravnogorski pokret na razne načine (obaveštajno, finansijski, materijalno, naoružanjem). Logistika za izvođenje ove „tajne“ saradnje bili su ljudi na terenu, pripadnici vladinih oružanih odreda, legalizovani četnici, žandarmerija, a nakon marta 1942. tu ulogu preuzimaju pripadnici Srpske državne straže. [...] Reorganizacija sistema bezbednosti stvaranjem Srpske državne straže bila je signal za Mihailovićeve ljude da kontaktom sa kolegama oficirima koji su ušli u sastav straže pokušaju da se infiltriraju kako bi došli do naoružanja i informacija ili, kasnije kada prilike budu povoljnije, stave te odrede pod svoju kontrolu. [...] Jedan od presudnih razloga velikog uticaja [Mihailovićevih četnikâ na SDS — prim.] bilo je i veliko prisustvo bivših ravnogoraca u oružanim odredima „srpske vlade“, a potom i u SDS, kao posledica njihove legalizacije nakon nemačke ofanzive krajem 1941. i uništenja ustaničke teritorije u zapadnoj Srbiji.<ref name="Nebojša Stambolija 1944">Nebojša Stambolija, Srpska državna straža 1942-1944. Doktorska disertacija, Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu, 2019, str. 306307.</ref>}} == Literatura == * {{cite book | last = Tomasevich | first = Jozo | authorlink = Jozo Tomasevich | year = 1975 | title = War and Revolution in Yugoslavia, 1941–1945: The Chetniks | publisher = Stanford University Press | location = Stanford | isbn = 978-0-8047-0857-9 | url = http://books.google.com/books?id=yoCaAAAAIAAJ&printsec=frontcover | ref = harv }} * {{cite book | last = Tomasevich | first = Jozo | year = 2001 | title = War and Revolution in Yugoslavia, 1941–1945: Occupation and Collaboration | publisher = Stanford University Press | location = Stanford | isbn = 978-0-8047-3615-2 | url = http://books.google.com/books?id=fqUSGevFe5MC&printsec=frontcover | ref = harv }} * {{cite book|ref=harv|last=Живковић|first=Милутин Д.|title=Санџак 1941–1943|url=|year=2017|publisher=Филозофски Факултет, Универзитет у Београду|isbn=}} == Napomene == {{notelist}} == Reference == {{reflist|2}} == Povezano == * [[Nedićeva Srbija]] * [[Ustanak u Srbiji 1941.]] * [[Propaganda Nedićeve vlade]] * [[Saradnja četnika sa snagama Osovine u Drugom svetskom ratu]] * [[Legalizacija četnika u Srbiji]] == References == <references /> {{Kolaboracija u Jugoslaviji}} [[Kategorija:Četnici]] [[Kategorija:Ustanak u Srbiji (1941.)]] [[Kategorija:Dragoljub Mihailović]] [[Kategorija:Srbija u Drugom svjetskom ratu]] [[Kategorija:Saradnja četnika sa snagama Osovine u Drugom svetskom ratu]] [[Kategorija:Odnosi između učesnika u Drugom svetskom ratu u Jugoslaviji]] desc9i2ju008olekyc674re23mcpfqo 42682009 42682002 2026-08-30T06:48:18Z ~2026-47290-77 387930 42682009 wikitext text/x-wiki {{Sređivanje|razlog=Preterana upotreba citata}} [[Datoteka:DragoljubMihailovic8e09281v.jpg|thumb|175px|Pukovnik [[Dragoljub Mihailović]]]] '''Kolaboracija četnika s Nedićevom vladom''' predstavlja jedan vid [[Saradnja četnika sa snagama Osovine u Drugom svetskom ratu|kolaboracije četnika sa snagama Osovine u Drugom svetskom ratu]]. Osnovni cilj saradnje [[Dragoljub Mihailović|Mihailovićevih]] četnika sa kvislinškom Nedićevom vladom bila je borba protiv [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije]]. U prvoj godini okupacije, saradnja jedinica pod komandom Draže Mihailovića sa Nedićevom vladom se prvenstveno odvijala kroz [[Legalizovani četnici|legalizaciju četničkih odreda]]. Procesom legalizacije su mnogi četnici (oko dvije trećine pripadnika Mihailovićevih snaga u Srbiji 1941. godine<ref>[http://www.yuhistorija.com/serbian/drugi_sr_txt01c4.html Milan Radanović: Kolaboracija JVuO sa nemačkim okupatorom u Srbiji 1941-1944.]</ref>) službeno postali oružana formacija integrisana u okupacioni sistem. 17. januara 1942. godine, prema nemačkim podacima, 72 oficira i 7.963 četnička borca su bili pod komandom srpske žandarmerije. Legalizovani četnici su tada bili većinom Pećančevi, dok su oko 2000-3000 njih bili Mihailovićevi četnici.{{sfn|Tomasevich|1975|p=127.}} Već sredinom maja 1942. godine, dva četnička pomoćna korpusa su brojila 13.400 oficira, podoficira i vojnika.{{sfn|Tomasevich|1975|p=127.}} [[Jozo Tomasevich]], [[Sjedinjene Američke Države|američki]] istoričar [[Jugoslavija|jugoslovenskog]] porijekla, šire elaborira saradnju [[Vlada narodnog spasa Milana Nedića|Vlade narodnog spasa Milana Nedića]] i [[Jugoslovenska vojska u otadžbini|Jugoslovenske vojske u otadžbini]], tvrdeći da se ona odvijala u više faza. Tomasevich navodi da je saradnja dviju stranâ počela ujesen 1941. godine, te da je trajala sve do kraja okupacije Jugoslavije: {{izdvojeni citat|Svojevrsna suradnja između Nedićeve administracije i Mihailovićevih snaga koja je počela u jesen 1941. godine, trajala je do kraja njemačke okupacije. Prošla je kroz faze različitog intenziteta: isprva s Nedićem, zatim sa Mihailovićem u glavnoj ulozi. Također, treba napomenuti da su odnosi tijekom prve dvije godine okupacije, kad su Nedić i brojni ljudi u Srbiji mislili da će Njemačka dobiti rat, bili drugačiji od onoga što su postali tijekom druge polovice okupacije, kada je poraz Njemačke postao izvjesniji. Ali, glavni ciljevi dviju strana nikada se nisu promijenili. Zajednički cilj bio je boriti se protiv partizana i spriječiti njihovo pojavljivanje kao dominantne oružane skupine na kraju rata. I jedni i drugi su isto tako željeli svesti srpske gubitke na najmanju moguću mjeru, što se moglo učiniti samo sprječavanjem sabotaža i oružanog otpora njemačkim i bugarskim okupacijskim snagama, budući da su takvi činovi uvijek donosili krvave odmazde. Za četnike, dodatni motiv u suradnji s Nedićevom vladom je bilo stjecanje solidne baze u vojnom, upravnom i policijskom aparatu režima, tako da kada Nijemci i Bugari konačno odu, četnici mogu zauzeti državnu upravu i oružane snage prije partizana.{{sfn|Tomasevich|2001|pp=214.}}}} == Saradnja sa Aćimovićevom upravom 1941. == Predsednik [[Savet komesara|Saveta komesara]], prve kvislinške vlade u okupiranoj Srbiji, [[Milan Aćimović]], tokom okupacije najviše se eksponirao u saradnji sa pokretom pod komandom Draže Mihailovića, još od prvih meseci okupacije. Na osnovu jednog potonjeg dokumenta, odnosno Aćimovićeve izjave, može se naslutiti da je Aćimović doprineo da okupator ne izvrši planirane aktivnosti uperene protiv Mihailovića još u junu 1941: {{izdvojeni citat|Što se tiče moga stava prema nacionalnim ljudima u šumi, navešću jedan slučaj: odmah u početku okupacije, u toku meseca maja ili početkom juna, Nemci su bili organizovali jednu veću akciju da bi očistili naše šume od ostataka jugoslovenske vojske, kako su nam sami govorili. Tu se u prvom redu mislilo na Dražu i njegove ljude. Ja sam Nemcima isticao nekorisnost i čak štetnost te akcije, govoreći da će za vreme okupacije biti uvek ljudi koji će odlaziti u šumu i bolje je da tamo padnu pod uticaj jednog nacionalno trezvenog čoveka nego pod uticaj komunista. Nemci su te razloge primili i tako do te akcije nije došlo. Ja sam stajao na stanovištu da Dražin cilj mora da bude i naš cilj. Naš rad treba diskretno da koordinira, a nikako da se sukobljava. Između Draže, odnosno njegovih ljudi, i mene bio je stalni kontakt.<ref>[http://www.znaci.org/00001/155_3.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, I-II, Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221019154413/https://znaci.org/00001/155_3.pdf |date=2022-10-19 }}, str. II/209-210.</ref><ref>{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/9_4.htm |title=Ratko Martinović - OD RAVNE GORE DO VRHOVNOG ŠTABA |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>}} Aćimović tvrdi da je još prije formiranja Nedićeve vlade trebalo da dođe do sastanka između njega i Mihailovića u okolini Valjeva, ali da su partizani presjekli put. U izvještaju (bez datuma, moguće s početka 1944. godine<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_134.htm Izvod iz knjige poslatih telegrama Štaba Draže Mihailovica od 29. juna do 5. avgusta 1942. godine]</ref>) Mihailovićevih predstavnika o razgovoru sa Milanom Aćimovićem još se dodaje: {{izdvojeni citat|Reći ću vam da sam još u prvim danima okupacije, kada su došli ljudi sa Ravne gore kod mene, njima kazao: Pitajte Dražu da li on smatra ovaj naš posao nenacionalnim i nekorisnim po srpski narod, ako ga tako smatra, mi ćemo se odmah svi povući, jer ne želimo niti hoćemo da cepamo jedinstvo srpskog naroda. Kako su ta lica te moje reči prenela, ja ne znam, ali su mi doneli odgovor da treba ostati na poslu i raditi u korist naroda... Po mom mišljenju, u zemlji je trebalo voditi borbu protiv komunista. Što se tiče Draže, stajao sam na stanovištu da se borba protiv njega ne samo ne sme voditi nego se mora naći načina da se naš rad koordinira sa njegovim.<ref name="znaci.org">[https://znaci.org/00001/11_4.htm RAVNA GORA POSTAJE STOŽER VELIKOSRPSKE BURŽOAZIJE]</ref>}} === Uspostavljanje saradnje === Prvi kontakt pokreta pod rukovodstvom pukovnika Dragoljuba-Draže Mihailovića uspostavljen je krajem maja 1941. posredstvom rezervnog potporučnika Vladimira Lenca, vođe omladinske organizacije [[ZBOR|Jugoslovenskog narodnog pokreta Zbor]] [[Dimitrije Ljotić|Dimitrija Ljotića]] na [[Sveučilište u Zagrebu|Zagrebačkom sveučilištu]], koji se povlačio iz Bosne sa Mihailovićevom grupom, nakon Aprilskog rata, da bi se potom zajedno sa Mihailovićem stacionirao na [[Ravna Gora|Ravnoj gori]]. Prema tvrdnjama koje je 1949. objavio Ljotićev saradnik [[Boško Kostić]], potporučnik Lenac je dobio zadatak od pukovnika Mihailovića da uspostavi vezu sa Dimitrijem Ljotićem i da zatraži materijalnu pomoć za Mihailovićevu organizaciju. Ljotić je Lencu predložio da novac potraži od desetak imućnijih Beograđana, od kojih je prikupljena znatna suma novca. Lenac se više nije vraćao na Ravnu goru. Prema Kostićevom svedočenju, oko 10. juna 1941. u Beograd je dolazio i Mihailovićev izaslanik poručnik Slavko Pipan, sa sličnim zadatkom kao i Lenac. Pipan se takođe sastao sa Ljotićem i, prema Kostićevom svedočenju, "i Pipanu je data veća suma novca da ponese Draži". Slavko Pipan je posetio Beograd ponovo u drugoj polovini jula 1941. I ovog puta je usledio sastanak sa Ljotićem, na kom su bili prisutni Lenac, Kostić i Ratko Parežanin (koji je o ovom sastanku svedočio 1971). Ljotić je sugerisao Kostiću i Parežaninu da putuju na Ravnu goru kako bi se uspostavio tešnji kontakt sa Mihailovićem. Međutim, do ovog putovanja nije došlo zbog vesti da su ravnogorski četnici započeli saradnju sa partizanskim pokretom.<ref>{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/11_4.htm |title=Nikola Milovanović, Draža Mihailović, Beograd, 1991 |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref> [[Tanasije Dinić]], rezervni pukovnik [[Jugoslovenska vojska|Jugoslovenske vojske]] i zamenik Milana Aćimovića, komesara Ministarstva unutrašnjih poslova i predsednika Saveta komesara (Dinić je bio jedan od glavnih stubova kvislinškog aparata; od 1942. do 1943. je na mjestu ministra unutrašnjih poslova, potom ministar socijalne politike i narodnog zdravlja u Nedićevoj vladi), u izjavi koju je dao na saslušanju pred isljednim organima [[OZNA]]-e, 25. februara 1946, pored ostalog je govorio i o kontaktima Milana Aćimovića sa Dražom Mihailovićem, te o navodnom protivljenju toj saradnji od strane Milana Nedića: {{izdvojeni citat|Saradnja između Aćimovića i Draže Mihailovića bila je Nemcima poznata, te prema tome ja nisam imao potrebe da o toj saradnji obaveštavam [[Gestapo]]. Ja se sećam još iz 1941. g., kada su Nemci sklopili sporazum sa [[Kosta Pećanac|Kostom Pećancem]]. Tom prilikom sam naišao u Upravni štab gde sam zatekao Aćimovića, Krausa, Kisela i, mislim, Helma. Pili su šampanjac i Aćimović je tada rekao kako ćemo proslaviti uskoro sastanak sa Dražom. Još pre ovoga Aćimović je dobio od Nemaca 10 miliona dinara, radi pomaganja organizacije DM. Aćimović je u svakom pogledu favorizovao i podržavao organizaciju D. M.<ref name="znaci.org">[https://znaci.org/00001/11_4.htm RAVNA GORA POSTAJE STOŽER VELIKOSRPSKE BURŽOAZIJE]</ref><ref>[http://www.znaci.org/00001/154_5.pdf Milan Borković, n.d., Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221118094108/https://znaci.org/00001/154_5.pdf |date=2022-11-18 }}, str. I/375.</ref>}} Prema tvrdnjama pukovnika [[Jovan Trišić|Jovana Trišića]], vršioca dužnosti komandanta kvislinške žandarmerije od 24. juna 1941, s njegove je strane uspostavljen kontakt sa saradnicima Draže Mihailovića još 28. maja 1941. Veze između pukovnika Trišića i Mihailovića nastavljene su i kasnije tokom leta 1941, posredstvom jednog Trišićevog kurira. Ovi podaci publikovani su 1960.<ref>[http://www.znaci.org/00001/155_3.pdf Milan Borković, n.d., Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221019154413/https://znaci.org/00001/155_3.pdf |date=2022-10-19 }}, str. II/211, fus. 5.</ref> Pukovnik Trišić, s pozicije tadašnjeg zapovjednika žandarmerije, od prvih dana okupacije stupa u kontakt sa pukovnikom Mihailovićem i stavlja mu se u službu, a po sopstvenom svjedočenju u emigraciji: {{izdvojeni citat|Svi žandarmi su odmah prihvatili sve nacionalne odrede, kako pukovnika Draže Mihailovića, tako isto đenerala [[Ljubo Novaković|Ljube Novakovića]] i vojvode [[Kosta Pećanac|Koste Pećanca]]...<ref>Јован П. Тришић, О Милану Недићу, Виндзор, 1960, стр. 90–91.</ref><ref>Nebojša Stambolija, Srpska državna straža 1942-1944. Doktorska disertacija, Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu, 2020, str. 29–30.</ref>|Pukovnik [[Jovan Trišić]]}} Prema Trišićevim zapisima po okončanju rata, u ravnogorsku organizaciju ga je uključio major [[Radoslav Đurić]], i to sa zadatkom da pribavlja službene legitimacije i objave za putovanja, kao i da vrši obavještajnu djelatnost u korist četnikâ.<ref>Јован П. Тришић, „Први дани рата у Јужној Србији и прилажење покрету Драже Михаиловића“, у: Гласник српског историског-културног друштва „Његош“, 1962, свеска десет, стр. 86.</ref><ref>Rade Ristanović, Oblici otpora u okupiranom Beogradu (1941-1944). Doktorska disertacija, Filozofski fakultet Univerziteta u Novom Sadu, 2019, str. 479.</ref> O kontaktima koje je uspostavio sa Mihailovićem tokom maja i juna 1941. godine, pukovnik Trišić u svojoj knjizi “O Milanu Nediću” piše: {{izdvojeni citat|U Beograd sam stigao (iz Skoplja) 24. maja i svi žandarmi su upućeni u Komandu žandarmerije. Već 28. maja ja sam se lično sastao sa jednim Dražinim kurirom. Kurir je bila žena, koja je došla sa Ravne gore, noseći nekoliko pisama od Draže, a pored toga imala je i zadatak da uhvati vezu sa nekim đeneralima koji su bili u Beogradu kao i sa još nekim oficirima i viđenim ličnostima... Ja sam postavljen za v.d. komandanta žandarmerije u okupiranoj Srbiji, 24. juna 1941. ali sam od advokata Čede Arsenijevića ranije o tome bio obavešten, radi čega sam dva puta uputio na Ravnu goru moga kurira Milana Ivezića da o tome obavesti pukovnika Dražu i da mi Draža po tom pitanju daje svoje mišljenje. Draža se je s tim složio.<ref name="znaci.org">[https://znaci.org/00001/11_4.htm RAVNA GORA POSTAJE STOŽER VELIKOSRPSKE BURŽOAZIJE]</ref>}} Sredinom jula 1941, pukovnik Trišić i njegovi saradnici su se sastali sa poručnikom [[Neško Nedić|Neškom Nedićem]], jednim od organizatora ravnogorskog pokreta u valjevskom kraju. Specijalni izaslanik Komesarijata unutrašnjih dela poslao je 17. jula iz Valjeva izvještaj Milanu Aćimoviću u kom se prenose stavovi poručnika Nedića o partizanima, s jedne, kao i o okupatorskim i kvislinškim vlastima, s druge strane: {{izdvojeni citat|Poručnik Nedić bio je obučen u seljačko odelo, sa šubarom i izjavio je sledeće: <br /> 'Mi koji se nalazimo po šumama nemamo nikakve veze sa ovom terorističkom akcijom komunista. Oni su stupili sa nama u vezu i tražili da se pridruže nama. Mi smo ih odbili i prebacili im što vode ovakvu jednu akciju koja može Srbiji da nanese samo zlo.' Tom prilikom pukovnik Draža Mihailović rekao je delegatu komunističke grupe doktoru Jovanoviću Miodragu, da ako se desi još jedan akt sabotaže od njihove strane, da će ih oni progoniti i uništiti... Gospodin Nedić dalje navodi da oficiri i podoficiri i drugi koji se nalaze u šumi ne žele da čine ništa što bi moglo da izazove nemačke vlasti na reakciju. Pozdravljaju novu uredbu о ovogodišnjoj vršidbi žitarica, za koju kažu da je umesno doneta. Isto tako priznaju rad ministra, gospodina Aćimovića i poznato im je sa kakvim se on teškoćama bori, kao i da njegovom zaslugom nisu novopopisani aktivni oficiri otišli u logore. [...] Gospodin Nedić obećao je da će oni uticati na ona lica koja nisu komunisti, a koja se nalaze iz neobaveštenosti u njihovim grupama, da se vrate svojim kućama. Što se tiče vođa, ukoliko produže sa sabotažama oni će ih likvidirati. Oni dalje pozdravljaju akciju srpskih vlasti na uništenju ovih grupa, kao i svih onih koji se bave pljačkanjem i napadima na srpski živalj... Isto tako obećao je davanje podataka o mestu boravka komunističkih grupa žandarmima.<ref name="znaci.org">[https://znaci.org/00001/11_4.htm RAVNA GORA POSTAJE STOŽER VELIKOSRPSKE BURŽOAZIJE]</ref><ref>Jovan Marjanović, Ustanak i narodno-oslobodilački pokret u Srbiji 1941, Institut društvenih nauka, Beograd, 1963, str. 127-128.</ref>}} Pukovnik Trišić se u dva navrata i lično sastao sa Dražom Mihailovićem, u kući [[Živojin Mišić|vojvode Mišića]], u [[Struganik]]u, i to 14. jula i 19. avgusta 1941, preuzimajući instrukcije za dalji rad.<ref>Милисав Секулић, Пуковник Јован П. Тришић. Ратни дневник и биографија, Београд, 2014, стр. 96-102.</ref> Kako Trišić navodi u svojim sjećanjima poslije rata, on nije sreo pukovnika Dražu Mihailovića prilikom prve posjete [[Ravna gora|Ravnoj gori]], već jednog od njegovih najbližih saradnika majora [[Aleksandar Mišić|Aleksandra Mišića]]. Trišić piše: „Govorilo se, uglavnom, o Komesarskoj upravi. Iz tog razgovora sam zaključio da Milan Aćimović i [[Ilija Paranos]] uživaju poverenje na Ravnoj gori... Dalje se govorilo o teškoj situaciji, čiji se kraj nije mogao da sagleda, o tome kako treba narodu pomoći i o saradnji između žandarmerije i Draže — ko će i kako održavati vezu.“<ref>Jovan Trišić, ''Prvi dani rata u Južnoj Srbiji i prilaženje pokretu pukovnika Draže Mihailovića'', »Glasnik« — Chicago, sveska 10/1962, str. 87–89.</ref> Na sastanku održanom avgusta 1941. godine, pukovnici Mihailović i Trišić zaključuju usmeni sporazum o saradnji četnika i žandarmerije: {{izdvojeni citat|S Dražom su bili major A. Mišić i poručnik Voja Popović. Razgovarali smo veći deo noći i sutradan pre podne. Dotakli smo sva pitanja od opšteg interesa po srpski narod, a posebno o tešnjem povezivanju naše akcije... U pogledu budućeg rada, rekao je [Mihailović — prim.] da zbog tadašnje teške situacije ne namerava da preduzima nikakve akcije većeg značaja, pri čemu je istakao da su Nemci vrlo jaki, da nama niko ne može da pruži nikakvu pomoć i da oskudevamo u svemu. Zbog tih razloga, naglasio je, nama je potrebno da se, prvo, dobro organizujemo, da se solidno pripremimo, dobro naoružamo i da čekamo pogodan momenat kako bi naša akcija bila od stvarne koristi saveznicima. Meni je stavio u dužnost da, po mogućstvu, pojačam žandarmerijske stanice, da žandarmeriju što bolje naoružam i da u njene redove ubacim što veći broj njegovog ljudstva. Izjavio je da je zadovoljan držanjem žandarmerije i izrazio nadu da će ona odigrati značajnu ulogu u danom momentu.<ref>Jovan Marjanović, Draža Mihailović između Britanaca i Nemaca, knjiga I, Britanski štićenik, Globus/Narodna knjiga/Prosveta, Zagreb—Beograd, 1979, str. 125.</ref>|Pukovnik [[Jovan Trišić]], prvi komandant kvislinške [[Srpske žandarmerije]]}} О održavanju dobrih odnosa s kvislinškom žandarmerijom i njenim komandantom pukovnikom Jovanom Trišićem, posvjedočio je 1946. godine [[Beogradski proces|na sudskom procesu]] i sâm general Dragoljub Mihailović: {{izdvojeni citat|Optuženi: [...] Moja je težnja bila da sve one koji su nosili oružje „bušimo“, da ulazimo u njihove redove i da ih na taj način pridobijemo u šumu. Ja sam tako uspeo da pridobijem Jovana Trišića i da sa njim stvorim plan. I taj je bio uhvaćen sa tim planom i odveden u ropstvo. Pretsednik: Šta je on bio? Optuženi: Bio je pod Nemcima komandant žandarmerije. Ja sam ga privukao i pridobio da sprovedemo organizaciju i da dobijemo veći broj ljudstva. Pretsednik: Vi ste se tada povezali sa žandarmerijom koja je bila tada u službi okupatora? Optuženi: Tačno.<ref>Издајник и ратни злочинац Дража Михаиловић пред судом: Стенографске белешке и документа са суђења Драгољубу-Дражи Михаиловићу, Београд, 1946, стр. 113.</ref><ref name="Jovan Marjanović 1941">Jovan Marjanović, Ustanak i narodno-oslobodilački pokret u Srbiji 1941, Institut društvenih nauka, Beograd, 1963, str. 193.</ref>}} Brojni oficiri Jugoslovenske vojske koji će se kasnije pridružiti [[JVuO]], tj. četnicima, u prvoj godini okupacije su bili na raznim dužnostima u strukturama kvislinške uprave. Tako je major [[Petar Baćović]], prije nego što je avgusta 1942. postao komandant četničke Komande operativnih jedinica istočne Bosne i Hercegovine, bio šef kabineta Milana Aćimovića, ministra unutrašnjih poslova.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_80.htm Izveštaj komandanta četničke grupe odreda od 6. maja 1942. Draži Mihailoviću o akcijama protiv partizanskih jedinica na širem području Višegrada i stanju četničkih jedinica]</ref> Prema sjećanjima Ljotićevog sekretara [[Boška Kostića]], Petar Baćović je bio šef kabineta dr [[Miloša Radosavljevića]], koji je do 29. januara 1942. bio ministar [[Poljoprivreda|poljoprivrede]] u Nedićevoj vladi.<ref>Boško N. Kostić, Za istoriju naših dana – Odlomci iz zapisa za vreme okupacije, Lil (Francuska), 1949, str. 209.</ref> Takođe, [[Jezdimir Dangić]] je sarađivao sa kvislinškom upravom u Srbiji i to od prvih dana formiranja Saveta komesara Milana Aćimovića, s kojim je, sve do hapšenja od strane Njemaca aprila 1942, bio u najboljim odnosima. Od sredine maja do sredine avgusta 1941. godine, Dangić je bio na službi u Srpskoj žandarmeriji, a za vrijeme [[Ustanak u Srbiji|oružanog ustanka u Srbiji]] bio je raspoređen kao žandarmerijski oficir na granici prema [[Drina|Drini]], da bi nešto kasnije bio premješten u [[Bratunac]].<ref>[http://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, n.d., Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20220904190938/https://znaci.org/00001/154_4.pdf |date=2022-09-04 }}, str. I/274.</ref> Od oktobra 1941. do kraja februara 1942. na službi u žandarmeriji u Beogradu bio je i kapetan [[Slavoljub Vranješević]], koji će od kraja 1943. biti Mihailovićev komandant zapadne Bosne.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_65.htm Izveštaj majora Radoslava Đurića od 26. marta 1942. Draži Mihailoviću o vojno-političkoj situaciji u istočnoj Bosni i stanju četničkih jedinica]</ref> Aćimovićeva uprava nije dugo potrajala, i ukinuta je 29. avgusta 1941. kada je uspostavljena Vlada nacionalnog spasa generala [[Milan Nedić|Milana Nedića]], ali je Aćimović u njoj nastavio obnašati funkciju ministra unutrašnjih poslova do 5. novembra 1942. godine. Milan Aćimović je ostao u izuzetno bliskim odnosima sa Dražom Mihailovićem sve do maja 1945. godine, tj. do samog kraja okupacije. Na koncu, Aćimović je poginuo tokom [[Bitka na Zelengori|bitke na Zelengori]], dok se nalazio u Mihailovićevom štabu.<ref>Branislav Božović – Mladen Stefanović: MILAN AĆIMOVIĆ – DRAGI JOVANOVIĆ – DIMITRIJE LJOTIĆ, Centar za informacije i publicitet, Zagreb, 1985, str. 98.</ref> === Svjedočenja o vezama Aćimovića i Mihailovića === [[Hermann Neubacher]], specijalni izaslanik za Jugoistok njemačkog Ministarstva vanjskih poslova, nakon rata piše o saradnji Aćimovića i Mihailovića: {{izdvojeni citat|Šta se sve događalo u četničkom taboru, o tome sam bio veoma dobro informisan. Nemački Vermaht je na svim frontovima imao odlične specijaliste za dešifrovanje poruka. Tako su šifrovane poruke Draže Mihailovića stizale i do mog radnog stola. Sem toga, stalno sam bio u vezi sa ministrom Aćimovićem, koji je bio politički izaslanik Draže Mihailovića u Beogradu, zatim sa posrednicima i kuririma, a bio sam i u direktnom kontaktu sa vođom četnika.<ref>[http://www.znaci.org/00001/172_7.pdf Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221015170611/https://znaci.org/00001/172_7.pdf |date=2022-10-15 }}, str. 161.</ref>}} [[Aleksandar Cincar-Marković]], ministar spoljnih poslova [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevine Jugoslavije]], potvrdio je 1946. godine pred istražnim organima da je Milan Aćimović istupao pred Nijemcima u svojstvu političkog predstavnika Draže Mihailovića. U svojoj izjavi, Cincar-Marković, između ostalog, svjedoči o pokušajima ponovnog uspostavljanja kvislinške vlade u [[Kitzbühel]]u, na teritoriji [[Treći Reich|Trećeg Reicha]], gdje je bila smještena nakon evakuacije iz Beograda: {{izdvojeni citat|Po pitanju priznanja Nedićeve vlade, pregovori koje su, sa nemačkom vladom, poveli Nedić i Spalajković prilično su se otegli iako su se oni pozivali na činjenicu da je Nemačka priznala i druge kvislinške vlade, kao bugarsku, rumunsku i mađarsku. Najzad, Nemačka je ponovo priznala Nedićevu vladu. Posle ovog priznanja Nedić i Ljotić su održali nekoliko sastanaka sa Nojbaherom i još nekim nemačkim funkcionerima, na kojima je bio i Milan Aćimović, koji je boravio sa grupom četnika u Semeringu, nedaleko od Beča i koji je zastupao interes četničkog vođe Draže Mihailovića. Na ovim sastancima, osećajući svu svoju političku malodušnost, prilikom upornog zahtevanja da se prizna Nedićeva vlada, Nedić i Ljotić su postavljali Nemcima nov zahtev: da to ne bude više srpska vlada, nego neki komitet sličan Vlasovljevom, da u ovaj komitet treba da uđu i predstavnici drugih organizacija, na prvom mestu Dražina organizacija. Ovo pitanje ostalo je nerešeno.<ref>AVII, Izjava Aleksandra Cincar-Markovića pred istražnim organima 1946.</ref><ref name="ReferenceC">[https://znaci.org/00001/11_73.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje OBMANE DRAŽE MIHAILOVIĆA]</ref>}} Iskaz Cincar-Markovića se gotovo u potpunosti poklapa sa tvrdnjama Boška Kostića, sekretara Dimitrija Ljotića, iznesenim u njegovim memoarima, izdatim u emigraciji nekoliko godina nakon rata: {{izdvojeni citat|Za vreme našeg boravka u Beču Ljotić se prvo sastao sa đeneralom Nedićem i bivšim ministrom Milanom Aćimovićem, jednim od vodećih političkih ljudi Draže Mihajlovića. Na tom se sastanku razgovaralo šta treba činiti. Nedić je zahtevao, da ako on mora opet da obrazuje srpsku vladu, da u nju uđu đeneral Mihajlović i Ljotić i po četiri ministra iz njihovih grupa kao i dva neutralca. Dimitrije Ljotić se protivio tom traženju Nedićevom, smatrajući da Draža Mihajlović ne treba da ulazi ni u kakvu kombinaciju sa Nemcima.<ref>Boško N. Kostić, n. d., str. 186.</ref>}} Uvjerljivo svjedočenje o mnogostrukim vezama Milana Aćimovića sa Dražom Mihailovićem pružio je na [[Beogradski proces|Beogradskom procesu]] 1946. godine [[Dragomir Jovanović|Dragomir–Dragi Jovanović]], predsednik Beogradske opštine, upravnik grada Beograda i šef [[Srpske državne bezbednosti]] u rangu ministra Vlade narodnog spasa: {{izdvojeni citat|Pretsednik: Je li Aćimović održavao veze sa organizacijom DM? Optuženi: Jeste. Poznato mi je da je održavao. Pretsednik: Od kada? Optuženi: Ja znam da Aćimovićeve veze sa organizacijom DM datiraju od konca 1941. godine, da su u 1942. godini došle do kulminacije, i da je Aćimović zbog toga imao u vladi konflikt sa Nedićem i Ljotićem i da je, zbog sumnjičenja o održavanju tih veza, morao dati ostavku. Pretsednik: A kakva je bila uloga Aćimovića u Beogradu prema organizaciji DM? Optuženi: Aćimović je smatran kao politički eksponent te organizacije. Bar ja sam ga tako smatrao. Pretsednik: Može li se to zaključiti iz izvesnih činjenica? Optuženi: Može. Pretsednik: Na primer? Optuženi: Preko Aćimovića su išle sve stvari. Kod Aćimovića su dolazili ljudi koji su dolazili bili u Beograd zbog održavanja veza sa Nedićem, Aćimović je bio neka vrsta političke veze u Beogradu. Takav je slučaj bio i sa Rakovićem kada je došao u Beograd. Pretsednik: A kada je on došao u Beograd? Optuženi: Avgusta meseca 1944. godine. Pretsednik: Je li on sedeo kod Aćimovića? Optuženi: Ja sam ga dva do tri puta video kod Aćimovića, a jedanput kod Ilije Mihailovića. Pretsednik: Iz čega bi se još moglo zaključiti da je Aćimović bio politički savetodavac, eksponent organizacije DM u Beogradu? Optuženi: Ja sam vodio više puta razgovore s njime o tome. On je bio prilično zakopčan; ali, prema njegovom držanju i govoru mogao sam zaključiti – a on to nije ni krio – da on pripada pokretu Draže Mihailovića.<ref name="Jovanović Dragomir-Dragi">{{cite web |url=http://www.znaci.org/00001/60_2_1.pdf |title=Miodrag Zečević: DOKUMENTA SA SUĐENjA DRAŽI MIHAILOVIĆU, Beograd 2001: Saslušanje optuženih |format=PDF |date= |accessdate=2014-03-16 |archive-date=2023-07-17 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230717115813/https://znaci.org/00001/60_2_1.pdf }}</ref>|[[Dragomir Jovanović]] na [[Beogradski proces|Beogradskom procesu]]}} == Saradnja sa Nedićevom vladom 1941. == {{main|Ustanak u Srbiji 1941.}} Nakon izbijanja [[Ustanak u Srbiji 1941.|ustanka u Srbiji]], početkom jula 1941, ustanici su počeli oslobađati sve veći broj naseljenih mesta. [[Četnici]] pod komandom pukovnika Mihailovića uzimaju učešća u ustanku tek krajem avgusta 1941. Međutim, istovremeno sa uzimanjem učešća u borbi protiv okupatora Mihailović je već početkom septembra 1941. uputio delegaciju na sastanak sa generalom Nedićem radi dogovora o zajedničkoj borbi protiv partizana. Delegaciju su činili potpukovnik Dragoslav Pavlović i potpukovnik Živojin Đurić i major [[Aleksandar Mišić]], dok im se u Beogradu pridružio major Radoslav Đurić. O uspostavljanju veze pukovnika Mihailovića sa generalom Nedićem, šef Upravnog štaba opunomućenog komandanta korpusa u Srbiji general [[Harald Turner]] izvještava 6. novembra 1941: {{izdvojeni citat|U vezi sa mojim dopisom o pukovniku Mihailoviću od 3. 11. 41. br. 4675/41 izveštavam vas o sledećem: <br /> I centrala Abvera izvestila je 2. 11. 41.: 1.) Srpski predsednik vlade Nedić ponovo pregovara sa pukovnikom Dražom Mihailovićem preko rtanjskog vojvode. Ovaj je poslednji put bio kod Mihailovića 4. 11, kada mu je dao iznos od 500 000 dinara i preneo časno obećanje generala Nedića da će se angažovati kod nemačkih vlasti da Mihailović ne bude zarobljen ili kažnjen. 2.) Dalje pregovore sa Mihailovićem je vodio pukovnik Popović koji mu je 1. 10. predao 500 000 dinara. 3.) Pukovnik Popović je 26. 10. bio poslednji put kod Mihailovića i predao mu još 2,500.000 dinara. Vratio se 30. 10. 41. sa Mihailovićevom izjavom da je ovaj spreman da se sa Nedićevim jedinicama bori protiv komunista pod uslovom da mu Nedić da obećanje da nemačke oružane snage neće preduzimati akciju protiv Mihailovića.<ref name="znaci1981">[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_243.htm Zbornik NOR-a, XIV/1, Beograd, 1981.], str. 868.</ref>}} Milan Nedić je na saslušanju pred jugoslovenskim organima 9. januara 1946. u vezi pregovora sa Mihailovićevim predstavnicima izjavio sledeće: {{izdvojeni citat| Odmah po uspostavljanju moje vlade početkom septembra (1941.) kod mene je došla jedna delegacija Draže Mihailovića koju su sačinjavali pešadijski potpukovnik (Živojin) Đurić, major Aleksandar Mišić, i đeneralštabni (major Radoslav) Đurić sa originalnim punomoćjem Draže Mihailovića radi razgovora. Uslovi koje je postavio Draža bili su uglavnom ovi: * Da se uspostavi red i mir u Srbiji. * Da se povedu zajedničke borbe protiv partizanskih snaga. * Da uspostavim vezu i legitimišem Dražu kod Nemaca. * Da mu se dostavi izvesna svota novca radi isplate prinadležnosti njegovim oficirima i podoficirima. * Da se po umirenju Srbije izvrši vojna akcija u Bosni radi umirenja. * Da se pomogne Đukanović Vladi (treba: Blaži) u Crnoj Gori radi umirenja.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_3.htm Zbornik NOR-a, XIV/1, Beograd, 1981.], str. 17-18, fus. 13.</ref>}} Nedić je u istrazi takođe dodao: „Svi ovi predlozi i uslovi bili su prihvaćeni sa moje strane. Draža je dobio novac a Nemci su ovo odobrili.“<ref>Arhiv VII, k. 269, reg. br. 35/1.</ref><ref>Jovan Marjanović, Draža Mihailović između Britanaca i Nemaca, knjiga I, Britanski štićenik, Globus/Narodna knjiga/Prosveta, Zagreb—Beograd, 1979, str. 126.</ref> Prema istom saslušanju, Nedić je uglavnom prihvatio ove predloge: {{izdvojeni citat|Pismeni ugovor između mene i te delegacije nije pravljen s obzirom da su sva trojica iz te delegacije bili moji oficiri meni dobro poznati, pa sam smatrao da nema potrebe za pismenim ugovorom, a oni to nisu ni tražili. Između nas je napravljen sporazum o sledećem: * O saradnji između mene, odnosno moje vlade i Draže Mihailovića za borbu protiv komunista u cilju njihovog uništenja. * Da im odmah izdam novčanu pomoć da bi mogli izdati plate oficirima i podoficirima, kao i to da bi mogli kupiti životne namirnice za ishranu vojske. * Da odmah odredimo jednog oficira za vezu koji će stalno biti pri štabu Draže Mihailovića. * Da preko Nemaca izdejstvujem legalizaciju Draže Mihailovića i njegovih četnika u tome da ih Nemci ne gone i da se mogu slobodno kretati. * Da posle čišćenja, odnosno uništenja komunista u Srbiji, moja vlada ukaže potrebnu pomoć Draži Mihailoviću radi smirenja građanskog rata u Bosni i Crnoj Gori. * Da se posle formiranja vladinih odreda, s čime bi se bilo započelo, donese jedan operacijski plan između mene i Draže za čišćenje Srbije od komunista.<ref>Бранко Латас, Милован Џелебџић, Четнички покрет Драже Михаиловића, Београд, 1979, стр. 77.</ref>}} Nedić je na saslušanju istakao da je nakon sklapanja sporazuma odmah izdao novčanu pomoć, koju je delegacija ponela sa sobom. Nedić je potom odmah otišao kod komandanta Srbije, generala Hajnriha Dankelmana, s molbom da odobri legalizaciju Mihailovićevih četnika, što je Dankelman odmah prihvatio. Nedić je potom odredio generalštabnog majora Marka Olujevića za vezu između njega i Draže Mihailovića. Nedić je uskoro obavešten da je Mihailović u celini prihvatio postignuti sporazum.<ref name="vojnoistorijski1941">Žarko Jovanović, "Kolaboracija Draže Mihailovića sa kvislinzima u Srbiji 1941.", Vojnoistorijski glasnik, 1-2/1998, Beograd, 1998, str. 83.</ref> O sastanku s četničkom delegacijom, i uopšte o pregovorima vođenim tokom 1941. sa Mihailovićem, general Nedić je 12. novembra 1941. godine, preko agencije »Rudnik«, obavijestio javnost u Srbiji: {{izdvojeni citat|Londonski radio dao je juče uveče vesti o prilikama u Srbiji, pa je izneo i potpuno netačno tvrđenje kako su tobož nemačke vlasti pregovarale sa pukovnikom Dražom Mihailovićem. Međutim, suprotno tome tvrđenju istina je da je Draža Mihailović slao svoje posrednike kako meni, tako i nemačkim vlastima radi pregovora... <br /> U vezi sa ovim izjavljujem da sam prilikom obrazovanja moje vlade pokušao da sve srpske nacionalne snage ujedinim radi spasa naroda i otadžbine, pa sam u tom cilju pregovarao sa Kostom Pećancem i Dražom Mihailovićem... Što se tiče Draže Mihailovića, i on je izjavio da želi da sarađuje na uništenju elemenata nereda, pa je u tu svrhu primio i novac od srpske vlade. Međutim, on je istovremeno pregovarao i sa komunistima.<ref>''Novo vreme'', 13. XI 1941.</ref><ref>Jovan Marjanović, Draža Mihailović između Britanaca i Nemaca, knjiga I, Britanski štićenik, Globus/Narodna knjiga/Prosveta, Zagreb—Beograd, 1979, str. 165.</ref><ref>[http://www.znaci.org/00001/155_3.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, I-II, Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221019154413/https://znaci.org/00001/155_3.pdf |date=2022-10-19 }}, str. II/212, fus. 7.</ref>|General [[Milan Nedić]]}} Novinar [[Stanislav Krakov]] piše u emigraciji da je 6. septembra 1941. došlo do formiranja prvih oružanih jedinica Vlade Milana Nedića. Krakov, inače sestrić generala Nedića, citira riječi „jednog elitnog žandarmerijskog oficira” (njegov je identitet zaštitio inicijalima ''I. R. R.'') koji je prisustvovao smotri: „Ovaj 6-ti septembar je u stvari prvi dan građanskog rata u Srbiji”. Pored toga, Krakov navodi i sljedeće: {{izdvojeni citat|Baš ovog 6-og septembra 1941, na [[Banjica|Banjici]], u prisustvu generala [[Pante Draškića]], ministra rada u Nedićevoj vladi i pomoćnika ministra unutrašnjih dela [[Ceke Đorđevića]], kao i većeg broja oficira izvršeno je svečano formiranje osam vojničkih jedinica, koje su dobile naziv «srpski oružani odredi». [...] Već od prvog dana osnivanja ovih odreda, koji su odmah sa Banjice upućeni na teren, ocrtao se kakav će biti njihov stav na terenu u pogledu komunističkih partizana, koje su imali da gone i razbijaju, i odreda Draže Mihailovića sa kojima im je naređeno da sarađuju.<ref>Станислав Краков, Генерал Милан Недић, Књига прва: На оштрици ножа, Минхен, Штампарија Искра, 1963, стр. 159—160.</ref>}} [[Artiljerija|Artiljerijski]] major [[Boško Todorović]] bio je prije okupacije na službi u obaveštajnom odeljenju Generalštaba [[Jugoslovenska vojska|Jugoslovenske vojske]]. Nakon [[Aprilski rat|aprilskog rata]], radio je ljeta 1941. u organizaciji DM u Beogradu, da bi krajem augusta 1941. prešao u [[Istočna Bosna|istočnu Bosnu]] kao opunomoćenik Draže Mihailovića,<ref>[https://znaci.org/00001/40_37.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje SRPSKI NACIONALISTIČKI OTPOR IZVAN SRBIJE]</ref> s ciljem stvaranja četničke organizacije na tom području. Bio je i prvi četnički komandant koji će, novembra 1941, sa Italijanima sklopiti [[Kolaboracija četnika s fašističkom Italijom|sporazum o zajedničkoj borbi]] protiv NOP-a.<ref>Zbornik NOR-a, tom XIV, knjiga 1, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1981, str. 18.</ref> Iz izvještaja koji je 2. septembra 1941. poslao Draži Mihailoviću iz istočne Bosne, gdje je smjestio štab, dâ se zaključiti i da je među četničkim oficirima bio jedan od prvih koji je pledirao za saradnju sa kvislinškom Vladom Milana Nedića: {{izdvojeni citat|Vrlo je važno za Srpstvo, da se Bosna oslobodi od ustaša vojno-četničkom akcijom pre nego što naša poluslobodna vlada u Beogradu diplomatskom operacijom (koja se verovatno već vodi, što potvrđuju i pojedini neprovereni glasovi) postigne pripojenje Bosne okupiranoj Srbiji. Mišljenja sam da preokret u držanju [[Pećančevi četnici|»crnih« četnika]] — njihovo stavljanje u službu Nedića i posredno Nemaca — treba iskoristiti za nas na sledeći način: 1. obavestiti narod: a) da četnički odredi redovne vojske ostaju i dalje potčinjeni isključivo našoj Vrhovnoj komandi — Kralju, ma kako se držali dobrovoljni četnički odredi, »crni«, »crveni« i ostali. b) za našu ofanzivnu akciju u Srbiji još nije vreme, ali da je vreme za borbu u Bosni — cilj: bar poluoslobođenje i prisajedinjenje poluslobodnoj Srbiji; [...] 3.  Stupiti na pogodan način u vezu sa Nedićem i ispitati da li ostaje veran kralju i dobar Srbin — u kom slučaju neće ometati, ako neće potpomagati naš rad — ili je izdajica, u kom slučaju se treba povući van njegovog domašaja — u Bosnu, u južnu Srbiju i u Sandžak, pa odande preduzeti borbu i protiv njega, uz pomoć sviju Srba koji su ostali verni kralju i položenoj zakletvi.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_3.htm Izveštaj komandanta četničkog odreda "Boško Jugović" od 2. septembra 1941. o vojnoj situaciji u istočnoj Bosni i stavu prema srpskoj kvislinškoj vladi]</ref>}} Naredbom br. 2 od 7. septembra 1941. general Milan Nedić imenuje majora [[Velimir Piletić|Velimira Piletića]] na službu u vojnom odeljenju pri Predsedništvu Ministarskog saveta. Major Piletić će kasnije postati jedan od Mihailovićevih komandanata u [[Istočna Srbija|istočnoj Srbiji]].<ref name="Jovan Marjanović 1941">Jovan Marjanović, Ustanak i narodno-oslobodilački pokret u Srbiji 1941, Institut društvenih nauka, Beograd, 1963, str. 193.</ref><ref>AVII—Nda—19—5—4.</ref> Potporučnik [[Pavle Mešković]] je bio sa pukovnikom Mihailovićem još od kraja aprila 1941. godine u [[Istočna Bosna|istočnoj Bosni]]. Poslije toga, Mešković se nalazio u grupi od nekoliko desetina oficira i vojnika s kojima se Mihailović prebacio u Srbiju te stigao na [[Ravna gora|Ravnu goru]] 12/13. maja 1941. Kada je general Mihailović krenuo iz [[Srbija|Srbije]] za [[Crna Gora|Crnu Goru]] u proljeće 1942, odredio je Pavla Meškovića da bude njegov čovjek za vezu sa potpukovnikom [[Milanom Kalabićem]]. Nakon rata, Mešković je posvjedočio da je do povezivanja između Mihailovića i Nedića došlo već tokom embrionalne faze izgradnje kvislinškog aparata u okupiranoj Srbiji: {{izdvojeni citat|Po ulasku Nemaca u Beograd, obrazovani su tamo Komesarijati za razne poslove. Njih je ubrzo potom, krajem avgusta, zamenila Srpska Vlada na čelu sa đeneralom Milanom Nedićem. Nedić saziva zbor oficira i podoficira koji nisu otišli u ropstvo. Mihailović odobrava odlazak onih koji su tražili savet, jer je većina bila sa porodicama, a on nije mogao preuzeti odgovornost za toliki broj porodica, kad bi sve te ljude povukao u šumu. Najveći deo oficira i podoficira u Nedićevim formacijama (Poljska, Granična i Državna straža) ušao je u te odrede sa znanjem i odobrenjem D. Mihailovića i drugih komandanata pokreta. Poljska straža bila nam je odana od prvog dana skoro stoprocentno.<ref>Павле Мешковић, »На Равној гори«, »Књига о Дражи«, Виндзор, Канада, 1956, стр. 57. и 173.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/11_5.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje PRVI KONTAKTI SA NOP I POKUŠAJI DA SE OBUSTAVI USTANAK]</ref>}} U »Političkom mjesečnom izvještaju« od 3. XII 1941, general Harald Turner iznosi detalje o pokušaju sklapanja sporazuma između Mihailovićevog pokreta i kvislinških strukturâ, uz blagoslov njemačkih vlasti: {{izdvojeni citat|U toku meseca jula, na osnovu prethodnog odobrenja, komesar-ministar [[Milan Aćimović|Aćimović]] pokušao je da sa Mihailovićem sklopi sličan sporazum kao što je to učinjeno između [[Gestapo|policije državne bezbednosti Nemačke]] i [[Kosta Pećanac|Koste Pećanca]]. Međutim, Mihailović je to izbegao. Prvih dana po stupanju na čelo vlade, to isto, takođe sa nemačkim odobrenjem, pokušao je i predsednik Nedić, koji je verovao da će mu kao armijskom generalu poći za rukom da na svoju stranu privuče bar deo oficira koji su se nalazili kod Mihailovića.<ref>Jovan Marjanović, Draža Mihailović između Britanaca i Nemaca, knjiga I, Britanski štićenik, Globus/Narodna knjiga/Prosveta, Zagreb—Beograd, 1979, str. 124.</ref>|General [[Harald Turner]]}} === Partizani razotkrivaju Mihailovića === Posle završetka razgovora i postizanja sporazuma sa generalom Nedićem, Mihailovićeva delegacija se iz Beograda vratila na Ravnu goru 6. septembra 1941. U međuvremenu na Ravnu goru je pošao i major Marko Olujević s poručnikom Slavkom Pipanom, obaveštajnim oficirom Draže Mihailovića. Njih dvojicu su, na putu za Ravnu goru, uhvatili partizani u Belanovici, 8. septembra 1941. Kod majora Olujevića, koji je ujedno bio i pomoćnik komandanta kvislinške žandarmerije, nađen je plan komande žandarmerije od 7. septembra 1941. za napad žandarma sa četnicima Draže Mihailovića sa linije Zvornik-Krupanj-Valjevo-Mionica. Posle saslušanja major Olujević je streljan 10. septembra, dok je poručnik Pipan uspeo da pobegne.<ref>Јован Марјановић, Устанак и НОП у Србији 1941, Београд, 1983, стр. 317.</ref> Mihailović o svojoj saradnji sa Nedićem nije obavestio partizane. Kolubarska četa [[Valjevski partizanski odred|Valjevskog partizanskog odreda]] je prilikom zarobljavanja poručnika Ernesta Pipana zaplenila i jedan dokument Ministarstva unutrašnjih dela, u kome komanda kvislinške žandarmerije 7. septembra 1941. naređuje komandantu 5. žandarmerijskog odreda: {{izdvojeni citat|Kad sva tri odreda budu stigla na liniju Zvornik — Krupanj — Valjevo — Mionica uhvatiće vezu sa četničkim odredima koji pod komandom generalštabnog pukovnika g. Draže Mihailovića na toj liniji i sačekaće dalje naređenje za produženje dejstva.<ref>Zbornik NOR-a, I/1, Beograd, 1949, str. 405-406.</ref>}} U knjizi „General Milan Nedić”, Stanislav Krakov navodi da je ovaj dokument potpisao novopostavljeni šef žandarmerije general [[Stevan Radovanović]]. Krakov donosi još izvoda iz ovog „vrlo opširnog naređenja”, za koje tvrdi da je „bilo izdato onda kada je Nedić posle odlaska Dražinih delegata čvrsto verovao u sprovođenje zajedničke akcije protiv komunista”: {{izdvojeni citat|«(13) Saradnja sa četnicima i omladinom pokreta „Zbor” treba da bude najtešnja. Saradnja sa njima sastoji se u sledećem: Svi četnici i omladinci koji dejstvuju na teritoriji odreda potčinjeni su komandantu odreda. Komandant odreda je taj koji će naređivati sve što treba da se radi na terenu, a njegova naređenja ima da izvršuju svi četnici i omladinci. Ishrana četnika i omladinskih odelenja biće zajedno sa odredom...»<ref>Станислав Краков, н. д., стр. 160—161.</ref>|General [[Stevan Radovanović]], komandant [[Srpske žandarmerije]]}} Partizani su na osnovu zaplenjenih dokumenata uvideli da Mihailović igra dvostruku igru, učestvujući u partizanskom ustanku i istovremeno radeći na njegovom gušenju. Oni su uskoro otkrili i druge dokaze o Dražinoj kolaboraciji. Komandant [[Valjevski partizanski odred|Valjevskog partizanskog odreda]] [[Dragojlo Dudić]] u svoj dnevnik septembra 1941. godine zapisuje: {{izdvojeni citat| "12. septembar: U toku dana došao je kurir Kolubarske čete. U izvestaju stajalo je da su zarobili jedan auto Ministarstva unutrašnjih dela sa pomoćnikom komandanta žandarmerije, još jednim čovekom i šoferom žandarmom. Od materijala nađeno je nekoliko lažnih legitimacija i naredba Ministarstva unutrašnjih dela o organizaciji poternih odreda za komunistima. Iz ove naredbe jasno se vidi da je i Draža Mihailović, komandant četnika sa Ravne gore, u vezi sa ovom akcijom na strani vlade. Sad je svakome bila jasna uloga ovog žonglera koji se pravio prijateljem narodne borbe".<ref>Драгојло Дудић, Дневник 1941, Београд, 1981, стр. 187-189.</ref>}} O vezama štaba pukovnika Mihailovića sa kvislinškim formacijama govori i naredba generala [[Ljubo Novaković|Ljube Novakovića]] njegovim odredima, od 12. septembra 1941: {{izdvojeni citat|Prema sigurnim podacima koje sam ovoga momenta dobio, odredi srpske oružane sile u sporazumu sa odredima pukovnika Draže Mihailovića stupili su javno i otvoreno u akciju i dok jedni odredi imaju podrške i naslona okupatorske vlasti, drugi dotle, da bi maskirali svoj pravi cilj, bore se protiv okupatorskih vlasti i formiraju neku regularnu vojsku, pod pretnjom smrtne kazne ko ne bude prišao njihovim redovima. Jedni i drugi rade sporazumno i sa veštom i prikrivenom namerom protivu četnika (Ljube Novakovića), a preko ovih i protivu celokupnog srpskog naroda.<ref name="vojnoistorijski1941"/>}} === Nemci razotkrivaju Mihailovića === {{izdvojeni citat|Podstaknuti delimičnim uspešno vođenim borbama od strane komunista, nacionalni Srbi organizovali su takođe borbene formacije protiv Nemaca.<ref>OBAVEŠTENJE KOMANDNOG ŠTABA KOMANDANTA SRBIJE OD 16. SEPTEMBRA 1941. KOMANDAMA I USTANOVAMA VERMAHTA O RAZVOJU ORUŽANOG USTANKA - T501 roll 244, frames 334-337.</ref>|Obaveštenje Komandnog štaba Komandanta Srbije od 16. septembra 1941. o razvoju oružanog ustanka}} Prema svjedočanstvu [[Stanislava Krakova]], njemački okupacioni dužnosnici su od početka gledali s velikim podozrenjem na mogućnost zbližavanja između generalâ Mihailovića i Nedića, vidjevši u ovome prevashodno opasnost po interese [[Treći Reich|Trećeg Reicha]]: {{izdvojeni citat|Ali Nedićevi prvi kontakti sa Dražom Mihailovićem — o čemu su Nemci bili brzo obavešteni — kao i držanje Nedićevih oružanih odreda na terenu gde su oni vodili isključivo borbu protiv komunista, dok je sa Mihailovićevim četnicima vladalo pravo bratstvo po oružju, povećavali su to urođeno nemačko nepoverenje prema ljudima sa Balkana.<ref>Станислав Краков, Генерал Милан Недић, Књига прва: На оштрици ножа, Минхен, Штампарија Искра, 1963, стр. 176.</ref>}} Ubrzo, koncem septembra ili početkom oktobra, Nedića je pozvao Dankelman veoma ljut i pokazao mu [[sastanak u Brajićima|sporazum]] sklopljen između Draže i [[Josip Broz Tito|Tita]]. Dankelman je govorio kako ih je pukovnik Mihailović obmanuo da mu daju slobodu kretanja. Uskoro su podaci o učešću četničkih odreda u borbama protiv Nemaca postali očigledni, što je demotivisalo predstavnike nemačkog okupatora i kvislinške uprave da idu u pravcu saradnje sa Mihailovićem. Nemački okupator više nije imao poverenja u Mihailovića, naročito nakon što je saveznička propaganda počela da predstavlja Mihailovića kao navodnog vođu otpora u Jugoslaviji. O daljem nepoverenju okupatora i rezervisanosti Nedića prema Mihailovićevom pokretu, Harold Turner je rekapitulirao 3. novembra 1941: {{izdvojeni citat| U međuvremenu je ustanovljeno da se Mihailovićevi odredi pod komandom pukovnika Misite kod Loznice i kapetana Račića kod Bogatića bore zajedno sa partizanima. Zatim da je 28. septembra zaključio sa komunistima pismeni sporazum o zajedničkom isterivanju nemačkih oružanih snaga iz Srbije, odnosno sa Balkana. Pismeni dokazi o saradnji pronađeni su u Kraljevu, Rudniku i Gornjem Milanovcu. (...) General-pukovnik Nedić je zvanično izjavio da izuzev slučaja Mišić više nikada nije posredno ili neposredno pregovarao sa Mihailovićem niti mu slao novac. U sredu, 29.10.41. pojavio se kod Nedića pukovnik (Branislav) Pantić koji je boravio u Beogradu i po nalogu Mihailovića ponovio predlog o zajedničkoj borbi protiv komunista. Rekao mu je da Mihailović zahteva od Nedića 5.000 pušaka, 500 puškomitraljeza i 100 mitraljeza. Kada je Nedić bez okolišanja odbio taj zahtev kao glup i preteran, Pantić je upozorio Nedića da će se istog dana voditi pregovori preko opunomoćenog komandanta korpusa i da je Mihailoviću za pregovore obećana pratnja do Beograda.<ref name="znaci1981"/>}} Naime, deo nemačkih obaveštajnih struktura je smatrao da treba prihvatiti Mihailovićevu ponudu za saradnju sa Nemcima. Tehnički poslovi oko pregovora Draže Mihailovića sa Nemcima povereni su pukovniku Branislavu Pantiću i kapetanu Nenadu Mitroviću. Oni su 28. oktobra 1941. krenuli za Beograd, gde su se susreli sa nemačkim kapetanom [[Josef Matl|Jozefom Matlom]], oficirom vojno-obaveštajne službe Abver ([[Abwehr]]). O Mihailovićevoj ponudi kapetan Matl je sačinio izvještaj (“''Predmet'': Četnički odredi jugoslovenske vojske pod komandom pukovnika Draže Mihailovića stavljaju se na raspolaganje za borbu protiv komunista u saradnji sa nemačkim Vermahtom”), koji će nadređenima poslati 30. oktobra 1941. godine: {{izdvojeni citat|Pukovnik Pantić je izjavio da je od strane pukovnika Draže Mihailovića ovlašćen da stupi u vezu sa predsednikom vlade generalom Nedićem, kao i sa nadležnim instancama u nemačkom Vermahtu, kako bi se četnički odredi jugoslovenske vojske, koji se nalaze pod komandom Draže Mihailovića stavili na raspolaganje u cilju suzbijanja komunizma u Srbiji. Izjava je punovažna. Pukovnik Pantić daje kao garanciju svoju oficirsku čast. General Nedić je u to upućen na osnovu ličnih razgovora koje je s njim vodio pukovnik Pantić ujutro 28. 10; on odobrava taj korak i želi da se što pre pristupi njegovom sprovođenju i aktiviranju.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_238.htm Zbornik NOR-a, XIV/1, Beograd, 1981.], str. 857.</ref>|Kapetan [[Josef Matl]]}} Milan Nedić je smatrao da mu je pregovorima između Mihailovićevih predstavnika i predstavnika nemačkog okupatora ugrožen politički kredibilitet. Prethodno je Nedić odbio nastavak pregovora i materijalnu i vojnu pomoć Mihailovićevom pokretu, što zbog opreza prema Nemcima, osluškujući kakav je njihov stav o saradnji sa četnicima, što zbog bojazni da Mihailovićeva legalizacija kod okupatora može ugroziti njegovu političku poziciju. O ovome je takođe rekapitulirao Harold Turner, 6. novembra 1941: {{izdvojeni citat|Nedić je ponovo odbio pregovore sa Mihailovićem, ali me je zamolio da mu objasnim kakvu igru Nemci igraju sa Mihailovićem. Uveravao sam general-pukovnika Nedića da može biti siguran da opunomoćeni komandant korpusa neće preduzimati nikakve akcije koje bi povredile ličnost ili politiku predsednika vlade Nedića. Njegovo mišljenje o Mihailovićevoj situaciji je sledeće: Mihailović se nalazi neposredno pred uništenjem, pitanje je samo vremena. Sam Mihailović oseća da sve više slabi i želi da dobije u vremenu da bi se spasao, naročito preko zime. On je potpuno nepouzdana ličnost i zato Nedić smatra da nema svrhe pregovarati.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_243.htm Zbornik NOR-a, XIV/1, Beograd, 1981.], str. 869-870.</ref>}} 11. novembra Mihailović se [[sastanak u Divcima|sastao sa Nemcima u selu Divci]], ali su oni odbili njegove usluge i zatražili razoružanje četnika. Mihailović je odbio da položi oružje, ali je nastavio borbu protiv partizanskog pokreta, što je bilo od nesumnjive koristi nemačkom okupatoru. Našavši se u još težoj situaciji nakon prelaska Glavnog štaba NOV i POJ i glavnine partizanskih snaga u Bosnu i Sandžak, čemu je znatno doprinela Mihailovićeva spremnost da napada partizane u momentu kad oni pokušavaju da suzbiju nemačku ofanzivu, Mihailoviću se ponovo nametnula nužnost saradnje sa kvislinškim strukturama, naročito u kontekstu nemačke spremnosti da ga gone kao odmetnika. U dnevnim izvještajima iz sredine novembra 1941, poslatih iz komande Jugoistoka, može se zaključiti da u glavnom štabu Vrhovne komande Wehrmachta nijesu znali ko je pukovnik Mihailović. Nezavisno od ovoga, njegova ponuda o zajedničkoj borbi protiv partizana je odbijena i zatraženo je polaganje oružja: {{izdvojeni citat|13.11.41: Vrhovna komanda oružanih snaga traži provjeru vijesti da je /izvjesni/ Mihailović poslao delegate Nediću, i preko njih ponudio Nijemcima pregovore. Navodno je prijedlog odbijen, jer Nijemci žele da pregovaraju s njim direktno, a ne preko posrednika. Nakon savjetovanja komande Jugoistoka i njemačkog generala u Srbiji, Vrhovna komanda je telefonski obavještena o sljedećem: Vođa bandi Mihailović je njemačkom generalu u Srbiji ponudio zajedničku borbu protiv komunista. Ponuda je odbijena sa zahtjevom za bezuslovnu kapitulaciju. Odgovor je izostao. Jučer prvi put zabilježene borbe između Mihailovićevih bandi i komunista. Ovo ne mjenja stav da se traži bezuslovna kapitulacija.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=124&rec=311&roll=175 NARA, T311, Roll 175, frame no. 000119.]</ref>}} {{izdvojeni citat|17.11.41: Savjetovanje kod načelnika štaba komande Jugoistoka: Ponuda pukovnika Mihailovića da stavi svoje snage na raspolaganje za borbu protiv komunista je odbijena i zatražena je bezuslovna predaja. Mihailović je tražio da se konsultuje sa svojim komandatima. Mihailović također tražio oružje za borbu protiv komunista! Ovo je igra, borba između bandi za izvor oružja! Ipak, čini se da jedan dio Mihailovićevih bandi iskreno želi da se bori protiv komunista.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=127&rec=311&roll=175 NARA, T311, Roll 175, frames no. 000121—000122.]</ref>|Izvještaj o djelatnosti operativnog odjeljenja komande Jugostoka za septembar 1941 (30. septembar 1941.).}} === Početak otvorenog sukoba sa partizanima, novembar 1941. === {{main|Napad četnika na Užičku Republiku}} Sukob u ustaničkim redovima bio je katalizator saradnje ravnogorskih odreda sa formacijama srpske kvislinške vlade. „Čete pukovnika Draže Mihailovića“ sarađuju sa Nedićevim odredima u zauzimanju [[Ljig]]a 7. novembra i na prostoru [[Lazarevac]]-[[Belanovica]] 13. novembra. Takođe, pod komandom majora [[Milana Kalabića]] (otac [[Nikola Kalabić|Nikole Kalabića]]), Požeški i Gornjomilanovački ravnogorski odred vode intenzivne borbe protiv partizana kod [[Rudnik (planina)|Rudnik]]a 19. i 20. novembra, a zabilježena je saradnja i majora [[Velimir Piletić|Velimira Piletića]] sa žandarmerijskim odredima u borbama sa partizana kod [[Kučevo|Kučeva]] 18. novembra 1941.<ref>Nebojša Stambolija, Srpska državna straža 1942-1944. Doktorska disertacija, [[Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu]], 2019, str. 46-47.</ref> O žestini borbi koje su četnici Draže Mihailovića vodili skupa sa nedićevskim odredima napadajući na [[Slobodne teritorije u Narodnooslobodilačkom ratu|partizansku slobodnu teritoriju]], naročito svjedoči izvještaj komande Žandarmerije od 18. novembra 1941, u kome se, između ostalog, kaže: {{izdvojeni citat|Komandant Kolubarske grupe major g. Kalabić depešom, poslatom 17 novembra o. g. iz Aranđelovca, javlja: „Danas mi je javljeno da se koncentrisalo do 480 komunista na prostoru od sela Garaša, Bosuta i Dragolja... Odmah sam uputio tri stotine četnika Ravnogoraca i sto mojih vojnika da ih napadnu. Borba je otpočela u 15 č. i završena око 18 č. u reonu sela Dragolja i Bosuta. Ubijeno je 64 komunista i 1 uhvaćen...“<ref>AVII—Nda—53—3—48.</ref><ref>Jovan Marjanović, Ustanak i narodno-oslobodilački pokret u Srbiji 1941, Institut društvenih nauka, Beograd, 1963, str. 351.</ref>}} Kako ni tražena efikasnija [[Savezničke sile u Drugom svjetskom ratu|saveznička]] pomoć, kao ni ona od majora [[Jezdimir Dangić|Jezdimira Dangića]],<ref>https://www.znaci.org/00001/4_14_1_27.htm Naređenje Draže Mihailovića od 9. novembra 1941. komandantu bosanskih četničkih odreda za prebacivanje četničkih jedinica iz istočne Bosne u rejon Užica i Kosjerića radi napada na partizane</ref> nijesu mogle uslijediti brzinom koju je Mihailović želio, on i njegovi komandanti se odlučuju da zatraže pomoć direktno od komandanata Nedićevih i Pećančevih odreda koji su otvoreno služili okupatoru. O ovoj pomoći kapetan [[Ćirilo Dimitrijević]] (oficir [[Legalizovani četnici|legalizovanog]] ''Sandžačkog vojno-četničkog odreda'' (SČO) pod komandom majora [[Miloš Glišić|Miloša Glišića]]; početkom jula 1942. u svojstvu deputata SČO učestvovao je u pregovorima sa pukovnikom [[Milošem Masalovićem]], [[Cvetanom Đorđevićem]] i generalom Milanom Nedićem, koji mu je savjetovao „apsolutnu saradnju sa Italijanima“;<ref>ASŽ, Ž-28, NOR, kut. 13, f. Sandžački četnici, dok. 5а, str. 2–3.</ref> potonji komandant Pribojske brigade JVuO<ref>{{harv|Живковић|2017|p=741, 778}}</ref>), piše Mihailoviću 1943. godine, pored ostalog i sljedeće: {{izdvojeni citat|Potom sam u svojstvu načelnika štaba Rudničke grupe odreda u najkritičinjim danima Ravne gore, bez odobrenja svoga komandanta slao municiju, opremu i puškomitraljeze na Ravnu goru, gde su trupe đenerala g. Mihailovića bile blokirane od komunista radi uništenja. Iz ovih dana imam telefonsko priznanje đenerala g. Mihailovića Draže, koji mi je tom prilikom zahvalio i naredio da mu se imam javiti kada dođe do izražaja.<ref>AVII, arhivski fond Draže Mihailovića, VK—X 13.</ref>}} Sukob partizanskih i vojnočetničkih snaga od prvih dana novembra 1941, uticao je i na poručnika Nikolu Kalabića i njegovu buduću visoku poziciju u hijerarhiji ravnogorskog pokreta. Naime, Mihailovićevo ustaničko sjedište, Ravna Gora je 10. novembra [[Napad četnika na Užičku Republiku|direktno ugrožena od partizanskih snaga]]. Gotovo svi odredi ostaju bez municije. Pred partizanskim naletom, odredi se povlače. Stanje je dramatično i vode se ogorčene borbe. Mihailović iz [[Brajići (Gornji Milanovac)|Brajića]] rukovodi operacijama, dijelom zakopavajući, dijelom uništavajući najpovjerljiviju arhivu. U takvoj situaciji, poručnik Nikola Kalabić predlaže da se od njegovog oca Milana, penzionisanog žandarmerijskog majora, u tom trenutku komandanta jednog vladinog odreda u Ljigu, zatraži pomoć.<ref>{{Cite web |title=Bojan Dimitrijević: Nikola Kalabić između Čiče i Krcuna?! |url=https://savremenaistorija.com/2017/06/28/nikola-kalabic-izmedu-cice-i-krcuna/ |access-date=2023-12-28 |archive-date=2023-12-28 |archive-url=https://web.archive.org/web/20231228100857/https://savremenaistorija.com/2017/06/28/nikola-kalabic-izmedu-cice-i-krcuna/ }}</ref> Major Milan Kalabić (Kalabić je od kraja 1941. okružni načelnik u [[Kragujevac|Kragujevcu]]; 28. januara 1942. srpska vlada ga unaprjeđuje u čin potpukovnika<ref>Nebojša Stambolija, n.d., str. 34. i 60.</ref>), na zahtjev Draže Mihailovića, stavio je četnicima na raspolaganje osam kamiona municije za borbu protiv partizanskih odreda. Municija je odmah prebačena u [[Ba (Ljig)|selo Ba]] i podijeljena Mihailovićevim odredima. Kako bi Mihailoviću dodatno olakšao situaciju, stariji Kalabić je istovremeno angažovao i sve svoje snage u borbi protiv partizana u oblasti planine Rudnik. Od tada Nikola Kalabić postaje jedan od najvažnijih četničkih komandanta, a Milan Kalabić jedan od najodanijih saradnika Draže Mihailovića u srpskim kvislinškim redovima.<ref>[https://znaci.org/00001/11_9.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje NAPAD NA UŽICE I BORBE OKO ČAČKA]</ref> Potpukovnik [[Manojlo Korać]], komandant Požeškog četničkog odreda (sredinom novembra 1941. legalizovanog pri Nedićevom upravnom aparatu, gdje će Korać postati načelnikom okruga Užičkog), u knjizi ratnih memoara “Između Draže i Nedića“, objavljenoj [[2015]]. u izdanju [[Kragujevac|kragujevačkih]] ''Pogleda'', prisjeća se da je prisustvovao susretu između Milana Kalabića i Draže Mihailovića, do kojeg je došlo u Belanovici krajem novembra 1941. godine. Tom prilikom je i Kalabić mlađi odsjeo kod svog oca nekoliko dana. Prema Koraćevom svjedočenju, na ovom je sastanku dotadašnja saradnja između kvislinških oružanih snaga i ravnogorskog pokreta konačno formalizirana: {{izdvojeni citat|Posle kraćeg informativnog razgovora, pređosmo na stvar. Kalabić poče izlagati način vođenja dosadašnje borbe protiv komunista, kao i plan daljeg čišćenja Srbije od komunističkih delova i grupa. Posle toga izloži i način snabdevanja oružanih odreda hranom, novcem, municijom, oružjem, odećom, obućom i ostalom vojnom opremom. I najzad upozna ga sa svima naređenjima i instrukcijama đenerala Nedića u pogledu rada na terenu, kao i u svemu ostalom što je smatrao za potrebno da iznese. Đeneral Mihailović sasluša ovo izlaganje, a zatim zapita Kalabića, da li je u mogućnosti da nešto oružja, municije i obuće, koje dobija od srpske vlade, odvoji i pošalje na Ravnu Goru. Zatim se đeneral Mihailović zainteresova za dalji pokret i dislokaciju srpskih oružanih snaga đenerala Nedića, zahtevajući od Kalabića da na svaki način Požeški četnički odred uputi u Požegu, radi dalje borbe u tim krajevima. I najzad, zamoli majora Kalabića da po mogućstvu svoje objave za slobodno kretanje i legitimacije za nošenje oružja, izdaje i ljudstvu Ravne Gore koje mu se za to obrati, pošto su u to vreme, u očima Nemaca, naročito u okrugu Užičkom i Kragujevačkom, objave, putne isprave i oružne legitimacije sa potpisom majora Kalabića, imale puno poverenje, tako da je jedino sa njegovim ispravama kretanje bilo neometano od organa vlasti. Major Kalabić dade potrebna objašnjenja i obeća da za račun Ravne Gore učini sve što može, naročito u pogledu izdavanja objava i oružnih listova.<ref>Манојло Кораћ, Између Драже и Недића, Погледи, Крагујевац, 2015, стр. 222.</ref>}} Srpski istoričari Bojan Dimitrijević i Nemanja Dević ocjenjuju da je riječ o veoma važnoj epizodi u istoriji okupirane Srbije u Drugom svjetskom ratu: „U ovim događajima, koji su se pokazali ključnim u odbrani i održanju Ravnogorskog pokreta, pukovnik Mihailović definitivno stiče naklonost prema Kalabićima. U njemu je bila i tajna kasnijeg Nikolinog uspeha i napredovanja u pokretu, koje je proizilazilo iz velike pomoći koju je ravnogorcima pružao njegov otac“.<ref name="leskovackizbornik.rs">{{Cite web |url=https://leskovackizbornik.rs/index.php/zbornik/article/view/159 |title=Немања Девић, Бојан Димитријевић — МИЛАН КАЛАБИЋ: ОД РАТНИКА ЗА СТАРУ СРБИЈУ ДО РАВНОГОРЦА |access-date=2024-10-27 |archive-date=2024-07-20 |archive-url=https://web.archive.org/web/20240720221112/http://leskovackizbornik.rs/index.php/zbornik/article/view/159 |url-status=dead }}</ref> Četnici Draže Mihailovića su, uz posredstvo samozvanog vojvode [[Jovana Škavovića Škave]], 13. novembra 1941. [[Predaja zarobljenih partizana Nijemcima novembra 1941.|predali Njemcima oko 365 zarobljenih partizana]]. Predaja zarobljenih partizana dogodila se u selu [[Slovac]], smještenom između [[Valjevo|Valjeva]] i [[Lajkovac|Lajkovca]]. Vojvoda [[Kolubara|kolubarski]] Škavović je priznavao komandu Koste Pećanca, ali je aktivno sarađivao i sa četnicima Draže Mihailovića u borbi protiv partizana. U predaji zarobljenika učestvovao je i potporučnik Pavle Mešković, ravnogorski oficir. Ovim je činom Mihailović htio ukazati okupatoru da su četnici i dalje voljni da sarađuju, iako je njegova inicijativa za saradnju bila odbijena 11. novembra 1941. na [[Sastanak u Divcima|pregovorima u Divcima]]. [[Wehrmacht]] je 27. novembra 1941. strijeljao najmanje 261 partizana zarobljenog i ustupljenog od strane četnika.<ref>Milan Radanović, Kazna i zločin: Snage kolaboracije u Srbiji: odgovornost za ratne zločine (1941-1944) i vojni gubici (1944-1945), Rosa Luxemburg Stiftung Southeast Europe, Beograd, 2015, str. 58.</ref> Presudom Vrhovnog vojnog suda [[Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija|FNRJ]] od [[15. juli|15. jula]] [[1946]]. godine u [[Beograd]]u, general Mihailović je bio proglašen odgovornim za izvršenje i ovog zločina: {{izdvojeni citat|Optuženi Mihailović je u noći između 13. i 14. novembra 1941. godine, tj. iste noći kada se sastao sa gestapovcem, kapetanom Matlom, naredio svom komandantu Daki Tešmanoviću da oko 365 zarobljenih partizana preda Srpskoj državnoj straži u selu Slovac, iako je znao da će ih Srpska državna straža postreljati ili predati Nemcima. To je učinjeno tako da ih je Tešmanović predao Jovanu Škavi a ovaj Nemcima. Nemci su od ovih predatih partizana streljali oko 270, a ostale oterali u logore.<ref name="Presuda">[https://www.znaci.org/00001/60_3_34.pdf Miodrag Zečević: DOKUMENTA SA SUĐENjA DRAŽI MIHAILOVIĆU, Beograd 2001: Presuda Dragoljubu Mihailoviću i ostalima]</ref>|Presuda Dragoljubu Mihailoviću}} Partizansko-četnički sukobi i slabljenje snaga otpora pogodovali su njemačkom okupatoru da neometano pripremi [[Operacija Užice|završnu ofanzivu]] na slobodnu teritoriju [[Užička Republika|Užičke republike]]. U napadu na partizansku slobodnu teritoriju učestvovale su [[Dimitrije Ljotić|Ljotić]]eve, [[Kosta Pećanac|Pećančeve]] i Nedićeve jedinice pod komandom pukovnika [[Koste Mušickog]], kao i neke bivše jedinice Draže Mihailovića koje su ušle u sastav kvislinških snaga. Time su se ove jedinice i formalno legalizovale kod Nijemaca, ali su i dalje bile pod Mihailovićevom komandom.<ref>Радивоје Папић, ''Ужичка република 1941. Водич кроз изложбу'', Народни музеј Ужице, 2017, стр. 136.</ref> {{izdvojeni citat|Tada je nastala i najčudnovatija faktička koalicija u Drugom svetskom ratu, koju su sačinjavali u odnosu na Narodnooslobodilački pokret, kao jedinstvenog protivnika, četnici, Nemci, Britanci, Nedić, ustaše.<ref>Branko Petranović, Srbija u Drugom svetskom ratu, 1939-1945, Beograd, 1992, str. 274.</ref>|Profesor [[Branko Petranović]]}} [[Boško Kostić]], sekretar [[Dimitrije Ljotić|Dimitrija Ljotića]], svjedoči u svojim memoarima da je slom partizanske Užičke republike nastupio kao posljedica vojne kooperacije „udruženih nacionalnih snaga“ u okupiranoj Srbiji: {{izdvojeni citat|Pošto su se sada nacionalisti ujedinili, to svi kreću na takozvanu Titovu „Sovjetsku Užičku republiku“. U ovim borbama učestvuju četnici pukovnika Mihajlovića pod komandom ppukovnika Manojla Koraća, majora Glišića, kapetana Vučka Ignjatovića, poručnika Predraga Rakovića, itd. Srpskim dobrovoljcima komanduje njihov komandant pukovnik Kosta Mušicki. U tim borbama učestvuju i podoficiri i žandarmi pod komandom ppukovnika Milana Kalabića i majora Savovića, i četnici Koste Pećanca. Samo blagodareći ovoj akciji udruženih nacionalnih snaga, razbijena je „Sovjetska Užička republika“, a partizani, na čelu sa Titom, oterani iz Srbije.<ref>Boško N. Kostić, Za istoriju naših dana - Odlomci iz zapisa za vreme okupacije, Lil (Francuska), 1949, str. 66–67.</ref>}} Pukovnik [[Jovan Trišić]], pomoćnik komandanta [[Srpske žandarmerije]], uhapšen je 9. novembra od strane [[Specijalne policije Uprave grada Beograda]]. Saslušavao ga je lično [[Ilija Paranos]], šef Specijalne policije. U Trišićevoj kancelariji, kao i u stanu, pronađeno je mnogo materijala koji je poslužio za optužbe, te je istog dana odveden u [[Logor Banjica|Banjički logor]]. Naime, pukovnik Jovan Trišić je brojnim ravnogorcima izdavao legitimacije o pripadnosti žandarmeriji kako bi se ovi nesmetano mogli kretati kroz okupirana područja. [[Gestapo]] je zaplijenio jednu takvu objavu i dobio priznanje od čovjeka kod koga je nađena da mu je izdata lično od strane Trišića. O hapšenju pukovnika Trišića, kao i o reakciji generala Nedića, piše u emigraciji Nedićev bliski rođak [[Stanislav Krakov]], predratni direktor [[Radio Beograd]]a i urednik više kvislinških glasila tokom okupacije: {{izdvojeni citat|Šef Opšte policije Paranos, na naređenje Dragog Jovanovića, uputio je odmah dva svoja inspektora — napominjem da su obojica živi i danas — u Glavni generalštab gde se nalazila komanda žandarmerije. Oni su se javili kod komandanta generala Stevana Radovanovića — koji je takođe živ u emigraciji — pokazali mu akt Gestapoa i naređenje upravnika grada da izvrše pretres kancelarije Trišićeve i da ga uhapse. U prisustvu generala Radovanovića inspektori su ušli kod Trišića, saopštili mu odluku koju su dobili i izvršili pretres. U fijokama pisaćeg stola Trišićevog našli su više praznih žandarmerijskih legitimacija, istih kakva je nađena kod zarobljenog četnika, razna druga dokumenta i najzad mobilizacione spiskove aktivnih i rezervnih oficira pripadnika pokreta Draže Mihailovića sa njihovim adresama i svim podacima. Koliko se sećam mislim da je bilo 1200 imena, jer se o tome više puta u Nedićevom kabinetu govorilo. Sa Trišićem i sa nađenim kompromitujućim materijalom dva inspektora su se vratili u Upravu grada i referisali svome šefu Paranosu. Kada je ovaj video šta su njegovi činovnici našli kod Trišića, ne obaveštavajući Dragog Jovanovića, telefonirao je Masaloviću i molio da ga general Nedić odmah primi. Sa svim dokumentima je došao u kancelariju Nedićevu da referiše i da pita šta da radi. Nedić mu je naredio: — ''Uništite odmah sav materijal koji ste našli i obavestite Gestapo da sem službenih hartija niste ništa drugo pronašli. Ne radi se samo o životu Trišića, već se radi o životima 1200 srpskih oficira''.<ref>Станислав Краков, Генерал Милан Недић, Књига прва: На оштрици ножа, Минхен, Штампарија Искра, 1963, стр. 265—266.</ref>}} Sumirajući rezultate [[Gušenje ustanka u Srbiji|operacije Užice]], Krakov piše i da je krupni operacijski zahvat masivnih okupatorsko-kolaboracionističkih formacija brzo slomio otpor partizanskih snagâ i [[Vrhovni štab NOVJ|Vrhovnog štaba NOPOJ]]: {{izdvojeni citat|Dve nemačke pešadijske divizije 342-ga i 313-ta, oko i ispred kojih su se nalazili kao odbojnik — da spreče stradanje stanovništva — Nedićevi oružani odredi potpukovnika Velje Jovanovića, majora Milana Kalabića i Savovića, srpski dobrovoljci pod komandom pukovnika Koste Mušickog, Pećančevi četnici i svi «legalizovani» četnički odredi Mihailovićevi, koji su se sada vodili kao trupe srpske vlade, preplavili su tu teritoriju dotle držanu nesmetano od komunista i već istog dana su ušli u Čačak, Požegu, Kosjerić, te je Vrhovni štab Titov u najvećoj žurbi i neredu napustio Užice i sklonio se na Zlatibor. Sledeći dan, 29. novembra, nemački tenkovi su prodrli u Užice i odmah nastavili dalje za Zlatibor sa koga je celo komunističko vođstvo otstupalo ka Sandžaku u panici, dok su partizanski odredi bili desetkovani i razbijeni. Sa Titom je tada bio i engleski kapetan Hadson, koji je napustivši Mihailovića pridružio se partizanima. U ponedeljak, 1. decembra 1941. ostatci partizanskih snaga sa Titom na čelu napustili su konačno Srbiju da se u nju ne vrate skoro pune tri godine. Prešli su u Sandžak, koji se smatrao kao teritorija pod italijanskom upravom, te su Nemci tu na samoj granici između Srbije i Sandžaka prestali da gone već skoro smrvljenog protivnika.<ref>Станислав Краков, н. д., стр. 285—286.</ref>}} === Nastavak saradnje sa kvislinškim strukturama, decembar 1941. === [[Datoteka:Četnici, SDS i SDK.png|350px|mini|levo|Četnici, Srpska državna straža i Prvi puk Srpskog dobrovoljačkog korpusa.]] Uprkos odbacivanju od strane Nemaca, četnici su nastavili saradnju sa Nedićevom vladom. Vredi istaći da Nemci nisu uznemiravali Mihailovićeve četnike nakon njegovog odbijanja da prihvati kapitulaciju na sastanku u Divcima, 11. novembra 1941, dok su četnici izbegavali borbe sa nemačkim okupatorom još pre ovog datuma. Bilo je očigledno da je nemačka ofanziva na Užice zaobišla četničku Vrhovnu komandu i glavninu četničkih snaga na Ravnoj gori. Mihailović je imao informacije iz kvislinških izvora da će nemačke snage nakon okončanja borbi protiv partizana nastojati da eliminišu snage pod njegovom komandom. "Stoga je Draža Mihailović požurio da iskoristi vreme kada ga okupator ne dira i da spasava što se spasti može. Mihailović je napravio plan da veći deo svojih četnika uključi u Nedićeve oružane odrede, da ih legalizuje kod Nemaca, da na taj način očuva svoje ljudstvo i da ga i dalje koristi u borbi protiv partizanskih odreda Srbije. U vezi s tim, Mihailović je na Ravnoj gori, 30. novembra 1941, održao sastanak četničkih komandanata sa teritorije obližnjih okruga (Nemci su već tada bili zauzeli Čačak i Užice, a glavnina partizanskih snaga povukla se u Sandžak).<ref>[https://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, I-II, Beograd, 1979.], str. I/265-267.</ref> Zapisnik sa ovog sastanka nije sačuvan, ali o njemu svedoči izveštaj koji je Draži Mihailoviću decembra 1942. poslao poručnik [[Predrag Raković]], komandanta legalizovanog Ljubićkog četničkog odreda, kao i zapisnik sa sudskog saslušanja četničkog majora [[Miloš Glišić|Miloša Glišića]], načelnik štaba Požeškog četničkog odreda. On je na suđenju 1946. izjavio: {{izdvojeni citat|Na Ravnoj gori sa Dražom je održano savetovanje komandanata odreda. Na ovom savetovanju Draža je naredio da se stupa u vezu sa Nedićevim odredima, radi popravljanja situacije. Rekao je da odredi i dalje ostaju pod njegovom komandom i da je ovo samo privremeno rešenje.<ref>[https://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, n.d.], str. I/267.</ref>}} Britanski oficir za vezu [[Duane Hudson|Bil Hadson]] je stigao je na Ravnu goru noću između 7. i 8. decembra dok su Nemci vršili [[Operacija Mihailović|ofanzivu na Mihailovićevu komandu]]. On kaže da su se četnici izvukli prelaskom u Nedićeve odrede: {{izdvojeni citat|Dobio sam utisak da bi britansku pomoć najbolje bilo koncentrisati na Mihailovića ako on još postoji nezavisan od Nedića. Rekao sam to Titu i njegovima i uputio sam se natrag u poplavu Nemaca i kvislinga. [...] Nisam našao nikakve ostatke Mihailovićevih ljudi, izuzev njega lično i nekoliko oficira. Svi drugi su se pretvorili u Nedićeve ljude i otišli, na potpuno razočaranje Švaba.<ref name="Znaci.net">{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/5_3.htm |title=William Deakin - EMBATTLED MOUNTAIN (Bojovna planina) |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>|[[Duane Hudson|Bil Hadson]]}} Na osnovu odluke četničke Vrhovne komande na Ravnoj gori, četnički odredi pod komandom Draže Mihailovića u čačanskom kraju legalizovali su svoje delovanje u okviru kvislinških formacija početkom decembra 1941. i na taj način su se statusno izjednačili sa vladinim četnicima, odnosno četnicima vojvode Koste Pećanca. Samo dva dana po okončanju operacije Mihailović (10. decembra 1941) novopostavljeni vojnoupravni komandant Srbije general [[Paul Bader]] pisao je svojim pretpostavljenima: {{izdvojeni citat|Mihailovićeva grupa može sad da se smatra razbijenom... Mnoge Mihailovićeve pristalice, izgleda da su pobegle u šume i planine. Postoje izveštaji prema kojima sve obezglavljene bande pokušavaju da se prebace u četničke jedinice Koste Pećanca. Znaci ukazuju na to da su neki srpski vladini krugovi, sve do pred kraj, hteli doći u vezu sa Mihailovićem, kako bi se poštedela srpska krv. Na istoj su liniji i nastojanja srpskog ministra predsednika Nedića, a koja imaju za cilj da spreče oštar postupak protiv Mihailovićevih pristalica, koji su, navodno, na to bili samo prisiljeni.<ref>Zbornik NOR-a, tom I, knjiga 1, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1949, str. 636—637.</ref>}} Prethodno, tokom novembra 1941, legalizovan je Jelički četnički odred Miloja Mojsilovića, koji je prethodno priznavao komandu Draže Mihailovića. O legalizaciji Mihailovićevih četnika u čačanskom kraju nedvosmisleno svedoči izveštaj poručnika [[Predrag Raković|Predraga Rakovića]], komandanta Ljubićkog četničkog odreda, Draži Mihailoviću iz decembra 1942. Raković navodi da je "posle održane sednice na Ravnoj gori 30. novembra 1941. i prema dobivenim instrukcijama" noću između 30-31. novembra krenuo ka Gornjoj Gorevnici gde se njegov odred od 200 boraca susreo sa 5. dobrovoljačkim odredom, formacijom Srpskog dobrovoljačkog korpusa, pod komandom potpukovnika [[Marisav Petrović|Marisava Petrovića]]. Istog dana je Raković zamoljen, kako se navodi, da sa Ljubićkim četničkim odredom "pođe u pretres terena G. Gorevnice i čišćenje od komunista", pri čemu su četnici snabdeveni municijom od SDK. Uveče je Raković sa Petrovićem otišao u Čačak gde se susreo sa komandantom SDK, pukovnikom [[Kosta Mušicki|Kostom Mušickim]], koji je bio zapovednik kvislinških snaga u čišćenju zapadne Srbije od preostalih partizanskih snaga. {{izdvojeni citat|Uglavnom to veče sam sa njima dogovorio da ostanem na terenu sa svojim odredom radi čišćenja terena od komunista, što mi je u stvari i bio zadatak kad sam pošao na svoj teren sa Ravne gore. (...) Uništenje komunista bilo je potrebno i meni i Nemcima i ljotićevcima, te smo se u ovom poslu složili i postali 'saveznici'.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_209.htm Zbornik NOR-a, XIV/1, Beograd, 1981.], str. 766-767.</ref>}} Sukladno dogovorima viših instanci, [[Prvi valjevski četnički odred]], čiji je komandant [[Neško Nedić]], izdao je 13. decembra 1941. naređenje za saradnju sa kvislinškim vlastima u borbi protiv partizana: {{izdvojeni citat| 2) Da komandir opštinskih četa stupa u dodir sa postavljenom opštinskom upravom i ne pokazujući ovaj akt saopšti joj da je određen da formira oružane snage na teritoriji opštine koje će služiti kao potpora vlasti radi održavanja mira i poretka a naročito kao oružana snaga za suzbijanje komunista ako se i kad pojave na teritoriji opštine. Ovaj štab će preduzeti sve potrebne mere da ovakav rad bude prećutno odobren i od strane Nedićevih odnosno nemačkih vlasti. <br /><br /> 6) Komandiri će narediti svojim seoskim komandirima da odmah otpočnu sa patroliranjem. Ova mera je neophodna jer se komunisti pošto su razbijeni vuku kroz sva sela u bednom stanju i malim grupama a u interesu je naše stvari da ih odmah razoružavamo. <br /><br /> 9) Početi odmah sa propagandom protiv komunista i svugde i na svakom mestu objasniti istinu da je do ovoga žalosnog stanja došlo zato što su oni u želji da preotmu vlast počeli borbu prerano. (...) Mi zato ne možemo i nećemo zajedno sa Nemcima, ali nećemo ni u otvorenu borbu, koju sada ne možemo izdržati. (...) Dotle dok ovaj momenat ne dođe mi moramo iskoristiti rasulo kod komunista da ih razoružamo te da nam na proleće ponovo ne ometu naš rad.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_33.htm Zbornik NOR-a, XIV/1, Beograd, 1981.], str. 90-91.</ref>}} Neposredno nakon odlaska glavnine četničkih snaga sa Ravne gore, pri čemu se većina četničkih odreda legalizovala kod Nemaca integrišući se u kvislinške snage, usledio je napad nemačkih snaga na četničku Vrhovnu komandu na Ravnoj gori. Kako je u svom izvještaju iz druge polovine 1942. godine naveo njemački kapetan [[Ernest Wiesshaupt]], tada su pukovniku Mihailoviću u pomoć pritekli najviši rukovodioci kvislinške uprave u Srbiji: „Istragom je dokazano da je jedan član Vlade, ministar unutrašnjih poslova [[Milan Aćimović|Aćimović]] u razgovoru pokušao da, preko pukovnika srpske pomoćne žandarmerije [[Kosta Mušicki|Mušickog]], dođe u vezu sa Mihailovićem. Dva srpska žandarmerijiska oficira kojima je poveren ovaj zadatak uhvaćena su od nemačkih jedinica. Protiv Mušickog i drugih okrivljenih žandarmerijskih i četničkih oficira preduzet je vojnosudski postupak“.<ref>[https://znaci.org/zb/4.php?broj=544&bk=2&vol=12 Borbe protiv ustaničkog pokreta na području Jugoistoka od juna 1941. do avgusta 1942. godine], u Zbornik NOR-a, tom XII, knjiga 2: Dokumenti Nemačkog rajha 1941—1945, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1976, dokument br. 209, str. 1039.</ref> Istoričari [[Kosta Nikolić]] i [[Bojan Dimitrijević]] tvrde: „Taj kontakt doveo je Nedića u veoma težak položaj, ali je on uspeo da ubedi Nemce kako za to nije znao i da je Aćimoviću izričito zabranio da ima bilo šta sa 'Mihailovićevim pitanjem'. Ipak, pukovnik Mušicki je uhapšen i ispitivan, ali je Nedić uspeo tokom 1942. da ga oslobodi“.<ref>Коста Николић, Бојан Б. Димитријевић, Генерал Драгољуб Михаиловић 1893-1946. Биографија, Београд, 2011, стр. 174.</ref> Kosta Mušicki je uhapšen 9. decembra 1941. upravo zbog pomoći ravnogorskim četnicima. Boravio je izvesno vreme u nemačkom zatvoru. Milan Nedić je 3. decembra 1942. ponovo postavio pukovnika Mušickog za komandanta [[Srpski dobrovoljački SS korpus|Srpskog dobrovoljačkog korpusa]].<ref>Mладен Стефановић, Збор Димитрија Љотића 1934-1945, Београд, 1984, стр. 223.</ref> Kosta Mušicki je u istražnom postupku 1946. naveo da je „uhapšen od strane Nemaca i izveden pred ratni sud zbog pokušaja uspostavljanja veza sa Dražom Mihailovićem“.<ref>[https://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, n.d.], str. I/271, fus. 67.</ref> [[Operacija Mihailović|Nemački napad na Mihailovićev štab]] i delove njegovih snaga koje nisu legalizovane, u rejonu Ravne gore i u nekim okolnim selima, započeo je 6. decembra 1941. i trajao je dva dana. Mihailović je uspeo da izbegne hvatanje u Struganiku i da se skloni, nakon čega se nekoliko meseci skrivao u različitim delovima zapadne Srbije. Major kvislinške žandarmerije [[Milan Kalabić]], zapovednik dela kvislinških snaga u zapadnoj Srbiji, otac Mihailovićevog bliskog saradnika [[Nikola Kalabić|Nikole Kalabića]], pomagao je Mihailoviću obaveštavajući ga o nemačkim poterama.<ref>Коста Николић, Бојан Б. Димитријевић, н.д., стр. 180.</ref> Osim hvatanja Mihailovićevih saradnika, zarobljavanja dijela boraca te bjekstva u ilegalu samog generala Mihailovića, njemačka ofanziva nije polučila znatniji uspjeh. Jedan od razloga bila je tih dana široko sprovođena [[Legalizovani četnici|legalizacija vojnih četnika]], tj. njihova integracija u oružane snage Vlade generala Nedića. U trenutku kada se biralo između progona ili prikrivanja među raznorodnim Nedićevim formacijama, izbor drugog rješenja pokazao se spasonosnim za Mihailovićevu organizaciju. Ova pragmatična solucija učiniće da veći dio pripadnika ravnogorskog pokreta preživi tešku zimu 1941/42. o trošku generala Nedića, učestvujući u operacijama protiv partizana ili ostajući kod svojih kuća.<ref>Бојан Б. Димитријевић, Војска Недићеве Србије 1941-1945, Институт за савремену историју, Београд, 2011, стр. 119.</ref> == Saradnja sa Nedićevom vladom krajem 1941. i tokom 1942. == {{izdvojeni citat|Onima u Upravi grada reći da nemilosrdno raščišćavaju sa komunistima.<ref>{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/4_14_1_72.htm |title=ZBORNIK DOKUMENATA VOJNOISTORIJSKOG INSTITUTA: TOM XIV, KNJIGA 1 |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>|Depeša Draže Mihailovića od 17. aprila 1942. godine}} === Legalizacija četnika Draže Mihailovića === {{main|Legalizovani četnici}} [[Datoteka:Smotra četnika.jpg|minijatura|Nemački okupator za vreme vršenja smotre legalnih četnika u Srbiji.]] {{izdvojeni citat|Nedić je po svaku cenu hteo da spase Mihailovićeve odrede u Zapadnoj Srbiji od uništenja prilikom nemačke ofanzive. Već i ranije, on je bio u kontaktu s većinom baš tih četničkih komandanata u Zapadnoj Srbiji, jer ih je snabdevao oružjem i municijom u njihovoj borbi protiv komunista, te je tu vrlo brzo i efikasno bio postignut sporazum između Nedićevih i Mihailovićevih oficira. Svi četnički odredi na ugroženom terenu imali su da se u roku od nekoliko dana pre početka nemačke akcije «legalizuju», tj. da se stave Nediću na raspoloženje, stvarno ili fiktivno, te da se vode kao njegove jedinice; da budu snabdevene njegovim objavama i da, isto kao i ljudstvo oružanih odreda, odnosno dobrovoljci, primaju sve potrebe u municiji, hrani i novcu od predsednika srpske vlade.<ref>Станислав Краков, Генерал Милан Недић, Књига прва: На оштрици ножа, Минхен, Штампарија Искра, 1963, стр. 280.</ref>|[[Stanislav Krakov]] o legalizaciji Mihailovićevih četničkih odreda}} {{izdvojeni citat|Ne sme se izgubiti iz vida da je dužnost svih Srba, a prvenstveno svih delova srpske državne sile — pa bili to četnici, dobrovoljci ili stražari — da svim silama rade na održavanju mira, obnovi i stvaranju bolje budućnosti Srbije, kao i to da je naš zajednički zadatak jedan te isti, tj. uništenje svih komunističkih bandi.<ref>[http://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20220904190938/https://znaci.org/00001/154_4.pdf |date=2022-09-04 }}, str. I/296.</ref>|Pukovnik [[Borivoje Jonić]] u naredbi pripadnicima SDS-a od 13. juna 1942.}} {{izdvojeni citat|Mihailović je prve nedelje 1942. godine proveo u Crnoj Gori i Sandžaku, uspostavljajući neposrednu kontrolu nad lokalnom četničkom organizacijom i stvarajući jednu planinsku bazu, iz koje su ranije partizani bili prisiljeni da povuku svoje glavne snage severno, u istočnu Bosnu. Mihailovićeva organizacija u Srbiji postojala je kao pasivna teritorijalna tvorevina, uglavnom na hartiji, pod zaštitom Nedićeve političke i vojne strukture.<ref name="Znaci.net">{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/5_3.htm |title=William Deakin - EMBATTLED MOUNTAIN (Bojovna planina) |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>|Sir [[William Deakin]], “The Embattled Mountain”}} Prema navodima [[William Deakin|Williama Deakina]], Mihailović se početkom 1942. godine, gonjen od strane Nijemaca, sklonio u [[Sandžak]] (prije nego će preći u [[Crna Gora|Crnu Goru]] maja te godine), u zonu pod italijanskom okupacijom. Do početka 1942. godine "ravnogorski pokret istopio se u redovima Nedićeve milicije i konačno se ponovo pojavio, umanjen, u Crnoj Gori."<ref name="Deakin2">{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/5_3.htm |title=William Deakin, BOJOVNA PLANINA |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref> Mihailović se skrivao nekoliko mjeseci, ali je Nedićeva vlada do marta 1942. saznala gdje se nalazi, pa je s njemačkim znanjem i dopuštenjem došlo do sastanka između njega i [[Milan Aćimović|Milana Aćimovića]]. [[Paul Bader|General Bader]] je 26. marta obaviješten da je Mihailović obnovio ponudu srpskoj vladi »da joj se stavi na raspolaganje za borbu protiv komunista«. Budući da je general Mihailović sada bio ministar vojske, mornarice i vazduhoplovstva u [[Vlada Kraljevine Jugoslavije u egzilu|izbjegličkoj vladi]], njegova je nova ponuda imala sasvim drugi značaj, iako je u biti bila jednaka [[Sastanak u Divcima|onoj iz Divaca]] u novembru 1941. Bader je ipak odbio ponudu i naredio da se ta odluka saopći generalu Nediću, s napomenom da je Nedić slobodan to objaviti.<ref>NAW, mikrofilm br. T-501, rola 247, snimak 920; rola 257, snimak 1232.</ref><ref name="Jozo Tomasevich 1945">[https://znaci.org/00001/40_45.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje DVOJNA POLITIKA U SRBIJI]</ref> Za to vrijeme, brojni su se ravnogorski komandanti u Srbiji legalizovali kod kvislinške Nedićeve uprave: * [[Predrag Raković]] (Ljubićki četnički odred) * [[Vučko Ignjatović]] (Požeški četnički odred) * [[Miloš Glišić]] (Požeški četnički odred) * [[Manojlo Korać]] (Užičko-požeški četnički odred) * [[Momčilo Matić]] (Drinski samostalni četnički odred) * [[Božidar Ćosović-Javorski]] (Javorski samostalni četnički odred) * [[Dušan Radović Kondor]] (Zlatiborski četnički odred) * [[Nikola Mladenović]] (Crnogorski četnički odred) * [[Radovan Stojanović]] (Takovski četnički odred) * [[Vojislav Pantelić]] (Jadarski/Podrinski četnički odred) * [[Svetolik Protić]] (Grupa valjevskih četničkih odreda) * [[Dragiša Ninković]] (Kačerski četnički odred) * [[Radojko Jovandarić]] (Kotlenički četnički odred) * [[Dobrisav Ordagić]] (Račanski četnički odred) * [[Živojin Lazović|Živan Lazović]] (u [[beograd]]skom okrugu) * [[Borivoje Rajković]] (u [[Kosjerić]]u) * [[Miloje Mojsilović]] (Jelički četnički odred) * [[Dušan Smiljanić]] (Gružanski četnički odred) * [[Ljubomir Jovanović Patak]] (komandant Srpske državne straže u [[Zaječar]]u) * [[Ljubomir Mihailović Long]] (zamjenik komandanta Srpske državne straže u [[Jagodina|Jagodini]]) * [[Nikola Kalabić]], i dr.<ref name="Branko Petranović 1945">[https://www.znaci.org/00001/92_4.pdf Branko Petranović, Srbija u Drugom svetskom ratu, 1939-1945, Beograd, 1992.], str. 271.</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/155_3.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, I-II, Beograd, 1979.], str. I/270.</ref> Sekretar [[Dimitrije Ljotić|Dimitrija Ljotića]] [[Boško Kostić]] piše nakon rata o legalizaciji Mihailovićevih odreda sljedeće: {{izdvojeni citat|Mnogi četnički odredi legalizovani su tada kao vladini. Tako, na primer, odred ppukovnika Manojla Koraća, majora Glišića, kapetana Vučka Ignjatovića. Drugi ravnogorski odred poručnika Predraga Rakovića u Čačku legalizuje komandant V dobrovoljačkog odreda Marisav Petrović. Rakovićev odred, koji je stacionirao u Čačku, dobija naziv „Samostalni četnički ljubićski odred Tanasko Rajić“. <br /> U to vreme djeneral Milan Nedić šalje za Ljig i Ravnu Goru: novac, spremu, municiju, obuću i hranu kako bi pomogao pukovnika Dražu Mihajlovića i njegove četnike.<ref>Boško N. Kostić, Za istoriju naših dana — Odlomci iz zapisa za vreme okupacije, Lil (Francuska), 1949, str. 67.</ref>}} Potpukovnik Manojlo Korać je bio komandant Mihailovićevog Zlatiborsko-užičkog odreda, a potom i Požeškog četničkog odreda. Požeški odred se legalizovao kod Vlade Milana Nedića novembra 1941. godine, dok je potpukovnik Korać u kvislinškom upravnom aparatu imenovan za načelnika okruga [[Užice|Užičkog]]. U rukopisu koji je 1945. sačinio o periodu okupacije, a koji je objavljen [[2015]]. pod naslovom “Između Draže i Nedića”, Korać se posebno osvrnuo na legalizaciju četnika Draže Mihailovića. O saradnji JVuO sa oružanim snagama Vlade narodnog spasa, potpukovnik Korać zapisuje lapidarnu napomenu: {{izdvojeni citat|Odredi đenerala Nedića su svugde i na svakom mestu pomagali ravnogorsku organizaciju.<ref>[https://www.pogledi.rs/pretplata-na-knjigu-potpukovnik-manojlo-korac-izmedju-draze-i%E2%80%88nedica.html Потпуковник Манојло Кораћ – Између Драже и Недића]</ref>}} [[Austrija|Austrijski]] istoričar [[Walter Manoschek]] u svojoj knjizi ''Serbien ist Judenfrei. Militärische Besatzungspolitik und Judenvernichtung in Serbien 1941/42'' (objavljenoj na [[Srpski jezik|srpskom jeziku]] [[2007]]. pod naslovom „Holokaust u Srbiji: Vojna okupaciona politika i uništavanje Jevreja 1941-1942“), poziva se na navode iz knjige „Bojovna planina“ F. W. Deakina, kao i na članak<ref>Josef Matl, Jugoslawien im zweiten Weltkrieg, Osteuropa Handbuch, Bd. 1, Jugoslawien, hg. v. Werner Markert, Köln—Graz 1954, s. 99—121.</ref> kapetana ''[[Abwehr]]a'' [[Josef Matl|Josefa Matla]], potonjeg profesora [[Slavistika|slavistike]] na Univerzitetu u [[Graz]]u, te na sljedeći način ocjenjuje legalizaciju Mihailovićevih odreda krajem 1941. i njihovu saradnju sa kvislinškom Nedićevom vladom: {{izdvojeni citat|Kao prvu meru Mihailović je odlučio da — sutradan nakon poraza partizana — legalizuje četničke odrede u sporazumu sa Nedićevom vladom i da se oružane Nedićeve formacije stave na raspolaganje radi ubacivanja u borbu protiv partizana. Od tada je četnike Nedićeva vlada i zvanično potpomagala novcem, hranom i odećom.<ref name="Manošek">[https://www.znaci.org/00001/178_6.pdf Valter Manošek: HOLOKAUST U SRBIJI, poglavlje OTPOR I KOLABORACIJA U SRBIJI 1941. GODINE], Službeni list SRJ/Draslar partner, Beograd, 2007, str. 152—153.</ref>}} Izvode iz Matlova članka, objavljenog 1954. godine u [[Savezna Republika Njemačka|SR Njemačkoj]], a koji referiraju na saradnju Draže Mihailovića sa Nedićem i Ljotićem, prenio je u svojoj knjizi “Armijski đeneral Milan Nedić — Njegova uloga i delovanje u poslednjem ratu“ (izdatoj [[1976]]. u emigraciji u [[Melbourne]]u), profesor [[Lazo Kostić]], koji je u početnoj fazi okupacije vršio funkciju komesara saobraćaja u [[Komesarskoj upravi]] [[Milan Aćimović|Milana Aćimovića]]: {{izdvojeni citat|Još u toku 1941. godine, Nedić je pomagao novcem, hranom i odećom četnički pokret u Srbiji, i nacionalne odrede koje je major Dangić predvodio u Bosni. Godine 1942, Nedić i Ljotić predložili su Draži Mihailoviću dalju pomoć u robi, municiji i novcu. Kao protivuslugu tražili su da Mihailović privremeno ne obrazuje vladu, pošto već postojeća dupla vlada, nemačka vojna uprava i vlada Nedićeva, i tako teško opterećuju stanovništvo zemlje. Nedić i Ljotić su se izjasnili spremnim da u buduće rade zajednički sa Mihailovićem pri imenovanju komandanata oružanih jedinica, kao i pri postavljanju okružnih načelnika. Međutim, smatrali su da je bolje da Mihailović u celosti do daljega sprovede izvan Srbije istu zadaću, kao što je oni sprovode u Srbiji, naime: čišćenje oblasti od komunističkih partizana. U danom trenutku — Nedić i Ljotić su spremni da vladu i sve njihove oružane odrede predaju Draži Mihailoviću, odnosno onoj ličnosti koju bi [[Petar II Karađorđević|Kralj]] odredio...<ref>Проф. Лазо Костић, ''Армијски ђенерал Милан Недић. Његова улога и деловање у последњем рату'', Приватно издање, Мелбурн (Аустралија), 1976, стр. 54—55.</ref>}} Kapetan [[Duane Hudson|Bill Hudson]], šef [[Ujedinjeno Kraljevstvo|britanske]] misije pri štabu Draže Mihailovića, u jednom izvještaju rekapitulira događaje s kraja 1941. i s početka 1942. godine. Pominjući ishod [[Sastanak u Divcima|sastanka u Divcima]], on veli da „ipak nije postignut nikakav sporazum“. Hudson piše i o taktičkoj kolaboraciji s okupatorom pri slamanju [[Užička republika|Užičke republike]] koja je prethodila legalizaciji četnika: {{izdvojeni citat|Proterivanje partizana iz Srbije u zimu 1941–1942. predstavljalo je privremeni uspeh za Mihailovića. On je uspeo da učestvuje u nemačkoj ofanzivi protiv njih, a da nije otvoreno prešao na osovinsku stranu, i tako je zasnovao politiku ‘paralelne akcije’ pre nego ‘kolaboracije’ sa snagama okupatora, što je bilo dalje sprovođeno od strane njegovih potčinjenih komandanata u njihovim lokalnim mestima. S druge strane, izgleda da su Nemci posmatrali stav Mihailovića sa priličnim nepoverenjem, i kao da nisu znali da li da postupaju sa njim kao sa neprijateljem ili kao sa prijateljem... Mada je Mihailović nesumnjivo pružio Nemcima pomoć ulogom koju je odigrao za vreme njihove ofanzive protiv partizana, njegov položaj u odnosu prema okupatorskim vlastima bio je još uvek sumnjiv i opasan. Zbog toga je većina njegovih [Mihailovićevih — prim.] pristalica smatrala za opreznije da pređu u službu Nedićevog kvislinškog režima, mada su oni tajno i dalje mogli da održavaju vezu s njim...<ref>Боривоје М. Карапанџић, Грађански рат у Србији 1941—1945. Друштво Хиландар, Ваљево, 2010, стр. 134—135.</ref>}} Iako je sa četničke strane general Nedić smatran za slugu okupatora (nazivali su ga i „beogradskim vezirom“), ipak su ga iskorišćavali za legalizaciju, dobijanje oružja i sakupljanje informacija. [[Zvonimir Vučković]], jedan od ravnogorskih komandanata koji nije bio legalizovan kod kvislinške vlade, piše u knjizi ratnih memoara da se, zahvaljujući legalizaciji, kontrola SDS našla u četničkim rukama.<ref>Zvonimir Vučković, Od otpora do građanskog rata, Beograd, 1990, str. 190.</ref><ref>Branko Petranović, ''Srbija u Drugom svetskom ratu 1939-1945'', Beograd, Vojnoizdavački i novinski centar, 1992, str. 390.</ref> Četnički odredi postali su integralni dio njemačke okupacione uprave. Nemački popis glavnih vladinih legalnih odreda od [[15. 5.|15. maja]] 1942, pod rednim brojevima 1 do 18 navodi [[Dimitrije Ljotić|Ljotićeve]] odrede, od 19 do 39 su Mihailovićevi, a od 40 do 100 [[Kosta Pećanac|Pećančevi]]. Mihailović je uspostavio veze sa Nedićevim komandantima [[Milan Kalabić|Milanom Kalabićem]], [[Radovan Stojanović|Radovanom Stojanovićem]] i drugima, radi borbe protiv partizana u Srbiji u toku zime 1941/42. i proleća 1942. godine.<ref name="Presuda"/> === Dejstva legalizovanih odreda === [[Datoteka:Legalizovani četnici u Srbiji 1942.jpg|minijatura|Četnički odred Draže Mihailovića koji osigurava [[Logor Metino brdo|logor na Metinom brdu]].]] Iako legalizovani kod [[Wehrmacht]]a i kvislinške vlade, ovi odredi su i dalje od Mihailovića primali naređenja, a od Nemaca oružje, hranu i odeću. Oni su, zajedno sa Nemcima, učestvovali u operacijama protiv preostalih partizanskih odreda u Srbiji, te hvatali i ubijali pripadnike [[Narodnooslobodilački pokret Jugoslavije|pokreta otpora]].<ref name="Presuda"/> Uspostavljeni sistem dvostrukog opštenja omogućavao je, na jednoj strani, nemačku nominalnu komandu, a na drugoj povinovanje Mihailovićevim tajnim instrukcijama. Uključivanjem Mihailovićevih četnika u [[Srpska državna straža|SDS]], narasta i nemačko nepoverenje u pouzdanost jedinica koje su naoružavali.<ref name="Branko Petranović 1945"/> Profesor [[Branko Petranović]] piše: "Nedić je dobijao nove snage za borbu protiv pripadnika Narodnooslobodilačkog pokreta, a Mihailović je spasavao odrede od uništavanja u jeku zime, progona i nemačkih represalija. Udruženim snagama mogli su zavesti četničku strahovladu i iskorenjivanje zaostalih grupa partizana, pojedinaca i njihovih simpatizera i jataka." Sinergija Mihailovićevih legalizovanih odredâ i Nedićevih oružanih formacija bila je veoma bitna za totalni slom [[Ustanak u Srbiji|ustanka]], doprinijevši radikalnom čišćenju teritorije okupirane Srbije od partizanskih snagâ. Ovo je moguće zaključiti i na osnovu navodâ iz pisma kapetana [[Rudolfa Perhineka]], delegata Vrhovne komande JVuO za [[Crna Gora|Crnu Goru]] i [[Sandžak]], koje je 8. decembra 1941. poslao komandantu Rasinsko-bistričkog bataljona kapetanu Milivoju Obradoviću: {{izdvojeni citat|Situacija je u Srbiji ovakva: </br> Cela Srbija, koja je bila od komunista mestimično posednuta očišćena je pomoću Nedićevaca i naših četnika Draže Mihailovića i svi komunisti razbijeni, razoružani i pohvatani. U svim varošima postavljena je vlast četnika Jugoslovenske vojske, to jest Dražinih četnika. Da bi se sprečilo dalje nasilje Turaka, Nedićevci (u njemačkim uniformama) ušli su u Novi Pazar, istakli srpske zastave, pustili iz zatvora pohapšene Srbe i izdali odmah naredbu da niko nesme opaliti pušku ni na koga, ni opljačkati, ni popaliti jer će od vlasti biti streljan na licu mesta. Kako izgleda, ovako će biti [i] sa Sjenicom, jer su Nedićevci usput od N. Pazara do Sjenice vrlo rado primili četnike.<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kut. 18, reg. br. 1/5 (VK-X-1).</ref><ref>{{Cite web |title=Pismo delegata Draže Mihailovića od 8. decembra 1941. komandantu četničkog Rasinsko-bistričkog bataljona povodom poziva Draže Mihailovića da Pavle Đurišić dođe kod njega i o situaciji u Srbiji |url=http://znaci.org/00001/4_14_1_32.htm |access-date=2022-09-09 |archive-date=2022-08-23 |archive-url=https://web.archive.org/web/20220823085930/https://znaci.org/00001/4_14_1_32.htm }}</ref>|Pismo delegata [[Dragoljub Mihailović|Draže Mihailovića]] od 8. decembra 1941. komandantu četničkog Rasinsko-bistričkog bataljona povodom poziva Draže Mihailovića da [[Pavle Đurišić]] dođe kod njega i o situaciji u Srbiji}} Tokom decembra 1941. i početkom 1942. zabilježeni su brojni primjeri zločina i represalija u zapadnoj Srbiji, naročito u čačanskom, požeškom i užičkom kraju koje su združeno sprovodili [[Legalizovani četnici|legalizovani Mihailovićevi četnici]], [[četnici Koste Pećanca]], [[Srpski dobrovoljački korpus|Srpska dobrovoljačka komanda]] (preimenovana krajem 1942. u Srpski dobrovoljački korpus - SDK) i kvislinška Srpska žandarmerija (od 3. marta 1942. [[Srpska državna straža]]). [[Datoteka:Srpski dobrovoljački korpus sa četnicima Draže Mihailovića.png|350px|mini|desno|Srpska dobrovoljačka komanda sa legalizovanim četnicima, decembar 1941. godine]] Krajem 1941. i početkom 1942. su kulminirali [[Zločini četnika nad partizanima u Srbiji 1941.|četnički zločini nad partizanima]] i njihovim simpatizerima. Okružno načelstvo u Kragujevcu je 14. februara 1942. izvestilo da se u vladinim odredima nalazi "poglavito ono ljudstvo koje je bilo ili naklonjeno pukovniku Mihailoviću, ili je aktivno učestvovalo u njegovim odredima." Dalje se ističe da Dražini ljudi imaju ličnu mržnju protiv partizana, budući da "stupaju u borbu protiv komunista sa naročitom strašću".<ref>Kosta Nikolić, Istorija ravnogorskog pokreta (knjiga I), Beograd 1999., str. 213-214.</ref> U izvještaju generalu Nediću s kraja marta 1942, ministar unutrašnjih poslova [[Milan Aćimović]] piše da je među oficirima Srpske državne straže mnogo onih koji „ispoljavaju simpatije prema pokretu generala Mihailovića. I čak ne bi hteli prema njemu ili njegovim akcijama da preduzmu naređene mere...“<ref>Vojni arhiv, Nedićeva arhiva, 82–2–4.</ref><ref>Nebojša Stambolija, Srpska državna straža 1942-1944. Doktorska disertacija, Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu, 2020, str. 306—307.</ref> Potpukovnik [[Manojlo Korać]], s pozicije načelnika okruga Užičkog, izvještava 2. aprila 1942. godine ministra unutrašnjih poslova Milana Aćimovića o situaciji u okrugu, navodeći da ni tokom prethodnog mjeseca nije izostala „moja lična inicijativa u cilju preduzimanja energičnih mera na čišćenju terena od komunista i drugih elemenata opasnih po red i mir“: {{izdvojeni citat|Po izvršenim prethodnim pripremama stavio sam u pokret radi zajedničke akcije i potpune saradnje užičko-zlatiborski četnički odred pod komandom Đoke Novakovića sa šest podoficira i pedeset četnika, jedno odelenje Srpske državne straže iz Užica pod komandom poručnika Sapundžića sa sto pet ljudi, od kojih dva oficira, četrdeset tri podoficira i pedeset devet redova — stražara, X. dobrovoljački odred sa jednim odelenjem iz Bajine Bašte pod komandom kapetana Zdravkovića i miliciju u snazi od sto petnaest ljudi pod komandom potporučnika Milašina Tijanića. Svi ovi odredi u borbama protiv komunista pokazali su hrabro držanje i potpuno zalaganje za izvršenje zadatka na uništenju komunističkih bandi, pa je tako u vremenu od 10 do 18 marta t.g., bez velikih gubitaka na našoj strani, polučen i potpuni uspeh.<ref>Зборник НОР-а, I/21, Документи квислиншких јединица и установа (1941-1944), Београд, 1965, стр. 244—245.</ref>}} Nakon formiranja Srpske državne straže, kvislinške jedinice su tokom februara 1942. reorganizovane i znatno ojačane, kako brojčano u ljudstvu, tako i u opremi. Prema nekim podacima, one su prvih mjeseci 1942. imale sljedeće brojno stanje: oko 8.000 pripadnika Srpske državne straže; oko 3.500 ljotićevaca, koji su bili uključeni u [[Srpski dobrovoljački korpus]]; oko 8.500 legalnih četnika, koji su bili pod Nedićevom komandom; sveukupno oko 20.000 vojnika i oko 1.000 oficira.<ref>AVII, NAV-N-T-501, S. 825 i 864, r. 247.</ref><ref>[http://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20220904190938/https://znaci.org/00001/154_4.pdf |date=2022-09-04 }}, str. I/246.</ref> U ratnom dnevniku Vrhovne komande [[Wehrmacht]]a data je opšta ocjena borbene vrijednosti, brojčane snage, kao i ideološke profilacije kvislinške SDS: {{izdvojeni citat|Srpska državna straža Milana Nedića nije bila dobro naoružana. Na osnovu ugovora sa Vermahtom, nije smela da pređe brojku od 12.000 ljudi. Taj broj, međutim, ova naoružana formacija nije nikada ni dosegla. Bila je veoma bliska duhu pokreta Draže Mihailovića, a njena borbena vrednost nije bila visoka. U odnosu na četnički pokret, Straža je bila beznačajna, a isto to vredi i kada se uporede sa komunistima. Ono što može da opravda Stražu jeste činjenica, da nikada i nisu bili ušli u akciju sa većim snagama.<ref name="Živković"/>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta}} Kapetan [[Žarko Milurović]] u izvještaju poslatom 13. februara 1942. majoru [[Boško Todorović|Bošku Todoroviću]] (brat majora [[Žarko Todorović|Žarka Todorovića]]), komandantu operativnih jedinica istočne [[Bosna i Hercegovina|Bosne i Hercegovine]], piše da je, nakon povratka iz njemačkog zarobljeništva oktobra 1941. godine, radio na stvaranju Mihailovićeve organizacije u [[Slavonija|Slavoniji]] i [[Hrvatska|Hrvatskoj]], koja bi poslužila kao oslonac „akciji u Bosni, [[Kordun]]u, [[Lika|Lici]] i [[Srem]]u“: {{izdvojeni citat|U tom cilju, uz pripomoć patriotskih elemenata iz tih krajeva u Beogradu (izbeglica), formirao sam »Slavonski četnički odred«, jačine oko 300 ljudi (izbeglica, koji su mučeni i čiji su roditelji poubijani), od prilike po 30 četnika iz Srezova: Osek, Našice, Slatina, Brod, Slav. Požega, Pakrac, N. Gradiška, Daruvar, Novska, Grubišno Polje—Garešnica... <br /> Pitanje opreme i naoružanja, rešeno je samo delomično. Naime gro odreda vrbovan je iz reda Nedićevih dobrovoljaca, žandarma, policajaca i četnika — rođeni u navedenim srezovima, a koji će u određeno vreme doći obučeni i naoružani.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_58.htm Izveštaj kapetana Žarka Milurovića od 13. februara 1942. majoru Bošku Todoroviću o pokušaju organizovanja četničkih jedinica u Slavoniji]</ref>}} [[Boško N. Kostić]], Ljotićev sekretar, u memoarskoj knjizi “Za istoriju naših dana” zapisuje da je februara 1942. otputovao za [[Istanbul]], gdje se susreo sa službenicima tamošnjeg veleposlanstva [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevine Jugoslavije]].<ref>Boško N. Kostić, Za istoriju naših dana – Odlomci iz zapisa za vreme okupacije, Lil (Francuska), 1949, str. 77–78.</ref> Kostić navodi da je generalnom konzulu Ljubomiru Hadži-Đorđeviću prenio novosti iz okupirane Jugoslavije, te Nedićeve i Ljotićeve poruke: {{izdvojeni citat|Generalnom konzulu Hadži-Đorđeviću izneo sam akciju đenerala Draže Mihajlovića. Pričao sam mu kako sam trebao i lično da idem u štab Dražin, ali da do tog nije došlo usled njegovog sporazuma s partizanima-komunistima. Prikazao sam mu kako je zajedničkim nacionalnim snagama pošlo za rukom da unište Titovu „Užičku republiku“, kako je posle toga došlo do legalizacije nekih četničkih odreda i kako Nedić i Ljotić sve čine od samog početka da dođe do jedinstva u nacionalnom frontu prema komunistima. Nedić i Ljotić smatraju da đeneral Mihajlović treba i dalje da ostane ilegalan, a da pitanja od opšteg narodnog interesa zajednički rešavaju da bi se što više spaslo srpskih glava.}} U proleće i leto 1942, kada su znatne nemačke snage bile angažovane u Bosni u borbama protiv NOVJ, brojno stanje legalizovanih četnika u Srbiji je kontinuirano raslo. [[30. 4.|30. aprila]] [[1942]]. četnički komandanti [[Neško Nedić]] i Vojislav Popović šalju izveštaj Draži Mihailoviću o uspešnoj legalizaciji i naoružavanju četničkih odreda: {{izdvojeni citat|Posle legalizacije raspoređeni: kapetan Komarčević, poručnik Radosavljević i ja u Zaječar. Poručnik Obradović u Knjaževac. Poručnik Aleksić u Zlot. Kapetan Marić u Žagubicu. Čika Sveta još nije pušten. Rad u Valjevu poveren odboru na bazi lančanog sistema. Vojničku stranu obrađuju u Valjevu major Vojteh i kapetan Selimir Popović, u Lazarevcu kapetan Voja Marković, na Ubu poručnik Ilija Lukić, u Mionici poručnik Kolarić. O svemu vodimo računa i održavamo veze. Komandant okružne straže u Zaječaru major Ljuba Jovanović radi dobro. Planove o fortifikaciji državne straže u opšte poslaćemo uskoro. Za sad Nemci dodelili graničnoj straži ovog okruga 32 mitraljeza sa po 1000 metaka i osam stotina pušaka sa po 100 metaka — sve englesko oružje. Molimo instrukcije i imena naših ljudi na ovom terenu kao i centar najlakše i najbrže veze sa vama.<ref>{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/4_14_1_79.htm |title=Izvod iz knjige poslatih i primljenih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 25. aprila do 3. maja 1942. godine |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>}} Kapetan Rudolf Perhinek, delegat Vrhovne komande JVuO za [[Crna Gora|Crnu Goru]] i [[Sandžak]], javlja 21. aprila 1942. Draži Mihailoviću da se susrio sa Milanom Nedićem: {{izdvojeni citat|Sticajem okolnosti morao sam kod Nedića. Koristimo i to za C. Goru u našem duhu. Moraćemo na put. Javite gde moramo doći radi referata i ostalog za C. Goru.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_81.htm Izvod iz knjige primljenih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 20. aprila do 10. maja 1942. godine]</ref>}} Vrhovna komanda JVuO poslala je kapetana Perhineka u [[Beograd]] na pregovore sa Milanom Nedićem radi dobijanja pomoći u hrani, oružju i municiji tokom predstojeće [[Treća neprijateljska ofanziva|operacije protiv partizanskih snaga]]. U istom kontekstu je generalu Nediću apel uputio i kapetan [[Pavle Đurišić]], komandant [[Crna Gora|crnogorskih]] četnika. Đurišić je pripremio i delegaciju iz [[Vasojevići|Vasojevića]], koja je upućena za Beograd 18. maja 1942; Perhinek se pridružio ovoj delegaciji. Zadatak delegacije bio je da uvjeri Nedića u neophodnost akcije na lijevoj obali [[Lim (rijeka)|Lim]]a, kao i njemačke okupacione vlasti u „potpunu lojalnost“, kako im ne bi pravile probleme.<ref>Arhiv Srbije, fond Ž-30, Zbirka fotografija, kut. 206, sl. 158.</ref> Tako je otpočela sveobuhvatna četnička akcija protiv [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOVJ]] u srezovima [[Bijelo Polje]], [[Mileševa]] i [[Pljevlja]].<ref>{{harv|Живковић|2017|p=589—590}}</ref> U jednom sumarnom izvještaju za mjesec februar 1942. godine iz njemačke [[114. lovačka divizija (Nemačka)|114. divizije]] govori se o vezama generala Nedića sa majorom Dangićem, kao i o preovlađujućem uticaju Draže Mihailovića na legalizovane četničke odrede u Srbiji, formiranim nakon [[Gušenje ustanka u Srbiji|razbijanja ustaničkih snaga]]. Divizijski oficiri napominju da je neophodna „pojačana budnost i stalno osmatranje svih naoružanih srpskih jedinica“: {{izdvojeni citat|Nakon što je glavnina partizanskih snaga uništena, novu opasnost predstavljale su do tada mirne Mihailovićeve pristalice, kao i četnička udruženja lojalna vladi, čija se pouzdanost vremenom sve više dovodila u pitanje. Tokom [[Gušenje ustanka u istočnoj Bosni|velike operacije]], koju je u januaru izvela [[342. pešadijska divizija (Nemačka)|342. pješadijska divizija]] u bosansko-srpskom pograničnom području, zaplijenjeni su dokumenti iz kojih proizilazi da postoje veze između majora Dangića i Nedićeve vlade. Takođe, moglo bi se pretpostaviti da su veze između Dangića i Mihailovića sigurne, pošto je Dangić pojačanja za borbu protiv Hrvata dobivao uglavnom iz četničkih jedinica koje je kontrolirao Mihailović.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=190&rec=315&roll=2258 NARA, T315, Roll 2258, frame no. 000347.] <br /> ({{jez-njem|"Wachsamkeit und ständige Beobachtung aller bewaffneten serbischen Verbände war jedoch in erhöhtem Masse erforderlich. Nachdem die Hauptkräfte der Partisanen zerschlagen waren, bildeten eine neue Gefahr die bisher rühig gebliebenen Mihajlovic–Anhänger, daneben aber auch die regierungstreuen Cetnik–Verbände, deren Zuverlässigkeit im Laufe der Zeit immer mehr angezweifelt werden musste. Bei einem in Januar durchgeführten Grossunternehmen der 342.I.D. in bosnisch–serbischen Grenzgebiet waren Papiere erbeutet werden, aus denen hervorging, dass Verbindungen zwischen Major Dangic und der Regierung Nedic bestanden. Gleichfalls konnten Beziehungen zwischen Dangic und Mihajlovic als sicher angenommen werden, da Dangic seine Verstärkungen zum Kampf gegen die Kroaten im wesentlichen aus den von Mihajlovic beherrschten Cetnik–Verbänden empfing."}})</ref>}} Kakvo je stanje vladalo u redovima nacionalističkih oružanih formacija u Srbiji i [[Istočna Bosna|istočnoj Bosni]] krajem 1941. i u prvoj polovini 1942. godine, doznaje se i iz izvještaja britanskog kapetana [[Duane Hudson|Bila Hadsona]], koji u knjizi „Bojovna planina“ prenosi Sir [[William Deakin]]: {{izdvojeni citat|[[Kosta Pećanac]], šef “zvanične” predratne četničke organizacije, kompromitovao je “prave” četnike, koji su gledali u London kao u svoju zvezdu vodilju. Hiljade njegovih četnika pomagale su Nemce protiv partizana. Policijski oficir [[Jezdimir Dangić|Dangić]] komandovao je četničkim grupama u Bosni pod Mihailovićevim vođstvom. Bilo je nekoliko razbojničkih četničkih bandi bez nekog značaja. Draža Mihailović je rekao da je mnoge oficire prepustio Nediću, i četiri hiljade Nedićevih žandarma očekivalo je njegova naređenja.<ref name="Znaci.net">{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/5_3.htm |title=William Deakin - EMBATTLED MOUNTAIN (Bojovna planina) |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>|Sir [[William Deakin]], “The Embattled Mountain”}} Kapetan Duane Hudson je pisao u oštrom kritičkom tonu i o činjenici da je Draža Mihailović bio „nagrađen najjačom britanskom propagandom“ (u prvom redu preko [[BBC]]-a), i to u trenutku kada je komandant JVuO „u velikom stepenu igrao ulogu kvislinga“: {{izdvojeni citat|Izuzev ono nešto organizovanja u Srbiji, on [Mihailović — nap.] je učinio malo šta drugo sem što je, na nastojanje BBC-a, postao šef Nedićeve i [[Ilija Trifunović-Birčanin|Trifunović]]eve organizacije... Mihailoviću bi trebalo konačno reći da Britanci pretpostavljaju komuniste kvislinzima. Mi moramo povući crtu preko podsticanja BBC-a na saradnju sa Osovinom. Diverzantska dejstva i pretnje Osovini ostaće na njihovom sadašnjem minimumu sve dok (četničke vođe u Crnoj Gori, Hercegovini i Dalmaciji) viču "Viva il [[Benito Mussolini|Duce]]" uz Mihailovićev blagoslov i dok se on zadovoljava time da nam govori kako mu je odano devet desetina Nedićevih i Pećančevih ljudi...<ref name="Znaci.net">{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/5_3.htm |title=William Deakin - EMBATTLED MOUNTAIN (Bojovna planina) |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>}} Profesor Deakin sumira sadržinu izvještaja britanskih oficirâ [[William Bailey|Bailey]]ja i Hudsona o aktivnosti generala Draže Mihailovića i njegove četničke organizacije u Srbiji: {{izdvojeni citat|Bejlijevi i Hadsonovi izveštaji mogli bi se ukratko svesti na sledeće. Vojna struktura četničkog pokreta u zapadnoj, centralnoj i istočnoj Srbiji postojala je u tradicionalnom četničkom teritorijalnom obliku, sa uobičajenom vojnom komandom i nizom područnih komandi na kadrovskoj osnovi. Mihailovićev stav prema nekoj neposrednoj akciji, bilo u smislu sabotaže na komunikacijama i u rudarskim rejonima od bitnog značaja za nemački ratni napor ili napada na nemačke okupatorske snage, bio je ne samo pasivan već i neprijateljski. Mnogi od njegovih oficira bili su, po njegovim uputstvima, prikriveni kao članovi raznih poluvojničkih organizacija vlade generala Nedića u Beogradu, koju su kontrolisali Nemci.<ref name="Znaci.net">{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/5_3.htm |title=William Deakin - EMBATTLED MOUNTAIN (Bojovna planina) |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>|Sir [[William Deakin]], “The Embattled Mountain”}} F. W. Deakin piše i da je Mihailović bio nezadovoljan radom kapetana Hudsona, i nosio se mišlju da na njegovo mjesto dođe kapetan [[Kristi Lorens]] ({{jez-eng|Christie Lawrence}}). Kapetan Lawrence je bio zarobljen od Njemaca na [[Krit]]u, da bi nakon bjekstva iz voza kojim su se transportovali ratni zarobljenici za Njemačku, dospio u Srbiju. Neposredno nakon završetka rata, Lawrence je objavio knjigu pod naslovom ''Irregular Adventure'' (“Neregularna avantura”) u kojoj se prisjeća svojih susreta sa Mihailovićem.<ref>Lawrence, Christie (1946). ''Irregular Adventure''. London: Faber and Faber, pp. 228—233.</ref> Prenoseći Mihailovićev iskaz, Lawrence navodi da se ovaj odlučio na saradnju sa Nedićevim odredima u trenutku kada su mu Britanci, Hudsonovom krivicom, uskratili pomoć u naoružanju: {{izdvojeni citat|Kada mi je Hadson rekao da više ništa neće doći, shvatio sam da sam za taj trenutak gotov. Nisam više ništa mogao učiniti. Osetio sam da po svaku cenu moram sačuvati neke od svojih četa (odreda). Eto zašto sam ih poslao da služe Nediću. Ja to nisam želeo. Nedić je uvek bio moj neprijatelj, čak i kad je bio Ministar vojske a ja samo pukovnik u Generalštabu. Ja mrzim da držim ljude tamo, u žandarmeriji. Ali čak i sada ne mogu opstati bez njih. Oni me štite kako od Nemaca tako i od partizana. Nijedan njihov pokret ne može proći bez mojega znanja, a za to zahvalnost dugujem uglavnom mojim nedićevcima.<ref>Jovan Marjanović, Draža Mihailović između Britanaca i Nemaca, knjiga I, Britanski štićenik, Globus/Narodna knjiga/Prosveta, Zagreb—Beograd, 1979, str. 230.</ref>}} Početkom maja 1942. godine, general Dragoljub Mihailović šalje više telegrama [[Vlada Kraljevine Jugoslavije u egzilu|emigrantskoj vladi]] u [[London]]u, sastavljenih od nekoliko kraćih izvještaja o [[Kosta Pećanac|Kosti Pećancu]], Milanu Nediću, partizanima, kao i o [[Bošnjaci|Muslimanima]]. U dijelu o generalu Milanu Nediću, između ostalog, general Draža Mihailović navodi: {{izdvojeni citat|Za London sledeće: poseban izveštaj za Nedića. On svoje vojske nema. Sve je tajno uz nas. Na žalost ima oficira koji mu služe kao i Nemcima. On unapređuje oficire i obasipa ih parama. Imam dosta svojih oficira ubačenih u njegove redove. Nedić verno služi Nemcima.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_83.htm Izvod iz knjige primljenih i poslatih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 5. do 14. maja 1942. godine]</ref>|General [[Dragoljub Mihailović]]}} Major [[Dobrivoje Marinković]], komandant četničkog Gorskog štaba XII (zajedno sa načelnikom štaba kapetanom Blagojem Đurkovićem), izvještava 19. maja 1942. generala Dražu Mihailovića<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kutija 99, registarski broj 8/1 (S-V-16550/2).</ref> da je u njihovoj zoni odgovornosti došlo do legalizacije čitavog niza ravnogorskih odreda. O jedinicama SDS sa ovog područja u izvještaju je navedeno: „Nedićevih odreda u ovoj okolini, nema, sem poljske Državne straže u [[Ribarska Banja|Ribarskoj Banji]] i [[Aleksinac|Aleksincu]], koja je pod komandom ovoga štaba.“ Četnicima je pošlo za rukom i da ljudstvo 12. [[Srpski dobrovoljački korpus|dobrovoljačkog]] odreda sa sjedištem u Aleksincu, pod komandom potpukovnika Nikole Vučkovića, inkorporiraju u svoju organizaciju. Major Marinković i kapetan Đurković pišu generalu Mihailoviću i da su se povezali sa velikim brojem četničkih vojvoda iz organizacije Koste Pećanca u srezovima aleksinačkom, [[Kruševac|kruševačkom]], [[Niš|niškom]], [[Ražanj|ražanjskom]], [[Sokobanja|sokobanjskom]] i drugim, nakon čega su se njihovi odredi ''de facto'' stavili pod komandu JVuO: {{izdvojeni citat|RAD NA PRIDOBIJANJU ORUŽANIH ODREDA. 1. — Od četničkih odreda pod komandom Koste Pećanca, stavili su se pod komandom ovoga štaba sledeći odredi: a) Rasinski četnički odred vojvode Drljevića u Kruševcu; b) Jasički četnički odred vojvode Petkovića, koji je sada i komandant sreza Rasinskog sa sedištem u Ribarskoj Banji na naše traženje, kako bi nam rad bio slobodniji, pošto odred Parnaveje nije registrovan. v) Trnavski četnički odred vojvode Dimitrija Trnavskog sa sedištem u Žitkovcu, a sada privremeno u selu Azbresnici sreza Dobričkog pod čijom se zaštitom ovaj štab i kreće, kao njegovo odelenje. g) Leskovački četnički odred vojvode Nikodija Leskovačkog, sa sedištem u Aleksincu. d) Korvinski četnički odred poručnika Bogosava Stojanovića, sa sedištem u selu Belotincu a sada u Leskovcu. đ) Bovanski četnički odred pod komandom vodnika Nikole Popovića, sa sedištem u selu Bovanu sreza Rasinskog. 2.— Veza je uhvaćena sa sledećim vojvodama, a pregovori za stavljanje pod našu komandu vodiće se ovih dana i to: a) Vojvodom Pukovačkim Dragutinom; b) Vojvodom Topličkim Vukojem Pećancem; rođak Koste Pećanca; v) Vojvodom Istočkim; g) Vojvodom Nikolom Koštrimovićem;<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_86.htm Izveštaj delegata Štaba Draže Mihailovića za istočni sektor od 19. maja 1942. Draži Mihailoviću o radu na organizaciji četničkih jedinica i saradnji sa jedinicama Koste Pećanca]</ref>}} Major [[Radoslav Đurić]] (pseudonim »Herman«) obavještava 23. maja 1942. Vrhovnu komandu i Dražu Mihailovića da se povezao sa vojvodom [[Jordanom Kimićem]], komandantom legalizovanog četničkog odreda Koste Pećanca u [[Južna Srbija|južnoj Srbiji]]. Đurić navodi da Kimić ima „odred od 3000 naoružanih ljudi spremljenih za prelaz kad bude vreme“, budući da „prilazi potpuno nama sa svim ljudstvom“. Za Kimića Đurić tvrdi da je „u ovim krajevima vrlo popularan i svi ljudi idu samo s njim“. Radoslav Đurić predlaže Mihailoviću: „Da se Kimiću da ovlašćenje za Južnu Srbiju [naziv za [[Makedonija|Makedoniju]] — prim.]; da ja sa štabom budem sa njim kao Vaš istaknuti štab za granične srezove u Srbiji i Južnu Srbiju i da sa njim radim na organizaciji. Ako smatrate pogodnije, onda ću biti kod Kimića načelnik štaba.“ O situaciji na teritoriji južnosrbijanskih srezovâ, major Đurić piše sljedeće: {{izdvojeni citat|Na terenu opšte raspoloženje za nas. Svi odredi i žandarmerija pridobijeni i izbušeni a rad po uputu pet u toku u srezu [[Lebane]], [[Leskovac]], [[Vlasotince]], [[Surdulica]] i [[Vladičin Han]].<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_88.htm Izvod iz knjige primljenih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 12. do 27. maja 1942. godine]</ref>}} U depešama poslatim Vrhovnoj komandi JVuO od 29. septembra do 1. oktobra 1942. godine,<ref>Раде Ристановић, Милутин Живковић, Милош Чорбић, Радио депеше Југословенске војске у отаџбини 1941‒1942, Институт за савремену историју, Београд, 2021, стр. 501.</ref> gotovo dva mjeseca po hapšenju majora Dobrivoja Marinkovića od strane bugarskih okupacionih trupâ (nakon čega je otpremljen u [[Koncentracijski logor Mauthausen|logor Mauthausen]], gdje je skončao decembra iste godine), major Đurić (pseudonim »Herman«) kritizira indolentnost legalizovanih odreda i njihovih komandanata: {{izdvojeni citat|Za reon Marinkovića, šta sam uradio, podneo sam izveštaj. Srez Kruševački dodelio sam [[Dragutin Keserović|Keseroviću]], a Dobrički Radojeviću. Za zamenika Marinkoviću odredio sam kapet. I klase Jovana Jovanovića i uputio mu mojeg delegata, jednog od najboljih organizatora rez. p.poruč. Stanimira Radenkovića. Rade isključivo po mojim uputstvima. U mom reonu svi komandanti brigada postavljeni od Marinkovića su legalni. To su: za srez Rasinski kapet. Petković, za srez Ražanjski akt. peš. kapet. Vesić, Moravski kapet. Novaković, a za srez Aleksinački niko nije bio određen. Za srez Sokobanjski kapet. Jovan Jovanović, jedini ilegalan. Postavio sam iste komandante brigada, ali naredio da moraju raditi na terenu, a ne uživati u varošima kao legalni... Legalne oficire narod nerado prima i komunisti koriste za propagandu, jer kažu da rade sa Nedićem. U koliko i dalje ostanu neaktivni vršiću smenu.}} Krajem maja 1942. Mihailović je obaviješten i o kooperaciji četnika Pavla Đurišića sa legalizovanim Sandžačkim četničkim odredom pod komandom [[Miloš Glišić|Miloša Glišića]] i [[Vučko Ignjatović|Vučka Ignjatovića]] tokom [[Operacija Trio|operacije Trio]]. Major [[Petar Baćović]] piše o ponudi koju su komandanti iz Srbije uputili kapetanu Đurišiću da se, poput njih dvojice, stavi pod Nedićevu komandu: {{izdvojeni citat|Smatram da bi trebalo, Gospodine Ministru, i radi njega i radi uređenja svih drugih pitanja na teritoriji Crne Gore i Sandžaka, da što pre uputite ovamo majora Ostojića da se ispita situacija i dođe u dodir s ljudima. Smatram za dužnost da napomenem, da je major Glišić i Ignjatović tražili od kapetana Đurišića da ovaj dadne pismenu izjavu o stavljanju svojih odreda pod komandu generala Nedića, a da je Đurišić odbio da to učini.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_93.htm Izveštaj majora Petra Baćovića s kraja maja 1942. Draži Mihailoviću o borbama četničkih, italijanskih i Nedićevih jedinica protiv partizanskih snaga u Crnoj Gori i Sandžaku maja 1942. godine]</ref>}} Major Glišić je već tokom aprila radio na povezivanju sa kapetanom Đurišićem i njegovim komandantima u Crnoj Gori. Za ovo je dobio ovlašćenja kako od Milana Nedića, tako i od Vrhovne komande JVuO. Prepreku su mu činile [[Italijani|italijanske]] vlasti koje nijesu dopuštale prelazak njegovog ljudstva na lijevu obalu Lima, ali i njemački okupator, budući da Sandžački četnički odred (i to po odluci generala [[Paul Bader|Paula Badera]]<ref name="Jozo Tomasevich 1945"/>), poput ostalih legalizovanih odreda, od polovine aprila biva direktno potčinjen komandantima lokalnih sektora njemačke oružane sile.<ref>Vojni arhiv, Nedićeva arhiva, kutija 29, fascikla 2, dokument br. 22, str. 1.</ref> O susretu sa Đurišićevim ljudima major Miloš Glišić je obavijestio pukovnika [[Miloša Masalovića]], šefa kabineta generala Milana Nedića, zaključivši da „veza sa [[Crnogorci]]ma postaje svakim danom sve bolja i čvršća“.<ref>ASŽ, fond Ž-30, Zbirka fotografija, kut. 206, sl. 37.</ref> Vezu sa Đurišićem je preko Glišića održavao i major [[Zaharije Ostojić]], koji se nalazio u VK JVuO. Pored toga, major Glišić se usredsredio da popravi odnose sa Talijanima, te će u narednom periodu na tome raditi svakodnevno.<ref>{{harv|Живковић|2017|p=556}}</ref> U junu 1942. broj legalizovanih četnika u Srbiji iznosio je 11.300. Nemci su sa nepoverenjem posmatrali činjenicu da kvislinške formacije neprestano narastaju popunjavanjem iz četničkih redova. Nosili su se mišlju da znatno smanje brojno stanje legalizovanih četnika; međutim, Nemci nisu imali dovoljno sopstvenih snaga u Srbiji kojima bi zamenili četnike, koji su im činili značajnu uslugu u progonu pripadnika, grupa i odreda NOVJ u Srbiji. Srpska državna straža je bila najbrojnija kvislinška oružana formacija tokom Drugog svjetskog rata u okupiranoj Srbiji. Međutim, Nijemci nijesu imali u nju povjerenja iz dva osnovna razloga: prvo, smatrali su da je riječ o neborbenoj formaciji; drugo, da većina njenih pripadnika inklinira četničkom pokretu Draže Mihailovića. U jednom izvještaju<ref>AVII, NAV, N-T-120, 200/153725—27.</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, I-II, Beograd, 1979.], str. I/299-300.</ref> iz 1942. godine upućenom [[Joachim von Ribbentrop|Joachimu von Ribbentropu]], ministru vanjskih poslova [[Treći Reich|Trećeg Reicha]], svoj stav o ovom problemu je definirao opunomoćenik njemačkog ministarstva u Beogradu [[Felix Benzler]]: {{izdvojeni citat|Srpski izvršni organi su nemoćni pred ustaničkim pokretom. Srpska državna straža, koja preko svojih oficira snažno naginje Draži Mihailoviću, zatajuje naročito protiv njegovih pristalica.}} Krajem maja 1942. godine, do njemačkog opunomoćenog generala i zapovjednika u Srbiji Paula Badera su stigle informacije o tome kako je general Mihailović razvio široku mrežu povjerenika „na srpskom prostoru nekadašnje okupirane jugoslovenske države“. Veza između Mihailovićevih odreda u Srbiji i SDS bila je do to mjere izražena da je general Bader predložio da svi legalni četnički odredi, kao i pojedini odredi SDS, budu razoružani.<ref>AVII, Nemačka arhiva (NMA), 27—1A—26, Izveštaj od 31. maja 1942.</ref><ref>Бојан Б. Димитријевић, Војска Недићеве Србије 1941-1945, Институт за савремену историју, Београд, 2011, стр. 152.</ref> Uz [[Manojla Koraća]], Mihailovićevog legalizovanog oficira i Nedićevog okružnog načelnika u Užicu, među najaktivnijim učesnicima progona partizana i njihovih simpatizera u užičkom kraju, posebno se isticao [[Folksdojčeri|folksdojčer]] i ljotićevac [[Miloš Vojinović]] (Henrih Lautner), komandant Desetog dobrovoljačkog odreda.<ref>Радивоје Папић, Ужичка република 1941. Водич кроз изложбу, Народни музеј Ужице, 2017, стр. 150.</ref> Sjedište odreda je bilo u [[Bajina Bašta|Bajinoj Bašti]]. Tokom [[Borbe za Istočnu Bosnu 1942.|borbi za istočnu Bosnu]], major Radoslav Đurić (»Herman«) obavještava Vrhovnu komandu JVuO da je [[Jezdimir Dangić]] na sastanku sa potpukovnikom Manojlom Koraćem, te da će četnicima u pomoć pristići snage pod komandom potpukovnika [[Momčila Matića]] i Vojinovićev Deseti dobrovoljački odred: {{izdvojeni citat|Iz Bosne 19-III: Situacija ozbiljna. Partizani drže [[Vlasenica|Vlasenicu]] i [[Milići|Miliće]] a opsaduju [[Rogatica|Rogaticu]] i [[Han Pijesak]]. [[Srebrenica]] i [[Drinjača]] u našim rukama. Prema [[Zvornik]]u samo naši odredi. Bosanci neće da se bore protiv partizana. Gde su partizani sa našim odredima, oficiri su morali napustiti odrede jer partizani ubijaju sve (odreda) oficire koje uhvate. Račićev odred hoće da se bori ali je slab brojno. Partizani jaki 2000 ljudi. Iz Užica krenuo Matić sa 1000 ljudi ka Rogatici. Po odobrenju Nedića, Dangić danas na sastanku sa Koraćem. Dakićev odred prišao partizanima. Dangić uopšte nema svojih snaga za borbu. Doći će i Ljotićevci iz Bajine Bašte u pojačanje.<ref name="ReferenceD">[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_69.htm Izvod iz knjige primljenih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 19. marta do 18. aprila 1942. godine]</ref>|Depeša majora [[Radoslav Đurić|Radoslava Đurića]] Vrhovnoj komandi JVuO od 19. marta 1942. godine}} U svom izvještaju od 26. marta 1942. godine, major Đurić upoznaje generala Dražu Mihailovića sa pojedinostima saradnje dobrovoljačke komande iz Bajine Bašte sa štabom istočnobosanskih četnika: {{izdvojeni citat|U vezi sa akcijom u Bosni postoje mnoge ambicije kako lične pojedinaca, tako i pojedinih političkih partija i to: zemljoradnika (kdant pozadine kod Dangića vojvoda Botić, vojvoda Risto Đukanović), JRZ i Ljotićevaca. Ljotićevci rade preko komandanta njihovog odreda u B. Bašti — Lautnera. On je uspeo da postane intiman prijatelj Dangića, vrlo često su zajedno, pa čak i neki Nikić inspektor Ljotićevih odreda dolazi često u Dangićev štab.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_65.htm Izveštaj majora Radoslava Đurića od 26. marta 1942. Draži Mihailoviću o vojno-političkoj situaciji u istočnoj Bosni i stanju četničkih jedinica]</ref>}} [[Lazar Trklja]], ispred Operativnog štaba bosanskih četničkih odreda (šifra »505«), piše 11. aprila 1942. u depeši VK JVuO o teškoj situaciji nakon [[Ustaše|ustaške]] ofanzive.<ref>Zbornik NOR-a, XIV/1, Beograd, 1981, str. 193.</ref> Trklja navodi da se formacija SDK pod Vojinovićevom komandom na frontu pridružila četničkim snagama kapetana [[Dragoslav Račić|Dragoslava Račića]]: {{izdvojeni citat|Ustaše zauzele Vlasenicu, Drinjaču i [[Bratunac]]. Partizani su se i sa ova dva sreza povukli. U ova dva sreza ima oko 2000 četnika. Iz Srbije nema nikog još sem Račićevih ljudi i X. dobr. odreda iz Bajine Bašte; oni su na [[Drina|Drini]]. Nalazim se sa Račićem. Sve će biti po traženju.}} Vazduhoplovni kapetan I klase [[Manojlo Pejić]], pomoćnik načelnika štaba Komande Bosanskih četničkih odreda majora [[Slavoljub Vranješević|Slavoljuba Vranješevića]],<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_2_27.htm Izveštaj majora Slavoljuba Vranješevića od 3. februara 1943. majoru Zahariju Ostojiću o vojno-političkoj situaciji u četničkim odredima zapadne Bosne i saradnji sa nemačkim i ustaško-domobranskim jedinicama]</ref> juna 1943. je sastavio izvještaj, u kojem se dotakao svih bitnijih događaja u razvoju četničke organizacije u istočnoj i [[Srednja Bosna (oblast)|srednjoj Bosni]] od septembra 1941. do juna 1943.<ref>Zbornik NOR-a, tom XIV, knjiga 2, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, dok. 164, str. 779.</ref> Kapetan Pejić obavještava svoje nadređene o formacijama srpske kvislinške vlade koje su sarađivale sa bosanskim četničkim odredima: {{izdvojeni citat|— Grupa Ljotića, izražena preko komandanta odreda Lautnera, koji nas je pomagao i spasavao narod; <br> — Major — tada »potpukovnik« Matić, već od ranije reflektira na neku veću funkciju u Bosni, zbog čega ruši sve ostale, održava vezu sa kap. Dakićem i prikuplja oko sebe izbegle bosanske četnike. <br> — Major, tada »potpukovnik« Korać, nema više ambicije za Bosnu, jer je sada okružni načelnik u Užicu, sa velikom vlašću, ali i on nas sve mrzi.}} O povezanosti Henriha Lautnera sa Dragoslavom Račićem, ali i s drugim četničkim komandantima, svjedoči u svojim ratnim memoarima i Ljotićev sekretar [[Boško Kostić]]. U maju 1943. Kostić se sastao sa Čedom Vujovićem, delegatom Draže Mihailovića iz [[Čačak|čačanskog]] kraja. Nakon što mu se Vujović žalio na obračune između četnika i dobrovoljaca, Kostić je o Vojinoviću–Lautneru iznio sljedeće zapažanje: {{izdvojeni citat|Što se tiče Vojnovića–Lautnera, meni nisu detalji poznati, pa bih ga molio da mi to iznese konkretno, kako bih o tome referisao Nediću i Ljotiću. Napomenuo sam pri tom da baš sad idem iz Užica gde sam i čuo i video, da Vojnović saradjuje sa pojedinim četničkim komandantima kao, na primer, sa Ajdačićem, Katanićem, Markovićem a znam da je četničkom komandantu Račiću učinio velike usluge i dao dosta municije a jednom prilikom mu je spasao i život. S druge strane znam, da je Vojnović–Lautner sa svojim odredom najviše doprineo da se preko krvave Drine prebaci u Srbiju mnogo hiljada srpske dece i drugih Srba i Srpkinja što su bežali pred ustaškim zlikovcima.<ref>Boško N. Kostić, Za istoriju naših dana – Odlomci iz zapisa za vreme okupacije, Lil (Francuska), 1949, str. 108–109.</ref>}} Sekretar Kostić je zamolio Vujovića i da prenese Mihailoviću čvrsta uvjeravanja Nedića i Ljotića: {{izdvojeni citat|Nedić i Ljotić spremni su da Dražu pomažu [sa] oružjem, municijom, novčano i u svakom drugom pogledu, sve što budu mogli. Oni mole đenerala Mihajlovića, da sa svoje strane u Srbiji ne uspostavlja za sada, svoju vlast, jer da je narodu teško već i ovo dvovlašće, Nemaca i Nedićeve vlade. Trovlašće bi bilo još daleko teže, jer bi ono izazvalo velike zabune, da ne kažemo anarhiju, pošto bi bile dve srpske vlasti i narod ne bi znao koga da sluša. Nedić i Ljotić dalje poručuju, da srpska vlada u Beogradu neće postavljati više komadante oružanih jedinica niti okružne i sreske načelnike, bez prethodne saglasnosti đenerala Mihajlovića. Oni smatraju, da bi đeneral Mihajlović trebao da ostane izvan teritorije okupirane Srbije i da tamo čisti teren od komunista, a oni će u Srbiji taj isti posao da rade. U danom momentu spremni su da vlast i sve svoje oružane odrede predaju Draži ili licu koje Kralj bude odredio.<ref>Boško N. Kostić, n. d., str. 110.</ref>}} Lazar Trklja, Mihailovićev politički izaslanik u [[Istočna Bosna|istočnoj Bosni i Hercegovini]], potvrdio je u i svom ratnom dnevniku da je Vojinović–Lautner bio naklonjen »bosanskoj stvari«, tj. tamošnjoj organizaciji četnikâ: {{izdvojeni citat|U Bajinoj Bašti bio je Ljotićev dobrovoljački odred. Istina, on je prema bosanskoj stvari bio naklonjen, ali nepomirljivi neprijatelj svake akcije koja se vezivala za London i bila antinemačka.<ref>[https://www.vladimirdimitrijevic.com/sr-yu/tekstovi/459-na-golgotskom-putu-ratni-dnevnik-lazara-trklje-1941-1944-otkopana-istina-sluzbeni-glasnik-beograd-2020-priredio-nikola-trklja-2.html Vladimir Dimitrijević: NA GOLGOTSKOM PUTU - RATNI DNEVNIK LAZARA TRKLjE 1941-1944 OTKOPANA ISTINA, SLUŽBENI GLASNIK, BEOGRAD 2020, PRIREDIO NIKOLA TRKLjA]</ref>}} Predratni [[Valjevo|valjevski]] [[ZBOR|zboraš]] [[Borivoje Karapandžić]], prosvetar u jedinicama SDK tokom okupacije, piše o saradnji dobrovoljačkih jedinica iz zapadne Srbije sa Mihailovićevim četnicima u istočnoj Bosni. Opisujući Vojinovićevu ključnu ulogu u spašavanju srpskih izbjeglica, u knjizi ''Građanski rat u Srbiji 1941—1945'' Karapandžić navodi, između ostalog, sljedeće: {{izdvojeni citat|Prelazeći preko Drine, dobrovoljci su dolazili u dodir i s pojedinim četničkim odredima iz Istočnog dela Bosne. Pri tim dodirima, a i docnije, dobrovoljci su davali bosanskim četnicima i oružje i municiju, kao i druge potrebe. Sve što je moglo koristiti srpskoj braći u Bosni, dobrovoljci su im, takoreći otkidajući od sebe, s ljubavlju davali, izražavajući tom prilikom divljenje prema njihovoj četničkoj borbi. Razume se, ovu pomoć dobrovoljci su davali onim četničkim komandantima i njihovim odredima, koji su se beskompromisno borili protivu svih srpskih dušmana, a naročito protivu ustaša i komunista. Takvi komandanti su bili: major [[Jezdimir Dangić]], kapetan [[Stevan Damjanović|Stevan Damjanović – Leka]] i Đura Bižić, koji su i svoje živote položili na oltar Otadžbine, boreći se protivu srpskih din dušmana.<ref>Боривоје М. Карапанџић, Грађански рат у Србији 1941—1945. Друштво Хиландар, Ваљево, 2010, стр. 201—202.</ref>}} U cilju zaustavljanja ustaškog nadiranja ka Drini, četničkom su vođstvu u istočnoj Bosni iz Vrhovne komande JVuO tada stizale naredbe i da svoje pokrete koordiniraju, između ostalih, zajedno sa potpukovnikom [[Radojkom Jovandarićem]], komandantom legalizovanog Kotleničkog četničkog odreda. Potpukovnik Jovandarić se na službi pri kvislinškoj upravi takođe nalazio u Bajinoj Bašti: {{izdvojeni citat|21-III. — Neka Dangić stupi u vezu sa p.puk. Jovandarićem u Bajinoj Bašti da mu da prvu pomoć. Pripremamo slanje pomoći radi podizanja morala. Neka Račić prikupi sa svog najboljeg terena u Srbiji ljudstvo i privuče sebi za rad u Bosni. Pošaljite ljude Panteliću u Krupanj za pojačanje. Stupiti u vezu sa p. puk. Jovandar. u B. Bašti. Naredite svima u ime moje.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_72.htm Izvod iz knjige poslatih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 21. marta do 26. aprila 1942. godine]</ref>}} Narednog mjeseca, major [[Zaharije Ostojić]] (šifra »222«) šalje depešu u kojoj zahtijeva sljedeće: {{izdvojeni citat| ''Br. 15 za 505, key 3, 15-IV-942 god.'' Javite da li je Dangić odveden. Potrebne snage uzeti od Račića, Mitića, Jovandarića i Matića. Svi su vam bliži i stupite sa njima u vezu. Čim nađete siguran teren, po datim uputstvima Laze [Trklje — prim.] baciće Vam se iz vazduha oružje, municija i ostalo. Učinite sve da se narod sačuva. Pošaljite detaljnije izveštaje o Hercegovini i odgovorite na ranije postavljena pitanja. — 222.<ref>Zbornik NOR-a, XIV/1, Beograd, 1981, str. 206—207.</ref>}} O pomoći koju su srbijanski četnički odredi pružili četnicima u istočnoj Bosni, sadejstvujući s njima u borbi protiv ustaša na Drini u proljeće 1942. godine, Dražu Mihailovića je 4. maja 1942. obavijestio<ref>''Документи о издајству Драже Михаиловића — књига 1'', Државна комисија за утврђивање злочина окупатора и његових помагача, Београд, 1945, документ бр. 664, стр. 566—568.</ref> i kapetan [[Dušan Radović Kondor]], komandant legalizovanog Zlatiborskog četničkog odreda: {{izdvojeni citat|U toku prošlog meseca sa svojim odredom prebacio sam se preko Drine kod Starog broda, pa sam na položajima oko Perušića vodio borbu sa ustašama. Dana 2. maja t. g. povukao sam se na desnu obalu Drine, pod pritiskom neprijatelja. Dana 3. maja t. g. oko 9 časova na položajima oko Vežanje na Tari planini presreli su me Nemci i razoružali mojih 69 ljudi, iako sam imao odgovarajuće dokumente o legalnom postojanju odreda na teritoriji Srbije. Otpor nisam dao, jer nisam imao instrukcija. Svoje ljude, koji su mahom Bosanci prekaljeni kroz borbe i gerilske poduhvate, sačuvao sam i držim ih na okupu na pogodnom mestu. Oružje ću dobiti. Molim za hitno naređenje kuda da krenem i kom odredu da se priključim. Nalazim se u okolini Užica. S verom u Boga za Kralja i Otadžbinu.}} Pripadnici četničke organizacije iz istočne Bosne su nastavili održavati kontakte sa kvislinškom upravom Milana Nedića i nakon hapšenja majora Jezdimira Dangića od strane njemačkih okupacionih vlasti. 20. maja 1942. prispio je u Beograd memorandum iz štaba istočnobosanskih četnika (upućen „gospodinu Milanu Nediću, predsedniku srpske vlade“), u kome se pružaju podaci o istorijatu četničkog pokreta i traži pomoć u novcu, ishrani i naoružanju. Četničke vođe obavještavaju generala Nedića da je vojvoda [[Stevan Botić]], nakon Dangićeva hapšenja, preuzeo dužnost komandanta. U memorandumu, četnici iz istočne Bosne mole Nedića da njihovu akciju pomaže što više može, tako što će za sreske načelnike i komandante oružanih odreda u brojnim mjestima [[Zapadna Srbija|zapadne Srbije]] postaviti ljude koji bi na četničku akciju u istočnoj Bosni gledali „pravilno, srpski i patriotski“.<ref>AVII, br. 9/2-1, k. 1a.</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, n.d.], str. I/285.</ref> U depeši poslatoj 27. maja 1942. članu četničkog [[Centralnog nacionalnog komiteta]] (CNK) Lazaru Trklji, general Mihailović piše: „Ceo dosadašnji rad u Bosni poznat mi je kao i težnja vlade spasa... Naši ljudi moraju prekinuti svaku vezu sa Beogradom. Ako Beograd želi da pomaže ta pomoć neka se ukaže stanovništvu preko posrednika koji treba da budu pošteni bez političkih tendencija.“<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_112.htm Izvod iz knjige poslatih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 10. maja do 27. juna 1942. godine]</ref> 30. juna 1942. Trklja odgovara Draži Mihailoviću: „Veza sa zvaničnim Beogradom sve je manja a i on nas se odriče.“<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_123.htm Izvod iz knjige primljenih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 29. juna do 18. jula 1942. godine]</ref> Vojvoda Stevan Botić, komandant Bosanskih četničkih odreda i njegov načelnik štaba kapetan [[Borivoje Mitranović]], u pismu poslatom 17. jula 1942. godine, obavještavaju jednog četničkog oficira zašto ipak ne žele prekinuti veze sa »zvaničnom Srbijom«: {{izdvojeni citat|Došle su vesti od Čiče koje nismo mogli do kraja proveriti dali su od njega da se od njegove strane više ne računa sa celinom bosanske akcije i da se sve veze sa zvaničnom Srbijom prekinu... <br /> Mi smo se odovuda usprotivili prvo da mi ne možemo javno da prekinemo veze sa Srbijom time što bi se javno deklarisali za tu akciju gde smo svi zato što bi nam bio onemogućen svaki azil u Srbiju i kupovina municije i oružja, a da ne govorimo o nejači koja svakim danom otuda beži.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_122.htm Obaveštenje Gorskog štaba bosanskih četničkih odreda od 17. jula 1942. kapetanu Milivoju Kovačeviću o razlozima neslaganja sa politikom Draže Mihailovića prema četnicima u istočnoj Bosni]</ref>}} Četnički kapetan [[Pavle Grubač]] izvještava majora Petra Baćovića 23. jula 1942. o situaciji u istočnoj Bosni, navodeći da sarađuje sa potpukovnikom Momčilom Matićem, legalizovanim ravnogorskim oficirom i komandantom Nedićeve »Drinske grupe srpskih oružanih snaga«. Kapetan Grubač piše da se s potpukovnikom Matićem povezao i vojvoda Stevan Botić, koji je tih dana prešao preko [[Drina|Drine]] u Srbiju: {{izdvojeni citat|Botić je preko svojih ljudi uspeo da je iz odreda potpukovnika Matića otišlo 36 ljudi sa oružjem i sada neznam da Matić neće imati neugodnosti kod Nemaca pošto su puške registrovane. Botić je sa time prekinuo svaku vezu sa Matićem koji mu je dao 11 sanduka municije i hrane, pre odlaska. [...] <br /> Sa Drinskom grupom stojim odlično. Oni mi izlaze u susret u svemu jer inače bez srestava nebih mogao izlaziti na kraj niti raditi.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_127.htm Izveštaj kapetana Pavla Grubača od 23. jula 1942. majoru Petru Baćoviću o radu Gorskog štaba bosanskih četničkih odreda i situaciji u istočnoj Bosni]</ref>}} U vjerodostojnost Botićevih navodâ mogao se i sâm Draža Mihailović uvjeriti iz izvještaja koji su mu krajem avgusta te godine dostavili vojvoda Dobroslav Jevđević i major Petar Baćović ispred Komande operativnih jedinica istočne Bosne i Hercegovine: {{izdvojeni citat|U vezi sa dolaskom Trklje i Mitranovića u ove krajeve i njihove želje da se sastanu sa Đokom ja sam opširnije razgovarao sa Trkljom. Esencijalno je iz tog razgovora sledeće: Postoji po njihovom mnenju apsolutna potreba da se od strane Bosanaca održavaju veze sa Nedićevom vladom, jer je zvanična Srbija sigurno zaleđe i azil za bosanske izbeglice i jer se bez nje ne može voditi akcija u Bosni. U vezi toga sam konstatovao da oni drugim očima gledaju na Nedićevu akciju nego mi. U vezi sa tim oni žele da pokret u Bosni javno ne treba da bude identifikovan sa Dražinim pokretom, nego da figurira kao samostalan. To obrazlažu i tim da je Draža član londonske vlade i kao takav ne može pristati na likvidaciju turskog [tj. [[Bošnjaci|bošnjačkog]] — prim.] elementa i hrvatskog... Poznajemo odlično prilike u Bosni znamo da u ovom kraju ti ljudi nemaju baš nikoga, pa to saopštavamo, kao elemenat, koji može da posluži pri oceni šta da se uradi prema njima. Da bi bili tačno obavešteni primećujemo samo, da smo i kod nekih bosanskih izbeglica iz naroda primetili izvesnu sentimentalnost prema Nediću.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_162.htm Izveštaj majora Petra Baćovića i Dobrosava Jevđevića s kraja avgusta 1942. Draži Mihailoviću o političkoj situaciji u istočnoj Bosni i Hercegovini]</ref>}} Kapetan [[Siniša Ocokoljić|Siniša Ocokoljić Pazarac]], tada u svojstvu legalizovanog oficira na službi u [[Zaječar]]u, poslao je 22. juna te godine Vrhovnoj komandi JVuO depešu<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_111.htm Izvod iz knjige primljenih telegrama štaba Draže Mihailovića od 31. maja do 26. juna 1942. godine]</ref> kojom obavještava da je uspostavio veze sa [[Sokolski pokret|sokolskom organizacijom]], kao i sa ljudstvom kvislinške SDS u glavnom gradu okupirane Srbije: {{izdvojeni citat|Naredite da štab br. 2 preduzme hitno čišćenje izdajica u Beogradu. Ja ću gledati da angažujem pojedine sokolske trojke i žandarme koji su sigurni za taj cilj. Javite da li imate neko naređenje za rad Sokola u Beogradu. Kod mene je načelnik Sokola sa Čukarice. Oni su dobro organizovani. 700 žandarma iz Beograda traže instrukcije od mene.}} General Mihailović je uvažio prijedloge kapetana Ocokoljića (pseudonim »Iliev«) nakon samo par dana: {{izdvojeni citat|Preduzmite sve Vi i Stojanović [Miodrag, kapetan — prim.] da preobraćate tajno u naše redove sve pripadnike policijske straže i druge Nedićevce. Oficire pozvati da se izjasne. Neposlušne predložiti za lišenje čina sa obrazloženjem. Pozdravite sokole, neka se što bolje organizuju. Trojke neka postoje i nek malo sačekaju, još ne mogu u Beograd da stupe. Žandarmima iz Beograda daj da se što bolje organizuju za opštu stvar.<ref>Раде Ристановић, Милутин Живковић, Милош Чорбић, н. д., стр. 345.</ref>}} Nakon što je [[Milan Aćimović]], ministar unutrašnjih poslova u Vladi narodnog spasa, načelnicima okrugâ u Srbiji navodno izdao naređenje da održavaju dobre odnose sa četnicima, u depeši od 30. juna 1942.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_134.htm Izvod iz knjige poslatih telegrama štaba Draže Mihailovića od 29. juna do 5. avgusta 1942. godine]</ref> general Mihailović upućuje svoje komandante na saradnju sa policijskim aparatom kvislinške uprave: {{izdvojeni citat|Aćimović naredio izvesnom broju okruž. i sres. načelnika da budu blagonaklonjeni prema nama kako bi po padu Nemačke preko njih imao sve konce vlasti u svojim rukama. Imati na umu ovo, koristiti policiske njuške a ništa ne otkrivati niti im verovati. Obavestite sve susedne komandante.|[[Dragoljub Mihailović]]}} U vrijeme dok je obavljao funkciju ministra unutrašnjih poslova u Vladi nacionalnog spasa, Milan Aćimović je predstavljao drugu ličnost po uticaju u kvislinškim strukturama, odmah iza generala Milana Nedića. U tom pogledu, karakteristično je kritički intonirano pismo s kraja ljeta 1942. godine, čiji je autor general [[Harald Turner]], načelnik Upravnog štaba njemačkog vojnog zapovjednika u Srbiji. Naime, nakon što je centrala [[Abwehr]]a u Beogradu poslala izvještaj u kom se Aćimović pokušava diskreditovati, i to na osnovu dostavâ poteklih iz krugova bliskih Dimitriju Ljotiću, dr Turner je ustao u njegovu odbranu, uputivši oštre prijekore centrali Abwehra zbog neosnovanih kleveta na Aćimovićev račun. Turner za Aćimovića tvrdi da od početka „stoji na odlučujućem mestu u javnom životu Srbije“, kao i da je u vrijeme [[Gušenje ustanka u Srbiji|gušenja ustanka u Srbiji]], upravo Aćimović predložio Nedića za predsjednika srpske vlade, čime su otklonjene prepreke za provedbu ove njemačke zamisli u djelo. Iz Turnerova odgovora postaje jasno da Aćimović ni svoje kontakte s generalom Dražom Mihailovićem nije mogao uspostaviti samostalno ili bez dozvole njemačkih obavještajnih strukturâ: {{izdvojeni citat|Ovome [Nediću] je on [Aćimović] do današnjeg dana lojalno služio, isto tako kao što je lojalno sledio naređenjima nemačke vojne uprave... Nakon što su se smirile prilike u Srbiji, Aćimović je, kao ministar unutrašnjih poslova, a time i kao vrhovni šef državne sigurnosti, posle ministra predsednika imao izvršnu vlast u svojim rukama. Sa svoje strane je vođa pokreta Zbor, [[Dimitrije Ljotić|Ljotić]], gledao da ostvari svoje političke namere i da u pogodnom trenutku on dođe na vlast. Već skoro tri četvrtine godine on se trudi da ugrozi, preko svojih poverljivih ljudi, poverenje prema Aćimoviću, i to metodom svojstvenom samo [[Balkan]]u, neistinitim klevetanjem... Tvrđenje da je jedan poverljiv čovek ministra Aćimovića pre izvesnog vremena razgovarao u [[Ljig]]u sa Dražom Mihailovićem, netačno je. Način na koji Aćimović, kao ministar unutrašnjih poslova, ima da saobraća sa Dražom Mihailovićem, ugovoren je između zapovednika Sigurnosne policije i [[Sicherheitsdienst|SD]]-a i pod kontrolom je istoga.<ref>Istorijski arhiv grada Beograda, sudski predmet Dragog Jovanovića, optužni materijal.</ref><ref>Branislav Božović – Mladen Stefanović: MILAN AĆIMOVIĆ – DRAGI JOVANOVIĆ – DIMITRIJE LJOTIĆ, Centar za informacije i publicitet, Zagreb, 1985, str. 84.</ref><ref>Бранислав Божовић, Специјална полиција у Београду 1941-1944, Завод за уџбенике, Београд, 2014, стр. 186—187.</ref>}} U avgustu 1942, centrala Abwehra u Beogradu je obavijestila nadređene da postoje izvještaji o tajnoj korespondenciji između Nedića i Aćimovića s jedne i Draže Mihailovića s druge strane. Desetog oktobra je [[Gestapo]] primio izvještaj četnika Nemanje Pavlovića, inače kurira obaveštajne službe Draže Mihailovića, u kojem je Milan Aćimović optužen za održavanje stalne veze sa pokretom DM. Pavlović konkretno navodi: Aćimović se u [[Svrljig|svrljiškom]] srezu sastao sa četničkim oficirima majorom Đurićem i majorom [[Velimir Piletić|Piletićem]] i predao im šifrovani izvještaj; Aćimović je izdao povjerljivo naređenje sreskim načelnicima da pomažu ravnogorce; po svoj prilici Aćimović šalje poštu za Mihailovića preko majora Jove Petrovića iz [[Subjel]]a kod [[Kosjerić]]a; Aćimović je naredio okružnom načelniku Popoviću da čuva Mihailovića i da za njim oprezno šalje potjere s tim da ga uvijek o tome unaprijed informiše. U zaključku izvještaja se navodi: »Aćimović radi punom parom za Dražu.«<ref>Branislav Božović – Mladen Stefanović: MILAN AĆIMOVIĆ – DRAGI JOVANOVIĆ – DIMITRIJE LJOTIĆ, Centar za informacije i publicitet, Zagreb, 1985, str. 91.</ref> Draža Mihailović je [[18. 8.|18. avgusta]] 1942. naredio pukovniku [[Dragoslav Pavlović|Dragoslavu Pavloviću]], delegatu Vrhovne komande JVuO na terenu Zlatiborskog korpusa, da uništava "komuniste" pomoću legalizovanih odreda: {{izdvojeni citat|Ne dozvoliti da se komunisti ustale ma u kom srezu. Prenesite naređenje da se sa komunistima raščisti u Rasinskom i Kruševačkom srezu. Pomoću legalizovanih odreda a koji su naši.<ref>{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/4_14_1_149.htm |title=ZBORNIK DOKUMENATA VOJNOISTORIJSKOG INSTITUTA: TOM XIV, KNJIGA 1 |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>}} Već 21. avgusta 1942, general Mihailović naređuje da svi legalizovani odredi "najenergičnije unište komuniste na svojim prostorijama": {{izdvojeni citat|Raspis svima: Saopštite svima legalizovanim odredima sledeće: Mnogi legalizovani odredi zaboravili su da je sada rat i da je njihova legalizacija samo maska za podzemni rad. Novac i ugodan život raznežio je mnoge koji misle da tako sačekaju kraj rata pa da posle samo izvlače koristi. Neka se zna da se o svakom vodi računa. Naređujem da svi legalizovani odredi najenergičnije unište komuniste na svojim prostorijama. Dalje da naše šumske odrede pomažu na svakom koraku novcem, hranom, municijom, oružjem kao i u izvođenju organizacije i propagande.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_149.htm Izvod iz knjige poslatih telegrama Štaba Draže Mihailovica od 5. do 21. avgusta 1942. godine]</ref>|Raspis Draže Mihailovića od 21. avgusta 1942.}} Nakon dva dana, Draža Mihailović preko »Feliksa« (tj. [[Zvonimir Vučković|Zvonimira Vučkovića]]) upozorava potpukovnika [[Dragoslav Pavlović|Dragoslava Pavlovića]] (pseudonim »Rodrigo«): {{izdvojeni citat|Legalizovanim saopštiti da budu na oprezi jer će Nemci hapsiti sve. Neka zapaze trenutak i na vreme se bace u šumu. Neprijatelj treba da bude prevaren a ne oni.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_155.htm Izvod iz knjige poslatih telegrama Štaba Draže Mihailovica od 22. do 28. avgusta 1942. godine]</ref>}} U raspisu od 8. septembra 1942. upućenom svojim komandantima u [[Okupacija Jugoslavije u Drugom svetskom ratu|okupiranoj Jugoslaviji]] (između ostalih: [[Petar Baćović|Baćoviću]], Vučkoviću, [[Radoslav Đurić|Đuriću]], [[Miodrag Palošević|Paloševiću]], [[Dragutin Keserović|Keseroviću]], [[Siniša Ocokoljić|Ocokoljiću]], Rakoviću, Smiljaniću i dr.), Mihailović iznova kritikuje pasivnost legalizovanih odreda i naređuje stvaranje "letećih jedinica" koje ne bi bile legalne, ali bi se oslanjale na legalizovane odrede i služile bi za "uništavanje neprijatelja": {{izdvojeni citat|U mnogim našim krajevima oseća se zastoj u aktivnom radu. Mnogi legalizovani delovi prešli u mirnodopski život. Mnogi zaboravili da je rat, i da neprijatelja ima mnogo i svuda. Naređujem da svi kom-danti brigada organizuju leteće jedinice iako će to biti za svakog naređeno. Ove jedinice ne mogu biti legalne. Njihovo je mesto šuma i planina. Njihova akcija brza i odlučna, protiv svih i svakoga. Legalni delovi da im posluže kao baza za snabdevanje i prikrivanje, kao grom ove jedinice ima da uništavaju narodne izdajnike i sve unutrašnje neprijatelje, Ljotićevce, komuniste, Pećančeve. O formiranju ovih jedinica kao i o njihovom radu izveštavati. Pred događajima koji nastupaju, ovi leteći delovi poslužiće kao jezgro za mobilizaciju svih snaga brigada. Prednje saopštite svima susedima.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_166.htm Izvod iz knjige poslatih telegrama štaba Draže Mihailovića od 3. do 9. septembra 1942. godine]</ref>|[[Dragoljub Mihailović]]}} General [[Asen Nikolov]], komandant bugarskog okupacionog korpusa, izvještava septembra 1942. njemačkog komandujućeg generala u Srbiji Paula Badera o velikom uplivu pripadnika JVuO u ljudstvu SDS, i navodi da su na jugu Srbije postojale „dobro zakamuflirane organizacije (štabovi) nacionalnog pokreta Draže Mihailovića... Članovi tog pokreta skrivaju se iza službenih položaja i ovlasti. Nalaze se među rukovodstvom vladinih četnika, među oficirima Srpske državne straže, među sveštenicima, učiteljima, državnim službenicima“.<ref name="Jozo Tomasevich 1945"/><ref>Nebojša Stambolija, n. d., str. 307.</ref> Početkom oktobra 1942, komandant Kolubarskog korpusa JVuO kapetan Petronije Nikolić (pseudonim »Peter«) informira generala Dražu Mihailovića o situaciji u sopstvenoj zoni odgovornosti: {{izdvojeni citat|G. pukovniče, rad na organizaciji je uglavnom završen... Ceo naš rad zasnovan je na Vašim uputstvima i naređenjima. Kako u [[Obrenovac|Obrenovcu]] tako i po selima. Nama pripada sve i to sa najboljim domaćinima na čelu. Četnici, poljska straža, graničari, također su sa nama. Ljotićevaca, komunista i ostalih koji bi nas progonili, nema.<ref>Раде Ристановић, Милутин Живковић, Милош Чорбић, н. д., стр. 285.</ref>}} Komandant italijanske 2. armije general [[Mario Roatta]] izvijestio je 23. septembra 1942. Vrhovnu komandu u [[Rim]]u o razgovoru vođenom sa [[Ilija Trifunović-Birčanin|Ilijom Trifunović]]em i [[Dobroslav Jevđević|Dobroslavom Jevđević]]em o nastavku [[Kolaboracija četnika s fašističkom Italijom|saradnje Italijana i četničkih odreda]] na teritoriji [[NDH]]. U izvještaju se navodi da dvojica vojvodâ prećutno priznaju postojanje sporazuma između Mihailovića i Nedića, tj. svojevrsne zajedničke strategije prema okupatorima u svrhu »spasavanja srpskog naroda«: {{izdvojeni citat|Izveštavam da u novom razgovoru koji sam imao sa Trifunovićem, a kojemu je prisustvovao i Jevđević, i jedan i drugi su ponovo dozvolili mogućnost da Nedić i Draža Mihailović deluju sporazumno i da održavaju kontakte. Mada pomenuti sagovornici nisu rekli, ipak treba smatrati da se osnov za sporazum sastoji u sledećem: 1) »spasavanje srpskog naroda« (koji je, navodno, već imao jedan milion žrtava) i očuvanje od daljih masovnih gubitaka; 2) formiranje, održavanje i ojačavanje oružanih formacija (četničkih) određenih da, u momentu kada bude mogućno i celishodno, stupe u akciju sjedinjeni pod komandom Mihailovića; 3) u vezi sa ciljem iznetim u tač. 1), i da bi se omogućilo izneto u 2), u međuvremenu se prilagoditi ambijentalnim prilikama, odnosno: sarađivati u Srbiji (Nedić) sa Nemcima, a u Hrvatskoj (poznate jedinice) sa Italijanima. Mada je ovo što je dosad izneto očigledno, interesantno je da su pomenuta dva četnička rukovodioca delimično priznali a delimično ostavila da se shvati.<ref>Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XIV, knjiga 1: Dokumenti četničkog pokreta Draže Mihailovića, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1981, strana 886.</ref>}} U ljeto 1942. godine, italijanski nadležni organi su pustili iz ratnog zarobljeništva veliki broj odabranih oficira i podoficira [[Jugoslovenska vojska|Jugoslovenske vojske]], sa ciljem uspostavljanja potpune kontrole nad odredima [[Antikomunistička dobrovoljačka milicija|Antikomunističke dobrovoljačke milicije]] (MVAC). Major [[Žarko Todorović]], ilegalni ravnogorski komandant Beograda i Severnih pokrajina, izvijestio je generala Dražu Mihailovića 5. septembra 1942. o puštanju na slobodu potpukovnika [[Ilije Mihića]], potonjeg komandanta Ličkih četničkih odredâ: {{izdvojeni citat|U Lici Ilija Mihić sa 50 oficira i 200 podoficira puštenih u tu svrhu iz italijanskog ropstva, uspostavlja rad sa srpskim življem po dogovoru sa Italijanima. Sedište [[Gračac]]. Pseudonim »Minziner Vilim«. Stupio je u vezu sa Nedićem preko Kukića. Sa nama nije tražio vezu. Poslaću mu poziv da nam se stavi pod komandu.<ref>AVII, ČA, K–294, reg. br. 5/1.</ref>}} Major Žarko Todorović pominje vezu potpukovnika Mihića sa pukovnikom [[Ilijom Kukićem]], koji je tokom 1942. komandovao Srpskim dobrovoljačkim korpusom, nakon što su Nijemci uhapsili pukovnika [[Kostu Mušickog]], upravo zato jer je pomagao Mihailovića i četnike. O izvjesnim vezama Mihića s Kukićem (a preko njega i s Milanom Nedićem), kao i sa italijanskim vlastima, general Mihailović je bio obaviješten krajem septembra 1942. i od strane vojvode Trifunovića-Birčanina, Mihićevog starješine: {{izdvojeni citat|Svoje bavljenje na [[Sušak]]u i u [[Rijeka|Fijumi]] iskoristio sam da dođem u lični dodir sa komandantom ličkih četničkih odreda potpukovnikom Ilijom Mihićem i njegovim oficirima, koji su došli sa terena. Tom prilikom konstatovao sam da ova naša četnička grupa radi pod dosta teškim uslovima. Svi pokreti oficira i njihova akcija na terenu pažljivo se kontrolišu ne samo od strane Italijana, već i od Hrvata, koji koriste svaku priliku da denunciraju četnike i otežaju im rad na organizaciji. [...] Kad sam upitao ppukovnika Mihića, da li je i u kakvoj nameri preko pukovnika Kukića uhvatio kontakt sa Nedićem, odlučno je izjavio da u tom pravcu nije preduzimao nikakve korake i da uopšte niti ima, niti želi sa Nedićem da ima ma kakvu vezu. Biće, međutim, potrebno da proverim o kom je Mihiću reč, pošto na mojoj teritoriji postoje još dva viša oficira sa istim prezimenom... O rezultatu ove provere izvestiću naknadno, a na našeg Mihića ću budno motriti.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_172.htm Pismo Ilije Trifunovića Birčanina s kraja septembra 1942. Draži Mihailoviću o razgovorima sa komandantom italijanske 2. armije o realizaciji plana uništenja partizanskih snaga u zapadnoj Bosni]</ref>}} Od 1941. do 1943. godine, [[italija]]nsko poslanstvo u Beogradu izvještavalo je vladu u [[Rim]]u o svim važnijim događajima na teritoriji okupirane [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevine Jugoslavije]]. Tako je i velika kriza Nedićeve vlade u drugoj polovini 1942. bila jedna od temâ kojom se bavila italijanska ambasada u glavnom gradu Srbije. Službenici italijanskog diplomatskog predstavništva su ukazivali na sukob između Nedića i Ljotića, kao i na njihove suprotstavljene pozicije. Kako je pisao prvi sekretar poslanstva Giorgio Spalazzi, Dimitrije Ljotić je urgirao kod njemačkih vlasti da intervenišu u cilju sređivanja situacije, zaprijetivši izlaskom svojih predstavnika iz vlade ukoliko do toga ne dođe. Ovo se prvenstveno odnosilo na generala Mihailovića, koga je Ljotić okarakterisao kao „gospodara skoro svih oružanih snaga, državnih organizacija i javnog mnjenja“, kojima je Nedić bio samo formalno na čelu. Spalazzi navodi i da se sâm general Nedić slagao sa tvrdnjom da je Draža Mihailović „onaj koji ima moć na terenu“, iz čega on zaključuje da su „[[Srbi]] potpuno protiv [[Sile Osovine|Osovine]]“, ali i da bi Ljotićeve predložene mjere dodatno pogoršale stanje u zemlji.<ref>DDI, Spalazzi a Ciano, serie IX, vol. IX, d. 105, 113.</ref><ref>Бојан Симић, Окупирана Србија у извештајима италијанског посланства у Београду (1941–1943). Војноисторијски гласник, Институт за стратегијска истраживања – Одељење за војну историју Министарства одбране Републике Србије, 2017, стр. 104.</ref> Generalštabni major Žarko Todorović (»Valter«) je Vrhovnoj komandi JVuO 15. decembra 1942. godine sugerirao sklapanje sporazuma sa Ljotićevom SDK: {{izdvojeni citat|Vođstvo Ljotićevaca postalo mekše. Hoće sporazum. Predlažem da se pokuša sporazum, ali pod uslovima da prestanu sa prokazivanjem naših ljudi. Energičnija borba protiv komunista. Da nam daju višak neregistrovanog oružja, a mi njima da obećamo zakonski postupak sa njima posle rata.<ref>Раде Ристановић, Милутин Живковић, Милош Чорбић, н. д., стр. 647.</ref>}} Krajem 1942, komandant Rudničkog korpusa JVuO kapetan [[Dragiša Ninković]] (prethodno legalizovan u [[Požarevac|požarevačkom]] okrugu kod kvislinških vlasti;<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_187.htm Izveštaj majora Miodraga Paloševića od 5. novembra 1942. Draži Mihailoviću o radu na organizovanju četničkih jedinica od 21. marta do 4. novembra 1942. godine]</ref> pseudonim »Leonardo«) uspostavio je saradnju sa ljudstvom kvislinške SDS u njihovim stanicama u [[Belanovica|Belanovici]], [[Ljig]]u i [[Babajić]]u. Njemački okupator je saznao za ovo te stražari bivaju razoružani.<ref>Коста Николић, Историја равногорског покрета, I-III, Београд, 1999, стр. II/21.</ref><ref>Nebojša Stambolija, Srpska državna straža 1942-1944. Doktorska disertacija, Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu, 2019, str. 309.</ref> Potpukovnik [[Milan Kalabić]], načelnik požarevačkog okruga, uhapšen je 3. oktobra 1942. godine od strane [[Gestapo]]a, nakon što se otkrilo da je dostavljao informacije i oružje pripadnicima Jugoslovenske vojske u otadžbini, u kojoj je jedan od komandanata bio i njegov sin [[Nikola Kalabić]]. Nakon mučenja i saslušanja, Milan Kalabić je strijeljan.{{sfn|Tomasevich|2001|pp=215.}} [[Marinski zbor Sjedinjenih Američkih Država|Mornarički]] pukovnik [[Albert B. Seitz]], pripadnik [[Ured za strateške usluge|OSS]] i član [[Sjedinjene Američke Države|američke]] vojne misije u Mihailovićevom štabu, ostavio je nakon rata zapis o Kalabićevoj smrti i njegovim vezama sa generalom Dražom Mihailovićem u knjizi ''Mihailovic: Hoax or Hero'' („Mihailović: prevarant ili heroj“). Zbog pogubljenja Kalabića starijeg, pukovnik Seitz isključuje samu mogućnost docnije saradnje Nikole Kalabića sa okupatorom, iako će on biti jedan od potpisnika [[Ugovori o saradnji četnika i Wehrmachta|sporazuma sa Nijemcima]] krajem novembra 1943: {{izdvojeni citat|Kada su Nemci napali Ravnu goru velikim snagama u decembru [1941. godine — prim.], prošao je on [Kalabić mlađi — prim.] kroz Srbiju u Šumadiju jugoistočno od Beograda. Kada je prolazio kroz srez gde mu je otac bio načelnik, koji se bio odlučio da ostane u službi i da pristane uz Nedića, Kalabić i njegovi ljudi bili su u bednom stanju — bez municije, polumrtvi od gladi, a jedino što ih je održavalo bila je njihova volja da prežive i da se bore. Otac se pobrinuo za to da mu sin i njegove pristalice budu potpuno nanovo opremljene. U decembru 1942. godine Gestapo je otkrio da je starac potajno pomagao ne samo svoga sina, već i druge Mihailovićeve snage. Bio je uhapšen i osuđen na smrt. Način izvršenja ove smrtne kazne bio je užasan. Povlačili su ga preko razbijenog stakla dok nije umro, ali iz njegovih usta nije se čula ni jedna reč. Kada sam kasnije preko ruskog radija čuo da Kalabić sarađuje sa Nemcima, mogao sam samo da držim pred očima sliku krvave izmrcvarene lešine ovog starca, voljenog od svoga sina, i u čudu se pitati kakvi to moraju biti ljudi koji mogu Amerikance smatrati toliko lakovernim.<ref>Albert Sajc, »Mihailović — šarlatan ili heroj?« Kolumbija, Ohajo, 1953.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/11_48.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje MIHAILOVIĆEVI KORPUSI POD KOMANDOM OKUPATORA]</ref>}} Iz ravnogorske komande Beograda (kapetan [[Aleksandar Saša Mihajlović]]) upozoravali su već 27. septembra 1942. na nesmotrenost potpukovnika Milana Kalabića, kao i na nadolazeće raspuštanje legalizovanih četničkih odreda od strane Nijemaca: {{izdvojeni citat|Negativnim radom Kalabićevih odreda, došla je kaznena divizija u Požarevački okrug i ceo kraj nalazi se pred katastrofom. Po saznanju, pretstoji razoružanje tih odreda od strane nemačkih vlasti. A ovi su spremni da se povuku u šumu, a to bi bio povod za nemačku akciju. Da bi se sačuvao narod molim da naredite Kalabiću da stupi sa mnom u vezu i da primi moju sugestiju o rešenju tog pitanja. Da bi se izbegla katastrofa bolje je da se jedan mali deo oružja preda i time Nemci umire. Tamo bi ostala straža [SDS — prim.] pod oružjem, '''a to su sve naši ljudi'''.<ref name="leskovackizbornik.rs"/><ref>Раде Ристановић, Милутин Живковић, Милош Чорбић, н. д., стр. 962.</ref>}} U depeši od 22. decembra 1942, poručnik Nikola Kalabić prenosi Mihailoviću informacije o smrti svog oca, izražavajući odanost njemu i četničkom pokretu: „Stric [konspirativno ime Milana Kalabića — prim.] je u B[eograd]u sa još 16 oficira streljan. Žalim ga mnogo, ali sam presretan što je poginuo kao Dražin čovek. Istrajaću u ovoj borbi pa ma još ne znam kakav me udar zadesio. Živeo kralj! Živeo naš dragi Čiča! Živeo ravnogorski pokret!“ Istog dana, general Mihailović odgovara Kalabiću: „Hvala bogu da ste se spasli. Neizmerno žalim pale žrtve. Pored ovoga u Stricu sam izgubio najboljeg i svog i našeg prijatelja. Sve ćemo ih dostojno osvetiti.“<ref name="leskovackizbornik.rs"/><ref>Раде Ристановић, Милутин Живковић, Милош Чорбић, н. д., стр. 965.</ref> O hapšenju potpukovnika Kalabića, kao i o njegovom pogubljenju, Mihailović je radiogramom 23. decembra 1942. obavijestio i [[Vlada Kraljevine Jugoslavije u egzilu|emigrantsku vladu u Londonu]]: {{izdvojeni citat|Nemci su streljali majora Milana Kalabića... Kalabića je Nedić smatrao za svog najboljeg prijatelja... U stvari, Milan Kalabić je bio naš najodaniji saradnik i učinio je velike usluge našoj stvari.<ref>Nikola Milovanović, Kroz tajni arhiv Udbe (drugo izdanje), Sloboda, Beograd, 1975, str. 144.</ref><ref>[http://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20220904190938/https://znaci.org/00001/154_4.pdf |date=2022-09-04 }}, str. I/269-270.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/11_13.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje LEGALIZACIJA MIHAILOVIĆEVIH ODREDA]</ref>}} Novinar [[Stanislav Krakov]], sestrić generala Milana Nedića te jedan od njegovih najbližih saradnika za vrijeme okupacije, u svojim ratnim memoarima potvrđuje da je potpukovnik Milan Kalabić, uz znanje predsjednika srpske kvislinške vlade, održavao vezu sa komandantom JVuO generalom Mihailovićem: {{izdvojeni citat|Sve akcije moga ujaka [generala Nedića — prim.] za spasavanje Kalabića bile su bezuspešne, iako je učinio sve što je ljudski bilo moguće da spase svog vernog komandanta, jer je Kalabić sve svoje veze sa Mihailovićem vršio sa znanjem moga ujaka, te služio kao veza za snabdevanje Mihailovićevih odreda.<ref>Станислав Краков, Генерал Милан Недић, Књига друга: Прeпуна чаша чемера, Минхен, Штампарија Искра, 1968, стр. 454.</ref>}} Krakov navodi i da se oko [[Božić]]a 1942, tj. pred sâm kraj godine, dva puta sastao sa generalom Nedićem. On piše da ga je zatekao u turobnom raspoloženju, citirajući riječi koje je Milan Nedić govorio „samo svojim najbližim i najpoverljivijim saradnicima“: {{izdvojeni citat|«Za [[srpski narod]], za svakog od nas, za mene lično ovo nisu dani [[Vitlejem]]a i mira među ljudima na zemlji. Ovo su dani [[Golgota|Golgote]], dani mučeništva i smrti, ali će dati [[Bog|Svevišnji]] da i za srpski narod dođu dani uskrsnuća. Vidim da je i Draža čuo moj glas i da je razumeo kolika se opasnost nadnela nad Srbijom. Razumeo je i, Bogu hvala, vlada i dalje mir i red. [...] Draža i ja radimo jedan isti posao, ali idemo različitim putevima. Moramo ići razdvojeni jer ne treba neprijatelj da oseti da smo na istom poslu».<ref>Станислав Краков, н. д., стр. 469—470.</ref>|General [[Milan Nedić]]}} === Saradnja četnika sa Dragim Jovanovićem i Upravom grada Beograda === Tokom 1942. godine, uspostavljen je kontakt i između Draže Mihailovića i [[Dragomir Jovanović|Dragog Jovanovića]]. Dragi Jovanović je od 22. aprila 1941. izvanredni komesar za grad Beograd; u narednim mjesecima preuzeće funkcije upravnika grada Beograda i predsednika beogradske opštine. 25. avgusta 1942. godine, a po zamisli [[SS]]-generala [[Augusta fon Majsnera]], Milan Nedić će ga imenovati za šefa [[Srpska državna bezbednost|Srpske državne bezbednosti]] (SDB). Sa pozicije šefa SDB, budući u rangu i sa ovlašćenjima ministra u Nedićevoj vladi, Jovanović će ''de facto'' komandovati Srpskom državnom stražom do 5. novembra 1943. Nakon što je četnički komandant u martu i aprilu 1942. naredio svojim podređenima da upotrebe uticaj na [[Specijalnu policiju Uprave grada Beograda]] za nemilosrdan obračun sa članovima ilegalne [[Komunistička partija Jugoslavije|KPJ]] (“Pomagati svim silama hapšenje komunista”, glasi naredba iz Vrhovne komande JVuO od 21. marta<ref>{{Cite web |title=Izvod iz knjige poslatih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 21. marta do 26. aprila 1942. godine |url=http://www.znaci.org/00001/4_14_1_72.htm |access-date=2022-09-02 |archive-date=2022-09-02 |archive-url=https://web.archive.org/web/20220902103450/https://znaci.org/00001/4_14_1_72.htm }}</ref>), 15. avgusta iste godine generalu Mihailoviću je javljeno da je Jovanović kontaktirao izvjesne četničke komandante u Srbiji kako bi "''preko određenog lica javio Čiči važna saopštenja''."<ref>Izvod iz knjige primljenih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 3. do 18. avgusta 1942. godine http://www.znaci.org/00001/4_14_1_145.htm {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20220902103435/https://znaci.org/00001/4_14_1_145.htm |date=2022-09-02 }}</ref> Već 17. avgusta, Mihailović odobrava kapetanu [[Siniša Ocokoljić|Siniši Ocokoljiću]] da stupi u kontakt preko inžinjera Bojovića, šuraka Dragog Jovanovića, uz upozorenje: "''Budite oprezni jer Dragi je lopov''." Pet dana docnije, Draža Mihailović naređuje svojim ljudima u Komandi Beograda JVuO (»Jozef« je bio pseudonim za radio-stanicu četničke organizacije u glavnom gradu, kao i za ličnosti na njezinom čelu, poput kapetana [[Aleksandra Saše Mihajlovića]], [[Mladen Žujović|Mladena Žujovića]] i [[Vojin Andrić|Vojina Andrića]]) da koriste Specijalnu policiju protiv komunista: {{izdvojeni citat|Dobili sigurne izveštaje da se komunisti dobro organizuju u Beogradu kao i da imaju i oružje. Tajno organizujte sve u Beogradu protiv komunista a u prvom redu sokole i policiju. Sad ne birajte sredstva za borbu, a u danom momentu postupite bez milosti protiv njih. Beograd ne sme biti u njihovim rukama.<ref>Izvod iz knjige poslatih telegrama Štaba Draže Mihailovica od 5. do 21. avgusta 1942. godine http://www.znaci.org/00001/4_14_1_149.htm {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20220902103432/https://znaci.org/00001/4_14_1_149.htm |date=2022-09-02 }}</ref>|Depeša Draže Mihailovića od 21. avgusta 1942. godine}} Dragomir Dragi Jovanović je i preko svog ličnog sekretara Anđelka Božinovića pokušao uspostaviti kanal komunikacije sa ravnogorcima generala Mihailovića. Naime, na [[Beogradski proces|Beogradskom procesu]] 1946. prezentovana je depeša od 28. avgusta 1942. koju je potpisao major [[Žarko Todorović]] (pseudonim »Valter«), komandant Beograda JVuO, u kojoj stoji: „Dragi Jovanović se nudi preko Božinovića pod uslovom apsolutne diskrecije i prividno i dalje neprijateljskog stava. Hteo bi vezu samo preko jednog lica. Mišljenja sam da se iskoristi. Molim odgovorite i molim potpunu tajnost. Upotrebite pseudonim »Adolf« za njega. Kao ministar policije imaće dva pomoćnika, jedno vojno lice bar potpukovničkog čina.“<ref>''Документа са суђења Равногорском покрету'', књига 2, Београд, 2001, стр. 1571.</ref> Mihailović je već sjutradan odgovorio sljedeće: „»Adolf« [tj. Dragi Jovanović — prim.] Ima da pogine, a sada ga koristiti da vidimo šta hoće kao Ministar policije. Napravi se da smo gotovo da se sa njim tajno sarađuje.“ Nakon par dana, Mihailović će »Valteru« iznova potcrtati: „Po pitanju Adolfa poslao sam Vam odavno odgovor iskoristite ga, a zna se šta mu sleduje.“<ref>Раде Ристановић, Милутин Живковић, Милош Чорбић, Радио депеше Југословенске војске у отаџбини 1941‒1942, Институт за савремену историју, Београд, 2021, стр. 626‒627.</ref> Potpisujući se još uvijek kao pukovnik, Mihailović šalje 22. januara 1942. depešu predsedniku Ministarskog saveta Kraljevine Jugoslavije [[Slobodan Jovanović|Slobodanu Jovanoviću]]: {{izdvojeni citat|Obratite pažnju na Anđelka Božinovića, policiskog komesara po kome je poslat jedan naš izveštaj od majora Žarka Todorovića za [[Istanbul|Carigrad]]. Izgleda da ga je Uprava Grada Beograda poslala sa nekom specijalnom misijom za račun [[Gestapo|Gestapa]]. Pukovnik Mihailović.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_105.htm Izvod iz zbirke telegrama Štaba Draže Mihailovića poslatih izbegličkoj jugoslovenskoj vladi od 4. novembra 1941. do 11. juna 1942. godine]</ref>}} Na području glavnog grada Srbije, Dragi Jovanović je tokom 1942. održavao vezu i sa kapetanom Sašom Mihajlovićem, koji će majora Todorovića naslijediti na čelu četničke organizacije u Beogradu, i to preko [[Ilije Paranosa]], potpredsednika Beogradske opštine (a ne Paranosa, šefa Specijalne policije UgB) i preko Komande Srpske državne straže, kojom je rukovodio Jovanović u svojstvu šefa SDB. Jovanović se i lično sastao sa Mihajlovićem novembra 1942. na [[Avala|Avali]].<ref>Бранислав Божовић, Специјална полиција у Београду 1941-1944, Завод за уџбенике, Београд, 2014, стр. 233.</ref> Dok se Mihailović sa svojim štabom nalazio u Crnoj Gori, njegova glavna politička veza u Srbiji bio je [[Ilija Mihailović]], bivši predsjednik [[Narodne skupštine]] i predsjednik [[Jugoslovenska nacionalna stranka|Jugoslovenske nacionalne stranke]] (JNS). Preko njega je Dragi Jovanović, juna 1942. godine, ugovorio sastanak sa Nikolom Kalabićem. Jovanović će o ovom susretu pred istražnim organima izjaviti: „Prvi put sam video jednog čoveka za koga sam znao da je iz okoline D. Mihailovića i član organizacije u leto 1942. i to je bio Nikola Kalabić, docnije komandant gorske garde Draže Mihailovića“.<ref>[http://www.znaci.org/00001/155_3.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20220904190938/https://znaci.org/00001/155_3.pdf |date=2022-09-04 }}, str. II/220.</ref> Specijalna policija održavala je kontakte sa komandama i obavještajnim punktovima ravnogorskog pokreta Draže Mihailovića po Srbiji. Saradnja sa četnicima obično se negativno odražavala na pripadnike [[Narodnooslobodilački pokret|Narodnooslobodilačkog pokreta]], koji su bili hvatani, zatim kažnjavani na vremenske kazne i kasnije puštani iz [[Logor Banjica|logora na Banjici]]. О njihovom su puštanju po pravilu obavještavane terenske službe Mihailovićeve organizacije koje bi puštena lica najčešće ubijale.<ref>[https://www.pisi.co.rs/content/logor-banjica-1941-1944-i/ Sima Begović, Logor Banjica 1941-1944, knjiga I], Institut za savremenu istoriju, Beograd, 1989, str. 54.</ref> Obavještajni organ Vrhovne komande JVuO Nikola Božić (»Artur«), inače pomoćnik [[Božidar Bećarević|Božidara Bećarevića]], šefa Antikomunističkog otseka Specijalne policije Uprave grada Beograda, 25. decembra 1942. informisao je Dražu Mihailovića o sljedećem: {{izdvojeni citat|Jedini čovek od današnjih Srba faktora u Beogradu bio je Dragi Jovanović (u koga se još možemo mnogo i sigurno pouzdati) koji je stalno i pred Nedićevom vladom i Nemcima dokazivao da je prvenstvena i glavna opasnost u zemlji još uvek od komunista i da u tome pravcu treba preduzimati uporno energične mere. U svojim nadleštvima, u Srpskoj državnoj bezbednosti i u Upravi grada Beograda, on je u ovome smislu i jedini nagoveštavao mere. Pre nekoliko dana, uoči svoga odlaska iz Beograda, on je izričito izjavio našem poverljivom čoveku, da je potpuno uspeo da uveri Nemce da su izgrednici u Srbiji još uglavnom i jedino komunisti i da u tome pravcu treba preduzeti mere odmah posle katoličkih Božićnih praznika.<ref name="ReferenceE">[https://znaci.org/00001/11_69.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje PORAZ MIHAILOVIĆEVIH SNAGA U SRBIJI I NOVI SPORAZUMI SA OKUPATOROM I KVISLINGOM MILANOM NEDIĆEM]</ref>}} Po okončanju rata, o vezi Jovanovića i Mihailovića pred isljednicima [[OZNA]]-e sâm Bećarević je izjavio: {{izdvojeni citat|Mnogi organi iz UGB bili su na razne načine povezani sa četničkim organizacijama i posle jednog članka u ‛Ravnogorcu’, koji je donet zajedno sa [[Dušan Simović|Simović]]evom izjavom, nastala su masovna bekstva policijskih organa, a naročito stražara u odrede DM... U vezi sa ovim bekstvima Jovanović je održao 3—4 konferencije sa organima UGB i na njima javno nam saopštio da je on naša veza prema organizaciji DM kao predstavniku legalne jugoslovenske kraljevske vlade u Londonu i da prema tome niko nema potrebe da se lično povezuje. Saopštio je čak i to da je svim četničkim organizacijama izdato naređenje od Vrh. komande DM da ne primaju policijske organe u svoje redove i da ovi moraju ostati na svojim mestima i nastaviti sa borbom protiv KPJ.<ref>IAB, istražni predmet Božidara Bećarevića, zapisnik o saslušanju od 14. jula 1949, str. 60.</ref><ref>Бранислав Божовић, н. д., стр. 594–595.</ref>|[[Božidar Bećarević|Božidar Boško Bećarević]], šef Antikomunističkog otseka Specijalne policije Uprave grada Beograda}} Dragomir Jovanović je 1946. na saslušanju<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Nedićeva arhiva, br. 19/7, kut. 1, str. 38.</ref><ref>[http://www.znaci.org/00001/155_3.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20220904190938/https://znaci.org/00001/155_3.pdf |date=2022-09-04 }}, str. II/214—215.</ref> pred istražnim organima svjedočio o svom kontaktu sa organizacijom generala Dragoljuba Mihailovića: {{izdvojeni citat|Nisam bio član organizacije DM, ali sam sa istom imao veza i smatrao se isto toliko obavezan kao da sam član... Ja sam od konca 1941. osećao se lično vezan za organizaciju DM. Smatrao sam da je to pravi nacionalni put i da je to ono što sobom nosi budućnost. Smatrao sam da je potrebna koordinacija sa tom organizacijom u borbi protivu komunista. Odmah od početka u Upravi grada Beograda isključio sam na pogodan način svako intervenisanje, odnosno praćenje rada u cilju sprečavanja organizacije DM.|[[Dragomir-Dragi Jovanović]], upravnik grada Beograda}} === Zahlađenje odnosa i prekid saradnje === Nemački okupator je sredinom 1942. postepeno započeo proces razoružavanja legalizovanih četnika. Istovremeno, i četnički vođa Draža Mihailović uviđa da legalizacija ima i svojih loših strana. 2. septembra 1942. Draža Mihailović poziva svoje legalizovane četnike sa područja Valjeva da se vrate u šume: {{izdvojeni citat|Legalizacija izgleda da je škodljiva za našu organizaciju, ljudi se uspavaju. U Valjevskom kraju Ljotić, Pećanac i Nemci vršljaju. Neka Neško i Voja preduzmu sve da se što pre bilo legalno ili ilegalno vrate na svoj teren. Novaca imam, nemojte da plate Nedićeve vezuju rad.<ref>{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/4_14_1_163.htm |title=ZBORNIK DOKUMENATA VOJNOISTORIJSKOG INSTITUTA: TOM XIV, KNJIGA 1 |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>}} Major [[Zaharije Ostojić]] u referatu od 4. septembra naglašava da je zbog legalizacije "borbeni duh opao, disciplina takođe. Plate su donele kocku i pijančenja, starešinama su se osladili Nedićevi činovi", a nisu bili retki ni "prijateljstva ni lumperaj sa okupatorom."<ref>Kosta Nikolić, Istorija ravnogorskog pokreta (knjiga I), Beograd 1999., str. 222.</ref> Obzirom da nije više bilo potrebe za gušenjem ustanka, okupator je proces razoružavanja legalizovanih četnika u znatnoj meri okončao do kraja 1942. kada je praktično rasformirana formacija pod komandom Koste Pećanca, a legalizovani ravnogorski četnici su se jednim delom ponovo našli u ilegalnom statusu, tj. u šumi, a manjim delom su inkorporirani u Srpsku državnu stražu. Ovo je doprinelo ponovnom jačanju četničke organizacije. 7. novembra 1942. godine Draža Mihailović je raspisom svima u Srbiji izdao naređenje za [[građanska neposlušnost|građansku neposlušnost]]: {{izdvojeni citat|Proglašavam građansku neposlušnost prema okupatorskim vlastima i prema svima vlastima koje su u saradnji sa okupatorom. Za seljake: da više ne daju ni trunku namirnica ni stoke. Da više ne priznaju opštinske uprave. Jedina vlast u selima biće četnička. Predsednicima opština i opštinarima narediti da odmah podnesu ostavke a drugi se ne smeju primiti. Naterati ih da pobegnu u šumu. Naterati ih svima sredstvima da izvrše ova naređenja. Najstariji četovođa je kdt sela. Predsednik opštine i odbornici ako se plaše, neka dadu svoje. Neka se sve sakriva i neka građanska neposlušnost plane jednovremeno u svim selima od 12. o.m. Činovnici sviju struka neka sabotiraju rad, i sve natraške rade što je na štetu neprijatelja i Nedićevog upravnog sistema, činovnici da znaju da će veštim sabotiranjem i naopakim radom mnogo doprineti pobedi. Radnicima preporučiti sabotažu u svakom pogledu. Građanskom življu preporučiti prezir okupatora i svih onih koji za njega rade.<ref>Arhiv VII, Ča, k. 299, reg. br. 14/1: knjiga predatih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 7. do 23. novembra 1942.</ref>|[[Dragoljub Mihailović|Draža Mihailović]]}} Opisujući konsekvence sprovođenja njemačke odluke o raspuštanju legalizovanih četničkih odredâ, [[Paul Bader]], komandujući general i zapovjednik u Srbiji, na sastanku Štaba Komande Jugoistoka 7. decembra 1942. godine, između ostalog, izjavio je sljedeće: {{izdvojeni citat|U borbi protiv Mihailovićevog pokreta postigli smo nove uspehe. Oko 10.000 četnika se borilo na našoj strani, a od toga se polovina povukla u šumu. Četvrtina, oko 4.000 ljudi je razoružana. Ostatak, oko 4.000 ljudi, još je uz nas. Cela građanska neposlušnost, koju je proglasio Mihailović, bio je samo udarac po vodi. Najavljene pretnje merama odmazde delovale su. Streljanja već i onih lica koja su osumnjičena za sabotažu pokazala su da su naše metode bile ispravne.<ref>NAW, Mf, T—312, Roll 468, fr. 8057753—56.</ref><ref>Jovan Marjanović, Draža Mihailović između Britanaca i Nemaca, knjiga I, Britanski štićenik, Globus/Narodna knjiga/Prosveta, Zagreb—Beograd, 1979, str. 328.</ref>}} Krajem 1942. dolazi do formiranja Prvog [[Kosovo|kosovskog]] korpusa JVuO (Gorski štab br. 127) sa četiri brigade: [[Laplje Selo|Lapska]], [[Gračanica (općina)|Gračanička]], [[Gnjilane|Gnjilanska]] i Leteća. Korpusom je komandovao kapetan [[Živojin Marković]]. U naređenju od 12. novembra 1942. godine, kapetan Marković zahtijeva od svih stanovnika, kao i od svih legalnih odredâ na pomenutom području, da se stave pod njegovu (tj. četničku) komandu: „Dosadašnje opštinske uprave i novi poredak uveden od generala Nedića, više se ne priznaje. Oni koji odbiju ovo naređenje, smatraće se izdajnicima.“<ref>Vojni arhiv, Četnici Draže Mihailovića 1941 – 1945, ČA – 101 – 1 – 76.</ref><ref>Ненад Миодраг Антонијевић, Ратни злочини на Косову и Метохији 1941-1945 годинe. Докторска дисертација, Филозофски факултет Универзитетa у Београду, Београд, 2015, стр. 462.</ref> Vredi napomenuti da Nemci 1942. nisu mnogo toga učinili na pacifikaciji Mihailovićevih četnika koji nisu bili legalizovani. Legalizacija većeg dela Mihailovićevih snaga 1942. omogućila je ovom korpusu da izbegne uništenje koje je bilo vrlo izvesno krajem 1941. i da nastavi borbu protiv partizana koje su četnici Draže Mihailovića smatrali najznačajnijim neprijateljem, nadajući se da se partizanski pokret neće više reorganizovati i oporaviti.<ref>[https://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, n.d.], str. I/272-273.</ref> === Saradnja majora Jezdimira Dangića sa Nedićevom vladom i Nijemcima === {{main|Borbe za Istočnu Bosnu 1942.}} Major [[Jezdimir Dangić]] spadao je u red četničkih komandanata koji se nisu u potpunosti podvrgli komandi pukovnika Draže Mihailovića, iako su bili pod njegovim rukovodstvom. Mada je komandno bio podređen Draži Mihailoviću, Dangić je paralelno blisko sarađivao sa Milanom Nedićem. Dangićeva saradnja sa kvislinškom upravom u Srbiji datira još iz vremena Saveta komesara [[Milan Aćimović|Milana Aćimovića]]. Zapravo, Dangić je još sredinom maja 1941. pristupio kvislinškoj Srpskoj žandarmeriji. Međutim, 16. avgusta 1941. Dangić je prešao u [[Istočna Bosna|istočnu Bosnu]] gde je na osnovu uputstava Draže Mihailovića uspeo da stavi pod svoju komandu i reorganizuje sve pročetničke grupe. Dolaskom generala Milana Nedića na čelo Vlade narodnog spasa, 29. avgusta 1941. godine, odnosi između Beograda i Dangićevog štaba u istočnoj Bosni još više su se poboljšali, budući da je uspostavljena stalna veza koja je redovno funkcionirala. Nedić je pomagao Dangića svim sredstvima, šaljući mu oružje, municiju, obuću, odjeću, hranu, čak i pojedine oficire. General Nedić je 25. septembra 1941. izdao naređenje komandantu Srpske žandarmerije generalu [[Stevan Radovanović|Stevanu Radovanoviću]] (Radovanović će na tom položaju naslijediti pukovnika [[Jovan Trišić|Jovana Trišića]], koji postaje njegovim zamjenikom), da poboljša veze sa Dangićevim štabom i da ga pomaže u svakom pogledu.<ref>AVII, Nća, k. 125, reg. br. 1/17-16.</ref> U međuvremenu, Dangićevi su četnici počeli trpjeti poraze u sukobima sa partizanima, a nametnuta im je i borba sa [[Ustaše|ustašama]]. Usljed bojazni od uništenja, Dangić intenzivira saradnju sa Nedićem od koga dobiva preporuku za sastanak sa Nijemcima u Beogradu. Draža Mihailović je znao za Dangićevu namjeru da se sastane sa njemačkim oficirima i odobrio je, što će na [[Beogradski proces|svom suđenju]] i potvrditi.<ref>[http://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20220904190938/https://znaci.org/00001/154_4.pdf |date=2022-09-04 }}, str. I/274-276.</ref> Prema izvještaju beogradske jedinice [[Abwehr]]a od 29. septembra 1941, zasnovanom na izvještajima jednog pouzdanika koji je bio u dodiru s njim, Dangić je praktički od svog dolaska u [[Bosna (oblast)|Bosnu]] održavao kontakte s Nedićevom administracijom koja ga je podupirala. U izvještaju se navodi da je Dangić imao i »dobre odnose s Nijemcima i da je činio sve kako bi izbjegao sukob između svojih trupa i Nijemaca.«<ref>Mikrofilm br. T-314, rola 1457, snimci 702-704, 711-712.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/40_46.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje SLUČAJ MAJORA DANGIĆA]</ref> Još od 16. avgusta 1941, kada je stigao u istočnu Bosnu, major Jezdimir Dangić je, preko kvislinških struktura Aćimovića i Nedića, otpočeo kontakt i s Nemcima, a zatim direktne pregovore između dve strane. Već 25. avgusta Dangić, u ime Štaba Bosanskih četničkih odreda, piše pismo Nemcima u [[Zvornik]]u, nudeći im predaju oružja pod uslovom da oni ili Italijani okupiraju područje istočne Bosne. Isto tako čine i njegovi potčinjeni, Aćim Babić i [[Boško Todorović]]. Aćimović i Nedić su vezu sa Dangićem održavali preko majora Momčila Matića, kapetana Bogdana Dakića i poručnika Kamenka Jeftića, dok je Dangić s Centrom [[Abwehr|Abver]]a u Beogradu i njegovim predstavnikom kapetanom dr [[Josef Matl|Jozefom Matlom]] bio u vezi preko kapetana Rista Ćukovića i poručnika Branka Kujačića. Ćuković je u isto vreme bio i nemački poverenik i slobodno se kretao od Zvornika do Beograda. Obostrana želja za postizanjem sporazuma iskazana je bila na posljednjim održanim sastancima četničkih predstavnika s pripadnicima Abvera, 20. i 30. decembra 1941. godine.<ref>[https://znaci.org/zb/4_12_2_23.htm Izveštaj opunomoćenog komandanta u Srbiji od 5. februara 1942. komandantu oružanih snaga na Jugoistoku o toku pregovora s četničkim majorom Dangićem u Beogradu]</ref> General [[Paul Bader]], vojnoupravni komandant Srbije, razgovarao je u Beogradu sa Milanom Nedićem, 19. januara 1942. Glavna tema razgovora ticala se mogućnosti saradnje sa četnicima Jezdimira Dangića. Bader iznosi da je Nedić na sastanku iskazao vrlo povoljno mišljenje o ovoj mogućnosti: {{izdvojeni citat|Nedić je još jednom preuzeo izvesno jemstvo za Dangićevu iskrenost i vernost, a za sebe lično je tvrdio da će i on nepokolebljivo stajati uz Nemačku. Nedićeva izlaganja bila su duboko ozbiljna i, kako izgleda, intimno iskrena.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1144&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frames no. 001139—001140.] <br /> ({{jez-njem|"Er übernahm nochmals eine gewisse Bürgschaft für die Aufrichtigkeit und Treue von Dangić und versicherte für sich persönlich, dass auch er unverbrüchlich zu Deutschland stehen wollte. </br> Die Ausführungen von Neditsch waren von grossem Ernst und anscheinend von innerer Aufrichtigkeit getragen."}})</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, n.d.], str. I/279.</ref>}} General Paul Bader je održao ovaj sastanak sa generalom Milanom Nedićem, kako bi od njega dobio neke bliže podatke o Dangiću i njegovim četnicima, znajući da između Dangićevog štaba i Nedićeve vlade postoje kontakti i bliska saradnja na planu borbe protiv partizanskih odreda. Na pitanje opunomoćenog komandujućeg generala upućeno Nediću, kakav je njegov stav prema Dangiću, Nedić je izjavio da u njega ima najveće poverenje: {{izdvojeni citat|Dangić je iz Bosne i bori se samo da bi zaštitio svoj rodni kraj od ustaških i hrvatskih nečoveštava. On nije ni bandit ni buntovnik. On je izjavio da neće da se bori protiv nemačkih oružanih snaga. On bi se bezuslovno potčinio Nemcima i borio se na njihovoj strani protiv ustanka, ako bi imao jemstvo da će njegovi zemljaci u Bosni biti zaštićeni od hrvatskih posezanja. Između Dangića i Mihailovića nije nikad postojala veza, jer njih dvojica u svom delanju polaze od sasvim različitih shvatanja.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1142&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 001138.] <br /> ({{jez-njem|"Dangić wäre aus Bosnien und kämpfte nur für den Schutz seines Heimatsgebietes gegen die Unmenschlichkeiten der Ustaschas und der Kroaten. Er wäre weder ein Bandit noch ein Aufständischen. Er hätte erklärt, dass er nicht gegen die deutsche Wehrmacht kämpfen wollte. Er würde sich den Deutschen unbedingt unterstellen und an ihrer Seite gegen einen Aufstand fechten, wenn er die Gewähr hätte, dass seine Landsleute in Bosnien gegen Übergriffe der Kroaten geschützt würden. </br> Zwischen Dangić und Mihailović hätte nie ein Zusammenhang bestanden, weil beide von einer ganz verschiedenen Auffassung aus handelten."}})</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, n.d.], str. I/277.</ref>|[[Milan Nedić]]}} Prema Nedićevom tumačenju, Dangić je privrženik ideologije „[[Velika Srbija|Velike Srbije]]“. „On je ubeđen da se to može postići samo u vezi i pod zaštitom Nemačke. Jugoslaviju, naprotiv, smatra za promašenu konstrukciju, koja ne bi smela da se ponovi.“<ref>AVII, Mikroteka, N-T-501, rol. 256, mf. 1136-1140. Zapisnik sa sastanka između Nedića i Badera od 19. I 1942, kome su prisustvovali i Nedićev savetnik Miloš Banković i šef komandnog štaba vojnoupravnog komandanta Srbije Erih Keviš.</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1142&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 001138.] <br /> ({{jez-njem|"Die Ideologie, wie Neditch es nannte, wäre bei Dangić ein Grosserbien. Er wäre überzeugt, dass dies nur in einer Verbindung und unter dem Schutz Deutschlands zu erreichen wäre. Er hielte Jugoslavien dagegen für eine verfehlte Konstruktion, die nicht wiederholt werden dürfte."}})</ref> Tom prilikom, general Nedić je nastojao ubijediti generala Badera u neupitnu lojalnost majora Dangića njemačkom okupatoru i kvislinškoj vladi u Beogradu: {{izdvojeni citat|Njegov bi uticaj u Bosni mogao biti vrlo jak. Mogao je [Dangić], dakle, okupiti oko sebe onoliko ljudi koliko mu je potrebno u bilo kojem trenutku. Kada bi mu njemački Wehrmacht naredio da krene u borbu protiv komunista bilo gdje u Staroj Srbiji, on bi to svakako učinio, sam ili zajedno s njemačkim trupama. U stanju je da prikupi potrebne snage u bilo kojem trenutku. On, Nedić, bio je uvjeren da će Dangić ostati vjeran sadašnjoj srpskoj vladi i raditi za nju.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1142&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 001138.] <br /> ({{jez-njem|"Sein Einfluss in Bosnien wäre sehr stark. Er könnte daher jederzeit soviel Leute um sich sammeln, wie er brauchte. Wenn ihm von der deutschen Wehrmacht befohlen würde, an irgend einer Stelle auch in Alt–Serbien den Kampf mit den Kommunisten aufzunehmen, so würde er das unbedingt tuen, allein oder mit deutschen Truppen zusammen. Er könnte dazu die erforderlichen Kräfte jederzeit aufbringen. Er, Neditch, wäre überzeugt, dass Dangić der jetztigen serbischen Regierung treu bleiben und sich für sie einsetzen werde."}})</ref>}} Dangić je stigao u [[Beograd]] 31. januara 1942. sa Perom Đukanovićem, članom četničke Privremene uprave u istočnoj Bosni, na sastanak sa načelnikom Operativnog štaba nemačkog opunomoćenog komandanta u Srbiji pukovnikom Erihom Kevišem (Erich Kewisch). Dangić je bio spreman priznati nemačku vojnu upravu u istočnoj Bosni, i boriti se protiv partizana. Zauzvrat, tražio je da ustaške i domobranske jedinice napuste taj prostor. Prilikom prvog razgovora Nedić i Dangić su zaključili da se mir u istočnoj Bosni može uspostaviti samo suradnjom četnika sa Nijemcima. [[Datoteka:Mihailovićevi oficiri sa Nemcima.jpg|minijatura|Dangić i drugi četnički oficiri na pregovorima sa Nemcima u Beogradu.]] O ovim pregovorima govori izveštaj Opunomoćenog komandanta u Srbiji od 5. februara 1942. komandantu oružanih snaga na Jugoistoku o toku pregovora s četničkim majorom Dangićem u Beogradu: {{izdvojeni citat|Iz tog razgovora proizašla je principijelna saglasnost u pogledu namere da se u istočnoj Bosni, a samim tim i u Srbiji, uspostavi mir, da se prestane s masovnim ubijanjem, kao i jasno saznanje da bi se to moglo ostvariti samo u saradnji nemačkih oružanih snaga sa Dangićem. Dangić je pri tom izjavio da bi se sa svojim ljudima i pri jednom opštem ustanku na Balkanu i iskrcavanju Engleza nepokolebljivo verno borio na nemačkoj strani. On je pri tom izražavao, čak, svoje uverenje da bi samo nemačka pobeda mogla Srbiji da obezbedi pripadajući položaj na Balkanu, dok bi pobeda boljševizma značila uništenje svakog naroda, pa, dakle, i srpskog. Da Nedić zastupa isto mišljenje poznato je.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1094&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frames no. 001090—001091.] <br /> ({{jez-njem|"Sie ergab die grundsätzliche Ubereinstimmung der Absicht, in Ost–Bosnien und damit auch in Serbien Ruhe zu schaffen, das Massenmorden zu beenden und die klare Erkenntnis, dass das nur in der Zusammenarbeit der deutschen Wehrmacht mit D. erreicht werden könnte. D. erklärte dabei, dass er mit seinen Leuten auch bei einem allgemeinen Balkanaufstand und einer Landung der Engländer unverbrüchlich treu auf deutscher Seite kämpfen würde. Er entwickelte dabei seine Überzeugung dahingehend, dass nur der deutsche Sieg Serbien zu der ihm gebührenden Stellung auf den Balkan verhelfen könnte, während der Sieg den Bolschewismus die Vernichtung jeden Volkes, also auch des serbischen bedeuten würde. Dass Nedić dieselbe Auffassung vertritt, ist bekannt."}})</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_2_2.pdf Zbornik NOR-a, XII/2, Beograd, 1976.] str. 111.</ref>}} Nemački general Bader, opunomoćeni zapovednik Srbije, bio je spreman prepustiti Dangiću osiguranje graničnih kotareva NDH na prostoru koji omeđuju reke [[Sava]], [[Drina]] i [[Bosna]], ali je za bilo kakvu promenu statusa istočne Bosne bila neophodna saglasnost [[Nezavisna Država Hrvatska|NDH]]. Major Dangić je uvjeravao njemačke oficire u neraskidivost svog savezništva sa predsjednikom srpske kvislinške vlade generalom Nedićem: {{izdvojeni citat|Na kraju razgovora rekao je da bi kao apsolutni pristalica Nedića morao znati da li se Nedić slaže s jednim takvim uređenjem i da li mu za to daje svoju moralnu podršku. Zbog toga je generalštabni pukovnik Keviš predložio Dangiću da odmah s njim, pod njegovom ličnom zaštitom, pođe za Beograd da bi porazgovarao s Nedićem. Dangić je na to pristao.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1094&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 001090.] <br /> ({{jez-njem|"Zum Schluss der Besprechung sagte er, dass er als unbedingter Nedić–Anhänger wissen müsse, ob Nedić mit einer solchen Regelung einverstanden sei und seine moralische Unterstützung dazu gäbe. Infolgedessen schlug Oberst i.G. Kewisch vor, D. solle sofort mit ihm und unter seinem persönlichen Schutz nach Belgrad mitkommen, um mit N. zu sprechen. D. war einverstanden."}})</ref><ref name="Izveštaj">[https://www.znaci.org/00001/4_12_2_23.htm Izveštaj Opunomoćenog komandanta u Srbiji od 11. februara 1942. komandantu Jugoistoka o toku pregovora s majorom Dangićem u Beogradu]</ref>|Izveštaj Opunomoćenog komandanta u Srbiji od 11. februara 1942. komandantu Jugoistoka o toku pregovora s majorom Dangićem u Beogradu}} [[2. 2.|2. februara]] [[1942]]. nemački general Bader je pozvao predstavnike NDH, ministra [[Vjekoslav Vrančić|Vjekoslava Vrančića]] i [[hrvatsko domobranstvo|domobranskog]] pukovnika [[Fedor Dragojlov|Fedora Dragojlova]] u Beograd, na pregovore sa Dangićevim izaslanicima. Dangić je bio spreman priznati nemačku komandu, a uslovno i suverenost NDH. Predstavnici NDH su odbili bilo kakvu mogućnost prepuštanja vlasti četnicima u istočnoj Bosni i pregovori su okončani bez rezultata. Ovo je rezimirao Paul Bader: {{izdvojeni citat|Dakle, nije uspelo da se hrvatski zastupnik ubedi u to da bi jedno neznatno odstupanje od hrvatskih suverenih prava, pod mojom komandom, bilo za zemlju i za prestiž hrvatske države bolje nego jedan uspeli ustanak, koji bi mogao ovladati najvećim delom zemlje i koštati stotine hiljada ljudskih života. Zbog toga mi je izgledalo besciljno da nastavim dalje razgovore sa Dangićem.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_2_23.htm Zbornik NOR-a, XII/2, Beograd, 1976.] str. 143-146.</ref>}} O pregovorima Jezdimira Dangića sa predstavnicima nemačkog okupatira i kvislinške vlade bila je obaveštena i četnička Vrhovna komanda, odnosno Draža Mihailović, zahvaljujući izveštaju poručnika Slobodana Vranića, koji je bio obavešten od strane učesnika o sastanku u kvislinškom Ministarstvu unutrašnjih poslova 1. februara 1942, na kojima je predlagano inkorporiranje istočne Bosne kvislinškoj tvorevini u Srbiji. Nakon što se predstavnici NDH nisu složili sa menjanjem granica, Dangić i predstavnici Nedićeve vlade su se složili da će se "ovo pitanje za izvesno vreme, a najdalje za mesec dana ponovo staviti na dnevni red". U Vranićevom izveštaju se ističe da "okupator pomaže našu borbu", aludirajući na borbu četnika u istočnoj Bosni protiv snaga NOP-a, i dodaje se da je odlučeno da bosanski četnici "iz Srbije dobiju pomoć u ljudstvu i materijalu", uz posredstvo Nedićeve vlade.<ref>[http://www.znaci.org/00001/4_14_1_56.htm Zbornik NOR-a, XIV/1, Beograd, 1981.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230101180806/https://znaci.org/00001/4_14_1_56.htm |date=2023-01-01 }}, str. 151-154.</ref> U izvještaju koji je 18. februara 1942. ministru vanjskih poslova [[Galeazzo Ciano|Galeazzu Cianu]] iz [[italija]]nskog poslanstva u glavnom gradu Srbije uputio [[Francesco Giorgio Mameli]], specijalni izaslanik i opunomoćeni ministar u Beogradu, o odnosima na liniji Mihailović—Nedić—Njemci kaže se sljedeće: {{izdvojeni citat|Draža Mihailović: Najpoznatiji vođa pobunjenika. Nijedna akcija nemačka ili srpska nije uspela do sada da ga zarobi. Ne zna se tačno gde je. Neke informacije ukazuju da je čas u Srbiji čas u Bosni. Nedić (i Nemci iza njega) imali su sa Dražom Mihailovićem duge i komplikovane pregovore potvrđene u dramatičnoj polemici sa Radio Londonom. Imenovan nakon toga od strane vlade u Londonu za ministra vojnog, postao je neprijatelj broj jedan. Bilo kako bilo, Nedić preko Dangićeve grupe održava direktne i indirektne kontakte sa njim. U složenoj igri snage Draže Mihailovića vrše ,jugoslovensku‘ akciju izvan Srbije, pokušavajući da podstaknu pobune u Hrvatskoj delujuću na [[Vlatko Maček|Mačekove]] elemente, bez da se suprotstavljaju programu ,Velike Srbije‘ na kojem su se Nedić i druge grupe ograničile.<ref>DDI, Mameli a Ciano, serie IX, vol. VIII, d. 283, 319.</ref><ref>Бојан Симић, Окупирана Србија у извештајима италијанског посланства у Београду (1941-1943). Војноисторијски гласник, Институт за стратегијска истраживања - Одељење за војну историју Министарства одбране Републике Србије, 2017, стр. 100-101, фус. 46.</ref>}} Neposredno pred Dangićevo hapšenje, Draža Mihailović je 9. aprila 1942. obaviješten depešom da pregovori Dangića i Nijemaca odlično napreduju: {{izdvojeni citat|Dangić tražio novčanu pomoć i dobio 2 miliona. Pomoć u ljudima i oružju radi suzbijanja partizana obećana. Nemci mu stavili do znanja da će sav teren očišćen od partizana imati u potpunoj vlasti. Ovo za naše ravnanje.<ref name="ReferenceD">[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_69.htm Izvod iz knjige primljenih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 19. marta do 18. aprila 1942. godine]</ref><ref>[https://znaci.org/00003/800.pdf#page=36 Damjan Pavlica: Draža za početnike - priručnik za borbu protiv revizije prošlosti], str. 40.</ref>}} Dangićevi kontakti sa nemačkom obaveštajnom službom nisu prekinuti posle prvih pregovora u Beogradu koji nisu dali rezultate zbog protivljenja NDH, iako četnici pod njegovom komandom i dalje nisu istupali protiv nemačke oružane sile. Dangić je i nakon toga nastavio da održava kontakte i saradnju sa kvislinškim formacijama u Srbiji i okružnim načelnicima u severozapadnoj Srbiji. Dangić je tokom februara i marta nekoliko puta lično dolazio u Beograd i sastajao se sa Milanom Nedićem. Nemci su se počeli pribojavati, zbog njihovog neispunjenja Dangićevih bezbednosnih očekivanja, da će italijanska Vrhovna komanda na Dangićev poziv odlučiti da italijanska vojska zauzme istočnu Bosnu. Kako bi preduhitrili ovakvu mogućnost, Nemci su u noći 11-12. aprila 1942. uhapsili Dangića u Rogatici i prebacili ga u Beograd, a potom sproveli u zarobljeništvo.<ref>[https://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, n.d.], str. I/283-284.</ref> Major Mladen Mladenović, potonji komandant Čegarskog korpusa JVuO, u depeši Vrhovnoj komandi od 21. aprila 1942. iznosi veoma nepovoljnu ocjenu o Dangićevom ukupnom radu u istočnoj Bosni, kao i o njegovim pregovorima sa okupatorom i [[Kvisling|kvislinzima]]: {{izdvojeni citat|Dangić je izbegao da primi moje postavljenje i time izvrši naređenje k-ta. Zbog toga je otišao i u opšte se nije obazirao na moje prisustvo. U Bgdu je vodio pregovore sa Ljotićem, Nedićem i Nemcima a i pisao je pismo Hitleru ne dajući nikome obaveštenje o svom radu u Bgdu. Poslednji moj zaključak je da je on (drug) i Ljotića i Nedića te je prihvatio da Ljotić uređuje pozadinu. Prema izvesnim znacima počeo je da izdaje k-tovu organizaciju i ljude pa svakom preti opasnost hapšenja. Sada je cela akcija u Bosni propala i ustaše su posele celu Bosnu do Drine. Prema mom izveštaju Dangić nije povukao konzekvence za svoj rad i dvoličnu ulogu te je zaslužio najtežu kaznu.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_81.htm Izvod iz knjige poslatih i primljenih telegrama štaba Draže Mihailovića od 20. aprila do 10. maja 1942. godine]</ref>}} == Saradnja sa Nedićevom vladom 1943. == {{izdvojeni citat|Svi državni činovnici, pa i činovnici uprave grada Beograda, pojedinačno su držali veze sa pojedinim ljudima iz organizacije Draže Mihailovića i svi su bili uvereni da na taj način najbolje odgovaraju svojoj nacionalnoj dužnosti, smatrajući da je to organizacija koju pomaže i podržava legalna jugoslovenska vlada u inostranstvu.<ref name="Jovanović Dragomir-Dragi">{{cite web |url=http://www.znaci.org/00001/60_2_1.pdf |title=Miodrag Zečević: DOKUMENTA SA SUĐENjA DRAŽI MIHAILOVIĆU, Beograd 2001: Saslušanje optuženih |format=PDF |date= |accessdate=2014-03-16 |archive-date=2023-07-17 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230717115813/https://znaci.org/00001/60_2_1.pdf }}</ref>|Iz svjedočenja [[Dragomir Jovanović|Dragomira Jovanovića]] na [[Beogradski proces|Beogradskom procesu]] 1946. godine}} {{izdvojeni citat|Mihailoviću je pošlo za rukom da iskoristi Nedićevu vlast, pa da stvori u Beogradu i Srbiji neku vrstu paralelne vlade, što nam je otežavalo da hapsimo četnike. Pa ipak, njihova snaga nije bila tolika, da bi mogla da predstavlja ozbiljniju opasnost po nas. Mi smo se, razume se, borili protiv te pojave.<ref name="Živković"/>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta}} General Mihailović je [[2. 3.|2. marta]] 1943. godine, u jeku [[Operacija Weiss|četvrte neprijateljske ofanzive]], naredio svim svojim komandantima u Srbiji uništenje komunista uz pomoć [[Srpska državna straža|Nedićeve policije]]: {{izdvojeni citat|Komunista je u Srbiji ostalo vrlo malo. U Zapadnoj Bosni uništavamo ih svakoga dana. U ljutoj nevolji drug Tito poziva na ustanak i zbog toga su se povampirile pojedine grupice. Zato najenergičnije zahtevam i naređujem da svaki na svojoj teritoriji uništi i poslednje ostatke komunista i izvesti me do 25 marta o izvršenju. Dokažite tim lupežima da u narodu nemaju nikoga i da im je jedino oružje bilo laž i propaganda. Skrećem pažnju da ima prostorija gde su komandanti na svom mestu i da nema nijednog komuniste. Za ovo uništenje iskoristiti Srpsku državnu stražu do maksimuma, jer komunisti rade protiv nas u Gestapou.<ref name="Saslušanje">{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/60_1_6.pdf |title=Miodrag Zečević: DOKUMENTA SA SUĐENjA DRAŽI MIHAILOVIĆU, Beograd 2001: Saslušanje optuženih |format=PDF |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>|Mihailovićeva depeša 921 od 2. marta 1943.}} General Milan Nedić je generala Mihailovića smatrao velikim rivalom, stoga mu je odgovaralo što se Draža Mihailović skoro godinu dana, od juna 1942. do maja 1943, nalazio van Srbije, u štabu [[Pavle Đurišić|Pavla Đurišića]] nadomak [[Kolašin]]a. Iako Nediću nije odgovaralo da se organizacija Draže Mihailovića intenzivno širi po Srbiji od kraja 1942, nije ništa činio kako bi se angažovao u hvatanju Mihailovića i njegovog štaba nakon Mihailovićevog povratka u Srbiju. {{izdvojeni citat|Narod je ogorčen, a naša stvar je u pitanju i tim više što je ovde svima znano da kraj kvislinških vlasti u [[Sopot]]u sedi i komandant sreza [[Kosmaj|kosmajskog]] sa dugom kosom i bradom i deli vunu sa načelnikom sreza, a svoje komandante i četovođe doziva u sresko mesto radi dogovora. Ađutant komandanta 4. brigade GG. [Gorske garde — prim.] Raka Savović takođe sedi u Sopotu, a što je najteže, svi znaju i o tome naveliko pričaju da u Sopotu sedi i radi neki Dobra koji je naš oficir za vezu sa Nemcima. Obična je stvar da komandanta sreza prate žandarmi iz Srpske državne straže. Vrlo je česta pojava da se skoro svaki od starešina, a naročito Obradović i Nikolić, čak i Soluncima i članovima Narodnih ravnogorskih odbora, obraćaju rečima: '''Jebem vam majku partizansku, svi ste vi partizani, sve ću vas pobiti i poklati'''.<ref>[https://znaci.org/00001/11_62.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje KORPUSI DRAŽE MIHAILOVIĆA POLAŽU ISPIT PRED OKUPATOROM U SRBIJI]</ref><ref>Kosta Nikolić, Istorija ravnogorskog pokreta, knjiga I, Beograd, 1999, str. 312–313.</ref>|Četnički izveštaj iz sredine 1943. godine o stanju Gorske kraljeve garde u okolini Beograda}} U radiogramu koji je Vrhovnoj komandi JVuO 26. februara 1943. poslao komandant 2. ravnogorskog korpusa poručnik [[Predrag Raković]], Draža Mihailović je obaviješten o tome da su četnicima, navodno bez znanja njemačkih obavještajnih strukturâ, svoje usluge ponudili visoki dužnosnici kvislinške uprave iz glavnog grada okupirane Srbije. Konkretno, riječ je o [[Dragomir Jovanović|Dragom Jovanoviću]] i [[Boško Bećarević|Bošku Bećareviću]]; Raković stoga sugeriše Mihailoviću: „Moje mišljenje iskoristiti ih dok su nam potrebni a posle [rata] im suditi.“<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kutija 293, registarski broj 3/1.</ref> [[Specijalna policija Uprave grada Beograda]] (SP UgB) sarađivala je sa četnicima i u konkretnim akcijama protiv pripadnika Narodnooslobodilačkog pokreta. Čačanska brigada 2. ravnogorskog korpusa JVuO (pod komandom Predraga Rakovića), 70 agenata Specijalne policije i pripadnici SDS uhvatili su 28. februara 1943. u [[Вапа (Чачак)|selu Vapi]] četiri člana Okružnog komiteta KPJ za [[Čačak]] (kasnije su ih sve streljali) i zaplenili partijske materijale i arhivu komiteta. O tome je komandant Čačanske brigade kapetan [[Milorad Ristović]], 3. marta 1943, obavestio Dražu Mihailovića istakavši da je ta akcija u saradnji sa SDS »najveći uspeh čišćenja u ovom delu Srbije«.<ref>Arhiv VII, Ča, k. 289, reg. br. 9/1.</ref> Istog dana je i poručnik Raković, komandant 2. ravnogorskog korpusa, javio Mihailoviću o zarobljavanju ove grupe i predaji zaplijenjene arhive Specijalnoj policiji UgB: „Sada se radi na uništavanju komunističkih simpatizera. U s. Vapi (3 km od Čačka) pre 7 dana pohvatan je okružni komitet komunističke organizacije. Krili su se u jednoj zemunici izgrađenoj potpuno pod zemljom u čisto komunističkom selu Vapi. Uhvaćena su 4 člana koji su sačinjavali ceo Okružni komunistički komitet. Zaplenjeno je: pušaka 4 kom, 1 puškomitraljez, geštetner i 10 kgr. arhive. Arhiva je predata Upravi grada Beograda — Odelenje specijalne policije, radi uspešnog gonjenja svih komunista na celoj teritoriji Srbije koji su imali veze sa ovim komitetom.“<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_2_67.htm Izveštaj komandanta 2. ravnogorskog korpusa od 3. marta 1943. Draži Mihailoviću o borbi protiv pripadnika NOP-a i pregovorima sa predstavnicima nemačkih okupacionih trupa]</ref> Na ovo Mihailović odgovara: {{izdvojeni citat|Zbilja ste postigli veliki uspeh u s. Vapi. Vidi se iz samih funkcija potčinjenih komunista... Ako ima interesantnih stvari u njihovim knjigama i propagandnom materijalu, pošaljite mi hitno.<ref>Arhiv VII, Ča, k. 297, reg. br. 1/1.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_114.htm Pismo Draže Mihailovića od 1. decembra 1944. komandantu Komande Sarajeva o ubacivanju četničkih i gestapovskih diverzantsko-terorističkih grupa u Srbiju]</ref>|Depeša generala [[Dragoljub Mihailović|Draže Mihailovića]] od 4. marta 1943.}} U periodu kada se na čelu Mihailovićeve organizacije u glavnom gradu Srbije (Komanda Beograd JVuO) nalazio major [[Žarko Todorović]], postojala je težnja da se sa vođstvom [[Ruski zaštitni korpus|Ruskog zaštitnog korpusa]] uspostavi saradnja. Razgovori su vođeni preko Vladimira Andrića, jednog od načelnika u vladi Milana Nedića, osobe bliske ruskoj emigraciji prije rata. Prema podacima njemačke obavještajne službe, sklopljen je dogovor na [[Antikomunizam|antikomunističkoj]] osnovi između generala Mihailovića i generala Gontareva, jednog od komandanata RZK, i važio je od maja 1942. do avgusta 1943. godine. Zbog ovih konekcijâ, [[Gestapo]] je u februaru 1943. godine uhapsio Žarka Todorovića i majora [[Pavla Babca]] sa četničke strane, kao i generala Gontareva i nekolicinu oficira RZK.<ref>Istorijski arhiv Beograda, BDS, B-921, dosije Babac Pavle.</ref><ref>Rade Ristanović, Oblici otpora u okupiranom Beogradu (1941-1944). Doktorska disertacija, Filozofski fakultet Univerziteta u Novom Sadu, 2019, str. 463, 675.</ref> U zborniku ratnih sjećanja pripadnikâ Ruskog zaštitnog korpusa, objavljenom u [[New York|New Yorku]] 1963. godine pod naslovom ''Русский Корпус на Балканах во время II Великой Войны 1941–1945 г.г.'' (“Ruski korpus na Balkanu u vrijeme Drugog velikog rata 1941–1945”), data je generalna ocjena međusobnih odnosâ RZK i JVuO u razdoblju okupacije Srbije: {{izdvojeni citat|Jedinice Ruskog korpusa nikada nisu izvodile nikakve neprijateljske akcije protiv četnika generala Draže Mihailovića, već su, naprotiv, uvek bile spremne da im ponude svaku pomoć i saradnju, iako sâm general nije, u početku, razumeo naše motive i izbegavao je komunikaciju sa komandantom i jedinicama Ruskog korpusa. No, ubrzo je i on shvatio da su nam zajednički glavni smrtni neprijatelj komunisti na čelu sa Titom. Ovi četnički odredi su se borili ili protiv Nemaca, ili zajedno sa Nemcima, delovima Ruskog korpusa, „ljotićevcima“ a protiv Titovih crvenih partizana, ili bi iznenada napadali „ljotićevce“ ili slabe delove Ruskog korpusa, kojima su se stalno obraćali za pomoć, uglavnom u municiji, i ova im nikada nije bila odbijena. Jedinice Ruskog korpusa nikada nisu napale četnike, ali su, delujući zajedno, uvek morale biti na oprezu i držati uši otvorene.<ref>Vertepov, Dmitriĭ Petrovich (1963). ''Русский Корпус на Балканах во время II Великой Войны 1941–1945 г.г.'' New York: Nashi vesti, 1963, p. 20. <br /> ({{jez-rus|"Части Русского Корпуса никогда не вели никаких неприятельских действий против четников генерала Дражи Михайловича а, наоборот, всегда были готовы оказать им любую помощь и содействие, хотя сам генерал, в первое время, не понимал наших побуждений и избегал сношений с командиром и частями Русского Корпуса. Но, вскоре, и он понял, что нашим общим главным смертельным врагом являются коммунисты во главе с Тито. Эти четнические отряды воевали то против немцев, то вместе с немцами, частями Русского Корпуса, «льотичевцами», против красных партизан Тито, то, вдруг, нападали на «льотичевцев» или на слабые части Русского Корпуса, к которым они постоянно обращались за помощью, главным образом, огнеприпасами и никогда не получали отказа. Части Русского Корпуса никогда на четников не нападали, но, действуя совместно, всегда должны были быть начеку и держать ухо востро."}})</ref>}} Posljednja dva [[Legalizovani četnici|legalizovana četnička odreda]] ([[Kosta Pećanac|Pećančev]] odred kojim je komandirao [[Mašan Đurović]] i Mihailovićev odred pod komandom potpukovnika [[Momčila Matića]]) raspuštena su sredinom marta 1943. Većina ljudstva iz ova dva odreda pridružila se Mihailovićevim ilegalnim odredima.<ref name="Jozo Tomasevich 1945"/> Uopšte uzev, najveći dio oficirskog, tj. komandnog kadra (preko 60 lokalnih vojvodâ, pretežno iz [[Južna Srbija|južne Srbije]]) i boraca četničkih odreda Koste Pećanca prešao je pod komandu Jugoslovenske vojske u otadžbini. Između ostalih, ravnogorcima se pridružio i mlađi sin Koste Pećanca Milan Milovanović Pećanac, vojvoda [[Kuršumlija|kuršumlijski]].<ref>Момчило Павловић, Божица Младеновић, ''Коста Миловановић Пећанац 1879–1944. Биографија'', Институт за савремену историју, Београд, 2003, стр. 300—302, 305.</ref><ref>[https://www.pogledi.rs/spisak-pecancevih-vojvoda-koji-su-presli-kod-draze.html Погледи — Списак Пећанчевих војвода који су прешли код Драже]</ref> Budući u posjedu informacija da se vojvodi suhoplaninskom sprema hapšenje, VK JVuO je 27. februara tražila da Đurović na ovo bude blagovremeno upozoren, iako se i dalje nalazio pod „[[Crne trojke|slovom Z]]“. Na putu za [[Crna Gora|Crnu Goru]], vojvodu Đurovića hvataju pripadnici JVuO i sprovode u štab generala Mihailovića. Poslije sastanka njih dvojice, ministar vojske i mornarice u jugoslovenskoj kraljevskoj vladi zaključuje da Mašan Đurović sada „sluša“. U okviru jedinice koja je zadržala naziv Ibarski četnički odred, vojvoda Mašan Đurović se krajem marta 1943. pridružio Mihailovićevim snagama u dolini [[Drina|Drine]] tokom [[Bitka na Drini (1943)|završnog segmenta]] [[Operacija Weiss|operacije »Weiss«]], stavljajući se na raspolaganje majoru [[Zaharije Ostojić|Zahariju Ostojiću]]. Drugi dio Đurovićevih četnika pristupio je Javorskom korpusu JVuO, pod komandom kapetana [[Radomir Cvetić|Radomira Cvetića]], ostavši tako na terenu na kojem su i do tada operisali ([[Manastir Studenica|studenički]] i [[Deževa|deževski]] srez).<ref>Милутин Живковић, Ратни пут војводе сухопланинског Машана Ђуровића 1941—1943, Лесковачки зборник LIX, Народни музеј Лесковац, 2019, стр. 317—320.</ref> [[Paul Bader]], njemački komandujući general i zapovjednik u Srbiji, u petnaestodnevnom izvještaju o situaciji u zemlji koji je 19. marta 1943. poslao Komandi Jugoistoka, upozorava na opasnost od pridruživanja kvislinških snaga četničkim jedinicama: {{izdvojeni citat|Nastojanje DM-a da pridobije legalne srpske jedinice koje nose oružje, bilo putem terora ili putem ponuda, traje i dalje. Pri tome privlačna snaga DM pokreta, koji se sada bori protiv komunista u Hercegovini, nije za potcenjivanje u odnosu na nacionalne elemente Srbije. Tako su morala i oba poslednja još postojeća četnička bataljona potpukovnika Matića i Mašana Đurovića biti rasformirana da bi se sprečilo njihovo sadejstvo sa bataljonima DM u Hercegovini i Crnoj Gori.<ref>AVII, NAV—T-501, r. 249, s. 98—104.</ref><ref>Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XII, knjiga 3, Dokumenti jedinica, komandi i ustanova Nemačkog rajha: 1. januar — 31. decembar 1943, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1978, dok. 40, str. 184.</ref>}} Istovjetno obrazloženje za razoružanje preostala dva legalna četnička odreda u Srbiji dato je i u izvještaju za mjesec mart, koji je 1. aprila 1943. godine sastavljen u Komandi Jugoistoka. Oficiri Wehrmachta konstatuju da je do razvoja četničke organizacije došlo naročito u unutrašnjosti zemlje, gdje u „nižim seoskim upravnim vlastima“, kao i „među seoskim stanovništvom“, Draža Mihailović ima svoja uporišta: {{izdvojeni citat|Mihailovićevi kontinuirani napori da pridobije pripadnike legalnih srpskih odreda pod oružjem pali su na plodno tlo. Posljednje dvije legalne četničke postrojbe morale su stoga biti raspuštene. Razoružanje raštrkanih odreda samo je djelomično uspjelo zbog nedostatka snaga. Može se očekivati da će se od ostataka ovih odreda oformiti nove bande DM. Mihailovićevi organizacioni štabovi, svaki sa po 40-50 ljudi u obezbjeđenju, jedine su potpuno mobilne snage DM u Srbiji. '''One izbjegavaju bilo kakav sudar sa njemačkom vojskom'''. Oni čak javljaju Nijemcima o pokretima komunista kako bi se izbjegle sabotaže i mjere odmazde.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=806&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frames no. 6290055—56.] ({{jez-njem|"Die Mihailovic–Bewegung gewinnt bei Fortsetzung der Vorbereitung des Volksaufstandes in den unteren ländlichen Verwaltungsbehörden und unter der Landbevölkerung an Boden, weil die Staatswache aus Überwachungegründen zu größeren Einheiten zusammengefaßt werden mußte und so dass Land von Truppen entblößt ist. Die fortgesetzten Bemühungen des Mihailovic, die legalen serbischen Waffenträger für sich an gewinnen, fielen auf fruchtbaren Boden. Die beiden letzten legalen Cetnik–Einheiten mußten daher aufgelöst werden. Die Entwaffnung der verstreut liegenden Abteilungen gelang mangels Kräften nur zum geringen Teil. Es ist damit zu rechnen, daß die Reste neue D.M.–Banden bilden. Die Mihailovic Organisationsstäbe mit ihrer Bedeckung von je etwa 40 – 50 Mann vermeiden als einzige im Augenblick voll mobile Kräfte im serbischen Raum jeden Zusammenstoß mit der deutschen Wehrmacht. Meldungen über Auftreten von Kommunisten werden sogar den Deutschen zugetragen, um Sabotageakte und Sühnemaßnahmen zu vermeiden."}})</ref>|Procjena situacije Komande Jugoistoka za mart 1943. (1. april 1943.)}} 22. marta 1943, nakon što je izašao na položaje kod [[Kalinovik]]a, kako bi lično preuzeo vođenje operacije protiv partizana u [[Bitka na Neretvi|bici na Neretvi]], Draža Mihailović (alias »222«) šalje iz Vrhovne komande JVuO depešu u kojoj naređuje da se u [[Crna Gora|Crnu Goru]] odmah upute trojica četničkih komandanata. Jedan od pozvanih u svrhu „definitivnog uništenja komunista“, bio je i [[Božidar Ćosović-Javorski]], bivši Pećančev vojvoda i komandant legalizovanog Javorskog četničkog odreda, rasformiranog<ref>{{harv|Живковић|2017|p=375}}</ref> sredinom jula 1942: {{izdvojeni citat|Obzirom na sadašnju situaciju naređujem sledeće: Neka Milutin Janković, Božo Javorac i Uroš Katanić svaki sa 500 ljudi naoružanih puškama i puškomitraljezima bez komore dođu i to: Janković u [[Žabljak]], Javorac u [[Šahovići|Šahoviće]], Katanić u [[Kolašin]]. Neka se krenu čas pre, pošto komuniste jurimo sa sviju strana da im nedamo vremena da se ma gde zadrže. Jurimo ih kao lovački psi divlju zver. Ne smemo im dozvoliti da se ma gde zadrže i organizuju narod. Samo tako imaćemo uspeha za definitivno uništenje komunista. Kažite im moju poruku, da će se sada pokazati šta vrede sva trojica. Njihov dolazak biće od istoriskog značaja... Od njihovog brzog dolaska zavisi da li ćemo potpuno uništiti sve komuniste. Inače će se prebaciti u Srbiju.<ref>Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XIV, knjiga 2: Dokumenti jedinica, komandi i ustanova četničkog pokreta Draže Mihailovića (1. januar — 8. septembar 1943), Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, dok. 113, str. 548.</ref>|General [[Dragoljub Mihailović]]}} General Draža Mihailović obavještava 30. marta 1943. iz Kalinovika svoje podređene oficire o dolasku na front četnikâ pod komandom vojvode Đurovića: {{izdvojeni citat|Mašanov odred stigao ovamo. Sa Mašanom videćemo šta ćemo.<ref>Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XIV, knjiga 2, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, dok. 113, str. 564.</ref>}} Informišući generala Dražu Mihailovića o stanju na frontu te o snabdijevanju četničkih jedinica od strane italijanskih komandi u Crnoj Gori, major Pavle Đurišić, u izvještaju poslatom 1. maja 1943. godine, piše o otkazivanju slanja planirane delegacije generalu Milanu Nediću. Major Đurišić obavještava generala Mihailovića i o trenutnom mjestu boravka četničkog odreda Mašana Đurovića. Pored toga, Đurišić na originalan način interpretira ulogu »Nedićeve vojske«: {{izdvojeni citat|Deputacija kod Nedića nije otišla. Misao za ovo potekla je kod većine ljudi, koji su uverenja da se crvenima ne može ništa bez pomoći sa strane. Ja sam prihvatio iz razloga što ta '''Nedićeva vojska je Vaša a ne njegova''', a kako su [[Srpski dobrovoljački korpus|Ljotići]] uputili korpus na [[istočni front]], to verovatno ne bi ni došli, jer ih nema. [...] Iz Kolašina Mašanove ljude uputio sam za Šahoviće da se prikupe. Prekjuče dobio sam izveštaj da su [otišli u] Zaton i naredio sam da se vrate, danas tek obavešten sam da nisu tamo i niko ne zna gde su.<ref>AVII, ČA, kut. 132, reg. br. 7/4.</ref><ref>Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XIV, knjiga 2, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, dok. 142, str. 651—652.</ref>|Iz izvještaja majora [[Pavle Đurišić|Pavla Đurišića]] generalu [[Dragoljub Mihailović|Draži Mihailoviću]], 1. V 1943.}} U ratnim memoarima novinara [[Stanislava Krakova]], bliskog saradnika i rođaka generala Milana Nedića, ova epizoda je pomenuta kao logičan nastavak saradnje Pećančevog odreda pod komandom vojvode Đurovića sa Mihailovićevim četnicima. Prema Krakovljevim navodima, predsjednik kvislinške vlade je odobrio Ðurovićevo pristupanje Mihailoviću: {{izdvojeni citat|Đurović je imao jedan od najvećih Pećančevih odreda sa kojim se nalazio u dolini Ibra i na Raškoj, te je odatle učinio mnoge akcije na spasavanju Srba uništavanih od strane [[Albanci|Arnauta]] sa [[Kosovo|Kosova]], koji su stizali katkad i do samih, pa i preko pretkumanovskih granica Srbije... General Nedić je imao veliko poverenje u njega, smatrao njegov odred kao jedan od retko disciplinovanih i baš mi je isticao kako je Đurović dostavljao odredima Mihailovićevim tu na jugozapadnoj granici pretkumanovske Srbije oružje i municiju, koju mu je Nedić slao. Kada su krajem 1942. godine Pećančevi odredi bili raspušteni naređenjem SS-generala Majsnera, Mašan Đurović, nije hteo da svoj odred raspusti, niti da stupi u Državnu Stražu, jer bi se tada morao da rastane od najvećeg broja svojih ljudi već se uputio sa svojim odredom u Crnu Goru i u martu 1943. stigao je u štab Draže Mihailovića, koji je tada bio u selu Lipovu nedaleko od Kolašina. Iako je bio stavljen pod slovo «Z», on se nije plašio, znajući da je vršio samo rad na spasavanju Srba i da je u svakoj prilici pomagao odrede Mihailovićeve, da lično dođe kod generala Mihailovića. Ovaj ga je lepo primio i kao iskusnog borca protiv partizana, uputio ga je da sa svojim odredom dejstvuje u oblasti Foče protiv komunista. To je bio jedan od retkih odreda Mihailovićevih iz Srbije, koji je hteo da pristane da se bori u Sandžaku [u]mesto na svom ognjištu. [...] Iako se bio odvojio od njega, general Nedić je potpuno shvatio i odobrio prilaženje Đurovića jedinicama generala Mihailovića i čak bio zadovoljan da Mašan nije dozvolio da se njegov odred raspusti.<ref>Станислав Краков, Генерал Милан Недић, Књига друга: Прeпуна чаша чемера, Минхен, Штампарија Искра, 1968, стр. 343—344.</ref>}} Vlada [[Kraljevstvo Velika Britanija|Velike Britanije]] je u više navrata tokom 1943. godine pokušavala preko jugoslovenske izbjegličke vlade staviti do znanja generalu Mihailoviću da saradnja sa okupatorima i kvislinzima nije u skladu s operativnim planovima savezničkih štabova, kao i da nije u interesu samog četničkog pokreta. U jednoj poruci, tj. »Komunikaciji« od 11. maja, od njega se zahtijeva da prestane sa kolaboracijom sa Nijemcima i Italijanima, odnosno da »primarni objekt pokreta đenerala Mihailovića mora biti otpor Osovini«. Takođe je zahtijevano da se prekine svaka saradnja sa kvislinzima, naročito »kolaboracija sa đeneralom Nedićem«.<ref>AVII, kut. 281, reg. br. 20/1–4.</ref> Istim saopštenjem vlada Ujedinjenog Kraljevstva stavila je do znanja Mihailoviću da će britanski oficiri biti upućeni u štabove NOVJ, i da će se partizanskim jedinicama ukazati materijalna pomoć. Britanski pukovnik [[William Bailey|Stanley Bailey]] je dostavio »Komunikaciju« Mihailoviću 28. maja 1943.<ref>Branko Latas, Pokušaj Britanaca da četnike D. M. pokrenu u akciju protiv Nemaca na Kosovu (1943—1944), „Kosova — Kosovo“ No. 4 (1975), Zavod za istoriju Kosova, Prishtinë/Priština, str. 209.</ref> Budući da je vremenom stekao „iskustvo dobrog pregovarača“, a u dužem periodu je uživao visok ugled kod četničke Vrhovne komande,<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_134.htm Izvod iz knjige poslatih telegrama Štaba Draže Mihailovica od 29. juna do 5. avgusta 1942. godine]</ref> kapetan Predrag Raković je bio osoba kome je komandant JVuO povjeravao delikatne zadatke. Upravo iz ovog razloga, kapetan Raković je bio jedan od ljudi koji su posredovali razgovorima u maju 1943. godine između povjerenika Milana Nedića i [[Dimitrije Ljotić|Dimitrija Ljotića]] s jedne i generala Draže Mihailovića s druge strane.<ref>Раде Ристановић, Прилози зa биографију равногорског команданта мајора Предрага Раковића: официрски досије војске Краљевине Југославије, Зборник радова Народног музеја Чачак, vol. 49, Чачак, 2020, стр. 130.</ref> Sredinom maja 1943. godine, iz Beograda su, na zahtjev Dimitrija Ljotića, u štab vojvode [[Momčilo Đujić|Momčila Đujića]] stigli Miroslav Peran i Krešimir Samodol. Obojica [[Hrvati]], Peran i Samodol su bili pripadnici Ljotićevog [[ZBOR]]-a u [[Šibenik]]u u predratnom periodu. Na taj način, veze između Ljotića i Đujića su bile uspostavljene ili čak obnovljene, pa je komandant Dinarske divizije JVuO od proljeća 1943. godine učvrstio radio i kurirske veze kako s vrhovnom komandom Draže Mihailovića, tako i sa kvislinškom vladom generala Milana Nedića. Peran i Samodol — sada u svojstvu obavještajaca Dinarske divizije, s Đujićevim ovlaštenjima — okupili su u Šibeniku, augusta 1943. godine, više od 60 pripadnika antikomunističke omladine. Naoružani od strane talijanskog okupatora, dobivali su prehranu i plaću od 500 lira. Bataljon je bio pod neposrednom komandom vojvode Đujića, i to kao »elitna« jedinica. Četnička komanda Šibenika (komandant potpukovnik Gumzej i načelnik štaba poručnik Kovač) pisala je 25. VIII [[Mladen Žujović|Mladenu Žujović]]u o šibenskim vođama »Zbora«: {{izdvojeni citat|Pred tri mjeseca doputovali su u Šibenik iz Beograda položajni poručnici 5. dobrovoljačkog bataljona Peran Miroslav i Samodol Krešimir, aktivni članovi Ljotićeve [[ZBOR|organizacije »Zbor«]]. Imenovani, uz dobrovoljačku, imaju i legitimaciju [[Organizacija Todt|organizacije »TODT«]]. Po njihovom dosadašnjem nastojanju oko proturanja ideja koje nisu u saglasnosti sa radom dirigovanim od strane jugoslovenskog ministra vojske, mornarice i vazduhoplovstva, a prema prikupljenim provjerenim podacima postoji razlog opravdanoj sumnji da su imenovani upućeni ovamo sa povjerenim naročitim zadatkom. Napred imenovani nalaze se u Splitsko-šibenskom četničkom bataljonu u Žitniću, kao obavještajci [[Dinarska četnička divizija|četničke Dinarske divizije]].<ref>AVII, kut. 215, reg. br. 5/1—5.</ref><ref name="Pop izdaje">[https://www.znaci.org/00001/15.pdf Jovo Popović, Marko Lolić, Branko Latas: Pop izdaje, Stvarnost, Zagreb, 1988.], str. 268—269.</ref>}} Miroslav Peran se očitovao kao iskreni saveznik njemačkog Wehrmachta, kao što se može zaključiti na osnovu njegove izjave date oficirima [[114. lovačka divizija (Njemačka)|114. lovačke divizije]], a koja je prevedena sa [[Srpskohrvatski jezik|srpskohrvatskog jezika]] i dostavljena štabu [[2. oklopna armija (Wehrmacht)|Druge oklopne armije]]: {{izdvojeni citat|Mi, pošteni elementi Sjeverne Dalmacije, bilo Hrvati ili pravoslavci, jedinstveni smo u namjeri da lojalno sarađujemo sa njemačkim Wehrmachtom u borbi protiv neprijatelja cijelog svijeta — komunizma. Naši ciljevi su jasni. Naša je čvrsta želja da naš jadni i napaćeni narod povedemo ka miru i redu. Stoga, molimo njemački Wehrmacht da nas podupre u ovoj borbi što je više moguće. Njegovi neprijatelji na ovom području i naši su neprijatelji. Mi se nalazimo u beskompromisnoj borbi protiv komunizma.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=313&roll=483&broj=979 NARA, T313, Roll 483, frame no. 000976.] <br /> ({{jez-njem|"Wir ehrlichen Elemente von Norddalmatien ob Kroaten oder Pravoslaven sind nun fest entschlossen einig und loyal mit der Deutschen Wehrmacht an der Bekämpfung gegen den Weltfeind den Kommunismus mitzuarbeiten. Unsere Ziele sind klar. Es ist unser fester Wille, unser armes und gequältes Volk zum Frieden und zur Ordnung zu führen. Wir bitten deshalb die Deutsche Wehrmacht uns in diesem Kampfe so weit als möglich zu unterstützen. Die Feinde der Deutschen Wehrmacht in dieser Gegend, sind auch unsere Feinde. Wir befinden uns im kompromisslosen Kampf gegen den Kommunismus."}})</ref>|Prijevod izjave četničkog vođe Miroslava Perana iz Šibenika (22. septembar 1943. godine)}} [[Prvoslav Odović]], predratni beogradski policajac i zamjenik [[Svetozar Vujković|Svetozara Vujkovića]], upravnika [[Logor Banjica|Banjičkog logora]], redovno je slao izvještaje Vrhovnoj komandi JVuO, odnosno Draži Mihailoviću, koji je preko njega nastojao da izvuče iz logora pripadnike svoje organizacije.<ref>Sima Begović, Logor Banjica 1941-1944, Institut za savremenu istoriju, Beograd, 1989, knj. 2, str. 14.</ref> U avgustu 1943. godine, Odović (u tom trenutku šef Predstojništva policije u [[Kruševac|Kruševcu]]; odgovoran za brojna hapšenja i mučenja pripadnika NOP-a) biva uhapšen od strane [[Srpski dobrovoljački korpus|ljotićevaca]] zbog saradnje sa četnicima pod komandom [[Dragutin Keserović|Dragutina Keserovića]], u vrijeme sukoba između ljotićevaca i četnika. Okupator ga je internirao u Njemačku, gdje je ostao i nakon rata.<ref>[https://pescanik.net/viktimizacija-zlocinaca/ Milan Radanović: Viktimizacija zločinaca]</ref> Prvoslav Odović je kasnije odselio u [[Australija|Australiju]], gdje će sredinom 1951. godine biti među osnivačima [[Srpske narodne odbrane]] (SNO), jedne od najpoznatijih srpskih antikomunističkih i nacionalističkih organizacija u emigraciji.<ref>[https://www.vesti-online.com/sedam-decenija-ponosne-istorije/ Sedam decenija ponosne istorije]</ref> Veliki problem za funkcionisanje SDS je predstavljala duboka isprepletenost i povezanost mnogih njenih pripadnika sa Jugoslovenskom vojskom u otadžbini. Ovu infiltriranost su hapšenjima pokušavali da preduprede Nemci. Krajem jula 1943. godine, Gestapo će zbog ove saradnje uhapsiti gotovo ceo štab [[Niš]]ke oblasne komande, na čelu sa komandantom pukovnikom [[Filipom Dimitrijevićem]]. Takođe, masovna bekstva stražara i njihov odlazak u ravnogorske odrede u toku 1943. godine kulminiraju. U poternici iz decembra 1943. koju je izdala Komanda SDS, u kojoj se konstatuje broj „aktivnih begunaca“, nalazi se 808 pripadnika Straže.<ref>Nebojša Stambolija, Srpska državna straža 1942-1944. Doktorska disertacija, Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu, 2019, str. 372.</ref> Kapetan [[Branivoj L. Petrović]], nakon izvršene inspekcije u Varvarinskom, Resavskom i Ivankovačkom korpusu JVuO, gdje je boravio kao delegat Vrhovne komande, podnio je 1. avgusta 1943. izvještaj generalu Mihailoviću u kome saradnju sa pripadnicima Srpske državne straže konstatuje kao notornu činjenicu, budući da je većina komandanata u tri korpusa bila prethodno legalizirana kod kvislinških vlasti. „S pravom se može reći da u pokretu Ravne Gore postoji i tajna sprega svih Nedićevih oficira, koji se uzajamno drže i pomažu“, žali se kapetan Petrović generalu Mihailoviću. U dijelovima izvještaja koji su posvećeni stanju u Varvarinskom, odnosno Ivankovačkom korpusu JVuO, o relacijama sa SDS-om Petrović zapisuje: {{izdvojeni citat|Srpska Državna Straža je potpuno uz nas i sarađuje sa našim odredima... Na teritoriji ovoga korpusa S.D.S. sarađuje potpuno sa našim odredima.<ref>Zbornik NOR-a, tom XIV, knjiga 2, dokument br. 182, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, str. 869—878.</ref>}} Kapetan Petrović je rezimirao izvještaj Mihailoviću: „Ljudi koji vode stvari, nepodesni su po svojim moralnim i tehničkim sposobnostima. Narod želi na čelu da vidi svetle i čestite ljude, koji će biti primeri i uzori naših stremljenja. Legalizovani oficiri, bivše vojvode Koste Pećanca i Nedića, zboraši Ljotića i ceo taj elemenat, koji je do juče pod okriljem [[Svastika|hakenkrojca]] činio zulume, ne mogu danas da rade pod simbolom Ravne Gore i Vašeg imena. Narod to ne želi, ne prima, bar na terenima na kojima služe. I u koliko oni budu ostali, stav nepoverenja i rezervisanosti povećaće se.“ Prvorazredno svjedočanstvo o organizacionom jedinstvu četnika Draže Mihailovića i pripadnika Nedićevog kvislinškog aparata predstavlja izvještaj kapetana [[Aleksandra Saše Mihajlovića]] koji je 28. avgusta 1943. godine poslao generalu [[Miroslav Trifunović|Miroslavu Trifunoviću]].<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kutija 127, registarski broj 1/12 (S-X-214).</ref> Dragocjenost ovog dokumenta, pored toga što je u pitanju primarni izvor, ogleda se i u činjenici da su pomenuti oficiri Jugoslovenske vojske u otadžbini bili veoma visoko hijerarhijski pozicionirani. Naime, general Miroslav Trifunović je bio delegat Vrhovne komande JVuO za Srbiju i jedan od nekolicine četničkih komandanata (pored samog Draže Mihailovića) sa činom generala, dok je kapetan Aleksandar Mihajlović (pseudonim »Willy«) bio komandant beogradskih ravnogoraca od proljeća 1943, nakon što je uhapšen njegov prethodnik major Žarko Todorović, pa sve do završetka okupacije. Kapetan Mihajlović izvještava generala Trifunovića (»Dietrich«): „Pored legalnih jedinica S.D.S. koje su potpuno uključene u našu organizaciju i na koje potpuno računam, organizacija Beogradske brigade (sela) potpuno je sprovedena... Krećemo se slobodno, patroliramo, držimo zasede i uopšte vladamo njima. Ovo mi je taj V Beogradski korpus sa: 1. beogradskom brigadom (sela), 2. brigadom (bataljon S.D.S. i Nedićeva Garda), 3. brigada vatrogasci, 4. brigada (Savso 13) i 5. brigada (razne sportske organizacije). O ovome molim Vas za najveću tajnost, jer vidite da ih nisam ni u svom naređenju Br. 240 izneo ostalim komandantima korpusa mada im verujem kao i sebi.“ Uz 1500 ljudi u ilegali, Mihajlović navodi da su mu „najveće nade“ legalne jedinice SDS i Beogradska brigada JVuO i da „stoga sve ljubomorno čuva[m]“. Mihajlović nastavlja: „Policija U.g.B. [Uprave grada Beograda — prim.] (kvartovski odredi, policiska škola, logor, saobraćajna policija) kompletni su pod mojom komandom. Ovo mi je drugi po sigurnosti adut u rukama.“ S druge strane, kapetan Mihajlović za šefa Specijalne policije UgB [[Iliju Paranosa]] tvrdi da je dvije i po godine bio „glavni inkvizitor naših ljudi“; stoga na preporuke iz Vrhovne komande JVuO za saradnju s njim odgovara da to ne bi bilo uputno, s obzirom da je „cela njegova policija [je] minirana i bez njegove pomoći“, te da osobe poput Paranosa „nikako ne služe na čast niti na ugled našega pokreta“. Kapetan Aleksandar Mihajlović zaključuje da se sa Srpskom državnom stražom ne treba konfrontirati, budući da ona, iz njegove perspektive, predstavlja savezničku vojsku: {{izdvojeni citat|Pre nego što završim molim Vas još i to, da kod naših komandanata na terenu utičete, da ne razoružavaju i odvode stražare S.D.S. '''Sve su to naši ljudi na koje možemo stoprocentno računati'''. Zašto ih onda dirati kad i ovako pozitivno rade. Na taj način samo se stvaraju njima neprijatnosti što je potpuno nepotrebno a mi sami sebe slabimo. I o ovome smo i usmeno govorili i video sam da ste me razumeli pa Vas sada samo potsećam na to, a s obzirom na učestale ovakve slučajeve u poslednje vreme.<ref>Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XIV, knjiga 2: Dokumenti jedinica, komandi i ustanova četničkog pokreta Draže Mihailovića (1. januar — 8. septembar 1943), Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, dokument 194, strane 914—922.</ref>|Kapetan [[Aleksandar Mihajlović]], komandant Beograda JVuO}} [[Kapitulacija Italije|Kapitulacijom Italije]] u septembru 1943. godine i očekivanim savezničkim iskrcavanjem na [[Jadran]]u, široko rasprostranjena pojava među pripadnicima SDS-a postaje napuštanje položaja (do tada ne toliko često) i odlazak u šumu, tj. u redove JVuO. U jednom izvještaju sa proputovanja iz sredine septembra, inspektor SDS piše da su bjekstva uzela maha u Kragujevačkom, Valjevskom i Šabačkom okrugu: {{izdvojeni citat|Ja sam lično za ovih deset dana putovanja dobio utisak da su pripadnici SDS-a, koji su odbegli, kao i oni koji se za bekstvo spremaju, već odavno bili pripadnici organizacije DM, radeći legalno sve dok nisu dobili naređenje da se pripreme i odu u šumu.<ref>Vojni arhiv, Nedićeva arhiva, 50A–1–10.</ref><ref>Nebojša Stambolija, n. d., str. 310, fus. 823.</ref>}} Ova aktivnost je svoju kulminaciju dostigla 21. septembra 1943, kada Draža Mihailović izdaje naređenje koje su komandanti korpusa imali dostaviti sreskim komandama SDS-a kako bi ovi „u roku od 48 časova“ napustili svoju dosadašnju dužnost, te se „sa svojim ljudstvom, oružjem i spremom“ javili lokalnim komandantima JVuO radi ratnog rasporeda.<ref>Nebojša Stambolija, n. d., str. 310-311, fus. 824.</ref> U Mihailovićevu naređenju, pored ostalog, stoji: {{izdvojeni citat|Imam sigurne podatke da će Nemci uskoro početi sa razoružavanjem Srpske državne straže. Komandanti na čijim se terenima nalaze ovakvi odredi, uhvatiće vezu sa istima i narediti im da odmah sa celokupnim oružjem, spremom i materijalom, koji im stoji na raspoloženju izađu u šumu i pristupe u saradnju. Svima onima koji ne budu hteli izvršiti ovo naređenje, objaviti im otvoreno neprijateljstvo, smatrati ih izdajnicima Kralja i Otadžbine, silom ih razoružati i nemilosrdno ih uništavati na terenu.|[[Dragoljub Mihailović]]}} Tog mjeseca će i poručnik [[Miloš Radosavljević]], komandant Valjevskog korpusa JVuO, narediti komandantima svojih brigada da „pristupe razoružanju legalnih srpskih odreda na svojoj teritoriji“, kao i da „razoružano ljudstvo koje pripada našoj organizaciji odmah uvrste u svoje [četničke — prim.] redove“, dok bi prema „izrodima i izdajnicima“ trebalo postupiti „po zakonu šume“.<ref>Коста Николић, Историја равногорског покрета, I, Београд, 1999, стр. 395.</ref><ref>{{Cite journal|last=Сегић|first=Дејан|date=2011|title=Четници и капитулација Италије 1943.|url=http://www.isi.mod.gov.rs/multimedia/dodaci/vig_1_2011_1554880246.pdf|journal=Војноисторијски гласник|publisher=Институт за стрaтегијска истраживања Одељења за војну историју Министарства одбране Републике Србије|volume=1/2011|pages=214}}</ref> Njemačka Komanda Jugoistoka je također bila u posjedu informacijâ o izričitom Mihailovićevom nalogu nadleštvima Srpske državne straže u unutrašnjosti zemlje da se priključe četnicima u šumi: {{izdvojeni citat|Srbija: Opšta situacija nepromijenjena. Aktivnost bandi nastavlja da se intenzivira. Navodno, Mihailović je komandama Srpske državne straže u centralnoj Srbiji izdao naređenje da do 20. septembra odu u šumu. Dalja dezertiranja iz SDS i Srpske granične straže, posebno u sjeverozapadnoj Srbiji. Grupe DM su posljednjih dana spojene u jake jedinice.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=313&broj=158&roll=483 NARA, T313, Roll 483, frame no. 000155.] <br /> ({{jez-njem|"Serbien: Zu allgemein: <br /> Lage unverändert. Bandentätigkeit hält verschärft an. An D. M. hat angeblich den SSW–Kommandos in Mittelserbien den Befehl erteilt, sich bis zum 20.9. in den Wald zu begeben. Weitere Desertierungen von SSW und SGW besonders in Nordwestserbien. D. M.– Gruppen wurden in den letzten Tagen zu starken Einheiten zusammengefasst."}})</ref>|Telegram komande Vojnoupravnog zapovjednika Jugoistoka, (17. septembar 1943)}} Kapetan I klase [[Dimitrije Antonović]] (pseudonim »Rudy«), komandant Kosmajskog korpusa JVuO, izvještavajući 5. septembra 1943. Dražu Mihailovića o aktivnostima jedinice pod njegovom komandom tokom ljeta te godine, piše o odnosu pripadnika kvislinške Srpske državne straže prema četnicima: {{izdvojeni citat|Organi S.D.S. pomažu me ali baš ništa ne rade. Oni u glavnom mirnodobski žive i zadovoljni su, po njihovom mišljenju, što mogu i da sede na miru i čuvaju svoje glave za sutra i ujedno da rade za našu stvar. Njihova korist za nas je vrlo mala i ja sam preduzeo sve mere da ih što pre povučem, dok ih Švabe nisu razoružale. Sa njima, isto baš sa onima koji sarađuju sa nama, primoran sam da se svađam zbog njihove neaktivnosti i zbog toga što pokušavaju da kritikuju naše poslove. Ta kritika je u glavnom zato što se oni boje da ih mi našim radom ne otkrijemo.<ref>Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XIV, knjiga 2: Dokumenti četničkog pokreta Draže Mihailovića 1943, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, dok. 201, str. 936—937.</ref>}} Kapetan Antonović navodi i da SDS asistira četnicima u borbama protiv partizana u selima na [[Kosmaj]]u: „18. jula Kosmajski odred imao je noćni sukob sa jednom grupom partizana u blizini sela Manića. U tom sukobu ubijen je »Jarac« [riječ je o Đorđu Jovanoviću, političkom komesaru Kosmajskog NOP odreda — prim.] — komandant Kosmajskog partizanskog odreda i kod njega je nađen štambilj »Kosmajskog narodnooslobodilačkog partizanskog odreda ,Rade Jovanovića’«. U tom sukobu ubijen je još jedan partizan. »Jarca« su organi S.D.S. odneli u Sopot i zakopali ga ali su ga partizani noću izvadili i sahranili na neko drugo mesto. Ko je tačno »Jarac« do danas nije tačno utvrđeno. Od naših u tom sukobu nije niko nastradao.“<ref>Zbornik NOR-a, XIV/2, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, str. 935.</ref> Prema tvrdnjama [[Boško Kostić|Boška Kostića]], sekretara [[Dimitrije Ljotić|Dimitrija Ljotića]], Ljotić je u drugoj polovini 1943. pokušao da ugovori sastanak sa Mihailovićem, ali je to Mihailović odbio računajući na negativnu reakciju emigrantske vlade. Boško Kostić je 1943. po drugi put boravio u [[Turska|Turskoj]]. U svojim memoarima on piše da je stigao u [[Istanbul]] na [[Vidovdan]] te godine i ostao sve do decembra. Upućen u misiju povezivanja sa službenicima [[Vlada Kraljevine Jugoslavije u egzilu|jugoslovenske vlade u emigraciji]], Kostić navodi da se sastao sa Lukom Lukovićem („generalnim konzulom u Carigradu“) te konzulom Vladom Perićem. Ljotićev sekretar citira pisanu poruku koju je general Milan Nedić adresirao na kralja [[Petar II Karađorđević|Petra II Karađorđevića]]: {{izdvojeni citat|Vaše Veličanstvo, ja činim sve što je u mojoj moći da spasem što je moguće više srpskih života. Propaganda iz Londona sprečava me u ovom poslu. Ne smeta to što me napada, jer to čini moj teški zadatak sa okupatorskim snagama lakšim. Ali ja molim da me Vi ne tretirate kao [[Vidkun Kvisling|Kvizlinga]] i [[Ante Pavelić|Pavelića]], koji je do danas uništio 600.000 Srba u „Nezavisnoj Državi Hrvatskoj“. Znam da u redovima srpskih oružanih snaga ima oko 80% oficira i ljudi koji pripadaju pokretu đenerala Mihajlovića i koji će se pripojiti njemu kada vreme za to dođe, da pomognu oslobođenju svoje zemlje. Ja sam spreman da predam vlast đeneralu Mihajloviću kada Nemci odu, da bi se održao zakon i red u zemlji dok se legalna vlada i Vaše Veličanstvo ne povrati. Radi toga, molim Vas da delujete na đenerala Mihajlovića da ne prouzrokuje prerane represalije nad nezaštićenim stanovništvom. Svaka nemačka glava se plaća sa sto srpskih. Za mene, međutim, svaka pojedinačna srpska glava je draža nego sto nemačkih. Posle oslobođenja zemlje spreman sam da izađem pred narodni sud. Za moja dela istorija će da sudi najbolje.<ref>Boško N. Kostić, Za istoriju naših dana – Odlomci iz zapisa za vreme okupacije, Lil (Francuska), 1949, str. 115–116.</ref>|General [[Milan Nedić]]}} Iz primarnih izvora se može zaključiti da je Boško Kostić vjerno rekonstruisao sadržinu Nedićevog pisma. Naime, konzul Vladimir Perić, inače obavještajni oficir [[Jugoslovenska vojska|Jugoslovenske vojske]], poslao je 9. jula 1943. Vladi Kraljevine Jugoslavije telegram, u kom prenosi navode iz razgovora sa Kostićem: {{izdvojeni citat|Nedić je kralju veran i čini sve da spase što se spasti može, a o čemu će biti reči posle rata. Ne traži ni pomilovanje ni aboliciju, traži samo da se izvede pred sud i da sud da reč o njegovom radu za vreme okupacije. Moli da se ostavi da radi i ako se što želi od njega da mu dostavimo... Svi pokušaji Nedića da dođe u lični kontakt sa generalom Mihailovićem propali su. On moli da general Mihailović izabere mesto boravka gde želi i sa brojem ljudi koliko želi... Njegovo naoružanje i snabdevanje biće Nedićeva briga. Kada Nemci počnu evakuaciju, Nedić smatra da će njegova uloga tada biti završena i tada neka dođe general Mihailović ili lice koje Nj. V. Kralj odredi... Sve trupe koje je uspeo do sada da spremi, koje su već sada 80% za generala Mihailovića, staviće njemu na raspolaganje, njemu ili nekome drugome koji se odredi i kada za to dođe momenat.<ref>AVII, arhivski fond Draže Mihailovića, VK—Y—514, 515, 516.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/11_43.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje OBAVEŠTAJNI CENTRI PURIĆEVE VLADE]</ref>}} Procjena vojno-političke situacije sačinjena od strane komandanta Jugoistoka feldmaršala [[Maximilian von Weichs|Maksimilijana fon Vajks]]a od 1. novembra 1943. godine, predstavlja jedan od najmarkantnijih dokumenata koji je neki od njemačkih okupacionih komandanata potpisao u toku rata. Feldmaršal fon Vajks, koji je od avgusta 1943. opunomoćeni komandant Jugoistoka, kada preuzima komandu i nad [[Armijska grupa F|Armijskom grupom »F«]], poput ostalih njemačkih vojnih i obavještajnih instanci, notira mnogostruke veze četničkog pokreta Draže Mihailovića s Nedićevom kvislinškom vladom: {{izdvojeni citat| U ''Srbiji'' Draža Mihailović pokušava da mobilizacijom ubrza izgradnju ''nacionalne srpske armije''. U tom smislu apeluje na Srbe koji su ostali verni kralju i na iskonsku nacionalnu svest Srba. Sa aktivnim činovništvom vežu ga mnogi stari i novi odnosi. Otuda bi se moglo predvideti da bi u slučaju neprijateljskog napada koji bi imao sigurnog izgleda na uspeh državna moć prešla u njegove ruke.<ref>Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XII, knjiga 3: Dokumenti Nemačkog rajha 1943, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1978, dok. 156, str. 622.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/4_12_3_156.htm Procena komandanta Jugoistoka feldmaršala Vajksa od 1. novembra 1943. vojno-političke situacije na području Jugoslavije krajem oktobra 1943. godine]</ref>}} U ratnom dnevniku Vrhovne komande [[Wehrmacht]]a (zima 1943/1944. godine), naglašava se složenost odnosa na liniji [[JVuO]]—[[SDS]]—[[SDK]], ali i jedinstvo akcije ovih formacijâ prema [[NOVJ|jugoslovenskim partizanima]]: {{izdvojeni citat|Odnosi između četnika, Nedićeve straže i Ljotićevih ljudi bili su veoma komplikovani. Ta tri pokreta nisu imali zajednički stav u odnosu prema okupacionoj sili, a jedino zajedničko bila im je borba protiv komunističkog pokreta.<ref name="Živković"/>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta (Srbija i Mihailović zimi 1943/44.)}} Počev od novembra 1943. godine, četnički su komandanti (poput [[Vojislav Lukačević|Lukačevića]], [[Jevrem Simić|Simića]], [[Nikola Kalabić|Kalabića]] i drugih) potpisali sa predstavnicima njemačkih okupacionih ustanova [[Ugovori o saradnji četnika i Wehrmachta|ugovore o primirju]], kao i o saradnji u zajedničkoj borbi protiv snaga NOVJ. U prva tri članka ugovora potpisanog [[27. 11.|27. novembra]] [[1943]], pukovnik Jevrem Simić i kapetan Nikola Kalabić obavezali su se spram okupatora sljedeće: {{izdvojeni citat| 1.   Primirje u srezovima Umka, Vračar, Grocka, podunavskom, kosmajskom, mladenovačkom, oplenačkom, aranđelovačkom, lepeničkom, kragujevačkom, gružanskom, kačerskom, kolubarskom. Četnici se obavezuju da ne vrše sudsku vlast samovoljno prema Nemcima i pripadnicima nemačke narodne grupe. U ugovor su uključeni nemački Vermaht i policija, bugarske oružane snage, Srpski dobrovoljački korpus, Srpska državna straža, Ruski zaštitni korpus, srpske vlasti i privredna preduzeća, a na četničkoj strani — četničke jedinice kapetana Kalabića i pukovnika Simića. 2.   Primirje treba da stvori podlogu — pretpostavku za zajedničku borbu protiv komunista. 3.   Potvrda Kalabića i Simića da se u potčinjenim jedinicama ne nalaze pripadnici sila koje su sa Nemačkom u ratu. Obaveza Kalabića i Simića da spreče i prekinu obaveštajne puteve koji bi mogli da daju obaveštenja neprijateljima velikonemačkog Vermahta o nemačkim vojnim pokretima.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_262.htm Sporazum od 27. novembra 1943. između pukovnika Jevrema Simića i kapetana Nikole Kalabića sa nemačkim predstavnikom o saradnji u borbama protiv NOVJ]</ref>|Sporazum pukovnika Jevrema Simića i kapetana Nikole Kalabića sa nemačkim predstavnikom o saradnji u borbama protiv NOVJ (27. novembra 1943.)}} Nakon potpisivanja ugovora između JVuO i Wehrmachta, uslijedila je negativna reakcija stanovništva okupirane Srbije. General [[Svetomir Đukić]] (pseudonim »Zu-Zu«), komandant Severnih pokrajina JVuO ([[Vojvodina]] i [[Slavonija]]), izvijestio je 8. decembra 1943. Dražu Mihailovića da su u Beograd došli bugarski političari i predstavnici bugarskih okupacionih trupa, sa kojima se sastao i vodio pregovore o borbi protiv NOVJ. Đukić naglašava da „po Beogradu kruže glasovi kako se Čiča [Mihailović — prim.] sporazumeo sa Nemcima i Nedićem, što je primljeno vrlo nepovoljno u narodu“, dodajući da je on (general Đukić) to odlučno demantovao.<ref>AVII, reg. br. 8/1, kut. 276, dep. 12067; reg. br. 21/1, kut. 275, d. 943.</ref><ref>Branko Latas, Četničko-nemački sporazumi o saradnji u Srbiji (1943—1944), Vojnoistorijski glasnik br. 2/1978, Beograd, str. 344—345.</ref> Uviđajući opasnost od širenja vijesti o sklopljenim ugovorima, svojim je potčinjenim general Mihailović sugerisao da na njih reaguju opovrgavanjem. 30. novembra 1943. godine, komandant JVuO je potpukovniku Živojinu Đuriću (pseudonim »Sokrat«; ujedno šef Okružne komande SDS-a u [[Leskovac|Leskovcu]], kao i četničkog obavještajnog centra »Antikvarnica 1«), poručivao sljedeće: „Glasovi o sporazumu četnika sa Bugarima i Nemcima potpuno su izmišljeni. Demantujte sve ovo.“<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kutija 275, reg. br. 21/1.</ref> Nakon toga, major [[Dragutin Keserović]] obavještava Mihailovića da mu je okružni komandant Srpske državne straže iz [[Kraljevo|Kraljeva]] Dragutin Redić ponudio saradnju. General Mihailović je odgovorio dvosmisleno dopisom od 4. XII 1943: {{izdvojeni citat|Koristite sve što Vam Redić nudi. Ponavljam Redić nudi i dajte mu zadatak neka se bije. Što se tiče Nemaca naš je stav nepromenjen. Mi nismo sklopili nikakav sporazum, ali trenutno tučemo opasnijeg neprijatelja, a komunisti su zlo koje moramo uništiti po svaku cenu.<ref>AVII, ČA, K–278, reg. br. 18/1.</ref>|General [[Dragoljub Mihailović]]}} Obavještajni oficiri iz [[187. rezervna divizija (Nemačka)|187. rezervne divizije]] javljaju 31. oktobra 1943. o saradnji sa Slavonskim četničkim odredom pod komandom majora [[Dušana Janjića]]. Za jedinicu se navodi da sa „nekih 16–20 ljudi vrši izviđačke zadatke na [[Psunj]]u“ te da se u borbama dobro pokazala, dok sam major Janjić „odaje dobar utisak“, budući da „mrzi [[Jevreji|Jevreje]], [[Masonerija|masone]], pa samim tim i komuniste i [[Ujedinjeno Kraljevstvo]] i [[Sjedinjene Američke Države|SAD]]“: {{izdvojeni citat|[[Slavonski Brod|Brodska]] podružnica zagrebačke ispostave [[Abwehr]]a ovih dana šalje 32 pouzdana Ljotićeva čovjeka četničkoj skupini Janjića, očito po nalogu iz Beograda. Ne postoje pisani sporazumi s četničkim vođom Janjićem.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=389&rec=314&roll=1544 NARA, T314, Roll 1544, frames no. 000383—000384.] <br /> ({{jez-njem|"Nebenstelle Brod der Ast. Agram führt in diesen Tagen Cetnik—gruppe Janič anscheinend auf Weisung aus Belgrad 32 verlässliche Ljotič—Männer zu. Schriftliche Abmachungen mit Cetnikführer Janič nicht vorhanden."}})</ref>|Izvještaj 187. rezervne divizije o saradnji sa četnicima (31. oktobar 1943. godine)}} U jednom njemačkom izvještaju s početka novembra 1943. godine posebno je posvećena pažnja saradnji sa četničkim snagama pod vođstvom [[Momčilo Đujić|Momčila Đujića]] i [[Mane Rokvić|Maneta Rokvića]]. Pored konstatacije da „četničke jedinice dobijaju naredbe direktno od lokalnih njemačkih komandanata“, u izvještaju se za zapovjednika Dinarske divizije JVuO decidirano tvrdi: {{izdvojeni citat|Četnički vojvoda Đujić je sljedbenik Ljotićeva pokreta. U njegovom bližem okruženju vjerojatno ima starijih pravoslavaca koji su skloni pokretu Draže Mihailovića, ali trenutačno pod vodstvom Đujića nemaju utjecaja. Đujić već neko vrijeme pokušava za vođe jedinica postaviti mlade pravoslavce koji su bliski Ljotićevom pokretu.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=344&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frame no. 000340.] <br /> ({{jez-njem|"Der Cetnik–Vojvode Djujic ist Anhänger der Ljotic–Bewegung. In seiner näherer Umgebung sind wohl älteren Pravoslaven die zur D.M.–Bewegung neigen, jedoch derzeitig unter Führung von D. keinerlei Einfluss besitzen. D. bemüht sich seit einiger Zeit, junge, der Ljotic–Bewegung nahestehende Pravoslaven als Einheitsführer anzusetzen."}})</ref>|Izvještaj [[114. lovačka divizija|114. lovačke divizije]] komandi [[15. brdski armijski korpus|15. brdskog armijskog korpusa]] o rezultatima saradnje sa četnicima (5. XI 1943. godine)}} Na drugoj strani, i zvaničnici [[Savezničke sile u Drugom svjetskom ratu|savezničkih]] zemalja notiraju saradnju generalâ Dragoljuba Mihailovića i Milana Nedića. U jednom obavještenju iz [[Ujedinjeno Kraljevstvo|britanskog]] [[Kancelarija za inostrane i poslove Commonwealtha|Foreign Officea]] poslatom 7. decembra 1943. veleposlaniku Ujedinjenog Kraljevstva u [[Sjedinjene Američke Države|SAD]], navode se razlozi za prekid odnosâ sa Dražom Mihailovićem: {{izdvojeni citat|Nedavne informacije iz Srbije kazuju: (1) Da Mihailovićeva organizacija još uvek ima kontrolu nad većim delom stanovništva, ne samo zbog njihovog nacionalističkog stava već i zbog njihovog otpora prema komunizmu. (2) Da Mihailović ne samo da nije ni od kakve vojne i pomoći za saveznike već je postao izražena prepreka bilo kakvom obliku jugoslovenskog jedinstva. (3) Da je Mihailović toliko opsednut opasnošću od komunizma da je otvoreno priznao da više voli da brani Nedića i Nemce nego da se potčini partizanima. (4) Mada još uvek nema dokaza da Mihailović lično sarađuje sa Nemcima, velika je verovatnoća da sarađuje sa Nedićem i da su neki njegovi komandanti već potpisali sporazume sa Nemcima.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_249.htm Obaveštenje Ministarstva inostranih poslova Velike Britanije od 7. decembra 1943. svom ambasadoru u Vašingtonu o saradnji četnika sa okupatorima i razlozima za prekid odnosa sa Dražom Mihailovićem]</ref>}} 18. novembra 1943. britanski potpukovnik Koup (Cope) izveštava pretpostavljene da je od Mihailovićevog [[Radoslav Đurić|majora Đurića]] obavešten o saradnji četnika sa Nedićevom vladom. Potpukovnik Koup izveštava da većina ljudi pod Đurićevom komandom neće tolerisati ovu saradnju, neće se boriti protiv partizana u savezu sa Nedićem, i da je Đurić, uprkos suprotnim Mihailovićevim naređenjima, već kontaktirao lokalne partizane.<ref>{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/11_48.htm |title=Nikola Milovanovic - DRAZA MIHAILOVIC |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref> Kapetan Mor (More) takođe obavještava svoje nadređene o saradnji Mihailovićevih i Nedićevih snaga u [[Južna Srbija|južnoj Srbiji]] i na [[Kosovo (oblast)|Kosovu]]. Dokumente o četničkoj kolaboraciji sa okupatorom i kvislinzima dostavljeni su 3. januara 1944. Foreign Officeu iz kabineta [[Winston Churchill|Winstona Churchilla]], predsjednika britanske vlade. Iz Jugoslavije ih je donio [[Fitzroy MacLean]], šef britanske vojne misije kod [[Josip Broz Tito|Tita]]. Brigadir MacLean je doveo u [[Kairo]] i jednog zarobljenog njemačkog oficira: {{izdvojeni citat|''2. decembar'' <br /> Kapetan Mor, kod Mihailovićevih snaga u području južnog Kopaonika, izveštava da je nedavno razgovarao sa jednim Nedićevim oficirom koji se hvalio mobilizacijom Nedićevih snaga i saradnjom Nedić — Mihailović u borbi protiv partizana. <br /> Kapetan Mor tvrdi da je pre nedelju dana u štab četničkog vođe Markovića došao jedan Nedićev delegat. Ovaj delegat je obavestio da Nemci garantuju odeću, opremu i platu četnicima kao nagradu za antipartizansku aktivnost. <br /> Kapetan Mor kaže da je Marković odbio ovu ponudu, ali smatra da je isto ponuđeno svim četničkim vođama i da je teško verovati da u ovo nije umešan i Mihailović.<ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941—1944'' — Dokumenti, Arhivski pregled, Beograd, 1976, str. 84.</ref>}} Posljednjeg dana oktobra 1943, general Dragoljub Mihailović naređuje svojim komandantima da („s obzirom na današnju situaciju“) budu u pripravnosti da na „dati znak mobilišu sve do poslednjeg čoveka“ za borbu protiv partizana.<ref>Vojni arhiv, Beograd, Četnička arhiva, 22–2–13.</ref><ref>Mirjana Zorić, Bitka za Srbiju 1944. godine, Vojno delo, vol. 66, br. 3, Beograd, 2014, str. 292.</ref> Kako bi opravdao saradnju s kvislinškom upravom, general Mihailović iznova lansira propagandnu parolu o navodnom prisustvu znatnog broja [[Ustaše|ustaša]] u redovima NOVJ: {{izdvojeni citat|Naročito vodite računa da trupe treba podmladiti najboljim regrutima. Stvarajte što jače leteće brigade. Obratite pažnju da nam Nemci ne pobegnu. Preduzmite sve najhitnije da uspostavite vezu sa Nedićevim elementima. Pridobijajte čak i ljotićevce da pristupaju, jer partizani primaju sve, čak i krvne neprijatelje — ustaše. Moramo se u datom momentu pojačati, jer ko bude jači biće u pravu.|General [[Draža Mihailović]]}} U depeši od 17. novembra 1943. general Draža Mihailović se obraća majoru Aleksandru Saši Mihajloviću (pseudonim »Vili«), komandantu [[Beograd]]a JVuO: {{izdvojeni citat|Nacionalnoj službi preporučiti da uvek stupa u vezu sa našim odredima pa im se neće ništa desiti a dokle god ne stupe u vezu sa nama smatraju se neprijateljskim odredima.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_42.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 7. novembra do 3. decembra 1943. godine]</ref>}} Pripadnici Posavske brigade JVuO i lokalne SDS sukobili su se 7. septembra 1943. sa djelovima [[Kosmajski partizanski odred|Kosmajskog NOP odreda]] u ataru [[Vranić (Barajevo)|Vranić]]a, uz minimalne gubitke s obje strane. Među partizanima nalazilo se i nekoliko mladića iz sela. Nakon četiri dana, Vranić biva blokiran od strane SDS, Specijalne policije iz Beograda i jednog bataljona Posavske brigade pod komandom poručnika Dragana Lazića. Tada su četnici bez razloga ubili Milivoja Kojića, seljaka koji je čuvao stoku. Četnici, žandarmi i Specijalna policija izvršili su pretres u selu, uhapsivši devet seljaka. Četvorica seljaka su osumnjičena kao partizanski simpatizeri i sprovedena u zatvor Specijalne policije gdje su isljeđivani i mučeni, a zatim izolovani u [[Koncentracijski logor Banjica|logoru na Banjici]]. Nakon što su odbili da isporuče žito na ime rekvizicije, petorica uhapšenih su upućeni na prinudni rad na [[Čukarica|Čukarici]]. U oktobru, četnici Posavske brigade su uhvatili trojicu partizana iz Vranića i predali ih Specijalnoj policiji. Sva trojica su ubijena od strane okupatora.<ref>Arhiv Srbije, Zemaljska komisija, kutija 139, zločini broj 418, 1545, 1546, 1548, 1563, 1744, 1746.</ref><ref>Milan Radanović, Kazna i zločin: Snage kolaboracije u Srbiji: odgovornost za ratne zločine (1941-1944) i vojni gubici (1944-1945), Rosa Luxemburg Stiftung Southeast Europe, Beograd, 2015, str. 124—125.</ref> U noći između 10. i 11. novembra 1943. godine, oko 50 pripadnika Sokobanjske brigade JVuO na čelu sa komandantom Acom Todorovićem upali su u [[Sokobanja|Sokobanju]] i uz pomoć gradske SDS uhvatili osam partizanskih simpatizera. Uhapšenici su sprovedeni u štab Deligradskog korpusa JVuO gde su isleđivani i mučeni u prisustvu komandanta korpusa Branivoja Petrovića i šefa propagande i islednika korpusa [[Vojina Andrića]]. Nakon isleđivanja streljani su u ataru sela [[Jošanica (Sokobanja)|Jošanica]]. Iste noći pokušano je hapšenje još jednog partizanskog simpatizera u varoši, ali se ovaj napadačima suprotstavio oružjem. Međutim, nakon desetak dana je uhapšen od strane pripadnika SDS, zatim predat četnicima i likvidiran u štabu Deligradskog korpusa.<ref>Јован Златић, Страдалаштво српског народа у Нишком ратном округу 1941-1944, IV, Равногорски покрет и Jугословенска војска у отаџбини, Ниш, 1998, стр. 207—222.</ref> Četnici Aleksinačke brigade Deligradskog korpusa su 15. novembra nasilno odveli iz [[Aleksinac|Aleksinca]] Dušanku Stanisavljević i njenu 16-ogodišnju kćerku Nadeždu koje su isljeđivali u štabu brigade. Uhapšenice su potom predate kvislinškim organima i izolovane u [[Koncentracijski logor Crveni krst|logoru na Crvenom krstu]] u Nišu. Dušanka je ubijena u logoru a Nadežda je puštena sredinom 1944. godine.<ref>Зборник НОР-а, I/21, Београд, 1965, стр. 542.</ref><ref>Milan Radanović, n. d., str. 114, 116.</ref> 1. decembra 1943. u selu [[Босута|Bosuti]] kod [[Aranđelovac|Aranđelovca]], [[Prva južnomoravska brigada]] NOVJ se sukobila sa jedinicama četničkog Korpusa Gorske garde pod komandom kapetana [[Nikola Kalabić|Nikole Kalabića]], kao i Rudničkog korpusa JVuO kojim je komandovao kapetan [[Dragiša Ninković]]. Razvila se oštra borba; partizani odbacuju četnike, produživši pokret ka selu [[Darosava|Darosavi]]. Nakon dva dana, uslijedio je združeni napad na partizane od strane četnika i pripadnika Srpske državne straže (oko 3.000 ljudi). U izvještaju poslatom Mihailoviću 22. decembra 1943. iz štaba Rudničkog korpusa detaljno je opisan tok borbi: {{izdvojeni citat|Po dolasku na Rudnik kapetan Ninković je primio komandu nad Rudničkim korpusom u duhu napred označenog naređenja Vrhovne komande. Preko telefona sa Rudnika uhvaćena je veza sa Kalabićem, koji se nalazio u Šatornji. Ugovoreno je da se napad na komuniste vrši u zoru 1 decembra... Rezultat u ovoj borbi je sledeći: kod nas poginulo 8, ranjeno 11 četnika. Kod komunista prema docnije tačno proverenim podacima oko 40 mrtvih i 36 ranjenih. Sutradan 2 decembra, Kalabić koji nije učestvovao u borbi u Bosuti produžio je pokret prema Darosavi, gde je uhvatio vezu sa Srpskom državnom stražom. Komunistička grupa krenula takođe u istom pravcu. 3 decembra izjutra Garda sa poljskom stražom napala je komuniste na tromeđi orašačkog, kosmajskog i kolubarskog sreza — Žuti Oglavak. Ova borba je takođe bila oštra, ali mnogo manje od borbe u Bosuti na dan 1. decembra. Ovaj korpus je istoga dana stigao u Darosavu ali borba je već bila svršena. Komunistička grupa se povukla prema s. Venčanima srez kolubarski. Dalje gonjenje komunista preko celog sreza kolubarskog i kačerskog sve do Rajca i to u stopu i neumorno, vršio je ovaj korpus.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_46.htm Izveštaj Štaba Rudničkog korpusa od 22. decembra 1943. Draži Mihailoviću o borbama protiv NOVJ u predelu planine Rudnik]</ref>}} Još jedan slučaj vojne saradnje ravnogorskih jedinica sa formacijama Srpske državne straže zabilježen je krajem novembra 1943. Prema evidenciji kvislinških vlasti, u [[Trstenik|Trsteničkom]] srezu dolazi do vatrenog okršaja prilikom pokušaja [[1. južnomoravska udarna brigada|Prve južnomoravske brigade NOVJ]] da izvede proboj na tom području. Četnici se i ovog puta bore na strani SDS-a: „U vezi izveštaja br. 332 tač. 3 u borbi kod sela Male Drenove, Milutovac i Poljne (18 km odnosno 20 s-z od Kruševca, sek. Kruševac, srez trstenički) gde su oko 250 komunista bili razbijeni od strane poterne grupe SDS s jedne strane i odreda pripadnika DM sa druge strane. Na mestu borbe ostalo je 36 komunističkih leševa dok je 20 komunista ranjeno. U borbi su ranjena 2 stražara a poginulo 8 četnika i 10 je ranjeno.“<ref>VA, NdA, 1–1/1–8, Pregled opšte situacije u zemlji po okruzima od 26. novembra do 3. decembra 1943.</ref><ref>Nebojša Stambolija, n. d., str. 214, fus. 594.</ref> Najkasnije tokom 1943. godine, četničkom pokretu se pridružio i [[Panta Draškić]], brigadni general [[Jugoslovenska vojska|Jugoslovenske vojske]]. Naime, po nalogu Draže Mihailovića, general Draškić ulazi novembra 1943. godine u Odbor za koordinaciju rada sa [[Bugari]]ma. Gestapo je otkrio ove aktivnosti, pa je Draškić uhapšen i početkom 1944. poslat u logor [[Osnabrück]].<ref>Nebojša Stambolija, n. d., str. 30, fus. 96.</ref> Draškić je bio učesnik [[Balkanski ratovi|Balkanskih ratova]] i [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]]. U tom periodu (1913-1917), bio je i [[Ađutant|ordonans]] [[regent]]a [[Aleksandar I Karađorđević|Aleksandra Karađorđevića]]. Po obrazovanju Vlade narodnog spasa pod predsjedništvom generala Milana Nedića, general Panta Draškić se nalazio na čelu Ministarstva rada. Funkciju ministra obavljao je od 29. avgusta do 7. oktobra 1941. Zbog prihvatanja pozicije u kvislinškoj vladi, lišen je generalskog čina od strane [[Vlada Kraljevine Jugoslavije u egzilu|jugoslovenske emigrantske vlade]]; čin mu je vraćen nakon pristupanja Jugoslovenskoj vojsci u otadžbini. Krajem 1943. godine, Draža Mihailović formira u Beogradu grupu saradnika koji su dobili zadatak da uspostave vezu i povedu razgovore sa pojedinim bugarskim ličnostima koje su tražile veze sa njim. Pored generala Draškića, u toj grupi su bili i kapetan Aleksandar Mihajlović, četnički komandant Beograda, zatim general Svetomir Đukić, komandant Severnih pokrajina JVuO, kao i drugi političari, činovnici i industrijalci iz predratnog perioda, poput bivšeg [[Kraljevina Jugoslavija|kraljevskog]] ministra [[Aleksandar Cincar-Marković|Aleksandra Cincar-Markovića]]. Sa ovom grupom vezu je održavao potpukovnik [[Ljubomir Jovanović Patak]], komandant Timočkog korpusa JVuO. Jovanović izvještava Mihailovića o jednom bugarsko-četničkom sastanku u Beogradu: {{izdvojeni citat|Prema mojim uputstvima, moj saradnik iz Beograda održao je sastanak pre 4 dana sa Ivanom Bojadžijevom, zetom [[Aleksandar Stambolijski|Stamboliskog]]. Pošto se sa Bojadžijevom od ranije poznavao, razgovarao je sa njim kao sa starim drugom i prijateljem o političkim prilikama, kao i o mogućnosti na zbližavanju i organizovanju snaga za ujedinjenje sa Bugarskom. [...] <br /> Bugarska buržoazija i deo vojske koji nisu bili u prošlosti za saradnju sa Jugoslavijom, sada pristaju na jednu takvu saradnju iz straha od boljševizacije zemlje. Za tu politiku oni bi štošta žrtvovali, pa i samu [[Dinastija Wettin|Koburšku monarhiju]]. Nužno se nameće što brža i šira akcija. Ovo je Bojadžijev izjavio u prisustvu Pante Draškića, đenerala i Ike Panića, industrijalca, koji su se stavili na raspoloženje našoj organizaciji u svemu, a naročito za saradnju sa Bugarima...<ref>AVII, arhivski fond Draže Mihailovića, D—XLI—12077.</ref>}} Na ovaj Jovanovićev telegram, general Draža Mihailović je odgovorio 12. decembra 1943. godine: {{izdvojeni citat|Ovde ste postigli vrlo dobar uspeh. Đeneral Panta Draškić i industrijalac Ika Panić — ponavljam, a ne Tika — obrazovaće bugarsko-jugoslovenski komitet... Bugarsko-jugoslovenski komitet održavaće vezu sa mnom preko generala Svete Đukića, a đeneralu Panti Draškiću poslaću hitno posebnu šifru...<ref>AVII, arhivski fond D. M., D—30—538, 541.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/11_57.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje VEZE SA BUGARSKIM REAKCIONARIMA I OKUPATORIMA]</ref>}} Na sednici Nedićeve vlade, 25. novembra 1943, o pokretu Draže Mihailovića zaključeno je sledeće: {{izdvojeni citat|U pogledu akcije DM može se kao bitno naglasiti sledeće: lojalan stav prema okupatorskim i srpskim vlastima, njihovim organima i njihovim oružanim odredima. Beskompromisna borba protiv komunista, svuda gde se god susretnu. U nekim okruzima i aktivna saradnja sa nemačkim i našim predstavnicima prilikom borbi protiv komunista.<ref name="znaci2">[https://www.znaci.org/00001/155_3.pdf Milan Borković, n.d.], str. II/223-224.</ref>}} Na sednici vlade, 3. decembra 1943, o pokretu Draže Mihailovića ponovljena je povoljna konstatacija: {{izdvojeni citat|Veoma je karakteristično da su u protekloj nedelji sa odredima DM na uništavanju komunista sarađivale i jedinice SDS, kao i dobrovoljački odredi, među kojima do sad nije bilo nikakvih nepotrebnih incidenata.<ref name="znaci2"/>}} U izvještaju poslatom iz njemačke [[2. oklopna armija|2. oklopne armije]] s početka oktobra 1943, konstatuje se da je major [[Siniša Ocokoljić|Siniša Ocokoljić Pazarac]] obavijestio generala Mihailovića o uspostavljenim vezama između prvog čovjeka ravnogorske organizacije u Beogradu majora Aleksandra Mihajlovića i njegovog pomoćnika kapetana Ivana Pavlovića sa Ilijom Paranosom{{efn|U ovom slučaju najvjerovatnije nije riječ o Iliji K. Paranosu, šefu Specijalne policije Uprave grada Beograda, već o istoimenoj, ali drugoj osobi koja je obnašala dužnost potpredsednika Beogradske opštine. Obojica Paranosâ su bili najbliži saradnici Dragomira Dragog Jovanovića.<ref>Olivera Milosavljević, Potisnuta istina. Kolaboracija u Srbiji 1941-1944. Helsinški odbor za ljudska prava u Srbiji, Beograd, 2006, str. 377.</ref>}}: {{izdvojeni citat|Kap. Ocokoljić za gen. Mihailovića (27.9.43): Dana 22. septembra, Ilija Paranos, zamjenik gradonačelnika Beograda, major Saša Mihajlović i kapetan Ivan Pavlović, zamjenik majora Saše Mihajlovića, susreli su se s kapetanom Ocokoljićem. Paranos je izvijestio o posjeti generala Nedića Führerovom štabu: Nedić je proveo 14 minuta u razgovoru s [[Adolf Hitler|Hitlerom]], koji mu je rekao da želi pridobiti generala Mihailovića za saradnju. Bez oslona na Nijemce, general Mihailović nije mogao postići nikakav uspjeh protiv komunista. Iako je [[Josif Visarionovič Staljin|Staljin]] bio “veliki duh 20. stoljeća”, sva će njegova djela propasti pod silinom njemačkog oružja. Nedić je pregovarao s [[Joachim von Ribbentrop|Ribbentroppom]] o formiranju autonomne Srbije i uspostavi 15 dobrovoljačkih bataljona, u koje bi bila uključena i Srpska državna straža. Prema tome, Nedićevoj Srbiji bi se morao priključiti dio Srema, Sandžak i kosovska oblast. Za očekivati ​​je da će Nijemci pokušati stupiti u kontakt s generalom Mihailovićem.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=313&roll=196&broj=390 NARA, T313, Roll 196, frame no. 7457118.] <br /> ({{jez-njem|"27.9. Hptm. Ocokoljic an Gen. Mihajlovic: <br /> Am 22.9. hatten Ilija Paranos, stv. Bürgermeister von Belgrad, Mjr. Sasa Mihajlovic und Hauptmann Ivan Pavlovic, Stellvertreter von Mjr. Sasa Mihajlovic, eine Zusammenkunft mit Hptm. Ocokoljic. Paranos berichtete über den Besuch von General Nedic in Führer–Hauptquartier: Nedic sprach 14 Minuten lang mit Hitler, der ihm mitteilte, daß er General Mihajlovic für eine Zusammenarbeit gewinnen wolle. General Mihajlovic könne ohne Anlehnung an die Deutschen zu keinen Erfolg gegen die Kommunisten kommen. Stalin sei zwar der "große Geist des 20. Jahrhunderts", doch würden alle seine Werke unter der Wucht der deutschen Waffen zusammenbrechen. Mit Ribbentropp verhandelte Nedic über die Bildung eines autonomen Serbien sowie über die Aufstellung von 15 Freiwilligen–Btl., in die auch die Serb. Staatswache eingegliedert werden soll. Darnach müßten Nedic ein Teil von Syrmien, der Sandzak und das Kosovo–Gebiet zugewiesen werden. Es ist zu erwarten, daß die Deutschen versuchen, mit General Mihajlovic Fühlung aufzunehmen."}})</ref>|Dodatak dnevnom izvještaju obavještajnog odjeljenja 2. oklopne armije za 3. X 1943.}} Obavještajni organi 2. oklopne armije javljaju i da je 22. oktobra u blizini [[Valjevo|Valjeva]] došlo do sastanka predstavnika gradskih kvislinških vlasti i jednog oficira SDK sa lokalnim četničkim zapovjednikom: {{izdvojeni citat|Policijska oblast IV-[[Šabac]] javlja (22.10.43) o pregovorima održanim u selu [[Lelić]] između okružnog načelnika Valjeva i komandanta 1. bataljona SDK sa vođom bandi Simićem [komandant Valjevske brigade JVuO]; Simić, u ime [potpukovnika] Milovanovića nudi: <br /> 1) prekid neprijateljstava, <br /> 2) podršku u borbi protiv komunista uz isporuku oružja, i <br /> 3) oslobađanje talaca. <br /> Također, od strane DM–bandi je garantirano da će [seoske] opštine podmiriti svoje obaveze. Vođa DM–bande Simić objasnio je na sastanku da oni sebe smatraju redovnim jugoslavenskim trupama, jer kralj Petar II nije potpisao kapitulaciju.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=313&broj=312&roll=196 NARA, T313, Roll 196, frame no. 7457040.] <br /> ({{jez-njem|"Polizei–Gebietskommandantur IV. Sabac <br /> BdS – 19.10.: Kreisvorsteher, Vizebürgermeister und Kdt. des I.Btl. SFK. aus Valjevo trafen sich im Dorf Lelic mit dem Bandenführer Simic, Kdr. der Valjevoer Brig. Bei der Besprechung wurden von Simic im Auftrage von Milovanovic folgende Punkte zur Verhandlung gebracht: <br /> 1.) Aufgabe der gegenseitigen Bekämpfung <br /> 2.) Unterstützung beim Kampf gegen die Komm. und Lieferung von Waffen <br /> 3.) Freilassung der Geiseln. <br /> Von Seiten der DM.–Banden wurde garantiert, daß die Gemeinden ihren Abgabepflichten nachkommen werden. DM–Bandenführer Simic erklärte bei der Besprechung, daß sie sich als reguläre jugosl. Truppen betrachten, da König Peter II. die Kapitulation nicht unterschrieben habe."}})</ref>|Dodatak dnevnom izvještaju obavještajnog odjeljenja za 28. oktobar 1943. godine}} {{izdvojeni citat|U beogradskim DM–krugovima uskoro se očekuje proglas ili apel generala Nedića, u kojem se obećava amnestija za ilegalne DM–elemente u šumi. To je povezano s činjenicom da je Balkan proglašen sovjetsko-ruskom interesnom sferom.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=313&broj=312&roll=196 NARA, T313, Roll 196, frame no. 7457040.] <br /> ({{jez-njem|"Besondere Tagesmeldungen BdS.: <br /> In Belgrader DM–Kreisen wird demnächst eine Proklamation bzw. ein Aufruf des Generals Nedic erwartet, worin für die illegalen DM–Elemente im Walde eine Amnestierung in Aussicht gestellt werden soll. Dies wird mit der Tatsache in Zusammenhang gebracht, daß der Balkan zur sowjetrussischen Interessenzone erklärt wurde."}})</ref>|Dodatak dnevnom izvještaju obavještajnog odjeljenja za 28. oktobar 1943. godine}} Paralelno sa sklapanjem pisanih ugovorâ s njemačkim komandama u Srbiji, majori Siniša Ocokoljić i Saša Mihajlović predlažu okupatoru usklađivanje antipartizanske akcije JVuO i SDS: {{izdvojeni citat|27.11. Vojni komandant Jugoistoka: </br> Četničke vođe Ocokoljić i Mihajlović dostavile su, preko poverljivog lica, ponudu da zajedno sa SDS-om unište komuniste u beogradskom okrugu. Oni traže garancije da će, tokom određenog perioda, biti obustavljena sva protivdejstva nemačkih i drugih trupa na datom području.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=176&rec=313&roll=196 NARA, T313, Roll 196, frame no. 7456904.] <br /> ({{jez-njem|"27.11. Mil.Befh.SO.: </br> DM.–Führer Ocokoljic und Mihajlovic durch V–Mann Angebot abgegeben, Komm. im Kreis Belgrad zusammen mit SSW. zu vernichten. Sie bitten um Zusage, daß für eine bestimmte Zeit jede Gegenaktion der Deutschen und sonstigen Truppen in diesem Raum unterbleibt."}})</ref>|Dnevni izvještaj Obavještajnog odjeljenja [[2. oklopna armija (Wehrmacht)|Druge oklopne armije]], 1. XII 1943.}} Navodi o kontaktima između Ocokoljića i Paranosa nalaze se i u jednom dokumentu četničke provenijencije. Krajem decembra 1943, u vrijeme potpisivanja ugovora o saradnji četnika i Njemaca u Srbiji, Mihailovićev obavještajac u Beogradu advokat Ratomir Pavlović (pseudonim »Vanda«), piše Vrhovnoj komandi Jugoslovenske vojske u otadžbini: {{izdvojeni citat|Korpus S.D.S. u Beogradu u strogo poverljivoj naredbi saopštava oficirima Nedića i to: da je između Nemaca i Dražinih odreda u okrugu Užičkom, Valjevskom, Kragujevačkom, Šabačkom i Požarevačkom sklopljen sporazum o ne napadanju. Isti važi do 31 - XII - zaključno. Pazarac imao veze sa Paranosom iz opštine jer je isti bio oglašen od Gestapoa da vodi pregovore. Za Kalabića je vodio razgovore neki Kosta Košutić. Tako Gestapo doznaje imena komandanata i njihovu teritoriju.<ref name="ReferenceA">[https://znaci.org/00001/4_14_3_52.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 16-30. decembra 1943. godine]</ref>}} Ratomir (ili Ratimir) Rajko Pavlović radio je za Vrhovnu komandu JVuO pod pseudonimima »Vanda« i »Marga«. Nakon što mu je pošlo za rukom da operativno prodre u redove Specijalne policije Uprave grada Beograda (SP UgB), Pavlović je uspostavio tajni kontakt sa njenim šefom [[Ilijom K. Paranosom]]. U depešama koje je obavještajac Pavlović slao generalu Draži Mihailoviću, Ilija Paranos je označavan pseudonimom »Milka«. Paranos je predstavljao izvor važnih informacija za VK JVuO.<ref>Бранислав Божовић, Специјална полиција у Београду 1941-1944, Завод за уџбенике, Београд, 2014, стр. 314.</ref> Jedan od ljudi od najvećeg povjerenja Draže Mihailovića u okupiranom Beogradu bio je ing. Petar Milićević, viši železnički savetnik u penziji. Milićević je najprije djelovao pod pseudonimom »Lorenc«, da bi od početka 1943. godine preuzeo pseudonim »Ante«. U jednom od svojih izvještaja Mihailoviću, Milićević navodi da su za njega pristali da rade dva inspektora Uprave grada Beograda, pomenuvši jednoga od njih — Boška Ilića. Dvojica inspektorâ su bili angažirani na organizaciji četničkih trojki u Upravi grada Beograda i u njenim kvartovima, kao i za dostavljanje podataka o komunističkom pokretu u Beogradu i okolini.<ref>Istorijski arhiv grada Beograda, fond monografije o Beogradu, inventarski broj 8.</ref><ref>Бранислав Божовић, н. д., стр. 315.</ref> Inače, Milićević se priključio ravnogorskom pokretu na samom početku rata 1941. Radio je legalno u glavnom gradu Srbije sve do decembra 1943, kada biva otkriven od strane ''[[Sicherheitsdienst]]a'' te prinuđen da pređe u ilegalni rad i uzme lažni identitet.<ref>Rade Ristanović, n. d., str. 492.</ref> 29. decembra 1943. stiže u Vrhovnu komandu depeša koju je poslao major [[Velimir Piletić]] (pseudonim »Popesku«), komandant Krajinskog korpusa JVuO, u kojoj se, između ostalog, navodi: {{izdvojeni citat|Srez [[Grocka]] po saznanju nije organizovan i ima partizana. Sada je za načelnika postavljen Sava Ivezić, kapetan i naš čovek. Neka mu se obrati naš organizator i komandant. Ivezić je premešten iz [[Bor]]a, gde je bio načelnik sreza. Popesku.<ref name="ReferenceA">[https://znaci.org/00001/4_14_3_52.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 16-30. decembra 1943. godine]</ref>}} [[Neško Nedić]], načelnik štaba Posavsko-kolubarske grupe korpusa JVuO, pisao je Draži Mihailoviću 31. decembra 1943. sa predlogom za opsežnu akciju protiv partizanskih pripadnika i simpatizera u [[Šumadija|Šumadiji]], uz asistenciju kvislinške policije: {{izdvojeni citat|Rudnički korpus se može očistiti samo na taj način da mi upadnemo na njega sa jačim snagama, da mobilišemo ceo Rudnički korpus i da počnemo sa istrebljenjem simpatizera, odnosno sa otkrivanjem njihovih naoružanih pristalica i likvidiranjem... Inače, sve akcije čisto vojničke prirode, koje bi se povele, prošle bi bez rezultata kao i do sada. Zato se mora poći policijskim putem, dok im se kanali ne iseku, da se nemaju gde sklanjati, a tada ćemo tražiti glavninu da se obračunamo sa njom... Preduzete su opsežne mere. U naš aparat uključena je i policija da se tako dopunjujemo.<ref>Nikola Milovanović, Kroz tajni arhiv UDB-e, I-II, Beograd, 1986, str. I/152-153.</ref><ref>Milan Radanović, n. d., str. 128.</ref>}} Prema jednom njemačkom izvještaju sa kraja 1943. godine „80% Srpske državne straže i veliki broj činovništva potpomaže akciju D. Mihailovića i staće pod zastavu kralja Petra“.<ref>Vojni arhiv, Nedićeva arhiva, 24А–2–3.</ref><ref>Nebojša Stambolija, n. d., str. 313.</ref> Takođe, u arhivi opunomoćenog komandanta [[Sigurnosne policije]] ({{jez-nem|Befehlshaber der Sicherheitspolizei — BdS}}) pronađen je dosije generala [[Borivoja Jonića]], komandanta Srpske državne straže od juna 1942. do oktobra 1944. godine, koji je sastavljen od strane njemačkih obavještajaca. Pored ostalog, u dokumentu se za komandanta SDS tvrdi da je pod velikim uticajem i da „većinom radi prema naredbama Draže Mihailovića i malim delom prema diktatu radio stanice London“.<ref>Istorijski arhiv Beograda, fond BDS, Ј–423, Borivoje Jonić.</ref><ref>Nebojša Stambolija, n. d., str. 333—334.</ref> Brojni ravnogorski izvori slažu se sa ovom ocjenom. Tako četnički obavještajac kodnog imena »Janko« u jednom nedatiranom izvještaju navodi da „SDS na čelu sa đeneralom Jonićem, pukovnikom [[Branom Živkovićem]] i majorom [[Dačom Stojanovićem]] predstavlja našu organizaciju“. Ovaj obavještajac je tvrdio da ima pouzdane informacije o tome da će [[Srpska garda (Drugi svjetski rat)|Srpska garda]] i straža Uprave grada Beograda, kao sastavni djelovi SDS, u povoljnom trenutku pristupiti Mihailovićevim četnicima.<ref>Vojni arhiv, Četnička arhiva, kutija 121, fascikla 4, dokument 39.</ref> Takođe, u jednom od izvještaja iz Komande Beograd JVuO od 14. juna 1943. procijenjivano je da je „raspoloženje ljudstva Srpske državne straže“ bilo oko 65% do 70% za ravnogorski pokret Draže Mihailovića.<ref>VA, ČA, k. 117, f. 2, d. 46.</ref><ref>Rade Ristanović, n. d., str. 550—551.</ref> Poručnik [[Vjekoslav Farkaš]] (pseudonim »Tip«), oficir Srpske državne straže u Beogradu, istodobno je bio i pripadnik JVuO. Poručnik Farkaš je rukovodio ''Protivkomunističkim odsekom'', formiranim u sklopu četničke obavještajne organizacije „Rodoljub“. Na čelu ove organizacije nalazio se major Jovan Petrović, još jedan član ravnogorskog pokreta u glavnom gradu Srbije koji se isticao dobrim vezama s ljudima iz Specijalne policije UgB. Major Petrović je generala Mihailovića obavijestio o formiranju odseka u izvještaju od 6. juna 1943.<ref>Бранислав Божовић, Специјална полиција у Београду 1941-1944, Завод за уџбенике, Београд, 2014, стр. 315.</ref> Poručnik Farkaš je bio postavljen i za šefa radio-službe u Beogradu, i to po ličnoj naredbi komandanta Srbije JVuO generala Miroslava Trifunovića.<ref>Rade Ristanović, n. d., str. 506.</ref> Pišući u emigraciji o rukovodstvu SDS-a, Vjekoslav Farkaš navodi da je pukovnik Brana Živković bio „Načelnik Prvog odeljenja Srpske državne straže“, a istovremeno i „Komandant dela Jugoslovenske vojske u Otadžbini kamufliranog u vidu Srpske državne straže“, dok je, s druge strane, „Nedićev „đeneral“ Borivoje Jonić bio figura“, budući da „ispred njegovog nosa radilo se sve, a on nije video ni naslućivao ništa“. Znakovita je i Farkaševa generalna ocjena o karakteru SDS. Naime, on smatra da je pripadnicima ravnogorskog pokreta Straža služila kao paravan za legalno djelovanje: {{izdvojeni citat|Maja meseca 1943, kao i često pre toga, morao sam na put. To nije bio nikakav problem, jer su nam odvratno zelena uniforma Srpske državne straže, razne objave i „naređenja” za „službeni put”, olakšavali kretanje po celoj Srbiji. Okupator nam nije pravio smetnje. Morali smo se čuvati jedino njegovih slugu, Ljotićevaca, koji su znali da će se Srpska državna straža, na jedan mig Dražin, pretvoriti u Jugoslovensku vojsku u Otadžbini, tj. skinuti masku i prikazati se u pravoj boji.<ref>Векослав А. Фаркаш, »Не целивах га у руку«, »Књига о Дражи«, Виндзор, Канада, 1956, стр. 304–305.</ref>}} Potvrde da je JVuO od prvog dana u Beogradu imala značajno uporište u strukturama vlasti, tj. da je veliki broj činovnika Uprave grada Beograda i pripadnika SDS pomagao ravnogorskom pokretu, nalaze se i u svjedočenjima funkcionera kvislinškog aparata pred jugoslovenskim vlastima po završetku rata. Prema iskazu [[Nikole Gubareva]], koji se nalazio na čelu III odseka Specijalne policije Uprave grada Beograda, 90% službenika UgB podržavalo je rad četničkog pokreta.<ref>IAB, BIA, F. XII, P. 1, Gubarev Nikola.</ref><ref>Rade Ristanović, n. d., str. 478.</ref> Iz ugla beogradske policije, kooperaciju sa ravnogorcima najbolje opisuje [[Božidar Bećarević]], šef Antikomunističkog odseka SP UgB: {{izdvojeni citat|O zvaničnoj vezi i saradnji Specijalne policije kao celine sa organizacijama DM ne može biti ni govora, jer tako nešto nije postojalo, ali mislim da nije bilo ljudi ili ih je bar bilo malo, koji na ovaj ili onaj način nisu bili povezani sa raznim četničkim organizacijama i rukovodiocima. Mi smo Dražu Mihailovića smatrali za legalnog predstavnika jugoslovenske kraljevske vlade, koja je od saveznika bila međunarodno priznata i prirodno smo nastojali da se što čvršće sa njom povežemo. Ovo smo činili naročito mi iz IV odseka pošto smo se smatrali isključivo borcima protivu komunista, a takav naš rad bio je potpuno u skladu sa vladinom politikom koju je Draža u zemlju sprovodio ne samo po direktivama izbegličke vlade nego i angloameričkih vojnih i političkih predstavnika u njegovim štabovima. Mogu da kažem da su moji agenti i činovnici svuda veoma rado primani od četničkih organizacija i ovima svršavali mnoge poslove, kao što su: lažne isprave, putne objave, prenošenje oružja i municije, prenošenje propagandnog materijala, skrivanje četničkih rukovodilaca po stanovima i tome slično.<ref>IAB, OSB, istražni predmet Božidara Bećarevića, zapisnik o saslušanju od 14. jula 1949, str. 60.</ref><ref>Бранислав Божовић, Специјална полиција у Београду 1941-1944, Завод за уџбенике, Београд, 2014, стр. 595.</ref><ref>Радосав Р. Туцовић - Полицијски репресивни апарат нацистичке Немачке и његови домаћи инструменти: Анализа делатности Драгомира Јовановића и Аугуста Мајснера у окупираној Србији (1941–1944). Докторска дисертација, Филозофски факултет Универзитетa у Београду, 2021, стр. 187-188.</ref>}} Na [[Beogradski proces|suđenju Draži Mihailoviću]], upravnik grada Beograda [[Dragomir Jovanović]] je svjedočio da je 1943. stupio u neposredni kontakt sa majorom Aleksandrom Mihajlovićem, koji se nalazio na čelu Mihailovićeve organizacije u Beogradu. Dragi Jovanović tvrdi da se sa majorom Mihajlovićem „od kraja 1943. do konca sastao četiri do pet puta, i to uvek van Beograda“. Na pitanje predsjednika sudskog vijeća da li je sama SDS bila povezana sa majorom Mihajlovićem, Jovanović daje potvrdan odgovor: {{izdvojeni citat|Pretsednik: Pa je li Saša Mihailović, odnosno beogradska organizacija kojoj je na čelu Saša Mihailović, stupala u taj lični odnos sa SDS? Optuženi: Praktično SDS i Uprava grada Beograda je celo vreme vaspitana sa moje strane tako da u danom momentu može da posluži, kako sam ja pretpostavljao, nacionalnoj stvari i zbog toga nisam sprečavao tu vezu i znao sam da je uspostavljena ta veza preko tadašnjeg pukovnika Radulovića. Pretsednik: A je li sama straža bila povezana sa Sašom Mihailovićem? Optuženi: Bila je straža i kao organizacija i pojedinačno. Pretsednik: Da li je to trebalo da bude vojska kojom je određenog momenta trebalo da raspolaže Saša Mihailović? Optuženi: To je bila policija sa kojom je Saša Mihailović u danom momentu oslobođenja mogao da raspolaže po mojoj zamisli i po njegovoj.<ref name="Jovanović Dragomir-Dragi">{{cite web |url=http://www.znaci.org/00001/60_2_1.pdf |title=Miodrag Zečević: DOKUMENTA SA SUĐENjA DRAŽI MIHAILOVIĆU, Beograd 2001: Saslušanje optuženih |format=PDF |date= |accessdate=2014-03-16 |archive-date=2023-07-17 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230717115813/https://znaci.org/00001/60_2_1.pdf }}</ref>|[[Dragomir Dragi Jovanović]], upravnik grada Beograda}} [[Radomir Milinković—Džek]], pešadijski kapetan, koji je rukovodio obaveštajnom službom komande Beograda Draže Mihailovića, otkriven je i uhapšen 1942. godine od strane Specijalne policije. Po zahtevu rukovodstva ravnogorskog pokreta, Dragomir Jovanović je oslobodio Milinkovića iz zatvora. Kasnije je Milinković, pošto je došlo do otvorene saradnje ravnogorskog pokreta i Nedićevih vladinih institucija, dobio legalnu kancelariju na prvom spratu zgrade Beogradske opštine.<ref>[https://www.pisi.co.rs/content/logor-banjica-1941-1944-ii/ Sima Begović, Logor Banjica 1941-1944, knjiga II], Institut za savremenu istoriju, Beograd, 1989, str. 14.</ref><ref>Istorijski arhiv Beograda, fond monografije o Beogradu, inv. br. 8, I, str. 123—125; istražni predmet Dragomira Jovanovića.</ref><ref>Бранислав Божовић, н. д., стр. 337.</ref> Nakon okončanja rata, o radu obavještajne službe Komande Beograda na otkrivanju pristalica i saradnika NOP-a, Milinković je pred istražnim organima dao izjavu koja se u velikoj mjeri podudara sa svjedočenjima pripadnika bezbjednosno-policijskih struktura kvislinške uprave: {{izdvojeni citat|Glavnu službu obaveštenja po liniji komunizma vršila je ustvari Specijalna policija, tj. IV otsek njen, na čelu sa Paranosom, Bećarevićem i Grujičićem. Poslove u Beogradu svršavala je izgleda sama i samo o tome izveštavala bilo Vrhovnu komandu preko specijalnog delegata ili preko beogradske grupe korpusa preko nekoga od svojih ljudi... Za one slučajeve koji su bili izvan domašaja beogradske policije dostavljali su se izveštaji VK (Vrhovnoj komandi JVuO — nap.) preko Dražinog ličnog obaveštajnog organa u Beogradu Rajka Pavlovića... Svi beogradski korpusi imali su u svome sastavu i ponekog agenta Specijalne policije, koji su dostavljali njima sitnije i manje važne izveštaje, a ponekad, kada je bilo, i krupnijih. Specijalnih organa izvan sastava Specijalne policije za rad po liniji komunizma smatram da nije bilo, a po mome mišljenju nije ni trebalo jer je Specijalna policija bila toliko revnosna, da nije za ostale ostajalo ništa da rade... Spiritus rektor borbe protiv komunizma bila je, dakle, Specijalna policija sa svojim stručnim aparatom – IV odseka, a nosilac glavne borbe i dostavljač za račun prvenstveno VK bio je Rajko Pavlović.<ref>Izjava Radomira Milinkovića »Džeka« pred istražnim organima 1945. (M—572).</ref><ref name="ReferenceF">[https://znaci.org/00001/11_55.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje »OBAVEŠTAJNI CENTAR ŠTABA BR. 2«]</ref><ref>Бранислав Божовић, н. д., стр. 314.</ref>}} I [[Hermann Neubacher]], specijalni izaslanik njemačkog Ministarstva vanjskih poslova, svjedoči o privrženosti većeg dijela kolaboracionističke uprave pokretu Draže Mihailovića. Po [[Adolf Hitler|Hitlerovom]] naređenju, Hermann Neubacher je oktobra 1943. godine poslan u Beograd sa ciljem objedinjavanja svih antikomunističkih i [[Nacionalizam|nacionalističkih]] snaga, odnosno približavanja generalâ Mihailovića i Nedića. U svojim memoarima, pored ostalog, Neubacher zapisuje: {{izdvojeni citat|U Beogradu, međutim, sve državne institucije su bile pune Dražinih pristalica, pa je tako i vođa četnika veoma dobro znao šta se tamo događa. Tako je Mihailović odmah bio obavešten o mojim nastojanjima da se promeni politika prema Srbiji i o mojoj borbi protiv streljanja talaca. Zbog toga je on, logično, morao da vidi u meni čoveka sa kojim može da vodi koristan razgovor. U njegovom taboru ja sam odmah dobio dobru ocenu.<ref>[http://www.znaci.org/00001/172_7.pdf Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221015170611/https://znaci.org/00001/172_7.pdf |date=2022-10-15 }}, str. 161.</ref>}} Veleposlanik Neubacher je predložio i stvaranje ''Velikosrpske federacije'', koju bi činile [[Srbija]], [[Crna Gora]] i [[Sandžak]], na čijem čelu bi bio general Nedić, ali će, nakon sastanka sa [[Adolf Hitler|Hitler]]om i [[Joachim von Ribbentrop|Ribbentrop]]om u decembru 1943, ovaj prijedlog biti odbačen.<ref>Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN - Službeni list SCG, Beograd, 2005, str. 154-155.</ref> Četničko vođstvo u Crnoj Gori bilo je posebno zainteresovano za stvaranje „federacije“. U tome je pružilo podršku [[Narodnoj upravi]] (političko tijelo stvoreno od strane Nijemaca u jesen 1943. u koje su ušle brojne [[Velika Srbija|iredentističke]] pristalice, kao i članovi [[Crnogorska federalistička stranka|CFS]]; jedna vrsta kvislinške vlade u Crnoj Gori) i prihvatilo saradnju sa njom. U [[Podgorica|Podgorici]] je 30. i 31. decembra 1943, zajedno sa predsjednikom Narodne uprave [[Ljubom Vuksanovićem]], major [[Đorđije Lašić]] organizovao konferenciju kontrarevolucionarnih snaga kojoj je prisustvovalo oko 500 četničkih oficira koji su svi već bili pristupili saradnji s njemačkim okupatorom. Na konferenciji je, uz Vuksanovića, učestvovao i jedan broj članova Narodne uprave. Tom prilikom, usvojena je rezolucija kojom se zahtijevalo: {{izdvojeni citat|Da se svi članovi Narodne uprave odreknu svake partijsko-političke aktivnosti do potpunog uništenja komunizma, do svršetka rata... Da se u cilju efikasne borbe protiv komunizma stvori jedan jedinstveni antikomunistički srpski front s jedinstvenom komandom nad svim srpskim oružanim odredima, te u tom cilju, želimo, da general Nedić kao najstariji i kao najuvaženiji srpski oficir proširi svoju vlast i nad Crnom Gorom, jer je cio narod ovog kraja svestan svoje nemogućnosti da se sam pomaže i od komunizma brani. On očekuje spas od ovog jedinstva i od vojničkog starešine kakav je general Nedić.<ref>AII—T, X 1v—60 (44), Pismo majora Blaža Gojnića potpukovniku Petru Baćoviću iz januara 1944.</ref><ref>Dr Radoje Pajović, Kontrarevolucija u Crnoj Gori: Četnički i federalistički pokret 1941-1945, Istorijski institut SR Crne Gore u Titogradu, Obod, Cetinje, 1977, str. 455-456.</ref>}} [[Brigadir]] [[Krsto Zrnov Popović]], vođ [[Crnogorski komiti|Božićnog ustanka]] i komandant kvislinške [[Lovćenska brigada|Lovćenske brigade]], ostavio je, u zabilješkama koje je vodio za period od jula 1943. do marta 1944. godine, zapis o formiranju Narodne uprave na [[Cetinje|Cetinju]]. Popović piše o nemogućnosti da se trojica predstavnika Crnogorske (federalističke) stranke (kojoj je i sâm pripadao tokom [[1930-e|tridesetih]] godina, po povratku iz emigracije), budući u manjini, novembra 1943. nametnu kao vođstvo u Upravi: {{izdvojeni citat|Naši su u Upravi sve ispustili, predsjedništvo, pa čak i vojsku. Mobilišu se četnici i u policiji i u žandarmeriji, rovare, rade na sve strane. Stvaraju zavjere, špijavaju, zatvaraju federaliste koga god mogu i hoće. Šajkače svuda i znakovi prave Srbije. Stižu agenti iz Srbije, rodom Crnogorci. Govori se da Nedić šalje pare, razumije se vojnim putem, preko povjerenika. Pjevaju se pjesme [[Petar I Karađorđević|Petru I]] i Srbiji. Stanje sve nesnosnije...<ref>Вељко Сјеклоћа, ''Крсто Поповић у историјској грађи и литератури''. Друго допуњено издање (Едиција „Свједочанства“), Издавачко предузеће „Обод“, Цетиње, 2001, стр. 253.</ref>}} U depeši koju je 21. decembra 1943. godine poslao Vrhovnoj komandi JVuO, major Đorđije Lašić (pseudonim »Kocev«) pozvao je generala Dražu Mihailovića na „izmirenje“ sa generalom Nedićem, s obzirom da je „danas najpotrebnije jedinstvo i sloga“: {{izdvojeni citat|Moja je dužnost da Vam predočim, apelujem da se ovo izgladi u interesu spasavanja ostataka Srpskoga naroda, jer je danas najpotrebnije jedinstvo i sloga. Za neuspeh snosićemo svi odgovornost... Ako ovo ne uradimo uspeha nema. Sve političke struje odbaciti radi jedinstva. Ako ne može mirno upotrebiti silu. Odbaciti sve što nije borbeno. [...] Za Vaše izmirenje sa Nedićem pozdravio bi ceo Srpski narod jednodušno, jer samo u tome vidi jedini spas. Lašić.<ref name="ReferenceA">[https://znaci.org/00001/4_14_3_52.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 16-30. decembra 1943. godine]</ref>}} Prethodno, iz obavještajnog odjeljenja [[2. oklopna armija (Wehrmacht)|2. oklopne armije]] javljeno je početkom decembra da je general Mihailović zatražio od majora Lašića, koji je uz Pavla Đurišića bio jedan od glavnih četničkih komandanta u [[Drugi svjetski rat u Crnoj Gori|okupiranoj Crnoj Gori]], da se poveže sa srpskom kvislinškom vladom i generalom Milanom Nedićem: {{izdvojeni citat|Čovjek za vezu javlja 1. decembra: Draža Mihailović se trenutno nalazi u Sandžaku i dao je nalog majoru Lašiću da preko političke osobe ponudi Nediću svoju saradnju i time potvrdi svoje odvajanje od Londona. Lašić je želio posjetiti generala Keipera i ovo mu staviti do znanja. Lašić je zatražio od Arsa Petrovića da pripremi akciju i otputuje za Beograd.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=140&rec=313&roll=196 NARA, T313, Roll 196, frame no. 7456868.] <br /> ({{jez-njem|"7.12. meldet A.T. 174 : V–Mann meldet 1.12. : DM befindet sich z.Zt. in Sandzak und hat Mjr. Lasic den Auftrag gegeben, durch eine politische Person seine Mitarbeit Nedic anzubieten, womit er seine Trennung von London bestätigt. Lasic wollte General Keiper besuchen und ihm das zur Kenntnis bringen. Lasic hat Arso Petrovic ersucht, die Aktion vorzubereiten und nach Belgrad zu reisen."}})</ref>|Dodatak dnevnom izvještaju obavještajnog odjeljenja za 9. decembar 1943.}} U istom izvještaju je proslijeđena i poruka iz [[V SS brdskog korpusa]] od 8. decembra 1943, kojom obavještavaju svoje nadređene o namjeri slanja delegacije generalu Nediću i specijalnom izaslaniku Neubacheru od strane kapetana [[Milorad M. Popović|Milorada Popovića]], komandanta Nevesinjskog korpusa JVuO: {{izdvojeni citat|5.SS brd. kor. za PzAOK 2 (8.12.43): Četnički kapetan Popović javlja da je srpsko nacionalno stanovništvo istočne Hercegovine potpuno opljačkano i da mu prijeti glad. Ovi nepodnošljivi uslovi ozbiljno ugrožavaju postojanje ovog sloja. Srbi iz istočne Hercegovine žele da pošalju deputaciju ambasadoru Neubacheru i generalu Nediću u Beograd i pitaju se da li i na koji način to može biti.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=139&rec=313&roll=196 NARA, T313, Roll 196, frame no. 7456867.] <br /> ({{jez-njem|"8.12. V.SS.Geb.A.K. meldet : Cetnik–Hauptmann Popovic meldet, dass serbisch national gesinnte Bevölkerung der Ost–Herzegovina vollkommen ausgeplündert und vom Hunger bedroht ist. Durch diese untragbaren Zustände ist die Existenz dieser Schicht ärgstens bedroht. Die Serben der Ost–Herzegovina wollen Deputation zu Gesandten Neubacher und General Nedic nach Belgrad senden und fragen an, ob und auf welchem Wege dieses geschehen kann."}})</ref>|Dodatak dnevnom izvještaju obavještajnog odjeljenja za 9. decembar 1943.}} Kada je riječ o [[Istočna Hercegovina|istočnoj Hercegovini]], već u jednom njemačkom izvještaju iz prve polovine oktobra 1943. data je detaljna analiza okolnosti u kojima živi poglavito srpsko stanovništvo u ovoj oblasti. Nakon [[Kapitulacija Italije|kapitulacije Italije]] i zauzimanja njihove bivše okupacione zone od strane njemačkih trupâ, obavještajni oficiri [[7. SS dobrovoljačka gorska divizija Prinz Eugen|7. SS dobrovoljačke brdske divizije Prinz Eugen]] zapažaju da je raspoloženje hercegovačkih Srba (čiji se „najveći broj muških predstavnika i danas nalazi u četničkim redovima“) prevashodno uslovljeno zasićenošću ratom, tj. vojnim i političkim problemima. Ipak, kako navode njemački obavještajci, četničkom je vođstvu »borba protiv bandi« i dalje predstavljala osnovnu preokupaciju: {{izdvojeni citat|Kako ne bi zaostajalo za bandama, vođstvo hercegovačkih četnika je izgleda bilo odlučno paktirati sa svakim od koga se može nadati da će im pružiti olakšanje u borbi protiv komunizma. Ovo olakšanje se prvenstveno očekuje od njemačkog Wehrmachta. Viši četnički rukovoditelji su iznova tražili kontakt s divizijom i molili za podršku u borbi protiv bandi. Sam [[Dobroslav Jevđević|Jevđević]] je želio priznati [[Nezavisna Država Hrvatska|hrvatsku državu]] ako bi time mogao doći do bilo kakvog dogovora s njemačkim Wehrmachtom u pogledu borbe protiv komunizma. Vrijedi napomenuti i da se veliki dio hercegovačkih četnika, uključujući i starješine, zakleo na vjernost generalu Nediću i da je težio pripajanju Srbiji. Putovanje srpskog premijera u [[Adolf Hitler|Führer]]ov glavni štab pratila je ova grupa s velikim zanimanjem.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1332&rec=314&roll=554 NARA, T314, Roll 554, frame no. 001326.] <br /> ({{jez-njem|"Die serbische Bevölkerung der Ost–Herzegowina, deren männliche Vertreter auch heute noch zum grössten Teil in den Reihen der Cetniks zu finden sind, ist zum grössten Teil kriegsmüde und nimmt allen politischen und militärischen Ereignissen gegenüber eine abwertende Haltung ein. Die Banden werden z.Zt. noch immer als Feind Nr. 1 angesehen, insbesondere von der Führung, die in der Bekämpfung der Banden in Hinblick auf eine allierte Landung und der Möglichkeit einer Entstehung des früheren Jugoslawiens in erster Linie eine innenpolitische Notwendigkeit sieht. Um gegenüber den Banden nicht ins Hintertreffen zu geraten, scheint die Führung der herzegowinischen Cetniks entschlossen zu sein, mit jedem zu paktieren, von dem sie sich eine Entlastung in Kampf gegen den Kommunismus erhoffen kann. In erster Linie wird diese Entlastung seitens der deutschen Wehrmacht erwartet. Höhere Cetnik–Führer haben wiederholt Verbindung zur Division gesucht und um Unterstützung in Kampf gegen die Banden gebeten. Jevdjević wollte selbst den kroatischen Staat anerkennen, wenn er dadurch zu irgendeiner Abmachung mit der deutschen Wehrmacht bezüglich des Kampfen gegen des Kommunismus kommen könnte. Bemerkenswert ist die Tatsache, dass ein grosser Teil der herzegowinischen Cetniks, darunter sich höhere Führer, sich zu General Nedić bekennt und einen Anschluss an Serbien erstrebt. Die Reise des serbischen Ministerpräsidenten ins Führerhauptquartier wurde seitens dieser Gruppe mit grossen Interesse verfolgt."}})</ref>|Procjena situacije štaba 7. SS divizije Prinz Eugen za mjesec septembar 1943. godine}} O entuzijazmu kod stanovnika istočne Hercegovine naklonjenog četnicima za priključenje Nedićevoj Srbiji piše i major [[Petar Baćović]] (pseudonim »Nav-Nav«) u depeši pristigloj 30. XII 1943. u VK JVuO: {{izdvojeni citat|Narod neće moći izdržati bez pomoći u hrani. Ovu pomoć primiće od svakog ko mu je pruži jer su u pitanju familije za koje se, uostalom, borba i vodi. Nemci su proneli glas da će istočna Bosna i Hercegovina se priključiti Nediću. Svi govore: »Neka samo dođe i zavede vlast i red, a mi znamo što smo. Nama je potrebno mira i hleba, jer se više ovako ne može voditi borba sa svim neprijateljima, a pomoći nema ni odkuda«.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_52.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 16. do 23. decembra 1943. godine]</ref>}} Iz izvještaja [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|15. brdskog armijskog korpusa]], koji obuhvata period od 1. decembra 1943. do 10. januara 1944. godine, može se zaključiti i da vojvoda [[Uroš Drenović]], četnički zapovjednik u [[Bosanska Krajina|Bosanskoj Krajini]], održava vezu sa generalom Milanom Nedićem: {{izdvojeni citat|Drenović, vođa četnika jz. od Banje Luke, namjeravao je otići za Srbiju. Kao razlog, naveo je iznova oživljeni ustaški teror, i njegovo toleriranje od strane njemačkih vlasti. Plan je do sada ostao neizvršen. Veze s Nedićem i Mihajlovićem mogu se smatrati sigurnima. Borbena vrijednost četnika pri komunističkom [[Prva banjalučka operacija|napadu na Banju Luku]] se pokazala kao mala. Uz samo jedan izuzetak, postigli su dobre rezultate u izviđanju.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1088&rec=314&roll=563 NARA, T314, Roll 563, frame no. 001079.] <br /> ({{jez-njem|"Drenovic, der Führer der Cetniks SW Banja Luka, beabsichtigte nach Serbien zu gehen. Als Grund gab er den neu auflebenden Ustaschaterror und seine Duldung durch dtsch. Stellen an. Der Plan blieb bisher unausgeführt. Verbindungen mit Nedic und Mihajlovic dürfen als sicher gelten. Der Kampfwert der Cetniks beim komm. Angriff auf Banja Luka war gering. Sie leisteten mit einer Ausnahme allein gute Dienste bei der Aufklärung."}})</ref>|Izvještaj Obavještajnog odjeljenja 15. brdskog korpusa za period od 1. decembra 1943. do 10. januara 1944 (12. I 1944.).}} Takođe, 26. decembra 1943. vojvoda Drenović se sastao sa poručnikom Kirchnerom iz Wehrmachtove [[Brandenburger|divizije Brandenburg]]. Tom prilikom, pominjala se mogućnost odlaska komandanata bosanskih četnika za Srbiju i stavljanja na raspolaganje Milanu Nediću: {{izdvojeni citat|Drenović moli za dozvolu da evakuiše familiju u Beograd, pod njemačku zaštitu; [[Vukašin Marčetić|Marčetić]] također moli za propusnicu za put u Srbiju, gdje se želi staviti na raspolaganje Nediću. U razgovoru se pomenula mogućnost stvaranja Srpske legije pod njemačkom komandom; četnici su ovu mogućnost oduševljeno pozdravili. Također su izrazili spremnost da se, poslije uništenja komunizma u Bosni, bore u Rusiji; jedini uslov je da ova jedinica bude sastavljena isključivo od Srba.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=233&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frame no. 000229.]</ref>|Izvještaj sa sastanka poručnika Kirchnera i Uroša Drenovića u Karanovcu na dan 26. decembra 1943 (27. decembar 1943.).}} [[Boško N. Kostić]], lični sekretar [[Dimitrije Ljotić|Dimitrija Ljotića]], bilježi u svojoj memoarskoj knjizi ''Za istoriju naših dana'', izdatoj 1949. godine u [[Lille]]u, kako su tokom 1943. i 1944. godine intenzivirani kontakti između zvaničnika kvislinških vlasti u Srbiji i pripadnika četničkog pokreta s teritorije marionetske [[Nezavisna Država Hrvatska|Nezavisne Države Hrvatske]]. Prema Kostićevim navodima, tada je pri štabu Srpskog dobrovoljačkog korpusa uspostavljen bio i ''Spoljni otsek'', koji je imao za cilj da pomaže četničkim jedinicama van teritorije okupirane Srbije: {{izdvojeni citat|U toku 1943. i 1944. naročito su žive veze Beograda i četnika iz Bosne, Hercegovine, Dalmacije, Like i drugih krajeva. Redovno dolaze i kuriri i odmah stupaju u vezu sa đeneralom Nedićem i D. Ljotićem, ostaju izvesno vreme u Beogradu i vraćaju se potom u svoje krajeve, svojim jedinicama... Štab Srpskog Dobrovoljačkog Korpusa bio je postao prihvatilište četnika i iz drugih naših krajeva, iz Like, Dalmacije, Bosne, Sandžaka... U štabu je bio osnovan takozvani Spoljni otsek kome je bio zadatak da prihvata, zbrinjava i pomaže četnike za vreme njihova boravka u Beogradu i da ih svojim kanalima prebacuje, posle svršena posla, na njihovu teritoriju. Spoljni otsek je dobijao od Srpske vlade novčana sretstva i slao ih u pojedine naše krajeve, nabavljao je, u granicama svojih mogućnosti, i oružje za četnike izvan okupiranog područja Srbije... Cilj je bio, da se ojačava i produbljuje ideja o potrebi jedinstvene nacionalne borbe na celom području srpskog naroda. Četnici, van okupiranog područja Srbije — tamo gde su se nalazili izmedju dva žrvnja, ustaškog i komunističkog, — vapili su za takvom borbom. I svi odreda osudjivali su svaku isključivost i netrpeljivost. Za njih su djeneral Draža Mihajlović, djeneral Milan Nedić i Dimitrije Ljotić vršili isti veliki narodni posao i stoga su smatrali kao nešto sasvim prirodno da posete i Nedića i Ljotića u Beogradu kad su posetili djenerala Dražu Mihajlovića na Ravnoj Gori ili na nekom drugom mestu u srpskim planinama.<ref>Boško N. Kostić, Za istoriju naših dana - Odlomci iz zapisa za vreme okupacije, Lil (Francuska), 1949, str. 139–142.</ref>}} == Saradnja sa Nedićevom vladom 1944. == {{main|Bitka za Srbiju 1944.|Sporazum Nedića i Mihailovića 1944.}} {{izdvojeni citat|Da ojačamo položaj Nedića, bilo je u planu da Crnu Goru priključimo Srbiji. Crna Gora, koja je na početku i bila četničko leglo, izgledala je kao najpogodnije tlo odakle bi moglo da započne sakupljanje antikomunističkih snaga. Na zahtev Nojbahera, mi smo oslobodili jednog od četničkih vođa iz Crne Gore i ponudili smo mu da organizuje antikomunističke snage u njegovom kraju. On je za protivuslugu zamolio da Nemci puste iz zatvora 2.000 njegovih četnika. Nemačka komanda za Jugoistok podržala je 6. januara 1944. taj predlog i, uz saglasnost Hermana Nojbahera, odobrila, da se prvo oslobode 500 pristalica Pavla Đurišića. Hitler je, međutim, 10. januara 1944. odbacio taj plan. Krajem januara 1944, međutim, pokret Draže Mihailovića opet je krenuo drugim smerom. 26. januara 1944. održan je na Ravnoj gori [[Kongres u selu Ba|četnički kongres]], na kome je Mihailović prisutne delegate pozvao na borbu protiv okupatora. Ono što nam je posebno izgledalo opasno, da je sve češće dolazilo do saradnje između legalnih srpskih snaga Nedića i četnika, koji su ponovo ojačali. Time je kod Nemaca ugled Nedića pao.<ref name="Živković"/>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta (Srbija i Mihailović zimi 1943/44.)}} {{izdvojeni citat|Nasuprot našem nacionalnom frontu postoji samo jedan – drugi front a to je komunistički. '''Sve naše oružane snage sa nacionalnim četnicima moraju se ujediniti'''... Sutra mora doći ne do podvojenih formacija, nego do jedne Srpske vojske koja će biti u jednoj ruci i raditi za spas Srpstva... I do sada među nama nacionalistima postojao je prećutan sporazum, a sada mora doći do formalnog sporazuma, jer smo mi svi sinovi jedne zemlje. Gde još postoje neke oštrice izglađujte ih. Ako ne budemo danas, a naročito sutra, jedna duša i jedno telo znajte, mi ćemo propasti.<ref>Nebojša Stambolija, Srpska državna straža 1942-1944. Doktorska disertacija, Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu, 2019, str. 238–239.</ref>|General [[Milan Nedić]], o potrebi stvaranja „jedinstvenog nacionalnog fronta svih nacionalnih snaga u borbi protiv komunista“, jul–avgust 1944.}} {{izdvojeni citat|Političku slogu Nedić-Draža Mihajlović treba posmatrati kao činjenicu.<ref>{{Cite web |title=ZABELEŠKA OBAVEŠTAJNOG ODELJENJA KOMANDE JUGOISTOKA OD 18. AVGUSTA 1944. POVODOM PONUDE DRAŽE MIHAILOVIĆA ZA SARADNJU U BORBI PROTIV JEDINICA NOVJ |url=http://www.znaci.org/00001/4_14_4_229.htm |access-date=2022-08-09 |archive-date=2022-10-15 |archive-url=https://web.archive.org/web/20221015183044/https://znaci.org/00001/4_14_4_229.htm }}</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=576&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000571.] <br /> ({{jez-njem|"Politische Einigung Nedic/D.M. ist als Faktum zu betrachten."}})</ref>|Zabeleška obaveštajnog odeljenja komandanta Jugoistoka od 18. avgusta 1944. povodom ponude Draže Mihailovića za saradnju u borbi protiv NOVJ}} Prvog dana 1944. godine, Okružno načelstvo u [[Užice|Užicu]] obavijestilo je svoje nadležne u Beogradu da se u tom kraju obje strane, tj. četnici i njemačka okupaciona sila, pridržavaju [[Ugovori o saradnji četnika i Wehrmachta|ugovora potpisanih krajem 1943]]: {{izdvojeni citat|Pripadnici D.M. pokreta, koji su organizovani u borbi protiv partizana, održavaju i nadalje kontakt sa nemačkim trupama i vojnim vlastima, neposredno i preko komandanata SDS-a u Užicu.<ref>AVII, Nedićeva arhiva, 25-1-18.</ref><ref>[http://www.znaci.org/00001/172_1.pdf Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221015170611/https://znaci.org/00001/172_1.pdf |date=2022-10-15 }}, str. 18.</ref>}} O prvim pozitivnim efektima potpisivanja četničko-njemačkih sporazuma po organizaciju JVuO na [[Kosovo|Kosovu]], major [[Radoslav Đurić]] (pseudonim »He-He«) javlja [[Dragoljub Mihailović|Draži Mihailoviću]] u depeši od 9. januara 1944: {{izdvojeni citat|U [[Kosovska Mitrovica|Mitrovici]] je oslobođeno 60 naših političkih krivaca. Građanstvo je klicalo doslovno pred Nemcima. Živeo Draža Mihailović, živeo Nedić. Nemci su uhvatili neke vojnike [[Radomir Cvetić|Cvetića]] i [[Dragutin Keserović|Keserovića]] sa oružjem i odmah ih pustili. Nedić izdao naredbu da se naši ljudi slobodno mogu njemu javiti bez ikakve odgovornosti. Iz drugog kosovskog korpusa pobeglo je 5 naših vojnika Nediću.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_58.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 14. januara 1944. godine]</ref>}} O javnom ispoljavanju podrške pučanstva četničkom pokretu u nazočnosti okupatora, Vrhovna komanda Jugoslovenske vojske u otadžbini bila je obaviještena i 26. januara od strane »Saše«, tj. majora [[Aleksandra Mihajlovića]], komandanta Beograda JVuO, koji navodi da se slična manifestacija održala u [[Istočna Srbija|istočnoj Srbiji]]: {{izdvojeni citat|U [[Zaječar]]u održan jedan veliki zbor 22 ov. m. u prisustvu Nemaca. Rečeno je da ima tri vlade koje se bore za spas srpskog naroda i to: vlada u [[Kairo|Kairu]], sa [[Petar II Karađorđević|Kraljem Petrom]], đenerala Nedića i Draže Mihailovića. Kad je narod čuo u najvećem oduševljenju pozdraviše Dražu Mihailovića i to u prisustvu Nemaca, koji su izjavili da će skoro napustiti Srbiju. Čika Uroš.<ref name="ReferenceG">[https://znaci.org/00001/4_14_3_67.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 15. do 31. januara 1944. godine]</ref>}} U depešama poslatim 14. i 16. januara 1944. kapetan [[Nikola Kalabić]] (pseudonimi »Ras-Rasa« i »Švarc«) informiše generala Mihailovića o žestokim [[Bitka za Ivanjicu januara 1944.|borbama za Ivanjicu]] koje se vode protiv [[2. proleterska divizija NOVJ|2. proleterske]] i [[5. krajiška divizija NOVJ|5. krajiške divizije NOVJ]]. Kalabić piše da se snage JVuO bore rame uz rame sa okupatorima i kvislinzima: {{izdvojeni citat|(14. I) 2700 Bugara otišlo na položaj prema partizanima. Sada se na položaju nalaze snage četničke i poljske straže. <br /> (14. I) U borbi kod Ivanjice poginula 55 partizana, 40 zarobljeno, a mnoge su sami poneli i sakrili. Poljske straže poginulo 20, Bugara 9, a jedan nemački oficir ranjen na pet mesta. Ivanjica je stradala od artiljerije i građanstvo je prilično stradalo. Komunisti oterali i pobili 5 Nemaca iz feldžandarmerije. Pored toga oterali jednog pomorskog kapetana, apotekara i nešto poljske straže. <br /> (16. I) Na Javoru kod Kušića i Katića još se vodi borba između komunista s jedne i četnika, poljske straže, Nemaca i Bugara s druge strane. Komunista ima oko 3500. Opkoljeni su i sada bi trebalo dotući ih.<ref name="ReferenceG">[https://znaci.org/00001/4_14_3_67.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 15. do 31. januara 1944. godine]</ref>|Kapetan [[Nikola Kalabić]], komandant [[Korpusa Gorske garde JVuO]]}} Inspektor četničkih trupa pukovnik [[Jevrem Simić]] (pseudonimi »Stipe« i »Drška«) obavještava Vrhovnu komandu JVuO 17. januara te godine da se povezao sa funkcionerima Nedićeve [[Nacionalne službe rada za obnovu Srbije]]. Pukovniku Simiću su se pridružili i delegat JVuO u [[Istočna Srbija|istočnoj Srbiji]] i jedan od Mihailovićevih najbližih saradnika od početka rata potpukovnik [[Dragoslav Pavlović]], kao i major [[Aleksandar Mihajlović]], komandant Beograda JVuO: {{izdvojeni citat|Inženjer major Simić iz nacionalne službe u Beogradu do danas meni nepoznat, tražeći vezu sa Pavlovićem došao meni i javio: sa Pavlovićem imao sastanak 20. novembra u Sibnici na Homolju i ovaj ga angažovao za pregovore sa Nedićem rekavši: Ovo što Vam govorim, govorim Vam kao da govori Draža. Ukratko zadatak mu je da u tvoje ime pregovara sa Nedićem, da Nedić daje novac za nas. Da može javno da te grdi, da on čuva Beograd, a Draža zemlju i još slično. Simić je imao više sastanaka sa Nedićem, donosi izveštaj i želi da po razgovoru sa Pavlovićem ide k tebi. Ja sam mu rekao da čeka dok preko tebe ne dobijem odgovor Pavlovića. Sumnjam da si ti Pavloviću dao ovaj zadatak, jer da treba sa Nedićem pregovarati, dao bi meni, pošto sam bliži. Pavlović mu je dao naziv šifre i naredio da se preko Saše javlja i traži vezu. Odgovori da znam šta Simiću da kažem. Mnogo priča o neredu kod naših u Beogradu. Veli, ranije je sarađivao sa [vojvodom] Tribrođaninom iz Homolja.<ref name="ReferenceG">[https://znaci.org/00001/4_14_3_67.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 15. do 31. januara 1944. godine]</ref>}} 13. januara 1944, pukovnik Simić javlja generalu Draži Mihailoviću da se jedinice JVuO i SDS zajedno bore protiv NOVJ i u rejonu [[Aranđelovac|Aranđelovca]] i [[Lazarevac|Lazarevca]]: {{izdvojeni citat|U [[Velika Ivanča|Velikoj Ivanči]] grupa crvenih oko 300 opkoljena od Rasovih [Kalabićevih — prim.] trupa i straže. Borba se čuje i oko Aranđelovca. Rezultat još ne znam. Telefonom javljeno: Oko [[Arilje|Arilja]] i Ivanjice ogorčene borbe, učestvuju i švapski tenkovi. Ovi i našima dali municiju za borbu. Avijacija greškom pobila dosta Bugara i komandanta u Lisanskoj klisuri, ubili 150 partizana. Tvoj Drška.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_58.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 14. januara 1944. godine]</ref>}} Pukovnik Simić implicitno podsjeća na kolaboraciju ravnogoraca sa kvislinškim strukturama kroz [[Legalizacija četnika u Srbiji|legalizaciju četnika u Srbiji]] (ali i nakon razoružavanja legalizovanih odredâ), sugerirajući Vrhovnoj komandi JVuO da u njegovoj zoni odgovornosti dođe do obustave ove prakse: „Upravo danas Paloša [potpukovnik Miodrag Palošević — prim.] teram na posao i pored dva naređenja nije još otišao u avalski korpus... Avalskom korpusu naredio sam da uz pomoć Paloša obrazuje jurišne brigade i ilegalne starešine da budu, a ne Nedićevi oficiri. Objasnio sam da sada nije starešina nad korpusom i da je korpus samostalan u svakom pogledu.“ U trenutku kada još nije bio poznat ishod [[Hermann Neubacher|Nojbaherove]] inicijative o formiranju ''Velikosrpske federacije'', četničko vođstvo računa na ovu mogućnost i pokušava profitirati iz te političke kombinacije. 22. januara 1944, potpukovnik [[Petar Baćović]] (pseudonim »Nav-Nav«) obavještava<ref name="ReferenceG">[https://znaci.org/00001/4_14_3_67.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 15. do 31. januara 1944. godine]</ref> generala Mihailovića o povezivanju četnika u [[Crna Gora|Crnoj Gori]] i [[Sandžak]]u sa sljedbom [[Dimitrije Ljotić|Dimitrija Ljotića]]: {{izdvojeni citat|Dolaskom Srbijanske vojske u Crnu Goru, jedinstvo Srpstva dolazi sve više do izražaja. Svuda se manifestuje nerazdvojenost Srbije i Crne Gore. To znatno pojačava duh za borbu protiv komunista. Dolaskom Ljotićevih »Belih Orlova« oseća se živa akcija među Ljotićevcima u Crnoj Gori i ima izgleda, da će naročito po varošima uskoro postati opasnost za nas u toliko više, što okupljaju oko sebe sve one ličnosti, koje su kompromitovane svojim vezama sa okupatorima, Italijanima i Nemcima. Oni otvoreno prete da će okupatoru prestaviti svakoga onog, koji ne bude sa njima. Svi vojni komandanti primili su saradnju sa Nemcima u borbi protivu komunista i potpisali poznatu obavezu... Da li da naši ljudi stupaju u [kvislinšku] žandarmeriju ili ne?}} Četnički komandant piše 24. januara 1944. vojvodi [[Momčilo Đujić|Momčilu Đujiću]]: „Izgleda da će Sandžak i Crna Gora biti priključeni Srbiji“. Istog dana, depešom je poslat i njegov odgovor potpukovniku Petru Baćoviću: {{izdvojeni citat|Da li su već stigli u Crnu Goru neki Nedićevi ili Ljotićevi odredi i kuda. Neće oni prestavljati veliku opasnost za nas. Jedinstvo srpstva treba i sa naše strane što više da se ističe i nerazdvojivost Crne Gore i Srbije. Borbu protiv komunista moramo voditi svim srestvima... Sa Ljotićevcima treba taktizirati, ali mi ne možemo ići njihovim putem... Svi komandanti, sa malim izuzetkom, sigurni su ljudi. Ako se na drugi način ne može doći do oružja izvesni delovi mogu stupiti u žandarmeriju, stim da polože zakletvu i pobegnu u pogodnom momentu.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_69.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 23. januara do 4. februara 1944. godine]</ref>|General [[Dragoljub Mihailović]]}} Od delegata VK JVuO za Crnu Goru, [[Boka kotorska|Boku]], Sandžak i [[Albanija|Albaniju]] majora [[Sava Vukadinovića]] (pseudonim »Dra-Dra«), koji će od proljeća 1944. biti načelnik štaba [[Pavle Đurišić|Pavla Đurišića]], 1. februara stiže potvrda o skorom dolasku srpskih kvislinških jedinica, kao pomoć crnogorskim četnicima u borbi protiv snaga NOVJ: {{izdvojeni citat|U Crnoj Gori se sa nestrpljenjem očekuje dolazak Nedićevih trupa koji je najavljen. Sprema im se doček. Dolaskom je narod oduševljen ne zbog simpatije naroda prema Nediću, već zbog toga što se dolaskom trupa Crna Gora nalazi ponovo uz bratsku Srbiju i time se manifestuje zajednička borba Srpstva protiv komunista. Dolaskom trupa pojačaće se moral Crnogoraca i rešenost za borbu do uništenja komunista, a u potpunosti [[Lovćenska brigada|zelenaše]] jednom za svagda likvidirati.<ref name="ReferenceI">[https://znaci.org/00001/4_14_3_74.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 11. februara 1944. godine]</ref>}} Pukovnik Jevrem Simić javlja 28. januara generalu Draži Mihailoviću da je major [[Dušan Janjić]], komandant Sremsko-slavonskog četničkog odreda i komandant Psunjskog korpusa,<ref>Zbornik NOR-a, tom XIV, knj. 3, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, str. 210.</ref> posjetio generala Nedića. Pukovnik Simić (»Stipe«) u depeši navodi: {{izdvojeni citat|Major Dušan Janjić, komandant našeg odreda u Banja Luci ponovo je bio [u] Beogradu i Božić proveo kod kuće. Nemci za ovo znali. Odlazio u kabinet Nedića. Tražio sam od Saše objašnjenje pošto mu je u kuću dolazio. Ovo me začuđuje. Znaš li ti šta treba ovo da znači.<ref name="ReferenceG">[https://znaci.org/00001/4_14_3_67.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 15. do 31. januara 1944. godine]</ref>}} Uz asistenciju lokalne SDS i prećutnu saglasnost njemačkih okupacionih vlasti, četnici Ivankovačkog korpusa JVuO su u noći između 1. i 2. februara 1944. godine izvršili [[Masakr u Pomoravlju|pokolj u tri grada u Pomoravlju]].<ref>Boško Živanović — Damnjan Popović — Miodrag Jovanović: ''Pomoravlje u narodnooslobodilačkoj borbi 1941—1945'', Svetozarevo 1961, str. 340—342.</ref> Potpukovnik [[Ljubomir Mihailović]] (pseudonim »Long«; nakon [[Legalizovani četnici|legalizacije]], bio je do polovine 1942. pomoćnik komandanta Srpske državne straže u [[Jagodina|Jagodini]]<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_2_10.htm Pismo komandanta Timočkog korpusa od 14. januara 1943. Branivoju Petroviću o potrebi zajedničke akcije protiv pripadnika Narodnooslobodilačke vojske na relaciji Zaječar—Niš]</ref>), komandant Velikomoravske grupe korpusa (VMGK), izvještava 17. februara generala Mihailovića i Vrhovnu komandu o rezultatima četničke akcije: {{izdvojeni citat|Noću između 1/2 - II preduzeo sam čišćenje komunista po varošima. Rezultat je ovaj: u Jagodini 17 muškaraca i 7 ženskih, u Ćupriji 9 muškaraca i 1 ženska, u Paraćinu 11 muškaraca i 1 ženska, svega 37 muškaraca i 9 žena. Sa ovim likvidirane su glavne vođe i organizatori. Neki komunisti su izmakli, ali su preduzete mere da se pohvataju. Narod je ovim zadovoljan. Načinom izvršenja pokazali smo prijateljima i neprijateljima našu snagu jedinstvo i organizatorsku sposobnost.<ref name="ReferenceB">[https://znaci.org/00001/4_14_3_84.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 13. do 29. februara 1944. godine]</ref>}} Nakon što je više četničkih komandanata u Srbiji potpisalo [[Ugovori o saradnji četnika i Wehrmachta|ugovore sa Wehrmachtom]], postala je saradnja stražara i „ilegalnih četnika DM“ pravilo, a ne izuzetak, tako da se pred Njemcima više nije ni pokušavala sakriti. O ovome vrlo ubjedljivo svjedoči i zvanični izvještaj Odeljenja za državnu zaštitu „o događajima u Srbiji od 11. do 17. februara 1944“: {{izdvojeni citat|Bilo je sukoba SDS kao i u okrugu zaječarskom u kojima su odredi Srpske vlade gotovo redovno pomagani od ilegalnih četnika DM, poražavali komuniste na svakom koraku. Ova jedinstvena akcija udruženih nacionalnih snaga dala je za poslednja dva meseca veoma zadovoljavajuće rezultate, tako da je u tome vremenu palo više komunističkih vođa poznatih još iz prvih dana njihove aktivnosti u Srbiji...<ref>Vojni arhiv, Nedićeva arhiva, 1–1/2–9, Pregled opšte situacije u zemlji po okruzima od 11. do 17. februara 1944.</ref><ref>Nebojša Stambolija, Srpska državna straža 1942-1944. Doktorska disertacija, Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu, 2020, str. 221.</ref>}} Već 1. februara 1944. godine, u izvještaju koji je okružni načelnik u [[Užice|Užicu]] uputio lično generalu Milanu Nediću, između ostalog, stajalo je sljedeće: {{izdvojeni citat|Pošto su poslednje partizanske horde potisnute iz okruga, zahvaljujući oružanoj akciji nemačkih i bugarskih trupa, naših odreda Srpske državne poljske i granične straže, pripadnici DM, u saradnji sa našim odredima SDS, učestvuju u svim borbama protiv partizana.<ref>Arhiv Srbije, Fond MUP, br. 2093, neregistrovano.</ref><ref>[http://www.znaci.org/00001/155_4.pdf Milan Borković, n.d.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230604192713/https://znaci.org/00001/155_4.pdf |date=2023-06-04 }}, str. II/295.</ref>}} 10. februara 1944. godine, u Vrhovnu komandu JVuO stiže više depešâ koje je poslao potpukovnik [[Ljubomir Jovanović Patak]] (pseudonim »Mihovil«), iz kojih se vidi da je ovaj četnički komandant iz [[Istočna Srbija|istočne Srbije]], prema uputima i uz znanje Draže Mihailovića, bio povezan s brojnim kvislinškim dužnosnicima. Konkretno, riječ je o generalu [[Panti Draškiću]], ministru u prvom sazivu Vlade nacionalnog spasa, uhićenom od strane Nijemaca baš zbog veza s JVuO; zatim jednom od čelnih ljudi SDS-a pukovniku [[Branimiru Živkoviću]]; te majoru [[Trifunu Mikiću]], bivšem načelniku štaba [[Četnici Koste Pećanca|Srpske Četničke Komande]] Koste Pećanca: {{izdvojeni citat|Pukovnik Branimir Živković načelnik štaba komande žandarmerije, na moj poziv pismom odgovorio je da želi da se ilegalizuje, o čemu je i Vas izvestio. Mislim da bi njegov dolazak kod nas dovukao veliki broj oficira, jer on uživa n[eograničeno?] poverenje, izrazio je želju da bude na ovom sektoru, trebalo bi mu poveriti veću komandu. Major Živojin Ristić, načelnik štaba pukovnika Pavlovića, obavestio me je da ste naredili da uhvatim vezu sa majorom Trifunom Mikićem, radi sastanka sa njim. Mikić je u redovima dobrovoljaca, verni saradnik Nemaca i naš otvoreni neprijatelj. Molim za izveštaj. [...] <br /> Đeneral Draškić, njegov tast moli za intervenciju, odnosno kome treba da se obrati u Beogradu radi njegovog oslobođenja.<ref name="ReferenceI">[https://znaci.org/00001/4_14_3_74.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 11. februara 1944. godine]</ref>}} Istog dana, u štab Draže Mihailovića stiže i telegram poslat od strane pukovnika Jevrema Simića. Pukovnik Simić (»Drška«) obavještava komandanta JVuO da je od kapetana [[Milana Medića]], zamjenika komandanta Gorske kraljeve garde (tj. Nikole Kalabića), saznao da komandant Beograda JVuO major Aleksandar Mihajlović i dalje održava vezu sa Ilijom Paranosom, potpredsednikom Beogradske opštine i bliskim saradnikom [[Dragomir Dragi Jovanović|Dragog Jovanovića]]: {{izdvojeni citat|Medić mi javlja: Saša bio sa njim u mojoj blizini. Došao autom iz Beograda sa Paranosom, pomoćnikom u opštini Dragog Jovanovića, koga pretstavlja kao našeg najjačeg saradnika. Otkuda sad ovo kad ja znam ko je i šta Paranos i kakvi su odnosi između njega i Dragog.<ref name="ReferenceI">[https://znaci.org/00001/4_14_3_74.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 11. februara 1944. godine]</ref>}} U vreme nešto intenzivnijih sukoba između četnika Draže Mihailovića i snaga nemačkog okupatora u pojedinim delovima Šumadije, naročito u kragujevačkom i mladenovačkom okrugu, od sredine februara do kraja maja 1944, dolazi do jednog naizgled paradoksalnog sastanka. Naime, u prvoj polovini marta 1944. u selu Vranići pokraj Čačka došlo je do sastanka između generala [[Miroslav Trifunović|Miroslava Trifunovića]], istaknutog člana Vrhovne komande JVuO, i predstavnika nemačkog okupatora Šterkera, na kome se razgovaralo o mogućnosti sporazuma između okupatora i četnika Draže Mihailovića u pogledu borbene saradnje protiv NOVJ, što bi podrazumevalo i naoružavanje četnika. Sastanku je prisustvovao i [[Milan Aćimović]], ministar unutrašnjih poslova u kvislinškoj vladi Milana Nedića.<ref>[http://www.znaci.org/00001/155_4.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, I-II, Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230604192713/https://znaci.org/00001/155_4.pdf |date=2023-06-04 }}, str. II/325.</ref> U izvještaju koji je 10. februara 1944. godine poručnik [[Jovan Pupavac]] (»Hugo«) poslao majoru [[Slavoljub Vranješević|Slavoljubu Vranješeviću]], komandantu Zapadne Bosne, kao jedan od razloga za napuštanje [[Dinarska divizija|Dinarske divizije]], Pupavac pominje i saradnju vojvode [[Momčilo Đujić|Momčila Đujića]] sa [[Dimitrije Ljotić|Dimitrijem Ljotićem]]. Pupavac, koji je i u depeši od 23. decembra 1943. VK JVuO ukazivao na prisustvo Ljotićevih izaslanika u štabu vojvode Đujića, ali i na činjenicu da je ljudstvo divizije u potpunosti u službi Njemaca,<ref name="ReferenceA">[https://znaci.org/00001/4_14_3_52.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 16-30. decembra 1943. godine]</ref> tvrdi da su ljotićevci veoma aktivni u Dinarskoj diviziji, te da se nalaze pod njemačkom zaštitom, kao i da Đujić ima puno povjerenje u njih: {{izdvojeni citat|U sastavu Dinarske oblasti, posle dolaska Nemaca, Ljotićevci su postali najaktivniji. Predstavnik njihov je Samodol Krešimir, Ljotićev sekretar za Dalmaciju. U Šibeniku imadu svoju komandu. Njihov je rad isti kao i u Srbiji i dolazi vrlo često do tuče između naših boraca i njih. Pop Đujić sve to tolerira i ako su oni pod komandom njegovom. Popovi kao Ljotićevci postali su vrlo aktivni od dolaska Nemaca, a na žalost ima ih dosta pošto su ih zaštitili Talijani za vreme uprave u Dalmaciji. Pop Đujić ih smatra najvećim saradnicima i oni zajednički rešavaju sve stvari.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_73.htm Izveštaj komandanta 1. brigade Bosanskokrajiškog četničkog korpusa od 10. februara 1944. komandantu korpusa o saradnji četnika i Nemaca u Dalmaciji]</ref>}} <div style="text-align:center;font-size:85%;"><gallery mode="packed" heights="200"> Ljotic i djujic.png|Dimitrije Ljotić i Momčilo Đujić sa saradnicima u Sloveniji, zima 1944/1945. </gallery></div> Pet dana nakon Pupavčeva izvještaja, sâm Momčilo Đujić (pseudonim »Dal-Dal«) javlja Draži Mihailoviću da je uspostavio kontakt sa Rokom Kalebom, pristalicom Ljotićevog [[ZBOR]]-a iz [[Dalmacije]]. Vojvoda Đujić traži od Mihailovića instrukcije za postupanje u vezi ponude za saradnju koju mu je upućena: {{izdvojeni citat|Poručio mi je, da želi sa mnom razgovarati po pitanjima koja se tiču sudbine srpskog naroda u ovim krajevima i uspostave veze između đenerala Mihailovića i Nedića i Ljotića. Naglasio je, da je radi toga ovamo poslat od Ljotića i da mora sačekati moj odgovor. Ukoliko smatrate za vajdu pošaljite mi potrebne instrukcije i ovlastite me za ovaj razgovor.<ref>Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XIV, knjiga 3: Dokumenti četničkog pokreta Draže Mihailovića septembar 1943. — jul 1944, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, dok. 84, str. 419.</ref>}} Ni sudski kapetan u Dinarskoj diviziji Ilija Jevtić nije bio ništa manje eksplicitniji kada je svojim nadređenim slao informacije o kolaboraciji pripadnika JVuO s okupatorom na teritoriji NDH a koja je nekad pripadala italijanskoj okupacionoj zoni. Kapetan Jevtić piše 20. februara 1944. majoru Slavoljubu Vranješeviću o četničkim odredima u [[Šibenik]]u, kao i u ostalim mjestima u [[Dalmacija|Dalmaciji]]: {{izdvojeni citat|Četnika ima u Šibeniku. To je posebna grupa četnika, koji imaju vođstvo Ljotićevaca, sem njihovog političkog prestavnika bivšeg narodnog poslanika Slavka Grubišića, lekara, iz Šibenika, koji me je uveravao da je on kao veliki [[Jugosloveni|Jugosloven]] i [[Hrvati|Hrvat]] i dušom i srcem za Dražu Mihailovića. Ova grupa četnika drži Dalmatinsko primorje naravno sa Nemcima, čije su snage minimalne i koji nadoknađuju svoju snagu četnicima. U Splitu u ovo vreme nije bilo četnika odn. četničke komande, mada su četnici i njihove starešine odlazile u taj grad. U Drnišu, Kninu, Gračacu, Zadru, Obrovcu i drugim manjim mestima ima četnika i njihove komande. Četnici stanuju u kasarnama zajedno ili u blizini nemačkih vojnika. Sve se akcije izvode zajednički, ali po naređenju Nemaca i njihovih oficira. Četnici su vodiči i prethodnice. Sem nekoliko sela u svim drugim mestima gde se nalaze Nemci tu se nalaze i četnici. A kada Nemci izvrše zauzimanje kakvog mesta starešine četničke prave sebi reklamu da su to četnici učinili odn. tako se to javlja Vrhovnoj komandi.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_78.htm Izveštaj kapetana Ilije Jevtića od 20. februara 1944. komandantu zapadne Bosne o svom radu i saradnji četnika i Nemaca u Dalmaciji i Lici]</ref>}} Na jednom skupu četničke emigracije, decenijama nakon Drugog svjetskog rata (vjerovatno početkom [[1990-e|90-ih]] godina), vojvoda Momčilo Đujić je o generalu Milanu Nediću izjavio sljedeće: „Milan Nedić je spasio više od pola miliona Srba i 80 hiljada djece srpske, koja su uspjela da pobjegnu sa [[Ustaše|ustaškog]] noža. Milan Nedić je imao tešku ulogu, braćo i sestre... Da je mene neko pitao u početku rata: 'Hoćeš sa Milanom Nedićem ili sa Dražom u šumu?' — ja ne bih išao uz Nedića. Ja bih otišao u šumu kod Draže, jer u šumi je bilo lako. Mi smo bili svoji gospodari — puška ti, puška mi! A u Beogradu je trebalo klanjati pred Nijemcima i spašavati Srbiju da je ne raskopaju Bugari, Mađari, Arnauti i ostali neprijatelji... Braćo i sestre, nemojte se varati, to Vam kaže vojvoda Đujić...“ O saradnji Mihailovićevih četnika sa Nedićevom vladom, vojvoda Momčilo Đujić kaže: „Draža je govorio: 'Pošalji svoje kurire u Beograd, u tu ulicu, i u tu kuću...' I u toj kući bio je ministar finansija [[Bogoljub Kujundžić]]{{efn|U prvom sazivu Nedićeve Vlade nacionalnog spasa (od 29. avgusta 1941. do 7. novembra 1942. godine), Bogoljub Kujundžić se nalazio na čelu Ministarstva poljoprivrede i ishrane, da bi od 10. novembra 1942. do kraja okupacije obnašao funkciju ministra pravosuđa.}}, i taj je ministar finansija iz Nedićeve vlade, iz Nedićeve kase slao, i na Ravnu goru i meni na Dinaru, pune vreće novaca: [[Ante Pavelić|Pavelićevih]] kuna, talijanskih lira, bivših [jugoslovenskih — prim.] dinara... Dakle, oni [Mihailović i Nedić — prim.] su radili zajedno, umrli su zajedno, i tako, braćo...“<ref>[https://m.youtube.com/watch?v=hmznK0Z_XX8 YouTube: Vojvoda Momcilo Djujic]</ref> Kakvo je raspoloženje vladalo u srpskim kvislinškim redovima vis-à-vis saradnje sa ravnogorcima, Draža Mihailović je informisan u depeši od 13. februara 1944.<ref name="ReferenceB">[https://znaci.org/00001/4_14_3_84.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 13. do 29. februara 1944. godine]</ref> od strane majora [[Vladimira Komarčevića]] (»Dum-Dum«), komandanta Kolubarskog korpusa: {{izdvojeni citat|Nedić u Beogradu sazvao sve komandante okružnih straža. Rekao im, sa Dražom pregovori privode se kraju i to će biti u redu. Komandanti se bunili zašto se Ljotićevcima daje sve, a straži ništa. Na ovo Nedić je zaplakao i uspeo da im objasni, zašto to mora tako da bude. Na jednoj večeri u Valjevu, Ljotić se u poverenju žalio svojim prijateljima da Dragi Jovanović pomoću Majsnera i drugih Švaba hoće da uzme vlast od Nedića. Dragi Jovanović uverava Švabe da im organizacija Dražina nije opasna, nego im je Nedić opasniji. On će ih u datom momentu udariti u leđa. Nedića štiti Nojbaher i neće Dragi Jovanović uspeti. Ljotić u Valjevu po završenim predavanjima skupio dobrovoljačke oficire i u poverenju rekao im: »Gospodo, vlast u ruke što čvršće. Dosta smo bili na dnu mora, sad moramo na površinu. Sa ovima se moramo obračunati.« Ovo se odnosi na nas. Dalje je kazao: »Sporazumevaju se sa Nemcima, a sa nama neće. Oni su prema tome osovina, a nas zovu peta kolona. U Beogradu možete nositi firmu Dražinu na grudima, Nemci neće da ih hapse«.}} Kroz dvije će nedjelje major Komarčević obavijestiti generala Mihailovića i Vrhovnu komandu JVuO i o svojevrsnoj Ljotićevoj ponudi upućenoj četnicima: {{izdvojeni citat|Po jednom čoveku Ljotić nam poručuje da sa nama neće primirje nego stalan mir i to znači da mi njemu priznamo rad sa okupatorom kao ispravan. Njihova uloga sa Nemcima da bude ravna našoj ulozi sa saveznicima i onda smo ravni. Po ovome trebao bi ovlašćen delegat od Čiče da govori. Podneću detaljan izveštaj. Major Komarčević.<ref name="ReferenceB">[https://znaci.org/00001/4_14_3_84.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 13. do 29. februara 1944. godine]</ref>}} [[Živorad Vukosavljević]] (pseudonim »Knap«), načelnik štaba Severnih pokrajina JVuO, tj. Komande [[Vojvodina|Vojvodine]] i [[Slavonija|Slavonije]], na čijem se čelu nalazio general [[Svetomir Đukić]], piše 17. februara 1944. četničkoj Vrhovnoj komandi da se sastao sa Milanom Nedićem (u depeši od prethodnog dana, Vukosavljević za generala Nedića koristi pseudonim »Otac«), kao i sa komandantom SDS generalom Jonićem te tvrdi da su mu oni ponudili svakovrsnu pomoć i saradnju: {{izdvojeni citat|Izvestio sam opširno o sastanku sa Nedićem i sa komandantom straže Jonjićem. Nedić traži stalnu vezu radi ujedinjenja srpskog fronta i daje sugestije za spasavanje Srba. Davaće obaveštenja i materijalnu pomoć. Veza da bude tajna, Jonjić se potpuno Vama stavlja na raspoloženje bez obzira na Nedića i on traži stalnu vezu a učiniće dosta u materijalnom smislu. Neke stvari mogu samo lično da Vam saopštim. Ostalo je za sada da Vam prenesem njihove želje i dobijem instrukcije. Šteta bi bilo ne iskoristiti ovo što nude.<ref name="ReferenceB">[https://znaci.org/00001/4_14_3_84.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 13. do 29. februara 1944. godine]</ref>}} General Mihailović (alias »Laz-Laz«) odobrava Vukosavljeviću da se iskoristi veza sa Nedićem i Jonićem, budući da nakon šest dana naređuje: {{izdvojeni citat|Pitajte Dragoslava Pavlovića, da li je zaista slao jednog čoveka kod oca Srbije. Preko Vukosavljevića treba pumpati oca Srbije a da to ne zna Sveta Đukić. Neka Vukosavljević iskoristi i komandanta straže [Jonića — prim.] i oca Srbije [Nedića].<ref>Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XIV, knjiga 3, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, str. 428.</ref>}} Kapetan [[Miloš Vignjević]] (pseudonim »Azed«), načelnik Štaba Zlatiborskog korpusa JVuO, u depeši od 23. februara 1944. obavještava Vrhovnu komandu: {{izdvojeni citat|Nedić dodelio Pavlu Đurišiću i Lukačeviću 5 miliona dinara i 5 vagona žita, koje će se prebaciti vozom do Priboja. Opštine dobile naređenja iz Beograda da se prekinu odnosi sa četnicima D.M., tako glasi depeša. Nemački oficir za vezu u Užicama, Sigfrid izjavio jednom našem čoveku da se ovo odnosi samo na jednu jedinicu kod Beograda, a da ovde ostaje po starom. Ovaj korpus nije imao do sada nikakve veze sa okupatorom. Kapetan Vignjević.<ref name="ReferenceB">[https://znaci.org/00001/4_14_3_84.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 13. do 29. februara 1944. godine]</ref>}} Krajem februara 1944. godine, dvije čete iz sastava 1. bataljona [[Četvrta vojvođanska udarna brigada|4. vojvođanske NOU brigade]] pokušale su, prelazom u [[Mačva|Mačvu]] preko [[Sava|Save]], izvršiti napad na lokalne četničke jedinice i pripadnike kvislinške [[Srpske granične straže]] (SGS). Međutim, usljed jakog otpora četnika i graničara u utvrđenim ogradama i bunkerima, napad je odbijen, dok je gotovo 40 boraca 4. vojvođanske brigade poginulo. Kapetan [[Vojislav Tufegdžić]], komandant Cerskog korpusa JVuO, pretpostavljene je 2. marta izvijestio o ishodu borbe: {{izdvojeni citat|27 februara o.g. komunisti su ponovo izvršili prelaz u Mačvu kod sela Ravnja. Prelaz je trebao biti izvršen sa jačim snagama, ali je od naših delova i graničara primećen na vreme, te je uspeo samo izvestan deo da se prebaci, jer je još dok su bili na vodi, na njih otvorena jaka vatra iz automatskih oružja, te su im nanešeni veliki gubitci. Sa prebačenom grupom vođena je duža borba, u kojoj je poginulo - izbrojano 42 komunista i 29 zarobljeno, od kojih i dve žene. Ostatak je razbijen i nateran ponovo na reku te su se mnogi još i podavili. Zarobljeni komunisti su odmah na licu mesta pobijeni. Naši delovi nisu imali gubitaka u opšte, dok je poginulo 2—3 graničara i njihov komandant poručnik Bogić, inače odličan oficir iz naše organizacije. Nemci i dobrovoljci iz Šapca u opšte nisu krenuli u ovu borbu. Tako su komunisti i ovog puta dobili dobru lekciju i baš na terenu gde su mislili da imaju svojih pristalica.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_85.htm Izveštaj komandanta Cerskog korpusa od 2. marta 1944. o borbama protiv delova 4. vojvođanske brigade kod s. Ravnje]</ref>}} Nekoliko sedmicâ ranije, i major [[Dragoslav Račić]] (pseudonim »Jo-Jo«), komandant Cersko-majevičke grupe korpusa JVuO, izvještava o prebacivanju mačvanskih partizana iz [[Semberija|Semberije]] u [[Zapadna Srbija|zapadnu Srbiju]]: {{izdvojeni citat|Noću između 8/9 -II- prebacile su se jače komunističke snage iz Semberije u Mačvu kod sela Badovinaca. Sa letećim brigadama krećem za Mačvu. Žandarmerija [tj. SDS — prim.] se već bori. Naredite Komarčeviću da prikupi sve snage i bude spreman za pokret. Svakoga dana javljaću situaciju.<ref name="ReferenceI">[https://znaci.org/00001/4_14_3_74.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 11. februara 1944. godine]</ref>}} O spremnosti kvislinških struktura na saradnju sa Mihailovićevim četnicima svjedoči i tekst Božidara Nedića, brata generala Milana Nedića, objavljen 24. marta 1944. godine u listu ''Novo vreme'', u kom se ističe jasan i nedvosmislen zaključak: {{izdvojeni citat|Kažite svakom ko vam kaže da ima još nedićevaca, dražinovaca, ljotićevaca da je to laž, jer od danas ima samo Srba, s jedne, i komunista, s druge strane.<ref>[http://www.znaci.org/00001/155_4.pdf Milan Borković, n.d.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230604192713/https://znaci.org/00001/155_4.pdf |date=2023-06-04 }}, str. II/326.</ref>}} U sličnom je tonu i general Milan Nedić poručivao srpskoj javnosti da napravi izbor između dvije strane. U tekstu pod naslovom “Glas Srbije”, objavljenom u listu „Srpski narod“ 8. aprila 1944. godine, on piše: {{izdvojeni citat|Grokću puške, štepuju mitraljezi, trešte bombe, gruvaju topovi. To je odgovor Srbije [[Josif Visarionovič Staljin|Staljin]]u, [[Winston Churchill|Čerčil]]u, [[Dušan Simović|Dušanu Simoviću]] i svima i starim i novopečenim crvenjacima. […] Na oružje, Srbi, svi složno protivu crvenih dušmana. […] Neka svima budu primer udružene srpske oružane snage, koje se bratski, rame uz rame bore u [[Ibarska dolina|Ibarskoj dolini]]. Gorko se srpski demon [[Josip Broz Tito|Tito]] prevario u računu. Padaju njegovi partizansko-oslobodilački redovi. Kose srpski mitraljezi njegove partizane i partizanke kao snoplje. […] Kao brat do brata bore se tu divovski jedan pored drugog srpski dobrovoljci, srpski stražari i srpski četnici.<ref>Olivera Milosavljević, Potisnuta istina. Kolaboracija u Srbiji 1941-1944. Helsinški odbor za ljudska prava u Srbiji, Beograd, 2006, str. 387.</ref>|General [[Milan Nedić]]}} Kapetan [[Predrag Raković]], komandant Drugog ravnogorskog korpusa JVuO, sastao se 21. marta 1944. sa [[Obersturmführer|obersturmführerom]] [[Schutzstaffel|SS]]-a Biermannom, njemačkim zapovjednikom [[Čačak|Čačka]]. Tom prilikom, kapetan Raković je okupacionom oficiru pružio „sigurne (pisane) garantije da ne postoje ni najmanje namere da se planira opšti ustanak“ ili sabotaže protiv Nijemaca, kao i da, što se jedinicâ JVuO tiče, na [[Područje Vojnog zapovednika Srbije|području Vojnog zapovednika Srbije]] i dalje važi primirje između četnika i okupatora. Pored toga, Raković je izrazio i „spremnost za borbu protiv komunista i izvan Srbije, uz isporuke municije“, uključujući tu i borbu „na drugim evropskim frontovima“. Sa svoje strane, obersturmführer Biermann je Rakovića, glede snabdijevanja četničkih trupa na frontu prema partizanima, uputio na lokalne postaje kvislinške policije (tj. Srpske državne straže): {{izdvojeni citat|Hiljadu četnika, koji se pominju u poslednjem dopisu (od 21. III), krenuće ovih dana. R.[aković] moli da stalno dobija vagone za prevoz već pripremljenih namirnica za četnike u borbi, i to od Čačka do odredišne stanice. Gospodin major Nisen (FK 610) naknadno će mu saopštiti da se u vezi s tim obrati potpukovniku Milovanoviću iz Okružnog pol.[icijskog] načelstva u Užicu, koji raspolaže tovarnim prostorom za četničke jedinice.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=281&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frames no. 000268—000269.] <br /> ({{jez-njem|"An präzisen macht Rakovic neuerlich im Auftrag von DM folgende: </br> 1.) Sichere (schriftliche) Garantie, dass die geringsten Absichten bestehen, einen allgemeinen Aufstand zu planen oder Sabotagemassnahmen durchzuführen. </br> 2.) Waffenstillstand im Territorium Serbien. </br> 3.) Bereitschaft zur Bekämpfung der Kommunisten gegen Überlassung von Munition, auch ausserhalb Serbiens. </br> 4.) Wunsch für eine Konferenz zwischen einem deutschen Bevollmächtigten und General Trifunovic. </br> Dazu habe er in den letzten Tagen wiederholt auf funkentelegrafischem Wege den Auftrag von DM erhalten. Die im letzten Schreiben (21.3.) erwählten 1000 Cetniks würden in diesen Tagen abmarschieren. R. bat, laufend Waggons für bereitgehaltene Nahrungsmittel für die kämpfenden Cetniks ab Cacak bis zum Zielbahnhof zu erhalten. Nach Rücksprache mit Herrn Major Niessen (FK 610) wird ihm mitgeteilt, dass er sich dieserhalb an Oberstltn. Milovanovic von der Pol.Kreisstelle Uzice wenden müsse, der über den Frachtraum für Cetnikeinheiten verfüge. Rakovic teilt ferner mit, dass im DM–Hauptquartier über die Fortschritte der Russen an der Ostfront Besorgnis bestünde. Die Cetniks stünden auch für den Kampf gegen den Kommunismus an anderen europäischen Fronten bereit."}})</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_269.htm Izveštaj Feldkomandanture u Čačku od 25. marta 1944. komandantu Jugoistoka o pregovorima sa komandantom 2. ravnogorskog korpusa]</ref>|Njemački izvještaj od 25. marta 1944. o pregovorima šefa Sicherheitdiensta u Čačku obersturmführera Biermanna sa kapetanom Predragom Rakovićem, komandantom 2. ravnogorskog korpusa JVuO}} Tokom 1944, pripadnici 2. gvozdenog puka SDS pod komandom pukovnika [[Radovana Kusovca]] i pripadnici okružnog odreda SDS iz [[Leskovac|Leskovca]] pod komandom majora [[Aleksandra Stikića]] bili su nosioci terora nad stanovništvom [[Južna Srbija|južne Srbije]] koje je bilo naklonjeno partizanima. 2. gvozdeni puk je brojao oko 300 ljudi i imao je zadatak da vrši obezbeđivanje željezničke pruge [[Beograd]]—[[Solun]] u cilju sprečavanja partizana da vrše diverzije. Pod neposrednom komandom majora Stikića i kapetana [[Mihajla Zotovića]], puk je vršio upade u veći broj sela između Leskovca i [[Doljevac|Doljevca]]. Prilikom tih akcija počinjeni su razni zločini nad nenaoružanim meštanima za koje se sumnjalo da pomažu [[NOP]]. Kapetan Zotović je prednjačio u ovim zločinima, uzevši neposrednog učešća u ubijanju. U istrazi 1945. godine, podatke o nastanku ove formacije pružio je [[Dragutin Keserović]] (koji se tim povodom sastao sa pukovnikom Kusovcem), jedan od najistaknutijih komandanata JVuO u Srbiji: {{izdvojeni citat|Marta 1944. dobio sam naređenje od Draže u kome mi naređuje da pomognem pukovnika Kusovca u formiranju 2. gvozdenog puka na terenu Prokuplja, tj. da mu stavim [na raspolaganje] potreban broj obveznika sa teritorije Toplice. Marta meseca došao je Kusovac kod mene u civilnom odelu u blizini Kuršumlijske banje kuda sam prolazio idući ka Rači. Pokazao mi je punomoćje D. M. datirano februara ili marta meseca, u kome ga Draža ovlašćuje da formira II gvozdeni Nedićev puk na teritoriji Prokuplja. U punomoćju je naznačeno da treba da se obrati meni da mu dozvolim da vrbuje potreban broj ljudi na teritoriji Toplice. U razgovoru sam mu saopštio da nemam ništa protiv toga da on formira, odnosno popuni, Gvozdeni puk na mojoj teritoriji i da mu neću praviti u tom pogledu nikakve smetnje. Gvozdeni puk formiran je kao Nedićeva jedinica, ali je bio u stvari pod komandom Dražinom. Ljudstvo je dao Draža, a oružje i opremu Nedić.<ref>Бојан Б. Димитријевић, Војска Недићеве Србије 1941-1945, Београд, 2014, стр. 418.</ref><ref>Milan Radanović, Kazna i zločin: Snage kolaboracije u Srbiji: odgovornost za ratne zločine (1941-1944) i vojni gubici (1944-1945), Rosa Luxemburg Stiftung Southeast Europe, Beograd, 2015, str. 317-318.</ref>|Pukovnik [[Dragutin Keserović]]}} 11. aprila 1944. godine Nojbaher je razgovarao sa generalom Hansom Felberom, a potom i sa Nedićem, o odnosu prema prema četnicima Draže Mihailovića. Nakon razgovora Felber je 12. aprila izvestio Komandu Vermahta: {{izdvojeni citat|U jučerašnjem razgovoru ministar-predsednik Nedić je saopštio gospodinu poslaniku Nojbaheru o dosadašnjem toku njegovih 'pregovora' sa Dražom Mihailovićem sledeće: # Nedić je poručio D. M. da je nacionalno jedinstvo pred komunističkom opasnošću životna potreba svih Srba. # Pretpostavka za saradnju je da odredi D. M. potpuno obustave sve akcije ne samo protiv Nemaca već i protiv Nedićevih vlasti. # Najbolje bi bilo kad bi D. M. napustio zemlju, ali Nedić je saglasan da i dalje trpi njegov (Dražin) boravak u šumi, kao i brojno ograničenu gardu, za čije bi se izdržavanje sam Nedić brinuo. # Tajne pregovore, bez znanja nemačkih službenih mesta, on (Nedić) odbija. Svi njegovi predlozi bili bi dati pod uslovom da Nemci na njih pristanu.<ref>{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/11_62.htm |title=Nikola Milovanovic - DRAZA MIHAILOVIC |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=464&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frames no. 000460—000461.] <br /> ({{jez-njem|"I. In der gestrigen Besprechung teilte Ministerpräsident Nedić Herrn Gesandten Neubacher über den bisherigen Verlauf seiner "Verhandlungen" mit DM folgendes mit: <br /> 1) Nedić hat DM sagen lassen, die nationale Einigkeit sei angesichts der kommunistischen Gefahr ein auch von Nedić anerkanntes Erfordernis. <br /> 2) Voraussetzung für ein Zusammengehen sei die vollkommene Einstellung jeder Opposition nicht nur gegen die deutsche Wehrmacht, sondern vor allem auch gegen die serbischen Behörden, sowie die Unterlassung jeglicher selbständigen Aktionen gegenüber der Bevölkerung. <br /> 3) Am besten wäre es, wenn DM das Land verlassen würde. Nedić sei aber bereit, einen weiteren Aufenthalt im Walde zu dulden, desgleichen eine beschränkte Garde, für deren Unterhalt er auch aufkommen würde. Das Gros hätte er zu entlassen und auf die Felder zu schicken. <br /> 4) Geheime Verhandlungen ohne Wissen der deutschen Dienststellen lehne er ab. Alle seine Vorschläge trügen den Vorbehalt der deutschen Zustimmung."}})</ref>}} U proljeće 1944. godine, Nijemci, Nedić i Ljotić su pomogli [[Pavle Đurišić|Pavlu Đurišiću]] pri stvaranju [[Crnogorski dobrovoljački korpus|Crnogorskog dobrovoljačkog korpusa]], čije su jedinice prvi put upotrijebljene u [[Sandžak]]u, a kasnije po cijeloj [[Crna Gora|Crnoj Gori]]. Tada je iz [[Kruševac|Kruševca]] u Sandžak poslan II bataljon Petog puka [[Srpski dobrovoljački korpus|Srpskog dobrovoljačkog korpusa]] pod komandom kapetana I klase Vojislava Najdanovića sa 893 dobrovoljca kako bi pomogao Đurišiću,<ref>Младен Стефановић, Збор Димитрија Љотића, Београд, Народна књига, 1984, стр. 280.</ref> a [[Mihailo Olćan]], bivši ministar narodne privrede u Nedićevoj vladi i Ljotićev bliski drug, došao je s ovim bataljonom u Sandžak kao oficir za vezu između Đurišića i Nedića. Neko vrijeme je kao oficir za vezu služio i novinar [[Ratko Parežanin]]. Peti puk SDK je aprila 1944, zajedno sa Đurišićevim četnicima, učestvovao i u [[Operacija Frühlingserwachen (1944)|operaciji »Frühlingserwachen«]].<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=364&rec=314&roll=663 NARA, T314, Roll 663, frame no. 000357.]</ref> Crnogorski dobrovoljački korpus (CDK) dijelom su sačinjavale bivše Đurišićeve trupe koje su Nijemci [[Razoružanje četnika|pustili iz zarobljeništva]], ali većinom je bila riječ o četnicima, koji su pod imenom »nacionalnih snaga« ostali u Crnoj Gori. Što se tiče organizacije, formalne lojalnosti, komandnih kanala i opskrbe, Đurišićeve snage su bile dio kvislinških trupâ koje su organizirali i izdržavali Nijemci, ali tijesno povezane sa Ljotićevim Srpskim dobrovoljačkim korpusom (SDK). Usprkos svemu tome, Đurišić, pa tako i njegove trupe, nastavile su sa svojom prvotnom odanošću Draži Mihailoviću i njegovoj organizaciji.<ref>[https://znaci.org/00001/40_64.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje KOLABORACIJA IZVAN SRBIJE DO OKTOBRA 1944.]</ref> CDK je imao oko 5.000 pripadnika. General Nedić je Đurišića tada unaprijedio u čin potpukovnika. Prethodno, u isti čin ga je unaprijedio i [[Petar II Karađorđević|kralj Petar II]], i to na Mihailovićev prijedlog.<ref>Dr Radoje Pajović, Kontrarevolucija u Crnoj Gori: Četnički i federalistički pokret 1941—1945, Obod, Cetinje, 1977, str. 472.</ref> {{izdvojeni citat|Nemci su naoružali 5. 649 crnogorskih dobrovoljaca, ali je [[Adolf Hitler|Firer]] zabranio, da se oni stave pod zajedničku komandu Srpskog dobrovoljačkog korpusa.<ref name="Živković"/>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta (Balkan od 1. aprila do 31. decembra 1944.)}} [[Ratko Parežanin]], kao jedan od ljudi koji je 1935. skupa sa Dimitrijem Ljotićem utemeljio JNP Zbor, bio je za vrijeme okupacije na poziciji šefa Vaspitnog odseka SDK. Nakon rata, Parežanin je posvjedočio koliko je savez Đurišić—Nedić—Ljotić bio čvrst, kao i kakva je bila njegova uloga u održavanju veze između četnika Pavla Đurišića i kvislinške vlade u Beogradu: {{izdvojeni citat|Od dolaska 2. bataljona 5. puka Srpskog dobrovoljačkog korpusa u Sandžak kod vojvode Pavla Đurišića — februara 1944. godine — dobrovoljci su bili u stalnim vezama sa četničkim odredima Crne Gore i Sandžaka. Iz dana u dan te veze su se pojačavale. Posle kraćeg vremena došlo je i do formalnog ujedinjavanja naših jedinica... U to vreme od strane Nedića naimenovan je Đurišić za pomoćnika Koste Mušickog, komandanta SDK i unapređen u čin potpukovnika... Od starijih najpre je bio Mihailo Olćan veza sa Pavlom i njegovim četnicima. Docnije sam ja pridodat Olćanu sa nekoliko mlađih drugova. Kad je Olćan napustio ovo mesto, Ljotić je preporučio Nediću da me postavi za vezu između Nedićeve Srbije i četnika Crne Gore i Sandžaka. Nedić je prihvatio ovaj predlog i odredio me pismenim aktom za neku vrstu „zamenika” kod vojvode Đurišića.<ref>[https://www.antenam.net/istorija/362442-jesen-cetnika-u-crnoj-gori-1944 Vladimir Jovanović: Jesen četnika – u Crnoj Gori 1944. (Antena M)]</ref>}} Parežanin dopisuje: „U poslednje vreme Pavle Đurišić je imao svoju stalnu delegaciju u štabu SDK. Njen je zadatak bio održavanje veze sa dobrovoljcima i snabdevanje četničkih jedinica u Sandžaku od strane Nedićeve vlade (oružje, odeća, obuća, pa i novac).” U kvislinškim [[mediji]]ma u Srbiji tog vremena, kao pozitivan primjer upravo se izdvajala saradnja jedinicâ vlade Milana Nedića i snagâ pod komandom Pavla Đurišića. U prvoj polovini maja 1944. Đurišić je otputovao za Beograd, gdje se sastao sa Nedićem, [[Hermann Neubacher|Hermannom Neubacherom]] i [[Maximilian von Weichs|Maximilianom von Weichsom]], komandantom Jugoistoka, a postavljen je i za pomoćnika komandanta SDK generala [[Koste Mušickog]].<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_161.htm Izveštaj komandanta Vučedolske brigade od 22. maja 1944. Komandi operativnih jedinica istočne Bosne i Hercegovine i Komandi Trebinjskog korpusa o teškoj situaciji kod četničkih jedinica u Crnoj Gori]</ref> Pavle Đurišić se tada srio i sa Mihailom Olćanom, u tom periodu političkim komesarom SDK.<ref>{{Cite web|url=https://zanimljivaistorija.com/2017/12/12/mihailo-olcan/|title=Mihailo Olćan|last=|first=|date=|website=|publisher=Zanimljiva istorija|archive-url=https://web.archive.org/web/20210923112219/https://zanimljivaistorija.com/2017/12/12/mihailo-olcan/|archive-date=23. 09. 2021|dead-url=|access-date=}}</ref> U „Novom vremenu“, u broju od 21. i 22. maja 1944 (u tekstu naslovljenom “Crna Gora zahteva slogu svih Srba”), objavljena je fotografija Olćana i Đurišića. Major Pavle Đurišić je tom prilikom obećao: „Jedno mogu da garantujem a to je da ću očistiti od komunista krajeve Sandžaka i Crne Gore.”<ref>[https://www.antenam.net/drustvo/religija/296066-novi-cetnicki-parastos-micovic-i-ostojic-krivotvore-istoriju-sada-na-krnovu Vladimir Jovanović — Novi četnički parastos: Mićović i Ostojić krivotvore istoriju, sada na Krnovu]</ref> 13. jula 1944. godine, [[Radio Beograd]] je pohvalio Đurišića za službu [[Sile Osovine|silama Osovine]].{{sfn|Maclean|1957|p=210.}} Prethodno, list „Novo vreme“ u broju od 12. juna 1944. prenosi riječi generala Milana Nedića: {{izdvojeni citat|Moje staro vojničko srce zadrhtalo je kada sam čuo za podvige junačkih četa sokola Pavla Đurišića, kada su počele da stižu vesti da uz moje oružane odrede bratski pristupaju u borbu protiv srpskih dušmana i ostali srpski nacionalni borci.<ref>[http://www.znaci.org/00001/155_4.pdf Milan Borković, n.d.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230604192713/https://znaci.org/00001/155_4.pdf |date=2023-06-04 }}, str. II/329.</ref>}} [[File:Vojvoda Pavle Đurišić u Beogradu, s nemačkim oficirom u nemačkom automobilu ispred zgrade Narodne skupštine.jpg|thumb|Prilikom posjete [[Beograd]]u maja 1944. godine, komandant crnogorskih četnika [[Pavle Đurišić]] (na zadnjem sjedištu, u sredini) otvoreno se stavlja u službu okupacionih i kvislinških vlasti u Srbiji. Fotografija je načinjena ispred zdanja [[Narodna skupština Republike Srbije|Narodne skupštine]].]] O kontaktima potpukovnika Đurišića s Nedićem, Nijemcima i ljotićevcima u Beogradu, obaviješten je bio i general Dragoljub Mihailović, i to od strane majora [[Aleksandra Mihajlovića Vilija]], komandanta beogradskih ravnogoraca. Naime, 20. maja 1944. godine, major Mihajlović piše: „Iz redova SDK predviđa se formiranje jedne crnogorske jedinice. Naziv, jačina i sastav za sada nepoznati”.<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kut. 277, reg. br. 6/1.</ref> U drugom radiogramu poslatom tog dana, major Mihajlović prenosi VK JVuO dodatne informacije: {{izdvojeni citat|Kako saznajemo major Pavle Đurišić nalazi se u Beogradu, gde je primljen od strane Nedića. Saznaje se da mu je odobreno formiranje odreda od 7.000 ljudi. Dobio je 10.000 metara platna i dva kamiona. Formiranje i opremu odobrili Nemci.<ref>AVII, ČA, K—277, reg. br. 6/1.</ref>}} Svjestan da bi ovakvo Đurišićevo javno istupanje moglo prouzročiti veliku političku štetu JVuO, kako u zemlji tako i u inostranstvu, general Mihailović je 24. maja poslao depešu majoru [[Vojislav Lukačević|Vojislavu Lukačeviću]] (pseudonim »Ram-Ram«), kojom ga upozorava: {{izdvojeni citat|U »Novom Vremenu« od 21. i 22. maja, izašla je Pavlova slika sa ministrom Olćanom, kao i Pavlova izjava Vremenu. Hitno smo ovo demantovali preko demokratske Jugoslavije. Pavlu preporučujem da nam ne pravi ovakve nezgode jer posle toga dolaze otvoreni napadi preko Londona, koje nam škodi u narodu.<ref name="ReferenceJ">[https://znaci.org/00001/4_14_3_165.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 24. maja 1944. godine]</ref>}} Po povratku iz Beograda, potpukovnik Đurišić preduzima užurbane pripreme za formiranje Crnogorskog dobrovoljačkog korpusa. Procijenivši da CDK može mobilisati 5.649 ljudi, Đurišić u pismu od 12. juna moli generala Nedića da razliku preko 5.000 uvaži.<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Beograd, Četnička arhiva, CG—X—444, Pismo Pavla Đurišića Milanu Nediću od 12. juna 1944.</ref> Na temelju razgovora u Beogradu, Đurišić je za CDK sačinio prijedlog budžeta, koji je početkom juna dostavio Nediću. U njemu se za period od 1. juna do 31. decembra 1944. godine, na ime redovnih i ličnih, materijalnih i vanrednih izdataka, traži 289,976.800 [[dinar]]a. Prijedlogom budžeta nijesu predviđena sredstva za nabavku oružja, odjeće i posteljine, budući da su to obećale obezbijediti njemačke okupacione snage.<ref>AVII, ČA, CG—X—444, Predlog budžeta za CDK.</ref> Iz Đurišićeva pisma Nediću se doznaje da je već oko 20. maja Đurišić za Beograd poslao delegaciju koju su sačinjavali: Dušan Arsović, načelnik Đurišićevog štaba, Veljko Tomović, Đurišićev ađutant, kao i potporučnik Hojs, njemački oficir za vezu<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=174&rec=313&roll=488 NARA, T313, Roll 488, frame no. 000171.] <br /> ({{jez-njem|"Lt.Heuß, Verbindungsoffizier zu major Lukacevic, wird bis auf weiteres zu Cetnik–Führer Djurisic abgestellt. Rgt.Pfeiffer stellt geiegneten Vertreter für Heuß für begrenzte Zeit."}})</ref> pri Đurišićevom štabu. Delegacija se vratila početkom juna sa pozitivnim vijestima za komandanta četnika u Crnoj Gori i Sandžaku. Naime, Milan Nedić je po Arsoviću obavijestio Pavla Đurišića da mu je, u cilju opremanja CDK, uputio deset vagona [[Žito|žita]] (od čega pet za potrebe vojske), zatim tri vagona ratne opreme (oko 3.000 pušaka, 150 automata, oko 80 teških mitraljeza, 38 minobacača, šest topova, 2.000 pari cipela, 300 litara nafte, odjeća), kao i 20 kamiona koji će svu opremu iz [[Raška|Raške]] prebaciti do Đurišićevog štaba u [[Prijepolje|Prijepolju]]. General Nedić je takođe odobrio i kredit od pet miliona dinara, namijenjen za područje [[Stara Crna Gora|stare Crne Gore]].<ref>Dr Radoje Pajović, Kontrarevolucija u Crnoj Gori: Četnički i federalistički pokret 1941—1945, Obod, Cetinje, 1977, str. 472—474.</ref> Pored Đurišića, general Milan Nedić je pokušavao od okupatora obezbijediti izvor snabdijevanja i za potpukovnika [[Đorđije Lašić|Đorđija Lašića]], jednog od četničkih komandanata u [[Drugi svjetski rat u Crnoj Gori|okupiranoj Crnoj Gori]]. U izvještaju komande Jugoistoka od 6. maja 1944. godine (samo dan nakon pogibije Đorđija Lašića u [[Savezničko bombardovanje Podgorice|savezničkom bombardovanju Podgorice]]), navodi se sljedeće: {{izdvojeni citat|Predsjednik srpske vlade Nedić nekoliko puta dolazio radi snabdijevanja majora Lašića [Đorđe] sa 20-30 mitraljeza i 1000 kompleta italijanske opreme; rečeno mu je da se Lašić obrati direktno Feldkomandanturi 1040; Feldkomandantura će ispitati da li je Lašić pouzdan i voljan za borbu na strani Wehrmachta; ukoliko jeste, Feldkomandantura će ga snabdijeti u okviru svojih mogućnosti, a naročito mitraljezima.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&broj=695&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000691.] <br /> ({{jez-njem|"Der serb. Ministerpräsident Nedic wurde schon des öfteren hier wegen Unterstützung des Major Lasic Djordje aus Podgorica im Kampfe gegen die Kommunisten vorstellig. Insbesondere bittet er um Zuteilung von 20 – 30 MG und insgesamt 1000 komplette Ausrüstungen aus italienischen Beutebeständen. Der Ministerpräsident wurde gebeten, den Major Lasic Djordje an die F.K.1040 zu verweisen. Es ist zu prüfen, ob die Leute des Major Lasic Djordje zuverlässig und einsatzbereit an Seite der deutschen Wehrmacht kämpfen. Bei positivem Ergebnis ist der Major Lasic Djordje im Rahmen der bisherigen Unterstützung nationaler Verbände nach fen vorhandenen Mitteln, insbesonders mit MG, zu unterstützen."}})</ref>|Opunomoćeni komandant Jugoistoka za Feldkomandanturu 1040, Crna Gora (6. maj 1944.)}} Krajem aprila 1944. u selu Trbušanima pokraj Čačka ponovo je došlo do sastanka četnika Draže Mihailovića sa Milanom Aćimovićem i nemačkim predstavnikom Šterkerom. Izaslanici Draže Mihailovića na ovom sastanku su, sem generala Trifunovića, bili dr [[Živko Topalović]] i kapetan [[Predrag Raković]]. Na sastanku su četnički predstavnici podneli zahteve o potrebi u oružju i municiji.<ref>[http://www.znaci.org/00001/155_4.pdf Milan Borković, n.d.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230604192713/https://znaci.org/00001/155_4.pdf |date=2023-06-04 }}, str. II/327.</ref> Tokom [[Prodor NOVJ u Srbiju proleća 1944.|partizanskog prodora u Srbiju]], ravnogorske snage su se borile zajedno sa njemačkim, bugarskim i kvislinškim snagama ([[Srpski dobrovoljački korpus|SDK]] i [[Ruski zaštitni korpus|RZK]]) protiv [[2. proleterska divizija NOVJ|Druge]] i [[5. krajiška divizija NOVJ|Pete divizije]] NOVJ. U publikaciji ''Građanski rat u Srbiji 1941—1945'', izdatoj u emigraciji, pristalica Ljotićeva [[ZBOR]]-a [[Borivoje Karapandžić]] navodi poimence ljotićevske, nedićevske i četničke komandante koji su se nalazili na čelu odredâ raspoređenih u jugozapadnoj Srbiji, kako bi pokušali zaustaviti ofanzivu snagâ NOVJ: {{izdvojeni citat|Komunističke divizije izvršile su snažan pokušaj forsiranja reke Ibra. Njima su se suprotstavile sledeće nacionalne snage: IV puk Srpskog Dobrovoljačkog Korpusa (Komandant major Voja Dimitrijević), II puk SDK (Komandant major Marisav Petrović), Drugi bataljon I puka SDK (Komandant kapetan Mijat Bardak), Prvi bataljon III puka SDK (Komandant kapetan Mladen Štaljanić), Javorski Korpus (Komandant major Radomir Cvetić), Prvi Ravnogorski korpus (Komandant poručnik Zvonko Vučković), Drugi Ravnogorski korpus (Komandant kapetan Predrag Raković), Kosovski korpus (Komandant kapetan Žika Marković) i jedinice Srpske državne straže pod komandom potpukovnika Dragutina Redića, Komandanta SDS Oblasti kraljevačke. Borbom je rukovodio zajednički Operativni štab, na čijem je čelu stajao Načelnik štaba Srpskog Dobrovoljačkog Korpusa potpukovnik Radoslav Tatalović.<ref>Боривоје М. Карапанџић, Грађански рат у Србији 1941—1945. Друштво Хиландар, Ваљево, 2010, стр. 261—262.</ref>}} U knjizi “Moja misija u Crnoj Gori”, Ratko Parežanin potvrđuje Karapandžićeve navode o zajedničkoj borbi Mihailovićevih četnika i Ljotićevih dobrovoljaca u vrijeme izvođenja »Titove ofanzive prema Ibru«: {{izdvojeni citat|U Srbiji se, naročito u poslednje vreme, radilo mnogo na objedinjavanju četnika i dobrovoljaca, ali sve je išlo nekako mučno i sporo. Bilo je s vremena na vreme saradnje i međusobnog pomaganja na terenu, pojedinačno, ali je na drugim mestima opet dolazilo do razmirica pa i do sukoba. Nade za jedinstvo bile su naročito oživele prilikom Titove ofanzive prema Ibru. Tada smo se zajednički borili sa četnicima na raznim sektorima. Lično sam gledao veće četničke jedinice gde se zajednički bore sa dobrovoljcima — oko [[Kraljevo|Kraljeva]] i [[Čačak|Čačka]] — sreo sam se jednom prilikom i sa Zvonkom Vučkovićem. Tada su se Marisav Petrović, Vlado Lenac i Zvonko zajedno i slikali. Naši su u ovo vreme sve činili da se četnicima pomaže i direktno u borbama i u pozadini... '''Verovali smo da će ovo bratstvo u oružju i zajednički prolivenoj krvi mnogo štošta iz nesrećne bliske prošlosti prekriti velom zaborava i da će nam omogućiti bratsku saradnju i borbu u odbrani od najvećeg protivnika, komunizma'''... Ljotić je u tom pogledu bio neumoran. Slao je kurire i posrednike do Draže Mihajlovića i zalagao se stalno za izmirenje i jedinstveni front. Nastojao je na razne načine da dođe u neposredan kontakt sa Dražom. Između Ljotića i Nedića postojala je puna saglasnost.<ref>Ратко Парежанин, Моја мисија у Црној Гори, Нова Искра, Минхен, 1974, стр. 8—9.</ref>}} [[Radosav Grujičić]] (pseudonim »Radovan«), inspektor [[Specijalne policije]] [[Uprave grada Beograda]], javlja 27. marta 1944. Draži Mihailoviću (»Br. 88«) da je dva dana ranije u [[Užice|Užicu]] primio znatnu količinu oružja od okupatora, i to preko 144 hiljade metaka, 400 mina za minobacače i 400 granata za topove kalibra 45&nbsp;mm.<ref>AVII, ČA, kut. 18, reg. br. 10/7—2.</ref><ref>Branko Latas, Četničko-nemački sporazumi o saradnji u Srbiji 1943—1944, Vojnoistorijski glasnik br. 2/1978, Beograd, str. 356.</ref> Grujičić obavještava Mihailovića i o položajima koje prema snagama NOVJ zauzimaju četnici, kvislinzi i okupatori u jugozapadnoj Srbiji: {{izdvojeni citat|Za sada u okolini Ivanjice nalaze se sledeće snage: Cvetić i Marković na liniji Mučanj — Kušiće, jedan bataljon bugara Katići, jedan bataljon bugara Prilike plus 4 tenka, puk dobrovoljaca dve čete rusa i 4 tenka, Ivanjica tri bataljona bugara i dve čete nemaca koji su ovog momenta stigli.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_100.htm Izveštaj obaveštajca Radovana od 27. marta 1944. Draži Mihailoviću o dobijenoj municiji od okupatora u Užicu]</ref>}} General Dragoljub Mihailović (alias »88«) istog dana naređuje kapetanu Miloradu Mitiću (»Ratibor«), komandantu iz zapadne Srbije, koordinaciju borbenih manevara sa Nijemcima, Bugarima i kvislinzima: {{izdvojeni citat|Vrlo dobro je što su prešli u napad SDS. B.[ugari] N.[emci] Naše jedinice stalno vrše napade. Ovo je zgodna prilika da se uništi ova komunistička grupa, samo jedinice N. SDS. LJ.[otićevci] B. treba da napadaju, a ne da se brane. Mi ćemo još prikupiti snaga, koje će takođe preduzeti napade. [...] Inače svima ostalim našim jedinicama, koje su sada u dodiru sa komunistima, naređeno je da najenergičnije napadaju, i da komunistima nedaju mira. Za municiju se i dalje starajte... Morate voditi računa da nedolazi do intimnijeg dodira naših snaga i onih drugih, jer bi to bilo nezgodno. Naši će biti aktivni i bez toga.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_101.htm Pismo Draže Mihailovića od 27. marta 1944. kapetanu Miloradu Mitiću o saradnji četnika i okupatora u borbama protiv NOVJ u jugozapadnoj Srbiji]</ref>}} U izvještaju od 8. aprila 1944. koji je kapetan [[Živojin Marković]], komandant 2. kosovskog korpusa poslao Draži Mihailoviću u kome ga obavještava o stanju četničkih organizacija na [[Kosovo (oblast)|Kosovu]], pored ostalog, piše: {{izdvojeni citat|Pojedini korpusi učestvuju u zajednici sa okupatorom i sa satelitima u borbi protiv partizana. Po onome gde je pretežnija opasnost od partizana kao što je bio slučaj u Ibru, gde su se našli, na jednoj liniji jednovremeno Ljotićevci, Nedićevci, Arnautska Šuc policija, Bugari, Nemci i Javorski korpus (major Cvetić). To ima psiholoških reperkusija na narod. Treba, po mom mišljenju, raditi da se Nemci, Ljotićevci, Arnauti i drugi nađu u prvim linijama, a ne naši redovi... Cvetićevi vojnici slobodno šetaju po Raškoj i Ibarskom dolinom, a okupator to gleda.<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kut. 101, reg. br. 10/3.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_256.htm Obaveštenje brigadira Armstronga od 8. aprila 1944. Draži Mihailoviću o poruci generala Padžeta da četnički komandanti sarađuju sa Nemcima i opasnosti da članovi britanske misije kod četnika padnu u ruke Nemaca]</ref>}} Pukovnik Jevrem Simić dostavio je pismom od 18. aprila 1944. generalu Draži Mihailoviću informacije o borbenom rasporedu snagâ JVuO, SDK, SDS i njemačkog Wehrmachta u jugozapadnoj Srbiji, naspram jedinicâ [[NOV i POJ]] koje ih napadaju: {{izdvojeni citat|Raspored Nemačko-satelističkih snaga je: Krdžaliski [dobrovoljački — prim.] drugi puk pod komandom Marisava [Petrovića] u Čajetini, a jedan bataljon je 17 ovog meseca otišao iz Bele reke verovatno ka Katićima. Nemci: 4.000 sa nešto lakih topova, na prostoru Čajetina — Palisad — Kraljeve vode — Kokin Brod. Bugari: Na utvrđenoj Borovoj glavi ovu ojačavaju i ima ih 1.500. S.D.S.: Njih 230 u utvrđenjima sela Rožanstvo. Marković: 360 ljudi zatvara Visoku. Odredi su istureni na Okruglici. Kondor: sa 1340 ljudi na liniji Klekovo — Ljubiš — Sirogojne. Grupno zatvara sve pravce sa rezervom spremnom za udar. Kalait: jedan bataljon sa 80 Nemaca u Štitkovu, a dve čete na Pavlovića Brodu. Sam Kalait sa ostalim odredima je sa Pavlom. Cvetić: sa njim veze nemam. Zvonkov odred pod komandom poručnika Nenadića zajedno sa Nemcima je u Negbini. U toku 17 ovog meseca Marković je do 11 časova vodio borbu sa crvenima napadnut od tri njegove kolone. Posle borbe od tri sata gde je dolazilo i do borbe prsa u prsa, povukao je se. Crveni su zauzeli Katiće, Maću, Vodice, Šarenik i tu se zadržali. Rezultat: Marković ima 6 mrtvih i 4 ranjena. Nađeno je 21 mrtvih kod crvenih.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_120.htm Pismo delegata Vrhovne komande od 18. aprila 1944. Draži Mihailoviću o saradnji četnika sa nemačkim i bugarskim trupama u borbama protiv NOVJ u jugozapadnom delu Srbije]</ref>}} Potpukovnik [[Radoslav Tatalović]], načelnik štaba Srpskog dobrovoljačkog korpusa, 18. aprila 1944. podnosi izvještaj generalu [[Hans Felber|Hansu Felberu]] (od avgusta 1943. opunomoćeni komandant Jugoistoka; okupirana Srbija spadala je u njegovu zonu odgovornosti) u kome izražava zadovoljstvo saradnjom sa Javorskim korpusom JVuO pod komandom majora [[Radomir Cvetić|Radomira Cvetića]]: {{izdvojeni citat|Saradnja sa četničkom grupom Cvetić je veoma dobra.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&roll=255&broj=811 NARA, T501, Roll 255, frame no. 000807.] ({{jez-njem|"Die Zusammenarbeit mit der Cetnikgruppe Cvetic ist sehr gut."}})</ref><ref name="ReferenceH">[https://znaci.org/00001/40_63.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje NEFORMALNA KOLABORACIJA U SRBIJI]</ref>|Zapisi o obilasku Vojnog zapovjednika Jugoistoka [[Prodor NOVJ u Srbiju proleća 1944.|operacije Kammerjäger]] (18-20. april 1944. godine)}} U izvještaju Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka generala Hansa Felbera od 13. maja 1944. Vrhovnoj komandi Wehrmachta, još jednom se notira potpora koju trupe potpukovnika Tatalovića pružaju četnicima Draže Mihailovića, u ovom slučaju na teritoriji NDH: {{izdvojeni citat| D) Grupa “Tatalović” Srpski dobrovoljački korpus uključio se kod [[Ljubovija|Ljubovije]] u borbe na hrvatskoj obali Drine i prihvatio četnike koji su se povlačili.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&roll=256&broj=736 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000732.] <br /> ({{jez-njem|"Gruppe Tatalovic. Bei Ljubovija griff SFK in Kämpfe auf kroat.Drina–Ufer ein u. nahm ausweichende Cetniks auf."}})</ref><ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_57.htm Izveštaj vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od 13. maja 1944. Vrhovnoj komandi Vermahta o borbama sa 2. i 5. NOU divizijom na komunikaciji Užice - Višegrad]</ref>}} Referišući o situaciji u Srbiji, general Felber je u svom izvještaju od 22. aprila 1944. o suradnji četnika sa Nijemcima i kvislinzima zabilježio sljedeće: {{izdvojeni citat| Srbija: Pod pritiskom crvenih snaga koje su prodrle u južnu Srbiju, ponovo je porasla spremnost svih nacionalno orijentisanih krugova pod vođstvom okupacione vlasti da poduzmu borbu protiv komunizma. Javljeno je da je sâm Draža Mihailović u jednom govoru tražio lojalnu suradnju s okupacionim snagama kako bi otklonio komunističku opasnost u Srbiji. Vidljiv znak ovog novog razvoja je činjenica da se u južnoj Srbiji Nijemci, Srpski dobrovoljački korpus i DM–četnici bore rame uz rame.<ref name="ReferenceH">[https://znaci.org/00001/40_63.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje NEFORMALNA KOLABORACIJA U SRBIJI]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=553&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000549.] <br /> ({{jez-njem|"Serbien: Unter dem Druck der in S–Serbien eingedrungenen roten Kräfte ist die Bereitschaft aller nationalgesinnten Kreise unter Führung der Besatzungsmacht, den Kampf gegen den Kommunismus aufzunehmen, wieder gewachsen. DM selbst soll in einer Rede zu loyaler Zusammenarbeit mit Okkupator aufgefordert haben, um die kommunistische Gefahr in Serbien zu beseitigen. <br /> Einen sichtbaren Ausdruck hat diese Entwicklung darin gefunden, dass in S–Serbien Deutsche, SFK und DM–Cetniks Seite an Seite kämpfen."}})</ref>}} U izvještaju koji su aprila 1944. sačinili službenici [[Ured za strateške usluge|Ureda za strateške usluge]] (''Office of Strategic Services (OSS)''; preteča savremene [[CIA|Centralne obavještajne agencije]] [[Sjedinjene Američke Države|SAD]]), sugeriše se da bi „generala [Mihailovića] trebalo promatrati u istom svjetlu kao i Nedića, Ljotića i bugarske okupacione snage“.<ref>Sabrina P. Ramet, ''The Three Yugoslavias: State-Building and Legitimation, 1918-2005'', Indiana University Press, 2006, pp. 134.</ref> U noći 28/29. aprila 1944, pripadnici Resavske brigade JVuO pod komandom Vukašina Petkovića i lokalna SDS uhvatili su devet stanovnika [[Svilajnac|Svilajnca]]. Jedan uhapšenik je uspeo da pobegne, a ostali su sprovedeni u selo [[Дивостин|Divostin]] gde su zaklani. Sačuvano je potresno svedočenje Radosava Vidulovića, četnika pod Petkovićevom komandom, koji je 1944. ostavio pisanu belešku o pokolju u Divostinu: {{izdvojeni citat|Jedne noći, kad smo bivakovali kod sela Crkvenca, Vukašin [Petković] je došao u našu sobu i pitao: ’Ko hoće da ide sa mnom, imamo večeras da koljemo?’ Svi smo digli ruke uvis, jer, kako sam čuo, ko ne digne ruku, rđavo prolazi. Vukašin je odvojio pet trojki i otišao sa njima u nepoznatom pravcu. Posle pola sata vratili su se sa krvavim rukama i jedan sa prebijenom puškom. Svi koji su došli rekli su nam: ’'''Ala smo ih klali'''.’ Jedan je pričao kako mu se puška prebila kad je jednog udario po glavi. Jer oni prvo udare čoveka puškom u potiljak pa, kada padne, onda ga jedan prekolje. Svi su se smejali kako su ih poklali. Po izvršenom delu, vojnici su se prali od krvi, a takođe i kame koje su bile krvave.<ref>Коста Николић, „О неким проблемима у раду организације Југословенске војске у отаџбини на југу Србије 1942-1944.“, Лесковачки зборник, LI, Лесковац, 2011, стр. 263.</ref><ref>Milan Radanović, Kazna i zločin: Snage kolaboracije u Srbiji: odgovornost za ratne zločine (1941-1944) i vojni gubici (1944-1945), Rosa Luxemburg Stiftung Southeast Europe, Beograd, 2015, str. 151.</ref>}} U jednom izvještaju od 5. maja 1944, neimenovani pripadnik ravnogorskog pokreta se žali na stanje u Resavskom korpusu, kao i na poručnika Vukašina Petkovića, navodeći da je stanovništvo okupirane Srbije ogorčeno zbog četničkih zločina te njihove neskrivene saradnje sa kvislinzima i okupatorom: {{izdvojeni citat|Najgori je poručnik Vukašin Petković. U aprilu je ubio: Iliju Bućina, sveštenika, poznatog nacionalnog radnika; Mihaila Jovanovića, nacionalnog borca iz Južne Srbije i ličnog prijatelja [[Aleksandar I Karađorđević|kralja Aleksandra]]; Čedomira Protića, Ivana Dimitrijevića i još dva obućara, pod optužbom da su komunisti! Poručnik Petković u narodu dobio ime “Car grkljan”. Nečuveni teror nad narodom. '''Narod nas smatra izvršiocem Nedićevih želja, nemačkim slugama'''. Stradalo je mnogo žena koje nisu htele da budu ljubavnice pojedinim starešinama. Ko može ovakvim zulumima i zverstvima stati na put?<ref>Vojni arhiv Beograd, Četnička arhiva, 87–2–12.</ref><ref>Коста Николић, н. ч., стр. 272.</ref>}} Na zajedničkoj konferenciji svih kolaboracionističkih oružanih formacija, koja je održana 2. maja 1944. godine, [[Marisav Petrović]], jedan od komandanata SDK, optužio je generala [[Borivoje Jonić|Borivoja Jonića]] da su njegove jedinice (tj. SDS) „saradnici DM“ i dodao da „DM na ovaj način ima 95% pristalica u Srbiji“.<ref>Rade Ristanović, Oblici otpora u okupiranom Beogradu (1941-1944). Doktorska disertacija, Filozofski fakultet Univerziteta u Novom Sadu, 2019, str. 545.</ref> I sâm Borivoje Jonić će u svojim poslijeratnim zapisima istaći do koje mjere je bila izražena saradnja SDS sa Dragoljubom Mihailovićem i JVuO: {{izdvojeni citat|S.D.S. ne samo da je od svoga osnivanja sarađivala sa četničkom organizacijom, no je iste za svo vreme snabdevala oružjem, municijom, obućom, odećom i drugim potrebama. Zbog ove saradnje koju su Nemci progonili i kažnjavali smrću, brojno stanje straže smanjivalo se i bezbroj puta popunjavalo. '''Straža je bila glavni depo za popunu četničke organizacije u Srbiji'''. Preko straže išla je glavna obaveštajna služba četničke organizacije – u sve pravce i izvan Srbije... Može se slobodno reći i tvrditi da je 50% starešina i 25% ljudstva S. D. S. eliminisano iz njenih redova zbog saradnje i povezanosti sa ravnogorskim pokretom.<ref>Nebojša Stambolija, Srpska državna straža 1942-1944. Doktorska disertacija, Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu, 2020, str. 312-313.</ref>}} General Jonić precizira na koje je sve još načine Straža ukazivala pomoć Mihailovićevim četnicima: {{izdvojeni citat|Dotur novca, obuće, odeće i životnih potreba; štampanje novina i propagandnog materijala i rasturanje istog; snabdevanjem sa oružjem i municijom do najviših mogućih granica; fingirana otmica novca i drugih potreba za D. M. iz vozova i kamiona gde je S. D. S. u pripremama i izvršavanju učestvovala; ranjenici i bolesnici D. M. lečili su se u vojnim i građanskim bolnicama kao pripadnici S. D. S; snabdevanje lekovima i sanitetskim materijalom četnika, što je uzimato za S. D. S; ukazivanje specijalnih usluga savezničkim misijama kod D. M. od strane S. D. S. a posebno engleskom pukovniku Beliju u Šapcu, američkom pukovniku Mak Daulu sa misijom u Mačvi i u selu Vrčinu kod Beograda; preuzimanje u više slučajeva savezničkih padobranaca i predaja istih četnicima radi transportovanja u njihove baze, i. t. d.<ref>Петар Мартиновић Бајица, ''Милан Недић'', Београд, 2003, стр. 362-364.</ref>|General [[Borivoje Jonić]], komandant Srpske državne straže od 1942. do 1944. godine}} Takođe, u ratnim memoarima kapetana [[Zvonimir Vučković|Zvonimira Vučkovića]], komandanta 1. ravnogorskog korpusa, nailazi se na potvrdu ocjene o naklonjenosti velike većine pripadnika SDS-a Mihailovićevom pokretu: {{izdvojeni citat|Viši oficiri u štabu vrhovne komande, pomagani od nekih političara koji se nisu mirili sa odlukama [[Svetosavski kongres|Baškog kongresa]], vršili su pritisak na Dražu da bez odlaganja prihvati saradnju generala Nedića. Oni su morali znati da nama ta saradnja nije bila potrebna, jer je skoro cela SDS bila na našoj strani, ali saradnja sa Nedićem značila je u stvari saradnju sa onima koji iza njega stoje, a oni su verovali da mi sa te strane možemo izvući neku značajnu korist...<ref>Звонимир Вучковић, Сећања из рата. Од отпора до грађанског рата, Ваљево, 2005, стр. 384.</ref><ref>Nebojša Stambolija, n.d, str. 313.</ref>}} Major [[Aleksandar M. Mihajlović]], komandant Beograda JVuO, u izvještaju koji je Draži Mihailoviću poslao 22. aprila 1944. godine, svjedoči iz prve ruke o potpuno haotičnom stanju u redovima okupatora i kvislinga nakon [[Savezničko bombardovanje Jugoslavije|savezničkog bombardovanja glavnog grada Jugoslavije]] za [[Uskrs]] 1944: „Što se tiče vlasti, naših i nemačkih, ona je potpuno dezorijentisana i razbijena. Tri dana u Beogradu nije bilo takoreći nikakve vlasti. Svi su oni bili pogubili glave. Vlada je izbegla na Avalu, Uprava grada sklonila se na periferiju, komanda SDS takođe je izbegla na periferiju, Nemci se evakuišu preko Save i Dunava... Jedino su se kvartovski odredi SDS držali prilično dobro i požrtvovano su se zalagali za spasavanje stanovništva.“ Major Mihajlović piše i da je vanredna situacija rezultirala novim približavanjem srpskih nacionalističkih i kolaboracionističkih snagâ: {{izdvojeni citat|Opšti zaključak: bombardovanje saveznika je uspelo, ali sa srazmernim ogromnim žrtvama našeg življa. <br /> II. — Čim je nestalo dosadašnje vlasti u Beogradu svi su požurili da mi se stave na raspoloženje. Jedan od prvih bio je đeneral Jonić. Ja sam se sastao sa njim sada prvi put. Rekao mi je da je od Vas dobio naređenje da naš odred snabdeva oružjem i municijom i izjavio mi je gotovost da ovo izvrši. Međutim, ogradio se da on ne raspolaže ni oružjem ni municijom, već mi treba da na terenu sa njihovim odredima uhvatimo vezu i da od njih ovo dobijemo, jer su oni u mogućnosti da to pred Nemcima rashoduju. Kako se bio proneo glas da je invazija Balkana otpočela, stavio mi se potpuno na raspoloženje u slučaju da naša akcija sad otpočne. Pored Jonića došao mi je i Dragi Jovanović. I sa njim sam se sastao. S njegove strane tražio je da se kod saveznika interveniše da se Beograd više ne bombarduje, jer mnogo strada naše nedužno stanovništvo. Molio je da ova intervencija potekne sa Vaše strane. Zatim, razgovarali smo u vezi njegovog postavljenja za komesara na teritoriji koja se poklapa sa Avalskim korpusom. Glavna tema je bila prihvat izbeglica i njihovo zbrinjavanje, pošto se to na terenu bez asistencije naših NRO [Narodnih ravnogorskih odbora] ne može sprovesti. Sa svoje strane tražio sam od njega da za sada nastane da se održi red u Beogradu, jer dok su Nemci u njemu ja nemam nameru da intervenišem u slučaju nekih nemira, tražio sam hranu za izdržavanje beogradskih izbeglica i pomoć od njega u oružju i municiji.<ref>''Документи о издајству Драже Михаиловића — књига 1'', Државна комисија за утврђивање злочина окупатора и његових помагача, Београд, 1945, документ бр. 711, стр. 625—628.</ref>}} U dnevnom izvještaju Komande Jugoistoka za 16. maj 1944.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=908&rec=78&roll=331 National Archive Washington, T78, Roll 331, frame no. 6288808.] <br /> ({{jez-njem|"LAGE SW– SERBIEN: </br> RESTE 2. UND 5. DIV. IM ZLATAR– GEB. (S NOVA VAROS) VEREINIGT. </br> DAMIT HAT DIE DIV.– GRUPPE MORACA, IN ZWEIMONATIGEN KAEMPFEN DEZIMIERT, DEN TITO– AUFTRAG, IN SO– SERBIEN EINE KOMM. BASIS ZU SCHAFFEN, ZUNAECHST AUFGEBEN MUESSEN.– </br> BEI GERINGEN DEUTSCHEN, Z. T. ERHEBL. CETNIK– UND SFK– VERLUSTEN VERLOR DER FEIND IM VERLAUF DIESER KAEMPFE 2736 TOTE, 108 GEF. UND 64 UEBERLAEUFER."}})</ref> upućenom Vrhovnoj komandi oružanih snaga [[Treći Rajh|Velikonjemačkog Rajha]], govori se o žestokim borbama okupatora i kolaboracionista protiv snagâ NOVJ prilikom partizanske ofanzive ka Srbiji: {{izdvojeni citat|Srbija: ostaci 2. i 5. divizije su se sjedinili na planini Zlatar (južno od Nove Varoši). Time je nakon dva mjeseca skončao pokušaj div. grupe Morača, koja je izgubila tri četvrtine svoje snage, da izvrši Titovu naredbu o stvaranju komunističke baze u jugoistočnoj Srbiji. Nasuprot malim njemačkim i na nekim mjestima priličnim četničkim i dobrovoljačkim gubicima, neprijatelj je izgubio 2736 mrtvih, 108 zarobljenih i 64 prebjega.}} General-major [[Kurt von Geitner]], načelnik štaba njemačkog komandanta Srbije Hansa Felbera, u drugoj polovini maja 1944. izvještava da četničke jedinice, zajedno sa SDK i stražarima, obezbjeđuju granicu okupirane Srbije od partizanskog upada: {{izdvojeni citat|Četničke jedinice pod majorom Weyelom, SDK i policija osiguravaju jugozapadnu granicu; Usljed pritiska crvenih, te pomanjkanja municije, čak i oni četnički komandanti koji su dosad bili suzdržani, sada žele da pregovaraju.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&broj=771&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000767.] <br /> ({{jez-njem|"Cetnikverbände unter Major Weyel mit I./Pol.5 und I./SFK 1 sichern an SW–Grenze und sperren Strasse Nova Varos – Bistrica. </br> Unter rotem Druck und wegen Mun. Mangel zunehmende Verhandlungsbereitschaft bisher zurückhaltender Cetnik–Verbände."}})</ref>|Dnevni izvještaj Komande Jugoistoka za 19. maj 1944.}} General von Geitner zapaža još jedan primjer lokalne saradnje ravnogoraca i jedinicâ srpske kvislinške vlade: „U rejonu Aranđelovca, tokom borbi između manjih komunističkih bandi i snagâ DM [skupa] sa SDS-om, navodno ubijen 21 komunist, osmero zarobljenih, koji su od strane četnika strijeljani.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&broj=771&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000767.] <br /> ({{jez-njem|"Im Raum Arandjelovac bei Kämpfen zwischen kleinerem ko. Banden und DM mit SSW angeblich 21 Komm. tot, 8 Gefangene, die von Cetniks erschossen wurden."}})</ref> Istovremeno, u ratnom dnevniku Vrhovne komande [[Vermaht]]a se odaje priznanje četnicima i dobrovoljcima za odbacivanje snaga NOVJ iz Srbije: {{izdvojeni citat|Srpski dobrovoljački korpus i četnici pokazali su se kao dobri i pouzdani borci u borbama sa komunistima marta, aprila i maja, kada je Tito pokušao, bezuspešno, da prodre u Srbiju.<ref name="Živković"/>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta (Balkan od 1. aprila do 31. decembra 1944.)}} Vrhovna komanda njemačkih oružanih snaga uočava da je i u tom periodu glavni povod za zbližavanje Nedića i Mihailovića bio »porast komunističke opasnosti«, kao i da se ova saradnja pokušala sakriti od nadležnih njemačkih komandi u okupiranoj Srbiji: {{izdvojeni citat|Koncem maja 1944. došlo je do drugog pokušaja Tita da upadne u Srbiju, ali je njegov pokušaj ponovo propao, pa nije ni prešao reku Ibar. Zasluge za to imaju dobrovoljci Dimitrija Ljotića, koji su zaustavili komuniste. Sa porastom komunističke opasnosti, od godine 1944, došlo je do neslužbenog približavanja između Nedića i Mihailovića, ali nemačka strana nije mogla da dozna sve pojedinosti tog razvoja.<ref name="Živković"/>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta}} Autori dnevnika ocjenjuju da je u posljednjoj godini okupacije došlo i do otopljavanja odnosa na liniji Ljotić—Mihailović: „Napetost i neslaganje sa pokretom Draže Mihailovića tek je popustila godine 1944. Do tada su četnici čak vršili represalije nad porodicama Dobrovoljačkog korpusa.“<ref name="Živković"/> U zabilješci iz ratnog dnevnika ađutanta generala Hansa Felbera od 7. maja 1944. godine, pominje se Felberov obilazak jedinicâ na frontu u zapadnoj Srbiji, gdje se nalaze »u borbi protiv bandi«, tj. partizana: {{izdvojeni citat|(7.5.44) Putovanje glavnokomandujućeg generala pješadije Felbera u pratnji rittmeistera Geschera, kapetana Gölsa i sonderführera Horaka u oblast Valjevo—Kosjerić—Užice—Kremna—Višegrad—Dobrun—Bajina Bašta. Posvuda sastanci s čelnicima jedinicâ koje su tamo raspoređene u borbi protiv bandi: [[Brandenburger|puka Brandenburg]], 696. odreda poljske žandarmerije, Bugara i SDK, kao i sa četničkim vođama Rakovićem i Kalabićem. Povratak putem Kragujevac—Topola 11. maja, dolazak u Beograd u 19 sati.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=807&rec=501&roll=255 NARA, T501, Roll 255, frames no. 000803—000804.] ({{jez-njem|"7.5.44 Fahrt des O.B. Gen.d.Inf. Felber in Begleitung von Rittm. Gescher, Hptm. Göls und Sdf. Horak in das Gebiet von Valjevo—Kosjerici—Uzice—Kremna—Visegrad—Dobrun—Bajina Basta. Überall Besprechungen mit den Führern der dort im Kampf gegen die Banden eingesetzten Verbände des Rgt. Brandenburg, der Feldgend.Abt. 696, der Bulgaren und des SFK, sowie mit den Cetniks—Führern Rakovic und Kalabic. Rückfahrt über Kragujevac—Topola am 11.5., Eintreffen in Belgrad 19.00 Uhr."}})</ref>}} U izvještaju poslatom 17. maja te godine od strane Vojnog zapovjednika Jugoistoka je primijećeno: „U posljednje vrijeme povećan broj dezerterstava iz Srpske državne straže kod Draže Mihailovića.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&roll=256&broj=757 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000753.] ({{jez-njem| <br /> "In letzter Zeit erhöhte Desertierungen der SSW zu DM."}})</ref> Četiri dana ranije, u izvještaju poslatom Glavnom komandantu Jugoistoka feldmaršalu [[Maximilian von Weichs|von Weichsu]], general Felber u kratkim crtama ocjenjuje ulogu SDS: {{izdvojeni citat|Srpska državna straža ostaje nepouzdana. Prisan odnos sa četnicima.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=727&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000723.] ({{jez-njem|"SSW nach wie vor unzuverlässig. Innige Beziehung zu den Cetniks."}})</ref>|Raport generala [[Hans Felber|Hansa Felbera]] feldmaršalu [[Maximilian von Weichs|Maximilianu von Weichsu]], 13. maj 1944. godine}} Početkom maja 1944. [[Dimitrije Ljotić]], šef JNP [[Zbor]], pokrenuo je inicijativu za saradnju sa Mihailovićevim snagama. Ljotić i njegov sekretar [[Boško Kostić]] susreli su se 17. maja 1944. u selu Brđani kod [[Gornji Milanovac|Gornjeg Milanovca]] sa generalom [[Miroslav Trifunović|Miroslavom Trifunovićem]]. Razgovori su trajali tri dana.<ref>Koстa Николић, Бојан Б. Димитријевић, н. д., стр. 380.</ref> Prema sećanju Boška Kostića, objavljenom 1949, na sastanku između Ljotića i Mihailovićevih predstavnika dogovoreno je sledeće: {{izdvojeni citat|Rezultat tih razgovora bio je sledeći: zajednička borba protiv komunizma; organizacija DM ostaje potpuna; sporazumno sa DM postavljanje okružnih i sreskih načelnika; četnici DM neće napadati nedićevce; u svim bitnim stvarima Nedić ima da se sporazume sa DM. Inače, u ostalim stvarima Nedićeve odluke imaju se izvršavati; DM prima u načelu izdržavanje u novcu i namirnicama od Nedićeve vlade u kom cilju (DM) saopštava vladi svoj normalni sastav; DM ima svog delegata kod Nedića; regrutovanju za Nedićeve oružane jedinice neće se činiti nikakve prepreke od strane DM; zajednički antikomunistički front u srpstvu izvan Srbije, Nedić će odmah potpomoći stvaranje četničkih odreda radi čišćenja Srema od komunizma, u kom cilju će pomoći u oružjem, municijom i ostalom spremom do 4.000 ljudi.<ref>[https://www.znaci.org/00001/155_4.pdf Milan Borković, n. d., Beograd, 1979.], str. II/327-328.</ref>}} [[Josef Matl]], [[Austrijanci|austrijski]] [[Slavistika|slavista]] i kapetan njemačke vojne obavještajne službe (''[[Abwehr]]''), bio je autoritativni poznavalac četničkog pitanja i osoba koja je tokom rata održavala kontakte sa brojnim Mihailovićevim povjerenicima. O sastanku Ljotića sa Trifunovićem, kao i o povezivanju kvislinških struktura sa Pavlom Đurišićem, Matl nakon rata piše: {{izdvojeni citat|U toku nove nemačke politike koja je započela u jesen 1943. naimenovanjem Hermana Nojbahera za specijalnog opunomoćenika za Jugoistok, koji je dobio zadatak da na celom području Jugoistoka prikupi sve antikomunističke snage, došlo je do sporazuma između Nedića, Ljotića i Pavla Đurišića, komandanta četničkih odreda u Crnoj Gori i Sandžaku. Ovim sporazumom trebalo je koordinirati borbu srpskih dobrovoljačkih jedinica i četničkih odreda Pavla Đurišića, no usled stalnih intriga u štabu Mihailovića protiv saradnje sa Nedićem i Ljotićem, tek na osnovu pregovora između Ljotića i generala Miroslava Trifunovića, Mihailovićevog opunomoćenika, između 17. i 19. maja 1944. došlo je do stvarnog ujedinjavanja svih nacionalnih snaga [...] i do odgovarajućeg koordiniranja političkih zadataka u duhu zajedničkog antikomunističkog fronta.<ref>Josef Matl, ''Jugoslawien im zweiten Weltkrieg'', Osteuropa Handbuch, Bd. 1, Jugoslawien, hg. v. Werner Markert, Köln—Graz 1954, s. 99—121.</ref><ref>Venceslav Glišić, Teror i zločini nacističke Nemačke u Srbiji 1941-1945, Institut za istoriju radničkog pokreta Srbije, Rad, Beograd, 1970, str. 225, fus. 44.</ref><ref>Бранислав Божовић, Специјална полиција у Београду 1941-1944, Завод за уџбенике, Београд, 2014, стp. 344.</ref>}} Borivoje Karapandžić navodi da je „dobar deo sporazuma“ sproveden, ali ne „u celosti“, zbog četničkih napada na pojedine dobrovoljačke komandante (poput Marisava Petrovića), ili predstavnike Nedićevih vlasti. Ipak, on piše: {{izdvojeni citat|Đeneral Mihailović poslao je odmah u Beograd kao svoga punomoćnika kod đenerala Milana Nedića kapetana Predraga Rakovića, Komandanta Drugog Ravnogorskog korpusa, čija je kancelarija bila u samom Predsedništvu Vlade, a kome je po izričnoj Dražinoj želji bio politički savetnik [[Aleksandar Cincar-Marković|Aleksandar Cincar — Marković]], Ministar Spoljnih poslova u Vladi Cvetković — Maček, koja je zaključila [[Vojni puč 27. marta 1941.|Pakt s Nemcima]] 25. marta 1941. Zatim je data celokupna sprema sa oružjem i municijom, tako da je u samom Sremu formiran Sremski četnički odred na čelu s majorom Srdićem, dok je Komandant Sremskog korpusa sa sedištem u Srbiji bio divizijski đeneral Sveta Đukić. Pa, onda, đeneral Milan Nedić izdao je naređenje Narodnoj Banci, koja je dostavila đeneralu Mihailoviću veću sumu novca za potrebe “Jugoslovenske Vojske u Otadžbini”, itd.<ref>Боривоје М. Карапанџић, н. д., стр. 282.</ref>}} 5. maja 1944. u [[Манастир Радовашница|manastiru Radovašnici]] održan je sastanak pripadnika kvislinških struktura iz [[Šabac|šabačkog]] okruga sa majorom [[Dragoslav Račić|Dragoslavom Račićem]], komandantom Cersko-majevičke grupe korpusa JVuO, na kom se raspravljalo o modalitetima saradnje dviju stranâ. U zapisniku sa sastanka prenesen je govor okružnog načelnika Stevanovića: {{izdvojeni citat|U svom govoru od 26 marta t.g. general Nedić pozvao je nacionaliste da prestanu sa međusobnim raspravama i borbama i da se ujedine u borbu protiv najvećeg neprijatelja Srpstva — komunizma. Taj apel naišao je na puno razumevanje kod četničkih organizacija D.M. u mnogim okruzima i tako je postignuta puna saradnja. Od strane nemačke sile dato je odobrenje i pomoć da ova saradnja dođe do punog izražaja. U želji da se takva saradnja postigne i u Okrugu Šabačkom Okružni načelnik sa svojim komandantima čini apel na majora Račića, kao najvišeg funkcionera organizacije D.M. u Okrugu, da i on u tom pogledu izvrši svoju srpsku dužnost. Ovo je naročito nužno učiniti zbog toga, jer su komunističke bande već otpočele svoj pakleni posao i u ovom okrugu.<ref>Arhiv VII, Ča, k. 127, reg. br. 2/17.</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_139.htm Naređenje komandanta Cersko-majevičke grupe korpusa od 6. maja 1944. komandantu azbukovačkog sreza da se razgovori sa Nemcima vode po odobrenju Štaba Grupe korpusa]</ref>}} Već sjutradan je Račić donio naredbu kojom se zabranjuje vođenje pregovorâ s okupatorom bez njegova znanja i dopuštenja, dok je za kvislinške jedinice, koje je trebalo da posluže za posrednu nabavku naoružanja za JVuO, preporučio sljedeće: {{izdvojeni citat|Pošto je u izgledu da će Nemci dati još oružja za odrede srpske državne straže, granične straže i dobrovoljačkih jedinica, a imamo sigurnih podataka da će to oružje biti u najkraćem roku pod našom komandom to, — naređujem; 1. — Da komandanti srezova odobre da ode u Srpsku državnu stražu, graničnu stražu i dobrovoljačke odrede onoliko ljudi koliko bude traženo. Samo voditi računa da ljudstvo bude obrađeno u našem duhu i u nacionalnom pogledu ispravno. Ljudstvo obraditi u duhu naređenja koje je izdato u ovom pogledu. Do daljeg naređenja ne činiti pritisak na familije onih koji su u Nedićevim odredima i ne zahtevati da iz istih beže. A ako neko od njih pobegne posavetovati ga da se za sada vrati na svoje mesto i staviti mu na znanje da neće iskusiti nikakvu kaznu što se za izvesno vreme udaljio iz ovih jedinica. Za ovo imamo sigurnih podataka.<ref>Zbornik NOR-a, tom XIV, knjiga 3, str. 548—550.</ref>}} O neuspjehu partizanske ofanzive u Srbiji u proljeće 1944, kao i o intenzitetu i žestini borbi koje su se vodile, svjedoči i izvještaj od 8. maja 1944. poslat Draži Mihailoviću od strane komandanta Zlatiborskog korpusa JVuO kapetana [[Dušana Radovića Kondora]] (pseudonim »Debol«) u kom je navedeno sljedeće: {{izdvojeni citat|Celog dana 7-og maja, Nemci, Bugari, Dobrovoljci i moje zlatiborske i račanske snage vodile su jaku borbu sa kolonama crvenih na prostoru Solotuša, Bioska, Kadinjača, Zaglavak, Dub. Bugarska artiljerija dejstvuje vrlo uspešno. Odred nemačkih padobranaca na Kadinjači naneo mnogo gubitaka crvenima. Po prikupljenim podacima na brzu ruku na prostoru Ponikava ima oko 500 komunističkih leševa. U toku noći crveni otstupaju u neredu preko Tare u pravcu Zaovina i Mokre Gore, a izvesni delovi u pravcu Šljivovice. Okupator ih goni. Sa brigadama produžujem gonjenje. Juče smo ubili ili zarobili najmanje 80 komunista.<ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, str. 101.</ref>}} Jedinice JVuO, koje tada sudjeluju na strani okupatorsko-kvislinških formacijâ u okviru ''Borbene grupe Weyel'', ubrojane su u »Sopstvene snage« u izvještaju Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka generala Hansa-Gustava Felbera za 10. maj 1944.: {{izdvojeni citat|II. ''Situacija kod naših snaga''. A) Grupa »Holman« je, posle odbijanja jačih neprijateljevih napada na isturenu četu III. bat. kod Bioska (6 km sz. od Kremne) i ponovnih pokušaja noćnog proboja kod Mokre Gore, danas izjutra otpočela pokret sa III/ »Brdbg.«, 297. izv. bat., 698. bat. Feldžand. i II/»Brdbg.« u cilju napada na neprijatelja na planini Tari. I. bat. sa novodovedenim četnicima i SDS goni neprijatelja u rejonu Jablanica — Semegnjevo. B) Borbena grupa »Vajel« je sa Severnom četničkom kolonom u nastupanju preko puta Užice — Bioska u pravcu Šljivovica i sa Južnom četničkom grupom vrši zaprečavanje puta Užice — Ljubiš i južno odatle. C) 24. bug. div. učestvuje u napadu protiv neprijatelja na Tari sa 2 čete 11/64. i tenkovima preko manastira Rače (6 km jjz. od Bajine Bašte), a sa I/64. u pokretu iz Dervente prema jugoistoku u pravcu Bjeluša. III/64, nalazi se kod Kremne, sa zadatkom osiguravanja puta. Z.[apadno] odatle nalazi se i 200 četnika sa istim zadatkom. Ojačani I/63. dostigao je Čajetinu. Na dodeljenu 13. btr/1. izvršen je napad kod Mačkata. Bliži izveštaj još nije dostavljen. D) Grupa »Tatalović«. Angažovanjem minobacača od strane 1/2. SDK rasteran je neprijatelj, koji je s. od Fakovića, na obali Drine, sa hrvatske strane, izgradio položaje. I/l. SDK stigao je kod II/l. SDK u rejonu Zaglavak. III. ''Namere''. Gonjenje neprijatelja na Tari i u planini Zlatiboru uz dovlačenje novih raspoloživih bug. i četničkih snaga i snaga SDK. ''Ostali deo Srbije''. Prema izveštajima stanovnika, snage DM u rejonu j. od Kruševca vode žestoke odbrambene borbe protiv nadmoćnih kom. bandi. 20 km sz. od Prokuplja otpočeo je poduhvat lovačkih četa 27. bug. div. sa 4 nem. jurišna topa i 1 četom SDS. Na strani neprijatelja 15 mrtvih. Zaplenjena su tri skladišta životnih namirnica.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_53.htm Izveštaj vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od 10. maja 1944. Vrhovnoj komandi Vermahta o dejstvima protiv 2. i 5. NOU divizije na komunikaciji Užice — Višegrad], Zbornik dokumenata i podataka o NOR-u, tom XII (nemački dokumenti), knjiga 4, Vojnoistorijski institut, Beograd — dokument 53.</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=713&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frames no. 000709—000710.] <br /> ({{jez-njem|"Serbien. II. Eigene Lage. </br> A) Gruppe Hollmann trat nach Abwehr stärkerer Feindangriffe gegen vorgeschobene Kp. des III.Btl. bei Visoka (6 NW Kremna) und erneuter nächtlicher Durchbruchsversuche bei Mokra Gora heute morgen mit III./Brdbg., A.A.297, Fg.Abt.696 und II./Brdbg. zum Angriff gegen Feind in der Tara planina an. </br> I.Btl. jagt mit neu herangeführten Cetniks und SSW Feind im Raum Jablanica–Semegnevo. </br> B) Gruppe Weyel ist mit nördlicher Cetnikkolonne über Strasse Uzice – Bioska in Richtung Slivovica im Vorgehen und sperrt mit südlicher Cetnikgruppe Strasse Uzice – Ljubis und südlich davon. </br> C) 24.bulg.Div. beteiligt sich an Angriff gegen Feind in der Tara mit 2 Kp. II./64 und Panzern über Kloster Raca (6 SSW Bajina Basta), I./64 von Derventa antretend nach Südosten in Richtung Bijelusa. </br> III./64 zur Strassensicherung bei Kremna. W davon 200 Cetniks mit dem gleichen Auftrag. </br> Verstärktes I./63 hat Cajetina erreicht. Zugeteilte Battr. 13/1 wurde bei Mackat angegriffen. Nähere Meldung steht noch aus. </br> D) Gruppe Tatalovic. Feind, der N Fakovic auf kroat.Drina–Ufer Stellungen ausbaute, durch Gr.We.Einsatz von I./SFK 2 vertrieben. </br> I./SFK l bei II./SFK l im Raum Zaglavak eingetroffen. </br> III. Absichten. </br> Jagen des Feindes in der Tara und im Zlatibor–Gebirge unter Herausziehen weiterer verfügbarer bulg., SFK– und Cetnik–Kräfte. </br> Übriges Serbien. </br> Nach Einwohnermeldungen sollen DM–Kräfte im Raum S Krusevac in heftigen Abwehrkämpfen gegen überlegene komm. Banden stehen. </br> 20 NW Prokuplje Unternehmen Jagdkpn.27.b.Div. mit 4 dt. Sturmgeschützen und 1 Kp. SSW angelaufen. 15 Feindtote, 3 Lebensmittellager erbeutet."}})</ref>}} 11. maja 1944. godine, general Dragoljub Mihailović šalje naređenje četničkim komandantima u Srbiji, između ostalih i potpukovniku Dragutinu Keseroviću (pseudonim »Orel«), urgirajući da se iskoristi akcija okupatora i kvislinga protiv partizanskih snaga: {{izdvojeni citat|Dali ima nekih priprema od strane Nemaca i Nedićevaca za akciju protiv komunista na Jastrebcu i u Moravskom srezu. Javite koju prostoriju sada drže komunisti. Iskoristite svaku akciju okupatora i nedićevaca protiv crvenih samo na pogodan način.<ref name="ReferenceJ">[https://znaci.org/00001/4_14_3_165.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 24. maja 1944. godine]</ref>}} Sinhronizovano djelovanje [[Specijalne policije Uprave grada Beograda]] i obavještajne službe Komande Beograda JVuO u borbi protiv pripadnika [[Narodnooslobodilački pokret|NOP]] i ilegalne [[Komunistička partija Jugoslavije|KPJ]] nastavljeno je tokom 1944. godine. Major Aleksandar Saša Mihajlović (pseudonim »Vili«) izvještava Dražu Mihailovića 13. maja da su saradnici NOP-a iz Beograda nastavili sa svojim propagandnim radom u bližoj okolini grada, gdje su se sklonili nakon bombardovanja. Kako bi spriječio njihovu aktivnost, major Mihajlović piše da je poduzeo navedene mjere: {{izdvojeni citat|Po svim selima odmah su sačinjeni spiskovi svih izbeglica i ovi su dostavljeni Specijalnoj policiji u svrhu provere da se među njima ne nalaze i komunisti. Nezavisno od ovih proveravanja Specijalne policije naša obaveštajna služba, putem sopstvenih organa, uspela je da prikupi mnogo podataka o komunistima koji se sada sređuju i koji će biti kroz neki dan dostavljeni Specijalnoj policiji sa nalogom da se odmah pristupi hapšenju.<ref name="ReferenceF">[https://znaci.org/00001/11_55.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje »OBAVEŠTAJNI CENTAR ŠTABA BR. 2«]</ref><ref>AVII, arhivski fond Draže Mihailovića, S—W—1200.</ref>}} U noći između 29. i 30. maja 1944, vojnici Posavske brigade JVuO opljačkali su magacin oružja SDS u [[Obrenovac|Obrenovcu]], ali je komandant Posavsko-kolubarske grupe korpusa major Vladimir Komarčević naredio da se oružje vrati. Svoj postupak prema pripadnicima SDS major Komarčević obrazlaže na sljedeći način: {{izdvojeni citat|'''Niko više ne postoji u našoj organizaciji kome nije jasno da je celokupan SDS u najtešnjoj saradnji sa nama'''. Ovde vidim samo samovolju i neozbiljne postupke ljudi nedoraslih položaju na kome se nalaze.<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kut. 71, reg. br. 4/5.</ref><ref>Бојан Б. Димитријевић, Војска Недићеве Србије 1941-1945, Институт за савремену историју, Београд, 2011, стр. 322.</ref>}} General Hans Felber, vojnoupravni komandant Jugoistoka, poslao je posljednjeg dana maja 1944. godine Komandi Jugoistoka (“na ruke” general-majora Arthura Wintera, načelnika štaba [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]]) prijedlog koji je sadržavao sljedeće: {{izdvojeni citat|Prema koncepciji vojnog zapovjednika Jugoistoka, tješnje povezivanje Crne Gore i Sandžaka sa Srbijom jest poželjno i sa vojnog stanovišta. To će prije svega ojačati poziciju premijera Nedića, a samim tim će pokret Draže Mihailovića, koji je veoma jak u zemlji, približiti premijeru Nediću. Isto tako, i otpor DM–pokreta prema njemačkoj okupacijskoj vlasti biće ublažen. Tada bi bilo lakše iskoristiti snage okupljene u pokretu DM za borbu protiv komunista; s druge strane bi se povećala brojnost ove jedinice, što je trenutno otežano zbog snažnog protivljenja Srpskog dobrovoljačkog korpusa. Unutar Srbije smanjili bi se unutarstranački sukobi i nemiri, a sve bi se snage mogle upotrijebiti za odbranu od komunističkih prijetnji. Na istoj je liniji i željeno usklađivanje Crnogorskog dobrovoljačkog korpusa sa [u borbi] dokazanim SDK-om.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=871&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000867.] <br /> ({{jez-njem|"Nach Auffassung Militärbefehlshaber Südost ist auch vom militärischen Standpunkt aus die Herbeiführung einer engeren Bindung von Montenegro und des Sandschak an Serbien erwünscht. Dadurch wird vor allem die Position des Minister–präsidenten Nedic gestärkt und damit die in Lande sehr starke DM–Bewegung an den Min.Präs. Nedic herangeführt. Ebenso wird auch die Gegnerschaft der DM–Bewegung gegen die deutsche Besatzungsmacht gemildert werden. Es wäre dann leichter, für den Kampf gegen die Kommunisten die in der DM–Bewegung steckenden Kräfte auszunutzen und andererseits die z.Zt. durch die erhebliche Gegnerschaft zum SFK erschwerte Aufstockung dieses Verbandes durchzuführen. Innerhalb Serbiens würden die Parteikämpfe und die Unruhen abnehmen und alle Kräfte gegen die Abwehr kommunistischer Bedrohungen eingesetzt werden können. Auch die erwünschte Gleichschaltung des Montenegrinischen Freiwilligen Korps mit den bewährten S.F.K. liegt auf der gleichen Linie."}})</ref>}} Kapetan [[Dragomir Gaga Topalović]], komandant Rudničkog korpusa JVuO, u pismu od 3. juna 1944. upućenom komandantu Kačerske brigade potporučniku Milovanu Nedeljkoviću, naređuje usklađivanje dejstava četničkih jedinicâ u okolini Beograda sa onima kvislinške vlade te njemačkog i bugarskog okupatora, a protiv [[Kosmajski NOP odred|Kosmajskog odreda]]: {{izdvojeni citat|Prema podacima s kojima raspolažem komunci nalaze se na vrh [[Bukulja|Bukulje]]. S njima je, priča se, i sam [[Radivoje Jovanović|Bradonja]]. Njihova jačina iznosi oko 120—150. Pošto su zauzeli dobar položaj, ja sam predložio kapetanu Mihajloviću da izvršimo blokadu cele Bukulje, pa da ih napadnemo i uništimo po sledećem planu: 1. — Bugari ima da napadnu iz [[Aranđelovac|Aranđelovca]] samu Bukulju. 2. — Nemci ima da posednu Garaše prema Darosavi, do škole. 3. — Poljska straža iz [[Belanovica|Belanovice]] da uhvati vezu sa Nemcima iz Aranđelovca do Jelovika. 4. — Kačerska brigada [JVuO — prim.] ima da hvata vezu sa S.D.S. iz Belanovice i dalje put ka Jeloviku i Vukosavcima. 5. — S.D.S. iz Aranđelovca da nastavi putem između Bukulje i Jelovika — Vukosavca u produženju sve do Kamenara. 6. — 2 brigada K.G.G. [Korpus Gorske garde JVuO — prim.] od Kamenara do Brezovca. I dalje na [[Venčac]]. Čekam odgovor od kapetana Mihajlovića i ako on uspe da natera njih onda treba da krenemo zajedno u akciju. Čas polaska javiću. Vi ostanite na mestu gde ste sad, a ja ću da krenem bliže Kamenaru, kako bi bio bliže mestu odakle treba da počne akcija. Vi stupite u vezu sa poljskom stražom iz Belanovice.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_173.htm Pismo komandanta Rudničkog korpusa od 3. juna 1944. komandantu Kačerske brigade o potrebi sadejstva četnika sa okupatorskim trupama i nedićevcima za napad na delove Kosmajskog NOP odreda na Bukulji]</ref>}} Komandant Borbene grupe »Željezna vrata« koja je bila stacionirana u [[Istočna Srbija|istočnoj Srbiji]], u izvještaju od 7. juna 1944. piše o sastanku oficira [[Srpske granične straže]] kapetana Ivaniševića i poručnika Bogdana Price, komandanta Ramske brigade JVUO, u selu [[Carevac]] kod [[Veliko Gradište|Velikog Gradišta]]. Poručnik Prica je tada, između ostalog, navodno obećao kapetanu SGS-a da četnici „za sada neće poduzimati nikakva neprijateljstva spram njemačkih okupacionih trupâ“.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&broj=1236&roll=255 NARA, T501, Roll 255, frame no. 001232.] <br /> ({{jez-njem|"Gelegentlich einer Reise im Grenzbezirk ist der Kommandeur der SGW–Kreisgrenzabteilung Pozarevac, Hptm. Ivanisevic im Dorfe C a r e v a c (10 südl. Gradiste) mit dem Cetnikführer und Kommandeur der Ramski brigade, Oblt. Bogdan P r i c a zusammengetroffen und mit demselben in ein Gespräch gekommen. </br> 3. Der Cetnikführer hat sich auch dahingehend ausgeschprochen, daß sie z.Zt. keine Feindseligkeiten gegen die deutsche Besatzungstruppe unternehmen werden."}})</ref> U kvislinškom listu „Novo vreme“ od 13. juna ovako se opisuje situacija ljeta 1944. u okupiranoj Srbiji: {{izdvojeni citat|Nacionalni četnici su se u velikom broju stavili pod nemačku komandu za borbu protiv boljševičkih Titovih partizana, koji su tokom poslednja dva meseca uzaludno pokušavali da iz istočne Bosne prodru u srpsku oblast. Četnici se bore rame uz rame sa odredima SDK i SDS. Usled boljševičke opasnosti okupile su se na taj način sve nacionalne snage srpskog naroda za zajedničku borbu protiv glavnog neprijatelja boljševizma.<ref>Бранислав Божовић, н. д., стр. 323.</ref>}} Povezanost Draže Mihailovića i Milana Nedića nije predstavljala nepoznanicu ni za [[Edmund Glaise von Horstenau|Edmunda Glaisea von Horstenaua]], njemačkog opunomoćenog generala u [[NDH|Nezavisnoj Državi Hrvatskoj]]. General Horstenau je u drugoj polovini juna 1944. boravio u Beogradu, gdje je deset dana vršio dužnost komandanta Jugoistoka umjesto generala Hansa Felbera. U svom ratnom dnevniku, Edmund Glaise von Horstenau zapisuje: {{izdvojeni citat|U nedelju uveče, 25. juna 1944, avionom sam otišao iz Beograda. Moje slavno vreme kao vojnog zapovednika za Jugoistok bilo je time okončano. Kada sam napustio Srbiju, imao sam osećaj da je nemačka pozicija i ovde obična kula od karata. Najuticajniji čovek u Srbiji i dalje je Draža Mihailović. Nije mu naškodio ni poraz koji je doživeo od Tita na području NDH. Pripadnici Draže Mihailovića nalaze se i u kabinetu Milana Nedića. Sa Nedićem sam se sreo dva puta. On je čovek koga treba uzeti ozbiljno. Danas bi on sigurno dobro razmislio da li da prihvati ponuđeno mesto predsednika srpske vlade.<ref>Glez fon Horstenau, Između Hitlera i Pavelića: Memoari kontroverznog generala, Nolit, Beograd, 2007, str. 508.</ref>}} Prilježni autori ratnog dnevnika Vrhovne komande Wehrmachta koriste identičnu formulaciju za uzak krug ljudi oko predsjednika srpske kvislinške vlade: {{izdvojeni citat|Ponovo se potvrdilo staro iskustvo, da radikalni pokreti imaju najveći broj pristalica, pa su se tako pristalice Mihailovića mogle naći i u najbližem okruženju Milana Nedića i njegove Straže.<ref name="Živković"/>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta}} U svojim ratnim memoarima i [[Hermann Neubacher]] navodi da je u proljeće 1944. došlo do uspostavljanja „službenih veza“ između Mihailovića i Nedića: {{izdvojeni citat|Nedić je moje dosadašnje kontakte sa Glavnim štabom Draže Mihailovića pratio sa ljubomorom i nepoverenjem. On se bojao da se Nemačka sprema da zaigra na četničku kartu, a oni su bili njegovi protivnici. Kada je Nedić uvideo da nema ništa od toga da se ojača njegov položaj time što bi zabeležio uspehe na unutrašnjem i spoljnopolitičkom planu, kako sam ja predlagao, onda je i sam počeo da traži kontakte sa četnicima. U vladu je uveo jednog Dražinog pristalicu [riječ je o generalu [[Miodrag Damjanović|Miodragu Damjanoviću]] — prim.], koji je došao na mesto ubijenog [u atentatu od strane četnika — prim.] državnog sekretara [Cvetana] Đorđevića. Na ovaj način su uspostavljene službene veze sa Glavnim štabom Draže Mihailovića. O tim stvarima sam bio obavešten. Najzad, ja sam i sâm nameravao da dođe do toga i to tako što bih ojačao položaj Nedića, koji bi bio ovenčan uspehom.<ref>[https://www.znaci.org/00001/172.htm Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN], Službeni list SCG, Beograd, 2005, str. 158.</ref>}} Još u martu te godine, najviši okupacioni dužnosnici zapazili su ovu tendenciju kod najbližih Nedićevih saradnika. Dnevni red sastanka između generala Felbera i poslanika [[Hermann Neubacher|Neubachera]], održanom kod vojnog komandanta Jugoistoka 4. marta 1944, uključivao je pitanje: »Gdje se sada skriva [[Vojislav Lukačević|Lukačević]]?«, nakon što su Nijemci uhapsili njegovog načelnika štaba majora [[Rudolfa Perhineka]].<ref name="ReferenceH">[https://znaci.org/00001/40_63.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje NEFORMALNA KOLABORACIJA U SRBIJI]</ref> Takođe, jedna od na sastanku pretresenih tačaka bila je i posjeta [[Đorđa Perića]], šefa Srpske državne propagande pri Predsedništvu kvislinške vlade: {{izdvojeni citat|Posjeta šefa srpske državne propagande Perića Ic (Ob. odjeljenje). <br /> Predmet razgovora: Nedić, bez političke inicijative, vojnik koji izvršava naređenja. Njegovo okruženje je više za Dražu Mihailovića, pokušavajući izmijeniti Nedićev negativan stav. Cijela stvar je pokušaj da nam se pruži podrška za pregovore s Dražom Mihailovićem.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=222&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000218.] <br /> ({{jez-njem|"Besuch Peritsch, Chef der Serb.Staatspropaganda bei Ic. Gegenstand: Nedic, ohne politische Initiative, Soldat, der Befehl ausführt. Seine Umgebung ist mehr für DM, versucht, Nedic ablehnende Einstellung zu ändern. Das Ganze ein Versuch, ist bei uns Rückendeckung für Unterhandlungen mit DM zu schaffen."}})</ref>}} Samo tri dana potom, major Aleksandar Mihajlović, komandant Beograda JVuO, izvještava generala Mihailovića o uspostavljenim kontaktima sa Perićem: {{izdvojeni citat|U svrhu da se obaveštajna služba, kako ona čisto vojne prirode, tako i politička, postavi na što solidniju osnovu i postignu što je moguće bolji rezultati, ovaj štab je preduzeo mere da se stavi u vezu sa ljudima koji po prirodi svoga položaja mogu da budu dobro informisani. Tako je, ovih dana, između ostalih, uspostavljena veza i sa šefom Nedićeve propagande Đorđem Perićem, koji je izjavio gotovost da sa nama sarađuje.<ref name="ReferenceF">[https://znaci.org/00001/11_55.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje »OBAVEŠTAJNI CENTAR ŠTABA BR. 2«]</ref><ref>AVII, arhivski fond Draže Mihailovića, S—W—1189.</ref>}} O stepenu infiltriranosti pripadnika Mihailovićeve organizacije u institucijama Nedićeve kvislinške uprave svjedoči i general-major [[August Winter]], načelnik štaba [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]], u izvještaju koji će 5. jula 1944. godine, ispred Komande Jugoistoka, poslati Vrhovnoj komandi [[Wehrmacht]]a u [[Berlin]]u. General Winter informiše nadređene o „gubitku autoriteta Nedićevih upravnih organa u zemlji“, kao i o tome da oni „svoje zadatke mogu da izvršavaju samo utoliko ukoliko nalogoprimci Draže Mihailovića ili mesni četnički rukovodioci to dopuste“, te zaključuje: {{izdvojeni citat|Nedićev upravni aparat je, zahvaljujući datim unutrašnjim političkim odnosima, duboko prožet pristalicama D. M. sve do vrha.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_87.htm Izveštaj komandanta Jugoistoka od 5. jula 1944. Vrhovnoj komandi Vermahta o vojno-političkoj situaciji u Srbiji i mogućnostima saradnje sa četnicima]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=675&rec=311&roll=191 NARA, T311, Roll 191, frames no. 000770—000773.] ({{jez-njem|"Hiermit im Zusammenhang steht der Autoritätsverlust der Nedić–Verwaltungsorgane im Lande, die ihre Aufgaben nur soweit durchführen können, als die D.M.–Beauftragten oder örtlichen Cetnik–Führer solchen zuzulassen belieben. Ein entsprechender und ausreichender Nachdruck durch deutsche Polizeiorgane ist bei der geringen Zahl der in der Masse nicht reichdeutschen Kräfte praktisch ausgeschlossen. Die Nedić–Verwaltungsapparat ist in Auswirkung der gegebenen innerpolitischen Verhältnisse weitgehend mit D.M.–Anhängern bis in die Spitzen durchsetzt."}})</ref>}} Posredstvom komandanta IV puka SDK majora Vojislava Dimitrijevića i Moačanina, člana najvišeg rukovodstva četničke omladinske organizacije Srbije, u julu 1944. došlo je do sastanka između Dimitrija Ljotića i majora [[Ljubiše Terzića]], jednog od četničkih komandanta, u selu [[Lipe (Smederevo)|Lipe]] kod [[Smederevo|Smedereva]]. (U vrijeme sastanka sa Ljotićem, major Terzić je načelnik štaba Velikomoravske grupe korpusa JVuO; od septembra 1943. do januara 1944. bio je načelnik ađutanture Vrhovne komande JVuO.) Sastanak je trajao jedan dan, a glavna tema razgovora i ovom prilikom bila je kako ujediniti sve „nacionalne snage za borbu protiv komunizma“.<ref>[http://www.znaci.org/00001/155_4.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, I-II, Beograd, 1979.], str. II/330.</ref> O ovom sastanku je Boško Kostić, sekretar Dimitrija Ljotića, ostavio sljedeći zapis: {{izdvojeni citat|Terzić je jednako gledao na situaciju kao i Ljotić. Njemu je bilo jasno da će Saveznici otsad pomagati samo Tita, pa utoliko pre nacionalisti treba da se drže zajednički. O pojedinim ličnostima iz okoline djenerala Draže Mihajlovića izražavao se vrlo nepovoljno. Major Terzić rekao je Ljotiću da pojedini ljudi iz okoline djenerala Mihajlovića ometaju definitivni sporazum nacionalista, jer se plaše da ne izgube svoje položaje. Oni znaju da svi četnički odredi u Srbiji saradjuju sa dobrovoljcima i stražarima, ali, eto, opet ometaju sporazum...<ref>Boško N. Kostić, Za istoriju naših dana — Odlomci iz zapisa za vreme okupacije, Lil (Francuska), 1949, str. 158.</ref>}} Povodom sastanka sa generalom Miroslavom Trifunovićem, Dimitrije Ljotić je 14. jula 1944. poslao pismo<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kutija 18, registarski broj 7/22.</ref><ref>Бојан Б. Димитријевић, Војска Недићеве Србије 1941-1945, Институт за савремену историју, Београд, 2011, стр. 334.</ref> Draži Mihailoviću u kome se navodi: {{izdvojeni citat|Gospodine generale, 18. maja imao sam sreću da se sastanem, kao delegat generala Nedića, sa generalom Trifunovićem. Iako je taj sastanak doveo do jednog sporazuma, od njega praktično još ništa nije bilo, mada bi zaista trebalo, s obzirom na vrlo teška vremena. Mnogo puta sam tražio sastanak sa Vama, za ove tri godine, ali do njega nikada nije došlo, jer Vi to niste hteli. Gotov sam opet da Vam to ponudim, ako Vi smatrate da to možete prihvatiti. Nalazim da bi to bilo od koristi za naš narod. Ko god je bio kod Vas, govori o Vama sa velikim pohvalama, kao o čoveku krotkom, skromnom, širokogrudom i ljudi koji su sa Vama govorili ne mogu verovati da biste Vi ovako odgovorili na ovako širokogrudu ponudu generala Nedića.}} Tokom [[Topličko-jablanička operacija|operacije »Trumpf«]] u [[Južna Srbija|južnoj Srbiji]], od početka jula do početka avgusta 1944. godine, nastavilo se taktičko potčinjavanje četničkih jedinicâ njemačkoj ''Borbenoj grupi Weyel''. U izvještaju Komande Jugoistoka od 14. jula 1944. pominje se i sadejstvo ravnogorskih četnika i formacijâ kvislinške vlade: {{izdvojeni citat|U planinama jugoistočno od [[Niš]]a, četnici i Srpska granična straža u borbi sa tamošnjim crvenim neprijateljskim snagama (22. crvena banditska divizija). Drum [[Leskovac]] — [[Lebane]] ponovo miniran. Srpska državna straža i četnici u borbi s komunistima jugoist. od [[Lazarevac|Lazarevca]]; navodno 23 neprijatelja ubijena.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=756&rec=311&roll=191 NARA, T311, Roll 191, frames no. 000927—000932.] </br> ({{jez-njem|"Im Gebirge SO Nisch Cetniks und SGW im Kampf mit dort. roten Feindkräften (22. rote Banden–Div.) </br> Strasse Leskovac – Lebane erneut vermint. SSW und Cetniks bei Kampf mit Komm. SO Lazarevac angebl. 23 Fd.– Tote."}})</ref>|Izveštaj komandanta Jugoistoka od 14. jula 1944. Vrhovnoj komandi Vermahta}} Želja okupatora da se sa svim kvislinškim i kolaboracionističkim snagama, pod svaku cijenu i uz što manje sopstvenih gubitaka, spriječi prodor snagâ NOVJ iz Crne Gore i Bosne i Hercegovine u Srbiju, izražena je i u izvještaju Operativnog odeljenja Beograd — Dedinje Armijske grupe »F« od 19. jula: {{izdvojeni citat|Srbija: Pokreti crvenih divizija u južnom delu Srbije su od sve većeg značaja. [[Topličko-jablanička operacija|Operacija »Keraus«]]: glavnina 27. bugarske divizije krenula je 19. 7. iz doline Toplice u pravcu juga. Borbena grupa »Dizener« (5 bataljona Srpskog dobrovoljačkog korpusa i 1 tenkovska četa) kreće 20. 7. sa linije [[Leskovac]] — [[Lebane]] u pravcu severozapada. Četnička grupa »Vajel« sa zadatkom zaprečavanja linije Matorovska — Tulari nalazi se u naizmeničnim borbama sa crvenim snagama koje su prodrle preko Toplice u pravcu zapada sve do prostora [[Brus]]a. Južno od toga isturene jedinice komunista doprle su u pravcu [[Ibar|Ibra]] do prostora severno od [[Podujevo|Podujeva]]. Za ojačanje Ibarske doline upućen je dodatni ruski bataljon (I bataljon 5. puka [[Ruski zaštitni korpus|Ruskog zaštitnog korpusa]]). Na zapadnim granicama Srbije produžava se Titov marš, 9 — 12 crvеnih divizija prikupljeno je u prostoru [[Berane]] — [[Zvornik]] sa zadatkom upada u Srbiju. Borbe za [[Prokuplje]] — Brus se još ne mogu sagledati.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_218.htm ZBORNIK DOKUMENATA VOJNOISTORIJSKOG INSTITUTA: TOM XII — DOKUMENTI NEMAČKOG RAJHA — KNJIGA 4]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=980&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frames no. 000839—000840.] </br> ({{jez-njem|"Serbien: </br> Bewegungen roter Divisionen in Südserbien von wachsender Bedeutung. </br> "Kehraus": Masse 27.bulg.Div. aus Toplica–Tal 19.7. nach S angetreten. Kgr. Diesener (5 SFK–Btlne. und 1 Pz.Kp.) antritt 20.7. aus Linie Leskovac – Lebane nach NW. </br> Cetnik–Gruppe Weyel mit Sperrauftrag in Linie Matorovska – Tulari mit Tn. in wechselvollen Kämpfen gegen–über Toplica nach W bis in Raum Brus vorgedrungene rote Kräfte. S davon vorderste Tle.Komm. N Podujevo Richtung Ibar. </br> Zur Verstärkung Ibartal ein weiteres Russen–Btl. (I./RZK 5) dorthin abgedreht. </br> An der W–Grenze Serbiens geht der Aufmarsch der Tito–Kräfte weiter, 9 – 12 rote Divisionen versammeln sich im Raum Berane – Zvornik mit dem Auftrag, nach Serbien einzufallen. </br> Die Kämpfe um Prokuplje – Brus sind noch nicht zu übersehen."}})</ref>|Izvod iz ratnog dnevnika Grupe armija »F« za period od 1. jula do 31. decembra 1944. godine}} Narednog će mjeseca njemački nadležni organi javljati i o zajedničkim defanzivnim akcijama kvislinške SDS i JVuO. Tako je 15. VIII 1944. štab Armijske grupe »F« izviješten od strane Komande Jugoistoka: „Četničke jedinice iz pravca [[Trstenik]]a i [[Kruševac|Kruševca]], koje napreduju ka jugu, zauzele su [[Aleksandrovac]] uz slab otpor neprijatelja. Napadi crvenih na [[Vlasotince]] i [[Grdelica|Grdelicu]] odbijeni od strane Srpske granične straže i četnikâ.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=410&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frame no. 6289663.] <br /> ({{jez-njem|"CETNIK – VERBAENDE AUS TRSTENIK– KRUSEVAC NACH S ANGETRETEN GEGEN SCHWACHEN FD.–WIDERSTAND ALEKSANDROVAC GENOMMEN.– </br> ROTE ANGRIFFE AUF VLASETINCE [sic] UND GRDELICA DURCH SGW UND CETNIKS ABGEWEHRT.–"}})</ref> 28. avgusta, iz istog je izvora u Armijsku grupu »F« stigla i sljedeća informacija: „Nakon teških borbi sa SDS-om i četnicima, kom[unističke] snage spalile [[Boljevac]] a zatim se premjestile u pravcu sjeverozapada.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=318&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frame no. 6289571.] <br /> ({{jez-njem|"KOMM KRAEFTE NACH SCHWEREN KAEMPFEN MIT SSW UND CETNIKS BOLJEVAC IN BRAND GESTECKT UND DANN IN NW– RICHTUNG ABGESETZT."}})</ref> Nakon što je napustio Srbiju posljednjeg dana maja 1944, predsjednik četničkog [[Centralnog nacionalnog komiteta]] [[Živko Topalović]] je početkom avgusta te godine sastavio memorandum, u kom se bavi situacijom u zemlji i raspoloženjem stanovništva okupirane Jugoslavije, a koji je uputio vladama [[Savezničke sile u Drugom svjetskom ratu|savezničkih zemalja]]. Topalović donosi podatke o [[Lista njemačkih operacija protiv četnika u Drugom svjetskom ratu|antičetničkoj]] »[[Operacija Hajka|operaciji Treibjagd]]« i navodi da je pitanje učešća srpskih jedinica u njemačkoj operaciji izazvalo podjelu u kvislinškom taboru, kao i još jednu od brojnih kriza kabineta generala Milana Nedića: {{izdvojeni citat|U Nedićevoj vladi i među njegovim saradnicima izbio je rascep oko toga: treba li ili ne, da i Nedićeve i Ljotićeve oružane snage zajedno sa Nemcima napadnu na vojne odrede Mihailovićeve. Veliki broj političkih saradnika Nedićevih i Ljotićevih, a gotovo svi komandanti S.D.S. i izvestan broj komandanata dobrovoljačkog korpusa (Ljotićevci) izjasnili su se protivu takve oružane akcije sa motivacijom: da je sav narod u Srbiji uz Dražu Mihailovića, da bi se u toku borbe njihove snage priključile Mihailoviću i da bi takva borba imala za jedini rezultat opustošenje mnogih srpskih sela. U ovoj dubokoj režimskoj krizi, Nedić je dao ostavku, koju mu Nemci nisu uvažili, ali on dugo vremena nije dolazio u kancelariju, niti je napuštao svoju kuću.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_5.htm Memorandum Živka Topalovića, predsednika četničkog Centralnog nacionalnog komiteta, od 4. avgusta 1944. o stanju u Jugoslaviji krajem maja 1944. upućen savezničkim vladama]</ref>}} === Sporazum Nedića i Mihailovića === {{main|Durmitorska operacija|Sporazum Nedića i Mihailovića 1944.}} {{izdvojeni citat|Nemačka komanda javlja, da je Nedić ponudio, nakon upada komunista u Srbiju, u ime veoma ozbiljno ugoženog Srpstva, vojnu saradnju svih srpskih snaga. Nedić je naglasio, da on takođe službeno govori i u ime Mihailovića, koga je nedavno posetio. Od nemačkih vojnih vlasti zatražio je dozvolu, da odmah formira srpsku vojsku u snazi od 50.000 boraca, koja bi se regrutovala iz četničkih jedinica. Komanda Vermahta za Jugoistok, posle razgovora sa Hermanom Nojbaherom, rešila je da se izađe u susret Nedićevoj molbi.<ref name="Živković">{{cite web |url=http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |title=Nikola Živković, Srbi u Ratnom dnevniku Vrhovne komande Vermahta |publisher=Scribd.com |date= |accessdate=2014-03-16 |archive-date=2016-08-03 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160803153944/http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |dead-url=yes }}</ref>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta od 17. avgusta 1944.}} Od 30. jula do 1. avgusta 1944. godine, u sjedištu Vlade nacionalnog spasa u [[Beograd]]u, održana je trodnevna konferencija kojoj su prisustvovali svi okružni načelnici i komandanti okrugâ u [[Nedićeva Srbija|okupiranoj Srbiji]]. Na tom sastanku, general Nedić je izrazio želju za ujedinjenjem svih [[Nacionalizam|nacionalističkih]] snaga u zemlji: {{izdvojeni citat|Otadžbina je u opasnosti! Došli smo do pravog srpskog puta koji predstavlja ujedinjeno srpstvo. Sloga i bratstvo svih Srba mora se sprovesti do kraja. Odbijen je moj predlog o učešću dva ministra, naklonjena organizaciji D.M., u moju vladu. Predlog je odbijen od Draže Mihajlovića, ali i to je pravilno gledište s obzirom na današnje prilike. Događaji lete strahovito brzo. Rešavajući momenti su blizu. Istrebljenje Srpstva moramo sprečiti. '''Sve naše oružane snage moraju se ujediniti sa nacionalnim četnicima. To je vrhovni zakon Otadžbine, jer to hoće ceo srpski narod.''' Jedna nacionalna snaga u jedinstvenom duhu mora da se ispolji na jednom putu i u jednom pravcu. Krv naše krvi mora da progovori.<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Nedićeva arhiva, 121–4–21</ref><ref>[http://www.znaci.org/00001/172_1.pdf Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230415161748/https://znaci.org/00001/172_1.pdf |date=2023-04-15 }}, str. 26.</ref>|General [[Milan Nedić]]}} U ljeto 1944. godine, konačno je sazrela ideja o sastanku generalâ Milana Nedića i Dragoljuba Mihailovića. O sastanku sa Mihailovićem Nedić je pred jugoslovenskim istražnim organima, 9. januara 1946. godine, pored ostalog, izjavio sljedeće: {{izdvojeni citat|U 1944. godini Draža Mihailović je tražio da odredim izvesne delegate radi pregovora. Sa svoje strane sam odredio Iliju Mihailovića i Dimitrija Ljotića. Ilija Mihailović [bivši narodni poslanik i član najužeg vođstva bivše [[Jugoslovenska nacionalna stranka|Jugoslovenske nacionalne stranke]] (JNS) — nap.] je u više navrata odlazio kod Draže i bio je uvek primljen, dok je Ljotić bio dva puta, ali samo u štabu, dok od strane Draže Mihailovića nije bio lično primljen. Jula meseca, posredstvom Dragog Jovanovića, došlo je do prvog sastanka [sastanak je održan u avgustu, a ne u julu — nap.] između mene i D. M. Na ovom sastanku radilo se o tome da se stvori aparat koji će u datom momentu posle nemačkog sloma da preuzme vlast u zemlji. Tom prilikom postavljeni su mi od Draže uslovi za liferovanje oružja. Njegovi zahtevi u ovom pogledu bili su suviše veliki, ali su delimično od moje strane prihvaćeni i ispunjeni.<ref name="ReferenceE">[https://znaci.org/00001/11_69.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje PORAZ MIHAILOVIĆEVIH SNAGA U SRBIJI I NOVI SPORAZUMI SA OKUPATOROM I KVISLINGOM MILANOM NEDIĆEM]</ref><ref>AVII, Izjava Milana Nedića pred istražnim organima 1946. godine.</ref>}} Draža Mihailović i Milan Nedić sastali su se 12. i 13. avgusta 1944. u selu [[Ražana]] pokraj Kosjerića. Na sastanku su prisustvovali četnički komandanti: pukovnik [[Luka Baletić]], potpukovnik [[Mirko Lalatović]], major [[Dragoslav Račić]], major [[Nikola Kalabić]], a od Nedićevih saradnika: [[Dragomir Jovanović|Dragi Jovanović]], šef kvislinške policije i upravnik grada Beograda, kao i general [[Miodrag Damjanović]], šef Nedićevog kabineta. Sastanak je ugovorio, kako je priznao pred istražnim organima 1946, Dragi Jovanović. On se prethodno u Aranđelovcu sastao sa četničkim komandantima Račićem, Kalabićem i [[Neško Nedić|Neškom Nedićem]]. Na sastanku je dogovoreno da se radi na susretu Nedića i Mihailovića u cilju objedinjavanja antikomunističkih snaga. Jovanović se potom vratio u Beograd gde je dobio Nedićevu saglasnost za organizovanje sastanka sa Mihailovićem.<ref>Бранко Латас, Милован Џелебџић, Четнички покрет Драже Михаиловића 1941-1945, Београд, 1979, стр. 311-312.</ref> Milan Nedić se u istrazi 1946. prisjetio još nekih detalja s ovog sastanka: {{izdvojeni citat|Susret, kako između mene i Draže, tako i ostalih oficira, bio je srdačan i prijateljski. Sećam se da sam se sa Kalabićem poljubio, a on mi je rekao: 'Zaštitniče moga jadnog oca!', stavljajući mi glavu na grudi. Draža je tražio od mene da mu izložim opštu situaciju i razvoj budućih događaja. Ja sam mu kazao da Nemci propadaju i da će morati uskoro da se povuku iz zemlje. Predočio sam mu opasnost od komunista koji nadiru sa sviju strana, pa je stoga potrebno da se obrazuje jedan srpski front od mojih odreda i četničkih, pa da ujedinjeni brzo i efikasno spasimo Srpstvo i Srbiju od komunističkih upada. Draža me je saslušao i prihvatio moj predlog. Sporazumeli smo se da oružje i municiju izdejstvujemo preko Nemaca, pošto će na tome raditi Raković. U pogledu novca, bilo je odlučeno da moja vlada mesečno daje po 100 miliona dinara. '''Dalje smo se sporazumeli da se sve oružane formacije vlade stave pod komandu Draže Mihailovića radi koordinacije u borbi protiv komunista.'''<ref>Коста Николић, Бојан Б. Димитријевић, н.д., стр. 389, фус. 79.</ref>}} {{izdvojeni citat| * Vlada stavlja odmah na raspoloženje generalu Draži Mihailoviću za plate oficirima, podoficirima i ostalima 10 miliona dinara, s tim da prestane pljačkanje državnih pošta i ostalog. * General Nedić, odnosno vlada, preuzimaju na sebe obavezu da kod Nemaca izdejstvuje odmah 30.000 pušaka, 3 miliona puščanih i mitraljeskih metaka, 500 puško-mitraljeza i 500 bacača granata. * General Mihailović garantuje Nediću, a ovaj preuzima obavezu pred Nemcima, da se ovo oružje neće ni u kom slučaju upotrebiti protiv Nemaca. * Nedić i vlada, voljni su, ukoliko okupator dozvoljava, da se i sve oružane formacije vlade radi koordiniranja akcije protiv komunista, stave pod komandu Draže Mihailovića. * Vlada je voljna, ukoliko dobavi, da mu odmah stavi na raspoloženje i neodređeni broj uniformi i obuće!<ref name="Saslušanje"/>|Tačke sporazuma Nedića i Mihailovića od avgusta 1944.}} Na [[Beogradski proces|Beogradskom procesu]] 1946. godine, general Draža Mihailović se na pitanja predsednika sudskog veća o neposrednim rezultatima sastanka sa generalom Milanom Nedićem ovako očitovao: {{izdvojeni citat|Pretsednik: Da li ste vi posle razgovora preko Nedića primili od Nemaca izvesnu količinu oružja? Optuženi: Sve što sam iz Beograda primao preko Rakovića, koji je radio stvarno po mom nalogu sa [generalom] [[Miodrag Damjanović|Damjanovićem]], primio sam. Pretsednik: Da li je bilo iz nemačkih magazina? Optuženi: Ne znam. Pretsednik: Koliko ste pušaka primili? Optuženi: Ne znam. Pretsednik: Veće količine? Otprilike? Optuženi: Ne znam. Pretsednik: Je li dve, 20, 30? Optuženi: Ne, to ne znam tačno. Pretsednik: Primali ste. Optuženi: To je primljeno. Pretsednik: Pa vidite, vi ste primili 10.000 pušaka. Optuženi: Može da bude, ja broj ne znam. Pretsednik: Dozvoljavate li tu mogućnost? Optuženi: Ne, ne znam cifru. Pretsednik: Možda sedam, jedanaest ili petnaest hiljada. Optuženi: Može da bude 10.000. Pretsednik: Kako ste pokušali tih 10.000 pušaka da izvučete iz Beograda? Optuženi: Mogle su se izvlačiti kamionima za naoružanje Srpske državne straže, trebalo je da se popune obveznici. Pretsednik: Koliko je broj trupa imala Srpska državna straža? Optuženi: Mislim ukupno oko 20.000.<ref>Издајник и ратни злочинац Дража Михаиловић пред судом: Стенографске белешке и документа са суђења Драгољубу-Дражи Михаиловићу, Београд, 1946, стр. 236–237.</ref>}} Na temelju postignutog sporazuma, general Milan Nedić je, sada s mnogo više samopouzdanja nego ranije, mogao istupiti pred dužnosnike njemačke okupacione sile u pogledu zahtjeva za naoružanjem: {{izdvojeni citat|Srpski ministar predsjednik Nedić, prilikom prijema kod komandanta Jugoistoka 17. 8, po nalogu srpske vlade a jednovremeno po nalogu i Draže Mihailovića, ukazujući na akutnu opasnost za Srbiju od komunizma, kao i na razvoj situacije u Bugarskoj, zatim na dosadašnju skoro besplodnu lojalnost prema njemačkoj okupacionoj sili, postavio je zahtjev za odobrenje jačih srpskih trupnih kontingenata uključujući tu i zahtjev za teškim oružjem. O detaljima pregovora sa ministrom predsjednikom Nedićem biće poslat poseban izvještaj Vrhovnoj komandi Wehrmachta.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1099&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frame no. 000957.] <br /> ({{jez-njem|"Der serbische Ministerpräsident Nedic hat am 17.8. beim Empfang durch dem Mil.Befh.Südost im Auftrag der serbischen Regierung und zugleich des DM unter Hinweis auf die akute Gefährdung Serbiens durch den Kommunismus und auf die Entwicklung der bulgarischen Lage sowie bisher fast fruchtloser Loyalität serbischer Regierung der deutschen Besatzungsmacht gegenüber den Antrag auf Genehmigung starker serbischer Truppenkontingente einschliesslich schwerer Waffen gestellt. Über die Einzelheiten der Verhandlungen mit Ministerpräsident Nedic wird an OKW eine besondere Meldung noch ergehen."}})</ref>}} U [[teleks]]u poslatom 19. avgusta 1944. iz [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] Vrhovnoj komandi Wehrmachta urgira se za prihvatanje ponude Nedića i Mihailovića, ali i upozorava na dalekosežne posljedice kako za njemačku vojsku, tako i za privredu Trećeg Reicha, ukoliko bi rukovodstvo u [[Berlin]]u odbilo ovu ponudu: {{izdvojeni citat|Nedić je postavio zahtev za hitnu isporuku 3 miliona metaka pešadijske municije, odobrenje za formiranje srpske vojske koja bi brojala 50.000 ljudi, čije regrutovanje bi trebalo da usledi od četničkih jedinica Draže Mihailovića, te isporuku oružja uključujući pritom i teško naoružanje. U iscrpnom razgovoru između komandanta Jugoistoka, specijalnog opunomoćenika Ministarstva inostranih poslova za Jugoistok i vojnoupravnog komandanta Jugoistoka utvrđeno je sledeće: a) da razvoj komunističke opasnosti u i oko Srbije zahteva korišćenje svih antikomunističkih snaga, b) da bi principijelno odbijanje ponude Nedića i Draže Mihailovića silom prilika dovelo do: postavljanja svih Srba protiv nemačke okupacione sile, do prelaza pojedinih četničkih jedinica u komunistički zaraženu Narodnooslobodilačku vojsku, u slučaju generalnog otkaza pomoći, dalje bi dovelo do većih uspeha dobro naoružanih Titovih bandi protiv slabih jedinica Draže Mihailovića na srpskom prostoru, dovelo bi i do konačnog prekida svih komunikacija, naročito prema Grčkoj, konačno bi dovelo do prekida mogućnosti korišćenja izvora ratne privrede neophodne za Vermaht i otadžbinu (žitarice, drvo, antimon, bakar, ruda hroma).<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=648&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frames no. 000643—000644.] <br /> ({{jez-njem|"2.) Unter eindringlichem Hinweis auf ein notwendigesvolles deutsches Vertrauen, das allein den Erfolg einer gemeinsamen Kampfführung herbeiführen könne, hat Nedic den Antrag gestellt auf : </br> a) Sofortlieferung von 3 Mill. Schuss Inf.Munition, deren Verteilung er sich vorbehälten werde, </br> b) Genehmigung der Sofortaufstellung eines 50 000 Mann zählenden serbischen Heereskörpers, dessen Rekrutierung aus den im Kampf erprobten Cetnik–Verbänden des Draja Mihailovic erfolgen soll, </br> c) Waffenlieferung hierzu einschl. schwerer Waffen. </br> 3.) In eingehender Aussprache zwischen O.B.Südost, Mil.Bef.Südost und den Sonderbevollmächtigten des Auswärtigen Amtes für den Südosten wurde festgestellt und wird hiermit gemeldet : </br> a) Die Entwicklung der kommunistischen Gefahr in und um Serbien verlangt die Nutzbarmachung aller antikommunistischen Kräfte, </br> b) eine grundsätzliche Ablehnung des Nedic–DM–Angebotes führt zwingend : </br> b1) zu einer Einstellung aller Serben insbesondere der kampfwilligen Verbände gegen die Besatzungsmacht, </br> b2) für den Fall einer generellen Absage zu einem Abgleiten einzelner Cetnikteile zum kommunistisch verseuchten V.B.–Heer, </br> b3) zu weiteren Grosserfolgen der gut ausgerüsteten Tito–Banden gegen die schwachen DM–Verbände im serbischen Raum, </br> b4) zu einer endgültigen Unterbindung aller Verkehrswege insbesondere nach Griechenland. </br> b5) zu einem Ausfall der für Wehrmacht und Heimat notwendigen kriegswirtschaftlichen Ausnutzung des Landes (Getreide, Holz, Antimon, Kupfer, Chromerz)."}})</ref>}} Posle sastanka u Ražani, postojala je stalna veza između štaba DM i Nedićeve vlade. Glavni posrednik u svemu ovome bio je [[Milan Aćimović]]. Za delegata za vezu sa Nedićem, Draža Mihailović je odredio kapetana Predraga Rakovića, a Nedić Iliju Mihailovića. Došavši u Beograd, Predrag Raković se nastanio kod Milana Aćimovića i svakodnevno odlazio generalu Nediću. Raković je koordinirao rad oružanih odreda Nedićeve vlade i Mihailovićevih jedinica u borbi protiv NOP-a u Srbiji. Preko Rakovića, Milan Nedić je upućivao oružje i municiju za Mihailovićeve jedinice. Ubrzo po njegovom dolasku u Beograd, Nedić je Rakovića doveo u vezu sa komandantom Jugoistoka generalom Felberom i njegovim načelnikom štaba Gajtnerom. Od tada je kapetan Raković održavao vezu i između generalâ Felbera i Mihailovića, koristeći se tom vezom za dobijanje oružja i municije, ali i za efikasnije koordiniranje borbenih dejstava nemačkih i četničkih jedinica u Srbiji u borbama protiv NOVJ.<ref name="ReferenceE">[https://znaci.org/00001/11_69.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje PORAZ MIHAILOVIĆEVIH SNAGA U SRBIJI I NOVI SPORAZUMI SA OKUPATOROM I KVISLINGOM MILANOM NEDIĆEM]</ref> U narednom periodu, Dragomir Jovanović je nastavio održavati kontakte sa ravnogorskom organizacijom. Prema ličnom priznanju pred isljednicima [[OZNA]]-e, vrlo brzo je ugovorio i svoj sastanak sa generalom Mihailovićem. Jovanović svjedoči da se taj sastanak odigrao 28. avgusta, u [[Pranjani]]ma kod [[Gornji Milanovac|Gornjeg Milanovca]]. Tom prilikom, navodno je Mihailovića informisao o pripremama Njemaca za povlačenje i prenio mu informacije o oskudnim vojnim jedinicama kojima je u tom trenutku okupator raspolagao.<ref>Радосав Р. Туцовић, Полицијски репресивни апарат нацистичке Немачке и његови домаћи инструменти: Анализа делатности Драгомира Јовановића и Аугуста Мајснера у окупираној Србији (1941–1944). Докторска дисертација, Филозофски факултет Универзитетa у Београду, 2021, стр. 292.</ref> === Nemačka ocena Mihailovića === [[Datoteka:First Vrede sa četnicima.jpg|thumb|Nemački kapetan Wrede i četnički komandanti [[Nikola Kalabić]], Dragoslav Račić i [[Neško Nedić]], nakon potpisanog sporazuma o zajedničkoj borbi protiv partizana, u Topoli 11. avgusta 1944. (''nemački izvor'')<ref>[https://www.znaci.org/temp/T-311-R-286_536.jpg Wredeova zabeleška str.1]{{Dead link|date=June 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref><ref>[https://www.znaci.org/temp/T-311-R-286_537.jpg Wredeova zabeleška str.2]{{Dead link|date=June 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref><ref>[https://www.znaci.org/temp/T-311-R-286_538.jpg Wredeova zabeleška str.3]{{Dead link|date=June 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref><ref>[https://www.znaci.org/temp/T-311-R-286_539.jpg Wredeova zabeleška str.4]{{Dead link|date=June 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref>]] Neposredno uoči sastanka između Nedića i Mihailovića, u [[Topola|Topoli]] se 11. avgusta 1944. odigrao sastanak između predstavnika nemačke komande Jugoistoka i predstavnika Draže Mihailovića, na kome je major [[Jugoslovenska vojska u otadžbini|JVuO]] [[Dragoslav Račić]] uverio nemačke predstavnike u spremnost na saradnju Mihailovićevog pokreta sa nemačkim okupatorom: {{izdvojeni citat|Političko zauzimanje stava Draže Mihailovića i njegovog pokreta potpuno se izmenilo. Oni su spremni da u potpunosti sa nama sarađuju. Oni predlažu stvaranje jednog nacionalnog fronta koji bi obuhvatio Srpsku državnu stražu, Srpski dobrovoljački korpus, formacije Draže Mihailovića i sve nacionalne snage orijentisane protiv komunista. Pokret Draže Mihailovića je spreman da ide u celosti u ovaj front. Osnovni zadatak je opšta mobilizacija i stvaranje jedne srpske nacionalne armije, za uništenje komunizma u Srbiji. Kada komunizam u Srbiji bude pobeđen, DM—pokret je spreman da se uključi prema naređenju nemačkog rukovodstva na Balkanu i ma gde drugo.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=535&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frame no. 000501.]</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_227.htm Zbornik NOR-a, XIV/4, Beograd, 1985.], str. 1069.</ref>}} Na istom sastanku, kapetan knez Vrede (Rittmeister Fürst Wrede) sumirao je prijedloge predstavnika Draže Mihailovića na sljedeći način: {{izdvojeni citat|1) DM želi da razgovara sa opunomoćenikom [[adolf Hitler|firera]] za jugoistočni prostor. 2) On teži okupljanju svih nacionalnih srpskih snaga. 3) Mobilizacija i naoružavanje svih za oružje sposobnih Srba za borbu protiv komunizma. Naoružavanje i vođstvo pod nemačkim Vermahtom. 4) DM moli da sam ostane u ilegali. 5) Pripadnici DM—pokreta ne treba da budu u nemačkim uniformama. 6) Mesto sastanka ne treba ni u kom slučaju da bude Beograd ili neki veći grad.<ref>[http://www.znaci.org/00001/4_14_4_227.htm Zbornik NOR-a, XIV/4, Beograd, 1985.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230818195525/https://www.znaci.org/00001/4_14_4_227.htm |date=2023-08-18 }}, str. 1070.</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=536&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frames no. 000502—000503.] <br /> ({{jez-njem|"1.) DM wünscht mit dem Bevollm. des Führers für den Südostraum zu sprechen. </br> 2.) Er fordert Zusammenschluss aller nat. serb. Kräfte. </br> 3.) Mobilisierung und Bewaffnung aller waffenfähigen nat. Serben zum Kampf gegen den Kommunismus. Ausrüstung und Führung durch die deutsche Wehrmacht. </br> 4.) DM bittet selbst illegal bleiben zu können </br> 5.) Die Angeh. der DM–Bewegung sollen nicht in dt. Uniform gekleidet werden. </br> 6.) Ort der Zusammenkunft soll keinesfalls Belgrad oder eine grössere Stadt sein."}})</ref>}} [[Datoteka:Bundesarchiv Bild 183-S33882, Adolf Hitler retouched.jpg|thumb|175px|Vođa [[Treći Reich|Njemačkog Reicha]] [[Adolf Hitler]] smatrao je Dražu Mihailovića nepouzdanim i dopuštao je samo taktičku saradnju sa četnicima u borbi protiv partizanskog pokreta.]] Sledeće sedmice, 18. avgusta je održan sastanak na najvišem nivou u nemačkoj komandi Jugoistoka. Tu su još jednom sumirani Mihailovićevi predlozi: {{izdvojeni citat| a) Bezuslovno obećanje, da nijedan nemački vojnik neće biti napadnut od četnika. Davanje talaca.<br/> b) Zajednička borba isključivo protiv komunista u cilju uspostavljanja mira i reda. Nemci i četnici ne moraju biti neprijatelji. <br/> c) Neprijatelj br. 1 su komunisti i svi oni koji ih podržavaju ili ne sadejstvuju u borbi protiv komunista. <br/> d) Draža Mihajlović moli, da ga se privuče organizovanju Srpskog dobrovoljačkog korpusa i organizovanju Dobrovoljačkog korpusa. <br/> e) Bilo kakva veza s partizanima je nemoguća.<br/> f) Draža Mihailović moli da se stvori prijateljskije raspoloženje, da bi se oslobodilo četnike, koji su uhapšeni u Srbiji, bez posredovanja četnika. <br/> g) U slučaju invazije nema borbe protiv Nemaca. Borba protiv komunista će se produžiti. Četnici hoće da spreče vezu partizana s invazionim trupama. <br /> h) Draža Mihajlović nema veze s Englezima. On i ne želi više da je ima, odgovarajući engleskom držanju prema srpskom narodu.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=570&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frames no. 000565—000566.] <br /> ({{jez-njem|"2.) Das Verhandlungsangebot des DM sieht folgende wesentlichen Punkte vor: </br> a) Unbedingtes Versprechen, kein deutscher Soldat werde von Cetniken überfällen. Geiselgestellung. </br> b) Gemeinsamer Kampf ausschliesslich gegen Kommunisten zur Herstellung von Ruhe und Ordnung. Deutsche und Cetniken brauchen nicht Feinde zu sein. </br> c) Feind Nr. 1 sind Kommunisten und alle, die sie unterstützen oder im Kampfe gegen Kommunisten nicht mitwirken. </br> d) DM bittet, ihn zu Ausbau des SFK und Aufbau Freikorps heranzuziehen. </br> e) Irgendeine Verbindung mit Partisanen ist unmöglich. </br> f) DM bittet zur Hebung freundschaftlicher Stimmung um Freilassung der in Serbien verhafteten Cetniken ohne Vermittlung der Cetniken. </br> g) Im Invasionsfall kein Kampf gegen Deutsche. Kampf gegen Kommunisten wird weitergeführt. Verbindung der Partisanen zu Invasionstruppen wollen Cetniken verhindern. </br> h) DM ohne Verbindung zu Engländern. Er will auch keine mehr haben, entsprechend engl. Verhalten gegen serb. Volk."}})</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_229.htm Zbornik NOR-a, XIV/4, Beograd, 1985.], str. 1072.</ref>}} Na sastanku je specijalni nemački izaslanik za Balkan [[Hermann Neubacher]] ocenio da obećanja Draže Mihailovića u pogledu lojalnog držanja treba uzeti ozbiljno, pošto je dokazao on „da je toliki antikomunista, da je usprkos engleskim ponudama dao prednost prosjačenju kod okupatora pred slogom s crvenom stranom“. Ovi pregovori završili su formulisanjem inicijative za formiranje srpske armije od 50.000 ljudi za borbu protiv komunizma kojom bi rukovodio [[Dragoljub Mihailović|Mihailović]], a koju bi opremila nacistička Nemačka. U izvještaju sa sastanka naglašava se da „treba pozdraviti predlog za formiranje srpskog jedinstvenog fronta“,<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_229.htm Zbornik NOR-a, XIV/4, Beograd, 1985.], str. 1072-1080.</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=584&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000579.] <br/> ({{jez-njem|"Der Vorschlag zur Bildung einer serbischen Einheitsfront ist zu begrüssen."}})</ref> te zaključuje sljedeće: {{izdvojeni citat|Svaki dogovor s D. Mihailovićem mora da dovede do odluka koje će imati naročiti profil. Namera D. Mihailovića, da sam ostane u pozadini a Nedića da upotrebi kao reklamnu tablu, politički nam nije nepoželjna.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=578&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000573.] <br/> ({{jez-njem|"Jede Besprechung mit D.M. muss zu profilierten Entscheidungen führen. Die Absicht D–M.'s, selbst im Hintergrund zu bleiben und Nedic als Aushängeschild zu benutzen, ist uns politisch nicht unerwünscht."}})</ref>}} U dnevnom izvještaju Operativnog odeljenja [[Beograd]] — [[Dedinje]] [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] od 17. avgusta 1944, konstatuje se da „vojno-politička situacija na Jugoistoku trenutno se karakteriše sa dva teška vojnopolitička problema“, te da je drugi „problem“ — četnička ponuda kvislinškim i okupacionim vlastima: {{izdvojeni citat|Ponuda Draže Mihailovića da se četničke jedinice potčine nemačkom komandovanju za zajedničku borbu protiv komunista i njegov zahtev za oružjem. Draža Mihailović se pri tom oficijelno priključio ministru predsedniku Nediću, koji je bio zamolio za razgovor sa komandantom Jugoistoka. Prijem srpskog ministra-predsednika Nedića kod komandanta Jugoistoka utvrđen je za 17. 8. uveče. Pre toga održan je razgovor, pod rukovodstvom general-feldmaršala barona fon Vajksa, o ponudi za pregovore Draže Mihailovića. Učesnici ovog sastanka su bili: Gospodin general-feldmaršal baron fon Vajks, naročiti opunomoćenik Ministarstva inostranih poslova ministar Nojbaher, vojnoupravni komandant Jugoistoka general pešadije Felber, general-major Gajtner, načelnik Operativnog odeljenja generalštabni pukovnik Zelmajer, koji zastupa načelnika štaba komandanta Jugoistoka, načelnik Obaveštajnog odeljenja generalštabni potpukovnik Harling, ađutant komandanta Jugoistoka potporučnik Riter. Gospodin komandant i ministar Nojbaher izjasnili su se za prihvatanje ponude o pregovorima sa Dražom Mihailovićem.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1094&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frames no. 000952—000953.]</ref>}} General [[Hermann Behrends]], viši vođa [[Schutzstaffel|SS]] i policije u okupiranoj Srbiji, u izvještaju poslatom Vrhovnoj komandi Wehrmachta za period od 1. do 31. avgusta 1944. godine, svojim pretpostavljenim dostavlja podatke o sastanku Nedića sa Mihailovićem, kao i o Nedićevom zahtjevu za formiranjem „srpske nacionalne vojske“ upućenom Komandi Jugoistoka: {{izdvojeni citat|Crvena opasnost, koja počinje sve više da preti, a prema kojoj se srpski narod i danas još u svojoj pretežnoj većini drži negativno, ubrzala je, pre svega, u nacionalnim krugovima razvoj, koji pod zanemarivanjem svih dosada postojećih suprotnosti, hoće da stvori mogućnost efikasne odbrane stvaranjem jednog nacionalnog bloka. Kako kod pokreta DM, tako i kod rukovodstva Srpskog dobrovoljačkog korpusa, ispoljile su se u izveštajnom periodu težnje istoga pravca i u velikoj meri dovele do zbližavanja između ovih dosada neprijateljskih nacionalnih grupa. Takođe i Nedićeva vlada je u toku ovog razvoja otkrila svoje dosada manje ili više ilegalne veze sa pokretom DM-a i sada uspostavila zvaničan dodir sa pokretom DM-a. Ovaj osnovni unutrašnjo-politički preokret došao je do vidljivog izraza sastankom između ministra pretsednika Nedića i Draže Mihajlovića, koji je održan 12 i 13.8. u Donjoj Šatornji. Prilikom ovog razgovora očigledno je došlo do sporazuma, koji je imao za posledicu da se srpska vlada sada u velikoj meri i javno identifikuje sa željama pokreta DM-a. Nekoliko dana docnije, usledila je poseta cele vlade Vojnom zapovedniku za Jugoistok, prilikom koje je ministar pretsednik Nedić ultimativno tražio formiranje, opremanje i naoružavanje jedne srpske nacionalne vojske od približno 50.000 ljudi, čiji bi temelj, izgleda, obrazovao Srpski dobrovoljački korpus, a u koju bi se uključili borbeni odredi pokreta DM.<ref name="ReferenceK">[https://znaci.org/00003/522.htm ''Nemačka obaveštajna služba'', knjiga VIII, Beograd, 1956], dokument br. 312, strane 903—921.</ref>}} General Behrends je zabilježio i da se u [[Šumadija|Šumadiji]], nadomak [[Beograd]]a, provodi „velika akcija“ protiv jedinicâ NOVJ, u kojoj učestvuju združene snage [[Nikola Kalabić|Kalabićevih]] četnika, kvislinških trupâ i okupatora: {{izdvojeni citat|''Situacija kod neprijatelja u Srbiji'': ''Okrug Beograd'': <br /> ''Komunisti'': Znatno pojačana dejstva Šumadijske, Kosmajske i Podunavske brigade u prostoru Sopot — Lazarevac — Aranđelovac — Azanja — Drugovac. Prepadi na opštine, uništenje znatnog broja vršalica, ubistva činovnika i pojedinih seljaka. U dva maha infiltriranje komunističkih bandi iz Srema u jačini od 150—200 ljudi preko Save na prostoru zapadno od Umke. Obrazovanje baza komunističke delatnosti na planini Kosmaj kao i u prostoru Azanje. ''DM'': Neprekidne borbe protiv gore navedenih komunističkih bandi. Velika akcija komandanta DM-a, majora Kalabića, sa oko 4.000 ljudi, potpomognuta Srpskim dobrovoljačkim korpusom — Srpskom državnom stražom i nemačkim jedinicama, još je u toku.<ref name="ReferenceK">[https://znaci.org/00003/522.htm ''Nemačka obaveštajna služba'', knjiga VIII, Beograd, 1956], dokument br. 312, strane 903—921.</ref>}} I Hermann Neubacher se u svojim memoarima osvrnuo na uspostavljanje »antikomunističkog fronta«, kao i na sastanak Nedića i Mihailovića: {{izdvojeni citat|Crvena armija napredovala je i približavala se granicama Srbije, Tito je postajao sve moćniji na čitavom jugoslovenskom prostoru, pa je u toj situaciji Nedić hteo da sebi osigura pozicije time što će da se poveže sa svojim jačim, nacionalističkim konkurentom, sa Dražom. S druge strane, Mihailoviću je, takođe, bio potreban Nedić, premda ga nije ozbiljno uzimao kao budući faktor moći, ali se nadao da će uz njegovu pomoć da se dokopa nemačkog oružja, pre nego što započne povlačenje Vermahta iz Srbije. U avgustu 1944. došlo je do susreta Nedića i Draže Mihailovića. Oni su se sreli u prostoriji koja je bila potpuno zamračena. Na taj način, niko od njih dvojice nije mogao da dokaže da su se stvarno sreli. I ovo je tipično za balkanske metode zavere. Komunisti su pretili da će da zavladaju celom zemljom, i zato je Mihailović zahtevao od Nedića da mu pruži finansijsku pomoć, te da pokuša sve da bi od Nemaca dobio toliko oružja da može da naoruža pedeset hiljada svojih pristalica. Na taj bi se način Nedić iskupio kod četnika i boraca pokreta otpora, jer je prethodno godinama sarađivao sa Nemcima. Tako bi se stvorio zajednički antikomunistički front.<ref>[https://www.znaci.org/00001/172.htm Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN], Službeni list SCG, Beograd, 2005, strane 158—159.</ref>}} Zabrinutost najviših njemačkih instanci uslovljena prodorom snaga [[NOVJ]] s juga, tj. iz pravca [[Crna Gora|Crne Gore]], bila je očigledna. U procjeni situacije u Srbiji od 9. avgusta 1944. godine, feldmaršal [[Maximilian von Weichs]], komandant Jugoistoka, zapisuje sljedeće: {{izdvojeni citat|U Srbiji upad više Titovih operativnih jedinica. U prostoru između Ibra i Morave jake crvene snage iz Crne Gore nalaze se u napredovanju protiv četničkih jedinica, policije, Srpskog dobrovoljačkog korpusa i bugarskih bataljona koji su im bačeni u susret. Radi se, što više ne predstavlja neki znak pitanja, o II korpusu sa oko 3 crvene divizije. Crvena 37. divizija nalaza se trenutno u napredovanju iz prostora severno od Prijepolja za Ivanjicu. Treba računati da će ona ubrzo dostići odsek Ibra severno od Ušća. Divizijama XII korpusa je pošlo za rukom, kako im je bilo i naređeno, da krenu maršem u pravcu severnog dela Crne Gore. Uprkos preduzetog gonjenja od strane 7. SS-divizije, mora se računati sa njihovim prispećem u predeo Pljevalja u toku par dana. Ukratko, dobila se slika o jednom velikom i skoro planskom toku Titove ofanzive, koja je već dugo očekivana u cilju zauzimanja južnog dela Srbije, čak i ako su pojedinačne jedinice koje učestvuju potučene i mada se XII korpus bori sa velikim poteškoćama oko snabdevanja. Na osnovu podataka iz pouzdanih izvora, može se zaključiti da crvene snage koje su prispele u Srbiju, posle njihovog sjedinjenja sa jedinicama Glavnog štaba Srbije, žele da se učvrste sa obe strane železničke pruge Stalać — Niš — Đevđelija i da glavne saobraćajne arterije Jugoistoka potpuno prekinu, te da južni deo Srbije isključe od svih uticaja četnika DM, kako bi ga učinili oblašću komunističkog gospodarenja.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1065&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frames no. 000923—000924.] <br /> ({{jez-njem|"In Serbien Einbruch mehrer Tito–Verbände. Im Raum zwischen Ibar und Morava starke rote Kräfte aus Montenegro im Vorgehen gegen die ihnen entgegengeworfenen Cetnik–Verbänden, Polizei, SFK und Bulgaren–Btlne. Es handelt sich fraglos um das II. Korps mit etwa 3 roten Divisionen. </br> Die rote 37. Div. befindet sich z.Zt. im Vorgehen aus Raum nördlich Prije Polje auf Ivanjica. In Kürze ist mit ihrem Auftreten am Ibarabschnitt nördlich Usce zu rechnen. </br> Den Divisionen des XII. Korps ist es gelungen, sich wie befohlen in Richtung N–Montenegro in Marsch zu setzen. Trotz sofort eingeleiterer Verfolgung durch Teile 7.SS–Div. muss mit Eintreffen in Gegend Pljevlja in wenigen Tagen gerechnet werden. </br> Zusammenfassend ergibt sich das Bild eines in grossem fast planmässigen Verlaufs der seit langem erwarteten Tito–Offensive zur Inbesitznahme S–Serbiens, wenn auch einzelne der beteiligten Verbände angeschlagen sind und das XII. Korps mit grossen Versorgungsschwerigkeiten zu kämpfen hat. Aus sicheren Quellen kann geschlossen werden, dass die in Serbien eingetroffenen roten Kräfte nach ihrer Vereinigung mit den Verbände des Hauptstabes Serbien sich beiderseits der Eisenbahn Stalac – Nisch – Grdelica festsetzen wollen, um die Hauptverkehrsader des Südostens nachhaltig zu unterbrechen und Süd–Serbien unter Ausschaltung aller DM–Einflüsse zum kommunistischen Herrschaftsgebiet zu machen."}})</ref>}} Nemačke snage u Srbiji sve do kraja leta 1944. nisu bile dovoljno velike kako bi same uspešno mogle zaustaviti nekoliko partizanskih ofanziva. Zbog toga je nemački okupator bio prinuđen da angažuje snage [[Bugari|bugarskog]] okupatora, zatim snage [[Jugoslovenska vojska u otadžbini|JVuO]], [[Srpski dobrovoljački korpus|SDK]] i [[Srpska državna straža|SDS]]. O značaju koje su snage JVuO, SDK i SDS odigrale u ovim borbama kao pomoćne nemačke snage, svedoči jedan sumarni nemački izveštaj iz druge polovine avgusta 1944. u kome se navode gubici SDK, SDS i „lojalnih četnika” (jedinice JVuO koje su sarađivale sa okupatorom u vojnim akcijama) od 15. marta do 15. avgusta 1944. U izveštaju se navodi da su snage „lojalnih četnika” u tom razdoblju imale gubitke od 1.749 poginulih, 2.089 ranjenih i 120 nestalih, snage SDS (skupa sa [[Srpskom graničnom stražom]]) imale su gubitke od 160 poginulih, 120 ranjenih i 28 nestalih, dok su dobrovoljci izgubili 140 vojnika, uz 312 ranjenih i 89 nestalih.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=978&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000968.]</ref><ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, str. 116.</ref><ref>Milan Radanović, Kazna i zločin: Snage kolaboracije u Srbiji: odgovornost za ratne zločine (1941-1944) i vojni gubici (1944-1945), Rosa Luxemburg Stiftung Southeast Europe, Beograd, 2015, str. 200.</ref> U izvještaju Vojnoprivrednog štaba Jugoistoka upućenom 15. avgusta 1944. komandi Jugoistoka, navodi se sljedeće: {{izdvojeni citat|Sada je u toku formiranje nacionalnog srpskog jedinstvenog fronta protiv komunizma sa ciljem potpunog razumevanja između Nedićeve vlade i pokreta D. M. da se zajedničkom borbom spreči boljševizacija Srbije. Za vođenje ove borbe, uz formiranje nacionalne srpske armije, zahteva se od nemačkog Vermahta pomoć u opremi i naoružanju. Dok će onda vojni delovi srpskog nacionalnog pokreta biti spremni da se bezuslovno stave pod nemačku komandu, dotle je držanje političkog sektora još nejasno.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_109.htm Izveštaj Vojnoprivrednog štaba Jugoistoka od 15. avgusta 1944. komandantu Jugoistoka o vojno-političkoj i privrednoj situaciji u Srbiji]</ref>}} Hermann Neubacher je, kao pristalica elastičnije politike prema Mihailoviću, sugerisao preko komande Jugoistoka da se od zaplijenjenog oružja, koje se nalazilo u [[Mađarska|Mađarskoj]], izvjesna količina dodijeli Mihailoviću. U izvještaju upućenom 16. avgusta 1944. [[Joachim von Ribbentrop|Joachimu von Ribbentropu]], ministru inostranih poslova Reicha, Neubacher posebno naglašava: {{izdvojeni citat|Treba pretpostaviti da se Draža Mihailović poslednjih nedelja preko posrednika u velikoj meri složio i s Nedićem o opasnosti situacije i o potrebi za zajedničkim nastupanjem nacionalnih trupa. U svakom slučaju, i Nedić sa svojim sledbenicima ne vidi, već na osnovu slabljenja sopstvenog političkog položaja u zemlji, sada nikakav drugi put za spasavanje nacionalnog srpstva do pakta sa Dražom Mihailovićem.<ref name="ReferenceE">[https://znaci.org/00001/11_69.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje PORAZ MIHAILOVIĆEVIH SNAGA U SRBIJI I NOVI SPORAZUMI SA OKUPATOROM I KVISLINGOM MILANOM NEDIĆEM]</ref><ref>AVII, Mikroteka, N—T—312, rolna 780, snimak 371754.</ref>}} Milan Nedić se 18. avgusta 1944. na zajedničkoj sednici kvislinške vlade sa nemačkim glavnim komandantom za Jugoistok, garantovao je da će se pokret pod komandom generala Mihailovića suzdržati od "neprijateljskih dejstava protiv Nemaca". Nedić je garantovao nemačkom okupatoru: {{izdvojeni citat|Ljudstvo Draže Mihailovića u buduće će osiguravati bezbednost cesta, železnice, transporta žita, rudnika i ostale pogone koji su od značaja za Nemce. Srpske nacionalne jedinice su pod Nedićevom komandom, koga priznaje pokret Draže Mihailovića, spremne za odlučnu borbu protiv komunizma. Nedić je istovremeno izjavio da je samo u tom slučaju sposoban da preuzme odgovornost vlade, u koliko bude bezodvlačno potpomognut nemačkim oružjem...<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_230.htm Zbornik NOR-a, XIV/4, Beograd, 1985.], str. 1081.</ref>}} U ratnom dnevniku<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref> komande Grupe armija »F« se navodi da se vrše posljednje pripreme za sastanak na vrhu u Berlinu (Hitler — Neubacher — von Weichs): {{izdvojeni citat| 20. 8. 1944 Operativno odeljenje Beograd — Dedinje 18.15 časova: Generalštabni major Brudermiler saopštava generalštabnom pukovniku Zelmajeru telefonski da je Vrhovna komanda Vermahta saglasna sa svim predlozima i da će tu svoju saglasnost potvrditi i telegramom. Na pitanje generalštabnog majora Brudermilera po predmetu ponude Nedić—Draža Mihailović, generalštabni pukovnik Zelmajer mu je odgovorio da je komandant Jugoistoka dopisom Obaveštajno odeljenje/oficir Abvera str. pov. 6630/44 od 19. 8. 44 (uporedi operacijski dnevnik, prilog 143/VIII) izvestio Vrhovnu komandu Vermahta sledeće: 1.) šta je Draža Mihailović zahtevao preko Nedića, 2.) stav po ovom komandanta Jugoistoka, 3.) da general-feldmaršal baron fon Vajks i ministar Nojbaher žele da zajedno podnesu referat Fireru.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1110&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frame no. 000968.]</ref>}} U zabilješkama koje je osoblje komandanta Jugoistoka feldmaršala [[Maximilian von Weichs|Maximiliana von Weichs]]a pripremilo za njegov sastanak s Hitlerom 22. augusta 1944. godine, razmotrena je vojno-politička situacija u Srbiji i Jugoslaviji. U dokumentu se daje ocjena dosadašnjih odnosa generalâ Nedića i Mihailovića i tvrdi da, iako je imao stanovite zadrške prema generalu Mihailoviću, general Nedić sada postao jedan od Mihailovićevih zagovornika pred Nijemcima, tako da se konačno može reći da postoji ujedinjeni srpski antikomunistički front u kojem Mihailović ima podršku više od „90% svih Srba“.<ref name="ReferenceH"/><ref>Mikrofilm br. T-311, rola 195, snimak 961.</ref> U vrijeme kad je von Weichs morao napustiti Beograd da podnese izvještaj Hitleru, došlo je do sastanka između Nedića i Mihailovića. Prema obavijesti<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=973&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000963.] <br /> ({{jez-njem|"DM will sich aus Rücksicht auf die eigene Bevölkerung und im Hinblick auf die Zukunft wie bisher zurückhalten. Er will den Kampf gegen den Kommunismus führen, die politischen Bindungen zur Besatzungsmacht sollen Reservat des Minister-präsidenten sein und bleiben."}})</ref> koju je primio von Weichs, položaj dvojice generala u ovoj novoj kombinaciji bio je politički uvjetovan: {{izdvojeni citat|Iz obzira prema srpskom narodu i s obzirom na budućnost, Draža Mihailović će kao i do sada ostati u pozadini. Borbu protiv komunizma vodit će ipak on, dok će političke veze sa okupacionom silom i dalje ostati u domeni predsjednika vlade Nedića.}} U ratnom dnevniku Vrhovne komande [[Wehrmacht]]a za 22. avgust 1944. godine, preneseni su zaključci sa sastanka održanog u [[Berlin]]u između Adolfa Hitlera, Hermanna Neubachera i Maximiliana von Weichsa. Hitler je odbacio ideju Neubachera i von Weichsa o naoružavanju armije od pedeset hiljada ljudi, zato što je po interese [[Treći Reich|Velikonjemačkog Reicha]] smatrao opasnim potpuno zbližavanje Nedića i Mihailovića, dozvolivši ipak da se „delimično ispune srpske želje“: {{izdvojeni citat|Nojbaher i general fon Vajks predočili su Fireru stanje u Srbiji: očekivani upad Tita u Srbiju i skoro povlačenje bugarskog okupacione vojske iz Srbije biće veoma nepovoljno po Vermaht, jer naše snage u Srbiji danas nisu dovoljne da se efikasno suoče sa novonastalom situacijom. Četnici su u Srbiji od marta do avgusta 1944. izgubili u borbama sa komunistima oko 5.000 boraca, a prema nemačkoj okupacionoj sili u poslednje vreme nisu više neprijateljski raspoloženi. Oko 10.000 četnika bore se zajedno sa nemačkim trupama u južnoj Srbiji i to pod komandom nemačkog majora Vajela. Da je došlo do jedinstva između Nedića i Mihailovića znači da je došlo do ujedinjenja svih Srba i obojici to obezbeđuje podršku 90% naroda.<ref name="Živković"/>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta (“Susret Tita sa Čerčilom u Rimu“)}} Dakle, uprkos zalaganju nemačke komande Balkana, nemački vrhovni vođa [[Adolf Hitler]] je 22. avgusta 1944. odbacio Mihailovićevu inicijativu, ocenjujući da će to oružje "jednom kasnijom prilikom biti upravljeno protiv Nemaca." On je odobrio samo taktičku saradnju sa četnicima.<ref>[http://sr.wikisource.org/sr/%D0%A1%D0%BB%D1%83%D0%B6%D0%B1%D0%B5%D0%BD%D0%B0_%D0%B1%D0%B5%D0%BB%D0%B5%D1%88%D0%BA%D0%B0_%D1%81%D0%B0_%D1%80%D0%B5%D1%84%D0%B5%D1%80%D0%B8%D1%81%D0%B0%D1%9A%D0%B0_%D0%A5%D0%B8%D1%82%D0%BB%D0%B5%D1%80%D1%83_%D0%BE_%D0%BF%D0%BB%D0%B0%D0%BD%D1%83_%D1%81%D0%B0%D1%80%D0%B0%D0%B4%D1%9A%D0%B5_%D1%81%D0%B0_%D1%87%D0%B5%D1%82%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B8%D0%BC%D0%B0_%D0%BE%D0%B4_22.8.1944 Službena beleška sa referisanja Hitleru o planu saradnje sa četnicima od 22.8.1944.]{{dead link}}</ref> 28. avgusta 1944, Operativno odjeljenje Beograd — Dedinje Armijske grupe »F« obavještava nadležne u Berlinu da Nedić, i pored Hitlerove suzdržanosti, insistira na ustupanju neophodnog oružja četnicima: {{izdvojeni citat|Kod srbijanskih četnika nervoza je u porastu zbog razvoja situacije u Rumuniji i Bugarskoj. Predsednik vlade Nedić je ipak juče izjavio da će i dalje ostati lojalan prema nama (generalštabni potpukovnik fon Harling: Nedić vrši najoštriji pritisak da se izda obećano oružje odredima Draže Mihailovića).<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=24&rec=311&roll=191 NARA, T311, Roll 191, frame no. 000018.] <br /> ({{jez-njem|"Bei dem serbischen Cetniks zunehmende Nervosität infolge der Entwicklung der Lage in Rumänien und Bulgarien. Ministerpräsident Nedic hat jedoch gestern erklärt, dass er weiter zu uns lojal stehen werde. (Oberstlt.i.G.v.Harling: Nedic drängt schärfstens nach zugesagter Waffenlieferung an die DM—Verbände.)"}})</ref>}} Nasuprot Hitlerovom mišljenju, Nojbaher je [[30. 8.|30. avgusta]] i dalje tvrdio da Draža Mihailović, poput Milana Nedića, verno služi nemačkim interesima, i da se "do danas trudio da ne zauzme neprijateljsko držanje prema okupatoru". To isto smatra i za ostale vodeće Srbe, koji su se, pod parolom »dajte nam oružje — onda pripadamo Vama«, lojalno držali.<ref>{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/4_14_4_231.htm |title=Zabeleška obaveštajne grupe nemačkih komandi na Jugoistoku od 30. avgusta 1944. sa savetovanja u štabu komande Jugoistoka o aktuelnim pitanjima saradnje sa Dražom Mihailovićem i razvoju celokupne situacije na području Jugoistoka |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref> === Posljedice sporazuma === [[26. 8.|26. avgusta]] 1944. godine [[Vlada Kraljevine Jugoslavije u egzilu|Jugoslovenska izbeglička vlada]] priznala je [[Josip Broz Tito|Tita]] za svog legitimnog predstavnika i vođu, a [[Ivan Šubašić]] je zadržao mesto predsednika Jugoslovenske izbegličke vlade. Vrhovna komanda njemačkih oružanih snaga zapazila je tom prilikom: {{izdvojeni citat|Sporazum Tita sa londonskom vladom u izbjeglištvu značio je težak, ako ne i smrtonosni, udarac za Nedićevu vladu i četnike.<ref name="Živković"/> <br /> ({{jez-njem|"Die Einigung Titos mit der Londoner Exilregierung bedeutete einen schweren, wenn nicht tödlichen Schlag für die Regierung Nedic und die Cetniks."}})}} Na osnovu avgustovskog sporazuma sa Nedićem, Mihailovićevim četnicima je isporučena veća količinu oružja, municije i opreme, iz nemačkih magacina.<ref name="Saslušanje"/> Odluka o objedinjavanju svih domaćih antipartizanskih snaga i njihovom ulasku u sastav JVuO donijeta je na sastancima između predstavnika kvislinške vlade i kvislinških vojnih formacija sa predstavnicima JVuO, održanim početkom septembra, najprije u [[Beograd]]u, potom u [[Pranjani]]ma. Na inicijativu Nedićevog ministra prosvete [[Velibor Jonić|Velibora Jonića]], 2. septembra održan je u Beogradu sastanak na kome su se okupili komandant SDK general [[Kosta Mušicki]], komandant SDS general [[Borivoje Jonić]], bivši komandant SDS general [[Stevan Radovanović]], povjerenik JVuO za Beograd Ivan Pavlović, [[Boško Bećarević]], šef Antikomunističkog odseka Specijalne policije Uprave grada Beograda, kao i upravnik grada Beograda [[Dragomir Dragi Jovanović]]. Prema Jonićevu svjedočenju pred istražnim organima po završetku rata, glavna tema sastanka je bilo vojničko objedinjavanje i izrada zajedničkog plana za „odbranu Beograda i sprečavanje nereda na taj način što će se onemogućiti pobuna komunista i simpatizera NOP-a u Beogradu, što će se oduzeti od Nemaca vojni i značajni objekti da ne bi bili bačeni u vazduh, jednom rečju da se Beograd vojnički osvoji i na taj način spreči ulazak NOV-a i Crvene Armije... Računalo se posle toga da se pozove i kralj, obrazuje vlada i cela Jugoslavija stavi pod njegovom upravom...“<ref>Nebojša Stambolija, Srpska državna straža 1942-1944. Doktorska disertacija, [[Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu]], 2020, str. 240-241.</ref> Istog dana, neposredno nakon ovog sastanka, komandant SDS Borivoje Jonić (rođeni brat ministra Velibora Jonića) izdao je „Instrukciju za rad SDS“. General Borivoje Jonić navodi da se „jednodušno i spontano, ceo Srpski narod opredelio za Kralja, monarhiju i slobodnu i nezavisnu državu, zasnovanu na demokratskim principima“. U „Instrukciji“ piše: {{izdvojeni citat|U vezi s tim i sve današnje oružane Srpske snage ujedinjene su i bore se na braniku Srpskog nacionalizma. Svaka Srpska nacionalna oružana snaga ima za sobom svoj rad, život i borbu. Svaka od njih imala je i opravdanih razloga za svoje ustrojstvo i današnje postojanje. Sve postojeće male razlike u zadatku i dodeljenoj ulozi u završnici ovog rata nestale su, '''TAKO DA DANAS IMAMO JEDNU JEDINSTVENU I NEDELJIVU SRPSKU VOJSKU''', sa kojom hteli — ne hteli, moraju računati svi naši prijatelji i neprijatelji... U ostvarenju postavljenog jednog cilja, vođeni jednom idejom vodiljom, jednodušni i ujedinjeni, svi Srpski oružani odredi — '''NACIONALNI ČETNICI, STRAŽARI, GRANIČARI, DOBROVOLJCI I GARDISTI''', dobili su i u završnici rata svaki svoju ulogu i svoj zadatak... Na Srpsku državnu stražu se računa da ona u interesu Kralja, Otadžbine i naroda mora svoj zadatak u potpunosti da izvrši.<ref>Vojni arhiv, Nedićeva arhiva, 140–4–3, Instrukcija za rad SDS, 2. septembar 1944.</ref><ref>Nebojša Stambolija, n. d., str. 241.</ref>}} Već narednog dana, 3. septembra, general Jonić je izdao naredbu u kojoj najprije konstatuje da „u poslednje vreme dešava se, da pojedini oficiri i ostali pripadnici SDS, dobijaju neposredno naređenje od pojedinih četničkih komanada na terenu da pređu na službu u četničke jedinice“. Stoga, general Jonić podcrtava svojim potčinjenim da je „Načelnik štaba Vrhovne komande, armiski đeneral Gospodin Draža Mihailović saopštio Pretsedniku Srpske vlade: da oficiri i svi ostali pripadnici SDS imaju ostati na službi u SDS, da nije potrebno da pomenuta lica prelaze u sastav četničkih jedinica bez njegovog zahteva upućenog Pretsedniku Srpske vlade i po dobivenoj saglasnosti Pretsednika Srpske vlade“.<ref>VA, NdA, 140–4–4, Komanda SDS svim štabovima i jedinicama SDS, 3. septembra 1944.</ref><ref>Nebojša Stambolija, n. d., str. 242.</ref> Nakon sastanka od 2. septembra, 6. septembra je uslijedio novi sastanak. Na poziv ravnogorske komande Beograda, u selo Pranjani (nedaleko od [[Ravna gora|Ravne gore]], blizu [[Čačak|Čačka]]) su došli predstavnici svih kolaboracionističkih vojnih formacija na sastanak sa Dražom Mihailovićem. Predstavnik SDK je bio kapetan Radoslav Protić, ispred SDS je bio prisutan major Ljubiša Mikić, dok je [[Srpsku graničnu stražu]] predstavljao major Dragiša Jevtić. Pored Mihailovića, ispred Vrhovne komande JVuO, sastanku su prisustvovali potpukovnici [[Mirko Lalatović]] i [[Luka Baletić]]. Kako navodi [[Dimitrije Ljotić|Ljotićev]] sekretar [[Boško Kostić]], Mihailović je tada donio odluku o objedinjavanju svih „nacionalnih snaga“ i njihovom ulaženju u sastav Jugoslovenske vojske u otadžbini. Sve tri kolaboracionističke formacije trebalo je privremeno da zadrže svoju strukturu i starješinski kadar.<ref>Nebojša Stambolija, n. d., str. 242—243.</ref> Kostić bilježi i riječi Draže Mihailovića sa sastanka: {{izdvojeni citat|Ovom prilikom đeneral Draža Mihajlović je rekao delegatima: <br /> „Vi legalni odredi treba da činite jezgro naše buduće vojske...“<ref>Boško N. Kostić, Za istoriju naših dana — Odlomci iz zapisa za vreme okupacije, Lil (Francuska), 1949, str. 165.</ref>}} [[6. 9.|6. septembra]] [[1944]]. [[Srpska državna straža]] je stavljena pod komandu generala [[Dragoljub Mihailović|Dragoljuba Mihailovića]].<ref>[http://www.znaci.org/00001/4_14_4_61.htm Zbornik NOR-a, XIV/4, Beograd, 1985.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221024030236/https://www.znaci.org/00001/4_14_4_61.htm |date=2022-10-24 }}, str. 211-212.</ref> Sjutradan je general [[Miroslav Trifunović|Miroslav Trifunović Dronja]], četnički komandant Srbije, radiogramom obavijestio Dražu Mihailovića: {{izdvojeni citat|Na dan 6. septembra 1944. javio mi se komandant Srpske državne straže đeneral Borivoje Jonić, koji mi je stavio pod komandu Srpsku državnu stražu. To isto je učinio i đeneral Kosta Mušicki sa svojim dobrovoljcima.<ref name="ReferenceC">[https://znaci.org/00001/11_73.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje OBMANE DRAŽE MIHAILOVIĆA]</ref>}} Samo dan ranije, general Draža Mihailović primio je u Koceljevi kod [[Šabac|Šapca]] generala Kostu Mušickog i razgovarao s njim o koordiniranju dejstava snagâ JVuO i SDK u borbi protiv NOVJ.<ref name="Milan Borković 1944">[http://www.znaci.org/00001/155_4.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, I-II, Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230604192713/https://znaci.org/00001/155_4.pdf |date=2023-06-04 }}, str. II/337.</ref><ref>Boško N. Kostić, n. d., str. 166.</ref> General Miroslav Trifunović je 7. septembra 1944. obavijestio potčinjene da je Srpska državna straža u potpunosti integrisana u Mihailovićevu JVuO, i da će nadalje biti pod njegovom neposrednom komandom: {{izdvojeni citat|Pošto je SDS ušla u sastav naše vojske i dobila specijalan zadatak, to zabranjujem pozivanje i uzimanje oficira, podoficira i vojnika iz njenog sastava bez moga odobrenja. Isto tako zabranjujem uzimanje prevoznih sredstava i oružja SDS. Ako se gde desio koji slučaj pozivanja i uzimanja ljudstva, ono se ima odmah vratiti u svoju jedinicu. Naročito odmah vratiti oduzeto oružje i prevozna sredstva jer se na njih računa pri izvršenju datog im zadatka. Straža stoji u pogledu zadataka pod mojom komandom i ako se ima potrebe za njeno korišćenje tražiti ga od mene.<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kutija 127, registarski broj 38/1.</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_61.htm Obaveštenje štaba Komande Srbije od 7. septembra 1944. potčinjenim jedinicama o ulasku jedinica Srpske državne straže u sastav četničkih jedinica pod komandom štaba Komande Srbije], Zbornik dokumenata i podataka NOR-a, tom XIV, knjiga 4, Vojnoizdavački zavod, Beograd, 1985 – dokument broj 61.</ref>|General [[Miroslav Trifunović]], komandant Srbije JVuO}} Poslije sastanka u Pranjanima, 8. septembra 1944. godine, komandant Srbije JVuO general Miroslav Trifunović iznova je naredio da se „ništa ne uzima od Srpske državne straže“ jer „ovi delovi oružane sile imaju se smatrati kao naše jedinice. Svako vrbovanje, odvođenje i primanje pripadnika Državne i Granične straže ima se potpuno obustaviti.“<ref>Vojni arhiv Beograd, Četnička arhiva, 77–4–10.</ref><ref>Nebojša Stambolija, n. d., str. 312, fus. 831.</ref> I njemački je okupator registrovao stavljanje srpskih kvislinških formacijâ pod komandu generala Mihailovića. Tako će se na kraju jednog izvještaja o situaciji u okupiranoj Jugoslaviji od 8. novembra 1944, sačinjenog za potrebe [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] u vrijeme povlačenja s [[Balkan]]a, naći i sljedeći podatak: „Potvrđeno: General Jonić prenio 12. IX naređenje generala Mihailovića Srpskoj državnoj straži.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=707&rec=311&roll=189 NARA, T311, Roll 189, frame no. 001193.] <br /> ({{jez-njem|"Bestätigt: General Jonic, übermittelte 12.9. Befehle des General Mihajlovic an die SSW."}})</ref> Nakon što su jedinice [[Prvi proleterski korpus NOVJ|Prvog proleterskog korpusa NOVJ]] zauzele [[Požega|Požegu]], major [[Dragoslav Račić]], komandant [[Četvrta grupa jurišnih korpusa JVuO|Četvrte grupe jurišnih korpusa JVuO]], elitne četničke formacije tokom [[Bitka za Srbiju|bitke za Srbiju]], izdao je potčinjenim komandantima sljedeće naređenje: {{izdvojeni citat|Prva, šesta i 37. komunistička divizija sa glavninom svojih snaga nalazi se južno od Užica u oblasti Čajetine. Sa prednjim delovima komunisti su blokirali Užice i zauzeli Požegu držeći i položaje između Požege i Užica. U Užicu nalaze se jedan bataljon Nemaca, jedan Bataljon Dobrovoljaca i bataljon SDS. Na Jelovoj Gori Zlatiborski korpus. U oblasti Karana naš četvrti jurišni korpus, a između Karana i Požege Zapadno Moravska grupa kapetana Miloševića. U Jančićima novoformirani prvi korpus. Iz Čačka danas su krenuli dva bataljona Nemaca. U Čačku kao rezerva ostaju dva bataljona dobrovoljaca. Četvrta grupa jurišnih korpusa izvršiće koncentrični napad na Požegu, gde će se koncentrisati naše snage i produžiti u pravcu Užica.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_58.htm Zapovest Štaba 4. grupe jurišnih korpusa od 4. septembra 1944. komandantima 1, 3. i 5. jurišnog korpusa i Šumadijske brigade za napad na jedinice 1. proleterskog korpusa NOVJ u rejonu Užičke Požege], Zbornik dokumenata i podataka NOR-a, tom XIV, knjiga 4, Vojnoizdavački zavod, Beograd, 1985 – dokument broj 58, strane 201—205.</ref>|Major [[Dragoslav Račić|Dragoslav S. Račić]], komandant [[Četvrta grupa jurišnih korpusa JVuO|Četvrte grupe jurišnih korpusa JVuO]]}} Kako bi naglasio strateški značaj ponovnog zauzimanja Požege za održanje ravnogorskih četnikâ u Srbiji, njihovom ključnom uporištu, major Račić je istog dana (4. IX), kada je formirana operativna grupa od 1500 ljudi iz sastava 1. ravnogorskog korpusa JVuO, u direktivi<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kutija 77, registarski broj 48/3.</ref> tim povodom zapisao: „Po padu Požege udruženim snagama očistiće se prostor do Užica odakle će se preduzeti opšta akcija svih antikomunističkih snaga prema Zlatiboru i prema Višegradu za tučenje komunističkih snaga i izbacivanje iz Srbije. Naša ideja manevra je tući komuniste u oblasti Požege i Užica, a potom prikupiti sve snage za dalje uništenje crvenih na prostoru Srbije... '''Prema tome borba u koju stupamo je odlučujuća za Srbiju, odlučujuća za Jugoslaviju i za ceo Balkan, jer od naše pobede ili poraza i od brzine rada zavisi da li će na naše tlo Amerikanci ili Sovjeti'''.“ U ovom periodu, ravnogorski odredi su pomagali i mobilizaciju snaga Vlade nacionalnog spasa. Prema naredbi od 25. avgusta 1944. ponovo je formiran 1. bataljon SDS u Beogradu. 3. septembra 1944, popunu u ljudstvu za 1. bataljon obezbijedio je kapetan [[Nikola Kalabić]], komandant [[Gorske garde]] JVuO. Ovaj je bataljon 5. septembra upućen u [[Sopot]], da bi već sljedećeg dana ušao u sastav JVuO. Na licu mjesta su od ovog bataljona stvorena dva i upućena ka [[Aranđelovac|Aranđelovcu]], ali su kasnije uništena od strane [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOVJ]].<ref>Kоста Николић, Историја Равногорског покрета 1941-1945, књига друга, Београд, 1999, стр. 243-244, 268.</ref><ref>Борис Томанић, Горска гарда Њ. в. краља Петра Другог у орашачком срезу. Формација, борбе, злочини. Војноисторијски гласник, Институт за стратегијска истраживања – Одељење за војну историју Министарства одбране Републике Србије, 2017, стр. 129.</ref> I u Šabačkom okrugu, shodno sporazumu sa komandantom III puka SDK, ravnogorske okružne vlasti su po naređenju majora Dragoslava Račića, komandanta Cersko-majevičke grupe korpusa JVuO, odobrile mobilizaciju 520 ljudi za popunu III dobrovoljačkog puka u [[Šabac|Šapcu]].<ref>AVII, Ča, kut. 77, reg. br. 42/3.</ref><ref>Бојан Б. Димитријевић, Војска Недићеве Србије 1941-1945, Београд, 2011, стр. 346.</ref> Kolaboracija jedinica Srpskog dobrovoljačkog korpusa sa snagama JVuO pod komandom Draže Mihailovića dostigla je vrhunac tokom ključne bitke za oslobođenje Srbije. Riječ je o [[Bitka na Jelovoj gori|bici na Jelovoj gori]], u kojoj su četnici bili poraženi te praktično izbačeni iz Srbije. Naime, u blizini [[Valjevo|Valjeva]], 11. septembra 1944. partizani su napali kolonu u kojoj se nalazio Dragoljub Mihailović, četnička Vrhovna komanda, [[Centralni nacionalni komitet]] i američka vojna misija sa pukovnikom [[Robert Harbold McDowell|McDowellom]] na čelu.<ref>[https://znaci.org/00001/40_72.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje SLOM NJEMAČKO-ČETNIČKE OBRANE U ZAPADNOJ SRBIJI]</ref> Jedinice NOVJ su nastavile da gone ovu četničku grupu i 13. septembra opkolili su Mihailovića na sektoru [[Divci]]—[[Mionica]]. Našavši se u gotovo bezizlaznoj situaciji, Mihailović se radio-vezom obratio za pomoć [[Kosta Mušicki|Kosti Mušickom]], komandantu SDK. General Mušicki je telefonom naredio III bataljonu Prvog puka SDK iz Valjeva da krene Mihailoviću u pomoć. Ljotićevci su stigli u posljednji čas i znatno pomogli četnicima s Mihailovićem na čelu da se izvuku iz partizanskog obruča i upute prema [[Koceljeva|Koceljevi]].<ref>Младен Стефановић, Збор Димитрија Љотића, Београд, Народна књига, 1984, стр. 287.</ref> Ovom prilikom, partizani su zaplijenili arhive četničke Vrhovne komande i Centralnog nacionalnog komiteta.<ref>[https://www.znaci.org/00001/77.htm Đorđe Orlović: Šesta lička proleterska divizija „Nikola Tesla“, Vojnoizdavački i novinski centar, Beograd, 1990, str. 424.]</ref> [[Datoteka:Dimitrije Ljotić i supružnici Dragojla i Milovan Popović izlaze iz Zavoda za prinudno vaspitanje omladine.png|200px|mini|desno|Supružnici Dragojla i Milovan Popović u društvu Dimitrija Ljotića prilikom njegove posjete Zavodu za prinudno vaspitanje omladine u Smederevskoj Palanci.]] [[Milovan Popović]], upravnik [[Zavod za prinudno vaspitanje omladine|Zavoda za prinudno vaspitanje omladine]] u [[Smederevska Palanka|Smederevskoj Palanci]] i simpatizer Ljotićevog [[ZBOR]]-a, napustio je Zavod 10. septembra 1944. i pridružio se Mihailovićevim četnicima, dok je Zavod formalno prestao da postoji 3. oktobra 1944.<ref>Александар Стојановић, Завод за принудно васпитање омладине у Смедеревској Паланци: старе контроверзе и нова тумачења. Институт за новију историју Србије, 2016, стр. 61.</ref> 4. septembra 1944, upravnik Milovan Popović depešom obavještava Velibora Jonića, ministra prosvete i vera u vladi Milana Nedića: {{izdvojeni citat|Čast mi je izvestiti Vas da sam u vezi Vašeg strogo poverljivog akta br. 16 od 30 avgusta 1944 godine poslao danas u srpske oružane odrede po dobrovoljnoj prijavi i slobodnom izboru 104 pitomca i to: u Srpski dobrovoljački korpus 53, u Srpsku državnu stražu 26 i u odrede Draže Mihailovića 25.<ref>''Документи о издајству Драже Михаиловића — књига 1'', Државна комисија за утврђивање злочина окупатора и његових помагача, Београд, 1945, док. бр. 653, стр. 548.</ref>}} Prije rata, Milovan Popović se nalazio na čelu [[Antikomunističke lige]],<ref>Бранислав Божовић, Специјална полиција у Београду 1941-1944, Завод за уџбенике, Београд, 2014, стр. 498, фус. 187.</ref> a bio je i asistent na [[Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu|Filozofskom fakultetu]] u Beogradu. Popović je bio jedan od organizatora [[Antimasonska izložba|Antimasonske izložbe]] oktobra 1941. Zavod za prinudno vaspitanje omladine bio je specijalni logor za izolaciju i ideološku indoktrinaciju prokomunističke omladine, formiran od strane kvislinških vlasti u Smederevskoj Palanci, 22. septembra 1942. Osnivanje logora bilo je omogućeno Uredbom o prinudnom vaspitanju omladine (15. jul 1942), koju je potpisao predsednik kvislinške vlade Milan Nedić. Tokom dve godine postojanja logora, kroz to mesto za izolaciju prošlo je 1.270 omladinaca i omladinki, od kojih je skoro polovina bila iz Beograda (mahom aktivisti i aktivni simpatizeri srednjoškolske organizacije [[Savez komunističke omladine Jugoslavije|SKOJ]]-a). Zatvorena omladina je bila podvrgnuta sistematskom ideološkom prevaspitanju, koje su vršili logorski „vaspitači“ – pripadnici organizacije NP Zbor. Zamenica upravnika logora i upravnica ženskog dela logora bila je Popovićeva supruga, Dragojla Ostojić Popović.<ref>Mesta stradanja i antifašističke borbe u Beogradu 1941–44. Priručnik za čitanje grada. Rosa Luxemburg Stiftung Southeast Europe, Beograd, 2016, str. 71-72.</ref> Upravnik Popović je tretman zatočenika Zavoda okarakterisao kao „blag režim, ali uvek pod znakom mača“.<ref>Александар Стојановић, н. ч., стр. 52.</ref> U depeši poslatoj 21. marta 1945. vojvodi [[Momčilo Đujić|Momčilu Đujiću]], general Mihailović o Popoviću zapisuje kratku opasku: „Potpukovnik Milovan Popović, zabušant, neupotrebljiv.”<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_192.htm Izvod iz Knjige poslatih depeša štaba Vrhovne komande od 12. decembra 1944. do 7. aprila 1945. godine]</ref> Popović je ostao u JVuO sve do kraja rata i poginuo je 1945. godine u [[Bosna (regija)|Bosni]] kao četnički odmetnik.<ref>Branislav Božović – Mladen Stefanović: MILAN AĆIMOVIĆ – DRAGI JOVANOVIĆ – DIMITRIJE LJOTIĆ, Centar za informacije i publicitet, Zagreb, 1985, str. 298.</ref> Isljednik IV (antikomunističkog) odseka beogradske Specijalne policije [[Sergije Golubjev]] posvjedočio je poslije rata o Popovićevoj pogibiji u redovima JVuO: {{izdvojeni citat|Znam da je logor u Smederevskoj Palanci bio raspušten 1944. godine... Upravnik istog Popović (Milovan) sa odredom straže koja je čuvala logor i sa nekoliko vaspitača pobegao [je] iz logora i priključio se štabu DM. Prilikom nekog napada on je poginuo, dok je njegova žena dr Dragojla uspela da pobegne u Nemačku, gde sam je lično video u Beču.<ref>Историјски архив Београда, 4224/МГ — 626.</ref><ref>Бранислав Божовић, Специјална полиција у Београду 1941-1944, Завод за уџбенике, Београд, 2014, стр. 367, фус. 791.</ref>}} Boško N. Kostić, lični sekretar Dimitrija Ljotića, ostavio je u emigraciji zapis o Popovićevom prisustvu u Mihailovićevom štabu.<ref>Boško N. Kostić, n. d., str. 215.</ref> On navodi da je Mihailovića zamolio da Popović, zajedno s njim (Kostićem) pođe za [[Slovenija|Sloveniju]], gdje su se okupile sve nacionalne snage pod komandom generala [[Miodrag Damjanović|Miodraga Damjanovića]]: {{izdvojeni citat|Zamolih đenerala Mihajlovića da pošalje s nama i Milovana Popovića, koji je bio šef antikomunističkog odeljenja u štabu Draže Mihajlovića. Popovića traži [[Matija Parac|đeneral Parac]] za propagandu, a mi bi ga, eventualno, poslali u [[Švajcarska|Švajcarsku]] radi naše nacionalne propagande, jer njega svi smatramo jednim od najboljih poznavalaca komunizma. Đeneral Mihajlović je odgovorio da nema ništa protiv, smatra čak da je ideja dobra i naredio je da se odmah pozove Milovan Popović. Kako se M. Popović nalazio u dvorištu, ubrzo uđe unutra našto mu đeneral Mihajlović reče: „Vas traži đeneral Parac. Spremite se da s g. Kostićem putujete u Sloveniju.“}} Kostićevo svjedočenje se u potpunosti poklapa sa navodima još jednog ljotićevskog emigranta. Riječ je o [[Borivoju Karapandžiću]], predratnom članu JNP ZBOR, koji je za vrijeme okupacije bio referent Odeljenja državne propagande za Okrug valjevski<ref>Milan Radanović, Kazna i zločin: Snage kolaboracije u Srbiji: odgovornost za ratne zločine (1941-1944) i vojni gubici (1944-1945), Rosa Luxemburg Stiftung Southeast Europe, Beograd, 2015, str. 249, fus. 653.</ref> i prosvetar u jedinicama SDK. U knjizi ''Građanski rat u Srbiji 1941—1945'', objavljenoj [[1958]]. godine u [[Cleveland, Ohio|Clevelandu]] ([[Sjedinjene Američke Države|SAD]]), Karapandžić piše sljedeće: {{izdvojeni citat|Za Upravnika Zavoda u Smederevskoj Palanci đeneral Nedić postavio je Generalnog sekretara predratnog Jugoslovenskog Antimarksističkog Komiteta Milovana Popovića (bio posle Ratka Živadinovića), jednog od najspremnijih antimarksističkih teoretičara i najbeskompromisnijih antikomunističkih boraca, koga je 1944. godine Draža Mihailović postavio za Šefa propagande Vrhovne komande Jugoslovenske vojske u Otadžbini.<ref>Боривоје М. Карапанџић, Грађански рат у Србији 1941—1945. Друштво Хиландар, Ваљево, 2010, стр. 149.</ref>}} U neposrednoj okolini Beograda, izvršeno je okupljanje jedinicâ Srpske državne straže, Srpske granične straže, kao i raznih četničkih grupâ. 5. oktobra 1944, sve ove jedinice su napustile Beograd i uputile se ka [[Jagodina|Jagodini]]. Nakon dolaska u Jagodinu 6. oktobra, a u dogovoru sa Mihailovićevim komandantom Srbije generalom Miroslavom Trifunovićem, od tih je od jedinica formiran [[Srpska državna straža|Srpski udarni korpus]] (SUK) sa tri divizije. Za komandanta korpusa imenovan je divizijski general [[Stevan Radovanović]], za njegovog pomoćnika brigadni general Borivoje Jonić (komandant SDS), za načelnika štaba major [[Danilo Dača Stojanović]], dok su za komandante divizijâ imenovani: [[Branimir Brana Živković]] (do tada načelnik Operativnog odeljenja SDS), Dragutin Redić (do tada komandant SDS Kraljevačke oblasti) i [[Ljudevit Pogačar]] (do tada komandant SGS), svi pukovnici. SUK je tada brojao oko 6.800 ljudi.<ref>Боривоје М. Карапанџић, н. д., стр. 337.</ref><ref>Zbornik NOR-a, tom XIV, knjiga 4, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1985, str. 211, fus. 2.</ref> Kao dio Mihailovićeve vojske, SUK se konstantno borio sa jedinicama [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOVJ]]. Zajedno sa nemačkom vojskom i četnicima iz Srbije tokom novembra [[1944]], SUK učestvuje u [[proboj četnika i Nemaca iz Srbije|proboju Armijske grupe E kroz Sandžak]] i [[Proboj Armijske grupe E kroz istočnu Bosnu|istočnu Bosnu]]. Ipak, jedinice SDK nisu se povukle iz Srbije u pravcu Bosne, kako su to učinile objedinjene jedinice JVuO i SDS, već u pravcu [[Slovenija|Slovenije]], preko teritorije [[Srem]]a i [[Slavonija|Slavonije]] odnosno preko teritorije [[NDH]]. Jedinice JVuO i SDS napustile su teritoriju Srbije 15-20. oktobra 1944. Nemci su izvršili evakuaciju jedinica SDK kako bi ih spasili od uništenja u sukobu sa [[Crvena armija|Crvenom armijom]] i NOVJ. Dimitrije Ljotić je 4. oktobra 1944. uputio delegaciju od 33 pripadnika SDK i fašističkog pokreta Zbor u Crnu Goru, kako bi ubedili [[Pavle Đurišić|Pavla Đurišića]], komandanta crnogorskih četnika da se evakuišu u pravcu Slovenije, gde je planirano da se povuku i Ljotićeve jedinice. Njemačke vojne vlasti su 1. oktobra izvijestile generala Nedića da je njegova vlada razriješena dužnosti, te da Beograd od 3. oktobra postaje operativna vojna zona. Nakon rata, general Borivoje Jonić će posvjedočiti da je u Nedićevom kabinetu 2. oktobra održan sastanak kojem su, pored Nedića i Jonića, prisustvovali general [[Miodrag Damjanović]], šef kabineta Milana Nedića, zatim komandant SDK general Kosta Mušicki i pukovnik Ljudevit Pogačar, komandant Srpske granične straže. Na sastanku je Nedić prisutne obavijestio da će se sa članovima vlade evakuisati u [[Austrija|Austriju]] i da su svi oslobođeni položene zakletve. Generalu Joniću je poručio da bi pripadnici SDS i SGS trebalo da se priključe odredima JVuO.<ref>Nebojša Stambolija, n. d., str. 263.</ref> Kao razlog(e) za pridruživanje kvislinških snaga Mihailoviću, general Milan Nedić je naveo: {{izdvojeni citat|Situacija je po našu nacionalnu stvar propala. Sovjetska armija ulazi u Srbiju, a za njima i komunisti koji će uzeti vlast. Mi se moramo ukloniti. Ja sa članovima vlade odlazim u Austriju. Dobrovoljački korpus doneo je odluku da ide u Sloveniju. Vas, Joniću, Srpsku državnu stražu i ceo srpski narod ostavljam Draži Mihailoviću, jer ste vi od početka pripadali njemu!<ref>Петар Мартиновић Бајица, ''Милан Недић'', Београд, 2003, стр. 371.</ref><ref>Branislav Božović – Mladen Stefanović: MILAN AĆIMOVIĆ – DRAGI JOVANOVIĆ – DIMITRIJE LJOTIĆ, Centar za informacije i publicitet, Zagreb, 1985, str. 274.</ref>}} Trećeg oktobra, Milan Nedić je održao posljednju sjednicu Vlade u Beogradu i tom prilikom saopštio ministrima da njihova evakuacija može početi svakog trenutka. Jedan primarni izvor najbolje oslikava kakva je panika zavladala među pripadnicima kvislinškog aparata i članovima Mihailovićeve organizacije neposredno prije povlačenja iz glavnog grada. Riječ je o pismu<ref>AVII, Nedićeva arhiva, reg. br. 2/2, fas. 2, kut. 164.</ref> koje je (u ponoć istog dana) sastavio Nedićev ministar privrede dr [[Milorad Nedeljković]], a koje je namijenio Odeljenju državne propagande pri Predsedništvu Ministarskog saveta. U pismu dr Nedeljkovića, između ostalog, navedeno je i sljedeće: {{izdvojeni citat|Danas na sednici Vlade donesene su važne, sudbonosne odluke... Gospodin predsednik nam je saopštio da je nemački komandant za Jugoistok večeras proglasio Beograd i Srbiju operativnim područjem u najstrožem smislu. Od ovog trenutka (ponoć) važi opsadno stanje u Beogradu. Funkciju srpske vlade preuzimaju nemačke vlasti. Srpska vlada premešta se u Nemačku da preuzme tamo svoju političku i nacionalnu dužnost, okupljajući oko sebe sve Srbe koji se tamo nalaze (preko 300.000), kao i one koji će se ovih dana evakuisati, i to je sva naša inteligencija, činovništvo i srpski oružani odredi (S.D. straža, S.D. korpus, Granična straža i Srpska garda). Danas su dobili pasoš u Nemačkom poslanstvu i svi članovi Ravnogorskog pokreta i mnogi političari iz demokratskih frakcija. Saopštavam Vama i svima činovnicima, ko god želi da se evakuiše, neka se javi u Predsedništvu Vlade. Voz za vozom ići će neprekidno, sve će formalno svršavati Kabinet Predsedništva. U šumu je nemoguće ići, jer je usled odlaska Draže Mihailovića preko Drine za Hercegovinu (Italiju) izazvano rasulo u njegovim odredima i četnici se razilaze i neće više da se biju. Ovo je njihovo usmeno zvanično izjavljivanje u Predsedništvu danas ceo dan.<ref>Бранислав Божовић, н. д., Београд, 2014, стр. 369.</ref>}} General [[Hans-Gustav Felber]], vojnoupravni komandant Jugoistoka, izdao je 6. oktobra 1944. naređenje da komanda nad odredima Srpske državne straže i Granične straže ima preći u ruke generala Miodraga Damjanovića, šefa kabineta generala Nedića: {{izdvojeni citat|Gospodine premijeru [Nediću]! <br /> Slažem se da se general-majoru Damjanoviću povjeri zapovjedništvo nad srpskim oružanim snagama, s izuzetkom [[Srpski dobrovoljački korpus|SDK]]. Po mom mišljenju, ovaj korpus mora ostati u provjerenim rukama generala Mušickog.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=875&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000871.] <br /> ({{jez-njem|"An den Präsidenten den serbischen Ministerrates Herrn Generaloberst Nedić. Herr Ministerpräsident! <br /> Ich bin damit einverstanden, dass der Generalmajor Damjanović mit der Führung der serbischen bewaffneten Verbände mit Ausnahme des SFK betraut wird. Dieses Korps muss meiner Auffassung noch in den bewährten Händen des General Mušićki [sic!] bleiben. Mit dem Ausdruck meiner vorzüglichen Hochachtung."}})</ref>|Naredba generala Hansa Felbera od 6. X 1944. godine}} Kao glavni Mihailovićev pouzdanik u Nedićevoj upravi, general Damjanović se sa komandantima Straže odmah stavio pod komandu JVuO. Ove jedinice, preimenovane u Srpski udarni korpus, pridružile su se tako ostalim četničkim trupama u povlačenju prema Sandžaku. Ovo je savezništvo, pak, bilo kratkog daha i ubrzo će se raspasti.<ref>[https://znaci.org/00001/40_74.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje ČETNICI SE POVLAČE IZ SRBIJE]</ref> Pripadnici SDS su iz Jagodine, preko Kruševca, 14. oktobra 1944. pristigli u Kraljevo gde su se sastali sa četnicima i stavili se pod Mihailovićevu komandu. Pravac povlačenja SDS i glavnine JVuO išao je od Kraljeva preko Raške, Novog Pazara, Sjenice, Prijepolja i Pljevalja ka istočnoj Bosni, uz učestale sukobe sa NOVJ i evidentne gubitke.<ref>[https://www.znaci.org/00001/155_5.pdf Milan Borković, n. d., Beograd, 1979.], str. II/355-359.</ref> [[Božidar Bećarević|Božidar Boško Bećarević]], prije nego što je početkom oktobra 1944. pobjegao iz Srbije u [[Beč]], bio je šef IV (antikomunističkog) odseka Specijalne policije Uprave grada Beograda. U Beču je, po nalogu [[Gestapo]]a, radio na organizovanju i pripremanju [[Lovačke grupe Jugoistok|grupa za izvršenje diverzantsko-terorističkih zadataka]] u Srbiji. Draža Mihailović je 1. decembra 1944. uputio pismo pukovniku [[Gojko Borota|Gojku Boroti]], komandantu Romanijskog korpusa JVuO u kome ga obavještava o ubacivanju diverzantsko-terorističkih grupa u Srbiju i ulozi Vrhovne komande JVuO u tome. Pukovnika Borotu, koji je bio četnički oficir za vezu sa njemačkim snagama u [[Sarajevo|Sarajevu]], general Mihailović obavještava da bi Bećarević trebalo da bude jedan od organizatora ovih skupina u službi Gestapoa: {{izdvojeni citat|Beć.[arević] sa njegovim ljudstvom može biti primljen i prebačen u Srbiju. Veoma je važno da niko ne zna za njihovo ubacivanje u Srbiju, pa čak ni dolazak kod nas. Naš svet suviše mnogo priča i ja dobro krijem još odavde sve one koje ubacujem. Zato ćemo prihvat Beć. sa njegovim ljudima organizovati tako da niko ovde ne zna za njih. Pitanje je samo da li je bolje da ih prebacimo iz oblasti Semberije ili u oblasti Višegrada. To kao i sve detalje dogovorićemo se kad dođete kod mene.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_114.htm Pismo Draže Mihailovića od 1. decembra 1944. komandantu Komande Sarajeva o ubacivanju četničkih i gestapovskih diverzantsko-terorističkih grupa u Srbiju]</ref><ref>Milan Radanović, n. d., str. 515, fus. 1385.</ref>}} Kako je u praksi izgledalo rukovođenje Srpskim udarnim korpusom (SUK) od strane generala Draže Mihailovića, može se vidjeti i iz njegova naređenja od 26. decembra 1944. godine za napad na [[Tuzla|Tuzlu]]: {{izdvojeni citat|NAREĐUJEM: 1. — Diviziski đeneral [[Steva Radovanović]] zadržaće pod svojom neposrednom komandom I i II diviziju SUK-a i Vlaseničku brigadu kapetana Tuševljakovića. Komandu nad II divizijom na mesto poč. puk. Redića privremeno da primi đeneral straže Borivoje Jonić. General Radovanović sa I i II divizijom i Vlaseničkom brigadom izvršiće širi bočni obuhvat prema komunističkom levom boku i zato sve svoje snage da krene pravcem: s. Zukići — s. Naseoci — s. Svojat — s. Lukavica — s. Bašigovci i dalje na severni deo s. Đurđevika. General Radovanović neka odmah sastavi radio stanicu I divizije iz svoga korpusa i neka veštiji radio telegrafista uspostavi vezu samnom sa ispravnom stanicom, a neispravnu stanicu poslati odmah u Vrhovnu komandu.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_127.htm Zapovest štaba Vrhovne komande JVUO od 26. decembra 1944. potčinjenim jedinicama za napad na Tuzlu]</ref>|General [[Dragoljub Mihailović]]}} Mjesec dana ranije, general Borivoje Jonić je od štaba Draže Mihailovića zatražio da se ljudstvo SUK-a preda [[Saveznici u Drugom svetskom ratu|savezničkim]] snagama. General Jonić moli 26. novembra 1944. da se „izveštaj dostavi Vrhovnoj Komandi kojoj sam ja kao i svi pripadnici SUK-a svom dušom odan i za koju sam radio i žrtvovao se do maksimuma od 1941. godine pa do danas“. Istog dana, general Stevan Radovanović (Jonićev pretpostavljeni), u dopisu komandantu Srbije JVuO generalu Miroslavu Trifunoviću, sumira ratni angažman generala Jonića na sljedeći način: {{izdvojeni citat|Prednji raport pomoćnika mog dostavljam Komandantu s molbom da se dostavi Vrhovnoj Komandi. G. đeneral Jonić bio je komandant Srpske državne straže i kao takav stavio je Srpsku državnu stražu na raspoloženje Vrhovnoj Komandi, ma da je mogao svu SDS da raspusti, kako je i dobio naređenje od đenerala Nedića. On, kao nacionalista koji je za 2 1/2 godine svoje službe to i pokazao pomažući pokret đenerala Draže Mihailovića u svima pravcima nije hteo da SDS raspusti već ju je stavio na raspoloženje Vrhovnoj Komandi i đeneralu Draži Mihailoviću.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_107.htm Raport pomoćnika komandanta Srpskog udarnog korpusa od 26. novembra 1944. komandantu korpusa da se korpus preda anglo-američkim trupama]</ref>|General [[Stevan Radovanović]], komandant [[Srpski udarni korpus|Srpskog udarnog korpusa Jugoslovenske vojske u Otadžbini]]}} == Suđenje Mihailoviću i kolaboracionistima 1946. == {{main|Beogradski proces}} [[Datoteka:Draža pred sudom.jpg|thumb|desno|Optuženi [[Dragoljub Mihailović]] na [[Beogradski proces|suđenju u Beogradu]] [[1946]].]] Na posleratnom [[Beogradski proces|suđenju u Beogradu]] 1946. godine Draži Mihailoviću je, između ostalog, stavljena na teret saradnja sa [[vojna uprava u Srbiji|kvislinškom upravom u Srbiji]]. Mihailović se branio kako je saradnja sa kvislinškom vladom išla slučajno, mimo njegove želje: :Optuženi Mihailović: Sa Nedićem je bio sastanak... je taj sastanak za mene došao neočekivano, nisam ga želeo ni u kom slučaju. To se desilo jedno posle podne kada sam se odlučio da dođem na taj sastanak, da jedanput vidim šta hoće. Bio sam tada u selu Skakavicama. Uveče je došlo do toga sastanka, za koji, ponavljam, nisam nikakve želje imao. Šta me je upravo navelo na to, sam ne znam. :Pretsednik: Ko je bio prisutan na tome sastanku? :Optuženi: [[Luka Baletić]], [[Mirko Lalatović]], a ovde se još pominju i [[Nikola Kalabić]], [[Dragoslav Račić]], Damjanović i Nedić. :Pretsednik: Kakav je bio tok tih pregovora i šta se imalo na tome sastanku da postigne između vas i Nedića? :Optuženi: Ništa. Da kažem svašta i ništa... :Pretsednik: Pa kakvi su onda zaključci? :Optuženi: Nikakvi. Nešto su trabunjali oni koji su doveli do toga sastanka. Na insistiranje predsednika suda čemu taj sastanak sa Nedićem, Mihailović je na kraju izjavio da je na sastanak otišao "iz dosade": :Pretsednik: Kad na tom sastanku uopšte ništa nije postignuto, tako da je to bio jalov razgovor, zašto vam je bio potreban taj sastanak? :Optuženi: Uopšte je bio nepotreban. Verujem da je to bilo iz dosade, što me je moralo pritiskivati neko traženje, inače nikakvog razloga nije bilo. U nastavku odbrane, optuženi Mihailović je nastojao da prikaže kako je čak i liferovanje oružja od strane Nemaca išlo gotovo mimo njegove volje: :Pretsednik: Da nastavimo s ovim vašim sastankom sa Milanom Nedićem avgusta 1944 god. Da li vam je Nedić obećao ili se obavezao da će preko Nemaca uspeti da vam se liferuje veća količina oružja? :Optuženi: Ja nisam tražio da se meni liferuje od Nemaca. :Pretsednik: A da li vam je on obećao? :Optuženi: Nisam tražio. :Pretsednik: A da li vam je obećao, Sud to pita, da li vam je Nedić obećao ili se obavezao? :Optuženi: Ja sam kazao da neću od njih. :Pretsednik: Jeste li hteli da primite od [[Srpska državna straža|SDS]]. :Optuženi: Uvek. Zato sam kroz sve vreme i uzimao. :Pretsednik: Ko je snabdevao obućom, hranom i odećom SDS? :Optuženi: Sve su to snabdevali Nemci.<ref name="Saslušanje"/> Praveći analogiju sa partizanskom taktikom vršenja [[Napadi na garnizone NDH|napada na garnizone NDH]] u cilju dolaženja do veće količine oružja i municije, u završnoj je riječi general Mihailović pravdao četničku saradnju sa oružanim formacijama vlade generala Nedića na sljedeći način: {{izdvojeni citat|Sa nekoliko reči da se osvrnem na SDS i njeno iskorišćavanje. Nemam oružja i do njega nisam mogao da dođem na drugi način. Partizani nisu ništa drukčije radili sa domobranima. Ja verujem i znam da su neki domobrani po tri puta hvatani i opet puštani. SDS rad nije bio dobar. Kad smo počeli rad odozdo on nije uspevao, a kad smo počeli odozgo uspevali smo. Upisivali smo vojnike. Pod zakletvom smo slali vojnike i naredili da ne pođu pojedinačno nego po nekoliko njih i više zajedno u jedinice SDS. Tako smo dosta uradili.<ref name="Završna reč">{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/60_3_21.pdf |title=Miodrag Zečević: DOKUMENTA SA SUĐENjA DRAŽI MIHAILOVIĆU, Beograd 2001: Presuda Dragoljubu Mihailoviću i ostalima |format=PDF |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>|Završna reč optuženog Dragoljuba Mihailovića}} Uprkos ovakvoj odbrani, sudsko veće je u članu 3. presude utvrdilo da je Mihailović kriv: {{izdvojeni citat|Što je od samog početka svoje izdajničke delatnosti stupio u vezu sa Nedićem i drugim kvislinzima, otvorenim slugama okupatora, u cilju da održi okupaciju i objedini sve izdajničke snage protiv oslobodilačke borbe naroda Jugoslavije;<ref name="Presuda">{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/60_3_34.pdf |title=Miodrag Zečević: DOKUMENTA SA SUĐENjA DRAŽI MIHAILOVIĆU, Beograd 2001: Presuda Dragoljubu Mihailoviću i ostalima |format=PDF |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>|Presuda Dragoljubu Mihailoviću}} == Tumačenja == Brojni domaći i strani autori ukazivali su na saradnju četničkog pokreta Draže Mihailovića sa kvislinškom vladom Milana Nedića, kao na pojavu specifičnu za [[Nedićeva Srbija|teritoriju okupirane Srbije u Drugom svjetskom ratu]]. [[Stanislav Krakov]], predratni pripadnik [[Dimitrije Ljotić|Ljotićevog]] [[ZBOR]]-a, sestrić generala Milana Nedića i jedan od najbližih saradnika predsjednika srpske kvislinške vlade, piše o savezništvu Nedića i Mihailovića: {{izdvojeni citat|U istoriji okupirane Srbije i Jugoslavije može se zabeležiti sa nepobitnom tačnošću, da nijedan jedini put, ni u kakvoj prilici i na ma kome mestu nije došlo ni do jednog sukoba između četnika Draže Mihailovića i Oružanih odreda Nedićevih koji su potom dobili ime Srpske državne straže. Na protiv, od samog početka osnivanja tih Nedićevih oružanih odreda, pa do zavođenja komunističke vladavine u Jugoslaviji, vladala je bratska saradnja između odreda Nedićevih i Mihailovićevih, te su ovi drugi, kada god im je pretilo uništenje od nemačkih trupa, nalazili utočište u Nedićevim trupama, ulazeći tu kao „[[Legalizovani četnici|legalizovani odredi]]”. Iako je general Nedić bio stavljen kroz londonski radio pod [[Crne trojke|slovo „Z”]] kao „narodni izdajnik”, on je i pre i posle ovog nedostojnog, recimo iz taktičkih potreba proisteklog sramoćenja, bio najbolji snabdevač jedinica Draže Mihailovića i izliferovao im je bar deset puta više oružja, municije, svake spreme i novca, nego što su to mogli da učine [[Vlada Kraljevine Jugoslavije u egzilu|Jugoslovenska vlada u egzilu]] i hteli da učine oni engleski naredbodavci pred kojima se drhtalo, a koji su tretirali ceo junački nacionalni pokret otpora Mihailovićev kao jednu kolonijalnu trupu koja mora da izvršava svako njihovo naređenje, pa makar ono vodilo uništenju srpskog naroda ili izdaji Kraljevine Jugoslavije u to vreme sovjetskim satelitima — komunističkim partizanima.<ref>Станислав Краков, Генерал Милан Недић, Књига друга: Прeпуна чаша чемера, Минхен, Штампарија Искра, 1968, стр. 346.</ref>}} Novinar i književnik [[Ratko Parežanin]], urednik časopisa „Iskra”, ljotićevskog glasila štampanog u [[Minhen]]u, za vrijeme okupacije se nalazio na mjestu šefa Vaspitnog odseka [[Srpski dobrovoljački korpus|Srpskog dobrovoljačkog korpusa]].<ref>Petranović, Branko (1992). ''Srbija u Drugom svetskom ratu 1939-1945''. Beograd: Vojnoizdavački i novinski centar, str. 416.</ref> Decenijama po okončanju rata, Parežanin reinterpretira politiku generala Nedića i njegov rezon da se upusti u kolaboraciju, kao i odnos koji su Nedić i Ljotić imali prema Draži Mihailoviću: {{izdvojeni citat|Suština Nedićeve politike u okupiranoj Srbiji bila je u ovome: <br /> Rat će trajati dugo. Jedini način da se srpski narod, pod okolnostima u kojima se našao, održi jeste da se uspostavi red i mir u okupiranoj Srbiji. Okupator će jednog dana morati da ode. Srbi ga danas ne mogu oterati niti doprineti njegovom odlasku... Od prvog dana Nedićeve vlade težilo se sporazumu sa četnicima Draže Mihailovića. Nedić ih je, u sporazumu sa Ljotićem, pomagao novcem, oružjem, intervencijama kod Nemaca kadgod je to bilo moguće. Molio je četnike da ne ruše vlast i red u zemlji koje on drži i stvara. Poručivao je Draži Mihailoviću da nema potrebe da ruši njegovu vlast u zemlji, jer je on spreman svakoga trenutka ustupiti svoje mesto njemu ili onom licu koje on odredi. Nedić je bez prestanka bio svom dušom odan srpskom narodu i [[Petar II Karađorđević|Kralju Petru II]], po svojim osećanjima bio je na strani zapadnih saveznika, ali je smatrao kao svoju svetu dužnost, kao nešto najpreče i najvažnije, očuvati srpski narod od biološkog istrebljenja, naročito posle već podnetih žrtava koje su do tada iznosile više stotina hiljada mrtvih.<ref>Ратко Парежанин, Други светски рат и Димитрије В. Љотић, Минхен, 1971, стр. 339—340.</ref>}} [[Srbi|Srpski]] crkveni istoričar dr [[Đoko Slijepčević]], saradnik Ratka Parežanina u Vaspitnom odseku SDK, u knjizi “Jugoslavija uoči i za vreme Drugog svetskog rata“ uočava kvalitativnu razliku u relacijama koje su sa Milanom Nedićem gajili četnici van okupirane Srbije na jednoj, te pripadnici JVuO u Srbiji na drugoj strani: {{izdvojeni citat|General Milan Nedić je bio prijatelj četnika i pomagao ih gde je, kako je i kada je mogao. Odnos četnika prema njemu nije, međutim, bio isti: dok su svi četnici i svi nacionalni borci izvan okupiranog područja Srbije osećali i poštovanje i divljenje prema generalu Milanu Nediću, jer im je on pomagao u granicama svojih mogućnosti, četnici sa okupiranog područja Srbije nisu uvek imali korektan i pošten stav prema generalu Milanu Nediću.<ref>Dr Đoko Slijepčević, Jugoslavija uoči i za vreme Drugog svetskog rata, Minhen, 1978, str. 361.</ref>}} I [[Borivoje Karapandžić]], takođe ljotićevski emigrant, ukazuje u svojoj knjizi “Građanski rat u Srbiji 1941—1945“ na „neminovnost saradnje” JVuO sa SDK i SDS, i tvrdi da je ova saradnja gotovo isključivo proishodila iz obostranog straha od »komunističke opasnosti«: {{izdvojeni citat|Ma koliko da su se nacionalni borci između sebe gložili, pa čak i s oružjem jedni druge napadali, činjenica je — da su nacionalni odredi u Srbiji često između sebe sarađivali i borili se rame uz rame protivu zajedničkog neprijatelja. Kadgod se na pomolu ukazala ma i najmanja komunistička opasnost, a naročito kada su komunisti pokazivali nameru da iz Pavelićeve „Nezavisne Države Hrvatske” prodru u Nedićevu Srbiju, uvek se, tada, stvarao zajednički nacionalni front protivu komunizma. Međusobno su sarađivali i zajednički išli u borbu protivu istih dušmana i četničke jedinice đenerala Mihailovića i Srpski dobrovoljci i pripadnici Srpske Državne Straže. [...] Što je dolazilo do ove neminovne saradnje, najpre se ima zahvaliti samim srpskim nacionalnim borcima, koji su se u časovima opšte opasnosti od komunizma instinktivno oslanjali jedni na druge. A zatim, velika zasluga za ovo pripada đeneralu Milanu Nediću i Dimitriju Ljotiću, koji su, neprestano, sve od sebe činili da se sporazumu sa đeneralom Dražom Mihailovićem u pogledu zajedničke saradnje i ostvarenja jedinstvenog nacionalnog fronta. U tome smislu, obojica su preduzimali čitav niz mera, da bi se sastali i sa đeneralom Mihailovićem i sa njegovim odgovornim komandantima da bi ih pridobili za zajedničku antikomunističku saradnju.<ref>Боривоје М. Карапанџић, Грађански рат у Србији 1941—1945. Друштво Хиландар, Ваљево, 2010, стр. 259.</ref>}} [[Lazo M. Kostić]], predratni profesor [[Univerzitet u Beogradu|Beogradskog univerziteta]], u prvim mjesecima okupacije se nalazio na poziciji komesara (ministra) saobraćaja u [[Komesarskoj upravi]] [[Milan Aćimović|Milana Aćimovića]]. U apologetskoj knjizi “Armijski đeneral Milan Nedić — Njegova uloga i delovanje u poslednjem ratu“, izdatoj u [[Melbourne]]u [[1976]]. godine, profesor Kostić piše: {{izdvojeni citat|Kad su Sovjetske trupe, u jesen 1944, došle pred Beograd, Nedić je raspustio svoje vojne snage, koje su tada sa njegovim šefom kabineta, đeneralom [[Miodrag Damjanović|Miodragom Damjanovićem]], definitivno prišle đeneralu Draži Mihailoviću i od tada su bile deo njegovih trupa. I do tada su Nedićeve trupe samo po formi bile legalne, dok su ustvari to bili najbolji Dražini vojnici. To je sam Draža rekao pri smotri Srpske državne straže, u selu [[Vrapci (Sokolac)|Vrapci]], u Istočnoj Bosni, u početku 1945. Tada je Draža u govoru, održanom pred postrojenom Stražom, rekao da je Straža pretstavljala pluća njegove organizacije i da se nada da će ona to biti i dalje, u toliko više, što “Srbi nemaju saveznika ni prijatelja nigde u svetu, te ima da se borba nastavi do pobede ili do smrti“.<ref>Проф. Лазо Костић, ''Армијски ђенерал Милан Недић. Његова улога и деловање у последњем рату'', Приватно издање, Мелбурн (Аустралија), 1976, стр. 8.</ref>}} [[Jozo Tomasevich]], [[Sjedinjene Američke Države|američki]] istoričar [[Jugoslavija|jugoslovenskog]] porijekla, u svojoj posthumno objavljenoj knjizi ''War and Revolution in Yugoslavia, 1941-1945: Occupation and Collaboration'' (“Rat i revolucija u Jugoslaviji, 1941-1945. Okupacija i kolaboracija“) iz 2001. godine, šire elaborira saradnju [[Vlada narodnog spasa Milana Nedića|Vlade narodnog spasa Milana Nedića]] i [[Jugoslovenska vojska u otadžbini|Jugoslovenske vojske u otadžbini]], tvrdeći da se ona odvijala u više faza. Tomasevich navodi da je saradnja dviju stranâ počela ujesen 1941. godine, te da je trajala sve do kraja okupacije: {{izdvojeni citat|Svojevrsna suradnja između Nedićeve administracije i Mihailovićevih snaga koja je počela u jesen 1941. godine, trajala je do kraja njemačke okupacije. Prošla je kroz faze različitog intenziteta: isprva s Nedićem, zatim sa Mihailovićem u glavnoj ulozi. Također, treba napomenuti da su odnosi tijekom prve dvije godine okupacije, kad su Nedić i brojni ljudi u Srbiji mislili da će Njemačka dobiti rat, bili drugačiji od onoga što su postali tijekom druge polovice okupacije, kada je poraz Njemačke postao izvjesniji. Ali, glavni ciljevi dviju strana nikada se nisu promijenili. Zajednički cilj bio je boriti se protiv partizana i spriječiti njihovo pojavljivanje kao dominantne oružane skupine na kraju rata. I jedni i drugi su isto tako željeli svesti srpske gubitke na najmanju moguću mjeru, što se moglo učiniti samo sprječavanjem sabotaža i oružanog otpora njemačkim i bugarskim okupacijskim snagama, budući da su takvi činovi uvijek donosili krvave odmazde. Za četnike, dodatni motiv u suradnji s Nedićevom vladom je bilo stjecanje solidne baze u vojnom, upravnom i policijskom aparatu režima, tako da kada Nijemci i Bugari konačno odu, četnici mogu zauzeti državnu upravu i oružane snage prije partizana.{{sfn|Tomasevich|2001|pp=214. <br /> ({{jez-eng|"The collaboration of sorts between the Nedić administration and the Mihailović forces that began in the fall of 1941 lasted to the end of the German occupation. It went through phases of varying intensity with first Nedić, then Mihailović, playing the principal role. It should also be noted that during the first two years or so of occupation, when Nedić and many people in Serbia thought that Germany would win the war, relations were different from what they became during the latter half of the occupation, when Germany's defeat became more certain. But the main objectives of the two parties never changed. The common goal was to fight the Partisans and keep them from emerging as the dominant armed group at the end of the war. Both also wanted to keep Serbian losses to a minimum, which could only be done by preventing acts of sabotage and armed resistance against the German and Bulgarian occupation forces, since such acts invariably brought bloody reprisals. For the Chetniks, a further motive in collaborating with the Nedić government was to gain a solid base in the military, administrative, and police apparatus of the regime, so that when the Germans and Bulgarians finally left, the Chetniks could seize the government organization and armed forces before the Partisans did."}})}}}} Sir [[William Deakin]], profesor [[Istorija|istorije]] na [[Univerzitet u Oxfordu|Univerzitetu u Oxfordu]] i saradnik britanskog premijera [[Winston Churchill|Winstona Churchilla]] nakon rata, u svojoj knjizi ''The Embattled Mountain'' (objavljena 1973. u prevodu na [[srpskohrvatski jezik]] pod naslovom “Bojovna planina“), slaže se sa tezom da je važan čimbenik približavanja Dragoljuba Mihailovića i Milana Nedića predstavljala politika odmazde njemačkog okupatora: {{izdvojeni citat|Divljačke mere odmazde Nemaca prilikom ugušivanja ustanka u Srbiji u jesen i zimu 1941, sećanja na slične austrijske i bugarske kaznene ekspedicije u Srbiji i Makedoniji za vreme prvog svetskog rata, kao i oskudne britanske avionske pošiljke upućivane Mihailoviću od novembra 1941, bili su mu argumenti za njegov tadašnji stav potpune pasivnosti i sračunate saradnje s Nedićevim vlastima. Svaki neposredni otpor naneo bi zlo srpskom stanovništvu, naročito u ravnicama i dolinama, izazvao bi obnovljene masovne neprijateljske represalije, koje bi stanovništvo desetkovale i učinile nemogućim neki uspešan budući ustanak u saradnji sa britanskim ili američkim iskrcavanjem.<ref>{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/5_3.htm |title=William Deakin — EMBATTLED MOUNTAIN (Bojovna planina) |publisher=Znaci.org |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>}} Pukovnik [[William Bailey|Stanley William Bailey]], koji je od 25. decembra 1942. do 29. januara 1944. bio oficir za vezu u štabu generala Mihailovića, gdje je predvodio misiju [[Britanska imperija|britanske]] [[Uprava za specijalne operacije|Uprave za specijalne operacije]] u okupiranoj Jugoslaviji, u svom osvrtu na događaje iz Drugog svjetskog rata zaključuje da je Mihailović četničku kolaboraciju sa kvislinškim strukturama u Srbiji smatrao ratnim lukavstvom, ali da ga je „na kraju upropastila“ upravo taktika koju je sâm odabrao: {{izdvojeni citat|Jedan od načina kojima su se Mihailovićeve pristaše i sljedbenici služili da prikriju svoju pravu prirodu sastojao se u tome da su stupali ili u jedinice srpskog kvislinga generala Nedića, predsjednika marionetske vlade u Beogradu, ili u odrede Dimitrija Ljotića, zloglasnog srpskog fašista. Mihailović je tvrdio da to lukavstvo predstavlja dopustiv postupak jer će te njegove pristaše ionako prijeći na njegovu stranu čim im on naredi, a tada će, u najmanju ruku, donijeti sa sobom i svoje oružje i opremu, možda i dovesti svoje drugove. Međutim, u očima drugih promatrača ta je praksa bila manje opravdana. Kako bilo da bilo, jedno je sigurno. Mihailović se tim potezom prvi put izložio optužbi da surađuje s neprijateljem, da se upustio u kolaboraciju, koja ga je na kraju upropastila.<ref>{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/171_7.pdf |title=Elisabeth Barker — BRITANSKA POLITIKA PREMA JUGOISTOČNOJ EVROPI U DRUGOM SVJETSKOM RATU |publisher=Znaci.org |date= |accessdate=2024-07-17}}, str. 326.</ref>}} Profesor istorije Jugoslavije na [[Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu|Filozofskom fakultetu u Beogradu]] [[Branko Petranović]] posmatra saradnju sa kvislinškim strukturama u Srbiji i Jugoslaviji kao specijalni slučaj šireg fenomena kolaboracije JVuO s okupatorom. Petranović uočava da je glavni ideološki motiv četničke kolaboracije bio [[antikomunizam]]: {{izdvojeni citat|Kao vrhovni komandant Jugoslovenske vojske u otadžbini, Mihailović je dozvoljavao saradnju svojih jedinica sa silama Osovine i kvislinzima, posredno (legalizacija) ili direktno. Saradnja se ostvarivala lečenjem četnika u italijanskim, nemačkim i kvislinškim bolnicama, dobijanjem naoružanja i municije, hrane, zajedničkim dejstvima na sektorima fronta ugroženim od partizana. Saradnja je proizilazila i iz činjenice da je četnička strategija polazila od uništenja komunista posredstvom okupatora u okviru Drugog svetskog rata.<ref>Branko Petranović, Srbija u Drugom svetskom ratu 1939-1945, Beograd, Vojnoizdavački i novinski centar, 1992, str. 391.</ref>}} Dr [[Milovan Pisarri]], istoričar i naučni saradnik [[Institut za filozofiju i društvenu teoriju|Instituta za filozofiju i društvenu teoriju]], oslanja se upravo na tezu profesora Petranovića o antikomunizmu kao ključnom okidaču za kolaboraciju četnika s okupatorima i kvislinzima. U monografiji “Stradanje Roma u Srbiji za vreme Holokausta“,<ref>[https://www.frs.org.rs/stradanje-roma-u-srbiji-za-vreme-holokausta/ Stradanje Roma u Srbiji za vreme Holokausta (Forum Roma Srbije)]{{Dead link|date=April 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref> dr Pisarri eksplicira ovu epizodu iz istorije Drugog svjetskog rata i okupacije Jugoslavije na sljedeći način: {{izdvojeni citat|Između snaga četnika i kvislinga, pre svega je postojao zajednički stav da su komunisti najveći neprijatelji: ako su oni za kvislinge predstavljali zlo koje je trebalo uništiti, jer je bila reč o najvećem neprijatelju nacionalsocijalističkog poretka, za četnike su oni bili ozbiljna i realna pretnja za ponovno uspostavljanje centralističke monarhije, sa Srbijom i Srbima na čelu. Ratne okolnosti su dozvolile da se u ime tog zajedničkog interesa oružje uperi upravo protiv komunista, i to u više navrata, sve do kraja rata. Upravo u ime antikomunizma, posle [[Sastanak u Divcima|pregovora s Nemcima]] u novembru 1941. godine, započela je posebna vrsta saradnje između vlade Milana Nedića i Jugoslovenske vojske u otadžbini, koju je Mihailović dozvoljavao preko legalizacije određenog broja njegovih odreda, preko dobijanja oružja, finansijske pomoći, hrane ili preko zajedničkog dejstva u oblastima ugroženim od partizana.<ref>Milovan Pisarri, Stradanje Roma u Srbiji za vreme Holokausta, Forum za primenjenu istoriju, Beograd, 2014, str. 54.</ref>}} U doktorskoj tezi ''The Transformation of Mihailović’s Chetnik Movement: From Royalist Yugoslav Forces to Serb Nationalist Guerrillas'' (“Transformacija Mihailovićevog četničkog pokreta: Od rojalističkih jugoslovenskih snaga do srpske nacionalističke gerile“), odbranjenoj 2011. godine na [[Simon Fraser University]] u [[Britanska Kolumbija|Britanskoj Kolumbiji]] ([[Kanada]]), srpski istoričar [[Aleksandar Petrović (istoričar)|Aleksandar Petrović]], na osnovu jedne naredbe<ref>AVII, ČA, K—299, reg. br. 3/1.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_134.htm Izvod iz knjige poslatih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 29. juna do 5. avgusta 1942. godine]</ref> Draže Mihailovića od 29. juna 1942. godine, izvlači sveobuhvatan zaključak o prirodi kolaboracije četnika s okupatorima i kvislinzima: {{izdvojeni citat|Iako je ovo očito bila Mihailovićeva direktiva jednom od njegovih zapovjednika u Srbiji, ta izjava je uhvatila samu suštinu četničke strateške linije razmišljanja u čitavoj okupiranoj Jugoslaviji. Budući da su bile dopuštene ‘sve prevare’, četnici su stupili u saradnju s njemačkim i italijanskim okupacijskim trupama, kao i sa njihovim domaćim kvislinzima u Srbiji, Crnoj Gori i NDH; četničke trupe pod ‘dvostrukim zapovjedništvom’ (nominalno zapovjedništvo [[Sile Osovine|Osovine]] i skriveno zapovjedništvo Mihailovića) krile su se pod raznim etiketama: [[Dobrovoljačka antikomunistička milicija|MVAC]] u italijanskim krajevima, [[Srpska državna straža|SDS]] pa čak i [[Četnici Koste Pećanca|Pećančeve trupe]] u Srbiji. Kao rezultat, Mihailović je, u teoriji, imao na raspolaganju značajne snage koje su nominalno pripadale taboru Osovine, ali spremne da se pridruže jezgru njegovih ‘ilegalnih’ trupa u trenutku kada se proglasi opšti ustanak.<ref>Aleksandar Petrovic, The Transformation of Mihailović’s Chetnik Movement: From Royalist Yugoslav Forces to Serb Nationalist Guerrillas (PhD Thesis), Simon Fraser University, Fall 2011, p. 100. <br /> ({{jez-eng|"Although this was clearly Mihailović’s directive to one of his commanders in Serbia, the statement captured the quintessential Chetnik strategic line of thinking throughout occupied Yugoslavia. Given that ‘all trickeries’ were allowed, the Chetniks entered into collaboration with German and Italian occupation troops as well as their domestic quislings in Serbia, Montenegro and the ISC; Chetnik troops under a ‘double command’ (Axis nominal command and Mihailović’s hidden command) were hiding under a variety of labels: MVAC in the Italian areas, the SSG and even Pećanac’s troops in Serbia. As a result, Mihailović, in theory, had a significant force at his disposal nominally belonging to the Axis camp, but ready to join his core ‘illegal’ troops the moment a general uprising was proclaimed."}})</ref>}} [[Bojan Dimitrijević]], saradnik [[Institut za savremenu istoriju|Instituta za savremenu istoriju]] u [[Beograd]]u, u analizi odnosa kvislinških vlasti u Srbiji prema četničkom pokretu u jesen 1942, kada Nijemci razoružavaju legalizovane Mihailovićeve i Pećančeve odrede, iznosi sljedeći zaključak: {{izdvojeni citat|Odnos JVuO s aparatom Vlade generala Nedića, pre svega sa snagama SDS i SGS, bio je kompleksan u ovom periodu i delikatan za razumevanje. Mnogi od Nedićevih pripadnika ovih delova bili su patrioti koji su pružali značajnu pomoć Mihailovićevoj organizaciji. Ove pristalice ravnogorske borbe činile su sve što je u njihovoj moći da pomognu JVuO.<ref>Бојан Б. Димитријевић, Војска Недићеве Србије 1941-1945, Институт за савремену историју, Београд, 2011, стр. 405.</ref>}} U doktorskoj disertaciji “Partizanski pokret u Srbiji 1941—1944“, srpskog istoričara mlađe generacije [[Nemanje Ž. Devića]], tvrdi se da [[Legalizacija četnika u Srbiji|legalizacija četnikâ]] kod Vlade nacionalnog spasa nije došla kao plod Mihailovićeve naredbe „već stihijski i u skladu sa shvatanjima stanja na terenu od strane pojedinih komandanata“, te da je „većina Mihailovićevih bližih saradnika i komandanata iz 1941. ostala (je) u ilegali“.<ref>Немања Девић, Партизански покрет у Србији: 1941–1944. Докторска дисертација, Универзитет у Београду, Филозофски факултет, 2019, стр. 280–281.</ref> Ipak, Dević ne poriče da je postojala sustavna kolaboracija pripadnika Mihailovićeve organizacije sa Nedićevim strukturama, često i na osnovi staleške solidarnosti među oficirima vojske, žandarmerije ili tajne službe prve Jugoslavije, a koji će po okupaciji otići u JVuO ili kvislinški tabor: {{izdvojeni citat|Tako dolazi i do procesa tzv. legalizacije, odnosno ulaska dela Mihailovićevih snaga u sastav oružanih snaga vlade generala Nedića... Za kontakt sa prvim Nedićevim snagama i ovog puta je poslužio [[Milan Kalabić]]; potom su se spone uspostavljale često i na ličnoj osnovi i kroz predratna poznanstva kolega i klasnih drugova... Oni koji su prišli Nediću, ušli su u već postojeće Pećančeve odrede, ili [su] raspoređeni u novu kategoriju ''nezavisnih četničkih odreda''. Nediću je ovaj proces dobro došao iz više razloga, ali najviše zbog priliva ljudstva koje je uključio u svoje planove i, prvenstveno, u borbu protiv partizana. Mihailović je, opet, korist ostvario time što je dobio svoje ljude duboko infiltrirane u okupacioni sistem, sa alibijem pred Nemcima, a koji će mu u narednom periodu biti od nemerljive vrednosti za dostavljanje oružja, municije, podataka... Međutim, kad se pojedini Mihailovićevi oficiri, pogotovo u zapadnoj Srbiji, budu uneli u ulogu Pećančevih i Nedićevih komandanata, ogreznuvši u kolaboraciju ili u vršenje zločina nad partizanima, čak ih i, zarobljene, predajući Nemcima – pa se 1943. vratiti u strukturu JVuO – to će stvoriti ogromne poteškoće ravnogorskoj organizaciji, jer se imidž kompromitovanih nije dao lako ispraviti. Jednom viđeni u društvu Nemaca, takvi oficiri bili su u narodu, čak i među ravnogorcima koji su 1941–1943. ostali u šumi, zauvek obeleženi kao sumnjivi i nepoželjni.}} U završnom poglavlju monografije o ratnom putu komandanta Prvog ravnogorskog korpusa [[Zvonimir Vučković|Zvonimira Vučkovića]], srpski istoričar dr Miloš Timotijević promatra odnos Milana Nedića i Dragoljuba Mihailovića kroz prizmu četničke kolaboracije sa okupatorima, za koju tvrdi da je isprva bila taktička, ali da je vremenom poprimila strateški karakter: {{izdvojeni citat|Slabost pokreta generala Mihailovića uslovila je taktičku saradnju sa svim protivnicima partizana, a u Srbiji i sa Nemcima. Prećutna legalizacija ravnogoraca kod vlade Milana Nedića omogućila je njihov biološki opstanak i uništavanje partizana 1942, a kontakti pojedinih komandanata sa okupatorom nisu bili samo vojne, već i obaveštajne prirode. Ti odnosi bili su duboki, razgranati, dugotrajni. Takva saradnja sa okupatorom nije bila incident i prolazna pojava, već opredeljenje da se uz pomoć Nemaca suzbije ili potpuno uništi suparnički partizanski pokret i spremno dočeka iskrcavanje zapadnih saveznika. Taktička saradnja na mnogim područjima prerasla je u strateško delovanje na samom terenu s ciljem progona komunista, što se najčešće pretvaralo u kažnjavanje njihovih simpatizera i porodica. Posledice takvog delovanja JVuO bile su katastrofalne po samu organizaciju generala Mihailovića, a na isti način narod je osuđivao preventivna ubistva partizana. I dalje ostaje otvoreno pitanje da li je to dovoljno da se ravnogorcima odrekne antifašistički karakter. [...] Milan Nedić i Dimitrije Ljotić optuživani su za otvorenu saradnju sa okupatorom i nacionalnu izdaju. Tek pod pritiskom partizana došlo je do saradnje u okviru „nacionalnog fronta“, pred sam kraj nemačke okupacije Srbije, nevoljno, nedosledno, i uz insistiranje na potpunoj kontroli ravnogoraca u sklopu zalaganja za vezivanje sa zapadnim saveznicima.<ref>Милош Тимотијевић, Звонко Вучковић — Ратна биографија (1941-1944): Расправа о проблемима прошлости и садашњости, ЈП Службени гласник, Београд, 2015, стр. 449, 451.</ref>}} U disertaciji “Oblici otpora u okupiranom Beogradu (1941—1944)“ odbranjenoj 2019. godine na [[Filozofski fakultet Univerziteta u Novom Sadu|Filozofskom fakultetu Univerziteta u Novom Sadu]], dr [[Rade Ristanović]], naučni saradnik Instituta za savremenu istoriju u Beogradu, piše da se saradnja četnika Draže Mihailovića sa Srpskom državnom stražom odvijala tokom čitavog perioda okupacije: {{izdvojeni citat|Srpska državna straža predstavljala je svojevrsnu čekaonicu, magacin i obaveštajni kanal za Ravnogorski pokret otpora tokom celokupnog perioda okupacije.<ref name="Rade Ristanović 1944">Rade Ristanović, Oblici otpora u okupiranom Beogradu (1941-1944). Doktorska disertacija, Filozofski fakultet Univerziteta u Novom Sadu, 2019, str. 549.</ref>}} Dr [[Nebojša Stambolija]] tvrdi u svojoj disertaciji “Srpska državna straža 1942—1944.“ da je dinamiku odnosa ravnogorskih četnika i Nedićevih struktura diktirala „suprotnost javnog i tajnog delovanja“: {{izdvojeni citat|Odnos monarhističkog pokreta otpora pod vođstvom Draže Mihailovića i pripadnika Nedićevog aparata vlasti je tokom okupacije odlikovala suprotnost javnog i tajnog delovanja. Javno, organi kolaboracionističke vlade gotovo u jednaku ravan stavljaju „komuniste“ i „dražinovce“, čak ponekad ističući kao veću opasnost pokret Draže Mihailovića. Sa druge strane, tajno, veliki broj visokih predstavnika kolaboracionističkog aparata pomažu ravnogorski pokret na razne načine (obaveštajno, finansijski, materijalno, naoružanjem). Logistika za izvođenje ove „tajne“ saradnje bili su ljudi na terenu, pripadnici vladinih oružanih odreda, legalizovani četnici, žandarmerija, a nakon marta 1942. tu ulogu preuzimaju pripadnici Srpske državne straže. [...] Reorganizacija sistema bezbednosti stvaranjem Srpske državne straže bila je signal za Mihailovićeve ljude da kontaktom sa kolegama oficirima koji su ušli u sastav straže pokušaju da se infiltriraju kako bi došli do naoružanja i informacija ili, kasnije kada prilike budu povoljnije, stave te odrede pod svoju kontrolu. [...] Jedan od presudnih razloga velikog uticaja [Mihailovićevih četnikâ na SDS — prim.] bilo je i veliko prisustvo bivših ravnogoraca u oružanim odredima „srpske vlade“, a potom i u SDS, kao posledica njihove legalizacije nakon nemačke ofanzive krajem 1941. i uništenja ustaničke teritorije u zapadnoj Srbiji.<ref name="Nebojša Stambolija 1944">Nebojša Stambolija, Srpska državna straža 1942-1944. Doktorska disertacija, Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu, 2019, str. 306307.</ref>}} == Literatura == * {{cite book | last = Tomasevich | first = Jozo | authorlink = Jozo Tomasevich | year = 1975 | title = War and Revolution in Yugoslavia, 1941–1945: The Chetniks | publisher = Stanford University Press | location = Stanford | isbn = 978-0-8047-0857-9 | url = http://books.google.com/books?id=yoCaAAAAIAAJ&printsec=frontcover | ref = harv }} * {{cite book | last = Tomasevich | first = Jozo | year = 2001 | title = War and Revolution in Yugoslavia, 1941–1945: Occupation and Collaboration | publisher = Stanford University Press | location = Stanford | isbn = 978-0-8047-3615-2 | url = http://books.google.com/books?id=fqUSGevFe5MC&printsec=frontcover | ref = harv }} * {{cite book|ref=harv|last=Живковић|first=Милутин Д.|title=Санџак 1941–1943|url=|year=2017|publisher=Филозофски Факултет, Универзитет у Београду|isbn=}} == Napomene == {{notelist}} == Reference == {{reflist|2}} == Povezano == * [[Nedićeva Srbija]] * [[Ustanak u Srbiji 1941.]] * [[Propaganda Nedićeve vlade]] * [[Saradnja četnika sa snagama Osovine u Drugom svetskom ratu]] * [[Legalizacija četnika u Srbiji]] == References == <references /> {{Kolaboracija u Jugoslaviji}} [[Kategorija:Četnici]] [[Kategorija:Ustanak u Srbiji (1941.)]] [[Kategorija:Dragoljub Mihailović]] [[Kategorija:Srbija u Drugom svjetskom ratu]] [[Kategorija:Saradnja četnika sa snagama Osovine u Drugom svetskom ratu]] [[Kategorija:Odnosi između učesnika u Drugom svetskom ratu u Jugoslaviji]] 3d3h7e4e9xr5s61yf3m06p3ad4l1hcv 42682010 42682009 2026-08-30T06:56:38Z ~2026-47290-77 387930 42682010 wikitext text/x-wiki {{Sređivanje|razlog=Preterana upotreba citata}} [[Datoteka:DragoljubMihailovic8e09281v.jpg|thumb|175px|Pukovnik [[Dragoljub Mihailović]]]] '''Kolaboracija četnika s Nedićevom vladom''' predstavlja jedan vid [[Saradnja četnika sa snagama Osovine u Drugom svetskom ratu|kolaboracije četnika sa snagama Osovine u Drugom svetskom ratu]]. Osnovni cilj saradnje [[Dragoljub Mihailović|Mihailovićevih]] četnika sa kvislinškom Nedićevom vladom bila je borba protiv [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije]]. U prvoj godini okupacije, saradnja jedinica pod komandom Draže Mihailovića sa Nedićevom vladom se prvenstveno odvijala kroz [[Legalizovani četnici|legalizaciju četničkih odreda]]. Procesom legalizacije su mnogi četnici (oko dvije trećine pripadnika Mihailovićevih snaga u Srbiji 1941. godine<ref>[http://www.yuhistorija.com/serbian/drugi_sr_txt01c4.html Milan Radanović: Kolaboracija JVuO sa nemačkim okupatorom u Srbiji 1941-1944.]</ref>) službeno postali oružana formacija integrisana u okupacioni sistem. 17. januara 1942. godine, prema nemačkim podacima, 72 oficira i 7.963 četnička borca su bili pod komandom srpske žandarmerije. Legalizovani četnici su tada bili većinom Pećančevi, dok su oko 2000-3000 njih bili Mihailovićevi četnici.{{sfn|Tomasevich|1975|p=127.}} Već sredinom maja 1942. godine, dva četnička pomoćna korpusa su brojila 13.400 oficira, podoficira i vojnika.{{sfn|Tomasevich|1975|p=127.}} [[Jozo Tomasevich]], [[Sjedinjene Američke Države|američki]] istoričar [[Jugoslavija|jugoslovenskog]] porijekla, šire elaborira saradnju [[Vlada narodnog spasa Milana Nedića|Vlade narodnog spasa Milana Nedića]] i [[Jugoslovenska vojska u otadžbini|Jugoslovenske vojske u otadžbini]], tvrdeći da se ona odvijala u više faza. Tomasevich navodi da je saradnja dviju stranâ počela ujesen 1941. godine, te da je trajala sve do kraja okupacije Jugoslavije: {{izdvojeni citat|Svojevrsna suradnja između Nedićeve administracije i Mihailovićevih snaga koja je počela u jesen 1941. godine, trajala je do kraja njemačke okupacije. Prošla je kroz faze različitog intenziteta: isprva s Nedićem, zatim sa Mihailovićem u glavnoj ulozi. Također, treba napomenuti da su odnosi tijekom prve dvije godine okupacije, kad su Nedić i brojni ljudi u Srbiji mislili da će Njemačka dobiti rat, bili drugačiji od onoga što su postali tijekom druge polovice okupacije, kada je poraz Njemačke postao izvjesniji. Ali, glavni ciljevi dviju strana nikada se nisu promijenili. Zajednički cilj bio je boriti se protiv partizana i spriječiti njihovo pojavljivanje kao dominantne oružane skupine na kraju rata. I jedni i drugi su isto tako željeli svesti srpske gubitke na najmanju moguću mjeru, što se moglo učiniti samo sprječavanjem sabotaža i oružanog otpora njemačkim i bugarskim okupacijskim snagama, budući da su takvi činovi uvijek donosili krvave odmazde. Za četnike, dodatni motiv u suradnji s Nedićevom vladom je bilo stjecanje solidne baze u vojnom, upravnom i policijskom aparatu režima, tako da kada Nijemci i Bugari konačno odu, četnici mogu zauzeti državnu upravu i oružane snage prije partizana.{{sfn|Tomasevich|2001|pp=214.}}}} == Saradnja sa Aćimovićevom upravom 1941. == Predsednik [[Savet komesara|Saveta komesara]], prve kvislinške vlade u okupiranoj Srbiji, [[Milan Aćimović]], tokom okupacije najviše se eksponirao u saradnji sa pokretom pod komandom Draže Mihailovića, još od prvih meseci okupacije. Na osnovu jednog potonjeg dokumenta, odnosno Aćimovićeve izjave, može se naslutiti da je Aćimović doprineo da okupator ne izvrši planirane aktivnosti uperene protiv Mihailovića još u junu 1941: {{izdvojeni citat|Što se tiče moga stava prema nacionalnim ljudima u šumi, navešću jedan slučaj: odmah u početku okupacije, u toku meseca maja ili početkom juna, Nemci su bili organizovali jednu veću akciju da bi očistili naše šume od ostataka jugoslovenske vojske, kako su nam sami govorili. Tu se u prvom redu mislilo na Dražu i njegove ljude. Ja sam Nemcima isticao nekorisnost i čak štetnost te akcije, govoreći da će za vreme okupacije biti uvek ljudi koji će odlaziti u šumu i bolje je da tamo padnu pod uticaj jednog nacionalno trezvenog čoveka nego pod uticaj komunista. Nemci su te razloge primili i tako do te akcije nije došlo. Ja sam stajao na stanovištu da Dražin cilj mora da bude i naš cilj. Naš rad treba diskretno da koordinira, a nikako da se sukobljava. Između Draže, odnosno njegovih ljudi, i mene bio je stalni kontakt.<ref>[http://www.znaci.org/00001/155_3.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, I-II, Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221019154413/https://znaci.org/00001/155_3.pdf |date=2022-10-19 }}, str. II/209-210.</ref><ref>{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/9_4.htm |title=Ratko Martinović - OD RAVNE GORE DO VRHOVNOG ŠTABA |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>}} Aćimović tvrdi da je još prije formiranja Nedićeve vlade trebalo da dođe do sastanka između njega i Mihailovića u okolini Valjeva, ali da su partizani presjekli put. U izvještaju (bez datuma, moguće s početka 1944. godine<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_134.htm Izvod iz knjige poslatih telegrama Štaba Draže Mihailovica od 29. juna do 5. avgusta 1942. godine]</ref>) Mihailovićevih predstavnika o razgovoru sa Milanom Aćimovićem još se dodaje: {{izdvojeni citat|Reći ću vam da sam još u prvim danima okupacije, kada su došli ljudi sa Ravne gore kod mene, njima kazao: Pitajte Dražu da li on smatra ovaj naš posao nenacionalnim i nekorisnim po srpski narod, ako ga tako smatra, mi ćemo se odmah svi povući, jer ne želimo niti hoćemo da cepamo jedinstvo srpskog naroda. Kako su ta lica te moje reči prenela, ja ne znam, ali su mi doneli odgovor da treba ostati na poslu i raditi u korist naroda... Po mom mišljenju, u zemlji je trebalo voditi borbu protiv komunista. Što se tiče Draže, stajao sam na stanovištu da se borba protiv njega ne samo ne sme voditi nego se mora naći načina da se naš rad koordinira sa njegovim.<ref name="znaci.org">[https://znaci.org/00001/11_4.htm RAVNA GORA POSTAJE STOŽER VELIKOSRPSKE BURŽOAZIJE]</ref>}} === Uspostavljanje saradnje === Prvi kontakt pokreta pod rukovodstvom pukovnika Dragoljuba-Draže Mihailovića uspostavljen je krajem maja 1941. posredstvom rezervnog potporučnika Vladimira Lenca, vođe omladinske organizacije [[ZBOR|Jugoslovenskog narodnog pokreta Zbor]] [[Dimitrije Ljotić|Dimitrija Ljotića]] na [[Sveučilište u Zagrebu|Zagrebačkom sveučilištu]], koji se povlačio iz Bosne sa Mihailovićevom grupom, nakon Aprilskog rata, da bi se potom zajedno sa Mihailovićem stacionirao na [[Ravna Gora|Ravnoj gori]]. Prema tvrdnjama koje je 1949. objavio Ljotićev saradnik [[Boško Kostić]], potporučnik Lenac je dobio zadatak od pukovnika Mihailovića da uspostavi vezu sa Dimitrijem Ljotićem i da zatraži materijalnu pomoć za Mihailovićevu organizaciju. Ljotić je Lencu predložio da novac potraži od desetak imućnijih Beograđana, od kojih je prikupljena znatna suma novca. Lenac se više nije vraćao na Ravnu goru. Prema Kostićevom svedočenju, oko 10. juna 1941. u Beograd je dolazio i Mihailovićev izaslanik poručnik Slavko Pipan, sa sličnim zadatkom kao i Lenac. Pipan se takođe sastao sa Ljotićem i, prema Kostićevom svedočenju, "i Pipanu je data veća suma novca da ponese Draži". Slavko Pipan je posetio Beograd ponovo u drugoj polovini jula 1941. I ovog puta je usledio sastanak sa Ljotićem, na kom su bili prisutni Lenac, Kostić i Ratko Parežanin (koji je o ovom sastanku svedočio 1971). Ljotić je sugerisao Kostiću i Parežaninu da putuju na Ravnu goru kako bi se uspostavio tešnji kontakt sa Mihailovićem. Međutim, do ovog putovanja nije došlo zbog vesti da su ravnogorski četnici započeli saradnju sa partizanskim pokretom.<ref>{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/11_4.htm |title=Nikola Milovanović, Draža Mihailović, Beograd, 1991 |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref> [[Tanasije Dinić]], rezervni pukovnik [[Jugoslovenska vojska|Jugoslovenske vojske]] i zamenik Milana Aćimovića, komesara Ministarstva unutrašnjih poslova i predsednika Saveta komesara (Dinić je bio jedan od glavnih stubova kvislinškog aparata; od 1942. do 1943. je na mjestu ministra unutrašnjih poslova, potom ministar socijalne politike i narodnog zdravlja u Nedićevoj vladi), u izjavi koju je dao na saslušanju pred isljednim organima [[OZNA]]-e, 25. februara 1946, pored ostalog je govorio i o kontaktima Milana Aćimovića sa Dražom Mihailovićem, te o navodnom protivljenju toj saradnji od strane Milana Nedića: {{izdvojeni citat|Saradnja između Aćimovića i Draže Mihailovića bila je Nemcima poznata, te prema tome ja nisam imao potrebe da o toj saradnji obaveštavam [[Gestapo]]. Ja se sećam još iz 1941. g., kada su Nemci sklopili sporazum sa [[Kosta Pećanac|Kostom Pećancem]]. Tom prilikom sam naišao u Upravni štab gde sam zatekao Aćimovića, Krausa, Kisela i, mislim, Helma. Pili su šampanjac i Aćimović je tada rekao kako ćemo proslaviti uskoro sastanak sa Dražom. Još pre ovoga Aćimović je dobio od Nemaca 10 miliona dinara, radi pomaganja organizacije DM. Aćimović je u svakom pogledu favorizovao i podržavao organizaciju D. M.<ref name="znaci.org">[https://znaci.org/00001/11_4.htm RAVNA GORA POSTAJE STOŽER VELIKOSRPSKE BURŽOAZIJE]</ref><ref>[http://www.znaci.org/00001/154_5.pdf Milan Borković, n.d., Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221118094108/https://znaci.org/00001/154_5.pdf |date=2022-11-18 }}, str. I/375.</ref>}} Prema tvrdnjama pukovnika [[Jovan Trišić|Jovana Trišića]], vršioca dužnosti komandanta kvislinške žandarmerije od 24. juna 1941, s njegove je strane uspostavljen kontakt sa saradnicima Draže Mihailovića još 28. maja 1941. Veze između pukovnika Trišića i Mihailovića nastavljene su i kasnije tokom leta 1941, posredstvom jednog Trišićevog kurira. Ovi podaci publikovani su 1960.<ref>[http://www.znaci.org/00001/155_3.pdf Milan Borković, n.d., Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221019154413/https://znaci.org/00001/155_3.pdf |date=2022-10-19 }}, str. II/211, fus. 5.</ref> Pukovnik Trišić, s pozicije tadašnjeg zapovjednika žandarmerije, od prvih dana okupacije stupa u kontakt sa pukovnikom Mihailovićem i stavlja mu se u službu, a po sopstvenom svjedočenju u emigraciji: {{izdvojeni citat|Svi žandarmi su odmah prihvatili sve nacionalne odrede, kako pukovnika Draže Mihailovića, tako isto đenerala [[Ljubo Novaković|Ljube Novakovića]] i vojvode [[Kosta Pećanac|Koste Pećanca]]...<ref>Јован П. Тришић, О Милану Недићу, Виндзор, 1960, стр. 90–91.</ref><ref>Nebojša Stambolija, Srpska državna straža 1942-1944. Doktorska disertacija, Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu, 2020, str. 29–30.</ref>|Pukovnik [[Jovan Trišić]]}} Prema Trišićevim zapisima po okončanju rata, u ravnogorsku organizaciju ga je uključio major [[Radoslav Đurić]], i to sa zadatkom da pribavlja službene legitimacije i objave za putovanja, kao i da vrši obavještajnu djelatnost u korist četnikâ.<ref>Јован П. Тришић, „Први дани рата у Јужној Србији и прилажење покрету Драже Михаиловића“, у: Гласник српског историског-културног друштва „Његош“, 1962, свеска десет, стр. 86.</ref><ref>Rade Ristanović, Oblici otpora u okupiranom Beogradu (1941-1944). Doktorska disertacija, Filozofski fakultet Univerziteta u Novom Sadu, 2019, str. 479.</ref> O kontaktima koje je uspostavio sa Mihailovićem tokom maja i juna 1941. godine, pukovnik Trišić u svojoj knjizi “O Milanu Nediću” piše: {{izdvojeni citat|U Beograd sam stigao (iz Skoplja) 24. maja i svi žandarmi su upućeni u Komandu žandarmerije. Već 28. maja ja sam se lično sastao sa jednim Dražinim kurirom. Kurir je bila žena, koja je došla sa Ravne gore, noseći nekoliko pisama od Draže, a pored toga imala je i zadatak da uhvati vezu sa nekim đeneralima koji su bili u Beogradu kao i sa još nekim oficirima i viđenim ličnostima... Ja sam postavljen za v.d. komandanta žandarmerije u okupiranoj Srbiji, 24. juna 1941. ali sam od advokata Čede Arsenijevića ranije o tome bio obavešten, radi čega sam dva puta uputio na Ravnu goru moga kurira Milana Ivezića da o tome obavesti pukovnika Dražu i da mi Draža po tom pitanju daje svoje mišljenje. Draža se je s tim složio.<ref name="znaci.org">[https://znaci.org/00001/11_4.htm RAVNA GORA POSTAJE STOŽER VELIKOSRPSKE BURŽOAZIJE]</ref>}} Sredinom jula 1941, pukovnik Trišić i njegovi saradnici su se sastali sa poručnikom [[Neško Nedić|Neškom Nedićem]], jednim od organizatora ravnogorskog pokreta u valjevskom kraju. Specijalni izaslanik Komesarijata unutrašnjih dela poslao je 17. jula iz Valjeva izvještaj Milanu Aćimoviću u kom se prenose stavovi poručnika Nedića o partizanima, s jedne, kao i o okupatorskim i kvislinškim vlastima, s druge strane: {{izdvojeni citat|Poručnik Nedić bio je obučen u seljačko odelo, sa šubarom i izjavio je sledeće: <br /> 'Mi koji se nalazimo po šumama nemamo nikakve veze sa ovom terorističkom akcijom komunista. Oni su stupili sa nama u vezu i tražili da se pridruže nama. Mi smo ih odbili i prebacili im što vode ovakvu jednu akciju koja može Srbiji da nanese samo zlo.' Tom prilikom pukovnik Draža Mihailović rekao je delegatu komunističke grupe doktoru Jovanoviću Miodragu, da ako se desi još jedan akt sabotaže od njihove strane, da će ih oni progoniti i uništiti... Gospodin Nedić dalje navodi da oficiri i podoficiri i drugi koji se nalaze u šumi ne žele da čine ništa što bi moglo da izazove nemačke vlasti na reakciju. Pozdravljaju novu uredbu о ovogodišnjoj vršidbi žitarica, za koju kažu da je umesno doneta. Isto tako priznaju rad ministra, gospodina Aćimovića i poznato im je sa kakvim se on teškoćama bori, kao i da njegovom zaslugom nisu novopopisani aktivni oficiri otišli u logore. [...] Gospodin Nedić obećao je da će oni uticati na ona lica koja nisu komunisti, a koja se nalaze iz neobaveštenosti u njihovim grupama, da se vrate svojim kućama. Što se tiče vođa, ukoliko produže sa sabotažama oni će ih likvidirati. Oni dalje pozdravljaju akciju srpskih vlasti na uništenju ovih grupa, kao i svih onih koji se bave pljačkanjem i napadima na srpski živalj... Isto tako obećao je davanje podataka o mestu boravka komunističkih grupa žandarmima.<ref name="znaci.org">[https://znaci.org/00001/11_4.htm RAVNA GORA POSTAJE STOŽER VELIKOSRPSKE BURŽOAZIJE]</ref><ref>Jovan Marjanović, Ustanak i narodno-oslobodilački pokret u Srbiji 1941, Institut društvenih nauka, Beograd, 1963, str. 127-128.</ref>}} Pukovnik Trišić se u dva navrata i lično sastao sa Dražom Mihailovićem, u kući [[Živojin Mišić|vojvode Mišića]], u [[Struganik]]u, i to 14. jula i 19. avgusta 1941, preuzimajući instrukcije za dalji rad.<ref>Милисав Секулић, Пуковник Јован П. Тришић. Ратни дневник и биографија, Београд, 2014, стр. 96-102.</ref> Kako Trišić navodi u svojim sjećanjima poslije rata, on nije sreo pukovnika Dražu Mihailovića prilikom prve posjete [[Ravna gora|Ravnoj gori]], već jednog od njegovih najbližih saradnika majora [[Aleksandar Mišić|Aleksandra Mišića]]. Trišić piše: „Govorilo se, uglavnom, o Komesarskoj upravi. Iz tog razgovora sam zaključio da Milan Aćimović i [[Ilija Paranos]] uživaju poverenje na Ravnoj gori... Dalje se govorilo o teškoj situaciji, čiji se kraj nije mogao da sagleda, o tome kako treba narodu pomoći i o saradnji između žandarmerije i Draže — ko će i kako održavati vezu.“<ref>Jovan Trišić, ''Prvi dani rata u Južnoj Srbiji i prilaženje pokretu pukovnika Draže Mihailovića'', »Glasnik« — Chicago, sveska 10/1962, str. 87–89.</ref> Na sastanku održanom avgusta 1941. godine, pukovnici Mihailović i Trišić zaključuju usmeni sporazum o saradnji četnika i žandarmerije: {{izdvojeni citat|S Dražom su bili major A. Mišić i poručnik Voja Popović. Razgovarali smo veći deo noći i sutradan pre podne. Dotakli smo sva pitanja od opšteg interesa po srpski narod, a posebno o tešnjem povezivanju naše akcije... U pogledu budućeg rada, rekao je [Mihailović — prim.] da zbog tadašnje teške situacije ne namerava da preduzima nikakve akcije većeg značaja, pri čemu je istakao da su Nemci vrlo jaki, da nama niko ne može da pruži nikakvu pomoć i da oskudevamo u svemu. Zbog tih razloga, naglasio je, nama je potrebno da se, prvo, dobro organizujemo, da se solidno pripremimo, dobro naoružamo i da čekamo pogodan momenat kako bi naša akcija bila od stvarne koristi saveznicima. Meni je stavio u dužnost da, po mogućstvu, pojačam žandarmerijske stanice, da žandarmeriju što bolje naoružam i da u njene redove ubacim što veći broj njegovog ljudstva. Izjavio je da je zadovoljan držanjem žandarmerije i izrazio nadu da će ona odigrati značajnu ulogu u danom momentu.<ref>Jovan Marjanović, Draža Mihailović između Britanaca i Nemaca, knjiga I, Britanski štićenik, Globus/Narodna knjiga/Prosveta, Zagreb—Beograd, 1979, str. 125.</ref>|Pukovnik [[Jovan Trišić]], prvi komandant kvislinške [[Srpske žandarmerije]]}} О održavanju dobrih odnosa s kvislinškom žandarmerijom i njenim komandantom pukovnikom Jovanom Trišićem, posvjedočio je 1946. godine [[Beogradski proces|na sudskom procesu]] i sâm general Dragoljub Mihailović: {{izdvojeni citat|Optuženi: [...] Moja je težnja bila da sve one koji su nosili oružje „bušimo“, da ulazimo u njihove redove i da ih na taj način pridobijemo u šumu. Ja sam tako uspeo da pridobijem Jovana Trišića i da sa njim stvorim plan. I taj je bio uhvaćen sa tim planom i odveden u ropstvo. Pretsednik: Šta je on bio? Optuženi: Bio je pod Nemcima komandant žandarmerije. Ja sam ga privukao i pridobio da sprovedemo organizaciju i da dobijemo veći broj ljudstva. Pretsednik: Vi ste se tada povezali sa žandarmerijom koja je bila tada u službi okupatora? Optuženi: Tačno.<ref>Издајник и ратни злочинац Дража Михаиловић пред судом: Стенографске белешке и документа са суђења Драгољубу-Дражи Михаиловићу, Београд, 1946, стр. 113.</ref><ref name="Jovan Marjanović 1941">Jovan Marjanović, Ustanak i narodno-oslobodilački pokret u Srbiji 1941, Institut društvenih nauka, Beograd, 1963, str. 193.</ref>}} Brojni oficiri Jugoslovenske vojske koji će se kasnije pridružiti [[JVuO]], tj. četnicima, u prvoj godini okupacije su bili na raznim dužnostima u strukturama kvislinške uprave. Tako je major [[Petar Baćović]], prije nego što je avgusta 1942. postao komandant četničke Komande operativnih jedinica istočne Bosne i Hercegovine, bio šef kabineta Milana Aćimovića, ministra unutrašnjih poslova.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_80.htm Izveštaj komandanta četničke grupe odreda od 6. maja 1942. Draži Mihailoviću o akcijama protiv partizanskih jedinica na širem području Višegrada i stanju četničkih jedinica]</ref> Prema sjećanjima Ljotićevog sekretara [[Boška Kostića]], Petar Baćović je bio šef kabineta dr [[Miloša Radosavljevića]], koji je do 29. januara 1942. bio ministar [[Poljoprivreda|poljoprivrede]] u Nedićevoj vladi.<ref>Boško N. Kostić, Za istoriju naših dana – Odlomci iz zapisa za vreme okupacije, Lil (Francuska), 1949, str. 209.</ref> Takođe, [[Jezdimir Dangić]] je sarađivao sa kvislinškom upravom u Srbiji i to od prvih dana formiranja Saveta komesara Milana Aćimovića, s kojim je, sve do hapšenja od strane Njemaca aprila 1942, bio u najboljim odnosima. Od sredine maja do sredine avgusta 1941. godine, Dangić je bio na službi u Srpskoj žandarmeriji, a za vrijeme [[Ustanak u Srbiji|oružanog ustanka u Srbiji]] bio je raspoređen kao žandarmerijski oficir na granici prema [[Drina|Drini]], da bi nešto kasnije bio premješten u [[Bratunac]].<ref>[http://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, n.d., Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20220904190938/https://znaci.org/00001/154_4.pdf |date=2022-09-04 }}, str. I/274.</ref> Od oktobra 1941. do kraja februara 1942. na službi u žandarmeriji u Beogradu bio je i kapetan [[Slavoljub Vranješević]], koji će od kraja 1943. biti Mihailovićev komandant zapadne Bosne.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_65.htm Izveštaj majora Radoslava Đurića od 26. marta 1942. Draži Mihailoviću o vojno-političkoj situaciji u istočnoj Bosni i stanju četničkih jedinica]</ref> Aćimovićeva uprava nije dugo potrajala, i ukinuta je 29. avgusta 1941. kada je uspostavljena Vlada nacionalnog spasa generala [[Milan Nedić|Milana Nedića]], ali je Aćimović u njoj nastavio obnašati funkciju ministra unutrašnjih poslova do 5. novembra 1942. godine. Milan Aćimović je ostao u izuzetno bliskim odnosima sa Dražom Mihailovićem sve do maja 1945. godine, tj. do samog kraja okupacije. Na koncu, Aćimović je poginuo tokom [[Bitka na Zelengori|bitke na Zelengori]], dok se nalazio u Mihailovićevom štabu.<ref>Branislav Božović – Mladen Stefanović: MILAN AĆIMOVIĆ – DRAGI JOVANOVIĆ – DIMITRIJE LJOTIĆ, Centar za informacije i publicitet, Zagreb, 1985, str. 98.</ref> === Svjedočenja o vezama Aćimovića i Mihailovića === [[Hermann Neubacher]], specijalni izaslanik za Jugoistok njemačkog Ministarstva vanjskih poslova, nakon rata piše o saradnji Aćimovića i Mihailovića: {{izdvojeni citat|Šta se sve događalo u četničkom taboru, o tome sam bio veoma dobro informisan. Nemački Vermaht je na svim frontovima imao odlične specijaliste za dešifrovanje poruka. Tako su šifrovane poruke Draže Mihailovića stizale i do mog radnog stola. Sem toga, stalno sam bio u vezi sa ministrom Aćimovićem, koji je bio politički izaslanik Draže Mihailovića u Beogradu, zatim sa posrednicima i kuririma, a bio sam i u direktnom kontaktu sa vođom četnika.<ref>[http://www.znaci.org/00001/172_7.pdf Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221015170611/https://znaci.org/00001/172_7.pdf |date=2022-10-15 }}, str. 161.</ref>}} [[Aleksandar Cincar-Marković]], ministar spoljnih poslova [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevine Jugoslavije]], potvrdio je 1946. godine pred istražnim organima da je Milan Aćimović istupao pred Nijemcima u svojstvu političkog predstavnika Draže Mihailovića. U svojoj izjavi, Cincar-Marković, između ostalog, svjedoči o pokušajima ponovnog uspostavljanja kvislinške vlade u [[Kitzbühel]]u, na teritoriji [[Treći Reich|Trećeg Reicha]], gdje je bila smještena nakon evakuacije iz Beograda: {{izdvojeni citat|Po pitanju priznanja Nedićeve vlade, pregovori koje su, sa nemačkom vladom, poveli Nedić i Spalajković prilično su se otegli iako su se oni pozivali na činjenicu da je Nemačka priznala i druge kvislinške vlade, kao bugarsku, rumunsku i mađarsku. Najzad, Nemačka je ponovo priznala Nedićevu vladu. Posle ovog priznanja Nedić i Ljotić su održali nekoliko sastanaka sa Nojbaherom i još nekim nemačkim funkcionerima, na kojima je bio i Milan Aćimović, koji je boravio sa grupom četnika u Semeringu, nedaleko od Beča i koji je zastupao interes četničkog vođe Draže Mihailovića. Na ovim sastancima, osećajući svu svoju političku malodušnost, prilikom upornog zahtevanja da se prizna Nedićeva vlada, Nedić i Ljotić su postavljali Nemcima nov zahtev: da to ne bude više srpska vlada, nego neki komitet sličan Vlasovljevom, da u ovaj komitet treba da uđu i predstavnici drugih organizacija, na prvom mestu Dražina organizacija. Ovo pitanje ostalo je nerešeno.<ref>AVII, Izjava Aleksandra Cincar-Markovića pred istražnim organima 1946.</ref><ref name="ReferenceC">[https://znaci.org/00001/11_73.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje OBMANE DRAŽE MIHAILOVIĆA]</ref>}} Iskaz Cincar-Markovića se gotovo u potpunosti poklapa sa tvrdnjama Boška Kostića, sekretara Dimitrija Ljotića, iznesenim u njegovim memoarima, izdatim u emigraciji nekoliko godina nakon rata: {{izdvojeni citat|Za vreme našeg boravka u Beču Ljotić se prvo sastao sa đeneralom Nedićem i bivšim ministrom Milanom Aćimovićem, jednim od vodećih političkih ljudi Draže Mihajlovića. Na tom se sastanku razgovaralo šta treba činiti. Nedić je zahtevao, da ako on mora opet da obrazuje srpsku vladu, da u nju uđu đeneral Mihajlović i Ljotić i po četiri ministra iz njihovih grupa kao i dva neutralca. Dimitrije Ljotić se protivio tom traženju Nedićevom, smatrajući da Draža Mihajlović ne treba da ulazi ni u kakvu kombinaciju sa Nemcima.<ref>Boško N. Kostić, n. d., str. 186.</ref>}} Uvjerljivo svjedočenje o mnogostrukim vezama Milana Aćimovića sa Dražom Mihailovićem pružio je na [[Beogradski proces|Beogradskom procesu]] 1946. godine [[Dragomir Jovanović|Dragomir–Dragi Jovanović]], predsednik Beogradske opštine, upravnik grada Beograda i šef [[Srpske državne bezbednosti]] u rangu ministra Vlade narodnog spasa: {{izdvojeni citat|Pretsednik: Je li Aćimović održavao veze sa organizacijom DM? Optuženi: Jeste. Poznato mi je da je održavao. Pretsednik: Od kada? Optuženi: Ja znam da Aćimovićeve veze sa organizacijom DM datiraju od konca 1941. godine, da su u 1942. godini došle do kulminacije, i da je Aćimović zbog toga imao u vladi konflikt sa Nedićem i Ljotićem i da je, zbog sumnjičenja o održavanju tih veza, morao dati ostavku. Pretsednik: A kakva je bila uloga Aćimovića u Beogradu prema organizaciji DM? Optuženi: Aćimović je smatran kao politički eksponent te organizacije. Bar ja sam ga tako smatrao. Pretsednik: Može li se to zaključiti iz izvesnih činjenica? Optuženi: Može. Pretsednik: Na primer? Optuženi: Preko Aćimovića su išle sve stvari. Kod Aćimovića su dolazili ljudi koji su dolazili bili u Beograd zbog održavanja veza sa Nedićem, Aćimović je bio neka vrsta političke veze u Beogradu. Takav je slučaj bio i sa Rakovićem kada je došao u Beograd. Pretsednik: A kada je on došao u Beograd? Optuženi: Avgusta meseca 1944. godine. Pretsednik: Je li on sedeo kod Aćimovića? Optuženi: Ja sam ga dva do tri puta video kod Aćimovića, a jedanput kod Ilije Mihailovića. Pretsednik: Iz čega bi se još moglo zaključiti da je Aćimović bio politički savetodavac, eksponent organizacije DM u Beogradu? Optuženi: Ja sam vodio više puta razgovore s njime o tome. On je bio prilično zakopčan; ali, prema njegovom držanju i govoru mogao sam zaključiti – a on to nije ni krio – da on pripada pokretu Draže Mihailovića.<ref name="Jovanović Dragomir-Dragi">{{cite web |url=http://www.znaci.org/00001/60_2_1.pdf |title=Miodrag Zečević: DOKUMENTA SA SUĐENjA DRAŽI MIHAILOVIĆU, Beograd 2001: Saslušanje optuženih |format=PDF |date= |accessdate=2014-03-16 |archive-date=2023-07-17 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230717115813/https://znaci.org/00001/60_2_1.pdf }}</ref>|[[Dragomir Jovanović]] na [[Beogradski proces|Beogradskom procesu]]}} == Saradnja sa Nedićevom vladom 1941. == {{main|Ustanak u Srbiji 1941.}} Nakon izbijanja [[Ustanak u Srbiji 1941.|ustanka u Srbiji]], početkom jula 1941, ustanici su počeli oslobađati sve veći broj naseljenih mesta. [[Četnici]] pod komandom pukovnika Mihailovića uzimaju učešća u ustanku tek krajem avgusta 1941. Međutim, istovremeno sa uzimanjem učešća u borbi protiv okupatora Mihailović je već početkom septembra 1941. uputio delegaciju na sastanak sa generalom Nedićem radi dogovora o zajedničkoj borbi protiv partizana. Delegaciju su činili potpukovnik Dragoslav Pavlović i potpukovnik Živojin Đurić i major [[Aleksandar Mišić]], dok im se u Beogradu pridružio major Radoslav Đurić. O uspostavljanju veze pukovnika Mihailovića sa generalom Nedićem, šef Upravnog štaba opunomućenog komandanta korpusa u Srbiji general [[Harald Turner]] izvještava 6. novembra 1941: {{izdvojeni citat|U vezi sa mojim dopisom o pukovniku Mihailoviću od 3. 11. 41. br. 4675/41 izveštavam vas o sledećem: <br /> I centrala Abvera izvestila je 2. 11. 41.: 1.) Srpski predsednik vlade Nedić ponovo pregovara sa pukovnikom Dražom Mihailovićem preko rtanjskog vojvode. Ovaj je poslednji put bio kod Mihailovića 4. 11, kada mu je dao iznos od 500 000 dinara i preneo časno obećanje generala Nedića da će se angažovati kod nemačkih vlasti da Mihailović ne bude zarobljen ili kažnjen. 2.) Dalje pregovore sa Mihailovićem je vodio pukovnik Popović koji mu je 1. 10. predao 500 000 dinara. 3.) Pukovnik Popović je 26. 10. bio poslednji put kod Mihailovića i predao mu još 2,500.000 dinara. Vratio se 30. 10. 41. sa Mihailovićevom izjavom da je ovaj spreman da se sa Nedićevim jedinicama bori protiv komunista pod uslovom da mu Nedić da obećanje da nemačke oružane snage neće preduzimati akciju protiv Mihailovića.<ref name="znaci1981">[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_243.htm Zbornik NOR-a, XIV/1, Beograd, 1981.], str. 868.</ref>}} Milan Nedić je na saslušanju pred jugoslovenskim organima 9. januara 1946. u vezi pregovora sa Mihailovićevim predstavnicima izjavio sledeće: {{izdvojeni citat| Odmah po uspostavljanju moje vlade početkom septembra (1941.) kod mene je došla jedna delegacija Draže Mihailovića koju su sačinjavali pešadijski potpukovnik (Živojin) Đurić, major Aleksandar Mišić, i đeneralštabni (major Radoslav) Đurić sa originalnim punomoćjem Draže Mihailovića radi razgovora. Uslovi koje je postavio Draža bili su uglavnom ovi: * Da se uspostavi red i mir u Srbiji. * Da se povedu zajedničke borbe protiv partizanskih snaga. * Da uspostavim vezu i legitimišem Dražu kod Nemaca. * Da mu se dostavi izvesna svota novca radi isplate prinadležnosti njegovim oficirima i podoficirima. * Da se po umirenju Srbije izvrši vojna akcija u Bosni radi umirenja. * Da se pomogne Đukanović Vladi (treba: Blaži) u Crnoj Gori radi umirenja.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_3.htm Zbornik NOR-a, XIV/1, Beograd, 1981.], str. 17-18, fus. 13.</ref>}} Nedić je u istrazi takođe dodao: „Svi ovi predlozi i uslovi bili su prihvaćeni sa moje strane. Draža je dobio novac a Nemci su ovo odobrili.“<ref>Arhiv VII, k. 269, reg. br. 35/1.</ref><ref>Jovan Marjanović, Draža Mihailović između Britanaca i Nemaca, knjiga I, Britanski štićenik, Globus/Narodna knjiga/Prosveta, Zagreb—Beograd, 1979, str. 126.</ref> Prema istom saslušanju, Nedić je uglavnom prihvatio ove predloge: {{izdvojeni citat|Pismeni ugovor između mene i te delegacije nije pravljen s obzirom da su sva trojica iz te delegacije bili moji oficiri meni dobro poznati, pa sam smatrao da nema potrebe za pismenim ugovorom, a oni to nisu ni tražili. Između nas je napravljen sporazum o sledećem: * O saradnji između mene, odnosno moje vlade i Draže Mihailovića za borbu protiv komunista u cilju njihovog uništenja. * Da im odmah izdam novčanu pomoć da bi mogli izdati plate oficirima i podoficirima, kao i to da bi mogli kupiti životne namirnice za ishranu vojske. * Da odmah odredimo jednog oficira za vezu koji će stalno biti pri štabu Draže Mihailovića. * Da preko Nemaca izdejstvujem legalizaciju Draže Mihailovića i njegovih četnika u tome da ih Nemci ne gone i da se mogu slobodno kretati. * Da posle čišćenja, odnosno uništenja komunista u Srbiji, moja vlada ukaže potrebnu pomoć Draži Mihailoviću radi smirenja građanskog rata u Bosni i Crnoj Gori. * Da se posle formiranja vladinih odreda, s čime bi se bilo započelo, donese jedan operacijski plan između mene i Draže za čišćenje Srbije od komunista.<ref>Бранко Латас, Милован Џелебџић, Четнички покрет Драже Михаиловића, Београд, 1979, стр. 77.</ref>}} Nedić je na saslušanju istakao da je nakon sklapanja sporazuma odmah izdao novčanu pomoć, koju je delegacija ponela sa sobom. Nedić je potom odmah otišao kod komandanta Srbije, generala Hajnriha Dankelmana, s molbom da odobri legalizaciju Mihailovićevih četnika, što je Dankelman odmah prihvatio. Nedić je potom odredio generalštabnog majora Marka Olujevića za vezu između njega i Draže Mihailovića. Nedić je uskoro obavešten da je Mihailović u celini prihvatio postignuti sporazum.<ref name="vojnoistorijski1941">Žarko Jovanović, "Kolaboracija Draže Mihailovića sa kvislinzima u Srbiji 1941.", Vojnoistorijski glasnik, 1-2/1998, Beograd, 1998, str. 83.</ref> O sastanku s četničkom delegacijom, i uopšte o pregovorima vođenim tokom 1941. sa Mihailovićem, general Nedić je 12. novembra 1941. godine, preko agencije »Rudnik«, obavijestio javnost u Srbiji: {{izdvojeni citat|Londonski radio dao je juče uveče vesti o prilikama u Srbiji, pa je izneo i potpuno netačno tvrđenje kako su tobož nemačke vlasti pregovarale sa pukovnikom Dražom Mihailovićem. Međutim, suprotno tome tvrđenju istina je da je Draža Mihailović slao svoje posrednike kako meni, tako i nemačkim vlastima radi pregovora... <br /> U vezi sa ovim izjavljujem da sam prilikom obrazovanja moje vlade pokušao da sve srpske nacionalne snage ujedinim radi spasa naroda i otadžbine, pa sam u tom cilju pregovarao sa Kostom Pećancem i Dražom Mihailovićem... Što se tiče Draže Mihailovića, i on je izjavio da želi da sarađuje na uništenju elemenata nereda, pa je u tu svrhu primio i novac od srpske vlade. Međutim, on je istovremeno pregovarao i sa komunistima.<ref>''Novo vreme'', 13. XI 1941.</ref><ref>Jovan Marjanović, Draža Mihailović između Britanaca i Nemaca, knjiga I, Britanski štićenik, Globus/Narodna knjiga/Prosveta, Zagreb—Beograd, 1979, str. 165.</ref><ref>[http://www.znaci.org/00001/155_3.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, I-II, Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221019154413/https://znaci.org/00001/155_3.pdf |date=2022-10-19 }}, str. II/212, fus. 7.</ref>|General [[Milan Nedić]]}} Novinar [[Stanislav Krakov]] piše u emigraciji da je 6. septembra 1941. došlo do formiranja prvih oružanih jedinica Vlade Milana Nedića. Krakov, inače sestrić generala Nedića, citira riječi „jednog elitnog žandarmerijskog oficira” (njegov je identitet zaštitio inicijalima ''I. R. R.'') koji je prisustvovao smotri: „Ovaj 6-ti septembar je u stvari prvi dan građanskog rata u Srbiji”. Pored toga, Krakov navodi i sljedeće: {{izdvojeni citat|Baš ovog 6-og septembra 1941, na [[Banjica|Banjici]], u prisustvu generala [[Pante Draškića]], ministra rada u Nedićevoj vladi i pomoćnika ministra unutrašnjih dela [[Ceke Đorđevića]], kao i većeg broja oficira izvršeno je svečano formiranje osam vojničkih jedinica, koje su dobile naziv «srpski oružani odredi». [...] Već od prvog dana osnivanja ovih odreda, koji su odmah sa Banjice upućeni na teren, ocrtao se kakav će biti njihov stav na terenu u pogledu komunističkih partizana, koje su imali da gone i razbijaju, i odreda Draže Mihailovića sa kojima im je naređeno da sarađuju.<ref>Станислав Краков, Генерал Милан Недић, Књига прва: На оштрици ножа, Минхен, Штампарија Искра, 1963, стр. 159—160.</ref>}} [[Artiljerija|Artiljerijski]] major [[Boško Todorović]] bio je prije okupacije na službi u obaveštajnom odeljenju Generalštaba [[Jugoslovenska vojska|Jugoslovenske vojske]]. Nakon [[Aprilski rat|aprilskog rata]], radio je ljeta 1941. u organizaciji DM u Beogradu, da bi krajem augusta 1941. prešao u [[Istočna Bosna|istočnu Bosnu]] kao opunomoćenik Draže Mihailovića,<ref>[https://znaci.org/00001/40_37.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje SRPSKI NACIONALISTIČKI OTPOR IZVAN SRBIJE]</ref> s ciljem stvaranja četničke organizacije na tom području. Bio je i prvi četnički komandant koji će, novembra 1941, sa Italijanima sklopiti [[Kolaboracija četnika s fašističkom Italijom|sporazum o zajedničkoj borbi]] protiv NOP-a.<ref>Zbornik NOR-a, tom XIV, knjiga 1, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1981, str. 18.</ref> Iz izvještaja koji je 2. septembra 1941. poslao Draži Mihailoviću iz istočne Bosne, gdje je smjestio štab, dâ se zaključiti i da je među četničkim oficirima bio jedan od prvih koji je pledirao za saradnju sa kvislinškom Vladom Milana Nedića: {{izdvojeni citat|Vrlo je važno za Srpstvo, da se Bosna oslobodi od ustaša vojno-četničkom akcijom pre nego što naša poluslobodna vlada u Beogradu diplomatskom operacijom (koja se verovatno već vodi, što potvrđuju i pojedini neprovereni glasovi) postigne pripojenje Bosne okupiranoj Srbiji. Mišljenja sam da preokret u držanju [[Pećančevi četnici|»crnih« četnika]] — njihovo stavljanje u službu Nedića i posredno Nemaca — treba iskoristiti za nas na sledeći način: 1. obavestiti narod: a) da četnički odredi redovne vojske ostaju i dalje potčinjeni isključivo našoj Vrhovnoj komandi — Kralju, ma kako se držali dobrovoljni četnički odredi, »crni«, »crveni« i ostali. b) za našu ofanzivnu akciju u Srbiji još nije vreme, ali da je vreme za borbu u Bosni — cilj: bar poluoslobođenje i prisajedinjenje poluslobodnoj Srbiji; [...] 3.  Stupiti na pogodan način u vezu sa Nedićem i ispitati da li ostaje veran kralju i dobar Srbin — u kom slučaju neće ometati, ako neće potpomagati naš rad — ili je izdajica, u kom slučaju se treba povući van njegovog domašaja — u Bosnu, u južnu Srbiju i u Sandžak, pa odande preduzeti borbu i protiv njega, uz pomoć sviju Srba koji su ostali verni kralju i položenoj zakletvi.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_3.htm Izveštaj komandanta četničkog odreda "Boško Jugović" od 2. septembra 1941. o vojnoj situaciji u istočnoj Bosni i stavu prema srpskoj kvislinškoj vladi]</ref>}} Naredbom br. 2 od 7. septembra 1941. general Milan Nedić imenuje majora [[Velimir Piletić|Velimira Piletića]] na službu u vojnom odeljenju pri Predsedništvu Ministarskog saveta. Major Piletić će kasnije postati jedan od Mihailovićevih komandanata u [[Istočna Srbija|istočnoj Srbiji]].<ref name="Jovan Marjanović 1941">Jovan Marjanović, Ustanak i narodno-oslobodilački pokret u Srbiji 1941, Institut društvenih nauka, Beograd, 1963, str. 193.</ref><ref>AVII—Nda—19—5—4.</ref> Potporučnik [[Pavle Mešković]] je bio sa pukovnikom Mihailovićem još od kraja aprila 1941. godine u [[Istočna Bosna|istočnoj Bosni]]. Poslije toga, Mešković se nalazio u grupi od nekoliko desetina oficira i vojnika s kojima se Mihailović prebacio u Srbiju te stigao na [[Ravna gora|Ravnu goru]] 12/13. maja 1941. Kada je general Mihailović krenuo iz [[Srbija|Srbije]] za [[Crna Gora|Crnu Goru]] u proljeće 1942, odredio je Pavla Meškovića da bude njegov čovjek za vezu sa potpukovnikom [[Milanom Kalabićem]]. Nakon rata, Mešković je posvjedočio da je do povezivanja između Mihailovića i Nedića došlo već tokom embrionalne faze izgradnje kvislinškog aparata u okupiranoj Srbiji: {{izdvojeni citat|Po ulasku Nemaca u Beograd, obrazovani su tamo Komesarijati za razne poslove. Njih je ubrzo potom, krajem avgusta, zamenila Srpska Vlada na čelu sa đeneralom Milanom Nedićem. Nedić saziva zbor oficira i podoficira koji nisu otišli u ropstvo. Mihailović odobrava odlazak onih koji su tražili savet, jer je većina bila sa porodicama, a on nije mogao preuzeti odgovornost za toliki broj porodica, kad bi sve te ljude povukao u šumu. Najveći deo oficira i podoficira u Nedićevim formacijama (Poljska, Granična i Državna straža) ušao je u te odrede sa znanjem i odobrenjem D. Mihailovića i drugih komandanata pokreta. Poljska straža bila nam je odana od prvog dana skoro stoprocentno.<ref>Павле Мешковић, »На Равној гори«, »Књига о Дражи«, Виндзор, Канада, 1956, стр. 57. и 173.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/11_5.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje PRVI KONTAKTI SA NOP I POKUŠAJI DA SE OBUSTAVI USTANAK]</ref>}} U »Političkom mjesečnom izvještaju« od 3. XII 1941, general Harald Turner iznosi detalje o pokušaju sklapanja sporazuma između Mihailovićevog pokreta i kvislinških strukturâ, uz blagoslov njemačkih vlasti: {{izdvojeni citat|U toku meseca jula, na osnovu prethodnog odobrenja, komesar-ministar [[Milan Aćimović|Aćimović]] pokušao je da sa Mihailovićem sklopi sličan sporazum kao što je to učinjeno između [[Gestapo|policije državne bezbednosti Nemačke]] i [[Kosta Pećanac|Koste Pećanca]]. Međutim, Mihailović je to izbegao. Prvih dana po stupanju na čelo vlade, to isto, takođe sa nemačkim odobrenjem, pokušao je i predsednik Nedić, koji je verovao da će mu kao armijskom generalu poći za rukom da na svoju stranu privuče bar deo oficira koji su se nalazili kod Mihailovića.<ref>Jovan Marjanović, Draža Mihailović između Britanaca i Nemaca, knjiga I, Britanski štićenik, Globus/Narodna knjiga/Prosveta, Zagreb—Beograd, 1979, str. 124.</ref>|General [[Harald Turner]]}} === Partizani razotkrivaju Mihailovića === Posle završetka razgovora i postizanja sporazuma sa generalom Nedićem, Mihailovićeva delegacija se iz Beograda vratila na Ravnu goru 6. septembra 1941. U međuvremenu na Ravnu goru je pošao i major Marko Olujević s poručnikom Slavkom Pipanom, obaveštajnim oficirom Draže Mihailovića. Njih dvojicu su, na putu za Ravnu goru, uhvatili partizani u Belanovici, 8. septembra 1941. Kod majora Olujevića, koji je ujedno bio i pomoćnik komandanta kvislinške žandarmerije, nađen je plan komande žandarmerije od 7. septembra 1941. za napad žandarma sa četnicima Draže Mihailovića sa linije Zvornik-Krupanj-Valjevo-Mionica. Posle saslušanja major Olujević je streljan 10. septembra, dok je poručnik Pipan uspeo da pobegne.<ref>Јован Марјановић, Устанак и НОП у Србији 1941, Београд, 1983, стр. 317.</ref> Mihailović o svojoj saradnji sa Nedićem nije obavestio partizane. Kolubarska četa [[Valjevski partizanski odred|Valjevskog partizanskog odreda]] je prilikom zarobljavanja poručnika Ernesta Pipana zaplenila i jedan dokument Ministarstva unutrašnjih dela, u kome komanda kvislinške žandarmerije 7. septembra 1941. naređuje komandantu 5. žandarmerijskog odreda: {{izdvojeni citat|Kad sva tri odreda budu stigla na liniju Zvornik — Krupanj — Valjevo — Mionica uhvatiće vezu sa četničkim odredima koji pod komandom generalštabnog pukovnika g. Draže Mihailovića na toj liniji i sačekaće dalje naređenje za produženje dejstva.<ref>Zbornik NOR-a, I/1, Beograd, 1949, str. 405-406.</ref>}} U knjizi „General Milan Nedić”, Stanislav Krakov navodi da je ovaj dokument potpisao novopostavljeni šef žandarmerije general [[Stevan Radovanović]]. Krakov donosi još izvoda iz ovog „vrlo opširnog naređenja”, za koje tvrdi da je „bilo izdato onda kada je Nedić posle odlaska Dražinih delegata čvrsto verovao u sprovođenje zajedničke akcije protiv komunista”: {{izdvojeni citat|«(13) Saradnja sa četnicima i omladinom pokreta „Zbor” treba da bude najtešnja. Saradnja sa njima sastoji se u sledećem: Svi četnici i omladinci koji dejstvuju na teritoriji odreda potčinjeni su komandantu odreda. Komandant odreda je taj koji će naređivati sve što treba da se radi na terenu, a njegova naređenja ima da izvršuju svi četnici i omladinci. Ishrana četnika i omladinskih odelenja biće zajedno sa odredom...»<ref>Станислав Краков, н. д., стр. 160—161.</ref>|General [[Stevan Radovanović]], komandant [[Srpske žandarmerije]]}} Partizani su na osnovu zaplenjenih dokumenata uvideli da Mihailović igra dvostruku igru, učestvujući u partizanskom ustanku i istovremeno radeći na njegovom gušenju. Oni su uskoro otkrili i druge dokaze o Dražinoj kolaboraciji. Komandant [[Valjevski partizanski odred|Valjevskog partizanskog odreda]] [[Dragojlo Dudić]] u svoj dnevnik septembra 1941. godine zapisuje: {{izdvojeni citat| "12. septembar: U toku dana došao je kurir Kolubarske čete. U izvestaju stajalo je da su zarobili jedan auto Ministarstva unutrašnjih dela sa pomoćnikom komandanta žandarmerije, još jednim čovekom i šoferom žandarmom. Od materijala nađeno je nekoliko lažnih legitimacija i naredba Ministarstva unutrašnjih dela o organizaciji poternih odreda za komunistima. Iz ove naredbe jasno se vidi da je i Draža Mihailović, komandant četnika sa Ravne gore, u vezi sa ovom akcijom na strani vlade. Sad je svakome bila jasna uloga ovog žonglera koji se pravio prijateljem narodne borbe".<ref>Драгојло Дудић, Дневник 1941, Београд, 1981, стр. 187-189.</ref>}} O vezama štaba pukovnika Mihailovića sa kvislinškim formacijama govori i naredba generala [[Ljubo Novaković|Ljube Novakovića]] njegovim odredima, od 12. septembra 1941: {{izdvojeni citat|Prema sigurnim podacima koje sam ovoga momenta dobio, odredi srpske oružane sile u sporazumu sa odredima pukovnika Draže Mihailovića stupili su javno i otvoreno u akciju i dok jedni odredi imaju podrške i naslona okupatorske vlasti, drugi dotle, da bi maskirali svoj pravi cilj, bore se protiv okupatorskih vlasti i formiraju neku regularnu vojsku, pod pretnjom smrtne kazne ko ne bude prišao njihovim redovima. Jedni i drugi rade sporazumno i sa veštom i prikrivenom namerom protivu četnika (Ljube Novakovića), a preko ovih i protivu celokupnog srpskog naroda.<ref name="vojnoistorijski1941"/>}} === Nemci razotkrivaju Mihailovića === {{izdvojeni citat|Podstaknuti delimičnim uspešno vođenim borbama od strane komunista, nacionalni Srbi organizovali su takođe borbene formacije protiv Nemaca.<ref>OBAVEŠTENJE KOMANDNOG ŠTABA KOMANDANTA SRBIJE OD 16. SEPTEMBRA 1941. KOMANDAMA I USTANOVAMA VERMAHTA O RAZVOJU ORUŽANOG USTANKA - T501 roll 244, frames 334-337.</ref>|Obaveštenje Komandnog štaba Komandanta Srbije od 16. septembra 1941. o razvoju oružanog ustanka}} Prema svjedočanstvu [[Stanislava Krakova]], njemački okupacioni dužnosnici su od početka gledali s velikim podozrenjem na mogućnost zbližavanja između generalâ Mihailovića i Nedića, vidjevši u ovome prevashodno opasnost po interese [[Treći Reich|Trećeg Reicha]]: {{izdvojeni citat|Ali Nedićevi prvi kontakti sa Dražom Mihailovićem — o čemu su Nemci bili brzo obavešteni — kao i držanje Nedićevih oružanih odreda na terenu gde su oni vodili isključivo borbu protiv komunista, dok je sa Mihailovićevim četnicima vladalo pravo bratstvo po oružju, povećavali su to urođeno nemačko nepoverenje prema ljudima sa Balkana.<ref>Станислав Краков, Генерал Милан Недић, Књига прва: На оштрици ножа, Минхен, Штампарија Искра, 1963, стр. 176.</ref>}} Ubrzo, koncem septembra ili početkom oktobra, Nedića je pozvao Dankelman veoma ljut i pokazao mu [[sastanak u Brajićima|sporazum]] sklopljen između Draže i [[Josip Broz Tito|Tita]]. Dankelman je govorio kako ih je pukovnik Mihailović obmanuo da mu daju slobodu kretanja. Uskoro su podaci o učešću četničkih odreda u borbama protiv Nemaca postali očigledni, što je demotivisalo predstavnike nemačkog okupatora i kvislinške uprave da idu u pravcu saradnje sa Mihailovićem. Nemački okupator više nije imao poverenja u Mihailovića, naročito nakon što je saveznička propaganda počela da predstavlja Mihailovića kao navodnog vođu otpora u Jugoslaviji. O daljem nepoverenju okupatora i rezervisanosti Nedića prema Mihailovićevom pokretu, Harold Turner je rekapitulirao 3. novembra 1941: {{izdvojeni citat| U međuvremenu je ustanovljeno da se Mihailovićevi odredi pod komandom pukovnika Misite kod Loznice i kapetana Račića kod Bogatića bore zajedno sa partizanima. Zatim da je 28. septembra zaključio sa komunistima pismeni sporazum o zajedničkom isterivanju nemačkih oružanih snaga iz Srbije, odnosno sa Balkana. Pismeni dokazi o saradnji pronađeni su u Kraljevu, Rudniku i Gornjem Milanovcu. (...) General-pukovnik Nedić je zvanično izjavio da izuzev slučaja Mišić više nikada nije posredno ili neposredno pregovarao sa Mihailovićem niti mu slao novac. U sredu, 29.10.41. pojavio se kod Nedića pukovnik (Branislav) Pantić koji je boravio u Beogradu i po nalogu Mihailovića ponovio predlog o zajedničkoj borbi protiv komunista. Rekao mu je da Mihailović zahteva od Nedića 5.000 pušaka, 500 puškomitraljeza i 100 mitraljeza. Kada je Nedić bez okolišanja odbio taj zahtev kao glup i preteran, Pantić je upozorio Nedića da će se istog dana voditi pregovori preko opunomoćenog komandanta korpusa i da je Mihailoviću za pregovore obećana pratnja do Beograda.<ref name="znaci1981"/>}} Naime, deo nemačkih obaveštajnih struktura je smatrao da treba prihvatiti Mihailovićevu ponudu za saradnju sa Nemcima. Tehnički poslovi oko pregovora Draže Mihailovića sa Nemcima povereni su pukovniku Branislavu Pantiću i kapetanu Nenadu Mitroviću. Oni su 28. oktobra 1941. krenuli za Beograd, gde su se susreli sa nemačkim kapetanom [[Josef Matl|Jozefom Matlom]], oficirom vojno-obaveštajne službe Abver ([[Abwehr]]). O Mihailovićevoj ponudi kapetan Matl je sačinio izvještaj (“''Predmet'': Četnički odredi jugoslovenske vojske pod komandom pukovnika Draže Mihailovića stavljaju se na raspolaganje za borbu protiv komunista u saradnji sa nemačkim Vermahtom”), koji će nadređenima poslati 30. oktobra 1941. godine: {{izdvojeni citat|Pukovnik Pantić je izjavio da je od strane pukovnika Draže Mihailovića ovlašćen da stupi u vezu sa predsednikom vlade generalom Nedićem, kao i sa nadležnim instancama u nemačkom Vermahtu, kako bi se četnički odredi jugoslovenske vojske, koji se nalaze pod komandom Draže Mihailovića stavili na raspolaganje u cilju suzbijanja komunizma u Srbiji. Izjava je punovažna. Pukovnik Pantić daje kao garanciju svoju oficirsku čast. General Nedić je u to upućen na osnovu ličnih razgovora koje je s njim vodio pukovnik Pantić ujutro 28. 10; on odobrava taj korak i želi da se što pre pristupi njegovom sprovođenju i aktiviranju.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_238.htm Zbornik NOR-a, XIV/1, Beograd, 1981.], str. 857.</ref>|Kapetan [[Josef Matl]]}} Milan Nedić je smatrao da mu je pregovorima između Mihailovićevih predstavnika i predstavnika nemačkog okupatora ugrožen politički kredibilitet. Prethodno je Nedić odbio nastavak pregovora i materijalnu i vojnu pomoć Mihailovićevom pokretu, što zbog opreza prema Nemcima, osluškujući kakav je njihov stav o saradnji sa četnicima, što zbog bojazni da Mihailovićeva legalizacija kod okupatora može ugroziti njegovu političku poziciju. O ovome je takođe rekapitulirao Harold Turner, 6. novembra 1941: {{izdvojeni citat|Nedić je ponovo odbio pregovore sa Mihailovićem, ali me je zamolio da mu objasnim kakvu igru Nemci igraju sa Mihailovićem. Uveravao sam general-pukovnika Nedića da može biti siguran da opunomoćeni komandant korpusa neće preduzimati nikakve akcije koje bi povredile ličnost ili politiku predsednika vlade Nedića. Njegovo mišljenje o Mihailovićevoj situaciji je sledeće: Mihailović se nalazi neposredno pred uništenjem, pitanje je samo vremena. Sam Mihailović oseća da sve više slabi i želi da dobije u vremenu da bi se spasao, naročito preko zime. On je potpuno nepouzdana ličnost i zato Nedić smatra da nema svrhe pregovarati.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_243.htm Zbornik NOR-a, XIV/1, Beograd, 1981.], str. 869-870.</ref>}} 11. novembra Mihailović se [[sastanak u Divcima|sastao sa Nemcima u selu Divci]], ali su oni odbili njegove usluge i zatražili razoružanje četnika. Mihailović je odbio da položi oružje, ali je nastavio borbu protiv partizanskog pokreta, što je bilo od nesumnjive koristi nemačkom okupatoru. Našavši se u još težoj situaciji nakon prelaska Glavnog štaba NOV i POJ i glavnine partizanskih snaga u Bosnu i Sandžak, čemu je znatno doprinela Mihailovićeva spremnost da napada partizane u momentu kad oni pokušavaju da suzbiju nemačku ofanzivu, Mihailoviću se ponovo nametnula nužnost saradnje sa kvislinškim strukturama, naročito u kontekstu nemačke spremnosti da ga gone kao odmetnika. U dnevnim izvještajima iz sredine novembra 1941, poslatih iz komande Jugoistoka, može se zaključiti da u glavnom štabu Vrhovne komande Wehrmachta nijesu znali ko je pukovnik Mihailović. Nezavisno od ovoga, njegova ponuda o zajedničkoj borbi protiv partizana je odbijena i zatraženo je polaganje oružja: {{izdvojeni citat|13.11.41: Vrhovna komanda oružanih snaga traži provjeru vijesti da je /izvjesni/ Mihailović poslao delegate Nediću, i preko njih ponudio Nijemcima pregovore. Navodno je prijedlog odbijen, jer Nijemci žele da pregovaraju s njim direktno, a ne preko posrednika. Nakon savjetovanja komande Jugoistoka i njemačkog generala u Srbiji, Vrhovna komanda je telefonski obavještena o sljedećem: Vođa bandi Mihailović je njemačkom generalu u Srbiji ponudio zajedničku borbu protiv komunista. Ponuda je odbijena sa zahtjevom za bezuslovnu kapitulaciju. Odgovor je izostao. Jučer prvi put zabilježene borbe između Mihailovićevih bandi i komunista. Ovo ne mjenja stav da se traži bezuslovna kapitulacija.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=124&rec=311&roll=175 NARA, T311, Roll 175, frame no. 000119.]</ref>}} {{izdvojeni citat|17.11.41: Savjetovanje kod načelnika štaba komande Jugoistoka: Ponuda pukovnika Mihailovića da stavi svoje snage na raspolaganje za borbu protiv komunista je odbijena i zatražena je bezuslovna predaja. Mihailović je tražio da se konsultuje sa svojim komandatima. Mihailović također tražio oružje za borbu protiv komunista! Ovo je igra, borba između bandi za izvor oružja! Ipak, čini se da jedan dio Mihailovićevih bandi iskreno želi da se bori protiv komunista.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=127&rec=311&roll=175 NARA, T311, Roll 175, frames no. 000121—000122.]</ref>|Izvještaj o djelatnosti operativnog odjeljenja komande Jugostoka za septembar 1941 (30. septembar 1941.).}} === Početak otvorenog sukoba sa partizanima, novembar 1941. === {{main|Napad četnika na Užičku Republiku}} Sukob u ustaničkim redovima bio je katalizator saradnje ravnogorskih odreda sa formacijama srpske kvislinške vlade. „Čete pukovnika Draže Mihailovića“ sarađuju sa Nedićevim odredima u zauzimanju [[Ljig]]a 7. novembra i na prostoru [[Lazarevac]]-[[Belanovica]] 13. novembra. Takođe, pod komandom majora [[Milana Kalabića]] (otac [[Nikola Kalabić|Nikole Kalabića]]), Požeški i Gornjomilanovački ravnogorski odred vode intenzivne borbe protiv partizana kod [[Rudnik (planina)|Rudnik]]a 19. i 20. novembra, a zabilježena je saradnja i majora [[Velimir Piletić|Velimira Piletića]] sa žandarmerijskim odredima u borbama sa partizana kod [[Kučevo|Kučeva]] 18. novembra 1941.<ref>Nebojša Stambolija, Srpska državna straža 1942-1944. Doktorska disertacija, [[Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu]], 2019, str. 46-47.</ref> O žestini borbi koje su četnici Draže Mihailovića vodili skupa sa nedićevskim odredima napadajući na [[Slobodne teritorije u Narodnooslobodilačkom ratu|partizansku slobodnu teritoriju]], naročito svjedoči izvještaj komande Žandarmerije od 18. novembra 1941, u kome se, između ostalog, kaže: {{izdvojeni citat|Komandant Kolubarske grupe major g. Kalabić depešom, poslatom 17 novembra o. g. iz Aranđelovca, javlja: „Danas mi je javljeno da se koncentrisalo do 480 komunista na prostoru od sela Garaša, Bosuta i Dragolja... Odmah sam uputio tri stotine četnika Ravnogoraca i sto mojih vojnika da ih napadnu. Borba je otpočela u 15 č. i završena око 18 č. u reonu sela Dragolja i Bosuta. Ubijeno je 64 komunista i 1 uhvaćen...“<ref>AVII—Nda—53—3—48.</ref><ref>Jovan Marjanović, Ustanak i narodno-oslobodilački pokret u Srbiji 1941, Institut društvenih nauka, Beograd, 1963, str. 351.</ref>}} Kako ni tražena efikasnija [[Savezničke sile u Drugom svjetskom ratu|saveznička]] pomoć, kao ni ona od majora [[Jezdimir Dangić|Jezdimira Dangića]],<ref>https://www.znaci.org/00001/4_14_1_27.htm Naređenje Draže Mihailovića od 9. novembra 1941. komandantu bosanskih četničkih odreda za prebacivanje četničkih jedinica iz istočne Bosne u rejon Užica i Kosjerića radi napada na partizane</ref> nijesu mogle uslijediti brzinom koju je Mihailović želio, on i njegovi komandanti se odlučuju da zatraže pomoć direktno od komandanata Nedićevih i Pećančevih odreda koji su otvoreno služili okupatoru. O ovoj pomoći kapetan [[Ćirilo Dimitrijević]] (oficir [[Legalizovani četnici|legalizovanog]] ''Sandžačkog vojno-četničkog odreda'' (SČO) pod komandom majora [[Miloš Glišić|Miloša Glišića]]; početkom jula 1942. u svojstvu deputata SČO učestvovao je u pregovorima sa pukovnikom [[Milošem Masalovićem]], [[Cvetanom Đorđevićem]] i generalom Milanom Nedićem, koji mu je savjetovao „apsolutnu saradnju sa Italijanima“;<ref>ASŽ, Ž-28, NOR, kut. 13, f. Sandžački četnici, dok. 5а, str. 2–3.</ref> potonji komandant Pribojske brigade JVuO<ref>{{harv|Живковић|2017|p=741, 778}}</ref>), piše Mihailoviću 1943. godine, pored ostalog i sljedeće: {{izdvojeni citat|Potom sam u svojstvu načelnika štaba Rudničke grupe odreda u najkritičinjim danima Ravne gore, bez odobrenja svoga komandanta slao municiju, opremu i puškomitraljeze na Ravnu goru, gde su trupe đenerala g. Mihailovića bile blokirane od komunista radi uništenja. Iz ovih dana imam telefonsko priznanje đenerala g. Mihailovića Draže, koji mi je tom prilikom zahvalio i naredio da mu se imam javiti kada dođe do izražaja.<ref>AVII, arhivski fond Draže Mihailovića, VK—X 13.</ref>}} Sukob partizanskih i vojnočetničkih snaga od prvih dana novembra 1941, uticao je i na poručnika Nikolu Kalabića i njegovu buduću visoku poziciju u hijerarhiji ravnogorskog pokreta. Naime, Mihailovićevo ustaničko sjedište, Ravna Gora je 10. novembra [[Napad četnika na Užičku Republiku|direktno ugrožena od partizanskih snaga]]. Gotovo svi odredi ostaju bez municije. Pred partizanskim naletom, odredi se povlače. Stanje je dramatično i vode se ogorčene borbe. Mihailović iz [[Brajići (Gornji Milanovac)|Brajića]] rukovodi operacijama, dijelom zakopavajući, dijelom uništavajući najpovjerljiviju arhivu. U takvoj situaciji, poručnik Nikola Kalabić predlaže da se od njegovog oca Milana, penzionisanog žandarmerijskog majora, u tom trenutku komandanta jednog vladinog odreda u Ljigu, zatraži pomoć.<ref>{{Cite web |title=Bojan Dimitrijević: Nikola Kalabić između Čiče i Krcuna?! |url=https://savremenaistorija.com/2017/06/28/nikola-kalabic-izmedu-cice-i-krcuna/ |access-date=2023-12-28 |archive-date=2023-12-28 |archive-url=https://web.archive.org/web/20231228100857/https://savremenaistorija.com/2017/06/28/nikola-kalabic-izmedu-cice-i-krcuna/ }}</ref> Major Milan Kalabić (Kalabić je od kraja 1941. okružni načelnik u [[Kragujevac|Kragujevcu]]; 28. januara 1942. srpska vlada ga unaprjeđuje u čin potpukovnika<ref>Nebojša Stambolija, n.d., str. 34. i 60.</ref>), na zahtjev Draže Mihailovića, stavio je četnicima na raspolaganje osam kamiona municije za borbu protiv partizanskih odreda. Municija je odmah prebačena u [[Ba (Ljig)|selo Ba]] i podijeljena Mihailovićevim odredima. Kako bi Mihailoviću dodatno olakšao situaciju, stariji Kalabić je istovremeno angažovao i sve svoje snage u borbi protiv partizana u oblasti planine Rudnik. Od tada Nikola Kalabić postaje jedan od najvažnijih četničkih komandanta, a Milan Kalabić jedan od najodanijih saradnika Draže Mihailovića u srpskim kvislinškim redovima.<ref>[https://znaci.org/00001/11_9.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje NAPAD NA UŽICE I BORBE OKO ČAČKA]</ref> Potpukovnik [[Manojlo Korać]], komandant Požeškog četničkog odreda (sredinom novembra 1941. legalizovanog pri Nedićevom upravnom aparatu, gdje će Korać postati načelnikom okruga Užičkog), u knjizi ratnih memoara “Između Draže i Nedića“, objavljenoj [[2015]]. u izdanju [[Kragujevac|kragujevačkih]] ''Pogleda'', prisjeća se da je prisustvovao susretu između Milana Kalabića i Draže Mihailovića, do kojeg je došlo u Belanovici krajem novembra 1941. godine. Tom prilikom je i Kalabić mlađi odsjeo kod svog oca nekoliko dana. Prema Koraćevom svjedočenju, na ovom je sastanku dotadašnja saradnja između kvislinških oružanih snaga i ravnogorskog pokreta konačno formalizirana: {{izdvojeni citat|Posle kraćeg informativnog razgovora, pređosmo na stvar. Kalabić poče izlagati način vođenja dosadašnje borbe protiv komunista, kao i plan daljeg čišćenja Srbije od komunističkih delova i grupa. Posle toga izloži i način snabdevanja oružanih odreda hranom, novcem, municijom, oružjem, odećom, obućom i ostalom vojnom opremom. I najzad upozna ga sa svima naređenjima i instrukcijama đenerala Nedića u pogledu rada na terenu, kao i u svemu ostalom što je smatrao za potrebno da iznese. Đeneral Mihailović sasluša ovo izlaganje, a zatim zapita Kalabića, da li je u mogućnosti da nešto oružja, municije i obuće, koje dobija od srpske vlade, odvoji i pošalje na Ravnu Goru. Zatim se đeneral Mihailović zainteresova za dalji pokret i dislokaciju srpskih oružanih snaga đenerala Nedića, zahtevajući od Kalabića da na svaki način Požeški četnički odred uputi u Požegu, radi dalje borbe u tim krajevima. I najzad, zamoli majora Kalabića da po mogućstvu svoje objave za slobodno kretanje i legitimacije za nošenje oružja, izdaje i ljudstvu Ravne Gore koje mu se za to obrati, pošto su u to vreme, u očima Nemaca, naročito u okrugu Užičkom i Kragujevačkom, objave, putne isprave i oružne legitimacije sa potpisom majora Kalabića, imale puno poverenje, tako da je jedino sa njegovim ispravama kretanje bilo neometano od organa vlasti. Major Kalabić dade potrebna objašnjenja i obeća da za račun Ravne Gore učini sve što može, naročito u pogledu izdavanja objava i oružnih listova.<ref>Манојло Кораћ, Између Драже и Недића, Погледи, Крагујевац, 2015, стр. 222.</ref>}} Srpski istoričari Bojan Dimitrijević i Nemanja Dević ocjenjuju da je riječ o veoma važnoj epizodi u istoriji okupirane Srbije u Drugom svjetskom ratu: „U ovim događajima, koji su se pokazali ključnim u odbrani i održanju Ravnogorskog pokreta, pukovnik Mihailović definitivno stiče naklonost prema Kalabićima. U njemu je bila i tajna kasnijeg Nikolinog uspeha i napredovanja u pokretu, koje je proizilazilo iz velike pomoći koju je ravnogorcima pružao njegov otac“.<ref name="leskovackizbornik.rs">{{Cite web |url=https://leskovackizbornik.rs/index.php/zbornik/article/view/159 |title=Немања Девић, Бојан Димитријевић — МИЛАН КАЛАБИЋ: ОД РАТНИКА ЗА СТАРУ СРБИЈУ ДО РАВНОГОРЦА |access-date=2024-10-27 |archive-date=2024-07-20 |archive-url=https://web.archive.org/web/20240720221112/http://leskovackizbornik.rs/index.php/zbornik/article/view/159 |url-status=dead }}</ref> Četnici Draže Mihailovića su, uz posredstvo samozvanog vojvode [[Jovana Škavovića Škave]], 13. novembra 1941. [[Predaja zarobljenih partizana Nijemcima novembra 1941.|predali Njemcima oko 365 zarobljenih partizana]]. Predaja zarobljenih partizana dogodila se u selu [[Slovac]], smještenom između [[Valjevo|Valjeva]] i [[Lajkovac|Lajkovca]]. Vojvoda [[Kolubara|kolubarski]] Škavović je priznavao komandu Koste Pećanca, ali je aktivno sarađivao i sa četnicima Draže Mihailovića u borbi protiv partizana. U predaji zarobljenika učestvovao je i potporučnik Pavle Mešković, ravnogorski oficir. Ovim je činom Mihailović htio ukazati okupatoru da su četnici i dalje voljni da sarađuju, iako je njegova inicijativa za saradnju bila odbijena 11. novembra 1941. na [[Sastanak u Divcima|pregovorima u Divcima]]. [[Wehrmacht]] je 27. novembra 1941. strijeljao najmanje 261 partizana zarobljenog i ustupljenog od strane četnika.<ref>Milan Radanović, Kazna i zločin: Snage kolaboracije u Srbiji: odgovornost za ratne zločine (1941-1944) i vojni gubici (1944-1945), Rosa Luxemburg Stiftung Southeast Europe, Beograd, 2015, str. 58.</ref> Presudom Vrhovnog vojnog suda [[Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija|FNRJ]] od [[15. juli|15. jula]] [[1946]]. godine u [[Beograd]]u, general Mihailović je bio proglašen odgovornim za izvršenje i ovog zločina: {{izdvojeni citat|Optuženi Mihailović je u noći između 13. i 14. novembra 1941. godine, tj. iste noći kada se sastao sa gestapovcem, kapetanom Matlom, naredio svom komandantu Daki Tešmanoviću da oko 365 zarobljenih partizana preda Srpskoj državnoj straži u selu Slovac, iako je znao da će ih Srpska državna straža postreljati ili predati Nemcima. To je učinjeno tako da ih je Tešmanović predao Jovanu Škavi a ovaj Nemcima. Nemci su od ovih predatih partizana streljali oko 270, a ostale oterali u logore.<ref name="Presuda">[https://www.znaci.org/00001/60_3_34.pdf Miodrag Zečević: DOKUMENTA SA SUĐENjA DRAŽI MIHAILOVIĆU, Beograd 2001: Presuda Dragoljubu Mihailoviću i ostalima]</ref>|Presuda Dragoljubu Mihailoviću}} Partizansko-četnički sukobi i slabljenje snaga otpora pogodovali su njemačkom okupatoru da neometano pripremi [[Operacija Užice|završnu ofanzivu]] na slobodnu teritoriju [[Užička Republika|Užičke republike]]. U napadu na partizansku slobodnu teritoriju učestvovale su [[Dimitrije Ljotić|Ljotić]]eve, [[Kosta Pećanac|Pećančeve]] i Nedićeve jedinice pod komandom pukovnika [[Koste Mušickog]], kao i neke bivše jedinice Draže Mihailovića koje su ušle u sastav kvislinških snaga. Time su se ove jedinice i formalno legalizovale kod Nijemaca, ali su i dalje bile pod Mihailovićevom komandom.<ref>Радивоје Папић, ''Ужичка република 1941. Водич кроз изложбу'', Народни музеј Ужице, 2017, стр. 136.</ref> {{izdvojeni citat|Tada je nastala i najčudnovatija faktička koalicija u Drugom svetskom ratu, koju su sačinjavali u odnosu na Narodnooslobodilački pokret, kao jedinstvenog protivnika, četnici, Nemci, Britanci, Nedić, ustaše.<ref>Branko Petranović, Srbija u Drugom svetskom ratu, 1939-1945, Beograd, 1992, str. 274.</ref>|Profesor [[Branko Petranović]]}} [[Boško Kostić]], sekretar [[Dimitrije Ljotić|Dimitrija Ljotića]], svjedoči u svojim memoarima da je slom partizanske Užičke republike nastupio kao posljedica vojne kooperacije „udruženih nacionalnih snaga“ u okupiranoj Srbiji: {{izdvojeni citat|Pošto su se sada nacionalisti ujedinili, to svi kreću na takozvanu Titovu „Sovjetsku Užičku republiku“. U ovim borbama učestvuju četnici pukovnika Mihajlovića pod komandom ppukovnika Manojla Koraća, majora Glišića, kapetana Vučka Ignjatovića, poručnika Predraga Rakovića, itd. Srpskim dobrovoljcima komanduje njihov komandant pukovnik Kosta Mušicki. U tim borbama učestvuju i podoficiri i žandarmi pod komandom ppukovnika Milana Kalabića i majora Savovića, i četnici Koste Pećanca. Samo blagodareći ovoj akciji udruženih nacionalnih snaga, razbijena je „Sovjetska Užička republika“, a partizani, na čelu sa Titom, oterani iz Srbije.<ref>Boško N. Kostić, Za istoriju naših dana - Odlomci iz zapisa za vreme okupacije, Lil (Francuska), 1949, str. 66–67.</ref>}} Pukovnik [[Jovan Trišić]], pomoćnik komandanta [[Srpske žandarmerije]], uhapšen je 9. novembra od strane [[Specijalne policije Uprave grada Beograda]]. Saslušavao ga je lično [[Ilija Paranos]], šef Specijalne policije. U Trišićevoj kancelariji, kao i u stanu, pronađeno je mnogo materijala koji je poslužio za optužbe, te je istog dana odveden u [[Logor Banjica|Banjički logor]]. Naime, pukovnik Jovan Trišić je brojnim ravnogorcima izdavao legitimacije o pripadnosti žandarmeriji kako bi se ovi nesmetano mogli kretati kroz okupirana područja. [[Gestapo]] je zaplijenio jednu takvu objavu i dobio priznanje od čovjeka kod koga je nađena da mu je izdata lično od strane Trišića. O hapšenju pukovnika Trišića, kao i o reakciji generala Nedića, piše u emigraciji Nedićev bliski rođak [[Stanislav Krakov]], predratni direktor [[Radio Beograd]]a i urednik više kvislinških glasila tokom okupacije: {{izdvojeni citat|Šef Opšte policije Paranos, na naređenje Dragog Jovanovića, uputio je odmah dva svoja inspektora — napominjem da su obojica živi i danas — u Glavni generalštab gde se nalazila komanda žandarmerije. Oni su se javili kod komandanta generala Stevana Radovanovića — koji je takođe živ u emigraciji — pokazali mu akt Gestapoa i naređenje upravnika grada da izvrše pretres kancelarije Trišićeve i da ga uhapse. U prisustvu generala Radovanovića inspektori su ušli kod Trišića, saopštili mu odluku koju su dobili i izvršili pretres. U fijokama pisaćeg stola Trišićevog našli su više praznih žandarmerijskih legitimacija, istih kakva je nađena kod zarobljenog četnika, razna druga dokumenta i najzad mobilizacione spiskove aktivnih i rezervnih oficira pripadnika pokreta Draže Mihailovića sa njihovim adresama i svim podacima. Koliko se sećam mislim da je bilo 1200 imena, jer se o tome više puta u Nedićevom kabinetu govorilo. Sa Trišićem i sa nađenim kompromitujućim materijalom dva inspektora su se vratili u Upravu grada i referisali svome šefu Paranosu. Kada je ovaj video šta su njegovi činovnici našli kod Trišića, ne obaveštavajući Dragog Jovanovića, telefonirao je Masaloviću i molio da ga general Nedić odmah primi. Sa svim dokumentima je došao u kancelariju Nedićevu da referiše i da pita šta da radi. Nedić mu je naredio: — ''Uništite odmah sav materijal koji ste našli i obavestite Gestapo da sem službenih hartija niste ništa drugo pronašli. Ne radi se samo o životu Trišića, već se radi o životima 1200 srpskih oficira''.<ref>Станислав Краков, Генерал Милан Недић, Књига прва: На оштрици ножа, Минхен, Штампарија Искра, 1963, стр. 265—266.</ref>}} Sumirajući rezultate [[Gušenje ustanka u Srbiji|operacije Užice]], Krakov piše i da je krupni operacijski zahvat masivnih okupatorsko-kolaboracionističkih formacija brzo slomio otpor partizanskih snagâ i [[Vrhovni štab NOVJ|Vrhovnog štaba NOPOJ]]: {{izdvojeni citat|Dve nemačke pešadijske divizije 342-ga i 313-ta, oko i ispred kojih su se nalazili kao odbojnik — da spreče stradanje stanovništva — Nedićevi oružani odredi potpukovnika Velje Jovanovića, majora Milana Kalabića i Savovića, srpski dobrovoljci pod komandom pukovnika Koste Mušickog, Pećančevi četnici i svi «legalizovani» četnički odredi Mihailovićevi, koji su se sada vodili kao trupe srpske vlade, preplavili su tu teritoriju dotle držanu nesmetano od komunista i već istog dana su ušli u Čačak, Požegu, Kosjerić, te je Vrhovni štab Titov u najvećoj žurbi i neredu napustio Užice i sklonio se na Zlatibor. Sledeći dan, 29. novembra, nemački tenkovi su prodrli u Užice i odmah nastavili dalje za Zlatibor sa koga je celo komunističko vođstvo otstupalo ka Sandžaku u panici, dok su partizanski odredi bili desetkovani i razbijeni. Sa Titom je tada bio i engleski kapetan Hadson, koji je napustivši Mihailovića pridružio se partizanima. U ponedeljak, 1. decembra 1941. ostatci partizanskih snaga sa Titom na čelu napustili su konačno Srbiju da se u nju ne vrate skoro pune tri godine. Prešli su u Sandžak, koji se smatrao kao teritorija pod italijanskom upravom, te su Nemci tu na samoj granici između Srbije i Sandžaka prestali da gone već skoro smrvljenog protivnika.<ref>Станислав Краков, н. д., стр. 285—286.</ref>}} === Nastavak saradnje sa kvislinškim strukturama, decembar 1941. === [[Datoteka:Četnici, SDS i SDK.png|350px|mini|levo|Četnici, Srpska državna straža i Prvi puk Srpskog dobrovoljačkog korpusa.]] Uprkos odbacivanju od strane Nemaca, četnici su nastavili saradnju sa Nedićevom vladom. Vredi istaći da Nemci nisu uznemiravali Mihailovićeve četnike nakon njegovog odbijanja da prihvati kapitulaciju na sastanku u Divcima, 11. novembra 1941, dok su četnici izbegavali borbe sa nemačkim okupatorom još pre ovog datuma. Bilo je očigledno da je nemačka ofanziva na Užice zaobišla četničku Vrhovnu komandu i glavninu četničkih snaga na Ravnoj gori. Mihailović je imao informacije iz kvislinških izvora da će nemačke snage nakon okončanja borbi protiv partizana nastojati da eliminišu snage pod njegovom komandom. "Stoga je Draža Mihailović požurio da iskoristi vreme kada ga okupator ne dira i da spasava što se spasti može. Mihailović je napravio plan da veći deo svojih četnika uključi u Nedićeve oružane odrede, da ih legalizuje kod Nemaca, da na taj način očuva svoje ljudstvo i da ga i dalje koristi u borbi protiv partizanskih odreda Srbije. U vezi s tim, Mihailović je na Ravnoj gori, 30. novembra 1941, održao sastanak četničkih komandanata sa teritorije obližnjih okruga (Nemci su već tada bili zauzeli Čačak i Užice, a glavnina partizanskih snaga povukla se u Sandžak).<ref>[https://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, I-II, Beograd, 1979.], str. I/265-267.</ref> Zapisnik sa ovog sastanka nije sačuvan, ali o njemu svedoči izveštaj koji je Draži Mihailoviću decembra 1942. poslao poručnik [[Predrag Raković]], komandanta legalizovanog Ljubićkog četničkog odreda, kao i zapisnik sa sudskog saslušanja četničkog majora [[Miloš Glišić|Miloša Glišića]], načelnik štaba Požeškog četničkog odreda. On je na suđenju 1946. izjavio: {{izdvojeni citat|Na Ravnoj gori sa Dražom je održano savetovanje komandanata odreda. Na ovom savetovanju Draža je naredio da se stupa u vezu sa Nedićevim odredima, radi popravljanja situacije. Rekao je da odredi i dalje ostaju pod njegovom komandom i da je ovo samo privremeno rešenje.<ref>[https://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, n.d.], str. I/267.</ref>}} Britanski oficir za vezu [[Duane Hudson|Bil Hadson]] je stigao je na Ravnu goru noću između 7. i 8. decembra dok su Nemci vršili [[Operacija Mihailović|ofanzivu na Mihailovićevu komandu]]. On kaže da su se četnici izvukli prelaskom u Nedićeve odrede: {{izdvojeni citat|Dobio sam utisak da bi britansku pomoć najbolje bilo koncentrisati na Mihailovića ako on još postoji nezavisan od Nedića. Rekao sam to Titu i njegovima i uputio sam se natrag u poplavu Nemaca i kvislinga. [...] Nisam našao nikakve ostatke Mihailovićevih ljudi, izuzev njega lično i nekoliko oficira. Svi drugi su se pretvorili u Nedićeve ljude i otišli, na potpuno razočaranje Švaba.<ref name="Znaci.net">{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/5_3.htm |title=William Deakin - EMBATTLED MOUNTAIN (Bojovna planina) |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>|[[Duane Hudson|Bil Hadson]]}} Na osnovu odluke četničke Vrhovne komande na Ravnoj gori, četnički odredi pod komandom Draže Mihailovića u čačanskom kraju legalizovali su svoje delovanje u okviru kvislinških formacija početkom decembra 1941. i na taj način su se statusno izjednačili sa vladinim četnicima, odnosno četnicima vojvode Koste Pećanca. Samo dva dana po okončanju operacije Mihailović (10. decembra 1941) novopostavljeni vojnoupravni komandant Srbije general [[Paul Bader]] pisao je svojim pretpostavljenima: {{izdvojeni citat|Mihailovićeva grupa može sad da se smatra razbijenom... Mnoge Mihailovićeve pristalice, izgleda da su pobegle u šume i planine. Postoje izveštaji prema kojima sve obezglavljene bande pokušavaju da se prebace u četničke jedinice Koste Pećanca. Znaci ukazuju na to da su neki srpski vladini krugovi, sve do pred kraj, hteli doći u vezu sa Mihailovićem, kako bi se poštedela srpska krv. Na istoj su liniji i nastojanja srpskog ministra predsednika Nedića, a koja imaju za cilj da spreče oštar postupak protiv Mihailovićevih pristalica, koji su, navodno, na to bili samo prisiljeni.<ref>Zbornik NOR-a, tom I, knjiga 1, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1949, str. 636—637.</ref>}} Prethodno, tokom novembra 1941, legalizovan je Jelički četnički odred Miloja Mojsilovića, koji je prethodno priznavao komandu Draže Mihailovića. O legalizaciji Mihailovićevih četnika u čačanskom kraju nedvosmisleno svedoči izveštaj poručnika [[Predrag Raković|Predraga Rakovića]], komandanta Ljubićkog četničkog odreda, Draži Mihailoviću iz decembra 1942. Raković navodi da je "posle održane sednice na Ravnoj gori 30. novembra 1941. i prema dobivenim instrukcijama" noću između 30-31. novembra krenuo ka Gornjoj Gorevnici gde se njegov odred od 200 boraca susreo sa 5. dobrovoljačkim odredom, formacijom Srpskog dobrovoljačkog korpusa, pod komandom potpukovnika [[Marisav Petrović|Marisava Petrovića]]. Istog dana je Raković zamoljen, kako se navodi, da sa Ljubićkim četničkim odredom "pođe u pretres terena G. Gorevnice i čišćenje od komunista", pri čemu su četnici snabdeveni municijom od SDK. Uveče je Raković sa Petrovićem otišao u Čačak gde se susreo sa komandantom SDK, pukovnikom [[Kosta Mušicki|Kostom Mušickim]], koji je bio zapovednik kvislinških snaga u čišćenju zapadne Srbije od preostalih partizanskih snaga. {{izdvojeni citat|Uglavnom to veče sam sa njima dogovorio da ostanem na terenu sa svojim odredom radi čišćenja terena od komunista, što mi je u stvari i bio zadatak kad sam pošao na svoj teren sa Ravne gore. (...) Uništenje komunista bilo je potrebno i meni i Nemcima i ljotićevcima, te smo se u ovom poslu složili i postali 'saveznici'.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_209.htm Zbornik NOR-a, XIV/1, Beograd, 1981.], str. 766-767.</ref>}} Sukladno dogovorima viših instanci, [[Prvi valjevski četnički odred]], čiji je komandant [[Neško Nedić]], izdao je 13. decembra 1941. naređenje za saradnju sa kvislinškim vlastima u borbi protiv partizana: {{izdvojeni citat| 2) Da komandir opštinskih četa stupa u dodir sa postavljenom opštinskom upravom i ne pokazujući ovaj akt saopšti joj da je određen da formira oružane snage na teritoriji opštine koje će služiti kao potpora vlasti radi održavanja mira i poretka a naročito kao oružana snaga za suzbijanje komunista ako se i kad pojave na teritoriji opštine. Ovaj štab će preduzeti sve potrebne mere da ovakav rad bude prećutno odobren i od strane Nedićevih odnosno nemačkih vlasti. <br /><br /> 6) Komandiri će narediti svojim seoskim komandirima da odmah otpočnu sa patroliranjem. Ova mera je neophodna jer se komunisti pošto su razbijeni vuku kroz sva sela u bednom stanju i malim grupama a u interesu je naše stvari da ih odmah razoružavamo. <br /><br /> 9) Početi odmah sa propagandom protiv komunista i svugde i na svakom mestu objasniti istinu da je do ovoga žalosnog stanja došlo zato što su oni u želji da preotmu vlast počeli borbu prerano. (...) Mi zato ne možemo i nećemo zajedno sa Nemcima, ali nećemo ni u otvorenu borbu, koju sada ne možemo izdržati. (...) Dotle dok ovaj momenat ne dođe mi moramo iskoristiti rasulo kod komunista da ih razoružamo te da nam na proleće ponovo ne ometu naš rad.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_33.htm Zbornik NOR-a, XIV/1, Beograd, 1981.], str. 90-91.</ref>}} Neposredno nakon odlaska glavnine četničkih snaga sa Ravne gore, pri čemu se većina četničkih odreda legalizovala kod Nemaca integrišući se u kvislinške snage, usledio je napad nemačkih snaga na četničku Vrhovnu komandu na Ravnoj gori. Kako je u svom izvještaju iz druge polovine 1942. godine naveo njemački kapetan [[Ernest Wiesshaupt]], tada su pukovniku Mihailoviću u pomoć pritekli najviši rukovodioci kvislinške uprave u Srbiji: „Istragom je dokazano da je jedan član Vlade, ministar unutrašnjih poslova [[Milan Aćimović|Aćimović]] u razgovoru pokušao da, preko pukovnika srpske pomoćne žandarmerije [[Kosta Mušicki|Mušickog]], dođe u vezu sa Mihailovićem. Dva srpska žandarmerijiska oficira kojima je poveren ovaj zadatak uhvaćena su od nemačkih jedinica. Protiv Mušickog i drugih okrivljenih žandarmerijskih i četničkih oficira preduzet je vojnosudski postupak“.<ref>[https://znaci.org/zb/4.php?broj=544&bk=2&vol=12 Borbe protiv ustaničkog pokreta na području Jugoistoka od juna 1941. do avgusta 1942. godine], u Zbornik NOR-a, tom XII, knjiga 2: Dokumenti Nemačkog rajha 1941—1945, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1976, dokument br. 209, str. 1039.</ref> Istoričari [[Kosta Nikolić]] i [[Bojan Dimitrijević]] tvrde: „Taj kontakt doveo je Nedića u veoma težak položaj, ali je on uspeo da ubedi Nemce kako za to nije znao i da je Aćimoviću izričito zabranio da ima bilo šta sa 'Mihailovićevim pitanjem'. Ipak, pukovnik Mušicki je uhapšen i ispitivan, ali je Nedić uspeo tokom 1942. da ga oslobodi“.<ref>Коста Николић, Бојан Б. Димитријевић, Генерал Драгољуб Михаиловић 1893-1946. Биографија, Београд, 2011, стр. 174.</ref> Kosta Mušicki je uhapšen 9. decembra 1941. upravo zbog pomoći ravnogorskim četnicima. Boravio je izvesno vreme u nemačkom zatvoru. Milan Nedić je 3. decembra 1942. ponovo postavio pukovnika Mušickog za komandanta [[Srpski dobrovoljački SS korpus|Srpskog dobrovoljačkog korpusa]].<ref>Mладен Стефановић, Збор Димитрија Љотића 1934-1945, Београд, 1984, стр. 223.</ref> Kosta Mušicki je u istražnom postupku 1946. naveo da je „uhapšen od strane Nemaca i izveden pred ratni sud zbog pokušaja uspostavljanja veza sa Dražom Mihailovićem“.<ref>[https://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, n.d.], str. I/271, fus. 67.</ref> [[Operacija Mihailović|Nemački napad na Mihailovićev štab]] i delove njegovih snaga koje nisu legalizovane, u rejonu Ravne gore i u nekim okolnim selima, započeo je 6. decembra 1941. i trajao je dva dana. Mihailović je uspeo da izbegne hvatanje u Struganiku i da se skloni, nakon čega se nekoliko meseci skrivao u različitim delovima zapadne Srbije. Major kvislinške žandarmerije [[Milan Kalabić]], zapovednik dela kvislinških snaga u zapadnoj Srbiji, otac Mihailovićevog bliskog saradnika [[Nikola Kalabić|Nikole Kalabića]], pomagao je Mihailoviću obaveštavajući ga o nemačkim poterama.<ref>Коста Николић, Бојан Б. Димитријевић, н.д., стр. 180.</ref> Osim hvatanja Mihailovićevih saradnika, zarobljavanja dijela boraca te bjekstva u ilegalu samog generala Mihailovića, njemačka ofanziva nije polučila znatniji uspjeh. Jedan od razloga bila je tih dana široko sprovođena [[Legalizovani četnici|legalizacija vojnih četnika]], tj. njihova integracija u oružane snage Vlade generala Nedića. U trenutku kada se biralo između progona ili prikrivanja među raznorodnim Nedićevim formacijama, izbor drugog rješenja pokazao se spasonosnim za Mihailovićevu organizaciju. Ova pragmatična solucija učiniće da veći dio pripadnika ravnogorskog pokreta preživi tešku zimu 1941/42. o trošku generala Nedića, učestvujući u operacijama protiv partizana ili ostajući kod svojih kuća.<ref>Бојан Б. Димитријевић, Војска Недићеве Србије 1941-1945, Институт за савремену историју, Београд, 2011, стр. 119.</ref> == Saradnja sa Nedićevom vladom krajem 1941. i tokom 1942. == {{izdvojeni citat|Onima u Upravi grada reći da nemilosrdno raščišćavaju sa komunistima.<ref>{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/4_14_1_72.htm |title=ZBORNIK DOKUMENATA VOJNOISTORIJSKOG INSTITUTA: TOM XIV, KNJIGA 1 |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>|Depeša Draže Mihailovića od 17. aprila 1942. godine}} === Legalizacija četnika Draže Mihailovića === {{main|Legalizovani četnici}} [[Datoteka:Smotra četnika.jpg|minijatura|Nemački okupator za vreme vršenja smotre legalnih četnika u Srbiji.]] {{izdvojeni citat|Nedić je po svaku cenu hteo da spase Mihailovićeve odrede u Zapadnoj Srbiji od uništenja prilikom nemačke ofanzive. Već i ranije, on je bio u kontaktu s većinom baš tih četničkih komandanata u Zapadnoj Srbiji, jer ih je snabdevao oružjem i municijom u njihovoj borbi protiv komunista, te je tu vrlo brzo i efikasno bio postignut sporazum između Nedićevih i Mihailovićevih oficira. Svi četnički odredi na ugroženom terenu imali su da se u roku od nekoliko dana pre početka nemačke akcije «legalizuju», tj. da se stave Nediću na raspoloženje, stvarno ili fiktivno, te da se vode kao njegove jedinice; da budu snabdevene njegovim objavama i da, isto kao i ljudstvo oružanih odreda, odnosno dobrovoljci, primaju sve potrebe u municiji, hrani i novcu od predsednika srpske vlade.<ref>Станислав Краков, Генерал Милан Недић, Књига прва: На оштрици ножа, Минхен, Штампарија Искра, 1963, стр. 280.</ref>|[[Stanislav Krakov]] o legalizaciji Mihailovićevih četničkih odreda}} {{izdvojeni citat|Ne sme se izgubiti iz vida da je dužnost svih Srba, a prvenstveno svih delova srpske državne sile — pa bili to četnici, dobrovoljci ili stražari — da svim silama rade na održavanju mira, obnovi i stvaranju bolje budućnosti Srbije, kao i to da je naš zajednički zadatak jedan te isti, tj. uništenje svih komunističkih bandi.<ref>[http://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20220904190938/https://znaci.org/00001/154_4.pdf |date=2022-09-04 }}, str. I/296.</ref>|Pukovnik [[Borivoje Jonić]] u naredbi pripadnicima SDS-a od 13. juna 1942.}} {{izdvojeni citat|Mihailović je prve nedelje 1942. godine proveo u Crnoj Gori i Sandžaku, uspostavljajući neposrednu kontrolu nad lokalnom četničkom organizacijom i stvarajući jednu planinsku bazu, iz koje su ranije partizani bili prisiljeni da povuku svoje glavne snage severno, u istočnu Bosnu. Mihailovićeva organizacija u Srbiji postojala je kao pasivna teritorijalna tvorevina, uglavnom na hartiji, pod zaštitom Nedićeve političke i vojne strukture.<ref name="Znaci.net">{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/5_3.htm |title=William Deakin - EMBATTLED MOUNTAIN (Bojovna planina) |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>|Sir [[William Deakin]], “The Embattled Mountain”}} Prema navodima [[William Deakin|Williama Deakina]], Mihailović se početkom 1942. godine, gonjen od strane Nijemaca, sklonio u [[Sandžak]] (prije nego će preći u [[Crna Gora|Crnu Goru]] maja te godine), u zonu pod italijanskom okupacijom. Do početka 1942. godine "ravnogorski pokret istopio se u redovima Nedićeve milicije i konačno se ponovo pojavio, umanjen, u Crnoj Gori."<ref name="Deakin2">{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/5_3.htm |title=William Deakin, BOJOVNA PLANINA |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref> Mihailović se skrivao nekoliko mjeseci, ali je Nedićeva vlada do marta 1942. saznala gdje se nalazi, pa je s njemačkim znanjem i dopuštenjem došlo do sastanka između njega i [[Milan Aćimović|Milana Aćimovića]]. [[Paul Bader|General Bader]] je 26. marta obaviješten da je Mihailović obnovio ponudu srpskoj vladi »da joj se stavi na raspolaganje za borbu protiv komunista«. Budući da je general Mihailović sada bio ministar vojske, mornarice i vazduhoplovstva u [[Vlada Kraljevine Jugoslavije u egzilu|izbjegličkoj vladi]], njegova je nova ponuda imala sasvim drugi značaj, iako je u biti bila jednaka [[Sastanak u Divcima|onoj iz Divaca]] u novembru 1941. Bader je ipak odbio ponudu i naredio da se ta odluka saopći generalu Nediću, s napomenom da je Nedić slobodan to objaviti.<ref>NAW, mikrofilm br. T-501, rola 247, snimak 920; rola 257, snimak 1232.</ref><ref name="Jozo Tomasevich 1945">[https://znaci.org/00001/40_45.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje DVOJNA POLITIKA U SRBIJI]</ref> Za to vrijeme, brojni su se ravnogorski komandanti u Srbiji legalizovali kod kvislinške Nedićeve uprave: * [[Predrag Raković]] (Ljubićki četnički odred) * [[Vučko Ignjatović]] (Požeški četnički odred) * [[Miloš Glišić]] (Požeški četnički odred) * [[Manojlo Korać]] (Užičko-požeški četnički odred) * [[Momčilo Matić]] (Drinski samostalni četnički odred) * [[Božidar Ćosović-Javorski]] (Javorski samostalni četnički odred) * [[Dušan Radović Kondor]] (Zlatiborski četnički odred) * [[Nikola Mladenović]] (Crnogorski četnički odred) * [[Radovan Stojanović]] (Takovski četnički odred) * [[Vojislav Pantelić]] (Jadarski/Podrinski četnički odred) * [[Svetolik Protić]] (Grupa valjevskih četničkih odreda) * [[Dragiša Ninković]] (Kačerski četnički odred) * [[Radojko Jovandarić]] (Kotlenički četnički odred) * [[Dobrisav Ordagić]] (Račanski četnički odred) * [[Živojin Lazović|Živan Lazović]] (u [[beograd]]skom okrugu) * [[Borivoje Rajković]] (u [[Kosjerić]]u) * [[Miloje Mojsilović]] (Jelički četnički odred) * [[Dušan Smiljanić]] (Gružanski četnički odred) * [[Ljubomir Jovanović Patak]] (komandant Srpske državne straže u [[Zaječar]]u) * [[Ljubomir Mihailović Long]] (zamjenik komandanta Srpske državne straže u [[Jagodina|Jagodini]]) * [[Nikola Kalabić]], i dr.<ref name="Branko Petranović 1945">[https://www.znaci.org/00001/92_4.pdf Branko Petranović, Srbija u Drugom svetskom ratu, 1939-1945, Beograd, 1992.], str. 271.</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/155_3.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, I-II, Beograd, 1979.], str. I/270.</ref> Sekretar [[Dimitrije Ljotić|Dimitrija Ljotića]] [[Boško Kostić]] piše nakon rata o legalizaciji Mihailovićevih odreda sljedeće: {{izdvojeni citat|Mnogi četnički odredi legalizovani su tada kao vladini. Tako, na primer, odred ppukovnika Manojla Koraća, majora Glišića, kapetana Vučka Ignjatovića. Drugi ravnogorski odred poručnika Predraga Rakovića u Čačku legalizuje komandant V dobrovoljačkog odreda Marisav Petrović. Rakovićev odred, koji je stacionirao u Čačku, dobija naziv „Samostalni četnički ljubićski odred Tanasko Rajić“. <br /> U to vreme djeneral Milan Nedić šalje za Ljig i Ravnu Goru: novac, spremu, municiju, obuću i hranu kako bi pomogao pukovnika Dražu Mihajlovića i njegove četnike.<ref>Boško N. Kostić, Za istoriju naših dana — Odlomci iz zapisa za vreme okupacije, Lil (Francuska), 1949, str. 67.</ref>}} Potpukovnik Manojlo Korać je bio komandant Mihailovićevog Zlatiborsko-užičkog odreda, a potom i Požeškog četničkog odreda. Požeški odred se legalizovao kod Vlade Milana Nedića novembra 1941. godine, dok je potpukovnik Korać u kvislinškom upravnom aparatu imenovan za načelnika okruga [[Užice|Užičkog]]. U rukopisu koji je 1945. sačinio o periodu okupacije, a koji je objavljen [[2015]]. pod naslovom “Između Draže i Nedića”, Korać se posebno osvrnuo na legalizaciju četnika Draže Mihailovića. O saradnji JVuO sa oružanim snagama Vlade narodnog spasa, potpukovnik Korać zapisuje lapidarnu napomenu: {{izdvojeni citat|Odredi đenerala Nedića su svugde i na svakom mestu pomagali ravnogorsku organizaciju.<ref>[https://www.pogledi.rs/pretplata-na-knjigu-potpukovnik-manojlo-korac-izmedju-draze-i%E2%80%88nedica.html Потпуковник Манојло Кораћ – Између Драже и Недића]</ref>}} [[Austrija|Austrijski]] istoričar [[Walter Manoschek]] u svojoj knjizi ''Serbien ist Judenfrei. Militärische Besatzungspolitik und Judenvernichtung in Serbien 1941/42'' (objavljenoj na [[Srpski jezik|srpskom jeziku]] [[2007]]. pod naslovom „Holokaust u Srbiji: Vojna okupaciona politika i uništavanje Jevreja 1941-1942“), poziva se na navode iz knjige „Bojovna planina“ F. W. Deakina, kao i na članak<ref>Josef Matl, Jugoslawien im zweiten Weltkrieg, Osteuropa Handbuch, Bd. 1, Jugoslawien, hg. v. Werner Markert, Köln—Graz 1954, s. 99—121.</ref> kapetana ''[[Abwehr]]a'' [[Josef Matl|Josefa Matla]], potonjeg profesora [[Slavistika|slavistike]] na Univerzitetu u [[Graz]]u, te na sljedeći način ocjenjuje legalizaciju Mihailovićevih odreda krajem 1941. i njihovu saradnju sa kvislinškom Nedićevom vladom: {{izdvojeni citat|Kao prvu meru Mihailović je odlučio da — sutradan nakon poraza partizana — legalizuje četničke odrede u sporazumu sa Nedićevom vladom i da se oružane Nedićeve formacije stave na raspolaganje radi ubacivanja u borbu protiv partizana. Od tada je četnike Nedićeva vlada i zvanično potpomagala novcem, hranom i odećom.<ref name="Manošek">[https://www.znaci.org/00001/178_6.pdf Valter Manošek: HOLOKAUST U SRBIJI, poglavlje OTPOR I KOLABORACIJA U SRBIJI 1941. GODINE], Službeni list SRJ/Draslar partner, Beograd, 2007, str. 152—153.</ref>}} Izvode iz Matlova članka, objavljenog 1954. godine u [[Savezna Republika Njemačka|SR Njemačkoj]], a koji referiraju na saradnju Draže Mihailovića sa Nedićem i Ljotićem, prenio je u svojoj knjizi “Armijski đeneral Milan Nedić — Njegova uloga i delovanje u poslednjem ratu“ (izdatoj [[1976]]. u emigraciji u [[Melbourne]]u), profesor [[Lazo Kostić]], koji je u početnoj fazi okupacije vršio funkciju komesara saobraćaja u [[Komesarskoj upravi]] [[Milan Aćimović|Milana Aćimovića]]: {{izdvojeni citat|Još u toku 1941. godine, Nedić je pomagao novcem, hranom i odećom četnički pokret u Srbiji, i nacionalne odrede koje je major Dangić predvodio u Bosni. Godine 1942, Nedić i Ljotić predložili su Draži Mihailoviću dalju pomoć u robi, municiji i novcu. Kao protivuslugu tražili su da Mihailović privremeno ne obrazuje vladu, pošto već postojeća dupla vlada, nemačka vojna uprava i vlada Nedićeva, i tako teško opterećuju stanovništvo zemlje. Nedić i Ljotić su se izjasnili spremnim da u buduće rade zajednički sa Mihailovićem pri imenovanju komandanata oružanih jedinica, kao i pri postavljanju okružnih načelnika. Međutim, smatrali su da je bolje da Mihailović u celosti do daljega sprovede izvan Srbije istu zadaću, kao što je oni sprovode u Srbiji, naime: čišćenje oblasti od komunističkih partizana. U danom trenutku — Nedić i Ljotić su spremni da vladu i sve njihove oružane odrede predaju Draži Mihailoviću, odnosno onoj ličnosti koju bi [[Petar II Karađorđević|Kralj]] odredio...<ref>Проф. Лазо Костић, ''Армијски ђенерал Милан Недић. Његова улога и деловање у последњем рату'', Приватно издање, Мелбурн (Аустралија), 1976, стр. 54—55.</ref>}} Kapetan [[Duane Hudson|Bill Hudson]], šef [[Ujedinjeno Kraljevstvo|britanske]] misije pri štabu Draže Mihailovića, u jednom izvještaju rekapitulira događaje s kraja 1941. i s početka 1942. godine. Pominjući ishod [[Sastanak u Divcima|sastanka u Divcima]], on veli da „ipak nije postignut nikakav sporazum“. Hudson piše i o taktičkoj kolaboraciji s okupatorom pri slamanju [[Užička republika|Užičke republike]] koja je prethodila legalizaciji četnika: {{izdvojeni citat|Proterivanje partizana iz Srbije u zimu 1941–1942. predstavljalo je privremeni uspeh za Mihailovića. On je uspeo da učestvuje u nemačkoj ofanzivi protiv njih, a da nije otvoreno prešao na osovinsku stranu, i tako je zasnovao politiku ‘paralelne akcije’ pre nego ‘kolaboracije’ sa snagama okupatora, što je bilo dalje sprovođeno od strane njegovih potčinjenih komandanata u njihovim lokalnim mestima. S druge strane, izgleda da su Nemci posmatrali stav Mihailovića sa priličnim nepoverenjem, i kao da nisu znali da li da postupaju sa njim kao sa neprijateljem ili kao sa prijateljem... Mada je Mihailović nesumnjivo pružio Nemcima pomoć ulogom koju je odigrao za vreme njihove ofanzive protiv partizana, njegov položaj u odnosu prema okupatorskim vlastima bio je još uvek sumnjiv i opasan. Zbog toga je većina njegovih [Mihailovićevih — prim.] pristalica smatrala za opreznije da pređu u službu Nedićevog kvislinškog režima, mada su oni tajno i dalje mogli da održavaju vezu s njim...<ref>Боривоје М. Карапанџић, Грађански рат у Србији 1941—1945. Друштво Хиландар, Ваљево, 2010, стр. 134—135.</ref>}} Iako je sa četničke strane general Nedić smatran za slugu okupatora (nazivali su ga i „beogradskim vezirom“), ipak su ga iskorišćavali za legalizaciju, dobijanje oružja i sakupljanje informacija. [[Zvonimir Vučković]], jedan od ravnogorskih komandanata koji nije bio legalizovan kod kvislinške vlade, piše u knjizi ratnih memoara da se, zahvaljujući legalizaciji, kontrola SDS našla u četničkim rukama.<ref>Zvonimir Vučković, Od otpora do građanskog rata, Beograd, 1990, str. 190.</ref><ref>Branko Petranović, ''Srbija u Drugom svetskom ratu 1939-1945'', Beograd, Vojnoizdavački i novinski centar, 1992, str. 390.</ref> Četnički odredi postali su integralni dio njemačke okupacione uprave. Nemački popis glavnih vladinih legalnih odreda od [[15. 5.|15. maja]] 1942, pod rednim brojevima 1 do 18 navodi [[Dimitrije Ljotić|Ljotićeve]] odrede, od 19 do 39 su Mihailovićevi, a od 40 do 100 [[Kosta Pećanac|Pećančevi]]. Mihailović je uspostavio veze sa Nedićevim komandantima [[Milan Kalabić|Milanom Kalabićem]], [[Radovan Stojanović|Radovanom Stojanovićem]] i drugima, radi borbe protiv partizana u Srbiji u toku zime 1941/42. i proleća 1942. godine.<ref name="Presuda"/> === Dejstva legalizovanih odreda === [[Datoteka:Legalizovani četnici u Srbiji 1942.jpg|minijatura|Četnički odred Draže Mihailovića koji osigurava [[Logor Metino brdo|logor na Metinom brdu]].]] Iako legalizovani kod [[Wehrmacht]]a i kvislinške vlade, ovi odredi su i dalje od Mihailovića primali naređenja, a od Nemaca oružje, hranu i odeću. Oni su, zajedno sa Nemcima, učestvovali u operacijama protiv preostalih partizanskih odreda u Srbiji, te hvatali i ubijali pripadnike [[Narodnooslobodilački pokret Jugoslavije|pokreta otpora]].<ref name="Presuda"/> Uspostavljeni sistem dvostrukog opštenja omogućavao je, na jednoj strani, nemačku nominalnu komandu, a na drugoj povinovanje Mihailovićevim tajnim instrukcijama. Uključivanjem Mihailovićevih četnika u [[Srpska državna straža|SDS]], narasta i nemačko nepoverenje u pouzdanost jedinica koje su naoružavali.<ref name="Branko Petranović 1945"/> Profesor [[Branko Petranović]] piše: "Nedić je dobijao nove snage za borbu protiv pripadnika Narodnooslobodilačkog pokreta, a Mihailović je spasavao odrede od uništavanja u jeku zime, progona i nemačkih represalija. Udruženim snagama mogli su zavesti četničku strahovladu i iskorenjivanje zaostalih grupa partizana, pojedinaca i njihovih simpatizera i jataka." Sinergija Mihailovićevih legalizovanih odredâ i Nedićevih oružanih formacija bila je veoma bitna za totalni slom [[Ustanak u Srbiji|ustanka]], doprinijevši radikalnom čišćenju teritorije okupirane Srbije od partizanskih snagâ. Ovo je moguće zaključiti i na osnovu navodâ iz pisma kapetana [[Rudolfa Perhineka]], delegata Vrhovne komande JVuO za [[Crna Gora|Crnu Goru]] i [[Sandžak]], koje je 8. decembra 1941. poslao komandantu Rasinsko-bistričkog bataljona kapetanu Milivoju Obradoviću: {{izdvojeni citat|Situacija je u Srbiji ovakva: </br> Cela Srbija, koja je bila od komunista mestimično posednuta očišćena je pomoću Nedićevaca i naših četnika Draže Mihailovića i svi komunisti razbijeni, razoružani i pohvatani. U svim varošima postavljena je vlast četnika Jugoslovenske vojske, to jest Dražinih četnika. Da bi se sprečilo dalje nasilje Turaka, Nedićevci (u njemačkim uniformama) ušli su u Novi Pazar, istakli srpske zastave, pustili iz zatvora pohapšene Srbe i izdali odmah naredbu da niko nesme opaliti pušku ni na koga, ni opljačkati, ni popaliti jer će od vlasti biti streljan na licu mesta. Kako izgleda, ovako će biti [i] sa Sjenicom, jer su Nedićevci usput od N. Pazara do Sjenice vrlo rado primili četnike.<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kut. 18, reg. br. 1/5 (VK-X-1).</ref><ref>{{Cite web |title=Pismo delegata Draže Mihailovića od 8. decembra 1941. komandantu četničkog Rasinsko-bistričkog bataljona povodom poziva Draže Mihailovića da Pavle Đurišić dođe kod njega i o situaciji u Srbiji |url=http://znaci.org/00001/4_14_1_32.htm |access-date=2022-09-09 |archive-date=2022-08-23 |archive-url=https://web.archive.org/web/20220823085930/https://znaci.org/00001/4_14_1_32.htm }}</ref>|Pismo delegata [[Dragoljub Mihailović|Draže Mihailovića]] od 8. decembra 1941. komandantu četničkog Rasinsko-bistričkog bataljona povodom poziva Draže Mihailovića da [[Pavle Đurišić]] dođe kod njega i o situaciji u Srbiji}} Tokom decembra 1941. i početkom 1942. zabilježeni su brojni primjeri zločina i represalija u zapadnoj Srbiji, naročito u čačanskom, požeškom i užičkom kraju koje su združeno sprovodili [[Legalizovani četnici|legalizovani Mihailovićevi četnici]], [[četnici Koste Pećanca]], [[Srpski dobrovoljački korpus|Srpska dobrovoljačka komanda]] (preimenovana krajem 1942. u Srpski dobrovoljački korpus - SDK) i kvislinška Srpska žandarmerija (od 3. marta 1942. [[Srpska državna straža]]). [[Datoteka:Srpski dobrovoljački korpus sa četnicima Draže Mihailovića.png|350px|mini|desno|Srpska dobrovoljačka komanda sa legalizovanim četnicima, decembar 1941. godine]] Krajem 1941. i početkom 1942. su kulminirali [[Zločini četnika nad partizanima u Srbiji 1941.|četnički zločini nad partizanima]] i njihovim simpatizerima. Okružno načelstvo u Kragujevcu je 14. februara 1942. izvestilo da se u vladinim odredima nalazi "poglavito ono ljudstvo koje je bilo ili naklonjeno pukovniku Mihailoviću, ili je aktivno učestvovalo u njegovim odredima." Dalje se ističe da Dražini ljudi imaju ličnu mržnju protiv partizana, budući da "stupaju u borbu protiv komunista sa naročitom strašću".<ref>Kosta Nikolić, Istorija ravnogorskog pokreta (knjiga I), Beograd 1999., str. 213-214.</ref> U izvještaju generalu Nediću s kraja marta 1942, ministar unutrašnjih poslova [[Milan Aćimović]] piše da je među oficirima Srpske državne straže mnogo onih koji „ispoljavaju simpatije prema pokretu generala Mihailovića. I čak ne bi hteli prema njemu ili njegovim akcijama da preduzmu naređene mere...“<ref>Vojni arhiv, Nedićeva arhiva, 82–2–4.</ref><ref>Nebojša Stambolija, Srpska državna straža 1942-1944. Doktorska disertacija, Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu, 2020, str. 306—307.</ref> Potpukovnik [[Manojlo Korać]], s pozicije načelnika okruga Užičkog, izvještava 2. aprila 1942. godine ministra unutrašnjih poslova Milana Aćimovića o situaciji u okrugu, navodeći da ni tokom prethodnog mjeseca nije izostala „moja lična inicijativa u cilju preduzimanja energičnih mera na čišćenju terena od komunista i drugih elemenata opasnih po red i mir“: {{izdvojeni citat|Po izvršenim prethodnim pripremama stavio sam u pokret radi zajedničke akcije i potpune saradnje užičko-zlatiborski četnički odred pod komandom Đoke Novakovića sa šest podoficira i pedeset četnika, jedno odelenje Srpske državne straže iz Užica pod komandom poručnika Sapundžića sa sto pet ljudi, od kojih dva oficira, četrdeset tri podoficira i pedeset devet redova — stražara, X. dobrovoljački odred sa jednim odelenjem iz Bajine Bašte pod komandom kapetana Zdravkovića i miliciju u snazi od sto petnaest ljudi pod komandom potporučnika Milašina Tijanića. Svi ovi odredi u borbama protiv komunista pokazali su hrabro držanje i potpuno zalaganje za izvršenje zadatka na uništenju komunističkih bandi, pa je tako u vremenu od 10 do 18 marta t.g., bez velikih gubitaka na našoj strani, polučen i potpuni uspeh.<ref>Зборник НОР-а, I/21, Документи квислиншких јединица и установа (1941-1944), Београд, 1965, стр. 244—245.</ref>}} Nakon formiranja Srpske državne straže, kvislinške jedinice su tokom februara 1942. reorganizovane i znatno ojačane, kako brojčano u ljudstvu, tako i u opremi. Prema nekim podacima, one su prvih mjeseci 1942. imale sljedeće brojno stanje: oko 8.000 pripadnika Srpske državne straže; oko 3.500 ljotićevaca, koji su bili uključeni u [[Srpski dobrovoljački korpus]]; oko 8.500 legalnih četnika, koji su bili pod Nedićevom komandom; sveukupno oko 20.000 vojnika i oko 1.000 oficira.<ref>AVII, NAV-N-T-501, S. 825 i 864, r. 247.</ref><ref>[http://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20220904190938/https://znaci.org/00001/154_4.pdf |date=2022-09-04 }}, str. I/246.</ref> U ratnom dnevniku Vrhovne komande [[Wehrmacht]]a data je opšta ocjena borbene vrijednosti, brojčane snage, kao i ideološke profilacije kvislinške SDS: {{izdvojeni citat|Srpska državna straža Milana Nedića nije bila dobro naoružana. Na osnovu ugovora sa Vermahtom, nije smela da pređe brojku od 12.000 ljudi. Taj broj, međutim, ova naoružana formacija nije nikada ni dosegla. Bila je veoma bliska duhu pokreta Draže Mihailovića, a njena borbena vrednost nije bila visoka. U odnosu na četnički pokret, Straža je bila beznačajna, a isto to vredi i kada se uporede sa komunistima. Ono što može da opravda Stražu jeste činjenica, da nikada i nisu bili ušli u akciju sa većim snagama.<ref name="Živković"/>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta}} Kapetan [[Žarko Milurović]] u izvještaju poslatom 13. februara 1942. majoru [[Boško Todorović|Bošku Todoroviću]] (brat majora [[Žarko Todorović|Žarka Todorovića]]), komandantu operativnih jedinica istočne [[Bosna i Hercegovina|Bosne i Hercegovine]], piše da je, nakon povratka iz njemačkog zarobljeništva oktobra 1941. godine, radio na stvaranju Mihailovićeve organizacije u [[Slavonija|Slavoniji]] i [[Hrvatska|Hrvatskoj]], koja bi poslužila kao oslonac „akciji u Bosni, [[Kordun]]u, [[Lika|Lici]] i [[Srem]]u“: {{izdvojeni citat|U tom cilju, uz pripomoć patriotskih elemenata iz tih krajeva u Beogradu (izbeglica), formirao sam »Slavonski četnički odred«, jačine oko 300 ljudi (izbeglica, koji su mučeni i čiji su roditelji poubijani), od prilike po 30 četnika iz Srezova: Osek, Našice, Slatina, Brod, Slav. Požega, Pakrac, N. Gradiška, Daruvar, Novska, Grubišno Polje—Garešnica... <br /> Pitanje opreme i naoružanja, rešeno je samo delomično. Naime gro odreda vrbovan je iz reda Nedićevih dobrovoljaca, žandarma, policajaca i četnika — rođeni u navedenim srezovima, a koji će u određeno vreme doći obučeni i naoružani.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_58.htm Izveštaj kapetana Žarka Milurovića od 13. februara 1942. majoru Bošku Todoroviću o pokušaju organizovanja četničkih jedinica u Slavoniji]</ref>}} [[Boško N. Kostić]], Ljotićev sekretar, u memoarskoj knjizi “Za istoriju naših dana” zapisuje da je februara 1942. otputovao za [[Istanbul]], gdje se susreo sa službenicima tamošnjeg veleposlanstva [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevine Jugoslavije]].<ref>Boško N. Kostić, Za istoriju naših dana – Odlomci iz zapisa za vreme okupacije, Lil (Francuska), 1949, str. 77–78.</ref> Kostić navodi da je generalnom konzulu Ljubomiru Hadži-Đorđeviću prenio novosti iz okupirane Jugoslavije, te Nedićeve i Ljotićeve poruke: {{izdvojeni citat|Generalnom konzulu Hadži-Đorđeviću izneo sam akciju đenerala Draže Mihajlovića. Pričao sam mu kako sam trebao i lično da idem u štab Dražin, ali da do tog nije došlo usled njegovog sporazuma s partizanima-komunistima. Prikazao sam mu kako je zajedničkim nacionalnim snagama pošlo za rukom da unište Titovu „Užičku republiku“, kako je posle toga došlo do legalizacije nekih četničkih odreda i kako Nedić i Ljotić sve čine od samog početka da dođe do jedinstva u nacionalnom frontu prema komunistima. Nedić i Ljotić smatraju da đeneral Mihajlović treba i dalje da ostane ilegalan, a da pitanja od opšteg narodnog interesa zajednički rešavaju da bi se što više spaslo srpskih glava.}} U proleće i leto 1942, kada su znatne nemačke snage bile angažovane u Bosni u borbama protiv NOVJ, brojno stanje legalizovanih četnika u Srbiji je kontinuirano raslo. [[30. 4.|30. aprila]] [[1942]]. četnički komandanti [[Neško Nedić]] i Vojislav Popović šalju izveštaj Draži Mihailoviću o uspešnoj legalizaciji i naoružavanju četničkih odreda: {{izdvojeni citat|Posle legalizacije raspoređeni: kapetan Komarčević, poručnik Radosavljević i ja u Zaječar. Poručnik Obradović u Knjaževac. Poručnik Aleksić u Zlot. Kapetan Marić u Žagubicu. Čika Sveta još nije pušten. Rad u Valjevu poveren odboru na bazi lančanog sistema. Vojničku stranu obrađuju u Valjevu major Vojteh i kapetan Selimir Popović, u Lazarevcu kapetan Voja Marković, na Ubu poručnik Ilija Lukić, u Mionici poručnik Kolarić. O svemu vodimo računa i održavamo veze. Komandant okružne straže u Zaječaru major Ljuba Jovanović radi dobro. Planove o fortifikaciji državne straže u opšte poslaćemo uskoro. Za sad Nemci dodelili graničnoj straži ovog okruga 32 mitraljeza sa po 1000 metaka i osam stotina pušaka sa po 100 metaka — sve englesko oružje. Molimo instrukcije i imena naših ljudi na ovom terenu kao i centar najlakše i najbrže veze sa vama.<ref>{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/4_14_1_79.htm |title=Izvod iz knjige poslatih i primljenih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 25. aprila do 3. maja 1942. godine |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>}} Kapetan Rudolf Perhinek, delegat Vrhovne komande JVuO za [[Crna Gora|Crnu Goru]] i [[Sandžak]], javlja 21. aprila 1942. Draži Mihailoviću da se susrio sa Milanom Nedićem: {{izdvojeni citat|Sticajem okolnosti morao sam kod Nedića. Koristimo i to za C. Goru u našem duhu. Moraćemo na put. Javite gde moramo doći radi referata i ostalog za C. Goru.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_81.htm Izvod iz knjige primljenih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 20. aprila do 10. maja 1942. godine]</ref>}} Vrhovna komanda JVuO poslala je kapetana Perhineka u [[Beograd]] na pregovore sa Milanom Nedićem radi dobijanja pomoći u hrani, oružju i municiji tokom predstojeće [[Treća neprijateljska ofanziva|operacije protiv partizanskih snaga]]. U istom kontekstu je generalu Nediću apel uputio i kapetan [[Pavle Đurišić]], komandant [[Crna Gora|crnogorskih]] četnika. Đurišić je pripremio i delegaciju iz [[Vasojevići|Vasojevića]], koja je upućena za Beograd 18. maja 1942; Perhinek se pridružio ovoj delegaciji. Zadatak delegacije bio je da uvjeri Nedića u neophodnost akcije na lijevoj obali [[Lim (rijeka)|Lim]]a, kao i njemačke okupacione vlasti u „potpunu lojalnost“, kako im ne bi pravile probleme.<ref>Arhiv Srbije, fond Ž-30, Zbirka fotografija, kut. 206, sl. 158.</ref> Tako je otpočela sveobuhvatna četnička akcija protiv [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOVJ]] u srezovima [[Bijelo Polje]], [[Mileševa]] i [[Pljevlja]].<ref>{{harv|Живковић|2017|p=589—590}}</ref> U jednom sumarnom izvještaju za mjesec februar 1942. godine iz njemačke [[114. lovačka divizija (Nemačka)|114. divizije]] govori se o vezama generala Nedića sa majorom Dangićem, kao i o preovlađujućem uticaju Draže Mihailovića na legalizovane četničke odrede u Srbiji, formiranim nakon [[Gušenje ustanka u Srbiji|razbijanja ustaničkih snaga]]. Divizijski oficiri napominju da je neophodna „pojačana budnost i stalno osmatranje svih naoružanih srpskih jedinica“: {{izdvojeni citat|Nakon što je glavnina partizanskih snaga uništena, novu opasnost predstavljale su do tada mirne Mihailovićeve pristalice, kao i četnička udruženja lojalna vladi, čija se pouzdanost vremenom sve više dovodila u pitanje. Tokom [[Gušenje ustanka u istočnoj Bosni|velike operacije]], koju je u januaru izvela [[342. pešadijska divizija (Nemačka)|342. pješadijska divizija]] u bosansko-srpskom pograničnom području, zaplijenjeni su dokumenti iz kojih proizilazi da postoje veze između majora Dangića i Nedićeve vlade. Takođe, moglo bi se pretpostaviti da su veze između Dangića i Mihailovića sigurne, pošto je Dangić pojačanja za borbu protiv Hrvata dobivao uglavnom iz četničkih jedinica koje je kontrolirao Mihailović.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=190&rec=315&roll=2258 NARA, T315, Roll 2258, frame no. 000347.] <br /> ({{jez-njem|"Wachsamkeit und ständige Beobachtung aller bewaffneten serbischen Verbände war jedoch in erhöhtem Masse erforderlich. Nachdem die Hauptkräfte der Partisanen zerschlagen waren, bildeten eine neue Gefahr die bisher rühig gebliebenen Mihajlovic–Anhänger, daneben aber auch die regierungstreuen Cetnik–Verbände, deren Zuverlässigkeit im Laufe der Zeit immer mehr angezweifelt werden musste. Bei einem in Januar durchgeführten Grossunternehmen der 342.I.D. in bosnisch–serbischen Grenzgebiet waren Papiere erbeutet werden, aus denen hervorging, dass Verbindungen zwischen Major Dangic und der Regierung Nedic bestanden. Gleichfalls konnten Beziehungen zwischen Dangic und Mihajlovic als sicher angenommen werden, da Dangic seine Verstärkungen zum Kampf gegen die Kroaten im wesentlichen aus den von Mihajlovic beherrschten Cetnik–Verbänden empfing."}})</ref>}} Kakvo je stanje vladalo u redovima nacionalističkih oružanih formacija u Srbiji i [[Istočna Bosna|istočnoj Bosni]] krajem 1941. i u prvoj polovini 1942. godine, doznaje se i iz izvještaja britanskog kapetana [[Duane Hudson|Bila Hadsona]], koji u knjizi „Bojovna planina“ prenosi Sir [[William Deakin]]: {{izdvojeni citat|[[Kosta Pećanac]], šef “zvanične” predratne četničke organizacije, kompromitovao je “prave” četnike, koji su gledali u London kao u svoju zvezdu vodilju. Hiljade njegovih četnika pomagale su Nemce protiv partizana. Policijski oficir [[Jezdimir Dangić|Dangić]] komandovao je četničkim grupama u Bosni pod Mihailovićevim vođstvom. Bilo je nekoliko razbojničkih četničkih bandi bez nekog značaja. Draža Mihailović je rekao da je mnoge oficire prepustio Nediću, i četiri hiljade Nedićevih žandarma očekivalo je njegova naređenja.<ref name="Znaci.net">{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/5_3.htm |title=William Deakin - EMBATTLED MOUNTAIN (Bojovna planina) |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>|Sir [[William Deakin]], “The Embattled Mountain”}} Kapetan Duane Hudson je pisao u oštrom kritičkom tonu i o činjenici da je Draža Mihailović bio „nagrađen najjačom britanskom propagandom“ (u prvom redu preko [[BBC]]-a), i to u trenutku kada je komandant JVuO „u velikom stepenu igrao ulogu kvislinga“: {{izdvojeni citat|Izuzev ono nešto organizovanja u Srbiji, on [Mihailović — nap.] je učinio malo šta drugo sem što je, na nastojanje BBC-a, postao šef Nedićeve i [[Ilija Trifunović-Birčanin|Trifunović]]eve organizacije... Mihailoviću bi trebalo konačno reći da Britanci pretpostavljaju komuniste kvislinzima. Mi moramo povući crtu preko podsticanja BBC-a na saradnju sa Osovinom. Diverzantska dejstva i pretnje Osovini ostaće na njihovom sadašnjem minimumu sve dok (četničke vođe u Crnoj Gori, Hercegovini i Dalmaciji) viču "Viva il [[Benito Mussolini|Duce]]" uz Mihailovićev blagoslov i dok se on zadovoljava time da nam govori kako mu je odano devet desetina Nedićevih i Pećančevih ljudi...<ref name="Znaci.net">{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/5_3.htm |title=William Deakin - EMBATTLED MOUNTAIN (Bojovna planina) |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>}} Profesor Deakin sumira sadržinu izvještaja britanskih oficirâ [[William Bailey|Bailey]]ja i Hudsona o aktivnosti generala Draže Mihailovića i njegove četničke organizacije u Srbiji: {{izdvojeni citat|Bejlijevi i Hadsonovi izveštaji mogli bi se ukratko svesti na sledeće. Vojna struktura četničkog pokreta u zapadnoj, centralnoj i istočnoj Srbiji postojala je u tradicionalnom četničkom teritorijalnom obliku, sa uobičajenom vojnom komandom i nizom područnih komandi na kadrovskoj osnovi. Mihailovićev stav prema nekoj neposrednoj akciji, bilo u smislu sabotaže na komunikacijama i u rudarskim rejonima od bitnog značaja za nemački ratni napor ili napada na nemačke okupatorske snage, bio je ne samo pasivan već i neprijateljski. Mnogi od njegovih oficira bili su, po njegovim uputstvima, prikriveni kao članovi raznih poluvojničkih organizacija vlade generala Nedića u Beogradu, koju su kontrolisali Nemci.<ref name="Znaci.net">{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/5_3.htm |title=William Deakin - EMBATTLED MOUNTAIN (Bojovna planina) |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>|Sir [[William Deakin]], “The Embattled Mountain”}} F. W. Deakin piše i da je Mihailović bio nezadovoljan radom kapetana Hudsona, i nosio se mišlju da na njegovo mjesto dođe kapetan [[Kristi Lorens]] ({{jez-eng|Christie Lawrence}}). Kapetan Lawrence je bio zarobljen od Njemaca na [[Krit]]u, da bi nakon bjekstva iz voza kojim su se transportovali ratni zarobljenici za Njemačku, dospio u Srbiju. Neposredno nakon završetka rata, Lawrence je objavio knjigu pod naslovom ''Irregular Adventure'' (“Neregularna avantura”) u kojoj se prisjeća svojih susreta sa Mihailovićem.<ref>Lawrence, Christie (1946). ''Irregular Adventure''. London: Faber and Faber, pp. 228—233.</ref> Prenoseći Mihailovićev iskaz, Lawrence navodi da se ovaj odlučio na saradnju sa Nedićevim odredima u trenutku kada su mu Britanci, Hudsonovom krivicom, uskratili pomoć u naoružanju: {{izdvojeni citat|Kada mi je Hadson rekao da više ništa neće doći, shvatio sam da sam za taj trenutak gotov. Nisam više ništa mogao učiniti. Osetio sam da po svaku cenu moram sačuvati neke od svojih četa (odreda). Eto zašto sam ih poslao da služe Nediću. Ja to nisam želeo. Nedić je uvek bio moj neprijatelj, čak i kad je bio Ministar vojske a ja samo pukovnik u Generalštabu. Ja mrzim da držim ljude tamo, u žandarmeriji. Ali čak i sada ne mogu opstati bez njih. Oni me štite kako od Nemaca tako i od partizana. Nijedan njihov pokret ne može proći bez mojega znanja, a za to zahvalnost dugujem uglavnom mojim nedićevcima.<ref>Jovan Marjanović, Draža Mihailović između Britanaca i Nemaca, knjiga I, Britanski štićenik, Globus/Narodna knjiga/Prosveta, Zagreb—Beograd, 1979, str. 230.</ref>}} Početkom maja 1942. godine, general Dragoljub Mihailović šalje više telegrama [[Vlada Kraljevine Jugoslavije u egzilu|emigrantskoj vladi]] u [[London]]u, sastavljenih od nekoliko kraćih izvještaja o [[Kosta Pećanac|Kosti Pećancu]], Milanu Nediću, partizanima, kao i o [[Bošnjaci|Muslimanima]]. U dijelu o generalu Milanu Nediću, između ostalog, general Draža Mihailović navodi: {{izdvojeni citat|Za London sledeće: poseban izveštaj za Nedića. On svoje vojske nema. Sve je tajno uz nas. Na žalost ima oficira koji mu služe kao i Nemcima. On unapređuje oficire i obasipa ih parama. Imam dosta svojih oficira ubačenih u njegove redove. Nedić verno služi Nemcima.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_83.htm Izvod iz knjige primljenih i poslatih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 5. do 14. maja 1942. godine]</ref>|General [[Dragoljub Mihailović]]}} Major [[Dobrivoje Marinković]], komandant četničkog Gorskog štaba XII (zajedno sa načelnikom štaba kapetanom Blagojem Đurkovićem), izvještava 19. maja 1942. generala Dražu Mihailovića<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kutija 99, registarski broj 8/1 (S-V-16550/2).</ref> da je u njihovoj zoni odgovornosti došlo do legalizacije čitavog niza ravnogorskih odreda. O jedinicama SDS sa ovog područja u izvještaju je navedeno: „Nedićevih odreda u ovoj okolini, nema, sem poljske Državne straže u [[Ribarska Banja|Ribarskoj Banji]] i [[Aleksinac|Aleksincu]], koja je pod komandom ovoga štaba.“ Četnicima je pošlo za rukom i da ljudstvo 12. [[Srpski dobrovoljački korpus|dobrovoljačkog]] odreda sa sjedištem u Aleksincu, pod komandom potpukovnika Nikole Vučkovića, inkorporiraju u svoju organizaciju. Major Marinković i kapetan Đurković pišu generalu Mihailoviću i da su se povezali sa velikim brojem četničkih vojvoda iz organizacije Koste Pećanca u srezovima aleksinačkom, [[Kruševac|kruševačkom]], [[Niš|niškom]], [[Ražanj|ražanjskom]], [[Sokobanja|sokobanjskom]] i drugim, nakon čega su se njihovi odredi ''de facto'' stavili pod komandu JVuO: {{izdvojeni citat|RAD NA PRIDOBIJANJU ORUŽANIH ODREDA. 1. — Od četničkih odreda pod komandom Koste Pećanca, stavili su se pod komandom ovoga štaba sledeći odredi: a) Rasinski četnički odred vojvode Drljevića u Kruševcu; b) Jasički četnički odred vojvode Petkovića, koji je sada i komandant sreza Rasinskog sa sedištem u Ribarskoj Banji na naše traženje, kako bi nam rad bio slobodniji, pošto odred Parnaveje nije registrovan. v) Trnavski četnički odred vojvode Dimitrija Trnavskog sa sedištem u Žitkovcu, a sada privremeno u selu Azbresnici sreza Dobričkog pod čijom se zaštitom ovaj štab i kreće, kao njegovo odelenje. g) Leskovački četnički odred vojvode Nikodija Leskovačkog, sa sedištem u Aleksincu. d) Korvinski četnički odred poručnika Bogosava Stojanovića, sa sedištem u selu Belotincu a sada u Leskovcu. đ) Bovanski četnički odred pod komandom vodnika Nikole Popovića, sa sedištem u selu Bovanu sreza Rasinskog. 2.— Veza je uhvaćena sa sledećim vojvodama, a pregovori za stavljanje pod našu komandu vodiće se ovih dana i to: a) Vojvodom Pukovačkim Dragutinom; b) Vojvodom Topličkim Vukojem Pećancem; rođak Koste Pećanca; v) Vojvodom Istočkim; g) Vojvodom Nikolom Koštrimovićem;<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_86.htm Izveštaj delegata Štaba Draže Mihailovića za istočni sektor od 19. maja 1942. Draži Mihailoviću o radu na organizaciji četničkih jedinica i saradnji sa jedinicama Koste Pećanca]</ref>}} Major [[Radoslav Đurić]] (pseudonim »Herman«) obavještava 23. maja 1942. Vrhovnu komandu i Dražu Mihailovića da se povezao sa vojvodom [[Jordanom Kimićem]], komandantom legalizovanog četničkog odreda Koste Pećanca u [[Južna Srbija|južnoj Srbiji]]. Đurić navodi da Kimić ima „odred od 3000 naoružanih ljudi spremljenih za prelaz kad bude vreme“, budući da „prilazi potpuno nama sa svim ljudstvom“. Za Kimića Đurić tvrdi da je „u ovim krajevima vrlo popularan i svi ljudi idu samo s njim“. Radoslav Đurić predlaže Mihailoviću: „Da se Kimiću da ovlašćenje za Južnu Srbiju [naziv za [[Makedonija|Makedoniju]] — prim.]; da ja sa štabom budem sa njim kao Vaš istaknuti štab za granične srezove u Srbiji i Južnu Srbiju i da sa njim radim na organizaciji. Ako smatrate pogodnije, onda ću biti kod Kimića načelnik štaba.“ O situaciji na teritoriji južnosrbijanskih srezovâ, major Đurić piše sljedeće: {{izdvojeni citat|Na terenu opšte raspoloženje za nas. Svi odredi i žandarmerija pridobijeni i izbušeni a rad po uputu pet u toku u srezu [[Lebane]], [[Leskovac]], [[Vlasotince]], [[Surdulica]] i [[Vladičin Han]].<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_88.htm Izvod iz knjige primljenih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 12. do 27. maja 1942. godine]</ref>}} U depešama poslatim Vrhovnoj komandi JVuO od 29. septembra do 1. oktobra 1942. godine,<ref>Раде Ристановић, Милутин Живковић, Милош Чорбић, Радио депеше Југословенске војске у отаџбини 1941‒1942, Институт за савремену историју, Београд, 2021, стр. 501.</ref> gotovo dva mjeseca po hapšenju majora Dobrivoja Marinkovića od strane bugarskih okupacionih trupâ (nakon čega je otpremljen u [[Koncentracijski logor Mauthausen|logor Mauthausen]], gdje je skončao decembra iste godine), major Đurić (pseudonim »Herman«) kritizira indolentnost legalizovanih odreda i njihovih komandanata: {{izdvojeni citat|Za reon Marinkovića, šta sam uradio, podneo sam izveštaj. Srez Kruševački dodelio sam [[Dragutin Keserović|Keseroviću]], a Dobrički Radojeviću. Za zamenika Marinkoviću odredio sam kapet. I klase Jovana Jovanovića i uputio mu mojeg delegata, jednog od najboljih organizatora rez. p.poruč. Stanimira Radenkovića. Rade isključivo po mojim uputstvima. U mom reonu svi komandanti brigada postavljeni od Marinkovića su legalni. To su: za srez Rasinski kapet. Petković, za srez Ražanjski akt. peš. kapet. Vesić, Moravski kapet. Novaković, a za srez Aleksinački niko nije bio određen. Za srez Sokobanjski kapet. Jovan Jovanović, jedini ilegalan. Postavio sam iste komandante brigada, ali naredio da moraju raditi na terenu, a ne uživati u varošima kao legalni... Legalne oficire narod nerado prima i komunisti koriste za propagandu, jer kažu da rade sa Nedićem. U koliko i dalje ostanu neaktivni vršiću smenu.}} Krajem maja 1942. Mihailović je obaviješten i o kooperaciji četnika Pavla Đurišića sa legalizovanim Sandžačkim četničkim odredom pod komandom [[Miloš Glišić|Miloša Glišića]] i [[Vučko Ignjatović|Vučka Ignjatovića]] tokom [[Operacija Trio|operacije Trio]]. Major [[Petar Baćović]] piše o ponudi koju su komandanti iz Srbije uputili kapetanu Đurišiću da se, poput njih dvojice, stavi pod Nedićevu komandu: {{izdvojeni citat|Smatram da bi trebalo, Gospodine Ministru, i radi njega i radi uređenja svih drugih pitanja na teritoriji Crne Gore i Sandžaka, da što pre uputite ovamo majora Ostojića da se ispita situacija i dođe u dodir s ljudima. Smatram za dužnost da napomenem, da je major Glišić i Ignjatović tražili od kapetana Đurišića da ovaj dadne pismenu izjavu o stavljanju svojih odreda pod komandu generala Nedića, a da je Đurišić odbio da to učini.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_93.htm Izveštaj majora Petra Baćovića s kraja maja 1942. Draži Mihailoviću o borbama četničkih, italijanskih i Nedićevih jedinica protiv partizanskih snaga u Crnoj Gori i Sandžaku maja 1942. godine]</ref>}} Major Glišić je već tokom aprila radio na povezivanju sa kapetanom Đurišićem i njegovim komandantima u Crnoj Gori. Za ovo je dobio ovlašćenja kako od Milana Nedića, tako i od Vrhovne komande JVuO. Prepreku su mu činile [[Italijani|italijanske]] vlasti koje nijesu dopuštale prelazak njegovog ljudstva na lijevu obalu Lima, ali i njemački okupator, budući da Sandžački četnički odred (i to po odluci generala [[Paul Bader|Paula Badera]]<ref name="Jozo Tomasevich 1945"/>), poput ostalih legalizovanih odreda, od polovine aprila biva direktno potčinjen komandantima lokalnih sektora njemačke oružane sile.<ref>Vojni arhiv, Nedićeva arhiva, kutija 29, fascikla 2, dokument br. 22, str. 1.</ref> O susretu sa Đurišićevim ljudima major Miloš Glišić je obavijestio pukovnika [[Miloša Masalovića]], šefa kabineta generala Milana Nedića, zaključivši da „veza sa [[Crnogorci]]ma postaje svakim danom sve bolja i čvršća“.<ref>ASŽ, fond Ž-30, Zbirka fotografija, kut. 206, sl. 37.</ref> Vezu sa Đurišićem je preko Glišića održavao i major [[Zaharije Ostojić]], koji se nalazio u VK JVuO. Pored toga, major Glišić se usredsredio da popravi odnose sa Talijanima, te će u narednom periodu na tome raditi svakodnevno.<ref>{{harv|Живковић|2017|p=556}}</ref> U junu 1942. broj legalizovanih četnika u Srbiji iznosio je 11.300. Nemci su sa nepoverenjem posmatrali činjenicu da kvislinške formacije neprestano narastaju popunjavanjem iz četničkih redova. Nosili su se mišlju da znatno smanje brojno stanje legalizovanih četnika; međutim, Nemci nisu imali dovoljno sopstvenih snaga u Srbiji kojima bi zamenili četnike, koji su im činili značajnu uslugu u progonu pripadnika, grupa i odreda NOVJ u Srbiji. Srpska državna straža je bila najbrojnija kvislinška oružana formacija tokom Drugog svjetskog rata u okupiranoj Srbiji. Međutim, Nijemci nijesu imali u nju povjerenja iz dva osnovna razloga: prvo, smatrali su da je riječ o neborbenoj formaciji; drugo, da većina njenih pripadnika inklinira četničkom pokretu Draže Mihailovića. U jednom izvještaju<ref>AVII, NAV, N-T-120, 200/153725—27.</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, I-II, Beograd, 1979.], str. I/299-300.</ref> iz 1942. godine upućenom [[Joachim von Ribbentrop|Joachimu von Ribbentropu]], ministru vanjskih poslova [[Treći Reich|Trećeg Reicha]], svoj stav o ovom problemu je definirao opunomoćenik njemačkog ministarstva u Beogradu [[Felix Benzler]]: {{izdvojeni citat|Srpski izvršni organi su nemoćni pred ustaničkim pokretom. Srpska državna straža, koja preko svojih oficira snažno naginje Draži Mihailoviću, zatajuje naročito protiv njegovih pristalica.}} Krajem maja 1942. godine, do njemačkog opunomoćenog generala i zapovjednika u Srbiji Paula Badera su stigle informacije o tome kako je general Mihailović razvio široku mrežu povjerenika „na srpskom prostoru nekadašnje okupirane jugoslovenske države“. Veza između Mihailovićevih odreda u Srbiji i SDS bila je do to mjere izražena da je general Bader predložio da svi legalni četnički odredi, kao i pojedini odredi SDS, budu razoružani.<ref>AVII, Nemačka arhiva (NMA), 27—1A—26, Izveštaj od 31. maja 1942.</ref><ref>Бојан Б. Димитријевић, Војска Недићеве Србије 1941-1945, Институт за савремену историју, Београд, 2011, стр. 152.</ref> Uz [[Manojla Koraća]], Mihailovićevog legalizovanog oficira i Nedićevog okružnog načelnika u Užicu, među najaktivnijim učesnicima progona partizana i njihovih simpatizera u užičkom kraju, posebno se isticao [[Folksdojčeri|folksdojčer]] i ljotićevac [[Miloš Vojinović]] (Henrih Lautner), komandant Desetog dobrovoljačkog odreda.<ref>Радивоје Папић, Ужичка република 1941. Водич кроз изложбу, Народни музеј Ужице, 2017, стр. 150.</ref> Sjedište odreda je bilo u [[Bajina Bašta|Bajinoj Bašti]]. Tokom [[Borbe za Istočnu Bosnu 1942.|borbi za istočnu Bosnu]], major Radoslav Đurić (»Herman«) obavještava Vrhovnu komandu JVuO da je [[Jezdimir Dangić]] na sastanku sa potpukovnikom Manojlom Koraćem, te da će četnicima u pomoć pristići snage pod komandom potpukovnika [[Momčila Matića]] i Vojinovićev Deseti dobrovoljački odred: {{izdvojeni citat|Iz Bosne 19-III: Situacija ozbiljna. Partizani drže [[Vlasenica|Vlasenicu]] i [[Milići|Miliće]] a opsaduju [[Rogatica|Rogaticu]] i [[Han Pijesak]]. [[Srebrenica]] i [[Drinjača]] u našim rukama. Prema [[Zvornik]]u samo naši odredi. Bosanci neće da se bore protiv partizana. Gde su partizani sa našim odredima, oficiri su morali napustiti odrede jer partizani ubijaju sve (odreda) oficire koje uhvate. Račićev odred hoće da se bori ali je slab brojno. Partizani jaki 2000 ljudi. Iz Užica krenuo Matić sa 1000 ljudi ka Rogatici. Po odobrenju Nedića, Dangić danas na sastanku sa Koraćem. Dakićev odred prišao partizanima. Dangić uopšte nema svojih snaga za borbu. Doći će i Ljotićevci iz Bajine Bašte u pojačanje.<ref name="ReferenceD">[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_69.htm Izvod iz knjige primljenih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 19. marta do 18. aprila 1942. godine]</ref>|Depeša majora [[Radoslav Đurić|Radoslava Đurića]] Vrhovnoj komandi JVuO od 19. marta 1942. godine}} U svom izvještaju od 26. marta 1942. godine, major Đurić upoznaje generala Dražu Mihailovića sa pojedinostima saradnje dobrovoljačke komande iz Bajine Bašte sa štabom istočnobosanskih četnika: {{izdvojeni citat|U vezi sa akcijom u Bosni postoje mnoge ambicije kako lične pojedinaca, tako i pojedinih političkih partija i to: zemljoradnika (kdant pozadine kod Dangića vojvoda Botić, vojvoda Risto Đukanović), JRZ i Ljotićevaca. Ljotićevci rade preko komandanta njihovog odreda u B. Bašti — Lautnera. On je uspeo da postane intiman prijatelj Dangića, vrlo često su zajedno, pa čak i neki Nikić inspektor Ljotićevih odreda dolazi često u Dangićev štab.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_65.htm Izveštaj majora Radoslava Đurića od 26. marta 1942. Draži Mihailoviću o vojno-političkoj situaciji u istočnoj Bosni i stanju četničkih jedinica]</ref>}} [[Lazar Trklja]], ispred Operativnog štaba bosanskih četničkih odreda (šifra »505«), piše 11. aprila 1942. u depeši VK JVuO o teškoj situaciji nakon [[Ustaše|ustaške]] ofanzive.<ref>Zbornik NOR-a, XIV/1, Beograd, 1981, str. 193.</ref> Trklja navodi da se formacija SDK pod Vojinovićevom komandom na frontu pridružila četničkim snagama kapetana [[Dragoslav Račić|Dragoslava Račića]]: {{izdvojeni citat|Ustaše zauzele Vlasenicu, Drinjaču i [[Bratunac]]. Partizani su se i sa ova dva sreza povukli. U ova dva sreza ima oko 2000 četnika. Iz Srbije nema nikog još sem Račićevih ljudi i X. dobr. odreda iz Bajine Bašte; oni su na [[Drina|Drini]]. Nalazim se sa Račićem. Sve će biti po traženju.}} Vazduhoplovni kapetan I klase [[Manojlo Pejić]], pomoćnik načelnika štaba Komande Bosanskih četničkih odreda majora [[Slavoljub Vranješević|Slavoljuba Vranješevića]],<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_2_27.htm Izveštaj majora Slavoljuba Vranješevića od 3. februara 1943. majoru Zahariju Ostojiću o vojno-političkoj situaciji u četničkim odredima zapadne Bosne i saradnji sa nemačkim i ustaško-domobranskim jedinicama]</ref> juna 1943. je sastavio izvještaj, u kojem se dotakao svih bitnijih događaja u razvoju četničke organizacije u istočnoj i [[Srednja Bosna (oblast)|srednjoj Bosni]] od septembra 1941. do juna 1943.<ref>Zbornik NOR-a, tom XIV, knjiga 2, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, dok. 164, str. 779.</ref> Kapetan Pejić obavještava svoje nadređene o formacijama srpske kvislinške vlade koje su sarađivale sa bosanskim četničkim odredima: {{izdvojeni citat|— Grupa Ljotića, izražena preko komandanta odreda Lautnera, koji nas je pomagao i spasavao narod; <br> — Major — tada »potpukovnik« Matić, već od ranije reflektira na neku veću funkciju u Bosni, zbog čega ruši sve ostale, održava vezu sa kap. Dakićem i prikuplja oko sebe izbegle bosanske četnike. <br> — Major, tada »potpukovnik« Korać, nema više ambicije za Bosnu, jer je sada okružni načelnik u Užicu, sa velikom vlašću, ali i on nas sve mrzi.}} O povezanosti Henriha Lautnera sa Dragoslavom Račićem, ali i s drugim četničkim komandantima, svjedoči u svojim ratnim memoarima i Ljotićev sekretar [[Boško Kostić]]. U maju 1943. Kostić se sastao sa Čedom Vujovićem, delegatom Draže Mihailovića iz [[Čačak|čačanskog]] kraja. Nakon što mu se Vujović žalio na obračune između četnika i dobrovoljaca, Kostić je o Vojinoviću–Lautneru iznio sljedeće zapažanje: {{izdvojeni citat|Što se tiče Vojnovića–Lautnera, meni nisu detalji poznati, pa bih ga molio da mi to iznese konkretno, kako bih o tome referisao Nediću i Ljotiću. Napomenuo sam pri tom da baš sad idem iz Užica gde sam i čuo i video, da Vojnović saradjuje sa pojedinim četničkim komandantima kao, na primer, sa Ajdačićem, Katanićem, Markovićem a znam da je četničkom komandantu Račiću učinio velike usluge i dao dosta municije a jednom prilikom mu je spasao i život. S druge strane znam, da je Vojnović–Lautner sa svojim odredom najviše doprineo da se preko krvave Drine prebaci u Srbiju mnogo hiljada srpske dece i drugih Srba i Srpkinja što su bežali pred ustaškim zlikovcima.<ref>Boško N. Kostić, Za istoriju naših dana – Odlomci iz zapisa za vreme okupacije, Lil (Francuska), 1949, str. 108–109.</ref>}} Sekretar Kostić je zamolio Vujovića i da prenese Mihailoviću čvrsta uvjeravanja Nedića i Ljotića: {{izdvojeni citat|Nedić i Ljotić spremni su da Dražu pomažu [sa] oružjem, municijom, novčano i u svakom drugom pogledu, sve što budu mogli. Oni mole đenerala Mihajlovića, da sa svoje strane u Srbiji ne uspostavlja za sada, svoju vlast, jer da je narodu teško već i ovo dvovlašće, Nemaca i Nedićeve vlade. Trovlašće bi bilo još daleko teže, jer bi ono izazvalo velike zabune, da ne kažemo anarhiju, pošto bi bile dve srpske vlasti i narod ne bi znao koga da sluša. Nedić i Ljotić dalje poručuju, da srpska vlada u Beogradu neće postavljati više komadante oružanih jedinica niti okružne i sreske načelnike, bez prethodne saglasnosti đenerala Mihajlovića. Oni smatraju, da bi đeneral Mihajlović trebao da ostane izvan teritorije okupirane Srbije i da tamo čisti teren od komunista, a oni će u Srbiji taj isti posao da rade. U danom momentu spremni su da vlast i sve svoje oružane odrede predaju Draži ili licu koje Kralj bude odredio.<ref>Boško N. Kostić, n. d., str. 110.</ref>}} Lazar Trklja, Mihailovićev politički izaslanik u [[Istočna Bosna|istočnoj Bosni i Hercegovini]], potvrdio je u i svom ratnom dnevniku da je Vojinović–Lautner bio naklonjen »bosanskoj stvari«, tj. tamošnjoj organizaciji četnikâ: {{izdvojeni citat|U Bajinoj Bašti bio je Ljotićev dobrovoljački odred. Istina, on je prema bosanskoj stvari bio naklonjen, ali nepomirljivi neprijatelj svake akcije koja se vezivala za London i bila antinemačka.<ref>[https://www.vladimirdimitrijevic.com/sr-yu/tekstovi/459-na-golgotskom-putu-ratni-dnevnik-lazara-trklje-1941-1944-otkopana-istina-sluzbeni-glasnik-beograd-2020-priredio-nikola-trklja-2.html Vladimir Dimitrijević: NA GOLGOTSKOM PUTU - RATNI DNEVNIK LAZARA TRKLjE 1941-1944 OTKOPANA ISTINA, SLUŽBENI GLASNIK, BEOGRAD 2020, PRIREDIO NIKOLA TRKLjA]</ref>}} Predratni [[Valjevo|valjevski]] [[ZBOR|zboraš]] [[Borivoje Karapandžić]], prosvetar u jedinicama SDK tokom okupacije, piše o saradnji dobrovoljačkih jedinica iz zapadne Srbije sa Mihailovićevim četnicima u istočnoj Bosni. Opisujući Vojinovićevu ključnu ulogu u spašavanju srpskih izbjeglica, u knjizi ''Građanski rat u Srbiji 1941—1945'' Karapandžić navodi, između ostalog, sljedeće: {{izdvojeni citat|Prelazeći preko Drine, dobrovoljci su dolazili u dodir i s pojedinim četničkim odredima iz Istočnog dela Bosne. Pri tim dodirima, a i docnije, dobrovoljci su davali bosanskim četnicima i oružje i municiju, kao i druge potrebe. Sve što je moglo koristiti srpskoj braći u Bosni, dobrovoljci su im, takoreći otkidajući od sebe, s ljubavlju davali, izražavajući tom prilikom divljenje prema njihovoj četničkoj borbi. Razume se, ovu pomoć dobrovoljci su davali onim četničkim komandantima i njihovim odredima, koji su se beskompromisno borili protivu svih srpskih dušmana, a naročito protivu ustaša i komunista. Takvi komandanti su bili: major [[Jezdimir Dangić]], kapetan [[Stevan Damjanović|Stevan Damjanović – Leka]] i Đura Bižić, koji su i svoje živote položili na oltar Otadžbine, boreći se protivu srpskih din dušmana.<ref>Боривоје М. Карапанџић, Грађански рат у Србији 1941—1945. Друштво Хиландар, Ваљево, 2010, стр. 201—202.</ref>}} U cilju zaustavljanja ustaškog nadiranja ka Drini, četničkom su vođstvu u istočnoj Bosni iz Vrhovne komande JVuO tada stizale naredbe i da svoje pokrete koordiniraju, između ostalih, zajedno sa potpukovnikom [[Radojkom Jovandarićem]], komandantom legalizovanog Kotleničkog četničkog odreda. Potpukovnik Jovandarić se na službi pri kvislinškoj upravi takođe nalazio u Bajinoj Bašti: {{izdvojeni citat|21-III. — Neka Dangić stupi u vezu sa p.puk. Jovandarićem u Bajinoj Bašti da mu da prvu pomoć. Pripremamo slanje pomoći radi podizanja morala. Neka Račić prikupi sa svog najboljeg terena u Srbiji ljudstvo i privuče sebi za rad u Bosni. Pošaljite ljude Panteliću u Krupanj za pojačanje. Stupiti u vezu sa p. puk. Jovandar. u B. Bašti. Naredite svima u ime moje.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_72.htm Izvod iz knjige poslatih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 21. marta do 26. aprila 1942. godine]</ref>}} Narednog mjeseca, major [[Zaharije Ostojić]] (šifra »222«) šalje depešu u kojoj zahtijeva sljedeće: {{izdvojeni citat| ''Br. 15 za 505, key 3, 15-IV-942 god.'' Javite da li je Dangić odveden. Potrebne snage uzeti od Račića, Mitića, Jovandarića i Matića. Svi su vam bliži i stupite sa njima u vezu. Čim nađete siguran teren, po datim uputstvima Laze [Trklje — prim.] baciće Vam se iz vazduha oružje, municija i ostalo. Učinite sve da se narod sačuva. Pošaljite detaljnije izveštaje o Hercegovini i odgovorite na ranije postavljena pitanja. — 222.<ref>Zbornik NOR-a, XIV/1, Beograd, 1981, str. 206—207.</ref>}} O pomoći koju su srbijanski četnički odredi pružili četnicima u istočnoj Bosni, sadejstvujući s njima u borbi protiv ustaša na Drini u proljeće 1942. godine, Dražu Mihailovića je 4. maja 1942. obavijestio<ref>''Документи о издајству Драже Михаиловића — књига 1'', Државна комисија за утврђивање злочина окупатора и његових помагача, Београд, 1945, документ бр. 664, стр. 566—568.</ref> i kapetan [[Dušan Radović Kondor]], komandant legalizovanog Zlatiborskog četničkog odreda: {{izdvojeni citat|U toku prošlog meseca sa svojim odredom prebacio sam se preko Drine kod Starog broda, pa sam na položajima oko Perušića vodio borbu sa ustašama. Dana 2. maja t. g. povukao sam se na desnu obalu Drine, pod pritiskom neprijatelja. Dana 3. maja t. g. oko 9 časova na položajima oko Vežanje na Tari planini presreli su me Nemci i razoružali mojih 69 ljudi, iako sam imao odgovarajuće dokumente o legalnom postojanju odreda na teritoriji Srbije. Otpor nisam dao, jer nisam imao instrukcija. Svoje ljude, koji su mahom Bosanci prekaljeni kroz borbe i gerilske poduhvate, sačuvao sam i držim ih na okupu na pogodnom mestu. Oružje ću dobiti. Molim za hitno naređenje kuda da krenem i kom odredu da se priključim. Nalazim se u okolini Užica. S verom u Boga za Kralja i Otadžbinu.}} Pripadnici četničke organizacije iz istočne Bosne su nastavili održavati kontakte sa kvislinškom upravom Milana Nedića i nakon hapšenja majora Jezdimira Dangića od strane njemačkih okupacionih vlasti. 20. maja 1942. prispio je u Beograd memorandum iz štaba istočnobosanskih četnika (upućen „gospodinu Milanu Nediću, predsedniku srpske vlade“), u kome se pružaju podaci o istorijatu četničkog pokreta i traži pomoć u novcu, ishrani i naoružanju. Četničke vođe obavještavaju generala Nedića da je vojvoda [[Stevan Botić]], nakon Dangićeva hapšenja, preuzeo dužnost komandanta. U memorandumu, četnici iz istočne Bosne mole Nedića da njihovu akciju pomaže što više može, tako što će za sreske načelnike i komandante oružanih odreda u brojnim mjestima [[Zapadna Srbija|zapadne Srbije]] postaviti ljude koji bi na četničku akciju u istočnoj Bosni gledali „pravilno, srpski i patriotski“.<ref>AVII, br. 9/2-1, k. 1a.</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, n.d.], str. I/285.</ref> U depeši poslatoj 27. maja 1942. članu četničkog [[Centralnog nacionalnog komiteta]] (CNK) Lazaru Trklji, general Mihailović piše: „Ceo dosadašnji rad u Bosni poznat mi je kao i težnja vlade spasa... Naši ljudi moraju prekinuti svaku vezu sa Beogradom. Ako Beograd želi da pomaže ta pomoć neka se ukaže stanovništvu preko posrednika koji treba da budu pošteni bez političkih tendencija.“<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_112.htm Izvod iz knjige poslatih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 10. maja do 27. juna 1942. godine]</ref> 30. juna 1942. Trklja odgovara Draži Mihailoviću: „Veza sa zvaničnim Beogradom sve je manja a i on nas se odriče.“<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_123.htm Izvod iz knjige primljenih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 29. juna do 18. jula 1942. godine]</ref> Vojvoda Stevan Botić, komandant Bosanskih četničkih odreda i njegov načelnik štaba kapetan [[Borivoje Mitranović]], u pismu poslatom 17. jula 1942. godine, obavještavaju jednog četničkog oficira zašto ipak ne žele prekinuti veze sa »zvaničnom Srbijom«: {{izdvojeni citat|Došle su vesti od Čiče koje nismo mogli do kraja proveriti dali su od njega da se od njegove strane više ne računa sa celinom bosanske akcije i da se sve veze sa zvaničnom Srbijom prekinu... <br /> Mi smo se odovuda usprotivili prvo da mi ne možemo javno da prekinemo veze sa Srbijom time što bi se javno deklarisali za tu akciju gde smo svi zato što bi nam bio onemogućen svaki azil u Srbiju i kupovina municije i oružja, a da ne govorimo o nejači koja svakim danom otuda beži.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_122.htm Obaveštenje Gorskog štaba bosanskih četničkih odreda od 17. jula 1942. kapetanu Milivoju Kovačeviću o razlozima neslaganja sa politikom Draže Mihailovića prema četnicima u istočnoj Bosni]</ref>}} Četnički kapetan [[Pavle Grubač]] izvještava majora Petra Baćovića 23. jula 1942. o situaciji u istočnoj Bosni, navodeći da sarađuje sa potpukovnikom Momčilom Matićem, legalizovanim ravnogorskim oficirom i komandantom Nedićeve »Drinske grupe srpskih oružanih snaga«. Kapetan Grubač piše da se s potpukovnikom Matićem povezao i vojvoda Stevan Botić, koji je tih dana prešao preko [[Drina|Drine]] u Srbiju: {{izdvojeni citat|Botić je preko svojih ljudi uspeo da je iz odreda potpukovnika Matića otišlo 36 ljudi sa oružjem i sada neznam da Matić neće imati neugodnosti kod Nemaca pošto su puške registrovane. Botić je sa time prekinuo svaku vezu sa Matićem koji mu je dao 11 sanduka municije i hrane, pre odlaska. [...] <br /> Sa Drinskom grupom stojim odlično. Oni mi izlaze u susret u svemu jer inače bez srestava nebih mogao izlaziti na kraj niti raditi.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_127.htm Izveštaj kapetana Pavla Grubača od 23. jula 1942. majoru Petru Baćoviću o radu Gorskog štaba bosanskih četničkih odreda i situaciji u istočnoj Bosni]</ref>}} U vjerodostojnost Botićevih navodâ mogao se i sâm Draža Mihailović uvjeriti iz izvještaja koji su mu krajem avgusta te godine dostavili vojvoda Dobroslav Jevđević i major Petar Baćović ispred Komande operativnih jedinica istočne Bosne i Hercegovine: {{izdvojeni citat|U vezi sa dolaskom Trklje i Mitranovića u ove krajeve i njihove želje da se sastanu sa Đokom ja sam opširnije razgovarao sa Trkljom. Esencijalno je iz tog razgovora sledeće: Postoji po njihovom mnenju apsolutna potreba da se od strane Bosanaca održavaju veze sa Nedićevom vladom, jer je zvanična Srbija sigurno zaleđe i azil za bosanske izbeglice i jer se bez nje ne može voditi akcija u Bosni. U vezi toga sam konstatovao da oni drugim očima gledaju na Nedićevu akciju nego mi. U vezi sa tim oni žele da pokret u Bosni javno ne treba da bude identifikovan sa Dražinim pokretom, nego da figurira kao samostalan. To obrazlažu i tim da je Draža član londonske vlade i kao takav ne može pristati na likvidaciju turskog [tj. [[Bošnjaci|bošnjačkog]] — prim.] elementa i hrvatskog... Poznajemo odlično prilike u Bosni znamo da u ovom kraju ti ljudi nemaju baš nikoga, pa to saopštavamo, kao elemenat, koji može da posluži pri oceni šta da se uradi prema njima. Da bi bili tačno obavešteni primećujemo samo, da smo i kod nekih bosanskih izbeglica iz naroda primetili izvesnu sentimentalnost prema Nediću.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_162.htm Izveštaj majora Petra Baćovića i Dobrosava Jevđevića s kraja avgusta 1942. Draži Mihailoviću o političkoj situaciji u istočnoj Bosni i Hercegovini]</ref>}} Kapetan [[Siniša Ocokoljić|Siniša Ocokoljić Pazarac]], tada u svojstvu legalizovanog oficira na službi u [[Zaječar]]u, poslao je 22. juna te godine Vrhovnoj komandi JVuO depešu<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_111.htm Izvod iz knjige primljenih telegrama štaba Draže Mihailovića od 31. maja do 26. juna 1942. godine]</ref> kojom obavještava da je uspostavio veze sa [[Sokolski pokret|sokolskom organizacijom]], kao i sa ljudstvom kvislinške SDS u glavnom gradu okupirane Srbije: {{izdvojeni citat|Naredite da štab br. 2 preduzme hitno čišćenje izdajica u Beogradu. Ja ću gledati da angažujem pojedine sokolske trojke i žandarme koji su sigurni za taj cilj. Javite da li imate neko naređenje za rad Sokola u Beogradu. Kod mene je načelnik Sokola sa Čukarice. Oni su dobro organizovani. 700 žandarma iz Beograda traže instrukcije od mene.}} General Mihailović je uvažio prijedloge kapetana Ocokoljića (pseudonim »Iliev«) nakon samo par dana: {{izdvojeni citat|Preduzmite sve Vi i Stojanović [Miodrag, kapetan — prim.] da preobraćate tajno u naše redove sve pripadnike policijske straže i druge Nedićevce. Oficire pozvati da se izjasne. Neposlušne predložiti za lišenje čina sa obrazloženjem. Pozdravite sokole, neka se što bolje organizuju. Trojke neka postoje i nek malo sačekaju, još ne mogu u Beograd da stupe. Žandarmima iz Beograda daj da se što bolje organizuju za opštu stvar.<ref>Раде Ристановић, Милутин Живковић, Милош Чорбић, н. д., стр. 345.</ref>}} Nakon što je [[Milan Aćimović]], ministar unutrašnjih poslova u Vladi narodnog spasa, načelnicima okrugâ u Srbiji navodno izdao naređenje da održavaju dobre odnose sa četnicima, u depeši od 30. juna 1942.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_134.htm Izvod iz knjige poslatih telegrama štaba Draže Mihailovića od 29. juna do 5. avgusta 1942. godine]</ref> general Mihailović upućuje svoje komandante na saradnju sa policijskim aparatom kvislinške uprave: {{izdvojeni citat|Aćimović naredio izvesnom broju okruž. i sres. načelnika da budu blagonaklonjeni prema nama kako bi po padu Nemačke preko njih imao sve konce vlasti u svojim rukama. Imati na umu ovo, koristiti policiske njuške a ništa ne otkrivati niti im verovati. Obavestite sve susedne komandante.|[[Dragoljub Mihailović]]}} U vrijeme dok je obavljao funkciju ministra unutrašnjih poslova u Vladi nacionalnog spasa, Milan Aćimović je predstavljao drugu ličnost po uticaju u kvislinškim strukturama, odmah iza generala Milana Nedića. U tom pogledu, karakteristično je kritički intonirano pismo s kraja ljeta 1942. godine, čiji je autor general [[Harald Turner]], načelnik Upravnog štaba njemačkog vojnog zapovjednika u Srbiji. Naime, nakon što je centrala [[Abwehr]]a u Beogradu poslala izvještaj u kom se Aćimović pokušava diskreditovati, i to na osnovu dostavâ poteklih iz krugova bliskih Dimitriju Ljotiću, dr Turner je ustao u njegovu odbranu, uputivši oštre prijekore centrali Abwehra zbog neosnovanih kleveta na Aćimovićev račun. Turner za Aćimovića tvrdi da od početka „stoji na odlučujućem mestu u javnom životu Srbije“, kao i da je u vrijeme [[Gušenje ustanka u Srbiji|gušenja ustanka u Srbiji]], upravo Aćimović predložio Nedića za predsjednika srpske vlade, čime su otklonjene prepreke za provedbu ove njemačke zamisli u djelo. Iz Turnerova odgovora postaje jasno da Aćimović ni svoje kontakte s generalom Dražom Mihailovićem nije mogao uspostaviti samostalno ili bez dozvole njemačkih obavještajnih strukturâ: {{izdvojeni citat|Ovome [Nediću] je on [Aćimović] do današnjeg dana lojalno služio, isto tako kao što je lojalno sledio naređenjima nemačke vojne uprave... Nakon što su se smirile prilike u Srbiji, Aćimović je, kao ministar unutrašnjih poslova, a time i kao vrhovni šef državne sigurnosti, posle ministra predsednika imao izvršnu vlast u svojim rukama. Sa svoje strane je vođa pokreta Zbor, [[Dimitrije Ljotić|Ljotić]], gledao da ostvari svoje političke namere i da u pogodnom trenutku on dođe na vlast. Već skoro tri četvrtine godine on se trudi da ugrozi, preko svojih poverljivih ljudi, poverenje prema Aćimoviću, i to metodom svojstvenom samo [[Balkan]]u, neistinitim klevetanjem... Tvrđenje da je jedan poverljiv čovek ministra Aćimovića pre izvesnog vremena razgovarao u [[Ljig]]u sa Dražom Mihailovićem, netačno je. Način na koji Aćimović, kao ministar unutrašnjih poslova, ima da saobraća sa Dražom Mihailovićem, ugovoren je između zapovednika Sigurnosne policije i [[Sicherheitsdienst|SD]]-a i pod kontrolom je istoga.<ref>Istorijski arhiv grada Beograda, sudski predmet Dragog Jovanovića, optužni materijal.</ref><ref>Branislav Božović – Mladen Stefanović: MILAN AĆIMOVIĆ – DRAGI JOVANOVIĆ – DIMITRIJE LJOTIĆ, Centar za informacije i publicitet, Zagreb, 1985, str. 84.</ref><ref>Бранислав Божовић, Специјална полиција у Београду 1941-1944, Завод за уџбенике, Београд, 2014, стр. 186—187.</ref>}} U avgustu 1942, centrala Abwehra u Beogradu je obavijestila nadređene da postoje izvještaji o tajnoj korespondenciji između Nedića i Aćimovića s jedne i Draže Mihailovića s druge strane. Desetog oktobra je [[Gestapo]] primio izvještaj četnika Nemanje Pavlovića, inače kurira obaveštajne službe Draže Mihailovića, u kojem je Milan Aćimović optužen za održavanje stalne veze sa pokretom DM. Pavlović konkretno navodi: Aćimović se u [[Svrljig|svrljiškom]] srezu sastao sa četničkim oficirima majorom Đurićem i majorom [[Velimir Piletić|Piletićem]] i predao im šifrovani izvještaj; Aćimović je izdao povjerljivo naređenje sreskim načelnicima da pomažu ravnogorce; po svoj prilici Aćimović šalje poštu za Mihailovića preko majora Jove Petrovića iz [[Subjel]]a kod [[Kosjerić]]a; Aćimović je naredio okružnom načelniku Popoviću da čuva Mihailovića i da za njim oprezno šalje potjere s tim da ga uvijek o tome unaprijed informiše. U zaključku izvještaja se navodi: »Aćimović radi punom parom za Dražu.«<ref>Branislav Božović – Mladen Stefanović: MILAN AĆIMOVIĆ – DRAGI JOVANOVIĆ – DIMITRIJE LJOTIĆ, Centar za informacije i publicitet, Zagreb, 1985, str. 91.</ref> Draža Mihailović je [[18. 8.|18. avgusta]] 1942. naredio pukovniku [[Dragoslav Pavlović|Dragoslavu Pavloviću]], delegatu Vrhovne komande JVuO na terenu Zlatiborskog korpusa, da uništava "komuniste" pomoću legalizovanih odreda: {{izdvojeni citat|Ne dozvoliti da se komunisti ustale ma u kom srezu. Prenesite naređenje da se sa komunistima raščisti u Rasinskom i Kruševačkom srezu. Pomoću legalizovanih odreda a koji su naši.<ref>{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/4_14_1_149.htm |title=ZBORNIK DOKUMENATA VOJNOISTORIJSKOG INSTITUTA: TOM XIV, KNJIGA 1 |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>}} Već 21. avgusta 1942, general Mihailović naređuje da svi legalizovani odredi "najenergičnije unište komuniste na svojim prostorijama": {{izdvojeni citat|Raspis svima: Saopštite svima legalizovanim odredima sledeće: Mnogi legalizovani odredi zaboravili su da je sada rat i da je njihova legalizacija samo maska za podzemni rad. Novac i ugodan život raznežio je mnoge koji misle da tako sačekaju kraj rata pa da posle samo izvlače koristi. Neka se zna da se o svakom vodi računa. Naređujem da svi legalizovani odredi najenergičnije unište komuniste na svojim prostorijama. Dalje da naše šumske odrede pomažu na svakom koraku novcem, hranom, municijom, oružjem kao i u izvođenju organizacije i propagande.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_149.htm Izvod iz knjige poslatih telegrama Štaba Draže Mihailovica od 5. do 21. avgusta 1942. godine]</ref>|Raspis Draže Mihailovića od 21. avgusta 1942.}} Nakon dva dana, Draža Mihailović preko »Feliksa« (tj. [[Zvonimir Vučković|Zvonimira Vučkovića]]) upozorava potpukovnika [[Dragoslav Pavlović|Dragoslava Pavlovića]] (pseudonim »Rodrigo«): {{izdvojeni citat|Legalizovanim saopštiti da budu na oprezi jer će Nemci hapsiti sve. Neka zapaze trenutak i na vreme se bace u šumu. Neprijatelj treba da bude prevaren a ne oni.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_155.htm Izvod iz knjige poslatih telegrama Štaba Draže Mihailovica od 22. do 28. avgusta 1942. godine]</ref>}} U raspisu od 8. septembra 1942. upućenom svojim komandantima u [[Okupacija Jugoslavije u Drugom svetskom ratu|okupiranoj Jugoslaviji]] (između ostalih: [[Petar Baćović|Baćoviću]], Vučkoviću, [[Radoslav Đurić|Đuriću]], [[Miodrag Palošević|Paloševiću]], [[Dragutin Keserović|Keseroviću]], [[Siniša Ocokoljić|Ocokoljiću]], Rakoviću, Smiljaniću i dr.), Mihailović iznova kritikuje pasivnost legalizovanih odreda i naređuje stvaranje "letećih jedinica" koje ne bi bile legalne, ali bi se oslanjale na legalizovane odrede i služile bi za "uništavanje neprijatelja": {{izdvojeni citat|U mnogim našim krajevima oseća se zastoj u aktivnom radu. Mnogi legalizovani delovi prešli u mirnodopski život. Mnogi zaboravili da je rat, i da neprijatelja ima mnogo i svuda. Naređujem da svi kom-danti brigada organizuju leteće jedinice iako će to biti za svakog naređeno. Ove jedinice ne mogu biti legalne. Njihovo je mesto šuma i planina. Njihova akcija brza i odlučna, protiv svih i svakoga. Legalni delovi da im posluže kao baza za snabdevanje i prikrivanje, kao grom ove jedinice ima da uništavaju narodne izdajnike i sve unutrašnje neprijatelje, Ljotićevce, komuniste, Pećančeve. O formiranju ovih jedinica kao i o njihovom radu izveštavati. Pred događajima koji nastupaju, ovi leteći delovi poslužiće kao jezgro za mobilizaciju svih snaga brigada. Prednje saopštite svima susedima.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_166.htm Izvod iz knjige poslatih telegrama štaba Draže Mihailovića od 3. do 9. septembra 1942. godine]</ref>|[[Dragoljub Mihailović]]}} General [[Asen Nikolov]], komandant bugarskog okupacionog korpusa, izvještava septembra 1942. njemačkog komandujućeg generala u Srbiji Paula Badera o velikom uplivu pripadnika JVuO u ljudstvu SDS, i navodi da su na jugu Srbije postojale „dobro zakamuflirane organizacije (štabovi) nacionalnog pokreta Draže Mihailovića... Članovi tog pokreta skrivaju se iza službenih položaja i ovlasti. Nalaze se među rukovodstvom vladinih četnika, među oficirima Srpske državne straže, među sveštenicima, učiteljima, državnim službenicima“.<ref name="Jozo Tomasevich 1945"/><ref>Nebojša Stambolija, n. d., str. 307.</ref> Početkom oktobra 1942, komandant Kolubarskog korpusa JVuO kapetan Petronije Nikolić (pseudonim »Peter«) informira generala Dražu Mihailovića o situaciji u sopstvenoj zoni odgovornosti: {{izdvojeni citat|G. pukovniče, rad na organizaciji je uglavnom završen... Ceo naš rad zasnovan je na Vašim uputstvima i naređenjima. Kako u [[Obrenovac|Obrenovcu]] tako i po selima. Nama pripada sve i to sa najboljim domaćinima na čelu. Četnici, poljska straža, graničari, također su sa nama. Ljotićevaca, komunista i ostalih koji bi nas progonili, nema.<ref>Раде Ристановић, Милутин Живковић, Милош Чорбић, н. д., стр. 285.</ref>}} Komandant italijanske 2. armije general [[Mario Roatta]] izvijestio je 23. septembra 1942. Vrhovnu komandu u [[Rim]]u o razgovoru vođenom sa [[Ilija Trifunović-Birčanin|Ilijom Trifunović]]em i [[Dobroslav Jevđević|Dobroslavom Jevđević]]em o nastavku [[Kolaboracija četnika s fašističkom Italijom|saradnje Italijana i četničkih odreda]] na teritoriji [[NDH]]. U izvještaju se navodi da dvojica vojvodâ prećutno priznaju postojanje sporazuma između Mihailovića i Nedića, tj. svojevrsne zajedničke strategije prema okupatorima u svrhu »spasavanja srpskog naroda«: {{izdvojeni citat|Izveštavam da u novom razgovoru koji sam imao sa Trifunovićem, a kojemu je prisustvovao i Jevđević, i jedan i drugi su ponovo dozvolili mogućnost da Nedić i Draža Mihailović deluju sporazumno i da održavaju kontakte. Mada pomenuti sagovornici nisu rekli, ipak treba smatrati da se osnov za sporazum sastoji u sledećem: 1) »spasavanje srpskog naroda« (koji je, navodno, već imao jedan milion žrtava) i očuvanje od daljih masovnih gubitaka; 2) formiranje, održavanje i ojačavanje oružanih formacija (četničkih) određenih da, u momentu kada bude mogućno i celishodno, stupe u akciju sjedinjeni pod komandom Mihailovića; 3) u vezi sa ciljem iznetim u tač. 1), i da bi se omogućilo izneto u 2), u međuvremenu se prilagoditi ambijentalnim prilikama, odnosno: sarađivati u Srbiji (Nedić) sa Nemcima, a u Hrvatskoj (poznate jedinice) sa Italijanima. Mada je ovo što je dosad izneto očigledno, interesantno je da su pomenuta dva četnička rukovodioca delimično priznali a delimično ostavila da se shvati.<ref>Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XIV, knjiga 1: Dokumenti četničkog pokreta Draže Mihailovića, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1981, strana 886.</ref>}} U ljeto 1942. godine, italijanski nadležni organi su pustili iz ratnog zarobljeništva veliki broj odabranih oficira i podoficira [[Jugoslovenska vojska|Jugoslovenske vojske]], sa ciljem uspostavljanja potpune kontrole nad odredima [[Antikomunistička dobrovoljačka milicija|Antikomunističke dobrovoljačke milicije]] (MVAC). Major [[Žarko Todorović]], ilegalni ravnogorski komandant Beograda i Severnih pokrajina, izvijestio je generala Dražu Mihailovića 5. septembra 1942. o puštanju na slobodu potpukovnika [[Ilije Mihića]], potonjeg komandanta Ličkih četničkih odredâ: {{izdvojeni citat|U Lici Ilija Mihić sa 50 oficira i 200 podoficira puštenih u tu svrhu iz italijanskog ropstva, uspostavlja rad sa srpskim življem po dogovoru sa Italijanima. Sedište [[Gračac]]. Pseudonim »Minziner Vilim«. Stupio je u vezu sa Nedićem preko Kukića. Sa nama nije tražio vezu. Poslaću mu poziv da nam se stavi pod komandu.<ref>AVII, ČA, K–294, reg. br. 5/1.</ref>}} Major Žarko Todorović pominje vezu potpukovnika Mihića sa pukovnikom [[Ilijom Kukićem]], koji je tokom 1942. komandovao Srpskim dobrovoljačkim korpusom, nakon što su Nijemci uhapsili pukovnika [[Kostu Mušickog]], upravo zato jer je pomagao Mihailovića i četnike. O izvjesnim vezama Mihića s Kukićem (a preko njega i s Milanom Nedićem), kao i sa italijanskim vlastima, general Mihailović je bio obaviješten krajem septembra 1942. i od strane vojvode Trifunovića-Birčanina, Mihićevog starješine: {{izdvojeni citat|Svoje bavljenje na [[Sušak]]u i u [[Rijeka|Fijumi]] iskoristio sam da dođem u lični dodir sa komandantom ličkih četničkih odreda potpukovnikom Ilijom Mihićem i njegovim oficirima, koji su došli sa terena. Tom prilikom konstatovao sam da ova naša četnička grupa radi pod dosta teškim uslovima. Svi pokreti oficira i njihova akcija na terenu pažljivo se kontrolišu ne samo od strane Italijana, već i od Hrvata, koji koriste svaku priliku da denunciraju četnike i otežaju im rad na organizaciji. [...] Kad sam upitao ppukovnika Mihića, da li je i u kakvoj nameri preko pukovnika Kukića uhvatio kontakt sa Nedićem, odlučno je izjavio da u tom pravcu nije preduzimao nikakve korake i da uopšte niti ima, niti želi sa Nedićem da ima ma kakvu vezu. Biće, međutim, potrebno da proverim o kom je Mihiću reč, pošto na mojoj teritoriji postoje još dva viša oficira sa istim prezimenom... O rezultatu ove provere izvestiću naknadno, a na našeg Mihića ću budno motriti.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_172.htm Pismo Ilije Trifunovića Birčanina s kraja septembra 1942. Draži Mihailoviću o razgovorima sa komandantom italijanske 2. armije o realizaciji plana uništenja partizanskih snaga u zapadnoj Bosni]</ref>}} Od 1941. do 1943. godine, [[italija]]nsko poslanstvo u Beogradu izvještavalo je vladu u [[Rim]]u o svim važnijim događajima na teritoriji okupirane [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevine Jugoslavije]]. Tako je i velika kriza Nedićeve vlade u drugoj polovini 1942. bila jedna od temâ kojom se bavila italijanska ambasada u glavnom gradu Srbije. Službenici italijanskog diplomatskog predstavništva su ukazivali na sukob između Nedića i Ljotića, kao i na njihove suprotstavljene pozicije. Kako je pisao prvi sekretar poslanstva Giorgio Spalazzi, Dimitrije Ljotić je urgirao kod njemačkih vlasti da intervenišu u cilju sređivanja situacije, zaprijetivši izlaskom svojih predstavnika iz vlade ukoliko do toga ne dođe. Ovo se prvenstveno odnosilo na generala Mihailovića, koga je Ljotić okarakterisao kao „gospodara skoro svih oružanih snaga, državnih organizacija i javnog mnjenja“, kojima je Nedić bio samo formalno na čelu. Spalazzi navodi i da se sâm general Nedić slagao sa tvrdnjom da je Draža Mihailović „onaj koji ima moć na terenu“, iz čega on zaključuje da su „[[Srbi]] potpuno protiv [[Sile Osovine|Osovine]]“, ali i da bi Ljotićeve predložene mjere dodatno pogoršale stanje u zemlji.<ref>DDI, Spalazzi a Ciano, serie IX, vol. IX, d. 105, 113.</ref><ref>Бојан Симић, Окупирана Србија у извештајима италијанског посланства у Београду (1941–1943). Војноисторијски гласник, Институт за стратегијска истраживања – Одељење за војну историју Министарства одбране Републике Србије, 2017, стр. 104.</ref> Generalštabni major Žarko Todorović (»Valter«) je Vrhovnoj komandi JVuO 15. decembra 1942. godine sugerirao sklapanje sporazuma sa Ljotićevom SDK: {{izdvojeni citat|Vođstvo Ljotićevaca postalo mekše. Hoće sporazum. Predlažem da se pokuša sporazum, ali pod uslovima da prestanu sa prokazivanjem naših ljudi. Energičnija borba protiv komunista. Da nam daju višak neregistrovanog oružja, a mi njima da obećamo zakonski postupak sa njima posle rata.<ref>Раде Ристановић, Милутин Живковић, Милош Чорбић, н. д., стр. 647.</ref>}} Krajem 1942, komandant Rudničkog korpusa JVuO kapetan [[Dragiša Ninković]] (prethodno legalizovan u [[Požarevac|požarevačkom]] okrugu kod kvislinških vlasti;<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_187.htm Izveštaj majora Miodraga Paloševića od 5. novembra 1942. Draži Mihailoviću o radu na organizovanju četničkih jedinica od 21. marta do 4. novembra 1942. godine]</ref> pseudonim »Leonardo«) uspostavio je saradnju sa ljudstvom kvislinške SDS u njihovim stanicama u [[Belanovica|Belanovici]], [[Ljig]]u i [[Babajić]]u. Njemački okupator je saznao za ovo te stražari bivaju razoružani.<ref>Коста Николић, Историја равногорског покрета, I-III, Београд, 1999, стр. II/21.</ref><ref>Nebojša Stambolija, Srpska državna straža 1942-1944. Doktorska disertacija, Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu, 2019, str. 309.</ref> Potpukovnik [[Milan Kalabić]], načelnik požarevačkog okruga, uhapšen je 3. oktobra 1942. godine od strane [[Gestapo]]a, nakon što se otkrilo da je dostavljao informacije i oružje pripadnicima Jugoslovenske vojske u otadžbini, u kojoj je jedan od komandanata bio i njegov sin [[Nikola Kalabić]]. Nakon mučenja i saslušanja, Milan Kalabić je strijeljan.{{sfn|Tomasevich|2001|pp=215.}} [[Marinski zbor Sjedinjenih Američkih Država|Mornarički]] pukovnik [[Albert B. Seitz]], pripadnik [[Ured za strateške usluge|OSS]] i član [[Sjedinjene Američke Države|američke]] vojne misije u Mihailovićevom štabu, ostavio je nakon rata zapis o Kalabićevoj smrti i njegovim vezama sa generalom Dražom Mihailovićem u knjizi ''Mihailovic: Hoax or Hero'' („Mihailović: prevarant ili heroj“). Zbog pogubljenja Kalabića starijeg, pukovnik Seitz isključuje samu mogućnost docnije saradnje Nikole Kalabića sa okupatorom, iako će on biti jedan od potpisnika [[Ugovori o saradnji četnika i Wehrmachta|sporazuma sa Nijemcima]] krajem novembra 1943: {{izdvojeni citat|Kada su Nemci napali Ravnu goru velikim snagama u decembru [1941. godine — prim.], prošao je on [Kalabić mlađi — prim.] kroz Srbiju u Šumadiju jugoistočno od Beograda. Kada je prolazio kroz srez gde mu je otac bio načelnik, koji se bio odlučio da ostane u službi i da pristane uz Nedića, Kalabić i njegovi ljudi bili su u bednom stanju — bez municije, polumrtvi od gladi, a jedino što ih je održavalo bila je njihova volja da prežive i da se bore. Otac se pobrinuo za to da mu sin i njegove pristalice budu potpuno nanovo opremljene. U decembru 1942. godine Gestapo je otkrio da je starac potajno pomagao ne samo svoga sina, već i druge Mihailovićeve snage. Bio je uhapšen i osuđen na smrt. Način izvršenja ove smrtne kazne bio je užasan. Povlačili su ga preko razbijenog stakla dok nije umro, ali iz njegovih usta nije se čula ni jedna reč. Kada sam kasnije preko ruskog radija čuo da Kalabić sarađuje sa Nemcima, mogao sam samo da držim pred očima sliku krvave izmrcvarene lešine ovog starca, voljenog od svoga sina, i u čudu se pitati kakvi to moraju biti ljudi koji mogu Amerikance smatrati toliko lakovernim.<ref>Albert Sajc, »Mihailović — šarlatan ili heroj?« Kolumbija, Ohajo, 1953.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/11_48.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje MIHAILOVIĆEVI KORPUSI POD KOMANDOM OKUPATORA]</ref>}} Iz ravnogorske komande Beograda (kapetan [[Aleksandar Saša Mihajlović]]) upozoravali su već 27. septembra 1942. na nesmotrenost potpukovnika Milana Kalabića, kao i na nadolazeće raspuštanje legalizovanih četničkih odreda od strane Nijemaca: {{izdvojeni citat|Negativnim radom Kalabićevih odreda, došla je kaznena divizija u Požarevački okrug i ceo kraj nalazi se pred katastrofom. Po saznanju, pretstoji razoružanje tih odreda od strane nemačkih vlasti. A ovi su spremni da se povuku u šumu, a to bi bio povod za nemačku akciju. Da bi se sačuvao narod molim da naredite Kalabiću da stupi sa mnom u vezu i da primi moju sugestiju o rešenju tog pitanja. Da bi se izbegla katastrofa bolje je da se jedan mali deo oružja preda i time Nemci umire. Tamo bi ostala straža [SDS — prim.] pod oružjem, '''a to su sve naši ljudi'''.<ref name="leskovackizbornik.rs"/><ref>Раде Ристановић, Милутин Живковић, Милош Чорбић, н. д., стр. 962.</ref>}} U depeši od 22. decembra 1942, poručnik Nikola Kalabić prenosi Mihailoviću informacije o smrti svog oca, izražavajući odanost njemu i četničkom pokretu: „Stric [konspirativno ime Milana Kalabića — prim.] je u B[eograd]u sa još 16 oficira streljan. Žalim ga mnogo, ali sam presretan što je poginuo kao Dražin čovek. Istrajaću u ovoj borbi pa ma još ne znam kakav me udar zadesio. Živeo kralj! Živeo naš dragi Čiča! Živeo ravnogorski pokret!“ Istog dana, general Mihailović odgovara Kalabiću: „Hvala bogu da ste se spasli. Neizmerno žalim pale žrtve. Pored ovoga u Stricu sam izgubio najboljeg i svog i našeg prijatelja. Sve ćemo ih dostojno osvetiti.“<ref name="leskovackizbornik.rs"/><ref>Раде Ристановић, Милутин Живковић, Милош Чорбић, н. д., стр. 965.</ref> O hapšenju potpukovnika Kalabića, kao i o njegovom pogubljenju, Mihailović je radiogramom 23. decembra 1942. obavijestio i [[Vlada Kraljevine Jugoslavije u egzilu|emigrantsku vladu u Londonu]]: {{izdvojeni citat|Nemci su streljali majora Milana Kalabića... Kalabića je Nedić smatrao za svog najboljeg prijatelja... U stvari, Milan Kalabić je bio naš najodaniji saradnik i učinio je velike usluge našoj stvari.<ref>Nikola Milovanović, Kroz tajni arhiv Udbe (drugo izdanje), Sloboda, Beograd, 1975, str. 144.</ref><ref>[http://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20220904190938/https://znaci.org/00001/154_4.pdf |date=2022-09-04 }}, str. I/269-270.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/11_13.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje LEGALIZACIJA MIHAILOVIĆEVIH ODREDA]</ref>}} Novinar [[Stanislav Krakov]], sestrić generala Milana Nedića te jedan od njegovih najbližih saradnika za vrijeme okupacije, u svojim ratnim memoarima potvrđuje da je potpukovnik Milan Kalabić, uz znanje predsjednika srpske kvislinške vlade, održavao vezu sa komandantom JVuO generalom Mihailovićem: {{izdvojeni citat|Sve akcije moga ujaka [generala Nedića — prim.] za spasavanje Kalabića bile su bezuspešne, iako je učinio sve što je ljudski bilo moguće da spase svog vernog komandanta, jer je Kalabić sve svoje veze sa Mihailovićem vršio sa znanjem moga ujaka, te služio kao veza za snabdevanje Mihailovićevih odreda.<ref>Станислав Краков, Генерал Милан Недић, Књига друга: Прeпуна чаша чемера, Минхен, Штампарија Искра, 1968, стр. 454.</ref>}} Krakov navodi i da se oko [[Božić]]a 1942, tj. pred sâm kraj godine, dva puta sastao sa generalom Nedićem. On piše da ga je zatekao u turobnom raspoloženju, citirajući riječi koje je Milan Nedić govorio „samo svojim najbližim i najpoverljivijim saradnicima“: {{izdvojeni citat|«Za [[srpski narod]], za svakog od nas, za mene lično ovo nisu dani [[Vitlejem]]a i mira među ljudima na zemlji. Ovo su dani [[Golgota|Golgote]], dani mučeništva i smrti, ali će dati [[Bog|Svevišnji]] da i za srpski narod dođu dani uskrsnuća. Vidim da je i Draža čuo moj glas i da je razumeo kolika se opasnost nadnela nad Srbijom. Razumeo je i, Bogu hvala, vlada i dalje mir i red. [...] Draža i ja radimo jedan isti posao, ali idemo različitim putevima. Moramo ići razdvojeni jer ne treba neprijatelj da oseti da smo na istom poslu».<ref>Станислав Краков, н. д., стр. 469—470.</ref>|General [[Milan Nedić]]}} === Saradnja četnika sa Dragim Jovanovićem i Upravom grada Beograda === Tokom 1942. godine, uspostavljen je kontakt i između Draže Mihailovića i [[Dragomir Jovanović|Dragog Jovanovića]]. Dragi Jovanović je od 22. aprila 1941. izvanredni komesar za grad Beograd; u narednim mjesecima preuzeće funkcije upravnika grada Beograda i predsednika beogradske opštine. 25. avgusta 1942. godine, a po zamisli [[SS]]-generala [[Augusta fon Majsnera]], Milan Nedić će ga imenovati za šefa [[Srpska državna bezbednost|Srpske državne bezbednosti]] (SDB). Sa pozicije šefa SDB, budući u rangu i sa ovlašćenjima ministra u Nedićevoj vladi, Jovanović će ''de facto'' komandovati Srpskom državnom stražom do 5. novembra 1943. Nakon što je četnički komandant u martu i aprilu 1942. naredio svojim podređenima da upotrebe uticaj na [[Specijalnu policiju Uprave grada Beograda]] za nemilosrdan obračun sa članovima ilegalne [[Komunistička partija Jugoslavije|KPJ]] (“Pomagati svim silama hapšenje komunista”, glasi naredba iz Vrhovne komande JVuO od 21. marta<ref>{{Cite web |title=Izvod iz knjige poslatih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 21. marta do 26. aprila 1942. godine |url=http://www.znaci.org/00001/4_14_1_72.htm |access-date=2022-09-02 |archive-date=2022-09-02 |archive-url=https://web.archive.org/web/20220902103450/https://znaci.org/00001/4_14_1_72.htm }}</ref>), 15. avgusta iste godine generalu Mihailoviću je javljeno da je Jovanović kontaktirao izvjesne četničke komandante u Srbiji kako bi "''preko određenog lica javio Čiči važna saopštenja''."<ref>Izvod iz knjige primljenih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 3. do 18. avgusta 1942. godine http://www.znaci.org/00001/4_14_1_145.htm {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20220902103435/https://znaci.org/00001/4_14_1_145.htm |date=2022-09-02 }}</ref> Već 17. avgusta, Mihailović odobrava kapetanu [[Siniša Ocokoljić|Siniši Ocokoljiću]] da stupi u kontakt preko inžinjera Bojovića, šuraka Dragog Jovanovića, uz upozorenje: "''Budite oprezni jer Dragi je lopov''." Pet dana docnije, Draža Mihailović naređuje svojim ljudima u Komandi Beograda JVuO (»Jozef« je bio pseudonim za radio-stanicu četničke organizacije u glavnom gradu, kao i za ličnosti na njezinom čelu, poput kapetana [[Aleksandra Saše Mihajlovića]], [[Mladen Žujović|Mladena Žujovića]] i [[Vojin Andrić|Vojina Andrića]]) da koriste Specijalnu policiju protiv komunista: {{izdvojeni citat|Dobili sigurne izveštaje da se komunisti dobro organizuju u Beogradu kao i da imaju i oružje. Tajno organizujte sve u Beogradu protiv komunista a u prvom redu sokole i policiju. Sad ne birajte sredstva za borbu, a u danom momentu postupite bez milosti protiv njih. Beograd ne sme biti u njihovim rukama.<ref>Izvod iz knjige poslatih telegrama Štaba Draže Mihailovica od 5. do 21. avgusta 1942. godine http://www.znaci.org/00001/4_14_1_149.htm {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20220902103432/https://znaci.org/00001/4_14_1_149.htm |date=2022-09-02 }}</ref>|Depeša Draže Mihailovića od 21. avgusta 1942. godine}} Dragomir Dragi Jovanović je i preko svog ličnog sekretara Anđelka Božinovića pokušao uspostaviti kanal komunikacije sa ravnogorcima generala Mihailovića. Naime, na [[Beogradski proces|Beogradskom procesu]] 1946. prezentovana je depeša od 28. avgusta 1942. koju je potpisao major [[Žarko Todorović]] (pseudonim »Valter«), komandant Beograda JVuO, u kojoj stoji: „Dragi Jovanović se nudi preko Božinovića pod uslovom apsolutne diskrecije i prividno i dalje neprijateljskog stava. Hteo bi vezu samo preko jednog lica. Mišljenja sam da se iskoristi. Molim odgovorite i molim potpunu tajnost. Upotrebite pseudonim »Adolf« za njega. Kao ministar policije imaće dva pomoćnika, jedno vojno lice bar potpukovničkog čina.“<ref>''Документа са суђења Равногорском покрету'', књига 2, Београд, 2001, стр. 1571.</ref> Mihailović je već sjutradan odgovorio sljedeće: „»Adolf« [tj. Dragi Jovanović — prim.] Ima da pogine, a sada ga koristiti da vidimo šta hoće kao Ministar policije. Napravi se da smo gotovo da se sa njim tajno sarađuje.“ Nakon par dana, Mihailović će »Valteru« iznova potcrtati: „Po pitanju Adolfa poslao sam Vam odavno odgovor iskoristite ga, a zna se šta mu sleduje.“<ref>Раде Ристановић, Милутин Живковић, Милош Чорбић, Радио депеше Југословенске војске у отаџбини 1941‒1942, Институт за савремену историју, Београд, 2021, стр. 626‒627.</ref> Potpisujući se još uvijek kao pukovnik, Mihailović šalje 22. januara 1942. depešu predsedniku Ministarskog saveta Kraljevine Jugoslavije [[Slobodan Jovanović|Slobodanu Jovanoviću]]: {{izdvojeni citat|Obratite pažnju na Anđelka Božinovića, policiskog komesara po kome je poslat jedan naš izveštaj od majora Žarka Todorovića za [[Istanbul|Carigrad]]. Izgleda da ga je Uprava Grada Beograda poslala sa nekom specijalnom misijom za račun [[Gestapo|Gestapa]]. Pukovnik Mihailović.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_105.htm Izvod iz zbirke telegrama Štaba Draže Mihailovića poslatih izbegličkoj jugoslovenskoj vladi od 4. novembra 1941. do 11. juna 1942. godine]</ref>}} Na području glavnog grada Srbije, Dragi Jovanović je tokom 1942. održavao vezu i sa kapetanom Sašom Mihajlovićem, koji će majora Todorovića naslijediti na čelu četničke organizacije u Beogradu, i to preko [[Ilije Paranosa]], potpredsednika Beogradske opštine (a ne Paranosa, šefa Specijalne policije UgB) i preko Komande Srpske državne straže, kojom je rukovodio Jovanović u svojstvu šefa SDB. Jovanović se i lično sastao sa Mihajlovićem novembra 1942. na [[Avala|Avali]].<ref>Бранислав Божовић, Специјална полиција у Београду 1941-1944, Завод за уџбенике, Београд, 2014, стр. 233.</ref> Dok se Mihailović sa svojim štabom nalazio u Crnoj Gori, njegova glavna politička veza u Srbiji bio je [[Ilija Mihailović]], bivši predsjednik [[Narodne skupštine]] i predsjednik [[Jugoslovenska nacionalna stranka|Jugoslovenske nacionalne stranke]] (JNS). Preko njega je Dragi Jovanović, juna 1942. godine, ugovorio sastanak sa Nikolom Kalabićem. Jovanović će o ovom susretu pred istražnim organima izjaviti: „Prvi put sam video jednog čoveka za koga sam znao da je iz okoline D. Mihailovića i član organizacije u leto 1942. i to je bio Nikola Kalabić, docnije komandant gorske garde Draže Mihailovića“.<ref>[http://www.znaci.org/00001/155_3.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20220904190938/https://znaci.org/00001/155_3.pdf |date=2022-09-04 }}, str. II/220.</ref> Specijalna policija održavala je kontakte sa komandama i obavještajnim punktovima ravnogorskog pokreta Draže Mihailovića po Srbiji. Saradnja sa četnicima obično se negativno odražavala na pripadnike [[Narodnooslobodilački pokret|Narodnooslobodilačkog pokreta]], koji su bili hvatani, zatim kažnjavani na vremenske kazne i kasnije puštani iz [[Logor Banjica|logora na Banjici]]. О njihovom su puštanju po pravilu obavještavane terenske službe Mihailovićeve organizacije koje bi puštena lica najčešće ubijale.<ref>[https://www.pisi.co.rs/content/logor-banjica-1941-1944-i/ Sima Begović, Logor Banjica 1941-1944, knjiga I], Institut za savremenu istoriju, Beograd, 1989, str. 54.</ref> Obavještajni organ Vrhovne komande JVuO Nikola Božić (»Artur«), inače pomoćnik [[Božidar Bećarević|Božidara Bećarevića]], šefa Antikomunističkog otseka Specijalne policije Uprave grada Beograda, 25. decembra 1942. informisao je Dražu Mihailovića o sljedećem: {{izdvojeni citat|Jedini čovek od današnjih Srba faktora u Beogradu bio je Dragi Jovanović (u koga se još možemo mnogo i sigurno pouzdati) koji je stalno i pred Nedićevom vladom i Nemcima dokazivao da je prvenstvena i glavna opasnost u zemlji još uvek od komunista i da u tome pravcu treba preduzimati uporno energične mere. U svojim nadleštvima, u Srpskoj državnoj bezbednosti i u Upravi grada Beograda, on je u ovome smislu i jedini nagoveštavao mere. Pre nekoliko dana, uoči svoga odlaska iz Beograda, on je izričito izjavio našem poverljivom čoveku, da je potpuno uspeo da uveri Nemce da su izgrednici u Srbiji još uglavnom i jedino komunisti i da u tome pravcu treba preduzeti mere odmah posle katoličkih Božićnih praznika.<ref name="ReferenceE">[https://znaci.org/00001/11_69.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje PORAZ MIHAILOVIĆEVIH SNAGA U SRBIJI I NOVI SPORAZUMI SA OKUPATOROM I KVISLINGOM MILANOM NEDIĆEM]</ref>}} Po okončanju rata, o vezi Jovanovića i Mihailovića pred isljednicima [[OZNA]]-e sâm Bećarević je izjavio: {{izdvojeni citat|Mnogi organi iz UGB bili su na razne načine povezani sa četničkim organizacijama i posle jednog članka u ‛Ravnogorcu’, koji je donet zajedno sa [[Dušan Simović|Simović]]evom izjavom, nastala su masovna bekstva policijskih organa, a naročito stražara u odrede DM... U vezi sa ovim bekstvima Jovanović je održao 3—4 konferencije sa organima UGB i na njima javno nam saopštio da je on naša veza prema organizaciji DM kao predstavniku legalne jugoslovenske kraljevske vlade u Londonu i da prema tome niko nema potrebe da se lično povezuje. Saopštio je čak i to da je svim četničkim organizacijama izdato naređenje od Vrh. komande DM da ne primaju policijske organe u svoje redove i da ovi moraju ostati na svojim mestima i nastaviti sa borbom protiv KPJ.<ref>IAB, istražni predmet Božidara Bećarevića, zapisnik o saslušanju od 14. jula 1949, str. 60.</ref><ref>Бранислав Божовић, н. д., стр. 594–595.</ref>|[[Božidar Bećarević|Božidar Boško Bećarević]], šef Antikomunističkog otseka Specijalne policije Uprave grada Beograda}} Dragomir Jovanović je 1946. na saslušanju<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Nedićeva arhiva, br. 19/7, kut. 1, str. 38.</ref><ref>[http://www.znaci.org/00001/155_3.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20220904190938/https://znaci.org/00001/155_3.pdf |date=2022-09-04 }}, str. II/214—215.</ref> pred istražnim organima svjedočio o svom kontaktu sa organizacijom generala Dragoljuba Mihailovića: {{izdvojeni citat|Nisam bio član organizacije DM, ali sam sa istom imao veza i smatrao se isto toliko obavezan kao da sam član... Ja sam od konca 1941. osećao se lično vezan za organizaciju DM. Smatrao sam da je to pravi nacionalni put i da je to ono što sobom nosi budućnost. Smatrao sam da je potrebna koordinacija sa tom organizacijom u borbi protivu komunista. Odmah od početka u Upravi grada Beograda isključio sam na pogodan način svako intervenisanje, odnosno praćenje rada u cilju sprečavanja organizacije DM.|[[Dragomir-Dragi Jovanović]], upravnik grada Beograda}} === Zahlađenje odnosa i prekid saradnje === Nemački okupator je sredinom 1942. postepeno započeo proces razoružavanja legalizovanih četnika. Istovremeno, i četnički vođa Draža Mihailović uviđa da legalizacija ima i svojih loših strana. 2. septembra 1942. Draža Mihailović poziva svoje legalizovane četnike sa područja Valjeva da se vrate u šume: {{izdvojeni citat|Legalizacija izgleda da je škodljiva za našu organizaciju, ljudi se uspavaju. U Valjevskom kraju Ljotić, Pećanac i Nemci vršljaju. Neka Neško i Voja preduzmu sve da se što pre bilo legalno ili ilegalno vrate na svoj teren. Novaca imam, nemojte da plate Nedićeve vezuju rad.<ref>{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/4_14_1_163.htm |title=ZBORNIK DOKUMENATA VOJNOISTORIJSKOG INSTITUTA: TOM XIV, KNJIGA 1 |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>}} Major [[Zaharije Ostojić]] u referatu od 4. septembra naglašava da je zbog legalizacije "borbeni duh opao, disciplina takođe. Plate su donele kocku i pijančenja, starešinama su se osladili Nedićevi činovi", a nisu bili retki ni "prijateljstva ni lumperaj sa okupatorom."<ref>Kosta Nikolić, Istorija ravnogorskog pokreta (knjiga I), Beograd 1999., str. 222.</ref> Obzirom da nije više bilo potrebe za gušenjem ustanka, okupator je proces razoružavanja legalizovanih četnika u znatnoj meri okončao do kraja 1942. kada je praktično rasformirana formacija pod komandom Koste Pećanca, a legalizovani ravnogorski četnici su se jednim delom ponovo našli u ilegalnom statusu, tj. u šumi, a manjim delom su inkorporirani u Srpsku državnu stražu. Ovo je doprinelo ponovnom jačanju četničke organizacije. 7. novembra 1942. godine Draža Mihailović je raspisom svima u Srbiji izdao naređenje za [[građanska neposlušnost|građansku neposlušnost]]: {{izdvojeni citat|Proglašavam građansku neposlušnost prema okupatorskim vlastima i prema svima vlastima koje su u saradnji sa okupatorom. Za seljake: da više ne daju ni trunku namirnica ni stoke. Da više ne priznaju opštinske uprave. Jedina vlast u selima biće četnička. Predsednicima opština i opštinarima narediti da odmah podnesu ostavke a drugi se ne smeju primiti. Naterati ih da pobegnu u šumu. Naterati ih svima sredstvima da izvrše ova naređenja. Najstariji četovođa je kdt sela. Predsednik opštine i odbornici ako se plaše, neka dadu svoje. Neka se sve sakriva i neka građanska neposlušnost plane jednovremeno u svim selima od 12. o.m. Činovnici sviju struka neka sabotiraju rad, i sve natraške rade što je na štetu neprijatelja i Nedićevog upravnog sistema, činovnici da znaju da će veštim sabotiranjem i naopakim radom mnogo doprineti pobedi. Radnicima preporučiti sabotažu u svakom pogledu. Građanskom življu preporučiti prezir okupatora i svih onih koji za njega rade.<ref>Arhiv VII, Ča, k. 299, reg. br. 14/1: knjiga predatih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 7. do 23. novembra 1942.</ref>|[[Dragoljub Mihailović|Draža Mihailović]]}} Opisujući konsekvence sprovođenja njemačke odluke o raspuštanju legalizovanih četničkih odredâ, [[Paul Bader]], komandujući general i zapovjednik u Srbiji, na sastanku Štaba Komande Jugoistoka 7. decembra 1942. godine, između ostalog, izjavio je sljedeće: {{izdvojeni citat|U borbi protiv Mihailovićevog pokreta postigli smo nove uspehe. Oko 10.000 četnika se borilo na našoj strani, a od toga se polovina povukla u šumu. Četvrtina, oko 4.000 ljudi je razoružana. Ostatak, oko 4.000 ljudi, još je uz nas. Cela građanska neposlušnost, koju je proglasio Mihailović, bio je samo udarac po vodi. Najavljene pretnje merama odmazde delovale su. Streljanja već i onih lica koja su osumnjičena za sabotažu pokazala su da su naše metode bile ispravne.<ref>NAW, Mf, T—312, Roll 468, fr. 8057753—56.</ref><ref>Jovan Marjanović, Draža Mihailović između Britanaca i Nemaca, knjiga I, Britanski štićenik, Globus/Narodna knjiga/Prosveta, Zagreb—Beograd, 1979, str. 328.</ref>}} Krajem 1942. dolazi do formiranja Prvog [[Kosovo|kosovskog]] korpusa JVuO (Gorski štab br. 127) sa četiri brigade: [[Laplje Selo|Lapska]], [[Gračanica (općina)|Gračanička]], [[Gnjilane|Gnjilanska]] i Leteća. Korpusom je komandovao kapetan [[Živojin Marković]]. U naređenju od 12. novembra 1942. godine, kapetan Marković zahtijeva od svih stanovnika, kao i od svih legalnih odredâ na pomenutom području, da se stave pod njegovu (tj. četničku) komandu: „Dosadašnje opštinske uprave i novi poredak uveden od generala Nedića, više se ne priznaje. Oni koji odbiju ovo naređenje, smatraće se izdajnicima.“<ref>Vojni arhiv, Četnici Draže Mihailovića 1941 – 1945, ČA – 101 – 1 – 76.</ref><ref>Ненад Миодраг Антонијевић, Ратни злочини на Косову и Метохији 1941-1945 годинe. Докторска дисертација, Филозофски факултет Универзитетa у Београду, Београд, 2015, стр. 462.</ref> Vredi napomenuti da Nemci 1942. nisu mnogo toga učinili na pacifikaciji Mihailovićevih četnika koji nisu bili legalizovani. Legalizacija većeg dela Mihailovićevih snaga 1942. omogućila je ovom korpusu da izbegne uništenje koje je bilo vrlo izvesno krajem 1941. i da nastavi borbu protiv partizana koje su četnici Draže Mihailovića smatrali najznačajnijim neprijateljem, nadajući se da se partizanski pokret neće više reorganizovati i oporaviti.<ref>[https://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, n.d.], str. I/272-273.</ref> === Saradnja majora Jezdimira Dangića sa Nedićevom vladom i Nijemcima === {{main|Borbe za Istočnu Bosnu 1942.}} Major [[Jezdimir Dangić]] spadao je u red četničkih komandanata koji se nisu u potpunosti podvrgli komandi pukovnika Draže Mihailovića, iako su bili pod njegovim rukovodstvom. Mada je komandno bio podređen Draži Mihailoviću, Dangić je paralelno blisko sarađivao sa Milanom Nedićem. Dangićeva saradnja sa kvislinškom upravom u Srbiji datira još iz vremena Saveta komesara [[Milan Aćimović|Milana Aćimovića]]. Zapravo, Dangić je još sredinom maja 1941. pristupio kvislinškoj Srpskoj žandarmeriji. Međutim, 16. avgusta 1941. Dangić je prešao u [[Istočna Bosna|istočnu Bosnu]] gde je na osnovu uputstava Draže Mihailovića uspeo da stavi pod svoju komandu i reorganizuje sve pročetničke grupe. Dolaskom generala Milana Nedića na čelo Vlade narodnog spasa, 29. avgusta 1941. godine, odnosi između Beograda i Dangićevog štaba u istočnoj Bosni još više su se poboljšali, budući da je uspostavljena stalna veza koja je redovno funkcionirala. Nedić je pomagao Dangića svim sredstvima, šaljući mu oružje, municiju, obuću, odjeću, hranu, čak i pojedine oficire. General Nedić je 25. septembra 1941. izdao naređenje komandantu Srpske žandarmerije generalu [[Stevan Radovanović|Stevanu Radovanoviću]] (Radovanović će na tom položaju naslijediti pukovnika [[Jovan Trišić|Jovana Trišića]], koji postaje njegovim zamjenikom), da poboljša veze sa Dangićevim štabom i da ga pomaže u svakom pogledu.<ref>AVII, Nća, k. 125, reg. br. 1/17-16.</ref> U međuvremenu, Dangićevi su četnici počeli trpjeti poraze u sukobima sa partizanima, a nametnuta im je i borba sa [[Ustaše|ustašama]]. Usljed bojazni od uništenja, Dangić intenzivira saradnju sa Nedićem od koga dobiva preporuku za sastanak sa Nijemcima u Beogradu. Draža Mihailović je znao za Dangićevu namjeru da se sastane sa njemačkim oficirima i odobrio je, što će na [[Beogradski proces|svom suđenju]] i potvrditi.<ref>[http://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20220904190938/https://znaci.org/00001/154_4.pdf |date=2022-09-04 }}, str. I/274-276.</ref> Prema izvještaju beogradske jedinice [[Abwehr]]a od 29. septembra 1941, zasnovanom na izvještajima jednog pouzdanika koji je bio u dodiru s njim, Dangić je praktički od svog dolaska u [[Bosna (oblast)|Bosnu]] održavao kontakte s Nedićevom administracijom koja ga je podupirala. U izvještaju se navodi da je Dangić imao i »dobre odnose s Nijemcima i da je činio sve kako bi izbjegao sukob između svojih trupa i Nijemaca.«<ref>Mikrofilm br. T-314, rola 1457, snimci 702-704, 711-712.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/40_46.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje SLUČAJ MAJORA DANGIĆA]</ref> Još od 16. avgusta 1941, kada je stigao u istočnu Bosnu, major Jezdimir Dangić je, preko kvislinških struktura Aćimovića i Nedića, otpočeo kontakt i s Nemcima, a zatim direktne pregovore između dve strane. Već 25. avgusta Dangić, u ime Štaba Bosanskih četničkih odreda, piše pismo Nemcima u [[Zvornik]]u, nudeći im predaju oružja pod uslovom da oni ili Italijani okupiraju područje istočne Bosne. Isto tako čine i njegovi potčinjeni, Aćim Babić i [[Boško Todorović]]. Aćimović i Nedić su vezu sa Dangićem održavali preko majora Momčila Matića, kapetana Bogdana Dakića i poručnika Kamenka Jeftića, dok je Dangić s Centrom [[Abwehr|Abver]]a u Beogradu i njegovim predstavnikom kapetanom dr [[Josef Matl|Jozefom Matlom]] bio u vezi preko kapetana Rista Ćukovića i poručnika Branka Kujačića. Ćuković je u isto vreme bio i nemački poverenik i slobodno se kretao od Zvornika do Beograda. Obostrana želja za postizanjem sporazuma iskazana je bila na posljednjim održanim sastancima četničkih predstavnika s pripadnicima Abvera, 20. i 30. decembra 1941. godine.<ref>[https://znaci.org/zb/4_12_2_23.htm Izveštaj opunomoćenog komandanta u Srbiji od 5. februara 1942. komandantu oružanih snaga na Jugoistoku o toku pregovora s četničkim majorom Dangićem u Beogradu]</ref> General [[Paul Bader]], vojnoupravni komandant Srbije, razgovarao je u Beogradu sa Milanom Nedićem, 19. januara 1942. Glavna tema razgovora ticala se mogućnosti saradnje sa četnicima Jezdimira Dangića. Bader iznosi da je Nedić na sastanku iskazao vrlo povoljno mišljenje o ovoj mogućnosti: {{izdvojeni citat|Nedić je još jednom preuzeo izvesno jemstvo za Dangićevu iskrenost i vernost, a za sebe lično je tvrdio da će i on nepokolebljivo stajati uz Nemačku. Nedićeva izlaganja bila su duboko ozbiljna i, kako izgleda, intimno iskrena.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1144&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frames no. 001139—001140.] <br /> ({{jez-njem|"Er übernahm nochmals eine gewisse Bürgschaft für die Aufrichtigkeit und Treue von Dangić und versicherte für sich persönlich, dass auch er unverbrüchlich zu Deutschland stehen wollte. </br> Die Ausführungen von Neditsch waren von grossem Ernst und anscheinend von innerer Aufrichtigkeit getragen."}})</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, n.d.], str. I/279.</ref>}} General Paul Bader je održao ovaj sastanak sa generalom Milanom Nedićem, kako bi od njega dobio neke bliže podatke o Dangiću i njegovim četnicima, znajući da između Dangićevog štaba i Nedićeve vlade postoje kontakti i bliska saradnja na planu borbe protiv partizanskih odreda. Na pitanje opunomoćenog komandujućeg generala upućeno Nediću, kakav je njegov stav prema Dangiću, Nedić je izjavio da u njega ima najveće poverenje: {{izdvojeni citat|Dangić je iz Bosne i bori se samo da bi zaštitio svoj rodni kraj od ustaških i hrvatskih nečoveštava. On nije ni bandit ni buntovnik. On je izjavio da neće da se bori protiv nemačkih oružanih snaga. On bi se bezuslovno potčinio Nemcima i borio se na njihovoj strani protiv ustanka, ako bi imao jemstvo da će njegovi zemljaci u Bosni biti zaštićeni od hrvatskih posezanja. Između Dangića i Mihailovića nije nikad postojala veza, jer njih dvojica u svom delanju polaze od sasvim različitih shvatanja.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1142&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 001138.] <br /> ({{jez-njem|"Dangić wäre aus Bosnien und kämpfte nur für den Schutz seines Heimatsgebietes gegen die Unmenschlichkeiten der Ustaschas und der Kroaten. Er wäre weder ein Bandit noch ein Aufständischen. Er hätte erklärt, dass er nicht gegen die deutsche Wehrmacht kämpfen wollte. Er würde sich den Deutschen unbedingt unterstellen und an ihrer Seite gegen einen Aufstand fechten, wenn er die Gewähr hätte, dass seine Landsleute in Bosnien gegen Übergriffe der Kroaten geschützt würden. </br> Zwischen Dangić und Mihailović hätte nie ein Zusammenhang bestanden, weil beide von einer ganz verschiedenen Auffassung aus handelten."}})</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, n.d.], str. I/277.</ref>|[[Milan Nedić]]}} Prema Nedićevom tumačenju, Dangić je privrženik ideologije „[[Velika Srbija|Velike Srbije]]“. „On je ubeđen da se to može postići samo u vezi i pod zaštitom Nemačke. Jugoslaviju, naprotiv, smatra za promašenu konstrukciju, koja ne bi smela da se ponovi.“<ref>AVII, Mikroteka, N-T-501, rol. 256, mf. 1136-1140. Zapisnik sa sastanka između Nedića i Badera od 19. I 1942, kome su prisustvovali i Nedićev savetnik Miloš Banković i šef komandnog štaba vojnoupravnog komandanta Srbije Erih Keviš.</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1142&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 001138.] <br /> ({{jez-njem|"Die Ideologie, wie Neditch es nannte, wäre bei Dangić ein Grosserbien. Er wäre überzeugt, dass dies nur in einer Verbindung und unter dem Schutz Deutschlands zu erreichen wäre. Er hielte Jugoslavien dagegen für eine verfehlte Konstruktion, die nicht wiederholt werden dürfte."}})</ref> Tom prilikom, general Nedić je nastojao ubijediti generala Badera u neupitnu lojalnost majora Dangića njemačkom okupatoru i kvislinškoj vladi u Beogradu: {{izdvojeni citat|Njegov bi uticaj u Bosni mogao biti vrlo jak. Mogao je [Dangić], dakle, okupiti oko sebe onoliko ljudi koliko mu je potrebno u bilo kojem trenutku. Kada bi mu njemački Wehrmacht naredio da krene u borbu protiv komunista bilo gdje u Staroj Srbiji, on bi to svakako učinio, sam ili zajedno s njemačkim trupama. U stanju je da prikupi potrebne snage u bilo kojem trenutku. On, Nedić, bio je uvjeren da će Dangić ostati vjeran sadašnjoj srpskoj vladi i raditi za nju.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1142&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 001138.] <br /> ({{jez-njem|"Sein Einfluss in Bosnien wäre sehr stark. Er könnte daher jederzeit soviel Leute um sich sammeln, wie er brauchte. Wenn ihm von der deutschen Wehrmacht befohlen würde, an irgend einer Stelle auch in Alt–Serbien den Kampf mit den Kommunisten aufzunehmen, so würde er das unbedingt tuen, allein oder mit deutschen Truppen zusammen. Er könnte dazu die erforderlichen Kräfte jederzeit aufbringen. Er, Neditch, wäre überzeugt, dass Dangić der jetztigen serbischen Regierung treu bleiben und sich für sie einsetzen werde."}})</ref>}} Dangić je stigao u [[Beograd]] 31. januara 1942. sa Perom Đukanovićem, članom četničke Privremene uprave u istočnoj Bosni, na sastanak sa načelnikom Operativnog štaba nemačkog opunomoćenog komandanta u Srbiji pukovnikom Erihom Kevišem (Erich Kewisch). Dangić je bio spreman priznati nemačku vojnu upravu u istočnoj Bosni, i boriti se protiv partizana. Zauzvrat, tražio je da ustaške i domobranske jedinice napuste taj prostor. Prilikom prvog razgovora Nedić i Dangić su zaključili da se mir u istočnoj Bosni može uspostaviti samo suradnjom četnika sa Nijemcima. [[Datoteka:Mihailovićevi oficiri sa Nemcima.jpg|minijatura|Dangić i drugi četnički oficiri na pregovorima sa Nemcima u Beogradu.]] O ovim pregovorima govori izveštaj Opunomoćenog komandanta u Srbiji od 5. februara 1942. komandantu oružanih snaga na Jugoistoku o toku pregovora s četničkim majorom Dangićem u Beogradu: {{izdvojeni citat|Iz tog razgovora proizašla je principijelna saglasnost u pogledu namere da se u istočnoj Bosni, a samim tim i u Srbiji, uspostavi mir, da se prestane s masovnim ubijanjem, kao i jasno saznanje da bi se to moglo ostvariti samo u saradnji nemačkih oružanih snaga sa Dangićem. Dangić je pri tom izjavio da bi se sa svojim ljudima i pri jednom opštem ustanku na Balkanu i iskrcavanju Engleza nepokolebljivo verno borio na nemačkoj strani. On je pri tom izražavao, čak, svoje uverenje da bi samo nemačka pobeda mogla Srbiji da obezbedi pripadajući položaj na Balkanu, dok bi pobeda boljševizma značila uništenje svakog naroda, pa, dakle, i srpskog. Da Nedić zastupa isto mišljenje poznato je.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1094&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frames no. 001090—001091.] <br /> ({{jez-njem|"Sie ergab die grundsätzliche Ubereinstimmung der Absicht, in Ost–Bosnien und damit auch in Serbien Ruhe zu schaffen, das Massenmorden zu beenden und die klare Erkenntnis, dass das nur in der Zusammenarbeit der deutschen Wehrmacht mit D. erreicht werden könnte. D. erklärte dabei, dass er mit seinen Leuten auch bei einem allgemeinen Balkanaufstand und einer Landung der Engländer unverbrüchlich treu auf deutscher Seite kämpfen würde. Er entwickelte dabei seine Überzeugung dahingehend, dass nur der deutsche Sieg Serbien zu der ihm gebührenden Stellung auf den Balkan verhelfen könnte, während der Sieg den Bolschewismus die Vernichtung jeden Volkes, also auch des serbischen bedeuten würde. Dass Nedić dieselbe Auffassung vertritt, ist bekannt."}})</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_2_2.pdf Zbornik NOR-a, XII/2, Beograd, 1976.] str. 111.</ref>}} Nemački general Bader, opunomoćeni zapovednik Srbije, bio je spreman prepustiti Dangiću osiguranje graničnih kotareva NDH na prostoru koji omeđuju reke [[Sava]], [[Drina]] i [[Bosna]], ali je za bilo kakvu promenu statusa istočne Bosne bila neophodna saglasnost [[Nezavisna Država Hrvatska|NDH]]. Major Dangić je uvjeravao njemačke oficire u neraskidivost svog savezništva sa predsjednikom srpske kvislinške vlade generalom Nedićem: {{izdvojeni citat|Na kraju razgovora rekao je da bi kao apsolutni pristalica Nedića morao znati da li se Nedić slaže s jednim takvim uređenjem i da li mu za to daje svoju moralnu podršku. Zbog toga je generalštabni pukovnik Keviš predložio Dangiću da odmah s njim, pod njegovom ličnom zaštitom, pođe za Beograd da bi porazgovarao s Nedićem. Dangić je na to pristao.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1094&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 001090.] <br /> ({{jez-njem|"Zum Schluss der Besprechung sagte er, dass er als unbedingter Nedić–Anhänger wissen müsse, ob Nedić mit einer solchen Regelung einverstanden sei und seine moralische Unterstützung dazu gäbe. Infolgedessen schlug Oberst i.G. Kewisch vor, D. solle sofort mit ihm und unter seinem persönlichen Schutz nach Belgrad mitkommen, um mit N. zu sprechen. D. war einverstanden."}})</ref><ref name="Izveštaj">[https://www.znaci.org/00001/4_12_2_23.htm Izveštaj Opunomoćenog komandanta u Srbiji od 11. februara 1942. komandantu Jugoistoka o toku pregovora s majorom Dangićem u Beogradu]</ref>|Izveštaj Opunomoćenog komandanta u Srbiji od 11. februara 1942. komandantu Jugoistoka o toku pregovora s majorom Dangićem u Beogradu}} [[2. 2.|2. februara]] [[1942]]. nemački general Bader je pozvao predstavnike NDH, ministra [[Vjekoslav Vrančić|Vjekoslava Vrančića]] i [[hrvatsko domobranstvo|domobranskog]] pukovnika [[Fedor Dragojlov|Fedora Dragojlova]] u Beograd, na pregovore sa Dangićevim izaslanicima. Dangić je bio spreman priznati nemačku komandu, a uslovno i suverenost NDH. Predstavnici NDH su odbili bilo kakvu mogućnost prepuštanja vlasti četnicima u istočnoj Bosni i pregovori su okončani bez rezultata. Ovo je rezimirao Paul Bader: {{izdvojeni citat|Dakle, nije uspelo da se hrvatski zastupnik ubedi u to da bi jedno neznatno odstupanje od hrvatskih suverenih prava, pod mojom komandom, bilo za zemlju i za prestiž hrvatske države bolje nego jedan uspeli ustanak, koji bi mogao ovladati najvećim delom zemlje i koštati stotine hiljada ljudskih života. Zbog toga mi je izgledalo besciljno da nastavim dalje razgovore sa Dangićem.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_2_23.htm Zbornik NOR-a, XII/2, Beograd, 1976.] str. 143-146.</ref>}} O pregovorima Jezdimira Dangića sa predstavnicima nemačkog okupatira i kvislinške vlade bila je obaveštena i četnička Vrhovna komanda, odnosno Draža Mihailović, zahvaljujući izveštaju poručnika Slobodana Vranića, koji je bio obavešten od strane učesnika o sastanku u kvislinškom Ministarstvu unutrašnjih poslova 1. februara 1942, na kojima je predlagano inkorporiranje istočne Bosne kvislinškoj tvorevini u Srbiji. Nakon što se predstavnici NDH nisu složili sa menjanjem granica, Dangić i predstavnici Nedićeve vlade su se složili da će se "ovo pitanje za izvesno vreme, a najdalje za mesec dana ponovo staviti na dnevni red". U Vranićevom izveštaju se ističe da "okupator pomaže našu borbu", aludirajući na borbu četnika u istočnoj Bosni protiv snaga NOP-a, i dodaje se da je odlučeno da bosanski četnici "iz Srbije dobiju pomoć u ljudstvu i materijalu", uz posredstvo Nedićeve vlade.<ref>[http://www.znaci.org/00001/4_14_1_56.htm Zbornik NOR-a, XIV/1, Beograd, 1981.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230101180806/https://znaci.org/00001/4_14_1_56.htm |date=2023-01-01 }}, str. 151-154.</ref> U izvještaju koji je 18. februara 1942. ministru vanjskih poslova [[Galeazzo Ciano|Galeazzu Cianu]] iz [[italija]]nskog poslanstva u glavnom gradu Srbije uputio [[Francesco Giorgio Mameli]], specijalni izaslanik i opunomoćeni ministar u Beogradu, o odnosima na liniji Mihailović—Nedić—Njemci kaže se sljedeće: {{izdvojeni citat|Draža Mihailović: Najpoznatiji vođa pobunjenika. Nijedna akcija nemačka ili srpska nije uspela do sada da ga zarobi. Ne zna se tačno gde je. Neke informacije ukazuju da je čas u Srbiji čas u Bosni. Nedić (i Nemci iza njega) imali su sa Dražom Mihailovićem duge i komplikovane pregovore potvrđene u dramatičnoj polemici sa Radio Londonom. Imenovan nakon toga od strane vlade u Londonu za ministra vojnog, postao je neprijatelj broj jedan. Bilo kako bilo, Nedić preko Dangićeve grupe održava direktne i indirektne kontakte sa njim. U složenoj igri snage Draže Mihailovića vrše ,jugoslovensku‘ akciju izvan Srbije, pokušavajući da podstaknu pobune u Hrvatskoj delujuću na [[Vlatko Maček|Mačekove]] elemente, bez da se suprotstavljaju programu ,Velike Srbije‘ na kojem su se Nedić i druge grupe ograničile.<ref>DDI, Mameli a Ciano, serie IX, vol. VIII, d. 283, 319.</ref><ref>Бојан Симић, Окупирана Србија у извештајима италијанског посланства у Београду (1941-1943). Војноисторијски гласник, Институт за стратегијска истраживања - Одељење за војну историју Министарства одбране Републике Србије, 2017, стр. 100-101, фус. 46.</ref>}} Neposredno pred Dangićevo hapšenje, Draža Mihailović je 9. aprila 1942. obaviješten depešom da pregovori Dangića i Nijemaca odlično napreduju: {{izdvojeni citat|Dangić tražio novčanu pomoć i dobio 2 miliona. Pomoć u ljudima i oružju radi suzbijanja partizana obećana. Nemci mu stavili do znanja da će sav teren očišćen od partizana imati u potpunoj vlasti. Ovo za naše ravnanje.<ref name="ReferenceD">[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_69.htm Izvod iz knjige primljenih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 19. marta do 18. aprila 1942. godine]</ref><ref>[https://znaci.org/00003/800.pdf#page=36 Damjan Pavlica: Draža za početnike - priručnik za borbu protiv revizije prošlosti], str. 40.</ref>}} Dangićevi kontakti sa nemačkom obaveštajnom službom nisu prekinuti posle prvih pregovora u Beogradu koji nisu dali rezultate zbog protivljenja NDH, iako četnici pod njegovom komandom i dalje nisu istupali protiv nemačke oružane sile. Dangić je i nakon toga nastavio da održava kontakte i saradnju sa kvislinškim formacijama u Srbiji i okružnim načelnicima u severozapadnoj Srbiji. Dangić je tokom februara i marta nekoliko puta lično dolazio u Beograd i sastajao se sa Milanom Nedićem. Nemci su se počeli pribojavati, zbog njihovog neispunjenja Dangićevih bezbednosnih očekivanja, da će italijanska Vrhovna komanda na Dangićev poziv odlučiti da italijanska vojska zauzme istočnu Bosnu. Kako bi preduhitrili ovakvu mogućnost, Nemci su u noći 11-12. aprila 1942. uhapsili Dangića u Rogatici i prebacili ga u Beograd, a potom sproveli u zarobljeništvo.<ref>[https://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, n.d.], str. I/283-284.</ref> Major Mladen Mladenović, potonji komandant Čegarskog korpusa JVuO, u depeši Vrhovnoj komandi od 21. aprila 1942. iznosi veoma nepovoljnu ocjenu o Dangićevom ukupnom radu u istočnoj Bosni, kao i o njegovim pregovorima sa okupatorom i [[Kvisling|kvislinzima]]: {{izdvojeni citat|Dangić je izbegao da primi moje postavljenje i time izvrši naređenje k-ta. Zbog toga je otišao i u opšte se nije obazirao na moje prisustvo. U Bgdu je vodio pregovore sa Ljotićem, Nedićem i Nemcima a i pisao je pismo Hitleru ne dajući nikome obaveštenje o svom radu u Bgdu. Poslednji moj zaključak je da je on (drug) i Ljotića i Nedića te je prihvatio da Ljotić uređuje pozadinu. Prema izvesnim znacima počeo je da izdaje k-tovu organizaciju i ljude pa svakom preti opasnost hapšenja. Sada je cela akcija u Bosni propala i ustaše su posele celu Bosnu do Drine. Prema mom izveštaju Dangić nije povukao konzekvence za svoj rad i dvoličnu ulogu te je zaslužio najtežu kaznu.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_81.htm Izvod iz knjige poslatih i primljenih telegrama štaba Draže Mihailovića od 20. aprila do 10. maja 1942. godine]</ref>}} == Saradnja sa Nedićevom vladom 1943. == {{izdvojeni citat|Svi državni činovnici, pa i činovnici uprave grada Beograda, pojedinačno su držali veze sa pojedinim ljudima iz organizacije Draže Mihailovića i svi su bili uvereni da na taj način najbolje odgovaraju svojoj nacionalnoj dužnosti, smatrajući da je to organizacija koju pomaže i podržava legalna jugoslovenska vlada u inostranstvu.<ref name="Jovanović Dragomir-Dragi">{{cite web |url=http://www.znaci.org/00001/60_2_1.pdf |title=Miodrag Zečević: DOKUMENTA SA SUĐENjA DRAŽI MIHAILOVIĆU, Beograd 2001: Saslušanje optuženih |format=PDF |date= |accessdate=2014-03-16 |archive-date=2023-07-17 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230717115813/https://znaci.org/00001/60_2_1.pdf }}</ref>|Iz svjedočenja [[Dragomir Jovanović|Dragomira Jovanovića]] na [[Beogradski proces|Beogradskom procesu]] 1946. godine}} {{izdvojeni citat|Mihailoviću je pošlo za rukom da iskoristi Nedićevu vlast, pa da stvori u Beogradu i Srbiji neku vrstu paralelne vlade, što nam je otežavalo da hapsimo četnike. Pa ipak, njihova snaga nije bila tolika, da bi mogla da predstavlja ozbiljniju opasnost po nas. Mi smo se, razume se, borili protiv te pojave.<ref name="Živković"/>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta}} General Mihailović je [[2. 3.|2. marta]] 1943. godine, u jeku [[Operacija Weiss|četvrte neprijateljske ofanzive]], naredio svim svojim komandantima u Srbiji uništenje komunista uz pomoć [[Srpska državna straža|Nedićeve policije]]: {{izdvojeni citat|Komunista je u Srbiji ostalo vrlo malo. U Zapadnoj Bosni uništavamo ih svakoga dana. U ljutoj nevolji drug Tito poziva na ustanak i zbog toga su se povampirile pojedine grupice. Zato najenergičnije zahtevam i naređujem da svaki na svojoj teritoriji uništi i poslednje ostatke komunista i izvesti me do 25 marta o izvršenju. Dokažite tim lupežima da u narodu nemaju nikoga i da im je jedino oružje bilo laž i propaganda. Skrećem pažnju da ima prostorija gde su komandanti na svom mestu i da nema nijednog komuniste. Za ovo uništenje iskoristiti Srpsku državnu stražu do maksimuma, jer komunisti rade protiv nas u Gestapou.<ref name="Saslušanje">{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/60_1_6.pdf |title=Miodrag Zečević: DOKUMENTA SA SUĐENjA DRAŽI MIHAILOVIĆU, Beograd 2001: Saslušanje optuženih |format=PDF |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>|Mihailovićeva depeša 921 od 2. marta 1943.}} General Milan Nedić je generala Mihailovića smatrao velikim rivalom, stoga mu je odgovaralo što se Draža Mihailović skoro godinu dana, od juna 1942. do maja 1943, nalazio van Srbije, u štabu [[Pavle Đurišić|Pavla Đurišića]] nadomak [[Kolašin]]a. Iako Nediću nije odgovaralo da se organizacija Draže Mihailovića intenzivno širi po Srbiji od kraja 1942, nije ništa činio kako bi se angažovao u hvatanju Mihailovića i njegovog štaba nakon Mihailovićevog povratka u Srbiju. {{izdvojeni citat|Narod je ogorčen, a naša stvar je u pitanju i tim više što je ovde svima znano da kraj kvislinških vlasti u [[Sopot]]u sedi i komandant sreza [[Kosmaj|kosmajskog]] sa dugom kosom i bradom i deli vunu sa načelnikom sreza, a svoje komandante i četovođe doziva u sresko mesto radi dogovora. Ađutant komandanta 4. brigade GG. [Gorske garde — prim.] Raka Savović takođe sedi u Sopotu, a što je najteže, svi znaju i o tome naveliko pričaju da u Sopotu sedi i radi neki Dobra koji je naš oficir za vezu sa Nemcima. Obična je stvar da komandanta sreza prate žandarmi iz Srpske državne straže. Vrlo je česta pojava da se skoro svaki od starešina, a naročito Obradović i Nikolić, čak i Soluncima i članovima Narodnih ravnogorskih odbora, obraćaju rečima: '''Jebem vam majku partizansku, svi ste vi partizani, sve ću vas pobiti i poklati'''.<ref>[https://znaci.org/00001/11_62.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje KORPUSI DRAŽE MIHAILOVIĆA POLAŽU ISPIT PRED OKUPATOROM U SRBIJI]</ref><ref>Kosta Nikolić, Istorija ravnogorskog pokreta, knjiga I, Beograd, 1999, str. 312–313.</ref>|Četnički izveštaj iz sredine 1943. godine o stanju Gorske kraljeve garde u okolini Beograda}} U radiogramu koji je Vrhovnoj komandi JVuO 26. februara 1943. poslao komandant 2. ravnogorskog korpusa poručnik [[Predrag Raković]], Draža Mihailović je obaviješten o tome da su četnicima, navodno bez znanja njemačkih obavještajnih strukturâ, svoje usluge ponudili visoki dužnosnici kvislinške uprave iz glavnog grada okupirane Srbije. Konkretno, riječ je o [[Dragomir Jovanović|Dragom Jovanoviću]] i [[Boško Bećarević|Bošku Bećareviću]]; Raković stoga sugeriše Mihailoviću: „Moje mišljenje iskoristiti ih dok su nam potrebni a posle [rata] im suditi.“<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kutija 293, registarski broj 3/1.</ref> [[Specijalna policija Uprave grada Beograda]] (SP UgB) sarađivala je sa četnicima i u konkretnim akcijama protiv pripadnika Narodnooslobodilačkog pokreta. Čačanska brigada 2. ravnogorskog korpusa JVuO (pod komandom Predraga Rakovića), 70 agenata Specijalne policije i pripadnici SDS uhvatili su 28. februara 1943. u [[Вапа (Чачак)|selu Vapi]] četiri člana Okružnog komiteta KPJ za [[Čačak]] (kasnije su ih sve streljali) i zaplenili partijske materijale i arhivu komiteta. O tome je komandant Čačanske brigade kapetan [[Milorad Ristović]], 3. marta 1943, obavestio Dražu Mihailovića istakavši da je ta akcija u saradnji sa SDS »najveći uspeh čišćenja u ovom delu Srbije«.<ref>Arhiv VII, Ča, k. 289, reg. br. 9/1.</ref> Istog dana je i poručnik Raković, komandant 2. ravnogorskog korpusa, javio Mihailoviću o zarobljavanju ove grupe i predaji zaplijenjene arhive Specijalnoj policiji UgB: „Sada se radi na uništavanju komunističkih simpatizera. U s. Vapi (3 km od Čačka) pre 7 dana pohvatan je okružni komitet komunističke organizacije. Krili su se u jednoj zemunici izgrađenoj potpuno pod zemljom u čisto komunističkom selu Vapi. Uhvaćena su 4 člana koji su sačinjavali ceo Okružni komunistički komitet. Zaplenjeno je: pušaka 4 kom, 1 puškomitraljez, geštetner i 10 kgr. arhive. Arhiva je predata Upravi grada Beograda — Odelenje specijalne policije, radi uspešnog gonjenja svih komunista na celoj teritoriji Srbije koji su imali veze sa ovim komitetom.“<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_2_67.htm Izveštaj komandanta 2. ravnogorskog korpusa od 3. marta 1943. Draži Mihailoviću o borbi protiv pripadnika NOP-a i pregovorima sa predstavnicima nemačkih okupacionih trupa]</ref> Na ovo Mihailović odgovara: {{izdvojeni citat|Zbilja ste postigli veliki uspeh u s. Vapi. Vidi se iz samih funkcija potčinjenih komunista... Ako ima interesantnih stvari u njihovim knjigama i propagandnom materijalu, pošaljite mi hitno.<ref>Arhiv VII, Ča, k. 297, reg. br. 1/1.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_114.htm Pismo Draže Mihailovića od 1. decembra 1944. komandantu Komande Sarajeva o ubacivanju četničkih i gestapovskih diverzantsko-terorističkih grupa u Srbiju]</ref>|Depeša generala [[Dragoljub Mihailović|Draže Mihailovića]] od 4. marta 1943.}} U periodu kada se na čelu Mihailovićeve organizacije u glavnom gradu Srbije (Komanda Beograd JVuO) nalazio major [[Žarko Todorović]], postojala je težnja da se sa vođstvom [[Ruski zaštitni korpus|Ruskog zaštitnog korpusa]] uspostavi saradnja. Razgovori su vođeni preko Vladimira Andrića, jednog od načelnika u vladi Milana Nedića, osobe bliske ruskoj emigraciji prije rata. Prema podacima njemačke obavještajne službe, sklopljen je dogovor na [[Antikomunizam|antikomunističkoj]] osnovi između generala Mihailovića i generala Gontareva, jednog od komandanata RZK, i važio je od maja 1942. do avgusta 1943. godine. Zbog ovih konekcijâ, [[Gestapo]] je u februaru 1943. godine uhapsio Žarka Todorovića i majora [[Pavla Babca]] sa četničke strane, kao i generala Gontareva i nekolicinu oficira RZK.<ref>Istorijski arhiv Beograda, BDS, B-921, dosije Babac Pavle.</ref><ref>Rade Ristanović, Oblici otpora u okupiranom Beogradu (1941-1944). Doktorska disertacija, Filozofski fakultet Univerziteta u Novom Sadu, 2019, str. 463, 675.</ref> U zborniku ratnih sjećanja pripadnikâ Ruskog zaštitnog korpusa, objavljenom u [[New York|New Yorku]] 1963. godine pod naslovom ''Русский Корпус на Балканах во время II Великой Войны 1941–1945 г.г.'' (“Ruski korpus na Balkanu u vrijeme Drugog velikog rata 1941–1945”), data je generalna ocjena međusobnih odnosâ RZK i JVuO u razdoblju okupacije Srbije: {{izdvojeni citat|Jedinice Ruskog korpusa nikada nisu izvodile nikakve neprijateljske akcije protiv četnika generala Draže Mihailovića, već su, naprotiv, uvek bile spremne da im ponude svaku pomoć i saradnju, iako sâm general nije, u početku, razumeo naše motive i izbegavao je komunikaciju sa komandantom i jedinicama Ruskog korpusa. No, ubrzo je i on shvatio da su nam zajednički glavni smrtni neprijatelj komunisti na čelu sa Titom. Ovi četnički odredi su se borili ili protiv Nemaca, ili zajedno sa Nemcima, delovima Ruskog korpusa, „ljotićevcima“ a protiv Titovih crvenih partizana, ili bi iznenada napadali „ljotićevce“ ili slabe delove Ruskog korpusa, kojima su se stalno obraćali za pomoć, uglavnom u municiji, i ova im nikada nije bila odbijena. Jedinice Ruskog korpusa nikada nisu napale četnike, ali su, delujući zajedno, uvek morale biti na oprezu i držati uši otvorene.<ref>Vertepov, Dmitriĭ Petrovich (1963). ''Русский Корпус на Балканах во время II Великой Войны 1941–1945 г.г.'' New York: Nashi vesti, 1963, p. 20. <br /> ({{jez-rus|"Части Русского Корпуса никогда не вели никаких неприятельских действий против четников генерала Дражи Михайловича а, наоборот, всегда были готовы оказать им любую помощь и содействие, хотя сам генерал, в первое время, не понимал наших побуждений и избегал сношений с командиром и частями Русского Корпуса. Но, вскоре, и он понял, что нашим общим главным смертельным врагом являются коммунисты во главе с Тито. Эти четнические отряды воевали то против немцев, то вместе с немцами, частями Русского Корпуса, «льотичевцами», против красных партизан Тито, то, вдруг, нападали на «льотичевцев» или на слабые части Русского Корпуса, к которым они постоянно обращались за помощью, главным образом, огнеприпасами и никогда не получали отказа. Части Русского Корпуса никогда на четников не нападали, но, действуя совместно, всегда должны были быть начеку и держать ухо востро."}})</ref>}} Posljednja dva [[Legalizovani četnici|legalizovana četnička odreda]] ([[Kosta Pećanac|Pećančev]] odred kojim je komandirao [[Mašan Đurović]] i Mihailovićev odred pod komandom potpukovnika [[Momčila Matića]]) raspuštena su sredinom marta 1943. Većina ljudstva iz ova dva odreda pridružila se Mihailovićevim ilegalnim odredima.<ref name="Jozo Tomasevich 1945"/> Uopšte uzev, najveći dio oficirskog, tj. komandnog kadra (preko 60 lokalnih vojvodâ, pretežno iz [[Južna Srbija|južne Srbije]]) i boraca četničkih odreda Koste Pećanca prešao je pod komandu Jugoslovenske vojske u otadžbini. Između ostalih, ravnogorcima se pridružio i mlađi sin Koste Pećanca Milan Milovanović Pećanac, vojvoda [[Kuršumlija|kuršumlijski]].<ref>Момчило Павловић, Божица Младеновић, ''Коста Миловановић Пећанац 1879–1944. Биографија'', Институт за савремену историју, Београд, 2003, стр. 300—302, 305.</ref><ref>[https://www.pogledi.rs/spisak-pecancevih-vojvoda-koji-su-presli-kod-draze.html Погледи — Списак Пећанчевих војвода који су прешли код Драже]</ref> Budući u posjedu informacija da se vojvodi suhoplaninskom sprema hapšenje, VK JVuO je 27. februara tražila da Đurović na ovo bude blagovremeno upozoren, iako se i dalje nalazio pod „[[Crne trojke|slovom Z]]“. Na putu za [[Crna Gora|Crnu Goru]], vojvodu Đurovića hvataju pripadnici JVuO i sprovode u štab generala Mihailovića. Poslije sastanka njih dvojice, ministar vojske i mornarice u jugoslovenskoj kraljevskoj vladi zaključuje da Mašan Đurović sada „sluša“. U okviru jedinice koja je zadržala naziv Ibarski četnički odred, vojvoda Mašan Đurović se krajem marta 1943. pridružio Mihailovićevim snagama u dolini [[Drina|Drine]] tokom [[Bitka na Drini (1943)|završnog segmenta]] [[Operacija Weiss|operacije »Weiss«]], stavljajući se na raspolaganje majoru [[Zaharije Ostojić|Zahariju Ostojiću]]. Drugi dio Đurovićevih četnika pristupio je Javorskom korpusu JVuO, pod komandom kapetana [[Radomir Cvetić|Radomira Cvetića]], ostavši tako na terenu na kojem su i do tada operisali ([[Manastir Studenica|studenički]] i [[Deževa|deževski]] srez).<ref>Милутин Живковић, Ратни пут војводе сухопланинског Машана Ђуровића 1941—1943, Лесковачки зборник LIX, Народни музеј Лесковац, 2019, стр. 317—320.</ref> [[Paul Bader]], njemački komandujući general i zapovjednik u Srbiji, u petnaestodnevnom izvještaju o situaciji u zemlji koji je 19. marta 1943. poslao Komandi Jugoistoka, upozorava na opasnost od pridruživanja kvislinških snaga četničkim jedinicama: {{izdvojeni citat|Nastojanje DM-a da pridobije legalne srpske jedinice koje nose oružje, bilo putem terora ili putem ponuda, traje i dalje. Pri tome privlačna snaga DM pokreta, koji se sada bori protiv komunista u Hercegovini, nije za potcenjivanje u odnosu na nacionalne elemente Srbije. Tako su morala i oba poslednja još postojeća četnička bataljona potpukovnika Matića i Mašana Đurovića biti rasformirana da bi se sprečilo njihovo sadejstvo sa bataljonima DM u Hercegovini i Crnoj Gori.<ref>AVII, NAV—T-501, r. 249, s. 98—104.</ref><ref>Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XII, knjiga 3, Dokumenti jedinica, komandi i ustanova Nemačkog rajha: 1. januar — 31. decembar 1943, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1978, dok. 40, str. 184.</ref>}} Istovjetno obrazloženje za razoružanje preostala dva legalna četnička odreda u Srbiji dato je i u izvještaju za mjesec mart, koji je 1. aprila 1943. godine sastavljen u Komandi Jugoistoka. Oficiri Wehrmachta konstatuju da je do razvoja četničke organizacije došlo naročito u unutrašnjosti zemlje, gdje u „nižim seoskim upravnim vlastima“, kao i „među seoskim stanovništvom“, Draža Mihailović ima svoja uporišta: {{izdvojeni citat|Mihailovićevi kontinuirani napori da pridobije pripadnike legalnih srpskih odreda pod oružjem pali su na plodno tlo. Posljednje dvije legalne četničke postrojbe morale su stoga biti raspuštene. Razoružanje raštrkanih odreda samo je djelomično uspjelo zbog nedostatka snaga. Može se očekivati da će se od ostataka ovih odreda oformiti nove bande DM. Mihailovićevi organizacioni štabovi, svaki sa po 40-50 ljudi u obezbjeđenju, jedine su potpuno mobilne snage DM u Srbiji. '''One izbjegavaju bilo kakav sudar sa njemačkom vojskom'''. Oni čak javljaju Nijemcima o pokretima komunista kako bi se izbjegle sabotaže i mjere odmazde.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=806&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frames no. 6290055—56.] ({{jez-njem|"Die Mihailovic–Bewegung gewinnt bei Fortsetzung der Vorbereitung des Volksaufstandes in den unteren ländlichen Verwaltungsbehörden und unter der Landbevölkerung an Boden, weil die Staatswache aus Überwachungegründen zu größeren Einheiten zusammengefaßt werden mußte und so dass Land von Truppen entblößt ist. Die fortgesetzten Bemühungen des Mihailovic, die legalen serbischen Waffenträger für sich an gewinnen, fielen auf fruchtbaren Boden. Die beiden letzten legalen Cetnik–Einheiten mußten daher aufgelöst werden. Die Entwaffnung der verstreut liegenden Abteilungen gelang mangels Kräften nur zum geringen Teil. Es ist damit zu rechnen, daß die Reste neue D.M.–Banden bilden. Die Mihailovic Organisationsstäbe mit ihrer Bedeckung von je etwa 40 – 50 Mann vermeiden als einzige im Augenblick voll mobile Kräfte im serbischen Raum jeden Zusammenstoß mit der deutschen Wehrmacht. Meldungen über Auftreten von Kommunisten werden sogar den Deutschen zugetragen, um Sabotageakte und Sühnemaßnahmen zu vermeiden."}})</ref>|Procjena situacije Komande Jugoistoka za mart 1943. (1. april 1943.)}} 22. marta 1943, nakon što je izašao na položaje kod [[Kalinovik]]a, kako bi lično preuzeo vođenje operacije protiv partizana u [[Bitka na Neretvi|bici na Neretvi]], Draža Mihailović (alias »222«) šalje iz Vrhovne komande JVuO depešu u kojoj naređuje da se u [[Crna Gora|Crnu Goru]] odmah upute trojica četničkih komandanata. Jedan od pozvanih u svrhu „definitivnog uništenja komunista“, bio je i [[Božidar Ćosović-Javorski]], bivši Pećančev vojvoda i komandant legalizovanog Javorskog četničkog odreda, rasformiranog<ref>{{harv|Живковић|2017|p=375}}</ref> sredinom jula 1942: {{izdvojeni citat|Obzirom na sadašnju situaciju naređujem sledeće: Neka Milutin Janković, Božo Javorac i Uroš Katanić svaki sa 500 ljudi naoružanih puškama i puškomitraljezima bez komore dođu i to: Janković u [[Žabljak]], Javorac u [[Šahovići|Šahoviće]], Katanić u [[Kolašin]]. Neka se krenu čas pre, pošto komuniste jurimo sa sviju strana da im nedamo vremena da se ma gde zadrže. Jurimo ih kao lovački psi divlju zver. Ne smemo im dozvoliti da se ma gde zadrže i organizuju narod. Samo tako imaćemo uspeha za definitivno uništenje komunista. Kažite im moju poruku, da će se sada pokazati šta vrede sva trojica. Njihov dolazak biće od istoriskog značaja... Od njihovog brzog dolaska zavisi da li ćemo potpuno uništiti sve komuniste. Inače će se prebaciti u Srbiju.<ref>Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XIV, knjiga 2: Dokumenti jedinica, komandi i ustanova četničkog pokreta Draže Mihailovića (1. januar — 8. septembar 1943), Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, dok. 113, str. 548.</ref>|General [[Dragoljub Mihailović]]}} General Draža Mihailović obavještava 30. marta 1943. iz Kalinovika svoje podređene oficire o dolasku na front četnikâ pod komandom vojvode Đurovića: {{izdvojeni citat|Mašanov odred stigao ovamo. Sa Mašanom videćemo šta ćemo.<ref>Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XIV, knjiga 2, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, dok. 113, str. 564.</ref>}} Informišući generala Dražu Mihailovića o stanju na frontu te o snabdijevanju četničkih jedinica od strane italijanskih komandi u Crnoj Gori, major Pavle Đurišić, u izvještaju poslatom 1. maja 1943. godine, piše o otkazivanju slanja planirane delegacije generalu Milanu Nediću. Major Đurišić obavještava generala Mihailovića i o trenutnom mjestu boravka četničkog odreda Mašana Đurovića. Pored toga, Đurišić na originalan način interpretira ulogu »Nedićeve vojske«: {{izdvojeni citat|Deputacija kod Nedića nije otišla. Misao za ovo potekla je kod većine ljudi, koji su uverenja da se crvenima ne može ništa bez pomoći sa strane. Ja sam prihvatio iz razloga što ta '''Nedićeva vojska je Vaša a ne njegova''', a kako su [[Srpski dobrovoljački korpus|Ljotići]] uputili korpus na [[istočni front]], to verovatno ne bi ni došli, jer ih nema. [...] Iz Kolašina Mašanove ljude uputio sam za Šahoviće da se prikupe. Prekjuče dobio sam izveštaj da su [otišli u] Zaton i naredio sam da se vrate, danas tek obavešten sam da nisu tamo i niko ne zna gde su.<ref>AVII, ČA, kut. 132, reg. br. 7/4.</ref><ref>Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XIV, knjiga 2, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, dok. 142, str. 651—652.</ref>|Iz izvještaja majora [[Pavle Đurišić|Pavla Đurišića]] generalu [[Dragoljub Mihailović|Draži Mihailoviću]], 1. V 1943.}} U ratnim memoarima novinara [[Stanislava Krakova]], bliskog saradnika i rođaka generala Milana Nedića, ova epizoda je pomenuta kao logičan nastavak saradnje Pećančevog odreda pod komandom vojvode Đurovića sa Mihailovićevim četnicima. Prema Krakovljevim navodima, predsjednik kvislinške vlade je odobrio Ðurovićevo pristupanje Mihailoviću: {{izdvojeni citat|Đurović je imao jedan od najvećih Pećančevih odreda sa kojim se nalazio u dolini Ibra i na Raškoj, te je odatle učinio mnoge akcije na spasavanju Srba uništavanih od strane [[Albanci|Arnauta]] sa [[Kosovo|Kosova]], koji su stizali katkad i do samih, pa i preko pretkumanovskih granica Srbije... General Nedić je imao veliko poverenje u njega, smatrao njegov odred kao jedan od retko disciplinovanih i baš mi je isticao kako je Đurović dostavljao odredima Mihailovićevim tu na jugozapadnoj granici pretkumanovske Srbije oružje i municiju, koju mu je Nedić slao. Kada su krajem 1942. godine Pećančevi odredi bili raspušteni naređenjem SS-generala Majsnera, Mašan Đurović, nije hteo da svoj odred raspusti, niti da stupi u Državnu Stražu, jer bi se tada morao da rastane od najvećeg broja svojih ljudi već se uputio sa svojim odredom u Crnu Goru i u martu 1943. stigao je u štab Draže Mihailovića, koji je tada bio u selu Lipovu nedaleko od Kolašina. Iako je bio stavljen pod slovo «Z», on se nije plašio, znajući da je vršio samo rad na spasavanju Srba i da je u svakoj prilici pomagao odrede Mihailovićeve, da lično dođe kod generala Mihailovića. Ovaj ga je lepo primio i kao iskusnog borca protiv partizana, uputio ga je da sa svojim odredom dejstvuje u oblasti Foče protiv komunista. To je bio jedan od retkih odreda Mihailovićevih iz Srbije, koji je hteo da pristane da se bori u Sandžaku [u]mesto na svom ognjištu. [...] Iako se bio odvojio od njega, general Nedić je potpuno shvatio i odobrio prilaženje Đurovića jedinicama generala Mihailovića i čak bio zadovoljan da Mašan nije dozvolio da se njegov odred raspusti.<ref>Станислав Краков, Генерал Милан Недић, Књига друга: Прeпуна чаша чемера, Минхен, Штампарија Искра, 1968, стр. 343—344.</ref>}} Vlada [[Kraljevstvo Velika Britanija|Velike Britanije]] je u više navrata tokom 1943. godine pokušavala preko jugoslovenske izbjegličke vlade staviti do znanja generalu Mihailoviću da saradnja sa okupatorima i kvislinzima nije u skladu s operativnim planovima savezničkih štabova, kao i da nije u interesu samog četničkog pokreta. U jednoj poruci, tj. »Komunikaciji« od 11. maja, od njega se zahtijeva da prestane sa kolaboracijom sa Nijemcima i Italijanima, odnosno da »primarni objekt pokreta đenerala Mihailovića mora biti otpor Osovini«. Takođe je zahtijevano da se prekine svaka saradnja sa kvislinzima, naročito »kolaboracija sa đeneralom Nedićem«.<ref>AVII, kut. 281, reg. br. 20/1–4.</ref> Istim saopštenjem vlada Ujedinjenog Kraljevstva stavila je do znanja Mihailoviću da će britanski oficiri biti upućeni u štabove NOVJ, i da će se partizanskim jedinicama ukazati materijalna pomoć. Britanski pukovnik [[William Bailey|Stanley Bailey]] je dostavio »Komunikaciju« Mihailoviću 28. maja 1943.<ref>Branko Latas, Pokušaj Britanaca da četnike D. M. pokrenu u akciju protiv Nemaca na Kosovu (1943—1944), „Kosova — Kosovo“ No. 4 (1975), Zavod za istoriju Kosova, Prishtinë/Priština, str. 209.</ref> Budući da je vremenom stekao „iskustvo dobrog pregovarača“, a u dužem periodu je uživao visok ugled kod četničke Vrhovne komande,<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_134.htm Izvod iz knjige poslatih telegrama Štaba Draže Mihailovica od 29. juna do 5. avgusta 1942. godine]</ref> kapetan Predrag Raković je bio osoba kome je komandant JVuO povjeravao delikatne zadatke. Upravo iz ovog razloga, kapetan Raković je bio jedan od ljudi koji su posredovali razgovorima u maju 1943. godine između povjerenika Milana Nedića i [[Dimitrije Ljotić|Dimitrija Ljotića]] s jedne i generala Draže Mihailovića s druge strane.<ref>Раде Ристановић, Прилози зa биографију равногорског команданта мајора Предрага Раковића: официрски досије војске Краљевине Југославије, Зборник радова Народног музеја Чачак, vol. 49, Чачак, 2020, стр. 130.</ref> Sredinom maja 1943. godine, iz Beograda su, na zahtjev Dimitrija Ljotića, u štab vojvode [[Momčilo Đujić|Momčila Đujića]] stigli Miroslav Peran i Krešimir Samodol. Obojica [[Hrvati]], Peran i Samodol su bili pripadnici Ljotićevog [[ZBOR]]-a u [[Šibenik]]u u predratnom periodu. Na taj način, veze između Ljotića i Đujića su bile uspostavljene ili čak obnovljene, pa je komandant Dinarske divizije JVuO od proljeća 1943. godine učvrstio radio i kurirske veze kako s vrhovnom komandom Draže Mihailovića, tako i sa kvislinškom vladom generala Milana Nedića. Peran i Samodol — sada u svojstvu obavještajaca Dinarske divizije, s Đujićevim ovlaštenjima — okupili su u Šibeniku, augusta 1943. godine, više od 60 pripadnika antikomunističke omladine. Naoružani od strane talijanskog okupatora, dobivali su prehranu i plaću od 500 lira. Bataljon je bio pod neposrednom komandom vojvode Đujića, i to kao »elitna« jedinica. Četnička komanda Šibenika (komandant potpukovnik Gumzej i načelnik štaba poručnik Kovač) pisala je 25. VIII [[Mladen Žujović|Mladenu Žujović]]u o šibenskim vođama »Zbora«: {{izdvojeni citat|Pred tri mjeseca doputovali su u Šibenik iz Beograda položajni poručnici 5. dobrovoljačkog bataljona Peran Miroslav i Samodol Krešimir, aktivni članovi Ljotićeve [[ZBOR|organizacije »Zbor«]]. Imenovani, uz dobrovoljačku, imaju i legitimaciju [[Organizacija Todt|organizacije »TODT«]]. Po njihovom dosadašnjem nastojanju oko proturanja ideja koje nisu u saglasnosti sa radom dirigovanim od strane jugoslovenskog ministra vojske, mornarice i vazduhoplovstva, a prema prikupljenim provjerenim podacima postoji razlog opravdanoj sumnji da su imenovani upućeni ovamo sa povjerenim naročitim zadatkom. Napred imenovani nalaze se u Splitsko-šibenskom četničkom bataljonu u Žitniću, kao obavještajci [[Dinarska četnička divizija|četničke Dinarske divizije]].<ref>AVII, kut. 215, reg. br. 5/1—5.</ref><ref name="Pop izdaje">[https://www.znaci.org/00001/15.pdf Jovo Popović, Marko Lolić, Branko Latas: Pop izdaje, Stvarnost, Zagreb, 1988.], str. 268—269.</ref>}} Miroslav Peran se očitovao kao iskreni saveznik njemačkog Wehrmachta, kao što se može zaključiti na osnovu njegove izjave date oficirima [[114. lovačka divizija (Njemačka)|114. lovačke divizije]], a koja je prevedena sa [[Srpskohrvatski jezik|srpskohrvatskog jezika]] i dostavljena štabu [[2. oklopna armija (Wehrmacht)|Druge oklopne armije]]: {{izdvojeni citat|Mi, pošteni elementi Sjeverne Dalmacije, bilo Hrvati ili pravoslavci, jedinstveni smo u namjeri da lojalno sarađujemo sa njemačkim Wehrmachtom u borbi protiv neprijatelja cijelog svijeta — komunizma. Naši ciljevi su jasni. Naša je čvrsta želja da naš jadni i napaćeni narod povedemo ka miru i redu. Stoga, molimo njemački Wehrmacht da nas podupre u ovoj borbi što je više moguće. Njegovi neprijatelji na ovom području i naši su neprijatelji. Mi se nalazimo u beskompromisnoj borbi protiv komunizma.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=313&roll=483&broj=979 NARA, T313, Roll 483, frame no. 000976.] <br /> ({{jez-njem|"Wir ehrlichen Elemente von Norddalmatien ob Kroaten oder Pravoslaven sind nun fest entschlossen einig und loyal mit der Deutschen Wehrmacht an der Bekämpfung gegen den Weltfeind den Kommunismus mitzuarbeiten. Unsere Ziele sind klar. Es ist unser fester Wille, unser armes und gequältes Volk zum Frieden und zur Ordnung zu führen. Wir bitten deshalb die Deutsche Wehrmacht uns in diesem Kampfe so weit als möglich zu unterstützen. Die Feinde der Deutschen Wehrmacht in dieser Gegend, sind auch unsere Feinde. Wir befinden uns im kompromisslosen Kampf gegen den Kommunismus."}})</ref>|Prijevod izjave četničkog vođe Miroslava Perana iz Šibenika (22. septembar 1943. godine)}} [[Prvoslav Odović]], predratni beogradski policajac i zamjenik [[Svetozar Vujković|Svetozara Vujkovića]], upravnika [[Logor Banjica|Banjičkog logora]], redovno je slao izvještaje Vrhovnoj komandi JVuO, odnosno Draži Mihailoviću, koji je preko njega nastojao da izvuče iz logora pripadnike svoje organizacije.<ref>Sima Begović, Logor Banjica 1941-1944, Institut za savremenu istoriju, Beograd, 1989, knj. 2, str. 14.</ref> U avgustu 1943. godine, Odović (u tom trenutku šef Predstojništva policije u [[Kruševac|Kruševcu]]; odgovoran za brojna hapšenja i mučenja pripadnika NOP-a) biva uhapšen od strane [[Srpski dobrovoljački korpus|ljotićevaca]] zbog saradnje sa četnicima pod komandom [[Dragutin Keserović|Dragutina Keserovića]], u vrijeme sukoba između ljotićevaca i četnika. Okupator ga je internirao u Njemačku, gdje je ostao i nakon rata.<ref>[https://pescanik.net/viktimizacija-zlocinaca/ Milan Radanović: Viktimizacija zločinaca]</ref> Prvoslav Odović je kasnije odselio u [[Australija|Australiju]], gdje će sredinom 1951. godine biti među osnivačima [[Srpske narodne odbrane]] (SNO), jedne od najpoznatijih srpskih antikomunističkih i nacionalističkih organizacija u emigraciji.<ref>[https://www.vesti-online.com/sedam-decenija-ponosne-istorije/ Sedam decenija ponosne istorije]</ref> Veliki problem za funkcionisanje SDS je predstavljala duboka isprepletenost i povezanost mnogih njenih pripadnika sa Jugoslovenskom vojskom u otadžbini. Ovu infiltriranost su hapšenjima pokušavali da preduprede Nemci. Krajem jula 1943. godine, Gestapo će zbog ove saradnje uhapsiti gotovo ceo štab [[Niš]]ke oblasne komande, na čelu sa komandantom pukovnikom [[Filipom Dimitrijevićem]]. Takođe, masovna bekstva stražara i njihov odlazak u ravnogorske odrede u toku 1943. godine kulminiraju. U poternici iz decembra 1943. koju je izdala Komanda SDS, u kojoj se konstatuje broj „aktivnih begunaca“, nalazi se 808 pripadnika Straže.<ref>Nebojša Stambolija, Srpska državna straža 1942-1944. Doktorska disertacija, Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu, 2019, str. 372.</ref> Kapetan [[Branivoj L. Petrović]], nakon izvršene inspekcije u Varvarinskom, Resavskom i Ivankovačkom korpusu JVuO, gdje je boravio kao delegat Vrhovne komande, podnio je 1. avgusta 1943. izvještaj generalu Mihailoviću u kome saradnju sa pripadnicima Srpske državne straže konstatuje kao notornu činjenicu, budući da je većina komandanata u tri korpusa bila prethodno legalizirana kod kvislinških vlasti. „S pravom se može reći da u pokretu Ravne Gore postoji i tajna sprega svih Nedićevih oficira, koji se uzajamno drže i pomažu“, žali se kapetan Petrović generalu Mihailoviću. U dijelovima izvještaja koji su posvećeni stanju u Varvarinskom, odnosno Ivankovačkom korpusu JVuO, o relacijama sa SDS-om Petrović zapisuje: {{izdvojeni citat|Srpska Državna Straža je potpuno uz nas i sarađuje sa našim odredima... Na teritoriji ovoga korpusa S.D.S. sarađuje potpuno sa našim odredima.<ref>Zbornik NOR-a, tom XIV, knjiga 2, dokument br. 182, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, str. 869—878.</ref>}} Kapetan Petrović je rezimirao izvještaj Mihailoviću: „Ljudi koji vode stvari, nepodesni su po svojim moralnim i tehničkim sposobnostima. Narod želi na čelu da vidi svetle i čestite ljude, koji će biti primeri i uzori naših stremljenja. Legalizovani oficiri, bivše vojvode Koste Pećanca i Nedića, zboraši Ljotića i ceo taj elemenat, koji je do juče pod okriljem [[Svastika|hakenkrojca]] činio zulume, ne mogu danas da rade pod simbolom Ravne Gore i Vašeg imena. Narod to ne želi, ne prima, bar na terenima na kojima služe. I u koliko oni budu ostali, stav nepoverenja i rezervisanosti povećaće se.“ Prvorazredno svjedočanstvo o organizacionom jedinstvu četnika Draže Mihailovića i pripadnika Nedićevog kvislinškog aparata predstavlja izvještaj kapetana [[Aleksandra Saše Mihajlovića]] koji je 28. avgusta 1943. godine poslao generalu [[Miroslav Trifunović|Miroslavu Trifunoviću]].<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kutija 127, registarski broj 1/12 (S-X-214).</ref> Dragocjenost ovog dokumenta, pored toga što je u pitanju primarni izvor, ogleda se i u činjenici da su pomenuti oficiri Jugoslovenske vojske u otadžbini bili veoma visoko hijerarhijski pozicionirani. Naime, general Miroslav Trifunović je bio delegat Vrhovne komande JVuO za Srbiju i jedan od nekolicine četničkih komandanata (pored samog Draže Mihailovića) sa činom generala, dok je kapetan Aleksandar Mihajlović (pseudonim »Willy«) bio komandant beogradskih ravnogoraca od proljeća 1943, nakon što je uhapšen njegov prethodnik major Žarko Todorović, pa sve do završetka okupacije. Kapetan Mihajlović izvještava generala Trifunovića (»Dietrich«): „Pored legalnih jedinica S.D.S. koje su potpuno uključene u našu organizaciju i na koje potpuno računam, organizacija Beogradske brigade (sela) potpuno je sprovedena... Krećemo se slobodno, patroliramo, držimo zasede i uopšte vladamo njima. Ovo mi je taj V Beogradski korpus sa: 1. beogradskom brigadom (sela), 2. brigadom (bataljon S.D.S. i Nedićeva Garda), 3. brigada vatrogasci, 4. brigada (Savso 13) i 5. brigada (razne sportske organizacije). O ovome molim Vas za najveću tajnost, jer vidite da ih nisam ni u svom naređenju Br. 240 izneo ostalim komandantima korpusa mada im verujem kao i sebi.“ Uz 1500 ljudi u ilegali, Mihajlović navodi da su mu „najveće nade“ legalne jedinice SDS i Beogradska brigada JVuO i da „stoga sve ljubomorno čuva[m]“. Mihajlović nastavlja: „Policija U.g.B. [Uprave grada Beograda — prim.] (kvartovski odredi, policiska škola, logor, saobraćajna policija) kompletni su pod mojom komandom. Ovo mi je drugi po sigurnosti adut u rukama.“ S druge strane, kapetan Mihajlović za šefa Specijalne policije UgB [[Iliju Paranosa]] tvrdi da je dvije i po godine bio „glavni inkvizitor naših ljudi“; stoga na preporuke iz Vrhovne komande JVuO za saradnju s njim odgovara da to ne bi bilo uputno, s obzirom da je „cela njegova policija [je] minirana i bez njegove pomoći“, te da osobe poput Paranosa „nikako ne služe na čast niti na ugled našega pokreta“. Kapetan Aleksandar Mihajlović zaključuje da se sa Srpskom državnom stražom ne treba konfrontirati, budući da ona, iz njegove perspektive, predstavlja savezničku vojsku: {{izdvojeni citat|Pre nego što završim molim Vas još i to, da kod naših komandanata na terenu utičete, da ne razoružavaju i odvode stražare S.D.S. '''Sve su to naši ljudi na koje možemo stoprocentno računati'''. Zašto ih onda dirati kad i ovako pozitivno rade. Na taj način samo se stvaraju njima neprijatnosti što je potpuno nepotrebno a mi sami sebe slabimo. I o ovome smo i usmeno govorili i video sam da ste me razumeli pa Vas sada samo potsećam na to, a s obzirom na učestale ovakve slučajeve u poslednje vreme.<ref>Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XIV, knjiga 2: Dokumenti jedinica, komandi i ustanova četničkog pokreta Draže Mihailovića (1. januar — 8. septembar 1943), Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, dokument 194, strane 914—922.</ref>|Kapetan [[Aleksandar Mihajlović]], komandant Beograda JVuO}} [[Kapitulacija Italije|Kapitulacijom Italije]] u septembru 1943. godine i očekivanim savezničkim iskrcavanjem na [[Jadran]]u, široko rasprostranjena pojava među pripadnicima SDS-a postaje napuštanje položaja (do tada ne toliko često) i odlazak u šumu, tj. u redove JVuO. U jednom izvještaju sa proputovanja iz sredine septembra, inspektor SDS piše da su bjekstva uzela maha u Kragujevačkom, Valjevskom i Šabačkom okrugu: {{izdvojeni citat|Ja sam lično za ovih deset dana putovanja dobio utisak da su pripadnici SDS-a, koji su odbegli, kao i oni koji se za bekstvo spremaju, već odavno bili pripadnici organizacije DM, radeći legalno sve dok nisu dobili naređenje da se pripreme i odu u šumu.<ref>Vojni arhiv, Nedićeva arhiva, 50A–1–10.</ref><ref>Nebojša Stambolija, n. d., str. 310, fus. 823.</ref>}} Ova aktivnost je svoju kulminaciju dostigla 21. septembra 1943, kada Draža Mihailović izdaje naređenje koje su komandanti korpusa imali dostaviti sreskim komandama SDS-a kako bi ovi „u roku od 48 časova“ napustili svoju dosadašnju dužnost, te se „sa svojim ljudstvom, oružjem i spremom“ javili lokalnim komandantima JVuO radi ratnog rasporeda.<ref>Nebojša Stambolija, n. d., str. 310-311, fus. 824.</ref> U Mihailovićevu naređenju, pored ostalog, stoji: {{izdvojeni citat|Imam sigurne podatke da će Nemci uskoro početi sa razoružavanjem Srpske državne straže. Komandanti na čijim se terenima nalaze ovakvi odredi, uhvatiće vezu sa istima i narediti im da odmah sa celokupnim oružjem, spremom i materijalom, koji im stoji na raspoloženju izađu u šumu i pristupe u saradnju. Svima onima koji ne budu hteli izvršiti ovo naređenje, objaviti im otvoreno neprijateljstvo, smatrati ih izdajnicima Kralja i Otadžbine, silom ih razoružati i nemilosrdno ih uništavati na terenu.|[[Dragoljub Mihailović]]}} Tog mjeseca će i poručnik [[Miloš Radosavljević]], komandant Valjevskog korpusa JVuO, narediti komandantima svojih brigada da „pristupe razoružanju legalnih srpskih odreda na svojoj teritoriji“, kao i da „razoružano ljudstvo koje pripada našoj organizaciji odmah uvrste u svoje [četničke — prim.] redove“, dok bi prema „izrodima i izdajnicima“ trebalo postupiti „po zakonu šume“.<ref>Коста Николић, Историја равногорског покрета, I, Београд, 1999, стр. 395.</ref><ref>{{Cite journal|last=Сегић|first=Дејан|date=2011|title=Четници и капитулација Италије 1943.|url=http://www.isi.mod.gov.rs/multimedia/dodaci/vig_1_2011_1554880246.pdf|journal=Војноисторијски гласник|publisher=Институт за стрaтегијска истраживања Одељења за војну историју Министарства одбране Републике Србије|volume=1/2011|pages=214}}</ref> Njemačka Komanda Jugoistoka je također bila u posjedu informacijâ o izričitom Mihailovićevom nalogu nadleštvima Srpske državne straže u unutrašnjosti zemlje da se priključe četnicima u šumi: {{izdvojeni citat|Srbija: Opšta situacija nepromijenjena. Aktivnost bandi nastavlja da se intenzivira. Navodno, Mihailović je komandama Srpske državne straže u centralnoj Srbiji izdao naređenje da do 20. septembra odu u šumu. Dalja dezertiranja iz SDS i Srpske granične straže, posebno u sjeverozapadnoj Srbiji. Grupe DM su posljednjih dana spojene u jake jedinice.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=313&broj=158&roll=483 NARA, T313, Roll 483, frame no. 000155.] <br /> ({{jez-njem|"Serbien: Zu allgemein: <br /> Lage unverändert. Bandentätigkeit hält verschärft an. An D. M. hat angeblich den SSW–Kommandos in Mittelserbien den Befehl erteilt, sich bis zum 20.9. in den Wald zu begeben. Weitere Desertierungen von SSW und SGW besonders in Nordwestserbien. D. M.– Gruppen wurden in den letzten Tagen zu starken Einheiten zusammengefasst."}})</ref>|Telegram komande Vojnoupravnog zapovjednika Jugoistoka, (17. septembar 1943)}} Kapetan I klase [[Dimitrije Antonović]] (pseudonim »Rudy«), komandant Kosmajskog korpusa JVuO, izvještavajući 5. septembra 1943. Dražu Mihailovića o aktivnostima jedinice pod njegovom komandom tokom ljeta te godine, piše o odnosu pripadnika kvislinške Srpske državne straže prema četnicima: {{izdvojeni citat|Organi S.D.S. pomažu me ali baš ništa ne rade. Oni u glavnom mirnodobski žive i zadovoljni su, po njihovom mišljenju, što mogu i da sede na miru i čuvaju svoje glave za sutra i ujedno da rade za našu stvar. Njihova korist za nas je vrlo mala i ja sam preduzeo sve mere da ih što pre povučem, dok ih Švabe nisu razoružale. Sa njima, isto baš sa onima koji sarađuju sa nama, primoran sam da se svađam zbog njihove neaktivnosti i zbog toga što pokušavaju da kritikuju naše poslove. Ta kritika je u glavnom zato što se oni boje da ih mi našim radom ne otkrijemo.<ref>Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XIV, knjiga 2: Dokumenti četničkog pokreta Draže Mihailovića 1943, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, dok. 201, str. 936—937.</ref>}} Kapetan Antonović navodi i da SDS asistira četnicima u borbama protiv partizana u selima na [[Kosmaj]]u: „18. jula Kosmajski odred imao je noćni sukob sa jednom grupom partizana u blizini sela Manića. U tom sukobu ubijen je »Jarac« [riječ je o Đorđu Jovanoviću, političkom komesaru Kosmajskog NOP odreda — prim.] — komandant Kosmajskog partizanskog odreda i kod njega je nađen štambilj »Kosmajskog narodnooslobodilačkog partizanskog odreda ,Rade Jovanovića’«. U tom sukobu ubijen je još jedan partizan. »Jarca« su organi S.D.S. odneli u Sopot i zakopali ga ali su ga partizani noću izvadili i sahranili na neko drugo mesto. Ko je tačno »Jarac« do danas nije tačno utvrđeno. Od naših u tom sukobu nije niko nastradao.“<ref>Zbornik NOR-a, XIV/2, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, str. 935.</ref> Prema tvrdnjama [[Boško Kostić|Boška Kostića]], sekretara [[Dimitrije Ljotić|Dimitrija Ljotića]], Ljotić je u drugoj polovini 1943. pokušao da ugovori sastanak sa Mihailovićem, ali je to Mihailović odbio računajući na negativnu reakciju emigrantske vlade. Boško Kostić je 1943. po drugi put boravio u [[Turska|Turskoj]]. U svojim memoarima on piše da je stigao u [[Istanbul]] na [[Vidovdan]] te godine i ostao sve do decembra. Upućen u misiju povezivanja sa službenicima [[Vlada Kraljevine Jugoslavije u egzilu|jugoslovenske vlade u emigraciji]], Kostić navodi da se sastao sa Lukom Lukovićem („generalnim konzulom u Carigradu“) te konzulom Vladom Perićem. Ljotićev sekretar citira pisanu poruku koju je general Milan Nedić adresirao na kralja [[Petar II Karađorđević|Petra II Karađorđevića]]: {{izdvojeni citat|Vaše Veličanstvo, ja činim sve što je u mojoj moći da spasem što je moguće više srpskih života. Propaganda iz Londona sprečava me u ovom poslu. Ne smeta to što me napada, jer to čini moj teški zadatak sa okupatorskim snagama lakšim. Ali ja molim da me Vi ne tretirate kao [[Vidkun Kvisling|Kvizlinga]] i [[Ante Pavelić|Pavelića]], koji je do danas uništio 600.000 Srba u „Nezavisnoj Državi Hrvatskoj“. Znam da u redovima srpskih oružanih snaga ima oko 80% oficira i ljudi koji pripadaju pokretu đenerala Mihajlovića i koji će se pripojiti njemu kada vreme za to dođe, da pomognu oslobođenju svoje zemlje. Ja sam spreman da predam vlast đeneralu Mihajloviću kada Nemci odu, da bi se održao zakon i red u zemlji dok se legalna vlada i Vaše Veličanstvo ne povrati. Radi toga, molim Vas da delujete na đenerala Mihajlovića da ne prouzrokuje prerane represalije nad nezaštićenim stanovništvom. Svaka nemačka glava se plaća sa sto srpskih. Za mene, međutim, svaka pojedinačna srpska glava je draža nego sto nemačkih. Posle oslobođenja zemlje spreman sam da izađem pred narodni sud. Za moja dela istorija će da sudi najbolje.<ref>Boško N. Kostić, Za istoriju naših dana – Odlomci iz zapisa za vreme okupacije, Lil (Francuska), 1949, str. 115–116.</ref>|General [[Milan Nedić]]}} Iz primarnih izvora se može zaključiti da je Boško Kostić vjerno rekonstruisao sadržinu Nedićevog pisma. Naime, konzul Vladimir Perić, inače obavještajni oficir [[Jugoslovenska vojska|Jugoslovenske vojske]], poslao je 9. jula 1943. Vladi Kraljevine Jugoslavije telegram, u kom prenosi navode iz razgovora sa Kostićem: {{izdvojeni citat|Nedić je kralju veran i čini sve da spase što se spasti može, a o čemu će biti reči posle rata. Ne traži ni pomilovanje ni aboliciju, traži samo da se izvede pred sud i da sud da reč o njegovom radu za vreme okupacije. Moli da se ostavi da radi i ako se što želi od njega da mu dostavimo... Svi pokušaji Nedića da dođe u lični kontakt sa generalom Mihailovićem propali su. On moli da general Mihailović izabere mesto boravka gde želi i sa brojem ljudi koliko želi... Njegovo naoružanje i snabdevanje biće Nedićeva briga. Kada Nemci počnu evakuaciju, Nedić smatra da će njegova uloga tada biti završena i tada neka dođe general Mihailović ili lice koje Nj. V. Kralj odredi... Sve trupe koje je uspeo do sada da spremi, koje su već sada 80% za generala Mihailovića, staviće njemu na raspolaganje, njemu ili nekome drugome koji se odredi i kada za to dođe momenat.<ref>AVII, arhivski fond Draže Mihailovića, VK—Y—514, 515, 516.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/11_43.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje OBAVEŠTAJNI CENTRI PURIĆEVE VLADE]</ref>}} Procjena vojno-političke situacije sačinjena od strane komandanta Jugoistoka feldmaršala [[Maximilian von Weichs|Maksimilijana fon Vajks]]a od 1. novembra 1943. godine, predstavlja jedan od najmarkantnijih dokumenata koji je neki od njemačkih okupacionih komandanata potpisao u toku rata. Feldmaršal fon Vajks, koji je od avgusta 1943. opunomoćeni komandant Jugoistoka, kada preuzima komandu i nad [[Armijska grupa F|Armijskom grupom »F«]], poput ostalih njemačkih vojnih i obavještajnih instanci, notira mnogostruke veze četničkog pokreta Draže Mihailovića s Nedićevom kvislinškom vladom: {{izdvojeni citat| U ''Srbiji'' Draža Mihailović pokušava da mobilizacijom ubrza izgradnju ''nacionalne srpske armije''. U tom smislu apeluje na Srbe koji su ostali verni kralju i na iskonsku nacionalnu svest Srba. Sa aktivnim činovništvom vežu ga mnogi stari i novi odnosi. Otuda bi se moglo predvideti da bi u slučaju neprijateljskog napada koji bi imao sigurnog izgleda na uspeh državna moć prešla u njegove ruke.<ref>Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XII, knjiga 3: Dokumenti Nemačkog rajha 1943, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1978, dok. 156, str. 622.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/4_12_3_156.htm Procena komandanta Jugoistoka feldmaršala Vajksa od 1. novembra 1943. vojno-političke situacije na području Jugoslavije krajem oktobra 1943. godine]</ref>}} U ratnom dnevniku Vrhovne komande [[Wehrmacht]]a (zima 1943/1944. godine), naglašava se složenost odnosa na liniji [[JVuO]]—[[SDS]]—[[SDK]], ali i jedinstvo akcije ovih formacijâ prema [[NOVJ|jugoslovenskim partizanima]]: {{izdvojeni citat|Odnosi između četnika, Nedićeve straže i Ljotićevih ljudi bili su veoma komplikovani. Ta tri pokreta nisu imali zajednički stav u odnosu prema okupacionoj sili, a jedino zajedničko bila im je borba protiv komunističkog pokreta.<ref name="Živković"/>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta (Srbija i Mihailović zimi 1943/44.)}} Počev od novembra 1943. godine, četnički su komandanti (poput [[Vojislav Lukačević|Lukačevića]], [[Jevrem Simić|Simića]], [[Nikola Kalabić|Kalabića]] i drugih) potpisali sa predstavnicima njemačkih okupacionih ustanova [[Ugovori o saradnji četnika i Wehrmachta|ugovore o primirju]], kao i o saradnji u zajedničkoj borbi protiv snaga NOVJ. U prva tri članka ugovora potpisanog [[27. 11.|27. novembra]] [[1943]], pukovnik Jevrem Simić i kapetan Nikola Kalabić obavezali su se spram okupatora sljedeće: {{izdvojeni citat| 1.   Primirje u srezovima Umka, Vračar, Grocka, podunavskom, kosmajskom, mladenovačkom, oplenačkom, aranđelovačkom, lepeničkom, kragujevačkom, gružanskom, kačerskom, kolubarskom. Četnici se obavezuju da ne vrše sudsku vlast samovoljno prema Nemcima i pripadnicima nemačke narodne grupe. U ugovor su uključeni nemački Vermaht i policija, bugarske oružane snage, Srpski dobrovoljački korpus, Srpska državna straža, Ruski zaštitni korpus, srpske vlasti i privredna preduzeća, a na četničkoj strani — četničke jedinice kapetana Kalabića i pukovnika Simića. 2.   Primirje treba da stvori podlogu — pretpostavku za zajedničku borbu protiv komunista. 3.   Potvrda Kalabića i Simića da se u potčinjenim jedinicama ne nalaze pripadnici sila koje su sa Nemačkom u ratu. Obaveza Kalabića i Simića da spreče i prekinu obaveštajne puteve koji bi mogli da daju obaveštenja neprijateljima velikonemačkog Vermahta o nemačkim vojnim pokretima.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_262.htm Sporazum od 27. novembra 1943. između pukovnika Jevrema Simića i kapetana Nikole Kalabića sa nemačkim predstavnikom o saradnji u borbama protiv NOVJ]</ref>|Sporazum pukovnika Jevrema Simića i kapetana Nikole Kalabića sa nemačkim predstavnikom o saradnji u borbama protiv NOVJ (27. novembra 1943.)}} Nakon potpisivanja ugovora između JVuO i Wehrmachta, uslijedila je negativna reakcija stanovništva okupirane Srbije. General [[Svetomir Đukić]] (pseudonim »Zu-Zu«), komandant Severnih pokrajina JVuO ([[Vojvodina]] i [[Slavonija]]), izvijestio je 8. decembra 1943. Dražu Mihailovića da su u Beograd došli bugarski političari i predstavnici bugarskih okupacionih trupa, sa kojima se sastao i vodio pregovore o borbi protiv NOVJ. Đukić naglašava da „po Beogradu kruže glasovi kako se Čiča [Mihailović — prim.] sporazumeo sa Nemcima i Nedićem, što je primljeno vrlo nepovoljno u narodu“, dodajući da je on (general Đukić) to odlučno demantovao.<ref>AVII, reg. br. 8/1, kut. 276, dep. 12067; reg. br. 21/1, kut. 275, d. 943.</ref><ref>Branko Latas, Četničko-nemački sporazumi o saradnji u Srbiji (1943—1944), Vojnoistorijski glasnik br. 2/1978, Beograd, str. 344—345.</ref> Uviđajući opasnost od širenja vijesti o sklopljenim ugovorima, svojim je potčinjenim general Mihailović sugerisao da na njih reaguju opovrgavanjem. 30. novembra 1943. godine, komandant JVuO je potpukovniku Živojinu Đuriću (pseudonim »Sokrat«; ujedno šef Okružne komande SDS-a u [[Leskovac|Leskovcu]], kao i četničkog obavještajnog centra »Antikvarnica 1«), poručivao sljedeće: „Glasovi o sporazumu četnika sa Bugarima i Nemcima potpuno su izmišljeni. Demantujte sve ovo.“<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kutija 275, reg. br. 21/1.</ref> Nakon toga, major [[Dragutin Keserović]] obavještava Mihailovića da mu je okružni komandant Srpske državne straže iz [[Kraljevo|Kraljeva]] Dragutin Redić ponudio saradnju. General Mihailović je odgovorio dvosmisleno dopisom od 4. XII 1943: {{izdvojeni citat|Koristite sve što Vam Redić nudi. Ponavljam Redić nudi i dajte mu zadatak neka se bije. Što se tiče Nemaca naš je stav nepromenjen. Mi nismo sklopili nikakav sporazum, ali trenutno tučemo opasnijeg neprijatelja, a komunisti su zlo koje moramo uništiti po svaku cenu.<ref>AVII, ČA, K–278, reg. br. 18/1.</ref>|General [[Dragoljub Mihailović]]}} Obavještajni oficiri iz [[187. rezervna divizija (Nemačka)|187. rezervne divizije]] javljaju 31. oktobra 1943. o saradnji sa Slavonskim četničkim odredom pod komandom majora [[Dušana Janjića]]. Za jedinicu se navodi da sa „nekih 16–20 ljudi vrši izviđačke zadatke na [[Psunj]]u“ te da se u borbama dobro pokazala, dok sam major Janjić „odaje dobar utisak“, budući da „mrzi [[Jevreji|Jevreje]], [[Masonerija|masone]], pa samim tim i komuniste i [[Ujedinjeno Kraljevstvo]] i [[Sjedinjene Američke Države|SAD]]“: {{izdvojeni citat|[[Slavonski Brod|Brodska]] podružnica zagrebačke ispostave [[Abwehr]]a ovih dana šalje 32 pouzdana Ljotićeva čovjeka četničkoj skupini Janjića, očito po nalogu iz Beograda. Ne postoje pisani sporazumi s četničkim vođom Janjićem.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=389&rec=314&roll=1544 NARA, T314, Roll 1544, frames no. 000383—000384.] <br /> ({{jez-njem|"Nebenstelle Brod der Ast. Agram führt in diesen Tagen Cetnik—gruppe Janič anscheinend auf Weisung aus Belgrad 32 verlässliche Ljotič—Männer zu. Schriftliche Abmachungen mit Cetnikführer Janič nicht vorhanden."}})</ref>|Izvještaj 187. rezervne divizije o saradnji sa četnicima (31. oktobar 1943. godine)}} U jednom njemačkom izvještaju s početka novembra 1943. godine posebno je posvećena pažnja saradnji sa četničkim snagama pod vođstvom [[Momčilo Đujić|Momčila Đujića]] i [[Mane Rokvić|Maneta Rokvića]]. Pored konstatacije da „četničke jedinice dobijaju naredbe direktno od lokalnih njemačkih komandanata“, u izvještaju se za zapovjednika Dinarske divizije JVuO decidirano tvrdi: {{izdvojeni citat|Četnički vojvoda Đujić je sljedbenik Ljotićeva pokreta. U njegovom bližem okruženju vjerojatno ima starijih pravoslavaca koji su skloni pokretu Draže Mihailovića, ali trenutačno pod vodstvom Đujića nemaju utjecaja. Đujić već neko vrijeme pokušava za vođe jedinica postaviti mlade pravoslavce koji su bliski Ljotićevom pokretu.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=344&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frame no. 000340.] <br /> ({{jez-njem|"Der Cetnik–Vojvode Djujic ist Anhänger der Ljotic–Bewegung. In seiner näherer Umgebung sind wohl älteren Pravoslaven die zur D.M.–Bewegung neigen, jedoch derzeitig unter Führung von D. keinerlei Einfluss besitzen. D. bemüht sich seit einiger Zeit, junge, der Ljotic–Bewegung nahestehende Pravoslaven als Einheitsführer anzusetzen."}})</ref>|Izvještaj [[114. lovačka divizija|114. lovačke divizije]] komandi [[15. brdski armijski korpus|15. brdskog armijskog korpusa]] o rezultatima saradnje sa četnicima (5. XI 1943. godine)}} Na drugoj strani, i zvaničnici [[Savezničke sile u Drugom svjetskom ratu|savezničkih]] zemalja notiraju saradnju generalâ Dragoljuba Mihailovića i Milana Nedića. U jednom obavještenju iz [[Ujedinjeno Kraljevstvo|britanskog]] [[Kancelarija za inostrane i poslove Commonwealtha|Foreign Officea]] poslatom 7. decembra 1943. veleposlaniku Ujedinjenog Kraljevstva u [[Sjedinjene Američke Države|SAD]], navode se razlozi za prekid odnosâ sa Dražom Mihailovićem: {{izdvojeni citat|Nedavne informacije iz Srbije kazuju: (1) Da Mihailovićeva organizacija još uvek ima kontrolu nad većim delom stanovništva, ne samo zbog njihovog nacionalističkog stava već i zbog njihovog otpora prema komunizmu. (2) Da Mihailović ne samo da nije ni od kakve vojne i pomoći za saveznike već je postao izražena prepreka bilo kakvom obliku jugoslovenskog jedinstva. (3) Da je Mihailović toliko opsednut opasnošću od komunizma da je otvoreno priznao da više voli da brani Nedića i Nemce nego da se potčini partizanima. (4) Mada još uvek nema dokaza da Mihailović lično sarađuje sa Nemcima, velika je verovatnoća da sarađuje sa Nedićem i da su neki njegovi komandanti već potpisali sporazume sa Nemcima.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_249.htm Obaveštenje Ministarstva inostranih poslova Velike Britanije od 7. decembra 1943. svom ambasadoru u Vašingtonu o saradnji četnika sa okupatorima i razlozima za prekid odnosa sa Dražom Mihailovićem]</ref>}} 18. novembra 1943. britanski potpukovnik Koup (Cope) izveštava pretpostavljene da je od Mihailovićevog [[Radoslav Đurić|majora Đurića]] obavešten o saradnji četnika sa Nedićevom vladom. Potpukovnik Koup izveštava da većina ljudi pod Đurićevom komandom neće tolerisati ovu saradnju, neće se boriti protiv partizana u savezu sa Nedićem, i da je Đurić, uprkos suprotnim Mihailovićevim naređenjima, već kontaktirao lokalne partizane.<ref>{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/11_48.htm |title=Nikola Milovanovic - DRAZA MIHAILOVIC |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref> Kapetan Mor (More) takođe obavještava svoje nadređene o saradnji Mihailovićevih i Nedićevih snaga u [[Južna Srbija|južnoj Srbiji]] i na [[Kosovo (oblast)|Kosovu]]. Dokumente o četničkoj kolaboraciji sa okupatorom i kvislinzima dostavljeni su 3. januara 1944. Foreign Officeu iz kabineta [[Winston Churchill|Winstona Churchilla]], predsjednika britanske vlade. Iz Jugoslavije ih je donio [[Fitzroy MacLean]], šef britanske vojne misije kod [[Josip Broz Tito|Tita]]. Brigadir MacLean je doveo u [[Kairo]] i jednog zarobljenog njemačkog oficira: {{izdvojeni citat|''2. decembar'' <br /> Kapetan Mor, kod Mihailovićevih snaga u području južnog Kopaonika, izveštava da je nedavno razgovarao sa jednim Nedićevim oficirom koji se hvalio mobilizacijom Nedićevih snaga i saradnjom Nedić — Mihailović u borbi protiv partizana. <br /> Kapetan Mor tvrdi da je pre nedelju dana u štab četničkog vođe Markovića došao jedan Nedićev delegat. Ovaj delegat je obavestio da Nemci garantuju odeću, opremu i platu četnicima kao nagradu za antipartizansku aktivnost. <br /> Kapetan Mor kaže da je Marković odbio ovu ponudu, ali smatra da je isto ponuđeno svim četničkim vođama i da je teško verovati da u ovo nije umešan i Mihailović.<ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941—1944'' — Dokumenti, Arhivski pregled, Beograd, 1976, str. 84.</ref>}} Posljednjeg dana oktobra 1943, general Dragoljub Mihailović naređuje svojim komandantima da („s obzirom na današnju situaciju“) budu u pripravnosti da na „dati znak mobilišu sve do poslednjeg čoveka“ za borbu protiv partizana.<ref>Vojni arhiv, Beograd, Četnička arhiva, 22–2–13.</ref><ref>Mirjana Zorić, Bitka za Srbiju 1944. godine, Vojno delo, vol. 66, br. 3, Beograd, 2014, str. 292.</ref> Kako bi opravdao saradnju s kvislinškom upravom, general Mihailović iznova lansira propagandnu parolu o navodnom prisustvu znatnog broja [[Ustaše|ustaša]] u redovima NOVJ: {{izdvojeni citat|Naročito vodite računa da trupe treba podmladiti najboljim regrutima. Stvarajte što jače leteće brigade. Obratite pažnju da nam Nemci ne pobegnu. Preduzmite sve najhitnije da uspostavite vezu sa Nedićevim elementima. Pridobijajte čak i ljotićevce da pristupaju, jer partizani primaju sve, čak i krvne neprijatelje — ustaše. Moramo se u datom momentu pojačati, jer ko bude jači biće u pravu.|General [[Draža Mihailović]]}} U depeši od 17. novembra 1943. general Draža Mihailović se obraća majoru Aleksandru Saši Mihajloviću (pseudonim »Vili«), komandantu [[Beograd]]a JVuO: {{izdvojeni citat|Nacionalnoj službi preporučiti da uvek stupa u vezu sa našim odredima pa im se neće ništa desiti a dokle god ne stupe u vezu sa nama smatraju se neprijateljskim odredima.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_42.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 7. novembra do 3. decembra 1943. godine]</ref>}} Pripadnici Posavske brigade JVuO i lokalne SDS sukobili su se 7. septembra 1943. sa djelovima [[Kosmajski partizanski odred|Kosmajskog NOP odreda]] u ataru [[Vranić (Barajevo)|Vranić]]a, uz minimalne gubitke s obje strane. Među partizanima nalazilo se i nekoliko mladića iz sela. Nakon četiri dana, Vranić biva blokiran od strane SDS, Specijalne policije iz Beograda i jednog bataljona Posavske brigade pod komandom poručnika Dragana Lazića. Tada su četnici bez razloga ubili Milivoja Kojića, seljaka koji je čuvao stoku. Četnici, žandarmi i Specijalna policija izvršili su pretres u selu, uhapsivši devet seljaka. Četvorica seljaka su osumnjičena kao partizanski simpatizeri i sprovedena u zatvor Specijalne policije gdje su isljeđivani i mučeni, a zatim izolovani u [[Koncentracijski logor Banjica|logoru na Banjici]]. Nakon što su odbili da isporuče žito na ime rekvizicije, petorica uhapšenih su upućeni na prinudni rad na [[Čukarica|Čukarici]]. U oktobru, četnici Posavske brigade su uhvatili trojicu partizana iz Vranića i predali ih Specijalnoj policiji. Sva trojica su ubijena od strane okupatora.<ref>Arhiv Srbije, Zemaljska komisija, kutija 139, zločini broj 418, 1545, 1546, 1548, 1563, 1744, 1746.</ref><ref>Milan Radanović, Kazna i zločin: Snage kolaboracije u Srbiji: odgovornost za ratne zločine (1941-1944) i vojni gubici (1944-1945), Rosa Luxemburg Stiftung Southeast Europe, Beograd, 2015, str. 124—125.</ref> U noći između 10. i 11. novembra 1943. godine, oko 50 pripadnika Sokobanjske brigade JVuO na čelu sa komandantom Acom Todorovićem upali su u [[Sokobanja|Sokobanju]] i uz pomoć gradske SDS uhvatili osam partizanskih simpatizera. Uhapšenici su sprovedeni u štab Deligradskog korpusa JVuO gde su isleđivani i mučeni u prisustvu komandanta korpusa Branivoja Petrovića i šefa propagande i islednika korpusa [[Vojina Andrića]]. Nakon isleđivanja streljani su u ataru sela [[Jošanica (Sokobanja)|Jošanica]]. Iste noći pokušano je hapšenje još jednog partizanskog simpatizera u varoši, ali se ovaj napadačima suprotstavio oružjem. Međutim, nakon desetak dana je uhapšen od strane pripadnika SDS, zatim predat četnicima i likvidiran u štabu Deligradskog korpusa.<ref>Јован Златић, Страдалаштво српског народа у Нишком ратном округу 1941-1944, IV, Равногорски покрет и Jугословенска војска у отаџбини, Ниш, 1998, стр. 207—222.</ref> Četnici Aleksinačke brigade Deligradskog korpusa su 15. novembra nasilno odveli iz [[Aleksinac|Aleksinca]] Dušanku Stanisavljević i njenu 16-ogodišnju kćerku Nadeždu koje su isljeđivali u štabu brigade. Uhapšenice su potom predate kvislinškim organima i izolovane u [[Koncentracijski logor Crveni krst|logoru na Crvenom krstu]] u Nišu. Dušanka je ubijena u logoru a Nadežda je puštena sredinom 1944. godine.<ref>Зборник НОР-а, I/21, Београд, 1965, стр. 542.</ref><ref>Milan Radanović, n. d., str. 114, 116.</ref> 1. decembra 1943. u selu [[Босута|Bosuti]] kod [[Aranđelovac|Aranđelovca]], [[Prva južnomoravska brigada]] NOVJ se sukobila sa jedinicama četničkog Korpusa Gorske garde pod komandom kapetana [[Nikola Kalabić|Nikole Kalabića]], kao i Rudničkog korpusa JVuO kojim je komandovao kapetan [[Dragiša Ninković]]. Razvila se oštra borba; partizani odbacuju četnike, produživši pokret ka selu [[Darosava|Darosavi]]. Nakon dva dana, uslijedio je združeni napad na partizane od strane četnika i pripadnika Srpske državne straže (oko 3.000 ljudi). U izvještaju poslatom Mihailoviću 22. decembra 1943. iz štaba Rudničkog korpusa detaljno je opisan tok borbi: {{izdvojeni citat|Po dolasku na Rudnik kapetan Ninković je primio komandu nad Rudničkim korpusom u duhu napred označenog naređenja Vrhovne komande. Preko telefona sa Rudnika uhvaćena je veza sa Kalabićem, koji se nalazio u Šatornji. Ugovoreno je da se napad na komuniste vrši u zoru 1 decembra... Rezultat u ovoj borbi je sledeći: kod nas poginulo 8, ranjeno 11 četnika. Kod komunista prema docnije tačno proverenim podacima oko 40 mrtvih i 36 ranjenih. Sutradan 2 decembra, Kalabić koji nije učestvovao u borbi u Bosuti produžio je pokret prema Darosavi, gde je uhvatio vezu sa Srpskom državnom stražom. Komunistička grupa krenula takođe u istom pravcu. 3 decembra izjutra Garda sa poljskom stražom napala je komuniste na tromeđi orašačkog, kosmajskog i kolubarskog sreza — Žuti Oglavak. Ova borba je takođe bila oštra, ali mnogo manje od borbe u Bosuti na dan 1. decembra. Ovaj korpus je istoga dana stigao u Darosavu ali borba je već bila svršena. Komunistička grupa se povukla prema s. Venčanima srez kolubarski. Dalje gonjenje komunista preko celog sreza kolubarskog i kačerskog sve do Rajca i to u stopu i neumorno, vršio je ovaj korpus.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_46.htm Izveštaj Štaba Rudničkog korpusa od 22. decembra 1943. Draži Mihailoviću o borbama protiv NOVJ u predelu planine Rudnik]</ref>}} Još jedan slučaj vojne saradnje ravnogorskih jedinica sa formacijama Srpske državne straže zabilježen je krajem novembra 1943. Prema evidenciji kvislinških vlasti, u [[Trstenik|Trsteničkom]] srezu dolazi do vatrenog okršaja prilikom pokušaja [[1. južnomoravska udarna brigada|Prve južnomoravske brigade NOVJ]] da izvede proboj na tom području. Četnici se i ovog puta bore na strani SDS-a: „U vezi izveštaja br. 332 tač. 3 u borbi kod sela Male Drenove, Milutovac i Poljne (18 km odnosno 20 s-z od Kruševca, sek. Kruševac, srez trstenički) gde su oko 250 komunista bili razbijeni od strane poterne grupe SDS s jedne strane i odreda pripadnika DM sa druge strane. Na mestu borbe ostalo je 36 komunističkih leševa dok je 20 komunista ranjeno. U borbi su ranjena 2 stražara a poginulo 8 četnika i 10 je ranjeno.“<ref>VA, NdA, 1–1/1–8, Pregled opšte situacije u zemlji po okruzima od 26. novembra do 3. decembra 1943.</ref><ref>Nebojša Stambolija, n. d., str. 214, fus. 594.</ref> Najkasnije tokom 1943. godine, četničkom pokretu se pridružio i [[Panta Draškić]], brigadni general [[Jugoslovenska vojska|Jugoslovenske vojske]]. Naime, po nalogu Draže Mihailovića, general Draškić ulazi novembra 1943. godine u Odbor za koordinaciju rada sa [[Bugari]]ma. Gestapo je otkrio ove aktivnosti, pa je Draškić uhapšen i početkom 1944. poslat u logor [[Osnabrück]].<ref>Nebojša Stambolija, n. d., str. 30, fus. 96.</ref> Draškić je bio učesnik [[Balkanski ratovi|Balkanskih ratova]] i [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]]. U tom periodu (1913-1917), bio je i [[Ađutant|ordonans]] [[regent]]a [[Aleksandar I Karađorđević|Aleksandra Karađorđevića]]. Po obrazovanju Vlade narodnog spasa pod predsjedništvom generala Milana Nedića, general Panta Draškić se nalazio na čelu Ministarstva rada. Funkciju ministra obavljao je od 29. avgusta do 7. oktobra 1941. Zbog prihvatanja pozicije u kvislinškoj vladi, lišen je generalskog čina od strane [[Vlada Kraljevine Jugoslavije u egzilu|jugoslovenske emigrantske vlade]]; čin mu je vraćen nakon pristupanja Jugoslovenskoj vojsci u otadžbini. Krajem 1943. godine, Draža Mihailović formira u Beogradu grupu saradnika koji su dobili zadatak da uspostave vezu i povedu razgovore sa pojedinim bugarskim ličnostima koje su tražile veze sa njim. Pored generala Draškića, u toj grupi su bili i kapetan Aleksandar Mihajlović, četnički komandant Beograda, zatim general Svetomir Đukić, komandant Severnih pokrajina JVuO, kao i drugi političari, činovnici i industrijalci iz predratnog perioda, poput bivšeg [[Kraljevina Jugoslavija|kraljevskog]] ministra [[Aleksandar Cincar-Marković|Aleksandra Cincar-Markovića]]. Sa ovom grupom vezu je održavao potpukovnik [[Ljubomir Jovanović Patak]], komandant Timočkog korpusa JVuO. Jovanović izvještava Mihailovića o jednom bugarsko-četničkom sastanku u Beogradu: {{izdvojeni citat|Prema mojim uputstvima, moj saradnik iz Beograda održao je sastanak pre 4 dana sa Ivanom Bojadžijevom, zetom [[Aleksandar Stambolijski|Stamboliskog]]. Pošto se sa Bojadžijevom od ranije poznavao, razgovarao je sa njim kao sa starim drugom i prijateljem o političkim prilikama, kao i o mogućnosti na zbližavanju i organizovanju snaga za ujedinjenje sa Bugarskom. [...] <br /> Bugarska buržoazija i deo vojske koji nisu bili u prošlosti za saradnju sa Jugoslavijom, sada pristaju na jednu takvu saradnju iz straha od boljševizacije zemlje. Za tu politiku oni bi štošta žrtvovali, pa i samu [[Dinastija Wettin|Koburšku monarhiju]]. Nužno se nameće što brža i šira akcija. Ovo je Bojadžijev izjavio u prisustvu Pante Draškića, đenerala i Ike Panića, industrijalca, koji su se stavili na raspoloženje našoj organizaciji u svemu, a naročito za saradnju sa Bugarima...<ref>AVII, arhivski fond Draže Mihailovića, D—XLI—12077.</ref>}} Na ovaj Jovanovićev telegram, general Draža Mihailović je odgovorio 12. decembra 1943. godine: {{izdvojeni citat|Ovde ste postigli vrlo dobar uspeh. Đeneral Panta Draškić i industrijalac Ika Panić — ponavljam, a ne Tika — obrazovaće bugarsko-jugoslovenski komitet... Bugarsko-jugoslovenski komitet održavaće vezu sa mnom preko generala Svete Đukića, a đeneralu Panti Draškiću poslaću hitno posebnu šifru...<ref>AVII, arhivski fond D. M., D—30—538, 541.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/11_57.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje VEZE SA BUGARSKIM REAKCIONARIMA I OKUPATORIMA]</ref>}} Na sednici Nedićeve vlade, 25. novembra 1943, o pokretu Draže Mihailovića zaključeno je sledeće: {{izdvojeni citat|U pogledu akcije DM može se kao bitno naglasiti sledeće: lojalan stav prema okupatorskim i srpskim vlastima, njihovim organima i njihovim oružanim odredima. Beskompromisna borba protiv komunista, svuda gde se god susretnu. U nekim okruzima i aktivna saradnja sa nemačkim i našim predstavnicima prilikom borbi protiv komunista.<ref name="znaci2">[https://www.znaci.org/00001/155_3.pdf Milan Borković, n.d.], str. II/223-224.</ref>}} Na sednici vlade, 3. decembra 1943, o pokretu Draže Mihailovića ponovljena je povoljna konstatacija: {{izdvojeni citat|Veoma je karakteristično da su u protekloj nedelji sa odredima DM na uništavanju komunista sarađivale i jedinice SDS, kao i dobrovoljački odredi, među kojima do sad nije bilo nikakvih nepotrebnih incidenata.<ref name="znaci2"/>}} U izvještaju poslatom iz njemačke [[2. oklopna armija|2. oklopne armije]] s početka oktobra 1943, konstatuje se da je major [[Siniša Ocokoljić|Siniša Ocokoljić Pazarac]] obavijestio generala Mihailovića o uspostavljenim vezama između prvog čovjeka ravnogorske organizacije u Beogradu majora Aleksandra Mihajlovića i njegovog pomoćnika kapetana Ivana Pavlovića sa Ilijom Paranosom{{efn|U ovom slučaju najvjerovatnije nije riječ o Iliji K. Paranosu, šefu Specijalne policije Uprave grada Beograda, već o istoimenoj, ali drugoj osobi koja je obnašala dužnost potpredsednika Beogradske opštine. Obojica Paranosâ su bili najbliži saradnici Dragomira Dragog Jovanovića.<ref>Olivera Milosavljević, Potisnuta istina. Kolaboracija u Srbiji 1941-1944. Helsinški odbor za ljudska prava u Srbiji, Beograd, 2006, str. 377.</ref>}}: {{izdvojeni citat|Kap. Ocokoljić za gen. Mihailovića (27.9.43): Dana 22. septembra, Ilija Paranos, zamjenik gradonačelnika Beograda, major Saša Mihajlović i kapetan Ivan Pavlović, zamjenik majora Saše Mihajlovića, susreli su se s kapetanom Ocokoljićem. Paranos je izvijestio o posjeti generala Nedića Führerovom štabu: Nedić je proveo 14 minuta u razgovoru s [[Adolf Hitler|Hitlerom]], koji mu je rekao da želi pridobiti generala Mihailovića za saradnju. Bez oslona na Nijemce, general Mihailović nije mogao postići nikakav uspjeh protiv komunista. Iako je [[Josif Visarionovič Staljin|Staljin]] bio “veliki duh 20. stoljeća”, sva će njegova djela propasti pod silinom njemačkog oružja. Nedić je pregovarao s [[Joachim von Ribbentrop|Ribbentroppom]] o formiranju autonomne Srbije i uspostavi 15 dobrovoljačkih bataljona, u koje bi bila uključena i Srpska državna straža. Prema tome, Nedićevoj Srbiji bi se morao priključiti dio Srema, Sandžak i kosovska oblast. Za očekivati ​​je da će Nijemci pokušati stupiti u kontakt s generalom Mihailovićem.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=313&roll=196&broj=390 NARA, T313, Roll 196, frame no. 7457118.] <br /> ({{jez-njem|"27.9. Hptm. Ocokoljic an Gen. Mihajlovic: <br /> Am 22.9. hatten Ilija Paranos, stv. Bürgermeister von Belgrad, Mjr. Sasa Mihajlovic und Hauptmann Ivan Pavlovic, Stellvertreter von Mjr. Sasa Mihajlovic, eine Zusammenkunft mit Hptm. Ocokoljic. Paranos berichtete über den Besuch von General Nedic in Führer–Hauptquartier: Nedic sprach 14 Minuten lang mit Hitler, der ihm mitteilte, daß er General Mihajlovic für eine Zusammenarbeit gewinnen wolle. General Mihajlovic könne ohne Anlehnung an die Deutschen zu keinen Erfolg gegen die Kommunisten kommen. Stalin sei zwar der "große Geist des 20. Jahrhunderts", doch würden alle seine Werke unter der Wucht der deutschen Waffen zusammenbrechen. Mit Ribbentropp verhandelte Nedic über die Bildung eines autonomen Serbien sowie über die Aufstellung von 15 Freiwilligen–Btl., in die auch die Serb. Staatswache eingegliedert werden soll. Darnach müßten Nedic ein Teil von Syrmien, der Sandzak und das Kosovo–Gebiet zugewiesen werden. Es ist zu erwarten, daß die Deutschen versuchen, mit General Mihajlovic Fühlung aufzunehmen."}})</ref>|Dodatak dnevnom izvještaju obavještajnog odjeljenja 2. oklopne armije za 3. X 1943.}} Obavještajni organi 2. oklopne armije javljaju i da je 22. oktobra u blizini [[Valjevo|Valjeva]] došlo do sastanka predstavnika gradskih kvislinških vlasti i jednog oficira SDK sa lokalnim četničkim zapovjednikom: {{izdvojeni citat|Policijska oblast IV-[[Šabac]] javlja (22.10.43) o pregovorima održanim u selu [[Lelić]] između okružnog načelnika Valjeva i komandanta 1. bataljona SDK sa vođom bandi Simićem [komandant Valjevske brigade JVuO]; Simić, u ime [potpukovnika] Milovanovića nudi: <br /> 1) prekid neprijateljstava, <br /> 2) podršku u borbi protiv komunista uz isporuku oružja, i <br /> 3) oslobađanje talaca. <br /> Također, od strane DM–bandi je garantirano da će [seoske] opštine podmiriti svoje obaveze. Vođa DM–bande Simić objasnio je na sastanku da oni sebe smatraju redovnim jugoslavenskim trupama, jer kralj Petar II nije potpisao kapitulaciju.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=313&broj=312&roll=196 NARA, T313, Roll 196, frame no. 7457040.] <br /> ({{jez-njem|"Polizei–Gebietskommandantur IV. Sabac <br /> BdS – 19.10.: Kreisvorsteher, Vizebürgermeister und Kdt. des I.Btl. SFK. aus Valjevo trafen sich im Dorf Lelic mit dem Bandenführer Simic, Kdr. der Valjevoer Brig. Bei der Besprechung wurden von Simic im Auftrage von Milovanovic folgende Punkte zur Verhandlung gebracht: <br /> 1.) Aufgabe der gegenseitigen Bekämpfung <br /> 2.) Unterstützung beim Kampf gegen die Komm. und Lieferung von Waffen <br /> 3.) Freilassung der Geiseln. <br /> Von Seiten der DM.–Banden wurde garantiert, daß die Gemeinden ihren Abgabepflichten nachkommen werden. DM–Bandenführer Simic erklärte bei der Besprechung, daß sie sich als reguläre jugosl. Truppen betrachten, da König Peter II. die Kapitulation nicht unterschrieben habe."}})</ref>|Dodatak dnevnom izvještaju obavještajnog odjeljenja za 28. oktobar 1943. godine}} {{izdvojeni citat|U beogradskim DM–krugovima uskoro se očekuje proglas ili apel generala Nedića, u kojem se obećava amnestija za ilegalne DM–elemente u šumi. To je povezano s činjenicom da je Balkan proglašen sovjetsko-ruskom interesnom sferom.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=313&broj=312&roll=196 NARA, T313, Roll 196, frame no. 7457040.] <br /> ({{jez-njem|"Besondere Tagesmeldungen BdS.: <br /> In Belgrader DM–Kreisen wird demnächst eine Proklamation bzw. ein Aufruf des Generals Nedic erwartet, worin für die illegalen DM–Elemente im Walde eine Amnestierung in Aussicht gestellt werden soll. Dies wird mit der Tatsache in Zusammenhang gebracht, daß der Balkan zur sowjetrussischen Interessenzone erklärt wurde."}})</ref>|Dodatak dnevnom izvještaju obavještajnog odjeljenja za 28. oktobar 1943. godine}} Paralelno sa sklapanjem pisanih ugovorâ s njemačkim komandama u Srbiji, majori Siniša Ocokoljić i Saša Mihajlović predlažu okupatoru usklađivanje antipartizanske akcije JVuO i SDS: {{izdvojeni citat|27.11. Vojni komandant Jugoistoka: </br> Četničke vođe Ocokoljić i Mihajlović dostavile su, preko poverljivog lica, ponudu da zajedno sa SDS-om unište komuniste u beogradskom okrugu. Oni traže garancije da će, tokom određenog perioda, biti obustavljena sva protivdejstva nemačkih i drugih trupa na datom području.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=176&rec=313&roll=196 NARA, T313, Roll 196, frame no. 7456904.] <br /> ({{jez-njem|"27.11. Mil.Befh.SO.: </br> DM.–Führer Ocokoljic und Mihajlovic durch V–Mann Angebot abgegeben, Komm. im Kreis Belgrad zusammen mit SSW. zu vernichten. Sie bitten um Zusage, daß für eine bestimmte Zeit jede Gegenaktion der Deutschen und sonstigen Truppen in diesem Raum unterbleibt."}})</ref>|Dnevni izvještaj Obavještajnog odjeljenja [[2. oklopna armija (Wehrmacht)|Druge oklopne armije]], 1. XII 1943.}} Navodi o kontaktima između Ocokoljića i Paranosa nalaze se i u jednom dokumentu četničke provenijencije. Krajem decembra 1943, u vrijeme potpisivanja ugovora o saradnji četnika i Njemaca u Srbiji, Mihailovićev obavještajac u Beogradu advokat Ratomir Pavlović (pseudonim »Vanda«), piše Vrhovnoj komandi Jugoslovenske vojske u otadžbini: {{izdvojeni citat|Korpus S.D.S. u Beogradu u strogo poverljivoj naredbi saopštava oficirima Nedića i to: da je između Nemaca i Dražinih odreda u okrugu Užičkom, Valjevskom, Kragujevačkom, Šabačkom i Požarevačkom sklopljen sporazum o ne napadanju. Isti važi do 31 - XII - zaključno. Pazarac imao veze sa Paranosom iz opštine jer je isti bio oglašen od Gestapoa da vodi pregovore. Za Kalabića je vodio razgovore neki Kosta Košutić. Tako Gestapo doznaje imena komandanata i njihovu teritoriju.<ref name="ReferenceA">[https://znaci.org/00001/4_14_3_52.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 16-30. decembra 1943. godine]</ref>}} Ratomir (ili Ratimir) Rajko Pavlović radio je za Vrhovnu komandu JVuO pod pseudonimima »Vanda« i »Marga«. Nakon što mu je pošlo za rukom da operativno prodre u redove Specijalne policije Uprave grada Beograda (SP UgB), Pavlović je uspostavio tajni kontakt sa njenim šefom [[Ilijom K. Paranosom]]. U depešama koje je obavještajac Pavlović slao generalu Draži Mihailoviću, Ilija Paranos je označavan pseudonimom »Milka«. Paranos je predstavljao izvor važnih informacija za VK JVuO.<ref>Бранислав Божовић, Специјална полиција у Београду 1941-1944, Завод за уџбенике, Београд, 2014, стр. 314.</ref> Jedan od ljudi od najvećeg povjerenja Draže Mihailovića u okupiranom Beogradu bio je ing. Petar Milićević, viši železnički savetnik u penziji. Milićević je najprije djelovao pod pseudonimom »Lorenc«, da bi od početka 1943. godine preuzeo pseudonim »Ante«. U jednom od svojih izvještaja Mihailoviću, Milićević navodi da su za njega pristali da rade dva inspektora Uprave grada Beograda, pomenuvši jednoga od njih — Boška Ilića. Dvojica inspektorâ su bili angažirani na organizaciji četničkih trojki u Upravi grada Beograda i u njenim kvartovima, kao i za dostavljanje podataka o komunističkom pokretu u Beogradu i okolini.<ref>Istorijski arhiv grada Beograda, fond monografije o Beogradu, inventarski broj 8.</ref><ref>Бранислав Божовић, н. д., стр. 315.</ref> Inače, Milićević se priključio ravnogorskom pokretu na samom početku rata 1941. Radio je legalno u glavnom gradu Srbije sve do decembra 1943, kada biva otkriven od strane ''[[Sicherheitsdienst]]a'' te prinuđen da pređe u ilegalni rad i uzme lažni identitet.<ref>Rade Ristanović, n. d., str. 492.</ref> 29. decembra 1943. stiže u Vrhovnu komandu depeša koju je poslao major [[Velimir Piletić]] (pseudonim »Popesku«), komandant Krajinskog korpusa JVuO, u kojoj se, između ostalog, navodi: {{izdvojeni citat|Srez [[Grocka]] po saznanju nije organizovan i ima partizana. Sada je za načelnika postavljen Sava Ivezić, kapetan i naš čovek. Neka mu se obrati naš organizator i komandant. Ivezić je premešten iz [[Bor]]a, gde je bio načelnik sreza. Popesku.<ref name="ReferenceA">[https://znaci.org/00001/4_14_3_52.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 16-30. decembra 1943. godine]</ref>}} [[Neško Nedić]], načelnik štaba Posavsko-kolubarske grupe korpusa JVuO, pisao je Draži Mihailoviću 31. decembra 1943. sa predlogom za opsežnu akciju protiv partizanskih pripadnika i simpatizera u [[Šumadija|Šumadiji]], uz asistenciju kvislinške policije: {{izdvojeni citat|Rudnički korpus se može očistiti samo na taj način da mi upadnemo na njega sa jačim snagama, da mobilišemo ceo Rudnički korpus i da počnemo sa istrebljenjem simpatizera, odnosno sa otkrivanjem njihovih naoružanih pristalica i likvidiranjem... Inače, sve akcije čisto vojničke prirode, koje bi se povele, prošle bi bez rezultata kao i do sada. Zato se mora poći policijskim putem, dok im se kanali ne iseku, da se nemaju gde sklanjati, a tada ćemo tražiti glavninu da se obračunamo sa njom... Preduzete su opsežne mere. U naš aparat uključena je i policija da se tako dopunjujemo.<ref>Nikola Milovanović, Kroz tajni arhiv UDB-e, I-II, Beograd, 1986, str. I/152-153.</ref><ref>Milan Radanović, n. d., str. 128.</ref>}} Prema jednom njemačkom izvještaju sa kraja 1943. godine „80% Srpske državne straže i veliki broj činovništva potpomaže akciju D. Mihailovića i staće pod zastavu kralja Petra“.<ref>Vojni arhiv, Nedićeva arhiva, 24А–2–3.</ref><ref>Nebojša Stambolija, n. d., str. 313.</ref> Takođe, u arhivi opunomoćenog komandanta [[Sigurnosne policije]] ({{jez-nem|Befehlshaber der Sicherheitspolizei — BdS}}) pronađen je dosije generala [[Borivoja Jonića]], komandanta Srpske državne straže od juna 1942. do oktobra 1944. godine, koji je sastavljen od strane njemačkih obavještajaca. Pored ostalog, u dokumentu se za komandanta SDS tvrdi da je pod velikim uticajem i da „većinom radi prema naredbama Draže Mihailovića i malim delom prema diktatu radio stanice London“.<ref>Istorijski arhiv Beograda, fond BDS, Ј–423, Borivoje Jonić.</ref><ref>Nebojša Stambolija, n. d., str. 333—334.</ref> Brojni ravnogorski izvori slažu se sa ovom ocjenom. Tako četnički obavještajac kodnog imena »Janko« u jednom nedatiranom izvještaju navodi da „SDS na čelu sa đeneralom Jonićem, pukovnikom [[Branom Živkovićem]] i majorom [[Dačom Stojanovićem]] predstavlja našu organizaciju“. Ovaj obavještajac je tvrdio da ima pouzdane informacije o tome da će [[Srpska garda (Drugi svjetski rat)|Srpska garda]] i straža Uprave grada Beograda, kao sastavni djelovi SDS, u povoljnom trenutku pristupiti Mihailovićevim četnicima.<ref>Vojni arhiv, Četnička arhiva, kutija 121, fascikla 4, dokument 39.</ref> Takođe, u jednom od izvještaja iz Komande Beograd JVuO od 14. juna 1943. procijenjivano je da je „raspoloženje ljudstva Srpske državne straže“ bilo oko 65% do 70% za ravnogorski pokret Draže Mihailovića.<ref>VA, ČA, k. 117, f. 2, d. 46.</ref><ref>Rade Ristanović, n. d., str. 550—551.</ref> Poručnik [[Vjekoslav Farkaš]] (pseudonim »Tip«), oficir Srpske državne straže u Beogradu, istodobno je bio i pripadnik JVuO. Poručnik Farkaš je rukovodio ''Protivkomunističkim odsekom'', formiranim u sklopu četničke obavještajne organizacije „Rodoljub“. Na čelu ove organizacije nalazio se major Jovan Petrović, još jedan član ravnogorskog pokreta u glavnom gradu Srbije koji se isticao dobrim vezama s ljudima iz Specijalne policije UgB. Major Petrović je generala Mihailovića obavijestio o formiranju odseka u izvještaju od 6. juna 1943.<ref>Бранислав Божовић, Специјална полиција у Београду 1941-1944, Завод за уџбенике, Београд, 2014, стр. 315.</ref> Poručnik Farkaš je bio postavljen i za šefa radio-službe u Beogradu, i to po ličnoj naredbi komandanta Srbije JVuO generala Miroslava Trifunovića.<ref>Rade Ristanović, n. d., str. 506.</ref> Pišući u emigraciji o rukovodstvu SDS-a, Vjekoslav Farkaš navodi da je pukovnik Brana Živković bio „Načelnik Prvog odeljenja Srpske državne straže“, a istovremeno i „Komandant dela Jugoslovenske vojske u Otadžbini kamufliranog u vidu Srpske državne straže“, dok je, s druge strane, „Nedićev „đeneral“ Borivoje Jonić bio figura“, budući da „ispred njegovog nosa radilo se sve, a on nije video ni naslućivao ništa“. Znakovita je i Farkaševa generalna ocjena o karakteru SDS. Naime, on smatra da je pripadnicima ravnogorskog pokreta Straža služila kao paravan za legalno djelovanje: {{izdvojeni citat|Maja meseca 1943, kao i često pre toga, morao sam na put. To nije bio nikakav problem, jer su nam odvratno zelena uniforma Srpske državne straže, razne objave i „naređenja” za „službeni put”, olakšavali kretanje po celoj Srbiji. Okupator nam nije pravio smetnje. Morali smo se čuvati jedino njegovih slugu, Ljotićevaca, koji su znali da će se Srpska državna straža, na jedan mig Dražin, pretvoriti u Jugoslovensku vojsku u Otadžbini, tj. skinuti masku i prikazati se u pravoj boji.<ref>Векослав А. Фаркаш, »Не целивах га у руку«, »Књига о Дражи«, Виндзор, Канада, 1956, стр. 304–305.</ref>}} Potvrde da je JVuO od prvog dana u Beogradu imala značajno uporište u strukturama vlasti, tj. da je veliki broj činovnika Uprave grada Beograda i pripadnika SDS pomagao ravnogorskom pokretu, nalaze se i u svjedočenjima funkcionera kvislinškog aparata pred jugoslovenskim vlastima po završetku rata. Prema iskazu [[Nikole Gubareva]], koji se nalazio na čelu III odseka Specijalne policije Uprave grada Beograda, 90% službenika UgB podržavalo je rad četničkog pokreta.<ref>IAB, BIA, F. XII, P. 1, Gubarev Nikola.</ref><ref>Rade Ristanović, n. d., str. 478.</ref> Iz ugla beogradske policije, kooperaciju sa ravnogorcima najbolje opisuje [[Božidar Bećarević]], šef Antikomunističkog odseka SP UgB: {{izdvojeni citat|O zvaničnoj vezi i saradnji Specijalne policije kao celine sa organizacijama DM ne može biti ni govora, jer tako nešto nije postojalo, ali mislim da nije bilo ljudi ili ih je bar bilo malo, koji na ovaj ili onaj način nisu bili povezani sa raznim četničkim organizacijama i rukovodiocima. Mi smo Dražu Mihailovića smatrali za legalnog predstavnika jugoslovenske kraljevske vlade, koja je od saveznika bila međunarodno priznata i prirodno smo nastojali da se što čvršće sa njom povežemo. Ovo smo činili naročito mi iz IV odseka pošto smo se smatrali isključivo borcima protivu komunista, a takav naš rad bio je potpuno u skladu sa vladinom politikom koju je Draža u zemlju sprovodio ne samo po direktivama izbegličke vlade nego i angloameričkih vojnih i političkih predstavnika u njegovim štabovima. Mogu da kažem da su moji agenti i činovnici svuda veoma rado primani od četničkih organizacija i ovima svršavali mnoge poslove, kao što su: lažne isprave, putne objave, prenošenje oružja i municije, prenošenje propagandnog materijala, skrivanje četničkih rukovodilaca po stanovima i tome slično.<ref>IAB, OSB, istražni predmet Božidara Bećarevića, zapisnik o saslušanju od 14. jula 1949, str. 60.</ref><ref>Бранислав Божовић, Специјална полиција у Београду 1941-1944, Завод за уџбенике, Београд, 2014, стр. 595.</ref><ref>Радосав Р. Туцовић - Полицијски репресивни апарат нацистичке Немачке и његови домаћи инструменти: Анализа делатности Драгомира Јовановића и Аугуста Мајснера у окупираној Србији (1941–1944). Докторска дисертација, Филозофски факултет Универзитетa у Београду, 2021, стр. 187-188.</ref>}} Na [[Beogradski proces|suđenju Draži Mihailoviću]], upravnik grada Beograda [[Dragomir Jovanović]] je svjedočio da je 1943. stupio u neposredni kontakt sa majorom Aleksandrom Mihajlovićem, koji se nalazio na čelu Mihailovićeve organizacije u Beogradu. Dragi Jovanović tvrdi da se sa majorom Mihajlovićem „od kraja 1943. do konca sastao četiri do pet puta, i to uvek van Beograda“. Na pitanje predsjednika sudskog vijeća da li je sama SDS bila povezana sa majorom Mihajlovićem, Jovanović daje potvrdan odgovor: {{izdvojeni citat|Pretsednik: Pa je li Saša Mihailović, odnosno beogradska organizacija kojoj je na čelu Saša Mihailović, stupala u taj lični odnos sa SDS? Optuženi: Praktično SDS i Uprava grada Beograda je celo vreme vaspitana sa moje strane tako da u danom momentu može da posluži, kako sam ja pretpostavljao, nacionalnoj stvari i zbog toga nisam sprečavao tu vezu i znao sam da je uspostavljena ta veza preko tadašnjeg pukovnika Radulovića. Pretsednik: A je li sama straža bila povezana sa Sašom Mihailovićem? Optuženi: Bila je straža i kao organizacija i pojedinačno. Pretsednik: Da li je to trebalo da bude vojska kojom je određenog momenta trebalo da raspolaže Saša Mihailović? Optuženi: To je bila policija sa kojom je Saša Mihailović u danom momentu oslobođenja mogao da raspolaže po mojoj zamisli i po njegovoj.<ref name="Jovanović Dragomir-Dragi">{{cite web |url=http://www.znaci.org/00001/60_2_1.pdf |title=Miodrag Zečević: DOKUMENTA SA SUĐENjA DRAŽI MIHAILOVIĆU, Beograd 2001: Saslušanje optuženih |format=PDF |date= |accessdate=2014-03-16 |archive-date=2023-07-17 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230717115813/https://znaci.org/00001/60_2_1.pdf }}</ref>|[[Dragomir Dragi Jovanović]], upravnik grada Beograda}} [[Radomir Milinković—Džek]], pešadijski kapetan, koji je rukovodio obaveštajnom službom komande Beograda Draže Mihailovića, otkriven je i uhapšen 1942. godine od strane Specijalne policije. Po zahtevu rukovodstva ravnogorskog pokreta, Dragomir Jovanović je oslobodio Milinkovića iz zatvora. Kasnije je Milinković, pošto je došlo do otvorene saradnje ravnogorskog pokreta i Nedićevih vladinih institucija, dobio legalnu kancelariju na prvom spratu zgrade Beogradske opštine.<ref>[https://www.pisi.co.rs/content/logor-banjica-1941-1944-ii/ Sima Begović, Logor Banjica 1941-1944, knjiga II], Institut za savremenu istoriju, Beograd, 1989, str. 14.</ref><ref>Istorijski arhiv Beograda, fond monografije o Beogradu, inv. br. 8, I, str. 123—125; istražni predmet Dragomira Jovanovića.</ref><ref>Бранислав Божовић, н. д., стр. 337.</ref> Nakon okončanja rata, o radu obavještajne službe Komande Beograda na otkrivanju pristalica i saradnika NOP-a, Milinković je pred istražnim organima dao izjavu koja se u velikoj mjeri podudara sa svjedočenjima pripadnika bezbjednosno-policijskih struktura kvislinške uprave: {{izdvojeni citat|Glavnu službu obaveštenja po liniji komunizma vršila je ustvari Specijalna policija, tj. IV otsek njen, na čelu sa Paranosom, Bećarevićem i Grujičićem. Poslove u Beogradu svršavala je izgleda sama i samo o tome izveštavala bilo Vrhovnu komandu preko specijalnog delegata ili preko beogradske grupe korpusa preko nekoga od svojih ljudi... Za one slučajeve koji su bili izvan domašaja beogradske policije dostavljali su se izveštaji VK (Vrhovnoj komandi JVuO — nap.) preko Dražinog ličnog obaveštajnog organa u Beogradu Rajka Pavlovića... Svi beogradski korpusi imali su u svome sastavu i ponekog agenta Specijalne policije, koji su dostavljali njima sitnije i manje važne izveštaje, a ponekad, kada je bilo, i krupnijih. Specijalnih organa izvan sastava Specijalne policije za rad po liniji komunizma smatram da nije bilo, a po mome mišljenju nije ni trebalo jer je Specijalna policija bila toliko revnosna, da nije za ostale ostajalo ništa da rade... Spiritus rektor borbe protiv komunizma bila je, dakle, Specijalna policija sa svojim stručnim aparatom – IV odseka, a nosilac glavne borbe i dostavljač za račun prvenstveno VK bio je Rajko Pavlović.<ref>Izjava Radomira Milinkovića »Džeka« pred istražnim organima 1945. (M—572).</ref><ref name="ReferenceF">[https://znaci.org/00001/11_55.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje »OBAVEŠTAJNI CENTAR ŠTABA BR. 2«]</ref><ref>Бранислав Божовић, н. д., стр. 314.</ref>}} I [[Hermann Neubacher]], specijalni izaslanik njemačkog Ministarstva vanjskih poslova, svjedoči o privrženosti većeg dijela kolaboracionističke uprave pokretu Draže Mihailovića. Po [[Adolf Hitler|Hitlerovom]] naređenju, Hermann Neubacher je oktobra 1943. godine poslan u Beograd sa ciljem objedinjavanja svih antikomunističkih i [[Nacionalizam|nacionalističkih]] snaga, odnosno približavanja generalâ Mihailovića i Nedića. U svojim memoarima, pored ostalog, Neubacher zapisuje: {{izdvojeni citat|U Beogradu, međutim, sve državne institucije su bile pune Dražinih pristalica, pa je tako i vođa četnika veoma dobro znao šta se tamo događa. Tako je Mihailović odmah bio obavešten o mojim nastojanjima da se promeni politika prema Srbiji i o mojoj borbi protiv streljanja talaca. Zbog toga je on, logično, morao da vidi u meni čoveka sa kojim može da vodi koristan razgovor. U njegovom taboru ja sam odmah dobio dobru ocenu.<ref>[http://www.znaci.org/00001/172_7.pdf Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221015170611/https://znaci.org/00001/172_7.pdf |date=2022-10-15 }}, str. 161.</ref>}} Veleposlanik Neubacher je predložio i stvaranje ''Velikosrpske federacije'', koju bi činile [[Srbija]], [[Crna Gora]] i [[Sandžak]], na čijem čelu bi bio general Nedić, ali će, nakon sastanka sa [[Adolf Hitler|Hitler]]om i [[Joachim von Ribbentrop|Ribbentrop]]om u decembru 1943, ovaj prijedlog biti odbačen.<ref>Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN - Službeni list SCG, Beograd, 2005, str. 154-155.</ref> Četničko vođstvo u Crnoj Gori bilo je posebno zainteresovano za stvaranje „federacije“. U tome je pružilo podršku [[Narodnoj upravi]] (političko tijelo stvoreno od strane Nijemaca u jesen 1943. u koje su ušle brojne [[Velika Srbija|iredentističke]] pristalice, kao i članovi [[Crnogorska federalistička stranka|CFS]]; jedna vrsta kvislinške vlade u Crnoj Gori) i prihvatilo saradnju sa njom. U [[Podgorica|Podgorici]] je 30. i 31. decembra 1943, zajedno sa predsjednikom Narodne uprave [[Ljubom Vuksanovićem]], major [[Đorđije Lašić]] organizovao konferenciju kontrarevolucionarnih snaga kojoj je prisustvovalo oko 500 četničkih oficira koji su svi već bili pristupili saradnji s njemačkim okupatorom. Na konferenciji je, uz Vuksanovića, učestvovao i jedan broj članova Narodne uprave. Tom prilikom, usvojena je rezolucija kojom se zahtijevalo: {{izdvojeni citat|Da se svi članovi Narodne uprave odreknu svake partijsko-političke aktivnosti do potpunog uništenja komunizma, do svršetka rata... Da se u cilju efikasne borbe protiv komunizma stvori jedan jedinstveni antikomunistički srpski front s jedinstvenom komandom nad svim srpskim oružanim odredima, te u tom cilju, želimo, da general Nedić kao najstariji i kao najuvaženiji srpski oficir proširi svoju vlast i nad Crnom Gorom, jer je cio narod ovog kraja svestan svoje nemogućnosti da se sam pomaže i od komunizma brani. On očekuje spas od ovog jedinstva i od vojničkog starešine kakav je general Nedić.<ref>AII—T, X 1v—60 (44), Pismo majora Blaža Gojnića potpukovniku Petru Baćoviću iz januara 1944.</ref><ref>Dr Radoje Pajović, Kontrarevolucija u Crnoj Gori: Četnički i federalistički pokret 1941-1945, Istorijski institut SR Crne Gore u Titogradu, Obod, Cetinje, 1977, str. 455-456.</ref>}} [[Brigadir]] [[Krsto Zrnov Popović]], vođ [[Crnogorski komiti|Božićnog ustanka]] i komandant kvislinške [[Lovćenska brigada|Lovćenske brigade]], ostavio je, u zabilješkama koje je vodio za period od jula 1943. do marta 1944. godine, zapis o formiranju Narodne uprave na [[Cetinje|Cetinju]]. Popović piše o nemogućnosti da se trojica predstavnika Crnogorske (federalističke) stranke (kojoj je i sâm pripadao tokom [[1930-e|tridesetih]] godina, po povratku iz emigracije), budući u manjini, novembra 1943. nametnu kao vođstvo u Upravi: {{izdvojeni citat|Naši su u Upravi sve ispustili, predsjedništvo, pa čak i vojsku. Mobilišu se četnici i u policiji i u žandarmeriji, rovare, rade na sve strane. Stvaraju zavjere, špijavaju, zatvaraju federaliste koga god mogu i hoće. Šajkače svuda i znakovi prave Srbije. Stižu agenti iz Srbije, rodom Crnogorci. Govori se da Nedić šalje pare, razumije se vojnim putem, preko povjerenika. Pjevaju se pjesme [[Petar I Karađorđević|Petru I]] i Srbiji. Stanje sve nesnosnije...<ref>Вељко Сјеклоћа, ''Крсто Поповић у историјској грађи и литератури''. Друго допуњено издање (Едиција „Свједочанства“), Издавачко предузеће „Обод“, Цетиње, 2001, стр. 253.</ref>}} U depeši koju je 21. decembra 1943. godine poslao Vrhovnoj komandi JVuO, major Đorđije Lašić (pseudonim »Kocev«) pozvao je generala Dražu Mihailovića na „izmirenje“ sa generalom Nedićem, s obzirom da je „danas najpotrebnije jedinstvo i sloga“: {{izdvojeni citat|Moja je dužnost da Vam predočim, apelujem da se ovo izgladi u interesu spasavanja ostataka Srpskoga naroda, jer je danas najpotrebnije jedinstvo i sloga. Za neuspeh snosićemo svi odgovornost... Ako ovo ne uradimo uspeha nema. Sve političke struje odbaciti radi jedinstva. Ako ne može mirno upotrebiti silu. Odbaciti sve što nije borbeno. [...] Za Vaše izmirenje sa Nedićem pozdravio bi ceo Srpski narod jednodušno, jer samo u tome vidi jedini spas. Lašić.<ref name="ReferenceA">[https://znaci.org/00001/4_14_3_52.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 16-30. decembra 1943. godine]</ref>}} Prethodno, iz obavještajnog odjeljenja [[2. oklopna armija (Wehrmacht)|2. oklopne armije]] javljeno je početkom decembra da je general Mihailović zatražio od majora Lašića, koji je uz Pavla Đurišića bio jedan od glavnih četničkih komandanta u [[Drugi svjetski rat u Crnoj Gori|okupiranoj Crnoj Gori]], da se poveže sa srpskom kvislinškom vladom i generalom Milanom Nedićem: {{izdvojeni citat|Čovjek za vezu javlja 1. decembra: Draža Mihailović se trenutno nalazi u Sandžaku i dao je nalog majoru Lašiću da preko političke osobe ponudi Nediću svoju saradnju i time potvrdi svoje odvajanje od Londona. Lašić je želio posjetiti generala Keipera i ovo mu staviti do znanja. Lašić je zatražio od Arsa Petrovića da pripremi akciju i otputuje za Beograd.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=140&rec=313&roll=196 NARA, T313, Roll 196, frame no. 7456868.] <br /> ({{jez-njem|"7.12. meldet A.T. 174 : V–Mann meldet 1.12. : DM befindet sich z.Zt. in Sandzak und hat Mjr. Lasic den Auftrag gegeben, durch eine politische Person seine Mitarbeit Nedic anzubieten, womit er seine Trennung von London bestätigt. Lasic wollte General Keiper besuchen und ihm das zur Kenntnis bringen. Lasic hat Arso Petrovic ersucht, die Aktion vorzubereiten und nach Belgrad zu reisen."}})</ref>|Dodatak dnevnom izvještaju obavještajnog odjeljenja za 9. decembar 1943.}} U istom izvještaju je proslijeđena i poruka iz [[V SS brdskog korpusa]] od 8. decembra 1943, kojom obavještavaju svoje nadređene o namjeri slanja delegacije generalu Nediću i specijalnom izaslaniku Neubacheru od strane kapetana [[Milorad M. Popović|Milorada Popovića]], komandanta Nevesinjskog korpusa JVuO: {{izdvojeni citat|5.SS brd. kor. za PzAOK 2 (8.12.43): Četnički kapetan Popović javlja da je srpsko nacionalno stanovništvo istočne Hercegovine potpuno opljačkano i da mu prijeti glad. Ovi nepodnošljivi uslovi ozbiljno ugrožavaju postojanje ovog sloja. Srbi iz istočne Hercegovine žele da pošalju deputaciju ambasadoru Neubacheru i generalu Nediću u Beograd i pitaju se da li i na koji način to može biti.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=139&rec=313&roll=196 NARA, T313, Roll 196, frame no. 7456867.] <br /> ({{jez-njem|"8.12. V.SS.Geb.A.K. meldet : Cetnik–Hauptmann Popovic meldet, dass serbisch national gesinnte Bevölkerung der Ost–Herzegovina vollkommen ausgeplündert und vom Hunger bedroht ist. Durch diese untragbaren Zustände ist die Existenz dieser Schicht ärgstens bedroht. Die Serben der Ost–Herzegovina wollen Deputation zu Gesandten Neubacher und General Nedic nach Belgrad senden und fragen an, ob und auf welchem Wege dieses geschehen kann."}})</ref>|Dodatak dnevnom izvještaju obavještajnog odjeljenja za 9. decembar 1943.}} Kada je riječ o [[Istočna Hercegovina|istočnoj Hercegovini]], već u jednom njemačkom izvještaju iz prve polovine oktobra 1943. data je detaljna analiza okolnosti u kojima živi poglavito srpsko stanovništvo u ovoj oblasti. Nakon [[Kapitulacija Italije|kapitulacije Italije]] i zauzimanja njihove bivše okupacione zone od strane njemačkih trupâ, obavještajni oficiri [[7. SS dobrovoljačka gorska divizija Prinz Eugen|7. SS dobrovoljačke brdske divizije Prinz Eugen]] zapažaju da je raspoloženje hercegovačkih Srba (čiji se „najveći broj muških predstavnika i danas nalazi u četničkim redovima“) prevashodno uslovljeno zasićenošću ratom, tj. vojnim i političkim problemima. Ipak, kako navode njemački obavještajci, četničkom je vođstvu »borba protiv bandi« i dalje predstavljala osnovnu preokupaciju: {{izdvojeni citat|Kako ne bi zaostajalo za bandama, vođstvo hercegovačkih četnika je izgleda bilo odlučno paktirati sa svakim od koga se može nadati da će im pružiti olakšanje u borbi protiv komunizma. Ovo olakšanje se prvenstveno očekuje od njemačkog Wehrmachta. Viši četnički rukovoditelji su iznova tražili kontakt s divizijom i molili za podršku u borbi protiv bandi. Sam [[Dobroslav Jevđević|Jevđević]] je želio priznati [[Nezavisna Država Hrvatska|hrvatsku državu]] ako bi time mogao doći do bilo kakvog dogovora s njemačkim Wehrmachtom u pogledu borbe protiv komunizma. Vrijedi napomenuti i da se veliki dio hercegovačkih četnika, uključujući i starješine, zakleo na vjernost generalu Nediću i da je težio pripajanju Srbiji. Putovanje srpskog premijera u [[Adolf Hitler|Führer]]ov glavni štab pratila je ova grupa s velikim zanimanjem.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1332&rec=314&roll=554 NARA, T314, Roll 554, frame no. 001326.] <br /> ({{jez-njem|"Die serbische Bevölkerung der Ost–Herzegowina, deren männliche Vertreter auch heute noch zum grössten Teil in den Reihen der Cetniks zu finden sind, ist zum grössten Teil kriegsmüde und nimmt allen politischen und militärischen Ereignissen gegenüber eine abwertende Haltung ein. Die Banden werden z.Zt. noch immer als Feind Nr. 1 angesehen, insbesondere von der Führung, die in der Bekämpfung der Banden in Hinblick auf eine allierte Landung und der Möglichkeit einer Entstehung des früheren Jugoslawiens in erster Linie eine innenpolitische Notwendigkeit sieht. Um gegenüber den Banden nicht ins Hintertreffen zu geraten, scheint die Führung der herzegowinischen Cetniks entschlossen zu sein, mit jedem zu paktieren, von dem sie sich eine Entlastung in Kampf gegen den Kommunismus erhoffen kann. In erster Linie wird diese Entlastung seitens der deutschen Wehrmacht erwartet. Höhere Cetnik–Führer haben wiederholt Verbindung zur Division gesucht und um Unterstützung in Kampf gegen die Banden gebeten. Jevdjević wollte selbst den kroatischen Staat anerkennen, wenn er dadurch zu irgendeiner Abmachung mit der deutschen Wehrmacht bezüglich des Kampfen gegen des Kommunismus kommen könnte. Bemerkenswert ist die Tatsache, dass ein grosser Teil der herzegowinischen Cetniks, darunter sich höhere Führer, sich zu General Nedić bekennt und einen Anschluss an Serbien erstrebt. Die Reise des serbischen Ministerpräsidenten ins Führerhauptquartier wurde seitens dieser Gruppe mit grossen Interesse verfolgt."}})</ref>|Procjena situacije štaba 7. SS divizije Prinz Eugen za mjesec septembar 1943. godine}} O entuzijazmu kod stanovnika istočne Hercegovine naklonjenog četnicima za priključenje Nedićevoj Srbiji piše i major [[Petar Baćović]] (pseudonim »Nav-Nav«) u depeši pristigloj 30. XII 1943. u VK JVuO: {{izdvojeni citat|Narod neće moći izdržati bez pomoći u hrani. Ovu pomoć primiće od svakog ko mu je pruži jer su u pitanju familije za koje se, uostalom, borba i vodi. Nemci su proneli glas da će istočna Bosna i Hercegovina se priključiti Nediću. Svi govore: »Neka samo dođe i zavede vlast i red, a mi znamo što smo. Nama je potrebno mira i hleba, jer se više ovako ne može voditi borba sa svim neprijateljima, a pomoći nema ni odkuda«.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_52.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 16. do 23. decembra 1943. godine]</ref>}} Iz izvještaja [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|15. brdskog armijskog korpusa]], koji obuhvata period od 1. decembra 1943. do 10. januara 1944. godine, može se zaključiti i da vojvoda [[Uroš Drenović]], četnički zapovjednik u [[Bosanska Krajina|Bosanskoj Krajini]], održava vezu sa generalom Milanom Nedićem: {{izdvojeni citat|Drenović, vođa četnika jz. od Banje Luke, namjeravao je otići za Srbiju. Kao razlog, naveo je iznova oživljeni ustaški teror, i njegovo toleriranje od strane njemačkih vlasti. Plan je do sada ostao neizvršen. Veze s Nedićem i Mihajlovićem mogu se smatrati sigurnima. Borbena vrijednost četnika pri komunističkom [[Prva banjalučka operacija|napadu na Banju Luku]] se pokazala kao mala. Uz samo jedan izuzetak, postigli su dobre rezultate u izviđanju.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1088&rec=314&roll=563 NARA, T314, Roll 563, frame no. 001079.] <br /> ({{jez-njem|"Drenovic, der Führer der Cetniks SW Banja Luka, beabsichtigte nach Serbien zu gehen. Als Grund gab er den neu auflebenden Ustaschaterror und seine Duldung durch dtsch. Stellen an. Der Plan blieb bisher unausgeführt. Verbindungen mit Nedic und Mihajlovic dürfen als sicher gelten. Der Kampfwert der Cetniks beim komm. Angriff auf Banja Luka war gering. Sie leisteten mit einer Ausnahme allein gute Dienste bei der Aufklärung."}})</ref>|Izvještaj Obavještajnog odjeljenja 15. brdskog korpusa za period od 1. decembra 1943. do 10. januara 1944 (12. I 1944.).}} Takođe, 26. decembra 1943. vojvoda Drenović se sastao sa poručnikom Kirchnerom iz Wehrmachtove [[Brandenburger|divizije Brandenburg]]. Tom prilikom, pominjala se mogućnost odlaska komandanata bosanskih četnika za Srbiju i stavljanja na raspolaganje Milanu Nediću: {{izdvojeni citat|Drenović moli za dozvolu da evakuiše familiju u Beograd, pod njemačku zaštitu; [[Vukašin Marčetić|Marčetić]] također moli za propusnicu za put u Srbiju, gdje se želi staviti na raspolaganje Nediću. U razgovoru se pomenula mogućnost stvaranja Srpske legije pod njemačkom komandom; četnici su ovu mogućnost oduševljeno pozdravili. Također su izrazili spremnost da se, poslije uništenja komunizma u Bosni, bore u Rusiji; jedini uslov je da ova jedinica bude sastavljena isključivo od Srba.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=233&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frame no. 000229.]</ref>|Izvještaj sa sastanka poručnika Kirchnera i Uroša Drenovića u Karanovcu na dan 26. decembra 1943 (27. decembar 1943.).}} [[Boško N. Kostić]], lični sekretar [[Dimitrije Ljotić|Dimitrija Ljotića]], bilježi u svojoj memoarskoj knjizi ''Za istoriju naših dana'', izdatoj 1949. godine u [[Lille]]u, kako su tokom 1943. i 1944. godine intenzivirani kontakti između zvaničnika kvislinških vlasti u Srbiji i pripadnika četničkog pokreta s teritorije marionetske [[Nezavisna Država Hrvatska|Nezavisne Države Hrvatske]]. Prema Kostićevim navodima, tada je pri štabu Srpskog dobrovoljačkog korpusa uspostavljen bio i ''Spoljni otsek'', koji je imao za cilj da pomaže četničkim jedinicama van teritorije okupirane Srbije: {{izdvojeni citat|U toku 1943. i 1944. naročito su žive veze Beograda i četnika iz Bosne, Hercegovine, Dalmacije, Like i drugih krajeva. Redovno dolaze i kuriri i odmah stupaju u vezu sa đeneralom Nedićem i D. Ljotićem, ostaju izvesno vreme u Beogradu i vraćaju se potom u svoje krajeve, svojim jedinicama... Štab Srpskog Dobrovoljačkog Korpusa bio je postao prihvatilište četnika i iz drugih naših krajeva, iz Like, Dalmacije, Bosne, Sandžaka... U štabu je bio osnovan takozvani Spoljni otsek kome je bio zadatak da prihvata, zbrinjava i pomaže četnike za vreme njihova boravka u Beogradu i da ih svojim kanalima prebacuje, posle svršena posla, na njihovu teritoriju. Spoljni otsek je dobijao od Srpske vlade novčana sretstva i slao ih u pojedine naše krajeve, nabavljao je, u granicama svojih mogućnosti, i oružje za četnike izvan okupiranog područja Srbije... Cilj je bio, da se ojačava i produbljuje ideja o potrebi jedinstvene nacionalne borbe na celom području srpskog naroda. Četnici, van okupiranog područja Srbije — tamo gde su se nalazili izmedju dva žrvnja, ustaškog i komunističkog, — vapili su za takvom borbom. I svi odreda osudjivali su svaku isključivost i netrpeljivost. Za njih su djeneral Draža Mihajlović, djeneral Milan Nedić i Dimitrije Ljotić vršili isti veliki narodni posao i stoga su smatrali kao nešto sasvim prirodno da posete i Nedića i Ljotića u Beogradu kad su posetili djenerala Dražu Mihajlovića na Ravnoj Gori ili na nekom drugom mestu u srpskim planinama.<ref>Boško N. Kostić, Za istoriju naših dana - Odlomci iz zapisa za vreme okupacije, Lil (Francuska), 1949, str. 139–142.</ref>}} == Saradnja sa Nedićevom vladom 1944. == {{main|Bitka za Srbiju 1944.|Sporazum Nedića i Mihailovića 1944.}} {{izdvojeni citat|Da ojačamo položaj Nedića, bilo je u planu da Crnu Goru priključimo Srbiji. Crna Gora, koja je na početku i bila četničko leglo, izgledala je kao najpogodnije tlo odakle bi moglo da započne sakupljanje antikomunističkih snaga. Na zahtev Nojbahera, mi smo oslobodili jednog od četničkih vođa iz Crne Gore i ponudili smo mu da organizuje antikomunističke snage u njegovom kraju. On je za protivuslugu zamolio da Nemci puste iz zatvora 2.000 njegovih četnika. Nemačka komanda za Jugoistok podržala je 6. januara 1944. taj predlog i, uz saglasnost Hermana Nojbahera, odobrila, da se prvo oslobode 500 pristalica Pavla Đurišića. Hitler je, međutim, 10. januara 1944. odbacio taj plan. Krajem januara 1944, međutim, pokret Draže Mihailovića opet je krenuo drugim smerom. 26. januara 1944. održan je na Ravnoj gori [[Kongres u selu Ba|četnički kongres]], na kome je Mihailović prisutne delegate pozvao na borbu protiv okupatora. Ono što nam je posebno izgledalo opasno, da je sve češće dolazilo do saradnje između legalnih srpskih snaga Nedića i četnika, koji su ponovo ojačali. Time je kod Nemaca ugled Nedića pao.<ref name="Živković"/>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta (Srbija i Mihailović zimi 1943/44.)}} {{izdvojeni citat|Nasuprot našem nacionalnom frontu postoji samo jedan – drugi front a to je komunistički. '''Sve naše oružane snage sa nacionalnim četnicima moraju se ujediniti'''... Sutra mora doći ne do podvojenih formacija, nego do jedne Srpske vojske koja će biti u jednoj ruci i raditi za spas Srpstva... I do sada među nama nacionalistima postojao je prećutan sporazum, a sada mora doći do formalnog sporazuma, jer smo mi svi sinovi jedne zemlje. Gde još postoje neke oštrice izglađujte ih. Ako ne budemo danas, a naročito sutra, jedna duša i jedno telo znajte, mi ćemo propasti.<ref>Nebojša Stambolija, Srpska državna straža 1942-1944. Doktorska disertacija, Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu, 2019, str. 238–239.</ref>|General [[Milan Nedić]], o potrebi stvaranja „jedinstvenog nacionalnog fronta svih nacionalnih snaga u borbi protiv komunista“, jul–avgust 1944.}} {{izdvojeni citat|Političku slogu Nedić-Draža Mihajlović treba posmatrati kao činjenicu.<ref>{{Cite web |title=ZABELEŠKA OBAVEŠTAJNOG ODELJENJA KOMANDE JUGOISTOKA OD 18. AVGUSTA 1944. POVODOM PONUDE DRAŽE MIHAILOVIĆA ZA SARADNJU U BORBI PROTIV JEDINICA NOVJ |url=http://www.znaci.org/00001/4_14_4_229.htm |access-date=2022-08-09 |archive-date=2022-10-15 |archive-url=https://web.archive.org/web/20221015183044/https://znaci.org/00001/4_14_4_229.htm }}</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=576&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000571.] <br /> ({{jez-njem|"Politische Einigung Nedic/D.M. ist als Faktum zu betrachten."}})</ref>|Zabeleška obaveštajnog odeljenja komandanta Jugoistoka od 18. avgusta 1944. povodom ponude Draže Mihailovića za saradnju u borbi protiv NOVJ}} Prvog dana 1944. godine, Okružno načelstvo u [[Užice|Užicu]] obavijestilo je svoje nadležne u Beogradu da se u tom kraju obje strane, tj. četnici i njemačka okupaciona sila, pridržavaju [[Ugovori o saradnji četnika i Wehrmachta|ugovora potpisanih krajem 1943]]: {{izdvojeni citat|Pripadnici D.M. pokreta, koji su organizovani u borbi protiv partizana, održavaju i nadalje kontakt sa nemačkim trupama i vojnim vlastima, neposredno i preko komandanata SDS-a u Užicu.<ref>AVII, Nedićeva arhiva, 25-1-18.</ref><ref>[http://www.znaci.org/00001/172_1.pdf Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221015170611/https://znaci.org/00001/172_1.pdf |date=2022-10-15 }}, str. 18.</ref>}} O prvim pozitivnim efektima potpisivanja četničko-njemačkih sporazuma po organizaciju JVuO na [[Kosovo|Kosovu]], major [[Radoslav Đurić]] (pseudonim »He-He«) javlja [[Dragoljub Mihailović|Draži Mihailoviću]] u depeši od 9. januara 1944: {{izdvojeni citat|U [[Kosovska Mitrovica|Mitrovici]] je oslobođeno 60 naših političkih krivaca. Građanstvo je klicalo doslovno pred Nemcima. Živeo Draža Mihailović, živeo Nedić. Nemci su uhvatili neke vojnike [[Radomir Cvetić|Cvetića]] i [[Dragutin Keserović|Keserovića]] sa oružjem i odmah ih pustili. Nedić izdao naredbu da se naši ljudi slobodno mogu njemu javiti bez ikakve odgovornosti. Iz drugog kosovskog korpusa pobeglo je 5 naših vojnika Nediću.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_58.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 14. januara 1944. godine]</ref>}} O javnom ispoljavanju podrške pučanstva četničkom pokretu u nazočnosti okupatora, Vrhovna komanda Jugoslovenske vojske u otadžbini bila je obaviještena i 26. januara od strane »Saše«, tj. majora [[Aleksandra Mihajlovića]], komandanta Beograda JVuO, koji navodi da se slična manifestacija održala u [[Istočna Srbija|istočnoj Srbiji]]: {{izdvojeni citat|U [[Zaječar]]u održan jedan veliki zbor 22 ov. m. u prisustvu Nemaca. Rečeno je da ima tri vlade koje se bore za spas srpskog naroda i to: vlada u [[Kairo|Kairu]], sa [[Petar II Karađorđević|Kraljem Petrom]], đenerala Nedića i Draže Mihailovića. Kad je narod čuo u najvećem oduševljenju pozdraviše Dražu Mihailovića i to u prisustvu Nemaca, koji su izjavili da će skoro napustiti Srbiju. Čika Uroš.<ref name="ReferenceG">[https://znaci.org/00001/4_14_3_67.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 15. do 31. januara 1944. godine]</ref>}} U depešama poslatim 14. i 16. januara 1944. kapetan [[Nikola Kalabić]] (pseudonimi »Ras-Rasa« i »Švarc«) informiše generala Mihailovića o žestokim [[Bitka za Ivanjicu januara 1944.|borbama za Ivanjicu]] koje se vode protiv [[2. proleterska divizija NOVJ|2. proleterske]] i [[5. krajiška divizija NOVJ|5. krajiške divizije NOVJ]]. Kalabić piše da se snage JVuO bore rame uz rame sa okupatorima i kvislinzima: {{izdvojeni citat|(14. I) 2700 Bugara otišlo na položaj prema partizanima. Sada se na položaju nalaze snage četničke i poljske straže. <br /> (14. I) U borbi kod Ivanjice poginula 55 partizana, 40 zarobljeno, a mnoge su sami poneli i sakrili. Poljske straže poginulo 20, Bugara 9, a jedan nemački oficir ranjen na pet mesta. Ivanjica je stradala od artiljerije i građanstvo je prilično stradalo. Komunisti oterali i pobili 5 Nemaca iz feldžandarmerije. Pored toga oterali jednog pomorskog kapetana, apotekara i nešto poljske straže. <br /> (16. I) Na Javoru kod Kušića i Katića još se vodi borba između komunista s jedne i četnika, poljske straže, Nemaca i Bugara s druge strane. Komunista ima oko 3500. Opkoljeni su i sada bi trebalo dotući ih.<ref name="ReferenceG">[https://znaci.org/00001/4_14_3_67.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 15. do 31. januara 1944. godine]</ref>|Kapetan [[Nikola Kalabić]], komandant [[Korpusa Gorske garde JVuO]]}} Inspektor četničkih trupa pukovnik [[Jevrem Simić]] (pseudonimi »Stipe« i »Drška«) obavještava Vrhovnu komandu JVuO 17. januara te godine da se povezao sa funkcionerima Nedićeve [[Nacionalne službe rada za obnovu Srbije]]. Pukovniku Simiću su se pridružili i delegat JVuO u [[Istočna Srbija|istočnoj Srbiji]] i jedan od Mihailovićevih najbližih saradnika od početka rata potpukovnik [[Dragoslav Pavlović]], kao i major [[Aleksandar Mihajlović]], komandant Beograda JVuO: {{izdvojeni citat|Inženjer major Simić iz nacionalne službe u Beogradu do danas meni nepoznat, tražeći vezu sa Pavlovićem došao meni i javio: sa Pavlovićem imao sastanak 20. novembra u Sibnici na Homolju i ovaj ga angažovao za pregovore sa Nedićem rekavši: Ovo što Vam govorim, govorim Vam kao da govori Draža. Ukratko zadatak mu je da u tvoje ime pregovara sa Nedićem, da Nedić daje novac za nas. Da može javno da te grdi, da on čuva Beograd, a Draža zemlju i još slično. Simić je imao više sastanaka sa Nedićem, donosi izveštaj i želi da po razgovoru sa Pavlovićem ide k tebi. Ja sam mu rekao da čeka dok preko tebe ne dobijem odgovor Pavlovića. Sumnjam da si ti Pavloviću dao ovaj zadatak, jer da treba sa Nedićem pregovarati, dao bi meni, pošto sam bliži. Pavlović mu je dao naziv šifre i naredio da se preko Saše javlja i traži vezu. Odgovori da znam šta Simiću da kažem. Mnogo priča o neredu kod naših u Beogradu. Veli, ranije je sarađivao sa [vojvodom] Tribrođaninom iz Homolja.<ref name="ReferenceG">[https://znaci.org/00001/4_14_3_67.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 15. do 31. januara 1944. godine]</ref>}} 13. januara 1944, pukovnik Simić javlja generalu Draži Mihailoviću da se jedinice JVuO i SDS zajedno bore protiv NOVJ i u rejonu [[Aranđelovac|Aranđelovca]] i [[Lazarevac|Lazarevca]]: {{izdvojeni citat|U [[Velika Ivanča|Velikoj Ivanči]] grupa crvenih oko 300 opkoljena od Rasovih [Kalabićevih — prim.] trupa i straže. Borba se čuje i oko Aranđelovca. Rezultat još ne znam. Telefonom javljeno: Oko [[Arilje|Arilja]] i Ivanjice ogorčene borbe, učestvuju i švapski tenkovi. Ovi i našima dali municiju za borbu. Avijacija greškom pobila dosta Bugara i komandanta u Lisanskoj klisuri, ubili 150 partizana. Tvoj Drška.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_58.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 14. januara 1944. godine]</ref>}} Pukovnik Simić implicitno podsjeća na kolaboraciju ravnogoraca sa kvislinškim strukturama kroz [[Legalizacija četnika u Srbiji|legalizaciju četnika u Srbiji]] (ali i nakon razoružavanja legalizovanih odredâ), sugerirajući Vrhovnoj komandi JVuO da u njegovoj zoni odgovornosti dođe do obustave ove prakse: „Upravo danas Paloša [potpukovnik Miodrag Palošević — prim.] teram na posao i pored dva naređenja nije još otišao u avalski korpus... Avalskom korpusu naredio sam da uz pomoć Paloša obrazuje jurišne brigade i ilegalne starešine da budu, a ne Nedićevi oficiri. Objasnio sam da sada nije starešina nad korpusom i da je korpus samostalan u svakom pogledu.“ U trenutku kada još nije bio poznat ishod [[Hermann Neubacher|Nojbaherove]] inicijative o formiranju ''Velikosrpske federacije'', četničko vođstvo računa na ovu mogućnost i pokušava profitirati iz te političke kombinacije. 22. januara 1944, potpukovnik [[Petar Baćović]] (pseudonim »Nav-Nav«) obavještava<ref name="ReferenceG">[https://znaci.org/00001/4_14_3_67.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 15. do 31. januara 1944. godine]</ref> generala Mihailovića o povezivanju četnika u [[Crna Gora|Crnoj Gori]] i [[Sandžak]]u sa sljedbom [[Dimitrije Ljotić|Dimitrija Ljotića]]: {{izdvojeni citat|Dolaskom Srbijanske vojske u Crnu Goru, jedinstvo Srpstva dolazi sve više do izražaja. Svuda se manifestuje nerazdvojenost Srbije i Crne Gore. To znatno pojačava duh za borbu protiv komunista. Dolaskom Ljotićevih »Belih Orlova« oseća se živa akcija među Ljotićevcima u Crnoj Gori i ima izgleda, da će naročito po varošima uskoro postati opasnost za nas u toliko više, što okupljaju oko sebe sve one ličnosti, koje su kompromitovane svojim vezama sa okupatorima, Italijanima i Nemcima. Oni otvoreno prete da će okupatoru prestaviti svakoga onog, koji ne bude sa njima. Svi vojni komandanti primili su saradnju sa Nemcima u borbi protivu komunista i potpisali poznatu obavezu... Da li da naši ljudi stupaju u [kvislinšku] žandarmeriju ili ne?}} Četnički komandant piše 24. januara 1944. vojvodi [[Momčilo Đujić|Momčilu Đujiću]]: „Izgleda da će Sandžak i Crna Gora biti priključeni Srbiji“. Istog dana, depešom je poslat i njegov odgovor potpukovniku Petru Baćoviću: {{izdvojeni citat|Da li su već stigli u Crnu Goru neki Nedićevi ili Ljotićevi odredi i kuda. Neće oni prestavljati veliku opasnost za nas. Jedinstvo srpstva treba i sa naše strane što više da se ističe i nerazdvojivost Crne Gore i Srbije. Borbu protiv komunista moramo voditi svim srestvima... Sa Ljotićevcima treba taktizirati, ali mi ne možemo ići njihovim putem... Svi komandanti, sa malim izuzetkom, sigurni su ljudi. Ako se na drugi način ne može doći do oružja izvesni delovi mogu stupiti u žandarmeriju, stim da polože zakletvu i pobegnu u pogodnom momentu.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_69.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 23. januara do 4. februara 1944. godine]</ref>|General [[Dragoljub Mihailović]]}} Od delegata VK JVuO za Crnu Goru, [[Boka kotorska|Boku]], Sandžak i [[Albanija|Albaniju]] majora [[Sava Vukadinovića]] (pseudonim »Dra-Dra«), koji će od proljeća 1944. biti načelnik štaba [[Pavle Đurišić|Pavla Đurišića]], 1. februara stiže potvrda o skorom dolasku srpskih kvislinških jedinica, kao pomoć crnogorskim četnicima u borbi protiv snaga NOVJ: {{izdvojeni citat|U Crnoj Gori se sa nestrpljenjem očekuje dolazak Nedićevih trupa koji je najavljen. Sprema im se doček. Dolaskom je narod oduševljen ne zbog simpatije naroda prema Nediću, već zbog toga što se dolaskom trupa Crna Gora nalazi ponovo uz bratsku Srbiju i time se manifestuje zajednička borba Srpstva protiv komunista. Dolaskom trupa pojačaće se moral Crnogoraca i rešenost za borbu do uništenja komunista, a u potpunosti [[Lovćenska brigada|zelenaše]] jednom za svagda likvidirati.<ref name="ReferenceI">[https://znaci.org/00001/4_14_3_74.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 11. februara 1944. godine]</ref>}} Pukovnik Jevrem Simić javlja 28. januara generalu Draži Mihailoviću da je major [[Dušan Janjić]], komandant Sremsko-slavonskog četničkog odreda i komandant Psunjskog korpusa,<ref>Zbornik NOR-a, tom XIV, knj. 3, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, str. 210.</ref> posjetio generala Nedića. Pukovnik Simić (»Stipe«) u depeši navodi: {{izdvojeni citat|Major Dušan Janjić, komandant našeg odreda u Banja Luci ponovo je bio [u] Beogradu i Božić proveo kod kuće. Nemci za ovo znali. Odlazio u kabinet Nedića. Tražio sam od Saše objašnjenje pošto mu je u kuću dolazio. Ovo me začuđuje. Znaš li ti šta treba ovo da znači.<ref name="ReferenceG">[https://znaci.org/00001/4_14_3_67.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 15. do 31. januara 1944. godine]</ref>}} Uz asistenciju lokalne SDS i prećutnu saglasnost njemačkih okupacionih vlasti, četnici Ivankovačkog korpusa JVuO su u noći između 1. i 2. februara 1944. godine izvršili [[Masakr u Pomoravlju|pokolj u tri grada u Pomoravlju]].<ref>Boško Živanović — Damnjan Popović — Miodrag Jovanović: ''Pomoravlje u narodnooslobodilačkoj borbi 1941—1945'', Svetozarevo 1961, str. 340—342.</ref> Potpukovnik [[Ljubomir Mihailović]] (pseudonim »Long«; nakon [[Legalizovani četnici|legalizacije]], bio je do polovine 1942. pomoćnik komandanta Srpske državne straže u [[Jagodina|Jagodini]]<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_2_10.htm Pismo komandanta Timočkog korpusa od 14. januara 1943. Branivoju Petroviću o potrebi zajedničke akcije protiv pripadnika Narodnooslobodilačke vojske na relaciji Zaječar—Niš]</ref>), komandant Velikomoravske grupe korpusa (VMGK), izvještava 17. februara generala Mihailovića i Vrhovnu komandu o rezultatima četničke akcije: {{izdvojeni citat|Noću između 1/2 - II preduzeo sam čišćenje komunista po varošima. Rezultat je ovaj: u Jagodini 17 muškaraca i 7 ženskih, u Ćupriji 9 muškaraca i 1 ženska, u Paraćinu 11 muškaraca i 1 ženska, svega 37 muškaraca i 9 žena. Sa ovim likvidirane su glavne vođe i organizatori. Neki komunisti su izmakli, ali su preduzete mere da se pohvataju. Narod je ovim zadovoljan. Načinom izvršenja pokazali smo prijateljima i neprijateljima našu snagu jedinstvo i organizatorsku sposobnost.<ref name="ReferenceB">[https://znaci.org/00001/4_14_3_84.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 13. do 29. februara 1944. godine]</ref>}} Nakon što je više četničkih komandanata u Srbiji potpisalo [[Ugovori o saradnji četnika i Wehrmachta|ugovore sa Wehrmachtom]], postala je saradnja stražara i „ilegalnih četnika DM“ pravilo, a ne izuzetak, tako da se pred Njemcima više nije ni pokušavala sakriti. O ovome vrlo ubjedljivo svjedoči i zvanični izvještaj Odeljenja za državnu zaštitu „o događajima u Srbiji od 11. do 17. februara 1944“: {{izdvojeni citat|Bilo je sukoba SDS kao i u okrugu zaječarskom u kojima su odredi Srpske vlade gotovo redovno pomagani od ilegalnih četnika DM, poražavali komuniste na svakom koraku. Ova jedinstvena akcija udruženih nacionalnih snaga dala je za poslednja dva meseca veoma zadovoljavajuće rezultate, tako da je u tome vremenu palo više komunističkih vođa poznatih još iz prvih dana njihove aktivnosti u Srbiji...<ref>Vojni arhiv, Nedićeva arhiva, 1–1/2–9, Pregled opšte situacije u zemlji po okruzima od 11. do 17. februara 1944.</ref><ref>Nebojša Stambolija, Srpska državna straža 1942-1944. Doktorska disertacija, Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu, 2020, str. 221.</ref>}} Već 1. februara 1944. godine, u izvještaju koji je okružni načelnik u [[Užice|Užicu]] uputio lično generalu Milanu Nediću, između ostalog, stajalo je sljedeće: {{izdvojeni citat|Pošto su poslednje partizanske horde potisnute iz okruga, zahvaljujući oružanoj akciji nemačkih i bugarskih trupa, naših odreda Srpske državne poljske i granične straže, pripadnici DM, u saradnji sa našim odredima SDS, učestvuju u svim borbama protiv partizana.<ref>Arhiv Srbije, Fond MUP, br. 2093, neregistrovano.</ref><ref>[http://www.znaci.org/00001/155_4.pdf Milan Borković, n.d.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230604192713/https://znaci.org/00001/155_4.pdf |date=2023-06-04 }}, str. II/295.</ref>}} 10. februara 1944. godine, u Vrhovnu komandu JVuO stiže više depešâ koje je poslao potpukovnik [[Ljubomir Jovanović Patak]] (pseudonim »Mihovil«), iz kojih se vidi da je ovaj četnički komandant iz [[Istočna Srbija|istočne Srbije]], prema uputima i uz znanje Draže Mihailovića, bio povezan s brojnim kvislinškim dužnosnicima. Konkretno, riječ je o generalu [[Panti Draškiću]], ministru u prvom sazivu Vlade nacionalnog spasa, uhićenom od strane Nijemaca baš zbog veza s JVuO; zatim jednom od čelnih ljudi SDS-a pukovniku [[Branimiru Živkoviću]]; te majoru [[Trifunu Mikiću]], bivšem načelniku štaba [[Četnici Koste Pećanca|Srpske Četničke Komande]] Koste Pećanca: {{izdvojeni citat|Pukovnik Branimir Živković načelnik štaba komande žandarmerije, na moj poziv pismom odgovorio je da želi da se ilegalizuje, o čemu je i Vas izvestio. Mislim da bi njegov dolazak kod nas dovukao veliki broj oficira, jer on uživa n[eograničeno?] poverenje, izrazio je želju da bude na ovom sektoru, trebalo bi mu poveriti veću komandu. Major Živojin Ristić, načelnik štaba pukovnika Pavlovića, obavestio me je da ste naredili da uhvatim vezu sa majorom Trifunom Mikićem, radi sastanka sa njim. Mikić je u redovima dobrovoljaca, verni saradnik Nemaca i naš otvoreni neprijatelj. Molim za izveštaj. [...] <br /> Đeneral Draškić, njegov tast moli za intervenciju, odnosno kome treba da se obrati u Beogradu radi njegovog oslobođenja.<ref name="ReferenceI">[https://znaci.org/00001/4_14_3_74.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 11. februara 1944. godine]</ref>}} Istog dana, u štab Draže Mihailovića stiže i telegram poslat od strane pukovnika Jevrema Simića. Pukovnik Simić (»Drška«) obavještava komandanta JVuO da je od kapetana [[Milana Medića]], zamjenika komandanta Gorske kraljeve garde (tj. Nikole Kalabića), saznao da komandant Beograda JVuO major Aleksandar Mihajlović i dalje održava vezu sa Ilijom Paranosom, potpredsednikom Beogradske opštine i bliskim saradnikom [[Dragomir Dragi Jovanović|Dragog Jovanovića]]: {{izdvojeni citat|Medić mi javlja: Saša bio sa njim u mojoj blizini. Došao autom iz Beograda sa Paranosom, pomoćnikom u opštini Dragog Jovanovića, koga pretstavlja kao našeg najjačeg saradnika. Otkuda sad ovo kad ja znam ko je i šta Paranos i kakvi su odnosi između njega i Dragog.<ref name="ReferenceI">[https://znaci.org/00001/4_14_3_74.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 11. februara 1944. godine]</ref>}} U vreme nešto intenzivnijih sukoba između četnika Draže Mihailovića i snaga nemačkog okupatora u pojedinim delovima Šumadije, naročito u kragujevačkom i mladenovačkom okrugu, od sredine februara do kraja maja 1944, dolazi do jednog naizgled paradoksalnog sastanka. Naime, u prvoj polovini marta 1944. u selu Vranići pokraj Čačka došlo je do sastanka između generala [[Miroslav Trifunović|Miroslava Trifunovića]], istaknutog člana Vrhovne komande JVuO, i predstavnika nemačkog okupatora Šterkera, na kome se razgovaralo o mogućnosti sporazuma između okupatora i četnika Draže Mihailovića u pogledu borbene saradnje protiv NOVJ, što bi podrazumevalo i naoružavanje četnika. Sastanku je prisustvovao i [[Milan Aćimović]], ministar unutrašnjih poslova u kvislinškoj vladi Milana Nedića.<ref>[http://www.znaci.org/00001/155_4.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, I-II, Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230604192713/https://znaci.org/00001/155_4.pdf |date=2023-06-04 }}, str. II/325.</ref> U izvještaju koji je 10. februara 1944. godine poručnik [[Jovan Pupavac]] (»Hugo«) poslao majoru [[Slavoljub Vranješević|Slavoljubu Vranješeviću]], komandantu Zapadne Bosne, kao jedan od razloga za napuštanje [[Dinarska divizija|Dinarske divizije]], Pupavac pominje i saradnju vojvode [[Momčilo Đujić|Momčila Đujića]] sa [[Dimitrije Ljotić|Dimitrijem Ljotićem]]. Pupavac, koji je i u depeši od 23. decembra 1943. VK JVuO ukazivao na prisustvo Ljotićevih izaslanika u štabu vojvode Đujića, ali i na činjenicu da je ljudstvo divizije u potpunosti u službi Njemaca,<ref name="ReferenceA">[https://znaci.org/00001/4_14_3_52.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 16-30. decembra 1943. godine]</ref> tvrdi da su ljotićevci veoma aktivni u Dinarskoj diviziji, te da se nalaze pod njemačkom zaštitom, kao i da Đujić ima puno povjerenje u njih: {{izdvojeni citat|U sastavu Dinarske oblasti, posle dolaska Nemaca, Ljotićevci su postali najaktivniji. Predstavnik njihov je Samodol Krešimir, Ljotićev sekretar za Dalmaciju. U Šibeniku imadu svoju komandu. Njihov je rad isti kao i u Srbiji i dolazi vrlo često do tuče između naših boraca i njih. Pop Đujić sve to tolerira i ako su oni pod komandom njegovom. Popovi kao Ljotićevci postali su vrlo aktivni od dolaska Nemaca, a na žalost ima ih dosta pošto su ih zaštitili Talijani za vreme uprave u Dalmaciji. Pop Đujić ih smatra najvećim saradnicima i oni zajednički rešavaju sve stvari.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_73.htm Izveštaj komandanta 1. brigade Bosanskokrajiškog četničkog korpusa od 10. februara 1944. komandantu korpusa o saradnji četnika i Nemaca u Dalmaciji]</ref>}} <div style="text-align:center;font-size:85%;"><gallery mode="packed" heights="200"> Ljotic i djujic.png|Dimitrije Ljotić i Momčilo Đujić sa saradnicima u Sloveniji, zima 1944/1945. </gallery></div> Pet dana nakon Pupavčeva izvještaja, sâm Momčilo Đujić (pseudonim »Dal-Dal«) javlja Draži Mihailoviću da je uspostavio kontakt sa Rokom Kalebom, pristalicom Ljotićevog [[ZBOR]]-a iz [[Dalmacije]]. Vojvoda Đujić traži od Mihailovića instrukcije za postupanje u vezi ponude za saradnju koju mu je upućena: {{izdvojeni citat|Poručio mi je, da želi sa mnom razgovarati po pitanjima koja se tiču sudbine srpskog naroda u ovim krajevima i uspostave veze između đenerala Mihailovića i Nedića i Ljotića. Naglasio je, da je radi toga ovamo poslat od Ljotića i da mora sačekati moj odgovor. Ukoliko smatrate za vajdu pošaljite mi potrebne instrukcije i ovlastite me za ovaj razgovor.<ref>Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XIV, knjiga 3: Dokumenti četničkog pokreta Draže Mihailovića septembar 1943. — jul 1944, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, dok. 84, str. 419.</ref>}} Ni sudski kapetan u Dinarskoj diviziji Ilija Jevtić nije bio ništa manje eksplicitniji kada je svojim nadređenim slao informacije o kolaboraciji pripadnika JVuO s okupatorom na teritoriji NDH a koja je nekad pripadala italijanskoj okupacionoj zoni. Kapetan Jevtić piše 20. februara 1944. majoru Slavoljubu Vranješeviću o četničkim odredima u [[Šibenik]]u, kao i u ostalim mjestima u [[Dalmacija|Dalmaciji]]: {{izdvojeni citat|Četnika ima u Šibeniku. To je posebna grupa četnika, koji imaju vođstvo Ljotićevaca, sem njihovog političkog prestavnika bivšeg narodnog poslanika Slavka Grubišića, lekara, iz Šibenika, koji me je uveravao da je on kao veliki [[Jugosloveni|Jugosloven]] i [[Hrvati|Hrvat]] i dušom i srcem za Dražu Mihailovića. Ova grupa četnika drži Dalmatinsko primorje naravno sa Nemcima, čije su snage minimalne i koji nadoknađuju svoju snagu četnicima. U Splitu u ovo vreme nije bilo četnika odn. četničke komande, mada su četnici i njihove starešine odlazile u taj grad. U Drnišu, Kninu, Gračacu, Zadru, Obrovcu i drugim manjim mestima ima četnika i njihove komande. Četnici stanuju u kasarnama zajedno ili u blizini nemačkih vojnika. Sve se akcije izvode zajednički, ali po naređenju Nemaca i njihovih oficira. Četnici su vodiči i prethodnice. Sem nekoliko sela u svim drugim mestima gde se nalaze Nemci tu se nalaze i četnici. A kada Nemci izvrše zauzimanje kakvog mesta starešine četničke prave sebi reklamu da su to četnici učinili odn. tako se to javlja Vrhovnoj komandi.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_78.htm Izveštaj kapetana Ilije Jevtića od 20. februara 1944. komandantu zapadne Bosne o svom radu i saradnji četnika i Nemaca u Dalmaciji i Lici]</ref>}} Na jednom skupu četničke emigracije, decenijama nakon Drugog svjetskog rata (vjerovatno početkom [[1990-e|90-ih]] godina), vojvoda Momčilo Đujić je o generalu Milanu Nediću izjavio sljedeće: „Milan Nedić je spasio više od pola miliona Srba i 80 hiljada djece srpske, koja su uspjela da pobjegnu sa [[Ustaše|ustaškog]] noža. Milan Nedić je imao tešku ulogu, braćo i sestre... Da je mene neko pitao u početku rata: 'Hoćeš sa Milanom Nedićem ili sa Dražom u šumu?' — ja ne bih išao uz Nedića. Ja bih otišao u šumu kod Draže, jer u šumi je bilo lako. Mi smo bili svoji gospodari — puška ti, puška mi! A u Beogradu je trebalo klanjati pred Nijemcima i spašavati Srbiju da je ne raskopaju Bugari, Mađari, Arnauti i ostali neprijatelji... Braćo i sestre, nemojte se varati, to Vam kaže vojvoda Đujić...“ O saradnji Mihailovićevih četnika sa Nedićevom vladom, vojvoda Momčilo Đujić kaže: „Draža je govorio: 'Pošalji svoje kurire u Beograd, u tu ulicu, i u tu kuću...' I u toj kući bio je ministar finansija [[Bogoljub Kujundžić]]{{efn|U prvom sazivu Nedićeve Vlade nacionalnog spasa (od 29. avgusta 1941. do 7. novembra 1942. godine), Bogoljub Kujundžić se nalazio na čelu Ministarstva poljoprivrede i ishrane, da bi od 10. novembra 1942. do kraja okupacije obnašao funkciju ministra pravosuđa.}}, i taj je ministar finansija iz Nedićeve vlade, iz Nedićeve kase slao, i na Ravnu goru i meni na Dinaru, pune vreće novaca: [[Ante Pavelić|Pavelićevih]] kuna, talijanskih lira, bivših [jugoslovenskih — prim.] dinara... Dakle, oni [Mihailović i Nedić — prim.] su radili zajedno, umrli su zajedno, i tako, braćo...“<ref>[https://m.youtube.com/watch?v=hmznK0Z_XX8 YouTube: Vojvoda Momcilo Djujic]</ref> Kakvo je raspoloženje vladalo u srpskim kvislinškim redovima vis-à-vis saradnje sa ravnogorcima, Draža Mihailović je informisan u depeši od 13. februara 1944.<ref name="ReferenceB">[https://znaci.org/00001/4_14_3_84.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 13. do 29. februara 1944. godine]</ref> od strane majora [[Vladimira Komarčevića]] (»Dum-Dum«), komandanta Kolubarskog korpusa: {{izdvojeni citat|Nedić u Beogradu sazvao sve komandante okružnih straža. Rekao im, sa Dražom pregovori privode se kraju i to će biti u redu. Komandanti se bunili zašto se Ljotićevcima daje sve, a straži ništa. Na ovo Nedić je zaplakao i uspeo da im objasni, zašto to mora tako da bude. Na jednoj večeri u Valjevu, Ljotić se u poverenju žalio svojim prijateljima da Dragi Jovanović pomoću Majsnera i drugih Švaba hoće da uzme vlast od Nedića. Dragi Jovanović uverava Švabe da im organizacija Dražina nije opasna, nego im je Nedić opasniji. On će ih u datom momentu udariti u leđa. Nedića štiti Nojbaher i neće Dragi Jovanović uspeti. Ljotić u Valjevu po završenim predavanjima skupio dobrovoljačke oficire i u poverenju rekao im: »Gospodo, vlast u ruke što čvršće. Dosta smo bili na dnu mora, sad moramo na površinu. Sa ovima se moramo obračunati.« Ovo se odnosi na nas. Dalje je kazao: »Sporazumevaju se sa Nemcima, a sa nama neće. Oni su prema tome osovina, a nas zovu peta kolona. U Beogradu možete nositi firmu Dražinu na grudima, Nemci neće da ih hapse«.}} Kroz dvije će nedjelje major Komarčević obavijestiti generala Mihailovića i Vrhovnu komandu JVuO i o svojevrsnoj Ljotićevoj ponudi upućenoj četnicima: {{izdvojeni citat|Po jednom čoveku Ljotić nam poručuje da sa nama neće primirje nego stalan mir i to znači da mi njemu priznamo rad sa okupatorom kao ispravan. Njihova uloga sa Nemcima da bude ravna našoj ulozi sa saveznicima i onda smo ravni. Po ovome trebao bi ovlašćen delegat od Čiče da govori. Podneću detaljan izveštaj. Major Komarčević.<ref name="ReferenceB">[https://znaci.org/00001/4_14_3_84.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 13. do 29. februara 1944. godine]</ref>}} [[Živorad Vukosavljević]] (pseudonim »Knap«), načelnik štaba Severnih pokrajina JVuO, tj. Komande [[Vojvodina|Vojvodine]] i [[Slavonija|Slavonije]], na čijem se čelu nalazio general [[Svetomir Đukić]], piše 17. februara 1944. četničkoj Vrhovnoj komandi da se sastao sa Milanom Nedićem (u depeši od prethodnog dana, Vukosavljević za generala Nedića koristi pseudonim »Otac«), kao i sa komandantom SDS generalom Jonićem te tvrdi da su mu oni ponudili svakovrsnu pomoć i saradnju: {{izdvojeni citat|Izvestio sam opširno o sastanku sa Nedićem i sa komandantom straže Jonjićem. Nedić traži stalnu vezu radi ujedinjenja srpskog fronta i daje sugestije za spasavanje Srba. Davaće obaveštenja i materijalnu pomoć. Veza da bude tajna, Jonjić se potpuno Vama stavlja na raspoloženje bez obzira na Nedića i on traži stalnu vezu a učiniće dosta u materijalnom smislu. Neke stvari mogu samo lično da Vam saopštim. Ostalo je za sada da Vam prenesem njihove želje i dobijem instrukcije. Šteta bi bilo ne iskoristiti ovo što nude.<ref name="ReferenceB">[https://znaci.org/00001/4_14_3_84.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 13. do 29. februara 1944. godine]</ref>}} General Mihailović (alias »Laz-Laz«) odobrava Vukosavljeviću da se iskoristi veza sa Nedićem i Jonićem, budući da nakon šest dana naređuje: {{izdvojeni citat|Pitajte Dragoslava Pavlovića, da li je zaista slao jednog čoveka kod oca Srbije. Preko Vukosavljevića treba pumpati oca Srbije a da to ne zna Sveta Đukić. Neka Vukosavljević iskoristi i komandanta straže [Jonića — prim.] i oca Srbije [Nedića].<ref>Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XIV, knjiga 3, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, str. 428.</ref>}} Kapetan [[Miloš Vignjević]] (pseudonim »Azed«), načelnik Štaba Zlatiborskog korpusa JVuO, u depeši od 23. februara 1944. obavještava Vrhovnu komandu: {{izdvojeni citat|Nedić dodelio Pavlu Đurišiću i Lukačeviću 5 miliona dinara i 5 vagona žita, koje će se prebaciti vozom do Priboja. Opštine dobile naređenja iz Beograda da se prekinu odnosi sa četnicima D.M., tako glasi depeša. Nemački oficir za vezu u Užicama, Sigfrid izjavio jednom našem čoveku da se ovo odnosi samo na jednu jedinicu kod Beograda, a da ovde ostaje po starom. Ovaj korpus nije imao do sada nikakve veze sa okupatorom. Kapetan Vignjević.<ref name="ReferenceB">[https://znaci.org/00001/4_14_3_84.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 13. do 29. februara 1944. godine]</ref>}} Krajem februara 1944. godine, dvije čete iz sastava 1. bataljona [[Četvrta vojvođanska udarna brigada|4. vojvođanske NOU brigade]] pokušale su, prelazom u [[Mačva|Mačvu]] preko [[Sava|Save]], izvršiti napad na lokalne četničke jedinice i pripadnike kvislinške [[Srpske granične straže]] (SGS). Međutim, usljed jakog otpora četnika i graničara u utvrđenim ogradama i bunkerima, napad je odbijen, dok je gotovo 40 boraca 4. vojvođanske brigade poginulo. Kapetan [[Vojislav Tufegdžić]], komandant Cerskog korpusa JVuO, pretpostavljene je 2. marta izvijestio o ishodu borbe: {{izdvojeni citat|27 februara o.g. komunisti su ponovo izvršili prelaz u Mačvu kod sela Ravnja. Prelaz je trebao biti izvršen sa jačim snagama, ali je od naših delova i graničara primećen na vreme, te je uspeo samo izvestan deo da se prebaci, jer je još dok su bili na vodi, na njih otvorena jaka vatra iz automatskih oružja, te su im nanešeni veliki gubitci. Sa prebačenom grupom vođena je duža borba, u kojoj je poginulo - izbrojano 42 komunista i 29 zarobljeno, od kojih i dve žene. Ostatak je razbijen i nateran ponovo na reku te su se mnogi još i podavili. Zarobljeni komunisti su odmah na licu mesta pobijeni. Naši delovi nisu imali gubitaka u opšte, dok je poginulo 2—3 graničara i njihov komandant poručnik Bogić, inače odličan oficir iz naše organizacije. Nemci i dobrovoljci iz Šapca u opšte nisu krenuli u ovu borbu. Tako su komunisti i ovog puta dobili dobru lekciju i baš na terenu gde su mislili da imaju svojih pristalica.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_85.htm Izveštaj komandanta Cerskog korpusa od 2. marta 1944. o borbama protiv delova 4. vojvođanske brigade kod s. Ravnje]</ref>}} Nekoliko sedmicâ ranije, i major [[Dragoslav Račić]] (pseudonim »Jo-Jo«), komandant Cersko-majevičke grupe korpusa JVuO, izvještava o prebacivanju mačvanskih partizana iz [[Semberija|Semberije]] u [[Zapadna Srbija|zapadnu Srbiju]]: {{izdvojeni citat|Noću između 8/9 -II- prebacile su se jače komunističke snage iz Semberije u Mačvu kod sela Badovinaca. Sa letećim brigadama krećem za Mačvu. Žandarmerija [tj. SDS — prim.] se već bori. Naredite Komarčeviću da prikupi sve snage i bude spreman za pokret. Svakoga dana javljaću situaciju.<ref name="ReferenceI">[https://znaci.org/00001/4_14_3_74.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 11. februara 1944. godine]</ref>}} O spremnosti kvislinških struktura na saradnju sa Mihailovićevim četnicima svjedoči i tekst Božidara Nedića, brata generala Milana Nedića, objavljen 24. marta 1944. godine u listu ''Novo vreme'', u kom se ističe jasan i nedvosmislen zaključak: {{izdvojeni citat|Kažite svakom ko vam kaže da ima još nedićevaca, dražinovaca, ljotićevaca da je to laž, jer od danas ima samo Srba, s jedne, i komunista, s druge strane.<ref>[http://www.znaci.org/00001/155_4.pdf Milan Borković, n.d.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230604192713/https://znaci.org/00001/155_4.pdf |date=2023-06-04 }}, str. II/326.</ref>}} U sličnom je tonu i general Milan Nedić poručivao srpskoj javnosti da napravi izbor između dvije strane. U tekstu pod naslovom “Glas Srbije”, objavljenom u listu „Srpski narod“ 8. aprila 1944. godine, on piše: {{izdvojeni citat|Grokću puške, štepuju mitraljezi, trešte bombe, gruvaju topovi. To je odgovor Srbije [[Josif Visarionovič Staljin|Staljin]]u, [[Winston Churchill|Čerčil]]u, [[Dušan Simović|Dušanu Simoviću]] i svima i starim i novopečenim crvenjacima. […] Na oružje, Srbi, svi složno protivu crvenih dušmana. […] Neka svima budu primer udružene srpske oružane snage, koje se bratski, rame uz rame bore u [[Ibarska dolina|Ibarskoj dolini]]. Gorko se srpski demon [[Josip Broz Tito|Tito]] prevario u računu. Padaju njegovi partizansko-oslobodilački redovi. Kose srpski mitraljezi njegove partizane i partizanke kao snoplje. […] Kao brat do brata bore se tu divovski jedan pored drugog srpski dobrovoljci, srpski stražari i srpski četnici.<ref>Olivera Milosavljević, Potisnuta istina. Kolaboracija u Srbiji 1941-1944. Helsinški odbor za ljudska prava u Srbiji, Beograd, 2006, str. 387.</ref>|General [[Milan Nedić]]}} Kapetan [[Predrag Raković]], komandant Drugog ravnogorskog korpusa JVuO, sastao se 21. marta 1944. sa [[Obersturmführer|obersturmführerom]] [[Schutzstaffel|SS]]-a Biermannom, njemačkim zapovjednikom [[Čačak|Čačka]]. Tom prilikom, kapetan Raković je okupacionom oficiru pružio „sigurne (pisane) garantije da ne postoje ni najmanje namere da se planira opšti ustanak“ ili sabotaže protiv Nijemaca, kao i da, što se jedinicâ JVuO tiče, na [[Područje Vojnog zapovednika Srbije|području Vojnog zapovednika Srbije]] i dalje važi primirje između četnika i okupatora. Pored toga, Raković je izrazio i „spremnost za borbu protiv komunista i izvan Srbije, uz isporuke municije“, uključujući tu i borbu „na drugim evropskim frontovima“. Sa svoje strane, obersturmführer Biermann je Rakovića, glede snabdijevanja četničkih trupa na frontu prema partizanima, uputio na lokalne postaje kvislinške policije (tj. Srpske državne straže): {{izdvojeni citat|Hiljadu četnika, koji se pominju u poslednjem dopisu (od 21. III), krenuće ovih dana. R.[aković] moli da stalno dobija vagone za prevoz već pripremljenih namirnica za četnike u borbi, i to od Čačka do odredišne stanice. Gospodin major Nisen (FK 610) naknadno će mu saopštiti da se u vezi s tim obrati potpukovniku Milovanoviću iz Okružnog pol.[icijskog] načelstva u Užicu, koji raspolaže tovarnim prostorom za četničke jedinice.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=281&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frames no. 000268—000269.] <br /> ({{jez-njem|"An präzisen macht Rakovic neuerlich im Auftrag von DM folgende: </br> 1.) Sichere (schriftliche) Garantie, dass die geringsten Absichten bestehen, einen allgemeinen Aufstand zu planen oder Sabotagemassnahmen durchzuführen. </br> 2.) Waffenstillstand im Territorium Serbien. </br> 3.) Bereitschaft zur Bekämpfung der Kommunisten gegen Überlassung von Munition, auch ausserhalb Serbiens. </br> 4.) Wunsch für eine Konferenz zwischen einem deutschen Bevollmächtigten und General Trifunovic. </br> Dazu habe er in den letzten Tagen wiederholt auf funkentelegrafischem Wege den Auftrag von DM erhalten. Die im letzten Schreiben (21.3.) erwählten 1000 Cetniks würden in diesen Tagen abmarschieren. R. bat, laufend Waggons für bereitgehaltene Nahrungsmittel für die kämpfenden Cetniks ab Cacak bis zum Zielbahnhof zu erhalten. Nach Rücksprache mit Herrn Major Niessen (FK 610) wird ihm mitgeteilt, dass er sich dieserhalb an Oberstltn. Milovanovic von der Pol.Kreisstelle Uzice wenden müsse, der über den Frachtraum für Cetnikeinheiten verfüge. Rakovic teilt ferner mit, dass im DM–Hauptquartier über die Fortschritte der Russen an der Ostfront Besorgnis bestünde. Die Cetniks stünden auch für den Kampf gegen den Kommunismus an anderen europäischen Fronten bereit."}})</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_269.htm Izveštaj Feldkomandanture u Čačku od 25. marta 1944. komandantu Jugoistoka o pregovorima sa komandantom 2. ravnogorskog korpusa]</ref>|Njemački izvještaj od 25. marta 1944. o pregovorima šefa Sicherheitdiensta u Čačku obersturmführera Biermanna sa kapetanom Predragom Rakovićem, komandantom 2. ravnogorskog korpusa JVuO}} Tokom 1944, pripadnici 2. gvozdenog puka SDS pod komandom pukovnika [[Radovana Kusovca]] i pripadnici okružnog odreda SDS iz [[Leskovac|Leskovca]] pod komandom majora [[Aleksandra Stikića]] bili su nosioci terora nad stanovništvom [[Južna Srbija|južne Srbije]] koje je bilo naklonjeno partizanima. 2. gvozdeni puk je brojao oko 300 ljudi i imao je zadatak da vrši obezbeđivanje željezničke pruge [[Beograd]]—[[Solun]] u cilju sprečavanja partizana da vrše diverzije. Pod neposrednom komandom majora Stikića i kapetana [[Mihajla Zotovića]], puk je vršio upade u veći broj sela između Leskovca i [[Doljevac|Doljevca]]. Prilikom tih akcija počinjeni su razni zločini nad nenaoružanim meštanima za koje se sumnjalo da pomažu [[NOP]]. Kapetan Zotović je prednjačio u ovim zločinima, uzevši neposrednog učešća u ubijanju. U istrazi 1945. godine, podatke o nastanku ove formacije pružio je [[Dragutin Keserović]] (koji se tim povodom sastao sa pukovnikom Kusovcem), jedan od najistaknutijih komandanata JVuO u Srbiji: {{izdvojeni citat|Marta 1944. dobio sam naređenje od Draže u kome mi naređuje da pomognem pukovnika Kusovca u formiranju 2. gvozdenog puka na terenu Prokuplja, tj. da mu stavim [na raspolaganje] potreban broj obveznika sa teritorije Toplice. Marta meseca došao je Kusovac kod mene u civilnom odelu u blizini Kuršumlijske banje kuda sam prolazio idući ka Rači. Pokazao mi je punomoćje D. M. datirano februara ili marta meseca, u kome ga Draža ovlašćuje da formira II gvozdeni Nedićev puk na teritoriji Prokuplja. U punomoćju je naznačeno da treba da se obrati meni da mu dozvolim da vrbuje potreban broj ljudi na teritoriji Toplice. U razgovoru sam mu saopštio da nemam ništa protiv toga da on formira, odnosno popuni, Gvozdeni puk na mojoj teritoriji i da mu neću praviti u tom pogledu nikakve smetnje. Gvozdeni puk formiran je kao Nedićeva jedinica, ali je bio u stvari pod komandom Dražinom. Ljudstvo je dao Draža, a oružje i opremu Nedić.<ref>Бојан Б. Димитријевић, Војска Недићеве Србије 1941-1945, Београд, 2014, стр. 418.</ref><ref>Milan Radanović, Kazna i zločin: Snage kolaboracije u Srbiji: odgovornost za ratne zločine (1941-1944) i vojni gubici (1944-1945), Rosa Luxemburg Stiftung Southeast Europe, Beograd, 2015, str. 317-318.</ref>|Pukovnik [[Dragutin Keserović]]}} 11. aprila 1944. godine Nojbaher je razgovarao sa generalom Hansom Felberom, a potom i sa Nedićem, o odnosu prema prema četnicima Draže Mihailovića. Nakon razgovora Felber je 12. aprila izvestio Komandu Vermahta: {{izdvojeni citat|U jučerašnjem razgovoru ministar-predsednik Nedić je saopštio gospodinu poslaniku Nojbaheru o dosadašnjem toku njegovih 'pregovora' sa Dražom Mihailovićem sledeće: # Nedić je poručio D. M. da je nacionalno jedinstvo pred komunističkom opasnošću životna potreba svih Srba. # Pretpostavka za saradnju je da odredi D. M. potpuno obustave sve akcije ne samo protiv Nemaca već i protiv Nedićevih vlasti. # Najbolje bi bilo kad bi D. M. napustio zemlju, ali Nedić je saglasan da i dalje trpi njegov (Dražin) boravak u šumi, kao i brojno ograničenu gardu, za čije bi se izdržavanje sam Nedić brinuo. # Tajne pregovore, bez znanja nemačkih službenih mesta, on (Nedić) odbija. Svi njegovi predlozi bili bi dati pod uslovom da Nemci na njih pristanu.<ref>{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/11_62.htm |title=Nikola Milovanovic - DRAZA MIHAILOVIC |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=464&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frames no. 000460—000461.] <br /> ({{jez-njem|"I. In der gestrigen Besprechung teilte Ministerpräsident Nedić Herrn Gesandten Neubacher über den bisherigen Verlauf seiner "Verhandlungen" mit DM folgendes mit: <br /> 1) Nedić hat DM sagen lassen, die nationale Einigkeit sei angesichts der kommunistischen Gefahr ein auch von Nedić anerkanntes Erfordernis. <br /> 2) Voraussetzung für ein Zusammengehen sei die vollkommene Einstellung jeder Opposition nicht nur gegen die deutsche Wehrmacht, sondern vor allem auch gegen die serbischen Behörden, sowie die Unterlassung jeglicher selbständigen Aktionen gegenüber der Bevölkerung. <br /> 3) Am besten wäre es, wenn DM das Land verlassen würde. Nedić sei aber bereit, einen weiteren Aufenthalt im Walde zu dulden, desgleichen eine beschränkte Garde, für deren Unterhalt er auch aufkommen würde. Das Gros hätte er zu entlassen und auf die Felder zu schicken. <br /> 4) Geheime Verhandlungen ohne Wissen der deutschen Dienststellen lehne er ab. Alle seine Vorschläge trügen den Vorbehalt der deutschen Zustimmung."}})</ref>}} U proljeće 1944. godine, Nijemci, Nedić i Ljotić su pomogli [[Pavle Đurišić|Pavlu Đurišiću]] pri stvaranju [[Crnogorski dobrovoljački korpus|Crnogorskog dobrovoljačkog korpusa]], čije su jedinice prvi put upotrijebljene u [[Sandžak]]u, a kasnije po cijeloj [[Crna Gora|Crnoj Gori]]. Tada je iz [[Kruševac|Kruševca]] u Sandžak poslan II bataljon Petog puka [[Srpski dobrovoljački korpus|Srpskog dobrovoljačkog korpusa]] pod komandom kapetana I klase Vojislava Najdanovića sa 893 dobrovoljca kako bi pomogao Đurišiću,<ref>Младен Стефановић, Збор Димитрија Љотића, Београд, Народна књига, 1984, стр. 280.</ref> a [[Mihailo Olćan]], bivši ministar narodne privrede u Nedićevoj vladi i Ljotićev bliski drug, došao je s ovim bataljonom u Sandžak kao oficir za vezu između Đurišića i Nedića. Neko vrijeme je kao oficir za vezu služio i novinar [[Ratko Parežanin]]. Peti puk SDK je aprila 1944, zajedno sa Đurišićevim četnicima, učestvovao i u [[Operacija Frühlingserwachen (1944)|operaciji »Frühlingserwachen«]].<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=364&rec=314&roll=663 NARA, T314, Roll 663, frame no. 000357.]</ref> Crnogorski dobrovoljački korpus (CDK) dijelom su sačinjavale bivše Đurišićeve trupe koje su Nijemci [[Razoružanje četnika|pustili iz zarobljeništva]], ali većinom je bila riječ o četnicima, koji su pod imenom »nacionalnih snaga« ostali u Crnoj Gori. Što se tiče organizacije, formalne lojalnosti, komandnih kanala i opskrbe, Đurišićeve snage su bile dio kvislinških trupâ koje su organizirali i izdržavali Nijemci, ali tijesno povezane sa Ljotićevim Srpskim dobrovoljačkim korpusom (SDK). Usprkos svemu tome, Đurišić, pa tako i njegove trupe, nastavile su sa svojom prvotnom odanošću Draži Mihailoviću i njegovoj organizaciji.<ref>[https://znaci.org/00001/40_64.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje KOLABORACIJA IZVAN SRBIJE DO OKTOBRA 1944.]</ref> CDK je imao oko 5.000 pripadnika. General Nedić je Đurišića tada unaprijedio u čin potpukovnika. Prethodno, u isti čin ga je unaprijedio i [[Petar II Karađorđević|kralj Petar II]], i to na Mihailovićev prijedlog.<ref>Dr Radoje Pajović, Kontrarevolucija u Crnoj Gori: Četnički i federalistički pokret 1941—1945, Obod, Cetinje, 1977, str. 472.</ref> {{izdvojeni citat|Nemci su naoružali 5. 649 crnogorskih dobrovoljaca, ali je [[Adolf Hitler|Firer]] zabranio, da se oni stave pod zajedničku komandu Srpskog dobrovoljačkog korpusa.<ref name="Živković"/>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta (Balkan od 1. aprila do 31. decembra 1944.)}} [[Ratko Parežanin]], kao jedan od ljudi koji je 1935. skupa sa Dimitrijem Ljotićem utemeljio JNP Zbor, bio je za vrijeme okupacije na poziciji šefa Vaspitnog odseka SDK. Nakon rata, Parežanin je posvjedočio koliko je savez Đurišić—Nedić—Ljotić bio čvrst, kao i kakva je bila njegova uloga u održavanju veze između četnika Pavla Đurišića i kvislinške vlade u Beogradu: {{izdvojeni citat|Od dolaska 2. bataljona 5. puka Srpskog dobrovoljačkog korpusa u Sandžak kod vojvode Pavla Đurišića — februara 1944. godine — dobrovoljci su bili u stalnim vezama sa četničkim odredima Crne Gore i Sandžaka. Iz dana u dan te veze su se pojačavale. Posle kraćeg vremena došlo je i do formalnog ujedinjavanja naših jedinica... U to vreme od strane Nedića naimenovan je Đurišić za pomoćnika Koste Mušickog, komandanta SDK i unapređen u čin potpukovnika... Od starijih najpre je bio Mihailo Olćan veza sa Pavlom i njegovim četnicima. Docnije sam ja pridodat Olćanu sa nekoliko mlađih drugova. Kad je Olćan napustio ovo mesto, Ljotić je preporučio Nediću da me postavi za vezu između Nedićeve Srbije i četnika Crne Gore i Sandžaka. Nedić je prihvatio ovaj predlog i odredio me pismenim aktom za neku vrstu „zamenika” kod vojvode Đurišića.<ref>[https://www.antenam.net/istorija/362442-jesen-cetnika-u-crnoj-gori-1944 Vladimir Jovanović: Jesen četnika – u Crnoj Gori 1944. (Antena M)]</ref>}} Parežanin dopisuje: „U poslednje vreme Pavle Đurišić je imao svoju stalnu delegaciju u štabu SDK. Njen je zadatak bio održavanje veze sa dobrovoljcima i snabdevanje četničkih jedinica u Sandžaku od strane Nedićeve vlade (oružje, odeća, obuća, pa i novac).” U kvislinškim [[mediji]]ma u Srbiji tog vremena, kao pozitivan primjer upravo se izdvajala saradnja jedinicâ vlade Milana Nedića i snagâ pod komandom Pavla Đurišića. U prvoj polovini maja 1944. Đurišić je otputovao za Beograd, gdje se sastao sa Nedićem, [[Hermann Neubacher|Hermannom Neubacherom]] i [[Maximilian von Weichs|Maximilianom von Weichsom]], komandantom Jugoistoka, a postavljen je i za pomoćnika komandanta SDK generala [[Koste Mušickog]].<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_161.htm Izveštaj komandanta Vučedolske brigade od 22. maja 1944. Komandi operativnih jedinica istočne Bosne i Hercegovine i Komandi Trebinjskog korpusa o teškoj situaciji kod četničkih jedinica u Crnoj Gori]</ref> Pavle Đurišić se tada srio i sa Mihailom Olćanom, u tom periodu političkim komesarom SDK.<ref>{{Cite web|url=https://zanimljivaistorija.com/2017/12/12/mihailo-olcan/|title=Mihailo Olćan|last=|first=|date=|website=|publisher=Zanimljiva istorija|archive-url=https://web.archive.org/web/20210923112219/https://zanimljivaistorija.com/2017/12/12/mihailo-olcan/|archive-date=23. 09. 2021|dead-url=|access-date=}}</ref> U „Novom vremenu“, u broju od 21. i 22. maja 1944 (u tekstu naslovljenom “Crna Gora zahteva slogu svih Srba”), objavljena je fotografija Olćana i Đurišića. Major Pavle Đurišić je tom prilikom obećao: „Jedno mogu da garantujem a to je da ću očistiti od komunista krajeve Sandžaka i Crne Gore.”<ref>[https://www.antenam.net/drustvo/religija/296066-novi-cetnicki-parastos-micovic-i-ostojic-krivotvore-istoriju-sada-na-krnovu Vladimir Jovanović — Novi četnički parastos: Mićović i Ostojić krivotvore istoriju, sada na Krnovu]</ref> 13. jula 1944. godine, [[Radio Beograd]] je pohvalio Đurišića za službu [[Sile Osovine|silama Osovine]].{{sfn|Maclean|1957|p=210.}} Prethodno, list „Novo vreme“ u broju od 12. juna 1944. prenosi riječi generala Milana Nedića: {{izdvojeni citat|Moje staro vojničko srce zadrhtalo je kada sam čuo za podvige junačkih četa sokola Pavla Đurišića, kada su počele da stižu vesti da uz moje oružane odrede bratski pristupaju u borbu protiv srpskih dušmana i ostali srpski nacionalni borci.<ref>[http://www.znaci.org/00001/155_4.pdf Milan Borković, n.d.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230604192713/https://znaci.org/00001/155_4.pdf |date=2023-06-04 }}, str. II/329.</ref>}} [[File:Vojvoda Pavle Đurišić u Beogradu, s nemačkim oficirom u nemačkom automobilu ispred zgrade Narodne skupštine.jpg|thumb|Prilikom posjete [[Beograd]]u maja 1944. godine, komandant crnogorskih četnika [[Pavle Đurišić]] (na zadnjem sjedištu, u sredini) otvoreno se stavlja u službu okupacionih i kvislinških vlasti u Srbiji. Fotografija je načinjena ispred zdanja [[Narodna skupština Republike Srbije|Narodne skupštine]].]] O kontaktima potpukovnika Đurišića s Nedićem, Nijemcima i ljotićevcima u Beogradu, obaviješten je bio i general Dragoljub Mihailović, i to od strane majora [[Aleksandra Mihajlovića Vilija]], komandanta beogradskih ravnogoraca. Naime, 20. maja 1944. godine, major Mihajlović piše: „Iz redova SDK predviđa se formiranje jedne crnogorske jedinice. Naziv, jačina i sastav za sada nepoznati”.<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kut. 277, reg. br. 6/1.</ref> U drugom radiogramu poslatom tog dana, major Mihajlović prenosi VK JVuO dodatne informacije: {{izdvojeni citat|Kako saznajemo major Pavle Đurišić nalazi se u Beogradu, gde je primljen od strane Nedića. Saznaje se da mu je odobreno formiranje odreda od 7.000 ljudi. Dobio je 10.000 metara platna i dva kamiona. Formiranje i opremu odobrili Nemci.<ref>AVII, ČA, K—277, reg. br. 6/1.</ref>}} Svjestan da bi ovakvo Đurišićevo javno istupanje moglo prouzročiti veliku političku štetu JVuO, kako u zemlji tako i u inostranstvu, general Mihailović je 24. maja poslao depešu majoru [[Vojislav Lukačević|Vojislavu Lukačeviću]] (pseudonim »Ram-Ram«), kojom ga upozorava: {{izdvojeni citat|U »Novom Vremenu« od 21. i 22. maja, izašla je Pavlova slika sa ministrom Olćanom, kao i Pavlova izjava Vremenu. Hitno smo ovo demantovali preko demokratske Jugoslavije. Pavlu preporučujem da nam ne pravi ovakve nezgode jer posle toga dolaze otvoreni napadi preko Londona, koje nam škodi u narodu.<ref name="ReferenceJ">[https://znaci.org/00001/4_14_3_165.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 24. maja 1944. godine]</ref>}} Po povratku iz Beograda, potpukovnik Đurišić preduzima užurbane pripreme za formiranje Crnogorskog dobrovoljačkog korpusa. Procijenivši da CDK može mobilisati 5.649 ljudi, Đurišić u pismu od 12. juna moli generala Nedića da razliku preko 5.000 uvaži.<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Beograd, Četnička arhiva, CG—X—444, Pismo Pavla Đurišića Milanu Nediću od 12. juna 1944.</ref> Na temelju razgovora u Beogradu, Đurišić je za CDK sačinio prijedlog budžeta, koji je početkom juna dostavio Nediću. U njemu se za period od 1. juna do 31. decembra 1944. godine, na ime redovnih i ličnih, materijalnih i vanrednih izdataka, traži 289,976.800 [[dinar]]a. Prijedlogom budžeta nijesu predviđena sredstva za nabavku oružja, odjeće i posteljine, budući da su to obećale obezbijediti njemačke okupacione snage.<ref>AVII, ČA, CG—X—444, Predlog budžeta za CDK.</ref> Iz Đurišićeva pisma Nediću se doznaje da je već oko 20. maja Đurišić za Beograd poslao delegaciju koju su sačinjavali: Dušan Arsović, načelnik Đurišićevog štaba, Veljko Tomović, Đurišićev ađutant, kao i potporučnik Hojs, njemački oficir za vezu<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=174&rec=313&roll=488 NARA, T313, Roll 488, frame no. 000171.] <br /> ({{jez-njem|"Lt.Heuß, Verbindungsoffizier zu major Lukacevic, wird bis auf weiteres zu Cetnik–Führer Djurisic abgestellt. Rgt.Pfeiffer stellt geiegneten Vertreter für Heuß für begrenzte Zeit."}})</ref> pri Đurišićevom štabu. Delegacija se vratila početkom juna sa pozitivnim vijestima za komandanta četnika u Crnoj Gori i Sandžaku. Naime, Milan Nedić je po Arsoviću obavijestio Pavla Đurišića da mu je, u cilju opremanja CDK, uputio deset vagona [[Žito|žita]] (od čega pet za potrebe vojske), zatim tri vagona ratne opreme (oko 3.000 pušaka, 150 automata, oko 80 teških mitraljeza, 38 minobacača, šest topova, 2.000 pari cipela, 300 litara nafte, odjeća), kao i 20 kamiona koji će svu opremu iz [[Raška|Raške]] prebaciti do Đurišićevog štaba u [[Prijepolje|Prijepolju]]. General Nedić je takođe odobrio i kredit od pet miliona dinara, namijenjen za područje [[Stara Crna Gora|stare Crne Gore]].<ref>Dr Radoje Pajović, Kontrarevolucija u Crnoj Gori: Četnički i federalistički pokret 1941—1945, Obod, Cetinje, 1977, str. 472—474.</ref> Pored Đurišića, general Milan Nedić je pokušavao od okupatora obezbijediti izvor snabdijevanja i za potpukovnika [[Đorđije Lašić|Đorđija Lašića]], jednog od četničkih komandanata u [[Drugi svjetski rat u Crnoj Gori|okupiranoj Crnoj Gori]]. U izvještaju komande Jugoistoka od 6. maja 1944. godine (samo dan nakon pogibije Đorđija Lašića u [[Savezničko bombardovanje Podgorice|savezničkom bombardovanju Podgorice]]), navodi se sljedeće: {{izdvojeni citat|Predsjednik srpske vlade Nedić nekoliko puta dolazio radi snabdijevanja majora Lašića [Đorđe] sa 20-30 mitraljeza i 1000 kompleta italijanske opreme; rečeno mu je da se Lašić obrati direktno Feldkomandanturi 1040; Feldkomandantura će ispitati da li je Lašić pouzdan i voljan za borbu na strani Wehrmachta; ukoliko jeste, Feldkomandantura će ga snabdijeti u okviru svojih mogućnosti, a naročito mitraljezima.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&broj=695&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000691.] <br /> ({{jez-njem|"Der serb. Ministerpräsident Nedic wurde schon des öfteren hier wegen Unterstützung des Major Lasic Djordje aus Podgorica im Kampfe gegen die Kommunisten vorstellig. Insbesondere bittet er um Zuteilung von 20 – 30 MG und insgesamt 1000 komplette Ausrüstungen aus italienischen Beutebeständen. Der Ministerpräsident wurde gebeten, den Major Lasic Djordje an die F.K.1040 zu verweisen. Es ist zu prüfen, ob die Leute des Major Lasic Djordje zuverlässig und einsatzbereit an Seite der deutschen Wehrmacht kämpfen. Bei positivem Ergebnis ist der Major Lasic Djordje im Rahmen der bisherigen Unterstützung nationaler Verbände nach fen vorhandenen Mitteln, insbesonders mit MG, zu unterstützen."}})</ref>|Opunomoćeni komandant Jugoistoka za Feldkomandanturu 1040, Crna Gora (6. maj 1944.)}} Krajem aprila 1944. u selu Trbušanima pokraj Čačka ponovo je došlo do sastanka četnika Draže Mihailovića sa Milanom Aćimovićem i nemačkim predstavnikom Šterkerom. Izaslanici Draže Mihailovića na ovom sastanku su, sem generala Trifunovića, bili dr [[Živko Topalović]] i kapetan [[Predrag Raković]]. Na sastanku su četnički predstavnici podneli zahteve o potrebi u oružju i municiji.<ref>[http://www.znaci.org/00001/155_4.pdf Milan Borković, n.d.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230604192713/https://znaci.org/00001/155_4.pdf |date=2023-06-04 }}, str. II/327.</ref> Tokom [[Prodor NOVJ u Srbiju proleća 1944.|partizanskog prodora u Srbiju]], ravnogorske snage su se borile zajedno sa njemačkim, bugarskim i kvislinškim snagama ([[Srpski dobrovoljački korpus|SDK]] i [[Ruski zaštitni korpus|RZK]]) protiv [[2. proleterska divizija NOVJ|Druge]] i [[5. krajiška divizija NOVJ|Pete divizije]] NOVJ. U publikaciji ''Građanski rat u Srbiji 1941—1945'', izdatoj u emigraciji, pristalica Ljotićeva [[ZBOR]]-a [[Borivoje Karapandžić]] navodi poimence ljotićevske, nedićevske i četničke komandante koji su se nalazili na čelu odredâ raspoređenih u jugozapadnoj Srbiji, kako bi pokušali zaustaviti ofanzivu snagâ NOVJ: {{izdvojeni citat|Komunističke divizije izvršile su snažan pokušaj forsiranja reke Ibra. Njima su se suprotstavile sledeće nacionalne snage: IV puk Srpskog Dobrovoljačkog Korpusa (Komandant major Voja Dimitrijević), II puk SDK (Komandant major Marisav Petrović), Drugi bataljon I puka SDK (Komandant kapetan Mijat Bardak), Prvi bataljon III puka SDK (Komandant kapetan Mladen Štaljanić), Javorski Korpus (Komandant major Radomir Cvetić), Prvi Ravnogorski korpus (Komandant poručnik Zvonko Vučković), Drugi Ravnogorski korpus (Komandant kapetan Predrag Raković), Kosovski korpus (Komandant kapetan Žika Marković) i jedinice Srpske državne straže pod komandom potpukovnika Dragutina Redića, Komandanta SDS Oblasti kraljevačke. Borbom je rukovodio zajednički Operativni štab, na čijem je čelu stajao Načelnik štaba Srpskog Dobrovoljačkog Korpusa potpukovnik Radoslav Tatalović.<ref>Боривоје М. Карапанџић, Грађански рат у Србији 1941—1945. Друштво Хиландар, Ваљево, 2010, стр. 261—262.</ref>}} U knjizi “Moja misija u Crnoj Gori”, Ratko Parežanin potvrđuje Karapandžićeve navode o zajedničkoj borbi Mihailovićevih četnika i Ljotićevih dobrovoljaca u vrijeme izvođenja »Titove ofanzive prema Ibru«: {{izdvojeni citat|U Srbiji se, naročito u poslednje vreme, radilo mnogo na objedinjavanju četnika i dobrovoljaca, ali sve je išlo nekako mučno i sporo. Bilo je s vremena na vreme saradnje i međusobnog pomaganja na terenu, pojedinačno, ali je na drugim mestima opet dolazilo do razmirica pa i do sukoba. Nade za jedinstvo bile su naročito oživele prilikom Titove ofanzive prema Ibru. Tada smo se zajednički borili sa četnicima na raznim sektorima. Lično sam gledao veće četničke jedinice gde se zajednički bore sa dobrovoljcima — oko [[Kraljevo|Kraljeva]] i [[Čačak|Čačka]] — sreo sam se jednom prilikom i sa Zvonkom Vučkovićem. Tada su se Marisav Petrović, Vlado Lenac i Zvonko zajedno i slikali. Naši su u ovo vreme sve činili da se četnicima pomaže i direktno u borbama i u pozadini... '''Verovali smo da će ovo bratstvo u oružju i zajednički prolivenoj krvi mnogo štošta iz nesrećne bliske prošlosti prekriti velom zaborava i da će nam omogućiti bratsku saradnju i borbu u odbrani od najvećeg protivnika, komunizma'''... Ljotić je u tom pogledu bio neumoran. Slao je kurire i posrednike do Draže Mihajlovića i zalagao se stalno za izmirenje i jedinstveni front. Nastojao je na razne načine da dođe u neposredan kontakt sa Dražom. Između Ljotića i Nedića postojala je puna saglasnost.<ref>Ратко Парежанин, Моја мисија у Црној Гори, Нова Искра, Минхен, 1974, стр. 8—9.</ref>}} [[Radosav Grujičić]] (pseudonim »Radovan«), inspektor [[Specijalne policije]] [[Uprave grada Beograda]], javlja 27. marta 1944. Draži Mihailoviću (»Br. 88«) da je dva dana ranije u [[Užice|Užicu]] primio znatnu količinu oružja od okupatora, i to preko 144 hiljade metaka, 400 mina za minobacače i 400 granata za topove kalibra 45&nbsp;mm.<ref>AVII, ČA, kut. 18, reg. br. 10/7—2.</ref><ref>Branko Latas, Četničko-nemački sporazumi o saradnji u Srbiji 1943—1944, Vojnoistorijski glasnik br. 2/1978, Beograd, str. 356.</ref> Grujičić obavještava Mihailovića i o položajima koje prema snagama NOVJ zauzimaju četnici, kvislinzi i okupatori u jugozapadnoj Srbiji: {{izdvojeni citat|Za sada u okolini Ivanjice nalaze se sledeće snage: Cvetić i Marković na liniji Mučanj — Kušiće, jedan bataljon bugara Katići, jedan bataljon bugara Prilike plus 4 tenka, puk dobrovoljaca dve čete rusa i 4 tenka, Ivanjica tri bataljona bugara i dve čete nemaca koji su ovog momenta stigli.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_100.htm Izveštaj obaveštajca Radovana od 27. marta 1944. Draži Mihailoviću o dobijenoj municiji od okupatora u Užicu]</ref>}} General Dragoljub Mihailović (alias »88«) istog dana naređuje kapetanu Miloradu Mitiću (»Ratibor«), komandantu iz zapadne Srbije, koordinaciju borbenih manevara sa Nijemcima, Bugarima i kvislinzima: {{izdvojeni citat|Vrlo dobro je što su prešli u napad SDS. B.[ugari] N.[emci] Naše jedinice stalno vrše napade. Ovo je zgodna prilika da se uništi ova komunistička grupa, samo jedinice N. SDS. LJ.[otićevci] B. treba da napadaju, a ne da se brane. Mi ćemo još prikupiti snaga, koje će takođe preduzeti napade. [...] Inače svima ostalim našim jedinicama, koje su sada u dodiru sa komunistima, naređeno je da najenergičnije napadaju, i da komunistima nedaju mira. Za municiju se i dalje starajte... Morate voditi računa da nedolazi do intimnijeg dodira naših snaga i onih drugih, jer bi to bilo nezgodno. Naši će biti aktivni i bez toga.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_101.htm Pismo Draže Mihailovića od 27. marta 1944. kapetanu Miloradu Mitiću o saradnji četnika i okupatora u borbama protiv NOVJ u jugozapadnoj Srbiji]</ref>}} U izvještaju od 8. aprila 1944. koji je kapetan [[Živojin Marković]], komandant 2. kosovskog korpusa poslao Draži Mihailoviću u kome ga obavještava o stanju četničkih organizacija na [[Kosovo (oblast)|Kosovu]], pored ostalog, piše: {{izdvojeni citat|Pojedini korpusi učestvuju u zajednici sa okupatorom i sa satelitima u borbi protiv partizana. Po onome gde je pretežnija opasnost od partizana kao što je bio slučaj u Ibru, gde su se našli, na jednoj liniji jednovremeno Ljotićevci, Nedićevci, Arnautska Šuc policija, Bugari, Nemci i Javorski korpus (major Cvetić). To ima psiholoških reperkusija na narod. Treba, po mom mišljenju, raditi da se Nemci, Ljotićevci, Arnauti i drugi nađu u prvim linijama, a ne naši redovi... Cvetićevi vojnici slobodno šetaju po Raškoj i Ibarskom dolinom, a okupator to gleda.<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kut. 101, reg. br. 10/3.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_256.htm Obaveštenje brigadira Armstronga od 8. aprila 1944. Draži Mihailoviću o poruci generala Padžeta da četnički komandanti sarađuju sa Nemcima i opasnosti da članovi britanske misije kod četnika padnu u ruke Nemaca]</ref>}} Pukovnik Jevrem Simić dostavio je pismom od 18. aprila 1944. generalu Draži Mihailoviću informacije o borbenom rasporedu snagâ JVuO, SDK, SDS i njemačkog Wehrmachta u jugozapadnoj Srbiji, naspram jedinicâ [[NOV i POJ]] koje ih napadaju: {{izdvojeni citat|Raspored Nemačko-satelističkih snaga je: Krdžaliski [dobrovoljački — prim.] drugi puk pod komandom Marisava [Petrovića] u Čajetini, a jedan bataljon je 17 ovog meseca otišao iz Bele reke verovatno ka Katićima. Nemci: 4.000 sa nešto lakih topova, na prostoru Čajetina — Palisad — Kraljeve vode — Kokin Brod. Bugari: Na utvrđenoj Borovoj glavi ovu ojačavaju i ima ih 1.500. S.D.S.: Njih 230 u utvrđenjima sela Rožanstvo. Marković: 360 ljudi zatvara Visoku. Odredi su istureni na Okruglici. Kondor: sa 1340 ljudi na liniji Klekovo — Ljubiš — Sirogojne. Grupno zatvara sve pravce sa rezervom spremnom za udar. Kalait: jedan bataljon sa 80 Nemaca u Štitkovu, a dve čete na Pavlovića Brodu. Sam Kalait sa ostalim odredima je sa Pavlom. Cvetić: sa njim veze nemam. Zvonkov odred pod komandom poručnika Nenadića zajedno sa Nemcima je u Negbini. U toku 17 ovog meseca Marković je do 11 časova vodio borbu sa crvenima napadnut od tri njegove kolone. Posle borbe od tri sata gde je dolazilo i do borbe prsa u prsa, povukao je se. Crveni su zauzeli Katiće, Maću, Vodice, Šarenik i tu se zadržali. Rezultat: Marković ima 6 mrtvih i 4 ranjena. Nađeno je 21 mrtvih kod crvenih.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_120.htm Pismo delegata Vrhovne komande od 18. aprila 1944. Draži Mihailoviću o saradnji četnika sa nemačkim i bugarskim trupama u borbama protiv NOVJ u jugozapadnom delu Srbije]</ref>}} Potpukovnik [[Radoslav Tatalović]], načelnik štaba Srpskog dobrovoljačkog korpusa, 18. aprila 1944. podnosi izvještaj generalu [[Hans Felber|Hansu Felberu]] (od avgusta 1943. opunomoćeni komandant Jugoistoka; okupirana Srbija spadala je u njegovu zonu odgovornosti) u kome izražava zadovoljstvo saradnjom sa Javorskim korpusom JVuO pod komandom majora [[Radomir Cvetić|Radomira Cvetića]]: {{izdvojeni citat|Saradnja sa četničkom grupom Cvetić je veoma dobra.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&roll=255&broj=811 NARA, T501, Roll 255, frame no. 000807.] ({{jez-njem|"Die Zusammenarbeit mit der Cetnikgruppe Cvetic ist sehr gut."}})</ref><ref name="ReferenceH">[https://znaci.org/00001/40_63.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje NEFORMALNA KOLABORACIJA U SRBIJI]</ref>|Zapisi o obilasku Vojnog zapovjednika Jugoistoka [[Prodor NOVJ u Srbiju proleća 1944.|operacije Kammerjäger]] (18-20. april 1944. godine)}} U izvještaju Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka generala Hansa Felbera od 13. maja 1944. Vrhovnoj komandi Wehrmachta, još jednom se notira potpora koju trupe potpukovnika Tatalovića pružaju četnicima Draže Mihailovića, u ovom slučaju na teritoriji NDH: {{izdvojeni citat| D) Grupa “Tatalović” Srpski dobrovoljački korpus uključio se kod [[Ljubovija|Ljubovije]] u borbe na hrvatskoj obali Drine i prihvatio četnike koji su se povlačili.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&roll=256&broj=736 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000732.] <br /> ({{jez-njem|"Gruppe Tatalovic. Bei Ljubovija griff SFK in Kämpfe auf kroat.Drina–Ufer ein u. nahm ausweichende Cetniks auf."}})</ref><ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_57.htm Izveštaj vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od 13. maja 1944. Vrhovnoj komandi Vermahta o borbama sa 2. i 5. NOU divizijom na komunikaciji Užice - Višegrad]</ref>}} Referišući o situaciji u Srbiji, general Felber je u svom izvještaju od 22. aprila 1944. o suradnji četnika sa Nijemcima i kvislinzima zabilježio sljedeće: {{izdvojeni citat| Srbija: Pod pritiskom crvenih snaga koje su prodrle u južnu Srbiju, ponovo je porasla spremnost svih nacionalno orijentisanih krugova pod vođstvom okupacione vlasti da poduzmu borbu protiv komunizma. Javljeno je da je sâm Draža Mihailović u jednom govoru tražio lojalnu suradnju s okupacionim snagama kako bi otklonio komunističku opasnost u Srbiji. Vidljiv znak ovog novog razvoja je činjenica da se u južnoj Srbiji Nijemci, Srpski dobrovoljački korpus i DM–četnici bore rame uz rame.<ref name="ReferenceH">[https://znaci.org/00001/40_63.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje NEFORMALNA KOLABORACIJA U SRBIJI]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=553&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000549.] <br /> ({{jez-njem|"Serbien: Unter dem Druck der in S–Serbien eingedrungenen roten Kräfte ist die Bereitschaft aller nationalgesinnten Kreise unter Führung der Besatzungsmacht, den Kampf gegen den Kommunismus aufzunehmen, wieder gewachsen. DM selbst soll in einer Rede zu loyaler Zusammenarbeit mit Okkupator aufgefordert haben, um die kommunistische Gefahr in Serbien zu beseitigen. <br /> Einen sichtbaren Ausdruck hat diese Entwicklung darin gefunden, dass in S–Serbien Deutsche, SFK und DM–Cetniks Seite an Seite kämpfen."}})</ref>}} U izvještaju koji su aprila 1944. sačinili službenici [[Ured za strateške usluge|Ureda za strateške usluge]] (''Office of Strategic Services (OSS)''; preteča savremene [[CIA|Centralne obavještajne agencije]] [[Sjedinjene Američke Države|SAD]]), sugeriše se da bi „generala [Mihailovića] trebalo promatrati u istom svjetlu kao i Nedića, Ljotića i bugarske okupacione snage“.<ref>Sabrina P. Ramet, ''The Three Yugoslavias: State-Building and Legitimation, 1918-2005'', Indiana University Press, 2006, pp. 134.</ref> U noći 28/29. aprila 1944, pripadnici Resavske brigade JVuO pod komandom Vukašina Petkovića i lokalna SDS uhvatili su devet stanovnika [[Svilajnac|Svilajnca]]. Jedan uhapšenik je uspeo da pobegne, a ostali su sprovedeni u selo [[Дивостин|Divostin]] gde su zaklani. Sačuvano je potresno svedočenje Radosava Vidulovića, četnika pod Petkovićevom komandom, koji je 1944. ostavio pisanu belešku o pokolju u Divostinu: {{izdvojeni citat|Jedne noći, kad smo bivakovali kod sela Crkvenca, Vukašin [Petković] je došao u našu sobu i pitao: ’Ko hoće da ide sa mnom, imamo večeras da koljemo?’ Svi smo digli ruke uvis, jer, kako sam čuo, ko ne digne ruku, rđavo prolazi. Vukašin je odvojio pet trojki i otišao sa njima u nepoznatom pravcu. Posle pola sata vratili su se sa krvavim rukama i jedan sa prebijenom puškom. Svi koji su došli rekli su nam: ’'''Ala smo ih klali'''.’ Jedan je pričao kako mu se puška prebila kad je jednog udario po glavi. Jer oni prvo udare čoveka puškom u potiljak pa, kada padne, onda ga jedan prekolje. Svi su se smejali kako su ih poklali. Po izvršenom delu, vojnici su se prali od krvi, a takođe i kame koje su bile krvave.<ref>Коста Николић, „О неким проблемима у раду организације Југословенске војске у отаџбини на југу Србије 1942-1944.“, Лесковачки зборник, LI, Лесковац, 2011, стр. 263.</ref><ref>Milan Radanović, Kazna i zločin: Snage kolaboracije u Srbiji: odgovornost za ratne zločine (1941-1944) i vojni gubici (1944-1945), Rosa Luxemburg Stiftung Southeast Europe, Beograd, 2015, str. 151.</ref>}} U jednom izvještaju od 5. maja 1944, neimenovani pripadnik ravnogorskog pokreta se žali na stanje u Resavskom korpusu, kao i na poručnika Vukašina Petkovića, navodeći da je stanovništvo okupirane Srbije ogorčeno zbog četničkih zločina te njihove neskrivene saradnje sa kvislinzima i okupatorom: {{izdvojeni citat|Najgori je poručnik Vukašin Petković. U aprilu je ubio: Iliju Bućina, sveštenika, poznatog nacionalnog radnika; Mihaila Jovanovića, nacionalnog borca iz Južne Srbije i ličnog prijatelja [[Aleksandar I Karađorđević|kralja Aleksandra]]; Čedomira Protića, Ivana Dimitrijevića i još dva obućara, pod optužbom da su komunisti! Poručnik Petković u narodu dobio ime “Car grkljan”. Nečuveni teror nad narodom. '''Narod nas smatra izvršiocem Nedićevih želja, nemačkim slugama'''. Stradalo je mnogo žena koje nisu htele da budu ljubavnice pojedinim starešinama. Ko može ovakvim zulumima i zverstvima stati na put?<ref>Vojni arhiv Beograd, Četnička arhiva, 87–2–12.</ref><ref>Коста Николић, н. ч., стр. 272.</ref>}} Na zajedničkoj konferenciji svih kolaboracionističkih oružanih formacija, koja je održana 2. maja 1944. godine, [[Marisav Petrović]], jedan od komandanata SDK, optužio je generala [[Borivoje Jonić|Borivoja Jonića]] da su njegove jedinice (tj. SDS) „saradnici DM“ i dodao da „DM na ovaj način ima 95% pristalica u Srbiji“.<ref>Rade Ristanović, Oblici otpora u okupiranom Beogradu (1941-1944). Doktorska disertacija, Filozofski fakultet Univerziteta u Novom Sadu, 2019, str. 545.</ref> I sâm Borivoje Jonić će u svojim poslijeratnim zapisima istaći do koje mjere je bila izražena saradnja SDS sa Dragoljubom Mihailovićem i JVuO: {{izdvojeni citat|S.D.S. ne samo da je od svoga osnivanja sarađivala sa četničkom organizacijom, no je iste za svo vreme snabdevala oružjem, municijom, obućom, odećom i drugim potrebama. Zbog ove saradnje koju su Nemci progonili i kažnjavali smrću, brojno stanje straže smanjivalo se i bezbroj puta popunjavalo. '''Straža je bila glavni depo za popunu četničke organizacije u Srbiji'''. Preko straže išla je glavna obaveštajna služba četničke organizacije – u sve pravce i izvan Srbije... Može se slobodno reći i tvrditi da je 50% starešina i 25% ljudstva S. D. S. eliminisano iz njenih redova zbog saradnje i povezanosti sa ravnogorskim pokretom.<ref>Nebojša Stambolija, Srpska državna straža 1942-1944. Doktorska disertacija, Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu, 2020, str. 312-313.</ref>}} General Jonić precizira na koje je sve još načine Straža ukazivala pomoć Mihailovićevim četnicima: {{izdvojeni citat|Dotur novca, obuće, odeće i životnih potreba; štampanje novina i propagandnog materijala i rasturanje istog; snabdevanjem sa oružjem i municijom do najviših mogućih granica; fingirana otmica novca i drugih potreba za D. M. iz vozova i kamiona gde je S. D. S. u pripremama i izvršavanju učestvovala; ranjenici i bolesnici D. M. lečili su se u vojnim i građanskim bolnicama kao pripadnici S. D. S; snabdevanje lekovima i sanitetskim materijalom četnika, što je uzimato za S. D. S; ukazivanje specijalnih usluga savezničkim misijama kod D. M. od strane S. D. S. a posebno engleskom pukovniku Beliju u Šapcu, američkom pukovniku Mak Daulu sa misijom u Mačvi i u selu Vrčinu kod Beograda; preuzimanje u više slučajeva savezničkih padobranaca i predaja istih četnicima radi transportovanja u njihove baze, i. t. d.<ref>Петар Мартиновић Бајица, ''Милан Недић'', Београд, 2003, стр. 362-364.</ref>|General [[Borivoje Jonić]], komandant Srpske državne straže od 1942. do 1944. godine}} Takođe, u ratnim memoarima kapetana [[Zvonimir Vučković|Zvonimira Vučkovića]], komandanta 1. ravnogorskog korpusa, nailazi se na potvrdu ocjene o naklonjenosti velike većine pripadnika SDS-a Mihailovićevom pokretu: {{izdvojeni citat|Viši oficiri u štabu vrhovne komande, pomagani od nekih političara koji se nisu mirili sa odlukama [[Svetosavski kongres|Baškog kongresa]], vršili su pritisak na Dražu da bez odlaganja prihvati saradnju generala Nedića. Oni su morali znati da nama ta saradnja nije bila potrebna, jer je skoro cela SDS bila na našoj strani, ali saradnja sa Nedićem značila je u stvari saradnju sa onima koji iza njega stoje, a oni su verovali da mi sa te strane možemo izvući neku značajnu korist...<ref>Звонимир Вучковић, Сећања из рата. Од отпора до грађанског рата, Ваљево, 2005, стр. 384.</ref><ref>Nebojša Stambolija, n.d, str. 313.</ref>}} Major [[Aleksandar M. Mihajlović]], komandant Beograda JVuO, u izvještaju koji je Draži Mihailoviću poslao 22. aprila 1944. godine, svjedoči iz prve ruke o potpuno haotičnom stanju u redovima okupatora i kvislinga nakon [[Savezničko bombardovanje Jugoslavije|savezničkog bombardovanja glavnog grada Jugoslavije]] za [[Uskrs]] 1944: „Što se tiče vlasti, naših i nemačkih, ona je potpuno dezorijentisana i razbijena. Tri dana u Beogradu nije bilo takoreći nikakve vlasti. Svi su oni bili pogubili glave. Vlada je izbegla na Avalu, Uprava grada sklonila se na periferiju, komanda SDS takođe je izbegla na periferiju, Nemci se evakuišu preko Save i Dunava... Jedino su se kvartovski odredi SDS držali prilično dobro i požrtvovano su se zalagali za spasavanje stanovništva.“ Major Mihajlović piše i da je vanredna situacija rezultirala novim približavanjem srpskih nacionalističkih i kolaboracionističkih snagâ: {{izdvojeni citat|Opšti zaključak: bombardovanje saveznika je uspelo, ali sa srazmernim ogromnim žrtvama našeg življa. <br /> II. — Čim je nestalo dosadašnje vlasti u Beogradu svi su požurili da mi se stave na raspoloženje. Jedan od prvih bio je đeneral Jonić. Ja sam se sastao sa njim sada prvi put. Rekao mi je da je od Vas dobio naređenje da naš odred snabdeva oružjem i municijom i izjavio mi je gotovost da ovo izvrši. Međutim, ogradio se da on ne raspolaže ni oružjem ni municijom, već mi treba da na terenu sa njihovim odredima uhvatimo vezu i da od njih ovo dobijemo, jer su oni u mogućnosti da to pred Nemcima rashoduju. Kako se bio proneo glas da je invazija Balkana otpočela, stavio mi se potpuno na raspoloženje u slučaju da naša akcija sad otpočne. Pored Jonića došao mi je i Dragi Jovanović. I sa njim sam se sastao. S njegove strane tražio je da se kod saveznika interveniše da se Beograd više ne bombarduje, jer mnogo strada naše nedužno stanovništvo. Molio je da ova intervencija potekne sa Vaše strane. Zatim, razgovarali smo u vezi njegovog postavljenja za komesara na teritoriji koja se poklapa sa Avalskim korpusom. Glavna tema je bila prihvat izbeglica i njihovo zbrinjavanje, pošto se to na terenu bez asistencije naših NRO [Narodnih ravnogorskih odbora] ne može sprovesti. Sa svoje strane tražio sam od njega da za sada nastane da se održi red u Beogradu, jer dok su Nemci u njemu ja nemam nameru da intervenišem u slučaju nekih nemira, tražio sam hranu za izdržavanje beogradskih izbeglica i pomoć od njega u oružju i municiji.<ref>''Документи о издајству Драже Михаиловића — књига 1'', Државна комисија за утврђивање злочина окупатора и његових помагача, Београд, 1945, документ бр. 711, стр. 625—628.</ref>}} U dnevnom izvještaju Komande Jugoistoka za 16. maj 1944.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=908&rec=78&roll=331 National Archive Washington, T78, Roll 331, frame no. 6288808.] <br /> ({{jez-njem|"LAGE SW– SERBIEN: </br> RESTE 2. UND 5. DIV. IM ZLATAR– GEB. (S NOVA VAROS) VEREINIGT. </br> DAMIT HAT DIE DIV.– GRUPPE MORACA, IN ZWEIMONATIGEN KAEMPFEN DEZIMIERT, DEN TITO– AUFTRAG, IN SO– SERBIEN EINE KOMM. BASIS ZU SCHAFFEN, ZUNAECHST AUFGEBEN MUESSEN.– </br> BEI GERINGEN DEUTSCHEN, Z. T. ERHEBL. CETNIK– UND SFK– VERLUSTEN VERLOR DER FEIND IM VERLAUF DIESER KAEMPFE 2736 TOTE, 108 GEF. UND 64 UEBERLAEUFER."}})</ref> upućenom Vrhovnoj komandi oružanih snaga [[Treći Rajh|Velikonjemačkog Rajha]], govori se o žestokim borbama okupatora i kolaboracionista protiv snagâ NOVJ prilikom partizanske ofanzive ka Srbiji: {{izdvojeni citat|Srbija: ostaci 2. i 5. divizije su se sjedinili na planini Zlatar (južno od Nove Varoši). Time je nakon dva mjeseca skončao pokušaj div. grupe Morača, koja je izgubila tri četvrtine svoje snage, da izvrši Titovu naredbu o stvaranju komunističke baze u jugoistočnoj Srbiji. Nasuprot malim njemačkim i na nekim mjestima priličnim četničkim i dobrovoljačkim gubicima, neprijatelj je izgubio 2736 mrtvih, 108 zarobljenih i 64 prebjega.}} General-major [[Kurt von Geitner]], načelnik štaba njemačkog komandanta Srbije Hansa Felbera, u drugoj polovini maja 1944. izvještava da četničke jedinice, zajedno sa SDK i stražarima, obezbjeđuju granicu okupirane Srbije od partizanskog upada: {{izdvojeni citat|Četničke jedinice pod majorom Weyelom, SDK i policija osiguravaju jugozapadnu granicu; Usljed pritiska crvenih, te pomanjkanja municije, čak i oni četnički komandanti koji su dosad bili suzdržani, sada žele da pregovaraju.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&broj=771&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000767.] <br /> ({{jez-njem|"Cetnikverbände unter Major Weyel mit I./Pol.5 und I./SFK 1 sichern an SW–Grenze und sperren Strasse Nova Varos – Bistrica. </br> Unter rotem Druck und wegen Mun. Mangel zunehmende Verhandlungsbereitschaft bisher zurückhaltender Cetnik–Verbände."}})</ref>|Dnevni izvještaj Komande Jugoistoka za 19. maj 1944.}} General von Geitner zapaža još jedan primjer lokalne saradnje ravnogoraca i jedinicâ srpske kvislinške vlade: „U rejonu Aranđelovca, tokom borbi između manjih komunističkih bandi i snagâ DM [skupa] sa SDS-om, navodno ubijen 21 komunist, osmero zarobljenih, koji su od strane četnika strijeljani.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&broj=771&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000767.] <br /> ({{jez-njem|"Im Raum Arandjelovac bei Kämpfen zwischen kleinerem ko. Banden und DM mit SSW angeblich 21 Komm. tot, 8 Gefangene, die von Cetniks erschossen wurden."}})</ref> Istovremeno, u ratnom dnevniku Vrhovne komande [[Vermaht]]a se odaje priznanje četnicima i dobrovoljcima za odbacivanje snaga NOVJ iz Srbije: {{izdvojeni citat|Srpski dobrovoljački korpus i četnici pokazali su se kao dobri i pouzdani borci u borbama sa komunistima marta, aprila i maja, kada je Tito pokušao, bezuspešno, da prodre u Srbiju.<ref name="Živković"/>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta (Balkan od 1. aprila do 31. decembra 1944.)}} Vrhovna komanda njemačkih oružanih snaga uočava da je i u tom periodu glavni povod za zbližavanje Nedića i Mihailovića bio »porast komunističke opasnosti«, kao i da se ova saradnja pokušala sakriti od nadležnih njemačkih komandi u okupiranoj Srbiji: {{izdvojeni citat|Koncem maja 1944. došlo je do drugog pokušaja Tita da upadne u Srbiju, ali je njegov pokušaj ponovo propao, pa nije ni prešao reku Ibar. Zasluge za to imaju dobrovoljci Dimitrija Ljotića, koji su zaustavili komuniste. Sa porastom komunističke opasnosti, od godine 1944, došlo je do neslužbenog približavanja između Nedića i Mihailovića, ali nemačka strana nije mogla da dozna sve pojedinosti tog razvoja.<ref name="Živković"/>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta}} Autori dnevnika ocjenjuju da je u posljednjoj godini okupacije došlo i do otopljavanja odnosa na liniji Ljotić—Mihailović: „Napetost i neslaganje sa pokretom Draže Mihailovića tek je popustila godine 1944. Do tada su četnici čak vršili represalije nad porodicama Dobrovoljačkog korpusa.“<ref name="Živković"/> U zabilješci iz ratnog dnevnika ađutanta generala Hansa Felbera od 7. maja 1944. godine, pominje se Felberov obilazak jedinicâ na frontu u zapadnoj Srbiji, gdje se nalaze »u borbi protiv bandi«, tj. partizana: {{izdvojeni citat|(7.5.44) Putovanje glavnokomandujućeg generala pješadije Felbera u pratnji rittmeistera Geschera, kapetana Gölsa i sonderführera Horaka u oblast Valjevo—Kosjerić—Užice—Kremna—Višegrad—Dobrun—Bajina Bašta. Posvuda sastanci s čelnicima jedinicâ koje su tamo raspoređene u borbi protiv bandi: [[Brandenburger|puka Brandenburg]], 696. odreda poljske žandarmerije, Bugara i SDK, kao i sa četničkim vođama Rakovićem i Kalabićem. Povratak putem Kragujevac—Topola 11. maja, dolazak u Beograd u 19 sati.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=807&rec=501&roll=255 NARA, T501, Roll 255, frames no. 000803—000804.] ({{jez-njem|"7.5.44 Fahrt des O.B. Gen.d.Inf. Felber in Begleitung von Rittm. Gescher, Hptm. Göls und Sdf. Horak in das Gebiet von Valjevo—Kosjerici—Uzice—Kremna—Visegrad—Dobrun—Bajina Basta. Überall Besprechungen mit den Führern der dort im Kampf gegen die Banden eingesetzten Verbände des Rgt. Brandenburg, der Feldgend.Abt. 696, der Bulgaren und des SFK, sowie mit den Cetniks—Führern Rakovic und Kalabic. Rückfahrt über Kragujevac—Topola am 11.5., Eintreffen in Belgrad 19.00 Uhr."}})</ref>}} U izvještaju poslatom 17. maja te godine od strane Vojnog zapovjednika Jugoistoka je primijećeno: „U posljednje vrijeme povećan broj dezerterstava iz Srpske državne straže kod Draže Mihailovića.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&roll=256&broj=757 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000753.] ({{jez-njem| <br /> "In letzter Zeit erhöhte Desertierungen der SSW zu DM."}})</ref> Četiri dana ranije, u izvještaju poslatom Glavnom komandantu Jugoistoka feldmaršalu [[Maximilian von Weichs|von Weichsu]], general Felber u kratkim crtama ocjenjuje ulogu SDS: {{izdvojeni citat|Srpska državna straža ostaje nepouzdana. Prisan odnos sa četnicima.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=727&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000723.] ({{jez-njem|"SSW nach wie vor unzuverlässig. Innige Beziehung zu den Cetniks."}})</ref>|Raport generala [[Hans Felber|Hansa Felbera]] feldmaršalu [[Maximilian von Weichs|Maximilianu von Weichsu]], 13. maj 1944. godine}} Početkom maja 1944. [[Dimitrije Ljotić]], šef JNP [[Zbor]], pokrenuo je inicijativu za saradnju sa Mihailovićevim snagama. Ljotić i njegov sekretar [[Boško Kostić]] susreli su se 17. maja 1944. u selu Brđani kod [[Gornji Milanovac|Gornjeg Milanovca]] sa generalom [[Miroslav Trifunović|Miroslavom Trifunovićem]]. Razgovori su trajali tri dana.<ref>Koстa Николић, Бојан Б. Димитријевић, н. д., стр. 380.</ref> Prema sećanju Boška Kostića, objavljenom 1949, na sastanku između Ljotića i Mihailovićevih predstavnika dogovoreno je sledeće: {{izdvojeni citat|Rezultat tih razgovora bio je sledeći: zajednička borba protiv komunizma; organizacija DM ostaje potpuna; sporazumno sa DM postavljanje okružnih i sreskih načelnika; četnici DM neće napadati nedićevce; u svim bitnim stvarima Nedić ima da se sporazume sa DM. Inače, u ostalim stvarima Nedićeve odluke imaju se izvršavati; DM prima u načelu izdržavanje u novcu i namirnicama od Nedićeve vlade u kom cilju (DM) saopštava vladi svoj normalni sastav; DM ima svog delegata kod Nedića; regrutovanju za Nedićeve oružane jedinice neće se činiti nikakve prepreke od strane DM; zajednički antikomunistički front u srpstvu izvan Srbije, Nedić će odmah potpomoći stvaranje četničkih odreda radi čišćenja Srema od komunizma, u kom cilju će pomoći u oružjem, municijom i ostalom spremom do 4.000 ljudi.<ref>[https://www.znaci.org/00001/155_4.pdf Milan Borković, n. d., Beograd, 1979.], str. II/327-328.</ref>}} [[Josef Matl]], [[Austrijanci|austrijski]] [[Slavistika|slavista]] i kapetan njemačke vojne obavještajne službe (''[[Abwehr]]''), bio je autoritativni poznavalac četničkog pitanja i osoba koja je tokom rata održavala kontakte sa brojnim Mihailovićevim povjerenicima. O sastanku Ljotića sa Trifunovićem, kao i o povezivanju kvislinških struktura sa Pavlom Đurišićem, Matl nakon rata piše: {{izdvojeni citat|U toku nove nemačke politike koja je započela u jesen 1943. naimenovanjem Hermana Nojbahera za specijalnog opunomoćenika za Jugoistok, koji je dobio zadatak da na celom području Jugoistoka prikupi sve antikomunističke snage, došlo je do sporazuma između Nedića, Ljotića i Pavla Đurišića, komandanta četničkih odreda u Crnoj Gori i Sandžaku. Ovim sporazumom trebalo je koordinirati borbu srpskih dobrovoljačkih jedinica i četničkih odreda Pavla Đurišića, no usled stalnih intriga u štabu Mihailovića protiv saradnje sa Nedićem i Ljotićem, tek na osnovu pregovora između Ljotića i generala Miroslava Trifunovića, Mihailovićevog opunomoćenika, između 17. i 19. maja 1944. došlo je do stvarnog ujedinjavanja svih nacionalnih snaga [...] i do odgovarajućeg koordiniranja političkih zadataka u duhu zajedničkog antikomunističkog fronta.<ref>Josef Matl, ''Jugoslawien im zweiten Weltkrieg'', Osteuropa Handbuch, Bd. 1, Jugoslawien, hg. v. Werner Markert, Köln—Graz 1954, s. 99—121.</ref><ref>Venceslav Glišić, Teror i zločini nacističke Nemačke u Srbiji 1941-1945, Institut za istoriju radničkog pokreta Srbije, Rad, Beograd, 1970, str. 225, fus. 44.</ref><ref>Бранислав Божовић, Специјална полиција у Београду 1941-1944, Завод за уџбенике, Београд, 2014, стp. 344.</ref>}} Borivoje Karapandžić navodi da je „dobar deo sporazuma“ sproveden, ali ne „u celosti“, zbog četničkih napada na pojedine dobrovoljačke komandante (poput Marisava Petrovića), ili predstavnike Nedićevih vlasti. Ipak, on piše: {{izdvojeni citat|Đeneral Mihailović poslao je odmah u Beograd kao svoga punomoćnika kod đenerala Milana Nedića kapetana Predraga Rakovića, Komandanta Drugog Ravnogorskog korpusa, čija je kancelarija bila u samom Predsedništvu Vlade, a kome je po izričnoj Dražinoj želji bio politički savetnik [[Aleksandar Cincar-Marković|Aleksandar Cincar — Marković]], Ministar Spoljnih poslova u Vladi Cvetković — Maček, koja je zaključila [[Vojni puč 27. marta 1941.|Pakt s Nemcima]] 25. marta 1941. Zatim je data celokupna sprema sa oružjem i municijom, tako da je u samom Sremu formiran Sremski četnički odred na čelu s majorom Srdićem, dok je Komandant Sremskog korpusa sa sedištem u Srbiji bio divizijski đeneral Sveta Đukić. Pa, onda, đeneral Milan Nedić izdao je naređenje Narodnoj Banci, koja je dostavila đeneralu Mihailoviću veću sumu novca za potrebe “Jugoslovenske Vojske u Otadžbini”, itd.<ref>Боривоје М. Карапанџић, н. д., стр. 282.</ref>}} 5. maja 1944. u [[Манастир Радовашница|manastiru Radovašnici]] održan je sastanak pripadnika kvislinških struktura iz [[Šabac|šabačkog]] okruga sa majorom [[Dragoslav Račić|Dragoslavom Račićem]], komandantom Cersko-majevičke grupe korpusa JVuO, na kom se raspravljalo o modalitetima saradnje dviju stranâ. U zapisniku sa sastanka prenesen je govor okružnog načelnika Stevanovića: {{izdvojeni citat|U svom govoru od 26 marta t.g. general Nedić pozvao je nacionaliste da prestanu sa međusobnim raspravama i borbama i da se ujedine u borbu protiv najvećeg neprijatelja Srpstva — komunizma. Taj apel naišao je na puno razumevanje kod četničkih organizacija D.M. u mnogim okruzima i tako je postignuta puna saradnja. Od strane nemačke sile dato je odobrenje i pomoć da ova saradnja dođe do punog izražaja. U želji da se takva saradnja postigne i u Okrugu Šabačkom Okružni načelnik sa svojim komandantima čini apel na majora Račića, kao najvišeg funkcionera organizacije D.M. u Okrugu, da i on u tom pogledu izvrši svoju srpsku dužnost. Ovo je naročito nužno učiniti zbog toga, jer su komunističke bande već otpočele svoj pakleni posao i u ovom okrugu.<ref>Arhiv VII, Ča, k. 127, reg. br. 2/17.</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_139.htm Naređenje komandanta Cersko-majevičke grupe korpusa od 6. maja 1944. komandantu azbukovačkog sreza da se razgovori sa Nemcima vode po odobrenju Štaba Grupe korpusa]</ref>}} Već sjutradan je Račić donio naredbu kojom se zabranjuje vođenje pregovorâ s okupatorom bez njegova znanja i dopuštenja, dok je za kvislinške jedinice, koje je trebalo da posluže za posrednu nabavku naoružanja za JVuO, preporučio sljedeće: {{izdvojeni citat|Pošto je u izgledu da će Nemci dati još oružja za odrede srpske državne straže, granične straže i dobrovoljačkih jedinica, a imamo sigurnih podataka da će to oružje biti u najkraćem roku pod našom komandom to, — naređujem; 1. — Da komandanti srezova odobre da ode u Srpsku državnu stražu, graničnu stražu i dobrovoljačke odrede onoliko ljudi koliko bude traženo. Samo voditi računa da ljudstvo bude obrađeno u našem duhu i u nacionalnom pogledu ispravno. Ljudstvo obraditi u duhu naređenja koje je izdato u ovom pogledu. Do daljeg naređenja ne činiti pritisak na familije onih koji su u Nedićevim odredima i ne zahtevati da iz istih beže. A ako neko od njih pobegne posavetovati ga da se za sada vrati na svoje mesto i staviti mu na znanje da neće iskusiti nikakvu kaznu što se za izvesno vreme udaljio iz ovih jedinica. Za ovo imamo sigurnih podataka.<ref>Zbornik NOR-a, tom XIV, knjiga 3, str. 548—550.</ref>}} O neuspjehu partizanske ofanzive u Srbiji u proljeće 1944, kao i o intenzitetu i žestini borbi koje su se vodile, svjedoči i izvještaj od 8. maja 1944. poslat Draži Mihailoviću od strane komandanta Zlatiborskog korpusa JVuO kapetana [[Dušana Radovića Kondora]] (pseudonim »Debol«) u kom je navedeno sljedeće: {{izdvojeni citat|Celog dana 7-og maja, Nemci, Bugari, Dobrovoljci i moje zlatiborske i račanske snage vodile su jaku borbu sa kolonama crvenih na prostoru Solotuša, Bioska, Kadinjača, Zaglavak, Dub. Bugarska artiljerija dejstvuje vrlo uspešno. Odred nemačkih padobranaca na Kadinjači naneo mnogo gubitaka crvenima. Po prikupljenim podacima na brzu ruku na prostoru Ponikava ima oko 500 komunističkih leševa. U toku noći crveni otstupaju u neredu preko Tare u pravcu Zaovina i Mokre Gore, a izvesni delovi u pravcu Šljivovice. Okupator ih goni. Sa brigadama produžujem gonjenje. Juče smo ubili ili zarobili najmanje 80 komunista.<ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, str. 101.</ref>}} Jedinice JVuO, koje tada sudjeluju na strani okupatorsko-kvislinških formacijâ u okviru ''Borbene grupe Weyel'', ubrojane su u »Sopstvene snage« u izvještaju Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka generala Hansa-Gustava Felbera za 10. maj 1944.: {{izdvojeni citat|II. ''Situacija kod naših snaga''. A) Grupa »Holman« je, posle odbijanja jačih neprijateljevih napada na isturenu četu III. bat. kod Bioska (6 km sz. od Kremne) i ponovnih pokušaja noćnog proboja kod Mokre Gore, danas izjutra otpočela pokret sa III/ »Brdbg.«, 297. izv. bat., 698. bat. Feldžand. i II/»Brdbg.« u cilju napada na neprijatelja na planini Tari. I. bat. sa novodovedenim četnicima i SDS goni neprijatelja u rejonu Jablanica — Semegnjevo. B) Borbena grupa »Vajel« je sa Severnom četničkom kolonom u nastupanju preko puta Užice — Bioska u pravcu Šljivovica i sa Južnom četničkom grupom vrši zaprečavanje puta Užice — Ljubiš i južno odatle. C) 24. bug. div. učestvuje u napadu protiv neprijatelja na Tari sa 2 čete 11/64. i tenkovima preko manastira Rače (6 km jjz. od Bajine Bašte), a sa I/64. u pokretu iz Dervente prema jugoistoku u pravcu Bjeluša. III/64, nalazi se kod Kremne, sa zadatkom osiguravanja puta. Z.[apadno] odatle nalazi se i 200 četnika sa istim zadatkom. Ojačani I/63. dostigao je Čajetinu. Na dodeljenu 13. btr/1. izvršen je napad kod Mačkata. Bliži izveštaj još nije dostavljen. D) Grupa »Tatalović«. Angažovanjem minobacača od strane 1/2. SDK rasteran je neprijatelj, koji je s. od Fakovića, na obali Drine, sa hrvatske strane, izgradio položaje. I/l. SDK stigao je kod II/l. SDK u rejonu Zaglavak. III. ''Namere''. Gonjenje neprijatelja na Tari i u planini Zlatiboru uz dovlačenje novih raspoloživih bug. i četničkih snaga i snaga SDK. ''Ostali deo Srbije''. Prema izveštajima stanovnika, snage DM u rejonu j. od Kruševca vode žestoke odbrambene borbe protiv nadmoćnih kom. bandi. 20 km sz. od Prokuplja otpočeo je poduhvat lovačkih četa 27. bug. div. sa 4 nem. jurišna topa i 1 četom SDS. Na strani neprijatelja 15 mrtvih. Zaplenjena su tri skladišta životnih namirnica.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_53.htm Izveštaj vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od 10. maja 1944. Vrhovnoj komandi Vermahta o dejstvima protiv 2. i 5. NOU divizije na komunikaciji Užice — Višegrad], Zbornik dokumenata i podataka o NOR-u, tom XII (nemački dokumenti), knjiga 4, Vojnoistorijski institut, Beograd — dokument 53.</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=713&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frames no. 000709—000710.] <br /> ({{jez-njem|"Serbien. II. Eigene Lage. </br> A) Gruppe Hollmann trat nach Abwehr stärkerer Feindangriffe gegen vorgeschobene Kp. des III.Btl. bei Visoka (6 NW Kremna) und erneuter nächtlicher Durchbruchsversuche bei Mokra Gora heute morgen mit III./Brdbg., A.A.297, Fg.Abt.696 und II./Brdbg. zum Angriff gegen Feind in der Tara planina an. </br> I.Btl. jagt mit neu herangeführten Cetniks und SSW Feind im Raum Jablanica–Semegnevo. </br> B) Gruppe Weyel ist mit nördlicher Cetnikkolonne über Strasse Uzice – Bioska in Richtung Slivovica im Vorgehen und sperrt mit südlicher Cetnikgruppe Strasse Uzice – Ljubis und südlich davon. </br> C) 24.bulg.Div. beteiligt sich an Angriff gegen Feind in der Tara mit 2 Kp. II./64 und Panzern über Kloster Raca (6 SSW Bajina Basta), I./64 von Derventa antretend nach Südosten in Richtung Bijelusa. </br> III./64 zur Strassensicherung bei Kremna. W davon 200 Cetniks mit dem gleichen Auftrag. </br> Verstärktes I./63 hat Cajetina erreicht. Zugeteilte Battr. 13/1 wurde bei Mackat angegriffen. Nähere Meldung steht noch aus. </br> D) Gruppe Tatalovic. Feind, der N Fakovic auf kroat.Drina–Ufer Stellungen ausbaute, durch Gr.We.Einsatz von I./SFK 2 vertrieben. </br> I./SFK l bei II./SFK l im Raum Zaglavak eingetroffen. </br> III. Absichten. </br> Jagen des Feindes in der Tara und im Zlatibor–Gebirge unter Herausziehen weiterer verfügbarer bulg., SFK– und Cetnik–Kräfte. </br> Übriges Serbien. </br> Nach Einwohnermeldungen sollen DM–Kräfte im Raum S Krusevac in heftigen Abwehrkämpfen gegen überlegene komm. Banden stehen. </br> 20 NW Prokuplje Unternehmen Jagdkpn.27.b.Div. mit 4 dt. Sturmgeschützen und 1 Kp. SSW angelaufen. 15 Feindtote, 3 Lebensmittellager erbeutet."}})</ref>}} 11. maja 1944. godine, general Dragoljub Mihailović šalje naređenje četničkim komandantima u Srbiji, između ostalih i potpukovniku Dragutinu Keseroviću (pseudonim »Orel«), urgirajući da se iskoristi akcija okupatora i kvislinga protiv partizanskih snaga: {{izdvojeni citat|Dali ima nekih priprema od strane Nemaca i Nedićevaca za akciju protiv komunista na Jastrebcu i u Moravskom srezu. Javite koju prostoriju sada drže komunisti. Iskoristite svaku akciju okupatora i nedićevaca protiv crvenih samo na pogodan način.<ref name="ReferenceJ">[https://znaci.org/00001/4_14_3_165.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 24. maja 1944. godine]</ref>}} Sinhronizovano djelovanje [[Specijalne policije Uprave grada Beograda]] i obavještajne službe Komande Beograda JVuO u borbi protiv pripadnika [[Narodnooslobodilački pokret|NOP]] i ilegalne [[Komunistička partija Jugoslavije|KPJ]] nastavljeno je tokom 1944. godine. Major Aleksandar Saša Mihajlović (pseudonim »Vili«) izvještava Dražu Mihailovića 13. maja da su saradnici NOP-a iz Beograda nastavili sa svojim propagandnim radom u bližoj okolini grada, gdje su se sklonili nakon bombardovanja. Kako bi spriječio njihovu aktivnost, major Mihajlović piše da je poduzeo navedene mjere: {{izdvojeni citat|Po svim selima odmah su sačinjeni spiskovi svih izbeglica i ovi su dostavljeni Specijalnoj policiji u svrhu provere da se među njima ne nalaze i komunisti. Nezavisno od ovih proveravanja Specijalne policije naša obaveštajna služba, putem sopstvenih organa, uspela je da prikupi mnogo podataka o komunistima koji se sada sređuju i koji će biti kroz neki dan dostavljeni Specijalnoj policiji sa nalogom da se odmah pristupi hapšenju.<ref name="ReferenceF">[https://znaci.org/00001/11_55.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje »OBAVEŠTAJNI CENTAR ŠTABA BR. 2«]</ref><ref>AVII, arhivski fond Draže Mihailovića, S—W—1200.</ref>}} U noći između 29. i 30. maja 1944, vojnici Posavske brigade JVuO opljačkali su magacin oružja SDS u [[Obrenovac|Obrenovcu]], ali je komandant Posavsko-kolubarske grupe korpusa major Vladimir Komarčević naredio da se oružje vrati. Svoj postupak prema pripadnicima SDS major Komarčević obrazlaže na sljedeći način: {{izdvojeni citat|'''Niko više ne postoji u našoj organizaciji kome nije jasno da je celokupan SDS u najtešnjoj saradnji sa nama'''. Ovde vidim samo samovolju i neozbiljne postupke ljudi nedoraslih položaju na kome se nalaze.<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kut. 71, reg. br. 4/5.</ref><ref>Бојан Б. Димитријевић, Војска Недићеве Србије 1941-1945, Институт за савремену историју, Београд, 2011, стр. 322.</ref>}} General Hans Felber, vojnoupravni komandant Jugoistoka, poslao je posljednjeg dana maja 1944. godine Komandi Jugoistoka (“na ruke” general-majora Arthura Wintera, načelnika štaba [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]]) prijedlog koji je sadržavao sljedeće: {{izdvojeni citat|Prema koncepciji vojnog zapovjednika Jugoistoka, tješnje povezivanje Crne Gore i Sandžaka sa Srbijom jest poželjno i sa vojnog stanovišta. To će prije svega ojačati poziciju premijera Nedića, a samim tim će pokret Draže Mihailovića, koji je veoma jak u zemlji, približiti premijeru Nediću. Isto tako, i otpor DM–pokreta prema njemačkoj okupacijskoj vlasti biće ublažen. Tada bi bilo lakše iskoristiti snage okupljene u pokretu DM za borbu protiv komunista; s druge strane bi se povećala brojnost ove jedinice, što je trenutno otežano zbog snažnog protivljenja Srpskog dobrovoljačkog korpusa. Unutar Srbije smanjili bi se unutarstranački sukobi i nemiri, a sve bi se snage mogle upotrijebiti za odbranu od komunističkih prijetnji. Na istoj je liniji i željeno usklađivanje Crnogorskog dobrovoljačkog korpusa sa [u borbi] dokazanim SDK-om.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=871&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000867.] <br /> ({{jez-njem|"Nach Auffassung Militärbefehlshaber Südost ist auch vom militärischen Standpunkt aus die Herbeiführung einer engeren Bindung von Montenegro und des Sandschak an Serbien erwünscht. Dadurch wird vor allem die Position des Minister–präsidenten Nedic gestärkt und damit die in Lande sehr starke DM–Bewegung an den Min.Präs. Nedic herangeführt. Ebenso wird auch die Gegnerschaft der DM–Bewegung gegen die deutsche Besatzungsmacht gemildert werden. Es wäre dann leichter, für den Kampf gegen die Kommunisten die in der DM–Bewegung steckenden Kräfte auszunutzen und andererseits die z.Zt. durch die erhebliche Gegnerschaft zum SFK erschwerte Aufstockung dieses Verbandes durchzuführen. Innerhalb Serbiens würden die Parteikämpfe und die Unruhen abnehmen und alle Kräfte gegen die Abwehr kommunistischer Bedrohungen eingesetzt werden können. Auch die erwünschte Gleichschaltung des Montenegrinischen Freiwilligen Korps mit den bewährten S.F.K. liegt auf der gleichen Linie."}})</ref>}} Kapetan [[Dragomir Gaga Topalović]], komandant Rudničkog korpusa JVuO, u pismu od 3. juna 1944. upućenom komandantu Kačerske brigade potporučniku Milovanu Nedeljkoviću, naređuje usklađivanje dejstava četničkih jedinicâ u okolini Beograda sa onima kvislinške vlade te njemačkog i bugarskog okupatora, a protiv [[Kosmajski NOP odred|Kosmajskog odreda]]: {{izdvojeni citat|Prema podacima s kojima raspolažem komunci nalaze se na vrh [[Bukulja|Bukulje]]. S njima je, priča se, i sam [[Radivoje Jovanović|Bradonja]]. Njihova jačina iznosi oko 120—150. Pošto su zauzeli dobar položaj, ja sam predložio kapetanu Mihajloviću da izvršimo blokadu cele Bukulje, pa da ih napadnemo i uništimo po sledećem planu: 1. — Bugari ima da napadnu iz [[Aranđelovac|Aranđelovca]] samu Bukulju. 2. — Nemci ima da posednu Garaše prema Darosavi, do škole. 3. — Poljska straža iz [[Belanovica|Belanovice]] da uhvati vezu sa Nemcima iz Aranđelovca do Jelovika. 4. — Kačerska brigada [JVuO — prim.] ima da hvata vezu sa S.D.S. iz Belanovice i dalje put ka Jeloviku i Vukosavcima. 5. — S.D.S. iz Aranđelovca da nastavi putem između Bukulje i Jelovika — Vukosavca u produženju sve do Kamenara. 6. — 2 brigada K.G.G. [Korpus Gorske garde JVuO — prim.] od Kamenara do Brezovca. I dalje na [[Venčac]]. Čekam odgovor od kapetana Mihajlovića i ako on uspe da natera njih onda treba da krenemo zajedno u akciju. Čas polaska javiću. Vi ostanite na mestu gde ste sad, a ja ću da krenem bliže Kamenaru, kako bi bio bliže mestu odakle treba da počne akcija. Vi stupite u vezu sa poljskom stražom iz Belanovice.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_173.htm Pismo komandanta Rudničkog korpusa od 3. juna 1944. komandantu Kačerske brigade o potrebi sadejstva četnika sa okupatorskim trupama i nedićevcima za napad na delove Kosmajskog NOP odreda na Bukulji]</ref>}} Komandant Borbene grupe »Željezna vrata« koja je bila stacionirana u [[Istočna Srbija|istočnoj Srbiji]], u izvještaju od 7. juna 1944. piše o sastanku oficira [[Srpske granične straže]] kapetana Ivaniševića i poručnika Bogdana Price, komandanta Ramske brigade JVUO, u selu [[Carevac]] kod [[Veliko Gradište|Velikog Gradišta]]. Poručnik Prica je tom prilikom navodno obećao kapetanu SGS-a da četnici „za sada neće poduzimati nikakva neprijateljstva spram njemačkih okupacionih trupâ“.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&broj=1236&roll=255 NARA, T501, Roll 255, frame no. 001232.] <br /> ({{jez-njem|"Gelegentlich einer Reise im Grenzbezirk ist der Kommandeur der SGW–Kreisgrenzabteilung Pozarevac, Hptm. Ivanisevic im Dorfe C a r e v a c (10 südl. Gradiste) mit dem Cetnikführer und Kommandeur der Ramski brigade, Oblt. Bogdan P r i c a zusammengetroffen und mit demselben in ein Gespräch gekommen. </br> 3. Der Cetnikführer hat sich auch dahingehend ausgeschprochen, daß sie z.Zt. keine Feindseligkeiten gegen die deutsche Besatzungstruppe unternehmen werden."}})</ref> U kvislinškom listu „Novo vreme“ od 13. juna ovako se opisuje situacija ljeta 1944. u okupiranoj Srbiji: {{izdvojeni citat|Nacionalni četnici su se u velikom broju stavili pod nemačku komandu za borbu protiv boljševičkih Titovih partizana, koji su tokom poslednja dva meseca uzaludno pokušavali da iz istočne Bosne prodru u srpsku oblast. Četnici se bore rame uz rame sa odredima SDK i SDS. Usled boljševičke opasnosti okupile su se na taj način sve nacionalne snage srpskog naroda za zajedničku borbu protiv glavnog neprijatelja boljševizma.<ref>Бранислав Божовић, н. д., стр. 323.</ref>}} Povezanost Draže Mihailovića i Milana Nedića nije predstavljala nepoznanicu ni za [[Edmund Glaise von Horstenau|Edmunda Glaisea von Horstenaua]], njemačkog opunomoćenog generala u [[NDH|Nezavisnoj Državi Hrvatskoj]]. General Horstenau je u drugoj polovini juna 1944. boravio u Beogradu, gdje je deset dana vršio dužnost komandanta Jugoistoka umjesto generala Hansa Felbera. U svom ratnom dnevniku, Edmund Glaise von Horstenau zapisuje: {{izdvojeni citat|U nedelju uveče, 25. juna 1944, avionom sam otišao iz Beograda. Moje slavno vreme kao vojnog zapovednika za Jugoistok bilo je time okončano. Kada sam napustio Srbiju, imao sam osećaj da je nemačka pozicija i ovde obična kula od karata. Najuticajniji čovek u Srbiji i dalje je Draža Mihailović. Nije mu naškodio ni poraz koji je doživeo od Tita na području NDH. Pripadnici Draže Mihailovića nalaze se i u kabinetu Milana Nedića. Sa Nedićem sam se sreo dva puta. On je čovek koga treba uzeti ozbiljno. Danas bi on sigurno dobro razmislio da li da prihvati ponuđeno mesto predsednika srpske vlade.<ref>Glez fon Horstenau, Između Hitlera i Pavelića: Memoari kontroverznog generala, Nolit, Beograd, 2007, str. 508.</ref>}} Prilježni autori ratnog dnevnika Vrhovne komande Wehrmachta koriste identičnu formulaciju za uzak krug ljudi oko predsjednika srpske kvislinške vlade: {{izdvojeni citat|Ponovo se potvrdilo staro iskustvo, da radikalni pokreti imaju najveći broj pristalica, pa su se tako pristalice Mihailovića mogle naći i u najbližem okruženju Milana Nedića i njegove Straže.<ref name="Živković"/>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta}} U svojim ratnim memoarima i [[Hermann Neubacher]] navodi da je u proljeće 1944. došlo do uspostavljanja „službenih veza“ između Mihailovića i Nedića: {{izdvojeni citat|Nedić je moje dosadašnje kontakte sa Glavnim štabom Draže Mihailovića pratio sa ljubomorom i nepoverenjem. On se bojao da se Nemačka sprema da zaigra na četničku kartu, a oni su bili njegovi protivnici. Kada je Nedić uvideo da nema ništa od toga da se ojača njegov položaj time što bi zabeležio uspehe na unutrašnjem i spoljnopolitičkom planu, kako sam ja predlagao, onda je i sam počeo da traži kontakte sa četnicima. U vladu je uveo jednog Dražinog pristalicu [riječ je o generalu [[Miodrag Damjanović|Miodragu Damjanoviću]] — prim.], koji je došao na mesto ubijenog [u atentatu od strane četnika — prim.] državnog sekretara [Cvetana] Đorđevića. Na ovaj način su uspostavljene službene veze sa Glavnim štabom Draže Mihailovića. O tim stvarima sam bio obavešten. Najzad, ja sam i sâm nameravao da dođe do toga i to tako što bih ojačao položaj Nedića, koji bi bio ovenčan uspehom.<ref>[https://www.znaci.org/00001/172.htm Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN], Službeni list SCG, Beograd, 2005, str. 158.</ref>}} Još u martu te godine, najviši okupacioni dužnosnici zapazili su ovu tendenciju kod najbližih Nedićevih saradnika. Dnevni red sastanka između generala Felbera i poslanika [[Hermann Neubacher|Neubachera]], održanom kod vojnog komandanta Jugoistoka 4. marta 1944, uključivao je pitanje: »Gdje se sada skriva [[Vojislav Lukačević|Lukačević]]?«, nakon što su Nijemci uhapsili njegovog načelnika štaba majora [[Rudolfa Perhineka]].<ref name="ReferenceH">[https://znaci.org/00001/40_63.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje NEFORMALNA KOLABORACIJA U SRBIJI]</ref> Takođe, jedna od na sastanku pretresenih tačaka bila je i posjeta [[Đorđa Perića]], šefa Srpske državne propagande pri Predsedništvu kvislinške vlade: {{izdvojeni citat|Posjeta šefa srpske državne propagande Perića Ic (Ob. odjeljenje). <br /> Predmet razgovora: Nedić, bez političke inicijative, vojnik koji izvršava naređenja. Njegovo okruženje je više za Dražu Mihailovića, pokušavajući izmijeniti Nedićev negativan stav. Cijela stvar je pokušaj da nam se pruži podrška za pregovore s Dražom Mihailovićem.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=222&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000218.] <br /> ({{jez-njem|"Besuch Peritsch, Chef der Serb.Staatspropaganda bei Ic. Gegenstand: Nedic, ohne politische Initiative, Soldat, der Befehl ausführt. Seine Umgebung ist mehr für DM, versucht, Nedic ablehnende Einstellung zu ändern. Das Ganze ein Versuch, ist bei uns Rückendeckung für Unterhandlungen mit DM zu schaffen."}})</ref>}} Samo tri dana potom, major Aleksandar Mihajlović, komandant Beograda JVuO, izvještava generala Mihailovića o uspostavljenim kontaktima sa Perićem: {{izdvojeni citat|U svrhu da se obaveštajna služba, kako ona čisto vojne prirode, tako i politička, postavi na što solidniju osnovu i postignu što je moguće bolji rezultati, ovaj štab je preduzeo mere da se stavi u vezu sa ljudima koji po prirodi svoga položaja mogu da budu dobro informisani. Tako je, ovih dana, između ostalih, uspostavljena veza i sa šefom Nedićeve propagande Đorđem Perićem, koji je izjavio gotovost da sa nama sarađuje.<ref name="ReferenceF">[https://znaci.org/00001/11_55.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje »OBAVEŠTAJNI CENTAR ŠTABA BR. 2«]</ref><ref>AVII, arhivski fond Draže Mihailovića, S—W—1189.</ref>}} O stepenu infiltriranosti pripadnika Mihailovićeve organizacije u institucijama Nedićeve kvislinške uprave svjedoči i general-major [[August Winter]], načelnik štaba [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]], u izvještaju koji će 5. jula 1944. godine, ispred Komande Jugoistoka, poslati Vrhovnoj komandi [[Wehrmacht]]a u [[Berlin]]u. General Winter informiše nadređene o „gubitku autoriteta Nedićevih upravnih organa u zemlji“, kao i o tome da oni „svoje zadatke mogu da izvršavaju samo utoliko ukoliko nalogoprimci Draže Mihailovića ili mesni četnički rukovodioci to dopuste“, te zaključuje: {{izdvojeni citat|Nedićev upravni aparat je, zahvaljujući datim unutrašnjim političkim odnosima, duboko prožet pristalicama D. M. sve do vrha.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_87.htm Izveštaj komandanta Jugoistoka od 5. jula 1944. Vrhovnoj komandi Vermahta o vojno-političkoj situaciji u Srbiji i mogućnostima saradnje sa četnicima]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=675&rec=311&roll=191 NARA, T311, Roll 191, frames no. 000770—000773.] ({{jez-njem|"Hiermit im Zusammenhang steht der Autoritätsverlust der Nedić–Verwaltungsorgane im Lande, die ihre Aufgaben nur soweit durchführen können, als die D.M.–Beauftragten oder örtlichen Cetnik–Führer solchen zuzulassen belieben. Ein entsprechender und ausreichender Nachdruck durch deutsche Polizeiorgane ist bei der geringen Zahl der in der Masse nicht reichdeutschen Kräfte praktisch ausgeschlossen. Die Nedić–Verwaltungsapparat ist in Auswirkung der gegebenen innerpolitischen Verhältnisse weitgehend mit D.M.–Anhängern bis in die Spitzen durchsetzt."}})</ref>}} Posredstvom komandanta IV puka SDK majora Vojislava Dimitrijevića i Moačanina, člana najvišeg rukovodstva četničke omladinske organizacije Srbije, u julu 1944. došlo je do sastanka između Dimitrija Ljotića i majora [[Ljubiše Terzića]], jednog od četničkih komandanta, u selu [[Lipe (Smederevo)|Lipe]] kod [[Smederevo|Smedereva]]. (U vrijeme sastanka sa Ljotićem, major Terzić je načelnik štaba Velikomoravske grupe korpusa JVuO; od septembra 1943. do januara 1944. bio je načelnik ađutanture Vrhovne komande JVuO.) Sastanak je trajao jedan dan, a glavna tema razgovora i ovom prilikom bila je kako ujediniti sve „nacionalne snage za borbu protiv komunizma“.<ref>[http://www.znaci.org/00001/155_4.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, I-II, Beograd, 1979.], str. II/330.</ref> O ovom sastanku je Boško Kostić, sekretar Dimitrija Ljotića, ostavio sljedeći zapis: {{izdvojeni citat|Terzić je jednako gledao na situaciju kao i Ljotić. Njemu je bilo jasno da će Saveznici otsad pomagati samo Tita, pa utoliko pre nacionalisti treba da se drže zajednički. O pojedinim ličnostima iz okoline djenerala Draže Mihajlovića izražavao se vrlo nepovoljno. Major Terzić rekao je Ljotiću da pojedini ljudi iz okoline djenerala Mihajlovića ometaju definitivni sporazum nacionalista, jer se plaše da ne izgube svoje položaje. Oni znaju da svi četnički odredi u Srbiji saradjuju sa dobrovoljcima i stražarima, ali, eto, opet ometaju sporazum...<ref>Boško N. Kostić, Za istoriju naših dana — Odlomci iz zapisa za vreme okupacije, Lil (Francuska), 1949, str. 158.</ref>}} Povodom sastanka sa generalom Miroslavom Trifunovićem, Dimitrije Ljotić je 14. jula 1944. poslao pismo<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kutija 18, registarski broj 7/22.</ref><ref>Бојан Б. Димитријевић, Војска Недићеве Србије 1941-1945, Институт за савремену историју, Београд, 2011, стр. 334.</ref> Draži Mihailoviću u kome se navodi: {{izdvojeni citat|Gospodine generale, 18. maja imao sam sreću da se sastanem, kao delegat generala Nedića, sa generalom Trifunovićem. Iako je taj sastanak doveo do jednog sporazuma, od njega praktično još ništa nije bilo, mada bi zaista trebalo, s obzirom na vrlo teška vremena. Mnogo puta sam tražio sastanak sa Vama, za ove tri godine, ali do njega nikada nije došlo, jer Vi to niste hteli. Gotov sam opet da Vam to ponudim, ako Vi smatrate da to možete prihvatiti. Nalazim da bi to bilo od koristi za naš narod. Ko god je bio kod Vas, govori o Vama sa velikim pohvalama, kao o čoveku krotkom, skromnom, širokogrudom i ljudi koji su sa Vama govorili ne mogu verovati da biste Vi ovako odgovorili na ovako širokogrudu ponudu generala Nedića.}} Tokom [[Topličko-jablanička operacija|operacije »Trumpf«]] u [[Južna Srbija|južnoj Srbiji]], od početka jula do početka avgusta 1944. godine, nastavilo se taktičko potčinjavanje četničkih jedinicâ njemačkoj ''Borbenoj grupi Weyel''. U izvještaju Komande Jugoistoka od 14. jula 1944. pominje se i sadejstvo ravnogorskih četnika i formacijâ kvislinške vlade: {{izdvojeni citat|U planinama jugoistočno od [[Niš]]a, četnici i Srpska granična straža u borbi sa tamošnjim crvenim neprijateljskim snagama (22. crvena banditska divizija). Drum [[Leskovac]] — [[Lebane]] ponovo miniran. Srpska državna straža i četnici u borbi s komunistima jugoist. od [[Lazarevac|Lazarevca]]; navodno 23 neprijatelja ubijena.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=756&rec=311&roll=191 NARA, T311, Roll 191, frames no. 000927—000932.] </br> ({{jez-njem|"Im Gebirge SO Nisch Cetniks und SGW im Kampf mit dort. roten Feindkräften (22. rote Banden–Div.) </br> Strasse Leskovac – Lebane erneut vermint. SSW und Cetniks bei Kampf mit Komm. SO Lazarevac angebl. 23 Fd.– Tote."}})</ref>|Izveštaj komandanta Jugoistoka od 14. jula 1944. Vrhovnoj komandi Vermahta}} Želja okupatora da se sa svim kvislinškim i kolaboracionističkim snagama, pod svaku cijenu i uz što manje sopstvenih gubitaka, spriječi prodor snagâ NOVJ iz Crne Gore i Bosne i Hercegovine u Srbiju, izražena je i u izvještaju Operativnog odeljenja Beograd — Dedinje Armijske grupe »F« od 19. jula: {{izdvojeni citat|Srbija: Pokreti crvenih divizija u južnom delu Srbije su od sve većeg značaja. [[Topličko-jablanička operacija|Operacija »Keraus«]]: glavnina 27. bugarske divizije krenula je 19. 7. iz doline Toplice u pravcu juga. Borbena grupa »Dizener« (5 bataljona Srpskog dobrovoljačkog korpusa i 1 tenkovska četa) kreće 20. 7. sa linije [[Leskovac]] — [[Lebane]] u pravcu severozapada. Četnička grupa »Vajel« sa zadatkom zaprečavanja linije Matorovska — Tulari nalazi se u naizmeničnim borbama sa crvenim snagama koje su prodrle preko Toplice u pravcu zapada sve do prostora [[Brus]]a. Južno od toga isturene jedinice komunista doprle su u pravcu [[Ibar|Ibra]] do prostora severno od [[Podujevo|Podujeva]]. Za ojačanje Ibarske doline upućen je dodatni ruski bataljon (I bataljon 5. puka [[Ruski zaštitni korpus|Ruskog zaštitnog korpusa]]). Na zapadnim granicama Srbije produžava se Titov marš, 9 — 12 crvеnih divizija prikupljeno je u prostoru [[Berane]] — [[Zvornik]] sa zadatkom upada u Srbiju. Borbe za [[Prokuplje]] — Brus se još ne mogu sagledati.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_218.htm ZBORNIK DOKUMENATA VOJNOISTORIJSKOG INSTITUTA: TOM XII — DOKUMENTI NEMAČKOG RAJHA — KNJIGA 4]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=980&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frames no. 000839—000840.] </br> ({{jez-njem|"Serbien: </br> Bewegungen roter Divisionen in Südserbien von wachsender Bedeutung. </br> "Kehraus": Masse 27.bulg.Div. aus Toplica–Tal 19.7. nach S angetreten. Kgr. Diesener (5 SFK–Btlne. und 1 Pz.Kp.) antritt 20.7. aus Linie Leskovac – Lebane nach NW. </br> Cetnik–Gruppe Weyel mit Sperrauftrag in Linie Matorovska – Tulari mit Tn. in wechselvollen Kämpfen gegen–über Toplica nach W bis in Raum Brus vorgedrungene rote Kräfte. S davon vorderste Tle.Komm. N Podujevo Richtung Ibar. </br> Zur Verstärkung Ibartal ein weiteres Russen–Btl. (I./RZK 5) dorthin abgedreht. </br> An der W–Grenze Serbiens geht der Aufmarsch der Tito–Kräfte weiter, 9 – 12 rote Divisionen versammeln sich im Raum Berane – Zvornik mit dem Auftrag, nach Serbien einzufallen. </br> Die Kämpfe um Prokuplje – Brus sind noch nicht zu übersehen."}})</ref>|Izvod iz ratnog dnevnika Grupe armija »F« za period od 1. jula do 31. decembra 1944. godine}} Narednog će mjeseca njemački nadležni organi javljati i o zajedničkim defanzivnim akcijama kvislinške SDS i JVuO. Tako je 15. VIII 1944. štab Armijske grupe »F« izviješten od strane Komande Jugoistoka: „Četničke jedinice iz pravca [[Trstenik]]a i [[Kruševac|Kruševca]], koje napreduju ka jugu, zauzele su [[Aleksandrovac]] uz slab otpor neprijatelja. Napadi crvenih na [[Vlasotince]] i [[Grdelica|Grdelicu]] odbijeni od strane Srpske granične straže i četnikâ.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=410&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frame no. 6289663.] <br /> ({{jez-njem|"CETNIK – VERBAENDE AUS TRSTENIK– KRUSEVAC NACH S ANGETRETEN GEGEN SCHWACHEN FD.–WIDERSTAND ALEKSANDROVAC GENOMMEN.– </br> ROTE ANGRIFFE AUF VLASETINCE [sic] UND GRDELICA DURCH SGW UND CETNIKS ABGEWEHRT.–"}})</ref> 28. avgusta, iz istog je izvora u Armijsku grupu »F« stigla i sljedeća informacija: „Nakon teških borbi sa SDS-om i četnicima, kom[unističke] snage spalile [[Boljevac]] a zatim se premjestile u pravcu sjeverozapada.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=318&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frame no. 6289571.] <br /> ({{jez-njem|"KOMM KRAEFTE NACH SCHWEREN KAEMPFEN MIT SSW UND CETNIKS BOLJEVAC IN BRAND GESTECKT UND DANN IN NW– RICHTUNG ABGESETZT."}})</ref> Nakon što je napustio Srbiju posljednjeg dana maja 1944, predsjednik četničkog [[Centralnog nacionalnog komiteta]] [[Živko Topalović]] je početkom avgusta te godine sastavio memorandum, u kom se bavi situacijom u zemlji i raspoloženjem stanovništva okupirane Jugoslavije, a koji je uputio vladama [[Savezničke sile u Drugom svjetskom ratu|savezničkih zemalja]]. Topalović donosi podatke o [[Lista njemačkih operacija protiv četnika u Drugom svjetskom ratu|antičetničkoj]] »[[Operacija Hajka|operaciji Treibjagd]]« i navodi da je pitanje učešća srpskih jedinica u njemačkoj operaciji izazvalo podjelu u kvislinškom taboru, kao i još jednu od brojnih kriza kabineta generala Milana Nedića: {{izdvojeni citat|U Nedićevoj vladi i među njegovim saradnicima izbio je rascep oko toga: treba li ili ne, da i Nedićeve i Ljotićeve oružane snage zajedno sa Nemcima napadnu na vojne odrede Mihailovićeve. Veliki broj političkih saradnika Nedićevih i Ljotićevih, a gotovo svi komandanti S.D.S. i izvestan broj komandanata dobrovoljačkog korpusa (Ljotićevci) izjasnili su se protivu takve oružane akcije sa motivacijom: da je sav narod u Srbiji uz Dražu Mihailovića, da bi se u toku borbe njihove snage priključile Mihailoviću i da bi takva borba imala za jedini rezultat opustošenje mnogih srpskih sela. U ovoj dubokoj režimskoj krizi, Nedić je dao ostavku, koju mu Nemci nisu uvažili, ali on dugo vremena nije dolazio u kancelariju, niti je napuštao svoju kuću.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_5.htm Memorandum Živka Topalovića, predsednika četničkog Centralnog nacionalnog komiteta, od 4. avgusta 1944. o stanju u Jugoslaviji krajem maja 1944. upućen savezničkim vladama]</ref>}} === Sporazum Nedića i Mihailovića === {{main|Durmitorska operacija|Sporazum Nedića i Mihailovića 1944.}} {{izdvojeni citat|Nemačka komanda javlja, da je Nedić ponudio, nakon upada komunista u Srbiju, u ime veoma ozbiljno ugoženog Srpstva, vojnu saradnju svih srpskih snaga. Nedić je naglasio, da on takođe službeno govori i u ime Mihailovića, koga je nedavno posetio. Od nemačkih vojnih vlasti zatražio je dozvolu, da odmah formira srpsku vojsku u snazi od 50.000 boraca, koja bi se regrutovala iz četničkih jedinica. Komanda Vermahta za Jugoistok, posle razgovora sa Hermanom Nojbaherom, rešila je da se izađe u susret Nedićevoj molbi.<ref name="Živković">{{cite web |url=http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |title=Nikola Živković, Srbi u Ratnom dnevniku Vrhovne komande Vermahta |publisher=Scribd.com |date= |accessdate=2014-03-16 |archive-date=2016-08-03 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160803153944/http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |dead-url=yes }}</ref>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta od 17. avgusta 1944.}} Od 30. jula do 1. avgusta 1944. godine, u sjedištu Vlade nacionalnog spasa u [[Beograd]]u, održana je trodnevna konferencija kojoj su prisustvovali svi okružni načelnici i komandanti okrugâ u [[Nedićeva Srbija|okupiranoj Srbiji]]. Na tom sastanku, general Nedić je izrazio želju za ujedinjenjem svih [[Nacionalizam|nacionalističkih]] snaga u zemlji: {{izdvojeni citat|Otadžbina je u opasnosti! Došli smo do pravog srpskog puta koji predstavlja ujedinjeno srpstvo. Sloga i bratstvo svih Srba mora se sprovesti do kraja. Odbijen je moj predlog o učešću dva ministra, naklonjena organizaciji D.M., u moju vladu. Predlog je odbijen od Draže Mihajlovića, ali i to je pravilno gledište s obzirom na današnje prilike. Događaji lete strahovito brzo. Rešavajući momenti su blizu. Istrebljenje Srpstva moramo sprečiti. '''Sve naše oružane snage moraju se ujediniti sa nacionalnim četnicima. To je vrhovni zakon Otadžbine, jer to hoće ceo srpski narod.''' Jedna nacionalna snaga u jedinstvenom duhu mora da se ispolji na jednom putu i u jednom pravcu. Krv naše krvi mora da progovori.<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Nedićeva arhiva, 121–4–21</ref><ref>[http://www.znaci.org/00001/172_1.pdf Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230415161748/https://znaci.org/00001/172_1.pdf |date=2023-04-15 }}, str. 26.</ref>|General [[Milan Nedić]]}} U ljeto 1944. godine, konačno je sazrela ideja o sastanku generalâ Milana Nedića i Dragoljuba Mihailovića. O sastanku sa Mihailovićem Nedić je pred jugoslovenskim istražnim organima, 9. januara 1946. godine, pored ostalog, izjavio sljedeće: {{izdvojeni citat|U 1944. godini Draža Mihailović je tražio da odredim izvesne delegate radi pregovora. Sa svoje strane sam odredio Iliju Mihailovića i Dimitrija Ljotića. Ilija Mihailović [bivši narodni poslanik i član najužeg vođstva bivše [[Jugoslovenska nacionalna stranka|Jugoslovenske nacionalne stranke]] (JNS) — nap.] je u više navrata odlazio kod Draže i bio je uvek primljen, dok je Ljotić bio dva puta, ali samo u štabu, dok od strane Draže Mihailovića nije bio lično primljen. Jula meseca, posredstvom Dragog Jovanovića, došlo je do prvog sastanka [sastanak je održan u avgustu, a ne u julu — nap.] između mene i D. M. Na ovom sastanku radilo se o tome da se stvori aparat koji će u datom momentu posle nemačkog sloma da preuzme vlast u zemlji. Tom prilikom postavljeni su mi od Draže uslovi za liferovanje oružja. Njegovi zahtevi u ovom pogledu bili su suviše veliki, ali su delimično od moje strane prihvaćeni i ispunjeni.<ref name="ReferenceE">[https://znaci.org/00001/11_69.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje PORAZ MIHAILOVIĆEVIH SNAGA U SRBIJI I NOVI SPORAZUMI SA OKUPATOROM I KVISLINGOM MILANOM NEDIĆEM]</ref><ref>AVII, Izjava Milana Nedića pred istražnim organima 1946. godine.</ref>}} Draža Mihailović i Milan Nedić sastali su se 12. i 13. avgusta 1944. u selu [[Ražana]] pokraj Kosjerića. Na sastanku su prisustvovali četnički komandanti: pukovnik [[Luka Baletić]], potpukovnik [[Mirko Lalatović]], major [[Dragoslav Račić]], major [[Nikola Kalabić]], a od Nedićevih saradnika: [[Dragomir Jovanović|Dragi Jovanović]], šef kvislinške policije i upravnik grada Beograda, kao i general [[Miodrag Damjanović]], šef Nedićevog kabineta. Sastanak je ugovorio, kako je priznao pred istražnim organima 1946, Dragi Jovanović. On se prethodno u Aranđelovcu sastao sa četničkim komandantima Račićem, Kalabićem i [[Neško Nedić|Neškom Nedićem]]. Na sastanku je dogovoreno da se radi na susretu Nedića i Mihailovića u cilju objedinjavanja antikomunističkih snaga. Jovanović se potom vratio u Beograd gde je dobio Nedićevu saglasnost za organizovanje sastanka sa Mihailovićem.<ref>Бранко Латас, Милован Џелебџић, Четнички покрет Драже Михаиловића 1941-1945, Београд, 1979, стр. 311-312.</ref> Milan Nedić se u istrazi 1946. prisjetio još nekih detalja s ovog sastanka: {{izdvojeni citat|Susret, kako između mene i Draže, tako i ostalih oficira, bio je srdačan i prijateljski. Sećam se da sam se sa Kalabićem poljubio, a on mi je rekao: 'Zaštitniče moga jadnog oca!', stavljajući mi glavu na grudi. Draža je tražio od mene da mu izložim opštu situaciju i razvoj budućih događaja. Ja sam mu kazao da Nemci propadaju i da će morati uskoro da se povuku iz zemlje. Predočio sam mu opasnost od komunista koji nadiru sa sviju strana, pa je stoga potrebno da se obrazuje jedan srpski front od mojih odreda i četničkih, pa da ujedinjeni brzo i efikasno spasimo Srpstvo i Srbiju od komunističkih upada. Draža me je saslušao i prihvatio moj predlog. Sporazumeli smo se da oružje i municiju izdejstvujemo preko Nemaca, pošto će na tome raditi Raković. U pogledu novca, bilo je odlučeno da moja vlada mesečno daje po 100 miliona dinara. '''Dalje smo se sporazumeli da se sve oružane formacije vlade stave pod komandu Draže Mihailovića radi koordinacije u borbi protiv komunista.'''<ref>Коста Николић, Бојан Б. Димитријевић, н.д., стр. 389, фус. 79.</ref>}} {{izdvojeni citat| * Vlada stavlja odmah na raspoloženje generalu Draži Mihailoviću za plate oficirima, podoficirima i ostalima 10 miliona dinara, s tim da prestane pljačkanje državnih pošta i ostalog. * General Nedić, odnosno vlada, preuzimaju na sebe obavezu da kod Nemaca izdejstvuje odmah 30.000 pušaka, 3 miliona puščanih i mitraljeskih metaka, 500 puško-mitraljeza i 500 bacača granata. * General Mihailović garantuje Nediću, a ovaj preuzima obavezu pred Nemcima, da se ovo oružje neće ni u kom slučaju upotrebiti protiv Nemaca. * Nedić i vlada, voljni su, ukoliko okupator dozvoljava, da se i sve oružane formacije vlade radi koordiniranja akcije protiv komunista, stave pod komandu Draže Mihailovića. * Vlada je voljna, ukoliko dobavi, da mu odmah stavi na raspoloženje i neodređeni broj uniformi i obuće!<ref name="Saslušanje"/>|Tačke sporazuma Nedića i Mihailovića od avgusta 1944.}} Na [[Beogradski proces|Beogradskom procesu]] 1946. godine, general Draža Mihailović se na pitanja predsednika sudskog veća o neposrednim rezultatima sastanka sa generalom Milanom Nedićem ovako očitovao: {{izdvojeni citat|Pretsednik: Da li ste vi posle razgovora preko Nedića primili od Nemaca izvesnu količinu oružja? Optuženi: Sve što sam iz Beograda primao preko Rakovića, koji je radio stvarno po mom nalogu sa [generalom] [[Miodrag Damjanović|Damjanovićem]], primio sam. Pretsednik: Da li je bilo iz nemačkih magazina? Optuženi: Ne znam. Pretsednik: Koliko ste pušaka primili? Optuženi: Ne znam. Pretsednik: Veće količine? Otprilike? Optuženi: Ne znam. Pretsednik: Je li dve, 20, 30? Optuženi: Ne, to ne znam tačno. Pretsednik: Primali ste. Optuženi: To je primljeno. Pretsednik: Pa vidite, vi ste primili 10.000 pušaka. Optuženi: Može da bude, ja broj ne znam. Pretsednik: Dozvoljavate li tu mogućnost? Optuženi: Ne, ne znam cifru. Pretsednik: Možda sedam, jedanaest ili petnaest hiljada. Optuženi: Može da bude 10.000. Pretsednik: Kako ste pokušali tih 10.000 pušaka da izvučete iz Beograda? Optuženi: Mogle su se izvlačiti kamionima za naoružanje Srpske državne straže, trebalo je da se popune obveznici. Pretsednik: Koliko je broj trupa imala Srpska državna straža? Optuženi: Mislim ukupno oko 20.000.<ref>Издајник и ратни злочинац Дража Михаиловић пред судом: Стенографске белешке и документа са суђења Драгољубу-Дражи Михаиловићу, Београд, 1946, стр. 236–237.</ref>}} Na temelju postignutog sporazuma, general Milan Nedić je, sada s mnogo više samopouzdanja nego ranije, mogao istupiti pred dužnosnike njemačke okupacione sile u pogledu zahtjeva za naoružanjem: {{izdvojeni citat|Srpski ministar predsjednik Nedić, prilikom prijema kod komandanta Jugoistoka 17. 8, po nalogu srpske vlade a jednovremeno po nalogu i Draže Mihailovića, ukazujući na akutnu opasnost za Srbiju od komunizma, kao i na razvoj situacije u Bugarskoj, zatim na dosadašnju skoro besplodnu lojalnost prema njemačkoj okupacionoj sili, postavio je zahtjev za odobrenje jačih srpskih trupnih kontingenata uključujući tu i zahtjev za teškim oružjem. O detaljima pregovora sa ministrom predsjednikom Nedićem biće poslat poseban izvještaj Vrhovnoj komandi Wehrmachta.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1099&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frame no. 000957.] <br /> ({{jez-njem|"Der serbische Ministerpräsident Nedic hat am 17.8. beim Empfang durch dem Mil.Befh.Südost im Auftrag der serbischen Regierung und zugleich des DM unter Hinweis auf die akute Gefährdung Serbiens durch den Kommunismus und auf die Entwicklung der bulgarischen Lage sowie bisher fast fruchtloser Loyalität serbischer Regierung der deutschen Besatzungsmacht gegenüber den Antrag auf Genehmigung starker serbischer Truppenkontingente einschliesslich schwerer Waffen gestellt. Über die Einzelheiten der Verhandlungen mit Ministerpräsident Nedic wird an OKW eine besondere Meldung noch ergehen."}})</ref>}} U [[teleks]]u poslatom 19. avgusta 1944. iz [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] Vrhovnoj komandi Wehrmachta urgira se za prihvatanje ponude Nedića i Mihailovića, ali i upozorava na dalekosežne posljedice kako za njemačku vojsku, tako i za privredu Trećeg Reicha, ukoliko bi rukovodstvo u [[Berlin]]u odbilo ovu ponudu: {{izdvojeni citat|Nedić je postavio zahtev za hitnu isporuku 3 miliona metaka pešadijske municije, odobrenje za formiranje srpske vojske koja bi brojala 50.000 ljudi, čije regrutovanje bi trebalo da usledi od četničkih jedinica Draže Mihailovića, te isporuku oružja uključujući pritom i teško naoružanje. U iscrpnom razgovoru između komandanta Jugoistoka, specijalnog opunomoćenika Ministarstva inostranih poslova za Jugoistok i vojnoupravnog komandanta Jugoistoka utvrđeno je sledeće: a) da razvoj komunističke opasnosti u i oko Srbije zahteva korišćenje svih antikomunističkih snaga, b) da bi principijelno odbijanje ponude Nedića i Draže Mihailovića silom prilika dovelo do: postavljanja svih Srba protiv nemačke okupacione sile, do prelaza pojedinih četničkih jedinica u komunistički zaraženu Narodnooslobodilačku vojsku, u slučaju generalnog otkaza pomoći, dalje bi dovelo do većih uspeha dobro naoružanih Titovih bandi protiv slabih jedinica Draže Mihailovića na srpskom prostoru, dovelo bi i do konačnog prekida svih komunikacija, naročito prema Grčkoj, konačno bi dovelo do prekida mogućnosti korišćenja izvora ratne privrede neophodne za Vermaht i otadžbinu (žitarice, drvo, antimon, bakar, ruda hroma).<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=648&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frames no. 000643—000644.] <br /> ({{jez-njem|"2.) Unter eindringlichem Hinweis auf ein notwendigesvolles deutsches Vertrauen, das allein den Erfolg einer gemeinsamen Kampfführung herbeiführen könne, hat Nedic den Antrag gestellt auf : </br> a) Sofortlieferung von 3 Mill. Schuss Inf.Munition, deren Verteilung er sich vorbehälten werde, </br> b) Genehmigung der Sofortaufstellung eines 50 000 Mann zählenden serbischen Heereskörpers, dessen Rekrutierung aus den im Kampf erprobten Cetnik–Verbänden des Draja Mihailovic erfolgen soll, </br> c) Waffenlieferung hierzu einschl. schwerer Waffen. </br> 3.) In eingehender Aussprache zwischen O.B.Südost, Mil.Bef.Südost und den Sonderbevollmächtigten des Auswärtigen Amtes für den Südosten wurde festgestellt und wird hiermit gemeldet : </br> a) Die Entwicklung der kommunistischen Gefahr in und um Serbien verlangt die Nutzbarmachung aller antikommunistischen Kräfte, </br> b) eine grundsätzliche Ablehnung des Nedic–DM–Angebotes führt zwingend : </br> b1) zu einer Einstellung aller Serben insbesondere der kampfwilligen Verbände gegen die Besatzungsmacht, </br> b2) für den Fall einer generellen Absage zu einem Abgleiten einzelner Cetnikteile zum kommunistisch verseuchten V.B.–Heer, </br> b3) zu weiteren Grosserfolgen der gut ausgerüsteten Tito–Banden gegen die schwachen DM–Verbände im serbischen Raum, </br> b4) zu einer endgültigen Unterbindung aller Verkehrswege insbesondere nach Griechenland. </br> b5) zu einem Ausfall der für Wehrmacht und Heimat notwendigen kriegswirtschaftlichen Ausnutzung des Landes (Getreide, Holz, Antimon, Kupfer, Chromerz)."}})</ref>}} Posle sastanka u Ražani, postojala je stalna veza između štaba DM i Nedićeve vlade. Glavni posrednik u svemu ovome bio je [[Milan Aćimović]]. Za delegata za vezu sa Nedićem, Draža Mihailović je odredio kapetana Predraga Rakovića, a Nedić Iliju Mihailovića. Došavši u Beograd, Predrag Raković se nastanio kod Milana Aćimovića i svakodnevno odlazio generalu Nediću. Raković je koordinirao rad oružanih odreda Nedićeve vlade i Mihailovićevih jedinica u borbi protiv NOP-a u Srbiji. Preko Rakovića, Milan Nedić je upućivao oružje i municiju za Mihailovićeve jedinice. Ubrzo po njegovom dolasku u Beograd, Nedić je Rakovića doveo u vezu sa komandantom Jugoistoka generalom Felberom i njegovim načelnikom štaba Gajtnerom. Od tada je kapetan Raković održavao vezu i između generalâ Felbera i Mihailovića, koristeći se tom vezom za dobijanje oružja i municije, ali i za efikasnije koordiniranje borbenih dejstava nemačkih i četničkih jedinica u Srbiji u borbama protiv NOVJ.<ref name="ReferenceE">[https://znaci.org/00001/11_69.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje PORAZ MIHAILOVIĆEVIH SNAGA U SRBIJI I NOVI SPORAZUMI SA OKUPATOROM I KVISLINGOM MILANOM NEDIĆEM]</ref> U narednom periodu, Dragomir Jovanović je nastavio održavati kontakte sa ravnogorskom organizacijom. Prema ličnom priznanju pred isljednicima [[OZNA]]-e, vrlo brzo je ugovorio i svoj sastanak sa generalom Mihailovićem. Jovanović svjedoči da se taj sastanak odigrao 28. avgusta, u [[Pranjani]]ma kod [[Gornji Milanovac|Gornjeg Milanovca]]. Tom prilikom, navodno je Mihailovića informisao o pripremama Njemaca za povlačenje i prenio mu informacije o oskudnim vojnim jedinicama kojima je u tom trenutku okupator raspolagao.<ref>Радосав Р. Туцовић, Полицијски репресивни апарат нацистичке Немачке и његови домаћи инструменти: Анализа делатности Драгомира Јовановића и Аугуста Мајснера у окупираној Србији (1941–1944). Докторска дисертација, Филозофски факултет Универзитетa у Београду, 2021, стр. 292.</ref> === Nemačka ocena Mihailovića === [[Datoteka:First Vrede sa četnicima.jpg|thumb|Nemački kapetan Wrede i četnički komandanti [[Nikola Kalabić]], Dragoslav Račić i [[Neško Nedić]], nakon potpisanog sporazuma o zajedničkoj borbi protiv partizana, u Topoli 11. avgusta 1944. (''nemački izvor'')<ref>[https://www.znaci.org/temp/T-311-R-286_536.jpg Wredeova zabeleška str.1]{{Dead link|date=June 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref><ref>[https://www.znaci.org/temp/T-311-R-286_537.jpg Wredeova zabeleška str.2]{{Dead link|date=June 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref><ref>[https://www.znaci.org/temp/T-311-R-286_538.jpg Wredeova zabeleška str.3]{{Dead link|date=June 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref><ref>[https://www.znaci.org/temp/T-311-R-286_539.jpg Wredeova zabeleška str.4]{{Dead link|date=June 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref>]] Neposredno uoči sastanka između Nedića i Mihailovića, u [[Topola|Topoli]] se 11. avgusta 1944. odigrao sastanak između predstavnika nemačke komande Jugoistoka i predstavnika Draže Mihailovića, na kome je major [[Jugoslovenska vojska u otadžbini|JVuO]] [[Dragoslav Račić]] uverio nemačke predstavnike u spremnost na saradnju Mihailovićevog pokreta sa nemačkim okupatorom: {{izdvojeni citat|Političko zauzimanje stava Draže Mihailovića i njegovog pokreta potpuno se izmenilo. Oni su spremni da u potpunosti sa nama sarađuju. Oni predlažu stvaranje jednog nacionalnog fronta koji bi obuhvatio Srpsku državnu stražu, Srpski dobrovoljački korpus, formacije Draže Mihailovića i sve nacionalne snage orijentisane protiv komunista. Pokret Draže Mihailovića je spreman da ide u celosti u ovaj front. Osnovni zadatak je opšta mobilizacija i stvaranje jedne srpske nacionalne armije, za uništenje komunizma u Srbiji. Kada komunizam u Srbiji bude pobeđen, DM—pokret je spreman da se uključi prema naređenju nemačkog rukovodstva na Balkanu i ma gde drugo.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=535&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frame no. 000501.]</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_227.htm Zbornik NOR-a, XIV/4, Beograd, 1985.], str. 1069.</ref>}} Na istom sastanku, kapetan knez Vrede (Rittmeister Fürst Wrede) sumirao je prijedloge predstavnika Draže Mihailovića na sljedeći način: {{izdvojeni citat|1) DM želi da razgovara sa opunomoćenikom [[adolf Hitler|firera]] za jugoistočni prostor. 2) On teži okupljanju svih nacionalnih srpskih snaga. 3) Mobilizacija i naoružavanje svih za oružje sposobnih Srba za borbu protiv komunizma. Naoružavanje i vođstvo pod nemačkim Vermahtom. 4) DM moli da sam ostane u ilegali. 5) Pripadnici DM—pokreta ne treba da budu u nemačkim uniformama. 6) Mesto sastanka ne treba ni u kom slučaju da bude Beograd ili neki veći grad.<ref>[http://www.znaci.org/00001/4_14_4_227.htm Zbornik NOR-a, XIV/4, Beograd, 1985.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230818195525/https://www.znaci.org/00001/4_14_4_227.htm |date=2023-08-18 }}, str. 1070.</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=536&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frames no. 000502—000503.] <br /> ({{jez-njem|"1.) DM wünscht mit dem Bevollm. des Führers für den Südostraum zu sprechen. </br> 2.) Er fordert Zusammenschluss aller nat. serb. Kräfte. </br> 3.) Mobilisierung und Bewaffnung aller waffenfähigen nat. Serben zum Kampf gegen den Kommunismus. Ausrüstung und Führung durch die deutsche Wehrmacht. </br> 4.) DM bittet selbst illegal bleiben zu können </br> 5.) Die Angeh. der DM–Bewegung sollen nicht in dt. Uniform gekleidet werden. </br> 6.) Ort der Zusammenkunft soll keinesfalls Belgrad oder eine grössere Stadt sein."}})</ref>}} [[Datoteka:Bundesarchiv Bild 183-S33882, Adolf Hitler retouched.jpg|thumb|175px|Vođa [[Treći Reich|Njemačkog Reicha]] [[Adolf Hitler]] smatrao je Dražu Mihailovića nepouzdanim i dopuštao je samo taktičku saradnju sa četnicima u borbi protiv partizanskog pokreta.]] Sledeće sedmice, 18. avgusta je održan sastanak na najvišem nivou u nemačkoj komandi Jugoistoka. Tu su još jednom sumirani Mihailovićevi predlozi: {{izdvojeni citat| a) Bezuslovno obećanje, da nijedan nemački vojnik neće biti napadnut od četnika. Davanje talaca.<br/> b) Zajednička borba isključivo protiv komunista u cilju uspostavljanja mira i reda. Nemci i četnici ne moraju biti neprijatelji. <br/> c) Neprijatelj br. 1 su komunisti i svi oni koji ih podržavaju ili ne sadejstvuju u borbi protiv komunista. <br/> d) Draža Mihajlović moli, da ga se privuče organizovanju Srpskog dobrovoljačkog korpusa i organizovanju Dobrovoljačkog korpusa. <br/> e) Bilo kakva veza s partizanima je nemoguća.<br/> f) Draža Mihailović moli da se stvori prijateljskije raspoloženje, da bi se oslobodilo četnike, koji su uhapšeni u Srbiji, bez posredovanja četnika. <br/> g) U slučaju invazije nema borbe protiv Nemaca. Borba protiv komunista će se produžiti. Četnici hoće da spreče vezu partizana s invazionim trupama. <br /> h) Draža Mihajlović nema veze s Englezima. On i ne želi više da je ima, odgovarajući engleskom držanju prema srpskom narodu.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=570&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frames no. 000565—000566.] <br /> ({{jez-njem|"2.) Das Verhandlungsangebot des DM sieht folgende wesentlichen Punkte vor: </br> a) Unbedingtes Versprechen, kein deutscher Soldat werde von Cetniken überfällen. Geiselgestellung. </br> b) Gemeinsamer Kampf ausschliesslich gegen Kommunisten zur Herstellung von Ruhe und Ordnung. Deutsche und Cetniken brauchen nicht Feinde zu sein. </br> c) Feind Nr. 1 sind Kommunisten und alle, die sie unterstützen oder im Kampfe gegen Kommunisten nicht mitwirken. </br> d) DM bittet, ihn zu Ausbau des SFK und Aufbau Freikorps heranzuziehen. </br> e) Irgendeine Verbindung mit Partisanen ist unmöglich. </br> f) DM bittet zur Hebung freundschaftlicher Stimmung um Freilassung der in Serbien verhafteten Cetniken ohne Vermittlung der Cetniken. </br> g) Im Invasionsfall kein Kampf gegen Deutsche. Kampf gegen Kommunisten wird weitergeführt. Verbindung der Partisanen zu Invasionstruppen wollen Cetniken verhindern. </br> h) DM ohne Verbindung zu Engländern. Er will auch keine mehr haben, entsprechend engl. Verhalten gegen serb. Volk."}})</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_229.htm Zbornik NOR-a, XIV/4, Beograd, 1985.], str. 1072.</ref>}} Na sastanku je specijalni nemački izaslanik za Balkan [[Hermann Neubacher]] ocenio da obećanja Draže Mihailovića u pogledu lojalnog držanja treba uzeti ozbiljno, pošto je dokazao on „da je toliki antikomunista, da je usprkos engleskim ponudama dao prednost prosjačenju kod okupatora pred slogom s crvenom stranom“. Ovi pregovori završili su formulisanjem inicijative za formiranje srpske armije od 50.000 ljudi za borbu protiv komunizma kojom bi rukovodio [[Dragoljub Mihailović|Mihailović]], a koju bi opremila nacistička Nemačka. U izvještaju sa sastanka naglašava se da „treba pozdraviti predlog za formiranje srpskog jedinstvenog fronta“,<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_229.htm Zbornik NOR-a, XIV/4, Beograd, 1985.], str. 1072-1080.</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=584&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000579.] <br/> ({{jez-njem|"Der Vorschlag zur Bildung einer serbischen Einheitsfront ist zu begrüssen."}})</ref> te zaključuje sljedeće: {{izdvojeni citat|Svaki dogovor s D. Mihailovićem mora da dovede do odluka koje će imati naročiti profil. Namera D. Mihailovića, da sam ostane u pozadini a Nedića da upotrebi kao reklamnu tablu, politički nam nije nepoželjna.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=578&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000573.] <br/> ({{jez-njem|"Jede Besprechung mit D.M. muss zu profilierten Entscheidungen führen. Die Absicht D–M.'s, selbst im Hintergrund zu bleiben und Nedic als Aushängeschild zu benutzen, ist uns politisch nicht unerwünscht."}})</ref>}} U dnevnom izvještaju Operativnog odeljenja [[Beograd]] — [[Dedinje]] [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] od 17. avgusta 1944, konstatuje se da „vojno-politička situacija na Jugoistoku trenutno se karakteriše sa dva teška vojnopolitička problema“, te da je drugi „problem“ — četnička ponuda kvislinškim i okupacionim vlastima: {{izdvojeni citat|Ponuda Draže Mihailovića da se četničke jedinice potčine nemačkom komandovanju za zajedničku borbu protiv komunista i njegov zahtev za oružjem. Draža Mihailović se pri tom oficijelno priključio ministru predsedniku Nediću, koji je bio zamolio za razgovor sa komandantom Jugoistoka. Prijem srpskog ministra-predsednika Nedića kod komandanta Jugoistoka utvrđen je za 17. 8. uveče. Pre toga održan je razgovor, pod rukovodstvom general-feldmaršala barona fon Vajksa, o ponudi za pregovore Draže Mihailovića. Učesnici ovog sastanka su bili: Gospodin general-feldmaršal baron fon Vajks, naročiti opunomoćenik Ministarstva inostranih poslova ministar Nojbaher, vojnoupravni komandant Jugoistoka general pešadije Felber, general-major Gajtner, načelnik Operativnog odeljenja generalštabni pukovnik Zelmajer, koji zastupa načelnika štaba komandanta Jugoistoka, načelnik Obaveštajnog odeljenja generalštabni potpukovnik Harling, ađutant komandanta Jugoistoka potporučnik Riter. Gospodin komandant i ministar Nojbaher izjasnili su se za prihvatanje ponude o pregovorima sa Dražom Mihailovićem.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1094&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frames no. 000952—000953.]</ref>}} General [[Hermann Behrends]], viši vođa [[Schutzstaffel|SS]] i policije u okupiranoj Srbiji, u izvještaju poslatom Vrhovnoj komandi Wehrmachta za period od 1. do 31. avgusta 1944. godine, svojim pretpostavljenim dostavlja podatke o sastanku Nedića sa Mihailovićem, kao i o Nedićevom zahtjevu za formiranjem „srpske nacionalne vojske“ upućenom Komandi Jugoistoka: {{izdvojeni citat|Crvena opasnost, koja počinje sve više da preti, a prema kojoj se srpski narod i danas još u svojoj pretežnoj većini drži negativno, ubrzala je, pre svega, u nacionalnim krugovima razvoj, koji pod zanemarivanjem svih dosada postojećih suprotnosti, hoće da stvori mogućnost efikasne odbrane stvaranjem jednog nacionalnog bloka. Kako kod pokreta DM, tako i kod rukovodstva Srpskog dobrovoljačkog korpusa, ispoljile su se u izveštajnom periodu težnje istoga pravca i u velikoj meri dovele do zbližavanja između ovih dosada neprijateljskih nacionalnih grupa. Takođe i Nedićeva vlada je u toku ovog razvoja otkrila svoje dosada manje ili više ilegalne veze sa pokretom DM-a i sada uspostavila zvaničan dodir sa pokretom DM-a. Ovaj osnovni unutrašnjo-politički preokret došao je do vidljivog izraza sastankom između ministra pretsednika Nedića i Draže Mihajlovića, koji je održan 12 i 13.8. u Donjoj Šatornji. Prilikom ovog razgovora očigledno je došlo do sporazuma, koji je imao za posledicu da se srpska vlada sada u velikoj meri i javno identifikuje sa željama pokreta DM-a. Nekoliko dana docnije, usledila je poseta cele vlade Vojnom zapovedniku za Jugoistok, prilikom koje je ministar pretsednik Nedić ultimativno tražio formiranje, opremanje i naoružavanje jedne srpske nacionalne vojske od približno 50.000 ljudi, čiji bi temelj, izgleda, obrazovao Srpski dobrovoljački korpus, a u koju bi se uključili borbeni odredi pokreta DM.<ref name="ReferenceK">[https://znaci.org/00003/522.htm ''Nemačka obaveštajna služba'', knjiga VIII, Beograd, 1956], dokument br. 312, strane 903—921.</ref>}} General Behrends je zabilježio i da se u [[Šumadija|Šumadiji]], nadomak [[Beograd]]a, provodi „velika akcija“ protiv jedinicâ NOVJ, u kojoj učestvuju združene snage [[Nikola Kalabić|Kalabićevih]] četnika, kvislinških trupâ i okupatora: {{izdvojeni citat|''Situacija kod neprijatelja u Srbiji'': ''Okrug Beograd'': <br /> ''Komunisti'': Znatno pojačana dejstva Šumadijske, Kosmajske i Podunavske brigade u prostoru Sopot — Lazarevac — Aranđelovac — Azanja — Drugovac. Prepadi na opštine, uništenje znatnog broja vršalica, ubistva činovnika i pojedinih seljaka. U dva maha infiltriranje komunističkih bandi iz Srema u jačini od 150—200 ljudi preko Save na prostoru zapadno od Umke. Obrazovanje baza komunističke delatnosti na planini Kosmaj kao i u prostoru Azanje. ''DM'': Neprekidne borbe protiv gore navedenih komunističkih bandi. Velika akcija komandanta DM-a, majora Kalabića, sa oko 4.000 ljudi, potpomognuta Srpskim dobrovoljačkim korpusom — Srpskom državnom stražom i nemačkim jedinicama, još je u toku.<ref name="ReferenceK">[https://znaci.org/00003/522.htm ''Nemačka obaveštajna služba'', knjiga VIII, Beograd, 1956], dokument br. 312, strane 903—921.</ref>}} I Hermann Neubacher se u svojim memoarima osvrnuo na uspostavljanje »antikomunističkog fronta«, kao i na sastanak Nedića i Mihailovića: {{izdvojeni citat|Crvena armija napredovala je i približavala se granicama Srbije, Tito je postajao sve moćniji na čitavom jugoslovenskom prostoru, pa je u toj situaciji Nedić hteo da sebi osigura pozicije time što će da se poveže sa svojim jačim, nacionalističkim konkurentom, sa Dražom. S druge strane, Mihailoviću je, takođe, bio potreban Nedić, premda ga nije ozbiljno uzimao kao budući faktor moći, ali se nadao da će uz njegovu pomoć da se dokopa nemačkog oružja, pre nego što započne povlačenje Vermahta iz Srbije. U avgustu 1944. došlo je do susreta Nedića i Draže Mihailovića. Oni su se sreli u prostoriji koja je bila potpuno zamračena. Na taj način, niko od njih dvojice nije mogao da dokaže da su se stvarno sreli. I ovo je tipično za balkanske metode zavere. Komunisti su pretili da će da zavladaju celom zemljom, i zato je Mihailović zahtevao od Nedića da mu pruži finansijsku pomoć, te da pokuša sve da bi od Nemaca dobio toliko oružja da može da naoruža pedeset hiljada svojih pristalica. Na taj bi se način Nedić iskupio kod četnika i boraca pokreta otpora, jer je prethodno godinama sarađivao sa Nemcima. Tako bi se stvorio zajednički antikomunistički front.<ref>[https://www.znaci.org/00001/172.htm Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN], Službeni list SCG, Beograd, 2005, strane 158—159.</ref>}} Zabrinutost najviših njemačkih instanci uslovljena prodorom snaga [[NOVJ]] s juga, tj. iz pravca [[Crna Gora|Crne Gore]], bila je očigledna. U procjeni situacije u Srbiji od 9. avgusta 1944. godine, feldmaršal [[Maximilian von Weichs]], komandant Jugoistoka, zapisuje sljedeće: {{izdvojeni citat|U Srbiji upad više Titovih operativnih jedinica. U prostoru između Ibra i Morave jake crvene snage iz Crne Gore nalaze se u napredovanju protiv četničkih jedinica, policije, Srpskog dobrovoljačkog korpusa i bugarskih bataljona koji su im bačeni u susret. Radi se, što više ne predstavlja neki znak pitanja, o II korpusu sa oko 3 crvene divizije. Crvena 37. divizija nalaza se trenutno u napredovanju iz prostora severno od Prijepolja za Ivanjicu. Treba računati da će ona ubrzo dostići odsek Ibra severno od Ušća. Divizijama XII korpusa je pošlo za rukom, kako im je bilo i naređeno, da krenu maršem u pravcu severnog dela Crne Gore. Uprkos preduzetog gonjenja od strane 7. SS-divizije, mora se računati sa njihovim prispećem u predeo Pljevalja u toku par dana. Ukratko, dobila se slika o jednom velikom i skoro planskom toku Titove ofanzive, koja je već dugo očekivana u cilju zauzimanja južnog dela Srbije, čak i ako su pojedinačne jedinice koje učestvuju potučene i mada se XII korpus bori sa velikim poteškoćama oko snabdevanja. Na osnovu podataka iz pouzdanih izvora, može se zaključiti da crvene snage koje su prispele u Srbiju, posle njihovog sjedinjenja sa jedinicama Glavnog štaba Srbije, žele da se učvrste sa obe strane železničke pruge Stalać — Niš — Đevđelija i da glavne saobraćajne arterije Jugoistoka potpuno prekinu, te da južni deo Srbije isključe od svih uticaja četnika DM, kako bi ga učinili oblašću komunističkog gospodarenja.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1065&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frames no. 000923—000924.] <br /> ({{jez-njem|"In Serbien Einbruch mehrer Tito–Verbände. Im Raum zwischen Ibar und Morava starke rote Kräfte aus Montenegro im Vorgehen gegen die ihnen entgegengeworfenen Cetnik–Verbänden, Polizei, SFK und Bulgaren–Btlne. Es handelt sich fraglos um das II. Korps mit etwa 3 roten Divisionen. </br> Die rote 37. Div. befindet sich z.Zt. im Vorgehen aus Raum nördlich Prije Polje auf Ivanjica. In Kürze ist mit ihrem Auftreten am Ibarabschnitt nördlich Usce zu rechnen. </br> Den Divisionen des XII. Korps ist es gelungen, sich wie befohlen in Richtung N–Montenegro in Marsch zu setzen. Trotz sofort eingeleiterer Verfolgung durch Teile 7.SS–Div. muss mit Eintreffen in Gegend Pljevlja in wenigen Tagen gerechnet werden. </br> Zusammenfassend ergibt sich das Bild eines in grossem fast planmässigen Verlaufs der seit langem erwarteten Tito–Offensive zur Inbesitznahme S–Serbiens, wenn auch einzelne der beteiligten Verbände angeschlagen sind und das XII. Korps mit grossen Versorgungsschwerigkeiten zu kämpfen hat. Aus sicheren Quellen kann geschlossen werden, dass die in Serbien eingetroffenen roten Kräfte nach ihrer Vereinigung mit den Verbände des Hauptstabes Serbien sich beiderseits der Eisenbahn Stalac – Nisch – Grdelica festsetzen wollen, um die Hauptverkehrsader des Südostens nachhaltig zu unterbrechen und Süd–Serbien unter Ausschaltung aller DM–Einflüsse zum kommunistischen Herrschaftsgebiet zu machen."}})</ref>}} Nemačke snage u Srbiji sve do kraja leta 1944. nisu bile dovoljno velike kako bi same uspešno mogle zaustaviti nekoliko partizanskih ofanziva. Zbog toga je nemački okupator bio prinuđen da angažuje snage [[Bugari|bugarskog]] okupatora, zatim snage [[Jugoslovenska vojska u otadžbini|JVuO]], [[Srpski dobrovoljački korpus|SDK]] i [[Srpska državna straža|SDS]]. O značaju koje su snage JVuO, SDK i SDS odigrale u ovim borbama kao pomoćne nemačke snage, svedoči jedan sumarni nemački izveštaj iz druge polovine avgusta 1944. u kome se navode gubici SDK, SDS i „lojalnih četnika” (jedinice JVuO koje su sarađivale sa okupatorom u vojnim akcijama) od 15. marta do 15. avgusta 1944. U izveštaju se navodi da su snage „lojalnih četnika” u tom razdoblju imale gubitke od 1.749 poginulih, 2.089 ranjenih i 120 nestalih, snage SDS (skupa sa [[Srpskom graničnom stražom]]) imale su gubitke od 160 poginulih, 120 ranjenih i 28 nestalih, dok su dobrovoljci izgubili 140 vojnika, uz 312 ranjenih i 89 nestalih.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=978&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000968.]</ref><ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, str. 116.</ref><ref>Milan Radanović, Kazna i zločin: Snage kolaboracije u Srbiji: odgovornost za ratne zločine (1941-1944) i vojni gubici (1944-1945), Rosa Luxemburg Stiftung Southeast Europe, Beograd, 2015, str. 200.</ref> U izvještaju Vojnoprivrednog štaba Jugoistoka upućenom 15. avgusta 1944. komandi Jugoistoka, navodi se sljedeće: {{izdvojeni citat|Sada je u toku formiranje nacionalnog srpskog jedinstvenog fronta protiv komunizma sa ciljem potpunog razumevanja između Nedićeve vlade i pokreta D. M. da se zajedničkom borbom spreči boljševizacija Srbije. Za vođenje ove borbe, uz formiranje nacionalne srpske armije, zahteva se od nemačkog Vermahta pomoć u opremi i naoružanju. Dok će onda vojni delovi srpskog nacionalnog pokreta biti spremni da se bezuslovno stave pod nemačku komandu, dotle je držanje političkog sektora još nejasno.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_109.htm Izveštaj Vojnoprivrednog štaba Jugoistoka od 15. avgusta 1944. komandantu Jugoistoka o vojno-političkoj i privrednoj situaciji u Srbiji]</ref>}} Hermann Neubacher je, kao pristalica elastičnije politike prema Mihailoviću, sugerisao preko komande Jugoistoka da se od zaplijenjenog oružja, koje se nalazilo u [[Mađarska|Mađarskoj]], izvjesna količina dodijeli Mihailoviću. U izvještaju upućenom 16. avgusta 1944. [[Joachim von Ribbentrop|Joachimu von Ribbentropu]], ministru inostranih poslova Reicha, Neubacher posebno naglašava: {{izdvojeni citat|Treba pretpostaviti da se Draža Mihailović poslednjih nedelja preko posrednika u velikoj meri složio i s Nedićem o opasnosti situacije i o potrebi za zajedničkim nastupanjem nacionalnih trupa. U svakom slučaju, i Nedić sa svojim sledbenicima ne vidi, već na osnovu slabljenja sopstvenog političkog položaja u zemlji, sada nikakav drugi put za spasavanje nacionalnog srpstva do pakta sa Dražom Mihailovićem.<ref name="ReferenceE">[https://znaci.org/00001/11_69.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje PORAZ MIHAILOVIĆEVIH SNAGA U SRBIJI I NOVI SPORAZUMI SA OKUPATOROM I KVISLINGOM MILANOM NEDIĆEM]</ref><ref>AVII, Mikroteka, N—T—312, rolna 780, snimak 371754.</ref>}} Milan Nedić se 18. avgusta 1944. na zajedničkoj sednici kvislinške vlade sa nemačkim glavnim komandantom za Jugoistok, garantovao je da će se pokret pod komandom generala Mihailovića suzdržati od "neprijateljskih dejstava protiv Nemaca". Nedić je garantovao nemačkom okupatoru: {{izdvojeni citat|Ljudstvo Draže Mihailovića u buduće će osiguravati bezbednost cesta, železnice, transporta žita, rudnika i ostale pogone koji su od značaja za Nemce. Srpske nacionalne jedinice su pod Nedićevom komandom, koga priznaje pokret Draže Mihailovića, spremne za odlučnu borbu protiv komunizma. Nedić je istovremeno izjavio da je samo u tom slučaju sposoban da preuzme odgovornost vlade, u koliko bude bezodvlačno potpomognut nemačkim oružjem...<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_230.htm Zbornik NOR-a, XIV/4, Beograd, 1985.], str. 1081.</ref>}} U ratnom dnevniku<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref> komande Grupe armija »F« se navodi da se vrše posljednje pripreme za sastanak na vrhu u Berlinu (Hitler — Neubacher — von Weichs): {{izdvojeni citat| 20. 8. 1944 Operativno odeljenje Beograd — Dedinje 18.15 časova: Generalštabni major Brudermiler saopštava generalštabnom pukovniku Zelmajeru telefonski da je Vrhovna komanda Vermahta saglasna sa svim predlozima i da će tu svoju saglasnost potvrditi i telegramom. Na pitanje generalštabnog majora Brudermilera po predmetu ponude Nedić—Draža Mihailović, generalštabni pukovnik Zelmajer mu je odgovorio da je komandant Jugoistoka dopisom Obaveštajno odeljenje/oficir Abvera str. pov. 6630/44 od 19. 8. 44 (uporedi operacijski dnevnik, prilog 143/VIII) izvestio Vrhovnu komandu Vermahta sledeće: 1.) šta je Draža Mihailović zahtevao preko Nedića, 2.) stav po ovom komandanta Jugoistoka, 3.) da general-feldmaršal baron fon Vajks i ministar Nojbaher žele da zajedno podnesu referat Fireru.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1110&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frame no. 000968.]</ref>}} U zabilješkama koje je osoblje komandanta Jugoistoka feldmaršala [[Maximilian von Weichs|Maximiliana von Weichs]]a pripremilo za njegov sastanak s Hitlerom 22. augusta 1944. godine, razmotrena je vojno-politička situacija u Srbiji i Jugoslaviji. U dokumentu se daje ocjena dosadašnjih odnosa generalâ Nedića i Mihailovića i tvrdi da, iako je imao stanovite zadrške prema generalu Mihailoviću, general Nedić sada postao jedan od Mihailovićevih zagovornika pred Nijemcima, tako da se konačno može reći da postoji ujedinjeni srpski antikomunistički front u kojem Mihailović ima podršku više od „90% svih Srba“.<ref name="ReferenceH"/><ref>Mikrofilm br. T-311, rola 195, snimak 961.</ref> U vrijeme kad je von Weichs morao napustiti Beograd da podnese izvještaj Hitleru, došlo je do sastanka između Nedića i Mihailovića. Prema obavijesti<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=973&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000963.] <br /> ({{jez-njem|"DM will sich aus Rücksicht auf die eigene Bevölkerung und im Hinblick auf die Zukunft wie bisher zurückhalten. Er will den Kampf gegen den Kommunismus führen, die politischen Bindungen zur Besatzungsmacht sollen Reservat des Minister-präsidenten sein und bleiben."}})</ref> koju je primio von Weichs, položaj dvojice generala u ovoj novoj kombinaciji bio je politički uvjetovan: {{izdvojeni citat|Iz obzira prema srpskom narodu i s obzirom na budućnost, Draža Mihailović će kao i do sada ostati u pozadini. Borbu protiv komunizma vodit će ipak on, dok će političke veze sa okupacionom silom i dalje ostati u domeni predsjednika vlade Nedića.}} U ratnom dnevniku Vrhovne komande [[Wehrmacht]]a za 22. avgust 1944. godine, preneseni su zaključci sa sastanka održanog u [[Berlin]]u između Adolfa Hitlera, Hermanna Neubachera i Maximiliana von Weichsa. Hitler je odbacio ideju Neubachera i von Weichsa o naoružavanju armije od pedeset hiljada ljudi, zato što je po interese [[Treći Reich|Velikonjemačkog Reicha]] smatrao opasnim potpuno zbližavanje Nedića i Mihailovića, dozvolivši ipak da se „delimično ispune srpske želje“: {{izdvojeni citat|Nojbaher i general fon Vajks predočili su Fireru stanje u Srbiji: očekivani upad Tita u Srbiju i skoro povlačenje bugarskog okupacione vojske iz Srbije biće veoma nepovoljno po Vermaht, jer naše snage u Srbiji danas nisu dovoljne da se efikasno suoče sa novonastalom situacijom. Četnici su u Srbiji od marta do avgusta 1944. izgubili u borbama sa komunistima oko 5.000 boraca, a prema nemačkoj okupacionoj sili u poslednje vreme nisu više neprijateljski raspoloženi. Oko 10.000 četnika bore se zajedno sa nemačkim trupama u južnoj Srbiji i to pod komandom nemačkog majora Vajela. Da je došlo do jedinstva između Nedića i Mihailovića znači da je došlo do ujedinjenja svih Srba i obojici to obezbeđuje podršku 90% naroda.<ref name="Živković"/>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta (“Susret Tita sa Čerčilom u Rimu“)}} Dakle, uprkos zalaganju nemačke komande Balkana, nemački vrhovni vođa [[Adolf Hitler]] je 22. avgusta 1944. odbacio Mihailovićevu inicijativu, ocenjujući da će to oružje "jednom kasnijom prilikom biti upravljeno protiv Nemaca." On je odobrio samo taktičku saradnju sa četnicima.<ref>[http://sr.wikisource.org/sr/%D0%A1%D0%BB%D1%83%D0%B6%D0%B1%D0%B5%D0%BD%D0%B0_%D0%B1%D0%B5%D0%BB%D0%B5%D1%88%D0%BA%D0%B0_%D1%81%D0%B0_%D1%80%D0%B5%D1%84%D0%B5%D1%80%D0%B8%D1%81%D0%B0%D1%9A%D0%B0_%D0%A5%D0%B8%D1%82%D0%BB%D0%B5%D1%80%D1%83_%D0%BE_%D0%BF%D0%BB%D0%B0%D0%BD%D1%83_%D1%81%D0%B0%D1%80%D0%B0%D0%B4%D1%9A%D0%B5_%D1%81%D0%B0_%D1%87%D0%B5%D1%82%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B8%D0%BC%D0%B0_%D0%BE%D0%B4_22.8.1944 Službena beleška sa referisanja Hitleru o planu saradnje sa četnicima od 22.8.1944.]{{dead link}}</ref> 28. avgusta 1944, Operativno odjeljenje Beograd — Dedinje Armijske grupe »F« obavještava nadležne u Berlinu da Nedić, i pored Hitlerove suzdržanosti, insistira na ustupanju neophodnog oružja četnicima: {{izdvojeni citat|Kod srbijanskih četnika nervoza je u porastu zbog razvoja situacije u Rumuniji i Bugarskoj. Predsednik vlade Nedić je ipak juče izjavio da će i dalje ostati lojalan prema nama (generalštabni potpukovnik fon Harling: Nedić vrši najoštriji pritisak da se izda obećano oružje odredima Draže Mihailovića).<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=24&rec=311&roll=191 NARA, T311, Roll 191, frame no. 000018.] <br /> ({{jez-njem|"Bei dem serbischen Cetniks zunehmende Nervosität infolge der Entwicklung der Lage in Rumänien und Bulgarien. Ministerpräsident Nedic hat jedoch gestern erklärt, dass er weiter zu uns lojal stehen werde. (Oberstlt.i.G.v.Harling: Nedic drängt schärfstens nach zugesagter Waffenlieferung an die DM—Verbände.)"}})</ref>}} Nasuprot Hitlerovom mišljenju, Nojbaher je [[30. 8.|30. avgusta]] i dalje tvrdio da Draža Mihailović, poput Milana Nedića, verno služi nemačkim interesima, i da se "do danas trudio da ne zauzme neprijateljsko držanje prema okupatoru". To isto smatra i za ostale vodeće Srbe, koji su se, pod parolom »dajte nam oružje — onda pripadamo Vama«, lojalno držali.<ref>{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/4_14_4_231.htm |title=Zabeleška obaveštajne grupe nemačkih komandi na Jugoistoku od 30. avgusta 1944. sa savetovanja u štabu komande Jugoistoka o aktuelnim pitanjima saradnje sa Dražom Mihailovićem i razvoju celokupne situacije na području Jugoistoka |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref> === Posljedice sporazuma === [[26. 8.|26. avgusta]] 1944. godine [[Vlada Kraljevine Jugoslavije u egzilu|Jugoslovenska izbeglička vlada]] priznala je [[Josip Broz Tito|Tita]] za svog legitimnog predstavnika i vođu, a [[Ivan Šubašić]] je zadržao mesto predsednika Jugoslovenske izbegličke vlade. Vrhovna komanda njemačkih oružanih snaga zapazila je tom prilikom: {{izdvojeni citat|Sporazum Tita sa londonskom vladom u izbjeglištvu značio je težak, ako ne i smrtonosni, udarac za Nedićevu vladu i četnike.<ref name="Živković"/> <br /> ({{jez-njem|"Die Einigung Titos mit der Londoner Exilregierung bedeutete einen schweren, wenn nicht tödlichen Schlag für die Regierung Nedic und die Cetniks."}})}} Na osnovu avgustovskog sporazuma sa Nedićem, Mihailovićevim četnicima je isporučena veća količinu oružja, municije i opreme, iz nemačkih magacina.<ref name="Saslušanje"/> Odluka o objedinjavanju svih domaćih antipartizanskih snaga i njihovom ulasku u sastav JVuO donijeta je na sastancima između predstavnika kvislinške vlade i kvislinških vojnih formacija sa predstavnicima JVuO, održanim početkom septembra, najprije u [[Beograd]]u, potom u [[Pranjani]]ma. Na inicijativu Nedićevog ministra prosvete [[Velibor Jonić|Velibora Jonića]], 2. septembra održan je u Beogradu sastanak na kome su se okupili komandant SDK general [[Kosta Mušicki]], komandant SDS general [[Borivoje Jonić]], bivši komandant SDS general [[Stevan Radovanović]], povjerenik JVuO za Beograd Ivan Pavlović, [[Boško Bećarević]], šef Antikomunističkog odseka Specijalne policije Uprave grada Beograda, kao i upravnik grada Beograda [[Dragomir Dragi Jovanović]]. Prema Jonićevu svjedočenju pred istražnim organima po završetku rata, glavna tema sastanka je bilo vojničko objedinjavanje i izrada zajedničkog plana za „odbranu Beograda i sprečavanje nereda na taj način što će se onemogućiti pobuna komunista i simpatizera NOP-a u Beogradu, što će se oduzeti od Nemaca vojni i značajni objekti da ne bi bili bačeni u vazduh, jednom rečju da se Beograd vojnički osvoji i na taj način spreči ulazak NOV-a i Crvene Armije... Računalo se posle toga da se pozove i kralj, obrazuje vlada i cela Jugoslavija stavi pod njegovom upravom...“<ref>Nebojša Stambolija, Srpska državna straža 1942-1944. Doktorska disertacija, [[Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu]], 2020, str. 240-241.</ref> Istog dana, neposredno nakon ovog sastanka, komandant SDS Borivoje Jonić (rođeni brat ministra Velibora Jonića) izdao je „Instrukciju za rad SDS“. General Borivoje Jonić navodi da se „jednodušno i spontano, ceo Srpski narod opredelio za Kralja, monarhiju i slobodnu i nezavisnu državu, zasnovanu na demokratskim principima“. U „Instrukciji“ piše: {{izdvojeni citat|U vezi s tim i sve današnje oružane Srpske snage ujedinjene su i bore se na braniku Srpskog nacionalizma. Svaka Srpska nacionalna oružana snaga ima za sobom svoj rad, život i borbu. Svaka od njih imala je i opravdanih razloga za svoje ustrojstvo i današnje postojanje. Sve postojeće male razlike u zadatku i dodeljenoj ulozi u završnici ovog rata nestale su, '''TAKO DA DANAS IMAMO JEDNU JEDINSTVENU I NEDELJIVU SRPSKU VOJSKU''', sa kojom hteli — ne hteli, moraju računati svi naši prijatelji i neprijatelji... U ostvarenju postavljenog jednog cilja, vođeni jednom idejom vodiljom, jednodušni i ujedinjeni, svi Srpski oružani odredi — '''NACIONALNI ČETNICI, STRAŽARI, GRANIČARI, DOBROVOLJCI I GARDISTI''', dobili su i u završnici rata svaki svoju ulogu i svoj zadatak... Na Srpsku državnu stražu se računa da ona u interesu Kralja, Otadžbine i naroda mora svoj zadatak u potpunosti da izvrši.<ref>Vojni arhiv, Nedićeva arhiva, 140–4–3, Instrukcija za rad SDS, 2. septembar 1944.</ref><ref>Nebojša Stambolija, n. d., str. 241.</ref>}} Već narednog dana, 3. septembra, general Jonić je izdao naredbu u kojoj najprije konstatuje da „u poslednje vreme dešava se, da pojedini oficiri i ostali pripadnici SDS, dobijaju neposredno naređenje od pojedinih četničkih komanada na terenu da pređu na službu u četničke jedinice“. Stoga, general Jonić podcrtava svojim potčinjenim da je „Načelnik štaba Vrhovne komande, armiski đeneral Gospodin Draža Mihailović saopštio Pretsedniku Srpske vlade: da oficiri i svi ostali pripadnici SDS imaju ostati na službi u SDS, da nije potrebno da pomenuta lica prelaze u sastav četničkih jedinica bez njegovog zahteva upućenog Pretsedniku Srpske vlade i po dobivenoj saglasnosti Pretsednika Srpske vlade“.<ref>VA, NdA, 140–4–4, Komanda SDS svim štabovima i jedinicama SDS, 3. septembra 1944.</ref><ref>Nebojša Stambolija, n. d., str. 242.</ref> Nakon sastanka od 2. septembra, 6. septembra je uslijedio novi sastanak. Na poziv ravnogorske komande Beograda, u selo Pranjani (nedaleko od [[Ravna gora|Ravne gore]], blizu [[Čačak|Čačka]]) su došli predstavnici svih kolaboracionističkih vojnih formacija na sastanak sa Dražom Mihailovićem. Predstavnik SDK je bio kapetan Radoslav Protić, ispred SDS je bio prisutan major Ljubiša Mikić, dok je [[Srpsku graničnu stražu]] predstavljao major Dragiša Jevtić. Pored Mihailovića, ispred Vrhovne komande JVuO, sastanku su prisustvovali potpukovnici [[Mirko Lalatović]] i [[Luka Baletić]]. Kako navodi [[Dimitrije Ljotić|Ljotićev]] sekretar [[Boško Kostić]], Mihailović je tada donio odluku o objedinjavanju svih „nacionalnih snaga“ i njihovom ulaženju u sastav Jugoslovenske vojske u otadžbini. Sve tri kolaboracionističke formacije trebalo je privremeno da zadrže svoju strukturu i starješinski kadar.<ref>Nebojša Stambolija, n. d., str. 242—243.</ref> Kostić bilježi i riječi Draže Mihailovića sa sastanka: {{izdvojeni citat|Ovom prilikom đeneral Draža Mihajlović je rekao delegatima: <br /> „Vi legalni odredi treba da činite jezgro naše buduće vojske...“<ref>Boško N. Kostić, Za istoriju naših dana — Odlomci iz zapisa za vreme okupacije, Lil (Francuska), 1949, str. 165.</ref>}} [[6. 9.|6. septembra]] [[1944]]. [[Srpska državna straža]] je stavljena pod komandu generala [[Dragoljub Mihailović|Dragoljuba Mihailovića]].<ref>[http://www.znaci.org/00001/4_14_4_61.htm Zbornik NOR-a, XIV/4, Beograd, 1985.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221024030236/https://www.znaci.org/00001/4_14_4_61.htm |date=2022-10-24 }}, str. 211-212.</ref> Sjutradan je general [[Miroslav Trifunović|Miroslav Trifunović Dronja]], četnički komandant Srbije, radiogramom obavijestio Dražu Mihailovića: {{izdvojeni citat|Na dan 6. septembra 1944. javio mi se komandant Srpske državne straže đeneral Borivoje Jonić, koji mi je stavio pod komandu Srpsku državnu stražu. To isto je učinio i đeneral Kosta Mušicki sa svojim dobrovoljcima.<ref name="ReferenceC">[https://znaci.org/00001/11_73.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje OBMANE DRAŽE MIHAILOVIĆA]</ref>}} Samo dan ranije, general Draža Mihailović primio je u Koceljevi kod [[Šabac|Šapca]] generala Kostu Mušickog i razgovarao s njim o koordiniranju dejstava snagâ JVuO i SDK u borbi protiv NOVJ.<ref name="Milan Borković 1944">[http://www.znaci.org/00001/155_4.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, I-II, Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230604192713/https://znaci.org/00001/155_4.pdf |date=2023-06-04 }}, str. II/337.</ref><ref>Boško N. Kostić, n. d., str. 166.</ref> General Miroslav Trifunović je 7. septembra 1944. obavijestio potčinjene da je Srpska državna straža u potpunosti integrisana u Mihailovićevu JVuO, i da će nadalje biti pod njegovom neposrednom komandom: {{izdvojeni citat|Pošto je SDS ušla u sastav naše vojske i dobila specijalan zadatak, to zabranjujem pozivanje i uzimanje oficira, podoficira i vojnika iz njenog sastava bez moga odobrenja. Isto tako zabranjujem uzimanje prevoznih sredstava i oružja SDS. Ako se gde desio koji slučaj pozivanja i uzimanja ljudstva, ono se ima odmah vratiti u svoju jedinicu. Naročito odmah vratiti oduzeto oružje i prevozna sredstva jer se na njih računa pri izvršenju datog im zadatka. Straža stoji u pogledu zadataka pod mojom komandom i ako se ima potrebe za njeno korišćenje tražiti ga od mene.<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kutija 127, registarski broj 38/1.</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_61.htm Obaveštenje štaba Komande Srbije od 7. septembra 1944. potčinjenim jedinicama o ulasku jedinica Srpske državne straže u sastav četničkih jedinica pod komandom štaba Komande Srbije], Zbornik dokumenata i podataka NOR-a, tom XIV, knjiga 4, Vojnoizdavački zavod, Beograd, 1985 – dokument broj 61.</ref>|General [[Miroslav Trifunović]], komandant Srbije JVuO}} Poslije sastanka u Pranjanima, 8. septembra 1944. godine, komandant Srbije JVuO general Miroslav Trifunović iznova je naredio da se „ništa ne uzima od Srpske državne straže“ jer „ovi delovi oružane sile imaju se smatrati kao naše jedinice. Svako vrbovanje, odvođenje i primanje pripadnika Državne i Granične straže ima se potpuno obustaviti.“<ref>Vojni arhiv Beograd, Četnička arhiva, 77–4–10.</ref><ref>Nebojša Stambolija, n. d., str. 312, fus. 831.</ref> I njemački je okupator registrovao stavljanje srpskih kvislinških formacijâ pod komandu generala Mihailovića. Tako će se na kraju jednog izvještaja o situaciji u okupiranoj Jugoslaviji od 8. novembra 1944, sačinjenog za potrebe [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] u vrijeme povlačenja s [[Balkan]]a, naći i sljedeći podatak: „Potvrđeno: General Jonić prenio 12. IX naređenje generala Mihailovića Srpskoj državnoj straži.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=707&rec=311&roll=189 NARA, T311, Roll 189, frame no. 001193.] <br /> ({{jez-njem|"Bestätigt: General Jonic, übermittelte 12.9. Befehle des General Mihajlovic an die SSW."}})</ref> Nakon što su jedinice [[Prvi proleterski korpus NOVJ|Prvog proleterskog korpusa NOVJ]] zauzele [[Požega|Požegu]], major [[Dragoslav Račić]], komandant [[Četvrta grupa jurišnih korpusa JVuO|Četvrte grupe jurišnih korpusa JVuO]], elitne četničke formacije tokom [[Bitka za Srbiju|bitke za Srbiju]], izdao je potčinjenim komandantima sljedeće naređenje: {{izdvojeni citat|Prva, šesta i 37. komunistička divizija sa glavninom svojih snaga nalazi se južno od Užica u oblasti Čajetine. Sa prednjim delovima komunisti su blokirali Užice i zauzeli Požegu držeći i položaje između Požege i Užica. U Užicu nalaze se jedan bataljon Nemaca, jedan Bataljon Dobrovoljaca i bataljon SDS. Na Jelovoj Gori Zlatiborski korpus. U oblasti Karana naš četvrti jurišni korpus, a između Karana i Požege Zapadno Moravska grupa kapetana Miloševića. U Jančićima novoformirani prvi korpus. Iz Čačka danas su krenuli dva bataljona Nemaca. U Čačku kao rezerva ostaju dva bataljona dobrovoljaca. Četvrta grupa jurišnih korpusa izvršiće koncentrični napad na Požegu, gde će se koncentrisati naše snage i produžiti u pravcu Užica.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_58.htm Zapovest Štaba 4. grupe jurišnih korpusa od 4. septembra 1944. komandantima 1, 3. i 5. jurišnog korpusa i Šumadijske brigade za napad na jedinice 1. proleterskog korpusa NOVJ u rejonu Užičke Požege], Zbornik dokumenata i podataka NOR-a, tom XIV, knjiga 4, Vojnoizdavački zavod, Beograd, 1985 – dokument broj 58, strane 201—205.</ref>|Major [[Dragoslav Račić|Dragoslav S. Račić]], komandant [[Četvrta grupa jurišnih korpusa JVuO|Četvrte grupe jurišnih korpusa JVuO]]}} Kako bi naglasio strateški značaj ponovnog zauzimanja Požege za održanje ravnogorskih četnikâ u Srbiji, njihovom ključnom uporištu, major Račić je istog dana (4. IX), kada je formirana operativna grupa od 1500 ljudi iz sastava 1. ravnogorskog korpusa JVuO, u direktivi<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kutija 77, registarski broj 48/3.</ref> tim povodom zapisao: „Po padu Požege udruženim snagama očistiće se prostor do Užica odakle će se preduzeti opšta akcija svih antikomunističkih snaga prema Zlatiboru i prema Višegradu za tučenje komunističkih snaga i izbacivanje iz Srbije. Naša ideja manevra je tući komuniste u oblasti Požege i Užica, a potom prikupiti sve snage za dalje uništenje crvenih na prostoru Srbije... '''Prema tome borba u koju stupamo je odlučujuća za Srbiju, odlučujuća za Jugoslaviju i za ceo Balkan, jer od naše pobede ili poraza i od brzine rada zavisi da li će na naše tlo Amerikanci ili Sovjeti'''.“ U ovom periodu, ravnogorski odredi su pomagali i mobilizaciju snaga Vlade nacionalnog spasa. Prema naredbi od 25. avgusta 1944. ponovo je formiran 1. bataljon SDS u Beogradu. 3. septembra 1944, popunu u ljudstvu za 1. bataljon obezbijedio je kapetan [[Nikola Kalabić]], komandant [[Gorske garde]] JVuO. Ovaj je bataljon 5. septembra upućen u [[Sopot]], da bi već sljedećeg dana ušao u sastav JVuO. Na licu mjesta su od ovog bataljona stvorena dva i upućena ka [[Aranđelovac|Aranđelovcu]], ali su kasnije uništena od strane [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOVJ]].<ref>Kоста Николић, Историја Равногорског покрета 1941-1945, књига друга, Београд, 1999, стр. 243-244, 268.</ref><ref>Борис Томанић, Горска гарда Њ. в. краља Петра Другог у орашачком срезу. Формација, борбе, злочини. Војноисторијски гласник, Институт за стратегијска истраживања – Одељење за војну историју Министарства одбране Републике Србије, 2017, стр. 129.</ref> I u Šabačkom okrugu, shodno sporazumu sa komandantom III puka SDK, ravnogorske okružne vlasti su po naređenju majora Dragoslava Račića, komandanta Cersko-majevičke grupe korpusa JVuO, odobrile mobilizaciju 520 ljudi za popunu III dobrovoljačkog puka u [[Šabac|Šapcu]].<ref>AVII, Ča, kut. 77, reg. br. 42/3.</ref><ref>Бојан Б. Димитријевић, Војска Недићеве Србије 1941-1945, Београд, 2011, стр. 346.</ref> Kolaboracija jedinica Srpskog dobrovoljačkog korpusa sa snagama JVuO pod komandom Draže Mihailovića dostigla je vrhunac tokom ključne bitke za oslobođenje Srbije. Riječ je o [[Bitka na Jelovoj gori|bici na Jelovoj gori]], u kojoj su četnici bili poraženi te praktično izbačeni iz Srbije. Naime, u blizini [[Valjevo|Valjeva]], 11. septembra 1944. partizani su napali kolonu u kojoj se nalazio Dragoljub Mihailović, četnička Vrhovna komanda, [[Centralni nacionalni komitet]] i američka vojna misija sa pukovnikom [[Robert Harbold McDowell|McDowellom]] na čelu.<ref>[https://znaci.org/00001/40_72.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje SLOM NJEMAČKO-ČETNIČKE OBRANE U ZAPADNOJ SRBIJI]</ref> Jedinice NOVJ su nastavile da gone ovu četničku grupu i 13. septembra opkolili su Mihailovića na sektoru [[Divci]]—[[Mionica]]. Našavši se u gotovo bezizlaznoj situaciji, Mihailović se radio-vezom obratio za pomoć [[Kosta Mušicki|Kosti Mušickom]], komandantu SDK. General Mušicki je telefonom naredio III bataljonu Prvog puka SDK iz Valjeva da krene Mihailoviću u pomoć. Ljotićevci su stigli u posljednji čas i znatno pomogli četnicima s Mihailovićem na čelu da se izvuku iz partizanskog obruča i upute prema [[Koceljeva|Koceljevi]].<ref>Младен Стефановић, Збор Димитрија Љотића, Београд, Народна књига, 1984, стр. 287.</ref> Ovom prilikom, partizani su zaplijenili arhive četničke Vrhovne komande i Centralnog nacionalnog komiteta.<ref>[https://www.znaci.org/00001/77.htm Đorđe Orlović: Šesta lička proleterska divizija „Nikola Tesla“, Vojnoizdavački i novinski centar, Beograd, 1990, str. 424.]</ref> [[Datoteka:Dimitrije Ljotić i supružnici Dragojla i Milovan Popović izlaze iz Zavoda za prinudno vaspitanje omladine.png|200px|mini|desno|Supružnici Dragojla i Milovan Popović u društvu Dimitrija Ljotića prilikom njegove posjete Zavodu za prinudno vaspitanje omladine u Smederevskoj Palanci.]] [[Milovan Popović]], upravnik [[Zavod za prinudno vaspitanje omladine|Zavoda za prinudno vaspitanje omladine]] u [[Smederevska Palanka|Smederevskoj Palanci]] i simpatizer Ljotićevog [[ZBOR]]-a, napustio je Zavod 10. septembra 1944. i pridružio se Mihailovićevim četnicima, dok je Zavod formalno prestao da postoji 3. oktobra 1944.<ref>Александар Стојановић, Завод за принудно васпитање омладине у Смедеревској Паланци: старе контроверзе и нова тумачења. Институт за новију историју Србије, 2016, стр. 61.</ref> 4. septembra 1944, upravnik Milovan Popović depešom obavještava Velibora Jonića, ministra prosvete i vera u vladi Milana Nedića: {{izdvojeni citat|Čast mi je izvestiti Vas da sam u vezi Vašeg strogo poverljivog akta br. 16 od 30 avgusta 1944 godine poslao danas u srpske oružane odrede po dobrovoljnoj prijavi i slobodnom izboru 104 pitomca i to: u Srpski dobrovoljački korpus 53, u Srpsku državnu stražu 26 i u odrede Draže Mihailovića 25.<ref>''Документи о издајству Драже Михаиловића — књига 1'', Државна комисија за утврђивање злочина окупатора и његових помагача, Београд, 1945, док. бр. 653, стр. 548.</ref>}} Prije rata, Milovan Popović se nalazio na čelu [[Antikomunističke lige]],<ref>Бранислав Божовић, Специјална полиција у Београду 1941-1944, Завод за уџбенике, Београд, 2014, стр. 498, фус. 187.</ref> a bio je i asistent na [[Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu|Filozofskom fakultetu]] u Beogradu. Popović je bio jedan od organizatora [[Antimasonska izložba|Antimasonske izložbe]] oktobra 1941. Zavod za prinudno vaspitanje omladine bio je specijalni logor za izolaciju i ideološku indoktrinaciju prokomunističke omladine, formiran od strane kvislinških vlasti u Smederevskoj Palanci, 22. septembra 1942. Osnivanje logora bilo je omogućeno Uredbom o prinudnom vaspitanju omladine (15. jul 1942), koju je potpisao predsednik kvislinške vlade Milan Nedić. Tokom dve godine postojanja logora, kroz to mesto za izolaciju prošlo je 1.270 omladinaca i omladinki, od kojih je skoro polovina bila iz Beograda (mahom aktivisti i aktivni simpatizeri srednjoškolske organizacije [[Savez komunističke omladine Jugoslavije|SKOJ]]-a). Zatvorena omladina je bila podvrgnuta sistematskom ideološkom prevaspitanju, koje su vršili logorski „vaspitači“ – pripadnici organizacije NP Zbor. Zamenica upravnika logora i upravnica ženskog dela logora bila je Popovićeva supruga, Dragojla Ostojić Popović.<ref>Mesta stradanja i antifašističke borbe u Beogradu 1941–44. Priručnik za čitanje grada. Rosa Luxemburg Stiftung Southeast Europe, Beograd, 2016, str. 71-72.</ref> Upravnik Popović je tretman zatočenika Zavoda okarakterisao kao „blag režim, ali uvek pod znakom mača“.<ref>Александар Стојановић, н. ч., стр. 52.</ref> U depeši poslatoj 21. marta 1945. vojvodi [[Momčilo Đujić|Momčilu Đujiću]], general Mihailović o Popoviću zapisuje kratku opasku: „Potpukovnik Milovan Popović, zabušant, neupotrebljiv.”<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_192.htm Izvod iz Knjige poslatih depeša štaba Vrhovne komande od 12. decembra 1944. do 7. aprila 1945. godine]</ref> Popović je ostao u JVuO sve do kraja rata i poginuo je 1945. godine u [[Bosna (regija)|Bosni]] kao četnički odmetnik.<ref>Branislav Božović – Mladen Stefanović: MILAN AĆIMOVIĆ – DRAGI JOVANOVIĆ – DIMITRIJE LJOTIĆ, Centar za informacije i publicitet, Zagreb, 1985, str. 298.</ref> Isljednik IV (antikomunističkog) odseka beogradske Specijalne policije [[Sergije Golubjev]] posvjedočio je poslije rata o Popovićevoj pogibiji u redovima JVuO: {{izdvojeni citat|Znam da je logor u Smederevskoj Palanci bio raspušten 1944. godine... Upravnik istog Popović (Milovan) sa odredom straže koja je čuvala logor i sa nekoliko vaspitača pobegao [je] iz logora i priključio se štabu DM. Prilikom nekog napada on je poginuo, dok je njegova žena dr Dragojla uspela da pobegne u Nemačku, gde sam je lično video u Beču.<ref>Историјски архив Београда, 4224/МГ — 626.</ref><ref>Бранислав Божовић, Специјална полиција у Београду 1941-1944, Завод за уџбенике, Београд, 2014, стр. 367, фус. 791.</ref>}} Boško N. Kostić, lični sekretar Dimitrija Ljotića, ostavio je u emigraciji zapis o Popovićevom prisustvu u Mihailovićevom štabu.<ref>Boško N. Kostić, n. d., str. 215.</ref> On navodi da je Mihailovića zamolio da Popović, zajedno s njim (Kostićem) pođe za [[Slovenija|Sloveniju]], gdje su se okupile sve nacionalne snage pod komandom generala [[Miodrag Damjanović|Miodraga Damjanovića]]: {{izdvojeni citat|Zamolih đenerala Mihajlovića da pošalje s nama i Milovana Popovića, koji je bio šef antikomunističkog odeljenja u štabu Draže Mihajlovića. Popovića traži [[Matija Parac|đeneral Parac]] za propagandu, a mi bi ga, eventualno, poslali u [[Švajcarska|Švajcarsku]] radi naše nacionalne propagande, jer njega svi smatramo jednim od najboljih poznavalaca komunizma. Đeneral Mihajlović je odgovorio da nema ništa protiv, smatra čak da je ideja dobra i naredio je da se odmah pozove Milovan Popović. Kako se M. Popović nalazio u dvorištu, ubrzo uđe unutra našto mu đeneral Mihajlović reče: „Vas traži đeneral Parac. Spremite se da s g. Kostićem putujete u Sloveniju.“}} Kostićevo svjedočenje se u potpunosti poklapa sa navodima još jednog ljotićevskog emigranta. Riječ je o [[Borivoju Karapandžiću]], predratnom članu JNP ZBOR, koji je za vrijeme okupacije bio referent Odeljenja državne propagande za Okrug valjevski<ref>Milan Radanović, Kazna i zločin: Snage kolaboracije u Srbiji: odgovornost za ratne zločine (1941-1944) i vojni gubici (1944-1945), Rosa Luxemburg Stiftung Southeast Europe, Beograd, 2015, str. 249, fus. 653.</ref> i prosvetar u jedinicama SDK. U knjizi ''Građanski rat u Srbiji 1941—1945'', objavljenoj [[1958]]. godine u [[Cleveland, Ohio|Clevelandu]] ([[Sjedinjene Američke Države|SAD]]), Karapandžić piše sljedeće: {{izdvojeni citat|Za Upravnika Zavoda u Smederevskoj Palanci đeneral Nedić postavio je Generalnog sekretara predratnog Jugoslovenskog Antimarksističkog Komiteta Milovana Popovića (bio posle Ratka Živadinovića), jednog od najspremnijih antimarksističkih teoretičara i najbeskompromisnijih antikomunističkih boraca, koga je 1944. godine Draža Mihailović postavio za Šefa propagande Vrhovne komande Jugoslovenske vojske u Otadžbini.<ref>Боривоје М. Карапанџић, Грађански рат у Србији 1941—1945. Друштво Хиландар, Ваљево, 2010, стр. 149.</ref>}} U neposrednoj okolini Beograda, izvršeno je okupljanje jedinicâ Srpske državne straže, Srpske granične straže, kao i raznih četničkih grupâ. 5. oktobra 1944, sve ove jedinice su napustile Beograd i uputile se ka [[Jagodina|Jagodini]]. Nakon dolaska u Jagodinu 6. oktobra, a u dogovoru sa Mihailovićevim komandantom Srbije generalom Miroslavom Trifunovićem, od tih je od jedinica formiran [[Srpska državna straža|Srpski udarni korpus]] (SUK) sa tri divizije. Za komandanta korpusa imenovan je divizijski general [[Stevan Radovanović]], za njegovog pomoćnika brigadni general Borivoje Jonić (komandant SDS), za načelnika štaba major [[Danilo Dača Stojanović]], dok su za komandante divizijâ imenovani: [[Branimir Brana Živković]] (do tada načelnik Operativnog odeljenja SDS), Dragutin Redić (do tada komandant SDS Kraljevačke oblasti) i [[Ljudevit Pogačar]] (do tada komandant SGS), svi pukovnici. SUK je tada brojao oko 6.800 ljudi.<ref>Боривоје М. Карапанџић, н. д., стр. 337.</ref><ref>Zbornik NOR-a, tom XIV, knjiga 4, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1985, str. 211, fus. 2.</ref> Kao dio Mihailovićeve vojske, SUK se konstantno borio sa jedinicama [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOVJ]]. Zajedno sa nemačkom vojskom i četnicima iz Srbije tokom novembra [[1944]], SUK učestvuje u [[proboj četnika i Nemaca iz Srbije|proboju Armijske grupe E kroz Sandžak]] i [[Proboj Armijske grupe E kroz istočnu Bosnu|istočnu Bosnu]]. Ipak, jedinice SDK nisu se povukle iz Srbije u pravcu Bosne, kako su to učinile objedinjene jedinice JVuO i SDS, već u pravcu [[Slovenija|Slovenije]], preko teritorije [[Srem]]a i [[Slavonija|Slavonije]] odnosno preko teritorije [[NDH]]. Jedinice JVuO i SDS napustile su teritoriju Srbije 15-20. oktobra 1944. Nemci su izvršili evakuaciju jedinica SDK kako bi ih spasili od uništenja u sukobu sa [[Crvena armija|Crvenom armijom]] i NOVJ. Dimitrije Ljotić je 4. oktobra 1944. uputio delegaciju od 33 pripadnika SDK i fašističkog pokreta Zbor u Crnu Goru, kako bi ubedili [[Pavle Đurišić|Pavla Đurišića]], komandanta crnogorskih četnika da se evakuišu u pravcu Slovenije, gde je planirano da se povuku i Ljotićeve jedinice. Njemačke vojne vlasti su 1. oktobra izvijestile generala Nedića da je njegova vlada razriješena dužnosti, te da Beograd od 3. oktobra postaje operativna vojna zona. Nakon rata, general Borivoje Jonić će posvjedočiti da je u Nedićevom kabinetu 2. oktobra održan sastanak kojem su, pored Nedića i Jonića, prisustvovali general [[Miodrag Damjanović]], šef kabineta Milana Nedića, zatim komandant SDK general Kosta Mušicki i pukovnik Ljudevit Pogačar, komandant Srpske granične straže. Na sastanku je Nedić prisutne obavijestio da će se sa članovima vlade evakuisati u [[Austrija|Austriju]] i da su svi oslobođeni položene zakletve. Generalu Joniću je poručio da bi pripadnici SDS i SGS trebalo da se priključe odredima JVuO.<ref>Nebojša Stambolija, n. d., str. 263.</ref> Kao razlog(e) za pridruživanje kvislinških snaga Mihailoviću, general Milan Nedić je naveo: {{izdvojeni citat|Situacija je po našu nacionalnu stvar propala. Sovjetska armija ulazi u Srbiju, a za njima i komunisti koji će uzeti vlast. Mi se moramo ukloniti. Ja sa članovima vlade odlazim u Austriju. Dobrovoljački korpus doneo je odluku da ide u Sloveniju. Vas, Joniću, Srpsku državnu stražu i ceo srpski narod ostavljam Draži Mihailoviću, jer ste vi od početka pripadali njemu!<ref>Петар Мартиновић Бајица, ''Милан Недић'', Београд, 2003, стр. 371.</ref><ref>Branislav Božović – Mladen Stefanović: MILAN AĆIMOVIĆ – DRAGI JOVANOVIĆ – DIMITRIJE LJOTIĆ, Centar za informacije i publicitet, Zagreb, 1985, str. 274.</ref>}} Trećeg oktobra, Milan Nedić je održao posljednju sjednicu Vlade u Beogradu i tom prilikom saopštio ministrima da njihova evakuacija može početi svakog trenutka. Jedan primarni izvor najbolje oslikava kakva je panika zavladala među pripadnicima kvislinškog aparata i članovima Mihailovićeve organizacije neposredno prije povlačenja iz glavnog grada. Riječ je o pismu<ref>AVII, Nedićeva arhiva, reg. br. 2/2, fas. 2, kut. 164.</ref> koje je (u ponoć istog dana) sastavio Nedićev ministar privrede dr [[Milorad Nedeljković]], a koje je namijenio Odeljenju državne propagande pri Predsedništvu Ministarskog saveta. U pismu dr Nedeljkovića, između ostalog, navedeno je i sljedeće: {{izdvojeni citat|Danas na sednici Vlade donesene su važne, sudbonosne odluke... Gospodin predsednik nam je saopštio da je nemački komandant za Jugoistok večeras proglasio Beograd i Srbiju operativnim područjem u najstrožem smislu. Od ovog trenutka (ponoć) važi opsadno stanje u Beogradu. Funkciju srpske vlade preuzimaju nemačke vlasti. Srpska vlada premešta se u Nemačku da preuzme tamo svoju političku i nacionalnu dužnost, okupljajući oko sebe sve Srbe koji se tamo nalaze (preko 300.000), kao i one koji će se ovih dana evakuisati, i to je sva naša inteligencija, činovništvo i srpski oružani odredi (S.D. straža, S.D. korpus, Granična straža i Srpska garda). Danas su dobili pasoš u Nemačkom poslanstvu i svi članovi Ravnogorskog pokreta i mnogi političari iz demokratskih frakcija. Saopštavam Vama i svima činovnicima, ko god želi da se evakuiše, neka se javi u Predsedništvu Vlade. Voz za vozom ići će neprekidno, sve će formalno svršavati Kabinet Predsedništva. U šumu je nemoguće ići, jer je usled odlaska Draže Mihailovića preko Drine za Hercegovinu (Italiju) izazvano rasulo u njegovim odredima i četnici se razilaze i neće više da se biju. Ovo je njihovo usmeno zvanično izjavljivanje u Predsedništvu danas ceo dan.<ref>Бранислав Божовић, н. д., Београд, 2014, стр. 369.</ref>}} General [[Hans-Gustav Felber]], vojnoupravni komandant Jugoistoka, izdao je 6. oktobra 1944. naređenje da komanda nad odredima Srpske državne straže i Granične straže ima preći u ruke generala Miodraga Damjanovića, šefa kabineta generala Nedića: {{izdvojeni citat|Gospodine premijeru [Nediću]! <br /> Slažem se da se general-majoru Damjanoviću povjeri zapovjedništvo nad srpskim oružanim snagama, s izuzetkom [[Srpski dobrovoljački korpus|SDK]]. Po mom mišljenju, ovaj korpus mora ostati u provjerenim rukama generala Mušickog.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=875&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000871.] <br /> ({{jez-njem|"An den Präsidenten den serbischen Ministerrates Herrn Generaloberst Nedić. Herr Ministerpräsident! <br /> Ich bin damit einverstanden, dass der Generalmajor Damjanović mit der Führung der serbischen bewaffneten Verbände mit Ausnahme des SFK betraut wird. Dieses Korps muss meiner Auffassung noch in den bewährten Händen des General Mušićki [sic!] bleiben. Mit dem Ausdruck meiner vorzüglichen Hochachtung."}})</ref>|Naredba generala Hansa Felbera od 6. X 1944. godine}} Kao glavni Mihailovićev pouzdanik u Nedićevoj upravi, general Damjanović se sa komandantima Straže odmah stavio pod komandu JVuO. Ove jedinice, preimenovane u Srpski udarni korpus, pridružile su se tako ostalim četničkim trupama u povlačenju prema Sandžaku. Ovo je savezništvo, pak, bilo kratkog daha i ubrzo će se raspasti.<ref>[https://znaci.org/00001/40_74.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje ČETNICI SE POVLAČE IZ SRBIJE]</ref> Pripadnici SDS su iz Jagodine, preko Kruševca, 14. oktobra 1944. pristigli u Kraljevo gde su se sastali sa četnicima i stavili se pod Mihailovićevu komandu. Pravac povlačenja SDS i glavnine JVuO išao je od Kraljeva preko Raške, Novog Pazara, Sjenice, Prijepolja i Pljevalja ka istočnoj Bosni, uz učestale sukobe sa NOVJ i evidentne gubitke.<ref>[https://www.znaci.org/00001/155_5.pdf Milan Borković, n. d., Beograd, 1979.], str. II/355-359.</ref> [[Božidar Bećarević|Božidar Boško Bećarević]], prije nego što je početkom oktobra 1944. pobjegao iz Srbije u [[Beč]], bio je šef IV (antikomunističkog) odseka Specijalne policije Uprave grada Beograda. U Beču je, po nalogu [[Gestapo]]a, radio na organizovanju i pripremanju [[Lovačke grupe Jugoistok|grupa za izvršenje diverzantsko-terorističkih zadataka]] u Srbiji. Draža Mihailović je 1. decembra 1944. uputio pismo pukovniku [[Gojko Borota|Gojku Boroti]], komandantu Romanijskog korpusa JVuO u kome ga obavještava o ubacivanju diverzantsko-terorističkih grupa u Srbiju i ulozi Vrhovne komande JVuO u tome. Pukovnika Borotu, koji je bio četnički oficir za vezu sa njemačkim snagama u [[Sarajevo|Sarajevu]], general Mihailović obavještava da bi Bećarević trebalo da bude jedan od organizatora ovih skupina u službi Gestapoa: {{izdvojeni citat|Beć.[arević] sa njegovim ljudstvom može biti primljen i prebačen u Srbiju. Veoma je važno da niko ne zna za njihovo ubacivanje u Srbiju, pa čak ni dolazak kod nas. Naš svet suviše mnogo priča i ja dobro krijem još odavde sve one koje ubacujem. Zato ćemo prihvat Beć. sa njegovim ljudima organizovati tako da niko ovde ne zna za njih. Pitanje je samo da li je bolje da ih prebacimo iz oblasti Semberije ili u oblasti Višegrada. To kao i sve detalje dogovorićemo se kad dođete kod mene.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_114.htm Pismo Draže Mihailovića od 1. decembra 1944. komandantu Komande Sarajeva o ubacivanju četničkih i gestapovskih diverzantsko-terorističkih grupa u Srbiju]</ref><ref>Milan Radanović, n. d., str. 515, fus. 1385.</ref>}} Kako je u praksi izgledalo rukovođenje Srpskim udarnim korpusom (SUK) od strane generala Draže Mihailovića, može se vidjeti i iz njegova naređenja od 26. decembra 1944. godine za napad na [[Tuzla|Tuzlu]]: {{izdvojeni citat|NAREĐUJEM: 1. — Diviziski đeneral [[Steva Radovanović]] zadržaće pod svojom neposrednom komandom I i II diviziju SUK-a i Vlaseničku brigadu kapetana Tuševljakovića. Komandu nad II divizijom na mesto poč. puk. Redića privremeno da primi đeneral straže Borivoje Jonić. General Radovanović sa I i II divizijom i Vlaseničkom brigadom izvršiće širi bočni obuhvat prema komunističkom levom boku i zato sve svoje snage da krene pravcem: s. Zukići — s. Naseoci — s. Svojat — s. Lukavica — s. Bašigovci i dalje na severni deo s. Đurđevika. General Radovanović neka odmah sastavi radio stanicu I divizije iz svoga korpusa i neka veštiji radio telegrafista uspostavi vezu samnom sa ispravnom stanicom, a neispravnu stanicu poslati odmah u Vrhovnu komandu.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_127.htm Zapovest štaba Vrhovne komande JVUO od 26. decembra 1944. potčinjenim jedinicama za napad na Tuzlu]</ref>|General [[Dragoljub Mihailović]]}} Mjesec dana ranije, general Borivoje Jonić je od štaba Draže Mihailovića zatražio da se ljudstvo SUK-a preda [[Saveznici u Drugom svetskom ratu|savezničkim]] snagama. General Jonić moli 26. novembra 1944. da se „izveštaj dostavi Vrhovnoj Komandi kojoj sam ja kao i svi pripadnici SUK-a svom dušom odan i za koju sam radio i žrtvovao se do maksimuma od 1941. godine pa do danas“. Istog dana, general Stevan Radovanović (Jonićev pretpostavljeni), u dopisu komandantu Srbije JVuO generalu Miroslavu Trifunoviću, sumira ratni angažman generala Jonića na sljedeći način: {{izdvojeni citat|Prednji raport pomoćnika mog dostavljam Komandantu s molbom da se dostavi Vrhovnoj Komandi. G. đeneral Jonić bio je komandant Srpske državne straže i kao takav stavio je Srpsku državnu stražu na raspoloženje Vrhovnoj Komandi, ma da je mogao svu SDS da raspusti, kako je i dobio naređenje od đenerala Nedića. On, kao nacionalista koji je za 2 1/2 godine svoje službe to i pokazao pomažući pokret đenerala Draže Mihailovića u svima pravcima nije hteo da SDS raspusti već ju je stavio na raspoloženje Vrhovnoj Komandi i đeneralu Draži Mihailoviću.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_107.htm Raport pomoćnika komandanta Srpskog udarnog korpusa od 26. novembra 1944. komandantu korpusa da se korpus preda anglo-američkim trupama]</ref>|General [[Stevan Radovanović]], komandant [[Srpski udarni korpus|Srpskog udarnog korpusa Jugoslovenske vojske u Otadžbini]]}} == Suđenje Mihailoviću i kolaboracionistima 1946. == {{main|Beogradski proces}} [[Datoteka:Draža pred sudom.jpg|thumb|desno|Optuženi [[Dragoljub Mihailović]] na [[Beogradski proces|suđenju u Beogradu]] [[1946]].]] Na posleratnom [[Beogradski proces|suđenju u Beogradu]] 1946. godine Draži Mihailoviću je, između ostalog, stavljena na teret saradnja sa [[vojna uprava u Srbiji|kvislinškom upravom u Srbiji]]. Mihailović se branio kako je saradnja sa kvislinškom vladom išla slučajno, mimo njegove želje: :Optuženi Mihailović: Sa Nedićem je bio sastanak... je taj sastanak za mene došao neočekivano, nisam ga želeo ni u kom slučaju. To se desilo jedno posle podne kada sam se odlučio da dođem na taj sastanak, da jedanput vidim šta hoće. Bio sam tada u selu Skakavicama. Uveče je došlo do toga sastanka, za koji, ponavljam, nisam nikakve želje imao. Šta me je upravo navelo na to, sam ne znam. :Pretsednik: Ko je bio prisutan na tome sastanku? :Optuženi: [[Luka Baletić]], [[Mirko Lalatović]], a ovde se još pominju i [[Nikola Kalabić]], [[Dragoslav Račić]], Damjanović i Nedić. :Pretsednik: Kakav je bio tok tih pregovora i šta se imalo na tome sastanku da postigne između vas i Nedića? :Optuženi: Ništa. Da kažem svašta i ništa... :Pretsednik: Pa kakvi su onda zaključci? :Optuženi: Nikakvi. Nešto su trabunjali oni koji su doveli do toga sastanka. Na insistiranje predsednika suda čemu taj sastanak sa Nedićem, Mihailović je na kraju izjavio da je na sastanak otišao "iz dosade": :Pretsednik: Kad na tom sastanku uopšte ništa nije postignuto, tako da je to bio jalov razgovor, zašto vam je bio potreban taj sastanak? :Optuženi: Uopšte je bio nepotreban. Verujem da je to bilo iz dosade, što me je moralo pritiskivati neko traženje, inače nikakvog razloga nije bilo. U nastavku odbrane, optuženi Mihailović je nastojao da prikaže kako je čak i liferovanje oružja od strane Nemaca išlo gotovo mimo njegove volje: :Pretsednik: Da nastavimo s ovim vašim sastankom sa Milanom Nedićem avgusta 1944 god. Da li vam je Nedić obećao ili se obavezao da će preko Nemaca uspeti da vam se liferuje veća količina oružja? :Optuženi: Ja nisam tražio da se meni liferuje od Nemaca. :Pretsednik: A da li vam je on obećao? :Optuženi: Nisam tražio. :Pretsednik: A da li vam je obećao, Sud to pita, da li vam je Nedić obećao ili se obavezao? :Optuženi: Ja sam kazao da neću od njih. :Pretsednik: Jeste li hteli da primite od [[Srpska državna straža|SDS]]. :Optuženi: Uvek. Zato sam kroz sve vreme i uzimao. :Pretsednik: Ko je snabdevao obućom, hranom i odećom SDS? :Optuženi: Sve su to snabdevali Nemci.<ref name="Saslušanje"/> Praveći analogiju sa partizanskom taktikom vršenja [[Napadi na garnizone NDH|napada na garnizone NDH]] u cilju dolaženja do veće količine oružja i municije, u završnoj je riječi general Mihailović pravdao četničku saradnju sa oružanim formacijama vlade generala Nedića na sljedeći način: {{izdvojeni citat|Sa nekoliko reči da se osvrnem na SDS i njeno iskorišćavanje. Nemam oružja i do njega nisam mogao da dođem na drugi način. Partizani nisu ništa drukčije radili sa domobranima. Ja verujem i znam da su neki domobrani po tri puta hvatani i opet puštani. SDS rad nije bio dobar. Kad smo počeli rad odozdo on nije uspevao, a kad smo počeli odozgo uspevali smo. Upisivali smo vojnike. Pod zakletvom smo slali vojnike i naredili da ne pođu pojedinačno nego po nekoliko njih i više zajedno u jedinice SDS. Tako smo dosta uradili.<ref name="Završna reč">{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/60_3_21.pdf |title=Miodrag Zečević: DOKUMENTA SA SUĐENjA DRAŽI MIHAILOVIĆU, Beograd 2001: Presuda Dragoljubu Mihailoviću i ostalima |format=PDF |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>|Završna reč optuženog Dragoljuba Mihailovića}} Uprkos ovakvoj odbrani, sudsko veće je u članu 3. presude utvrdilo da je Mihailović kriv: {{izdvojeni citat|Što je od samog početka svoje izdajničke delatnosti stupio u vezu sa Nedićem i drugim kvislinzima, otvorenim slugama okupatora, u cilju da održi okupaciju i objedini sve izdajničke snage protiv oslobodilačke borbe naroda Jugoslavije;<ref name="Presuda">{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/60_3_34.pdf |title=Miodrag Zečević: DOKUMENTA SA SUĐENjA DRAŽI MIHAILOVIĆU, Beograd 2001: Presuda Dragoljubu Mihailoviću i ostalima |format=PDF |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>|Presuda Dragoljubu Mihailoviću}} == Tumačenja == Brojni domaći i strani autori ukazivali su na saradnju četničkog pokreta Draže Mihailovića sa kvislinškom vladom Milana Nedića, kao na pojavu specifičnu za [[Nedićeva Srbija|teritoriju okupirane Srbije u Drugom svjetskom ratu]]. [[Stanislav Krakov]], predratni pripadnik [[Dimitrije Ljotić|Ljotićevog]] [[ZBOR]]-a, sestrić generala Milana Nedića i jedan od najbližih saradnika predsjednika srpske kvislinške vlade, piše o savezništvu Nedića i Mihailovića: {{izdvojeni citat|U istoriji okupirane Srbije i Jugoslavije može se zabeležiti sa nepobitnom tačnošću, da nijedan jedini put, ni u kakvoj prilici i na ma kome mestu nije došlo ni do jednog sukoba između četnika Draže Mihailovića i Oružanih odreda Nedićevih koji su potom dobili ime Srpske državne straže. Na protiv, od samog početka osnivanja tih Nedićevih oružanih odreda, pa do zavođenja komunističke vladavine u Jugoslaviji, vladala je bratska saradnja između odreda Nedićevih i Mihailovićevih, te su ovi drugi, kada god im je pretilo uništenje od nemačkih trupa, nalazili utočište u Nedićevim trupama, ulazeći tu kao „[[Legalizovani četnici|legalizovani odredi]]”. Iako je general Nedić bio stavljen kroz londonski radio pod [[Crne trojke|slovo „Z”]] kao „narodni izdajnik”, on je i pre i posle ovog nedostojnog, recimo iz taktičkih potreba proisteklog sramoćenja, bio najbolji snabdevač jedinica Draže Mihailovića i izliferovao im je bar deset puta više oružja, municije, svake spreme i novca, nego što su to mogli da učine [[Vlada Kraljevine Jugoslavije u egzilu|Jugoslovenska vlada u egzilu]] i hteli da učine oni engleski naredbodavci pred kojima se drhtalo, a koji su tretirali ceo junački nacionalni pokret otpora Mihailovićev kao jednu kolonijalnu trupu koja mora da izvršava svako njihovo naređenje, pa makar ono vodilo uništenju srpskog naroda ili izdaji Kraljevine Jugoslavije u to vreme sovjetskim satelitima — komunističkim partizanima.<ref>Станислав Краков, Генерал Милан Недић, Књига друга: Прeпуна чаша чемера, Минхен, Штампарија Искра, 1968, стр. 346.</ref>}} Novinar i književnik [[Ratko Parežanin]], urednik časopisa „Iskra”, ljotićevskog glasila štampanog u [[Minhen]]u, za vrijeme okupacije se nalazio na mjestu šefa Vaspitnog odseka [[Srpski dobrovoljački korpus|Srpskog dobrovoljačkog korpusa]].<ref>Petranović, Branko (1992). ''Srbija u Drugom svetskom ratu 1939-1945''. Beograd: Vojnoizdavački i novinski centar, str. 416.</ref> Decenijama po okončanju rata, Parežanin reinterpretira politiku generala Nedića i njegov rezon da se upusti u kolaboraciju, kao i odnos koji su Nedić i Ljotić imali prema Draži Mihailoviću: {{izdvojeni citat|Suština Nedićeve politike u okupiranoj Srbiji bila je u ovome: <br /> Rat će trajati dugo. Jedini način da se srpski narod, pod okolnostima u kojima se našao, održi jeste da se uspostavi red i mir u okupiranoj Srbiji. Okupator će jednog dana morati da ode. Srbi ga danas ne mogu oterati niti doprineti njegovom odlasku... Od prvog dana Nedićeve vlade težilo se sporazumu sa četnicima Draže Mihailovića. Nedić ih je, u sporazumu sa Ljotićem, pomagao novcem, oružjem, intervencijama kod Nemaca kadgod je to bilo moguće. Molio je četnike da ne ruše vlast i red u zemlji koje on drži i stvara. Poručivao je Draži Mihailoviću da nema potrebe da ruši njegovu vlast u zemlji, jer je on spreman svakoga trenutka ustupiti svoje mesto njemu ili onom licu koje on odredi. Nedić je bez prestanka bio svom dušom odan srpskom narodu i [[Petar II Karađorđević|Kralju Petru II]], po svojim osećanjima bio je na strani zapadnih saveznika, ali je smatrao kao svoju svetu dužnost, kao nešto najpreče i najvažnije, očuvati srpski narod od biološkog istrebljenja, naročito posle već podnetih žrtava koje su do tada iznosile više stotina hiljada mrtvih.<ref>Ратко Парежанин, Други светски рат и Димитрије В. Љотић, Минхен, 1971, стр. 339—340.</ref>}} [[Srbi|Srpski]] crkveni istoričar dr [[Đoko Slijepčević]], saradnik Ratka Parežanina u Vaspitnom odseku SDK, u knjizi “Jugoslavija uoči i za vreme Drugog svetskog rata“ uočava kvalitativnu razliku u relacijama koje su sa Milanom Nedićem gajili četnici van okupirane Srbije na jednoj, te pripadnici JVuO u Srbiji na drugoj strani: {{izdvojeni citat|General Milan Nedić je bio prijatelj četnika i pomagao ih gde je, kako je i kada je mogao. Odnos četnika prema njemu nije, međutim, bio isti: dok su svi četnici i svi nacionalni borci izvan okupiranog područja Srbije osećali i poštovanje i divljenje prema generalu Milanu Nediću, jer im je on pomagao u granicama svojih mogućnosti, četnici sa okupiranog područja Srbije nisu uvek imali korektan i pošten stav prema generalu Milanu Nediću.<ref>Dr Đoko Slijepčević, Jugoslavija uoči i za vreme Drugog svetskog rata, Minhen, 1978, str. 361.</ref>}} I [[Borivoje Karapandžić]], takođe ljotićevski emigrant, ukazuje u svojoj knjizi “Građanski rat u Srbiji 1941—1945“ na „neminovnost saradnje” JVuO sa SDK i SDS, i tvrdi da je ova saradnja gotovo isključivo proishodila iz obostranog straha od »komunističke opasnosti«: {{izdvojeni citat|Ma koliko da su se nacionalni borci između sebe gložili, pa čak i s oružjem jedni druge napadali, činjenica je — da su nacionalni odredi u Srbiji često između sebe sarađivali i borili se rame uz rame protivu zajedničkog neprijatelja. Kadgod se na pomolu ukazala ma i najmanja komunistička opasnost, a naročito kada su komunisti pokazivali nameru da iz Pavelićeve „Nezavisne Države Hrvatske” prodru u Nedićevu Srbiju, uvek se, tada, stvarao zajednički nacionalni front protivu komunizma. Međusobno su sarađivali i zajednički išli u borbu protivu istih dušmana i četničke jedinice đenerala Mihailovića i Srpski dobrovoljci i pripadnici Srpske Državne Straže. [...] Što je dolazilo do ove neminovne saradnje, najpre se ima zahvaliti samim srpskim nacionalnim borcima, koji su se u časovima opšte opasnosti od komunizma instinktivno oslanjali jedni na druge. A zatim, velika zasluga za ovo pripada đeneralu Milanu Nediću i Dimitriju Ljotiću, koji su, neprestano, sve od sebe činili da se sporazumu sa đeneralom Dražom Mihailovićem u pogledu zajedničke saradnje i ostvarenja jedinstvenog nacionalnog fronta. U tome smislu, obojica su preduzimali čitav niz mera, da bi se sastali i sa đeneralom Mihailovićem i sa njegovim odgovornim komandantima da bi ih pridobili za zajedničku antikomunističku saradnju.<ref>Боривоје М. Карапанџић, Грађански рат у Србији 1941—1945. Друштво Хиландар, Ваљево, 2010, стр. 259.</ref>}} [[Lazo M. Kostić]], predratni profesor [[Univerzitet u Beogradu|Beogradskog univerziteta]], u prvim mjesecima okupacije se nalazio na poziciji komesara (ministra) saobraćaja u [[Komesarskoj upravi]] [[Milan Aćimović|Milana Aćimovića]]. U apologetskoj knjizi “Armijski đeneral Milan Nedić — Njegova uloga i delovanje u poslednjem ratu“, izdatoj u [[Melbourne]]u [[1976]]. godine, profesor Kostić piše: {{izdvojeni citat|Kad su Sovjetske trupe, u jesen 1944, došle pred Beograd, Nedić je raspustio svoje vojne snage, koje su tada sa njegovim šefom kabineta, đeneralom [[Miodrag Damjanović|Miodragom Damjanovićem]], definitivno prišle đeneralu Draži Mihailoviću i od tada su bile deo njegovih trupa. I do tada su Nedićeve trupe samo po formi bile legalne, dok su ustvari to bili najbolji Dražini vojnici. To je sam Draža rekao pri smotri Srpske državne straže, u selu [[Vrapci (Sokolac)|Vrapci]], u Istočnoj Bosni, u početku 1945. Tada je Draža u govoru, održanom pred postrojenom Stražom, rekao da je Straža pretstavljala pluća njegove organizacije i da se nada da će ona to biti i dalje, u toliko više, što “Srbi nemaju saveznika ni prijatelja nigde u svetu, te ima da se borba nastavi do pobede ili do smrti“.<ref>Проф. Лазо Костић, ''Армијски ђенерал Милан Недић. Његова улога и деловање у последњем рату'', Приватно издање, Мелбурн (Аустралија), 1976, стр. 8.</ref>}} [[Jozo Tomasevich]], [[Sjedinjene Američke Države|američki]] istoričar [[Jugoslavija|jugoslovenskog]] porijekla, u svojoj posthumno objavljenoj knjizi ''War and Revolution in Yugoslavia, 1941-1945: Occupation and Collaboration'' (“Rat i revolucija u Jugoslaviji, 1941-1945. Okupacija i kolaboracija“) iz 2001. godine, šire elaborira saradnju [[Vlada narodnog spasa Milana Nedića|Vlade narodnog spasa Milana Nedića]] i [[Jugoslovenska vojska u otadžbini|Jugoslovenske vojske u otadžbini]], tvrdeći da se ona odvijala u više faza. Tomasevich navodi da je saradnja dviju stranâ počela ujesen 1941. godine, te da je trajala sve do kraja okupacije: {{izdvojeni citat|Svojevrsna suradnja između Nedićeve administracije i Mihailovićevih snaga koja je počela u jesen 1941. godine, trajala je do kraja njemačke okupacije. Prošla je kroz faze različitog intenziteta: isprva s Nedićem, zatim sa Mihailovićem u glavnoj ulozi. Također, treba napomenuti da su odnosi tijekom prve dvije godine okupacije, kad su Nedić i brojni ljudi u Srbiji mislili da će Njemačka dobiti rat, bili drugačiji od onoga što su postali tijekom druge polovice okupacije, kada je poraz Njemačke postao izvjesniji. Ali, glavni ciljevi dviju strana nikada se nisu promijenili. Zajednički cilj bio je boriti se protiv partizana i spriječiti njihovo pojavljivanje kao dominantne oružane skupine na kraju rata. I jedni i drugi su isto tako željeli svesti srpske gubitke na najmanju moguću mjeru, što se moglo učiniti samo sprječavanjem sabotaža i oružanog otpora njemačkim i bugarskim okupacijskim snagama, budući da su takvi činovi uvijek donosili krvave odmazde. Za četnike, dodatni motiv u suradnji s Nedićevom vladom je bilo stjecanje solidne baze u vojnom, upravnom i policijskom aparatu režima, tako da kada Nijemci i Bugari konačno odu, četnici mogu zauzeti državnu upravu i oružane snage prije partizana.{{sfn|Tomasevich|2001|pp=214. <br /> ({{jez-eng|"The collaboration of sorts between the Nedić administration and the Mihailović forces that began in the fall of 1941 lasted to the end of the German occupation. It went through phases of varying intensity with first Nedić, then Mihailović, playing the principal role. It should also be noted that during the first two years or so of occupation, when Nedić and many people in Serbia thought that Germany would win the war, relations were different from what they became during the latter half of the occupation, when Germany's defeat became more certain. But the main objectives of the two parties never changed. The common goal was to fight the Partisans and keep them from emerging as the dominant armed group at the end of the war. Both also wanted to keep Serbian losses to a minimum, which could only be done by preventing acts of sabotage and armed resistance against the German and Bulgarian occupation forces, since such acts invariably brought bloody reprisals. For the Chetniks, a further motive in collaborating with the Nedić government was to gain a solid base in the military, administrative, and police apparatus of the regime, so that when the Germans and Bulgarians finally left, the Chetniks could seize the government organization and armed forces before the Partisans did."}})}}}} Sir [[William Deakin]], profesor [[Istorija|istorije]] na [[Univerzitet u Oxfordu|Univerzitetu u Oxfordu]] i saradnik britanskog premijera [[Winston Churchill|Winstona Churchilla]] nakon rata, u svojoj knjizi ''The Embattled Mountain'' (objavljena 1973. u prevodu na [[srpskohrvatski jezik]] pod naslovom “Bojovna planina“), slaže se sa tezom da je važan čimbenik približavanja Dragoljuba Mihailovića i Milana Nedića predstavljala politika odmazde njemačkog okupatora: {{izdvojeni citat|Divljačke mere odmazde Nemaca prilikom ugušivanja ustanka u Srbiji u jesen i zimu 1941, sećanja na slične austrijske i bugarske kaznene ekspedicije u Srbiji i Makedoniji za vreme prvog svetskog rata, kao i oskudne britanske avionske pošiljke upućivane Mihailoviću od novembra 1941, bili su mu argumenti za njegov tadašnji stav potpune pasivnosti i sračunate saradnje s Nedićevim vlastima. Svaki neposredni otpor naneo bi zlo srpskom stanovništvu, naročito u ravnicama i dolinama, izazvao bi obnovljene masovne neprijateljske represalije, koje bi stanovništvo desetkovale i učinile nemogućim neki uspešan budući ustanak u saradnji sa britanskim ili američkim iskrcavanjem.<ref>{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/5_3.htm |title=William Deakin — EMBATTLED MOUNTAIN (Bojovna planina) |publisher=Znaci.org |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>}} Pukovnik [[William Bailey|Stanley William Bailey]], koji je od 25. decembra 1942. do 29. januara 1944. bio oficir za vezu u štabu generala Mihailovića, gdje je predvodio misiju [[Britanska imperija|britanske]] [[Uprava za specijalne operacije|Uprave za specijalne operacije]] u okupiranoj Jugoslaviji, u svom osvrtu na događaje iz Drugog svjetskog rata zaključuje da je Mihailović četničku kolaboraciju sa kvislinškim strukturama u Srbiji smatrao ratnim lukavstvom, ali da ga je „na kraju upropastila“ upravo taktika koju je sâm odabrao: {{izdvojeni citat|Jedan od načina kojima su se Mihailovićeve pristaše i sljedbenici služili da prikriju svoju pravu prirodu sastojao se u tome da su stupali ili u jedinice srpskog kvislinga generala Nedića, predsjednika marionetske vlade u Beogradu, ili u odrede Dimitrija Ljotića, zloglasnog srpskog fašista. Mihailović je tvrdio da to lukavstvo predstavlja dopustiv postupak jer će te njegove pristaše ionako prijeći na njegovu stranu čim im on naredi, a tada će, u najmanju ruku, donijeti sa sobom i svoje oružje i opremu, možda i dovesti svoje drugove. Međutim, u očima drugih promatrača ta je praksa bila manje opravdana. Kako bilo da bilo, jedno je sigurno. Mihailović se tim potezom prvi put izložio optužbi da surađuje s neprijateljem, da se upustio u kolaboraciju, koja ga je na kraju upropastila.<ref>{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/171_7.pdf |title=Elisabeth Barker — BRITANSKA POLITIKA PREMA JUGOISTOČNOJ EVROPI U DRUGOM SVJETSKOM RATU |publisher=Znaci.org |date= |accessdate=2024-07-17}}, str. 326.</ref>}} Profesor istorije Jugoslavije na [[Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu|Filozofskom fakultetu u Beogradu]] [[Branko Petranović]] posmatra saradnju sa kvislinškim strukturama u Srbiji i Jugoslaviji kao specijalni slučaj šireg fenomena kolaboracije JVuO s okupatorom. Petranović uočava da je glavni ideološki motiv četničke kolaboracije bio [[antikomunizam]]: {{izdvojeni citat|Kao vrhovni komandant Jugoslovenske vojske u otadžbini, Mihailović je dozvoljavao saradnju svojih jedinica sa silama Osovine i kvislinzima, posredno (legalizacija) ili direktno. Saradnja se ostvarivala lečenjem četnika u italijanskim, nemačkim i kvislinškim bolnicama, dobijanjem naoružanja i municije, hrane, zajedničkim dejstvima na sektorima fronta ugroženim od partizana. Saradnja je proizilazila i iz činjenice da je četnička strategija polazila od uništenja komunista posredstvom okupatora u okviru Drugog svetskog rata.<ref>Branko Petranović, Srbija u Drugom svetskom ratu 1939-1945, Beograd, Vojnoizdavački i novinski centar, 1992, str. 391.</ref>}} Dr [[Milovan Pisarri]], istoričar i naučni saradnik [[Institut za filozofiju i društvenu teoriju|Instituta za filozofiju i društvenu teoriju]], oslanja se upravo na tezu profesora Petranovića o antikomunizmu kao ključnom okidaču za kolaboraciju četnika s okupatorima i kvislinzima. U monografiji “Stradanje Roma u Srbiji za vreme Holokausta“,<ref>[https://www.frs.org.rs/stradanje-roma-u-srbiji-za-vreme-holokausta/ Stradanje Roma u Srbiji za vreme Holokausta (Forum Roma Srbije)]{{Dead link|date=April 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref> dr Pisarri eksplicira ovu epizodu iz istorije Drugog svjetskog rata i okupacije Jugoslavije na sljedeći način: {{izdvojeni citat|Između snaga četnika i kvislinga, pre svega je postojao zajednički stav da su komunisti najveći neprijatelji: ako su oni za kvislinge predstavljali zlo koje je trebalo uništiti, jer je bila reč o najvećem neprijatelju nacionalsocijalističkog poretka, za četnike su oni bili ozbiljna i realna pretnja za ponovno uspostavljanje centralističke monarhije, sa Srbijom i Srbima na čelu. Ratne okolnosti su dozvolile da se u ime tog zajedničkog interesa oružje uperi upravo protiv komunista, i to u više navrata, sve do kraja rata. Upravo u ime antikomunizma, posle [[Sastanak u Divcima|pregovora s Nemcima]] u novembru 1941. godine, započela je posebna vrsta saradnje između vlade Milana Nedića i Jugoslovenske vojske u otadžbini, koju je Mihailović dozvoljavao preko legalizacije određenog broja njegovih odreda, preko dobijanja oružja, finansijske pomoći, hrane ili preko zajedničkog dejstva u oblastima ugroženim od partizana.<ref>Milovan Pisarri, Stradanje Roma u Srbiji za vreme Holokausta, Forum za primenjenu istoriju, Beograd, 2014, str. 54.</ref>}} U doktorskoj tezi ''The Transformation of Mihailović’s Chetnik Movement: From Royalist Yugoslav Forces to Serb Nationalist Guerrillas'' (“Transformacija Mihailovićevog četničkog pokreta: Od rojalističkih jugoslovenskih snaga do srpske nacionalističke gerile“), odbranjenoj 2011. godine na [[Simon Fraser University]] u [[Britanska Kolumbija|Britanskoj Kolumbiji]] ([[Kanada]]), srpski istoričar [[Aleksandar Petrović (istoričar)|Aleksandar Petrović]], na osnovu jedne naredbe<ref>AVII, ČA, K—299, reg. br. 3/1.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_134.htm Izvod iz knjige poslatih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 29. juna do 5. avgusta 1942. godine]</ref> Draže Mihailovića od 29. juna 1942. godine, izvlači sveobuhvatan zaključak o prirodi kolaboracije četnika s okupatorima i kvislinzima: {{izdvojeni citat|Iako je ovo očito bila Mihailovićeva direktiva jednom od njegovih zapovjednika u Srbiji, ta izjava je uhvatila samu suštinu četničke strateške linije razmišljanja u čitavoj okupiranoj Jugoslaviji. Budući da su bile dopuštene ‘sve prevare’, četnici su stupili u saradnju s njemačkim i italijanskim okupacijskim trupama, kao i sa njihovim domaćim kvislinzima u Srbiji, Crnoj Gori i NDH; četničke trupe pod ‘dvostrukim zapovjedništvom’ (nominalno zapovjedništvo [[Sile Osovine|Osovine]] i skriveno zapovjedništvo Mihailovića) krile su se pod raznim etiketama: [[Dobrovoljačka antikomunistička milicija|MVAC]] u italijanskim krajevima, [[Srpska državna straža|SDS]] pa čak i [[Četnici Koste Pećanca|Pećančeve trupe]] u Srbiji. Kao rezultat, Mihailović je, u teoriji, imao na raspolaganju značajne snage koje su nominalno pripadale taboru Osovine, ali spremne da se pridruže jezgru njegovih ‘ilegalnih’ trupa u trenutku kada se proglasi opšti ustanak.<ref>Aleksandar Petrovic, The Transformation of Mihailović’s Chetnik Movement: From Royalist Yugoslav Forces to Serb Nationalist Guerrillas (PhD Thesis), Simon Fraser University, Fall 2011, p. 100. <br /> ({{jez-eng|"Although this was clearly Mihailović’s directive to one of his commanders in Serbia, the statement captured the quintessential Chetnik strategic line of thinking throughout occupied Yugoslavia. Given that ‘all trickeries’ were allowed, the Chetniks entered into collaboration with German and Italian occupation troops as well as their domestic quislings in Serbia, Montenegro and the ISC; Chetnik troops under a ‘double command’ (Axis nominal command and Mihailović’s hidden command) were hiding under a variety of labels: MVAC in the Italian areas, the SSG and even Pećanac’s troops in Serbia. As a result, Mihailović, in theory, had a significant force at his disposal nominally belonging to the Axis camp, but ready to join his core ‘illegal’ troops the moment a general uprising was proclaimed."}})</ref>}} [[Bojan Dimitrijević]], saradnik [[Institut za savremenu istoriju|Instituta za savremenu istoriju]] u [[Beograd]]u, u analizi odnosa kvislinških vlasti u Srbiji prema četničkom pokretu u jesen 1942, kada Nijemci razoružavaju legalizovane Mihailovićeve i Pećančeve odrede, iznosi sljedeći zaključak: {{izdvojeni citat|Odnos JVuO s aparatom Vlade generala Nedića, pre svega sa snagama SDS i SGS, bio je kompleksan u ovom periodu i delikatan za razumevanje. Mnogi od Nedićevih pripadnika ovih delova bili su patrioti koji su pružali značajnu pomoć Mihailovićevoj organizaciji. Ove pristalice ravnogorske borbe činile su sve što je u njihovoj moći da pomognu JVuO.<ref>Бојан Б. Димитријевић, Војска Недићеве Србије 1941-1945, Институт за савремену историју, Београд, 2011, стр. 405.</ref>}} U doktorskoj disertaciji “Partizanski pokret u Srbiji 1941—1944“, srpskog istoričara mlađe generacije [[Nemanje Ž. Devića]], tvrdi se da [[Legalizacija četnika u Srbiji|legalizacija četnikâ]] kod Vlade nacionalnog spasa nije došla kao plod Mihailovićeve naredbe „već stihijski i u skladu sa shvatanjima stanja na terenu od strane pojedinih komandanata“, te da je „većina Mihailovićevih bližih saradnika i komandanata iz 1941. ostala (je) u ilegali“.<ref>Немања Девић, Партизански покрет у Србији: 1941–1944. Докторска дисертација, Универзитет у Београду, Филозофски факултет, 2019, стр. 280–281.</ref> Ipak, Dević ne poriče da je postojala sustavna kolaboracija pripadnika Mihailovićeve organizacije sa Nedićevim strukturama, često i na osnovi staleške solidarnosti među oficirima vojske, žandarmerije ili tajne službe prve Jugoslavije, a koji će po okupaciji otići u JVuO ili kvislinški tabor: {{izdvojeni citat|Tako dolazi i do procesa tzv. legalizacije, odnosno ulaska dela Mihailovićevih snaga u sastav oružanih snaga vlade generala Nedića... Za kontakt sa prvim Nedićevim snagama i ovog puta je poslužio [[Milan Kalabić]]; potom su se spone uspostavljale često i na ličnoj osnovi i kroz predratna poznanstva kolega i klasnih drugova... Oni koji su prišli Nediću, ušli su u već postojeće Pećančeve odrede, ili [su] raspoređeni u novu kategoriju ''nezavisnih četničkih odreda''. Nediću je ovaj proces dobro došao iz više razloga, ali najviše zbog priliva ljudstva koje je uključio u svoje planove i, prvenstveno, u borbu protiv partizana. Mihailović je, opet, korist ostvario time što je dobio svoje ljude duboko infiltrirane u okupacioni sistem, sa alibijem pred Nemcima, a koji će mu u narednom periodu biti od nemerljive vrednosti za dostavljanje oružja, municije, podataka... Međutim, kad se pojedini Mihailovićevi oficiri, pogotovo u zapadnoj Srbiji, budu uneli u ulogu Pećančevih i Nedićevih komandanata, ogreznuvši u kolaboraciju ili u vršenje zločina nad partizanima, čak ih i, zarobljene, predajući Nemcima – pa se 1943. vratiti u strukturu JVuO – to će stvoriti ogromne poteškoće ravnogorskoj organizaciji, jer se imidž kompromitovanih nije dao lako ispraviti. Jednom viđeni u društvu Nemaca, takvi oficiri bili su u narodu, čak i među ravnogorcima koji su 1941–1943. ostali u šumi, zauvek obeleženi kao sumnjivi i nepoželjni.}} U završnom poglavlju monografije o ratnom putu komandanta Prvog ravnogorskog korpusa [[Zvonimir Vučković|Zvonimira Vučkovića]], srpski istoričar dr Miloš Timotijević promatra odnos Milana Nedića i Dragoljuba Mihailovića kroz prizmu četničke kolaboracije sa okupatorima, za koju tvrdi da je isprva bila taktička, ali da je vremenom poprimila strateški karakter: {{izdvojeni citat|Slabost pokreta generala Mihailovića uslovila je taktičku saradnju sa svim protivnicima partizana, a u Srbiji i sa Nemcima. Prećutna legalizacija ravnogoraca kod vlade Milana Nedića omogućila je njihov biološki opstanak i uništavanje partizana 1942, a kontakti pojedinih komandanata sa okupatorom nisu bili samo vojne, već i obaveštajne prirode. Ti odnosi bili su duboki, razgranati, dugotrajni. Takva saradnja sa okupatorom nije bila incident i prolazna pojava, već opredeljenje da se uz pomoć Nemaca suzbije ili potpuno uništi suparnički partizanski pokret i spremno dočeka iskrcavanje zapadnih saveznika. Taktička saradnja na mnogim područjima prerasla je u strateško delovanje na samom terenu s ciljem progona komunista, što se najčešće pretvaralo u kažnjavanje njihovih simpatizera i porodica. Posledice takvog delovanja JVuO bile su katastrofalne po samu organizaciju generala Mihailovića, a na isti način narod je osuđivao preventivna ubistva partizana. I dalje ostaje otvoreno pitanje da li je to dovoljno da se ravnogorcima odrekne antifašistički karakter. [...] Milan Nedić i Dimitrije Ljotić optuživani su za otvorenu saradnju sa okupatorom i nacionalnu izdaju. Tek pod pritiskom partizana došlo je do saradnje u okviru „nacionalnog fronta“, pred sam kraj nemačke okupacije Srbije, nevoljno, nedosledno, i uz insistiranje na potpunoj kontroli ravnogoraca u sklopu zalaganja za vezivanje sa zapadnim saveznicima.<ref>Милош Тимотијевић, Звонко Вучковић — Ратна биографија (1941-1944): Расправа о проблемима прошлости и садашњости, ЈП Службени гласник, Београд, 2015, стр. 449, 451.</ref>}} U disertaciji “Oblici otpora u okupiranom Beogradu (1941—1944)“ odbranjenoj 2019. godine na [[Filozofski fakultet Univerziteta u Novom Sadu|Filozofskom fakultetu Univerziteta u Novom Sadu]], dr [[Rade Ristanović]], naučni saradnik Instituta za savremenu istoriju u Beogradu, piše da se saradnja četnika Draže Mihailovića sa Srpskom državnom stražom odvijala tokom čitavog perioda okupacije: {{izdvojeni citat|Srpska državna straža predstavljala je svojevrsnu čekaonicu, magacin i obaveštajni kanal za Ravnogorski pokret otpora tokom celokupnog perioda okupacije.<ref name="Rade Ristanović 1944">Rade Ristanović, Oblici otpora u okupiranom Beogradu (1941-1944). Doktorska disertacija, Filozofski fakultet Univerziteta u Novom Sadu, 2019, str. 549.</ref>}} Dr [[Nebojša Stambolija]] tvrdi u svojoj disertaciji “Srpska državna straža 1942—1944.“ da je dinamiku odnosa ravnogorskih četnika i Nedićevih struktura diktirala „suprotnost javnog i tajnog delovanja“: {{izdvojeni citat|Odnos monarhističkog pokreta otpora pod vođstvom Draže Mihailovića i pripadnika Nedićevog aparata vlasti je tokom okupacije odlikovala suprotnost javnog i tajnog delovanja. Javno, organi kolaboracionističke vlade gotovo u jednaku ravan stavljaju „komuniste“ i „dražinovce“, čak ponekad ističući kao veću opasnost pokret Draže Mihailovića. Sa druge strane, tajno, veliki broj visokih predstavnika kolaboracionističkog aparata pomažu ravnogorski pokret na razne načine (obaveštajno, finansijski, materijalno, naoružanjem). Logistika za izvođenje ove „tajne“ saradnje bili su ljudi na terenu, pripadnici vladinih oružanih odreda, legalizovani četnici, žandarmerija, a nakon marta 1942. tu ulogu preuzimaju pripadnici Srpske državne straže. [...] Reorganizacija sistema bezbednosti stvaranjem Srpske državne straže bila je signal za Mihailovićeve ljude da kontaktom sa kolegama oficirima koji su ušli u sastav straže pokušaju da se infiltriraju kako bi došli do naoružanja i informacija ili, kasnije kada prilike budu povoljnije, stave te odrede pod svoju kontrolu. [...] Jedan od presudnih razloga velikog uticaja [Mihailovićevih četnikâ na SDS — prim.] bilo je i veliko prisustvo bivših ravnogoraca u oružanim odredima „srpske vlade“, a potom i u SDS, kao posledica njihove legalizacije nakon nemačke ofanzive krajem 1941. i uništenja ustaničke teritorije u zapadnoj Srbiji.<ref name="Nebojša Stambolija 1944">Nebojša Stambolija, Srpska državna straža 1942-1944. Doktorska disertacija, Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu, 2019, str. 306307.</ref>}} == Literatura == * {{cite book | last = Tomasevich | first = Jozo | authorlink = Jozo Tomasevich | year = 1975 | title = War and Revolution in Yugoslavia, 1941–1945: The Chetniks | publisher = Stanford University Press | location = Stanford | isbn = 978-0-8047-0857-9 | url = http://books.google.com/books?id=yoCaAAAAIAAJ&printsec=frontcover | ref = harv }} * {{cite book | last = Tomasevich | first = Jozo | year = 2001 | title = War and Revolution in Yugoslavia, 1941–1945: Occupation and Collaboration | publisher = Stanford University Press | location = Stanford | isbn = 978-0-8047-3615-2 | url = http://books.google.com/books?id=fqUSGevFe5MC&printsec=frontcover | ref = harv }} * {{cite book|ref=harv|last=Живковић|first=Милутин Д.|title=Санџак 1941–1943|url=|year=2017|publisher=Филозофски Факултет, Универзитет у Београду|isbn=}} == Napomene == {{notelist}} == Reference == {{reflist|2}} == Povezano == * [[Nedićeva Srbija]] * [[Ustanak u Srbiji 1941.]] * [[Propaganda Nedićeve vlade]] * [[Saradnja četnika sa snagama Osovine u Drugom svetskom ratu]] * [[Legalizacija četnika u Srbiji]] == References == <references /> {{Kolaboracija u Jugoslaviji}} [[Kategorija:Četnici]] [[Kategorija:Ustanak u Srbiji (1941.)]] [[Kategorija:Dragoljub Mihailović]] [[Kategorija:Srbija u Drugom svjetskom ratu]] [[Kategorija:Saradnja četnika sa snagama Osovine u Drugom svetskom ratu]] [[Kategorija:Odnosi između učesnika u Drugom svetskom ratu u Jugoslaviji]] 3o1gm1hot2orreyinbzc6s4c3ndqlkv 42682012 42682010 2026-08-30T07:00:04Z ~2026-47290-77 387930 42682012 wikitext text/x-wiki {{Sređivanje|razlog=Preterana upotreba citata}} [[Datoteka:DragoljubMihailovic8e09281v.jpg|thumb|175px|Pukovnik [[Dragoljub Mihailović]]]] '''Kolaboracija četnika s Nedićevom vladom''' predstavlja jedan vid [[Saradnja četnika sa snagama Osovine u Drugom svetskom ratu|kolaboracije četnika sa snagama Osovine u Drugom svetskom ratu]]. Osnovni cilj saradnje [[Dragoljub Mihailović|Mihailovićevih]] četnika sa kvislinškom Nedićevom vladom bila je borba protiv [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije]]. U prvoj godini okupacije, saradnja jedinica pod komandom Draže Mihailovića sa Nedićevom vladom se prvenstveno odvijala kroz [[Legalizovani četnici|legalizaciju četničkih odreda]]. Procesom legalizacije su mnogi četnici (oko dvije trećine pripadnika Mihailovićevih snaga u Srbiji 1941. godine<ref>[http://www.yuhistorija.com/serbian/drugi_sr_txt01c4.html Milan Radanović: Kolaboracija JVuO sa nemačkim okupatorom u Srbiji 1941-1944.]</ref>) službeno postali oružana formacija integrisana u okupacioni sistem. 17. januara 1942. godine, prema nemačkim podacima, 72 oficira i 7.963 četnička borca su bili pod komandom srpske žandarmerije. Legalizovani četnici su tada bili većinom Pećančevi, dok su oko 2000-3000 njih bili Mihailovićevi četnici.{{sfn|Tomasevich|1975|p=127.}} Već sredinom maja 1942. godine, dva četnička pomoćna korpusa su brojila 13.400 oficira, podoficira i vojnika.{{sfn|Tomasevich|1975|p=127.}} [[Jozo Tomasevich]], [[Sjedinjene Američke Države|američki]] istoričar [[Jugoslavija|jugoslovenskog]] porijekla, šire elaborira saradnju [[Vlada narodnog spasa Milana Nedića|Vlade narodnog spasa Milana Nedića]] i [[Jugoslovenska vojska u otadžbini|Jugoslovenske vojske u otadžbini]], tvrdeći da se ona odvijala u više faza. Tomasevich navodi da je saradnja dviju stranâ počela ujesen 1941. godine, te da je trajala sve do kraja okupacije Jugoslavije: {{izdvojeni citat|Svojevrsna suradnja između Nedićeve administracije i Mihailovićevih snaga koja je počela u jesen 1941. godine, trajala je do kraja njemačke okupacije. Prošla je kroz faze različitog intenziteta: isprva s Nedićem, zatim sa Mihailovićem u glavnoj ulozi. Također, treba napomenuti da su odnosi tijekom prve dvije godine okupacije, kad su Nedić i brojni ljudi u Srbiji mislili da će Njemačka dobiti rat, bili drugačiji od onoga što su postali tijekom druge polovice okupacije, kada je poraz Njemačke postao izvjesniji. Ali, glavni ciljevi dviju strana nikada se nisu promijenili. Zajednički cilj bio je boriti se protiv partizana i spriječiti njihovo pojavljivanje kao dominantne oružane skupine na kraju rata. I jedni i drugi su isto tako željeli svesti srpske gubitke na najmanju moguću mjeru, što se moglo učiniti samo sprječavanjem sabotaža i oružanog otpora njemačkim i bugarskim okupacijskim snagama, budući da su takvi činovi uvijek donosili krvave odmazde. Za četnike, dodatni motiv u suradnji s Nedićevom vladom je bilo stjecanje solidne baze u vojnom, upravnom i policijskom aparatu režima, tako da kada Nijemci i Bugari konačno odu, četnici mogu zauzeti državnu upravu i oružane snage prije partizana.{{sfn|Tomasevich|2001|pp=214.}}}} == Saradnja sa Aćimovićevom upravom 1941. == Predsednik [[Savet komesara|Saveta komesara]], prve kvislinške vlade u okupiranoj Srbiji, [[Milan Aćimović]], tokom okupacije najviše se eksponirao u saradnji sa pokretom pod komandom Draže Mihailovića, još od prvih meseci okupacije. Na osnovu jednog potonjeg dokumenta, odnosno Aćimovićeve izjave, može se naslutiti da je Aćimović doprineo da okupator ne izvrši planirane aktivnosti uperene protiv Mihailovića još u junu 1941: {{izdvojeni citat|Što se tiče moga stava prema nacionalnim ljudima u šumi, navešću jedan slučaj: odmah u početku okupacije, u toku meseca maja ili početkom juna, Nemci su bili organizovali jednu veću akciju da bi očistili naše šume od ostataka jugoslovenske vojske, kako su nam sami govorili. Tu se u prvom redu mislilo na Dražu i njegove ljude. Ja sam Nemcima isticao nekorisnost i čak štetnost te akcije, govoreći da će za vreme okupacije biti uvek ljudi koji će odlaziti u šumu i bolje je da tamo padnu pod uticaj jednog nacionalno trezvenog čoveka nego pod uticaj komunista. Nemci su te razloge primili i tako do te akcije nije došlo. Ja sam stajao na stanovištu da Dražin cilj mora da bude i naš cilj. Naš rad treba diskretno da koordinira, a nikako da se sukobljava. Između Draže, odnosno njegovih ljudi, i mene bio je stalni kontakt.<ref>[http://www.znaci.org/00001/155_3.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, I-II, Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221019154413/https://znaci.org/00001/155_3.pdf |date=2022-10-19 }}, str. II/209-210.</ref><ref>{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/9_4.htm |title=Ratko Martinović - OD RAVNE GORE DO VRHOVNOG ŠTABA |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>}} Aćimović tvrdi da je još prije formiranja Nedićeve vlade trebalo da dođe do sastanka između njega i Mihailovića u okolini Valjeva, ali da su partizani presjekli put. U izvještaju (bez datuma, moguće s početka 1944. godine<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_134.htm Izvod iz knjige poslatih telegrama Štaba Draže Mihailovica od 29. juna do 5. avgusta 1942. godine]</ref>) Mihailovićevih predstavnika o razgovoru sa Milanom Aćimovićem još se dodaje: {{izdvojeni citat|Reći ću vam da sam još u prvim danima okupacije, kada su došli ljudi sa Ravne gore kod mene, njima kazao: Pitajte Dražu da li on smatra ovaj naš posao nenacionalnim i nekorisnim po srpski narod, ako ga tako smatra, mi ćemo se odmah svi povući, jer ne želimo niti hoćemo da cepamo jedinstvo srpskog naroda. Kako su ta lica te moje reči prenela, ja ne znam, ali su mi doneli odgovor da treba ostati na poslu i raditi u korist naroda... Po mom mišljenju, u zemlji je trebalo voditi borbu protiv komunista. Što se tiče Draže, stajao sam na stanovištu da se borba protiv njega ne samo ne sme voditi nego se mora naći načina da se naš rad koordinira sa njegovim.<ref name="znaci.org">[https://znaci.org/00001/11_4.htm RAVNA GORA POSTAJE STOŽER VELIKOSRPSKE BURŽOAZIJE]</ref>}} === Uspostavljanje saradnje === Prvi kontakt pokreta pod rukovodstvom pukovnika Dragoljuba-Draže Mihailovića uspostavljen je krajem maja 1941. posredstvom rezervnog potporučnika Vladimira Lenca, vođe omladinske organizacije [[ZBOR|Jugoslovenskog narodnog pokreta Zbor]] [[Dimitrije Ljotić|Dimitrija Ljotića]] na [[Sveučilište u Zagrebu|Zagrebačkom sveučilištu]], koji se povlačio iz Bosne sa Mihailovićevom grupom, nakon Aprilskog rata, da bi se potom zajedno sa Mihailovićem stacionirao na [[Ravna Gora|Ravnoj gori]]. Prema tvrdnjama koje je 1949. objavio Ljotićev saradnik [[Boško Kostić]], potporučnik Lenac je dobio zadatak od pukovnika Mihailovića da uspostavi vezu sa Dimitrijem Ljotićem i da zatraži materijalnu pomoć za Mihailovićevu organizaciju. Ljotić je Lencu predložio da novac potraži od desetak imućnijih Beograđana, od kojih je prikupljena znatna suma novca. Lenac se više nije vraćao na Ravnu goru. Prema Kostićevom svedočenju, oko 10. juna 1941. u Beograd je dolazio i Mihailovićev izaslanik poručnik Slavko Pipan, sa sličnim zadatkom kao i Lenac. Pipan se takođe sastao sa Ljotićem i, prema Kostićevom svedočenju, "i Pipanu je data veća suma novca da ponese Draži". Slavko Pipan je posetio Beograd ponovo u drugoj polovini jula 1941. I ovog puta je usledio sastanak sa Ljotićem, na kom su bili prisutni Lenac, Kostić i Ratko Parežanin (koji je o ovom sastanku svedočio 1971). Ljotić je sugerisao Kostiću i Parežaninu da putuju na Ravnu goru kako bi se uspostavio tešnji kontakt sa Mihailovićem. Međutim, do ovog putovanja nije došlo zbog vesti da su ravnogorski četnici započeli saradnju sa partizanskim pokretom.<ref>{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/11_4.htm |title=Nikola Milovanović, Draža Mihailović, Beograd, 1991 |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref> [[Tanasije Dinić]], rezervni pukovnik [[Jugoslovenska vojska|Jugoslovenske vojske]] i zamenik Milana Aćimovića, komesara Ministarstva unutrašnjih poslova i predsednika Saveta komesara (Dinić je bio jedan od glavnih stubova kvislinškog aparata; od 1942. do 1943. je na mjestu ministra unutrašnjih poslova, potom ministar socijalne politike i narodnog zdravlja u Nedićevoj vladi), u izjavi koju je dao na saslušanju pred isljednim organima [[OZNA]]-e, 25. februara 1946, pored ostalog je govorio i o kontaktima Milana Aćimovića sa Dražom Mihailovićem, te o navodnom protivljenju toj saradnji od strane Milana Nedića: {{izdvojeni citat|Saradnja između Aćimovića i Draže Mihailovića bila je Nemcima poznata, te prema tome ja nisam imao potrebe da o toj saradnji obaveštavam [[Gestapo]]. Ja se sećam još iz 1941. g., kada su Nemci sklopili sporazum sa [[Kosta Pećanac|Kostom Pećancem]]. Tom prilikom sam naišao u Upravni štab gde sam zatekao Aćimovića, Krausa, Kisela i, mislim, Helma. Pili su šampanjac i Aćimović je tada rekao kako ćemo proslaviti uskoro sastanak sa Dražom. Još pre ovoga Aćimović je dobio od Nemaca 10 miliona dinara, radi pomaganja organizacije DM. Aćimović je u svakom pogledu favorizovao i podržavao organizaciju D. M.<ref name="znaci.org">[https://znaci.org/00001/11_4.htm RAVNA GORA POSTAJE STOŽER VELIKOSRPSKE BURŽOAZIJE]</ref><ref>[http://www.znaci.org/00001/154_5.pdf Milan Borković, n.d., Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221118094108/https://znaci.org/00001/154_5.pdf |date=2022-11-18 }}, str. I/375.</ref>}} Prema tvrdnjama pukovnika [[Jovan Trišić|Jovana Trišića]], vršioca dužnosti komandanta kvislinške žandarmerije od 24. juna 1941, s njegove je strane uspostavljen kontakt sa saradnicima Draže Mihailovića još 28. maja 1941. Veze između pukovnika Trišića i Mihailovića nastavljene su i kasnije tokom leta 1941, posredstvom jednog Trišićevog kurira. Ovi podaci publikovani su 1960.<ref>[http://www.znaci.org/00001/155_3.pdf Milan Borković, n.d., Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221019154413/https://znaci.org/00001/155_3.pdf |date=2022-10-19 }}, str. II/211, fus. 5.</ref> Pukovnik Trišić, s pozicije tadašnjeg zapovjednika žandarmerije, od prvih dana okupacije stupa u kontakt sa pukovnikom Mihailovićem i stavlja mu se u službu, a po sopstvenom svjedočenju u emigraciji: {{izdvojeni citat|Svi žandarmi su odmah prihvatili sve nacionalne odrede, kako pukovnika Draže Mihailovića, tako isto đenerala [[Ljubo Novaković|Ljube Novakovića]] i vojvode [[Kosta Pećanac|Koste Pećanca]]...<ref>Јован П. Тришић, О Милану Недићу, Виндзор, 1960, стр. 90–91.</ref><ref>Nebojša Stambolija, Srpska državna straža 1942-1944. Doktorska disertacija, Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu, 2020, str. 29–30.</ref>|Pukovnik [[Jovan Trišić]]}} Prema Trišićevim zapisima po okončanju rata, u ravnogorsku organizaciju ga je uključio major [[Radoslav Đurić]], i to sa zadatkom da pribavlja službene legitimacije i objave za putovanja, kao i da vrši obavještajnu djelatnost u korist četnikâ.<ref>Јован П. Тришић, „Први дани рата у Јужној Србији и прилажење покрету Драже Михаиловића“, у: Гласник српског историског-културног друштва „Његош“, 1962, свеска десет, стр. 86.</ref><ref>Rade Ristanović, Oblici otpora u okupiranom Beogradu (1941-1944). Doktorska disertacija, Filozofski fakultet Univerziteta u Novom Sadu, 2019, str. 479.</ref> O kontaktima koje je uspostavio sa Mihailovićem tokom maja i juna 1941. godine, pukovnik Trišić u svojoj knjizi “O Milanu Nediću” piše: {{izdvojeni citat|U Beograd sam stigao (iz Skoplja) 24. maja i svi žandarmi su upućeni u Komandu žandarmerije. Već 28. maja ja sam se lično sastao sa jednim Dražinim kurirom. Kurir je bila žena, koja je došla sa Ravne gore, noseći nekoliko pisama od Draže, a pored toga imala je i zadatak da uhvati vezu sa nekim đeneralima koji su bili u Beogradu kao i sa još nekim oficirima i viđenim ličnostima... Ja sam postavljen za v.d. komandanta žandarmerije u okupiranoj Srbiji, 24. juna 1941. ali sam od advokata Čede Arsenijevića ranije o tome bio obavešten, radi čega sam dva puta uputio na Ravnu goru moga kurira Milana Ivezića da o tome obavesti pukovnika Dražu i da mi Draža po tom pitanju daje svoje mišljenje. Draža se je s tim složio.<ref name="znaci.org">[https://znaci.org/00001/11_4.htm RAVNA GORA POSTAJE STOŽER VELIKOSRPSKE BURŽOAZIJE]</ref>}} Sredinom jula 1941, pukovnik Trišić i njegovi saradnici su se sastali sa poručnikom [[Neško Nedić|Neškom Nedićem]], jednim od organizatora ravnogorskog pokreta u valjevskom kraju. Specijalni izaslanik Komesarijata unutrašnjih dela poslao je 17. jula iz Valjeva izvještaj Milanu Aćimoviću u kom se prenose stavovi poručnika Nedića o partizanima, s jedne, kao i o okupatorskim i kvislinškim vlastima, s druge strane: {{izdvojeni citat|Poručnik Nedić bio je obučen u seljačko odelo, sa šubarom i izjavio je sledeće: <br /> 'Mi koji se nalazimo po šumama nemamo nikakve veze sa ovom terorističkom akcijom komunista. Oni su stupili sa nama u vezu i tražili da se pridruže nama. Mi smo ih odbili i prebacili im što vode ovakvu jednu akciju koja može Srbiji da nanese samo zlo.' Tom prilikom pukovnik Draža Mihailović rekao je delegatu komunističke grupe doktoru Jovanoviću Miodragu, da ako se desi još jedan akt sabotaže od njihove strane, da će ih oni progoniti i uništiti... Gospodin Nedić dalje navodi da oficiri i podoficiri i drugi koji se nalaze u šumi ne žele da čine ništa što bi moglo da izazove nemačke vlasti na reakciju. Pozdravljaju novu uredbu о ovogodišnjoj vršidbi žitarica, za koju kažu da je umesno doneta. Isto tako priznaju rad ministra, gospodina Aćimovića i poznato im je sa kakvim se on teškoćama bori, kao i da njegovom zaslugom nisu novopopisani aktivni oficiri otišli u logore. [...] Gospodin Nedić obećao je da će oni uticati na ona lica koja nisu komunisti, a koja se nalaze iz neobaveštenosti u njihovim grupama, da se vrate svojim kućama. Što se tiče vođa, ukoliko produže sa sabotažama oni će ih likvidirati. Oni dalje pozdravljaju akciju srpskih vlasti na uništenju ovih grupa, kao i svih onih koji se bave pljačkanjem i napadima na srpski živalj... Isto tako obećao je davanje podataka o mestu boravka komunističkih grupa žandarmima.<ref name="znaci.org">[https://znaci.org/00001/11_4.htm RAVNA GORA POSTAJE STOŽER VELIKOSRPSKE BURŽOAZIJE]</ref><ref>Jovan Marjanović, Ustanak i narodno-oslobodilački pokret u Srbiji 1941, Institut društvenih nauka, Beograd, 1963, str. 127-128.</ref>}} Pukovnik Trišić se u dva navrata i lično sastao sa Dražom Mihailovićem, u kući [[Živojin Mišić|vojvode Mišića]], u [[Struganik]]u, i to 14. jula i 19. avgusta 1941, preuzimajući instrukcije za dalji rad.<ref>Милисав Секулић, Пуковник Јован П. Тришић. Ратни дневник и биографија, Београд, 2014, стр. 96-102.</ref> Kako Trišić navodi u svojim sjećanjima poslije rata, on nije sreo pukovnika Dražu Mihailovića prilikom prve posjete [[Ravna gora|Ravnoj gori]], već jednog od njegovih najbližih saradnika majora [[Aleksandar Mišić|Aleksandra Mišića]]. Trišić piše: „Govorilo se, uglavnom, o Komesarskoj upravi. Iz tog razgovora sam zaključio da Milan Aćimović i [[Ilija Paranos]] uživaju poverenje na Ravnoj gori... Dalje se govorilo o teškoj situaciji, čiji se kraj nije mogao da sagleda, o tome kako treba narodu pomoći i o saradnji između žandarmerije i Draže — ko će i kako održavati vezu.“<ref>Jovan Trišić, ''Prvi dani rata u Južnoj Srbiji i prilaženje pokretu pukovnika Draže Mihailovića'', »Glasnik« — Chicago, sveska 10/1962, str. 87–89.</ref> Na sastanku održanom avgusta 1941. godine, pukovnici Mihailović i Trišić zaključuju usmeni sporazum o saradnji četnika i žandarmerije: {{izdvojeni citat|S Dražom su bili major A. Mišić i poručnik Voja Popović. Razgovarali smo veći deo noći i sutradan pre podne. Dotakli smo sva pitanja od opšteg interesa po srpski narod, a posebno o tešnjem povezivanju naše akcije... U pogledu budućeg rada, rekao je [Mihailović — prim.] da zbog tadašnje teške situacije ne namerava da preduzima nikakve akcije većeg značaja, pri čemu je istakao da su Nemci vrlo jaki, da nama niko ne može da pruži nikakvu pomoć i da oskudevamo u svemu. Zbog tih razloga, naglasio je, nama je potrebno da se, prvo, dobro organizujemo, da se solidno pripremimo, dobro naoružamo i da čekamo pogodan momenat kako bi naša akcija bila od stvarne koristi saveznicima. Meni je stavio u dužnost da, po mogućstvu, pojačam žandarmerijske stanice, da žandarmeriju što bolje naoružam i da u njene redove ubacim što veći broj njegovog ljudstva. Izjavio je da je zadovoljan držanjem žandarmerije i izrazio nadu da će ona odigrati značajnu ulogu u danom momentu.<ref>Jovan Marjanović, Draža Mihailović između Britanaca i Nemaca, knjiga I, Britanski štićenik, Globus/Narodna knjiga/Prosveta, Zagreb—Beograd, 1979, str. 125.</ref>|Pukovnik [[Jovan Trišić]], prvi komandant kvislinške [[Srpske žandarmerije]]}} О održavanju dobrih odnosa s kvislinškom žandarmerijom i njenim komandantom pukovnikom Jovanom Trišićem, posvjedočio je 1946. godine [[Beogradski proces|na sudskom procesu]] i sâm general Dragoljub Mihailović: {{izdvojeni citat|Optuženi: [...] Moja je težnja bila da sve one koji su nosili oružje „bušimo“, da ulazimo u njihove redove i da ih na taj način pridobijemo u šumu. Ja sam tako uspeo da pridobijem Jovana Trišića i da sa njim stvorim plan. I taj je bio uhvaćen sa tim planom i odveden u ropstvo. Pretsednik: Šta je on bio? Optuženi: Bio je pod Nemcima komandant žandarmerije. Ja sam ga privukao i pridobio da sprovedemo organizaciju i da dobijemo veći broj ljudstva. Pretsednik: Vi ste se tada povezali sa žandarmerijom koja je bila tada u službi okupatora? Optuženi: Tačno.<ref>Издајник и ратни злочинац Дража Михаиловић пред судом: Стенографске белешке и документа са суђења Драгољубу-Дражи Михаиловићу, Београд, 1946, стр. 113.</ref><ref name="Jovan Marjanović 1941">Jovan Marjanović, Ustanak i narodno-oslobodilački pokret u Srbiji 1941, Institut društvenih nauka, Beograd, 1963, str. 193.</ref>}} Brojni oficiri Jugoslovenske vojske koji će se kasnije pridružiti [[JVuO]], tj. četnicima, u prvoj godini okupacije su bili na raznim dužnostima u strukturama kvislinške uprave. Tako je major [[Petar Baćović]], prije nego što je avgusta 1942. postao komandant četničke Komande operativnih jedinica istočne Bosne i Hercegovine, bio šef kabineta Milana Aćimovića, ministra unutrašnjih poslova.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_80.htm Izveštaj komandanta četničke grupe odreda od 6. maja 1942. Draži Mihailoviću o akcijama protiv partizanskih jedinica na širem području Višegrada i stanju četničkih jedinica]</ref> Prema sjećanjima Ljotićevog sekretara [[Boška Kostića]], Petar Baćović je bio šef kabineta dr [[Miloša Radosavljevića]], koji je do 29. januara 1942. bio ministar [[Poljoprivreda|poljoprivrede]] u Nedićevoj vladi.<ref>Boško N. Kostić, Za istoriju naših dana – Odlomci iz zapisa za vreme okupacije, Lil (Francuska), 1949, str. 209.</ref> Takođe, [[Jezdimir Dangić]] je sarađivao sa kvislinškom upravom u Srbiji i to od prvih dana formiranja Saveta komesara Milana Aćimovića, s kojim je, sve do hapšenja od strane Njemaca aprila 1942, bio u najboljim odnosima. Od sredine maja do sredine avgusta 1941. godine, Dangić je bio na službi u Srpskoj žandarmeriji, a za vrijeme [[Ustanak u Srbiji|oružanog ustanka u Srbiji]] bio je raspoređen kao žandarmerijski oficir na granici prema [[Drina|Drini]], da bi nešto kasnije bio premješten u [[Bratunac]].<ref>[http://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, n.d., Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20220904190938/https://znaci.org/00001/154_4.pdf |date=2022-09-04 }}, str. I/274.</ref> Od oktobra 1941. do kraja februara 1942. na službi u žandarmeriji u Beogradu bio je i kapetan [[Slavoljub Vranješević]], koji će od kraja 1943. biti Mihailovićev komandant zapadne Bosne.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_65.htm Izveštaj majora Radoslava Đurića od 26. marta 1942. Draži Mihailoviću o vojno-političkoj situaciji u istočnoj Bosni i stanju četničkih jedinica]</ref> Aćimovićeva uprava nije dugo potrajala, i ukinuta je 29. avgusta 1941. kada je uspostavljena Vlada nacionalnog spasa generala [[Milan Nedić|Milana Nedića]], ali je Aćimović u njoj nastavio obnašati funkciju ministra unutrašnjih poslova do 5. novembra 1942. godine. Milan Aćimović je ostao u izuzetno bliskim odnosima sa Dražom Mihailovićem sve do maja 1945. godine, tj. do samog kraja okupacije. Na koncu, Aćimović je poginuo tokom [[Bitka na Zelengori|bitke na Zelengori]], dok se nalazio u Mihailovićevom štabu.<ref>Branislav Božović – Mladen Stefanović: MILAN AĆIMOVIĆ – DRAGI JOVANOVIĆ – DIMITRIJE LJOTIĆ, Centar za informacije i publicitet, Zagreb, 1985, str. 98.</ref> === Svjedočenja o vezama Aćimovića i Mihailovića === [[Hermann Neubacher]], specijalni izaslanik za Jugoistok njemačkog Ministarstva vanjskih poslova, nakon rata piše o saradnji Aćimovića i Mihailovića: {{izdvojeni citat|Šta se sve događalo u četničkom taboru, o tome sam bio veoma dobro informisan. Nemački Vermaht je na svim frontovima imao odlične specijaliste za dešifrovanje poruka. Tako su šifrovane poruke Draže Mihailovića stizale i do mog radnog stola. Sem toga, stalno sam bio u vezi sa ministrom Aćimovićem, koji je bio politički izaslanik Draže Mihailovića u Beogradu, zatim sa posrednicima i kuririma, a bio sam i u direktnom kontaktu sa vođom četnika.<ref>[http://www.znaci.org/00001/172_7.pdf Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221015170611/https://znaci.org/00001/172_7.pdf |date=2022-10-15 }}, str. 161.</ref>}} [[Aleksandar Cincar-Marković]], ministar spoljnih poslova [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevine Jugoslavije]], potvrdio je 1946. godine pred istražnim organima da je Milan Aćimović istupao pred Nijemcima u svojstvu političkog predstavnika Draže Mihailovića. U svojoj izjavi, Cincar-Marković, između ostalog, svjedoči o pokušajima ponovnog uspostavljanja kvislinške vlade u [[Kitzbühel]]u, na teritoriji [[Treći Reich|Trećeg Reicha]], gdje je bila smještena nakon evakuacije iz Beograda: {{izdvojeni citat|Po pitanju priznanja Nedićeve vlade, pregovori koje su, sa nemačkom vladom, poveli Nedić i Spalajković prilično su se otegli iako su se oni pozivali na činjenicu da je Nemačka priznala i druge kvislinške vlade, kao bugarsku, rumunsku i mađarsku. Najzad, Nemačka je ponovo priznala Nedićevu vladu. Posle ovog priznanja Nedić i Ljotić su održali nekoliko sastanaka sa Nojbaherom i još nekim nemačkim funkcionerima, na kojima je bio i Milan Aćimović, koji je boravio sa grupom četnika u Semeringu, nedaleko od Beča i koji je zastupao interes četničkog vođe Draže Mihailovića. Na ovim sastancima, osećajući svu svoju političku malodušnost, prilikom upornog zahtevanja da se prizna Nedićeva vlada, Nedić i Ljotić su postavljali Nemcima nov zahtev: da to ne bude više srpska vlada, nego neki komitet sličan Vlasovljevom, da u ovaj komitet treba da uđu i predstavnici drugih organizacija, na prvom mestu Dražina organizacija. Ovo pitanje ostalo je nerešeno.<ref>AVII, Izjava Aleksandra Cincar-Markovića pred istražnim organima 1946.</ref><ref name="ReferenceC">[https://znaci.org/00001/11_73.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje OBMANE DRAŽE MIHAILOVIĆA]</ref>}} Iskaz Cincar-Markovića se gotovo u potpunosti poklapa sa tvrdnjama Boška Kostića, sekretara Dimitrija Ljotića, iznesenim u njegovim memoarima, izdatim u emigraciji nekoliko godina nakon rata: {{izdvojeni citat|Za vreme našeg boravka u Beču Ljotić se prvo sastao sa đeneralom Nedićem i bivšim ministrom Milanom Aćimovićem, jednim od vodećih političkih ljudi Draže Mihajlovića. Na tom se sastanku razgovaralo šta treba činiti. Nedić je zahtevao, da ako on mora opet da obrazuje srpsku vladu, da u nju uđu đeneral Mihajlović i Ljotić i po četiri ministra iz njihovih grupa kao i dva neutralca. Dimitrije Ljotić se protivio tom traženju Nedićevom, smatrajući da Draža Mihajlović ne treba da ulazi ni u kakvu kombinaciju sa Nemcima.<ref>Boško N. Kostić, n. d., str. 186.</ref>}} Uvjerljivo svjedočenje o mnogostrukim vezama Milana Aćimovića sa Dražom Mihailovićem pružio je na [[Beogradski proces|Beogradskom procesu]] 1946. godine [[Dragomir Jovanović|Dragomir–Dragi Jovanović]], predsednik Beogradske opštine, upravnik grada Beograda i šef [[Srpske državne bezbednosti]] u rangu ministra Vlade narodnog spasa: {{izdvojeni citat|Pretsednik: Je li Aćimović održavao veze sa organizacijom DM? Optuženi: Jeste. Poznato mi je da je održavao. Pretsednik: Od kada? Optuženi: Ja znam da Aćimovićeve veze sa organizacijom DM datiraju od konca 1941. godine, da su u 1942. godini došle do kulminacije, i da je Aćimović zbog toga imao u vladi konflikt sa Nedićem i Ljotićem i da je, zbog sumnjičenja o održavanju tih veza, morao dati ostavku. Pretsednik: A kakva je bila uloga Aćimovića u Beogradu prema organizaciji DM? Optuženi: Aćimović je smatran kao politički eksponent te organizacije. Bar ja sam ga tako smatrao. Pretsednik: Može li se to zaključiti iz izvesnih činjenica? Optuženi: Može. Pretsednik: Na primer? Optuženi: Preko Aćimovića su išle sve stvari. Kod Aćimovića su dolazili ljudi koji su dolazili bili u Beograd zbog održavanja veza sa Nedićem, Aćimović je bio neka vrsta političke veze u Beogradu. Takav je slučaj bio i sa Rakovićem kada je došao u Beograd. Pretsednik: A kada je on došao u Beograd? Optuženi: Avgusta meseca 1944. godine. Pretsednik: Je li on sedeo kod Aćimovića? Optuženi: Ja sam ga dva do tri puta video kod Aćimovića, a jedanput kod Ilije Mihailovića. Pretsednik: Iz čega bi se još moglo zaključiti da je Aćimović bio politički savetodavac, eksponent organizacije DM u Beogradu? Optuženi: Ja sam vodio više puta razgovore s njime o tome. On je bio prilično zakopčan; ali, prema njegovom držanju i govoru mogao sam zaključiti – a on to nije ni krio – da on pripada pokretu Draže Mihailovića.<ref name="Jovanović Dragomir-Dragi">{{cite web |url=http://www.znaci.org/00001/60_2_1.pdf |title=Miodrag Zečević: DOKUMENTA SA SUĐENjA DRAŽI MIHAILOVIĆU, Beograd 2001: Saslušanje optuženih |format=PDF |date= |accessdate=2014-03-16 |archive-date=2023-07-17 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230717115813/https://znaci.org/00001/60_2_1.pdf }}</ref>|[[Dragomir Jovanović]] na [[Beogradski proces|Beogradskom procesu]]}} == Saradnja sa Nedićevom vladom 1941. == {{main|Ustanak u Srbiji 1941.}} Nakon izbijanja [[Ustanak u Srbiji 1941.|ustanka u Srbiji]], početkom jula 1941, ustanici su počeli oslobađati sve veći broj naseljenih mesta. [[Četnici]] pod komandom pukovnika Mihailovića uzimaju učešća u ustanku tek krajem avgusta 1941. Međutim, istovremeno sa uzimanjem učešća u borbi protiv okupatora Mihailović je već početkom septembra 1941. uputio delegaciju na sastanak sa generalom Nedićem radi dogovora o zajedničkoj borbi protiv partizana. Delegaciju su činili potpukovnik Dragoslav Pavlović i potpukovnik Živojin Đurić i major [[Aleksandar Mišić]], dok im se u Beogradu pridružio major Radoslav Đurić. O uspostavljanju veze pukovnika Mihailovića sa generalom Nedićem, šef Upravnog štaba opunomućenog komandanta korpusa u Srbiji general [[Harald Turner]] izvještava 6. novembra 1941: {{izdvojeni citat|U vezi sa mojim dopisom o pukovniku Mihailoviću od 3. 11. 41. br. 4675/41 izveštavam vas o sledećem: <br /> I centrala Abvera izvestila je 2. 11. 41.: 1.) Srpski predsednik vlade Nedić ponovo pregovara sa pukovnikom Dražom Mihailovićem preko rtanjskog vojvode. Ovaj je poslednji put bio kod Mihailovića 4. 11, kada mu je dao iznos od 500 000 dinara i preneo časno obećanje generala Nedića da će se angažovati kod nemačkih vlasti da Mihailović ne bude zarobljen ili kažnjen. 2.) Dalje pregovore sa Mihailovićem je vodio pukovnik Popović koji mu je 1. 10. predao 500 000 dinara. 3.) Pukovnik Popović je 26. 10. bio poslednji put kod Mihailovića i predao mu još 2,500.000 dinara. Vratio se 30. 10. 41. sa Mihailovićevom izjavom da je ovaj spreman da se sa Nedićevim jedinicama bori protiv komunista pod uslovom da mu Nedić da obećanje da nemačke oružane snage neće preduzimati akciju protiv Mihailovića.<ref name="znaci1981">[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_243.htm Zbornik NOR-a, XIV/1, Beograd, 1981.], str. 868.</ref>}} Milan Nedić je na saslušanju pred jugoslovenskim organima 9. januara 1946. u vezi pregovora sa Mihailovićevim predstavnicima izjavio sledeće: {{izdvojeni citat| Odmah po uspostavljanju moje vlade početkom septembra (1941.) kod mene je došla jedna delegacija Draže Mihailovića koju su sačinjavali pešadijski potpukovnik (Živojin) Đurić, major Aleksandar Mišić, i đeneralštabni (major Radoslav) Đurić sa originalnim punomoćjem Draže Mihailovića radi razgovora. Uslovi koje je postavio Draža bili su uglavnom ovi: * Da se uspostavi red i mir u Srbiji. * Da se povedu zajedničke borbe protiv partizanskih snaga. * Da uspostavim vezu i legitimišem Dražu kod Nemaca. * Da mu se dostavi izvesna svota novca radi isplate prinadležnosti njegovim oficirima i podoficirima. * Da se po umirenju Srbije izvrši vojna akcija u Bosni radi umirenja. * Da se pomogne Đukanović Vladi (treba: Blaži) u Crnoj Gori radi umirenja.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_3.htm Zbornik NOR-a, XIV/1, Beograd, 1981.], str. 17-18, fus. 13.</ref>}} Nedić je u istrazi takođe dodao: „Svi ovi predlozi i uslovi bili su prihvaćeni sa moje strane. Draža je dobio novac a Nemci su ovo odobrili.“<ref>Arhiv VII, k. 269, reg. br. 35/1.</ref><ref>Jovan Marjanović, Draža Mihailović između Britanaca i Nemaca, knjiga I, Britanski štićenik, Globus/Narodna knjiga/Prosveta, Zagreb—Beograd, 1979, str. 126.</ref> Prema istom saslušanju, Nedić je uglavnom prihvatio ove predloge: {{izdvojeni citat|Pismeni ugovor između mene i te delegacije nije pravljen s obzirom da su sva trojica iz te delegacije bili moji oficiri meni dobro poznati, pa sam smatrao da nema potrebe za pismenim ugovorom, a oni to nisu ni tražili. Između nas je napravljen sporazum o sledećem: * O saradnji između mene, odnosno moje vlade i Draže Mihailovića za borbu protiv komunista u cilju njihovog uništenja. * Da im odmah izdam novčanu pomoć da bi mogli izdati plate oficirima i podoficirima, kao i to da bi mogli kupiti životne namirnice za ishranu vojske. * Da odmah odredimo jednog oficira za vezu koji će stalno biti pri štabu Draže Mihailovića. * Da preko Nemaca izdejstvujem legalizaciju Draže Mihailovića i njegovih četnika u tome da ih Nemci ne gone i da se mogu slobodno kretati. * Da posle čišćenja, odnosno uništenja komunista u Srbiji, moja vlada ukaže potrebnu pomoć Draži Mihailoviću radi smirenja građanskog rata u Bosni i Crnoj Gori. * Da se posle formiranja vladinih odreda, s čime bi se bilo započelo, donese jedan operacijski plan između mene i Draže za čišćenje Srbije od komunista.<ref>Бранко Латас, Милован Џелебџић, Четнички покрет Драже Михаиловића, Београд, 1979, стр. 77.</ref>}} Nedić je na saslušanju istakao da je nakon sklapanja sporazuma odmah izdao novčanu pomoć, koju je delegacija ponela sa sobom. Nedić je potom odmah otišao kod komandanta Srbije, generala Hajnriha Dankelmana, s molbom da odobri legalizaciju Mihailovićevih četnika, što je Dankelman odmah prihvatio. Nedić je potom odredio generalštabnog majora Marka Olujevića za vezu između njega i Draže Mihailovića. Nedić je uskoro obavešten da je Mihailović u celini prihvatio postignuti sporazum.<ref name="vojnoistorijski1941">Žarko Jovanović, "Kolaboracija Draže Mihailovića sa kvislinzima u Srbiji 1941.", Vojnoistorijski glasnik, 1-2/1998, Beograd, 1998, str. 83.</ref> O sastanku s četničkom delegacijom, i uopšte o pregovorima vođenim tokom 1941. sa Mihailovićem, general Nedić je 12. novembra 1941. godine, preko agencije »Rudnik«, obavijestio javnost u Srbiji: {{izdvojeni citat|Londonski radio dao je juče uveče vesti o prilikama u Srbiji, pa je izneo i potpuno netačno tvrđenje kako su tobož nemačke vlasti pregovarale sa pukovnikom Dražom Mihailovićem. Međutim, suprotno tome tvrđenju istina je da je Draža Mihailović slao svoje posrednike kako meni, tako i nemačkim vlastima radi pregovora... <br /> U vezi sa ovim izjavljujem da sam prilikom obrazovanja moje vlade pokušao da sve srpske nacionalne snage ujedinim radi spasa naroda i otadžbine, pa sam u tom cilju pregovarao sa Kostom Pećancem i Dražom Mihailovićem... Što se tiče Draže Mihailovića, i on je izjavio da želi da sarađuje na uništenju elemenata nereda, pa je u tu svrhu primio i novac od srpske vlade. Međutim, on je istovremeno pregovarao i sa komunistima.<ref>''Novo vreme'', 13. XI 1941.</ref><ref>Jovan Marjanović, Draža Mihailović između Britanaca i Nemaca, knjiga I, Britanski štićenik, Globus/Narodna knjiga/Prosveta, Zagreb—Beograd, 1979, str. 165.</ref><ref>[http://www.znaci.org/00001/155_3.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, I-II, Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221019154413/https://znaci.org/00001/155_3.pdf |date=2022-10-19 }}, str. II/212, fus. 7.</ref>|General [[Milan Nedić]]}} Novinar [[Stanislav Krakov]] piše u emigraciji da je 6. septembra 1941. došlo do formiranja prvih oružanih jedinica Vlade Milana Nedića. Krakov, inače sestrić generala Nedića, citira riječi „jednog elitnog žandarmerijskog oficira” (njegov je identitet zaštitio inicijalima ''I. R. R.'') koji je prisustvovao smotri: „Ovaj 6-ti septembar je u stvari prvi dan građanskog rata u Srbiji”. Pored toga, Krakov navodi i sljedeće: {{izdvojeni citat|Baš ovog 6-og septembra 1941, na [[Banjica|Banjici]], u prisustvu generala [[Pante Draškića]], ministra rada u Nedićevoj vladi i pomoćnika ministra unutrašnjih dela [[Ceke Đorđevića]], kao i većeg broja oficira izvršeno je svečano formiranje osam vojničkih jedinica, koje su dobile naziv «srpski oružani odredi». [...] Već od prvog dana osnivanja ovih odreda, koji su odmah sa Banjice upućeni na teren, ocrtao se kakav će biti njihov stav na terenu u pogledu komunističkih partizana, koje su imali da gone i razbijaju, i odreda Draže Mihailovića sa kojima im je naređeno da sarađuju.<ref>Станислав Краков, Генерал Милан Недић, Књига прва: На оштрици ножа, Минхен, Штампарија Искра, 1963, стр. 159—160.</ref>}} [[Artiljerija|Artiljerijski]] major [[Boško Todorović]] bio je prije okupacije na službi u obaveštajnom odeljenju Generalštaba [[Jugoslovenska vojska|Jugoslovenske vojske]]. Nakon [[Aprilski rat|aprilskog rata]], radio je ljeta 1941. u organizaciji DM u Beogradu, da bi krajem augusta 1941. prešao u [[Istočna Bosna|istočnu Bosnu]] kao opunomoćenik Draže Mihailovića,<ref>[https://znaci.org/00001/40_37.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje SRPSKI NACIONALISTIČKI OTPOR IZVAN SRBIJE]</ref> s ciljem stvaranja četničke organizacije na tom području. Bio je i prvi četnički komandant koji će, novembra 1941, sa Italijanima sklopiti [[Kolaboracija četnika s fašističkom Italijom|sporazum o zajedničkoj borbi]] protiv NOP-a.<ref>Zbornik NOR-a, tom XIV, knjiga 1, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1981, str. 18.</ref> Iz izvještaja koji je 2. septembra 1941. poslao Draži Mihailoviću iz istočne Bosne, gdje je smjestio štab, dâ se zaključiti i da je među četničkim oficirima bio jedan od prvih koji je pledirao za saradnju sa kvislinškom Vladom Milana Nedića: {{izdvojeni citat|Vrlo je važno za Srpstvo, da se Bosna oslobodi od ustaša vojno-četničkom akcijom pre nego što naša poluslobodna vlada u Beogradu diplomatskom operacijom (koja se verovatno već vodi, što potvrđuju i pojedini neprovereni glasovi) postigne pripojenje Bosne okupiranoj Srbiji. Mišljenja sam da preokret u držanju [[Pećančevi četnici|»crnih« četnika]] — njihovo stavljanje u službu Nedića i posredno Nemaca — treba iskoristiti za nas na sledeći način: 1. obavestiti narod: a) da četnički odredi redovne vojske ostaju i dalje potčinjeni isključivo našoj Vrhovnoj komandi — Kralju, ma kako se držali dobrovoljni četnički odredi, »crni«, »crveni« i ostali. b) za našu ofanzivnu akciju u Srbiji još nije vreme, ali da je vreme za borbu u Bosni — cilj: bar poluoslobođenje i prisajedinjenje poluslobodnoj Srbiji; [...] 3.  Stupiti na pogodan način u vezu sa Nedićem i ispitati da li ostaje veran kralju i dobar Srbin — u kom slučaju neće ometati, ako neće potpomagati naš rad — ili je izdajica, u kom slučaju se treba povući van njegovog domašaja — u Bosnu, u južnu Srbiju i u Sandžak, pa odande preduzeti borbu i protiv njega, uz pomoć sviju Srba koji su ostali verni kralju i položenoj zakletvi.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_3.htm Izveštaj komandanta četničkog odreda "Boško Jugović" od 2. septembra 1941. o vojnoj situaciji u istočnoj Bosni i stavu prema srpskoj kvislinškoj vladi]</ref>}} Naredbom br. 2 od 7. septembra 1941. general Milan Nedić imenuje majora [[Velimir Piletić|Velimira Piletića]] na službu u vojnom odeljenju pri Predsedništvu Ministarskog saveta. Major Piletić će kasnije postati jedan od Mihailovićevih komandanata u [[Istočna Srbija|istočnoj Srbiji]].<ref name="Jovan Marjanović 1941">Jovan Marjanović, Ustanak i narodno-oslobodilački pokret u Srbiji 1941, Institut društvenih nauka, Beograd, 1963, str. 193.</ref><ref>AVII—Nda—19—5—4.</ref> Potporučnik [[Pavle Mešković]] je bio sa pukovnikom Mihailovićem još od kraja aprila 1941. godine u [[Istočna Bosna|istočnoj Bosni]]. Poslije toga, Mešković se nalazio u grupi od nekoliko desetina oficira i vojnika s kojima se Mihailović prebacio u Srbiju te stigao na [[Ravna gora|Ravnu goru]] 12/13. maja 1941. Kada je general Mihailović krenuo iz [[Srbija|Srbije]] za [[Crna Gora|Crnu Goru]] u proljeće 1942, odredio je Pavla Meškovića da bude njegov čovjek za vezu sa potpukovnikom [[Milanom Kalabićem]]. Nakon rata, Mešković je posvjedočio da je do povezivanja između Mihailovića i Nedića došlo već tokom embrionalne faze izgradnje kvislinškog aparata u okupiranoj Srbiji: {{izdvojeni citat|Po ulasku Nemaca u Beograd, obrazovani su tamo Komesarijati za razne poslove. Njih je ubrzo potom, krajem avgusta, zamenila Srpska Vlada na čelu sa đeneralom Milanom Nedićem. Nedić saziva zbor oficira i podoficira koji nisu otišli u ropstvo. Mihailović odobrava odlazak onih koji su tražili savet, jer je većina bila sa porodicama, a on nije mogao preuzeti odgovornost za toliki broj porodica, kad bi sve te ljude povukao u šumu. Najveći deo oficira i podoficira u Nedićevim formacijama (Poljska, Granična i Državna straža) ušao je u te odrede sa znanjem i odobrenjem D. Mihailovića i drugih komandanata pokreta. Poljska straža bila nam je odana od prvog dana skoro stoprocentno.<ref>Павле Мешковић, »На Равној гори«, »Књига о Дражи«, Виндзор, Канада, 1956, стр. 57. и 173.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/11_5.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje PRVI KONTAKTI SA NOP I POKUŠAJI DA SE OBUSTAVI USTANAK]</ref>}} U »Političkom mjesečnom izvještaju« od 3. XII 1941, general Harald Turner iznosi detalje o pokušaju sklapanja sporazuma između Mihailovićevog pokreta i kvislinških strukturâ, uz blagoslov njemačkih vlasti: {{izdvojeni citat|U toku meseca jula, na osnovu prethodnog odobrenja, komesar-ministar [[Milan Aćimović|Aćimović]] pokušao je da sa Mihailovićem sklopi sličan sporazum kao što je to učinjeno između [[Gestapo|policije državne bezbednosti Nemačke]] i [[Kosta Pećanac|Koste Pećanca]]. Međutim, Mihailović je to izbegao. Prvih dana po stupanju na čelo vlade, to isto, takođe sa nemačkim odobrenjem, pokušao je i predsednik Nedić, koji je verovao da će mu kao armijskom generalu poći za rukom da na svoju stranu privuče bar deo oficira koji su se nalazili kod Mihailovića.<ref>Jovan Marjanović, Draža Mihailović između Britanaca i Nemaca, knjiga I, Britanski štićenik, Globus/Narodna knjiga/Prosveta, Zagreb—Beograd, 1979, str. 124.</ref>|General [[Harald Turner]]}} === Partizani razotkrivaju Mihailovića === Posle završetka razgovora i postizanja sporazuma sa generalom Nedićem, Mihailovićeva delegacija se iz Beograda vratila na Ravnu goru 6. septembra 1941. U međuvremenu na Ravnu goru je pošao i major Marko Olujević s poručnikom Slavkom Pipanom, obaveštajnim oficirom Draže Mihailovića. Njih dvojicu su, na putu za Ravnu goru, uhvatili partizani u Belanovici, 8. septembra 1941. Kod majora Olujevića, koji je ujedno bio i pomoćnik komandanta kvislinške žandarmerije, nađen je plan komande žandarmerije od 7. septembra 1941. za napad žandarma sa četnicima Draže Mihailovića sa linije Zvornik-Krupanj-Valjevo-Mionica. Posle saslušanja major Olujević je streljan 10. septembra, dok je poručnik Pipan uspeo da pobegne.<ref>Јован Марјановић, Устанак и НОП у Србији 1941, Београд, 1983, стр. 317.</ref> Mihailović o svojoj saradnji sa Nedićem nije obavestio partizane. Kolubarska četa [[Valjevski partizanski odred|Valjevskog partizanskog odreda]] je prilikom zarobljavanja poručnika Ernesta Pipana zaplenila i jedan dokument Ministarstva unutrašnjih dela, u kome komanda kvislinške žandarmerije 7. septembra 1941. naređuje komandantu 5. žandarmerijskog odreda: {{izdvojeni citat|Kad sva tri odreda budu stigla na liniju Zvornik — Krupanj — Valjevo — Mionica uhvatiće vezu sa četničkim odredima koji pod komandom generalštabnog pukovnika g. Draže Mihailovića na toj liniji i sačekaće dalje naređenje za produženje dejstva.<ref>Zbornik NOR-a, I/1, Beograd, 1949, str. 405-406.</ref>}} U knjizi „General Milan Nedić”, Stanislav Krakov navodi da je ovaj dokument potpisao novopostavljeni šef žandarmerije general [[Stevan Radovanović]]. Krakov donosi još izvoda iz ovog „vrlo opširnog naređenja”, za koje tvrdi da je „bilo izdato onda kada je Nedić posle odlaska Dražinih delegata čvrsto verovao u sprovođenje zajedničke akcije protiv komunista”: {{izdvojeni citat|«(13) Saradnja sa četnicima i omladinom pokreta „Zbor” treba da bude najtešnja. Saradnja sa njima sastoji se u sledećem: Svi četnici i omladinci koji dejstvuju na teritoriji odreda potčinjeni su komandantu odreda. Komandant odreda je taj koji će naređivati sve što treba da se radi na terenu, a njegova naređenja ima da izvršuju svi četnici i omladinci. Ishrana četnika i omladinskih odelenja biće zajedno sa odredom...»<ref>Станислав Краков, н. д., стр. 160—161.</ref>|General [[Stevan Radovanović]], komandant [[Srpske žandarmerije]]}} Partizani su na osnovu zaplenjenih dokumenata uvideli da Mihailović igra dvostruku igru, učestvujući u partizanskom ustanku i istovremeno radeći na njegovom gušenju. Oni su uskoro otkrili i druge dokaze o Dražinoj kolaboraciji. Komandant [[Valjevski partizanski odred|Valjevskog partizanskog odreda]] [[Dragojlo Dudić]] u svoj dnevnik septembra 1941. godine zapisuje: {{izdvojeni citat| "12. septembar: U toku dana došao je kurir Kolubarske čete. U izvestaju stajalo je da su zarobili jedan auto Ministarstva unutrašnjih dela sa pomoćnikom komandanta žandarmerije, još jednim čovekom i šoferom žandarmom. Od materijala nađeno je nekoliko lažnih legitimacija i naredba Ministarstva unutrašnjih dela o organizaciji poternih odreda za komunistima. Iz ove naredbe jasno se vidi da je i Draža Mihailović, komandant četnika sa Ravne gore, u vezi sa ovom akcijom na strani vlade. Sad je svakome bila jasna uloga ovog žonglera koji se pravio prijateljem narodne borbe".<ref>Драгојло Дудић, Дневник 1941, Београд, 1981, стр. 187-189.</ref>}} O vezama štaba pukovnika Mihailovića sa kvislinškim formacijama govori i naredba generala [[Ljubo Novaković|Ljube Novakovića]] njegovim odredima, od 12. septembra 1941: {{izdvojeni citat|Prema sigurnim podacima koje sam ovoga momenta dobio, odredi srpske oružane sile u sporazumu sa odredima pukovnika Draže Mihailovića stupili su javno i otvoreno u akciju i dok jedni odredi imaju podrške i naslona okupatorske vlasti, drugi dotle, da bi maskirali svoj pravi cilj, bore se protiv okupatorskih vlasti i formiraju neku regularnu vojsku, pod pretnjom smrtne kazne ko ne bude prišao njihovim redovima. Jedni i drugi rade sporazumno i sa veštom i prikrivenom namerom protivu četnika (Ljube Novakovića), a preko ovih i protivu celokupnog srpskog naroda.<ref name="vojnoistorijski1941"/>}} === Nemci razotkrivaju Mihailovića === {{izdvojeni citat|Podstaknuti delimičnim uspešno vođenim borbama od strane komunista, nacionalni Srbi organizovali su takođe borbene formacije protiv Nemaca.<ref>OBAVEŠTENJE KOMANDNOG ŠTABA KOMANDANTA SRBIJE OD 16. SEPTEMBRA 1941. KOMANDAMA I USTANOVAMA VERMAHTA O RAZVOJU ORUŽANOG USTANKA - T501 roll 244, frames 334-337.</ref>|Obaveštenje Komandnog štaba Komandanta Srbije od 16. septembra 1941. o razvoju oružanog ustanka}} Prema svjedočanstvu [[Stanislava Krakova]], njemački okupacioni dužnosnici su od početka gledali s velikim podozrenjem na mogućnost zbližavanja između generalâ Mihailovića i Nedića, vidjevši u ovome prevashodno opasnost po interese [[Treći Reich|Trećeg Reicha]]: {{izdvojeni citat|Ali Nedićevi prvi kontakti sa Dražom Mihailovićem — o čemu su Nemci bili brzo obavešteni — kao i držanje Nedićevih oružanih odreda na terenu gde su oni vodili isključivo borbu protiv komunista, dok je sa Mihailovićevim četnicima vladalo pravo bratstvo po oružju, povećavali su to urođeno nemačko nepoverenje prema ljudima sa Balkana.<ref>Станислав Краков, Генерал Милан Недић, Књига прва: На оштрици ножа, Минхен, Штампарија Искра, 1963, стр. 176.</ref>}} Ubrzo, koncem septembra ili početkom oktobra, Nedića je pozvao Dankelman veoma ljut i pokazao mu [[sastanak u Brajićima|sporazum]] sklopljen između Draže i [[Josip Broz Tito|Tita]]. Dankelman je govorio kako ih je pukovnik Mihailović obmanuo da mu daju slobodu kretanja. Uskoro su podaci o učešću četničkih odreda u borbama protiv Nemaca postali očigledni, što je demotivisalo predstavnike nemačkog okupatora i kvislinške uprave da idu u pravcu saradnje sa Mihailovićem. Nemački okupator više nije imao poverenja u Mihailovića, naročito nakon što je saveznička propaganda počela da predstavlja Mihailovića kao navodnog vođu otpora u Jugoslaviji. O daljem nepoverenju okupatora i rezervisanosti Nedića prema Mihailovićevom pokretu, Harold Turner je rekapitulirao 3. novembra 1941: {{izdvojeni citat| U međuvremenu je ustanovljeno da se Mihailovićevi odredi pod komandom pukovnika Misite kod Loznice i kapetana Račića kod Bogatića bore zajedno sa partizanima. Zatim da je 28. septembra zaključio sa komunistima pismeni sporazum o zajedničkom isterivanju nemačkih oružanih snaga iz Srbije, odnosno sa Balkana. Pismeni dokazi o saradnji pronađeni su u Kraljevu, Rudniku i Gornjem Milanovcu. (...) General-pukovnik Nedić je zvanično izjavio da izuzev slučaja Mišić više nikada nije posredno ili neposredno pregovarao sa Mihailovićem niti mu slao novac. U sredu, 29.10.41. pojavio se kod Nedića pukovnik (Branislav) Pantić koji je boravio u Beogradu i po nalogu Mihailovića ponovio predlog o zajedničkoj borbi protiv komunista. Rekao mu je da Mihailović zahteva od Nedića 5.000 pušaka, 500 puškomitraljeza i 100 mitraljeza. Kada je Nedić bez okolišanja odbio taj zahtev kao glup i preteran, Pantić je upozorio Nedića da će se istog dana voditi pregovori preko opunomoćenog komandanta korpusa i da je Mihailoviću za pregovore obećana pratnja do Beograda.<ref name="znaci1981"/>}} Naime, deo nemačkih obaveštajnih struktura je smatrao da treba prihvatiti Mihailovićevu ponudu za saradnju sa Nemcima. Tehnički poslovi oko pregovora Draže Mihailovića sa Nemcima povereni su pukovniku Branislavu Pantiću i kapetanu Nenadu Mitroviću. Oni su 28. oktobra 1941. krenuli za Beograd, gde su se susreli sa nemačkim kapetanom [[Josef Matl|Jozefom Matlom]], oficirom vojno-obaveštajne službe Abver ([[Abwehr]]). O Mihailovićevoj ponudi kapetan Matl je sačinio izvještaj (“''Predmet'': Četnički odredi jugoslovenske vojske pod komandom pukovnika Draže Mihailovića stavljaju se na raspolaganje za borbu protiv komunista u saradnji sa nemačkim Vermahtom”), koji će nadređenima poslati 30. oktobra 1941. godine: {{izdvojeni citat|Pukovnik Pantić je izjavio da je od strane pukovnika Draže Mihailovića ovlašćen da stupi u vezu sa predsednikom vlade generalom Nedićem, kao i sa nadležnim instancama u nemačkom Vermahtu, kako bi se četnički odredi jugoslovenske vojske, koji se nalaze pod komandom Draže Mihailovića stavili na raspolaganje u cilju suzbijanja komunizma u Srbiji. Izjava je punovažna. Pukovnik Pantić daje kao garanciju svoju oficirsku čast. General Nedić je u to upućen na osnovu ličnih razgovora koje je s njim vodio pukovnik Pantić ujutro 28. 10; on odobrava taj korak i želi da se što pre pristupi njegovom sprovođenju i aktiviranju.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_238.htm Zbornik NOR-a, XIV/1, Beograd, 1981.], str. 857.</ref>|Kapetan [[Josef Matl]]}} Milan Nedić je smatrao da mu je pregovorima između Mihailovićevih predstavnika i predstavnika nemačkog okupatora ugrožen politički kredibilitet. Prethodno je Nedić odbio nastavak pregovora i materijalnu i vojnu pomoć Mihailovićevom pokretu, što zbog opreza prema Nemcima, osluškujući kakav je njihov stav o saradnji sa četnicima, što zbog bojazni da Mihailovićeva legalizacija kod okupatora može ugroziti njegovu političku poziciju. O ovome je takođe rekapitulirao Harold Turner, 6. novembra 1941: {{izdvojeni citat|Nedić je ponovo odbio pregovore sa Mihailovićem, ali me je zamolio da mu objasnim kakvu igru Nemci igraju sa Mihailovićem. Uveravao sam general-pukovnika Nedića da može biti siguran da opunomoćeni komandant korpusa neće preduzimati nikakve akcije koje bi povredile ličnost ili politiku predsednika vlade Nedića. Njegovo mišljenje o Mihailovićevoj situaciji je sledeće: Mihailović se nalazi neposredno pred uništenjem, pitanje je samo vremena. Sam Mihailović oseća da sve više slabi i želi da dobije u vremenu da bi se spasao, naročito preko zime. On je potpuno nepouzdana ličnost i zato Nedić smatra da nema svrhe pregovarati.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_243.htm Zbornik NOR-a, XIV/1, Beograd, 1981.], str. 869-870.</ref>}} 11. novembra Mihailović se [[sastanak u Divcima|sastao sa Nemcima u selu Divci]], ali su oni odbili njegove usluge i zatražili razoružanje četnika. Mihailović je odbio da položi oružje, ali je nastavio borbu protiv partizanskog pokreta, što je bilo od nesumnjive koristi nemačkom okupatoru. Našavši se u još težoj situaciji nakon prelaska Glavnog štaba NOV i POJ i glavnine partizanskih snaga u Bosnu i Sandžak, čemu je znatno doprinela Mihailovićeva spremnost da napada partizane u momentu kad oni pokušavaju da suzbiju nemačku ofanzivu, Mihailoviću se ponovo nametnula nužnost saradnje sa kvislinškim strukturama, naročito u kontekstu nemačke spremnosti da ga gone kao odmetnika. U dnevnim izvještajima iz sredine novembra 1941, poslatih iz komande Jugoistoka, može se zaključiti da u glavnom štabu Vrhovne komande Wehrmachta nijesu znali ko je pukovnik Mihailović. Nezavisno od ovoga, njegova ponuda o zajedničkoj borbi protiv partizana je odbijena i zatraženo je polaganje oružja: {{izdvojeni citat|13.11.41: Vrhovna komanda oružanih snaga traži provjeru vijesti da je /izvjesni/ Mihailović poslao delegate Nediću, i preko njih ponudio Nijemcima pregovore. Navodno je prijedlog odbijen, jer Nijemci žele da pregovaraju s njim direktno, a ne preko posrednika. Nakon savjetovanja komande Jugoistoka i njemačkog generala u Srbiji, Vrhovna komanda je telefonski obavještena o sljedećem: Vođa bandi Mihailović je njemačkom generalu u Srbiji ponudio zajedničku borbu protiv komunista. Ponuda je odbijena sa zahtjevom za bezuslovnu kapitulaciju. Odgovor je izostao. Jučer prvi put zabilježene borbe između Mihailovićevih bandi i komunista. Ovo ne mjenja stav da se traži bezuslovna kapitulacija.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=124&rec=311&roll=175 NARA, T311, Roll 175, frame no. 000119.]</ref>}} {{izdvojeni citat|17.11.41: Savjetovanje kod načelnika štaba komande Jugoistoka: Ponuda pukovnika Mihailovića da stavi svoje snage na raspolaganje za borbu protiv komunista je odbijena i zatražena je bezuslovna predaja. Mihailović je tražio da se konsultuje sa svojim komandatima. Mihailović također tražio oružje za borbu protiv komunista! Ovo je igra, borba između bandi za izvor oružja! Ipak, čini se da jedan dio Mihailovićevih bandi iskreno želi da se bori protiv komunista.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=127&rec=311&roll=175 NARA, T311, Roll 175, frames no. 000121—000122.]</ref>|Izvještaj o djelatnosti operativnog odjeljenja komande Jugostoka za septembar 1941 (30. septembar 1941.).}} === Početak otvorenog sukoba sa partizanima, novembar 1941. === {{main|Napad četnika na Užičku Republiku}} Sukob u ustaničkim redovima bio je katalizator saradnje ravnogorskih odreda sa formacijama srpske kvislinške vlade. „Čete pukovnika Draže Mihailovića“ sarađuju sa Nedićevim odredima u zauzimanju [[Ljig]]a 7. novembra i na prostoru [[Lazarevac]]-[[Belanovica]] 13. novembra. Takođe, pod komandom majora [[Milana Kalabića]] (otac [[Nikola Kalabić|Nikole Kalabića]]), Požeški i Gornjomilanovački ravnogorski odred vode intenzivne borbe protiv partizana kod [[Rudnik (planina)|Rudnik]]a 19. i 20. novembra, a zabilježena je saradnja i majora [[Velimir Piletić|Velimira Piletića]] sa žandarmerijskim odredima u borbama sa partizana kod [[Kučevo|Kučeva]] 18. novembra 1941.<ref>Nebojša Stambolija, Srpska državna straža 1942-1944. Doktorska disertacija, [[Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu]], 2019, str. 46-47.</ref> O žestini borbi koje su četnici Draže Mihailovića vodili skupa sa nedićevskim odredima napadajući na [[Slobodne teritorije u Narodnooslobodilačkom ratu|partizansku slobodnu teritoriju]], naročito svjedoči izvještaj komande Žandarmerije od 18. novembra 1941, u kome se, između ostalog, kaže: {{izdvojeni citat|Komandant Kolubarske grupe major g. Kalabić depešom, poslatom 17 novembra o. g. iz Aranđelovca, javlja: „Danas mi je javljeno da se koncentrisalo do 480 komunista na prostoru od sela Garaša, Bosuta i Dragolja... Odmah sam uputio tri stotine četnika Ravnogoraca i sto mojih vojnika da ih napadnu. Borba je otpočela u 15 č. i završena око 18 č. u reonu sela Dragolja i Bosuta. Ubijeno je 64 komunista i 1 uhvaćen...“<ref>AVII—Nda—53—3—48.</ref><ref>Jovan Marjanović, Ustanak i narodno-oslobodilački pokret u Srbiji 1941, Institut društvenih nauka, Beograd, 1963, str. 351.</ref>}} Kako ni tražena efikasnija [[Savezničke sile u Drugom svjetskom ratu|saveznička]] pomoć, kao ni ona od majora [[Jezdimir Dangić|Jezdimira Dangića]],<ref>https://www.znaci.org/00001/4_14_1_27.htm Naređenje Draže Mihailovića od 9. novembra 1941. komandantu bosanskih četničkih odreda za prebacivanje četničkih jedinica iz istočne Bosne u rejon Užica i Kosjerića radi napada na partizane</ref> nijesu mogle uslijediti brzinom koju je Mihailović želio, on i njegovi komandanti se odlučuju da zatraže pomoć direktno od komandanata Nedićevih i Pećančevih odreda koji su otvoreno služili okupatoru. O ovoj pomoći kapetan [[Ćirilo Dimitrijević]] (oficir [[Legalizovani četnici|legalizovanog]] ''Sandžačkog vojno-četničkog odreda'' (SČO) pod komandom majora [[Miloš Glišić|Miloša Glišića]]; početkom jula 1942. u svojstvu deputata SČO učestvovao je u pregovorima sa pukovnikom [[Milošem Masalovićem]], [[Cvetanom Đorđevićem]] i generalom Milanom Nedićem, koji mu je savjetovao „apsolutnu saradnju sa Italijanima“;<ref>ASŽ, Ž-28, NOR, kut. 13, f. Sandžački četnici, dok. 5а, str. 2–3.</ref> potonji komandant Pribojske brigade JVuO<ref>{{harv|Живковић|2017|p=741, 778}}</ref>), piše Mihailoviću 1943. godine, pored ostalog i sljedeće: {{izdvojeni citat|Potom sam u svojstvu načelnika štaba Rudničke grupe odreda u najkritičinjim danima Ravne gore, bez odobrenja svoga komandanta slao municiju, opremu i puškomitraljeze na Ravnu goru, gde su trupe đenerala g. Mihailovića bile blokirane od komunista radi uništenja. Iz ovih dana imam telefonsko priznanje đenerala g. Mihailovića Draže, koji mi je tom prilikom zahvalio i naredio da mu se imam javiti kada dođe do izražaja.<ref>AVII, arhivski fond Draže Mihailovića, VK—X 13.</ref>}} Sukob partizanskih i vojnočetničkih snaga od prvih dana novembra 1941, uticao je i na poručnika Nikolu Kalabića i njegovu buduću visoku poziciju u hijerarhiji ravnogorskog pokreta. Naime, Mihailovićevo ustaničko sjedište, Ravna Gora je 10. novembra [[Napad četnika na Užičku Republiku|direktno ugrožena od partizanskih snaga]]. Gotovo svi odredi ostaju bez municije. Pred partizanskim naletom, odredi se povlače. Stanje je dramatično i vode se ogorčene borbe. Mihailović iz [[Brajići (Gornji Milanovac)|Brajića]] rukovodi operacijama, dijelom zakopavajući, dijelom uništavajući najpovjerljiviju arhivu. U takvoj situaciji, poručnik Nikola Kalabić predlaže da se od njegovog oca Milana, penzionisanog žandarmerijskog majora, u tom trenutku komandanta jednog vladinog odreda u Ljigu, zatraži pomoć.<ref>{{Cite web |title=Bojan Dimitrijević: Nikola Kalabić između Čiče i Krcuna?! |url=https://savremenaistorija.com/2017/06/28/nikola-kalabic-izmedu-cice-i-krcuna/ |access-date=2023-12-28 |archive-date=2023-12-28 |archive-url=https://web.archive.org/web/20231228100857/https://savremenaistorija.com/2017/06/28/nikola-kalabic-izmedu-cice-i-krcuna/ }}</ref> Major Milan Kalabić (Kalabić je od kraja 1941. okružni načelnik u [[Kragujevac|Kragujevcu]]; 28. januara 1942. srpska vlada ga unaprjeđuje u čin potpukovnika<ref>Nebojša Stambolija, n.d., str. 34. i 60.</ref>), na zahtjev Draže Mihailovića, stavio je četnicima na raspolaganje osam kamiona municije za borbu protiv partizanskih odreda. Municija je odmah prebačena u [[Ba (Ljig)|selo Ba]] i podijeljena Mihailovićevim odredima. Kako bi Mihailoviću dodatno olakšao situaciju, stariji Kalabić je istovremeno angažovao i sve svoje snage u borbi protiv partizana u oblasti planine Rudnik. Od tada Nikola Kalabić postaje jedan od najvažnijih četničkih komandanta, a Milan Kalabić jedan od najodanijih saradnika Draže Mihailovića u srpskim kvislinškim redovima.<ref>[https://znaci.org/00001/11_9.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje NAPAD NA UŽICE I BORBE OKO ČAČKA]</ref> Potpukovnik [[Manojlo Korać]], komandant Požeškog četničkog odreda (sredinom novembra 1941. legalizovanog pri Nedićevom upravnom aparatu, gdje će Korać postati načelnikom okruga Užičkog), u knjizi ratnih memoara “Između Draže i Nedića“, objavljenoj [[2015]]. u izdanju [[Kragujevac|kragujevačkih]] ''Pogleda'', prisjeća se da je prisustvovao susretu između Milana Kalabića i Draže Mihailovića, do kojeg je došlo u Belanovici krajem novembra 1941. godine. Tom prilikom je i Kalabić mlađi odsjeo kod svog oca nekoliko dana. Prema Koraćevom svjedočenju, na ovom je sastanku dotadašnja saradnja između kvislinških oružanih snaga i ravnogorskog pokreta konačno formalizirana: {{izdvojeni citat|Posle kraćeg informativnog razgovora, pređosmo na stvar. Kalabić poče izlagati način vođenja dosadašnje borbe protiv komunista, kao i plan daljeg čišćenja Srbije od komunističkih delova i grupa. Posle toga izloži i način snabdevanja oružanih odreda hranom, novcem, municijom, oružjem, odećom, obućom i ostalom vojnom opremom. I najzad upozna ga sa svima naređenjima i instrukcijama đenerala Nedića u pogledu rada na terenu, kao i u svemu ostalom što je smatrao za potrebno da iznese. Đeneral Mihailović sasluša ovo izlaganje, a zatim zapita Kalabića, da li je u mogućnosti da nešto oružja, municije i obuće, koje dobija od srpske vlade, odvoji i pošalje na Ravnu Goru. Zatim se đeneral Mihailović zainteresova za dalji pokret i dislokaciju srpskih oružanih snaga đenerala Nedića, zahtevajući od Kalabića da na svaki način Požeški četnički odred uputi u Požegu, radi dalje borbe u tim krajevima. I najzad, zamoli majora Kalabića da po mogućstvu svoje objave za slobodno kretanje i legitimacije za nošenje oružja, izdaje i ljudstvu Ravne Gore koje mu se za to obrati, pošto su u to vreme, u očima Nemaca, naročito u okrugu Užičkom i Kragujevačkom, objave, putne isprave i oružne legitimacije sa potpisom majora Kalabića, imale puno poverenje, tako da je jedino sa njegovim ispravama kretanje bilo neometano od organa vlasti. Major Kalabić dade potrebna objašnjenja i obeća da za račun Ravne Gore učini sve što može, naročito u pogledu izdavanja objava i oružnih listova.<ref>Манојло Кораћ, Између Драже и Недића, Погледи, Крагујевац, 2015, стр. 222.</ref>}} Srpski istoričari Bojan Dimitrijević i Nemanja Dević ocjenjuju da je riječ o veoma važnoj epizodi u istoriji okupirane Srbije u Drugom svjetskom ratu: „U ovim događajima, koji su se pokazali ključnim u odbrani i održanju Ravnogorskog pokreta, pukovnik Mihailović definitivno stiče naklonost prema Kalabićima. U njemu je bila i tajna kasnijeg Nikolinog uspeha i napredovanja u pokretu, koje je proizilazilo iz velike pomoći koju je ravnogorcima pružao njegov otac“.<ref name="leskovackizbornik.rs">{{Cite web |url=https://leskovackizbornik.rs/index.php/zbornik/article/view/159 |title=Немања Девић, Бојан Димитријевић — МИЛАН КАЛАБИЋ: ОД РАТНИКА ЗА СТАРУ СРБИЈУ ДО РАВНОГОРЦА |access-date=2024-10-27 |archive-date=2024-07-20 |archive-url=https://web.archive.org/web/20240720221112/http://leskovackizbornik.rs/index.php/zbornik/article/view/159 |url-status=dead }}</ref> Četnici Draže Mihailovića su, uz posredstvo samozvanog vojvode [[Jovana Škavovića Škave]], 13. novembra 1941. [[Predaja zarobljenih partizana Nijemcima novembra 1941.|predali Njemcima oko 365 zarobljenih partizana]]. Predaja zarobljenih partizana dogodila se u selu [[Slovac]], smještenom između [[Valjevo|Valjeva]] i [[Lajkovac|Lajkovca]]. Vojvoda [[Kolubara|kolubarski]] Škavović je priznavao komandu Koste Pećanca, ali je aktivno sarađivao i sa četnicima Draže Mihailovića u borbi protiv partizana. U predaji zarobljenika učestvovao je i potporučnik Pavle Mešković, ravnogorski oficir. Ovim je činom Mihailović htio ukazati okupatoru da su četnici i dalje voljni da sarađuju, iako je njegova inicijativa za saradnju bila odbijena 11. novembra 1941. na [[Sastanak u Divcima|pregovorima u Divcima]]. [[Wehrmacht]] je 27. novembra 1941. strijeljao najmanje 261 partizana zarobljenog i ustupljenog od strane četnika.<ref>Milan Radanović, Kazna i zločin: Snage kolaboracije u Srbiji: odgovornost za ratne zločine (1941-1944) i vojni gubici (1944-1945), Rosa Luxemburg Stiftung Southeast Europe, Beograd, 2015, str. 58.</ref> Presudom Vrhovnog vojnog suda [[Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija|FNRJ]] od [[15. juli|15. jula]] [[1946]]. godine u [[Beograd]]u, general Mihailović je bio proglašen odgovornim za izvršenje i ovog zločina: {{izdvojeni citat|Optuženi Mihailović je u noći između 13. i 14. novembra 1941. godine, tj. iste noći kada se sastao sa gestapovcem, kapetanom Matlom, naredio svom komandantu Daki Tešmanoviću da oko 365 zarobljenih partizana preda Srpskoj državnoj straži u selu Slovac, iako je znao da će ih Srpska državna straža postreljati ili predati Nemcima. To je učinjeno tako da ih je Tešmanović predao Jovanu Škavi a ovaj Nemcima. Nemci su od ovih predatih partizana streljali oko 270, a ostale oterali u logore.<ref name="Presuda">[https://www.znaci.org/00001/60_3_34.pdf Miodrag Zečević: DOKUMENTA SA SUĐENjA DRAŽI MIHAILOVIĆU, Beograd 2001: Presuda Dragoljubu Mihailoviću i ostalima]</ref>|Presuda Dragoljubu Mihailoviću}} Partizansko-četnički sukobi i slabljenje snaga otpora pogodovali su njemačkom okupatoru da neometano pripremi [[Operacija Užice|završnu ofanzivu]] na slobodnu teritoriju [[Užička Republika|Užičke republike]]. U napadu na partizansku slobodnu teritoriju učestvovale su [[Dimitrije Ljotić|Ljotić]]eve, [[Kosta Pećanac|Pećančeve]] i Nedićeve jedinice pod komandom pukovnika [[Koste Mušickog]], kao i neke bivše jedinice Draže Mihailovića koje su ušle u sastav kvislinških snaga. Time su se ove jedinice i formalno legalizovale kod Nijemaca, ali su i dalje bile pod Mihailovićevom komandom.<ref>Радивоје Папић, ''Ужичка република 1941. Водич кроз изложбу'', Народни музеј Ужице, 2017, стр. 136.</ref> {{izdvojeni citat|Tada je nastala i najčudnovatija faktička koalicija u Drugom svetskom ratu, koju su sačinjavali u odnosu na Narodnooslobodilački pokret, kao jedinstvenog protivnika, četnici, Nemci, Britanci, Nedić, ustaše.<ref>Branko Petranović, Srbija u Drugom svetskom ratu, 1939-1945, Beograd, 1992, str. 274.</ref>|Profesor [[Branko Petranović]]}} [[Boško Kostić]], sekretar [[Dimitrije Ljotić|Dimitrija Ljotića]], svjedoči u svojim memoarima da je slom partizanske Užičke republike nastupio kao posljedica vojne kooperacije „udruženih nacionalnih snaga“ u okupiranoj Srbiji: {{izdvojeni citat|Pošto su se sada nacionalisti ujedinili, to svi kreću na takozvanu Titovu „Sovjetsku Užičku republiku“. U ovim borbama učestvuju četnici pukovnika Mihajlovića pod komandom ppukovnika Manojla Koraća, majora Glišića, kapetana Vučka Ignjatovića, poručnika Predraga Rakovića, itd. Srpskim dobrovoljcima komanduje njihov komandant pukovnik Kosta Mušicki. U tim borbama učestvuju i podoficiri i žandarmi pod komandom ppukovnika Milana Kalabića i majora Savovića, i četnici Koste Pećanca. Samo blagodareći ovoj akciji udruženih nacionalnih snaga, razbijena je „Sovjetska Užička republika“, a partizani, na čelu sa Titom, oterani iz Srbije.<ref>Boško N. Kostić, Za istoriju naših dana - Odlomci iz zapisa za vreme okupacije, Lil (Francuska), 1949, str. 66–67.</ref>}} Pukovnik [[Jovan Trišić]], pomoćnik komandanta [[Srpske žandarmerije]], uhapšen je 9. novembra od strane [[Specijalne policije Uprave grada Beograda]]. Saslušavao ga je lično [[Ilija Paranos]], šef Specijalne policije. U Trišićevoj kancelariji, kao i u stanu, pronađeno je mnogo materijala koji je poslužio za optužbe, te je istog dana odveden u [[Logor Banjica|Banjički logor]]. Naime, pukovnik Jovan Trišić je brojnim ravnogorcima izdavao legitimacije o pripadnosti žandarmeriji kako bi se ovi nesmetano mogli kretati kroz okupirana područja. [[Gestapo]] je zaplijenio jednu takvu objavu i dobio priznanje od čovjeka kod koga je nađena da mu je izdata lično od strane Trišića. O hapšenju pukovnika Trišića, kao i o reakciji generala Nedića, piše u emigraciji Nedićev bliski rođak [[Stanislav Krakov]], predratni direktor [[Radio Beograd]]a i urednik više kvislinških glasila tokom okupacije: {{izdvojeni citat|Šef Opšte policije Paranos, na naređenje Dragog Jovanovića, uputio je odmah dva svoja inspektora — napominjem da su obojica živi i danas — u Glavni generalštab gde se nalazila komanda žandarmerije. Oni su se javili kod komandanta generala Stevana Radovanovića — koji je takođe živ u emigraciji — pokazali mu akt Gestapoa i naređenje upravnika grada da izvrše pretres kancelarije Trišićeve i da ga uhapse. U prisustvu generala Radovanovića inspektori su ušli kod Trišića, saopštili mu odluku koju su dobili i izvršili pretres. U fijokama pisaćeg stola Trišićevog našli su više praznih žandarmerijskih legitimacija, istih kakva je nađena kod zarobljenog četnika, razna druga dokumenta i najzad mobilizacione spiskove aktivnih i rezervnih oficira pripadnika pokreta Draže Mihailovića sa njihovim adresama i svim podacima. Koliko se sećam mislim da je bilo 1200 imena, jer se o tome više puta u Nedićevom kabinetu govorilo. Sa Trišićem i sa nađenim kompromitujućim materijalom dva inspektora su se vratili u Upravu grada i referisali svome šefu Paranosu. Kada je ovaj video šta su njegovi činovnici našli kod Trišića, ne obaveštavajući Dragog Jovanovića, telefonirao je Masaloviću i molio da ga general Nedić odmah primi. Sa svim dokumentima je došao u kancelariju Nedićevu da referiše i da pita šta da radi. Nedić mu je naredio: — ''Uništite odmah sav materijal koji ste našli i obavestite Gestapo da sem službenih hartija niste ništa drugo pronašli. Ne radi se samo o životu Trišića, već se radi o životima 1200 srpskih oficira''.<ref>Станислав Краков, Генерал Милан Недић, Књига прва: На оштрици ножа, Минхен, Штампарија Искра, 1963, стр. 265—266.</ref>}} Sumirajući rezultate [[Gušenje ustanka u Srbiji|operacije Užice]], Krakov piše i da je krupni operacijski zahvat masivnih okupatorsko-kolaboracionističkih formacija brzo slomio otpor partizanskih snagâ i [[Vrhovni štab NOVJ|Vrhovnog štaba NOPOJ]]: {{izdvojeni citat|Dve nemačke pešadijske divizije 342-ga i 313-ta, oko i ispred kojih su se nalazili kao odbojnik — da spreče stradanje stanovništva — Nedićevi oružani odredi potpukovnika Velje Jovanovića, majora Milana Kalabića i Savovića, srpski dobrovoljci pod komandom pukovnika Koste Mušickog, Pećančevi četnici i svi «legalizovani» četnički odredi Mihailovićevi, koji su se sada vodili kao trupe srpske vlade, preplavili su tu teritoriju dotle držanu nesmetano od komunista i već istog dana su ušli u Čačak, Požegu, Kosjerić, te je Vrhovni štab Titov u najvećoj žurbi i neredu napustio Užice i sklonio se na Zlatibor. Sledeći dan, 29. novembra, nemački tenkovi su prodrli u Užice i odmah nastavili dalje za Zlatibor sa koga je celo komunističko vođstvo otstupalo ka Sandžaku u panici, dok su partizanski odredi bili desetkovani i razbijeni. Sa Titom je tada bio i engleski kapetan Hadson, koji je napustivši Mihailovića pridružio se partizanima. U ponedeljak, 1. decembra 1941. ostatci partizanskih snaga sa Titom na čelu napustili su konačno Srbiju da se u nju ne vrate skoro pune tri godine. Prešli su u Sandžak, koji se smatrao kao teritorija pod italijanskom upravom, te su Nemci tu na samoj granici između Srbije i Sandžaka prestali da gone već skoro smrvljenog protivnika.<ref>Станислав Краков, н. д., стр. 285—286.</ref>}} === Nastavak saradnje sa kvislinškim strukturama, decembar 1941. === [[Datoteka:Četnici, SDS i SDK.png|350px|mini|levo|Četnici, Srpska državna straža i Prvi puk Srpskog dobrovoljačkog korpusa.]] Uprkos odbacivanju od strane Nemaca, četnici su nastavili saradnju sa Nedićevom vladom. Vredi istaći da Nemci nisu uznemiravali Mihailovićeve četnike nakon njegovog odbijanja da prihvati kapitulaciju na sastanku u Divcima, 11. novembra 1941, dok su četnici izbegavali borbe sa nemačkim okupatorom još pre ovog datuma. Bilo je očigledno da je nemačka ofanziva na Užice zaobišla četničku Vrhovnu komandu i glavninu četničkih snaga na Ravnoj gori. Mihailović je imao informacije iz kvislinških izvora da će nemačke snage nakon okončanja borbi protiv partizana nastojati da eliminišu snage pod njegovom komandom. "Stoga je Draža Mihailović požurio da iskoristi vreme kada ga okupator ne dira i da spasava što se spasti može. Mihailović je napravio plan da veći deo svojih četnika uključi u Nedićeve oružane odrede, da ih legalizuje kod Nemaca, da na taj način očuva svoje ljudstvo i da ga i dalje koristi u borbi protiv partizanskih odreda Srbije. U vezi s tim, Mihailović je na Ravnoj gori, 30. novembra 1941, održao sastanak četničkih komandanata sa teritorije obližnjih okruga (Nemci su već tada bili zauzeli Čačak i Užice, a glavnina partizanskih snaga povukla se u Sandžak).<ref>[https://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, I-II, Beograd, 1979.], str. I/265-267.</ref> Zapisnik sa ovog sastanka nije sačuvan, ali o njemu svedoči izveštaj koji je Draži Mihailoviću decembra 1942. poslao poručnik [[Predrag Raković]], komandanta legalizovanog Ljubićkog četničkog odreda, kao i zapisnik sa sudskog saslušanja četničkog majora [[Miloš Glišić|Miloša Glišića]], načelnik štaba Požeškog četničkog odreda. On je na suđenju 1946. izjavio: {{izdvojeni citat|Na Ravnoj gori sa Dražom je održano savetovanje komandanata odreda. Na ovom savetovanju Draža je naredio da se stupa u vezu sa Nedićevim odredima, radi popravljanja situacije. Rekao je da odredi i dalje ostaju pod njegovom komandom i da je ovo samo privremeno rešenje.<ref>[https://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, n.d.], str. I/267.</ref>}} Britanski oficir za vezu [[Duane Hudson|Bil Hadson]] je stigao je na Ravnu goru noću između 7. i 8. decembra dok su Nemci vršili [[Operacija Mihailović|ofanzivu na Mihailovićevu komandu]]. On kaže da su se četnici izvukli prelaskom u Nedićeve odrede: {{izdvojeni citat|Dobio sam utisak da bi britansku pomoć najbolje bilo koncentrisati na Mihailovića ako on još postoji nezavisan od Nedića. Rekao sam to Titu i njegovima i uputio sam se natrag u poplavu Nemaca i kvislinga. [...] Nisam našao nikakve ostatke Mihailovićevih ljudi, izuzev njega lično i nekoliko oficira. Svi drugi su se pretvorili u Nedićeve ljude i otišli, na potpuno razočaranje Švaba.<ref name="Znaci.net">{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/5_3.htm |title=William Deakin - EMBATTLED MOUNTAIN (Bojovna planina) |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>|[[Duane Hudson|Bil Hadson]]}} Na osnovu odluke četničke Vrhovne komande na Ravnoj gori, četnički odredi pod komandom Draže Mihailovića u čačanskom kraju legalizovali su svoje delovanje u okviru kvislinških formacija početkom decembra 1941. i na taj način su se statusno izjednačili sa vladinim četnicima, odnosno četnicima vojvode Koste Pećanca. Samo dva dana po okončanju operacije Mihailović (10. decembra 1941) novopostavljeni vojnoupravni komandant Srbije general [[Paul Bader]] pisao je svojim pretpostavljenima: {{izdvojeni citat|Mihailovićeva grupa može sad da se smatra razbijenom... Mnoge Mihailovićeve pristalice, izgleda da su pobegle u šume i planine. Postoje izveštaji prema kojima sve obezglavljene bande pokušavaju da se prebace u četničke jedinice Koste Pećanca. Znaci ukazuju na to da su neki srpski vladini krugovi, sve do pred kraj, hteli doći u vezu sa Mihailovićem, kako bi se poštedela srpska krv. Na istoj su liniji i nastojanja srpskog ministra predsednika Nedića, a koja imaju za cilj da spreče oštar postupak protiv Mihailovićevih pristalica, koji su, navodno, na to bili samo prisiljeni.<ref>Zbornik NOR-a, tom I, knjiga 1, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1949, str. 636—637.</ref>}} Prethodno, tokom novembra 1941, legalizovan je Jelički četnički odred Miloja Mojsilovića, koji je prethodno priznavao komandu Draže Mihailovića. O legalizaciji Mihailovićevih četnika u čačanskom kraju nedvosmisleno svedoči izveštaj poručnika [[Predrag Raković|Predraga Rakovića]], komandanta Ljubićkog četničkog odreda, Draži Mihailoviću iz decembra 1942. Raković navodi da je "posle održane sednice na Ravnoj gori 30. novembra 1941. i prema dobivenim instrukcijama" noću između 30-31. novembra krenuo ka Gornjoj Gorevnici gde se njegov odred od 200 boraca susreo sa 5. dobrovoljačkim odredom, formacijom Srpskog dobrovoljačkog korpusa, pod komandom potpukovnika [[Marisav Petrović|Marisava Petrovića]]. Istog dana je Raković zamoljen, kako se navodi, da sa Ljubićkim četničkim odredom "pođe u pretres terena G. Gorevnice i čišćenje od komunista", pri čemu su četnici snabdeveni municijom od SDK. Uveče je Raković sa Petrovićem otišao u Čačak gde se susreo sa komandantom SDK, pukovnikom [[Kosta Mušicki|Kostom Mušickim]], koji je bio zapovednik kvislinških snaga u čišćenju zapadne Srbije od preostalih partizanskih snaga. {{izdvojeni citat|Uglavnom to veče sam sa njima dogovorio da ostanem na terenu sa svojim odredom radi čišćenja terena od komunista, što mi je u stvari i bio zadatak kad sam pošao na svoj teren sa Ravne gore. (...) Uništenje komunista bilo je potrebno i meni i Nemcima i ljotićevcima, te smo se u ovom poslu složili i postali 'saveznici'.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_209.htm Zbornik NOR-a, XIV/1, Beograd, 1981.], str. 766-767.</ref>}} Sukladno dogovorima viših instanci, [[Prvi valjevski četnički odred]], čiji je komandant [[Neško Nedić]], izdao je 13. decembra 1941. naređenje za saradnju sa kvislinškim vlastima u borbi protiv partizana: {{izdvojeni citat| 2) Da komandir opštinskih četa stupa u dodir sa postavljenom opštinskom upravom i ne pokazujući ovaj akt saopšti joj da je određen da formira oružane snage na teritoriji opštine koje će služiti kao potpora vlasti radi održavanja mira i poretka a naročito kao oružana snaga za suzbijanje komunista ako se i kad pojave na teritoriji opštine. Ovaj štab će preduzeti sve potrebne mere da ovakav rad bude prećutno odobren i od strane Nedićevih odnosno nemačkih vlasti. <br /><br /> 6) Komandiri će narediti svojim seoskim komandirima da odmah otpočnu sa patroliranjem. Ova mera je neophodna jer se komunisti pošto su razbijeni vuku kroz sva sela u bednom stanju i malim grupama a u interesu je naše stvari da ih odmah razoružavamo. <br /><br /> 9) Početi odmah sa propagandom protiv komunista i svugde i na svakom mestu objasniti istinu da je do ovoga žalosnog stanja došlo zato što su oni u želji da preotmu vlast počeli borbu prerano. (...) Mi zato ne možemo i nećemo zajedno sa Nemcima, ali nećemo ni u otvorenu borbu, koju sada ne možemo izdržati. (...) Dotle dok ovaj momenat ne dođe mi moramo iskoristiti rasulo kod komunista da ih razoružamo te da nam na proleće ponovo ne ometu naš rad.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_33.htm Zbornik NOR-a, XIV/1, Beograd, 1981.], str. 90-91.</ref>}} Neposredno nakon odlaska glavnine četničkih snaga sa Ravne gore, pri čemu se većina četničkih odreda legalizovala kod Nemaca integrišući se u kvislinške snage, usledio je napad nemačkih snaga na četničku Vrhovnu komandu na Ravnoj gori. Kako je u svom izvještaju iz druge polovine 1942. godine naveo njemački kapetan [[Ernest Wiesshaupt]], tada su pukovniku Mihailoviću u pomoć pritekli najviši rukovodioci kvislinške uprave u Srbiji: „Istragom je dokazano da je jedan član Vlade, ministar unutrašnjih poslova [[Milan Aćimović|Aćimović]] u razgovoru pokušao da, preko pukovnika srpske pomoćne žandarmerije [[Kosta Mušicki|Mušickog]], dođe u vezu sa Mihailovićem. Dva srpska žandarmerijiska oficira kojima je poveren ovaj zadatak uhvaćena su od nemačkih jedinica. Protiv Mušickog i drugih okrivljenih žandarmerijskih i četničkih oficira preduzet je vojnosudski postupak“.<ref>[https://znaci.org/zb/4.php?broj=544&bk=2&vol=12 Borbe protiv ustaničkog pokreta na području Jugoistoka od juna 1941. do avgusta 1942. godine], u Zbornik NOR-a, tom XII, knjiga 2: Dokumenti Nemačkog rajha 1941—1945, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1976, dokument br. 209, str. 1039.</ref> Istoričari [[Kosta Nikolić]] i [[Bojan Dimitrijević]] tvrde: „Taj kontakt doveo je Nedića u veoma težak položaj, ali je on uspeo da ubedi Nemce kako za to nije znao i da je Aćimoviću izričito zabranio da ima bilo šta sa 'Mihailovićevim pitanjem'. Ipak, pukovnik Mušicki je uhapšen i ispitivan, ali je Nedić uspeo tokom 1942. da ga oslobodi“.<ref>Коста Николић, Бојан Б. Димитријевић, Генерал Драгољуб Михаиловић 1893-1946. Биографија, Београд, 2011, стр. 174.</ref> Kosta Mušicki je uhapšen 9. decembra 1941. upravo zbog pomoći ravnogorskim četnicima. Boravio je izvesno vreme u nemačkom zatvoru. Milan Nedić je 3. decembra 1942. ponovo postavio pukovnika Mušickog za komandanta [[Srpski dobrovoljački SS korpus|Srpskog dobrovoljačkog korpusa]].<ref>Mладен Стефановић, Збор Димитрија Љотића 1934-1945, Београд, 1984, стр. 223.</ref> Kosta Mušicki je u istražnom postupku 1946. naveo da je „uhapšen od strane Nemaca i izveden pred ratni sud zbog pokušaja uspostavljanja veza sa Dražom Mihailovićem“.<ref>[https://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, n.d.], str. I/271, fus. 67.</ref> [[Operacija Mihailović|Nemački napad na Mihailovićev štab]] i delove njegovih snaga koje nisu legalizovane, u rejonu Ravne gore i u nekim okolnim selima, započeo je 6. decembra 1941. i trajao je dva dana. Mihailović je uspeo da izbegne hvatanje u Struganiku i da se skloni, nakon čega se nekoliko meseci skrivao u različitim delovima zapadne Srbije. Major kvislinške žandarmerije [[Milan Kalabić]], zapovednik dela kvislinških snaga u zapadnoj Srbiji, otac Mihailovićevog bliskog saradnika [[Nikola Kalabić|Nikole Kalabića]], pomagao je Mihailoviću obaveštavajući ga o nemačkim poterama.<ref>Коста Николић, Бојан Б. Димитријевић, н.д., стр. 180.</ref> Osim hvatanja Mihailovićevih saradnika, zarobljavanja dijela boraca te bjekstva u ilegalu samog generala Mihailovića, njemačka ofanziva nije polučila znatniji uspjeh. Jedan od razloga bila je tih dana široko sprovođena [[Legalizovani četnici|legalizacija vojnih četnika]], tj. njihova integracija u oružane snage Vlade generala Nedića. U trenutku kada se biralo između progona ili prikrivanja među raznorodnim Nedićevim formacijama, izbor drugog rješenja pokazao se spasonosnim za Mihailovićevu organizaciju. Ova pragmatična solucija učiniće da veći dio pripadnika ravnogorskog pokreta preživi tešku zimu 1941/42. o trošku generala Nedića, učestvujući u operacijama protiv partizana ili ostajući kod svojih kuća.<ref>Бојан Б. Димитријевић, Војска Недићеве Србије 1941-1945, Институт за савремену историју, Београд, 2011, стр. 119.</ref> == Saradnja sa Nedićevom vladom krajem 1941. i tokom 1942. == {{izdvojeni citat|Onima u Upravi grada reći da nemilosrdno raščišćavaju sa komunistima.<ref>{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/4_14_1_72.htm |title=ZBORNIK DOKUMENATA VOJNOISTORIJSKOG INSTITUTA: TOM XIV, KNJIGA 1 |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>|Depeša Draže Mihailovića od 17. aprila 1942. godine}} === Legalizacija četnika Draže Mihailovića === {{main|Legalizovani četnici}} [[Datoteka:Smotra četnika.jpg|minijatura|Nemački okupator za vreme vršenja smotre legalnih četnika u Srbiji.]] {{izdvojeni citat|Nedić je po svaku cenu hteo da spase Mihailovićeve odrede u Zapadnoj Srbiji od uništenja prilikom nemačke ofanzive. Već i ranije, on je bio u kontaktu s većinom baš tih četničkih komandanata u Zapadnoj Srbiji, jer ih je snabdevao oružjem i municijom u njihovoj borbi protiv komunista, te je tu vrlo brzo i efikasno bio postignut sporazum između Nedićevih i Mihailovićevih oficira. Svi četnički odredi na ugroženom terenu imali su da se u roku od nekoliko dana pre početka nemačke akcije «legalizuju», tj. da se stave Nediću na raspoloženje, stvarno ili fiktivno, te da se vode kao njegove jedinice; da budu snabdevene njegovim objavama i da, isto kao i ljudstvo oružanih odreda, odnosno dobrovoljci, primaju sve potrebe u municiji, hrani i novcu od predsednika srpske vlade.<ref>Станислав Краков, Генерал Милан Недић, Књига прва: На оштрици ножа, Минхен, Штампарија Искра, 1963, стр. 280.</ref>|[[Stanislav Krakov]] o legalizaciji Mihailovićevih četničkih odreda}} {{izdvojeni citat|Ne sme se izgubiti iz vida da je dužnost svih Srba, a prvenstveno svih delova srpske državne sile — pa bili to četnici, dobrovoljci ili stražari — da svim silama rade na održavanju mira, obnovi i stvaranju bolje budućnosti Srbije, kao i to da je naš zajednički zadatak jedan te isti, tj. uništenje svih komunističkih bandi.<ref>[http://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20220904190938/https://znaci.org/00001/154_4.pdf |date=2022-09-04 }}, str. I/296.</ref>|Pukovnik [[Borivoje Jonić]] u naredbi pripadnicima SDS-a od 13. juna 1942.}} {{izdvojeni citat|Mihailović je prve nedelje 1942. godine proveo u Crnoj Gori i Sandžaku, uspostavljajući neposrednu kontrolu nad lokalnom četničkom organizacijom i stvarajući jednu planinsku bazu, iz koje su ranije partizani bili prisiljeni da povuku svoje glavne snage severno, u istočnu Bosnu. Mihailovićeva organizacija u Srbiji postojala je kao pasivna teritorijalna tvorevina, uglavnom na hartiji, pod zaštitom Nedićeve političke i vojne strukture.<ref name="Znaci.net">{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/5_3.htm |title=William Deakin - EMBATTLED MOUNTAIN (Bojovna planina) |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>|Sir [[William Deakin]], “The Embattled Mountain”}} Prema navodima [[William Deakin|Williama Deakina]], Mihailović se početkom 1942. godine, gonjen od strane Nijemaca, sklonio u [[Sandžak]] (prije nego će preći u [[Crna Gora|Crnu Goru]] maja te godine), u zonu pod italijanskom okupacijom. Do početka 1942. godine "ravnogorski pokret istopio se u redovima Nedićeve milicije i konačno se ponovo pojavio, umanjen, u Crnoj Gori."<ref name="Deakin2">{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/5_3.htm |title=William Deakin, BOJOVNA PLANINA |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref> Mihailović se skrivao nekoliko mjeseci, ali je Nedićeva vlada do marta 1942. saznala gdje se nalazi, pa je s njemačkim znanjem i dopuštenjem došlo do sastanka između njega i [[Milan Aćimović|Milana Aćimovića]]. [[Paul Bader|General Bader]] je 26. marta obaviješten da je Mihailović obnovio ponudu srpskoj vladi »da joj se stavi na raspolaganje za borbu protiv komunista«. Budući da je general Mihailović sada bio ministar vojske, mornarice i vazduhoplovstva u [[Vlada Kraljevine Jugoslavije u egzilu|izbjegličkoj vladi]], njegova je nova ponuda imala sasvim drugi značaj, iako je u biti bila jednaka [[Sastanak u Divcima|onoj iz Divaca]] u novembru 1941. Bader je ipak odbio ponudu i naredio da se ta odluka saopći generalu Nediću, s napomenom da je Nedić slobodan to objaviti.<ref>NAW, mikrofilm br. T-501, rola 247, snimak 920; rola 257, snimak 1232.</ref><ref name="Jozo Tomasevich 1945">[https://znaci.org/00001/40_45.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje DVOJNA POLITIKA U SRBIJI]</ref> Za to vrijeme, brojni su se ravnogorski komandanti u Srbiji legalizovali kod kvislinške Nedićeve uprave: * [[Predrag Raković]] (Ljubićki četnički odred) * [[Vučko Ignjatović]] (Požeški četnički odred) * [[Miloš Glišić]] (Požeški četnički odred) * [[Manojlo Korać]] (Užičko-požeški četnički odred) * [[Momčilo Matić]] (Drinski samostalni četnički odred) * [[Božidar Ćosović-Javorski]] (Javorski samostalni četnički odred) * [[Dušan Radović Kondor]] (Zlatiborski četnički odred) * [[Nikola Mladenović]] (Crnogorski četnički odred) * [[Radovan Stojanović]] (Takovski četnički odred) * [[Vojislav Pantelić]] (Jadarski/Podrinski četnički odred) * [[Svetolik Protić]] (Grupa valjevskih četničkih odreda) * [[Dragiša Ninković]] (Kačerski četnički odred) * [[Radojko Jovandarić]] (Kotlenički četnički odred) * [[Dobrisav Ordagić]] (Račanski četnički odred) * [[Živojin Lazović|Živan Lazović]] (u [[beograd]]skom okrugu) * [[Borivoje Rajković]] (u [[Kosjerić]]u) * [[Miloje Mojsilović]] (Jelički četnički odred) * [[Dušan Smiljanić]] (Gružanski četnički odred) * [[Ljubomir Jovanović Patak]] (komandant Srpske državne straže u [[Zaječar]]u) * [[Ljubomir Mihailović Long]] (zamjenik komandanta Srpske državne straže u [[Jagodina|Jagodini]]) * [[Nikola Kalabić]], i dr.<ref name="Branko Petranović 1945">[https://www.znaci.org/00001/92_4.pdf Branko Petranović, Srbija u Drugom svetskom ratu, 1939-1945, Beograd, 1992.], str. 271.</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/155_3.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, I-II, Beograd, 1979.], str. I/270.</ref> Sekretar [[Dimitrije Ljotić|Dimitrija Ljotića]] [[Boško Kostić]] piše nakon rata o legalizaciji Mihailovićevih odreda sljedeće: {{izdvojeni citat|Mnogi četnički odredi legalizovani su tada kao vladini. Tako, na primer, odred ppukovnika Manojla Koraća, majora Glišića, kapetana Vučka Ignjatovića. Drugi ravnogorski odred poručnika Predraga Rakovića u Čačku legalizuje komandant V dobrovoljačkog odreda Marisav Petrović. Rakovićev odred, koji je stacionirao u Čačku, dobija naziv „Samostalni četnički ljubićski odred Tanasko Rajić“. <br /> U to vreme djeneral Milan Nedić šalje za Ljig i Ravnu Goru: novac, spremu, municiju, obuću i hranu kako bi pomogao pukovnika Dražu Mihajlovića i njegove četnike.<ref>Boško N. Kostić, Za istoriju naših dana — Odlomci iz zapisa za vreme okupacije, Lil (Francuska), 1949, str. 67.</ref>}} Potpukovnik Manojlo Korać je bio komandant Mihailovićevog Zlatiborsko-užičkog odreda, a potom i Požeškog četničkog odreda. Požeški odred se legalizovao kod Vlade Milana Nedića novembra 1941. godine, dok je potpukovnik Korać u kvislinškom upravnom aparatu imenovan za načelnika okruga [[Užice|Užičkog]]. U rukopisu koji je 1945. sačinio o periodu okupacije, a koji je objavljen [[2015]]. pod naslovom “Između Draže i Nedića”, Korać se posebno osvrnuo na legalizaciju četnika Draže Mihailovića. O saradnji JVuO sa oružanim snagama Vlade narodnog spasa, potpukovnik Korać zapisuje lapidarnu napomenu: {{izdvojeni citat|Odredi đenerala Nedića su svugde i na svakom mestu pomagali ravnogorsku organizaciju.<ref>[https://www.pogledi.rs/pretplata-na-knjigu-potpukovnik-manojlo-korac-izmedju-draze-i%E2%80%88nedica.html Потпуковник Манојло Кораћ – Између Драже и Недића]</ref>}} [[Austrija|Austrijski]] istoričar [[Walter Manoschek]] u svojoj knjizi ''Serbien ist Judenfrei. Militärische Besatzungspolitik und Judenvernichtung in Serbien 1941/42'' (objavljenoj na [[Srpski jezik|srpskom jeziku]] [[2007]]. pod naslovom „Holokaust u Srbiji: Vojna okupaciona politika i uništavanje Jevreja 1941-1942“), poziva se na navode iz knjige „Bojovna planina“ F. W. Deakina, kao i na članak<ref>Josef Matl, Jugoslawien im zweiten Weltkrieg, Osteuropa Handbuch, Bd. 1, Jugoslawien, hg. v. Werner Markert, Köln—Graz 1954, s. 99—121.</ref> kapetana ''[[Abwehr]]a'' [[Josef Matl|Josefa Matla]], potonjeg profesora [[Slavistika|slavistike]] na Univerzitetu u [[Graz]]u, te na sljedeći način ocjenjuje legalizaciju Mihailovićevih odreda krajem 1941. i njihovu saradnju sa kvislinškom Nedićevom vladom: {{izdvojeni citat|Kao prvu meru Mihailović je odlučio da — sutradan nakon poraza partizana — legalizuje četničke odrede u sporazumu sa Nedićevom vladom i da se oružane Nedićeve formacije stave na raspolaganje radi ubacivanja u borbu protiv partizana. Od tada je četnike Nedićeva vlada i zvanično potpomagala novcem, hranom i odećom.<ref name="Manošek">[https://www.znaci.org/00001/178_6.pdf Valter Manošek: HOLOKAUST U SRBIJI, poglavlje OTPOR I KOLABORACIJA U SRBIJI 1941. GODINE], Službeni list SRJ/Draslar partner, Beograd, 2007, str. 152—153.</ref>}} Izvode iz Matlova članka, objavljenog 1954. godine u [[Savezna Republika Njemačka|SR Njemačkoj]], a koji referiraju na saradnju Draže Mihailovića sa Nedićem i Ljotićem, prenio je u svojoj knjizi “Armijski đeneral Milan Nedić — Njegova uloga i delovanje u poslednjem ratu“ (izdatoj [[1976]]. u emigraciji u [[Melbourne]]u), profesor [[Lazo Kostić]], koji je u početnoj fazi okupacije vršio funkciju komesara saobraćaja u [[Komesarskoj upravi]] [[Milan Aćimović|Milana Aćimovića]]: {{izdvojeni citat|Još u toku 1941. godine, Nedić je pomagao novcem, hranom i odećom četnički pokret u Srbiji, i nacionalne odrede koje je major Dangić predvodio u Bosni. Godine 1942, Nedić i Ljotić predložili su Draži Mihailoviću dalju pomoć u robi, municiji i novcu. Kao protivuslugu tražili su da Mihailović privremeno ne obrazuje vladu, pošto već postojeća dupla vlada, nemačka vojna uprava i vlada Nedićeva, i tako teško opterećuju stanovništvo zemlje. Nedić i Ljotić su se izjasnili spremnim da u buduće rade zajednički sa Mihailovićem pri imenovanju komandanata oružanih jedinica, kao i pri postavljanju okružnih načelnika. Međutim, smatrali su da je bolje da Mihailović u celosti do daljega sprovede izvan Srbije istu zadaću, kao što je oni sprovode u Srbiji, naime: čišćenje oblasti od komunističkih partizana. U danom trenutku — Nedić i Ljotić su spremni da vladu i sve njihove oružane odrede predaju Draži Mihailoviću, odnosno onoj ličnosti koju bi [[Petar II Karađorđević|Kralj]] odredio...<ref>Проф. Лазо Костић, ''Армијски ђенерал Милан Недић. Његова улога и деловање у последњем рату'', Приватно издање, Мелбурн (Аустралија), 1976, стр. 54—55.</ref>}} Kapetan [[Duane Hudson|Bill Hudson]], šef [[Ujedinjeno Kraljevstvo|britanske]] misije pri štabu Draže Mihailovića, u jednom izvještaju rekapitulira događaje s kraja 1941. i s početka 1942. godine. Pominjući ishod [[Sastanak u Divcima|sastanka u Divcima]], on veli da „ipak nije postignut nikakav sporazum“. Hudson piše i o taktičkoj kolaboraciji s okupatorom pri slamanju [[Užička republika|Užičke republike]] koja je prethodila legalizaciji četnika: {{izdvojeni citat|Proterivanje partizana iz Srbije u zimu 1941–1942. predstavljalo je privremeni uspeh za Mihailovića. On je uspeo da učestvuje u nemačkoj ofanzivi protiv njih, a da nije otvoreno prešao na osovinsku stranu, i tako je zasnovao politiku ‘paralelne akcije’ pre nego ‘kolaboracije’ sa snagama okupatora, što je bilo dalje sprovođeno od strane njegovih potčinjenih komandanata u njihovim lokalnim mestima. S druge strane, izgleda da su Nemci posmatrali stav Mihailovića sa priličnim nepoverenjem, i kao da nisu znali da li da postupaju sa njim kao sa neprijateljem ili kao sa prijateljem... Mada je Mihailović nesumnjivo pružio Nemcima pomoć ulogom koju je odigrao za vreme njihove ofanzive protiv partizana, njegov položaj u odnosu prema okupatorskim vlastima bio je još uvek sumnjiv i opasan. Zbog toga je većina njegovih [Mihailovićevih — prim.] pristalica smatrala za opreznije da pređu u službu Nedićevog kvislinškog režima, mada su oni tajno i dalje mogli da održavaju vezu s njim...<ref>Боривоје М. Карапанџић, Грађански рат у Србији 1941—1945. Друштво Хиландар, Ваљево, 2010, стр. 134—135.</ref>}} Iako je sa četničke strane general Nedić smatran za slugu okupatora (nazivali su ga i „beogradskim vezirom“), ipak su ga iskorišćavali za legalizaciju, dobijanje oružja i sakupljanje informacija. [[Zvonimir Vučković]], jedan od ravnogorskih komandanata koji nije bio legalizovan kod kvislinške vlade, piše u knjizi ratnih memoara da se, zahvaljujući legalizaciji, kontrola SDS našla u četničkim rukama.<ref>Zvonimir Vučković, Od otpora do građanskog rata, Beograd, 1990, str. 190.</ref><ref>Branko Petranović, ''Srbija u Drugom svetskom ratu 1939-1945'', Beograd, Vojnoizdavački i novinski centar, 1992, str. 390.</ref> Četnički odredi postali su integralni dio njemačke okupacione uprave. Nemački popis glavnih vladinih legalnih odreda od [[15. 5.|15. maja]] 1942, pod rednim brojevima 1 do 18 navodi [[Dimitrije Ljotić|Ljotićeve]] odrede, od 19 do 39 su Mihailovićevi, a od 40 do 100 [[Kosta Pećanac|Pećančevi]]. Mihailović je uspostavio veze sa Nedićevim komandantima [[Milan Kalabić|Milanom Kalabićem]], [[Radovan Stojanović|Radovanom Stojanovićem]] i drugima, radi borbe protiv partizana u Srbiji u toku zime 1941/42. i proleća 1942. godine.<ref name="Presuda"/> === Dejstva legalizovanih odreda === [[Datoteka:Legalizovani četnici u Srbiji 1942.jpg|minijatura|Četnički odred Draže Mihailovića koji osigurava [[Logor Metino brdo|logor na Metinom brdu]].]] Iako legalizovani kod [[Wehrmacht]]a i kvislinške vlade, ovi odredi su i dalje od Mihailovića primali naređenja, a od Nemaca oružje, hranu i odeću. Oni su, zajedno sa Nemcima, učestvovali u operacijama protiv preostalih partizanskih odreda u Srbiji, te hvatali i ubijali pripadnike [[Narodnooslobodilački pokret Jugoslavije|pokreta otpora]].<ref name="Presuda"/> Uspostavljeni sistem dvostrukog opštenja omogućavao je, na jednoj strani, nemačku nominalnu komandu, a na drugoj povinovanje Mihailovićevim tajnim instrukcijama. Uključivanjem Mihailovićevih četnika u [[Srpska državna straža|SDS]], narasta i nemačko nepoverenje u pouzdanost jedinica koje su naoružavali.<ref name="Branko Petranović 1945"/> Profesor [[Branko Petranović]] piše: "Nedić je dobijao nove snage za borbu protiv pripadnika Narodnooslobodilačkog pokreta, a Mihailović je spasavao odrede od uništavanja u jeku zime, progona i nemačkih represalija. Udruženim snagama mogli su zavesti četničku strahovladu i iskorenjivanje zaostalih grupa partizana, pojedinaca i njihovih simpatizera i jataka." Sinergija Mihailovićevih legalizovanih odredâ i Nedićevih oružanih formacija bila je veoma bitna za totalni slom [[Ustanak u Srbiji|ustanka]], doprinijevši radikalnom čišćenju teritorije okupirane Srbije od partizanskih snagâ. Ovo je moguće zaključiti i na osnovu navodâ iz pisma kapetana [[Rudolfa Perhineka]], delegata Vrhovne komande JVuO za [[Crna Gora|Crnu Goru]] i [[Sandžak]], koje je 8. decembra 1941. poslao komandantu Rasinsko-bistričkog bataljona kapetanu Milivoju Obradoviću: {{izdvojeni citat|Situacija je u Srbiji ovakva: </br> Cela Srbija, koja je bila od komunista mestimično posednuta očišćena je pomoću Nedićevaca i naših četnika Draže Mihailovića i svi komunisti razbijeni, razoružani i pohvatani. U svim varošima postavljena je vlast četnika Jugoslovenske vojske, to jest Dražinih četnika. Da bi se sprečilo dalje nasilje Turaka, Nedićevci (u njemačkim uniformama) ušli su u Novi Pazar, istakli srpske zastave, pustili iz zatvora pohapšene Srbe i izdali odmah naredbu da niko nesme opaliti pušku ni na koga, ni opljačkati, ni popaliti jer će od vlasti biti streljan na licu mesta. Kako izgleda, ovako će biti [i] sa Sjenicom, jer su Nedićevci usput od N. Pazara do Sjenice vrlo rado primili četnike.<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kut. 18, reg. br. 1/5 (VK-X-1).</ref><ref>{{Cite web |title=Pismo delegata Draže Mihailovića od 8. decembra 1941. komandantu četničkog Rasinsko-bistričkog bataljona povodom poziva Draže Mihailovića da Pavle Đurišić dođe kod njega i o situaciji u Srbiji |url=http://znaci.org/00001/4_14_1_32.htm |access-date=2022-09-09 |archive-date=2022-08-23 |archive-url=https://web.archive.org/web/20220823085930/https://znaci.org/00001/4_14_1_32.htm }}</ref>|Pismo delegata [[Dragoljub Mihailović|Draže Mihailovića]] od 8. decembra 1941. komandantu četničkog Rasinsko-bistričkog bataljona povodom poziva Draže Mihailovića da [[Pavle Đurišić]] dođe kod njega i o situaciji u Srbiji}} Tokom decembra 1941. i početkom 1942. zabilježeni su brojni primjeri zločina i represalija u zapadnoj Srbiji, naročito u čačanskom, požeškom i užičkom kraju koje su združeno sprovodili [[Legalizovani četnici|legalizovani Mihailovićevi četnici]], [[četnici Koste Pećanca]], [[Srpski dobrovoljački korpus|Srpska dobrovoljačka komanda]] (preimenovana krajem 1942. u Srpski dobrovoljački korpus - SDK) i kvislinška Srpska žandarmerija (od 3. marta 1942. [[Srpska državna straža]]). [[Datoteka:Srpski dobrovoljački korpus sa četnicima Draže Mihailovića.png|350px|mini|desno|Srpska dobrovoljačka komanda sa legalizovanim četnicima, decembar 1941. godine]] Krajem 1941. i početkom 1942. su kulminirali [[Zločini četnika nad partizanima u Srbiji 1941.|četnički zločini nad partizanima]] i njihovim simpatizerima. Okružno načelstvo u Kragujevcu je 14. februara 1942. izvestilo da se u vladinim odredima nalazi "poglavito ono ljudstvo koje je bilo ili naklonjeno pukovniku Mihailoviću, ili je aktivno učestvovalo u njegovim odredima." Dalje se ističe da Dražini ljudi imaju ličnu mržnju protiv partizana, budući da "stupaju u borbu protiv komunista sa naročitom strašću".<ref>Kosta Nikolić, Istorija ravnogorskog pokreta (knjiga I), Beograd 1999., str. 213-214.</ref> U izvještaju generalu Nediću s kraja marta 1942, ministar unutrašnjih poslova [[Milan Aćimović]] piše da je među oficirima Srpske državne straže mnogo onih koji „ispoljavaju simpatije prema pokretu generala Mihailovića. I čak ne bi hteli prema njemu ili njegovim akcijama da preduzmu naređene mere...“<ref>Vojni arhiv, Nedićeva arhiva, 82–2–4.</ref><ref>Nebojša Stambolija, Srpska državna straža 1942-1944. Doktorska disertacija, Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu, 2020, str. 306—307.</ref> Potpukovnik [[Manojlo Korać]], s pozicije načelnika okruga Užičkog, izvještava 2. aprila 1942. godine ministra unutrašnjih poslova Milana Aćimovića o situaciji u okrugu, navodeći da ni tokom prethodnog mjeseca nije izostala „moja lična inicijativa u cilju preduzimanja energičnih mera na čišćenju terena od komunista i drugih elemenata opasnih po red i mir“: {{izdvojeni citat|Po izvršenim prethodnim pripremama stavio sam u pokret radi zajedničke akcije i potpune saradnje užičko-zlatiborski četnički odred pod komandom Đoke Novakovića sa šest podoficira i pedeset četnika, jedno odelenje Srpske državne straže iz Užica pod komandom poručnika Sapundžića sa sto pet ljudi, od kojih dva oficira, četrdeset tri podoficira i pedeset devet redova — stražara, X. dobrovoljački odred sa jednim odelenjem iz Bajine Bašte pod komandom kapetana Zdravkovića i miliciju u snazi od sto petnaest ljudi pod komandom potporučnika Milašina Tijanića. Svi ovi odredi u borbama protiv komunista pokazali su hrabro držanje i potpuno zalaganje za izvršenje zadatka na uništenju komunističkih bandi, pa je tako u vremenu od 10 do 18 marta t.g., bez velikih gubitaka na našoj strani, polučen i potpuni uspeh.<ref>Зборник НОР-а, I/21, Документи квислиншких јединица и установа (1941-1944), Београд, 1965, стр. 244—245.</ref>}} Nakon formiranja Srpske državne straže, kvislinške jedinice su tokom februara 1942. reorganizovane i znatno ojačane, kako brojčano u ljudstvu, tako i u opremi. Prema nekim podacima, one su prvih mjeseci 1942. imale sljedeće brojno stanje: oko 8.000 pripadnika Srpske državne straže; oko 3.500 ljotićevaca, koji su bili uključeni u [[Srpski dobrovoljački korpus]]; oko 8.500 legalnih četnika, koji su bili pod Nedićevom komandom; sveukupno oko 20.000 vojnika i oko 1.000 oficira.<ref>AVII, NAV-N-T-501, S. 825 i 864, r. 247.</ref><ref>[http://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20220904190938/https://znaci.org/00001/154_4.pdf |date=2022-09-04 }}, str. I/246.</ref> U ratnom dnevniku Vrhovne komande [[Wehrmacht]]a data je opšta ocjena borbene vrijednosti, brojčane snage, kao i ideološke profilacije kvislinške SDS: {{izdvojeni citat|Srpska državna straža Milana Nedića nije bila dobro naoružana. Na osnovu ugovora sa Vermahtom, nije smela da pređe brojku od 12.000 ljudi. Taj broj, međutim, ova naoružana formacija nije nikada ni dosegla. Bila je veoma bliska duhu pokreta Draže Mihailovića, a njena borbena vrednost nije bila visoka. U odnosu na četnički pokret, Straža je bila beznačajna, a isto to vredi i kada se uporede sa komunistima. Ono što može da opravda Stražu jeste činjenica, da nikada i nisu bili ušli u akciju sa većim snagama.<ref name="Živković"/>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta}} Kapetan [[Žarko Milurović]] u izvještaju poslatom 13. februara 1942. majoru [[Boško Todorović|Bošku Todoroviću]] (brat majora [[Žarko Todorović|Žarka Todorovića]]), komandantu operativnih jedinica istočne [[Bosna i Hercegovina|Bosne i Hercegovine]], piše da je, nakon povratka iz njemačkog zarobljeništva oktobra 1941. godine, radio na stvaranju Mihailovićeve organizacije u [[Slavonija|Slavoniji]] i [[Hrvatska|Hrvatskoj]], koja bi poslužila kao oslonac „akciji u Bosni, [[Kordun]]u, [[Lika|Lici]] i [[Srem]]u“: {{izdvojeni citat|U tom cilju, uz pripomoć patriotskih elemenata iz tih krajeva u Beogradu (izbeglica), formirao sam »Slavonski četnički odred«, jačine oko 300 ljudi (izbeglica, koji su mučeni i čiji su roditelji poubijani), od prilike po 30 četnika iz Srezova: Osek, Našice, Slatina, Brod, Slav. Požega, Pakrac, N. Gradiška, Daruvar, Novska, Grubišno Polje—Garešnica... <br /> Pitanje opreme i naoružanja, rešeno je samo delomično. Naime gro odreda vrbovan je iz reda Nedićevih dobrovoljaca, žandarma, policajaca i četnika — rođeni u navedenim srezovima, a koji će u određeno vreme doći obučeni i naoružani.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_58.htm Izveštaj kapetana Žarka Milurovića od 13. februara 1942. majoru Bošku Todoroviću o pokušaju organizovanja četničkih jedinica u Slavoniji]</ref>}} [[Boško N. Kostić]], Ljotićev sekretar, u memoarskoj knjizi “Za istoriju naših dana” zapisuje da je februara 1942. otputovao za [[Istanbul]], gdje se susreo sa službenicima tamošnjeg veleposlanstva [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevine Jugoslavije]].<ref>Boško N. Kostić, Za istoriju naših dana – Odlomci iz zapisa za vreme okupacije, Lil (Francuska), 1949, str. 77–78.</ref> Kostić navodi da je generalnom konzulu Ljubomiru Hadži-Đorđeviću prenio novosti iz okupirane Jugoslavije, te Nedićeve i Ljotićeve poruke: {{izdvojeni citat|Generalnom konzulu Hadži-Đorđeviću izneo sam akciju đenerala Draže Mihajlovića. Pričao sam mu kako sam trebao i lično da idem u štab Dražin, ali da do tog nije došlo usled njegovog sporazuma s partizanima-komunistima. Prikazao sam mu kako je zajedničkim nacionalnim snagama pošlo za rukom da unište Titovu „Užičku republiku“, kako je posle toga došlo do legalizacije nekih četničkih odreda i kako Nedić i Ljotić sve čine od samog početka da dođe do jedinstva u nacionalnom frontu prema komunistima. Nedić i Ljotić smatraju da đeneral Mihajlović treba i dalje da ostane ilegalan, a da pitanja od opšteg narodnog interesa zajednički rešavaju da bi se što više spaslo srpskih glava.}} U proleće i leto 1942, kada su znatne nemačke snage bile angažovane u Bosni u borbama protiv NOVJ, brojno stanje legalizovanih četnika u Srbiji je kontinuirano raslo. [[30. 4.|30. aprila]] [[1942]]. četnički komandanti [[Neško Nedić]] i Vojislav Popović šalju izveštaj Draži Mihailoviću o uspešnoj legalizaciji i naoružavanju četničkih odreda: {{izdvojeni citat|Posle legalizacije raspoređeni: kapetan Komarčević, poručnik Radosavljević i ja u Zaječar. Poručnik Obradović u Knjaževac. Poručnik Aleksić u Zlot. Kapetan Marić u Žagubicu. Čika Sveta još nije pušten. Rad u Valjevu poveren odboru na bazi lančanog sistema. Vojničku stranu obrađuju u Valjevu major Vojteh i kapetan Selimir Popović, u Lazarevcu kapetan Voja Marković, na Ubu poručnik Ilija Lukić, u Mionici poručnik Kolarić. O svemu vodimo računa i održavamo veze. Komandant okružne straže u Zaječaru major Ljuba Jovanović radi dobro. Planove o fortifikaciji državne straže u opšte poslaćemo uskoro. Za sad Nemci dodelili graničnoj straži ovog okruga 32 mitraljeza sa po 1000 metaka i osam stotina pušaka sa po 100 metaka — sve englesko oružje. Molimo instrukcije i imena naših ljudi na ovom terenu kao i centar najlakše i najbrže veze sa vama.<ref>{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/4_14_1_79.htm |title=Izvod iz knjige poslatih i primljenih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 25. aprila do 3. maja 1942. godine |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>}} Kapetan Rudolf Perhinek, delegat Vrhovne komande JVuO za [[Crna Gora|Crnu Goru]] i [[Sandžak]], javlja 21. aprila 1942. Draži Mihailoviću da se susrio sa Milanom Nedićem: {{izdvojeni citat|Sticajem okolnosti morao sam kod Nedića. Koristimo i to za C. Goru u našem duhu. Moraćemo na put. Javite gde moramo doći radi referata i ostalog za C. Goru.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_81.htm Izvod iz knjige primljenih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 20. aprila do 10. maja 1942. godine]</ref>}} Vrhovna komanda JVuO poslala je kapetana Perhineka u [[Beograd]] na pregovore sa Milanom Nedićem radi dobijanja pomoći u hrani, oružju i municiji tokom predstojeće [[Treća neprijateljska ofanziva|operacije protiv partizanskih snaga]]. U istom kontekstu je generalu Nediću apel uputio i kapetan [[Pavle Đurišić]], komandant [[Crna Gora|crnogorskih]] četnika. Đurišić je pripremio i delegaciju iz [[Vasojevići|Vasojevića]], koja je upućena za Beograd 18. maja 1942; Perhinek se pridružio ovoj delegaciji. Zadatak delegacije bio je da uvjeri Nedića u neophodnost akcije na lijevoj obali [[Lim (rijeka)|Lim]]a, kao i njemačke okupacione vlasti u „potpunu lojalnost“, kako im ne bi pravile probleme.<ref>Arhiv Srbije, fond Ž-30, Zbirka fotografija, kut. 206, sl. 158.</ref> Tako je otpočela sveobuhvatna četnička akcija protiv [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOVJ]] u srezovima [[Bijelo Polje]], [[Mileševa]] i [[Pljevlja]].<ref>{{harv|Живковић|2017|p=589—590}}</ref> U jednom sumarnom izvještaju za mjesec februar 1942. godine iz njemačke [[114. lovačka divizija (Nemačka)|114. divizije]] govori se o vezama generala Nedića sa majorom Dangićem, kao i o preovlađujućem uticaju Draže Mihailovića na legalizovane četničke odrede u Srbiji, formiranim nakon [[Gušenje ustanka u Srbiji|razbijanja ustaničkih snaga]]. Divizijski oficiri napominju da je neophodna „pojačana budnost i stalno osmatranje svih naoružanih srpskih jedinica“: {{izdvojeni citat|Nakon što je glavnina partizanskih snaga uništena, novu opasnost predstavljale su do tada mirne Mihailovićeve pristalice, kao i četnička udruženja lojalna vladi, čija se pouzdanost vremenom sve više dovodila u pitanje. Tokom [[Gušenje ustanka u istočnoj Bosni|velike operacije]], koju je u januaru izvela [[342. pešadijska divizija (Nemačka)|342. pješadijska divizija]] u bosansko-srpskom pograničnom području, zaplijenjeni su dokumenti iz kojih proizilazi da postoje veze između majora Dangića i Nedićeve vlade. Takođe, moglo bi se pretpostaviti da su veze između Dangića i Mihailovića sigurne, pošto je Dangić pojačanja za borbu protiv Hrvata dobivao uglavnom iz četničkih jedinica koje je kontrolirao Mihailović.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=190&rec=315&roll=2258 NARA, T315, Roll 2258, frame no. 000347.] <br /> ({{jez-njem|"Wachsamkeit und ständige Beobachtung aller bewaffneten serbischen Verbände war jedoch in erhöhtem Masse erforderlich. Nachdem die Hauptkräfte der Partisanen zerschlagen waren, bildeten eine neue Gefahr die bisher rühig gebliebenen Mihajlovic–Anhänger, daneben aber auch die regierungstreuen Cetnik–Verbände, deren Zuverlässigkeit im Laufe der Zeit immer mehr angezweifelt werden musste. Bei einem in Januar durchgeführten Grossunternehmen der 342.I.D. in bosnisch–serbischen Grenzgebiet waren Papiere erbeutet werden, aus denen hervorging, dass Verbindungen zwischen Major Dangic und der Regierung Nedic bestanden. Gleichfalls konnten Beziehungen zwischen Dangic und Mihajlovic als sicher angenommen werden, da Dangic seine Verstärkungen zum Kampf gegen die Kroaten im wesentlichen aus den von Mihajlovic beherrschten Cetnik–Verbänden empfing."}})</ref>}} Kakvo je stanje vladalo u redovima nacionalističkih oružanih formacija u Srbiji i [[Istočna Bosna|istočnoj Bosni]] krajem 1941. i u prvoj polovini 1942. godine, doznaje se i iz izvještaja britanskog kapetana [[Duane Hudson|Bila Hadsona]], koji u knjizi „Bojovna planina“ prenosi Sir [[William Deakin]]: {{izdvojeni citat|[[Kosta Pećanac]], šef “zvanične” predratne četničke organizacije, kompromitovao je “prave” četnike, koji su gledali u London kao u svoju zvezdu vodilju. Hiljade njegovih četnika pomagale su Nemce protiv partizana. Policijski oficir [[Jezdimir Dangić|Dangić]] komandovao je četničkim grupama u Bosni pod Mihailovićevim vođstvom. Bilo je nekoliko razbojničkih četničkih bandi bez nekog značaja. Draža Mihailović je rekao da je mnoge oficire prepustio Nediću, i četiri hiljade Nedićevih žandarma očekivalo je njegova naređenja.<ref name="Znaci.net">{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/5_3.htm |title=William Deakin - EMBATTLED MOUNTAIN (Bojovna planina) |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>|Sir [[William Deakin]], “The Embattled Mountain”}} Kapetan Duane Hudson je pisao u oštrom kritičkom tonu i o činjenici da je Draža Mihailović bio „nagrađen najjačom britanskom propagandom“ (u prvom redu preko [[BBC]]-a), i to u trenutku kada je komandant JVuO „u velikom stepenu igrao ulogu kvislinga“: {{izdvojeni citat|Izuzev ono nešto organizovanja u Srbiji, on [Mihailović — nap.] je učinio malo šta drugo sem što je, na nastojanje BBC-a, postao šef Nedićeve i [[Ilija Trifunović-Birčanin|Trifunović]]eve organizacije... Mihailoviću bi trebalo konačno reći da Britanci pretpostavljaju komuniste kvislinzima. Mi moramo povući crtu preko podsticanja BBC-a na saradnju sa Osovinom. Diverzantska dejstva i pretnje Osovini ostaće na njihovom sadašnjem minimumu sve dok (četničke vođe u Crnoj Gori, Hercegovini i Dalmaciji) viču "Viva il [[Benito Mussolini|Duce]]" uz Mihailovićev blagoslov i dok se on zadovoljava time da nam govori kako mu je odano devet desetina Nedićevih i Pećančevih ljudi...<ref name="Znaci.net">{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/5_3.htm |title=William Deakin - EMBATTLED MOUNTAIN (Bojovna planina) |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>}} Profesor Deakin sumira sadržinu izvještaja britanskih oficirâ [[William Bailey|Bailey]]ja i Hudsona o aktivnosti generala Draže Mihailovića i njegove četničke organizacije u Srbiji: {{izdvojeni citat|Bejlijevi i Hadsonovi izveštaji mogli bi se ukratko svesti na sledeće. Vojna struktura četničkog pokreta u zapadnoj, centralnoj i istočnoj Srbiji postojala je u tradicionalnom četničkom teritorijalnom obliku, sa uobičajenom vojnom komandom i nizom područnih komandi na kadrovskoj osnovi. Mihailovićev stav prema nekoj neposrednoj akciji, bilo u smislu sabotaže na komunikacijama i u rudarskim rejonima od bitnog značaja za nemački ratni napor ili napada na nemačke okupatorske snage, bio je ne samo pasivan već i neprijateljski. Mnogi od njegovih oficira bili su, po njegovim uputstvima, prikriveni kao članovi raznih poluvojničkih organizacija vlade generala Nedića u Beogradu, koju su kontrolisali Nemci.<ref name="Znaci.net">{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/5_3.htm |title=William Deakin - EMBATTLED MOUNTAIN (Bojovna planina) |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>|Sir [[William Deakin]], “The Embattled Mountain”}} F. W. Deakin piše i da je Mihailović bio nezadovoljan radom kapetana Hudsona, i nosio se mišlju da na njegovo mjesto dođe kapetan [[Kristi Lorens]] ({{jez-eng|Christie Lawrence}}). Kapetan Lawrence je bio zarobljen od Njemaca na [[Krit]]u, da bi nakon bjekstva iz voza kojim su se transportovali ratni zarobljenici za Njemačku, dospio u Srbiju. Neposredno nakon završetka rata, Lawrence je objavio knjigu pod naslovom ''Irregular Adventure'' (“Neregularna avantura”) u kojoj se prisjeća svojih susreta sa Mihailovićem.<ref>Lawrence, Christie (1946). ''Irregular Adventure''. London: Faber and Faber, pp. 228—233.</ref> Prenoseći Mihailovićev iskaz, Lawrence navodi da se ovaj odlučio na saradnju sa Nedićevim odredima u trenutku kada su mu Britanci, Hudsonovom krivicom, uskratili pomoć u naoružanju: {{izdvojeni citat|Kada mi je Hadson rekao da više ništa neće doći, shvatio sam da sam za taj trenutak gotov. Nisam više ništa mogao učiniti. Osetio sam da po svaku cenu moram sačuvati neke od svojih četa (odreda). Eto zašto sam ih poslao da služe Nediću. Ja to nisam želeo. Nedić je uvek bio moj neprijatelj, čak i kad je bio Ministar vojske a ja samo pukovnik u Generalštabu. Ja mrzim da držim ljude tamo, u žandarmeriji. Ali čak i sada ne mogu opstati bez njih. Oni me štite kako od Nemaca tako i od partizana. Nijedan njihov pokret ne može proći bez mojega znanja, a za to zahvalnost dugujem uglavnom mojim nedićevcima.<ref>Jovan Marjanović, Draža Mihailović između Britanaca i Nemaca, knjiga I, Britanski štićenik, Globus/Narodna knjiga/Prosveta, Zagreb—Beograd, 1979, str. 230.</ref>}} Početkom maja 1942. godine, general Dragoljub Mihailović šalje više telegrama [[Vlada Kraljevine Jugoslavije u egzilu|emigrantskoj vladi]] u [[London]]u, sastavljenih od nekoliko kraćih izvještaja o [[Kosta Pećanac|Kosti Pećancu]], Milanu Nediću, partizanima, kao i o [[Bošnjaci|Muslimanima]]. U dijelu o generalu Milanu Nediću, između ostalog, general Draža Mihailović navodi: {{izdvojeni citat|Za London sledeće: poseban izveštaj za Nedića. On svoje vojske nema. Sve je tajno uz nas. Na žalost ima oficira koji mu služe kao i Nemcima. On unapređuje oficire i obasipa ih parama. Imam dosta svojih oficira ubačenih u njegove redove. Nedić verno služi Nemcima.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_83.htm Izvod iz knjige primljenih i poslatih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 5. do 14. maja 1942. godine]</ref>|General [[Dragoljub Mihailović]]}} Major [[Dobrivoje Marinković]], komandant četničkog Gorskog štaba XII (zajedno sa načelnikom štaba kapetanom Blagojem Đurkovićem), izvještava 19. maja 1942. generala Dražu Mihailovića<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kutija 99, registarski broj 8/1 (S-V-16550/2).</ref> da je u njihovoj zoni odgovornosti došlo do legalizacije čitavog niza ravnogorskih odreda. O jedinicama SDS sa ovog područja u izvještaju je navedeno: „Nedićevih odreda u ovoj okolini, nema, sem poljske Državne straže u [[Ribarska Banja|Ribarskoj Banji]] i [[Aleksinac|Aleksincu]], koja je pod komandom ovoga štaba.“ Četnicima je pošlo za rukom i da ljudstvo 12. [[Srpski dobrovoljački korpus|dobrovoljačkog]] odreda sa sjedištem u Aleksincu, pod komandom potpukovnika Nikole Vučkovića, inkorporiraju u svoju organizaciju. Major Marinković i kapetan Đurković pišu generalu Mihailoviću i da su se povezali sa velikim brojem četničkih vojvoda iz organizacije Koste Pećanca u srezovima aleksinačkom, [[Kruševac|kruševačkom]], [[Niš|niškom]], [[Ražanj|ražanjskom]], [[Sokobanja|sokobanjskom]] i drugim, nakon čega su se njihovi odredi ''de facto'' stavili pod komandu JVuO: {{izdvojeni citat|RAD NA PRIDOBIJANJU ORUŽANIH ODREDA. 1. — Od četničkih odreda pod komandom Koste Pećanca, stavili su se pod komandom ovoga štaba sledeći odredi: a) Rasinski četnički odred vojvode Drljevića u Kruševcu; b) Jasički četnički odred vojvode Petkovića, koji je sada i komandant sreza Rasinskog sa sedištem u Ribarskoj Banji na naše traženje, kako bi nam rad bio slobodniji, pošto odred Parnaveje nije registrovan. v) Trnavski četnički odred vojvode Dimitrija Trnavskog sa sedištem u Žitkovcu, a sada privremeno u selu Azbresnici sreza Dobričkog pod čijom se zaštitom ovaj štab i kreće, kao njegovo odelenje. g) Leskovački četnički odred vojvode Nikodija Leskovačkog, sa sedištem u Aleksincu. d) Korvinski četnički odred poručnika Bogosava Stojanovića, sa sedištem u selu Belotincu a sada u Leskovcu. đ) Bovanski četnički odred pod komandom vodnika Nikole Popovića, sa sedištem u selu Bovanu sreza Rasinskog. 2.— Veza je uhvaćena sa sledećim vojvodama, a pregovori za stavljanje pod našu komandu vodiće se ovih dana i to: a) Vojvodom Pukovačkim Dragutinom; b) Vojvodom Topličkim Vukojem Pećancem; rođak Koste Pećanca; v) Vojvodom Istočkim; g) Vojvodom Nikolom Koštrimovićem;<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_86.htm Izveštaj delegata Štaba Draže Mihailovića za istočni sektor od 19. maja 1942. Draži Mihailoviću o radu na organizaciji četničkih jedinica i saradnji sa jedinicama Koste Pećanca]</ref>}} Major [[Radoslav Đurić]] (pseudonim »Herman«) obavještava 23. maja 1942. Vrhovnu komandu i Dražu Mihailovića da se povezao sa vojvodom [[Jordanom Kimićem]], komandantom legalizovanog četničkog odreda Koste Pećanca u [[Južna Srbija|južnoj Srbiji]]. Đurić navodi da Kimić ima „odred od 3000 naoružanih ljudi spremljenih za prelaz kad bude vreme“, budući da „prilazi potpuno nama sa svim ljudstvom“. Za Kimića Đurić tvrdi da je „u ovim krajevima vrlo popularan i svi ljudi idu samo s njim“. Radoslav Đurić predlaže Mihailoviću: „Da se Kimiću da ovlašćenje za Južnu Srbiju [naziv za [[Makedonija|Makedoniju]] — prim.]; da ja sa štabom budem sa njim kao Vaš istaknuti štab za granične srezove u Srbiji i Južnu Srbiju i da sa njim radim na organizaciji. Ako smatrate pogodnije, onda ću biti kod Kimića načelnik štaba.“ O situaciji na teritoriji južnosrbijanskih srezovâ, major Đurić piše sljedeće: {{izdvojeni citat|Na terenu opšte raspoloženje za nas. Svi odredi i žandarmerija pridobijeni i izbušeni a rad po uputu pet u toku u srezu [[Lebane]], [[Leskovac]], [[Vlasotince]], [[Surdulica]] i [[Vladičin Han]].<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_88.htm Izvod iz knjige primljenih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 12. do 27. maja 1942. godine]</ref>}} U depešama poslatim Vrhovnoj komandi JVuO od 29. septembra do 1. oktobra 1942. godine,<ref>Раде Ристановић, Милутин Живковић, Милош Чорбић, Радио депеше Југословенске војске у отаџбини 1941‒1942, Институт за савремену историју, Београд, 2021, стр. 501.</ref> gotovo dva mjeseca po hapšenju majora Dobrivoja Marinkovića od strane bugarskih okupacionih trupâ (nakon čega je otpremljen u [[Koncentracijski logor Mauthausen|logor Mauthausen]], gdje je skončao decembra iste godine), major Đurić (pseudonim »Herman«) kritizira indolentnost legalizovanih odreda i njihovih komandanata: {{izdvojeni citat|Za reon Marinkovića, šta sam uradio, podneo sam izveštaj. Srez Kruševački dodelio sam [[Dragutin Keserović|Keseroviću]], a Dobrički Radojeviću. Za zamenika Marinkoviću odredio sam kapet. I klase Jovana Jovanovića i uputio mu mojeg delegata, jednog od najboljih organizatora rez. p.poruč. Stanimira Radenkovića. Rade isključivo po mojim uputstvima. U mom reonu svi komandanti brigada postavljeni od Marinkovića su legalni. To su: za srez Rasinski kapet. Petković, za srez Ražanjski akt. peš. kapet. Vesić, Moravski kapet. Novaković, a za srez Aleksinački niko nije bio određen. Za srez Sokobanjski kapet. Jovan Jovanović, jedini ilegalan. Postavio sam iste komandante brigada, ali naredio da moraju raditi na terenu, a ne uživati u varošima kao legalni... Legalne oficire narod nerado prima i komunisti koriste za propagandu, jer kažu da rade sa Nedićem. U koliko i dalje ostanu neaktivni vršiću smenu.}} Krajem maja 1942. Mihailović je obaviješten i o kooperaciji četnika Pavla Đurišića sa legalizovanim Sandžačkim četničkim odredom pod komandom [[Miloš Glišić|Miloša Glišića]] i [[Vučko Ignjatović|Vučka Ignjatovića]] tokom [[Operacija Trio|operacije Trio]]. Major [[Petar Baćović]] piše o ponudi koju su komandanti iz Srbije uputili kapetanu Đurišiću da se, poput njih dvojice, stavi pod Nedićevu komandu: {{izdvojeni citat|Smatram da bi trebalo, Gospodine Ministru, i radi njega i radi uređenja svih drugih pitanja na teritoriji Crne Gore i Sandžaka, da što pre uputite ovamo majora Ostojića da se ispita situacija i dođe u dodir s ljudima. Smatram za dužnost da napomenem, da je major Glišić i Ignjatović tražili od kapetana Đurišića da ovaj dadne pismenu izjavu o stavljanju svojih odreda pod komandu generala Nedića, a da je Đurišić odbio da to učini.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_93.htm Izveštaj majora Petra Baćovića s kraja maja 1942. Draži Mihailoviću o borbama četničkih, italijanskih i Nedićevih jedinica protiv partizanskih snaga u Crnoj Gori i Sandžaku maja 1942. godine]</ref>}} Major Glišić je već tokom aprila radio na povezivanju sa kapetanom Đurišićem i njegovim komandantima u Crnoj Gori. Za ovo je dobio ovlašćenja kako od Milana Nedića, tako i od Vrhovne komande JVuO. Prepreku su mu činile [[Italijani|italijanske]] vlasti koje nijesu dopuštale prelazak njegovog ljudstva na lijevu obalu Lima, ali i njemački okupator, budući da Sandžački četnički odred (i to po odluci generala [[Paul Bader|Paula Badera]]<ref name="Jozo Tomasevich 1945"/>), poput ostalih legalizovanih odreda, od polovine aprila biva direktno potčinjen komandantima lokalnih sektora njemačke oružane sile.<ref>Vojni arhiv, Nedićeva arhiva, kutija 29, fascikla 2, dokument br. 22, str. 1.</ref> O susretu sa Đurišićevim ljudima major Miloš Glišić je obavijestio pukovnika [[Miloša Masalovića]], šefa kabineta generala Milana Nedića, zaključivši da „veza sa [[Crnogorci]]ma postaje svakim danom sve bolja i čvršća“.<ref>ASŽ, fond Ž-30, Zbirka fotografija, kut. 206, sl. 37.</ref> Vezu sa Đurišićem je preko Glišića održavao i major [[Zaharije Ostojić]], koji se nalazio u VK JVuO. Pored toga, major Glišić se usredsredio da popravi odnose sa Talijanima, te će u narednom periodu na tome raditi svakodnevno.<ref>{{harv|Живковић|2017|p=556}}</ref> U junu 1942. broj legalizovanih četnika u Srbiji iznosio je 11.300. Nemci su sa nepoverenjem posmatrali činjenicu da kvislinške formacije neprestano narastaju popunjavanjem iz četničkih redova. Nosili su se mišlju da znatno smanje brojno stanje legalizovanih četnika; međutim, Nemci nisu imali dovoljno sopstvenih snaga u Srbiji kojima bi zamenili četnike, koji su im činili značajnu uslugu u progonu pripadnika, grupa i odreda NOVJ u Srbiji. Srpska državna straža je bila najbrojnija kvislinška oružana formacija tokom Drugog svjetskog rata u okupiranoj Srbiji. Međutim, Nijemci nijesu imali u nju povjerenja iz dva osnovna razloga: prvo, smatrali su da je riječ o neborbenoj formaciji; drugo, da većina njenih pripadnika inklinira četničkom pokretu Draže Mihailovića. U jednom izvještaju<ref>AVII, NAV, N-T-120, 200/153725—27.</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, I-II, Beograd, 1979.], str. I/299-300.</ref> iz 1942. godine upućenom [[Joachim von Ribbentrop|Joachimu von Ribbentropu]], ministru vanjskih poslova [[Treći Reich|Trećeg Reicha]], svoj stav o ovom problemu je definirao opunomoćenik njemačkog ministarstva u Beogradu [[Felix Benzler]]: {{izdvojeni citat|Srpski izvršni organi su nemoćni pred ustaničkim pokretom. Srpska državna straža, koja preko svojih oficira snažno naginje Draži Mihailoviću, zatajuje naročito protiv njegovih pristalica.}} Krajem maja 1942. godine, do njemačkog opunomoćenog generala i zapovjednika u Srbiji Paula Badera su stigle informacije o tome kako je general Mihailović razvio široku mrežu povjerenika „na srpskom prostoru nekadašnje okupirane jugoslovenske države“. Veza između Mihailovićevih odreda u Srbiji i SDS bila je do to mjere izražena da je general Bader predložio da svi legalni četnički odredi, kao i pojedini odredi SDS, budu razoružani.<ref>AVII, Nemačka arhiva (NMA), 27—1A—26, Izveštaj od 31. maja 1942.</ref><ref>Бојан Б. Димитријевић, Војска Недићеве Србије 1941-1945, Институт за савремену историју, Београд, 2011, стр. 152.</ref> Uz [[Manojla Koraća]], Mihailovićevog legalizovanog oficira i Nedićevog okružnog načelnika u Užicu, među najaktivnijim učesnicima progona partizana i njihovih simpatizera u užičkom kraju, posebno se isticao [[Folksdojčeri|folksdojčer]] i ljotićevac [[Miloš Vojinović]] (Henrih Lautner), komandant Desetog dobrovoljačkog odreda.<ref>Радивоје Папић, Ужичка република 1941. Водич кроз изложбу, Народни музеј Ужице, 2017, стр. 150.</ref> Sjedište odreda je bilo u [[Bajina Bašta|Bajinoj Bašti]]. Tokom [[Borbe za Istočnu Bosnu 1942.|borbi za istočnu Bosnu]], major Radoslav Đurić (»Herman«) obavještava Vrhovnu komandu JVuO da je [[Jezdimir Dangić]] na sastanku sa potpukovnikom Manojlom Koraćem, te da će četnicima u pomoć pristići snage pod komandom potpukovnika [[Momčila Matića]] i Vojinovićev Deseti dobrovoljački odred: {{izdvojeni citat|Iz Bosne 19-III: Situacija ozbiljna. Partizani drže [[Vlasenica|Vlasenicu]] i [[Milići|Miliće]] a opsaduju [[Rogatica|Rogaticu]] i [[Han Pijesak]]. [[Srebrenica]] i [[Drinjača]] u našim rukama. Prema [[Zvornik]]u samo naši odredi. Bosanci neće da se bore protiv partizana. Gde su partizani sa našim odredima, oficiri su morali napustiti odrede jer partizani ubijaju sve (odreda) oficire koje uhvate. Račićev odred hoće da se bori ali je slab brojno. Partizani jaki 2000 ljudi. Iz Užica krenuo Matić sa 1000 ljudi ka Rogatici. Po odobrenju Nedića, Dangić danas na sastanku sa Koraćem. Dakićev odred prišao partizanima. Dangić uopšte nema svojih snaga za borbu. Doći će i Ljotićevci iz Bajine Bašte u pojačanje.<ref name="ReferenceD">[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_69.htm Izvod iz knjige primljenih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 19. marta do 18. aprila 1942. godine]</ref>|Depeša majora [[Radoslav Đurić|Radoslava Đurića]] Vrhovnoj komandi JVuO od 19. marta 1942. godine}} U svom izvještaju od 26. marta 1942. godine, major Đurić upoznaje generala Dražu Mihailovića sa pojedinostima saradnje dobrovoljačke komande iz Bajine Bašte sa štabom istočnobosanskih četnika: {{izdvojeni citat|U vezi sa akcijom u Bosni postoje mnoge ambicije kako lične pojedinaca, tako i pojedinih političkih partija i to: zemljoradnika (kdant pozadine kod Dangića vojvoda Botić, vojvoda Risto Đukanović), JRZ i Ljotićevaca. Ljotićevci rade preko komandanta njihovog odreda u B. Bašti — Lautnera. On je uspeo da postane intiman prijatelj Dangića, vrlo često su zajedno, pa čak i neki Nikić inspektor Ljotićevih odreda dolazi često u Dangićev štab.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_65.htm Izveštaj majora Radoslava Đurića od 26. marta 1942. Draži Mihailoviću o vojno-političkoj situaciji u istočnoj Bosni i stanju četničkih jedinica]</ref>}} [[Lazar Trklja]], ispred Operativnog štaba bosanskih četničkih odreda (šifra »505«), piše 11. aprila 1942. u depeši VK JVuO o teškoj situaciji nakon [[Ustaše|ustaške]] ofanzive.<ref>Zbornik NOR-a, XIV/1, Beograd, 1981, str. 193.</ref> Trklja navodi da se formacija SDK pod Vojinovićevom komandom na frontu pridružila četničkim snagama kapetana [[Dragoslav Račić|Dragoslava Račića]]: {{izdvojeni citat|Ustaše zauzele Vlasenicu, Drinjaču i [[Bratunac]]. Partizani su se i sa ova dva sreza povukli. U ova dva sreza ima oko 2000 četnika. Iz Srbije nema nikog još sem Račićevih ljudi i X. dobr. odreda iz Bajine Bašte; oni su na [[Drina|Drini]]. Nalazim se sa Račićem. Sve će biti po traženju.}} Vazduhoplovni kapetan I klase [[Manojlo Pejić]], pomoćnik načelnika štaba Komande Bosanskih četničkih odreda majora [[Slavoljub Vranješević|Slavoljuba Vranješevića]],<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_2_27.htm Izveštaj majora Slavoljuba Vranješevića od 3. februara 1943. majoru Zahariju Ostojiću o vojno-političkoj situaciji u četničkim odredima zapadne Bosne i saradnji sa nemačkim i ustaško-domobranskim jedinicama]</ref> juna 1943. je sastavio izvještaj, u kojem se dotakao svih bitnijih događaja u razvoju četničke organizacije u istočnoj i [[Srednja Bosna (oblast)|srednjoj Bosni]] od septembra 1941. do juna 1943.<ref>Zbornik NOR-a, tom XIV, knjiga 2, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, dok. 164, str. 779.</ref> Kapetan Pejić obavještava svoje nadređene o formacijama srpske kvislinške vlade koje su sarađivale sa bosanskim četničkim odredima: {{izdvojeni citat|— Grupa Ljotića, izražena preko komandanta odreda Lautnera, koji nas je pomagao i spasavao narod; <br> — Major — tada »potpukovnik« Matić, već od ranije reflektira na neku veću funkciju u Bosni, zbog čega ruši sve ostale, održava vezu sa kap. Dakićem i prikuplja oko sebe izbegle bosanske četnike. <br> — Major, tada »potpukovnik« Korać, nema više ambicije za Bosnu, jer je sada okružni načelnik u Užicu, sa velikom vlašću, ali i on nas sve mrzi.}} O povezanosti Henriha Lautnera sa Dragoslavom Račićem, ali i s drugim četničkim komandantima, svjedoči u svojim ratnim memoarima i Ljotićev sekretar [[Boško Kostić]]. U maju 1943. Kostić se sastao sa Čedom Vujovićem, delegatom Draže Mihailovića iz [[Čačak|čačanskog]] kraja. Nakon što mu se Vujović žalio na obračune između četnika i dobrovoljaca, Kostić je o Vojinoviću–Lautneru iznio sljedeće zapažanje: {{izdvojeni citat|Što se tiče Vojnovića–Lautnera, meni nisu detalji poznati, pa bih ga molio da mi to iznese konkretno, kako bih o tome referisao Nediću i Ljotiću. Napomenuo sam pri tom da baš sad idem iz Užica gde sam i čuo i video, da Vojnović saradjuje sa pojedinim četničkim komandantima kao, na primer, sa Ajdačićem, Katanićem, Markovićem a znam da je četničkom komandantu Račiću učinio velike usluge i dao dosta municije a jednom prilikom mu je spasao i život. S druge strane znam, da je Vojnović–Lautner sa svojim odredom najviše doprineo da se preko krvave Drine prebaci u Srbiju mnogo hiljada srpske dece i drugih Srba i Srpkinja što su bežali pred ustaškim zlikovcima.<ref>Boško N. Kostić, Za istoriju naših dana – Odlomci iz zapisa za vreme okupacije, Lil (Francuska), 1949, str. 108–109.</ref>}} Sekretar Kostić je zamolio Vujovića i da prenese Mihailoviću čvrsta uvjeravanja Nedića i Ljotića: {{izdvojeni citat|Nedić i Ljotić spremni su da Dražu pomažu [sa] oružjem, municijom, novčano i u svakom drugom pogledu, sve što budu mogli. Oni mole đenerala Mihajlovića, da sa svoje strane u Srbiji ne uspostavlja za sada, svoju vlast, jer da je narodu teško već i ovo dvovlašće, Nemaca i Nedićeve vlade. Trovlašće bi bilo još daleko teže, jer bi ono izazvalo velike zabune, da ne kažemo anarhiju, pošto bi bile dve srpske vlasti i narod ne bi znao koga da sluša. Nedić i Ljotić dalje poručuju, da srpska vlada u Beogradu neće postavljati više komadante oružanih jedinica niti okružne i sreske načelnike, bez prethodne saglasnosti đenerala Mihajlovića. Oni smatraju, da bi đeneral Mihajlović trebao da ostane izvan teritorije okupirane Srbije i da tamo čisti teren od komunista, a oni će u Srbiji taj isti posao da rade. U danom momentu spremni su da vlast i sve svoje oružane odrede predaju Draži ili licu koje Kralj bude odredio.<ref>Boško N. Kostić, n. d., str. 110.</ref>}} Lazar Trklja, Mihailovićev politički izaslanik u [[Istočna Bosna|istočnoj Bosni i Hercegovini]], potvrdio je u i svom ratnom dnevniku da je Vojinović–Lautner bio naklonjen »bosanskoj stvari«, tj. tamošnjoj organizaciji četnikâ: {{izdvojeni citat|U Bajinoj Bašti bio je Ljotićev dobrovoljački odred. Istina, on je prema bosanskoj stvari bio naklonjen, ali nepomirljivi neprijatelj svake akcije koja se vezivala za London i bila antinemačka.<ref>[https://www.vladimirdimitrijevic.com/sr-yu/tekstovi/459-na-golgotskom-putu-ratni-dnevnik-lazara-trklje-1941-1944-otkopana-istina-sluzbeni-glasnik-beograd-2020-priredio-nikola-trklja-2.html Vladimir Dimitrijević: NA GOLGOTSKOM PUTU - RATNI DNEVNIK LAZARA TRKLjE 1941-1944 OTKOPANA ISTINA, SLUŽBENI GLASNIK, BEOGRAD 2020, PRIREDIO NIKOLA TRKLjA]</ref>}} Predratni [[Valjevo|valjevski]] [[ZBOR|zboraš]] [[Borivoje Karapandžić]], prosvetar u jedinicama SDK tokom okupacije, piše o saradnji dobrovoljačkih jedinica iz zapadne Srbije sa Mihailovićevim četnicima u istočnoj Bosni. Opisujući Vojinovićevu ključnu ulogu u spašavanju srpskih izbjeglica, u knjizi ''Građanski rat u Srbiji 1941—1945'' Karapandžić navodi, između ostalog, sljedeće: {{izdvojeni citat|Prelazeći preko Drine, dobrovoljci su dolazili u dodir i s pojedinim četničkim odredima iz Istočnog dela Bosne. Pri tim dodirima, a i docnije, dobrovoljci su davali bosanskim četnicima i oružje i municiju, kao i druge potrebe. Sve što je moglo koristiti srpskoj braći u Bosni, dobrovoljci su im, takoreći otkidajući od sebe, s ljubavlju davali, izražavajući tom prilikom divljenje prema njihovoj četničkoj borbi. Razume se, ovu pomoć dobrovoljci su davali onim četničkim komandantima i njihovim odredima, koji su se beskompromisno borili protivu svih srpskih dušmana, a naročito protivu ustaša i komunista. Takvi komandanti su bili: major [[Jezdimir Dangić]], kapetan [[Stevan Damjanović|Stevan Damjanović – Leka]] i Đura Bižić, koji su i svoje živote položili na oltar Otadžbine, boreći se protivu srpskih din dušmana.<ref>Боривоје М. Карапанџић, Грађански рат у Србији 1941—1945. Друштво Хиландар, Ваљево, 2010, стр. 201—202.</ref>}} U cilju zaustavljanja ustaškog nadiranja ka Drini, četničkom su vođstvu u istočnoj Bosni iz Vrhovne komande JVuO tada stizale naredbe i da svoje pokrete koordiniraju, između ostalih, zajedno sa potpukovnikom [[Radojkom Jovandarićem]], komandantom legalizovanog Kotleničkog četničkog odreda. Potpukovnik Jovandarić se na službi pri kvislinškoj upravi takođe nalazio u Bajinoj Bašti: {{izdvojeni citat|21-III. — Neka Dangić stupi u vezu sa p.puk. Jovandarićem u Bajinoj Bašti da mu da prvu pomoć. Pripremamo slanje pomoći radi podizanja morala. Neka Račić prikupi sa svog najboljeg terena u Srbiji ljudstvo i privuče sebi za rad u Bosni. Pošaljite ljude Panteliću u Krupanj za pojačanje. Stupiti u vezu sa p. puk. Jovandar. u B. Bašti. Naredite svima u ime moje.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_72.htm Izvod iz knjige poslatih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 21. marta do 26. aprila 1942. godine]</ref>}} Narednog mjeseca, major [[Zaharije Ostojić]] (šifra »222«) šalje depešu u kojoj zahtijeva sljedeće: {{izdvojeni citat| ''Br. 15 za 505, key 3, 15-IV-942 god.'' Javite da li je Dangić odveden. Potrebne snage uzeti od Račića, Mitića, Jovandarića i Matića. Svi su vam bliži i stupite sa njima u vezu. Čim nađete siguran teren, po datim uputstvima Laze [Trklje — prim.] baciće Vam se iz vazduha oružje, municija i ostalo. Učinite sve da se narod sačuva. Pošaljite detaljnije izveštaje o Hercegovini i odgovorite na ranije postavljena pitanja. — 222.<ref>Zbornik NOR-a, XIV/1, Beograd, 1981, str. 206—207.</ref>}} O pomoći koju su srbijanski četnički odredi pružili četnicima u istočnoj Bosni, sadejstvujući s njima u borbi protiv ustaša na Drini u proljeće 1942. godine, Dražu Mihailovića je 4. maja 1942. obavijestio<ref>''Документи о издајству Драже Михаиловића — књига 1'', Државна комисија за утврђивање злочина окупатора и његових помагача, Београд, 1945, документ бр. 664, стр. 566—568.</ref> i kapetan [[Dušan Radović Kondor]], komandant legalizovanog Zlatiborskog četničkog odreda: {{izdvojeni citat|U toku prošlog meseca sa svojim odredom prebacio sam se preko Drine kod Starog broda, pa sam na položajima oko Perušića vodio borbu sa ustašama. Dana 2. maja t. g. povukao sam se na desnu obalu Drine, pod pritiskom neprijatelja. Dana 3. maja t. g. oko 9 časova na položajima oko Vežanje na Tari planini presreli su me Nemci i razoružali mojih 69 ljudi, iako sam imao odgovarajuće dokumente o legalnom postojanju odreda na teritoriji Srbije. Otpor nisam dao, jer nisam imao instrukcija. Svoje ljude, koji su mahom Bosanci prekaljeni kroz borbe i gerilske poduhvate, sačuvao sam i držim ih na okupu na pogodnom mestu. Oružje ću dobiti. Molim za hitno naređenje kuda da krenem i kom odredu da se priključim. Nalazim se u okolini Užica. S verom u Boga za Kralja i Otadžbinu.}} Pripadnici četničke organizacije iz istočne Bosne su nastavili održavati kontakte sa kvislinškom upravom Milana Nedića i nakon hapšenja majora Jezdimira Dangića od strane njemačkih okupacionih vlasti. 20. maja 1942. prispio je u Beograd memorandum iz štaba istočnobosanskih četnika (upućen „gospodinu Milanu Nediću, predsedniku srpske vlade“), u kome se pružaju podaci o istorijatu četničkog pokreta i traži pomoć u novcu, ishrani i naoružanju. Četničke vođe obavještavaju generala Nedića da je vojvoda [[Stevan Botić]], nakon Dangićeva hapšenja, preuzeo dužnost komandanta. U memorandumu, četnici iz istočne Bosne mole Nedića da njihovu akciju pomaže što više može, tako što će za sreske načelnike i komandante oružanih odreda u brojnim mjestima [[Zapadna Srbija|zapadne Srbije]] postaviti ljude koji bi na četničku akciju u istočnoj Bosni gledali „pravilno, srpski i patriotski“.<ref>AVII, br. 9/2-1, k. 1a.</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, n.d.], str. I/285.</ref> U depeši poslatoj 27. maja 1942. članu četničkog [[Centralnog nacionalnog komiteta]] (CNK) Lazaru Trklji, general Mihailović piše: „Ceo dosadašnji rad u Bosni poznat mi je kao i težnja vlade spasa... Naši ljudi moraju prekinuti svaku vezu sa Beogradom. Ako Beograd želi da pomaže ta pomoć neka se ukaže stanovništvu preko posrednika koji treba da budu pošteni bez političkih tendencija.“<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_112.htm Izvod iz knjige poslatih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 10. maja do 27. juna 1942. godine]</ref> 30. juna 1942. Trklja odgovara Draži Mihailoviću: „Veza sa zvaničnim Beogradom sve je manja a i on nas se odriče.“<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_123.htm Izvod iz knjige primljenih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 29. juna do 18. jula 1942. godine]</ref> Vojvoda Stevan Botić, komandant Bosanskih četničkih odreda i njegov načelnik štaba kapetan [[Borivoje Mitranović]], u pismu poslatom 17. jula 1942. godine, obavještavaju jednog četničkog oficira zašto ipak ne žele prekinuti veze sa »zvaničnom Srbijom«: {{izdvojeni citat|Došle su vesti od Čiče koje nismo mogli do kraja proveriti dali su od njega da se od njegove strane više ne računa sa celinom bosanske akcije i da se sve veze sa zvaničnom Srbijom prekinu... <br /> Mi smo se odovuda usprotivili prvo da mi ne možemo javno da prekinemo veze sa Srbijom time što bi se javno deklarisali za tu akciju gde smo svi zato što bi nam bio onemogućen svaki azil u Srbiju i kupovina municije i oružja, a da ne govorimo o nejači koja svakim danom otuda beži.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_122.htm Obaveštenje Gorskog štaba bosanskih četničkih odreda od 17. jula 1942. kapetanu Milivoju Kovačeviću o razlozima neslaganja sa politikom Draže Mihailovića prema četnicima u istočnoj Bosni]</ref>}} Četnički kapetan [[Pavle Grubač]] izvještava majora Petra Baćovića 23. jula 1942. o situaciji u istočnoj Bosni, navodeći da sarađuje sa potpukovnikom Momčilom Matićem, legalizovanim ravnogorskim oficirom i komandantom Nedićeve »Drinske grupe srpskih oružanih snaga«. Kapetan Grubač piše da se s potpukovnikom Matićem povezao i vojvoda Stevan Botić, koji je tih dana prešao preko [[Drina|Drine]] u Srbiju: {{izdvojeni citat|Botić je preko svojih ljudi uspeo da je iz odreda potpukovnika Matića otišlo 36 ljudi sa oružjem i sada neznam da Matić neće imati neugodnosti kod Nemaca pošto su puške registrovane. Botić je sa time prekinuo svaku vezu sa Matićem koji mu je dao 11 sanduka municije i hrane, pre odlaska. [...] <br /> Sa Drinskom grupom stojim odlično. Oni mi izlaze u susret u svemu jer inače bez srestava nebih mogao izlaziti na kraj niti raditi.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_127.htm Izveštaj kapetana Pavla Grubača od 23. jula 1942. majoru Petru Baćoviću o radu Gorskog štaba bosanskih četničkih odreda i situaciji u istočnoj Bosni]</ref>}} U vjerodostojnost Botićevih navodâ mogao se i sâm Draža Mihailović uvjeriti iz izvještaja koji su mu krajem avgusta te godine dostavili vojvoda Dobroslav Jevđević i major Petar Baćović ispred Komande operativnih jedinica istočne Bosne i Hercegovine: {{izdvojeni citat|U vezi sa dolaskom Trklje i Mitranovića u ove krajeve i njihove želje da se sastanu sa Đokom ja sam opširnije razgovarao sa Trkljom. Esencijalno je iz tog razgovora sledeće: Postoji po njihovom mnenju apsolutna potreba da se od strane Bosanaca održavaju veze sa Nedićevom vladom, jer je zvanična Srbija sigurno zaleđe i azil za bosanske izbeglice i jer se bez nje ne može voditi akcija u Bosni. U vezi toga sam konstatovao da oni drugim očima gledaju na Nedićevu akciju nego mi. U vezi sa tim oni žele da pokret u Bosni javno ne treba da bude identifikovan sa Dražinim pokretom, nego da figurira kao samostalan. To obrazlažu i tim da je Draža član londonske vlade i kao takav ne može pristati na likvidaciju turskog [tj. [[Bošnjaci|bošnjačkog]] — prim.] elementa i hrvatskog... Poznajemo odlično prilike u Bosni znamo da u ovom kraju ti ljudi nemaju baš nikoga, pa to saopštavamo, kao elemenat, koji može da posluži pri oceni šta da se uradi prema njima. Da bi bili tačno obavešteni primećujemo samo, da smo i kod nekih bosanskih izbeglica iz naroda primetili izvesnu sentimentalnost prema Nediću.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_162.htm Izveštaj majora Petra Baćovića i Dobrosava Jevđevića s kraja avgusta 1942. Draži Mihailoviću o političkoj situaciji u istočnoj Bosni i Hercegovini]</ref>}} Kapetan [[Siniša Ocokoljić|Siniša Ocokoljić Pazarac]], tada u svojstvu legalizovanog oficira na službi u [[Zaječar]]u, poslao je 22. juna te godine Vrhovnoj komandi JVuO depešu<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_111.htm Izvod iz knjige primljenih telegrama štaba Draže Mihailovića od 31. maja do 26. juna 1942. godine]</ref> kojom obavještava da je uspostavio veze sa [[Sokolski pokret|sokolskom organizacijom]], kao i sa ljudstvom kvislinške SDS u glavnom gradu okupirane Srbije: {{izdvojeni citat|Naredite da štab br. 2 preduzme hitno čišćenje izdajica u Beogradu. Ja ću gledati da angažujem pojedine sokolske trojke i žandarme koji su sigurni za taj cilj. Javite da li imate neko naređenje za rad Sokola u Beogradu. Kod mene je načelnik Sokola sa Čukarice. Oni su dobro organizovani. 700 žandarma iz Beograda traže instrukcije od mene.}} General Mihailović je uvažio prijedloge kapetana Ocokoljića (pseudonim »Iliev«) nakon samo par dana: {{izdvojeni citat|Preduzmite sve Vi i Stojanović [Miodrag, kapetan — prim.] da preobraćate tajno u naše redove sve pripadnike policijske straže i druge Nedićevce. Oficire pozvati da se izjasne. Neposlušne predložiti za lišenje čina sa obrazloženjem. Pozdravite sokole, neka se što bolje organizuju. Trojke neka postoje i nek malo sačekaju, još ne mogu u Beograd da stupe. Žandarmima iz Beograda daj da se što bolje organizuju za opštu stvar.<ref>Раде Ристановић, Милутин Живковић, Милош Чорбић, н. д., стр. 345.</ref>}} Nakon što je [[Milan Aćimović]], ministar unutrašnjih poslova u Vladi narodnog spasa, načelnicima okrugâ u Srbiji navodno izdao naređenje da održavaju dobre odnose sa četnicima, u depeši od 30. juna 1942.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_134.htm Izvod iz knjige poslatih telegrama štaba Draže Mihailovića od 29. juna do 5. avgusta 1942. godine]</ref> general Mihailović upućuje svoje komandante na saradnju sa policijskim aparatom kvislinške uprave: {{izdvojeni citat|Aćimović naredio izvesnom broju okruž. i sres. načelnika da budu blagonaklonjeni prema nama kako bi po padu Nemačke preko njih imao sve konce vlasti u svojim rukama. Imati na umu ovo, koristiti policiske njuške a ništa ne otkrivati niti im verovati. Obavestite sve susedne komandante.|[[Dragoljub Mihailović]]}} U vrijeme dok je obavljao funkciju ministra unutrašnjih poslova u Vladi nacionalnog spasa, Milan Aćimović je predstavljao drugu ličnost po uticaju u kvislinškim strukturama, odmah iza generala Milana Nedića. U tom pogledu, karakteristično je kritički intonirano pismo s kraja ljeta 1942. godine, čiji je autor general [[Harald Turner]], načelnik Upravnog štaba njemačkog vojnog zapovjednika u Srbiji. Naime, nakon što je centrala [[Abwehr]]a u Beogradu poslala izvještaj u kom se Aćimović pokušava diskreditovati, i to na osnovu dostavâ poteklih iz krugova bliskih Dimitriju Ljotiću, dr Turner je ustao u njegovu odbranu, uputivši oštre prijekore centrali Abwehra zbog neosnovanih kleveta na Aćimovićev račun. Turner za Aćimovića tvrdi da od početka „stoji na odlučujućem mestu u javnom životu Srbije“, kao i da je u vrijeme [[Gušenje ustanka u Srbiji|gušenja ustanka u Srbiji]], upravo Aćimović predložio Nedića za predsjednika srpske vlade, čime su otklonjene prepreke za provedbu ove njemačke zamisli u djelo. Iz Turnerova odgovora postaje jasno da Aćimović ni svoje kontakte s generalom Dražom Mihailovićem nije mogao uspostaviti samostalno ili bez dozvole njemačkih obavještajnih strukturâ: {{izdvojeni citat|Ovome [Nediću] je on [Aćimović] do današnjeg dana lojalno služio, isto tako kao što je lojalno sledio naređenjima nemačke vojne uprave... Nakon što su se smirile prilike u Srbiji, Aćimović je, kao ministar unutrašnjih poslova, a time i kao vrhovni šef državne sigurnosti, posle ministra predsednika imao izvršnu vlast u svojim rukama. Sa svoje strane je vođa pokreta Zbor, [[Dimitrije Ljotić|Ljotić]], gledao da ostvari svoje političke namere i da u pogodnom trenutku on dođe na vlast. Već skoro tri četvrtine godine on se trudi da ugrozi, preko svojih poverljivih ljudi, poverenje prema Aćimoviću, i to metodom svojstvenom samo [[Balkan]]u, neistinitim klevetanjem... Tvrđenje da je jedan poverljiv čovek ministra Aćimovića pre izvesnog vremena razgovarao u [[Ljig]]u sa Dražom Mihailovićem, netačno je. Način na koji Aćimović, kao ministar unutrašnjih poslova, ima da saobraća sa Dražom Mihailovićem, ugovoren je između zapovednika Sigurnosne policije i [[Sicherheitsdienst|SD]]-a i pod kontrolom je istoga.<ref>Istorijski arhiv grada Beograda, sudski predmet Dragog Jovanovića, optužni materijal.</ref><ref>Branislav Božović – Mladen Stefanović: MILAN AĆIMOVIĆ – DRAGI JOVANOVIĆ – DIMITRIJE LJOTIĆ, Centar za informacije i publicitet, Zagreb, 1985, str. 84.</ref><ref>Бранислав Божовић, Специјална полиција у Београду 1941-1944, Завод за уџбенике, Београд, 2014, стр. 186—187.</ref>}} U avgustu 1942, centrala Abwehra u Beogradu je obavijestila nadređene da postoje izvještaji o tajnoj korespondenciji između Nedića i Aćimovića s jedne i Draže Mihailovića s druge strane. Desetog oktobra je [[Gestapo]] primio izvještaj četnika Nemanje Pavlovića, inače kurira obaveštajne službe Draže Mihailovića, u kojem je Milan Aćimović optužen za održavanje stalne veze sa pokretom DM. Pavlović konkretno navodi: Aćimović se u [[Svrljig|svrljiškom]] srezu sastao sa četničkim oficirima majorom Đurićem i majorom [[Velimir Piletić|Piletićem]] i predao im šifrovani izvještaj; Aćimović je izdao povjerljivo naređenje sreskim načelnicima da pomažu ravnogorce; po svoj prilici Aćimović šalje poštu za Mihailovića preko majora Jove Petrovića iz [[Subjel]]a kod [[Kosjerić]]a; Aćimović je naredio okružnom načelniku Popoviću da čuva Mihailovića i da za njim oprezno šalje potjere s tim da ga uvijek o tome unaprijed informiše. U zaključku izvještaja se navodi: »Aćimović radi punom parom za Dražu.«<ref>Branislav Božović – Mladen Stefanović: MILAN AĆIMOVIĆ – DRAGI JOVANOVIĆ – DIMITRIJE LJOTIĆ, Centar za informacije i publicitet, Zagreb, 1985, str. 91.</ref> Draža Mihailović je [[18. 8.|18. avgusta]] 1942. naredio pukovniku [[Dragoslav Pavlović|Dragoslavu Pavloviću]], delegatu Vrhovne komande JVuO na terenu Zlatiborskog korpusa, da uništava "komuniste" pomoću legalizovanih odreda: {{izdvojeni citat|Ne dozvoliti da se komunisti ustale ma u kom srezu. Prenesite naređenje da se sa komunistima raščisti u Rasinskom i Kruševačkom srezu. Pomoću legalizovanih odreda a koji su naši.<ref>{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/4_14_1_149.htm |title=ZBORNIK DOKUMENATA VOJNOISTORIJSKOG INSTITUTA: TOM XIV, KNJIGA 1 |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>}} Već 21. avgusta 1942, general Mihailović naređuje da svi legalizovani odredi "najenergičnije unište komuniste na svojim prostorijama": {{izdvojeni citat|Raspis svima: Saopštite svima legalizovanim odredima sledeće: Mnogi legalizovani odredi zaboravili su da je sada rat i da je njihova legalizacija samo maska za podzemni rad. Novac i ugodan život raznežio je mnoge koji misle da tako sačekaju kraj rata pa da posle samo izvlače koristi. Neka se zna da se o svakom vodi računa. Naređujem da svi legalizovani odredi najenergičnije unište komuniste na svojim prostorijama. Dalje da naše šumske odrede pomažu na svakom koraku novcem, hranom, municijom, oružjem kao i u izvođenju organizacije i propagande.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_149.htm Izvod iz knjige poslatih telegrama Štaba Draže Mihailovica od 5. do 21. avgusta 1942. godine]</ref>|Raspis Draže Mihailovića od 21. avgusta 1942.}} Nakon dva dana, Draža Mihailović preko »Feliksa« (tj. [[Zvonimir Vučković|Zvonimira Vučkovića]]) upozorava potpukovnika [[Dragoslav Pavlović|Dragoslava Pavlovića]] (pseudonim »Rodrigo«): {{izdvojeni citat|Legalizovanim saopštiti da budu na oprezi jer će Nemci hapsiti sve. Neka zapaze trenutak i na vreme se bace u šumu. Neprijatelj treba da bude prevaren a ne oni.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_155.htm Izvod iz knjige poslatih telegrama Štaba Draže Mihailovica od 22. do 28. avgusta 1942. godine]</ref>}} U raspisu od 8. septembra 1942. upućenom svojim komandantima u [[Okupacija Jugoslavije u Drugom svetskom ratu|okupiranoj Jugoslaviji]] (između ostalih: [[Petar Baćović|Baćoviću]], Vučkoviću, [[Radoslav Đurić|Đuriću]], [[Miodrag Palošević|Paloševiću]], [[Dragutin Keserović|Keseroviću]], [[Siniša Ocokoljić|Ocokoljiću]], Rakoviću, Smiljaniću i dr.), Mihailović iznova kritikuje pasivnost legalizovanih odreda i naređuje stvaranje "letećih jedinica" koje ne bi bile legalne, ali bi se oslanjale na legalizovane odrede i služile bi za "uništavanje neprijatelja": {{izdvojeni citat|U mnogim našim krajevima oseća se zastoj u aktivnom radu. Mnogi legalizovani delovi prešli u mirnodopski život. Mnogi zaboravili da je rat, i da neprijatelja ima mnogo i svuda. Naređujem da svi kom-danti brigada organizuju leteće jedinice iako će to biti za svakog naređeno. Ove jedinice ne mogu biti legalne. Njihovo je mesto šuma i planina. Njihova akcija brza i odlučna, protiv svih i svakoga. Legalni delovi da im posluže kao baza za snabdevanje i prikrivanje, kao grom ove jedinice ima da uništavaju narodne izdajnike i sve unutrašnje neprijatelje, Ljotićevce, komuniste, Pećančeve. O formiranju ovih jedinica kao i o njihovom radu izveštavati. Pred događajima koji nastupaju, ovi leteći delovi poslužiće kao jezgro za mobilizaciju svih snaga brigada. Prednje saopštite svima susedima.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_166.htm Izvod iz knjige poslatih telegrama štaba Draže Mihailovića od 3. do 9. septembra 1942. godine]</ref>|[[Dragoljub Mihailović]]}} General [[Asen Nikolov]], komandant bugarskog okupacionog korpusa, izvještava septembra 1942. njemačkog komandujućeg generala u Srbiji Paula Badera o velikom uplivu pripadnika JVuO u ljudstvu SDS, i navodi da su na jugu Srbije postojale „dobro zakamuflirane organizacije (štabovi) nacionalnog pokreta Draže Mihailovića... Članovi tog pokreta skrivaju se iza službenih položaja i ovlasti. Nalaze se među rukovodstvom vladinih četnika, među oficirima Srpske državne straže, među sveštenicima, učiteljima, državnim službenicima“.<ref name="Jozo Tomasevich 1945"/><ref>Nebojša Stambolija, n. d., str. 307.</ref> Početkom oktobra 1942, komandant Kolubarskog korpusa JVuO kapetan Petronije Nikolić (pseudonim »Peter«) informira generala Dražu Mihailovića o situaciji u sopstvenoj zoni odgovornosti: {{izdvojeni citat|G. pukovniče, rad na organizaciji je uglavnom završen... Ceo naš rad zasnovan je na Vašim uputstvima i naređenjima. Kako u [[Obrenovac|Obrenovcu]] tako i po selima. Nama pripada sve i to sa najboljim domaćinima na čelu. Četnici, poljska straža, graničari, također su sa nama. Ljotićevaca, komunista i ostalih koji bi nas progonili, nema.<ref>Раде Ристановић, Милутин Живковић, Милош Чорбић, н. д., стр. 285.</ref>}} Komandant italijanske 2. armije general [[Mario Roatta]] izvijestio je 23. septembra 1942. Vrhovnu komandu u [[Rim]]u o razgovoru vođenom sa [[Ilija Trifunović-Birčanin|Ilijom Trifunović]]em i [[Dobroslav Jevđević|Dobroslavom Jevđević]]em o nastavku [[Kolaboracija četnika s fašističkom Italijom|saradnje Italijana i četničkih odreda]] na teritoriji [[NDH]]. U izvještaju se navodi da dvojica vojvodâ prećutno priznaju postojanje sporazuma između Mihailovića i Nedića, tj. svojevrsne zajedničke strategije prema okupatorima u svrhu »spasavanja srpskog naroda«: {{izdvojeni citat|Izveštavam da u novom razgovoru koji sam imao sa Trifunovićem, a kojemu je prisustvovao i Jevđević, i jedan i drugi su ponovo dozvolili mogućnost da Nedić i Draža Mihailović deluju sporazumno i da održavaju kontakte. Mada pomenuti sagovornici nisu rekli, ipak treba smatrati da se osnov za sporazum sastoji u sledećem: 1) »spasavanje srpskog naroda« (koji je, navodno, već imao jedan milion žrtava) i očuvanje od daljih masovnih gubitaka; 2) formiranje, održavanje i ojačavanje oružanih formacija (četničkih) određenih da, u momentu kada bude mogućno i celishodno, stupe u akciju sjedinjeni pod komandom Mihailovića; 3) u vezi sa ciljem iznetim u tač. 1), i da bi se omogućilo izneto u 2), u međuvremenu se prilagoditi ambijentalnim prilikama, odnosno: sarađivati u Srbiji (Nedić) sa Nemcima, a u Hrvatskoj (poznate jedinice) sa Italijanima. Mada je ovo što je dosad izneto očigledno, interesantno je da su pomenuta dva četnička rukovodioca delimično priznali a delimično ostavila da se shvati.<ref>Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XIV, knjiga 1: Dokumenti četničkog pokreta Draže Mihailovića, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1981, strana 886.</ref>}} U ljeto 1942. godine, italijanski nadležni organi su pustili iz ratnog zarobljeništva veliki broj odabranih oficira i podoficira [[Jugoslovenska vojska|Jugoslovenske vojske]], sa ciljem uspostavljanja potpune kontrole nad odredima [[Antikomunistička dobrovoljačka milicija|Antikomunističke dobrovoljačke milicije]] (MVAC). Major [[Žarko Todorović]], ilegalni ravnogorski komandant Beograda i Severnih pokrajina, izvijestio je generala Dražu Mihailovića 5. septembra 1942. o puštanju na slobodu potpukovnika [[Ilije Mihića]], potonjeg komandanta Ličkih četničkih odredâ: {{izdvojeni citat|U Lici Ilija Mihić sa 50 oficira i 200 podoficira puštenih u tu svrhu iz italijanskog ropstva, uspostavlja rad sa srpskim življem po dogovoru sa Italijanima. Sedište [[Gračac]]. Pseudonim »Minziner Vilim«. Stupio je u vezu sa Nedićem preko Kukića. Sa nama nije tražio vezu. Poslaću mu poziv da nam se stavi pod komandu.<ref>AVII, ČA, K–294, reg. br. 5/1.</ref>}} Major Žarko Todorović pominje vezu potpukovnika Mihića sa pukovnikom [[Ilijom Kukićem]], koji je tokom 1942. komandovao Srpskim dobrovoljačkim korpusom, nakon što su Nijemci uhapsili pukovnika [[Kostu Mušickog]], upravo zato jer je pomagao Mihailovića i četnike. O izvjesnim vezama Mihića s Kukićem (a preko njega i s Milanom Nedićem), kao i sa italijanskim vlastima, general Mihailović je bio obaviješten krajem septembra 1942. i od strane vojvode Trifunovića-Birčanina, Mihićevog starješine: {{izdvojeni citat|Svoje bavljenje na [[Sušak]]u i u [[Rijeka|Fijumi]] iskoristio sam da dođem u lični dodir sa komandantom ličkih četničkih odreda potpukovnikom Ilijom Mihićem i njegovim oficirima, koji su došli sa terena. Tom prilikom konstatovao sam da ova naša četnička grupa radi pod dosta teškim uslovima. Svi pokreti oficira i njihova akcija na terenu pažljivo se kontrolišu ne samo od strane Italijana, već i od Hrvata, koji koriste svaku priliku da denunciraju četnike i otežaju im rad na organizaciji. [...] Kad sam upitao ppukovnika Mihića, da li je i u kakvoj nameri preko pukovnika Kukića uhvatio kontakt sa Nedićem, odlučno je izjavio da u tom pravcu nije preduzimao nikakve korake i da uopšte niti ima, niti želi sa Nedićem da ima ma kakvu vezu. Biće, međutim, potrebno da proverim o kom je Mihiću reč, pošto na mojoj teritoriji postoje još dva viša oficira sa istim prezimenom... O rezultatu ove provere izvestiću naknadno, a na našeg Mihića ću budno motriti.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_172.htm Pismo Ilije Trifunovića Birčanina s kraja septembra 1942. Draži Mihailoviću o razgovorima sa komandantom italijanske 2. armije o realizaciji plana uništenja partizanskih snaga u zapadnoj Bosni]</ref>}} Od 1941. do 1943. godine, [[italija]]nsko poslanstvo u Beogradu izvještavalo je vladu u [[Rim]]u o svim važnijim događajima na teritoriji okupirane [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevine Jugoslavije]]. Tako je i velika kriza Nedićeve vlade u drugoj polovini 1942. bila jedna od temâ kojom se bavila italijanska ambasada u glavnom gradu Srbije. Službenici italijanskog diplomatskog predstavništva su ukazivali na sukob između Nedića i Ljotića, kao i na njihove suprotstavljene pozicije. Kako je pisao prvi sekretar poslanstva Giorgio Spalazzi, Dimitrije Ljotić je urgirao kod njemačkih vlasti da intervenišu u cilju sređivanja situacije, zaprijetivši izlaskom svojih predstavnika iz vlade ukoliko do toga ne dođe. Ovo se prvenstveno odnosilo na generala Mihailovića, koga je Ljotić okarakterisao kao „gospodara skoro svih oružanih snaga, državnih organizacija i javnog mnjenja“, kojima je Nedić bio samo formalno na čelu. Spalazzi navodi i da se sâm general Nedić slagao sa tvrdnjom da je Draža Mihailović „onaj koji ima moć na terenu“, iz čega on zaključuje da su „[[Srbi]] potpuno protiv [[Sile Osovine|Osovine]]“, ali i da bi Ljotićeve predložene mjere dodatno pogoršale stanje u zemlji.<ref>DDI, Spalazzi a Ciano, serie IX, vol. IX, d. 105, 113.</ref><ref>Бојан Симић, Окупирана Србија у извештајима италијанског посланства у Београду (1941–1943). Војноисторијски гласник, Институт за стратегијска истраживања – Одељење за војну историју Министарства одбране Републике Србије, 2017, стр. 104.</ref> Generalštabni major Žarko Todorović (»Valter«) je Vrhovnoj komandi JVuO 15. decembra 1942. godine sugerirao sklapanje sporazuma sa Ljotićevom SDK: {{izdvojeni citat|Vođstvo Ljotićevaca postalo mekše. Hoće sporazum. Predlažem da se pokuša sporazum, ali pod uslovima da prestanu sa prokazivanjem naših ljudi. Energičnija borba protiv komunista. Da nam daju višak neregistrovanog oružja, a mi njima da obećamo zakonski postupak sa njima posle rata.<ref>Раде Ристановић, Милутин Живковић, Милош Чорбић, н. д., стр. 647.</ref>}} Krajem 1942, komandant Rudničkog korpusa JVuO kapetan [[Dragiša Ninković]] (prethodno legalizovan u [[Požarevac|požarevačkom]] okrugu kod kvislinških vlasti;<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_187.htm Izveštaj majora Miodraga Paloševića od 5. novembra 1942. Draži Mihailoviću o radu na organizovanju četničkih jedinica od 21. marta do 4. novembra 1942. godine]</ref> pseudonim »Leonardo«) uspostavio je saradnju sa ljudstvom kvislinške SDS u njihovim stanicama u [[Belanovica|Belanovici]], [[Ljig]]u i [[Babajić]]u. Njemački okupator je saznao za ovo te stražari bivaju razoružani.<ref>Коста Николић, Историја равногорског покрета, I-III, Београд, 1999, стр. II/21.</ref><ref>Nebojša Stambolija, Srpska državna straža 1942-1944. Doktorska disertacija, Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu, 2019, str. 309.</ref> Potpukovnik [[Milan Kalabić]], načelnik požarevačkog okruga, uhapšen je 3. oktobra 1942. godine od strane [[Gestapo]]a, nakon što se otkrilo da je dostavljao informacije i oružje pripadnicima Jugoslovenske vojske u otadžbini, u kojoj je jedan od komandanata bio i njegov sin [[Nikola Kalabić]]. Nakon mučenja i saslušanja, Milan Kalabić je strijeljan.{{sfn|Tomasevich|2001|pp=215.}} [[Marinski zbor Sjedinjenih Američkih Država|Mornarički]] pukovnik [[Albert B. Seitz]], pripadnik [[Ured za strateške usluge|OSS]] i član [[Sjedinjene Američke Države|američke]] vojne misije u Mihailovićevom štabu, ostavio je nakon rata zapis o Kalabićevoj smrti i njegovim vezama sa generalom Dražom Mihailovićem u knjizi ''Mihailovic: Hoax or Hero'' („Mihailović: prevarant ili heroj“). Zbog pogubljenja Kalabića starijeg, pukovnik Seitz isključuje samu mogućnost docnije saradnje Nikole Kalabića sa okupatorom, iako će on biti jedan od potpisnika [[Ugovori o saradnji četnika i Wehrmachta|sporazuma sa Nijemcima]] krajem novembra 1943: {{izdvojeni citat|Kada su Nemci napali Ravnu goru velikim snagama u decembru [1941. godine — prim.], prošao je on [Kalabić mlađi — prim.] kroz Srbiju u Šumadiju jugoistočno od Beograda. Kada je prolazio kroz srez gde mu je otac bio načelnik, koji se bio odlučio da ostane u službi i da pristane uz Nedića, Kalabić i njegovi ljudi bili su u bednom stanju — bez municije, polumrtvi od gladi, a jedino što ih je održavalo bila je njihova volja da prežive i da se bore. Otac se pobrinuo za to da mu sin i njegove pristalice budu potpuno nanovo opremljene. U decembru 1942. godine Gestapo je otkrio da je starac potajno pomagao ne samo svoga sina, već i druge Mihailovićeve snage. Bio je uhapšen i osuđen na smrt. Način izvršenja ove smrtne kazne bio je užasan. Povlačili su ga preko razbijenog stakla dok nije umro, ali iz njegovih usta nije se čula ni jedna reč. Kada sam kasnije preko ruskog radija čuo da Kalabić sarađuje sa Nemcima, mogao sam samo da držim pred očima sliku krvave izmrcvarene lešine ovog starca, voljenog od svoga sina, i u čudu se pitati kakvi to moraju biti ljudi koji mogu Amerikance smatrati toliko lakovernim.<ref>Albert Sajc, »Mihailović — šarlatan ili heroj?« Kolumbija, Ohajo, 1953.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/11_48.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje MIHAILOVIĆEVI KORPUSI POD KOMANDOM OKUPATORA]</ref>}} Iz ravnogorske komande Beograda (kapetan [[Aleksandar Saša Mihajlović]]) upozoravali su već 27. septembra 1942. na nesmotrenost potpukovnika Milana Kalabića, kao i na nadolazeće raspuštanje legalizovanih četničkih odreda od strane Nijemaca: {{izdvojeni citat|Negativnim radom Kalabićevih odreda, došla je kaznena divizija u Požarevački okrug i ceo kraj nalazi se pred katastrofom. Po saznanju, pretstoji razoružanje tih odreda od strane nemačkih vlasti. A ovi su spremni da se povuku u šumu, a to bi bio povod za nemačku akciju. Da bi se sačuvao narod molim da naredite Kalabiću da stupi sa mnom u vezu i da primi moju sugestiju o rešenju tog pitanja. Da bi se izbegla katastrofa bolje je da se jedan mali deo oružja preda i time Nemci umire. Tamo bi ostala straža [SDS — prim.] pod oružjem, '''a to su sve naši ljudi'''.<ref name="leskovackizbornik.rs"/><ref>Раде Ристановић, Милутин Живковић, Милош Чорбић, н. д., стр. 962.</ref>}} U depeši od 22. decembra 1942, poručnik Nikola Kalabić prenosi Mihailoviću informacije o smrti svog oca, izražavajući odanost njemu i četničkom pokretu: „Stric [konspirativno ime Milana Kalabića — prim.] je u B[eograd]u sa još 16 oficira streljan. Žalim ga mnogo, ali sam presretan što je poginuo kao Dražin čovek. Istrajaću u ovoj borbi pa ma još ne znam kakav me udar zadesio. Živeo kralj! Živeo naš dragi Čiča! Živeo ravnogorski pokret!“ Istog dana, general Mihailović odgovara Kalabiću: „Hvala bogu da ste se spasli. Neizmerno žalim pale žrtve. Pored ovoga u Stricu sam izgubio najboljeg i svog i našeg prijatelja. Sve ćemo ih dostojno osvetiti.“<ref name="leskovackizbornik.rs"/><ref>Раде Ристановић, Милутин Живковић, Милош Чорбић, н. д., стр. 965.</ref> O hapšenju potpukovnika Kalabića, kao i o njegovom pogubljenju, Mihailović je radiogramom 23. decembra 1942. obavijestio i [[Vlada Kraljevine Jugoslavije u egzilu|emigrantsku vladu u Londonu]]: {{izdvojeni citat|Nemci su streljali majora Milana Kalabića... Kalabića je Nedić smatrao za svog najboljeg prijatelja... U stvari, Milan Kalabić je bio naš najodaniji saradnik i učinio je velike usluge našoj stvari.<ref>Nikola Milovanović, Kroz tajni arhiv Udbe (drugo izdanje), Sloboda, Beograd, 1975, str. 144.</ref><ref>[http://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20220904190938/https://znaci.org/00001/154_4.pdf |date=2022-09-04 }}, str. I/269-270.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/11_13.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje LEGALIZACIJA MIHAILOVIĆEVIH ODREDA]</ref>}} Novinar [[Stanislav Krakov]], sestrić generala Milana Nedića te jedan od njegovih najbližih saradnika za vrijeme okupacije, u svojim ratnim memoarima potvrđuje da je potpukovnik Milan Kalabić, uz znanje predsjednika srpske kvislinške vlade, održavao vezu sa komandantom JVuO generalom Mihailovićem: {{izdvojeni citat|Sve akcije moga ujaka [generala Nedića — prim.] za spasavanje Kalabića bile su bezuspešne, iako je učinio sve što je ljudski bilo moguće da spase svog vernog komandanta, jer je Kalabić sve svoje veze sa Mihailovićem vršio sa znanjem moga ujaka, te služio kao veza za snabdevanje Mihailovićevih odreda.<ref>Станислав Краков, Генерал Милан Недић, Књига друга: Прeпуна чаша чемера, Минхен, Штампарија Искра, 1968, стр. 454.</ref>}} Krakov navodi i da se oko [[Božić]]a 1942, tj. pred sâm kraj godine, dva puta sastao sa generalom Nedićem. On piše da ga je zatekao u turobnom raspoloženju, citirajući riječi koje je Milan Nedić govorio „samo svojim najbližim i najpoverljivijim saradnicima“: {{izdvojeni citat|«Za [[srpski narod]], za svakog od nas, za mene lično ovo nisu dani [[Vitlejem]]a i mira među ljudima na zemlji. Ovo su dani [[Golgota|Golgote]], dani mučeništva i smrti, ali će dati [[Bog|Svevišnji]] da i za srpski narod dođu dani uskrsnuća. Vidim da je i Draža čuo moj glas i da je razumeo kolika se opasnost nadnela nad Srbijom. Razumeo je i, Bogu hvala, vlada i dalje mir i red. [...] Draža i ja radimo jedan isti posao, ali idemo različitim putevima. Moramo ići razdvojeni jer ne treba neprijatelj da oseti da smo na istom poslu».<ref>Станислав Краков, н. д., стр. 469—470.</ref>|General [[Milan Nedić]]}} === Saradnja četnika sa Dragim Jovanovićem i Upravom grada Beograda === Tokom 1942. godine, uspostavljen je kontakt i između Draže Mihailovića i [[Dragomir Jovanović|Dragog Jovanovića]]. Dragi Jovanović je od 22. aprila 1941. izvanredni komesar za grad Beograd; u narednim mjesecima preuzeće funkcije upravnika grada Beograda i predsednika beogradske opštine. 25. avgusta 1942. godine, a po zamisli [[SS]]-generala [[Augusta fon Majsnera]], Milan Nedić će ga imenovati za šefa [[Srpska državna bezbednost|Srpske državne bezbednosti]] (SDB). Sa pozicije šefa SDB, budući u rangu i sa ovlašćenjima ministra u Nedićevoj vladi, Jovanović će ''de facto'' komandovati Srpskom državnom stražom do 5. novembra 1943. Nakon što je četnički komandant u martu i aprilu 1942. naredio svojim podređenima da upotrebe uticaj na [[Specijalnu policiju Uprave grada Beograda]] za nemilosrdan obračun sa članovima ilegalne [[Komunistička partija Jugoslavije|KPJ]] (“Pomagati svim silama hapšenje komunista”, glasi naredba iz Vrhovne komande JVuO od 21. marta<ref>{{Cite web |title=Izvod iz knjige poslatih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 21. marta do 26. aprila 1942. godine |url=http://www.znaci.org/00001/4_14_1_72.htm |access-date=2022-09-02 |archive-date=2022-09-02 |archive-url=https://web.archive.org/web/20220902103450/https://znaci.org/00001/4_14_1_72.htm }}</ref>), 15. avgusta iste godine generalu Mihailoviću je javljeno da je Jovanović kontaktirao izvjesne četničke komandante u Srbiji kako bi "''preko određenog lica javio Čiči važna saopštenja''."<ref>Izvod iz knjige primljenih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 3. do 18. avgusta 1942. godine http://www.znaci.org/00001/4_14_1_145.htm {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20220902103435/https://znaci.org/00001/4_14_1_145.htm |date=2022-09-02 }}</ref> Već 17. avgusta, Mihailović odobrava kapetanu [[Siniša Ocokoljić|Siniši Ocokoljiću]] da stupi u kontakt preko inžinjera Bojovića, šuraka Dragog Jovanovića, uz upozorenje: "''Budite oprezni jer Dragi je lopov''." Pet dana docnije, Draža Mihailović naređuje svojim ljudima u Komandi Beograda JVuO (»Jozef« je bio pseudonim za radio-stanicu četničke organizacije u glavnom gradu, kao i za ličnosti na njezinom čelu, poput kapetana [[Aleksandra Saše Mihajlovića]], [[Mladen Žujović|Mladena Žujovića]] i [[Vojin Andrić|Vojina Andrića]]) da koriste Specijalnu policiju protiv komunista: {{izdvojeni citat|Dobili sigurne izveštaje da se komunisti dobro organizuju u Beogradu kao i da imaju i oružje. Tajno organizujte sve u Beogradu protiv komunista a u prvom redu sokole i policiju. Sad ne birajte sredstva za borbu, a u danom momentu postupite bez milosti protiv njih. Beograd ne sme biti u njihovim rukama.<ref>Izvod iz knjige poslatih telegrama Štaba Draže Mihailovica od 5. do 21. avgusta 1942. godine http://www.znaci.org/00001/4_14_1_149.htm {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20220902103432/https://znaci.org/00001/4_14_1_149.htm |date=2022-09-02 }}</ref>|Depeša Draže Mihailovića od 21. avgusta 1942. godine}} Dragomir Dragi Jovanović je i preko svog ličnog sekretara Anđelka Božinovića pokušao uspostaviti kanal komunikacije sa ravnogorcima generala Mihailovića. Naime, na [[Beogradski proces|Beogradskom procesu]] 1946. prezentovana je depeša od 28. avgusta 1942. koju je potpisao major [[Žarko Todorović]] (pseudonim »Valter«), komandant Beograda JVuO, u kojoj stoji: „Dragi Jovanović se nudi preko Božinovića pod uslovom apsolutne diskrecije i prividno i dalje neprijateljskog stava. Hteo bi vezu samo preko jednog lica. Mišljenja sam da se iskoristi. Molim odgovorite i molim potpunu tajnost. Upotrebite pseudonim »Adolf« za njega. Kao ministar policije imaće dva pomoćnika, jedno vojno lice bar potpukovničkog čina.“<ref>''Документа са суђења Равногорском покрету'', књига 2, Београд, 2001, стр. 1571.</ref> Mihailović je već sjutradan odgovorio sljedeće: „»Adolf« [tj. Dragi Jovanović — prim.] Ima da pogine, a sada ga koristiti da vidimo šta hoće kao Ministar policije. Napravi se da smo gotovo da se sa njim tajno sarađuje.“ Nakon par dana, Mihailović će »Valteru« iznova potcrtati: „Po pitanju Adolfa poslao sam Vam odavno odgovor iskoristite ga, a zna se šta mu sleduje.“<ref>Раде Ристановић, Милутин Живковић, Милош Чорбић, Радио депеше Југословенске војске у отаџбини 1941‒1942, Институт за савремену историју, Београд, 2021, стр. 626‒627.</ref> Potpisujući se još uvijek kao pukovnik, Mihailović šalje 22. januara 1942. depešu predsedniku Ministarskog saveta Kraljevine Jugoslavije [[Slobodan Jovanović|Slobodanu Jovanoviću]]: {{izdvojeni citat|Obratite pažnju na Anđelka Božinovića, policiskog komesara po kome je poslat jedan naš izveštaj od majora Žarka Todorovića za [[Istanbul|Carigrad]]. Izgleda da ga je Uprava Grada Beograda poslala sa nekom specijalnom misijom za račun [[Gestapo|Gestapa]]. Pukovnik Mihailović.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_105.htm Izvod iz zbirke telegrama Štaba Draže Mihailovića poslatih izbegličkoj jugoslovenskoj vladi od 4. novembra 1941. do 11. juna 1942. godine]</ref>}} Na području glavnog grada Srbije, Dragi Jovanović je tokom 1942. održavao vezu i sa kapetanom Sašom Mihajlovićem, koji će majora Todorovića naslijediti na čelu četničke organizacije u Beogradu, i to preko [[Ilije Paranosa]], potpredsednika Beogradske opštine (a ne Paranosa, šefa Specijalne policije UgB) i preko Komande Srpske državne straže, kojom je rukovodio Jovanović u svojstvu šefa SDB. Jovanović se i lično sastao sa Mihajlovićem novembra 1942. na [[Avala|Avali]].<ref>Бранислав Божовић, Специјална полиција у Београду 1941-1944, Завод за уџбенике, Београд, 2014, стр. 233.</ref> Dok se Mihailović sa svojim štabom nalazio u Crnoj Gori, njegova glavna politička veza u Srbiji bio je [[Ilija Mihailović]], bivši predsjednik [[Narodne skupštine]] i predsjednik [[Jugoslovenska nacionalna stranka|Jugoslovenske nacionalne stranke]] (JNS). Preko njega je Dragi Jovanović, juna 1942. godine, ugovorio sastanak sa Nikolom Kalabićem. Jovanović će o ovom susretu pred istražnim organima izjaviti: „Prvi put sam video jednog čoveka za koga sam znao da je iz okoline D. Mihailovića i član organizacije u leto 1942. i to je bio Nikola Kalabić, docnije komandant gorske garde Draže Mihailovića“.<ref>[http://www.znaci.org/00001/155_3.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20220904190938/https://znaci.org/00001/155_3.pdf |date=2022-09-04 }}, str. II/220.</ref> Specijalna policija održavala je kontakte sa komandama i obavještajnim punktovima ravnogorskog pokreta Draže Mihailovića po Srbiji. Saradnja sa četnicima obično se negativno odražavala na pripadnike [[Narodnooslobodilački pokret|Narodnooslobodilačkog pokreta]], koji su bili hvatani, zatim kažnjavani na vremenske kazne i kasnije puštani iz [[Logor Banjica|logora na Banjici]]. О njihovom su puštanju po pravilu obavještavane terenske službe Mihailovićeve organizacije koje bi puštena lica najčešće ubijale.<ref>[https://www.pisi.co.rs/content/logor-banjica-1941-1944-i/ Sima Begović, Logor Banjica 1941-1944, knjiga I], Institut za savremenu istoriju, Beograd, 1989, str. 54.</ref> Obavještajni organ Vrhovne komande JVuO Nikola Božić (»Artur«), inače pomoćnik [[Božidar Bećarević|Božidara Bećarevića]], šefa Antikomunističkog otseka Specijalne policije Uprave grada Beograda, 25. decembra 1942. informisao je Dražu Mihailovića o sljedećem: {{izdvojeni citat|Jedini čovek od današnjih Srba faktora u Beogradu bio je Dragi Jovanović (u koga se još možemo mnogo i sigurno pouzdati) koji je stalno i pred Nedićevom vladom i Nemcima dokazivao da je prvenstvena i glavna opasnost u zemlji još uvek od komunista i da u tome pravcu treba preduzimati uporno energične mere. U svojim nadleštvima, u Srpskoj državnoj bezbednosti i u Upravi grada Beograda, on je u ovome smislu i jedini nagoveštavao mere. Pre nekoliko dana, uoči svoga odlaska iz Beograda, on je izričito izjavio našem poverljivom čoveku, da je potpuno uspeo da uveri Nemce da su izgrednici u Srbiji još uglavnom i jedino komunisti i da u tome pravcu treba preduzeti mere odmah posle katoličkih Božićnih praznika.<ref name="ReferenceE">[https://znaci.org/00001/11_69.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje PORAZ MIHAILOVIĆEVIH SNAGA U SRBIJI I NOVI SPORAZUMI SA OKUPATOROM I KVISLINGOM MILANOM NEDIĆEM]</ref>}} Po okončanju rata, o vezi Jovanovića i Mihailovića pred isljednicima [[OZNA]]-e sâm Bećarević je izjavio: {{izdvojeni citat|Mnogi organi iz UGB bili su na razne načine povezani sa četničkim organizacijama i posle jednog članka u ‛Ravnogorcu’, koji je donet zajedno sa [[Dušan Simović|Simović]]evom izjavom, nastala su masovna bekstva policijskih organa, a naročito stražara u odrede DM... U vezi sa ovim bekstvima Jovanović je održao 3—4 konferencije sa organima UGB i na njima javno nam saopštio da je on naša veza prema organizaciji DM kao predstavniku legalne jugoslovenske kraljevske vlade u Londonu i da prema tome niko nema potrebe da se lično povezuje. Saopštio je čak i to da je svim četničkim organizacijama izdato naređenje od Vrh. komande DM da ne primaju policijske organe u svoje redove i da ovi moraju ostati na svojim mestima i nastaviti sa borbom protiv KPJ.<ref>IAB, istražni predmet Božidara Bećarevića, zapisnik o saslušanju od 14. jula 1949, str. 60.</ref><ref>Бранислав Божовић, н. д., стр. 594–595.</ref>|[[Božidar Bećarević|Božidar Boško Bećarević]], šef Antikomunističkog otseka Specijalne policije Uprave grada Beograda}} Dragomir Jovanović je 1946. na saslušanju<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Nedićeva arhiva, br. 19/7, kut. 1, str. 38.</ref><ref>[http://www.znaci.org/00001/155_3.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20220904190938/https://znaci.org/00001/155_3.pdf |date=2022-09-04 }}, str. II/214—215.</ref> pred istražnim organima svjedočio o svom kontaktu sa organizacijom generala Dragoljuba Mihailovića: {{izdvojeni citat|Nisam bio član organizacije DM, ali sam sa istom imao veza i smatrao se isto toliko obavezan kao da sam član... Ja sam od konca 1941. osećao se lično vezan za organizaciju DM. Smatrao sam da je to pravi nacionalni put i da je to ono što sobom nosi budućnost. Smatrao sam da je potrebna koordinacija sa tom organizacijom u borbi protivu komunista. Odmah od početka u Upravi grada Beograda isključio sam na pogodan način svako intervenisanje, odnosno praćenje rada u cilju sprečavanja organizacije DM.|[[Dragomir-Dragi Jovanović]], upravnik grada Beograda}} === Zahlađenje odnosa i prekid saradnje === Nemački okupator je sredinom 1942. postepeno započeo proces razoružavanja legalizovanih četnika. Istovremeno, i četnički vođa Draža Mihailović uviđa da legalizacija ima i svojih loših strana. 2. septembra 1942. Draža Mihailović poziva svoje legalizovane četnike sa područja Valjeva da se vrate u šume: {{izdvojeni citat|Legalizacija izgleda da je škodljiva za našu organizaciju, ljudi se uspavaju. U Valjevskom kraju Ljotić, Pećanac i Nemci vršljaju. Neka Neško i Voja preduzmu sve da se što pre bilo legalno ili ilegalno vrate na svoj teren. Novaca imam, nemojte da plate Nedićeve vezuju rad.<ref>{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/4_14_1_163.htm |title=ZBORNIK DOKUMENATA VOJNOISTORIJSKOG INSTITUTA: TOM XIV, KNJIGA 1 |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>}} Major [[Zaharije Ostojić]] u referatu od 4. septembra naglašava da je zbog legalizacije "borbeni duh opao, disciplina takođe. Plate su donele kocku i pijančenja, starešinama su se osladili Nedićevi činovi", a nisu bili retki ni "prijateljstva ni lumperaj sa okupatorom."<ref>Kosta Nikolić, Istorija ravnogorskog pokreta (knjiga I), Beograd 1999., str. 222.</ref> Obzirom da nije više bilo potrebe za gušenjem ustanka, okupator je proces razoružavanja legalizovanih četnika u znatnoj meri okončao do kraja 1942. kada je praktično rasformirana formacija pod komandom Koste Pećanca, a legalizovani ravnogorski četnici su se jednim delom ponovo našli u ilegalnom statusu, tj. u šumi, a manjim delom su inkorporirani u Srpsku državnu stražu. Ovo je doprinelo ponovnom jačanju četničke organizacije. 7. novembra 1942. godine Draža Mihailović je raspisom svima u Srbiji izdao naređenje za [[građanska neposlušnost|građansku neposlušnost]]: {{izdvojeni citat|Proglašavam građansku neposlušnost prema okupatorskim vlastima i prema svima vlastima koje su u saradnji sa okupatorom. Za seljake: da više ne daju ni trunku namirnica ni stoke. Da više ne priznaju opštinske uprave. Jedina vlast u selima biće četnička. Predsednicima opština i opštinarima narediti da odmah podnesu ostavke a drugi se ne smeju primiti. Naterati ih da pobegnu u šumu. Naterati ih svima sredstvima da izvrše ova naređenja. Najstariji četovođa je kdt sela. Predsednik opštine i odbornici ako se plaše, neka dadu svoje. Neka se sve sakriva i neka građanska neposlušnost plane jednovremeno u svim selima od 12. o.m. Činovnici sviju struka neka sabotiraju rad, i sve natraške rade što je na štetu neprijatelja i Nedićevog upravnog sistema, činovnici da znaju da će veštim sabotiranjem i naopakim radom mnogo doprineti pobedi. Radnicima preporučiti sabotažu u svakom pogledu. Građanskom življu preporučiti prezir okupatora i svih onih koji za njega rade.<ref>Arhiv VII, Ča, k. 299, reg. br. 14/1: knjiga predatih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 7. do 23. novembra 1942.</ref>|[[Dragoljub Mihailović|Draža Mihailović]]}} Opisujući konsekvence sprovođenja njemačke odluke o raspuštanju legalizovanih četničkih odredâ, [[Paul Bader]], komandujući general i zapovjednik u Srbiji, na sastanku Štaba Komande Jugoistoka 7. decembra 1942. godine, između ostalog, izjavio je sljedeće: {{izdvojeni citat|U borbi protiv Mihailovićevog pokreta postigli smo nove uspehe. Oko 10.000 četnika se borilo na našoj strani, a od toga se polovina povukla u šumu. Četvrtina, oko 4.000 ljudi je razoružana. Ostatak, oko 4.000 ljudi, još je uz nas. Cela građanska neposlušnost, koju je proglasio Mihailović, bio je samo udarac po vodi. Najavljene pretnje merama odmazde delovale su. Streljanja već i onih lica koja su osumnjičena za sabotažu pokazala su da su naše metode bile ispravne.<ref>NAW, Mf, T—312, Roll 468, fr. 8057753—56.</ref><ref>Jovan Marjanović, Draža Mihailović između Britanaca i Nemaca, knjiga I, Britanski štićenik, Globus/Narodna knjiga/Prosveta, Zagreb—Beograd, 1979, str. 328.</ref>}} Krajem 1942. dolazi do formiranja Prvog [[Kosovo|kosovskog]] korpusa JVuO (Gorski štab br. 127) sa četiri brigade: [[Laplje Selo|Lapska]], [[Gračanica (općina)|Gračanička]], [[Gnjilane|Gnjilanska]] i Leteća. Korpusom je komandovao kapetan [[Živojin Marković]]. U naređenju od 12. novembra 1942. godine, kapetan Marković zahtijeva od svih stanovnika, kao i od svih legalnih odredâ na pomenutom području, da se stave pod njegovu (tj. četničku) komandu: „Dosadašnje opštinske uprave i novi poredak uveden od generala Nedića, više se ne priznaje. Oni koji odbiju ovo naređenje, smatraće se izdajnicima.“<ref>Vojni arhiv, Četnici Draže Mihailovića 1941 – 1945, ČA – 101 – 1 – 76.</ref><ref>Ненад Миодраг Антонијевић, Ратни злочини на Косову и Метохији 1941-1945 годинe. Докторска дисертација, Филозофски факултет Универзитетa у Београду, Београд, 2015, стр. 462.</ref> Vredi napomenuti da Nemci 1942. nisu mnogo toga učinili na pacifikaciji Mihailovićevih četnika koji nisu bili legalizovani. Legalizacija većeg dela Mihailovićevih snaga 1942. omogućila je ovom korpusu da izbegne uništenje koje je bilo vrlo izvesno krajem 1941. i da nastavi borbu protiv partizana koje su četnici Draže Mihailovića smatrali najznačajnijim neprijateljem, nadajući se da se partizanski pokret neće više reorganizovati i oporaviti.<ref>[https://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, n.d.], str. I/272-273.</ref> === Saradnja majora Jezdimira Dangića sa Nedićevom vladom i Nijemcima === {{main|Borbe za Istočnu Bosnu 1942.}} Major [[Jezdimir Dangić]] spadao je u red četničkih komandanata koji se nisu u potpunosti podvrgli komandi pukovnika Draže Mihailovića, iako su bili pod njegovim rukovodstvom. Mada je komandno bio podređen Draži Mihailoviću, Dangić je paralelno blisko sarađivao sa Milanom Nedićem. Dangićeva saradnja sa kvislinškom upravom u Srbiji datira još iz vremena Saveta komesara [[Milan Aćimović|Milana Aćimovića]]. Zapravo, Dangić je još sredinom maja 1941. pristupio kvislinškoj Srpskoj žandarmeriji. Međutim, 16. avgusta 1941. Dangić je prešao u [[Istočna Bosna|istočnu Bosnu]] gde je na osnovu uputstava Draže Mihailovića uspeo da stavi pod svoju komandu i reorganizuje sve pročetničke grupe. Dolaskom generala Milana Nedića na čelo Vlade narodnog spasa, 29. avgusta 1941. godine, odnosi između Beograda i Dangićevog štaba u istočnoj Bosni još više su se poboljšali, budući da je uspostavljena stalna veza koja je redovno funkcionirala. Nedić je pomagao Dangića svim sredstvima, šaljući mu oružje, municiju, obuću, odjeću, hranu, čak i pojedine oficire. General Nedić je 25. septembra 1941. izdao naređenje komandantu Srpske žandarmerije generalu [[Stevan Radovanović|Stevanu Radovanoviću]] (Radovanović će na tom položaju naslijediti pukovnika [[Jovan Trišić|Jovana Trišića]], koji postaje njegovim zamjenikom), da poboljša veze sa Dangićevim štabom i da ga pomaže u svakom pogledu.<ref>AVII, Nća, k. 125, reg. br. 1/17-16.</ref> U međuvremenu, Dangićevi su četnici počeli trpjeti poraze u sukobima sa partizanima, a nametnuta im je i borba sa [[Ustaše|ustašama]]. Usljed bojazni od uništenja, Dangić intenzivira saradnju sa Nedićem od koga dobiva preporuku za sastanak sa Nijemcima u Beogradu. Draža Mihailović je znao za Dangićevu namjeru da se sastane sa njemačkim oficirima i odobrio je, što će na [[Beogradski proces|svom suđenju]] i potvrditi.<ref>[http://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20220904190938/https://znaci.org/00001/154_4.pdf |date=2022-09-04 }}, str. I/274-276.</ref> Prema izvještaju beogradske jedinice [[Abwehr]]a od 29. septembra 1941, zasnovanom na izvještajima jednog pouzdanika koji je bio u dodiru s njim, Dangić je praktički od svog dolaska u [[Bosna (oblast)|Bosnu]] održavao kontakte s Nedićevom administracijom koja ga je podupirala. U izvještaju se navodi da je Dangić imao i »dobre odnose s Nijemcima i da je činio sve kako bi izbjegao sukob između svojih trupa i Nijemaca.«<ref>Mikrofilm br. T-314, rola 1457, snimci 702-704, 711-712.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/40_46.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje SLUČAJ MAJORA DANGIĆA]</ref> Još od 16. avgusta 1941, kada je stigao u istočnu Bosnu, major Jezdimir Dangić je, preko kvislinških struktura Aćimovića i Nedića, otpočeo kontakt i s Nemcima, a zatim direktne pregovore između dve strane. Već 25. avgusta Dangić, u ime Štaba Bosanskih četničkih odreda, piše pismo Nemcima u [[Zvornik]]u, nudeći im predaju oružja pod uslovom da oni ili Italijani okupiraju područje istočne Bosne. Isto tako čine i njegovi potčinjeni, Aćim Babić i [[Boško Todorović]]. Aćimović i Nedić su vezu sa Dangićem održavali preko majora Momčila Matića, kapetana Bogdana Dakića i poručnika Kamenka Jeftića, dok je Dangić s Centrom [[Abwehr|Abver]]a u Beogradu i njegovim predstavnikom kapetanom dr [[Josef Matl|Jozefom Matlom]] bio u vezi preko kapetana Rista Ćukovića i poručnika Branka Kujačića. Ćuković je u isto vreme bio i nemački poverenik i slobodno se kretao od Zvornika do Beograda. Obostrana želja za postizanjem sporazuma iskazana je bila na posljednjim održanim sastancima četničkih predstavnika s pripadnicima Abvera, 20. i 30. decembra 1941. godine.<ref>[https://znaci.org/zb/4_12_2_23.htm Izveštaj opunomoćenog komandanta u Srbiji od 5. februara 1942. komandantu oružanih snaga na Jugoistoku o toku pregovora s četničkim majorom Dangićem u Beogradu]</ref> General [[Paul Bader]], vojnoupravni komandant Srbije, razgovarao je u Beogradu sa Milanom Nedićem, 19. januara 1942. Glavna tema razgovora ticala se mogućnosti saradnje sa četnicima Jezdimira Dangića. Bader iznosi da je Nedić na sastanku iskazao vrlo povoljno mišljenje o ovoj mogućnosti: {{izdvojeni citat|Nedić je još jednom preuzeo izvesno jemstvo za Dangićevu iskrenost i vernost, a za sebe lično je tvrdio da će i on nepokolebljivo stajati uz Nemačku. Nedićeva izlaganja bila su duboko ozbiljna i, kako izgleda, intimno iskrena.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1144&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frames no. 001139—001140.] <br /> ({{jez-njem|"Er übernahm nochmals eine gewisse Bürgschaft für die Aufrichtigkeit und Treue von Dangić und versicherte für sich persönlich, dass auch er unverbrüchlich zu Deutschland stehen wollte. </br> Die Ausführungen von Neditsch waren von grossem Ernst und anscheinend von innerer Aufrichtigkeit getragen."}})</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, n.d.], str. I/279.</ref>}} General Paul Bader je održao ovaj sastanak sa generalom Milanom Nedićem, kako bi od njega dobio neke bliže podatke o Dangiću i njegovim četnicima, znajući da između Dangićevog štaba i Nedićeve vlade postoje kontakti i bliska saradnja na planu borbe protiv partizanskih odreda. Na pitanje opunomoćenog komandujućeg generala upućeno Nediću, kakav je njegov stav prema Dangiću, Nedić je izjavio da u njega ima najveće poverenje: {{izdvojeni citat|Dangić je iz Bosne i bori se samo da bi zaštitio svoj rodni kraj od ustaških i hrvatskih nečoveštava. On nije ni bandit ni buntovnik. On je izjavio da neće da se bori protiv nemačkih oružanih snaga. On bi se bezuslovno potčinio Nemcima i borio se na njihovoj strani protiv ustanka, ako bi imao jemstvo da će njegovi zemljaci u Bosni biti zaštićeni od hrvatskih posezanja. Između Dangića i Mihailovića nije nikad postojala veza, jer njih dvojica u svom delanju polaze od sasvim različitih shvatanja.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1142&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 001138.] <br /> ({{jez-njem|"Dangić wäre aus Bosnien und kämpfte nur für den Schutz seines Heimatsgebietes gegen die Unmenschlichkeiten der Ustaschas und der Kroaten. Er wäre weder ein Bandit noch ein Aufständischen. Er hätte erklärt, dass er nicht gegen die deutsche Wehrmacht kämpfen wollte. Er würde sich den Deutschen unbedingt unterstellen und an ihrer Seite gegen einen Aufstand fechten, wenn er die Gewähr hätte, dass seine Landsleute in Bosnien gegen Übergriffe der Kroaten geschützt würden. </br> Zwischen Dangić und Mihailović hätte nie ein Zusammenhang bestanden, weil beide von einer ganz verschiedenen Auffassung aus handelten."}})</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, n.d.], str. I/277.</ref>|[[Milan Nedić]]}} Prema Nedićevom tumačenju, Dangić je privrženik ideologije „[[Velika Srbija|Velike Srbije]]“. „On je ubeđen da se to može postići samo u vezi i pod zaštitom Nemačke. Jugoslaviju, naprotiv, smatra za promašenu konstrukciju, koja ne bi smela da se ponovi.“<ref>AVII, Mikroteka, N-T-501, rol. 256, mf. 1136-1140. Zapisnik sa sastanka između Nedića i Badera od 19. I 1942, kome su prisustvovali i Nedićev savetnik Miloš Banković i šef komandnog štaba vojnoupravnog komandanta Srbije Erih Keviš.</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1142&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 001138.] <br /> ({{jez-njem|"Die Ideologie, wie Neditch es nannte, wäre bei Dangić ein Grosserbien. Er wäre überzeugt, dass dies nur in einer Verbindung und unter dem Schutz Deutschlands zu erreichen wäre. Er hielte Jugoslavien dagegen für eine verfehlte Konstruktion, die nicht wiederholt werden dürfte."}})</ref> Tom prilikom, general Nedić je nastojao ubijediti generala Badera u neupitnu lojalnost majora Dangića njemačkom okupatoru i kvislinškoj vladi u Beogradu: {{izdvojeni citat|Njegov bi uticaj u Bosni mogao biti vrlo jak. Mogao je [Dangić], dakle, okupiti oko sebe onoliko ljudi koliko mu je potrebno u bilo kojem trenutku. Kada bi mu njemački Wehrmacht naredio da krene u borbu protiv komunista bilo gdje u Staroj Srbiji, on bi to svakako učinio, sam ili zajedno s njemačkim trupama. U stanju je da prikupi potrebne snage u bilo kojem trenutku. On, Nedić, bio je uvjeren da će Dangić ostati vjeran sadašnjoj srpskoj vladi i raditi za nju.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1142&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 001138.] <br /> ({{jez-njem|"Sein Einfluss in Bosnien wäre sehr stark. Er könnte daher jederzeit soviel Leute um sich sammeln, wie er brauchte. Wenn ihm von der deutschen Wehrmacht befohlen würde, an irgend einer Stelle auch in Alt–Serbien den Kampf mit den Kommunisten aufzunehmen, so würde er das unbedingt tuen, allein oder mit deutschen Truppen zusammen. Er könnte dazu die erforderlichen Kräfte jederzeit aufbringen. Er, Neditch, wäre überzeugt, dass Dangić der jetztigen serbischen Regierung treu bleiben und sich für sie einsetzen werde."}})</ref>}} Dangić je stigao u [[Beograd]] 31. januara 1942. sa Perom Đukanovićem, članom četničke Privremene uprave u istočnoj Bosni, na sastanak sa načelnikom Operativnog štaba nemačkog opunomoćenog komandanta u Srbiji pukovnikom Erihom Kevišem (Erich Kewisch). Dangić je bio spreman priznati nemačku vojnu upravu u istočnoj Bosni, i boriti se protiv partizana. Zauzvrat, tražio je da ustaške i domobranske jedinice napuste taj prostor. Prilikom prvog razgovora Nedić i Dangić su zaključili da se mir u istočnoj Bosni može uspostaviti samo suradnjom četnika sa Nijemcima. [[Datoteka:Mihailovićevi oficiri sa Nemcima.jpg|minijatura|Dangić i drugi četnički oficiri na pregovorima sa Nemcima u Beogradu.]] O ovim pregovorima govori izveštaj Opunomoćenog komandanta u Srbiji od 5. februara 1942. komandantu oružanih snaga na Jugoistoku o toku pregovora s četničkim majorom Dangićem u Beogradu: {{izdvojeni citat|Iz tog razgovora proizašla je principijelna saglasnost u pogledu namere da se u istočnoj Bosni, a samim tim i u Srbiji, uspostavi mir, da se prestane s masovnim ubijanjem, kao i jasno saznanje da bi se to moglo ostvariti samo u saradnji nemačkih oružanih snaga sa Dangićem. Dangić je pri tom izjavio da bi se sa svojim ljudima i pri jednom opštem ustanku na Balkanu i iskrcavanju Engleza nepokolebljivo verno borio na nemačkoj strani. On je pri tom izražavao, čak, svoje uverenje da bi samo nemačka pobeda mogla Srbiji da obezbedi pripadajući položaj na Balkanu, dok bi pobeda boljševizma značila uništenje svakog naroda, pa, dakle, i srpskog. Da Nedić zastupa isto mišljenje poznato je.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1094&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frames no. 001090—001091.] <br /> ({{jez-njem|"Sie ergab die grundsätzliche Ubereinstimmung der Absicht, in Ost–Bosnien und damit auch in Serbien Ruhe zu schaffen, das Massenmorden zu beenden und die klare Erkenntnis, dass das nur in der Zusammenarbeit der deutschen Wehrmacht mit D. erreicht werden könnte. D. erklärte dabei, dass er mit seinen Leuten auch bei einem allgemeinen Balkanaufstand und einer Landung der Engländer unverbrüchlich treu auf deutscher Seite kämpfen würde. Er entwickelte dabei seine Überzeugung dahingehend, dass nur der deutsche Sieg Serbien zu der ihm gebührenden Stellung auf den Balkan verhelfen könnte, während der Sieg den Bolschewismus die Vernichtung jeden Volkes, also auch des serbischen bedeuten würde. Dass Nedić dieselbe Auffassung vertritt, ist bekannt."}})</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_2_2.pdf Zbornik NOR-a, XII/2, Beograd, 1976.] str. 111.</ref>}} Nemački general Bader, opunomoćeni zapovednik Srbije, bio je spreman prepustiti Dangiću osiguranje graničnih kotareva NDH na prostoru koji omeđuju reke [[Sava]], [[Drina]] i [[Bosna]], ali je za bilo kakvu promenu statusa istočne Bosne bila neophodna saglasnost [[Nezavisna Država Hrvatska|NDH]]. Major Dangić je uvjeravao njemačke oficire u neraskidivost svog savezništva sa predsjednikom srpske kvislinške vlade generalom Nedićem: {{izdvojeni citat|Na kraju razgovora rekao je da bi kao apsolutni pristalica Nedića morao znati da li se Nedić slaže s jednim takvim uređenjem i da li mu za to daje svoju moralnu podršku. Zbog toga je generalštabni pukovnik Keviš predložio Dangiću da odmah s njim, pod njegovom ličnom zaštitom, pođe za Beograd da bi porazgovarao s Nedićem. Dangić je na to pristao.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1094&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 001090.] <br /> ({{jez-njem|"Zum Schluss der Besprechung sagte er, dass er als unbedingter Nedić–Anhänger wissen müsse, ob Nedić mit einer solchen Regelung einverstanden sei und seine moralische Unterstützung dazu gäbe. Infolgedessen schlug Oberst i.G. Kewisch vor, D. solle sofort mit ihm und unter seinem persönlichen Schutz nach Belgrad mitkommen, um mit N. zu sprechen. D. war einverstanden."}})</ref><ref name="Izveštaj">[https://www.znaci.org/00001/4_12_2_23.htm Izveštaj Opunomoćenog komandanta u Srbiji od 11. februara 1942. komandantu Jugoistoka o toku pregovora s majorom Dangićem u Beogradu]</ref>|Izveštaj Opunomoćenog komandanta u Srbiji od 11. februara 1942. komandantu Jugoistoka o toku pregovora s majorom Dangićem u Beogradu}} [[2. 2.|2. februara]] [[1942]]. nemački general Bader je pozvao predstavnike NDH, ministra [[Vjekoslav Vrančić|Vjekoslava Vrančića]] i [[hrvatsko domobranstvo|domobranskog]] pukovnika [[Fedor Dragojlov|Fedora Dragojlova]] u Beograd, na pregovore sa Dangićevim izaslanicima. Dangić je bio spreman priznati nemačku komandu, a uslovno i suverenost NDH. Predstavnici NDH su odbili bilo kakvu mogućnost prepuštanja vlasti četnicima u istočnoj Bosni i pregovori su okončani bez rezultata. Ovo je rezimirao Paul Bader: {{izdvojeni citat|Dakle, nije uspelo da se hrvatski zastupnik ubedi u to da bi jedno neznatno odstupanje od hrvatskih suverenih prava, pod mojom komandom, bilo za zemlju i za prestiž hrvatske države bolje nego jedan uspeli ustanak, koji bi mogao ovladati najvećim delom zemlje i koštati stotine hiljada ljudskih života. Zbog toga mi je izgledalo besciljno da nastavim dalje razgovore sa Dangićem.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_2_23.htm Zbornik NOR-a, XII/2, Beograd, 1976.] str. 143-146.</ref>}} O pregovorima Jezdimira Dangića sa predstavnicima nemačkog okupatira i kvislinške vlade bila je obaveštena i četnička Vrhovna komanda, odnosno Draža Mihailović, zahvaljujući izveštaju poručnika Slobodana Vranića, koji je bio obavešten od strane učesnika o sastanku u kvislinškom Ministarstvu unutrašnjih poslova 1. februara 1942, na kojima je predlagano inkorporiranje istočne Bosne kvislinškoj tvorevini u Srbiji. Nakon što se predstavnici NDH nisu složili sa menjanjem granica, Dangić i predstavnici Nedićeve vlade su se složili da će se "ovo pitanje za izvesno vreme, a najdalje za mesec dana ponovo staviti na dnevni red". U Vranićevom izveštaju se ističe da "okupator pomaže našu borbu", aludirajući na borbu četnika u istočnoj Bosni protiv snaga NOP-a, i dodaje se da je odlučeno da bosanski četnici "iz Srbije dobiju pomoć u ljudstvu i materijalu", uz posredstvo Nedićeve vlade.<ref>[http://www.znaci.org/00001/4_14_1_56.htm Zbornik NOR-a, XIV/1, Beograd, 1981.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230101180806/https://znaci.org/00001/4_14_1_56.htm |date=2023-01-01 }}, str. 151-154.</ref> U izvještaju koji je 18. februara 1942. ministru vanjskih poslova [[Galeazzo Ciano|Galeazzu Cianu]] iz [[italija]]nskog poslanstva u glavnom gradu Srbije uputio [[Francesco Giorgio Mameli]], specijalni izaslanik i opunomoćeni ministar u Beogradu, o odnosima na liniji Mihailović—Nedić—Njemci kaže se sljedeće: {{izdvojeni citat|Draža Mihailović: Najpoznatiji vođa pobunjenika. Nijedna akcija nemačka ili srpska nije uspela do sada da ga zarobi. Ne zna se tačno gde je. Neke informacije ukazuju da je čas u Srbiji čas u Bosni. Nedić (i Nemci iza njega) imali su sa Dražom Mihailovićem duge i komplikovane pregovore potvrđene u dramatičnoj polemici sa Radio Londonom. Imenovan nakon toga od strane vlade u Londonu za ministra vojnog, postao je neprijatelj broj jedan. Bilo kako bilo, Nedić preko Dangićeve grupe održava direktne i indirektne kontakte sa njim. U složenoj igri snage Draže Mihailovića vrše ,jugoslovensku‘ akciju izvan Srbije, pokušavajući da podstaknu pobune u Hrvatskoj delujuću na [[Vlatko Maček|Mačekove]] elemente, bez da se suprotstavljaju programu ,Velike Srbije‘ na kojem su se Nedić i druge grupe ograničile.<ref>DDI, Mameli a Ciano, serie IX, vol. VIII, d. 283, 319.</ref><ref>Бојан Симић, Окупирана Србија у извештајима италијанског посланства у Београду (1941-1943). Војноисторијски гласник, Институт за стратегијска истраживања - Одељење за војну историју Министарства одбране Републике Србије, 2017, стр. 100-101, фус. 46.</ref>}} Neposredno pred Dangićevo hapšenje, Draža Mihailović je 9. aprila 1942. obaviješten depešom da pregovori Dangića i Nijemaca odlično napreduju: {{izdvojeni citat|Dangić tražio novčanu pomoć i dobio 2 miliona. Pomoć u ljudima i oružju radi suzbijanja partizana obećana. Nemci mu stavili do znanja da će sav teren očišćen od partizana imati u potpunoj vlasti. Ovo za naše ravnanje.<ref name="ReferenceD">[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_69.htm Izvod iz knjige primljenih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 19. marta do 18. aprila 1942. godine]</ref><ref>[https://znaci.org/00003/800.pdf#page=36 Damjan Pavlica: Draža za početnike - priručnik za borbu protiv revizije prošlosti], str. 40.</ref>}} Dangićevi kontakti sa nemačkom obaveštajnom službom nisu prekinuti posle prvih pregovora u Beogradu koji nisu dali rezultate zbog protivljenja NDH, iako četnici pod njegovom komandom i dalje nisu istupali protiv nemačke oružane sile. Dangić je i nakon toga nastavio da održava kontakte i saradnju sa kvislinškim formacijama u Srbiji i okružnim načelnicima u severozapadnoj Srbiji. Dangić je tokom februara i marta nekoliko puta lično dolazio u Beograd i sastajao se sa Milanom Nedićem. Nemci su se počeli pribojavati, zbog njihovog neispunjenja Dangićevih bezbednosnih očekivanja, da će italijanska Vrhovna komanda na Dangićev poziv odlučiti da italijanska vojska zauzme istočnu Bosnu. Kako bi preduhitrili ovakvu mogućnost, Nemci su u noći 11-12. aprila 1942. uhapsili Dangića u Rogatici i prebacili ga u Beograd, a potom sproveli u zarobljeništvo.<ref>[https://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, n.d.], str. I/283-284.</ref> Major Mladen Mladenović, potonji komandant Čegarskog korpusa JVuO, u depeši Vrhovnoj komandi od 21. aprila 1942. iznosi veoma nepovoljnu ocjenu o Dangićevom ukupnom radu u istočnoj Bosni, kao i o njegovim pregovorima sa okupatorom i [[Kvisling|kvislinzima]]: {{izdvojeni citat|Dangić je izbegao da primi moje postavljenje i time izvrši naređenje k-ta. Zbog toga je otišao i u opšte se nije obazirao na moje prisustvo. U Bgdu je vodio pregovore sa Ljotićem, Nedićem i Nemcima a i pisao je pismo Hitleru ne dajući nikome obaveštenje o svom radu u Bgdu. Poslednji moj zaključak je da je on (drug) i Ljotića i Nedića te je prihvatio da Ljotić uređuje pozadinu. Prema izvesnim znacima počeo je da izdaje k-tovu organizaciju i ljude pa svakom preti opasnost hapšenja. Sada je cela akcija u Bosni propala i ustaše su posele celu Bosnu do Drine. Prema mom izveštaju Dangić nije povukao konzekvence za svoj rad i dvoličnu ulogu te je zaslužio najtežu kaznu.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_81.htm Izvod iz knjige poslatih i primljenih telegrama štaba Draže Mihailovića od 20. aprila do 10. maja 1942. godine]</ref>}} == Saradnja sa Nedićevom vladom 1943. == {{izdvojeni citat|Svi državni činovnici, pa i činovnici uprave grada Beograda, pojedinačno su držali veze sa pojedinim ljudima iz organizacije Draže Mihailovića i svi su bili uvereni da na taj način najbolje odgovaraju svojoj nacionalnoj dužnosti, smatrajući da je to organizacija koju pomaže i podržava legalna jugoslovenska vlada u inostranstvu.<ref name="Jovanović Dragomir-Dragi">{{cite web |url=http://www.znaci.org/00001/60_2_1.pdf |title=Miodrag Zečević: DOKUMENTA SA SUĐENjA DRAŽI MIHAILOVIĆU, Beograd 2001: Saslušanje optuženih |format=PDF |date= |accessdate=2014-03-16 |archive-date=2023-07-17 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230717115813/https://znaci.org/00001/60_2_1.pdf }}</ref>|Iz svjedočenja [[Dragomir Jovanović|Dragomira Jovanovića]] na [[Beogradski proces|Beogradskom procesu]] 1946. godine}} {{izdvojeni citat|Mihailoviću je pošlo za rukom da iskoristi Nedićevu vlast, pa da stvori u Beogradu i Srbiji neku vrstu paralelne vlade, što nam je otežavalo da hapsimo četnike. Pa ipak, njihova snaga nije bila tolika, da bi mogla da predstavlja ozbiljniju opasnost po nas. Mi smo se, razume se, borili protiv te pojave.<ref name="Živković"/>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta}} General Mihailović je [[2. 3.|2. marta]] 1943. godine, u jeku [[Operacija Weiss|četvrte neprijateljske ofanzive]], naredio svim svojim komandantima u Srbiji uništenje komunista uz pomoć [[Srpska državna straža|Nedićeve policije]]: {{izdvojeni citat|Komunista je u Srbiji ostalo vrlo malo. U Zapadnoj Bosni uništavamo ih svakoga dana. U ljutoj nevolji drug Tito poziva na ustanak i zbog toga su se povampirile pojedine grupice. Zato najenergičnije zahtevam i naređujem da svaki na svojoj teritoriji uništi i poslednje ostatke komunista i izvesti me do 25 marta o izvršenju. Dokažite tim lupežima da u narodu nemaju nikoga i da im je jedino oružje bilo laž i propaganda. Skrećem pažnju da ima prostorija gde su komandanti na svom mestu i da nema nijednog komuniste. Za ovo uništenje iskoristiti Srpsku državnu stražu do maksimuma, jer komunisti rade protiv nas u Gestapou.<ref name="Saslušanje">{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/60_1_6.pdf |title=Miodrag Zečević: DOKUMENTA SA SUĐENjA DRAŽI MIHAILOVIĆU, Beograd 2001: Saslušanje optuženih |format=PDF |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>|Mihailovićeva depeša 921 od 2. marta 1943.}} General Milan Nedić je generala Mihailovića smatrao velikim rivalom, stoga mu je odgovaralo što se Draža Mihailović skoro godinu dana, od juna 1942. do maja 1943, nalazio van Srbije, u štabu [[Pavle Đurišić|Pavla Đurišića]] nadomak [[Kolašin]]a. Iako Nediću nije odgovaralo da se organizacija Draže Mihailovića intenzivno širi po Srbiji od kraja 1942, nije ništa činio kako bi se angažovao u hvatanju Mihailovića i njegovog štaba nakon Mihailovićevog povratka u Srbiju. {{izdvojeni citat|Narod je ogorčen, a naša stvar je u pitanju i tim više što je ovde svima znano da kraj kvislinških vlasti u [[Sopot]]u sedi i komandant sreza [[Kosmaj|kosmajskog]] sa dugom kosom i bradom i deli vunu sa načelnikom sreza, a svoje komandante i četovođe doziva u sresko mesto radi dogovora. Ađutant komandanta 4. brigade GG. [Gorske garde — prim.] Raka Savović takođe sedi u Sopotu, a što je najteže, svi znaju i o tome naveliko pričaju da u Sopotu sedi i radi neki Dobra koji je naš oficir za vezu sa Nemcima. Obična je stvar da komandanta sreza prate žandarmi iz Srpske državne straže. Vrlo je česta pojava da se skoro svaki od starešina, a naročito Obradović i Nikolić, čak i Soluncima i članovima Narodnih ravnogorskih odbora, obraćaju rečima: '''Jebem vam majku partizansku, svi ste vi partizani, sve ću vas pobiti i poklati'''.<ref>[https://znaci.org/00001/11_62.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje KORPUSI DRAŽE MIHAILOVIĆA POLAŽU ISPIT PRED OKUPATOROM U SRBIJI]</ref><ref>Kosta Nikolić, Istorija ravnogorskog pokreta, knjiga I, Beograd, 1999, str. 312–313.</ref>|Četnički izveštaj iz sredine 1943. godine o stanju Gorske kraljeve garde u okolini Beograda}} U radiogramu koji je Vrhovnoj komandi JVuO 26. februara 1943. poslao komandant 2. ravnogorskog korpusa poručnik [[Predrag Raković]], Draža Mihailović je obaviješten o tome da su četnicima, navodno bez znanja njemačkih obavještajnih strukturâ, svoje usluge ponudili visoki dužnosnici kvislinške uprave iz glavnog grada okupirane Srbije. Konkretno, riječ je o [[Dragomir Jovanović|Dragom Jovanoviću]] i [[Boško Bećarević|Bošku Bećareviću]]; Raković stoga sugeriše Mihailoviću: „Moje mišljenje iskoristiti ih dok su nam potrebni a posle [rata] im suditi.“<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kutija 293, registarski broj 3/1.</ref> [[Specijalna policija Uprave grada Beograda]] (SP UgB) sarađivala je sa četnicima i u konkretnim akcijama protiv pripadnika Narodnooslobodilačkog pokreta. Čačanska brigada 2. ravnogorskog korpusa JVuO (pod komandom Predraga Rakovića), 70 agenata Specijalne policije i pripadnici SDS uhvatili su 28. februara 1943. u [[Вапа (Чачак)|selu Vapi]] četiri člana Okružnog komiteta KPJ za [[Čačak]] (kasnije su ih sve streljali) i zaplenili partijske materijale i arhivu komiteta. O tome je komandant Čačanske brigade kapetan [[Milorad Ristović]], 3. marta 1943, obavestio Dražu Mihailovića istakavši da je ta akcija u saradnji sa SDS »najveći uspeh čišćenja u ovom delu Srbije«.<ref>Arhiv VII, Ča, k. 289, reg. br. 9/1.</ref> Istog dana je i poručnik Raković, komandant 2. ravnogorskog korpusa, javio Mihailoviću o zarobljavanju ove grupe i predaji zaplijenjene arhive Specijalnoj policiji UgB: „Sada se radi na uništavanju komunističkih simpatizera. U s. Vapi (3 km od Čačka) pre 7 dana pohvatan je okružni komitet komunističke organizacije. Krili su se u jednoj zemunici izgrađenoj potpuno pod zemljom u čisto komunističkom selu Vapi. Uhvaćena su 4 člana koji su sačinjavali ceo Okružni komunistički komitet. Zaplenjeno je: pušaka 4 kom, 1 puškomitraljez, geštetner i 10 kgr. arhive. Arhiva je predata Upravi grada Beograda — Odelenje specijalne policije, radi uspešnog gonjenja svih komunista na celoj teritoriji Srbije koji su imali veze sa ovim komitetom.“<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_2_67.htm Izveštaj komandanta 2. ravnogorskog korpusa od 3. marta 1943. Draži Mihailoviću o borbi protiv pripadnika NOP-a i pregovorima sa predstavnicima nemačkih okupacionih trupa]</ref> Na ovo Mihailović odgovara: {{izdvojeni citat|Zbilja ste postigli veliki uspeh u s. Vapi. Vidi se iz samih funkcija potčinjenih komunista... Ako ima interesantnih stvari u njihovim knjigama i propagandnom materijalu, pošaljite mi hitno.<ref>Arhiv VII, Ča, k. 297, reg. br. 1/1.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_114.htm Pismo Draže Mihailovića od 1. decembra 1944. komandantu Komande Sarajeva o ubacivanju četničkih i gestapovskih diverzantsko-terorističkih grupa u Srbiju]</ref>|Depeša generala [[Dragoljub Mihailović|Draže Mihailovića]] od 4. marta 1943.}} U periodu kada se na čelu Mihailovićeve organizacije u glavnom gradu Srbije (Komanda Beograd JVuO) nalazio major [[Žarko Todorović]], postojala je težnja da se sa vođstvom [[Ruski zaštitni korpus|Ruskog zaštitnog korpusa]] uspostavi saradnja. Razgovori su vođeni preko Vladimira Andrića, jednog od načelnika u vladi Milana Nedića, osobe bliske ruskoj emigraciji prije rata. Prema podacima njemačke obavještajne službe, sklopljen je dogovor na [[Antikomunizam|antikomunističkoj]] osnovi između generala Mihailovića i generala Gontareva, jednog od komandanata RZK, i važio je od maja 1942. do avgusta 1943. godine. Zbog ovih konekcijâ, [[Gestapo]] je u februaru 1943. godine uhapsio Žarka Todorovića i majora [[Pavla Babca]] sa četničke strane, kao i generala Gontareva i nekolicinu oficira RZK.<ref>Istorijski arhiv Beograda, BDS, B-921, dosije Babac Pavle.</ref><ref>Rade Ristanović, Oblici otpora u okupiranom Beogradu (1941-1944). Doktorska disertacija, Filozofski fakultet Univerziteta u Novom Sadu, 2019, str. 463, 675.</ref> U zborniku ratnih sjećanja pripadnikâ Ruskog zaštitnog korpusa, objavljenom u [[New York|New Yorku]] 1963. godine pod naslovom ''Русский Корпус на Балканах во время II Великой Войны 1941–1945 г.г.'' (“Ruski korpus na Balkanu u vrijeme Drugog velikog rata 1941–1945”), data je generalna ocjena međusobnih odnosâ RZK i JVuO u razdoblju okupacije Srbije: {{izdvojeni citat|Jedinice Ruskog korpusa nikada nisu izvodile nikakve neprijateljske akcije protiv četnika generala Draže Mihailovića, već su, naprotiv, uvek bile spremne da im ponude svaku pomoć i saradnju, iako sâm general nije, u početku, razumeo naše motive i izbegavao je komunikaciju sa komandantom i jedinicama Ruskog korpusa. No, ubrzo je i on shvatio da su nam zajednički glavni smrtni neprijatelj komunisti na čelu sa Titom. Ovi četnički odredi su se borili ili protiv Nemaca, ili zajedno sa Nemcima, delovima Ruskog korpusa, „ljotićevcima“ a protiv Titovih crvenih partizana, ili bi iznenada napadali „ljotićevce“ ili slabe delove Ruskog korpusa, kojima su se stalno obraćali za pomoć, uglavnom u municiji, i ova im nikada nije bila odbijena. Jedinice Ruskog korpusa nikada nisu napale četnike, ali su, delujući zajedno, uvek morale biti na oprezu i držati uši otvorene.<ref>Vertepov, Dmitriĭ Petrovich (1963). ''Русский Корпус на Балканах во время II Великой Войны 1941–1945 г.г.'' New York: Nashi vesti, 1963, p. 20. <br /> ({{jez-rus|"Части Русского Корпуса никогда не вели никаких неприятельских действий против четников генерала Дражи Михайловича а, наоборот, всегда были готовы оказать им любую помощь и содействие, хотя сам генерал, в первое время, не понимал наших побуждений и избегал сношений с командиром и частями Русского Корпуса. Но, вскоре, и он понял, что нашим общим главным смертельным врагом являются коммунисты во главе с Тито. Эти четнические отряды воевали то против немцев, то вместе с немцами, частями Русского Корпуса, «льотичевцами», против красных партизан Тито, то, вдруг, нападали на «льотичевцев» или на слабые части Русского Корпуса, к которым они постоянно обращались за помощью, главным образом, огнеприпасами и никогда не получали отказа. Части Русского Корпуса никогда на четников не нападали, но, действуя совместно, всегда должны были быть начеку и держать ухо востро."}})</ref>}} Posljednja dva [[Legalizovani četnici|legalizovana četnička odreda]] ([[Kosta Pećanac|Pećančev]] odred kojim je komandirao [[Mašan Đurović]] i Mihailovićev odred pod komandom potpukovnika [[Momčila Matića]]) raspuštena su sredinom marta 1943. Većina ljudstva iz ova dva odreda pridružila se Mihailovićevim ilegalnim odredima.<ref name="Jozo Tomasevich 1945"/> Uopšte uzev, najveći dio oficirskog, tj. komandnog kadra (preko 60 lokalnih vojvodâ, pretežno iz [[Južna Srbija|južne Srbije]]) i boraca četničkih odreda Koste Pećanca prešao je pod komandu Jugoslovenske vojske u otadžbini. Između ostalih, ravnogorcima se pridružio i mlađi sin Koste Pećanca Milan Milovanović Pećanac, vojvoda [[Kuršumlija|kuršumlijski]].<ref>Момчило Павловић, Божица Младеновић, ''Коста Миловановић Пећанац 1879–1944. Биографија'', Институт за савремену историју, Београд, 2003, стр. 300—302, 305.</ref><ref>[https://www.pogledi.rs/spisak-pecancevih-vojvoda-koji-su-presli-kod-draze.html Погледи — Списак Пећанчевих војвода који су прешли код Драже]</ref> Budući u posjedu informacija da se vojvodi suhoplaninskom sprema hapšenje, VK JVuO je 27. februara tražila da Đurović na ovo bude blagovremeno upozoren, iako se i dalje nalazio pod „[[Crne trojke|slovom Z]]“. Na putu za [[Crna Gora|Crnu Goru]], vojvodu Đurovića hvataju pripadnici JVuO i sprovode u štab generala Mihailovića. Poslije sastanka njih dvojice, ministar vojske i mornarice u jugoslovenskoj kraljevskoj vladi zaključuje da Mašan Đurović sada „sluša“. U okviru jedinice koja je zadržala naziv Ibarski četnički odred, vojvoda Mašan Đurović se krajem marta 1943. pridružio Mihailovićevim snagama u dolini [[Drina|Drine]] tokom [[Bitka na Drini (1943)|završnog segmenta]] [[Operacija Weiss|operacije »Weiss«]], stavljajući se na raspolaganje majoru [[Zaharije Ostojić|Zahariju Ostojiću]]. Drugi dio Đurovićevih četnika pristupio je Javorskom korpusu JVuO, pod komandom kapetana [[Radomir Cvetić|Radomira Cvetića]], ostavši tako na terenu na kojem su i do tada operisali ([[Manastir Studenica|studenički]] i [[Deževa|deževski]] srez).<ref>Милутин Живковић, Ратни пут војводе сухопланинског Машана Ђуровића 1941—1943, Лесковачки зборник LIX, Народни музеј Лесковац, 2019, стр. 317—320.</ref> [[Paul Bader]], njemački komandujući general i zapovjednik u Srbiji, u petnaestodnevnom izvještaju o situaciji u zemlji koji je 19. marta 1943. poslao Komandi Jugoistoka, upozorava na opasnost od pridruživanja kvislinških snaga četničkim jedinicama: {{izdvojeni citat|Nastojanje DM-a da pridobije legalne srpske jedinice koje nose oružje, bilo putem terora ili putem ponuda, traje i dalje. Pri tome privlačna snaga DM pokreta, koji se sada bori protiv komunista u Hercegovini, nije za potcenjivanje u odnosu na nacionalne elemente Srbije. Tako su morala i oba poslednja još postojeća četnička bataljona potpukovnika Matića i Mašana Đurovića biti rasformirana da bi se sprečilo njihovo sadejstvo sa bataljonima DM u Hercegovini i Crnoj Gori.<ref>AVII, NAV—T-501, r. 249, s. 98—104.</ref><ref>Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XII, knjiga 3, Dokumenti jedinica, komandi i ustanova Nemačkog rajha: 1. januar — 31. decembar 1943, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1978, dok. 40, str. 184.</ref>}} Istovjetno obrazloženje za razoružanje preostala dva legalna četnička odreda u Srbiji dato je i u izvještaju za mjesec mart, koji je 1. aprila 1943. godine sastavljen u Komandi Jugoistoka. Oficiri Wehrmachta konstatuju da je do razvoja četničke organizacije došlo naročito u unutrašnjosti zemlje, gdje u „nižim seoskim upravnim vlastima“, kao i „među seoskim stanovništvom“, Draža Mihailović ima svoja uporišta: {{izdvojeni citat|Mihailovićevi kontinuirani napori da pridobije pripadnike legalnih srpskih odreda pod oružjem pali su na plodno tlo. Posljednje dvije legalne četničke postrojbe morale su stoga biti raspuštene. Razoružanje raštrkanih odreda samo je djelomično uspjelo zbog nedostatka snaga. Može se očekivati da će se od ostataka ovih odreda oformiti nove bande DM. Mihailovićevi organizacioni štabovi, svaki sa po 40-50 ljudi u obezbjeđenju, jedine su potpuno mobilne snage DM u Srbiji. '''One izbjegavaju bilo kakav sudar sa njemačkom vojskom'''. Oni čak javljaju Nijemcima o pokretima komunista kako bi se izbjegle sabotaže i mjere odmazde.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=806&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frames no. 6290055—56.] ({{jez-njem|"Die Mihailovic–Bewegung gewinnt bei Fortsetzung der Vorbereitung des Volksaufstandes in den unteren ländlichen Verwaltungsbehörden und unter der Landbevölkerung an Boden, weil die Staatswache aus Überwachungegründen zu größeren Einheiten zusammengefaßt werden mußte und so dass Land von Truppen entblößt ist. Die fortgesetzten Bemühungen des Mihailovic, die legalen serbischen Waffenträger für sich an gewinnen, fielen auf fruchtbaren Boden. Die beiden letzten legalen Cetnik–Einheiten mußten daher aufgelöst werden. Die Entwaffnung der verstreut liegenden Abteilungen gelang mangels Kräften nur zum geringen Teil. Es ist damit zu rechnen, daß die Reste neue D.M.–Banden bilden. Die Mihailovic Organisationsstäbe mit ihrer Bedeckung von je etwa 40 – 50 Mann vermeiden als einzige im Augenblick voll mobile Kräfte im serbischen Raum jeden Zusammenstoß mit der deutschen Wehrmacht. Meldungen über Auftreten von Kommunisten werden sogar den Deutschen zugetragen, um Sabotageakte und Sühnemaßnahmen zu vermeiden."}})</ref>|Procjena situacije Komande Jugoistoka za mart 1943. (1. april 1943.)}} 22. marta 1943, nakon što je izašao na položaje kod [[Kalinovik]]a, kako bi lično preuzeo vođenje operacije protiv partizana u [[Bitka na Neretvi|bici na Neretvi]], Draža Mihailović (alias »222«) šalje iz Vrhovne komande JVuO depešu u kojoj naređuje da se u [[Crna Gora|Crnu Goru]] odmah upute trojica četničkih komandanata. Jedan od pozvanih u svrhu „definitivnog uništenja komunista“, bio je i [[Božidar Ćosović-Javorski]], bivši Pećančev vojvoda i komandant legalizovanog Javorskog četničkog odreda, rasformiranog<ref>{{harv|Живковић|2017|p=375}}</ref> sredinom jula 1942: {{izdvojeni citat|Obzirom na sadašnju situaciju naređujem sledeće: Neka Milutin Janković, Božo Javorac i Uroš Katanić svaki sa 500 ljudi naoružanih puškama i puškomitraljezima bez komore dođu i to: Janković u [[Žabljak]], Javorac u [[Šahovići|Šahoviće]], Katanić u [[Kolašin]]. Neka se krenu čas pre, pošto komuniste jurimo sa sviju strana da im nedamo vremena da se ma gde zadrže. Jurimo ih kao lovački psi divlju zver. Ne smemo im dozvoliti da se ma gde zadrže i organizuju narod. Samo tako imaćemo uspeha za definitivno uništenje komunista. Kažite im moju poruku, da će se sada pokazati šta vrede sva trojica. Njihov dolazak biće od istoriskog značaja... Od njihovog brzog dolaska zavisi da li ćemo potpuno uništiti sve komuniste. Inače će se prebaciti u Srbiju.<ref>Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XIV, knjiga 2: Dokumenti jedinica, komandi i ustanova četničkog pokreta Draže Mihailovića (1. januar — 8. septembar 1943), Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, dok. 113, str. 548.</ref>|General [[Dragoljub Mihailović]]}} General Draža Mihailović obavještava 30. marta 1943. iz Kalinovika svoje podređene oficire o dolasku na front četnikâ pod komandom vojvode Đurovića: {{izdvojeni citat|Mašanov odred stigao ovamo. Sa Mašanom videćemo šta ćemo.<ref>Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XIV, knjiga 2, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, dok. 113, str. 564.</ref>}} Informišući generala Dražu Mihailovića o stanju na frontu te o snabdijevanju četničkih jedinica od strane italijanskih komandi u Crnoj Gori, major Pavle Đurišić, u izvještaju poslatom 1. maja 1943. godine, piše o otkazivanju slanja planirane delegacije generalu Milanu Nediću. Major Đurišić obavještava generala Mihailovića i o trenutnom mjestu boravka četničkog odreda Mašana Đurovića. Pored toga, Đurišić na originalan način interpretira ulogu »Nedićeve vojske«: {{izdvojeni citat|Deputacija kod Nedića nije otišla. Misao za ovo potekla je kod većine ljudi, koji su uverenja da se crvenima ne može ništa bez pomoći sa strane. Ja sam prihvatio iz razloga što ta '''Nedićeva vojska je Vaša a ne njegova''', a kako su [[Srpski dobrovoljački korpus|Ljotići]] uputili korpus na [[istočni front]], to verovatno ne bi ni došli, jer ih nema. [...] Iz Kolašina Mašanove ljude uputio sam za Šahoviće da se prikupe. Prekjuče dobio sam izveštaj da su [otišli u] Zaton i naredio sam da se vrate, danas tek obavešten sam da nisu tamo i niko ne zna gde su.<ref>AVII, ČA, kut. 132, reg. br. 7/4.</ref><ref>Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XIV, knjiga 2, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, dok. 142, str. 651—652.</ref>|Iz izvještaja majora [[Pavle Đurišić|Pavla Đurišića]] generalu [[Dragoljub Mihailović|Draži Mihailoviću]], 1. V 1943.}} U ratnim memoarima novinara [[Stanislava Krakova]], bliskog saradnika i rođaka generala Milana Nedića, ova epizoda je pomenuta kao logičan nastavak saradnje Pećančevog odreda pod komandom vojvode Đurovića sa Mihailovićevim četnicima. Prema Krakovljevim navodima, predsjednik kvislinške vlade je odobrio Ðurovićevo pristupanje Mihailoviću: {{izdvojeni citat|Đurović je imao jedan od najvećih Pećančevih odreda sa kojim se nalazio u dolini Ibra i na Raškoj, te je odatle učinio mnoge akcije na spasavanju Srba uništavanih od strane [[Albanci|Arnauta]] sa [[Kosovo|Kosova]], koji su stizali katkad i do samih, pa i preko pretkumanovskih granica Srbije... General Nedić je imao veliko poverenje u njega, smatrao njegov odred kao jedan od retko disciplinovanih i baš mi je isticao kako je Đurović dostavljao odredima Mihailovićevim tu na jugozapadnoj granici pretkumanovske Srbije oružje i municiju, koju mu je Nedić slao. Kada su krajem 1942. godine Pećančevi odredi bili raspušteni naređenjem SS-generala Majsnera, Mašan Đurović, nije hteo da svoj odred raspusti, niti da stupi u Državnu Stražu, jer bi se tada morao da rastane od najvećeg broja svojih ljudi već se uputio sa svojim odredom u Crnu Goru i u martu 1943. stigao je u štab Draže Mihailovića, koji je tada bio u selu Lipovu nedaleko od Kolašina. Iako je bio stavljen pod slovo «Z», on se nije plašio, znajući da je vršio samo rad na spasavanju Srba i da je u svakoj prilici pomagao odrede Mihailovićeve, da lično dođe kod generala Mihailovića. Ovaj ga je lepo primio i kao iskusnog borca protiv partizana, uputio ga je da sa svojim odredom dejstvuje u oblasti Foče protiv komunista. To je bio jedan od retkih odreda Mihailovićevih iz Srbije, koji je hteo da pristane da se bori u Sandžaku [u]mesto na svom ognjištu. [...] Iako se bio odvojio od njega, general Nedić je potpuno shvatio i odobrio prilaženje Đurovića jedinicama generala Mihailovića i čak bio zadovoljan da Mašan nije dozvolio da se njegov odred raspusti.<ref>Станислав Краков, Генерал Милан Недић, Књига друга: Прeпуна чаша чемера, Минхен, Штампарија Искра, 1968, стр. 343—344.</ref>}} Vlada [[Kraljevstvo Velika Britanija|Velike Britanije]] je u više navrata tokom 1943. godine pokušavala preko jugoslovenske izbjegličke vlade staviti do znanja generalu Mihailoviću da saradnja sa okupatorima i kvislinzima nije u skladu s operativnim planovima savezničkih štabova, kao i da nije u interesu samog četničkog pokreta. U jednoj poruci, tj. »Komunikaciji« od 11. maja, od njega se zahtijeva da prestane sa kolaboracijom sa Nijemcima i Italijanima, odnosno da »primarni objekt pokreta đenerala Mihailovića mora biti otpor Osovini«. Takođe je zahtijevano da se prekine svaka saradnja sa kvislinzima, naročito »kolaboracija sa đeneralom Nedićem«.<ref>AVII, kut. 281, reg. br. 20/1–4.</ref> Istim saopštenjem vlada Ujedinjenog Kraljevstva stavila je do znanja Mihailoviću da će britanski oficiri biti upućeni u štabove NOVJ, i da će se partizanskim jedinicama ukazati materijalna pomoć. Britanski pukovnik [[William Bailey|Stanley Bailey]] je dostavio »Komunikaciju« Mihailoviću 28. maja 1943.<ref>Branko Latas, Pokušaj Britanaca da četnike D. M. pokrenu u akciju protiv Nemaca na Kosovu (1943—1944), „Kosova — Kosovo“ No. 4 (1975), Zavod za istoriju Kosova, Prishtinë/Priština, str. 209.</ref> Budući da je vremenom stekao „iskustvo dobrog pregovarača“, a u dužem periodu je uživao visok ugled kod četničke Vrhovne komande,<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_134.htm Izvod iz knjige poslatih telegrama Štaba Draže Mihailovica od 29. juna do 5. avgusta 1942. godine]</ref> kapetan Predrag Raković je bio osoba kome je komandant JVuO povjeravao delikatne zadatke. Upravo iz ovog razloga, kapetan Raković je bio jedan od ljudi koji su posredovali razgovorima u maju 1943. godine između povjerenika Milana Nedića i [[Dimitrije Ljotić|Dimitrija Ljotića]] s jedne i generala Draže Mihailovića s druge strane.<ref>Раде Ристановић, Прилози зa биографију равногорског команданта мајора Предрага Раковића: официрски досије војске Краљевине Југославије, Зборник радова Народног музеја Чачак, vol. 49, Чачак, 2020, стр. 130.</ref> Sredinom maja 1943. godine, iz Beograda su, na zahtjev Dimitrija Ljotića, u štab vojvode [[Momčilo Đujić|Momčila Đujića]] stigli Miroslav Peran i Krešimir Samodol. Obojica [[Hrvati]], Peran i Samodol su bili pripadnici Ljotićevog [[ZBOR]]-a u [[Šibenik]]u u predratnom periodu. Na taj način, veze između Ljotića i Đujića su bile uspostavljene ili čak obnovljene, pa je komandant Dinarske divizije JVuO od proljeća 1943. godine učvrstio radio i kurirske veze kako s vrhovnom komandom Draže Mihailovića, tako i sa kvislinškom vladom generala Milana Nedića. Peran i Samodol — sada u svojstvu obavještajaca Dinarske divizije, s Đujićevim ovlaštenjima — okupili su u Šibeniku, augusta 1943. godine, više od 60 pripadnika antikomunističke omladine. Naoružani od strane talijanskog okupatora, dobivali su prehranu i plaću od 500 lira. Bataljon je bio pod neposrednom komandom vojvode Đujića, i to kao »elitna« jedinica. Četnička komanda Šibenika (komandant potpukovnik Gumzej i načelnik štaba poručnik Kovač) pisala je 25. VIII [[Mladen Žujović|Mladenu Žujović]]u o šibenskim vođama »Zbora«: {{izdvojeni citat|Pred tri mjeseca doputovali su u Šibenik iz Beograda položajni poručnici 5. dobrovoljačkog bataljona Peran Miroslav i Samodol Krešimir, aktivni članovi Ljotićeve [[ZBOR|organizacije »Zbor«]]. Imenovani, uz dobrovoljačku, imaju i legitimaciju [[Organizacija Todt|organizacije »TODT«]]. Po njihovom dosadašnjem nastojanju oko proturanja ideja koje nisu u saglasnosti sa radom dirigovanim od strane jugoslovenskog ministra vojske, mornarice i vazduhoplovstva, a prema prikupljenim provjerenim podacima postoji razlog opravdanoj sumnji da su imenovani upućeni ovamo sa povjerenim naročitim zadatkom. Napred imenovani nalaze se u Splitsko-šibenskom četničkom bataljonu u Žitniću, kao obavještajci [[Dinarska četnička divizija|četničke Dinarske divizije]].<ref>AVII, kut. 215, reg. br. 5/1—5.</ref><ref name="Pop izdaje">[https://www.znaci.org/00001/15.pdf Jovo Popović, Marko Lolić, Branko Latas: Pop izdaje, Stvarnost, Zagreb, 1988.], str. 268—269.</ref>}} Miroslav Peran se očitovao kao iskreni saveznik njemačkog Wehrmachta, kao što se može zaključiti na osnovu njegove izjave date oficirima [[114. lovačka divizija (Njemačka)|114. lovačke divizije]], a koja je prevedena sa [[Srpskohrvatski jezik|srpskohrvatskog jezika]] i dostavljena štabu [[2. oklopna armija (Wehrmacht)|Druge oklopne armije]]: {{izdvojeni citat|Mi, pošteni elementi Sjeverne Dalmacije, bilo Hrvati ili pravoslavci, jedinstveni smo u namjeri da lojalno sarađujemo sa njemačkim Wehrmachtom u borbi protiv neprijatelja cijelog svijeta — komunizma. Naši ciljevi su jasni. Naša je čvrsta želja da naš jadni i napaćeni narod povedemo ka miru i redu. Stoga, molimo njemački Wehrmacht da nas podupre u ovoj borbi što je više moguće. Njegovi neprijatelji na ovom području i naši su neprijatelji. Mi se nalazimo u beskompromisnoj borbi protiv komunizma.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=313&roll=483&broj=979 NARA, T313, Roll 483, frame no. 000976.] <br /> ({{jez-njem|"Wir ehrlichen Elemente von Norddalmatien ob Kroaten oder Pravoslaven sind nun fest entschlossen einig und loyal mit der Deutschen Wehrmacht an der Bekämpfung gegen den Weltfeind den Kommunismus mitzuarbeiten. Unsere Ziele sind klar. Es ist unser fester Wille, unser armes und gequältes Volk zum Frieden und zur Ordnung zu führen. Wir bitten deshalb die Deutsche Wehrmacht uns in diesem Kampfe so weit als möglich zu unterstützen. Die Feinde der Deutschen Wehrmacht in dieser Gegend, sind auch unsere Feinde. Wir befinden uns im kompromisslosen Kampf gegen den Kommunismus."}})</ref>|Prijevod izjave četničkog vođe Miroslava Perana iz Šibenika (22. septembar 1943. godine)}} [[Prvoslav Odović]], predratni beogradski policajac i zamjenik [[Svetozar Vujković|Svetozara Vujkovića]], upravnika [[Logor Banjica|Banjičkog logora]], redovno je slao izvještaje Vrhovnoj komandi JVuO, odnosno Draži Mihailoviću, koji je preko njega nastojao da izvuče iz logora pripadnike svoje organizacije.<ref>Sima Begović, Logor Banjica 1941-1944, Institut za savremenu istoriju, Beograd, 1989, knj. 2, str. 14.</ref> U avgustu 1943. godine, Odović (u tom trenutku šef Predstojništva policije u [[Kruševac|Kruševcu]]; odgovoran za brojna hapšenja i mučenja pripadnika NOP-a) biva uhapšen od strane [[Srpski dobrovoljački korpus|ljotićevaca]] zbog saradnje sa četnicima pod komandom [[Dragutin Keserović|Dragutina Keserovića]], u vrijeme sukoba između ljotićevaca i četnika. Okupator ga je internirao u Njemačku, gdje je ostao i nakon rata.<ref>[https://pescanik.net/viktimizacija-zlocinaca/ Milan Radanović: Viktimizacija zločinaca]</ref> Prvoslav Odović je kasnije odselio u [[Australija|Australiju]], gdje će sredinom 1951. godine biti među osnivačima [[Srpske narodne odbrane]] (SNO), jedne od najpoznatijih srpskih antikomunističkih i nacionalističkih organizacija u emigraciji.<ref>[https://www.vesti-online.com/sedam-decenija-ponosne-istorije/ Sedam decenija ponosne istorije]</ref> Veliki problem za funkcionisanje SDS je predstavljala duboka isprepletenost i povezanost mnogih njenih pripadnika sa Jugoslovenskom vojskom u otadžbini. Ovu infiltriranost su hapšenjima pokušavali da preduprede Nemci. Krajem jula 1943. godine, Gestapo će zbog ove saradnje uhapsiti gotovo ceo štab [[Niš]]ke oblasne komande, na čelu sa komandantom pukovnikom [[Filipom Dimitrijevićem]]. Takođe, masovna bekstva stražara i njihov odlazak u ravnogorske odrede u toku 1943. godine kulminiraju. U poternici iz decembra 1943. koju je izdala Komanda SDS, u kojoj se konstatuje broj „aktivnih begunaca“, nalazi se 808 pripadnika Straže.<ref>Nebojša Stambolija, Srpska državna straža 1942-1944. Doktorska disertacija, Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu, 2019, str. 372.</ref> Kapetan [[Branivoj L. Petrović]], nakon izvršene inspekcije u Varvarinskom, Resavskom i Ivankovačkom korpusu JVuO, gdje je boravio kao delegat Vrhovne komande, podnio je 1. avgusta 1943. izvještaj generalu Mihailoviću u kome saradnju sa pripadnicima Srpske državne straže konstatuje kao notornu činjenicu, budući da je većina komandanata u tri korpusa bila prethodno legalizirana kod kvislinških vlasti. „S pravom se može reći da u pokretu Ravne Gore postoji i tajna sprega svih Nedićevih oficira, koji se uzajamno drže i pomažu“, žali se kapetan Petrović generalu Mihailoviću. U dijelovima izvještaja koji su posvećeni stanju u Varvarinskom, odnosno Ivankovačkom korpusu JVuO, o relacijama sa SDS-om Petrović zapisuje: {{izdvojeni citat|Srpska Državna Straža je potpuno uz nas i sarađuje sa našim odredima... Na teritoriji ovoga korpusa S.D.S. sarađuje potpuno sa našim odredima.<ref>Zbornik NOR-a, tom XIV, knjiga 2, dokument br. 182, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, str. 869—878.</ref>}} Kapetan Petrović je rezimirao izvještaj Mihailoviću: „Ljudi koji vode stvari, nepodesni su po svojim moralnim i tehničkim sposobnostima. Narod želi na čelu da vidi svetle i čestite ljude, koji će biti primeri i uzori naših stremljenja. Legalizovani oficiri, bivše vojvode Koste Pećanca i Nedića, zboraši Ljotića i ceo taj elemenat, koji je do juče pod okriljem [[Svastika|hakenkrojca]] činio zulume, ne mogu danas da rade pod simbolom Ravne Gore i Vašeg imena. Narod to ne želi, ne prima, bar na terenima na kojima služe. I u koliko oni budu ostali, stav nepoverenja i rezervisanosti povećaće se.“ Prvorazredno svjedočanstvo o organizacionom jedinstvu četnika Draže Mihailovića i pripadnika Nedićevog kvislinškog aparata predstavlja izvještaj kapetana [[Aleksandra Saše Mihajlovića]] koji je 28. avgusta 1943. godine poslao generalu [[Miroslav Trifunović|Miroslavu Trifunoviću]].<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kutija 127, registarski broj 1/12 (S-X-214).</ref> Dragocjenost ovog dokumenta, pored toga što je u pitanju primarni izvor, ogleda se i u činjenici da su pomenuti oficiri Jugoslovenske vojske u otadžbini bili veoma visoko hijerarhijski pozicionirani. Naime, general Miroslav Trifunović je bio delegat Vrhovne komande JVuO za Srbiju i jedan od nekolicine četničkih komandanata (pored samog Draže Mihailovića) sa činom generala, dok je kapetan Aleksandar Mihajlović (pseudonim »Willy«) bio komandant beogradskih ravnogoraca od proljeća 1943, nakon što je uhapšen njegov prethodnik major Žarko Todorović, pa sve do završetka okupacije. Kapetan Mihajlović izvještava generala Trifunovića (»Dietrich«): „Pored legalnih jedinica S.D.S. koje su potpuno uključene u našu organizaciju i na koje potpuno računam, organizacija Beogradske brigade (sela) potpuno je sprovedena... Krećemo se slobodno, patroliramo, držimo zasede i uopšte vladamo njima. Ovo mi je taj V Beogradski korpus sa: 1. beogradskom brigadom (sela), 2. brigadom (bataljon S.D.S. i Nedićeva Garda), 3. brigada vatrogasci, 4. brigada (Savso 13) i 5. brigada (razne sportske organizacije). O ovome molim Vas za najveću tajnost, jer vidite da ih nisam ni u svom naređenju Br. 240 izneo ostalim komandantima korpusa mada im verujem kao i sebi.“ Uz 1500 ljudi u ilegali, Mihajlović navodi da su mu „najveće nade“ legalne jedinice SDS i Beogradska brigada JVuO i da „stoga sve ljubomorno čuva[m]“. Mihajlović nastavlja: „Policija U.g.B. [Uprave grada Beograda — prim.] (kvartovski odredi, policiska škola, logor, saobraćajna policija) kompletni su pod mojom komandom. Ovo mi je drugi po sigurnosti adut u rukama.“ S druge strane, kapetan Mihajlović za šefa Specijalne policije UgB [[Iliju Paranosa]] tvrdi da je dvije i po godine bio „glavni inkvizitor naših ljudi“; stoga na preporuke iz Vrhovne komande JVuO za saradnju s njim odgovara da to ne bi bilo uputno, s obzirom da je „cela njegova policija [je] minirana i bez njegove pomoći“, te da osobe poput Paranosa „nikako ne služe na čast niti na ugled našega pokreta“. Kapetan Aleksandar Mihajlović zaključuje da se sa Srpskom državnom stražom ne treba konfrontirati, budući da ona, iz njegove perspektive, predstavlja savezničku vojsku: {{izdvojeni citat|Pre nego što završim molim Vas još i to, da kod naših komandanata na terenu utičete, da ne razoružavaju i odvode stražare S.D.S. '''Sve su to naši ljudi na koje možemo stoprocentno računati'''. Zašto ih onda dirati kad i ovako pozitivno rade. Na taj način samo se stvaraju njima neprijatnosti što je potpuno nepotrebno a mi sami sebe slabimo. I o ovome smo i usmeno govorili i video sam da ste me razumeli pa Vas sada samo potsećam na to, a s obzirom na učestale ovakve slučajeve u poslednje vreme.<ref>Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XIV, knjiga 2: Dokumenti jedinica, komandi i ustanova četničkog pokreta Draže Mihailovića (1. januar — 8. septembar 1943), Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, dokument 194, strane 914—922.</ref>|Kapetan [[Aleksandar Mihajlović]], komandant Beograda JVuO}} [[Kapitulacija Italije|Kapitulacijom Italije]] u septembru 1943. godine i očekivanim savezničkim iskrcavanjem na [[Jadran]]u, široko rasprostranjena pojava među pripadnicima SDS-a postaje napuštanje položaja (do tada ne toliko često) i odlazak u šumu, tj. u redove JVuO. U jednom izvještaju sa proputovanja iz sredine septembra, inspektor SDS piše da su bjekstva uzela maha u Kragujevačkom, Valjevskom i Šabačkom okrugu: {{izdvojeni citat|Ja sam lično za ovih deset dana putovanja dobio utisak da su pripadnici SDS-a, koji su odbegli, kao i oni koji se za bekstvo spremaju, već odavno bili pripadnici organizacije DM, radeći legalno sve dok nisu dobili naređenje da se pripreme i odu u šumu.<ref>Vojni arhiv, Nedićeva arhiva, 50A–1–10.</ref><ref>Nebojša Stambolija, n. d., str. 310, fus. 823.</ref>}} Ova aktivnost je svoju kulminaciju dostigla 21. septembra 1943, kada Draža Mihailović izdaje naređenje koje su komandanti korpusa imali dostaviti sreskim komandama SDS-a kako bi ovi „u roku od 48 časova“ napustili svoju dosadašnju dužnost, te se „sa svojim ljudstvom, oružjem i spremom“ javili lokalnim komandantima JVuO radi ratnog rasporeda.<ref>Nebojša Stambolija, n. d., str. 310-311, fus. 824.</ref> U Mihailovićevu naređenju, pored ostalog, stoji: {{izdvojeni citat|Imam sigurne podatke da će Nemci uskoro početi sa razoružavanjem Srpske državne straže. Komandanti na čijim se terenima nalaze ovakvi odredi, uhvatiće vezu sa istima i narediti im da odmah sa celokupnim oružjem, spremom i materijalom, koji im stoji na raspoloženju izađu u šumu i pristupe u saradnju. Svima onima koji ne budu hteli izvršiti ovo naređenje, objaviti im otvoreno neprijateljstvo, smatrati ih izdajnicima Kralja i Otadžbine, silom ih razoružati i nemilosrdno ih uništavati na terenu.|[[Dragoljub Mihailović]]}} Tog mjeseca će i poručnik [[Miloš Radosavljević]], komandant Valjevskog korpusa JVuO, narediti komandantima svojih brigada da „pristupe razoružanju legalnih srpskih odreda na svojoj teritoriji“, kao i da „razoružano ljudstvo koje pripada našoj organizaciji odmah uvrste u svoje [četničke — prim.] redove“, dok bi prema „izrodima i izdajnicima“ trebalo postupiti „po zakonu šume“.<ref>Коста Николић, Историја равногорског покрета, I, Београд, 1999, стр. 395.</ref><ref>{{Cite journal|last=Сегић|first=Дејан|date=2011|title=Четници и капитулација Италије 1943.|url=http://www.isi.mod.gov.rs/multimedia/dodaci/vig_1_2011_1554880246.pdf|journal=Војноисторијски гласник|publisher=Институт за стрaтегијска истраживања Одељења за војну историју Министарства одбране Републике Србије|volume=1/2011|pages=214}}</ref> Njemačka Komanda Jugoistoka je također bila u posjedu informacijâ o izričitom Mihailovićevom nalogu nadleštvima Srpske državne straže u unutrašnjosti zemlje da se priključe četnicima u šumi: {{izdvojeni citat|Srbija: Opšta situacija nepromijenjena. Aktivnost bandi nastavlja da se intenzivira. Navodno, Mihailović je komandama Srpske državne straže u centralnoj Srbiji izdao naređenje da do 20. septembra odu u šumu. Dalja dezertiranja iz SDS i Srpske granične straže, posebno u sjeverozapadnoj Srbiji. Grupe DM su posljednjih dana spojene u jake jedinice.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=313&broj=158&roll=483 NARA, T313, Roll 483, frame no. 000155.] <br /> ({{jez-njem|"Serbien: Zu allgemein: <br /> Lage unverändert. Bandentätigkeit hält verschärft an. An D. M. hat angeblich den SSW–Kommandos in Mittelserbien den Befehl erteilt, sich bis zum 20.9. in den Wald zu begeben. Weitere Desertierungen von SSW und SGW besonders in Nordwestserbien. D. M.– Gruppen wurden in den letzten Tagen zu starken Einheiten zusammengefasst."}})</ref>|Telegram komande Vojnoupravnog zapovjednika Jugoistoka, (17. septembar 1943)}} Kapetan I klase [[Dimitrije Antonović]] (pseudonim »Rudy«), komandant Kosmajskog korpusa JVuO, izvještavajući 5. septembra 1943. Dražu Mihailovića o aktivnostima jedinice pod njegovom komandom tokom ljeta te godine, piše o odnosu pripadnika kvislinške Srpske državne straže prema četnicima: {{izdvojeni citat|Organi S.D.S. pomažu me ali baš ništa ne rade. Oni u glavnom mirnodobski žive i zadovoljni su, po njihovom mišljenju, što mogu i da sede na miru i čuvaju svoje glave za sutra i ujedno da rade za našu stvar. Njihova korist za nas je vrlo mala i ja sam preduzeo sve mere da ih što pre povučem, dok ih Švabe nisu razoružale. Sa njima, isto baš sa onima koji sarađuju sa nama, primoran sam da se svađam zbog njihove neaktivnosti i zbog toga što pokušavaju da kritikuju naše poslove. Ta kritika je u glavnom zato što se oni boje da ih mi našim radom ne otkrijemo.<ref>Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XIV, knjiga 2: Dokumenti četničkog pokreta Draže Mihailovića 1943, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, dok. 201, str. 936—937.</ref>}} Kapetan Antonović navodi i da SDS asistira četnicima u borbama protiv partizana u selima na [[Kosmaj]]u: „18. jula Kosmajski odred imao je noćni sukob sa jednom grupom partizana u blizini sela Manića. U tom sukobu ubijen je »Jarac« [riječ je o Đorđu Jovanoviću, političkom komesaru Kosmajskog NOP odreda — prim.] — komandant Kosmajskog partizanskog odreda i kod njega je nađen štambilj »Kosmajskog narodnooslobodilačkog partizanskog odreda ,Rade Jovanovića’«. U tom sukobu ubijen je još jedan partizan. »Jarca« su organi S.D.S. odneli u Sopot i zakopali ga ali su ga partizani noću izvadili i sahranili na neko drugo mesto. Ko je tačno »Jarac« do danas nije tačno utvrđeno. Od naših u tom sukobu nije niko nastradao.“<ref>Zbornik NOR-a, XIV/2, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, str. 935.</ref> Prema tvrdnjama [[Boško Kostić|Boška Kostića]], sekretara [[Dimitrije Ljotić|Dimitrija Ljotića]], Ljotić je u drugoj polovini 1943. pokušao da ugovori sastanak sa Mihailovićem, ali je to Mihailović odbio računajući na negativnu reakciju emigrantske vlade. Boško Kostić je 1943. po drugi put boravio u [[Turska|Turskoj]]. U svojim memoarima on piše da je stigao u [[Istanbul]] na [[Vidovdan]] te godine i ostao sve do decembra. Upućen u misiju povezivanja sa službenicima [[Vlada Kraljevine Jugoslavije u egzilu|jugoslovenske vlade u emigraciji]], Kostić navodi da se sastao sa Lukom Lukovićem („generalnim konzulom u Carigradu“) te konzulom Vladom Perićem. Ljotićev sekretar citira pisanu poruku koju je general Milan Nedić adresirao na kralja [[Petar II Karađorđević|Petra II Karađorđevića]]: {{izdvojeni citat|Vaše Veličanstvo, ja činim sve što je u mojoj moći da spasem što je moguće više srpskih života. Propaganda iz Londona sprečava me u ovom poslu. Ne smeta to što me napada, jer to čini moj teški zadatak sa okupatorskim snagama lakšim. Ali ja molim da me Vi ne tretirate kao [[Vidkun Kvisling|Kvizlinga]] i [[Ante Pavelić|Pavelića]], koji je do danas uništio 600.000 Srba u „Nezavisnoj Državi Hrvatskoj“. Znam da u redovima srpskih oružanih snaga ima oko 80% oficira i ljudi koji pripadaju pokretu đenerala Mihajlovića i koji će se pripojiti njemu kada vreme za to dođe, da pomognu oslobođenju svoje zemlje. Ja sam spreman da predam vlast đeneralu Mihajloviću kada Nemci odu, da bi se održao zakon i red u zemlji dok se legalna vlada i Vaše Veličanstvo ne povrati. Radi toga, molim Vas da delujete na đenerala Mihajlovića da ne prouzrokuje prerane represalije nad nezaštićenim stanovništvom. Svaka nemačka glava se plaća sa sto srpskih. Za mene, međutim, svaka pojedinačna srpska glava je draža nego sto nemačkih. Posle oslobođenja zemlje spreman sam da izađem pred narodni sud. Za moja dela istorija će da sudi najbolje.<ref>Boško N. Kostić, Za istoriju naših dana – Odlomci iz zapisa za vreme okupacije, Lil (Francuska), 1949, str. 115–116.</ref>|General [[Milan Nedić]]}} Iz primarnih izvora se može zaključiti da je Boško Kostić vjerno rekonstruisao sadržinu Nedićevog pisma. Naime, konzul Vladimir Perić, inače obavještajni oficir [[Jugoslovenska vojska|Jugoslovenske vojske]], poslao je 9. jula 1943. Vladi Kraljevine Jugoslavije telegram, u kom prenosi navode iz razgovora sa Kostićem: {{izdvojeni citat|Nedić je kralju veran i čini sve da spase što se spasti može, a o čemu će biti reči posle rata. Ne traži ni pomilovanje ni aboliciju, traži samo da se izvede pred sud i da sud da reč o njegovom radu za vreme okupacije. Moli da se ostavi da radi i ako se što želi od njega da mu dostavimo... Svi pokušaji Nedića da dođe u lični kontakt sa generalom Mihailovićem propali su. On moli da general Mihailović izabere mesto boravka gde želi i sa brojem ljudi koliko želi... Njegovo naoružanje i snabdevanje biće Nedićeva briga. Kada Nemci počnu evakuaciju, Nedić smatra da će njegova uloga tada biti završena i tada neka dođe general Mihailović ili lice koje Nj. V. Kralj odredi... Sve trupe koje je uspeo do sada da spremi, koje su već sada 80% za generala Mihailovića, staviće njemu na raspolaganje, njemu ili nekome drugome koji se odredi i kada za to dođe momenat.<ref>AVII, arhivski fond Draže Mihailovića, VK—Y—514, 515, 516.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/11_43.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje OBAVEŠTAJNI CENTRI PURIĆEVE VLADE]</ref>}} Procjena vojno-političke situacije sačinjena od strane komandanta Jugoistoka feldmaršala [[Maximilian von Weichs|Maksimilijana fon Vajks]]a od 1. novembra 1943. godine, predstavlja jedan od najmarkantnijih dokumenata koji je neki od njemačkih okupacionih komandanata potpisao u toku rata. Feldmaršal fon Vajks, koji je od avgusta 1943. opunomoćeni komandant Jugoistoka, kada preuzima komandu i nad [[Armijska grupa F|Armijskom grupom »F«]], poput ostalih njemačkih vojnih i obavještajnih instanci, notira mnogostruke veze četničkog pokreta Draže Mihailovića s Nedićevom kvislinškom vladom: {{izdvojeni citat| U ''Srbiji'' Draža Mihailović pokušava da mobilizacijom ubrza izgradnju ''nacionalne srpske armije''. U tom smislu apeluje na Srbe koji su ostali verni kralju i na iskonsku nacionalnu svest Srba. Sa aktivnim činovništvom vežu ga mnogi stari i novi odnosi. Otuda bi se moglo predvideti da bi u slučaju neprijateljskog napada koji bi imao sigurnog izgleda na uspeh državna moć prešla u njegove ruke.<ref>Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XII, knjiga 3: Dokumenti Nemačkog rajha 1943, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1978, dok. 156, str. 622.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/4_12_3_156.htm Procena komandanta Jugoistoka feldmaršala Vajksa od 1. novembra 1943. vojno-političke situacije na području Jugoslavije krajem oktobra 1943. godine]</ref>}} U ratnom dnevniku Vrhovne komande [[Wehrmacht]]a (zima 1943/1944. godine), naglašava se složenost odnosa na liniji [[JVuO]]—[[SDS]]—[[SDK]], ali i jedinstvo akcije ovih formacijâ prema [[NOVJ|jugoslovenskim partizanima]]: {{izdvojeni citat|Odnosi između četnika, Nedićeve straže i Ljotićevih ljudi bili su veoma komplikovani. Ta tri pokreta nisu imali zajednički stav u odnosu prema okupacionoj sili, a jedino zajedničko bila im je borba protiv komunističkog pokreta.<ref name="Živković"/>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta (Srbija i Mihailović zimi 1943/44.)}} Počev od novembra 1943. godine, četnički su komandanti (poput [[Vojislav Lukačević|Lukačevića]], [[Jevrem Simić|Simića]], [[Nikola Kalabić|Kalabića]] i drugih) potpisali sa predstavnicima njemačkih okupacionih ustanova [[Ugovori o saradnji četnika i Wehrmachta|ugovore o primirju]], kao i o saradnji u zajedničkoj borbi protiv snaga NOVJ. U prva tri članka ugovora potpisanog [[27. 11.|27. novembra]] [[1943]], pukovnik Jevrem Simić i kapetan Nikola Kalabić obavezali su se spram okupatora sljedeće: {{izdvojeni citat| 1.   Primirje u srezovima Umka, Vračar, Grocka, podunavskom, kosmajskom, mladenovačkom, oplenačkom, aranđelovačkom, lepeničkom, kragujevačkom, gružanskom, kačerskom, kolubarskom. Četnici se obavezuju da ne vrše sudsku vlast samovoljno prema Nemcima i pripadnicima nemačke narodne grupe. U ugovor su uključeni nemački Vermaht i policija, bugarske oružane snage, Srpski dobrovoljački korpus, Srpska državna straža, Ruski zaštitni korpus, srpske vlasti i privredna preduzeća, a na četničkoj strani — četničke jedinice kapetana Kalabića i pukovnika Simića. 2.   Primirje treba da stvori podlogu — pretpostavku za zajedničku borbu protiv komunista. 3.   Potvrda Kalabića i Simića da se u potčinjenim jedinicama ne nalaze pripadnici sila koje su sa Nemačkom u ratu. Obaveza Kalabića i Simića da spreče i prekinu obaveštajne puteve koji bi mogli da daju obaveštenja neprijateljima velikonemačkog Vermahta o nemačkim vojnim pokretima.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_262.htm Sporazum od 27. novembra 1943. između pukovnika Jevrema Simića i kapetana Nikole Kalabića sa nemačkim predstavnikom o saradnji u borbama protiv NOVJ]</ref>|Sporazum pukovnika Jevrema Simića i kapetana Nikole Kalabića sa nemačkim predstavnikom o saradnji u borbama protiv NOVJ (27. novembra 1943.)}} Nakon potpisivanja ugovora između JVuO i Wehrmachta, uslijedila je negativna reakcija stanovništva okupirane Srbije. General [[Svetomir Đukić]] (pseudonim »Zu-Zu«), komandant Severnih pokrajina JVuO ([[Vojvodina]] i [[Slavonija]]), izvijestio je 8. decembra 1943. Dražu Mihailovića da su u Beograd došli bugarski političari i predstavnici bugarskih okupacionih trupa, sa kojima se sastao i vodio pregovore o borbi protiv NOVJ. Đukić naglašava da „po Beogradu kruže glasovi kako se Čiča [Mihailović — prim.] sporazumeo sa Nemcima i Nedićem, što je primljeno vrlo nepovoljno u narodu“, dodajući da je on (general Đukić) to odlučno demantovao.<ref>AVII, reg. br. 8/1, kut. 276, dep. 12067; reg. br. 21/1, kut. 275, d. 943.</ref><ref>Branko Latas, Četničko-nemački sporazumi o saradnji u Srbiji (1943—1944), Vojnoistorijski glasnik br. 2/1978, Beograd, str. 344—345.</ref> Uviđajući opasnost od širenja vijesti o sklopljenim ugovorima, svojim je potčinjenim general Mihailović sugerisao da na njih reaguju opovrgavanjem. 30. novembra 1943. godine, komandant JVuO je potpukovniku Živojinu Đuriću (pseudonim »Sokrat«; ujedno šef Okružne komande SDS-a u [[Leskovac|Leskovcu]], kao i četničkog obavještajnog centra »Antikvarnica 1«), poručivao sljedeće: „Glasovi o sporazumu četnika sa Bugarima i Nemcima potpuno su izmišljeni. Demantujte sve ovo.“<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kutija 275, reg. br. 21/1.</ref> Nakon toga, major [[Dragutin Keserović]] obavještava Mihailovića da mu je okružni komandant Srpske državne straže iz [[Kraljevo|Kraljeva]] Dragutin Redić ponudio saradnju. General Mihailović je odgovorio dvosmisleno dopisom od 4. XII 1943: {{izdvojeni citat|Koristite sve što Vam Redić nudi. Ponavljam Redić nudi i dajte mu zadatak neka se bije. Što se tiče Nemaca naš je stav nepromenjen. Mi nismo sklopili nikakav sporazum, ali trenutno tučemo opasnijeg neprijatelja, a komunisti su zlo koje moramo uništiti po svaku cenu.<ref>AVII, ČA, K–278, reg. br. 18/1.</ref>|General [[Dragoljub Mihailović]]}} Obavještajni oficiri iz [[187. rezervna divizija (Nemačka)|187. rezervne divizije]] javljaju 31. oktobra 1943. o saradnji sa Slavonskim četničkim odredom pod komandom majora [[Dušana Janjića]]. Za jedinicu se navodi da sa „nekih 16–20 ljudi vrši izviđačke zadatke na [[Psunj]]u“ te da se u borbama dobro pokazala, dok sam major Janjić „odaje dobar utisak“, budući da „mrzi [[Jevreji|Jevreje]], [[Masonerija|masone]], pa samim tim i komuniste i [[Ujedinjeno Kraljevstvo]] i [[Sjedinjene Američke Države|SAD]]“: {{izdvojeni citat|[[Slavonski Brod|Brodska]] podružnica zagrebačke ispostave [[Abwehr]]a ovih dana šalje 32 pouzdana Ljotićeva čovjeka četničkoj skupini Janjića, očito po nalogu iz Beograda. Ne postoje pisani sporazumi s četničkim vođom Janjićem.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=389&rec=314&roll=1544 NARA, T314, Roll 1544, frames no. 000383—000384.] <br /> ({{jez-njem|"Nebenstelle Brod der Ast. Agram führt in diesen Tagen Cetnik—gruppe Janič anscheinend auf Weisung aus Belgrad 32 verlässliche Ljotič—Männer zu. Schriftliche Abmachungen mit Cetnikführer Janič nicht vorhanden."}})</ref>|Izvještaj 187. rezervne divizije o saradnji sa četnicima (31. oktobar 1943. godine)}} U jednom njemačkom izvještaju s početka novembra 1943. godine posebno je posvećena pažnja saradnji sa četničkim snagama pod vođstvom [[Momčilo Đujić|Momčila Đujića]] i [[Mane Rokvić|Maneta Rokvića]]. Pored konstatacije da „četničke jedinice dobijaju naredbe direktno od lokalnih njemačkih komandanata“, u izvještaju se za zapovjednika Dinarske divizije JVuO decidirano tvrdi: {{izdvojeni citat|Četnički vojvoda Đujić je sljedbenik Ljotićeva pokreta. U njegovom bližem okruženju vjerojatno ima starijih pravoslavaca koji su skloni pokretu Draže Mihailovića, ali trenutačno pod vodstvom Đujića nemaju utjecaja. Đujić već neko vrijeme pokušava za vođe jedinica postaviti mlade pravoslavce koji su bliski Ljotićevom pokretu.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=344&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frame no. 000340.] <br /> ({{jez-njem|"Der Cetnik–Vojvode Djujic ist Anhänger der Ljotic–Bewegung. In seiner näherer Umgebung sind wohl älteren Pravoslaven die zur D.M.–Bewegung neigen, jedoch derzeitig unter Führung von D. keinerlei Einfluss besitzen. D. bemüht sich seit einiger Zeit, junge, der Ljotic–Bewegung nahestehende Pravoslaven als Einheitsführer anzusetzen."}})</ref>|Izvještaj [[114. lovačka divizija|114. lovačke divizije]] komandi [[15. brdski armijski korpus|15. brdskog armijskog korpusa]] o rezultatima saradnje sa četnicima (5. XI 1943. godine)}} Na drugoj strani, i zvaničnici [[Savezničke sile u Drugom svjetskom ratu|savezničkih]] zemalja notiraju saradnju generalâ Dragoljuba Mihailovića i Milana Nedića. U jednom obavještenju iz [[Ujedinjeno Kraljevstvo|britanskog]] [[Kancelarija za inostrane i poslove Commonwealtha|Foreign Officea]] poslatom 7. decembra 1943. veleposlaniku Ujedinjenog Kraljevstva u [[Sjedinjene Američke Države|SAD]], navode se razlozi za prekid odnosâ sa Dražom Mihailovićem: {{izdvojeni citat|Nedavne informacije iz Srbije kazuju: (1) Da Mihailovićeva organizacija još uvek ima kontrolu nad većim delom stanovništva, ne samo zbog njihovog nacionalističkog stava već i zbog njihovog otpora prema komunizmu. (2) Da Mihailović ne samo da nije ni od kakve vojne i pomoći za saveznike već je postao izražena prepreka bilo kakvom obliku jugoslovenskog jedinstva. (3) Da je Mihailović toliko opsednut opasnošću od komunizma da je otvoreno priznao da više voli da brani Nedića i Nemce nego da se potčini partizanima. (4) Mada još uvek nema dokaza da Mihailović lično sarađuje sa Nemcima, velika je verovatnoća da sarađuje sa Nedićem i da su neki njegovi komandanti već potpisali sporazume sa Nemcima.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_249.htm Obaveštenje Ministarstva inostranih poslova Velike Britanije od 7. decembra 1943. svom ambasadoru u Vašingtonu o saradnji četnika sa okupatorima i razlozima za prekid odnosa sa Dražom Mihailovićem]</ref>}} 18. novembra 1943. britanski potpukovnik Koup (Cope) izveštava pretpostavljene da je od Mihailovićevog [[Radoslav Đurić|majora Đurića]] obavešten o saradnji četnika sa Nedićevom vladom. Potpukovnik Koup izveštava da većina ljudi pod Đurićevom komandom neće tolerisati ovu saradnju, neće se boriti protiv partizana u savezu sa Nedićem, i da je Đurić, uprkos suprotnim Mihailovićevim naređenjima, već kontaktirao lokalne partizane.<ref>{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/11_48.htm |title=Nikola Milovanovic - DRAZA MIHAILOVIC |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref> Kapetan Mor (More) takođe obavještava svoje nadređene o saradnji Mihailovićevih i Nedićevih snaga u [[Južna Srbija|južnoj Srbiji]] i na [[Kosovo (oblast)|Kosovu]]. Dokumente o četničkoj kolaboraciji sa okupatorom i kvislinzima dostavljeni su 3. januara 1944. Foreign Officeu iz kabineta [[Winston Churchill|Winstona Churchilla]], predsjednika britanske vlade. Iz Jugoslavije ih je donio [[Fitzroy MacLean]], šef britanske vojne misije kod [[Josip Broz Tito|Tita]]. Brigadir MacLean je doveo u [[Kairo]] i jednog zarobljenog njemačkog oficira: {{izdvojeni citat|''2. decembar'' <br /> Kapetan Mor, kod Mihailovićevih snaga u području južnog Kopaonika, izveštava da je nedavno razgovarao sa jednim Nedićevim oficirom koji se hvalio mobilizacijom Nedićevih snaga i saradnjom Nedić — Mihailović u borbi protiv partizana. <br /> Kapetan Mor tvrdi da je pre nedelju dana u štab četničkog vođe Markovića došao jedan Nedićev delegat. Ovaj delegat je obavestio da Nemci garantuju odeću, opremu i platu četnicima kao nagradu za antipartizansku aktivnost. <br /> Kapetan Mor kaže da je Marković odbio ovu ponudu, ali smatra da je isto ponuđeno svim četničkim vođama i da je teško verovati da u ovo nije umešan i Mihailović.<ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941—1944'' — Dokumenti, Arhivski pregled, Beograd, 1976, str. 84.</ref>}} Posljednjeg dana oktobra 1943, general Dragoljub Mihailović naređuje svojim komandantima da („s obzirom na današnju situaciju“) budu u pripravnosti da na „dati znak mobilišu sve do poslednjeg čoveka“ za borbu protiv partizana.<ref>Vojni arhiv, Beograd, Četnička arhiva, 22–2–13.</ref><ref>Mirjana Zorić, Bitka za Srbiju 1944. godine, Vojno delo, vol. 66, br. 3, Beograd, 2014, str. 292.</ref> Kako bi opravdao saradnju s kvislinškom upravom, general Mihailović iznova lansira propagandnu parolu o navodnom prisustvu znatnog broja [[Ustaše|ustaša]] u redovima NOVJ: {{izdvojeni citat|Naročito vodite računa da trupe treba podmladiti najboljim regrutima. Stvarajte što jače leteće brigade. Obratite pažnju da nam Nemci ne pobegnu. Preduzmite sve najhitnije da uspostavite vezu sa Nedićevim elementima. Pridobijajte čak i ljotićevce da pristupaju, jer partizani primaju sve, čak i krvne neprijatelje — ustaše. Moramo se u datom momentu pojačati, jer ko bude jači biće u pravu.|General [[Draža Mihailović]]}} U depeši od 17. novembra 1943. general Draža Mihailović se obraća majoru Aleksandru Saši Mihajloviću (pseudonim »Vili«), komandantu [[Beograd]]a JVuO: {{izdvojeni citat|Nacionalnoj službi preporučiti da uvek stupa u vezu sa našim odredima pa im se neće ništa desiti a dokle god ne stupe u vezu sa nama smatraju se neprijateljskim odredima.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_42.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 7. novembra do 3. decembra 1943. godine]</ref>}} Pripadnici Posavske brigade JVuO i lokalne SDS sukobili su se 7. septembra 1943. sa djelovima [[Kosmajski partizanski odred|Kosmajskog NOP odreda]] u ataru [[Vranić (Barajevo)|Vranić]]a, uz minimalne gubitke s obje strane. Među partizanima nalazilo se i nekoliko mladića iz sela. Nakon četiri dana, Vranić biva blokiran od strane SDS, Specijalne policije iz Beograda i jednog bataljona Posavske brigade pod komandom poručnika Dragana Lazića. Tada su četnici bez razloga ubili Milivoja Kojića, seljaka koji je čuvao stoku. Četnici, žandarmi i Specijalna policija izvršili su pretres u selu, uhapsivši devet seljaka. Četvorica seljaka su osumnjičena kao partizanski simpatizeri i sprovedena u zatvor Specijalne policije gdje su isljeđivani i mučeni, a zatim izolovani u [[Koncentracijski logor Banjica|logoru na Banjici]]. Nakon što su odbili da isporuče žito na ime rekvizicije, petorica uhapšenih su upućeni na prinudni rad na [[Čukarica|Čukarici]]. U oktobru, četnici Posavske brigade su uhvatili trojicu partizana iz Vranića i predali ih Specijalnoj policiji. Sva trojica su ubijena od strane okupatora.<ref>Arhiv Srbije, Zemaljska komisija, kutija 139, zločini broj 418, 1545, 1546, 1548, 1563, 1744, 1746.</ref><ref>Milan Radanović, Kazna i zločin: Snage kolaboracije u Srbiji: odgovornost za ratne zločine (1941-1944) i vojni gubici (1944-1945), Rosa Luxemburg Stiftung Southeast Europe, Beograd, 2015, str. 124—125.</ref> U noći između 10. i 11. novembra 1943. godine, oko 50 pripadnika Sokobanjske brigade JVuO na čelu sa komandantom Acom Todorovićem upali su u [[Sokobanja|Sokobanju]] i uz pomoć gradske SDS uhvatili osam partizanskih simpatizera. Uhapšenici su sprovedeni u štab Deligradskog korpusa JVuO gde su isleđivani i mučeni u prisustvu komandanta korpusa Branivoja Petrovića i šefa propagande i islednika korpusa [[Vojina Andrića]]. Nakon isleđivanja streljani su u ataru sela [[Jošanica (Sokobanja)|Jošanica]]. Iste noći pokušano je hapšenje još jednog partizanskog simpatizera u varoši, ali se ovaj napadačima suprotstavio oružjem. Međutim, nakon desetak dana je uhapšen od strane pripadnika SDS, zatim predat četnicima i likvidiran u štabu Deligradskog korpusa.<ref>Јован Златић, Страдалаштво српског народа у Нишком ратном округу 1941-1944, IV, Равногорски покрет и Jугословенска војска у отаџбини, Ниш, 1998, стр. 207—222.</ref> Četnici Aleksinačke brigade Deligradskog korpusa su 15. novembra nasilno odveli iz [[Aleksinac|Aleksinca]] Dušanku Stanisavljević i njenu 16-ogodišnju kćerku Nadeždu koje su isljeđivali u štabu brigade. Uhapšenice su potom predate kvislinškim organima i izolovane u [[Koncentracijski logor Crveni krst|logoru na Crvenom krstu]] u Nišu. Dušanka je ubijena u logoru a Nadežda je puštena sredinom 1944. godine.<ref>Зборник НОР-а, I/21, Београд, 1965, стр. 542.</ref><ref>Milan Radanović, n. d., str. 114, 116.</ref> 1. decembra 1943. u selu [[Босута|Bosuti]] kod [[Aranđelovac|Aranđelovca]], [[Prva južnomoravska brigada]] NOVJ se sukobila sa jedinicama četničkog Korpusa Gorske garde pod komandom kapetana [[Nikola Kalabić|Nikole Kalabića]], kao i Rudničkog korpusa JVuO kojim je komandovao kapetan [[Dragiša Ninković]]. Razvila se oštra borba; partizani odbacuju četnike, produživši pokret ka selu [[Darosava|Darosavi]]. Nakon dva dana, uslijedio je združeni napad na partizane od strane četnika i pripadnika Srpske državne straže (oko 3.000 ljudi). U izvještaju poslatom Mihailoviću 22. decembra 1943. iz štaba Rudničkog korpusa detaljno je opisan tok borbi: {{izdvojeni citat|Po dolasku na Rudnik kapetan Ninković je primio komandu nad Rudničkim korpusom u duhu napred označenog naređenja Vrhovne komande. Preko telefona sa Rudnika uhvaćena je veza sa Kalabićem, koji se nalazio u Šatornji. Ugovoreno je da se napad na komuniste vrši u zoru 1 decembra... Rezultat u ovoj borbi je sledeći: kod nas poginulo 8, ranjeno 11 četnika. Kod komunista prema docnije tačno proverenim podacima oko 40 mrtvih i 36 ranjenih. Sutradan 2 decembra, Kalabić koji nije učestvovao u borbi u Bosuti produžio je pokret prema Darosavi, gde je uhvatio vezu sa Srpskom državnom stražom. Komunistička grupa krenula takođe u istom pravcu. 3 decembra izjutra Garda sa poljskom stražom napala je komuniste na tromeđi orašačkog, kosmajskog i kolubarskog sreza — Žuti Oglavak. Ova borba je takođe bila oštra, ali mnogo manje od borbe u Bosuti na dan 1. decembra. Ovaj korpus je istoga dana stigao u Darosavu ali borba je već bila svršena. Komunistička grupa se povukla prema s. Venčanima srez kolubarski. Dalje gonjenje komunista preko celog sreza kolubarskog i kačerskog sve do Rajca i to u stopu i neumorno, vršio je ovaj korpus.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_46.htm Izveštaj Štaba Rudničkog korpusa od 22. decembra 1943. Draži Mihailoviću o borbama protiv NOVJ u predelu planine Rudnik]</ref>}} Još jedan slučaj vojne saradnje ravnogorskih jedinica sa formacijama Srpske državne straže zabilježen je krajem novembra 1943. Prema evidenciji kvislinških vlasti, u [[Trstenik|Trsteničkom]] srezu dolazi do vatrenog okršaja prilikom pokušaja [[1. južnomoravska udarna brigada|Prve južnomoravske brigade NOVJ]] da izvede proboj na tom području. Četnici se i ovog puta bore na strani SDS-a: „U vezi izveštaja br. 332 tač. 3 u borbi kod sela Male Drenove, Milutovac i Poljne (18 km odnosno 20 s-z od Kruševca, sek. Kruševac, srez trstenički) gde su oko 250 komunista bili razbijeni od strane poterne grupe SDS s jedne strane i odreda pripadnika DM sa druge strane. Na mestu borbe ostalo je 36 komunističkih leševa dok je 20 komunista ranjeno. U borbi su ranjena 2 stražara a poginulo 8 četnika i 10 je ranjeno.“<ref>VA, NdA, 1–1/1–8, Pregled opšte situacije u zemlji po okruzima od 26. novembra do 3. decembra 1943.</ref><ref>Nebojša Stambolija, n. d., str. 214, fus. 594.</ref> Najkasnije tokom 1943. godine, četničkom pokretu se pridružio i [[Panta Draškić]], brigadni general [[Jugoslovenska vojska|Jugoslovenske vojske]]. Naime, po nalogu Draže Mihailovića, general Draškić ulazi novembra 1943. godine u Odbor za koordinaciju rada sa [[Bugari]]ma. Gestapo je otkrio ove aktivnosti, pa je Draškić uhapšen i početkom 1944. poslat u logor [[Osnabrück]].<ref>Nebojša Stambolija, n. d., str. 30, fus. 96.</ref> Draškić je bio učesnik [[Balkanski ratovi|Balkanskih ratova]] i [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]]. U tom periodu (1913-1917), bio je i [[Ađutant|ordonans]] [[regent]]a [[Aleksandar I Karađorđević|Aleksandra Karađorđevića]]. Po obrazovanju Vlade narodnog spasa pod predsjedništvom generala Milana Nedića, general Panta Draškić se nalazio na čelu Ministarstva rada. Funkciju ministra obavljao je od 29. avgusta do 7. oktobra 1941. Zbog prihvatanja pozicije u kvislinškoj vladi, lišen je generalskog čina od strane [[Vlada Kraljevine Jugoslavije u egzilu|jugoslovenske emigrantske vlade]]; čin mu je vraćen nakon pristupanja Jugoslovenskoj vojsci u otadžbini. Krajem 1943. godine, Draža Mihailović formira u Beogradu grupu saradnika koji su dobili zadatak da uspostave vezu i povedu razgovore sa pojedinim bugarskim ličnostima koje su tražile veze sa njim. Pored generala Draškića, u toj grupi su bili i kapetan Aleksandar Mihajlović, četnički komandant Beograda, zatim general Svetomir Đukić, komandant Severnih pokrajina JVuO, kao i drugi političari, činovnici i industrijalci iz predratnog perioda, poput bivšeg [[Kraljevina Jugoslavija|kraljevskog]] ministra [[Aleksandar Cincar-Marković|Aleksandra Cincar-Markovića]]. Sa ovom grupom vezu je održavao potpukovnik [[Ljubomir Jovanović Patak]], komandant Timočkog korpusa JVuO. Jovanović izvještava Mihailovića o jednom bugarsko-četničkom sastanku u Beogradu: {{izdvojeni citat|Prema mojim uputstvima, moj saradnik iz Beograda održao je sastanak pre 4 dana sa Ivanom Bojadžijevom, zetom [[Aleksandar Stambolijski|Stamboliskog]]. Pošto se sa Bojadžijevom od ranije poznavao, razgovarao je sa njim kao sa starim drugom i prijateljem o političkim prilikama, kao i o mogućnosti na zbližavanju i organizovanju snaga za ujedinjenje sa Bugarskom. [...] <br /> Bugarska buržoazija i deo vojske koji nisu bili u prošlosti za saradnju sa Jugoslavijom, sada pristaju na jednu takvu saradnju iz straha od boljševizacije zemlje. Za tu politiku oni bi štošta žrtvovali, pa i samu [[Dinastija Wettin|Koburšku monarhiju]]. Nužno se nameće što brža i šira akcija. Ovo je Bojadžijev izjavio u prisustvu Pante Draškića, đenerala i Ike Panića, industrijalca, koji su se stavili na raspoloženje našoj organizaciji u svemu, a naročito za saradnju sa Bugarima...<ref>AVII, arhivski fond Draže Mihailovića, D—XLI—12077.</ref>}} Na ovaj Jovanovićev telegram, general Draža Mihailović je odgovorio 12. decembra 1943. godine: {{izdvojeni citat|Ovde ste postigli vrlo dobar uspeh. Đeneral Panta Draškić i industrijalac Ika Panić — ponavljam, a ne Tika — obrazovaće bugarsko-jugoslovenski komitet... Bugarsko-jugoslovenski komitet održavaće vezu sa mnom preko generala Svete Đukića, a đeneralu Panti Draškiću poslaću hitno posebnu šifru...<ref>AVII, arhivski fond D. M., D—30—538, 541.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/11_57.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje VEZE SA BUGARSKIM REAKCIONARIMA I OKUPATORIMA]</ref>}} Na sednici Nedićeve vlade, 25. novembra 1943, o pokretu Draže Mihailovića zaključeno je sledeće: {{izdvojeni citat|U pogledu akcije DM može se kao bitno naglasiti sledeće: lojalan stav prema okupatorskim i srpskim vlastima, njihovim organima i njihovim oružanim odredima. Beskompromisna borba protiv komunista, svuda gde se god susretnu. U nekim okruzima i aktivna saradnja sa nemačkim i našim predstavnicima prilikom borbi protiv komunista.<ref name="znaci2">[https://www.znaci.org/00001/155_3.pdf Milan Borković, n.d.], str. II/223-224.</ref>}} Na sednici vlade, 3. decembra 1943, o pokretu Draže Mihailovića ponovljena je povoljna konstatacija: {{izdvojeni citat|Veoma je karakteristično da su u protekloj nedelji sa odredima DM na uništavanju komunista sarađivale i jedinice SDS, kao i dobrovoljački odredi, među kojima do sad nije bilo nikakvih nepotrebnih incidenata.<ref name="znaci2"/>}} U izvještaju poslatom iz njemačke [[2. oklopna armija|2. oklopne armije]] s početka oktobra 1943, konstatuje se da je major [[Siniša Ocokoljić|Siniša Ocokoljić Pazarac]] obavijestio generala Mihailovića o uspostavljenim vezama između prvog čovjeka ravnogorske organizacije u Beogradu majora Aleksandra Mihajlovića i njegovog pomoćnika kapetana Ivana Pavlovića sa Ilijom Paranosom{{efn|U ovom slučaju najvjerovatnije nije riječ o Iliji K. Paranosu, šefu Specijalne policije Uprave grada Beograda, već o istoimenoj, ali drugoj osobi koja je obnašala dužnost potpredsednika Beogradske opštine. Obojica Paranosâ su bili najbliži saradnici Dragomira Dragog Jovanovića.<ref>Olivera Milosavljević, Potisnuta istina. Kolaboracija u Srbiji 1941-1944. Helsinški odbor za ljudska prava u Srbiji, Beograd, 2006, str. 377.</ref>}}: {{izdvojeni citat|Kap. Ocokoljić za gen. Mihailovića (27.9.43): Dana 22. septembra, Ilija Paranos, zamjenik gradonačelnika Beograda, major Saša Mihajlović i kapetan Ivan Pavlović, zamjenik majora Saše Mihajlovića, susreli su se s kapetanom Ocokoljićem. Paranos je izvijestio o posjeti generala Nedića Führerovom štabu: Nedić je proveo 14 minuta u razgovoru s [[Adolf Hitler|Hitlerom]], koji mu je rekao da želi pridobiti generala Mihailovića za saradnju. Bez oslona na Nijemce, general Mihailović nije mogao postići nikakav uspjeh protiv komunista. Iako je [[Josif Visarionovič Staljin|Staljin]] bio “veliki duh 20. stoljeća”, sva će njegova djela propasti pod silinom njemačkog oružja. Nedić je pregovarao s [[Joachim von Ribbentrop|Ribbentroppom]] o formiranju autonomne Srbije i uspostavi 15 dobrovoljačkih bataljona, u koje bi bila uključena i Srpska državna straža. Prema tome, Nedićevoj Srbiji bi se morao priključiti dio Srema, Sandžak i kosovska oblast. Za očekivati ​​je da će Nijemci pokušati stupiti u kontakt s generalom Mihailovićem.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=313&roll=196&broj=390 NARA, T313, Roll 196, frame no. 7457118.] <br /> ({{jez-njem|"27.9. Hptm. Ocokoljic an Gen. Mihajlovic: <br /> Am 22.9. hatten Ilija Paranos, stv. Bürgermeister von Belgrad, Mjr. Sasa Mihajlovic und Hauptmann Ivan Pavlovic, Stellvertreter von Mjr. Sasa Mihajlovic, eine Zusammenkunft mit Hptm. Ocokoljic. Paranos berichtete über den Besuch von General Nedic in Führer–Hauptquartier: Nedic sprach 14 Minuten lang mit Hitler, der ihm mitteilte, daß er General Mihajlovic für eine Zusammenarbeit gewinnen wolle. General Mihajlovic könne ohne Anlehnung an die Deutschen zu keinen Erfolg gegen die Kommunisten kommen. Stalin sei zwar der "große Geist des 20. Jahrhunderts", doch würden alle seine Werke unter der Wucht der deutschen Waffen zusammenbrechen. Mit Ribbentropp verhandelte Nedic über die Bildung eines autonomen Serbien sowie über die Aufstellung von 15 Freiwilligen–Btl., in die auch die Serb. Staatswache eingegliedert werden soll. Darnach müßten Nedic ein Teil von Syrmien, der Sandzak und das Kosovo–Gebiet zugewiesen werden. Es ist zu erwarten, daß die Deutschen versuchen, mit General Mihajlovic Fühlung aufzunehmen."}})</ref>|Dodatak dnevnom izvještaju obavještajnog odjeljenja 2. oklopne armije za 3. X 1943.}} Obavještajni organi 2. oklopne armije javljaju i da je 22. oktobra u blizini [[Valjevo|Valjeva]] došlo do sastanka predstavnika gradskih kvislinških vlasti i jednog oficira SDK sa lokalnim četničkim zapovjednikom: {{izdvojeni citat|Policijska oblast IV-[[Šabac]] javlja (22.10.43) o pregovorima održanim u selu [[Lelić]] između okružnog načelnika Valjeva i komandanta 1. bataljona SDK sa vođom bandi Simićem [komandant Valjevske brigade JVuO]; Simić, u ime [potpukovnika] Milovanovića nudi: <br /> 1) prekid neprijateljstava, <br /> 2) podršku u borbi protiv komunista uz isporuku oružja, i <br /> 3) oslobađanje talaca. <br /> Također, od strane DM–bandi je garantirano da će [seoske] opštine podmiriti svoje obaveze. Vođa DM–bande Simić objasnio je na sastanku da oni sebe smatraju redovnim jugoslavenskim trupama, jer kralj Petar II nije potpisao kapitulaciju.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=313&broj=312&roll=196 NARA, T313, Roll 196, frame no. 7457040.] <br /> ({{jez-njem|"Polizei–Gebietskommandantur IV. Sabac <br /> BdS – 19.10.: Kreisvorsteher, Vizebürgermeister und Kdt. des I.Btl. SFK. aus Valjevo trafen sich im Dorf Lelic mit dem Bandenführer Simic, Kdr. der Valjevoer Brig. Bei der Besprechung wurden von Simic im Auftrage von Milovanovic folgende Punkte zur Verhandlung gebracht: <br /> 1.) Aufgabe der gegenseitigen Bekämpfung <br /> 2.) Unterstützung beim Kampf gegen die Komm. und Lieferung von Waffen <br /> 3.) Freilassung der Geiseln. <br /> Von Seiten der DM.–Banden wurde garantiert, daß die Gemeinden ihren Abgabepflichten nachkommen werden. DM–Bandenführer Simic erklärte bei der Besprechung, daß sie sich als reguläre jugosl. Truppen betrachten, da König Peter II. die Kapitulation nicht unterschrieben habe."}})</ref>|Dodatak dnevnom izvještaju obavještajnog odjeljenja za 28. oktobar 1943. godine}} {{izdvojeni citat|U beogradskim DM–krugovima uskoro se očekuje proglas ili apel generala Nedića, u kojem se obećava amnestija za ilegalne DM–elemente u šumi. To je povezano s činjenicom da je Balkan proglašen sovjetsko-ruskom interesnom sferom.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=313&broj=312&roll=196 NARA, T313, Roll 196, frame no. 7457040.] <br /> ({{jez-njem|"Besondere Tagesmeldungen BdS.: <br /> In Belgrader DM–Kreisen wird demnächst eine Proklamation bzw. ein Aufruf des Generals Nedic erwartet, worin für die illegalen DM–Elemente im Walde eine Amnestierung in Aussicht gestellt werden soll. Dies wird mit der Tatsache in Zusammenhang gebracht, daß der Balkan zur sowjetrussischen Interessenzone erklärt wurde."}})</ref>|Dodatak dnevnom izvještaju obavještajnog odjeljenja za 28. oktobar 1943. godine}} Paralelno sa sklapanjem pisanih ugovorâ s njemačkim komandama u Srbiji, majori Siniša Ocokoljić i Saša Mihajlović predlažu okupatoru usklađivanje antipartizanske akcije JVuO i SDS: {{izdvojeni citat|27.11. Vojni komandant Jugoistoka: </br> Četničke vođe Ocokoljić i Mihajlović dostavile su, preko poverljivog lica, ponudu da zajedno sa SDS-om unište komuniste u beogradskom okrugu. Oni traže garancije da će, tokom određenog perioda, biti obustavljena sva protivdejstva nemačkih i drugih trupa na datom području.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=176&rec=313&roll=196 NARA, T313, Roll 196, frame no. 7456904.] <br /> ({{jez-njem|"27.11. Mil.Befh.SO.: </br> DM.–Führer Ocokoljic und Mihajlovic durch V–Mann Angebot abgegeben, Komm. im Kreis Belgrad zusammen mit SSW. zu vernichten. Sie bitten um Zusage, daß für eine bestimmte Zeit jede Gegenaktion der Deutschen und sonstigen Truppen in diesem Raum unterbleibt."}})</ref>|Dnevni izvještaj Obavještajnog odjeljenja [[2. oklopna armija (Wehrmacht)|Druge oklopne armije]], 1. XII 1943.}} Navodi o kontaktima između Ocokoljića i Paranosa nalaze se i u jednom dokumentu četničke provenijencije. Krajem decembra 1943, u vrijeme potpisivanja ugovora o saradnji četnika i Njemaca u Srbiji, Mihailovićev obavještajac u Beogradu advokat Ratomir Pavlović (pseudonim »Vanda«), piše Vrhovnoj komandi Jugoslovenske vojske u otadžbini: {{izdvojeni citat|Korpus S.D.S. u Beogradu u strogo poverljivoj naredbi saopštava oficirima Nedića i to: da je između Nemaca i Dražinih odreda u okrugu Užičkom, Valjevskom, Kragujevačkom, Šabačkom i Požarevačkom sklopljen sporazum o ne napadanju. Isti važi do 31 - XII - zaključno. Pazarac imao veze sa Paranosom iz opštine jer je isti bio oglašen od Gestapoa da vodi pregovore. Za Kalabića je vodio razgovore neki Kosta Košutić. Tako Gestapo doznaje imena komandanata i njihovu teritoriju.<ref name="ReferenceA">[https://znaci.org/00001/4_14_3_52.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 16-30. decembra 1943. godine]</ref>}} Ratomir (ili Ratimir) Rajko Pavlović radio je za Vrhovnu komandu JVuO pod pseudonimima »Vanda« i »Marga«. Nakon što mu je pošlo za rukom da operativno prodre u redove Specijalne policije Uprave grada Beograda (SP UgB), Pavlović je uspostavio tajni kontakt sa njenim šefom [[Ilijom K. Paranosom]]. U depešama koje je obavještajac Pavlović slao generalu Draži Mihailoviću, Ilija Paranos je označavan pseudonimom »Milka«. Paranos je predstavljao izvor važnih informacija za VK JVuO.<ref>Бранислав Божовић, Специјална полиција у Београду 1941-1944, Завод за уџбенике, Београд, 2014, стр. 314.</ref> Jedan od ljudi od najvećeg povjerenja Draže Mihailovića u okupiranom Beogradu bio je ing. Petar Milićević, viši železnički savetnik u penziji. Milićević je najprije djelovao pod pseudonimom »Lorenc«, da bi od početka 1943. godine preuzeo pseudonim »Ante«. U jednom od svojih izvještaja Mihailoviću, Milićević navodi da su za njega pristali da rade dva inspektora Uprave grada Beograda, pomenuvši jednoga od njih — Boška Ilića. Dvojica inspektorâ su bili angažirani na organizaciji četničkih trojki u Upravi grada Beograda i u njenim kvartovima, kao i za dostavljanje podataka o komunističkom pokretu u Beogradu i okolini.<ref>Istorijski arhiv grada Beograda, fond monografije o Beogradu, inventarski broj 8.</ref><ref>Бранислав Божовић, н. д., стр. 315.</ref> Inače, Milićević se priključio ravnogorskom pokretu na samom početku rata 1941. Radio je legalno u glavnom gradu Srbije sve do decembra 1943, kada biva otkriven od strane ''[[Sicherheitsdienst]]a'' te prinuđen da pređe u ilegalni rad i uzme lažni identitet.<ref>Rade Ristanović, n. d., str. 492.</ref> 29. decembra 1943. stiže u Vrhovnu komandu depeša koju je poslao major [[Velimir Piletić]] (pseudonim »Popesku«), komandant Krajinskog korpusa JVuO, u kojoj se, između ostalog, navodi: {{izdvojeni citat|Srez [[Grocka]] po saznanju nije organizovan i ima partizana. Sada je za načelnika postavljen Sava Ivezić, kapetan i naš čovek. Neka mu se obrati naš organizator i komandant. Ivezić je premešten iz [[Bor]]a, gde je bio načelnik sreza. Popesku.<ref name="ReferenceA">[https://znaci.org/00001/4_14_3_52.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 16-30. decembra 1943. godine]</ref>}} [[Neško Nedić]], načelnik štaba Posavsko-kolubarske grupe korpusa JVuO, pisao je Draži Mihailoviću 31. decembra 1943. sa predlogom za opsežnu akciju protiv partizanskih pripadnika i simpatizera u [[Šumadija|Šumadiji]], uz asistenciju kvislinške policije: {{izdvojeni citat|Rudnički korpus se može očistiti samo na taj način da mi upadnemo na njega sa jačim snagama, da mobilišemo ceo Rudnički korpus i da počnemo sa istrebljenjem simpatizera, odnosno sa otkrivanjem njihovih naoružanih pristalica i likvidiranjem... Inače, sve akcije čisto vojničke prirode, koje bi se povele, prošle bi bez rezultata kao i do sada. Zato se mora poći policijskim putem, dok im se kanali ne iseku, da se nemaju gde sklanjati, a tada ćemo tražiti glavninu da se obračunamo sa njom... Preduzete su opsežne mere. U naš aparat uključena je i policija da se tako dopunjujemo.<ref>Nikola Milovanović, Kroz tajni arhiv UDB-e, I-II, Beograd, 1986, str. I/152-153.</ref><ref>Milan Radanović, n. d., str. 128.</ref>}} Prema jednom njemačkom izvještaju sa kraja 1943. godine „80% Srpske državne straže i veliki broj činovništva potpomaže akciju D. Mihailovića i staće pod zastavu kralja Petra“.<ref>Vojni arhiv, Nedićeva arhiva, 24А–2–3.</ref><ref>Nebojša Stambolija, n. d., str. 313.</ref> Takođe, u arhivi opunomoćenog komandanta [[Sigurnosne policije]] ({{jez-nem|Befehlshaber der Sicherheitspolizei — BdS}}) pronađen je dosije generala [[Borivoja Jonića]], komandanta Srpske državne straže od juna 1942. do oktobra 1944. godine, koji je sastavljen od strane njemačkih obavještajaca. Pored ostalog, u dokumentu se za komandanta SDS tvrdi da je pod velikim uticajem i da „većinom radi prema naredbama Draže Mihailovića i malim delom prema diktatu radio stanice London“.<ref>Istorijski arhiv Beograda, fond BDS, Ј–423, Borivoje Jonić.</ref><ref>Nebojša Stambolija, n. d., str. 333—334.</ref> Brojni ravnogorski izvori slažu se sa ovom ocjenom. Tako četnički obavještajac kodnog imena »Janko« u jednom nedatiranom izvještaju navodi da „SDS na čelu sa đeneralom Jonićem, pukovnikom [[Branom Živkovićem]] i majorom [[Dačom Stojanovićem]] predstavlja našu organizaciju“. Ovaj obavještajac je tvrdio da ima pouzdane informacije o tome da će [[Srpska garda (Drugi svjetski rat)|Srpska garda]] i straža Uprave grada Beograda, kao sastavni djelovi SDS, u povoljnom trenutku pristupiti Mihailovićevim četnicima.<ref>Vojni arhiv, Četnička arhiva, kutija 121, fascikla 4, dokument 39.</ref> Takođe, u jednom od izvještaja iz Komande Beograd JVuO od 14. juna 1943. procijenjivano je da je „raspoloženje ljudstva Srpske državne straže“ bilo oko 65% do 70% za ravnogorski pokret Draže Mihailovića.<ref>VA, ČA, k. 117, f. 2, d. 46.</ref><ref>Rade Ristanović, n. d., str. 550—551.</ref> Poručnik [[Vjekoslav Farkaš]] (pseudonim »Tip«), oficir Srpske državne straže u Beogradu, istodobno je bio i pripadnik JVuO. Poručnik Farkaš je rukovodio ''Protivkomunističkim odsekom'', formiranim u sklopu četničke obavještajne organizacije „Rodoljub“. Na čelu ove organizacije nalazio se major Jovan Petrović, još jedan član ravnogorskog pokreta u glavnom gradu Srbije koji se isticao dobrim vezama s ljudima iz Specijalne policije UgB. Major Petrović je generala Mihailovića obavijestio o formiranju odseka u izvještaju od 6. juna 1943.<ref>Бранислав Божовић, Специјална полиција у Београду 1941-1944, Завод за уџбенике, Београд, 2014, стр. 315.</ref> Poručnik Farkaš je bio postavljen i za šefa radio-službe u Beogradu, i to po ličnoj naredbi komandanta Srbije JVuO generala Miroslava Trifunovića.<ref>Rade Ristanović, n. d., str. 506.</ref> Pišući u emigraciji o rukovodstvu SDS-a, Vjekoslav Farkaš navodi da je pukovnik Brana Živković bio „Načelnik Prvog odeljenja Srpske državne straže“, a istovremeno i „Komandant dela Jugoslovenske vojske u Otadžbini kamufliranog u vidu Srpske državne straže“, dok je, s druge strane, „Nedićev „đeneral“ Borivoje Jonić bio figura“, budući da „ispred njegovog nosa radilo se sve, a on nije video ni naslućivao ništa“. Znakovita je i Farkaševa generalna ocjena o karakteru SDS. Naime, on smatra da je pripadnicima ravnogorskog pokreta Straža služila kao paravan za legalno djelovanje: {{izdvojeni citat|Maja meseca 1943, kao i često pre toga, morao sam na put. To nije bio nikakav problem, jer su nam odvratno zelena uniforma Srpske državne straže, razne objave i „naređenja” za „službeni put”, olakšavali kretanje po celoj Srbiji. Okupator nam nije pravio smetnje. Morali smo se čuvati jedino njegovih slugu, Ljotićevaca, koji su znali da će se Srpska državna straža, na jedan mig Dražin, pretvoriti u Jugoslovensku vojsku u Otadžbini, tj. skinuti masku i prikazati se u pravoj boji.<ref>Векослав А. Фаркаш, »Не целивах га у руку«, »Књига о Дражи«, Виндзор, Канада, 1956, стр. 304–305.</ref>}} Potvrde da je JVuO od prvog dana u Beogradu imala značajno uporište u strukturama vlasti, tj. da je veliki broj činovnika Uprave grada Beograda i pripadnika SDS pomagao ravnogorskom pokretu, nalaze se i u svjedočenjima funkcionera kvislinškog aparata pred jugoslovenskim vlastima po završetku rata. Prema iskazu [[Nikole Gubareva]], koji se nalazio na čelu III odseka Specijalne policije Uprave grada Beograda, 90% službenika UgB podržavalo je rad četničkog pokreta.<ref>IAB, BIA, F. XII, P. 1, Gubarev Nikola.</ref><ref>Rade Ristanović, n. d., str. 478.</ref> Iz ugla beogradske policije, kooperaciju sa ravnogorcima najbolje opisuje [[Božidar Bećarević]], šef Antikomunističkog odseka SP UgB: {{izdvojeni citat|O zvaničnoj vezi i saradnji Specijalne policije kao celine sa organizacijama DM ne može biti ni govora, jer tako nešto nije postojalo, ali mislim da nije bilo ljudi ili ih je bar bilo malo, koji na ovaj ili onaj način nisu bili povezani sa raznim četničkim organizacijama i rukovodiocima. Mi smo Dražu Mihailovića smatrali za legalnog predstavnika jugoslovenske kraljevske vlade, koja je od saveznika bila međunarodno priznata i prirodno smo nastojali da se što čvršće sa njom povežemo. Ovo smo činili naročito mi iz IV odseka pošto smo se smatrali isključivo borcima protivu komunista, a takav naš rad bio je potpuno u skladu sa vladinom politikom koju je Draža u zemlju sprovodio ne samo po direktivama izbegličke vlade nego i angloameričkih vojnih i političkih predstavnika u njegovim štabovima. Mogu da kažem da su moji agenti i činovnici svuda veoma rado primani od četničkih organizacija i ovima svršavali mnoge poslove, kao što su: lažne isprave, putne objave, prenošenje oružja i municije, prenošenje propagandnog materijala, skrivanje četničkih rukovodilaca po stanovima i tome slično.<ref>IAB, OSB, istražni predmet Božidara Bećarevića, zapisnik o saslušanju od 14. jula 1949, str. 60.</ref><ref>Бранислав Божовић, Специјална полиција у Београду 1941-1944, Завод за уџбенике, Београд, 2014, стр. 595.</ref><ref>Радосав Р. Туцовић - Полицијски репресивни апарат нацистичке Немачке и његови домаћи инструменти: Анализа делатности Драгомира Јовановића и Аугуста Мајснера у окупираној Србији (1941–1944). Докторска дисертација, Филозофски факултет Универзитетa у Београду, 2021, стр. 187-188.</ref>}} Na [[Beogradski proces|suđenju Draži Mihailoviću]], upravnik grada Beograda [[Dragomir Jovanović]] je svjedočio da je 1943. stupio u neposredni kontakt sa majorom Aleksandrom Mihajlovićem, koji se nalazio na čelu Mihailovićeve organizacije u Beogradu. Dragi Jovanović tvrdi da se sa majorom Mihajlovićem „od kraja 1943. do konca sastao četiri do pet puta, i to uvek van Beograda“. Na pitanje predsjednika sudskog vijeća da li je sama SDS bila povezana sa majorom Mihajlovićem, Jovanović daje potvrdan odgovor: {{izdvojeni citat|Pretsednik: Pa je li Saša Mihailović, odnosno beogradska organizacija kojoj je na čelu Saša Mihailović, stupala u taj lični odnos sa SDS? Optuženi: Praktično SDS i Uprava grada Beograda je celo vreme vaspitana sa moje strane tako da u danom momentu može da posluži, kako sam ja pretpostavljao, nacionalnoj stvari i zbog toga nisam sprečavao tu vezu i znao sam da je uspostavljena ta veza preko tadašnjeg pukovnika Radulovića. Pretsednik: A je li sama straža bila povezana sa Sašom Mihailovićem? Optuženi: Bila je straža i kao organizacija i pojedinačno. Pretsednik: Da li je to trebalo da bude vojska kojom je određenog momenta trebalo da raspolaže Saša Mihailović? Optuženi: To je bila policija sa kojom je Saša Mihailović u danom momentu oslobođenja mogao da raspolaže po mojoj zamisli i po njegovoj.<ref name="Jovanović Dragomir-Dragi">{{cite web |url=http://www.znaci.org/00001/60_2_1.pdf |title=Miodrag Zečević: DOKUMENTA SA SUĐENjA DRAŽI MIHAILOVIĆU, Beograd 2001: Saslušanje optuženih |format=PDF |date= |accessdate=2014-03-16 |archive-date=2023-07-17 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230717115813/https://znaci.org/00001/60_2_1.pdf }}</ref>|[[Dragomir Dragi Jovanović]], upravnik grada Beograda}} [[Radomir Milinković—Džek]], pešadijski kapetan, koji je rukovodio obaveštajnom službom komande Beograda Draže Mihailovića, otkriven je i uhapšen 1942. godine od strane Specijalne policije. Po zahtevu rukovodstva ravnogorskog pokreta, Dragomir Jovanović je oslobodio Milinkovića iz zatvora. Kasnije je Milinković, pošto je došlo do otvorene saradnje ravnogorskog pokreta i Nedićevih vladinih institucija, dobio legalnu kancelariju na prvom spratu zgrade Beogradske opštine.<ref>[https://www.pisi.co.rs/content/logor-banjica-1941-1944-ii/ Sima Begović, Logor Banjica 1941-1944, knjiga II], Institut za savremenu istoriju, Beograd, 1989, str. 14.</ref><ref>Istorijski arhiv Beograda, fond monografije o Beogradu, inv. br. 8, I, str. 123—125; istražni predmet Dragomira Jovanovića.</ref><ref>Бранислав Божовић, н. д., стр. 337.</ref> Nakon okončanja rata, o radu obavještajne službe Komande Beograda na otkrivanju pristalica i saradnika NOP-a, Milinković je pred istražnim organima dao izjavu koja se u velikoj mjeri podudara sa svjedočenjima pripadnika bezbjednosno-policijskih struktura kvislinške uprave: {{izdvojeni citat|Glavnu službu obaveštenja po liniji komunizma vršila je ustvari Specijalna policija, tj. IV otsek njen, na čelu sa Paranosom, Bećarevićem i Grujičićem. Poslove u Beogradu svršavala je izgleda sama i samo o tome izveštavala bilo Vrhovnu komandu preko specijalnog delegata ili preko beogradske grupe korpusa preko nekoga od svojih ljudi... Za one slučajeve koji su bili izvan domašaja beogradske policije dostavljali su se izveštaji VK (Vrhovnoj komandi JVuO — nap.) preko Dražinog ličnog obaveštajnog organa u Beogradu Rajka Pavlovića... Svi beogradski korpusi imali su u svome sastavu i ponekog agenta Specijalne policije, koji su dostavljali njima sitnije i manje važne izveštaje, a ponekad, kada je bilo, i krupnijih. Specijalnih organa izvan sastava Specijalne policije za rad po liniji komunizma smatram da nije bilo, a po mome mišljenju nije ni trebalo jer je Specijalna policija bila toliko revnosna, da nije za ostale ostajalo ništa da rade... Spiritus rektor borbe protiv komunizma bila je, dakle, Specijalna policija sa svojim stručnim aparatom – IV odseka, a nosilac glavne borbe i dostavljač za račun prvenstveno VK bio je Rajko Pavlović.<ref>Izjava Radomira Milinkovića »Džeka« pred istražnim organima 1945. (M—572).</ref><ref name="ReferenceF">[https://znaci.org/00001/11_55.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje »OBAVEŠTAJNI CENTAR ŠTABA BR. 2«]</ref><ref>Бранислав Божовић, н. д., стр. 314.</ref>}} I [[Hermann Neubacher]], specijalni izaslanik njemačkog Ministarstva vanjskih poslova, svjedoči o privrženosti većeg dijela kolaboracionističke uprave pokretu Draže Mihailovića. Po [[Adolf Hitler|Hitlerovom]] naređenju, Hermann Neubacher je oktobra 1943. godine poslan u Beograd sa ciljem objedinjavanja svih antikomunističkih i [[Nacionalizam|nacionalističkih]] snaga, odnosno približavanja generalâ Mihailovića i Nedića. U svojim memoarima, pored ostalog, Neubacher zapisuje: {{izdvojeni citat|U Beogradu, međutim, sve državne institucije su bile pune Dražinih pristalica, pa je tako i vođa četnika veoma dobro znao šta se tamo događa. Tako je Mihailović odmah bio obavešten o mojim nastojanjima da se promeni politika prema Srbiji i o mojoj borbi protiv streljanja talaca. Zbog toga je on, logično, morao da vidi u meni čoveka sa kojim može da vodi koristan razgovor. U njegovom taboru ja sam odmah dobio dobru ocenu.<ref>[http://www.znaci.org/00001/172_7.pdf Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221015170611/https://znaci.org/00001/172_7.pdf |date=2022-10-15 }}, str. 161.</ref>}} Veleposlanik Neubacher je predložio i stvaranje ''Velikosrpske federacije'', koju bi činile [[Srbija]], [[Crna Gora]] i [[Sandžak]], na čijem čelu bi bio general Nedić, ali će, nakon sastanka sa [[Adolf Hitler|Hitler]]om i [[Joachim von Ribbentrop|Ribbentrop]]om u decembru 1943, ovaj prijedlog biti odbačen.<ref>Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN - Službeni list SCG, Beograd, 2005, str. 154-155.</ref> Četničko vođstvo u Crnoj Gori bilo je posebno zainteresovano za stvaranje „federacije“. U tome je pružilo podršku [[Narodnoj upravi]] (političko tijelo stvoreno od strane Nijemaca u jesen 1943. u koje su ušle brojne [[Velika Srbija|iredentističke]] pristalice, kao i članovi [[Crnogorska federalistička stranka|CFS]]; jedna vrsta kvislinške vlade u Crnoj Gori) i prihvatilo saradnju sa njom. U [[Podgorica|Podgorici]] je 30. i 31. decembra 1943, zajedno sa predsjednikom Narodne uprave [[Ljubom Vuksanovićem]], major [[Đorđije Lašić]] organizovao konferenciju kontrarevolucionarnih snaga kojoj je prisustvovalo oko 500 četničkih oficira koji su svi već bili pristupili saradnji s njemačkim okupatorom. Na konferenciji je, uz Vuksanovića, učestvovao i jedan broj članova Narodne uprave. Tom prilikom, usvojena je rezolucija kojom se zahtijevalo: {{izdvojeni citat|Da se svi članovi Narodne uprave odreknu svake partijsko-političke aktivnosti do potpunog uništenja komunizma, do svršetka rata... Da se u cilju efikasne borbe protiv komunizma stvori jedan jedinstveni antikomunistički srpski front s jedinstvenom komandom nad svim srpskim oružanim odredima, te u tom cilju, želimo, da general Nedić kao najstariji i kao najuvaženiji srpski oficir proširi svoju vlast i nad Crnom Gorom, jer je cio narod ovog kraja svestan svoje nemogućnosti da se sam pomaže i od komunizma brani. On očekuje spas od ovog jedinstva i od vojničkog starešine kakav je general Nedić.<ref>AII—T, X 1v—60 (44), Pismo majora Blaža Gojnića potpukovniku Petru Baćoviću iz januara 1944.</ref><ref>Dr Radoje Pajović, Kontrarevolucija u Crnoj Gori: Četnički i federalistički pokret 1941-1945, Istorijski institut SR Crne Gore u Titogradu, Obod, Cetinje, 1977, str. 455-456.</ref>}} [[Brigadir]] [[Krsto Zrnov Popović]], vođ [[Crnogorski komiti|Božićnog ustanka]] i komandant kvislinške [[Lovćenska brigada|Lovćenske brigade]], ostavio je, u zabilješkama koje je vodio za period od jula 1943. do marta 1944. godine, zapis o formiranju Narodne uprave na [[Cetinje|Cetinju]]. Popović piše o nemogućnosti da se trojica predstavnika Crnogorske (federalističke) stranke (kojoj je i sâm pripadao tokom [[1930-e|tridesetih]] godina, po povratku iz emigracije), budući u manjini, novembra 1943. nametnu kao vođstvo u Upravi: {{izdvojeni citat|Naši su u Upravi sve ispustili, predsjedništvo, pa čak i vojsku. Mobilišu se četnici i u policiji i u žandarmeriji, rovare, rade na sve strane. Stvaraju zavjere, špijavaju, zatvaraju federaliste koga god mogu i hoće. Šajkače svuda i znakovi prave Srbije. Stižu agenti iz Srbije, rodom Crnogorci. Govori se da Nedić šalje pare, razumije se vojnim putem, preko povjerenika. Pjevaju se pjesme [[Petar I Karađorđević|Petru I]] i Srbiji. Stanje sve nesnosnije...<ref>Вељко Сјеклоћа, ''Крсто Поповић у историјској грађи и литератури''. Друго допуњено издање (Едиција „Свједочанства“), Издавачко предузеће „Обод“, Цетиње, 2001, стр. 253.</ref>}} U depeši koju je 21. decembra 1943. godine poslao Vrhovnoj komandi JVuO, major Đorđije Lašić (pseudonim »Kocev«) pozvao je generala Dražu Mihailovića na „izmirenje“ sa generalom Nedićem, s obzirom da je „danas najpotrebnije jedinstvo i sloga“: {{izdvojeni citat|Moja je dužnost da Vam predočim, apelujem da se ovo izgladi u interesu spasavanja ostataka Srpskoga naroda, jer je danas najpotrebnije jedinstvo i sloga. Za neuspeh snosićemo svi odgovornost... Ako ovo ne uradimo uspeha nema. Sve političke struje odbaciti radi jedinstva. Ako ne može mirno upotrebiti silu. Odbaciti sve što nije borbeno. [...] Za Vaše izmirenje sa Nedićem pozdravio bi ceo Srpski narod jednodušno, jer samo u tome vidi jedini spas. Lašić.<ref name="ReferenceA">[https://znaci.org/00001/4_14_3_52.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 16-30. decembra 1943. godine]</ref>}} Prethodno, iz obavještajnog odjeljenja [[2. oklopna armija (Wehrmacht)|2. oklopne armije]] javljeno je početkom decembra da je general Mihailović zatražio od majora Lašića, koji je uz Pavla Đurišića bio jedan od glavnih četničkih komandanta u [[Drugi svjetski rat u Crnoj Gori|okupiranoj Crnoj Gori]], da se poveže sa srpskom kvislinškom vladom i generalom Milanom Nedićem: {{izdvojeni citat|Čovjek za vezu javlja 1. decembra: Draža Mihailović se trenutno nalazi u Sandžaku i dao je nalog majoru Lašiću da preko političke osobe ponudi Nediću svoju saradnju i time potvrdi svoje odvajanje od Londona. Lašić je želio posjetiti generala Keipera i ovo mu staviti do znanja. Lašić je zatražio od Arsa Petrovića da pripremi akciju i otputuje za Beograd.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=140&rec=313&roll=196 NARA, T313, Roll 196, frame no. 7456868.] <br /> ({{jez-njem|"7.12. meldet A.T. 174 : V–Mann meldet 1.12. : DM befindet sich z.Zt. in Sandzak und hat Mjr. Lasic den Auftrag gegeben, durch eine politische Person seine Mitarbeit Nedic anzubieten, womit er seine Trennung von London bestätigt. Lasic wollte General Keiper besuchen und ihm das zur Kenntnis bringen. Lasic hat Arso Petrovic ersucht, die Aktion vorzubereiten und nach Belgrad zu reisen."}})</ref>|Dodatak dnevnom izvještaju obavještajnog odjeljenja za 9. decembar 1943.}} U istom izvještaju je proslijeđena i poruka iz [[V SS brdskog korpusa]] od 8. decembra 1943, kojom obavještavaju svoje nadređene o namjeri slanja delegacije generalu Nediću i specijalnom izaslaniku Neubacheru od strane kapetana [[Milorad M. Popović|Milorada Popovića]], komandanta Nevesinjskog korpusa JVuO: {{izdvojeni citat|5.SS brd. kor. za PzAOK 2 (8.12.43): Četnički kapetan Popović javlja da je srpsko nacionalno stanovništvo istočne Hercegovine potpuno opljačkano i da mu prijeti glad. Ovi nepodnošljivi uslovi ozbiljno ugrožavaju postojanje ovog sloja. Srbi iz istočne Hercegovine žele da pošalju deputaciju ambasadoru Neubacheru i generalu Nediću u Beograd i pitaju se da li i na koji način to može biti.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=139&rec=313&roll=196 NARA, T313, Roll 196, frame no. 7456867.] <br /> ({{jez-njem|"8.12. V.SS.Geb.A.K. meldet : Cetnik–Hauptmann Popovic meldet, dass serbisch national gesinnte Bevölkerung der Ost–Herzegovina vollkommen ausgeplündert und vom Hunger bedroht ist. Durch diese untragbaren Zustände ist die Existenz dieser Schicht ärgstens bedroht. Die Serben der Ost–Herzegovina wollen Deputation zu Gesandten Neubacher und General Nedic nach Belgrad senden und fragen an, ob und auf welchem Wege dieses geschehen kann."}})</ref>|Dodatak dnevnom izvještaju obavještajnog odjeljenja za 9. decembar 1943.}} Kada je riječ o [[Istočna Hercegovina|istočnoj Hercegovini]], već u jednom njemačkom izvještaju iz prve polovine oktobra 1943. data je detaljna analiza okolnosti u kojima živi poglavito srpsko stanovništvo u ovoj oblasti. Nakon [[Kapitulacija Italije|kapitulacije Italije]] i zauzimanja njihove bivše okupacione zone od strane njemačkih trupâ, obavještajni oficiri [[7. SS dobrovoljačka gorska divizija Prinz Eugen|7. SS dobrovoljačke brdske divizije Prinz Eugen]] zapažaju da je raspoloženje hercegovačkih Srba (čiji se „najveći broj muških predstavnika i danas nalazi u četničkim redovima“) prevashodno uslovljeno zasićenošću ratom, tj. vojnim i političkim problemima. Ipak, kako navode njemački obavještajci, četničkom je vođstvu »borba protiv bandi« i dalje predstavljala osnovnu preokupaciju: {{izdvojeni citat|Kako ne bi zaostajalo za bandama, vođstvo hercegovačkih četnika je izgleda bilo odlučno paktirati sa svakim od koga se može nadati da će im pružiti olakšanje u borbi protiv komunizma. Ovo olakšanje se prvenstveno očekuje od njemačkog Wehrmachta. Viši četnički rukovoditelji su iznova tražili kontakt s divizijom i molili za podršku u borbi protiv bandi. Sam [[Dobroslav Jevđević|Jevđević]] je želio priznati [[Nezavisna Država Hrvatska|hrvatsku državu]] ako bi time mogao doći do bilo kakvog dogovora s njemačkim Wehrmachtom u pogledu borbe protiv komunizma. Vrijedi napomenuti i da se veliki dio hercegovačkih četnika, uključujući i starješine, zakleo na vjernost generalu Nediću i da je težio pripajanju Srbiji. Putovanje srpskog premijera u [[Adolf Hitler|Führer]]ov glavni štab pratila je ova grupa s velikim zanimanjem.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1332&rec=314&roll=554 NARA, T314, Roll 554, frame no. 001326.] <br /> ({{jez-njem|"Die serbische Bevölkerung der Ost–Herzegowina, deren männliche Vertreter auch heute noch zum grössten Teil in den Reihen der Cetniks zu finden sind, ist zum grössten Teil kriegsmüde und nimmt allen politischen und militärischen Ereignissen gegenüber eine abwertende Haltung ein. Die Banden werden z.Zt. noch immer als Feind Nr. 1 angesehen, insbesondere von der Führung, die in der Bekämpfung der Banden in Hinblick auf eine allierte Landung und der Möglichkeit einer Entstehung des früheren Jugoslawiens in erster Linie eine innenpolitische Notwendigkeit sieht. Um gegenüber den Banden nicht ins Hintertreffen zu geraten, scheint die Führung der herzegowinischen Cetniks entschlossen zu sein, mit jedem zu paktieren, von dem sie sich eine Entlastung in Kampf gegen den Kommunismus erhoffen kann. In erster Linie wird diese Entlastung seitens der deutschen Wehrmacht erwartet. Höhere Cetnik–Führer haben wiederholt Verbindung zur Division gesucht und um Unterstützung in Kampf gegen die Banden gebeten. Jevdjević wollte selbst den kroatischen Staat anerkennen, wenn er dadurch zu irgendeiner Abmachung mit der deutschen Wehrmacht bezüglich des Kampfen gegen des Kommunismus kommen könnte. Bemerkenswert ist die Tatsache, dass ein grosser Teil der herzegowinischen Cetniks, darunter sich höhere Führer, sich zu General Nedić bekennt und einen Anschluss an Serbien erstrebt. Die Reise des serbischen Ministerpräsidenten ins Führerhauptquartier wurde seitens dieser Gruppe mit grossen Interesse verfolgt."}})</ref>|Procjena situacije štaba 7. SS divizije Prinz Eugen za mjesec septembar 1943. godine}} O entuzijazmu kod stanovnika istočne Hercegovine naklonjenog četnicima za priključenje Nedićevoj Srbiji piše i major [[Petar Baćović]] (pseudonim »Nav-Nav«) u depeši pristigloj 30. XII 1943. u VK JVuO: {{izdvojeni citat|Narod neće moći izdržati bez pomoći u hrani. Ovu pomoć primiće od svakog ko mu je pruži jer su u pitanju familije za koje se, uostalom, borba i vodi. Nemci su proneli glas da će istočna Bosna i Hercegovina se priključiti Nediću. Svi govore: »Neka samo dođe i zavede vlast i red, a mi znamo što smo. Nama je potrebno mira i hleba, jer se više ovako ne može voditi borba sa svim neprijateljima, a pomoći nema ni odkuda«.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_52.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 16. do 23. decembra 1943. godine]</ref>}} Iz izvještaja [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|15. brdskog armijskog korpusa]], koji obuhvata period od 1. decembra 1943. do 10. januara 1944. godine, može se zaključiti i da vojvoda [[Uroš Drenović]], četnički zapovjednik u [[Bosanska Krajina|Bosanskoj Krajini]], održava vezu sa generalom Milanom Nedićem: {{izdvojeni citat|Drenović, vođa četnika jz. od Banje Luke, namjeravao je otići za Srbiju. Kao razlog, naveo je iznova oživljeni ustaški teror, i njegovo toleriranje od strane njemačkih vlasti. Plan je do sada ostao neizvršen. Veze s Nedićem i Mihajlovićem mogu se smatrati sigurnima. Borbena vrijednost četnika pri komunističkom [[Prva banjalučka operacija|napadu na Banju Luku]] se pokazala kao mala. Uz samo jedan izuzetak, postigli su dobre rezultate u izviđanju.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1088&rec=314&roll=563 NARA, T314, Roll 563, frame no. 001079.] <br /> ({{jez-njem|"Drenovic, der Führer der Cetniks SW Banja Luka, beabsichtigte nach Serbien zu gehen. Als Grund gab er den neu auflebenden Ustaschaterror und seine Duldung durch dtsch. Stellen an. Der Plan blieb bisher unausgeführt. Verbindungen mit Nedic und Mihajlovic dürfen als sicher gelten. Der Kampfwert der Cetniks beim komm. Angriff auf Banja Luka war gering. Sie leisteten mit einer Ausnahme allein gute Dienste bei der Aufklärung."}})</ref>|Izvještaj Obavještajnog odjeljenja 15. brdskog korpusa za period od 1. decembra 1943. do 10. januara 1944 (12. I 1944.).}} Takođe, 26. decembra 1943. vojvoda Drenović se sastao sa poručnikom Kirchnerom iz Wehrmachtove [[Brandenburger|divizije Brandenburg]]. Tom prilikom, pominjala se mogućnost odlaska komandanata bosanskih četnika za Srbiju i stavljanja na raspolaganje Milanu Nediću: {{izdvojeni citat|Drenović moli za dozvolu da evakuiše familiju u Beograd, pod njemačku zaštitu; [[Vukašin Marčetić|Marčetić]] također moli za propusnicu za put u Srbiju, gdje se želi staviti na raspolaganje Nediću. U razgovoru se pomenula mogućnost stvaranja Srpske legije pod njemačkom komandom; četnici su ovu mogućnost oduševljeno pozdravili. Također su izrazili spremnost da se, poslije uništenja komunizma u Bosni, bore u Rusiji; jedini uslov je da ova jedinica bude sastavljena isključivo od Srba.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=233&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frame no. 000229.]</ref>|Izvještaj sa sastanka poručnika Kirchnera i Uroša Drenovića u Karanovcu na dan 26. decembra 1943 (27. decembar 1943.).}} [[Boško N. Kostić]], lični sekretar [[Dimitrije Ljotić|Dimitrija Ljotića]], bilježi u svojoj memoarskoj knjizi ''Za istoriju naših dana'', izdatoj 1949. godine u [[Lille]]u, kako su tokom 1943. i 1944. godine intenzivirani kontakti između zvaničnika kvislinških vlasti u Srbiji i pripadnika četničkog pokreta s teritorije marionetske [[Nezavisna Država Hrvatska|Nezavisne Države Hrvatske]]. Prema Kostićevim navodima, tada je pri štabu Srpskog dobrovoljačkog korpusa uspostavljen bio i ''Spoljni otsek'', koji je imao za cilj da pomaže četničkim jedinicama van teritorije okupirane Srbije: {{izdvojeni citat|U toku 1943. i 1944. naročito su žive veze Beograda i četnika iz Bosne, Hercegovine, Dalmacije, Like i drugih krajeva. Redovno dolaze i kuriri i odmah stupaju u vezu sa đeneralom Nedićem i D. Ljotićem, ostaju izvesno vreme u Beogradu i vraćaju se potom u svoje krajeve, svojim jedinicama... Štab Srpskog Dobrovoljačkog Korpusa bio je postao prihvatilište četnika i iz drugih naših krajeva, iz Like, Dalmacije, Bosne, Sandžaka... U štabu je bio osnovan takozvani Spoljni otsek kome je bio zadatak da prihvata, zbrinjava i pomaže četnike za vreme njihova boravka u Beogradu i da ih svojim kanalima prebacuje, posle svršena posla, na njihovu teritoriju. Spoljni otsek je dobijao od Srpske vlade novčana sretstva i slao ih u pojedine naše krajeve, nabavljao je, u granicama svojih mogućnosti, i oružje za četnike izvan okupiranog područja Srbije... Cilj je bio, da se ojačava i produbljuje ideja o potrebi jedinstvene nacionalne borbe na celom području srpskog naroda. Četnici, van okupiranog područja Srbije — tamo gde su se nalazili izmedju dva žrvnja, ustaškog i komunističkog, — vapili su za takvom borbom. I svi odreda osudjivali su svaku isključivost i netrpeljivost. Za njih su djeneral Draža Mihajlović, djeneral Milan Nedić i Dimitrije Ljotić vršili isti veliki narodni posao i stoga su smatrali kao nešto sasvim prirodno da posete i Nedića i Ljotića u Beogradu kad su posetili djenerala Dražu Mihajlovića na Ravnoj Gori ili na nekom drugom mestu u srpskim planinama.<ref>Boško N. Kostić, Za istoriju naših dana - Odlomci iz zapisa za vreme okupacije, Lil (Francuska), 1949, str. 139–142.</ref>}} == Saradnja sa Nedićevom vladom 1944. == {{main|Bitka za Srbiju 1944.|Sporazum Nedića i Mihailovića 1944.}} {{izdvojeni citat|Da ojačamo položaj Nedića, bilo je u planu da Crnu Goru priključimo Srbiji. Crna Gora, koja je na početku i bila četničko leglo, izgledala je kao najpogodnije tlo odakle bi moglo da započne sakupljanje antikomunističkih snaga. Na zahtev Nojbahera, mi smo oslobodili jednog od četničkih vođa iz Crne Gore i ponudili smo mu da organizuje antikomunističke snage u njegovom kraju. On je za protivuslugu zamolio da Nemci puste iz zatvora 2.000 njegovih četnika. Nemačka komanda za Jugoistok podržala je 6. januara 1944. taj predlog i, uz saglasnost Hermana Nojbahera, odobrila, da se prvo oslobode 500 pristalica Pavla Đurišića. Hitler je, međutim, 10. januara 1944. odbacio taj plan. Krajem januara 1944, međutim, pokret Draže Mihailovića opet je krenuo drugim smerom. 26. januara 1944. održan je na Ravnoj gori [[Kongres u selu Ba|četnički kongres]], na kome je Mihailović prisutne delegate pozvao na borbu protiv okupatora. Ono što nam je posebno izgledalo opasno, da je sve češće dolazilo do saradnje između legalnih srpskih snaga Nedića i četnika, koji su ponovo ojačali. Time je kod Nemaca ugled Nedića pao.<ref name="Živković"/>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta (Srbija i Mihailović zimi 1943/44.)}} {{izdvojeni citat|Nasuprot našem nacionalnom frontu postoji samo jedan – drugi front a to je komunistički. '''Sve naše oružane snage sa nacionalnim četnicima moraju se ujediniti'''... Sutra mora doći ne do podvojenih formacija, nego do jedne Srpske vojske koja će biti u jednoj ruci i raditi za spas Srpstva... I do sada među nama nacionalistima postojao je prećutan sporazum, a sada mora doći do formalnog sporazuma, jer smo mi svi sinovi jedne zemlje. Gde još postoje neke oštrice izglađujte ih. Ako ne budemo danas, a naročito sutra, jedna duša i jedno telo znajte, mi ćemo propasti.<ref>Nebojša Stambolija, Srpska državna straža 1942-1944. Doktorska disertacija, Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu, 2019, str. 238–239.</ref>|General [[Milan Nedić]], o potrebi stvaranja „jedinstvenog nacionalnog fronta svih nacionalnih snaga u borbi protiv komunista“, jul–avgust 1944.}} {{izdvojeni citat|Političku slogu Nedić-Draža Mihajlović treba posmatrati kao činjenicu.<ref>{{Cite web |title=ZABELEŠKA OBAVEŠTAJNOG ODELJENJA KOMANDE JUGOISTOKA OD 18. AVGUSTA 1944. POVODOM PONUDE DRAŽE MIHAILOVIĆA ZA SARADNJU U BORBI PROTIV JEDINICA NOVJ |url=http://www.znaci.org/00001/4_14_4_229.htm |access-date=2022-08-09 |archive-date=2022-10-15 |archive-url=https://web.archive.org/web/20221015183044/https://znaci.org/00001/4_14_4_229.htm }}</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=576&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000571.] <br /> ({{jez-njem|"Politische Einigung Nedic/D.M. ist als Faktum zu betrachten."}})</ref>|Zabeleška obaveštajnog odeljenja komandanta Jugoistoka od 18. avgusta 1944. povodom ponude Draže Mihailovića za saradnju u borbi protiv NOVJ}} Prvog dana 1944. godine, Okružno načelstvo u [[Užice|Užicu]] obavijestilo je svoje nadležne u Beogradu da se u tom kraju obje strane, tj. četnici i njemačka okupaciona sila, pridržavaju [[Ugovori o saradnji četnika i Wehrmachta|ugovora potpisanih krajem 1943]]: {{izdvojeni citat|Pripadnici D.M. pokreta, koji su organizovani u borbi protiv partizana, održavaju i nadalje kontakt sa nemačkim trupama i vojnim vlastima, neposredno i preko komandanata SDS-a u Užicu.<ref>AVII, Nedićeva arhiva, 25-1-18.</ref><ref>[http://www.znaci.org/00001/172_1.pdf Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221015170611/https://znaci.org/00001/172_1.pdf |date=2022-10-15 }}, str. 18.</ref>}} O prvim pozitivnim efektima potpisivanja četničko-njemačkih sporazuma po organizaciju JVuO na [[Kosovo|Kosovu]], major [[Radoslav Đurić]] (pseudonim »He-He«) javlja [[Dragoljub Mihailović|Draži Mihailoviću]] u depeši od 9. januara 1944: {{izdvojeni citat|U [[Kosovska Mitrovica|Mitrovici]] je oslobođeno 60 naših političkih krivaca. Građanstvo je klicalo doslovno pred Nemcima. Živeo Draža Mihailović, živeo Nedić. Nemci su uhvatili neke vojnike [[Radomir Cvetić|Cvetića]] i [[Dragutin Keserović|Keserovića]] sa oružjem i odmah ih pustili. Nedić izdao naredbu da se naši ljudi slobodno mogu njemu javiti bez ikakve odgovornosti. Iz drugog kosovskog korpusa pobeglo je 5 naših vojnika Nediću.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_58.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 14. januara 1944. godine]</ref>}} O javnom ispoljavanju podrške pučanstva četničkom pokretu u nazočnosti okupatora, Vrhovna komanda Jugoslovenske vojske u otadžbini bila je obaviještena i 26. januara od strane »Saše«, tj. majora [[Aleksandra Mihajlovića]], komandanta Beograda JVuO, koji navodi da se slična manifestacija održala u [[Istočna Srbija|istočnoj Srbiji]]: {{izdvojeni citat|U [[Zaječar]]u održan jedan veliki zbor 22 ov. m. u prisustvu Nemaca. Rečeno je da ima tri vlade koje se bore za spas srpskog naroda i to: vlada u [[Kairo|Kairu]], sa [[Petar II Karađorđević|Kraljem Petrom]], đenerala Nedića i Draže Mihailovića. Kad je narod čuo u najvećem oduševljenju pozdraviše Dražu Mihailovića i to u prisustvu Nemaca, koji su izjavili da će skoro napustiti Srbiju. Čika Uroš.<ref name="ReferenceG">[https://znaci.org/00001/4_14_3_67.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 15. do 31. januara 1944. godine]</ref>}} U depešama poslatim 14. i 16. januara 1944. kapetan [[Nikola Kalabić]] (pseudonimi »Ras-Rasa« i »Švarc«) informiše generala Mihailovića o žestokim [[Bitka za Ivanjicu januara 1944.|borbama za Ivanjicu]] koje se vode protiv [[2. proleterska divizija NOVJ|2. proleterske]] i [[5. krajiška divizija NOVJ|5. krajiške divizije NOVJ]]. Kalabić piše da se snage JVuO bore rame uz rame sa okupatorima i kvislinzima: {{izdvojeni citat|(14. I) 2700 Bugara otišlo na položaj prema partizanima. Sada se na položaju nalaze snage četničke i poljske straže. <br /> (14. I) U borbi kod Ivanjice poginula 55 partizana, 40 zarobljeno, a mnoge su sami poneli i sakrili. Poljske straže poginulo 20, Bugara 9, a jedan nemački oficir ranjen na pet mesta. Ivanjica je stradala od artiljerije i građanstvo je prilično stradalo. Komunisti oterali i pobili 5 Nemaca iz feldžandarmerije. Pored toga oterali jednog pomorskog kapetana, apotekara i nešto poljske straže. <br /> (16. I) Na Javoru kod Kušića i Katića još se vodi borba između komunista s jedne i četnika, poljske straže, Nemaca i Bugara s druge strane. Komunista ima oko 3500. Opkoljeni su i sada bi trebalo dotući ih.<ref name="ReferenceG">[https://znaci.org/00001/4_14_3_67.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 15. do 31. januara 1944. godine]</ref>|Kapetan [[Nikola Kalabić]], komandant [[Korpusa Gorske garde JVuO]]}} Inspektor četničkih trupa pukovnik [[Jevrem Simić]] (pseudonimi »Stipe« i »Drška«) obavještava Vrhovnu komandu JVuO 17. januara te godine da se povezao sa funkcionerima Nedićeve [[Nacionalne službe rada za obnovu Srbije]]. Pukovniku Simiću su se pridružili i delegat JVuO u [[Istočna Srbija|istočnoj Srbiji]] i jedan od Mihailovićevih najbližih saradnika od početka rata potpukovnik [[Dragoslav Pavlović]], kao i major [[Aleksandar Mihajlović]], komandant Beograda JVuO: {{izdvojeni citat|Inženjer major Simić iz nacionalne službe u Beogradu do danas meni nepoznat, tražeći vezu sa Pavlovićem došao meni i javio: sa Pavlovićem imao sastanak 20. novembra u Sibnici na Homolju i ovaj ga angažovao za pregovore sa Nedićem rekavši: Ovo što Vam govorim, govorim Vam kao da govori Draža. Ukratko zadatak mu je da u tvoje ime pregovara sa Nedićem, da Nedić daje novac za nas. Da može javno da te grdi, da on čuva Beograd, a Draža zemlju i još slično. Simić je imao više sastanaka sa Nedićem, donosi izveštaj i želi da po razgovoru sa Pavlovićem ide k tebi. Ja sam mu rekao da čeka dok preko tebe ne dobijem odgovor Pavlovića. Sumnjam da si ti Pavloviću dao ovaj zadatak, jer da treba sa Nedićem pregovarati, dao bi meni, pošto sam bliži. Pavlović mu je dao naziv šifre i naredio da se preko Saše javlja i traži vezu. Odgovori da znam šta Simiću da kažem. Mnogo priča o neredu kod naših u Beogradu. Veli, ranije je sarađivao sa [vojvodom] Tribrođaninom iz Homolja.<ref name="ReferenceG">[https://znaci.org/00001/4_14_3_67.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 15. do 31. januara 1944. godine]</ref>}} 13. januara 1944, pukovnik Simić javlja generalu Draži Mihailoviću da se jedinice JVuO i SDS zajedno bore protiv NOVJ i u rejonu [[Aranđelovac|Aranđelovca]] i [[Lazarevac|Lazarevca]]: {{izdvojeni citat|U [[Velika Ivanča|Velikoj Ivanči]] grupa crvenih oko 300 opkoljena od Rasovih [Kalabićevih — prim.] trupa i straže. Borba se čuje i oko Aranđelovca. Rezultat još ne znam. Telefonom javljeno: Oko [[Arilje|Arilja]] i Ivanjice ogorčene borbe, učestvuju i švapski tenkovi. Ovi i našima dali municiju za borbu. Avijacija greškom pobila dosta Bugara i komandanta u Lisanskoj klisuri, ubili 150 partizana. Tvoj Drška.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_58.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 14. januara 1944. godine]</ref>}} Pukovnik Simić implicitno podsjeća na kolaboraciju ravnogoraca sa kvislinškim strukturama kroz [[Legalizacija četnika u Srbiji|legalizaciju četnika u Srbiji]] (ali i nakon razoružavanja legalizovanih odredâ), sugerirajući Vrhovnoj komandi JVuO da u njegovoj zoni odgovornosti dođe do obustave ove prakse: „Upravo danas Paloša [potpukovnik Miodrag Palošević — prim.] teram na posao i pored dva naređenja nije još otišao u avalski korpus... Avalskom korpusu naredio sam da uz pomoć Paloša obrazuje jurišne brigade i ilegalne starešine da budu, a ne Nedićevi oficiri. Objasnio sam da sada nije starešina nad korpusom i da je korpus samostalan u svakom pogledu.“ U trenutku kada još nije bio poznat ishod [[Hermann Neubacher|Nojbaherove]] inicijative o formiranju ''Velikosrpske federacije'', četničko vođstvo računa na ovu mogućnost i pokušava profitirati iz te političke kombinacije. 22. januara 1944, potpukovnik [[Petar Baćović]] (pseudonim »Nav-Nav«) obavještava<ref name="ReferenceG">[https://znaci.org/00001/4_14_3_67.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 15. do 31. januara 1944. godine]</ref> generala Mihailovića o povezivanju četnika u [[Crna Gora|Crnoj Gori]] i [[Sandžak]]u sa sljedbom [[Dimitrije Ljotić|Dimitrija Ljotića]]: {{izdvojeni citat|Dolaskom Srbijanske vojske u Crnu Goru, jedinstvo Srpstva dolazi sve više do izražaja. Svuda se manifestuje nerazdvojenost Srbije i Crne Gore. To znatno pojačava duh za borbu protiv komunista. Dolaskom Ljotićevih »Belih Orlova« oseća se živa akcija među Ljotićevcima u Crnoj Gori i ima izgleda, da će naročito po varošima uskoro postati opasnost za nas u toliko više, što okupljaju oko sebe sve one ličnosti, koje su kompromitovane svojim vezama sa okupatorima, Italijanima i Nemcima. Oni otvoreno prete da će okupatoru prestaviti svakoga onog, koji ne bude sa njima. Svi vojni komandanti primili su saradnju sa Nemcima u borbi protivu komunista i potpisali poznatu obavezu... Da li da naši ljudi stupaju u [kvislinšku] žandarmeriju ili ne?}} Četnički komandant piše 24. januara 1944. vojvodi [[Momčilo Đujić|Momčilu Đujiću]]: „Izgleda da će Sandžak i Crna Gora biti priključeni Srbiji“. Istog dana, depešom je poslat i njegov odgovor potpukovniku Petru Baćoviću: {{izdvojeni citat|Da li su već stigli u Crnu Goru neki Nedićevi ili Ljotićevi odredi i kuda. Neće oni prestavljati veliku opasnost za nas. Jedinstvo srpstva treba i sa naše strane što više da se ističe i nerazdvojivost Crne Gore i Srbije. Borbu protiv komunista moramo voditi svim srestvima... Sa Ljotićevcima treba taktizirati, ali mi ne možemo ići njihovim putem... Svi komandanti, sa malim izuzetkom, sigurni su ljudi. Ako se na drugi način ne može doći do oružja izvesni delovi mogu stupiti u žandarmeriju, stim da polože zakletvu i pobegnu u pogodnom momentu.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_69.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 23. januara do 4. februara 1944. godine]</ref>|General [[Dragoljub Mihailović]]}} Od delegata VK JVuO za Crnu Goru, [[Boka kotorska|Boku]], Sandžak i [[Albanija|Albaniju]] majora [[Sava Vukadinovića]] (pseudonim »Dra-Dra«), koji će od proljeća 1944. biti načelnik štaba [[Pavle Đurišić|Pavla Đurišića]], 1. februara stiže potvrda o skorom dolasku srpskih kvislinških jedinica, kao pomoć crnogorskim četnicima u borbi protiv snaga NOVJ: {{izdvojeni citat|U Crnoj Gori se sa nestrpljenjem očekuje dolazak Nedićevih trupa koji je najavljen. Sprema im se doček. Dolaskom je narod oduševljen ne zbog simpatije naroda prema Nediću, već zbog toga što se dolaskom trupa Crna Gora nalazi ponovo uz bratsku Srbiju i time se manifestuje zajednička borba Srpstva protiv komunista. Dolaskom trupa pojačaće se moral Crnogoraca i rešenost za borbu do uništenja komunista, a u potpunosti [[Lovćenska brigada|zelenaše]] jednom za svagda likvidirati.<ref name="ReferenceI">[https://znaci.org/00001/4_14_3_74.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 11. februara 1944. godine]</ref>}} Pukovnik Jevrem Simić javlja 28. januara generalu Draži Mihailoviću da je major [[Dušan Janjić]], komandant Sremsko-slavonskog četničkog odreda i komandant Psunjskog korpusa,<ref>Zbornik NOR-a, tom XIV, knj. 3, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, str. 210.</ref> posjetio generala Nedića. Pukovnik Simić (»Stipe«) u depeši navodi: {{izdvojeni citat|Major Dušan Janjić, komandant našeg odreda u Banja Luci ponovo je bio [u] Beogradu i Božić proveo kod kuće. Nemci za ovo znali. Odlazio u kabinet Nedića. Tražio sam od Saše objašnjenje pošto mu je u kuću dolazio. Ovo me začuđuje. Znaš li ti šta treba ovo da znači.<ref name="ReferenceG">[https://znaci.org/00001/4_14_3_67.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 15. do 31. januara 1944. godine]</ref>}} Uz asistenciju lokalne SDS i prećutnu saglasnost njemačkih okupacionih vlasti, četnici Ivankovačkog korpusa JVuO su u noći između 1. i 2. februara 1944. godine izvršili [[Masakr u Pomoravlju|pokolj u tri grada u Pomoravlju]].<ref>Boško Živanović — Damnjan Popović — Miodrag Jovanović: ''Pomoravlje u narodnooslobodilačkoj borbi 1941—1945'', Svetozarevo 1961, str. 340—342.</ref> Potpukovnik [[Ljubomir Mihailović]] (pseudonim »Long«; nakon [[Legalizovani četnici|legalizacije]], bio je do polovine 1942. pomoćnik komandanta Srpske državne straže u [[Jagodina|Jagodini]]<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_2_10.htm Pismo komandanta Timočkog korpusa od 14. januara 1943. Branivoju Petroviću o potrebi zajedničke akcije protiv pripadnika Narodnooslobodilačke vojske na relaciji Zaječar—Niš]</ref>), komandant Velikomoravske grupe korpusa (VMGK), izvještava 17. februara generala Mihailovića i Vrhovnu komandu o rezultatima četničke akcije: {{izdvojeni citat|Noću između 1/2 - II preduzeo sam čišćenje komunista po varošima. Rezultat je ovaj: u Jagodini 17 muškaraca i 7 ženskih, u Ćupriji 9 muškaraca i 1 ženska, u Paraćinu 11 muškaraca i 1 ženska, svega 37 muškaraca i 9 žena. Sa ovim likvidirane su glavne vođe i organizatori. Neki komunisti su izmakli, ali su preduzete mere da se pohvataju. Narod je ovim zadovoljan. Načinom izvršenja pokazali smo prijateljima i neprijateljima našu snagu jedinstvo i organizatorsku sposobnost.<ref name="ReferenceB">[https://znaci.org/00001/4_14_3_84.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 13. do 29. februara 1944. godine]</ref>}} Nakon što je više četničkih komandanata u Srbiji potpisalo [[Ugovori o saradnji četnika i Wehrmachta|ugovore sa Wehrmachtom]], postala je saradnja stražara i „ilegalnih četnika DM“ pravilo, a ne izuzetak, tako da se pred Njemcima više nije ni pokušavala sakriti. O ovome vrlo ubjedljivo svjedoči i zvanični izvještaj Odeljenja za državnu zaštitu „o događajima u Srbiji od 11. do 17. februara 1944“: {{izdvojeni citat|Bilo je sukoba SDS kao i u okrugu zaječarskom u kojima su odredi Srpske vlade gotovo redovno pomagani od ilegalnih četnika DM, poražavali komuniste na svakom koraku. Ova jedinstvena akcija udruženih nacionalnih snaga dala je za poslednja dva meseca veoma zadovoljavajuće rezultate, tako da je u tome vremenu palo više komunističkih vođa poznatih još iz prvih dana njihove aktivnosti u Srbiji...<ref>Vojni arhiv, Nedićeva arhiva, 1–1/2–9, Pregled opšte situacije u zemlji po okruzima od 11. do 17. februara 1944.</ref><ref>Nebojša Stambolija, Srpska državna straža 1942-1944. Doktorska disertacija, Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu, 2020, str. 221.</ref>}} Već 1. februara 1944. godine, u izvještaju koji je okružni načelnik u [[Užice|Užicu]] uputio lično generalu Milanu Nediću, između ostalog, stajalo je sljedeće: {{izdvojeni citat|Pošto su poslednje partizanske horde potisnute iz okruga, zahvaljujući oružanoj akciji nemačkih i bugarskih trupa, naših odreda Srpske državne poljske i granične straže, pripadnici DM, u saradnji sa našim odredima SDS, učestvuju u svim borbama protiv partizana.<ref>Arhiv Srbije, Fond MUP, br. 2093, neregistrovano.</ref><ref>[http://www.znaci.org/00001/155_4.pdf Milan Borković, n.d.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230604192713/https://znaci.org/00001/155_4.pdf |date=2023-06-04 }}, str. II/295.</ref>}} 10. februara 1944. godine, u Vrhovnu komandu JVuO stiže više depešâ koje je poslao potpukovnik [[Ljubomir Jovanović Patak]] (pseudonim »Mihovil«), iz kojih se vidi da je ovaj četnički komandant iz [[Istočna Srbija|istočne Srbije]], prema uputima i uz znanje Draže Mihailovića, bio povezan s brojnim kvislinškim dužnosnicima. Konkretno, riječ je o generalu [[Panti Draškiću]], ministru u prvom sazivu Vlade nacionalnog spasa, uhićenom od strane Nijemaca baš zbog veza s JVuO; zatim jednom od čelnih ljudi SDS-a pukovniku [[Branimiru Živkoviću]]; te majoru [[Trifunu Mikiću]], bivšem načelniku štaba [[Četnici Koste Pećanca|Srpske Četničke Komande]] Koste Pećanca: {{izdvojeni citat|Pukovnik Branimir Živković načelnik štaba komande žandarmerije, na moj poziv pismom odgovorio je da želi da se ilegalizuje, o čemu je i Vas izvestio. Mislim da bi njegov dolazak kod nas dovukao veliki broj oficira, jer on uživa n[eograničeno?] poverenje, izrazio je želju da bude na ovom sektoru, trebalo bi mu poveriti veću komandu. Major Živojin Ristić, načelnik štaba pukovnika Pavlovića, obavestio me je da ste naredili da uhvatim vezu sa majorom Trifunom Mikićem, radi sastanka sa njim. Mikić je u redovima dobrovoljaca, verni saradnik Nemaca i naš otvoreni neprijatelj. Molim za izveštaj. [...] <br /> Đeneral Draškić, njegov tast moli za intervenciju, odnosno kome treba da se obrati u Beogradu radi njegovog oslobođenja.<ref name="ReferenceI">[https://znaci.org/00001/4_14_3_74.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 11. februara 1944. godine]</ref>}} Istog dana, u štab Draže Mihailovića stiže i telegram poslat od strane pukovnika Jevrema Simića. Pukovnik Simić (»Drška«) obavještava komandanta JVuO da je od kapetana [[Milana Medića]], zamjenika komandanta Gorske kraljeve garde (tj. Nikole Kalabića), saznao da komandant Beograda JVuO major Aleksandar Mihajlović i dalje održava vezu sa Ilijom Paranosom, potpredsednikom Beogradske opštine i bliskim saradnikom [[Dragomir Dragi Jovanović|Dragog Jovanovića]]: {{izdvojeni citat|Medić mi javlja: Saša bio sa njim u mojoj blizini. Došao autom iz Beograda sa Paranosom, pomoćnikom u opštini Dragog Jovanovića, koga pretstavlja kao našeg najjačeg saradnika. Otkuda sad ovo kad ja znam ko je i šta Paranos i kakvi su odnosi između njega i Dragog.<ref name="ReferenceI">[https://znaci.org/00001/4_14_3_74.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 11. februara 1944. godine]</ref>}} U vreme nešto intenzivnijih sukoba između četnika Draže Mihailovića i snaga nemačkog okupatora u pojedinim delovima Šumadije, naročito u kragujevačkom i mladenovačkom okrugu, od sredine februara do kraja maja 1944, dolazi do jednog naizgled paradoksalnog sastanka. Naime, u prvoj polovini marta 1944. u selu Vranići pokraj Čačka došlo je do sastanka između generala [[Miroslav Trifunović|Miroslava Trifunovića]], istaknutog člana Vrhovne komande JVuO, i predstavnika nemačkog okupatora Šterkera, na kome se razgovaralo o mogućnosti sporazuma između okupatora i četnika Draže Mihailovića u pogledu borbene saradnje protiv NOVJ, što bi podrazumevalo i naoružavanje četnika. Sastanku je prisustvovao i [[Milan Aćimović]], ministar unutrašnjih poslova u kvislinškoj vladi Milana Nedića.<ref>[http://www.znaci.org/00001/155_4.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, I-II, Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230604192713/https://znaci.org/00001/155_4.pdf |date=2023-06-04 }}, str. II/325.</ref> U izvještaju koji je 10. februara 1944. godine poručnik [[Jovan Pupavac]] (»Hugo«) poslao majoru [[Slavoljub Vranješević|Slavoljubu Vranješeviću]], komandantu Zapadne Bosne, kao jedan od razloga za napuštanje [[Dinarska divizija|Dinarske divizije]], Pupavac pominje i saradnju vojvode [[Momčilo Đujić|Momčila Đujića]] sa [[Dimitrije Ljotić|Dimitrijem Ljotićem]]. Pupavac, koji je i u depeši od 23. decembra 1943. VK JVuO ukazivao na prisustvo Ljotićevih izaslanika u štabu vojvode Đujića, ali i na činjenicu da je ljudstvo divizije u potpunosti u službi Njemaca,<ref name="ReferenceA">[https://znaci.org/00001/4_14_3_52.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 16-30. decembra 1943. godine]</ref> tvrdi da su ljotićevci veoma aktivni u Dinarskoj diviziji, te da se nalaze pod njemačkom zaštitom, kao i da Đujić ima puno povjerenje u njih: {{izdvojeni citat|U sastavu Dinarske oblasti, posle dolaska Nemaca, Ljotićevci su postali najaktivniji. Predstavnik njihov je Samodol Krešimir, Ljotićev sekretar za Dalmaciju. U Šibeniku imadu svoju komandu. Njihov je rad isti kao i u Srbiji i dolazi vrlo često do tuče između naših boraca i njih. Pop Đujić sve to tolerira i ako su oni pod komandom njegovom. Popovi kao Ljotićevci postali su vrlo aktivni od dolaska Nemaca, a na žalost ima ih dosta pošto su ih zaštitili Talijani za vreme uprave u Dalmaciji. Pop Đujić ih smatra najvećim saradnicima i oni zajednički rešavaju sve stvari.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_73.htm Izveštaj komandanta 1. brigade Bosanskokrajiškog četničkog korpusa od 10. februara 1944. komandantu korpusa o saradnji četnika i Nemaca u Dalmaciji]</ref>}} <div style="text-align:center;font-size:85%;"><gallery mode="packed" heights="200"> Ljotic i djujic.png|Dimitrije Ljotić i Momčilo Đujić sa saradnicima u Sloveniji, zima 1944/1945. </gallery></div> Pet dana nakon Pupavčeva izvještaja, sâm Momčilo Đujić (pseudonim »Dal-Dal«) javlja Draži Mihailoviću da je uspostavio kontakt sa Rokom Kalebom, pristalicom Ljotićevog [[ZBOR]]-a iz [[Dalmacije]]. Vojvoda Đujić traži od Mihailovića instrukcije za postupanje u vezi ponude za saradnju koju mu je upućena: {{izdvojeni citat|Poručio mi je, da želi sa mnom razgovarati po pitanjima koja se tiču sudbine srpskog naroda u ovim krajevima i uspostave veze između đenerala Mihailovića i Nedića i Ljotića. Naglasio je, da je radi toga ovamo poslat od Ljotića i da mora sačekati moj odgovor. Ukoliko smatrate za vajdu pošaljite mi potrebne instrukcije i ovlastite me za ovaj razgovor.<ref>Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XIV, knjiga 3: Dokumenti četničkog pokreta Draže Mihailovića septembar 1943. — jul 1944, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, dok. 84, str. 419.</ref>}} Ni sudski kapetan u Dinarskoj diviziji Ilija Jevtić nije bio ništa manje eksplicitniji kada je svojim nadređenim slao informacije o kolaboraciji pripadnika JVuO s okupatorom na teritoriji NDH a koja je nekad pripadala italijanskoj okupacionoj zoni. Kapetan Jevtić piše 20. februara 1944. majoru Slavoljubu Vranješeviću o četničkim odredima u [[Šibenik]]u, kao i u ostalim mjestima u [[Dalmacija|Dalmaciji]]: {{izdvojeni citat|Četnika ima u Šibeniku. To je posebna grupa četnika, koji imaju vođstvo Ljotićevaca, sem njihovog političkog prestavnika bivšeg narodnog poslanika Slavka Grubišića, lekara, iz Šibenika, koji me je uveravao da je on kao veliki [[Jugosloveni|Jugosloven]] i [[Hrvati|Hrvat]] i dušom i srcem za Dražu Mihailovića. Ova grupa četnika drži Dalmatinsko primorje naravno sa Nemcima, čije su snage minimalne i koji nadoknađuju svoju snagu četnicima. U Splitu u ovo vreme nije bilo četnika odn. četničke komande, mada su četnici i njihove starešine odlazile u taj grad. U Drnišu, Kninu, Gračacu, Zadru, Obrovcu i drugim manjim mestima ima četnika i njihove komande. Četnici stanuju u kasarnama zajedno ili u blizini nemačkih vojnika. Sve se akcije izvode zajednički, ali po naređenju Nemaca i njihovih oficira. Četnici su vodiči i prethodnice. Sem nekoliko sela u svim drugim mestima gde se nalaze Nemci tu se nalaze i četnici. A kada Nemci izvrše zauzimanje kakvog mesta starešine četničke prave sebi reklamu da su to četnici učinili odn. tako se to javlja Vrhovnoj komandi.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_78.htm Izveštaj kapetana Ilije Jevtića od 20. februara 1944. komandantu zapadne Bosne o svom radu i saradnji četnika i Nemaca u Dalmaciji i Lici]</ref>}} Na jednom skupu četničke emigracije, decenijama nakon Drugog svjetskog rata (vjerovatno početkom [[1990-e|90-ih]] godina), vojvoda Momčilo Đujić je o generalu Milanu Nediću izjavio sljedeće: „Milan Nedić je spasio više od pola miliona Srba i 80 hiljada djece srpske, koja su uspjela da pobjegnu sa [[Ustaše|ustaškog]] noža. Milan Nedić je imao tešku ulogu, braćo i sestre... Da je mene neko pitao u početku rata: 'Hoćeš sa Milanom Nedićem ili sa Dražom u šumu?' — ja ne bih išao uz Nedića. Ja bih otišao u šumu kod Draže, jer u šumi je bilo lako. Mi smo bili svoji gospodari — puška ti, puška mi! A u Beogradu je trebalo klanjati pred Nijemcima i spašavati Srbiju da je ne raskopaju Bugari, Mađari, Arnauti i ostali neprijatelji... Braćo i sestre, nemojte se varati, to Vam kaže vojvoda Đujić...“ O saradnji Mihailovićevih četnika sa Nedićevom vladom, vojvoda Momčilo Đujić kaže: „Draža je govorio: 'Pošalji svoje kurire u Beograd, u tu ulicu, i u tu kuću...' I u toj kući bio je ministar finansija [[Bogoljub Kujundžić]]{{efn|U prvom sazivu Nedićeve Vlade nacionalnog spasa (od 29. avgusta 1941. do 7. novembra 1942. godine), Bogoljub Kujundžić se nalazio na čelu Ministarstva poljoprivrede i ishrane, da bi od 10. novembra 1942. do kraja okupacije obnašao funkciju ministra pravosuđa.}}, i taj je ministar finansija iz Nedićeve vlade, iz Nedićeve kase slao, i na Ravnu goru i meni na Dinaru, pune vreće novaca: [[Ante Pavelić|Pavelićevih]] kuna, talijanskih lira, bivših [jugoslovenskih — prim.] dinara... Dakle, oni [Mihailović i Nedić — prim.] su radili zajedno, umrli su zajedno, i tako, braćo...“<ref>[https://m.youtube.com/watch?v=hmznK0Z_XX8 YouTube: Vojvoda Momcilo Djujic]</ref> Kakvo je raspoloženje vladalo u srpskim kvislinškim redovima vis-à-vis saradnje sa ravnogorcima, Draža Mihailović je informisan u depeši od 13. februara 1944.<ref name="ReferenceB">[https://znaci.org/00001/4_14_3_84.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 13. do 29. februara 1944. godine]</ref> od strane majora [[Vladimira Komarčevića]] (»Dum-Dum«), komandanta Kolubarskog korpusa: {{izdvojeni citat|Nedić u Beogradu sazvao sve komandante okružnih straža. Rekao im, sa Dražom pregovori privode se kraju i to će biti u redu. Komandanti se bunili zašto se Ljotićevcima daje sve, a straži ništa. Na ovo Nedić je zaplakao i uspeo da im objasni, zašto to mora tako da bude. Na jednoj večeri u Valjevu, Ljotić se u poverenju žalio svojim prijateljima da Dragi Jovanović pomoću Majsnera i drugih Švaba hoće da uzme vlast od Nedića. Dragi Jovanović uverava Švabe da im organizacija Dražina nije opasna, nego im je Nedić opasniji. On će ih u datom momentu udariti u leđa. Nedića štiti Nojbaher i neće Dragi Jovanović uspeti. Ljotić u Valjevu po završenim predavanjima skupio dobrovoljačke oficire i u poverenju rekao im: »Gospodo, vlast u ruke što čvršće. Dosta smo bili na dnu mora, sad moramo na površinu. Sa ovima se moramo obračunati.« Ovo se odnosi na nas. Dalje je kazao: »Sporazumevaju se sa Nemcima, a sa nama neće. Oni su prema tome osovina, a nas zovu peta kolona. U Beogradu možete nositi firmu Dražinu na grudima, Nemci neće da ih hapse«.}} Kroz dvije će nedjelje major Komarčević obavijestiti generala Mihailovića i Vrhovnu komandu JVuO i o svojevrsnoj Ljotićevoj ponudi upućenoj četnicima: {{izdvojeni citat|Po jednom čoveku Ljotić nam poručuje da sa nama neće primirje nego stalan mir i to znači da mi njemu priznamo rad sa okupatorom kao ispravan. Njihova uloga sa Nemcima da bude ravna našoj ulozi sa saveznicima i onda smo ravni. Po ovome trebao bi ovlašćen delegat od Čiče da govori. Podneću detaljan izveštaj. Major Komarčević.<ref name="ReferenceB">[https://znaci.org/00001/4_14_3_84.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 13. do 29. februara 1944. godine]</ref>}} [[Živorad Vukosavljević]] (pseudonim »Knap«), načelnik štaba Severnih pokrajina JVuO, tj. Komande [[Vojvodina|Vojvodine]] i [[Slavonija|Slavonije]], na čijem se čelu nalazio general [[Svetomir Đukić]], piše 17. februara 1944. četničkoj Vrhovnoj komandi da se sastao sa Milanom Nedićem (u depeši od prethodnog dana, Vukosavljević za generala Nedića koristi pseudonim »Otac«), kao i sa komandantom SDS generalom Jonićem te tvrdi da su mu oni ponudili svakovrsnu pomoć i saradnju: {{izdvojeni citat|Izvestio sam opširno o sastanku sa Nedićem i sa komandantom straže Jonjićem. Nedić traži stalnu vezu radi ujedinjenja srpskog fronta i daje sugestije za spasavanje Srba. Davaće obaveštenja i materijalnu pomoć. Veza da bude tajna, Jonjić se potpuno Vama stavlja na raspoloženje bez obzira na Nedića i on traži stalnu vezu a učiniće dosta u materijalnom smislu. Neke stvari mogu samo lično da Vam saopštim. Ostalo je za sada da Vam prenesem njihove želje i dobijem instrukcije. Šteta bi bilo ne iskoristiti ovo što nude.<ref name="ReferenceB">[https://znaci.org/00001/4_14_3_84.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 13. do 29. februara 1944. godine]</ref>}} General Mihailović (alias »Laz-Laz«) odobrava Vukosavljeviću da se iskoristi veza sa Nedićem i Jonićem, budući da nakon šest dana naređuje: {{izdvojeni citat|Pitajte Dragoslava Pavlovića, da li je zaista slao jednog čoveka kod oca Srbije. Preko Vukosavljevića treba pumpati oca Srbije a da to ne zna Sveta Đukić. Neka Vukosavljević iskoristi i komandanta straže [Jonića — prim.] i oca Srbije [Nedića].<ref>Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XIV, knjiga 3, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, str. 428.</ref>}} Kapetan [[Miloš Vignjević]] (pseudonim »Azed«), načelnik Štaba Zlatiborskog korpusa JVuO, u depeši od 23. februara 1944. obavještava Vrhovnu komandu: {{izdvojeni citat|Nedić dodelio Pavlu Đurišiću i Lukačeviću 5 miliona dinara i 5 vagona žita, koje će se prebaciti vozom do Priboja. Opštine dobile naređenja iz Beograda da se prekinu odnosi sa četnicima D.M., tako glasi depeša. Nemački oficir za vezu u Užicama, Sigfrid izjavio jednom našem čoveku da se ovo odnosi samo na jednu jedinicu kod Beograda, a da ovde ostaje po starom. Ovaj korpus nije imao do sada nikakve veze sa okupatorom. Kapetan Vignjević.<ref name="ReferenceB">[https://znaci.org/00001/4_14_3_84.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 13. do 29. februara 1944. godine]</ref>}} Krajem februara 1944. godine, dvije čete iz sastava 1. bataljona [[Četvrta vojvođanska udarna brigada|4. vojvođanske NOU brigade]] pokušale su, prelazom u [[Mačva|Mačvu]] preko [[Sava|Save]], izvršiti napad na lokalne četničke jedinice i pripadnike kvislinške [[Srpske granične straže]] (SGS). Međutim, usljed jakog otpora četnika i graničara u utvrđenim ogradama i bunkerima, napad je odbijen, dok je gotovo 40 boraca 4. vojvođanske brigade poginulo. Kapetan [[Vojislav Tufegdžić]], komandant Cerskog korpusa JVuO, pretpostavljene je 2. marta izvijestio o ishodu borbe: {{izdvojeni citat|27 februara o.g. komunisti su ponovo izvršili prelaz u Mačvu kod sela Ravnja. Prelaz je trebao biti izvršen sa jačim snagama, ali je od naših delova i graničara primećen na vreme, te je uspeo samo izvestan deo da se prebaci, jer je još dok su bili na vodi, na njih otvorena jaka vatra iz automatskih oružja, te su im nanešeni veliki gubitci. Sa prebačenom grupom vođena je duža borba, u kojoj je poginulo - izbrojano 42 komunista i 29 zarobljeno, od kojih i dve žene. Ostatak je razbijen i nateran ponovo na reku te su se mnogi još i podavili. Zarobljeni komunisti su odmah na licu mesta pobijeni. Naši delovi nisu imali gubitaka u opšte, dok je poginulo 2—3 graničara i njihov komandant poručnik Bogić, inače odličan oficir iz naše organizacije. Nemci i dobrovoljci iz Šapca u opšte nisu krenuli u ovu borbu. Tako su komunisti i ovog puta dobili dobru lekciju i baš na terenu gde su mislili da imaju svojih pristalica.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_85.htm Izveštaj komandanta Cerskog korpusa od 2. marta 1944. o borbama protiv delova 4. vojvođanske brigade kod s. Ravnje]</ref>}} Nekoliko sedmicâ ranije, i major [[Dragoslav Račić]] (pseudonim »Jo-Jo«), komandant Cersko-majevičke grupe korpusa JVuO, izvještava o prebacivanju mačvanskih partizana iz [[Semberija|Semberije]] u [[Zapadna Srbija|zapadnu Srbiju]]: {{izdvojeni citat|Noću između 8/9 -II- prebacile su se jače komunističke snage iz Semberije u Mačvu kod sela Badovinaca. Sa letećim brigadama krećem za Mačvu. Žandarmerija [tj. SDS — prim.] se već bori. Naredite Komarčeviću da prikupi sve snage i bude spreman za pokret. Svakoga dana javljaću situaciju.<ref name="ReferenceI">[https://znaci.org/00001/4_14_3_74.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 11. februara 1944. godine]</ref>}} O spremnosti kvislinških struktura na saradnju sa Mihailovićevim četnicima svjedoči i tekst Božidara Nedića, brata generala Milana Nedića, objavljen 24. marta 1944. godine u listu ''Novo vreme'', u kom se ističe jasan i nedvosmislen zaključak: {{izdvojeni citat|Kažite svakom ko vam kaže da ima još nedićevaca, dražinovaca, ljotićevaca da je to laž, jer od danas ima samo Srba, s jedne, i komunista, s druge strane.<ref>[http://www.znaci.org/00001/155_4.pdf Milan Borković, n.d.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230604192713/https://znaci.org/00001/155_4.pdf |date=2023-06-04 }}, str. II/326.</ref>}} U sličnom je tonu i general Milan Nedić poručivao srpskoj javnosti da napravi izbor između dvije strane. U tekstu pod naslovom “Glas Srbije”, objavljenom u listu „Srpski narod“ 8. aprila 1944. godine, on piše: {{izdvojeni citat|Grokću puške, štepuju mitraljezi, trešte bombe, gruvaju topovi. To je odgovor Srbije [[Josif Visarionovič Staljin|Staljin]]u, [[Winston Churchill|Čerčil]]u, [[Dušan Simović|Dušanu Simoviću]] i svima i starim i novopečenim crvenjacima. […] Na oružje, Srbi, svi složno protivu crvenih dušmana. […] Neka svima budu primer udružene srpske oružane snage, koje se bratski, rame uz rame bore u [[Ibarska dolina|Ibarskoj dolini]]. Gorko se srpski demon [[Josip Broz Tito|Tito]] prevario u računu. Padaju njegovi partizansko-oslobodilački redovi. Kose srpski mitraljezi njegove partizane i partizanke kao snoplje. […] Kao brat do brata bore se tu divovski jedan pored drugog srpski dobrovoljci, srpski stražari i srpski četnici.<ref>Olivera Milosavljević, Potisnuta istina. Kolaboracija u Srbiji 1941-1944. Helsinški odbor za ljudska prava u Srbiji, Beograd, 2006, str. 387.</ref>|General [[Milan Nedić]]}} Kapetan [[Predrag Raković]], komandant Drugog ravnogorskog korpusa JVuO, sastao se 21. marta 1944. sa [[Obersturmführer|obersturmführerom]] [[Schutzstaffel|SS]]-a Biermannom, njemačkim zapovjednikom [[Čačak|Čačka]]. Tom prilikom, kapetan Raković je okupacionom oficiru pružio „sigurne (pisane) garantije da ne postoje ni najmanje namere da se planira opšti ustanak“ ili sabotaže protiv Nijemaca, kao i da, što se jedinicâ JVuO tiče, na [[Područje Vojnog zapovednika Srbije|području Vojnog zapovednika Srbije]] i dalje važi primirje između četnika i okupatora. Pored toga, Raković je izrazio i „spremnost za borbu protiv komunista i izvan Srbije, uz isporuke municije“, uključujući tu i borbu „na drugim evropskim frontovima“. Sa svoje strane, obersturmführer Biermann je Rakovića, glede snabdijevanja četničkih trupa na frontu prema partizanima, uputio na lokalne postaje kvislinške policije (tj. Srpske državne straže): {{izdvojeni citat|Hiljadu četnika, koji se pominju u poslednjem dopisu (od 21. III), krenuće ovih dana. R.[aković] moli da stalno dobija vagone za prevoz već pripremljenih namirnica za četnike u borbi, i to od Čačka do odredišne stanice. Gospodin major Nisen (FK 610) naknadno će mu saopštiti da se u vezi s tim obrati potpukovniku Milovanoviću iz Okružnog pol.[icijskog] načelstva u Užicu, koji raspolaže tovarnim prostorom za četničke jedinice.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=281&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frames no. 000268—000269.] <br /> ({{jez-njem|"An präzisen macht Rakovic neuerlich im Auftrag von DM folgende: </br> 1.) Sichere (schriftliche) Garantie, dass die geringsten Absichten bestehen, einen allgemeinen Aufstand zu planen oder Sabotagemassnahmen durchzuführen. </br> 2.) Waffenstillstand im Territorium Serbien. </br> 3.) Bereitschaft zur Bekämpfung der Kommunisten gegen Überlassung von Munition, auch ausserhalb Serbiens. </br> 4.) Wunsch für eine Konferenz zwischen einem deutschen Bevollmächtigten und General Trifunovic. </br> Dazu habe er in den letzten Tagen wiederholt auf funkentelegrafischem Wege den Auftrag von DM erhalten. Die im letzten Schreiben (21.3.) erwählten 1000 Cetniks würden in diesen Tagen abmarschieren. R. bat, laufend Waggons für bereitgehaltene Nahrungsmittel für die kämpfenden Cetniks ab Cacak bis zum Zielbahnhof zu erhalten. Nach Rücksprache mit Herrn Major Niessen (FK 610) wird ihm mitgeteilt, dass er sich dieserhalb an Oberstltn. Milovanovic von der Pol.Kreisstelle Uzice wenden müsse, der über den Frachtraum für Cetnikeinheiten verfüge. Rakovic teilt ferner mit, dass im DM–Hauptquartier über die Fortschritte der Russen an der Ostfront Besorgnis bestünde. Die Cetniks stünden auch für den Kampf gegen den Kommunismus an anderen europäischen Fronten bereit."}})</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_269.htm Izveštaj Feldkomandanture u Čačku od 25. marta 1944. komandantu Jugoistoka o pregovorima sa komandantom 2. ravnogorskog korpusa]</ref>|Njemački izvještaj od 25. marta 1944. o pregovorima šefa Sicherheitdiensta u Čačku obersturmführera Biermanna sa kapetanom Predragom Rakovićem, komandantom 2. ravnogorskog korpusa JVuO}} Tokom 1944, pripadnici 2. gvozdenog puka SDS pod komandom pukovnika [[Radovana Kusovca]] i pripadnici okružnog odreda SDS iz [[Leskovac|Leskovca]] pod komandom majora [[Aleksandra Stikića]] bili su nosioci terora nad stanovništvom [[Južna Srbija|južne Srbije]] koje je bilo naklonjeno partizanima. 2. gvozdeni puk je brojao oko 300 ljudi i imao je zadatak da vrši obezbeđivanje željezničke pruge [[Beograd]]—[[Solun]] u cilju sprečavanja partizana da vrše diverzije. Pod neposrednom komandom majora Stikića i kapetana [[Mihajla Zotovića]], puk je vršio upade u veći broj sela između Leskovca i [[Doljevac|Doljevca]]. Prilikom tih akcija počinjeni su razni zločini nad nenaoružanim meštanima za koje se sumnjalo da pomažu [[NOP]]. Kapetan Zotović je prednjačio u ovim zločinima, uzevši neposrednog učešća u ubijanju. U istrazi 1945. godine, podatke o nastanku ove formacije pružio je [[Dragutin Keserović]] (koji se tim povodom sastao sa pukovnikom Kusovcem), jedan od najistaknutijih komandanata JVuO u Srbiji: {{izdvojeni citat|Marta 1944. dobio sam naređenje od Draže u kome mi naređuje da pomognem pukovnika Kusovca u formiranju 2. gvozdenog puka na terenu Prokuplja, tj. da mu stavim [na raspolaganje] potreban broj obveznika sa teritorije Toplice. Marta meseca došao je Kusovac kod mene u civilnom odelu u blizini Kuršumlijske banje kuda sam prolazio idući ka Rači. Pokazao mi je punomoćje D. M. datirano februara ili marta meseca, u kome ga Draža ovlašćuje da formira II gvozdeni Nedićev puk na teritoriji Prokuplja. U punomoćju je naznačeno da treba da se obrati meni da mu dozvolim da vrbuje potreban broj ljudi na teritoriji Toplice. U razgovoru sam mu saopštio da nemam ništa protiv toga da on formira, odnosno popuni, Gvozdeni puk na mojoj teritoriji i da mu neću praviti u tom pogledu nikakve smetnje. Gvozdeni puk formiran je kao Nedićeva jedinica, ali je bio u stvari pod komandom Dražinom. Ljudstvo je dao Draža, a oružje i opremu Nedić.<ref>Бојан Б. Димитријевић, Војска Недићеве Србије 1941-1945, Београд, 2014, стр. 418.</ref><ref>Milan Radanović, Kazna i zločin: Snage kolaboracije u Srbiji: odgovornost za ratne zločine (1941-1944) i vojni gubici (1944-1945), Rosa Luxemburg Stiftung Southeast Europe, Beograd, 2015, str. 317-318.</ref>|Pukovnik [[Dragutin Keserović]]}} 11. aprila 1944. godine Nojbaher je razgovarao sa generalom Hansom Felberom, a potom i sa Nedićem, o odnosu prema prema četnicima Draže Mihailovića. Nakon razgovora Felber je 12. aprila izvestio Komandu Vermahta: {{izdvojeni citat|U jučerašnjem razgovoru ministar-predsednik Nedić je saopštio gospodinu poslaniku Nojbaheru o dosadašnjem toku njegovih 'pregovora' sa Dražom Mihailovićem sledeće: # Nedić je poručio D. M. da je nacionalno jedinstvo pred komunističkom opasnošću životna potreba svih Srba. # Pretpostavka za saradnju je da odredi D. M. potpuno obustave sve akcije ne samo protiv Nemaca već i protiv Nedićevih vlasti. # Najbolje bi bilo kad bi D. M. napustio zemlju, ali Nedić je saglasan da i dalje trpi njegov (Dražin) boravak u šumi, kao i brojno ograničenu gardu, za čije bi se izdržavanje sam Nedić brinuo. # Tajne pregovore, bez znanja nemačkih službenih mesta, on (Nedić) odbija. Svi njegovi predlozi bili bi dati pod uslovom da Nemci na njih pristanu.<ref>{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/11_62.htm |title=Nikola Milovanovic - DRAZA MIHAILOVIC |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=464&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frames no. 000460—000461.] <br /> ({{jez-njem|"I. In der gestrigen Besprechung teilte Ministerpräsident Nedić Herrn Gesandten Neubacher über den bisherigen Verlauf seiner "Verhandlungen" mit DM folgendes mit: <br /> 1) Nedić hat DM sagen lassen, die nationale Einigkeit sei angesichts der kommunistischen Gefahr ein auch von Nedić anerkanntes Erfordernis. <br /> 2) Voraussetzung für ein Zusammengehen sei die vollkommene Einstellung jeder Opposition nicht nur gegen die deutsche Wehrmacht, sondern vor allem auch gegen die serbischen Behörden, sowie die Unterlassung jeglicher selbständigen Aktionen gegenüber der Bevölkerung. <br /> 3) Am besten wäre es, wenn DM das Land verlassen würde. Nedić sei aber bereit, einen weiteren Aufenthalt im Walde zu dulden, desgleichen eine beschränkte Garde, für deren Unterhalt er auch aufkommen würde. Das Gros hätte er zu entlassen und auf die Felder zu schicken. <br /> 4) Geheime Verhandlungen ohne Wissen der deutschen Dienststellen lehne er ab. Alle seine Vorschläge trügen den Vorbehalt der deutschen Zustimmung."}})</ref>}} U proljeće 1944. godine, Nijemci, Nedić i Ljotić su pomogli [[Pavle Đurišić|Pavlu Đurišiću]] pri stvaranju [[Crnogorski dobrovoljački korpus|Crnogorskog dobrovoljačkog korpusa]], čije su jedinice prvi put upotrijebljene u [[Sandžak]]u, a kasnije po cijeloj [[Crna Gora|Crnoj Gori]]. Tada je iz [[Kruševac|Kruševca]] u Sandžak poslan II bataljon Petog puka [[Srpski dobrovoljački korpus|Srpskog dobrovoljačkog korpusa]] pod komandom kapetana I klase Vojislava Najdanovića sa 893 dobrovoljca kako bi pomogao Đurišiću,<ref>Младен Стефановић, Збор Димитрија Љотића, Београд, Народна књига, 1984, стр. 280.</ref> a [[Mihailo Olćan]], bivši ministar narodne privrede u Nedićevoj vladi i Ljotićev bliski drug, došao je s ovim bataljonom u Sandžak kao oficir za vezu između Đurišića i Nedića. Neko vrijeme je kao oficir za vezu služio i novinar [[Ratko Parežanin]]. Peti puk SDK je aprila 1944, zajedno sa Đurišićevim četnicima, učestvovao i u [[Operacija Frühlingserwachen (1944)|operaciji »Frühlingserwachen«]].<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=364&rec=314&roll=663 NARA, T314, Roll 663, frame no. 000357.]</ref> Crnogorski dobrovoljački korpus (CDK) dijelom su sačinjavale bivše Đurišićeve trupe koje su Nijemci [[Razoružanje četnika|pustili iz zarobljeništva]], ali većinom je bila riječ o četnicima, koji su pod imenom »nacionalnih snaga« ostali u Crnoj Gori. Što se tiče organizacije, formalne lojalnosti, komandnih kanala i opskrbe, Đurišićeve snage su bile dio kvislinških trupâ koje su organizirali i izdržavali Nijemci, ali tijesno povezane sa Ljotićevim Srpskim dobrovoljačkim korpusom (SDK). Usprkos svemu tome, Đurišić, pa tako i njegove trupe, nastavile su sa svojom prvotnom odanošću Draži Mihailoviću i njegovoj organizaciji.<ref>[https://znaci.org/00001/40_64.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje KOLABORACIJA IZVAN SRBIJE DO OKTOBRA 1944.]</ref> CDK je imao oko 5.000 pripadnika. General Nedić je Đurišića tada unaprijedio u čin potpukovnika. Prethodno, u isti čin ga je unaprijedio i [[Petar II Karađorđević|kralj Petar II]], i to na Mihailovićev prijedlog.<ref>Dr Radoje Pajović, Kontrarevolucija u Crnoj Gori: Četnički i federalistički pokret 1941—1945, Obod, Cetinje, 1977, str. 472.</ref> {{izdvojeni citat|Nemci su naoružali 5. 649 crnogorskih dobrovoljaca, ali je [[Adolf Hitler|Firer]] zabranio, da se oni stave pod zajedničku komandu Srpskog dobrovoljačkog korpusa.<ref name="Živković"/>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta (Balkan od 1. aprila do 31. decembra 1944.)}} [[Ratko Parežanin]], kao jedan od ljudi koji je 1935. skupa sa Dimitrijem Ljotićem utemeljio JNP Zbor, bio je za vrijeme okupacije na poziciji šefa Vaspitnog odseka SDK. Nakon rata, Parežanin je posvjedočio koliko je savez Đurišić—Nedić—Ljotić bio čvrst, kao i kakva je bila njegova uloga u održavanju veze između četnika Pavla Đurišića i kvislinške vlade u Beogradu: {{izdvojeni citat|Od dolaska 2. bataljona 5. puka Srpskog dobrovoljačkog korpusa u Sandžak kod vojvode Pavla Đurišića — februara 1944. godine — dobrovoljci su bili u stalnim vezama sa četničkim odredima Crne Gore i Sandžaka. Iz dana u dan te veze su se pojačavale. Posle kraćeg vremena došlo je i do formalnog ujedinjavanja naših jedinica... U to vreme od strane Nedića naimenovan je Đurišić za pomoćnika Koste Mušickog, komandanta SDK i unapređen u čin potpukovnika... Od starijih najpre je bio Mihailo Olćan veza sa Pavlom i njegovim četnicima. Docnije sam ja pridodat Olćanu sa nekoliko mlađih drugova. Kad je Olćan napustio ovo mesto, Ljotić je preporučio Nediću da me postavi za vezu između Nedićeve Srbije i četnika Crne Gore i Sandžaka. Nedić je prihvatio ovaj predlog i odredio me pismenim aktom za neku vrstu „zamenika” kod vojvode Đurišića.<ref>[https://www.antenam.net/istorija/362442-jesen-cetnika-u-crnoj-gori-1944 Vladimir Jovanović: Jesen četnika – u Crnoj Gori 1944. (Antena M)]</ref>}} Parežanin dopisuje: „U poslednje vreme Pavle Đurišić je imao svoju stalnu delegaciju u štabu SDK. Njen je zadatak bio održavanje veze sa dobrovoljcima i snabdevanje četničkih jedinica u Sandžaku od strane Nedićeve vlade (oružje, odeća, obuća, pa i novac).” U kvislinškim [[mediji]]ma u Srbiji tog vremena, kao pozitivan primjer upravo se izdvajala saradnja jedinicâ vlade Milana Nedića i snagâ pod komandom Pavla Đurišića. U prvoj polovini maja 1944. Đurišić je otputovao za Beograd, gdje se sastao sa Nedićem, [[Hermann Neubacher|Hermannom Neubacherom]] i [[Maximilian von Weichs|Maximilianom von Weichsom]], komandantom Jugoistoka, a postavljen je i za pomoćnika komandanta SDK generala [[Koste Mušickog]].<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_161.htm Izveštaj komandanta Vučedolske brigade od 22. maja 1944. Komandi operativnih jedinica istočne Bosne i Hercegovine i Komandi Trebinjskog korpusa o teškoj situaciji kod četničkih jedinica u Crnoj Gori]</ref> Pavle Đurišić se tada srio i sa Mihailom Olćanom, u tom periodu političkim komesarom SDK.<ref>{{Cite web|url=https://zanimljivaistorija.com/2017/12/12/mihailo-olcan/|title=Mihailo Olćan|last=|first=|date=|website=|publisher=Zanimljiva istorija|archive-url=https://web.archive.org/web/20210923112219/https://zanimljivaistorija.com/2017/12/12/mihailo-olcan/|archive-date=23. 09. 2021|dead-url=|access-date=}}</ref> U „Novom vremenu“, u broju od 21. i 22. maja 1944 (u tekstu naslovljenom “Crna Gora zahteva slogu svih Srba”), objavljena je fotografija Olćana i Đurišića. Major Pavle Đurišić je tom prilikom obećao: „Jedno mogu da garantujem a to je da ću očistiti od komunista krajeve Sandžaka i Crne Gore.”<ref>[https://www.antenam.net/drustvo/religija/296066-novi-cetnicki-parastos-micovic-i-ostojic-krivotvore-istoriju-sada-na-krnovu Vladimir Jovanović — Novi četnički parastos: Mićović i Ostojić krivotvore istoriju, sada na Krnovu]</ref> 13. jula 1944. godine, [[Radio Beograd]] je pohvalio Đurišića za službu [[Sile Osovine|silama Osovine]].{{sfn|Maclean|1957|p=210.}} Prethodno, list „Novo vreme“ u broju od 12. juna 1944. prenosi riječi generala Milana Nedića: {{izdvojeni citat|Moje staro vojničko srce zadrhtalo je kada sam čuo za podvige junačkih četa sokola Pavla Đurišića, kada su počele da stižu vesti da uz moje oružane odrede bratski pristupaju u borbu protiv srpskih dušmana i ostali srpski nacionalni borci.<ref>[http://www.znaci.org/00001/155_4.pdf Milan Borković, n.d.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230604192713/https://znaci.org/00001/155_4.pdf |date=2023-06-04 }}, str. II/329.</ref>}} [[File:Vojvoda Pavle Đurišić u Beogradu, s nemačkim oficirom u nemačkom automobilu ispred zgrade Narodne skupštine.jpg|thumb|Prilikom posjete [[Beograd]]u maja 1944. godine, komandant crnogorskih četnika [[Pavle Đurišić]] (na zadnjem sjedištu, u sredini) otvoreno se stavlja u službu okupacionih i kvislinških vlasti u Srbiji. Fotografija je načinjena ispred zdanja [[Narodna skupština Republike Srbije|Narodne skupštine]].]] O kontaktima potpukovnika Đurišića s Nedićem, Nijemcima i ljotićevcima u Beogradu, obaviješten je bio i general Dragoljub Mihailović, i to od strane majora [[Aleksandra Mihajlovića Vilija]], komandanta beogradskih ravnogoraca. Naime, 20. maja 1944. godine, major Mihajlović piše: „Iz redova SDK predviđa se formiranje jedne crnogorske jedinice. Naziv, jačina i sastav za sada nepoznati”.<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kut. 277, reg. br. 6/1.</ref> U drugom radiogramu poslatom tog dana, major Mihajlović prenosi VK JVuO dodatne informacije: {{izdvojeni citat|Kako saznajemo major Pavle Đurišić nalazi se u Beogradu, gde je primljen od strane Nedića. Saznaje se da mu je odobreno formiranje odreda od 7.000 ljudi. Dobio je 10.000 metara platna i dva kamiona. Formiranje i opremu odobrili Nemci.<ref>AVII, ČA, K—277, reg. br. 6/1.</ref>}} Svjestan da bi ovakvo Đurišićevo javno istupanje moglo prouzročiti veliku političku štetu JVuO, kako u zemlji tako i u inostranstvu, general Mihailović je 24. maja poslao depešu majoru [[Vojislav Lukačević|Vojislavu Lukačeviću]] (pseudonim »Ram-Ram«), kojom ga upozorava: {{izdvojeni citat|U »Novom Vremenu« od 21. i 22. maja, izašla je Pavlova slika sa ministrom Olćanom, kao i Pavlova izjava Vremenu. Hitno smo ovo demantovali preko demokratske Jugoslavije. Pavlu preporučujem da nam ne pravi ovakve nezgode jer posle toga dolaze otvoreni napadi preko Londona, koje nam škodi u narodu.<ref name="ReferenceJ">[https://znaci.org/00001/4_14_3_165.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 24. maja 1944. godine]</ref>}} Po povratku iz Beograda, potpukovnik Đurišić preduzima užurbane pripreme za formiranje Crnogorskog dobrovoljačkog korpusa. Procijenivši da CDK može mobilisati 5.649 ljudi, Đurišić u pismu od 12. juna moli generala Nedića da razliku preko 5.000 uvaži.<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Beograd, Četnička arhiva, CG—X—444, Pismo Pavla Đurišića Milanu Nediću od 12. juna 1944.</ref> Na temelju razgovora u Beogradu, Đurišić je za CDK sačinio prijedlog budžeta, koji je početkom juna dostavio Nediću. U njemu se za period od 1. juna do 31. decembra 1944. godine, na ime redovnih i ličnih, materijalnih i vanrednih izdataka, traži 289,976.800 [[dinar]]a. Prijedlogom budžeta nijesu predviđena sredstva za nabavku oružja, odjeće i posteljine, budući da su to obećale obezbijediti njemačke okupacione snage.<ref>AVII, ČA, CG—X—444, Predlog budžeta za CDK.</ref> Iz Đurišićeva pisma Nediću se doznaje da je već oko 20. maja Đurišić za Beograd poslao delegaciju koju su sačinjavali: Dušan Arsović, načelnik Đurišićevog štaba, Veljko Tomović, Đurišićev ađutant, kao i potporučnik Hojs, njemački oficir za vezu<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=174&rec=313&roll=488 NARA, T313, Roll 488, frame no. 000171.] <br /> ({{jez-njem|"Lt.Heuß, Verbindungsoffizier zu major Lukacevic, wird bis auf weiteres zu Cetnik–Führer Djurisic abgestellt. Rgt.Pfeiffer stellt geiegneten Vertreter für Heuß für begrenzte Zeit."}})</ref> pri Đurišićevom štabu. Delegacija se vratila početkom juna sa pozitivnim vijestima za komandanta četnika u Crnoj Gori i Sandžaku. Naime, Milan Nedić je po Arsoviću obavijestio Pavla Đurišića da mu je, u cilju opremanja CDK, uputio deset vagona [[Žito|žita]] (od čega pet za potrebe vojske), zatim tri vagona ratne opreme (oko 3.000 pušaka, 150 automata, oko 80 teških mitraljeza, 38 minobacača, šest topova, 2.000 pari cipela, 300 litara nafte, odjeća), kao i 20 kamiona koji će svu opremu iz [[Raška|Raške]] prebaciti do Đurišićevog štaba u [[Prijepolje|Prijepolju]]. General Nedić je takođe odobrio i kredit od pet miliona dinara, namijenjen za područje [[Stara Crna Gora|stare Crne Gore]].<ref>Dr Radoje Pajović, Kontrarevolucija u Crnoj Gori: Četnički i federalistički pokret 1941—1945, Obod, Cetinje, 1977, str. 472—474.</ref> Pored Đurišića, general Milan Nedić je pokušavao od okupatora obezbijediti izvor snabdijevanja i za potpukovnika [[Đorđije Lašić|Đorđija Lašića]], jednog od četničkih komandanata u [[Drugi svjetski rat u Crnoj Gori|okupiranoj Crnoj Gori]]. U izvještaju komande Jugoistoka od 6. maja 1944. godine (samo dan nakon pogibije Đorđija Lašića u [[Savezničko bombardovanje Podgorice|savezničkom bombardovanju Podgorice]]), navodi se sljedeće: {{izdvojeni citat|Predsjednik srpske vlade Nedić nekoliko puta dolazio radi snabdijevanja majora Lašića [Đorđe] sa 20-30 mitraljeza i 1000 kompleta italijanske opreme; rečeno mu je da se Lašić obrati direktno Feldkomandanturi 1040; Feldkomandantura će ispitati da li je Lašić pouzdan i voljan za borbu na strani Wehrmachta; ukoliko jeste, Feldkomandantura će ga snabdijeti u okviru svojih mogućnosti, a naročito mitraljezima.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&broj=695&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000691.] <br /> ({{jez-njem|"Der serb. Ministerpräsident Nedic wurde schon des öfteren hier wegen Unterstützung des Major Lasic Djordje aus Podgorica im Kampfe gegen die Kommunisten vorstellig. Insbesondere bittet er um Zuteilung von 20 – 30 MG und insgesamt 1000 komplette Ausrüstungen aus italienischen Beutebeständen. Der Ministerpräsident wurde gebeten, den Major Lasic Djordje an die F.K.1040 zu verweisen. Es ist zu prüfen, ob die Leute des Major Lasic Djordje zuverlässig und einsatzbereit an Seite der deutschen Wehrmacht kämpfen. Bei positivem Ergebnis ist der Major Lasic Djordje im Rahmen der bisherigen Unterstützung nationaler Verbände nach fen vorhandenen Mitteln, insbesonders mit MG, zu unterstützen."}})</ref>|Opunomoćeni komandant Jugoistoka za Feldkomandanturu 1040, Crna Gora (6. maj 1944.)}} Krajem aprila 1944. u selu Trbušanima pokraj Čačka ponovo je došlo do sastanka četnika Draže Mihailovića sa Milanom Aćimovićem i nemačkim predstavnikom Šterkerom. Izaslanici Draže Mihailovića na ovom sastanku su, sem generala Trifunovića, bili dr [[Živko Topalović]] i kapetan [[Predrag Raković]]. Na sastanku su četnički predstavnici podneli zahteve o potrebi u oružju i municiji.<ref>[http://www.znaci.org/00001/155_4.pdf Milan Borković, n.d.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230604192713/https://znaci.org/00001/155_4.pdf |date=2023-06-04 }}, str. II/327.</ref> Tokom [[Prodor NOVJ u Srbiju proleća 1944.|partizanskog prodora u Srbiju]], ravnogorske snage su se borile zajedno sa njemačkim, bugarskim i kvislinškim snagama ([[Srpski dobrovoljački korpus|SDK]] i [[Ruski zaštitni korpus|RZK]]) protiv [[2. proleterska divizija NOVJ|Druge]] i [[5. krajiška divizija NOVJ|Pete divizije]] NOVJ. U publikaciji ''Građanski rat u Srbiji 1941—1945'', izdatoj u emigraciji, pristalica Ljotićeva [[ZBOR]]-a [[Borivoje Karapandžić]] navodi poimence ljotićevske, nedićevske i četničke komandante koji su se nalazili na čelu odredâ raspoređenih u jugozapadnoj Srbiji, kako bi pokušali zaustaviti ofanzivu snagâ NOVJ: {{izdvojeni citat|Komunističke divizije izvršile su snažan pokušaj forsiranja reke Ibra. Njima su se suprotstavile sledeće nacionalne snage: IV puk Srpskog Dobrovoljačkog Korpusa (Komandant major Voja Dimitrijević), II puk SDK (Komandant major Marisav Petrović), Drugi bataljon I puka SDK (Komandant kapetan Mijat Bardak), Prvi bataljon III puka SDK (Komandant kapetan Mladen Štaljanić), Javorski Korpus (Komandant major Radomir Cvetić), Prvi Ravnogorski korpus (Komandant poručnik Zvonko Vučković), Drugi Ravnogorski korpus (Komandant kapetan Predrag Raković), Kosovski korpus (Komandant kapetan Žika Marković) i jedinice Srpske državne straže pod komandom potpukovnika Dragutina Redića, Komandanta SDS Oblasti kraljevačke. Borbom je rukovodio zajednički Operativni štab, na čijem je čelu stajao Načelnik štaba Srpskog Dobrovoljačkog Korpusa potpukovnik Radoslav Tatalović.<ref>Боривоје М. Карапанџић, Грађански рат у Србији 1941—1945. Друштво Хиландар, Ваљево, 2010, стр. 261—262.</ref>}} U knjizi “Moja misija u Crnoj Gori”, Ratko Parežanin potvrđuje Karapandžićeve navode o zajedničkoj borbi Mihailovićevih četnika i Ljotićevih dobrovoljaca u vrijeme izvođenja »Titove ofanzive prema Ibru«: {{izdvojeni citat|U Srbiji se, naročito u poslednje vreme, radilo mnogo na objedinjavanju četnika i dobrovoljaca, ali sve je išlo nekako mučno i sporo. Bilo je s vremena na vreme saradnje i međusobnog pomaganja na terenu, pojedinačno, ali je na drugim mestima opet dolazilo do razmirica pa i do sukoba. Nade za jedinstvo bile su naročito oživele prilikom Titove ofanzive prema Ibru. Tada smo se zajednički borili sa četnicima na raznim sektorima. Lično sam gledao veće četničke jedinice gde se zajednički bore sa dobrovoljcima — oko [[Kraljevo|Kraljeva]] i [[Čačak|Čačka]] — sreo sam se jednom prilikom i sa Zvonkom Vučkovićem. Tada su se Marisav Petrović, Vlado Lenac i Zvonko zajedno i slikali. Naši su u ovo vreme sve činili da se četnicima pomaže i direktno u borbama i u pozadini... '''Verovali smo da će ovo bratstvo u oružju i zajednički prolivenoj krvi mnogo štošta iz nesrećne bliske prošlosti prekriti velom zaborava i da će nam omogućiti bratsku saradnju i borbu u odbrani od najvećeg protivnika, komunizma'''... Ljotić je u tom pogledu bio neumoran. Slao je kurire i posrednike do Draže Mihajlovića i zalagao se stalno za izmirenje i jedinstveni front. Nastojao je na razne načine da dođe u neposredan kontakt sa Dražom. Između Ljotića i Nedića postojala je puna saglasnost.<ref>Ратко Парежанин, Моја мисија у Црној Гори, Нова Искра, Минхен, 1974, стр. 8—9.</ref>}} [[Radosav Grujičić]] (pseudonim »Radovan«), inspektor [[Specijalne policije]] [[Uprave grada Beograda]], javlja 27. marta 1944. Draži Mihailoviću (»Br. 88«) da je dva dana ranije u [[Užice|Užicu]] primio znatnu količinu oružja od okupatora, i to preko 144 hiljade metaka, 400 mina za minobacače i 400 granata za topove kalibra 45&nbsp;mm.<ref>AVII, ČA, kut. 18, reg. br. 10/7—2.</ref><ref>Branko Latas, Četničko-nemački sporazumi o saradnji u Srbiji 1943—1944, Vojnoistorijski glasnik br. 2/1978, Beograd, str. 356.</ref> Grujičić obavještava Mihailovića i o položajima koje prema snagama NOVJ zauzimaju četnici, kvislinzi i okupatori u jugozapadnoj Srbiji: {{izdvojeni citat|Za sada u okolini Ivanjice nalaze se sledeće snage: Cvetić i Marković na liniji Mučanj — Kušiće, jedan bataljon bugara Katići, jedan bataljon bugara Prilike plus 4 tenka, puk dobrovoljaca dve čete rusa i 4 tenka, Ivanjica tri bataljona bugara i dve čete nemaca koji su ovog momenta stigli.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_100.htm Izveštaj obaveštajca Radovana od 27. marta 1944. Draži Mihailoviću o dobijenoj municiji od okupatora u Užicu]</ref>}} General Dragoljub Mihailović (alias »88«) istog dana naređuje kapetanu Miloradu Mitiću (»Ratibor«), komandantu iz zapadne Srbije, koordinaciju borbenih manevara sa Nijemcima, Bugarima i kvislinzima: {{izdvojeni citat|Vrlo dobro je što su prešli u napad SDS. B.[ugari] N.[emci] Naše jedinice stalno vrše napade. Ovo je zgodna prilika da se uništi ova komunistička grupa, samo jedinice N. SDS. LJ.[otićevci] B. treba da napadaju, a ne da se brane. Mi ćemo još prikupiti snaga, koje će takođe preduzeti napade. [...] Inače svima ostalim našim jedinicama, koje su sada u dodiru sa komunistima, naređeno je da najenergičnije napadaju, i da komunistima nedaju mira. Za municiju se i dalje starajte... Morate voditi računa da nedolazi do intimnijeg dodira naših snaga i onih drugih, jer bi to bilo nezgodno. Naši će biti aktivni i bez toga.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_101.htm Pismo Draže Mihailovića od 27. marta 1944. kapetanu Miloradu Mitiću o saradnji četnika i okupatora u borbama protiv NOVJ u jugozapadnoj Srbiji]</ref>}} U izvještaju od 8. aprila 1944. koji je kapetan [[Živojin Marković]], komandant 2. kosovskog korpusa poslao Draži Mihailoviću u kome ga obavještava o stanju četničkih organizacija na [[Kosovo (oblast)|Kosovu]], pored ostalog, piše: {{izdvojeni citat|Pojedini korpusi učestvuju u zajednici sa okupatorom i sa satelitima u borbi protiv partizana. Po onome gde je pretežnija opasnost od partizana kao što je bio slučaj u Ibru, gde su se našli, na jednoj liniji jednovremeno Ljotićevci, Nedićevci, Arnautska Šuc policija, Bugari, Nemci i Javorski korpus (major Cvetić). To ima psiholoških reperkusija na narod. Treba, po mom mišljenju, raditi da se Nemci, Ljotićevci, Arnauti i drugi nađu u prvim linijama, a ne naši redovi... Cvetićevi vojnici slobodno šetaju po Raškoj i Ibarskom dolinom, a okupator to gleda.<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kut. 101, reg. br. 10/3.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_256.htm Obaveštenje brigadira Armstronga od 8. aprila 1944. Draži Mihailoviću o poruci generala Padžeta da četnički komandanti sarađuju sa Nemcima i opasnosti da članovi britanske misije kod četnika padnu u ruke Nemaca]</ref>}} Pukovnik Jevrem Simić dostavio je pismom od 18. aprila 1944. generalu Draži Mihailoviću informacije o borbenom rasporedu snagâ JVuO, SDK, SDS i njemačkog Wehrmachta u jugozapadnoj Srbiji, naspram jedinicâ [[NOV i POJ]] koje ih napadaju: {{izdvojeni citat|Raspored Nemačko-satelističkih snaga je: Krdžaliski [dobrovoljački — prim.] drugi puk pod komandom Marisava [Petrovića] u Čajetini, a jedan bataljon je 17 ovog meseca otišao iz Bele reke verovatno ka Katićima. Nemci: 4.000 sa nešto lakih topova, na prostoru Čajetina — Palisad — Kraljeve vode — Kokin Brod. Bugari: Na utvrđenoj Borovoj glavi ovu ojačavaju i ima ih 1.500. S.D.S.: Njih 230 u utvrđenjima sela Rožanstvo. Marković: 360 ljudi zatvara Visoku. Odredi su istureni na Okruglici. Kondor: sa 1340 ljudi na liniji Klekovo — Ljubiš — Sirogojne. Grupno zatvara sve pravce sa rezervom spremnom za udar. Kalait: jedan bataljon sa 80 Nemaca u Štitkovu, a dve čete na Pavlovića Brodu. Sam Kalait sa ostalim odredima je sa Pavlom. Cvetić: sa njim veze nemam. Zvonkov odred pod komandom poručnika Nenadića zajedno sa Nemcima je u Negbini. U toku 17 ovog meseca Marković je do 11 časova vodio borbu sa crvenima napadnut od tri njegove kolone. Posle borbe od tri sata gde je dolazilo i do borbe prsa u prsa, povukao je se. Crveni su zauzeli Katiće, Maću, Vodice, Šarenik i tu se zadržali. Rezultat: Marković ima 6 mrtvih i 4 ranjena. Nađeno je 21 mrtvih kod crvenih.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_120.htm Pismo delegata Vrhovne komande od 18. aprila 1944. Draži Mihailoviću o saradnji četnika sa nemačkim i bugarskim trupama u borbama protiv NOVJ u jugozapadnom delu Srbije]</ref>}} Potpukovnik [[Radoslav Tatalović]], načelnik štaba Srpskog dobrovoljačkog korpusa, 18. aprila 1944. podnosi izvještaj generalu [[Hans Felber|Hansu Felberu]] (od avgusta 1943. opunomoćeni komandant Jugoistoka; okupirana Srbija spadala je u njegovu zonu odgovornosti) u kome izražava zadovoljstvo saradnjom sa Javorskim korpusom JVuO pod komandom majora [[Radomir Cvetić|Radomira Cvetića]]: {{izdvojeni citat|Saradnja sa četničkom grupom Cvetić je veoma dobra.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&roll=255&broj=811 NARA, T501, Roll 255, frame no. 000807.] ({{jez-njem|"Die Zusammenarbeit mit der Cetnikgruppe Cvetic ist sehr gut."}})</ref><ref name="ReferenceH">[https://znaci.org/00001/40_63.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje NEFORMALNA KOLABORACIJA U SRBIJI]</ref>|Zapisi o obilasku Vojnog zapovjednika Jugoistoka [[Prodor NOVJ u Srbiju proleća 1944.|operacije Kammerjäger]] (18-20. april 1944. godine)}} U izvještaju Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka generala Hansa Felbera od 13. maja 1944. Vrhovnoj komandi Wehrmachta, još jednom se notira potpora koju trupe potpukovnika Tatalovića pružaju četnicima Draže Mihailovića, u ovom slučaju na teritoriji NDH: {{izdvojeni citat| D) Grupa “Tatalović” Srpski dobrovoljački korpus uključio se kod [[Ljubovija|Ljubovije]] u borbe na hrvatskoj obali Drine i prihvatio četnike koji su se povlačili.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&roll=256&broj=736 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000732.] <br /> ({{jez-njem|"Gruppe Tatalovic. Bei Ljubovija griff SFK in Kämpfe auf kroat.Drina–Ufer ein u. nahm ausweichende Cetniks auf."}})</ref><ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_57.htm Izveštaj vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od 13. maja 1944. Vrhovnoj komandi Vermahta o borbama sa 2. i 5. NOU divizijom na komunikaciji Užice - Višegrad]</ref>}} Referišući o situaciji u Srbiji, general Felber je u svom izvještaju od 22. aprila 1944. o suradnji četnika sa Nijemcima i kvislinzima zabilježio sljedeće: {{izdvojeni citat| Srbija: Pod pritiskom crvenih snaga koje su prodrle u južnu Srbiju, ponovo je porasla spremnost svih nacionalno orijentisanih krugova pod vođstvom okupacione vlasti da poduzmu borbu protiv komunizma. Javljeno je da je sâm Draža Mihailović u jednom govoru tražio lojalnu suradnju s okupacionim snagama kako bi otklonio komunističku opasnost u Srbiji. Vidljiv znak ovog novog razvoja je činjenica da se u južnoj Srbiji Nijemci, Srpski dobrovoljački korpus i DM–četnici bore rame uz rame.<ref name="ReferenceH">[https://znaci.org/00001/40_63.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje NEFORMALNA KOLABORACIJA U SRBIJI]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=553&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000549.] <br /> ({{jez-njem|"Serbien: Unter dem Druck der in S–Serbien eingedrungenen roten Kräfte ist die Bereitschaft aller nationalgesinnten Kreise unter Führung der Besatzungsmacht, den Kampf gegen den Kommunismus aufzunehmen, wieder gewachsen. DM selbst soll in einer Rede zu loyaler Zusammenarbeit mit Okkupator aufgefordert haben, um die kommunistische Gefahr in Serbien zu beseitigen. <br /> Einen sichtbaren Ausdruck hat diese Entwicklung darin gefunden, dass in S–Serbien Deutsche, SFK und DM–Cetniks Seite an Seite kämpfen."}})</ref>}} U izvještaju koji su aprila 1944. sačinili službenici [[Ured za strateške usluge|Ureda za strateške usluge]] (''Office of Strategic Services (OSS)''; preteča savremene [[CIA|Centralne obavještajne agencije]] [[Sjedinjene Američke Države|SAD]]), sugeriše se da bi „generala [Mihailovića] trebalo promatrati u istom svjetlu kao i Nedića, Ljotića i bugarske okupacione snage“.<ref>Sabrina P. Ramet, ''The Three Yugoslavias: State-Building and Legitimation, 1918-2005'', Indiana University Press, 2006, pp. 134.</ref> U noći 28/29. aprila 1944, pripadnici Resavske brigade JVuO pod komandom Vukašina Petkovića i lokalna SDS uhvatili su devet stanovnika [[Svilajnac|Svilajnca]]. Jedan uhapšenik je uspeo da pobegne, a ostali su sprovedeni u selo [[Дивостин|Divostin]] gde su zaklani. Sačuvano je potresno svedočenje Radosava Vidulovića, četnika pod Petkovićevom komandom, koji je 1944. ostavio pisanu belešku o pokolju u Divostinu: {{izdvojeni citat|Jedne noći, kad smo bivakovali kod sela Crkvenca, Vukašin [Petković] je došao u našu sobu i pitao: ’Ko hoće da ide sa mnom, imamo večeras da koljemo?’ Svi smo digli ruke uvis, jer, kako sam čuo, ko ne digne ruku, rđavo prolazi. Vukašin je odvojio pet trojki i otišao sa njima u nepoznatom pravcu. Posle pola sata vratili su se sa krvavim rukama i jedan sa prebijenom puškom. Svi koji su došli rekli su nam: ’'''Ala smo ih klali'''.’ Jedan je pričao kako mu se puška prebila kad je jednog udario po glavi. Jer oni prvo udare čoveka puškom u potiljak pa, kada padne, onda ga jedan prekolje. Svi su se smejali kako su ih poklali. Po izvršenom delu, vojnici su se prali od krvi, a takođe i kame koje su bile krvave.<ref>Коста Николић, „О неким проблемима у раду организације Југословенске војске у отаџбини на југу Србије 1942-1944.“, Лесковачки зборник, LI, Лесковац, 2011, стр. 263.</ref><ref>Milan Radanović, Kazna i zločin: Snage kolaboracije u Srbiji: odgovornost za ratne zločine (1941-1944) i vojni gubici (1944-1945), Rosa Luxemburg Stiftung Southeast Europe, Beograd, 2015, str. 151.</ref>}} U jednom izvještaju od 5. maja 1944, neimenovani pripadnik ravnogorskog pokreta se žali na stanje u Resavskom korpusu, kao i na poručnika Vukašina Petkovića, navodeći da je stanovništvo okupirane Srbije ogorčeno zbog četničkih zločina te njihove neskrivene saradnje sa kvislinzima i okupatorom: {{izdvojeni citat|Najgori je poručnik Vukašin Petković. U aprilu je ubio: Iliju Bućina, sveštenika, poznatog nacionalnog radnika; Mihaila Jovanovića, nacionalnog borca iz Južne Srbije i ličnog prijatelja [[Aleksandar I Karađorđević|kralja Aleksandra]]; Čedomira Protića, Ivana Dimitrijevića i još dva obućara, pod optužbom da su komunisti! Poručnik Petković u narodu dobio ime “Car grkljan”. Nečuveni teror nad narodom. '''Narod nas smatra izvršiocem Nedićevih želja, nemačkim slugama'''. Stradalo je mnogo žena koje nisu htele da budu ljubavnice pojedinim starešinama. Ko može ovakvim zulumima i zverstvima stati na put?<ref>Vojni arhiv Beograd, Četnička arhiva, 87–2–12.</ref><ref>Коста Николић, н. ч., стр. 272.</ref>}} Na zajedničkoj konferenciji svih kolaboracionističkih oružanih formacija, koja je održana 2. maja 1944. godine, [[Marisav Petrović]], jedan od komandanata SDK, optužio je generala [[Borivoje Jonić|Borivoja Jonića]] da su njegove jedinice (tj. SDS) „saradnici DM“ i dodao da „DM na ovaj način ima 95% pristalica u Srbiji“.<ref>Rade Ristanović, Oblici otpora u okupiranom Beogradu (1941-1944). Doktorska disertacija, Filozofski fakultet Univerziteta u Novom Sadu, 2019, str. 545.</ref> I sâm Borivoje Jonić će u svojim poslijeratnim zapisima istaći do koje mjere je bila izražena saradnja SDS sa Dragoljubom Mihailovićem i JVuO: {{izdvojeni citat|S.D.S. ne samo da je od svoga osnivanja sarađivala sa četničkom organizacijom, no je iste za svo vreme snabdevala oružjem, municijom, obućom, odećom i drugim potrebama. Zbog ove saradnje koju su Nemci progonili i kažnjavali smrću, brojno stanje straže smanjivalo se i bezbroj puta popunjavalo. '''Straža je bila glavni depo za popunu četničke organizacije u Srbiji'''. Preko straže išla je glavna obaveštajna služba četničke organizacije – u sve pravce i izvan Srbije... Može se slobodno reći i tvrditi da je 50% starešina i 25% ljudstva S. D. S. eliminisano iz njenih redova zbog saradnje i povezanosti sa ravnogorskim pokretom.<ref>Nebojša Stambolija, Srpska državna straža 1942-1944. Doktorska disertacija, Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu, 2020, str. 312-313.</ref>}} General Jonić precizira na koje je sve još načine Straža ukazivala pomoć Mihailovićevim četnicima: {{izdvojeni citat|Dotur novca, obuće, odeće i životnih potreba; štampanje novina i propagandnog materijala i rasturanje istog; snabdevanjem sa oružjem i municijom do najviših mogućih granica; fingirana otmica novca i drugih potreba za D. M. iz vozova i kamiona gde je S. D. S. u pripremama i izvršavanju učestvovala; ranjenici i bolesnici D. M. lečili su se u vojnim i građanskim bolnicama kao pripadnici S. D. S; snabdevanje lekovima i sanitetskim materijalom četnika, što je uzimato za S. D. S; ukazivanje specijalnih usluga savezničkim misijama kod D. M. od strane S. D. S. a posebno engleskom pukovniku Beliju u Šapcu, američkom pukovniku Mak Daulu sa misijom u Mačvi i u selu Vrčinu kod Beograda; preuzimanje u više slučajeva savezničkih padobranaca i predaja istih četnicima radi transportovanja u njihove baze, i. t. d.<ref>Петар Мартиновић Бајица, ''Милан Недић'', Београд, 2003, стр. 362-364.</ref>|General [[Borivoje Jonić]], komandant Srpske državne straže od 1942. do 1944. godine}} Takođe, u ratnim memoarima kapetana [[Zvonimir Vučković|Zvonimira Vučkovića]], komandanta 1. ravnogorskog korpusa, nailazi se na potvrdu ocjene o naklonjenosti velike većine pripadnika SDS-a Mihailovićevom pokretu: {{izdvojeni citat|Viši oficiri u štabu vrhovne komande, pomagani od nekih političara koji se nisu mirili sa odlukama [[Svetosavski kongres|Baškog kongresa]], vršili su pritisak na Dražu da bez odlaganja prihvati saradnju generala Nedića. Oni su morali znati da nama ta saradnja nije bila potrebna, jer je skoro cela SDS bila na našoj strani, ali saradnja sa Nedićem značila je u stvari saradnju sa onima koji iza njega stoje, a oni su verovali da mi sa te strane možemo izvući neku značajnu korist...<ref>Звонимир Вучковић, Сећања из рата. Од отпора до грађанског рата, Ваљево, 2005, стр. 384.</ref><ref>Nebojša Stambolija, n.d, str. 313.</ref>}} Major [[Aleksandar M. Mihajlović]], komandant Beograda JVuO, u izvještaju koji je Draži Mihailoviću poslao 22. aprila 1944. godine, svjedoči iz prve ruke o potpuno haotičnom stanju u redovima okupatora i kvislinga nakon [[Savezničko bombardovanje Jugoslavije|savezničkog bombardovanja glavnog grada Jugoslavije]] za [[Uskrs]] 1944: „Što se tiče vlasti, naših i nemačkih, ona je potpuno dezorijentisana i razbijena. Tri dana u Beogradu nije bilo takoreći nikakve vlasti. Svi su oni bili pogubili glave. Vlada je izbegla na Avalu, Uprava grada sklonila se na periferiju, komanda SDS takođe je izbegla na periferiju, Nemci se evakuišu preko Save i Dunava... Jedino su se kvartovski odredi SDS držali prilično dobro i požrtvovano su se zalagali za spasavanje stanovništva.“ Major Mihajlović piše i da je vanredna situacija rezultirala novim približavanjem srpskih nacionalističkih i kolaboracionističkih snagâ: {{izdvojeni citat|Opšti zaključak: bombardovanje saveznika je uspelo, ali sa srazmernim ogromnim žrtvama našeg življa. <br /> II. — Čim je nestalo dosadašnje vlasti u Beogradu svi su požurili da mi se stave na raspoloženje. Jedan od prvih bio je đeneral Jonić. Ja sam se sastao sa njim sada prvi put. Rekao mi je da je od Vas dobio naređenje da naš odred snabdeva oružjem i municijom i izjavio mi je gotovost da ovo izvrši. Međutim, ogradio se da on ne raspolaže ni oružjem ni municijom, već mi treba da na terenu sa njihovim odredima uhvatimo vezu i da od njih ovo dobijemo, jer su oni u mogućnosti da to pred Nemcima rashoduju. Kako se bio proneo glas da je invazija Balkana otpočela, stavio mi se potpuno na raspoloženje u slučaju da naša akcija sad otpočne. Pored Jonića došao mi je i Dragi Jovanović. I sa njim sam se sastao. S njegove strane tražio je da se kod saveznika interveniše da se Beograd više ne bombarduje, jer mnogo strada naše nedužno stanovništvo. Molio je da ova intervencija potekne sa Vaše strane. Zatim, razgovarali smo u vezi njegovog postavljenja za komesara na teritoriji koja se poklapa sa Avalskim korpusom. Glavna tema je bila prihvat izbeglica i njihovo zbrinjavanje, pošto se to na terenu bez asistencije naših NRO [Narodnih ravnogorskih odbora] ne može sprovesti. Sa svoje strane tražio sam od njega da za sada nastane da se održi red u Beogradu, jer dok su Nemci u njemu ja nemam nameru da intervenišem u slučaju nekih nemira, tražio sam hranu za izdržavanje beogradskih izbeglica i pomoć od njega u oružju i municiji.<ref>''Документи о издајству Драже Михаиловића — књига 1'', Државна комисија за утврђивање злочина окупатора и његових помагача, Београд, 1945, документ бр. 711, стр. 625—628.</ref>}} U dnevnom izvještaju Komande Jugoistoka za 16. maj 1944.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=908&rec=78&roll=331 National Archive Washington, T78, Roll 331, frame no. 6288808.] <br /> ({{jez-njem|"LAGE SW– SERBIEN: </br> RESTE 2. UND 5. DIV. IM ZLATAR– GEB. (S NOVA VAROS) VEREINIGT. </br> DAMIT HAT DIE DIV.– GRUPPE MORACA, IN ZWEIMONATIGEN KAEMPFEN DEZIMIERT, DEN TITO– AUFTRAG, IN SO– SERBIEN EINE KOMM. BASIS ZU SCHAFFEN, ZUNAECHST AUFGEBEN MUESSEN.– </br> BEI GERINGEN DEUTSCHEN, Z. T. ERHEBL. CETNIK– UND SFK– VERLUSTEN VERLOR DER FEIND IM VERLAUF DIESER KAEMPFE 2736 TOTE, 108 GEF. UND 64 UEBERLAEUFER."}})</ref> upućenom Vrhovnoj komandi oružanih snaga [[Treći Rajh|Velikonjemačkog Rajha]], govori se o žestokim borbama okupatora i kolaboracionista protiv snagâ NOVJ prilikom partizanske ofanzive ka Srbiji: {{izdvojeni citat|Srbija: ostaci 2. i 5. divizije su se sjedinili na planini Zlatar (južno od Nove Varoši). Time je nakon dva mjeseca skončao pokušaj div. grupe Morača, koja je izgubila tri četvrtine svoje snage, da izvrši Titovu naredbu o stvaranju komunističke baze u jugoistočnoj Srbiji. Nasuprot malim njemačkim i na nekim mjestima priličnim četničkim i dobrovoljačkim gubicima, neprijatelj je izgubio 2736 mrtvih, 108 zarobljenih i 64 prebjega.}} General-major [[Kurt von Geitner]], načelnik štaba njemačkog komandanta Srbije Hansa Felbera, u drugoj polovini maja 1944. izvještava da četničke jedinice, zajedno sa SDK i stražarima, obezbjeđuju granicu okupirane Srbije od partizanskog upada: {{izdvojeni citat|Četničke jedinice pod majorom Weyelom, SDK i policija osiguravaju jugozapadnu granicu; Usljed pritiska crvenih, te pomanjkanja municije, čak i oni četnički komandanti koji su dosad bili suzdržani, sada žele da pregovaraju.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&broj=771&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000767.] <br /> ({{jez-njem|"Cetnikverbände unter Major Weyel mit I./Pol.5 und I./SFK 1 sichern an SW–Grenze und sperren Strasse Nova Varos – Bistrica. </br> Unter rotem Druck und wegen Mun. Mangel zunehmende Verhandlungsbereitschaft bisher zurückhaltender Cetnik–Verbände."}})</ref>|Dnevni izvještaj Komande Jugoistoka za 19. maj 1944.}} General von Geitner zapaža još jedan primjer lokalne saradnje ravnogoraca i jedinicâ srpske kvislinške vlade: „U rejonu Aranđelovca, tokom borbi između manjih komunističkih bandi i snagâ DM [skupa] sa SDS-om, navodno ubijen 21 komunist, osmero zarobljenih, koji su od strane četnika strijeljani.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&broj=771&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000767.] <br /> ({{jez-njem|"Im Raum Arandjelovac bei Kämpfen zwischen kleinerem ko. Banden und DM mit SSW angeblich 21 Komm. tot, 8 Gefangene, die von Cetniks erschossen wurden."}})</ref> Istovremeno, u ratnom dnevniku Vrhovne komande [[Vermaht]]a se odaje priznanje četnicima i dobrovoljcima za odbacivanje snaga NOVJ iz Srbije: {{izdvojeni citat|Srpski dobrovoljački korpus i četnici pokazali su se kao dobri i pouzdani borci u borbama sa komunistima marta, aprila i maja, kada je Tito pokušao, bezuspešno, da prodre u Srbiju.<ref name="Živković"/>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta (Balkan od 1. aprila do 31. decembra 1944.)}} Vrhovna komanda njemačkih oružanih snaga uočava da je i u tom periodu glavni povod za zbližavanje Nedića i Mihailovića bio »porast komunističke opasnosti«, kao i da se ova saradnja pokušala sakriti od nadležnih njemačkih komandi u okupiranoj Srbiji: {{izdvojeni citat|Koncem maja 1944. došlo je do drugog pokušaja Tita da upadne u Srbiju, ali je njegov pokušaj ponovo propao, pa nije ni prešao reku Ibar. Zasluge za to imaju dobrovoljci Dimitrija Ljotića, koji su zaustavili komuniste. Sa porastom komunističke opasnosti, od godine 1944, došlo je do neslužbenog približavanja između Nedića i Mihailovića, ali nemačka strana nije mogla da dozna sve pojedinosti tog razvoja.<ref name="Živković"/>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta}} Autori dnevnika ocjenjuju da je u posljednjoj godini okupacije došlo i do otopljavanja odnosa na liniji Ljotić—Mihailović: „Napetost i neslaganje sa pokretom Draže Mihailovića tek je popustila godine 1944. Do tada su četnici čak vršili represalije nad porodicama Dobrovoljačkog korpusa.“<ref name="Živković"/> U zabilješci iz ratnog dnevnika ađutanta generala Hansa Felbera od 7. maja 1944. godine, pominje se Felberov obilazak jedinicâ na frontu u zapadnoj Srbiji, gdje se nalaze »u borbi protiv bandi«, tj. partizana: {{izdvojeni citat|(7.5.44) Putovanje glavnokomandujućeg generala pješadije Felbera u pratnji rittmeistera Geschera, kapetana Gölsa i sonderführera Horaka u oblast Valjevo—Kosjerić—Užice—Kremna—Višegrad—Dobrun—Bajina Bašta. Posvuda sastanci s čelnicima jedinicâ koje su tamo raspoređene u borbi protiv bandi: [[Brandenburger|puka Brandenburg]], 696. odreda poljske žandarmerije, Bugara i SDK, kao i sa četničkim vođama Rakovićem i Kalabićem. Povratak putem Kragujevac—Topola 11. maja, dolazak u Beograd u 19 sati.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=807&rec=501&roll=255 NARA, T501, Roll 255, frames no. 000803—000804.] ({{jez-njem|"7.5.44 Fahrt des O.B. Gen.d.Inf. Felber in Begleitung von Rittm. Gescher, Hptm. Göls und Sdf. Horak in das Gebiet von Valjevo—Kosjerici—Uzice—Kremna—Visegrad—Dobrun—Bajina Basta. Überall Besprechungen mit den Führern der dort im Kampf gegen die Banden eingesetzten Verbände des Rgt. Brandenburg, der Feldgend.Abt. 696, der Bulgaren und des SFK, sowie mit den Cetniks—Führern Rakovic und Kalabic. Rückfahrt über Kragujevac—Topola am 11.5., Eintreffen in Belgrad 19.00 Uhr."}})</ref>}} U izvještaju poslatom 17. maja te godine od strane Vojnog zapovjednika Jugoistoka je primijećeno: „U posljednje vrijeme povećan broj dezerterstava iz Srpske državne straže kod Draže Mihailovića.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&roll=256&broj=757 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000753.] ({{jez-njem| <br /> "In letzter Zeit erhöhte Desertierungen der SSW zu DM."}})</ref> Četiri dana ranije, u izvještaju poslatom Glavnom komandantu Jugoistoka feldmaršalu [[Maximilian von Weichs|von Weichsu]], general Felber u kratkim crtama ocjenjuje ulogu SDS: {{izdvojeni citat|Srpska državna straža ostaje nepouzdana. Prisan odnos sa četnicima.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=727&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000723.] ({{jez-njem|"SSW nach wie vor unzuverlässig. Innige Beziehung zu den Cetniks."}})</ref>|Raport generala [[Hans Felber|Hansa Felbera]] feldmaršalu [[Maximilian von Weichs|Maximilianu von Weichsu]], 13. maj 1944. godine}} Početkom maja 1944. [[Dimitrije Ljotić]], šef JNP [[Zbor]], pokrenuo je inicijativu za saradnju sa Mihailovićevim snagama. Ljotić i njegov sekretar [[Boško Kostić]] susreli su se 17. maja 1944. u selu Brđani kod [[Gornji Milanovac|Gornjeg Milanovca]] sa generalom [[Miroslav Trifunović|Miroslavom Trifunovićem]]. Razgovori su trajali tri dana.<ref>Koстa Николић, Бојан Б. Димитријевић, н. д., стр. 380.</ref> Prema sećanju Boška Kostića, objavljenom 1949, na sastanku između Ljotića i Mihailovićevih predstavnika dogovoreno je sledeće: {{izdvojeni citat|Rezultat tih razgovora bio je sledeći: zajednička borba protiv komunizma; organizacija DM ostaje potpuna; sporazumno sa DM postavljanje okružnih i sreskih načelnika; četnici DM neće napadati nedićevce; u svim bitnim stvarima Nedić ima da se sporazume sa DM. Inače, u ostalim stvarima Nedićeve odluke imaju se izvršavati; DM prima u načelu izdržavanje u novcu i namirnicama od Nedićeve vlade u kom cilju (DM) saopštava vladi svoj normalni sastav; DM ima svog delegata kod Nedića; regrutovanju za Nedićeve oružane jedinice neće se činiti nikakve prepreke od strane DM; zajednički antikomunistički front u srpstvu izvan Srbije, Nedić će odmah potpomoći stvaranje četničkih odreda radi čišćenja Srema od komunizma, u kom cilju će pomoći u oružjem, municijom i ostalom spremom do 4.000 ljudi.<ref>[https://www.znaci.org/00001/155_4.pdf Milan Borković, n. d., Beograd, 1979.], str. II/327-328.</ref>}} [[Josef Matl]], [[Austrijanci|austrijski]] [[Slavistika|slavista]] i kapetan njemačke vojne obavještajne službe (''[[Abwehr]]''), bio je autoritativni poznavalac četničkog pitanja i osoba koja je tokom rata održavala kontakte sa brojnim Mihailovićevim povjerenicima. O sastanku Ljotića sa Trifunovićem, kao i o povezivanju kvislinških struktura sa Pavlom Đurišićem, Matl nakon rata piše: {{izdvojeni citat|U toku nove nemačke politike koja je započela u jesen 1943. naimenovanjem Hermana Nojbahera za specijalnog opunomoćenika za Jugoistok, koji je dobio zadatak da na celom području Jugoistoka prikupi sve antikomunističke snage, došlo je do sporazuma između Nedića, Ljotića i Pavla Đurišića, komandanta četničkih odreda u Crnoj Gori i Sandžaku. Ovim sporazumom trebalo je koordinirati borbu srpskih dobrovoljačkih jedinica i četničkih odreda Pavla Đurišića, no usled stalnih intriga u štabu Mihailovića protiv saradnje sa Nedićem i Ljotićem, tek na osnovu pregovora između Ljotića i generala Miroslava Trifunovića, Mihailovićevog opunomoćenika, između 17. i 19. maja 1944. došlo je do stvarnog ujedinjavanja svih nacionalnih snaga [...] i do odgovarajućeg koordiniranja političkih zadataka u duhu zajedničkog antikomunističkog fronta.<ref>Josef Matl, ''Jugoslawien im zweiten Weltkrieg'', Osteuropa Handbuch, Bd. 1, Jugoslawien, hg. v. Werner Markert, Köln—Graz 1954, s. 99—121.</ref><ref>Venceslav Glišić, Teror i zločini nacističke Nemačke u Srbiji 1941-1945, Institut za istoriju radničkog pokreta Srbije, Rad, Beograd, 1970, str. 225, fus. 44.</ref><ref>Бранислав Божовић, Специјална полиција у Београду 1941-1944, Завод за уџбенике, Београд, 2014, стp. 344.</ref>}} Borivoje Karapandžić navodi da je „dobar deo sporazuma“ sproveden, ali ne „u celosti“, zbog četničkih napada na pojedine dobrovoljačke komandante (poput Marisava Petrovića), ili predstavnike Nedićevih vlasti. Ipak, on piše: {{izdvojeni citat|Đeneral Mihailović poslao je odmah u Beograd kao svoga punomoćnika kod đenerala Milana Nedića kapetana Predraga Rakovića, Komandanta Drugog Ravnogorskog korpusa, čija je kancelarija bila u samom Predsedništvu Vlade, a kome je po izričnoj Dražinoj želji bio politički savetnik [[Aleksandar Cincar-Marković|Aleksandar Cincar — Marković]], Ministar Spoljnih poslova u Vladi Cvetković — Maček, koja je zaključila [[Vojni puč 27. marta 1941.|Pakt s Nemcima]] 25. marta 1941. Zatim je data celokupna sprema sa oružjem i municijom, tako da je u samom Sremu formiran Sremski četnički odred na čelu s majorom Srdićem, dok je Komandant Sremskog korpusa sa sedištem u Srbiji bio divizijski đeneral Sveta Đukić. Pa, onda, đeneral Milan Nedić izdao je naređenje Narodnoj Banci, koja je dostavila đeneralu Mihailoviću veću sumu novca za potrebe “Jugoslovenske Vojske u Otadžbini”, itd.<ref>Боривоје М. Карапанџић, н. д., стр. 282.</ref>}} 5. maja 1944. u [[Манастир Радовашница|manastiru Radovašnici]] održan je sastanak pripadnika kvislinških struktura iz [[Šabac|šabačkog]] okruga sa majorom [[Dragoslav Račić|Dragoslavom Račićem]], komandantom Cersko-majevičke grupe korpusa JVuO, na kom se raspravljalo o modalitetima saradnje dviju stranâ. U zapisniku sa sastanka prenesen je govor okružnog načelnika Stevanovića: {{izdvojeni citat|U svom govoru od 26 marta t.g. general Nedić pozvao je nacionaliste da prestanu sa međusobnim raspravama i borbama i da se ujedine u borbu protiv najvećeg neprijatelja Srpstva — komunizma. Taj apel naišao je na puno razumevanje kod četničkih organizacija D.M. u mnogim okruzima i tako je postignuta puna saradnja. Od strane nemačke sile dato je odobrenje i pomoć da ova saradnja dođe do punog izražaja. U želji da se takva saradnja postigne i u Okrugu Šabačkom Okružni načelnik sa svojim komandantima čini apel na majora Račića, kao najvišeg funkcionera organizacije D.M. u Okrugu, da i on u tom pogledu izvrši svoju srpsku dužnost. Ovo je naročito nužno učiniti zbog toga, jer su komunističke bande već otpočele svoj pakleni posao i u ovom okrugu.<ref>Arhiv VII, Ča, k. 127, reg. br. 2/17.</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_139.htm Naređenje komandanta Cersko-majevičke grupe korpusa od 6. maja 1944. komandantu azbukovačkog sreza da se razgovori sa Nemcima vode po odobrenju Štaba Grupe korpusa]</ref>}} Već sjutradan je Račić donio naredbu kojom se zabranjuje vođenje pregovorâ s okupatorom bez njegova znanja i dopuštenja, dok je za kvislinške jedinice, koje je trebalo da posluže za posrednu nabavku naoružanja za JVuO, preporučio sljedeće: {{izdvojeni citat|Pošto je u izgledu da će Nemci dati još oružja za odrede srpske državne straže, granične straže i dobrovoljačkih jedinica, a imamo sigurnih podataka da će to oružje biti u najkraćem roku pod našom komandom to, — naređujem; 1. — Da komandanti srezova odobre da ode u Srpsku državnu stražu, graničnu stražu i dobrovoljačke odrede onoliko ljudi koliko bude traženo. Samo voditi računa da ljudstvo bude obrađeno u našem duhu i u nacionalnom pogledu ispravno. Ljudstvo obraditi u duhu naređenja koje je izdato u ovom pogledu. Do daljeg naređenja ne činiti pritisak na familije onih koji su u Nedićevim odredima i ne zahtevati da iz istih beže. A ako neko od njih pobegne posavetovati ga da se za sada vrati na svoje mesto i staviti mu na znanje da neće iskusiti nikakvu kaznu što se za izvesno vreme udaljio iz ovih jedinica. Za ovo imamo sigurnih podataka.<ref>Zbornik NOR-a, tom XIV, knjiga 3, str. 548—550.</ref>}} O neuspjehu partizanske ofanzive u Srbiji u proljeće 1944, kao i o intenzitetu i žestini borbi koje su se vodile, svjedoči i izvještaj od 8. maja 1944. poslat Draži Mihailoviću od strane komandanta Zlatiborskog korpusa JVuO kapetana [[Dušana Radovića Kondora]] (pseudonim »Debol«) u kom je navedeno sljedeće: {{izdvojeni citat|Celog dana 7-og maja, Nemci, Bugari, Dobrovoljci i moje zlatiborske i račanske snage vodile su jaku borbu sa kolonama crvenih na prostoru Solotuša, Bioska, Kadinjača, Zaglavak, Dub. Bugarska artiljerija dejstvuje vrlo uspešno. Odred nemačkih padobranaca na Kadinjači naneo mnogo gubitaka crvenima. Po prikupljenim podacima na brzu ruku na prostoru Ponikava ima oko 500 komunističkih leševa. U toku noći crveni otstupaju u neredu preko Tare u pravcu Zaovina i Mokre Gore, a izvesni delovi u pravcu Šljivovice. Okupator ih goni. Sa brigadama produžujem gonjenje. Juče smo ubili ili zarobili najmanje 80 komunista.<ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, str. 101.</ref>}} Jedinice JVuO, koje tada sudjeluju na strani okupatorsko-kvislinških formacijâ u okviru ''Borbene grupe Weyel'', ubrojane su u »Sopstvene snage« u izvještaju Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka generala Hansa-Gustava Felbera za 10. maj 1944.: {{izdvojeni citat|II. ''Situacija kod naših snaga''. A) Grupa »Holman« je, posle odbijanja jačih neprijateljevih napada na isturenu četu III. bat. kod Bioska (6 km sz. od Kremne) i ponovnih pokušaja noćnog proboja kod Mokre Gore, danas izjutra otpočela pokret sa III/ »Brdbg.«, 297. izv. bat., 698. bat. Feldžand. i II/»Brdbg.« u cilju napada na neprijatelja na planini Tari. I. bat. sa novodovedenim četnicima i SDS goni neprijatelja u rejonu Jablanica — Semegnjevo. B) Borbena grupa »Vajel« je sa Severnom četničkom kolonom u nastupanju preko puta Užice — Bioska u pravcu Šljivovica i sa Južnom četničkom grupom vrši zaprečavanje puta Užice — Ljubiš i južno odatle. C) 24. bug. div. učestvuje u napadu protiv neprijatelja na Tari sa 2 čete 11/64. i tenkovima preko manastira Rače (6 km jjz. od Bajine Bašte), a sa I/64. u pokretu iz Dervente prema jugoistoku u pravcu Bjeluša. III/64, nalazi se kod Kremne, sa zadatkom osiguravanja puta. Z.[apadno] odatle nalazi se i 200 četnika sa istim zadatkom. Ojačani I/63. dostigao je Čajetinu. Na dodeljenu 13. btr/1. izvršen je napad kod Mačkata. Bliži izveštaj još nije dostavljen. D) Grupa »Tatalović«. Angažovanjem minobacača od strane 1/2. SDK rasteran je neprijatelj, koji je s. od Fakovića, na obali Drine, sa hrvatske strane, izgradio položaje. I/l. SDK stigao je kod II/l. SDK u rejonu Zaglavak. III. ''Namere''. Gonjenje neprijatelja na Tari i u planini Zlatiboru uz dovlačenje novih raspoloživih bug. i četničkih snaga i snaga SDK. ''Ostali deo Srbije''. Prema izveštajima stanovnika, snage DM u rejonu j. od Kruševca vode žestoke odbrambene borbe protiv nadmoćnih kom. bandi. 20 km sz. od Prokuplja otpočeo je poduhvat lovačkih četa 27. bug. div. sa 4 nem. jurišna topa i 1 četom SDS. Na strani neprijatelja 15 mrtvih. Zaplenjena su tri skladišta životnih namirnica.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_53.htm Izveštaj vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od 10. maja 1944. Vrhovnoj komandi Vermahta o dejstvima protiv 2. i 5. NOU divizije na komunikaciji Užice — Višegrad], Zbornik dokumenata i podataka o NOR-u, tom XII (nemački dokumenti), knjiga 4, Vojnoistorijski institut, Beograd — dokument 53.</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=713&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frames no. 000709—000710.] <br /> ({{jez-njem|"Serbien. II. Eigene Lage. </br> A) Gruppe Hollmann trat nach Abwehr stärkerer Feindangriffe gegen vorgeschobene Kp. des III.Btl. bei Visoka (6 NW Kremna) und erneuter nächtlicher Durchbruchsversuche bei Mokra Gora heute morgen mit III./Brdbg., A.A.297, Fg.Abt.696 und II./Brdbg. zum Angriff gegen Feind in der Tara planina an. </br> I.Btl. jagt mit neu herangeführten Cetniks und SSW Feind im Raum Jablanica–Semegnevo. </br> B) Gruppe Weyel ist mit nördlicher Cetnikkolonne über Strasse Uzice – Bioska in Richtung Slivovica im Vorgehen und sperrt mit südlicher Cetnikgruppe Strasse Uzice – Ljubis und südlich davon. </br> C) 24.bulg.Div. beteiligt sich an Angriff gegen Feind in der Tara mit 2 Kp. II./64 und Panzern über Kloster Raca (6 SSW Bajina Basta), I./64 von Derventa antretend nach Südosten in Richtung Bijelusa. </br> III./64 zur Strassensicherung bei Kremna. W davon 200 Cetniks mit dem gleichen Auftrag. </br> Verstärktes I./63 hat Cajetina erreicht. Zugeteilte Battr. 13/1 wurde bei Mackat angegriffen. Nähere Meldung steht noch aus. </br> D) Gruppe Tatalovic. Feind, der N Fakovic auf kroat.Drina–Ufer Stellungen ausbaute, durch Gr.We.Einsatz von I./SFK 2 vertrieben. </br> I./SFK l bei II./SFK l im Raum Zaglavak eingetroffen. </br> III. Absichten. </br> Jagen des Feindes in der Tara und im Zlatibor–Gebirge unter Herausziehen weiterer verfügbarer bulg., SFK– und Cetnik–Kräfte. </br> Übriges Serbien. </br> Nach Einwohnermeldungen sollen DM–Kräfte im Raum S Krusevac in heftigen Abwehrkämpfen gegen überlegene komm. Banden stehen. </br> 20 NW Prokuplje Unternehmen Jagdkpn.27.b.Div. mit 4 dt. Sturmgeschützen und 1 Kp. SSW angelaufen. 15 Feindtote, 3 Lebensmittellager erbeutet."}})</ref>}} 11. maja 1944. godine, general Dragoljub Mihailović šalje naređenje četničkim komandantima u Srbiji, između ostalih i potpukovniku Dragutinu Keseroviću (pseudonim »Orel«), urgirajući da se iskoristi akcija okupatora i kvislinga protiv partizanskih snaga: {{izdvojeni citat|Dali ima nekih priprema od strane Nemaca i Nedićevaca za akciju protiv komunista na Jastrebcu i u Moravskom srezu. Javite koju prostoriju sada drže komunisti. Iskoristite svaku akciju okupatora i nedićevaca protiv crvenih samo na pogodan način.<ref name="ReferenceJ">[https://znaci.org/00001/4_14_3_165.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 24. maja 1944. godine]</ref>}} Sinhronizovano djelovanje [[Specijalne policije Uprave grada Beograda]] i obavještajne službe Komande Beograda JVuO u borbi protiv pripadnika [[Narodnooslobodilački pokret|NOP]] i ilegalne [[Komunistička partija Jugoslavije|KPJ]] nastavljeno je tokom 1944. godine. Major Aleksandar Saša Mihajlović (pseudonim »Vili«) izvještava Dražu Mihailovića 13. maja da su saradnici NOP-a iz Beograda nastavili sa svojim propagandnim radom u bližoj okolini grada, gdje su se sklonili nakon bombardovanja. Kako bi spriječio njihovu aktivnost, major Mihajlović piše da je poduzeo navedene mjere: {{izdvojeni citat|Po svim selima odmah su sačinjeni spiskovi svih izbeglica i ovi su dostavljeni Specijalnoj policiji u svrhu provere da se među njima ne nalaze i komunisti. Nezavisno od ovih proveravanja Specijalne policije naša obaveštajna služba, putem sopstvenih organa, uspela je da prikupi mnogo podataka o komunistima koji se sada sređuju i koji će biti kroz neki dan dostavljeni Specijalnoj policiji sa nalogom da se odmah pristupi hapšenju.<ref name="ReferenceF">[https://znaci.org/00001/11_55.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje »OBAVEŠTAJNI CENTAR ŠTABA BR. 2«]</ref><ref>AVII, arhivski fond Draže Mihailovića, S—W—1200.</ref>}} U noći između 29. i 30. maja 1944, vojnici Posavske brigade JVuO opljačkali su magacin oružja SDS u [[Obrenovac|Obrenovcu]], ali je komandant Posavsko-kolubarske grupe korpusa major Vladimir Komarčević naredio da se oružje vrati. Svoj postupak prema pripadnicima SDS major Komarčević obrazlaže na sljedeći način: {{izdvojeni citat|'''Niko više ne postoji u našoj organizaciji kome nije jasno da je celokupan SDS u najtešnjoj saradnji sa nama'''. Ovde vidim samo samovolju i neozbiljne postupke ljudi nedoraslih položaju na kome se nalaze.<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kut. 71, reg. br. 4/5.</ref><ref>Бојан Б. Димитријевић, Војска Недићеве Србије 1941-1945, Институт за савремену историју, Београд, 2011, стр. 322.</ref>}} General Hans Felber, vojnoupravni komandant Jugoistoka, poslao je posljednjeg dana maja 1944. godine Komandi Jugoistoka (“na ruke” general-majora Arthura Wintera, načelnika štaba [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]]) prijedlog koji je sadržavao sljedeće: {{izdvojeni citat|Prema koncepciji vojnog zapovjednika Jugoistoka, tješnje povezivanje Crne Gore i Sandžaka sa Srbijom jest poželjno i sa vojnog stanovišta. To će prije svega ojačati poziciju premijera Nedića, a samim tim će pokret Draže Mihailovića, koji je veoma jak u zemlji, približiti premijeru Nediću. Isto tako, i otpor DM–pokreta prema njemačkoj okupacijskoj vlasti biće ublažen. Tada bi bilo lakše iskoristiti snage okupljene u pokretu DM za borbu protiv komunista; s druge strane bi se povećala brojnost ove jedinice, što je trenutno otežano zbog snažnog protivljenja Srpskog dobrovoljačkog korpusa. Unutar Srbije smanjili bi se unutarstranački sukobi i nemiri, a sve bi se snage mogle upotrijebiti za odbranu od komunističkih prijetnji. Na istoj je liniji i željeno usklađivanje Crnogorskog dobrovoljačkog korpusa sa [u borbi] dokazanim SDK-om.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=871&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000867.] <br /> ({{jez-njem|"Nach Auffassung Militärbefehlshaber Südost ist auch vom militärischen Standpunkt aus die Herbeiführung einer engeren Bindung von Montenegro und des Sandschak an Serbien erwünscht. Dadurch wird vor allem die Position des Minister–präsidenten Nedic gestärkt und damit die in Lande sehr starke DM–Bewegung an den Min.Präs. Nedic herangeführt. Ebenso wird auch die Gegnerschaft der DM–Bewegung gegen die deutsche Besatzungsmacht gemildert werden. Es wäre dann leichter, für den Kampf gegen die Kommunisten die in der DM–Bewegung steckenden Kräfte auszunutzen und andererseits die z.Zt. durch die erhebliche Gegnerschaft zum SFK erschwerte Aufstockung dieses Verbandes durchzuführen. Innerhalb Serbiens würden die Parteikämpfe und die Unruhen abnehmen und alle Kräfte gegen die Abwehr kommunistischer Bedrohungen eingesetzt werden können. Auch die erwünschte Gleichschaltung des Montenegrinischen Freiwilligen Korps mit den bewährten S.F.K. liegt auf der gleichen Linie."}})</ref>}} Kapetan [[Dragomir Gaga Topalović]], komandant Rudničkog korpusa JVuO, u pismu od 3. juna 1944. upućenom komandantu Kačerske brigade potporučniku Milovanu Nedeljkoviću, naređuje usklađivanje dejstava četničkih jedinicâ u okolini Beograda sa onima kvislinške vlade te njemačkog i bugarskog okupatora, a protiv [[Kosmajski NOP odred|Kosmajskog odreda]]: {{izdvojeni citat|Prema podacima s kojima raspolažem komunci nalaze se na vrh [[Bukulja|Bukulje]]. S njima je, priča se, i sam [[Radivoje Jovanović|Bradonja]]. Njihova jačina iznosi oko 120—150. Pošto su zauzeli dobar položaj, ja sam predložio kapetanu Mihajloviću da izvršimo blokadu cele Bukulje, pa da ih napadnemo i uništimo po sledećem planu: 1. — Bugari ima da napadnu iz [[Aranđelovac|Aranđelovca]] samu Bukulju. 2. — Nemci ima da posednu Garaše prema Darosavi, do škole. 3. — Poljska straža iz [[Belanovica|Belanovice]] da uhvati vezu sa Nemcima iz Aranđelovca do Jelovika. 4. — Kačerska brigada [JVuO — prim.] ima da hvata vezu sa S.D.S. iz Belanovice i dalje put ka Jeloviku i Vukosavcima. 5. — S.D.S. iz Aranđelovca da nastavi putem između Bukulje i Jelovika — Vukosavca u produženju sve do Kamenara. 6. — 2 brigada K.G.G. [Korpus Gorske garde JVuO — prim.] od Kamenara do Brezovca. I dalje na [[Venčac]]. Čekam odgovor od kapetana Mihajlovića i ako on uspe da natera njih onda treba da krenemo zajedno u akciju. Čas polaska javiću. Vi ostanite na mestu gde ste sad, a ja ću da krenem bliže Kamenaru, kako bi bio bliže mestu odakle treba da počne akcija. Vi stupite u vezu sa poljskom stražom iz Belanovice.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_173.htm Pismo komandanta Rudničkog korpusa od 3. juna 1944. komandantu Kačerske brigade o potrebi sadejstva četnika sa okupatorskim trupama i nedićevcima za napad na delove Kosmajskog NOP odreda na Bukulji]</ref>}} Komandant Borbene grupe »Željezna vrata« koja je bila stacionirana u [[Istočna Srbija|istočnoj Srbiji]], u izvještaju od 7. juna 1944. piše o sastanku oficira [[Srpske granične straže]] kapetana Ivaniševića i poručnika Bogdana Price, komandanta Ramske brigade JVUO, u selu [[Carevac]] kod [[Veliko Gradište|Velikog Gradišta]]. Poručnik Prica je tom prilikom navodno obećao kapetanu SGS da četnici „za sada neće preduzimati nikakva neprijateljstva protiv njemačkih okupacionih trupâ“.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&broj=1236&roll=255 NARA, T501, Roll 255, frame no. 001232.] <br /> ({{jez-njem|"Gelegentlich einer Reise im Grenzbezirk ist der Kommandeur der SGW–Kreisgrenzabteilung Pozarevac, Hptm. Ivanisevic im Dorfe C a r e v a c (10 südl. Gradiste) mit dem Cetnikführer und Kommandeur der Ramski brigade, Oblt. Bogdan P r i c a zusammengetroffen und mit demselben in ein Gespräch gekommen. </br> 3. Der Cetnikführer hat sich auch dahingehend ausgeschprochen, daß sie z.Zt. keine Feindseligkeiten gegen die deutsche Besatzungstruppe unternehmen werden."}})</ref> U kvislinškom listu „Novo vreme“ od 13. juna ovako se opisuje situacija ljeta 1944. u okupiranoj Srbiji: {{izdvojeni citat|Nacionalni četnici su se u velikom broju stavili pod nemačku komandu za borbu protiv boljševičkih Titovih partizana, koji su tokom poslednja dva meseca uzaludno pokušavali da iz istočne Bosne prodru u srpsku oblast. Četnici se bore rame uz rame sa odredima SDK i SDS. Usled boljševičke opasnosti okupile su se na taj način sve nacionalne snage srpskog naroda za zajedničku borbu protiv glavnog neprijatelja boljševizma.<ref>Бранислав Божовић, н. д., стр. 323.</ref>}} Povezanost Draže Mihailovića i Milana Nedića nije predstavljala nepoznanicu ni za [[Edmund Glaise von Horstenau|Edmunda Glaisea von Horstenaua]], njemačkog opunomoćenog generala u [[NDH|Nezavisnoj Državi Hrvatskoj]]. General Horstenau je u drugoj polovini juna 1944. boravio u Beogradu, gdje je deset dana vršio dužnost komandanta Jugoistoka umjesto generala Hansa Felbera. U svom ratnom dnevniku, Edmund Glaise von Horstenau zapisuje: {{izdvojeni citat|U nedelju uveče, 25. juna 1944, avionom sam otišao iz Beograda. Moje slavno vreme kao vojnog zapovednika za Jugoistok bilo je time okončano. Kada sam napustio Srbiju, imao sam osećaj da je nemačka pozicija i ovde obična kula od karata. Najuticajniji čovek u Srbiji i dalje je Draža Mihailović. Nije mu naškodio ni poraz koji je doživeo od Tita na području NDH. Pripadnici Draže Mihailovića nalaze se i u kabinetu Milana Nedića. Sa Nedićem sam se sreo dva puta. On je čovek koga treba uzeti ozbiljno. Danas bi on sigurno dobro razmislio da li da prihvati ponuđeno mesto predsednika srpske vlade.<ref>Glez fon Horstenau, Između Hitlera i Pavelića: Memoari kontroverznog generala, Nolit, Beograd, 2007, str. 508.</ref>}} Prilježni autori ratnog dnevnika Vrhovne komande Wehrmachta koriste identičnu formulaciju za uzak krug ljudi oko predsjednika srpske kvislinške vlade: {{izdvojeni citat|Ponovo se potvrdilo staro iskustvo, da radikalni pokreti imaju najveći broj pristalica, pa su se tako pristalice Mihailovića mogle naći i u najbližem okruženju Milana Nedića i njegove Straže.<ref name="Živković"/>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta}} U svojim ratnim memoarima i [[Hermann Neubacher]] navodi da je u proljeće 1944. došlo do uspostavljanja „službenih veza“ između Mihailovića i Nedića: {{izdvojeni citat|Nedić je moje dosadašnje kontakte sa Glavnim štabom Draže Mihailovića pratio sa ljubomorom i nepoverenjem. On se bojao da se Nemačka sprema da zaigra na četničku kartu, a oni su bili njegovi protivnici. Kada je Nedić uvideo da nema ništa od toga da se ojača njegov položaj time što bi zabeležio uspehe na unutrašnjem i spoljnopolitičkom planu, kako sam ja predlagao, onda je i sam počeo da traži kontakte sa četnicima. U vladu je uveo jednog Dražinog pristalicu [riječ je o generalu [[Miodrag Damjanović|Miodragu Damjanoviću]] — prim.], koji je došao na mesto ubijenog [u atentatu od strane četnika — prim.] državnog sekretara [Cvetana] Đorđevića. Na ovaj način su uspostavljene službene veze sa Glavnim štabom Draže Mihailovića. O tim stvarima sam bio obavešten. Najzad, ja sam i sâm nameravao da dođe do toga i to tako što bih ojačao položaj Nedića, koji bi bio ovenčan uspehom.<ref>[https://www.znaci.org/00001/172.htm Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN], Službeni list SCG, Beograd, 2005, str. 158.</ref>}} Još u martu te godine, najviši okupacioni dužnosnici zapazili su ovu tendenciju kod najbližih Nedićevih saradnika. Dnevni red sastanka između generala Felbera i poslanika [[Hermann Neubacher|Neubachera]], održanom kod vojnog komandanta Jugoistoka 4. marta 1944, uključivao je pitanje: »Gdje se sada skriva [[Vojislav Lukačević|Lukačević]]?«, nakon što su Nijemci uhapsili njegovog načelnika štaba majora [[Rudolfa Perhineka]].<ref name="ReferenceH">[https://znaci.org/00001/40_63.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje NEFORMALNA KOLABORACIJA U SRBIJI]</ref> Takođe, jedna od na sastanku pretresenih tačaka bila je i posjeta [[Đorđa Perića]], šefa Srpske državne propagande pri Predsedništvu kvislinške vlade: {{izdvojeni citat|Posjeta šefa srpske državne propagande Perića Ic (Ob. odjeljenje). <br /> Predmet razgovora: Nedić, bez političke inicijative, vojnik koji izvršava naređenja. Njegovo okruženje je više za Dražu Mihailovića, pokušavajući izmijeniti Nedićev negativan stav. Cijela stvar je pokušaj da nam se pruži podrška za pregovore s Dražom Mihailovićem.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=222&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000218.] <br /> ({{jez-njem|"Besuch Peritsch, Chef der Serb.Staatspropaganda bei Ic. Gegenstand: Nedic, ohne politische Initiative, Soldat, der Befehl ausführt. Seine Umgebung ist mehr für DM, versucht, Nedic ablehnende Einstellung zu ändern. Das Ganze ein Versuch, ist bei uns Rückendeckung für Unterhandlungen mit DM zu schaffen."}})</ref>}} Samo tri dana potom, major Aleksandar Mihajlović, komandant Beograda JVuO, izvještava generala Mihailovića o uspostavljenim kontaktima sa Perićem: {{izdvojeni citat|U svrhu da se obaveštajna služba, kako ona čisto vojne prirode, tako i politička, postavi na što solidniju osnovu i postignu što je moguće bolji rezultati, ovaj štab je preduzeo mere da se stavi u vezu sa ljudima koji po prirodi svoga položaja mogu da budu dobro informisani. Tako je, ovih dana, između ostalih, uspostavljena veza i sa šefom Nedićeve propagande Đorđem Perićem, koji je izjavio gotovost da sa nama sarađuje.<ref name="ReferenceF">[https://znaci.org/00001/11_55.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje »OBAVEŠTAJNI CENTAR ŠTABA BR. 2«]</ref><ref>AVII, arhivski fond Draže Mihailovića, S—W—1189.</ref>}} O stepenu infiltriranosti pripadnika Mihailovićeve organizacije u institucijama Nedićeve kvislinške uprave svjedoči i general-major [[August Winter]], načelnik štaba [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]], u izvještaju koji će 5. jula 1944. godine, ispred Komande Jugoistoka, poslati Vrhovnoj komandi [[Wehrmacht]]a u [[Berlin]]u. General Winter informiše nadređene o „gubitku autoriteta Nedićevih upravnih organa u zemlji“, kao i o tome da oni „svoje zadatke mogu da izvršavaju samo utoliko ukoliko nalogoprimci Draže Mihailovića ili mesni četnički rukovodioci to dopuste“, te zaključuje: {{izdvojeni citat|Nedićev upravni aparat je, zahvaljujući datim unutrašnjim političkim odnosima, duboko prožet pristalicama D. M. sve do vrha.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_87.htm Izveštaj komandanta Jugoistoka od 5. jula 1944. Vrhovnoj komandi Vermahta o vojno-političkoj situaciji u Srbiji i mogućnostima saradnje sa četnicima]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=675&rec=311&roll=191 NARA, T311, Roll 191, frames no. 000770—000773.] ({{jez-njem|"Hiermit im Zusammenhang steht der Autoritätsverlust der Nedić–Verwaltungsorgane im Lande, die ihre Aufgaben nur soweit durchführen können, als die D.M.–Beauftragten oder örtlichen Cetnik–Führer solchen zuzulassen belieben. Ein entsprechender und ausreichender Nachdruck durch deutsche Polizeiorgane ist bei der geringen Zahl der in der Masse nicht reichdeutschen Kräfte praktisch ausgeschlossen. Die Nedić–Verwaltungsapparat ist in Auswirkung der gegebenen innerpolitischen Verhältnisse weitgehend mit D.M.–Anhängern bis in die Spitzen durchsetzt."}})</ref>}} Posredstvom komandanta IV puka SDK majora Vojislava Dimitrijevića i Moačanina, člana najvišeg rukovodstva četničke omladinske organizacije Srbije, u julu 1944. došlo je do sastanka između Dimitrija Ljotića i majora [[Ljubiše Terzića]], jednog od četničkih komandanta, u selu [[Lipe (Smederevo)|Lipe]] kod [[Smederevo|Smedereva]]. (U vrijeme sastanka sa Ljotićem, major Terzić je načelnik štaba Velikomoravske grupe korpusa JVuO; od septembra 1943. do januara 1944. bio je načelnik ađutanture Vrhovne komande JVuO.) Sastanak je trajao jedan dan, a glavna tema razgovora i ovom prilikom bila je kako ujediniti sve „nacionalne snage za borbu protiv komunizma“.<ref>[http://www.znaci.org/00001/155_4.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, I-II, Beograd, 1979.], str. II/330.</ref> O ovom sastanku je Boško Kostić, sekretar Dimitrija Ljotića, ostavio sljedeći zapis: {{izdvojeni citat|Terzić je jednako gledao na situaciju kao i Ljotić. Njemu je bilo jasno da će Saveznici otsad pomagati samo Tita, pa utoliko pre nacionalisti treba da se drže zajednički. O pojedinim ličnostima iz okoline djenerala Draže Mihajlovića izražavao se vrlo nepovoljno. Major Terzić rekao je Ljotiću da pojedini ljudi iz okoline djenerala Mihajlovića ometaju definitivni sporazum nacionalista, jer se plaše da ne izgube svoje položaje. Oni znaju da svi četnički odredi u Srbiji saradjuju sa dobrovoljcima i stražarima, ali, eto, opet ometaju sporazum...<ref>Boško N. Kostić, Za istoriju naših dana — Odlomci iz zapisa za vreme okupacije, Lil (Francuska), 1949, str. 158.</ref>}} Povodom sastanka sa generalom Miroslavom Trifunovićem, Dimitrije Ljotić je 14. jula 1944. poslao pismo<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kutija 18, registarski broj 7/22.</ref><ref>Бојан Б. Димитријевић, Војска Недићеве Србије 1941-1945, Институт за савремену историју, Београд, 2011, стр. 334.</ref> Draži Mihailoviću u kome se navodi: {{izdvojeni citat|Gospodine generale, 18. maja imao sam sreću da se sastanem, kao delegat generala Nedića, sa generalom Trifunovićem. Iako je taj sastanak doveo do jednog sporazuma, od njega praktično još ništa nije bilo, mada bi zaista trebalo, s obzirom na vrlo teška vremena. Mnogo puta sam tražio sastanak sa Vama, za ove tri godine, ali do njega nikada nije došlo, jer Vi to niste hteli. Gotov sam opet da Vam to ponudim, ako Vi smatrate da to možete prihvatiti. Nalazim da bi to bilo od koristi za naš narod. Ko god je bio kod Vas, govori o Vama sa velikim pohvalama, kao o čoveku krotkom, skromnom, širokogrudom i ljudi koji su sa Vama govorili ne mogu verovati da biste Vi ovako odgovorili na ovako širokogrudu ponudu generala Nedića.}} Tokom [[Topličko-jablanička operacija|operacije »Trumpf«]] u [[Južna Srbija|južnoj Srbiji]], od početka jula do početka avgusta 1944. godine, nastavilo se taktičko potčinjavanje četničkih jedinicâ njemačkoj ''Borbenoj grupi Weyel''. U izvještaju Komande Jugoistoka od 14. jula 1944. pominje se i sadejstvo ravnogorskih četnika i formacijâ kvislinške vlade: {{izdvojeni citat|U planinama jugoistočno od [[Niš]]a, četnici i Srpska granična straža u borbi sa tamošnjim crvenim neprijateljskim snagama (22. crvena banditska divizija). Drum [[Leskovac]] — [[Lebane]] ponovo miniran. Srpska državna straža i četnici u borbi s komunistima jugoist. od [[Lazarevac|Lazarevca]]; navodno 23 neprijatelja ubijena.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=756&rec=311&roll=191 NARA, T311, Roll 191, frames no. 000927—000932.] </br> ({{jez-njem|"Im Gebirge SO Nisch Cetniks und SGW im Kampf mit dort. roten Feindkräften (22. rote Banden–Div.) </br> Strasse Leskovac – Lebane erneut vermint. SSW und Cetniks bei Kampf mit Komm. SO Lazarevac angebl. 23 Fd.– Tote."}})</ref>|Izveštaj komandanta Jugoistoka od 14. jula 1944. Vrhovnoj komandi Vermahta}} Želja okupatora da se sa svim kvislinškim i kolaboracionističkim snagama, pod svaku cijenu i uz što manje sopstvenih gubitaka, spriječi prodor snagâ NOVJ iz Crne Gore i Bosne i Hercegovine u Srbiju, izražena je i u izvještaju Operativnog odeljenja Beograd — Dedinje Armijske grupe »F« od 19. jula: {{izdvojeni citat|Srbija: Pokreti crvenih divizija u južnom delu Srbije su od sve većeg značaja. [[Topličko-jablanička operacija|Operacija »Keraus«]]: glavnina 27. bugarske divizije krenula je 19. 7. iz doline Toplice u pravcu juga. Borbena grupa »Dizener« (5 bataljona Srpskog dobrovoljačkog korpusa i 1 tenkovska četa) kreće 20. 7. sa linije [[Leskovac]] — [[Lebane]] u pravcu severozapada. Četnička grupa »Vajel« sa zadatkom zaprečavanja linije Matorovska — Tulari nalazi se u naizmeničnim borbama sa crvenim snagama koje su prodrle preko Toplice u pravcu zapada sve do prostora [[Brus]]a. Južno od toga isturene jedinice komunista doprle su u pravcu [[Ibar|Ibra]] do prostora severno od [[Podujevo|Podujeva]]. Za ojačanje Ibarske doline upućen je dodatni ruski bataljon (I bataljon 5. puka [[Ruski zaštitni korpus|Ruskog zaštitnog korpusa]]). Na zapadnim granicama Srbije produžava se Titov marš, 9 — 12 crvеnih divizija prikupljeno je u prostoru [[Berane]] — [[Zvornik]] sa zadatkom upada u Srbiju. Borbe za [[Prokuplje]] — Brus se još ne mogu sagledati.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_218.htm ZBORNIK DOKUMENATA VOJNOISTORIJSKOG INSTITUTA: TOM XII — DOKUMENTI NEMAČKOG RAJHA — KNJIGA 4]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=980&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frames no. 000839—000840.] </br> ({{jez-njem|"Serbien: </br> Bewegungen roter Divisionen in Südserbien von wachsender Bedeutung. </br> "Kehraus": Masse 27.bulg.Div. aus Toplica–Tal 19.7. nach S angetreten. Kgr. Diesener (5 SFK–Btlne. und 1 Pz.Kp.) antritt 20.7. aus Linie Leskovac – Lebane nach NW. </br> Cetnik–Gruppe Weyel mit Sperrauftrag in Linie Matorovska – Tulari mit Tn. in wechselvollen Kämpfen gegen–über Toplica nach W bis in Raum Brus vorgedrungene rote Kräfte. S davon vorderste Tle.Komm. N Podujevo Richtung Ibar. </br> Zur Verstärkung Ibartal ein weiteres Russen–Btl. (I./RZK 5) dorthin abgedreht. </br> An der W–Grenze Serbiens geht der Aufmarsch der Tito–Kräfte weiter, 9 – 12 rote Divisionen versammeln sich im Raum Berane – Zvornik mit dem Auftrag, nach Serbien einzufallen. </br> Die Kämpfe um Prokuplje – Brus sind noch nicht zu übersehen."}})</ref>|Izvod iz ratnog dnevnika Grupe armija »F« za period od 1. jula do 31. decembra 1944. godine}} Narednog će mjeseca njemački nadležni organi javljati i o zajedničkim defanzivnim akcijama kvislinške SDS i JVuO. Tako je 15. VIII 1944. štab Armijske grupe »F« izviješten od strane Komande Jugoistoka: „Četničke jedinice iz pravca [[Trstenik]]a i [[Kruševac|Kruševca]], koje napreduju ka jugu, zauzele su [[Aleksandrovac]] uz slab otpor neprijatelja. Napadi crvenih na [[Vlasotince]] i [[Grdelica|Grdelicu]] odbijeni od strane Srpske granične straže i četnikâ.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=410&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frame no. 6289663.] <br /> ({{jez-njem|"CETNIK – VERBAENDE AUS TRSTENIK– KRUSEVAC NACH S ANGETRETEN GEGEN SCHWACHEN FD.–WIDERSTAND ALEKSANDROVAC GENOMMEN.– </br> ROTE ANGRIFFE AUF VLASETINCE [sic] UND GRDELICA DURCH SGW UND CETNIKS ABGEWEHRT.–"}})</ref> 28. avgusta, iz istog je izvora u Armijsku grupu »F« stigla i sljedeća informacija: „Nakon teških borbi sa SDS-om i četnicima, kom[unističke] snage spalile [[Boljevac]] a zatim se premjestile u pravcu sjeverozapada.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=318&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frame no. 6289571.] <br /> ({{jez-njem|"KOMM KRAEFTE NACH SCHWEREN KAEMPFEN MIT SSW UND CETNIKS BOLJEVAC IN BRAND GESTECKT UND DANN IN NW– RICHTUNG ABGESETZT."}})</ref> Nakon što je napustio Srbiju posljednjeg dana maja 1944, predsjednik četničkog [[Centralnog nacionalnog komiteta]] [[Živko Topalović]] je početkom avgusta te godine sastavio memorandum, u kom se bavi situacijom u zemlji i raspoloženjem stanovništva okupirane Jugoslavije, a koji je uputio vladama [[Savezničke sile u Drugom svjetskom ratu|savezničkih zemalja]]. Topalović donosi podatke o [[Lista njemačkih operacija protiv četnika u Drugom svjetskom ratu|antičetničkoj]] »[[Operacija Hajka|operaciji Treibjagd]]« i navodi da je pitanje učešća srpskih jedinica u njemačkoj operaciji izazvalo podjelu u kvislinškom taboru, kao i još jednu od brojnih kriza kabineta generala Milana Nedića: {{izdvojeni citat|U Nedićevoj vladi i među njegovim saradnicima izbio je rascep oko toga: treba li ili ne, da i Nedićeve i Ljotićeve oružane snage zajedno sa Nemcima napadnu na vojne odrede Mihailovićeve. Veliki broj političkih saradnika Nedićevih i Ljotićevih, a gotovo svi komandanti S.D.S. i izvestan broj komandanata dobrovoljačkog korpusa (Ljotićevci) izjasnili su se protivu takve oružane akcije sa motivacijom: da je sav narod u Srbiji uz Dražu Mihailovića, da bi se u toku borbe njihove snage priključile Mihailoviću i da bi takva borba imala za jedini rezultat opustošenje mnogih srpskih sela. U ovoj dubokoj režimskoj krizi, Nedić je dao ostavku, koju mu Nemci nisu uvažili, ali on dugo vremena nije dolazio u kancelariju, niti je napuštao svoju kuću.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_5.htm Memorandum Živka Topalovića, predsednika četničkog Centralnog nacionalnog komiteta, od 4. avgusta 1944. o stanju u Jugoslaviji krajem maja 1944. upućen savezničkim vladama]</ref>}} === Sporazum Nedića i Mihailovića === {{main|Durmitorska operacija|Sporazum Nedića i Mihailovića 1944.}} {{izdvojeni citat|Nemačka komanda javlja, da je Nedić ponudio, nakon upada komunista u Srbiju, u ime veoma ozbiljno ugoženog Srpstva, vojnu saradnju svih srpskih snaga. Nedić je naglasio, da on takođe službeno govori i u ime Mihailovića, koga je nedavno posetio. Od nemačkih vojnih vlasti zatražio je dozvolu, da odmah formira srpsku vojsku u snazi od 50.000 boraca, koja bi se regrutovala iz četničkih jedinica. Komanda Vermahta za Jugoistok, posle razgovora sa Hermanom Nojbaherom, rešila je da se izađe u susret Nedićevoj molbi.<ref name="Živković">{{cite web |url=http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |title=Nikola Živković, Srbi u Ratnom dnevniku Vrhovne komande Vermahta |publisher=Scribd.com |date= |accessdate=2014-03-16 |archive-date=2016-08-03 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160803153944/http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |dead-url=yes }}</ref>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta od 17. avgusta 1944.}} Od 30. jula do 1. avgusta 1944. godine, u sjedištu Vlade nacionalnog spasa u [[Beograd]]u, održana je trodnevna konferencija kojoj su prisustvovali svi okružni načelnici i komandanti okrugâ u [[Nedićeva Srbija|okupiranoj Srbiji]]. Na tom sastanku, general Nedić je izrazio želju za ujedinjenjem svih [[Nacionalizam|nacionalističkih]] snaga u zemlji: {{izdvojeni citat|Otadžbina je u opasnosti! Došli smo do pravog srpskog puta koji predstavlja ujedinjeno srpstvo. Sloga i bratstvo svih Srba mora se sprovesti do kraja. Odbijen je moj predlog o učešću dva ministra, naklonjena organizaciji D.M., u moju vladu. Predlog je odbijen od Draže Mihajlovića, ali i to je pravilno gledište s obzirom na današnje prilike. Događaji lete strahovito brzo. Rešavajući momenti su blizu. Istrebljenje Srpstva moramo sprečiti. '''Sve naše oružane snage moraju se ujediniti sa nacionalnim četnicima. To je vrhovni zakon Otadžbine, jer to hoće ceo srpski narod.''' Jedna nacionalna snaga u jedinstvenom duhu mora da se ispolji na jednom putu i u jednom pravcu. Krv naše krvi mora da progovori.<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Nedićeva arhiva, 121–4–21</ref><ref>[http://www.znaci.org/00001/172_1.pdf Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230415161748/https://znaci.org/00001/172_1.pdf |date=2023-04-15 }}, str. 26.</ref>|General [[Milan Nedić]]}} U ljeto 1944. godine, konačno je sazrela ideja o sastanku generalâ Milana Nedića i Dragoljuba Mihailovića. O sastanku sa Mihailovićem Nedić je pred jugoslovenskim istražnim organima, 9. januara 1946. godine, pored ostalog, izjavio sljedeće: {{izdvojeni citat|U 1944. godini Draža Mihailović je tražio da odredim izvesne delegate radi pregovora. Sa svoje strane sam odredio Iliju Mihailovića i Dimitrija Ljotića. Ilija Mihailović [bivši narodni poslanik i član najužeg vođstva bivše [[Jugoslovenska nacionalna stranka|Jugoslovenske nacionalne stranke]] (JNS) — nap.] je u više navrata odlazio kod Draže i bio je uvek primljen, dok je Ljotić bio dva puta, ali samo u štabu, dok od strane Draže Mihailovića nije bio lično primljen. Jula meseca, posredstvom Dragog Jovanovića, došlo je do prvog sastanka [sastanak je održan u avgustu, a ne u julu — nap.] između mene i D. M. Na ovom sastanku radilo se o tome da se stvori aparat koji će u datom momentu posle nemačkog sloma da preuzme vlast u zemlji. Tom prilikom postavljeni su mi od Draže uslovi za liferovanje oružja. Njegovi zahtevi u ovom pogledu bili su suviše veliki, ali su delimično od moje strane prihvaćeni i ispunjeni.<ref name="ReferenceE">[https://znaci.org/00001/11_69.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje PORAZ MIHAILOVIĆEVIH SNAGA U SRBIJI I NOVI SPORAZUMI SA OKUPATOROM I KVISLINGOM MILANOM NEDIĆEM]</ref><ref>AVII, Izjava Milana Nedića pred istražnim organima 1946. godine.</ref>}} Draža Mihailović i Milan Nedić sastali su se 12. i 13. avgusta 1944. u selu [[Ražana]] pokraj Kosjerića. Na sastanku su prisustvovali četnički komandanti: pukovnik [[Luka Baletić]], potpukovnik [[Mirko Lalatović]], major [[Dragoslav Račić]], major [[Nikola Kalabić]], a od Nedićevih saradnika: [[Dragomir Jovanović|Dragi Jovanović]], šef kvislinške policije i upravnik grada Beograda, kao i general [[Miodrag Damjanović]], šef Nedićevog kabineta. Sastanak je ugovorio, kako je priznao pred istražnim organima 1946, Dragi Jovanović. On se prethodno u Aranđelovcu sastao sa četničkim komandantima Račićem, Kalabićem i [[Neško Nedić|Neškom Nedićem]]. Na sastanku je dogovoreno da se radi na susretu Nedića i Mihailovića u cilju objedinjavanja antikomunističkih snaga. Jovanović se potom vratio u Beograd gde je dobio Nedićevu saglasnost za organizovanje sastanka sa Mihailovićem.<ref>Бранко Латас, Милован Џелебџић, Четнички покрет Драже Михаиловића 1941-1945, Београд, 1979, стр. 311-312.</ref> Milan Nedić se u istrazi 1946. prisjetio još nekih detalja s ovog sastanka: {{izdvojeni citat|Susret, kako između mene i Draže, tako i ostalih oficira, bio je srdačan i prijateljski. Sećam se da sam se sa Kalabićem poljubio, a on mi je rekao: 'Zaštitniče moga jadnog oca!', stavljajući mi glavu na grudi. Draža je tražio od mene da mu izložim opštu situaciju i razvoj budućih događaja. Ja sam mu kazao da Nemci propadaju i da će morati uskoro da se povuku iz zemlje. Predočio sam mu opasnost od komunista koji nadiru sa sviju strana, pa je stoga potrebno da se obrazuje jedan srpski front od mojih odreda i četničkih, pa da ujedinjeni brzo i efikasno spasimo Srpstvo i Srbiju od komunističkih upada. Draža me je saslušao i prihvatio moj predlog. Sporazumeli smo se da oružje i municiju izdejstvujemo preko Nemaca, pošto će na tome raditi Raković. U pogledu novca, bilo je odlučeno da moja vlada mesečno daje po 100 miliona dinara. '''Dalje smo se sporazumeli da se sve oružane formacije vlade stave pod komandu Draže Mihailovića radi koordinacije u borbi protiv komunista.'''<ref>Коста Николић, Бојан Б. Димитријевић, н.д., стр. 389, фус. 79.</ref>}} {{izdvojeni citat| * Vlada stavlja odmah na raspoloženje generalu Draži Mihailoviću za plate oficirima, podoficirima i ostalima 10 miliona dinara, s tim da prestane pljačkanje državnih pošta i ostalog. * General Nedić, odnosno vlada, preuzimaju na sebe obavezu da kod Nemaca izdejstvuje odmah 30.000 pušaka, 3 miliona puščanih i mitraljeskih metaka, 500 puško-mitraljeza i 500 bacača granata. * General Mihailović garantuje Nediću, a ovaj preuzima obavezu pred Nemcima, da se ovo oružje neće ni u kom slučaju upotrebiti protiv Nemaca. * Nedić i vlada, voljni su, ukoliko okupator dozvoljava, da se i sve oružane formacije vlade radi koordiniranja akcije protiv komunista, stave pod komandu Draže Mihailovića. * Vlada je voljna, ukoliko dobavi, da mu odmah stavi na raspoloženje i neodređeni broj uniformi i obuće!<ref name="Saslušanje"/>|Tačke sporazuma Nedića i Mihailovića od avgusta 1944.}} Na [[Beogradski proces|Beogradskom procesu]] 1946. godine, general Draža Mihailović se na pitanja predsednika sudskog veća o neposrednim rezultatima sastanka sa generalom Milanom Nedićem ovako očitovao: {{izdvojeni citat|Pretsednik: Da li ste vi posle razgovora preko Nedića primili od Nemaca izvesnu količinu oružja? Optuženi: Sve što sam iz Beograda primao preko Rakovića, koji je radio stvarno po mom nalogu sa [generalom] [[Miodrag Damjanović|Damjanovićem]], primio sam. Pretsednik: Da li je bilo iz nemačkih magazina? Optuženi: Ne znam. Pretsednik: Koliko ste pušaka primili? Optuženi: Ne znam. Pretsednik: Veće količine? Otprilike? Optuženi: Ne znam. Pretsednik: Je li dve, 20, 30? Optuženi: Ne, to ne znam tačno. Pretsednik: Primali ste. Optuženi: To je primljeno. Pretsednik: Pa vidite, vi ste primili 10.000 pušaka. Optuženi: Može da bude, ja broj ne znam. Pretsednik: Dozvoljavate li tu mogućnost? Optuženi: Ne, ne znam cifru. Pretsednik: Možda sedam, jedanaest ili petnaest hiljada. Optuženi: Može da bude 10.000. Pretsednik: Kako ste pokušali tih 10.000 pušaka da izvučete iz Beograda? Optuženi: Mogle su se izvlačiti kamionima za naoružanje Srpske državne straže, trebalo je da se popune obveznici. Pretsednik: Koliko je broj trupa imala Srpska državna straža? Optuženi: Mislim ukupno oko 20.000.<ref>Издајник и ратни злочинац Дража Михаиловић пред судом: Стенографске белешке и документа са суђења Драгољубу-Дражи Михаиловићу, Београд, 1946, стр. 236–237.</ref>}} Na temelju postignutog sporazuma, general Milan Nedić je, sada s mnogo više samopouzdanja nego ranije, mogao istupiti pred dužnosnike njemačke okupacione sile u pogledu zahtjeva za naoružanjem: {{izdvojeni citat|Srpski ministar predsjednik Nedić, prilikom prijema kod komandanta Jugoistoka 17. 8, po nalogu srpske vlade a jednovremeno po nalogu i Draže Mihailovića, ukazujući na akutnu opasnost za Srbiju od komunizma, kao i na razvoj situacije u Bugarskoj, zatim na dosadašnju skoro besplodnu lojalnost prema njemačkoj okupacionoj sili, postavio je zahtjev za odobrenje jačih srpskih trupnih kontingenata uključujući tu i zahtjev za teškim oružjem. O detaljima pregovora sa ministrom predsjednikom Nedićem biće poslat poseban izvještaj Vrhovnoj komandi Wehrmachta.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1099&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frame no. 000957.] <br /> ({{jez-njem|"Der serbische Ministerpräsident Nedic hat am 17.8. beim Empfang durch dem Mil.Befh.Südost im Auftrag der serbischen Regierung und zugleich des DM unter Hinweis auf die akute Gefährdung Serbiens durch den Kommunismus und auf die Entwicklung der bulgarischen Lage sowie bisher fast fruchtloser Loyalität serbischer Regierung der deutschen Besatzungsmacht gegenüber den Antrag auf Genehmigung starker serbischer Truppenkontingente einschliesslich schwerer Waffen gestellt. Über die Einzelheiten der Verhandlungen mit Ministerpräsident Nedic wird an OKW eine besondere Meldung noch ergehen."}})</ref>}} U [[teleks]]u poslatom 19. avgusta 1944. iz [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] Vrhovnoj komandi Wehrmachta urgira se za prihvatanje ponude Nedića i Mihailovića, ali i upozorava na dalekosežne posljedice kako za njemačku vojsku, tako i za privredu Trećeg Reicha, ukoliko bi rukovodstvo u [[Berlin]]u odbilo ovu ponudu: {{izdvojeni citat|Nedić je postavio zahtev za hitnu isporuku 3 miliona metaka pešadijske municije, odobrenje za formiranje srpske vojske koja bi brojala 50.000 ljudi, čije regrutovanje bi trebalo da usledi od četničkih jedinica Draže Mihailovića, te isporuku oružja uključujući pritom i teško naoružanje. U iscrpnom razgovoru između komandanta Jugoistoka, specijalnog opunomoćenika Ministarstva inostranih poslova za Jugoistok i vojnoupravnog komandanta Jugoistoka utvrđeno je sledeće: a) da razvoj komunističke opasnosti u i oko Srbije zahteva korišćenje svih antikomunističkih snaga, b) da bi principijelno odbijanje ponude Nedića i Draže Mihailovića silom prilika dovelo do: postavljanja svih Srba protiv nemačke okupacione sile, do prelaza pojedinih četničkih jedinica u komunistički zaraženu Narodnooslobodilačku vojsku, u slučaju generalnog otkaza pomoći, dalje bi dovelo do većih uspeha dobro naoružanih Titovih bandi protiv slabih jedinica Draže Mihailovića na srpskom prostoru, dovelo bi i do konačnog prekida svih komunikacija, naročito prema Grčkoj, konačno bi dovelo do prekida mogućnosti korišćenja izvora ratne privrede neophodne za Vermaht i otadžbinu (žitarice, drvo, antimon, bakar, ruda hroma).<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=648&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frames no. 000643—000644.] <br /> ({{jez-njem|"2.) Unter eindringlichem Hinweis auf ein notwendigesvolles deutsches Vertrauen, das allein den Erfolg einer gemeinsamen Kampfführung herbeiführen könne, hat Nedic den Antrag gestellt auf : </br> a) Sofortlieferung von 3 Mill. Schuss Inf.Munition, deren Verteilung er sich vorbehälten werde, </br> b) Genehmigung der Sofortaufstellung eines 50 000 Mann zählenden serbischen Heereskörpers, dessen Rekrutierung aus den im Kampf erprobten Cetnik–Verbänden des Draja Mihailovic erfolgen soll, </br> c) Waffenlieferung hierzu einschl. schwerer Waffen. </br> 3.) In eingehender Aussprache zwischen O.B.Südost, Mil.Bef.Südost und den Sonderbevollmächtigten des Auswärtigen Amtes für den Südosten wurde festgestellt und wird hiermit gemeldet : </br> a) Die Entwicklung der kommunistischen Gefahr in und um Serbien verlangt die Nutzbarmachung aller antikommunistischen Kräfte, </br> b) eine grundsätzliche Ablehnung des Nedic–DM–Angebotes führt zwingend : </br> b1) zu einer Einstellung aller Serben insbesondere der kampfwilligen Verbände gegen die Besatzungsmacht, </br> b2) für den Fall einer generellen Absage zu einem Abgleiten einzelner Cetnikteile zum kommunistisch verseuchten V.B.–Heer, </br> b3) zu weiteren Grosserfolgen der gut ausgerüsteten Tito–Banden gegen die schwachen DM–Verbände im serbischen Raum, </br> b4) zu einer endgültigen Unterbindung aller Verkehrswege insbesondere nach Griechenland. </br> b5) zu einem Ausfall der für Wehrmacht und Heimat notwendigen kriegswirtschaftlichen Ausnutzung des Landes (Getreide, Holz, Antimon, Kupfer, Chromerz)."}})</ref>}} Posle sastanka u Ražani, postojala je stalna veza između štaba DM i Nedićeve vlade. Glavni posrednik u svemu ovome bio je [[Milan Aćimović]]. Za delegata za vezu sa Nedićem, Draža Mihailović je odredio kapetana Predraga Rakovića, a Nedić Iliju Mihailovića. Došavši u Beograd, Predrag Raković se nastanio kod Milana Aćimovića i svakodnevno odlazio generalu Nediću. Raković je koordinirao rad oružanih odreda Nedićeve vlade i Mihailovićevih jedinica u borbi protiv NOP-a u Srbiji. Preko Rakovića, Milan Nedić je upućivao oružje i municiju za Mihailovićeve jedinice. Ubrzo po njegovom dolasku u Beograd, Nedić je Rakovića doveo u vezu sa komandantom Jugoistoka generalom Felberom i njegovim načelnikom štaba Gajtnerom. Od tada je kapetan Raković održavao vezu i između generalâ Felbera i Mihailovića, koristeći se tom vezom za dobijanje oružja i municije, ali i za efikasnije koordiniranje borbenih dejstava nemačkih i četničkih jedinica u Srbiji u borbama protiv NOVJ.<ref name="ReferenceE">[https://znaci.org/00001/11_69.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje PORAZ MIHAILOVIĆEVIH SNAGA U SRBIJI I NOVI SPORAZUMI SA OKUPATOROM I KVISLINGOM MILANOM NEDIĆEM]</ref> U narednom periodu, Dragomir Jovanović je nastavio održavati kontakte sa ravnogorskom organizacijom. Prema ličnom priznanju pred isljednicima [[OZNA]]-e, vrlo brzo je ugovorio i svoj sastanak sa generalom Mihailovićem. Jovanović svjedoči da se taj sastanak odigrao 28. avgusta, u [[Pranjani]]ma kod [[Gornji Milanovac|Gornjeg Milanovca]]. Tom prilikom, navodno je Mihailovića informisao o pripremama Njemaca za povlačenje i prenio mu informacije o oskudnim vojnim jedinicama kojima je u tom trenutku okupator raspolagao.<ref>Радосав Р. Туцовић, Полицијски репресивни апарат нацистичке Немачке и његови домаћи инструменти: Анализа делатности Драгомира Јовановића и Аугуста Мајснера у окупираној Србији (1941–1944). Докторска дисертација, Филозофски факултет Универзитетa у Београду, 2021, стр. 292.</ref> === Nemačka ocena Mihailovića === [[Datoteka:First Vrede sa četnicima.jpg|thumb|Nemački kapetan Wrede i četnički komandanti [[Nikola Kalabić]], Dragoslav Račić i [[Neško Nedić]], nakon potpisanog sporazuma o zajedničkoj borbi protiv partizana, u Topoli 11. avgusta 1944. (''nemački izvor'')<ref>[https://www.znaci.org/temp/T-311-R-286_536.jpg Wredeova zabeleška str.1]{{Dead link|date=June 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref><ref>[https://www.znaci.org/temp/T-311-R-286_537.jpg Wredeova zabeleška str.2]{{Dead link|date=June 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref><ref>[https://www.znaci.org/temp/T-311-R-286_538.jpg Wredeova zabeleška str.3]{{Dead link|date=June 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref><ref>[https://www.znaci.org/temp/T-311-R-286_539.jpg Wredeova zabeleška str.4]{{Dead link|date=June 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref>]] Neposredno uoči sastanka između Nedića i Mihailovića, u [[Topola|Topoli]] se 11. avgusta 1944. odigrao sastanak između predstavnika nemačke komande Jugoistoka i predstavnika Draže Mihailovića, na kome je major [[Jugoslovenska vojska u otadžbini|JVuO]] [[Dragoslav Račić]] uverio nemačke predstavnike u spremnost na saradnju Mihailovićevog pokreta sa nemačkim okupatorom: {{izdvojeni citat|Političko zauzimanje stava Draže Mihailovića i njegovog pokreta potpuno se izmenilo. Oni su spremni da u potpunosti sa nama sarađuju. Oni predlažu stvaranje jednog nacionalnog fronta koji bi obuhvatio Srpsku državnu stražu, Srpski dobrovoljački korpus, formacije Draže Mihailovića i sve nacionalne snage orijentisane protiv komunista. Pokret Draže Mihailovića je spreman da ide u celosti u ovaj front. Osnovni zadatak je opšta mobilizacija i stvaranje jedne srpske nacionalne armije, za uništenje komunizma u Srbiji. Kada komunizam u Srbiji bude pobeđen, DM—pokret je spreman da se uključi prema naređenju nemačkog rukovodstva na Balkanu i ma gde drugo.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=535&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frame no. 000501.]</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_227.htm Zbornik NOR-a, XIV/4, Beograd, 1985.], str. 1069.</ref>}} Na istom sastanku, kapetan knez Vrede (Rittmeister Fürst Wrede) sumirao je prijedloge predstavnika Draže Mihailovića na sljedeći način: {{izdvojeni citat|1) DM želi da razgovara sa opunomoćenikom [[adolf Hitler|firera]] za jugoistočni prostor. 2) On teži okupljanju svih nacionalnih srpskih snaga. 3) Mobilizacija i naoružavanje svih za oružje sposobnih Srba za borbu protiv komunizma. Naoružavanje i vođstvo pod nemačkim Vermahtom. 4) DM moli da sam ostane u ilegali. 5) Pripadnici DM—pokreta ne treba da budu u nemačkim uniformama. 6) Mesto sastanka ne treba ni u kom slučaju da bude Beograd ili neki veći grad.<ref>[http://www.znaci.org/00001/4_14_4_227.htm Zbornik NOR-a, XIV/4, Beograd, 1985.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230818195525/https://www.znaci.org/00001/4_14_4_227.htm |date=2023-08-18 }}, str. 1070.</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=536&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frames no. 000502—000503.] <br /> ({{jez-njem|"1.) DM wünscht mit dem Bevollm. des Führers für den Südostraum zu sprechen. </br> 2.) Er fordert Zusammenschluss aller nat. serb. Kräfte. </br> 3.) Mobilisierung und Bewaffnung aller waffenfähigen nat. Serben zum Kampf gegen den Kommunismus. Ausrüstung und Führung durch die deutsche Wehrmacht. </br> 4.) DM bittet selbst illegal bleiben zu können </br> 5.) Die Angeh. der DM–Bewegung sollen nicht in dt. Uniform gekleidet werden. </br> 6.) Ort der Zusammenkunft soll keinesfalls Belgrad oder eine grössere Stadt sein."}})</ref>}} [[Datoteka:Bundesarchiv Bild 183-S33882, Adolf Hitler retouched.jpg|thumb|175px|Vođa [[Treći Reich|Njemačkog Reicha]] [[Adolf Hitler]] smatrao je Dražu Mihailovića nepouzdanim i dopuštao je samo taktičku saradnju sa četnicima u borbi protiv partizanskog pokreta.]] Sledeće sedmice, 18. avgusta je održan sastanak na najvišem nivou u nemačkoj komandi Jugoistoka. Tu su još jednom sumirani Mihailovićevi predlozi: {{izdvojeni citat| a) Bezuslovno obećanje, da nijedan nemački vojnik neće biti napadnut od četnika. Davanje talaca.<br/> b) Zajednička borba isključivo protiv komunista u cilju uspostavljanja mira i reda. Nemci i četnici ne moraju biti neprijatelji. <br/> c) Neprijatelj br. 1 su komunisti i svi oni koji ih podržavaju ili ne sadejstvuju u borbi protiv komunista. <br/> d) Draža Mihajlović moli, da ga se privuče organizovanju Srpskog dobrovoljačkog korpusa i organizovanju Dobrovoljačkog korpusa. <br/> e) Bilo kakva veza s partizanima je nemoguća.<br/> f) Draža Mihailović moli da se stvori prijateljskije raspoloženje, da bi se oslobodilo četnike, koji su uhapšeni u Srbiji, bez posredovanja četnika. <br/> g) U slučaju invazije nema borbe protiv Nemaca. Borba protiv komunista će se produžiti. Četnici hoće da spreče vezu partizana s invazionim trupama. <br /> h) Draža Mihajlović nema veze s Englezima. On i ne želi više da je ima, odgovarajući engleskom držanju prema srpskom narodu.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=570&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frames no. 000565—000566.] <br /> ({{jez-njem|"2.) Das Verhandlungsangebot des DM sieht folgende wesentlichen Punkte vor: </br> a) Unbedingtes Versprechen, kein deutscher Soldat werde von Cetniken überfällen. Geiselgestellung. </br> b) Gemeinsamer Kampf ausschliesslich gegen Kommunisten zur Herstellung von Ruhe und Ordnung. Deutsche und Cetniken brauchen nicht Feinde zu sein. </br> c) Feind Nr. 1 sind Kommunisten und alle, die sie unterstützen oder im Kampfe gegen Kommunisten nicht mitwirken. </br> d) DM bittet, ihn zu Ausbau des SFK und Aufbau Freikorps heranzuziehen. </br> e) Irgendeine Verbindung mit Partisanen ist unmöglich. </br> f) DM bittet zur Hebung freundschaftlicher Stimmung um Freilassung der in Serbien verhafteten Cetniken ohne Vermittlung der Cetniken. </br> g) Im Invasionsfall kein Kampf gegen Deutsche. Kampf gegen Kommunisten wird weitergeführt. Verbindung der Partisanen zu Invasionstruppen wollen Cetniken verhindern. </br> h) DM ohne Verbindung zu Engländern. Er will auch keine mehr haben, entsprechend engl. Verhalten gegen serb. Volk."}})</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_229.htm Zbornik NOR-a, XIV/4, Beograd, 1985.], str. 1072.</ref>}} Na sastanku je specijalni nemački izaslanik za Balkan [[Hermann Neubacher]] ocenio da obećanja Draže Mihailovića u pogledu lojalnog držanja treba uzeti ozbiljno, pošto je dokazao on „da je toliki antikomunista, da je usprkos engleskim ponudama dao prednost prosjačenju kod okupatora pred slogom s crvenom stranom“. Ovi pregovori završili su formulisanjem inicijative za formiranje srpske armije od 50.000 ljudi za borbu protiv komunizma kojom bi rukovodio [[Dragoljub Mihailović|Mihailović]], a koju bi opremila nacistička Nemačka. U izvještaju sa sastanka naglašava se da „treba pozdraviti predlog za formiranje srpskog jedinstvenog fronta“,<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_229.htm Zbornik NOR-a, XIV/4, Beograd, 1985.], str. 1072-1080.</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=584&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000579.] <br/> ({{jez-njem|"Der Vorschlag zur Bildung einer serbischen Einheitsfront ist zu begrüssen."}})</ref> te zaključuje sljedeće: {{izdvojeni citat|Svaki dogovor s D. Mihailovićem mora da dovede do odluka koje će imati naročiti profil. Namera D. Mihailovića, da sam ostane u pozadini a Nedića da upotrebi kao reklamnu tablu, politički nam nije nepoželjna.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=578&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000573.] <br/> ({{jez-njem|"Jede Besprechung mit D.M. muss zu profilierten Entscheidungen führen. Die Absicht D–M.'s, selbst im Hintergrund zu bleiben und Nedic als Aushängeschild zu benutzen, ist uns politisch nicht unerwünscht."}})</ref>}} U dnevnom izvještaju Operativnog odeljenja [[Beograd]] — [[Dedinje]] [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] od 17. avgusta 1944, konstatuje se da „vojno-politička situacija na Jugoistoku trenutno se karakteriše sa dva teška vojnopolitička problema“, te da je drugi „problem“ — četnička ponuda kvislinškim i okupacionim vlastima: {{izdvojeni citat|Ponuda Draže Mihailovića da se četničke jedinice potčine nemačkom komandovanju za zajedničku borbu protiv komunista i njegov zahtev za oružjem. Draža Mihailović se pri tom oficijelno priključio ministru predsedniku Nediću, koji je bio zamolio za razgovor sa komandantom Jugoistoka. Prijem srpskog ministra-predsednika Nedića kod komandanta Jugoistoka utvrđen je za 17. 8. uveče. Pre toga održan je razgovor, pod rukovodstvom general-feldmaršala barona fon Vajksa, o ponudi za pregovore Draže Mihailovića. Učesnici ovog sastanka su bili: Gospodin general-feldmaršal baron fon Vajks, naročiti opunomoćenik Ministarstva inostranih poslova ministar Nojbaher, vojnoupravni komandant Jugoistoka general pešadije Felber, general-major Gajtner, načelnik Operativnog odeljenja generalštabni pukovnik Zelmajer, koji zastupa načelnika štaba komandanta Jugoistoka, načelnik Obaveštajnog odeljenja generalštabni potpukovnik Harling, ađutant komandanta Jugoistoka potporučnik Riter. Gospodin komandant i ministar Nojbaher izjasnili su se za prihvatanje ponude o pregovorima sa Dražom Mihailovićem.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1094&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frames no. 000952—000953.]</ref>}} General [[Hermann Behrends]], viši vođa [[Schutzstaffel|SS]] i policije u okupiranoj Srbiji, u izvještaju poslatom Vrhovnoj komandi Wehrmachta za period od 1. do 31. avgusta 1944. godine, svojim pretpostavljenim dostavlja podatke o sastanku Nedića sa Mihailovićem, kao i o Nedićevom zahtjevu za formiranjem „srpske nacionalne vojske“ upućenom Komandi Jugoistoka: {{izdvojeni citat|Crvena opasnost, koja počinje sve više da preti, a prema kojoj se srpski narod i danas još u svojoj pretežnoj većini drži negativno, ubrzala je, pre svega, u nacionalnim krugovima razvoj, koji pod zanemarivanjem svih dosada postojećih suprotnosti, hoće da stvori mogućnost efikasne odbrane stvaranjem jednog nacionalnog bloka. Kako kod pokreta DM, tako i kod rukovodstva Srpskog dobrovoljačkog korpusa, ispoljile su se u izveštajnom periodu težnje istoga pravca i u velikoj meri dovele do zbližavanja između ovih dosada neprijateljskih nacionalnih grupa. Takođe i Nedićeva vlada je u toku ovog razvoja otkrila svoje dosada manje ili više ilegalne veze sa pokretom DM-a i sada uspostavila zvaničan dodir sa pokretom DM-a. Ovaj osnovni unutrašnjo-politički preokret došao je do vidljivog izraza sastankom između ministra pretsednika Nedića i Draže Mihajlovića, koji je održan 12 i 13.8. u Donjoj Šatornji. Prilikom ovog razgovora očigledno je došlo do sporazuma, koji je imao za posledicu da se srpska vlada sada u velikoj meri i javno identifikuje sa željama pokreta DM-a. Nekoliko dana docnije, usledila je poseta cele vlade Vojnom zapovedniku za Jugoistok, prilikom koje je ministar pretsednik Nedić ultimativno tražio formiranje, opremanje i naoružavanje jedne srpske nacionalne vojske od približno 50.000 ljudi, čiji bi temelj, izgleda, obrazovao Srpski dobrovoljački korpus, a u koju bi se uključili borbeni odredi pokreta DM.<ref name="ReferenceK">[https://znaci.org/00003/522.htm ''Nemačka obaveštajna služba'', knjiga VIII, Beograd, 1956], dokument br. 312, strane 903—921.</ref>}} General Behrends je zabilježio i da se u [[Šumadija|Šumadiji]], nadomak [[Beograd]]a, provodi „velika akcija“ protiv jedinicâ NOVJ, u kojoj učestvuju združene snage [[Nikola Kalabić|Kalabićevih]] četnika, kvislinških trupâ i okupatora: {{izdvojeni citat|''Situacija kod neprijatelja u Srbiji'': ''Okrug Beograd'': <br /> ''Komunisti'': Znatno pojačana dejstva Šumadijske, Kosmajske i Podunavske brigade u prostoru Sopot — Lazarevac — Aranđelovac — Azanja — Drugovac. Prepadi na opštine, uništenje znatnog broja vršalica, ubistva činovnika i pojedinih seljaka. U dva maha infiltriranje komunističkih bandi iz Srema u jačini od 150—200 ljudi preko Save na prostoru zapadno od Umke. Obrazovanje baza komunističke delatnosti na planini Kosmaj kao i u prostoru Azanje. ''DM'': Neprekidne borbe protiv gore navedenih komunističkih bandi. Velika akcija komandanta DM-a, majora Kalabića, sa oko 4.000 ljudi, potpomognuta Srpskim dobrovoljačkim korpusom — Srpskom državnom stražom i nemačkim jedinicama, još je u toku.<ref name="ReferenceK">[https://znaci.org/00003/522.htm ''Nemačka obaveštajna služba'', knjiga VIII, Beograd, 1956], dokument br. 312, strane 903—921.</ref>}} I Hermann Neubacher se u svojim memoarima osvrnuo na uspostavljanje »antikomunističkog fronta«, kao i na sastanak Nedića i Mihailovića: {{izdvojeni citat|Crvena armija napredovala je i približavala se granicama Srbije, Tito je postajao sve moćniji na čitavom jugoslovenskom prostoru, pa je u toj situaciji Nedić hteo da sebi osigura pozicije time što će da se poveže sa svojim jačim, nacionalističkim konkurentom, sa Dražom. S druge strane, Mihailoviću je, takođe, bio potreban Nedić, premda ga nije ozbiljno uzimao kao budući faktor moći, ali se nadao da će uz njegovu pomoć da se dokopa nemačkog oružja, pre nego što započne povlačenje Vermahta iz Srbije. U avgustu 1944. došlo je do susreta Nedića i Draže Mihailovića. Oni su se sreli u prostoriji koja je bila potpuno zamračena. Na taj način, niko od njih dvojice nije mogao da dokaže da su se stvarno sreli. I ovo je tipično za balkanske metode zavere. Komunisti su pretili da će da zavladaju celom zemljom, i zato je Mihailović zahtevao od Nedića da mu pruži finansijsku pomoć, te da pokuša sve da bi od Nemaca dobio toliko oružja da može da naoruža pedeset hiljada svojih pristalica. Na taj bi se način Nedić iskupio kod četnika i boraca pokreta otpora, jer je prethodno godinama sarađivao sa Nemcima. Tako bi se stvorio zajednički antikomunistički front.<ref>[https://www.znaci.org/00001/172.htm Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN], Službeni list SCG, Beograd, 2005, strane 158—159.</ref>}} Zabrinutost najviših njemačkih instanci uslovljena prodorom snaga [[NOVJ]] s juga, tj. iz pravca [[Crna Gora|Crne Gore]], bila je očigledna. U procjeni situacije u Srbiji od 9. avgusta 1944. godine, feldmaršal [[Maximilian von Weichs]], komandant Jugoistoka, zapisuje sljedeće: {{izdvojeni citat|U Srbiji upad više Titovih operativnih jedinica. U prostoru između Ibra i Morave jake crvene snage iz Crne Gore nalaze se u napredovanju protiv četničkih jedinica, policije, Srpskog dobrovoljačkog korpusa i bugarskih bataljona koji su im bačeni u susret. Radi se, što više ne predstavlja neki znak pitanja, o II korpusu sa oko 3 crvene divizije. Crvena 37. divizija nalaza se trenutno u napredovanju iz prostora severno od Prijepolja za Ivanjicu. Treba računati da će ona ubrzo dostići odsek Ibra severno od Ušća. Divizijama XII korpusa je pošlo za rukom, kako im je bilo i naređeno, da krenu maršem u pravcu severnog dela Crne Gore. Uprkos preduzetog gonjenja od strane 7. SS-divizije, mora se računati sa njihovim prispećem u predeo Pljevalja u toku par dana. Ukratko, dobila se slika o jednom velikom i skoro planskom toku Titove ofanzive, koja je već dugo očekivana u cilju zauzimanja južnog dela Srbije, čak i ako su pojedinačne jedinice koje učestvuju potučene i mada se XII korpus bori sa velikim poteškoćama oko snabdevanja. Na osnovu podataka iz pouzdanih izvora, može se zaključiti da crvene snage koje su prispele u Srbiju, posle njihovog sjedinjenja sa jedinicama Glavnog štaba Srbije, žele da se učvrste sa obe strane železničke pruge Stalać — Niš — Đevđelija i da glavne saobraćajne arterije Jugoistoka potpuno prekinu, te da južni deo Srbije isključe od svih uticaja četnika DM, kako bi ga učinili oblašću komunističkog gospodarenja.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1065&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frames no. 000923—000924.] <br /> ({{jez-njem|"In Serbien Einbruch mehrer Tito–Verbände. Im Raum zwischen Ibar und Morava starke rote Kräfte aus Montenegro im Vorgehen gegen die ihnen entgegengeworfenen Cetnik–Verbänden, Polizei, SFK und Bulgaren–Btlne. Es handelt sich fraglos um das II. Korps mit etwa 3 roten Divisionen. </br> Die rote 37. Div. befindet sich z.Zt. im Vorgehen aus Raum nördlich Prije Polje auf Ivanjica. In Kürze ist mit ihrem Auftreten am Ibarabschnitt nördlich Usce zu rechnen. </br> Den Divisionen des XII. Korps ist es gelungen, sich wie befohlen in Richtung N–Montenegro in Marsch zu setzen. Trotz sofort eingeleiterer Verfolgung durch Teile 7.SS–Div. muss mit Eintreffen in Gegend Pljevlja in wenigen Tagen gerechnet werden. </br> Zusammenfassend ergibt sich das Bild eines in grossem fast planmässigen Verlaufs der seit langem erwarteten Tito–Offensive zur Inbesitznahme S–Serbiens, wenn auch einzelne der beteiligten Verbände angeschlagen sind und das XII. Korps mit grossen Versorgungsschwerigkeiten zu kämpfen hat. Aus sicheren Quellen kann geschlossen werden, dass die in Serbien eingetroffenen roten Kräfte nach ihrer Vereinigung mit den Verbände des Hauptstabes Serbien sich beiderseits der Eisenbahn Stalac – Nisch – Grdelica festsetzen wollen, um die Hauptverkehrsader des Südostens nachhaltig zu unterbrechen und Süd–Serbien unter Ausschaltung aller DM–Einflüsse zum kommunistischen Herrschaftsgebiet zu machen."}})</ref>}} Nemačke snage u Srbiji sve do kraja leta 1944. nisu bile dovoljno velike kako bi same uspešno mogle zaustaviti nekoliko partizanskih ofanziva. Zbog toga je nemački okupator bio prinuđen da angažuje snage [[Bugari|bugarskog]] okupatora, zatim snage [[Jugoslovenska vojska u otadžbini|JVuO]], [[Srpski dobrovoljački korpus|SDK]] i [[Srpska državna straža|SDS]]. O značaju koje su snage JVuO, SDK i SDS odigrale u ovim borbama kao pomoćne nemačke snage, svedoči jedan sumarni nemački izveštaj iz druge polovine avgusta 1944. u kome se navode gubici SDK, SDS i „lojalnih četnika” (jedinice JVuO koje su sarađivale sa okupatorom u vojnim akcijama) od 15. marta do 15. avgusta 1944. U izveštaju se navodi da su snage „lojalnih četnika” u tom razdoblju imale gubitke od 1.749 poginulih, 2.089 ranjenih i 120 nestalih, snage SDS (skupa sa [[Srpskom graničnom stražom]]) imale su gubitke od 160 poginulih, 120 ranjenih i 28 nestalih, dok su dobrovoljci izgubili 140 vojnika, uz 312 ranjenih i 89 nestalih.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=978&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000968.]</ref><ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, str. 116.</ref><ref>Milan Radanović, Kazna i zločin: Snage kolaboracije u Srbiji: odgovornost za ratne zločine (1941-1944) i vojni gubici (1944-1945), Rosa Luxemburg Stiftung Southeast Europe, Beograd, 2015, str. 200.</ref> U izvještaju Vojnoprivrednog štaba Jugoistoka upućenom 15. avgusta 1944. komandi Jugoistoka, navodi se sljedeće: {{izdvojeni citat|Sada je u toku formiranje nacionalnog srpskog jedinstvenog fronta protiv komunizma sa ciljem potpunog razumevanja između Nedićeve vlade i pokreta D. M. da se zajedničkom borbom spreči boljševizacija Srbije. Za vođenje ove borbe, uz formiranje nacionalne srpske armije, zahteva se od nemačkog Vermahta pomoć u opremi i naoružanju. Dok će onda vojni delovi srpskog nacionalnog pokreta biti spremni da se bezuslovno stave pod nemačku komandu, dotle je držanje političkog sektora još nejasno.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_109.htm Izveštaj Vojnoprivrednog štaba Jugoistoka od 15. avgusta 1944. komandantu Jugoistoka o vojno-političkoj i privrednoj situaciji u Srbiji]</ref>}} Hermann Neubacher je, kao pristalica elastičnije politike prema Mihailoviću, sugerisao preko komande Jugoistoka da se od zaplijenjenog oružja, koje se nalazilo u [[Mađarska|Mađarskoj]], izvjesna količina dodijeli Mihailoviću. U izvještaju upućenom 16. avgusta 1944. [[Joachim von Ribbentrop|Joachimu von Ribbentropu]], ministru inostranih poslova Reicha, Neubacher posebno naglašava: {{izdvojeni citat|Treba pretpostaviti da se Draža Mihailović poslednjih nedelja preko posrednika u velikoj meri složio i s Nedićem o opasnosti situacije i o potrebi za zajedničkim nastupanjem nacionalnih trupa. U svakom slučaju, i Nedić sa svojim sledbenicima ne vidi, već na osnovu slabljenja sopstvenog političkog položaja u zemlji, sada nikakav drugi put za spasavanje nacionalnog srpstva do pakta sa Dražom Mihailovićem.<ref name="ReferenceE">[https://znaci.org/00001/11_69.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje PORAZ MIHAILOVIĆEVIH SNAGA U SRBIJI I NOVI SPORAZUMI SA OKUPATOROM I KVISLINGOM MILANOM NEDIĆEM]</ref><ref>AVII, Mikroteka, N—T—312, rolna 780, snimak 371754.</ref>}} Milan Nedić se 18. avgusta 1944. na zajedničkoj sednici kvislinške vlade sa nemačkim glavnim komandantom za Jugoistok, garantovao je da će se pokret pod komandom generala Mihailovića suzdržati od "neprijateljskih dejstava protiv Nemaca". Nedić je garantovao nemačkom okupatoru: {{izdvojeni citat|Ljudstvo Draže Mihailovića u buduće će osiguravati bezbednost cesta, železnice, transporta žita, rudnika i ostale pogone koji su od značaja za Nemce. Srpske nacionalne jedinice su pod Nedićevom komandom, koga priznaje pokret Draže Mihailovića, spremne za odlučnu borbu protiv komunizma. Nedić je istovremeno izjavio da je samo u tom slučaju sposoban da preuzme odgovornost vlade, u koliko bude bezodvlačno potpomognut nemačkim oružjem...<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_230.htm Zbornik NOR-a, XIV/4, Beograd, 1985.], str. 1081.</ref>}} U ratnom dnevniku<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref> komande Grupe armija »F« se navodi da se vrše posljednje pripreme za sastanak na vrhu u Berlinu (Hitler — Neubacher — von Weichs): {{izdvojeni citat| 20. 8. 1944 Operativno odeljenje Beograd — Dedinje 18.15 časova: Generalštabni major Brudermiler saopštava generalštabnom pukovniku Zelmajeru telefonski da je Vrhovna komanda Vermahta saglasna sa svim predlozima i da će tu svoju saglasnost potvrditi i telegramom. Na pitanje generalštabnog majora Brudermilera po predmetu ponude Nedić—Draža Mihailović, generalštabni pukovnik Zelmajer mu je odgovorio da je komandant Jugoistoka dopisom Obaveštajno odeljenje/oficir Abvera str. pov. 6630/44 od 19. 8. 44 (uporedi operacijski dnevnik, prilog 143/VIII) izvestio Vrhovnu komandu Vermahta sledeće: 1.) šta je Draža Mihailović zahtevao preko Nedića, 2.) stav po ovom komandanta Jugoistoka, 3.) da general-feldmaršal baron fon Vajks i ministar Nojbaher žele da zajedno podnesu referat Fireru.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1110&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frame no. 000968.]</ref>}} U zabilješkama koje je osoblje komandanta Jugoistoka feldmaršala [[Maximilian von Weichs|Maximiliana von Weichs]]a pripremilo za njegov sastanak s Hitlerom 22. augusta 1944. godine, razmotrena je vojno-politička situacija u Srbiji i Jugoslaviji. U dokumentu se daje ocjena dosadašnjih odnosa generalâ Nedića i Mihailovića i tvrdi da, iako je imao stanovite zadrške prema generalu Mihailoviću, general Nedić sada postao jedan od Mihailovićevih zagovornika pred Nijemcima, tako da se konačno može reći da postoji ujedinjeni srpski antikomunistički front u kojem Mihailović ima podršku više od „90% svih Srba“.<ref name="ReferenceH"/><ref>Mikrofilm br. T-311, rola 195, snimak 961.</ref> U vrijeme kad je von Weichs morao napustiti Beograd da podnese izvještaj Hitleru, došlo je do sastanka između Nedića i Mihailovića. Prema obavijesti<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=973&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000963.] <br /> ({{jez-njem|"DM will sich aus Rücksicht auf die eigene Bevölkerung und im Hinblick auf die Zukunft wie bisher zurückhalten. Er will den Kampf gegen den Kommunismus führen, die politischen Bindungen zur Besatzungsmacht sollen Reservat des Minister-präsidenten sein und bleiben."}})</ref> koju je primio von Weichs, položaj dvojice generala u ovoj novoj kombinaciji bio je politički uvjetovan: {{izdvojeni citat|Iz obzira prema srpskom narodu i s obzirom na budućnost, Draža Mihailović će kao i do sada ostati u pozadini. Borbu protiv komunizma vodit će ipak on, dok će političke veze sa okupacionom silom i dalje ostati u domeni predsjednika vlade Nedića.}} U ratnom dnevniku Vrhovne komande [[Wehrmacht]]a za 22. avgust 1944. godine, preneseni su zaključci sa sastanka održanog u [[Berlin]]u između Adolfa Hitlera, Hermanna Neubachera i Maximiliana von Weichsa. Hitler je odbacio ideju Neubachera i von Weichsa o naoružavanju armije od pedeset hiljada ljudi, zato što je po interese [[Treći Reich|Velikonjemačkog Reicha]] smatrao opasnim potpuno zbližavanje Nedića i Mihailovića, dozvolivši ipak da se „delimično ispune srpske želje“: {{izdvojeni citat|Nojbaher i general fon Vajks predočili su Fireru stanje u Srbiji: očekivani upad Tita u Srbiju i skoro povlačenje bugarskog okupacione vojske iz Srbije biće veoma nepovoljno po Vermaht, jer naše snage u Srbiji danas nisu dovoljne da se efikasno suoče sa novonastalom situacijom. Četnici su u Srbiji od marta do avgusta 1944. izgubili u borbama sa komunistima oko 5.000 boraca, a prema nemačkoj okupacionoj sili u poslednje vreme nisu više neprijateljski raspoloženi. Oko 10.000 četnika bore se zajedno sa nemačkim trupama u južnoj Srbiji i to pod komandom nemačkog majora Vajela. Da je došlo do jedinstva između Nedića i Mihailovića znači da je došlo do ujedinjenja svih Srba i obojici to obezbeđuje podršku 90% naroda.<ref name="Živković"/>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta (“Susret Tita sa Čerčilom u Rimu“)}} Dakle, uprkos zalaganju nemačke komande Balkana, nemački vrhovni vođa [[Adolf Hitler]] je 22. avgusta 1944. odbacio Mihailovićevu inicijativu, ocenjujući da će to oružje "jednom kasnijom prilikom biti upravljeno protiv Nemaca." On je odobrio samo taktičku saradnju sa četnicima.<ref>[http://sr.wikisource.org/sr/%D0%A1%D0%BB%D1%83%D0%B6%D0%B1%D0%B5%D0%BD%D0%B0_%D0%B1%D0%B5%D0%BB%D0%B5%D1%88%D0%BA%D0%B0_%D1%81%D0%B0_%D1%80%D0%B5%D1%84%D0%B5%D1%80%D0%B8%D1%81%D0%B0%D1%9A%D0%B0_%D0%A5%D0%B8%D1%82%D0%BB%D0%B5%D1%80%D1%83_%D0%BE_%D0%BF%D0%BB%D0%B0%D0%BD%D1%83_%D1%81%D0%B0%D1%80%D0%B0%D0%B4%D1%9A%D0%B5_%D1%81%D0%B0_%D1%87%D0%B5%D1%82%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B8%D0%BC%D0%B0_%D0%BE%D0%B4_22.8.1944 Službena beleška sa referisanja Hitleru o planu saradnje sa četnicima od 22.8.1944.]{{dead link}}</ref> 28. avgusta 1944, Operativno odjeljenje Beograd — Dedinje Armijske grupe »F« obavještava nadležne u Berlinu da Nedić, i pored Hitlerove suzdržanosti, insistira na ustupanju neophodnog oružja četnicima: {{izdvojeni citat|Kod srbijanskih četnika nervoza je u porastu zbog razvoja situacije u Rumuniji i Bugarskoj. Predsednik vlade Nedić je ipak juče izjavio da će i dalje ostati lojalan prema nama (generalštabni potpukovnik fon Harling: Nedić vrši najoštriji pritisak da se izda obećano oružje odredima Draže Mihailovića).<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=24&rec=311&roll=191 NARA, T311, Roll 191, frame no. 000018.] <br /> ({{jez-njem|"Bei dem serbischen Cetniks zunehmende Nervosität infolge der Entwicklung der Lage in Rumänien und Bulgarien. Ministerpräsident Nedic hat jedoch gestern erklärt, dass er weiter zu uns lojal stehen werde. (Oberstlt.i.G.v.Harling: Nedic drängt schärfstens nach zugesagter Waffenlieferung an die DM—Verbände.)"}})</ref>}} Nasuprot Hitlerovom mišljenju, Nojbaher je [[30. 8.|30. avgusta]] i dalje tvrdio da Draža Mihailović, poput Milana Nedića, verno služi nemačkim interesima, i da se "do danas trudio da ne zauzme neprijateljsko držanje prema okupatoru". To isto smatra i za ostale vodeće Srbe, koji su se, pod parolom »dajte nam oružje — onda pripadamo Vama«, lojalno držali.<ref>{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/4_14_4_231.htm |title=Zabeleška obaveštajne grupe nemačkih komandi na Jugoistoku od 30. avgusta 1944. sa savetovanja u štabu komande Jugoistoka o aktuelnim pitanjima saradnje sa Dražom Mihailovićem i razvoju celokupne situacije na području Jugoistoka |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref> === Posljedice sporazuma === [[26. 8.|26. avgusta]] 1944. godine [[Vlada Kraljevine Jugoslavije u egzilu|Jugoslovenska izbeglička vlada]] priznala je [[Josip Broz Tito|Tita]] za svog legitimnog predstavnika i vođu, a [[Ivan Šubašić]] je zadržao mesto predsednika Jugoslovenske izbegličke vlade. Vrhovna komanda njemačkih oružanih snaga zapazila je tom prilikom: {{izdvojeni citat|Sporazum Tita sa londonskom vladom u izbjeglištvu značio je težak, ako ne i smrtonosni, udarac za Nedićevu vladu i četnike.<ref name="Živković"/> <br /> ({{jez-njem|"Die Einigung Titos mit der Londoner Exilregierung bedeutete einen schweren, wenn nicht tödlichen Schlag für die Regierung Nedic und die Cetniks."}})}} Na osnovu avgustovskog sporazuma sa Nedićem, Mihailovićevim četnicima je isporučena veća količinu oružja, municije i opreme, iz nemačkih magacina.<ref name="Saslušanje"/> Odluka o objedinjavanju svih domaćih antipartizanskih snaga i njihovom ulasku u sastav JVuO donijeta je na sastancima između predstavnika kvislinške vlade i kvislinških vojnih formacija sa predstavnicima JVuO, održanim početkom septembra, najprije u [[Beograd]]u, potom u [[Pranjani]]ma. Na inicijativu Nedićevog ministra prosvete [[Velibor Jonić|Velibora Jonića]], 2. septembra održan je u Beogradu sastanak na kome su se okupili komandant SDK general [[Kosta Mušicki]], komandant SDS general [[Borivoje Jonić]], bivši komandant SDS general [[Stevan Radovanović]], povjerenik JVuO za Beograd Ivan Pavlović, [[Boško Bećarević]], šef Antikomunističkog odseka Specijalne policije Uprave grada Beograda, kao i upravnik grada Beograda [[Dragomir Dragi Jovanović]]. Prema Jonićevu svjedočenju pred istražnim organima po završetku rata, glavna tema sastanka je bilo vojničko objedinjavanje i izrada zajedničkog plana za „odbranu Beograda i sprečavanje nereda na taj način što će se onemogućiti pobuna komunista i simpatizera NOP-a u Beogradu, što će se oduzeti od Nemaca vojni i značajni objekti da ne bi bili bačeni u vazduh, jednom rečju da se Beograd vojnički osvoji i na taj način spreči ulazak NOV-a i Crvene Armije... Računalo se posle toga da se pozove i kralj, obrazuje vlada i cela Jugoslavija stavi pod njegovom upravom...“<ref>Nebojša Stambolija, Srpska državna straža 1942-1944. Doktorska disertacija, [[Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu]], 2020, str. 240-241.</ref> Istog dana, neposredno nakon ovog sastanka, komandant SDS Borivoje Jonić (rođeni brat ministra Velibora Jonića) izdao je „Instrukciju za rad SDS“. General Borivoje Jonić navodi da se „jednodušno i spontano, ceo Srpski narod opredelio za Kralja, monarhiju i slobodnu i nezavisnu državu, zasnovanu na demokratskim principima“. U „Instrukciji“ piše: {{izdvojeni citat|U vezi s tim i sve današnje oružane Srpske snage ujedinjene su i bore se na braniku Srpskog nacionalizma. Svaka Srpska nacionalna oružana snaga ima za sobom svoj rad, život i borbu. Svaka od njih imala je i opravdanih razloga za svoje ustrojstvo i današnje postojanje. Sve postojeće male razlike u zadatku i dodeljenoj ulozi u završnici ovog rata nestale su, '''TAKO DA DANAS IMAMO JEDNU JEDINSTVENU I NEDELJIVU SRPSKU VOJSKU''', sa kojom hteli — ne hteli, moraju računati svi naši prijatelji i neprijatelji... U ostvarenju postavljenog jednog cilja, vođeni jednom idejom vodiljom, jednodušni i ujedinjeni, svi Srpski oružani odredi — '''NACIONALNI ČETNICI, STRAŽARI, GRANIČARI, DOBROVOLJCI I GARDISTI''', dobili su i u završnici rata svaki svoju ulogu i svoj zadatak... Na Srpsku državnu stražu se računa da ona u interesu Kralja, Otadžbine i naroda mora svoj zadatak u potpunosti da izvrši.<ref>Vojni arhiv, Nedićeva arhiva, 140–4–3, Instrukcija za rad SDS, 2. septembar 1944.</ref><ref>Nebojša Stambolija, n. d., str. 241.</ref>}} Već narednog dana, 3. septembra, general Jonić je izdao naredbu u kojoj najprije konstatuje da „u poslednje vreme dešava se, da pojedini oficiri i ostali pripadnici SDS, dobijaju neposredno naređenje od pojedinih četničkih komanada na terenu da pređu na službu u četničke jedinice“. Stoga, general Jonić podcrtava svojim potčinjenim da je „Načelnik štaba Vrhovne komande, armiski đeneral Gospodin Draža Mihailović saopštio Pretsedniku Srpske vlade: da oficiri i svi ostali pripadnici SDS imaju ostati na službi u SDS, da nije potrebno da pomenuta lica prelaze u sastav četničkih jedinica bez njegovog zahteva upućenog Pretsedniku Srpske vlade i po dobivenoj saglasnosti Pretsednika Srpske vlade“.<ref>VA, NdA, 140–4–4, Komanda SDS svim štabovima i jedinicama SDS, 3. septembra 1944.</ref><ref>Nebojša Stambolija, n. d., str. 242.</ref> Nakon sastanka od 2. septembra, 6. septembra je uslijedio novi sastanak. Na poziv ravnogorske komande Beograda, u selo Pranjani (nedaleko od [[Ravna gora|Ravne gore]], blizu [[Čačak|Čačka]]) su došli predstavnici svih kolaboracionističkih vojnih formacija na sastanak sa Dražom Mihailovićem. Predstavnik SDK je bio kapetan Radoslav Protić, ispred SDS je bio prisutan major Ljubiša Mikić, dok je [[Srpsku graničnu stražu]] predstavljao major Dragiša Jevtić. Pored Mihailovića, ispred Vrhovne komande JVuO, sastanku su prisustvovali potpukovnici [[Mirko Lalatović]] i [[Luka Baletić]]. Kako navodi [[Dimitrije Ljotić|Ljotićev]] sekretar [[Boško Kostić]], Mihailović je tada donio odluku o objedinjavanju svih „nacionalnih snaga“ i njihovom ulaženju u sastav Jugoslovenske vojske u otadžbini. Sve tri kolaboracionističke formacije trebalo je privremeno da zadrže svoju strukturu i starješinski kadar.<ref>Nebojša Stambolija, n. d., str. 242—243.</ref> Kostić bilježi i riječi Draže Mihailovića sa sastanka: {{izdvojeni citat|Ovom prilikom đeneral Draža Mihajlović je rekao delegatima: <br /> „Vi legalni odredi treba da činite jezgro naše buduće vojske...“<ref>Boško N. Kostić, Za istoriju naših dana — Odlomci iz zapisa za vreme okupacije, Lil (Francuska), 1949, str. 165.</ref>}} [[6. 9.|6. septembra]] [[1944]]. [[Srpska državna straža]] je stavljena pod komandu generala [[Dragoljub Mihailović|Dragoljuba Mihailovića]].<ref>[http://www.znaci.org/00001/4_14_4_61.htm Zbornik NOR-a, XIV/4, Beograd, 1985.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221024030236/https://www.znaci.org/00001/4_14_4_61.htm |date=2022-10-24 }}, str. 211-212.</ref> Sjutradan je general [[Miroslav Trifunović|Miroslav Trifunović Dronja]], četnički komandant Srbije, radiogramom obavijestio Dražu Mihailovića: {{izdvojeni citat|Na dan 6. septembra 1944. javio mi se komandant Srpske državne straže đeneral Borivoje Jonić, koji mi je stavio pod komandu Srpsku državnu stražu. To isto je učinio i đeneral Kosta Mušicki sa svojim dobrovoljcima.<ref name="ReferenceC">[https://znaci.org/00001/11_73.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje OBMANE DRAŽE MIHAILOVIĆA]</ref>}} Samo dan ranije, general Draža Mihailović primio je u Koceljevi kod [[Šabac|Šapca]] generala Kostu Mušickog i razgovarao s njim o koordiniranju dejstava snagâ JVuO i SDK u borbi protiv NOVJ.<ref name="Milan Borković 1944">[http://www.znaci.org/00001/155_4.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, I-II, Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230604192713/https://znaci.org/00001/155_4.pdf |date=2023-06-04 }}, str. II/337.</ref><ref>Boško N. Kostić, n. d., str. 166.</ref> General Miroslav Trifunović je 7. septembra 1944. obavijestio potčinjene da je Srpska državna straža u potpunosti integrisana u Mihailovićevu JVuO, i da će nadalje biti pod njegovom neposrednom komandom: {{izdvojeni citat|Pošto je SDS ušla u sastav naše vojske i dobila specijalan zadatak, to zabranjujem pozivanje i uzimanje oficira, podoficira i vojnika iz njenog sastava bez moga odobrenja. Isto tako zabranjujem uzimanje prevoznih sredstava i oružja SDS. Ako se gde desio koji slučaj pozivanja i uzimanja ljudstva, ono se ima odmah vratiti u svoju jedinicu. Naročito odmah vratiti oduzeto oružje i prevozna sredstva jer se na njih računa pri izvršenju datog im zadatka. Straža stoji u pogledu zadataka pod mojom komandom i ako se ima potrebe za njeno korišćenje tražiti ga od mene.<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kutija 127, registarski broj 38/1.</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_61.htm Obaveštenje štaba Komande Srbije od 7. septembra 1944. potčinjenim jedinicama o ulasku jedinica Srpske državne straže u sastav četničkih jedinica pod komandom štaba Komande Srbije], Zbornik dokumenata i podataka NOR-a, tom XIV, knjiga 4, Vojnoizdavački zavod, Beograd, 1985 – dokument broj 61.</ref>|General [[Miroslav Trifunović]], komandant Srbije JVuO}} Poslije sastanka u Pranjanima, 8. septembra 1944. godine, komandant Srbije JVuO general Miroslav Trifunović iznova je naredio da se „ništa ne uzima od Srpske državne straže“ jer „ovi delovi oružane sile imaju se smatrati kao naše jedinice. Svako vrbovanje, odvođenje i primanje pripadnika Državne i Granične straže ima se potpuno obustaviti.“<ref>Vojni arhiv Beograd, Četnička arhiva, 77–4–10.</ref><ref>Nebojša Stambolija, n. d., str. 312, fus. 831.</ref> I njemački je okupator registrovao stavljanje srpskih kvislinških formacijâ pod komandu generala Mihailovića. Tako će se na kraju jednog izvještaja o situaciji u okupiranoj Jugoslaviji od 8. novembra 1944, sačinjenog za potrebe [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] u vrijeme povlačenja s [[Balkan]]a, naći i sljedeći podatak: „Potvrđeno: General Jonić prenio 12. IX naređenje generala Mihailovića Srpskoj državnoj straži.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=707&rec=311&roll=189 NARA, T311, Roll 189, frame no. 001193.] <br /> ({{jez-njem|"Bestätigt: General Jonic, übermittelte 12.9. Befehle des General Mihajlovic an die SSW."}})</ref> Nakon što su jedinice [[Prvi proleterski korpus NOVJ|Prvog proleterskog korpusa NOVJ]] zauzele [[Požega|Požegu]], major [[Dragoslav Račić]], komandant [[Četvrta grupa jurišnih korpusa JVuO|Četvrte grupe jurišnih korpusa JVuO]], elitne četničke formacije tokom [[Bitka za Srbiju|bitke za Srbiju]], izdao je potčinjenim komandantima sljedeće naređenje: {{izdvojeni citat|Prva, šesta i 37. komunistička divizija sa glavninom svojih snaga nalazi se južno od Užica u oblasti Čajetine. Sa prednjim delovima komunisti su blokirali Užice i zauzeli Požegu držeći i položaje između Požege i Užica. U Užicu nalaze se jedan bataljon Nemaca, jedan Bataljon Dobrovoljaca i bataljon SDS. Na Jelovoj Gori Zlatiborski korpus. U oblasti Karana naš četvrti jurišni korpus, a između Karana i Požege Zapadno Moravska grupa kapetana Miloševića. U Jančićima novoformirani prvi korpus. Iz Čačka danas su krenuli dva bataljona Nemaca. U Čačku kao rezerva ostaju dva bataljona dobrovoljaca. Četvrta grupa jurišnih korpusa izvršiće koncentrični napad na Požegu, gde će se koncentrisati naše snage i produžiti u pravcu Užica.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_58.htm Zapovest Štaba 4. grupe jurišnih korpusa od 4. septembra 1944. komandantima 1, 3. i 5. jurišnog korpusa i Šumadijske brigade za napad na jedinice 1. proleterskog korpusa NOVJ u rejonu Užičke Požege], Zbornik dokumenata i podataka NOR-a, tom XIV, knjiga 4, Vojnoizdavački zavod, Beograd, 1985 – dokument broj 58, strane 201—205.</ref>|Major [[Dragoslav Račić|Dragoslav S. Račić]], komandant [[Četvrta grupa jurišnih korpusa JVuO|Četvrte grupe jurišnih korpusa JVuO]]}} Kako bi naglasio strateški značaj ponovnog zauzimanja Požege za održanje ravnogorskih četnikâ u Srbiji, njihovom ključnom uporištu, major Račić je istog dana (4. IX), kada je formirana operativna grupa od 1500 ljudi iz sastava 1. ravnogorskog korpusa JVuO, u direktivi<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kutija 77, registarski broj 48/3.</ref> tim povodom zapisao: „Po padu Požege udruženim snagama očistiće se prostor do Užica odakle će se preduzeti opšta akcija svih antikomunističkih snaga prema Zlatiboru i prema Višegradu za tučenje komunističkih snaga i izbacivanje iz Srbije. Naša ideja manevra je tući komuniste u oblasti Požege i Užica, a potom prikupiti sve snage za dalje uništenje crvenih na prostoru Srbije... '''Prema tome borba u koju stupamo je odlučujuća za Srbiju, odlučujuća za Jugoslaviju i za ceo Balkan, jer od naše pobede ili poraza i od brzine rada zavisi da li će na naše tlo Amerikanci ili Sovjeti'''.“ U ovom periodu, ravnogorski odredi su pomagali i mobilizaciju snaga Vlade nacionalnog spasa. Prema naredbi od 25. avgusta 1944. ponovo je formiran 1. bataljon SDS u Beogradu. 3. septembra 1944, popunu u ljudstvu za 1. bataljon obezbijedio je kapetan [[Nikola Kalabić]], komandant [[Gorske garde]] JVuO. Ovaj je bataljon 5. septembra upućen u [[Sopot]], da bi već sljedećeg dana ušao u sastav JVuO. Na licu mjesta su od ovog bataljona stvorena dva i upućena ka [[Aranđelovac|Aranđelovcu]], ali su kasnije uništena od strane [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOVJ]].<ref>Kоста Николић, Историја Равногорског покрета 1941-1945, књига друга, Београд, 1999, стр. 243-244, 268.</ref><ref>Борис Томанић, Горска гарда Њ. в. краља Петра Другог у орашачком срезу. Формација, борбе, злочини. Војноисторијски гласник, Институт за стратегијска истраживања – Одељење за војну историју Министарства одбране Републике Србије, 2017, стр. 129.</ref> I u Šabačkom okrugu, shodno sporazumu sa komandantom III puka SDK, ravnogorske okružne vlasti su po naređenju majora Dragoslava Račića, komandanta Cersko-majevičke grupe korpusa JVuO, odobrile mobilizaciju 520 ljudi za popunu III dobrovoljačkog puka u [[Šabac|Šapcu]].<ref>AVII, Ča, kut. 77, reg. br. 42/3.</ref><ref>Бојан Б. Димитријевић, Војска Недићеве Србије 1941-1945, Београд, 2011, стр. 346.</ref> Kolaboracija jedinica Srpskog dobrovoljačkog korpusa sa snagama JVuO pod komandom Draže Mihailovića dostigla je vrhunac tokom ključne bitke za oslobođenje Srbije. Riječ je o [[Bitka na Jelovoj gori|bici na Jelovoj gori]], u kojoj su četnici bili poraženi te praktično izbačeni iz Srbije. Naime, u blizini [[Valjevo|Valjeva]], 11. septembra 1944. partizani su napali kolonu u kojoj se nalazio Dragoljub Mihailović, četnička Vrhovna komanda, [[Centralni nacionalni komitet]] i američka vojna misija sa pukovnikom [[Robert Harbold McDowell|McDowellom]] na čelu.<ref>[https://znaci.org/00001/40_72.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje SLOM NJEMAČKO-ČETNIČKE OBRANE U ZAPADNOJ SRBIJI]</ref> Jedinice NOVJ su nastavile da gone ovu četničku grupu i 13. septembra opkolili su Mihailovića na sektoru [[Divci]]—[[Mionica]]. Našavši se u gotovo bezizlaznoj situaciji, Mihailović se radio-vezom obratio za pomoć [[Kosta Mušicki|Kosti Mušickom]], komandantu SDK. General Mušicki je telefonom naredio III bataljonu Prvog puka SDK iz Valjeva da krene Mihailoviću u pomoć. Ljotićevci su stigli u posljednji čas i znatno pomogli četnicima s Mihailovićem na čelu da se izvuku iz partizanskog obruča i upute prema [[Koceljeva|Koceljevi]].<ref>Младен Стефановић, Збор Димитрија Љотића, Београд, Народна књига, 1984, стр. 287.</ref> Ovom prilikom, partizani su zaplijenili arhive četničke Vrhovne komande i Centralnog nacionalnog komiteta.<ref>[https://www.znaci.org/00001/77.htm Đorđe Orlović: Šesta lička proleterska divizija „Nikola Tesla“, Vojnoizdavački i novinski centar, Beograd, 1990, str. 424.]</ref> [[Datoteka:Dimitrije Ljotić i supružnici Dragojla i Milovan Popović izlaze iz Zavoda za prinudno vaspitanje omladine.png|200px|mini|desno|Supružnici Dragojla i Milovan Popović u društvu Dimitrija Ljotića prilikom njegove posjete Zavodu za prinudno vaspitanje omladine u Smederevskoj Palanci.]] [[Milovan Popović]], upravnik [[Zavod za prinudno vaspitanje omladine|Zavoda za prinudno vaspitanje omladine]] u [[Smederevska Palanka|Smederevskoj Palanci]] i simpatizer Ljotićevog [[ZBOR]]-a, napustio je Zavod 10. septembra 1944. i pridružio se Mihailovićevim četnicima, dok je Zavod formalno prestao da postoji 3. oktobra 1944.<ref>Александар Стојановић, Завод за принудно васпитање омладине у Смедеревској Паланци: старе контроверзе и нова тумачења. Институт за новију историју Србије, 2016, стр. 61.</ref> 4. septembra 1944, upravnik Milovan Popović depešom obavještava Velibora Jonića, ministra prosvete i vera u vladi Milana Nedića: {{izdvojeni citat|Čast mi je izvestiti Vas da sam u vezi Vašeg strogo poverljivog akta br. 16 od 30 avgusta 1944 godine poslao danas u srpske oružane odrede po dobrovoljnoj prijavi i slobodnom izboru 104 pitomca i to: u Srpski dobrovoljački korpus 53, u Srpsku državnu stražu 26 i u odrede Draže Mihailovića 25.<ref>''Документи о издајству Драже Михаиловића — књига 1'', Државна комисија за утврђивање злочина окупатора и његових помагача, Београд, 1945, док. бр. 653, стр. 548.</ref>}} Prije rata, Milovan Popović se nalazio na čelu [[Antikomunističke lige]],<ref>Бранислав Божовић, Специјална полиција у Београду 1941-1944, Завод за уџбенике, Београд, 2014, стр. 498, фус. 187.</ref> a bio je i asistent na [[Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu|Filozofskom fakultetu]] u Beogradu. Popović je bio jedan od organizatora [[Antimasonska izložba|Antimasonske izložbe]] oktobra 1941. Zavod za prinudno vaspitanje omladine bio je specijalni logor za izolaciju i ideološku indoktrinaciju prokomunističke omladine, formiran od strane kvislinških vlasti u Smederevskoj Palanci, 22. septembra 1942. Osnivanje logora bilo je omogućeno Uredbom o prinudnom vaspitanju omladine (15. jul 1942), koju je potpisao predsednik kvislinške vlade Milan Nedić. Tokom dve godine postojanja logora, kroz to mesto za izolaciju prošlo je 1.270 omladinaca i omladinki, od kojih je skoro polovina bila iz Beograda (mahom aktivisti i aktivni simpatizeri srednjoškolske organizacije [[Savez komunističke omladine Jugoslavije|SKOJ]]-a). Zatvorena omladina je bila podvrgnuta sistematskom ideološkom prevaspitanju, koje su vršili logorski „vaspitači“ – pripadnici organizacije NP Zbor. Zamenica upravnika logora i upravnica ženskog dela logora bila je Popovićeva supruga, Dragojla Ostojić Popović.<ref>Mesta stradanja i antifašističke borbe u Beogradu 1941–44. Priručnik za čitanje grada. Rosa Luxemburg Stiftung Southeast Europe, Beograd, 2016, str. 71-72.</ref> Upravnik Popović je tretman zatočenika Zavoda okarakterisao kao „blag režim, ali uvek pod znakom mača“.<ref>Александар Стојановић, н. ч., стр. 52.</ref> U depeši poslatoj 21. marta 1945. vojvodi [[Momčilo Đujić|Momčilu Đujiću]], general Mihailović o Popoviću zapisuje kratku opasku: „Potpukovnik Milovan Popović, zabušant, neupotrebljiv.”<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_192.htm Izvod iz Knjige poslatih depeša štaba Vrhovne komande od 12. decembra 1944. do 7. aprila 1945. godine]</ref> Popović je ostao u JVuO sve do kraja rata i poginuo je 1945. godine u [[Bosna (regija)|Bosni]] kao četnički odmetnik.<ref>Branislav Božović – Mladen Stefanović: MILAN AĆIMOVIĆ – DRAGI JOVANOVIĆ – DIMITRIJE LJOTIĆ, Centar za informacije i publicitet, Zagreb, 1985, str. 298.</ref> Isljednik IV (antikomunističkog) odseka beogradske Specijalne policije [[Sergije Golubjev]] posvjedočio je poslije rata o Popovićevoj pogibiji u redovima JVuO: {{izdvojeni citat|Znam da je logor u Smederevskoj Palanci bio raspušten 1944. godine... Upravnik istog Popović (Milovan) sa odredom straže koja je čuvala logor i sa nekoliko vaspitača pobegao [je] iz logora i priključio se štabu DM. Prilikom nekog napada on je poginuo, dok je njegova žena dr Dragojla uspela da pobegne u Nemačku, gde sam je lično video u Beču.<ref>Историјски архив Београда, 4224/МГ — 626.</ref><ref>Бранислав Божовић, Специјална полиција у Београду 1941-1944, Завод за уџбенике, Београд, 2014, стр. 367, фус. 791.</ref>}} Boško N. Kostić, lični sekretar Dimitrija Ljotića, ostavio je u emigraciji zapis o Popovićevom prisustvu u Mihailovićevom štabu.<ref>Boško N. Kostić, n. d., str. 215.</ref> On navodi da je Mihailovića zamolio da Popović, zajedno s njim (Kostićem) pođe za [[Slovenija|Sloveniju]], gdje su se okupile sve nacionalne snage pod komandom generala [[Miodrag Damjanović|Miodraga Damjanovića]]: {{izdvojeni citat|Zamolih đenerala Mihajlovića da pošalje s nama i Milovana Popovića, koji je bio šef antikomunističkog odeljenja u štabu Draže Mihajlovića. Popovića traži [[Matija Parac|đeneral Parac]] za propagandu, a mi bi ga, eventualno, poslali u [[Švajcarska|Švajcarsku]] radi naše nacionalne propagande, jer njega svi smatramo jednim od najboljih poznavalaca komunizma. Đeneral Mihajlović je odgovorio da nema ništa protiv, smatra čak da je ideja dobra i naredio je da se odmah pozove Milovan Popović. Kako se M. Popović nalazio u dvorištu, ubrzo uđe unutra našto mu đeneral Mihajlović reče: „Vas traži đeneral Parac. Spremite se da s g. Kostićem putujete u Sloveniju.“}} Kostićevo svjedočenje se u potpunosti poklapa sa navodima još jednog ljotićevskog emigranta. Riječ je o [[Borivoju Karapandžiću]], predratnom članu JNP ZBOR, koji je za vrijeme okupacije bio referent Odeljenja državne propagande za Okrug valjevski<ref>Milan Radanović, Kazna i zločin: Snage kolaboracije u Srbiji: odgovornost za ratne zločine (1941-1944) i vojni gubici (1944-1945), Rosa Luxemburg Stiftung Southeast Europe, Beograd, 2015, str. 249, fus. 653.</ref> i prosvetar u jedinicama SDK. U knjizi ''Građanski rat u Srbiji 1941—1945'', objavljenoj [[1958]]. godine u [[Cleveland, Ohio|Clevelandu]] ([[Sjedinjene Američke Države|SAD]]), Karapandžić piše sljedeće: {{izdvojeni citat|Za Upravnika Zavoda u Smederevskoj Palanci đeneral Nedić postavio je Generalnog sekretara predratnog Jugoslovenskog Antimarksističkog Komiteta Milovana Popovića (bio posle Ratka Živadinovića), jednog od najspremnijih antimarksističkih teoretičara i najbeskompromisnijih antikomunističkih boraca, koga je 1944. godine Draža Mihailović postavio za Šefa propagande Vrhovne komande Jugoslovenske vojske u Otadžbini.<ref>Боривоје М. Карапанџић, Грађански рат у Србији 1941—1945. Друштво Хиландар, Ваљево, 2010, стр. 149.</ref>}} U neposrednoj okolini Beograda, izvršeno je okupljanje jedinicâ Srpske državne straže, Srpske granične straže, kao i raznih četničkih grupâ. 5. oktobra 1944, sve ove jedinice su napustile Beograd i uputile se ka [[Jagodina|Jagodini]]. Nakon dolaska u Jagodinu 6. oktobra, a u dogovoru sa Mihailovićevim komandantom Srbije generalom Miroslavom Trifunovićem, od tih je od jedinica formiran [[Srpska državna straža|Srpski udarni korpus]] (SUK) sa tri divizije. Za komandanta korpusa imenovan je divizijski general [[Stevan Radovanović]], za njegovog pomoćnika brigadni general Borivoje Jonić (komandant SDS), za načelnika štaba major [[Danilo Dača Stojanović]], dok su za komandante divizijâ imenovani: [[Branimir Brana Živković]] (do tada načelnik Operativnog odeljenja SDS), Dragutin Redić (do tada komandant SDS Kraljevačke oblasti) i [[Ljudevit Pogačar]] (do tada komandant SGS), svi pukovnici. SUK je tada brojao oko 6.800 ljudi.<ref>Боривоје М. Карапанџић, н. д., стр. 337.</ref><ref>Zbornik NOR-a, tom XIV, knjiga 4, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1985, str. 211, fus. 2.</ref> Kao dio Mihailovićeve vojske, SUK se konstantno borio sa jedinicama [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOVJ]]. Zajedno sa nemačkom vojskom i četnicima iz Srbije tokom novembra [[1944]], SUK učestvuje u [[proboj četnika i Nemaca iz Srbije|proboju Armijske grupe E kroz Sandžak]] i [[Proboj Armijske grupe E kroz istočnu Bosnu|istočnu Bosnu]]. Ipak, jedinice SDK nisu se povukle iz Srbije u pravcu Bosne, kako su to učinile objedinjene jedinice JVuO i SDS, već u pravcu [[Slovenija|Slovenije]], preko teritorije [[Srem]]a i [[Slavonija|Slavonije]] odnosno preko teritorije [[NDH]]. Jedinice JVuO i SDS napustile su teritoriju Srbije 15-20. oktobra 1944. Nemci su izvršili evakuaciju jedinica SDK kako bi ih spasili od uništenja u sukobu sa [[Crvena armija|Crvenom armijom]] i NOVJ. Dimitrije Ljotić je 4. oktobra 1944. uputio delegaciju od 33 pripadnika SDK i fašističkog pokreta Zbor u Crnu Goru, kako bi ubedili [[Pavle Đurišić|Pavla Đurišića]], komandanta crnogorskih četnika da se evakuišu u pravcu Slovenije, gde je planirano da se povuku i Ljotićeve jedinice. Njemačke vojne vlasti su 1. oktobra izvijestile generala Nedića da je njegova vlada razriješena dužnosti, te da Beograd od 3. oktobra postaje operativna vojna zona. Nakon rata, general Borivoje Jonić će posvjedočiti da je u Nedićevom kabinetu 2. oktobra održan sastanak kojem su, pored Nedića i Jonića, prisustvovali general [[Miodrag Damjanović]], šef kabineta Milana Nedića, zatim komandant SDK general Kosta Mušicki i pukovnik Ljudevit Pogačar, komandant Srpske granične straže. Na sastanku je Nedić prisutne obavijestio da će se sa članovima vlade evakuisati u [[Austrija|Austriju]] i da su svi oslobođeni položene zakletve. Generalu Joniću je poručio da bi pripadnici SDS i SGS trebalo da se priključe odredima JVuO.<ref>Nebojša Stambolija, n. d., str. 263.</ref> Kao razlog(e) za pridruživanje kvislinških snaga Mihailoviću, general Milan Nedić je naveo: {{izdvojeni citat|Situacija je po našu nacionalnu stvar propala. Sovjetska armija ulazi u Srbiju, a za njima i komunisti koji će uzeti vlast. Mi se moramo ukloniti. Ja sa članovima vlade odlazim u Austriju. Dobrovoljački korpus doneo je odluku da ide u Sloveniju. Vas, Joniću, Srpsku državnu stražu i ceo srpski narod ostavljam Draži Mihailoviću, jer ste vi od početka pripadali njemu!<ref>Петар Мартиновић Бајица, ''Милан Недић'', Београд, 2003, стр. 371.</ref><ref>Branislav Božović – Mladen Stefanović: MILAN AĆIMOVIĆ – DRAGI JOVANOVIĆ – DIMITRIJE LJOTIĆ, Centar za informacije i publicitet, Zagreb, 1985, str. 274.</ref>}} Trećeg oktobra, Milan Nedić je održao posljednju sjednicu Vlade u Beogradu i tom prilikom saopštio ministrima da njihova evakuacija može početi svakog trenutka. Jedan primarni izvor najbolje oslikava kakva je panika zavladala među pripadnicima kvislinškog aparata i članovima Mihailovićeve organizacije neposredno prije povlačenja iz glavnog grada. Riječ je o pismu<ref>AVII, Nedićeva arhiva, reg. br. 2/2, fas. 2, kut. 164.</ref> koje je (u ponoć istog dana) sastavio Nedićev ministar privrede dr [[Milorad Nedeljković]], a koje je namijenio Odeljenju državne propagande pri Predsedništvu Ministarskog saveta. U pismu dr Nedeljkovića, između ostalog, navedeno je i sljedeće: {{izdvojeni citat|Danas na sednici Vlade donesene su važne, sudbonosne odluke... Gospodin predsednik nam je saopštio da je nemački komandant za Jugoistok večeras proglasio Beograd i Srbiju operativnim područjem u najstrožem smislu. Od ovog trenutka (ponoć) važi opsadno stanje u Beogradu. Funkciju srpske vlade preuzimaju nemačke vlasti. Srpska vlada premešta se u Nemačku da preuzme tamo svoju političku i nacionalnu dužnost, okupljajući oko sebe sve Srbe koji se tamo nalaze (preko 300.000), kao i one koji će se ovih dana evakuisati, i to je sva naša inteligencija, činovništvo i srpski oružani odredi (S.D. straža, S.D. korpus, Granična straža i Srpska garda). Danas su dobili pasoš u Nemačkom poslanstvu i svi članovi Ravnogorskog pokreta i mnogi političari iz demokratskih frakcija. Saopštavam Vama i svima činovnicima, ko god želi da se evakuiše, neka se javi u Predsedništvu Vlade. Voz za vozom ići će neprekidno, sve će formalno svršavati Kabinet Predsedništva. U šumu je nemoguće ići, jer je usled odlaska Draže Mihailovića preko Drine za Hercegovinu (Italiju) izazvano rasulo u njegovim odredima i četnici se razilaze i neće više da se biju. Ovo je njihovo usmeno zvanično izjavljivanje u Predsedništvu danas ceo dan.<ref>Бранислав Божовић, н. д., Београд, 2014, стр. 369.</ref>}} General [[Hans-Gustav Felber]], vojnoupravni komandant Jugoistoka, izdao je 6. oktobra 1944. naređenje da komanda nad odredima Srpske državne straže i Granične straže ima preći u ruke generala Miodraga Damjanovića, šefa kabineta generala Nedića: {{izdvojeni citat|Gospodine premijeru [Nediću]! <br /> Slažem se da se general-majoru Damjanoviću povjeri zapovjedništvo nad srpskim oružanim snagama, s izuzetkom [[Srpski dobrovoljački korpus|SDK]]. Po mom mišljenju, ovaj korpus mora ostati u provjerenim rukama generala Mušickog.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=875&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000871.] <br /> ({{jez-njem|"An den Präsidenten den serbischen Ministerrates Herrn Generaloberst Nedić. Herr Ministerpräsident! <br /> Ich bin damit einverstanden, dass der Generalmajor Damjanović mit der Führung der serbischen bewaffneten Verbände mit Ausnahme des SFK betraut wird. Dieses Korps muss meiner Auffassung noch in den bewährten Händen des General Mušićki [sic!] bleiben. Mit dem Ausdruck meiner vorzüglichen Hochachtung."}})</ref>|Naredba generala Hansa Felbera od 6. X 1944. godine}} Kao glavni Mihailovićev pouzdanik u Nedićevoj upravi, general Damjanović se sa komandantima Straže odmah stavio pod komandu JVuO. Ove jedinice, preimenovane u Srpski udarni korpus, pridružile su se tako ostalim četničkim trupama u povlačenju prema Sandžaku. Ovo je savezništvo, pak, bilo kratkog daha i ubrzo će se raspasti.<ref>[https://znaci.org/00001/40_74.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje ČETNICI SE POVLAČE IZ SRBIJE]</ref> Pripadnici SDS su iz Jagodine, preko Kruševca, 14. oktobra 1944. pristigli u Kraljevo gde su se sastali sa četnicima i stavili se pod Mihailovićevu komandu. Pravac povlačenja SDS i glavnine JVuO išao je od Kraljeva preko Raške, Novog Pazara, Sjenice, Prijepolja i Pljevalja ka istočnoj Bosni, uz učestale sukobe sa NOVJ i evidentne gubitke.<ref>[https://www.znaci.org/00001/155_5.pdf Milan Borković, n. d., Beograd, 1979.], str. II/355-359.</ref> [[Božidar Bećarević|Božidar Boško Bećarević]], prije nego što je početkom oktobra 1944. pobjegao iz Srbije u [[Beč]], bio je šef IV (antikomunističkog) odseka Specijalne policije Uprave grada Beograda. U Beču je, po nalogu [[Gestapo]]a, radio na organizovanju i pripremanju [[Lovačke grupe Jugoistok|grupa za izvršenje diverzantsko-terorističkih zadataka]] u Srbiji. Draža Mihailović je 1. decembra 1944. uputio pismo pukovniku [[Gojko Borota|Gojku Boroti]], komandantu Romanijskog korpusa JVuO u kome ga obavještava o ubacivanju diverzantsko-terorističkih grupa u Srbiju i ulozi Vrhovne komande JVuO u tome. Pukovnika Borotu, koji je bio četnički oficir za vezu sa njemačkim snagama u [[Sarajevo|Sarajevu]], general Mihailović obavještava da bi Bećarević trebalo da bude jedan od organizatora ovih skupina u službi Gestapoa: {{izdvojeni citat|Beć.[arević] sa njegovim ljudstvom može biti primljen i prebačen u Srbiju. Veoma je važno da niko ne zna za njihovo ubacivanje u Srbiju, pa čak ni dolazak kod nas. Naš svet suviše mnogo priča i ja dobro krijem još odavde sve one koje ubacujem. Zato ćemo prihvat Beć. sa njegovim ljudima organizovati tako da niko ovde ne zna za njih. Pitanje je samo da li je bolje da ih prebacimo iz oblasti Semberije ili u oblasti Višegrada. To kao i sve detalje dogovorićemo se kad dođete kod mene.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_114.htm Pismo Draže Mihailovića od 1. decembra 1944. komandantu Komande Sarajeva o ubacivanju četničkih i gestapovskih diverzantsko-terorističkih grupa u Srbiju]</ref><ref>Milan Radanović, n. d., str. 515, fus. 1385.</ref>}} Kako je u praksi izgledalo rukovođenje Srpskim udarnim korpusom (SUK) od strane generala Draže Mihailovića, može se vidjeti i iz njegova naređenja od 26. decembra 1944. godine za napad na [[Tuzla|Tuzlu]]: {{izdvojeni citat|NAREĐUJEM: 1. — Diviziski đeneral [[Steva Radovanović]] zadržaće pod svojom neposrednom komandom I i II diviziju SUK-a i Vlaseničku brigadu kapetana Tuševljakovića. Komandu nad II divizijom na mesto poč. puk. Redića privremeno da primi đeneral straže Borivoje Jonić. General Radovanović sa I i II divizijom i Vlaseničkom brigadom izvršiće širi bočni obuhvat prema komunističkom levom boku i zato sve svoje snage da krene pravcem: s. Zukići — s. Naseoci — s. Svojat — s. Lukavica — s. Bašigovci i dalje na severni deo s. Đurđevika. General Radovanović neka odmah sastavi radio stanicu I divizije iz svoga korpusa i neka veštiji radio telegrafista uspostavi vezu samnom sa ispravnom stanicom, a neispravnu stanicu poslati odmah u Vrhovnu komandu.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_127.htm Zapovest štaba Vrhovne komande JVUO od 26. decembra 1944. potčinjenim jedinicama za napad na Tuzlu]</ref>|General [[Dragoljub Mihailović]]}} Mjesec dana ranije, general Borivoje Jonić je od štaba Draže Mihailovića zatražio da se ljudstvo SUK-a preda [[Saveznici u Drugom svetskom ratu|savezničkim]] snagama. General Jonić moli 26. novembra 1944. da se „izveštaj dostavi Vrhovnoj Komandi kojoj sam ja kao i svi pripadnici SUK-a svom dušom odan i za koju sam radio i žrtvovao se do maksimuma od 1941. godine pa do danas“. Istog dana, general Stevan Radovanović (Jonićev pretpostavljeni), u dopisu komandantu Srbije JVuO generalu Miroslavu Trifunoviću, sumira ratni angažman generala Jonića na sljedeći način: {{izdvojeni citat|Prednji raport pomoćnika mog dostavljam Komandantu s molbom da se dostavi Vrhovnoj Komandi. G. đeneral Jonić bio je komandant Srpske državne straže i kao takav stavio je Srpsku državnu stražu na raspoloženje Vrhovnoj Komandi, ma da je mogao svu SDS da raspusti, kako je i dobio naređenje od đenerala Nedića. On, kao nacionalista koji je za 2 1/2 godine svoje službe to i pokazao pomažući pokret đenerala Draže Mihailovića u svima pravcima nije hteo da SDS raspusti već ju je stavio na raspoloženje Vrhovnoj Komandi i đeneralu Draži Mihailoviću.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_107.htm Raport pomoćnika komandanta Srpskog udarnog korpusa od 26. novembra 1944. komandantu korpusa da se korpus preda anglo-američkim trupama]</ref>|General [[Stevan Radovanović]], komandant [[Srpski udarni korpus|Srpskog udarnog korpusa Jugoslovenske vojske u Otadžbini]]}} == Suđenje Mihailoviću i kolaboracionistima 1946. == {{main|Beogradski proces}} [[Datoteka:Draža pred sudom.jpg|thumb|desno|Optuženi [[Dragoljub Mihailović]] na [[Beogradski proces|suđenju u Beogradu]] [[1946]].]] Na posleratnom [[Beogradski proces|suđenju u Beogradu]] 1946. godine Draži Mihailoviću je, između ostalog, stavljena na teret saradnja sa [[vojna uprava u Srbiji|kvislinškom upravom u Srbiji]]. Mihailović se branio kako je saradnja sa kvislinškom vladom išla slučajno, mimo njegove želje: :Optuženi Mihailović: Sa Nedićem je bio sastanak... je taj sastanak za mene došao neočekivano, nisam ga želeo ni u kom slučaju. To se desilo jedno posle podne kada sam se odlučio da dođem na taj sastanak, da jedanput vidim šta hoće. Bio sam tada u selu Skakavicama. Uveče je došlo do toga sastanka, za koji, ponavljam, nisam nikakve želje imao. Šta me je upravo navelo na to, sam ne znam. :Pretsednik: Ko je bio prisutan na tome sastanku? :Optuženi: [[Luka Baletić]], [[Mirko Lalatović]], a ovde se još pominju i [[Nikola Kalabić]], [[Dragoslav Račić]], Damjanović i Nedić. :Pretsednik: Kakav je bio tok tih pregovora i šta se imalo na tome sastanku da postigne između vas i Nedića? :Optuženi: Ništa. Da kažem svašta i ništa... :Pretsednik: Pa kakvi su onda zaključci? :Optuženi: Nikakvi. Nešto su trabunjali oni koji su doveli do toga sastanka. Na insistiranje predsednika suda čemu taj sastanak sa Nedićem, Mihailović je na kraju izjavio da je na sastanak otišao "iz dosade": :Pretsednik: Kad na tom sastanku uopšte ništa nije postignuto, tako da je to bio jalov razgovor, zašto vam je bio potreban taj sastanak? :Optuženi: Uopšte je bio nepotreban. Verujem da je to bilo iz dosade, što me je moralo pritiskivati neko traženje, inače nikakvog razloga nije bilo. U nastavku odbrane, optuženi Mihailović je nastojao da prikaže kako je čak i liferovanje oružja od strane Nemaca išlo gotovo mimo njegove volje: :Pretsednik: Da nastavimo s ovim vašim sastankom sa Milanom Nedićem avgusta 1944 god. Da li vam je Nedić obećao ili se obavezao da će preko Nemaca uspeti da vam se liferuje veća količina oružja? :Optuženi: Ja nisam tražio da se meni liferuje od Nemaca. :Pretsednik: A da li vam je on obećao? :Optuženi: Nisam tražio. :Pretsednik: A da li vam je obećao, Sud to pita, da li vam je Nedić obećao ili se obavezao? :Optuženi: Ja sam kazao da neću od njih. :Pretsednik: Jeste li hteli da primite od [[Srpska državna straža|SDS]]. :Optuženi: Uvek. Zato sam kroz sve vreme i uzimao. :Pretsednik: Ko je snabdevao obućom, hranom i odećom SDS? :Optuženi: Sve su to snabdevali Nemci.<ref name="Saslušanje"/> Praveći analogiju sa partizanskom taktikom vršenja [[Napadi na garnizone NDH|napada na garnizone NDH]] u cilju dolaženja do veće količine oružja i municije, u završnoj je riječi general Mihailović pravdao četničku saradnju sa oružanim formacijama vlade generala Nedića na sljedeći način: {{izdvojeni citat|Sa nekoliko reči da se osvrnem na SDS i njeno iskorišćavanje. Nemam oružja i do njega nisam mogao da dođem na drugi način. Partizani nisu ništa drukčije radili sa domobranima. Ja verujem i znam da su neki domobrani po tri puta hvatani i opet puštani. SDS rad nije bio dobar. Kad smo počeli rad odozdo on nije uspevao, a kad smo počeli odozgo uspevali smo. Upisivali smo vojnike. Pod zakletvom smo slali vojnike i naredili da ne pođu pojedinačno nego po nekoliko njih i više zajedno u jedinice SDS. Tako smo dosta uradili.<ref name="Završna reč">{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/60_3_21.pdf |title=Miodrag Zečević: DOKUMENTA SA SUĐENjA DRAŽI MIHAILOVIĆU, Beograd 2001: Presuda Dragoljubu Mihailoviću i ostalima |format=PDF |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>|Završna reč optuženog Dragoljuba Mihailovića}} Uprkos ovakvoj odbrani, sudsko veće je u članu 3. presude utvrdilo da je Mihailović kriv: {{izdvojeni citat|Što je od samog početka svoje izdajničke delatnosti stupio u vezu sa Nedićem i drugim kvislinzima, otvorenim slugama okupatora, u cilju da održi okupaciju i objedini sve izdajničke snage protiv oslobodilačke borbe naroda Jugoslavije;<ref name="Presuda">{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/60_3_34.pdf |title=Miodrag Zečević: DOKUMENTA SA SUĐENjA DRAŽI MIHAILOVIĆU, Beograd 2001: Presuda Dragoljubu Mihailoviću i ostalima |format=PDF |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>|Presuda Dragoljubu Mihailoviću}} == Tumačenja == Brojni domaći i strani autori ukazivali su na saradnju četničkog pokreta Draže Mihailovića sa kvislinškom vladom Milana Nedića, kao na pojavu specifičnu za [[Nedićeva Srbija|teritoriju okupirane Srbije u Drugom svjetskom ratu]]. [[Stanislav Krakov]], predratni pripadnik [[Dimitrije Ljotić|Ljotićevog]] [[ZBOR]]-a, sestrić generala Milana Nedića i jedan od najbližih saradnika predsjednika srpske kvislinške vlade, piše o savezništvu Nedića i Mihailovića: {{izdvojeni citat|U istoriji okupirane Srbije i Jugoslavije može se zabeležiti sa nepobitnom tačnošću, da nijedan jedini put, ni u kakvoj prilici i na ma kome mestu nije došlo ni do jednog sukoba između četnika Draže Mihailovića i Oružanih odreda Nedićevih koji su potom dobili ime Srpske državne straže. Na protiv, od samog početka osnivanja tih Nedićevih oružanih odreda, pa do zavođenja komunističke vladavine u Jugoslaviji, vladala je bratska saradnja između odreda Nedićevih i Mihailovićevih, te su ovi drugi, kada god im je pretilo uništenje od nemačkih trupa, nalazili utočište u Nedićevim trupama, ulazeći tu kao „[[Legalizovani četnici|legalizovani odredi]]”. Iako je general Nedić bio stavljen kroz londonski radio pod [[Crne trojke|slovo „Z”]] kao „narodni izdajnik”, on je i pre i posle ovog nedostojnog, recimo iz taktičkih potreba proisteklog sramoćenja, bio najbolji snabdevač jedinica Draže Mihailovića i izliferovao im je bar deset puta više oružja, municije, svake spreme i novca, nego što su to mogli da učine [[Vlada Kraljevine Jugoslavije u egzilu|Jugoslovenska vlada u egzilu]] i hteli da učine oni engleski naredbodavci pred kojima se drhtalo, a koji su tretirali ceo junački nacionalni pokret otpora Mihailovićev kao jednu kolonijalnu trupu koja mora da izvršava svako njihovo naređenje, pa makar ono vodilo uništenju srpskog naroda ili izdaji Kraljevine Jugoslavije u to vreme sovjetskim satelitima — komunističkim partizanima.<ref>Станислав Краков, Генерал Милан Недић, Књига друга: Прeпуна чаша чемера, Минхен, Штампарија Искра, 1968, стр. 346.</ref>}} Novinar i književnik [[Ratko Parežanin]], urednik časopisa „Iskra”, ljotićevskog glasila štampanog u [[Minhen]]u, za vrijeme okupacije se nalazio na mjestu šefa Vaspitnog odseka [[Srpski dobrovoljački korpus|Srpskog dobrovoljačkog korpusa]].<ref>Petranović, Branko (1992). ''Srbija u Drugom svetskom ratu 1939-1945''. Beograd: Vojnoizdavački i novinski centar, str. 416.</ref> Decenijama po okončanju rata, Parežanin reinterpretira politiku generala Nedića i njegov rezon da se upusti u kolaboraciju, kao i odnos koji su Nedić i Ljotić imali prema Draži Mihailoviću: {{izdvojeni citat|Suština Nedićeve politike u okupiranoj Srbiji bila je u ovome: <br /> Rat će trajati dugo. Jedini način da se srpski narod, pod okolnostima u kojima se našao, održi jeste da se uspostavi red i mir u okupiranoj Srbiji. Okupator će jednog dana morati da ode. Srbi ga danas ne mogu oterati niti doprineti njegovom odlasku... Od prvog dana Nedićeve vlade težilo se sporazumu sa četnicima Draže Mihailovića. Nedić ih je, u sporazumu sa Ljotićem, pomagao novcem, oružjem, intervencijama kod Nemaca kadgod je to bilo moguće. Molio je četnike da ne ruše vlast i red u zemlji koje on drži i stvara. Poručivao je Draži Mihailoviću da nema potrebe da ruši njegovu vlast u zemlji, jer je on spreman svakoga trenutka ustupiti svoje mesto njemu ili onom licu koje on odredi. Nedić je bez prestanka bio svom dušom odan srpskom narodu i [[Petar II Karađorđević|Kralju Petru II]], po svojim osećanjima bio je na strani zapadnih saveznika, ali je smatrao kao svoju svetu dužnost, kao nešto najpreče i najvažnije, očuvati srpski narod od biološkog istrebljenja, naročito posle već podnetih žrtava koje su do tada iznosile više stotina hiljada mrtvih.<ref>Ратко Парежанин, Други светски рат и Димитрије В. Љотић, Минхен, 1971, стр. 339—340.</ref>}} [[Srbi|Srpski]] crkveni istoričar dr [[Đoko Slijepčević]], saradnik Ratka Parežanina u Vaspitnom odseku SDK, u knjizi “Jugoslavija uoči i za vreme Drugog svetskog rata“ uočava kvalitativnu razliku u relacijama koje su sa Milanom Nedićem gajili četnici van okupirane Srbije na jednoj, te pripadnici JVuO u Srbiji na drugoj strani: {{izdvojeni citat|General Milan Nedić je bio prijatelj četnika i pomagao ih gde je, kako je i kada je mogao. Odnos četnika prema njemu nije, međutim, bio isti: dok su svi četnici i svi nacionalni borci izvan okupiranog područja Srbije osećali i poštovanje i divljenje prema generalu Milanu Nediću, jer im je on pomagao u granicama svojih mogućnosti, četnici sa okupiranog područja Srbije nisu uvek imali korektan i pošten stav prema generalu Milanu Nediću.<ref>Dr Đoko Slijepčević, Jugoslavija uoči i za vreme Drugog svetskog rata, Minhen, 1978, str. 361.</ref>}} I [[Borivoje Karapandžić]], takođe ljotićevski emigrant, ukazuje u svojoj knjizi “Građanski rat u Srbiji 1941—1945“ na „neminovnost saradnje” JVuO sa SDK i SDS, i tvrdi da je ova saradnja gotovo isključivo proishodila iz obostranog straha od »komunističke opasnosti«: {{izdvojeni citat|Ma koliko da su se nacionalni borci između sebe gložili, pa čak i s oružjem jedni druge napadali, činjenica je — da su nacionalni odredi u Srbiji često između sebe sarađivali i borili se rame uz rame protivu zajedničkog neprijatelja. Kadgod se na pomolu ukazala ma i najmanja komunistička opasnost, a naročito kada su komunisti pokazivali nameru da iz Pavelićeve „Nezavisne Države Hrvatske” prodru u Nedićevu Srbiju, uvek se, tada, stvarao zajednički nacionalni front protivu komunizma. Međusobno su sarađivali i zajednički išli u borbu protivu istih dušmana i četničke jedinice đenerala Mihailovića i Srpski dobrovoljci i pripadnici Srpske Državne Straže. [...] Što je dolazilo do ove neminovne saradnje, najpre se ima zahvaliti samim srpskim nacionalnim borcima, koji su se u časovima opšte opasnosti od komunizma instinktivno oslanjali jedni na druge. A zatim, velika zasluga za ovo pripada đeneralu Milanu Nediću i Dimitriju Ljotiću, koji su, neprestano, sve od sebe činili da se sporazumu sa đeneralom Dražom Mihailovićem u pogledu zajedničke saradnje i ostvarenja jedinstvenog nacionalnog fronta. U tome smislu, obojica su preduzimali čitav niz mera, da bi se sastali i sa đeneralom Mihailovićem i sa njegovim odgovornim komandantima da bi ih pridobili za zajedničku antikomunističku saradnju.<ref>Боривоје М. Карапанџић, Грађански рат у Србији 1941—1945. Друштво Хиландар, Ваљево, 2010, стр. 259.</ref>}} [[Lazo M. Kostić]], predratni profesor [[Univerzitet u Beogradu|Beogradskog univerziteta]], u prvim mjesecima okupacije se nalazio na poziciji komesara (ministra) saobraćaja u [[Komesarskoj upravi]] [[Milan Aćimović|Milana Aćimovića]]. U apologetskoj knjizi “Armijski đeneral Milan Nedić — Njegova uloga i delovanje u poslednjem ratu“, izdatoj u [[Melbourne]]u [[1976]]. godine, profesor Kostić piše: {{izdvojeni citat|Kad su Sovjetske trupe, u jesen 1944, došle pred Beograd, Nedić je raspustio svoje vojne snage, koje su tada sa njegovim šefom kabineta, đeneralom [[Miodrag Damjanović|Miodragom Damjanovićem]], definitivno prišle đeneralu Draži Mihailoviću i od tada su bile deo njegovih trupa. I do tada su Nedićeve trupe samo po formi bile legalne, dok su ustvari to bili najbolji Dražini vojnici. To je sam Draža rekao pri smotri Srpske državne straže, u selu [[Vrapci (Sokolac)|Vrapci]], u Istočnoj Bosni, u početku 1945. Tada je Draža u govoru, održanom pred postrojenom Stražom, rekao da je Straža pretstavljala pluća njegove organizacije i da se nada da će ona to biti i dalje, u toliko više, što “Srbi nemaju saveznika ni prijatelja nigde u svetu, te ima da se borba nastavi do pobede ili do smrti“.<ref>Проф. Лазо Костић, ''Армијски ђенерал Милан Недић. Његова улога и деловање у последњем рату'', Приватно издање, Мелбурн (Аустралија), 1976, стр. 8.</ref>}} [[Jozo Tomasevich]], [[Sjedinjene Američke Države|američki]] istoričar [[Jugoslavija|jugoslovenskog]] porijekla, u svojoj posthumno objavljenoj knjizi ''War and Revolution in Yugoslavia, 1941-1945: Occupation and Collaboration'' (“Rat i revolucija u Jugoslaviji, 1941-1945. Okupacija i kolaboracija“) iz 2001. godine, šire elaborira saradnju [[Vlada narodnog spasa Milana Nedića|Vlade narodnog spasa Milana Nedića]] i [[Jugoslovenska vojska u otadžbini|Jugoslovenske vojske u otadžbini]], tvrdeći da se ona odvijala u više faza. Tomasevich navodi da je saradnja dviju stranâ počela ujesen 1941. godine, te da je trajala sve do kraja okupacije: {{izdvojeni citat|Svojevrsna suradnja između Nedićeve administracije i Mihailovićevih snaga koja je počela u jesen 1941. godine, trajala je do kraja njemačke okupacije. Prošla je kroz faze različitog intenziteta: isprva s Nedićem, zatim sa Mihailovićem u glavnoj ulozi. Također, treba napomenuti da su odnosi tijekom prve dvije godine okupacije, kad su Nedić i brojni ljudi u Srbiji mislili da će Njemačka dobiti rat, bili drugačiji od onoga što su postali tijekom druge polovice okupacije, kada je poraz Njemačke postao izvjesniji. Ali, glavni ciljevi dviju strana nikada se nisu promijenili. Zajednički cilj bio je boriti se protiv partizana i spriječiti njihovo pojavljivanje kao dominantne oružane skupine na kraju rata. I jedni i drugi su isto tako željeli svesti srpske gubitke na najmanju moguću mjeru, što se moglo učiniti samo sprječavanjem sabotaža i oružanog otpora njemačkim i bugarskim okupacijskim snagama, budući da su takvi činovi uvijek donosili krvave odmazde. Za četnike, dodatni motiv u suradnji s Nedićevom vladom je bilo stjecanje solidne baze u vojnom, upravnom i policijskom aparatu režima, tako da kada Nijemci i Bugari konačno odu, četnici mogu zauzeti državnu upravu i oružane snage prije partizana.{{sfn|Tomasevich|2001|pp=214. <br /> ({{jez-eng|"The collaboration of sorts between the Nedić administration and the Mihailović forces that began in the fall of 1941 lasted to the end of the German occupation. It went through phases of varying intensity with first Nedić, then Mihailović, playing the principal role. It should also be noted that during the first two years or so of occupation, when Nedić and many people in Serbia thought that Germany would win the war, relations were different from what they became during the latter half of the occupation, when Germany's defeat became more certain. But the main objectives of the two parties never changed. The common goal was to fight the Partisans and keep them from emerging as the dominant armed group at the end of the war. Both also wanted to keep Serbian losses to a minimum, which could only be done by preventing acts of sabotage and armed resistance against the German and Bulgarian occupation forces, since such acts invariably brought bloody reprisals. For the Chetniks, a further motive in collaborating with the Nedić government was to gain a solid base in the military, administrative, and police apparatus of the regime, so that when the Germans and Bulgarians finally left, the Chetniks could seize the government organization and armed forces before the Partisans did."}})}}}} Sir [[William Deakin]], profesor [[Istorija|istorije]] na [[Univerzitet u Oxfordu|Univerzitetu u Oxfordu]] i saradnik britanskog premijera [[Winston Churchill|Winstona Churchilla]] nakon rata, u svojoj knjizi ''The Embattled Mountain'' (objavljena 1973. u prevodu na [[srpskohrvatski jezik]] pod naslovom “Bojovna planina“), slaže se sa tezom da je važan čimbenik približavanja Dragoljuba Mihailovića i Milana Nedića predstavljala politika odmazde njemačkog okupatora: {{izdvojeni citat|Divljačke mere odmazde Nemaca prilikom ugušivanja ustanka u Srbiji u jesen i zimu 1941, sećanja na slične austrijske i bugarske kaznene ekspedicije u Srbiji i Makedoniji za vreme prvog svetskog rata, kao i oskudne britanske avionske pošiljke upućivane Mihailoviću od novembra 1941, bili su mu argumenti za njegov tadašnji stav potpune pasivnosti i sračunate saradnje s Nedićevim vlastima. Svaki neposredni otpor naneo bi zlo srpskom stanovništvu, naročito u ravnicama i dolinama, izazvao bi obnovljene masovne neprijateljske represalije, koje bi stanovništvo desetkovale i učinile nemogućim neki uspešan budući ustanak u saradnji sa britanskim ili američkim iskrcavanjem.<ref>{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/5_3.htm |title=William Deakin — EMBATTLED MOUNTAIN (Bojovna planina) |publisher=Znaci.org |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>}} Pukovnik [[William Bailey|Stanley William Bailey]], koji je od 25. decembra 1942. do 29. januara 1944. bio oficir za vezu u štabu generala Mihailovića, gdje je predvodio misiju [[Britanska imperija|britanske]] [[Uprava za specijalne operacije|Uprave za specijalne operacije]] u okupiranoj Jugoslaviji, u svom osvrtu na događaje iz Drugog svjetskog rata zaključuje da je Mihailović četničku kolaboraciju sa kvislinškim strukturama u Srbiji smatrao ratnim lukavstvom, ali da ga je „na kraju upropastila“ upravo taktika koju je sâm odabrao: {{izdvojeni citat|Jedan od načina kojima su se Mihailovićeve pristaše i sljedbenici služili da prikriju svoju pravu prirodu sastojao se u tome da su stupali ili u jedinice srpskog kvislinga generala Nedića, predsjednika marionetske vlade u Beogradu, ili u odrede Dimitrija Ljotića, zloglasnog srpskog fašista. Mihailović je tvrdio da to lukavstvo predstavlja dopustiv postupak jer će te njegove pristaše ionako prijeći na njegovu stranu čim im on naredi, a tada će, u najmanju ruku, donijeti sa sobom i svoje oružje i opremu, možda i dovesti svoje drugove. Međutim, u očima drugih promatrača ta je praksa bila manje opravdana. Kako bilo da bilo, jedno je sigurno. Mihailović se tim potezom prvi put izložio optužbi da surađuje s neprijateljem, da se upustio u kolaboraciju, koja ga je na kraju upropastila.<ref>{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/171_7.pdf |title=Elisabeth Barker — BRITANSKA POLITIKA PREMA JUGOISTOČNOJ EVROPI U DRUGOM SVJETSKOM RATU |publisher=Znaci.org |date= |accessdate=2024-07-17}}, str. 326.</ref>}} Profesor istorije Jugoslavije na [[Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu|Filozofskom fakultetu u Beogradu]] [[Branko Petranović]] posmatra saradnju sa kvislinškim strukturama u Srbiji i Jugoslaviji kao specijalni slučaj šireg fenomena kolaboracije JVuO s okupatorom. Petranović uočava da je glavni ideološki motiv četničke kolaboracije bio [[antikomunizam]]: {{izdvojeni citat|Kao vrhovni komandant Jugoslovenske vojske u otadžbini, Mihailović je dozvoljavao saradnju svojih jedinica sa silama Osovine i kvislinzima, posredno (legalizacija) ili direktno. Saradnja se ostvarivala lečenjem četnika u italijanskim, nemačkim i kvislinškim bolnicama, dobijanjem naoružanja i municije, hrane, zajedničkim dejstvima na sektorima fronta ugroženim od partizana. Saradnja je proizilazila i iz činjenice da je četnička strategija polazila od uništenja komunista posredstvom okupatora u okviru Drugog svetskog rata.<ref>Branko Petranović, Srbija u Drugom svetskom ratu 1939-1945, Beograd, Vojnoizdavački i novinski centar, 1992, str. 391.</ref>}} Dr [[Milovan Pisarri]], istoričar i naučni saradnik [[Institut za filozofiju i društvenu teoriju|Instituta za filozofiju i društvenu teoriju]], oslanja se upravo na tezu profesora Petranovića o antikomunizmu kao ključnom okidaču za kolaboraciju četnika s okupatorima i kvislinzima. U monografiji “Stradanje Roma u Srbiji za vreme Holokausta“,<ref>[https://www.frs.org.rs/stradanje-roma-u-srbiji-za-vreme-holokausta/ Stradanje Roma u Srbiji za vreme Holokausta (Forum Roma Srbije)]{{Dead link|date=April 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref> dr Pisarri eksplicira ovu epizodu iz istorije Drugog svjetskog rata i okupacije Jugoslavije na sljedeći način: {{izdvojeni citat|Između snaga četnika i kvislinga, pre svega je postojao zajednički stav da su komunisti najveći neprijatelji: ako su oni za kvislinge predstavljali zlo koje je trebalo uništiti, jer je bila reč o najvećem neprijatelju nacionalsocijalističkog poretka, za četnike su oni bili ozbiljna i realna pretnja za ponovno uspostavljanje centralističke monarhije, sa Srbijom i Srbima na čelu. Ratne okolnosti su dozvolile da se u ime tog zajedničkog interesa oružje uperi upravo protiv komunista, i to u više navrata, sve do kraja rata. Upravo u ime antikomunizma, posle [[Sastanak u Divcima|pregovora s Nemcima]] u novembru 1941. godine, započela je posebna vrsta saradnje između vlade Milana Nedića i Jugoslovenske vojske u otadžbini, koju je Mihailović dozvoljavao preko legalizacije određenog broja njegovih odreda, preko dobijanja oružja, finansijske pomoći, hrane ili preko zajedničkog dejstva u oblastima ugroženim od partizana.<ref>Milovan Pisarri, Stradanje Roma u Srbiji za vreme Holokausta, Forum za primenjenu istoriju, Beograd, 2014, str. 54.</ref>}} U doktorskoj tezi ''The Transformation of Mihailović’s Chetnik Movement: From Royalist Yugoslav Forces to Serb Nationalist Guerrillas'' (“Transformacija Mihailovićevog četničkog pokreta: Od rojalističkih jugoslovenskih snaga do srpske nacionalističke gerile“), odbranjenoj 2011. godine na [[Simon Fraser University]] u [[Britanska Kolumbija|Britanskoj Kolumbiji]] ([[Kanada]]), srpski istoričar [[Aleksandar Petrović (istoričar)|Aleksandar Petrović]], na osnovu jedne naredbe<ref>AVII, ČA, K—299, reg. br. 3/1.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_134.htm Izvod iz knjige poslatih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 29. juna do 5. avgusta 1942. godine]</ref> Draže Mihailovića od 29. juna 1942. godine, izvlači sveobuhvatan zaključak o prirodi kolaboracije četnika s okupatorima i kvislinzima: {{izdvojeni citat|Iako je ovo očito bila Mihailovićeva direktiva jednom od njegovih zapovjednika u Srbiji, ta izjava je uhvatila samu suštinu četničke strateške linije razmišljanja u čitavoj okupiranoj Jugoslaviji. Budući da su bile dopuštene ‘sve prevare’, četnici su stupili u saradnju s njemačkim i italijanskim okupacijskim trupama, kao i sa njihovim domaćim kvislinzima u Srbiji, Crnoj Gori i NDH; četničke trupe pod ‘dvostrukim zapovjedništvom’ (nominalno zapovjedništvo [[Sile Osovine|Osovine]] i skriveno zapovjedništvo Mihailovića) krile su se pod raznim etiketama: [[Dobrovoljačka antikomunistička milicija|MVAC]] u italijanskim krajevima, [[Srpska državna straža|SDS]] pa čak i [[Četnici Koste Pećanca|Pećančeve trupe]] u Srbiji. Kao rezultat, Mihailović je, u teoriji, imao na raspolaganju značajne snage koje su nominalno pripadale taboru Osovine, ali spremne da se pridruže jezgru njegovih ‘ilegalnih’ trupa u trenutku kada se proglasi opšti ustanak.<ref>Aleksandar Petrovic, The Transformation of Mihailović’s Chetnik Movement: From Royalist Yugoslav Forces to Serb Nationalist Guerrillas (PhD Thesis), Simon Fraser University, Fall 2011, p. 100. <br /> ({{jez-eng|"Although this was clearly Mihailović’s directive to one of his commanders in Serbia, the statement captured the quintessential Chetnik strategic line of thinking throughout occupied Yugoslavia. Given that ‘all trickeries’ were allowed, the Chetniks entered into collaboration with German and Italian occupation troops as well as their domestic quislings in Serbia, Montenegro and the ISC; Chetnik troops under a ‘double command’ (Axis nominal command and Mihailović’s hidden command) were hiding under a variety of labels: MVAC in the Italian areas, the SSG and even Pećanac’s troops in Serbia. As a result, Mihailović, in theory, had a significant force at his disposal nominally belonging to the Axis camp, but ready to join his core ‘illegal’ troops the moment a general uprising was proclaimed."}})</ref>}} [[Bojan Dimitrijević]], saradnik [[Institut za savremenu istoriju|Instituta za savremenu istoriju]] u [[Beograd]]u, u analizi odnosa kvislinških vlasti u Srbiji prema četničkom pokretu u jesen 1942, kada Nijemci razoružavaju legalizovane Mihailovićeve i Pećančeve odrede, iznosi sljedeći zaključak: {{izdvojeni citat|Odnos JVuO s aparatom Vlade generala Nedića, pre svega sa snagama SDS i SGS, bio je kompleksan u ovom periodu i delikatan za razumevanje. Mnogi od Nedićevih pripadnika ovih delova bili su patrioti koji su pružali značajnu pomoć Mihailovićevoj organizaciji. Ove pristalice ravnogorske borbe činile su sve što je u njihovoj moći da pomognu JVuO.<ref>Бојан Б. Димитријевић, Војска Недићеве Србије 1941-1945, Институт за савремену историју, Београд, 2011, стр. 405.</ref>}} U doktorskoj disertaciji “Partizanski pokret u Srbiji 1941—1944“, srpskog istoričara mlađe generacije [[Nemanje Ž. Devića]], tvrdi se da [[Legalizacija četnika u Srbiji|legalizacija četnikâ]] kod Vlade nacionalnog spasa nije došla kao plod Mihailovićeve naredbe „već stihijski i u skladu sa shvatanjima stanja na terenu od strane pojedinih komandanata“, te da je „većina Mihailovićevih bližih saradnika i komandanata iz 1941. ostala (je) u ilegali“.<ref>Немања Девић, Партизански покрет у Србији: 1941–1944. Докторска дисертација, Универзитет у Београду, Филозофски факултет, 2019, стр. 280–281.</ref> Ipak, Dević ne poriče da je postojala sustavna kolaboracija pripadnika Mihailovićeve organizacije sa Nedićevim strukturama, često i na osnovi staleške solidarnosti među oficirima vojske, žandarmerije ili tajne službe prve Jugoslavije, a koji će po okupaciji otići u JVuO ili kvislinški tabor: {{izdvojeni citat|Tako dolazi i do procesa tzv. legalizacije, odnosno ulaska dela Mihailovićevih snaga u sastav oružanih snaga vlade generala Nedića... Za kontakt sa prvim Nedićevim snagama i ovog puta je poslužio [[Milan Kalabić]]; potom su se spone uspostavljale često i na ličnoj osnovi i kroz predratna poznanstva kolega i klasnih drugova... Oni koji su prišli Nediću, ušli su u već postojeće Pećančeve odrede, ili [su] raspoređeni u novu kategoriju ''nezavisnih četničkih odreda''. Nediću je ovaj proces dobro došao iz više razloga, ali najviše zbog priliva ljudstva koje je uključio u svoje planove i, prvenstveno, u borbu protiv partizana. Mihailović je, opet, korist ostvario time što je dobio svoje ljude duboko infiltrirane u okupacioni sistem, sa alibijem pred Nemcima, a koji će mu u narednom periodu biti od nemerljive vrednosti za dostavljanje oružja, municije, podataka... Međutim, kad se pojedini Mihailovićevi oficiri, pogotovo u zapadnoj Srbiji, budu uneli u ulogu Pećančevih i Nedićevih komandanata, ogreznuvši u kolaboraciju ili u vršenje zločina nad partizanima, čak ih i, zarobljene, predajući Nemcima – pa se 1943. vratiti u strukturu JVuO – to će stvoriti ogromne poteškoće ravnogorskoj organizaciji, jer se imidž kompromitovanih nije dao lako ispraviti. Jednom viđeni u društvu Nemaca, takvi oficiri bili su u narodu, čak i među ravnogorcima koji su 1941–1943. ostali u šumi, zauvek obeleženi kao sumnjivi i nepoželjni.}} U završnom poglavlju monografije o ratnom putu komandanta Prvog ravnogorskog korpusa [[Zvonimir Vučković|Zvonimira Vučkovića]], srpski istoričar dr Miloš Timotijević promatra odnos Milana Nedića i Dragoljuba Mihailovića kroz prizmu četničke kolaboracije sa okupatorima, za koju tvrdi da je isprva bila taktička, ali da je vremenom poprimila strateški karakter: {{izdvojeni citat|Slabost pokreta generala Mihailovića uslovila je taktičku saradnju sa svim protivnicima partizana, a u Srbiji i sa Nemcima. Prećutna legalizacija ravnogoraca kod vlade Milana Nedića omogućila je njihov biološki opstanak i uništavanje partizana 1942, a kontakti pojedinih komandanata sa okupatorom nisu bili samo vojne, već i obaveštajne prirode. Ti odnosi bili su duboki, razgranati, dugotrajni. Takva saradnja sa okupatorom nije bila incident i prolazna pojava, već opredeljenje da se uz pomoć Nemaca suzbije ili potpuno uništi suparnički partizanski pokret i spremno dočeka iskrcavanje zapadnih saveznika. Taktička saradnja na mnogim područjima prerasla je u strateško delovanje na samom terenu s ciljem progona komunista, što se najčešće pretvaralo u kažnjavanje njihovih simpatizera i porodica. Posledice takvog delovanja JVuO bile su katastrofalne po samu organizaciju generala Mihailovića, a na isti način narod je osuđivao preventivna ubistva partizana. I dalje ostaje otvoreno pitanje da li je to dovoljno da se ravnogorcima odrekne antifašistički karakter. [...] Milan Nedić i Dimitrije Ljotić optuživani su za otvorenu saradnju sa okupatorom i nacionalnu izdaju. Tek pod pritiskom partizana došlo je do saradnje u okviru „nacionalnog fronta“, pred sam kraj nemačke okupacije Srbije, nevoljno, nedosledno, i uz insistiranje na potpunoj kontroli ravnogoraca u sklopu zalaganja za vezivanje sa zapadnim saveznicima.<ref>Милош Тимотијевић, Звонко Вучковић — Ратна биографија (1941-1944): Расправа о проблемима прошлости и садашњости, ЈП Службени гласник, Београд, 2015, стр. 449, 451.</ref>}} U disertaciji “Oblici otpora u okupiranom Beogradu (1941—1944)“ odbranjenoj 2019. godine na [[Filozofski fakultet Univerziteta u Novom Sadu|Filozofskom fakultetu Univerziteta u Novom Sadu]], dr [[Rade Ristanović]], naučni saradnik Instituta za savremenu istoriju u Beogradu, piše da se saradnja četnika Draže Mihailovića sa Srpskom državnom stražom odvijala tokom čitavog perioda okupacije: {{izdvojeni citat|Srpska državna straža predstavljala je svojevrsnu čekaonicu, magacin i obaveštajni kanal za Ravnogorski pokret otpora tokom celokupnog perioda okupacije.<ref name="Rade Ristanović 1944">Rade Ristanović, Oblici otpora u okupiranom Beogradu (1941-1944). Doktorska disertacija, Filozofski fakultet Univerziteta u Novom Sadu, 2019, str. 549.</ref>}} Dr [[Nebojša Stambolija]] tvrdi u svojoj disertaciji “Srpska državna straža 1942—1944.“ da je dinamiku odnosa ravnogorskih četnika i Nedićevih struktura diktirala „suprotnost javnog i tajnog delovanja“: {{izdvojeni citat|Odnos monarhističkog pokreta otpora pod vođstvom Draže Mihailovića i pripadnika Nedićevog aparata vlasti je tokom okupacije odlikovala suprotnost javnog i tajnog delovanja. Javno, organi kolaboracionističke vlade gotovo u jednaku ravan stavljaju „komuniste“ i „dražinovce“, čak ponekad ističući kao veću opasnost pokret Draže Mihailovića. Sa druge strane, tajno, veliki broj visokih predstavnika kolaboracionističkog aparata pomažu ravnogorski pokret na razne načine (obaveštajno, finansijski, materijalno, naoružanjem). Logistika za izvođenje ove „tajne“ saradnje bili su ljudi na terenu, pripadnici vladinih oružanih odreda, legalizovani četnici, žandarmerija, a nakon marta 1942. tu ulogu preuzimaju pripadnici Srpske državne straže. [...] Reorganizacija sistema bezbednosti stvaranjem Srpske državne straže bila je signal za Mihailovićeve ljude da kontaktom sa kolegama oficirima koji su ušli u sastav straže pokušaju da se infiltriraju kako bi došli do naoružanja i informacija ili, kasnije kada prilike budu povoljnije, stave te odrede pod svoju kontrolu. [...] Jedan od presudnih razloga velikog uticaja [Mihailovićevih četnikâ na SDS — prim.] bilo je i veliko prisustvo bivših ravnogoraca u oružanim odredima „srpske vlade“, a potom i u SDS, kao posledica njihove legalizacije nakon nemačke ofanzive krajem 1941. i uništenja ustaničke teritorije u zapadnoj Srbiji.<ref name="Nebojša Stambolija 1944">Nebojša Stambolija, Srpska državna straža 1942-1944. Doktorska disertacija, Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu, 2019, str. 306307.</ref>}} == Literatura == * {{cite book | last = Tomasevich | first = Jozo | authorlink = Jozo Tomasevich | year = 1975 | title = War and Revolution in Yugoslavia, 1941–1945: The Chetniks | publisher = Stanford University Press | location = Stanford | isbn = 978-0-8047-0857-9 | url = http://books.google.com/books?id=yoCaAAAAIAAJ&printsec=frontcover | ref = harv }} * {{cite book | last = Tomasevich | first = Jozo | year = 2001 | title = War and Revolution in Yugoslavia, 1941–1945: Occupation and Collaboration | publisher = Stanford University Press | location = Stanford | isbn = 978-0-8047-3615-2 | url = http://books.google.com/books?id=fqUSGevFe5MC&printsec=frontcover | ref = harv }} * {{cite book|ref=harv|last=Живковић|first=Милутин Д.|title=Санџак 1941–1943|url=|year=2017|publisher=Филозофски Факултет, Универзитет у Београду|isbn=}} == Napomene == {{notelist}} == Reference == {{reflist|2}} == Povezano == * [[Nedićeva Srbija]] * [[Ustanak u Srbiji 1941.]] * [[Propaganda Nedićeve vlade]] * [[Saradnja četnika sa snagama Osovine u Drugom svetskom ratu]] * [[Legalizacija četnika u Srbiji]] == References == <references /> {{Kolaboracija u Jugoslaviji}} [[Kategorija:Četnici]] [[Kategorija:Ustanak u Srbiji (1941.)]] [[Kategorija:Dragoljub Mihailović]] [[Kategorija:Srbija u Drugom svjetskom ratu]] [[Kategorija:Saradnja četnika sa snagama Osovine u Drugom svetskom ratu]] [[Kategorija:Odnosi između učesnika u Drugom svetskom ratu u Jugoslaviji]] dghzctfz8qrrmzisst0xdkg74j4xip1 0 217267 42681973 41112558 2026-08-29T20:00:00Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 1 sources and tagging 0 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42681973 wikitext text/x-wiki {{infobox UK place |official_name = Cramlington |label_position = top |country = Engleska |latitude = 55.082 |longitude = -1.585 |population = 39,000 |population_ref = <small>(2004 proc.)</small> |civil_parish = Cramlington |unitary_england = [[Northumberland County Council|Northumberland]] |lieutenancy_england = [[Northumberland]] |region = North East England |constituency_westminster = [[Blyth Valley (izborna jedinica Parlamenta UK)|Blyth Valley]] |post_town = CRAMLINGTON |postcode_district = NE23 |postcode_area = NE |dial_code = 01670 |os_grid_reference = NZ270760 |static_image_name = St nicholas cramlington.jpg |static_image_caption = <small>Parohijska crkva St. Nicholas</small> |static_image_alt = A church with a red tiled roof and a square tower. Trees in the foreground partially obscure the building. The sky is overcast and grey. }} '''Cramlington''' je [[gradić]] i [[civilne parohije u Engleskoj|civilna parohija]] u grofoviji [[Northumberland]] na [[Sjeveroistočna Engleska|sjeveroistoku]] [[Engleska|Engleske]], smješten oko 14 km sjeverno od grada [[Newcastle upon Tyne]]. Prema podacima iz 2004. godine je u njemu živjelo oko 39.000 ljudi. Prvi put se spominje 1135. godine, a sve do 19. vijeka je bilo naselje pretežno ruralnog karaktera, kada se u okolici počeo kopati [[ugljen]]. 1960-ih su u njemu sagrađene stambene zgrade u kojima žive radnici zaposleni u Newcastleu, tako da Cramlington ima status [[spavaoničko naselje|spavaoničkog naselja]]. == Vanjske veze == * [http://www.rafweb.org/Sqn036-40.htm History of the No. 36 Home Defence squadron] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20090426224813/http://www.rafweb.org/Sqn036-40.htm |date=2009-04-26 }} * [http://communities.northumberland.gov.uk/Cramlington_C15.htm Northumberland Communities] Photos and maps of Cramlington from 1610-1910. * [http://www.cramlingtonunitedfc.co.uk/ Cramlington United FC] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20130724231738/http://www.cramlingtonunitedfc.co.uk/ |date=2013-07-24 }} Children's football in Cramlington for kids from aged 4 to young adult. {{Commonscat|Cramlington}} [[Kategorija:Gradovi u Engleskoj]] 7new3cr6mckzft8yy8ezk8biac3vqjf 2 232970 42681918 42681897 2026-08-29T13:05:10Z Duma 16555 /* Astrobiologija */ 42681918 wikitext text/x-wiki [[File:Nm-eutropha.jpg|mini|''[[Nitrosomonas eutropha]]'', litotrofna bakterija koja oksidira [[amonijak]]]] '''Litotrofi''' su raznolika grupa organizama koji koriste [[Neorgansko jedinjenje|neorganski]] supstrat (obično mineralnog porijekla) za dobijanje [[redoks|redukcijskih ekvivalenata]] za upotrebu u [[biosinteza|biosintezi]] (npr. [[Biološka fiksacija ugljika|fiksacija ugljen dioksida]]) ili očuvanju energije (tj. proizvodnja [[adenozin trifosfat|ATP]]-a) putem [[Ćelijsko disanje|aerobne]] ili [[Anaerobna respiracija|anaerobne respiracije]].<ref>{{Cite web |last=Zwolinski |first=Michele |title=Lithotrophs |url=http://faculty.weber.edu/mzwolinski/Lithotrophs.pdf |archive-url=https://web.archive.org/web/20131001232030/http://faculty.weber.edu/mzwolinski/Lithotrophs.pdf |archive-date=2013-10-01 |access-date=2025-08-14 |website=faculty.weber.edu}}</ref> Dok [[Primarne nutritivne grupe|litotrofi u širem smislu]] uključuju fotolitotrofe poput biljaka, [[Hemotrofi|hemolitotrofi]] su isključivo mikroorganizmi; ni jedna poznata [[fauna|makrofauna]] ne posjeduje sposobnost upotrebe neorganskih spojeva kao izvora elektrona. Makrofauna i litotrofi mogu formirati [[simbioza|simbiotske]] odnose, u kom slučaju se litotrofi nazivaju "prokariotskim simbiontima". Primjer za to su hemolitotrofne bakterije u [[Riftia pachyptila|divovskim cjevastim crvima]] ili [[plastid]]i, koji su [[organela|organele]] unutar biljnih ćelija koje su se možda razvile iz fotolitotrofnih organizama sličnih [[cijanobakterija]]ma. Hemolitotrofi pripadaju domenama [[Bacteria]] i [[Archaea]]. Termin "litotrofi" nastao je od grčkih riječi "lithos" (stijena) i "troph" (onaj koji jede), što znači "onaj koji jede stijene". Mnogi, ali ne svi litoautotrofi su [[ekstremofil]]i. Smatra se da je [[posljednji univerzalni zajednički predak]] života bio hemolitotrof.<ref>{{cite bioRxiv|last1=Baidouri |first1=Fouad El |title=Phenotypic reconstruction of the last universal common ancestor reveals a complex cell |date=2021-10-10 |language=en |biorxiv=10.1101/2020.08.20.260398 |last2=Venditti |first2=Chris |last3=Suzuki |first3=Sei |last4=Meade |first4=Andrew |last5=Humphries |first5=Stuart}}</ref> Od litotrofa se razlikuje [[organotrof]], organizam koji dobija redukcijske agense [[katabolizam|katabolizmom]] organskih spojeva. == Historija == Termin "litotrof" su predložili [[André Michel Lwoff|Lwoff]] i saradnici 1946. godine.<ref>{{Cite journal |vauthors=Lwoff A, Van Niel CB, Ryan TF, Tatum EL |date=1946 |title=Nomenclature of nutritional types of microorganisms. |url=http://symposium.cshlp.org/content/11/local/back-matter.pdf |journal=Cold Spring Harbor Symposia on Quantitative Biology |edition=5th |volume=11 |pages=302–303}}</ref> == Biohemija == {{See also|Primarne nutritivne grupe}} Litotrofi konzumiraju [[Oksido-redukcija|reducirane]] [[Neorgansko jedinjenje|neorganske]] [[Hemijsko jedinjenje|spojeve]] (donore elektrona). === Hemolitotrofi === Hemolitotrof je sposoban koristiti neorganske reducirane spojeve u svojim reakcijama stvaranja energije.<ref name="astrobio">{{cite book|title=Complete Course in Astrobiology|editor-last1=Horneck|editor-first1=Gerda|editor-last2=Rettberg|editor-first2=Petra|publisher=Wiley-VCH|location=Weinheim, Germany|isbn=978-3-527-40660-9|url=http://www.fis.puc.cl/~jalfaro/astrobiologia/apoyo/3527406603%20-%20-%20Complete%20Course%20in%20Astrobiology%20(Physics%20Textbook)%20%5B2007%5D.pdf|access-date=13 September 2020|date=2007}}</ref>{{rp|155}}<ref name="NYT-20160912" /> Taj proces uključuje oksidaciju neorganskih spojeva povezanu sa sintezom ATP-a. Većina hemolitotrofa su [[Primarne nutritivne grupe|hemolitoautotrofi]], sposobni za fiksiraju [[ugljen dioksid]] (CO₂) putem [[kalvinov ciklus|Kalvinovog ciklusa]], metaboličkog puta u kojem se CO₂ pretvara u [[glukoza|glukozu]].<ref name="kuenen">{{cite book |last=Kuenen |first=G.|editor-first1=J.|editor-last1=Lengeler|editor-first2=G.|editor-last2=Drews|editor-first3=H.|editor-last3=Schlegel|title=Biology of the Prokaryotes|year=2009|publisher=John Wiley & Sons| page= 242| chapter=Oxidation of Inorganic Compounds by Chemolithotrophs|chapter-url=https://books.google.com/books?id=vXbJa4X5oHsC&q=%22the+majority+of+the+chemolithoautotrophs+employ+the+Calvin+cycle%22&pg=PA241| isbn=978-1-4443-1330-7}}</ref> Ova skupina [[organizam]]a uključuje oksidante sumpora, [[nitrificirajuće bakterije]], oksidante željeza i oksidante vodika. ==== Stanište hemolitotrofa ==== Preživljavanje ovih bakterija zavisi od fizičko-hemijskih uvjeta njihovog okruženja. Iako su osjetljive na određene faktore kao što je kvalitet neorganskog supstrata, one mogu uspijevati u nekim od najnegostoljubivijih uvjeta na svijetu, kao što su temperature iznad 110 stepeni Celzijusa i pH vrijednost ispod 2.<ref>{{cite book |last=Kuenen |first=G.|editor-first1=J.|editor-last1=Lengeler|editor-first2=G.|editor-last2=Drews|editor-first3=H.|editor-last3=Schlegel|title=Biology of the Prokaryotes|year=2009|publisher=John Wiley & Sons| page= 243| chapter=Oxidation of Inorganic Compounds by Chemolithotrophs|chapter-url=https://books.google.com/books?id=vXbJa4X5oHsC&q=types+of+chemolithotrophs&pg=PA243| isbn=978-1-4443-1330-7}}</ref> Najvažniji uvjet za hemolitotrofni život je obilan izvor neorganskih spojeva,<ref>{{cite web |url=http://www.uta.edu/biology/chrzanowski/classnotes/microbial_diversity/Chemolithotrophs2.pdf |title=Study Biology at UT Arlington &#124; Accredited Degree Program in Texas |access-date=2013-05-15 |archive-url=https://web.archive.org/web/20130826202827/http://www.uta.edu/biology/chrzanowski/classnotes/microbial_diversity/Chemolithotrophs2.pdf |archive-date=2013-08-26 }}</ref> koji obezbeđuju odgovarajućeg donora elektrona za fiksiranje CO₂ i stvaranje energije koja je mikroorganizmu neophodna za preživljavanje. Pošto se [[hemosinteza]] može odvijati u odsustvu sunčeve svjetlosti, ovi organizmi se uglavnom nalaze oko [[hidrotermalni izvor|hidrotermalnih izvora]] i drugih lokacija bogatih neorganskim supstratom. Energija dobijena neorganskom oksidacijom varira u zavisnosti od supstrata i reakcije. Na primjer, oksidacija [[Vodonik sulfid|vodikovog sulfida]] do elementarnog [[sumpor]]a sa ½O₂ stvara daleko manje energije (50 [[kalorija|kcal]]/[[Mol (jedinica)|mol]] ili 210 [[Džul|kJ]]/mol) nego oksidacija elementarnog sumpora do [[sulfat]]a (150 kcal/mol ili 627 kJ/mol) sa 3/2 O₂.<ref>{{cite book|last=Ogunseitan|first=Oladele|url=https://books.google.com/books?id=zoeqrrxuYN4C&q=hydrogen+sulfide+kcal%2Fmol&pg=PA170|title=Microbial Diversity: Form and Function in Prokaryotes|publisher=John Wiley & Sons|year=2008|isbn=978-1-4051-4448-3|page=169}}</ref> Većina litotrofa fiksira ugljen dioksid putem [[Kalvinov ciklus|Calvinovog ciklusa]], energetski skupog procesa.<ref name="kuenen" /> Za neke niskoenergetske supstrate, kao što je [[fero]] željezo, ćelije moraju proći kroz velike količine neorganskog supstrata kako bi stvorile samo malu količinu energije. To čini njihov metabolički proces neefikasnim na mnogim mjestima i ometa njihov napredak.<ref name="books.google.com">{{Cite book | url=https://books.google.com/books?id=vXbJa4X5oHsC&q=types+of+chemolithotrophs&pg=PA243 | title=Biology of the Prokaryotes| isbn=978-1-4443-1330-7| last1=Lengeler| first1=Joseph W| last2=Drews| first2=Gerhart| last3=Schlegel| first3=Hans G| date=2009-07-10| publisher=John Wiley & Sons}}</ref> ==== Pregled metaboličkog procesa ==== Postoji poprilično velika varijacija u vrstama neorganskih supstrata koje ovi [[mikroorganizmi]] mogu koristiti za stvaranje energije. Sumpor je jedan od mnogih neorganskih supstrata koji se mogu koristiti u različitim reduciranim oblicima, ovisno o specifičnom biohemijskom procesu koji litotrof koristi.<ref name="U.S. National Library of Medicine">{{cite journal|last1=Ghosh|first1=W|last2=Dam|first2=B|title=Biochemistry and molecular biology of lithotrophic sulfur oxidation by taxonomically and ecologically diverse bacteria and archaea|pmid=19645821|journal=National Centre for Biotechnology Information|volume=33|issue=6|pages=999–1043|year=2009|doi=10.1111/j.1574-6976.2009.00187.x|doi-access=free}}</ref> Najbolje istraženi hemolitotrofi su oni koji vrše [[aerobna respiracija|aerobnu respiraciju]], što znači da koriste kisik u svom metaboličkom procesu. Međutim, broj poznatih mikroorganizama koji koriste [[anaerobna respiracija|anaerobnu respiraciju]] raste. U srcu ovog metaboličkog procesa je sistem transporta elektrona koji je sličan onome kod hemoorganotrofa. Glavna razlika između ova dva mikroorganizma je u tome što hemolitotrofi direktno pružaju elektrone [[Lanac transporta elektrona|lancu transporta elektrona]], dok hemoorganotrofi moraju stvarati vlastitu ćelijsku redukcionu moć oksidacijom reduciranih organskih spojeva. Hemolitotrofi to zaobilaze tako što svoju redukcionu moć dobijaju direktno iz neorganskog supstrata ili reakcijom [[Obrnuti tok elektrona|obrnutog transporta elektrona]].<ref>{{cite web |url=http://www.bio.umass.edu/biology/conn.river/calvin.html |title=The Calvin Cycle |access-date=2013-05-15 |archive-url=https://web.archive.org/web/20130504143043/http://www.bio.umass.edu/biology/conn.river/calvin.html |archive-date=2013-05-04 }}</ref> Određene specijalizirane hemolitotrofne bakterije koriste različite derivate [[Mikrobna oksidacija sumpora|Sox sistema]], tj. imaju centralni put specifičan za oksidaciju sumpora.<ref name="U.S. National Library of Medicine"/> Taj drevni i jedinstveni put primjer je evolucije kroz koju su hemolitotrofi prošli kako mi mogli prikupljati energiju iz neorganskih supstrata, kao što je sumpor. Kod hemolitotrofa, spojevi – [[Donor elektrona|donori elektrona]] – se oksidiraju u [[ćelija (biologija)|ćeliji]], a elektroni se kanaliziraju u respiratorne lance, što na kraju dovodi do proizvodnje [[adenozin trifosfat|ATP]]-a. Akceptor elektrona može biti [[kisik]] (kod [[aerobni organizam|aerobnih]] bakterija), ali razne vrste koriste i niz drugih akceptora elektrona, [[organsko jedinjenje|organskih]] i neorganskih. Aerobne bakterije poput nitrificirajućih bakterija, pripadnika roda ''[[Nitrobacter]]'', koriste kisik za oksidaciju [[nitrit]]a u [[nitrat]].<ref name="University of Wisconsin-Madison">{{cite web|last1=Paustian|first1=Timothy|title=Lithotrophic Bacteria - Rock Eaters|url=http://lecturer.ukdw.ac.id/dhira/Metabolism/lithotrophs.html|website=Lecturer|publisher=University of Wisconsin-Madison|access-date=6 October 2017}}</ref> Neki litotrofi stvaraju organske spojeve iz ugljen dioksida u procesu koji se naziva [[hemosinteza]], slično kao što biljke rade u [[fotosinteza|fotosintezi]]. Biljke koriste energiju sunčeve svjetlosti za fiksaciju ugljen dioksida, ali hemosinteza se može odvijati i u odsustvu sunčeve svjetlosti (npr. oko [[Hidrotermalni izvor|hidrotermalnog otvora]]). Ekosistemi nastaju u hidrotermalnim izvorima i oko njih jer se obilje neorganskih supstanci, naime [[vodik]]a, stalno dovodi putem [[magma|magme]] u džepovima ispod morskog dna.<ref>{{cite book|last1=Alberts|first1=Bruce|last2=Johnson|first2=Alexander|last3=Lewis|first3=Julian|last4=Morgan|first4=David|last5=Raff|first5=Martin|last6=Roberts|first6=Keith|last7=Walter|first7=Peter|title=Molecular Biology of the Cell|date=Nov 20, 2014|publisher=Garland Science|pages=11–12|edition=Sixth}}</ref> Drugi litotrofi su sposobni direktno koristiti neorganske supstance, npr. [[fero]] željezo, [[vodikov sulfid]], elementarni [[sumpor]], [[tiosulfat]] ili [[amonijak]], za neke ili sve svoje energetske potrebe.<ref>{{cite book | author= Jorge G. Ibanez|author2=Margarita Hernandez-Esparza |author3=Carmen Doria-Serrano |author4=Mono Mohan Singh | title= Environmental Chemistry: Fundamentals| year= 2007| publisher= Springer| page= 156| url= https://books.google.com/books?id=6sPU95tqqn4C&q=sulfur%20oxidizers%20%22elemental%20sulfur%22&pg=PA156| isbn= 978-0-387-26061-7}}</ref><ref>{{cite book |last=Kuenen |first=G.|editor-first1=J.|editor-last1=Lengeler|editor-first2=G.|editor-last2=Drews|editor-first3=H.|editor-last3=Schlegel|title=Biology of the Prokaryotes|year=2009|publisher=John Wiley & Sons| page= 249| chapter=Oxidation of Inorganic Compounds by Chemolithotrophs|chapter-url=https://books.google.com/books?id=vXbJa4X5oHsC&q=sulfur+oxidizers+%22elemental+sulfur%22&pg=PA243| isbn=978-1-4443-1330-7}}</ref><ref>{{cite book | last1= Lengeler| first1= Joseph W.| last2= Drews| first2= Gerhart| last3= Schlegel| first3= Hans Günter| title= Biology of the Prokaryotes| year= 1999| publisher= Georg Thieme Verlag| page= 249| url= https://books.google.com/books?id=MiwpFtTdmjQC&q=sulfur%20oxidizers%20%22elemental%20sulfur%22&pg=PA249| isbn= 978-3-13-108411-8}}</ref><ref>{{cite book | last1= Reddy| first1= K. Ramesh| last2=DeLaune| first2= Ronald D.| title= Biogeochemistry of Wetlands: Science and Applications| year= 2008| publisher= CRC Press| page= 466 | url= https://books.google.com/books?id=8yLE_tMMTl8C&q=sulfur%20oxidizers%20%22elemental%20sulfur%22&pg=PA466| isbn= 978-1-56670-678-0}}</ref><ref>{{cite book | last1= Canfield| first1= Donald E.| last2= Kristensen| first2= Erik| last3= Thamdrup| first3= Bo| title= Aquatic Geomicrobiology|series=Advances in Marine Biology| year= 2005| volume= 48| publisher= Elsevier| page= 285| doi= 10.1016/S0065-2881(05)48017-7| pmid= 15797449| url= https://books.google.com/books?id=yrJxfG0_WyYC&q=iron+oxidizer&pg=PA285| isbn= 978-0-12-026147-5}}</ref> Slijedi nekoliko primjera hemolitotrofnih puteva, od kojih bilo koji ''može'' koristiti kisik ili nitrat kao akceptor elektrona: {| class="sortable wikitable" !Naziv !Primjeri !Izvor elektrona !Akceptor respiracijskih elektrona |- |[[Bakterije koje oksidiraju željezo]] ||''[[Acidithiobacillus ferrooxidans]]'' ||'''Fe²⁺''' ([[fero]] željezo) → '''Fe³⁺''' ([[željezo(II)|feri]] željezo)&nbsp;+&nbsp;e⁻<ref name="meruane">{{cite journal|vauthors=Meruane G, Vargas T |title=Bacterial oxidation of ferrous iron by Acidithiobacillus ferrooxidans in the pH range 2.5–7.0|journal=Hydrometallurgy|volume=71|issue=1|year=2003|pages=149–58|doi=10.1016/S0304-386X(03)00151-8|bibcode=2003HydMe..71..149M |url=http://www.captura.uchile.cl/bitstream/handle/2250/2394/Meruane_G.pdf?sequence=1}}</ref> ||'''O{{su|b=2}}''' ([[kisik]]) + 4H⁺ + 4e⁻→ 2H{{su|b=2}}O <ref name="meruane" /> |- |[[Nitrificirajuće bakterije|Nitritacijske bakterije]] ||''[[Nitrosomonas]]'' ||'''NH₃''' ([[amonijak]]) + 2H{{su|b=2}}O → '''NO{{su|b=2|p=−}}''' ([[nitrit]]) + 7H⁺ + 6e⁻<ref name="zwolinski">Zwolinski, Michele D. "[http://faculty.weber.edu/mzwolinski/Lithotrophs.pdf Lithotroph] {{webarchive|url=https://web.archive.org/web/20130824121042/http://faculty.weber.edu/mzwolinski/Lithotrophs.pdf |date=2013-08-24 }}." ''Weber State University''. p. 7.</ref> ||'''O{{su|b=2}}''' (kisik) + 4H⁺ + 4e⁻ → 2H{{su|b=2}}O <ref name="zwolinski" /> |- ||[[Nitrificirajuće bakterije]] ||''[[Nitrobacter]]'' ||'''NO{{su|b=2|p=−}}''' (nitrit) + H{{su|b=2}}O → '''NO{{su|b=3|p=−}}''' ([[nitrat]]) + 2H⁺ + 2e⁻<ref name="powershow">"[http://www.powershow.com/view/eee34-OTFmY/Nitrifying_bacteria_powerpoint_ppt_presentation Nitrifying bacteria]." ''PowerShow''. p. 12.</ref> ||'''O{{su|b=2}}''' (kisik) + 4H⁺ + 4e⁻ → 2H{{su|b=2}}O <ref name="powershow" /> |- |Hemotrofne [[purpurne sumporne bakterije]] ||[[Halothiobacillaceae]] ||'''S{{su|p=2−}}''' ([[sulfid]]) → '''S{{su|p=0}}''' ([[sumpor]]) + 2e⁻ ||'''O{{su|b=2}}''' (kisik) + 4H⁺ + 4e⁻→ 2H{{su|b=2}}O |- |[[Sumpor-oksidirajuće bakterije]] ||Hemotrofne [[Rhodobacteraceae]]<br />i [[Thiotrichaceae]] ||'''S{{su|p=0}}''' (sumpor) + 4H{{su|b=2}}O → '''SO{{su|b=4|p=2−}}''' ([[sulfat]]) + 8H⁺ + 6e⁻ ||'''O{{su|b=2}}''' (kisik) + 4H⁺ + 4e⁻→ 2H{{su|b=2}}O |- |[[aerobni organizam|Aerobne]] [[vodik-oksidirajuće bakterije]] ||''[[Cupriavidus metallidurans]]'' ||'''H₂''' ([[vodik]]) → 2H⁺ + 2e⁻<ref name="libert">{{cite journal|vauthors=Libert M, Esnault L, Jullien M, Bildstein O|title=Molecular hydrogen: an energy source for bacterial activity in nuclear waste disposal|journal=Physics and Chemistry of the Earth|year=2010|url=http://www.nantes2010.com/doc/abstracts/data/pdf/221_222_O_11B_4.pdf|url-status=usurped|archive-url=https://web.archive.org/web/20140727145502/http://www.nantes2010.com/doc/abstracts/data/pdf/221_222_O_11B_4.pdf|archive-date=2014-07-27}}</ref> ||'''O{{su|b=2}}''' (kisik) + 4H⁺ + 4e⁻→ 2H{{su|b=2}}O <ref name="libert" /> |- ||[[Anamoks]] bakterije ||[[Planctomycetota]] ||'''NH{{su|b=4|p=+}}''' ([[amonijak]]) → 1/2'''N₂''' ([[azot]]) + 4H⁺ + 3e^{− <ref name="kartal">{{cite journal|vauthors=Kartal B, Kuypers MM, Lavik G, Schalk J, Op den Camp HJ, Jetten MS, Strous M|year=2007|title=Anammox bacteria disguised as denitrifiers: nitrate reduction to dinitrogen gas via nitrite and ammonium|journal=Environmental Microbiology|volume=9|issue=3|pages=635–42|doi=10.1111/j.1462-2920.2006.01183.x|pmid=17298364|bibcode=2007EnvMi...9..635K |hdl=2066/35123|hdl-access=free}}</ref>} ||'''NO{{su|b=2|p=−}}''' (nitrit) + 4H⁺ + 3e⁻→ 1/2'''N₂''' (azot) + 2H{{su|b=2}}O <ref name="kartal" /> |- ||''[[Thiobacillus denitrificans]]'' ||''[[Thiobacillus denitrificans]]'' ||'''S{{su|p=0}}''' (sumpor) + 4H{{su|b=2}}O → '''SO{{su|b=4|p=2−}}''' + 8H⁺ + 6e⁻<ref name="zwolinski2">Zwolinski, Michele D. "[http://faculty.weber.edu/mzwolinski/Lithotrophs.pdf Lithotroph] {{webarchive|url=https://web.archive.org/web/20130824121042/http://faculty.weber.edu/mzwolinski/Lithotrophs.pdf |date=2013-08-24 }}." ''Weber State University''. p. 3.</ref> ||'''NO{{su|b=3|p=−}}''' (nitrat) + 6H⁺ + 5e⁻→ 1/2'''N₂''' (azot) + 3H{{su|b=2}}O <ref name="zwolinski2" /> |- |[[Sulfat-reducirajuće bakterije]]: [[Vodik-oksidirajuće bakterije]] || ''[[Desulfovibrio paquesii]]'' ||'''H₂''' (vodik) → 2H⁺ + 2e⁻<ref name="libert" /> ||'''SO{{su|b=4|p=2−}}''' + 8H⁺ + 6e⁻ → '''S{{su|p=0}}''' + 4H{{su|b=2}}O <ref name="libert" /> |- ||[[Sulfat-reducirajuće bakterije]]: [[Fosfitne bakterije]] ||''[[Desulfotignum phosphitoxidans]]'' ||'''PO{{su|b=3|p=3−}}''' ([[fosfit]]) + H{{su|b=2}}O → '''PO{{su|b=4|p=3−}}''' ([[fosfat]]) + 2H⁺ + 2e⁻ ||'''SO{{su|b=4|p=2−}}''' (sulfat) + 8H⁺ + 6e⁻ → '''S{{su|p=0}}''' (sumpor) + 4H{{su|b=2}}O |- |[[Metanogeni]] ||[[Archaea]] ||'''H₂''' (vodik) → 2H⁺ + 2e⁻ ||'''CO₂''' + 8H⁺ + 8e⁻ → '''CH₄''' ([[metan]]) + 2H{{su|b=2}}O |- |[[Karboksidotrofne bakterije]] ||''[[Carboxydothermus hydrogenoformans]]'' ||'''CO''' ([[ugljen monoksid]]) + H{{su|b=2}}O → '''CO₂''' + 2H⁺ + 2e⁻ ||2H⁺ + 2e⁻ → '''H{{su|b=2}}''' (vodik) |} === Fotolitotrofi === Fotolitotrofi poput biljaka dobijaju energiju iz svjetlosti i stoga koriste neorganske donore elektrona poput vode samo za pokretanje biosintetskih reakcija (npr. fiksaciju ugljikovog dioksida kod litoautotrofa). === Litoheterotrofi i litoautotrofi === Lithotrophic bacteria cannot use, of course, their inorganic energy source as a [[carbon]] source for the synthesis of their cells. They choose one of three options: * Lithoheterotrophs do not have the ability to fix [[carbon dioxide]] and must consume additional organic compounds in order to break them apart and use their carbon. Only a few bacteria are fully lithoheterotrophic. * [[Lithoautotroph]]s are able to use carbon dioxide from the [[air]] as a carbon source, the same way [[plant]]s do. * [[Mixotroph]]s will take up and use organic material to complement their carbon dioxide fixation source (mix between autotrophy and heterotrophy). Many lithotrophs are recognized as mixotrophic in regard to their C-metabolism. === Hemolitotrofi i fotolitotrofi === In addition to this division, lithotrophs differ in the initial energy source which initiates ATP production: * Chemolithotrophs use the above-mentioned inorganic compounds for aerobic or anaerobic respiration. The energy produced by the oxidation of these compounds is enough for ATP production. Some of the electrons derived from the inorganic donors also need to be channeled into biosynthesis. Mostly, additional energy has to be invested to transform these reducing equivalents to the forms and redox potentials needed (mostly NADH or NADPH), which occurs by reverse electron transfer reactions. * Photolithotrophs use [[light]] as their energy source. These organisms are [[photosynthesis|photosynthetic]]; examples of [[photolithotrophic bacteria]] are [[purple bacteria]] (e. g., [[Chromatiaceae]]), green bacteria ([[Chlorobiaceae]] and [[Chloroflexota]]), and "[[Cyanobacteria]]". Purple and green bacteria oxidize sulfide, sulfur, sulfite, iron or hydrogen. Cyanobacteria and plants extract reducing equivalents from water, i.e., they oxidize water to oxygen. The electrons obtained from the electron donors are not used for ATP production (as long as there is light); they are used in biosynthetic reactions. Some photolithotrophs shift over to chemolithotrophic metabolism in the dark. == Geološki značaj == Litotrofi učestvuju u mnogim geološkim procesima, kao što su formiranje tla i [[biogeohemijski ciklus|biogeohemijsko kruženje]] [[ugljik]]a, [[azot]]a i drugih [[hemijski element|elemenata]]. Litotrofi su relevantni po pitanju savremenog problema [[kisela drenaža rudnika|kisele drenaže rudnika]]. Litotrofi mogu biti prisutni u različitim okruženjima, uključujući duboko podzemlje, tlo, rudnike i [[endolit]]ne zajednice.<ref name=soil /> === Formiranje tla === Primarni primjer litotrofa koji doprinose [[pedogeneza|formiranju tla]] su [[cijanobakterije]]. Ova skupina bakterija su fotolitotrofi koji fiksiraju azot i sposobne su koristiti energiju sunčeve svjetlosti i neorganske hranjive tvari iz stijena kao [[Redukujući agens|redukcijski]] agens.<ref name="soil">{{cite book |author=J. Heritage |author2=E. G. V. Evans |author3=R. A. Killington |title=Microbiology in action |date=1999|publisher=Cambridge Univ. Press|location=Cambridge [u.a.]|url=https://books.google.com/books?id=n9x6zLqdjOYC&q=microbiology+in+action+heritage&pg=PR13|isbn=978-0-521-62111-3|edition=Repr}}</ref> Ta im sposobnost omogućava da rastu i da se razvijaju na golim, oligotrofnim stijenama i pomaže u naknadnom taloženju njihovih organskih materija (hranjivih tvari), koje drugim organizmima služe za kolonizaciju tih površina.<ref name="soils">{{cite book |editor=François Buscot |editor2=Ajit Varma |title=Microorganisms in soils roles in genesis and functions|volume=3|date=2005|publisher=Springer|location=Berlin|isbn=978-3-540-26609-9|doi=10.1007/b137872|series=Soil Biology}}</ref> Kolonizacija može pokrenuti proces [[raspadanje|razlaganja]] organskih spojeva, što je primarni faktor nastanka novog tla. Takav mehanizam pripisan je dijelu ranih evolutivnih procesa koji su pomogli u oblikovanju biološkog aspekta Zemlje. === Biogeohemijski ciklus === [[biogeohemijski ciklus|Biogeohemijsko kruženje]] elemenata je ključna komponenta litotrofa unutar mikrobnih okruženja. Na primjer, u [[Ugljikov ciklus|ugljikovom ciklusu]] postoje određene bakterije koje se klasificiraju kao [[mikrobni metabolizam|fotolitoautotrofi]] koji stvaraju organski ugljik iz atmosferskog ugljen dioksida. Određene [[mikrobni metabolizam|hemolitoautotrofne]] bakterije takođe mogu stvoriti organski ugljik, neke čak i u odsustvu svjetlosti.<ref name=soils /> Slično biljkama, ovi mikrobi pružaju upotrebljiv oblik energije, koji drugi organizmi mogu konzumirati. Suprotno tome, postoje litotrofi koji imaju sposobnost [[vrenje|fermentacije]], što implicira njihovu sposobnost pretvaranja organskog ugljika u drugi upotrebljiv oblik.<ref name="acid">{{cite book|last1=Paul|first1=Eldor A.|title=Soil Microbiology, Ecology and Biochemistry|publisher=Academic Press, 2014|url=https://books.google.com/books?id=gDnLAwAAQBAJ&q=acid+mine+drainage&pg=PP1|isbn=978-0-12-391411-8|page=598|date=2014-11-14}}</ref> Litotrofi igraju važnu ulogu u biološkom aspektu [[ciklus željeza|ciklusa željeza]]. Ovi organizmi mogu koristiti željezo kao donora elektrona, Fe(II) → Fe(III), ili kao akceptora elektrona, Fe(III) → Fe(II).<ref>{{Cite journal|last1=Kappler|first1=Andreas|last2=Straub|first2=Kristina L.|date=2005-01-01|title=Geomicrobiological Cycling of Iron|url=https://pubs.geoscienceworld.org/rimg/article-abstract/59/1/85/140760/Geomicrobiological-Cycling-of-Iron|journal=Reviews in Mineralogy and Geochemistry|language=en|volume=59|issue=1|pages=85–108|doi=10.2138/rmg.2005.59.5|bibcode=2005RvMG...59...85K|issn=1529-6466|url-access=subscription}}</ref> Drugi primjer je [[azotni ciklus|kruženje azota]]. Mnoge litotrofne bakterije igraju ulogu u redukciji neorganskog azota ([[azot|plinovitog azota]]) u organski azot ([[amonij]]) u procesu koji se naziva [[azotofiksacija|fiksacija azota]].<ref name="soils" /> Slično tome, postoje mnoge litotrofne bakterije koje također pretvaraju amonijak u azot u procesu koji se naziva [[denitrifikacija]].<ref name="soil" /> Ugljik i azot su važni nutrijenti, neophodni za metaboličke procese i ponekad mogu biti ograničavajući faktor koji utječe na rast i razvoj organizama. Stoga su litotrofi ključni igrači i u snadbijevanju ovim značajnim resursima, kao i njihovom uklanjanju. === Kisela drenaža rudnika === Litotrofni mikrobi su odgovorni za fenomen poznat kao [[kisela drenaža rudnika]]. Ovaj proces, koji se obično javlja u rudarskim područjima, uključuje aktivno metaboliziranje [[pirit]]a i drugih reduciranih sumpornih komponenti u [[sulfat]]. Jedan primjer je acidofilni bakterijski rod, ''[[Acidithiobacillus|A. ferrooxidans]]'', koji koristi [[Gvožđe(II) sulfid|željezo(II) sulfid]] (FeS₂) za stvaranje [[sumporna kiselina|sumporne kiseline]].<ref name="acid" /> Kiseli produkt ovih specifičnih litotrofa ima potencijal da se ocijedi iz rudarskog područja putem oticanja vode i da uđe u okolinu. Kisela drenaža rudnika drastično mijenja kiselost (pH vrijednosti od 2-3) i hemiju podzemnih voda i potoka, te može ugroziti biljne i životinjske populacije nizvodno od rudarskih područja.<ref name="acid" /> Aktivnosti slične kiseloj drenaži rudnika, ali u mnogo manjem obimu, mogu se pronaći i u prirodnim okruženjima kao što su stjenovite podloge glečera, u tlu i siparima, na kamenim spomenicima i zgradama, te u dubokom podzemlju. == Astrobiologija == Pretpostavljeno je da bi [[biomineralizacija|biominerali]] mogli biti značajni pokazatelji [[vanzemaljski život|vanzemaljskog života]] i da bi stoga mogli igrati važnu ulogu u potrazi za prošlim ili sadašnjim životom na planeti [[Mars]].<ref name="NYT-20160912">{{cite news |last=Chang |first=Kenneth |title=Visions of Life on Mars in Earth's Depths |url=https://www.nytimes.com/2016/09/13/science/south-african-mine-life-on-mars.html |date=September 12, 2016 |work=[[New York Times]] |access-date=2016-09-12}}</ref> Nadalje, smatra se da [[organski mineral|organske komponente]] ([[biosignature]]), koje se često povezuju s biomineralima, igraju ključnu ulogu i u prebiotičkim i u [[biotički materijal|biotičkim]] reakcijama.<ref name=SSG >{{Cite book |editor2-first=David |editor2-last= Beaty |contribution=Final report of the MEPAG Astrobiology Field Laboratory Science Steering Group (AFL-SSG)| title=The Astrobiology Field Laboratory |editor1-first=Andrew |editor1-last=Steele |publisher=[[Mars Exploration Program Analysis Group]] (MEPAG) - NASA |place=U.S.A. |page=72 |date=September 26, 2006 |url=http://mepag.jpl.nasa.gov/reports/AFL_SSG_WHITE_PAPER_v3.doc |format=.doc |display-authors=etal}}</ref> [[NASA]] je u januaru 2014. izvijestila da će se trenutna istraživanja [[marsov rover|rover]]a ''[[Curiosity (rover)|Curiosity]]'' i ''[[Opportunity]]'' na Marsu početi fokusirati na potragu za dokazima o drevnom životu, uključujući [[biosfera|biosferu]] zasnovanu na [[autotrof]]nim, [[hemotrof]]nim ili hemolitoautotrofnim [[mikroorganizmi]]ma, kao i drevnu vodu, uključujući [[lakustrinska ravnica|fluvio-lakustrinska okruženja]] ([[ravnica|ravnice]] povezane s drevnim [[rijeka]]ma ili [[jezero|jezerima]]) koja su možda bila [[planetarna habitabilnost|nastanjiva]].<ref name="SCI-20140124a">{{cite journal |last=Grotzinger |first=John P.|title=Introduction to Special Issue - Habitability, Taphonomy, and the Search for Organic Carbon on Mars|journal=[[Science (journal)|Science]] |date=January 24, 2014 |volume=343 |issue=6169 |pages=386–387 |doi=10.1126/science.1249944 |pmid=24458635|bibcode=2014Sci...343..386G |doi-access=free }}</ref><ref name="SCI-20140124special">{{cite journal |title=Special Issue - Table of Contents - Exploring Martian Habitability |url=https://www.science.org/toc/science/343/6169|date=January 24, 2014|journal=[[Science (journal)|Science]] |volume=343 |number=6169 |pages=345–452|access-date=2014-01-24}}</ref><ref name="SCI-20140124">{{cite journal |title=Special Collection - Curiosity - Exploring Martian Habitability|url=https://www.science.org/action/doSearch?AllField=Curiosity+Mars|date=January 24, 2014 |journal=[[Science (journal)|Science]] |access-date=2014-01-24}}</ref><ref name="SCI-20140124c">{{cite journal|author=Grotzinger, J.P. |title=A Habitable Fluvio-Lacustrine Environment at Yellowknife Bay, Gale Crater, Mars |date=January 24, 2014 |journal=[[Science (journal)|Science]] |volume=343 |issue=6169 |doi=10.1126/science.1242777 |display-authors=etal |pmid=24324272 |article-number=1242777|bibcode=2014Sci...343A.386G |citeseerx=10.1.1.455.3973 |s2cid=52836398 }}</ref> Potraga za dokazima o nastanjivosti, [[tafonomija|tafonomiji]] (vezano za [[fosil]]e) i [[Ukupni organski ugljik|organskom ugljiku]] na planeti [[Mars]] sada je NASA-in primarni cilj.<ref name="SCI-20140124a"/><ref name="SCI-20140124special"/> == Povezano == * [[Autotrof]] * [[Electrolitoautotrof]] * [[Endolit]] * [[Heterotrof]] * [[Mikrobni metabolizam]] * [[Organotrof]] * [[Disimilatorni metaloreducirajući mikroorganizmi]] * [[Zetaproteobacteria]] == References == {{Reflist}} == Vanjske poveznice == * {{cite web |last=McRae |first=Mike |title=Scientists Just Identified an Organism That Thrives on Eating Meteorites |website=ScienceAlert |date=2019-12-05 |url=https://www.sciencealert.com/researchers-find-a-microbe-that-not-only-eats-meteorites-it-can-t-get-enough-of-them |access-date=2019-12-05}} {{načini ishrane}} 2ljws3x0m0u0u2dly2p1895as5iy6am 42682011 42681918 2026-08-30T06:57:05Z Duma 16555 /* Litoheterotrofi i litoautotrofi */ 42682011 wikitext text/x-wiki [[File:Nm-eutropha.jpg|mini|''[[Nitrosomonas eutropha]]'', litotrofna bakterija koja oksidira [[amonijak]]]] '''Litotrofi''' su raznolika grupa organizama koji koriste [[Neorgansko jedinjenje|neorganski]] supstrat (obično mineralnog porijekla) za dobijanje [[redoks|redukcijskih ekvivalenata]] za upotrebu u [[biosinteza|biosintezi]] (npr. [[Biološka fiksacija ugljika|fiksacija ugljen dioksida]]) ili očuvanju energije (tj. proizvodnja [[adenozin trifosfat|ATP]]-a) putem [[Ćelijsko disanje|aerobne]] ili [[Anaerobna respiracija|anaerobne respiracije]].<ref>{{Cite web |last=Zwolinski |first=Michele |title=Lithotrophs |url=http://faculty.weber.edu/mzwolinski/Lithotrophs.pdf |archive-url=https://web.archive.org/web/20131001232030/http://faculty.weber.edu/mzwolinski/Lithotrophs.pdf |archive-date=2013-10-01 |access-date=2025-08-14 |website=faculty.weber.edu}}</ref> Dok [[Primarne nutritivne grupe|litotrofi u širem smislu]] uključuju fotolitotrofe poput biljaka, [[Hemotrofi|hemolitotrofi]] su isključivo mikroorganizmi; ni jedna poznata [[fauna|makrofauna]] ne posjeduje sposobnost upotrebe neorganskih spojeva kao izvora elektrona. Makrofauna i litotrofi mogu formirati [[simbioza|simbiotske]] odnose, u kom slučaju se litotrofi nazivaju "prokariotskim simbiontima". Primjer za to su hemolitotrofne bakterije u [[Riftia pachyptila|divovskim cjevastim crvima]] ili [[plastid]]i, koji su [[organela|organele]] unutar biljnih ćelija koje su se možda razvile iz fotolitotrofnih organizama sličnih [[cijanobakterija]]ma. Hemolitotrofi pripadaju domenama [[Bacteria]] i [[Archaea]]. Termin "litotrofi" nastao je od grčkih riječi "lithos" (stijena) i "troph" (onaj koji jede), što znači "onaj koji jede stijene". Mnogi, ali ne svi litoautotrofi su [[ekstremofil]]i. Smatra se da je [[posljednji univerzalni zajednički predak]] života bio hemolitotrof.<ref>{{cite bioRxiv|last1=Baidouri |first1=Fouad El |title=Phenotypic reconstruction of the last universal common ancestor reveals a complex cell |date=2021-10-10 |language=en |biorxiv=10.1101/2020.08.20.260398 |last2=Venditti |first2=Chris |last3=Suzuki |first3=Sei |last4=Meade |first4=Andrew |last5=Humphries |first5=Stuart}}</ref> Od litotrofa se razlikuje [[organotrof]], organizam koji dobija redukcijske agense [[katabolizam|katabolizmom]] organskih spojeva. == Historija == Termin "litotrof" su predložili [[André Michel Lwoff|Lwoff]] i saradnici 1946. godine.<ref>{{Cite journal |vauthors=Lwoff A, Van Niel CB, Ryan TF, Tatum EL |date=1946 |title=Nomenclature of nutritional types of microorganisms. |url=http://symposium.cshlp.org/content/11/local/back-matter.pdf |journal=Cold Spring Harbor Symposia on Quantitative Biology |edition=5th |volume=11 |pages=302–303}}</ref> == Biohemija == {{See also|Primarne nutritivne grupe}} Litotrofi konzumiraju [[Oksido-redukcija|reducirane]] [[Neorgansko jedinjenje|neorganske]] [[Hemijsko jedinjenje|spojeve]] (donore elektrona). === Hemolitotrofi === Hemolitotrof je sposoban koristiti neorganske reducirane spojeve u svojim reakcijama stvaranja energije.<ref name="astrobio">{{cite book|title=Complete Course in Astrobiology|editor-last1=Horneck|editor-first1=Gerda|editor-last2=Rettberg|editor-first2=Petra|publisher=Wiley-VCH|location=Weinheim, Germany|isbn=978-3-527-40660-9|url=http://www.fis.puc.cl/~jalfaro/astrobiologia/apoyo/3527406603%20-%20-%20Complete%20Course%20in%20Astrobiology%20(Physics%20Textbook)%20%5B2007%5D.pdf|access-date=13 September 2020|date=2007}}</ref>{{rp|155}}<ref name="NYT-20160912" /> Taj proces uključuje oksidaciju neorganskih spojeva povezanu sa sintezom ATP-a. Većina hemolitotrofa su [[Primarne nutritivne grupe|hemolitoautotrofi]], sposobni za fiksiraju [[ugljen dioksid]] (CO₂) putem [[kalvinov ciklus|Kalvinovog ciklusa]], metaboličkog puta u kojem se CO₂ pretvara u [[glukoza|glukozu]].<ref name="kuenen">{{cite book |last=Kuenen |first=G.|editor-first1=J.|editor-last1=Lengeler|editor-first2=G.|editor-last2=Drews|editor-first3=H.|editor-last3=Schlegel|title=Biology of the Prokaryotes|year=2009|publisher=John Wiley & Sons| page= 242| chapter=Oxidation of Inorganic Compounds by Chemolithotrophs|chapter-url=https://books.google.com/books?id=vXbJa4X5oHsC&q=%22the+majority+of+the+chemolithoautotrophs+employ+the+Calvin+cycle%22&pg=PA241| isbn=978-1-4443-1330-7}}</ref> Ova skupina [[organizam]]a uključuje oksidante sumpora, [[nitrificirajuće bakterije]], oksidante željeza i oksidante vodika. ==== Stanište hemolitotrofa ==== Preživljavanje ovih bakterija zavisi od fizičko-hemijskih uvjeta njihovog okruženja. Iako su osjetljive na određene faktore kao što je kvalitet neorganskog supstrata, one mogu uspijevati u nekim od najnegostoljubivijih uvjeta na svijetu, kao što su temperature iznad 110 stepeni Celzijusa i pH vrijednost ispod 2.<ref>{{cite book |last=Kuenen |first=G.|editor-first1=J.|editor-last1=Lengeler|editor-first2=G.|editor-last2=Drews|editor-first3=H.|editor-last3=Schlegel|title=Biology of the Prokaryotes|year=2009|publisher=John Wiley & Sons| page= 243| chapter=Oxidation of Inorganic Compounds by Chemolithotrophs|chapter-url=https://books.google.com/books?id=vXbJa4X5oHsC&q=types+of+chemolithotrophs&pg=PA243| isbn=978-1-4443-1330-7}}</ref> Najvažniji uvjet za hemolitotrofni život je obilan izvor neorganskih spojeva,<ref>{{cite web |url=http://www.uta.edu/biology/chrzanowski/classnotes/microbial_diversity/Chemolithotrophs2.pdf |title=Study Biology at UT Arlington &#124; Accredited Degree Program in Texas |access-date=2013-05-15 |archive-url=https://web.archive.org/web/20130826202827/http://www.uta.edu/biology/chrzanowski/classnotes/microbial_diversity/Chemolithotrophs2.pdf |archive-date=2013-08-26 }}</ref> koji obezbeđuju odgovarajućeg donora elektrona za fiksiranje CO₂ i stvaranje energije koja je mikroorganizmu neophodna za preživljavanje. Pošto se [[hemosinteza]] može odvijati u odsustvu sunčeve svjetlosti, ovi organizmi se uglavnom nalaze oko [[hidrotermalni izvor|hidrotermalnih izvora]] i drugih lokacija bogatih neorganskim supstratom. Energija dobijena neorganskom oksidacijom varira u zavisnosti od supstrata i reakcije. Na primjer, oksidacija [[Vodonik sulfid|vodikovog sulfida]] do elementarnog [[sumpor]]a sa ½O₂ stvara daleko manje energije (50 [[kalorija|kcal]]/[[Mol (jedinica)|mol]] ili 210 [[Džul|kJ]]/mol) nego oksidacija elementarnog sumpora do [[sulfat]]a (150 kcal/mol ili 627 kJ/mol) sa 3/2 O₂.<ref>{{cite book|last=Ogunseitan|first=Oladele|url=https://books.google.com/books?id=zoeqrrxuYN4C&q=hydrogen+sulfide+kcal%2Fmol&pg=PA170|title=Microbial Diversity: Form and Function in Prokaryotes|publisher=John Wiley & Sons|year=2008|isbn=978-1-4051-4448-3|page=169}}</ref> Većina litotrofa fiksira ugljen dioksid putem [[Kalvinov ciklus|Calvinovog ciklusa]], energetski skupog procesa.<ref name="kuenen" /> Za neke niskoenergetske supstrate, kao što je [[fero]] željezo, ćelije moraju proći kroz velike količine neorganskog supstrata kako bi stvorile samo malu količinu energije. To čini njihov metabolički proces neefikasnim na mnogim mjestima i ometa njihov napredak.<ref name="books.google.com">{{Cite book | url=https://books.google.com/books?id=vXbJa4X5oHsC&q=types+of+chemolithotrophs&pg=PA243 | title=Biology of the Prokaryotes| isbn=978-1-4443-1330-7| last1=Lengeler| first1=Joseph W| last2=Drews| first2=Gerhart| last3=Schlegel| first3=Hans G| date=2009-07-10| publisher=John Wiley & Sons}}</ref> ==== Pregled metaboličkog procesa ==== Postoji poprilično velika varijacija u vrstama neorganskih supstrata koje ovi [[mikroorganizmi]] mogu koristiti za stvaranje energije. Sumpor je jedan od mnogih neorganskih supstrata koji se mogu koristiti u različitim reduciranim oblicima, ovisno o specifičnom biohemijskom procesu koji litotrof koristi.<ref name="U.S. National Library of Medicine">{{cite journal|last1=Ghosh|first1=W|last2=Dam|first2=B|title=Biochemistry and molecular biology of lithotrophic sulfur oxidation by taxonomically and ecologically diverse bacteria and archaea|pmid=19645821|journal=National Centre for Biotechnology Information|volume=33|issue=6|pages=999–1043|year=2009|doi=10.1111/j.1574-6976.2009.00187.x|doi-access=free}}</ref> Najbolje istraženi hemolitotrofi su oni koji vrše [[aerobna respiracija|aerobnu respiraciju]], što znači da koriste kisik u svom metaboličkom procesu. Međutim, broj poznatih mikroorganizama koji koriste [[anaerobna respiracija|anaerobnu respiraciju]] raste. U srcu ovog metaboličkog procesa je sistem transporta elektrona koji je sličan onome kod hemoorganotrofa. Glavna razlika između ova dva mikroorganizma je u tome što hemolitotrofi direktno pružaju elektrone [[Lanac transporta elektrona|lancu transporta elektrona]], dok hemoorganotrofi moraju stvarati vlastitu ćelijsku redukcionu moć oksidacijom reduciranih organskih spojeva. Hemolitotrofi to zaobilaze tako što svoju redukcionu moć dobijaju direktno iz neorganskog supstrata ili reakcijom [[Obrnuti tok elektrona|obrnutog transporta elektrona]].<ref>{{cite web |url=http://www.bio.umass.edu/biology/conn.river/calvin.html |title=The Calvin Cycle |access-date=2013-05-15 |archive-url=https://web.archive.org/web/20130504143043/http://www.bio.umass.edu/biology/conn.river/calvin.html |archive-date=2013-05-04 }}</ref> Određene specijalizirane hemolitotrofne bakterije koriste različite derivate [[Mikrobna oksidacija sumpora|Sox sistema]], tj. imaju centralni put specifičan za oksidaciju sumpora.<ref name="U.S. National Library of Medicine"/> Taj drevni i jedinstveni put primjer je evolucije kroz koju su hemolitotrofi prošli kako mi mogli prikupljati energiju iz neorganskih supstrata, kao što je sumpor. Kod hemolitotrofa, spojevi – [[Donor elektrona|donori elektrona]] – se oksidiraju u [[ćelija (biologija)|ćeliji]], a elektroni se kanaliziraju u respiratorne lance, što na kraju dovodi do proizvodnje [[adenozin trifosfat|ATP]]-a. Akceptor elektrona može biti [[kisik]] (kod [[aerobni organizam|aerobnih]] bakterija), ali razne vrste koriste i niz drugih akceptora elektrona, [[organsko jedinjenje|organskih]] i neorganskih. Aerobne bakterije poput nitrificirajućih bakterija, pripadnika roda ''[[Nitrobacter]]'', koriste kisik za oksidaciju [[nitrit]]a u [[nitrat]].<ref name="University of Wisconsin-Madison">{{cite web|last1=Paustian|first1=Timothy|title=Lithotrophic Bacteria - Rock Eaters|url=http://lecturer.ukdw.ac.id/dhira/Metabolism/lithotrophs.html|website=Lecturer|publisher=University of Wisconsin-Madison|access-date=6 October 2017}}</ref> Neki litotrofi stvaraju organske spojeve iz ugljen dioksida u procesu koji se naziva [[hemosinteza]], slično kao što biljke rade u [[fotosinteza|fotosintezi]]. Biljke koriste energiju sunčeve svjetlosti za fiksaciju ugljen dioksida, ali hemosinteza se može odvijati i u odsustvu sunčeve svjetlosti (npr. oko [[Hidrotermalni izvor|hidrotermalnog otvora]]). Ekosistemi nastaju u hidrotermalnim izvorima i oko njih jer se obilje neorganskih supstanci, naime [[vodik]]a, stalno dovodi putem [[magma|magme]] u džepovima ispod morskog dna.<ref>{{cite book|last1=Alberts|first1=Bruce|last2=Johnson|first2=Alexander|last3=Lewis|first3=Julian|last4=Morgan|first4=David|last5=Raff|first5=Martin|last6=Roberts|first6=Keith|last7=Walter|first7=Peter|title=Molecular Biology of the Cell|date=Nov 20, 2014|publisher=Garland Science|pages=11–12|edition=Sixth}}</ref> Drugi litotrofi su sposobni direktno koristiti neorganske supstance, npr. [[fero]] željezo, [[vodikov sulfid]], elementarni [[sumpor]], [[tiosulfat]] ili [[amonijak]], za neke ili sve svoje energetske potrebe.<ref>{{cite book | author= Jorge G. Ibanez|author2=Margarita Hernandez-Esparza |author3=Carmen Doria-Serrano |author4=Mono Mohan Singh | title= Environmental Chemistry: Fundamentals| year= 2007| publisher= Springer| page= 156| url= https://books.google.com/books?id=6sPU95tqqn4C&q=sulfur%20oxidizers%20%22elemental%20sulfur%22&pg=PA156| isbn= 978-0-387-26061-7}}</ref><ref>{{cite book |last=Kuenen |first=G.|editor-first1=J.|editor-last1=Lengeler|editor-first2=G.|editor-last2=Drews|editor-first3=H.|editor-last3=Schlegel|title=Biology of the Prokaryotes|year=2009|publisher=John Wiley & Sons| page= 249| chapter=Oxidation of Inorganic Compounds by Chemolithotrophs|chapter-url=https://books.google.com/books?id=vXbJa4X5oHsC&q=sulfur+oxidizers+%22elemental+sulfur%22&pg=PA243| isbn=978-1-4443-1330-7}}</ref><ref>{{cite book | last1= Lengeler| first1= Joseph W.| last2= Drews| first2= Gerhart| last3= Schlegel| first3= Hans Günter| title= Biology of the Prokaryotes| year= 1999| publisher= Georg Thieme Verlag| page= 249| url= https://books.google.com/books?id=MiwpFtTdmjQC&q=sulfur%20oxidizers%20%22elemental%20sulfur%22&pg=PA249| isbn= 978-3-13-108411-8}}</ref><ref>{{cite book | last1= Reddy| first1= K. Ramesh| last2=DeLaune| first2= Ronald D.| title= Biogeochemistry of Wetlands: Science and Applications| year= 2008| publisher= CRC Press| page= 466 | url= https://books.google.com/books?id=8yLE_tMMTl8C&q=sulfur%20oxidizers%20%22elemental%20sulfur%22&pg=PA466| isbn= 978-1-56670-678-0}}</ref><ref>{{cite book | last1= Canfield| first1= Donald E.| last2= Kristensen| first2= Erik| last3= Thamdrup| first3= Bo| title= Aquatic Geomicrobiology|series=Advances in Marine Biology| year= 2005| volume= 48| publisher= Elsevier| page= 285| doi= 10.1016/S0065-2881(05)48017-7| pmid= 15797449| url= https://books.google.com/books?id=yrJxfG0_WyYC&q=iron+oxidizer&pg=PA285| isbn= 978-0-12-026147-5}}</ref> Slijedi nekoliko primjera hemolitotrofnih puteva, od kojih bilo koji ''može'' koristiti kisik ili nitrat kao akceptor elektrona: {| class="sortable wikitable" !Naziv !Primjeri !Izvor elektrona !Akceptor respiracijskih elektrona |- |[[Bakterije koje oksidiraju željezo]] ||''[[Acidithiobacillus ferrooxidans]]'' ||'''Fe²⁺''' ([[fero]] željezo) → '''Fe³⁺''' ([[željezo(II)|feri]] željezo)&nbsp;+&nbsp;e⁻<ref name="meruane">{{cite journal|vauthors=Meruane G, Vargas T |title=Bacterial oxidation of ferrous iron by Acidithiobacillus ferrooxidans in the pH range 2.5–7.0|journal=Hydrometallurgy|volume=71|issue=1|year=2003|pages=149–58|doi=10.1016/S0304-386X(03)00151-8|bibcode=2003HydMe..71..149M |url=http://www.captura.uchile.cl/bitstream/handle/2250/2394/Meruane_G.pdf?sequence=1}}</ref> ||'''O{{su|b=2}}''' ([[kisik]]) + 4H⁺ + 4e⁻→ 2H{{su|b=2}}O <ref name="meruane" /> |- |[[Nitrificirajuće bakterije|Nitritacijske bakterije]] ||''[[Nitrosomonas]]'' ||'''NH₃''' ([[amonijak]]) + 2H{{su|b=2}}O → '''NO{{su|b=2|p=−}}''' ([[nitrit]]) + 7H⁺ + 6e⁻<ref name="zwolinski">Zwolinski, Michele D. "[http://faculty.weber.edu/mzwolinski/Lithotrophs.pdf Lithotroph] {{webarchive|url=https://web.archive.org/web/20130824121042/http://faculty.weber.edu/mzwolinski/Lithotrophs.pdf |date=2013-08-24 }}." ''Weber State University''. p. 7.</ref> ||'''O{{su|b=2}}''' (kisik) + 4H⁺ + 4e⁻ → 2H{{su|b=2}}O <ref name="zwolinski" /> |- ||[[Nitrificirajuće bakterije]] ||''[[Nitrobacter]]'' ||'''NO{{su|b=2|p=−}}''' (nitrit) + H{{su|b=2}}O → '''NO{{su|b=3|p=−}}''' ([[nitrat]]) + 2H⁺ + 2e⁻<ref name="powershow">"[http://www.powershow.com/view/eee34-OTFmY/Nitrifying_bacteria_powerpoint_ppt_presentation Nitrifying bacteria]." ''PowerShow''. p. 12.</ref> ||'''O{{su|b=2}}''' (kisik) + 4H⁺ + 4e⁻ → 2H{{su|b=2}}O <ref name="powershow" /> |- |Hemotrofne [[purpurne sumporne bakterije]] ||[[Halothiobacillaceae]] ||'''S{{su|p=2−}}''' ([[sulfid]]) → '''S{{su|p=0}}''' ([[sumpor]]) + 2e⁻ ||'''O{{su|b=2}}''' (kisik) + 4H⁺ + 4e⁻→ 2H{{su|b=2}}O |- |[[Sumpor-oksidirajuće bakterije]] ||Hemotrofne [[Rhodobacteraceae]]<br />i [[Thiotrichaceae]] ||'''S{{su|p=0}}''' (sumpor) + 4H{{su|b=2}}O → '''SO{{su|b=4|p=2−}}''' ([[sulfat]]) + 8H⁺ + 6e⁻ ||'''O{{su|b=2}}''' (kisik) + 4H⁺ + 4e⁻→ 2H{{su|b=2}}O |- |[[aerobni organizam|Aerobne]] [[vodik-oksidirajuće bakterije]] ||''[[Cupriavidus metallidurans]]'' ||'''H₂''' ([[vodik]]) → 2H⁺ + 2e⁻<ref name="libert">{{cite journal|vauthors=Libert M, Esnault L, Jullien M, Bildstein O|title=Molecular hydrogen: an energy source for bacterial activity in nuclear waste disposal|journal=Physics and Chemistry of the Earth|year=2010|url=http://www.nantes2010.com/doc/abstracts/data/pdf/221_222_O_11B_4.pdf|url-status=usurped|archive-url=https://web.archive.org/web/20140727145502/http://www.nantes2010.com/doc/abstracts/data/pdf/221_222_O_11B_4.pdf|archive-date=2014-07-27}}</ref> ||'''O{{su|b=2}}''' (kisik) + 4H⁺ + 4e⁻→ 2H{{su|b=2}}O <ref name="libert" /> |- ||[[Anamoks]] bakterije ||[[Planctomycetota]] ||'''NH{{su|b=4|p=+}}''' ([[amonijak]]) → 1/2'''N₂''' ([[azot]]) + 4H⁺ + 3e^{− <ref name="kartal">{{cite journal|vauthors=Kartal B, Kuypers MM, Lavik G, Schalk J, Op den Camp HJ, Jetten MS, Strous M|year=2007|title=Anammox bacteria disguised as denitrifiers: nitrate reduction to dinitrogen gas via nitrite and ammonium|journal=Environmental Microbiology|volume=9|issue=3|pages=635–42|doi=10.1111/j.1462-2920.2006.01183.x|pmid=17298364|bibcode=2007EnvMi...9..635K |hdl=2066/35123|hdl-access=free}}</ref>} ||'''NO{{su|b=2|p=−}}''' (nitrit) + 4H⁺ + 3e⁻→ 1/2'''N₂''' (azot) + 2H{{su|b=2}}O <ref name="kartal" /> |- ||''[[Thiobacillus denitrificans]]'' ||''[[Thiobacillus denitrificans]]'' ||'''S{{su|p=0}}''' (sumpor) + 4H{{su|b=2}}O → '''SO{{su|b=4|p=2−}}''' + 8H⁺ + 6e⁻<ref name="zwolinski2">Zwolinski, Michele D. "[http://faculty.weber.edu/mzwolinski/Lithotrophs.pdf Lithotroph] {{webarchive|url=https://web.archive.org/web/20130824121042/http://faculty.weber.edu/mzwolinski/Lithotrophs.pdf |date=2013-08-24 }}." ''Weber State University''. p. 3.</ref> ||'''NO{{su|b=3|p=−}}''' (nitrat) + 6H⁺ + 5e⁻→ 1/2'''N₂''' (azot) + 3H{{su|b=2}}O <ref name="zwolinski2" /> |- |[[Sulfat-reducirajuće bakterije]]: [[Vodik-oksidirajuće bakterije]] || ''[[Desulfovibrio paquesii]]'' ||'''H₂''' (vodik) → 2H⁺ + 2e⁻<ref name="libert" /> ||'''SO{{su|b=4|p=2−}}''' + 8H⁺ + 6e⁻ → '''S{{su|p=0}}''' + 4H{{su|b=2}}O <ref name="libert" /> |- ||[[Sulfat-reducirajuće bakterije]]: [[Fosfitne bakterije]] ||''[[Desulfotignum phosphitoxidans]]'' ||'''PO{{su|b=3|p=3−}}''' ([[fosfit]]) + H{{su|b=2}}O → '''PO{{su|b=4|p=3−}}''' ([[fosfat]]) + 2H⁺ + 2e⁻ ||'''SO{{su|b=4|p=2−}}''' (sulfat) + 8H⁺ + 6e⁻ → '''S{{su|p=0}}''' (sumpor) + 4H{{su|b=2}}O |- |[[Metanogeni]] ||[[Archaea]] ||'''H₂''' (vodik) → 2H⁺ + 2e⁻ ||'''CO₂''' + 8H⁺ + 8e⁻ → '''CH₄''' ([[metan]]) + 2H{{su|b=2}}O |- |[[Karboksidotrofne bakterije]] ||''[[Carboxydothermus hydrogenoformans]]'' ||'''CO''' ([[ugljen monoksid]]) + H{{su|b=2}}O → '''CO₂''' + 2H⁺ + 2e⁻ ||2H⁺ + 2e⁻ → '''H{{su|b=2}}''' (vodik) |} === Fotolitotrofi === Fotolitotrofi poput biljaka dobijaju energiju iz svjetlosti i stoga koriste neorganske donore elektrona poput vode samo za pokretanje biosintetskih reakcija (npr. fiksaciju ugljikovog dioksida kod litoautotrofa). === Litoheterotrofi i litoautotrofi === Litotrofne bakterije, naravno, ne mogu koristiti svoj neorganski izvor energije kao izvor [[ugljik]]a za sintezu svojih ćelija. One biraju jednu od tri opcije: * Litoheterotrofi nemaju sposobnost fiksiranja [[ugljen dioksid]]a i moraju konzumirati dodatne organske spojeve kako bi ih razgradili i iskoristili njihov ugljik. Samo nekolicina bakterija je u potpunosti litoheterotrofna. * [[Litoautotrof]]i su sposobni koristiti ugljen dioksid iz [[zrak]]a kao izvor ugljika, na isti način kao što to rade [[biljke]]. * [[Miksotrof]]i će apsorbirati i koristiti organski materijal kako bi dopunili svoj izvor za fiksiranje ugljen dioksida (kombinacija [[autotrof]]ije i [[heterotrof]]ije). Mnogi litotrofi su prepoznati kao miksotrofi u pogledu svog C-metabolizma. === Hemolitotrofi i fotolitotrofi === In addition to this division, lithotrophs differ in the initial energy source which initiates ATP production: * Chemolithotrophs use the above-mentioned inorganic compounds for aerobic or anaerobic respiration. The energy produced by the oxidation of these compounds is enough for ATP production. Some of the electrons derived from the inorganic donors also need to be channeled into biosynthesis. Mostly, additional energy has to be invested to transform these reducing equivalents to the forms and redox potentials needed (mostly NADH or NADPH), which occurs by reverse electron transfer reactions. * Photolithotrophs use [[light]] as their energy source. These organisms are [[photosynthesis|photosynthetic]]; examples of [[photolithotrophic bacteria]] are [[purple bacteria]] (e. g., [[Chromatiaceae]]), green bacteria ([[Chlorobiaceae]] and [[Chloroflexota]]), and "[[Cyanobacteria]]". Purple and green bacteria oxidize sulfide, sulfur, sulfite, iron or hydrogen. Cyanobacteria and plants extract reducing equivalents from water, i.e., they oxidize water to oxygen. The electrons obtained from the electron donors are not used for ATP production (as long as there is light); they are used in biosynthetic reactions. Some photolithotrophs shift over to chemolithotrophic metabolism in the dark. == Geološki značaj == Litotrofi učestvuju u mnogim geološkim procesima, kao što su formiranje tla i [[biogeohemijski ciklus|biogeohemijsko kruženje]] [[ugljik]]a, [[azot]]a i drugih [[hemijski element|elemenata]]. Litotrofi su relevantni po pitanju savremenog problema [[kisela drenaža rudnika|kisele drenaže rudnika]]. Litotrofi mogu biti prisutni u različitim okruženjima, uključujući duboko podzemlje, tlo, rudnike i [[endolit]]ne zajednice.<ref name=soil /> === Formiranje tla === Primarni primjer litotrofa koji doprinose [[pedogeneza|formiranju tla]] su [[cijanobakterije]]. Ova skupina bakterija su fotolitotrofi koji fiksiraju azot i sposobne su koristiti energiju sunčeve svjetlosti i neorganske hranjive tvari iz stijena kao [[Redukujući agens|redukcijski]] agens.<ref name="soil">{{cite book |author=J. Heritage |author2=E. G. V. Evans |author3=R. A. Killington |title=Microbiology in action |date=1999|publisher=Cambridge Univ. Press|location=Cambridge [u.a.]|url=https://books.google.com/books?id=n9x6zLqdjOYC&q=microbiology+in+action+heritage&pg=PR13|isbn=978-0-521-62111-3|edition=Repr}}</ref> Ta im sposobnost omogućava da rastu i da se razvijaju na golim, oligotrofnim stijenama i pomaže u naknadnom taloženju njihovih organskih materija (hranjivih tvari), koje drugim organizmima služe za kolonizaciju tih površina.<ref name="soils">{{cite book |editor=François Buscot |editor2=Ajit Varma |title=Microorganisms in soils roles in genesis and functions|volume=3|date=2005|publisher=Springer|location=Berlin|isbn=978-3-540-26609-9|doi=10.1007/b137872|series=Soil Biology}}</ref> Kolonizacija može pokrenuti proces [[raspadanje|razlaganja]] organskih spojeva, što je primarni faktor nastanka novog tla. Takav mehanizam pripisan je dijelu ranih evolutivnih procesa koji su pomogli u oblikovanju biološkog aspekta Zemlje. === Biogeohemijski ciklus === [[biogeohemijski ciklus|Biogeohemijsko kruženje]] elemenata je ključna komponenta litotrofa unutar mikrobnih okruženja. Na primjer, u [[Ugljikov ciklus|ugljikovom ciklusu]] postoje određene bakterije koje se klasificiraju kao [[mikrobni metabolizam|fotolitoautotrofi]] koji stvaraju organski ugljik iz atmosferskog ugljen dioksida. Određene [[mikrobni metabolizam|hemolitoautotrofne]] bakterije takođe mogu stvoriti organski ugljik, neke čak i u odsustvu svjetlosti.<ref name=soils /> Slično biljkama, ovi mikrobi pružaju upotrebljiv oblik energije, koji drugi organizmi mogu konzumirati. Suprotno tome, postoje litotrofi koji imaju sposobnost [[vrenje|fermentacije]], što implicira njihovu sposobnost pretvaranja organskog ugljika u drugi upotrebljiv oblik.<ref name="acid">{{cite book|last1=Paul|first1=Eldor A.|title=Soil Microbiology, Ecology and Biochemistry|publisher=Academic Press, 2014|url=https://books.google.com/books?id=gDnLAwAAQBAJ&q=acid+mine+drainage&pg=PP1|isbn=978-0-12-391411-8|page=598|date=2014-11-14}}</ref> Litotrofi igraju važnu ulogu u biološkom aspektu [[ciklus željeza|ciklusa željeza]]. Ovi organizmi mogu koristiti željezo kao donora elektrona, Fe(II) → Fe(III), ili kao akceptora elektrona, Fe(III) → Fe(II).<ref>{{Cite journal|last1=Kappler|first1=Andreas|last2=Straub|first2=Kristina L.|date=2005-01-01|title=Geomicrobiological Cycling of Iron|url=https://pubs.geoscienceworld.org/rimg/article-abstract/59/1/85/140760/Geomicrobiological-Cycling-of-Iron|journal=Reviews in Mineralogy and Geochemistry|language=en|volume=59|issue=1|pages=85–108|doi=10.2138/rmg.2005.59.5|bibcode=2005RvMG...59...85K|issn=1529-6466|url-access=subscription}}</ref> Drugi primjer je [[azotni ciklus|kruženje azota]]. Mnoge litotrofne bakterije igraju ulogu u redukciji neorganskog azota ([[azot|plinovitog azota]]) u organski azot ([[amonij]]) u procesu koji se naziva [[azotofiksacija|fiksacija azota]].<ref name="soils" /> Slično tome, postoje mnoge litotrofne bakterije koje također pretvaraju amonijak u azot u procesu koji se naziva [[denitrifikacija]].<ref name="soil" /> Ugljik i azot su važni nutrijenti, neophodni za metaboličke procese i ponekad mogu biti ograničavajući faktor koji utječe na rast i razvoj organizama. Stoga su litotrofi ključni igrači i u snadbijevanju ovim značajnim resursima, kao i njihovom uklanjanju. === Kisela drenaža rudnika === Litotrofni mikrobi su odgovorni za fenomen poznat kao [[kisela drenaža rudnika]]. Ovaj proces, koji se obično javlja u rudarskim područjima, uključuje aktivno metaboliziranje [[pirit]]a i drugih reduciranih sumpornih komponenti u [[sulfat]]. Jedan primjer je acidofilni bakterijski rod, ''[[Acidithiobacillus|A. ferrooxidans]]'', koji koristi [[Gvožđe(II) sulfid|željezo(II) sulfid]] (FeS₂) za stvaranje [[sumporna kiselina|sumporne kiseline]].<ref name="acid" /> Kiseli produkt ovih specifičnih litotrofa ima potencijal da se ocijedi iz rudarskog područja putem oticanja vode i da uđe u okolinu. Kisela drenaža rudnika drastično mijenja kiselost (pH vrijednosti od 2-3) i hemiju podzemnih voda i potoka, te može ugroziti biljne i životinjske populacije nizvodno od rudarskih područja.<ref name="acid" /> Aktivnosti slične kiseloj drenaži rudnika, ali u mnogo manjem obimu, mogu se pronaći i u prirodnim okruženjima kao što su stjenovite podloge glečera, u tlu i siparima, na kamenim spomenicima i zgradama, te u dubokom podzemlju. == Astrobiologija == Pretpostavljeno je da bi [[biomineralizacija|biominerali]] mogli biti značajni pokazatelji [[vanzemaljski život|vanzemaljskog života]] i da bi stoga mogli igrati važnu ulogu u potrazi za prošlim ili sadašnjim životom na planeti [[Mars]].<ref name="NYT-20160912">{{cite news |last=Chang |first=Kenneth |title=Visions of Life on Mars in Earth's Depths |url=https://www.nytimes.com/2016/09/13/science/south-african-mine-life-on-mars.html |date=September 12, 2016 |work=[[New York Times]] |access-date=2016-09-12}}</ref> Nadalje, smatra se da [[organski mineral|organske komponente]] ([[biosignature]]), koje se često povezuju s biomineralima, igraju ključnu ulogu i u prebiotičkim i u [[biotički materijal|biotičkim]] reakcijama.<ref name=SSG >{{Cite book |editor2-first=David |editor2-last= Beaty |contribution=Final report of the MEPAG Astrobiology Field Laboratory Science Steering Group (AFL-SSG)| title=The Astrobiology Field Laboratory |editor1-first=Andrew |editor1-last=Steele |publisher=[[Mars Exploration Program Analysis Group]] (MEPAG) - NASA |place=U.S.A. |page=72 |date=September 26, 2006 |url=http://mepag.jpl.nasa.gov/reports/AFL_SSG_WHITE_PAPER_v3.doc |format=.doc |display-authors=etal}}</ref> [[NASA]] je u januaru 2014. izvijestila da će se trenutna istraživanja [[marsov rover|rover]]a ''[[Curiosity (rover)|Curiosity]]'' i ''[[Opportunity]]'' na Marsu početi fokusirati na potragu za dokazima o drevnom životu, uključujući [[biosfera|biosferu]] zasnovanu na [[autotrof]]nim, [[hemotrof]]nim ili hemolitoautotrofnim [[mikroorganizmi]]ma, kao i drevnu vodu, uključujući [[lakustrinska ravnica|fluvio-lakustrinska okruženja]] ([[ravnica|ravnice]] povezane s drevnim [[rijeka]]ma ili [[jezero|jezerima]]) koja su možda bila [[planetarna habitabilnost|nastanjiva]].<ref name="SCI-20140124a">{{cite journal |last=Grotzinger |first=John P.|title=Introduction to Special Issue - Habitability, Taphonomy, and the Search for Organic Carbon on Mars|journal=[[Science (journal)|Science]] |date=January 24, 2014 |volume=343 |issue=6169 |pages=386–387 |doi=10.1126/science.1249944 |pmid=24458635|bibcode=2014Sci...343..386G |doi-access=free }}</ref><ref name="SCI-20140124special">{{cite journal |title=Special Issue - Table of Contents - Exploring Martian Habitability |url=https://www.science.org/toc/science/343/6169|date=January 24, 2014|journal=[[Science (journal)|Science]] |volume=343 |number=6169 |pages=345–452|access-date=2014-01-24}}</ref><ref name="SCI-20140124">{{cite journal |title=Special Collection - Curiosity - Exploring Martian Habitability|url=https://www.science.org/action/doSearch?AllField=Curiosity+Mars|date=January 24, 2014 |journal=[[Science (journal)|Science]] |access-date=2014-01-24}}</ref><ref name="SCI-20140124c">{{cite journal|author=Grotzinger, J.P. |title=A Habitable Fluvio-Lacustrine Environment at Yellowknife Bay, Gale Crater, Mars |date=January 24, 2014 |journal=[[Science (journal)|Science]] |volume=343 |issue=6169 |doi=10.1126/science.1242777 |display-authors=etal |pmid=24324272 |article-number=1242777|bibcode=2014Sci...343A.386G |citeseerx=10.1.1.455.3973 |s2cid=52836398 }}</ref> Potraga za dokazima o nastanjivosti, [[tafonomija|tafonomiji]] (vezano za [[fosil]]e) i [[Ukupni organski ugljik|organskom ugljiku]] na planeti [[Mars]] sada je NASA-in primarni cilj.<ref name="SCI-20140124a"/><ref name="SCI-20140124special"/> == Povezano == * [[Autotrof]] * [[Electrolitoautotrof]] * [[Endolit]] * [[Heterotrof]] * [[Mikrobni metabolizam]] * [[Organotrof]] * [[Disimilatorni metaloreducirajući mikroorganizmi]] * [[Zetaproteobacteria]] == References == {{Reflist}} == Vanjske poveznice == * {{cite web |last=McRae |first=Mike |title=Scientists Just Identified an Organism That Thrives on Eating Meteorites |website=ScienceAlert |date=2019-12-05 |url=https://www.sciencealert.com/researchers-find-a-microbe-that-not-only-eats-meteorites-it-can-t-get-enough-of-them |access-date=2019-12-05}} {{načini ishrane}} r48t176ki7wdv5pmlz1tr1mchup7zjj 42682014 42682011 2026-08-30T07:21:11Z Duma 16555 /* Hemolitotrofi i fotolitotrofi */ 42682014 wikitext text/x-wiki [[File:Nm-eutropha.jpg|mini|''[[Nitrosomonas eutropha]]'', litotrofna bakterija koja oksidira [[amonijak]]]] '''Litotrofi''' su raznolika grupa organizama koji koriste [[Neorgansko jedinjenje|neorganski]] supstrat (obično mineralnog porijekla) za dobijanje [[redoks|redukcijskih ekvivalenata]] za upotrebu u [[biosinteza|biosintezi]] (npr. [[Biološka fiksacija ugljika|fiksacija ugljen dioksida]]) ili očuvanju energije (tj. proizvodnja [[adenozin trifosfat|ATP]]-a) putem [[Ćelijsko disanje|aerobne]] ili [[Anaerobna respiracija|anaerobne respiracije]].<ref>{{Cite web |last=Zwolinski |first=Michele |title=Lithotrophs |url=http://faculty.weber.edu/mzwolinski/Lithotrophs.pdf |archive-url=https://web.archive.org/web/20131001232030/http://faculty.weber.edu/mzwolinski/Lithotrophs.pdf |archive-date=2013-10-01 |access-date=2025-08-14 |website=faculty.weber.edu}}</ref> Dok [[Primarne nutritivne grupe|litotrofi u širem smislu]] uključuju fotolitotrofe poput biljaka, [[Hemotrofi|hemolitotrofi]] su isključivo mikroorganizmi; ni jedna poznata [[fauna|makrofauna]] ne posjeduje sposobnost upotrebe neorganskih spojeva kao izvora elektrona. Makrofauna i litotrofi mogu formirati [[simbioza|simbiotske]] odnose, u kom slučaju se litotrofi nazivaju "prokariotskim simbiontima". Primjer za to su hemolitotrofne bakterije u [[Riftia pachyptila|divovskim cjevastim crvima]] ili [[plastid]]i, koji su [[organela|organele]] unutar biljnih ćelija koje su se možda razvile iz fotolitotrofnih organizama sličnih [[cijanobakterija]]ma. Hemolitotrofi pripadaju domenama [[Bacteria]] i [[Archaea]]. Termin "litotrofi" nastao je od grčkih riječi "lithos" (stijena) i "troph" (onaj koji jede), što znači "onaj koji jede stijene". Mnogi, ali ne svi litoautotrofi su [[ekstremofil]]i. Smatra se da je [[posljednji univerzalni zajednički predak]] života bio hemolitotrof.<ref>{{cite bioRxiv|last1=Baidouri |first1=Fouad El |title=Phenotypic reconstruction of the last universal common ancestor reveals a complex cell |date=2021-10-10 |language=en |biorxiv=10.1101/2020.08.20.260398 |last2=Venditti |first2=Chris |last3=Suzuki |first3=Sei |last4=Meade |first4=Andrew |last5=Humphries |first5=Stuart}}</ref> Od litotrofa se razlikuje [[organotrof]], organizam koji dobija redukcijske agense [[katabolizam|katabolizmom]] organskih spojeva. == Historija == Termin "litotrof" su predložili [[André Michel Lwoff|Lwoff]] i saradnici 1946. godine.<ref>{{Cite journal |vauthors=Lwoff A, Van Niel CB, Ryan TF, Tatum EL |date=1946 |title=Nomenclature of nutritional types of microorganisms. |url=http://symposium.cshlp.org/content/11/local/back-matter.pdf |journal=Cold Spring Harbor Symposia on Quantitative Biology |edition=5th |volume=11 |pages=302–303}}</ref> == Biohemija == {{See also|Primarne nutritivne grupe}} Litotrofi konzumiraju [[Oksido-redukcija|reducirane]] [[Neorgansko jedinjenje|neorganske]] [[Hemijsko jedinjenje|spojeve]] (donore elektrona). === Hemolitotrofi === Hemolitotrof je sposoban koristiti neorganske reducirane spojeve u svojim reakcijama stvaranja energije.<ref name="astrobio">{{cite book|title=Complete Course in Astrobiology|editor-last1=Horneck|editor-first1=Gerda|editor-last2=Rettberg|editor-first2=Petra|publisher=Wiley-VCH|location=Weinheim, Germany|isbn=978-3-527-40660-9|url=http://www.fis.puc.cl/~jalfaro/astrobiologia/apoyo/3527406603%20-%20-%20Complete%20Course%20in%20Astrobiology%20(Physics%20Textbook)%20%5B2007%5D.pdf|access-date=13 September 2020|date=2007}}</ref>{{rp|155}}<ref name="NYT-20160912" /> Taj proces uključuje oksidaciju neorganskih spojeva povezanu sa sintezom ATP-a. Većina hemolitotrofa su [[Primarne nutritivne grupe|hemolitoautotrofi]], sposobni za fiksiraju [[ugljen dioksid]] (CO₂) putem [[kalvinov ciklus|Kalvinovog ciklusa]], metaboličkog puta u kojem se CO₂ pretvara u [[glukoza|glukozu]].<ref name="kuenen">{{cite book |last=Kuenen |first=G.|editor-first1=J.|editor-last1=Lengeler|editor-first2=G.|editor-last2=Drews|editor-first3=H.|editor-last3=Schlegel|title=Biology of the Prokaryotes|year=2009|publisher=John Wiley & Sons| page= 242| chapter=Oxidation of Inorganic Compounds by Chemolithotrophs|chapter-url=https://books.google.com/books?id=vXbJa4X5oHsC&q=%22the+majority+of+the+chemolithoautotrophs+employ+the+Calvin+cycle%22&pg=PA241| isbn=978-1-4443-1330-7}}</ref> Ova skupina [[organizam]]a uključuje oksidante sumpora, [[nitrificirajuće bakterije]], oksidante željeza i oksidante vodika. ==== Stanište hemolitotrofa ==== Preživljavanje ovih bakterija zavisi od fizičko-hemijskih uvjeta njihovog okruženja. Iako su osjetljive na određene faktore kao što je kvalitet neorganskog supstrata, one mogu uspijevati u nekim od najnegostoljubivijih uvjeta na svijetu, kao što su temperature iznad 110 stepeni Celzijusa i pH vrijednost ispod 2.<ref>{{cite book |last=Kuenen |first=G.|editor-first1=J.|editor-last1=Lengeler|editor-first2=G.|editor-last2=Drews|editor-first3=H.|editor-last3=Schlegel|title=Biology of the Prokaryotes|year=2009|publisher=John Wiley & Sons| page= 243| chapter=Oxidation of Inorganic Compounds by Chemolithotrophs|chapter-url=https://books.google.com/books?id=vXbJa4X5oHsC&q=types+of+chemolithotrophs&pg=PA243| isbn=978-1-4443-1330-7}}</ref> Najvažniji uvjet za hemolitotrofni život je obilan izvor neorganskih spojeva,<ref>{{cite web |url=http://www.uta.edu/biology/chrzanowski/classnotes/microbial_diversity/Chemolithotrophs2.pdf |title=Study Biology at UT Arlington &#124; Accredited Degree Program in Texas |access-date=2013-05-15 |archive-url=https://web.archive.org/web/20130826202827/http://www.uta.edu/biology/chrzanowski/classnotes/microbial_diversity/Chemolithotrophs2.pdf |archive-date=2013-08-26 }}</ref> koji obezbeđuju odgovarajućeg donora elektrona za fiksiranje CO₂ i stvaranje energije koja je mikroorganizmu neophodna za preživljavanje. Pošto se [[hemosinteza]] može odvijati u odsustvu sunčeve svjetlosti, ovi organizmi se uglavnom nalaze oko [[hidrotermalni izvor|hidrotermalnih izvora]] i drugih lokacija bogatih neorganskim supstratom. Energija dobijena neorganskom oksidacijom varira u zavisnosti od supstrata i reakcije. Na primjer, oksidacija [[Vodonik sulfid|vodikovog sulfida]] do elementarnog [[sumpor]]a sa ½O₂ stvara daleko manje energije (50 [[kalorija|kcal]]/[[Mol (jedinica)|mol]] ili 210 [[Džul|kJ]]/mol) nego oksidacija elementarnog sumpora do [[sulfat]]a (150 kcal/mol ili 627 kJ/mol) sa 3/2 O₂.<ref>{{cite book|last=Ogunseitan|first=Oladele|url=https://books.google.com/books?id=zoeqrrxuYN4C&q=hydrogen+sulfide+kcal%2Fmol&pg=PA170|title=Microbial Diversity: Form and Function in Prokaryotes|publisher=John Wiley & Sons|year=2008|isbn=978-1-4051-4448-3|page=169}}</ref> Većina litotrofa fiksira ugljen dioksid putem [[Kalvinov ciklus|Calvinovog ciklusa]], energetski skupog procesa.<ref name="kuenen" /> Za neke niskoenergetske supstrate, kao što je [[fero]] željezo, ćelije moraju proći kroz velike količine neorganskog supstrata kako bi stvorile samo malu količinu energije. To čini njihov metabolički proces neefikasnim na mnogim mjestima i ometa njihov napredak.<ref name="books.google.com">{{Cite book | url=https://books.google.com/books?id=vXbJa4X5oHsC&q=types+of+chemolithotrophs&pg=PA243 | title=Biology of the Prokaryotes| isbn=978-1-4443-1330-7| last1=Lengeler| first1=Joseph W| last2=Drews| first2=Gerhart| last3=Schlegel| first3=Hans G| date=2009-07-10| publisher=John Wiley & Sons}}</ref> ==== Pregled metaboličkog procesa ==== Postoji poprilično velika varijacija u vrstama neorganskih supstrata koje ovi [[mikroorganizmi]] mogu koristiti za stvaranje energije. Sumpor je jedan od mnogih neorganskih supstrata koji se mogu koristiti u različitim reduciranim oblicima, ovisno o specifičnom biohemijskom procesu koji litotrof koristi.<ref name="U.S. National Library of Medicine">{{cite journal|last1=Ghosh|first1=W|last2=Dam|first2=B|title=Biochemistry and molecular biology of lithotrophic sulfur oxidation by taxonomically and ecologically diverse bacteria and archaea|pmid=19645821|journal=National Centre for Biotechnology Information|volume=33|issue=6|pages=999–1043|year=2009|doi=10.1111/j.1574-6976.2009.00187.x|doi-access=free}}</ref> Najbolje istraženi hemolitotrofi su oni koji vrše [[aerobna respiracija|aerobnu respiraciju]], što znači da koriste kisik u svom metaboličkom procesu. Međutim, broj poznatih mikroorganizama koji koriste [[anaerobna respiracija|anaerobnu respiraciju]] raste. U srcu ovog metaboličkog procesa je sistem transporta elektrona koji je sličan onome kod hemoorganotrofa. Glavna razlika između ova dva mikroorganizma je u tome što hemolitotrofi direktno pružaju elektrone [[Lanac transporta elektrona|lancu transporta elektrona]], dok hemoorganotrofi moraju stvarati vlastitu ćelijsku redukcionu moć oksidacijom reduciranih organskih spojeva. Hemolitotrofi to zaobilaze tako što svoju redukcionu moć dobijaju direktno iz neorganskog supstrata ili reakcijom [[Obrnuti tok elektrona|obrnutog transporta elektrona]].<ref>{{cite web |url=http://www.bio.umass.edu/biology/conn.river/calvin.html |title=The Calvin Cycle |access-date=2013-05-15 |archive-url=https://web.archive.org/web/20130504143043/http://www.bio.umass.edu/biology/conn.river/calvin.html |archive-date=2013-05-04 }}</ref> Određene specijalizirane hemolitotrofne bakterije koriste različite derivate [[Mikrobna oksidacija sumpora|Sox sistema]], tj. imaju centralni put specifičan za oksidaciju sumpora.<ref name="U.S. National Library of Medicine"/> Taj drevni i jedinstveni put primjer je evolucije kroz koju su hemolitotrofi prošli kako mi mogli prikupljati energiju iz neorganskih supstrata, kao što je sumpor. Kod hemolitotrofa, spojevi – [[Donor elektrona|donori elektrona]] – se oksidiraju u [[ćelija (biologija)|ćeliji]], a elektroni se kanaliziraju u respiratorne lance, što na kraju dovodi do proizvodnje [[adenozin trifosfat|ATP]]-a. Akceptor elektrona može biti [[kisik]] (kod [[aerobni organizam|aerobnih]] bakterija), ali razne vrste koriste i niz drugih akceptora elektrona, [[organsko jedinjenje|organskih]] i neorganskih. Aerobne bakterije poput nitrificirajućih bakterija, pripadnika roda ''[[Nitrobacter]]'', koriste kisik za oksidaciju [[nitrit]]a u [[nitrat]].<ref name="University of Wisconsin-Madison">{{cite web|last1=Paustian|first1=Timothy|title=Lithotrophic Bacteria - Rock Eaters|url=http://lecturer.ukdw.ac.id/dhira/Metabolism/lithotrophs.html|website=Lecturer|publisher=University of Wisconsin-Madison|access-date=6 October 2017}}</ref> Neki litotrofi stvaraju organske spojeve iz ugljen dioksida u procesu koji se naziva [[hemosinteza]], slično kao što biljke rade u [[fotosinteza|fotosintezi]]. Biljke koriste energiju sunčeve svjetlosti za fiksaciju ugljen dioksida, ali hemosinteza se može odvijati i u odsustvu sunčeve svjetlosti (npr. oko [[Hidrotermalni izvor|hidrotermalnog otvora]]). Ekosistemi nastaju u hidrotermalnim izvorima i oko njih jer se obilje neorganskih supstanci, naime [[vodik]]a, stalno dovodi putem [[magma|magme]] u džepovima ispod morskog dna.<ref>{{cite book|last1=Alberts|first1=Bruce|last2=Johnson|first2=Alexander|last3=Lewis|first3=Julian|last4=Morgan|first4=David|last5=Raff|first5=Martin|last6=Roberts|first6=Keith|last7=Walter|first7=Peter|title=Molecular Biology of the Cell|date=Nov 20, 2014|publisher=Garland Science|pages=11–12|edition=Sixth}}</ref> Drugi litotrofi su sposobni direktno koristiti neorganske supstance, npr. [[fero]] željezo, [[vodikov sulfid]], elementarni [[sumpor]], [[tiosulfat]] ili [[amonijak]], za neke ili sve svoje energetske potrebe.<ref>{{cite book | author= Jorge G. Ibanez|author2=Margarita Hernandez-Esparza |author3=Carmen Doria-Serrano |author4=Mono Mohan Singh | title= Environmental Chemistry: Fundamentals| year= 2007| publisher= Springer| page= 156| url= https://books.google.com/books?id=6sPU95tqqn4C&q=sulfur%20oxidizers%20%22elemental%20sulfur%22&pg=PA156| isbn= 978-0-387-26061-7}}</ref><ref>{{cite book |last=Kuenen |first=G.|editor-first1=J.|editor-last1=Lengeler|editor-first2=G.|editor-last2=Drews|editor-first3=H.|editor-last3=Schlegel|title=Biology of the Prokaryotes|year=2009|publisher=John Wiley & Sons| page= 249| chapter=Oxidation of Inorganic Compounds by Chemolithotrophs|chapter-url=https://books.google.com/books?id=vXbJa4X5oHsC&q=sulfur+oxidizers+%22elemental+sulfur%22&pg=PA243| isbn=978-1-4443-1330-7}}</ref><ref>{{cite book | last1= Lengeler| first1= Joseph W.| last2= Drews| first2= Gerhart| last3= Schlegel| first3= Hans Günter| title= Biology of the Prokaryotes| year= 1999| publisher= Georg Thieme Verlag| page= 249| url= https://books.google.com/books?id=MiwpFtTdmjQC&q=sulfur%20oxidizers%20%22elemental%20sulfur%22&pg=PA249| isbn= 978-3-13-108411-8}}</ref><ref>{{cite book | last1= Reddy| first1= K. Ramesh| last2=DeLaune| first2= Ronald D.| title= Biogeochemistry of Wetlands: Science and Applications| year= 2008| publisher= CRC Press| page= 466 | url= https://books.google.com/books?id=8yLE_tMMTl8C&q=sulfur%20oxidizers%20%22elemental%20sulfur%22&pg=PA466| isbn= 978-1-56670-678-0}}</ref><ref>{{cite book | last1= Canfield| first1= Donald E.| last2= Kristensen| first2= Erik| last3= Thamdrup| first3= Bo| title= Aquatic Geomicrobiology|series=Advances in Marine Biology| year= 2005| volume= 48| publisher= Elsevier| page= 285| doi= 10.1016/S0065-2881(05)48017-7| pmid= 15797449| url= https://books.google.com/books?id=yrJxfG0_WyYC&q=iron+oxidizer&pg=PA285| isbn= 978-0-12-026147-5}}</ref> Slijedi nekoliko primjera hemolitotrofnih puteva, od kojih bilo koji ''može'' koristiti kisik ili nitrat kao akceptor elektrona: {| class="sortable wikitable" !Naziv !Primjeri !Izvor elektrona !Akceptor respiracijskih elektrona |- |[[Bakterije koje oksidiraju željezo]] ||''[[Acidithiobacillus ferrooxidans]]'' ||'''Fe²⁺''' ([[fero]] željezo) → '''Fe³⁺''' ([[željezo(II)|feri]] željezo)&nbsp;+&nbsp;e⁻<ref name="meruane">{{cite journal|vauthors=Meruane G, Vargas T |title=Bacterial oxidation of ferrous iron by Acidithiobacillus ferrooxidans in the pH range 2.5–7.0|journal=Hydrometallurgy|volume=71|issue=1|year=2003|pages=149–58|doi=10.1016/S0304-386X(03)00151-8|bibcode=2003HydMe..71..149M |url=http://www.captura.uchile.cl/bitstream/handle/2250/2394/Meruane_G.pdf?sequence=1}}</ref> ||'''O{{su|b=2}}''' ([[kisik]]) + 4H⁺ + 4e⁻→ 2H{{su|b=2}}O <ref name="meruane" /> |- |[[Nitrificirajuće bakterije|Nitritacijske bakterije]] ||''[[Nitrosomonas]]'' ||'''NH₃''' ([[amonijak]]) + 2H{{su|b=2}}O → '''NO{{su|b=2|p=−}}''' ([[nitrit]]) + 7H⁺ + 6e⁻<ref name="zwolinski">Zwolinski, Michele D. "[http://faculty.weber.edu/mzwolinski/Lithotrophs.pdf Lithotroph] {{webarchive|url=https://web.archive.org/web/20130824121042/http://faculty.weber.edu/mzwolinski/Lithotrophs.pdf |date=2013-08-24 }}." ''Weber State University''. p. 7.</ref> ||'''O{{su|b=2}}''' (kisik) + 4H⁺ + 4e⁻ → 2H{{su|b=2}}O <ref name="zwolinski" /> |- ||[[Nitrificirajuće bakterije]] ||''[[Nitrobacter]]'' ||'''NO{{su|b=2|p=−}}''' (nitrit) + H{{su|b=2}}O → '''NO{{su|b=3|p=−}}''' ([[nitrat]]) + 2H⁺ + 2e⁻<ref name="powershow">"[http://www.powershow.com/view/eee34-OTFmY/Nitrifying_bacteria_powerpoint_ppt_presentation Nitrifying bacteria]." ''PowerShow''. p. 12.</ref> ||'''O{{su|b=2}}''' (kisik) + 4H⁺ + 4e⁻ → 2H{{su|b=2}}O <ref name="powershow" /> |- |Hemotrofne [[purpurne sumporne bakterije]] ||[[Halothiobacillaceae]] ||'''S{{su|p=2−}}''' ([[sulfid]]) → '''S{{su|p=0}}''' ([[sumpor]]) + 2e⁻ ||'''O{{su|b=2}}''' (kisik) + 4H⁺ + 4e⁻→ 2H{{su|b=2}}O |- |[[Sumpor-oksidirajuće bakterije]] ||Hemotrofne [[Rhodobacteraceae]]<br />i [[Thiotrichaceae]] ||'''S{{su|p=0}}''' (sumpor) + 4H{{su|b=2}}O → '''SO{{su|b=4|p=2−}}''' ([[sulfat]]) + 8H⁺ + 6e⁻ ||'''O{{su|b=2}}''' (kisik) + 4H⁺ + 4e⁻→ 2H{{su|b=2}}O |- |[[aerobni organizam|Aerobne]] [[vodik-oksidirajuće bakterije]] ||''[[Cupriavidus metallidurans]]'' ||'''H₂''' ([[vodik]]) → 2H⁺ + 2e⁻<ref name="libert">{{cite journal|vauthors=Libert M, Esnault L, Jullien M, Bildstein O|title=Molecular hydrogen: an energy source for bacterial activity in nuclear waste disposal|journal=Physics and Chemistry of the Earth|year=2010|url=http://www.nantes2010.com/doc/abstracts/data/pdf/221_222_O_11B_4.pdf|url-status=usurped|archive-url=https://web.archive.org/web/20140727145502/http://www.nantes2010.com/doc/abstracts/data/pdf/221_222_O_11B_4.pdf|archive-date=2014-07-27}}</ref> ||'''O{{su|b=2}}''' (kisik) + 4H⁺ + 4e⁻→ 2H{{su|b=2}}O <ref name="libert" /> |- ||[[Anamoks]] bakterije ||[[Planctomycetota]] ||'''NH{{su|b=4|p=+}}''' ([[amonijak]]) → 1/2'''N₂''' ([[azot]]) + 4H⁺ + 3e^{− <ref name="kartal">{{cite journal|vauthors=Kartal B, Kuypers MM, Lavik G, Schalk J, Op den Camp HJ, Jetten MS, Strous M|year=2007|title=Anammox bacteria disguised as denitrifiers: nitrate reduction to dinitrogen gas via nitrite and ammonium|journal=Environmental Microbiology|volume=9|issue=3|pages=635–42|doi=10.1111/j.1462-2920.2006.01183.x|pmid=17298364|bibcode=2007EnvMi...9..635K |hdl=2066/35123|hdl-access=free}}</ref>} ||'''NO{{su|b=2|p=−}}''' (nitrit) + 4H⁺ + 3e⁻→ 1/2'''N₂''' (azot) + 2H{{su|b=2}}O <ref name="kartal" /> |- ||''[[Thiobacillus denitrificans]]'' ||''[[Thiobacillus denitrificans]]'' ||'''S{{su|p=0}}''' (sumpor) + 4H{{su|b=2}}O → '''SO{{su|b=4|p=2−}}''' + 8H⁺ + 6e⁻<ref name="zwolinski2">Zwolinski, Michele D. "[http://faculty.weber.edu/mzwolinski/Lithotrophs.pdf Lithotroph] {{webarchive|url=https://web.archive.org/web/20130824121042/http://faculty.weber.edu/mzwolinski/Lithotrophs.pdf |date=2013-08-24 }}." ''Weber State University''. p. 3.</ref> ||'''NO{{su|b=3|p=−}}''' (nitrat) + 6H⁺ + 5e⁻→ 1/2'''N₂''' (azot) + 3H{{su|b=2}}O <ref name="zwolinski2" /> |- |[[Sulfat-reducirajuće bakterije]]: [[Vodik-oksidirajuće bakterije]] || ''[[Desulfovibrio paquesii]]'' ||'''H₂''' (vodik) → 2H⁺ + 2e⁻<ref name="libert" /> ||'''SO{{su|b=4|p=2−}}''' + 8H⁺ + 6e⁻ → '''S{{su|p=0}}''' + 4H{{su|b=2}}O <ref name="libert" /> |- ||[[Sulfat-reducirajuće bakterije]]: [[Fosfitne bakterije]] ||''[[Desulfotignum phosphitoxidans]]'' ||'''PO{{su|b=3|p=3−}}''' ([[fosfit]]) + H{{su|b=2}}O → '''PO{{su|b=4|p=3−}}''' ([[fosfat]]) + 2H⁺ + 2e⁻ ||'''SO{{su|b=4|p=2−}}''' (sulfat) + 8H⁺ + 6e⁻ → '''S{{su|p=0}}''' (sumpor) + 4H{{su|b=2}}O |- |[[Metanogeni]] ||[[Archaea]] ||'''H₂''' (vodik) → 2H⁺ + 2e⁻ ||'''CO₂''' + 8H⁺ + 8e⁻ → '''CH₄''' ([[metan]]) + 2H{{su|b=2}}O |- |[[Karboksidotrofne bakterije]] ||''[[Carboxydothermus hydrogenoformans]]'' ||'''CO''' ([[ugljen monoksid]]) + H{{su|b=2}}O → '''CO₂''' + 2H⁺ + 2e⁻ ||2H⁺ + 2e⁻ → '''H{{su|b=2}}''' (vodik) |} === Fotolitotrofi === Fotolitotrofi poput biljaka dobijaju energiju iz svjetlosti i stoga koriste neorganske donore elektrona poput vode samo za pokretanje biosintetskih reakcija (npr. fiksaciju ugljikovog dioksida kod litoautotrofa). === Litoheterotrofi i litoautotrofi === Litotrofne bakterije, naravno, ne mogu koristiti svoj neorganski izvor energije kao izvor [[ugljik]]a za sintezu svojih ćelija. One biraju jednu od tri opcije: * Litoheterotrofi nemaju sposobnost fiksiranja [[ugljen dioksid]]a i moraju konzumirati dodatne organske spojeve kako bi ih razgradili i iskoristili njihov ugljik. Samo nekolicina bakterija je u potpunosti litoheterotrofna. * [[Litoautotrof]]i su sposobni koristiti ugljen dioksid iz [[zrak]]a kao izvor ugljika, na isti način kao što to rade [[biljke]]. * [[Miksotrof]]i će apsorbirati i koristiti organski materijal kako bi dopunili svoj izvor za fiksiranje ugljen dioksida (kombinacija [[autotrof]]ije i [[heterotrof]]ije). Mnogi litotrofi su prepoznati kao miksotrofi u pogledu svog C-metabolizma. === Hemolitotrofi i fotolitotrofi === Pored ove podjele, litotrofi se razlikuju i po početnom izvoru energije koji pokreće proizvodnju ATP-a: * Hemolitotrofi koriste prethodno spomenute neorganske spojeve za aerobnu ili anaerobnu respiraciju. Energija stvorena oksidacijom ovih spojeva dovoljna je za stvaranje ATP-a. Dio elektrona dobijenih od neorganskih donora također je potrebno usmjeriti u biosintezu. Uglavnom se mora uložiti dodatna energija za transformiranje ovih redukcijskih ekvivalenata u neophodne spojeve i redoks potencijale (uglavnom NADH ili NADPH), što se događa reakcijama [[obrnuti tok elektrona|obrnutog transporta elektrona]]. * Fotolitotrofi koriste [[svjetlost]] kao izvor energije. Ovi organizmi su [[fotosinteza|fotosintetski]]; neki primjeri [[fototrofi|fotolitotrofnih bakterija]] su [[purpurne bakterije]] (npr. [[Chromatiaceae]]), zelene bakterije ([[Chlorobiaceae]] i [[Chloroflexota]]) i "[[cijanobakterije]]". Purpurne i zelene bakterije oksidiraju sulfid, sumpor, sulfit, željezo ili vodik. Cijanobakterije i biljke ekstrahiraju redukcijske ekvivalente iz vode, tj. oksidiraju vodu u kisik. Elektroni dobijeni od donora elektrona ne koriste se za proizvodnju ATP-a (sve dok ima svjetlosti); umjesto toga, koriste se u biosintetskim reakcijama. Neki fotolitotrofi prelaze na hemolitotrofni metabolizam u mraku. == Geološki značaj == Litotrofi učestvuju u mnogim geološkim procesima, kao što su formiranje tla i [[biogeohemijski ciklus|biogeohemijsko kruženje]] [[ugljik]]a, [[azot]]a i drugih [[hemijski element|elemenata]]. Litotrofi su relevantni po pitanju savremenog problema [[kisela drenaža rudnika|kisele drenaže rudnika]]. Litotrofi mogu biti prisutni u različitim okruženjima, uključujući duboko podzemlje, tlo, rudnike i [[endolit]]ne zajednice.<ref name=soil /> === Formiranje tla === Primarni primjer litotrofa koji doprinose [[pedogeneza|formiranju tla]] su [[cijanobakterije]]. Ova skupina bakterija su fotolitotrofi koji fiksiraju azot i sposobne su koristiti energiju sunčeve svjetlosti i neorganske hranjive tvari iz stijena kao [[Redukujući agens|redukcijski]] agens.<ref name="soil">{{cite book |author=J. Heritage |author2=E. G. V. Evans |author3=R. A. Killington |title=Microbiology in action |date=1999|publisher=Cambridge Univ. Press|location=Cambridge [u.a.]|url=https://books.google.com/books?id=n9x6zLqdjOYC&q=microbiology+in+action+heritage&pg=PR13|isbn=978-0-521-62111-3|edition=Repr}}</ref> Ta im sposobnost omogućava da rastu i da se razvijaju na golim, oligotrofnim stijenama i pomaže u naknadnom taloženju njihovih organskih materija (hranjivih tvari), koje drugim organizmima služe za kolonizaciju tih površina.<ref name="soils">{{cite book |editor=François Buscot |editor2=Ajit Varma |title=Microorganisms in soils roles in genesis and functions|volume=3|date=2005|publisher=Springer|location=Berlin|isbn=978-3-540-26609-9|doi=10.1007/b137872|series=Soil Biology}}</ref> Kolonizacija može pokrenuti proces [[raspadanje|razlaganja]] organskih spojeva, što je primarni faktor nastanka novog tla. Takav mehanizam pripisan je dijelu ranih evolutivnih procesa koji su pomogli u oblikovanju biološkog aspekta Zemlje. === Biogeohemijski ciklus === [[biogeohemijski ciklus|Biogeohemijsko kruženje]] elemenata je ključna komponenta litotrofa unutar mikrobnih okruženja. Na primjer, u [[Ugljikov ciklus|ugljikovom ciklusu]] postoje određene bakterije koje se klasificiraju kao [[mikrobni metabolizam|fotolitoautotrofi]] koji stvaraju organski ugljik iz atmosferskog ugljen dioksida. Određene [[mikrobni metabolizam|hemolitoautotrofne]] bakterije takođe mogu stvoriti organski ugljik, neke čak i u odsustvu svjetlosti.<ref name=soils /> Slično biljkama, ovi mikrobi pružaju upotrebljiv oblik energije, koji drugi organizmi mogu konzumirati. Suprotno tome, postoje litotrofi koji imaju sposobnost [[vrenje|fermentacije]], što implicira njihovu sposobnost pretvaranja organskog ugljika u drugi upotrebljiv oblik.<ref name="acid">{{cite book|last1=Paul|first1=Eldor A.|title=Soil Microbiology, Ecology and Biochemistry|publisher=Academic Press, 2014|url=https://books.google.com/books?id=gDnLAwAAQBAJ&q=acid+mine+drainage&pg=PP1|isbn=978-0-12-391411-8|page=598|date=2014-11-14}}</ref> Litotrofi igraju važnu ulogu u biološkom aspektu [[ciklus željeza|ciklusa željeza]]. Ovi organizmi mogu koristiti željezo kao donora elektrona, Fe(II) → Fe(III), ili kao akceptora elektrona, Fe(III) → Fe(II).<ref>{{Cite journal|last1=Kappler|first1=Andreas|last2=Straub|first2=Kristina L.|date=2005-01-01|title=Geomicrobiological Cycling of Iron|url=https://pubs.geoscienceworld.org/rimg/article-abstract/59/1/85/140760/Geomicrobiological-Cycling-of-Iron|journal=Reviews in Mineralogy and Geochemistry|language=en|volume=59|issue=1|pages=85–108|doi=10.2138/rmg.2005.59.5|bibcode=2005RvMG...59...85K|issn=1529-6466|url-access=subscription}}</ref> Drugi primjer je [[azotni ciklus|kruženje azota]]. Mnoge litotrofne bakterije igraju ulogu u redukciji neorganskog azota ([[azot|plinovitog azota]]) u organski azot ([[amonij]]) u procesu koji se naziva [[azotofiksacija|fiksacija azota]].<ref name="soils" /> Slično tome, postoje mnoge litotrofne bakterije koje također pretvaraju amonijak u azot u procesu koji se naziva [[denitrifikacija]].<ref name="soil" /> Ugljik i azot su važni nutrijenti, neophodni za metaboličke procese i ponekad mogu biti ograničavajući faktor koji utječe na rast i razvoj organizama. Stoga su litotrofi ključni igrači i u snadbijevanju ovim značajnim resursima, kao i njihovom uklanjanju. === Kisela drenaža rudnika === Litotrofni mikrobi su odgovorni za fenomen poznat kao [[kisela drenaža rudnika]]. Ovaj proces, koji se obično javlja u rudarskim područjima, uključuje aktivno metaboliziranje [[pirit]]a i drugih reduciranih sumpornih komponenti u [[sulfat]]. Jedan primjer je acidofilni bakterijski rod, ''[[Acidithiobacillus|A. ferrooxidans]]'', koji koristi [[Gvožđe(II) sulfid|željezo(II) sulfid]] (FeS₂) za stvaranje [[sumporna kiselina|sumporne kiseline]].<ref name="acid" /> Kiseli produkt ovih specifičnih litotrofa ima potencijal da se ocijedi iz rudarskog područja putem oticanja vode i da uđe u okolinu. Kisela drenaža rudnika drastično mijenja kiselost (pH vrijednosti od 2-3) i hemiju podzemnih voda i potoka, te može ugroziti biljne i životinjske populacije nizvodno od rudarskih područja.<ref name="acid" /> Aktivnosti slične kiseloj drenaži rudnika, ali u mnogo manjem obimu, mogu se pronaći i u prirodnim okruženjima kao što su stjenovite podloge glečera, u tlu i siparima, na kamenim spomenicima i zgradama, te u dubokom podzemlju. == Astrobiologija == Pretpostavljeno je da bi [[biomineralizacija|biominerali]] mogli biti značajni pokazatelji [[vanzemaljski život|vanzemaljskog života]] i da bi stoga mogli igrati važnu ulogu u potrazi za prošlim ili sadašnjim životom na planeti [[Mars]].<ref name="NYT-20160912">{{cite news |last=Chang |first=Kenneth |title=Visions of Life on Mars in Earth's Depths |url=https://www.nytimes.com/2016/09/13/science/south-african-mine-life-on-mars.html |date=September 12, 2016 |work=[[New York Times]] |access-date=2016-09-12}}</ref> Nadalje, smatra se da [[organski mineral|organske komponente]] ([[biosignature]]), koje se često povezuju s biomineralima, igraju ključnu ulogu i u prebiotičkim i u [[biotički materijal|biotičkim]] reakcijama.<ref name=SSG >{{Cite book |editor2-first=David |editor2-last= Beaty |contribution=Final report of the MEPAG Astrobiology Field Laboratory Science Steering Group (AFL-SSG)| title=The Astrobiology Field Laboratory |editor1-first=Andrew |editor1-last=Steele |publisher=[[Mars Exploration Program Analysis Group]] (MEPAG) - NASA |place=U.S.A. |page=72 |date=September 26, 2006 |url=http://mepag.jpl.nasa.gov/reports/AFL_SSG_WHITE_PAPER_v3.doc |format=.doc |display-authors=etal}}</ref> [[NASA]] je u januaru 2014. izvijestila da će se trenutna istraživanja [[marsov rover|rover]]a ''[[Curiosity (rover)|Curiosity]]'' i ''[[Opportunity]]'' na Marsu početi fokusirati na potragu za dokazima o drevnom životu, uključujući [[biosfera|biosferu]] zasnovanu na [[autotrof]]nim, [[hemotrof]]nim ili hemolitoautotrofnim [[mikroorganizmi]]ma, kao i drevnu vodu, uključujući [[lakustrinska ravnica|fluvio-lakustrinska okruženja]] ([[ravnica|ravnice]] povezane s drevnim [[rijeka]]ma ili [[jezero|jezerima]]) koja su možda bila [[planetarna habitabilnost|nastanjiva]].<ref name="SCI-20140124a">{{cite journal |last=Grotzinger |first=John P.|title=Introduction to Special Issue - Habitability, Taphonomy, and the Search for Organic Carbon on Mars|journal=[[Science (journal)|Science]] |date=January 24, 2014 |volume=343 |issue=6169 |pages=386–387 |doi=10.1126/science.1249944 |pmid=24458635|bibcode=2014Sci...343..386G |doi-access=free }}</ref><ref name="SCI-20140124special">{{cite journal |title=Special Issue - Table of Contents - Exploring Martian Habitability |url=https://www.science.org/toc/science/343/6169|date=January 24, 2014|journal=[[Science (journal)|Science]] |volume=343 |number=6169 |pages=345–452|access-date=2014-01-24}}</ref><ref name="SCI-20140124">{{cite journal |title=Special Collection - Curiosity - Exploring Martian Habitability|url=https://www.science.org/action/doSearch?AllField=Curiosity+Mars|date=January 24, 2014 |journal=[[Science (journal)|Science]] |access-date=2014-01-24}}</ref><ref name="SCI-20140124c">{{cite journal|author=Grotzinger, J.P. |title=A Habitable Fluvio-Lacustrine Environment at Yellowknife Bay, Gale Crater, Mars |date=January 24, 2014 |journal=[[Science (journal)|Science]] |volume=343 |issue=6169 |doi=10.1126/science.1242777 |display-authors=etal |pmid=24324272 |article-number=1242777|bibcode=2014Sci...343A.386G |citeseerx=10.1.1.455.3973 |s2cid=52836398 }}</ref> Potraga za dokazima o nastanjivosti, [[tafonomija|tafonomiji]] (vezano za [[fosil]]e) i [[Ukupni organski ugljik|organskom ugljiku]] na planeti [[Mars]] sada je NASA-in primarni cilj.<ref name="SCI-20140124a"/><ref name="SCI-20140124special"/> == Povezano == * [[Autotrof]] * [[Electrolitoautotrof]] * [[Endolit]] * [[Heterotrof]] * [[Mikrobni metabolizam]] * [[Organotrof]] * [[Disimilatorni metaloreducirajući mikroorganizmi]] * [[Zetaproteobacteria]] == References == {{Reflist}} == Vanjske poveznice == * {{cite web |last=McRae |first=Mike |title=Scientists Just Identified an Organism That Thrives on Eating Meteorites |website=ScienceAlert |date=2019-12-05 |url=https://www.sciencealert.com/researchers-find-a-microbe-that-not-only-eats-meteorites-it-can-t-get-enough-of-them |access-date=2019-12-05}} {{načini ishrane}} 80ykjp5kd6rcii5k6t1k6xuqhs8nxd4 42682021 42682014 2026-08-30T08:24:15Z Duma 16555 42682021 wikitext text/x-wiki {{distinguish|[[mezopredator]]ima}} [[File:Renardrouxcampagnol.jpg|thumb|300px|right|Crvena lisica (''Vulpes vulpes'') je uhvatila glodavca - primjer mezokarnivora]] A '''mesocarnivore''' is an animal whose diet consists of 30–70% meat with the balance consisting of non-vertebrate foods which may include [[insect]]s, [[fungi]], [[fruit]]s, other plant material and any food that is available to them.<ref>{{cite journal |first=Blaire |last=Van Valkenburgh |author-link=Blaire Van Valkenburgh |title=Déjà vu: the evolution of feeding morphologies in the Carnivora |journal=[[Integrative and Comparative Biology]] |volume=47 |issue=1 |year=2007 |pages=147–163 |doi=10.1093/icb/icm016 |pmid=21672827 |doi-access=free }}</ref> Mesocarnivores are from a large family group of mammalian carnivores and vary from small to medium sized, which are often less than fifteen kilograms, the human is a notable exception.<ref name=":1">Gary W. Roemer, Matthew E. Gompper, Blaire Van Valkenburgh, "The Ecological Role of the Mammalian Mesocarnivore", ''BioScience'', Volume 59, Issue 2, February 2009, Pages 165–173, https://doi.org/10.1525/bio.2009.59.2.9 </ref> Mesocarnivores are seen today among the [[Canidae]] (coyotes, foxes), [[Viverridae]] (civets), [[Mustelidae]] (martens, [[tayra]]), [[Procyonidae]] (ringtail, raccoon), [[Mephitidae]] (skunks), and [[Herpestidae]] (some mongooses). The [[red fox]] is also the most common of the mesocarnivores in Europe and has a high population density in the areas they reside.<ref>{{cite journal | last1 = Sándor | first1 = Attila D. | display-authors = etal | year = 2017| title = Mesocarnivores and Macroparasites: Altitude and Land Use Predict the Ticks Occurring on Red Foxes (Vulpes Vulpes) | journal = Parasites & Vectors | volume = 10 | issue = 1| pages = 1–9 | doi = 10.1186/s13071-017-2113-9 | pmid = 28381228 | pmc = 5382496 | doi-access = free }}</ref> In North America, some mesocarnivores are in danger of being over hunted for their pelts.<ref name=":0">Ray, Justina C. Mesocarnivores of Northeastern North America: Status and Conservation Issues. WCS Working Papers No. 15, June 2000. Available for download from http://www.wcs.org/science/</ref> This has led to efforts to help protect and conserve the mesocarnivores in the area which have been largely successful thus far.<ref>"Comeback Kids: Mesocarnivores Rebound in Northeastern U.S." CNN, Cable News Network, 2000, www.cnn.com/2000/NATURE/08/09/carnivores.enn/index.html.</ref> These animals play an essential role in the function and system of the ecosystem, since the elimination of [[apex predator]]s. == Evolucija == Mesocarnivores, as a part of the mammalian carnivore family, play a large role in the ecosystem, due to their [[Prey drive|prey-drive]] effects and impact on its functionality and structure. They are an important part of the ecological function, as their small to medium size allows them to disperse seeds that [[hypercarnivore]]s cannot.<ref name=":1" /> Mesocarnivores transport seeds in open spaces, as far as one kilometre and disperse seeds within 600 to 750 metres of each other.<ref name=":1" /> They can influence other native carnivores by [[predation]] and [[Competition (biology)|competition]] in the ecosystem, and can lead to a reduction or possible [[extinction]] of prey species and affect geographical distribution, changing the structure of the ecosystem.<ref name=":1" /> Mesocarnivores also serve other ecological roles such as their position in the food web and disease [[mitigation]].<ref>{{Cite journal|last1=Curveira-Santos|first1=Gonçalo|last2=Pedroso|first2=Nuno M.|last3=Barros|first3=Ana Luísa|last4=Santos-Reis|first4=Margarida|date=2019-01-17|title=Mesocarnivore community structure under predator control: Unintended patterns in a conservation context|journal=PLOS ONE|language=en|volume=14|issue=1|article-number=e0210661|doi=10.1371/journal.pone.0210661|issn=1932-6203|pmc=6336399|pmid=30653547|bibcode=2019PLoSO..1410661C|doi-access=free}}</ref> Mesocarnivores' habitats are rapidly changing due to [[Urbanization|urbanisation]], [[habitat fragmentation]] and [[deforestation]], which is a threat to survival for these animals, due to habitat loss and can cause a decrease in species.<ref name=":0" /> Some mesocarnivores have adapted very quickly to the constantly changing habitat conditions, compared to other mesocarnivores, for example the [[coyote]] (''Canis latrans'') in Northeast North America.<ref name=":0" /> Many carnivores have different locomotor movements and can easily adapt to a range of habitats and source various foods.<ref name=":6">{{Cite book|last=Gittleman|first=John L.|url=https://books.google.com/books?id=7OfgBwAAQBAJ&q=evolution+carnivore&pg=PR7|title=Carnivore Behavior, Ecology, and Evolution|date=2013-03-09|publisher=Springer Science & Business Media|isbn=978-1-4757-4716-4|language=en}}</ref> == Osobine == === Ponašanje i aktivnost === In some mesocarnivores, including the [[masked palm civet]] and [[hog badger]], activity patterns peak during the night.<ref name=":2">{{Cite journal|last1=Bu|first1=Hongliang|last2=Wang|first2=Fang|last3=McShea|first3=William J.|last4=Lu|first4=Zhi|last5=Wang|first5=Dajun|last6=Li|first6=Sheng|date=10 October 2016|title=Spatial Co-Occurrence and Activity Patterns of Mesocarnivores in the Temperate Forests of Southwest China|journal=[[PLOS ONE]]|language=en|volume=11|issue=10|article-number=e0164271|doi=10.1371/journal.pone.0164271|issn=1932-6203|pmc=5056745|pmid=27723772|bibcode=2016PLoSO..1164271B|doi-access=free}}</ref> Mesocarnivores activity levels change within different seasons and climates. Different temperatures and the rate of plant growth may affect the activity patterns in mesocarnivores.<ref name=":3">{{Cite journal|last1=Penido|first1=Gabriel|last2=Astete|first2=Samuel|last3=Jácomo|first3=Anah T. A.|last4=Sollmann|first4=Rahel|last5=Tôrres|first5=Natalia|last6=Silveira|first6=Leandro|last7=Marinho Filho|first7=Jader|date=1 December 2017|title=Mesocarnivore activity patterns in the semiarid Caatinga: limited by the harsh environment or affected by interspecific interactions?|url=https://academic.oup.com/jmammal/article/98/6/1732/4617324|journal=[[Journal of Mammalogy]]|language=en|volume=98|issue=6|pages=1732–1740|doi=10.1093/jmammal/gyx119|issn=0022-2372|doi-access=free|url-access=subscription}}</ref> [[Masked palm civet]]s in China do not appear often in the winter months (December to February) and are not as active.<ref name=":2" /> Mesocarnivores' behaviour and characteristics are individual to their species. For example, [[coyote]]s are pack animals and form strong family relations. The way mesocarnivores communicate with each other is through their behaviours that are able to organise [[mating system]]s, distinguish parental care and other behaviours.<ref name=":6" /> Carnivores also use their [[sense]]s to communicate with other animals and in the pack, especially their [[Olfaction|olfactory]] senses.<ref name=":6" /> Mesocarnivores perform a wide range of different movements. Different species of mesocarnivores can achieve different types of locomotor movements. For example, [[otter]]s (Lutrinae) are specialised in swimming in water, however find it difficult to move on land. Other carnivores can improve their locomotor movements by behaviour modifications, for example, the [[Wolf|red wolf]] demonstrate group hunting behaviour where it allows them to run and hunt prey as a pack, that can not be done individually.<ref name=":6" /> Carnivores with limbs that are adapted for running may run, gallop or pace to go at a fast pace and cover long distances.<ref name=":6" /> These carnivorous mammals use their gait which is dependent on their species and size. The structure of a carnivore is designed to catch prey and kill it. Mesocarnivores may have less widespread geographic ranges relative to hypercarnivores, as they do depend to an extent on vegetation for subsistence and may be constrained to regions with a particular flora. During the [[Middle Miocene|Middle]] and [[Late Miocene]], hypercarnivorous carnivorans had larger geographic ranges than mesocarnivorous carnivorans.<ref>{{Cite journal |last1=Viranta |first1=Suvi |date=21 November 2003 |title=GEOGRAPHIC AND TEMPORAL RANGES OF MIDDLE AND LATE MIOCENE CARNIVORES |url=https://academic.oup.com/jmammal/article-lookup/doi/10.1644/BJK-035 |journal=[[Journal of Mammalogy]] |language=en |volume=84 |issue=4 |pages=1267–1278 |doi=10.1644/BJK-035 |issn=0022-2372 |access-date=9 March 2026 |via=Oxford Academic}}</ref> === Ponašanje pri hranjenju === Mesocarnivores are found to be [[Nocturnality|nocturnal]] and are hunting for [[Predation|prey]] when they are most active during the nighttime.<ref name=":3" /> Mesocarnivores' feeding behaviours mainly consist of prey availability. They feed on small mammals which include a range of different [[Mouse|mice]] and [[squirrel]]s, such as the [[Northern grasshopper mouse|northern grasshopper mice]], [[ord's kangaroo rat]] and [[thirteen-lined ground squirrel]]s.<ref name=":4">{{Cite journal|last1=Thompson|first1=Craig M.|last2=Gese|first2=Eric M.|date=2007|title=Food Webs and Intraguild Predation: Community Interactions of a Native Mesocarnivore|journal=[[Ecology (journal)|Ecology]]|language=en|volume=88|issue=2|pages=334–346|doi=10.1890/0012-9658(2007)88[334:FWAIPC]2.0.CO;2|pmid=17479752|s2cid=4005796 |issn=1939-9170|url=https://digitalcommons.unl.edu/cgi/viewcontent.cgi?article=1690&context=icwdm_usdanwrc|url-access=subscription}}</ref> Some other examples of mesocarnivores' prey are the [[Black-tailed jackrabbit|blacktailed jackrabbit]] and the [[desert cottontail]].<ref name=":4" /> Large and small mammals are considered as prey to these mesocarnivores, as well as different [[herbivore]]s, depending on what food is most readily available to these animals. Without [[apex predator]]s, there is a decreased level of [[Interspecific competition|inter-specific competition]] in the food chain between mesocarnivores, allowing them to increase their scavenging options for different food.<ref>{{Cite journal|last1=Yarnell|first1=Richard W.|last2=Phipps|first2=W. Louis|last3=Burgess|first3=Luke P.|last4=Ellis|first4=Joseph A.|last5=Harrison|first5=Stephen W.R.|last6=Dell|first6=Steve|last7=MacTavish|first7=Dougal|last8=MacTavish|first8=Lynne M.|last9=Scott|first9=Dawn M.|date=October 2013|title=The Influence of Large Predators on the Feeding Ecology of Two African Mesocarnivores: The Black-Backed Jackal and the Brown Hyaena|journal=South African Journal of Wildlife Research|language=en|volume=43|issue=2|pages=155–166|doi=10.3957/056.043.0206|s2cid=73549671|issn=0379-4369|url=http://irep.ntu.ac.uk/id/eprint/19740/1/214710_8475%20Yarnell%20Publisher.pdf}}</ref> As mesocarnivores are scavengers, they will eat any food that is accessible to them. For example, the [[yellow-throated marten]] and [[Siberian weasel]] change their feeding behaviours in winter when limited fruits are available and convert to small mammal prey.<ref name=":2" /> Mesocarnivores are closely related to other mammals in regards to [[Competition (biology)|competition]] and [[intraguild predation]]. [[Interspecific competition]] is a vital part of the ecological species and community structure, as a result can lead to "[[Competition (biology)|exploitation competition]]" and "[[Competition (biology)|interference competition]]" with other species.<ref>{{Cite journal|last1=Remonti|first1=Luigi|last2=Balestrieri|first2=Alessandro|last3=Ruiz-González|first3=Aritz|last4=Gómez-Moliner|first4=Benjamín J.|last5=Capelli|first5=Enrica|last6=Prigioni|first6=Claudio|date=2012-10-01|title=Intraguild dietary overlap and its possible relationship to the coexistence of mesocarnivores in intensive agricultural habitats|journal=Population Ecology|language=en|volume=54|issue=4|pages=521–532|doi=10.1007/s10144-012-0326-5|s2cid=52809836|issn=1438-390X}}</ref> === Denticija === [[File:Rhynchippus equinus - upper palate and dentition - Sarmiento Formation, Argentina.jpg|thumb|Denticija]] Mesocarnivore cheek teeth are [[heterodont]] and their different shapes reflect distinct functions. Incisors and canines are used to apprehend food and kill prey, pointed premolars pierce and hold prey, and molars are involved in both slicing and crushing functions. The slicing function of the molars is produced by [[occlusion (dentistry)|occlusion]] between the [[carnassial]]s, the lower first molar, and the upper fourth [[premolar]]. Mesocarnivores are first represented by the [[Miacidae]]. They are best represented by ''[[Prohesperocyon]]'', with three [[incisor]]s, one canine tooth, four premolars above. The jaw has three molars below, and two molars above on each side.<ref>{{cite journal|author=Radinsky, L.B.|title=Evolution of skull shape in carnivores. 3. The origin and early radiation of the modern carnivore families|journal=[[Paleobiology (journal)|Paleobiology]] |year=1982|volume=8|issue=3|pages=177–95 |doi=10.1017/S0094837300006928 |s2cid=89207900 }}</ref> == Taksonomija == There are many animals in the wild that are considered as mesocarnivores, such as species of [[lynx]], [[bobcat]], [[American marten]], [[fisher (animal)|fisher]], [[North American river otter|river otter]], [[American mink]], [[coyote]], [[red fox]], [[gray fox]], [[raccoon]], [[striped skunk]], [[weasel]]s.<ref name=":0" /> Individual species' diets may vary, depending on the season and what food can be sourced. Mesocarnivore mammals have a large role in the ecosystem that impacts ecological community and system in the environment. === Primjeri === [[File:California Death Valley Coyote.jpg|thumb|right|240px|Kojot (''Canis latrans'')]] ==== Kojot (''Canis latrans'') ==== The [[coyote]] (''Canis latrans'') is a native species to [[North America]]. They can live up to a lifespan of fourteen years, with their size ranging from 81–94 cm (32 to 37 inch) head to body, and weigh 9–23 kg (20–50 pounds).<ref>{{Cite web|title=Coyote {{!}} National Geographic|url=https://www.nationalgeographic.com/animals/mammals/c/coyote/|archive-url=https://web.archive.org/web/20161012180947/http://www.nationalgeographic.com/animals/mammals/c/coyote/|archive-date=October 12, 2016|date=2011-05-10|website=Animals|language=en|access-date=2020-05-28}}</ref> Coyotes' diet mostly consists of [[mammal]]s, [[fruit]]s, [[bird]]s, grass and [[insect]]s. They are also hunters and will eat anything of readily available prey including [[rabbit]]s, [[fish]], [[Lamb and mutton|lamb]]. The coyotes in the wild enjoy intense smells of adventure and prey, as well as having an excellent sense of vision. They are pack animals and hunt prey and food in a pack, especially in the fall and winter. ==== Sjeverna riječna vidra (''Lontra canadensis'') ==== [[File:River Otter (Lontra canadensis).jpg|thumb|left|240px|Sjeverna riječna vidra (''Lontra canadensis'')]] The [[North American river otter|river otter]] is one of [[North America]]'s native animals. They have an average lifespan of 8 to 9 years, with a body length ranging from 56–80 cm (22–32 inch) head to body and weigh 5–13 kg (11–30 pounds).<ref>{{Cite web|title=North American River Otter {{!}} National Geographic|url=https://www.nationalgeographic.com/animals/mammals/n/north-american-river-otter/|archive-url=https://web.archive.org/web/20170222051553/http://www.nationalgeographic.com/animals/mammals/n/north-american-river-otter/|archive-date=February 22, 2017|date=2010-11-11|website=Animals|language=en|access-date=2020-05-28}}</ref> The river otter's habitat is in water and on land. They create a [[burrow]] near the water as their [[Maternity den|den]] and easily adapt to other [[Marine biology|aquatic habitats]].<ref name=":0" /> They hunt during the night, and find food that is readily available to them. River otters have great swimming abilities and stay active during winter. ==== Rakun (''Procyon lotor'') ==== [[File:Waschbär Procyon lotor Racoon.ogv|thumb|right|240px|Rakun (''Procyon lotor'')]] There are several [[raccoon]] species which are also known as ringtail, all originated from the [[United States]]. Their physical characteristics include short limbs, a pointed snout and small upright ears, with a body length of 75–90 cm (30–35 inch) long.<ref name="Raccoon {{!}} mammal">{{Cite web|title=Raccoon {{!}} mammal|url=https://www.britannica.com/animal/raccoon|website=Encyclopedia Britannica|language=en|access-date=2020-05-28}}</ref> Raccoons weight varies from 10–20 kg (22–44&nbsp;pounds) and have a furry coat that resembles black, grey and brown shades.<ref name="Raccoon {{!}} mammal"/> These mesocarnivores catch majority of their food in water, including crayfish, frogs and other marine animals, as well as feeding on rodents and other plant material. Some species of the raccoon include the [[Barbados raccoon]] (''P. gloveralleni''), [[Tres Marias raccoon|Tres Marías raccoon]] (''P. insularis''), [[Bahamian raccoon|Bahaman raccoon]] (''P. maynardi''), [[Guadeloupe raccoon]] (''P. minor'') and [[Cozumel raccoon]] (''P. pygmaeus''). ==== Mungos (Herpestidae) ==== [[File:Banded mongoose (Mungos mungo).jpg|thumb|right|240px|Mungos (Herpestidae)]] The [[mongoose]] is a species of mesocarnivores which are mainly located in [[Africa]], [[South Asia|southern Asia]] and [[southern Europe]]. They are known for their predatory attacks on [[snake]]s. The [[meerkat]] is known as a part of the mongoose family of mesocarnivores. Mongooses are animals with physical features including short legs, pointed snout, minute ears and a long tail. Their fur colour resembles grey to brown shades and have specks of lighter grey. The mongoose ranges in size from the smallest, [[Common dwarf mongoose|dwarf mongoose]], 17–24 cm (7–10 inch) in body length and the largest mongoose of 48–74 cm (19–29 inch) in body length.<ref>{{Cite web|title=mongoose {{!}} Species & Facts|url=https://www.britannica.com/animal/mongoose|website=Encyclopedia Britannica|language=en|access-date=2020-05-29}}</ref> Dwarf mongoose have a tail approximately 15–20 cm (6–8 inch) long, and larger mongooses have a longer tail up to 40 cm (19 inch) long. ==== Crvena lisica (''Vulpes vulpes'') ==== The [[red fox]] is a species part of the fox family, which is located in [[Europe]], [[Asia]], [[Africa]] and [[North America]]. Its body length is usually approximately 90–105 cm (35–41 inch) long, 30–40 cm (12–16 inch) of its body length being its tail, and is a height of 40 cm (16 inch).<ref name=":5">{{Cite web|title=red fox {{!}} Diet, Behaviour, & Adaptations|url=https://www.britannica.com/animal/red-fox-mammal|website=Encyclopedia Britannica|language=en|access-date=2020-05-29}}</ref> Many adult red foxes weigh 5–7 kg (11–15 pounds) and can reach up to 14 kg (31 pounds).<ref name=":5" /> The physical characteristics of the red fox have a soft thin undercoat and long hairs that consists of orange, red, brown shades. The red fox has black ears and legs, with white on the tip of its tail and on its chest. Red foxes live in a range of habitats which include [[grassland]]s, [[forest]]s, [[mountain]]s and [[desert]]s. ==== Američki tvor (''Mephitis mephitis'') ==== [[File:Striped Skunk (cropped).jpg|thumb|left|240px|Američki tvor (''Mephitis mephitis'')]] The striped skunk is a mesocarnivore species that are located in the United States. Their physical characteristics in size range from 20–25 cm (8–10 inch) from head to body, with a 12–38 cm (5–15 inch) tail.<ref name=":7">{{Cite web|title=Striped Skunk {{!}} National Geographic|url=https://www.nationalgeographic.com/animals/mammals/s/striped-skunk/|archive-url=https://web.archive.org/web/20170228111739/http://www.nationalgeographic.com/animals/mammals/s/striped-skunk/|archive-date=February 28, 2017|date=2010-11-11|website=Animals|language=en|access-date=2020-05-29}}</ref> Striped skunks weigh between 200g–6 kg (7 ounces–14 pounds) and have an average lifespan of 3 years. They are easily adaptable animals that live in [[forest]]s, [[woodland]]s and [[grassland]]s. These mesocarnivores can be easily recognized by their black fur with a thin white stripe from their nose to their forehead. There are two thick white stripes that run along the sides of their back and continue to their furry, bushy tail with grey shades. Striped skunks are known for their predatory skunk spray, where oily liquid is released by its glands, resulting in a foul odor to their predators.<ref name=":7" /> ==== Kuna (''Martes'' spp.) ==== [[File:Stone marten (Martes foina) Drenthe.jpg|thumb|right|240px|Kuna bjelica (''Martes foina'')]] The marten is a mesocarnivore species which are found in [[Canada]], [[United States]], [[Africa]], [[Asia]] and [[Europe]]. There are many different species of the marten. Their physical characteristics include a variation in size and colour from yellow to shades of dark brown, short legs, small, round ears and slender bodies, with thick coats.<ref name=":8">{{Cite web|title=Marten {{!}} mammal|url=https://www.britannica.com/animal/marten|website=Encyclopedia Britannica|language=en|access-date=2020-06-02}}</ref> Their body length ranges from 35–65 cm (14–26 inch), with a long tail of 3–7 cm (9–18 inch), depending on the species and weigh 1–2kg (2–4 pounds).<ref name=":8" /> Some species of the marten include [[American marten]], [[European pine marten|pine marten]], [[Beech marten|stone marten]], [[yellow-throated marten]], and [[nilgiri marten]].<br /> == Povezano == * [[Hiperkarnivor]] * [[Hipokarnivor]] * [[Mezopredator]] * [[Svejed]] * [[Popis načina ishrane]] == Reference == {{reflist}} {{načini ishrane}} bbr84q8q1cpggjb0ru8k5nzqbne7u9l 42682024 42682021 2026-08-30T09:01:54Z Duma 16555 42682024 wikitext text/x-wiki {{distinguish|[[mezopredator]]ima}} [[File:Renardrouxcampagnol.jpg|thumb|300px|right|Crvena lisica (''Vulpes vulpes'') je uhvatila glodavca - primjer mezokarnivora]] '''Mezokarnivor''' je životinja kod koje se 30-70% prehrane sastoji od mesa, dok se ostatak sastoji od hrane koja ne potiče od [[kičmenjak]]a, a može uključivati ​​[[insekt]]e, [[gljive]], [[voće]], drugi biljni materijal i bilo koju drugu hranu koja im je dostupna.<ref>{{cite journal |first=Blaire |last=Van Valkenburgh |author-link=Blaire Van Valkenburgh |title=Déjà vu: the evolution of feeding morphologies in the Carnivora |journal=[[Integrative and Comparative Biology]] |volume=47 |issue=1 |year=2007 |pages=147–163 |doi=10.1093/icb/icm016 |pmid=21672827 |doi-access=free }}</ref> Mezokarnivori pripadaju velikoj porodičnoj skupini sisara mesoždera i variraju od malenih do srednje velikih, koji često teže manje od petnaest kilograma, pri čemu je čovjek značajan izuzetak.<ref name=":1">Gary W. Roemer, Matthew E. Gompper, Blaire Van Valkenburgh, "The Ecological Role of the Mammalian Mesocarnivore", ''BioScience'', Volume 59, Issue 2, February 2009, Pages 165–173, https://doi.org/10.1525/bio.2009.59.2.9 </ref> Mezokarnivori se danas mogu pronaći među pripadnicima porodica [[Canidae]] (kojoti, lisice), [[Viverridae]] (cibetke), [[Mustelidae]] (kune, tajre), [[Procyonidae]] (rakuni i njihovi srodnici), [[Mephitidae]] (tvorovi) i [[Herpestidae]] (neki mungosi). [[Crvena lisica]] je također najčešći mezokarnivor u Evropi i ima visoku gustinu populacije u područjima u kojima obitava.<ref>{{cite journal | last1 = Sándor | first1 = Attila D. | display-authors = etal | year = 2017| title = Mesocarnivores and Macroparasites: Altitude and Land Use Predict the Ticks Occurring on Red Foxes (Vulpes Vulpes) | journal = Parasites & Vectors | volume = 10 | issue = 1| pages = 1–9 | doi = 10.1186/s13071-017-2113-9 | pmid = 28381228 | pmc = 5382496 | doi-access = free }}</ref> U Sjevernoj Americi, neki mezokarnivori su u opasnosti od prekomjernog izlova zbog svog krzna.<ref name=":0">Ray, Justina C. Mesocarnivores of Northeastern North America: Status and Conservation Issues. WCS Working Papers No. 15, June 2000. Available for download from http://www.wcs.org/science/</ref> To je dovelo do napora da se potpomogne zaštita i očuvanje mezokarnivora u tom regionu, koji su do sada bili većinom uspješni.<ref>"Comeback Kids: Mesocarnivores Rebound in Northeastern U.S." CNN, Cable News Network, 2000, www.cnn.com/2000/NATURE/08/09/carnivores.enn/index.html.</ref> Ove životinje igraju ključnu ulogu u funkciji i sistemu [[ekosistem]]a kada dođe do eliminacije [[alfa predator|vršnih predatora]]. == Evolucija == Mezokarnivori, kao dio skupine sisara-mesojeda, igraju veliku ulogu u ekosistemu zbog svog [[nagon za lovom|nagona za lovom]] i utjecaja na njegovu funkcionalnost i strukturu. Oni su važan dio ekološke funkcije, jer im činjenica da su malene do srednje veličine omogućava da šire sjeme koje [[hiperkarnivori]] ne mogu.<ref name=":1" /> Mezokarnivori prenose sjeme preko otvorenih prostranstava, na udaljenosti od čak jednog kilometra, obično oko 600 do 750 metara jedno od drugog.<ref name=":1" /> Mogu uticati na druge domaće mesoždere [[predator|predacijom]] i [[Konkurencija (biologija)|konkurencijom]] u ekosistemu, te mogu dovesti do smanjenja ili mogućeg [[izumiranje|izumiranja]] vrsta plijena i utjecati na geografsku rasprostranjenost, mijenjajući strukturu ekosistema.<ref name=":1" /> Mezokarnivori također imaju i druge ekološke uloge kao što su njihov položaj u lancu ishrane i smanjenje širenja bolesti.<ref>{{Cite journal|last1=Curveira-Santos|first1=Gonçalo|last2=Pedroso|first2=Nuno M.|last3=Barros|first3=Ana Luísa|last4=Santos-Reis|first4=Margarida|date=2019-01-17|title=Mesocarnivore community structure under predator control: Unintended patterns in a conservation context|journal=PLOS ONE|language=en|volume=14|issue=1|article-number=e0210661|doi=10.1371/journal.pone.0210661|issn=1932-6203|pmc=6336399|pmid=30653547|bibcode=2019PLoSO..1410661C|doi-access=free}}</ref> Staništa mezokarnivora se brzo mijenjaju zbog [[urbanizacija|urbanizacije]], [[fragmentacija staništa|fragmentacije staništa]] i [[Deforestacija|deforestacije]], što predstavlja prijetnju opstanku ovih životinja usljed gubitka staništa i može uzrokovati smanjenje broja vrsta.<ref name=":0" /> Neki mezokarnivori su se vrlo brzo prilagodili uvjetima staništa koji su u konstantnoj promjeni, kao što je, na primjer, [[kojot]] (''Canis latrans'') na sjeveroistoku Sjeverne Amerike.<ref name=":0" /> Mnogi mesojedi imaju različite lokomotorne pokrete i mogu se lako prilagoditi nizu staništa i prikupljati raznoliku hranu.<ref name=":6">{{Cite book|last=Gittleman|first=John L.|url=https://books.google.com/books?id=7OfgBwAAQBAJ&q=evolution+carnivore&pg=PR7|title=Carnivore Behavior, Ecology, and Evolution|date=2013-03-09|publisher=Springer Science & Business Media|isbn=978-1-4757-4716-4|language=en}}</ref> == Osobine == === Ponašanje i aktivnost === In some mesocarnivores, including the [[masked palm civet]] and [[hog badger]], activity patterns peak during the night.<ref name=":2">{{Cite journal|last1=Bu|first1=Hongliang|last2=Wang|first2=Fang|last3=McShea|first3=William J.|last4=Lu|first4=Zhi|last5=Wang|first5=Dajun|last6=Li|first6=Sheng|date=10 October 2016|title=Spatial Co-Occurrence and Activity Patterns of Mesocarnivores in the Temperate Forests of Southwest China|journal=[[PLOS ONE]]|language=en|volume=11|issue=10|article-number=e0164271|doi=10.1371/journal.pone.0164271|issn=1932-6203|pmc=5056745|pmid=27723772|bibcode=2016PLoSO..1164271B|doi-access=free}}</ref> Mesocarnivores activity levels change within different seasons and climates. Different temperatures and the rate of plant growth may affect the activity patterns in mesocarnivores.<ref name=":3">{{Cite journal|last1=Penido|first1=Gabriel|last2=Astete|first2=Samuel|last3=Jácomo|first3=Anah T. A.|last4=Sollmann|first4=Rahel|last5=Tôrres|first5=Natalia|last6=Silveira|first6=Leandro|last7=Marinho Filho|first7=Jader|date=1 December 2017|title=Mesocarnivore activity patterns in the semiarid Caatinga: limited by the harsh environment or affected by interspecific interactions?|url=https://academic.oup.com/jmammal/article/98/6/1732/4617324|journal=[[Journal of Mammalogy]]|language=en|volume=98|issue=6|pages=1732–1740|doi=10.1093/jmammal/gyx119|issn=0022-2372|doi-access=free|url-access=subscription}}</ref> [[Masked palm civet]]s in China do not appear often in the winter months (December to February) and are not as active.<ref name=":2" /> Mesocarnivores' behaviour and characteristics are individual to their species. For example, [[coyote]]s are pack animals and form strong family relations. The way mesocarnivores communicate with each other is through their behaviours that are able to organise [[mating system]]s, distinguish parental care and other behaviours.<ref name=":6" /> Carnivores also use their [[sense]]s to communicate with other animals and in the pack, especially their [[Olfaction|olfactory]] senses.<ref name=":6" /> Mesocarnivores perform a wide range of different movements. Different species of mesocarnivores can achieve different types of locomotor movements. For example, [[otter]]s (Lutrinae) are specialised in swimming in water, however find it difficult to move on land. Other carnivores can improve their locomotor movements by behaviour modifications, for example, the [[Wolf|red wolf]] demonstrate group hunting behaviour where it allows them to run and hunt prey as a pack, that can not be done individually.<ref name=":6" /> Carnivores with limbs that are adapted for running may run, gallop or pace to go at a fast pace and cover long distances.<ref name=":6" /> These carnivorous mammals use their gait which is dependent on their species and size. The structure of a carnivore is designed to catch prey and kill it. Mesocarnivores may have less widespread geographic ranges relative to hypercarnivores, as they do depend to an extent on vegetation for subsistence and may be constrained to regions with a particular flora. During the [[Middle Miocene|Middle]] and [[Late Miocene]], hypercarnivorous carnivorans had larger geographic ranges than mesocarnivorous carnivorans.<ref>{{Cite journal |last1=Viranta |first1=Suvi |date=21 November 2003 |title=GEOGRAPHIC AND TEMPORAL RANGES OF MIDDLE AND LATE MIOCENE CARNIVORES |url=https://academic.oup.com/jmammal/article-lookup/doi/10.1644/BJK-035 |journal=[[Journal of Mammalogy]] |language=en |volume=84 |issue=4 |pages=1267–1278 |doi=10.1644/BJK-035 |issn=0022-2372 |access-date=9 March 2026 |via=Oxford Academic}}</ref> === Ponašanje pri hranjenju === Mesocarnivores are found to be [[Nocturnality|nocturnal]] and are hunting for [[Predation|prey]] when they are most active during the nighttime.<ref name=":3" /> Mesocarnivores' feeding behaviours mainly consist of prey availability. They feed on small mammals which include a range of different [[Mouse|mice]] and [[squirrel]]s, such as the [[Northern grasshopper mouse|northern grasshopper mice]], [[ord's kangaroo rat]] and [[thirteen-lined ground squirrel]]s.<ref name=":4">{{Cite journal|last1=Thompson|first1=Craig M.|last2=Gese|first2=Eric M.|date=2007|title=Food Webs and Intraguild Predation: Community Interactions of a Native Mesocarnivore|journal=[[Ecology (journal)|Ecology]]|language=en|volume=88|issue=2|pages=334–346|doi=10.1890/0012-9658(2007)88[334:FWAIPC]2.0.CO;2|pmid=17479752|s2cid=4005796 |issn=1939-9170|url=https://digitalcommons.unl.edu/cgi/viewcontent.cgi?article=1690&context=icwdm_usdanwrc|url-access=subscription}}</ref> Some other examples of mesocarnivores' prey are the [[Black-tailed jackrabbit|blacktailed jackrabbit]] and the [[desert cottontail]].<ref name=":4" /> Large and small mammals are considered as prey to these mesocarnivores, as well as different [[herbivore]]s, depending on what food is most readily available to these animals. Without [[apex predator]]s, there is a decreased level of [[Interspecific competition|inter-specific competition]] in the food chain between mesocarnivores, allowing them to increase their scavenging options for different food.<ref>{{Cite journal|last1=Yarnell|first1=Richard W.|last2=Phipps|first2=W. Louis|last3=Burgess|first3=Luke P.|last4=Ellis|first4=Joseph A.|last5=Harrison|first5=Stephen W.R.|last6=Dell|first6=Steve|last7=MacTavish|first7=Dougal|last8=MacTavish|first8=Lynne M.|last9=Scott|first9=Dawn M.|date=October 2013|title=The Influence of Large Predators on the Feeding Ecology of Two African Mesocarnivores: The Black-Backed Jackal and the Brown Hyaena|journal=South African Journal of Wildlife Research|language=en|volume=43|issue=2|pages=155–166|doi=10.3957/056.043.0206|s2cid=73549671|issn=0379-4369|url=http://irep.ntu.ac.uk/id/eprint/19740/1/214710_8475%20Yarnell%20Publisher.pdf}}</ref> As mesocarnivores are scavengers, they will eat any food that is accessible to them. For example, the [[yellow-throated marten]] and [[Siberian weasel]] change their feeding behaviours in winter when limited fruits are available and convert to small mammal prey.<ref name=":2" /> Mesocarnivores are closely related to other mammals in regards to [[Competition (biology)|competition]] and [[intraguild predation]]. [[Interspecific competition]] is a vital part of the ecological species and community structure, as a result can lead to "[[Competition (biology)|exploitation competition]]" and "[[Competition (biology)|interference competition]]" with other species.<ref>{{Cite journal|last1=Remonti|first1=Luigi|last2=Balestrieri|first2=Alessandro|last3=Ruiz-González|first3=Aritz|last4=Gómez-Moliner|first4=Benjamín J.|last5=Capelli|first5=Enrica|last6=Prigioni|first6=Claudio|date=2012-10-01|title=Intraguild dietary overlap and its possible relationship to the coexistence of mesocarnivores in intensive agricultural habitats|journal=Population Ecology|language=en|volume=54|issue=4|pages=521–532|doi=10.1007/s10144-012-0326-5|s2cid=52809836|issn=1438-390X}}</ref> === Denticija === [[File:Rhynchippus equinus - upper palate and dentition - Sarmiento Formation, Argentina.jpg|thumb|Denticija]] Mesocarnivore cheek teeth are [[heterodont]] and their different shapes reflect distinct functions. Incisors and canines are used to apprehend food and kill prey, pointed premolars pierce and hold prey, and molars are involved in both slicing and crushing functions. The slicing function of the molars is produced by [[occlusion (dentistry)|occlusion]] between the [[carnassial]]s, the lower first molar, and the upper fourth [[premolar]]. Mesocarnivores are first represented by the [[Miacidae]]. They are best represented by ''[[Prohesperocyon]]'', with three [[incisor]]s, one canine tooth, four premolars above. The jaw has three molars below, and two molars above on each side.<ref>{{cite journal|author=Radinsky, L.B.|title=Evolution of skull shape in carnivores. 3. The origin and early radiation of the modern carnivore families|journal=[[Paleobiology (journal)|Paleobiology]] |year=1982|volume=8|issue=3|pages=177–95 |doi=10.1017/S0094837300006928 |s2cid=89207900 }}</ref> == Taksonomija == There are many animals in the wild that are considered as mesocarnivores, such as species of [[lynx]], [[bobcat]], [[American marten]], [[fisher (animal)|fisher]], [[North American river otter|river otter]], [[American mink]], [[coyote]], [[red fox]], [[gray fox]], [[raccoon]], [[striped skunk]], [[weasel]]s.<ref name=":0" /> Individual species' diets may vary, depending on the season and what food can be sourced. Mesocarnivore mammals have a large role in the ecosystem that impacts ecological community and system in the environment. === Primjeri === [[File:California Death Valley Coyote.jpg|thumb|right|240px|Kojot (''Canis latrans'')]] ==== Kojot (''Canis latrans'') ==== The [[coyote]] (''Canis latrans'') is a native species to [[North America]]. They can live up to a lifespan of fourteen years, with their size ranging from 81–94 cm (32 to 37 inch) head to body, and weigh 9–23 kg (20–50 pounds).<ref>{{Cite web|title=Coyote {{!}} National Geographic|url=https://www.nationalgeographic.com/animals/mammals/c/coyote/|archive-url=https://web.archive.org/web/20161012180947/http://www.nationalgeographic.com/animals/mammals/c/coyote/|archive-date=October 12, 2016|date=2011-05-10|website=Animals|language=en|access-date=2020-05-28}}</ref> Coyotes' diet mostly consists of [[mammal]]s, [[fruit]]s, [[bird]]s, grass and [[insect]]s. They are also hunters and will eat anything of readily available prey including [[rabbit]]s, [[fish]], [[Lamb and mutton|lamb]]. The coyotes in the wild enjoy intense smells of adventure and prey, as well as having an excellent sense of vision. They are pack animals and hunt prey and food in a pack, especially in the fall and winter. ==== Sjeverna riječna vidra (''Lontra canadensis'') ==== [[File:River Otter (Lontra canadensis).jpg|thumb|left|240px|Sjeverna riječna vidra (''Lontra canadensis'')]] The [[North American river otter|river otter]] is one of [[North America]]'s native animals. They have an average lifespan of 8 to 9 years, with a body length ranging from 56–80 cm (22–32 inch) head to body and weigh 5–13 kg (11–30 pounds).<ref>{{Cite web|title=North American River Otter {{!}} National Geographic|url=https://www.nationalgeographic.com/animals/mammals/n/north-american-river-otter/|archive-url=https://web.archive.org/web/20170222051553/http://www.nationalgeographic.com/animals/mammals/n/north-american-river-otter/|archive-date=February 22, 2017|date=2010-11-11|website=Animals|language=en|access-date=2020-05-28}}</ref> The river otter's habitat is in water and on land. They create a [[burrow]] near the water as their [[Maternity den|den]] and easily adapt to other [[Marine biology|aquatic habitats]].<ref name=":0" /> They hunt during the night, and find food that is readily available to them. River otters have great swimming abilities and stay active during winter. ==== Rakun (''Procyon lotor'') ==== [[File:Waschbär Procyon lotor Racoon.ogv|thumb|right|240px|Rakun (''Procyon lotor'')]] There are several [[raccoon]] species which are also known as ringtail, all originated from the [[United States]]. Their physical characteristics include short limbs, a pointed snout and small upright ears, with a body length of 75–90 cm (30–35 inch) long.<ref name="Raccoon {{!}} mammal">{{Cite web|title=Raccoon {{!}} mammal|url=https://www.britannica.com/animal/raccoon|website=Encyclopedia Britannica|language=en|access-date=2020-05-28}}</ref> Raccoons weight varies from 10–20 kg (22–44&nbsp;pounds) and have a furry coat that resembles black, grey and brown shades.<ref name="Raccoon {{!}} mammal"/> These mesocarnivores catch majority of their food in water, including crayfish, frogs and other marine animals, as well as feeding on rodents and other plant material. Some species of the raccoon include the [[Barbados raccoon]] (''P. gloveralleni''), [[Tres Marias raccoon|Tres Marías raccoon]] (''P. insularis''), [[Bahamian raccoon|Bahaman raccoon]] (''P. maynardi''), [[Guadeloupe raccoon]] (''P. minor'') and [[Cozumel raccoon]] (''P. pygmaeus''). ==== Mungos (Herpestidae) ==== [[File:Banded mongoose (Mungos mungo).jpg|thumb|right|240px|Mungos (Herpestidae)]] The [[mongoose]] is a species of mesocarnivores which are mainly located in [[Africa]], [[South Asia|southern Asia]] and [[southern Europe]]. They are known for their predatory attacks on [[snake]]s. The [[meerkat]] is known as a part of the mongoose family of mesocarnivores. Mongooses are animals with physical features including short legs, pointed snout, minute ears and a long tail. Their fur colour resembles grey to brown shades and have specks of lighter grey. The mongoose ranges in size from the smallest, [[Common dwarf mongoose|dwarf mongoose]], 17–24 cm (7–10 inch) in body length and the largest mongoose of 48–74 cm (19–29 inch) in body length.<ref>{{Cite web|title=mongoose {{!}} Species & Facts|url=https://www.britannica.com/animal/mongoose|website=Encyclopedia Britannica|language=en|access-date=2020-05-29}}</ref> Dwarf mongoose have a tail approximately 15–20 cm (6–8 inch) long, and larger mongooses have a longer tail up to 40 cm (19 inch) long. ==== Crvena lisica (''Vulpes vulpes'') ==== The [[red fox]] is a species part of the fox family, which is located in [[Europe]], [[Asia]], [[Africa]] and [[North America]]. Its body length is usually approximately 90–105 cm (35–41 inch) long, 30–40 cm (12–16 inch) of its body length being its tail, and is a height of 40 cm (16 inch).<ref name=":5">{{Cite web|title=red fox {{!}} Diet, Behaviour, & Adaptations|url=https://www.britannica.com/animal/red-fox-mammal|website=Encyclopedia Britannica|language=en|access-date=2020-05-29}}</ref> Many adult red foxes weigh 5–7 kg (11–15 pounds) and can reach up to 14 kg (31 pounds).<ref name=":5" /> The physical characteristics of the red fox have a soft thin undercoat and long hairs that consists of orange, red, brown shades. The red fox has black ears and legs, with white on the tip of its tail and on its chest. Red foxes live in a range of habitats which include [[grassland]]s, [[forest]]s, [[mountain]]s and [[desert]]s. ==== Američki tvor (''Mephitis mephitis'') ==== [[File:Striped Skunk (cropped).jpg|thumb|left|240px|Američki tvor (''Mephitis mephitis'')]] The striped skunk is a mesocarnivore species that are located in the United States. Their physical characteristics in size range from 20–25 cm (8–10 inch) from head to body, with a 12–38 cm (5–15 inch) tail.<ref name=":7">{{Cite web|title=Striped Skunk {{!}} National Geographic|url=https://www.nationalgeographic.com/animals/mammals/s/striped-skunk/|archive-url=https://web.archive.org/web/20170228111739/http://www.nationalgeographic.com/animals/mammals/s/striped-skunk/|archive-date=February 28, 2017|date=2010-11-11|website=Animals|language=en|access-date=2020-05-29}}</ref> Striped skunks weigh between 200g–6 kg (7 ounces–14 pounds) and have an average lifespan of 3 years. They are easily adaptable animals that live in [[forest]]s, [[woodland]]s and [[grassland]]s. These mesocarnivores can be easily recognized by their black fur with a thin white stripe from their nose to their forehead. There are two thick white stripes that run along the sides of their back and continue to their furry, bushy tail with grey shades. Striped skunks are known for their predatory skunk spray, where oily liquid is released by its glands, resulting in a foul odor to their predators.<ref name=":7" /> ==== Kuna (''Martes'' spp.) ==== [[File:Stone marten (Martes foina) Drenthe.jpg|thumb|right|240px|Kuna bjelica (''Martes foina'')]] The marten is a mesocarnivore species which are found in [[Canada]], [[United States]], [[Africa]], [[Asia]] and [[Europe]]. There are many different species of the marten. Their physical characteristics include a variation in size and colour from yellow to shades of dark brown, short legs, small, round ears and slender bodies, with thick coats.<ref name=":8">{{Cite web|title=Marten {{!}} mammal|url=https://www.britannica.com/animal/marten|website=Encyclopedia Britannica|language=en|access-date=2020-06-02}}</ref> Their body length ranges from 35–65 cm (14–26 inch), with a long tail of 3–7 cm (9–18 inch), depending on the species and weigh 1–2kg (2–4 pounds).<ref name=":8" /> Some species of the marten include [[American marten]], [[European pine marten|pine marten]], [[Beech marten|stone marten]], [[yellow-throated marten]], and [[nilgiri marten]].<br /> == Povezano == * [[Hiperkarnivor]] * [[Hipokarnivor]] * [[Mezopredator]] * [[Svejed]] * [[Popis načina ishrane]] == Reference == {{reflist}} {{načini ishrane}} kr17up1xpnwjxdbd30h33fntlypa4l7 0 238629 42681983 42655356 2026-08-30T00:51:41Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 1 sources and tagging 0 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42681983 wikitext text/x-wiki {{Infokutija filmska biografija | ime = David Lynch | profesija = redatelj | slika = David Lynch (1990).jpg | veličina = 200px | opis = David Lynch na 42. dodjeli nagrade [[Emmy]], [[rujan]] [[1990.]] godine | ime_po_rođenju = David Keith Lynch | datum_rođenja = {{Birth date|1946|01|20|df=y}} | mjesto_rođenja = {{flagicon|SAD}} [[Missoula, Montana|Missoula]] | datum_smrti = {{Death date and age|2025|01|15|1946|01|20|df=y}} | mjesto_smrti = {{flagicon|SAD}} [[Los Angeles]] | počivalište = | pseudonim = | nacionalnost = | državljanstvo = | supružnik = Peggy Lentz {{small|(1967–1974)}}<br />Mary Fisk {{small|(1977–1987)}}<br />Mary Sweeney {{small|(2006-2007)}}<br />Emily Stofle {{small|(2009-2023)}} | partner = [[Isabella Rossellini]] {{small|(1986–1991)}} | roditelji = | djeca = četvero | rodbina = | religija = | obrazovanje = George Washington University | javna_funkcija = | period = | žanr = | znameniti_filmovi = | znamenite_serije = | uticaj_od = | uticaj_na = | nagrade = <div> [[1993.]] '''Nagrada za životno djelo'''<br /> [[1990.]] '''[[Zlatna palma]]''' – ''[[Divlji u srcu]]''<br /> [[2001.]] '''[[Kanski filmski festival|Nagrada Filmskog festivala u Cannesu za najboljeg redatelja]]''' – ''[[Mulholland Drive (film)|Mulholland Drive]]''<br /> [[2006.]] '''[[Venecijanski filmski festival]]''' – ''Zlatni lav za životno djelo''<br /> [[2007.]] '''[[Independent Spirit Awards]]''' – ''Nagrada za posebna dostignuća''</div> | potpis = David Lynch signature.svg }} '''David Keith Lynch''' ([[Missoula, Montana|Missoula]], [[20. siječnja]] [[1946.]] – [[15. 1.|15. siječnja]] [[2025.|2025]]), bio je [[SAD|američki]] filmaš, televizijski redatelj, vizualni umjetnik, glazbenik i glumac. Poznat po svojim nadrealnim filmovima, Lynch je razvio svoj jedinstveni vizualni stil, popularni nazivan "Linčevski stil", a kojeg karakteriziraju snene scene i specijalni dizajn zvuka. Nadrealni i u mnogim slučajevima nasilni elementi njegovih filmova na reputaciji su da "zastrašuju, vrijeđaju i mistificiraju" svoje gledatelje.<ref name="lynch245">[[#Lyn05|Lynch and Rodley 2005]]. str. 245.</ref> Rođen u obitelji srednje klase u Missouli, država [[Montana]], Lynch je djetinjstvo proveo putujući SAD-om prije nego je upisao studij slikarstva na ''Pennsylvania Academy of Fine Arts'' u [[Philadelphia|Philadelphiji]] gdje se i započeo baviti produkcijom kratkih [[film]]ova. Odlučivši se u potpunosti posvetiti tom mediju, preselio se u [[Los Angeles]] gdje je producirao svoj prvi film, nadrealni horor [[Eraserhead]] ([[1977]]. godine). Nakon što je film postigao kultni status, Lynchu je ponuđena režija filma [[Čovjek-slon (1980.)|Čovjek-slon]] ([[1980.]]) koji mu je donio veliki uspjeh i proboj. Nakon toga je snimio dva filma za produkciju kuću De Laurentiis Entertainment Group: znanstveno-fantastični ep [[Dune (film)|Dina]] ([[1984]]) koji je bio kritički i komercijalni neuspjeh, te [[Film noir|neo-noir]] kriminalistički film [[Blue Velvet (film)|Plavi baršun]] ([[1986]]) koji je pobrao hvalospjeve filmske kritike. Početkom 90-tih godina prošlog stoljeća, zajedno s [[Mark Frost|Markom Frostom]], kreirao je iznimno popularnu, misterioznu televizijsku seriju [[Twin Peaks]] ([[1990.]] - [[1991.]]), a nakon nje je snimio i ''prequel'' u obliku filma [[Twin Peaks: Fire Walk with Me|Twin Peaks: Vatro hodaj sa mnom]] (1992.); zatim [[film ceste]] [[Divlji u srcu]] (1990) i obiteljski film [[The Straight Story|Prava priča]] ([[1999]]). Ipak, nije odustao od snimanja nadrealnih filmova pa je tako snimio [[Lost Highway (film)|Izgubljenu autocestu]] ([[1997.]]), [[Mulholland Drive (film)|Mulholland Drive]] ([[2001.]]) i [[Inland Empire (film)|Unutarnje carstvo]] ([[2006]]). U međuvremenu je objeručke prihvatio [[Internet]] kao novi medij, pa je producirao nekoliko web serija, kao što su animirani ''Dumbland'' ([[2002]]) i nadrealni ''sitcom'' ''Rabbits'' (2002). Tijekom svoje karijere, Lynch je zaradio tri nominacije za prestižnu nagradu [[Oscari|Oscar]] u [[Oscar za najboljeg redatelja|kategoriji najboljeg redatelja]],<ref>{{cite web| url=http://awardsdatabase.oscars.org/ampas_awards/DisplayMain.jsp?curTime=1202300031690| title= 1980 Academy Awards Nominations}}</ref><ref>{{cite web| url=http://awardsdatabase.oscars.org/ampas_awards/DisplayMain.jsp?curTime=1202300217934| title= 1986 Academy Awards Nominations}}</ref><ref>{{cite web| url=http://awardsdatabase.oscars.org/ampas_awards/DisplayMain.jsp?curTime=1202300255441| title= 2001 Academy Awards Nominations}}</ref> te jednu u [[Oscar za najbolji adaptirani scenarij|kategoriji najboljeg scenarija]]. Dva puta je osvojio francuskog Césara za najbolji strani film, kao i [[Zlatna palma|Zlatnu palmu]] na [[Filmski festival u Cannesu|filmskom festivalu u Cannesu]] te počasnu nagradu za životno postignuće na [[Venecijanski filmski festival|filmskom festivalu u Veneciji]]. Francuska vlada dodijelila mu je Legion of Honor, najveće priznanje koje jedan civil može dobiti,<ref>{{Cite news |url=http://www.cbsnews.com/stories/2007/10/01/entertainment/main3315542.shtml |title=The Police Knighted In France: Filmmaker David Lynch Promoted to Officer in France's Legion of Honor |publisher=CBS News Online |date=1 October 2007 |accessdate=29 November 2010 |archivedate=2013-07-25 |archiveurl=https://web.archive.org/web/20130725073226/http://www.cbsnews.com/stories/2007/10/01/entertainment/main3315542.shtml |deadurl=yes }}</ref> a te iste godine ([[2007.]]) [[The Guardian]] ga je opisao kao "najvažnijeg redatelja ove ere".<ref>{{cite web |url=http://film.guardian.co.uk/features/page/0,11456,1082823,00.html |title=40 best directors |publisher=The Guardian Online |year=2007 |accessdate=29 November 2010 |archiveurl=https://www.webcitation.org/5Qeh0Qrlu?url=http://film.guardian.co.uk/features/page/0,11456,1082823,00.html |archivedate=2007-07-27 |deadurl=no }}</ref> Allmovie proglasio ga je "renesansnim čovjekom modernog američkog filmskog stvaralaštva",<ref>{{cite web| last = Ankeny | first = Jason | url=http://www.allmovie.com/artist/david-lynch-100454 |title=David Lynch: Biography |publisher=Allmovie |accessdate=29 November 2010}}</ref> a uspjesi njegovih filmova označili su ga kao "prvog popularnog nadrealista".<ref>[[#Lyn05|Pauline Kael, quoted in Lynch and Rodley 2005]]. str. xi.</ref> == Život i karijera == === Rani život (1946. - 1965.) === David Lynch rođen je u [[Missoula, Montana|Missouli]], država [[Montana]] [[20. siječnja]] [[1946.]]<ref name="imdb">[http://www.imdb.com/name/nm0000186/ David Lynch] na [[IMDb]]u</ref><ref name="ReferenceA">[[#Lyn05|Lynch and Rodley 2005]]. str. 1.</ref> Njegov otac, Donald Walton Lynch bio je znanstveni istraživač, a radio je za američki odjel za poljoprivredu dok je njegova majka, Edwina "Sunny" Lynch (djevojački Sundholm) bila učiteljica engleskog jezika<ref name="imdb" /> čiji su preci imigrirali u [[SAD]] iz [[Finska|Finske]] u 19. stoljeću. Lynch je odgajan kao [[Prezbiter]]ijanac.<ref>{{Cite news|last=Williams|first=Alex|url=http://www.rickross.com/reference/tm/tm150.html|title=David Lynch's Shockingly Peaceful Inner Life|publisher=New York Times|date=31 December 2007|accessdate=29 November 2010|archiveurl=https://web.archive.org/web/20110514031800/http://www.rickross.com/reference/tm/tm150.html|archivedate=2011-05-14|deadurl=yes}}</ref><ref>{{Cite news | last = Sadighian | first = David |url=http://www.globalgoodnews.com/education-news-a.html?art=1128100751793764 |title=David Lynch thinks we're all lightbulbs. What? |publisher=Yale Daily News |date=1 October 2005 | accessdate=29 November 2010}}</ref> Zbog Donaldovog posla, obitelj Lynch konstantno se selila na razna područja SAD-a. Upravo zbog toga se Lynch u dobi od samo dva mjeseca preselio u [[Sandpoint]], država [[Idaho]], a samo dvije godine kasnije, nakon rođenja njegovog brata Johna, obitelj se ponovno preselila, ovaj put u [[Spokane]], država [[Washington (savezna država)|Washington]]. Upravo je tamo rođena Davidova sestra Martha prije nego su se ponovno preselili u [[Durham]], država [[Sjeverna Karolina]], a nakon toga u [[Boise]], država Idaho i u [[Alexandria|Alexandriju]], država [[Virginia]].<ref name="ReferenceA"/> Iako su se konstantno selili, Lynch nije imao problema s prilagođavanjem - vrlo lako upoznavao je nove prijatelje čim je započeo pohađati neku novu školu.<ref>[[#Lyn05|Lynch and Rodley 2005]]. str. 2–3.</ref> Komentirajući svoj rani život, Lynch je izjavio: "Svijet je za mene kao djetetu bio fantastičan. Naravno, tu su bili uobičajeni strahovi, kao odlazak u školu... Za mene je tada škola bila zločin protiv mladih ljudi. Uništavala je same temelje slobode. Učitelji nisu bili dovoljno pozitivnog stava."<ref>[[#Lyn05|Lynch and Rodley 2005]]. str. 14.</ref> Uz školu, otac ga je natjerao da bude u mladim izviđačima, ali Lynch je kasnije rekao: "Postao sam dijelom izviđača samo da bih kasnije mogao odustati i ostaviti sve to iza sebe." Upravo zahvaljujući sudjelovanju u izviđačkoj grupi, Lynch je bio jedan od sudionika inauguracije Predsjednika [[John F. Kennedy|Johna. F. Kennedyja]] ispred [[Bijela kuća|Bijele kuće]] koja se događala upravo na njegov rođendan, [[1961.]] godine.<ref>[[#Lyn05|Lynch and Rodley 2005]]. str. 05.</ref> [[Datoteka:David Lynch (1964 yearbook portrait).jpg|thumb|left|175px|Mladi Lynch u slici iz 1964.]] Lynch se za slikanje i crtanje zainteresirao zahvaljujući ocu svog prijatelja dok je živio u Virginiji koji je i sam bio profesionalni slikar i razmišljao o tome da mu karijera krene u tom pravcu.<ref>[[#Lyn05|Lynch and Rodley 2005]]. str. 8–9.</ref> U srednjoj školi Francis C. Hammond u Alexandriji nije se najbolje snašao, ali za školski rad ionako nije bio previše zainteresiran. Međutim, bio je popularan kod drugih kolega i nakon što je otišao odlučio je studirati [[slikarstvo]] te je upisao ''School of the Museum of Fine Arts'' u [[Boston]]u, 1964. godine gdje mu je cimer bio [[Peter Wolf]].<ref>{{Cite web |title=Peter Wolf – Biography |url=http://www.peterwolf.com/bio/index2.html |access-date=2013-08-12 |archive-date=2012-06-15 |archive-url=https://web.archive.org/web/20120615152715/http://www.peterwolf.com/bio/index2.html |dead-url=yes }}</ref> Ipak, napustio je studij nakon godinu dana, izjavivši: "UOPĆE NISAM bio inspiriran tim mjestom", te je isplanirao proputovanje [[Europa|Europom]] sljedeće tri godine s prijateljem [[Jack Fisk|Jackom Fiskom]] koji je također bio razočaran svojim studijem na Cooper Unionu. Obojica su gajili iste nade da će vježbati s ekspresionističkim slikarom [[Oskar Kokoschka|Oskarom Kokoschkom]] u njegovoj školi, ali nakon što su došli u [[Salzburg]] i otkrili da on nije slobodan, vratili su se u SAD nakon samo 15 provedenih dana svog putovanja od planirane tri godine.<ref>[[#Lyn05|Lynch and Rodley 2005]]. str. 31–34.</ref> === Philadelphia i kratki filmovi (1966. - 1970.) === Vrativši se u [[SAD]], Lynch je otišao u [[Virginia|Virginiju]], ali budući su se njegovi roditelji preselili u [[Walnut Creek]] (država [[Kalifornija]]) on je neko vrijeme bio prisiljen živjeti sa svojim prijateljem Tonyjem Keelerom prije nego je odlučio otići u [[Philadelphia|Philadelphiju]] gdje, nakon savjeta Jacka Fiska koji ju je već pohađao, upisuje ''Pennsylvania Academy of Fine Arts'', a koju je puno više preferirao od prijašnjeg koledža za umjetnost u [[Boston]]u tvrdeći: "U Philadelphiji je bilo mnogo velikih i ozbiljnih slikara; svi su inspirirali jedni druge i to je bilo zbilja prekrasno razdoblje."<ref>[[#Lyn05|Lynch and Rodley 2005]]. str. 36–37.</ref> Upravo tamo je započeo svoju vezu s kolegicom Peggy Reavey koju je oženio [[1967.]] godine. Sljedeće godine Peggy je rodila njihovo dijete, curicu Jennifer. Kasnije opisujući ovu situaciju Peggy je izjavila da "Lynch definitivno nije bio dobar otac, ali je svejedno volio kćerku. Bila sam trudna kad smo se vjenčali. Oboma nam se nije sviđala ta ideja."<ref>[[#Lyn05|Lynch and Rodley 2005]]. str. 31.</ref> Kao obitelj preselili su se u kvart Fairmount u Philadelphiji gdje su kupili veliku kuću od 12 soba za relativno malu cijenu (3.500 [[dolar]]a) zbog toga što je susjedstvo bilo poznato po čestim pljačkama i siromaštvu. Kasnije opisujući svoj život ovdje, Lynch je izjavio: "Živjeli smo jeftino, ali grad je bio pun straha. Malo niže u ulici netko je ubio klinca... Opljačkali su nas dva puta, razbili prozore i ukrali auto. Prvi put su nam provalili u kuću samo tri dana nakon useljenja... Ispunjavao nas je osjećaj da se nalazimo blizu ekstremne opasnosti, a strah je bio izrazito intenzivan. Sve je bilo prepuno nasilja i mržnje i prljavštine. Ali najveći utjecaj na moj život imao je upravo taj grad."<ref>[[#Lyn05|Lynch and Rodley 2005]]. str. 42–43.</ref> U međuvremenu, kako bi financijski podupirao svoju obitelj, pored studiranja se i zaposlio.<ref>[[#Lyn05|Lynch and Rodley 2005]]. str. 43.</ref> Upravo je na Akademiji u Philadephiji Lynch kreirao svoj prvi kratki film naslova ''Six Men Getting Sick'' [[1966.]] godine. Ideju za film dobio je zbog svojih slika koje je rado želio vidjeti kako se miču, ali je kasnije razmišljao o ideji kreacije animacije s umjetnikom Bruceom Samuelsonom. Nakon što od tog projekta ništa nije bilo, Lynch je odlučio raditi na filmu sam te je kupio najjeftiniju 16mm kameru koju si je mogao priuštiti. Kao radni prostor zauzeo je jednu od napuštenih soba Akademije i potrošio sveukupno 200 dolara (koje je tada smatrao pravim bogatstvom) kako bi producirao film ''Six Men Getting Sick''.<ref>[[#Lyn05|Lynch and Rodley 2005]]. str. 37–38.</ref> Opisujući ga kao "57 sekundi razvoja i vatre i tri sekunde povraćotine" Lynch je film neprestano vrtio tijekom izložbe Akademije koja se održava svake godine gdje je podijelio prvu nagradu sa slikom autora [[Noel Mahaffey|Noela Mahaffeyja]].<ref>[[#Lyn05|Lynch and Rodley 2005]]. str. 38.</ref><ref name="ReferenceB">[[#LeB00|Le Blanc and Odell 2000]]. str. 15–16.</ref> Ovo je dovelo do toga da ga je unajmio bogati kolega, H. Barton Wasserman, koji mu je ponudio tisuću dolara da mu snimi nešto novo. Potrošivši 478.28 dolara od toga na rabljenu Bolex kameru "njegovih snova", Lynch je producirao novi animirani kratki film, ali prilikom razvijanja istoga shvatio da je rezultat tek zamagljeni pozitiv bez okvira. Kasnije će reći: "I tako, nazvao sam Barta Wassermana i rekao mu: 'Bart, film je katastrofa. Kamera se pokvarila i nisam uspio napraviti to što sam morao.' A on je odgovorio: 'Ne brini, Davide, uzmi ostatak novca i napravi nešto drugo za mene. Samo mi daj nešto.' Kraj priče."<ref>[[#Lyn05|Lynch and Rodley 2005]]. str. 39.</ref> Uzevši ostatak novca, Lynch je odlučio eksperimentirati između animacije i igranog filma te producirao četverominutni kratki film imena ''The Alphabet'' [[1968.]] godine. U filmu je glumila Lynchova žena Peggy kao lik ''Djevojke'' koja izgovara abecedu uz seriju slika [[konj]]a prije nego što umre iskrvarivši po krevetu. Kao zvučni efekt, Lynch je koristio pokvareni kasetofon kojim je snimio plač svoje bebe Jennifer i na taj način stvorio deformiran zvuk za kojeg je smatrao da je izuzetno efektan. Kasnije opisavši gdje je našao inspiraciju za ovaj uradak, Lynch je izjavio: "Peggyna nećakinja jedne je noći imala noćnu moru i u snu počela izgovarati abecedu na zastrašujuć način. I tako je nastao film ''The Alphabet''. Sve ostalo bilo je podsvjesno."<ref name="ReferenceB"/><ref>[[#Lyn05|Lynch and Rodley 2005]]. str. 39–40</ref> Saznavši za novo osnovani [[Američki filmski institut]] koji je davao stipendije filmašima koji su za njih mogli producirati stare, ali i nove projekte, Lynch je odlučio poslati im kopiju filma ''The Alphabet'' zajedno sa scenarijem kojeg je napisao za svoj novi kratki film i koji bi u potpunosti trebao biti igrani, naziva ''The Grandmother''.<ref>[[#Lyn05|Lynch and Rodley 2005]]. str. 42.</ref> Institut je pristao financirati njegov rad, u početku mu ponudivši pet tisuća dolara od zatraženog budžeta koji je iznosio 7.200 dolara, ali kasnije se predomislivši i odobrivši dodatne 2.200 dolara koje su mu bile potrebne. Snimivši film u vlastitoj kući s glumcima koji su se sastojali od njegovih kolega s posla i studija,<ref>[[#Lyn05|Lynch and Rodley 2005]]. str. 44–47.</ref> film ''The Grandmother'' je priča o zanemarenom dječaku koji "uzgaja" baku iz sjemena kako bi se ona brinula o njemu. Filmski kritičari [[Michelle Le Blanc]] i [[Colin Odell]] kasnije su istaknuli: "Ovaj film je istinska nastranost, ali sadrži mnoge teme i ideje koje će kasnije biti vidljive u njegovom radu te prikazuje fantastično shvaćanje filma kao medija."<ref>[[#LeB00|Le Blanc and Odell 2000]]. str. 18.</ref> === Los Angeles i ''Eraserhead'' (1971. - 1979.) === [[Datoteka:David Lynch - Nuart Theatre trailer for Eraserhead.ogg|thumb|right|Glas Davida Lynch u uvodnom govoru filma ''[[Eraserhead]]''.]] [[1971.]] godine Lynch se sa suprugom i kćerkom preselio u [[Los Angeles]] gdje je započeo studij filma na Konzervatoriju Američkog filmskog instituta, mjesto za koje će kasnije reći da je bilo "totalno kaotično i neorganizirano, što je bilo odlično... Vrlo brzo si naučio da ako želiš nešto napraviti moraš to napraviti sam. Puštali su ljude da rade po svome."<ref>[[#Lyn05|Lynch and Rodley 2005]]. str. 57–58.</ref> Započeo je rad na scenariju radnog naslova ''Gardenback'', a koji se razvio iz "slike koju sam upravo završio". Tijekom tog pothvata podupiralo ga je nekoliko kolega sa studija koji su ga ohrabrivali da produži scenarij i doda više dijaloga na što je on nevoljko pristao. Ipak, uz takav način uplitanja u projekt ''Gardenback'', dosadilo mu je pohađanje [[fakultet]]a pa je najavio svoj odlazak. Kako bi ga spriječili u tome, mnogi profesori su ga molili da se predomisli vjerujući da je upravo on jedan od njihovih najboljih studenata. On je na kraju pristao, ali samo pod uvjetom da razvije vlastiti projekt u koji se nitko neće uplitati. Osjećajući da je ''Gardenback'' uništen, on je svoje misli usmjerio prema novom filmu kojeg je nazvao "''[[Eraserhead]]''".<ref>[[#Lyn05|Lynch and Rodley 2005]]. str. 58–59.</ref> [[Datoteka:Eraserhead.jpg|thumb|right|250px|Filmski poster ''[[Eraserhead]]a''.]] Unatoč činjenici što je planirano da film traje 42 minute (na kraju je trajao 89 minuta), scenarij za ''Eraserheada'' je imao tek 21 stranicu pa su se neki profesori na fakultetu zabrinuli da film neće biti uspješan s toliko malo dijaloga i akcije. Ipak, pridržavali su se danog obećanja i nisu se miješali u projekt kao što su to učinili s ''Gardenbackom'' pa je Lynch imao potpunu kreativnu slobodu. Snimanje filma započelo je [[1972.]] godine uglavnom po noći u napuštenim stajama kako bi se na taj način omogućilo produkcijskom timu (koji je uključivao uglavnom Lyncha i neke njegove prijatelje kao što su [[Sissy Spacek]], [[Jack Fisk]], kamerman [[Frederick Elmes]] i montažer zvuka [[Alan Splet]]) da postave sobu za kameru, sobu za montažu, sobu za hranu i kupaonicu.<ref>[[#Lyn05|Lynch and Rodley 2005]]. str. 59–60.</ref> Projekt je financirao [[Američki filmski institut]] koji je Lynchu dao deset tisuća [[dolar]]a, ali za koje se ispostavilo da neće biti dovoljni da se film završi. Međutim, zbog pritiska drugih studija nakon uspjeha relativno jeftinog filma [[Goli u sedlu]], institut nije mogao dati više novaca Lynchu i njegovoj ekipi. Zbog toga je Lynch posudio novac od svog oca, a također je uzeo svu ušteđevinu koju je imao kad je radio kao dostavljač novina.<ref>[[#Lyn05|Lynch and Rodley 2005]]. str. 76 i 60.</ref> Nedugo nakon što je produkcija filma ''Eraserhead'' započela, Lynch i njegova supruga su se rastali (bez većih poteškoća) pa je redatelj praktički počeo živjeti na setu. [[1977.]] godine Lynch će se ponovno oženiti, ovaj put s Mary Fisk.<ref>[[#Lyn05|Lynch and Rodley 2005]]. str. 60, 80, 110.</ref> Snimljen u crno-bijeloj tehnologiji, ''Eraserhead'' je priča o povučenom mladiću imena Henry ([[Jack Nance]]) koji živi u nimalo maštovitoj industrijskoj pustoši, a čija djevojka rađa deformiranu bebu koju mu ostavlja na brigu. Beba konstantno plače što dovodi do njezine slučajne smrti nakon čega se cijeli svijet počinje raspadati. Lynch je oduvijek odbijao potvrditi ili negirati bilo kakvu interpretaciju filma ili "priznati vlastito razmišljanje u vezi mnogih apstrakcija u filmu".<ref name="ReferenceC">[[#Lyn05|Lynch and Rodley 2005]]. str. 54.</ref> Ipak, priznao je da je veliki utjecaj na film imao njegov život u [[Philadelphia|Philadelphiji]] te je o filmu izjavio da je to u biti njegova "[[The Philadelphia Story (film)|Philadelphijska priča]]".<ref>[[#Lyn05|Lynch and Rodley 2005]]. str. 56.</ref><ref name = "cehwte">[http://www.davidlynch.de/tiplynchtrans.html David Lynch interview 1985], www.davidlynch.de.</ref> Upravo je zbog financijskih problema s produkcijom snimanje filma ''Eraserhead'' bilo hektično s konstantnim prekidanjem i ponovnim startanjem. Upravo za vrijeme jedne takve pauze u snimanju [[1974.]] godine Lynch je kreirao kratki film naziva ''The Amputee'' čija se radnja vrtila oko žene kojoj su amputirane dvije noge (glumi ju supruga Jacka Nancea - Catherine Coulson), a koja na glas čita pismo dok joj doktor pere njezine drvene noge (doktora glumi sam Lynch).<ref>[[#Lyn05|Lynch and Rodley 2005]]. str. 66.</ref><ref>[[#LeB00|Le Blanc and Odell 2000]]. str. 17.</ref> Film ''Eraserhead'' napokon je završen [[1976.]] godine nakon pet godina produkcije. Lynch je naknadno želio film prijaviti na [[filmski festival u Cannesu]], ali unatoč činjenici što se film nekim kritičarima sviđao, drugi su ga smatrali odvratnim pa nije izabran za projekciju. Zbog sličnog razloga film su odbili i kritičari s festivala u [[New York]]u, ali je film dobio projekciju na filmskom festivalu u Los Angelesu nakon što je Ben Barenholtz, distributer kina Elgin, čuo za njega.<ref>[[#Lyn05|Lynch and Rodley 2005]]. str. 82–83.</ref> Ben je izrazito podržavao film, pomažući u njegovoj kino distribuciji u [[SAD|SAD-u]] tijekom [[1977.]] godine pa je ''Eraserhead'' na kraju postao popularan među ponoćnom ''underground'' publikom<ref name="ReferenceC"/> te kasnije opisan kao jedan od najvažnijih takvih filmova 70-tih godina prošlog stoljeća uz filmove ''El Topo'', ''Pink Flamingos'', ''[[Rocky Horror Picture Show]]'', ''The Harder They Come'' i ''[[Night of the Living Dead|Noć živih mrtvaca]]''.<ref>[http://www.imdb.com/title/tt0457414/?ref_=fn_al_tt_1 Midnight Movies: From the Margin to the Mainstream], [[IMDB]].</ref> Priznati redatelj [[Stanley Kubrick]] izjavio je da mu je ''Eraserhead'' jedan od najdražih filmova svih vremena.<ref name="lynch77">[[#Lyn05|Lynch and Rodley 2005]]. str. 77.</ref> === ''Čovjek-slon'' i početak uspjeha (1980. - 1982.) === {{Glavni|Čovjek-slon (1980.)}} Nakon kultnog uspjeha filma ''Eraserhead'' među ''underground'' publikom, Stuart Confeld - izvršni producent [[Mel Brooks|Mela Brooksa]] - pogledao je film i kasnije izjavio: "Bio sam totalno oboren s nogu... Mislio sam da se radi o najboljoj stvari koju sam ikad vidio. Bilo je to zbilja iskustvo koje me je pročistilo."<ref>[[#Lyn05|Lynch and Rodley 2005]]. str. 88.</ref> Kontaktirao je Lyncha i pristao mu pomoći oko njegovog sljedećeg projekta - filma zvanog ''Ronnie Rocket'' za koji je Lynch već napisao scenarij. Ipak, Lynch je ubrzo shvatio da ''Ronnie Rocket'' - film čiju je radnju opisao kao "elektricitet s trometarskim tipom crvene kose" - neće biti prihvaćen od niti jednog financijera pa je zamolio Cornfelda da mu pronađe scenarij kojeg je napisao netko drugi, a koji bi Lynch mogao režirati. Cornfeld se dao u potragu i našao mu četiri scenarija, ali nakon što je samo čuo naslov - [[Čovjek-slon (1980.)|Čovjek-slon]] - Lynch je već bio siguran da je to prava stvar za njega.<ref>[[#Lyn05|Lynch and Rodley 2005]]. str. 90–92.</ref> Scenarij za film ''Čovjek-slon'' kojeg su napisali [[Chris de Vore]] i [[Eric Bergren]] temeljen je na istinitoj priči o [[Joseph Merrick|Josephu Merricku]], deformiranom čovjeku koji živi u viktorijanskom [[London]]u, a za kojeg se počinje brinuti kirurg Frederick Treves. Lynch je želio snimiti film, ali prije toga je morao napraviti par izmjena u priči kako bi se odmaknuo od istinitih događaja, ali koje je smatrao zanimljivijim zapletom.<ref>[[#Lyn05|Lynch and Rodley 2005]]. str. 95.</ref> Za to mu je trebalo službeno odobrenje Mela Brooksa čija je kompanija ''BrookFilms'' bila odgovorna za produkciju; Brooks je naknadno pogledao film ''Eraserhead'' i nakon izlaska s projekcije zagrlio Lyncha i izjavio: "Ti si luđak, volim te! Primljen si!"<ref>[[#Lyn05|Lynch and Rodley 2005]]. str. 92–93.</ref> U filmu ''Čovjek-slon'' glavne uloge tumače [[John Hurt]] (kao John Merrick) i [[Anthony Hopkins]] kao Frederick Treves. Snimanje filma odvijalo se u Londonu i premda mu je Lynch dao svoj vlastiti nadrealni ton (uključujući i crno-bijelu tehnologiju) svejedno ga se smatra "njegovim najkonvencionalnijim filmom".<ref>[[#LeB00|Le Blanc and Odell 2000]]. str. 29–30.</ref> ''Čovjek-slon'' bio je veliki kritički i komercijalni uspjeh koji je na kraju dobio čak 8 nominacija za prestižnu filmsku nagradu [[Oscari|Oscar]], uključujući i one u kategorijama [[Oscar za najboljeg redatelja|najboljeg redatelja]] i [[Oscar za najbolji adaptirani scenarij|adaptiranog scenarija]] (osobno za Lyncha).<ref>[[#Lyn05|Lynch and Rodley 2005]]. str. 104.</ref> === ''Dina - pješčani planet'' i ''Plavi baršun'' (1983. - 1986.) === {{Glavni|Dune (film)}} {{Glavni|Plavi baršun (1986)}} Nakon uspjeha filma ''Čovjek-slon'' redatelj [[George Lucas]] koji je i sam bio obožavatelj ''Eraserheada'' ponudio je Lynchu mogućnost da režira posljednji dio iz originalne trilogije [[Ratovi zvijezda|Ratova zvijezda]] - [[Povratak Jedija]]. Međutim, Lynch je odbio argumentiravši svoju odluku mišlju da bi Lucas sam trebao režirati film kako bi on reflektirao njegovu viziju, a ne Lynchovu.<ref name = "cehwte" /><ref name="lynch113">[[#Lyn05|Lynch and Rodley 2005]]. str. 113.</ref> Nedugo potom otvorila se druga mogućnost za režiju velikog skupog [[znanstvena fantastika|znanstveno-fantastičnog]] [[ep]]a nakon što mu je [[Dino de Laurentiis]] iz ''De Laurentiis Entertainment Group'' ponudio filmsku adaptaciju SF romana autora [[Frank Herbert|Franka Herberta]] [[Dina (roman)|Dina]].<ref name="lynch113"/> Lynch je pristao, a zbog toga se obvezao na produkciju još dva filma za kompaniju. Uslijedio je rad na scenariju temeljen na romanu. U početku je Lynch radio sa Chrisom de Voreom i Ericom Bergrenom, ali nakon što se De Laurentiisu prvotne verzije nisu svidjele, Lynch je odlučio sam završiti scenarij.<ref name="lynch115">[[#Lyn05|Lynch and Rodley 2005]]. str. 115.</ref> Lynch je također pomogao graditi neke filmske setove kako bi na taj način kreirao "određeni izgled" za film, a pogotovo mu se svidio rad na planetu nafte ''Giedi Primeu'' za koji je "upotrijebio čelik, vijke i porculan kako bi ga konstruirao".<ref>[[#Lyn05|Lynch and Rodley 2005]]. str. 118.</ref> Radnja filma [[Dune (film)|Dina - pješčani planet]] smještena je u dalekoj budućnosti u kojoj ljudi žive u međuzvjezdanom feudalnom carstvu. Glavni lik, Paul Atreides (glumi ga [[Kyle MacLachlan]]) je sin plemenite obitelji koji preuzima kontrolu nad pješčanim planetom ''Arrakisom'' koji uzgaja rijetku mješavinu začina, a koju se smatra najvrjednijom robom u carstvu. Međutim, Lynch nije bio zadovoljan filmom kasnije izjavivši: "''Dina'' je bio studijski film. Nisam mogao napraviti završnu verziju. I, malo po malo, pristajao sam na razne kompromise vlastite vizije".<ref>[[#Lyn05|Lynch and Rodley 2005]]. str. 120.</ref> Producirao je veliki dio filma koji je ostao na montažnom stolu pa se završna verzija filma dramatično razlikuje od Lynchove originalno zamišljene.<ref>[[#Lyn05|Lynch and Rodley 2005]]. str. 116–117.</ref> Iako je De Laurentiis mislio da će film u najmanju ruku biti uspješan kao ''Ratovi zvijezda'', Lynchov film bio je kritički i komercijalni promašaj; koštao je 45 milijuna dolara, a na domaćem tržištu utržio je tek 27.4 milijuna. Kasnije je studio [[Universal Pictures]] distribuirao "produljenu verziju" filma za [[televizija|televiziju]] koja je sadržavala skoro sat vremena više materijala i novu naraciju. Iako to nije bilo u skladu s Lynchovim namjerama, studio je drugu verziju filma smatrao puno razumljivijom nego originalni dvosatni film. Lynch je protestirao zbog te druge verzije i izborio se da ne bude potpisan kao redatelj produžene verzije filma pa su na njoj potpisani "Alan Smithee" kao redatelj i "Judas Booth" kao scenarist (pseudonimi koje je Lynch sam izmislio, a koji asociraju na njegove osjećaje izdaje od strane studija).<ref>{{cite book |url=http://books.google.com/books?id=l5JwyKjpH2QC&pg=PA41&lpg=PA41 |title=The cinema of David Lynch: American dreams, nightmare visions |author1=Erica Sheen |author2=Annette Davison |publisher=Wallflower Press |year=2004 |isbn=978-1-903364-85-7}}</ref> U međuvremenu je još [[1983.]] godine Lynch započeo pisanje i crtanje stripa ''The Angriest Dog in the World'' koji je sadržavao nepromijenjene grafike psa koji je bio toliko ljut da se nije mogao micati te kriptične [[filozofija|filozofske]] reference. Strip se objavljivao od 1983. do [[1992.]] godine u ''Village Voiceu'', ''Creative Loafingu'' i ostalim tabloidima i sličnim publikacijama.<ref>[[#Lyn05|Lynch and Rodley 2005]]. str. 109.</ref> U ovom se razdoblju Lynch također zainteresirao za fotografiju kao oblik umjetnosti pa je putovao u sjevernu [[Engleska|Englesku]] kako bi fotografirao raspadajući industrijski pejzaž koji mu je naročito bio zanimljiv.<ref>[[#Lyn05|Lynch and Rodley 2005]]. str. 109–111.</ref> Nakon filma ''Dina - pješčani planet'' Lynch se nalazio u ugovornoj obvezi za snimanjem još dva projekta za De Laurentiisa: prvi je bio planirani nastavak, ali zbog neuspjeha filma nikad nije otišao dalje od kostura scenarija.<ref name="lynch115"/> Drugi projekt je bio puno osobnije djelo, temeljeno na scenariju na kojem je Lynch već neko vrijeme radio. Razvijajući ideje koje je imao još od [[1973.]] godine, rezultat je bio [[Plavi baršun (1986)|Plavi baršun]], čija je radnja smještena u izmišljenom gradiću Lumberton, a koja se vrti oko studenta Jeffreyja Beaumonta (Kyle MacLachlan) koji pronađe odsječeno ljudsko uho u polju. Naknadna istraga uz pomoć prijateljice Sandy ([[Laura Dern]]) odvede ga u kriminalno podzemlje kojeg predvodi psihopat Frank Booth ([[Dennis Hopper]]) koji je oteo muža i dijete pjevačice Dorothy Vallens ([[Isabella Rossellini]]) koju konstantno siluje. Sam Lynch opisao je priču kao "san čudnih požuda zamotanih u misterioznu priču".<ref>[[#Lyn05|Lynch and Rodley 2005]]. str. 138.</ref> [[Datoteka:Blue Velvet Logo.png|200px|right]] Lynch je u film odlučio staviti [[pop]] pjesme 50-tih godina prošlog stoljeća, uključujući "In Dreams" autora [[Roy Orbison|Roya Orbisona]] i "Blue Velvet" [[Bobby Vinton|Bobbyja Vintona]] od kojih je potonja imala snažnu inspiraciju na film, a za koju je Lynch izjavio: "Bila je to pjesma koja je bacila svjetlo na film... Postojalo je nešto tajanstveno u njoj. Nagnala me na razmišljanje. I prva stvar o kojoj sam razmišljao bili su travnjaci - travnjaci u susjedstvu."<ref>[[#Lyn05|Lynch and Rodley 2005]]. str. 134.</ref> Ostalu glazbu koja se pojavljuje u filmu komponirao je [[Angelo Badalamenti]] koji će kasnije producirati glazbu za veliku većinu Lynchovih filmova.<ref>[[#Lyn05|Lynch and Rodley 2005]]. str. 130–132.</ref> Film se svidio Dini de Laurentiisu, a također je hvaljen na specijalno organiziranim internim projekcijama. Međutim, rane projekcije za širu publiku nisu dobro prošle, jer se većini publike film nije svidio.<ref>[[#Lyn05|Lynch and Rodley 2005]]. str. 148–149.</ref> Iako je Lynch već bio uspješan zbog rada na filmu ''Čovjek-slon'', kontroverze ''Plavog baršuna'' su bile ono što je Lyncha izbacilo u orbitu kod publike i kritike; film je postigao veliki kritičarski uspjeh i skromni komercijalni. Lynch je za rad na filmu zaradio drugu nominaciju za prestižnu filmsku nagradu [[Oscari|Oscar]] u kategoriji najboljeg redatelja. Redatelj [[Woody Allen]], čiji je film [[Hannah i njezine sestre]] bio iste godine nominiran u kategoriji [[Oscar za najbolji film|najboljeg filma]] na Oscarima, izjavio je da mu je ''Plavi baršun'' najdraži film [[1986.]] godine.<ref name="Peary">{{cite book | title = Cult Movies 3 | url = https://archive.org/details/cultmovies350mor0000pear | first = Danny | last = Peary | year = 1988 | publisher = Simon & Schuster Inc. | location = New York | pages = [https://archive.org/details/cultmovies350mor0000pear/page/38 38]–42 | isbn = 0-671-64810-1}}</ref> {{sekcija}} == Zadnje godine == [[Datoteka:David Lynch 2016.jpg|thumb|right|175px|D. Lynch u slici iz 2016.]] Lynch je [[2000-e|2000-ih]] radio vremenska izvješća na svojoj sada nepostojećoj web stranici.<ref>{{Cite web|url=https://www.youtube.com/watch?v=By9d_0wBvLM&list=PLLqW44EeDnAs4FZDcDa0DMszVYGtYVjOK&index=1| archive-url=https://ghostarchive.org/varchive/By9d_0wBvLM?url=https://www.youtube.com/watch?v=By9d_0wBvLM| archive-date= 2021-09-11|title=David Lynch weather report|via = YouTube| date=april 2008 }}{{cbignore}}</ref> Vratio se pisanju vremenskih izvješća iz svog stana u [[Los Angeles]]u, zajedno s dvjema novim serijama, "Na čemu danas radi David Lynch?",{{efn|{{jez-en|What is David Lynch Working on Today?}}}} u kojoj detaljno piše kako izrađuje kolaže, i "Današnji broj je...",{{efn|{{jez-en|Today's Number Is...}}}} u kojoj nasumično bira broj iz 1 do 10 svaki dan iz staklenke koja sadrži deset numeriranih ping-pong loptica. U jednom od svojih vremenskih izvještaja, Lynch je detaljno opisao san koji je sanjao o tome kako je bio njemački vojnik kojeg je ustrijelio američki vojnik na [[Bitka za Normandiju|danu D]].<ref>{{Cite web|url=https://www.youtube.com/channel/UCDLD_zxiuyh1IMasq9nbjrA|title=David Lynch Theater |via=YouTube|access-date=11. juna 2020|archive-date= 2020-06-11|archive-url=https://web.archive.org/web/20200611145918/https://www.youtube.com/channel/UCDLD_zxiuyh1IMasq9nbjrA|url-status=live}}</ref><ref>{{Cite news|title=David Lynch ends daily weather report by recalling dream about being a dying German soldier on D-Day|url=https://www.avclub.com/david-lynch-ends-daily-weather-report-by-recalling-drea-1843952285|last=McCarter|first=Reid|date=8. juna 2020|access-date= 2020-06-11|work=AV Club|archive-date=June 9, 2020|archive-url=https://web.archive.org/web/20200609163354/https://news.avclub.com/david-lynch-ends-daily-weather-report-by-recalling-drea-1843952285|url-status=live}}</ref> Nakon svog posljednjeg vremenskog izvješća iz 16. prosinca 2022., Lynch je rekao da se serija neće vratiti, dodavši: "Sada mogu dulje spavati ujutro. Morao sam ustajati vrlo rano da pogledam pravi meteorološki bilten a u dvije godine nisam propustio niti jedan."<ref>{{Cite news |last=Pulver |first=Andrew |date=24. aprila 2023 |title='It's all in the damn history books': David Lynch rails against the death of cinemas |url=https://www.theguardian.com/film/2023/apr/24/its-all-in-the-damn-history-books-david-lynch-rails-against-the-death-of-cinemas |access-date=9. juna 2024 |work=The Guardian |language=en-GB |issn=0261-3077}}</ref> Godine 2018. objavljen je njegov novi [[album]] neobjavljenih pjesama, snimljen u suradnji s produkcijom Fire Walk with Me. Album je ostao neobjavljen dvadeset i šest godina i njegov konačni naslov je ''Thought Gang''. Djelo odražava postavu iz tog vremena: Lynch na vokalu i Badalamenti na klaviru. Rezultat je prilično uspješna mješavina jazz-industrial glazbe. Godine 2019., u dobi od sedamdeset i tri godine, Lynch je otvorio [[YouTube]] kanal pod nazivom David Lynch Theatre,<ref>{{en}} {{cite web |url= https://www.youtube.com/channel/UCDLD_zxiuyh1IMasq9nbjrA |title= DAVID LYNCH THEATER |last= Lynch |first= David |date= |website= |publisher= [[Youtube]] |accessdate= 21. 1. 2025 |quote=}} </ref> gdje je nastavio svoju staru jutarnju kolumnu o vremenu u Los Angelesu i istovremeno objavljivao kratke filmove i tutorijale. U lipnju 2020. ponovno je objavio svoju web-seriju "''Rabbits''" iz 2002. na YouTubeu.<ref>{{cite web|title=David Lynch Shares 2002-Era Web Series 'Rabbits' to YouTube|url=https://hypebeast.com/2020/6/david-lynch-shares-2002-era-web-series-rabbits-to-youtube|last=Zhang|first=Charlie|date=9. juna 2020|access-date=11. juna 2020|website= Hypebeast|archive-date=2020-06-11|archive-url=https://web.archive.org/web/20200611200514/https://hypebeast.com/2020/6/david-lynch-shares-2002-era-web-series-rabbits-to-youtube|url-status=live}}</ref><ref>{{Cite news|title=David Lynch's creepy web series 'Rabbits' is back online|url=https://www.engadget.com/david-lynchs-creepy-web-series-rabbits-is-back-online-100002786.html|last=England|first=Rachel|date=10. juna 2020|access-date=11. juna 2020|work=Engadget|archive-date= 2020-06-11|archive-url=https://web.archive.org/web/20200611101511/https://www.engadget.com/david-lynchs-creepy-web-series-rabbits-is-back-online-100002786.html|url-status=live}}</ref> Dana 17. srpnja 2020., njegova prodavaonica robe izdala je set maski za lice s Lynchovim umjetničkim prikazom za [[Pandemija COVID-a 19|pandemiju COVID-19]].<ref>{{Cite news|title= David Lynch Now Has Line of Face Masks|url= https://www.dreadcentral.com/news/333752/studio-david-lynch-now-has-line-of-face-masks/|last=Millican|first=Josh|date=17. jula 2020|access-date=20. jula 2020|work=Dread Central|archive-date=2020-07-19|archive-url=https://web.archive.org/web/20200719110403/https://www.dreadcentral.com/news/333752/studio-david-lynch-now-has-line-of-face-masks/|url-status=live}}</ref> U veljači 2022. objavljeno je da je Lynch dobio ulogu u filmu [[Steven Spielberg|Stevena Spielberga]] ''The Fabelmans'' u ulozi koju je časopis [[Variety]] nazvao "strogo čuvanom tajnom", te je kasnije otkriveno da se radi o ulozi redatelja [[John Ford|Johna Forda]], čiji je susret sa Spielbergom dramatiziran u filmu u posljednjim trenucima, s protagonistom filma Sammyjem Fabelmanom (glumi ga [[Gabriel LaBelle|Gabriel LaBelle]]) na Spielbergovom mjestu. Lynch i glumci bili su nominirani za [[Nagrada SAG za najbolju filmsku postavu|nagradu Ceha filmskih glumaca za izvanrednu glumačku postavu]] u filmu. [[New York Times]] je napisao: "Gospodin Lynch nikada nije snimio konvencionalan holivudski film koji se sviđa publici, ali je 2022. pristao na epizodnu ulogu u jednom: u autobiografskom filmu g. Spielberga ''The Fabelmans'', gdje je zagonetni, ako ne i jezoviti, g. Lynch dobio ulogu Johna Forda, tvorca [[Western|vesterna]] i velikog starog kretena američke kinematografije, sentimentalna gesta koju se može nazvati samo Lynchijevom."<ref name="Hoberman">{{Cite news |last=Hoberman |first=James |author-link= |date=16. januara 2025 |title=David Lynch Dead: 'Twin Peaks' and 'Mulholland Drive' Director Was 78 |url=https://www.nytimes.com/2025/01/16/movies/david-lynch-dead.html |access-date=16. januara 2025 |work=[[The New York Times]] |language= |issn=0362-4331}}</ref> U kolovozu 2024. Lynch je javno objavio da mu je dijagnosticiran [[emfizem]], što je pripisao godinama [[Pušenje|pušenja]], te da više ne može izlaziti iz kuće, što znači da će moći režirati samo na daljinu. Rekao je da su dva njegova projekta za [[Netflix]] – s radnim naslovima ''Wisteria'' i ''Unrecorded Night'' – propali, ali da bi volio vidjeti svoje neproducirane projekte "''Antelope Don't Run No More''" i "''Snootworld''" realizirane.<ref>{{Cite news |last=Petri |first=Alexandra E. |date=5. augusta 2024 |title=David Lynch Says He Has Emphysema |url=https://www.nytimes.com/2024/08/05/arts/television/david-lynch-emphysema-twin-peaks.html |access-date=16. januara 2025 |work=The New York Times |language=en-US |issn=0362-4331}}</ref><ref>{{cite news |last1=Harrison |first1=Scoop|title=David Lynch Suffers from Emphysema, No Longer Able to Direct |url=https://consequence.net/2024/08/david-lynch-emphysema-directing/ |access-date=5. augusta 2024 |date=5. augusta 2024}}</ref> Lynch je tog mjeseca rekao da radi na postojećim projektima koliko god je mogao, i da je dobrog zdravlja, osim emfizema, te da ne planira otići u mirovinu.<ref>{{cite news|url = https://deadline.com/2024/08/david-lynch-health-covid-1236031810/|title = David Lynch Says 'I Will Never Retire' In Response To Health Reports|last = D'Alessandro|first = Anthony|date = 5. augusta 2024|accessdate = 5. augusta 2024|work = Deadline Hollywood}}</ref> Dana 16. siječnja 2025. Lyncheva [[Facebook]] stranica objavila je da je autor umro, tek pet dana prije svog 79. rođendana.<ref name="Variety">{{cite magazine|last=Morris |first=Chris |date=16. januara 2025 |title=David Lynch, Visionary Director of 'Twin Peaks' and 'Blue Velvet,' Dies at 78 |url=https://variety.com/2025/film/news/david-lynch-dead-director-blue-velvet-twin-peaks-1236276106/ |access-date=16. januara 2025 |magazine=[[Variety]]}}</ref> ==Filmografija== ===Cjelovečernji filmovi<ref name="allrovi">{{cite web|url=https://www.allmovie.com/artist/david-lynch-p100454/ |title=David Lynch movies, photos, movie reviews, filmography, and biography |publisher=AllMovie |first=Jason |last=Ankeny |access-date=13. augusta 2012 |archive-date= 2012-06-27 |archive-url=https://web.archive.org/web/20120627101313/http://www.allmovie.com/artist/david-lynch-p100454/ |url-status=live }}</ref>=== {| class="wikitable" ! scope="col" | Godina ! scope="col" | Naslov ! scope="col" | Distributer |- | 1977 | ''[[Eraserhead]]'' | Libra Films |- | 1980 | ''[[The Elephant Man (film)|Čovjek-slon]]'' | [[Paramount Pictures]] |- | 1984 | ''[[Dune (film)|Dina: pješčani planet]]'' | [[Universal Studios|Universal Pictures]] |- | 1986 | ''[[Blue Velvet (film)|Plavi baršun]]'' | De Laurentiis Ent. G. |- | 1990 | ''[[Wild at Heart (film)|Divlji u srcu]]'' | The Samuel Goldwyn Company |- | 1992 | ''[[Twin Peaks: Fire Walk with Me|Twin Peaks: Vatro hodaj sa mnom]]'' | New Line Cinema |- | 1997 | ''[[Lost Highway (film)|Izgubljena autocesta]]'' | October Films |- | 1999 | ''[[The Straight Story|Prava priča]]'' | Buena Vista Pictures/[[Walt Disney Pictures]]<ref name=AFI>{{cite web|title=The Straight Story (1999)|website=AFI Catalog of Feature Films|access-date=6. februara 2022|url=https://catalog.afi.com/Film/61718-THE-STRAIGHTSTORY?sid=b9d2126e-1539-4e1c-ba73-6a0c6e1c1296&sr=7.913997&cp=1&pos=0}}</ref> |- | 2001 | ''[[Mulholland Drive (film)|Mulholland Drive]]'' | [[Universal Studios|Universal Pictures]] |- | 2006 | ''[[Inland Empire (film)|Unutarnje carstvo]]'' | Absurda, 518 Media<ref>{{cite web |url=https://www.hollywoodreporter.com/business/business-news/lynch-set-release-empire-143369/ |title=Lynch set to self-release 'Empire' |work=The Hollywood Reporter |last=Goldstein |first=Gregg |agency=Associated Press |date=16. novembra 2006 |access-date=23. decembra 2021}}</ref> |} ===Filmovi za TV=== {| class="wikitable plainrowheaders" ! scope="col" | Godina ! scope="col" | Naslov ! scope="col" | Kanal ! scope="col" | Bilješke |- | 1990–1991 | ''[[Twin Peaks]]'' | rowspan=2| [[American Broadcasting Company|ABC]] | 30 epizoda |- | 1992 | ''On the Air'' | epizoda: "The Lester Guy Show" |- | 1993 | ''[[Hotel Room]]'' | [[HBO]] | 2 epizode |- | 2017 | ''[[Twin Peaks]]'' | Showtime | 18 epizoda |- |} ===Kratki Filmovi=== * ''[[Kratki filmovi Davida Lyncha#Six Men Getting Sick|Six Men Getting Sick]]'' (1966.) * ''[[Absurd Encounter with Fear]]'' (1967.) * ''[[Fictitious Anacin Commercial]]'' (1967.) * ''[[Kratki filmovi Davida Lyncha#The Alphabet|The Alphabet]]'' (1968.) * ''[[Kratki filmovi Davida Lyncha#The Grandmother|The Grandmother]]'' (1970.) * ''[[Kratki filmovi Davida Lyncha#The Amputee|The Amputee]]'' (1974.) * ''[[Kratki filmovi Davida Lyncha#The Cowboy and the Frenchman|The Cowboy and the Frenchman]]'' (1988.) * ''[[Industrial Symphony No. 1|Industrial Symphony No. 1: The Dream of the Broken Hearted]]'' (1990.) * ''[[Kratki filmovi Davida Lyncha#Premonitions Following an Evil Deed|Premonitions Following an Evil Deed]]'' (1995.) * ''[[Darkened Room]]'' * ''[[Ballerina]]'' (2006.) * ''[[Boat (film)|Boat]]'' * ''[[Bug Crawls]]'' (2007.) * ''[[Scissors (D. Lynch, 2008)|Scissors]]'' (2008.) ==Samostalne umjetničke izložbe== {{columns-list|colwidth=30em| * 1967.: Vanderlip Gallery, Philadelphia<ref name="artnet">{{cite web |url=http://www.artnet.com/artists/david-lynch/biography |title=David Lynch Biography |website=Artnet |access-date=16. marta 2016 |url-status=live |archive-url=https://web.archive.org/web/20160313234539/http://www.artnet.com/artists/david-lynch/biography |archive-date= 2016-03-13}}</ref> * 1983.: Puerto Vallarta, Meksiko<ref name="artnet" /> * 1987.: James Corcoran Gallery, Los Angeles<ref name="artnet" /> * 1989.: Leo Castelli Gallery, New York<ref name="artnet" /> * 1990.: Tavelli Gallery, Aspen<ref name="artnet" /> * 1991.: Muzej suvremene umjetnosti u Tokyou, Tokyo<ref name="artnet" /> * 1992.: Sala Parpallo, Valencia<ref name="artnet" /> * 1993.: James Corcoran Gallery, Los Angeles<ref name="artnet" /> * 1995.: Painting Pavilion, Open Air Museum, Hakone<ref name="artnet" /> * 1996.: Park Tower Hall, Tokyo<ref name="artnet" /> * 1997.: Galerie Piltzer, Pariz<ref name="artnet" /> * 2007.: Fondation Cartier pour l'Art Contemporain, Pariz<ref>{{cite web |url=https://www.fondationcartier.com/en/exhibitions/david-lynch-the-air-is-on-fire |title=David Lynch, The Air is on Fire |website=Fondation Cartier pour l'Art Contemporain|access-date=10. oktobra 2018 |url-status=live |archive-url=https://web.archive.org/web/20181010051613/https://www.fondationcartier.com/en/exhibitions/david-lynch-the-air-is-on-fire |archive-date= 2018-10-10}}</ref> * 2007/08. : ''The Air is on Fire'', Triennale di Milano, Milano<ref>{{cite web |url=https://www.exibart.com/milano/fino-al-13-i-2008-david-lynch-milano-triennale/ |title=David Lynch Milano, Triennale |website=Fondation Cartier pour l'Art Contemporain|access-date=21. januara 2025}}</ref> * 2008.: Epson Kunstbetrieb, Düsseldorf<ref name="artnet" /> * 2009.: Max-Ernst-Museum, Brühl<ref name="artnet" /> * 2010.: Mönchehaus Museum, Goslar<ref name="artnet" /> * 2010.: GL Strand, Kopenhagen<ref>{{cite web|title=Review: David Lynch Art Exhibit in Copenhagen|url=http://www.elephantjournal.com/2011/01/review-david-lynch-art-exhibit-in-copenhagen-tanya-lee-markul/|website=Elephantjournal.com|date=13. januara 2011|access-date=December 1, 2014|archive-date= 2014-12-04|archive-url=https://web.archive.org/web/20141204103501/http://www.elephantjournal.com/2011/01/review-david-lynch-art-exhibit-in-copenhagen-tanya-lee-markul/|url-status=live}}</ref> * 2012.: Galerie Chelsea, Sylt<ref>{{Cite web|url=https://www.shz.de/lokales/sylt/artikel/galerie-chelsea-zeigt-drucke-von-david-lynch-40813761|title=Galerie Chelsea zeigt Drucke von David Lynch |date=26. maja 2012|publisher=Schleswig-Holsteinischer Zeitungsverlag}}</ref> * 2012.: Galerie Pfefferle, München<ref>{{cite magazine |url=https://www.fresko-magazin.de/wp-content/uploads/2016/02/Fresko_3-2012-low.pdf |title=Münchener Kunstherbst: Highlights in 2-D |magazine=Fresko |date=mart 2012 |page=3}}</ref> * 2013.: Galerie Barbara von Stechow, Frankfurt<ref>{{Cite web|url=https://press.epson.eu/de_DE/newsroom/david-lynch-foto-ausstellung-in-frankfurt/|title=David Lynch Foto-Ausstellung in Frankfurt|publisher=Epson|date=9. novembra 2013|access-date=2025-01-17|language=de|archive-date=2025-01-17|archive-url=https://web.archive.org/web/20250117041736/https://press.epson.eu/de_DE/newsroom/david-lynch-foto-ausstellung-in-frankfurt/|url-status=dead}}</ref> * 2014.: The Photographers' Gallery, London<ref>{{Cite web|url=https://www.theverge.com/2014/3/25/5546110/david-lynch-the-factory-photographs-exhibit|title=David Lynch is fascinated by abandoned factories|first=Valentina|last=Palladino|date=25. marta 2014|website=The Verge}}</ref> * 2014.: Middlesbrough Institute of Modern Art<ref>{{Cite web|url=https://www.theguardian.com/film/2014/dec/12/david-lynch-middlesbrough-painting-exhibition-twin-peaks|title=Damn fine coffee and an individual slice of visual art – two sides of David Lynch|first1=Mark|last1=Brown|date=12. decembra 2014|work=The Guardian|access-date=16. januara 2025}}</ref> * 2014/15.: Pennsylvania Academy of the Fine Arts, Philadelphia<ref>{{Cite web |last=Crimmins |first=Peter |date=14. septembra 2014 |title=PAFA celebrates alum David Lynch with 'Unified Field' |url=https://whyy.org/articles/pafa-celebrates-alum-david-lynch-with-unified-field/ |url-status=live |archive-url=https://web.archive.org/web/20180517205327/https://whyy.org/articles/pafa-celebrates-alum-david-lynch-with-unified-field/ |archive-date=2018-05-17 |access-date=17. januara 2025 |website=WHYY.org |language=en-US}}</ref> * 2015.: Queensland Gallery of Modern Art, Brisbane<ref>{{Cite web|url=https://www.vice.com/en/article/between-two-worlds-we-saw-david-lynch-in-brisbane/|title=Between Two Worlds: We Saw David Lynch in Brisbane|work=Vice|first=Lee|last=Zachariah|date=16. marta 2015|access-date=16. januara 2025}}</ref> * 2017.: Centar suvremene umjetnosti Znaki Czasu, [[Toruń]]<ref>{{Cite web|url=https://www.indiewire.com/features/general/david-lynch-art-exhibition-camerimage-festival-1201878659/|title=The Ultimate David Lynch Art Exhibition Opens in November, Featuring 400 Original Works|work=Indiewire|first=Zack|last=Sharf|date=21. septembra 2017|access-date=16. januara 2025}}</ref> * 2018.: Kayne Griffin Corcoran, Los Angeles<ref>{{Cite web|url=https://www.latimes.com/entertainment/arts/museums/la-et-cm-david-lynch-corcoran-review-20181026-htmlstory.html|title=Review: David Lynch's paintings reveal insecurities of adolescence and maligned misfits|first=David|last=Pagel|date=26. oktobar 2018|website=Los Angeles Times}}</ref> * 2018/19.: Bonnefantenmuseum, Maastricht<ref>{{Cite web|url=https://www.nytimes.com/2019/03/14/arts/david-lynch-art-drawings-retrospective-netherlands-.html|title=David Lynch's Art Peers Behind the Facade|first=Nina|last=Siegal|date=14. marta 2019|work=The New York Times|access-date=16. januara 2025}}</ref> * 2019.: HOME, Manchester<ref>{{cite web |url=https://www.anothermanmag.com/life-culture/10737/a-major-david-lynch-exhibition-is-coming-to-the-uk |title=A Major David Lynch Exhibition Is Coming to the UK |website=Another Man |date=11. marta 2019 |access-date=12. marta 2020 |archive-date= 2020-07-29 |archive-url=https://web.archive.org/web/20200729034821/https://www.anothermanmag.com/life-culture/10737/a-major-david-lynch-exhibition-is-coming-to-the-uk |url-status=live }}</ref> * 2019.: Sperone Westwater Gallery, New York<ref>{{cite web |url=https://www.speronewestwater.com/exhibitions/david-lynch/installations#press-release |title=Installations – David Lynch – Squeaky Flies in the Mud – 1 November – 21 December 2019 – Exhibitions |publisher=Sperone Westwater Gallery |access-date=12. marta 2020 |archive-date= 2020-02-12 |archive-url=https://web.archive.org/web/20200212071459/https://www.speronewestwater.com/exhibitions/david-lynch/installations#press-release |url-status=live }}</ref> * 2021/22.: Kunsthallen Nikolaj, Kopenhagen<ref>{{cite web |url=https://cphpost.dk/?p=126334 |title=David Lynch to display photos at Nikolaj Kunsthal in September |last=Grandetoft |first=Kasper |date=12. jula 2021 |website=The Copenhagen Post |access-date=8. augusta 2021}}</ref> }} ==Diskografija== ;Studijski albumi {| class="wikitable plainrowheaders" ! scope="col" | Godina ! scope="col" | Naslov ! scope="col" | [[Diskografska kuća|Kuća]] ! scope="col" | Bilješke |- | 2011. | ''Crazy Clown Time'' | Sunday Best Recordings | |- | 2013. | ''The Big Dream'' | Sacred Bones Records | |- |} ;Suradnički albumi {| class="wikitable plainrowheaders" ! scope="col" | Godina ! scope="col" | Naslov ! scope="col" | Kanal ! scope="col" | Bilješke |- | 1998. | ''Lux Vivens'' | Mammoth Records | zajedno s Jocelynom Montgomery |- | 2001. | ''BlueBOB'' | Soulitude Records | zajedno s Johnom Neff |- | 2007. | ''The Air Is On Fire'' | Sacred Bones Records | zajedno s Deanom Hurley |- | 2007. | ''Polish Night Music'' | Sacred Bones Records | |- | 2011. | ''This Train'' | La Rose Noire | zajedno s [[Chrystabell]] |- | 2016. | ''Somewhere in the Nowhere'' | Meta Hari | zajedno s [[Chrystabell]] |- | 2018. | ''Thought Gang'' | Sacred Bones Records | zajedno s [[Angelo Badalamenti|Angelom Badalamenti]]; sniman 1992/93., obljaven 2018. |- | 2024. | ''Cellophane Memories'' | Sacred Bones Records | zajedno s [[Chrystabell]]<ref>{{Cite web |date=5. juna 2024 |title=David Lynch, Chrystabell Conjure 'Cellophane Memories' |url=https://www.spin.com/2024/06/david-lynch-chrystabell-new-album/ |access-date=16. januara 2025 |website=Spin}}</ref><ref>{{Cite web|url=https://variety.com/2024/film/news/david-lynch-new-album-chrystabell-1236017914/|title=David Lynch's New Project Is an Album and Music Video With Chrystabell From 'Twin Peaks: The Return'|first=Pat|last=Saperstein|date=5. juna 2024}}</ref> |- |} == Nagrade i nominacije == '''[[Oscari|Oscar]]: * 1980: [[Oscar za najboljeg redatelja|Najbolji redatelj]] i [[Oscar za najbolji adaptirani scenarij|Najbolji adaptirani scenarij]] (''Čovjek-slon'', imenovan) * 1986: [[Oscar za najboljeg redatelja|Najbolji redatelj]] (''Plavi baršun'', imenovan) * 2001: [[Oscar za najboljeg redatelja|Najbolji redatelj]] (''Mulholland Drive'', imenovan) '''[[BAFTA]]: * 1980: Najbolji redatelj (''Čovjek-slon'', imenovan) * 1980: [[BAFTA za najbolji scenarij|Najbolji scenarij]] (''Čovjek-slon'', imenovan) '''[[Filmski festival u Cannesu]]: * 1990: [[Zlatna palma]] (''Divlji u srcu'', '''pobjeda''') * 1992: [[Zlatna palma]] (''Twin Peaks: Vatro, hodaj sa mnom'', imenovan) * 1999: [[Zlatna palma]] (''Prava priča'', imenovan) * 2001: Najbolji redatelj (''Mulholland Drive'', '''pobjeda''' - podijelio nagradu s redateljem [[Joel Coen|Joelom Coenom]] za film [[Čovjek kojeg nije bilo]]) * 2001: [[Zlatna palma]] (''Mulholland Drive'', imenovan) '''Nagrada Ceha američkih redatelja: * 1980: za zapažena redateljska postignuća na filmu (''Čovjek-slon'', imenovan) '''[[Nagrada Emmy]]: * 1990: Najbolja glazbena naslovna tema (''Twin Peaks'', imenovan) * 1990: Najbolja glazba i tekst (''Twin Peaks'' za pjesmu "Into the Night", imenovan) * 1990: Najbolji redatelj za dramsku seriju (''Twin Peaks'' za pilot epizodu, imenovan) * 1990: Najbolji scenario za dramsku seriju (''Twin Peaks'' za pilot epizodu, imenovan) * 1990: Najbolja dramska serija (''Twin Peaks'', imenovan) '''[[Zlatni globus]]: * 1980: [[Zlatni globus za najboljeg redatelja|Najbolji redatelj]] (''Čovjek-slon'', imenovan) * 1986: [[Zlatni globus za najbolji scenarij|Najbolji scenarij]] (''Plavi baršun'', imenovan) * 2001: [[Zlatni globus za najboljeg redatelja|Najbolji redatelj]] (''Mulholland Drive'', imenovan) * 2001: [[Zlatni globus za najbolji scenarij|Najbolji scenarij]] (''Mulholland Drive'', imenovan) '''[[Independent Spirit Awards]]: * 1986: Najbolji redatelj (''Plavi baršun'', imenovan) * 1986: Najbolji scenarij (''Plavi baršun'', imenovan) * 1999: Najbolji redatelj (''Prava priča'', imenovan) * 2007: Nagrada za posebna dostignuća (zajedno s [[Laura Dern|Laurom Dern]], '''pobjeda''') '''[[Nagrada Saturn]]: * 1992: Najbolji scenarij (''Twin Peaks: Fire Walk with Me'', imenovan) * 1992: Nagrada za životno djelo ('''pobjeda''') * 2001: Najbolji redatelj (''Mulholland Drive'', imenovan) '''[[Venecijanski filmski festival]]: * 2006: Future Film Festival Digital Award (''Unutarnje carstvo'' '''pobjeda''') * 2006: Zlatni lav za životno djelo ('''pobjeda''') '''Nagrada Ceha američkih scenarista: * 1980: Najbolja drama adaptirana s drugog medija (''Čovjek-slon'', imenovan) * 1986: Najbolji originalni scenarij (''Plavi baršun'', imenovan) == Bilješke == {{notelist}} == Reference == {{Izvori|3}} == Literatura == {{refbegin}} * {{Cite book |title= David Lynch |url= https://archive.org/details/davidlynchpocket0000mich |last= Le Blanc |first= Michelle and Odell, Colin |year= 2000 |publisher= Pocket Essentials |location= Harpenden, Hertfordshire |isbn=1903047064|nopp=|ref=LeB00}} * {{Cite book |title= Lynch on Lynch (revised edition) |url= https://archive.org/details/lynchonlynch0000lync_h8g0 |last= Lynch |first= David and Rodley, Chris |year= 2005 |publisher= Faber and Faber |location= New York |isbn=978-0571220182|nopp=|ref=Lyn05}} <!-- split column end --> * ''David Lynch: Interviews'', kolekcija intervjua s Lynchom u razdoblju od 1977. do 2008. godine, urednika Richarda A. Barneyja za seriju ''Conversations with Filmmakers'' (University Press of Mississippi, 2009, {{ISBN|978-1-60473-237-5}} [knjiga s mekim koricama], {{ISBN|9781604732368}} [knjiga s tvrdim koricama]). Ovo izdanje odnosi se na teme koje uključuju Lynchovo stvaralaštvo, dizajn namještaja, slike i glazbenu karijeru. * ''[[Lynch on Lynch]]'', knjiga intervjua s Lynchom koje je radio, uredio i predgovor napisao filmaš Chris Rodley (Faber & Faber Ltd., 1997, {{ISBN|0-571-19548-2}}; revised edition published by Farrar Straus & Giroux, 2005, {{ISBN|0-571-22018-5}}). * ''The Passion of David Lynch: Wild at Heart in Hollywood'' autorice Marthe Nochimson (University of Texas Press, 1997, {{ISBN|0-292-75565-1}}). * ''The Complete Lynch'' autora Davida Hughesa (Virgin Virgin, 2002, {{ISBN|0-7535-0598-3}}). * ''Weirdsville U.S.A.: The Obsessive Universe of David Lynch'' autora Paula A. Woodsa (Plexus Publishing. UK, Reprint edition, 2000, {{ISBN|0-85965-291-2}}). * ''David Lynch'' (Twayne's Filmmakers Series) autora Kennetha C. Kaleta (Twayne Publishers, 1992, {{ISBN|0-8057-9323-2}}). * ''Pervert in the Pulpit: Morality in the Works of David Lynch'' autora Jeffa Johnsona (McFarland & Company, 2004, {{ISBN|0-7864-1753-6}}). * ''Catching the Big Fish: Meditation, Consciousness, and Creativity'' autora Davida Lyncha (Jeremy P. Tarcher, 2006, {{ISBN|978-1-58542-540-2}} / 978–1585425402). * ''Snowmen'' autora Davida Lyncha (Foundation Cartier pour l'art contemporain, Paris, 2008, {{ISBN|978-3-86521-467-6}}). * ''David Lynch: Beautiful Dark'' autora Grega Olsona (Scarecrow Press, 2008, {{ISBN|0-8108-5917-3}}). * ''The Film Paintings of David Lynch: Challenging Film Theory'' autorice Allister Mactaggart (Intellect, 2010, {{ISBN|978-1-84150-332-5}}). * ''David Lynch – Un cinéma du maléfique'', autora Enriquea Seknadjea, Editions Camion Noir, 2010. {{ISBN|978-2-35779-086-5}} * [http://litteraria.ff.cuni.cz/books/lynch.html ''David Lynch in Theory''], kolekcija eseja koje je uredio Francois-Xavier Gleyzon (Charles University Press, 2010) {{ISBN|978-80-7308-317-5}}. {{refend}} == Vanjske veze == {{Commonscat}} * [http://www.davidlynch.com/ Službena stranica] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20080303234450/http://www.davidlynch.com/ |date=2008-03-03 }} * [http://www.imdb.com/name/nm0000186/ David Lynch] na [[IMDb]]u * [http://www.moviefone.com/celebrity/david-lynch/1031718/main David Lynch] na [[Moviefone]]u * [http://www.rottentomatoes.com/celebrity/david_lynch/ David Lynch] na [[Rotten Tomatoes]]u * [http://www.lib.berkeley.edu/MRC/lynch.html Bibliography of books and articles about Lynch] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20180815141223/http://www.lib.berkeley.edu/MRC/lynch.html |date=2018-08-15 }} na [[University of California, Berkeley Library System|UC Berkeley Media Resources Center]] * [http://www.davidlynchfoundation.org/ David Lynch Foundation : Education : Transcendental Meditation] {{David Lynch}} {{Cannes - nagrada za režiju}} {{Saturn za najbolju gostujuću ulogu na televiziji}} {{Oscar za životno djelo}} {{Authority control}} {{Lifetime|1946|2025|Lynch, David}} [[Kategorija:Američki filmski režiseri]] [[Kategorija:Američki filmski producenti]] [[Kategorija:Američki filmski scenaristi]] [[Kategorija:Dobitnici Zlatne palme]] [[Kategorija:Dobitnici počasnog Oscara]] 5jamtr1crchw7bzttkfma4cydbm2xkv 0 252211 42682003 42422252 2026-08-30T06:14:00Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 2 sources and tagging 1 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42682003 wikitext text/x-wiki {{Infokutija Političar (SR) | ime = Dragan Đokanović | slika = Dragan Djokanovic in Bavaria.png | širina_slike =250px | opis_slike = | datum_rođenja = [[20. 4.|16. april]] [[1958]]. | mesto_rođenja = [[Sarajevo]] | država_rođenja = [[Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija|FNRJ]] | datum_smrti = | mesto_smrti = | država_smrti = | državljanstvo = | narodnost = | veroispovest = | partija = [[Demokratska stranka federalista]] | supružnik = Dragana Đokanović | deca = Nikola i Aleksandar | univerzitet = | profesija = | funkcija 1 = [[Demokratska stranka federalista|Osnivač i predsjednik Demokratske stranke federalista]] | izbori 1 = | početak funkcije 1 = 2. maj 1990. | kraj funkcije 1 = | prethodnik 1 = | naslednik 1 = | funkcija 2 = Povjerenik Predsjedništva Srpske Republike BiH i savjetnik u Predsjedništvu Republike Srpske | izbori 2 = | početak funkcije 2 = jun 1992. | kraj funkcije 2 = januar 1993. | prethodnik 2 = | naslednik 2 = | funkcija 3 = [[Vlada Republike Srpske|Ministar u Vladi Republike Srpske]] | izbori 3 = | početak funkcije 3 = januar 1993. | kraj funkcije 3 = 1994. | prethodnik 3 = | naslednik 3 = }} '''Dragan Đokanović''' je [[srbi|srpski]] političar, pedijatar-neonatolog i sportista (gimnastičar) iz [[Bosna i Hercegovina|Bosne i Hercegovine]]. Rođen je 20. aprila 1958. godine u [[Sarajevo|Sarajevu]] (opština Trnovo). Živi u [[Istočno Sarajevo|Istočnom Sarajevu]].<ref>{{Cite web |title=ESC Forum - Istočno Sarajevo |url=http://www.eastsarajevocity.com/ |access-date=2013-12-01 |archive-date=2010-11-20 |archive-url=https://web.archive.org/web/20101120150500/http://www.eastsarajevocity.com/ |dead-url=yes }}</ref> Radi kao pedijatar-neonatolog na Pedijatrijskoj klinici Kliničkog Centra Univerziteta u Sarajevu. === Biografija === [[Datoteka:Dr Dragan Djokanovic Jahorina 2014.jpg|left|thumb|Dr Dragan Đokanović [[Jahorina]] 2014]] Dragan Đokanović je osnovnu školu, gimnaziju i medicinski fakultet završio u [[Sarajevo|Sarajevu]]. Dobitnik je Zlatne značke „Ognjen Prica“. Specijalista je pedijatrije <ref>{{Cite web |title=Dr. Dragan Đokanović , "SAVJETI PEDIJATRA" |url=http://savetipedijatra.com// |access-date=2013-12-01 |archive-date=2021-12-16 |archive-url=https://web.archive.org/web/20211216195739/http://savetipedijatra.com/ |dead-url=yes }}</ref>, a na sarajevskom medicinskom fakultetu završio je dva postdiplomska studija /klinička medicina i socijalna medicina sa organizacijom zdravstvene zaštite/.<ref>{{Cite web |title=Dr Dragan Đokanović, zvanična veb prezentacija |url=http://www.dragandjokanovic.com/ |access-date=2013-12-01 |archive-date=2010-06-05 |archive-url=https://web.archive.org/web/20100605035220/http://www.dragandjokanovic.com/ |dead-url=yes }}</ref> Oženjen je Draganom Đokanović i imaju sinove Aleksandra i Nikolu. == Sportska karijera == Dragan Đokanović je više puta osvajao juniorsko i seniorsko prvenstvo [[Bosna i Hercegovina|Bosne i Hercegovine]] u sportskoj gimnastici. Bio je juniorski prvak [[Jugoslavija|Jugoslavije]] u vježbama na razboju (Novo Mesto, 1975. godine). U [[Slovenija|Sloveniji]], u Trbovlju, 1981. godine, na senirskom Kupu Jugoslavije, drugoplasirani je u ukupnom plasmanu, a u vježbama po spravama osvojio je četiri medalje. Za jugoslovensku juniorsku reprezentaciju nastupio na susretu [[Italija]] – Jugoslavija (u Fermu, gradić između Ankone i Rima, 1976. godine). Na jednom od najjačih svjetskih turnira u sportskoj gimnastici 1981. godine, u [[Varna|Varni]] ([[Bugarska]]), predstavljao je Jugoslaviju u seniorskoj konkurenciji. Trenirao je u Sarajevu i Dunaujvaroši – [[Mađarska]]. U Sarajevu je osnovan gimnastički klub "Dragan Đokanović".<ref>[http://www.youtube.com/watch?v=JoQDnKQeFC8 Dragan Đokanović:"Obnovićemo gimnastiku u BiH!", video zapis]</ref> == Politička karijera == [[Datoteka:Djokanovic in Budva, Montenegro.jpg|thumb|Dragan Đokanović, [[Budva]], [[Crna Gora]]]] [[Datoteka:Dragan Djokanovic Split 2014.jpg|thumb|Dragan Đokanović, [[Split]], [[Hrvatska]]]] ==== Stranačka aktivnost ==== Dragan Đokanović se politikom počeo baviti osnivanjem [[Demokratska stranka federalista|Demokratske stranke federalista]], za Bosnu i Hercegovinu, u Sarajevu, 02. maja 1990. godine.<ref>{{Cite web |title=Arhiva, Dani |url=http://www.bhdani.com/default.asp?kat=txt&broj_id=509&tekst_rb=9 |access-date=2013-12-01 |archive-date=2012-07-21 |archive-url=https://archive.today/20120721061926/http://www.bhdani.com/default.asp?kat=txt&broj_id=509&tekst_rb=9 |dead-url=yes }}</ref> Organizaciju države zasnovanu na principima demokratskog federalizma upoznao je u [[Švajcarska|Švajcarskoj]], boraveći određeno vrijeme u [[Bern]]u.<ref>{{Cite web |title=Biografija sa zvanične prezentacije |url=http://www.dragandjokanovic.com/ |access-date=2013-12-01 |archive-date=2010-06-05 |archive-url=https://web.archive.org/web/20100605035220/http://www.dragandjokanovic.com/ |dead-url=yes }}</ref> Demokratsku stranku federalista osnovao je i za [[Srbija|Srbiju]], u [[Beograd]]u 2003. godine.<ref>{{Cite web |title=Ministarstvo za lokalnu upravu i samoupravu Srbije, Registar političkih organizacija |url=http://www.drzavnauprava.gov.rs/pages/registar.php?det=547 |access-date=2011-10-06 |archivedate=2011-10-06 |archiveurl=https://web.archive.org/web/20111006144740/http://www.drzavnauprava.gov.rs/pages/registar.php?det=547 |deadurl=yes }}</ref> ==== Aktivnosti na očuvanju Jugoslavije ==== Dragan Đokanović je bio predsjednik Koordinacionog tijela koje je organizovalo Konvenciju o Jugoslaviji. Konvencija je održana 3. januara 1992. godine u Saveznoj Skupštini u Beogrdu. ==== Aktivnosti na stvaranju Republike Srpske ==== Dragan Đokanović je učesnik Osnivačke Skupštine srpskog naroda u BiH ( 24. oktobar 1991.), Skupštine na kojoj je proglašena [[Republika Srpska|Srpska Republika u BiH]] ( 9. januara 1992.) te Ustavotvorne Skupštine [[Republika Srpska|Srpske Republike Bosne i Hercegovine]] ( 28. februar 1992.) kao i većine drugih skupštinskih sjednica do ljeta 1994. godine kada odlazi iz Vlade Republike Srpske.<ref>{{Cite web |title=Rukovodstvo bosanskih Srba |url=http://un.org/icty/bhs/cases/krajisnik/documents/others/kra-exrep-treanor.htm |access-date=2013-12-01 |archive-date=2009-05-27 |archive-url=https://web.archive.org/web/20090527023736/http://www.un.org/icty/bhs/cases/krajisnik/documents/others/kra-exrep-treanor.htm |dead-url=yes }}</ref><ref name=autogenerated1>{{Cite web |title=Zvanična prezentacija |url=http://www.dragandjokanovic.com/ |access-date=2013-12-01 |archive-date=2010-06-05 |archive-url=https://web.archive.org/web/20100605035220/http://www.dragandjokanovic.com/ |dead-url=yes }}</ref> Od juna 1992. do januara 1993. Dragan Đokanović obavlja poslove Povjerenika Predsjedništva [[Republika Srpska|Srpske Republike BiH]] (organizuje formiranje civilnih organa vlasti u opštinama Vlasenica, Šekovići, Zvornik, Bratunac, Skelani, Srpsko Novo Sarajevo) i savjetnika u Predsjedništvu Republike Srpske. U januaru 1993. izabran je za člana Vlade Republike Srpske.<ref name="ICTY">[http://www.un.org/icty/transe39/050314IT.htm ICTY]</ref> Kao član Vlade Republike Srpske<ref>[http://bulk.resource.org/gpo.gov/register/1995/1995_19449.pdf Federal register 1995.Djokanovic]{{Dead link|date=September 2021 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref> Dragan Đokanović je formirao, 1993. godine, Ministarstvo za pitanja boraca i žrtava rata i inicirao osnivanje Boračke organizacije Republike Srpske.<ref>[http://64.233.183.104/search?q=cache:8D0mdnItZYAJ:www.novosti.rs/code/navigate.php%3FId%3D16%26status%3Djedna%26datum%3D2008-09-14%26feljton%3D6757+ratni+dnevnik+nikole+koljevi%C4%87a+dragan+%C4%91okanovi%C4%87+ve%C4%8Dernje+novosti&hl=en&ct=clnk&cd=1&client=firefox-a/ Dnevnik Nikole Koljevića]{{Dead link|date=July 2024 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref> U toku rata u Bosni i Hercegovini digao je glas protiv činjenja ratnih zločina, ukazao na to Predsjedništvu srpske republike i Narodnoj skupštini. Ne dobivši podršku podnosi ostavku na funkciju ministra. Svjedočio o tome, pred Haškim tribunalom, od 14. do 18. marta 2005.<ref name="ICTY"/> <ref>[http://www.sense-agency.com/ba/search/index.php?r=dragan+%F0okanovi%E6&imgSubmit.x=34&imgSubmit.y=4/ Svjedočenje u Hagu]{{Dead link|date=September 2021 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref> i u novembru 2009. godine.<ref>[http://www.youtube.com/watch?v=5pvcNzPBJ84 Dragan Đokanović: "Mogu vas optužiti za genocid", video zapis]</ref><ref>[http://www.sense-agency.com/ba/stream.php?sta=1&dd=20&mm=11&gg=2009&kat=6 Sense-agency, novembar 2009.]{{Dead link|date=September 2021 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref><ref>[http://209.85.135.132/search?q=cache:wRIbIli7F9gJ:www.dw.com/dw/article/0,,4919097,00.html+dragan+%C4%91okanovi%C4%87+world+news&cd=6&hl=bs&ct=clnk&gl=ba&client=firefox-a DEUTSCHE WELLE, DW.de(23. 11. 2009.)]{{Dead link|date=May 2023 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref> Dragan Đokanović je [[Demokratska stranka federalista|Demokratsku stranku federalista]], za Republiku Srpsku, registrovao 1996. godine, uoči prvih izbora u istoriji ove republike.<ref name="autogenerated1"/> Kandidovao se za predsjednika Republike Srpske 1996. i 2007. godine.<ref>{{Cite web |title=Zvanična prezentacija/ |url=http://www.dragandjokanovic.com/ |access-date=2013-12-01 |archive-date=2010-06-05 |archive-url=https://web.archive.org/web/20100605035220/http://www.dragandjokanovic.com/ |dead-url=yes }}</ref> == Izbori 1990. == Demokratska stranka federalista, nastupila je sa kandidatima iz sva tri konstitutivna naroda, a Dr Dragan Đokanović bio je nosilac liste. Sa poslanicima [[Srpska demokratska stranka|Srpske demokratske stranke]] napustio je Skupštinu BiH prije usvajanja Memoranduma o nezavisnosti.<ref>[http://www.sense-agency.com/ba/search/index.php?r=dragan+%F0okanovi%E6&imgSubmit.x=34&imgSubmit.y=4/ Sense-agency]{{Dead link|date=September 2021 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref> == Izbori 1996. == [[Demokratska stranka federalista]], Dragana Đokanovića, bila je jedina stranka iz RS koja je izašla na izbore samo za organe [[Republika Srpska|Republike Srpske]]. Sve druge stranke kandidovale su kandidate i za organe Bosne i Hercegovine.<ref name=autogenerated1 /> == Izbori 2007. == Na prijevremene izbore 2007 godine Dr Dragan Đokanović izašao je kao nezavisan kandidat i zalagao se za smjenu predsjednika Vlade Republike Srpske Milorada Dodika.<ref>[http://derstandard.at/?url=/?id=3129496 derStandard.at], Pristupljeno 5. 4. 2013.</ref>. == Prijedlog za novi Ustav Bosne i Hercegovine == Dr Dragan Đokanović napisao je, 28. septembra 2008. godine, Prijedlog za novi Ustav Bosne i Hercegovine.<ref>[http://www.dragandjokanovic.com/index.php?option=com_content&view=article&id=50&Itemid=61/ Prijedlog za novi Ustav BiH]{{Dead link|date=August 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref> Prema tom prijedlogu [[Bosna i Hercegovina]] sastojala bi se od dvije administrativne jedinice: [[Federacija Bosne i Hercegovine|Federacija Bosna i Hercegovina]], [[Republika Srpska]], federacija Zapadne Republike Srpske (gl. grad [[Banja Luka]]) i Istočne Republike Srpske (gl. grad [[Istočno Sarajevo]])<ref>{{Cite web |url=http://www.dragandjokanovic.com/index.php?option=com_content&view=article&id=50&Itemid=61 |title=Dr Dragan Đokanović, zvanični sajt, Prijedlog za novi Ustav Bosne i Hercegovine |access-date=2013-12-01 |archive-date=2010-06-07 |archive-url=https://web.archive.org/web/20100607091406/http://www.dragandjokanovic.com/index.php?option=com_content&view=article&id=50&Itemid=61 |url-status=dead }}</ref> Distrikt Brčko može zadržati postojeći status ili se referendumom opredijeliti za jedan od dva entiteta Savezna Republika Bosna i Hercegovina imala bi dvodomni parlament ( Dom Entiteta i Dom Nacija), Predsjednika (državni poslanik koji dobije najviše glasova na glasanju u oba doma), vladu (predsjednika vlade - daje mu mandat predsjednik države i ministre) Glavni grad Bosne i Hercegovine: [[Sarajevo]] i [[Istočno Sarajevo]] <ref>{{Cite web |url=http://www.dragandjokanovic.com/index.php?option=com_content&view=article&id=50&Itemid=61 |title=Prijedlog za novi Ustav Bosne i Hercegovine |access-date=2013-12-01 |archive-date=2010-06-07 |archive-url=https://web.archive.org/web/20100607091406/http://www.dragandjokanovic.com/index.php?option=com_content&view=article&id=50&Itemid=61 |url-status=dead }}</ref> == Reference == {{reflist}} == Vanjske veze == {{Commonscat}} * [http://dragandjokanovic.com/ Zvanična prezentacija] * [http://www.sense-agency.com/ba/search/index.php?r=dragan+%F0okanovi%E6&imgSubmit.x=34&imgSubmit.y=4/ Svjedočenje u Hagu]{{Dead link|date=September 2021 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }} * [http://www.dsf-eu.com/ Zvanična prezentacija Demokratske stranke federalista] * [http://derstandard.at/?url=/?id=3129496 derStandard.at] {{Lifetime|1958||Đokanović, Dragan}} [[Kategorija:Bosanskohercegovački političari]] 2cz8uiwz1a1hmk3hfmbcgv8r37haue5 0 260567 42681974 42506126 2026-08-29T22:58:50Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 1 sources and tagging 0 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42681974 wikitext text/x-wiki '''DNK polimeraza III holoenzim''' je primarni [[enzim]]ski kompleks koji učestvuje u [[prokariote|prokariotskoj]] [[replikacija DNK|replikaciji DNK]]. [[Tomas B. Kornberg|Thomas Kornberg]] i [[Malkolm Gefter]] su otkrili ovaj kompleks [[1970]]. Kompleks je veoma efikasan, i.e. njegov broj dodatih [[nukleotid]]a po vezivanju je visok. Pri replikaciji ''[[Escherichia coli|E.coli]]'' [[genom]]a on funkcioniše zajedno sa drugim DNK polimerazama ([[DNK polimeraza I|Pol I]], [[DNK polimeraza II|Pol II]], [[DNK polimeraza IV|Pol IV]], i [[DNK polimeraza V|Pol V]]). Kao primarni [[enzim|holoenzim]] procesa replikacije, DNK Pol III holoenzim takođe poseduje sposobnost korekture kojom se ispravljaju replikacione greške u 3'->5' smeru posredstvom dejstva [[egzonukleaza|egzonuklease]]. DNK Pol III je komponenta [[replizom]]a, koji je lociran na replikacionoj račvi.<ref name="pmid7494000">{{Cite journal | author = Olson, M. W.; Dallmann, H. G.; McHenry, C. S. | title = DnaX complex of Escherichia coli DNA polymerase III holoenzyme. The chi psi complex functions by increasing the affinity of tau and gamma for delta.delta' to a physiologically relevant range | journal = The Journal of Biological Chemistry | volume = 270 | issue = 49 | pages = 29570–29577 | year = 1995 | pmid = 7494000 |url = http://www.jbc.org/content/270/49/29570.short}}</ref><ref>{{Cite journal | author = Kelman, Z.; O'Donnell, M. | title = Dna Polymerase III Holoenzyme: Structure and Function of a Chromosomal Replicating Machine | url = https://archive.org/details/sim_annual-review-of-biochemistry_1995_64/page/171 | journal = Annual Review of Biochemistry | volume = 64 | pages = 171 | year = 1995 | doi = 10.1146/annurev.bi.64.070195.001131}}</ref> == Komponente == {| style="float:right; background:#fff; margin-left:10px; padding:8px;" |- | {{Infobox Proteinska Familija | Symbol = DNA_pol3_delta | Name = DNK polimeraza III, delta podjedinica | image = PDB 1xxh EBI.jpg | width = | caption = atpgs vezan za e. coli kompleks vodiča klampe | Pfam = PF06144 | Pfam_clan = CL0023 | InterPro = IPR010372 | SMART = | PROSITE = | MEROPS = | SCOP = 1jql | TCDB = | OPM family = | OPM protein = | CAZy = | CDD = }} || {{Infobox Proteinska Familija | Symbol = DNApol3-delta_C | Name = DNK polimeraza III, delta podjedinica, C terminal | image = PDB 1xxi EBI.jpg | width = | caption = adp vezan za e. coli kompleks vodiča klampe | Pfam = PF09115 | Pfam_clan = | InterPro = IPR015199 | SMART = | PROSITE = | MEROPS = | SCOP = 1a5t | TCDB = | OPM family = | OPM protein = | CAZy = | CDD = }} || {{Infobox Proteinska Familija | Symbol = DNA_pol3_alpha | Name = Bakterijska DNK polimeraza III, alfa podjedinica | image = | width = | caption = Kristalna struktura katalitičke alfa podjedinice e. coli DNK polimeraze III | Pfam = PF07733 | Pfam_clan = | InterPro = IPR011708 | SMART = | PROSITE = | MEROPS = | SCOP = | TCDB = | OPM family = | OPM protein = | CAZy = | CDD = }} {{Infobox Proteinska Familija | Symbol = DNA_pol3_tau_4 | Name = DNA polimeraza III, podjedinica tau, domen IV | image = | width = | caption = | Pfam = PF12168 | Pfam_clan = | InterPro = IPR022001 | SMART = | PROSITE = | MEROPS = | SCOP = | TCDB = | OPM family = | OPM protein = | CAZy = | CDD = }} |- | {{Infobox protein family | Symbol = DNA_pol3_theta | Name = DNK polimeraza III, teta podjedinica | image = PDB 2ido EBI.jpg | width = | caption = Struktura e. coli Pol III epsilon-hot korekcioni kompleks | Pfam = PF06440 | Pfam_clan = | InterPro = IPR009052 | SMART = | PROSITE = | MEROPS = | SCOP = 1du2 | TCDB = | OPM family = | OPM protein = | CAZy = | CDD = }} || {{Infobox protein family | Symbol = DNA_pol3_chi | Name = DNK polimeraza III, či podjedinica, HolC | image = PDB 1em8 EBI.jpg | width = | caption = Kristalna struktura či i psi podjedinice heterodimera DNK Pol III | Pfam = PF04364 | Pfam_clan = | InterPro = IPR007459 | SMART = | PROSITE = | MEROPS = | SCOP = 1em8 | TCDB = | OPM family = | OPM protein = | CAZy = | CDD = }} || {{Infobox protein family | Symbol = DNA_pol3_tau_5 | Name = DNK polimeraza III, tau podjedinica V u interakciji sa alfa | image = | width = | caption = Struktura C-termusa 14 kD domena tau podjedinice | Pfam = PF12170 | Pfam_clan = | InterPro = IPR021029 | SMART = | PROSITE = | MEROPS = | SCOP = | TCDB = | OPM family = | OPM protein = | CAZy = | CDD = }} |} [[Replizom]] se sastoji od sledećeg: * 2 '''DNK Pol III enzima''', svaki od njih sadrži '''α''', '''ε''' and '''θ''' podjedinice. ** α podjedinica ima polimeraznu aktivnost. ** ε podjedinica ima 3'-5' egzonukleaznu aktivnost. ** θ podjedinica stimuliše korekturu ε podjecinice. * 2 '''β''' jedinice omogučavaju pomeranje [[DNK stega|DNK klamfe]] * 2 '''τ''' jedinice dimerizuju dva sržna enzima (α, ε, i θ podjedinice). * 1 '''γ''' jedinica pomaže β podjedinicama pri vezivanju za DNK. * '''Χ''' i '''Ψ''' formiraju 1:1 kompleks i vezuju se za γ ili τ.<ref name="pmid7494000"/> == Reference == {{reflist}} == Literatura == {{refbegin|2}} * {{PriceEnzymology3rd}} * {{TooneAdvancesInEnzymology}} * {{Branden ProteinStructure2nd}} * {{SegelEnzymeKinetics}} * {{CopelandEvaluationOfEnzymeInhibitors2nd}} * {{MichalBiochemicalPathways}} {{refend}} == Vanjske veze == * [http://oregonstate.edu/instruct/bb492/lectures/DNAII.html Pregled] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20070516092909/http://oregonstate.edu/instruct/bb492/lectures/DNAII.html |date=2007-05-16 }} * {{MeshName|DNA+Polymerase+III}} {{-}} {{DNK replikacija}} {{Enzimi}} [[Kategorija:EC 2.7.7]] [[Kategorija:DNK replikacija]] rx8cg91lqta3shkquzfl0lsygcr8541 0 283900 42681990 42115088 2026-08-30T02:04:54Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 1 sources and tagging 0 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42681990 wikitext text/x-wiki '''Danen''' ({{jez-fra|Denain}}) je naselje i opština u severoistočnoj [[Francuska|Francuskoj]] u regionu [[Sever-Pa d Kale]], u departmanu [[Departman Sever u Francuskoj|Sever]] koja pripada prefekturi Valansjen. {{Naseljeno mesto u Francuskoj2 | mesto =Danen | originalni_naziv =Denain | slika = Denain Mairie.JPG | opis_slike = | grb = Blason de la ville de Denain.png | država={{FRA}} | region =Sever-Pa d Kale | departman =Nord | prefektura =Valansjen | kanton =Danen | gšir =50.3294444444444 | gduž =3.39583333333333 | nadm visina =33 | maksimalna_nadmorska_visina =115 | minimalna_nadmorska_visina =26 |površina-km= 11,52 | površina-he =1.152 | stanovništvo = 20370<ref>{{Insee}}</ref> | godina_stanovništvo = 2011-01-01 |gustina= 1768,23 | predsednik = | vreme_službovanja = | INSEE =59172 |poštanski kod=59220 }} [[Datoteka:Denain Mairie.JPG|mini|left|200p|La Mairie Photo:Serge Ottaviani]] Po podacima iz [[1999]]. godine u opštini je živelo 20 360 stanovnika, a gustina naseljenosti je iznosila 1767&nbsp;stanovnika/km². Opština se prostire na površini od 11,52&nbsp;km². Nalazi se na srednjoj nadmorskoj visini od 33 metara (maksimalnoj 115 m, a minimalnoj 26 m). == Demografija == {{DemografijaFR| 1962=26479| 1968=27973| 1975=26204| 1982=21825| 1990=19544| 1999=20 360| 2006=| 2011=| sansdoublescomptes= 1962}} <!-- ============================================================================================= POČETAK GRAFIKA ===============================================================================================--> <center> :''Grafik promene broja stanovnika u toku poslednjih godina'' <timeline> ImageSize = width:250 height:200 PlotArea = left:40 right:10 top:10 bottom:20 TimeAxis = orientation:horizontal AlignBars = justify Colors = id:gray1 value:gray(0.9) DateFormat = yyyy Period = from:1960 till:2010 ScaleMajor = unit:year increment:10 start:1960 PlotData = bar:42000 color:gray1 width:1 from:start till:end bar:28000 color:gray1 from:start till:end bar:14000 color:gray1 from:start till:end bar:0 color:gray1 LineData = layer:front points:(48,139)(84,133) color:blue width:2 #1962 tot 1968. Inwonertal 1962: 29467 1968: 27973 points:(84,133)(100,126) color:blue width:2 #1975: 26204 points:(100,126)(128,108) color:blue width:2 #1982: 21825 points:(128,108)(160,99) color:blue width:2 #1990: 19544 points:(160,99)(196,102) color:blue width:2 #1999: 20360 </timeline> </center> <!-- ============================================================================================= KRAJ GRAFIKA ===============================================================================================--> == Reference == {{reflist|2}} == Literatura == {{refbegin|2}} * {{HughesEncyclopediaOfContemporaryFrenchCulture}} * {{RobbDiscoveryOfFrance}} * {{ArdaghFrance}} * {{JonesCambridgeIllustratedHistoryOfFrance}} * {{SowerwineFranceSince1870}} * {{RobertsFrance}} {{refend}} == Vanjske veze == {{Commonscat|Denain}} * Baza podataka: [http://www.insee.fr Insee] {{fr}} * [http://www.ville-denain.fr/ http://www.ville-denain.fr/] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20110625084349/http://www.ville-denain.fr/ |date=2011-06-25 }} * [http://archive.wikiwix.com/cache/?url=http://www.ign.fr/affiche_rubrique.asp?rbr_id=1087%26CommuneId=55054 Danen na stranici Nacionalnog geografskog instituta Francuske] {{fr}} * [http://www.insee.fr/fr/methodes/nomenclatures/cog/fichecommunale.asp?codedep=59&codecom=172 Danen na stranici organizacije INSEE] {{fr}} * [http://www.lion1906.com/Pages/ResultatProximiteCoord.php?RadLat1=0.87841451630238&RadLong1=0.0592684725188292 Najbliža naselja (kilometraža, pravac i koordinate)]{{Dead link|date=August 2021 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }} {{fr}} * [http://www.lion1906.com/Pages/ResultatLocalisation.php?InseeVille=590172 Položaj mesta Danen na mapi Francuske (sa osnovnim podacima o mestu)]{{Dead link|date=September 2021 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }} {{fr}} * [http://www.mapquest.com/maps/map.adp?latlongtype=decimal&latitude=50.3294444444444&longitude=3.39583333333333&zoom=8 Plan naselja Danen na mapi (Mapquest)] {{Departman Nor u Francuskoj}} {{Departmani Francuske}} {{Klica-Francuska}} {{Koordinate|50_19_46_N_03_23_45_E_type:city_region:FR|50° 19' 46" SG Š, 03° 23' 45" IGD}} 3rg09p3q45m03rv0ptt26ya89szjb5c 0 1364693 42682046 42531980 2026-08-30T11:27:57Z ~2026-43949-52 388002 |grb= 42682046 wikitext text/x-wiki {{drugo značenje3|Holcen}} {{Grad u Nemačkoj | naziv = Holcen | izvorni_naziv = ''Holzen'' | slika = | opis_slike = Holcen | gradska_zastava = | grb = Wappen Holzen 1958.png | država = [[Njemačka]] | pokrajina = [[Donja Saksonija]] | lokacija = | osnivanje = | stanovništvo = 667<ref>Broj stanovnika po [http://web.archive.org/web/20100919050210/http://www.destatis.de/jetspeed/portal/cms/Sites/destatis/Internet/DE/Content/Statistiken/Regionales/Gemeindeverzeichnis/Administrativ/AdministrativeUebersicht,templateId=renderPrint.psml njem. Saveznom zavodu za statistiku]. [http://web.archive.org/web/20100827050647/http://www.destatis.de/jetspeed/portal/cms/Sites/destatis/Internet/DE/Content/Statistiken/Regionales/Gemeindeverzeichnis/Administrativ/Archiv/GV2000VJ/2Q__30062010__Auszug,property=file.xls Stanje] 30. 6. 2010.</ref> | gustina = 101 | aglomeracija = | površina = 6,6 | gšir = 51.93333 | gduž = 9.66667 | nadmorska_visina = 190 | registarska_oznaka = HOL | pozivni_broj = 05534 | poštanski_kod = 37632 | dan_grada = | veb-strana = [http://www.eschershausen.de/ www.eschershausen.de] | gradonačelnik = ''Helmut Alms'' | stranka = SPD | ije = da }} '''Holcen''' ({{jez-nem|Holzen}}) je opština u [[Njemačka|njemačkoj]] saveznoj državi [[Donja Saksonija]]. Jedno je od 32 opštinska središta okruga [[Okrug Holcminden|Holcminden]]. Prema procjeni iz 2010. u opštini je živjelo 667 stanovnika. Posjeduje regionalnu šifru (''AGS'') 3255022. == Geografski i demografski podaci == [[Datoteka:Holzen_in_HOL.svg|mini|levo|250px|Položaj opštine u okrugu Holcminden]] Holcen se nalazi u saveznoj državi [[Donja Saksonija]] u okrugu Holcminden. Opština se nalazi na nadmorskoj visini od 190 metara. Površina opštine iznosi 6,6&nbsp;km². U samom mjestu je, prema procjeni iz 2010. godine, živjelo 667 stanovnika. Prosječna gustina stanovništva iznosi 101 stanovnika/km². == Međunarodna saradnja == <div style="width:30%"> {{partnerstvo_gradova_zaglavlje}} {{partnerstvo_gradova_red|[[Thionville]]|[[Francuska]]|kontakt|[[1985]]}} {{partnerstvo_gradova_podnožje|Izvor<ref>[http://www.rgre.de/rgre-partnerschaften/?dt_orgname=Holzen&dt_plz=&dt_einwohnerzahl_min=&dt_einwohnerzahl_max=&dt_bundesland=&aus_orgname=&aus_plz=&aus_land=&aus_kontinent=&partner_seit_von=&partner_seit_bis=&partner_form=&submit=Suche Savjet opština i regiona Evrope - Pregled međuopštinske saradnje], Pristupljeno 30. 6. 2010.</ref>}} </div> == Reference == {{reflist}} == Literatura == {{refbegin|2}} * {{BergerGeographischeNamenInDeutschland}} * {{FulbrookConciseHistoryOfGermany}} * {{ShawUrbanHistoricalGeography}} * {{HomeGermany}} * {{HammDemographicChange}} * {{BerghahnModernGermany}} * {{KleinerAtlas}} * {{GrosserAtlas}} {{refend}} == Vanjske veze == {{Portal Nemačka}} {{Commonscat|Holzen (near Eschershausen)}} * [http://www.eschershausen.de/ Zvanični sajt opštine] {{de}} * [http://www.destatis.de/ Nem. Savezni zavod za statistiku] {{de}} * [http://www.staedtetag.de Stalna konferencija gradova i opština] {{de}} * [http://www.kommon.de/ KommOn] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20140429185843/http://www.kommon.de/ |date=2014-04-29 }} - Informacioni sistem gradova, opština i okruga. {{de}} {{Nezavisni gradovi i opštine u okrugu Holcminden}} 2dxuunuipxs6q2nvtoeuafmyd3fka91 0 1466131 42681979 42555625 2026-08-30T00:08:32Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 0 sources and tagging 1 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42681979 wikitext text/x-wiki {{Infokvir vojna osoba |ime=Danilo Srdić |slika = Danilo_srdic.png |datum_rođenja=[[1896]] |datum_smrti = [[28. jula]] [[1938]] ('''42''' god.) |alma-mater=[[Vojaška akademija Vorošilov]] |mjesto_rođenja =[[Vrhovine]], [[Austro-Ugarska]] (danas [[Hrvatska]]) |mjesto_smrti=[[SSSR]] |vjernost={{flag|Rusko Carstvo}} (1914 - 1917)<br>{{flagicon|Sovjetski Savez}} [[Sovjetska Rusija]] i [[Sovjetski Savez]] |čin=[[komkor]] (komandant [[korpus]]a) |bitke=[[Prvi svjetski rat]]<br>[[Ruski građanski rat]] |odlikovanja=[[Orden crvene zastave]] }} '''Danilo Srdić''' ({{jez-ru|Данило Сердич}} 10. VIII 1896 - 28. VII 1937), poznat pod nadimkom Crveni komandant, je bio [[lika|lički]] revolucionar i [[SSSR|sovjetski]] vojskovođa, poznat po učešću u [[Oktobarska revolucija|Oktobarskoj revoluciji]], ali i kao jedna od najistaknutijih žrtava [[Velika čistka|Velike čistke]]. Nosilac je najvišeg sovjetskog odlikovanja [[Orden Crvene zastave|Ordena Crvene zastave]]. == Biografija == Rođen je u ličkom selu Vrhovine [[1896]]. godine. Po narodnosti Srbin.<ref>[http://dic.academic.ru/dic.nsf/sie/15918/%D0%A1%D0%95%D0%A0%D0%94%D0%98%D0%A7 Срдич (Срдић), Данило Федорович]</ref> Godine 1912. se školovao u [[Beograd]]u prije nego što je otišao u Rusiju gdje ga je zatekao [[Prvi svjetski rat]] i gdje je pohađao vojnu školu. Godine 1916. je upućen u 1. srpsku dobrovoljačku diviziju. Već za vrijeme [[Februarska revolucija|Februarske revolucije]] se priključio [[Ruska revolucija|revolucionarnim]] gibanjima i postao član Revolucionarnog vojničkog komiteta. Odatle je poslan u [[Petrograd]] gdje je uhapšen od strane [[Privremena vlada Rusije|Privremen vlade]]. Međutim, drugovi su ga uspjeli osloboditi iz zatvore te je u novembru 1917. sudjelovao u znamenitom jurišu na [[Zimski dvorac]]. Srdić je potom osnovao 1. sovjetsko-srpski revolucionarni odred, od koga je nastao bataljon. Iste je godine postao članom [[Boljševička partija|RKP (b)]]. Član Jugoslovenske komunističke grupe pri [[Komunistička partija Sovjetskog Saveza|RKP(b)]] po­stao je decembra [[1918]]. U borbama ispoljio vojne sposobnosti i postao istaknuti sovjetski komandant. Odlikovan je najvišim sovjetskim odlikovanjem [[Orden Crvene zastave|Ordenom Crvene zastave]], jer je "iako opkoljen sa svojom brigadom od znatno nadmoćnijih snaga neprijatelja, borbom izveo svoju brigadu iz opasnosti, nanijevši neprijatelju ozbiljan poraz."<ref name="books.google.rs">http://books.google.rs/books?id=P4VWAAAAMAAJ&q=DANILO+SRDI%C4%86&dq=DANILO+SRDI%C4%86&hl=en&sa=X&ei=GMzNU7q1C6W9ygPO8IH4AQ&ved=0CCAQ6AEwAQ</ref> Po završetku [[Ruski građanski rat|građan­skog rata]] ostao u [[Savez Sovjetskih Socijalističkih Republika|Sovjetskom Savezu]], školovao se i dostigao visoke činove u Sovjetskoj armiji.<ref name="books.google.rs"/> Živeo je u [[Minsk]]u.<ref name="Pogibija">[https://nekropole.info/ru/Danila-Serdich Podaci o pogubljenju Danila Srdića]{{Dead link|date=August 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref> [[15. jun]]a [[1937]]. godine Danilo Srdić, komandant trećeg konjičkog korpusa, iznenada je uhapšen kao "neprijatelj naroda" i optužen za učešće u "vojno-fašističkoj zaveri". Streljan je 28. jula 1938.<ref name="Pogibija"/> == Nasleđe == Posthumno je rehabilitovan jula [[1957]]. godine.<ref name="Pogibija"/> Danas jedna ulica u Minsku nosi njegovo ime.<ref>http://vulica.by/serdicha.html</ref> == Povezano == * [[Jugosloveni u Oktobarskoj revoluciji]] * [[Jugosloveni žrtve Velike čistke]] == Izvori == {{Izvori|2}} == Literatura == * ''[[Vojna enciklopedija]]'', 2. izd., 1978, Svezak 9, str. 94. == Vanjske veze == * [http://www.clamber.ru/serdich/ Слово о Даниле Сердиче] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20140808035310/http://www.clamber.ru/serdich/ |date=2014-08-08 }} * [http://dic.academic.ru/dic.nsf/sie/15918/%D0%A1%D0%95%D0%A0%D0%94%D0%98%D0%A7 Срдич (Срдић), Данило Федорович] (Советская историческая энциклопедия) * [http://1937god.info/taxonomy/term/730 Сердич Данило Федорович] * [http://vetarsabalkana.com/d/513918/d/ivan-ochak---sudby-yugoslavskih-emigrantov-i-vragov-naroda-v-sssr.pdf Ivan Očak, O sudbini obitelji jugoslovenskih emigranata "narodnih neprijatelja" u Sovjetskom Savezu] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20140809221527/http://vetarsabalkana.com/d/513918/d/ivan-ochak---sudby-yugoslavskih-emigrantov-i-vragov-naroda-v-sssr.pdf |date=2014-08-09 }} {{Lifetime|1896|1937|Srdić, Danilo}} [[Kategorija:Ruski i sovjetski vojskovođe]] [[Kategorija:Žrtve Velike čistke iz Jugoslavije]] [[Kategorija:Revolucionari]] [[Kategorija:Jugosloveni u Oktobarskoj revoluciji]] 8cz47aisfxbq79btx6kh5zqtinsscm2 0 1467820 42681937 41859008 2026-08-29T15:14:28Z Эльдар Шукоров 386590 /* */ 42681937 wikitext text/x-wiki {{Trener/izbornik/igrač | ime = Sergej Jakirović | slika = Sergej Jakirović 2024 (cropped).png | puno ime = | visina = 191 cm | nadimak = Jakir | datum rođenja = [[23. prosinca]] [[1976.]] | mjesto rođenja = [[Mostar]], [[Bosna i Hercegovina]] | datum smrti = | mjesto smrti = | država smrti = | trenutačni klub = [[GNK Dinamo Zagreb ]] | broj u klubu = | pozicija = trener, kao igrač vezni | mlade godine = do [[1993.]] | juniorski klubovi = [[NK Neretva Metković]] | godina = [[1994.]] – [[1996.]] <br>[[1996.]] – [[1997.]] <br> [[1997.]] – [[1998.]] <br> [[1997.]] – [[1999.]] <br> [[1999.]] – [[2000.]] <br> [[2000.]] – [[2001.]] <br> [[2002.]] – [[2004.]] <br> [[2004.]] – [[2005.]] <br> [[2005.]] – [[2007.]] <br> [[2007.]] <br> [[2007.]] – [[2008.]] <br> [[2008.]] <br> [[2009.]] – [[2010.]] <br> [[2010.]] <br> [[2010.]] – [[2011.]] <br> [[2011.]] <br> [[2011.]] – [[2013.]]<br> [[2013.]] – [[2015.]]<br> [[2015.]] – [[2016.]] | profesionalni klubovi = [[NK Neretva Metković]] <br> [[RNK Split]] <br> [[Spartak Trnava]] <br> [[NK Pula]] <br> [[NK Istra]] <br> [[NK Korotan]] <br> [[NK Kamen Ingrad]] <br> [[NK Zagreb]] <br> [[CSKA Sofija]] <br> [[ASKÖ Pasching]] <br> [[NK Rijeka]] <br> [[SK Austria Kärnten]] <br> [[SV Spittal]] <br> [[NK Lučko]] <br>[[NK Radnik Sesvete]] <br> [[NK Sloga Gredelj Zagreb]] <br> [[NK Dugo Selo]]<br> [[NK Sesvete ]]<br> [[NK Matija Gubec]] | nastupi(golovi) = 24 (3) <br> <br> 22 (5) <br> 64 (2) <br> 10 (0) <br> 31 (2) <br> 47 (5) <br> 30 (6) <br> 32 (3) <br> 2 (0) <br> 21 (0) <br> 0 (0) <br> 14 (1) <br> 11 (0) <br> 31 (5) <br> 2 (0) <br> 37 (12) | godine u reprezentaciji = [[2005.]] – [[2006.]] | reprezentacija = {{NogRep|BIH}} | nastupi u reprezentaciji(golovi) = 5 (0) | godine treniranja = [[2011.]] – [[2012.]] <br> [[2012.]] <br> [[2017.]] - [[2018.]] <br> [[2018.]] - [[2020.]] <br> [[2020.]] <br> [[2020.]] - [[2022.]] <br> [[2022.]] - [[2023.]] <br> [[2023.]] - | klubovi = [[NK Dugo Selo]] (juniori) <br> [[NK Radnik Sesvete]] (juniori)<br> [[NK Sesvete]] <br> [[HNK Gorica ]] <br> [[NK Maribor ]] <br> [[HŠK Zrinjski Mostar ]] <br> [[HNK Rijeka ]] <br> [[GNK Dinamo Zagreb ]] | napomena = }} '''Sergej Jakirović''' ([[Mostar]], [[23. prosinca]] [[1976.]]), [[Nogomet|nogometni]] trener i bivši igrač te bivši [[Bosna i Hercegovina|bosanskohercegovački]] [[nogomet]]ni reprezentativac. Sergej je rođen u mostarskom rodilištu, a odrastao je i završio osnovnu i srednju školu u Metkoviću.<ref>[http://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20050506/sport01.asp Slobodna Dalmacija, 6. svibnja 2005.]</ref> Njegov otac Enver dugogodišnji je vratar i trener [[NK Neretva Metković|NK Neretve]] iz [[Metković]]a, te je Sergej od najranije mladosti član svih uzrasta metkovskog kluba. Za tadašnjeg prvoligaša NK Neretvu ostvario je petominutni seniorski debi protiv [[NK Osijek]]a 24. svibnja [[1995.]] u [[1. HNL 1994./95.|1. HNL]]. Nakon srednje škole profesinalno se okreće nogometu, te je do danas profesionalno nastupao za 15-ak klubova iz [[Hrvatska|Hrvatske]], [[Slovenija|Slovenije]], [[Slovačka|Slovačke]], [[Bugarska|Bugarske]] i [[Austrija|Austrije]]. Nastupajući za [[CSKA Sofija]] 2005. godine igrao je u [[UEFA Liga prvaka|UEFA-inoj Ligi prvaka]], a s [[NK Kamen Ingrad|Kamen Ingradom]] igrao je u [[Kup UEFA|Kupu UEFA]]. Iako nikada nije nastupao za bosansko-hercegovački nogometni klub, zahvaljujući podrijetlu svog oca, pet puta je nastupao za [[bosanskohercegovačka nogometna reprezentacija|bosanskohercegovačku nogometnu reprezentaciju]]<ref>[http://www.nfsbih.ba/nsbih/igrac_frame.php?id=20# Službene stranice NS BIH]{{Dead link|date=October 2022 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref>, od toga tri puta u kvalifikacijama za [[Svjetsko prvenstvo u nogometu - Njemačka 2006.|Svjetsko nogometno prvenstvo 2006.]]<ref>{{Cite web |title=Fifa.com |url=http://www.fifa.com/worldfootball/statisticsandrecords/players/player=238637/ |access-date=2014-07-26 |archive-date=2012-11-02 |archive-url=https://web.archive.org/web/20121102084526/http://www.fifa.com/worldfootball/statisticsandrecords/players/player=238637/ |dead-url=yes }}</ref>. Zanimljivo je da je u kup utakmici uslijed isključenja vratara i iskorištenih svih izmjena svog tadašnjeg kluba [[NK Lučko]] par minuta prije kraja utakmice Jakirović stao na vrata i u jedanaestercima koji su potom uslijedili obranio 3 od 4 udarca protivničkih igrača [[NK Ponikve Zagreb]] i osigurao svom klubu nastavak natjecanja.<ref>{{Cite web |title=Sportske novosti, 24. ožujka 2010. |url=http://sportske.jutarnji.hr/sergej-jakirovic-show--stao-na-vrata-i-obranio-tri-od-cetiri-jedanaesterca-/869370/ |access-date=2014-07-26 |archive-date=2016-03-06 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160306102758/http://sportske.jutarnji.hr/sergej-jakirovic-show--stao-na-vrata-i-obranio-tri-od-cetiri-jedanaesterca-/869370/ |dead-url=yes }}</ref> == Izvori == {{izvori}} {{DEFAULTSORT:Jakirović, Sergej}} [[Kategorija:Bosanskohercegovački fudbaleri]] [[Kategorija:Hrvatski fudbaleri]] [[Kategorija:Biografije, Metković]] 83k8iy3viaq3rzim16i6mxcsb5zhw36 42681938 42681937 2026-08-29T15:15:06Z Эльдар Шукоров 386590 /* */ 42681938 wikitext text/x-wiki {{Trener/izbornik/igrač | ime = Sergej Jakirović | slika = Sergej Jakirović 2024 (cropped).png | puno ime = | visina = 191 cm | nadimak = Jakir | datum rođenja = [[23. prosinca]] [[1976.]] | mjesto rođenja = [[Mostar]], [[Bosna i Hercegovina]] | datum smrti = | mjesto smrti = | država smrti = | trenutačni klub = [[GNK Dinamo Zagreb ]] | broj u klubu = | pozicija = trener, kao igrač vezni | mlade godine = do [[1993.]] | juniorski klubovi = [[NK Neretva Metković]] | godina = [[1994.]] – [[1996.]] <br>[[1996.]] – [[1997.]] <br> [[1997.]] – [[1998.]] <br> [[1997.]] – [[1999.]] <br> [[1999.]] – [[2000.]] <br> [[2000.]] – [[2001.]] <br> [[2002.]] – [[2004.]] <br> [[2004.]] – [[2005.]] <br> [[2005.]] – [[2007.]] <br> [[2007.]] <br> [[2007.]] – [[2008.]] <br> [[2008.]] <br> [[2009.]] – [[2010.]] <br> [[2010.]] <br> [[2010.]] – [[2011.]] <br> [[2011.]] <br> [[2011.]] – [[2013.]]<br> [[2013.]] – [[2015.]]<br> [[2015.]] – [[2016.]] | profesionalni klubovi = [[NK Neretva Metković]] <br> [[RNK Split]] <br> [[Spartak Trnava]] <br> [[NK Pula]] <br> [[NK Istra]] <br> [[NK Korotan]] <br> [[NK Kamen Ingrad]] <br> [[NK Zagreb]] <br> [[CSKA Sofija]] <br> [[ASKÖ Pasching]] <br> [[NK Rijeka]] <br> [[SK Austria Kärnten]] <br> [[SV Spittal]] <br> [[NK Lučko]] <br>[[NK Radnik Sesvete]] <br> [[NK Sloga Gredelj Zagreb]] <br> [[NK Dugo Selo]]<br> [[NK Sesvete ]]<br> [[NK Matija Gubec]] | nastupi(golovi) = 24 (3) <br> <br> 22 (5) <br> 64 (2) <br> 10 (0) <br> 31 (2) <br> 47 (5) <br> 30 (6) <br> 32 (3) <br> 2 (0) <br> 21 (0) <br> 0 (0) <br> 14 (1) <br> 11 (0) <br> 31 (5) <br> 2 (0) <br> 37 (12) | godine u reprezentaciji = [[2005.]] – [[2006.]] | reprezentacija = {{NogRep|BIH}} | nastupi u reprezentaciji(golovi) = 5 (0) | godine treniranja = [[2011.]] – [[2012.]] <br> [[2012.]] <br> [[2017.]] - [[2018.]] <br> [[2018.]] - [[2020.]] <br> [[2020.]] <br> [[2020.]] - [[2022.]] <br> [[2022.]] - [[2023.]] <br> [[2023.]] - | klubovi = [[NK Dugo Selo]] (juniori) <br> [[NK Radnik Sesvete]] (juniori)<br> [[NK Sesvete]] <br> [[HNK Gorica ]] <br> [[NK Maribor ]] <br> [[HŠK Zrinjski Mostar ]] <br> [[HNK Rijeka ]] <br> [[GNK Dinamo Zagreb ]] | napomena = }} '''Sergej Jakirović''' ([[Mostar]], [[23. prosinca]] [[1976.]]), [[Nogomet|nogometni]] trener i bivši igrač te bivši [[Bosna i Hercegovina|bosanskohercegovački]]<nowiki/>reprezentativac. Sergej je rođen u mostarskom rodilištu, a odrastao je i završio osnovnu i srednju školu u Metkoviću.<ref>[http://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20050506/sport01.asp Slobodna Dalmacija, 6. svibnja 2005.]</ref> Njegov otac Enver dugogodišnji je vratar i trener [[NK Neretva Metković|NK Neretve]] iz [[Metković]]a, te je Sergej od najranije mladosti član svih uzrasta metkovskog kluba. Za tadašnjeg prvoligaša NK Neretvu ostvario je petominutni seniorski debi protiv [[NK Osijek]]a 24. svibnja [[1995.]] u [[1. HNL 1994./95.|1. HNL]]. Nakon srednje škole profesinalno se okreće nogometu, te je do danas profesionalno nastupao za 15-ak klubova iz [[Hrvatska|Hrvatske]], [[Slovenija|Slovenije]], [[Slovačka|Slovačke]], [[Bugarska|Bugarske]] i [[Austrija|Austrije]]. Nastupajući za [[CSKA Sofija]] 2005. godine igrao je u [[UEFA Liga prvaka|UEFA-inoj Ligi prvaka]], a s [[NK Kamen Ingrad|Kamen Ingradom]] igrao je u [[Kup UEFA|Kupu UEFA]]. Iako nikada nije nastupao za bosansko-hercegovački nogometni klub, zahvaljujući podrijetlu svog oca, pet puta je nastupao za [[bosanskohercegovačka nogometna reprezentacija|bosanskohercegovačku nogometnu reprezentaciju]]<ref>[http://www.nfsbih.ba/nsbih/igrac_frame.php?id=20# Službene stranice NS BIH]{{Dead link|date=October 2022 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref>, od toga tri puta u kvalifikacijama za [[Svjetsko prvenstvo u nogometu - Njemačka 2006.|Svjetsko nogometno prvenstvo 2006.]]<ref>{{Cite web |title=Fifa.com |url=http://www.fifa.com/worldfootball/statisticsandrecords/players/player=238637/ |access-date=2014-07-26 |archive-date=2012-11-02 |archive-url=https://web.archive.org/web/20121102084526/http://www.fifa.com/worldfootball/statisticsandrecords/players/player=238637/ |dead-url=yes }}</ref>. Zanimljivo je da je u kup utakmici uslijed isključenja vratara i iskorištenih svih izmjena svog tadašnjeg kluba [[NK Lučko]] par minuta prije kraja utakmice Jakirović stao na vrata i u jedanaestercima koji su potom uslijedili obranio 3 od 4 udarca protivničkih igrača [[NK Ponikve Zagreb]] i osigurao svom klubu nastavak natjecanja.<ref>{{Cite web |title=Sportske novosti, 24. ožujka 2010. |url=http://sportske.jutarnji.hr/sergej-jakirovic-show--stao-na-vrata-i-obranio-tri-od-cetiri-jedanaesterca-/869370/ |access-date=2014-07-26 |archive-date=2016-03-06 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160306102758/http://sportske.jutarnji.hr/sergej-jakirovic-show--stao-na-vrata-i-obranio-tri-od-cetiri-jedanaesterca-/869370/ |dead-url=yes }}</ref> == Izvori == {{izvori}} {{DEFAULTSORT:Jakirović, Sergej}} [[Kategorija:Bosanskohercegovački fudbaleri]] [[Kategorija:Hrvatski fudbaleri]] [[Kategorija:Biografije, Metković]] 8x61ilixlez7p2ffej2zysj23vijgyu 42681939 42681938 2026-08-29T15:15:28Z Эльдар Шукоров 386590 /* */ 42681939 wikitext text/x-wiki {{Trener/izbornik/igrač | ime = Sergej Jakirović | slika = Sergej Jakirović 2024 (cropped).png | puno ime = | visina = 191 cm | nadimak = Jakir | datum rođenja = [[23. prosinca]] [[1976.]] | mjesto rođenja = [[Mostar]], [[Bosna i Hercegovina]] | datum smrti = | mjesto smrti = | država smrti = | trenutačni klub = [[GNK Dinamo Zagreb ]] | broj u klubu = | pozicija = trener, kao igrač vezni | mlade godine = do [[1993.]] | juniorski klubovi = [[NK Neretva Metković]] | godina = [[1994.]] – [[1996.]] <br>[[1996.]] – [[1997.]] <br> [[1997.]] – [[1998.]] <br> [[1997.]] – [[1999.]] <br> [[1999.]] – [[2000.]] <br> [[2000.]] – [[2001.]] <br> [[2002.]] – [[2004.]] <br> [[2004.]] – [[2005.]] <br> [[2005.]] – [[2007.]] <br> [[2007.]] <br> [[2007.]] – [[2008.]] <br> [[2008.]] <br> [[2009.]] – [[2010.]] <br> [[2010.]] <br> [[2010.]] – [[2011.]] <br> [[2011.]] <br> [[2011.]] – [[2013.]]<br> [[2013.]] – [[2015.]]<br> [[2015.]] – [[2016.]] | profesionalni klubovi = [[NK Neretva Metković]] <br> [[RNK Split]] <br> [[Spartak Trnava]] <br> [[NK Pula]] <br> [[NK Istra]] <br> [[NK Korotan]] <br> [[NK Kamen Ingrad]] <br> [[NK Zagreb]] <br> [[CSKA Sofija]] <br> [[ASKÖ Pasching]] <br> [[NK Rijeka]] <br> [[SK Austria Kärnten]] <br> [[SV Spittal]] <br> [[NK Lučko]] <br>[[NK Radnik Sesvete]] <br> [[NK Sloga Gredelj Zagreb]] <br> [[NK Dugo Selo]]<br> [[NK Sesvete ]]<br> [[NK Matija Gubec]] | nastupi(golovi) = 24 (3) <br> <br> 22 (5) <br> 64 (2) <br> 10 (0) <br> 31 (2) <br> 47 (5) <br> 30 (6) <br> 32 (3) <br> 2 (0) <br> 21 (0) <br> 0 (0) <br> 14 (1) <br> 11 (0) <br> 31 (5) <br> 2 (0) <br> 37 (12) | godine u reprezentaciji = [[2005.]] – [[2006.]] | reprezentacija = {{NogRep|BIH}} | nastupi u reprezentaciji(golovi) = 5 (0) | godine treniranja = [[2011.]] – [[2012.]] <br> [[2012.]] <br> [[2017.]] - [[2018.]] <br> [[2018.]] - [[2020.]] <br> [[2020.]] <br> [[2020.]] - [[2022.]] <br> [[2022.]] - [[2023.]] <br> [[2023.]] - | klubovi = [[NK Dugo Selo]] (juniori) <br> [[NK Radnik Sesvete]] (juniori)<br> [[NK Sesvete]] <br> [[HNK Gorica ]] <br> [[NK Maribor ]] <br> [[HŠK Zrinjski Mostar ]] <br> [[HNK Rijeka ]] <br> [[GNK Dinamo Zagreb ]] | napomena = }} '''Sergej Jakirović''' ([[Mostar]], [[23. prosinca]] [[1976.]]), [[Nogomet|nogometni]] trener i bivši igrač te bivši [[Bosna i Hercegovina|bosanskohercegovački]] reprezentativac. Sergej je rođen u mostarskom rodilištu, a odrastao je i završio osnovnu i srednju školu u Metkoviću.<ref>[http://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20050506/sport01.asp Slobodna Dalmacija, 6. svibnja 2005.]</ref> Njegov otac Enver dugogodišnji je vratar i trener [[NK Neretva Metković|NK Neretve]] iz [[Metković]]a, te je Sergej od najranije mladosti član svih uzrasta metkovskog kluba. Za tadašnjeg prvoligaša NK Neretvu ostvario je petominutni seniorski debi protiv [[NK Osijek]]a 24. svibnja [[1995.]] u [[1. HNL 1994./95.|1. HNL]]. Nakon srednje škole profesinalno se okreće nogometu, te je do danas profesionalno nastupao za 15-ak klubova iz [[Hrvatska|Hrvatske]], [[Slovenija|Slovenije]], [[Slovačka|Slovačke]], [[Bugarska|Bugarske]] i [[Austrija|Austrije]]. Nastupajući za [[CSKA Sofija]] 2005. godine igrao je u [[UEFA Liga prvaka|UEFA-inoj Ligi prvaka]], a s [[NK Kamen Ingrad|Kamen Ingradom]] igrao je u [[Kup UEFA|Kupu UEFA]]. Iako nikada nije nastupao za bosansko-hercegovački nogometni klub, zahvaljujući podrijetlu svog oca, pet puta je nastupao za [[bosanskohercegovačka nogometna reprezentacija|bosanskohercegovačku nogometnu reprezentaciju]]<ref>[http://www.nfsbih.ba/nsbih/igrac_frame.php?id=20# Službene stranice NS BIH]{{Dead link|date=October 2022 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref>, od toga tri puta u kvalifikacijama za [[Svjetsko prvenstvo u nogometu - Njemačka 2006.|Svjetsko nogometno prvenstvo 2006.]]<ref>{{Cite web |title=Fifa.com |url=http://www.fifa.com/worldfootball/statisticsandrecords/players/player=238637/ |access-date=2014-07-26 |archive-date=2012-11-02 |archive-url=https://web.archive.org/web/20121102084526/http://www.fifa.com/worldfootball/statisticsandrecords/players/player=238637/ |dead-url=yes }}</ref>. Zanimljivo je da je u kup utakmici uslijed isključenja vratara i iskorištenih svih izmjena svog tadašnjeg kluba [[NK Lučko]] par minuta prije kraja utakmice Jakirović stao na vrata i u jedanaestercima koji su potom uslijedili obranio 3 od 4 udarca protivničkih igrača [[NK Ponikve Zagreb]] i osigurao svom klubu nastavak natjecanja.<ref>{{Cite web |title=Sportske novosti, 24. ožujka 2010. |url=http://sportske.jutarnji.hr/sergej-jakirovic-show--stao-na-vrata-i-obranio-tri-od-cetiri-jedanaesterca-/869370/ |access-date=2014-07-26 |archive-date=2016-03-06 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160306102758/http://sportske.jutarnji.hr/sergej-jakirovic-show--stao-na-vrata-i-obranio-tri-od-cetiri-jedanaesterca-/869370/ |dead-url=yes }}</ref> == Izvori == {{izvori}} {{DEFAULTSORT:Jakirović, Sergej}} [[Kategorija:Bosanskohercegovački fudbaleri]] [[Kategorija:Hrvatski fudbaleri]] [[Kategorija:Biografije, Metković]] db7ko0kaw0fbmqzof8hpc72cdu72fcs 42681940 42681939 2026-08-29T15:16:03Z Эльдар Шукоров 386590 /* */ 42681940 wikitext text/x-wiki {{Trener/izbornik/igrač | ime = Sergej Jakirović | slika = Sergej Jakirović 2024 (cropped).png | puno ime = | visina = 191 cm | nadimak = Jakir | datum rođenja = [[23. prosinca]] [[1976.]] | mjesto rođenja = [[Mostar]], [[Bosna i Hercegovina]] | datum smrti = | mjesto smrti = | država smrti = | trenutačni klub = [[GNK Dinamo Zagreb ]] | broj u klubu = | pozicija = trener, kao igrač vezni | mlade godine = do [[1993.]] | juniorski klubovi = [[NK Neretva Metković]] | godina = [[1994.]] – [[1996.]] <br>[[1996.]] – [[1997.]] <br> [[1997.]] – [[1998.]] <br> [[1997.]] – [[1999.]] <br> [[1999.]] – [[2000.]] <br> [[2000.]] – [[2001.]] <br> [[2002.]] – [[2004.]] <br> [[2004.]] – [[2005.]] <br> [[2005.]] – [[2007.]] <br> [[2007.]] <br> [[2007.]] – [[2008.]] <br> [[2008.]] <br> [[2009.]] – [[2010.]] <br> [[2010.]] <br> [[2010.]] – [[2011.]] <br> [[2011.]] <br> [[2011.]] – [[2013.]]<br> [[2013.]] – [[2015.]]<br> [[2015.]] – [[2016.]] | profesionalni klubovi = [[NK Neretva Metković]] <br> [[RNK Split]] <br> [[Spartak Trnava]] <br> [[NK Pula]] <br> [[NK Istra]] <br> [[NK Korotan]] <br> [[NK Kamen Ingrad]] <br> [[NK Zagreb]] <br> [[CSKA Sofija]] <br> [[ASKÖ Pasching]] <br> [[NK Rijeka]] <br> [[SK Austria Kärnten]] <br> [[SV Spittal]] <br> [[NK Lučko]] <br>[[NK Radnik Sesvete]] <br> [[NK Sloga Gredelj Zagreb]] <br> [[NK Dugo Selo]]<br> [[NK Sesvete ]]<br> [[NK Matija Gubec]] | nastupi(golovi) = 24 (3) <br> <br> 22 (5) <br> 64 (2) <br> 10 (0) <br> 31 (2) <br> 47 (5) <br> 30 (6) <br> 32 (3) <br> 2 (0) <br> 21 (0) <br> 0 (0) <br> 14 (1) <br> 11 (0) <br> 31 (5) <br> 2 (0) <br> 37 (12) | godine u reprezentaciji = [[2005.]] – [[2006.]] | reprezentacija = {{NogRep|BIH}} | nastupi u reprezentaciji(golovi) = 5 (0) | godine treniranja = [[2011.]] – [[2012.]] <br> [[2012.]] <br> [[2017.]] - [[2018.]] <br> [[2018.]] - [[2020.]] <br> [[2020.]] <br> [[2020.]] - [[2022.]] <br> [[2022.]] - [[2023.]] <br> [[2023.]] - | klubovi = [[NK Dugo Selo]] (juniori) <br> [[NK Radnik Sesvete]] (juniori)<br> [[NK Sesvete]] <br> [[HNK Gorica ]] <br> [[NK Maribor ]] <br> [[HŠK Zrinjski Mostar ]] <br> [[HNK Rijeka ]] <br> [[GNK Dinamo Zagreb ]] | napomena = }} '''Sergej Jakirović''' ([[Mostar]], [[23. prosinca]] [[1976.]]), [[Nogomet|nogometni]] trener i bivši igrač, [[Bosna i Hercegovina|bosanskohercegovački]] reprezentativac. Sergej je rođen u mostarskom rodilištu, a odrastao je i završio osnovnu i srednju školu u Metkoviću.<ref>[http://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20050506/sport01.asp Slobodna Dalmacija, 6. svibnja 2005.]</ref> Njegov otac Enver dugogodišnji je vratar i trener [[NK Neretva Metković|NK Neretve]] iz [[Metković]]a, te je Sergej od najranije mladosti član svih uzrasta metkovskog kluba. Za tadašnjeg prvoligaša NK Neretvu ostvario je petominutni seniorski debi protiv [[NK Osijek]]a 24. svibnja [[1995.]] u [[1. HNL 1994./95.|1. HNL]]. Nakon srednje škole profesinalno se okreće nogometu, te je do danas profesionalno nastupao za 15-ak klubova iz [[Hrvatska|Hrvatske]], [[Slovenija|Slovenije]], [[Slovačka|Slovačke]], [[Bugarska|Bugarske]] i [[Austrija|Austrije]]. Nastupajući za [[CSKA Sofija]] 2005. godine igrao je u [[UEFA Liga prvaka|UEFA-inoj Ligi prvaka]], a s [[NK Kamen Ingrad|Kamen Ingradom]] igrao je u [[Kup UEFA|Kupu UEFA]]. Iako nikada nije nastupao za bosansko-hercegovački nogometni klub, zahvaljujući podrijetlu svog oca, pet puta je nastupao za [[bosanskohercegovačka nogometna reprezentacija|bosanskohercegovačku nogometnu reprezentaciju]]<ref>[http://www.nfsbih.ba/nsbih/igrac_frame.php?id=20# Službene stranice NS BIH]{{Dead link|date=October 2022 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref>, od toga tri puta u kvalifikacijama za [[Svjetsko prvenstvo u nogometu - Njemačka 2006.|Svjetsko nogometno prvenstvo 2006.]]<ref>{{Cite web |title=Fifa.com |url=http://www.fifa.com/worldfootball/statisticsandrecords/players/player=238637/ |access-date=2014-07-26 |archive-date=2012-11-02 |archive-url=https://web.archive.org/web/20121102084526/http://www.fifa.com/worldfootball/statisticsandrecords/players/player=238637/ |dead-url=yes }}</ref>. Zanimljivo je da je u kup utakmici uslijed isključenja vratara i iskorištenih svih izmjena svog tadašnjeg kluba [[NK Lučko]] par minuta prije kraja utakmice Jakirović stao na vrata i u jedanaestercima koji su potom uslijedili obranio 3 od 4 udarca protivničkih igrača [[NK Ponikve Zagreb]] i osigurao svom klubu nastavak natjecanja.<ref>{{Cite web |title=Sportske novosti, 24. ožujka 2010. |url=http://sportske.jutarnji.hr/sergej-jakirovic-show--stao-na-vrata-i-obranio-tri-od-cetiri-jedanaesterca-/869370/ |access-date=2014-07-26 |archive-date=2016-03-06 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160306102758/http://sportske.jutarnji.hr/sergej-jakirovic-show--stao-na-vrata-i-obranio-tri-od-cetiri-jedanaesterca-/869370/ |dead-url=yes }}</ref> == Izvori == {{izvori}} {{DEFAULTSORT:Jakirović, Sergej}} [[Kategorija:Bosanskohercegovački fudbaleri]] [[Kategorija:Hrvatski fudbaleri]] [[Kategorija:Biografije, Metković]] 65b897azklbby94mgye073qzwwwa9y1 0 1470370 42681978 42599344 2026-08-29T23:57:15Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 3 sources and tagging 0 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42681978 wikitext text/x-wiki {{Glazbenik | Ime = Danijela Martinović | Img = | Img_capt = | Img_size = | Landscape = | Background = solo_izvođač | Rodno_ime = Danijela Martinović | Pseudonim = | Rođenje = {{birth date and age|1971|7|15}} | Mjesto rođenja = [[Split]] | Smrt = | Prebivalište = [[Zagreb]], [[Hrvatska]] | Instrument = [[pjevanje|vokal]] | Žanr = [[pop]] | Zanimanje = [[glazbenik|glazbenica]] | Djelatno_razdoblje = [[1989.]] – danas | Producentska_kuća = [[Croatia Records]], [[Tonika]], [[Orfej (diskografska kuća)|Orfej]], [[Dallas Records]] | Angažman = [[Magazin (sastav)|Magazin]], [[Petar Grašo]], [[Antonija Šola]], [[Tonči Huljić]] | URL = | nagrade = | Značajni instrumenti = }} '''Danijela Martinović''' ([[Split]], [[15. srpnja]] [[1971.]]) [[hrvatska]] je pjevačica. Bila članice grupa [[Magazin (sastav)|Magazin]] od [[1991.]] do [[1996.]] godine, kada je započela solističku karijeru. Njene najpoznatije pjesme su: "Da je slađe zaspati", "Zovem te ja", "Neka mi ne svane", "Dobro je", "Pleši sa mnom", "Ovako ne mogu dalje", "Brodolom" i mnoge druge. == Biografija == === Početak karijere === Na hrvatskoj glazbenoj sceni Danijela se pojavila krajem [[80]]-tih godina 20. stoljeća. Zapažena je na [[Festival zabavne glazbe Split|Splitskom festivalu]] [[1989.]] godine s pjesmom Zumbuli. Početkom [[1991.]] godine postaje (nakon odlaska iz grupe Ljiljane Nikolovske) pjevačica grupe [[Magazin (sastav)|Magazin]] s kojom snima tri albuma.<ref>{{Cite web |url=http://www.diskografija.com/sastav/magazin.htm |title=Diskografija grupe Magazin |access-date=2014-07-26 |archive-date=2013-03-01 |archive-url=https://web.archive.org/web/20130301183859/http://www.diskografija.com/sastav/magazin.htm |url-status=dead }}</ref> Godine [[1995.]] s Magazinom i opernom pjevačicom Lidijom Horvat Dunjko, nastupa na Eurosongu s pjesmom Nostalgija i osvaja 6. mjesto. Godine [[1996.]] odlazi iz grupe te počinje samostalnu karijeru. Njen prvi samostalni album "Zovem te ja" u izdanju [[Croatia Records]]a otvorio je put njenim visokotiražnim izdanjima, koja su se kasnije potvrdila i drugim albumom "To malo ljubavi", koji je do sada prodan u preko 100.000 primjeraka, za što je i dobila nekoliko zlatnih i platinastih ploča. No taj uspjeh nije zabilježen samo u [[Hrvatska|Hrvatskoj]], već se plasirao i u [[Slovenija|Sloveniji]] gdje je Danijela najtiražniji izvođač, za što je također dobila zlatnu i platinastu ploču. Uspjeh nije zaostao ni u Makedoniji gdje je također proglašena izvođačem [[1999.]] godine, kada je održala pet uzastopnih koncerata u Univerzalnoj dvorani u [[Skopje|Skopju]], što je bilo popraćeno mnogim tiskovnim, TV i radio medijima kao veliki uspjeh. U povijesti hrvatske diskografije Danijela Martinović proglašena je najtiražnijim izvođačem. Godine [[1998.]] s pjesmom "Neka mi ne svane" pobjeđuje na Izboru hrvatske pjesme za pjesmu Europe "[[Dora]] '98." s tom pjesmom predstavlja [[Hrvatska|Hrvatsku]] na Izboru pjesme za pjesmu [[Europa|Europe]] "[[Eurovizija|Eurosong]] 98.", gdje osvaja peto mjesto. Iste godine proglašena je pjevačicom godine na više od 50 radio postaja, a istom titulom proglašavaju je i tiskovni mediji među kojima je i "[[Večernji list]]" koji joj dodjeljuje nagradu "Večernjakova ruža". Po glasovima radio, TV i tiskovnih medija proglašena je dvije godine uzastopce [[pjevač]]icom godine. === Karijera od 2000. do danas === U prosincu [[1999.]] godine izdaje svoj treći samostalni album pod nazivom "I po svjetlu i po mraku" koji je prodan u više od 45.000 primjeraka u nepunih mjesec dana za što joj je bila uručena zlatna ploča, a dvije godine kasnije, [[2001.]] godine izdaje svoj četvrti album "Pleši sa mnom"<ref>{{Cite web |url=http://www.diskografija.com/album/plesi-sa-mnom-97.htm |title=Pleši sa mnom 2001 |access-date=2014-07-26 |archive-date=2013-04-25 |archive-url=https://web.archive.org/web/20130425231411/http://diskografija.com/album/plesi-sa-mnom-97.htm |url-status=dead }}</ref>, na kojem se našao i veoma uspješan duet sa [[Kemal Monteno|Kemalom Montenom]] "Ovako ne mogu dalje". Godine [[2003.]] godine snimila je peti po redu album "Božić s Danijelom", s tradicionalnim božićnim repertoarom. Sav prihod od prodaje albuma bio je namjenjen u humanitarne srvhe, a dvije godine kasnije, [[2005.]] godine pred prepunom Koncertnom dvoranom [[Vatroslav Lisinski|Vatroslava Lisinskog]] ostvaruje koncertnu izvedbu navedenog izdanja koncert "Božić s Danijelom, a sav novac je poklonila u humanitarne svrhe. Godine [[2005.]] izdaje i promovira svoj šesti album "Oaza", a [[2006.]] godine objavljuje svoj sedmi studijski album "Canta y baila con Danijela", na kojem se našle njezine dotadašnje uspješnice u latino aranžmanima, a kojim počinje i diskografska suradnja sa diskografskom kućom [[Dallas Records]]. Samo par mjeseci kasnije, u prosincu, Danijela je postala i vlasnica svog prvog parfema. Na prigodnoj promociji u hotelu u Zagrebu, Danijela je promovirala svoj prvi parfem "La la", a iste godine izdaje i svoju prvu knjigu za djecu "DaMa". Godine [[2007.]] vraća se na [[Festival zabavne glazbe Split|Splitski festival]] s posljednjom pjesmom [[Đorđe Novković|Đorđa Novkovića]] "Na po mi srce živi", koju je Đorđe napisao neposredno prije iznenadne smrti u svibnju iste godine. Sljedeće godine izdaje album "Nek živi ljubav – Danijela pjeva hitove Đorđa Novkovića", projekt koji je [[Đorđe Novković]] idejno osmislio i započeo za života, a koji naišao na fascinantan odaziv publike. Album doživljava zlatnu tiražu samo par mjeseci nakon njegova izlaska u Hrvatskoj i Sloveniji. Iste godine u sudjeluje na [[HRF]]-u sa pjesmom "Ko će tebe mi zaminit" na kojoj se kao aranžer potpisuje jedan od najpopularnijih glazbenih producenata i aranžera [[Mato Došen]], a opet ne zaobilazi ni [[Festival zabavne glazbe Split|Splitski festival]], gdje se pojavljuje se pjesmom "Evo mene" autora [[Marko Tomasović|Marka Tomasovića]] . Godine [[2010.]] snima duet "Zarobljenik uspomena" sa [[Halid Bešlić|Halidom Bešlićem]]. Duet je bio drugi najavni singl s albuma "Unikat", pored već ranije objavljenog singla „Danijela časti“. Treći singl „Pola, pola“ koji se u eteru pojavio u jesen, doživio i svoje video izdanje u režiji Darka Drinovca u kojem se zajedno sa Danijelom pojavljuje i sjajan glumac [[Petar Ćiritović]]. Nakon trećeg singla „Pola, pola“ koji u kratko vrijeme zauzima top liste hrvatskih i slovenskih radijskih postaja, Danijela nakon 2 godine pomno odabiranih skladbi izdaje svoj deveti samostalni studijski album "Unikat", koji se u prodaji pojavio na [[Valentinovo]], [[14. veljače]] [[2011.]] godine i to u regularnom i ograničenom izdanju. Nedugo nakon samog izlaska, Danijela priređuje i slovensko-hrvatsku promociju albuma „Unikat“ priređenu u [[Brežice|Brežicama]] u [[Slovenija|Sloveniji]]. Nedugo nakon izlaska, album "Unikat" je u prvih mjesec dana prodaje postao jedan od najprodavanijih albuma u Hrvatskoj i Sloveniji. Godine [[2012.]] nastupa na [[Festival zabavne glazbe Split|Splitskom festivalu]] s pjesmom "Brodolom"<ref>{{Cite web |title=Brodolom - novi singl Danijele |url=http://www.story.rs/vesti/svet-poznatih/23744-poslusajte-novu-pesmu-danijele-martinovic.html |access-date=2014-07-26 |archivedate=2012-12-17 |archiveurl=https://web.archive.org/web/20121217064137/http://www.story.rs/vesti/svet-poznatih/23744-poslusajte-novu-pesmu-danijele-martinovic.html |deadurl=yes }}</ref>, sa kojom osvaja nagradu "3. nagrada publike, Brončani galeb". Krajem iste godine objavljuje novu uspješnicu singl "Raspašoj". Sljedeće godine nastupa ponovo na [[Festival zabavne glazbe Split|Splitskom festivalu]] s pjesmom "Cappuccino i osvaja nagradu za najbolji scenski nastup. === Diskografija === {{glavni|Diskografija Danijele Martinović}} '''Studijski albumi''' * [[1996.]] - ''[[Zovem te ja]]'' * [[1998.]] - ''[[To malo ljubavi]]'' * [[1999.]] - ''[[I po svjetlu i po mraku]]'' * [[2001.]] - ''[[Pleši sa mnom]]'' * [[2003.]] - ''[[Božić s Danijelom]]'' * [[2005.]] - ''[[Oaza (album)|Oaza]]'' * [[2006.]] - ''[[Canta y baila con Danijela]]'' * [[2011.]] - ''[[Unikat]]'' '''Kompilacijski albumi''' * [[2001.]] - ''[[Najbolje godine (album Magazina)|Najbolje godine]]'' * [[2006.]] - ''[[Zlatna kolekcija (album)|Zlatna kolekcija]]'' == Reference == {{izvori}} == Vanjske veze == *[http://www.diskografija.com/umjetnik/danijela-martinovic.htm Diskografija] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20120113134352/http://www.diskografija.com/umjetnik/danijela-martinovic.htm |date=2012-01-13 }} {{Hrvatska na Eurosongu}} {{Authority control}} {{Lifetime|1971||Martinović, Danijela}} [[Kategorija:Hrvatske pop-pjevačice]] [[Kategorija:Jugoslavenske pjevačice]] [[Kategorija:Predstavnici Hrvatske na Eurosongu]] [[Kategorija:Harfisti]] [[Kategorija:Biografije, Split]] n4y47ossl8o28nw40mvdj022a1bn4pi 0 1470441 42682006 42333135 2026-08-30T06:30:20Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 1 sources and tagging 0 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42682006 wikitext text/x-wiki {{Glazbenik | Ime = Dražen Zečić | Img = | Img_capt = | Img_size = | Landscape = | Background = solo_izvođač | Rodno_ime = | Pseudonim = Zeko | Rođenje = [[24. srpnja]] [[1967.]]<ref>[http://www.imdb.com/name/nm1091810/bio Imdb.com] - Biografija Dražena Zečića</ref> | Mjesto rođenja = [[Split]] | Smrt = | Prebivalište = | Instrument = [[pjevanje|vokal]] | Žanr = [[pop (glazba)|pop]] | Zanimanje = [[glazbenik]], [[tekstopisac]] | Djelatno_razdoblje = početak [[1990-ih]] – danas | Producentska_kuća = [[Croatia Records]] | Angažman = | URL = | nagrade = | Značajni instrumenti = }} '''Dražen Zečić''' ([[Split]], [[24. srpnja]] [[1967.]]), [[Hrvatska|hrvatski]] je [[pjevač]] zabavne glazbe i [[tekstopisac]]. == Biografija == Svoju glazbeničku karijeru je započeo početkom 1990-ih, u svojstvu [[Tekstopisac|tekstopisca]]. Pisao je pjesme drugim poznatim pjevačima, kao što su [[Mate Bulić]], [[Zlatko Pejaković]], [[Mate Mišo Kovač]]. Učestale teme u njegovim pjesmama su neuzvraćene i nesuđene ljubavi, rastanci. Njegov prvi pjevački uspjeh je pobjeda na [[Splitski festival|Splitskom festivalu]] zabavne glazbe 1993. s pjesmom "Govore mi mnogi ljudi". == Nagrade == *1999. - pjevač godine, [[Porin (nagrada)|Porin]] za najbolji album zabavne glazbe (''[[Nitko nema dva života]]''), nominacija za Porina u kategorijama hit godine i album godine * nagrada izdavačke kuće [[Croatia Records|Croatie Records]] "Zlatna ptica", za preko 100 tisuća prodanih nosača zvuka *2004. - nagrada publike na [[Hrvatski radijski festival|Hrvatskom radijskom festivalu]] za pjesmu "Pokidat ću lance sve" == Diskografija == === Albumi === # ''[[Zagrli me noćas jače]]'' &ndash; 1990. (Suzy) # ''[[Evo zore, evo dana (Dražen Zečić)|Evo zore, evo dana]]'' &ndash; 1992. (????) # ''[[Govore mi mnogi ljudi]]'' &ndash; 1993. (Orfej) # ''[[Boem u duši]]'' &ndash; 1995. (Croatia Records) # ''[[Tamo gdje je srce]]'' &ndash; 1996. (Croatia Records) # ''[[Dražen Zečić - live]]'' &ndash; (Scardona) # ''[[Nitko nema dva života]]'' &ndash; 1998. (Croatia Records) # ''[[Još se sjećam jedne žene]]'' &ndash; 1999. (Vjeverica/Croatia Records) # ''[[Žnjan - u živo]]'' &ndash; 2000. (Scardona) # ''[[Ti si život moj]]'' &ndash; 2001. (Croatia Records) # ''[[U ime ljubavi]]'' &ndash; 2002. (Scardona) # ''[[Pokidat ću lance sve]]'' &ndash; 2004. (Hit Records) # ''[[Zora (album)|Zora]]'' &ndash; 2006. (Hit Records) # ''[[Oprosti svijete]]'' &ndash; 2007. (Croatia Records) # ''[[U čast svim dobrim ljudima]]'' &ndash; 2009. (Croatia Records) # ''[[Crni kralj i bijela dama]]'' &ndash; 2011. (Croatia Records) # ''[[Tvoj ću ostati]]'' &ndash; 2013. (Croatia Records) === Kompilacije === # ''[[Najveći hitovi (Dražen Zečić)|Najveći hitovi]]'' &ndash; 1997. # ''[[Sve najbolje 1 i 2 (Dražen Zečić)|Sve najbolje 1 i 2]]'' &ndash; 2000. (Croatia Records) # ''[[Sve najbolje(Dražen Zečić)]]'' &ndash; 2003. # ''[[Megamix - 33 zlatna hita]]'' &ndash; 2003. (Hit Records) # ''[[20 zlatnih hitova (Dražen Zečić)|20 zlatnih hitova]]'' &ndash; 2006. (Scardona) # ''[[The platinum collection (Dražen Zečić)|The platinum collection]]'' - 2006. # ''[[Hitovi 2 u 1]]'' &ndash; 2007. (Hit Records) == Izvori == {{izvori}} == Vanjske veze == *[http://www.zamp.hr/aid/sadrzaj/sAutor.htm?CODE=133003460 Dražen Zečić] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20070917174828/http://www.zamp.hr/aid/sadrzaj/sAutor.htm?CODE=133003460 |date=2007-09-17 }} na Bazi autora pri ZAMP-u *[http://www.diskografija.com/sastav/drazen-zecic.htm Diskografija] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20070518044851/http://www.diskografija.com/sastav/drazen-zecic.htm |date=2007-05-18 }} {{Životni vijek|1967||Zečić, Dražen}} {{Authority control}} [[Kategorija:Jugoslavenski tekstopisci]] [[Kategorija:Hrvatski pop pjevači]] [[Kategorija:Hrvatski tekstopisci]] [[Kategorija:Hrvatski kantautori]] [[Kategorija:Dobitnici diskografske nagrade Porin]] [[Kategorija:Biografije, Split]] 0xvtx5iev4ogcu267ihzt0vqzovrckd 0 1470733 42681981 42637256 2026-08-30T00:28:11Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 1 sources and tagging 0 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42681981 wikitext text/x-wiki {{Trener/izbornik/igrač | ime = Dario Zahora | slika = Dario Zahora RBK.jpg | puno ime = Dario Zahora | visina = 178 cm | težina = | nadimak = | datum rođenja = [[28. ožujka]] [[1982.]] | mjesto rođenja = [[Vukovar]] | država rođenja = [[Hrvatska]] | datum smrti = | mjesto smrti = | država smrti = | trenutačni klub = [[Ergotelis]] | broj u klubu = 20 | pozicija = [[nogometne pozicije|napadač]] | ugovor = | mlade godine = [[1993.]] - [[1994.]]<br>[[1994.]] - [[2000.]] | juniorski klubovi = [[HAŠK]]<br>[[NK Dinamo Zagreb]] | godina = [[2000.]] - [[2009.]]<br>[[2000.]] - [[2001.]]<br>[[2005.]] - [[2006.]]<br>[[2006.]] - [[2007.]]<br>[[2007.]] - [[2008.]]<br>[[2008.]] - [[2009.]]<br>[[2009.]] - [[2010.]]<br>[[2010.]] - [[2011.]]<br>[[2011.]]<br>[[2011.]]<br>[[2011.]] - [[2012.]]<br>[[2012.]] - | profesionalni klubovi = [[NK Dinamo Zagreb]]<br>→ [[Croatia Sesvete]] (posudba)<br>→ [[NK Koper]] (posudba)<br>→ [[NK Slaven Belupo]] (posudba)<br>→ [[NK Domžale]] (posudba)<br>→ [[NK Interblock]] (posudba)<br>[[Rosenborg B.K.]]<br>[[Bnei Sakhnin F.C.]]<br>[[NK Lokomotiva Zagreb|NK Lokomotiva]]<br>Lokomotiv Plovdiv<br>[[NK Osijek]]<br>[[Ergotelis F.C.|Ergotelis]] | nastupi(golovi) ={{0}}{{0}}94 {{0}}{{0}}(39)<br>{{0}}{{0}}24 {{0}}{{0}}(15)<br>{{0}}{{0}}18 {{0}}{{0}}{{0}}(9)<br>{{0}}{{0}}14 {{0}}{{0}}{{0}}(3)<br>{{0}}{{0}}34 {{0}}{{0}}(22)<br>{{0}}{{0}}21 {{0}}{{0}}(13)<br>{{0}}{{0}}{{0}}5 {{0}}{{0}}{{0}}(0)<br>{{0}}{{0}}{{0}}5 {{0}}{{0}}{{0}}(1)<br>{{0}}{{0}}{{0}}2 {{0}}{{0}}{{0}}(0)<br>{{0}}{{0}}{{0}}3 {{0}}{{0}}{{0}}(0)<br>{{0}}{{0}}{{0}}1 {{0}}{{0}}{{0}}(0)<br>{{0}}{{0}}32 {{0}}{{0}}{{0}}(8) | godine u reprezentaciji = [[1998.]]<br>[[1999.]]<br>[[1998.]] - [[1999.]]<br>[[1999.]] - [[2000.]]<br>[[1999.]] - [[2000.]]<br>[[2000.]] - [[2002.]]<br>[[2002.]] - [[2004.]] | reprezentacija = {{flag|HRV}} [[Hrvatska nogometna reprezentacija do 15 godina|Hrvatska do 15]] <br> {{flag|HRV}} [[Hrvatska nogometna reprezentacija do 16 godina|Hrvatska do 16]] <br> {{flag|HRV}} [[Hrvatska nogometna reprezentacija do 17 godina|Hrvatska do 17]] <br> {{flag|HRV}} [[Hrvatska nogometna reprezentacija do 18 godina|Hrvatska do 18]] <br> {{flag|HRV}} [[Hrvatska nogometna reprezentacija do 19 godina|Hrvatska do 19]] <br> {{flag|HRV}} [[Hrvatska nogometna reprezentacija do 20 godina|Hrvatska do 20]]<br>{{flag|HRV}} [[Hrvatska nogometna reprezentacija do 21 godine|Hrvatska do 21]] | nastupi u reprezentaciji(golovi) ={{0}}{{0}}{{0}}5 {{0}}{{0}}{{0}}(0)<br>{{0}}{{0}}{{0}}1 {{0}}{{0}}{{0}}(0)<br>{{0}}{{0}}10 {{0}}{{0}}{{0}}(6)<br>{{0}}{{0}}{{0}}3 {{0}}{{0}}{{0}}(1)<br>{{0}}{{0}}{{0}}6 {{0}}{{0}}{{0}}(3)<br>{{0}}{{0}}{{0}}7 {{0}}{{0}}{{0}}(0)<br>{{0}}{{0}}18 {{0}}{{0}}{{0}}(0) | godine treniranja = | klubovi = | ažurirano = 9. srpnja 2013. }} '''Dario Zahora''' ([[Vukovar]], [[28. ožujka]] [[1982]].), [[Hrvatska|hrvatski]] [[nogomet]]aš, igra na položaju [[Nogometne pozicije|napadača]]. Trenutačno član je [[Grčka|grčkoga]] [[Ergotelis F.C.|Ergotelis]]a. == Klupska karijera == Dario Zahora počeo je igrati nogomet u rodnom Vukovaru. U [[Bitka za Vukovar|ratnom]] vihoru s obitelji napustio je Vukovar i otišao u[[Zagreb]] gdje je [[1993.]] godine počeo nastupati u mladoj momčadi [[HAŠK]]-a.<ref name="glas slavonije">[http://www.glas-slavonije.hr/vijest.asp?rub=6&ID_VIJESTI=148381 Ptici selici s topom u nogama Osijek je već jedanaesti klub u karijeri]{{Dead link|date=January 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}, preuzeto 30. rujna 2011.</ref> Od [[1994.]] godine igrao je [[nogomet]] u [[GNK Dinamo Zagreb|Dinamovim]] mlađim uzrastima<ref name="glas slavonije" /> u nogometnoj školi Hitrec-Kacian. Profesionalnu nogometnu karijeru započeo je u [[zagreb]]ačkom Dinamu gdje je bio pod ugovorom od [[2000.]] do [[2009.]] godine. Za Dinamo je odigrao sveukupno 241 utakmicu i postigao 165 pogodaka<ref name=dinamo>Fredi Kramer, Sveto ime Dinamo, Nakladnik Topical D.O.O., Zagreb, 2006., {{ISBN|953-99770-2-9}}, str. 229.</ref> od kojih su 94 bile ligaške utakmice u kojima je postigao 39 pogodaka. Tijekom ugovora s Dinamom Dario Zahora bio je i na posudbi u drugim klubovima ([[NK Croatia Sesvete]] i [[NK Slaven Belupo]] u [[1. HNL]] te [[NK Koper]], [[NK Domžale]] i [[NK Interblock]] u [[PrvaLiga Telekom Slovenije|1.SNL]]). Tijekom posudbe u sezoni [[Hrvatski nogometni kup 2006./07.|2006/07.]] s NK Slaven Belupom igrao je u završnici [[Hrvatski nogometni kup|hrvatskoga nogometnog kupa]] a u sezoni 2007/08. igrajući za NK Domžale bio je najbolji strijelac 1. SNL sa postignutih 22 pogotka. Godine [[2009.]] potpisao je ugovor s [[Norveška|norveškim]] nogometnim klubom [[Rosenborg B.K.|Rosenborgom]] gdje je igrajući osvojio norveško prvenstvo za sezonu 2009. Godine [[2010.]] potpisao je ugovor s [[izrael]]skim nogometnim klubom Bnei Sakhnin F.C.<ref>{{eng oznaka}} [http://www.haaretz.com/print-edition/sports/soccer-sakhnin-coach-out-after-ramadan-run-in-1.307456 Sakhnin coach out after Ramadan run-in] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20150218130600/http://www.haaretz.com/print-edition/sports/soccer-sakhnin-coach-out-after-ramadan-run-in-1.307456 |date=2015-02-18 }}, preuzeto 21. studenoga 2010.</ref> U travnju [[2011.]] godine nakon Bnei Sakhnina F.C. i četiri godine igranja u inozemstvu Zahora se vratio u Hrvatsku, u zagrebačku Lokomotivu.<ref>[http://sportski.net.hr/nogomet/hnl/page/2011/04/29/0818006.html Zahora se vratio u HNL. Lokosi dostigli neslavan rekord Pršine Pazinke!] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20110701143438/http://sportski.net.hr/nogomet/hnl/page/2011/04/29/0818006.html |date=2011-07-01 }}, preuzeto 13. lipnja 2011.</ref> Nakon zagrebačke Lokomotive Zahora početkom srpnja [[2011.]] godine ponovno odlazi u inozemstvo i potpisuje za [[Bugarska|bugarski]] klub Lokomotiv Plovdiv.<ref>{{bul oznaka}} [http://www.btv.bg/story/1616861168-Harvatinat_Dario_Zahora_podpisa_s_Lokomotiv_(Plovdiv).html bTV: Хърватинът Дарио Захора подписа с Локомотив (Пловдив)], preuzeto 6. kolovoza 2011.</ref> U Plovdivu se kratko zadržao i poslije sporazumnoga raskida ugovora s Lokomotivom te pauze od tridesetak dana Zahora je, [[29. rujna]] [[2011.]] godine, potpisao ugovor s NK Osijekom.<ref name="glas slavonije" /> U ljeto 2012. godine potpisao je ugovor sa grčkim drugoligašem Ergotelisom. == Reprezentativna karijera == U [[Hrvatska nogometna reprezentacija|hrvatskoj nogometnoj A reprezentaciji]] nije nastupio a u mlađim selekcijama ima nastupe u svim dobnim uzrastima, do 15, do 16, do 17, do 18, do 19, do 20 i do 21. == Priznanja == === Individualna === * Najbolji strijelac 1. SNL u sezoni 2007/08. s postignutih 22 pogotka. === Klupska === '''[[Dinamo Zagreb]]''' * [[Prva HNL|Prvak Hrvatske]] '''(2)''' : ''[[1. HNL 2002./03.|2002./03.]]'', ''[[1. HNL 2005./06.|2005./06.]]'' * [[Hrvatski nogometni kup]] '''(3)''' : ''[[Hrvatski nogometni kup 2000./01.|2001.]]'', ''[[Hrvatski nogometni kup 2001./02.|2002.]]'', ''[[Hrvatski nogometni kup 2003./04.|2004.]]'' * [[Hrvatski nogometni superkup]] '''(2)''' : ''2002.'', ''2003.'' '''[[NK Domžale]]''' * Prvak Slovenije '''(1)''' : ''2007/08.'' * Slovenski nogometni superkup '''(1)''' : ''2007.'' '''[[NK Interblock]]''' * Slovenski nogometni superkup '''(1)''' : ''2008.'' '''[[Rosenborg B.K.]]''' * Prvak Norveške '''(1)''' : ''2009.'' == Izvori == {{izvori}} == Vanjske veze == * [http://www.hns-cff.hr/?ln=en&w=statistike&repka=U&id=14665 Dario Zahora profil na HNS-u] * {{eng oznaka}} [http://www.soccerway.com/players/dario-zahora/38685/ Dario Zahora profil na soccerway.com] * {{eng oznaka}} [http://www.imscouting.com/players/dario-zahora/ Dario Zahora statistika u Bnei Sakhnin F.C. na imscouting.com] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20100115214418/http://www.imscouting.com/players/dario-zahora/ |date=2010-01-15 }} * {{slv oznaka}} [http://www.prvaliga.si/klubi/mostvo/igralec.asp?idi=73742&id=151&all=1 Dario Zahora statistika u 1. SNL na prva-liga.net] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20150924125027/http://www.prvaliga.si/klubi/mostvo/igralec.asp?idi=73742&id=151&all=1 |date=2015-09-24 }} {{DEFAULTSORT:Zahora, Dario}} [[Kategorija:Hrvatski fudbaleri]] [[Kategorija:Biografije, Vukovar]] rl8r5mg4p6zouv4cmdqr6ei1pqspafn 0 1647659 42681949 42643566 2026-08-29T16:00:46Z Edgar Allan Poe 29250 42681949 wikitext text/x-wiki {{Infokutija nogometaš | imenogometaša = Didier Deschamps | slika = Didier Deschamps in 2018.jpg | punoime = Didier Claude Deschamps | nadimak = | datumrođenja = [[15. listopada]] [[1968.]] | rodnigrad = {{flagicon|FRA}} [[Bayonne]] | rodnadržava = [[Francuska]] | datumsmrti = | gradsmrti = | državasmrti = | nacionalnost = [[Francuzi|Francuz]] | državljanstvo = {{flagicon|FRA}} [[Francuska|francusko]] | visina = 1.74m | pozicija = defenzivni vezni | trenutniklub = | brojnadresu = | datumimjestodebija = | omladinskegodine = | omladinskipogoni = | godine1 = 1985 - 1989 | klubovi1 = {{flagicon|FRA}} [[FC Nantes|Nantes]] | nastupi(golovi)1 = 111 (4) | godine2 = 1989 - 1994 | klubovi2 = {{flagicon|FRA}} [[Olympique de Marseille|Marseille]] | nastupi(golovi)2 = 123 (6) | godine3 = 1990 - 1991 | klubovi3 = → {{flagicon|FRA}} [[Girondins de Bordeaux|Bordeaux]] | nastupi(golovi)3 = 29 (3) | godine4 = 1994 - 1999 | klubovi4 = {{flagicon|ITA}} [[Juventus FC|Juventus]] | nastupi(golovi)4 = 124 (4) | godine5 = 1999 - 2000 | klubovi5 = {{flagicon|ENG}} [[Chelsea FC|Chelsea]] | nastupi(golovi)5 = 27 (0) | godine6 = 2000 - 2001 | klubovi6 = {{flagicon|ŠPA}} [[Valencia CF|Valencia]] | nastupi(golovi)6 = 13 (0) | godine7 = | klubovi7 = | nastupi(golovi)7 = | godine8 = | klubovi8 = | nastupi(golovi)8 = | godine9 = | klubovi9 = | nastupi(golovi)9 = | godine10 = | klubovi10 = | nastupi(golovi)10 = | godine11 = | klubovi11 = | nastupi(golovi)11 = | godine12 = | klubovi12 = | nastupi(golovi)12 = | godine13 = | klubovi13 = | nastupi(golovi)13 = | godine14 = | klubovi14 = | nastupi(golovi)14 = | godine15 = | klubovi15 = | nastupi(golovi)15 = | reprezentacija = | nacionalnegodine1 = 1989 - 2000 | nacionalneekipe1 = {{NogRep|FRA}} | nacionalninastupi(golovi)1 = 103 (4) | nacionalnegodine2 = | nacionalneekipe2 = | nacionalninastupi(golovi)2 = | nacionalnegodine3 = | nacionalneekipe3 = | nacionalninastupi(golovi)3 = | nacionalnegodine4 = | nacionalneekipe4 = | nacionalninastupi(golovi)4 = | trenergodine = 2001 - 2005<br>2006 - 2007<br>2009 - 2012<br>2012 - 2026 | trenerklubovi = {{flagicon|Monako|size=17px}} [[AS Monaco]]<br>{{flagicon|ITA}} [[Juventus FC|Juventus]]<br>{{flagicon|FRA}} [[Olympique de Marseille|Marseille]]<br>{{flagicon|FRA}} [[Fudbalska ili nogometna reprezentacija Francuske|Francuska]] | zadnjiuređaj = }} '''Didier Claude Deschamps''' ([[Bayonne]], [[15. listopada]] [[1968.]]) je bivši [[Francuska|francuski]] nogometaš i aktualni izbornik [[Fudbalska ili nogometna reprezentacija Francuske|francuske reprezentacije]]. Tokom igračke karijere, Deschamps je igrao kao zadnji vezni u klubovima poput [[Chelsea FC|Chelseaja]], [[Juventus FC|Juventusa]] i [[Olympique de Marseille|Marseillea]]. Kao reprezentativac, bio je kapetan Francuske tokom osvajanja [[FIFA Svjetsko prvenstvo 1998|Svjetskog prvenstva 1998.]] i Eura 2000. godine. Uz titule [[Ligue 1|prvaka Francuske]] [[1990.]] i [[1992.]] godine, Deschamps je bio dio Marseillove momčadi koja je [[1993.]] godine postala prva, i zasad jedina, francuska momčad koja je osvojila [[UEFA Liga prvaka|Ligu prvaka]]. Također, Deschamps je s 25 godina u trenutku igranja finala, postao najmlađi kapetan čija je močad osvojila Ligu prvaka. Nakon [[Franz Beckenbauer|Franza Beckenbaera]], Deschamps je postao tek drugi igrač u povijesti koji je kao kapetan svoje momčadi osvojio Ligu prvaka, Svjetsko i Europsko prvenstvo. Kasnije se navedenoj dvojici pridružio i [[Iker Casillas]]. Od [[8. srpnja]] [[2012.]] je izbornik Francuske, pozicija na kojoj je naslijedio [[Laurent Blanc|Laurenta Blanca]]. {{Sastav Francuska 1996 EP}} {{Sastav Francuska 1998 SP}} {{Sastav Francuska 2000 EP}} {{Sastav Francuska 2014 SP}} {{Sastav Francuska 2016 EP}} {{Sastav Francuska 2018 SP}} {{Sastav Francuska 2020 EP}} {{Sastav Francuska 2022 SP}} {{Sastav Francuska 2024 EP}} {{Sastav Francuska 2026 SP}} {{FIFA 100}} {{Authority control}} {{Životni vijek|1968||Deschamps, Didier}} [[Kategorija:Francuski fudbaleri]] [[Kategorija:Fudbaleri Olympique Marseillea]] [[Kategorija:Fudbaleri Bordeauxa]] [[Kategorija:Fudbaleri Juventusa]] [[Kategorija:Fudbaleri Chelseaja]] [[Kategorija:Fudbaleri Valencije]] [[Kategorija:Francuski fudbalski treneri]] [[Kategorija:Selektori fudbalske reprezentacije Francuske]] [[Kategorija:Svjetski prvaci u fudbalu (igrači)]] [[Kategorija:Svjetski prvaci u fudbalu (treneri)]] [[Kategorija:Evropski prvaci u fudbalu (igrači)]] [[Kategorija:Baski]] [[Kategorija:Fudbaleri Nantesa]] m29u2vkd1x4q3hsca3dvc3kg9xy91wp 0 1769359 42681948 42655887 2026-08-29T16:00:12Z Edgar Allan Poe 29250 42681948 wikitext text/x-wiki {{Infokutija Nogometna reprezentacija | bg = 0055A4 | tekst = FFFFFF | ime = {{flagicon|FRA}} Francuska | logo = [[File:France_national_football_team_seal.svg]] | konfederacija = [[UEFA]] | simbol = | boje = {{color box|#0055A4}} {{color box|white}} {{color box|#EF4135}} | nadimci = Les Bleus, Les Tricolores | stadion = {{nowrap|[[Stade de France]], [[Saint-Denis]]}} | FIFA = {{steady}} 2. | izbornik = {{flagicon|FRA}} [[Zinedine Zidane]] | nastupi = [[Hugo Lloris]] (145) | golovi = [[Kylian Mbappé]] (58) | utakmica = {{flagicon|BEL}} [[Belgija]] [[Trofej Évence Coppée|3:3]] Francuska {{flagicon image|Flag of France (1794–1815, 1830–1958).svg}}<br><small>([[Bruxelles]]; [[1. svibnja]] [[1904.]])</small> | posljednja_utakmica = | pobjeda = {{flagicon|FRA}} Francuska 10:0 [[Azerbajdžan]] {{flagicon|AZE}}<br><small>([[Auxerre]]; [[6. rujna]] [[1995.]])</small> | poraz = {{flagicon|DAN}} [[Danska]] 17:1 Francuska {{flagicon|FRA|1830}}<br><small>([[London]]; [[22. listopada]] [[1908.]])</small> | SP = Prvaci ([[FIFA Svjetsko prvenstvo 1998|1998.]], [[FIFA Svjetsko prvenstvo 2018.|2018.]]) | kontinent = [[UEFA Euro]] | KP = Prvaci ([[UEFA Euro 1984|1984.]], [[UEFA Euro 2000|2000.]]) | kontinent 2 = [[FIFA Kup konfederacija|Kup konfederacija]] | KP 2 = Prvaci ([[FIFA Kup konfederacija 2001|2001.]], [[FIFA Kup konfederacija 2003|2003.]]) | OI = Zlato ([[Olimpijada 1984|1984.]]) | domaći = | pattern_la1 = _frank18h | pattern_b1 = _frank18h | pattern_ra1 = _frank18h | pattern_sh1 = _frank18h | pattern_so1 = _fra18h | leftarm1 = 123163 | body1 = 123163 | rightarm1 = 123163 | shorts1 = FFFFFF | socks1 = F1030A | pattern_la2 = _frank18a | pattern_b2 = _frank18a | pattern_ra2 = _frank18a | pattern_sh2 = _frank18a | pattern_so2 = _fra18a | leftarm2 = FFFFFF | body2 = FFFFFF | rightarm2 = FFFFFF | shorts2 = 123163 | socks2 = FFFFFF }} '''Fudbalska ili nogometna reprezentacija Francuske''' predstavlja [[Francuska|Francusku]] na međunarodnim [[nogomet]]nim natjecanjima. Reprezentacija se nalazi pod upravom [[Francuski nogometni savez|Francuskog nogometnog saveza]] ([[francuski]]: ''Fédération Française de Football''), a natječe se kao članica [[UEFA]]-e. Tradicionalne reprezentativne boje su plava, bijela i crvena, derivirane iz [[Zastava Francuske|nacionalne zastave]], a znane kao ''drapeau tricolore'', dok je [[galski pijetao|''coq gaulois'']] simbol reprezentacije. Francuska reprezentacija kolokvijalno je znana kao ''Les Bleus'', što je nadimak koji prati sve francuske reprezentacije, a nastao je zbog plavih dresova koje ima svaka reprezentacija. Francuska je svoju [[Trofej Évence Coppée|prvu službenu utakmicu]] odigrala [[1904.]] godine, a danas svoje domaće utakmice uglavnom igra na [[Stade de France]]u u [[Saint-Denis]]u, predgrađu [[Pariz]]a. Reprezentacija je dosad osvojila jedno [[FIFA Svjetsko prvenstvo|svjetsko]] i dva [[UEFA Euro|europska]] prvenstva, jedno [[Olimpijske igre|olimpijsko zlato]] te dva [[FIFA Kup konfederacija|Kupa konfederacija]]. Nakon osvajanja Kupa konfederacija 2001. godine, Francuska je postala druga reprezentacija nakon [[Fudbalska ili nogometna reprezentacija Argentine|Argentine]] koja je osvojila sva tri velika natjecanja koja organizira [[FIFA]]. Francuska ima snažno rivalstvo sa susjednom [[Fudbalska ili nogometna reprezentacija Italije|Italijom]], a tokom povijesti je imala i važna rivalstva s [[Fudbalska ili nogometna reprezentacija Belgije|Belgijom]], [[Fudbalska ili nogometna reprezentacija Brazila|Brazilom]], [[Fudbalska ili nogometna reprezentacija Engleske|Engleskom]], [[Fudbalska ili nogometna reprezentacija Njemačke|Njemačkom]] i [[Fudbalska ili nogometna reprezentacija Španjolske|Španjolskom]]. Reprezentacija je svoje najveće uspjehe ostvarila tokom perioda svojih triju "[[Zlatna generacija|zlatnih generacija]]" - one iz 50-ih, 80-ih i one s kraja 90-ih/početka 2000-ih. Francuska je bila jedna od samo četiri europske momčadi koje su sudjelovale na [[FIFA Svjetsko prvenstvo 1930|prvom Svjetskom prvenstvu]] [[1930.]] godine te je, iako je ispala u kvalifikacijama šest puta, jedna od samo tri momčadi koje su sudjelovale u svim ciklusima FIFA Svjetskih prvenstava.<ref>Druge dvije su [[Sjedinjene Države]] (koje su se [[FIFA Svjetsko prvenstvo 1938|1938.]] godine povukle bez ijedne odigrane utakmice) i [[Brazil]] (koji je svaki puta igrao završnicu turnira).</ref> Godine [[1958.]], momčad koju su predvodili [[Raymond Kopa]] i [[Just Fontaine]] uzela je treće mjesto na svjetskom prvenstvu. Tokom 80-ih, generacija koju je predvodio [[Michel Platini]] postala je [[UEFA Euro 1984|europski prvak 1984.]] godine. Zlatnu generaciju s kraja 90-ih predvodili su [[Didier Deschamps]] i [[Zinedine Zidane]], a dominacija iste započela je osvajanjem [[FIFA Svjetsko prvenstvo 1998|Svjetskog prvenstva 1998.]] godine, čime je Francuska ušla među osam reprezentacija kojima je to uspjelo kada su bili domaćini. Dvije godine kasnije, tituli svjetskog prvaka dodana je i ona europskog, a [[2001.]] i [[2003.]], Francuska osvaja Kup konfederacija. Također, [[2006.]] godine igraju finale Svjetskog prvenstva, no gube od Italije nakon jedanaesteraca. Nakon poraza u finalu [[UEFA Euro 2016.|Eura 2016.]] godine, Francuska je [[2018.]] godine u [[Rusija|Rusiji]] po drugi put postala svjetski prvak, pobijedivši [[Hrvatska nogometna reprezentacija|Hrvatsku]] 4:2; izbornik te reprezentacije bio je Deschamps, koji je tako ušao u elitno društvo onih koji su postali svjetski prvaci i kao igrači i kao izbornici. ==Historija== {{main|Historija fudbalske ili nogometne reprezentacije Francuske}} Fudbalska ili nogometna reprezentacija Francuske osnovana je [[1904.]] godine, netom prije službenog osnivanja [[FIFA]]-e [[21. svibnja]] [[1904.]] godine, a svoju [[Trofej Évence Coppée|prvu službenu međunarodnu utakmicu]] odigrala je [[1. svibnja]] [[1904.]] godine u [[Bruxelles]]u protiv [[Fudbalska ili nogometna reprezentacija Belgije|reprezentacije Belgije]]. Utakmica je završila rezultatom 3:3.<ref>{{cite web|url=http://www.fff.fr/servfff/historique/match_detail.php?nomatch=1|title=France v. Belgium 1904 Match Report|work=French Football Federation|accessdate=4 June 2010|archivedate=2010-06-18|archiveurl=https://web.archive.org/web/20100618050746/http://www.fff.fr/servfff/historique/match_detail.php?nomatch=1|deadurl=yes}}</ref> Sljedeće godine, [[12. veljače]] [[1905.]], Francuska je odigrala svoju prvu domaću utakmicu, protiv [[Fudbalska ili nogometna reprezentacija Švicarske|Švicarske]]. Utakmica je igra na stadionu [[Parc des Princes]] u [[Pariz]]u pred 500 gledatelja, a pobjedu domaćinima od 1:0 donio je [[Gaston Cyprès]]. Francuska je imala značajnih problema u svom početnom stadiju zbog neslaganja između FIFA-e i [[Union des Sociétés Françaises de Sports Athlétiques|USFSA]], francuskog sportskog saveza. Dana [[9. svibnja]] [[1908.]], Francuski interfederalni komitet (CFI), koji je bio rival USFSA-a, donio je odluku kako će FIFA biti odgovorna za francuski nogomet na predstojećim [[Olimpijske igre|Olimpijskim igrama]], a ne USFSA. Godine [[1919.]], CFI se pretvorio u [[Francuski nogometni savez]], a [[1921.]] godine USFSA se konačno spojio s FFF-om u jedinstvenu organizaciju. U srpnju [[1930.]], Francuska se pojavila na [[FIFA Svjetsko prvenstvo 1930|prvom Svjetskom prvenstvu]], održanom u [[Urugvaj]]u. U svojoj prvoj utakmici na Svjetskom prvenstvu, Francuska je pobijedila [[Fudbalska ili nogometna reprezentacija Meksika|Meksiko]] 4:1 na [[Estadio Pocitos|stadionu Pocitos]] u [[Montevideo|Montevideu]]. [[Lucien Laurent]] je ostao zapamćen u povijesti ne samo zato što je postigao prvi francuski gol na Svjetskim prvenstvima već zato što je postigao prvi gol na Svjetskim prvenstvima uopće. Francuska je sljedeće dvije utakmice u skupini, protiv [[Fudbalska ili nogometna reprezentacija Argentine|Argentine]] i [[Fudbalska ili nogometna reprezentacija Čilea|Čilea]], izgubila s 1:0 što je značilo ispadanje sa prvenstva. Sljedeća godina donijela je prvog crnog igrača u povijesti reprezentacije. [[Raoul Diagne]], koji je bio [[senegal]]skog porijekla, debitirao je za reprezentaciju [[15. veljače]] [[1931.]] u porazi 2:1 od [[Fudbalska ili nogometna reprezentacija Čehoslovačke|Čehoslovačke]]. Diagne je kasnije sudjelovao i na [[FIFA Svjetsko prvenstvo 1938|Svjetskom prvenstvu 1938.]], kao i [[Larbi Benbarek]], koji je bio jedan od prvih igrača iz Sjeverne Afrike koji je nastupio za francusku reprezentaciju. Na [[FIFA Svjetsko prvenstvo 1934|prvenstvu 1934.]], Francuska je izgubila u prvom kolu od [[Fudbalska ili nogometna reprezentacija Austrije|Austrije]] 3:2. Po povratku reprezentacije u [[Pariz]], skupina od 4,000 navijača dočekala ih je kao junake. Francuska je bila domaćin [[FIFA Svjetsko prvenstvo 1938|sljedećeg prvenstva]], na kojemu je ispala u četvrtfinalu od branitelja naslova, [[Fudbalska ili nogometna reprezentacija Italije|Italije]], 3:1. Tokom 1950-ih godina, Francuska je dobila svoju prvu [[Zlatna generacija|Zlatnu generaciju]], koju su, između ostalih, predvodili [[Just Fontaine]], [[Raymond Kopa]], [[Jean Vincent]], [[Robert Jonquet]], [[Maryan Wisnieski]], [[Thadée Cisowski]] i [[Armand Penverne]]. Na [[FIFA Svjetsko prvenstvo 1958|Svjetskom prvenstvu 1958.]], Francuska je došla do polufinala, gdje ih je porazio [[Fudbalska ili nogometna reprezentacija Brazila|Brazil]]. U utakmici za treće mjesto, Francuska je s uvjerljivih 6:2 pobijedila [[Fudbalska ili nogometna reprezentacija Zapadne Njemačke|Zapadnu Njemačku]] i osvojila broncu. Fontaine je u toj utakmici postigao četiri gola te je prvenstvo završio s ukupno 13, što je rekord po broju golova postignutih na jednom prvenstvu. Dvije godine kasnije, Francuska je bila domaćin [[UEFA Euro 1960|prvog UEFA Eura]] te je, drugi put uzastopce, došla do polufinala. U polufinalu su ispali od [[Fudbalska ili nogometna reprezentacija SFR Jugoslavije|SFR Jugoslavije]], koja ih je iznenadila s 5:4 iako su Francuzi u 75. minuti utakmice imali prednost od 4:2. U utakmici za broncu, izgubili su od Čehoslovačke 2:0. Francuski nogomet je tokom 60-ih i 70-ih godina doživio osjetan pad, a reprezentacija je pod velikim brojem izbornika prošla kroz nekoliko neuspjelih kvalifikacijskih ciklusa. Dana [[25. travnja]] [[1964.]], [[Henri Guérin]] je službeno imenovan izbornikom. Pod Guérinom, Francuska se nije uspjela kvalificirati ni na [[FIFA Svjetsko prvenstvo 1962|Svjetsko prvenstvo 1962.]] ni na [[UEFA Euro 1964|Europski kup nacija 1964.]] godine. Guérin je ipak uspio odvesti reprezentaciju na [[FIFA Svjetsko prvenstvo 1966|Svjetsko prvenstvo 1966.]], ali je ispadanje u grupi značilo i kraj Guérinova mandata na klupi Francuske. Dobio je otkaz odmah po završetku prvenstva. Zamijenili su ga [[José Arribas]] i [[Jean Snella]], mada kao vršitelji dužnosti. Njih su dvojica izdržali tek četiri utakmice, kada ih je zamijenio bivši reprezentativac, Just Fontaine, koji je izdržao samo dvije. Fontainea je zamijenio [[Louis Dugauguez]], koji je dobio otkaz zbog slabih rezultata tokom kvalifkacija za [[FIFA Svjetsko prvenstvo 1970|Svjetsko prvenstvo 1970.]] godine. Zamijenio ga je [[Georges Boulogne]], koji nije uspio odvestu Francusku na prvenstvo. Boulogne je dobio otkaz nakon što se nije uspio kvalificirati na [[FIFA Svjetsko prvenstvo 1974|Svjetsko prvenstvo 1974.]], a zamijenio ga je Rumunj [[Ștefan Kovács]], koji je tako postao prvi i jedini stranac na klupi Francuske. No, i Kovács se ubrzo pokazao kao razočarenje te je, nakon dva neuspjela kvalifikacijska ciklusa, dobio otkaz. Naslijedio ga je [[Michel Hidalgo]]. [[File:Michel Platini in Wroclaw by Klearchos Kapoutsis tight crop.jpg|thumb|left|170px|[[Michel Platini]] je, kao kapetan, predvodio Francusku do titule na [[UEFA Euro 1984|UEFA Euru 1984.]] godine.]] Pod Hidalgom, Francuska je doživjela svoj procvat, mahom zbog kvalitetnih igrača poput braniča [[Marius Trésor|Mariusa Trésora]] i [[Maxime Bossis|Maximea Bossisa]], napadača [[Dominique Rocheteau|Dominiquea Rocheteaua]] i, naravno, veznog igrača [[Michel Platini|Michela Platinija]], koji je zajedno sa [[Jean Tigana|Jeanom Tiganom]], [[Alain Giresse|Alainom Giresseom]] i [[Luis Fernández|Luisom Fernándezom]] sačinjavao ''carré magique'' ([[francuski|fr.]] ''Čarobni kvadrat''), koji je proganjao protivničke obrane počevši sa [[FIFA Svjetsko prvenstvo 1982|Svjetskim prvenstvom 1982.]], gdje je Francuska došla do polufinala, u kojem ih je nakon jedanaesteraca izbacila [[Fudbalska ili nogometna reprezentacija Zapadne Njemačke|Zapadne Njemačke]]. Taj se polufinalni ogled danas smatra jednom od najljepših utakmica u historiji svjetskih prvenstava, no ostaje činjenica kako je [[Zapadna Njemačka - Francuska (polufinale FIFA Svjetskog prvenstva 1982)|okaljana kontroverzom]].<ref>{{cite web|url=http://www.fff.fr/servfff/historique/match_detail.php?nomatch=419|title=France v. Germany 1982 Match Report|work=French Football Federation|accessdate=4 June 2010|archivedate=2009-12-07|archiveurl=https://web.archive.org/web/20091207074824/http://www.fff.fr/servfff/historique/match_detail.php?nomatch=419|deadurl=yes}}</ref> Dvije godine kasnije, Francuska je došla do svog prvog međunarodnog naslova, postavši [[UEFA Euro 1984|prvak Europe]] na turniru kojemu su bili domaćini. Platini je s rekordnih devet golova bio najbolji strijelac turnira na kojemu je Francuska do naslova došla pobjedom od 2:0 nad [[Fudbalska ili nogometna reprezentacija Španjolske|Španjolskom]]. Golove u finalu postigli su Platini i [[Bruno Bellone]]. Nakon uspjeha na Euru, Hidalgo je otišao s mjesta izbornika, a zamijenio ga je bivši reprezentativac [[Henri Michel]]. Kasnije, tokom iste godine, Francuska osvaja zlato na [[Olimpijada 1984|Olimpijskim igrama 1984.]] godine u [[Los Angeles]]u, a sljedeće godine, pobijedivši [[Fudbalska ili nogometna reprezentacija Urugvaja|Urugvaj]] 2:0, osvajaju i [[Trofej Artemio Franchi]], koji se smatra ranom pretećom [[FIFA Kup konfederacija|Kupa konfederacija]]. Golove su postigli [[Dominique Rocheteau]] i [[José Touré]]. U rasponu od samo godine dana, Francuska je imala tri od četiri velika međunarodna trofeja u svojim rukama. Na [[FIFA Svjetsko prvenstvo 1986|Svjetskom prvenstvu 1986.]], Francuska je bila prvi favorit za naslov, no, kao i četiri godine ranije, u polufinalu ih je zaustavila Zapadna Njemačka. Ipak, Francuska je nakon produžetaka s 4:2 porazila Belgiju i uzela treće mjesto, što im je u tom trenutku bio najveći uspjeh na FIFA Svjetskim prvenstvima. [[File:Didier Deschamps 2011 (cropped).jpeg|thumb|170px|[[Didier Deschamps]] je bio kapetan Francuske tokom osvajanja [[FIFA Svjetsko prvenstvo 1998|Svjetskog prvenstva 1998.]] i [[UEFA Euro 2000|Eura 2000.]] godine.]] Godine [[1988.]], Francuski nogometni savez otvorio je Nogometni institut [[Clairefontaine]], čijem je otvaranju prisustvovao i tadašnji [[Predsjednik Francuske|predsjednik]], [[François Mitterrand]]. Pet mjeseci nakon otvaranja instituta, Henri Michel je dobio otkaz, a zamijenio ga je Michel Platini, koji reprezentaciju nije uspio odvesti na [[FIFA Svjetsko prvenstvo 1990|Svjetsko prvenstvo 1990.]] godine. Platini je uspio odvesti reprezentaciju na [[UEFA Euro 1992|Euro 1992.]] godine, ali je, unatoč prethodnom nizu od 19 utakmica bez poraza, reprezentacija eliminirana u grupnoj fazi. Tjedan dana nakon natjecanja, Platini je podnio ostavku, a zamijenio ga je [[Gérard Houllier]]. Pod Houllierom, Francuska je doživjela vjerojatno najveći debakl u svojoj historiji. Dva kola prije kraja kvalifikacija za [[FIFA Svjetsko prvenstvo 1994|Svjetsko prvenstvo 1994.]] godine, Francuska je imala praktički osiguran odlazak na prvenstvo. Ipak, u predzadnjem kolu doživjeli su iznenađujuć 3:2 poraz od [[Fudbalska ili nogometna reprezentacija Izraela|Izraela]]. U zadnjem kolu su dočekali [[Fudbalska ili nogometna reprezentacija Bugarske|Bugarsku]] u [[Pariz]]u, a za odlazak na prvenstvo im je trebao samo remi. Iako je golom [[Eric Cantona|Cantone]] Francuska povela, Bugari su do kraja uspjeli preokrenuti rezultat i tako izbaciti Francusku iz kvalifikacija. Subsekventna blamaža i nezadovoljstvo javnosti doveli su do Houllierovog otkaza te odlaska nekoliko igrača iz reprezentacije. Houlliera je na mjestu izbornika naslijedio njegov pomoćnik [[Aimé Jacquet]]. Pod Jacquetovim vodstvom, Francuska je doživjela svoje trijumfalne godine. Generaciji veterana koji se nisu uspjeli plasirati na Svjetsko prvenstvo 1994. godine pridružila se skupina mladih igrača. Reprezentacija je počela izvanredno, došavši do polufinala [[UEFA Euro 1996|Eura 1996.]], gdje su ispali od [[Fudbalska ili nogometna reprezentacija Češke|Češke]] nakon jedanaesteraca (6:5). Na [[FIFA Svjetsko prvenstvo 1998|Svjetskom prvenstvu 1998.]], održanom u [[Francuska|Francuskoj]], Jacquet je odveo Francusku do titule svjetskog prvaka, [[Brazil - Francuska (finale FIFA Svjetskog prvenstva 1998)|pobijedivši Brazil 3:0]] pred prepunim [[Stade de France]]om. Nakon tog uspjeha, Jacquet je podnio ostavku na mjesto izbornika, a zamijenio ga je njegov pomoćnik [[Roger Lemerre]], koji je Francuskoj donio drugi naslov prvaka Europe na [[UEFA Euro 2000|Euru 2000.]] godine. Predvođena [[FIFA-in igrač godine|FIFA-inim igračem godine]], [[Zinedine Zidane|Zinedineom Zidaneom]], Francuska je pobijedila Italiju u finalu rezultatom 2:1. Zlatni gol u produžecima je postigao [[David Trezeguet]]. Ova pobjeda značila je da je Francuska postala prva reprezentacija, nakon Zapadne Njemačke [[1974.]], koja je istovremeno bila svjetski i europski prvak te prva reprezentacija koja je kao aktualni prvak svijeta osvojila Euro. Nakon ovih uspjeha, Francuska se popela na prvo mjesto FIFA-ine ljestvice. [[File:Zinedine Zidane 2008-2.jpg|thumb|170px|[[Zinedine Zidane]] i danas ostaje zapisan kao jedan od najboljih igrača u historiji francuskog i svjetskog nogometa.]] Ipak, Francuska nije uspjela održati nivo kvalitete kojega je imala u tom trenutku. Iako će [[2001.]] godine osvojiti [[FIFA Kup konfederacija 2001|Kup konfederacija]], Francuska će [[2002.]] godine doživjeti šokantno ispadanje sa [[FIFA Svjetsko prvenstvo 2002|Svjetskog prvenstva u Japanu i Južnoj Koreji]] u skupini, bez ijednog postignutog gola. U jednom od najvećih šokova u historiji Svjetskih prvenstava, Francuska je na otvaranju skupine izgubila 1:0 od debitanata [[Fudbalska ili nogometna reprezentacija Senegala|Senegala]]. Lemerre je nakon katastrofalnog rezultata dobio otkaz, a zamijenio ga je [[Jacques Santini]]. Iako je snažna reprezentacija dobro otvorila [[UEFA Euro 2004|Euro 2004.]], ispadanje u četvrtfinalu od kasnijih prvaka, [[Fudbalska ili nogometna reprezentacija Grčke|Grčke]], smatrano je neuspjehom tako da je Santini nakon prvenstva podnio ostavku. Kao njegova zamjena doveden je [[Raymond Domenech]]. Nakon što se u početnoj fazi kvalifikacija za [[FIFA Svjetsko prvenstvo 2006|Svjetsko prvenstvo 2006.]] Francuska mučila sa svojim protivnicima, Domenech je uspio nagovoriti neke od veterana da se vrate u reprezentaciju i pomognu u kvalifikacijama. Upravo to se i dogodilo te je Francuska, nakon uvjerljive 4:0 pobjede nad [[Fudbalska ili nogometna reprezentacija Cipra|Ciprom]], uspjela izboriti nastup na prvenstvu. Na samom prvenstvu, Francuska je završila skupinu bez poraza te se probila sve do finala, izbacivši na tom putu [[Fudbalska ili nogometna reprezentacija Španjolske|Španjolsku]], [[Fudbalska ili nogometna reprezentacija Brazila|Brazil]] i [[Fudbalska ili nogometna reprezentacija Portugala|Portugal]]. Francusku je u finalu čekala Italija. U utakmici čiji su produžeci [[Italija - Francuska (finale FIFA Svjetskog prvenstva 2006)|okaljani kontroverzom]], Italija je s 5:3 bila bolja nakon izvođenja jedanaesteraca i osvojila još jedan naslov svjetskog prvaka. [[File:Hugo Lloris Euro 2012 v2.jpg|thumb|170px|left|Nakon što je povremeno bio kapetan još od [[2010.]], [[Hugo Lloris]] je od veljače [[2012.]] trajno izabran za kapetana reprezentacije.]] Francuska je kvalifikacije za [[UEFA Euro 2008|Europsko prvenstvo 2008.]] godine započela prilično uvjerljivo te je izborila nastup na prvenstvu unatoč dva poraza od [[Fudbalska ili nogometna reprezentacija Škotske|Škotske]]. Ipak, Francuska je na Euru ispala već u skupini, skupivši samo jedan bod u [[skupina smrti|skupini smrti]], u kojoj su bile još i Italija i [[Fudbalska ili nogometna reprezentacija Nizozemske|Nizozemska]]. Kvalifikacije za [[FIFA Svjestko prvenstvo 2010|Svjetsko prvenstvo 2010.]] odigrale su se za Francusku isto kao i one za prethodno svjetsko prvenstvo - Francuska je doživjela nekoliko katastrofalnih poraza i ostvarivala mehaničke pobjede bez pretjerano dobre igre. Drugo mjesto u kvalifikacijskoj skupini omogućilo im je odlazak u play-off gdje su igrali protiv [[Fudbalska ili nogometna reprezentacija Irske|Irske]]. Nakon pobjede od 1:0 u prvoj utakmici, Francuska je na [[Irska - Francuska (play-off za FIFA Svjetsko prvenstvo 2010|skandalozan način]] izborila 1:1 u uzvratu i tako izborila nastup na prvenstvu. Serija loših nastupa nastavila se i na samom prvenstvu, gdje je ispodprosječna Francuska ispala u već u grupnoj fazi, dok je negativni publicitet povezan uz nastup reprezentacije u Francuskoj doveo do teških reprekusija u Francuskoj. Napadač [[Nicolas Anelka]] je usred turnira izbačen iz reprezentacije nakon navodnog sukoba, u kojem su pale teške riječi, s izbornikom Domenechom tokom poluvremena utakmice s [[Fudbalska ili nogometna reprezentacija Meksika|Meksikom]].<ref>{{cite news |title=Communiqué de la Fédération |url=http://fff.fr/bleus/actu/533826.shtml |work=French Football Federation |publisher=fff.fr |date=19 June 2010 |accessdate=21 June 2010 |archivedate=2010-06-22 |archiveurl=https://web.archive.org/web/20100622040133/http://www.fff.fr/bleus/actu/533826.shtml |deadurl=yes }}</ref><ref>{{cite news |url=http://news.bbc.co.uk/sport2/hi/football/world_cup_2010/8749698.stm |title = World Cup 2010: Nicolas Anelka sent home after bust-up |work=The Guardian |location=UK |date=19 June 2010 |accessdate=19 June 2010}}</ref> Izbacivanje Anelke dovelo je do novog sukoba među igračima, stožerom, ali i članovima saveza što je dovelo do toga da je reprezentacija odbila trenirati prije posljednje utakmice.<ref>{{cite news |title=French football in chaos after players' mutiny |url=http://www.google.com/hostednews/afp/article/ALeqM5jJUAsTmR7HSPud4_PSwWxUvvRcwQ |work=Agence France Press|publisher=Google|date=20 June 2010 |accessdate=21 June 2010 }}</ref><ref>{{cite news |title=Brazil advances, Italy held to another WCup draw |url=http://www.google.com/hostednews/ap/article/ALeqM5gcsf1SvkjHh5TP4yYWGuVIkogLSgD9GFGVU80 |agency=Associated Press |publisher=Google |date=20 June 2010 |accessdate=21 June 2010 |archivedate=2010-06-25 |archiveurl=https://web.archive.org/web/20100625142532/http://www.google.com/hostednews/ap/article/ALeqM5gcsf1SvkjHh5TP4yYWGuVIkogLSgD9GFGVU80 |deadurl=yes }}</ref><ref>{{cite news |title=Communiqué de la FFF |url=http://fff.fr/bleus/actu/533838.shtml |work=French Football Federation |publisher=[[France Football Federation]] |date=20 June 2010 |accessdate=21 June 2010 |archive-date=2012-08-21 |archive-url=https://web.archive.org/web/20120821235530/http://www.fff.fr/bleus/actu/533838.shtml |url-status=dead }}</ref> Bojkot treninga potaknuo je i reakciju ministrice sporta, [[Roselyne Bachelot]], koja je održala kratki govor igračima.<ref>[http://usatoday30.usatoday.com/sports/soccer/2010-06-22-3046509653_x.htm]</ref> Francuska je u posljednjoj utakmici izgubila od [[Fudbalska ili nogometna reprezentacija Južnoafričke Republike|Južne Afrike]] 2:1 i tako ispala s turnira. Dan nakon ispadanja reprezentacije objavljeno je kako će predsjednik [[Nicolas Sarkozy]] održati sastanak s kapetanom [[Thierry Henry|Thierryjem Henryjem]] oko razloga raspada reprezentacije na prvenstvu; sastanak je zatražio sam Henry.<ref>{{cite news |url=http://www.guardian.co.uk/world/2010/jun/23/sarkozy-henry-meeting-world-cup-fiasco |author=Kim Willsher|work=The Guardian |location=UK |title=Sarkozy to quiz Thierry Henry over French World Cup fiasco |date=23 June 2010 }}</ref> Skandal kojega je izazvao nastup na prvenstvo doveo je i do ostavke predsjednika saveza [[Jean-Pierre Escalettes|Jean-Pierrea Escalettesa]]. Domenecha, kojemu je ugovor ionako istekao, zamijenio je bivši reprezentativac, [[Laurent Blanc]]. Dana [[23. srpnja]] [[2010.]], na Blancov zahtjev, savez je suspendirao svih 23 igrača koji su sudjelovali na Svjetskom prvenstvu 2010. za prijateljsku utakmicu protiv [[Fudbalska ili nogometna reprezentacija Norveške|Norveške]].<ref>{{cite news |url=http://news.bbc.co.uk/sport1/hi/football/8849972.stm |title = France World Cup squad suspended for Norway friendly |work=BBC Sport |date=23 July 2010 |accessdate=24 July 2010}}</ref> Dana [[6. kolovoza]], petorica igrača za koje je savez zaključio da su imali veliku ulogu u razvoju situacije u Južnoj Africi su kažnjeni od strane saveza.<ref name=BBC18Aug2010AnelkaLaughs>{{cite news|url=http://news.bbc.co.uk/sport1/hi/football/8893705.stm|title=Nicolas Anelka laughs at 'nonsense' 18-match French ban |publisher=BBC Sport|date=18 August 2010|accessdate=18 August 2010}}</ref><ref name=Guardian17Aug2010AnelkaSuspended>{{cite news|url=http://www.guardian.co.uk/football/2010/aug/17/nicolas-anelka-banned-for-18-matches-france|title=Nicolas Anelka suspended for 18 matches by France over World Cup revolt|work=The Guardian |location=UK |date=17 August 2010|accessdate=18 August 2010 | first=Lizzy | last=Davies}}</ref> Blancova Francuska doživjela je rekonstrukciju, zadržavši tek nekoliko igrača koji su sudjelovali i na prethodnom svjetskom prvenstvu. Sa samo jednim porazom, Francuska je izborila nastup na [[UEFA Euro 2012|Europskom prvenstvu 2012.]] godine gdje uspijevaju proći skupinu, ali ispadaju od Španjolske u četvrtfinalu. Iako definitivno stabilnija i uigranija, Blancova je reprezentacija pokazala prilično mlaku i bezopasnu igru koja nije mogla parirati snažnijim protivnicima. Dio problema i dalje su bili sukobi među igračima, iako u manjoj mjeri nego ranije, što je dovelo do toga da Blanc nije htio produžiti ugovor tako da je nakon turnira prestao biti izbornik.<ref>[http://www.bbc.com/sport/0/football/18659024 Laurent Blanc leaves job as France boss after Euro 2012 exit]</ref> [[File:France champion of the Football World Cup Russia 2018.jpg|320px|thumb|Francuska reprezentacija je [[2018.]] godine po drugi put postala svjetski prvak.]] Kao njegova zamjena doveden je bivši reprezentativni kapetan, [[Didier Deschamps]]. Deschamps je u snažnoj kvalifikacijskoj skupini osvojio drugo mjesto, iza Španjolske, te je izborio play-off protiv [[Fudbalska ili nogometna reprezentacija Ukrajine|Ukrajine]]. Nakon poraza od 2:0 u [[Kijev]]u, Francuska je s uvjerljivih 3:0 u uzvratu izborila nastup na [[FIFA Svjetsko prvenstvo 2014|Svjetskom prvenstvu 2014.]] godine. Deschamps je iz momčadi izbacio [[Samir Nasri|Samira Nasrija]],<ref>[http://www.telegraph.co.uk/sport/football/world-cup/10850504/World-Cup-2014-Didier-Deschamps-left-out-Samir-Nasri-because-he-believes-team-spirit-is-key-to-winning.html World Cup 2014: Didier Deschamps left out Samir Nasri because he believes team spirit is key to winning]</ref> što je bio potez koji je postavio brojna pitanja, ali se pokazao važnim za momčadski duh kojega je Francuska ponovo imala. Deschamps je uspio obnoviti kult reprezentacije te popraviti probleme s igračima s kojima se reprezentacija borila posljednje četiri godine, zbog čega je dobio niz pohvala za svoj rad.<ref>[http://abc7chicago.com/sports/didier-deschamps-cant-quit-france/171062/ 'Didier Deschamps can't quit France']</ref> Na prvenstvu, Francuska je pokazala kvalitetnu igru te je uspjela doći do četvrtfinala, gdje ih je s 1:0, u tijesnoj utakmici, izbacila Njemačka. [[Paul Pogba]] je na prvenstvu proglašen za najboljeg mladog igrača. Na [[UEFA Euro 2016.|Euru 2016.]] godine, kojemu su bili domaćini i glavni favoriti, reprezentativci Francuske su došli do finala, gdje su nakon produžetakla poraženi od [[Fudbalska ili nogometna reprezentacija Portugala|Portugala]] 1:0; bio je to prvi međunarodni naslov za portugalsku reprezentaciju. [[Antoine Griezmann]] je bio najbolji igrač i strijelac tog turnira, dok je [[Dimitri Payet]] uz njega uvršten u idealnu momčad turnira. Reprezentacija je izborila i nastup na [[FIFA Svjetsko prvenstvo 2018.|Svjetskom prvenstvu 2018.]] godine, gdje su došli kao jedni od favorita. Nakon uvodnih pobjeda protiv [[Australska nogometna reprezentacija|Australije]] i [[Peruanska nogometna reprezentacija|Perua]], Francuska je osigurala plasman u osminu finala, tako da je u posljednjem kolu protiv [[Danska nogometna reprezentacija|Danske]] igrala (0:0) igrala u nešto promijenjenom sastavu. U osmini finala, Francuska je pobijedila [[Argentinska nogometna reprezentacija|Argentinu]] 4:3, a u četvrtfinalu je s 2:0 izbacila još jednu južnoameričku reprezentaciju, [[Urugvajska nogometna reprezentacija|Urugvaj]]. U polufinalu ih je čekala snažna [[Belgijska nogometna reprezentacija|Belgija]], koju su Francuzi pobijedili s minimalnih 1:0, golom [[Samuel Umtiti|Samuela Umtitija]] s početka drugog poluvremena. Francuska je tako izborila svoje drugo uzastopno finale, gdje ih je ovoga puta čekala [[Hrvatska nogometna reprezentacija|Hrvatska]], senzacija turnira. U reprizi polufinala iz [[1998.]] godine, Francuska je uvjerljivo pobijedila s [[Francuska – Hrvatska (finale FIFA Svjetskog prvenstva 2018.)|4:2]], osvojivši tako svoj drugi naslov svjetskog prvaka, dvadeset godina nakon prvoga. Francuska je tako opravdala status favorita i odnijela pobjedu s najvećim rezultatom u finalu nakon [[1970.]] godine. [[Antoine Griezmann]] je dobio Brončanu loptu i Srebrnu kopačku, dok je nagradu za najboljeg mladića drugi turnir za redom odnio francuski reprezentativac, ovoga puta devetnaestogodišnji [[Kylian Mbappé]], koji je ujedno postao i drugi tinejdžer, nakon [[Pelé]]a [[1958.]] godine, koji je postigao gol u finalu Svjetskog prvenstva; Mbappé je postigao ukupno četiri gola na ovom prvenstvu. Francuska je svjetsku titulu osvojila sa šest pobjeda iz sedam utakmica te jednim remijem. ==Domaći stadion== [[File:Finale Coupe de France 2010-2011 (Lille LOSC vs Paris SG PSG).jpg|thumb|320px|[[Stade de France]] u [[Saint-Denis]]u je od [[1998.]] nacionalni stadion francuske reprezentacije.]] Tokom rane historije francuske reprezentacije, [[nacionalni stadion]] se mijenjao između stadiona [[Parc des Princes]] u [[Pariz]]u i stadiona [[Stade Olympique Yves-du-Manoir]] u [[Colombes]]u. Francuska je dio domaćih utakmica odigrala i na stadionima [[Stade Pershing]], [[Stade de Paris]] i [[Stade Buffalo]], ali njihov je broj zanemariv. Kako su godine prolazile, Francuska je domaće utakmice počela igrati i na stadionima izvan Pariza, poput stadiona [[Stade Marcel Saupin]] u [[Nantes]]u, [[Stade Vélodrome]] u [[Marseille]]u, [[Stade de Gerland]] u [[Lyon]]u i [[Stade de la Meinau]] u [[Strasbourg]]u. Nakon što je [[1972.]] godine renoviran Parc des Princes, čime je postao najveći stadion u zemlji, reprezentacija se trajno preselila u Pariz. Drugi gradovi bi i dalje dobivali neke utakmice, ali to bi bile isključivo prijateljske utakmice i manje važne kvalifikacijske utakmice za međunarodna natjecanja. Francuska je samo dva puta odigrala domaće utakmice u nekom od prekomorskih teritorija - [[2005.]] godine protiv [[Fudbalska ili nogometna reprezentacija Kostarike|Kostarike]] u [[Fort-de-France]]u na [[Martinique]]u te [[2010.]] godine protiv [[Fudbalska ili nogometna reprezentacija Kine|Kine]] u [[Saint-Denis, Réunion|Saint-Denisu]] na [[Réunion]]u. Obje utakmice bile su prijateljske. Godine [[1998.]], [[Stade de France]] u [[Saint-Denis]]u je inaugiriran kao novi nacionalni stadion neposredno pred [[FIFA Svjetsko prvenstvo 1998|Svjetsko prvenstvo 1998.]] godine. Ukupni kapacitet stadiona iznosio je 81,338 mjesta. Prva utakmica odigrana na stadionu bila je prijateljska utakmica protiv [[Fudbalska ili nogometna reprezentacija Španjolske|Španjolske]] odigrana [[28. siječnja]] [[1998.]] godine. Francuska je pobijedila s 1:0, a jedini gol postigao je [[Zinedine Zidane]]. Od tog dana, Francuska je ovaj stadion koristila za gotovo sve važne domaće utakmice. Prije utakmica, domaćih ili gostujućih, reprezentacija pripreme odrađuje u akademiji [[Clairefontaine]] u mjestu [[Clairefontaine-en-Yvelines]]. Clairefontaine je nogometni centar francuske reprezentacije i jedna od dvanaest elitnih akademija u zemlji. Centar je [[1976.]] inaugirirao bivši predsjednik saveza [[Fernand Sastre]], a službeno je otvoren [[1988.]] godine. ==Medijska slika reprezentacije== ===Medijska popraćenost=== Reprezentacija trenutno ima ugovor o emitiranju s [[Groupe TF1|Grupom TF1]], u čijem je vlasništvu glavni nacionalni program, [[TF1]]. Aktualni ugovor isticao je nakon [[FIFA Svjetsko prvenstvo 2010|Svjetskog prvenstva 2010.]] godine. Dana [[18. prosinca]] [[2009.]], Savezno vijeće Francuskog nogometnog saveza odlučilo je produljiti svoj ekskluzivni ugovor s TF1. Novi ugovor dao je programu ekskluzivno pravo prijenosa reprezentativnih utakmica, kako službenih tako i prijateljskih, kroz četverogodišnje razdoblje, zaključno s lipnjem [[2014.]] godine. TF1 je dobio i proširena prava, specifično - ona vezana za [[Internet]], kao i objavljivanje materijala o reprezentaciji u svojoj tjednoj emisiji ''[[Téléfoot]]''.<ref>{{cite web |url=http://www.investegate.co.uk/Article.aspx?id=20091218082130P0007|title=TF1, diffuseur exclusif des matches de l’Equi... |work=Investegate|date=18 December 2009 |accessdate=4 June 2010}}</ref> Zarada saveza po sezoni iznosi €45,000,000, što je €10,000,000 manje u odnosu na prethodni ugovor iz [[2006.]] godine.<ref>{{cite web |url=http://www.sport24.com/football/equipe-de-france/fil-info/tf1-garde-les-bleus-335350/ |title=TF1 restera le diffuseur de l’équipe de France de football entre 2010 et 2014. |work=Sport24 |date=18 December 2009 |accessdate=4 June 2010 |archivedate=2012-02-14 |archiveurl=https://www.webcitation.org/65RJZEOnP?url=http://www.sport24.com/football/equipe-de-france/fil-info/tf1-garde-les-bleus-335350/ |deadurl=yes }}</ref> ===Dresovi=== [[File:Maillot Zidane.jpg|thumb|170px|Domaći dres [[Zinedine Zidane|Zinedinea Zidanea]] s brojem 10.]][[File:Le nouveau logo FFF.png|thumb|170px|Jedna od starih varijanti reprezentativnog grba]] Francuska reprezentacija u dizajnu svojih dresova koristi tri boje - plavu, bijelu i crvenu. Trobojni sustav dresova izveden je iz [[Zastava Francuske|nacionalne trobojnice]], znane kao ''drapeau tricolore''. Francuske je ove tri boje koristila još od svoje prve međunarodne utakmice, protiv [[Fudbalska ili nogometna reprezentacija Belgije|Belgije]], [[1904.]] godine. Od samih početaka, Francuska na domaćim utakmica uglavnom ima plave majice, bijele hlače i crvene čarape, dok u gostima koristi ili potpuno bijelu kombinaciju ili crvene majice, plave hlače i plave čarape. Između [[1909.]] i [[1914.]] godine, Francuska je imala bijele majice s plavim prugama, bijele hlače i crvene čarape. Tokom utakmice s [[Fudbalska ili nogometna reprezentacija Mađarske|Mađarskom]] u [[Mar del Plata|Mar del Plati]] tokom [[FIFA Svjetsko prvenstvo 1978|Svjetskog prvenstva 1978.]], obje su momčadi na [[Estadio José María Minella]] stigle u bijelim dresovima pa je Francuska morala posuditi zeleno-bijele dresove kluba [[Club Atlético Kimberley]].<ref>{{cite news|url=http://www.guardian.co.uk/sport/blog/2010/may/21/joy-of-six-world-cup|title=The Joy of Six: Things we miss about the World Cup|last=Murray|first=Scott|date=21 May 2010|work=The Guardian |location=UK |accessdate=21 May 2010}}</ref> Od [[1966.]] do [[1971.]], francuske dresove dizajnirala je i izrađivala kompanija [[Le Coq Sportif]]. Godine [[1972.]], savez je postigao ugovor s njemačkom kompanijom [[Adidas]], s kojom je imao plodnu 38-gododišnju suradnju.<ref>{{Cite news|url=http://www.historicalkits.co.uk/international/tournaments/fifa-world-cup/2006/2006-knock-out-stages.html|title=FIFA World Cup 2006 Knock Out Stages|accessdate=19 April 2013|publisher=Historical Football Kits}}</ref> Dana [[22. veljače]] [[2008.]], Francuski nogometni savez objavio je kako raskida suradnju s Adidasom te da će od [[1. siječnja]] [[2011.]] dresove proizvoditi [[Nike]]. Izvorni sedmogodišnji ugovor iznosio je ukupno €320,000,000 čime je francuski dres postao najskuplji u historiji nogometa.<ref>{{cite web |url=http://www.lequipe.fr/Football/breves2008/20080222_130219Dev.html |title=Nike prochain équipementier |work=L'Equipe |date=22 February 2008 |accessdate=4 June 2010 |archivedate=2010-02-21 |archiveurl=https://web.archive.org/web/20100221040225/http://www.lequipe.fr/Football/breves2008/20080222_130219Dev.html |deadurl=yes }}</ref><ref>{{cite web |url=http://soccerlens.com/you-are-all-invited-to-the-france-nike-wedding-the-couple-is-registered-for-e320m/6036/|title=You Are All Invited to the France-Nike Wedding, the Couple is Registered for €320m |work=Soccer Lens|date=22 February 2008 |accessdate=4 June 2010}}</ref> Prvo natjecanje s Nikeovim dresovia Francuska je igrala [[2012.]] godine, [[UEFA Euro 2012|Euro u Poljskoj i Ukrajini]].<ref>{{cite news|url=http://www.historicalkits.co.uk/international/tournaments/euro-2012/euro-2012-main-page.html|title=2012 UEFA European Football Championship|accessdate=19 April 2013|publisher=Historical Football Kits}}</ref> {| class="wikitable" style="text-align: left" |- !Period !Izrađivač |- |1966–1971 |{{flagicon|FRA}} [[Le Coq Sportif]] |- |1972–2010 |{{flagicon|GER}} [[Adidas]] |- |2011–barem do 2018 |{{flagicon|USA}} [[Nike, Inc.|Nike]] |} ====Historija dresova==== {| | {{Football kit | pattern_la = | pattern_b = _collar| pattern_ra = | leftarm = 00288E| body = 00288E| rightarm = 00288E| shorts = FFFFFF| socks = FF0000| title = SP 1958. }} |{{Football kit | Adbdul majid kakroo_la = | pattern_b = _vneckwhite| pattern_ra = | leftarm = 00288E| body = 00288E| rightarm = 00288E| shorts = FFFFFF| socks = FF0000| title = SP 1962. }} |{{Football kit | pattern_la = _France_1970_and_1971| pattern_b = _France_1970_and_1971| pattern_ra = _France_1970_and_1971| leftarm = 00288E| body = 00288E| rightarm = 00288E| shorts = FFFFFF| socks = FF0000| title = SP 1966./1970. }} |{{Football kit | | pattern_la = _France 1972 and 1973| | pattern_b =_France_1972| | pattern_ra = _France 1972 and 1973| | pattern_sh = _adidasonwhite| | pattern_so = _3_stripes_white| | leftarm = FFFFFF| | body = 0000C0| | rightarm = FFFFFF| | shorts = 0000C0| | socks = FF0000| | title = 1972. | }} |{{Football kit | | pattern_la = _France_1978-1982| | pattern_b = _France 1978| | pattern_ra = _France_1978-1982| | pattern_sh = _adidasonwhite| | pattern_so = _3_stripes_white| | leftarm = 0000C0| | body = 0000C0| | rightarm = 0000C0| | shorts = 0000C0| | socks = FF0000| | title = SP 1978. | }} |{{Football kit | | pattern_la = _white_stripes| | pattern_b = _3stripesonwhite| | pattern_ra = _white_stripes| | pattern_sh = _adidaswhite| | pattern_so = _3_stripes_white| | leftarm = 009900| | body = 009900| | rightarm = 009900| | shorts = 0000C0| | socks = FF0000| | title = SP 1978. ^(*) | }} |{{Football kit | | pattern_la = _France_1978-1982| | pattern_b =_France_1982| | pattern_ra = _France_1978-1982| | pattern_sh = _adidasonwhite| | pattern_so = _3_stripes_white| | leftarm = ffffff| | body = 0000C0| | rightarm = ffffff| | shorts = 0000C0| | socks = FF0000| | title = SP 1982. | }} |- | {{Football kit | | pattern_la = _france1984 | pattern_b = _france1984 | pattern_ra = _france1984 | pattern_sh = _france1984 | pattern_so = | leftarm = 000099 | body = 000099 | rightarm = 000099 | shorts = FFFFFF | socks = FF0000 | title = Euro 1984. | }} |{{Football kit | | pattern_la = _France_1986-1989| | pattern_b =_France_1986-1989| | pattern_ra = _France_1986-1989| | pattern_sh = _adidasonwhite| | pattern_so = _3_stripes_white| | leftarm = 0000C0| | body = 0000C0| | rightarm = 0000C0| | shorts = 0000C0| | socks = FF0000| | title = SP 1986. | }} |{{Football kit | pattern_la = _France 1990 and 1991| pattern_b = _France 1990 and 1991| pattern_ra = _France 1990 and 1991| pattern_sh = _adidasonwhite| pattern_so = _3_stripes_white| leftarm = 0000C0| body = 0000C0| rightarm = 0000C0| shorts = 0000C0| socks = FF0000| title = 1990. - 1991. }} |{{Football kit | pattern_la = _france92h| pattern_b = _france92h| pattern_ra = _france92h| pattern_so = _france92h| leftarm = 00288E| body = 00288E| rightarm = 00288E| shorts = FFFFFF| socks = FF0000| title = Euro 1992. }} |{{Football kit | pattern_la =_france92a | pattern_b = _france92a | pattern_ra = _france92a | pattern_so = _france92a | leftarm = FFFFFF | body = FFFFFF | rightarm = FFFFFF | shorts = 00288E | socks = FFFFFF | title = Euro 1992. (gost) }} |{{Football kit | pattern_la = _France_1994-1997| pattern_b = _France 1994 and 1995| pattern_ra = _France_1994-1997| pattern_sh = _adidasonwhite| pattern_so = _3_stripes_white| leftarm = 0000C0| body = FFFFFF| rightarm = 0000C0| shorts = 0000C0| socks = FF0000| title = 1994. }} |{{Football kit | pattern_la = _france96h| pattern_b = _france96h| pattern_ra = _france96h| pattern_sh = _france96h| pattern_so = _france96h| leftarm = 0000C0| body = FFFFFF| rightarm = 0000C0| shorts = FFFFFF| socks = FF0000| title = Euro 1996. }} |- |{{Football kit | pattern_la = _fra96a | pattern_b = _france96a | pattern_ra = _fra96a | pattern_sh = _france96a | pattern_so = _france96a | leftarm = FFFFFF | body = FFFFFF | rightarm = FFFFFF | shorts = FFFFFF | socks = FFFFFF | title = Euro 1996. (gost) }} |{{Football kit | pattern_la = _shoulder_stripes_white_stripes| pattern_b = _france 1998 home| pattern_ra = _shoulder_stripes_white_stripes| pattern_sh = _france home adidas| pattern_so = _3_stripes_white| leftarm = 00288E| body = 00288E| rightarm = 00288E| shorts = FFFFFF| socks = FF0000| title = SP 1998. }} |{{Football kit | pattern_la = | pattern_b = _fra98a| pattern_ra = | pattern_sh = white_stripes| leftarm = FFFFFF| body = FFFFFF| rightarm = FFFFFF| shorts = 00288E| socks = FFFFFF| title = SP 1998. (gost) }} | {{Football kit | pattern_la =_france2000h| pattern_b = _france2000h| pattern_ra = _france2000h| pattern_sh = france2000h| pattern_so = france2000h| leftarm = 00288E| body = 00288E| rightarm = 00288E| shorts = FFFFFF| socks = FF0000| title = Euro 2000. }} | {{Football kit |pattern_la =_france2000a |pattern_b =_france2000a |pattern_ra =_france2000a |pattern_sh =__france2000a |pattern_so =_france2000a |leftarm =FFDD00 |body =FFFFFF |rightarm =FFDD00 |shorts =0000FF |socks =FFFFFF | title = Euro 2000. (gost) }} | {{Football kit | pattern_la = _france2002h| pattern_b = _france2002h| pattern_ra = _france2002h| pattern_sh = _france home adidas| pattern_so = _3_stripes_white| leftarm = 00288E| body = 00288E| rightarm = 00288E| shorts = FFFFFF| socks = FF0000| title = SP 2002. }} | {{Football kit | pattern_la = _franceh0608| pattern_b = _franceh0608| pattern_ra = _franceh0608| pattern_sh =_frah06 | pattern_so =_3_stripes_white| leftarm = 00288E| body = 00288E| rightarm = 00288E| shorts = FFFFFF| socks = FF0000| title = SP 2006. }} |- | {{Football kit |pattern_la = _francea0608 |pattern_b = _francea0608 |pattern_ra = _francea0608 |pattern_sh = _frah06 |pattern_so = _francea0608 |leftarm = FFFFFF |body = FFFFFF |rightarm = FFFFFF |shorts = FFFFFF |socks = FFFFFF |title = SP 2006. (gost) }} |{{Football kit | pattern_la = _fra08h| pattern_b = _fra08h| pattern_ra = _fra08h| pattern_sh = _france home adidas| pattern_so = _3_stripes_white| leftarm = 1239BB| body = 1239BB| rightarm = 1239BB| shorts = FFFFFF| socks = FF0000| title = Euro 2008. }} |{{Football kit | pattern_la = _shoulder_stripes_white_stripes_half| pattern_b = _fra08n| pattern_ra = _shoulder_stripes_white_stripes_half| pattern_sh = _france home adidas| pattern_so = _3_stripes_white| leftarm = 0000FF| body = 0000AA| rightarm = 0000FF| shorts = FFFFFF| socks = FF0000| title = 2008. – 2009. }} |{{Football kit | |pattern_b = _fra10h |pattern_la = _fra10h |pattern_ra = _fra10h |pattern_sh = _adidasonwhite |pattern_so = _3_stripes_white |leftarm= 0000FF |body = FFFFFF |rightarm = 0000FF |shorts = 000080 |socks = FF0000 |title = SP 2010.}} |{{Football kit | |pattern_b = _france2012h |pattern_la = _france2012h |pattern_ra = _france2012h |pattern_sh = |pattern_so = |leftarm= 253360 |body = 253360 |rightarm = 253360 |shorts = 194188 |socks = 194188 |title = Euro 2012.}} |{{Football kit |pattern_la=_FRA13a |pattern_b=_FRA13a |pattern_ra=_FRA13a |pattern_sh= |pattern_so= |leftarm=FFFFFF |body=FFFFFF |rightarm=FFFFFF |shorts=ADCEE9 |socks=ADCEE9 |title = 2013 (gosti) }} | {{Football kit | pattern_la = | pattern_b = _france1415h | pattern_ra = | pattern_sh = 3456 | leftarm = 123163 | body = 123163 | rightarm = 123163 | shorts = FFFFFF | socks = F20A33 | title = SP 2014. }} |} '''Bilješke:'''<br> ^(*) Ovaj dres korišten je tokom prve utakmice protiv [[Fudbalska ili nogometna reprezentacija Mađarske|Mađarske]] odigrane u mjestu [[Mar del Plata]], jer je Francuska na utakmicu stigla samo s bijelim gostujućim dresovima (istu boju donijela je i Mađarska). Problem je konačno razriješio lokalni klub [[Kimberley de Mar del Plata|Kimberley]], koji je Francuskoj posudio svoj zeleno-bijeli dres za tu utakmicu.<ref>{{cite web|url=http://kimberleyeldragon.blogspot.com.ar/2008/06/10-de-junio-de-1978-el-da-que-kimberley.html |title=El día que Kimberley jugó para Francia |publisher=Kimberleyeldragon.blogspot.com.ar |date= |accessdate=2013-09-09}}</ref><ref>{{Cite web |title="Cuando Kimberley le ganó a Hungría" |url=http://www.todoslosmundiales.com.ar/mundiales/1978argentina/historias/0032_cuando_kimberley_le_gano_a_hungria.htm |access-date=2014-08-30 |archivedate=2009-07-02 |archiveurl=https://web.archive.org/web/20090702061920/http://www.todoslosmundiales.com.ar/mundiales/1978argentina/historias/0032_cuando_kimberley_le_gano_a_hungria.htm |deadurl=yes }}</ref> ===Nadimci=== Mediji i navijači francusku reprezentaciju uglavnom nazivaju ''Les Bleus'', što je nadimak koje, zbog plave boje na dresovima, ima svaka nacionalna reprezentacija Francuske. Neki često korišteni nadimci su i ''Les Tricolores'' ili ''L'Equipe Tricolore'', koji su nastali zbog korištenja [[Zastava Francuske|nacionalne trobojnice]] na dresovima. Tokom 80-ih godina, Francuska je bila poznata pod nadimkom ''Brésiliens de l'Europe'', mahom zbog uspjeha ''carré magiquea'' kojega je predvodio [[Michel Platini]]. Predvođena izbornikom [[Michel Hidalgo|Hidalgom]], Francuska je pokazala inspirativnu, elegantnu, vještu i tehnički naprednu ofenzivnu igru koja je podsjećala na onu [[Fudbalska ili nogometna reprezentacija Brazuila|južnoameričke reprezentacije]].<ref>{{cite web |url=http://fourfourtwo.com/interviews/one-on-one/147/article.aspx|title=One-On-One: Michel Platini |work=FourFourTwo |accessdate=4 June 2010}}</ref> ==Aktualni kadar== ===Trenerski kadar=== [[File:Didier Deschamps in 2018.jpg|thumb|175px|upright|[[Didier Deschamps]], aktualni izbornik francuske reprezentacije.]] :''Od [[12. kolovoza]] [[2012.]]''<ref>{{cite web |url=http://www.fff.fr/bleus/actu/534282.shtml |title=Le staff des Bleus |work=[[French Football Federation]] |date=5 August 2010 |accessdate=5 August 2010 |language=French |archive-date=2010-08-07 |archive-url=https://web.archive.org/web/20100807093840/http://www.fff.fr/bleus/actu/534282.shtml |url-status=dead }}</ref> {| class="wikitable" |- ! Uloga ! Ime |- | Izbornik | [[Didier Deschamps]] |- | Pomoćnik | [[Guy Stéphan]] |- | Trener golmana | [[Franck Raviot]] |- | Doktor | [[Franck Le Gall]] |- | Osteopat | [[Jean-Yves Vandewalle]] |- | rowspan="2"|Fizioterapeut | [[Christophe Geoffroy]] |- | [[Thierry Laurent]] |- |} ===Igrači=== :'''Napomena:''' ''Nastupi i golovi su aktualni zaključno s [[13. srpanj|13. srpnjem]] [[2018.]]'' Sastav reprezentacije za [[FIFA Svjetsko prvenstvo 2018.]]: {{nat fs g start|background=#0055A4|color=white}} {{nat fs g player|no=1|pos=GK|name=[[Hugo Lloris]] (c)|other=||age={{Birth date and age|1986|12|26|df=y}}|caps=103|goals=0|club=[[Tottenham Hotspur F.C.|Tottenham Hotspur]]|clubnat=ENG}} {{nat fs g player|no=16|pos=GK|name=[[Steve Mandanda]]|age={{Birth date and age|1985|3|28|df=y}}|caps=28|goals=0|club=[[Olympique de Marseille|Marseille]]|clubnat=FRA}} {{nat fs g player|no=23|pos=GK|name=[[Alphonse Areola]]|age={{Birth date and age|1993|2|27|df=y}}|caps=0|goals=0|club=[[Paris Saint-Germain Football Club|Paris Saint-Germain]]|clubnat=FRA}} {{nat fs break|background=#0055A4}} {{nat fs g player|no=2|pos=DF|name=[[Benjamin Pavard]]|age={{Birth date and age|1996|3|28|df=y}}|caps=11|goals=1|club=[[VfB Stuttgart]]|clubnat=GER}} {{nat fs g player|no=3|pos=DF|name=[[Presnel Kimpembe]]|age={{Birth date and age|1995|8|13|df=y}}|caps=3|goals=0|club=[[Paris Saint-Germain Football Club|Paris Saint-Germain]]|clubnat=FRA}} {{nat fs g player|no=4|pos=DF|name=[[Raphaël Varane]]|age={{Birth date and age|1993|4|25|df=y}}|caps=48|goals=3|club=[[Real Madrid F.C.|Real Madrid]]|clubnat=ESP}} {{nat fs g player|no=5|pos=DF|name=[[Samuel Umtiti]]|age={{Birth date and age|1993|11|14|df=y}}|caps=24|goals=3|club=[[FC Barcelona|Barcelona]]|clubnat=ESP}} {{nat fs g player|no=17|pos=DF|name=[[Adil Rami]]|age={{Birth date and age|1985|12|27|df=y}}|caps=35|goals=1|club=[[Olympique de Marseille|Marseille]]|clubnat=FRA}} {{nat fs g player|no=19|pos=DF|name=[[Djibril Sidibé]]|age={{Birth date and age|1992|7|29|df=y}}|caps=18|goals=1|club=[[AS Monaco F.C.|Monaco]]|clubnat=FRA}} {{nat fs g player|no=21|pos=DF|name=[[Lucas Hernández]]|age={{Birth date and age|1996|2|14|df=y}}|caps=11|goals=0|club=[[Atlético Madrid]]|clubnat=ESP}} {{nat fs g player|no=22|pos=DF|name=[[Benjamin Mendy]]|age={{Birth date and age|1994|7|17|df=y}}|caps=8|goals=0|club=[[Manchester City F.C.|Manchester City]]|clubnat=ENG}} {{nat fs break|background=#0055A4}} {{nat fs g player|no=6|pos=MF|name=[[Paul Pogba]]|age={{Birth date and age|1993|3|15|df=y}}|caps=59|goals=9|club=[[Manchester United F.C.|Manchester United]]|clubnat=ENG}} {{nat fs g player|no=8|pos=MF|name=[[Thomas Lemar]]|age={{Birth date and age|1995|11|12|df=y}}|caps=13|goals=3|club=[[Atlético Madrid]]|clubnat=ESP}} {{nat fs g player|no=12|pos=MF|name=[[Corentin Tolisso]]|age={{Birth date and age|1994|8|3|df=y}}|caps=13|goals=0|club=[[FC Bayern München|Bayern München]]|clubnat=GER}} {{nat fs g player|no=13|pos=MF|name=[[N'Golo Kanté]]|age={{Birth date and age|1991|3|29|df=y}}|caps=30|goals=1|club=[[Chelsea F.C.|Chelsea]]|clubnat=ENG}} {{nat fs g player|no=14|pos=MF|name=[[Blaise Matuidi]]|age={{Birth date and age|1987|4|9|df=y}}|caps=71|goals=9|club=[[Juventus F.C.|Juventus]]|clubnat=ITA}} {{nat fs g player|no=15|pos=MF|name=[[Steven Nzonzi]]|age={{Birth date and age|1988|12|15|df=y}}|caps=8|goals=0|club=[[Sevilla FC|Sevilla]]|clubnat=ESP}} {{nat fs g player|no=18|pos=MF|name=[[Nabil Fekir]]|age={{Birth date and age|1993|7|18|df=y}}|caps=17|goals=2|club=[[Olympique Lyonnais|Lyon]]|clubnat=FRA}} {{nat fs break|background=#0055A4}} {{nat fs g player|no=7|pos=FW|name=[[Antoine Griezmann]]|age={{Birth date and age|1991|3|21|df=y}}|caps=60|goals=23|club=[[Atlético Madrid]]|clubnat=ESP}} {{nat fs g player|no=9|pos=FW|name=[[Olivier Giroud]]|age={{Birth date and age|1986|9|30|df=y}}|caps=80|goals=31|club=[[Chelsea F.C.|Chelsea]]|clubnat=ENG}} {{nat fs g player|no=10|pos=FW|name=[[Kylian Mbappé]]|age={{Birth date and age|1998|12|20|df=y}}|caps=21|goals=7|club=[[Paris Saint-Germain Football Club|Paris Saint-Germain]]|clubnat=FRA}} {{nat fs g player|no=11|pos=FW|name=[[Ousmane Dembélé]]|age={{Birth date and age|1997|5|15|df=y}}|caps=16|goals=2|club=[[FC Barcelona|Barcelona]]|clubnat=ESP}} {{nat fs g player|no=20|pos=FW|name=[[Florian Thauvin]]|age={{Birth date and age|1993|1|26|df=y}}|caps=5|goals=0|club=[[Olympique de Marseille|Marseille]]|clubnat=FRA}} {{nat fs end|background=#0055A4}} ====Nedavno pozvani==== Sljedeći igrači su dobili poziv za reprezetnaciju u posljednjih 12 mjeseci (stanje zaključno s [[13. srpnja]] [[2018.]]): {{nat fs g start}} {{nat fs g player|no=|pos=GK|name=[[Benoît Costil]]|age={{Birth date and age|1987|7|3|df=y}}|caps=1|goals=0|club=[[FC Girondins de Bordeaux|Bordeaux]]|clubnat=FRA|latest=[[FIFA Svjetsko prvenstvo 2018.]] <small>(preliminarno)</small>}} {{nat fs break}} {{nat fs g player|no=|pos=DF|name=[[Mamadou Sakho]]|age={{Birth date and age|1990|7|13|df=y}}|caps=28|goals=2|club=[[Crystal Palace F.C.|Crystal Palace]]|clubnat=ENG|latest=[[FIFA Svjetsko prvenstvo 2018.]] <small>(preliminarno)</small>}} {{nat fs g player|no=|pos=DF|name=[[Mathieu Debuchy]]|age={{Birth date and age|1985|7|28|df=y}}|caps=27|goals=2|club=[[AS Saint-Étienne|Saint-Étienne]]|clubnat=FRA|latest=[[FIFA Svjetsko prvenstvo 2018.]] <small>(preliminarno)</small>}} {{nat fs g player|no=|pos=DF|name=[[Lucas Digne]]|age={{Birth date and age|1993|7|20|df=y}}|caps=21|goals=0|club=[[FC Barcelona|Barcelona]]|clubnat=ESP|latest=[[FIFA Svjetsko prvenstvo 2018.]] <small>(preliminarno)</small>}} {{nat fs g player|no=|pos=DF|name=[[Kurt Zouma]]|age={{Birth date and age|1994|10|27|df=y}}|caps=2|goals=0|club=[[Chelsea F.C.|Chelsea]]|clubnat=ENG|latest=[[FIFA Svjetsko prvenstvo 2018.]] <small>(preliminarno)</small>}} {{nat fs g player|no=|pos=DF|name=[[Laurent Koscielny]]|age={{Birth date and age|1985|9|10|df=y}}|caps=51|goals=1|club=[[Arsenal F.C.|Arsenal]]|clubnat=ENG|latest=v. {{fb|RUS}}, 27. ožujka 2018. <small>(ozlijeđen)</small>}} {{nat fs g player|no=|pos=DF|name=[[Christophe Jallet]]|age={{Birth date and age|1983|10|31|df=y}}|caps=16|goals=1|club=[[OGC Nice|Nice]]|clubnat=ENG|latest=v. {{fb|GER}}, 14. studenog 2017.}} {{nat fs g player|no=|pos=DF|name=[[Layvin Kurzawa]]|age={{Birth date and age|1992|9|4|df=y}}|caps=11|goals=1|club=[[Paris Saint-Germain Football Club|Paris Saint-Germain]]|clubnat=FRA|latest=v. {{fb|GER}}, 14. studenog 2017.}} {{nat fs g player|no=|pos=DF|name=[[Jordan Amavi]]|age={{Birth date and age|1994|3|9|df=y}}|caps=0|goals=0|club=[[Olympique de Marseille|Marseille]]|clubnat=FRA|latest=v. {{fb|BLR}}, 10. listopada 2017.}} {{nat fs break}} {{nat fs g player|no=|pos=MF|name=[[Moussa Sissoko]]|age={{Birth date and age|1989|8|16|df=y}}|caps=53|goals=2|club=[[Tottenham Hotspur F.C.|Tottenham Hotspur]]|clubnat=ENG|[[FIFA Svjetsko prvenstvo 2018.]] <small>(preliminarno)</small>}} {{nat fs g player|no=|pos=MF|name=[[Kingsley Coman]]|age={{Birth date and age|1996|6|13|df=y}}|caps=15|goals=1|club=[[FC Bayern München|Bayern München]]|clubnat=GER|latest=[[FIFA Svjetsko prvenstvo 2018.]] <small>(preliminarno)</small>}} {{nat fs g player|no=|pos=MF|name=[[Adrien Rabiot]]|age={{Birth date and age|1995|4|3|df=y}}|caps=6|goals=0|club=[[Paris Saint-Germain Football Club|Paris Saint-Germain]]|clubnat=FRA|latest=[[FIFA Svjetsko prvenstvo 2018.]] <small>(preliminarno, odustao)</small>}} {{nat fs break}} {{nat fs g player|no=|pos=FW|name=[[Anthony Martial]]|age={{Birth date and age|1995|12|5|df=y}}|caps=18|goals=1|club=[[Manchester United F.C.]]|clubnat=ENG|latest=[[FIFA Svjetsko prvenstvo 2018.]] <small>(preliminarno)</small>}} {{nat fs g player|no=|pos=FW|name=[[Alexandre Lacazette]]|age={{Birth date and age|1991|5|28|df=y}}|caps=16|goals=3|club=[[Arsenal F.C.|Arsenal]]|clubnat=ENG|latest=[[FIFA Svjetsko prvenstvo 2018.]] <small>(preliminarno)</small>}} {{nat fs g player|no=|pos=FW|name=[[Wissam Ben Yedder]]|age={{Birth date and age|1990|8|12|df=y}}|caps=1|goals=0|club=[[Sevilla FC|Sevilla]]|clubnat=ESP|latest=[[FIFA Svjetsko prvenstvo 2018.]] <small>(preliminarno)</small>}} {{nat fs g player|no=|pos=MF|name=[[Dimitri Payet]]|age={{Birth date and age|1987|3|29|df=y}}|caps=37|goals=8|club=[[Olympique de Marseille|Marseille]]|clubnat=FRA|latest=v. {{fb|BLR}}, 10. listopada 2017. <small>(ozlijeđen)</small>}} {{nat fs end}} ;Bilješke ^INJ Odustao zbog ozljede<br/> ^RET Oprostio se od reprezentativnog nogometa ==Uspjeh na natjecanjima== ===[[FIFA Svjetsko prvenstvo]]=== Francuska je bila jedna od četiri europske zemlje koje su sudjelovale na [[FIFA Svjetsko prvenstvo 1930|prvom Svjetskom prvenstvu]] [[1930.]] godine te je ukupno sudjelovala na 14 prvenstava, što je peti najbolji rezultat u historiji. Francuska je jedna od osam reprezentacija koje su osvojile naslov prvaka svijeta, a taj je podvig ostvaren [[1998.]] i [[2018.]] godine. Finale prvenstva igrali su i [[2006.]], ali su izgubili od Italije. Njihov najgori rezultat na prvenstvima je ispadanje u grupama [[2002.]] i [[2010.]] godine. {| class="wikitable" style="text-align: center;" ! colspan="9" |[[FIFA Svjetsko prvenstvo]] ! width="1" rowspan="26" | ! colspan="6" |Kvalifikacije |- ! width="90" |Godina ! width="95" |Faza ! width="60" |Plasman ! width="20" |{{Abbr|Uta.|Odigranih utakmica}} ! width="20" |{{Abbr|P|Pobjeda}} ! width="20" |{{Abbr|R*|Remija}} ! width="20" |{{Abbr|I|Izgubljeno}} ! width="20" |{{Abbr|G+|Postignutih golova}} ! width="20" |{{Abbr|G-|Primljenih golova}} ! width="20" |{{Abbr|Uta.|Odigranih utakmica}} ! width="20" |{{Abbr|P|Pobjeda}} ! width="20" |{{Abbr|R*|Remija}} ! width="20" |{{Abbr|I|Izgubljeno}} ! width="20" |{{Abbr|G+|Postignutih golova}} ! width="20" |{{Abbr|G-|Primljenih golova}} |- |{{flagicon|URU}} [[FIFA Svjetsko prvenstvo 1930|1930]]||Grupna faza||7.||3||1||0||2||4||3||colspan=6|{{nowrap|''Kvalificirani temeljem pozivnice''}} |- |{{flagicon|ITA|1861}} [[FIFA Svjetsko prvenstvo 1934|1934]]||1. krug||9.||1||0||0||1||2||3||1||1||0||0||6||1 |- |style="border: 3px solid red"|{{flagicon|FRA|1830}} [[FIFA Svjetsko prvenstvo 1938|1938]]||Četvrtfinale||6.||2||1||0||1||4||4||colspan=6|''Kvalificirani kao domaćini'' |- |{{flagicon|Brazil|1889a}} [[FIFA Svjetsko prvenstvo 1950|1950]]||colspan=8|''Odustali''||3||0||2||1||4||5 |- |{{flagicon|ŠVI}} [[FIFA Svjetsko prvenstvo 1954|1954]]||Grupna faza||11.||2||1||0||1||3||3||4||4||0||0||20||4 |- style="background:#c96;" |{{flagicon|ŠVE}} [[FIFA Svjetsko prvenstvo 1958|1958]]||'''Treće mjesto'''||'''3.'''||'''6'''||'''4'''||'''0'''||'''2'''||'''23'''||'''15'''||4||3||1||0||19||4 |- |{{flagicon|ČIL}} [[FIFA Svjetsko prvenstvo 1962|1962]]||colspan=8|''Nisu se kvalificirali''||5||3||0||2||10||4 |- |{{flagicon|ENG}} [[FIFA Svjetsko prvenstvo 1966|1966]]||Grupna faza||13.||3||0||1||2||2||5||6||5||0||1||9||2 |- |{{flagicon|MEX}} [[FIFA Svjetsko prvenstvo 1970|1970]]||rowspan=2 colspan=8|''Nisu se kvalificirali''||4||2||0||2||6||4 |- |{{flagicon|ZNJE}} [[FIFA Svjetsko prvenstvo 1974|1974]]||4||1||1||2||3||5 |- |{{flagicon|Argentina}} [[FIFA Svjetsko prvenstvo 1978|1978]]||Grupna faza||12.||3||1||0||2||5||5||4||2||1||1||7||4 |- style="background:#9acdff;" |{{flagicon|ŠPA}} [[FIFA Svjetsko prvenstvo 1982|1982]]||'''Četvrto mjesto'''||'''4.'''||'''7'''||'''3'''||'''2'''||'''2'''||'''16'''||'''12'''||8||5||0||3||20||8 |- style="background:#c96;" |{{flagicon|MEX}} [[FIFA Svjetsko prvenstvo 1986|1986]]||'''Treće mjesto'''||'''3.'''||'''7'''||'''4'''||'''2'''||'''1'''||'''12'''||'''6'''||8||5||1||2||15||4 |- |{{flagicon|ITA|1946}} [[FIFA Svjetsko prvenstvo 1990|1990]]||rowspan=2 colspan=8|''Nisu se kvalificirali''||8||3||3||2||10||7 |- |{{flagicon|SAD}} [[FIFA Svjetsko prvenstvo 1994|1994]]||10||6||1||3||17||10 |- style="background:gold;" |style="border: 3px solid red"|{{flagicon|FRA}} [[FIFA Svjetsko prvenstvo 1998|1998]]||'''[[Brazil - Francuska (finale FIFA Svjetskog prvenstva 1998)|Prvaci]]'''||'''1.'''||'''7'''||'''6'''||'''1'''||'''0'''||'''15'''||'''2'''||colspan=6|''Kvalificirani kao domaćini'' |- |{{flagicon|JKO}} {{flagicon|Japan}} [[FIFA Svjetsko prvenstvo 2002|2002]]||Grupna faza||28.||3||0||1||2||0||3||colspan=6|{{nowrap|''Kvalificirani kao branitelji naslova''}} |- style="background:silver;" |{{flagicon|NJE}} [[FIFA Svjetsko prvenstvo 2006|2006]]||'''[[Italija - Francuska (finale FIFA Svjetskog prvenstva 2006)|Drugoplasirani]]'''||'''2.'''||'''7'''||'''4'''||'''3'''||'''0'''||'''9'''||'''3'''||10||5||5||0||14||2 |- |{{flagicon|JAR}} [[FIFA Svjetsko prvenstvo 2010|2010]]||Grupna faza||29.||3||0||1||2||1||4||12||7||4||1||20||10 |- |{{flagicon|Brazil}} [[FIFA Svjetsko prvenstvo 2014|2014]]||Četvrtfinale||7.||5||3||1||1||10||3||10||6||2||2||18||8 |- style="background:gold;" |{{flagicon|Rusija}} [[FIFA Svjetsko prvenstvo 2018.|2018]]||'''[[Francuska – Hrvatska (finale FIFA Svjetskog prvenstva 2018.)|Prvaci]]'''||'''1.'''||'''7'''||'''6'''||'''1'''||'''0'''||'''14'''||'''6'''||10||7||2||1||18||6 |- |{{flagicon|Katar}} [[FIFA Svjetsko prvenstvo 2022.|2022]]||rowspan=1 colspan=8|''TBD''||0||0||0||0||0||0 |- |{{nowrap|{{flagicon|KAN}} {{flagicon|MEX}} {{flagicon|SAD}} [[FIFA Svjetsko prvenstvo 2026.|2026]]}}||rowspan=1 colspan=8|''TBD''||0||0||0||0||0||0 |- |'''Ukupno'''||'''2 naslova'''||'''15/23'''||'''66'''||'''34'''||'''13'''||'''19'''||'''120'''||'''77'''||'''101'''||'''58'''||'''21'''||'''22'''||'''198'''||'''82''' |} ===[[UEFA Euro]]=== S dva naslova prvaka, osvojena [[1984.]] i [[2000.]] godine, Francuska je treća najuspješnija reprezentacija u povijesti [[UEFA Euro|UEFA Eura]]. Ispred nje su samo Španjolska i Njemačka, koje imaju po tri naslova svaka. Francuska je bila domaćin [[UEFA Euro 1960|prvog UEFA Eura]] [[1960.]] godine, a ukupno je nastupila na sedam natjecanja, što je četvrti najbolji rezultat u historiji. Najlošije rezultate ostvarila je ispadanjem u prvom krugu [[1992.]] i [[2008.]] godine. {| class="wikitable" style="text-align: center;" ! colspan="9" |[[UEFA Euro]] ! width="1" rowspan="25" | ! colspan="6" |Kvalifikacije |- ! width="90" |Godina ! width="95" |Faza ! width="60" |Plasman ! width="20" |{{Abbr|Uta.|Odigranih utakmica}} ! width="20" |{{Abbr|P|Pobjeda}} ! width="20" |{{Abbr|R*|Remija}} ! width="20" |{{Abbr|I|Izgubljeno}} ! width="20" |{{Abbr|G+|Postignutih golova}} ! width="20" |{{Abbr|G-|Primljenih golova}} ! width="20" |{{Abbr|Uta.|Odigranih utakmica}} ! width="20" |{{Abbr|P|Pobjeda}} ! width="20" |{{Abbr|R*|Remija}} ! width="20" |{{Abbr|I|Izgubljeno}} ! width="20" |{{Abbr|G+|Postignutih golova}} ! width="20" |{{Abbr|G-|Primljenih golova}} |- style="background:#9acdff;" |style="border: 3px solid red"|{{flagicon|FRA|1958}} [[Europski kup nacija 1960|1960]] |'''Četvrto mjesto''' |'''4.''' |'''2''' |'''0''' |'''0''' |'''2''' |'''4''' |'''7''' |4 |3 |1 |0 |17 |6 |- |{{flagicon|ŠPA|1945}} [[Europski kup nacija 1964|1964]] |rowspan=5 colspan=8|''Nisu se kvalificirali''||6||2||1||3||11||10 |- |{{flagicon|ITA|1946}} [[UEFA Euro 1968|1968]]||8||4||2||2||16||12 |- |{{flagicon|BEL}} [[UEFA Euro 1972|1972]]||6||3||1||2||10||8 |- |{{flagicon|SFRJ}} [[UEFA Euro 1976|1976]]||6||1||3||2||7||6 |- |{{flagicon|ITA|1946}} [[UEFA Euro 1980|1980]]||8||4||1||1||13||7 |- style="background:Gold;" |style="border: 3px solid red"|{{flagicon|FRA}} [[UEFA Euro 1984|1984]] |'''[[Francuska - Španjolska (finale UEFA Eura 1984)|Prvaci]]''' |'''1.''' |'''5''' |'''5''' |'''0''' |'''0''' |'''14''' |'''4''' |colspan=6|''Kvalificirani kao domaćini'' |- |{{flagicon|ZNJE}} [[UEFA Euro 1988|1988]] |colspan=8|''Nisu se kvalificirali''||8||1||4||3||4||7 |- |{{flagicon|ŠVE}} [[UEFA Euro 1992|1992]] |Grupna faza |6. |3 |0 |2 |1 |2 |3 |8 |8 |0 |0 |20 |6 |- style="background:#9acdff;" |{{flagicon|ENG}} [[UEFA Euro 1996|1996]] |'''Polufinale''' |'''4.''' |'''5''' |'''2''' |'''3''' |'''0''' |'''5''' |'''2''' |10 |5 |5 |0 |22 |2 |- style="background:Gold;" |{{flagicon|BEL}} {{flagicon|NIZ}} [[UEFA Euro 2000|2000]] |'''[[Francuska - Italija (finale UEFA Eura 2000)|Prvaci]]''' |'''1.''' |'''6''' |'''5''' |'''0''' |'''1''' |'''13''' |'''7''' |10 |6 |3 |1 |17 |10 |- |{{flagicon|Portugal}} [[UEFA Euro 2004|2004]] |Četvrtfinale |6. |4 |2 |1 |1 |7 |5 |8 |8 |0 |0 |29 |2 |- |{{flagicon|Austrija}} {{flagicon|ŠVI}} [[UEFA Euro 2008|2008]] |Grupna faza |15. |3 |0 |1 |2 |1 |6 |12 |8 |2 |2 |25 |5 |- |{{flagicon|POLJ}} {{flagicon|UKR}} [[UEFA Euro 2012|2012]] |Četvrtfinale |8. |4 |1 |1 |2 |3 |5 |10 |6 |3 |1 |15 |4 |- style="background:Silver;" |style="border: 3px solid red"|{{flagicon|FRA}} [[UEFA Euro 2016|2016]] |'''Drugoplasirani''' |2. |7 |5 |1 |1 |13 |6 |colspan=6|''Kvalificirani kao domaćini'' |- |{{flagicon|EU}} [[UEFA Euro 2020.|2020]] |colspan=8|''TBD'' |0||0||0||0||0||0 |- |'''Ukupno''' |'''2 naslova''' |'''8/16''' |'''39''' |'''20''' |'''9''' |'''10''' |'''62''' |'''45''' |'''102''' |'''59''' |'''26''' |'''17''' |'''206''' |'''85''' |} ===[[FIFA Kup konfederacija]]=== Francuska je sudjelovala na ukupno dva [[FIFA Kup konfederacija|Kupa konfederacija]] te je u oba navrata osvojila natjecanje. Prvi put su prvaci postali [[2001.]] godine, kada su na turniru nastupili kao aktualni svjetski prvaci. Sljedeći nastup imaju već [[2003.]], kao domaćini i aktualni europski prvaci. Francuska je s dva naslova druga najuspješnija zemlja u historiji natjecanja, iza Brazila, koji ima četiri naslova. {| class="wikitable" style="text-align: center;" |- !colspan=9|[[FIFA Kup konfederacija]] |- ! width="90" |Godina ! width="95" |Faza ! width="60" |Plasman ! width="20" |{{Abbr|Uta.|Odigranih utakmica}} ! width="20" |{{Abbr|P|Pobjeda}} ! width="20" |{{Abbr|R*|Remija}} ! width="20" |{{Abbr|I|Izgubljeno}} ! width="20" |{{Abbr|G+|Postignutih golova}} ! width="20" |{{Abbr|G-|Primljenih golova}} |- |{{flagicon|SAU}} [[Kup kralja Fahda 1992|1992]] |rowspan=3 colspan=8|''Nisu se kvalificirali'' |- |{{flagicon|SAU}} [[Kup kralja Fahda 1995|1995]] |- |{{flagicon|SAU}} [[FIFA Kup konfederacija 1997|1997]] |- |{{flagicon|MEX}} [[FIFA Kup konfederacija 1999|1999]] |colspan=8|Nisu sudjelovali<ref>Kao svjetski prvaci</ref> |- style="background:Gold;" |{{flagicon|JKO}} {{flagicon|Japan}} [[FIFA Kup konfederacija 2001|2001]] |'''Prvaci''' |'''1.''' |'''5''' |'''4''' |'''0''' |'''1''' |'''12''' |'''2''' |- style="background:Gold;" |style="border: 3px solid red"|{{flagicon|FRA}} [[FIFA Kup konfederacija 2003|2003]] |'''Prvaci''' |'''1.''' |'''5''' |'''5''' |'''0''' |'''0''' |'''12''' |'''3''' |- |{{flagicon|NJE}} [[FIFA Kup konfederacija 2005|2005]] |rowspan=4 colspan=8|''Nisu se kvalificirali'' |- |{{flagicon|JAR}} [[FIFA Kup konfederacija 2009|2009]] |- |{{flagicon|Brazil}} [[FIFA Kup konfederacija 2013|2013]] |- |{{flagicon|Rusija}} [[FIFA Kup konfederacija 2017.|2017]] |- |{{flagicon image|Flag of None.svg}} [[FIFA Kup konfederacija 2021.|2021]] |colspan=2| ''Kvalificirani'' | — | — | — | — | — | — |- |'''Ukupno''' |'''2 naslova''' |'''3/11''' |'''10''' |'''9''' |'''0''' |'''1''' |'''24''' |'''5''' |} :''*Među remije su uračunate utakmice odlučene nakon izvoođenja jedanaesteraca.'' :''**Zlatna pozadina znači da je reprezentacija osvojila turnir. Crvena boja okvira znači da je zemlja bila domaćin prvenstva.'' ===Ostali turniri=== {| class="wikitable" style="text-align: center;" |- ! Godina ! width="95" |Faza ! width="60" |Plasman ! width="20" |{{Abbr|Uta.|Odigranih utakmica}} ! width="20" |{{Abbr|P|Pobjeda}} ! width="20" |{{Abbr|R*|Remija}} ! width="20" |{{Abbr|I|Izgubljeno}} ! width="20" |{{Abbr|G+|Postignutih golova}} ! width="20" |{{Abbr|G-|Primljenih golova}} |- style="background:gold;" |style="text-align: left;"|{{flagicon|BEL}} [[Trofej Évence Coppée|Trofej Évence Coppée 1904]] ||'''Ko-prvaci''' ||1.||1||0||1||0||3||3 |- |style="text-align: left;"|{{flagicon|Brazil}} [[Kup brazilske nezavisnosti 1972]]||Grupna faza||8.||4||3||1||0||10||2 |- style="background:gold;" |style="text-align: left; border: 3px solid red"|{{flagicon|FRA}} [[Trofej Artemio Franchi|Trofej Artemio Franchi 1985]]||'''Pobjednici'''||—||1||1||0||0||2||0 |- style="background:gold;" |style="text-align: left; border: 3px solid red"|{{flagicon|FRA}} [[Tournoi de France 1988]]||'''Pobjednici''' ||1.||2||2||0||0||4||2 |- style="background:gold;" |style="text-align: left;"|{{flagicon|KUV}} Kuvajtski turnir 1990||'''Pobjednici'''||1.||2||2||0||0||4||0 |- style="background:gold;" |style="text-align: left;"|{{flagicon|Japan}} [[Kirin kup|Kirin kup 1994]]||'''Pobjednici'''||1.||2||2||0||0||5||1 |- style="background:#c96;" |style="text-align: left; border: 3px solid red"|{{flagicon|FRA}} [[Tournoi de France 1997]]||Grupna faza ||3.||3||0||2||1||3||4 |- style="background:gold;" |style="text-align: left;"|{{flagicon|MAR}} [[Trofej Hassana II. 1998]]||'''Prvaci''' ||1.||2||1||1||0||3||2 |- style="background:gold;" |style="text-align: left;"|{{flagicon|MAR}} [[Trofej Hassana II. 2000]]||'''Prvaci''' ||1.||2||1||1||0||7||3 |- style="background:gold;" |style="text-align: left;"|{{flagicon|JAR}} Challenge Cup Nelsona Mandele 2000 ||'''Ko-prvaci''' ||—||1||0||1||0||0||0 |- |'''Ukupno'''||||8 naslova||20||12||7||1||41||17 |} :''*Među remije su uračunate utakmice odlučene nakon izvoođenja jedanaesteraca.'' :''**Zlatna pozadina znači da je reprezentacija osvojila turnir. Crvena boja okvira znači da je zemlja bila domaćin prvenstva.'' ==Statistike== ===Igrači s najviše nastupa=== [[File:Lloris 2018 (cropped).jpg|250px|thumb|right|[[Hugo Lloris]] je sa 145 nastupa rekorder po broju nastupa za reprezentaciju.]] {{legend|#CFECEC|Plava pozadina označava da igrač još uvijek igra za reprezentaciju|border=#AAAAAA}} {| class="wikitable" style="text-align:center;" |- !width=50px|# ! style="width:150px;"|Igrač ! style="width:100px;"|Karijera !width=50px|Nastupa !width=50px|Golova |- |1 |align="left"|[[Hugo Lloris]] |{{nowrap|2008–2023}} |'''145''' |0 |- |2 | align="left" |[[Lilian Thuram]] |1994–2008 |'''142''' |2 |- |rowspan="2"|3 |align="left"|[[Olivier Giroud]] |2011–2024 |rowspan="2"|'''137''' |57 |- |align="left"|[[Antoine Griezmann]] |2014–2024 |44 |- |5 |align="left"|[[Thierry Henry]] |1997–2010 |'''123''' |51 |- |6 |align="left"|[[Marcel Desailly]] |1993–2004 |'''116''' |3 |- |7 |align="left"|[[Zinedine Zidane]] |1994–2006 |'''108''' |31 |- |8 |align="left"|[[Patrick Vieira]] |1997–2009 |'''107''' |6 |- |9 |align="left"|[[Didier Deschamps]] |1989–2000 |'''103''' |4 |- style="background:#CFECEC" |10 |align="left"|'''[[Kylian Mbappé]]''' |{{nowrap|2017–danas}} |'''99''' |58 |}<small>Ažurirano: [[17. lipnja]] [[2026.]]<br />Izvor: [http://www.fff.fr/bleus/actu/82542.shtml FFF] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20110624180516/http://www.fff.fr/bleus/actu/82542.shtml |date=2011-06-24 }}</small> ===Najbolji strijelci=== [[File:Picture with Mbappé (cropped and rotated).jpg|250px|thumb|right|S 58 golova, [[Kylian Mbappé]] je najbolji strijelac u povijesti francuske reprezentacije]] {| class="wikitable sortable" style="text-align:center;" |- ! width="50" |# ! style="width:150px;" |Igrač ! style="width:100px;" |Karijera ! width="50" |Nastupa ! width="50" |Golova ! width="50" |Prosjek |- style="background:#CFECEC |1 |style="text-align:left;"|'''[[Kylian Mbappé]]''' |{{nowrap|2017–danas}} |'''58''' |99 |{{#expr:58/99 round 2}} |- |2 |style="text-align:left;"|[[Olivier Giroud]] |2011–2024 |'''57''' |137 |{{#expr:57/137 round 2}} |- |3 |style="text-align:left;"|[[Thierry Henry]] |1997–2010 |'''51''' |123 |{{#expr:51/123 round 2}} |- |4 |style="text-align:left;"|[[Antoine Griezmann]] |2014–2024 |'''44''' |137 |{{#expr:45/137 round 2}} |- |5 |style="text-align:left;"|[[Michel Platini]] |1976–1987 |'''41''' |72 |{{#expr:41/72 round 2}} |- |6 |style="text-align:left;"|[[Karim Benzema]] |2007–2022 |'''37''' |97 |{{#expr:37/97 round 2}} |- |7 |style="text-align:left;"|[[David Trezeguet]] |1998–2008 |'''34''' |71 |{{#expr:34/71 round 2}} |- |8 |style="text-align:left;"|[[Zinedine Zidane]] |1994–2006 |'''31''' |108 |{{#expr:31/108 round 2}} |- |rowspan="2"|9 |style="text-align:left;"|[[Just Fontaine]] |1953–1960 |rowspan="2"|'''30''' |21 |{{#expr:30/21 round 2}} |- |style="text-align:left;"|[[Jean-Pierre Papin]] |1986–1995 |54 |{{#expr:30/54 round 2}} |}<small>Ažurirano: [[16. lipnja]] [[2026.]]<br />Izvor: [http://www.fff.fr/bleus/actu/82546.shtml FFF] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20121023110903/http://www.fff.fr/bleus/actu/82546.shtml |date=2012-10-23 }}</small> ===Kapetani=== Gledajući historiju francuske reprezentacije od prve međunarodne utakmice [[1904.]] godine pa do danas, preko 800 igrača je skupilo barem jedan nastup na reprezentativnom nivou. Od tog broja, nešto više od 100 njih je nosilo kapetansku traku. Sljedeća tablica donosi pregled igrača koji su bili kapetani reprezentacije, s tim da su uvršteni samo igrači koji su službeno imali taj status. {| class="wikitable" |- !Period !Prvi kapetan !Ostali igrači koji su bili kapetani |- |1904–1905 |{{sortname|Fernand|Canelle}} | |- |1905–1908 |{{sortname|Pierre|Allemane}} |{{sortname|Marius|Royet}}, {{sortname|André|François}} |- |1910–1914 |{{sortname|Jean|Ducret}} |{{sortname|Étienne|Jourde}}, {{sortname|Louis|Mesnier}}, {{sortname|Gaston|Barreau}} |- |1920–1922 |{{sortname|Lucien|Gamblin}} |{{sortname|Henri|Bard}} |- |1922–1925 |{{sortname|Raymond|Dubly}} |{{sortname|François|Hugues}} |- |1925–1930 |{{sortname|Paul|Nicolas}} |{{sortname|Jules|Dewaquez}}, {{sortname|Marcel|Domergue}} |- |1930 |{{sortname|Alexandre|Villaplane}} | |- |1930–1931 |{{sortname|Henri|Pavillard}} | |- |1931–1933 |{{sortname|Alex|Thépot}} |{{sortname|Marcel|Langiller}} |- |1933–1938 |{{sortname|Edmond|Delfour}} |{{sortname|Étienne|Mattler}}, {{sortname|Jules|Vandooren}} |- |1938–1940 |{{sortname|Étienne|Mattler}} | |- |1944–1946 |{{sortname|Alfred|Aston}} | |- |1946–1948 |{{sortname|Oscar|Heisserer}} |{{sortname|Julien|Darui}} |- |1949–1952 |{{sortname|Jean|Baratte}} |{{sortname|Roger|Marche}} |- |1952–1959 |{{sortname|Roger|Marche}} |{{sortname|Robert|Jonquet}}, {{sortname|Armand|Penverne}}, {{sortname|Raymond|Kopa}} |- |1960–1961 |{{sortname|Jean-Jacques|Marcel}} | |- |1961–1963 |{{sortname|André|Lerond}} | |- |1965–1966 |{{sortname|Marcel|Artelesa}} | |- |1967–1969 |{{sortname|Bernard|Bosquier}} | |- |1969–1972 |{{sortname|Jean|Djorkaeff}} | |- |1972–1973 |{{sortname|Claude|Quittet}} | |- |1973–1975 |{{sortname|Georges|Bereta}} | |- |1975–1976 |{{sortname|Henri|Michel}} | |- |1976–1979 |{{sortname|Marius|Trésor}} |{{sortname|Christian|Lopez}} |- |1979–1987 |{{sortname|Michel|Platini}} |{{sortname|Marius|Trésor}}, {{sortname|Maxime|Bossis}}, {{sortname|Patrick|Battiston}} |- |1987-1988 |{{sortname|Luis|Fernández}} |{{sortname|Manuel|Amoros}} |- |1988–1992 |{{sortname|Manuel|Amoros}} |{{sortname|Luis|Fernández}}, {{sortname|Franck|Sauzée}} |- |1992–1993 |{{sortname|Jean-Pierre|Papin}} | |- |1993–1995 |{{sortname|Eric|Cantona}} | |- |1995–2000 |{{sortname|Didier|Deschamps}} |{{sortname|Marcel|Desailly}}, {{sortname|Laurent|Blanc}} |- |2000–2004 |{{sortname|Marcel|Desailly}} |{{sortname|Zinedine|Zidane}} |- |2004–2005 |{{sortname|Patrick|Vieira}} | |- |2005–2006 |{{sortname|Zinedine|Zidane}} |{{sortname|Patrick|Vieira}}, {{sortname|Lilian|Thuram}} |- |2006–2008 |{{sortname|Patrick|Vieira}} |{{sortname|Lilian|Thuram}} |- |2008 |{{sortname|Lilian|Thuram}} | |- |2008–2010 |{{sortname|Thierry|Henry}} | |- |2010 |{{sortname|Patrice|Evra}} | |- |2010–2012 |Rotacija |{{sortname|Alou|Diarra}}, {{sortname|Hugo|Lloris}} |- |2012–''danas'' |{{sortname|Hugo|Lloris}} | |} ==Izbornici== Prvi službeni izbornik francuske fudbalske ili nogometne reprezentacije imenovan je [[25. travnja]] [[1964.]] godine; bio je to [[Henri Guérin (fudbaler)|Henri Guérin]]. Do [[1964.]], izborničku dužnost obavljao je Izbornički komitet, koji je imenovao igrače i trenere koji bi nastupali, odnosno vodili pripreme za pojedine funkcije. Iako je tako izabrani kadar imao određenu autonomiju, na koncu je sve ovisilo o Izborničkom komitetu. Iako je od [[1919.]] godine komitet bio peteročlano tijelo, neslužbeno se predsjednici tijela smatraju izbornicima za trajanja njihova mandata. Povijest i statistike izbornika su sljedeće: {| class="wikitable" style="text-align:center; width: 100%;" |- ! colspan="8"| '''Neslužbeni izbornici''' |- !Izbornik !Karijera !Uta. !Pob. !Rem. !Por. !% pob. !Natjecanja |- |style ="text-align: left;"|{{flagicon|ENG}} {{sortname|Sid|Kimpton}}¹ |1934-1936 | | | | | | |- |style="text-align: left;"|{{flagicon|FRA|1830}} {{sortname|Gaston|Barreau}}¹ |1919–1945 |124 |39 |13 |72 |31.5 |style="text-align: left;"|{{nowrap|[[Olimpijada 1920]] – 4. mjesto<br>[[Olimpijada 1924]] – četvrtfinale<br>[[Olimpijada 1928]] – prvi krug<br>[[FIFA Svjetsko prvenstvo 1930|Svjetsko prvenstvo 1930]] – grupna faza<br>[[FIFA Svjetsko prvenstvo 1934|Svjetsko prvenstvo 1934]] – prvi krug<br>[[FIFA Svjetsko prvenstvo 1938|Svjetsko prvenstvo 1938]] – četvrtfinale}} |- |style="text-align: left;"|{{flagicon|FRA|1830}} {{sortname|Gabriel|Hanot}}² |1945–1949 |21 |10 |2 |9 |47.6 |style="text-align: left;"|[[Olimpijada 1948]] – četvrtfinale |- |style="text-align: left;"|{{flagicon|FRA|1830}} {{sortname|Paul|Baron}} i {{flagicon|FRA|1830}} {{sortname|Pierre|Pibarot}} |1949–1953 |30 |13 |7 |10 |43.3 |style="text-align: left;"|[[Olimpijada 1952]] – preliminarni krug |- |style="text-align: left;"|{{flagicon|FRA|1830}} {{sortname|Pierre|Pibarot}} |1953–1954 |4 |1 |1 |2 |25.0 | |- |style="text-align: left;"|{{flagicon|FRA|1830}} {{sortname|Jules|Bigot}} i {{flagicon|FRA|1830}} {{sortname|Albert|Batteux}} |1954–1956 |11 |5 |3 |3 |45.5 |style="text-align: left;"|[[FIFA Svjetsko prvenstvo 1954|Svjetsko prvenstvo 1954]] – grupna faza |- |style="text-align: left;"|{{flagicon|FRA|1830}} {{sortname|Albert|Batteux}}³ |1956–1960 |36 |18 |9 |9 |50.0 |style="text-align: left;"|[[FIFA Svjetsko prvenstvo 1958|Svjetsko prvenstvo 1958]] – 3. mjesto<br>[[UEFA Euro 1960]] – 4. mjesto |- |style="text-align: left;"|{{flagicon|FRA|1958}} {{sortname|Albert|Batteux}} i {{flagicon|FRA|1958}} {{sortname|Henri|Guérin|Henri Guérin (fudbaler)}} |1960–1964 |22 |4 |6 |12 |18.2 |style="text-align: left;"| |- ! colspan="8"| '''Službeni izbornici''' |- !Izbornik !Karijera !Uta. !Pob. !Rem. !Por. !% pob. !Natjecanja |- |style="text-align: left;"|{{flagicon|FRA|1958}} {{sortname|Henri|Guérin|Henri Guérin (fudbaler)}} |1964–1966 |15 |5 |4 |6 |33.3 |style="text-align: left;"|[[FIFA Svjetsko prvenstvo 1966|Svjetsko prvenstvo 1966]] – grupna faza |- |style="text-align: left;"|''{{flagicon|FRA|1958}}{{flagicon|ŠPA|1945}} {{sortname|José|Arribas}}'' i ''{{flagicon|FRA|1958}} {{sortname|Jean|Snella}}'' |1966 |4 |2 |0 |2 |50.0 | |- |style="text-align: left;"|''{{flagicon|FRA|1958}} {{sortname|Just|Fontaine}}'' |1967 |2 |0 |0 |2 |0.0 | |- |style="text-align: left;"|{{flagicon|FRA|1958}} {{sortname|Louis|Dugauguez}} |1967–1968 |9 |2 |3 |4 |22.2 | |- |style="text-align: left;"|{{flagicon|FRA|1958}} {{sortname|Georges|Boulogne}} |1969–1973 |31 |15 |5 |11 |48.4 | |- |style="text-align: left;"|{{flagicon|FRA|1958}} {{sortname|Ștefan|Kovács}} |1973–1975 |15 |6 |4 |5 |40.0 | |- |style="text-align: left;"|{{flagicon|FRA|1958}} {{sortname|Michel|Hidalgo}} |1976–1984 |75 |41 |16 |18 |54.7 |style="text-align: left;"|[[FIFA Svjetsko prvenstvo 1978|Svjetsko prvenstvo 1978]] – grupna faza<br>[[FIFA Svjetsko prvenstvo 1982|Svjetsko prvenstvo 1982]] – 4. mjesto<br>[[UEFA Euro 1984]] – '''Prvaci''' |- |style="text-align: left;"|{{flagicon|FRA}} {{sortname|Henri|Michel}} |1984–1988 |36 |16 |12 |8 |44.4 |style="text-align: left;"|[[FIFA Svjetsko prvenstvo 1986|Svjetsko prvenstvo 1986]] – 3. mjesto |- |style="text-align: left;"|{{flagicon|FRA}} {{sortname|Michel|Platini}} |1988–1992 |29 |16 |8 |5 |55.2 |style="text-align: left;"|[[UEFA Euro 1992]] – grupna faza |- |style="text-align: left;"|{{flagicon|FRA}} {{sortname|Gérard|Houllier}} |1992–1993 |12 |7 |1 |4 |58.3 | |- |style="text-align: left;"|{{flagicon|FRA}} {{sortname|Aimé|Jacquet}} |1994–1998 |53 |34 |16 |3 |64.2 |style="text-align: left;"|[[UEFA Euro 1996]] – polufinale<br>[[FIFA Svjetsko prvenstvo 1998|Svjetsko prvenstvo 1998]] – '''Prvaci''' |- |style="text-align: left;"|{{flagicon|FRA}} {{sortname|Roger|Lemerre}} |1998–2002 |53 |34 |11 |8 |64.2 |style="text-align: left;"|[[UEFA Euro 2000]] – '''Prvaci'''<br>[[FIFA Kup konfederacija 2001|Kup konfederacija 2001]] – '''Prvaci'''<br>[[FIFA Svjetsko prvenstvo 2002|Svjetsko prvenstvo 2002]] – grupna faza |- |style="text-align: left;"|{{flagicon|FRA}} {{sortname|Jacques|Santini}} |2002–2004 |28 |22 |4 |2 |78.6 |style="text-align: left;"|[[FIFA Kup konfederacija 2003|Kup konfederacija 2003]] – '''Prvaci'''<br>[[UEFA Euro 2004]] – četvrtfinale |- |style="text-align: left;"|{{flagicon|FRA}} {{sortname|Raymond|Domenech}} |2004–2010 |79 |41 |24 |14 |51.9 |style="text-align: left;"|[[FIFA Svjetsko prvenstvo 2006|Svjetsko prvenstvo 2006]] – 2. mjesto<br>[[UEFA Euro 2008]] – grupna faza<br>[[FIFA Svjetsko prvenstvo 2010|Svjetsko prvenstvo 2010]] – grupna faza |- |style="text-align: left;"|{{flagicon|FRA}} {{sortname|Laurent|Blanc}} |2010–2012 |27 |16 |7 |4 |59.3 |style="text-align: left;"|[[UEFA Euro 2012]] – četvrtfinale |- |style="text-align: left;"|{{flagicon|FRA}} {{sortname|Didier|Deschamps}} |2012–{{0|0000}} |66 |41 |11 |14 |62.1 |style="text-align: left;"| [[FIFA Svjetsko prvenstvo 2014|Svjetsko prvenstvo 2014]] - četvrtfinale<br>[[UEFA Euro 2016]] - 2. mjesto<br>[[FIFA Svjetsko prvenstvo 2018|Svjetsko prvenstvo 2018]] - '''Prvaci''' |} :''Izbornici u italiku bili su vršitelji dužnosti.'' <small>¹Izbornik kao predsjednik Izborničkog komiteta. Momčad su ponekad vodili fizioterapeuti i pomoćnici. Thomas Griffiths je vodio momčad 1924. godine, dok je Englez [[Peter Farmer (fudbaler)|Peter Farmer]] vodio momčad na [[Olimpijada 1928|Olimpijadi 1928]]. Njegov sunarodnjak [[Sid Kimpton]] vodio je momčad tokom 1934 i 1935–36.</small><br/> <small>²Izbornik kao predsjednik Izborničkog komiteta. Momčad su trenirali fizioterapeuti Bacquet, [[Helenio Herrera]] i Paul Baron.</small><br/> <small>³Batteux je vodio neslužbenu momčad sastavljenu od mladih igrača, u Francuskoj znanu kao ''Espoirs'', do 8:0 pobjede nad [[Fudbalska ili nogometna reprezentacija Luksemburga|Luksemburgom]] [[1953.]] godine. Radilo se o kvalifikacijskoj utakmici za [[FIFA Svjetsko prvenstvo 1954|Svjetsko prvenstvo 1954.]] godine. Pobjeda je navedena u sklopu njegova izborničkog mandata 1956–1960.</small> ==Reference== {{reflist}} == Vanjske veze == {{commonscat|France national football team}} * [http://www.fff.fr/equipes-de-france/ Službena stranica] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20180708201340/http://www.fff.fr/equipes-de-france/ |date=2018-07-08 }} {{fr icon}} {{Evropske nogometne reprezentacije}} {{Svjetski prvaci u nogometu}} {{Evropski prvaci u fudbalu}} {{Sastav Francuska 1982 SP}} {{Sastav Francuska 1984 EP}} {{Sastav Francuska 1986 SP}} {{Sastav Francuska 1996 EP}} {{Sastav Francuska 1998 SP}} {{Sastav Francuska 2000 EP}} {{Sastav Francuska 2002 SP}} {{Sastav Francuska 2004 EP}} {{Sastav Francuska 2006 SP}} {{Sastav Francuska 2008 EP}} {{Sastav Francuska 2010 SP}} {{Sastav Francuska 2012 EP}} {{Sastav Francuska 2014 SP}} {{Sastav Francuska 2016 EP}} {{Sastav Francuska 2018 SP}} {{Authority control}} {{Izabran}} [[Kategorija:Fudbalske reprezentacije|Francuska]] [[Kategorija:Svjetski prvaci u fudbalu (reprezentacije)|Francuska]] [[Kategorija:Evropski prvaci u fudbalu (reprezentacije)|Francuska]] [[Kategorija:Olimpijski pobjednici u fudbalu (reprezentacije)|Francuska]] [[Kategorija:Fudbal u Francuskoj| ]] kqserm79zslvpwuln92thhoc32f4022 0 4030587 42681994 42679936 2026-08-30T03:46:09Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 1 sources and tagging 0 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42681994 wikitext text/x-wiki [[Datoteka:Teardrop shape.svg|thumb|300px|Standardan [[Aerodinamika|aerodinamički]] oblik kapi. Ako [[viskoznost|viskozni]] medijum prolazi sa leva na desno, dijagram pokazuje distribuciju pritiska kao debljinu crne linije, dok je brzina površinskog sloja prikazana ljubičastim trouglovima. Zeleni [[generator]] vrtloga ukazuje na prelaz u [[Turbulencija|turbulentni protok]] i sprečava povratni protok iz regiona visokog pritiska.]] {{Mehanika kontinuuma}} U [[fizika|fizici]], '''dinamika fluida''' je oblast [[mehanika fluida|mehanike fluida]] koja se bavi '''protokom fluida'''. Ona je [[prirodna nauka]] [[fluid]]a ([[tečnost]]i i [[gas]]ova) u kretanju. Ona ima više podoblasti, kao što su [[aerodinamika]] (studija vazduha i drugih gasova u kretanju) i [[hidrodinamika]] (studija tečnosti u kretanju). Dinamika fluida ima širok opseg primena, uključujući proračun [[sila]] i [[moment sile|momenata]] na [[avion]]u, utvrđivanje [[brzina protoka mase|brzine protoka mase]] [[nafta|nafte]] kroz cevovod, predviđanje [[Vreme (meteorologija)|vremenskih prilika]], razumevanje [[nebula]] u [[Međuzvezdana materija|međuzvezdanom]] prostoru, kao i modelovanje detonacija [[Fisija|fisionog oružja]]. Neki od njenih principa se čak koriste i u saobraćajnom inženjerstvu, pri čemu se [[saobraćaj]] tretira kao kontinualno polje. U [[mehanika čvrstih tela|mehanici čvrstih tela]] izučava se kretanje celog tela u odnosu na [[referentni sistem]]. Kod pomeranja fluida delovi fluida se kreću jedni u odnosu na druge. == Kretanje fluida == === Strujne linije === [[Strujne linije]] (strujnice) su zamišljene linije duž kojih se kreću čestice [[fluid]]a. Strujnice možemo tačnije definisati kao krive linije kod kojih je [[tangenta]] u svakoj tački fluida [[kolinearnost|kolinearna]] sa [[vektor brzine|vektorom brzine]]. Strujnice u stvari služe za opisivanje trenutnog rasporeda brzina delića fluida. === Stacionarno strujanje === [[Datoteka:Potential flow around a wing.gif|thumb|Protok fluida oko avionskog krila.]] [[Datoteka:Vortex-street-animation.gif|Turbulentno strujanje|desno|mini|250px]] [[Stacionarno strujanje]] je strujanje kada se svaka čestica fluida koja se nađe u nekoj strujnoj liniji nastavlja da se kreće u pravcu strujnice kao i prethodna čestica, tj. ako se slika strujnica u toku vremena ne menja. Kod stacionarnog strujanja, strujnice se ne menjaju u toku vremena i poklapaju se sa putanjom čestica fluida. Ako postoji stacionarni tok, to ne znači da se brzina jedne čestice fluida neće promeniti u različitim tačkama strujnice. Upravo zakrivljene linije opisuju te promene. Bilo koji fluid može proticati (strujati) stacionarno ako su ispunjeni opšti uslovi: # brzina je dovoljno mala i # prepreke su takve da ne uzrokuju previše nagle promene brzine Ukoliko ovi uslovi nisu ispunjeni, proticanje fluida znatno je složenije i to strujanje nazivamo [[turbulentno kretanje|turbulentno]]. Oblik strujnih linija zavisi od toga kog je telo oblika, tako da to dovodi do toga da će strujne linije imati najpravilniji oblik kod tela u obliku '''ribe/avionskog krila''', dok kod tela u obliku '''lopte''' strujnice imaju potpuno drgačiji oblik. Naime, iza tela nastaju [[turbulencija|turbulencije]] (vrtlozi,) tako da to čini da strujnice više nisu paralelne. Najveći vrtlozi nastaju kod kretanja '''ravne ploče'''. === Strujna cev === '''Strujna cev''' je deo fluida koji je ograničen strujnicama. Iz toga sledi da čestice fluida nisu u mogućnosti da prolaze kroz omotač strujne cevi tako da se broj delića u cevi ne menja (ostaje stalan). == Idealni fluid == {{glavni članak|Idealni fluid}} [[Idealni fluid]] je najjednostavniji model idealizacije u mnogim problemima dinamike fluida. Idealni fluid se definiše kao neprekidna, neuništiva sredina koja se kreće bez unutrašnjeg trenja. Kod idealnog fluida, zapreminska masa se takođe ne menja, tj. ostaje stalna. U najužem smislu reči, to je neprekidna sredina koja poseduje sledeća svojstva: ne postoji unutrašnje trenje među slojevima ([[viskoznost]]) i nestišljiva je. Pojam [[idealni fluid|idealnog fluida]] se razlikuje od pojma [[idelani gas|idealnog gasa]]. Model idealnog gasa izražava diskontinualnost, čestičnu strukturu gasa. Njime se gas predstavlja kao skup ogromnog broja [[molekul]]a, koji se zamišljaju kao idealno [[elastičnost|elastične]] [[čestica|čestice]] koje uzajamno deluju samo u direktnim međusobnim [[sudar]]ima i udarima o zidove suda. === Kretanje idealnog fluida === Kretanje idealnog fluida karakterišu četiri osnovna makroskopska parametra: [[gustina]], [[pritisak]], [[temperatura]] i brzina delića fluida. U ovom slučaju pod pojmom „delić“ podrazumeva se deo supstancije obuhvaćene elementarnom zapreminom, čije se dimenzije u određenim odnosima mogu zanemariti. [[Stacionarno proticanje]] je najjednostavniji oblik kretanja fluida. Kod stacionarnog proticanja nema nagomilavanja delića fluida, niti njihovog [[vrtložno kretanje|vrtložnog kretanja]]. Stanje [[stacionarno strujanje|stacionarnog strujanja]] je stanje u kojem se idelan fluid nalazi ako se u nekoj tački prostora (unutar cevi kroz koju protiče idealan fluid) brzine čestice ne menjaju u toku vremena. Kad je strujanje idealnog fluida u pitanju, ono je uvek stacionarno jer je unutrašnje trenje tog strujanja važan preduslov za stvaranje [[vrtlog]]a. Pri tome, brzina kretanja čestice može biti različita od tačke do tačke duž njene putanje. Međutim, u bilo kojoj tački prostora brzine svih čestica koje prođu kroz tu tačku su jednake. Ako se, pak, ovi parametri menjaju u toku vremena u datoj tački, onda je kretanje fluida nestacionarno. == Realni fluid == U '''realnim fluidima''' uvek postoji unutrašnje trenje koje je posledica međumolekularnih privlačnih sila. Delovanje ovog trenja na zakonitost kretanja zavisi od vrste fluida kao i od ostalih uslova kretanja. Po pravilu: sa povećanjem brzine kretanja, povećaće se i efekat trenja neuništivog fluida. == Jednačina kontinuiteta == {{glavni članak|Jednačina kontinuiteta}} Fluid koji se ispituje mora biti nestišljiv, odnosno gustina mora biti nezavisna od vrednosti pritiska u fluidu, a brzina fluida u datoj tački prostora mora biti ista za sve čestice fluida koje kroz nju prolaze. Na taj način, fluid je idealan, a stanje u kom se on nalazi je stacionarno strujanje. Linije duž kojih se čestice fluida kreću nazivaju se strujne linije. Deo fluida ograničen dvema strujnim linijama naziva se strujna cev. Kao što je prikazano na slici 1, postoji strujna cev i u dvema tačkama (1 i 2) po jedan poprečni presek površine S1 i S2. ν1 i ν2 su brzine na osama ovih poprečnih preseka. Ako je gustina fluida u svakoj tački ista, onda će kroz oba preseka strujne cevi za isto vreme proteći ista količina fluida. Na taj način se obezbeđuje da je masa fluida koji protekne kroz S1 jednaka masi fluida koji protekne kroz S2. Za vreme ∆τ kroz presek S1 prostruji fluid mase ∆m, a za isto vreme kroz presek S2 prostruji fluid iste mase ∆m. Pošto je ∆m=ρSνΔτ (gde je ρ – gustina fluida), kada se mase u ova dva preseka uporede, dobija se: ρS1ν1Δτ=ρS2ν2Δτ, a posle skraćivanja: S1ν1=S2ν2. Iz ove jednačine se izvodi njen drugačiji oblik: ν1/ν2=S2/S1. Odatle je jasno da je odnos brzina proticanja fluida kroz dva različita preseka obrnuto srazmeran odnosu površina tih preseka. == Bernulijeva jednačina == {{glavni članak|Bernulijeva jednačina}} Na slici broj 2 prikazana je strujna cev koja je pod uticajem Zemljine teže, a krajevi cevi su na različitim visinama i imaju različite vrednosti površina poprečnih preseka. Na fluid mase Δm utiče pritisak p1 i pritisak p2. Pošto je p1>p2, fluid će se kretati u pravcu delovanja pritiska p1 i to u tački 1 sa poprečnim presekom S1, brzinom ν1, a u tački 2 sa poprečnim presekom S2, brzinom ν2. Po ovim vrednostima, rad sile pritiska u tački 1 je A1=p1S1Δl1 i u tački 2 A2=p2S2Δl2, odnosno A1=p1ΔV1 i A2=p2ΔV2. Prema jednačini kontinuiteta ΔV1=ΔV2=ΔV=Δm/ρ, pa je onda A1=p1ΔV, a A2=p2ΔV. Pošto je p1>p2 onda sledi da je A1>A2. <math>A_1-A_2 = (p_1-p_2) \Delta V</math> Razlika rada sile pritisaka u tačkama 1 i 2 je jednaka promeni ukupne energije tj. razlici kinetičke i gravitacione potencijalne energije u tački 1 i 2. Pošto je izvršen neki rad da bi se fluid doveo iz tačke 1 u tačku 2, onda je jasno da je u tački 2 veća vrednost energije fluida. Zbog toga jednačina glasi ovako: (p1-p2)ΔV=1/2∆mν2^2+∆mgh2-(1/2∆mν1^2+∆mgh1) Posle sređivanja, preuređivanja članova i deljenja jednačine sa ∆V, uzimajući u obzir da je ∆m/∆V=ρ, jednačina dobija oblik: p1+1/2ρν1^2+ρgh1=p2+1/2ρν2^2+ρgh2 Iz ove jednačine se konačno dobija Bernulijeva jednačina u obliku: <math>p+\rho g h +\frac{1}{2} \rho v^2= const.</math> U Bernulijevoj jednačini postoje 3 člana: p – statički pritisak (potencijalna energija sile pritiska u jedinici zapremine) ρgh – visinski pritisak (gravitaciona potencijalna energija jedinice zapremine tečnosti) 1/2ρν^2 – dinamički pritisak (kinetička energija jedinice zapremine tečnosti) Rečima iskazana, Bernulijeva jednačina glasi: Pri stacionarnom proticanju idealne nestišljive tečnosti kroz strujne cevi, ukupni pritisak koji je jednak sumi statičkog, visinskog i dinamičkog pritiska, ostaje konstantan u svakom poprečnom preseku strujne cevi. Specifičan slučaj se javlja kod ravnih, horizontalnih cevi gde je visina ∆h=0. Onda je: p+1/2ρν^2=const. Postoji puno jednostavnih, očiglednih i zanimljivih dokaza za ovaj princip: U narodu postoji jedna poslovica: „Tiha voda breg roni.“ Tako sažeto sročena, ova rečenica zvuči besmisleno, ali posmatrano sa gledišta dinamike fluida ova tvrdnja je potpuno opravdana. Opšte je poznato da brze planinske reke imaju uska korita, dok ravničarske, koje su spore, imaju širi tok. Ta pojava je upravo i dokaz za Bernulijev princip. Reka se ponaša kao fluid i kada se za nju napiše ova jednačina, ona ima članove: p – pritisak fluida (reke) na obale; 1/2ρν^2 – brzinu toka, pomnoženu sa polovinom gustine vode; dok je treći član jednak nuli jer se ravničarska reka ponaša kao horizontalna cev i onda nema visinske razlike. U ovom slučaju jednačina ima oblik: p+1/2ρν^2=const. Pošto je gustina ρ konstantna vrednost, moguće je menjati samo pritisak p i brzinu ν i to na taj način da, ako je brzina povećana, pritisak je umanjen, a ako je visoka vrednost pritiska, onda je brzina mala. Tako, ravničarska reka teče sporo, ali snažno pritiska obale koje vremenom popuštaju pod statičkim pritiskom. == Povezano == * [[Aerodinamika]] * [[Mehanika fluida]] * [[Bernulijeva jednačina]] * [[Jednačina kontinuiteta]] == Literatura == {{refbegin|2}} * Jevrem Janjić, Ištvan Bikit, Nikola Cindro: Opšti kurs fizike - I deo (4 izdanje); Beograd - Naučna knjiga; 1989. * Momčilo M. Pejović: Opšti kurs fizike - Mehanika, molekulara fizika, termodinamika; II izdanje; Niš, Univerzitet u Nišu; 2001. * {{Cite book |ref= harv|last=Acheson|first=D. J.|title=Elementary Fluid Dynamics|url= https://archive.org/details/elementaryfluidd0000ache|publisher=Clarendon Press|year=1990| isbn = 0-19-859679-0}} * {{Cite book |ref= harv|last=Batchelor|first=G. K. |title=An Introduction to Fluid Dynamics|url= https://archive.org/details/introductiontofl0000gkba|publisher=Cambridge University Press|year=1967| isbn = 0-521-66396-2}} * {{Cite book |ref= harv|last=Chanson|first=H. |title=Applied Hydrodynamics: An Introduction to Ideal and Real Fluid Flows|url=http://espace.library.uq.edu.au/view/UQ:191112|publisher=CRC Press, Taylor & Francis Group, Leiden, The Netherlands, 478 pages|year=2009|isbn=978-0-415-49271-3}} * {{Cite book |ref= harv|last=Clancy|first=L. J.|title=Aerodynamics|url= https://archive.org/details/aerodynamics0000clan|publisher=Pitman Publishing Limited|location=London|year=1975| isbn = 0-273-01120-0}} * {{Cite book|ref=harv|last=Falkovich|first=G.|title=Fluid Mechanics, a short course for physicists|url=http://www.weizmann.ac.il/complex/falkovich/fluid-mechanics|publisher=Cambridge University Press|year=2011|isbn=978-1-107-00575-4|access-date=2015-04-23|archive-date=2012-01-20|archive-url=https://web.archive.org/web/20120120034443/http://www.weizmann.ac.il/complex/falkovich/fluid-mechanics|url-status=dead}} * {{Cite book |ref= harv|last=Lamb|first=Horace |title=Hydrodynamics|edition=6th|publisher=Cambridge University Press|year=1994| isbn = 0-521-45868-4}} Originally published in 1879, the 6th extended edition appeared first in 1932. * {{Cite book |ref= harv|last1=Landau|first1=L. D. |last2=Lifshitz|first2=E. M. |title=Fluid Mechanics|url= https://archive.org/details/fluidmechanics0006land_m7w6|edition=2nd|series=Course of Theoretical Physics |publisher=Pergamon Press|year=1987| isbn = 0-7506-2767-0}} * {{Cite book |ref= harv|last=Milne-Thompson|first=L. M.|title=Theoretical Hydrodynamics|edition=5th|publisher=Macmillan|year=1968}} Originally published in 1938. * {{Cite book |ref= harv|last=Pope|first=Stephen B.|title=Turbulent Flows|publisher=Cambridge University Press|year=2000| isbn = 0-521-59886-9}} * {{Cite book |ref= harv|last=Shinbrot|first=M.|title=Lectures on Fluid Mechanics|url= https://archive.org/details/lecturesonfluidm0000shin|publisher=Gordon and Breach|year=1973| isbn = 0-677-01710-3}} * Raspopović Milan, Šetrajčić Jovan, Raspopović Zoran, Fizika za drugi razred gimnazije prirodno-matematičkog smera, Drugo izdanje, Zavod za udžbenike, Beograd, 2008. * http://www.rgf.bg.ac.rs (http://www.rgf.bg.ac.rs/predmet/GO/I%20semestar/Fizika%201/Predavanja/2.DINAMIKA_FLUIDA.pdf{{Dead link|date=September 2021 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}) * http://tesla.pmf.ni.ac.rs (http://tesla.pmf.ni.ac.rs/people/nesiclj/predavanja/biologija/2010/glava6.pdf) * http://airserbia.com (http://airserbia.com/forum/viewtopic.php?f=25&t=1710) {{refend}} == Vanjske veze == {{Commonscat|Fluid dynamics}} * [http://www.efluids.com/ eFluids] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20170202123158/http://efluids.com/ |date=2017-02-02 }} * [http://web.mit.edu/hml/ncfmf.html National Committee for Fluid Mechanics Films (NCFMF)] * [http://www.salihnet.freeservers.com/engineering/fm/fm_books.html List of Fluid Dynamics books] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20080228150345/http://www.salihnet.freeservers.com/engineering/fm/fm_books.html |date=2008-02-28 }} [[Kategorija:Dinamika fluida]] [[Kategorija:Aerodinamika]] [[Kategorija:Hemijsko inženjerstvo]] [[Kategorija:Mehanika kontinuuma]] k2p9izgrn8z35tk7rpo7waz40ndzd34 0 4547652 42682013 42637031 2026-08-30T07:11:17Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 1 sources and tagging 0 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42682013 wikitext text/x-wiki {{Infobox university | native_name = Oregon State University | image_name = Weatherford Hall Oregon State University Greg Keene.jpg | image_size = | established = 1868. | type = javno sveučilište | former_names = Poljoprivredni koledž Oregona<br>Državni koledž Oregona | endowment = 511 miliona $ (2014)<ref>{{cite web |url=http://osufoundation.org/about/financial/documents/Endowment_Performance_FY14.pdf |title=OSU Foundation Endowment Performance |publisher=Campaignforosu.org |date= |accessdate=2015-04-28 |archive-date=2014-10-06 |archive-url=https://web.archive.org/web/20141006121926/http://osufoundation.org/about/financial/documents/Endowment_Performance_FY14.pdf |dead-url=yes }}</ref> | chancellor = | president = Edward John Ray | provost = Sabah Randhawa | vice_chancellor = | academic_staff = | students = 30,058 (jesen 2014)<ref name="oregonstate.edu">{{cite web|url=http://oregonstate.edu/ua/ncs/archives/2014/nov/osu-hits-30000-enrollment-mark-overall-while-reining-corvallis-growth|title=OSU hits 30,000 enrollment mark overall, while reining in Corvallis growth - News & Research Communications - Oregon State University|work=oregonstate.edu|access-date=2015-12-12|archivedate=2016-03-04|archiveurl=https://web.archive.org/web/20160304053401/http://oregonstate.edu/ua/ncs/archives/2014/nov/osu-hits-30000-enrollment-mark-overall-while-reining-corvallis-growth|deadurl=yes}}</ref><ref name="oregonstate.edu 2">{{Cite web |url=http://oregonstate.edu/admin/aa/ir/sites/default/files/enroll-fall-2013.pdf |title=Archive copy |access-date=2015-12-12 |archive-date=2016-03-04 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160304050329/http://oregonstate.edu/admin/aa/ir/sites/default/files/enroll-fall-2013.pdf |url-status=dead }}</ref> | undergrad = 25,648 (jesen 2014)<ref name="oregonstate.edu"/> | postgrad = 4,410 (jesen 2014)<ref name="oregonstate.edu"/> | doctoral = 585 (jesen 2013)<ref name="oregonstate.edu 2"/> | city = [[Corvallis, Oregon|Corvallis]] | state = [[Oregon]] | country = {{flag|Sjedinjene Države}} | coor = {{Coord|44.564588|-123.275705|type:edu_region:US-OR|display=inline,title}} | campus = prigradski izdvojeni kampus | colors = narandžasta i crna<ref>{{cite web|url=http://oregonstate.edu/brand/web|title=For the Web - Brand Identity Guidelines - Oregon State University|work=oregonstate.edu|access-date=2015-12-12|archivedate=2015-06-28|archiveurl=https://web.archive.org/web/20150628115322/http://oregonstate.edu/brand/web|deadurl=yes}}</ref><br/>{{color box|#C34500}}&nbsp;{{color box|black}} | athletics = | sports = 17 timova | nickname = | mascot = | affiliations = | website = {{url|www.oregonstate.edu}} | logo = Oregon State University logo.png }} '''Državno sveučilište Oregona''' ({{lang-en|Oregon State University}}) je javno istraživačko [[Univerzitet|sveučilište]] u [[Corvallis, Oregon|Corvallisu]] u [[Sjedinjene Američke Države|američkoj]] saveznoj državi [[Oregon]]. Sveučilište pruža mogućnost studiranja na više od 200 preddiplomskih, diplomskih i postdiplomskih studijskih programa i po broju studenata najveće je u Oregonu. Proračun namijenjen znanstvenom istraživačkom radu od 285 milijuna dolara u 2014. fiskalnoj godini, veći je od ukupnih istraživačkih proračuna svih ostalih javnih sveučilišta u saveznoj državi zajedno. == Reference == {{reflist}} == Vanjske veze == * {{Commons-inline|Category:Oregon State University}} * {{Official website}} [[Kategorija:Univerziteti u Oregonu]] 9kf9u87yhtlbsvsp55b2jun34z70rtt 0 4551854 42681996 42462694 2026-08-30T04:06:23Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 1 sources and tagging 0 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42681996 wikitext text/x-wiki '''Diskografija''' (grčki ''diskos'' kolut disk, grčki ''grafo'' pišem, popis diskova) je cjelovit i sustavan popis svih glazbenih izdanja nekog izvođača. Diskografija najčešće obuhvaća zvučne snimke studijskih i koncertnih izdanja koje objavljuju glazbenici i [[glazbena skupina|glazbene skupine]]. Neobjavljena izdanja nazivaju se demo snimke, koja se ponekad navode u cjelovitim popisima službeno izdanih glazbenih uradaka. Cjelokupna izdanja neke glazbene skupine ili samostalnog glazbenika koja se objavljuju preko [[glazbeno izdavaštvo|izdavačke kuće]], uglavnom se nazivaju zbirnim imenom „diskografija“. Za zbirku [[gramofonska ploča|gramofonskih ploča]] služio je naziv gramoteka ili diskoteka,<ref>''Rječnik stranih riječi izraza i kratica'' Dr Bratoljub Klaić Zora Zagreb 1962.</ref> premda izraz ''diskoteka'' također označava i plesni klub u kojem se ne izvodi živa glazba, već se pleše na glazbu koju [[Disc Jockey|disc jockey]] pušta sa ploča.<ref>''Pojmovnik popularne glazbe'', str. 47 Zlatko Gall, Šareni dućan Koprivnica, 2001. {{ISBN|953-6683-09-1}}</ref> Detaljan diskografski popis zvučnih zapisa uključuje točno ime izvođača i autora tekstova, aranžmana i glazbe, puni naziv glazbenog djela (ime skladbe i albuma), trajanje skladbe izraženo u [[minuta]]ma, datum objavljivanja (najčešće se uzima u obzir godina), naziv izdavača, mjesto snimanja i izdavanja (najčešće država). Sam naziv popularizirali su [[1930-ih]] obožavatelji [[jazz]]a i kolekcionari ploča. Godine [[1935.]] objavljena je britanska diskografska knjiga ''Rythm on Records'' koju je sastavio engleski diskograf jazza Hilton Schleman. U nazivu djela naziv diskografija prvi put koristi francuski kritičar Charles Delaunay u naslovu djela ''Discographie hot'' tj. ''Hot Discography'' (na engleskom) objavljenog [[1936.]] Radilo se o sveobuhvatnom popisu nekih jazz izdanja. Ove dvije knjige bile su osnova kasnijim sličnim izdanjima. Diskografske popise objavljivali su i entuzijasti sakupljači ploča u drugoj polovici [[1920-ih]] i u [[1930-ih| tridesetim]] godinama prošlog stoljeća. Popisi su bili objavljivani u časopisima kućne proizvodnje o snimkama ranog jazza i srodne glazbe, a ponekad i u glazbenim časopisima kao što su [[Melody Maker]], Hot News i Swing Music. Detaljno popisivanje i sustavno uređivanje diskografije jazz izdanja, nastavilo se i prilikom objavljivanja i uređivanja [[blues|blues glazbe]]. Ova praksa primjenjenivana je kasnije i na [[rock]] glazbu i na sve ostale glazbene žanrove od [[1960-ih]] godina nadalje. Popularni glazbeni časopisi u samu diskografiju često uključuju i životopis samog izvođača. == Literatura == * ''[http://books.google.com/books?id=2sAReL71VsUC&pg=PA80&dq=%22a+discography+is%22+encyclopedia&lr=#PPA80,M1 Popular Music: The Key Concepts]'' na [[Google knjige]], Roy Shuker ''Popular music The key concepts'' Routledge, London 2002. == Izvori == {{izvori}} == Vanjske veze == *[http://www.diskografija.com/ diskografija.com] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20101026202551/http://diskografija.com/ |date=2010-10-26 }} web stranica koja obuhvaća diskografije hrvatskih pjevača i sastava [[Kategorija:Diskografije| ]] ei6kctxtg5rwzpx3lbi4e6sdenyo9fl 0 4556889 42681986 42249541 2026-08-30T01:16:40Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 1 sources and tagging 0 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42681986 wikitext text/x-wiki {{Infobox single | Name = Dear Jessie | Cover = Dearjessiemusicvideo.jpg | Border = yes | Alt = | Artist = [[Madonna]] | from Album = [[Like a Prayer (album)|Like a Prayer]] | B-side = "Till Death Do Us Part" | Released = 10. 12. 1989 | Format = {{flatlist| *[[CD singlica|CD]] *[[Gramofonska ploča|7"]] * [[Gramofonska ploča|12"]]}} | Recorded = 1988; Johnny Yuma Studios <small>([[Burbank, California]])</small> | Genre = [[Pop|Pop glazba]] | Length = 4:20 | Label = {{flat list| * [[Sire Records|Sire]] * [[Warner Bros. Records|Warner Bros.]]}} | Writer = {{flat list| * [[Madonna (entertainer)|Madonna]] * [[Patrick Leonard]]}} | Producer = {{flat list| * Madonna * Patrick Leonard}} | Last single = "[[Oh Father]]" <br /> (1989) | This single = "'''Dear Jessie'''" <br /> (1989) | Next single = "[[Keep It Together (Madonna song)|Keep It Together]]" <br /> (1990) | Misc = {{External music video|{{YouTube|EGYmN-1UQzI|"Dear Jessie"}}}} }} "'''Dear Jessie'''" je pjesma američke pjevačice [[Madonna|Madonne]] iz njenog četvrog studijskog albuma ''[[Like a Prayer (album)|Like a Prayer]]'' iz 1989. Objavljena je kao peta [[singlica]] iz albuma 10. XII 1989. od [[Sire Records]]. Napisali su ju je i producirali Madonna i [[Patrick Leonard]], a nadahnuta je i posvećena Leonardinoj kćeri Jessie. ''Dear Jessie'' je objavljena u limitiranom izdanju: [[Ujedinjeno Kraljevstvo]], određene druge europske zemlje, Australija i [[Japan]]. Zapis je skladan poput dječje [[uspavanka|uspavanke]] a ne [[Pop|pop pjesme]], a na njoj se čuju gudački instrumenti, [[sintisajzer]] i drndanje. Promjena ritma događa se u pauzi, kada se uključe i instrumenti [[truba|trube]]. Pjesma evocira psihodeličnu fantaziju i krajolike, u kojoj ružičasti slonovi plešu sa mjesecom i sirenama. Prilikom objavljivanja, ''Dear Jessie'' je primio podvojene reakcije od kritičara, koji su prigovarali zbog pretjeranih elemenata fantastike, ali su hvalili kompoziciju pjesme. Drugi su usporedili stil i ugođaj pjesme sa [[The Beatles|Beatlesima]]. Bila je umjeren uspjeh komercijalno, te dosegla top 10 ljestvicu u Britaniji i [[Irska|Irskoj]],<ref name="ire">{{cite web|url=http://www.irishcharts.ie/search/placement|title=Irish Singles Chart – Search for song|date=6. 1. 1996|publisher=Irish Recorded Music Association|language=irski|access-date=2016-03-22|archive-date=2015-11-07|archive-url=https://web.archive.org/web/20151107043329/http://www.irishcharts.ie/search/placement|url-status=dead}}</ref> te top 20 u [[Njemačka|Njemačkoj]],<ref name="aut">{{cite web|url=http://austriancharts.at/showitem.asp?interpret=Madonna&titel=Dear+Jessie&cat=s|title=Madonna – Dear Jessie (Song)|publisher=Ö3 Austria Top 40. Hung Medien|language=njemački}}</ref> Španiji i Švajcarskoj.<ref name="swi">{{cite web|url=http://swisscharts.com/showitem.asp?interpret=Madonna&titel=Dear+Jessie&cat=s|title=Madonna – Dear Jessie (Song)|publisher=Swiss Music Charts. Hung Medien}}</ref> [[Muzički spot]] za ''Dear Jessie'' spaja igrani film i animaciju, te prikazuje kako se mala djevojčica budi u krevetu i promatra igračke kako šeću po sobi. Madonna se javlja u spotu u [[cameo]] nastupu, kao [[vila (mitologija)|vila]] koje liči na [[Tinker Bell]]. ==Izvori== {{izvori}} == Vanjske veze == *{{cite web|url=http://music.yahoo.com/madonna/videos/view/dear-jessie-video--157423684|title=Madonna – Dear Jessie – Music Video|publisher=[[Yahoo!]]}}{{Dead link|date=September 2021 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }} *{{cite web|url=http://www.madonna.com/discography/index/album/albumId/46/|title=Madonna.com > Discography > Dear Jessie|last=Caulfield|first=Keith|publisher=Madonna.com|access-date=2016-03-22|archivedate=2014-04-13|archiveurl=https://web.archive.org/web/20140413145142/http://www.madonna.com/discography/index/album/albumId/46/|deadurl=yes}} * {{MetroLyrics song|madonna|dear-jessie}}<!-- Licensed lyrics provider --> {{Madonnini singlovi}} {{Normativna kontrola}} [[Kategorija:Singlice 1989.]] [[Kategorija:1989. u muzici]] [[Kategorija:Pjesme Madonne]] 3uwu178c8en74qhcx173l6ph5us8s70 0 4568998 42681976 41539771 2026-08-29T23:40:36Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 1 sources and tagging 0 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42681976 wikitext text/x-wiki '''Daniel Anthony "Dan" Mitrione''' (4. august 1920 – 10. august 1970) je bio [[SAD|američki]] obavještajac, najpoznatiji po tome što je u [[Urugvaj]]u, gdje je pod krinkom diplomata nadgledao i pomagao aktivnosti tamošnjih [[sigurnosna služba|sigurnosnih službi]], otet od strane [[radikalna ljevica|radikalno lijevih]] [[tupamaros]]a te ubijen nakon neuspjelih pokušaja da se ishodi puštanje njihovih zarobljenih drugova. Slučaj Dana Mitrioneja je godine 1972. poslužio kao zaplet za francuski politički triler film ''[[Opsadno stanje (film, 1972)|Opsadno stanje]]'' gdje je lik temeljen na njemu tumačio [[Yves Montand]]. == Vanjske veze == * [http://www.killinghope.org/ Killing Hope] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20081006083853/http://www.killinghope.org/ |date=2008-10-06 }}; autor: [[William Blum]] * [http://farmrunoff.blogspot.com/2004/07/river-of-painted-birds.html River of Painted Birds] * [http://www.thirdworldtraveler.com/Torture/Hidden_Terrors.html Hidden Terrors por A.J. Langguth, Pantheon Books, 1978] * [http://www.gwu.edu/~nsarchiv/NSAEBB/NSAEBB71/ National Archives - National Security Archive Electronic Briefing Book No. 71] (National Security Archive) * [http://www.gwu.edu/~nsarchiv/NSAEBB/NSAEBB118/index.htm#audio Documents on American Participation on the 1964 Brazilian Coup D'etat], National Security Archive * [https://web.archive.org/web/20081120022340/http://www.newtimesbpb.com/issues/2005-08-11/news/feature_1.html Članak Dana Mitrionea Jr.], * * [http://www.chss.montclair.edu/english/furr/langguthleaf.html Torture's Teachers] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20120204161631/http://www.chss.montclair.edu/english/furr/langguthleaf.html |date=2012-02-04 }} * [http://www.clarin.com/diario/2001/09/02/i-03101.htm Artículo en el Diario Clarín] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20210411191859/https://www.clarin.com/diario/2001/09/02/i-03101.htm |date=2021-04-11 }} {{Normativna kontrola}} {{Lifetime|1920|1970|Mitrione, Dan}} [[Kategorija:Američki policajci]] [[Kategorija:Obavještajci]] [[Kategorija:Žrtve ubistva]] oypyrplrj0tksmdyhzxfk47kr2pgqon 0 4569196 42682005 42669442 2026-08-30T06:23:36Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 1 sources and tagging 0 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42682005 wikitext text/x-wiki {{Atletičar | ime = Dragutin Topić | slika = Dragutin Topić 20062009.JPG | širina_slike = | opis_slike = Dragutin Topić 2009. | puno_ime = | nadimak = | datum_rođenja = {{datum rođenja|1971|3|12|god=da}} | mesto_rođenja = [[Beograd]] | država_rođenja = {{zastava|SFRJ}} | datum_smrti = | mesto_smrti = | država_smrti = | državljanstvo = {{zas|SRB}} [[Srbija|srpsko]] | visina = 1,97 m | klub = [[AК Crvena zvezda]]<br />[[AК Partizan]]<br /> [[AК Vojvodina]] | karijera = | discipline = [[skok uvis]] | rekordi = '''2,38''' na otvorenom <br /> '''2,35''' u dvorani | nagrade = {{abbr|Zlatna značka|„Zlatna značka“ lista "Sport“ za najboljeg sportistu Jugoslavije 1990.}} | medalje = {{medalja početak}} {{medalja sport|[[Atletika]]}} {{medalja sport|[[Skok uvis]]}} {{medalja takmičenje|[[Svetsko prvenstvo u atletici u dvorani|Svetsko dvoransko prvenstvo]]}} {{medalja bronza|1997. Pariz | '''2,32'''}} {{medalja takmičenje|[[Evropsko prvenstvo u atletici na otvorenom|Evropsko prvenstvo]]}} {{medalja zlato| [[Evropsko prvenstvo u atletici na otvorenom 1990.|1990. Split]] | [[Evropsko prvenstvo u atletici na otvorenom 1990 — skok uvis za muškarce|'''2,34''']] }} '''[[Atletski rekordi Jugoslavije na otvorenom za muškarce|NR]]''' {{medalja takmičenje|[[Evropsko prvenstvo u atletici u dvorani|Evropsko dvoransko prvenstvo]]}} {{medalja bronza|1992. Đenova | '''2,29''' }} {{medalja zlato|[[Evropsko prvenstvo u atletici na otvorenom 1996.|1996. Stokholm]] | [[Evropsko prvenstvo u atletici na otvorenom 1996 — skok uvis za muškarce|'''2,35''']] }} '''[[Atletski rekordi Jugoslavije u atletici u dvorani za muškarce|NR]]''' {{medalja bronza|2000. Gent | '''2,34''' }} {{medalja takmičenje|[[Mediteranske igre]]}} {{medalja bronza|[[Mediteranske igre 2009.|2009. Peskara]]|'''2,26'''}} {{medalja takmičenje|[[Univerzijada]]}} {{medalja zlato|1995. Fukuoka | '''2,29''' }} {{medalja takmičenje|[[Svetsko prvenstvo u atletici za juniore|Svetsko juniorsko prvenstvo]]}} {{medalja zlato| [[Svetsko prvenstvo u atletici za juniore 1990.|1990. Plovdiv]] | [[Svetsko prvenstvo u atletici za juniore 1990 — skok uvis za muškarce|'''2,37''']] '''{{abbr|JSR|Juniorski svetski rekord}}'''}} {{medalja takmičenje|[[Balkanske igre]]}} {{medalja zlato|1998. Atina | '''2,26''' }} {{medalja zlato|2004. Istanbul | '''2,26''' }} {{medalja zlato|2005. Novi Sad | '''2,26''' }} {{medalja zlato|2007. Sofija | '''2,21''' }} {{medalja takmičenje|[[Balkanske igre u dvorani]]}} {{medalja zlato|2003. Peanija | '''2,30''' }} {{medalja zlato|2005. Peanija | '''2,31''' }} {{medalja zlato|2009. Atina | '''2,28''' }} {{medalja kraj}} }} '''Dragutin Topić''' ([[Beograd]], [[12. mart]]a [[1971]]) jedan je od najboljih [[Srbija|srpskih]] [[atletika|atletičara]] svih vremena. Trener mu je bio [[Mihajlo Švraka]], najveći deo karijere proveo je u [[AK Crvena zvezda|Crvenoj zvezdi]], takmičio se i za [[AK Partizan|Partizan]], a pre nekoliko godina prešao je u [[AK Vojvodina|Vojvodinu]]. Posle jednogodišnje pauze (2006), tokom koje je radio kao sportski direktor [[Atletski savez Srbije|Atletskog saveza Srbije]] karijeru je nastavio 2007. godine i u Pekingu u avgustu 2008. peti put učestvovao na [[Olimpijske igre#Spisak Letnjih olimpijskih igara|Olimpijskim igrama]]. == Karijera == Od [[1993]]. godine drži državni [[rekord]] [[skok uvis|skoku uvis]] sa preskočenih 2,38 m, čime deli 15. mesto na rang listi najboljih skakača uvis svih vremena ([[svetski rekord]]er je [[Kuba]]nac [[Havijer Sotomajor]] — 2,45 m). Prvi veliki međunarodni uspeh Topić je postigao na [[Svetsko juniorsko prvenstvo u atletici|svetskom juniorskom prvenstvu]] u [[Plovdiv]]u, [[1990]]. godine, kada je osvojio zlatnu medalju sa juniorskim svetskim rekordom (2,37 m) . Njegov rezultat iz Plovdiva je i danas (avgust [[2015]]) zvanični svetski rekord u toj konkurenciji.<ref>[http://www.iaaf.org/records/by-category/world-junior-records Lista svetskih rekorda na sajtu IAAF]</ref> Tri nedelje kasnije zlato je osvojio i na seniorskom [[Evropsko prvenstvo u atletici na otvorenom|Prvenstvu Evrope]] u [[Split]]u Na kraju godine ga je list [[Sport (dnevni list)|Sport]] proglasio za sportistu godine u [[Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija|Jugoslaviji]]. Na ekipnom prvenstvu Srbije 2012. kao član [[AK Partizan|Partizana]] ostvario je normu za nastup na [[Olimpijske igre|Olimpijskim igrama]] u Londonu, a pomogao je i da [[AK Partizan|Partizan]] vrati titulu šampiona u Humsku nakon dužeg posta. U 41. godini Topić je bio među najstarijim učesnicima atletskih takmičenja na Olimpijskim igrama u Londonu i jedini atletičar koji je šest puta učestvovao na najvećim i najprestižnijim svetskim sportskim skupovima.<ref>RTV: [http://www.rtv.rs/sr_ci/oi-2012/dragutin-topic-nije-prosao-kvalifikacije-u-skoku-u-vis_334895.html Dragutin Topić nije prošao kvalifikacije u skoku u vis], 5.8.2012, pristup 27.4.2013</ref>,<ref>[http://www.politika.rs/scc/clanak/220228/Portret-bez-rama-Dragutin-Topic Politika 2012] Pristupljeno 27.4.2016</ref> Učestvovao je na [[Evropsko prvenstvo u atletici na otvorenom 2012.|Evropskom prvenstvu u Helsinkiju 2012. godine]] u [[Evropsko prvenstvo u atletici na otvorenom 2012 — skok uvis za muškarce|skoku uvis]]. U kvalifikacijama je skočio 2,10 metara i nije se plasirao dalje. U ukupnom plasmanu je zauzeo 30 mesto koje deli sa mađarskim atletičarem.<ref>{{Cite web |url=http://www.sportresult.com/sports/la/ajax/user_files/2012/Helsinki/pdf/re0810061.pdf |title=Rezultati kfalifikacija |access-date=2016-08-18 |archive-date=2014-10-06 |archive-url=https://web.archive.org/web/20141006110148/http://www.sportresult.com/sports/la/ajax/user_files/2012/Helsinki/pdf/re0810061.pdf |url-status=dead }}</ref> === Olimpijske igre === Topić je šest puta je učestvovao na [[Olimpijske igre|Olimpijskim igrama]].- * [[1992]]. godina [[Barselona]]:deveto mesto. * [[1996]]. godina [[Atlanta]]: četvrto mesto * [[2000]]. godina [[Sidnej]]: nije ušao u finale,. * [[2004]]. godina [[Atina]] : deseto mesto. * [[2008]]. godina [[Peking]] : nije ušao u finale (17. mesto). * [[2012]]. godina [[London]] : nije ušao u finale (31. mesto)<ref>London2012: [https://web.archive.org/web/20130404112705/http://www.london2012.com/athletics/event/men-high-jump/phase=atm071900/index.html „Men's High Jump“], 5.8.2012, pristup 27.4.2013</ref> === Ostalo === Na [[Svetsko prvenstvo u atletici na otvorenom|Svetskom prvenstvu]] postigao je sledeće plasmane u finalnim takmičenjima.- [[1991]]. ([[Tokio]]): deveto mesto, [[1995]]. ([[Geteborg]]): deoba od osmog do desetog mesta, [[1999]]. ([[Sevilja]]): četvrto mesto, [[2005]]. ([[Helsinki]]): deveto mesto, [[2007]]. ([[Osaka]]): delio 31 mesto, [[2009.]]. i ([[Berlin]]): poslednje 30 mesto, U finalu [[Gran pri]] serije atletskih mitinga dva puta je bio treći (u [[Pariz]]u [[1994]]. i u [[Doha|Dohi]] [[2000]]. godine). Na [[Svetsko prvenszvo u atletici u dvorani 2003.|Svetskom prvenstvu]] u dvorani u [[Birmingem]]u [[2003]]. godine zauzeo je četvrto, a 2005. na dvoranskom [[Evropsko prvenstvo u atletici u dvorani 2005.|Prvenstvu Evrope]] peto mesto. Višestruki je prvak [[Balkansko poluostrvo|Balkana]], [[Jugoslavija|Jugoslavije]] i [[Srbija i Crna Gora|Srbije i Crne Gore]]. === Doping === 22. Februara 2001. godine, na takmičenju u [[Vupertal]]-u, [[Nemačka]], njegov uzorak urina je bio pozitivan na [[norandrosteron]], u količini za nijansu višoj od dozvoljene. Testiran je na [[norandrosteron]] i suspendovan na dve godine.<ref>[http://www.arhiva.srbija.gov.rs/vesti/2001-03/07/23664.html Topić suspendovan zbog dopinga]</ref> == Zanimljivosti == Dragutin Topić je u sezoni 1992/93. bio registrovan kao igrač košarkaškog kluba [[KK Spartak Subotica|Spartak]] iz [[Subotica|Subotice]], da bi mogao da učestvuje na zvaničnim Ol star susretima, gde je dva puta osvajao prvo mesto u zakucavanjima. Takođe je i na nekim utakmicama ulazio u igru, pa je ostala upamćena njegova trojka protiv [[KK Crvena zvezda|Crvene zvezde]] [[1993]]. u pobedi Spartaka od 85:67.<ref>[http://www.gradsubotica.co.rs/ko-se-seca-topiceve-trojke/ Ko se seća Topićeve trojke], www.gradsubotica.co.rs</ref> Od septembra 2008. radi kao menadžer Atletskog saveza Srbije. Suprug je i trener [[Biljana Topić|Biljane Topić]], rekorderke Srbije u [[troskok]]u. Aprila 2013. Dragutin, tokom takmičenja poznat kao Top, postao je učesnik rijaliti-šoua ''[[Veliki brat (Srbija)|Veliki brat]]''. Stigao je do finala, održanog 6. maja iste godine. Osvojio je drugo mesto, dok je pobednik bio Žarko Stojanović.<ref>[http://www.blic.rs/Zabava/VIP-Veliki-brat-2013/381218/Finale-Velikog-brata-uzivo-Zarko-je-pobednik Finale "Velikog brata" uživo: Žarko je pobednik!], Blic Online</ref> == Povezano == * [[Rekordi Srbije u atletici]] == Reference == {{reflist}} == Vanjske veze == * [http://topjump.rs/ Sajt Dragutina Topića] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20160810092035/http://www.topjump.rs/ |date=2016-08-10 }} * [http://www.iaaf.org/athletes/biographies/country=SRB/athcode=9383/index.html Biografija na sajtu Svetske atletske federacije] {{Dobitnici Zlatne značke Sporta}} {{Sportista godine SD Crvena zvezda}} {{Lifetime|1971||Topić, Dragutin}} [[Kategorija:Jugoslavenski atletičari]] [[Kategorija:Srpski atletičari]] [[Kategorija:Jugoslavenski olimpijci]] [[Kategorija:Srpski olimpijci]] [[Kategorija:Skakači u vis]] [[Kategorija:Atletičari Crvene zvezde]] [[Kategorija:Atletičari Partizana]] [[Kategorija:Atletičari na Ljetnim olimpijskim igrama 1992.]] [[Kategorija:Atletičari na Ljetnim olimpijskim igrama 1996.]] [[Kategorija:Atletičari na Ljetnim olimpijskim igrama 2000.]] [[Kategorija:Atletičari na Ljetnim olimpijskim igrama 2004.]] [[Kategorija:Atletičari na Ljetnim olimpijskim igrama 2008.‎]] [[Kategorija:Atletičari na Ljetnim olimpijskim igrama 2012.]] [[Kategorija:Evropski prvaci u atletici]] [[Kategorija:Biografije, Beograd]] t0yhcngili2gsmtuuwgynvs8hcbhwpq 0 4572089 42681999 42256801 2026-08-30T04:58:06Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 1 sources and tagging 0 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42681999 wikitext text/x-wiki '''Domavia''' naziv je rudarsko – administrativnog centra iz [[Bosna i Hercegovina u Rimskom carstvu|rimskog perioda]], koji se nalazio kod današnje [[Srebrenica|Srebrenice]], [[Bosna i Hercegovina]]. == Lokacija == Nalazila se kod sastavaka Majdanskog potoka i Saske rijeke pod sjevernom padinom Grada, na kojem se, nalazilo i manje utvrđenje. == Historija == Rudari su u [[Antika|antičko]] doba iz srebreničkih rudokopa povadili oko 80 tona srebra i oko 40.000 tona olova. Rudnici su, sudeći po izvorima, prestali organizirano djelovati negdje u drugoj polovini 4. st. Ta djelatnost ipak nije nikada potpuno zamrla, nego je radila za lokalne i regionalne potrebe, da se opet obnovi u kasnijem [[Srednji vijek|srednjem vijeku]]. == Istraživanja == Domavija je otkrivena u sklopu [[Austro-Ugarska|Austrougarskog]] projekta s kraja XIX vijeka, na istraživanju plemenitih metala i otvaranja rudnika [[Srebro|srebra]], [[Olovo|olova]] i [[cink]]a u području planine Kvarac, istočno od Srebrenice u istočnoj Bosni. Paralelno s otkrivanjem rudnih žila olova, srebra i cinka rudari su otkrili i ruševine drevnog grada. Arheolog [[Vjenceslav Radimski]] je završio istraživanje i ustanovio da se radi o gradu u kojem je bila rimska uprava svih panonskih i [[Dalmacija (rimska provincija)|dalmatinskih]] rudnika. Iz nekih natpisa, koji su bili kasnije pronađeni, saznalo se da se otkriveni grad zvao — Domavia, dnosno tačnije - ''res publica ili municipium Domavianorum.'' == Opis == Historija Domavije i izgradnja komunalne infrastrukture najbolje se vidi iz natpisa carskih prokuratora (''procuratores Augusti''), zaduženih za rad rudnika i talionica.<ref name="Bojanovski">{{Cite web |url= https://de.scribd.com/doc/12834705/Ivo-Bojanovski-BIH-u-Anticko-Doba |title= Ivo Bojanovski: BOSNA I HERCEGOVINA U ANTIČKO DOBA |work=Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, 1988 |accessdate= 9. 2. 2016}}</ref> [[Urbanizam]] naselja nije se zasnivao na rimskoj šemi ortogonalnog rastera, jer za to u Gradini nije bilo prirodnih uslovaa. Grad se prilagodio ispresijecanom reljefu terena (konfiguraciji) u uzanim dolinama Saske rijeke i Majdanskog potoka, a svakako i Bjelovačke rijeke u njihovu nastavku. Kod sastavaka je bila podignuta gradska vijećnica (''curia''). Imala je oblik pravougla, dužine 38, a širine oko 20 metara, sa trijemom na prednjoj i [[Apsida|apsidom]] na stražnjoj strani. Na trgu pred kurijom, i u samoj kuriji, stajale su počasne baze u čast careva i bronzana statueta božice [[Venera (mitologija)|Venere]]. Istočno od vijećnice, a s oslonom na nju, stajala je upola manja zgrada tribunala s više prostorija, opremljena uredajem za centralno zagrijavanje (''hipokaust'').<ref name="veladžić">{{Cite web |url= https://www.ff.unsa.ba/files/zavDipl/17_18/arh/zdr_Amina_Veladzic.pdf |title= Amina Veladžić: Rimska urbanizacija na tlu današnje Bosne i Hercegovine |work= UNIVERZITET U SARAJEVU, FILOZOFSKI FAKULTET, ODSJEK ZA HISTORIJU, 2018 |accessdate= 9. 2. 2023 |archive-date= 2024-08-08 |archive-url= https://web.archive.org/web/20240808170803/https://www.ff.unsa.ba/files/zavDipl/17_18/arh/zdr_Amina_Veladzic.pdf |url-status= dead }}</ref> Istočno od sudnice (''tribunal''), ali već na desnoj obali Saske rijeke, u stvari u njenom meandru, podignute su javne terme (''balneum''). Terme su bile najveće zdanje Domavije, sa 45 prostorija razne veličine, od kojih su se neke zagrijavale kroz hipokaust. Neke su podove krasili i mozaici, a zidove [[Freska|freske]]. Zgrada je bila sagrađena od opeka i kamena, i to od lokalnog [[vulkan]]skog andezita i kvarcita.<ref name="Basler">{{Cite web |url=https://vdocuments.mx/kulturna-istorija-bosne-i-hercegovine.html?page=1 |title=Alojz Benac-Đuro Basler-Borivoj Ćović-Esad Pašalić-Nada Miletić-Pavao Anđelić - KULTURNA ISTORIJA BOSNE I HERCEGOVINE |work=Veselin Masleša, Sarajevo, 1966 |accessdate=9. 2. 2016 |archive-date=2023-08-06 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230806114812/https://vdocuments.mx/kulturna-istorija-bosne-i-hercegovine.html?page=1 }}</ref> == Reference == {{Refspisak}} == Vanjske veze == [[Kategorija:Srebrenica]] [[Kategorija:Rimska arheološka nalazišta u BiH]] [[Kategorija:Rimski gradovi u BiH]] 8h4eis57zqaxej9wyxw6abzlev42h14 0 4575387 42681924 42401392 2026-08-29T14:31:01Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 1 sources and tagging 0 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42681924 wikitext text/x-wiki {{Naselje | ime =Chatham | ime_genitiv = | izvorno_ime = | translit_jezik1 = | slika_panorama =Chatham Town Centre - geograph.org.uk - 292458.jpg | veličina_slike =280px | opis_slike =Centar grada | nadimak = | geslo = | širina-stupnjevi =51 | širina-minute =21 | širina-oznaka =N | dužina-stupnjevi =0 | dužina-minute =32 | dužina-oznaka =E | lokacija_ime =[[Spisak država|država]] | lokacija_info ={{flag|UK}} | lokacija1_ime =[[Engleske regije|Regija]] | lokacija1_info =[[Jugoistočna Engleska]] | lokacija2_ime =[[Engleske ceremonijalne grofovije|Ceremonijalna grofovija]] | lokacija2_info =[[Kent]] | lokacija3_ime =[[Engleske unitarne jedinice|Unitarna jedinica]] | lokacija3_info =[[Medway (unitarna jedinica)|Medway]] | površina_bilješke = | površina_ukupna =15.95 [[km²]]<ref name=mam/> | površina_uža = | površina_šira = | stanovništvo_godina =[[2015]]. | stanovništvo_bilješke = | stanovništvo =80,838<ref name=mam/> | stanovništvo_gustoća =5,068.2 stan. / [[km²]]<ref name=mam/> | stanovništvo_šire = | stanovništvo_šire_gustoća = | stanovništvo_uže = | stanovništvo_uže_gustoća = | vremenska_zona =[[UTC+0]] | utc_pomak =+1 | vremenska_zona_DST = | utc_pomak_DST = | poštanski_broj =ME4, ME5 | pozivni_broj =01634 | gradovi_prijatelji = | države_gradova_prijatelja = | web_stranica = | slika_lokacijska_karta_država =Engleska | slika_lokacijska_karta_opis =<center>Chatham na karti Engleske | bilješke = }} '''Chatham''' ({{small|izgovor:}} [Čatem]) je [[luka|lučki]] [[grad]] od 80,838 stanovnika<ref name=mam>{{cite web | url =https://www.citypopulation.de/php/uk-england-southeastengland.php | title =United Kingdom: South East England | accessdate = 12. 12. 2016. | language=engleski | publisher=City population}}</ref> na [[jugoistok]]u [[Engleska|Engleske]].<ref name=brit/> == Geografija == Chatham leži u [[Kent|Grofoviji Kent]], duž [[Rijeka (vodotok)|rijeke]] [[Medway]], koja tu ima [[ušće]] u [[Temza|Temzu]]<ref name=brit/>, udaljen 53 [[km]] [[istok|istočno]] od [[London]]a. Chatham zajedno sa susjednim [[Gillingham, Kent|Gillinghamom]] na [[istok]]u i [[Rochester (Kent)|Rochesterom]] na [[zapad]]u formira [[konurbacija|konurbaciju]] koju zovu ''Gradovi Medwaya'' (Medway Towns).<ref name=brit/> U njoj Chatham funkcionira kao [[trgovački centar]]. == Historija== Chatham je prvi put dokumentiran [[1086]]. u [[Domesday Book]]u pod imenom '''Ceteham'''.<ref name=brit/> Izrastao je oko [[Kralj]]evskog [[brodogradilište|brodogradilišta]] kog je osnovao [[Henry VIII od Engleske|Henry VIII]], a prošrio [[Charles I Stuart|Charles]]. [[Brodogradilište]] je zatvoreno [[1980-e|1980-ih]]. kao [[pomorska baza]]. Danas je teren na kom leži, a on je velikim otet od [[plima i oseka|plimnog]] [[Medway|Estuarija Medway]], proglašen mjestom od [[historija|historijskog]] značaja.<ref name=brit/> Za [[Napoleonski ratovi|napoleonskih ratova]] po [[brdo|brdima]] [[istok|istočno]] od grada podignuto je puno [[fortifikacija]] - koje su nazvane Čatemska linija.<ref name=brit/> U Chathamu je između [[1817]]. - [[1821]]. živio [[Charles Dickens]], dok mu je otac radio u [[brodogradilište|brodogradilištu]] kao [[Knjigovodstvo|knjigovođa]]. Grad i njegova okolica ostavili su velik trag na njega, jer je radnje svojih romana i novela često smjestio u njemu.<ref name=brit/> Grad ima jednu od najstarijih [[mornarica|mornaričkih]] [[bolnica]] koju je [[1592]]. osnovao John Hawkins, potpuno je obnovljena sredinom [[18. vijek]]a.<ref name=brit/> U Chathamu od [[1812]]. djeluje [[Kralj]]evska škola vojne inžinjerije.<ref name=brit>{{cite web | url =https://www.britannica.com/place/Chatham-England | title =''Chatham'' | accessdate = 14. 12. 2016 | language=engleski | publisher=Encyclopædia Britannica}}</ref> == Pobratimski gradovi == *{{flagicon|FRA}}, [[Valenciennes]], [[Francuska]] == Reference == {{reflist}} == Vanjske veze == {{Commonscat|Chatham, Kent}} * [http://www.chatham-kent.ca/Pages/default.aspx Municipality of Chatham-Kent] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20210116051741/http://www.chatham-kent.ca/Pages/default.aspx |date=2021-01-16 }} {{en}} [[Kategorija:Gradovi u Engleskoj]] [[Kategorija:Kent]] e2y7twy8gisrfkhxkvmzvzdfabdazr1 0 4645453 42681975 42552232 2026-08-29T23:17:55Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 1 sources and tagging 0 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42681975 wikitext text/x-wiki {{Glazbenik | Ime = Dalibor Brun | Img = | Img_capt = | Img_size = 180px | Landscape = | Background = solo_izvođač | Rodno_ime = | Pseudonim = | Rođenje = | Mjesto rođenja = | Smrt = | Prebivalište = | Instrument = | Žanr = [[pop]]<br />[[šansona]]<br>[[šlager]]<br>[[zabavna glazba]] | Zanimanje = pjevač | Djelatno_razdoblje = | Producentska_kuća = | povezani_izvođači = [[VIS Uragani]], [[Bohemi]]<ref name="novilist">[http://www.novilist.hr/Scena/Dalibor-Brun-nakon-sedam-godina-pauze-opet-u-studiju Novi list] Slavica Mrkić Modrić: Dalibor Brun nakon sedam godina pauze opet u studiju, 17. studenoga 2011.</ref>, [[Korni grupa]] | URL = | nagrade = | Značajni instrumenti = }} '''Dalibor Brun''' ([[19. rujna]] [[1949.]]<ref>[[Hrvatski leksikon]], A-K</ref> – [[24. siječnja]] [[2026.]]), [[SFRJ|jugoslavenski]] i [[Hrvatska|hrvatski]] [[glazbenik]]. Pjevao je u riječkoj skupini [[VIS Uragani|Uraganima]]. Nakon toga 1968. je otišao u [[Korni grupa|Korni grupu]], u kojoj je pjevao u prvim godinama njena sviranja, i to, zamjenivši [[Dušan Prelević|Dušana Prelevića]]. Od 1969. pjevao je samostalno. Izvodio je pjesme poznatih hrvatskih skladatelja, kao što su [[Đorđe Novković]], [[Stipica Kalogjera]], [[Hrvoje Hegedušić]], [[Mustafa Ismailovski]]<ref>[http://www.discogs.com/Dalibor-Brun-Poludjela-Ptica/release/1072325 Discogs], Poludjela ptica (pristupljeno 9. lipnja 2015.)</ref> i drugi. Često je izvodio pjesme [[Maja Perfiljeva|Maje Perfiljeve]] i [[Drago Britvić|Drage Britvića]], ali i [[Željko Sabol|Željka Sabola]], Aleksandra Ace Koraća i Vojkana Borisavljevića. 2010-ih surađuje s [[Dražen Zečić|Draženom Zečićem]], [[Siniša Vuco|Sinišom Vucom]] i [[Željko Pavičić|Željka Pavičića]].<ref name="novilist"/> 1968. je sudjelovao na festivalu [[Melodije Istre i Kvarnera|Melodijama Istre i Kvarnera]] s pjesmom ''Okrutno more'', skladatelja Daria Ottaviania, tekst je napisao sam Dalibor Brun, a aranžman Josip Forenbacher. Dobio je drugu nagradu publike, prvi je bio [[Toni Kljaković]] s pjesmom naslova ''Urinjsk baklja'', a treću nagradu dobio je [[Vjekoslav Jutt]] s pjesmom naslova ''Primorje moje''. Sudjelovao je na nekoliko [[splitski festival|Splitskih festivala]] zabavne glazbe (1975. ''Lipa luna'', 1976. ''Ja te ljubim'', 1983. ''Uspavanka''), [[Zagrebački festival|Zagrebačkih festivala]] zabavne glazbe (1972. ''Miruj, miruj, srce'', 1973. ''Otkad si tuđa žena'', 1975. ''I poveo sam je u travu''), [[Opatijski festival|Opatijskom festivalu]] (1975. ''Ruže'', 1976. ''Ne pitaj me zašto''). U inozemstvu je pjevao na festivalu [[Vaš šlager sezone]] 1978. (''Ja ostajem s tobom''), kao i na Beogradskom proleću (1970. i 1976. godine). Bio je dijelom [[Hrvatski Band Aid|Hrvatskog Band Aida]] 1991. godine. Preminuo je [[24. siječnja]] [[2026.]] godine.<ref>[https://magazin.hrt.hr/kultura/preminuo-dalibor-brun-12537380 HRT: Preminuo Dalibor Brun]</ref> == Diskografija == * Prolaze godine/Tvoje plave oči, Liza, 1969. * Ovaj život s tobom/Za tebe, 1970. * Djeca ljubavi/Uvek ću ostati tvoj, 1970. * Kidajmo lance ljubavi/Marie, 1971. * Spavaj pored mene/Noći pune tebe, 1971. * Zašto me ostavljaš?/Moja, moja, 1972. * Miruj, miruj, srce/Nema više ljubavi, 1972. * Suze, suze/Ekstaza, 1972. * Nevjerna je ona bila/Bit ću s tobom, 1973. * [[Voljenoj]], 1973. * Otkad si tuđa žena/Što želiš od mene, 1973. * Tiha tugo moja/Željena, 1974. * Ponovo na poznatom putu, 1974. * Živi kako hoćeš/Kuca li srce zbog mene, 1974. * I poveo sam je u travu/Voliš li - čekaj me, 1975. * Lipa luna/Ti si žena, 1975. * Ruže/Nedaj, nedaj moja ljubavi, 1975. * Ja te ljubim/Proljetna pjesma, 1976. * Ne pitaj me zašto/Moj bolni krvav cvijet, 1976. * [[Poludjela ptica]], 1976. * Zaboravit ću tebe/Dok smo zajedno bili, 1977. * Nosio sam cvijeće pod prozore/Kad ti jednom bude dosta, 1977. * [[Pozdravimo se]], 1993. * Sve najbolje od Dalibora Bruna, 1995. * [[Ranjena duša]], 1996. * [[Zašto me zoveš]], 1998. * [[Živim, kako znam, kako mogu]], 2000. * [[Nema spavanja]], 2004. * [[Zlatna kolekcija]], 2008. * Megamix br. 1 * Megamix br. 2 == Festivali == * 1969. Opatija - Devojčice mala (kao vokal Korni grupe) * 1969. Omladina, Subotica - Prolaze godine (Prva nagrada publike) * 1970. Opatija - Djeca ljubavi * 1970. Beogradsko proleće - Ovaj život s tobom * 1970. Omladina, Subotica - Trenutak sreće * 1971. Zagreb - Marie * 1972. Zagreb - Miruj, miruj srce * 1973. Vaš šlager sezone - Muzika, ljubavi moja * 1973. Zagreb - Od kad si tuđa žena * 1974. Split - Ne čekaj me, majko * 1974. Zagreb - Željena * 1975. Opatija - Ruže * 1975. Split - Lipa Luna * 1975. Zagreb - I poveo sam je u travu * 1975. Festival rodoljubne i revolucionarne pjesme - Vi mlada mladi * 1976. Opatija - Ne pitaj me zašto * 1976. Beogradsko proleće - To je bilo davno * 1976. Split - Ja te ljubim * 1978. Vaš šlager sezone - Ja ostajem s tobom * 1979. Split - Zaspala su dica * 1979. Zagreb - Što bih dao * 1983. Split - Uspavanka * 1988. Cavtat fest - Vrati se Melita * 1994. Melodije hrvatkog Jadrana - Ako te pitaju za mene == Izvori == {{izvori}} == Vanjske veze == * [http://www.diskografija.com/band.aspx/dalibor-brun Diskografija] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20120114233448/http://www.diskografija.com/band.aspx/dalibor-brun |date=2012-01-14 }} {{Normativna kontrola}} {{Lifetime|1949|2026|Brun, Dalibor}} [[Kategorija:Hrvatski pop pjevači]] [[Kategorija:Biografije, Rijeka]] 2zirhj2s4cnd88yck0q4eh7s7nfd8y2 0 4645470 42681968 42679762 2026-08-29T17:56:52Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 0 sources and tagging 1 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42681968 wikitext text/x-wiki {{Infokutija02 film | naslov = Colombiana | slika= Colombiana film poster.jpg | opis = Kino-poster | režija= [[Olivier Megaton]] | producent= [[Luc Besson]]<br>[[Ariel Zeitoun]] | scenario = Luc Besson<br>[[Robert Mark Kamen]] | uloge = {{Plainlist| * [[Zoe Saldana]] * [[Cliff Curtis]] * [[Lennie James]] * [[Callum Blue]] * [[Jordi Mollà]] }} | muzika = [[Nathaniel Méchaly]] | fotografija = Romain Lacourbas | montaža = [[Camille Delamarre]] | studio = {{plainlist| * [[EuropaCorp]] * [[TF1 Films Production]] * Grive Productions * [[Canal+]] }} | distributer = [[TriStar Pictures]]<br>[[Stage 6 Films]] | premijera = {{Film date|2011|7|27|df=y}} | trajanje = 108 min.<ref>{{cite web|url=http://www.bbfc.co.uk/AFF281048/|title=''COLOMBIANA'' (15)| publisher=[[British Board of Film Classification]]|date=2011-08-31|accessdate=2011-09-01}}</ref> | zemlja = {{flag|Francuska}} | jezik = engleski | budžet = 40 mil. $<ref>[https://variety.com/2010/film/news/europacorp-sets-colombiana-1118019269/ "EuropaCorp sets 'Colombiana'"]. ''[[Variety (magazine)|Variety]]''. Retrieved 26 August 2011.</ref><ref name="BOM" /> | bruto = 61 mil $<ref name="BOM" >{{cite web|url=http://boxofficemojo.com/movies/?id=colombiana.htm|title=Colombiana (2011)|work= [[Box Office Mojo]]|date=2011-08-02|accessdate=2011-09-01}}</ref> }} '''''Colombiana''''' (poznat i pod domaćim naslovom '''''Kolumbijana''''') francuski je [[akcioni film|akcioni]] [[triler film]] iz 2011. koscenarista i producenta [[Luc Besson|Luca Bessona]] i režisera [[Olivier Megaton|Oliviera Megatona]]. Glavna uloga je [[Zoe Saldana]],<ref name="hollywoodreporter">{{cite news |url=http://www.hollywoodreporter.com/review/colombiana-film-review-215647|work=[[The Hollywood Reporter]]|title=Colombiana: Film Review|accessdate=2011-08-19|date=2011-07-26|first=Jordan|last=Mintzer}}</ref> a sporedne [[Michael Vartan]], [[Cliff Curtis]], [[Lennie James]], [[Callum Blue]] i [[Jordi Mollà]]. Riječ ''Colombiana'' označava ženu iz [[Kolumbija|Kolumbije]], a film govori o djevojci imena Cataleya (inače red [[orhideja]]) čiju je porodicu dok je ona bila 10-godišnjakinja pobio [[narkobos]]; poslije petnaest godina, odrasla Cataleya želi se osvetiti. Iako je film imao generalno negativan kritički prijem, Saldanine akcione scene su pohvaljene i film je donio zaradu od 21 milion dolara. == Radnja == U [[Bogota|Bogoti]] ([[Kolumbija]]) 1992. godine narkobosov atentator po imenu Fabio Restrepo kaže svom šefu Don Luisu Sandovalu da želi ostaviti zločine iza sebe. Don Luis je bijesan što Restrepo misli da može otići. Don Luis šalje svog pomoćnika Marca i grupu atentatora da ubiju Restrepoa i njegovu porodicu. Fabio daje 10-godišnjoj kćeri Cataleyi računarsku memorijsku karticu [[SmartMedia]] s informacijama o poslovanju Don Luisa i govori joj da je to njena „putovnica”; daje joj i adresu svog ujaka Emilija, zločinca u [[Chicago|Čikagu]], koji će se pobrinuti za nju. Posljednje što joj daje je nešto za što on kaže da će je čuvati: ogrlica njegove majke s dizajnom [[orhideja|orhideje]]. Nakon što su se oprostili, Fabio i njegova supruga Alicia odlaze u borbu protiv Marca i njegovih ljudi, ali oboje su ubijeni u pucnjavi dok Cataleya posmatra. Marco pokušava manipulirati njime kako bi mu dao disk, ali Cataleya odbija i pobjegne, nakon što je zabola nož Marcu u ruku. Dostavlja memori karticu Američkoj ambasadi i podatke daje u zamjenu za pasoš i prolazak u SAD. Pobjegne sa aerodroma i vozi se autobusom za Čikago. Jednom kad nađe Emilija, Cataleya ga moli da je obuči kao profesionalnu atentatorku. Petnaest godina kasnije, odrasla Cataleya postala je ostvarena atentatorka. Njen ujak služi joj kao posrednik, osiguravajući joj ugovorena ubistva. Svakim ubistvom koje počini ona ostavlja svoj potpis, cvijet orhideju, što je poruka njenom krajnjem cilju, Don Luisu, da dolazi po njega. Nakon što je saznao za ovu kolumbijsku orhideju, agent FBI-ja James Ross sada može povezati ovaj slučaj sa više od 20 drugih slučajeva. Kao posljednje sredstvo, FBI odlučuje obavijestiti javnost o telefonskoj kartici Cataleye. Don Luis, koji je trenutno u programu zaštite svjedoka koji nadgleda agent CIA-e Steve Richard, shvata da je Fabijeva kćerka u SAD-u i naređuje Marcu i njegovim operativcima da je pronađu. Cataleya koristi sva raspoloživa sredstva, uključujući prijetnje smrću službenicima zakona, kako bi pronašla mjesto gdje se Don Luis skriva i osveti smrt svoje porodice. == Uloge == {| class="wikitable" |- ! Glumac ! Uloga |- | [[Zoe Saldana]] || Cataleya |- | [[Amandla Stenberg]] || 10-godišnja Cataleya |- | [[Jordi Mollà]] || Marco |- | [[Lennie James]] || James Ross |- | [[Michael Vartan]] || Danny Delaney |- | [[Cliff Curtis]] || Emilio Restrepo |- | [[Beto Benites]] || Don Luis |- | [[Jesse Borrego]] || Fabio |- | [[Cynthia Addai-Robinson]] || Alicia |- | Angel Garnica || Pepe |- | [[Ofelia Medina]] || Mama |- | [[Callum Blue]] || Richard |- | [[Sam Douglas]] || William Woogard |- | [[Graham McTavish]] || Warren |- | Charles Maquignon || Bill Attwood |- | [[Affif Ben Badra]] || Genarro Rizzo |} == Produkcija == Scenario za film ''Colombiana'' zasnovan je na djelu ''Mathilda'', koje je originalno napisao Luc Besson kao nastavak za ''[[Léon: The Professional]]''. Nakon neslaganja sa produkcijom [[Gaumont Film Company]] o tome kako nastaviti s filmom, Besson i režiser Olivier Megaton preradili su scenario u samostalan film.<ref>{{cite web|last1=Gilchrist|first1=Todd|title=Olivier Megaton Admits 'Colombiana' Inspired By Luc Besson's Unmade 'The Professional' Sequel Script|url=http://www.indiewire.com/2011/08/olivier-megaton-admits-colombiana-inspired-by-luc-bessons-unmade-the-professional-sequel-script-116711/|website=[[IndieWire]]|date=2011-08-25}}</ref> Snimanje je počelo u avgustu 2010. na lokacijama koje uključuju Čikago, Nju Orelans, Meksiko i Francusku.<ref>[http://www.225alive.com/louisiana-movie-film-industry/louisiana-productions-as-of-august-2010.html "Louisiana Productions as of August 2010"]. Retrieved 24 May 2011. {{webarchive |url=https://web.archive.org/web/20100918070451/http://www.225alive.com/louisiana-movie-film-industry/louisiana-productions-as-of-august-2010.html |date=2010-09-18}}</ref> Film je producirala Bessonova kompanija [[EuropaCorp]], a scenario su napisali Besson i [[Robert Mark Kamen]].<ref>[http://www.comingsoon.net/news/movienews.php?id=68767 "Michael Vartan Joins Zoe Saldana in Colombiana"] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20121012082949/http://www.comingsoon.net/news/movienews.php?id=68767 |date=2012-10-12 }}. ''ComingSoon.net''. Retrieved 24 May 2011.</ref><ref>[http://www.cinematical.com/2010/05/17/zoe-saldana-wants-revenge-in-colombiana "Zoe Saldana Wants Revenge in Colombiana"] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20190627100045/http://www.cinematical.com/2010/05/17/zoe-saldana-wants-revenge-in-colombiana |date=2019-06-27 }}. ''Cinematical.com''. Retrieved 24 May 2011.</ref> David Martin-Jones, koji je napisao članak „''Colombiana'': Europa Corp and the Ambiguous Geopolitics of the Action Movie” (''Colombiana'': Europa Corp i dvosmislena geopolitika akcionog filma), izjavio je da je film takav da će ga publika često shvatiti kao da dolazi iz američke holivudske produkcije zato što „prikriva svoje nacionalno porijeklo kako bi se više svidio mejnstrim publici”; dodao je da je osobina „kopiranja izgleda holivudskog žanra filmova, sa neameričkim preokretom” bila korištena u prethodnim evropskim filmovima.<ref name="Martin-Jones">{{cite web|title=Review: 'Colombiana: Europa Corp and the Ambiguous Geopolitics of the Action Movie'|work=[[Senses of Cinema]]|url=http://sensesofcinema.com/2012/feature-articles/colombiana-europa-corp-and-the-ambiguous-geopolitics-of-the-action-movie/|first=David|last=Martin-Jones|date=2011-03-01|access-date=2019-12-03|archive-date=2020-06-29|archive-url=https://web.archive.org/web/20200629010852/http://sensesofcinema.com/2012/feature-articles/colombiana-europa-corp-and-the-ambiguous-geopolitics-of-the-action-movie/|url-status=dead}}</ref> == Prihodi == ''Colombiana'' je debitovao na drugom mjestu tokom prve sedmice prikazivanja u SAD-u, sa prihodima od 10.408.176 dolara iza ''[[The Help (film)|The Help]]''. Bio je na drugoj poziciji do 31. avgusta 2011, nakon čega je otišao na treće mjesto poslije ''The Help'' i ''[[The Debt (film, 2011)|The Debt]]''.<ref name="mojoopen">{{cite web |title= Weekend Box Office Results for August 26–28, 2011 |url= http://boxofficemojo.com/weekend/chart/?yr=2011&wknd=34&p=.htm |work= [[Box Office Mojo]] |publisher= IMDB.com |accessdate=2011-09-01}}</ref> Donio je 36.665.854 dolara u SAD-u i Kanadi, te 24.300.000 dolara internacionalno, za ukupnih 60.965.854 dolara prihoda. == Kritički prijem == Agregator recenzija [[Rotten Tomatoes]] daje filmu rejting od 27% na osnovu 103 recenzije (prosječna ocjena: 4,90/10).<ref>{{cite web |url= https://www.rottentomatoes.com/m/colombiana/ |title= COLOMBIANA |accessdate=2021-07-09 |archiveurl=https://web.archive.org/web/20210708223204/https://www.rottentomatoes.com/m/colombiana |archivedate=2021-07-08 |deadurl=no}}</ref> Na Metacriticu film ima rejting od 45% na osnovu 22 recenzije.<ref>https://www.metacritic.com/movie/colombiana/critic-reviews</ref> Betsy Sharkey iz ''[[Los Angeles Times]]a'' (koja je na Metacriticu filmu dala najveću ocjenu) kaže da je ovo film B kategorije.<ref name="Los Angeles Times">{{cite news |title=Movie review: 'Colombiana' |work= [[Los Angeles Times]] |url = https://www.latimes.com/entertainment/la-xpm-2011-aug-26-la-et-colombiana-box-20110826-story.html |first= Betsy |last= Sharkey |date=2011-08-26 |accessdate=2019-12-03 |archiveurl=https://web.archive.org/web/20210708223608/https://www.latimes.com/entertainment/la-xpm-2011-aug-26-la-et-colombiana-box-20110826-story.html<!--https://archive.today/pif0G--> |archivedate=2021-07-08 |deadurl=no}}</ref> == Kontroverze == Neprofitna grupa PorColombia kritikovala je film jer prema njihovom stavu [[stereotip]]iše Kolumbiju na negativan način.<ref name="Cheney">{{cite news | last = Cheney | first = Alexandra | url = https://www.wsj.com/articles/SB10001424053111903461304576524562802239854 | title = Vengeance Served Bold | work = [[The Wall Street Journal]] | date = 2011-08-23 | accessdate = 2012-10-02 }}</ref> Carlos Macias, predsjednik PorColombia-e, tvrdi da je film dokaz „totalnog nedostatka kreativnosti” u „Holivudu”.<ref>{{cite web |url=http://www.newstaco.com/2011/08/16/controversy-surrounds-colombiana-film-for-stereotyping/ |title=Controversy Surrounds "Colombiana" Film For Stereotyping |publisher=NewsTaco |date=2011-08-16 |accessdate=2011-08-23 }}{{Dead link|date=August 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref> Kada su ga pitali o situaciji u intervjuu, Saldana je rekao: „Sram ih bilo? Ne znam, da sam bar znao kako da postavim glupe nedomišljate komentare ali nisam, ja nisam glupa osoba.”<ref name="Cheney" /> U svojoj recenziji u ''[[Senses of Cinema]]'', David Martin-Jones imenovao je i analizirao veći broj nedostataka.<!--His criticism of the film begins at "In fact, the above notwithstanding it is possible to argue that Colombiana is as problematic a film as Taken, [...]"--> Na kraju je izjavio da je uprkos sličnosti sa holivudskim blokbasterima ovaj film pružio u poređenju barem „drugačiju perspektivu” što se tiče imigracije i nejednakosti u internacionalnom zdravstvu.<ref name="Martin-Jones"/> Martin-Jones je izjavio da u filmu „lik s globalnog juga pravi haos kod bogatih i korumpiranih na globalnom sjeveru”.<ref name="Martin-Jones"/> On kaže da film „[[jukstapozicija|jukstapozicira]] razlike između bogatih i nejednakost koja koegzistira i prolifira pod [[globalizacija|globalizacijom]].”.<ref name="Martin-Jones"/> U filmu, Saldanino putovanje „oslikava[] trajektoriju više imigranata koji su primorani da putuju na globalni sjever zbog sukoba ili [[siromaštvo|siromaštva]]”.<ref name="Martin-Jones"/> „Film nudi mogućnost razmatranja svijeta iz različite perspektive nego što se obično vidi u holivudskom blokbasteru.”<ref name="Martin-Jones"/> == Rimejk i nastavak == [[Bengal]]ska filmska produkcijska kompanija Jaaz Multimedia stvorila je neautorizovani rimejk pod naslovom ''[[Agnee (film, 2014)|Agnee]]''. U ovom rimejku glume [[Mahiya Mahi]], [[Arefin Shuvo]] i [[Misha Sawdagor]], a izašao je u februaru 2014. Ovaj film je postavio rekord po ostvarenim prihodima u [[Bangladeš]]u. Godine 2015, [[CineEurope]], kada je produkcijska kuća [[EuropaCorp]] objavila nadolazeće filmove, pomenula je da je ''Colombiana 2'' u razvoju. Saldana je u intervjuu 2017. rekla da nema namjeru da reprizira ulogu Cataleye.<ref>{{cite news |url=https://www.glamourmagazine.co.uk/article/zoe-saldana-wants-colombiana-2 |title=Zoe Sandana (''sic'') is up for Columbiana 2 & we’re SO excited |first=Sagal |last=Mohammed |work=[[Glamour (magazine)|Glamour]] |date=2017-04-26 |accessdate=2018-09-23}}</ref> Početkom 2019. nije bilo više vijesti od EuropaCorp-a koje bi ukazivale na mogući predstojeći nastavak. == Reference == {{reflist}} == Vanjske veze == * {{IMDb title|1657507|Colombiana}} * {{rotten-tomatoes|colombiana|Colombiana}} * [http://sensesofcinema.com/2012/feature-articles/colombiana-europa-corp-and-the-ambiguous-geopolitics-of-the-action-movie/ ''Colombiana'': Europa Corp and the Ambiguous Geopolitics of the Action Movie] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20200629010852/http://sensesofcinema.com/2012/feature-articles/colombiana-europa-corp-and-the-ambiguous-geopolitics-of-the-action-movie/ |date=2020-06-29 }} {{en}} {{Olivier Megaton}} {{Luc Besson}} {{DEFAULTSORT:Colombiana}} [[Kategorija:Francuski filmovi]] [[Kategorija:Akcijski trileri]] [[Kategorija:Kriminalistički dramski filmovi]] s0ddw19ps5cuoc7zilksgky191oqur7 0 4668137 42682043 42643615 2026-08-30T11:21:42Z Edgar Allan Poe 29250 42682043 wikitext text/x-wiki {{Infokutija nogometaš | imenogometaša = Saša Kalajdžić | slika = Sasa kalajdzic.jpg | punoime = | nadimak = | datumrođenja = [[7. srpnja]] [[1997.]] | rodnigrad = {{flagicon|AUT}} [[Beč]] | rodnadržava = [[Austrija]] | datumsmrti = | gradsmrti = | državasmrti = | nacionalnost = | državljanstvo = {{flagicon|AUT}} [[Austrija|austrijsko]] | visina = 2.00 m | pozicija = napadač | trenutniklub = {{flagicon|AUT}} [[LASK]] {{small|(posudba)}} | brojnadresu = 10 | datumimjestodebija = | omladinskegodine = | omladinskipogoni = | godine1 = 2014 – 2016 | klubovi1 = {{flagicon|AUT}} [[SR Donaufeld Wien|Donaufeld Wien]] | nastupi(golovi)1 = 18 (7) | godine2 = 2016 – 2019 | klubovi2 = {{flagicon|AUT}} [[FC Admira Wacker Mödling|Admira Wacker]] | nastupi(golovi)2 = 33 (11) | godine3 = 2019 – 2022 | klubovi3 = {{flagicon|NJE}} [[VfB Stuttgart|Stuttgart]] | nastupi(golovi)3 = 57 (23) | godine4 = 2022 – 2026 | klubovi4 = {{flagicon|ENG}} [[Wolverhampton Wanderers FC|Wolverhampton]] | nastupi(golovi)4 = 13 (2) | godine5 = 2024 | klubovi5 = {{nowrap|→ {{flagicon|NJE}} [[Eintracht Frankfurt]]}} | nastupi(golovi)5 = 5 (0) | godine6 = 2025 – 2026 | klubovi6 = → {{flagicon|AUT}} [[LASK]] | nastupi(golovi)6 = 22 (6) | godine7 = 2026 – | klubovi7 = {{flagicon|AUT}} [[LASK]] | nastupi(golovi)7 = 0 (0) | godine8 = | klubovi8 = | nastupi(golovi)8 = | godine9 = | klubovi9 = | nastupi(golovi)9 = | godine10 = | klubovi10 = | nastupi(golovi)10 = | godine11 = | klubovi11 = | nastupi(golovi)11 = | godine12 = | klubovi12 = | nastupi(golovi)12 = | godine13 = | klubovi13 = | nastupi(golovi)13 = | godine14 = | klubovi14 = | nastupi(golovi)14 = | godine15 = | klubovi15 = | nastupi(golovi)15 = | godine16 = | klubovi16 = | nastupi(golovi)16 = | godine17 = | klubovi17 = | nastupi(golovi)17 = | godine18 = | klubovi18 = | nastupi(golovi)18 = | godine19 = | klubovi19 = | nastupi(golovi)19 = | godine20 = | klubovi20 = | nastupi(golovi)20 = | godine21 = | klubovi21 = | nastupi(golovi)21 = | godine22 = | klubovi22 = | nastupi(golovi)22 = | godine23 = | klubovi23 = | nastupi(golovi)23 = | godine24 = | klubovi24 = | nastupi(golovi)24 = | godine25 = | klubovi25 = | nastupi(golovi)25 = | reprezentacija = | nacionalnegodine1 = 2020 – | nacionalneekipe1 = {{NogRep|AUT}} | nacionalninastupi(golovi)1 = 25 (5) | nacionalnegodine2 = | nacionalneekipe2 = | nacionalninastupi(golovi)2 = | nacionalnegodine3 = | nacionalneekipe3 = | nacionalninastupi(golovi)3 = | nacionalnegodine4 = | nacionalneekipe4 = | nacionalninastupi(golovi)4 = | trenergodine = | trenerklubovi = | zadnjiuređaj = 30.8.2026 | zadnjiuređajrep = }} '''Saša Kalajdžić''' ([[ćirilica]]: Саша Калајџић; [[Beč]], [[7. srpnja]] [[1997.]]), [[Austrija|austrijski]] nogometaš i reprezentativac koji igra na poziciji napadača. Od [[2026.]] godine član je [[LASK]]-a. Od [[2020.]] godine nastupa za [[Nogometna reprezentacija Austrije|reprezentaciju Austrije]], s kojom je nastupio i na [[UEFA Euro 2020.|UEFA Euru 2020.]] godine. {{Sastav Austrija 2020 EP}} {{Sastav Austrija 2026 SP}} {{Authority control}} {{Životni vijek|1997||Kalajdžić, Saša}} [[Kategorija:Austrijski fudbaleri]] [[Kategorija:Fudbaleri Stuttgarta]] [[Kategorija:Fudbaleri Wolverhampton Wanderersa]] [[Kategorija:Fudbaleri Eintracht Frankfurta]] [[Kategorija:Biografije, Beč]] jwxhnr7u2f4f2wyn5lnqq1on1hlwa8o 42682044 42682043 2026-08-30T11:21:59Z Edgar Allan Poe 29250 42682044 wikitext text/x-wiki {{Infokutija nogometaš | imenogometaša = Saša Kalajdžić | slika = Sasa kalajdzic.jpg | punoime = | nadimak = | datumrođenja = [[7. srpnja]] [[1997.]] | rodnigrad = {{flagicon|AUT}} [[Beč]] | rodnadržava = [[Austrija]] | datumsmrti = | gradsmrti = | državasmrti = | nacionalnost = | državljanstvo = {{flagicon|AUT}} [[Austrija|austrijsko]] | visina = 2.00 m | pozicija = napadač | trenutniklub = {{flagicon|AUT}} [[LASK]] | brojnadresu = 10 | datumimjestodebija = | omladinskegodine = | omladinskipogoni = | godine1 = 2014 – 2016 | klubovi1 = {{flagicon|AUT}} [[SR Donaufeld Wien|Donaufeld Wien]] | nastupi(golovi)1 = 18 (7) | godine2 = 2016 – 2019 | klubovi2 = {{flagicon|AUT}} [[FC Admira Wacker Mödling|Admira Wacker]] | nastupi(golovi)2 = 33 (11) | godine3 = 2019 – 2022 | klubovi3 = {{flagicon|NJE}} [[VfB Stuttgart|Stuttgart]] | nastupi(golovi)3 = 57 (23) | godine4 = 2022 – 2026 | klubovi4 = {{flagicon|ENG}} [[Wolverhampton Wanderers FC|Wolverhampton]] | nastupi(golovi)4 = 13 (2) | godine5 = 2024 | klubovi5 = {{nowrap|→ {{flagicon|NJE}} [[Eintracht Frankfurt]]}} | nastupi(golovi)5 = 5 (0) | godine6 = 2025 – 2026 | klubovi6 = → {{flagicon|AUT}} [[LASK]] | nastupi(golovi)6 = 22 (6) | godine7 = 2026 – | klubovi7 = {{flagicon|AUT}} [[LASK]] | nastupi(golovi)7 = 0 (0) | godine8 = | klubovi8 = | nastupi(golovi)8 = | godine9 = | klubovi9 = | nastupi(golovi)9 = | godine10 = | klubovi10 = | nastupi(golovi)10 = | godine11 = | klubovi11 = | nastupi(golovi)11 = | godine12 = | klubovi12 = | nastupi(golovi)12 = | godine13 = | klubovi13 = | nastupi(golovi)13 = | godine14 = | klubovi14 = | nastupi(golovi)14 = | godine15 = | klubovi15 = | nastupi(golovi)15 = | godine16 = | klubovi16 = | nastupi(golovi)16 = | godine17 = | klubovi17 = | nastupi(golovi)17 = | godine18 = | klubovi18 = | nastupi(golovi)18 = | godine19 = | klubovi19 = | nastupi(golovi)19 = | godine20 = | klubovi20 = | nastupi(golovi)20 = | godine21 = | klubovi21 = | nastupi(golovi)21 = | godine22 = | klubovi22 = | nastupi(golovi)22 = | godine23 = | klubovi23 = | nastupi(golovi)23 = | godine24 = | klubovi24 = | nastupi(golovi)24 = | godine25 = | klubovi25 = | nastupi(golovi)25 = | reprezentacija = | nacionalnegodine1 = 2020 – | nacionalneekipe1 = {{NogRep|AUT}} | nacionalninastupi(golovi)1 = 25 (5) | nacionalnegodine2 = | nacionalneekipe2 = | nacionalninastupi(golovi)2 = | nacionalnegodine3 = | nacionalneekipe3 = | nacionalninastupi(golovi)3 = | nacionalnegodine4 = | nacionalneekipe4 = | nacionalninastupi(golovi)4 = | trenergodine = | trenerklubovi = | zadnjiuređaj = 30.8.2026 | zadnjiuređajrep = }} '''Saša Kalajdžić''' ([[ćirilica]]: Саша Калајџић; [[Beč]], [[7. srpnja]] [[1997.]]), [[Austrija|austrijski]] nogometaš i reprezentativac koji igra na poziciji napadača. Od [[2026.]] godine član je [[LASK]]-a. Od [[2020.]] godine nastupa za [[Nogometna reprezentacija Austrije|reprezentaciju Austrije]], s kojom je nastupio i na [[UEFA Euro 2020.|UEFA Euru 2020.]] godine. {{Sastav Austrija 2020 EP}} {{Sastav Austrija 2026 SP}} {{Authority control}} {{Životni vijek|1997||Kalajdžić, Saša}} [[Kategorija:Austrijski fudbaleri]] [[Kategorija:Fudbaleri Stuttgarta]] [[Kategorija:Fudbaleri Wolverhampton Wanderersa]] [[Kategorija:Fudbaleri Eintracht Frankfurta]] [[Kategorija:Biografije, Beč]] p769344wujqrs98dkczph1iynte1voc 42682045 42682044 2026-08-30T11:22:50Z Edgar Allan Poe 29250 42682045 wikitext text/x-wiki {{Infokutija nogometaš | imenogometaša = Saša Kalajdžić | slika = Sasa kalajdzic.jpg | punoime = | nadimak = | datumrođenja = [[7. srpnja]] [[1997.]] | rodnigrad = {{flagicon|AUT}} [[Beč]] | rodnadržava = [[Austrija]] | datumsmrti = | gradsmrti = | državasmrti = | nacionalnost = | državljanstvo = {{flagicon|AUT}} [[Austrija|austrijsko]] | visina = 2.00 m | pozicija = napadač | trenutniklub = {{flagicon|AUT}} [[LASK]] | brojnadresu = 10 | datumimjestodebija = | omladinskegodine = | omladinskipogoni = | godine1 = 2014 – 2016 | klubovi1 = {{flagicon|AUT}} [[SR Donaufeld Wien|Donaufeld Wien]] | nastupi(golovi)1 = 18 (7) | godine2 = 2016 – 2019 | klubovi2 = {{flagicon|AUT}} [[FC Admira Wacker Mödling|Admira Wacker]] | nastupi(golovi)2 = 33 (11) | godine3 = 2019 – 2022 | klubovi3 = {{flagicon|NJE}} [[VfB Stuttgart|Stuttgart]] | nastupi(golovi)3 = 57 (23) | godine4 = 2022 – 2026 | klubovi4 = {{flagicon|ENG}} [[Wolverhampton Wanderers FC|Wolverhampton]] | nastupi(golovi)4 = 13 (2) | godine5 = 2024 | klubovi5 = {{nowrap|→ {{flagicon|NJE}} [[Eintracht Frankfurt]]}} | nastupi(golovi)5 = 5 (0) | godine6 = 2025 – 2026 | klubovi6 = → {{flagicon|AUT}} [[LASK]] | nastupi(golovi)6 = 22 (6) | godine7 = 2026 – | klubovi7 = {{flagicon|AUT}} [[LASK]] | nastupi(golovi)7 = 0 (0) | godine8 = | klubovi8 = | nastupi(golovi)8 = | godine9 = | klubovi9 = | nastupi(golovi)9 = | godine10 = | klubovi10 = | nastupi(golovi)10 = | godine11 = | klubovi11 = | nastupi(golovi)11 = | godine12 = | klubovi12 = | nastupi(golovi)12 = | godine13 = | klubovi13 = | nastupi(golovi)13 = | godine14 = | klubovi14 = | nastupi(golovi)14 = | godine15 = | klubovi15 = | nastupi(golovi)15 = | godine16 = | klubovi16 = | nastupi(golovi)16 = | godine17 = | klubovi17 = | nastupi(golovi)17 = | godine18 = | klubovi18 = | nastupi(golovi)18 = | godine19 = | klubovi19 = | nastupi(golovi)19 = | godine20 = | klubovi20 = | nastupi(golovi)20 = | godine21 = | klubovi21 = | nastupi(golovi)21 = | godine22 = | klubovi22 = | nastupi(golovi)22 = | godine23 = | klubovi23 = | nastupi(golovi)23 = | godine24 = | klubovi24 = | nastupi(golovi)24 = | godine25 = | klubovi25 = | nastupi(golovi)25 = | reprezentacija = | nacionalnegodine1 = 2020 – | nacionalneekipe1 = {{NogRep|AUT}} | nacionalninastupi(golovi)1 = 25 (5) | nacionalnegodine2 = | nacionalneekipe2 = | nacionalninastupi(golovi)2 = | nacionalnegodine3 = | nacionalneekipe3 = | nacionalninastupi(golovi)3 = | nacionalnegodine4 = | nacionalneekipe4 = | nacionalninastupi(golovi)4 = | trenergodine = | trenerklubovi = | zadnjiuređaj = 30.8.2026 | zadnjiuređajrep = }} '''Saša Kalajdžić''' ([[Beč]], [[7. srpnja]] [[1997.]]), [[Austrija|austrijski]] nogometaš i reprezentativac koji igra na poziciji napadača. Od [[2026.]] godine član je [[LASK]]-a. Od [[2020.]] godine nastupa za [[Nogometna reprezentacija Austrije|reprezentaciju Austrije]], s kojom je nastupio i na [[UEFA Euro 2020.|UEFA Euru 2020.]] godine. {{Sastav Austrija 2020 EP}} {{Sastav Austrija 2026 SP}} {{Authority control}} {{Životni vijek|1997||Kalajdžić, Saša}} [[Kategorija:Austrijski fudbaleri]] [[Kategorija:Fudbaleri Stuttgarta]] [[Kategorija:Fudbaleri Wolverhampton Wanderersa]] [[Kategorija:Fudbaleri Eintracht Frankfurta]] [[Kategorija:Biografije, Beč]] eqmzgcpj8i860nk87u890zw6tpd87gw 0 4676284 42682031 42643582 2026-08-30T10:47:33Z Edgar Allan Poe 29250 dodana kategorija [[:Kategorija:Fudbaleri Chelseaja|Fudbaleri Chelseaja]] pomoću gadgeta [[Wikipedia:HotCat|HotCat]] 42682031 wikitext text/x-wiki [[File:Damian Martinez.jpg|220px|thumb|Emiliano Martínez]] '''Damián Emiliano Martínez Romero''' ([[Mar del Plata]], [[2. septembar]] [[1992]]) [[Argentina|argentinski]] je [[fudbal]]er koji igra na poziciji [[Golman (fudbal)|golmana]] i trenutno nastupa za [[FK Aston Vila|Aston Vilu]] i [[Fudbalska reprezentacija Argentine|reprezentaciju Argentine]]. == Statistika karijere == === Reprezentativna === {{updated|1. februara 2022.}}<ref>{{cite web |last1=Strack-Zimmermann |first1=Benjamin |title=Emiliano Martínez |url=https://www.national-football-teams.com/player/82716/Emiliano_Martinez.html |website=National Football Teams}}</ref> {| class=wikitable style=text-align:center |- !Reprezentacija!!Godina!!Utakmice!!Golovi |- |rowspan=2|[[Fudbalska reprezentacija Argentine|Argentina]] |2021||14||0 |- |2022||2||0 |- !colspan=2|Ukupno||16||0 |} == Uspesi == === Klupski === '''Arsenal'''<ref name="Soccerway">{{cite web|title=E. Martínez |url=https://int.soccerway.com/players/damian-martinez/102587/ |website=Soccerway |accessdate=14. 2. 2019}}</ref> * [[FA kup]]: 2019/20. * [[FA Komjuniti šild]]: 2014, 2015, 2020. === Reprezentativni === '''Argentina''' * [[Kopa Amerika]]: [[Kopa Amerika 2021.|2021]]. * [[KONMEBOL–UEFA kup šampiona]]: 2022. * [[FIFA Svjetsko prvenstvo]]: [[FIFA Svjetsko prvenstvo 2022.|2022]]. == Reference == {{reflist}} == Vanjske veze == {{Commonscat|Emiliano Martínez}} * {{Soccerbase|62458}} {{Sastav Argentina 2022 SP}} {{Sastav Argentina 2026 SP}} {{Authority control}} {{Životni vijek|1992||Martínez, Emiliano}} [[Kategorija:Argentinski fudbaleri]] [[Kategorija:Fudbaleri Arsenala]] [[Kategorija:Južnoamerički prvaci u fudbalu]] [[Kategorija:Svjetski prvaci u fudbalu (igrači)]] [[Kategorija:Fudbaleri Aston Ville]] [[Kategorija:Fudbaleri Chelseaja]] esqoo0e90yql25aqrb4q2fu5chw78q0 0 4678620 42681919 42346456 2026-08-29T13:47:49Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 1 sources and tagging 0 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42681919 wikitext text/x-wiki {{Naselje | ime =Changuinola | ime_genitiv =Changuinole | izvorno_ime = | translit_jezik1 = | slika_panorama =El Empame Changuinola.JPG | veličina_slike =280px | opis_slike = | utemeljenje_ime= | utemeljenje_datum = | širina-stupnjevi =9 | širina-minute =26 | širina-oznaka =N | dužina-stupnjevi =82 | dužina-minute =31 | dužina-oznaka =W | lokacija_ime =[[Spisak država|Država]] | lokacija_info ={{flag|Panama}} | lokacija1_ime =[[Provincije i domorodačke regije Paname|Provincija]] | lokacija1_info =[[Bocas del Toro]] | vrsta_vlasti = | vlast_bilješke = | titula_vođe =[[Gradonačelnik]] | ime_vođe =Yesica Romero | dijelovi = | vrsta_dijelova = | površina_bilješke = | površina_ukupna =4,016 [[km²]]<ref name=city/> | površina_uža = | površina_šira = | visina = | visina_izvor = | visina_max = | visina_min = | stanovništvo_godina =[[2020]].<ref name=city/> | stanovništvo_bilješke = | stanovništvo = | stanovništvo_gustoća = | stanovništvo_uže =29,032<ref name=cita/> | stanovništvo_uže_gustoća = | stanovništvo_šire =143,081<ref name=city/> | stanovništvo_šire_gustoća =35.62 stan/[[km²]]<ref name=city/> | stanovništvo_prazno1_ime = | stanovništvo_prazno1 = | stanovništvo_gustoća_prazno1 = | stanovništvo_prazno2_ime = | stanovništvo_prazno2 = | stanovništvo_gustoća_prazno2 = | vremenska_zona =[[UTC+5]] | utc_pomak = | vremenska_zona_DST = | utc_pomak_DST = | poštanski_broj = | pozivni_broj = | gradovi_prijatelji = | države_gradova_prijatelja = | web_stranica = | slika_lokacijska_karta_država =Panama | slika_lokacijska_karta_opis =<center>Changuinola na karti Paname | bilješke = }} '''Changuinola''' je [[okrug]] (distrikt) od 143,081<ref name=city>{{cite web | url =https://www.citypopulation.de/en/panama/admin/bocas_del_toro/0102__changuinola/ | title =''Changuinola District in Panama'' | accessdate =16.2.2023. | language=engleski | publisher=City population}}</ref> i [[grad]] od 29,032 [[Stanovništvo|stanovnika]]<ref name=cita>{{cite web | url =https://www.citypopulation.de/en/panama/cities/?cityid=11262 | title =''Changuinola in Bocas del Toro'' | accessdate =16.2.2023. | language=engleski | publisher=City population}}</ref> na [[sjeverozapad]]u [[Panama|Paname]] u [[Provincije i domorodačke regije Paname|provinciji]] [[Bocas del Toro]]. == Geografija == Changuinola je najveći grad [[Bocas del Toro|Provincije Bocas del Toro]], koji se nalazi u istoimenoj [[dolina|dolini]] u [[Talamanca (masiv)|Masivu Talamanca]]<ref name=brit>{{cite web | url =https://www.ecured.cu/Changuinola_(Panam%C3%A1) | title =''Changuinola (Panamá)'' | accessdate =17.2.2023. | language=španjolski | publisher=EcuRed}}</ref>, udaljen 22 [[km]] od [[luka|luke]] [[Almirante (Bocas del Toro)|Almirante]] u [[Laguna Chiriquí|Laguni Chiriquí]] i svega desetak km od [[kostarika]]nske [[granica|granice]]. == Historija == I [[historija]] Changuinole povezana je sa [[banana]]ma i [[SAD|američkom]] [[kompanija|kompanijom]] [[United Fruit Company|United Fruit]], koja je [[1899]]. kupila kompaniju ''Snyder Banana'' i njene [[plantaža|plantaže]] i do [[1903]]. iskopala [[kanal]] do [[Laguna Chiriquí|Lagune Chiriquí]], kako bi mogla [[transport]]irati banane.<ref name=kan>{{cite web | url =https://go.bocasdeltoro.travel/destinations/mainland-bocas-del-toro/ | title =''History of Mainland Bocas'' | accessdate =17.2.2023. | language =engleski | publisher =Official Website of Bocas del Toro | archive-date =2023-02-20 | archive-url =https://web.archive.org/web/20230220204307/https://go.bocasdeltoro.travel/destinations/mainland-bocas-del-toro/ | url-status =dead }}</ref> Nakon tog je ista kompanija - [[1905]]. započela izgradnju [[željeznička pruga|željezničke pruge]] Changuinola-[[Almirante (Bocas del Toro)|Almirante]] I danas se [[ekonomija]] tog grada bazira na bananama. Changuinola ima i ''[[Aerodrom]] Capitan Manuel Niño'' sa dnevnim linijama prema [[Bocas del Toro (grad)|Bocas del Toru]] i [[Panamá|Ciudad Panami]].<ref name=brit/> Okrug Changuinola osnovan je [[1970]]., sve do [[2015]]. u njemu je bio i [[Almirante (Bocas del Toro)|Almirante]].<ref name=his>{{cite web | url =https://almirante.municipios.gob.pa/municipio.php?page=2&idm=66 | title =''Ubicacion'' | accessdate =17.2.2023. | language =španjolski | publisher =Municipio de Almirante | archive-date =2023-02-18 | archive-url =https://web.archive.org/web/20230218172620/https://almirante.municipios.gob.pa/municipio.php?page=2&idm=66 | dead-url =yes }}</ref> == Izvori == {{izvori}} == Vanjske veze == {{Commonscat|Changuinola}} * [https://www.distrito.com.pa/distrito-changuinola.html ''El distrito de Changuinola'' (službene stranice)] {{es icon}} [[Kategorija:Gradovi u Panami]] f6pda27eu3pj8u7vhyyz9jf0wzxbvwz 0 4685188 42681965 41593171 2026-08-29T16:39:02Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 1 sources and tagging 0 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42681965 wikitext text/x-wiki {{Naselje | ime =Ciudad del Plata | ime_genitiv =Ciudada del Plate | izvorno_ime = | translit_jezik1 = | slika_panorama =Marina_(152780041).jpeg | veličina_slike =280px | opis_slike = [[Panorama]] grada i [[marina (pristanište)|marine]] | utemeljenje_ime=Osnovan | utemeljenje_datum =[[2006]].<ref name=city/> | širina-stupnjevi =34 | širina-minute =46 | širina-oznaka =S | dužina-stupnjevi =56 | dužina-minute =22 | dužina-oznaka =W | lokacija_ime =[[Spisak država|Država]] | lokacija_info ={{flag|Urugvaj}} | lokacija1_ime =[[Urugvajski departmani|Departman]] | lokacija1_info =[[San José (departman)|San José]] | lokacija2_ime = | lokacija2_info = | vrsta_vlasti = | vlast_bilješke = | titula_vođe =[[gradonačelnik|Alcaldesa]] | ime_vođe =Marianita Fonseca | dijelovi = | vrsta_dijelova = | površina_bilješke = | površina_ukupna =25.6 [[km²]]<ref name=city/> | površina_uža = | površina_šira = | visina =5 [[metar|m]]<ref name=city/> | visina_izvor = | visina_max = | visina_min = | stanovništvo_godina =[[2011]]. | stanovništvo_bilješke = | stanovništvo =31,145<ref name=city/> | stanovništvo_gustoća =1,218 stan./[[km²]]<ref name=city/> | stanovništvo_uže = | stanovništvo_uže_gustoća = | stanovništvo_šire = | stanovništvo_šire_gustoća = | stanovništvo_prazno1_ime = | stanovništvo_prazno1 = | stanovništvo_gustoća_prazno1 = | stanovništvo_prazno2_ime = | stanovništvo_prazno2 = | stanovništvo_gustoća_prazno2 = | vremenska_zona =[[UTC-3]] | utc_pomak = | vremenska_zona_DST = | utc_pomak_DST = | poštanski_broj =15900<ref name=city/> | pozivni_broj =2<ref name=city/> | gradovi_prijatelji = | države_gradova_prijatelja = | web_stranica = | slika_lokacijska_karta_država =Urugvaj | slika_lokacijska_karta_opis =<center>Ciudad del Plata na karti Urugvaja | bilješke = }} '''Ciudad del Plata''' je [[grad]] i općina od 31,145 [[Stanovništvo|stanovnika]].<ref name=city>{{cite web | url =https://www.citypopulation.de/en/uruguay/cities/?cityid=14487 | title =''Ciudad del Plata in San José'' | accessdate =05.12.2023. | language=engleski | publisher=City Population}}</ref> na [[jug]]u [[Urugvaj]]a u [[San José (departman)|Departmanu San José]]. == Karakteristike == Ciudad de la Costa se prostire duž [[obala|obale]] [[La Plata (estuarij)|Estuarija La Plata]], pored [[ušće|ušća]] [[Santa Lucía (rijeka)|Rijeke Santa Lucía]], udaljen [[20|dvadesetak]] [[km]] [[zapad]]no od centra [[glavni grad|glavnog grada]] [[Montevideo|Montevidea]]. == Historija == [[Predgrađe]] [[Metropola|metropolitanskog]] Montevidea počelo je nicati na lokalitetu ''Rincón de la Bolsa'' polovicom [[20. vijek]]a.<ref name=his/> Do [[1963]]. nakupilo je 3,854 stanovnika, ali je [[2006]]. već imalo preko 26,582 stanovnika pa je [[zakon]]om br. 18052, proglašeno gradom pod imenom ''Ciudad del Plata''. Općina Ciudad del Plata osnovana je [[2010]].<ref name=his>{{cite web | url =https://www.portalcdp.uy/2010/08/15/ciudad-del-plata-departamento-de-san-jose-uruguay/ | title =''Descripción de Ciudad del Plata (San José, Uruguay)'' | accessdate =05.12.2023. | language =španjolski | publisher =Portal Ciudad del Plata | archive-date =2023-12-07 | archive-url =https://web.archive.org/web/20231207215648/https://www.portalcdp.uy/2010/08/15/ciudad-del-plata-departamento-de-san-jose-uruguay/ | url-status =dead }}</ref> na terenu od 25.6 [[km²]]<ref name=city/> == Izvori == {{izvori}} == Vanjske veze == {{Commonscat|Ciudad del Plata}} * [https://www.portalcdp.uy/ ''Portal Ciudad del Plata''] {{es icon}} [[Kategorija:Gradovi u Urugvaju]] ptrbf4booj80jtufup5rm7eeuei03i8 0 4685513 42681917 42406113 2026-08-29T12:25:26Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 2 sources and tagging 0 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42681917 wikitext text/x-wiki {{Infokutija vodotok | ime=Cayenne | drugo_ime =Rio Cayenna | slika =Vue aérienne des rivières de Cayenne et Montsinéry.jpg | slika_širina = 260px | slika_opis=[[Meandar|Meandri]] rijeke | kontinenti= [[Južna Amerika]] | regije = | države ={{flag|Francuska Gvajana}} | pokrajine = | gradovi =[[Cayenne]] | izvor =sutok ''Tonnegrande''-''Cascades'' | izvor_visina =130 | izvor_koord =4° 41′ 56″ N, 52° 31′ 09″ W | ušće =[[Atlanski ocean]] | ušće_visina=0 | ušće_koord =4° 55′ 23″ N, 52° 20′ 56″ W | ušće_vrsta=[[estuarij]] | dužina =44<ref name=brit/> | pritoke=Montsinery, Saint Pierre i brojni [[potok|potoci]] | ade= | protok_sred = 55,8<ref name=sliv/> | protok_min = | protok_maks = | sliv = [[Atlanski ocean|atlanski]] | površina =728<ref name=sliv/> | ulijeva_se_u =[[Atlanski ocean]] | broj_vrsta = | zaš_područja = | mostovi = | brane = | akumulacije = | plovnost= | luke = | kol_robe = | karta= | karta_širina = | karta_opis = }} '''Cayenne''' je [[rijeka]] na [[sjever]]u [[Francuska Gvajana|Francuske Gvajane]], duga 44 [[km]] (točnije 43,73).<ref name=brit>{{cite web | url =https://www.sandre.eaufrance.fr/geo/CoursEau_Carthage2017/912-0400 | title =''Cayenne, (riviere); cascades, des (riviere)'' | accessdate =22.12.2023. | language =francuski | publisher =Sandre | archive-date =2023-12-23 | archive-url =https://web.archive.org/web/20231223220842/https://www.sandre.eaufrance.fr/geo/CoursEau_Carthage2017/912-0400 }}</ref> == Hidrologija== Cayenne se formira [[ušće|sutokom]] rijeka ''Tonnegrande'' sa [[sjever]]a i ''Cascades'' sa [[jug]]a kod [[selo|sela]] [[Montsinéry-Tonnegrande#Tonnegrande|Tonnégrande]]. Od tamo teče uz [[meandar|meandre]] prema [[sjever]]u do [[ušće|ušća]] u [[Atlanski ocean]] sjeverno od [[glavni grad|glavnog grada]] [[Cayenne]].<ref name=ri/> Neposredno prije ušća prima [[pritoka|pritoku]] ''Montsinéry'' i zajedno sa njom formira [[estuarij]] dug oko 2 [[km]].<ref name=ri>{{cite web | url =https://tresordesregions.mgm.fr/Mdir.php?p=cant.php&cl=Cayenne%28rivierede%29&region=03 | title =''Cayenne (rivière de)'' | accessdate =22.12.2023. | language =francuski | publisher =France, le trésor des régions | archive-date =2023-12-23 | archive-url =https://web.archive.org/web/20231223215339/https://tresordesregions.mgm.fr/Mdir.php?p=cant.php&cl=Cayenne(rivierede)&region=03 | url-status =dead }}</ref> [[Porječje]] rijeke prostire se po [[površina|površini]] od 728 [[km²]].<ref name=sliv>{{cite web | url =https://docs.google.com/viewer?url=http%3A%2F%2Fdocuments.projets-environnement.gouv.fr%2F2021%2F05%2F25%2F2842738%2F2842738_RNT.pdf&pdf=true | title =''Nouveau pont du Larivot'' | accessdate =22.12.2023. | language=francuski | publisher=’Autorité Environnementale}}</ref> == Reference == {{reflist}} == Vanjske veze == {{Commonscat|Cayenne River}} * [https://tresordesregions.mgm.fr/Mdir.php?p=cant.php&cl=Cayenne%28rivierede%29&region=03 ''Cayenne (rivière de)''] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20231223215339/https://tresordesregions.mgm.fr/Mdir.php?p=cant.php&cl=Cayenne(rivierede)&region=03 |date=2023-12-23 }} {{fr icon}} [[Kategorija:Rijeke u Francuskoj Gvajani]] 526cjm39wdf8aro1hpgdjnf31ttbtr8 0 4685554 42681969 42406187 2026-08-29T18:20:17Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 2 sources and tagging 0 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42681969 wikitext text/x-wiki {{Infokutija vodotok | ime=Comté | drugo_ime =Riviere Comté | slika =Comté River (39028347175).jpg | slika_širina = 260px | slika_opis= | kontinenti= [[Južna Amerika]] | regije = | države ={{flag|Francuska Gvajana}} | pokrajine =[[Cayenne (arondisman)|Cayenne]] | gradovi =[[Roura]] | izvor =[[Brdo]] Balenviens | izvor_visina =464 | izvor_koord =4° 14′ 40″ N, 52° 41′ 17″ W | ušće =[[Atlanski ocean]] | ušće_visina=0 | ušće_koord =4° 39′ 41″ N, 52° 19′ 57″ W | ušće_vrsta=[[estuarij]] | dužina =170<ref name=brit/> | pritoke=Orapu, Grand Galibi | ade= | protok_sred = | protok_min = | protok_maks = | sliv = [[Atlanski ocean|atlanski]] | površina =1,760<ref name=sliv/> | ulijeva_se_u =[[Atlanski ocean]] | broj_vrsta = | zaš_područja = | mostovi = | brane = | akumulacije = | plovnost= | luke = | kol_robe = | karta= | karta_širina = | karta_opis = }} '''Comté''' (znana i kao '''Oyak''') je [[rijeka]] na [[sjever]]u [[Francuska Gvajana|Francuske Gvajane]], duga 170 [[km]].<ref name=brit>{{cite web | url =https://www.sandre.eaufrance.fr/geo/CoursEau_Carthage2017/91--0200 | title =''Mahury, (riviere)'' | accessdate =25.12.2023. | language =francuski | publisher =Sandre | archive-date =2023-06-17 | archive-url =https://web.archive.org/web/20230617173027/https://www.sandre.eaufrance.fr/geo/CoursEau_Carthage2017/91--0200 }}</ref> == Hidrologija== Comté [[izvor|izvire]] na padinama [[brdo|brda]] Balenviens, visokog 464 [[metar|metra]], 100&nbsp;km zračne linije od [[Atlanski ocean|oceana]]. Od tamo teče uz velike [[meandar|meandre]] prema [[sjever]]u. Kad primi [[pritoka|pritoku]] ''Orapu'' sa desne strane, mjenja ime u ''Oyak'' i teče do grada Roura, gdje prima [[potok]] ''Ourikorou'' sa lijeve strane i mjenja ime u [[Mahury (rijeka)|Mahury]]<ref name=ri>{{cite web | url =https://tresordesregions.mgm.fr/Mdir.php?p=cant.php&cl=Comt%C3%A9&region=03 | title =''Comté (le)'' | accessdate =25.12.2023. | language =francuski | publisher =France, le trésor des régions | archive-date =2023-12-27 | archive-url =https://web.archive.org/web/20231227210020/https://tresordesregions.mgm.fr/Mdir.php?p=cant.php&cl=Comt%C3%A9&region=03 | url-status =dead }}</ref> koji je [[estuarij]] kojim [[ušće|uvire]] u [[Atlanski ocean]] pored grada [[Remire-Montjoly]]. [[Porječje]] rijeke prostire se po [[površina|površini]] od 1,760 [[km²]] po [[Cayenne (arondisman)|Arondismanu Cayenne]].<ref name=sliv>{{cite web | url =https://docs.google.com/viewer?url=https%3A%2F%2Fwww.guyane.developpement-durable.gouv.fr%2FIMG%2Fpdf%2Fregime_hydrologique_fleuves_guyane.pdf&pdf=true | title =''Régime hydrologique des fleuves guyanais'' | accessdate =25.12.2023. | language=francuski | publisher=l’Institut de Recherche pour le Développement}}</ref> == Reference == {{reflist}} == Vanjske veze == {{Commonscat|Comté (rivière)}} * [https://tresordesregions.mgm.fr/Mdir.php?p=cant.php&cl=Comt%C3%A9&region=03 ''Comté (le)''] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20231227210020/https://tresordesregions.mgm.fr/Mdir.php?p=cant.php&cl=Comt%C3%A9&region=03 |date=2023-12-27 }} {{fr icon}} [[Kategorija:Rijeke u Francuskoj Gvajani]] 31m18yqq7m25m2v90bruqggmdwaxvpa 0 4687419 42681967 42406177 2026-08-29T17:08:26Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 2 sources and tagging 0 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42681967 wikitext text/x-wiki {{Infokutija vodotok | ime=Coa | drugo_ime =Rio Coa | slika =Rio_Douro,_desembocadura_del_rio_Côa.jpg | slika_širina = 260px | slika_opis=[[Ušće]] rijeke u [[Douro]] | kontinenti= [[Evropa]] | regije =[[Sjeverni Portugal]] | države ={{flag|Portugal}} | pokrajine =[[Guarda (distrikt)|Guarda]] | gradovi =[[Vila Nova de Foz Côa]] | izvor =[[Serra da Estrela]] | izvor_visina =1,175 | izvor_koord =40° 16′ 29″ N, 6° 55′ 28″ W | ušće =[[Vila Nova de Foz Côa]] | ušće_visina=130 | ušće_koord =41° 4′ 51″ N, 7° 6′ 17″ W | ušće_vrsta= | dužina =135<ref name=brit/> | pritoke=Cabras | ade= | protok_sred = | protok_min = | protok_maks = | sliv = [[Atlantik|atlanski]] | površina =2,638<ref name=brit/> | ulijeva_se_u =[[Douro|Rijeku Douro]] | broj_vrsta = | zaš_područja = | mostovi = | brane = | akumulacije = | plovnost= | luke = | kol_robe = | karta= | karta_širina = | karta_opis = }} '''Coa''' ([[portugalski]]: ''Rio Coa'') je [[rijeka]] na [[sjeveroistok]]u [[Portugal]]a 135 [[km]], lijeva [[pritok]]a [[Douro|Rijeke Douro]].<ref name=brit/> == Hidrologija== Rijeka [[izvor|izvire]] na terenu [[Sabugal|Općine Sabugal]] na obroncima [[planina]] [[Kastiljsko gorje|Kastiljskog gorja]] na [[nadmorska visina|nadmorskoj visini]] od 1,175 [[metar]]a, 200 [[metar]]a od [[Španjolska|španjolske]] [[granica|granice]]. Od tamo teče prema [[sjever]]u do [[ušće|ušća]] u [[Douro]] kod grada [[Vila Nova de Foz Côa]].<ref name=brit/> [[Porječje]] ima [[površina|površinu]] od 2.638 [[km²]], i proteže se po [[Guarda (distrikt)|Distriktu Guarda]].<ref name=brit>{{cite web | url =https://www.monografias.com/pt/trabalhos2/rio-coa-portugal/rio-coa-portugal2.shtml | title =''A bacia hidrográfica do Rio Coa'' | accessdate =21.02.2024. | language =portugalski | publisher =Monografias | archive-date =2024-02-24 | archive-url =https://web.archive.org/web/20240224163703/https://www.monografias.com/pt/trabalhos2/rio-coa-portugal/rio-coa-portugal2.shtml | url-status =dead }}</ref> Pored ušća nalazi se [[arheološko nalazište]] [[Foz Côa]] sa [[paleolit]]skim [[petroglif]]ima, koje je [[2010]]. uvršteno na [[UNESCO]]vu [[Lista mjesta svjetske baštine u Evropi|Listu svjetske baštine]]. == Reference == {{reflist}} == Vanjske veze == {{Commonscat|Côa River}} * [https://www.monografias.com/pt/trabalhos2/rio-coa-portugal/rio-coa-portugal2.shtml ''A bacia hidrográfica do Rio Coa''] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20240224163703/https://www.monografias.com/pt/trabalhos2/rio-coa-portugal/rio-coa-portugal2.shtml |date=2024-02-24 }} {{pt icon}} [[Kategorija:Rijeke u Portugalu]] eezmqn0s62phelx4ipvnqh1sd8d5nlz 0 4690760 42681970 42681892 2026-08-29T18:41:08Z ~2026-46654-78 387279 42681970 wikitext text/x-wiki {{Sređivanje|razlog=Preterana upotreba citata}} [[File:Lukačević i Nemci.jpg|thumb|Četnički potpukovnik [[Vojislav Lukačević]], dvojica nemačkih oficira i neidentifikovani četnički komandant. Fotografija je verovatno nastala tokom [[Bitka za Konjic 1943.|bitke za Konjic]], od 19. do 26. februara 1943. godine, kada su snage pod Lukačevićevom komandom sadejstvovale s Nemcima.]] [[File:Četnici i Nemci u okupiranoj Jugoslaviji.jpg|thumb|Četnici i Nijemci u okupiranoj Jugoslaviji.]] '''Kolaboracija četnika s Nemcima''' odvijala se, sa manjim ili većim intenzitetom, tokom većeg dijela perioda [[Okupacija Jugoslavije u Drugom svetskom ratu|okupacije Jugoslavije u Drugom svetskom ratu]]. Glavna usluga koju su četnici vršili Nemcima bila je borba protiv [[Narodnooslobodilačka vojska i partizanski odredi Jugoslavije|partizanskih jedinica]], hvatanje pripadnika [[Narodnooslobodilački pokret Jugoslavije|pokreta otpora]] po naseljenim mestima, te njihovo likvidiranje ili slanje u logore pod kontrolom okupacionih ili kvislinških vlasti. Zbog njegovog inicijalnog učešća u [[Ustanak u Srbiji 1941.|ustanku u Srbiji 1941]], Nemci su [[Draža Mihailović|Dražu Mihailovića]] dugo smatrali neprijateljem, za kojim je raspisana poternica.<ref>https://sr.wikisource.org/wiki/%D0%9D%D0%B5%D0%BC%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%B0_%D0%BF%D0%BE%D1%82%D0%B5%D1%80%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B0_%D0%B7%D0%B0_%D0%94%D1%80%D0%B0%D0%B6%D0%BE%D0%BC_%D0%B8%D0%B7_%D0%B4%D0%B5%D1%86%D0%B5%D0%BC%D0%B1%D1%80%D0%B0_1941.</ref><ref>https://sr.wikisource.org/wiki/%D0%9D%D0%B5%D0%BC%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%B0_%D0%BF%D0%BE%D1%82%D0%B5%D1%80%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B0_%D0%B7%D0%B0_%D0%94%D1%80%D0%B0%D0%B6%D0%BE%D0%BC_%D0%B8%D0%B7_%D1%98%D1%83%D0%BB%D0%B0_1943.</ref> Istovremeno, njegovi odredi širom okupiranog područja sarađivali su sa nemačkom vlašću na razne načine (npr. [[legalizacija četnika u Srbiji]] 1941–1943). Saradnja četnika sa Vermahtom postala je sveobuhvatna nakon novembra 1943. godine, kada je politički vrh u [[Berlin]]u konačno odlučio da prihvati Dražu Mihailovića za saradnika, što je rezultiralo potpisivanjem niza [[Ugovori o saradnji četnika i Vermahta|ugovora o saradnji]] sa njegovim glavnim komandantima u Srbiji. Nakon potpisivanja ugovora o primirju i saradnji, okupator je počeo isporučivati municiju i vojnu opremu četničkim jedinicama koje su se, zajedno sa njemačkim trupama i pod nadzorom njemačkih oficira, borile protiv jedinica [[NOVJ]] u [[Zapadna Srbija|zapadnoj Srbiji]] i [[Sandžak]]u.<ref>AVII, reg. br. 8/1, kut. 276, dep. 12058.</ref> U [[NDH]], četnici su služili Nemcima za razne namene: dostavljanje obaveštenja o komunistima, pomoć nemačkim nabavkama stoke, pomoć trupama u svojstvu vodiča, pomoć u ljudstvu, učestvovanje u osovinskim operacijama (na primer [[operacija Citen|operacija Ziethen]], [[operacija Bora]]), i druge potrebne radnje za gušenje ustaničkog pokreta.<ref name="ReferenceA">[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_259.htm Izveštaj Komande 15. brdskog armijskog korpusa od 19. novembra 1943. Štabu 2. oklopne armije o saradnji četnika sa nemačkim trupama u Dalmaciji i zapadnoj Bosni]</ref> Nemci su četnike snabdevali oružjem i opremom i dozvoljavali im da po potrebi koriste njihove garnizone za smeštaj i motorizaciju za transport. Partizanske pokrete po Bosni i Hercegovini te Hrvatskoj Nijemci su u mnogo navrata doznavali na osnovu četničkih dojava.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1071&rec=314&roll=563 NAW, T-314, Roll 563, frames 001061-1062: Dnevni izvještaj obavještajnog odjeljenja 15. brdskog korpusa (31. januar 1944.)]</ref> Prve dve godine rata, četnici su formalno bili deo [[Savezničke sile u Drugom svjetskom ratu|savezničke]] koalicije, ali zbog stavljanja [[Četnički odredi Jugoslovenske vojske|četničkih odreda Jugoslovenske vojske]] pod komandu Vermahta, krajem 1943. je došlo do konačnog napuštanja Draže Mihailovića od strane Saveznika, a potom 1944. godine i do napuštanja i osude četnika od strane jugoslovenskog kralja.<ref>[http://sr.wikisource.org/sr-el/%D0%9F%D0%BE%D0%B7%D0%B8%D0%B2_%D0%BA%D1%80%D0%B0%D1%99%D0%B0_%D0%9F%D0%B5%D1%82%D1%80%D0%B0_II_%D0%BD%D0%B0_%D0%BF%D1%80%D0%B8%D1%81%D1%82%D1%83%D0%BF%D0%B0%D1%9A%D0%B5_%D0%9D%D0%B0%D1%80%D0%BE%D0%B4%D0%BD%D0%BE%D0%BE%D1%81%D0%BB%D0%BE%D0%B1%D0%BE%D0%B4%D0%B8%D0%BB%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%BE%D1%98_%D0%B2%D0%BE%D1%98%D1%81%D1%86%D0%B8_%D0%88%D1%83%D0%B3%D0%BE%D1%81%D0%BB%D0%B0%D0%B2%D0%B8%D1%98%D0%B5 Poziv kralja Petra II na pristupanje Narodnooslobodilačkoj vojsci Jugoslavije]</ref> Zbog kolaboracije sa nemačkim okupatorom, mnogim je četničkim vođama, uključujući samog Dražu Mihailovića, suđeno u [[Beogradski proces|beogradskom]] i drugim procesima. Pored kolaboracije sa Nemcima, četnici na teritoriji italijanske okupacione zone su tesno [[Kolaboracija četnika s fašističkom Italijom|sarađivali sa fašističkom Italijom]]. == Nemačka politika prema četnicima == Česte njemačke promjene kursa u odnosu prema četnicima Draže Mihailovića (npr. [[Sastanak u Divcima|pregovori u Divcima]] u novembru, pa [[Operacija Mihailović|napad na štab Draže Mihailovića]] u decembru 1941, zatim ponovna obustava progona Mihailovićevih četnika i skidanje ucjene na njegovu glavu u proljeće 1942. godine, itd.) tokom čitavog ratnog perioda, bile su u potpunosti u skladu sa politikom koja je vođena u okupiranim zemljama. Najplastičniji prikaz ovakvog pristupa prezentovao je [[Felix Benzler]], opunomoćenik njemačkog Ministarstva vanjskih poslova u [[Beograd]]u, u izvještaju koji je poslao u [[Berlin]] 11. marta 1942. godine ministru vanjskih poslova [[Treći Reich|Njemačkog Reicha]] [[Joachim von Ribbentrop|Joachimu von Ribbentropu]]: {{izdvojeni citat|To što nemačka vojna mesta vode pregovore s pojedinim četničkim vođama, nije ništa neobično u srpskom prostoru. To se zbiva svesno, u okviru naše politike, uslovljene slabošću naših vojn[ičk]ih snaga i dosad ne bez uspeha vođene, da Srbe, a naročito ustanike usmeri jedne protiv drugih (komuniste protiv četnika, četnike među sobom, vladine dobrovoljce protiv komunista i četnika) i da se time po mogućnosti omete obrazovanje jednog jedinstvenog fronta.<ref>AVII, NAV, N-T-120, 200/153555-58.</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, I-II, Beograd, 1979.], str. I/272.</ref><ref>Branislav Božović – Mladen Stefanović: MILAN AĆIMOVIĆ – DRAGI JOVANOVIĆ – DIMITRIJE LJOTIĆ, Centar za informacije i publicitet, Zagreb, 1985, str. 90.</ref>}} Njemačko konstantno opiranje uspostavi saradnje s četnicima Draže Mihailovića bilo je generirano sa samog političkog vrha. U ratnom dnevniku Vrhovne komande Wehrmachta prenesena je informacija da je 23. septembra 1942. održan sastanak vođe Trećeg Reicha [[Adolf Hitler|Adolfa Hitler]]a s predsjednikom [[Rumunija|rumunjske]] vlade [[Ion Antonescu|Ionom Antonescuom]] i poglavnikom [[NDH]] [[Ante Pavelić|Antom Pavelićem]]. Na sastanku se uglavnom raspravljalo „o hrvatskim problemima“. Pored njemačkog veleposlanika u [[Zagreb]]u [[Siegfried Kasche|Siegfrieda Kaschea]], sastanku je prisustvovao i opunomoćeni general u NDH [[Edmund Glaise von Horstenau]] koji se nije ustručavao da „otvoreno kritikuje hrvatsku vlast“, ali je i „skrenuo pažnju na četnike, koje su naoružali Italijani“. General von Horstenau je predložio da bi četnike trebalo „upotrebiti da na svom području [tj. u njemačkoj okupacionoj zoni] postanu organi reda“: {{izdvojeni citat|Hitler je na taj predlog negativno odgovorio, jer da mu se čini veoma opasno da se četnicima pruži podrška. Četnici su pre svega srpske patriote, koji zastupaju [[Velika Srbija|velikosrpsku]] misao. Time hranimo zmiju koja će jednoga dana da poraste. Istina, danas je ona još mala, ali jednog dana mogla bi da bude opasna.<ref name="Živković">{{Cite web |title=Nikola Živković, Srbi u Ratnom dnevniku Vrhovne komande Vermahta |url=http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |access-date=2022-11-04 |archive-date=2016-08-03 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160803153944/http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |dead-url=yes }}</ref>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta}} Nakon sagledavanja situacije na Balkanu u jesen 1943, Nemci su jugoslovenske partizane proglasili najvećim neprijateljima.<ref>https://www.znaci.org/00001/4_12_3_156.htm PROCENA KOMANDANTA JUGOISTOKA FELDMARŠALA VAJKSA OD 1. NOVEMBRA 1943. VOJNO-POLITIČKE SITUACIJE NA BALKANU KRAJEM OKTOBRA 1943. GODINE</ref> U cilju borbe protiv partizana, tolerisali su i koristili četnike kao antikomunističku miliciju, iako im je bilo dobro poznato da oni održavaju veze sa [[London]]om. == Hronologija == === Mihailovićeva ponuda Nemcima (1941) === {{main|Ustanak u Srbiji 1941.|Sastanak u Divcima}} {{izdvojeni citat|Četnički odredi jugoslovenske vojske pod komandom pukovnika Draže Mihailovića stavljaju se na raspolaganje za borbu protiv komunista u saradnji sa nemačkim Vermahtom.<ref>[http://sr.wikisource.org/sr/%D0%98%D0%B7%D0%B2%D0%B5%D1%88%D1%82%D0%B0%D1%98_%D0%BA%D0%B0%D0%BF%D0%B5%D1%82%D0%B0%D0%BD%D0%B0_%D0%9C%D0%B0%D1%82%D0%BB%D0%B0_%D0%BF%D1%80%D0%B5%D1%82%D0%BF%D0%BE%D1%81%D1%82%D0%B0%D0%B2%D1%99%D0%B5%D0%BD%D0%B8%D0%BC%D0%B0_%D0%BE%D0%B4_30._%D0%BE%D0%BA%D1%82%D0%BE%D0%B1%D1%80%D0%B0_1941._%D0%BE_%D1%80%D0%B0%D0%B7%D0%B3%D0%BE%D0%B2%D0%BE%D1%80%D0%B8%D0%BC%D0%B0_%D1%81%D0%B0_%D0%BF%D1%80%D0%B5%D0%B4%D1%81%D1%82%D0%B0%D0%B2%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B8%D0%BC%D0%B0_%D0%94%D1%80%D0%B0%D0%B6%D0%B5_%D0%9C%D0%B8%D1%85%D0%B0%D0%B8%D0%BB%D0%BE%D0%B2%D0%B8%D1%9B%D0%B0 Извештај капетана Матла претпостављенима од 30. октобра 1941. о разговорима са представницима Драже Михаиловића]</ref>|Dražina ponuda Nemcima iz oktobra 1941.}} {{Wikisource|Izjava pukovnika Branislava Pantića o Mihailovićevoj odluci da pregovara s Nemcima}} {{Wikisource|Izveštaj kapetana Matla pretpostavljenima od 30. oktobra 1941. o razgovorima sa predstavnicima Draže Mihailovića}} {{Wikisource|Zapisnik sa sastanka Mihailovića sa nemačkim predstavnicima u selu Divci 11.11.1941.}} Nemci su za gušenje [[Ustanak u Srbiji 1941.|ustanka u Srbiji 1941.]] angažovali dodatne trupe i sproveli drastične represalije nad stanovništvom, što je Mihailovića navelo da se povuče iz ustanka, napadne partizane i zatraži kontakt sa nemačkom upravom radi prekida neprijateljstva. Vezu je uspostavio preko pukovnika [[Branislav Pantić|Branislava Pantića]], njegovog predstavnika i obaveštajca u [[Beograd]]u. Pukovnik Pantić je nakon rata svjedočio da je odluka o pregovorima s predstavnicima njemačkih okupacionih snagâ donijeta krajem oktobra 1941. godine, i to na sastanku održanom u kući [[Živojin Mišić|vojvode Mišića]] u [[Struganik]]u. Sastanku su, pored Draže Mihailovića i Branislava Pantića, prisustvovali i [[Dragiša Vasić]], potpukovnik [[Dragoslav Pavlović]], major [[Aleksandar Mišić]] i kapetan [[Nenad Mitrović]]. Pukovnik Pantić piše: {{izdvojeni citat|O potrebi pregovora nije bilo reči. Situacija je svima bila jasna. Ona ih je neodstupno zahtevala. Sporno je bilo: sa kime treba razgovarati, da li sa Nemcima ili sa Nedićem? Posle duže diskusije većina se složila da treba pregovarati sa Nedićem. Ovome se odsudno usprotivio Draža i major Mišić. Njegov zaključak po ovom pitanju bio je izražen rečima: – KAD JE SITUACIJA TAKVA DA MORAM DA PREGOVARAM, ONDA ĆU DA PREGOVARAM SA NEPRIJATELJEM. NA TO ME OVLAŠĆUJE I MEĐUNARODNO RATNO PRAVO. UOSTALOM, ŠTA MI MOŽEMO DA DOBIJEMO OD NEDIĆA? SVE ŠTO NAMA TREBA, ORUŽJE I MUNICIJA, NEDIĆ MORA TRAŽITI OD NEMACA. JER OVDE NISU U PITANJU MALE I SITNE KOLIČINE. ZAŠTO IĆI POSREDNO, KAD MOŽEMO NEPOSREDNO? Njegovo odsudno držanje, po ovom pitanju, odnelo je prevagu... Isto tako bilo je sporno pitanje da li da se o pregovorima obavesti Nedić. Posle kraće diskusije, a pošto sam ja izložio da kapetan g. dr. Matl nalazi da Nedića treba obavestiti, doneta je odluka da se tako i učini. Tako je doneta odluka da se pregovara sa Nemcima.<ref>[https://sr.m.wikisource.org/sr-el/%D0%98%D0%B7%D1%98%D0%B0%D0%B2%D0%B0_%D0%BF%D1%83%D0%BA%D0%BE%D0%B2%D0%BD%D0%B8%D0%BA%D0%B0_%D0%91%D1%80%D0%B0%D0%BD%D0%B8%D1%81%D0%BB%D0%B0%D0%B2%D0%B0_%D0%9F%D0%B0%D0%BD%D1%82%D0%B8%D1%9B%D0%B0_%D0%BE_%D0%9C%D0%B8%D1%85%D0%B0%D0%B8%D0%BB%D0%BE%D0%B2%D0%B8%D1%9B%D0%B5%D0%B2%D0%BE%D1%98_%D0%BE%D0%B4%D0%BB%D1%83%D1%86%D0%B8_%D0%B4%D0%B0_%D0%BF%D1%80%D0%B5%D0%B3%D0%BE%D0%B2%D0%B0%D1%80%D0%B0_%D1%81_%D0%9D%D0%B5%D0%BC%D1%86%D0%B8%D0%BC%D0%B0 Izjava pukovnika Branislava Pantića o Mihailovićevoj odluci da pregovara s Nemcima]</ref><ref>Jovan Marjanović, Draža Mihailović između Britanaca i Nemaca, knjiga I, Britanski štićenik, Globus/Narodna knjiga/Prosveta, Zagreb—Beograd, 1979, str. 138.</ref><ref>Боривоје М. Карапанџић, Грађански рат у Србији 1941—1945. Друштво Хиландар, Ваљево, 2010, стр. 115.</ref>|Izjava pukovnika [[Branislava Pantića]] o Mihailovićevoj odluci da pregovara s Nemcima}} 1. novembra 1941. godine, pukovnik Draža Mihailović je uputio generalu [[Walteru Hinghoferu]], komandantu [[342. divizija|342. pješadijske divizije]], ponudu sljedeće sadržine: {{izdvojeni citat|1) Na kolubarskom frontu nema komunista. Ukoliko ih je bilo oni su postali bezopasni. <br /> 2) Organizacija četnika je u stanju da održava red na području zapadne Srbije. <br /> 3) Komunistička opasnost će prestati od momenta kada se četničkoj organizaciji pruži mogućnost da neometano radi. Broj nacionalista je tako veliki da komunista ima samo 5%. Uz pomoć svoje brojne nadmoćnosti nacionalni elemenat pod komandom četnika može rešiti komunistička pitanja bez obostrane borbe. <br /> Uslov je: dovoljno naoružanje, koje nedostaje. <br /> 4) Ulazak u pojedine gradove je bio neophodan da se ne bi komunističke jedinice predstavljale kao oslobodioci i da ne bi povukle za sobom narodne mase. To se moralo događati i radi toga da bi se sprečili komunisti da vrše teror nad stanovništvom. <br /> 5) Četnička akcija nije usmerena protiv nemačkih jedinica, ukoliko one ne napadaju četnike i narod. <br /> 6) Naš narod voli slobodu i radovao bi se kada se na njegovoj teritoriji ne bi nalazile nemačke jedinice. To odgovara četničkom načinu vođenja rata, bez obzira na žrtve koje donosi. Oblast zapadne Srbije nema nikakav vojni značaj za nemačke jedinice, i trebalo bi da bude slobodna zona, u kojoj četnici održavaju red, pod uslovom da ih se u tome ne sprečava i da su dovoljno naoružani.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_240.htm Izjava Draže Mihailovića od 1. novembra 1941. komandi nemačke 342. pešadijske divizije]</ref>}} Prethodno, general Hinghofer je 30. X 1941. obavijestio njemačkog opunomoćenog generala i zapovjednika u Srbiji [[Franz Böhme|Franza Böhmea]] da lokalni četnički komandanti u [[Zapadna Srbija|zapadnoj Srbiji]] nude saradnju, očekujući zauzvrat pomoć u oružju od okupatora: „Četničke vođe iz [[Valjevo|Valjeva]], [[Slovac|Slovca]] i [[Lajkovac|Lajkovca]] daju važne podatke o organizaciji i izjavljuju spremnost da se sa nemačkim trupama bore protiv komunista. Traže oružje.“<ref>BA-MA, RH 26-342/14, 10-odnevni Hinghoferov izvještaj Bemeu, 30. 10. 1941.</ref> Odmah po pristizanju Mihailovićeve ponude, štab 342. pješadijske divizije je istoga dana (1. XI) dostavio izvještaj svojoj pretpostavljenoj komandi u kome, između ostalog, stoji i sljedeće: {{izdvojeni citat|Masa četnika, koja se nalazi u rejonu Valjeva, do sada se držala potpuno lojalno. Oni su prema komunistima zauzeli jasan odbijajući, takoreći, neprijateljski stav i može se reći uspešno se protiv njih borili. Oni su spremni i voljni da zajedno sa Vermahtom razbiju komuniste, kao i da u zemlji ponovo uspostave red i mir i zato traže nemačku pomoć.<ref>AVII, NAV—N—T—315, rolna 2130, snimci 626—632.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/11_10.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje MIHAILOVIĆ TRAŽI POMOĆ OD OKUPATORA]</ref>}} No, na samom početku sastanka sa nemačkim predstavnicima u selu [[Divci]] 11.11.1941. pukovniku Mihailoviću je rečeno: {{izdvojeni citat|Pre dve nedelje poručili ste nam preko Vaših poverenika u Beogradu da je Vaša namera "da nećete više dozvoliti da se srpska krv beskorisno proliva i srpska imovina dalje uništava". Istovremeno ste ponudili da se zajedno sa nemačkim Vermahtom i organima Nedićeve vlade borite protiv komunizma. Ponuda je od strane Glavne komande odbijena jer: 1) Nemački Vermaht će sam u najkraćem vremenu okončati sa komunizmom i 2) glavni komandant ne može imati poverenja prema Vama kao savezniku.}} Nemci su procenili da Draža zna za dolazak njihovih oklopnih trupa, da kao generalštabni oficir pravilno ocenjuje da će se nastavak nemačkih operacija rđavo završiti po njega, i stoga "nemački Vermaht ne može da se optereti takvim saveznicima koji mu se privremeno priključuju iz razloga oportuniteta".<ref name="Divci">[http://sr.wikisource.org/sr-el/%D0%97%D0%B0%D0%BF%D0%B8%D1%81%D0%BD%D0%B8%D0%BA_%D1%81%D0%B0_%D1%81%D0%B0%D1%81%D1%82%D0%B0%D0%BD%D0%BA%D0%B0_%D0%9C%D0%B8%D1%85%D0%B0%D0%B8%D0%BB%D0%BE%D0%B2%D0%B8%D1%9B%D0%B0_%D1%81%D0%B0_%D0%BD%D0%B5%D0%BC%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%B8%D0%BC_%D0%BF%D1%80%D0%B5%D0%B4%D1%81%D1%82%D0%B0%D0%B2%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B8%D0%BC%D0%B0_%D1%83_%D1%81%D0%B5%D0%BB%D1%83_%D0%94%D0%B8%D0%B2%D1%86%D0%B8_11.11.1941. Zapisnik sa sastanka Mihailovića sa nemačkim predstavnicima u selu Divci 11.11.1941.]</ref> U daljem razgovoru pukovnik Mihailović se pravdao nacistima zbog učešća u ustanku: {{izdvojeni citat|Nije moja namera da ratujem protiv okupatora, jer kao generalštabni oficir poznajem snage obeju snaga.<ref name="Divci"/>}} On se pravdao da je morao uzeti neke gradove od Nemaca da ih komunisti ne bi uzeli<ref>"Moji ljudi su [[Bitka za Loznicu 1941.|krenuli na Loznicu]] zato da je komunisti ne zauzmu."</ref> i tvrdio da nije na strani ustanika, "onih koji žele da isteraju Nemce".<ref name="Divci"/> Draža Mihailović je izjavljivao Nemcima lojalnost i tražio da mu daju municiju da nastavi borbu protiv partizana.<ref>"Neophodno je imati municiju! Računajući s tim, došao sam ovamo."</ref> Ali, želeo je da njegovo "delovanje na nacionalnoj osnovi" ostane potajno da ne bi prošao kao [[Kosta Pećanac]], koji je sklopio otvoreni sporazum sa okupatorom, čime je izgubio ugled u narodu i stekao oznaku izdajnika.<ref name="Divci"/> Uprkos svim njegovim predlozima, Nemci mu nisu ostavili drugu mogućnost do da položi oružje: {{izdvojeni citat|„Ponuda pukovnika Mihailovića da stavi svoje snage na raspolaganje za borbu protiv komunista je odbijena i zatražena je bezuslovna predaja. Mihailović je tražio da se konsultuje sa svojim komandatima. Mihailović također tražio oružje za borbu protiv komunista. Ovo je igra, borba između bandi za izvor oružja. Ipak, čini se da jedan dio Mihailovićevih bandi iskreno želi da se bori protiv komunista.“<ref>NAW, T-311, Roll 175, 000121-2: Izvještaj o djelatnosti operativnog odjeljenja komande Jugostoka</ref>|Izvještaj o djelatnosti operativnog odjeljenja komande Jugostoka 17.11.41.}} {{izdvojeni citat|Mihailović treba da sada pokrene akciju protiv Užica, gde se navodno nalazi celokupno rukovodstvo komunista, a zbog čega treba da se stavi u izgled i bombardovanje sa nemačke strane. U kontaktima sa nemačkim okupacionim vlastima koji su niže opisani, Mihailović je navodno molio da mu se stavi na raspolaganje 100.000 metaka da bi mogao nastupiti protiv Užica.|IZVEŠTAJ OBAVEŠTAJNOG CENTRA VERMAHTA U BEOGRADU OD 14. NOVEMBRA 1941. VRHOVNOJ KOMANDI VERMAHTA O ODNOSU ČETNIKA DRAŽE MIHAILOVIĆA PREMA NOP-u, O PREGOVORIMA PREDSTAVNIKA VERMAHTA I DRAŽE MIHAILOVIĆA I O VOJNO-POLITICKOJ SITUACIJI U SRBIJI}} Za njim je decembra 1941. godine raspisana poternica, nakon čega je bio u bekstvu. === Predaja zarobljenih partizana Nijemcima (1941) === {{main|Predaja zarobljenih partizana Nijemcima novembra 1941.}} [[File:Nemci odvode na streljanje četu partizana koje su četnici na prevaru uhvatili i predali Nemcima.jpg|thumb|Nemci odvode na streljanje četu partizana koje su četnici na prevaru uhvatili i predali Nemcima]] Iako je njegov prijedlog okupacionim vlastima u Divcima odbijen, pukovnik Mihailović je želio pružiti njemačkom okupatoru dokaz četničke gotovosti za saradnju. Stoga su četnici Draže Mihailovića, uz posredstvo samozvanog vojvode [[Jovan Škavović|Jovana Škavovića]], predali 13. novembra 1941. Njemcima oko [[Predaja zarobljenih partizana Nemcima novembra 1941.|365 zarobljenih partizana]]. [[Predaja zarobljenih partizana Nijemcima novembra 1941.|Predaja zarobljenih partizana Nemcima]] se desila tokom [[ustanak u Srbiji 1941|ustanka u Srbiji]] novembra [[1941]]. godine. Tokom [[Četničko-partizanski sukob|sukoba]] između [[Dragoljub Mihailović|Mihailovićevih]] četnika i partizana u zapadnoj [[Srbija|Srbiji]] početkom novembra [[1941]], četnici su zarobili više stotina partizana. Jednu veću grupu od oko 500 zarobljenika, među kojima su bili partizani na prevaru zarobljeni u [[Gornji Milanovac|Gornjem Milanovcu]],<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_110.htm Relacija Takovskog četničkog odreda od 17. juna 1942, Zbornik NOR-a, tom XIV (četnički dokumenti), knjiga 3, dokument 110]</ref> Kosjeriću,<ref>[https://www.znaci.org/00001/59_2_124.pdf Užička republika, Zapisi i sećanja, Narodni muzej, Užice 1981]</ref> Karanu i Planinici, četnici su prikupili na [[Ravna Gora|Ravnoj Gori]]. Oko [[13. novembar|13. novembra]] [[1941]]. četnici su grupu od 365 zarobljenika odveli u [[Mionica|Mionicu]], i zatim u [[Slovac]]. Tu su prihvaćeni od [[Milan Nedić|Nedićevih]] i nemačkih snaga i prebačeni kamionima u [[Valjevo]]. Transport zarobljenika do [[Valjevo|Valjeva]] je pratio četnički vođ Jovan Škavović Škava, koji je prethodno bio [[Kosta Pećanac|Pećančev]] četovođa, dok je u tom periodu priznavao [[Dragoljub Mihailović|Mihailovićevu]] komandu. U predaji zarobljenika učestvovao je i ravnogorski oficir [[Pavle Mešković]]. Predaji partizana prethodio je [[Sastanak u Divcima 1941.|sastanak Draže sa Nemcima u selu Divci]]. Od ove grupe zarobljenika, Nemci su 263 streljali dana [[27. novembar|27. novembra]] [[1941]]. godine na Krušiku u Valjevu.<ref>[https://www.znaci.org/00001/38_21.htm Radoslav S. Nedović, Pantelija Vasović: ZATAMNjENA ISTINA, Čačak 2006: Streljanja na Krušiku u Valjevu]</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/44_4.pdf Radoslav S. Nedović: ČAČANSKI KRAJ I NOB - SLOBODARI NA STRATIŠTIMA, Čačak 2009: Krušik, Valjevo streljanje po grupama]</ref> Ostali zarobljenici su delom streljani naknadno, delom deportovani u [[Koncentracioni logor|logore]], a delom pušteni na slobodu. Predaja zarobljenih partizana nastavila se i posle ovoga, i bila je naročito intenzivna u decembru 1941.<ref>[https://www.znaci.org/00001/38_24.htm Radoslav S. Nedović, Pantelija Vasović: ZATAMNjENA ISTINA, Čačak 2006: Decembarski pokolj]</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/44.htm Radoslav S. Nedović: ČAČANSKI KRAJ I NOB - SLOBODARI NA STRATIŠTIMA, Čačak 2009]</ref> === Legalizacija četnika i hvatanje ustanika (1941-1942) === {{main|Legalizovani četnici}} [[Datoteka:Legalizovani četnici u Srbiji 1942.jpg|minijatura|Legalizovani četnici Draže Mihailovića čuvaju [[Logor Metino brdo|logor na Metinom brdu]] kod [[Kragujevac|Kragujevca]] [[1942]].]] Četnički odredi u Srbiji su delom raspustili regrute kućama i ostali u ilegali na kadrovskom sastavu, a delom se legalizovali kao pripadnici zvaničnih Nedićevih formacija. Krajem 1941. i početkom 1942. godine, pripadnici [[Legalizovani četnici|legalizovanih ravnogorskih odreda]] pružili su najznačajniji doprinos u hvatanju nekoliko hiljada odbjeglih ili pasiviziranih partizana i njihovih saradnika u [[Zapadna Srbija|zapadnoj]] i djelovima [[Centralna Srbija|centralne Srbije]], kao i u njihovoj predaji Njemcima. Učešćem u masovnom hvatanju i likvidaciji pripadnika partizanskih odreda i njihovih saradnika, čak i ako se zanemari aktivna borba protiv partizana, legalizovani ravnogorski četnici su učinili krupne usluge njemačkom okupatoru u uništenju partizanskog pokreta na području dotadašnje [[Užička Republika|Užičke republike]].<ref name="yuhistorija.com">[http://www.yuhistorija.com/serbian/drugi_sr_txt01c4.html Milan Radanović: Kolaboracija JVuO sa nemačkim okupatorom u Srbiji 1941-1944.]</ref> Već krajem novembra 1941. godine na Metinom brdu kod Kragujevca je formiran [[Logor na Metinom brdu|logor]] za zarobljene srpske ustanike i civilne taoce. Prvi dovedeni u logor bili su taoci iz Kragujevca, komunisti, odbornici narodnooslobodilačkog odbora, Romi, Jevreji i svi oni koji su nemačkim fašistima bili sumnjivi. Osim svakodnevnih likvidacija, veća masovna streljanja su vršena 2. i 19. marta 1942. godine.<ref>[http://www.gtokg.org.rs/sr/vest.php?id=1322 Metino brdo]{{Dead link|date=September 2021 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref> Hvatani borci su predavani nemačkom sudu, ili prekom sudu [[Nikola Kalabić|Nikole Kalabića]]. Većina pohvatanih je bila iz okoline Rače, Topole i Aranđelovca. 2. marta 1942. godine na Metinom brdu je streljano 173 rodoljuba i simpatizera oslobodilačkog pokreta sa teritorije Kragujevca i okolnih opština.<ref>{{Cite web |title=Archive copy |url=http://www.gtokg.org.rs/sr/vest.php?id=1248 |access-date=2014-05-01 |archivedate=2016-03-04 |archiveurl=https://web.archive.org/web/20160304191846/http://www.gtokg.org.rs/sr/vest.php?id=1248 |deadurl=yes }}</ref> Logor je rasformiran u junu 1942. Preostali logoraši su transportovani u [[Koncentracijski logor Banjica|logor na Banjici]], gde je većina streljana, kao i u logore u Nemačkoj, Norveškoj i Grčkoj.<ref>{{Cite web |url=http://www.ikragujevac.com/kultura/15517-istorija-zrtve-fasizma-na-metinom-brdu-i-deo.html |title=Archive copy |access-date=2024-07-08 |archive-date=2024-07-08 |archive-url=https://web.archive.org/web/20240708214249/https://www.ikragujevac.com/kultura/15517-istorija-zrtve-fasizma-na-metinom-brdu-i-deo.html |url-status=dead }}</ref> Nakon likvidacije partizanskih ostataka, četnici Draže Mihailovića su stekli faktičku kontrolu nad ruralnim područjima Srbije, dok je okupator držao gradove. Mihailovićev stav u odnosu na njemačkog okupatora jasno je izražen u depeši, koju je opunomoćeni poslanik Ministarstva inostranih poslova Trećeg Rajha u Beogradu [[Felix Benzler]], 31. marta 1942. godine, uputio centrali u Berlinu: {{izdvojeni citat|Sve dosad se nije postiglo da se ličnost pukovnika Mihailovića stavi pod kontrolu. Po svoj prilici ni on nije u stanju ili nije voljan da na srpskom području nešto preduzme, već je, naprotiv, preko jednog posrednika ovih dana ponudio vladi Nedića da prihvata da se objavi: 1) da on ne namerava da se bori protiv Nemaca; 2) da neće ništa da preduzima protiv Nedićeve vlade; 3) da se zalaže za održanje mira i reda u zemlji; 4) da poziva na borbu protiv komunista. Posredniku je ponovo odgovoreno da za Mihailovića jedino u obzir dolazi da se bezuslovno potčini.<ref>[https://znaci.org/00001/11_18.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje POD ZAŠTITOM LEGALIZOVANIH ODREDA]</ref>}} Nemački dokument od [[15. maj]]a 1942. godine navodi četničkog majora [[Ljubomir Jovanović Patak|Ljubu Jovanovića]] kao jednog od njihovih lokalnih saradnika za [[Zaječar]].<ref>NAW, T501, roll 248 frames 0121-0126; dostupno na http://znaci.net/temp/T-501_R-248-0126.jpg</ref> [[Datoteka:SS-Obergruppenführer Werner Lorenz accompanied with unknown chetnik officer in NE Bosnia.JPG|mini|[[SS]]-[[Obergruppenführer]] [[Werner Lorenz]] u društvu neimenovanog četničkog oficira u sjeveroistočnoj [[Bosna (oblast)|Bosni]], jesen 1942. godine]] U junu 1942. Mihailović je prešao u Crnu Goru, italijansku okupacionu zonu, na teritoriju koju su držali crnogorski četnici [[Saradnja četnika sa fašističkom Italijom|uz dopuštenje Italijana]]. Aktivnosti četničkih odreda u Srbiji svedene su na najmanju meru da se ne bi izazivao okupator, i uglavnom su ograničene na organizacionu i obaveštajnu delatnost i sitnije diverzije. Uprkos tome, nemački okupator je veoma ozbiljno shvatao četničku aktivnost i povremeno organizovao racije protiv preostalih Mihailovićevih odreda, koji su se trudili da izbegnu dodir sa neprijateljem. U Srbiji, znatan broj Mihailovićevih snaga se legalizovao. Nemački popis glavnih vladinih legalnih odreda od [[15. maj]]a 1942, pod rednim brojevima 1 do 18 navodi Ljotićeve odrede, od 19 do 39 su Mihailovićevi, a od 40 do 100 Pećančevi. Tu na okupatorskom spisku snaga su neki od glavnih Mihailovićevih četnika: [[Predrag Raković]], [[Miloje Mojsilović]], [[Dušan Smiljanić]], [[Vučko Ignjatović]], [[Miloš Glišić]], [[Ljuba Jovanović]]... Do početka 1942. godine "ravnogorski pokret istopio se u redovima Nedićeve milicije i konačno se ponovo pojavio, umanjen, u Crnoj Gori."<ref name="Deakin2">[https://www.znaci.org/00001/5_3.htm William Deakin, BOJOVNA PLANINA]</ref> Kako ne bi izgubio podršku naroda kao saradnik okupatora, Mihailović je odsustvo oružane borbe u Srbiji sredinom [[1942]]. godine nastojao da nadoknadi činjenjem smicalica nemačkim vojnicima po gradovima, ubacivanjem "smrdljivih bombi", "svrabećih praškova", "praškova za kijanje", upućivanjem pretećih pisama, uznemiravanjem telefonom...<ref name="Kosta Nikolić 2004"/> Ovo nije ostalo neprimećeno. Britanski kapetan Bil Hadson je u drugoj polovini 1942. ponovo uspostavio vezu i javio da "Mihailović još sarađuje s Osovinom u Crnoj Gori i Sandžaku i miruje u Srbiji", da su "u Dalmaciji Trifunovićevi četnici legalizovani" te, podsticani od Italijana, sanjaju o nekoj "Srbo-Sloveniji i Dalmaciji". Na osnovu stanja na terenu on izvlači zaključak: {{izdvojeni citat|U trenutku kada je Mihailović u velikom stepenu igrao ulogu kvislinga bio je nagrađen najjačom britanskom propagandom.... Mihailoviću bi trebalo konačno reći da Britanci pretpostavljaju komuniste kvislinzima.<ref name="Deakin2"/>|Britanski kapetan Bil Hadson}} [[Datoteka:Chetniks and Germans in Lopare 1942.jpg|mini|[[Radivoje Kerović]] (u sredini u bijeloj košulji) sa njemačkim tenkistima, [[Lopare]] 1942.]] Posljednjeg dana kolovoza 1942, održan je sastanak kod načelnika štaba Komande Jugoistoka. Ovom prilikom je podijeljena informacija da se oko [[Banja Luka|Banje Luke]] vode žestoke borbe s partizanima, u kojima okupatoru pomažu četnici (“srpski nacionalisti“), bez preciziranja o kom odredu JVuO iz [[Bosna (oblast)|Bosne]] je riječ: {{izdvojeni citat|Velike borbe su izbile u blizini Banje Luke. Ustanici su upotrijebili teško naoružanje, topove, minobacače itd., kao i tenkove. Hiljadu srpskih nacionalista je sudjelovalo u borbi protiv ustanika na našoj strani.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&broj=490&roll=175 NARA, T311, Roll 175, frame no. 000485.] <br /> ({{jez-njem|"Bei Banja Luka größeres Gefecht, Aufständische traten mit schweren Waffen, Geschützten, Minenwerfern u.sw. auf, auch mit Panzer. 1000 serbische Nationalisten haben sich dort auf unserer Seite im Kampfe gegen die Aufständischen beteiligt."}})</ref>|Zabilješka sa sastanka kod načelnika štaba Jugoistoka održanog 31. augusta 1942.}} U drugom njemačkom izvještaju iz istog perioda se navodi da je 26. augusta jedan bataljun Wehrmachta južno od Banje Luke bio priklješten od strane nadmoćnijeg neprijatelja (i ovdje se napominje da su partizani raspolagali teškim naoružanjem), kao i da je Nijemcima u pomoć priskočilo čak „2000 bosanskih četnikâ“, što će rezultirati potiskivanjem jedinicâ [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOP i DVJ]] prema jugu do kraja mjeseca.<ref>BA/MA, RH 19 XI/81 (Die Bekämpfung der Aufstandsbewegung im Südostraum, Teil I), S. 244.</ref><ref>Klaus Schmider, ''Partisanenkrieg in Jugoslawien 1941-1944'', Verlag E.S. Mittler & Sohn GmbH, Hamburg/Berlin/Bonn, 2002, s. 155. <br /> ({{jez-njem|"Bereits am 26. August sah sich ein deutsches Bataillon bei dem Versuch, südlich von Banja Luka den ersten dieser Einfälle abzublocken, weit überlegenen, auch mit erbeuteten Panzern und Geschützen bewaffneten Verbänden gegenüber; nur mit Hilfe von 2.000 bosnischen Cetniks, die den Deutschen zu Hilfe eilten, gelang es bis Ende des Monats, die Partisanen wieder nach Süden abzudrängen."}})</ref> Takođe, u jednom izvještaju upućenom iz štaba njemačkih trupa u [[NDH]] od 18. novembra 1942. o četnicima se, između ostalog, navodi sljedeće: {{izdvojeni citat|U zoni 714. pješadijske divizije nalazi se 6-8.000 četnika, naoružanih puškama i nešto automatskog oružja. Diviziji su dosad pružili vrijedne usluge time što su branili svoju teritoriju od partizana i time oslobodili njemačke i trupe NDH za dejstvo na drugim sektorima. K tome obezbjeđuju i željeznicu i pribavljaju važna obavještenja njemačkim trupama. Četnici su pri zajedničkim akcijama snabdjevani od strane NDH; također im pripada i naknada od otprilike 3 Rajshsmarke dnevno, čiju isplatu oni, međutim, dosad nisu tražili.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=361&rec=314&roll=566 Nacionalni arhiv Vašington, T-314, rolna 566, frejm 000357; Dopis štaba Komandanta njemačkih trupa u Hrvatskoj-/Veza sa neprijateljski orijentisanim krugovima u Srbiji/ (18. novembar 1942.).] <br /> ({{jez-njem|"Bei 714.Div. haben die im Div.–Bereich beheimateten Cetnikverbände eine ungefähre Stärke von 6–8000 Mann. Sie sind mit Gewehren und verhältnissmässig wenig automatischen Waffen ausgestattet. Sie leisten der Div. wertvolle Dienste, indem sie ihr Heimatgebiet gegen Einfälle der Partisanen schützen, sodass, von grösseren Unternehmen abgesehen, in diesem Raume weder deutsche noch kroatische Truppen gebunden werden. Sie entlasten hiedurch den Bahnschutz und versorgen die deutsche Führung mit wertvollen Feindnachrichten. </br> Die Cetnikverbände werden durch den kroatischen Staat bei Einsätzen mit Munition versorgt und verpflegt. Vertragsmässig steht ihnen neben anderen Zusagen /z.B. Versorgungsansprüchen/ auch Wehrsold von etwa RM 3.— täglich zu, den sie jedoch bisher nicht beansprucht haben."}})</ref>|Dopis štaba Komandanta njemačkih trupa u Hrvatskoj (18. novembar 1942. godine)}} === Operacija Weiss i bitka na Neretvi (1943) === {{main|Operacija Weiss|Bitka za Konjic 1943.}} [[File:Četnici i Nemci na Neretvi.jpg|thumb|Četnici i Nemci tokom [[Bitka na Neretvi|bitke na Neretvi]] 1943.]] Van Srbije, postojala je intenzivna saradnja četnika i Nemaca. Iako su mnogi četnici na lokalu pomagali nemačkim trupama protiv partizana, [[Hitler]] je do sredine 1943. godine strogo branio svojim jedinicama svaku saradnju sa četnicima.<ref>Nacionalni arhiv Vašington, Mikrofilm T-311, rolna 175, snimka 378: Izvještaj o djelatnosti operativnog odjeljenja komande Jugostoka za novembar 1942 (30. novembar 1942.). „Svaka, pa i privremena, veza sa antikomunistički nastrojenim četnicima u Hrvatskoj je protivna naređenju Fuehrera, Ia 3071/42 o borbi protiv bandi.“</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&roll=175&broj=383 NARA, T311, Roll 175, frame no. 000378.] <br /> ({{jez-njem|"Haltung gegenüber feindluch eingestellten Kreisen in Serbien/Kroatien: An Bev.Kmdr.Gen. in Serbien, Befehlshaber der dt. Truppen in Kroatien, Kdr.Gen. in Kroatien und Dt.Verb.Kdo. bei Supersloda ergeht ein Befehl betreffend klarer und eindeutiger militärischer Haltung gegenüber allen uns feindlich eingestellten Kreisen. Jede – wenn auch nur vorübergehende – Bindung mit antikommunistisch eingestellten Cetniks in Kroatien steht im Widerspruch zu den bzgl. Bandenkämpfung gegebenen Befehlen des Führers Ia Nr. 3071/42 g.K."}})</ref> Za vrijeme izvođenja [[Operacija Weiss|operacije Weiss]], njemački komandanti na terenu su bili u nedoumici da li da se povinuju naređenjima svojih viših vojnih komandi, ali i političkih instanci, ili da nastave sarađivati s četnicima Draže Mihailovića: {{izdvojeni citat|Uprkos borbenoj pomoći hrabrih četnika, koja je doprinijela deblokadi opkoljenih dijelova 718. pješadijske divizije, njemačke trupe imaju zadatak da se brzo probiju do boksitne oblasti. One imaju instrukcije da smatraju četnike neprijateljima. Sada se ispostavilo da se situacija kod mjesta Dobro (?), čija se posada sastojala od Nijemaca, Italijana i četnika, poboljšala zahvaljujući četničkom prodoru.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&roll=175&broj=549 NARA, T311, Roll 175, frame no. 000544.] <br /> ({{jez-njem|"Trotz der Waffenhilfe tapferer Cetnik, die auch zur Befreiung der eingeschlossenen Gruppe der 718.I.D. mit beigetragen haben, ergibt sich für die deutschen Truppen die Aufgabe, möglichst schnell in das Bauxitgebiet von Mostar vorzustoßen. Die deutschen Truppen haben den Auftrag die Cetniks als Feind anzusehen. Es ergab sich nun das Bild, daß die Besatzung von Dobro (?), die aus Deutschen, Italiener und Cetniks bestand durch den Vorstoß der Cetniks Luft bekam."}})</ref>|Zabilješka sa sastanka kod načelnika štaba Jugoistoka (1. mart 1943.).}} Major [[Slavoljub Vranješević]], komandant Zapadne Bosne JVuO, šalje 2. marta 1943. godine dopis »bratu« [[Uroš Drenović|Urošu Drenoviću]] kojim ga obavještava da je od strane njemačke komande u [[Banja Luka|Banjoj Luci]] zakazana konferencija na koju su pozvani najvažniji četnički zapovjednici s teritorije [[Bosanska krajina|Bosanske Krajine]]: {{izdvojeni citat|Pre nekoliko časova primio sam izveštaj od Komandanta Bosanskih četničkih odreda brata Rade Radića, u kome mi javlja, da su Nemci pozvali na konferenciju u Banja Luci sve Komandante i to: Radića, Tešanovića, Drenovića, Marčetića, Mišića radi rešavanja važnih pitanja. Konferencija će se održati u nemačkoj komandi u B. Luci. Ovoj konferenciji neće prisustvovati pretstavnici hrvatskih ni vojnih ni civilnih vlasti. Komandant mi je naredio, da pozovem sve Komandante na predkonferenciju, koja će se održati u Karanovcu na dan 4 o.m. u 12 časova.— Prema napred izloženom pozivam te, da bez ikakvog izgovora i odlaganja bez obzira na situaciju na položaju, dođeš 4 o.m. do određenog časa u Karanovac.— Ovo smatraj vrlo važnim i NAJHITNIJIM. Molim Te koristi sva moguća prevozna sredstva, pa i motorcikl i na vreme dođi na predkonferenciju.<ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, dokument br. 31, str. 64.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/4_14_2_64.htm Naređenje Komande bosanskih četničkih odreda od 2. marta 1943. komandantu odreda »Kočić« za prisustvovanje konferenciji radi usaglašavanja stavova o saradnji sa nemačkim trupama]</ref>}} Već 3. februara 1943. godine, major Vranješević je upoznao Vrhovnu komandu JVuO o činjenici da se bosanski četnici nalaze u službi njemačkog okupatora, ali i da su potpisali [[Suradnja četnika sa Nezavisnom Državom Hrvatskom|sporazume o saradnji sa kvislinškim vlastima Nezavisne Države Hrvatske]]: {{izdvojeni citat| NEMCI Četnički odredi učestvuju u borbi zajedno sa Nemcima češće puta, ali na zasebnim sektorima. Pre našeg dolaska, Nemci su uspeli da u borbu protiv komunista uvode četnike tako, da im ovi osiguravaju krila i da se mešaju u komandovanje. Ovome se je odmah stalo na put, ma da sa dosta poteškoća. Po sebi se razume da se mnogo interesuju o tome, da li mi imamo kakve veze sa Dražom Mihailovićem — što mi odbijamo, navodeći da je to samo komunistička propaganda kako bi izazvali Nemce protiv nas, pa nas tako priklještene, uveli u svoje redove. Ipak, često puta Nemci čuju kako svi četnici pevaju »Od Topole pa do Ravne Gore« ili »Od Manjače pa do Ravne Gore«, »sve su straže generala Draže« itd., dakle jasno primećuju, ali moraju da trpe. Njihova nemoć oseća se. HRVATI Ovi se redovno predaju komunistima, gde god ovi na njih udare. Hrvatski oficiri nalaze spas u komunizmu. Zbog sporazuma sa Hrvatima, koji su ovi [četnički — prim.] odredi sklopili pre našeg dolaska, borbe sa Hrvatima ne vode se. Naprotiv, za većinu starešina i boraca može se reći, da su taj sporazum shvatili kao definitivan svršetak rata, pa i otuda javašluk i slaba disciplina. Sada, dok se ne raščisti sa komunistima, ovakvo stanje mora da ostane.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_2_27.htm Izveštaj majora Slavoljuba Vranješevića od 3. februara 1943. majoru Zahariju Ostojiću o vojno-političkoj situaciji u četničkim odredima zapadne Bosne i saradnji sa nemačkim i ustaško-domobranskim jedinicama]</ref>}} Vojvoda [[Vukašin Marčetić]], komandant puka »Manjača«, bio je takođe jedan od potpisnikâ sporazuma sa vlastima satelitske NDH. Tokom operacije »Weiss«, vojvoda Marčetić se povezuje i sa njemačkim okupatorom, konkretno sa [[117. lovačka divizija (Nemačka)|117. divizijom]]: {{izdvojeni citat|Posebno: [...] [[369. legionarska divizija|369. pješ. div.]] će prvo dovršiti borbe na [[Grmeč]]u. Uspostavljena veza sa četničkom grupom Marčetića, koja će preuzeti osiguranje vlastitog istočnog boka.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=675&rec=315&roll=2263 NARA, T315, Roll 2263, frame no. 000670.] <br /> ({{jez-njem|"369. J.D. führt vorerst Kampfhandlungen in der Grmec durch. Verbindung mit Cetnikgruppe Marcetic aufgenommem, die Schutz der eigenen Ostflanke übernehmen will."}})</ref>|Ratni dnevnik 117. divizije, unos za 5. februar 1943.}} O (prinudnom) sadjejstvu 117. divizije sa četničkim odredima pod komandom kapetana [[Vojislav Lukačević|Vojislava Lukačevića]] u [[Bitka za Konjic 1943.|bici za Konjic]], februara 1943. godine, nakon rata će posvjedočiti i general [[Alexander Löhr]]: {{izdvojeni citat|117. lovačka divizija, koja je prodirala od Ivan-sedla ka severozapadu, vodila je od početka teške borbe, pa je na kraju odbijena i odbačena. Jedan njen deo morao je da se spasava u Konjicu, koji je bio utvrđen i posednut od Italijana i četnika. Ovo mesto su partizani okružili i tako je došlo do toga da su se ovde, pod pritiskom događaja, borili na istom frontu Nemci i četnici – doduše odvojeni jedni od drugih italijanskim jedinicama. Konjic je doduše bio oslobođen iz okruženja sa trupama iz [[Sarajevo|Sarajeva]], ali je partizanima uspelo da se probiju preko Neretve i povuku svi bez izuzetka u severnu [[Crna Gora|Crnu Goru]].<ref>{{cite web|url=http://www.srpsko-nasledje.co.rs/sr-c/1998/07/article-14.html | title = Записи Александра Лера, часопис СРПСКО НАСЛЕЂЕ, број 7/1998 | publisher = Srpsko-nasledje.co.rs |date=3. 1. 1943. | accessdate=4. 1. 2023. | archive-url = https://web.archive.org/web/20130216202528/http://www.srpsko-nasledje.co.rs/sr-c/1998/07/article-14.html# | archive-date=16. 2. 2013 |url-status=dead | df = }}</ref>|General [[Alexander Löhr]], komandant Jugoistoka}} Tokom [[Bitka na Neretvi|bitke na Neretvi]], četnici su bili obilno snabdijevani streljivom i hranom iz italijanskih i njemačkih magacina. Kapetan Vojislav Lukačević, koji se zajedno sa svojim četnicima tukao uz borbenu grupu »Anacker«, [[5. mart]]a iz [[Konjic]]a je javio majoru [[Zaharije Ostojić|Zahariju Ostojiću]] da mu »11« (tj. Nijemci) daju municiju, kao i da je vojvoda [[Dobroslav Jevđević]], sa svoje strane, zadužen za obezbjeđivanje logistike: {{izdvojeni citat|Vidim da je glavna tvoja briga kako ćemo sa 11. Verujem da si o njima dobio preterane izveštaje. Svaka njihova kolona koja nastupa ima najviše jednu trećinu Nemaca a ostalo su domobrani i po nešto ustaša. Oni sami ne mogu ništa da urade, toga su svesni. Ja mislim da je nama najpreči za sada cilj uništenje komunista i to što brže. Ne sme nas zateći iskrcavanje u borbi sa komunistima, a isto tako ne smemo početi borbu sa 11 dok komunisti nisu likvidirani a oni nisu likvidirani i pored uspeha koje smo postigli. Čvrsto sam ubeđen da nas 11 neće napasti sve dok se vode borbe sa komunistima te je strahovanje u tom pravcu preterano... Najvažnije i najbolje snabdevanje preko [[Sarajevo|Sarajeva]] koje neka Jevđo forsira. Dobio sam sinoć preko 11, 30.000 metaka obećali još čim im stigne neki transport koji očekuju u Sarajevo.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_2_71.htm IZVEŠTAJ KOMANDANTA KONJIČKE GRUPE OD 5. MARTA 1943. KOMANDANTU ISTAKNUTOG DELA ŠTABA DRAŽE MIHAILOVIĆA O BORBENOM RASPOREDU ČETNIKA I NEMACA NA SEKTORU KONJIC—JABLANICA]</ref>}} O isporuci municije jedinicama JVuO (najvjerovatnije o onoj koja je data kapetanu Lukačeviću), Komanda Jugoistoka je 7. marta javila vojnom vrhu u [[Berlin]]u: {{izdvojeni citat|– 7. mart 1943: Municija za četnike. Vrhovna komanda je obaviještena telegramom o isporuci 30.000 metaka četničkim jedinicama.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&roll=175&broj=453 NARA, T311, Roll 175, frame no. 000448.] <br /> ({{jez-njem|"Munition für die Cetniks: </br> An OKW/WFSt. ergeht eine Meldung betraf. der Übergabe von 30.000 Schuß Inft. Munition an Cetnikverbände."}})</ref>|Izvještaj o djelatnosti operativnog odjeljenja Komande Jugostoka za mart 1943. godine (31.3.43.)}} [[File:Chetniks and German Officers meet in Bosnia, 1943.jpg|thumb|Sastanak njemačkih oficira sa četnicima u [[Bosna (regija)|Bosni]], [[1943]]. godina]] 9. [[Mart|ožujka]] 1943. godine, [[Fašizam|fašistički]] [[Poglavnik|duce]] [[Benito Mussolini]] šalje pismo [[Adolf Hitler|Adolfu Hitleru]],<ref>''Tajna pisma Hitler – Mussolini (1940—1943)'', edicija Dokumenti i svjedočanstva (priredio i preveo: Dr Bogdan Krizman), Novinarsko izdavačko poduzeće (NIP), Zagreb, 1953, str. 78.</ref> vođi [[Treći Reich|Njemačkog Reicha]], u kom navodi da je upoznat sa suradnjom njemačkih okupacionih trupa s četnicima: {{izdvojeni citat|Više tisuća četnika naoružali su, na lokalnoj bazi, komandanti talijanskih jedinica, da vode gerilu, za koju imaju, kao svi stanovnici Balkana, naročite sklonosti. Do danas su ti četnici suzbijali partizane vrlo odlučno. Upravo sam primio izvještaj. U njemu mi javljaju, da su njemačke snage, koje su uspostavile dodir sa četnicima u dolini gornje Neretve, pristale da surađuju s njima i da su naoružale četnike metcima i ručnim bombama.|[[Benito Mussolini]] u pismu [[Adolf Hitler|Adolfu Hitleru]] (9. III 1943)}} O pristizanju Mussolinijeva pisma istog je dana javila i Vrhovna komanda njemačkih oružanih snaga: {{izdvojeni citat|''9. mart'' </br> Duče poslao pismo Hitleru, u kome zastupa mišljenje da su četnici i partizani neprijatelji Osovine. O tome je razgovarao i sa nemačkim ministrom spoljnih poslova. Priznaje da su Italijani do sada naoružali nekoliko hiljada četnika za gerilski rat protiv komunista i oni su se do sada energično borili protiv partizana. Ali, sada je Duče izdao energičnu naredbu, da se četnicima više ne daje oružje i da njih, nakon što se partizani poraze, treba razoružati. Na osnovu poslednjih vesti, na prostoru gornje Neretve Nemci su takođe stupili u kontakt sa četnicima i ostavili im patrone i ručne granate.<ref name="Živković">{{Cite web |title=Nikola Živković, Srbi u Ratnom dnevniku Vrhovne komande Vermahta |url=http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |access-date=2024-07-08 |archive-date=2016-08-03 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160803153944/http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta }}</ref>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta od 9. marta 1943.}} Pošto је za katastrofalni poraz četnika u bici na Neretvi optužio Jevđevića, [[Petar Baćović|Baćovića]] i [[Bajo Stanišić|Baja Stanišića]] a istakao za primjer Vojislava Lukačevića, major Ostojić im је 10. marta naredio da se kod Italijana zauzmu za dozvolu o prebacivanju četnika na zapadnu obalu Neretve. Odgovarajući na optužbe, Jevđević i Ваćоvić istoga dana izvještavaju Mihailovića da је za proboj operativne grupe NOVJ kriv upravo Lukačević, te da Ostojić, komandujući iz [[Kalinovik]]a, nema pravu predstavu о toku događaja. Jevđević navodi: „Kada sam zvao delove Vrhovne komande da komanduju nа licu mesta, odgovorili su neljubazno da neće da radе sa okupatorom, tražeći u isto doba hranu, municiju, topove i vojsku od okupatora.“ Као argument da četnici moraju bespogovorno slušati naređenja okupatorskih oficirâ, vojvoda Jevđević navodi podatak da Nijemci i Italijani hrane i snabdijevaju municijom cjelokupnu masu četnikâ od 13.200 ljudi. Riječ je o 2000 četnika pod komandom Вајa Stanišića, 4.000 iz Lukačevićeve konjičke gruре, 6.000 pod komandom majora Petra Baćovića (hercegovački četnici) i 1.200 četnika kojima komanduje major Andrija Vesković. Jevđević Mihailoviću piše i da su okupatori dali toliko hrane da је on, na osnovu lažnog brojnog stanja, uspio da uštedi 110.000 obroka, kao i da su mu za posljednjih nekoliko dana isporučili 1.100.000 metaka.<ref>AVII, reg. br. 3/1, kut. 293, dep. 2248.</ref><ref>Branko Latas, Saradnja četnika i Nemaca u borbama protiv Glavne operativne grupe divizija NOVJ u dolini Neretve (februar — mart 1943), Prilozi Instituta za istoriju (br. 17), Sarajevo, 1980, str. 214.</ref> General [[Rudolf Lüters]], zapovjednik njemačkih trupa u NDH, piše u procjeni situacije od 16. marta 1943. da je „neprijateljski otpor protiv nemačkih divizija koje su napadale uglavnom slomljen“, te da je „operacija „[[Operacija Weiss|Vajs II]]“ u suštini završena“. O četničkim snagama u njemačkoj zoni operacija, general Lüters navodi: {{izdvojeni citat|Četničko pitanje nije se dalje zaoštrilo. U području [[114. lovačka divizija (Njemačka)|714. divizije]] nisu zabeležena nikakva prekoračenja u tuđu nadležnost. Četničko rukovodstvo se potčinilo naređenjima nemačkog Vermahta i potvrdilo svoju lojalnost. Četnici koji se nalaze na području [[118. lovačka divizija (Njemačka)|718. pešadijske divizije]], naročito u rejonu [[Zenica|Zenice]] i [[Han-Pijesak|Han-Pijeska]], neprijateljski se suprotstavljaju hrvatskoj državi i nemačkom Vermahtu i pokušavaju da izazovu nemire putem sabotaža i razoružavanja hrvatskih odreda. Divizije koje su učestvovale u operaciji „Vajs II“ jedinstveno se povoljno izražavaju o držanju četničkih jedinica. Dragocenim izviđačkim podacima i napadima za rasterećenje pomagali su našim jedinicama, mada ni u jednom slučaju nije sa nemačke strane tražena podrška.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_3_38.htm Procena vojno-političke situacije komandanta nemačkih trupa u NDH od 16. marta 1943. za period od 1. do 15. marta 1943. godine]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=372&rec=314&roll=554 NARA, T314, Roll 554, frames no. 000366—000367.] <br /> ({{jez-njem|"Die Cetnikfrage hat sich nicht weiter zugespitzt. Im Bereich der 714.J.D. sind keine Übergriffe zu verzeichen. Die Cetnikführung hat sich den Befehlen der deutschen Wehrmacht untergeordnet und ihre Loyalität versichert. Die im Bereich der 718.J.D. befindlichen Cetniks, besonders im Raum ZENICA und HAN PIJESAK stehen kroat. Staat und deutscher Wehrmacht feindlich gegenüber und versuchen durch Sabotageakte und Entwaffnung kroat. Abteilungen Unruhe zu stiften. Die im "Weiss II"–Einsatz befindlichen Divisionen äussern sich übereinstimmend günstig über das Verhalten der Cetnikverbände. Durch wortwolle Kundschafterdienste und Entlastungsangriffe haben sie der Truppe geholfen, obwohl in keinem Falle deutscherseits Unterstützung orboten worden war."}})</ref>}} U iscrpnom izvještaju<ref>Zbornik NOR-a, tom XIV, knjiga 2, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, str. 1015—1018.</ref> koji je [[5. maj]]a 1943. godine podnio [[SAD|američki]] [[Ured za strateške usluge]] (preteča današnje [[Centralna obaveštajna agencija|Centralne obavještajne agencije]]), sumiraju se rezultati netom završene operacije »Weiss«: {{izdvojeni citat|Krajem januara 1943. godine zajedničke nemačke, hrvatske, italijanske i četničke snage povele su veliku ofanzivu protiv jugoslovenske oslobodilačke armije. Neprijatelj je potpomognut od Drenovićevih četnika uspeo da potisne jugoslovenske patriote u Hercegovini i jugoistočnoj Bosni. Glavni udar u sadašnjoj neprijateljskoj ofanzivi vrše kombinovane četničke snage u Hercegovini (V.[ojislav] Lukačević, član Mihailovićevog glavnog štaba), u Crnoj Gori (Bajo Stanišić) i u Sandžaku (Pavle Đurišić, član Mihailovićevog glavnog štaba). Ishod ove borbe je još neizvestan. Partizani govore da su oni odneli pobedu, dok četnici insistiraju na tome da su gotovo potpuno očistili ove jugoslovenske krajeve od antifašističkih snaga. Tačno je, međutim, da su jugoslovenski antifašistički gerilci pretrpeli teške teritorijalne gubitke, ali daleko je od toga da su njihove snage uništene ili razbijene. Na drugoj strani, mnogo slavljeni četnici generala Mihailovića danas su angažovani u jednoj od najžešćih ofanziva za uništenje jugoslovenskih demokratskih snaga.}} === Četnički teror u Srbiji (1943) === {{main|Srbija u Drugom svetskom ratu|Zločini četnika u Drugom svjetskom ratu}} Mihailovićeva taktika u Srbiji se početkom 1943. sastojala u tome da organizuje i štedi svoje snage za "planirani narodni ustanak". Nemci navode da je izbjegavao svaki konflikt sa okupacionim trupama.<ref>NAW, T-78, Roll 332, 6289915, 919: Procjena situacije komande Jugoistoka za feburar 1943 (2. mart 1943.).</ref> Izveštaji Nedićeve vlade konstatuju da je četnička akcija gotovo svuda upravljena na obračunavanje sa komunistima, koje se sprovodi beskompromisno, do istrebljenja. Inače, četnici na sastancima sa narodom naređuju lojalno držanje prema domaćim vlastima i okupatorskoj vojnoj sili kao i "odricanje svake pomoći partizansko-komunističkim bandama".<ref>Kopija originala (pisana na mašini, ćirilicom) u Arhivu V.I.I., reg. br. 59/1—1, k. 22.</ref><ref>Kopija originala (pisana na mašini, ćirilicom) u Arhivu V.I.I., reg. br. 54/5—1, k. 22.</ref> 12. februara 1943. godine, kapetan [[Miloš B. Marković]], komandant Ariljske brigade iz sastava Požeškog korpusa JVuO, prenosi Mihailoviću ideju poručnika [[Zvonimir Vučković|Zvonka Vučkovića]] da iskoristi vezu sa njemačkim oficirom u cilju »gonjenja komunista«: {{izdvojeni citat|Po povratku sa puta iz štaba 1a sastao sam se sa Vučkovićem koji me je zamolio da Vas izvestim o sledećem: </br> U srezu Kačerskom nalaze se dve komunističke grupe, prva jačine 60 a druga oko 150 ljudi. Ove se grupe prebacuju i u Oplenački srez. Za likvidaciju ovih grupa potrebno mu je oko 300 ljudi, no kada bi ih skupio izazvao bi potere od strane okupatora. Ima jednu drugu mogućnost a to je da uputi Nemce da gone ove grupe. Posredno, no obazrivo ima vezu sa jednim od nemačkih komandanata, koji je izjavio gotovost za usluge svake vrste a naročito u gonjenju komunista. Zvonko će ga upotrebiti no ne uspeli to preduzeće sam potrebno.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_2_33.htm Izveštaj komandanta Ariljske brigade od 12. februara 1943. Draži Mihailoviću o borbama protiv pripadnika NOP-a u zimu 1942. godine i dostignutoj organizaciji u brigadi]</ref>}} Poručnik [[Predrag Raković]], u svojstvu komandanta 2. ravnogorskog korpusa JVuO, informiše 3. marta 1943. generala Mihailovića o tajnom sastanku sa nemačkim potporučnikom Krigerom: {{izdvojeni citat|Okupator, kako Nemci tako i Bugari svu svoju akciju uputili su na komuniste, na njihovo gonjenje i istrebljenje. U smislu depeše koju sam podneo G. Ministru, sastao sam se 2 marta t.g. na Savincu u jednoj šumi sa Nemačkim komandantom potporučnikom Krigerom iz Gor. Milanovca. Sastanak je izveden potpuno tajno. Na sastanak je od strane Nemaca došao potporučnik Kriger i njegov tumač. A sa naše strane bio sam ja i moj Načelnik štaba p.por. Lazarević. Tema razgovora bila je isključivo uništenje komunističkih bandi, na teritoriji koju obezbeđuje Nemačka jedinica iz Gor. Milanovca. Uglavnom dolazi u obzir komunistički vođa [[Milorad Labudović|Labud]] koji ima oko 150 komunista pod svojom komandom u okolini Rudnika, u srezovima: Kačerskom i Orašačkom. Utvrdili smo plan za ovaj rad. O izvođenju ove akcije detaljno sam se dogovorio sa Zvonkom noću između 2/3 - III t.g., u čemu smo postigli potpunu saglasnost.<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kut. 127, reg. br. 7/3 (S-X-12/4).</ref><ref>[https://znaci.org/00001/4_14_2_67.htm Izveštaj komandanta 2. ravnogorskog korpusa od 3. marta 1943. Draži Mihailoviću o borbi protiv pripadnika NOP-a i pregovora sa predstavnicima nemačkih okupacionih trupa]</ref>}} I u depeši od 23. marta, Raković piše da se ponovo sastao sa nemačkim komandantom iz G. Milanovca, te je dogovoreno da se za ubijene Nemce neće više paliti kuće redom, već "samo po našem spisku", partizanske, i samo će se partizani ubijati: {{izdvojeni citat|Hapšenje naših ljudi više neće biti na reonu nemačke komande G. Milanovac. Ako pogine okupatorski vojnik na ovome terenu neće se paliti redom kuće, već samo po našem spisku i to partizanske i samo će se partizani ubijati. [...] Dobio sam 5000 metaka za čišćenje moga reona od komunista.<ref>Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XIV, knjiga 2, Dokumenti jedinica, komandi i ustanova četničkog pokreta Draže Mihailovića: 1. januar — 8. septembar 1943, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, dok. 113, str. 550.</ref>}} [[Datoteka:Četnici batinaju narod.jpg|thumb|Četnici batinaju seljaka u Srbiji.]] Koliki je bio teror koji su četnici sprovodili nad pristalicama [[NOP|pokreta otpora]] u području doline Zapadne Morave, Dragačeva i Takova, svedoči konstatacija u biltenu kvislinškog Ministarstva unutrašnjih poslova: {{izdvojeni citat|Ilegalni odredi poručnika Vlaste Antonijevića, Dače Simovića, Milutina Jankovića, poručnika Vasića i kapetana Rakovića nemilosrdno ubijaju sve one koji su makar i jedan dan bili i sarađivali sa partizanima. Neki od ovih odreda vode tako bezumnu akciju da se njihova delatnost može ravnati sa radom običnih odmetnika.<ref>http://www.e-novine.com/srbija/srbija-tema/102680-aak-Gornji-Milanovac-Luani.html</ref>|Izveštaj kvislinškog Ministarstva unutrašnjih poslova (april 1943)}} Četnici su, poput okupatora, prema partizanima, njihovim simpatizerima i porodicama, primenjivali najsvirepije mere: {{izdvojeni citat|1) Protiv zaludele, potpuno obezglavljene i pomahnitale komunističke bande u šumi, sve određene starešine i svo nacionalno naoružano ljudstvo ima povesti beskompromisnu borbu za njihovo potpuno uništenje. Izuzetka u ovome pogledu ne može biti. 4) Ko se uhvati da nosi hranu ili druge potrebe komunistima, a to se tačno utvrdi, komandant brigade sa čije bi teritorije bio takav krivac, odmah će ga streljati i porodicu potpuno uništiti. Kuću spaliti, a stoku zapleniti za izdržavanje gorskih jedinica. 5) Ko se uhvati, a to se od strane komandanta brigade utvrdi, da je krio komuniste, primio u svoju kuću ili im slao makakva obaveštenja, biće najstrožije kažnjen. 6) Ko se uhvati i bude dokazano, da je neko lice videlo komuniste, a nije na najbrži način izvestilo najbližu četničku komandu, biće takođe kažnjeno, u čemu se komandantima brigada ostavlja puna inicijativa. 7) '''Ako u nekom selu bude ubijen makoji četnik, komandant brigade dotične teritorije odmah će streljati deset simpatizera'''.<ref>[http://sr.wikisource.org/sr-el/%D0%9D%D0%B0%D1%80%D0%B5%D1%92%D0%B5%D1%9A%D0%B5_%D0%BA%D0%BE%D0%BC%D0%B0%D0%BD%D0%B4%D0%B0%D0%BD%D1%82%D0%B0_%D0%9A%D0%BE%D0%BC%D1%81%D0%BA%D0%BE%D0%B3_%D0%BA%D0%BE%D1%80%D0%BF%D1%83%D1%81%D0%B0_%D0%B7%D0%B0_%D0%BD%D0%B5%D0%BC%D0%B8%D0%BB%D0%BE%D1%81%D1%80%D0%B4%D0%BD%D0%BE_%D1%83%D0%BD%D0%B8%D1%88%D1%82%D0%B0%D0%B2%D0%B0%D1%9A%D0%B5_%D0%BF%D1%80%D0%B8%D0%BF%D0%B0%D0%B4%D0%BD%D0%B8%D0%BA%D0%B0_%D0%BD%D0%B0%D1%80%D0%BE%D0%B4%D0%BD%D0%BE%D0%BE%D1%81%D0%BB%D0%BE%D0%B1%D0%BE%D0%B4%D0%B8%D0%BB%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%BE%D0%B3_%D0%BF%D0%BE%D0%BA%D1%80%D0%B5%D1%82%D0%B0_%D0%B8_%D1%9A%D0%B8%D1%85%D0%BE%D0%B2%D0%B8%D1%85_%D0%BF%D0%BE%D1%80%D0%BE%D0%B4%D0%B8%D1%86%D0%B0_4.9.1943. Naređenje komandanta Komskog korpusa za nemilosrdno uništavanje pripadnika narodnooslobodilačkog pokreta i njihovih porodica 4.9.1943.]</ref>|Naređenje komandanta Komskog korpusa za nemilosrdno uništavanje pripadnika narodnooslobodilačkog pokreta i njihovih porodica (4.9.1943).}} Zbog svega navedenog, mnogi ljudi koji su prišli četnicima na početku ustanka protiv sila Osovine, bili su razočarani preusmerenjem dejstava u borbu protiv partizana. Tako je britanski oficir za vezu Hadson zabeležio: "Nekoliko četničkih jedinica tražilo je da bude oslobođeno zadatka borbe protiv partizana".<ref name="Deakin2"/> === Zabrana sabotaža u Srbiji i učvršćivanje vezâ s Nijemcima na području NDH (1943) === {{main|Sabotaže u Srbiji u Drugom svjetskom ratu|Neil Selby}} [[Datoteka:Plakat o streljanju DM pristalica iz 1942.jpg|mini|Plakat o streljanju „50 DM pristalica“ zbog rušenja mosta na pruzi Požarevac - Petrovac na Mlavi iz decembra [[1942]].]] U Srbiji, iako su neke četničke pristalice vršile sabotaže, trpeći nemačke odmazde zbog toga, četničko vođstvo je posebno branilo ozbiljnije sabotaža na bitnim saobraćajnicama, pa su čak sprečavali britanske komandose na terenu da ih vrše: {{izdvojeni citat|[[Neil Selby|Major Selby]] imao zadatak da organizuje sabotaže i dotur materijala za iste; „Prema Selbyevim navodima, '''do sabotaža nije došlo zato što ih D.M., odn. njegovi komandanti na terenu na terenu još nisu odobrili'''.“<ref>NAW, T-313, Roll 482, 000544: Izvještaj obavještajnog odjeljenja Vojnog komandanta Jugoistoka o rezultatima istrage nad zarobljenim britanskim majorom Selbyem, uhvaćenim kod Žitkovca u noći 18./19. augusta 1943 (26. august 1943.).</ref>|Izvještaj nemačkog obavještajnog odjeljenja o rezultatima istrage nad zarobljenim britanskim majorom Selbyem, uhvaćenim kod Žitkovca (26. august 1943).}} U izvještaju potpukovnika Klamrotha iz Generalštaba njemačkih oružanih snaga, nakon inspekcijskog putovanja po Balkanu u avgustu 1943. godine,<ref>[https://znaci.org/00001/40_62.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje ČETNIČKO-NJEMAČKI SPORAZUMI O KOLABORACIJI U SRBIJI]</ref> konstatuje se da je general Mihailović najstrožije zabranio izvođenje sabotažâ protiv okupacione sile prije eventualnog [[Saveznici u Drugom svjetskom ratu|savezničkog]] iskrcavanja. Pored toga, pominje se i to da su njemačke obavještajne strukture detaljno upoznate sa kretanjem četničkog komandanta i Vrhovne komande JVuO po Srbiji: {{izdvojeni citat|Pokret Draže Mihailovića: U Srbiji tinja latentni ustanak. Draža Mihailović je liderska priroda i veoma je aktivan. Svaki preuranjeni napad protiv okupacionih snaga u startu je strogo zabranjen. Trenutno se jedino vodi borba protiv komunista. Mora se očekivati jedinstveni napad na okupacione snage, uključujući sabotaže i prepade. Pretpostavlja se da je angloameričko iskrcavanje na Jadranu trenutak za to. Stav Draže Mihailovića prema Angloamerikancima opisan je na sledeći način: „Kao pomagači ste dobrodošli, ali ja ću sâm obnoviti Jugoslaviju!“ Nadzor nad Dražom Mihailovićem je dobar. Nemačke službe vrlo brzo saznaju za njegova boravišta koja neprestano menja.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=638&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frame no. 6289888.] </br> ({{jez-njem|"b) Draga [sic!] Mihailowitsch Bewegung: </br> In Serbien schwelt der latente Aufstand. Draga Mihailowitsch ist eine Führernatur und sehr aktiv. Jedes vorzeitige Losschlagen gegen die Besatzungstruppen ist zunächst streng verboten. Zur Zeit nur Kampf gegen Kommunisten. </br> Mit dem einheitlichen Beginn von Sabotage, Überfallen usw. auf Besatzungstruppen muss gerechnet werden. Als Zeitpunkt dafür wird die Landung der Anglo–Amerikaner in der Adria vermutet. Die Einstellung des Draga Mihailowitsch den Anglo–Amerikanern gegenüber wird geschildert: "Als Helfer willkommen, aber ich selbst baue Jugoslawien wieder auf!" Die Überwachung des Draga Mihailowitsch ist gut. Die deutschen Dienststellen kennen sehr bald seine ständig wechselnden Standorte."}})</ref>}} Ipak, kako bi i dalje stvarao privid otpora i zadržao status saveznika, povremeno je inicirao bezazlene diverzije, koje neće izazvati nemačku odmazdu: {{citiranje|Udružite se sa apotekarima. Uzmite od njih praškova za kijanje, suzavce i supervodonik. Na igrankama svrabeće praškove. Upućujte preteća pisma, uznemiravajte telefonom, stvarajte svuda strah i zabunu.<ref name="Kosta Nikolić 2004">Bojan Dimitrijević - Kosta Nikolić: Đeneral Mihailović - biografija, Beograd : Institut za savremenu istoriju, 2004, str 378-9.</ref>|[[Draža Mihailović]] naređuje „misteriozne” sabotaže po gradovima septembra 1943.}} 1. avgusta 1943. godine, komandant njemačkih trupa u Hrvatskoj ([[NDH]]) general [[Rudolf Lüters]] na sljedeći način interpretira držanje Mihailovićevih četnika (mahom onih koji su bili obuhvaćeni [[Suradnja četnika sa Nezavisnom Državom Hrvatskom|ugovorima sa vlastima NDH]]) po okončanju [[Operacija Schwarz|operacije »Schwarz«]]: {{izdvojeni citat|Stav četnika s obje strane [[Bosna (rijeka)|rijeke Bosne]] te na području između rijekâ Bosne i [[Una|Une]] i [[Sana|Sane]] i dalje se može opisati kao lojalan, iako ustaška politika — koju je hrvatska vlada u posljednje vrijeme iznova naglasila — nije ostala bez povratnog dejstva na njihovo držanje, što se pokazalo uzdržanošću prema komunističkim bandama.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=357&rec=314&roll=559 NARA, T314, Roll 559, frame no. 000352.] </br> ({{jez-njem|"Die Haltung der Cetniks beiderseits der Bosna und zwischen Bosna und Una–Sana kann noch als loyal bezeichnet werden, obwohl der wohl der in letzter Zeit seitens der kroat. Regierung wieder betonte Ustascha–Kurs nicht ohne Rückwirkung auf ihre Haltung geblieben ist und sich Zurückhaltung gegen die kommunistischen Banden zeigte."}})</ref>|Izvještaj komandanta njemačkih trupa u Hrvatskoj za mjesec jul 1943. upućen štabu [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]]}} Kao paradigmatične za držanje spram nastupajućih njemačkih trupa mogu se uzeti preporuke iz naređenja kapetana Jovana Dabovića, komandanta Ličko-kordunaške četničke oblasti, upućene 6. septembra 1943. godine kapetanu Dušanu Đakoviću: {{izdvojeni citat|NAREĐUJEM 1) Svi komandanti narediće svima svojim jedinicama i patrolama da, ako Nemci budu naišli na njihov reon dejstva, ne otvaraju vatru i da se drže pasivno sve do mog daljeg naređenja. 2) Kada bude primećen dolazak Nemaca da se jedinice povlače u šume i da sa njima izbegavaju dodir. 3) Ako se desi da se neka jedinica, patrola ili pojedinac nađe u takvoj situaciji da Nemce ne može izbeći pri dodiru sa njima da kaže da se bori protivu komunizma. Napominjem ovom prilikom da su se Nemci prema četnicima u Hercegovini poneli vrlo korektno.<ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, dok. br. 42, str. 81.</ref><ref>Zbornik NOR-a, tom XIV, knjiga 2, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, dokument br. 202, strane 942—943.</ref>}} 18. rujna 1943. godine, poručnik Lippert iz Obavještajnog odjela [[114. lovačka divizija (Njemačka)|114. lovačke divizije]] sastavlja izvještaj o posjetu poručnika [[Milana Cvjetićanina]], komandanta Bosanskog korpusa „[[Gavrilo Princip]]” [[Dinarska četnička divizija|Dinarske četničke divizije]] JVuO, kojega je [[Kapitulacija Italije|kapitulacija Italije]] zatekla na liječenju u [[Split]]u. Tom prilikom, Cvjetićanin nedvosmisleno poentira: {{izdvojeni citat|Mi četnici znamo da se samo uz pomoć njemačkih trupa može postići efikasno uništenje bandita, jer smo mi četnici za to isuviše slabi.<ref>[https://znaci.org/00001/15.pdf Jovo Popović, Marko Lolić, Branko Latas: Pop izdaje, Stvarnost, Zagreb, 1988.], str. 273.</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=984&rec=313&roll=483 NARA, T313, Roll 483, frame no. 000981.] <br /> ({{jez-njem|"Wir Cetniks wissen, dass nur durch die deutschen Truppen eine wirksame Vernichtung der Banditen erfolgen kann, da wir Cetniks hierzu zu schwach sind."}})</ref><ref>[https://pescanik.net/pismo-citateljima-blica-i-gledateljima-serije-ravna-gora/ Boris Dežulović: Pismo čitateljima Blica i gledateljima serije “Ravna gora”]</ref>}} [[Datoteka:Marsz wojsk niemieckich w Dalmacji (2-515).jpg|mini|Četnici Dinarske divizije u mimohodu pored motorizovane kolone njemačke 114. divizije (Dalmacija, septembar 1943).<ref>[https://bandenkampf.blogspot.com/2018/01/bk0306.html?m=1 Bandenkampf in Jugoslawien 1941–1945: </br> 0306 | Photo | 114. Jäger-Division]</ref>]] Nakon [[Kapitulacija Italije u Jugoslaviji|kapitulacije Italije]] [[8. septembar|8. septembra]] [[1943]]. sve četničke snage iz italijanske okupacione zone su, nakon [[Antiosovinska ofanziva JVuO 1943.|sporadičnih sukoba]], uspostavile punu saradnju sa novouspostavljenim nemačkim okupacionim vlastima.<ref>Vidi: [[s:Uputstvo komandanta nevesinjskog korpusa od 30. decembra 1943. komandantu konjičke brigade|Uputstvo komandanta nevesinjskog korpusa od 30. decembra 1943. komandantu konjičke brigade]], [[s:Izveštaj majora JVUO Vasilija Marovića od 17. februara 1944.|Izveštaj majora JVUO Vasilija Marovića od 17. februara 1944.]], [[s:Izveštaj kapetana JVUO Franca Kovača od 23. februara 1944.|Izveštaj kapetana JVUO Franca Kovača od 23. februara 1944.]], itd.</ref> Mihailović je 7. oktobra 1943. naređivao svojim četnicima borbu protiv partizana u Sandžaku "po svaku cenu" i nesukobljavanje sa Nemcima "po svaku cenu".<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_9.htm Naređenje Draže Mihailovića od 7. oktobra 1943. komandantima kopusa u zapadnoj Srbiji za mobilizaciju ljudstva i borbu protiv NOVJ u Sandžaku]</ref> Poručnik [[Jovan Pupavac]] pojašnjava u pismu upućenom 10. februara 1944. komandantu Zapadne Bosne JVuO majoru [[Slavoljub Vranješević|Slavoljubu Vranješeviću]] kako je tekao proces prilaženja četnikâ pod komandom vojvode Momčila Đujića njemačkoj okupacionoj sili: {{izdvojeni citat|Dinarsku oblast sam napustio iz sledećih razloga: 1) Posle propasti Italije u Dalmaciju su došli Nemci. Komandant Dinarske oblasti pop Đujić stupio je u saradnju sa njima, najpre preko [[Mane Rokvić|Mane Rokvića]] koji je došao sa njima iz [[Bosanski Petrovac|Bosanskog Petrovca]]. Kasnije je delegirao kod štaba 114. Nemačke divizije svoga načelnika štaba kapetana Mijovića Novaka. Ljudstvo je postalo Nemačka milicija, primajući od njih redovnu hranu, municiju i dopunu oružja. Nemci su vrlo rado primili saradnju četnika.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_73.htm Izveštaj komandanta 1. brigade Bosanskokrajiškog četničkog korpusa od 10. februara 1944. komandantu korpusa o saradnji četnika i Nemaca u Dalmaciji]</ref>}} U odgovoru koje je 4. oktobra 1943. poslalo Obavještajno odjeljenje 114. lovačke divizije, odbacuju se navodi iz telegrama poslatog od strane štaba 15. brdskog korpusa, u kojem se vojvoda [[Momčilo Đujić]] optužuje za prepade na njemačke trupe i u kojem se traži njegovo hapšenje. Nasuprot takvom zahtjevu, za komandanta [[Dinarska divizija JVuO|Dinarske divizije JVuO]] se tvrdi sljedeće: „Uvjerljiva obavještenja i dokumenti nedvojbeno ukazuju da se Đujićeva četnička grupa u dosadašnjoj borbi protiv komunizma pokazala kao pouzdana... Sabotažni akti i prepadi na njemačke trupe dosad se nijesu događali.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=792&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frame no. 000788.] <br /> ({{jez-njem|"Nach hiesigen sicheren Nachrichten und einwandfreien Unterlagen ist die Cetnikgruppe des Vojvoden Djujic im Kampf gegen die kommunistische Aufstandsbewegung bisher als zuverlässig zu bezeichnen. </br> Sabotageakte und Überfälle gegen die Deutsche Wehrmacht sind bisher nicht erfolgt."}})</ref> U poređenju sa oružanim snagama NDH, obavještajni oficiri 114. divizije Wehrmachta daju i mnogo povoljniju ocjenu za učinkovitost četnika: „Hrvatske trupe i ustaše, već zbog svoje brojnosti, ne mogu predstavljati značajniju podršku; osim toga, njihova borbena vrijednost je poznata. Četnički odredi su se dosad svuda pokazali kao izuzetno aktivni i pouzdani.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=793&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frame no. 000789.] <br /> ({{jez-njem|"Die kroatische Wehrmacht und Ustaschaverbände im Bereich sind schon rein zahlenmässig keine nennenswerte Unterstützung; darüber hinaus ist deren Kampfwert hinreichend bekannt. Die Cetnikverbände erweisen sich bisher überall als äusserst rege und zuverlässig."}})</ref> [[File:Četnički komandant u zapadnoj Bosni Uroš Drenović s nemačkim oficirima na terenu.jpg|thumb|Vojvoda [[Uroš Drenović]] (desno), četnički zapovjednik u [[Zapadna Bosna|zapadnoj Bosni]], zajedno sa njemačkim oficirima na terenu.]] U jesen 1943. godine, Vrhovna komanda Vermahta konstatuje prestanak bilo kakve aktivnosti DM protiv njih: {{izdvojeni citat|U jesen 1943. Titov pokret sve je više uzimao maha, a Mihailovićev pokret bio je potisnut na teritoriju Srbije. Komunisti nisu primali samo pomoć od sovjetske Rusije, nego sve više i od Engleza. Italijanska armija je kapitulirala. U ovakvoj novonastaloj situaciji četnički pokret bio je prisiljen da preispita svoj stav prema nemačkoj okupacionoj sili… Bilo kako, od tog vremena prestali su svi napadi Mihailovićevih ljudi protiv nemačke okupacione sile.<ref name="Živković">{{Cite web |title=Nikola Živković, Srbi u Ratnom dnevniku Vrhovne komande Vermahta |url=http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |access-date=2024-07-08 |archive-date=2016-08-03 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160803153944/http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta }}</ref>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta}} Četnici u Hercegovini su počeli sarađivati sa njemačkim nadležnim komandama odmah po ulasku njihovih trupa u bivšu italijansku okupacionu zonu: {{izdvojeni citat|Banda koja je napadala u području sjeverno od [[Bileća|Bileće]] i ojačana na oko 1200 ljudi ([[10. hercegovačka udarna brigada|X herceg. brigada]]), uz potporu 800 četnika je odbačena natrag na sjever.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1081&rec=313&roll=190 NARA, T311, Roll 195, frame no. 7450860.] <br /> ({{jez-njem|"Die im Raum N Bileca angreifende und auf etwa 1200 Mann verstärkte Bande (X.He.Brig.) mit Unterstützung von 800 Cetniks nach N zurückgeworfen."}})</ref>|Dnevni izvještaj obavještajnog odjeljenja 2. oklopne armije za 18. septembar 1943. godine}} {{izdvojeni citat|SS-divizija „Prinz Eugen“: Komunistička grupa (jačine 1.200 ljudi), koja je sa sjevera nastupala ka Bileći, odbačena je ka sjeveru akcijom 6. čete 2. SS brdskog puka ojačane sa 800 četnika.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=313&roll=483&broj=293 NARA, T313, Roll 483, frame no. 000290.] <br /> ({{jez-njem|"Von Norden gegen Bileca vordringende komm. Gruppe (1200) durch herangeführte 6./SS 2 und 800 Cetniks nach Norden zurückgeworfen."}})</ref>|Dnevni izvještaj 15. brdskog korpusa za 18. septembar 1943.}} {{izdvojeni citat|U oblasti [[Stolac|Stoca]], kao što je već napomenuto, Stolačka i [[Ljubinje|Ljubinjska]] četnička brigada su u saradnji sa našim trupama postigle uspjeh protiv glavnine Desete herceg. brigade.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=636&rec=314&roll=559 NARA, T314, Roll 559, frame no. 000631.] <br /> ({{jez-njem|"b.) Cetniks: </br> Im Raum von STOLAC hat, wie bereits erwähnt, im Zusammengehen mit eigenen Truppen die Cetnikbrig. von STOLAC und LUBINJE gegen die Hauptkräfte der X-herzeg.Brig. Erfolge erzielt."}})</ref>|Komanda 21. brdskog korpusa, Obaveštajno odeljenje, izveštaj o stanju, 27. septembar 1943.}} U izvještaju [[7. SS dobrovoljačka gorska divizija Prinz Eugen|7. SS brdske divizije Prinz Eugen]] od 10. oktobra 1943. godine, poslatom štabu [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]], pohvaljuje se lojalno držanje koje su, do tog trenutka, formacije [[Hercegovina|hercegovačkih]] četnikâ pokazale spram njemačkih okupacionih jedinica: {{izdvojeni citat|Četnici: Za borbu protiv komunista u istočnoj Hercegovini mobilisane su jače snage u okruzima [[Trebinje]], [[Bileća]], [[Stolac]] i [[Nevesinje]]. Dosadašnja iskustva s hercegovačkim četnicima mogu se ocijeniti dobrim, a njihovo držanje prema vlastitim trupama lojalnim.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1335&rec=314&roll=554 NARA, T314, Roll 554, frame no. 001329.] <br /> ({{jez-njem|"Cetniks: Zur Bekämpfung der Kommunisten in der Ost–Herzegowina wurden in den Bezirken Trebinje, Bileca, Stolac u. Nevesinje stärkere Kräfte mobilisiert. Die bisherigen Erfahrungen mit den herzegowinischen Cetniks können als gut, das Verhalten gegenüber der eigenen Truppe kann als loyal bezeichnet werden."}})</ref>}} U odlomku iz mjesečnog izvješća SS divizije »Prinz Eugen«, inače njemačke elitne postrojbe na teritoriji okupirane Jugoslavije, sastavljenog 5. septembra 1943, blagonaklon stav četnika na divizijskom području (Hercegovina) opisan je na sljedeći način: {{izdvojeni citat|Srbi [četnici — prim.] su se, djelimično, nastavili dokazivati ​​kao '''najpouzdaniji saveznici u borbi protiv crvenih bandi''', a time i protiv komunizma. U borbi protiv bandita uvijek su spremni sarađivati ​​s njemačkim Wehrmachtom, pa čak i podvrgnuti se njegovoj komandi.<ref>Klaus Schmider, ''Partisanenkrieg in Jugoslawien 1941-1944'', Verlag E.S. Mittler & Sohn GmbH, Hamburg/Berlin/Bonn, 2002, s. 307.</ref><ref>[https://www.znaci.org/NARA/T315.php?broj=1272&rec=314&roll=554 NARA, T314, Roll 554, frame no. 001266.] <br /> ({{jez-njem|"Die Serben haben sich z.T. weiterhin als die zuverlässigsten Verbündeten im Kampf gegen die roten Banden und damit gegen den Kommunismus erwiesen. Im Kampf gegen die Banditen sind sie jederzeit bereit, mit der deutschen Wehrmacht zusammenzugehen und sich ihr sogar zu unterstellen."}})</ref>|Mjesečni izvještaj 7. SS divizije XV brdskom armijskom korpusu za avgust 1943. godine}} U četničkim izvorima se potvrda ovih navodâ nalazi u naređenju koje je kapetanu Dušanu Đakoviću 6. septembra 1943. uputio potpukovnik [[Slavko Bjelajac]] (pseudonim »Nikola Dekić«), komandant Ličko-kordunaške četničke oblasti. Informišući svog podređenog oficira o ogromnim partizanskim gubicima u [[Bitka na Sutjesci|bici na Sutjesci]], Bjelajac zapisuje: {{izdvojeni citat|Po podatcima koje imamo partizani su kod Sutjeske strašno tučeni. Tvrdi se da su imali 5.000 mrtvih te da su samo naši s mrtvih lješeva partizanskih skinuli oko 200 puškomitraljeza. Četnici u Hercegovini drže pored ostalih mjesta i [[Kalinovik]], [[Foča|Foču]], i [[Čajniče]]. Ustaše su u [[Goražde|Goraždu]]. Njemci se također nalaze u Hercegovini. Dozvolili su bez ikakovih uslova da se na reonu svakog sreza može nalaziti i kretati 400 četnika (jednoj četničkoj grupi dali su 300 pušaka). <br /> U opšte izuzev situacija Hercegovine, Crne Gore, i Istočne Bosne stoji vrlo dobro. <br /> Ove podatke iz Hercegovine javljam Vam radi orjentacije. A u koliko se tiče Njemaca tek da naše stanovništvo zna da ih se ne treba plašiti i da neće vršiti represalije nad mirnim stanovništvom. <br /> Njemci govore u Hercegovini protiv Italijana i kažu da su oni spriječili širenje Srbije do rijeke Bosne protiv volje Njemaca. Optužuju Italiju da je ona dovela Pavelića na vlast. (To sve može i nemora biti tačno). <br /> Naši su zarobili čuvenog [[Nurija Pozderac|Nuriju Pozderca]] i [[Simo Milošević|Simu Miloševića]] u Hercegovini i streljali ih.<ref>Zbornik NOR-a, tom XIV, knj. 2, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, dok. br. 203, str. 946.</ref>}} Novembra 1943, Nijemci nabrajaju koje su se sve četničke vojvode u NDH upustile u saradnju s njima, kao npr.: [[Mane Rokvić]] („izjašnjava se za Nemačku i u slučaju neprijateljskog iskrcavanja stoji sigurno na našoj strani“), [[Momčilo Đujić]] („Ljotićev pristalica“ čijim „prisluškivanjem je više puta dokazano da je slao lažne izveštaje D. M. kako bi se izvukao ispod njegovog uticaja“), [[Uroš Drenović]] („nepomirljiv protivnik komunista“; „više od godinu dana sarađuje otvoreno sa nemačkim Vermahtom“) i drugi.<ref name="ReferenceA"/><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=347&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frames no. 000342—000343.] </br> ({{jez-njem|"Cetnikführer, mit denen zusammengearbeitet wurde: </br> Vojvode Rokvic. Energischer Führer der ohne Unterbrechung rückhaltlos mit der deutschen Truppe zusammenarbeitet. Bekennt sich zu Deutschland und steht im Falle einer feindlichen Landung sicher auf unsere Seite. </br> Vojvode Djujic, Ljotic–Anhänger. DM. sucht ihn durch ständigen Druck zu beeinflussen. Durch Überwachung ist bereits mehrfach nachgewiesen, dass Djujic falsche Meldungen an DM. abgesetzt hat, um sich seinem Einfluss zu entziehen. Djujic wird seitens der. Div. im bewusster Übertreibung als besonders aktiver Kämpfer gegen den Kommunismus in Verbindung mit der deutschen Wehrmacht herausgestellt. </br> Vojvode Drenovic. Gerade Persönlichkeit, unversöhnlicher Kommunistengegner (kommunistische Untaten an seiner Ehefrau, die den Tod herbeiführten), bezeichnet sich als Beschützer seiner pravoslavischen Volksgenossen. Arbeitet länger als 1 Jahr offen mit deutscher Wehrmacht zusammen. Von DM. angestrebte Beeinflussung bisher ohne Erfolg."}})</ref> U ovom strogo povjerljivom izvještaju, obavještajni oficiri XV brdskog armijskog korpusa dopisuju još i sljedeće: „Čitav niz drugih četničkih vođâ na području južno od [[Bihać]]a, neumoljivi su protivnici komunizma i dobri vojnici. Svi su se istakli u saradnji sa [našim] trupama, a kao svoj zadatak označavaju zaštitu pravoslavnog stanovništva od uništenja.“<ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, dokument br. 44, str. 86.</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=347&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frames no. 000342—000343.] </br> ({{jez-njem|"Eine Reihe weiterer Cetnikführer im Raum südl. Bihac unerbittliche Kommunistengegner und gute Soldaten haben sich in der Zusammenarbeit mit der Truppe bewährt, und sehen es als ihr Ziel an, den pravoslavischen Volksteil vor der Ausrottung zu bewahren."}})</ref> U izvještaju [[114. lovačka divizija (Njemačka)|114. lovačke divizije]] od 5. novembra 1943. godine zaključuje se da bi osiguranje dugih linija snabdijevanja bez četnika bilo „nezamislivo“.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=343&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frame no. 000339.] <br /> ({{jez-njem|"Die Sicherung der langen Nachschubwege der Division ist ohne Unterstützung det zugeteilten Cetnik–Stützpunkte, wenn nicht ausreichend deutsche Kräfte oder kampffähige kroatische Truppen zur Verfügung gestellt werden, undenkbar."}})</ref> 19. novembra 1943. potpisani su i na snagu stupaju prvi [[Ugovori o saradnji četnika i Vermahta|ugovori o saradnji četnika i Wehrmachta]], koji četnicima nameću obavezu "da prekinu sve veze sa silama koje se nalaze u ratu sa Nemačkom i da izruče štabove za vezu tih sila koji se nalaze kod njih".<ref>https://www.znaci.org/00001/4_12_3_166.htm</ref> 30. novembra 1943. godine [[Dragoljub Draža Mihailović|general Mihailović]] naređuje [[Ljubomir Jovanović Patak|Ljubi Patku]], komandantu Timočkog korpusa, da protera britanskog majora Erika Grinvuda koji hoće da vrši akcije protiv Nemaca bez njegovog dopuštenja: {{izdvojeni citat|Kod vas je tamo engleski major Grinvud sa telegrafistom. To je posledica prosjačenja materijala. Nije došao da vas pomogne u materijalu već da uništi naša sela za neku sitnu sabotažu. '''Naređujem da Grinvuda sa celom pratnjom najurite kao kučku''' po mom naređenju jer je pošao na teren bez mog odobrenja. Ponavljam najurite ga kao kučku i izvestite.<ref>https://www.znaci.org/00001/4_14_3_42.htm</ref>|Depeša generala Mihailovića Ljubi Patku od 30. novembra 1943.}} Saveznički komandant Sredozemlja uskoro i sam uviđa da se Mihailović bavi sporednim aktivnostima, uz izbegavanje da preduzme nešto na komunikacijama vitalnim za [[Saveznici|Saveznike]] i za Nemce. Stoga je [[9. decembar|9. decembra]] [[1943]]. poslao [[Dragoljub Mihailović|Mihailoviću]] telegram kojim zahteva izvršenje specifikovanih napada na komunikacije, a koji počinje rečima: {{izdvojeni citat|Sloboda kojom se Nemci služe železničkim prugama od Grčke do Beograda za prevoz i izdržavanje trupa nepodnošljiva je.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_250.htm, Obaveštenje brigadira Armstronga od 9. decembra 1943. Draži Mihailoviću o zahtevu Komande britanskih trupa na Srednjem istoku da četnici izvrše dve sabotaže protiv Nemaca]{{Dead link|date=August 2023 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}, Zbornik dokumenata i podataka o NOR-u, tom XIV (četnički dokumenti), knjiga 3, Vojnoistorijski institut, Beograd - prilog II</ref>}} === Potpisivanje ugovora o saradnji četnika i Vermahta u Srbiji (1943-1944) === {{Poseban članak|Ugovori o saradnji četnika i Vermahta}} [[Datoteka:Zone odgovornosti četnika, prema sporazumu sa Nemcima.png|thumb|Zone odgovornosti četničkih komandanata u okupiranoj Srbiji, prema sporazumu sa Nemcima 1943. [[Jevrem Simić]] i [[Nikola Kalabić]] (roze), [[Vojislav Lukačević]] (plavo), [[Ljuba Jovanović Patak]] (zeleno) i [[Mihailo Čačić]] (sivo).]] [[Hermann Neubacher]], specijalni izaslanik njemačkog Ministarstva vanjskih poslova za Jugoistok, inicirao je pregovore koji će rezultirati potpisivanjem [[Ugovori o saradnji između JVuO i komande Jugoistoka|ugovora o zajedničkoj borbi]]. Mihailović je polovinom novembra 1943. svojim komandantima naredio da sarađuju sa Nemcima; on sam nije mogao javno da stupi u saradnju "zbog raspoloženja naroda".<ref>https://www.znaci.org/images/ktb_okw_III_6_1304.jpg KTB OKW (Kriegstagebuch des Oberkommando der Wehrmacht) - Ratni dnevnik vrhovne komande Vermahta, šesta knjiga</ref> Ugovore su to potpisivali ovlašćeni Mihailovićevi komandanti i ljudi iz vojnog rukovodstva. Prvi ugovor o saradnji potpisan je 19. 11. 1943. između [[Vojislav Lukačević|Vojislava Lukačevića]], komandanta Mileševskog korpusa JVuO i nemačkog komandanta Jugoistoka koga je predstavljao fon Frede, glasio je: {{Wikisource|Sporazum inspektora četničkih odreda Draže Mihailovića pukovnika Jevrema Simića i vojnoupravnog zapovednika Jugoistoka od 23.1.1944.}} {{izdvojeni citat| 2) Primirje treba da bude pretpostavka za zajedničku borbu protiv komunista. 4) Obaveza Lukačevića da nijedan pripadnik njemu potčinjenih jedinica neće delovati na strani sila koje su u ratu sa Nemačkom. 5) Prepuštanje područja borbenih dejstava četničkim odredima radi samostalnog vođenja borbe, koju vodi i nemački Vermaht. 6) Uključivanje četničkih odreda prilikom većih zajedničkih operacija pod nemačko zapovedništvo. U tom periodu nemačko vodstvo izdaje borbene naloge četničkim odredima. 8) Razmena štabova za vezu. 9) Isporuke nemačke municije radi sprovođenja zajedničkih borbenih zadataka u skladu sa vojnim potrebama. 10) Sporazum se mora držati u tajnosti.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_260.htm SPORAZUM IZMEĐU KOMANDANTA JUGOISTOKA I MAJORA VOJISLAVA LUKAČEVIĆA OD 19. NOVEMBRA 1943. O SARADNJI ČETNIKA SA NEMAČKIM TRUPAMA U BORBAMA PROTIV NARODNOOSLOBODILACKE VOJSKE JUGOSLAVIJE]</ref>|Sporazum Nemaca i majora [[Vojislav Lukačević|Vojislava Lukačevića]] (19. 11. 43.)}} 27. novembra je potpisan ugovor sa [[Nikola Kalabić|Nikolom Kalabićem]].<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_262.htm Sporazum od 27. novembra 1943. između pukovnika Jevrema Simića i kapetana Nikole Kalabića sa nemačkim predstavnikom o saradnji u borbama protiv NOVJ]</ref> U narednim nedeljama ugovori su potpisani i sa drugim komandantima korpusa od operativne važnosti. Iako Mihailović lično nije potpisao ni jedan ugovor, ovim ugovorima je bio pokriven veći deo nemačke okupacione zone u Srbiji. {{izdvojeni citat|Ovaj ugovor, kao i buduće mjere, trebalo bi da se baziraju na međusobnom povjerenju i volji da se komunizam uništi, zemlja umiri a Srbiji omogući stabilna budućnost u okvirima Evrope oslobođene od komunizma.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=974&rec=501&roll=255 NARA, T501, Roll 255, frames no. 000969—000970: Sporazum između Krajskomandanture Zaječar i potpukovnika Ljube Jovanovića Patka o nenapadanju i saradnji u borbi protiv NOVJ (23./25. decembar 1943.)] </br> ({{jez-njem|"Diese Vereinbarung sowie die zukünftigen Massnahmen sollen getragen sein vom gegenseitigen Vertrauen und dem Willen, den Kommunismus zu vernichten, das Land zu befrieden und Serbien einer geordneten Zukunft im Rahmen eines vom Kommunismus befreiten Europas entgegenzuführen."}})</ref>|Sporazum Nemaca i potpukovnika [[Ljuba Jovanović Patak|Ljube Jovanovića Patka]] o borbi protiv partizana u Srbiji (decembar [[1943]]).}} Generalna tendencija priklanjanja Mihailovićevih četnikâ okupacionoj vojnoj sili bila je primijećena 28. XI 1943. i od strane njemačke Komande Jugoistoka: {{izdvojeni citat|Srbija: U oblasti Kruševca borbe između [četnika] DM i komunista. Kod četnika znaci približavanja Vermahtu, verovatno zbog nestašice municije.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=313&broj=639&roll=485 NARA, T313, Roll 485, frame no. 000636.] </br> ({{jez-njem|"3.) Serbien: </br> Raum Krusevac: Kampf zwischen DM u. Komm. Bei Cetniks Anzeichen für Annäherung an dt. Wehrmacht vermutl. Mun. Mangel."}})</ref>|Dnevni izveštaj Komande Jugoistoka (Armijska grupa »F«), 28. novembar 1943.}} 30. novembra 1943. godine i poručnik Milorad Vasić moli generala Mihailovića da mu odobri vezu sa Nijemcima, u cilju opskrbe streljivom, garantujući mu potpunu diskreciju u radu: {{izdvojeni citat|Molim da mi dozvolite da ovu priliku iskoristim i dobijem municiju i ostalo, što mi je neophodno potrebno, a da pritom čast organizacije i Vaš autoritet u narodu ne bude ničim povređen.<ref>AVII, reg. br. 8/1, kut. 276, dep. 11690—11691.</ref><ref>Branko Latas, Četničko-nemački sporazumi o saradnji u Srbiji (1943-1944), Vojnoistorijski glasnik br. 2/1978, Beograd, str. 344.</ref>}} Ugovori su bili u znatnoj meri tipizirani, nalik na sporazum između vojnog zapovednika Jugoistoka i inspektora četničkih odreda Draže Mihailovića pukovnika Jevrema Simića: {{izdvojeni citat|Cilj sporazuma je zajednička borba protiv komunističkih partizana, pa će stoga sve jedinice DM-četnika, potčinjene pukovniku Jevremu Simiću, biti uključene u borbu nemačke i bugarske vojske, kao i srpskih vladinih trupa, protiv komunista. U vezi s tim predviđa se uspostavljanje zajedničke obaveštajne službe kao i uzajamna podrška.<ref>[http://sr.wikisource.org/sr-el/%D0%A1%D0%BF%D0%BE%D1%80%D0%B0%D0%B7%D1%83%D0%BC_%D0%B8%D0%BD%D1%81%D0%BF%D0%B5%D0%BA%D1%82%D0%BE%D1%80%D0%B0_%D1%87%D0%B5%D1%82%D0%BD%D0%B8%D1%87%D0%BA%D0%B8%D1%85_%D0%BE%D0%B4%D1%80%D0%B5%D0%B4%D0%B0_%D0%94%D1%80%D0%B0%D0%B6%D0%B5_%D0%9C%D0%B8%D1%85%D0%B0%D0%B8%D0%BB%D0%BE%D0%B2%D0%B8%D1%9B%D0%B0_%D0%BF%D1%83%D0%BA%D0%BE%D0%B2%D0%BD%D0%B8%D0%BA%D0%B0_%D0%88%D0%B5%D0%B2%D1%80%D0%B5%D0%BC%D0%B0_%D0%A1%D0%B8%D0%BC%D0%B8%D1%9B%D0%B0_%D0%B8_%D0%B2%D0%BE%D1%98%D0%BD%D0%BE%D1%83%D0%BF%D1%80%D0%B0%D0%B2%D0%BD%D0%BE%D0%B3_%D0%B7%D0%B0%D0%BF%D0%BE%D0%B2%D0%B5%D0%B4%D0%BD%D0%B8%D0%BA%D0%B0_%D0%88%D1%83%D0%B3%D0%BE%D0%B8%D1%81%D1%82%D0%BE%D0%BA%D0%B0_%D0%BE%D0%B4_23.1.1944 Sporazum inspektora četničkih odreda Draže Mihailovića pukovnika Jevrema Simića i vojnoupravnog zapovednika Jugoistoka od 23.1.1944.]</ref>|Sporazum Nemaca i potpukovnika [[Jevrem Simić|Jevrema Simića]] (januara [[1944]]).}} Komandant Jugoistoka i [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] [[Maksimilijan fon Vajhs|fon Vajhs]] izdao je [[21. novembra]] [[1943]]. uputstvo o saradnji sa četnicima koje, između ostalog, predviđa izručenje Saveznika ("da prekinu sve veze sa silama koje se nalaze u ratu sa Nemačkom i da izruče štabove za vezu tih sila koji se nalaze kod njih"). Fon Vajhs upozorava da se "lojalna orijentacija pojedinih četničkih odreda ne sme uopštiti", jer neki još uvek izvode prepade i sabotaže, ali "propagandu protiv četničkog pokreta treba obustaviti", do daljnjeg.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_3_166.htm Objašnjenje komandanta Jugoistoka od 21. novembra 1943. o cilju i načinu sklapanja sporazuma sa četničkim komandantima]</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/291.htm Karl Hnilicka: DAS ENDE AUF DEM BALKAN 1944/45], Musterschmidt-Verlag Göttingen, strana 268</ref> Sporazum između Vermahta i četničkog komandanta [[Mihajlo Čačić|Mihajla Čačića]], komandanta Ravaničke brigade JVuO, uključuje i hvatanje [[rudar]]a koji su pobegli u šumu, i njihovo vraćanje u [[rudnik]]e uglja.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_264.htm Sporazum komandanta Jugoistoka sa komandantom Ravaničke brigade od 14. decembra 1943. o saradnji četnika sa nemačkim trupama u borbama protiv NOVJ]</ref> Sporazum Vermahta i [[Jevrem Simić|Jevrema Simića]], inspektora odreda Draže Mihailovića, predviđa da "četnici DM stavljaju na raspolaganje snagama poretka svoje podatke i svoju obaveštajnu službu" za borbu protiv partizanskog pokreta.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_267.htm Izveštaj Abver-grupe od 23. januara 1944. o sklopljenom sporazumu između vojnoupravnog komandanta Jugoistoka i inspektora četničkih jedinica u Srbiji]</ref> Sporazum Vermahta i potpukovnika Ljube Jovanovića, vođe Dražinih odreda u okrugu [[Zaječar]], četnicima omogućuje punu sloboda kretanja "danju i noću na celom području na koje se odnosi sporazum".<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_266.htm Sporazum između Krajskomandanture u Zaječaru i komandanta Timočkog korpusa od 25. decembra 1943. o saradnji u borbama protiv NOVJ]</ref> {{izdvojeni citat|Srbija i Hrvatska: kao i ranije, na ovom prostoru stoje dva suprotstavljena tabora — komunistički pod Titom i nacionalistički pod generalom Mihailovićem. Zbog brojčane premoći i veće borbene vrijednosti, komunisti su u posljednje vrijeme zadali nacionalistima niz teških udaraca. To je rezultiralo u traženju njemačke pomoći od strane nekoliko D.M.-komandanata. Već je došlo i do niza sporazuma, kojima se D.M.-jedinice obavezuju na obustavljanje neprijateljstava protiv Wehrmachta, čime im se omogućuje nesmetana borba protiv komunista.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=900&rec=311&roll=175 NARA, T-311, r. 175, s. 895: Prikaz neprijateljskog stanja u Sredozemlju od strane generalštabnog majora Varnstorfa (Warnstorff) – dodatak zabelešci sa sastanka kod načelnika štaba Grupe armija „E“ od 9. decembra 1943.] </br> ({{jez-njem|"Serbien–Kroatien: Hier stehen sich nach wie vor die nationalen Kräfte des Draca Michaylovic[sic!] und die kommunistischen Kräfte des Tito gegenüber. Infolge der zahlenmässigen und in Bezug auf die Kampfstärke starken Uberlegenheit der kommunistischen Verbände ist in der letzten Zeit DM mit seinen Kräften stark angeschlagen worden. Dies hatte zur Folge, dass verschiedene DM–Führer mit ihren Verbänden Anlehnung an die deutsche Besatzungsmacht suchten. Es sind bereits Abmachungen zu Stande gekommen, auf Grund deren DM–Verbände ihre Kampfhandlungen der deutschen Wehrmacht gegenüber einstellen und ihnen ungestörte Kampfführung den Kommunisten gegenüber zugesichert wurde."}})</ref>|Nemački prikaz stanja u Sredozemlju od 9. decembra 1943.}} Njemački opunomoćeni general u [[Nezavisna Država Hrvatska|NDH]] [[Edmund Glaise von Horstenau]] opisuje u ratnom dnevniku kontekst u kom dolazi do potpisivanja ovih ugovorâ: {{izdvojeni citat|Izgleda da je Srbija najmirnija zemlja na Balkanu, a neko reče da je ona čak i najmirnija zemlja u Evropi. Činjenica je da stanje u NDH ne može da se uporedi sa stanjem u Srbiji iako se i u Srbiji događaju neprijatne stvari... Draža Mihailović je iskoristio opšte stanje, pa su naši oblasni komandanti sklopili ugovore sa pojedinim četničkim vođama.<ref>Glez fon Horstenau, Između Hitlera i Pavelića: Memoari kontroverznog generala, Nolit, Beograd, 2007, str. 412.</ref>}} I prije nego je došlo do parafiranja ugovorâ, kapetan [[Dušan Radović (četnik)|Dušan Radović]], komandant Zlatiborskog korpusa JVuO, obavijestio je 18. novembra 1943. generala Mihailovića da njemačke i bugarske okupacione trupe, uz velike poteškoće, nastoje zaustaviti ofanzivu snaga NOVJ nadomak [[Užice|Užica]], kao i da im četničke jedinice pod njegovom komandom pružaju značajnu borbenu pomoć, tj. napadaju partizane kako bi oslabili njihov pritisak na okupatora. Iz izvještaja se vidi i da je ravnogorski kapetan Milorad Mitić bio zadužen za održavanje kontakatâ s Nijemcima: {{izdvojeni citat|Noću, 17/18 ov.m-ca oko 21,30 časova, komunisti su jačim snagama napali Bugare i Nemce u Kremnima i posle osmočasovne borbe komunisti su potpuno razbili oko 1800 Bugara i 200 Nemaca... Bugari se u najvećem neredu i bez oružja povlače za Užice. Beže glavom bez obzira. Tenkove su odvukli za Užice, dok je izgleda bugarska artilerija pala u ruke partizanima. U momentu pisanja ovog izveštaja jedan izvesni deo Bugara, koji se organizovano povlači, vodi borbu sa komunistima u Biosci. Naši delovi stupili su u borbu kod Bioske iz pravca s. Kneževići. Mišljenja sam da će u toku današnjeg dana pasti i Bioska i da će komunisti navaliti za Užice. Ja gde god mogu napadaću. Stanje je vrlo ozbiljno! Kapetan Mitić, presvučen u civilno odelo, viđen je u Užicu sa Nemcima. Posle je u jednom nemačkom automobilu otišao kako kažu za Beograd kamo ga Vi šaljete radi hvatanja neke veze i sporazuma. Ova se vest širi naglo.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_34.htm Izveštaj komandanta Zlatiborskog korpusa od 18. novembra 1943. Draži Mihailoviću o borbama četnika i nemačkih i bugarskih jedinica protiv NOVJ kod Kremana]</ref>}} 14. decembra 1943, u Vrhovnu komandu JVuO stigla je depeša od majora [[Siniša Ocokoljić|Siniše Ocokoljića]] (pseudonim »Ev-Ev«), komandanta Mlavskog korpusa JVuO, kojom se kapetan Mitić još jednom imenuje osobom koja je lično involvirana u pregovore s njemačkim okupatorom: "Tufegdžić [Vojislav, komandant Cerskog korpusa JVuO — prim.] danas je doneo sledeći izveštaj: [...] 2. — Kapetan Mitić, koji je ranije u Užicu pregovarao za naš račun sa komunistima, bio je poslednjih dana na pregovorima i sa Nemcima gde je sa njima ručao u Mažestiku. Pregovore je javno sa Nemcima vršio neki kapetan Nešković, poslat od Kalabića. 3. — Nemci su povodom toga štampali letke blizu 2.000.000 primeraka sledeće sadržine: Narodni borci četnici, u radosti pozdravljam prestanak besmislenog međusobnog prolivanja krvi i zdrav razum koji je zavladao u vašim redovima. Sada možemo da se zajednički borimo protivu komunizma, tog smrtnog neprijatelja Evrope i ja vas ubrajam u nacionalne borce zato što smo i mi sami nacionalni borci. Mi ćemo udruženim silama da odbranimo Vašu lepu Otadžbinu, da je ne bi uništile komunističke bande. Primamo u svoje redove Vašu narodnu organizaciju kao čeličnu. Nije potrebno da vam ubrizgavamo narodni duh. Herojstvo je Vama u krvi i sa vama zajedno koji dobro poznajete svoju lepu zemlju poćiće nam za rukom da je oslobodimo. Stavom koga vi zauzimate osigurana je vaša budućnost. Pozdravljam vas kao svoje ratne drugove i želim vam istu vojničku sreću kao i našim vojnicima. Komandant nemačkih trupa. br. 1243. Ovaj letak Nemci su rasturili i već se pojedini primerci nalaze i kod nas. 4. — Tufegdžić javlja dalje, da je puk. Simić naveo hotimično Kalabića da se ovim vezama sa Nemcima naša organizacija kompromituje u narodu što koriste mošinovci [tj. partizani — prim.]."<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_52.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 16. do 23. decembra 1943. godine]</ref> U depeši od 28. decembra 1943. poslatoj Vrhovnoj komandi JVuO od strane potpukovnika [[Petar Baćović|Petra Baćovića]], govori se o sastanku koji je [[Todor Perović]], predstavnik Komande operativnih jedinica istočne Bosne i Hercegovine, održao u [[Sarajevo|Sarajevu]] sa njemačkim generalom Wernerom Frommom: {{izdvojeni citat|Perović se vratio iz Sarajeva. U Sarajevu bio je kod generala Froma, komandanta pozadine celog Balkana. Između ostalog rekao mu je: »Srbi su istinski borci protivu partizana, mi Nemci cenimo borbu vaših ljudi. U tome se ističe naročito vaš kraj. Naročito cenimo saradnju majora Lukačevića. U kratko vreme prisajediniće se srpski krajevi Srbiji i u tom slučaju srpski će narod dobiti punu ekonomsku pomoć. U najkraćem roku dolazi još 12 divizija naših na teritoriju Jugoslavije radi potpunog likvidiranja partizana. Imamo jedan letak koji je izdao potpukovnik Borota za istočnu Bosnu, gde poziva narod da ga sluša kao novog komandanta, ali mi znamo da je komandant Baćović. Budite uvereni da će do proleća biti raščišćeno sa partizanima«.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_52.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 16-30. decembra 1943. godine]</ref>}} Iako je Draža Mihailović sugerisao svojim komandantima da »koriste jedne neprijatelje protiv drugih«,<ref>Arhiv VII, Ča, k. 276, reg. br. 1a/1, depeša br. 361.</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_58.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 14. januara 1944. godine]</ref> u praksi se ova floskula isključivo odnosila na borbu četnika protiv partizana, skupa sa okupatorima i kvislinzima. U depeši majoru [[Zaharije Ostojić|Zahariju Ostojiću]] (pseudonim »Sto-Sto«) od 30. januara 1944. godine, poslatoj u povodu pokušaja snagâ [[NOV i POJ]] da prodru u [[Sandžak]], general Dragoljub Mihailović otkriva što je zapravo pravi cilj četničke kolaboracije: {{izdvojeni citat|Vodite računa o Nemcima i Bugarima i iskoristite njihovu akciju protiv crvenih do krajnjih mogućnosti. Napad na [[Pljevlja|Pljevlje]] iskoristite za napad s leđa na komuniste.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_69.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 23. januara do 4. februara 1944. godine]</ref>}} Vrlo moguće da je general Mihailović samo usvojio prijedloge koje mu je major Ostojić uputio u pismu od 6. decembra 1943. godine, gdje apostrofira sljedeće: {{izdvojeni citat|Koristeći se akcijom okupatora protiv komunista, mi ćemo verovatno u roku od mesec-dva dana opet imati situaciju u Sandžaku, Crnoj Gori, Hercegovini i Bosni u našim rukama. [...] Učeći se na sopstvenim greškama, smatram da se mora najhitnije preduzeti sledeće: 1) Stvoriti u najkraćem roku što jače pokretne borbene snage — leteće brigade i korpuse — a naročito tamo gde se za to ima mogućnosti. 2) '''Koristeći se akcijom okupatora i satelita, upotrebiti sve raspoložive snage za potpuno čišćenje od komunista svih srpskih pokrajina'''. 3) U radu pod 2) ostvariti međusobno potpomaganje iz susednih pokrajina do maksimuma.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_43.htm Pismo majora Zaharija Ostojića od 6. decembra 1943. Draži Mihailoviću o potrebi većeg angažovanja četnika s okupatorskim trupama radi sprečavanja prodora jedinica NOVJ u Srbiju]</ref>|Pismo majora Ostojića generalu Mihailoviću od 6. decembra 1943. godine}} Četničko-njemački odnosi bili su opterećeni međusobnim nepovjerenjem i sviješću o suprotstavljenosti ciljeva i interesa dviju stranâ. U telegramu koji je 29. januara [[1944]]. godine [[Joachim von Ribbentrop]], njemački ministar vanjskih poslova, uputio specijalnom opunomoćeniku za Jugoistočnu Evropu [[Hermann Neubacher|Hermannu Neubacheru]], reflektuje se jasan stav političkog i vojnog vrha u [[Berlin]]u o generalu Draži Mihailoviću, dok su podređenima date precizne smjernice za držanje prema četničkom pokretu: {{izdvojeni citat|Jedino se mogu ćuteći trpeti privremeni aranžmani nižih vojnih komandi sa Dražom Mihailovićem s ciljem suzbijanja zajedničkog neprijatelja Tita. On i njegovi ljudi ostaju i dalje, na kraju, naši neprijatelji. Zato je sada, kao i do sada, potrebno biti krajnje oprezan prema Draži Mihailoviću i njegovim četnicima, a naročito se ne sme nijednog trenutka izgubiti iz vida da će pomoć koju mu mi sada direktno ili indirektno pružamo radi vođenja borbe protiv Tita, kasnije najverovatnije biti upotrebljena protiv nas... Rat na Balkanu Nemačka je vodila zato da bi jednom zauvek uništila srpsko žarište nemira... Mi nemamo, otud, nikakvog interesa da ponovo razbuktavamo velikosrpski duh.<ref>Akten zur deutschen auswartigen Politik — ADAP/E/VII, s. 374–375.</ref><ref>Vasa Kazimirović, NDH u svetlosti dokumenata, Nova knjiga/Narodna knjiga, Beograd, 1987, str. 169.</ref><ref>Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN — Službeni list SCG, Beograd, 2005. str. 20.</ref>}} Izveštaje o sklapanju ugovora četnika sa Wehrmachtom presrele su i dešifrovale savezničke obaveštajne službe, što je imalo bitnu ulogu u konačnom opredeljivanju [[Čerčil]]a za Tita, a protiv Mihailovića.<ref>Cripps, John (2001). "Mihailović or Tito? How the Codebreakers Helped Churchill Choose". {{ISBN|0593 049101}}</ref> No, Nemci nisu bili zadovoljni primenom nekih sporazuma, jer je uprkos njima dolazilo do incidenata, odnosno diverzija i napada na pripadnike [[Srpska Državna Straža|Srpske Državne Straže]] od strane četnika, usled čega je general [[Hans Felber]] pokrenuo nekoliko hapšenja i racija protiv četnika počev od februara [[1944]]. === Borbe pod nemačkom komandom (1943) === {{main|Operacija Kugelblic}} [[Datoteka:Chetniks and Germans in Herzegovina in 1943.jpg|minijatura|Četnici i Nemci u Hercegovini 1943.]] [[Datoteka:Bundesarchiv Bild 101I-005-0018-07, Jugoslawien, Polizeieinsatz mit Spähpanzer.jpg|thumb|Nemačka lokalna milicija sa italijanskim bornim kolima (izvor: ''Bundesarchiv'', [[1943]]).]] {{izdvojeni citat|„Borbeno sadejstvo sa četničkim grupama duž glavne saobraćajnice [[Bihać]] — [[Gračac]] — [[Knin]] — [[Drniš]] — [[Šibenik]] sastoji se u tome što su četnici okupljeni u posebnim uporištima uz oslonac na nemačke trupe. Četničke vođe primaju naloge i uputstva o vršenju zadataka obezbeđenja i izviđanja od zapovednika nemačkih uporišta.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=346&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frames no. 000342—000343.] </br> ({{jez-njem|"Kampfgemeinschaften mit Cetnikgruppen bestehen entlang der Hauptversorgungsstrasse Bihac – Gracac – Knin – Drnis – Sibenik derart, dass die Cetniks in besonderen Stützpunkten in Anlehnung an deutsche Truppen zusammengefasst sind. Die Cetnikführer erhalten Aufträge und Weisungen für Sicherungs– und Aufklärungsaufgaben durch deutsche Stützpunktführer."}})</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_259.htm Izveštaj Komande 15. brdskog armijskog korpusa od 19. novembra 1943. Štabu 2. oklopne armije o saradnji četnika sa nemačkim trupama u NDH]</ref>|Njemački izveštaj o saradnji sa četnicima protiv partizana u Dalmaciji i Bosni (19. novembar [[1943]]).}} Kratko po zauzimanju italijanske okupacione zone od strane njemačkih trupâ, četnici s teritorije [[Nezavisna Država Hrvatska|NDH]] stupaju u borbeno savezništvo sa njima. Kako javlja obavještajno odjeljenje [[Druga oklopna armija (Wehrmacht)|2. oklopne armije]], u blizini [[Plitvička Jezera (općina)|Plitvičkih Jezera]] došlo je krajem septembra 1943. godine do prvog krupnijeg angažiranja lokalnih četničkih jedinicâ na njemačkoj strani. Ovom prilikom su četnici nanijeli partizanima ozbiljne gubitke: {{izdvojeni citat|Agent za vezu javlja o izviđanju od 27. IX: Jaka skupina lojalnih četnika s njemačkom opremom provalila je 20. septembra na područje [[Korenica|Korenice]], [[Prijeboj (Plitvička jezera)|Prijeboj]]a (16 km zap. od [[Bihać]]a), Babinog Potoka (28 km z. od Bihaća), [[Krbavica|Krbavice]] (23 km jz. do Bihaća), te uništila sve komunističke prometne veze. Četnici su nanijeli velike gubitke komunistima kod Mirić Štropine (3 sjz. od Prijeboja), 350 mrtvih.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=313&roll=196&broj=390 NARA, T313, Roll 196, frame no. 7457118.] <br /> ({{jez-njem|"29.9. V–Mann meldet Beobachtung vom 27.9.: </br> Starke Gruppe loyaler Cetniks mit deutscher Ausrüstung an 20.9. in Raum Korenica (1558), Prijeboj (16 W), Babin Potok (28 W), Krbavica (23 SW), alles Bihac, eingebrochen und haben alle Verkehrsverbindungen der Kommunisten vernichtet. Cetniks haben bei Miric Stropina (3 NW Prijeboj) den Kommunisten große Verluste, 350 Tote, beigebracht."}})</ref>|Dodatak dnevnom izvještaju obavještajnog odjeljenja 2. oklopne armije za 3. oktobar 1943.}} U izvorima njemačke provenijencije iz ovog perioda navodi se da su četničke jedinice asistirale okupatoru i pri izbacivanju partizana iz [[Bosansko Grahovo|Bosanskog Grahova]]: {{izdvojeni citat|Četnici na putu za snabdijevanje Gospić — Gračac, Knin — Vrlika i Knin — Drniš, i pored oprečnih poruka DM-u, nikad ne pokazuju neprijateljstvo; naprotiv, dobro su sarađivali sa 114. lovačkom divizijom u zasjedama i [zajedno] zauzeli Bos. Grahovo.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=98&rec=314&roll=560 NARA, T314, Roll 560, frame no. 000093.] <br /> ({{jez-njem|"Ic–Lagebericht vom 27.9. bis 27.10.1943. </br> Die Cetniks an den Nachschubstrassen Gospic – Gracac, Knin – Vrlika und Knin – Drnis sind bisher trotz abweichender Meldungen an DM. nirgends feindselig aufgetreten, haben vielmehr in Hinterhalten mit der 114.Jäg.Div. gut zusammengearbeitet und Bos.Grahovo genommen."}})</ref>|Obavještajno odjeljenje [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]], izvještaj za period od 27. septembra do 27. oktobra 1943.}} U naređenju poslatom 23. oktobra 1943. iz [[114. lovačka divizija (Njemačka)|114. lovačke divizije]] Wehrmachta, koja je bila smještena na teritoriji kvislinške NDH, navodi se sljedeće: {{izdvojeni citat|Od 1. novembra 1943. svi pripadnici domaćih jedinica (četnici, ustaše i hrvatska žandarmerija) moraju biti u posjedu njemačkih propusnicâ.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=315&roll=1295&broj=606 NARA, T315, Roll 1295, frame no. 000600.] <br /> ({{jez-njem|"Ab 1.11.43 müssen sämtliche Cetnik–, Ustascha–, und kroatische Gendarmerie–Angehörige im Besitz von Ausweisen der Abteilung Ic sein."}})</ref>|Divizijska naredba br. 122 od 23. X 1943. godine}} U jednoj procjeni stanja snabdijevanja, poslatoj 25. oktobra 1943. štabu [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]] iz 114. divizije, razmotreni su modaliteti „skladištenja zalihâ [hrane] tokom zime i opskrbe za 9.500 četnika, ustaša, zarobljenika i civilnog stanovništva“, i data je projekcija da bi tovarni prostor zapremine 12 [[Tona|tona]] bio dovoljan za podmirenje dnevnih potrebâ ove grupe („9.500 ustaša, četnika, itd.“).<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1362&rec=314&roll=554 NARA, T314, Roll 554, frames no. 001356—001357.] <br /> ({{jez-njem|"Anlage 1 zur Beurteilung der Versorgungslage vom 25. Oktober 1943. </br> a.) Berücksichtigung der Winterbevorratung und Versorgung der 9500 Cetniks, Ustaschen, Gefangenen und Zivilbevölkerung; </br> Dabei ist die Versorgung der 9.500 Ustaschen, Cetniks usw. im hiesigen Raum nicht in Rechnung gestellt. Es würden also hierfür noch täglich 12 to Laderaum möglich sein."}})</ref> Takođe, u naredbi o snabdijevanju iz 114. divizije Wehrmachta s početka decembra 1943. godine, precizno je određeno dnevno sljedovanje četničkih jedinicâ u zoni odgovornosti divizije (najvjerovatnije je riječ o [[Dinarska divizija JVuO|Dinarskoj diviziji JVuO]] pod [[Momčilo Đujić|Đujićevom]] komandom): {{izdvojeni citat|Od sada se četnicima izdaje sljedovanje koje se sastoji od: </br> 1 porcija hljeba; 1 porcija povrća; 1 porcija namaza (mast ili marmelada); 1 porcija soli; 2 porcije napitka; 1 porcija duhana.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=822&rec=315&roll=1295 NARA, T315, Roll 1295, frames no. 000815—000816.] <br /> ({{jez-njem|"Verpflegung der Cetniks: </br> Als Verpflegung für Cetniks sind ab sofort nur folgende Portionen auszugeben bezw. zu empfangen: </br> 1 Brotportion, </br> 1 Gemüseportion, </br> 1 Brotaufstrichportion (Fett oder Marmelade), </br> 1 Salzportion, </br> 2 Getränkeportionen, </br> 1 Tabakportion."}})</ref>|Posebna direktiva za snabdijevanje br. 65/43 (2.12.43)}} {{izdvojeni citat|Četnici dobijaju snabdijevanje u skladu sa listama imena koje se stalno kontrolišu; municija za pješadijsko naoružanje se izdaje povremeno, uz strogu kontrolu potrošnje; svaki četnik nosi zvaničnu iskaznicu – oni bez iskaznice se hapse i razoružavaju.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=342&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frame no. 000338.] ({{jez-njem|"Die Division gewährt den nach eigenen Wünschen beweglich und abseits ihrer Wohnorte eingesetzten Cetniks Verpflegungszuschüsse. Der Verpflegungsempfang wird nach namentlichen Listen getätigt, die Verteilung wird überwacht. Nach den gleichen Richtlinien werden von Zeit zu Zeit Gewehr– und MG–Munition im Rahmen des nachgewiesenen Verschusses ausgegeben. Der Verbrauch wird nach der jeweiligen Lage auch einigermassen genau überprüft. Jeder Cetnik muss einen namentlichen Ausweis mit der Nummer seiner Handwaffe (Gewehr– oder Pistolen–Nr.), der Unterschrift des zuständigen Kommandanten und des Ic der Division versehen, besitzen. Ohne Ausweis angetroffene Cetniks werden im Einvernehmen mit den Cetnik–Führern festgenommen und entwaffnet."}})</ref>|Izvještaj 114. lovačke divizije o rezultatima saradnje sa četnicima (5. novembar 1943).}} U izvještaju [[114. lovačka divizija|114. lovačke divizije]] od 5. novembra 1943. detaljno se opisuje saradnja jedinica [[Wehrmacht]]a sa snagama pod komandom vojvodâ [[Momčilo Đujić|Momčila Đujića]], [[Mane Rokvić|Maneta Rokvića]] i [[Radomira Ðekića Ðeda]]. Njemački oficiri zaključuju da okupator ima veliku korist od četnika: {{izdvojeni citat|Četnički vojvoda Mane Rokvić može se opisati kao apsolutno pouzdan. Već je pružio vrijedne usluge u oblasti [[Bosanski Petrovac|Bos. Petrovca]] gdje je bio raspoređen u prethodnici tokom čitavog napredovanja divizije, svuda uspostavljajući kontakt sa lokalnim četničkim jedinicama i značajno doprinoseći uspostavljanju povjerenja civilnog stanovništva u njemački Vermaht. Njegove mjere za održavanje discipline među četnicima i njegov oštar obračun sa sumnjivim [licima] i banditima dobro su poznati. [...] Iako se Đujić ne može smatrati potpuno pouzdanim, njegova podrška u borbi protiv komunizma trenutno je dragocjena. Divizija će učiniti sve što je u njenoj moći da ga u javnosti prikaže toliko pronjemački nastrojenim kako bi njegov povratak u neprijateljski tabor jednog dana bio onemogućen. [...] Četnički vojvoda Ðedo potiče iz Crne Gore i pristalica je pokreta Koste Pećanca, koji je, na osnovu prethodnog iskustva, održavao jasnu distancu od pokreta DM. Ðedo ostavlja veoma dobar lični utisak, izrazito je drzak [u borbi] protiv bandita i sumnjivih, i jasno je naklonjen njemačkom Vermahtu.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=341&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frames no. 000337—000341.] </br> ({{jez-njem|"Der Cetnik–Vojvode Mane Rockvic [sic!] ist als unbedingt zuverlässig zu bezeichnen. Er hat bereits im Raum Bos. Petrovac wertvolle Dienst geleistet und war auch während des ganzen Vormarsches der Division bei der Spitze eingesetzt, stellte überall die Verbindung mit den örtlichen Cetnik–Einheiten her und hat in starken Masse für die Begründung des Vertrauens der Zivilbevölkerung zur deutschen Wehrmacht beigetragen. Seine Massnahmen zur Erhaltung der Disziplin unter den Cetniks, sein scharfes Durchgreifen gegen Verdächtige und Banditen, sind bekannt. </br> Wenn auch Djujic als nicht voll zuverlässig angesehen werden kann, so ist aber seine Unterstützung im Kampf gegen den Kommunismus z.Zt. wertvoll. Seitens der Division wird alles versucht werden, um ihm in der Öffentlichkeit soweit als deutschfreundlich herauszustellen, dass ihm eines Tages der Rückzug in das feindliche Lager unmöglich gemacht wird. </br> Der Cetnik–Vojvode Dzedo stammt aus Montenegro, ist Anhänger Richtung Kosta Pecanac, die nach bisherigen Erfahrungen klaren Abstand zur D.M.–Bewegung gehalten hat. Dzedo macht persönlich einen sehr guten Eindruck, ist ein ausgesprochener Draufgänger gegen Banditen wie Verdächtige und der Deutschen Wehrmacht eindeutig zugeneigt."}})</ref>|Izvještaj 114. lovačke divizije o rezultatima saradnje sa četnicima od 5. novembra 1943.}} {{izdvojeni citat|Glavna komanda predlaže stvaranje oficirske ispostave pri štabu XV brd. korpusa za nadzor i vođenje četničkih grupâ koje se koriste za zaštitu cesta za snabdijevanje, željezničkih pruga i važnijih ratnih pogona.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=314&roll=554&broj=90 NARA, T314, Roll 554, frame no. 000084.] </br> ({{jez-njem|"Gen.Kdo. beantragt Schaffung einer Offz.–Planstelle beim Stab XV.Geb.A.K. zur Überwachung und Anleitung der Cetnikverbände, die zur Sicherung von Nachschubstrassen, Eisenbahnen und kriegswichtiger Anlagen eingesetzt sind."}})</ref>}} Jedan od četničkih komandanata koji se dosljedno isticao kontinuiranom kolaboracijom sa njemačkim okupatorom bio je vojvoda [[Uroš Drenović]]. Nadležni okupacioni organi bili su zadovoljni ostvarenim stepenom saradnje s Drenovićem, što se vidi i iz izvještaja XV brdskog armijskog korpusa od 26. XI 1943, u kom se pohvaljuje njegovo „lojalno držanje“: {{izdvojeni citat|Predmet: </br> Nemačka komanda za vezu kod četničkog vođe Drenovića: </br> Četnička grupa Drenović z. i j-z od Banje Luke od jedno 1500 ljudi ima već godinu i po prema nemačkom Vermahtu i prema hrvatskoj državi lojalno držanje, i naše izviđačke i bezbednosne akcije korisno podržava. U nekim slučajeva bili su podržani sa nešto municije. Hrvatska vlada razmatrala je ideju da dovede Drenovića u Sabor za predstavnika svih pravoslavnih. Komanda Kirhner (puk Brandenburg) poslala je u dogovoru sa obaveštajnim odeljenjem [korpusa] Drenoviću komandu za vezu, i postigla je značajne rezultate u pogledu specijalnih misija.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=314&roll=560&broj=390 NARA, T314, Roll 560, frame no. 000384.] <br /> ({{jez-njem|"Gen.Kdo. XV G.A.K, Abt.Ic, Betr.: Dtsch.Verb.Kdo. bei Cetnikführer Drenovic. An Pz.A.O.K.2.Ic/AO, 26.11.43: Die Cetnikgruppe Drenovic w. u. sw. Banja Luka mit etwa 1500 Mann hat seit über 1 1/2 Jahre der deutschen Wehmacht und dem kroat. Staat gegenüber eine loyale Haltung eingenommen und die eigene Aufklärung und Sicherung stets wertvoll unterstützt. In einzelnen Fällen wurde sie mit Inf.Mun. unterstützt. Die kroatische Regierung hat die Berufung des Drenovic in den Sabor (Landtag) als Vertreter aller Pravoslaven erwogen. Das Kdo. Kirchner (Rgt.Brandenburg) hat im Einvernehmen mit der Abt.Ic für seine Zwecke ein Verbindungs–Kommando zu Drenovic entsandt und in kürzester Zeit wertvolle Ergebnisse im Sinne des Sonder–Auftrages erzielt."}})</ref>|Komanda 15. brd. korpusa, Obaveštajno odeljenje, za obav. odeljenje komande 2. okl. armije, 26.11.43.}} Četnički su odredi na teritoriji marionetske NDH pružali veoma značajnu potporu njemačkim vlastima, bez koje ove ne bi uspjele efikasno održavati okupacioni sistem. U izvještaju [[264. pešadijska divizija (Nemačka)|264. pješadijske divizije]] [[Wehrmacht]]a iz prve nedjelje decembra 1943. provijava upravo ovakvo gledište; istaknuto je, pak, da bi četnike trebalo (zbog „ispadâ prema hrvatskom stanovništvu“) ograničiti „na rad u srpskim selima“: {{izdvojeni citat|Budući da vlastite snage i ustaše nisu dovoljne da same umire i osiguraju golemo područje, divizija se ne može odreći suradnje četnika. Trenutačno, drugačije rješenje ne bi bilo moguće zbog nedostatka dodatnih snaga. No, ne zanemaruje se da se suradnja s četnicima ne čini dugoročno održivom zbog njihovih političkih ciljeva. Stoga će se i dalje jačati utjecaj ustaša, a time i hrvatske države, kako bi se postupno udaljili od četničkih snaga i deportirali oni [četnici] koji nisu mještani.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=788&rec=314&roll=555 NARA, T314, Roll 555, frames no. 000782—000783.] <br /> ({{jez-njem|"Da die eigene Kräfte und die Ustascha allein zur Befriedung und Sicherung des weiten Raumes nicht ausreichen, kann auf eine Mitarbeit der Cetniks noch nicht verzichtet werden. Im Augenblick wäre eine Lösung von ihnen mangels anderer Kräfte nicht möglich. Es wird jedoch nicht verkannt, dass auf die Dauer eine Zusammenarbeit mit den Cetniks auf Grund ihrer politischen Zielsetzung nicht tragbar orscheint. Es wird daher der Einfluss der Ustascha und damit des kroatischen Staates weiterhin gestärkt werden, um allmählich von den Cetnik–Verbänden abrücken zu können, die nicht ortsansässigen abzuschieben. Der Anfang hierzu ist gemacht. Um die Unzuträglichkeiten zu beenden, die sich daraus ergeben, dass in rein kroatischen Gegenden die eingesetaten Cetnik–Verbände die Bevölkerung belästigen und auch ausplündern, ist in Durchführung, sie aus diesen Gebieten herauszuziehen und nur noch in Orten mit pravoslavischer Bevölkerung zu Sicherungszwecken einzusetzen."}})</ref>|Procjena situacije 264. pješadijske divizije (7.12.43)}} Komanda Jugoistoka je istog dana izvijestila Vrhovnu komandu njemačkog Wehrmachta o sadjejstvu [[114. lovačka divizija (Nemačka)|114. lovačke divizije]] i četnika u borbi protiv snaga [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOVJ]]: {{izdvojeni citat|114. lovačka divizija: čišćenje prostora oko [[Vrlika|Vrlike]] u saradnji sa četnicima završeno; neprijatelj je izgubio 22 mrtva i 20 zarobljenih; veliki plen.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=78&broj=89&roll=331 NARA, T78, Roll 331, frame no. 6287993.] <br /> ({{jez-njem|"114. JG. DIV: SAEUBERUNG IN RAUMES VRLIKA IM ZUSAMMENWIRKEN MIT CETNIKS NACH WEITEREN 22 FEINDTOTEN U. 20 GEFANGENEN BEI EINBRINGUNG GROESSERER BEUTE ABGESCHLOSSEN."}})</ref>|Dnevni izvještaj Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi oružanih snaga od 6. decembra 1943 (7. decembar 1943.).}} === Borbe pod njemačkom komandom u Crnoj Gori (1943-1944) === {{main|Operacija Frühlingserwachen (1944)}} [[File:Collaborationist Jakov Jovović with Germans on Cetinje.jpg|thumb|Četnički komandant [[Jakov Jovović]] sa svojim saborcima i Nemcima na [[Cetinje|Cetinju]], jesen 1943.]] Od 17. do 24. oktobra [[1943]]. godine, njemačke okupacione snage su organizovale [[Operacija Balkanski klanac|operaciju Balkanski klanac]] (njem. ''Balkanschlucht''). Osnovni cilj operacije je bio likvidacija snagâ [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOVJ]] i [[Divizija Garibaldi|Italijana]] koji su prešli na stranu partizana u Crnoj Gori, kao i ovladavanje [[Jadransko more|jadranskim]] zaleđem. Pored sopstvenih snaga, njemački okupator je za ovu priliku angažovao dva italijanska fašistička puka (oko devet bataljona), čiji su štabovi bili u [[Bar]]u i [[Podgorica|Podgorici]], kao i muslimansku fašističku miliciju i ostatke četnika Draže Mihailovića.<ref>https://www.znaci.org/00001/151_5.pdf</ref> Dakle, pored dvije divizije [[Wehrmacht]]a, u operaciji je učestvovalo i oko 5.000 [[Balli Kombëtar|balista]], talijanskih fašista i četnika.<ref>https://www.znaci.org/00001/33_9.pdf</ref> U depeši Vrhovnoj komandi JVuO od 20. oktobra 1943,<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, Knjiga predatih depeša CG—3, Depeša br. 211.</ref><ref>Др Радоје Пајовић, Контрареволуција у Црној Гори: Четнички и федералистички покрет 1941—1945, Обод, Цетиње, 1977, стр. 408.</ref> delegat VK JVuO u Crnoj Gori i [[Sandžak]]u major [[Rudolf Perhinek]] piše o učešću crnogorskih četnika na strani okupatora u ovoj [[Sile Osovine|osovinskoj]] operaciji: {{izdvojeni citat|Žalosno ali tačno. Da nisu Nemci angažovali ovolike snage, nas ovde više ne bi bilo, jer se više niko nije hteo boriti, već samo begati, ali nije se više imalo kud... Mi se izvlačimo i gledamo da smo pozadi njih, da bi iskoristili njihovu borbu sa komunistima i uništavanje istih.}} Informacija o potpunoj potčinjenosti četničkih jedinica u okupiranoj Crnoj Gori njemačkim vlastima, kao i tijesnim vezama sa kvislinškom ''Narodnom upravom'' koju je okupator formirao, Draži Mihailoviću je bila dostavljena 1. decembra 1943. godine iz štaba majora [[Petar Baćović|Petra Baćovića]] (pseudonim »Nav-Nav«): {{izdvojeni citat|Nemci daju oružje i odelo s a s d j k a c a m a [nedešifrovana riječ; moguće "žandarmima" — prim.] i nešto plate. Milicija će biti formirana kao prava vojska. Za komandanta cetinjskog bataljona major Zdravko Kasalović. Za nikšićki bataljon Boško Pavić, a mene su naimenovali za komandanta žandarmerijskog bataljona za srez šavnički. Pojava Narodne uprave i svega ovoga što se sada stvara, nije izraz želje niti naroda niti naša, već je ovo nužno zlo, između dva zla, jer drugog izlaza nema. Mi nismo u stanju samo pomoću naroda da ma šta učinimo bez pomoći Nemaca.<ref>AVII, kut. 276, reg. br. 7/1-35.</ref><ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, dokument br. 47, str. 89.</ref>}} [[Ljubomir Lazarević]], inženjer iz [[Kolašin]]a (pseudonim »Bene«), 28. januara 1944. godine obavještava Dražu Mihailovića da četnici u Crnoj Gori sarađuju sa njemačkim okupacionim vlastima u svakom obliku: {{izdvojeni citat|Svi komandanti u Crnoj Gori primili su saradnju sa Nemcima, potpisali obavezu a sa ostatcima vojske nalaze se u žici, ili u neposrednoj blizini nje. Nema ni jedne grupe u šumi koja bi pretstavljala našu borbu, oko koje bi se moglo okupljati. Vukadinović isto tako nalazi se u Podgorici ili u okolini. Nagovešteni dolazak Srbijanske vojske pozdravljen je burno svuda, ali dolazak Ljotićevaca učinio je Ljotićevce vrlo aktivnim i prete da ko god ne bude s njima, on je komunista. Po varošima teško će se iko održati jer ta formula svakoga će staviti pod udar okupatora kao komunistu. Ovaka saradnja sa njima je nemoguća, jer ovi traže prilazak njima, ne saradnju. Po selima Crne Gore gospodare komunisti. Naše akcije vrše se samo u cilju osiguranja ili odbrane nemačkih kolona. Nemačke snage na ovom terenu vrlo su male i nesposobne za ma kakvu širu akciju. Do sada nema ni izgleda na akciju. Svako dalje čekanje, pogoršava našu situaciju. Narod gubi veru u našu dobru volju i našu sposobnost.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_67.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 15. do 31. januara 1944. godine]</ref>}} [[File:Chetniks and Germans in Podgorica 1944.jpg|thumb|Četnički komandanti i njemački okupatori u [[Crna Gora|Crnoj Gori]]. [[Đorđije Lašić]] (prvi zdesna), šef njemačke uprave za Crnu Goru pukovnik Hajnke (treći zdesna) i Jakov Jovović (drugi slijeva) u [[Podgorica|Podgorici]], proljeće 1944.]] Krajem februara i početkom marta 1944. godine, u tzv. [[staroj Crnoj Gori]] (preciznije u [[Katunska nahija|Katunskoj nahiji]]) organizovana je [[Operacija Bura (1944)|operacija »Bura«]]. Specifičnost ove operacije ogleda se u činjenici da su za njeno izvođenje većinu ljudstva obezbijedili četnici, dok su oficiri iz Feldkomandanture na [[Cetinje|Cetinju]] i komandant mjesta [[Podgorica|Podgorice]] rukovodili borbenim djejstvima: {{izdvojeni citat|1.) Sumarni i iskustveni izveštaj: Operacija »Bora« od 27. 2. do 3. 3. 44. Sprovedena je četnička operacija »Bora«, pod nemačkom komandom, radi čišćenja rejona Danilovgrad — Čevo — Cetinje — Podgorica. 2.) Jedinice koje su učestvovale: 4000 ljudi nacionalne žandarmerije, milicije, 215. abver-trup, jedna brdska baterija iz ratnog plena, lovačko poterno odeljenje 181. peš. div. [...] 5.) Sprovođenje: U delom. oštrim borbama, kolone, koje su nastupale od i,, ji., i j., polako su osvajale teren. 29. 2. zauzeto je Čevo. Neprijatelj (jačine 250 ljudi) izvukao se prema sz. Posle odlaska nemačkih snaga i započinjanja neprij. protivnapada, četnici su se delom, u paničnom strahu, povukli na svoje polazne položaje. Neprijatelj je ponovo zauzeo teren očišćen operacijom. 6.) Gubici neprijatelja: 32 mrtva, 68 ranjenih, 23 zarobljena. Plen: 2 p. mitr., 1 mitr., 15 pušaka, 1 radio-stanica, propagandni materijal i hrana. Sopstveni gubici: 20 mrtvih, 31 ranjen, 46 nestalih. 7.) Iskustva: a) Građanska zaštita, usled nedovoljne opremljenosti i slabog borbenog morala, nije pogodna za izvršavanje borbenih zadataka; žandari, milicija, četnici, uz učešće nemačkih trupa, podesni za borbene zadatke i zadatke osiguranja... e) Prilikom sličnih operacija preduslovi za uspeh su učešće nemačkih trupa, podrška teškim naoružanjem i veza do pojedinih borbenih grupa.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_30.htm Izveštaj Komande 21. brdskog armijskog korpusa od 9. marta 1944. Komandi 2. oklopne armije o zajedničkoj nemačko-četničkoj operaciji »Bora« protiv jedinica 2. korpusa NOVJ na prostoru Danilovgrad — Cetinje — Podgorica]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=314&broj=72&roll=663 NARA, T314, Roll 663, frame no. 000065.]</ref>|Izvještaj komande 21. brdskog korpusa o rezultatima operacije »Bura« od 9. marta 1944. godine}} [[21. brdski armijski korpus (Nemačka)|21. nemački korpus]] u Crnoj Gori pokrenuo je [[10. april]]a [[1944]]. [[Operacija "Frilingservahen" (april-maj 1944)|operaciju "Frilingservahen"]], uz masovno učešće četnika. Operacija je pripremljena u saradnji sa [[Pavle Đurišić|Pavlom Đurišićem]] i započeta tako što su četnici zajedno sa Nemcima iz nemačkih garnizona napali na slobodnu teritoriju. Plan napada je bio sledeći: {{izdvojeni citat|'''Đurišićeve snage''': Prva borbena grupa, 700 ljudi, iz si. pravca preko rejona 5 km j. Bijelo Polje za Mojkovac. Druga borbena grupa, 1200 ljudi, pod komandom Đurišićevog Operativnog štaba, od Brodareva preko Šahovića za Mojkovac — Kolašin. Treća borbena grupa, 1000 ljudi, od sredine puta Pljevlja — Prijepolje pravcem Mojkovac. Četvrta borbena grupa, 1500 ljudi, od Pljevalja pravcem Mojkovac. Mojkovac treba da bude dostignut za 2 dana. Posle toga skretanje glavnine u rejon z. Tara — sz. Kolašin — Mojkovac. '''Nemačke snage''': 1 ojač. mot. č. prodire od Brodareva do Bijelog Polja. 1 ojač. mot. č. od Pljevalja do prelaza preko Tare 22 jjz. Pljevlja. Bat. [[Srpski dobrovoljački korpus|SDK]], 600 ljudi, sledi nemačke snage za Bijelo Polje, onda skreće za Mojkovac. Milicija iz Brodareva, 700 ljudi, čisti svoj rejon i prodire od Brodareva ka jjz. Početak napada: 10. 4. 44. [[181. pešadijska divizija (Nemačka)|181. peš. div.]] obezbediće odgovarajuće informisanje četničke Grupe "Jug" (major Lašić i Bukatonović [pogreška; vjerovatno je u pitanju major [[Savo Vukadinović]] — prim.] u Podgorici) kao i Grupe "Nikšić".<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=364&rec=314&roll=663 NARA, T314, Roll 663, frame no. 000357.]</ref><ref>Obaveštenje Komande 21. brdskog korpusa Komandi 181. brdske divizije od 08.04.1944., Vojnoistorijski institut, NAV--T-314, r. 663, s. 357.</ref>}} === Borbe pod nemačkom komandom u NDH (1944) === [[File:August Šmidhuber, komandant 7. SS divizije, Todor Perović, lekar Trebinjskog korpusa i kapetan Milorad Vidačić, komandant Trebinjskog korpusa JVuO.jpg|thumb|Žena u crnini moli za milost Milorada Vidačića, komandanta Trebinjskog korpusa JVuO. Prisutni su još [[August Schmidhuber]], komandant 2. puka [[7. SS dobrovoljačka gorska divizija Prinz Eugen|7. SS divizije]] (prvi lijevo), Todor Perović, predstavnik četničke komande istočne Bosne i Hercegovine (drugi lijevo) i neimenovani oficir [[Schutzstaffel|SS]]-a. Fotografija je nastala tokom njemačke [[Operacija Gama|operacije Gama]] protiv partizana u [[Istočna Hercegovina|istočnoj Hercegovini]] (ljeto/jesen 1943. godine).<ref>[http://bandenkampf.blogspot.com/2015/08/bk0034.html?m=1 Bandenkampf in Jugoslawien 1941–1945: </br> 0034 | Photo | SS-Freiwilligen-Gebirgs-Division "Prinz Eugen"]</ref>]] Kolaboracija četnika u [[Nezavisna Država Hrvatska|NDH]] sa njemačkim okupacionim snagama postala je intenzivnija tokom zime 1943-1944, makar u slučaju hrvatskih kvislinških snaga i četnika bila pod neprestanom tenzijom. Podaci navedeni u izvještaju generala [[Edmund Glaise von Horstenau|Glaisea von Horstenaua]] od 26. februara 1944.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=236&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frame no. 000236.]</ref> zasnovani na službenim podacima NDH otkrivaju opseg kolaboracije: 11. februara bilo je na teritoriju NDH trideset i pet posebno imenovanih četničkih grupa sa procijenjenih 23.300 ljudi pod oružjem. Neke manje jedinice su brojale od 200 do 400 pripadnika, dok su ostale, poput [[Momčilo Đujić|Đujić]]eve grupe, imale i do 2.500 vojnika i oficira. Od toga je s Nijemcima i vlastima NDH kolaboriralo devetnaest grupa (ukupno 17.500 ljudi); šesnaest ostalih grupa s oko 5.800 ljudi ubrajane su u pobunjene četnike.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=237&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frames no. 000237—000240.]</ref> S iznimkom odreda vojvode [[Uroš Drenović|Uroša Drenovića]] u sjeverozapadnoj Bosni (oko 400 ljudi), kojeg su vlasti NDH smatrale potpuno lojalnim, za sve druge četničke kolaborirajuće grupe ustaške su vlasti držale da se prema Nijemcima odnose osobito prijateljski kako bi od njih izvukle što više oružja i municije, dok se istovremeno drže neprijateljski prema NDH.<ref>[https://znaci.org/00001/40_64.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje KOLABORACIJA IZVAN SRBIJE DO OKTOBRA 1944.]</ref> Iako se vojvoda [[Radivoje Kerović]], komandant [[Majevica|majevičkih]] četnika, u Horstenauovom izvještaju ubraja među »pobunjene četnike« (i to kao prvi na spisku, dok se za njegov odred tvrdi da ima 1000 ljudi, tj. da je najbrojniji), u dnevnom izvještaju Komande Jugoistoka za 18. februar 1944. godine njegova lojalnost uopšte nije dovedena u pitanje: {{izdvojeni citat|Upit kod [[Druga oklopna armija (Wehrmacht)|Druge oklopne armije]] u vezi snabdijevanja municijom Kerovića koji se smatra lojalnim, i 200 ljudi tzv. [[Zeleni kadar|zelenog kadra]], koji se bore protiv crvenih zapadno od [[Koviljača|Koviljače]].<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&broj=17&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000013.] <br /> ({{jez-njem|"Beim Pz.AOK. 2 wird angefragt, ob Bedenken bestehen gegen Unterstützung mit Munition der im Raume westlich Koviljaca stehenden Cetniks des Kerovic, die als loyal angesehen werden und 200 Mann des sog. "Grünen Kaders" in Kampf gegen die Roten."}})</ref>|Ratni dnevnik Vojnog zapovjednika Jugoistoka (18. februar 1944.)}} Od 23. do 25. januara 1944. godine, na području između [[Knin]]a i [[Kistanje|Kistanja]] organizovana je [[Operacija Frühlingswetter|operacija »Frühlingsgewitter«]]. Vodeći borbe protiv jedinicâ iz sastava [[19. sjevernodalmatinska divizija NOVJ|19. divizije NOVJ]], operaciju su izveli dijelovi [[264. pešadijska divizija (Nemačka)|264. pješadijske divizije]] Wehrmachta, zatim 92. motorizovani grenadirski puk i 3. bataljon 98. brdskog lovačkog puka [[1. brdska divizija (Njemačka)|1. brdske divizije]]. Njemačkom okupatoru pridružile su se snage lokalnih četnikâ, najvjerovatnije iz [[Dinarska divizija JVuO|Dinarske divizije JVuO]]. U izvještaju 264. pješadijske divizije od 25. januara 1944, poslatom Komandi [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|15. brdskog armijskog korpusa]], njemačkim gubicima tokom operacije pribrojani su oni iz četničkih redovâ: {{izdvojeni citat| Sumarni izveštaj »Frilingsgeviter«: 1.) Delimičan ogorčeni otpor neprijatelja kod Ervenika, Bratiškovaca, Kistanja, Radučića slomljen je energičnim zahvatom. Banditi iznenađeni prodorom 92. gren. p. (mot.) od sz. prema Kistanju. 2.) Gubici: A.) sopstveni: 1 poginuo, 3 ranjena, 1 četnik poginuo. B.) neprijatelj: 66 poginulih izbrojano, procenjuje se daljih 60 do 70 poginulih i ranjenih. 35 zarobljenika u eng. uniformama iz Štaba 19. dalm. div. i 5. brig. C.) Zaplenjeno: 1 mitr., 3 puš. mitr., 42 autom., 2 pt puške, 1 l. minob., 1 telefon, 46 karab., 30 eng. mina, 10.000 metaka peš. mun., 60 kom. mina za 1. minob., 3 engl. bicikla.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_21.htm Izveštaj 264. pešadijske divizije od 25. januara 1944. Komandi 15. brdskog armijskog korpusa o sopstvenim i neprijateljskim gubicima u operaciji »Frilingsgeviter« na prostoru Knin — Kistanje]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=293&rec=314&roll=561 NARA, T314, Roll 561, frame no. 000287.] <br /> ({{jez-njem|"ABSCHLUSSMELDUNG ”FRUEHLINGSGEWITTER”: </br> 1.) TEILWEISE HEFTIGER FEINDWIDERSTAND BEI ERVENIK, BRATISKOVCI, KISTANJE, RADUCIC WURDE IM ENERGISCHEN ZUGREIFEN GEBROCHEN. BANDITEN DURCH EINBRUCH GREN. RGT. (MOT) 92 VON NW NACH KISTANJE UEBERRASCHT. </br> 2.) VERLUSTE: </br> A.) EIGENE: 1 TOTER, 3 VERWUNDETE, 1 CETNIK TOT. </br> B.) FEIND: 66 GEZAEHLTE TOTE, 60 BIS 70 WEITERE TOTE UND VERWUNDETE GESCHAETZT. 35 GEFANGENE IN ENGL. UNIFORM VON STAB 19. DALM. DIV. UND ROEM. 5. BRIG. </br> C.) BEUTE: 1 S.MG., 3 LE. MG., 42 MP., 2 PZ. BUECHSEN, 1 LE. GR. W., 1 FERNSCHRECHGERAET, 46 KARAB., 30 ENGL. MINEN, 10000 SCHUSS INF. MUN., 60 SCHUSS LE. GR.W. MUN., 3 ENGL. FAHRRAEDER."}})</ref>}} [[File:Hercegovački četnici i njemački vojnici s narodnim herojem Miletom Okiljevićem uoči njegovog strijeljanja juna 1944.jpg|thumb|Pripadnici [[369. legionarska divizija|369. „Vražje“ divizije]] i četnici Gatačke brigade Nevesinjskog korpusa JVuO sa vezanim [[Miletom Okiljevićem]], zamjenikom političkog komesara II čete I bataljona XI hercegovačke brigade, zarobljenim u borbama za Gat 15. maja 1944. godine (istog mjeseca je i strijeljan). Okiljević je proglašen 1951. godine za [[Narodni heroj Jugoslavije|narodnog heroja Jugoslavije]].<ref>[https://bandenkampf.blogspot.com/2017/10/bk0272.html?m=1 Bandenkampf in Jugoslawien 1941–1945: </br> 0272 | Photo | 369. (kroatische) Infanterie-Division]</ref>]] Vojvoda [[Dobroslav Jevđević]] je, pored Momčila Đujića i [[Pavle Đurišić|Pavla Đurišića]], vjerovatno najdalje otišao u kolaboraciji s njemačkim okupatorom, kada su u pitanju četničke jedinice van teritorije okupirane Srbije. Nakon kapitulacije Italije, boravio je u Rimu okupiranom od nacista. Nakon toga, našao se u Trstu, gdje je uspostavio čvrste veze s njemačkom obaveštajnom službom: {{izdvojeni citat|Ja sam javio Đujiću da preko naših ljudi u Sušaku i Trstu prihvate naše oficire koji idu iz Italije i upućuje u Liku i zap. Bosnu. Ovo sam javio i našima u Rim. Kap. Đaković javlja da su Nemci pobili oko 14000 partizana na prostoriji Crikvenica — Sušak — Rijeka, od kapitulacije Italije do danas.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_69.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 23. januara do 4. februara 1944. godine]</ref>}} U izvještaju od 20. februara 1944, poslatom majoru [[Slavoljub Vranješević|Slavoljubu Vranješeviću]], komandantu Zapadne Bosne JVuO, kapetan [[Ilija Jevtić]] piše o totalnoj subordinaciji [[Dinarska divizija|Dinarske divizije]] Nijemcima, koji u potpunosti kontrolišu četnike pod komandom vojvode Đujića: {{izdvojeni citat|Sem samog vojvode Đujića i jednog malog broja četnika, svi četnici Dinarske oblasti (oko hiljadu devet stotina i nekoliko) nalaze se pod nemačkom komandom. Hranu, odeću, obuću, cigarete i novac svaki četnik i njegov starešina prima kao i nemački vojnik odn. oficir. Svu municiju i oružje primaju takođe od Nemaca. Četnici pod nemačkom komandom nalaze se po bunkerima počev od Knina do Šibenika i Splita. U pojedinim bunkerima su izmešani, pola četnici pola ustaše. Nemački oficiri dolaze na Kosovo polje u četničku diviziju, a isto tako naši četnički oficiri i ostale starešine na čelu sa Đujićevim načelnikom štaba odlaze u Nemačku diviziju. Voze se na nemačkim automobilima kroz Knin i t.d. Jednom rečju između četnika i Nemaca postoji najtešnja saradnja i nemačka puna kontrola nad radom četnika. Jedino se pop Đujić, kao komandant divizije, sa svojom užom pratnjom ne pojavljuje pred njima.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_78.htm Izveštaj kapetana Ilije Jevtića od 20. februara 1944. komandantu zapadne Bosne o svom radu i saradnji četnika i Nemaca u Dalmaciji i Lici]</ref>}} Njemački poručnik [[Reinhard Kopps]], poznatiji kao ''Konrad'', bio je šef jedne obavještajne grupe [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]]. Kada je 3. marta 1944. došao iz [[Beograd]]a u [[Dalmacija|Dalmaciju]], sobom je doveo nekoliko [[ZBOR|ljotićevaca]], između ostalih i Roka Kaleba, pripadnika antikomunističke organizacije »[[Beli Orlovi]]«. Od ostataka Đačkog bataljona (ranije: Splitsko-šibenska četa), koji su uglavnom bili ljotićevci, i dijela četnika koje mu je ustupio vojvoda Đujić, poručnik Kopps je formirao odred »Konrad« čiji je zadatak bio da vrši diverzije na partizanske štabove, organe narodne vlasti, ubija simpatizere NOP-a i da spriječi veze iz unutrašnjosti sa jedinicama i štabovima NOVJ na otocima. Grupa »Konrad« brojila je oko 30 ljudi — četnika i Nijemaca, sa sjedištem u selu [[Zablaće]], pokraj [[Šibenik]]a.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_167.htm Izveštaj Štaba Dinarske četničke oblasti od 29. maja 1944. komandantu oblasti o akciji Grupe "Konrad" protiv pripadnika NOP-a na području Dalmacije]</ref> U izvještaju koji je 11. marta 1944. godine uputio komandi [[2. oklopna armija (Wehrmacht)|Druge oklopne armije]], o suradnji sa četnicima vojvode Đujića Kopps je zapisao sljedeće: {{izdvojeni citat|''Predmet: Četničke jedinice u sjevernoj Dalmaciji.'' Četnici su u sjevernoj Dalmaciji grupisani u jednu [[Dinarska divizija JVuO|diviziju »Dinara«]], čiji se štab nalazi u [[Kosovo polje (Dalmacija)|Kosovu]], 11 km južno od Knina. Komandovanje je u rukama vojvode Momčila Đujića, uz podršku majora Kapetanovića i kapetana Mijovića. Jačina grupâ, podređenih ovoj komandi, trenutno iznosi oko 6500 ljudi. Utjecajna zona se poklapa sa rajonom naseljenim Srbima unutar trokuta [[Knin]]—[[Šibenik]]—[[Zadar]] i doseže do zone [[Lika|Like]]. Operaciona zona je cijeli ovaj trokut, a naročito veće komunističke, partizanske oblasti, koje su naseljene Hrvatima. Do sada su vojne operacije izvođene u suradnji sa njemačkim divizijama, o čijim su rezultatima ove izvještavane. Znatni dijelovi ovih četničkih jedinica angažirani su na osiguranju njemačkih puteva za dotur. Posmatrano s vojne strane, trenutno se četnička suradnja sa njemačkim jedinicama ocjenjuje kao pozitivna. Na osnovu snaga, koje nam se ovdje nude, može se zaključiti da ona nije iskorištena u potpunosti, ali i ono što je do sada učinjeno upućuje na činjenicu, da bi njihovo dalje angažiranje u vojnom pogledu za nas bilo povoljno.<ref>[https://znaci.org/zb/4_21_10.pdf#page=1414 Zbornik dokumenata i podataka o narodnooslobodilačkom ratu, Narodnooslobodilačka borba u Dalmaciji, knjiga 10: siječanj—ožujak 1944. godine (tom 21, dokument br. 402, str. 1414—1418.)]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=696&rec=314&roll=564 NARA, T314, Roll 564, frame no. 000692.] <br /> ({{jez-njem|"Betr. Cetnik–Verbaende Norddalmatien. </br> In Norddalmatien sind die Cetniks in einer Division "Dinara" zusammengefasst, deren Hauptquartier in Kosovo, 11 km s. Knin, liegt. Die Fuehrung liegt in den Haenden des Wojwoden Momcilo Djujitsch, der seinerseits unterstuetzt wird von Major Kapetanowitsch und Hauptmann Miowitsch. Die Staerke der diesem Kommando unterstellten Gruppen belaeuft sich z.Zt. auf etwa 6500 Mann. Das Einflussgebiet stimmt ueberein mit dem serbischen Siedlungsraum innerhalb des Dreiecks Knin–Sibenik–Zara und reicht bis ins Lika–Gebiet hinein. Operationsgebiet ist dieses gesamte Dreieck, insbesondere die in ihm liegenden groesseren, kroatisch besiedelten kommunistischen Partisanbereiche. Militaerische Operationen wurden bislang in Zusammenarbeit mit deutschen Divisionen durchgefuehrt und deren Ergebnisse dorthin gemeldet. Darueber hinaus sind wesentliche Teile dieser Cetnik–Verbaende zur Sicherung deutscher Nachschubstrassen eingesetzt. </br> Militaerisch gesehen ist somit die Zusammenarbeit der Cetniks mit deutschen Verbaenden zur Zeit positiv zu beurteilen. Sie fuehrt wohl noch keineswegs zu voller Ausnutzung der sich hier uns anbietenden Kraefte, doch berechtigt das bisher Geleistete zu der Auffassung, dass ein weiterer Einsatz sich fuer uns militaerisch guenstig auswirken muss."}})</ref>|Izvještaj jedinice »Konrad« od 11. ožujka 1944. Komandi Druge oklopne armije o četničkim jedinicama u sjevernoj Dalmaciji}} Na osnovu svega iznesenog, poručnik Konrad predlaže nadređenim: „Što se tiče upotrebe četničkih jedinica sjeverne Dalmacije u vojne svrhe, treba reći da one predstavljaju samo nastavak prakse talijanskih jedinica. Uz to se prije svega mora dodati i to, da se Talijani nikada nisu usuđivali — i pored svih hrvatskih suprotnih tvrdnji — da u većem obimu sprovedu vojnu suradnju, jer oni nisu željeli da se ojačaju četnici, tada još neoprobani u težoj političkoj situaciji. Dok su Talijani sprovodili samo djelomične operacije, danas je, uz strogu kontrolu i rukovođenje, moguća mnogo obimnija mobilizacija četničkih jedinica. Đujić nam je rekao da će se njegove jedinice, nakon čišćenja partizanskih oblasti u dalmatinskom području, angažirati tako što će u suradnji sa njemačkim komandama izvršiti zapriječavanja Titovih kanala za snabdijevanje. Na osnovu ovdje poznatih činjenica ovo izgleda apsolutno moguće.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=700&rec=314&roll=564 NARA, T314, Roll 564, frame no. 000696.] <br /> ({{jez-njem|"Zur militaerischen Verwendung der Cetnikverbaende Norddalmatiens ist zu sagen, dass sie nur eine Fortsetzung der italienischen Verbindungen darstellen wuerde. Dazu muss allerdings hinzugefuegt werden, dass die Italiener es niemals gewagt haben – trotz aller gegenteiligen wiederholten kroatischen Behauptungen – in grossem Stil militaerische Zusammenarbeit durchzufuehren, da sie die damals noch nicht erprobten Cetniks in einer im uebrigen noch unreiferen groesseren politischen Lage nicht zu stark werden lassen wollten. Waehrend somit die Italiener nur Teilunternehmen durchfuehrten, waere bei straffer Kontrolle und Steuerung der Cetnikverbaende heute ein Heranziehen in weit groesserem Umfang moeglich. Djujitsch hat sich uns gegenueber bereiterklaert, seine Verbaende nach Saeuberung der Partisanengebiete im dalmatinischen Raum so einzusetzen, dass in Zusammenarbeit mit deutschen Dienststellen eine Sperrung der Versorgungskanaele Titos erfolgt. Auf Grund der hier bekannten Unterlagen erscheint dies vollkommen moeglich."}})</ref> [[File:Helmuth von Pannwitz and Chetniks.jpg|thumb|Njemački general [[Helmuth von Pannwitz]], zapovjednik [[15. SS kozački konjanički korpus|15. SS kozačkog korpusa]], u društvu četničkih oficirâ s teritorije NDH.]] U izvještaju Višeg SS i policijskog vođe u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj ''[[Gruppenführer]]a'' [[Konstantina Kammerhofera]] za mjesec mart 1944. godine, iskazano je stanovito nezadovoljstvo učinkovitošću četnikâ u Bosni i Hercegovini u borbi protiv NOVJ: {{izdvojeni citat|Policijska oblast II ([[Sarajevo]]): [...] </br> Borbena vrijednost četnika stacioniranih u policijskoj oblasti Sarajevo nastavila je opadati; borbe u okolici [[Višegrad]]a i [[Trebinje|Trebinja]] pokazale su da se oni mogu uspješno oduprijeti [neprijatelju] samo uz njemačku podršku. U [[Istočna Bosna|istočnoj Bosni]], četnici nisu pokazali nikakvu vlastitu inicijativu tijekom izvještajnog perioda.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=228&rec=314&roll=1548 NARA, T314, Roll 1548, frame no. 000222.] <br /> ({{jez-njem|"Polizeigebiet II (Sarajevo): </br> Der Kampfwert der im Polizeigebiet Sarajevo stehenden Cetniks ist weiter gesunken, bei den Kämpfen im Raum von Visegrad und Trebinje hat sich gezeigt, daß sie sich nur mit deutscher Unterstützung erfolgreich zur Wehr setzen können. In Ostbosnien zeigten sich die Cetniks im Berichtsmonat ohne eigene Initiative."}})</ref>|Mjesečni izvještaj za mart 1944. godine Višeg SS i policijskog vođe u Hrvatskoj (6. IV 1944).}} Konverzacija vođena između njemačkog opunomoćenog generala u NDH [[Edmund Glaise von Horstenau|Edmunda Glaisea von Horstenaua]] i feldmaršala [[Wilhelm Keitel|Wilhelma Keitela]], prilikom posjete Hitlerovom glavnom štabu početkom marta 1944, otkriva kakva je bila percepcija statusa četnika u NDH od strane vojnog vrha Trećeg Reicha: „U [[Berchtesgaden|Berhtesgaden]]u ljubazno me je primio Kajtel. Informisao me je o toku razgovora sa [[Nikola Mandić|Mandić]]em i Perićem [predsjednik vlade i ministar vanjskih poslova NDH — prim.]. U više navrata morao sam da ga prekinem kako bih ga ispravio, a pre svega u pogledu četničkog pitanja. On je mislio da se četnici sastoje samo od nekoliko dobrovoljaca (skraćeno „Hiwis“, dolazi od nemačke reči „Hilfswilligen“, prim. prev.), koji služe u nemačkim divizijama.“<ref>Glez fon Horstenau, Između Hitlera i Pavelića: Memoari kontroverznog generala, Nolit, Beograd, 2007, str. 456.</ref> Njemački nadležni organi su ukazivali svojim višim komandama i na vidljivu diskrepanciju u domaćem antikomunističkom taboru u kontekstu »borbe protiv bandi«. Tako se u izvještaju 264. pješadijske divizije od 10. aprila 1944. na jednoj strani tvrdi da „hrvatske vlasti očigledno poseduju vrlo malo poverenja u trajno postojanje vlastite vlade“,<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_43.htm Izveštaj 264. pešadijske divizije od 10. aprila 1944. Komandi 15. brdskog armijskog korpusa o vojno-političkoj situaciji u srednjoj Dalmaciji]</ref> dok se za četnike Dinarske divizije pod Đujićevom komandom navodi: {{izdvojeni citat|Nasuprot ovom, četnike treba ceniti kao jedini pouzdani faktor borbe protiv komunističkih bandi. Oni raspolažu, pored jednog boljeg rukovođenja i organizacije, i potrebnom inicijativom u borbi protiv bandi za sopstvena obaveštavanja i poduhvate i redovno javljaju upotrebljive rezultate izviđanja.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=494&rec=314&roll=562 NARA, T314, Roll 562, frames no. 000489—000490.] <br /> ({{jez-njem|"Die kroat. Behoerden besitzen anscheinend nur geringes Vertrauen in der dauernden Bestand der eigenen Regierung. </br> Im Gegensatz hierzu sind die Cetniks als einzig zuverlaessiger Faktor im Kampf gegen die kommunistischen Banden zu werten. Sie verfuegen neben einer besseren Fuehrung und Organisation ueber die im Bandenkampf notwendige Initiative zu eigenen Erkundungen und Unternehmen und melden regelmaessig brauchbare Aufklaerungsergebnisse."}})</ref>|Izveštaj 264. pešadijske divizije od 10. aprila 1944. Komandi 15. brdskog armijskog korpusa o vojno-političkoj situaciji u srednjoj Dalmaciji}} U telegramu poslatom 5. maja 1944. [[V SS korpusu]] iz [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]], o držanju vojvode Momčila Đujića je data veoma povoljna ocjena: {{izdvojeni citat|Đujić neupitni pristalica DM. Hrvatski državljanin, lojalno radi sa vlastitim trupama protiv komunista, nasilno mobiliše pravoslavce. Prema povjerljivom izvještaju, nedavno je više puta izrazio antibritanska osjećanja. Jačina: 7000. Jesu li Đujićeve jedinice na području V SS korpusa?<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1208&rec=314&roll=565 NARA, T314, Roll 565, frame no. 001203.] <br /> ({{jez-njem|"Djujic einwandfrei DM Anhänger. Kroat. Staatsangehöriger, arbeitet mit eigener Truppe gegen Kommunisten loyal zusammen, zwangsmobilisiert Pravoslaven. In letzter Zeit nach V—Meldungen wiederholt englandfeindlich geäussert. Stärke 7000. Sind Djujic—Verbände im Bereich V. SS—Korps?"}})</ref>}} U izvještaju od 10. maja 1944, oficiri 15. brdskog korpusa navode da Nijemci snabdijevaju ukupno 6.318 četnika u NDH („Hrvatska borbena zajednica“). Za skrb 4.421 četnika starala se [[264. pešadijska divizija (Nemačka)|264. divizija]], dok se o ostalih 1.897 brinula [[373. legionarska divizija|373. divizija]] Wehrmachta.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=828&rec=314&roll=565 NAW, T-314, Roll 565, frame 000823: Zabilješka o broju četnika koje snabdijeva 15. brdski korpus (10. maj 1944.).]</ref> Sredinom srpnja 1944. godine, u [[Istočna Bosna|istočnoj Bosni]] je organizirana [[Operacija Muholovka|operacija »Muholovka«]] ({{jez-njem|Fliegenfänger}}). U ratnom dnevniku [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] zabilježeno je da je izvođenje operacije povjereno [[13. SS oružana brdska divizija Handžar|13. SS brdskoj diviziji »Handžar«]] i lokalnim četnicima: {{izdvojeni citat|14. 7. 1944: </br> ''SS-brdska divizija »Handžar«'': </br> Za operaciju »Fligenfenger«, čišćenje prostora [[Osmaci]] (25 km jugoistočno od [[Tuzla|Tuzle]] — aerodrom bandi), krenula su 2 ojačana bataljona i četnici.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_218.htm ZBORNIK DOKUMENATA VOJNOISTORIJSKOG INSTITUTA: TOM XII — DOKUMENTI NEMAČKOG RAJHA — KNJIGA 4]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=960&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frame no. 000820.] </br> ({{jez-njem|"W–SS–Geb.Div. Handschar: </br> Zum Unternehmen "Fliegenfänger" Säuberung Raum Osmaci (25 SO Tuzla) (Bandenflugplatz) 2 verst. Btlne. und Cetniks angetreten."}})</ref>}} Pored operacije »Fliegenfänger«, istočnobosanski četnički odredi (koji su brojali oko 13.000 ljudi) uzeli su, tokom proljeća i ljeta 1944. godine, učešća u više poduvhata koje je predvodila 13. SS brdska divizija »Handžar« (kao npr. [[Operacija Maiglöckchen|»Maiglöckchen«]], [[Operacija Vollmond|»Vollmond«]], [[Operacija Heiderose|»Heiderose«]] ili [[Operacija Röslein|»Röslein«]]). Oficiri [[Sicherheitsdienst|SS]]-a su bili u velikoj mjeri zadovoljni povjerenjem koje su dvije strane izgradile. Dok je ''Hauptsturmführer'' Hermann Schifferdecker, zapovjednik 27. brdske lovačke pukovnije iz sastava divizije, decenijama nakon rata tvdio da je „saradnja između divizije i četnika bila (je) veoma labava”, kao i da su se četnici „javljali našem obavještajnom oficiru onda kada im je bila potrebna hrana ili municija”, u junu 1944. komandant 13. SS brdske divizije [[Karl-Gustav Sauberzweig]] je isticao iskreno savezničko držanje pripadnika JVuO (riječ je o četnicima pod zapovjedništvom vojvode Kerovića): {{izdvojeni citat|Nakon što ih naše trupe razbiju, partizani u povlačenju često upadaju u zasjede četničkih jedinica koje traže oružje... Tokom posljednjih operacija, četničke snage su se dobro pokazale u borbi. Uspostavljena je prihvatljiva, gotovo drugarska saradnja sa četnicima. Srpsko pravoslavno stanovništvo (sigurnosne zone) predstavlja jedini marljivi, konstruktivni i vitalni element na ovoj teritoriji. Kada je divizija tek stigla u (sjeveroistočnu Bosnu), među četnicima je zavladala panika zbog straha od muslimanske osvete. U međuvremenu, konstruktivniji među Srbima su shvatili da će divizija uključiti sve dijelove stanovništva u svoju misiju oslobađanja [od partizana — prim.]. To je, u određenom smislu, dovelo do svojevrsne saradnje.<ref>George Lepre, Himmler's Bosnian Division: The Waffen-SS Handschar Division 1943–1945. Atlgen, PA: Schiffer Military History, 1997, pp. 198–199. <br /> ({{jez-eng|"With an estimated strength of over 13,000 effectives, the Četniks of northeastern Bosnia were divided into four large groups, with one each operating in the Posavina, Bijeljina, Tuzla, and Zvornik areas. "The cooperation between the division and the Četniks was very loose," wrote one critical SS officer. "Most of the time they simply reported to our intelligence officer when they needed food or ammunition." Sauberzweig was more optimistic: "After being routed by our troops, retreating Partisans are often ambushed by Četnik units seeking weapons.... During the latest operations, the Četnik forces have fought well. An acceptable, almost comradely cooperation with the Četniks has emerged. The Serbian-Orthodox population of the (security zone) is the sole industrious, constructive, and vital element in the territory. When the division first arrived in (northeastern Bosnia), the Četniks panicked, fearing Muslim revenge. In the meantime, the constructive-minded Serbians have realized that the division shall include all portions of the population in its mission of liberation. This has led, in a certain sense, to a sort of cooperation.""}})</ref>}} Nemački izveštaj iz jula 1944. godine ocenjuje da četnici Momčila Đujića broje oko 8.000 ljudi, od čega 7.000 naoružanih; ovi su dobro organizovani te neprijateljski orijentisani prema Englezima i bez engleske pomoći. Nijemci zaključuju da im oni zamjenjuju jednu do dvije divizije u Jugoslaviji: {{izdvojeni citat|Jedinica Konrad [srednja Dalmacija]: Saradnja sa četnicima izvanredna. '''Oni zamenjuju jednu do dve divizije'''. Samo se oni bore — ustaše manje aktivne.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&roll=195&broj=790 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000781.] <br /> ({{jez-njem|"Zusammenarbeit der Truppe mit Cetniks hervorragend. Cetniks ersetzen 1 — 2 Divisionen. Nur sie kämpfen. Ustascha wenig aktiv."}})</ref>|Izveštaj kapetana Merrema, drugog obaveštajnog oficira Komande Jugoistoka (Armijske grupe F) o inspekcijskom putu po Srbiji, Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj u periodu 20. jun — 4. juli 1944.}} Kapetan Merrem, njemački oficir koji je sastavio ovaj izvještaj, imao je samo riječi hvale na račun četnikâ Dinarske divizije JVuO i vojvode Momčila Đujića: {{izdvojeni citat|[[373. legionarska divizija|373. pešadijska divizija]]: Saradnja sa četnicima vrlo dobra (1. lički korpus sa sedištem u [[Gračac]]u). Oni nemaju direktnu vezu sa Đujićem. Rukovođenje njima direktno od strane obaveštajnog odjeljenja divizije. Njihovim akcijama uvek prisustvuje nekoliko Nemaca koji kontrolišu isporuke municije i snabdevanja. [...] '''Oni su jedini stvarno korisni saborci''' [podvučeno u originalu — prim.]. Jedino od njih dolaze korisna obaveštenja o neprijatelju. [...] Jedan četnički komandant odaje utisak potpuno pouzdanog saborca, koji je i neprijateljski nastrojen prema Englezima. [...] Četnici su vrlo častoljubivi i drago im je kada Nemci primete njihove podvige. [...] Podoficir Bartl poznaje lično vojvodu Đujića. Đujić mu šalje čak i sopstvene naredbe u vezi s područjem [[Donji Lapac|Lapca]]. [Najbolja taktika protiv partizana sastoji se u upotrebi specijalnih jedinica] i kombinovanju četnika u jedinice snage jednog bataljona sa jednim nemačkim vodom sa radio stanicom i, po mogućstvu, teškim oružjem.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&roll=195&broj=793 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000784.] <br /> ({{jez-njem|"Ic–Aussenstelle der 373. (kroat.) Div. – Uffz. Bartl. </br> Sehr gute Zusammenarbeit mit Cetniks. (1. Lika–Korps Sitz Gracac.) Kein unmittelbarer Einfluss Djuic. Direkte Führung durch Ic–Aussenstelle. Bei Cetnik–Einsatz nehmen meist einige deutsche Soldaten teil. Dadurch Kontrolle der Munitions– und Verpflegungslieferung gewährleistet. "Kroatische Kampfgemeinschaft" bezeichnet Bartl nur als Ausdruck im deutschen Schriftverkehr. Cetniks können diesen Begriff nicht und würden bei Bekanntgabe feindselige Haltung einnehmen. Cetniks sind die einzigen brauchbaren Mitkämpfer. Diese allein liefern auch brauchbare Feindmeldungen. </br> Kurze Rücksprache mit einem örtlichen Cetnik–Führer ergab den Eindruck eines absolut zuverlässigen, sogar englandfeindlichen Mitkämpfer. </br> Cetniks sind sehr ehrgeizig und sehen es gerne, wann ihre Taten von Deutschen beobachtet werden. Geschriebenes Wort (Flugblätter) gilt bei ihnen wenig. Das gesprochene Wort ist alles. Gute Flüsterpropaganda hat grossen Einfluss. </br> Von Invasion sprechen Cetniks kaum. </br> Uffz. Bartl kennt den Vojvoden Djuic persönlich. Djuic schickt ihm sogar die den Raum Lapac berührenden eigenen Befehle. </br> Auf die Frage, wie man nach seiner Ansicht der kommunistischen Banden Herr werden könne, antwortete Uffz. Bartl: "Durch andauerndes Jagen mit kleinen Jagdkommandos (Kleinkrieg nach Bandenart), durch Einsatz von Tarneinheiten und durch Zusammenfassen der Cetniks in Batl.–Stärke, dabei etwa 1 deutscher Zug mit Funk und möglichst mit schweren Waffen." </br> Uffz. Bartl macht einen sehr guten Eindruck, scheint sich aber doch sehr viel zuzutrauen, wenn er behauptet, er könne die gesamten Djuic–Cetniks dahin bringen, wo wir sie haben wollen, falls er an die entsprechende Stelle gesetzt werden wurde."}})</ref>}} Visoka ocjena za doprinos četničkih formacijâ s teritorije marionetske NDH ratnim naporima njemačkog okupatora data je 25. jula 1944. godine i od strane nadležnih instanci iz [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]]: {{izdvojeni citat|Hrvatska: [...] Četnici su, s obzirom na vlastitu slabost, naši prirodni saveznici u borbi protiv komunizma. '''Samo se oni bore'''! “Hrvatska borbena zajednica” postoji samo na papiru.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=716&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000707.] </br> ({{jez-njem|"Cetniks unter Berücksichtigung eigener Schwäche im Kampf gegen Kommunisten unsere natürlichen Verbündeten. Sie allein kämpfen! "Kroatische Kampfgemeinschaft" steht nur auf dem Papier."}})</ref>|Zabilješka sa sastanka od 25. jula 1944.}} U izvještaju od 11. avgusta 1944, nakon proputovanja koje je Vojni zapovjednik Jugoistoka poduzeo u zoni odgovornosti V SS brdskog korpusa na teritoriju NDH, o tamošnjim četnicima te suradnji s njima kazano je: {{izdvojeni citat|Dobro iskorištavanje četničkih komandanata. Zahtjev za premještaj [[369. legionarska divizija|369. pješadijske divizije]] zbog sve češćih incidenata između četnika, o čijoj suradnji divizija apsolutno ovisi, i hrvatskih pripadnika divizije. 369. pješadijska divizija se sastoji od otprilike 70% Hrvata. Zapovjednik divizije napominje da se najmanje 40% njih smatra nepouzdanim.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&roll=192&broj=445 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000440.] <br /> ({{jez-njem|"Gute Ausnutzung der Cetnikführer. Antrag auf Herauslösung der 369.I.D. da sich Zwischenfälle zwischen Cetniks, auf deren Zusammenarbeit Division unbedingt angewiesen, und kroat.Div.Angehörigen mehren. (Siehe Ic–Bericht). 369.I.D. besteht aus ca. 70 % Kroaten. Div.Kdr. bemerkt, dass hiervon minderstens 40 % als unzuverlässig anzusehen sei."}})</ref>|Izvještaj o posjeti OBSO-a zoni odgovornosti 5. SS brdskog korpusa od 7. do 11. avgusta 1944. godine (11.8.44).}} Major Adolf von Ernsthausen je bio zapovjednikom 392. artiljerijske pukovnije iz sastava [[392. legionarska divizija|392. (hrvatske) pješačke divizije]], jedne od tri njemačko-hrvatske divizije (pored [[369. legionarska divizija|369. legionarske divizije]] i [[373. pješadijska divizija|373. pješadijske divizije]]). Kao veteran [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]] sa iskustvom ratovanja na [[balkanskom bojištu]], major von Ernsthausen biva upućen [[1944]]. godine u okupiranu Jugoslaviju. Von Ernsthausen će [[1959]]. godine objaviti ratne memoare pod naslovom ''Die Wölfe der Lika. Mit Legionären, Ustaschi, Domobranen und Tschetniks gegen Titos Partisanen. Erlebnisse in Kroatien 1944'' (“Vukovi [[Lika|Like]]. Sa legionarima, ustašama, domobranima i četnicima protiv Titovih partizana. Doživljaji u Hrvatskoj 1944.”).<ref>[https://winkelried-verlag.de/buecher/landser-am-feind/744/die-woelfe-der-lika Winkelried Verlag: Adolf von Ernsthausen, Die Wölfe der Lika]</ref><ref>[https://www.booklooker.de/B%C3%BCcher/Adolf-von-Ernsthausen+Die-W%C3%B6lfe-der-Lika-Mit-Legion%C3%A4ren-Ustaschi-Domobranen-und-Tschetniks-gegen/id/A02Iwx5I01ZZ3 Ernsthausen, Adolf von — Die Wölfe der Lika. Mit Legionären, Ustaschi, Domobranen und Tschetniks gegen Titos Partisanen. Erlebnisse in Kroatien 1944 — Landser am Feind, Band 5 (www.booklooker.de)]</ref> O sveobuhvatnoj saradnji Dobroslava Jevđevića s okupacionim vlastima bio je general Mihailović, u više navrata, obaviješten i od strane Jovanke Krištof (pseudonim »Mira«), četničke obavještajke u [[Slovenija|Sloveniji]]. U veoma opširnom izvještaju od 29. juna 1944, Krištof o Jevđeviću (pseudonim »Aero«) daje nedvosmislenu ocjenu: „Aero je drugi [[Milan Nedić|Nedić]].“<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_198.htm Izveštaj obaveštajnog organa od 29. juna 1944. Draži Mihailoviću o stanju četničkih organizacija u Sloveniji, Hrvatskom primorju, Gorskom kotaru i Lici i saradnji sa nemačkim okupatorima]</ref> Pored toga, Krištof karakteriše Jevđevića kao „vrlo kompromitovanu osobu“ (najprije zbog „jakog sudelovanja sa okupatorom“), te zaključuje da ovaj ne bi mogao organizovati četničku ilegalu. Iz izvještaja Krištof može se zaključiti kako su vojvoda Dobroslav Jevđević i kapetan [[Dušan Đaković]], komandant 4. brigade iz sastava Ličko-kordunaške oblasti JVuO, bili podređeni okupatoru i suštinski i u simboličkoj ravni: {{izdvojeni citat|Odred u Ab.[aciji, tj. [[Opatija|Opatiji]] — prim.] likvidiran. 19 ljudi otišlo u [[Postojna|Postojnu]], a 10 ih ide u Nem.[ačku] kom. na [[Rijeka|Reci]], gde će služiti kao [[Gestapo]]. Tu će biti sa njima i Aero i kap. Đak., pa čak i r. stanica. [...] Svi su ti odredi pod Nem. kom. i bez međusobne veze, razbacani po [[Istra|Istri]], da se pokaže celom narodu, kako su Srbi Nem. sluge. Plaćeni su — vojnici 360 L.[ira] mesečno, podnar. 450 naredn. 525 podpor. mislim 3.000 a kap. Đak. 5.800 L. [...] U Josipdol je poslao Aero 11 ljudi, navodno da osnuju tamo četničku komandu. Međutim ti su ljudi Nem. tajna policija, a od četnika iz šume, koji su im dolazili u vezi, da je to četn. komanda, napravili Nem. radni bataljon, koji vode Nem. Tu je oko 40 ljudi, ostali su prestali dolaziti kad su videli šta se sa ovima desilo. [...] Kud ćemo veće poniženje za našu vojsku nego da komanduje Nem. poručnik našem kapetanu, pa i vojvodi, samo sreća, da je taj vojv. surogat, inače propadosmo od bruke... Sve ove i slične akcije vodi kap. Đaković, naravno pod komandom Nem. poručnika. Odluke o njima donosi Aero u dogovoru sa Nem. Upravo je gnusno gledati, kako se obojica klanjaju pred Nem. potpor. i por., pa kaplarima. Đak. sve pozdravlja fašistički uzdignutom rukom, a Aero samo veće činove oficire, inače našim pozdravom. [...] U Lici saradnja sa okupatorom je na čisto drugoj bazi — tamo mora okupator popuštati, jer inače odoše ljudi u šumu, a vođe su potpuno Nem. sluge i nemaju kamo bežati. [...] '''U krvi im je šurovanje sa okupatorom, a nama prikazuju kako vode vele politiku i kolike žrtve za narod s tim pridonašaju — dok u stvari nisu ništa drugo nego ponizne Nem. sluge'''. [...] Potrebno je već jednom započeti sa ozbiljnim i poštenim radom, jer će nas katastrofa preteći. Saradnju sa okupatorom trebalo bi napraviti na čisto drugoj bazi i ne sme biti vidna. Bar ovde.}} Na drugoj strani, Jovanka Krištof izdvaja kao pozitivan primjer vojvodu Momčila Ðujića: „Ovi ljudi ovde vide jedini spas u vojv. Đujiću, jer ga smatraju poštenim i iskrenim borcem za našu stvar. Isto ima org. dobro sprovedenu. Pljačkati i krasti ne dozvoljava o čemu su se uverili iz njegove prop. gde su imena poubijanih ljudi zbog nediscipline i raznih prekršaja. To ljudima imponira — pošten rad i samo to žele, a i zaslužuju, jer ih nepoštenje tuče već 3 1/2 god. I pored svega toga, ostali su verni našoj ideji. Isto saradnja sa okupatorom je na čisto drugoj bazi i ne vodi se trgovina sa ljudima, kao ovde. Ovo vodstvo se jako boji Đujića i gaji mržnju prema njemu zato hoće ljudima dokazati, da Đujić nema ništa odnosno samo par sto vojnika bez oružja koji kao čudo gledaju mitraljez. A isto, da su pod Nem. kao ovi ovde.“ U pokušaju da prebaci teret odgovornosti za sopstvenu kolaboraciju s okupatorom na komandanta Dinarske divizije JVuO, vojvoda Jevđević piše Mihailoviću 8. avgusta 1944. godine: „Garantujem i imam stotine dokaza da trupe Đujića u velikom delu stoje u tešnjoj vezi od mene, ali to niko ne vidi. Vi bi se začudili, kad bi vam sve ispričao kakve mi izveštaje pokazuju Nemci o svojim vezama sa našim jedinicama, naročito kod [[Uroš Drenović|Drenovića]] i ostalih, prebacujući mi da ih mi sabotiramo i podmuklo rušimo.“<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kut. 156, reg. br. 51/1—1.</ref> I u izvještaju od 10. avgusta 1944, Jovanka Krištof je upozorila Mihailovića na činjenicu da se [[Lika|lički]] četnici pod komandom vojvode Jevđevića nalaze u [[Istra|Istri]] u službi okupatora, kao i da su pred [[Nacionalsocijalistička njemačka radnička partija|nacistima]] (»broj 11«) dužni salutirati [[Rimski pozdrav|fašističkim pozdravom]]: {{izdvojeni citat|Kolben [potpukovnik [[Karl Novak]] — prim.] se povratio 3 ov. meseca. Zgrozio se nad ovim radom. Nije mogao svega verovati kad su mu referisali oficiri i vojnici, dok nije neke stvari i na vlastite oči video. Mislim, da je dosta ako Vam kažem da stalno uzdiše i govori pri svakoj prilici: »Jadni Čiča, kako ga upropastiše, zar [[Vermaht]] i [[Gestapo]], da predstavlja Čičinu vojsku.« Prebleđuje slušajući i gledajući ovo. 3. mu referiraše četnici da su dobili naređenje da moraju svi nacistički pozdravljati. A jučer se sam uverio da ima oficira, koji profaniraju našu uniformu, te u njoj putuju iz [[Postojna|Postojne]] u Trst i daju povoda komun. za prop. Isti oficir Korać je tako i u Ab.[aciju] došao samo da je još imao natpis na rukavu i kapi »Lika« što po naređenju moraju svi u Postojni nositi. Ja sam ga napala zbog toga, a isto tako i Jovanovog brata, te su jučer svi na putu skinuli te sramotne natpise. [...] Čujem da Jovan sad ostaje kod Vas. Neka Vam ispriča kako su part.[izani] u okolici Post.[ojne] natiskali plakate o četn. banditima sa natpisom »Lika« na rukavu i kapi, koji su pljačkali selo sa br. 11 i odveli x ljudi i t.d. [...] Nadam se da će sad sigurno uspeti četnicima, da se odele od br. 11. Samo mnogi su od njih mišljenja da su ovim radom upropas[ti]li i ovde i Liku.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_21.htm Izveštaj Jovanke Krištof od 10. avgusta 1944. Draži Mihailoviću o stanju ličkih četnika u Istri, njihovoj saradnji sa Nemcima i ponašanju Dobrosava Jevđevića u vezi sa problemom vraćanja četnika u Liku]</ref>}} === Borbe pod nemačkom komandom u Srbiji (1944) === {{main|Prodor NOVJ u Srbiju proleća 1944.|Topličko-jablanička operacija}} [[File:Nemci predaju minobacač četnicima.jpg|thumb|Nemci predaju minobacač četnicima u Srbiji 1944.]] {{Quote box | citat = „D.M.-bande dosada nisu nikad napale okupacione trupe.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1115&rec=501&roll=255 NARA, T501, Roll 255, frame no. 001111: Izvještaj o bandama u okolini katarakti Dunava (bez datuma, približno mart 1944).] <br /> ({{jez-njem|"Bisher haben die D.M.Banden die Besatzungstruppen noch nie angegriffen."}})</ref> | izvor = Nemački izvještaj o četnicima u okolini katarakti Dunava od marta 1944. | width = 40% | align = right}} {{Quote box | citat = „Titove bande imaju se napasti i uništiti, odn. zarobiti. Pristalice D.M.-a (četnici) ne smatrati neprijateljima.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1264&rec=501&roll=255 NARA, T501, Roll 255, frame no. 001260: Naredba 923. Landeschuetzen-bataljonu za akciju „Dunav“ (29. Juli 1944.).] <br /> ({{jez-njem|"Angetroffene Titobanden sind anzugreifen und zu vernichten bzw. gefangen zu nehmen. DM—Anhänger (Cetniks) sind nicht als Feind anzusehen."}})</ref> | izvor = Naredba 923. Landesschuetzen-bataljonu za akciju „Dunav“ od 29. jula 1944. | width = 40% | align = right}} Oko [[Nova godina|Nove godine]] po [[Julijanski kalendar|julijanskom kalendaru]] 1944. dolazi do žestokih [[Bitka za Ivanjicu (januar 1944.)|borbi za Ivanjicu]]. Ovom prilikom, četnici Draže Mihailovića stupaju u borbu protiv snagâ NOVJ skupa sa Nijemcima, [[Bugari|Bugarima]] i kvislinškim formacijama (Državna i Poljska straža). 11. januara 1944, u Vrhovnu komandu JVuO stiže depeša kapetana [[Nikola Kalabić|Nikole Kalabića]] (pseudonimi »Švarc« i »Ras-Rasa«), u kojoj se navodi: „Nemci i Bugari uz pomoć četnika ušli u Ivanjicu, a tenkovi produžili dalje. Komunisti otstupaju u pravcu Javor — Kušići. Od naših u borbi [[Vuk Kalaitović|Kalait]] i Marković. Gubici nisu još utvrđeni. Nemci danas prošli kroz [[Kosjerić]] i sutra stižu na bojište. Od komunista učestvuju u borbi muslimanska i dalmatinska brigada.“<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_58.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 14. januara 1944. godine]</ref> Kapetan [[Predrag Raković]] (»Kar-Kar« i »Pre-Pre«) šalje 13. januara dvije depeše kojima obavještava VK JVuO i generala Mihailovića o stanju na terenu: {{izdvojeni citat|Primio sam sva Vaša naređenja za prikupljanje snaga za dejstvo prema Ivanjici protivu komunista. Situacija kod Ivanjice 12-I uveče: partizani su izbačeni iz Ivanjice i odbačeni prema Mučnju, a štab mi je još u Katićima. Partizani tamo imaju 1, 2 i 5 proletersku brigadu i srbijansku proletersku brigadu. Ukupno oko 3000 ljudi. Odlično naoružani sa dosta municije. Od okupatora: Nemaca vrlo malo sa 5 tenkova, a Bugara 1000. Nemci ne nameravaju da dovedu u ovu oblast jače snage za borbu, jer su radi da ove partizane likvidiraju sa Bugarima, srpskom državnom stražom i da im pomognu četnici D. M. I jedna i druga strana drže se u toku 13-I pasivno.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_67.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 15. do 31. januara 1944. godine]</ref>}} Kad je sredinom marta 1944. operativna grupa sastavljena od [[Druga proleterska divizija NOVJ|Druge]] i [[Peta krajiška divizija NOVJ|Pete divizije]] NOVJ iz [[Sandžak]]a [[Prodor NOVJ u Srbiju proleća 1944.|prodrla u zapadnu Srbiju]], nesuglasice između četnika i Nijemaca u Srbiji potisnute su u drugi plan. Trupe sastavljene od jedinica [[Vermaht]]a i [[Vafen-SS|SS]], korpusâ JVUO, bugarskog okupacionog korpusa, [[Srpska državna straža|SDS]], [[Srpski Doborvoljački Korpus|SDK]] i [[Ruski Zaštitni Korpus|Ruskog zaštitnog korpusa]] pod objedinjenom nemačkom komandom generala [[Hans Felber|Hansa Felbera]] funkcionisale su kao jedinstvena operativna grupa u [[Operacija Kamerjeger|operaciji »Kammerjäger«]]. Kod nadležne je četničke komande majora [[Neško Nedić|Neška Nedića]] bio akreditovan nemački kapetan Vajel kao oficir za vezu. Zajedničke operacije trajale su nešto duže od dva meseca.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_57.htm Izveštaj Vojnoupravnog komandanta jugoistoka od 13. maja 1944.]</ref> Kao znak otopljavanja odnosa na liniji četnici–okupator, nakon unilateralnog raskidanja (sa njemačke strane) [[Ugovori o saradnji četnika i Wehrmachta|sporazuma potpisanih]] u zimu 1943/1944. godine te organiziranja [[Operacija Treibjagd|operacije »Hajka«]] protiv [[Nikola Kalabić|Kalabićevih]] četnika, u drugoj polovini marta 1944. upriličen je sastanak komandanta Drugog ravnogorskog korpusa kapetana [[Predrag Raković|Predraga Rakovića]] sa oficirom [[Schutzstaffel|SS]]-a Biermannom, inače njemačkim zapovjednikom [[Čačak|Čačka]]. Tom prilikom je kapetan Raković garantovao „da ne postoje ni najmanje namere da se planira opšti ustanak ili da se sprovedu sabotažne akcije“ protiv Nijemaca, odnosno da će „na teritoriji Srbije“ iznova nastupiti primirje. U Mihailovićevo ime, četnički komandant je iskazao spremnost „za borbu protiv komunista i izvan Srbije, uz isporuke municije“, a nije čak odbacio ni mogućnost angažovanja „na drugim evropskim frontovima“.<ref>[https://web.archive.org/web/20221206140940/https://znaci.org/00001/4_14_3_269.htm Izveštaj Feldkomandanture u Čačku od 25. marta 1944. komandantu Jugoistoka o pregovorima sa komandantom 2. ravnogorskog korpusa]</ref> U izvještaju Komandi Jugoistoka, [[obersturmführer]] Biermann navodi da Draža Mihailović od njemačke strane očekuje diskretnost u održavanju kontakata, naročito stoga što bi srpske kvislinške vlasti u JVuO mogle vidjeti konkurenciju: {{izdvojeni citat|Kapetan Raković mi je kazao lično, takoreći u povjerenju kao prijatelju, da sve što mi je do sada rekao i sve što sam ja zapisao, on rekao po nalogu Draže Mihailovića, s kojim je imao svakodnevnu radio-vezu i od koga je dobivao stalna uputstva o predmetu prethodnih razgovora. Pritom me uvjerava da će sa strane Mihailovića, naravno, sve biti demantirano, ukoliko se o sadržaju razgovorâ ponovno dozna u [[Beograd|beogradskim]] krugovima ([[Milan Nedić|Nedić]], [[Dimitrije Ljotić|Ljotić]]). Sasvim je prirodno da ovi krugovi pokušavaju svim sredstvima osujetiti sporazum između njemačke okupacijske vlasti i Draže Mihailovića, jer trenutno su oni legalni predstavnici srpskog naroda te bi možda mogli strahovati za svoje pozicije. Pregovore između DM–pokreta i njemačkih vlasti ovi bi krugovi odmah iskoristili u propagandne svrhe i predstavili ih kao kraj ili slabost DM–pokreta.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=281&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frames no. 000268—000269.] <br /> ({{jez-njem|"Hauptmann Rakovic sagte mit persönlich, sozusagen vetraulich zu einem Freund, dass alles, was er mir bisher gesagt und ich aufgeschrieben habe, von ihm im Auftrage von DM gesagt worden sei, mit dem er tägliche Funkverbindung habe und von dem er laufend Anweisungen für den Stoff der bisherigen Besprechungen erhalten habe. Er versichert mir gleichzeitig dass selbverstandlich von DM–Seite alles abgestritten werde, falls wieder der Inhalt der Besprechungen in Belgrader Kreisen (Nedic, Ljotic) bekannt werde. Es sei zu natürlich, dass diese Kreise mit allen Mitteln eine Verständigung zwischen der deutschen Besatzungsmacht und DM zu hintertreiben versuchen, denn sie seien ja gegenwärtig die legalen Vertreter des serbischen Volkes und müssten evtl. um ihren Posten fürchten. Verhandlungen der DM–Bewegung mit deutschen Behörden würden sofort von diesen Kreisen propagandistisch aufgeschlachtet und als Ende bezw. Schwäche der DM–Bewegung hingestellt."}})</ref>|Njemački izvještaj od 25. marta 1944. o pregovorima šefa [[Sicherheitsdienst]]a u Čačku obersturmführera Biermanna sa kapetanom [[Predrag Raković|Predragom Rakovićem]], komandantom 2. ravnogorskog korpusa JVuO}} Kapetan Predrag Raković, jedan od glavnih četničkih komandanata zaduženih za održavanje [[Saradnja četnika sa Nedićevom vladom|veze s Milanom Nedićem]] i Nijemcima, ponovo se sastaje sa Biermannom u Čačku 26. aprila.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=331&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frame no. 000314.]</ref> Raković je tada naveo da mu je general Mihailović povukao punomoć za obavljanje poslovâ s Nijemcima i da zbog toga na ovom sastanku ne sudjeluje kao njegov predstavnik. Očigledno da je Draža Mihailović bio sasvim upoznat sa ovim kontaktima i davao je za njih odobrenja, dok je Raković održavao kontakte i obavljao poslove s Nijemcima, iako su mu ovlaštenja bila povučena.<ref>[https://znaci.org/00001/40_63.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje NEFORMALNA KOLABORACIJA U SRBIJI]</ref> Ubrzo je uslijedilo potčinjavanje Rakovićevog Drugog ravnogorskog korpusa JVuO (kao i Javorskog korpusa pod komandom majora [[Radomir Cvetić|Radomira Cvetića]]) njemačkim trupama u jugozapadnoj Srbiji, što se može zaključiti iz jednog izvještaja Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka s početka aprila 1944: {{izdvojeni citat|Cvetićevi četnici osiguravaju lijevi bok grupe Jug i izviđaju u pravcu [[Golija|Golije]] od Drinića ka sjeveru. Zadatak Rakovićeve grupe nepromijenjen.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&roll=256&broj=413 NARA, T501, Roll 256, frames no. 000408—000409.] </br> ({{jez-njem|"Die Cvetic–Cetniks sind zum Schutz der linken Flanke der Angriffsgruppe Süd und zur Aufklärung über das Golija–Gebirge über Dramici nach Norden vorzuführen. Auftrag für Rakovic–Cetniks bleibt unverändert."}})</ref>|Izvještaj opunomoćenog komandanta Jugoistoka svim potčinjenim jedinicama za 3. april 1944. godine}} U dnevnom izvještaju iz Komande Jugoistoka za 18. april 1944, predviđa se koji će sektor zauzeti jedinice pod Rakovićevom komandom u vrijeme izvođenja operacije »Kammerjäger«, kojom prilikom je okupator s uspjehom osujetio [[Drugi prodor NOVJ u Srbiju|drugi prodor NOVJ u Srbiju]]: {{izdvojeni citat|Rakovićeva grupa dobila zadatak da postavi osiguranja prema jugu na sjevernoj obali Studenice.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&broj=514&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000510.] <br/> ({{jez-njem|"Unternehmen Kamerjägger. II. Eigene Lage: </br> F/ Cetnik–Gruppe Rakovic erhielt Auftrag zur Abschirmung nach S gegen Feind auf dem nördl. Studenica–Ufer."}})</ref>|Dnevni izvještaj opunomoćenog komandanta Jugoistoka tokom operacije Kammerjäger, 18. april 1944.}} Iz jednog razgovora na visokom nivou (prisutni: general [[Hans Felber]], vojni zapovjednik Jugoistoka i [[Hermann Neubacher]], specijalni izaslanik njemačkog Ministarstva vanjskih poslova), održanom 11. aprila 1944. godine, može se nazrijeti koliko su okupacioni dužnosnici bili zadovoljni saradnjom sa četnicima i ostalim [[Kolaboracija|kolaboracionističkim]] snagama na [[Balkan]]u: {{izdvojeni citat|Neubacherovo mišljenje o vrijednosti srpskih formacijâ: [[Srpska državna straža|SDS]] loša, Hipo (pomoćna policija) isto, [[Srpski dobrovoljački korpus|SDK]] dobar, četnici veoma različito. U Crnoj Gori se dobro tuku [[Crnogorski dobrovoljački korpus|dobrovoljci pod njemačkim vođstvom]]. Kosovski Albanci se bore s nama. Evzoni u Grčkoj nijesu za odbranu obale, ali su korisni u unutrašnjosti zemlje i sigurno neće pucati na nas.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&broj=462&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000458.] <br/> ({{jez-njem|"Auffassung Neubacher über den Wert der serbischen Verbände: SSW schlecht, Hipo desgleichen, SFK gut, Cetniks sehr unterschiedlich. In Montenegro schlügen sich die Freiwilligen unter deutscher Führung gut. Die Kosovoalbaner kämpfen mit uns. Evzonen in Griechenland sind nichts für Küstenverteidigung, brauchbar wohl aber im Innern des Landes, werden bestimmt nicht auf uns schiessen."}})</ref>|Vojni zapovjednik Jugoistoka (Razgovor Felber-Neubacher, 11. april 1944.)}} U izvještaju Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka generala Hansa-Gustava Felbera (u odjeljku naslovljenom „Stanje kod neprijatelja“), sačinjenom 22. aprila iste godine, ambivalento držanje jedinicâ JVuO prema okupatorskim vlastima smatra se glavnom karakteristikom četničkog pokreta u Srbiji: {{izdvojeni citat|Srbija: <br /> Pokret DM je podijeljen unutar sebe. Dok se neki aktivno bore na strani njemačkog Wehrmachta protiv komunista — a da nijesu odustali od temeljnih rezervi prema svakom okupatoru — manje bande DM u centralnoj i istočnoj Srbiji spremne su činiti štetu. Izvještaji koji se stalno pojavljuju o pregovorima Draže Mihailovića i Tita nijesu potvrđeni i takođe se doimaju nevjerovatnim.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&roll=256&broj=556 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000552.] <br /> ({{jez-njem|"Die DM–Bewegung ist in sich aufgespalten. Während ein Teil aktiv an der Seite der deutschen Wehrmacht gegen die Kommunisten kampft – ohne dadurch die grundsätzlichen gegen jeden Okkupator vorhandenen Vorbehalte aufgegeben zu haben – treiben kleinere DM–Banden in Mittel–und Ostserbien nach wir vor ihr Unwesen. Immer wieder auftauchende Meldungen über Verhandlungen zwischen DM und Tito bestätigen sich nicht und erscheinen auch unglaubwürdig."}})</ref>|Izvještaj vojnoupravnog komandanta Jugoistoka o stanju u periodu od 16. marta do 15. aprila 1944. godine}} 12. aprila 1944. godine, pukovnik [[Jevrem Simić]] izdaje jednom četničkom nižem oficiru objavu o kretanju na terenu brigade kojom komanduje, kako bi ovaj mogao što efikasnije uništavati jatake i simpatizere [[Narodnooslobodilački pokret|NOP]]-a: {{izdvojeni citat|OBJAVA Za G. Milića Majstorovića p.poručnika, komandanta II bataljona III leteće kosmajske brigade, koja mu se izdaje s tim da može slobodno da se kreće sam ili sa svojom vojskom po terenu koji je ugovoren sa našim saveznicima Nemcima i Bugarima i da u ime Kralja Petra II Karađorđevića oduzima svu rekviziciju i kolje sve partizanske jatake i simpatizere zbog čega će dobiti čin majora.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_115.htm Objava komandanta četničke oblasti u Srbiji od 12. aprila 1944. komandantu 2. bataljona 3. kosmajske brigade za nesmetano kretanje od okupatora i klanje simpatizera narodnooslobodilačkog pokreta]</ref>}} 1. maja 1944. godine, u dnevnom izvještaju Vojnoupravnog zapovjednika Jugoistoka, koji potpisuje načelnik štaba general [[Kurt Geitner]], navodi se cifra od nekoliko hiljada pripadnika JVuO koji pomažu okupatoru u zaustavljanju ofenzive NOVJ: {{izdvojeni citat|Srbija — Stanje u sopstvenim redovima: </br> Borbena grupa Weyel: 500. SS padobranski lovački bataljon, sa otprilike 1.000 četnika, odbacio je neprijatelja kod [[Seča Reka|Seče Reke]] (6 km zap. od [[Kosjerić]]a) i sa manjom borbenom grupom vrši napad na neprijatelja kod Varde. Izbrojano 10 mrtvih neprijatelja; vjerovatni veći gubici. [...] </br> Četnici su raspoređeni duž linije [[Požega]]—Kosjerić—[[Ražana]]—[[Povlen]], sa ukupnom jačinom od približno 5.000 ljudi. Pojedine grupe su poslale oficire za vezu. Draža Mihailović, koji je preuzeo jedinstveno zapovjedništvo, namjerava uspostaviti radio-vezu s njemačkom komandom.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=673&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frames no. 000669—000670.] <br /> ({{jez-njem|"Serbien. Eigene Lage. </br> B. Kampfgruppe Weyel. Fg.Abt. 696 bis Kostojevici an Straße 4 OSO Rogacica durchgestossen. SS–Fallschirmjäger–Btl. hat mit etwa 1000 Cetniks Feind bei Sjecareka [sic!] (6 W Kosjerici) geworfen und steht mit einer schwächeren Kampfgruppe im Angriff gegen Feind bei Varda. 10 gezählte Feindtote, weitere Feindverluste wahrscheinlich. </br> F. Cetniks stehen im allg. Linie Pozega–Kosjerici–Razana–Povlen in Gesamtstärke ca. 5000 Mann. Einzelen Gruppen haben V.Offz. abgestellt. DM., der Gesamtführung übernommen hat, will Funkverbindung zu deutschem Kommando herstellen."}})</ref>}} U monografiji “Četnici u Drugom svjetskom ratu 1941—1945” [[Jozo Tomašević]] zaključuje: „Ne mogu ipak dati nikakvu potvrdu toj slutnji da je Mihailović održavao direktnu radio-vezu s Nijemcima, a uzimajući u obzir njegov način ponašanja u cijelom ratu, malo je vjerojatno da jest.“<ref>[https://znaci.org/00001/40_63.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje NEFORMALNA KOLABORACIJA U SRBIJI]</ref> Međutim, Hermann Neubacher svjedoči u memoarima kako je, makar tokom nekoliko dana u zimu [[1945]], održavao izravnu radio-vezu s Mihailovićevim štabom.<ref>Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN — Službeni list SCG, Beograd, 2005, str. 161—162.</ref> U ratnom dnevniku Vojnog zapovjednika Jugoistoka od 2. maja 1944, sa pohvalom se ističe kooperacija onih snagâ JVuO u zapadnoj Srbiji koje sačinjavaju taktički sklop pod komandom majora [[Ericha Weyela]]: {{izdvojeni citat|Borbena grupa Weyel: SS padobranski lovački bataljon, zajedno sa četnicima, uništio komoru [[Peta krajiška divizija|Pete divizije]] kod [[Varda (selo)|Varde]]. Veliki neprijateljski gubici. Četnici postrijeljali sve zarobljenike. Brojke će biti objavljene naknadno.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&broj=677&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000673.] <br /> ({{jez-njem|"Kampfgruppe Weyel. SS–Fallschirmjägger–Btl. hat mit Cetniks bei Varda Tross der 5.Div. zerschlagen. Hohe blutige Feindverluste. Cetniks haben sämtl. Gefangene erschossen. Zahlen werden nachgemeldet."}})</ref>}} U izvodu iz ratnog dnevnika generala Hansa-Gustava Felbera za 3. maj 1944. godine, navodi se da je načelnik štaba Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka general Kurt Geitner išao u posjetu njemačkim trupama na ratištu u [[Zapadna Srbija|zapadnoj Srbiji]]: {{izdvojeni citat|(3.5.44) 6,00: Putovanje do Parišta [svakako je riječ o [[Donje Vardište|Vardištu]] — prim.] zbog razgovora sa majorom Weyelom i nekim četničkim vođama o formiranju zajedničkog štaba za borbu protiv komunista. Povratak za Beograd 3. maja u 15 časova.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=807&rec=501&roll=255 NARA, T501, Roll 255, frame no. 000803.] <br /> ({{jez-njem|"3.5.44 6.oo Uhr Fahrt nach Pariste zur Besprechung mit Major Weyel und einigen Cetnik–Führern über Bildung eines gemeinsamen Stabes zur Bekämpfung der Kommunisten. Rückkehr nach Belgrad am 3.5., nachmittags 15.oo Uhr."}})</ref>|Ratni dnevnik Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka, 3. maj 1944. godine}} Kolike je razmjere poprimila kolaboracija četnikâ Draže Mihailovića sa njemačkim Wehrmachtom i srpskim kvislinškim jedinicama u proljeće 1944. godine, postaje očigledno i iz navodâ u izvještaju Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od 13. maja, u kom su snage JVuO ubrojane u vlastite formacije: {{izdvojeni citat| I. Sopstvene snage A) Grupa “Holman” 696. bat. feldžand. krenuo je jutros sa četnicima u napad duž puta Nova Varoš — Ljubiš. 11/4. p. “Brand.” na maršu Sjenica — Maskova. Komandno mesto grupe “Holman” — Nova Varoš. I I/4. p. “Brand.” na maršu Užice — Ivanjica — Maskova. B) Grupa “Vajel” Napad Severne četničke grupe na jakog neprijatelja jugoistočno od Rožanstva nije uspeo uprkos visokih gubitaka i na strani četnika i na strani neprijatelja, pa će jutros biti ponovljen sa I/“Brand.”. Podređeni 1. bataljon 63. puka u obezbeđenju na visovima između Čajetine i Rožanstva. C) 24. bug. div. I I /64. nije uspeo u noći 11/12. 5. da kod Mokre Gore spreči neprijateljske zaštitnice da izmaknu ka jugu. Danas je sa 1/1. srp. puka i 1.000 četnika počelo čišćenje prostora Semegnjevo — Čajetina. 8. bataljon teških mitraljeza na maršu Požega — Arilje. 11/63. biće naknadno privučen. D) Grupa “Tatalović” Srpski dobrovoljački korpus uključio se kod Ljubovije u borbe na hrvatskoj obali Drine i prihvatio četnike koji su se povlačili. Kod Rogačice 4 prebeglice.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_57.htm Izveštaj vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od 13. maja 1944. Vrhovnoj komandi Vermahta o borbama sa 2. i 5. NOU divizijom na komunikaciji Užice — Višegrad]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=736&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frames no. 000732—000733.] <br /> ({{jez-njem|"Serbien. II. Eigene Lage. </br> A) Gruppe Hollmann. Fg.Abt.696 heute morgen mit Cetniks zum Angriff entlang Str. Nova Varos–Ljubis angetreten. II./4.Brdbg. auf Marsch Sjenica–Maskovo. Gefechtsstand Gruppe Hollmann Nova Varos. III./4.Brdbg. auf Marsch Uzice–Ivanjica–Maskovo. </br> B) Gruppe Weyel. Angriff nördl. Cetnik–Gruppe gegen starken Feind SO Rozanstvo drang bei hohen Cetnik–u. Feindverlusten nicht durch und wird seit heute morgen mit I./Brdbg. wiederholt. Unterstelltes I./63 sichert auf Höhen zwischen Cajetina u. Rozanstvo. </br> C) 24.bulg.Div. III./64 konnte in der Nacht 11./12.5. bei Mokra Gora Ausweichen feindl. Nachhuten nach S nicht verhindern und tritt heute mit I./Serb.Rgt.1 u. 1000 Cetniks zur Säuberung des Raumes Semegnjevo–Cajetina an. 8.sMG.Btl. auf Marsch Pozega–Arilje. II./63 wird nachgezogen. </br> D) Gruppe Tatalovic. Bei Ljubovija griff SFK in Kämpfe auf kroat.Drina–Ufer ein u. nahm ausweichende Cetniks auf. Bei Rogacica 4 Überläufer."}})</ref>}} U istom izvještaju je prenijeta i sljedeća informacija: {{izdvojeni citat|Prema pouzdanom izvoru, četnički komandant [[Dragoslav Račić|Račić]], koji je učestvovao u borbi protiv Grupe “[[Milutin Morača|Morača]]” u [[Valjevo|valjevskom]] kraju, zatražio je da se vrati u svoje dotadašnje operacijsko područje, jer ne želi više da se „prlja“ saradnjom sa okupatorom.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=736&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000732.] <br /> ({{jez-njem|"Nach s.Qu. hat Cetnikführer Racic, der im Kampf gegen Gruppe Moraca im Raume Valjevo beteiligt war, die Rückkehr in sein bisheriges Einsatzgebiet beantragt, da er sich durch Zusammenarbeit mit der Okkupator nicht länger "beschmutzen" wolle."}})</ref>}} Istog dana, u izvještaju koji je poslao Glavnom komandantu Jugoistoka feldmaršalu [[Maximilian von Weichs|von Weichsu]], general Felber zapaža kako formiranje ''Borbene grupe Weyel'' označava novu etapu u četničko-njemačkim odnosima s ciljem saradnje u borbi protiv NOVJ, koja u tom obimu nije bila izvodiva u prethodnom periodu: {{izdvojeni citat|Utisak o upotrebljivosti pojedinih potčinjenih narodâ i jedinicâ: [...] Četnici uvjeravaju da će se uzdržati od bilo kakvog neprijateljstva prema njemačkim trupama i da će učestvovati u borbi protiv komunista do konačne pobjede. U operacijama četničke jedinice predvodi [[Neško Nedić]], a s njemačke strane major Weyel. Razgovori na bojnom polju pokazuju da su četničke vođe poput Kalabića i Rakovića spremne sarađivati sa Nijemcima. Kod ljudstva preovlađuje prijateljski pristup, uz samo nekoliko neprijateljskih lica. Naoružanje im je skromno; manjak mitraljeza. Situacija sa zalihama municije, kao i dosad, nejasna.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=727&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frames no. 000723—000724.] <br /> ({{jez-njem|"2.) Eindruck über die Brauchbarkeit der einzelnen unterstellten Nationen und Verbände: </br> f) Cetniks versichern jede Feindseligkeit mit deutschen Truppen auszugeben und sich am Kampf gegen die Kommunisten bis zum Endsieg zu beteiligen. Leitung der Cetnik–Verbände durch Nesko Neditsch, deutscherseits durch Major Weyel. Besprechungen auf dem Gefechtsfeld zeigen, daß die Führer der Cetniks wie Kalabic und Rakovic gewillt sind, mit den Deutschen zusammenzuarbeiten. Unter den Leuten vielfach freundliches Entgegenkommen, nur zum Teil feindselige Gesichter. Ausrüstung mit Waffen mäßig, wenig Maschinenwaffen. Über Munitionslage nach wie vor Unklarheit."}})</ref>|Raport generala [[Hans Felber|Hansa Felbera]] feldmaršalu [[Maximilian von Weichs|Maximilianu von Weichsu]] od 13. maja 1944. godine}} Draža Mihailović je imenovao [[Milorad Mitić|Milorada Mitića]] za oficira za vezu između svojih jedinica i njemačke komande, kako bi saradnja četničkih komandanata sa okupatorom dobila organizovaniju formu. General Mihailović je preko kapetana Mitića dostavljao svoje zahtjeve njemačkoj komandi koja je snabdijevala municijom i hranom njegove jedinice, angažovane u borbi protiv NOVJ. Mitić je o situaciji na frontovima, o svome radu i o količini pomoći primljenoj od okupatora gotovo svakodnevno izvještavao generala Mihailovića. U depeši od 28. marta 1944, između ostalog, kapetan Mitić piše: {{izdvojeni citat|O nekoj akciji Bugara ili Br. 11 (šifra koja označava Njemce — nap.) protivu crvenih dublje na terenu nema ni govora. Doručak i večera su uvek u garnizonu. Ako se hoće uništenje komunista, onda to moramo mi da uradimo. Možemo da računamo na pomoć uzduž komunikacija, na municiju i avijaciju, mada ona ne može mnogo da pomogne. Ali moraju biti hitno bačene masovne snage i lično da vodite operacije, naravno kao 'siva eminencija', inače [[Peko Dapčević|Peko]] ode u Toplicu i dalje... Moral kod naših ljudi u reonima gde su prošli komunisti je mnogo opao. Sve veća sumnja u snagu naših i Br. 11 i sve veći respekt prema crvenima... Pred svim ovim mi ne možemo da zatvorimo oči. Ovoga puta opasnost je stvarno velika, skoro ogromna...<ref>AVII, arhivski fond Draže Mihailovića, S—X—57/2.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/11_62.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje KORPUSI DRAŽE MIHAILOVIĆA POLAŽU ISPIT PRED OKUPATOROM U SRBIJI]</ref>}} 18. aprila 1944. godine, glavni inspektor Vrhovne komande JVuO pukovnik Jevrem Simić izvještava generala Mihailovića da se kapetan [[Zvonimir Vučković]], komandant Prvog ravnogorskog korpusa, nalazi pod izravnom komandom njemačkih oficira: {{izdvojeni citat|Zvonkov odred pod komandom poručnika Nenadića zajedno sa Nemcima je u Negbini.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_120.htm Pismo delegata Vrhovne komande od 18. aprila 1944. Draži Mihailoviću o saradnji četnika sa nemačkim i bugarskim trupama u borbama protiv NOVJ u jugozapadnom delu Srbije]</ref>}} U telegramu od 20. IV 1944. pukovnik Simić piše generalu Mihailoviću: {{izdvojeni citat|Vučković sa 130 odabranih četnika stavio se pod komandu nemačkog poručnika Kerpera i nalazi se južno od Jasenova na Beloj Glavi.<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kutija 277, registarski broj 4/1—56.</ref><ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, str. 99—100.</ref>}} Istog dana kada je došlo do formiranja ''Borbene grupe Weyel'' (28. april 1944), u dnevnom izvještaju Vojnoupravnog zapovjednika Jugoistoka zapisano je: {{izdvojeni citat|Srbija — I. Stanje kod neprijatelja: </br> A) Divizijska grupa “Morača” nalazi se sa istočnom kolonom u oblasti južno od Kosjerića u borbi sa vlastitim snagama i četnicima, koji su, navodno, bili lično vođeni od strane DM-a.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=632&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000628.] <br /> ({{jez-njem|"Tagesmeldung von 28.4.1944. </br> Serbien. </br> I. Feindlage. </br> A) Div.Gruppe Moraca steht mit O–Kollone im Raum S Kosjerici im Kampf mit eigenen Kräften u. Cetniks, die von DM angeblich persönlich geführt werden."}})</ref>}} U telegramu poslatom 5. maja 1944. godine generalu Mihailoviću, kapetan [[Neško Nedić]] piše o uspostavljanju fronta prema snagama NOVJ u [[Zapadna Srbija|zapadnoj Srbiji]], odnosno da je stvoren jedinstveni borbeni sklop koji sačinjavaju četnici, [[Srpski dobrovoljački korpus|srpski dobrovoljci]] i njemačke okupacione trupe: {{izdvojeni citat|Snage potčinjene meni prešle su trenutno u odbranu na liniji Bačevci—Kosjerić i to: valjevski korpus sa delom Nemaca drži levo obalu Graca u visini Lipa—Ravan. Juče su na ovom odseku odbijeni svi napadi komunista. Ajdačić sa delom Nemaca zatvara položaj Bukovi—Ražana. Na prostoru Ražana—Kosjerić ima jedan bataljon Nemaca. Brigada Negovanova kao rezerva drži Divčibare. Rakovićev korpus u Kosjeriću sa ofanzivnom ulogom. Moja težnja je da sa naslonom na Nemce, stvorim čvrstu odbranu linije Bačevci—Kosjerić, dok se snage ne prikupe i ne stvore preduslovi za uništavajući udar, a tada uništi prva, druga a potom peta divizija. U ovom cilju front ostaje prema drugoj diviziji danas u odbrani dok na ovu diviziju sa zapada napadaju jedan bataljon Nemaca i tri bataljona ljotićevaca a mi je dočekujemo. Prema petoj diviziji preduzima se napad danas sa angažovanjem.<ref>AVII, Ča, kut. 276, reg. br. 2/1—11.</ref><ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, str. 100.</ref>}} U prvoj polovini maja 1944. godine, Vrhovna komanda JVuO je javljala o zajedničkim borbama četnikâ i Nijemaca širom okupirane Jugoslavije: „Naši i nemački delovi zatvorili put [[Užice]] — [[Kokin Brod]]. Isto tako zatvorena i [[Lim (rijeka)|Limska dolina]]. Od strane Nemaca i naših 2. maja počela ofanziva od [[Podgorica|Podgorice]]. Komunisti u oblasti [[Bijelo Polje|Bijelog Polja]]. Nemci u [[Šavnik]]u, [[Žabljak]]u i [[Brodarevo|Brodarevu]]. U [[Istočna Bosna|Istočnoj Bosni]] šesnaesta, sedamnaesta i tridesetšesta komunistička divizija pri uništenju od dve nemačke divizije.“ General Mihailović je naređivao i majoru Dragiši Rakiću (pseudonim »Gis-Gis«), komandantu Vojvodine JVuO, da pokuša dobiti municiju od okupatora, koristeći se pritom i srpskim kvislinškim strukturama, budući da je [[Banat]] formalno bio dijelom [[Vojna uprava u Srbiji|Nedićeve Srbije]]: „Postarajte se za nabavku municije kako ste predvideli. Iskoristite raspoloženje Nemaca u Banatu za jačanje naše organizacije. Isto tako iskoristite i Nacionalnu službu rada.“<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_165.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 24. maja 1944. godine]</ref> 11. maja 1944, general Mihailović (pseudonim »Hans«) piše da je naredio »Viktoru« (major [[Mladen Mladenović]], komandant Čegarskog korpusa JVuO), »Hermanu« (potpukovnik [[Radoslav Đurić]], komandant Južne Srbije JVuO), »Orelu« (potpukovnik [[Dragutin Keserović]], komandant Rasinsko-topličkog korpusa JVuO) i »Minču« (major [[Branivoj Petrović]], komandant Deligradskog korpusa JVuO) da „iskoriste akciju“ okupatora protiv snaga NOVJ u [[Južna Srbija|južnoj Srbiji]], kao i da „na pogodan način“ nabave naoružanje i municiju: {{izdvojeni citat|Po podacima od Viktora, Hermana i Georgija [potpukovnik Milutin Radojević, delegat VK JVuO za područje Jablanice i Toplice — prim.] jedna nemačka divizija jačine oko 15.000 nalazi se u [[Kuršumlija|Kuršumliji]], [[Prokuplje|Prokuplju]], [[Žitorađa|Žitorađi]], [[Pukovac|Pukovcu]] i [[Leskovac|Leskovcu]]. Ima 70 tenkova. Pripremaju se za akciju protiv komunista. [[Gestapo]]vci iz [[Niš]]a traže Viktora i nude oružje i municiju i da ne diraju naše. Keserović 8 i 9 napadao na komuniste u okolini [[Ribarska Banja|Ribarske Banje]] sa [[Jastrebac|Jastrepca]] i od sela Zdravinja. Crveni dobili pojačanje i Orel se povukao na polazni položaj [[Zdravinje]] — [[Veliki Šiljegovac]]. Orel se sprema za ponovni napad. Naredio sam: Viktoru: Da Knjaževački korpus uputi Orelu za akciju na Jastrepcu i Moravskom srezu, ako ga već nije uputio. Sa ostalim snagama da zatvori prelaze na [[Morava|Moravi]] od Niša do Leskovca. Da iskoristi na pogodan način ponudu oružja i municije, jer sada moramo tući komuniste i treba iskoristiti nemačku akciju. 2. — Hermanu: Treba iskoristiti akciju Nemaca za rasčišćavanje Toplice i Jablanice. Da prikupi svoje snage u Jablanici i da dejstvuje najpogodnijim pravcem protivu komunista imajući u vidu akciju Nemaca. Na pogodan način da dođe do municije. 3. — Orelu: Da iskoristi akciju Nemaca za rasčišćavanje Toplice i Jablanice i da mu se stavlja pod komandu Knjaževački i Deligradski korpus. Na pogodan način da dođe do municije. 4. — Minču: Da odmah pomogne Orela u akciji na Jastrepcu i Moravskom srezu kako je već naređeno i da je pod komandom Orela.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_165.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 24. maja 1944. godine]</ref>}} 12. maja 1944, Draža Mihailović obavještava potpukovnika [[Zaharije Ostojić|Zaharija Ostojića]] (pseudonim »Sto-Sto«) sljedeće: „2 i 5 divizija su sada u srezu Zlatiborskom. Napadi se vrše sa svih strana.“<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_165.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 24. maja 1944. godine]</ref> Napad su vršile njemačke i bugarske trupe, zajedno sa ljotićevcima i četnicima. U depešama<ref>Arhiv VII, Ča, k. 276, reg. br. 2/1—28.</ref> koje je komandant Cersko-majevičke grupe korpusa major [[Dragoslav Račić]] poslao Mihailoviću prethodnog dana o saradnji četnika i Njemaca, između ostalog, stoji: {{izdvojeni citat|Saznajem da su [[Užice]] pune Jankovićevih [Milutin — prim.] četnika i da [[Predrag Raković|Raković]], [[Neško Nedić|Neško]], Ajdačić, Janković i Mitić drže neke konferencije sa Nemcima. Ako boga znate sprečavajte ovo... Ako dalje budem vodio borbu protiv komunista zajedno sa Nemcima, ja ću duboko zaglaviti... Zbog ovoga molim da mi odobrite da se vratim na moj teren i povedem samo štabnu akciju u [[Istočna Bosna|Istočnoj Bosni]] i [[Srem]]u. Neko od nas mora ostati čist.}} U proljeće 1944. godine, prilikom njemačke kontraofanzive protiv partizana u jugozapadnoj Srbiji u kojoj su učestvovale i značajne četničke snage, zabilježena je i fotografija komandanta 1. ravnogorskog korpusa JVuO sa njemačkim oficirom, vjerovatno iz Wehrmachtove divizije [[Brandenburger|''Brandenburg'']].<ref name="yuhistorija.com"/> [[Datoteka:Zvonimir_Vuckovic_i_Nemci.jpg|minijatura|Kapetan [[Zvonimir Vučković]] (desno), komandant 1. ravnogorskog korpusa JVuO, pozira sa njemačkim oficirom tokom [[Prodor NOVJ u Srbiju proleća 1944.|partizanskog prodora u Srbiju]] (april/maj 1944. godine)]] General [[Hans Felber]], vojni zapovjednik Jugoistoka, 16. maja 1944. godine podvlači svojim potčinjenim: „'''Pokret DM bio je i ostaje neprijateljski.'''”<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=758&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000754.] <br /> ({{jez-njem|"Die DM–Bewegung ist und bleibt Feind."}})</ref> Felber podsjeća kako četnička saradnja u borbi protiv »crvenih« proističe samo iz činjenice da su komunisti njihov neprijatelj br. 1, ali neprijatelj br. 2 i dalje ostaje okupaciona sila. General Felber stoga preporučuje da se »borba protiv partizanskih bandi« oprezno nastavi voditi skupa s jedinicama generala Mihailovića: {{izdvojeni citat|Četničke grupe koje se nalaze u borbi protiv komunista, ne treba nikako ometati niti ih napadati, već ih podupirati u borbi. Saradnja s četnicima u borbi protiv komunista, uz najštedljiviju isporuku municije i pod nadzorom okupacione sile, može biti samo lokalna i radi akutne borbe protiv partizanskih bandi. U tom slučaju potrebno je isporučivati i sanitetski materijal i negovati ranjenike. Za svaku isporuku potrebno je odobrenje Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka. Preporučujemo da se u svim prilikama obraća nesmanjena pažnja pokretu DM i njegovim postupcima.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=759&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000755.] <br /> ({{jez-njem|"Cetnikgruppen, die sich im Kampf mit Ko. befinden, sind dagegen nicht zu hindern und nicht anzugreifen, sondern in ihrem Kampf zu fördern. Ein Zusammengehen mit Cetniks im Kampf gegen die Ko. unter sparsamter Lieferung von Munition unter Aufsicht der Besatzungsmacht darf nur örtlich und nur zum Zwecke des akuten Kampfes gegen die Partisanenbanden erfolgen. In diesem Falle ist auch Lieferung von Sanitätsmaterial und Pflege der Verwundeten erforderlich. Munitionslieferung bedarf in jedem Falle der Zustimmung des Mil.Befh. Südost. Ungeschwächte Aufmerksamkeit gegenüber der DM–Bewegung und deren Maßnahmen ist nach wie vor überall geboten."}})</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_272.htm Informacije Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od 16. maja 1944. potčinjenim komandama i štabovima o držanju prema četnicima]</ref>}} Komanda Jugoistoka će, takođe, u mjesečnom izvještaju iz druge polovine maja 1944. konstatovati rastrzanost Mihailovićevog pokreta između osnovnog antiokupatorskog usmjerenja i saradnje s njim u antikomunističkom frontu, kao i strah od gubitka [[Saveznici u Drugom svjetskom ratu|savezničke]] podrške i naklonosti najširih slojeva stanovništva okupirane Srbije, s obzirom na to da je kolaboraciju bilo gotovo nemoguće sakriti: {{izdvojeni citat|II. Situacija kod neprijatelja </br> a) Srbija </br> Uprkos saradnji između jakih četničkih jedinica i nemačkog Vermahta — koju je odobrio sam DM — radi borbe protiv nadirućih Titovih snagâ, pokret DM je u svom stavu ostao suštinski neprijateljski nastrojen. Popuštanje pritiska od strane crvenih odmah je dovelo do pojačane aktivnosti usmerene protiv okupatorskih snaga i SDK-a. Tvrdnje područnih komandanata — da je većinu napada podstakao neodgovoran starešinski kadar nižeg ranga — tek treba dokazati. Psihološka osnova za ovu obnovljenu aktivnost može se pronaći u želji da se povrati politički ugled, koji je praktično izgubljen u očima Saveznika, a navodno i u očima srpskog naroda, usled iznuđene saradnje sa nemačkim Vermahtom. U tom smislu, ovi nacionalistički aktivisti su nesumnjivo u suprotnosti sa opštim javnim mnjenjem, koje bi pozdravilo nagodbu između okupacione sile, srpske vlade i pokreta DM.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=784&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000780.] <br /> ({{jez-njem|"II. Feindlage. </br> a) Serbien </br> Die DM–Bewegung ist trotz der von DM gebilligsten Zusammenarbeit starker Cetnik–Verbände mit der deutschen Wehrmacht im Kampf gegen die eingebrochenen Tito–Kräfte in ihrem grundsätzlichen Haltung unverändert Feind geblieben. Dass Nachlassen des roten Drucks hat auch sofort eine verschärfte Aktivität gegenüber der Besatzungsmacht und dem SFK zur Folge gehabt. Es muss sich die Behauptung der Gebietsführer, dass die Mehrzahl der Überfalle durch unverantwortliche Unterführer hervorgerufen ist, erst noch beweisen. Der psychologische Grund für die neuerliche Aktivität könnte darin gefunden werden, das durch die notgedrungene Zusammenarbeit mit der deutschen Wehrmacht vor den Allierten tatsächlich und vor dem serbischen Volke vermeintlich verlorengegangene politische Prestige wiederzugewinnen. Damit stehen diese nationalen Aktivisten zweifellos im Gegensatz zur allgemeinen Volksmeinung, die einen Ausgleich zwischen der Besatzungsmacht, der serbischen Regierung und der DM–Bewegung begrüssen wurde."}})</ref>|Mjesečni izvještaj Komande Jugoistoka za period od 16.4 do 15.5.44. (23. maj 1944. godine)}} U zapisniku generala Felbera s kraja maja 1944, apostofira se korištenje Mihailovićevih četnika i Ljotićevih dobrovoljaca za odbranu jugozapadne granice okupirane Srbije od partizanskog prodora: {{izdvojeni citat|Predviđeno je da se veći dio četnikâ Draže Mihailovića pošalje kući, da se najpouzdaniji koriste kao izviđači na granici, i da se dobrovoljci (SDK), poslije apsolutno neophodnog odmora i osvježenja, kasnije iskoriste kao graničari.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=817&rec=501&roll=255 NARA, T501, Roll 255, frame no. 000813.] <br /> ({{jez-njem|"Es ist beabsichtigt, von den DM–Cetniks einen größeren Teil nach Hause zu schicken, die Zuverlässigsten als Aufklärer an der Grenze zu verwenden, und später das SFK nach einer unbedingt notwendigen Ruhepause und Auffrischung als Grenzschutz einzusetzen."}})</ref>|Zapisnik o putovanju za Niš i Sofiju 25-28.05.1944.}} General [[Edmund Glaise von Horstenau]], vršio je od 15. juna do 25. juna 1944. dužnost komandanta Jugoistoka, zamjenjujući generala Hansa Felbera, koji se po službenom zadatku nalazio u Njemačkoj. Opisujući u svom ratnom dnevniku stanje u Srbiji, tj. odnose između njemačkih i bugarskih okupacionih trupa, s jedne, kao i četnika i kvislinga, s druge strane, Horstenau navodi sljedeće: {{izdvojeni citat|'''Nemci gotovo da nemaju svojih trupa u Srbiji'''. Postoji samo nekoliko policijskih jedinica. Najveći deo Srbije nalazi se pod kontrolom bugarskog okupacionog korpusa. Bugarskih vojnika nema samo u severozapadnom delu Srbije i Banata. No, bugarske trupe u Srbiji jesu najlošije bugarske jedinice. Tek što sam na kratko vreme preuzeo Vrhovnu komandu u Beogradu, dve bugarske čete, zajedno sa svojim oficirima, prebegle su partizanima kod Leskovca. Jedine trupe na koje je čovek mogao da se osloni u borbi protiv partizana bili su srpski dobrovoljci, a donekle i ruski. Upotrebljivi za borbu protiv partizana bili su i ljudi Draže Mihailovića. Vezu sa njim za mene je održavao jedan nemački major [Erich Weyel], nosilac odlikovanja „viteškog krsta“.<ref>Glez fon Horstenau, Između Hitlera i Pavelića: Memoari kontroverznog generala, Nolit, Beograd, 2007, str. 508.</ref>}} U vrijeme izvođenja [[Topličko-jablanička operacija|operacije »Trumpf«]], u kojoj se [[4. grupa jurišnih korpusa JVuO|Četvrta grupa jurišnih korpusa JVuO]] pridružila njemačkim trupama u borbi protiv partizana, došlo je 14. jula 1944. u [[Kruševac|Kruševcu]] do sastanka vojnoupravnog komandanta Jugoistoka generala Hansa-Gustava Felbera sa kapetanom [[Neško Nedić|Neškom Nedićem]], načelnikom štaba ove četničke formacije. Tom prilikom, Nedić je istaknuo da su „četnici u Englesku izgubili svako poverenje, pošto su ih Englezi izdali“, ponudivši svoje usluge u „borbi protiv komunizma“. General Felber je ocijenio da je riječ „o potpuno ozbiljnoj ponudi četnika koju treba prihvatiti“, s čim se složio i major Erich Weyel, oficir za vezu kod kapetana Nedića: {{izdvojeni citat|Neško Nedić je sada načelnik štaba četničke grupe koja se sa nama bori u akciji »Trumpf« i čija se jačina može proceniti na oko 10.000 ljudi. [...] Pošto su oni sami u borbi protiv komunizma i suviše slabi, uvideli su da moraju tražiti oslonac u nemačke oružane snage, ''kojima će se bezuslovno potčiniti sa puno poverenja''. Oni su spremni da se bore protiv komunizma svuda tamo gde bih ih ja postavio. Na drugoj strani, Nedić je molio ponovnu pomoć u vidu ''isporuke municije i naoružanja, a naročito teškog naoružanja''. Četnici su spremni da daju svaku garanciju da će se isporučeno naoružanje i municija upotrebiti samo protiv komunizma. [...] Neško Nedić je još jednom molio za poverenje ne samo ovdašnjih nemačkih komandi nego i čitavog nemačkog naroda, kao i za priznanje srpskog naroda kao najvećeg neprijatelja komunizma na Balkanu. ''Kao dokaz svog unutarnjeg raspoloženja ponudio je da se lično dalje bori na [[Istočni front|istočnom frontu]] posle čišćenja Srbije od komunizma'' i siguran je da bi to, slično njemu, učinio i jedan veliki broj četnika.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_93.htm Izveštaj vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od 15. jula 1944. Komandi Grupe armija »F« o razgovoru vođenom 14. jula 1944. u Kruševcu, sa četničkim komandantom Neškom Nedićem u vezi zajedničkih dejstava protiv jedinica NOV i POJ]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=734&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frames no. 000725—000726.] <br /> ({{jez-njem|"Nesko Nedić ist z.Zt. Chef des Stabes der beim Unternehmen "Trumpf" mit uns kämpfenden Cetnikgruppe, deren Stärke auf etwa 10 000 Mann zu schätzen ist. </br> Da sie im Kampf gegen den Kommunismus alleine zu schwach seien, sähen sie ein, dass sie Anlehnung an die deutsche Wehrmacht suchen müssten, der sie sich voller Vertrauen bedingungslos unterstellten. Sie seien bereit, gegen den Kommunismus zu kämpfen überall da, wo ich sie hinstellen würde. Auf der anderen Seite erbat Nedić erneut Unterstützung durch Lieferung von Munition und Waffen, insbesondere schweren Waffen. Die Cetniks seien bereit, jegliche Garantie zu bieten, dass das Gelieferte nur gegen den Kommunismus verwendet würde. </br> Nesko Nedić bat nochmals um Vertrauen nicht nur der hiesigen deutschen Stellen, sondern des ganzen deutschen Volkes und um Anerkennung des serbischen Volkes als stärksten Feind des Kommunismus auf dem Balkan. Als Beweis seiner inneren Haltung bot er sich an, nach Säuberung Serbiens vom Kommunismus für seine Person an der Ostfront weiterzukämpfen, und er sei sicher, dass auch eine grosse Anzahl Cetniks es ihm gleich tun würde."}})</ref>|Izvještaj vojnoupravnog komandanta Jugoistoka Komandi Grupe armija »F« od 15. jula 1944. godine}} Major Weyel je još od kraja aprila 1944. godine tijesno surađivao s kapetanom Neškom Nedićem (general Kurt von Geitner je 28. IV zabilježio da je formirana „nova Borbena grupa major[a] Vajel[a]“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=632&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frames no. 000628—000629.] <br /> ({{jez-njem|"Neue Kampfgruppe Major Weyel."}})</ref>) u koordiniranju njemačko-četničkih operacija protiv partizana.<ref>[https://znaci.org/00001/40_63.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje NEFORMALNA KOLABORACIJA U SRBIJI]</ref> U izvodu iz ratnog dnevnika Armijske grupe »F« za 18. jul 1944.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=978&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frame no. 000837.] <br /> ({{jez-njem|"Gen.Major v.Geitner unterrichtet Oberst i.G. Selmayr über neue Lage in Serbien: Am 17.7. eröffneten rote Kräfte südl. Korsumlja [sic!] (S–Serbien) Angriff gegen Cetnikverband. unter Major Weyel. Cetnik zum Ausweichen in NW–Richtung gezwungen. Zielsetzung der Kommunisten wahrscheinlich lokale Verschiebung einer Division, da für Offensive Richtung Ibartal, vorherige Versammlung stärkerer Kräfte notwendig gewesen wäre. Abwehr nur durch Cetnik, nach Ibartal ein weiteres Russenbtl. als Sicherheitskoeffizient unter Schwächung der neu aufgebauten Drinaverteidigung verschoben."}})</ref> navedeno je da je ovo savezništvo, makar taktičko, još uvijek na snazi: {{izdvojeni citat|''General fon Gajtner obaveštava generalštabnog pukovnika Zelmajera o novoj situaciji u Srbiji'': </br> Dana 17. 7. crvene snage otpočele su napad južno od Kuršumlije (južni deo Srbije) na četničke jedinice pod komandom majora Vajela. Četnici su bili prinuđeni da se povuku u pravcu severozapada. Cilj komunista je verovatno lokalno pomeranje jedne divizije, pošto bi za ofanzivu u pravcu Ibarske doline bilo potrebno prethodno prikupljanje jačih snaga. Odbrana počiva samo na četnicima, a upućen je još jedan bataljon Rusa kao koeficijent sigurnosti, uz slabljenje organizovane odbrane na Drini.}} U dnevnom izvještaju Komande Jugoistoka za 26. jul 1944. godine, četničkim se jedinicama odaje priznanje za krupne usluge koje su u vrijeme [[Topličko-jablanička operacija|operacije »Kehraus«]] učinili okupatoru defanzivnim dejstvima pri zadržavanju glavnine snagâ NOVJ: {{izdvojeni citat|''Srbija: Operacija »Kehraus«'' [Čistka]: </br> Očigledno da je glavnina neprijateljskih snaga snažno potučena i kao takva povukla se preko srpsko-albanske demarkacione linije. Dodir sa neprijateljem održava se samo sa zaštitnicama. Operacija je time završena, naknadno čišćenje se produžava borbenim grupama koje učestvuju. Mada se u toku operacije nije uspelo u razbijanju glavnine neprijateljskih snaga, ipak je pošlo za rukom, naročito masovnom upotrebom četnika, da se osujeti namera neprijatelja da prodre u pravcu Ibra. U prostoru Sokobanje, pod pritiskom naših i četničkih snaga, delovi bandi prešli su, pod borbom sa jedinicama iz pripravnosti za zaštitu železnice, prugu Zaječar — Knjaževac u pravcu bugarske granice, dok je glavnina, uz velike gubitke u borbama sa četnicima, prodrla u prostor Aleksinca. Od 23. 7. četničke grupe su prodrle preko Save u Srem i tamo se od tog vremena nalaze u borbi sa komunistima. U ostalim delovima Srbije lokalna delatnost bandi, dok se u Banatu vrše neprekidne sabotaže u žetvi.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=204&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frames no. 6289457—6289458.] <br /> ({{jez-njem|"SERBIEN: ”KEHRAUS” MASSE FD–KRAEFTE ANSCHEIN. STARK ANGESCHLAGEN, UEBER SERB–ALB. DEMARKATIONSLINIE AUSGEWICHEN. FD–BERUEHRUNG NUR NOCH MIT NACHHUTEN. UNTERNEHMEN DAMIT ABGESCHLOSSEN, NACHSAEUBERUNG DURCH BETEILIGTE KGRN. FORTGESETZT. WENN ES IM VERLAUF DES UNTERNEHMENS NICHT GELANG MASSE FD–KRAEFTE ZU SCHLAGEN, SO IST ES DOCH, INSBESOND. DURCH MASSENEINSATZ DER CETNIKS GELUNGEN, FD–ABSICHT, IN RICHTUNG IBAR VORZUSTOSSEN, ZU VEREITELN. UNTER DRUCK EIG. UND CETNIK KRAEFTE BANDEN RAUM SOKOBANJA MIT TLN. UNTER KAMPF MIT ALARMEINHEITEN BAHNLINIE ZAJEZAR KNJAZEVAC RICHTUNG BULGAR GRENZE UEBERSCHRITTEN, MIT MASSE UNTER VERLUSTREICHEN KAEMPFEN MIT CETNIKS BIS IN RAUM ALEKSINAC VORGEDRUNGEN. SEIT 23.7. CETNIKS–GRUPPEN UEBER SAVE NACH SYRMIEN VORGEDRUNGEN UND DORT SEITDEM IM KAMPF MIT KOMM. IM UEBRIGEN SERBIEN OERTL. BANDENTAETIGKEIT, BANAT ANHALTENDE ERNSTSABOTAGE.}})</ref>|Dnevni izvještaj Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi oružanih snaga (26. VII 1944)}} Nakon dva dana, poslat je iz Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi Wehrmachta sljedeći dopis: {{izdvojeni citat|Srbija: </br> Završni izvještaj [o operaciji] „Kehraus“: Uz približno 70 sopstvenih mrtvih iz svih borbenih grupa koje su učestvovale (uključujući četnike), izbrojano 363 mrtva neprijatelja, 464 zarobljenika i dezertera.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=247&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000242.] <br /> ({{jez-njem|"Serbien: </br> Abschlussmeldung "Kehraus": Bei etwa 70 eig. Toten aller beteiligten Kgrn. (einschl. Cetniks) 363. gez. Fd.–Tote, 464 Gefangene und Überläufer.}})</ref>|Dnevni izvještaj Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi oružanih snaga (28. VII 1944)}} 27. jula 1944, centrali u Berlinu javljali su iz komande Grupe armija »F«: „Srbija: Glavnina snažno potučenih neprijateljskih snaga u operaciji »Keraus«, koja se povukla ka jugu, ponovo je, posle neuspelog pokušaja da se povuče u oblast Albanije, napadnuta od strane Borbene grupe »Dizener« i četnika u prostoru jugoistočno od [[Medveđa|Medveđe]]. Gubici neprijatelja u akciji »Keraus« na dan 24. i 25. 7.: 29 mrtvih, 302 zarobljena, 8 mitraljeza, 2 minobacača i preko 200 pušaka.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=210&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frame no. 6289463.] <br /> ({{jez-njem|3.) SERBIEN </br> MASSE DER BEI ”KEHRAUS” STARK ANGESCHLAGENEN UND NACH S AUSGEWICHENEN FD.– KRAEFTE NACH MISSLUNGEN VERSUCH IN ALBAN. GEBIET AUSZUWEICHEN, IM RAUM SO MEDVEDJA DURCH. KGR. DIESENER UND CETNIKS ERNEUT ANGEGRIFFEN. FEINDVERLUSTE "KEHRAUS" AM 24. U. 25.7.: 29 GEZ. TOTE, 302 GEFANGENE, 8 M. G., 2 GR. W. UEBER 200 GEWEHR.}})</ref> Sjutradan, sumirani su rezultati ove operacije: „U Srbiji operacija »Keraus« je postigla potpuni uspeh; neprijatelj je bio prinuđen da izmakne u pravcu juga. Pošlo nam je za rukom da prodorom u pravcu Ibarske doline osujetimo njegovu nameru.“<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944"/> Dnevni izvještaj Komande Jugoistoka za 30. jul 1944, takođe upućen Vrhovnoj komandi njemačkog Wehrmachta, bilježi da jedinice JVuO nastavljaju davati doprinos naporima okupatora u slamanju ofanzive koju je NOVJ poduzela u južnoj Srbiji: {{izdvojeni citat|Prilikom nastavljanja čišćenja u operaciji »Keraus«, dijelovi neprijateljskih snaga istočno od [[Lebane|Lebana]] prodrli su u pravcu sjevera. Glavnina je napadnuta u prostoru Lebana od strane Borbene grupe »Dizener« i četnikâ. 5. policijski puk (bez III bataljona) stupio je u akciju sa istoka. Borbene grupe 27. bugarske divizije (5 bataljona) ponovo će stupiti u akciju 31. 7. u cilju naknadnog čišćenja iz doline Toplice u pravcu juga. Neprijateljski gubici — 27. 29. 7. Kod Borbene grupe »Dizener« i četničke grupe »Vajel«: 117 izbrojanih mrtvih [neprijatelja], 604 zarobljenih; zaplijenjeno 9 mitraljeza, 5 automobila, 5 minobacača, 560 pušaka, 6 radio-uređaja, velike količine municije i [vojne] opreme svake vrste.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=221&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frames no. 6289474—6289475.] <br /> ({{jez-njem|"3.) SERBIEN: </br> BEI NACHSAEUBERUNG ”KEHRAUS” TLE. FD–KRAEFTE O LEBANE NACH N VORGEDRUNGEN. MASSE RAUM S LEBANE DURCH KGR. DIESENER UND CETNIKS ANGEGRIFFEN. POL. RGT. 5 OHNE ROEM 3. ) VN O ANGESETZT. </br> KGR. 27. BULG. DIV. (5 BTLNE) ANTRITT 31. 7. ERNEUT ZUR NACHSAEUBERUNG AUS TOPLICA – TAL NACH S. FEINDVERLUSTE 27.</br> 29.7.: BEI KGR. DIESENER UND CETNIK–GRUP[P]E WEYEL: 117 GEZ. TOTE, 604 GEFANGENE, 9 MG, 5 M PI, 5 GR W., 560 GEWEHRE, 6 FUNKGERAETE, GROSZE [sic!] MENGEN MUN. UND GERAET ALLER ART.}})</ref>}} Nakon što je krajem jula i početkom avgusta 1944. godine došlo do »naknadnog čišćenja«<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1028&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frame no. 000886.] </br> ({{jez-njem|"Serbien: </br> Nachsäuberung "Kehraus" Fd.–Kräfte beiderseits Lebane gegen Bulgaren, die hohe Verluste an Waffen und Vermissten, nach N vorgedrungen. </br> Absicht: Zerschlagen Fd.–Kräfte beiderseits Strasse Medvedja – Lebane mit Kgr. Diesener, Tln. Cetnikgruppe Weyel und 5 Btln. 27.bulg.Div."}})</ref> u ovoj operaciji, 6. avgusta Komanda Jugoistoka zaključuje: {{izdvojeni citat|Srbija: Protiv neprijateljskih raštrkanih grupa koje su prodrle prema istoku i na mnogim mestima prešle Ibar upućeni su delovi četničke grupe »Vajel« iz prostora Brus u pravcu planine Kopaonik. Operacija »Keraus« je završena.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=266&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frame no. 6289519.] <br /> ({{jez-njem|"3.) SERBIEN: GEGEN DIE AN MEHREREN STELLEN UEBER IBAR NACH O VORGEDRUNGENE FDL. SPLITTERGRUPPE TLE. CETNIKGRUPPE WEYEL AUS RAUM BRUS RICHTUNG KOPAONIK– GEBIRGE IM VORGEHEN. </br> ”KEHRAUS” BEENDET.}})</ref>}} Komanda Jugoistoka obavještava 11. avgusta 1944. da se Rasinsko-toplička grupa korpusa JVuO, pod komandom potpukovnika Dragutina Keserovića, i formalno stavila pod komandu njemačkog Wehrmachta tokom [[Topličko-jablanička operacija 1944|Topličko-jablaničke operacije]]: {{izdvojeni citat|Situacija kod Borbene grupe Diesener mirna. Četnička grupa Keserovića se dobrovoljno stavila pod komandu Borbene grupe Diesener. Ponovni napad protiv neprijateljskih snaga južno od Lebana počinje 13. VIII.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=288&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frame no. 6289541: Dnevni izvještaj komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi oružanih snaga od 10. augusta 1944 (11. august 1944.).] <br /> ({{jez-njem|"C ) LAGE BEI KGR. DIESENER RUHIG. </br> CETNIK–GRUPPE KESEROVIC FREIW. UNTER BEFEHL KGR. DIESENER GETRETEN. </br> ERNEUTER ANGRIFF GEGEN FD– KRAEFTE S LEBANE LAEUFT AM 13.8. AN."}})</ref>|Izvještaj Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi Vermahta za 10. avgust 1944. godine}} Neposredna četničko-nemačka operativna saradnja ponovila se i prilikom nemačkih operacija [[Operacija "Trumpf"|"Trumpf"]] i [[Operacija "Halali"|"Hallali"]] u jablaničko-topličkoj oblasti protiv [[21. srpska divizija NOVJ|21]]. [[22. srpska divizija NOVJ|22]]. [[24. srpska divizija NOVJ|24]]. i [[25. srpska divizija NOVJ|25]]. divizije NOVJ tokom jula i avgusta 1944. {{izdvojeni citat|Ministar [[Nojbaher]] konstatuje da je premijer [[Milan Nedić|Nedić]] — ukazujući na neudovoljene zahteve za oružjem ponovno izrazio nameru da demisionira — verno služio nemačkim interesima. Slično je i s Mihailovićem, koji se do danas trudio da ne zauzme neprijateljsko držanje prema okupatoru. To isto Važi i za ostale vodeće Srbe, koji su se, pod parolom »Dajte nam oružje — onda pripadamo Vama«, lojalno držali.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_231.htm Zabeleška obaveštajne grupe nemačkih komandi na Jugoistoku od 30. avgusta 1944. sa savetovanja u štabu komande Jugoistoka o aktuelnim pitanjima saradnje sa Dražom Mihailovićem i razvoju celokupne situacije na području Jugoistoka]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=980&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frames no. 000974—000978.] <br /> ({{jez-njem|"Hierzu stellt Minister Neubacher fest, dass Ministerpräsident Nedic – der unter Hinweis auf die unerfüllten Waffenwünsche erneut Rücktrittsabsichten geäussert habe – in gutem Glauben zur deutschen Sache handelte. Ähnlich verhält es sich bei DM, der sich bis heute bemüht habe, keine feindselige Haltung dem Okkupator gegenüber einzunehmen. Das gleiche gilt für die anderen führenden Serben, die sich unter dem Motto: "Gebt uns Waffen – dann gehören wir zu Euch!" loyal verhalten hätten."}})</ref>|Nemački obaveštajni izveštaj od 30. avgusta 1944.}} === Desant na Drvar (1944) === {{main|Desant na Drvar}} Za [[Desant na Drvar]] (operacija »Rösselsprung«), preduzet maja i juna 1944, komanda [[Druga oklopna armija (Nemačka)|Druge oklopne armije]] je angažirala oko 16.000 njemačkih vojnika i tri hiljade [[Momčilo Đujić|Đujićevih]] četnika.<ref name="Pop izdaje">[https://www.znaci.org/00001/15.pdf Jovo Popović, Marko Lolić, Branko Latas: Pop izdaje, Stvarnost, Zagreb, 1988.]</ref> Četnici su bili dragoceni kao nemački informatori, pa su upravo oni doneli Nemcima tačan podatak o lokaciji Titovog štaba: {{izdvojeni citat|Prema četničkim podacima, Tito se nalazi u drvarskoj pećini, prema drugim izvorima u Oštrelju sjeverno od Drvara.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=459&rec=314&roll=564 NARA, T314, Roll 564, frame no. 000455.] </br> ({{jez-njem|"IIc: Tito nach Cetnikmeldg. in Höhle Drvarska Pecina bei Drvar, nach anderer Meldg. in Ostrelj N Drvar."}})</ref>|Dnevni izvještaj obavještajnog odjeljenja [[15. brdski armijski korpus (Nemačka)|15. brdskog korpusa]] za 10. mart 1944.}} U izvještaju 2. oklopnoj armiji iz [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]], poslatom 19. maja 1944. godine, navedeno je da će četničke jedinice biti u potpunosti podređene njemačkom Wehrmachtu u ovoj operaciji: {{izdvojeni citat|''Telegram K-di 2. okl. armije'' Tiče se: »Reselšprunga« [...] 7) Ojačani 105. SS-izv. bat. sa potčinjenim 369. izv. bat. napada X-dana, nastupajući od Livna duž Livanjskog polja preko Bosanskog Grahova na Drvar, sprečava neprijateljske proboje prema jugoistoku i razbija neprijateljski komandni aparat. U Bosanskom Grahovu naši četnici, u Drvaru naši padobranci.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_63.htm Izveštaj Komande 15. brdskog armijskog korpusa od 19. maja 1944. Komandi 2. oklopne armije o izvršenim pripremama i zadacima potčinjenih jedinica za operaciju »Reselšprung«]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=724&rec=314&roll=563 NARA, T314, Roll 563, frames no. 000715—000716.] </br> ({{jez-njem|"Fernschreiben An PzAOK 2 </br> Betr. Rösselsprung </br> 7.) Verstärkte SS–AA 105 mit unterstellter AA 369 stösst am X–Tag antretend von Livno entlang Livanskopolje über Bosn.Grahovo auf Drvar vor, verhindet feindl. Ausbruch nach Südosten und zerschlägt feindl. Führungsapparat. In Bosn.Grahovo eigene Cetniks, in Drvar eigene Fallschirmjäger."}})</ref>}} Komanda Druge oklopne armije je uzvratila XV brdskom armijskom korpusu dopisom od 21. maja 1944. iz kojeg se zaključuje da se četnici nalaze pod komandom majora Ernsta Benescha iz divizije [[Brandenburger]], kao i da se za njih počeo koristiti službeni naziv »[[Suradnja četnika sa Nezavisnom Državom Hrvatskom|Hrvatska borbena zajednica]]«: {{izdvojeni citat|1) Crveni komandni centar u Drvaru (po svoj prilici Vrhovni štab Tito, u Drvaru, na staroj stočnoj pijaci, Američka vojna misija Trninić Breg, u Prnjavoru Engleska vojna misija, preostala Ruska misija neotkrivena). Treba računati sa mesnim obezbeđenjem, pre svega na visovima severoistočno, istočno i zapadno od Drvara, u datom slučaju i na protivvazdušnu odbranu. Dalji podaci o neprijatelju postepeno se saopštavaju komandantu 500. padobranskog lov. bat. od strane Ic K-de 2 okl. armije i majora Beneša. 2) Operacija »Reselšprung« treba da ukloni crveni komandni centar oko Drvara. Komandovanje »Reselšprung«: XV brd. AK, istaknuto komandno mesto Bihać. Za operaciju »Reselšprung« nastupaju X-dana (spuštanje padobranskog lov. bat.) na Drvar: [...] d) Ojačana Borbena grupa 1. puka »Brandenburg« (bez 1. bat.) sa potčinjenom Hrvat. borbenom zajednicom, od Knina na Bosansko Grahovo, odatle u više borbenih grupa protiv linije Prekaja (14 km ji. od Drvara) — Drvar. Zadatak: Doček bandi i štabova koji se povlače prema jugu. Grupe nose maskirno odelo. 3) 500. SS-padobranski lov. bat., komandant šturmbanfirer Ribka, sa potčinjenom SS-padob. nast[avnom] četom (očekuje se konačno odobrenje [[Heinrich Himmler|rajhsfirera SS]]), 40 ljudi odreda »Beneš« i 6 ljudi kontraobaveštajne službe spuštaju se X-dana, u trenutku što je moguće ranije, u crveni komandni centar Drvar i uklanjaju munjevitim napadom naročito Vrhovni štab Tito, kao i ostale crvene komandne štabove i savezničke, odnosno ruske vojne misije.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_66.htm Naređenje Komande 2. oklopne armije od 21. maja 1944. Komandi 15. brdskog armijskog korpusa za dejstva u operaciji »Reselšprung«]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=698&rec=314&roll=563 NARA, T314, Roll 563, frame no. 000690.] </br> ({{jez-njem|"1.) Rotes Führungszentrum in DRVAR (voraussichtlich Hauptstab TITO DRVAR am alten Viehmarkt, amerik.Mil.Missionen TRNIC BREG, in PRNJAVOR engl.Mil.Mission, Verbleib russ.Mission nicht geklärt). Mit örtlichen Sicherungen, vor allem auch auf den Höhen NO, O und W DRVAR, gegebenenfalls auch mit Flak, ist zu rechnen. Weitere Feindfeststellungen werden an Kdr. Fallschirmjäg.Btl.500 durch Pz.AOK.2 I c und Major BENESCH laufend übermittelt. </br> 2.) Das rote Führungszentrum um DRVAR soll durch das Unternehmen "RÖSSELSPRUNG" ausgeschaltet werden. </br> Führung "RÖSSELSPRUNG": XV.Geb.AK., vorgeschobener Gefechtsstand BIHAC. </br> Zu "RÖSSELSPRUNG" treten am x–Tag (Absprungtag des Fallschirmjäg–Btl.) auf DRVAR an: </br> d) Kampfgruppe verst. 1.Rgt.Brandenburg (ohne I.Btl.) mit unterstellten kroat. Kampfgemeinschaften von KNIN auf BOS.GRAHOVO, von dort in mehreren Kampfgruppen gegen Linie PREKAJA (14 SO DRVAR) – DRVAR. Auftrag: Auffangen von nach Süd ausweichenden Banden und Stäben. Gruppe trägt Tarnbekleidung. </br> 3.) SS–Fallschirmjäg.Btl.500, Führer Sturmbannführer RYBKA mit unterstellter SS–Fallsch.Ausb.Komp. (endgültige Genehmigung Reichsführer SS steht noch aus), 40 Mann Abt. BENESCH und 6 Mann Abwehr landet am X–Tag zum frühest möglichen Zeitpunkt in roten Führungszentrum DRVAR und schaltet in blitzatrigem Zugriff insbesondere den Hauptstab TITO sowie weitere rote Führungsstäbe und allierte bzw. russ.Mil.Missionen aus."}})</ref>}} Nemci su nakon operacije ocenili da četnici izviđačke zadatke izvršavaju besprijekorno, vođstvo im je dobro, ljudstvo naviklo na fizičke napore. Nemci zaključuju da su im četnici "neophodni su pri osiguranju komunikacija, posebno zbog pomanjkanja vlastitih trupa".<ref>NAW, T-314, Roll 566, 000048-9: Izvještaj obavještajnog odjeljenja 15. brdskog korpusa o rezultatima formiranja „Hrvatskih borbenih grupa“ (30. juni 1944).</ref> === Mihailovićeva ponuda Nemcima (1944) === {{Poseban članak|Ponuda Draže Mihailovića Adolfu Hitleru}} [[Datoteka:First Vrede sa četnicima.jpg|thumb|Nemački kapetan von Wrede i četnički komandanti kapetan [[Nikola Kalabić]], major [[Dragoslav Račić]] i kapetan [[Neško Nedić]], nakon potpisanog sporazuma o zajedničkoj borbi protiv partizana, u Topoli 11. avgusta 1944. (''nemački izvor'')<ref>[https://www.znaci.org/temp/T-311-R-286_536.jpg Wredeova zabeleška str.1]{{Dead link|date=June 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref><ref>[https://www.znaci.org/temp/T-311-R-286_537.jpg Wredeova zabeleška str.2]{{Dead link|date=June 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref><ref>[https://www.znaci.org/temp/T-311-R-286_538.jpg Wredeova zabeleška str.3]{{Dead link|date=June 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref><ref>[https://www.znaci.org/temp/T-311-R-286_539.jpg Wredeova zabeleška str.4]{{Dead link|date=June 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref>]] Tokom jula i avgusta [[1944]]. intenzivirani su kontakti između predstavnika nemačke komande Jugoistoka [[Herman Nojbaher|Nojbahera]], predsednika vlade [[Milan Nedić|Nedića]] i predstavnika Mihailovića.<ref>[http://sr.wikisource.org/wiki/%D0%9D%D0%B5%D0%BC%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%B8_%D0%B8%D0%B7%D0%B2%D0%B5%D1%88%D1%82%D0%B0%D1%98_%D0%BE_%D1%80%D0%B0%D0%B7%D0%B3%D0%BE%D0%B2%D0%BE%D1%80%D1%83_%D1%81_%D1%87%D0%B5%D1%82%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B8%D0%BC%D0%B0_%D0%BE%D0%B4_14.7.1944. Nemački izveštaj o razgovoru s četnicima od 14.7.1944]</ref> Njemačka strana je nakon sastanka između predstavnika Obavještajnog odjeljenja komandanta Jugoistoka i trojice visokih oficira JVuO, Mihailovićevih izaslanika ([[Dragoslav Račić]], [[Neško Nedić]] i [[Nikola Kalabić]]), održanom u Topoli 11. avgusta 1944, na osnovu ponude JVuO zaključila da se „političko zauzimanje stava Draže Mihailovića i njegovog pokreta potpuno izmenilo. Oni su spremni da u potpunosti sa nama sarađuju“. Mihailovićevi izaslanici su stavili do znanja da je za JVuO najvažnije objedinjavanje domaćih antikomunističkih snaga, opšta mobilizacija i „stvaranje jedne srpske nacionalne armije za uništenje komunizma u Srbiji“. Pošto je za ostvarenje tog cilja bila neophodna njemačka dozvola i naoružanje, JVuO je bila spremna da se obaveže na lojalnost i vjernost okupatoru.<ref name="yuhistorija.com"/> Rittmeister Fürst von Wrede citira riječi četničkih oficira sa sastanka: {{izdvojeni citat|»Srbi, koje vi niste poznavali, ipak se bore za vas. Mi se obavezujemo našom časnom oficirskom rečju da ćemo biti verni. Pokret Draže Mihailovića je spreman da dâ sve garancije koje Nemci budu zahtevali. '''Naše smrtno neprijateljstvo protiv komunizma je najbolja garancija naše vernosti'''. Nas ne interesuje budućnost, svejedno kako će se rat završiti, mi smo odlučili, ako tako mora biti, da viteški propadamo.«<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_227.htm Zabeleška obaveštajnog odeljenja komandanta Jugoistoka od 11. avgusta 1944. o razgovorima sa predstavnicima Draže Mihailovića o uslovima za sastanak Draže Mihailovića sa Nojbaherom]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=536&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frame no. 000502.] <br /> ({{jez-njem|"Die Serben, die Ihr nicht bekannt habt, aber kämpfen für Euch. Wir verpflichten uns mit unserem Offz.Ehrenwort, dass wir treu sein werden. Die DM—Bewegung ist bereit, sämtliche von den Deutschen verlangten Garantien zu geben. Unser Todfeindschaft gegen den Kommunismus ist die beste Garantie für unsere Treue. Die Zukunft interessiert uns nicht, gleichgültig wie der Krieg ausgehen mag, wir sind entschlossen, wenn es sein muss, ritterlich zugrunde zu gehen."}})</ref>}} Rittmeister Fürst Wrede je sumirao predloge predstavnika Draže Mihailovića na sledeći način: {{izdvojeni citat| 1. DM želi da razgovara sa opunomoćenikom [[Hitler|firera]] za jugoistočni prostor. 2. On teži okupljanju svih nacionalnih srpskih snaga. 3. Mobilizacija i naoružavanje svih za oružje sposobnih Srba za borbu protiv komunizma. Naoružavanje i vođstvo pod nemačkim Vermahtom. 4. DM moli da sam ostane u ilegali. 5. Pripadnici DM—pokreta ne treba da budu u nemačkim uniformama. 6) Mesto sastanka ne treba ni u kom slučaju da bude Beograd ili neki veći grad.<ref name="B0_11 1944">[http://sr.wikisource.org/sr/%D0%9D%D0%B5%D0%BC%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%B8_%D0%B7%D0%B0%D0%BF%D0%B8%D1%81%D0%BD%D0%B8%D0%BA_%D1%81%D0%B0_%D0%BF%D1%80%D0%B5%D0%B3%D0%BE%D0%B2%D0%BE%D1%80%D0%B0_%D1%81%D0%B0_%D1%87%D0%B5%D1%82%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B8%D0%BC%D0%B0_11.8.1944. Nemački zapisnik sa pregovora sa četnicima 11.8.1944.]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=536&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frames no. 000502—000503.] <br /> ({{jez-njem|"1.) DM wünscht mit dem Bevollm. des Führers für den Südostraum zu sprechen. </br> 2.) Er fordert Zusammenschluss aller nat. serb. Kräfte. </br> 3.) Mobilisierung und Bewaffnung aller waffenfähigen nat. Serben zum Kampf gegen den Kommunismus. Ausrüstung und Führung durch die deutsche Wehrmacht. </br> 4.) DM bittet selbst illegal bleiben zu können </br> 5.) Die Angeh. der DM–Bewegung sollen nicht in dt. Uniform gekleidet werden. </br> 6.) Ort der Zusammenkunft soll keinesfalls Belgrad oder eine grössere Stadt sein."}})</ref>}} O saradnji sa četnicima Draže Mihailovića u jednoj se njemačkoj preporuci s početka avgusta 1944. navodi: {{izdvojeni citat| ''Saradnja sa četničkim bandama'' Komandantu Jugoistoka upućen je dopis Ob. od./oficir Abvera str. pov. br. 6161/44, u vidu naređenja, o isporuci oružja i municije četničkim bandama i o saradnji između nemačkih operativnih jedinica i pojedinih lojalnih četničkih bandi u cilju zajedničke borbe protiv komunističkog neprijatelja. Postavljanjem oficira za vezu u četničkim bandama treba njihovo držanje stalno nadzirati.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1035&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frame no. 000893.] ({{jez-njem|"Zusammenarbeit mit Cetnik—Banden. An den Mil.Befh. Südost ergeht mit Ic/AO Nr. 6161/44 g. Kdos. v. 2.8.44 ein Befehlschreiben über die Belieferung der Cetnikbanden mit Waffen und Munition und über die Zusammenarbeit zwischen deutschen Verbänden und einzelnen lojal erscheinen den Cetnik—Banden für Zwecke des gemeinsamen Kampfes gegen den kommunistischen Feind. Durch Abstellung von Verbindungsoffzen.zu den Cetnik—Banden ist deren Verhalten laufend zu überwachen."}})</ref>}} U večernjem izvještaju Obavještajnog odjeljenja [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] od 16. avgusta 1944, prenosi se vijest da je general Draža Mihailović, u koordinaciji sa predsjednikom srpske vlade generalom Milanom Nedićem, pred okupacione vlasti iznio ponudu o »potpunom potčinjavanju četničkih jedinica«: {{izdvojeni citat| Srbija: Sporazumno sa Nedićem, Draža Mihailović je ponudio nemačkom komandovanju potpuno potčinjavanje četničkih jedinica. Pored postojanja problema davanja talaca, unutrašnjih srpskih suprotnosti i ponude za lični dogovor Draže Mihailovića sa specijalnim opunomoćenikom Ministarstva inostranih poslova, sada postoji samo zahtev za oružje za zajedničku borbu. Srpska vlada je jednovremeno zamolila prijem kod komandanta Jugoistoka i verovatno će tom prilikom biti iznesena i namera o njenoj ostavci.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1090&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frame no. 000948.] <br /> ({{jez-njem|"In Übereinstimmung mit Nedic hat DM dtsch. Führung volle Unterstellung der Cetnik Verbände angeboten. Bei Geiselgestellung, Einstellung alle Innerserbischen Gegensätze und Angebot persönlicher Aussprache DM mit Sonderbevollm.Ausw.Amtes liegt allein Waffenforderung für den gemeinsamen Kampf vor. Serbische Regierung hat zugleich um Empfang bei Mil.Befh. Südost ersucht und wird dabei voraussichtl. Rücktrittsabsicht vortragen."}})</ref>}} Povodom Mihailovićevog predloga, 17. i 18. avgusta je održan sastanak na najvišem nivou u nemačkoj komandi Jugoistoka. Tu su još jednom sumirani Dražini predlozi: {{izdvojeni citat| a) Bezuslovno obećanje, da nijedan nemački vojnik neće biti napadnut od četnika. Davanje talaca. b) Zajednička borba isključivo protiv komunista u cilju uspostavljanja mira i reda. Nemci i četnici ne moraju biti neprijatelji. c) Neprijatelj br. 1 su komunisti i svi oni koji ih podržavaju ili ne sadejstvuju u borbi protiv komunista. d) Draža Mihajlović moli da ga se privuče organizovanju Srpskog dobrovoljačkog korpusa i organizovanju Dobrovoljačkog korpusa. e) Bilo kakva veza s partizanima je nemoguća. f) Draža Mihailović moli da se stvori prijateljskije raspoloženje, da bi se oslobodilo četnike, koji su uhapšeni u Srbiji, bez posredovanja četnika. g) U slučaju invazije nema borbe protiv Nemaca. Borba protiv komunista će se produžiti. Četnici hoće da spreče vezu partizana s invazionim trupama. h) Draža Mihajlović nema veze s Englezima. On i ne želi više da je ima, odgovarajući engleskom držanju prema srpskom narodu.<ref name="ReferenceB">[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_229.htm ZABELEŠKA OBAVEŠTAJNOG ODELJENJA KOMANDE JUGOISTOKA OD 18. AVGUSTA 1944. POVODOM PONUDE DRAŽE MIHAILOVICA ZA SARADNJU U BORBI PROTIV JEDINICA NOVJ]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=581&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frames no. 000576—000577.] <br /> ({{jez-njem|"2.) Das Verhandlungsangebot des DM sieht folgende wesentlichen Punkte vor: </br> a) Unbedingtes Versprechen, kein deutscher Soldat werde von Cetniken überfällen. Geiselgestellung. </br> b) Gemeinsamer Kampf ausschliesslich gegen Kommunisten zur Herstellung von Ruhe und Ordnung. Deutsche und Cetniken brauchen nicht Feinde zu sein. </br> c) Feind Nr. 1 sind Kommunisten und alle, die sie unterstützen oder im Kampfe gegen Kommunisten nicht mitwirken. </br> d) DM bittet, ihn zu Ausbau des SFK und Aufbau Freikorps heranzuziehen. </br> e) Irgendeine Verbindung mit Partisanen ist unmöglich. </br> f) DM bittet zur Hebung freundschaftlicher Stimmung um Freilassung der in Serbien verhafteten Cetniken ohne Vermittlung der Cetniken. </br> g) Im Invasionsfall kein Kampf gegen Deutsche. Kampf gegen Kommunisten wird weitergeführt. Verbindung der Partisanen zu Invasionstruppen wollen Cetniken verhindern. </br> h) DM ohne Verbindung zu Engländern. Er will auch keine mehr haben, entsprechend engl. Verhalten gegen serb. Volk."}})</ref>}} Jedan iskaz<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=585&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000580.] ({{jez-njem|"Durchführung der Zusammenarbeit mit dem Cetnik–Banden, Ausbildung und Führung im Kampf wird den in erster Linie hierfür zuständigen Sicherheitsdienst und SD übertragen. Dieser ist allein für die politische Kampfführung vorgesehen, hat die engsten Verbindungen zu den Cetniks und führt in einem Raume, der als eine Art Heeresgebiet Domäne des Sicherheitsdienstes und des SD ist."}})</ref> sa ovog sastanka ubjedljivo svjedoči o uspostavljenim tijesnim vezama između [[Sicherheitsdienst|njemačkih obavještajnih struktura]] i četničke Vrhovne komande: {{izdvojeni citat|Sprovođenje sadejstva s četničkim bandama, obuka i komandovanje u borbi biće preneti Službi obezbeđenja i SD koji su u prvom redu nadležni za ovo. Ta je služba isključivo predviđena za političko vođenje rata, '''ima najuže veze s četnicima''' i komanduje na jednom određenom području, koje je, kao neka vrsta vojnog područja, domen Službe obezbeđenja i SD.<ref name="ReferenceB">[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_229.htm ZABELEŠKA OBAVEŠTAJNOG ODELJENJA KOMANDE JUGOISTOKA OD 18. AVGUSTA 1944. POVODOM PONUDE DRAŽE MIHAILOVICA ZA SARADNJU U BORBI PROTIV JEDINICA NOVJ]</ref>|Zabeleška obaveštajnog odeljenja komandanta Jugoistoka od 18. avgusta 1944. povodom ponude Draže Mihailovića za saradnju u borbi protiv NOVJ}} U izvještaju poslatom 20. avgusta 1944. godine iz Operativnog odjeljenja [[Beograd]] [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]], navodi se da je za prijem kod vođe [[Treći Reich|Reich]]a [[Adolf Hitler|Adolfa Hitlera]] pripremljen zajednički referat feldmaršala [[Maximilian von Weichs|Maximiliana von Weichsa]], komandanta Jugoistoka i specijalnog opunomoćenika Ministarstva inostranih poslova na Jugoistoku [[Hermann Neubacher|Hermanna Neubachera]], na temu ''saradnje sa Dražom Mihailovićem i buduće politike u Srbiji'', kao i da je sa ovim upoznat feldmaršal [[Wilhelm Keitel]].<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1114&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frames no. 000971—000972.]</ref> Tog je dana sačinjena i službena bilješka u kojoj je sadržan sljedeći prijedlog: {{izdvojeni citat|Po predmetu ponude Nedić — Draža Mihailović, ministar Nojbaher predlaže da se organizacija četničkih jedinica prenese u nadležnost Višeg SS i policijskog vođe u Srbiji. Načelnik štaba komandanta Jugoistoka se saglasio s ovim predlogom.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944"/><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1114&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frame no. 000972.] <br /> ({{jez-njem|"In der Angelegenheit Angebot Nedic – DM schlagt Minister Neubacher vor, die Organisation der Cetnik–Verbände dem Höh.SS–Pol.Führer in Serbien zu übertragen. Chef des Gen.Stabes–O.B.Südost ist mit diesem Vorschlag einverstanden."}})</ref>}} Sâm Neubacher je 20. avgusta uputio opširan izvještaj ministru vanjskih poslova Velikonjemačkog Reicha [[Joachim von Ribbentrop|Joachimu von Ribbentropu]], u kojem je urgirao za prihvatanje ponude Nedić—Mihailović, navodeći da je Nedić garantirao da će se „pokret DM uzdržati od svake neprijateljske radnje protiv Nemaca i da ni u slučaju povlačenja Nemaca iz Srbije neće na Nemce biti ispaljen nijedan metak“. O odnosu Mihailovića i JVuO prema okupatoru od trenutka kada ga je Hitler imenovao ''Specijalnim izaslanikom Ministarstva vanjskih djela za Jugoistok'', Hermann Neubacher piše: {{izdvojeni citat|U pogledu Draže Mihailovića, upućujem na svoje mnogobrojne ranije telegrame. Svoje dosledno antikomunističko držanje dokazao je nedvosmisleno, uprkos najvećem pritisku od strane Engleza, odrekavši se njihove pomoći u naoružanju dok su Englezi istovremeno, preteći naoružavali Tita. Iskustva poslednjih 12 meseci u pogledu njegovog držanja prema nemačkim oružanim snagama, dosadašnje zajedničke borbe na antikomunističkom frontu i dosadašnja ozbiljna ugroženost srpske nacije, koju on priznaje u punom opsegu, smatram dovoljnim osnovom za to da će D. M. održati reč koju nam je dao ako u ovom odlučujućem trenutku budemo pružili preko Nedića odlučujuću pomoć. Spreman sam, posle jednog ličnog razgovora sa D. M., da preuzmem odgovornost za to da nas taj čovek neće napasti s leđa i da će on sam učiniti bezopasnim one elemente svoga pokreta koji su nepouzdani u pogledu nas.<ref>AVII, Mikroteka, NAV, N—T—312, rol. 780, f. 371746.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/11_69.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje PORAZ MIHAILOVIĆEVIH SNAGA U SRBIJI I NOVI SPORAZUMI SA OKUPATOROM I KVISLINGOM MILANOM NEDIĆEM]</ref>}} Specijalni nemački izaslanik Hermann Neubacher je ocenio da obećanja Draže Mihajlovića u pogledu lojalnog držanja treba uzeti ozbiljno, pošto je dokazao on "da je toliki antikomunista, da je '''usprkos engleskim ponudama dao prednost prosjačenju kod okupatora''' pred slogom s crvenom stranom".<ref name="ReferenceB"/><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=575&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000570.] <br /> ({{jez-njem|"D.M. habe zweifellos bewiesen, dass er <br /> 1. Burgfrieden mit Besatzungsmacht halten will und <br /> 2. So sehr Antikommunist ist, dass er trotz Angeboten von englischer Seite einen Bettelgang beim Okkupator der Einigung mit der roten Seite vorgezegen hat. <br /> Zusicherungen D.M.'s auf loyale Einstellung sind ernst zu nehmen, da D.M. in antikommunistischer Frage stets konsequente Haltung eingenommen hat."}})</ref> Ovi pregovori završili su formulisanjem inicijative za formiranje srpske armije od 50.000 ljudi za borbu protiv komunizma kojom bi rukovodio [[Dragoljub Mihailović|Mihailović]], a koju bi opremila nacistička Nemačka. Pored toga, Hitleru su specijalni izaslanik Neubacher i feldmaršal von Weichs prezentirali situaciju u Srbiji: „Četnici su u Srbiji od marta do avgusta 1944. izgubili u borbama sa komunistima oko 5.000 boraca, a prema nemačkoj okupacionoj sili u poslednje vreme nisu više neprijateljski raspoloženi. Oko 10.000 četnika bore se zajedno sa nemačkim trupama u južnoj Srbiji i to pod komandom nemačkog majora Vajela“.<ref name="Živković">{{Cite web |title=Nikola Živković, Srbi u Ratnom dnevniku Vrhovne komande Vermahta |url=http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |access-date=2022-11-04 |archive-date=2016-08-03 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160803153944/http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |dead-url=yes }}</ref> Uz naglasak da će dato oružje „jednom kasnijom prilikom biti upravljeno protiv Nemaca“, vođa [[Treći Reich|Velikonjemačkog Reicha]] je odbacio ovu inicijativu, formulisavši konačnu svoju odluku na sljedeći način: {{izdvojeni citat|Zaključujući, Führer je ustanovio, da on a) nema ništa protiv “malih taktičkih manevara“ s pokretom DM, b) da zatraženo formiranje armije, koja bi bila jačine 50.000 ljudi, nikako ne bi moglo doći u obzir.<ref name="znaci.org">[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_112.htm Službena beleška sa referisanja Hitleru o planu saradnje sa četnicima od 22.8.1944]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=814&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000811.] <br /> ({{jez-njem|"Abschliessend, stellte der Führer fest, daß er <br /> a) gegen "kleine taktische Manöver" mit der DM–Bewegung keine Bedenke habe, <br /> b) daß die Aufstellung der gefordeten 50 000 Mann starken Armee auf keinen Fall in Frage kommen könne."}})</ref>|Službena beleška sa referisanja komandanta Jugoistoka Hitleru o planu saradnje sa četnicima od 22. avgusta 1944. godine}} Ipak, u skladu sa idejom o formiranju srpskog korpusa pod komandom [[Dragoljub Mihailović|Mihailovića]] koji bi se borio na strani Nemaca, [[6. septembra]] [[1944]]. [[Srpska državna straža]] i [[Srpska granična straža]] (ukupno oko 13.000 ljudi) stavljene su pod komandu Mihailovićevog komandanta Srbije generala [[Miroslav Trifunović|Trifunovića]]. Potom su jedinice [[Srpska državna straža|Srpske državne straže]] i [[Srpska granična straža|Srpske granične straže]] 6. oktobra [[1944]]. sabrane su u Jagodini gde je od njih formiran [[Srpski udarni korpus]] sa tri divizije, koji je brojao oko 6.800 ljudi. Komanda Srpske straže i Granične straže predana je naredbom generala Felbera generalu [[Miodrag Damjanović|Miodragu Damjanoviću]], šefu Nedićevog kabineta.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=875&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000871.] <br /> ({{jez-njem|"An den Präsidenten den serbischen Ministerrates Herrn Generaloberst Nedić. Herr Ministerpräsident! <br /> Ich bin damit einverstanden, dass der Generalmajor Damjanović mit der Führung der serbischen bewaffneten Verbände mit Ausnahme des SFK betraut wird. Dieses Korps muss meiner Auffassung noch in den bewährten Händen des General Mušićki [sic] bleiben. Mit dem Ausdruck meiner vorzüglichen Hochachtung."}})</ref> Damjanović je bio i glavni Mihailovićev pouzdanik u Nedićevoj upravi, te su se on i komandanti Straže odmah stavili pod Mihailovićevu komandu. Ove jedinice, preimenovane u Srpski udarni korpus Jugoslovenske vojske u otadžbini, pridružile su se tako drugim četnicima u povlačenju prema Sandžaku. Njihovo je savezništvo ipak bilo nesigurno i ubrzo će se raspasti.<ref>[https://znaci.org/00001/40_74.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje ČETNICI SE POVLAČE IZ SRBIJE]</ref> === Bitka za Srbiju (1944) === {{Poseban članak|Bitka za Srbiju 1944.}} [[Datoteka:Četnici i Nemci u Srbiji 1944.jpg|minijatura|Grupa nemačkih vojnika i četnika Draže Mihailovića u vreme proboja u Srbiju 2. proleterske i 5. krajiške divizije NOVJ.]] U povjerljivom izvještaju Obavještajnog odjeljenja [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] od 26. avgusta 1944. godine, analizirano je stanje na [[Balkansko poluostrvo|Balkanu]] nakon objave rata Trećem Reichu od strane [[Bugarska|Bugarske]] te proglašenja neutralnosti [[Rumunija|Rumunjske]] (i jedna i druga su do tada bile potpisnicama [[Trojni pakt|Trojnog pakta]]), neposredno po ulasku jedinica [[Crvena armija|Crvene armije]] na teritorij dvije države. Oficiri Wehrmachta anticipiraju držanje četnika Draže Mihailovića u novonastaloj, kompliciranoj situaciji: {{izdvojeni citat|Ustanički pokreti na području Balkana – izuzev pokreta Draže Mihailovića – dobit će pojačan zamah, tako da ubrzo treba očekivati prekid svih vlastitih veza s cijelim južnim Balkanom. '''Pokret Draže Mihailovića predstavlja jedinu antiboljševičku organizaciju koja, uz odgovarajuću potporu, može biti dugoročno korisna našim interesima u borbi protiv boljševizma'''.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=874&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frames no. 000870—000871.] ({{jez-njem|"Darüber hinaus werden die Aufstandsbewegungen im Balkan–Raum – abgesehen von der DM–Bewegung – verstärkten Auftrieb erhalten, so dass in Kürze mit einer Unterbrechung sämtlicher eigenen Verbindungen nach gesamtem Süd–Balkan gerechnet werden muss. Die DM–Bewegung stellt bei entsprechender Unterstüzung die einzige antibolschewistische Organisation dar, die im Kampf gegen den Bolschewismus auf längere Sicht unseren Interessen nutzbar gemacht werden kann."}})</ref>}} [[Bitka za Srbiju 1944.]] je bila zajednički saveznički poduhvat sa ciljem ovladavanja središnjim komunikacijskim prostorom nemačkih snaga na Balkanu. Dejstva na tlu izvršavala je [[NOVJ]], a [[Saveznici]] su obezbeđivali borbeno sadejstvo, snabdevanje i pomoć iz vazduha. Četnici su se u ovim borbama našli direktno na strani [[Wehrmacht]]a. U to vreme, Saveznici su već promenili odnos prema [[Dragoljub Mihailović|Mihailovićevim]] snagama, a njihov prioritet u Jugoslaviji postalo je jačanje snaga [[NOVJ]] u Srbiji.<ref>{{Cite web |title=Ficroj Meklejn: RAT NA BALKANU, glava 11 - NOVI DOGOVOR |url=http://www.znaci.org/00001/1_11.htm |access-date=2023-08-14 |archive-date=2023-09-02 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230902100016/https://www.znaci.org/00001/1_11.htm }}</ref> Vrhovni štab NOVJ nameravao je da partizanske snage u Srbiji pomogne prodorom jačih snaga iz [[Bosna|Bosne]] i [[Crna Gora|Crne Gore]]. Nemačka komanda, kao i Mihailović, bili su rešeni da to spreče. Ključnu fazu bitke za Srbiju predstavlja [[Durmitorska operacija|operacija »Rübezahl«]]. Njemačka Komanda Jugoistoka prikupila je za ovu operaciju sljedeće raspoložive snage: {{izdvojeni citat|''Predmet'': Planiranje »Ribecal«,  1.) Snage koje učestvuju: a) Južna grupa: glavni deo 1. brd. div., albanska milicija i delovi SS-divizije »Skenderbeg«, b) Bor[bena] grupa »Jugozapad«: 2 ojačana bataljona 181. peš. divizije sa III/13. SS-puka, c) S[evero] z[apadna] grupa: 2. puk Brandenburg (bez 1 bat.), 3/12. tenk. bat. z. b. V., CDK i četnici (Drinski korpus), d) S[everna] grupa: 14. SS-puk (bez III), e) I[stočna] grupa: Viša k-da III/363. puka, 696. bat. feldžandarmerije, delovi 297. izv. bat., 2/201. brig. jur. topova, f) Grupa »Krempler«, g) Padobranski lov. bat. »Brandenburg«<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=491&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000486.] <br /> ({{jez-njem|"Betr.: Plannung "Rübezahl". </br> 1.) Beteiligte Kräfte: </br> a) Südgruppe: Masse 1. Geb. Div., alban. Milizen und Tle. SS–Div. Skanderbeg. </br> b) Kgr. Südwest: 2 verst. Btlne. 181 J.D. mit III./SS–13 </br> c) NW–Gruppe: 2. Rgt. Brandenburg (o. 1 Btln.) 3./Pz. Abt. z.b.V. 12, MFK, und Cetniks (Drina–Korps). </br> d) N–Gruppe: SS–Rgt. 14 (ohne III.). </br> e) O–Gruppe: Höh. Kdo. mit III./363, Feld Gend.Abt. 696, Tle. A.A. 297, 2./Stu. Gesch.Brig 201. </br> f) Gruppe Krempler. </br> g) Fallschirm–Jg.Btl. Brandenburg."}})</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_108.htm Izveštaj Komandanta Jugoistoka od 12. avgusta 1944. Vrhovnoj Komandi Vermahta o sastavu borbenih grupa i njihovim pravcima napada u operaciji »Ribecal«], Zbornik NOR-a, tom XII, knjiga 4, dokument br. 108.</ref>}} [[NOVJ]] je nastojala da koncentriše snage na levoj strani [[Lim (reka)|Lima]] za proboj u [[Srbija|Srbiju]]. Nemačka [[Komanda Jugoistoka (Nemačka)|Komanda Jugoistoka]] je rešila da brani [[Srbija|Srbiju]] aktivnim dejstvima - sprečavanjem pokreta jedinica [[NOVJ]] kroz [[Bosna|Bosnu]] prema zapadu, kao i nizom krupnih i ambicioznih operacija u [[Sandžak]]u i istočnoj [[Bosna|Bosni]] sračunatih na razbijanje koncentracija [[NOVJ]] i njihovo onesposobljavanje za ofanzivna dejstva. Snage [[JVuO]] sa velikim entuzijazmom učestvovale su u ovim operacijama, kao i u onim koje je organizovao nemački komandant [[Srbija|Srbije]] protiv lokalnih partizana i povremenih prodora. Vrhunac ovog sadejstva nastupio je u avgustu [[1944]],<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944"/><ref>[Službena beleška oficira Abvera Komande Jugoistoka od 22. avgusta 1944. sa referisanja komandanta Jugoistoka Adolfu Hitleru, http://www.znaci.org/00001/4_12_4_112.htm {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230814062743/https://znaci.org/00001/4_12_4_112.htm |date=2023-08-14 }}] Zbornik dokumenata i podataka o NOR-u, tom XII (nemački dokumenti), knjiga 4, Vojnoistorijski institut, Beograd - dokument 112</ref> kada su se odvijala najintenzivnija i najmasovnija dejstva. U izvještaju Vojnoprivrednog štaba Jugoistoka od 15. avgusta 1944. godine upućenom Vojnoupravnom komandantu Jugoistoka, konstatuje se ozbiljna političko-bezbjednosna kriza uzrokovana uspješnim partizanskim manevrom, tj. prodorom u Srbiju: {{izdvojeni citat|Započeo je očekivani veliki Titov napad na Srbiju. Dok su u [[Istočna Bosna|istočnoj Bosni]], na [[Drina|Drini]], pripremljene jedinice bile tako desetkovane našim akcijama da mu tamo samo slabe snage stoje na raspolaganju, dotle je jačim delovima Titovih jedinica, koje su bile u centralnom delu [[Crna Gora|Crne Gore]], oko 3 divizije, pošlo za rukom da upadnu u [[Južna Srbija|južnu Srbiju]] i da pređu dolinu [[Ibar|Ibra]]. One sada u rejonu između Ibra i [[Južna Morava|Južne Morave]], po sjedinjavanju sa tamošnje 3 srpske crvene divizije, ugrožavaju obe glavne saobraćajne arterije prema jugu. Slobodu pokreta ovih, oko 10.000 ljudi jakih i dobro naoružanih, združenih jedinica uspeli smo, istina u teškim borbama i uz mnogo gubitaka, pomoću nemačkih, bugarskih i srpskih snaga (četnici i [[Srpski dobrovoljački korpus|SDK]]) da suzimo; ipak, one su preslabe da bi, s obzirom na otkazivanje bugarskih jedinica, izborile odlučujuće uspehe.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_109.htm Izveštaj Vojnoprivrednog štaba Jugoistoka od 15. avgusta 1944. komandantu Jugoistoka o vojno-političkoj i privrednoj situaciji u Srbiji]</ref>}} Koliki su značaj najviši okupacioni dužnosnici u Jugoslaviji pridavali upotrebi četničkih jedinicâ u borbi protiv snaga NOVJ, može se zaključiti i na osnovu jedne naredbe od 26. avgusta 1944. godine, koju potpisuje feldmaršal [[Maximilian von Weichs]]: {{izdvojeni citat| ''Naređenje komandanta Jugoistoka'' Suštinski zadatak [[Druga oklopna armija (Wehrmacht)|2. oklopne armije]] i Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od sada pa nadalje jeste dovesti i držati sve četničke jedinice u Srbiji i Crnoj Gori u borbenom dodiru s crvenim snagama, kako im ne bi bilo dopušteno preuzimanje vlastite inicijative, koja bi zbog cjelokupne situacije mogla biti uperena i protiv Njemačke. Odbijanje borbe protiv komunista mora se odmah prijaviti kao prijeteći simptom.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944"/><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=13&rec=311&roll=191 NARA, T311, Roll 191, frame no. 000007.] <br /> ({{jez-njem|"Befehle OB.Südost <br /> Eine wesentl. Aufgabe Pz.AOk 2 und Mil.Befh.Südost ist ab sofort sämtl. in Serbien und Montenegro stehenden Cetnikverbände in Gefechtsberührung mit roten Kräften zu bringen und zu halten, um sie nicht zu einer eigenen Initiative die in Auswirkung der Gesamtlage auch gegen Deutschland gerichtet sein könnte gelangen zu lassen. Weigerung, dem Kampf gegen den Komm. aufzunehmen, ist als bedrohliches Symptom sofort zu melden."}})</ref>}} Uoči bitke sa partizanima, nemački Wehrmacht je snabdeo četnike svim raspoloživim zalihama italijanskog pešadijskog oružja i municije: {{izdvojeni citat|U nadovezi na dogovor od 15. 8. saopštava se, da se za izdavanje četničkim jedinicama mogu staviti na raspolaganje, u najboljem slučaju, sledeća oružja: 7.000 pušaka 6,5 mm (ital.) sa po 100 metaka, <br /> 50 teš. mitraljeza 8 mm (ital.) sa po 13.000 metaka, <br /> 42 laka bacača 4,5 mm (ital.) sa po 250 metaka. Upozorava se na to, da je time iscrpljena celokupna zaliha italijanske pešadijske municije u domenu Komandanta Jugoistoka i da se nove pošiljke mogu očekivati tek od oktobra 1944. godine i to u ograničenom obimu.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=587&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000582.] </br> ({{jez-njem|"Im Nachgang zur Besprechung vom 15.8. wird mitgeteilt, dass für Ausgabe an Cetnik–Einheiten äusserstenfalls folgende Waffen zur Verfügung gestellt werden können: </br> 7 000 Gewehre 6,5 mm (i) mit je 100 Schuss, </br> 50 s.M.G. 8 mm (i) mit je 13 000 Schuss, </br> 42 le.Gr.W. 4,5 cm (i) mit je 250 Schuss. </br> Es wird darauf aufmerksam gemacht, dass damit der gesamte Bestand an ital. Inf. Munition im Bereich O.B.Südost erschöpft ist und Neulieferung in beschränktem Maße erst ab Oktober 44 erwartet werden darf."}})</ref><ref>[http://www.znaci.org/00001/4_14_4_228.htm Obaveštenje operativnog odeljenja komandanta Jugoistoka od 16. avgusta 1944. obaveštajnom odeljenju o odobrenim količinama oružja i municije četničkim jedinicama]</ref>|Obaveštenje komande Jugoistoka o odobravanju oružja i municije četnicima (16. avgust 1944.)}} U nacrtu jednog izvještaja, sastavljenog od strane oficirâ Armijske grupe »F« u ljeto 1944. godine, sumira se iskustvo njemačkih okupacionih organa sa Mihailovićevim četnicima u [[Okupacija Jugoslavije u Drugom svetskom ratu|okupiranoj Jugoslaviji]]: {{izdvojeni citat|Dosadašnje držanje D.M.-a ima sljedeće karakteristike: a) Aktivna borba protiv komunista u Srbiji, Crnoj Gori i Hrvatskoj, s tim što je ova borba zbog brojčane, a naročito materijalno-tehničke nadmoći komunista, uvijek rizična za snage D.M.-a, b) Neispunjavanje od Saveznika postavljenih specijalnih zadataka, c) Lokalna, ponekad vrlo aktivna saradnja sa njemačkim trupama, obavještajnim i ostalim okupacionim organima, d) Potpuna spremnost za izvršavanje taktičkih instrukcija izdatih od strane njemačkih oficira za vezu, e) Stalno ponavljanje zahtjeva za municijom i oružjem radi borbe protiv komunista, kao nagrada za dokazanu lojalnost.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=970&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000960.] <br /> ({{jez-njem|"Das bisherige Verhalten der DM–Bewegung ist gekennzeichnet: </br> a) durch eine aktive Kampfführung gegen den kommunistischen Feind in Serbien, Kroatien und Montenegro, die bei zahlenmässiger und vor allem waffentechnischer Überlegenheit der kommunistischen Banden in jedem Falle mit einem besonderen Risiko für die DM–Kräfte verbunden ist, </br> b) durch die Nichtausführung der von den Allierten generell und im Form von Spezialaufgaben gegebenen Sabotageaufträge, </br> c) durch eine örtliche, z.Zt. sehr rege Zusammenarbeit der DM–Cetniks mit der deutschen Sicherungstruppe, den Abwehrorganen und den für Ausnutzung des Landes eingesetzten deutschen Dienststellen bezw. deren Organisationen, </br> d) durch eine absolute Bereitwilligkeit, sich den taktischen Weisungen der deutschen Verbindungsoffiziere zu unterwerfen, </br> e) durch die wiederholten Versuche, für bewiesene Loyalität Munition und Waffen zum Kampf gegen den kommunistischen Feind zu erhalten."}})</ref>}} Kada su partizani konačno uspeli da se probiju u Srbiju i krenu ka Beogradu, nastupila je panika u redovima okupatora i kvislinga/kolaboracionista: {{izdvojeni citat|Titovi partizani upali su u septembru 1944. u Srbiju i to na više mesta. Zapadni deo Srbije bio je potpuno nezaštićen. Tamo je bio stacioniran samo mali broj nemačkih policijskih jedinica, koje su, zajedno sa četnicima, tu i tamo još vodile borbe. Sa svih strana neprijatelj je krenuo ka Beogradu. U gradu je vladao mir. Mi smo sedeli u Beogradu ne na buretu baruta, nego smo se nalazili u njemu.<ref>[http://www.znaci.org/00001/172_7.pdf Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221015170611/https://znaci.org/00001/172_7.pdf |date=2022-10-15 }}, str. 161–162.</ref>|[[Hermann Neubacher]], “Sonderauftrag Südost”}} U izveštaju od 18. septembra 1944, komandant Jugoistoka feldmaršal Maximilian von Weichs jasno sagledava težinu situacije u kojoj su se našle okupacione snage u Srbiji usljed nezadržive partizanske ofanzive. Von Weichs smatra da se njemačkom vođstvu poput imperativa nameće nastavak saradnje sa Mihailovićevim četnicima: {{izdvojeni citat|Loša situacija u Srbiji: zbog pomanjkanja vlastitih snaga, napredovanje partizana se može još samo usporiti; politika upotrebe četnika pri tome je od nesmanjene važnosti, te će biti nastavljena svim sredstvima.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=763&rec=311&roll=193 NARA, T311, Roll 193, frame no. 000758.] <br /> ({{jez-njem|"Es kommt also darauf an, gegenüber den Banden in Serbien weiterhin mit unterlegenen Kräften eine Verzögerungstaktik zu betreiben in der Hoffnung, daß durch innerpolit. Gegensätze oder Versorgungsschwierigkeiten ihre Stoßkraft geschwächt wird. Ein Einspannen noch kampfbereiter Cetniks ist dabei von unverminderter Bedeutung u. wird mit allem Mitteln betrieben."}})</ref>|V. Weichs-ova ocjena situacije od 17.9.44 (18.9.44)}} Četnici su nudili okupatoru sadjejstvo u borbi protiv snaga NOVJ u zamjenu za municiju i naoružanje: {{izdvojeni citat|Više četničkih vođa s područja Beograda nudi se za borbu protiv komunista pri isporuci oružja i municije od strane Nijemaca.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=789&rec=311&roll=193 NARA, T311, Roll 193, frame no. 000784.] <br /> ({{jez-njem|"Serbien: Kampfangebote mehrerer Cetnik–Führer Raum Belgrad gegen Kommunisten bei Waffen– und Munitionslieferung durch Deutsche."}})</ref>|Večernji izvještaj obavještajnog odjeljenja Armijske grupe »F« za 19. septembar 1944. godine}} Krajem septembra 1944, četnici učestvuju s njemačkim jedinicama u borbi protiv partizana u raznim dijelovima Srbije. Tako u zapadnoj Srbiji, [[4. grupa jurišnih korpusa JVuO|Četvrta grupa jurišnih korpusa JVuO]] pod komandom potpukovnika [[Dragoslav Račić|Dragoslava Račića]] i trupe Wehrmachta pokušavaju spriječiti prodor snaga NOVJ: {{izdvojeni citat|Zapadna i centralna Srbija: [...] Dijelovi Borbene grupe fon Jungenfeld prebačeni u Šabac, odakle su 26. septembra, u sadejstvu sa četničkom formacijom Račića, vršili napad na [[12. vojvođanski korpus NOVJ|12. korpus NOVJ]] koji nadire s juga.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1027&rec=311&roll=193 NARA, T311, Roll 193, frame no. 001015.] <br /> ({{jez-njem|"West– und Mittel– Serbien: </br> Tle. Kgr. v. Jungenfeld nach Sabac verlegt, von dort 26.9. im Zusammenwirken mit Cetnik–Verband Racic Angriff auf von Süd vordringendes XII. rotes Korps."}})</ref>}} Ova elitna četnička formacija pomagala je okupatoru u zapadnoj Srbiji već početkom septembra te godine: {{izdvojeni citat|[[Požega (Srbija)|Požegu]] zauzele vlastite trupe u sadejstvu sa četnicima (Račića).<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=247&rec=311&roll=193 NARA, T311, Roll 193, frame no. 000246.] <br /> ({{jez-njem|"Pozega durch eigene Truppe in Zusammenwirken mit Cetniks (Racic) genommen."}})</ref>|Večernji izvještaj Obavještajnog odjeljenja Armijske grupe »F« za 6. septembar 1944. godine}} Pukovnik von Jungenfeld se nalazio na čelu 5. policijskog puka, sa štabom u [[Šabac|Šapcu]]. O saradnji visokih četničkih oficira sa Jungenfeldom, poput komandanta Kolubarskog korpusa JVuO kapetana Milorada Lapčevića, generala [[Svetomira Đukića]], komandanta Severnih pokrajina JVuO (tj. [[Vojvodina|Vojvodine]] i [[Slavonija|Slavonije]]) ili majora Ilije Orelja, u vezi sa planiranjem krupnije operacije protiv snagâ [[NOV i POJ]] u [[Srem]]u avgusta 1944. godine, general Dragoljub Mihailović je bio obaviješten od strane pukovnika Dragomira Radovanovića, delegata Vrhovne komande Jugoslovenske vojske u otadžbini za Vojvodinu: {{izdvojeni citat|Dobro je što je kapetan Lapčević postavljen za komandanta Sremske jurišne grupe, no on je svojim radom za poslednji mesec dana stalno radio sa nemačkim komandantom iz [[Šabac|Šapca]]. On — kapetan Lapčević je izvodio akciju u [[Kupinovo|Kupinskom]] kutu po zapovesti nemačkog komandanta iz Šabca, javno sa njim sedeo obilazio Kupinski kut naravno da su u ovom pogledu sudelovali đeneral Đukić i major Orelj. Major Orelj je potpuno zabrljao. Nezgodno je što se svuda prestavlja za Vašeg Delegata te u ime Vaše onako pijan naređuje i govori. Sve ovo vide ovi naši mladi komandanti koji vode ljude i koji treba da nose ceo teret borbe na svojim leđima. Oni nemogu da dozvole da im neko prebaci da su saradnici Nemaca. Kapetan Lapčević, đeneral Đukić i major Orelj mogli su i trebali da rade, ali samo tajno, a nikako javno svakog dana sedeti u kafani u s. [[Ušće (Obrenovac)|Ušće]] pored puta [[Obrenovac]]—Šabac, još đeneral Đukić sa đeneralskom kapom i t.d. Da umirim ove mlade ljude i da im objasnim da će se ovo zabraniti i da će se ako se šta radi, u buduće tajno raditi, trebalo je dosta vremena i muke.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_37.htm Izveštaj delegata Vrhovne komande za Vojvodinu od 22. avgusta 1944. Draži Mihailoviću o akcijama protiv NOV i POJ u Sremu i o saradnji sa nemačkim trupama]</ref>}} Iz Armijske grupe »F« javljeno je 13. septembra 1944. godine da Mihailovićevi četnici pomažu okupacionoj sili i prilikom defanzivnih akcijâ u zapadnoj Srbiji: {{izdvojeni citat|Sjeverozapadna Srbija: Noćni napad crvenih bandi na [[Valjevo]] odbijen od strane četnika i vlastitih snaga.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=553&rec=311&roll=193 NARA, T311, Roll 193, frame no. 000550.] <br /> ({{jez-njem|"NW–Serbien: </br> Nachtangriff roter Banden auf Valjevo durch Cetniks und eig. Kräfte abgeschlagen."}})</ref>|Tajni dnevni izvještaj Komande Jugoistoka (Armijska grupa »F«) za 13. IX 1944.}} U [[Istočna Srbija|istočnoj Srbiji]] četnici su asistirali okupatoru pri zaštiti objekata od strateškog značaja za ratnu privredu Trećeg Reicha, čime je Nijemcima znatno olakšavana eksploatacija rudnih bogatstava u zemlji: {{izdvojeni citat|Napad bandi na rudnik uglja [[Bogovina]] odbijen od strane DM–jedinicâ i mešovite borbene grupe (Landesschützen iz [[Bor]]a i delovi 1. policijskog dobrov. bataljona).<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=403&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frame no. 6289656.] <br /> ({{jez-njem|"BANDENANGRIFF AUF KOHLENBERGWERK BOGOVINA DURCH DM–VERBAENDE UND GEMISCHTE KGR (LDS AUS BOR UND TLE. POL. FREIW.BTL. 1) ABGEWIESEN."}})</ref>|Dnevni izvještaj Komande Jugoistoka (Armijska grupa »F«), 27. VIII 1944. godine}} Načelnik štaba Četvrte grupe jurišnih korpusa JVuO major [[Neško Nedić]] je 13. septembra izdao naređenje kapetanu Vojislavu Markoviću da u najtješnjoj vezi sa njemačkim okupacionim snagama odbace [[1. proleterska divizija|Prvu proletersku diviziju]] prilikom napada na Valjevo: {{izdvojeni citat|Tvoj korpus za sada ostaje za akciju prema Valjevu — prema komunističkoj grupi dejstvuje u Kolubari. Pošto ovu akciju vode uglavnom Nemci to će tvoja uloga biti da naslonom naših i u sporazumu sa njima izvršiš tučenje crvenih sugerišući Nemcima najpogodnija rešenja. Od Nemaca ćeš neposredno da se snabdevaš municijom, a glavni zadatak ti je da prisustvom uz nemačke trupe goniš i hvataš komuniste koje oni razbijaju.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_69.htm Naređenje načelnika štaba 4. grupe jurišnih korpusa od 13. septembra 1944. komandantu 7. jurišnog korpusa da sadejstvuje s nemačkim trupama u odbijanju napada 1. proleterske divizije NOVJ na Valjevo]</ref>}} Istovremeno, Nijemci otpočinju s izvođenjem [[Operacija Cirkus|operacije »Cirkus«]] ({{jez-njem|Zirkus}}), čiji je cilj bio ovlađivanje [[Kolubara|kolubarskim]] pobrđem. Operacija je počela 24. septembra 1944, uz učešće [[7. SS dobrovoljačka gorska divizija Prinz Eugen|7. SS-divizije »Prinz Eugen«]], [[Brandenburger|1. puka »Brandenburg«]] (bez 1. bataljona), 202. tenkovskog bataljona, dijelova 5. policijskog puka i pripadnikâ Šumadijske i Kolubarske grupe korpusa JVuO.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_168.pdf Pregled dejstava potčinjenih jedinica vojnoupravnog komandanta Jugoistoka (Armijske grupe »Srbija«) od 23. avgusta do 4. novembra 1944. godine]</ref> Prethodnog dana, ispred Komande Jugoistoka je načelnik štaba Armijske grupe »F« general [[Arthur Winter]] uputio izvještaj kojim najavljuje početak operacije, napominjući da će se i brojne četničke jedinice boriti na strani Wehrmachta: {{izdvojeni citat|Početak "Cirkusa" 24. septembra. [...] Sve naše snage u sjeverozapadnoj Srbiji potčinjene su Borbenoj grupi fon Jungenfeld. U kruševačkom kraju uspješno napredovanje većih četničkih snaga, uz podršku 12. bataljona iz sastava [[Druga oklopna armija (Wehrmacht)|2. oklopne armije]], protiv crvenih bandi u području sjeverozapadno od Kruševca. Pothvat će biti nastavljen sa 6.000 četnika.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=941&rec=311&roll=193 NARA, T311, Roll 193, frame no. 000931.] <br /> ({{jez-njem|"Beginn "Zirkus" 24.9. Durch Aufkl.– Vorstoss 1. Rgt. Brandenburg Arandjelovac stark feindbesetzt festgestellt. Sämtl. eig. Kräfte in NW–Serbien Kgr. v. Jungenfeld unterstellt. Raum Krusevac erfolgreicher Vorstoss stärkerer Cetnik–Kräfte, unterstützt durch 2./Pz.Abt.z.b.V.12 gegen rote Banden Raum NW Krusevac. Unternehmen wird mit 6000 Cetniks fortgeführt."}})</ref>|Povjerljivi izvještaj Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi oružanih snaga od 23. IX 1944.}} U septembru su kvislinške formacije [[Srpska državna straža|Srpska državna]] i [[Srpska granična straža|granična straža]] preformirane u [[Srpski udarni korpus]] (jačine 6.800), stavljen pod Mihailovićevu komandu.<ref>[http://www.znaci.org/00001/4_12_4_168.htm Izveštaj komandanta Armijske grupe "Srbija" od 4. novembra 1944] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230714172817/https://znaci.org/00001/4_12_4_168.htm |date=2023-07-14 }}, Zbornik dokumenata i podataka o NOR-u, tom XII (nemački dokumenti), knjiga 4, Vojnoistorijski institut, Beograd - dokument 168</ref> U prvoj polovini septembra, četničko-nemačka odbrana [[Srbija|Srbije]] sa zapada doživela je slom usled prodora [[NOVJ]]. Bitka za [[Srbija|Srbiju]] definitivno je rešena tokom oktobra [[Beogradska operacija 1944.|Beogradskom operacijom]], uz sadejstvo [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije]] sa oklopnim snagama [[Crvena armija|Crvene armije]]. No, i pored toga, JVuO je nastavila sadejstvovati sa Vermahtom: {{izdvojeni citat|Usljed jakog komunističkog pritiska, još četničkih jedinica, uključujući i one iz istočne Srbije, izrazile su spremnost za dalju borbu protiv komunista u saradnji sa njem. Wehrmachtom.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&broj=101&roll=194 NARA, T311, Roll 194, frame 000095: Izvještaj o neprijatelju u Srbiji, Hrvatskoj, Crnoj Gori i Albaniji (Dodatak za savjetovanje kod načelnika štaba jugoistoka od 2. oktobra 1944.)] <br /> ({{jez-njem|"Unter dem starken kommunistischen Druck haben sich weitere Cetnik–Führer, auch aus O–Serbien bereit erklärt, gemeinsam mit der Deutschen Wehrmacht gegen die Kommunisten zu kämpfen."}})</ref>|Izvještaj [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] od 2. oktobra 1944.}} {{izdvojeni citat|Četnička grupa [[Siniša Ocokoljić|Ocokoljića]] iz istočne Srbije osiguravala je pozadinu Müllerovom korpusu prilikom borbi protiv Rusa u rejonu okuka Dunava–Zaječar.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=568&rec=311&roll=194 NARA, T311, Roll 194, frames no. 000562-000564: Držanje D.M.-četnika u Srbiji (dodatak za izvještaj o neprijateljskim namjerama od 19. oktobra 1944.)] </br> ({{jez-njem|"Die ostserbische Cetnikgruppe des Ocokoljic hat dem Korps Müller bei den Verteidigungskämpfen gegen die Russen im Raum Donauschleife–Zajecar Dienste zur Freihaltung der rückwärtigen Verbindungen geleistet."}})</ref>|Njemački izvještaj od 19. oktobra 1944.}} Opšta (pozitivna) ocjena o doprinosu četničkih snaga u borbi na strani njemačkog Wehrmachta tokom bitke za Srbiju, data je u izvještaju štaba [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]], poslatom 21. avgusta 1944. godine Vojnom zapovjedniku Jugoistoka generalu [[Hans Felber|Felberu]]: {{izdvojeni citat|Njemačko vođstvo u Srbiji je stoga moralo tražiti pomoć većih dijelova četnika Draže Mihailovića. Oni su slabo naoružani i nedavno su teško pogođeni usljed izostanka obuke pojedinačnih boraca. Ipak, dobro su se borili, pretrpjeli su znatne krvave gubitke i mogu se označiti kao bezuslovno antikomunistički.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=985&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000975.] ({{jez-njem|"Die deutsche Führung in Serbien mußte sich daher schon bisher der Mithilfe stärkerer Teile der DM–Cetniks bedienen. Diese sind schlecht bewaffnet und infolge geringer Ausbildung des Einzelkämpfers in der letzten Zeit stark angeschlagen worden. Sie haben sich aber gut geschlagen, erhebliche blutige Verluste zu verzeichnen und können als unbedingt antikommunistisch bezeichnet werden."}})</ref>|Njemačka procjena brojnosti partizanskih, njemačkih i kvislinških jedinica u Srbiji (21. august 1944).}} === Proboj četnika i Nijemaca iz Srbije (1944) === {{Poseban članak|Proboj četnika i Nijemaca iz Srbije|Povlačenje kolaboracionista sa Nijemcima (1944–1945)}} [[Datoteka:Bundesarchiv Bild 183-J28413, Jugoslawien, deutscher Rückzug.jpg|thumb|Nemački vojnici se povlače iz Srbije.]] Tokom septembra [[1944]]. glavna četnička mobilna formacija u centralnoj i zapadnoj Srbiji, [[Četvrta grupa jurišnih korpusa JVuO|Četvrta grupa jurišnih korpusa]] pod komandom [[Dragoslav Račić|Dragoslava Račića]], skupa sa drugim pridruženim jedinicama, poražena je od nadirućih snaga [[NOVJ]] i potisnuta prema [[Beograd]]u. Ove su jedinice Nemci tokom [[3. oktobra|3]], [[4. oktobra|4.]] i [[5. oktobra]] 1944. vozovima prebacili sa željezničkih stanica Topčider i Ripanj do [[Kraljevo|Kraljeva]].<ref name="ReferenceC">Ratko Parežanin; MOJA MISIJA U CRNOJ GORI, Rim, 1974, str. 17-18.</ref><ref>Radomir Milošević-Čeda: ZAKASNELI RAPORT, Interprint, Beograd, 1996, str. 78-79.</ref> {{izdvojeni citat|Noću, iza ponoći, između 3. i 4. oktobra 1944, krenuli smo iz Beograda, sa železničke stanice u Topčideru... Uveče sam se oprostio sa komandantom Korpusa, generalom Kostom Mušickim... Kod Mušickog je u tom trenutku bio [[Nikola Kalabić]], a u štabu Dobrovoljačkog Korpusa sam primetio i Neška Nedića... Došli su da se dogovaraju sa Dobrovoljačkom komandom i da traže opremu i ostalo. Na brzinu progovorio sam nekoliko reči sa Neškom Nedićem. U vozu su s nama putovali i Kalabićevi četnici. Rekoše nam da idu do Kraljeva, gde se vrši koncentracija četnika za borbu.<ref name="ReferenceC"/>|Nedićev ministar [[Ratko Parežanin]]}} O oštrini borbi koje su se vodile između snaga NOVJ, s jedne, te okupatorsko-kolaboracionističkih jedinica s druge strane, svjedoči i jedan njemački izvještaj neposredno pred [[Beogradska operacija|pad Beograda]]. U izvještaju se apostofira strateški značaj koji je, za odbranu glavnog grada Srbije, predstavljala linija bojišnice u [[Zapadna Srbija|zapadnoj Srbiji]], gdje je bila raspoređena Četvrta grupa jurišnih korpusa JVuO pod komandom potpukovnika Račića: {{izdvojeni citat|Račićeva jurišna grupa korpusa, koja je u septembru u teškim borbama na savskom zavoju bila potisnuta iz područja Čačak–Požega–Užice zbog napredovanja Titovih snaga u zapadnoj Srbiji ka sjeveru, probila se natrag u područje Užice–Požega–Čačak zapadno ka Drini u pojedinačnim grupama, trpeći velike gubitke, nakon što su njemačke snage raspoređene u ovom području povučene na [[Istočni front]]. Usljed nedostatka streljiva i oružja te u odsustvu njemačkih snaga koje bi ga poduprle, Račić je od tada mogao izvoditi samo manje operacije protiv komunističkih grupa. </br> Brzo napredovanje Rusa preko doline Morave do saobraćajnice Beograd–Kraljevo potpuno je promijenilo situaciju kod četnika. Čini se da je bliski kontakt s njemačkim trupama bio poremećen brzim pokretima njemačkih trupa uzrokovanim borbama, tako da se s te strane teško mogao vršiti bilo kakav kontinuirani uticaj na četnike.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=568&rec=311&roll=194 NARA, T311, Roll 194, frame no. 000562.] </br> ({{jez-njem|"Die im September durch den Nordvormarsch der Tito–Kräfte im westserbischen Gebiet aus dem Raum Cacak–Pozega–Uzice in harten Kämpfen gegen den Savabogen zurückgedrückte Sturmkorpsgruppe Racic hat sich nach Abzug der in diesem Raum eingesetzten deutschen Kräfte an die Ostfront wiederum unter starken Verlusten in Einzelgruppen in das Gebiet westlich der Drina und den Ausgangsraum Uzice–Pozega–Cacak durchgekämpft. Wegen Mangel an Munition und Waffen und im Hinblick auf das Fehlen deutscher Kräfte als Rückhalt hat Racic seitdem nur kleinere Aktionen gegen komm. Gruppen durchführen können. </br> Das rasche Vordringen der Russen über das Moravatal bis zur Straße Belgrad–Kraljevo hat die Lage der Cetniks völlig verändert. Die Tuchfühlung mit der deutschen Truppe scheint durch die im Kampfverlauf notwendig gewordenen raschen deutschen Truppenverschiebungen unterbrochen zu sein, sodass von dieser Seite die Möglichkeit zu laufender Einwirkung auf die Cetniks kaum mehr bestand."}})</ref>|Držanje D.M.-četnika u Srbiji (dodatak za izvještaj o neprijateljskim namjerama od 19. oktobra 1944.)}} U mjesečnom izvještaju [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] ({{jez-njem|Heeresgruppe F}}) za oktobar 1944, poslatom Komandi Jugoistoka, konstatuje se da četnici u Srbiji nijesu u stanju održati svoje pozicije bez prisustva njemačkih okupacionih trupâ. Oficiri Wehrmachta tvrde da je „prebacivanje najvećeg dijela četničkih jedinica koje su se nalazile u sjevernoj i istočnoj Srbiji u suštini izvršeno da bi se izbjegli sukobi sa Rusima“, na čiju ih je „podmuklost“ upozorila Vrhovna komanda JVuO: {{izdvojeni citat|U borbi sa snagama 1. komun. korpusa koje su napredovale ka Beogradu, krajem septembra je Rudnički korpus [JVuO] u rejonu Lazarevca (32 km si. od Valjeva) potpuno uništen, dok je Kosmajski korpus uspio da se održi u rejonu sjeverno od Mladenovca (4 km j–ji. od Beograda). Nakon povlačenja njemačkih trupa, budući u nemogućnosti da zadrže dotadašnja operativna područja zbog premoći Rusa i komunista, četničke jedinice koje su se borile u sjeverozapadnoj i centralnoj Srbiji prebačene su do sredine oktobra na područje južno od Zapadne Morave.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=675&rec=311&roll=189 NARA, T311, Roll 189, frame no. 001138.] <br /> ({{jez-njem|"Die Verlegung des grössten Teiles der in Nord– und Ostserbien befindlichen Cetnik–Einheiten wurde im wesentlichen zur Vermeidung von Zusammenstössen mit den Russen vorgenommem, vor deren Hinterlist das Obkdo. die Stäbe dringend warnte. <br /> Im Kampf mit den auf Belgrad vorgehenden Kräften des I.komm.Korps wurde Ende September das im Raum Lazarevac (32 NO Valjevo) stehende Rudnik–Korps völlig zerschlagen, während das Kosmaj–Korps sich im Raum Nord Mladenovac (4 SSO Belgrad) behaupten könnte. <br /> Angesichts der Unmöglichket, nach dem Abzug der deutschen Truppen die bisherigen Einsatzräume gegen die Übermacht der Russen und Kommunisten zu halten, wurden die in Nordwest– und Mittel– Serbien kämpfenden Cetnik–Einheiten biss Mitte Oktober in den Raum südlich der Westl. Morava verlegt."}})</ref>}} Izbijanje [[Crvena armija|Crvene armije]] na severoistočnu granicu Jugoslavije izazvalo je pometnju u četničkim redovima. Znatan deo četničkih trupa tokom septembra razbijen je od strane NOVJ u zapadnoj Srbiji. Sam [[Dragoljub Mihailović|Mihailović]] sa manjom grupom boraca je nateran na povlačenje u Bosnu. Neki su pokušali da napadom na Nemce pred sam dolazak Crvene armije ponovo steknu saveznički status ([[Predrag Raković|Raković]], [[Dragutin Keserović|Keserović]], [[Dragoslav Račić|Račić]]), ali je i ovaj pokušaj bio kratkotrajan. Nakon neuspeha, glavnina se krajem oktobra koncentrisala u oblasti Ivanjice. Upravo u tom periodu vrh Armijske grupe E iz Grčke izbio je do [[Novi Pazar|Novog Pazara]]. Četnici su se priključili [[Proboj Armijske grupe E kroz Sandžak|prodoru Armijske grupe E kroz Sandžak]] u istočnu [[Bosna|Bosnu]]. {{Wikisource|Izveštaj Komande grupe armija "E" Komandantu Jugoistoka od 11.11.1944.}} {{izdvojeni citat|Draža Mihailović će nastaviti borbu protiv komunizma. Njegove jedinice se već bore sa Titovim trupama i imaju djelomično vezu sa njemačkim jedinicama (pukovnik v. Jungfeld, general Müller). Sada je stvar u tome, kako upotrebiti četničke jedinice kao prethodnice i osiguranje za komunikacije prilikom predstojećeg izmještanja njemačkih trupa iz Srbije. Pritom se neće moći izbjeći da četnici, prateći moguće pokrete njemačkih trupa ka zapadu, ne dospiju na tlo Hrvatske.<ref name="sr.wikisource.org">[http://sr.wikisource.org/wiki/Zabilje%C5%A1ka_sa_savjetovanja_visokih_njema%C4%8Dkih_politi%C4%8Dkih,_vojnih_i_policijskih_li%C4%8Dnosti_o_%C4%8Detni%C4%8Dkom_pitanju_u_Srbiji,_8._oktobra_1944. Zabilješka sa savjetovanja visokih njemačkih političkih, vojnih i policijskih ličnosti o četničkom pitanju u Srbiji, 8. oktobra 1944.]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=51&rec=311&roll=194 NARA, T311, Roll 194, frames no. 000045—000046.] ({{jez-njem|"D.M. wird weiterhin Kampf gegen den Kommunismus führen. Seine Verbände stehen nach wie vor gegen den Titobanden und haben zum Teil auch die notwendige Bindung an die deutsche Truppe (Oberst von Jungfeld, General Müller). Es wird nunmehr darauf ankommen, die Cetniks bei den zu erwartenden Absatzbewegungen der deutschen Truppe in Serbien als eine Art Vorhut einzusetzen, die die rückwärtigen Verbindungen durch Kampf gegen die dortständigen kommunistischen Banden öffnen. Dabei ist nicht zu vermeiden, dass die Cetniks im Zuge möglicher Rückverlegung der deutschen Kräfte in Serbien nach Westen auf kroatisches Gebiet übertreten."}})</ref>|Zabilješka sa savjetovanja njemačkog okupacionog vrha o četničkom pitanju u Srbiji, 8. oktobra 1944.}} Prvog dana oktobra 1944, u Komandi Jugoistoka je održano savjetovanje na kojem je upozoreno na promjenljivo raspoloženje četnika prema njemačkoj oružanoj sili u okupiranoj Jugoslaviji: {{izdvojeni citat|Srbija: [...] Četničko držanje i dalje različito. Srbijanski četnici se bore zajedno sa Wehrmachtom protiv komunista. Čak je i sam Draža Mihailović tražio njemačko osiguranje za planirano prebacivanje svog štaba iz sjeverozapadne Srbije u područje jugozapadno od Beograda. Ovaj plan se ipak nije ostvario. Suprotno tome, četnici u Istočnoj Bosni, Hercegovini i južnoj Crnoj Gori su neprijateljski nastrojeni. Kreću se ka obali, kako bi u slučaju savezničkog iskrcavanja s njima uspostavili kontakt i dobili savezničku zaštitu od crvenih. Iz sigurnog izvora se doznaje da D.M. izričito osudio njihovo protivnjemačko držanje.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=111&rec=311&roll=194 NARA, T311, Roll 194, frames no. 000105—000106.] ({{jez-njem|"Cetnik–Haltung weiterhin uneinheitlich. Serbische Cetniks kämpfen zusammen mit deutscher Truppe gegen komm. Banden. DM. selbst bat sogar um deutsche Hilfe zur Sicherung beabsichtigter Verlegung seines Hauptstabes von NW–Serbien in Raum SW Belgrad. Diese Absicht jedoch nicht durchgeführt. Demgegenüber feindselige Haltung der Cetniks im O–Bosnien, Herzegovina und S–Montenegro und Bewegung dieser Kräfte zur Küste in den Raum Dubrovnik mit dem Ziel, bei erwarteter engl.Landung Verbindung mit Allierten aufzunehmen und Schutz gegen Rote zu suchen. Nach S.Qu. bekannt, dass DM. die deutschfeidliche Haltung dieser Cetniks aussdrücklich missbilligt."}})</ref>|Izvještaj sa savjetovanja kod načelnika štaba Jugoistoka od 2. oktobra 1944 (1. oktobar 1944.).}} Koliki je stepen kontrole nad četničkim snagama u Srbiji uspjela ostvariti njemačka Komanda Jugoistoka, vidljivo je i iz zapisnika sa sastanka na vrhu, održanog neposredno pred početak [[Beogradska operacija|Beogradske operacije]] (8. X 1944), kada su zabilježene i riječi Višeg SS i policijskog vođe [[Hermanna Behrendsa]]: {{izdvojeni citat|Na pitanje g-dina feldmaršala [tj. [[Maximilian von Weichs|von Weichs]]a — prim.] postoji li mogućnost komunističkog ustanka u Beogradu, Viši SS i policijski vođa Obergruppenführer Behrends je odgovorio odrečno, ističući da su stalnim pročešljavanjem u posljednje vrijeme uklonjeni svi oni komunisti koji bi na bilo koji način mogli učestvovati u takvoj akciji. Na pitanje gdje se nalaze komunisti zatvoreni u koncentracioni logor, Behrends je odgovorio da su svi pobijeni. Na kraju je skrenuo pažnju na to da je u četničke redove uspio ubaciti dovoljno jake grupe Službe sigurnosti [SD-Sicherheitsdienst], koje imaju ostati sa četnicima i ubuduće. Na to je glavnokomandujući primijetio da je samo to dovoljan razlog zašto bi se vodstvo nad četnicima trebalo povjeriti isključivo Višem SS i policijskom vođi.<ref name="sr.wikisource.org">[http://sr.wikisource.org/wiki/Zabilje%C5%A1ka_sa_savjetovanja_visokih_njema%C4%8Dkih_politi%C4%8Dkih,_vojnih_i_policijskih_li%C4%8Dnosti_o_%C4%8Detni%C4%8Dkom_pitanju_u_Srbiji,_8._oktobra_1944. Zabilješka sa savjetovanja visokih njemačkih političkih, vojnih i policijskih ličnosti o četničkom pitanju u Srbiji, 8. oktobra 1944.]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=52&rec=311&roll=194 NARA, T311, Roll 194, frames no. 000045—000046.] ({{jez-njem|"Die Frage des Herrn Feldmarschall an den Obergruppenführer Behrends, ob er mit einem kommunistischen Aufstand in Belgrad rechne, verneinte dieser unter Hinweis darauf, dass er in letzter Zeit durch dauernde Durchkämmungen alle irgendwie für einen Putsch infrage kommenden Kommunisten beseitigt habe. Die Frage nach dem Verbleib der im Konzentrationslager erfassten Kommunisten beantwortete er dahingehend, dass diese alle umgelegt seien. Abschliessend wies Obergruppenführer Behrends noch daraufhin, dass er bei den Cetniks ausreichend starke SD—Kommandos eingebaut habe, die bei den Cetniks verbleiben würden. Von seiten O.B.Südost wurde daraufhin festgestellt, dass allein schon durch diese Tatsache die weitere Führung der Cetnikverbände durch den Höh.SS und Pol.Führer gegeben sei."}})</ref>|Zabilješka sa savjetovanja njemačkog okupacionog vrha o četničkom pitanju u Srbiji, 8. oktobra 1944.}} Nakon poraza u [[Bitka na Jelovoj gori|bici na Jelovoj gori]], Vrhovna komanda JVuO na čelu sa Dražom Mihailovićem obrela se u [[Istočna Bosna|istočnoj Bosni]]. Potpukovnik [[Zaharije Ostojić]], komandant Istaknutog dela štaba Vrhovne komande, šalje 30. septembra 1944. komandantu Zlatiborskog korpusa kapetanu Dušanu Radoviću (pseudonim »Kondor«) upozoravajuću depešu: {{izdvojeni citat| ''Za Kondora — ultra urgent'' Imam obaveštenje da ste Vi, [Miloš] Marković i [Filip] Ajdačić upućeni u [[Višegrad|višegradski]] srez sa specijalnim zadatkom i da ćete isti izvršiti u punoj vezi sa [[Gestapo]]m i Švabama. Vaši ljudi pričaju da su kaznena ekspedicija. Još u toku današnjeg dana očekujem Vaše objašnjenje, jer ću u protivnom preduzeti potrebno, a narod i istorija reći će ko je izdajnik?<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_133.htm Izvod iz Knjige poslatih depeša Istaknutog dela štaba Vrhovne komande od 7. avgusta 1944. do 7. januara 1945. godine]</ref>}} Jedinice [[Crvena armija|Crvene armije]] i [[NOVJ]] u prvoj polovini oktobra [[1944]]. zaposele su komunikaciju dolinom [[Morava (reka)|Morave]] između [[Vranje|Vranja]] i [[Velika Plana|Velike Plane]], što je otežalo [[Proboj Armijske grupe "E" iz Grčke 1944|proboj Armijske grupe "E" iz Grčke]]. Ova formacija time je bila usmerena na komunikaciju [[Skoplje]] - [[Kosovska Mitrovica]] - [[Raška]], odnosno dolinom [[Ibar (reka)|Ibra]], i zatim na otvaranje puteva prema [[Sarajevo|Sarajevu]] pod borbom. Tokom ovog četvoromesečnog proboja saradnja između Armijske grupe "E" i četnika iz [[Srbija|Srbije]] i [[Crna Gora|Crne Gore]] imala je više vidova. U izvještaju [[91. armijskog korpusa]] Wehrmachta od 25. oktobra 1944. godine, što ga je potpisao general [[Werner von Erdmannsdorf]],<ref>NARA, T314, Roll 1360, frame no. 000889.</ref> odato je svojevrsno priznanje generalu Mihailoviću i njegovim četnicima kao najvrjednijim antikomunističkim (sa)borcima na čitavom okupiranom području [[Jugoistočna Evropa|jugoistočne Evrope]]: {{izdvojeni citat|Među antikomunističke grupe u Srbiji spadaju i sljedbenici srpskog pukovnika Draže Mihailovića [Mihailović je unaprijeđen u čin generala još decembra 1941. — prim.] i neke nezavisne četničke jedinice (četnik — borac za slobodu). Pukovnik Draža Mihailović igra u Srbiji ulogu sličnu onoj koju igra general [[EDES]]-a [[Napoleon Zervas|Zervas]] u Grčkoj. On jeste anglofil, ali i apsolutno antikomunistički nastrojen. Na osnovu njegova antikomunističkog stava, saradnja [četnika i Nijemaca] u borbi protiv Titovih komunističkih bandi bila je uglavnom zadovoljavajuća. Srbin je dobar vojnik i u tom pogledu nalazi se na prvom mjestu na Balkanu. Disciplinovan je, žilav i uporan, te stoga stoji iznad prosječnog Grka. Srpske bande se bore žešće od Grka i imaju se više cijeniti od grčkih bandita. Njihovo naoružanje je dobro.|Uputstvo za srpsko-albansku teritoriju, izdato od strane obavještajnog odjeljenja 91. armijskog korpusa, 25. oktobar 1944. godine}} Prilikom proboja od [[Sjenica|Sjenice]] prema [[Prijepolje|Prijepolju]] [[24. oktobra|24]]-[[31. oktobra]] [[1944]]. Nemci su nastupali zajedno sa borcima [[Srpski udarni korpus|Srpskog udarnog korpusa]] protiv snaga [[37. sandžačka divizija|37. sandžačke divizije]]. Od Prijepolja se glavnina [[Armijska grupe "E"|Armijske grupe "E"]] kroz Sandžak usmerila na pravac Prijepolje - Višegrad - Rogatica - Sarajevo. Jednim motorizovanim bataljonom Nemci su 1. novembra otvorili su put Prijepolje - Pljevlja, i usmerili celokupne četničke snage iz [[Srbija|Srbije]] na pravac [[Sjenica]] - [[Prijepolje]] - [[Pljevlja]] - [[Goražde]]. Time su iskoristili snage [[JVUO]] iz Srbije kao svoju levu pobočnicu. Nakon toga, svojim napadom na NOVJ u pravcu Tuzle ([[Ofanziva JVuO u istočnoj Bosni decembra 1944]]) sadejstvovale su snagama [[Armijska grupa E|Armijske grupe E]] u njihovom proboju na sever. U dnevnom izvještaju za 13. novembar 1944. o situaciji na teritoriji okupirane Jugoslavije iz štaba Armijske grupe »F«, u paragrafu naslovljenom “Njemačke i savezničke trupe“, navodi se, očigledno na osnovu presretnute komunikacije snaga NOVJ, da se general Dragoljub Mihailović nalazi u rejonu [[Sjenica|Sjenice]] sa „aktivnim jugoslovenskim generalom” (moguće da je riječ o [[Miroslav Trifunović|Miroslavu Trifunoviću]]).<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=719&rec=311&roll=189 NARA, T311, Roll 189, frame no. 001217.] <br /> ({{jez-njem|"I. Deutsche und verbündete Truppen. </br> Draza Mihajlovic befindet sich mit einem aktiven jugosl. General im Sjenica. (VII.mont.Brig. an 3.Div. 4.11.)"}})</ref> Dok komandant [[Armijska grupa E|Armijske grupe E]] general [[Aleksander Ler|Ler]] u svom pregledu brojnog stanja od [[16. novembra]] [[1944]]. ubraja 10.000 četnika Pavla Đurišića u vlastite (njemačke) trupe,<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_174.htm Pregled brojnog stanja jedinica potčinjenih Grupi armija »E« na dan 16. 11. 1944. godine, Zbornik dokumenata i podataka o NOR-u, tom XII - dokumenti nemačkog rajha, knjiga 4], Vojnoistorijski institut, Beograd - dokument 174.</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=382&rec=311&roll=184 NARA, T311, Roll 184, frames no. 000376—000377.]</ref> dotle se za četnike iz Srbije u izveštaju poslatom Vrhovnoj komandi u [[Berlin]]u kaže da se "drže u senci Vermahta". Nevoljno savezništvo veoma dobro ilustruje i sljedeći izveštaj: {{izdvojeni citat|Grupa Marković (2500—3000), u sporazumu sa nem. vojskom, osigurava odsek Mitrovica — Raška (mesta uklj.) — Novi Pazar. Izviđanje protiv Bugara, Tita i Sovjeta. Do sada nije bilo ozbiljnih incidenata. Potrebna je opreznost. [[Miroslav Trifunović|Trifunović]] sa oko 18.000 četnika [[Dragoslav Račić|Račića]] i [[Dragutin Keserović|Keserovića]], uporedno sa nem. pokretima u rejonu Prijepolje. Pravac marša Foča. U početku učešće u borbenim dejstvima na nemačkoj strani (zaštita bokova). U poslednje vreme samo saputnici. Utisak: dokle god postoje zajednički interesi — uopšte mir. Ako vide mogućnost uspeha, bezuslovno treba očekivati prepade na nemački [[Vermaht]], naročito na odvojene grupe. <br /> Moli se da se dostavi rezultat pregovora DM — [[Hermann Neubacher|zastupnik Ministarstva spoljnih poslova]].<ref>[http://sr.wikisource.org/sr-el/%D0%98%D0%B7%D0%B2%D0%B5%D1%88%D1%82%D0%B0%D1%98_%D0%9A%D0%BE%D0%BC%D0%B0%D0%BD%D0%B4%D0%B5_%D0%B3%D1%80%D1%83%D0%BF%D0%B5_%D0%B0%D1%80%D0%BC%D0%B8%D1%98%D0%B0_%22%D0%95%22_%D0%9A%D0%BE%D0%BC%D0%B0%D0%BD%D0%B4%D0%B0%D0%BD%D1%82%D1%83_%D0%88%D1%83%D0%B3%D0%BE%D0%B8%D1%81%D1%82%D0%BE%D0%BA%D0%B0_%D0%BE%D0%B4_11.11.1944. Izveštaj Komande grupe armija "E" Komandantu Jugoistoka od 11.11.1944.], Vojnoistorijski institut, NAV--T-311, r. 184</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=507&rec=311&roll=184 NARA, T311, Roll 184, frame no. 000501.] <br/> ({{jez-njem|"1.) Gruppe Markovic (2500–3000) sichert im Einvernehmen mit dt. Truppe Abschnitt Mitrovica – Raska (Orte ausschl.) – Novi Pazar. Aufklärung gegen Bulgaren, Tito und Sowjets. Bis jetzt keine ernsteren Zwischenfälle. Vorsicht geboten. <br /> 2.) Trifunovic mit ca. 18000 Cetniks des Racic und Keserovic gleichlaufend mit dt. Bewegungen im Raum Prijepolje Marschrichtung Foca. Anfangs Teilnahme an Kampfhandlungen auf deutscher Seite (Flankenschutz). Neuerdings nur Mitläufer. Eindruck: Solange gleichlaufende Interessen im allgemeinen Ruhe. Wenn erfolgversprechend, Überfälle gegen deutsche Wehrmacht, besonders Splittergruppen, unbedingt zu erwarten. <br /> 3.) Um Übermittlung des Verhandlungsergebnisses DM – Vertreter AA wird gebeten."}})</ref>}} Načelnik štaba Armijske grupe »E« general-major [[Erich Schmidt-Richberg]] piše 5. decembra 1944. godine o pokušajima da se s četnicima Draže Mihailovića nađe, u vrijeme zajedničkog povlačenja, obostrano korisno rješenje u smislu nastavka saradnje u borbi protiv snagâ [[NOV i POJ]]: {{izdvojeni citat| ''Borbenoj grupi pukovnika Bemera </br> Glavni štab [[V SS brdskog korpusa]]'': 1) Pošto nemačka Vrhovna komanda sa opunomoćenicima DM već pregovara (preko izaslanika pukovnika [[Gojko Borota|Borote]]), molimo da se generalu Trifunoviću predoči da sačeka uputstva od svog pretpostavljenog starešine. 2) Utvrđivanje neke neutralne zone ist. od [[Sokolac|Sokolca]] ne može se dovesti u sklad sa nemačkim planovima. 3) Ostali predlozi DM već su dostavljeni. 4) U držanju nemačkog Vermahta, koje je ranije utvrđeno, prema četnicima ništa se nije promenilo. Nemački Vermaht ima nameru da zadovolji potrebe četnika u što većoj meri uzimajući u obzir i pružanje materijalne pomoći.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_219.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »E« ZA PERIOD OD 1. OKTOBRA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=868&rec=311&roll=184 NARA, T311, Roll 184, frame no. 000862.] <br/> ({{jez-njem|"An Kampfgruppe Oberst Böhmer nachrichtl.: </br> Gen.Kdo.V.SS-Geb. Korps (durch Schreiben, 2. Ausf.) </br> 1.) Da deutsches Okdo. nur mit einer DM Vertretung verhandeln kann, und dies bereits geschiet (von entsandter Oberst Borota), wird gebeten, dass General Trifunovic nahezulegen, Weisungen seiner vorgesetzten Stelle abzuwarten. </br> 2.) Festlegung eines neutralen Raumes ostw. Sokolac läst sich mit deutschen Planungen nicht in Einklang bringen. Entsprechende andere Vorschläge wurden bereits DM übermittelt. </br> 3.) An dem ursprünglich festgelegten Verhalten der deutschen Wehrmacht gegenüber den Cetniks hat sich nichts geändert. </br> 4.) Die deutsche Wehrmacht wird versuchen, den Bedürfnissen der Cetniks weitgehend gerecht zu werden und beabsichtigt hierzu auch materielle Hilfeleistung."}})</ref>}} U posljednjim mjesecima okupacije Jugoslavije, dužnosnici njemačkog Wehrmachta mogli su dati konačni i zaokruženi sud o karakteru kolaboracije JVuO sa okupacionim snagama. Tako uputstvo iz štaba 91. armijskog korpusa od 26. decembra 1944. godine sadrži veoma iznijansirano tumačenje kvaliteta dosadašnje njemačko-četničke saradnje, prvenstveno uslovljene spoznajom da [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOVJ]] predstavlja zajedničkog neprijatelja. Pored toga, oficiri iz štaba 91. koprusa analiziraju kako se može proći s najmanje političke štete usljed stalno prisutnog antagonizma između vlasti NDH i četnikâ, preporučajući oprez u odnosima s potonjima zbog njihovih neprekinutih veza sa [[Saveznici u Drugom svjetskom ratu|Saveznicima]]: {{izdvojeni citat|Srpski četnici: </br> Upotreba četničkih jedinica dala je u raznim oblastima dobre rezultate. Poznavanje zemljišta od strane četnikâ i njihove izviđačke aktivnosti protiv Titovih snaga od koristi su njemačkom Wehrmachtu. Međutim, oslanjanje četnika na njemački Wehrmacht proizilazi isključivo iz činjenice da su inferiorni u odnosu na Titove snage — [[Angloamerika|angloamerička]] oružana intervencija bi ih navela da odmah promijene kurs. Njihovi pokušaji da se svrstaju uz angloameričkog neprijatelja se nastavljaju. Stoga se savjetuje veliki oprez kada se postupa sa četnicima. Za vlastiti stav prema četnicima presudno je sljedeće: </br> 1) Upotreba četničkih jedinica mora se sprovesti na način tako da, u slučaju nagle promjene kursa, šteta ostane u granicama podnošljivog; </br> 2) Nijemci moraju iskoristiti neprijateljstvo između četnika i boljševičkih bandi; </br> 3) Saradnja s četnicima od slučaja do slučaja u zamjenu za opskrbu borbenom municijom, zdravstvenu njegu i snabdijevanje namirnicama, ukoliko su dostupne; </br> 4) Cjelokupno hrvatsko stanovništvo mrzi četnike; kompromis između njih i hrvatskih vlasti (posebno ustaša) teško da je moguć. Stoga, moramo spriječiti njihov upad na hrvatski teritorij, posebno između [[Drina|Drine]] i [[Bosna (rijeka)|Bosne]]. Prelazak [natrag] preko Drine u Srbiju, naročito od strane četnika iz Stare Srbije [misli se na teritoriju Nedićeve Srbije — prim.], treba podržati, jer se time izbjegava konflikt s NDH. Na hrvatskom tlu, taktički nužan kontakt s četnicima tokom operacija protiv Titovih snaga treba održati što je moguće više neprimjetnijim, s obzirom na odnos s ustašama; </br> 5) Postojeća mržnja između srpskih četnika i [[Bošnjaci|Muslimana]] zahtijeva poseban oprez tokom pregovora s obje strane i njihovog upošljavanja, jer će se i jedna i druga strana ili povući ili odmah zauzeti neprijateljski stav ako se za takve pregovore sazna; </br> Da li se četnici mogu iskoristiti u njemačku svrhu u borbi protiv Titovih bandi, '''čime bi se uštedjela njemačka krv''', zavisiće od razumnog i vještog pregovaranja s njima.<ref>[https://znaci.org/ok/T317.php?sta1=etni&sta2=D.M&idem=1404 NARA, T314, Roll 1630, frame no. 000770.] <br /> ({{jez-njem|"Die serbischen Cetniks. </br> Der Einsatz von Cetnik–Verbänden hat in verschiedenen Gebieten guten Ergebnissen geführt. Von Nutzen für die Deutsche Wehrmacht ist die Landeskenntnis der Cetniks und ihre Aufklärungstätigkeit den Titobanden gegenüber. </br> Anlehnung der Cetniks an die Deutsche Wehrmacht beruht jedoch nur auf die Tatsache, daß sie den Titokräften unterlegen sind: ein bewaffnetes angloameriknisches Eingreifen wird ihr sofortiges Umschwenken veranlassen, Ihre Versuche, sich dem angloamerikanischen Gegner zu nähern, laufen weiter. Große Vorsicht den Cetniks gegenüber ist daher angebracht. </br> Für die eigene Haltung den Cetniks gegenüber ist maßgebend: </br> 1.) Der Einsatz der Cetnik–Verbände ist so durchzuführen, daß bei plötzlichem Umschwenken der Schaden in erträglichen Grenzen bleibt. </br> 2.) Die Feindschaft zwischen den Cetniks und bolschewistischen Banden muß deutscherseits ausgenützt werden. </br> 3.) Zusammenarbeit mit Cetniks von Fall zu Fall gegen Bereitstellung von Gefechtsmunition, sanitäre Betreuung und Verpflegung, soweit diese vorhanden. </br> 4.) Die Cetniks sind bei der gesamten kroatischen Bevölkerung verhasst, ein Ausgleich zwischen ihnen und den kroatischen Dienststellen (bes. Ustascha) ist kaum möglich, daher muss ein Eindringen in den innerkroatischen Raum insbesondere zwischen Drina und Bosna unsererseits verhindert werden. Ein Übertritt insbesondere der altserbischen Cetniks über die Drina nach Serbien ist zu unterstützen, da so Konflikt mit Kroatien vermieden wird. Auf kroatischem Boden ist taktisch notwendige Fühlung mit Cetniks bei Einsatz gegen Titobanden im Hinblick auf Verhältnis zur Ustascha möglichst wenig in Erscheinung treten zu lassen. </br> 5.) Der bestehende Haß zwischen serbischen Cetniks und Muselmanen verpflichtet bei Verhandlungen und Einsatz beider Teile zu besonderer Vorsicht, da bei Bekanntwerden solcher Verhandlungen beide Parteien entweder abspringen oder sofort eine feindselige Haltung einnehmen werden. </br> Von einer verständnisvoll und geschickt geführten Verhandlung mit den Cetniks wird es abhängen, ob diese durch Einsatz gegen Titobanden für deutsche Zwecke nutzbar gemacht werden können, somit also deutsches Blut gespart werden kann."}})</ref>|Uputstvo načelnika štaba 91. armijskog korpusa o „srpskim četnicima“ iz decembra 1944.}} === Proboj četnika i Nijemaca iz Crne Gore (1944) === {{Poseban članak|Proboj četnika i Nijemaca iz Crne Gore|Pavle Đurišić|Crnogorski dobrovoljački korpus}} [[File:Spisak vlastitih trupa njemačke Armijske grupe E 1944, decembra 1944.jpg|thumb|Spisak trupa njemačke Armijske grupe »E« iz decembra 1944.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=382&rec=311&roll=184 NARA, T311, Roll 184, frame no. 000376.]</ref> Na spisku se nalazi i “10.000 Crnogoraca“ ({{jez-njem|"10.000 Montenegriner"}}). Riječ je o četnicima [[Pavle Đurišić|Pavla Đurišića]] (tj. CDK), koji su se povlačili zajedno sa okupacionim snagama.]] Dok su srbijanski četnici sadjejstvovali snagama Armijske grupe »E« u njihovom proboju na sjever, četnici iz Crne Gore uzeli su učešća u [[Proboj XXI brdskog korpusa iz okruženja|proboju XXI brdskog korpusa iz okruženja]]. Jedinice crnogorskih četnika, koje su od Njemaca takođe preformirane u dobrovoljačke pukove ("[[Crnogorski dobrovoljački korpus]]"), borile su se u sastavu njemačkog [[21. brdski armijski korpus (Nemačka)|21. brdskog korpusa]] između [[Danilovgrad]]a i [[Cetinje|Cetinja]] rame uz rame sa njemačkim vojnicima. Ove snage učestvovale su zajedno sa njemačkim snagama u operacijama protiv NOVJ ([[Operacija Frilingservahen aprila 1944|Frilingservahen]], [[Operacija Ribecal avgusta 1944|Ribecal]]). Komandant [[Armijska grupa E|Armijske grupe "E"]] je u svom izvještaju od ove četnike ubrojao u brojno stanje svojih jedinica: {{izdvojeni citat|C. D. K. od 3 puka, pod komandom potpukovnika [[Pavle Đurišić|Đurišića]], formiran neposredno od strane K-de 2. OkA ([[Druga oklopna armija (Nemačka)|Druga oklopna armija]]), bio je do sada u službenom pogledu potčinjen K-di 2. OkA a u snabdevačkom i taktičkom pogledu 181. peš. div., koja je trebalo da se obimno uključi u obuku. [...] C.D.K. se do sada dokazao u borbi protiv komunista, ali je upitna njegova pouzdanost prema njemačkom Wehrmachtu zbog Đurišićeva kontradiktornog stava.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=825&rec=314&roll=664 NARA, T314, Roll 664, frame 000817.] <br /> ({{jez-njem|"M.F.K. zu 3 Rgt. unter Führung Oberstleutnant Djurisic, wurde von Pz.AOK 2 unmittelbar aufgestellt, unterstand bisher truppendienstlich Pz.AOK, versorgungsmässig und taktisch 181.Inf.Div., die sich ausbildungsmässig weitgehend einzuschalten hatte. </br> M.F.K. im Kampf gegen Kommunisten bisher bewährt, jedoch in seiner Zuverlässigskeit gegenüber der deutschen Wehrmacht durch widerspruchsvolle Haltung Djurisic fragwürdig."}})</ref>|Izvještaj Komande 21. brdskog korpusa Komandi Grupe armija "E" od 23. septembra 1944. godine}} O odluci komandanta Crne Gore, Boke i Sandžaka JVuO potpukovnika Pavla Đurišića da slijedi kolonu njemačkih armijâ pri povlačenju s Balkana, te o značajnoj pomoći pruženoj okupatoru od strane crnogorskih četnika tom prilikom, piše u svojim ratnim memoarima i [[Hermann Neubacher]]: {{izdvojeni citat|On je bio opasan nemački saveznik. Meni je uvek bilo savršeno jasno da bismo mi za Pavla Đurišića, u slučaju invazije zapadnih sila na Balkan, ponovo postali njegov najveći neprijatelj. Kada je započelo povlačenje nemačkih trupa iz Crne Gore, Pavle Đurišić je krenuo sa njima. Tokom napornih marševa po planinskom terenu, tokom operacije povlačenja prolazili smo i kroz područja koja su kontrolisali partizani. Njegove trupe vodile su borbu sa partizanima i time nemačkim trupama olakšale evakuaciju sa tog prostora. Kasnije je Pavle Đurišić sklopio ugovor sa ustaškim trupama Ante Pavelića, da bi mogao da prođe sa svojim jedinicama kroz Hrvatsku i Istru. Tamo su se već nalazile i druge četničke jedinice, kao i Ljotićevi dobrovoljci.<ref>[http://www.znaci.org/00001/172_7.pdf Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN], str. 176—177.</ref>|[[Hermann Neubacher]]}} === Prelazak sa Nemcima u Bosnu (1944-1945) === {{main|Proboj Armijske grupe E kroz istočnu Bosnu|Četnička ofanziva u istočnoj Bosni 1944.|Bosanska golgota}} [[File: Četnički oficir Dinarske divizije, SS-Sturmbannführer Ernst Lerch i neidentificirani SS-Hautsturmführer tokom ofanzive protiv IX. korpusa.jpg|thumb|Oficir [[Dinarska četnička divizija|Dinarske divizije JVuO]], SS-Sturmbannführer [[Ernst Lerch]] i neidentificirani SS-Hauptsturmführer tokom ofanzive protiv [[9. korpus NOVJ|9. korpusa NOVJ]] u Sloveniji, mart 1945. godine<ref>[http://bandenkampf.blogspot.com/2016/05/bk0164.html Bandenkampf in Jugoslawien 1941–1945: </br> 0164 | Photo | Höherer SS- und Polizeiführer Adriatisches Küstenland]</ref>]] [[Armijska grupa "E"]] imala je u planu otvaranje komunikacija kroz istočnu Bosnu, pa je krajem novembra jedna njena divizija ([[11. poljska vazduhoplovna divizija (Nemačka)|11. poljska vazduhoplovna divizija]]) započela napad pravcem od [[Rogatica|Rogatice]] prema [[Zvornik]]u, protiv snaga [[Treći udarni korpus NOVJ|Trećeg udarnog korpusa]] [[NOVJ]]. Međutim, kako su tokom ofanzive [[NOVJ]] i Crvene armije od 3. decembra nemačke pozicije na [[Sremski front|Sremskom frontu]] ozbiljno ugrožene, ova divizija hitno je izvučena i transportovana prugom [[Sarajevo]] - [[Slavonski Brod]] na [[Sremski front]]. Na njeno mesto usmerena je glavnina četnika iz [[Srbija|Srbije]]. U izvještaju Operativnog odjeljenja u [[Sarajevo|Sarajevu]] Armijske grupe »E« od 10. decembra 1944, koji potpisuje potpukovnik Warnstorff, istaknuto je: {{izdvojeni citat| Telegram 34. i 91. arm. korpusu, 5. SS-brd. arm. korpusu i Korpusnoj grupi »Kibler«: 1) Četnici na maršu u širi rejon Valjeva privremeno će preći preko područja Rogatica — Ljubovija — Zvornik — Kladanj. 2) DM garantuje najlojalnije držanje prema nemačkim jedinicama i nudi saradnju. Znak raspoznavanja za saradnju između nemačkih jedinica i četnika je: Mitrovica. 3) Četnike u što većoj meri koristiti za službu izviđanja. Materijalna pomoć može im se obezbediti u ograničenim razmerama ukoliko se stave na raspolaganje za borbu protiv bandi. 4) K-da Grupe armija obavestila je hrvatske vlasti o navedenom kretanju.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_219.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »E« ZA PERIOD OD 1. OKTOBRA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=998&rec=311&roll=184 NARA, T311, Roll 184, frame no. 000992.] ({{jez-njem| <br /> "1.) Cetniks überschreiten auf dem Marsch in den Großraum Valjevo vorübergehend das Gebiet Rogatica – Ljubovija – Zvornik – Kladanj. <br /> 2.) DM hat loyalste Haltung gegenüber deutscher Truppe zugesichert und bietet Zusammenarbeit an. Kennwort zwischen deutscher Truppe und Cetniks für Zusammenarbeit ist "Mitrovica". <br /> 3.) Die Cetniks sind weitgehend für Erkundungsaufträge zu verwenden. Materielle Hilfe darf ihnen in beschränktem Ausmaß gewährt werden, soweit sie sich zum Kampf gegen die Banden zur Verfügung stellen. <br /> 4.) Die kroatischen Behörden sind über obige Bewegung durch Okdo. unterrichtet worden."}})</ref>}} U izvještaju njemačkog opunomoćenog generala u [[NDH]] od 24. decembra 1944. godine,<ref>[https://znaci.org/00001/40_82.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje POSLJEDNJI DANI NA VUČJAKU]</ref> navodi se da je general Draža Mihailović izrazio spremnost za suradnju i sa formacijama NDH u borbi protiv NOVJ: {{izdvojeni citat|Prema izvješću pouzdanog agenta, Draža Mihajlović je izrazio namjeru da se bori skupa sa ustašama i domobranima, jer je njihov zajednički glavni cilj uništenje komunizma.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=443&rec=311&roll=196 NARA, T311, Roll 196, frame no. 000427.] <br /> ({{jez-njem|"Nach zuverlässiger V–Mann–Meldung soll Draza Mihajlovic geäussert haben, er wolle mit den Ustascha und Domobranen zusammen kämpfen, da das gemeinsame Hauptziel die Vernichtung des Kommunismus sei."}})</ref>|Izvještaj njemačkog opunomoćenog generala u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj od 24. XII 1944.}} Četnici su, pod ličnom komandom [[Dragoljub Mihailović|Mihailovića]], nakon koncentrisanja unutar nemačko-ustaških linija, izvršili [[Ofanziva JVuO u istočnoj Bosni decembra 1944|napad na snage NOVJ]]. 8. decembra [[1944]]. ujutro sa nemačko-ustaških položaja u okolini [[Rogatica|Rogatice]] krenuli u silovit napad prema [[Zvornik]]u. Ovaj napad bio je usklađen sa napadom nemačkog 34. armijskog korpusa sa druge strane, pravcem [[Užice]] - [[Ljubovija]] - [[Zvornik]]. Ovom prilikom četnicima su Nemci obezbedili snabdevanje municijom, kao i zbrinjavanje ranjenika u nemačkim bolnicama u [[Sarajevo|Sarajevu]]. Pošto je prodor četnika prema [[Zvornik]]u odbijen, njihova glavnina usmerila se prema oslobođenoj [[Tuzla|Tuzli]]. U [[Ofanziva JVuO u istočnoj Bosni decembra 1944|neizvesnim borbama od 24. do 28. decembra]] [[Treći udarni korpus NOVJ]] krajnjim naporom odbio je ovaj napad. Nakon ovog poraza, glavnina [[Dragoljub Mihailović|Mihailovićevih]] snaga razmestila se u [[Modriča|Modriči]] i okolini, gde su nakon kraćeg sukoba uspostavili sporazum sa snagama NDH. Tako su se našli na za Nemce vitalnoj komunikaciji Sarajevo - Brod, vodeći zajedno sa Nemcima teške dvomesečne borbe protiv [[Druga armija JA|Druge jugoslovenske armije]], koja je nastojala da je prekine. Preko pukovnika Borote, komandanta Romanijskog korpusa JVuO, uspostavljena je saradnja sa nemačkim štabom u [[Sarajevo|Sarajevu]], od kojeg je obezbeđeno snabdevanje municijom i bolničko zbrinjavanje ranjenika.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_130.htm Opšti uslovi sporazuma o saradnji između četnika i nemačkih jedinica pripremljeni za pregovore decembra 1944. godine], Zbornik dokumenata i podataka NOR-a, tom XII, knjiga 4, Vojnoizdavački zavod, Beograd - dokument broj 130</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_219.htm Ratni dnevnik Armijske grupe E 1.10.1944-31.12.1944], Zbornik dokumenata i podataka NOR-a, tom XII, knjiga 4, Vojnoizdavački zavod, Beograd - prilog broj 2, (10. decembar 1944)</ref> [[Dragoljub Mihailović|Mihailovićeva]] grupacija takođe je uspostavila vezu sa Štefanom Hedrihom ({{jez-nem|Stefan Hedrich}}), SS-oberfirerom i inspektorom u glavnom štabu SS, komandantom SS-oblasti Severozapadna Bosna.<ref>[https://www.znaci.org/00001/181.htm Roland Kaltenegger: TOTENKOPF & EDELWEIß], četvrti deo: Das Kriegsjahr 1944 (Ares verlag, Graz), strana 268.</ref> [[3. april]]a 1945. godine, kada su nemačke trupe napuštale Bijeljinu i okolinu, Mihailović je pokušao da ih pridobije da ostanu pod njegovom komandom kao jugoslovenski državljani.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_192.htm Izvod iz Knjige poslatih depeša štaba Vrhovne komande od 12. decembra 1944. do 7. aprila 1945. godine]</ref> [[Schutzstaffel|SS]]-Sturmbannführer (major) [[Ernst Lerch]], u izvještaju od 8. marta 1945. godine, piše da je [[Aleksandar Nikolić (četnik)|Aleksandar Nikolić]], zapovjednik Sremsko-slavonske komande JVuO, zajedno sa svojim trupama (za koje navodi da broje oko 80 ljudi, ali i da bi po pristizanju ostatka jedinice ta cifra mogla dostići i 400) došao u [[Istra|Istru]], tj. u [[Operativna zona Jadransko primorje|Operativnu zonu Jadransko primorje]], gdje se stavlja na raspolaganje njemačkim vlastima. Ernst Lerch moli nadređene da naznače rejon u kojem bi »grupa pukovnika Nikolića« mogla da bude »upotrebljena«: {{izdvojeni citat|1.) U prostor [[Jurdani]], prov. [[Rijeka (grad)|Rijeka]], stigli su delovi četničke grupe pukovnika Nikoliča u jačini oko 80 ljudi. 2.) Prema telegr. Glavnog ureda SS od 7. 2. 45, delovodn. pov. br. 375/45, grupa Nikolić potčinjena je komandantu SS i policije u [Operativnoj zoni] Jadr. primorje. [...] 6.) Pukovnik Nikolić je samostalni četnički komandant i njegov načelnik Štaba major Miladinović je izjavio da ova grupa ne želi nikakvu zavisnost od ministra [[Dimitrije Ljotić|Ljotić]]a, odn. od drugih četničkih grupa. <br /> Oni obećavaju da će se stoprocentno zajedno s Nemcima boriti kako protiv komunista tako i protiv regularnih engleskih trupa koje oni navodno preziru iz dubine duše. <br /> Ovaj osnovni stav oni će zadržati u svakoj situaciji pa ma šta se desilo.<ref>[https://znaci.org/zb/4_6_19.htm Zbornik NOR-a – tom VI – Borbe u Sloveniji – knjiga 19. – 1. III – 15. V 1945. godine, Vojnoistorijski institut], Beograd, 1975, dokument br. 161, str. 822–823.</ref>|Obaveštenje komandanta SS i policije u Operativnoj zoni Jadransko primorje od 8. marta 1945. o pristizanju četnika pukovnika Nikolića u Istru}} [[Hermann Neubacher]], specijalni izaslanik njemačkog Ministarstva vanjskih poslova za [[Jugoistočna Evropa|jugoistočnu Evropu]], u svojim poslijeratnim memoarima ističe da je sa četničkim komandantom održavao vezu sve do aprila 1945, tj. do [[Povlačenje kolaboracionista sa Nijemcima (1944–1945)|zajedničkog povlačenja Nijemaca i četnika]] pred jedinicama NOVJ i [[Crvena armija|Crvene armije]]. Neubacher navodi da je postojala i zamisao o susretu između njega i generala Mihailovića, ali [[Joachim von Ribbentrop]] nije dao dopuštenje za taj sastanak: {{izdvojeni citat|Tokom sukoba četnika sa Englezima, stiglo je do mene pitanje da li bih bio spreman da razgovaram sa Dražom Mihailovićem. Ovu sam molbu prosledio ministru spoljnih poslova Ribentropu, tražeći od njega da mi dozvoli da do takvog susreta dođe. U principu, nije mi bilo zabranjeno da uspostavim kontakt. Ali, za vođenje razgovora morao sam da dobijem specijalnu dozvolu. Bilo mi je, međutim, zabranjeno da stupim na teren koji kontroliše Draža Mihailović. Moja spremnost i želja da se sretnem sa njim bili su veliki, te sam uskoro morao da sam sebi priznam da je moj glavni motiv bio – radoznalost. Da se sretnem sa četničkim vođom, a da se prethodno ne izvrše potrebne pripreme, razgovor bi bio besmislen, i jedino bi doneo neugodnost i neprilike za Dražu Mihailovića, jer bi dobio etiketu „kolaboratera“. Trebalo je susret dobro organizovati, kako bi bilo sigurno da će doneti senzacionalan rezultat. Verovatno je i sam Draža Mihailović tako razmišljao, pa zato, najzad, nije nikada ni došlo do našeg susreta. Ali, ostali smo u vezi preko naših posrednika. I jedna i druga strana bila je u tim kontaktima veoma oprezna. Jedan moj poverljiv čovek čak je tri puta bio u Dražinom glavnom štabu. Da ne bih bio suviše opširan, zadovoljiću se samo tvrdnjom da Draža Mihailović svoju politiku sve do kraja rata nije menjao. Tek početkom 1945, u vreme naših poslednjih borbi u Hrvatskoj, kada je povlačenje naših trupa sa tog prostora bilo samo pitanje dana, Draža Mihailović mi se obratio direktnom molbom – i to preko svojih poverljivih ljudi u Beču – da mu pružim pomoć u vezi sa naoružanjem njegovih jedinica. Tokom nekoliko dana ja sam čak imao direktnu radio-vezu sa njegovim glavnim štabom u Bosni. Moj poverljiv čovek bio je poslednji put kod Draže u aprilu 1945.<ref>[http://www.znaci.org/00001/172_7.pdf Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221015170611/https://znaci.org/00001/172_7.pdf |date=2022-10-15 }}, str. 161–162.</ref>}} General Mihailović je odbijao da osobno uđe u bilo kakav aranžman s okupatorom, i od ove je politike odstupio samo u četiri ili pet navrata tokom rata. Riječ je o [[Sastanak u Divcima|sastanku u Divcima]] sredinom novembra 1941. godine, zatim o dva sastanka s predstavnikom Hermanna Neubachera, [[Rudolfom Stärkerom]], u jesen 1944 (prvi u zapadnoj Srbiji na kojem je Mihailovića pratio pukovnik [[Robert H. McDowell]], šef američke vojne misije pri njegovu štabu, a drugi u sjeveroistočnoj Bosni), kao i o posljednjem sastanku sa Stärkerom na planini [[Vučjak]], početkom aprila 1945. Neubacher pokušava u svojoj knjizi ekskulpirati Mihailovića od odgovornosti za kolaboraciju.<ref>[https://znaci.org/00001/40_62.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje ČETNIČKO-NJEMAČKI SPORAZUMI O KOLABORACIJI U SRBIJI]</ref> == Nemci o generalu Mihailoviću i JVuO == [[Datoteka:Draža pred sudom.jpg|mini|desno|Optuženi [[Dragoljub Mihailović]] na [[Beogradski proces|suđenju u Beogradu]] [[1946]].]] {{izdvojeni citat|'''Njemačka je za D.M.-a neprijatelj br. 2 – neprijatelj br. 1 su komunisti'''.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=695&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000686.] <br /> ({{jez-njem|"Deutschland ist für D.M. nur noch der Feind No. 2. Feind No. 1 sind die Kommunisten."}})</ref>|Zabilješka sa sastanka Armijske grupe »F« sa izaslanikom Neubacherom održanog 30. jula 1944.}} Jedna od najrječitijih evaluacijâ komandne sposobnosti načelnika štaba Jugoslovenske vojske u Otadžbini, a koja potiče iz primarnih izvora njemačke provenijencije, sadržana je u mjesečnom izvještaju Komande Jugoistoka za mart 1943. godine<ref>[https://znaci.org/00001/40_51.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje BITKA NA NERETVI I NJENE POSLJEDICE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=813&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frame 6290063.] <br /> ({{jez-njem|"Die bisherigen Kämpfe zeigen, daß Mihailovic als militärischer Führer versagte. Die gegebenen Möglichkeiten infolge Unkenntnis von Zeitbedarf, Raum und Gelände nicht erkennend, trägt er die Hauptschuld an den bisherigen Mißerfolgen."}})</ref>: {{izdvojeni citat|Dosadašnje borbe pokazuju da je Mihailović kao vojni komandant zatajio. Mihailović snosi glavnu krivnju za dosadašnje neuspjehe zbog nepravilne procjene vremena, prostora i zemljišta i zbog toga što nije iskoristio opće date mogućnosti.|Procjena situacije Komande Jugoistoka za mart 1943. (1. april 1943.)}} Prilikom ispitivanja od strane istražitelja 7. američke armije avgusta 1945. godine, pisanu izjavu o svojim aktivnostima u ratnom periodu sastavio je i [[feldmaršal]] [[Maximilian von Weichs]], koji je avgusta 1943. naslijedio generala Löhra na mjestu glavnokomandujućeg Jugoistoka. U odjeljku naslovljenom »Grupe koje pomažu Njemačkoj«, von Weichs o četnicima Draže Mihailovića piše sljedeće: {{izdvojeni citat|Mihailovićeve trupe su se nekada borile protiv naših okupacionih trupa iz lojalnosti prema svome kralju. U isto vreme su se borile protiv Tita, zbog svojih antikomunističkih ubeđenja. Ovaj rat na dva fronta nije mogao dugo potrajati, posebno kada je britanska podrška počela favorizovati Tita. Sledstveno, Mihailović je pokazao pronemačka stremljenja. Bilo je angažmana tokom kojih su se srpski četnici borili protiv Tita zajedno sa nemačkim trupama. Sa druge strane, dešavalo se da neprijateljski raspoložene četničke grupe napadnu nemačke vozove za snabdevanje da bi popunili sopstvene zalihe. Mihailović je voleo da ostane u pozadini, i prepusti takve poslove svojim podređenima. On se nadao da će dočekati svoje vreme ovom igrom moći, dok mu anglo-američko iskrcavanje ne obezbedi dovoljnu podršku protiv Tita. Nemačka je prigrlila njegovu podršku, koliko god privremenu. Četničke izviđačke aktivnosti naši komandanti su visoko cenili.<ref>http://znaci.org/00002/318_4.htm ({{jez-eng|"MIHAILOVIC's troops once fought against our occupation troops out of loyalty to their King. At the same time they fought against TITO, because of anti—Communist convictions. This two front war could not last long, particularly when British support favored TITO. Consequently MIHAILOVIC showed pro-German leanings. There were engagements during which Serbian Chetniks fought TITO alongside German troops. On the other hand, hostile Chetnik groups were known to attack German supply trains in order to replenish their own stocks. ''MIHAILOVIC liked to remain in the background, and leave such affairs up to his subordinates. He hoped to bide his time with this play of power until an Anglo—American landing would provide sufficient support against TITO. Germany welcomed his support, however temporary. Chetnik reconnaissance activities were valued highly by our commanders''."}})</ref>}} Takođe, feldmaršal von Weichs na drugom mjestu podcrtava da, dok se general Mihailović nastojao držati po strani, taktička je njemačko-četnička kolaboracija na terenu poprimala sve veći obim: {{izdvojeni citat|Iako se on sâm [Mihailović] oštroumno suzdržavao od iznošenja svog ličnog stava u javnosti, bez sumnje kako bi imao odriješene ruke za svaku eventualnost (npr. savezničko iskrcavanje na Balkanu), dopustio je svojim komandantima da pregovaraju s Nijemcima te da s njima sarađuju. I oni su to činili, sve više i više...<ref>Röhr, Werner, ed. (1994). Europa unterm Hakenkreuz: Okkupation und Kollaboration (1938–1945). Berlin: Hüthig. s. 358. <br/ > ({{jez-eng|"Though he himself [Draža Mihailović] shrewdly refrained from giving his personal view in public, no doubt to have a free hand for every eventuality (e.g. Allied landing on the Balkans), he allowed his commanders to negotiate with Germans and to co-operate with them. And they did so, more and more..."}})</ref>|[[Maximilian von Weichs]]}} Specijalni [[Adolf Hitler|Hitler]]ov izaslanik [[Hermann Neubacher]] u svojim memoarima tumači politiku Draže Mihailovića. On piše da je Mihailović „ostao neprijatelj okupatoru, koji je, zbog Titovog uspona, postao njegov neprijatelj broj dva”. Neubacher primjećuje da su Mihailovićevi komandanti sarađivali sa Nijemcima, dočim je on nastavio voditi antiokupatorsku propagandu: {{izdvojeni citat|Politiku Draže Mihailovića nije bilo teško razumeti. On je bio impresioniran nemačkim vojnim podvizima. Pa ipak, sa sigurnošću je računao na to da će Nemačka izgubiti rat. Dovoljno sam čuo od pouzdanih izvora, koji su me obavestili o Dražinom stavu prema Rajhu. On je ostao neprijatelj okupatoru, koji je, zbog Titovog uspona, postao njegov neprijatelj broj dva. Saveznici su Dražu ostavili na cedilu, pa je zato pokušao da od Nemaca – koji su za njega sada bili samo neprijatelj broj dva – dobije što je moguće više oružja. Namera četničkog vođe bila je ova: da se, kada započne nemačko povlačenje, bez borbe dokopa nemačkih strateških pozicija i da se na njima utvrdi. On se spremao za konačan obračun sa Titom, koji je trebalo da se vodi beskompromisno, na život ili smrt, a u pitanju je bila budućnost Jugoslavije. Dok su, dakle, Dražini podređeni komandanti tu i tamo sarađivali sa Nemcima, on je sam nastavio da i dalje vodi propagandu protiv Nemaca.<ref>[http://www.znaci.org/00001/172_7.pdf Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221015170611/https://znaci.org/00001/172_7.pdf |date=2022-10-15 }}, str. 160–161.</ref>}} Čak i kada je odobravao kolaboraciju svojih komandanata sa okupatorima, general Mihailović je strogo vodio računa da se na taj način lično ne kompromituje, prvenstveno iz straha od negativne reakcije stanovništva okupirane Jugoslavije. Presretanjem komunikacije između Mihailovića i vojvode Đujića ujesen 1943, njemački nadležni organi su registrovali ovu tendenciju kod četničkog vođstva: {{izdvojeni citat|18.11. Radio-naređenje D.M. Đujiću da još više nego do sada ratuje zajedno sa njemačkim Wehrmachom protiv komunista, jer su oni izdali srpsku nacionalnu stvar. On sam ne može tako postupiti zbog stava naroda.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&broj=235&roll=196 NARA, T311, Roll 196, frame no. 000223.] <br /> ({{jez-njem|"18. 11. FUNKBEFEHL D. M. AN DJUJIC, MIT DEUTSCHER WEHRMACHT GEGEN KOMMUNISTEN MEHR ALS BISHER ZU KAEMPFEN, DA NATIONALE SACHE SERBIENS VERRATEN. ER SELBST KOENNE WEGEN VOLKSMEINUNG NICHT MITMACHEN."}})</ref>|Depeša komande Druge oklopne armije komandi [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] od 21. novembra 1943. godine}} General [[Schutzstaffel|SS]]-a [[Otto Kumm]], treći komandant [[7. SS dobrovoljačka gorska divizija Prinz Eugen|7. SS dobrovoljačke brdske divizije »Prinz Eugen«]], u knjizi ratnih memoara naslovljenoj ''Vorwärts, Prinz Eugen! Geschichte der 7. SS-Freiwilligen-Division "Prinz Eugen"'' („Naprijed, Prinz Eugen! Istorija 7. SS dobrovoljačke divizije Prinz Eugen”), ostavio je svoje tumačenje prirode odnosâ između JVuO i njemačkog okupatora: {{izdvojeni citat|Kao ostatak „u šumi“ regularne armije nakon okupacije Jugoslavije, oni su nosili stare uniforme – i nove brade, jer su se zakleli da se neće brijati dok okupator ne bude isteran iz zemlje. Oni su bili verni kraljevini i borili su se za svog mladog kralja Petra II, ali radije su se držali udaljenih sela i oblasti, ne napadajući naše jedinice, osim ako se nisu osećali dovoljno nadmoćnim. Disciplina i naoružanje bilo im je relativno dobro, a u odnosu prema drugim jugoslovenskim narodnim i verskim grupama bili su nepredvidljivi – što je često išlo do napada na hrvatska sela i muslimanske žene. Kao prijatelje još su imali Engleze – i njihov radio. Na volovskim kolima ili na konjskim leđima oni su se povremeno prebacivali u druge oblasti, najčešće neuzdrmani, jer smo ih mi puštali, smatrajući da ih dugoročno možemo pridobiti za nas – kao '''braću po oružju protiv komunizma'''. To je donekle nejasna situacija, oni nisu prijatelji, ali ni neprijatelji, i situacija se menja s vremena na vreme.<ref>[http://www.znaci.org/00001/200.htm Otto Kumm: VORWÄRTS, PRINZ EUGEN! - Geschichte der 7. SS-Freiwilligen-Division "Prinz Eugen"], [http://www.znaci.org/00001/200_5.pdf Aufstellung der Division "Prinz Eugen"] str. 52. <br /> ({{jez-njem|"Als Reste der nach der Besetzung Jugoslawiens 'in den Wald' gegangenen regulären Armee tragen sie die alte Uniform – und neue Bärte, da sie geschworen haben, sich nicht früher zu rasieren, bevor nicht der Okkupator aus dem Land gejagt ist. Sie sind königstreu und kämpfen für ihren Jung-König Peter II., doch weichen sie lieber aus in abseits gelegene Dörfer und Gebiete und stellen sich nur selten unseren Verbänden, es sei denn, sie fühlen sich in ausreichender Ubermacht. Disziplin und Bewaffnung sind relativ gut, gegenüber den anderen jugoslawischen Volks- und Glaubensgruppen sind sie unberechenbar, weshalb es oft zu Ubergriffen gegen kroatische Dörfer oder muselmanische Frauen kommt. Als stille Freunde haben sie die Engländer – und ihre Funkgeräte. Auf Ochsenkarren oder hoch zu Roß verlegen sie manchmal in eine andere Gegend, meist ungeschoren, da wir sie ziehen lassen und sie auf lange Sicht für uns gewinnen wollen – als Waffengefährten gegen den Kommunismus. Es ist eine etwas unklare Situation, sie sind nicht Freund, auch nicht Feind, die Lage wechselt von mal zu mal."}})</ref>}} Saradnju sa četničkim formacijama generala Mihailovića u borbi protiv zajedničkog neprijatelja pominje u svojim memoarima i [[Schutzstaffel|SS]]-potpukovnik [[Otto Skorzeny]], vođa njemačkih komandosa, zaslužan za izvođenje brojnih specijalnih operacija tokom rata. Neposredno pred [[Kapitulacija Nacističke Njemačke|kapitulaciju nacističke Njemačke]], ''Obersturmbannführer'' Skorzeny je tri dana (od 5. do 8. maja [[1945]]. godine) vršio dužnost šefa njemačke vojno-obavještajne službe ''[[Abwehr]]''. Po osobnom ''[[Adolf Hitler|Führer]]ovom'' naređenju, potpukovnik Skorzeny biva upućen proljeća 1944. godine u okupiranu Jugoslaviju, kako bi koordinirao [[Operacija Konjićev skok|operacijom uništenja]] [[Vrhovni štab NOVJ|Vrhovnog štaba NOVJ]] i zarobljavanja [[Josip Broz Tito|maršala Tita]]: {{izdvojeni citat|U proljeće 1944. dobio sam naredbu Vrhovne komande Wehrmachta da lociram [[Josip Broz Tito|Titov]] štab, uništim ga i uhvatim Tita, koji je, prema [[Winston Churchill|Churchill]]ovoj volji, već bio zamijenio generala Mihailovića. Mihailović, ratni ministar mladog kralja [[Petar II Karađorđević|Petra II]] od Jugoslavije, koji je živio u egzilu u [[London]]u, bio je uplašen sve većim uticajem komunizma. Na njegovo zaprepaštenje, njegovi su se četnici ponekad borili zajedno čak s mađarskim trupama, Hrvatima [[Ante Pavelić]]a, pa čak i sa našim vojnicima protiv Titovih trupâ.<ref>Otto Skorzeny, ''Meine Kommandounternehmen. Krieg ohne Fronten'', Universitas Verlag in F.A. Herbig Verlagsbuchhandlung GmbH, München, 1993, s. 201. <br /> ({{jez-njem|"Im Frühjahr 1944 bekam ich den Befehl vom OKW, das Hauptquartier Titos ausfindig zu machen, es zu zerstören und Tito gefangenzunehmen, der nach dem Willen Churchills schon den General Mihailowitsch abgelöst hatte. Der Kriegsminister des im Exil in London lebenden jungen Königs Peter II. von Jugoslawien, Mihailowitsch, war über den fortschreitenden Einfluß des Kommunismus erschreckt. Seine Tschetniks schlugen sich zu seinem Erstaunen manchmal sogar gemeinsam mit den ungarischen Truppen, den Kroaten des Ante Pawelitsch und selbst unseren Soldaten gegen die Truppen Titos."}})</ref>}} == Reference == {{izvori|2}} == Povezano == * [[Kolaboracija četnika sa silama Osovine]] * [[Saradnja četnika sa fašističkom Italijom]] == Vanjske veze == {{commonscat|Chetnik collaboration with Axis occupation}} * [https://www.znaci.org/00001/40.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945 (Stanford University Press 1975)] {{Kolaboracija u Jugoslaviji}} {{Authority control}} [[Kategorija:Saradnja četnika sa snagama Osovine u Drugom svetskom ratu| ]] p10894kzs77eq4uqqeui5b711to9pny 10 4719927 42681920 42658586 2026-08-29T14:19:49Z Edgar Allan Poe 29250 42681920 wikitext text/x-wiki {| class="infobox biota" style="text-align: left; width: 200px; font-size: 100%" |- ! colspan=2 style="color:inherit; text-align: center{{#if:{{{colour|{{{color|{{{boja|}}}}}}}}}|{{;}} background-color: {{{colour|{{{color|{{{boja}}}}}}}}}| }}" | {{#if:{{{name|{{{naziv|}}}}}}|{{{name|{{{naziv}}}}}}|{{PAGENAME}} }}{{#if:{{{temporal_range|{{{vremenski_raspon|}}}}}}|<br/><div style="font-size: 85%;">Vremenski raspon: {{{temporal_range|{{{vremenski_raspon}}}}}}</div>}} |- {{#if:{{{image|{{{slika|}}}}}}| {{!}} colspan=2 style="text-align: center" {{!}} {{#invoke:InfoboxImage|InfoboxImage|image={{{image|{{{slika}}}}}}|size={{{image_width|{{{slika_širina}}}}}}|sizedefault=frameless|upright={{{upright|1}}}|alt={{{image_alt|{{{slika_alt|}}}}}}}} {{!}}- {{#if:{{{image_caption|{{{slika_opis|}}}}}}| {{!}} colspan=2 style="text-align: center; font-size: 88%" {{!}} {{{image_caption|{{{slika_opis}}}}}} {{!}}- }} }} {{#if:{{{image2|{{{slika2|}}}}}}| {{!}} colspan=2 style="text-align: center" {{!}} {{#invoke:InfoboxImage|InfoboxImage|image={{{image2|{{{slika2}}}}}}|size={{{image2_width|{{{slika2_širina|}}}}}}|sizedefault=frameless|upright={{#if:{{{upright2|}}}|{{{upright2}}}|{{{upright|1}}}}}|alt={{{image2_alt|{{{slika2_alt|}}}}}}}} {{!}}- {{#if:{{{image2_caption|{{{slika2_opis|}}}}}}| {{!}} colspan=2 style="text-align: center; font-size: 88%" {{!}} {{{image2_caption|{{{slika2_opis}}}}}} {{!}}- }} }} |- style="color:inherit; text-align: center{{#if:{{{colour|{{{boja|}}}}}}|{{;}} background-color: {{{colour|{{{boja}}}}}} }}" {{#if:{{{status|{{{status|}}}}}}|{{taxobox/species|{{{status_system|{{{status_sistem|}}}}}}|{{{status|{{{status}}}}}}|{{{status_ref|{{{status_ref|}}}}}}|datum_izumiranja={{{extinct|{{{izumrli|}}}}}}|colour={{{colour|{{{boja}}}}}} }} }} |-{{#if:{{{status2|{{{status2|}}}}}}|{{taxobox/species|{{{status2_system|{{{status2_sistem}}}}}}|{{{status2|{{{status2}}}}}}|{{{status2_ref|{{{status2_ref}}}}}}|datum_izumiranja={{{extinct|{{{izumrli}}}}}}|colour={{{colour|{{{boja}}}}}} }} }} |- ! colspan=2 style="color:inherit; min-width:15em; text-align: center{{#if:{{{colour|{{{boja|}}}}}}|{{;}} background-color: {{{colour|{{{boja|}}}}}} }}" | {{#if:{{{virus_grupa|{{{virus|{{{virus|}}}}}}}}}|[[Klasifikacija virusa]]|{{#if:{{{ichnos|}}}|[[Klasifikacija ihnofosila]]|{{#if:{{{veterovata|}}}|[[Veterovata]]|[[Sistematika|Naučna klasifikacija]]}} }} }} {{#if:{{{uredi poveznicu|}}}|{{uredi sistematiku|{{{parent|{{{matični|}}}}}} | {{{uredi poveznicu}}} }} }}{{#if: {{{klasifikacija_status|}}} | <br/><span style="font-weight:normal">({{{klasifikacija_status}}})</span> | }} |- {{#if:{{{parent|{{{matični|}}}}}}|{{#invoke:Autotaxobox|taxoboxList|{{{parent|{{{matični}}}}}}| display_taxa={{{display_taxa|1}}}| authority={{{authority|}}}| parent_authority={{{parent_authority|{{{matični_autorstvo|}}}}}}| gparent_authority={{{grandparent_authority|{{{ishodišni_autorstvo|}}}}}}| ggparent_authority={{{greatgrandparent_authority|{{{praishodišni_autorstvo|}}}}}}| gggparent_authority={{{greatgreatgrandparent_authority|{{{prapraishodišni_autorstvo|}}}}}}| ggggparent_authority={{{greatgreatgreatgrandparent_authority|{{{praprapraishodišni_autorstvo|}}}}}}| offset={{{offset|0}}}| bold_first={{{bold_first|{{#if:{{{species|}}}|link|bold}}}}}| virus={{{virus|no}}}}}}} {{#if:{{{virus_grupa|}}}|{{taxonomy|rank=group |link= {{#switch:{{lc:{{{virus_grupa}}} }} |i=Group I <small>([[dsDNA virus|dsDNA]])</small> |ii=Group II <small>([[ssDNA virus|ssDNA]])</small> |iii=Group III <small>([[dsRNA virus|dsRNA]])</small> |iv=Group IV <small>([[(+)ssRNA virus|(+)ssRNA]])</small> |v=Group V <small>([[(-)ssRNA virus|(-)ssRNA]])</small> |vi=Group VI <small>([[ssRNA-RT virus|ssRNA-RT]])</small> |vi/vii=Grupe VI i VII |vii=Group VII <small>([[dsDNA-RT virus|dsDNA-RT]])</small> |{{{virus_grupa}}} }} }} }} {{#if:{{{unranked_superdomain|{{{nekategorizirana_naddomena|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_superdomain|{{{nekategorizirana_naddomena|}}}}}} | auth={{{unranked_superdomain_authority|{{{nekategorizirana_naddomena_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{superdomain|{{{naddomena|}}}}}}|{{taxonomy|rank=superdomain|link={{{superdomain|{{{naddomena|}}}}}} | auth={{{superdomain_authority|{{{naddomena_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_domain|{{{nekategorizirana_domena|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_domain|{{{nekategorizirana_domena|}}}}}} | auth={{{unranked_domain_authority|{{{nekategorizirana_domena_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{domain|{{{domena|}}}}}}|{{taxonomy|rank=domain|link={{{domain|{{{domena|}}}}}} | auth={{{domain_authority|{{{domena_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_superregnum|{{{nekategorizirano_superregnum|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_superregnum|{{{nekategorizirano_superregnum|}}}}}} | auth={{{unranked_superregnum_authority|{{{nekategorizirano_superregnum_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{superregnum|{{{superregnum|}}}}}}|{{taxonomy|rank=superregnum|link={{{superregnum|{{{superregnum|}}}}}} | auth={{{superregnum_authority|{{{superregnum_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_regnum|{{{nekategorizirano_regnum|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_regnum|{{{nekategorizirano_regnum|}}}}}} | auth={{{unranked_regnum_authority|{{{nekategorizirano_regnum_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{regnum|{{{regnum|}}}}}}|{{taxonomy|rank=regnum|link={{{regnum|{{{regnum|}}}}}} | auth={{{regnum_authority|{{{regnum_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_subregnum|{{{nekategorizirano_subregnum|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_subregnum|{{{nekategorizirano_subregnum|}}}}}} | auth={{{unranked_subregnum_authority|{{{nekategorizirano_subregnum_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{subregnum|{{{subregnum|}}}}}}|{{taxonomy|rank=subregnum|link={{{subregnum|{{{subregnum|}}}}}} | auth={{{subregnum_authority|{{{subregnum_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_superdivisio|{{{nekategorizirana_superdivisio|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_superdivisio|{{{nekategorizirana_superdivisio|}}}}}} | auth={{{unranked_superdivisio_authority|{{{nekategorizirana_superdivisio_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{superdivisio|{{{superdivisio|}}}}}}|{{taxonomy|rank=superdivisio|link={{{superdivisio|{{{superdivisio|}}}}}} | auth={{{superdivisio_authority|{{{superdivisio_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_superphylum|{{{nekategorizirani_superphylum|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_superphylum|{{{nekategorizirani_superphylum|}}}}}} | auth={{{unranked_superphylum_authority|{{{nekategorizirani_superphylum_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{superphylum|{{{superphylum|}}}}}}|{{taxonomy|rank=superphylum|link={{{superphylum|{{{superphylum|}}}}}} | auth={{{superphylum_authority|{{{superphylum_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_divisio|{{{nekategorizirana_divisio|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_divisio|{{{nekategorizirana_divisio|}}}}}} | auth={{{unranked_divisio_authority|{{{nekategorizirana_divisio_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{divisio|{{{divisio|}}}}}}|{{taxonomy|rank=divisio|link={{{divisio|{{{divisio|}}}}}} | auth={{{divisio_authority|{{{divisio_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_phylum|{{{nekategorizirani_phylum|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_phylum|{{{nekategorizirani_phylum|}}}}}} | auth={{{unranked_phylum_authority|{{{nekategorizirani_phylum_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{phylum|{{{phylum|}}}}}}|{{taxonomy|rank=phylum|link={{{phylum|{{{phylum|}}}}}} | auth={{{phylum_authority|{{{phylum_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_subdivisio|{{{nekategorizirana_subdivisio|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_subdivisio|{{{nekategorizirana_subdivisio|}}}}}} | auth={{{unranked_subdivisio_authority|{{{nekategorizirana_subdivisio_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{subdivisio|{{{subdivisio|}}}}}}|{{taxonomy|rank=subdivisio|link={{{subdivisio|{{{subdivisio|}}}}}} | auth={{{subdivisio_authority|{{{subdivisio_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_subphylum|{{{nekategorizirani_subphylum|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_subphylum|{{{nekategorizirani_subphylum|}}}}}} | auth={{{unranked_subphylum_authority|{{{nekategorizirani_subphylum_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{subphylum|{{{subphylum|}}}}}}|{{taxonomy|rank=subphylum|link={{{subphylum|{{{subphylum|}}}}}} | auth={{{subphylum_authority|{{{subphylum_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_infraphylum|{{{nekategorizirani_infraphylum|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_infraphylum|{{{nekategorizirani_infraphylum|}}}}}} | auth={{{unranked_infraphylum_authority|{{{nekategorizirani_infraphylum_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{infraphylum|{{{infraphylum|}}}}}}|{{taxonomy|rank=infraphylum|link={{{infraphylum|{{{infraphylum|}}}}}} | auth={{{infraphylum_authority|{{{infraphylum_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_microphylum|{{{nekategorizirani_microphylum|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_microphylum|{{{nekategorizirani_microphylum|}}}}}} | auth={{{unranked_microphylum_authority|{{{nekategorizirani_microphylum_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{microphylum|{{{microphylum|}}}}}}|{{taxonomy|rank=microphylum|link={{{microphylum|{{{microphylum|}}}}}} | auth={{{microphylum_authority|{{{microphylum_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_nanophylum|{{{nekategorizirani_nanophylum|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_nanophylum|{{{nekategorizirani_nanophylum|}}}}}} | auth={{{unranked_nanophylum_authority|{{{nekategorizirani_nanophylum_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{nanophylum|{{{nanophylum|}}}}}}|{{taxonomy|rank=nanophylum|link={{{nanophylum|{{{nanophylum|}}}}}} | auth={{{nanophylum_authority|{{{nanophylum_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_superclassis|{{{nekategorizirani_superclassis|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_superclassis|{{{nekategorizirani_superclassis|}}}}}} | auth={{{unranked_superclassis_authority|{{{nekategorizirani_superclassis_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{superclassis|{{{superclassis|}}}}}}|{{taxonomy|rank=superclassis|link={{{superclassis|{{{superclassis|}}}}}} | auth={{{superclassis_authority|{{{superclassis_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_classis|{{{nekategorizirani_classis|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_classis|{{{nekategorizirani_classis|}}}}}} | auth={{{unranked_classis_authority|{{{nekategorizirani_classis_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{classis|{{{classis|}}}}}}|{{taxonomy|rank=classis|link={{{classis|{{{classis|}}}}}} | auth={{{classis_authority|{{{classis_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_subclassis|{{{nekategorizirani_subclassis|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_subclassis|{{{nekategorizirani_subclassis|}}}}}} | auth={{{unranked_subclassis_authority|{{{nekategorizirani_subclassis_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{subclassis|{{{subclassis|}}}}}}|{{taxonomy|rank=subclassis|link={{{subclassis|{{{subclassis|}}}}}} | auth={{{subclassis_authority|{{{subclassis_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_infraclassis|{{{nekategorizirani_infraclassis|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_infraclassis|{{{nekategorizirani_infraclassis|}}}}}} | auth={{{unranked_infraclassis_authority|{{{nekategorizirani_infraclassis_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{infraclassis|{{{infraclassis|}}}}}}|{{taxonomy|rank=infraclassis|link={{{infraclassis|{{{infraclassis|}}}}}} | auth={{{infraclassis_authority|{{{infraclassis_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_magnordo|{{{nekategorizirani_magnordo|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_magnordo|{{{nekategorizirani_magnordo|}}}}}} | auth={{{unranked_magnordo_authority|{{{nekategorizirani_magnordo_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{magnordo|{{{magnordo|}}}}}}|{{taxonomy|rank=magnordo|link={{{magnordo|{{{magnordo|}}}}}} | auth={{{magnordo_authority|{{{magnordo_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_superordo|{{{nekategorizirani_superordo|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_superordo|{{{nekategorizirani_superordo|}}}}}} | auth={{{unranked_superordo_authority|{{{nekategorizirani_superordo_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{superordo|{{{superordo|}}}}}}|{{taxonomy|rank=superordo|link={{{superordo|{{{superordo|}}}}}} | auth={{{superordo_authority|{{{superordo_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_ordo|{{{nekategorizirani_ordo|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_ordo|{{{nekategorizirani_ordo|}}}}}} | auth={{{unranked_ordo_authority|{{{nekategorizirani_ordo_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{ordo|{{{ordo|}}}}}}|{{taxonomy|rank=ordo|link={{{ordo|{{{ordo|}}}}}} | auth={{{ordo_authority|{{{ordo_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_subordo|{{{nekategorizirani_subordo|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_subordo|{{{nekategorizirani_subordo|}}}}}} | auth={{{unranked_subordo_authority|{{{nekategorizirani_subordo_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{subordo|{{{subordo|}}}}}}|{{taxonomy|rank=subordo|link={{{subordo|{{{subordo|}}}}}} | auth={{{subordo_authority|{{{subordo_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_infraordo|{{{nekategorizirani_infraordo|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_infraordo|{{{nekategorizirani_infraordo|}}}}}} | auth={{{unranked_infraordo_authority|{{{nekategorizirani_infraordo_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{infraordo|{{{infraordo|}}}}}}|{{taxonomy|rank=infraordo|link={{{infraordo|{{{infraordo|}}}}}} | auth={{{infraordo_authority|{{{infraordo_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_parvordo|{{{nekategorizirani_parvordo|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_parvordo|{{{nekategorizirani_parvordo|}}}}}} | auth={{{unranked_parvordo_authority|{{{nekategorizirani_parvordo_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{parvordo|{{{parvordo|}}}}}}|{{taxonomy|rank=parvorder|link={{{parvordo|{{{parvordo|}}}}}} | auth={{{parvordo_authority|{{{parvordo_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_zoodivisio|{{{nekategorizirana_zoodivisio|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_zoodivisio|{{{nekategorizirana_zoodivisio|}}}}}} | auth={{{unranked_zoodivisio_authority|{{{nekategorizirana_zoodivisio_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{zoodivisio|{{{zoodivisio|}}}}}}|{{taxonomy|rank=zoodivisio|link={{{zoodivisio|{{{zoodivisio|}}}}}} | auth={{{zoodivisio_authority|{{{zoodivisio_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_zoosectio|{{{nekategorizirana_zoosectio|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_zoosectio|{{{nekategorizirana_zoosectio|}}}}}} | auth={{{unranked_zoosectio_authority|{{{nekategorizirana_zoosectio_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{zoosectio|{{{zoosectio|}}}}}}|{{taxonomy|rank=zoosectio|link={{{zoosectio|{{{zoosectio|}}}}}} | auth={{{zoosectio_authority|{{{zoosectio_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_zoosubsectio|{{{nekategorizirana_zoosubsectio|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_zoosubsectio|{{{nekategorizirana_zoosubsectio|}}}}}} | auth={{{unranked_zoosubsectio_authority|{{{nekategorizirana_zoosubsectio_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{zoosubsectio|{{{zoosubsectio|}}}}}}|{{taxonomy|rank=zoosubsectio|link={{{zoosubsectio|{{{zoosubsectio|}}}}}} | auth={{{zoosubsectio_authority|{{{zoosubsectio_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_superfamilia|{{{nekategorizirana_superfamilia|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_superfamilia|{{{nekategorizirana_superfamilia|}}}}}} | auth={{{unranked_superfamilia_authority|{{{nekategorizirana_superfamilia_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{superfamilia|{{{superfamilia|}}}}}}|{{taxonomy|rank=superfamilia|link={{{superfamilia|{{{superfamilia|}}}}}} | auth={{{superfamilia_authority|{{{superfamilia_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_familia|{{{nekategorizirana_familia|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_familia|{{{nekategorizirana_familia|}}}}}} | auth={{{unranked_familia_authority|{{{nekategorizirana_familia_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{familia|{{{familia|}}}}}}|{{taxonomy|rank=familia|link={{{familia|{{{familia|}}}}}} | auth={{{familia_authority|{{{familia_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_subfamilia|{{{nekategorizirana_subfamilia|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_subfamilia|{{{nekategorizirana_subfamilia|}}}}}} | auth={{{unranked_subfamilia_authority|{{{nekategorizirana_subfamilia_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{subfamilia|{{{subfamilia|}}}}}}|{{taxonomy|rank=subfamilia|link={{{subfamilia|{{{subfamilia|}}}}}} | auth={{{subfamilia_authority|{{{subfamilia_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_supertribus|{{{nekategorizirani_supertribus|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_supertribus|{{{nekategorizirani_supertribus|}}}}}} | auth={{{unranked_supertribus_authority|{{{nekategorizirani_supertribus_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{supertribus|{{{supertribus|}}}}}}|{{taxonomy|rank=supertribus|link={{{supertribus|{{{supertribus|}}}}}} | auth={{{supertribus_authority|{{{supertribus_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_tribus|{{{nekategorizirani_tribus|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_tribus|{{{nekategorizirani_tribus|}}}}}} | auth={{{unranked_tribus_authority|{{{nekategorizirani_tribus_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{tribus|{{{tribus|}}}}}}|{{taxonomy|rank=tribus|link={{{tribus|{{{tribus|}}}}}} | auth={{{tribus_authority|{{{tribus_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_subtribus|{{{nekategorizirani_subtribus|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_subtribus|{{{nekategorizirani_subtribus|}}}}}} | auth={{{unranked_subtribus_authority|{{{nekategorizirani_subtribus_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{subtribus|{{{subtribus|}}}}}}|{{taxonomy|rank=subtribus|link={{{subtribus|{{{subtribus|}}}}}} | auth={{{subtribus_authority|{{{subtribus_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_alliance|{{{nekategorizirano_alliance|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_alliance|{{{nekategorizirano_alliance|}}}}}} | auth={{{unranked_alliance_authority|{{{nekategorizirano_alliance_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{alliance|{{{alliance|}}}}}}|{{taxonomy|rank=alliance|link={{{alliance|{{{alliance|}}}}}} | auth={{{alliance_authority|{{{alliance_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_genus|{{{nekategorizirani_genus|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_genus|{{{nekategorizirani_genus|}}}}}} | auth={{{unranked_genus_authority|{{{nekategorizirani_genus_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{genus|{{{genus|}}}}}}| {{taxonomy|rank=genus|link={{{genus|{{{genus|}}}}}}|auth={{{genus_authority|{{{genus_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_subgenus|{{{nekategorizirani_subgenus|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_subgenus|{{{nekategorizirani_subgenus|}}}}}} | auth={{{unranked_subgenus_authority|{{{nekategorizirani_subgenus_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{subgenus|{{{subgenus|}}}}}}|{{taxonomy|rank=subgenus|link={{{subgenus|{{{subgenus|}}}}}} | auth={{{subgenus_authority|{{{subgenus_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_sectio|{{{nekategorizirana_sectio|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_sectio|{{{nekategorizirana_sectio|}}}}}} | auth={{{unranked_sectio_authority|{{{nekategorizirana_sectio_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{sectio|{{{sectio|}}}}}}|{{taxonomy|rank=sectio|link={{{sectio|{{{sectio|}}}}}} | auth={{{sectio_authority|{{{sectio_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_subsectio|{{{nekategorizirana_subsectio|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_subsectio|{{{nekategorizirana_subsectio|}}}}}} | auth={{{unranked_subsectio_authority|{{{nekategorizirana_subsectio_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{subsectio|{{{subsectio|}}}}}}|{{taxonomy|rank=subsectio|link={{{subsectio|{{{subsectio|}}}}}} | auth={{{subsectio_authority|{{{subsectio_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_series|{{{nekategorizirani_series|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_series|{{{nekategorizirani_series|}}}}}} | auth={{{unranked_series_authority|{{{nekategorizirani_series_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{series|{{{series|}}}}}}|{{taxonomy|rank=series|link={{{series|{{{series|}}}}}} | auth={{{series_authority|{{{series_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_subseries|{{{nekategorizirani_subseries|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_subseries|{{{nekategorizirani_subseries|}}}}}} | auth={{{unranked_subseries_authority|{{{nekategorizirani_subseries_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{subseries|{{{subseries|}}}}}}|{{taxonomy|rank=subseries|link={{{subseries|{{{subseries|}}}}}}|auth={{{subseries_authority|{{{subseries_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_species_group|{{{nekategorizirana_species_skupina|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_species_group|{{{nekategorizirana_species_skupina|}}}}}} | auth={{{unranked_species_group_authority|{{{nekategorizirana_species_skupina_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{species_group|{{{species_skupina|}}}}}}|{{taxonomy|rank=species group|link={{{species_group|{{{species_skupina|}}}}}} | auth={{{species_group_authority|{{{species_skupina_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_species_subgroup|{{{nekategorizirana_species_podskupina|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_species_subgroup|{{{nekategorizirana_species_podskupina|}}}}}} | auth={{{unranked_species_subgroup_authority|{{{nekategorizirana_species_podskupina_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{species_subgroup|{{{species_podskupina|}}}}}}|{{taxonomy|rank=species subgroup|link={{{species_subgroup|{{{species_podskupina|}}}}}} | auth={{{species_subgroup_authority|{{{species_podskupina_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_species_complex|{{{nekategorizirani_species_skup|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_species_complex|{{{nekategorizirani_species_skup|}}}}}} | auth={{{unranked_species_complex_authority|{{{nekategorizirani_species_skup_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{species_complex|{{{species_skup|}}}}}}|{{taxonomy|rank=species complex|link={{{species_complex|{{{species_skup|}}}}}} | auth={{{species_complex_authority|{{{species_skup_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_species|{{{nekategorizirana_species|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_species|{{{nekategorizirana_species|}}}}}} | auth={{{unranked_species_authority|{{{nekategorizirana_species_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{species|{{{species|}}}}}}|{{taxonomy|rank=species|link={{{species|{{{species|}}}}}} | auth={{{species_authority|{{{species_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_subspecies|{{{nekategorizirana_subspecies|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_subspecies|{{{nekategorizirana_subspecies|}}}}}} | auth={{{unranked_subspecies_authority|{{{nekategorizirana_subspecies_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{subspecies|{{{subspecies|}}}}}}|{{taxonomy|rank=subspecies|link={{{subspecies|{{{subspecies|}}}}}} | auth={{{subspecies_authority|{{{subspecies_autorstvo|}}}}}} }} }} |- {{#if:{{{unranked_varietas|{{{nekategorizirani_varijetet|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_varietas|{{{nekategorizirani_varijetet|}}}}}} | auth={{{unranked_varietas_authority|{{{nekategorizirani_varijetet_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{varietas|{{{varijetet|}}}}}}|{{taxonomy|rank=varietas|link={{{varietas|{{{varijetet|}}}}}} | auth={{{varietas_authority|{{{varijetet_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{forma|{{{forma|}}}}}}|{{taxonomy|rank=forma|link={{{forma|{{{forma|}}}}}} | auth={{{forma_authority|{{{forma_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{virus_infrasp|{{{virus_infrasp|}}}}}}|{{taxonomy|rank={{{virus_infrasp_rank|RANK MISSING}}}|link={{{virus_infrasp|virus_infrasp|}}} | auth= }} }} |- {{#if:{{{binomial|{{{dvoimeno|}}}}}}| ! colspan=2 style="color:inherit; text-align: center{{#if:{{{colour|{{{boja|}}}}}}|{{;}} background-color: {{{colour|{{{boja|}}}}}} }}" {{!}} [[Binarna nomenklatura|Dvojni naziv]] {{!}}- {{!}} colspan=2 style="text-align: center" {{!}} <b><span class="binomial">{{{binomial|{{{dvoimeno|}}}}}}</span></b><br/><div style="font-size: 85%;">{{{binomial_authority|{{{dvoimeno_autorstvo|}}}}}}</div> }} |- style="color:inherit; text-align: center{{#if:{{{colour|{{{boja|}}}}}}|{{;}} background-color: {{{colour|{{{boja|}}}}}} }}" {{#if:{{{trinomial|{{{troimeno|}}}}}}| ! colspan=2 style="text-align: center" {{!}} [[{{#switch:{{{regnum|}}}|[[Animalia]]|[[Animal]]ia|Animalia=Trinomen|[[Plantae]]|[[Plant]]ae|Plantae|[[Fungi]]|[[Gljive|Fungi]]|Fungi|[[Archaeplastida]]|Archaeplastida=Intraspecifično ime (botanika)|Trinomen}}|Trojni naziv]] {{!}}- {{!}} colspan=2 style="text-align: center" {{!}} <b><span class="trinomial">{{{trinomial|{{{troimeno|}}}}}}</span></b><br/><div style="font-size: 85%;">{{{trinomial_authority|{{{troimeno_autorstvo|}}}}}}</div> }} |- {{#if:{{{type_genus|{{{tipski_rod|}}}}}}| ! colspan=2 style="color:inherit; text-align: center{{#if:{{{colour|{{{boja|}}}}}}|{{;}} background-color: {{{colour|{{{boja}}}}}} }}"{{!}} [[Tipski rod]] {{!}}- {{!}} colspan=2 style="text-align: center" {{!}} {{{type_genus|{{{tipski_rod|}}}}}}<br/><div style="font-size: 85%;">{{{type_genus_authority|{{{tipski_rod_autorstvo|}}}}}}</div> }} |- {{#if:{{{type_ichnogenus|{{{tipski_ihnogenus|}}}}}}| ! colspan=2 style="color:inherit; text-align: center{{#if:{{{colour|{{{boja|}}}}}}|{{;}} background-color: {{{colour|{{{boja}}}}}} }}"{{!}} [[Type genus|Tipski ihnogenus]] {{!}}- {{!}} colspan=2 style="text-align: center" {{!}} {{{type_ichnogenus|{{{tipski_ihnogenus|}}}}}}<br/><div style="font-size: 85%;">{{{type_ichnogenus_authority|{{{tipski_ihnogenus_autorstvo|}}}}}}</div> }} |- {{#if:{{{type_oogenus|{{{tipski oogenus|}}}}}}| ! colspan=2 style="color:inherit; text-align: center{{#if:{{{colour|{{{boja|}}}}}}|{{;}} background-color: {{{colour|{{{boja|}}}}}} }}"{{!}} [[Tipski rod|Tipski oogenus]] {{!}}- {{!}} colspan=2 style="text-align: center" {{!}} {{{type_oogenus|{{{tipski oogenus|}}}}}}<br/><div style="font-size: 85%;">{{{type_oogenus_authority|{{{tipski oogenus_autorstvo|}}}}}}</div> }} |- {{#if:{{{type_species|{{{tipska_vrsta|}}}}}}| ! colspan=2 style="color:inherit; text-align: center{{#if:{{{colour|{{{boja|}}}}}}|{{;}} background-color: {{{colour|{{{boja|}}}}}} }}" {{!}} [[Tipska vrsta]] {{!}}- {{!}} colspan=2 style="text-align: center" {{!}} {{{type_species|{{{tipska_vrsta|}}}}}}<br/><div style="font-size: 85%;">{{{type_species_authority|{{{tipska_vrsta_autorstvo|}}}}}}</div> }} |- {{#if:{{{type_ichnospecies|{{{tipski_ihnospecies|}}}}}}| ! colspan=2 style="color:inherit; text-align: center{{#if:{{{colour|{{{boja|}}}}}}|{{;}} background-color: {{{colour|{{{boja|}}}}}} }}" {{!}} [[Tipska vrsta|Tipski ihnospecies]] {{!}}- {{!}} colspan=2 style="text-align: center" {{!}} {{{type_ichnospecies|{{{tipski_ihnospecies|}}}}}}<br/><div style="font-size: 85%;">{{{type_ichnospecies_authority|{{{tipski_ihnospecies_autorstvo|}}}}}}</div> }} |- {{#if:{{{type_oospecies|{{{tipski_oospecies|}}}}}}| ! colspan=2 style="color:inherit; text-align: center{{#if:{{{colour|{{{boja|}}}}}}|{{;}} background-color: {{{colour|{{{boja}}}}}} }}" {{!}} [[Tipska vrsta|Tipski oospecies]] {{!}}- {{!}} colspan=2 style="text-align: center" {{!}} {{{type_oospecies|{{{tipski_oospecies|}}}}}}<br/><div style="font-size: 85%;">{{{type_oospecies_authority|{{{tipski_oospecies_autorstvo|}}}}}}</div> }} |- {{#if:{{{type_strain|{{{tipski_soj|}}}}}}| ! colspan=2 style="color:inherit; text-align: center{{#if:{{{colour|{{{boja|}}}}}}|{{;}} background-color: {{{colour|{{{boja|}}}}}} }}" {{!}} [[Tipski soj]]{{#if:{{{type_strain_ref|}}}|{{{type_strain_ref}}}|}} {{!}}- {{!}} colspan=2 style="text-align: center" {{!}} {{{type_strain|{{{tipski_soj|}}}}}} }} |- {{#if:{{{subdivision|{{{podjela|}}}}}}| ! colspan=2 style="color:inherit; text-align: center{{#if:{{{colour|{{{boja|}}}}}}|{{;}} background-color: {{{colour|{{{boja|}}}}}} }}" {{!}} {{{subdivision_ranks|{{{podjela_kategorije|}}}}}}{{{subdivision_ref|}}} {{!}}- {{!}} colspan=2 style="text-align: left" {{!}} {{{subdivision|{{{podjela|}}}}}} }} |- {{#if:{{{possible_subdivision|{{{moguća_podjela|}}}}}}| ! colspan=2 style="color:inherit; text-align: center{{#if:{{{colour|{{{boja|}}}}}}|{{;}} background-color: {{{colour|{{{boja|}}}}}} }}" {{!}} {{{possible_subdivision_ranks|{{{moguća_podjela_kategorije|}}}}}} {{!}}- {{!}} colspan=2 style="text-align: left" {{!}} {{{possible_subdivision|{{{moguća_podjela|}}}}}} }} |- {{#if:{{{diversity|{{{raznolikost|}}}}}}| ! colspan=2 style="color:inherit; text-align: center{{#if:{{{colour|{{{boja}}}}}}|{{;}} background-color: {{{colour|{{{boja}}}}}} }}" {{!}} [[Bioraznolikost|Raznolikost]]{{{diversity_ref|{{{raznolikost_ref|}}}}}} {{#ifeq: {{NAMESPACEE}} | {{ns:0}} | <!--[[Category:Articles using diversity taxobox]]--> | }} {{!}}- {{!}} colspan=2 style="text-align: center" {{!}} {{#if:{{{diversity_link|{{{raznolikost_link|}}}}}}|[[{{{diversity_link|{{{raznolikost_link|}}}}}}|{{{diversity|{{{raznolikost|}}}}}}]]|{{{diversity|{{{raznolikost|}}}}}}}} {{!}}- }} {{#if:{{{range_map|{{{karta_raspon|}}}}}}| {{!}} colspan=2 style="text-align: center" {{!}} {{#invoke:InfoboxImage|InfoboxImage|image={{{range_map|{{{karta_raspon|}}}}}}|size={{{range_map_width|{{{karta_raspon_širina|}}}}}}|sizedefault=frameless|upright={{#if:{{{range_map_upright|}}}|{{{range_map_upright}}}|{{{upright|1}}}}}|alt={{{range_map_alt|{{{karta_raspon_alt|}}}}}}}} {{!}}- {{#if:{{{range_map_caption|{{{karta_raspon_opis|}}}}}}| {{!}} colspan=2 style="text-align: center; font-size: 88%" {{!}} {{{range_map_caption|{{{karta_raspon_opis|}}}}}} {{!}}- }} }} {{#if:{{{binomial2|{{{dvoimeno2|}}}}}}| {{!}} colspan=2 style="text-align: center" {{!}} '''{{{binomial2|{{{dvoimeno2|}}}}}}'''<br/><div style="font-size: 85%;">{{{binomial2_authority|{{{dvoimeno2_autorstvo|}}}}}}</div> {{!}}- }} {{#if:{{{trinomial2|{{{troimeno2|}}}}}}| {{!}} colspan=2 style="text-align: center" {{!}} '''{{{trinomial2|{{{troimeno2|}}}}}}'''<br/><div style="font-size: 85%;">{{{trinomial2_authority|{{{troimeno2_autorstvo|}}}}}}</div> {{!}}- }} {{#if:{{{range_map2|{{{karta_raspon2|}}}}}}| {{!}} colspan=2 style="text-align: center" {{!}} {{#invoke:InfoboxImage|InfoboxImage|image={{{range_map2|{{{karta_raspon2|}}}}}}|size={{{range_map2_width|{{{karta_raspon2_širina|}}}}}}|sizedefault=frameless|upright={{#if:{{{range_map2_upright|}}}|{{{range_map2_upright}}}|{{{upright|1}}}}}|alt={{{range_map2_alt|{{{karta_raspon2_alt|}}}}}}}} {{!}}- {{#if:{{{range_map2_caption|{{{karta_raspon2_opis|}}}}}}| {{!}} colspan=2 style="text-align: center; font-size: 88%" {{!}} {{{range_map2_caption|{{{karta_raspon2_opis|}}}}}} {{!}}- }} }} {{#if:{{{binomial3|{{{dvoimeno3|}}}}}}| {{!}} colspan=2 style="text-align: center" {{!}} '''{{{binomial3|{{{dvoimeno3|}}}}}}'''<br/><div style="font-size: 85%;">{{{binomial3_authority|{{{dvoimeno3_autorstvo|}}}}}}</div> {{!}}- }} {{#if:{{{trinomial3|{{{troimeno3|}}}}}}| {{!}} colspan=2 style="text-align: center" {{!}} '''{{{trinomial3|{{{troimeno3|}}}}}}'''<br/><div style="font-size: 85%;">{{{trinomial3_authority|{{{troimeno3_autorstvo|}}}}}}</div> {{!}}- }} {{#if:{{{range_map3|{{{karta_raspon3|}}}}}}| {{!}} colspan=2 style="text-align: center" {{!}} {{#invoke:InfoboxImage|InfoboxImage|image={{{range_map3|{{{karta_raspon3|}}}}}}|size={{{range_map3_width|{{{karta_raspon3_širina|}}}}}}|sizedefault=frameless|upright={{#if:{{{range_map3_upright|}}}|{{{range_map3_upright}}}|{{{upright|1}}}}}|alt={{{range_map3_alt|{{{karta_raspon3_alt|}}}}}}}} {{!}}- {{#if:{{{range_map3_caption|{{{karta_raspon3_opis|}}}}}}| {{!}} colspan=2 style="text-align: center; font-size: 88%" {{!}} {{{range_map3_caption|{{{karta_raspon3_opis|}}}}}} {{!}}- }} }} {{#if:{{{binomial4|{{{dvoimeno4|}}}}}}| {{!}} colspan=2 style="text-align: center" {{!}} '''{{{binomial4|{{{dvoimeno4|}}}}}}'''<br/><div style="font-size: 85%;">{{{binomial4_authority|{{{dvoimeno4_autorstvo|}}}}}}</div> {{!}}- }} {{#if:{{{trinomial4|{{{troimeno4|}}}}}}| {{!}} colspan=2 style="text-align: center" {{!}} '''{{{trinomial4|{{{troimeno4|}}}}}}'''<br/><div style="font-size: 85%;">{{{trinomial4_authority|{{{troimeno4_autorstvo|}}}}}}</div> {{!}}- }} {{#if:{{{range_map4|{{{karta_raspon4|}}}}}}| {{!}} colspan=2 style="text-align: center" {{!}} {{#invoke:InfoboxImage|InfoboxImage|image={{{range_map4|{{{karta_raspon4|}}}}}}|size={{{range_map4_width|{{{karta_raspon4_širina|}}}}}}|sizedefault=frameless|upright={{#if:{{{range_map4_upright|}}}|{{{range_map4_upright}}}|{{{upright|1}}}}}|alt={{{range_map4_alt|{{{karta_raspon4_alt|}}}}}}}} {{!}}- {{#if:{{{range_map4_caption|{{{karta_raspon4_opis|}}}}}}| {{!}} colspan=2 style="text-align: center; font-size: 88%" {{!}} {{{range_map4_caption|{{{karta_raspon4_opis|}}}}}} }} }} |- {{#if:{{{synonyms|{{{sinonimi|}}}}}}| ! colspan=2 style="color:inherit; text-align: center{{#if:{{{colour|{{{boja|}}}}}}|{{;}} background-color: {{{colour|{{{boja|}}}}}} }}" {{!}} [[Sinonim (taksonomija)|Sinonimi]]{{{synonyms_ref|{{{sinonimi_ref|}}}}}} {{!}}- {{!}} colspan=2 style="text-align: left" {{!}} {{{synonyms|{{{sinonimi|}}}}}} {{!}}- }} {{#if:{{{footer|{{{dno|}}}}}}| {{!}}- {{!}} colspan=2 style="text-align: left" {{!}} {{{footer|{{{dno|}}}}}} {{!}}- }} |}<templatestyles src="Template:Taxobox/core/styles.css" /><!-- Define any categories to be displayed on the page here: -->{{#ifeq:{{NAMESPACE}}|{{ns:0}}<!-- -->| [[Kategorija:Članci s mikroformatima za vrste]]<!-- -->{{#ifeq:{{{colour|{{{boja|{{{color|none}}}}}}}}}|{{Taksokvir/Greška u boji}}| [[Kategorija:Taksokviri s greškom u parametru boja]]}}<!-- -->{{#ifeq:{{{colour|{{{boja|{{{color|none}}}}}}}}}|{{Taksokvir boja|incertae sedis}}| [[Kategorija:Taksokviri s bojom za incertae sedis]]}}<!-- -->{{#ifeq:{{{colour|{{{boja|{{{color|none}}}}}}}}}|{{Taksokvir boja|}}| [[Kategorija:Taksokviri bez boje]]}}<!-- -->{{Taxonbar/candidate}}<!-- -->}}<noinclude>{{documentation}}</noinclude> f2fy4mdsqqeajm6fg9yfc0o3evzipy9 42681925 42681920 2026-08-29T14:33:01Z Edgar Allan Poe 29250 test 42681925 wikitext text/x-wiki {| class="infobox biota" style="text-align: left; width: 200px; font-size: 100%" |- ! colspan=2 style="color:inherit; text-align: center{{#if:{{{colour|{{{color|{{{boja|}}}}}}}}}|{{;}} background-color: {{{colour|{{{color|{{{boja}}}}}}}}}| }}" | {{#if:{{{name|{{{naziv|}}}}}}|{{{name|{{{naziv}}}}}}|{{PAGENAME}} }}{{#if:{{{temporal_range|{{{vremenski_raspon|}}}}}}|<br/><div style="font-size: 85%;">Vremenski raspon: {{{temporal_range|{{{vremenski_raspon}}}}}}</div>}} |- {{#if:{{{image|{{{slika|}}}}}}| {{!}} colspan=2 style="text-align: center" {{!}} {{#invoke:InfoboxImage|InfoboxImage|image={{{image|{{{slika}}}}}}|size={{{image_width|{{{slika_širina}}}}}}|sizedefault=frameless|upright={{{image_upright|1}}}|alt={{{image_alt|{{{slika_alt|}}}}}}}} {{!}}- {{#if:{{{image_caption|{{{slika_opis|}}}}}}| {{!}} colspan=2 style="text-align: center; font-size: 88%" {{!}} {{{image_caption|{{{slika_opis}}}}}} {{!}}- }} }} {{#if:{{{image2|{{{slika2|}}}}}}| {{!}} colspan=2 style="text-align: center" {{!}} {{#invoke:InfoboxImage|InfoboxImage|image={{{image2|{{{slika2}}}}}}|size={{{image2_width|{{{slika2_širina|}}}}}}|sizedefault=frameless|upright={{#if:{{{upright2|}}}|{{{upright2}}}|{{{upright|1}}}}}|alt={{{image2_alt|{{{slika2_alt|}}}}}}}} {{!}}- {{#if:{{{image2_caption|{{{slika2_opis|}}}}}}| {{!}} colspan=2 style="text-align: center; font-size: 88%" {{!}} {{{image2_caption|{{{slika2_opis}}}}}} {{!}}- }} }} |- style="color:inherit; text-align: center{{#if:{{{colour|{{{boja|}}}}}}|{{;}} background-color: {{{colour|{{{boja}}}}}} }}" {{#if:{{{status|{{{status|}}}}}}|{{taxobox/species|{{{status_system|{{{status_sistem|}}}}}}|{{{status|{{{status}}}}}}|{{{status_ref|{{{status_ref|}}}}}}|datum_izumiranja={{{extinct|{{{izumrli|}}}}}}|colour={{{colour|{{{boja}}}}}} }} }} |-{{#if:{{{status2|{{{status2|}}}}}}|{{taxobox/species|{{{status2_system|{{{status2_sistem}}}}}}|{{{status2|{{{status2}}}}}}|{{{status2_ref|{{{status2_ref}}}}}}|datum_izumiranja={{{extinct|{{{izumrli}}}}}}|colour={{{colour|{{{boja}}}}}} }} }} |- ! colspan=2 style="color:inherit; min-width:15em; text-align: center{{#if:{{{colour|{{{boja|}}}}}}|{{;}} background-color: {{{colour|{{{boja|}}}}}} }}" | {{#if:{{{virus_grupa|{{{virus|{{{virus|}}}}}}}}}|[[Klasifikacija virusa]]|{{#if:{{{ichnos|}}}|[[Klasifikacija ihnofosila]]|{{#if:{{{veterovata|}}}|[[Veterovata]]|[[Sistematika|Naučna klasifikacija]]}} }} }} {{#if:{{{uredi poveznicu|}}}|{{uredi sistematiku|{{{parent|{{{matični|}}}}}} | {{{uredi poveznicu}}} }} }}{{#if: {{{klasifikacija_status|}}} | <br/><span style="font-weight:normal">({{{klasifikacija_status}}})</span> | }} |- {{#if:{{{parent|{{{matični|}}}}}}|{{#invoke:Autotaxobox|taxoboxList|{{{parent|{{{matični}}}}}}| display_taxa={{{display_taxa|1}}}| authority={{{authority|}}}| parent_authority={{{parent_authority|{{{matični_autorstvo|}}}}}}| gparent_authority={{{grandparent_authority|{{{ishodišni_autorstvo|}}}}}}| ggparent_authority={{{greatgrandparent_authority|{{{praishodišni_autorstvo|}}}}}}| gggparent_authority={{{greatgreatgrandparent_authority|{{{prapraishodišni_autorstvo|}}}}}}| ggggparent_authority={{{greatgreatgreatgrandparent_authority|{{{praprapraishodišni_autorstvo|}}}}}}| offset={{{offset|0}}}| bold_first={{{bold_first|{{#if:{{{species|}}}|link|bold}}}}}| virus={{{virus|no}}}}}}} {{#if:{{{virus_grupa|}}}|{{taxonomy|rank=group |link= {{#switch:{{lc:{{{virus_grupa}}} }} |i=Group I <small>([[dsDNA virus|dsDNA]])</small> |ii=Group II <small>([[ssDNA virus|ssDNA]])</small> |iii=Group III <small>([[dsRNA virus|dsRNA]])</small> |iv=Group IV <small>([[(+)ssRNA virus|(+)ssRNA]])</small> |v=Group V <small>([[(-)ssRNA virus|(-)ssRNA]])</small> |vi=Group VI <small>([[ssRNA-RT virus|ssRNA-RT]])</small> |vi/vii=Grupe VI i VII |vii=Group VII <small>([[dsDNA-RT virus|dsDNA-RT]])</small> |{{{virus_grupa}}} }} }} }} {{#if:{{{unranked_superdomain|{{{nekategorizirana_naddomena|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_superdomain|{{{nekategorizirana_naddomena|}}}}}} | auth={{{unranked_superdomain_authority|{{{nekategorizirana_naddomena_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{superdomain|{{{naddomena|}}}}}}|{{taxonomy|rank=superdomain|link={{{superdomain|{{{naddomena|}}}}}} | auth={{{superdomain_authority|{{{naddomena_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_domain|{{{nekategorizirana_domena|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_domain|{{{nekategorizirana_domena|}}}}}} | auth={{{unranked_domain_authority|{{{nekategorizirana_domena_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{domain|{{{domena|}}}}}}|{{taxonomy|rank=domain|link={{{domain|{{{domena|}}}}}} | auth={{{domain_authority|{{{domena_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_superregnum|{{{nekategorizirano_superregnum|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_superregnum|{{{nekategorizirano_superregnum|}}}}}} | auth={{{unranked_superregnum_authority|{{{nekategorizirano_superregnum_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{superregnum|{{{superregnum|}}}}}}|{{taxonomy|rank=superregnum|link={{{superregnum|{{{superregnum|}}}}}} | auth={{{superregnum_authority|{{{superregnum_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_regnum|{{{nekategorizirano_regnum|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_regnum|{{{nekategorizirano_regnum|}}}}}} | auth={{{unranked_regnum_authority|{{{nekategorizirano_regnum_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{regnum|{{{regnum|}}}}}}|{{taxonomy|rank=regnum|link={{{regnum|{{{regnum|}}}}}} | auth={{{regnum_authority|{{{regnum_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_subregnum|{{{nekategorizirano_subregnum|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_subregnum|{{{nekategorizirano_subregnum|}}}}}} | auth={{{unranked_subregnum_authority|{{{nekategorizirano_subregnum_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{subregnum|{{{subregnum|}}}}}}|{{taxonomy|rank=subregnum|link={{{subregnum|{{{subregnum|}}}}}} | auth={{{subregnum_authority|{{{subregnum_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_superdivisio|{{{nekategorizirana_superdivisio|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_superdivisio|{{{nekategorizirana_superdivisio|}}}}}} | auth={{{unranked_superdivisio_authority|{{{nekategorizirana_superdivisio_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{superdivisio|{{{superdivisio|}}}}}}|{{taxonomy|rank=superdivisio|link={{{superdivisio|{{{superdivisio|}}}}}} | auth={{{superdivisio_authority|{{{superdivisio_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_superphylum|{{{nekategorizirani_superphylum|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_superphylum|{{{nekategorizirani_superphylum|}}}}}} | auth={{{unranked_superphylum_authority|{{{nekategorizirani_superphylum_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{superphylum|{{{superphylum|}}}}}}|{{taxonomy|rank=superphylum|link={{{superphylum|{{{superphylum|}}}}}} | auth={{{superphylum_authority|{{{superphylum_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_divisio|{{{nekategorizirana_divisio|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_divisio|{{{nekategorizirana_divisio|}}}}}} | auth={{{unranked_divisio_authority|{{{nekategorizirana_divisio_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{divisio|{{{divisio|}}}}}}|{{taxonomy|rank=divisio|link={{{divisio|{{{divisio|}}}}}} | auth={{{divisio_authority|{{{divisio_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_phylum|{{{nekategorizirani_phylum|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_phylum|{{{nekategorizirani_phylum|}}}}}} | auth={{{unranked_phylum_authority|{{{nekategorizirani_phylum_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{phylum|{{{phylum|}}}}}}|{{taxonomy|rank=phylum|link={{{phylum|{{{phylum|}}}}}} | auth={{{phylum_authority|{{{phylum_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_subdivisio|{{{nekategorizirana_subdivisio|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_subdivisio|{{{nekategorizirana_subdivisio|}}}}}} | auth={{{unranked_subdivisio_authority|{{{nekategorizirana_subdivisio_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{subdivisio|{{{subdivisio|}}}}}}|{{taxonomy|rank=subdivisio|link={{{subdivisio|{{{subdivisio|}}}}}} | auth={{{subdivisio_authority|{{{subdivisio_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_subphylum|{{{nekategorizirani_subphylum|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_subphylum|{{{nekategorizirani_subphylum|}}}}}} | auth={{{unranked_subphylum_authority|{{{nekategorizirani_subphylum_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{subphylum|{{{subphylum|}}}}}}|{{taxonomy|rank=subphylum|link={{{subphylum|{{{subphylum|}}}}}} | auth={{{subphylum_authority|{{{subphylum_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_infraphylum|{{{nekategorizirani_infraphylum|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_infraphylum|{{{nekategorizirani_infraphylum|}}}}}} | auth={{{unranked_infraphylum_authority|{{{nekategorizirani_infraphylum_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{infraphylum|{{{infraphylum|}}}}}}|{{taxonomy|rank=infraphylum|link={{{infraphylum|{{{infraphylum|}}}}}} | auth={{{infraphylum_authority|{{{infraphylum_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_microphylum|{{{nekategorizirani_microphylum|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_microphylum|{{{nekategorizirani_microphylum|}}}}}} | auth={{{unranked_microphylum_authority|{{{nekategorizirani_microphylum_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{microphylum|{{{microphylum|}}}}}}|{{taxonomy|rank=microphylum|link={{{microphylum|{{{microphylum|}}}}}} | auth={{{microphylum_authority|{{{microphylum_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_nanophylum|{{{nekategorizirani_nanophylum|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_nanophylum|{{{nekategorizirani_nanophylum|}}}}}} | auth={{{unranked_nanophylum_authority|{{{nekategorizirani_nanophylum_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{nanophylum|{{{nanophylum|}}}}}}|{{taxonomy|rank=nanophylum|link={{{nanophylum|{{{nanophylum|}}}}}} | auth={{{nanophylum_authority|{{{nanophylum_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_superclassis|{{{nekategorizirani_superclassis|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_superclassis|{{{nekategorizirani_superclassis|}}}}}} | auth={{{unranked_superclassis_authority|{{{nekategorizirani_superclassis_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{superclassis|{{{superclassis|}}}}}}|{{taxonomy|rank=superclassis|link={{{superclassis|{{{superclassis|}}}}}} | auth={{{superclassis_authority|{{{superclassis_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_classis|{{{nekategorizirani_classis|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_classis|{{{nekategorizirani_classis|}}}}}} | auth={{{unranked_classis_authority|{{{nekategorizirani_classis_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{classis|{{{classis|}}}}}}|{{taxonomy|rank=classis|link={{{classis|{{{classis|}}}}}} | auth={{{classis_authority|{{{classis_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_subclassis|{{{nekategorizirani_subclassis|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_subclassis|{{{nekategorizirani_subclassis|}}}}}} | auth={{{unranked_subclassis_authority|{{{nekategorizirani_subclassis_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{subclassis|{{{subclassis|}}}}}}|{{taxonomy|rank=subclassis|link={{{subclassis|{{{subclassis|}}}}}} | auth={{{subclassis_authority|{{{subclassis_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_infraclassis|{{{nekategorizirani_infraclassis|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_infraclassis|{{{nekategorizirani_infraclassis|}}}}}} | auth={{{unranked_infraclassis_authority|{{{nekategorizirani_infraclassis_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{infraclassis|{{{infraclassis|}}}}}}|{{taxonomy|rank=infraclassis|link={{{infraclassis|{{{infraclassis|}}}}}} | auth={{{infraclassis_authority|{{{infraclassis_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_magnordo|{{{nekategorizirani_magnordo|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_magnordo|{{{nekategorizirani_magnordo|}}}}}} | auth={{{unranked_magnordo_authority|{{{nekategorizirani_magnordo_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{magnordo|{{{magnordo|}}}}}}|{{taxonomy|rank=magnordo|link={{{magnordo|{{{magnordo|}}}}}} | auth={{{magnordo_authority|{{{magnordo_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_superordo|{{{nekategorizirani_superordo|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_superordo|{{{nekategorizirani_superordo|}}}}}} | auth={{{unranked_superordo_authority|{{{nekategorizirani_superordo_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{superordo|{{{superordo|}}}}}}|{{taxonomy|rank=superordo|link={{{superordo|{{{superordo|}}}}}} | auth={{{superordo_authority|{{{superordo_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_ordo|{{{nekategorizirani_ordo|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_ordo|{{{nekategorizirani_ordo|}}}}}} | auth={{{unranked_ordo_authority|{{{nekategorizirani_ordo_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{ordo|{{{ordo|}}}}}}|{{taxonomy|rank=ordo|link={{{ordo|{{{ordo|}}}}}} | auth={{{ordo_authority|{{{ordo_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_subordo|{{{nekategorizirani_subordo|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_subordo|{{{nekategorizirani_subordo|}}}}}} | auth={{{unranked_subordo_authority|{{{nekategorizirani_subordo_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{subordo|{{{subordo|}}}}}}|{{taxonomy|rank=subordo|link={{{subordo|{{{subordo|}}}}}} | auth={{{subordo_authority|{{{subordo_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_infraordo|{{{nekategorizirani_infraordo|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_infraordo|{{{nekategorizirani_infraordo|}}}}}} | auth={{{unranked_infraordo_authority|{{{nekategorizirani_infraordo_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{infraordo|{{{infraordo|}}}}}}|{{taxonomy|rank=infraordo|link={{{infraordo|{{{infraordo|}}}}}} | auth={{{infraordo_authority|{{{infraordo_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_parvordo|{{{nekategorizirani_parvordo|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_parvordo|{{{nekategorizirani_parvordo|}}}}}} | auth={{{unranked_parvordo_authority|{{{nekategorizirani_parvordo_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{parvordo|{{{parvordo|}}}}}}|{{taxonomy|rank=parvorder|link={{{parvordo|{{{parvordo|}}}}}} | auth={{{parvordo_authority|{{{parvordo_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_zoodivisio|{{{nekategorizirana_zoodivisio|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_zoodivisio|{{{nekategorizirana_zoodivisio|}}}}}} | auth={{{unranked_zoodivisio_authority|{{{nekategorizirana_zoodivisio_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{zoodivisio|{{{zoodivisio|}}}}}}|{{taxonomy|rank=zoodivisio|link={{{zoodivisio|{{{zoodivisio|}}}}}} | auth={{{zoodivisio_authority|{{{zoodivisio_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_zoosectio|{{{nekategorizirana_zoosectio|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_zoosectio|{{{nekategorizirana_zoosectio|}}}}}} | auth={{{unranked_zoosectio_authority|{{{nekategorizirana_zoosectio_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{zoosectio|{{{zoosectio|}}}}}}|{{taxonomy|rank=zoosectio|link={{{zoosectio|{{{zoosectio|}}}}}} | auth={{{zoosectio_authority|{{{zoosectio_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_zoosubsectio|{{{nekategorizirana_zoosubsectio|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_zoosubsectio|{{{nekategorizirana_zoosubsectio|}}}}}} | auth={{{unranked_zoosubsectio_authority|{{{nekategorizirana_zoosubsectio_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{zoosubsectio|{{{zoosubsectio|}}}}}}|{{taxonomy|rank=zoosubsectio|link={{{zoosubsectio|{{{zoosubsectio|}}}}}} | auth={{{zoosubsectio_authority|{{{zoosubsectio_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_superfamilia|{{{nekategorizirana_superfamilia|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_superfamilia|{{{nekategorizirana_superfamilia|}}}}}} | auth={{{unranked_superfamilia_authority|{{{nekategorizirana_superfamilia_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{superfamilia|{{{superfamilia|}}}}}}|{{taxonomy|rank=superfamilia|link={{{superfamilia|{{{superfamilia|}}}}}} | auth={{{superfamilia_authority|{{{superfamilia_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_familia|{{{nekategorizirana_familia|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_familia|{{{nekategorizirana_familia|}}}}}} | auth={{{unranked_familia_authority|{{{nekategorizirana_familia_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{familia|{{{familia|}}}}}}|{{taxonomy|rank=familia|link={{{familia|{{{familia|}}}}}} | auth={{{familia_authority|{{{familia_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_subfamilia|{{{nekategorizirana_subfamilia|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_subfamilia|{{{nekategorizirana_subfamilia|}}}}}} | auth={{{unranked_subfamilia_authority|{{{nekategorizirana_subfamilia_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{subfamilia|{{{subfamilia|}}}}}}|{{taxonomy|rank=subfamilia|link={{{subfamilia|{{{subfamilia|}}}}}} | auth={{{subfamilia_authority|{{{subfamilia_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_supertribus|{{{nekategorizirani_supertribus|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_supertribus|{{{nekategorizirani_supertribus|}}}}}} | auth={{{unranked_supertribus_authority|{{{nekategorizirani_supertribus_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{supertribus|{{{supertribus|}}}}}}|{{taxonomy|rank=supertribus|link={{{supertribus|{{{supertribus|}}}}}} | auth={{{supertribus_authority|{{{supertribus_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_tribus|{{{nekategorizirani_tribus|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_tribus|{{{nekategorizirani_tribus|}}}}}} | auth={{{unranked_tribus_authority|{{{nekategorizirani_tribus_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{tribus|{{{tribus|}}}}}}|{{taxonomy|rank=tribus|link={{{tribus|{{{tribus|}}}}}} | auth={{{tribus_authority|{{{tribus_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_subtribus|{{{nekategorizirani_subtribus|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_subtribus|{{{nekategorizirani_subtribus|}}}}}} | auth={{{unranked_subtribus_authority|{{{nekategorizirani_subtribus_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{subtribus|{{{subtribus|}}}}}}|{{taxonomy|rank=subtribus|link={{{subtribus|{{{subtribus|}}}}}} | auth={{{subtribus_authority|{{{subtribus_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_alliance|{{{nekategorizirano_alliance|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_alliance|{{{nekategorizirano_alliance|}}}}}} | auth={{{unranked_alliance_authority|{{{nekategorizirano_alliance_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{alliance|{{{alliance|}}}}}}|{{taxonomy|rank=alliance|link={{{alliance|{{{alliance|}}}}}} | auth={{{alliance_authority|{{{alliance_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_genus|{{{nekategorizirani_genus|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_genus|{{{nekategorizirani_genus|}}}}}} | auth={{{unranked_genus_authority|{{{nekategorizirani_genus_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{genus|{{{genus|}}}}}}| {{taxonomy|rank=genus|link={{{genus|{{{genus|}}}}}}|auth={{{genus_authority|{{{genus_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_subgenus|{{{nekategorizirani_subgenus|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_subgenus|{{{nekategorizirani_subgenus|}}}}}} | auth={{{unranked_subgenus_authority|{{{nekategorizirani_subgenus_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{subgenus|{{{subgenus|}}}}}}|{{taxonomy|rank=subgenus|link={{{subgenus|{{{subgenus|}}}}}} | auth={{{subgenus_authority|{{{subgenus_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_sectio|{{{nekategorizirana_sectio|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_sectio|{{{nekategorizirana_sectio|}}}}}} | auth={{{unranked_sectio_authority|{{{nekategorizirana_sectio_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{sectio|{{{sectio|}}}}}}|{{taxonomy|rank=sectio|link={{{sectio|{{{sectio|}}}}}} | auth={{{sectio_authority|{{{sectio_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_subsectio|{{{nekategorizirana_subsectio|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_subsectio|{{{nekategorizirana_subsectio|}}}}}} | auth={{{unranked_subsectio_authority|{{{nekategorizirana_subsectio_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{subsectio|{{{subsectio|}}}}}}|{{taxonomy|rank=subsectio|link={{{subsectio|{{{subsectio|}}}}}} | auth={{{subsectio_authority|{{{subsectio_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_series|{{{nekategorizirani_series|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_series|{{{nekategorizirani_series|}}}}}} | auth={{{unranked_series_authority|{{{nekategorizirani_series_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{series|{{{series|}}}}}}|{{taxonomy|rank=series|link={{{series|{{{series|}}}}}} | auth={{{series_authority|{{{series_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_subseries|{{{nekategorizirani_subseries|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_subseries|{{{nekategorizirani_subseries|}}}}}} | auth={{{unranked_subseries_authority|{{{nekategorizirani_subseries_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{subseries|{{{subseries|}}}}}}|{{taxonomy|rank=subseries|link={{{subseries|{{{subseries|}}}}}}|auth={{{subseries_authority|{{{subseries_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_species_group|{{{nekategorizirana_species_skupina|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_species_group|{{{nekategorizirana_species_skupina|}}}}}} | auth={{{unranked_species_group_authority|{{{nekategorizirana_species_skupina_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{species_group|{{{species_skupina|}}}}}}|{{taxonomy|rank=species group|link={{{species_group|{{{species_skupina|}}}}}} | auth={{{species_group_authority|{{{species_skupina_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_species_subgroup|{{{nekategorizirana_species_podskupina|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_species_subgroup|{{{nekategorizirana_species_podskupina|}}}}}} | auth={{{unranked_species_subgroup_authority|{{{nekategorizirana_species_podskupina_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{species_subgroup|{{{species_podskupina|}}}}}}|{{taxonomy|rank=species subgroup|link={{{species_subgroup|{{{species_podskupina|}}}}}} | auth={{{species_subgroup_authority|{{{species_podskupina_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_species_complex|{{{nekategorizirani_species_skup|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_species_complex|{{{nekategorizirani_species_skup|}}}}}} | auth={{{unranked_species_complex_authority|{{{nekategorizirani_species_skup_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{species_complex|{{{species_skup|}}}}}}|{{taxonomy|rank=species complex|link={{{species_complex|{{{species_skup|}}}}}} | auth={{{species_complex_authority|{{{species_skup_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_species|{{{nekategorizirana_species|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_species|{{{nekategorizirana_species|}}}}}} | auth={{{unranked_species_authority|{{{nekategorizirana_species_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{species|{{{species|}}}}}}|{{taxonomy|rank=species|link={{{species|{{{species|}}}}}} | auth={{{species_authority|{{{species_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_subspecies|{{{nekategorizirana_subspecies|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_subspecies|{{{nekategorizirana_subspecies|}}}}}} | auth={{{unranked_subspecies_authority|{{{nekategorizirana_subspecies_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{subspecies|{{{subspecies|}}}}}}|{{taxonomy|rank=subspecies|link={{{subspecies|{{{subspecies|}}}}}} | auth={{{subspecies_authority|{{{subspecies_autorstvo|}}}}}} }} }} |- {{#if:{{{unranked_varietas|{{{nekategorizirani_varijetet|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_varietas|{{{nekategorizirani_varijetet|}}}}}} | auth={{{unranked_varietas_authority|{{{nekategorizirani_varijetet_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{varietas|{{{varijetet|}}}}}}|{{taxonomy|rank=varietas|link={{{varietas|{{{varijetet|}}}}}} | auth={{{varietas_authority|{{{varijetet_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{forma|{{{forma|}}}}}}|{{taxonomy|rank=forma|link={{{forma|{{{forma|}}}}}} | auth={{{forma_authority|{{{forma_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{virus_infrasp|{{{virus_infrasp|}}}}}}|{{taxonomy|rank={{{virus_infrasp_rank|RANK MISSING}}}|link={{{virus_infrasp|virus_infrasp|}}} | auth= }} }} |- {{#if:{{{binomial|{{{dvoimeno|}}}}}}| ! colspan=2 style="color:inherit; text-align: center{{#if:{{{colour|{{{boja|}}}}}}|{{;}} background-color: {{{colour|{{{boja|}}}}}} }}" {{!}} [[Binarna nomenklatura|Dvojni naziv]] {{!}}- {{!}} colspan=2 style="text-align: center" {{!}} <b><span class="binomial">{{{binomial|{{{dvoimeno|}}}}}}</span></b><br/><div style="font-size: 85%;">{{{binomial_authority|{{{dvoimeno_autorstvo|}}}}}}</div> }} |- style="color:inherit; text-align: center{{#if:{{{colour|{{{boja|}}}}}}|{{;}} background-color: {{{colour|{{{boja|}}}}}} }}" {{#if:{{{trinomial|{{{troimeno|}}}}}}| ! colspan=2 style="text-align: center" {{!}} [[{{#switch:{{{regnum|}}}|[[Animalia]]|[[Animal]]ia|Animalia=Trinomen|[[Plantae]]|[[Plant]]ae|Plantae|[[Fungi]]|[[Gljive|Fungi]]|Fungi|[[Archaeplastida]]|Archaeplastida=Intraspecifično ime (botanika)|Trinomen}}|Trojni naziv]] {{!}}- {{!}} colspan=2 style="text-align: center" {{!}} <b><span class="trinomial">{{{trinomial|{{{troimeno|}}}}}}</span></b><br/><div style="font-size: 85%;">{{{trinomial_authority|{{{troimeno_autorstvo|}}}}}}</div> }} |- {{#if:{{{type_genus|{{{tipski_rod|}}}}}}| ! colspan=2 style="color:inherit; text-align: center{{#if:{{{colour|{{{boja|}}}}}}|{{;}} background-color: {{{colour|{{{boja}}}}}} }}"{{!}} [[Tipski rod]] {{!}}- {{!}} colspan=2 style="text-align: center" {{!}} {{{type_genus|{{{tipski_rod|}}}}}}<br/><div style="font-size: 85%;">{{{type_genus_authority|{{{tipski_rod_autorstvo|}}}}}}</div> }} |- {{#if:{{{type_ichnogenus|{{{tipski_ihnogenus|}}}}}}| ! colspan=2 style="color:inherit; text-align: center{{#if:{{{colour|{{{boja|}}}}}}|{{;}} background-color: {{{colour|{{{boja}}}}}} }}"{{!}} [[Type genus|Tipski ihnogenus]] {{!}}- {{!}} colspan=2 style="text-align: center" {{!}} {{{type_ichnogenus|{{{tipski_ihnogenus|}}}}}}<br/><div style="font-size: 85%;">{{{type_ichnogenus_authority|{{{tipski_ihnogenus_autorstvo|}}}}}}</div> }} |- {{#if:{{{type_oogenus|{{{tipski oogenus|}}}}}}| ! colspan=2 style="color:inherit; text-align: center{{#if:{{{colour|{{{boja|}}}}}}|{{;}} background-color: {{{colour|{{{boja|}}}}}} }}"{{!}} [[Tipski rod|Tipski oogenus]] {{!}}- {{!}} colspan=2 style="text-align: center" {{!}} {{{type_oogenus|{{{tipski oogenus|}}}}}}<br/><div style="font-size: 85%;">{{{type_oogenus_authority|{{{tipski oogenus_autorstvo|}}}}}}</div> }} |- {{#if:{{{type_species|{{{tipska_vrsta|}}}}}}| ! colspan=2 style="color:inherit; text-align: center{{#if:{{{colour|{{{boja|}}}}}}|{{;}} background-color: {{{colour|{{{boja|}}}}}} }}" {{!}} [[Tipska vrsta]] {{!}}- {{!}} colspan=2 style="text-align: center" {{!}} {{{type_species|{{{tipska_vrsta|}}}}}}<br/><div style="font-size: 85%;">{{{type_species_authority|{{{tipska_vrsta_autorstvo|}}}}}}</div> }} |- {{#if:{{{type_ichnospecies|{{{tipski_ihnospecies|}}}}}}| ! colspan=2 style="color:inherit; text-align: center{{#if:{{{colour|{{{boja|}}}}}}|{{;}} background-color: {{{colour|{{{boja|}}}}}} }}" {{!}} [[Tipska vrsta|Tipski ihnospecies]] {{!}}- {{!}} colspan=2 style="text-align: center" {{!}} {{{type_ichnospecies|{{{tipski_ihnospecies|}}}}}}<br/><div style="font-size: 85%;">{{{type_ichnospecies_authority|{{{tipski_ihnospecies_autorstvo|}}}}}}</div> }} |- {{#if:{{{type_oospecies|{{{tipski_oospecies|}}}}}}| ! colspan=2 style="color:inherit; text-align: center{{#if:{{{colour|{{{boja|}}}}}}|{{;}} background-color: {{{colour|{{{boja}}}}}} }}" {{!}} [[Tipska vrsta|Tipski oospecies]] {{!}}- {{!}} colspan=2 style="text-align: center" {{!}} {{{type_oospecies|{{{tipski_oospecies|}}}}}}<br/><div style="font-size: 85%;">{{{type_oospecies_authority|{{{tipski_oospecies_autorstvo|}}}}}}</div> }} |- {{#if:{{{type_strain|{{{tipski_soj|}}}}}}| ! colspan=2 style="color:inherit; text-align: center{{#if:{{{colour|{{{boja|}}}}}}|{{;}} background-color: {{{colour|{{{boja|}}}}}} }}" {{!}} [[Tipski soj]]{{#if:{{{type_strain_ref|}}}|{{{type_strain_ref}}}|}} {{!}}- {{!}} colspan=2 style="text-align: center" {{!}} {{{type_strain|{{{tipski_soj|}}}}}} }} |- {{#if:{{{subdivision|{{{podjela|}}}}}}| ! colspan=2 style="color:inherit; text-align: center{{#if:{{{colour|{{{boja|}}}}}}|{{;}} background-color: {{{colour|{{{boja|}}}}}} }}" {{!}} {{{subdivision_ranks|{{{podjela_kategorije|}}}}}}{{{subdivision_ref|}}} {{!}}- {{!}} colspan=2 style="text-align: left" {{!}} {{{subdivision|{{{podjela|}}}}}} }} |- {{#if:{{{possible_subdivision|{{{moguća_podjela|}}}}}}| ! colspan=2 style="color:inherit; text-align: center{{#if:{{{colour|{{{boja|}}}}}}|{{;}} background-color: {{{colour|{{{boja|}}}}}} }}" {{!}} {{{possible_subdivision_ranks|{{{moguća_podjela_kategorije|}}}}}} {{!}}- {{!}} colspan=2 style="text-align: left" {{!}} {{{possible_subdivision|{{{moguća_podjela|}}}}}} }} |- {{#if:{{{diversity|{{{raznolikost|}}}}}}| ! colspan=2 style="color:inherit; text-align: center{{#if:{{{colour|{{{boja}}}}}}|{{;}} background-color: {{{colour|{{{boja}}}}}} }}" {{!}} [[Bioraznolikost|Raznolikost]]{{{diversity_ref|{{{raznolikost_ref|}}}}}} {{#ifeq: {{NAMESPACEE}} | {{ns:0}} | <!--[[Category:Articles using diversity taxobox]]--> | }} {{!}}- {{!}} colspan=2 style="text-align: center" {{!}} {{#if:{{{diversity_link|{{{raznolikost_link|}}}}}}|[[{{{diversity_link|{{{raznolikost_link|}}}}}}|{{{diversity|{{{raznolikost|}}}}}}]]|{{{diversity|{{{raznolikost|}}}}}}}} {{!}}- }} {{#if:{{{range_map|{{{karta_raspon|}}}}}}| {{!}} colspan=2 style="text-align: center" {{!}} {{#invoke:InfoboxImage|InfoboxImage|image={{{range_map|{{{karta_raspon|}}}}}}|size={{{range_map_width|{{{karta_raspon_širina|}}}}}}|sizedefault=frameless|upright={{#if:{{{range_map_upright|}}}|{{{range_map_upright}}}|{{{upright|1}}}}}|alt={{{range_map_alt|{{{karta_raspon_alt|}}}}}}}} {{!}}- {{#if:{{{range_map_caption|{{{karta_raspon_opis|}}}}}}| {{!}} colspan=2 style="text-align: center; font-size: 88%" {{!}} {{{range_map_caption|{{{karta_raspon_opis|}}}}}} {{!}}- }} }} {{#if:{{{binomial2|{{{dvoimeno2|}}}}}}| {{!}} colspan=2 style="text-align: center" {{!}} '''{{{binomial2|{{{dvoimeno2|}}}}}}'''<br/><div style="font-size: 85%;">{{{binomial2_authority|{{{dvoimeno2_autorstvo|}}}}}}</div> {{!}}- }} {{#if:{{{trinomial2|{{{troimeno2|}}}}}}| {{!}} colspan=2 style="text-align: center" {{!}} '''{{{trinomial2|{{{troimeno2|}}}}}}'''<br/><div style="font-size: 85%;">{{{trinomial2_authority|{{{troimeno2_autorstvo|}}}}}}</div> {{!}}- }} {{#if:{{{range_map2|{{{karta_raspon2|}}}}}}| {{!}} colspan=2 style="text-align: center" {{!}} {{#invoke:InfoboxImage|InfoboxImage|image={{{range_map2|{{{karta_raspon2|}}}}}}|size={{{range_map2_width|{{{karta_raspon2_širina|}}}}}}|sizedefault=frameless|upright={{#if:{{{range_map2_upright|}}}|{{{range_map2_upright}}}|{{{upright|1}}}}}|alt={{{range_map2_alt|{{{karta_raspon2_alt|}}}}}}}} {{!}}- {{#if:{{{range_map2_caption|{{{karta_raspon2_opis|}}}}}}| {{!}} colspan=2 style="text-align: center; font-size: 88%" {{!}} {{{range_map2_caption|{{{karta_raspon2_opis|}}}}}} {{!}}- }} }} {{#if:{{{binomial3|{{{dvoimeno3|}}}}}}| {{!}} colspan=2 style="text-align: center" {{!}} '''{{{binomial3|{{{dvoimeno3|}}}}}}'''<br/><div style="font-size: 85%;">{{{binomial3_authority|{{{dvoimeno3_autorstvo|}}}}}}</div> {{!}}- }} {{#if:{{{trinomial3|{{{troimeno3|}}}}}}| {{!}} colspan=2 style="text-align: center" {{!}} '''{{{trinomial3|{{{troimeno3|}}}}}}'''<br/><div style="font-size: 85%;">{{{trinomial3_authority|{{{troimeno3_autorstvo|}}}}}}</div> {{!}}- }} {{#if:{{{range_map3|{{{karta_raspon3|}}}}}}| {{!}} colspan=2 style="text-align: center" {{!}} {{#invoke:InfoboxImage|InfoboxImage|image={{{range_map3|{{{karta_raspon3|}}}}}}|size={{{range_map3_width|{{{karta_raspon3_širina|}}}}}}|sizedefault=frameless|upright={{#if:{{{range_map3_upright|}}}|{{{range_map3_upright}}}|{{{upright|1}}}}}|alt={{{range_map3_alt|{{{karta_raspon3_alt|}}}}}}}} {{!}}- {{#if:{{{range_map3_caption|{{{karta_raspon3_opis|}}}}}}| {{!}} colspan=2 style="text-align: center; font-size: 88%" {{!}} {{{range_map3_caption|{{{karta_raspon3_opis|}}}}}} {{!}}- }} }} {{#if:{{{binomial4|{{{dvoimeno4|}}}}}}| {{!}} colspan=2 style="text-align: center" {{!}} '''{{{binomial4|{{{dvoimeno4|}}}}}}'''<br/><div style="font-size: 85%;">{{{binomial4_authority|{{{dvoimeno4_autorstvo|}}}}}}</div> {{!}}- }} {{#if:{{{trinomial4|{{{troimeno4|}}}}}}| {{!}} colspan=2 style="text-align: center" {{!}} '''{{{trinomial4|{{{troimeno4|}}}}}}'''<br/><div style="font-size: 85%;">{{{trinomial4_authority|{{{troimeno4_autorstvo|}}}}}}</div> {{!}}- }} {{#if:{{{range_map4|{{{karta_raspon4|}}}}}}| {{!}} colspan=2 style="text-align: center" {{!}} {{#invoke:InfoboxImage|InfoboxImage|image={{{range_map4|{{{karta_raspon4|}}}}}}|size={{{range_map4_width|{{{karta_raspon4_širina|}}}}}}|sizedefault=frameless|upright={{#if:{{{range_map4_upright|}}}|{{{range_map4_upright}}}|{{{upright|1}}}}}|alt={{{range_map4_alt|{{{karta_raspon4_alt|}}}}}}}} {{!}}- {{#if:{{{range_map4_caption|{{{karta_raspon4_opis|}}}}}}| {{!}} colspan=2 style="text-align: center; font-size: 88%" {{!}} {{{range_map4_caption|{{{karta_raspon4_opis|}}}}}} }} }} |- {{#if:{{{synonyms|{{{sinonimi|}}}}}}| ! colspan=2 style="color:inherit; text-align: center{{#if:{{{colour|{{{boja|}}}}}}|{{;}} background-color: {{{colour|{{{boja|}}}}}} }}" {{!}} [[Sinonim (taksonomija)|Sinonimi]]{{{synonyms_ref|{{{sinonimi_ref|}}}}}} {{!}}- {{!}} colspan=2 style="text-align: left" {{!}} {{{synonyms|{{{sinonimi|}}}}}} {{!}}- }} {{#if:{{{footer|{{{dno|}}}}}}| {{!}}- {{!}} colspan=2 style="text-align: left" {{!}} {{{footer|{{{dno|}}}}}} {{!}}- }} |}<templatestyles src="Template:Taxobox/core/styles.css" /><!-- Define any categories to be displayed on the page here: -->{{#ifeq:{{NAMESPACE}}|{{ns:0}}<!-- -->| [[Kategorija:Članci s mikroformatima za vrste]]<!-- -->{{#ifeq:{{{colour|{{{boja|{{{color|none}}}}}}}}}|{{Taksokvir/Greška u boji}}| [[Kategorija:Taksokviri s greškom u parametru boja]]}}<!-- -->{{#ifeq:{{{colour|{{{boja|{{{color|none}}}}}}}}}|{{Taksokvir boja|incertae sedis}}| [[Kategorija:Taksokviri s bojom za incertae sedis]]}}<!-- -->{{#ifeq:{{{colour|{{{boja|{{{color|none}}}}}}}}}|{{Taksokvir boja|}}| [[Kategorija:Taksokviri bez boje]]}}<!-- -->{{Taxonbar/candidate}}<!-- -->}}<noinclude>{{documentation}}</noinclude> d72afmu7z17xe363zwl3xva78q6gpas 42681926 42681925 2026-08-29T14:34:16Z Edgar Allan Poe 29250 Poništena izmjena [[Special:Diff/42681925|42681925]] korisnika [[Special:Contributions/Edgar Allan Poe|Edgar Allan Poe]] ([[User talk:Edgar Allan Poe|razgovor]]) 42681926 wikitext text/x-wiki {| class="infobox biota" style="text-align: left; width: 200px; font-size: 100%" |- ! colspan=2 style="color:inherit; text-align: center{{#if:{{{colour|{{{color|{{{boja|}}}}}}}}}|{{;}} background-color: {{{colour|{{{color|{{{boja}}}}}}}}}| }}" | {{#if:{{{name|{{{naziv|}}}}}}|{{{name|{{{naziv}}}}}}|{{PAGENAME}} }}{{#if:{{{temporal_range|{{{vremenski_raspon|}}}}}}|<br/><div style="font-size: 85%;">Vremenski raspon: {{{temporal_range|{{{vremenski_raspon}}}}}}</div>}} |- {{#if:{{{image|{{{slika|}}}}}}| {{!}} colspan=2 style="text-align: center" {{!}} {{#invoke:InfoboxImage|InfoboxImage|image={{{image|{{{slika}}}}}}|size={{{image_width|{{{slika_širina}}}}}}|sizedefault=frameless|upright={{{upright|1}}}|alt={{{image_alt|{{{slika_alt|}}}}}}}} {{!}}- {{#if:{{{image_caption|{{{slika_opis|}}}}}}| {{!}} colspan=2 style="text-align: center; font-size: 88%" {{!}} {{{image_caption|{{{slika_opis}}}}}} {{!}}- }} }} {{#if:{{{image2|{{{slika2|}}}}}}| {{!}} colspan=2 style="text-align: center" {{!}} {{#invoke:InfoboxImage|InfoboxImage|image={{{image2|{{{slika2}}}}}}|size={{{image2_width|{{{slika2_širina|}}}}}}|sizedefault=frameless|upright={{#if:{{{upright2|}}}|{{{upright2}}}|{{{upright|1}}}}}|alt={{{image2_alt|{{{slika2_alt|}}}}}}}} {{!}}- {{#if:{{{image2_caption|{{{slika2_opis|}}}}}}| {{!}} colspan=2 style="text-align: center; font-size: 88%" {{!}} {{{image2_caption|{{{slika2_opis}}}}}} {{!}}- }} }} |- style="color:inherit; text-align: center{{#if:{{{colour|{{{boja|}}}}}}|{{;}} background-color: {{{colour|{{{boja}}}}}} }}" {{#if:{{{status|{{{status|}}}}}}|{{taxobox/species|{{{status_system|{{{status_sistem|}}}}}}|{{{status|{{{status}}}}}}|{{{status_ref|{{{status_ref|}}}}}}|datum_izumiranja={{{extinct|{{{izumrli|}}}}}}|colour={{{colour|{{{boja}}}}}} }} }} |-{{#if:{{{status2|{{{status2|}}}}}}|{{taxobox/species|{{{status2_system|{{{status2_sistem}}}}}}|{{{status2|{{{status2}}}}}}|{{{status2_ref|{{{status2_ref}}}}}}|datum_izumiranja={{{extinct|{{{izumrli}}}}}}|colour={{{colour|{{{boja}}}}}} }} }} |- ! colspan=2 style="color:inherit; min-width:15em; text-align: center{{#if:{{{colour|{{{boja|}}}}}}|{{;}} background-color: {{{colour|{{{boja|}}}}}} }}" | {{#if:{{{virus_grupa|{{{virus|{{{virus|}}}}}}}}}|[[Klasifikacija virusa]]|{{#if:{{{ichnos|}}}|[[Klasifikacija ihnofosila]]|{{#if:{{{veterovata|}}}|[[Veterovata]]|[[Sistematika|Naučna klasifikacija]]}} }} }} {{#if:{{{uredi poveznicu|}}}|{{uredi sistematiku|{{{parent|{{{matični|}}}}}} | {{{uredi poveznicu}}} }} }}{{#if: {{{klasifikacija_status|}}} | <br/><span style="font-weight:normal">({{{klasifikacija_status}}})</span> | }} |- {{#if:{{{parent|{{{matični|}}}}}}|{{#invoke:Autotaxobox|taxoboxList|{{{parent|{{{matični}}}}}}| display_taxa={{{display_taxa|1}}}| authority={{{authority|}}}| parent_authority={{{parent_authority|{{{matični_autorstvo|}}}}}}| gparent_authority={{{grandparent_authority|{{{ishodišni_autorstvo|}}}}}}| ggparent_authority={{{greatgrandparent_authority|{{{praishodišni_autorstvo|}}}}}}| gggparent_authority={{{greatgreatgrandparent_authority|{{{prapraishodišni_autorstvo|}}}}}}| ggggparent_authority={{{greatgreatgreatgrandparent_authority|{{{praprapraishodišni_autorstvo|}}}}}}| offset={{{offset|0}}}| bold_first={{{bold_first|{{#if:{{{species|}}}|link|bold}}}}}| virus={{{virus|no}}}}}}} {{#if:{{{virus_grupa|}}}|{{taxonomy|rank=group |link= {{#switch:{{lc:{{{virus_grupa}}} }} |i=Group I <small>([[dsDNA virus|dsDNA]])</small> |ii=Group II <small>([[ssDNA virus|ssDNA]])</small> |iii=Group III <small>([[dsRNA virus|dsRNA]])</small> |iv=Group IV <small>([[(+)ssRNA virus|(+)ssRNA]])</small> |v=Group V <small>([[(-)ssRNA virus|(-)ssRNA]])</small> |vi=Group VI <small>([[ssRNA-RT virus|ssRNA-RT]])</small> |vi/vii=Grupe VI i VII |vii=Group VII <small>([[dsDNA-RT virus|dsDNA-RT]])</small> |{{{virus_grupa}}} }} }} }} {{#if:{{{unranked_superdomain|{{{nekategorizirana_naddomena|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_superdomain|{{{nekategorizirana_naddomena|}}}}}} | auth={{{unranked_superdomain_authority|{{{nekategorizirana_naddomena_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{superdomain|{{{naddomena|}}}}}}|{{taxonomy|rank=superdomain|link={{{superdomain|{{{naddomena|}}}}}} | auth={{{superdomain_authority|{{{naddomena_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_domain|{{{nekategorizirana_domena|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_domain|{{{nekategorizirana_domena|}}}}}} | auth={{{unranked_domain_authority|{{{nekategorizirana_domena_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{domain|{{{domena|}}}}}}|{{taxonomy|rank=domain|link={{{domain|{{{domena|}}}}}} | auth={{{domain_authority|{{{domena_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_superregnum|{{{nekategorizirano_superregnum|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_superregnum|{{{nekategorizirano_superregnum|}}}}}} | auth={{{unranked_superregnum_authority|{{{nekategorizirano_superregnum_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{superregnum|{{{superregnum|}}}}}}|{{taxonomy|rank=superregnum|link={{{superregnum|{{{superregnum|}}}}}} | auth={{{superregnum_authority|{{{superregnum_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_regnum|{{{nekategorizirano_regnum|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_regnum|{{{nekategorizirano_regnum|}}}}}} | auth={{{unranked_regnum_authority|{{{nekategorizirano_regnum_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{regnum|{{{regnum|}}}}}}|{{taxonomy|rank=regnum|link={{{regnum|{{{regnum|}}}}}} | auth={{{regnum_authority|{{{regnum_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_subregnum|{{{nekategorizirano_subregnum|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_subregnum|{{{nekategorizirano_subregnum|}}}}}} | auth={{{unranked_subregnum_authority|{{{nekategorizirano_subregnum_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{subregnum|{{{subregnum|}}}}}}|{{taxonomy|rank=subregnum|link={{{subregnum|{{{subregnum|}}}}}} | auth={{{subregnum_authority|{{{subregnum_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_superdivisio|{{{nekategorizirana_superdivisio|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_superdivisio|{{{nekategorizirana_superdivisio|}}}}}} | auth={{{unranked_superdivisio_authority|{{{nekategorizirana_superdivisio_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{superdivisio|{{{superdivisio|}}}}}}|{{taxonomy|rank=superdivisio|link={{{superdivisio|{{{superdivisio|}}}}}} | auth={{{superdivisio_authority|{{{superdivisio_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_superphylum|{{{nekategorizirani_superphylum|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_superphylum|{{{nekategorizirani_superphylum|}}}}}} | auth={{{unranked_superphylum_authority|{{{nekategorizirani_superphylum_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{superphylum|{{{superphylum|}}}}}}|{{taxonomy|rank=superphylum|link={{{superphylum|{{{superphylum|}}}}}} | auth={{{superphylum_authority|{{{superphylum_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_divisio|{{{nekategorizirana_divisio|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_divisio|{{{nekategorizirana_divisio|}}}}}} | auth={{{unranked_divisio_authority|{{{nekategorizirana_divisio_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{divisio|{{{divisio|}}}}}}|{{taxonomy|rank=divisio|link={{{divisio|{{{divisio|}}}}}} | auth={{{divisio_authority|{{{divisio_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_phylum|{{{nekategorizirani_phylum|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_phylum|{{{nekategorizirani_phylum|}}}}}} | auth={{{unranked_phylum_authority|{{{nekategorizirani_phylum_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{phylum|{{{phylum|}}}}}}|{{taxonomy|rank=phylum|link={{{phylum|{{{phylum|}}}}}} | auth={{{phylum_authority|{{{phylum_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_subdivisio|{{{nekategorizirana_subdivisio|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_subdivisio|{{{nekategorizirana_subdivisio|}}}}}} | auth={{{unranked_subdivisio_authority|{{{nekategorizirana_subdivisio_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{subdivisio|{{{subdivisio|}}}}}}|{{taxonomy|rank=subdivisio|link={{{subdivisio|{{{subdivisio|}}}}}} | auth={{{subdivisio_authority|{{{subdivisio_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_subphylum|{{{nekategorizirani_subphylum|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_subphylum|{{{nekategorizirani_subphylum|}}}}}} | auth={{{unranked_subphylum_authority|{{{nekategorizirani_subphylum_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{subphylum|{{{subphylum|}}}}}}|{{taxonomy|rank=subphylum|link={{{subphylum|{{{subphylum|}}}}}} | auth={{{subphylum_authority|{{{subphylum_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_infraphylum|{{{nekategorizirani_infraphylum|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_infraphylum|{{{nekategorizirani_infraphylum|}}}}}} | auth={{{unranked_infraphylum_authority|{{{nekategorizirani_infraphylum_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{infraphylum|{{{infraphylum|}}}}}}|{{taxonomy|rank=infraphylum|link={{{infraphylum|{{{infraphylum|}}}}}} | auth={{{infraphylum_authority|{{{infraphylum_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_microphylum|{{{nekategorizirani_microphylum|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_microphylum|{{{nekategorizirani_microphylum|}}}}}} | auth={{{unranked_microphylum_authority|{{{nekategorizirani_microphylum_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{microphylum|{{{microphylum|}}}}}}|{{taxonomy|rank=microphylum|link={{{microphylum|{{{microphylum|}}}}}} | auth={{{microphylum_authority|{{{microphylum_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_nanophylum|{{{nekategorizirani_nanophylum|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_nanophylum|{{{nekategorizirani_nanophylum|}}}}}} | auth={{{unranked_nanophylum_authority|{{{nekategorizirani_nanophylum_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{nanophylum|{{{nanophylum|}}}}}}|{{taxonomy|rank=nanophylum|link={{{nanophylum|{{{nanophylum|}}}}}} | auth={{{nanophylum_authority|{{{nanophylum_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_superclassis|{{{nekategorizirani_superclassis|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_superclassis|{{{nekategorizirani_superclassis|}}}}}} | auth={{{unranked_superclassis_authority|{{{nekategorizirani_superclassis_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{superclassis|{{{superclassis|}}}}}}|{{taxonomy|rank=superclassis|link={{{superclassis|{{{superclassis|}}}}}} | auth={{{superclassis_authority|{{{superclassis_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_classis|{{{nekategorizirani_classis|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_classis|{{{nekategorizirani_classis|}}}}}} | auth={{{unranked_classis_authority|{{{nekategorizirani_classis_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{classis|{{{classis|}}}}}}|{{taxonomy|rank=classis|link={{{classis|{{{classis|}}}}}} | auth={{{classis_authority|{{{classis_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_subclassis|{{{nekategorizirani_subclassis|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_subclassis|{{{nekategorizirani_subclassis|}}}}}} | auth={{{unranked_subclassis_authority|{{{nekategorizirani_subclassis_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{subclassis|{{{subclassis|}}}}}}|{{taxonomy|rank=subclassis|link={{{subclassis|{{{subclassis|}}}}}} | auth={{{subclassis_authority|{{{subclassis_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_infraclassis|{{{nekategorizirani_infraclassis|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_infraclassis|{{{nekategorizirani_infraclassis|}}}}}} | auth={{{unranked_infraclassis_authority|{{{nekategorizirani_infraclassis_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{infraclassis|{{{infraclassis|}}}}}}|{{taxonomy|rank=infraclassis|link={{{infraclassis|{{{infraclassis|}}}}}} | auth={{{infraclassis_authority|{{{infraclassis_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_magnordo|{{{nekategorizirani_magnordo|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_magnordo|{{{nekategorizirani_magnordo|}}}}}} | auth={{{unranked_magnordo_authority|{{{nekategorizirani_magnordo_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{magnordo|{{{magnordo|}}}}}}|{{taxonomy|rank=magnordo|link={{{magnordo|{{{magnordo|}}}}}} | auth={{{magnordo_authority|{{{magnordo_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_superordo|{{{nekategorizirani_superordo|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_superordo|{{{nekategorizirani_superordo|}}}}}} | auth={{{unranked_superordo_authority|{{{nekategorizirani_superordo_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{superordo|{{{superordo|}}}}}}|{{taxonomy|rank=superordo|link={{{superordo|{{{superordo|}}}}}} | auth={{{superordo_authority|{{{superordo_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_ordo|{{{nekategorizirani_ordo|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_ordo|{{{nekategorizirani_ordo|}}}}}} | auth={{{unranked_ordo_authority|{{{nekategorizirani_ordo_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{ordo|{{{ordo|}}}}}}|{{taxonomy|rank=ordo|link={{{ordo|{{{ordo|}}}}}} | auth={{{ordo_authority|{{{ordo_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_subordo|{{{nekategorizirani_subordo|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_subordo|{{{nekategorizirani_subordo|}}}}}} | auth={{{unranked_subordo_authority|{{{nekategorizirani_subordo_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{subordo|{{{subordo|}}}}}}|{{taxonomy|rank=subordo|link={{{subordo|{{{subordo|}}}}}} | auth={{{subordo_authority|{{{subordo_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_infraordo|{{{nekategorizirani_infraordo|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_infraordo|{{{nekategorizirani_infraordo|}}}}}} | auth={{{unranked_infraordo_authority|{{{nekategorizirani_infraordo_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{infraordo|{{{infraordo|}}}}}}|{{taxonomy|rank=infraordo|link={{{infraordo|{{{infraordo|}}}}}} | auth={{{infraordo_authority|{{{infraordo_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_parvordo|{{{nekategorizirani_parvordo|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_parvordo|{{{nekategorizirani_parvordo|}}}}}} | auth={{{unranked_parvordo_authority|{{{nekategorizirani_parvordo_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{parvordo|{{{parvordo|}}}}}}|{{taxonomy|rank=parvorder|link={{{parvordo|{{{parvordo|}}}}}} | auth={{{parvordo_authority|{{{parvordo_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_zoodivisio|{{{nekategorizirana_zoodivisio|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_zoodivisio|{{{nekategorizirana_zoodivisio|}}}}}} | auth={{{unranked_zoodivisio_authority|{{{nekategorizirana_zoodivisio_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{zoodivisio|{{{zoodivisio|}}}}}}|{{taxonomy|rank=zoodivisio|link={{{zoodivisio|{{{zoodivisio|}}}}}} | auth={{{zoodivisio_authority|{{{zoodivisio_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_zoosectio|{{{nekategorizirana_zoosectio|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_zoosectio|{{{nekategorizirana_zoosectio|}}}}}} | auth={{{unranked_zoosectio_authority|{{{nekategorizirana_zoosectio_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{zoosectio|{{{zoosectio|}}}}}}|{{taxonomy|rank=zoosectio|link={{{zoosectio|{{{zoosectio|}}}}}} | auth={{{zoosectio_authority|{{{zoosectio_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_zoosubsectio|{{{nekategorizirana_zoosubsectio|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_zoosubsectio|{{{nekategorizirana_zoosubsectio|}}}}}} | auth={{{unranked_zoosubsectio_authority|{{{nekategorizirana_zoosubsectio_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{zoosubsectio|{{{zoosubsectio|}}}}}}|{{taxonomy|rank=zoosubsectio|link={{{zoosubsectio|{{{zoosubsectio|}}}}}} | auth={{{zoosubsectio_authority|{{{zoosubsectio_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_superfamilia|{{{nekategorizirana_superfamilia|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_superfamilia|{{{nekategorizirana_superfamilia|}}}}}} | auth={{{unranked_superfamilia_authority|{{{nekategorizirana_superfamilia_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{superfamilia|{{{superfamilia|}}}}}}|{{taxonomy|rank=superfamilia|link={{{superfamilia|{{{superfamilia|}}}}}} | auth={{{superfamilia_authority|{{{superfamilia_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_familia|{{{nekategorizirana_familia|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_familia|{{{nekategorizirana_familia|}}}}}} | auth={{{unranked_familia_authority|{{{nekategorizirana_familia_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{familia|{{{familia|}}}}}}|{{taxonomy|rank=familia|link={{{familia|{{{familia|}}}}}} | auth={{{familia_authority|{{{familia_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_subfamilia|{{{nekategorizirana_subfamilia|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_subfamilia|{{{nekategorizirana_subfamilia|}}}}}} | auth={{{unranked_subfamilia_authority|{{{nekategorizirana_subfamilia_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{subfamilia|{{{subfamilia|}}}}}}|{{taxonomy|rank=subfamilia|link={{{subfamilia|{{{subfamilia|}}}}}} | auth={{{subfamilia_authority|{{{subfamilia_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_supertribus|{{{nekategorizirani_supertribus|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_supertribus|{{{nekategorizirani_supertribus|}}}}}} | auth={{{unranked_supertribus_authority|{{{nekategorizirani_supertribus_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{supertribus|{{{supertribus|}}}}}}|{{taxonomy|rank=supertribus|link={{{supertribus|{{{supertribus|}}}}}} | auth={{{supertribus_authority|{{{supertribus_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_tribus|{{{nekategorizirani_tribus|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_tribus|{{{nekategorizirani_tribus|}}}}}} | auth={{{unranked_tribus_authority|{{{nekategorizirani_tribus_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{tribus|{{{tribus|}}}}}}|{{taxonomy|rank=tribus|link={{{tribus|{{{tribus|}}}}}} | auth={{{tribus_authority|{{{tribus_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_subtribus|{{{nekategorizirani_subtribus|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_subtribus|{{{nekategorizirani_subtribus|}}}}}} | auth={{{unranked_subtribus_authority|{{{nekategorizirani_subtribus_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{subtribus|{{{subtribus|}}}}}}|{{taxonomy|rank=subtribus|link={{{subtribus|{{{subtribus|}}}}}} | auth={{{subtribus_authority|{{{subtribus_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_alliance|{{{nekategorizirano_alliance|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_alliance|{{{nekategorizirano_alliance|}}}}}} | auth={{{unranked_alliance_authority|{{{nekategorizirano_alliance_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{alliance|{{{alliance|}}}}}}|{{taxonomy|rank=alliance|link={{{alliance|{{{alliance|}}}}}} | auth={{{alliance_authority|{{{alliance_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_genus|{{{nekategorizirani_genus|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_genus|{{{nekategorizirani_genus|}}}}}} | auth={{{unranked_genus_authority|{{{nekategorizirani_genus_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{genus|{{{genus|}}}}}}| {{taxonomy|rank=genus|link={{{genus|{{{genus|}}}}}}|auth={{{genus_authority|{{{genus_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_subgenus|{{{nekategorizirani_subgenus|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_subgenus|{{{nekategorizirani_subgenus|}}}}}} | auth={{{unranked_subgenus_authority|{{{nekategorizirani_subgenus_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{subgenus|{{{subgenus|}}}}}}|{{taxonomy|rank=subgenus|link={{{subgenus|{{{subgenus|}}}}}} | auth={{{subgenus_authority|{{{subgenus_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_sectio|{{{nekategorizirana_sectio|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_sectio|{{{nekategorizirana_sectio|}}}}}} | auth={{{unranked_sectio_authority|{{{nekategorizirana_sectio_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{sectio|{{{sectio|}}}}}}|{{taxonomy|rank=sectio|link={{{sectio|{{{sectio|}}}}}} | auth={{{sectio_authority|{{{sectio_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_subsectio|{{{nekategorizirana_subsectio|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_subsectio|{{{nekategorizirana_subsectio|}}}}}} | auth={{{unranked_subsectio_authority|{{{nekategorizirana_subsectio_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{subsectio|{{{subsectio|}}}}}}|{{taxonomy|rank=subsectio|link={{{subsectio|{{{subsectio|}}}}}} | auth={{{subsectio_authority|{{{subsectio_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_series|{{{nekategorizirani_series|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_series|{{{nekategorizirani_series|}}}}}} | auth={{{unranked_series_authority|{{{nekategorizirani_series_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{series|{{{series|}}}}}}|{{taxonomy|rank=series|link={{{series|{{{series|}}}}}} | auth={{{series_authority|{{{series_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_subseries|{{{nekategorizirani_subseries|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_subseries|{{{nekategorizirani_subseries|}}}}}} | auth={{{unranked_subseries_authority|{{{nekategorizirani_subseries_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{subseries|{{{subseries|}}}}}}|{{taxonomy|rank=subseries|link={{{subseries|{{{subseries|}}}}}}|auth={{{subseries_authority|{{{subseries_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_species_group|{{{nekategorizirana_species_skupina|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_species_group|{{{nekategorizirana_species_skupina|}}}}}} | auth={{{unranked_species_group_authority|{{{nekategorizirana_species_skupina_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{species_group|{{{species_skupina|}}}}}}|{{taxonomy|rank=species group|link={{{species_group|{{{species_skupina|}}}}}} | auth={{{species_group_authority|{{{species_skupina_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_species_subgroup|{{{nekategorizirana_species_podskupina|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_species_subgroup|{{{nekategorizirana_species_podskupina|}}}}}} | auth={{{unranked_species_subgroup_authority|{{{nekategorizirana_species_podskupina_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{species_subgroup|{{{species_podskupina|}}}}}}|{{taxonomy|rank=species subgroup|link={{{species_subgroup|{{{species_podskupina|}}}}}} | auth={{{species_subgroup_authority|{{{species_podskupina_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_species_complex|{{{nekategorizirani_species_skup|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_species_complex|{{{nekategorizirani_species_skup|}}}}}} | auth={{{unranked_species_complex_authority|{{{nekategorizirani_species_skup_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{species_complex|{{{species_skup|}}}}}}|{{taxonomy|rank=species complex|link={{{species_complex|{{{species_skup|}}}}}} | auth={{{species_complex_authority|{{{species_skup_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_species|{{{nekategorizirana_species|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_species|{{{nekategorizirana_species|}}}}}} | auth={{{unranked_species_authority|{{{nekategorizirana_species_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{species|{{{species|}}}}}}|{{taxonomy|rank=species|link={{{species|{{{species|}}}}}} | auth={{{species_authority|{{{species_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_subspecies|{{{nekategorizirana_subspecies|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_subspecies|{{{nekategorizirana_subspecies|}}}}}} | auth={{{unranked_subspecies_authority|{{{nekategorizirana_subspecies_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{subspecies|{{{subspecies|}}}}}}|{{taxonomy|rank=subspecies|link={{{subspecies|{{{subspecies|}}}}}} | auth={{{subspecies_authority|{{{subspecies_autorstvo|}}}}}} }} }} |- {{#if:{{{unranked_varietas|{{{nekategorizirani_varijetet|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_varietas|{{{nekategorizirani_varijetet|}}}}}} | auth={{{unranked_varietas_authority|{{{nekategorizirani_varijetet_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{varietas|{{{varijetet|}}}}}}|{{taxonomy|rank=varietas|link={{{varietas|{{{varijetet|}}}}}} | auth={{{varietas_authority|{{{varijetet_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{forma|{{{forma|}}}}}}|{{taxonomy|rank=forma|link={{{forma|{{{forma|}}}}}} | auth={{{forma_authority|{{{forma_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{virus_infrasp|{{{virus_infrasp|}}}}}}|{{taxonomy|rank={{{virus_infrasp_rank|RANK MISSING}}}|link={{{virus_infrasp|virus_infrasp|}}} | auth= }} }} |- {{#if:{{{binomial|{{{dvoimeno|}}}}}}| ! colspan=2 style="color:inherit; text-align: center{{#if:{{{colour|{{{boja|}}}}}}|{{;}} background-color: {{{colour|{{{boja|}}}}}} }}" {{!}} [[Binarna nomenklatura|Dvojni naziv]] {{!}}- {{!}} colspan=2 style="text-align: center" {{!}} <b><span class="binomial">{{{binomial|{{{dvoimeno|}}}}}}</span></b><br/><div style="font-size: 85%;">{{{binomial_authority|{{{dvoimeno_autorstvo|}}}}}}</div> }} |- style="color:inherit; text-align: center{{#if:{{{colour|{{{boja|}}}}}}|{{;}} background-color: {{{colour|{{{boja|}}}}}} }}" {{#if:{{{trinomial|{{{troimeno|}}}}}}| ! colspan=2 style="text-align: center" {{!}} [[{{#switch:{{{regnum|}}}|[[Animalia]]|[[Animal]]ia|Animalia=Trinomen|[[Plantae]]|[[Plant]]ae|Plantae|[[Fungi]]|[[Gljive|Fungi]]|Fungi|[[Archaeplastida]]|Archaeplastida=Intraspecifično ime (botanika)|Trinomen}}|Trojni naziv]] {{!}}- {{!}} colspan=2 style="text-align: center" {{!}} <b><span class="trinomial">{{{trinomial|{{{troimeno|}}}}}}</span></b><br/><div style="font-size: 85%;">{{{trinomial_authority|{{{troimeno_autorstvo|}}}}}}</div> }} |- {{#if:{{{type_genus|{{{tipski_rod|}}}}}}| ! colspan=2 style="color:inherit; text-align: center{{#if:{{{colour|{{{boja|}}}}}}|{{;}} background-color: {{{colour|{{{boja}}}}}} }}"{{!}} [[Tipski rod]] {{!}}- {{!}} colspan=2 style="text-align: center" {{!}} {{{type_genus|{{{tipski_rod|}}}}}}<br/><div style="font-size: 85%;">{{{type_genus_authority|{{{tipski_rod_autorstvo|}}}}}}</div> }} |- {{#if:{{{type_ichnogenus|{{{tipski_ihnogenus|}}}}}}| ! colspan=2 style="color:inherit; text-align: center{{#if:{{{colour|{{{boja|}}}}}}|{{;}} background-color: {{{colour|{{{boja}}}}}} }}"{{!}} [[Type genus|Tipski ihnogenus]] {{!}}- {{!}} colspan=2 style="text-align: center" {{!}} {{{type_ichnogenus|{{{tipski_ihnogenus|}}}}}}<br/><div style="font-size: 85%;">{{{type_ichnogenus_authority|{{{tipski_ihnogenus_autorstvo|}}}}}}</div> }} |- {{#if:{{{type_oogenus|{{{tipski oogenus|}}}}}}| ! colspan=2 style="color:inherit; text-align: center{{#if:{{{colour|{{{boja|}}}}}}|{{;}} background-color: {{{colour|{{{boja|}}}}}} }}"{{!}} [[Tipski rod|Tipski oogenus]] {{!}}- {{!}} colspan=2 style="text-align: center" {{!}} {{{type_oogenus|{{{tipski oogenus|}}}}}}<br/><div style="font-size: 85%;">{{{type_oogenus_authority|{{{tipski oogenus_autorstvo|}}}}}}</div> }} |- {{#if:{{{type_species|{{{tipska_vrsta|}}}}}}| ! colspan=2 style="color:inherit; text-align: center{{#if:{{{colour|{{{boja|}}}}}}|{{;}} background-color: {{{colour|{{{boja|}}}}}} }}" {{!}} [[Tipska vrsta]] {{!}}- {{!}} colspan=2 style="text-align: center" {{!}} {{{type_species|{{{tipska_vrsta|}}}}}}<br/><div style="font-size: 85%;">{{{type_species_authority|{{{tipska_vrsta_autorstvo|}}}}}}</div> }} |- {{#if:{{{type_ichnospecies|{{{tipski_ihnospecies|}}}}}}| ! colspan=2 style="color:inherit; text-align: center{{#if:{{{colour|{{{boja|}}}}}}|{{;}} background-color: {{{colour|{{{boja|}}}}}} }}" {{!}} [[Tipska vrsta|Tipski ihnospecies]] {{!}}- {{!}} colspan=2 style="text-align: center" {{!}} {{{type_ichnospecies|{{{tipski_ihnospecies|}}}}}}<br/><div style="font-size: 85%;">{{{type_ichnospecies_authority|{{{tipski_ihnospecies_autorstvo|}}}}}}</div> }} |- {{#if:{{{type_oospecies|{{{tipski_oospecies|}}}}}}| ! colspan=2 style="color:inherit; text-align: center{{#if:{{{colour|{{{boja|}}}}}}|{{;}} background-color: {{{colour|{{{boja}}}}}} }}" {{!}} [[Tipska vrsta|Tipski oospecies]] {{!}}- {{!}} colspan=2 style="text-align: center" {{!}} {{{type_oospecies|{{{tipski_oospecies|}}}}}}<br/><div style="font-size: 85%;">{{{type_oospecies_authority|{{{tipski_oospecies_autorstvo|}}}}}}</div> }} |- {{#if:{{{type_strain|{{{tipski_soj|}}}}}}| ! colspan=2 style="color:inherit; text-align: center{{#if:{{{colour|{{{boja|}}}}}}|{{;}} background-color: {{{colour|{{{boja|}}}}}} }}" {{!}} [[Tipski soj]]{{#if:{{{type_strain_ref|}}}|{{{type_strain_ref}}}|}} {{!}}- {{!}} colspan=2 style="text-align: center" {{!}} {{{type_strain|{{{tipski_soj|}}}}}} }} |- {{#if:{{{subdivision|{{{podjela|}}}}}}| ! colspan=2 style="color:inherit; text-align: center{{#if:{{{colour|{{{boja|}}}}}}|{{;}} background-color: {{{colour|{{{boja|}}}}}} }}" {{!}} {{{subdivision_ranks|{{{podjela_kategorije|}}}}}}{{{subdivision_ref|}}} {{!}}- {{!}} colspan=2 style="text-align: left" {{!}} {{{subdivision|{{{podjela|}}}}}} }} |- {{#if:{{{possible_subdivision|{{{moguća_podjela|}}}}}}| ! colspan=2 style="color:inherit; text-align: center{{#if:{{{colour|{{{boja|}}}}}}|{{;}} background-color: {{{colour|{{{boja|}}}}}} }}" {{!}} {{{possible_subdivision_ranks|{{{moguća_podjela_kategorije|}}}}}} {{!}}- {{!}} colspan=2 style="text-align: left" {{!}} {{{possible_subdivision|{{{moguća_podjela|}}}}}} }} |- {{#if:{{{diversity|{{{raznolikost|}}}}}}| ! colspan=2 style="color:inherit; text-align: center{{#if:{{{colour|{{{boja}}}}}}|{{;}} background-color: {{{colour|{{{boja}}}}}} }}" {{!}} [[Bioraznolikost|Raznolikost]]{{{diversity_ref|{{{raznolikost_ref|}}}}}} {{#ifeq: {{NAMESPACEE}} | {{ns:0}} | <!--[[Category:Articles using diversity taxobox]]--> | }} {{!}}- {{!}} colspan=2 style="text-align: center" {{!}} {{#if:{{{diversity_link|{{{raznolikost_link|}}}}}}|[[{{{diversity_link|{{{raznolikost_link|}}}}}}|{{{diversity|{{{raznolikost|}}}}}}]]|{{{diversity|{{{raznolikost|}}}}}}}} {{!}}- }} {{#if:{{{range_map|{{{karta_raspon|}}}}}}| {{!}} colspan=2 style="text-align: center" {{!}} {{#invoke:InfoboxImage|InfoboxImage|image={{{range_map|{{{karta_raspon|}}}}}}|size={{{range_map_width|{{{karta_raspon_širina|}}}}}}|sizedefault=frameless|upright={{#if:{{{range_map_upright|}}}|{{{range_map_upright}}}|{{{upright|1}}}}}|alt={{{range_map_alt|{{{karta_raspon_alt|}}}}}}}} {{!}}- {{#if:{{{range_map_caption|{{{karta_raspon_opis|}}}}}}| {{!}} colspan=2 style="text-align: center; font-size: 88%" {{!}} {{{range_map_caption|{{{karta_raspon_opis|}}}}}} {{!}}- }} }} {{#if:{{{binomial2|{{{dvoimeno2|}}}}}}| {{!}} colspan=2 style="text-align: center" {{!}} '''{{{binomial2|{{{dvoimeno2|}}}}}}'''<br/><div style="font-size: 85%;">{{{binomial2_authority|{{{dvoimeno2_autorstvo|}}}}}}</div> {{!}}- }} {{#if:{{{trinomial2|{{{troimeno2|}}}}}}| {{!}} colspan=2 style="text-align: center" {{!}} '''{{{trinomial2|{{{troimeno2|}}}}}}'''<br/><div style="font-size: 85%;">{{{trinomial2_authority|{{{troimeno2_autorstvo|}}}}}}</div> {{!}}- }} {{#if:{{{range_map2|{{{karta_raspon2|}}}}}}| {{!}} colspan=2 style="text-align: center" {{!}} {{#invoke:InfoboxImage|InfoboxImage|image={{{range_map2|{{{karta_raspon2|}}}}}}|size={{{range_map2_width|{{{karta_raspon2_širina|}}}}}}|sizedefault=frameless|upright={{#if:{{{range_map2_upright|}}}|{{{range_map2_upright}}}|{{{upright|1}}}}}|alt={{{range_map2_alt|{{{karta_raspon2_alt|}}}}}}}} {{!}}- {{#if:{{{range_map2_caption|{{{karta_raspon2_opis|}}}}}}| {{!}} colspan=2 style="text-align: center; font-size: 88%" {{!}} {{{range_map2_caption|{{{karta_raspon2_opis|}}}}}} {{!}}- }} }} {{#if:{{{binomial3|{{{dvoimeno3|}}}}}}| {{!}} colspan=2 style="text-align: center" {{!}} '''{{{binomial3|{{{dvoimeno3|}}}}}}'''<br/><div style="font-size: 85%;">{{{binomial3_authority|{{{dvoimeno3_autorstvo|}}}}}}</div> {{!}}- }} {{#if:{{{trinomial3|{{{troimeno3|}}}}}}| {{!}} colspan=2 style="text-align: center" {{!}} '''{{{trinomial3|{{{troimeno3|}}}}}}'''<br/><div style="font-size: 85%;">{{{trinomial3_authority|{{{troimeno3_autorstvo|}}}}}}</div> {{!}}- }} {{#if:{{{range_map3|{{{karta_raspon3|}}}}}}| {{!}} colspan=2 style="text-align: center" {{!}} {{#invoke:InfoboxImage|InfoboxImage|image={{{range_map3|{{{karta_raspon3|}}}}}}|size={{{range_map3_width|{{{karta_raspon3_širina|}}}}}}|sizedefault=frameless|upright={{#if:{{{range_map3_upright|}}}|{{{range_map3_upright}}}|{{{upright|1}}}}}|alt={{{range_map3_alt|{{{karta_raspon3_alt|}}}}}}}} {{!}}- {{#if:{{{range_map3_caption|{{{karta_raspon3_opis|}}}}}}| {{!}} colspan=2 style="text-align: center; font-size: 88%" {{!}} {{{range_map3_caption|{{{karta_raspon3_opis|}}}}}} {{!}}- }} }} {{#if:{{{binomial4|{{{dvoimeno4|}}}}}}| {{!}} colspan=2 style="text-align: center" {{!}} '''{{{binomial4|{{{dvoimeno4|}}}}}}'''<br/><div style="font-size: 85%;">{{{binomial4_authority|{{{dvoimeno4_autorstvo|}}}}}}</div> {{!}}- }} {{#if:{{{trinomial4|{{{troimeno4|}}}}}}| {{!}} colspan=2 style="text-align: center" {{!}} '''{{{trinomial4|{{{troimeno4|}}}}}}'''<br/><div style="font-size: 85%;">{{{trinomial4_authority|{{{troimeno4_autorstvo|}}}}}}</div> {{!}}- }} {{#if:{{{range_map4|{{{karta_raspon4|}}}}}}| {{!}} colspan=2 style="text-align: center" {{!}} {{#invoke:InfoboxImage|InfoboxImage|image={{{range_map4|{{{karta_raspon4|}}}}}}|size={{{range_map4_width|{{{karta_raspon4_širina|}}}}}}|sizedefault=frameless|upright={{#if:{{{range_map4_upright|}}}|{{{range_map4_upright}}}|{{{upright|1}}}}}|alt={{{range_map4_alt|{{{karta_raspon4_alt|}}}}}}}} {{!}}- {{#if:{{{range_map4_caption|{{{karta_raspon4_opis|}}}}}}| {{!}} colspan=2 style="text-align: center; font-size: 88%" {{!}} {{{range_map4_caption|{{{karta_raspon4_opis|}}}}}} }} }} |- {{#if:{{{synonyms|{{{sinonimi|}}}}}}| ! colspan=2 style="color:inherit; text-align: center{{#if:{{{colour|{{{boja|}}}}}}|{{;}} background-color: {{{colour|{{{boja|}}}}}} }}" {{!}} [[Sinonim (taksonomija)|Sinonimi]]{{{synonyms_ref|{{{sinonimi_ref|}}}}}} {{!}}- {{!}} colspan=2 style="text-align: left" {{!}} {{{synonyms|{{{sinonimi|}}}}}} {{!}}- }} {{#if:{{{footer|{{{dno|}}}}}}| {{!}}- {{!}} colspan=2 style="text-align: left" {{!}} {{{footer|{{{dno|}}}}}} {{!}}- }} |}<templatestyles src="Template:Taxobox/core/styles.css" /><!-- Define any categories to be displayed on the page here: -->{{#ifeq:{{NAMESPACE}}|{{ns:0}}<!-- -->| [[Kategorija:Članci s mikroformatima za vrste]]<!-- -->{{#ifeq:{{{colour|{{{boja|{{{color|none}}}}}}}}}|{{Taksokvir/Greška u boji}}| [[Kategorija:Taksokviri s greškom u parametru boja]]}}<!-- -->{{#ifeq:{{{colour|{{{boja|{{{color|none}}}}}}}}}|{{Taksokvir boja|incertae sedis}}| [[Kategorija:Taksokviri s bojom za incertae sedis]]}}<!-- -->{{#ifeq:{{{colour|{{{boja|{{{color|none}}}}}}}}}|{{Taksokvir boja|}}| [[Kategorija:Taksokviri bez boje]]}}<!-- -->{{Taxonbar/candidate}}<!-- -->}}<noinclude>{{documentation}}</noinclude> f2fy4mdsqqeajm6fg9yfc0o3evzipy9 42681941 42681926 2026-08-29T15:21:43Z Aca 108187 + 42681941 wikitext text/x-wiki {| class="infobox biota" style="text-align: left; width: 200px; font-size: 100%" |- ! colspan=2 style="color:inherit; text-align: center{{#if:{{{colour|{{{color|{{{boja|}}}}}}}}}|{{;}} background-color: {{{colour|{{{color|{{{boja}}}}}}}}}| }}" | {{#if:{{{name|{{{naziv|}}}}}}|{{{name|{{{naziv}}}}}}|{{PAGENAME}} }}{{#if:{{{temporal_range|{{{vremenski_raspon|}}}}}}|<br/><div style="font-size: 85%;">Vremenski raspon: {{{temporal_range|{{{vremenski_raspon}}}}}}</div>}} |- {{#if:{{{image|}}}| {{!}} colspan=2 style="text-align: center" {{!}} {{#invoke:InfoboxImage|InfoboxImage|image={{{image}}}|size={{{image_width|}}}|sizedefault=frameless|upright={{{upright|1}}}|alt={{{image_alt|}}}}} {{!}}- {{#if:{{{image_caption|{{{slika_opis|}}}}}}| {{!}} colspan=2 style="text-align: center; font-size: 88%" {{!}} {{{image_caption|{{{slika_opis}}}}}} {{!}}- }} }} {{#if:{{{image2|{{{slika2|}}}}}}| {{!}} colspan=2 style="text-align: center" {{!}} {{#invoke:InfoboxImage|InfoboxImage|image={{{image2|{{{slika2}}}}}}|size={{{image2_width|{{{slika2_širina|}}}}}}|sizedefault=frameless|upright={{#if:{{{upright2|}}}|{{{upright2}}}|{{{upright|1}}}}}|alt={{{image2_alt|{{{slika2_alt|}}}}}}}} {{!}}- {{#if:{{{image2_caption|{{{slika2_opis|}}}}}}| {{!}} colspan=2 style="text-align: center; font-size: 88%" {{!}} {{{image2_caption|{{{slika2_opis}}}}}} {{!}}- }} }} |- style="color:inherit; text-align: center{{#if:{{{colour|{{{boja|}}}}}}|{{;}} background-color: {{{colour|{{{boja}}}}}} }}" {{#if:{{{status|{{{status|}}}}}}|{{taxobox/species|{{{status_system|{{{status_sistem|}}}}}}|{{{status|{{{status}}}}}}|{{{status_ref|{{{status_ref|}}}}}}|datum_izumiranja={{{extinct|{{{izumrli|}}}}}}|colour={{{colour|{{{boja}}}}}} }} }} |-{{#if:{{{status2|{{{status2|}}}}}}|{{taxobox/species|{{{status2_system|{{{status2_sistem}}}}}}|{{{status2|{{{status2}}}}}}|{{{status2_ref|{{{status2_ref}}}}}}|datum_izumiranja={{{extinct|{{{izumrli}}}}}}|colour={{{colour|{{{boja}}}}}} }} }} |- ! colspan=2 style="color:inherit; min-width:15em; text-align: center{{#if:{{{colour|{{{boja|}}}}}}|{{;}} background-color: {{{colour|{{{boja|}}}}}} }}" | {{#if:{{{virus_grupa|{{{virus|{{{virus|}}}}}}}}}|[[Klasifikacija virusa]]|{{#if:{{{ichnos|}}}|[[Klasifikacija ihnofosila]]|{{#if:{{{veterovata|}}}|[[Veterovata]]|[[Sistematika|Naučna klasifikacija]]}} }} }} {{#if:{{{uredi poveznicu|}}}|{{uredi sistematiku|{{{parent|{{{matični|}}}}}} | {{{uredi poveznicu}}} }} }}{{#if: {{{klasifikacija_status|}}} | <br/><span style="font-weight:normal">({{{klasifikacija_status}}})</span> | }} |- {{#if:{{{parent|{{{matični|}}}}}}|{{#invoke:Autotaxobox|taxoboxList|{{{parent|{{{matični}}}}}}| display_taxa={{{display_taxa|1}}}| authority={{{authority|}}}| parent_authority={{{parent_authority|{{{matični_autorstvo|}}}}}}| gparent_authority={{{grandparent_authority|{{{ishodišni_autorstvo|}}}}}}| ggparent_authority={{{greatgrandparent_authority|{{{praishodišni_autorstvo|}}}}}}| gggparent_authority={{{greatgreatgrandparent_authority|{{{prapraishodišni_autorstvo|}}}}}}| ggggparent_authority={{{greatgreatgreatgrandparent_authority|{{{praprapraishodišni_autorstvo|}}}}}}| offset={{{offset|0}}}| bold_first={{{bold_first|{{#if:{{{species|}}}|link|bold}}}}}| virus={{{virus|no}}}}}}} {{#if:{{{virus_grupa|}}}|{{taxonomy|rank=group |link= {{#switch:{{lc:{{{virus_grupa}}} }} |i=Group I <small>([[dsDNA virus|dsDNA]])</small> |ii=Group II <small>([[ssDNA virus|ssDNA]])</small> |iii=Group III <small>([[dsRNA virus|dsRNA]])</small> |iv=Group IV <small>([[(+)ssRNA virus|(+)ssRNA]])</small> |v=Group V <small>([[(-)ssRNA virus|(-)ssRNA]])</small> |vi=Group VI <small>([[ssRNA-RT virus|ssRNA-RT]])</small> |vi/vii=Grupe VI i VII |vii=Group VII <small>([[dsDNA-RT virus|dsDNA-RT]])</small> |{{{virus_grupa}}} }} }} }} {{#if:{{{unranked_superdomain|{{{nekategorizirana_naddomena|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_superdomain|{{{nekategorizirana_naddomena|}}}}}} | auth={{{unranked_superdomain_authority|{{{nekategorizirana_naddomena_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{superdomain|{{{naddomena|}}}}}}|{{taxonomy|rank=superdomain|link={{{superdomain|{{{naddomena|}}}}}} | auth={{{superdomain_authority|{{{naddomena_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_domain|{{{nekategorizirana_domena|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_domain|{{{nekategorizirana_domena|}}}}}} | auth={{{unranked_domain_authority|{{{nekategorizirana_domena_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{domain|{{{domena|}}}}}}|{{taxonomy|rank=domain|link={{{domain|{{{domena|}}}}}} | auth={{{domain_authority|{{{domena_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_superregnum|{{{nekategorizirano_superregnum|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_superregnum|{{{nekategorizirano_superregnum|}}}}}} | auth={{{unranked_superregnum_authority|{{{nekategorizirano_superregnum_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{superregnum|{{{superregnum|}}}}}}|{{taxonomy|rank=superregnum|link={{{superregnum|{{{superregnum|}}}}}} | auth={{{superregnum_authority|{{{superregnum_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_regnum|{{{nekategorizirano_regnum|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_regnum|{{{nekategorizirano_regnum|}}}}}} | auth={{{unranked_regnum_authority|{{{nekategorizirano_regnum_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{regnum|{{{regnum|}}}}}}|{{taxonomy|rank=regnum|link={{{regnum|{{{regnum|}}}}}} | auth={{{regnum_authority|{{{regnum_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_subregnum|{{{nekategorizirano_subregnum|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_subregnum|{{{nekategorizirano_subregnum|}}}}}} | auth={{{unranked_subregnum_authority|{{{nekategorizirano_subregnum_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{subregnum|{{{subregnum|}}}}}}|{{taxonomy|rank=subregnum|link={{{subregnum|{{{subregnum|}}}}}} | auth={{{subregnum_authority|{{{subregnum_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_superdivisio|{{{nekategorizirana_superdivisio|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_superdivisio|{{{nekategorizirana_superdivisio|}}}}}} | auth={{{unranked_superdivisio_authority|{{{nekategorizirana_superdivisio_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{superdivisio|{{{superdivisio|}}}}}}|{{taxonomy|rank=superdivisio|link={{{superdivisio|{{{superdivisio|}}}}}} | auth={{{superdivisio_authority|{{{superdivisio_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_superphylum|{{{nekategorizirani_superphylum|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_superphylum|{{{nekategorizirani_superphylum|}}}}}} | auth={{{unranked_superphylum_authority|{{{nekategorizirani_superphylum_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{superphylum|{{{superphylum|}}}}}}|{{taxonomy|rank=superphylum|link={{{superphylum|{{{superphylum|}}}}}} | auth={{{superphylum_authority|{{{superphylum_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_divisio|{{{nekategorizirana_divisio|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_divisio|{{{nekategorizirana_divisio|}}}}}} | auth={{{unranked_divisio_authority|{{{nekategorizirana_divisio_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{divisio|{{{divisio|}}}}}}|{{taxonomy|rank=divisio|link={{{divisio|{{{divisio|}}}}}} | auth={{{divisio_authority|{{{divisio_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_phylum|{{{nekategorizirani_phylum|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_phylum|{{{nekategorizirani_phylum|}}}}}} | auth={{{unranked_phylum_authority|{{{nekategorizirani_phylum_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{phylum|{{{phylum|}}}}}}|{{taxonomy|rank=phylum|link={{{phylum|{{{phylum|}}}}}} | auth={{{phylum_authority|{{{phylum_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_subdivisio|{{{nekategorizirana_subdivisio|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_subdivisio|{{{nekategorizirana_subdivisio|}}}}}} | auth={{{unranked_subdivisio_authority|{{{nekategorizirana_subdivisio_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{subdivisio|{{{subdivisio|}}}}}}|{{taxonomy|rank=subdivisio|link={{{subdivisio|{{{subdivisio|}}}}}} | auth={{{subdivisio_authority|{{{subdivisio_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_subphylum|{{{nekategorizirani_subphylum|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_subphylum|{{{nekategorizirani_subphylum|}}}}}} | auth={{{unranked_subphylum_authority|{{{nekategorizirani_subphylum_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{subphylum|{{{subphylum|}}}}}}|{{taxonomy|rank=subphylum|link={{{subphylum|{{{subphylum|}}}}}} | auth={{{subphylum_authority|{{{subphylum_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_infraphylum|{{{nekategorizirani_infraphylum|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_infraphylum|{{{nekategorizirani_infraphylum|}}}}}} | auth={{{unranked_infraphylum_authority|{{{nekategorizirani_infraphylum_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{infraphylum|{{{infraphylum|}}}}}}|{{taxonomy|rank=infraphylum|link={{{infraphylum|{{{infraphylum|}}}}}} | auth={{{infraphylum_authority|{{{infraphylum_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_microphylum|{{{nekategorizirani_microphylum|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_microphylum|{{{nekategorizirani_microphylum|}}}}}} | auth={{{unranked_microphylum_authority|{{{nekategorizirani_microphylum_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{microphylum|{{{microphylum|}}}}}}|{{taxonomy|rank=microphylum|link={{{microphylum|{{{microphylum|}}}}}} | auth={{{microphylum_authority|{{{microphylum_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_nanophylum|{{{nekategorizirani_nanophylum|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_nanophylum|{{{nekategorizirani_nanophylum|}}}}}} | auth={{{unranked_nanophylum_authority|{{{nekategorizirani_nanophylum_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{nanophylum|{{{nanophylum|}}}}}}|{{taxonomy|rank=nanophylum|link={{{nanophylum|{{{nanophylum|}}}}}} | auth={{{nanophylum_authority|{{{nanophylum_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_superclassis|{{{nekategorizirani_superclassis|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_superclassis|{{{nekategorizirani_superclassis|}}}}}} | auth={{{unranked_superclassis_authority|{{{nekategorizirani_superclassis_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{superclassis|{{{superclassis|}}}}}}|{{taxonomy|rank=superclassis|link={{{superclassis|{{{superclassis|}}}}}} | auth={{{superclassis_authority|{{{superclassis_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_classis|{{{nekategorizirani_classis|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_classis|{{{nekategorizirani_classis|}}}}}} | auth={{{unranked_classis_authority|{{{nekategorizirani_classis_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{classis|{{{classis|}}}}}}|{{taxonomy|rank=classis|link={{{classis|{{{classis|}}}}}} | auth={{{classis_authority|{{{classis_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_subclassis|{{{nekategorizirani_subclassis|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_subclassis|{{{nekategorizirani_subclassis|}}}}}} | auth={{{unranked_subclassis_authority|{{{nekategorizirani_subclassis_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{subclassis|{{{subclassis|}}}}}}|{{taxonomy|rank=subclassis|link={{{subclassis|{{{subclassis|}}}}}} | auth={{{subclassis_authority|{{{subclassis_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_infraclassis|{{{nekategorizirani_infraclassis|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_infraclassis|{{{nekategorizirani_infraclassis|}}}}}} | auth={{{unranked_infraclassis_authority|{{{nekategorizirani_infraclassis_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{infraclassis|{{{infraclassis|}}}}}}|{{taxonomy|rank=infraclassis|link={{{infraclassis|{{{infraclassis|}}}}}} | auth={{{infraclassis_authority|{{{infraclassis_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_magnordo|{{{nekategorizirani_magnordo|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_magnordo|{{{nekategorizirani_magnordo|}}}}}} | auth={{{unranked_magnordo_authority|{{{nekategorizirani_magnordo_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{magnordo|{{{magnordo|}}}}}}|{{taxonomy|rank=magnordo|link={{{magnordo|{{{magnordo|}}}}}} | auth={{{magnordo_authority|{{{magnordo_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_superordo|{{{nekategorizirani_superordo|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_superordo|{{{nekategorizirani_superordo|}}}}}} | auth={{{unranked_superordo_authority|{{{nekategorizirani_superordo_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{superordo|{{{superordo|}}}}}}|{{taxonomy|rank=superordo|link={{{superordo|{{{superordo|}}}}}} | auth={{{superordo_authority|{{{superordo_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_ordo|{{{nekategorizirani_ordo|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_ordo|{{{nekategorizirani_ordo|}}}}}} | auth={{{unranked_ordo_authority|{{{nekategorizirani_ordo_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{ordo|{{{ordo|}}}}}}|{{taxonomy|rank=ordo|link={{{ordo|{{{ordo|}}}}}} | auth={{{ordo_authority|{{{ordo_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_subordo|{{{nekategorizirani_subordo|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_subordo|{{{nekategorizirani_subordo|}}}}}} | auth={{{unranked_subordo_authority|{{{nekategorizirani_subordo_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{subordo|{{{subordo|}}}}}}|{{taxonomy|rank=subordo|link={{{subordo|{{{subordo|}}}}}} | auth={{{subordo_authority|{{{subordo_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_infraordo|{{{nekategorizirani_infraordo|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_infraordo|{{{nekategorizirani_infraordo|}}}}}} | auth={{{unranked_infraordo_authority|{{{nekategorizirani_infraordo_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{infraordo|{{{infraordo|}}}}}}|{{taxonomy|rank=infraordo|link={{{infraordo|{{{infraordo|}}}}}} | auth={{{infraordo_authority|{{{infraordo_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_parvordo|{{{nekategorizirani_parvordo|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_parvordo|{{{nekategorizirani_parvordo|}}}}}} | auth={{{unranked_parvordo_authority|{{{nekategorizirani_parvordo_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{parvordo|{{{parvordo|}}}}}}|{{taxonomy|rank=parvorder|link={{{parvordo|{{{parvordo|}}}}}} | auth={{{parvordo_authority|{{{parvordo_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_zoodivisio|{{{nekategorizirana_zoodivisio|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_zoodivisio|{{{nekategorizirana_zoodivisio|}}}}}} | auth={{{unranked_zoodivisio_authority|{{{nekategorizirana_zoodivisio_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{zoodivisio|{{{zoodivisio|}}}}}}|{{taxonomy|rank=zoodivisio|link={{{zoodivisio|{{{zoodivisio|}}}}}} | auth={{{zoodivisio_authority|{{{zoodivisio_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_zoosectio|{{{nekategorizirana_zoosectio|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_zoosectio|{{{nekategorizirana_zoosectio|}}}}}} | auth={{{unranked_zoosectio_authority|{{{nekategorizirana_zoosectio_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{zoosectio|{{{zoosectio|}}}}}}|{{taxonomy|rank=zoosectio|link={{{zoosectio|{{{zoosectio|}}}}}} | auth={{{zoosectio_authority|{{{zoosectio_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_zoosubsectio|{{{nekategorizirana_zoosubsectio|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_zoosubsectio|{{{nekategorizirana_zoosubsectio|}}}}}} | auth={{{unranked_zoosubsectio_authority|{{{nekategorizirana_zoosubsectio_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{zoosubsectio|{{{zoosubsectio|}}}}}}|{{taxonomy|rank=zoosubsectio|link={{{zoosubsectio|{{{zoosubsectio|}}}}}} | auth={{{zoosubsectio_authority|{{{zoosubsectio_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_superfamilia|{{{nekategorizirana_superfamilia|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_superfamilia|{{{nekategorizirana_superfamilia|}}}}}} | auth={{{unranked_superfamilia_authority|{{{nekategorizirana_superfamilia_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{superfamilia|{{{superfamilia|}}}}}}|{{taxonomy|rank=superfamilia|link={{{superfamilia|{{{superfamilia|}}}}}} | auth={{{superfamilia_authority|{{{superfamilia_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_familia|{{{nekategorizirana_familia|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_familia|{{{nekategorizirana_familia|}}}}}} | auth={{{unranked_familia_authority|{{{nekategorizirana_familia_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{familia|{{{familia|}}}}}}|{{taxonomy|rank=familia|link={{{familia|{{{familia|}}}}}} | auth={{{familia_authority|{{{familia_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_subfamilia|{{{nekategorizirana_subfamilia|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_subfamilia|{{{nekategorizirana_subfamilia|}}}}}} | auth={{{unranked_subfamilia_authority|{{{nekategorizirana_subfamilia_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{subfamilia|{{{subfamilia|}}}}}}|{{taxonomy|rank=subfamilia|link={{{subfamilia|{{{subfamilia|}}}}}} | auth={{{subfamilia_authority|{{{subfamilia_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_supertribus|{{{nekategorizirani_supertribus|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_supertribus|{{{nekategorizirani_supertribus|}}}}}} | auth={{{unranked_supertribus_authority|{{{nekategorizirani_supertribus_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{supertribus|{{{supertribus|}}}}}}|{{taxonomy|rank=supertribus|link={{{supertribus|{{{supertribus|}}}}}} | auth={{{supertribus_authority|{{{supertribus_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_tribus|{{{nekategorizirani_tribus|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_tribus|{{{nekategorizirani_tribus|}}}}}} | auth={{{unranked_tribus_authority|{{{nekategorizirani_tribus_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{tribus|{{{tribus|}}}}}}|{{taxonomy|rank=tribus|link={{{tribus|{{{tribus|}}}}}} | auth={{{tribus_authority|{{{tribus_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_subtribus|{{{nekategorizirani_subtribus|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_subtribus|{{{nekategorizirani_subtribus|}}}}}} | auth={{{unranked_subtribus_authority|{{{nekategorizirani_subtribus_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{subtribus|{{{subtribus|}}}}}}|{{taxonomy|rank=subtribus|link={{{subtribus|{{{subtribus|}}}}}} | auth={{{subtribus_authority|{{{subtribus_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_alliance|{{{nekategorizirano_alliance|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_alliance|{{{nekategorizirano_alliance|}}}}}} | auth={{{unranked_alliance_authority|{{{nekategorizirano_alliance_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{alliance|{{{alliance|}}}}}}|{{taxonomy|rank=alliance|link={{{alliance|{{{alliance|}}}}}} | auth={{{alliance_authority|{{{alliance_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_genus|{{{nekategorizirani_genus|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_genus|{{{nekategorizirani_genus|}}}}}} | auth={{{unranked_genus_authority|{{{nekategorizirani_genus_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{genus|{{{genus|}}}}}}| {{taxonomy|rank=genus|link={{{genus|{{{genus|}}}}}}|auth={{{genus_authority|{{{genus_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_subgenus|{{{nekategorizirani_subgenus|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_subgenus|{{{nekategorizirani_subgenus|}}}}}} | auth={{{unranked_subgenus_authority|{{{nekategorizirani_subgenus_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{subgenus|{{{subgenus|}}}}}}|{{taxonomy|rank=subgenus|link={{{subgenus|{{{subgenus|}}}}}} | auth={{{subgenus_authority|{{{subgenus_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_sectio|{{{nekategorizirana_sectio|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_sectio|{{{nekategorizirana_sectio|}}}}}} | auth={{{unranked_sectio_authority|{{{nekategorizirana_sectio_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{sectio|{{{sectio|}}}}}}|{{taxonomy|rank=sectio|link={{{sectio|{{{sectio|}}}}}} | auth={{{sectio_authority|{{{sectio_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_subsectio|{{{nekategorizirana_subsectio|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_subsectio|{{{nekategorizirana_subsectio|}}}}}} | auth={{{unranked_subsectio_authority|{{{nekategorizirana_subsectio_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{subsectio|{{{subsectio|}}}}}}|{{taxonomy|rank=subsectio|link={{{subsectio|{{{subsectio|}}}}}} | auth={{{subsectio_authority|{{{subsectio_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_series|{{{nekategorizirani_series|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_series|{{{nekategorizirani_series|}}}}}} | auth={{{unranked_series_authority|{{{nekategorizirani_series_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{series|{{{series|}}}}}}|{{taxonomy|rank=series|link={{{series|{{{series|}}}}}} | auth={{{series_authority|{{{series_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_subseries|{{{nekategorizirani_subseries|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_subseries|{{{nekategorizirani_subseries|}}}}}} | auth={{{unranked_subseries_authority|{{{nekategorizirani_subseries_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{subseries|{{{subseries|}}}}}}|{{taxonomy|rank=subseries|link={{{subseries|{{{subseries|}}}}}}|auth={{{subseries_authority|{{{subseries_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_species_group|{{{nekategorizirana_species_skupina|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_species_group|{{{nekategorizirana_species_skupina|}}}}}} | auth={{{unranked_species_group_authority|{{{nekategorizirana_species_skupina_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{species_group|{{{species_skupina|}}}}}}|{{taxonomy|rank=species group|link={{{species_group|{{{species_skupina|}}}}}} | auth={{{species_group_authority|{{{species_skupina_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_species_subgroup|{{{nekategorizirana_species_podskupina|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_species_subgroup|{{{nekategorizirana_species_podskupina|}}}}}} | auth={{{unranked_species_subgroup_authority|{{{nekategorizirana_species_podskupina_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{species_subgroup|{{{species_podskupina|}}}}}}|{{taxonomy|rank=species subgroup|link={{{species_subgroup|{{{species_podskupina|}}}}}} | auth={{{species_subgroup_authority|{{{species_podskupina_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_species_complex|{{{nekategorizirani_species_skup|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_species_complex|{{{nekategorizirani_species_skup|}}}}}} | auth={{{unranked_species_complex_authority|{{{nekategorizirani_species_skup_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{species_complex|{{{species_skup|}}}}}}|{{taxonomy|rank=species complex|link={{{species_complex|{{{species_skup|}}}}}} | auth={{{species_complex_authority|{{{species_skup_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_species|{{{nekategorizirana_species|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_species|{{{nekategorizirana_species|}}}}}} | auth={{{unranked_species_authority|{{{nekategorizirana_species_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{species|{{{species|}}}}}}|{{taxonomy|rank=species|link={{{species|{{{species|}}}}}} | auth={{{species_authority|{{{species_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_subspecies|{{{nekategorizirana_subspecies|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_subspecies|{{{nekategorizirana_subspecies|}}}}}} | auth={{{unranked_subspecies_authority|{{{nekategorizirana_subspecies_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{subspecies|{{{subspecies|}}}}}}|{{taxonomy|rank=subspecies|link={{{subspecies|{{{subspecies|}}}}}} | auth={{{subspecies_authority|{{{subspecies_autorstvo|}}}}}} }} }} |- {{#if:{{{unranked_varietas|{{{nekategorizirani_varijetet|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_varietas|{{{nekategorizirani_varijetet|}}}}}} | auth={{{unranked_varietas_authority|{{{nekategorizirani_varijetet_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{varietas|{{{varijetet|}}}}}}|{{taxonomy|rank=varietas|link={{{varietas|{{{varijetet|}}}}}} | auth={{{varietas_authority|{{{varijetet_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{forma|{{{forma|}}}}}}|{{taxonomy|rank=forma|link={{{forma|{{{forma|}}}}}} | auth={{{forma_authority|{{{forma_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{virus_infrasp|{{{virus_infrasp|}}}}}}|{{taxonomy|rank={{{virus_infrasp_rank|RANK MISSING}}}|link={{{virus_infrasp|virus_infrasp|}}} | auth= }} }} |- {{#if:{{{binomial|{{{dvoimeno|}}}}}}| ! colspan=2 style="color:inherit; text-align: center{{#if:{{{colour|{{{boja|}}}}}}|{{;}} background-color: {{{colour|{{{boja|}}}}}} }}" {{!}} [[Binarna nomenklatura|Dvojni naziv]] {{!}}- {{!}} colspan=2 style="text-align: center" {{!}} <b><span class="binomial">{{{binomial|{{{dvoimeno|}}}}}}</span></b><br/><div style="font-size: 85%;">{{{binomial_authority|{{{dvoimeno_autorstvo|}}}}}}</div> }} |- style="color:inherit; text-align: center{{#if:{{{colour|{{{boja|}}}}}}|{{;}} background-color: {{{colour|{{{boja|}}}}}} }}" {{#if:{{{trinomial|{{{troimeno|}}}}}}| ! colspan=2 style="text-align: center" {{!}} [[{{#switch:{{{regnum|}}}|[[Animalia]]|[[Animal]]ia|Animalia=Trinomen|[[Plantae]]|[[Plant]]ae|Plantae|[[Fungi]]|[[Gljive|Fungi]]|Fungi|[[Archaeplastida]]|Archaeplastida=Intraspecifično ime (botanika)|Trinomen}}|Trojni naziv]] {{!}}- {{!}} colspan=2 style="text-align: center" {{!}} <b><span class="trinomial">{{{trinomial|{{{troimeno|}}}}}}</span></b><br/><div style="font-size: 85%;">{{{trinomial_authority|{{{troimeno_autorstvo|}}}}}}</div> }} |- {{#if:{{{type_genus|{{{tipski_rod|}}}}}}| ! colspan=2 style="color:inherit; text-align: center{{#if:{{{colour|{{{boja|}}}}}}|{{;}} background-color: {{{colour|{{{boja}}}}}} }}"{{!}} [[Tipski rod]] {{!}}- {{!}} colspan=2 style="text-align: center" {{!}} {{{type_genus|{{{tipski_rod|}}}}}}<br/><div style="font-size: 85%;">{{{type_genus_authority|{{{tipski_rod_autorstvo|}}}}}}</div> }} |- {{#if:{{{type_ichnogenus|{{{tipski_ihnogenus|}}}}}}| ! colspan=2 style="color:inherit; text-align: center{{#if:{{{colour|{{{boja|}}}}}}|{{;}} background-color: {{{colour|{{{boja}}}}}} }}"{{!}} [[Type genus|Tipski ihnogenus]] {{!}}- {{!}} colspan=2 style="text-align: center" {{!}} {{{type_ichnogenus|{{{tipski_ihnogenus|}}}}}}<br/><div style="font-size: 85%;">{{{type_ichnogenus_authority|{{{tipski_ihnogenus_autorstvo|}}}}}}</div> }} |- {{#if:{{{type_oogenus|{{{tipski oogenus|}}}}}}| ! colspan=2 style="color:inherit; text-align: center{{#if:{{{colour|{{{boja|}}}}}}|{{;}} background-color: {{{colour|{{{boja|}}}}}} }}"{{!}} [[Tipski rod|Tipski oogenus]] {{!}}- {{!}} colspan=2 style="text-align: center" {{!}} {{{type_oogenus|{{{tipski oogenus|}}}}}}<br/><div style="font-size: 85%;">{{{type_oogenus_authority|{{{tipski oogenus_autorstvo|}}}}}}</div> }} |- {{#if:{{{type_species|{{{tipska_vrsta|}}}}}}| ! colspan=2 style="color:inherit; text-align: center{{#if:{{{colour|{{{boja|}}}}}}|{{;}} background-color: {{{colour|{{{boja|}}}}}} }}" {{!}} [[Tipska vrsta]] {{!}}- {{!}} colspan=2 style="text-align: center" {{!}} {{{type_species|{{{tipska_vrsta|}}}}}}<br/><div style="font-size: 85%;">{{{type_species_authority|{{{tipska_vrsta_autorstvo|}}}}}}</div> }} |- {{#if:{{{type_ichnospecies|{{{tipski_ihnospecies|}}}}}}| ! colspan=2 style="color:inherit; text-align: center{{#if:{{{colour|{{{boja|}}}}}}|{{;}} background-color: {{{colour|{{{boja|}}}}}} }}" {{!}} [[Tipska vrsta|Tipski ihnospecies]] {{!}}- {{!}} colspan=2 style="text-align: center" {{!}} {{{type_ichnospecies|{{{tipski_ihnospecies|}}}}}}<br/><div style="font-size: 85%;">{{{type_ichnospecies_authority|{{{tipski_ihnospecies_autorstvo|}}}}}}</div> }} |- {{#if:{{{type_oospecies|{{{tipski_oospecies|}}}}}}| ! colspan=2 style="color:inherit; text-align: center{{#if:{{{colour|{{{boja|}}}}}}|{{;}} background-color: {{{colour|{{{boja}}}}}} }}" {{!}} [[Tipska vrsta|Tipski oospecies]] {{!}}- {{!}} colspan=2 style="text-align: center" {{!}} {{{type_oospecies|{{{tipski_oospecies|}}}}}}<br/><div style="font-size: 85%;">{{{type_oospecies_authority|{{{tipski_oospecies_autorstvo|}}}}}}</div> }} |- {{#if:{{{type_strain|{{{tipski_soj|}}}}}}| ! colspan=2 style="color:inherit; text-align: center{{#if:{{{colour|{{{boja|}}}}}}|{{;}} background-color: {{{colour|{{{boja|}}}}}} }}" {{!}} [[Tipski soj]]{{#if:{{{type_strain_ref|}}}|{{{type_strain_ref}}}|}} {{!}}- {{!}} colspan=2 style="text-align: center" {{!}} {{{type_strain|{{{tipski_soj|}}}}}} }} |- {{#if:{{{subdivision|{{{podjela|}}}}}}| ! colspan=2 style="color:inherit; text-align: center{{#if:{{{colour|{{{boja|}}}}}}|{{;}} background-color: {{{colour|{{{boja|}}}}}} }}" {{!}} {{{subdivision_ranks|{{{podjela_kategorije|}}}}}}{{{subdivision_ref|}}} {{!}}- {{!}} colspan=2 style="text-align: left" {{!}} {{{subdivision|{{{podjela|}}}}}} }} |- {{#if:{{{possible_subdivision|{{{moguća_podjela|}}}}}}| ! colspan=2 style="color:inherit; text-align: center{{#if:{{{colour|{{{boja|}}}}}}|{{;}} background-color: {{{colour|{{{boja|}}}}}} }}" {{!}} {{{possible_subdivision_ranks|{{{moguća_podjela_kategorije|}}}}}} {{!}}- {{!}} colspan=2 style="text-align: left" {{!}} {{{possible_subdivision|{{{moguća_podjela|}}}}}} }} |- {{#if:{{{diversity|{{{raznolikost|}}}}}}| ! colspan=2 style="color:inherit; text-align: center{{#if:{{{colour|{{{boja}}}}}}|{{;}} background-color: {{{colour|{{{boja}}}}}} }}" {{!}} [[Bioraznolikost|Raznolikost]]{{{diversity_ref|{{{raznolikost_ref|}}}}}} {{#ifeq: {{NAMESPACEE}} | {{ns:0}} | <!--[[Category:Articles using diversity taxobox]]--> | }} {{!}}- {{!}} colspan=2 style="text-align: center" {{!}} {{#if:{{{diversity_link|{{{raznolikost_link|}}}}}}|[[{{{diversity_link|{{{raznolikost_link|}}}}}}|{{{diversity|{{{raznolikost|}}}}}}]]|{{{diversity|{{{raznolikost|}}}}}}}} {{!}}- }} {{#if:{{{range_map|{{{karta_raspon|}}}}}}| {{!}} colspan=2 style="text-align: center" {{!}} {{#invoke:InfoboxImage|InfoboxImage|image={{{range_map|{{{karta_raspon|}}}}}}|size={{{range_map_width|{{{karta_raspon_širina|}}}}}}|sizedefault=frameless|upright={{#if:{{{range_map_upright|}}}|{{{range_map_upright}}}|{{{upright|1}}}}}|alt={{{range_map_alt|{{{karta_raspon_alt|}}}}}}}} {{!}}- {{#if:{{{range_map_caption|{{{karta_raspon_opis|}}}}}}| {{!}} colspan=2 style="text-align: center; font-size: 88%" {{!}} {{{range_map_caption|{{{karta_raspon_opis|}}}}}} {{!}}- }} }} {{#if:{{{binomial2|{{{dvoimeno2|}}}}}}| {{!}} colspan=2 style="text-align: center" {{!}} '''{{{binomial2|{{{dvoimeno2|}}}}}}'''<br/><div style="font-size: 85%;">{{{binomial2_authority|{{{dvoimeno2_autorstvo|}}}}}}</div> {{!}}- }} {{#if:{{{trinomial2|{{{troimeno2|}}}}}}| {{!}} colspan=2 style="text-align: center" {{!}} '''{{{trinomial2|{{{troimeno2|}}}}}}'''<br/><div style="font-size: 85%;">{{{trinomial2_authority|{{{troimeno2_autorstvo|}}}}}}</div> {{!}}- }} {{#if:{{{range_map2|{{{karta_raspon2|}}}}}}| {{!}} colspan=2 style="text-align: center" {{!}} {{#invoke:InfoboxImage|InfoboxImage|image={{{range_map2|{{{karta_raspon2|}}}}}}|size={{{range_map2_width|{{{karta_raspon2_širina|}}}}}}|sizedefault=frameless|upright={{#if:{{{range_map2_upright|}}}|{{{range_map2_upright}}}|{{{upright|1}}}}}|alt={{{range_map2_alt|{{{karta_raspon2_alt|}}}}}}}} {{!}}- {{#if:{{{range_map2_caption|{{{karta_raspon2_opis|}}}}}}| {{!}} colspan=2 style="text-align: center; font-size: 88%" {{!}} {{{range_map2_caption|{{{karta_raspon2_opis|}}}}}} {{!}}- }} }} {{#if:{{{binomial3|{{{dvoimeno3|}}}}}}| {{!}} colspan=2 style="text-align: center" {{!}} '''{{{binomial3|{{{dvoimeno3|}}}}}}'''<br/><div style="font-size: 85%;">{{{binomial3_authority|{{{dvoimeno3_autorstvo|}}}}}}</div> {{!}}- }} {{#if:{{{trinomial3|{{{troimeno3|}}}}}}| {{!}} colspan=2 style="text-align: center" {{!}} '''{{{trinomial3|{{{troimeno3|}}}}}}'''<br/><div style="font-size: 85%;">{{{trinomial3_authority|{{{troimeno3_autorstvo|}}}}}}</div> {{!}}- }} {{#if:{{{range_map3|{{{karta_raspon3|}}}}}}| {{!}} colspan=2 style="text-align: center" {{!}} {{#invoke:InfoboxImage|InfoboxImage|image={{{range_map3|{{{karta_raspon3|}}}}}}|size={{{range_map3_width|{{{karta_raspon3_širina|}}}}}}|sizedefault=frameless|upright={{#if:{{{range_map3_upright|}}}|{{{range_map3_upright}}}|{{{upright|1}}}}}|alt={{{range_map3_alt|{{{karta_raspon3_alt|}}}}}}}} {{!}}- {{#if:{{{range_map3_caption|{{{karta_raspon3_opis|}}}}}}| {{!}} colspan=2 style="text-align: center; font-size: 88%" {{!}} {{{range_map3_caption|{{{karta_raspon3_opis|}}}}}} {{!}}- }} }} {{#if:{{{binomial4|{{{dvoimeno4|}}}}}}| {{!}} colspan=2 style="text-align: center" {{!}} '''{{{binomial4|{{{dvoimeno4|}}}}}}'''<br/><div style="font-size: 85%;">{{{binomial4_authority|{{{dvoimeno4_autorstvo|}}}}}}</div> {{!}}- }} {{#if:{{{trinomial4|{{{troimeno4|}}}}}}| {{!}} colspan=2 style="text-align: center" {{!}} '''{{{trinomial4|{{{troimeno4|}}}}}}'''<br/><div style="font-size: 85%;">{{{trinomial4_authority|{{{troimeno4_autorstvo|}}}}}}</div> {{!}}- }} {{#if:{{{range_map4|{{{karta_raspon4|}}}}}}| {{!}} colspan=2 style="text-align: center" {{!}} {{#invoke:InfoboxImage|InfoboxImage|image={{{range_map4|{{{karta_raspon4|}}}}}}|size={{{range_map4_width|{{{karta_raspon4_širina|}}}}}}|sizedefault=frameless|upright={{#if:{{{range_map4_upright|}}}|{{{range_map4_upright}}}|{{{upright|1}}}}}|alt={{{range_map4_alt|{{{karta_raspon4_alt|}}}}}}}} {{!}}- {{#if:{{{range_map4_caption|{{{karta_raspon4_opis|}}}}}}| {{!}} colspan=2 style="text-align: center; font-size: 88%" {{!}} {{{range_map4_caption|{{{karta_raspon4_opis|}}}}}} }} }} |- {{#if:{{{synonyms|{{{sinonimi|}}}}}}| ! colspan=2 style="color:inherit; text-align: center{{#if:{{{colour|{{{boja|}}}}}}|{{;}} background-color: {{{colour|{{{boja|}}}}}} }}" {{!}} [[Sinonim (taksonomija)|Sinonimi]]{{{synonyms_ref|{{{sinonimi_ref|}}}}}} {{!}}- {{!}} colspan=2 style="text-align: left" {{!}} {{{synonyms|{{{sinonimi|}}}}}} {{!}}- }} {{#if:{{{footer|{{{dno|}}}}}}| {{!}}- {{!}} colspan=2 style="text-align: left" {{!}} {{{footer|{{{dno|}}}}}} {{!}}- }} |}<templatestyles src="Template:Taxobox/core/styles.css" /><!-- Define any categories to be displayed on the page here: -->{{#ifeq:{{NAMESPACE}}|{{ns:0}}<!-- -->| [[Kategorija:Članci s mikroformatima za vrste]]<!-- -->{{#ifeq:{{{colour|{{{boja|{{{color|none}}}}}}}}}|{{Taksokvir/Greška u boji}}| [[Kategorija:Taksokviri s greškom u parametru boja]]}}<!-- -->{{#ifeq:{{{colour|{{{boja|{{{color|none}}}}}}}}}|{{Taksokvir boja|incertae sedis}}| [[Kategorija:Taksokviri s bojom za incertae sedis]]}}<!-- -->{{#ifeq:{{{colour|{{{boja|{{{color|none}}}}}}}}}|{{Taksokvir boja|}}| [[Kategorija:Taksokviri bez boje]]}}<!-- -->{{Taxonbar/candidate}}<!-- -->}}<noinclude>{{documentation}}</noinclude> cumx2371njy3e7yv55l5tu3ao2oqjgw 42681942 42681941 2026-08-29T15:22:17Z Aca 108187 Vraćena izmjena korisnika [[Special:Contributions/Aca|Aca]] ([[User talk:Aca|razgovor]]) na posljednju izmjenu korisnika [[User:Edgar Allan Poe|Edgar Allan Poe]] 42681926 wikitext text/x-wiki {| class="infobox biota" style="text-align: left; width: 200px; font-size: 100%" |- ! colspan=2 style="color:inherit; text-align: center{{#if:{{{colour|{{{color|{{{boja|}}}}}}}}}|{{;}} background-color: {{{colour|{{{color|{{{boja}}}}}}}}}| }}" | {{#if:{{{name|{{{naziv|}}}}}}|{{{name|{{{naziv}}}}}}|{{PAGENAME}} }}{{#if:{{{temporal_range|{{{vremenski_raspon|}}}}}}|<br/><div style="font-size: 85%;">Vremenski raspon: {{{temporal_range|{{{vremenski_raspon}}}}}}</div>}} |- {{#if:{{{image|{{{slika|}}}}}}| {{!}} colspan=2 style="text-align: center" {{!}} {{#invoke:InfoboxImage|InfoboxImage|image={{{image|{{{slika}}}}}}|size={{{image_width|{{{slika_širina}}}}}}|sizedefault=frameless|upright={{{upright|1}}}|alt={{{image_alt|{{{slika_alt|}}}}}}}} {{!}}- {{#if:{{{image_caption|{{{slika_opis|}}}}}}| {{!}} colspan=2 style="text-align: center; font-size: 88%" {{!}} {{{image_caption|{{{slika_opis}}}}}} {{!}}- }} }} {{#if:{{{image2|{{{slika2|}}}}}}| {{!}} colspan=2 style="text-align: center" {{!}} {{#invoke:InfoboxImage|InfoboxImage|image={{{image2|{{{slika2}}}}}}|size={{{image2_width|{{{slika2_širina|}}}}}}|sizedefault=frameless|upright={{#if:{{{upright2|}}}|{{{upright2}}}|{{{upright|1}}}}}|alt={{{image2_alt|{{{slika2_alt|}}}}}}}} {{!}}- {{#if:{{{image2_caption|{{{slika2_opis|}}}}}}| {{!}} colspan=2 style="text-align: center; font-size: 88%" {{!}} {{{image2_caption|{{{slika2_opis}}}}}} {{!}}- }} }} |- style="color:inherit; text-align: center{{#if:{{{colour|{{{boja|}}}}}}|{{;}} background-color: {{{colour|{{{boja}}}}}} }}" {{#if:{{{status|{{{status|}}}}}}|{{taxobox/species|{{{status_system|{{{status_sistem|}}}}}}|{{{status|{{{status}}}}}}|{{{status_ref|{{{status_ref|}}}}}}|datum_izumiranja={{{extinct|{{{izumrli|}}}}}}|colour={{{colour|{{{boja}}}}}} }} }} |-{{#if:{{{status2|{{{status2|}}}}}}|{{taxobox/species|{{{status2_system|{{{status2_sistem}}}}}}|{{{status2|{{{status2}}}}}}|{{{status2_ref|{{{status2_ref}}}}}}|datum_izumiranja={{{extinct|{{{izumrli}}}}}}|colour={{{colour|{{{boja}}}}}} }} }} |- ! colspan=2 style="color:inherit; min-width:15em; text-align: center{{#if:{{{colour|{{{boja|}}}}}}|{{;}} background-color: {{{colour|{{{boja|}}}}}} }}" | {{#if:{{{virus_grupa|{{{virus|{{{virus|}}}}}}}}}|[[Klasifikacija virusa]]|{{#if:{{{ichnos|}}}|[[Klasifikacija ihnofosila]]|{{#if:{{{veterovata|}}}|[[Veterovata]]|[[Sistematika|Naučna klasifikacija]]}} }} }} {{#if:{{{uredi poveznicu|}}}|{{uredi sistematiku|{{{parent|{{{matični|}}}}}} | {{{uredi poveznicu}}} }} }}{{#if: {{{klasifikacija_status|}}} | <br/><span style="font-weight:normal">({{{klasifikacija_status}}})</span> | }} |- {{#if:{{{parent|{{{matični|}}}}}}|{{#invoke:Autotaxobox|taxoboxList|{{{parent|{{{matični}}}}}}| display_taxa={{{display_taxa|1}}}| authority={{{authority|}}}| parent_authority={{{parent_authority|{{{matični_autorstvo|}}}}}}| gparent_authority={{{grandparent_authority|{{{ishodišni_autorstvo|}}}}}}| ggparent_authority={{{greatgrandparent_authority|{{{praishodišni_autorstvo|}}}}}}| gggparent_authority={{{greatgreatgrandparent_authority|{{{prapraishodišni_autorstvo|}}}}}}| ggggparent_authority={{{greatgreatgreatgrandparent_authority|{{{praprapraishodišni_autorstvo|}}}}}}| offset={{{offset|0}}}| bold_first={{{bold_first|{{#if:{{{species|}}}|link|bold}}}}}| virus={{{virus|no}}}}}}} {{#if:{{{virus_grupa|}}}|{{taxonomy|rank=group |link= {{#switch:{{lc:{{{virus_grupa}}} }} |i=Group I <small>([[dsDNA virus|dsDNA]])</small> |ii=Group II <small>([[ssDNA virus|ssDNA]])</small> |iii=Group III <small>([[dsRNA virus|dsRNA]])</small> |iv=Group IV <small>([[(+)ssRNA virus|(+)ssRNA]])</small> |v=Group V <small>([[(-)ssRNA virus|(-)ssRNA]])</small> |vi=Group VI <small>([[ssRNA-RT virus|ssRNA-RT]])</small> |vi/vii=Grupe VI i VII |vii=Group VII <small>([[dsDNA-RT virus|dsDNA-RT]])</small> |{{{virus_grupa}}} }} }} }} {{#if:{{{unranked_superdomain|{{{nekategorizirana_naddomena|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_superdomain|{{{nekategorizirana_naddomena|}}}}}} | auth={{{unranked_superdomain_authority|{{{nekategorizirana_naddomena_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{superdomain|{{{naddomena|}}}}}}|{{taxonomy|rank=superdomain|link={{{superdomain|{{{naddomena|}}}}}} | auth={{{superdomain_authority|{{{naddomena_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_domain|{{{nekategorizirana_domena|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_domain|{{{nekategorizirana_domena|}}}}}} | auth={{{unranked_domain_authority|{{{nekategorizirana_domena_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{domain|{{{domena|}}}}}}|{{taxonomy|rank=domain|link={{{domain|{{{domena|}}}}}} | auth={{{domain_authority|{{{domena_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_superregnum|{{{nekategorizirano_superregnum|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_superregnum|{{{nekategorizirano_superregnum|}}}}}} | auth={{{unranked_superregnum_authority|{{{nekategorizirano_superregnum_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{superregnum|{{{superregnum|}}}}}}|{{taxonomy|rank=superregnum|link={{{superregnum|{{{superregnum|}}}}}} | auth={{{superregnum_authority|{{{superregnum_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_regnum|{{{nekategorizirano_regnum|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_regnum|{{{nekategorizirano_regnum|}}}}}} | auth={{{unranked_regnum_authority|{{{nekategorizirano_regnum_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{regnum|{{{regnum|}}}}}}|{{taxonomy|rank=regnum|link={{{regnum|{{{regnum|}}}}}} | auth={{{regnum_authority|{{{regnum_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_subregnum|{{{nekategorizirano_subregnum|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_subregnum|{{{nekategorizirano_subregnum|}}}}}} | auth={{{unranked_subregnum_authority|{{{nekategorizirano_subregnum_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{subregnum|{{{subregnum|}}}}}}|{{taxonomy|rank=subregnum|link={{{subregnum|{{{subregnum|}}}}}} | auth={{{subregnum_authority|{{{subregnum_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_superdivisio|{{{nekategorizirana_superdivisio|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_superdivisio|{{{nekategorizirana_superdivisio|}}}}}} | auth={{{unranked_superdivisio_authority|{{{nekategorizirana_superdivisio_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{superdivisio|{{{superdivisio|}}}}}}|{{taxonomy|rank=superdivisio|link={{{superdivisio|{{{superdivisio|}}}}}} | auth={{{superdivisio_authority|{{{superdivisio_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_superphylum|{{{nekategorizirani_superphylum|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_superphylum|{{{nekategorizirani_superphylum|}}}}}} | auth={{{unranked_superphylum_authority|{{{nekategorizirani_superphylum_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{superphylum|{{{superphylum|}}}}}}|{{taxonomy|rank=superphylum|link={{{superphylum|{{{superphylum|}}}}}} | auth={{{superphylum_authority|{{{superphylum_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_divisio|{{{nekategorizirana_divisio|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_divisio|{{{nekategorizirana_divisio|}}}}}} | auth={{{unranked_divisio_authority|{{{nekategorizirana_divisio_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{divisio|{{{divisio|}}}}}}|{{taxonomy|rank=divisio|link={{{divisio|{{{divisio|}}}}}} | auth={{{divisio_authority|{{{divisio_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_phylum|{{{nekategorizirani_phylum|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_phylum|{{{nekategorizirani_phylum|}}}}}} | auth={{{unranked_phylum_authority|{{{nekategorizirani_phylum_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{phylum|{{{phylum|}}}}}}|{{taxonomy|rank=phylum|link={{{phylum|{{{phylum|}}}}}} | auth={{{phylum_authority|{{{phylum_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_subdivisio|{{{nekategorizirana_subdivisio|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_subdivisio|{{{nekategorizirana_subdivisio|}}}}}} | auth={{{unranked_subdivisio_authority|{{{nekategorizirana_subdivisio_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{subdivisio|{{{subdivisio|}}}}}}|{{taxonomy|rank=subdivisio|link={{{subdivisio|{{{subdivisio|}}}}}} | auth={{{subdivisio_authority|{{{subdivisio_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_subphylum|{{{nekategorizirani_subphylum|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_subphylum|{{{nekategorizirani_subphylum|}}}}}} | auth={{{unranked_subphylum_authority|{{{nekategorizirani_subphylum_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{subphylum|{{{subphylum|}}}}}}|{{taxonomy|rank=subphylum|link={{{subphylum|{{{subphylum|}}}}}} | auth={{{subphylum_authority|{{{subphylum_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_infraphylum|{{{nekategorizirani_infraphylum|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_infraphylum|{{{nekategorizirani_infraphylum|}}}}}} | auth={{{unranked_infraphylum_authority|{{{nekategorizirani_infraphylum_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{infraphylum|{{{infraphylum|}}}}}}|{{taxonomy|rank=infraphylum|link={{{infraphylum|{{{infraphylum|}}}}}} | auth={{{infraphylum_authority|{{{infraphylum_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_microphylum|{{{nekategorizirani_microphylum|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_microphylum|{{{nekategorizirani_microphylum|}}}}}} | auth={{{unranked_microphylum_authority|{{{nekategorizirani_microphylum_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{microphylum|{{{microphylum|}}}}}}|{{taxonomy|rank=microphylum|link={{{microphylum|{{{microphylum|}}}}}} | auth={{{microphylum_authority|{{{microphylum_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_nanophylum|{{{nekategorizirani_nanophylum|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_nanophylum|{{{nekategorizirani_nanophylum|}}}}}} | auth={{{unranked_nanophylum_authority|{{{nekategorizirani_nanophylum_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{nanophylum|{{{nanophylum|}}}}}}|{{taxonomy|rank=nanophylum|link={{{nanophylum|{{{nanophylum|}}}}}} | auth={{{nanophylum_authority|{{{nanophylum_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_superclassis|{{{nekategorizirani_superclassis|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_superclassis|{{{nekategorizirani_superclassis|}}}}}} | auth={{{unranked_superclassis_authority|{{{nekategorizirani_superclassis_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{superclassis|{{{superclassis|}}}}}}|{{taxonomy|rank=superclassis|link={{{superclassis|{{{superclassis|}}}}}} | auth={{{superclassis_authority|{{{superclassis_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_classis|{{{nekategorizirani_classis|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_classis|{{{nekategorizirani_classis|}}}}}} | auth={{{unranked_classis_authority|{{{nekategorizirani_classis_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{classis|{{{classis|}}}}}}|{{taxonomy|rank=classis|link={{{classis|{{{classis|}}}}}} | auth={{{classis_authority|{{{classis_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_subclassis|{{{nekategorizirani_subclassis|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_subclassis|{{{nekategorizirani_subclassis|}}}}}} | auth={{{unranked_subclassis_authority|{{{nekategorizirani_subclassis_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{subclassis|{{{subclassis|}}}}}}|{{taxonomy|rank=subclassis|link={{{subclassis|{{{subclassis|}}}}}} | auth={{{subclassis_authority|{{{subclassis_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_infraclassis|{{{nekategorizirani_infraclassis|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_infraclassis|{{{nekategorizirani_infraclassis|}}}}}} | auth={{{unranked_infraclassis_authority|{{{nekategorizirani_infraclassis_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{infraclassis|{{{infraclassis|}}}}}}|{{taxonomy|rank=infraclassis|link={{{infraclassis|{{{infraclassis|}}}}}} | auth={{{infraclassis_authority|{{{infraclassis_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_magnordo|{{{nekategorizirani_magnordo|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_magnordo|{{{nekategorizirani_magnordo|}}}}}} | auth={{{unranked_magnordo_authority|{{{nekategorizirani_magnordo_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{magnordo|{{{magnordo|}}}}}}|{{taxonomy|rank=magnordo|link={{{magnordo|{{{magnordo|}}}}}} | auth={{{magnordo_authority|{{{magnordo_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_superordo|{{{nekategorizirani_superordo|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_superordo|{{{nekategorizirani_superordo|}}}}}} | auth={{{unranked_superordo_authority|{{{nekategorizirani_superordo_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{superordo|{{{superordo|}}}}}}|{{taxonomy|rank=superordo|link={{{superordo|{{{superordo|}}}}}} | auth={{{superordo_authority|{{{superordo_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_ordo|{{{nekategorizirani_ordo|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_ordo|{{{nekategorizirani_ordo|}}}}}} | auth={{{unranked_ordo_authority|{{{nekategorizirani_ordo_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{ordo|{{{ordo|}}}}}}|{{taxonomy|rank=ordo|link={{{ordo|{{{ordo|}}}}}} | auth={{{ordo_authority|{{{ordo_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_subordo|{{{nekategorizirani_subordo|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_subordo|{{{nekategorizirani_subordo|}}}}}} | auth={{{unranked_subordo_authority|{{{nekategorizirani_subordo_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{subordo|{{{subordo|}}}}}}|{{taxonomy|rank=subordo|link={{{subordo|{{{subordo|}}}}}} | auth={{{subordo_authority|{{{subordo_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_infraordo|{{{nekategorizirani_infraordo|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_infraordo|{{{nekategorizirani_infraordo|}}}}}} | auth={{{unranked_infraordo_authority|{{{nekategorizirani_infraordo_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{infraordo|{{{infraordo|}}}}}}|{{taxonomy|rank=infraordo|link={{{infraordo|{{{infraordo|}}}}}} | auth={{{infraordo_authority|{{{infraordo_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_parvordo|{{{nekategorizirani_parvordo|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_parvordo|{{{nekategorizirani_parvordo|}}}}}} | auth={{{unranked_parvordo_authority|{{{nekategorizirani_parvordo_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{parvordo|{{{parvordo|}}}}}}|{{taxonomy|rank=parvorder|link={{{parvordo|{{{parvordo|}}}}}} | auth={{{parvordo_authority|{{{parvordo_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_zoodivisio|{{{nekategorizirana_zoodivisio|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_zoodivisio|{{{nekategorizirana_zoodivisio|}}}}}} | auth={{{unranked_zoodivisio_authority|{{{nekategorizirana_zoodivisio_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{zoodivisio|{{{zoodivisio|}}}}}}|{{taxonomy|rank=zoodivisio|link={{{zoodivisio|{{{zoodivisio|}}}}}} | auth={{{zoodivisio_authority|{{{zoodivisio_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_zoosectio|{{{nekategorizirana_zoosectio|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_zoosectio|{{{nekategorizirana_zoosectio|}}}}}} | auth={{{unranked_zoosectio_authority|{{{nekategorizirana_zoosectio_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{zoosectio|{{{zoosectio|}}}}}}|{{taxonomy|rank=zoosectio|link={{{zoosectio|{{{zoosectio|}}}}}} | auth={{{zoosectio_authority|{{{zoosectio_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_zoosubsectio|{{{nekategorizirana_zoosubsectio|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_zoosubsectio|{{{nekategorizirana_zoosubsectio|}}}}}} | auth={{{unranked_zoosubsectio_authority|{{{nekategorizirana_zoosubsectio_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{zoosubsectio|{{{zoosubsectio|}}}}}}|{{taxonomy|rank=zoosubsectio|link={{{zoosubsectio|{{{zoosubsectio|}}}}}} | auth={{{zoosubsectio_authority|{{{zoosubsectio_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_superfamilia|{{{nekategorizirana_superfamilia|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_superfamilia|{{{nekategorizirana_superfamilia|}}}}}} | auth={{{unranked_superfamilia_authority|{{{nekategorizirana_superfamilia_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{superfamilia|{{{superfamilia|}}}}}}|{{taxonomy|rank=superfamilia|link={{{superfamilia|{{{superfamilia|}}}}}} | auth={{{superfamilia_authority|{{{superfamilia_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_familia|{{{nekategorizirana_familia|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_familia|{{{nekategorizirana_familia|}}}}}} | auth={{{unranked_familia_authority|{{{nekategorizirana_familia_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{familia|{{{familia|}}}}}}|{{taxonomy|rank=familia|link={{{familia|{{{familia|}}}}}} | auth={{{familia_authority|{{{familia_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_subfamilia|{{{nekategorizirana_subfamilia|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_subfamilia|{{{nekategorizirana_subfamilia|}}}}}} | auth={{{unranked_subfamilia_authority|{{{nekategorizirana_subfamilia_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{subfamilia|{{{subfamilia|}}}}}}|{{taxonomy|rank=subfamilia|link={{{subfamilia|{{{subfamilia|}}}}}} | auth={{{subfamilia_authority|{{{subfamilia_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_supertribus|{{{nekategorizirani_supertribus|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_supertribus|{{{nekategorizirani_supertribus|}}}}}} | auth={{{unranked_supertribus_authority|{{{nekategorizirani_supertribus_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{supertribus|{{{supertribus|}}}}}}|{{taxonomy|rank=supertribus|link={{{supertribus|{{{supertribus|}}}}}} | auth={{{supertribus_authority|{{{supertribus_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_tribus|{{{nekategorizirani_tribus|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_tribus|{{{nekategorizirani_tribus|}}}}}} | auth={{{unranked_tribus_authority|{{{nekategorizirani_tribus_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{tribus|{{{tribus|}}}}}}|{{taxonomy|rank=tribus|link={{{tribus|{{{tribus|}}}}}} | auth={{{tribus_authority|{{{tribus_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_subtribus|{{{nekategorizirani_subtribus|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_subtribus|{{{nekategorizirani_subtribus|}}}}}} | auth={{{unranked_subtribus_authority|{{{nekategorizirani_subtribus_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{subtribus|{{{subtribus|}}}}}}|{{taxonomy|rank=subtribus|link={{{subtribus|{{{subtribus|}}}}}} | auth={{{subtribus_authority|{{{subtribus_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_alliance|{{{nekategorizirano_alliance|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_alliance|{{{nekategorizirano_alliance|}}}}}} | auth={{{unranked_alliance_authority|{{{nekategorizirano_alliance_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{alliance|{{{alliance|}}}}}}|{{taxonomy|rank=alliance|link={{{alliance|{{{alliance|}}}}}} | auth={{{alliance_authority|{{{alliance_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_genus|{{{nekategorizirani_genus|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_genus|{{{nekategorizirani_genus|}}}}}} | auth={{{unranked_genus_authority|{{{nekategorizirani_genus_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{genus|{{{genus|}}}}}}| {{taxonomy|rank=genus|link={{{genus|{{{genus|}}}}}}|auth={{{genus_authority|{{{genus_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_subgenus|{{{nekategorizirani_subgenus|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_subgenus|{{{nekategorizirani_subgenus|}}}}}} | auth={{{unranked_subgenus_authority|{{{nekategorizirani_subgenus_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{subgenus|{{{subgenus|}}}}}}|{{taxonomy|rank=subgenus|link={{{subgenus|{{{subgenus|}}}}}} | auth={{{subgenus_authority|{{{subgenus_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_sectio|{{{nekategorizirana_sectio|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_sectio|{{{nekategorizirana_sectio|}}}}}} | auth={{{unranked_sectio_authority|{{{nekategorizirana_sectio_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{sectio|{{{sectio|}}}}}}|{{taxonomy|rank=sectio|link={{{sectio|{{{sectio|}}}}}} | auth={{{sectio_authority|{{{sectio_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_subsectio|{{{nekategorizirana_subsectio|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_subsectio|{{{nekategorizirana_subsectio|}}}}}} | auth={{{unranked_subsectio_authority|{{{nekategorizirana_subsectio_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{subsectio|{{{subsectio|}}}}}}|{{taxonomy|rank=subsectio|link={{{subsectio|{{{subsectio|}}}}}} | auth={{{subsectio_authority|{{{subsectio_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_series|{{{nekategorizirani_series|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_series|{{{nekategorizirani_series|}}}}}} | auth={{{unranked_series_authority|{{{nekategorizirani_series_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{series|{{{series|}}}}}}|{{taxonomy|rank=series|link={{{series|{{{series|}}}}}} | auth={{{series_authority|{{{series_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_subseries|{{{nekategorizirani_subseries|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_subseries|{{{nekategorizirani_subseries|}}}}}} | auth={{{unranked_subseries_authority|{{{nekategorizirani_subseries_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{subseries|{{{subseries|}}}}}}|{{taxonomy|rank=subseries|link={{{subseries|{{{subseries|}}}}}}|auth={{{subseries_authority|{{{subseries_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_species_group|{{{nekategorizirana_species_skupina|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_species_group|{{{nekategorizirana_species_skupina|}}}}}} | auth={{{unranked_species_group_authority|{{{nekategorizirana_species_skupina_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{species_group|{{{species_skupina|}}}}}}|{{taxonomy|rank=species group|link={{{species_group|{{{species_skupina|}}}}}} | auth={{{species_group_authority|{{{species_skupina_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_species_subgroup|{{{nekategorizirana_species_podskupina|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_species_subgroup|{{{nekategorizirana_species_podskupina|}}}}}} | auth={{{unranked_species_subgroup_authority|{{{nekategorizirana_species_podskupina_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{species_subgroup|{{{species_podskupina|}}}}}}|{{taxonomy|rank=species subgroup|link={{{species_subgroup|{{{species_podskupina|}}}}}} | auth={{{species_subgroup_authority|{{{species_podskupina_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_species_complex|{{{nekategorizirani_species_skup|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_species_complex|{{{nekategorizirani_species_skup|}}}}}} | auth={{{unranked_species_complex_authority|{{{nekategorizirani_species_skup_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{species_complex|{{{species_skup|}}}}}}|{{taxonomy|rank=species complex|link={{{species_complex|{{{species_skup|}}}}}} | auth={{{species_complex_authority|{{{species_skup_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_species|{{{nekategorizirana_species|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_species|{{{nekategorizirana_species|}}}}}} | auth={{{unranked_species_authority|{{{nekategorizirana_species_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{species|{{{species|}}}}}}|{{taxonomy|rank=species|link={{{species|{{{species|}}}}}} | auth={{{species_authority|{{{species_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_subspecies|{{{nekategorizirana_subspecies|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_subspecies|{{{nekategorizirana_subspecies|}}}}}} | auth={{{unranked_subspecies_authority|{{{nekategorizirana_subspecies_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{subspecies|{{{subspecies|}}}}}}|{{taxonomy|rank=subspecies|link={{{subspecies|{{{subspecies|}}}}}} | auth={{{subspecies_authority|{{{subspecies_autorstvo|}}}}}} }} }} |- {{#if:{{{unranked_varietas|{{{nekategorizirani_varijetet|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_varietas|{{{nekategorizirani_varijetet|}}}}}} | auth={{{unranked_varietas_authority|{{{nekategorizirani_varijetet_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{varietas|{{{varijetet|}}}}}}|{{taxonomy|rank=varietas|link={{{varietas|{{{varijetet|}}}}}} | auth={{{varietas_authority|{{{varijetet_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{forma|{{{forma|}}}}}}|{{taxonomy|rank=forma|link={{{forma|{{{forma|}}}}}} | auth={{{forma_authority|{{{forma_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{virus_infrasp|{{{virus_infrasp|}}}}}}|{{taxonomy|rank={{{virus_infrasp_rank|RANK MISSING}}}|link={{{virus_infrasp|virus_infrasp|}}} | auth= }} }} |- {{#if:{{{binomial|{{{dvoimeno|}}}}}}| ! colspan=2 style="color:inherit; text-align: center{{#if:{{{colour|{{{boja|}}}}}}|{{;}} background-color: {{{colour|{{{boja|}}}}}} }}" {{!}} [[Binarna nomenklatura|Dvojni naziv]] {{!}}- {{!}} colspan=2 style="text-align: center" {{!}} <b><span class="binomial">{{{binomial|{{{dvoimeno|}}}}}}</span></b><br/><div style="font-size: 85%;">{{{binomial_authority|{{{dvoimeno_autorstvo|}}}}}}</div> }} |- style="color:inherit; text-align: center{{#if:{{{colour|{{{boja|}}}}}}|{{;}} background-color: {{{colour|{{{boja|}}}}}} }}" {{#if:{{{trinomial|{{{troimeno|}}}}}}| ! colspan=2 style="text-align: center" {{!}} [[{{#switch:{{{regnum|}}}|[[Animalia]]|[[Animal]]ia|Animalia=Trinomen|[[Plantae]]|[[Plant]]ae|Plantae|[[Fungi]]|[[Gljive|Fungi]]|Fungi|[[Archaeplastida]]|Archaeplastida=Intraspecifično ime (botanika)|Trinomen}}|Trojni naziv]] {{!}}- {{!}} colspan=2 style="text-align: center" {{!}} <b><span class="trinomial">{{{trinomial|{{{troimeno|}}}}}}</span></b><br/><div style="font-size: 85%;">{{{trinomial_authority|{{{troimeno_autorstvo|}}}}}}</div> }} |- {{#if:{{{type_genus|{{{tipski_rod|}}}}}}| ! colspan=2 style="color:inherit; text-align: center{{#if:{{{colour|{{{boja|}}}}}}|{{;}} background-color: {{{colour|{{{boja}}}}}} }}"{{!}} [[Tipski rod]] {{!}}- {{!}} colspan=2 style="text-align: center" {{!}} {{{type_genus|{{{tipski_rod|}}}}}}<br/><div style="font-size: 85%;">{{{type_genus_authority|{{{tipski_rod_autorstvo|}}}}}}</div> }} |- {{#if:{{{type_ichnogenus|{{{tipski_ihnogenus|}}}}}}| ! colspan=2 style="color:inherit; text-align: center{{#if:{{{colour|{{{boja|}}}}}}|{{;}} background-color: {{{colour|{{{boja}}}}}} }}"{{!}} [[Type genus|Tipski ihnogenus]] {{!}}- {{!}} colspan=2 style="text-align: center" {{!}} {{{type_ichnogenus|{{{tipski_ihnogenus|}}}}}}<br/><div style="font-size: 85%;">{{{type_ichnogenus_authority|{{{tipski_ihnogenus_autorstvo|}}}}}}</div> }} |- {{#if:{{{type_oogenus|{{{tipski oogenus|}}}}}}| ! colspan=2 style="color:inherit; text-align: center{{#if:{{{colour|{{{boja|}}}}}}|{{;}} background-color: {{{colour|{{{boja|}}}}}} }}"{{!}} [[Tipski rod|Tipski oogenus]] {{!}}- {{!}} colspan=2 style="text-align: center" {{!}} {{{type_oogenus|{{{tipski oogenus|}}}}}}<br/><div style="font-size: 85%;">{{{type_oogenus_authority|{{{tipski oogenus_autorstvo|}}}}}}</div> }} |- {{#if:{{{type_species|{{{tipska_vrsta|}}}}}}| ! colspan=2 style="color:inherit; text-align: center{{#if:{{{colour|{{{boja|}}}}}}|{{;}} background-color: {{{colour|{{{boja|}}}}}} }}" {{!}} [[Tipska vrsta]] {{!}}- {{!}} colspan=2 style="text-align: center" {{!}} {{{type_species|{{{tipska_vrsta|}}}}}}<br/><div style="font-size: 85%;">{{{type_species_authority|{{{tipska_vrsta_autorstvo|}}}}}}</div> }} |- {{#if:{{{type_ichnospecies|{{{tipski_ihnospecies|}}}}}}| ! colspan=2 style="color:inherit; text-align: center{{#if:{{{colour|{{{boja|}}}}}}|{{;}} background-color: {{{colour|{{{boja|}}}}}} }}" {{!}} [[Tipska vrsta|Tipski ihnospecies]] {{!}}- {{!}} colspan=2 style="text-align: center" {{!}} {{{type_ichnospecies|{{{tipski_ihnospecies|}}}}}}<br/><div style="font-size: 85%;">{{{type_ichnospecies_authority|{{{tipski_ihnospecies_autorstvo|}}}}}}</div> }} |- {{#if:{{{type_oospecies|{{{tipski_oospecies|}}}}}}| ! colspan=2 style="color:inherit; text-align: center{{#if:{{{colour|{{{boja|}}}}}}|{{;}} background-color: {{{colour|{{{boja}}}}}} }}" {{!}} [[Tipska vrsta|Tipski oospecies]] {{!}}- {{!}} colspan=2 style="text-align: center" {{!}} {{{type_oospecies|{{{tipski_oospecies|}}}}}}<br/><div style="font-size: 85%;">{{{type_oospecies_authority|{{{tipski_oospecies_autorstvo|}}}}}}</div> }} |- {{#if:{{{type_strain|{{{tipski_soj|}}}}}}| ! colspan=2 style="color:inherit; text-align: center{{#if:{{{colour|{{{boja|}}}}}}|{{;}} background-color: {{{colour|{{{boja|}}}}}} }}" {{!}} [[Tipski soj]]{{#if:{{{type_strain_ref|}}}|{{{type_strain_ref}}}|}} {{!}}- {{!}} colspan=2 style="text-align: center" {{!}} {{{type_strain|{{{tipski_soj|}}}}}} }} |- {{#if:{{{subdivision|{{{podjela|}}}}}}| ! colspan=2 style="color:inherit; text-align: center{{#if:{{{colour|{{{boja|}}}}}}|{{;}} background-color: {{{colour|{{{boja|}}}}}} }}" {{!}} {{{subdivision_ranks|{{{podjela_kategorije|}}}}}}{{{subdivision_ref|}}} {{!}}- {{!}} colspan=2 style="text-align: left" {{!}} {{{subdivision|{{{podjela|}}}}}} }} |- {{#if:{{{possible_subdivision|{{{moguća_podjela|}}}}}}| ! colspan=2 style="color:inherit; text-align: center{{#if:{{{colour|{{{boja|}}}}}}|{{;}} background-color: {{{colour|{{{boja|}}}}}} }}" {{!}} {{{possible_subdivision_ranks|{{{moguća_podjela_kategorije|}}}}}} {{!}}- {{!}} colspan=2 style="text-align: left" {{!}} {{{possible_subdivision|{{{moguća_podjela|}}}}}} }} |- {{#if:{{{diversity|{{{raznolikost|}}}}}}| ! colspan=2 style="color:inherit; text-align: center{{#if:{{{colour|{{{boja}}}}}}|{{;}} background-color: {{{colour|{{{boja}}}}}} }}" {{!}} [[Bioraznolikost|Raznolikost]]{{{diversity_ref|{{{raznolikost_ref|}}}}}} {{#ifeq: {{NAMESPACEE}} | {{ns:0}} | <!--[[Category:Articles using diversity taxobox]]--> | }} {{!}}- {{!}} colspan=2 style="text-align: center" {{!}} {{#if:{{{diversity_link|{{{raznolikost_link|}}}}}}|[[{{{diversity_link|{{{raznolikost_link|}}}}}}|{{{diversity|{{{raznolikost|}}}}}}]]|{{{diversity|{{{raznolikost|}}}}}}}} {{!}}- }} {{#if:{{{range_map|{{{karta_raspon|}}}}}}| {{!}} colspan=2 style="text-align: center" {{!}} {{#invoke:InfoboxImage|InfoboxImage|image={{{range_map|{{{karta_raspon|}}}}}}|size={{{range_map_width|{{{karta_raspon_širina|}}}}}}|sizedefault=frameless|upright={{#if:{{{range_map_upright|}}}|{{{range_map_upright}}}|{{{upright|1}}}}}|alt={{{range_map_alt|{{{karta_raspon_alt|}}}}}}}} {{!}}- {{#if:{{{range_map_caption|{{{karta_raspon_opis|}}}}}}| {{!}} colspan=2 style="text-align: center; font-size: 88%" {{!}} {{{range_map_caption|{{{karta_raspon_opis|}}}}}} {{!}}- }} }} {{#if:{{{binomial2|{{{dvoimeno2|}}}}}}| {{!}} colspan=2 style="text-align: center" {{!}} '''{{{binomial2|{{{dvoimeno2|}}}}}}'''<br/><div style="font-size: 85%;">{{{binomial2_authority|{{{dvoimeno2_autorstvo|}}}}}}</div> {{!}}- }} {{#if:{{{trinomial2|{{{troimeno2|}}}}}}| {{!}} colspan=2 style="text-align: center" {{!}} '''{{{trinomial2|{{{troimeno2|}}}}}}'''<br/><div style="font-size: 85%;">{{{trinomial2_authority|{{{troimeno2_autorstvo|}}}}}}</div> {{!}}- }} {{#if:{{{range_map2|{{{karta_raspon2|}}}}}}| {{!}} colspan=2 style="text-align: center" {{!}} {{#invoke:InfoboxImage|InfoboxImage|image={{{range_map2|{{{karta_raspon2|}}}}}}|size={{{range_map2_width|{{{karta_raspon2_širina|}}}}}}|sizedefault=frameless|upright={{#if:{{{range_map2_upright|}}}|{{{range_map2_upright}}}|{{{upright|1}}}}}|alt={{{range_map2_alt|{{{karta_raspon2_alt|}}}}}}}} {{!}}- {{#if:{{{range_map2_caption|{{{karta_raspon2_opis|}}}}}}| {{!}} colspan=2 style="text-align: center; font-size: 88%" {{!}} {{{range_map2_caption|{{{karta_raspon2_opis|}}}}}} {{!}}- }} }} {{#if:{{{binomial3|{{{dvoimeno3|}}}}}}| {{!}} colspan=2 style="text-align: center" {{!}} '''{{{binomial3|{{{dvoimeno3|}}}}}}'''<br/><div style="font-size: 85%;">{{{binomial3_authority|{{{dvoimeno3_autorstvo|}}}}}}</div> {{!}}- }} {{#if:{{{trinomial3|{{{troimeno3|}}}}}}| {{!}} colspan=2 style="text-align: center" {{!}} '''{{{trinomial3|{{{troimeno3|}}}}}}'''<br/><div style="font-size: 85%;">{{{trinomial3_authority|{{{troimeno3_autorstvo|}}}}}}</div> {{!}}- }} {{#if:{{{range_map3|{{{karta_raspon3|}}}}}}| {{!}} colspan=2 style="text-align: center" {{!}} {{#invoke:InfoboxImage|InfoboxImage|image={{{range_map3|{{{karta_raspon3|}}}}}}|size={{{range_map3_width|{{{karta_raspon3_širina|}}}}}}|sizedefault=frameless|upright={{#if:{{{range_map3_upright|}}}|{{{range_map3_upright}}}|{{{upright|1}}}}}|alt={{{range_map3_alt|{{{karta_raspon3_alt|}}}}}}}} {{!}}- {{#if:{{{range_map3_caption|{{{karta_raspon3_opis|}}}}}}| {{!}} colspan=2 style="text-align: center; font-size: 88%" {{!}} {{{range_map3_caption|{{{karta_raspon3_opis|}}}}}} {{!}}- }} }} {{#if:{{{binomial4|{{{dvoimeno4|}}}}}}| {{!}} colspan=2 style="text-align: center" {{!}} '''{{{binomial4|{{{dvoimeno4|}}}}}}'''<br/><div style="font-size: 85%;">{{{binomial4_authority|{{{dvoimeno4_autorstvo|}}}}}}</div> {{!}}- }} {{#if:{{{trinomial4|{{{troimeno4|}}}}}}| {{!}} colspan=2 style="text-align: center" {{!}} '''{{{trinomial4|{{{troimeno4|}}}}}}'''<br/><div style="font-size: 85%;">{{{trinomial4_authority|{{{troimeno4_autorstvo|}}}}}}</div> {{!}}- }} {{#if:{{{range_map4|{{{karta_raspon4|}}}}}}| {{!}} colspan=2 style="text-align: center" {{!}} {{#invoke:InfoboxImage|InfoboxImage|image={{{range_map4|{{{karta_raspon4|}}}}}}|size={{{range_map4_width|{{{karta_raspon4_širina|}}}}}}|sizedefault=frameless|upright={{#if:{{{range_map4_upright|}}}|{{{range_map4_upright}}}|{{{upright|1}}}}}|alt={{{range_map4_alt|{{{karta_raspon4_alt|}}}}}}}} {{!}}- {{#if:{{{range_map4_caption|{{{karta_raspon4_opis|}}}}}}| {{!}} colspan=2 style="text-align: center; font-size: 88%" {{!}} {{{range_map4_caption|{{{karta_raspon4_opis|}}}}}} }} }} |- {{#if:{{{synonyms|{{{sinonimi|}}}}}}| ! colspan=2 style="color:inherit; text-align: center{{#if:{{{colour|{{{boja|}}}}}}|{{;}} background-color: {{{colour|{{{boja|}}}}}} }}" {{!}} [[Sinonim (taksonomija)|Sinonimi]]{{{synonyms_ref|{{{sinonimi_ref|}}}}}} {{!}}- {{!}} colspan=2 style="text-align: left" {{!}} {{{synonyms|{{{sinonimi|}}}}}} {{!}}- }} {{#if:{{{footer|{{{dno|}}}}}}| {{!}}- {{!}} colspan=2 style="text-align: left" {{!}} {{{footer|{{{dno|}}}}}} {{!}}- }} |}<templatestyles src="Template:Taxobox/core/styles.css" /><!-- Define any categories to be displayed on the page here: -->{{#ifeq:{{NAMESPACE}}|{{ns:0}}<!-- -->| [[Kategorija:Članci s mikroformatima za vrste]]<!-- -->{{#ifeq:{{{colour|{{{boja|{{{color|none}}}}}}}}}|{{Taksokvir/Greška u boji}}| [[Kategorija:Taksokviri s greškom u parametru boja]]}}<!-- -->{{#ifeq:{{{colour|{{{boja|{{{color|none}}}}}}}}}|{{Taksokvir boja|incertae sedis}}| [[Kategorija:Taksokviri s bojom za incertae sedis]]}}<!-- -->{{#ifeq:{{{colour|{{{boja|{{{color|none}}}}}}}}}|{{Taksokvir boja|}}| [[Kategorija:Taksokviri bez boje]]}}<!-- -->{{Taxonbar/candidate}}<!-- -->}}<noinclude>{{documentation}}</noinclude> f2fy4mdsqqeajm6fg9yfc0o3evzipy9 42681943 42681942 2026-08-29T15:22:30Z Aca 108187 42681943 wikitext text/x-wiki {| class="infobox biota" style="text-align: left; width: 200px; font-size: 100%" |- ! colspan=2 style="color:inherit; text-align: center{{#if:{{{colour|{{{color|{{{boja|}}}}}}}}}|{{;}} background-color: {{{colour|{{{color|{{{boja}}}}}}}}}| }}" | {{#if:{{{name|{{{naziv|}}}}}}|{{{name|{{{naziv}}}}}}|{{PAGENAME}} }}{{#if:{{{temporal_range|{{{vremenski_raspon|}}}}}}|<br/><div style="font-size: 85%;">Vremenski raspon: {{{temporal_range|{{{vremenski_raspon}}}}}}</div>}} |- {{#if:{{{image|{{{slika|}}}}}}| {{!}} colspan=2 style="text-align: center" {{!}} {{#invoke:InfoboxImage|InfoboxImage|image={{{image|{{{slika}}}}}}|size={{{image_width|{{{slika_širina|}}}}}}|sizedefault=frameless|upright={{{upright|1}}}|alt={{{image_alt|{{{slika_alt|}}}}}}}} {{!}}- {{#if:{{{image_caption|{{{slika_opis|}}}}}}| {{!}} colspan=2 style="text-align: center; font-size: 88%" {{!}} {{{image_caption|{{{slika_opis}}}}}} {{!}}- }} }} {{#if:{{{image2|{{{slika2|}}}}}}| {{!}} colspan=2 style="text-align: center" {{!}} {{#invoke:InfoboxImage|InfoboxImage|image={{{image2|{{{slika2}}}}}}|size={{{image2_width|{{{slika2_širina|}}}}}}|sizedefault=frameless|upright={{#if:{{{upright2|}}}|{{{upright2}}}|{{{upright|1}}}}}|alt={{{image2_alt|{{{slika2_alt|}}}}}}}} {{!}}- {{#if:{{{image2_caption|{{{slika2_opis|}}}}}}| {{!}} colspan=2 style="text-align: center; font-size: 88%" {{!}} {{{image2_caption|{{{slika2_opis}}}}}} {{!}}- }} }} |- style="color:inherit; text-align: center{{#if:{{{colour|{{{boja|}}}}}}|{{;}} background-color: {{{colour|{{{boja}}}}}} }}" {{#if:{{{status|{{{status|}}}}}}|{{taxobox/species|{{{status_system|{{{status_sistem|}}}}}}|{{{status|{{{status}}}}}}|{{{status_ref|{{{status_ref|}}}}}}|datum_izumiranja={{{extinct|{{{izumrli|}}}}}}|colour={{{colour|{{{boja}}}}}} }} }} |-{{#if:{{{status2|{{{status2|}}}}}}|{{taxobox/species|{{{status2_system|{{{status2_sistem}}}}}}|{{{status2|{{{status2}}}}}}|{{{status2_ref|{{{status2_ref}}}}}}|datum_izumiranja={{{extinct|{{{izumrli}}}}}}|colour={{{colour|{{{boja}}}}}} }} }} |- ! colspan=2 style="color:inherit; min-width:15em; text-align: center{{#if:{{{colour|{{{boja|}}}}}}|{{;}} background-color: {{{colour|{{{boja|}}}}}} }}" | {{#if:{{{virus_grupa|{{{virus|{{{virus|}}}}}}}}}|[[Klasifikacija virusa]]|{{#if:{{{ichnos|}}}|[[Klasifikacija ihnofosila]]|{{#if:{{{veterovata|}}}|[[Veterovata]]|[[Sistematika|Naučna klasifikacija]]}} }} }} {{#if:{{{uredi poveznicu|}}}|{{uredi sistematiku|{{{parent|{{{matični|}}}}}} | {{{uredi poveznicu}}} }} }}{{#if: {{{klasifikacija_status|}}} | <br/><span style="font-weight:normal">({{{klasifikacija_status}}})</span> | }} |- {{#if:{{{parent|{{{matični|}}}}}}|{{#invoke:Autotaxobox|taxoboxList|{{{parent|{{{matični}}}}}}| display_taxa={{{display_taxa|1}}}| authority={{{authority|}}}| parent_authority={{{parent_authority|{{{matični_autorstvo|}}}}}}| gparent_authority={{{grandparent_authority|{{{ishodišni_autorstvo|}}}}}}| ggparent_authority={{{greatgrandparent_authority|{{{praishodišni_autorstvo|}}}}}}| gggparent_authority={{{greatgreatgrandparent_authority|{{{prapraishodišni_autorstvo|}}}}}}| ggggparent_authority={{{greatgreatgreatgrandparent_authority|{{{praprapraishodišni_autorstvo|}}}}}}| offset={{{offset|0}}}| bold_first={{{bold_first|{{#if:{{{species|}}}|link|bold}}}}}| virus={{{virus|no}}}}}}} {{#if:{{{virus_grupa|}}}|{{taxonomy|rank=group |link= {{#switch:{{lc:{{{virus_grupa}}} }} |i=Group I <small>([[dsDNA virus|dsDNA]])</small> |ii=Group II <small>([[ssDNA virus|ssDNA]])</small> |iii=Group III <small>([[dsRNA virus|dsRNA]])</small> |iv=Group IV <small>([[(+)ssRNA virus|(+)ssRNA]])</small> |v=Group V <small>([[(-)ssRNA virus|(-)ssRNA]])</small> |vi=Group VI <small>([[ssRNA-RT virus|ssRNA-RT]])</small> |vi/vii=Grupe VI i VII |vii=Group VII <small>([[dsDNA-RT virus|dsDNA-RT]])</small> |{{{virus_grupa}}} }} }} }} {{#if:{{{unranked_superdomain|{{{nekategorizirana_naddomena|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_superdomain|{{{nekategorizirana_naddomena|}}}}}} | auth={{{unranked_superdomain_authority|{{{nekategorizirana_naddomena_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{superdomain|{{{naddomena|}}}}}}|{{taxonomy|rank=superdomain|link={{{superdomain|{{{naddomena|}}}}}} | auth={{{superdomain_authority|{{{naddomena_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_domain|{{{nekategorizirana_domena|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_domain|{{{nekategorizirana_domena|}}}}}} | auth={{{unranked_domain_authority|{{{nekategorizirana_domena_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{domain|{{{domena|}}}}}}|{{taxonomy|rank=domain|link={{{domain|{{{domena|}}}}}} | auth={{{domain_authority|{{{domena_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_superregnum|{{{nekategorizirano_superregnum|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_superregnum|{{{nekategorizirano_superregnum|}}}}}} | auth={{{unranked_superregnum_authority|{{{nekategorizirano_superregnum_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{superregnum|{{{superregnum|}}}}}}|{{taxonomy|rank=superregnum|link={{{superregnum|{{{superregnum|}}}}}} | auth={{{superregnum_authority|{{{superregnum_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_regnum|{{{nekategorizirano_regnum|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_regnum|{{{nekategorizirano_regnum|}}}}}} | auth={{{unranked_regnum_authority|{{{nekategorizirano_regnum_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{regnum|{{{regnum|}}}}}}|{{taxonomy|rank=regnum|link={{{regnum|{{{regnum|}}}}}} | auth={{{regnum_authority|{{{regnum_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_subregnum|{{{nekategorizirano_subregnum|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_subregnum|{{{nekategorizirano_subregnum|}}}}}} | auth={{{unranked_subregnum_authority|{{{nekategorizirano_subregnum_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{subregnum|{{{subregnum|}}}}}}|{{taxonomy|rank=subregnum|link={{{subregnum|{{{subregnum|}}}}}} | auth={{{subregnum_authority|{{{subregnum_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_superdivisio|{{{nekategorizirana_superdivisio|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_superdivisio|{{{nekategorizirana_superdivisio|}}}}}} | auth={{{unranked_superdivisio_authority|{{{nekategorizirana_superdivisio_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{superdivisio|{{{superdivisio|}}}}}}|{{taxonomy|rank=superdivisio|link={{{superdivisio|{{{superdivisio|}}}}}} | auth={{{superdivisio_authority|{{{superdivisio_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_superphylum|{{{nekategorizirani_superphylum|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_superphylum|{{{nekategorizirani_superphylum|}}}}}} | auth={{{unranked_superphylum_authority|{{{nekategorizirani_superphylum_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{superphylum|{{{superphylum|}}}}}}|{{taxonomy|rank=superphylum|link={{{superphylum|{{{superphylum|}}}}}} | auth={{{superphylum_authority|{{{superphylum_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_divisio|{{{nekategorizirana_divisio|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_divisio|{{{nekategorizirana_divisio|}}}}}} | auth={{{unranked_divisio_authority|{{{nekategorizirana_divisio_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{divisio|{{{divisio|}}}}}}|{{taxonomy|rank=divisio|link={{{divisio|{{{divisio|}}}}}} | auth={{{divisio_authority|{{{divisio_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_phylum|{{{nekategorizirani_phylum|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_phylum|{{{nekategorizirani_phylum|}}}}}} | auth={{{unranked_phylum_authority|{{{nekategorizirani_phylum_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{phylum|{{{phylum|}}}}}}|{{taxonomy|rank=phylum|link={{{phylum|{{{phylum|}}}}}} | auth={{{phylum_authority|{{{phylum_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_subdivisio|{{{nekategorizirana_subdivisio|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_subdivisio|{{{nekategorizirana_subdivisio|}}}}}} | auth={{{unranked_subdivisio_authority|{{{nekategorizirana_subdivisio_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{subdivisio|{{{subdivisio|}}}}}}|{{taxonomy|rank=subdivisio|link={{{subdivisio|{{{subdivisio|}}}}}} | auth={{{subdivisio_authority|{{{subdivisio_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_subphylum|{{{nekategorizirani_subphylum|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_subphylum|{{{nekategorizirani_subphylum|}}}}}} | auth={{{unranked_subphylum_authority|{{{nekategorizirani_subphylum_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{subphylum|{{{subphylum|}}}}}}|{{taxonomy|rank=subphylum|link={{{subphylum|{{{subphylum|}}}}}} | auth={{{subphylum_authority|{{{subphylum_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_infraphylum|{{{nekategorizirani_infraphylum|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_infraphylum|{{{nekategorizirani_infraphylum|}}}}}} | auth={{{unranked_infraphylum_authority|{{{nekategorizirani_infraphylum_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{infraphylum|{{{infraphylum|}}}}}}|{{taxonomy|rank=infraphylum|link={{{infraphylum|{{{infraphylum|}}}}}} | auth={{{infraphylum_authority|{{{infraphylum_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_microphylum|{{{nekategorizirani_microphylum|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_microphylum|{{{nekategorizirani_microphylum|}}}}}} | auth={{{unranked_microphylum_authority|{{{nekategorizirani_microphylum_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{microphylum|{{{microphylum|}}}}}}|{{taxonomy|rank=microphylum|link={{{microphylum|{{{microphylum|}}}}}} | auth={{{microphylum_authority|{{{microphylum_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_nanophylum|{{{nekategorizirani_nanophylum|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_nanophylum|{{{nekategorizirani_nanophylum|}}}}}} | auth={{{unranked_nanophylum_authority|{{{nekategorizirani_nanophylum_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{nanophylum|{{{nanophylum|}}}}}}|{{taxonomy|rank=nanophylum|link={{{nanophylum|{{{nanophylum|}}}}}} | auth={{{nanophylum_authority|{{{nanophylum_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_superclassis|{{{nekategorizirani_superclassis|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_superclassis|{{{nekategorizirani_superclassis|}}}}}} | auth={{{unranked_superclassis_authority|{{{nekategorizirani_superclassis_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{superclassis|{{{superclassis|}}}}}}|{{taxonomy|rank=superclassis|link={{{superclassis|{{{superclassis|}}}}}} | auth={{{superclassis_authority|{{{superclassis_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_classis|{{{nekategorizirani_classis|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_classis|{{{nekategorizirani_classis|}}}}}} | auth={{{unranked_classis_authority|{{{nekategorizirani_classis_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{classis|{{{classis|}}}}}}|{{taxonomy|rank=classis|link={{{classis|{{{classis|}}}}}} | auth={{{classis_authority|{{{classis_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_subclassis|{{{nekategorizirani_subclassis|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_subclassis|{{{nekategorizirani_subclassis|}}}}}} | auth={{{unranked_subclassis_authority|{{{nekategorizirani_subclassis_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{subclassis|{{{subclassis|}}}}}}|{{taxonomy|rank=subclassis|link={{{subclassis|{{{subclassis|}}}}}} | auth={{{subclassis_authority|{{{subclassis_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_infraclassis|{{{nekategorizirani_infraclassis|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_infraclassis|{{{nekategorizirani_infraclassis|}}}}}} | auth={{{unranked_infraclassis_authority|{{{nekategorizirani_infraclassis_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{infraclassis|{{{infraclassis|}}}}}}|{{taxonomy|rank=infraclassis|link={{{infraclassis|{{{infraclassis|}}}}}} | auth={{{infraclassis_authority|{{{infraclassis_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_magnordo|{{{nekategorizirani_magnordo|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_magnordo|{{{nekategorizirani_magnordo|}}}}}} | auth={{{unranked_magnordo_authority|{{{nekategorizirani_magnordo_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{magnordo|{{{magnordo|}}}}}}|{{taxonomy|rank=magnordo|link={{{magnordo|{{{magnordo|}}}}}} | auth={{{magnordo_authority|{{{magnordo_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_superordo|{{{nekategorizirani_superordo|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_superordo|{{{nekategorizirani_superordo|}}}}}} | auth={{{unranked_superordo_authority|{{{nekategorizirani_superordo_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{superordo|{{{superordo|}}}}}}|{{taxonomy|rank=superordo|link={{{superordo|{{{superordo|}}}}}} | auth={{{superordo_authority|{{{superordo_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_ordo|{{{nekategorizirani_ordo|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_ordo|{{{nekategorizirani_ordo|}}}}}} | auth={{{unranked_ordo_authority|{{{nekategorizirani_ordo_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{ordo|{{{ordo|}}}}}}|{{taxonomy|rank=ordo|link={{{ordo|{{{ordo|}}}}}} | auth={{{ordo_authority|{{{ordo_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_subordo|{{{nekategorizirani_subordo|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_subordo|{{{nekategorizirani_subordo|}}}}}} | auth={{{unranked_subordo_authority|{{{nekategorizirani_subordo_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{subordo|{{{subordo|}}}}}}|{{taxonomy|rank=subordo|link={{{subordo|{{{subordo|}}}}}} | auth={{{subordo_authority|{{{subordo_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_infraordo|{{{nekategorizirani_infraordo|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_infraordo|{{{nekategorizirani_infraordo|}}}}}} | auth={{{unranked_infraordo_authority|{{{nekategorizirani_infraordo_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{infraordo|{{{infraordo|}}}}}}|{{taxonomy|rank=infraordo|link={{{infraordo|{{{infraordo|}}}}}} | auth={{{infraordo_authority|{{{infraordo_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_parvordo|{{{nekategorizirani_parvordo|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_parvordo|{{{nekategorizirani_parvordo|}}}}}} | auth={{{unranked_parvordo_authority|{{{nekategorizirani_parvordo_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{parvordo|{{{parvordo|}}}}}}|{{taxonomy|rank=parvorder|link={{{parvordo|{{{parvordo|}}}}}} | auth={{{parvordo_authority|{{{parvordo_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_zoodivisio|{{{nekategorizirana_zoodivisio|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_zoodivisio|{{{nekategorizirana_zoodivisio|}}}}}} | auth={{{unranked_zoodivisio_authority|{{{nekategorizirana_zoodivisio_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{zoodivisio|{{{zoodivisio|}}}}}}|{{taxonomy|rank=zoodivisio|link={{{zoodivisio|{{{zoodivisio|}}}}}} | auth={{{zoodivisio_authority|{{{zoodivisio_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_zoosectio|{{{nekategorizirana_zoosectio|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_zoosectio|{{{nekategorizirana_zoosectio|}}}}}} | auth={{{unranked_zoosectio_authority|{{{nekategorizirana_zoosectio_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{zoosectio|{{{zoosectio|}}}}}}|{{taxonomy|rank=zoosectio|link={{{zoosectio|{{{zoosectio|}}}}}} | auth={{{zoosectio_authority|{{{zoosectio_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_zoosubsectio|{{{nekategorizirana_zoosubsectio|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_zoosubsectio|{{{nekategorizirana_zoosubsectio|}}}}}} | auth={{{unranked_zoosubsectio_authority|{{{nekategorizirana_zoosubsectio_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{zoosubsectio|{{{zoosubsectio|}}}}}}|{{taxonomy|rank=zoosubsectio|link={{{zoosubsectio|{{{zoosubsectio|}}}}}} | auth={{{zoosubsectio_authority|{{{zoosubsectio_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_superfamilia|{{{nekategorizirana_superfamilia|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_superfamilia|{{{nekategorizirana_superfamilia|}}}}}} | auth={{{unranked_superfamilia_authority|{{{nekategorizirana_superfamilia_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{superfamilia|{{{superfamilia|}}}}}}|{{taxonomy|rank=superfamilia|link={{{superfamilia|{{{superfamilia|}}}}}} | auth={{{superfamilia_authority|{{{superfamilia_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_familia|{{{nekategorizirana_familia|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_familia|{{{nekategorizirana_familia|}}}}}} | auth={{{unranked_familia_authority|{{{nekategorizirana_familia_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{familia|{{{familia|}}}}}}|{{taxonomy|rank=familia|link={{{familia|{{{familia|}}}}}} | auth={{{familia_authority|{{{familia_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_subfamilia|{{{nekategorizirana_subfamilia|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_subfamilia|{{{nekategorizirana_subfamilia|}}}}}} | auth={{{unranked_subfamilia_authority|{{{nekategorizirana_subfamilia_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{subfamilia|{{{subfamilia|}}}}}}|{{taxonomy|rank=subfamilia|link={{{subfamilia|{{{subfamilia|}}}}}} | auth={{{subfamilia_authority|{{{subfamilia_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_supertribus|{{{nekategorizirani_supertribus|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_supertribus|{{{nekategorizirani_supertribus|}}}}}} | auth={{{unranked_supertribus_authority|{{{nekategorizirani_supertribus_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{supertribus|{{{supertribus|}}}}}}|{{taxonomy|rank=supertribus|link={{{supertribus|{{{supertribus|}}}}}} | auth={{{supertribus_authority|{{{supertribus_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_tribus|{{{nekategorizirani_tribus|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_tribus|{{{nekategorizirani_tribus|}}}}}} | auth={{{unranked_tribus_authority|{{{nekategorizirani_tribus_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{tribus|{{{tribus|}}}}}}|{{taxonomy|rank=tribus|link={{{tribus|{{{tribus|}}}}}} | auth={{{tribus_authority|{{{tribus_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_subtribus|{{{nekategorizirani_subtribus|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_subtribus|{{{nekategorizirani_subtribus|}}}}}} | auth={{{unranked_subtribus_authority|{{{nekategorizirani_subtribus_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{subtribus|{{{subtribus|}}}}}}|{{taxonomy|rank=subtribus|link={{{subtribus|{{{subtribus|}}}}}} | auth={{{subtribus_authority|{{{subtribus_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_alliance|{{{nekategorizirano_alliance|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_alliance|{{{nekategorizirano_alliance|}}}}}} | auth={{{unranked_alliance_authority|{{{nekategorizirano_alliance_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{alliance|{{{alliance|}}}}}}|{{taxonomy|rank=alliance|link={{{alliance|{{{alliance|}}}}}} | auth={{{alliance_authority|{{{alliance_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_genus|{{{nekategorizirani_genus|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_genus|{{{nekategorizirani_genus|}}}}}} | auth={{{unranked_genus_authority|{{{nekategorizirani_genus_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{genus|{{{genus|}}}}}}| {{taxonomy|rank=genus|link={{{genus|{{{genus|}}}}}}|auth={{{genus_authority|{{{genus_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_subgenus|{{{nekategorizirani_subgenus|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_subgenus|{{{nekategorizirani_subgenus|}}}}}} | auth={{{unranked_subgenus_authority|{{{nekategorizirani_subgenus_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{subgenus|{{{subgenus|}}}}}}|{{taxonomy|rank=subgenus|link={{{subgenus|{{{subgenus|}}}}}} | auth={{{subgenus_authority|{{{subgenus_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_sectio|{{{nekategorizirana_sectio|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_sectio|{{{nekategorizirana_sectio|}}}}}} | auth={{{unranked_sectio_authority|{{{nekategorizirana_sectio_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{sectio|{{{sectio|}}}}}}|{{taxonomy|rank=sectio|link={{{sectio|{{{sectio|}}}}}} | auth={{{sectio_authority|{{{sectio_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_subsectio|{{{nekategorizirana_subsectio|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_subsectio|{{{nekategorizirana_subsectio|}}}}}} | auth={{{unranked_subsectio_authority|{{{nekategorizirana_subsectio_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{subsectio|{{{subsectio|}}}}}}|{{taxonomy|rank=subsectio|link={{{subsectio|{{{subsectio|}}}}}} | auth={{{subsectio_authority|{{{subsectio_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_series|{{{nekategorizirani_series|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_series|{{{nekategorizirani_series|}}}}}} | auth={{{unranked_series_authority|{{{nekategorizirani_series_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{series|{{{series|}}}}}}|{{taxonomy|rank=series|link={{{series|{{{series|}}}}}} | auth={{{series_authority|{{{series_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_subseries|{{{nekategorizirani_subseries|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_subseries|{{{nekategorizirani_subseries|}}}}}} | auth={{{unranked_subseries_authority|{{{nekategorizirani_subseries_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{subseries|{{{subseries|}}}}}}|{{taxonomy|rank=subseries|link={{{subseries|{{{subseries|}}}}}}|auth={{{subseries_authority|{{{subseries_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_species_group|{{{nekategorizirana_species_skupina|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_species_group|{{{nekategorizirana_species_skupina|}}}}}} | auth={{{unranked_species_group_authority|{{{nekategorizirana_species_skupina_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{species_group|{{{species_skupina|}}}}}}|{{taxonomy|rank=species group|link={{{species_group|{{{species_skupina|}}}}}} | auth={{{species_group_authority|{{{species_skupina_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_species_subgroup|{{{nekategorizirana_species_podskupina|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_species_subgroup|{{{nekategorizirana_species_podskupina|}}}}}} | auth={{{unranked_species_subgroup_authority|{{{nekategorizirana_species_podskupina_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{species_subgroup|{{{species_podskupina|}}}}}}|{{taxonomy|rank=species subgroup|link={{{species_subgroup|{{{species_podskupina|}}}}}} | auth={{{species_subgroup_authority|{{{species_podskupina_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_species_complex|{{{nekategorizirani_species_skup|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_species_complex|{{{nekategorizirani_species_skup|}}}}}} | auth={{{unranked_species_complex_authority|{{{nekategorizirani_species_skup_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{species_complex|{{{species_skup|}}}}}}|{{taxonomy|rank=species complex|link={{{species_complex|{{{species_skup|}}}}}} | auth={{{species_complex_authority|{{{species_skup_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_species|{{{nekategorizirana_species|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_species|{{{nekategorizirana_species|}}}}}} | auth={{{unranked_species_authority|{{{nekategorizirana_species_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{species|{{{species|}}}}}}|{{taxonomy|rank=species|link={{{species|{{{species|}}}}}} | auth={{{species_authority|{{{species_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_subspecies|{{{nekategorizirana_subspecies|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_subspecies|{{{nekategorizirana_subspecies|}}}}}} | auth={{{unranked_subspecies_authority|{{{nekategorizirana_subspecies_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{subspecies|{{{subspecies|}}}}}}|{{taxonomy|rank=subspecies|link={{{subspecies|{{{subspecies|}}}}}} | auth={{{subspecies_authority|{{{subspecies_autorstvo|}}}}}} }} }} |- {{#if:{{{unranked_varietas|{{{nekategorizirani_varijetet|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_varietas|{{{nekategorizirani_varijetet|}}}}}} | auth={{{unranked_varietas_authority|{{{nekategorizirani_varijetet_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{varietas|{{{varijetet|}}}}}}|{{taxonomy|rank=varietas|link={{{varietas|{{{varijetet|}}}}}} | auth={{{varietas_authority|{{{varijetet_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{forma|{{{forma|}}}}}}|{{taxonomy|rank=forma|link={{{forma|{{{forma|}}}}}} | auth={{{forma_authority|{{{forma_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{virus_infrasp|{{{virus_infrasp|}}}}}}|{{taxonomy|rank={{{virus_infrasp_rank|RANK MISSING}}}|link={{{virus_infrasp|virus_infrasp|}}} | auth= }} }} |- {{#if:{{{binomial|{{{dvoimeno|}}}}}}| ! colspan=2 style="color:inherit; text-align: center{{#if:{{{colour|{{{boja|}}}}}}|{{;}} background-color: {{{colour|{{{boja|}}}}}} }}" {{!}} [[Binarna nomenklatura|Dvojni naziv]] {{!}}- {{!}} colspan=2 style="text-align: center" {{!}} <b><span class="binomial">{{{binomial|{{{dvoimeno|}}}}}}</span></b><br/><div style="font-size: 85%;">{{{binomial_authority|{{{dvoimeno_autorstvo|}}}}}}</div> }} |- style="color:inherit; text-align: center{{#if:{{{colour|{{{boja|}}}}}}|{{;}} background-color: {{{colour|{{{boja|}}}}}} }}" {{#if:{{{trinomial|{{{troimeno|}}}}}}| ! colspan=2 style="text-align: center" {{!}} [[{{#switch:{{{regnum|}}}|[[Animalia]]|[[Animal]]ia|Animalia=Trinomen|[[Plantae]]|[[Plant]]ae|Plantae|[[Fungi]]|[[Gljive|Fungi]]|Fungi|[[Archaeplastida]]|Archaeplastida=Intraspecifično ime (botanika)|Trinomen}}|Trojni naziv]] {{!}}- {{!}} colspan=2 style="text-align: center" {{!}} <b><span class="trinomial">{{{trinomial|{{{troimeno|}}}}}}</span></b><br/><div style="font-size: 85%;">{{{trinomial_authority|{{{troimeno_autorstvo|}}}}}}</div> }} |- {{#if:{{{type_genus|{{{tipski_rod|}}}}}}| ! colspan=2 style="color:inherit; text-align: center{{#if:{{{colour|{{{boja|}}}}}}|{{;}} background-color: {{{colour|{{{boja}}}}}} }}"{{!}} [[Tipski rod]] {{!}}- {{!}} colspan=2 style="text-align: center" {{!}} {{{type_genus|{{{tipski_rod|}}}}}}<br/><div style="font-size: 85%;">{{{type_genus_authority|{{{tipski_rod_autorstvo|}}}}}}</div> }} |- {{#if:{{{type_ichnogenus|{{{tipski_ihnogenus|}}}}}}| ! colspan=2 style="color:inherit; text-align: center{{#if:{{{colour|{{{boja|}}}}}}|{{;}} background-color: {{{colour|{{{boja}}}}}} }}"{{!}} [[Type genus|Tipski ihnogenus]] {{!}}- {{!}} colspan=2 style="text-align: center" {{!}} {{{type_ichnogenus|{{{tipski_ihnogenus|}}}}}}<br/><div style="font-size: 85%;">{{{type_ichnogenus_authority|{{{tipski_ihnogenus_autorstvo|}}}}}}</div> }} |- {{#if:{{{type_oogenus|{{{tipski oogenus|}}}}}}| ! colspan=2 style="color:inherit; text-align: center{{#if:{{{colour|{{{boja|}}}}}}|{{;}} background-color: {{{colour|{{{boja|}}}}}} }}"{{!}} [[Tipski rod|Tipski oogenus]] {{!}}- {{!}} colspan=2 style="text-align: center" {{!}} {{{type_oogenus|{{{tipski oogenus|}}}}}}<br/><div style="font-size: 85%;">{{{type_oogenus_authority|{{{tipski oogenus_autorstvo|}}}}}}</div> }} |- {{#if:{{{type_species|{{{tipska_vrsta|}}}}}}| ! colspan=2 style="color:inherit; text-align: center{{#if:{{{colour|{{{boja|}}}}}}|{{;}} background-color: {{{colour|{{{boja|}}}}}} }}" {{!}} [[Tipska vrsta]] {{!}}- {{!}} colspan=2 style="text-align: center" {{!}} {{{type_species|{{{tipska_vrsta|}}}}}}<br/><div style="font-size: 85%;">{{{type_species_authority|{{{tipska_vrsta_autorstvo|}}}}}}</div> }} |- {{#if:{{{type_ichnospecies|{{{tipski_ihnospecies|}}}}}}| ! colspan=2 style="color:inherit; text-align: center{{#if:{{{colour|{{{boja|}}}}}}|{{;}} background-color: {{{colour|{{{boja|}}}}}} }}" {{!}} [[Tipska vrsta|Tipski ihnospecies]] {{!}}- {{!}} colspan=2 style="text-align: center" {{!}} {{{type_ichnospecies|{{{tipski_ihnospecies|}}}}}}<br/><div style="font-size: 85%;">{{{type_ichnospecies_authority|{{{tipski_ihnospecies_autorstvo|}}}}}}</div> }} |- {{#if:{{{type_oospecies|{{{tipski_oospecies|}}}}}}| ! colspan=2 style="color:inherit; text-align: center{{#if:{{{colour|{{{boja|}}}}}}|{{;}} background-color: {{{colour|{{{boja}}}}}} }}" {{!}} [[Tipska vrsta|Tipski oospecies]] {{!}}- {{!}} colspan=2 style="text-align: center" {{!}} {{{type_oospecies|{{{tipski_oospecies|}}}}}}<br/><div style="font-size: 85%;">{{{type_oospecies_authority|{{{tipski_oospecies_autorstvo|}}}}}}</div> }} |- {{#if:{{{type_strain|{{{tipski_soj|}}}}}}| ! colspan=2 style="color:inherit; text-align: center{{#if:{{{colour|{{{boja|}}}}}}|{{;}} background-color: {{{colour|{{{boja|}}}}}} }}" {{!}} [[Tipski soj]]{{#if:{{{type_strain_ref|}}}|{{{type_strain_ref}}}|}} {{!}}- {{!}} colspan=2 style="text-align: center" {{!}} {{{type_strain|{{{tipski_soj|}}}}}} }} |- {{#if:{{{subdivision|{{{podjela|}}}}}}| ! colspan=2 style="color:inherit; text-align: center{{#if:{{{colour|{{{boja|}}}}}}|{{;}} background-color: {{{colour|{{{boja|}}}}}} }}" {{!}} {{{subdivision_ranks|{{{podjela_kategorije|}}}}}}{{{subdivision_ref|}}} {{!}}- {{!}} colspan=2 style="text-align: left" {{!}} {{{subdivision|{{{podjela|}}}}}} }} |- {{#if:{{{possible_subdivision|{{{moguća_podjela|}}}}}}| ! colspan=2 style="color:inherit; text-align: center{{#if:{{{colour|{{{boja|}}}}}}|{{;}} background-color: {{{colour|{{{boja|}}}}}} }}" {{!}} {{{possible_subdivision_ranks|{{{moguća_podjela_kategorije|}}}}}} {{!}}- {{!}} colspan=2 style="text-align: left" {{!}} {{{possible_subdivision|{{{moguća_podjela|}}}}}} }} |- {{#if:{{{diversity|{{{raznolikost|}}}}}}| ! colspan=2 style="color:inherit; text-align: center{{#if:{{{colour|{{{boja}}}}}}|{{;}} background-color: {{{colour|{{{boja}}}}}} }}" {{!}} [[Bioraznolikost|Raznolikost]]{{{diversity_ref|{{{raznolikost_ref|}}}}}} {{#ifeq: {{NAMESPACEE}} | {{ns:0}} | <!--[[Category:Articles using diversity taxobox]]--> | }} {{!}}- {{!}} colspan=2 style="text-align: center" {{!}} {{#if:{{{diversity_link|{{{raznolikost_link|}}}}}}|[[{{{diversity_link|{{{raznolikost_link|}}}}}}|{{{diversity|{{{raznolikost|}}}}}}]]|{{{diversity|{{{raznolikost|}}}}}}}} {{!}}- }} {{#if:{{{range_map|{{{karta_raspon|}}}}}}| {{!}} colspan=2 style="text-align: center" {{!}} {{#invoke:InfoboxImage|InfoboxImage|image={{{range_map|{{{karta_raspon|}}}}}}|size={{{range_map_width|{{{karta_raspon_širina|}}}}}}|sizedefault=frameless|upright={{#if:{{{range_map_upright|}}}|{{{range_map_upright}}}|{{{upright|1}}}}}|alt={{{range_map_alt|{{{karta_raspon_alt|}}}}}}}} {{!}}- {{#if:{{{range_map_caption|{{{karta_raspon_opis|}}}}}}| {{!}} colspan=2 style="text-align: center; font-size: 88%" {{!}} {{{range_map_caption|{{{karta_raspon_opis|}}}}}} {{!}}- }} }} {{#if:{{{binomial2|{{{dvoimeno2|}}}}}}| {{!}} colspan=2 style="text-align: center" {{!}} '''{{{binomial2|{{{dvoimeno2|}}}}}}'''<br/><div style="font-size: 85%;">{{{binomial2_authority|{{{dvoimeno2_autorstvo|}}}}}}</div> {{!}}- }} {{#if:{{{trinomial2|{{{troimeno2|}}}}}}| {{!}} colspan=2 style="text-align: center" {{!}} '''{{{trinomial2|{{{troimeno2|}}}}}}'''<br/><div style="font-size: 85%;">{{{trinomial2_authority|{{{troimeno2_autorstvo|}}}}}}</div> {{!}}- }} {{#if:{{{range_map2|{{{karta_raspon2|}}}}}}| {{!}} colspan=2 style="text-align: center" {{!}} {{#invoke:InfoboxImage|InfoboxImage|image={{{range_map2|{{{karta_raspon2|}}}}}}|size={{{range_map2_width|{{{karta_raspon2_širina|}}}}}}|sizedefault=frameless|upright={{#if:{{{range_map2_upright|}}}|{{{range_map2_upright}}}|{{{upright|1}}}}}|alt={{{range_map2_alt|{{{karta_raspon2_alt|}}}}}}}} {{!}}- {{#if:{{{range_map2_caption|{{{karta_raspon2_opis|}}}}}}| {{!}} colspan=2 style="text-align: center; font-size: 88%" {{!}} {{{range_map2_caption|{{{karta_raspon2_opis|}}}}}} {{!}}- }} }} {{#if:{{{binomial3|{{{dvoimeno3|}}}}}}| {{!}} colspan=2 style="text-align: center" {{!}} '''{{{binomial3|{{{dvoimeno3|}}}}}}'''<br/><div style="font-size: 85%;">{{{binomial3_authority|{{{dvoimeno3_autorstvo|}}}}}}</div> {{!}}- }} {{#if:{{{trinomial3|{{{troimeno3|}}}}}}| {{!}} colspan=2 style="text-align: center" {{!}} '''{{{trinomial3|{{{troimeno3|}}}}}}'''<br/><div style="font-size: 85%;">{{{trinomial3_authority|{{{troimeno3_autorstvo|}}}}}}</div> {{!}}- }} {{#if:{{{range_map3|{{{karta_raspon3|}}}}}}| {{!}} colspan=2 style="text-align: center" {{!}} {{#invoke:InfoboxImage|InfoboxImage|image={{{range_map3|{{{karta_raspon3|}}}}}}|size={{{range_map3_width|{{{karta_raspon3_širina|}}}}}}|sizedefault=frameless|upright={{#if:{{{range_map3_upright|}}}|{{{range_map3_upright}}}|{{{upright|1}}}}}|alt={{{range_map3_alt|{{{karta_raspon3_alt|}}}}}}}} {{!}}- {{#if:{{{range_map3_caption|{{{karta_raspon3_opis|}}}}}}| {{!}} colspan=2 style="text-align: center; font-size: 88%" {{!}} {{{range_map3_caption|{{{karta_raspon3_opis|}}}}}} {{!}}- }} }} {{#if:{{{binomial4|{{{dvoimeno4|}}}}}}| {{!}} colspan=2 style="text-align: center" {{!}} '''{{{binomial4|{{{dvoimeno4|}}}}}}'''<br/><div style="font-size: 85%;">{{{binomial4_authority|{{{dvoimeno4_autorstvo|}}}}}}</div> {{!}}- }} {{#if:{{{trinomial4|{{{troimeno4|}}}}}}| {{!}} colspan=2 style="text-align: center" {{!}} '''{{{trinomial4|{{{troimeno4|}}}}}}'''<br/><div style="font-size: 85%;">{{{trinomial4_authority|{{{troimeno4_autorstvo|}}}}}}</div> {{!}}- }} {{#if:{{{range_map4|{{{karta_raspon4|}}}}}}| {{!}} colspan=2 style="text-align: center" {{!}} {{#invoke:InfoboxImage|InfoboxImage|image={{{range_map4|{{{karta_raspon4|}}}}}}|size={{{range_map4_width|{{{karta_raspon4_širina|}}}}}}|sizedefault=frameless|upright={{#if:{{{range_map4_upright|}}}|{{{range_map4_upright}}}|{{{upright|1}}}}}|alt={{{range_map4_alt|{{{karta_raspon4_alt|}}}}}}}} {{!}}- {{#if:{{{range_map4_caption|{{{karta_raspon4_opis|}}}}}}| {{!}} colspan=2 style="text-align: center; font-size: 88%" {{!}} {{{range_map4_caption|{{{karta_raspon4_opis|}}}}}} }} }} |- {{#if:{{{synonyms|{{{sinonimi|}}}}}}| ! colspan=2 style="color:inherit; text-align: center{{#if:{{{colour|{{{boja|}}}}}}|{{;}} background-color: {{{colour|{{{boja|}}}}}} }}" {{!}} [[Sinonim (taksonomija)|Sinonimi]]{{{synonyms_ref|{{{sinonimi_ref|}}}}}} {{!}}- {{!}} colspan=2 style="text-align: left" {{!}} {{{synonyms|{{{sinonimi|}}}}}} {{!}}- }} {{#if:{{{footer|{{{dno|}}}}}}| {{!}}- {{!}} colspan=2 style="text-align: left" {{!}} {{{footer|{{{dno|}}}}}} {{!}}- }} |}<templatestyles src="Template:Taxobox/core/styles.css" /><!-- Define any categories to be displayed on the page here: -->{{#ifeq:{{NAMESPACE}}|{{ns:0}}<!-- -->| [[Kategorija:Članci s mikroformatima za vrste]]<!-- -->{{#ifeq:{{{colour|{{{boja|{{{color|none}}}}}}}}}|{{Taksokvir/Greška u boji}}| [[Kategorija:Taksokviri s greškom u parametru boja]]}}<!-- -->{{#ifeq:{{{colour|{{{boja|{{{color|none}}}}}}}}}|{{Taksokvir boja|incertae sedis}}| [[Kategorija:Taksokviri s bojom za incertae sedis]]}}<!-- -->{{#ifeq:{{{colour|{{{boja|{{{color|none}}}}}}}}}|{{Taksokvir boja|}}| [[Kategorija:Taksokviri bez boje]]}}<!-- -->{{Taxonbar/candidate}}<!-- -->}}<noinclude>{{documentation}}</noinclude> 7ispxo4oorvej2769ssuioc5buw7ylo 42682040 42681943 2026-08-30T11:05:43Z Edgar Allan Poe 29250 42682040 wikitext text/x-wiki {| class="infobox biota" style="text-align: left; width: 200px; font-size: 100%" |- ! colspan=2 style="color:inherit; text-align: center{{#if:{{{colour|{{{color|{{{boja|}}}}}}}}}|{{;}} background-color: {{{colour|{{{color|{{{boja}}}}}}}}}| }}" | {{#if:{{{name|{{{naziv|}}}}}}|{{{name|{{{naziv}}}}}}|{{PAGENAME}} }}{{#if:{{{temporal_range|{{{vremenski_raspon|}}}}}}|<br/><div style="font-size: 85%;">Vremenski raspon: {{{temporal_range|{{{vremenski_raspon}}}}}}</div>}} |- {{#if:{{{image|{{{slika|}}}}}}| {{!}} colspan=2 style="text-align: center" {{!}} {{#invoke:InfoboxImage|InfoboxImage|image={{{image|{{{slika}}}}}}|size={{{image_width|{{{slika_širina|}}}}}}|sizedefault=frameless|upright={{{upright|1}}}|alt={{{image_alt|{{{slika_alt|}}}}}}}} {{!}}- {{#if:{{{image_caption|{{{slika_opis|}}}}}}| {{!}} colspan=2 style="text-align: center; font-size: 88%" {{!}} {{{image_caption|{{{slika_opis}}}}}} {{!}}- }} }} {{#if:{{{image2|{{{slika2|}}}}}}| {{!}} colspan=2 style="text-align: center" {{!}} {{#invoke:InfoboxImage|InfoboxImage|image={{{image2|{{{slika2}}}}}}|size={{{image2_width|{{{slika2_širina|}}}}}}|sizedefault=frameless|upright={{#if:{{{upright2|}}}|{{{upright2}}}|{{{upright|1}}}}}|alt={{{image2_alt|{{{slika2_alt|}}}}}}}} {{!}}- {{#if:{{{image2_caption|{{{slika2_opis|}}}}}}| {{!}} colspan=2 style="text-align: center; font-size: 88%" {{!}} {{{image2_caption|{{{slika2_opis}}}}}} {{!}}- }} }} |- style="color:inherit; text-align: center{{#if:{{{colour|{{{boja|}}}}}}|{{;}} background-color: {{{colour|{{{boja}}}}}} }}" {{#if:{{{status|{{{status|}}}}}}|{{taxobox/species|{{{status_system|{{{status_sistem|}}}}}}|{{{status|{{{status}}}}}}|{{{status_ref|{{{status_ref|}}}}}}|datum_izumiranja={{{extinct|{{{izumrli|}}}}}}|colour={{{colour|{{{boja}}}}}} }} }} |-{{#if:{{{status2|{{{status2|}}}}}}|{{taxobox/species|{{{status2_system|{{{status2_sistem}}}}}}|{{{status2|{{{status2}}}}}}|{{{status2_ref|{{{status2_ref}}}}}}|datum_izumiranja={{{extinct|{{{izumrli}}}}}}|colour={{{colour|{{{boja}}}}}} }} }} |- ! colspan=2 style="color:inherit; min-width:15em; text-align: center{{#if:{{{colour|{{{boja|}}}}}}|{{;}} background-color: {{{colour|{{{boja|}}}}}} }}" | {{#if:{{{virus_grupa|{{{virus|{{{virus|}}}}}}}}}|[[Klasifikacija virusa]]|{{#if:{{{ichnos|}}}|[[Klasifikacija ihnofosila]]|{{#if:{{{veterovata|}}}|[[Veterovata]]|[[Sistematika|Naučna klasifikacija]]}} }} }} {{#if:{{{uredi poveznicu|}}}|{{uredi sistematiku|{{{parent|{{{matični|}}}}}} | {{{uredi poveznicu}}} }} }}{{#if: {{{klasifikacija_status|}}} | <br/><span style="font-weight:normal">({{{klasifikacija_status}}})</span> | }} |- {{#if:{{{parent|{{{matični|}}}}}}|{{#invoke:Autotaxobox|taxoboxList|{{{parent|{{{matični}}}}}}| display_taxa={{{display_taxa|1}}}| authority={{{authority|}}}| parent_authority={{{parent_authority|{{{matični_autorstvo|}}}}}}| gparent_authority={{{grandparent_authority|{{{ishodišni_autorstvo|}}}}}}| ggparent_authority={{{greatgrandparent_authority|{{{praishodišni_autorstvo|}}}}}}| gggparent_authority={{{greatgreatgrandparent_authority|{{{prapraishodišni_autorstvo|}}}}}}| ggggparent_authority={{{greatgreatgreatgrandparent_authority|{{{praprapraishodišni_autorstvo|}}}}}}| offset={{{offset|0}}}| bold_first={{{bold_first|{{#if:{{{species|}}}|link|bold}}}}}| virus={{{virus|no}}}}}}} {{#if:{{{virus_grupa|}}}|{{taxonomy|rank=group |link= {{#switch:{{lc:{{{virus_grupa}}} }} |i=Group I <small>([[dsDNA virus|dsDNA]])</small> |ii=Group II <small>([[ssDNA virus|ssDNA]])</small> |iii=Group III <small>([[dsRNA virus|dsRNA]])</small> |iv=Group IV <small>([[(+)ssRNA virus|(+)ssRNA]])</small> |v=Group V <small>([[(-)ssRNA virus|(-)ssRNA]])</small> |vi=Group VI <small>([[ssRNA-RT virus|ssRNA-RT]])</small> |vi/vii=Grupe VI i VII |vii=Group VII <small>([[dsDNA-RT virus|dsDNA-RT]])</small> |{{{virus_grupa}}} }} }} }} {{#if:{{{unranked_superdomain|{{{nekategorizirana_naddomena|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_superdomain|{{{nekategorizirana_naddomena|}}}}}} | auth={{{unranked_superdomain_authority|{{{nekategorizirana_naddomena_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{superdomain|{{{naddomena|}}}}}}|{{taxonomy|rank=superdomain|link={{{superdomain|{{{naddomena|}}}}}} | auth={{{superdomain_authority|{{{naddomena_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_domain|{{{nekategorizirana_domena|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_domain|{{{nekategorizirana_domena|}}}}}} | auth={{{unranked_domain_authority|{{{nekategorizirana_domena_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{domain|{{{domena|}}}}}}|{{taxonomy|rank=domain|link={{{domain|{{{domena|}}}}}} | auth={{{domain_authority|{{{domena_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_superregnum|{{{nekategorizirano_superregnum|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_superregnum|{{{nekategorizirano_superregnum|}}}}}} | auth={{{unranked_superregnum_authority|{{{nekategorizirano_superregnum_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{superregnum|{{{superregnum|}}}}}}|{{taxonomy|rank=superregnum|link={{{superregnum|{{{superregnum|}}}}}} | auth={{{superregnum_authority|{{{superregnum_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_regnum|{{{nekategorizirano_regnum|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_regnum|{{{nekategorizirano_regnum|}}}}}} | auth={{{unranked_regnum_authority|{{{nekategorizirano_regnum_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{regnum|{{{regnum|}}}}}}|{{taxonomy|rank=regnum|link={{{regnum|{{{regnum|}}}}}} | auth={{{regnum_authority|{{{regnum_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_subregnum|{{{nekategorizirano_subregnum|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_subregnum|{{{nekategorizirano_subregnum|}}}}}} | auth={{{unranked_subregnum_authority|{{{nekategorizirano_subregnum_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{subregnum|{{{subregnum|}}}}}}|{{taxonomy|rank=subregnum|link={{{subregnum|{{{subregnum|}}}}}} | auth={{{subregnum_authority|{{{subregnum_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_superdivisio|{{{nekategorizirana_superdivisio|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_superdivisio|{{{nekategorizirana_superdivisio|}}}}}} | auth={{{unranked_superdivisio_authority|{{{nekategorizirana_superdivisio_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{superdivisio|{{{superdivisio|}}}}}}|{{taxonomy|rank=superdivisio|link={{{superdivisio|{{{superdivisio|}}}}}} | auth={{{superdivisio_authority|{{{superdivisio_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_superphylum|{{{nekategorizirani_superphylum|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_superphylum|{{{nekategorizirani_superphylum|}}}}}} | auth={{{unranked_superphylum_authority|{{{nekategorizirani_superphylum_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{superphylum|{{{superphylum|}}}}}}|{{taxonomy|rank=superphylum|link={{{superphylum|{{{superphylum|}}}}}} | auth={{{superphylum_authority|{{{superphylum_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_divisio|{{{nekategorizirana_divisio|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_divisio|{{{nekategorizirana_divisio|}}}}}} | auth={{{unranked_divisio_authority|{{{nekategorizirana_divisio_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{divisio|{{{divisio|}}}}}}|{{taxonomy|rank=divisio|link={{{divisio|{{{divisio|}}}}}} | auth={{{divisio_authority|{{{divisio_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_phylum|{{{nekategorizirani_phylum|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_phylum|{{{nekategorizirani_phylum|}}}}}} | auth={{{unranked_phylum_authority|{{{nekategorizirani_phylum_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{phylum|{{{phylum|}}}}}}|{{taxonomy|rank=phylum|link={{{phylum|{{{phylum|}}}}}} | auth={{{phylum_authority|{{{phylum_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_subdivisio|{{{nekategorizirana_subdivisio|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_subdivisio|{{{nekategorizirana_subdivisio|}}}}}} | auth={{{unranked_subdivisio_authority|{{{nekategorizirana_subdivisio_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{subdivisio|{{{subdivisio|}}}}}}|{{taxonomy|rank=subdivisio|link={{{subdivisio|{{{subdivisio|}}}}}} | auth={{{subdivisio_authority|{{{subdivisio_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_subphylum|{{{nekategorizirani_subphylum|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_subphylum|{{{nekategorizirani_subphylum|}}}}}} | auth={{{unranked_subphylum_authority|{{{nekategorizirani_subphylum_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{subphylum|{{{subphylum|}}}}}}|{{taxonomy|rank=subphylum|link={{{subphylum|{{{subphylum|}}}}}} | auth={{{subphylum_authority|{{{subphylum_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_infraphylum|{{{nekategorizirani_infraphylum|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_infraphylum|{{{nekategorizirani_infraphylum|}}}}}} | auth={{{unranked_infraphylum_authority|{{{nekategorizirani_infraphylum_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{infraphylum|{{{infraphylum|}}}}}}|{{taxonomy|rank=infraphylum|link={{{infraphylum|{{{infraphylum|}}}}}} | auth={{{infraphylum_authority|{{{infraphylum_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_microphylum|{{{nekategorizirani_microphylum|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_microphylum|{{{nekategorizirani_microphylum|}}}}}} | auth={{{unranked_microphylum_authority|{{{nekategorizirani_microphylum_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{microphylum|{{{microphylum|}}}}}}|{{taxonomy|rank=microphylum|link={{{microphylum|{{{microphylum|}}}}}} | auth={{{microphylum_authority|{{{microphylum_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_nanophylum|{{{nekategorizirani_nanophylum|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_nanophylum|{{{nekategorizirani_nanophylum|}}}}}} | auth={{{unranked_nanophylum_authority|{{{nekategorizirani_nanophylum_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{nanophylum|{{{nanophylum|}}}}}}|{{taxonomy|rank=nanophylum|link={{{nanophylum|{{{nanophylum|}}}}}} | auth={{{nanophylum_authority|{{{nanophylum_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_superclassis|{{{nekategorizirani_superclassis|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_superclassis|{{{nekategorizirani_superclassis|}}}}}} | auth={{{unranked_superclassis_authority|{{{nekategorizirani_superclassis_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{superclassis|{{{superclassis|}}}}}}|{{taxonomy|rank=superclassis|link={{{superclassis|{{{superclassis|}}}}}} | auth={{{superclassis_authority|{{{superclassis_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_classis|{{{nekategorizirani_classis|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_classis|{{{nekategorizirani_classis|}}}}}} | auth={{{unranked_classis_authority|{{{nekategorizirani_classis_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{classis|{{{classis|}}}}}}|{{taxonomy|rank=classis|link={{{classis|{{{classis|}}}}}} | auth={{{classis_authority|{{{classis_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_subclassis|{{{nekategorizirani_subclassis|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_subclassis|{{{nekategorizirani_subclassis|}}}}}} | auth={{{unranked_subclassis_authority|{{{nekategorizirani_subclassis_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{subclassis|{{{subclassis|}}}}}}|{{taxonomy|rank=subclassis|link={{{subclassis|{{{subclassis|}}}}}} | auth={{{subclassis_authority|{{{subclassis_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_infraclassis|{{{nekategorizirani_infraclassis|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_infraclassis|{{{nekategorizirani_infraclassis|}}}}}} | auth={{{unranked_infraclassis_authority|{{{nekategorizirani_infraclassis_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{infraclassis|{{{infraclassis|}}}}}}|{{taxonomy|rank=infraclassis|link={{{infraclassis|{{{infraclassis|}}}}}} | auth={{{infraclassis_authority|{{{infraclassis_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_magnordo|{{{nekategorizirani_magnordo|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_magnordo|{{{nekategorizirani_magnordo|}}}}}} | auth={{{unranked_magnordo_authority|{{{nekategorizirani_magnordo_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{magnordo|{{{magnordo|}}}}}}|{{taxonomy|rank=magnordo|link={{{magnordo|{{{magnordo|}}}}}} | auth={{{magnordo_authority|{{{magnordo_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_superordo|{{{nekategorizirani_superordo|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_superordo|{{{nekategorizirani_superordo|}}}}}} | auth={{{unranked_superordo_authority|{{{nekategorizirani_superordo_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{superordo|{{{superordo|}}}}}}|{{taxonomy|rank=superordo|link={{{superordo|{{{superordo|}}}}}} | auth={{{superordo_authority|{{{superordo_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_ordo|{{{nekategorizirani_ordo|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_ordo|{{{nekategorizirani_ordo|}}}}}} | auth={{{unranked_ordo_authority|{{{nekategorizirani_ordo_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{ordo|{{{ordo|}}}}}}|{{taxonomy|rank=ordo|link={{{ordo|{{{ordo|}}}}}} | auth={{{ordo_authority|{{{ordo_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_subordo|{{{nekategorizirani_subordo|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_subordo|{{{nekategorizirani_subordo|}}}}}} | auth={{{unranked_subordo_authority|{{{nekategorizirani_subordo_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{subordo|{{{subordo|}}}}}}|{{taxonomy|rank=subordo|link={{{subordo|{{{subordo|}}}}}} | auth={{{subordo_authority|{{{subordo_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_infraordo|{{{nekategorizirani_infraordo|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_infraordo|{{{nekategorizirani_infraordo|}}}}}} | auth={{{unranked_infraordo_authority|{{{nekategorizirani_infraordo_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{infraordo|{{{infraordo|}}}}}}|{{taxonomy|rank=infraordo|link={{{infraordo|{{{infraordo|}}}}}} | auth={{{infraordo_authority|{{{infraordo_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_parvordo|{{{nekategorizirani_parvordo|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_parvordo|{{{nekategorizirani_parvordo|}}}}}} | auth={{{unranked_parvordo_authority|{{{nekategorizirani_parvordo_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{parvordo|{{{parvordo|}}}}}}|{{taxonomy|rank=parvorder|link={{{parvordo|{{{parvordo|}}}}}} | auth={{{parvordo_authority|{{{parvordo_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_zoodivisio|{{{nekategorizirana_zoodivisio|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_zoodivisio|{{{nekategorizirana_zoodivisio|}}}}}} | auth={{{unranked_zoodivisio_authority|{{{nekategorizirana_zoodivisio_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{zoodivisio|{{{zoodivisio|}}}}}}|{{taxonomy|rank=zoodivisio|link={{{zoodivisio|{{{zoodivisio|}}}}}} | auth={{{zoodivisio_authority|{{{zoodivisio_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_zoosectio|{{{nekategorizirana_zoosectio|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_zoosectio|{{{nekategorizirana_zoosectio|}}}}}} | auth={{{unranked_zoosectio_authority|{{{nekategorizirana_zoosectio_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{zoosectio|{{{zoosectio|}}}}}}|{{taxonomy|rank=zoosectio|link={{{zoosectio|{{{zoosectio|}}}}}} | auth={{{zoosectio_authority|{{{zoosectio_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_zoosubsectio|{{{nekategorizirana_zoosubsectio|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_zoosubsectio|{{{nekategorizirana_zoosubsectio|}}}}}} | auth={{{unranked_zoosubsectio_authority|{{{nekategorizirana_zoosubsectio_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{zoosubsectio|{{{zoosubsectio|}}}}}}|{{taxonomy|rank=zoosubsectio|link={{{zoosubsectio|{{{zoosubsectio|}}}}}} | auth={{{zoosubsectio_authority|{{{zoosubsectio_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_superfamilia|{{{nekategorizirana_superfamilia|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_superfamilia|{{{nekategorizirana_superfamilia|}}}}}} | auth={{{unranked_superfamilia_authority|{{{nekategorizirana_superfamilia_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{superfamilia|{{{superfamilia|}}}}}}|{{taxonomy|rank=superfamilia|link={{{superfamilia|{{{superfamilia|}}}}}} | auth={{{superfamilia_authority|{{{superfamilia_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_familia|{{{nekategorizirana_familia|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_familia|{{{nekategorizirana_familia|}}}}}} | auth={{{unranked_familia_authority|{{{nekategorizirana_familia_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{familia|{{{familia|}}}}}}|{{taxonomy|rank=familia|link={{{familia|{{{familia|}}}}}} | auth={{{familia_authority|{{{familia_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_subfamilia|{{{nekategorizirana_subfamilia|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_subfamilia|{{{nekategorizirana_subfamilia|}}}}}} | auth={{{unranked_subfamilia_authority|{{{nekategorizirana_subfamilia_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{subfamilia|{{{subfamilia|}}}}}}|{{taxonomy|rank=subfamilia|link={{{subfamilia|{{{subfamilia|}}}}}} | auth={{{subfamilia_authority|{{{subfamilia_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_supertribus|{{{nekategorizirani_supertribus|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_supertribus|{{{nekategorizirani_supertribus|}}}}}} | auth={{{unranked_supertribus_authority|{{{nekategorizirani_supertribus_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{supertribus|{{{supertribus|}}}}}}|{{taxonomy|rank=supertribus|link={{{supertribus|{{{supertribus|}}}}}} | auth={{{supertribus_authority|{{{supertribus_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_tribus|{{{nekategorizirani_tribus|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_tribus|{{{nekategorizirani_tribus|}}}}}} | auth={{{unranked_tribus_authority|{{{nekategorizirani_tribus_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{tribus|{{{tribus|}}}}}}|{{taxonomy|rank=tribus|link={{{tribus|{{{tribus|}}}}}} | auth={{{tribus_authority|{{{tribus_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_subtribus|{{{nekategorizirani_subtribus|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_subtribus|{{{nekategorizirani_subtribus|}}}}}} | auth={{{unranked_subtribus_authority|{{{nekategorizirani_subtribus_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{subtribus|{{{subtribus|}}}}}}|{{taxonomy|rank=subtribus|link={{{subtribus|{{{subtribus|}}}}}} | auth={{{subtribus_authority|{{{subtribus_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_alliance|{{{nekategorizirano_alliance|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_alliance|{{{nekategorizirano_alliance|}}}}}} | auth={{{unranked_alliance_authority|{{{nekategorizirano_alliance_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{alliance|{{{alliance|}}}}}}|{{taxonomy|rank=alliance|link={{{alliance|{{{alliance|}}}}}} | auth={{{alliance_authority|{{{alliance_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_genus|{{{nekategorizirani_genus|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_genus|{{{nekategorizirani_genus|}}}}}} | auth={{{unranked_genus_authority|{{{nekategorizirani_genus_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{genus|{{{genus|}}}}}}| {{taxonomy|rank=genus|link={{{genus|{{{genus|}}}}}}|auth={{{genus_authority|{{{genus_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_subgenus|{{{nekategorizirani_subgenus|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_subgenus|{{{nekategorizirani_subgenus|}}}}}} | auth={{{unranked_subgenus_authority|{{{nekategorizirani_subgenus_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{subgenus|{{{subgenus|}}}}}}|{{taxonomy|rank=subgenus|link={{{subgenus|{{{subgenus|}}}}}} | auth={{{subgenus_authority|{{{subgenus_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_sectio|{{{nekategorizirana_sectio|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_sectio|{{{nekategorizirana_sectio|}}}}}} | auth={{{unranked_sectio_authority|{{{nekategorizirana_sectio_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{sectio|{{{sectio|}}}}}}|{{taxonomy|rank=sectio|link={{{sectio|{{{sectio|}}}}}} | auth={{{sectio_authority|{{{sectio_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_subsectio|{{{nekategorizirana_subsectio|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_subsectio|{{{nekategorizirana_subsectio|}}}}}} | auth={{{unranked_subsectio_authority|{{{nekategorizirana_subsectio_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{subsectio|{{{subsectio|}}}}}}|{{taxonomy|rank=subsectio|link={{{subsectio|{{{subsectio|}}}}}} | auth={{{subsectio_authority|{{{subsectio_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_series|{{{nekategorizirani_series|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_series|{{{nekategorizirani_series|}}}}}} | auth={{{unranked_series_authority|{{{nekategorizirani_series_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{series|{{{series|}}}}}}|{{taxonomy|rank=series|link={{{series|{{{series|}}}}}} | auth={{{series_authority|{{{series_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_subseries|{{{nekategorizirani_subseries|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_subseries|{{{nekategorizirani_subseries|}}}}}} | auth={{{unranked_subseries_authority|{{{nekategorizirani_subseries_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{subseries|{{{subseries|}}}}}}|{{taxonomy|rank=subseries|link={{{subseries|{{{subseries|}}}}}}|auth={{{subseries_authority|{{{subseries_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_species_group|{{{nekategorizirana_species_skupina|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_species_group|{{{nekategorizirana_species_skupina|}}}}}} | auth={{{unranked_species_group_authority|{{{nekategorizirana_species_skupina_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{species_group|{{{species_skupina|}}}}}}|{{taxonomy|rank=species group|link={{{species_group|{{{species_skupina|}}}}}} | auth={{{species_group_authority|{{{species_skupina_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_species_subgroup|{{{nekategorizirana_species_podskupina|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_species_subgroup|{{{nekategorizirana_species_podskupina|}}}}}} | auth={{{unranked_species_subgroup_authority|{{{nekategorizirana_species_podskupina_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{species_subgroup|{{{species_podskupina|}}}}}}|{{taxonomy|rank=species subgroup|link={{{species_subgroup|{{{species_podskupina|}}}}}} | auth={{{species_subgroup_authority|{{{species_podskupina_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_species_complex|{{{nekategorizirani_species_skup|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_species_complex|{{{nekategorizirani_species_skup|}}}}}} | auth={{{unranked_species_complex_authority|{{{nekategorizirani_species_skup_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{species_complex|{{{species_skup|}}}}}}|{{taxonomy|rank=species complex|link={{{species_complex|{{{species_skup|}}}}}} | auth={{{species_complex_authority|{{{species_skup_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_species|{{{nekategorizirana_species|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_species|{{{nekategorizirana_species|}}}}}} | auth={{{unranked_species_authority|{{{nekategorizirana_species_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{species|{{{species|}}}}}}|{{taxonomy|rank=species|link={{{species|{{{species|}}}}}} | auth={{{species_authority|{{{species_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{unranked_subspecies|{{{nekategorizirana_subspecies|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_subspecies|{{{nekategorizirana_subspecies|}}}}}} | auth={{{unranked_subspecies_authority|{{{nekategorizirana_subspecies_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{subspecies|{{{subspecies|}}}}}}|{{taxonomy|rank=subspecies|link={{{subspecies|{{{subspecies|}}}}}} | auth={{{subspecies_authority|{{{subspecies_autorstvo|}}}}}} }} }} |- {{#if:{{{unranked_varietas|{{{nekategorizirani_varijetet|}}}}}}|{{taxonomy|rank=unranked|link={{{unranked_varietas|{{{nekategorizirani_varijetet|}}}}}} | auth={{{unranked_varietas_authority|{{{nekategorizirani_varijetet_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{varietas|{{{varijetet|}}}}}}|{{taxonomy|rank=varietas|link={{{varietas|{{{varijetet|}}}}}} | auth={{{varietas_authority|{{{varijetet_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{forma|{{{forma|}}}}}}|{{taxonomy|rank=forma|link={{{forma|{{{forma|}}}}}} | auth={{{forma_authority|{{{forma_autorstvo|}}}}}} }} }} {{#if:{{{virus_infrasp|{{{virus_infrasp|}}}}}}|{{taxonomy|rank={{{virus_infrasp_rank|RANK MISSING}}}|link={{{virus_infrasp|virus_infrasp|}}} | auth= }} }} |- {{#if:{{{binomial|{{{dvoimeno|}}}}}}| ! colspan=2 style="color:inherit; text-align: center{{#if:{{{colour|{{{boja|}}}}}}|{{;}} background-color: {{{colour|{{{boja|}}}}}} }}" {{!}} [[Binarna nomenklatura|Dvojni naziv]] {{!}}- {{!}} colspan=2 style="text-align: center" {{!}} <b><span class="binomial">{{{binomial|{{{dvoimeno|}}}}}}</span></b><br/><div style="font-size: 85%;">{{{binomial_authority|{{{dvoimeno_autorstvo|}}}}}}</div> }} |- style="color:inherit; text-align: center{{#if:{{{colour|{{{boja|}}}}}}|{{;}} background-color: {{{colour|{{{boja|}}}}}} }}" {{#if:{{{trinomial|{{{troimeno|}}}}}}| ! colspan=2 style="text-align: center" {{!}} [[{{#switch:{{{regnum|}}}|[[Animalia]]|[[Animal]]ia|Animalia=Trinomen|[[Plantae]]|[[Plant]]ae|Plantae|[[Fungi]]|[[Gljive|Fungi]]|Fungi|[[Archaeplastida]]|Archaeplastida=Intraspecifično ime (botanika)|Trinomen}}|Trojni naziv]] {{!}}- {{!}} colspan=2 style="text-align: center" {{!}} <b><span class="trinomial">{{{trinomial|{{{troimeno|}}}}}}</span></b><br/><div style="font-size: 85%;">{{{trinomial_authority|{{{troimeno_autorstvo|}}}}}}</div> }} |- {{#if:{{{type_genus|{{{tipski_rod|}}}}}}| ! colspan=2 style="color:inherit; text-align: center{{#if:{{{colour|{{{boja|}}}}}}|{{;}} background-color: {{{colour|{{{boja}}}}}} }}"{{!}} [[Tipski rod]] {{!}}- {{!}} colspan=2 style="text-align: center" {{!}} {{{type_genus|{{{tipski_rod|}}}}}}<br/><div style="font-size: 85%;">{{{type_genus_authority|{{{tipski_rod_autorstvo|}}}}}}</div> }} |- {{#if:{{{type_ichnogenus|{{{tipski_ihnogenus|}}}}}}| ! colspan=2 style="color:inherit; text-align: center{{#if:{{{colour|{{{boja|}}}}}}|{{;}} background-color: {{{colour|{{{boja}}}}}} }}"{{!}} [[Type genus|Tipski ihnogenus]] {{!}}- {{!}} colspan=2 style="text-align: center" {{!}} {{{type_ichnogenus|{{{tipski_ihnogenus|}}}}}}<br/><div style="font-size: 85%;">{{{type_ichnogenus_authority|{{{tipski_ihnogenus_autorstvo|}}}}}}</div> }} |- {{#if:{{{type_oogenus|{{{tipski oogenus|}}}}}}| ! colspan=2 style="color:inherit; text-align: center{{#if:{{{colour|{{{boja|}}}}}}|{{;}} background-color: {{{colour|{{{boja|}}}}}} }}"{{!}} [[Tipski rod|Tipski oogenus]] {{!}}- {{!}} colspan=2 style="text-align: center" {{!}} {{{type_oogenus|{{{tipski oogenus|}}}}}}<br/><div style="font-size: 85%;">{{{type_oogenus_authority|{{{tipski oogenus_autorstvo|}}}}}}</div> }} |- {{#if:{{{type_species|{{{tipska_vrsta|}}}}}}| ! colspan=2 style="color:inherit; text-align: center{{#if:{{{colour|{{{boja|}}}}}}|{{;}} background-color: {{{colour|{{{boja|}}}}}} }}" {{!}} [[Tipska vrsta]] {{!}}- {{!}} colspan=2 style="text-align: center" {{!}} {{{type_species|{{{tipska_vrsta|}}}}}}<br/><div style="font-size: 85%;">{{{type_species_authority|{{{tipska_vrsta_autorstvo|}}}}}}</div> }} |- {{#if:{{{type_ichnospecies|{{{tipski_ihnospecies|}}}}}}| ! colspan=2 style="color:inherit; text-align: center{{#if:{{{colour|{{{boja|}}}}}}|{{;}} background-color: {{{colour|{{{boja|}}}}}} }}" {{!}} [[Tipska vrsta|Tipski ihnospecies]] {{!}}- {{!}} colspan=2 style="text-align: center" {{!}} {{{type_ichnospecies|{{{tipski_ihnospecies|}}}}}}<br/><div style="font-size: 85%;">{{{type_ichnospecies_authority|{{{tipski_ihnospecies_autorstvo|}}}}}}</div> }} |- {{#if:{{{type_oospecies|{{{tipski_oospecies|}}}}}}| ! colspan=2 style="color:inherit; text-align: center{{#if:{{{colour|{{{boja|}}}}}}|{{;}} background-color: {{{colour|{{{boja}}}}}} }}" {{!}} [[Tipska vrsta|Tipski oospecies]] {{!}}- {{!}} colspan=2 style="text-align: center" {{!}} {{{type_oospecies|{{{tipski_oospecies|}}}}}}<br/><div style="font-size: 85%;">{{{type_oospecies_authority|{{{tipski_oospecies_autorstvo|}}}}}}</div> }} |- {{#if:{{{type_strain|{{{tipski_soj|}}}}}}| ! colspan=2 style="color:inherit; text-align: center{{#if:{{{colour|{{{boja|}}}}}}|{{;}} background-color: {{{colour|{{{boja|}}}}}} }}" {{!}} [[Tipski soj]]{{#if:{{{type_strain_ref|}}}|{{{type_strain_ref}}}|}} {{!}}- {{!}} colspan=2 style="text-align: center" {{!}} {{{type_strain|{{{tipski_soj|}}}}}} }} |- {{#if:{{{subdivision|{{{podjela|}}}}}}| ! colspan=2 style="color:inherit; text-align: center{{#if:{{{colour|{{{boja|}}}}}}|{{;}} background-color: {{{colour|{{{boja|}}}}}} }}" {{!}} {{{subdivision_ranks|{{{podjela_kategorije|}}}}}}{{{subdivision_ref|}}} {{!}}- {{!}} colspan=2 style="text-align: left" {{!}} {{{subdivision|{{{podjela|}}}}}} }} |- {{#if:{{{possible_subdivision|{{{moguća_podjela|}}}}}}| ! colspan=2 style="color:inherit; text-align: center{{#if:{{{colour|{{{boja|}}}}}}|{{;}} background-color: {{{colour|{{{boja|}}}}}} }}" {{!}} {{{possible_subdivision_ranks|{{{moguća_podjela_kategorije|}}}}}} {{!}}- {{!}} colspan=2 style="text-align: left" {{!}} {{{possible_subdivision|{{{moguća_podjela|}}}}}} }} |- {{#if:{{{diversity|{{{raznolikost|}}}}}}| ! colspan=2 style="color:inherit; text-align: center{{#if:{{{colour|{{{boja}}}}}}|{{;}} background-color: {{{colour|{{{boja}}}}}} }}" {{!}} [[Bioraznolikost|Raznolikost]]{{{diversity_ref|{{{raznolikost_ref|}}}}}} {{#ifeq: {{NAMESPACEE}} | {{ns:0}} | <!--[[Category:Articles using diversity taxobox]]--> | }} {{!}}- {{!}} colspan=2 style="text-align: center" {{!}} {{#if:{{{diversity_link|{{{raznolikost_link|{{{raznolikost_veza|}}}}}}}}}|[[{{{diversity_link|{{{raznolikost_link|{{{raznolikost_veza|}}}}}}}}}|{{{diversity|{{{raznolikost|}}}}}}]]|{{{diversity|{{{raznolikost|}}}}}}}} {{!}}- }} {{#if:{{{range_map|{{{karta_raspon|}}}}}}| {{!}} colspan=2 style="text-align: center" {{!}} {{#invoke:InfoboxImage|InfoboxImage|image={{{range_map|{{{karta_raspon|}}}}}}|size={{{range_map_width|{{{karta_raspon_širina|}}}}}}|sizedefault=frameless|upright={{#if:{{{range_map_upright|}}}|{{{range_map_upright}}}|{{{upright|1}}}}}|alt={{{range_map_alt|{{{karta_raspon_alt|}}}}}}}} {{!}}- {{#if:{{{range_map_caption|{{{karta_raspon_opis|}}}}}}| {{!}} colspan=2 style="text-align: center; font-size: 88%" {{!}} {{{range_map_caption|{{{karta_raspon_opis|}}}}}} {{!}}- }} }} {{#if:{{{binomial2|{{{dvoimeno2|}}}}}}| {{!}} colspan=2 style="text-align: center" {{!}} '''{{{binomial2|{{{dvoimeno2|}}}}}}'''<br/><div style="font-size: 85%;">{{{binomial2_authority|{{{dvoimeno2_autorstvo|}}}}}}</div> {{!}}- }} {{#if:{{{trinomial2|{{{troimeno2|}}}}}}| {{!}} colspan=2 style="text-align: center" {{!}} '''{{{trinomial2|{{{troimeno2|}}}}}}'''<br/><div style="font-size: 85%;">{{{trinomial2_authority|{{{troimeno2_autorstvo|}}}}}}</div> {{!}}- }} {{#if:{{{range_map2|{{{karta_raspon2|}}}}}}| {{!}} colspan=2 style="text-align: center" {{!}} {{#invoke:InfoboxImage|InfoboxImage|image={{{range_map2|{{{karta_raspon2|}}}}}}|size={{{range_map2_width|{{{karta_raspon2_širina|}}}}}}|sizedefault=frameless|upright={{#if:{{{range_map2_upright|}}}|{{{range_map2_upright}}}|{{{upright|1}}}}}|alt={{{range_map2_alt|{{{karta_raspon2_alt|}}}}}}}} {{!}}- {{#if:{{{range_map2_caption|{{{karta_raspon2_opis|}}}}}}| {{!}} colspan=2 style="text-align: center; font-size: 88%" {{!}} {{{range_map2_caption|{{{karta_raspon2_opis|}}}}}} {{!}}- }} }} {{#if:{{{binomial3|{{{dvoimeno3|}}}}}}| {{!}} colspan=2 style="text-align: center" {{!}} '''{{{binomial3|{{{dvoimeno3|}}}}}}'''<br/><div style="font-size: 85%;">{{{binomial3_authority|{{{dvoimeno3_autorstvo|}}}}}}</div> {{!}}- }} {{#if:{{{trinomial3|{{{troimeno3|}}}}}}| {{!}} colspan=2 style="text-align: center" {{!}} '''{{{trinomial3|{{{troimeno3|}}}}}}'''<br/><div style="font-size: 85%;">{{{trinomial3_authority|{{{troimeno3_autorstvo|}}}}}}</div> {{!}}- }} {{#if:{{{range_map3|{{{karta_raspon3|}}}}}}| {{!}} colspan=2 style="text-align: center" {{!}} {{#invoke:InfoboxImage|InfoboxImage|image={{{range_map3|{{{karta_raspon3|}}}}}}|size={{{range_map3_width|{{{karta_raspon3_širina|}}}}}}|sizedefault=frameless|upright={{#if:{{{range_map3_upright|}}}|{{{range_map3_upright}}}|{{{upright|1}}}}}|alt={{{range_map3_alt|{{{karta_raspon3_alt|}}}}}}}} {{!}}- {{#if:{{{range_map3_caption|{{{karta_raspon3_opis|}}}}}}| {{!}} colspan=2 style="text-align: center; font-size: 88%" {{!}} {{{range_map3_caption|{{{karta_raspon3_opis|}}}}}} {{!}}- }} }} {{#if:{{{binomial4|{{{dvoimeno4|}}}}}}| {{!}} colspan=2 style="text-align: center" {{!}} '''{{{binomial4|{{{dvoimeno4|}}}}}}'''<br/><div style="font-size: 85%;">{{{binomial4_authority|{{{dvoimeno4_autorstvo|}}}}}}</div> {{!}}- }} {{#if:{{{trinomial4|{{{troimeno4|}}}}}}| {{!}} colspan=2 style="text-align: center" {{!}} '''{{{trinomial4|{{{troimeno4|}}}}}}'''<br/><div style="font-size: 85%;">{{{trinomial4_authority|{{{troimeno4_autorstvo|}}}}}}</div> {{!}}- }} {{#if:{{{range_map4|{{{karta_raspon4|}}}}}}| {{!}} colspan=2 style="text-align: center" {{!}} {{#invoke:InfoboxImage|InfoboxImage|image={{{range_map4|{{{karta_raspon4|}}}}}}|size={{{range_map4_width|{{{karta_raspon4_širina|}}}}}}|sizedefault=frameless|upright={{#if:{{{range_map4_upright|}}}|{{{range_map4_upright}}}|{{{upright|1}}}}}|alt={{{range_map4_alt|{{{karta_raspon4_alt|}}}}}}}} {{!}}- {{#if:{{{range_map4_caption|{{{karta_raspon4_opis|}}}}}}| {{!}} colspan=2 style="text-align: center; font-size: 88%" {{!}} {{{range_map4_caption|{{{karta_raspon4_opis|}}}}}} }} }} |- {{#if:{{{synonyms|{{{sinonimi|}}}}}}| ! colspan=2 style="color:inherit; text-align: center{{#if:{{{colour|{{{boja|}}}}}}|{{;}} background-color: {{{colour|{{{boja|}}}}}} }}" {{!}} [[Sinonim (taksonomija)|Sinonimi]]{{{synonyms_ref|{{{sinonimi_ref|}}}}}} {{!}}- {{!}} colspan=2 style="text-align: left" {{!}} {{{synonyms|{{{sinonimi|}}}}}} {{!}}- }} {{#if:{{{footer|{{{dno|}}}}}}| {{!}}- {{!}} colspan=2 style="text-align: left" {{!}} {{{footer|{{{dno|}}}}}} {{!}}- }} |}<templatestyles src="Template:Taxobox/core/styles.css" /><!-- Define any categories to be displayed on the page here: -->{{#ifeq:{{NAMESPACE}}|{{ns:0}}<!-- -->| [[Kategorija:Članci s mikroformatima za vrste]]<!-- -->{{#ifeq:{{{colour|{{{boja|{{{color|none}}}}}}}}}|{{Taksokvir/Greška u boji}}| [[Kategorija:Taksokviri s greškom u parametru boja]]}}<!-- -->{{#ifeq:{{{colour|{{{boja|{{{color|none}}}}}}}}}|{{Taksokvir boja|incertae sedis}}| [[Kategorija:Taksokviri s bojom za incertae sedis]]}}<!-- -->{{#ifeq:{{{colour|{{{boja|{{{color|none}}}}}}}}}|{{Taksokvir boja|}}| [[Kategorija:Taksokviri bez boje]]}}<!-- -->{{Taxonbar/candidate}}<!-- -->}}<noinclude>{{documentation}}</noinclude> 6p6x8ehiisjxg7op6hl3izgvwb6rgj5 0 4721554 42681995 42643768 2026-08-30T04:06:10Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 0 sources and tagging 1 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42681995 wikitext text/x-wiki '''Disgenika''' se odnosi na bilo kakvo smanjenje prevalencije osobina koje se smatraju društveno poželjnim ili generalno adaptivnim za okolinu zbog [[evolutivni pritisak|selekcijskog pritiska]] koji ne favorizuje njihovo reproduciranje.<ref>{{Cite book|last=Rédei|first=George P.|url=https://books.google.com/books?id=c9e9pqQCqrEC|title=Encyclopedia of Genetics, Genomics, Proteomics, and Informatics, Volume 1|publisher=Springer|year=2008|isbn=978-1-4020-6755-6|pages=572}}</ref> Godine 1915. [[David Starr Jordan]] je koristio taj termin kako bi opisao navodne štetne efekte modernog ratovanja na genetsku adaptivnu vrijednost na nivou grupe zbog njegove tendencije da ubija fizički zdrave muškarce, dok invalide čuva kod kuće.<ref name="Jordan">{{cite book| last = Jordan| first = David Starr| title = War and the Breed: The Relation of War to the Downfall of Nations| publisher = University Press of the Pacific| year= 2003|edition=Reprint| isbn = 978-1-4102-0900-9|location = Honolulu}}</ref><ref name=":1">{{Cite book|last=Carlson|first=Elof Axel|title=The Unfit: A History of a Bad Idea|url=https://archive.org/details/unfithistoryofba0000carl|publisher=Cold Spring Harbor Laboratory Press|year=2001|isbn=9780879695873|pages=[https://archive.org/details/unfithistoryofba0000carl/page/189 189]–193}}</ref> Slične zabrinutosti su izrazili rani eugeničari i [[socijalni darvinizam|socijalni darvinisti]] tokom 19. vijeka, a termin je nastavio igrati ulogu u naučnim i javnim političkim debatama tokom cijelog 20. vijeka.<ref>{{Cite book|last=Carlson|first=Elof Axel|title=The Unfit: A History of a Bad Idea|url=https://archive.org/details/unfithistoryofba0000carl|publisher=Cold Spring Harbor Laboratory Press|year=2001|isbn=9780879695873}}</ref> Novije zabrinutosti o navodnim disgeničkim efektima u ljudskim populacijama iznio je kontroverzni psiholog i samoprozvani [[naučni rasizam|naučni rasista]]<ref> *{{Cite news |last=Min |first=Alex |date=18 November 2020 |title=Racist Pseudoscience Has No Place At Harvard |work=Harvard Political Review |url=https://harvardpolitics.com/racist-pseudo-harvard/ |quote=Lynn is a self-described 'scientific racist'...}} *{{Cite news |last=Sehgal |first=Parul |date=12 February 2020 |title=Charles Murray Returns, Nodding to Caution but Still Courting Controversy |work=The New York Times |url=https://www.nytimes.com/2020/02/12/books/review-human-diversity-charles-murray.html |quote=Richard Lynn, for example, a self-described 'scientific racist,' ...}} *{{Cite news |last=Evans |first=Gavin |date=2 March 2018 |title=The unwelcome revival of 'race science' |work=The Guardian |url=https://www.theguardian.com/news/2018/mar/02/the-unwelcome-revival-of-race-science |quote=...Richard Lynn, who has described himself as a 'scientific racist'.}}</ref> [[Richard Lynn]], naročito u svojoj knjizi iz 1996. godine, ''[[Dysgenics: Genetic Deterioration in Modern Populations|Disgenika: Genetsko pogoršanje u modernim populacijama]]'', u kojoj se tvrdilo da su promjene u [[evolutivni pritisak|selekcijskim pritiscima]] i smanjena [[smrtnost dojenčadi]] od [[industrijska revolucija|industrijske revolucije]] rezultirale povećanim širenjem štetnih osobina i [[genetski poremećaj|genetskih poremećaja]].<ref name=":2" /><ref name="Dysgenics 1996">{{cite book|last=Lynn|first=Richard|author-link=Richard Lynn|title=Dysgenics: Genetic Deterioration in Modern Populations|publisher=[[Greenwood Publishing Group|Praeger Publishers]]|year=1997|isbn=9780275949174|url=https://dn790007.ca.archive.org/0/items/Dysgenics-Richard-Lynn/Dysgenics-Richard-Lynn.pdf}}{{Dead link|date=August 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref> Uprkos tim zabrinutostima, genetska istraživanja nisu pokazala dokaze o disgeničkim efektima u ljudskim populacijama.<ref name=":2">{{Cite book |last1=Fischbach |first1=Karl-Friedrich |title=Heritability of Intelligence |last2=Niggeschmidt |first2=Martin |publisher=Springer |year=2022 |isbn=978-3-658-35321-6 |pages=37–39 |chapter=Do the Dumb Get Dumber and the Smart Get Smarter? |doi=10.1007/978-3-658-35321-6_9 |quote=Od devetnaestog vijeka, "propadanje rase" se više puta predviđalo kao rezultat prekomjernog umnožavanja manje nadarenih ljudi. Ipak, obrazovni i kvalifikacijski nivo ljudi u industrijaliziranim zemljama snažno je porastao. Činjenicu da se i "testna inteligencija" značajno povećala, teško je objasniti zagovornicima disgeničke teze: oni sumnjaju da se "fenotipska inteligencija" povećala iz okolišnih razloga, dok se "genotipski kvalitet" tajno smanjuje. Za tu teoriju nema ni dokaza ni potvrde. |chapter-url=https://link.springer.com/chapter/10.1007/978-3-658-35321-6_9 |s2cid=244640696}} Citations in original omitted.</ref><ref>{{Cite journal|last1=Conley|first1=Dalton|last2=Laidley|first2=Thomas|last3=Belsky|first3=Daniel W.|last4=Fletcher|first4=Jason M.|last5=Boardman|first5=Jason D.|last6=Domingue|first6=Benjamin W.|date=14 June 2016|title=Assortative mating and differential fertility by phenotype and genotype across the 20th century|journal=Proceedings of the National Academy of Sciences|volume=113|issue=24|pages=6647–6652|doi=10.1073/pnas.1523592113|pmid=27247411|pmc=4914190|doi-access=free|bibcode=2016PNAS..113.6647C }}</ref><ref>{{Cite journal |last1=Bratsberg |first1=Bernt |last2=Rogeberg |first2=Ole |date=26 June 2018 |title=Flynn effect and its reversal are both environmentally caused |journal=[[Proceedings of the National Academy of Sciences]] |volume=115 |issue=26 |pages=6674–6678 |bibcode=2018PNAS..115.6674B |doi=10.1073/pnas.1718793115 |pmc=6042097 |pmid=29891660 |doi-access=free}}</ref><ref>{{Cite book |last=Neisser |first=Ulric |title=The Rising Curve: Long-Term Gains in IQ and Related Measures |url=https://archive.org/details/risingcurvelongt00neis |publisher=American Psychological Association |year=1998 |isbn=978-1557985033 |pages=xiii–xiv |quote=Ne postoje uvjerljivi dokazi da postoji bilo kakav disgenički trend... Ispostavilo se, kontraintuitivno, da različite stope nataliteta (za grupe s visokim i niskim rezultatima na osnovu neke osobine) ''ne'' proizvode nužno promjene u prosjeku populacije.}}</ref> Recenzirajući Lynnovu knjigu, naučnik John R. Wilmoth primjećuje: "Sveukupno, aspekt Lynnovog alarmističkog stava koji najviše zbunjuje je taj što se pogoršanje prosječne inteligencije koje su predvidjeli eugeničari nije dogodilo."<ref>{{Cite journal |last=Wilmoth |first=John R. |date=1997 |title=Review of Dysgenics: Genetic Deterioration in Modern Populations |url=https://www.jstor.org/stable/2137584 |journal=[[Population and Development Review]] |volume=23 |issue=3 |pages=664–666 |doi=10.2307/2137584 |jstor=2137584 |issn=0098-7921|url-access=subscription }}</ref> == Povezano == * [[Teorija degeneracije]] – Koncept iz 18. i 19. stoljeća * [[Devolucija (biologija)]] – Ideja da se vrste mogu vratiti u primitivne oblike * [[Evolucijski kompromis]] – Kada evolucija ne može poboljšati jednu osobinu bez smanjenja druge * [[Flynnov efekat]] – Porast rezultata testova inteligencije u 20. vijeku * [[Nasljednost IQ-a]] – Procenat varijacije u rezultatima IQ-a u datoj populaciji povezan s genetskim varijacijama * [[Popis kongenitalnih poremećaja]] * [[Popis poremećaja biološkog razvoja]] * [[Nedavna ljudska evolucija]] – Biološka evolucija ''Homo sapiensa'' od prije 50.000 godina do danas == Reference == {{Reflist|30em}} [[Kategorija:Evoluciona biologija]] [[Kategorija:Futurologija]] tqir6ezcw9lkb8dys5nxvqzqgm8v6pq 0 4723227 42682028 42638609 2026-08-30T10:44:18Z Edgar Allan Poe 29250 42682028 wikitext text/x-wiki {{Infokutija nogometaš | imenogometaša = Ermin Mahmić | slika = FC Liefering gegen SV Lafnitz (2024-05-25) 25 (Ermin Mahmić).jpg | punoime = | datumrođenja = {{Datum rođenja i godine|2005|3|14}} | rodnigrad = {{flagicon|AUT}} [[Wels]] | rodnadržava = [[Austrija]] | visina = 1.82 m | pozicija = [[Vezni igrač|ofanzivni vezni]] | trenutniklub = {{flagicon|TUR}} [[Çorum FK|Çorum]] | brojnadresu = | omladinskegodine = | omladinskipogoni = {{flagicon|AUT}} [[LASK]]<br>{{flagicon|AUT}} [[SK Rapid Wien|Rapid Wien]] | godine1 = {{nowrap|2023 – 2025&nbsp;&nbsp;&nbsp;}} | klubovi1 = {{flagicon|AUT}} [[SV Lafnitz]] | nastupi(golovi)1 = 43 (4) | godine2 = 2025 – 2026 | klubovi2 = {{flagicon|ČEŠ}} [[FC Slovan Liberec|Slovan Liberec]] | nastupi(golovi)2 = 28 (7) | klubovi3 = 2026 – | nastupi(golovi)3 = {{flagicon|TUR}} [[Çorum FK|Çorum]] | godine4 = 0 (0) | klubovi4 = | nastupi(golovi)4 = | godine5 = | klubovi5 = | nastupi(golovi)5 = | godine6 = | klubovi6 = | nastupi(golovi)6 = | godine7 = | klubovi7 = | nastupi(golovi)7 = | godine8 = | klubovi8 = | nastupi(golovi)8 = | godine9 = | klubovi9 = | nastupi(golovi)9 = | godine10 = | klubovi10 = | nastupi(golovi)10 = | godine11 = | klubovi11 = | nastupi(golovi)11 = | godine12 = | klubovi12 = | nastupi(golovi)12 = | godine13 = | klubovi13 = | nastupi(golovi)13 = | godine14 = | klubovi14 = | nastupi(golovi)14 = | godine15 = | klubovi15 = | nacionalnegodine1 = 2026 – | nacionalneekipe1 = {{nowrap|{{NogRep|BIH}}}} | nacionalninastupi(golovi)1 = 5 (2) | nacionalnegodine2 = | nacionalneekipe2 = | nacionalninastupi(golovi)2 = | nacionalnegodine3 = | nacionalneekipe3 = | nacionalninastupi(golovi)3 = | zadnjeuređivanje = 30.8.2026. }} '''Ermin Mahmić''' ([[Wels]], [[14. mart]]a [[2005]].) bosanskohercegovački je [[nogomet]]aš rođen u [[Austrija|Austriji]], koji igra kao [[Vezni igrač|ofanzivni vezni]] za [[Çorum FK|Çorum]]. Rođen je u [[Wels]]u, nogometno se razvijao u omladinskim pogonima [[LASK]]-a i [[SK Rapid Wien|Rapida iz Beča]], a profesionalnu karijeru počeo je u austrijskom [[SV Lafnitz]]u.<ref name="slovan-dolazak">{{cite web |title=Slovan posílí talentovaný rakouský záložník Ermin Mahmić |url=https://www.fcslovanliberec.cz/cz/article/16091-Slovan-posili-talentovany-rakousky-zaloznik-Ermin-Mahmic |website=FC Slovan Liberec |date=4. 6. 2025 |access-date=7. 5. 2026 |language=cs}}</ref> == Klupska karijera == Rođen 14. marta 2005. u Welsu u Gornjoj Austriji. U omladinskom nogometu prošao je akademije LASK-a i Rapida iz Beča, a prve seniorske nastupe skupljao je u drugoligašu Lafnitzu.<ref name="slovan-dolazak"/> U sezoni prije odlaska iz Lafnitza zabilježio je 25 nastupa, četiri gola i pet asistencija.<ref name="slovan-dolazak"/> U juni 2025. prešao je u [[FC Slovan Liberec|Slovan Liberec]], s kojim je potpisao četverogodišnji ugovor.<ref name="slovan-dolazak"/> == Reprezentativna karijera == Mahmić je u omladinskim selekcijama nastupao i za Austriju i za Bosnu i Hercegovinu. Za [[Nogometna reprezentacija Bosne i Hercegovine U-19|U-19 reprezentaciju Bosne i Hercegovine]] igrao je 2023, a u prijateljskoj pobjedi protiv Crne Gore postigao je prvi gol za bosanskohercegovački tim.<ref name="u19-cg">{{cite web |title=U19 BiH pobijedila Crnu Goru i prekinula negativan niz, golove postigli igrači iz Austrije i Njemačke |url=https://reprezentacija.ba/399175-u19-bih-jucer-pobijedila-crnu-goru-i-prekinula-negativan-niz-golove-postigli-igraci-iz-austrije-i-njemacke/comment-page-1 |website=Reprezentacija.ba |date=22. 8. 2023 |access-date=7. 5. 2026}}</ref> Nakon toga bio je i član austrijske reprezentacije do 21 godine i zabilježio dva nastupa za Austriju.<ref name="uefa">{{cite web |title=Ermin Mahmic Stats 2027 |url=https://www.uefa.com/under21/teams/players/250166931--ermin-mahmic/ |website=UEFA |access-date=7. 5. 2026 |language=en}}</ref> [[Nogometni savez Bosne i Hercegovine]] objavio je 1. maja 2026. da je FIFA prihvatila promjenu sportskog državljanstva. Time je postao dostupan selektoru [[Sergej Barbarez|Sergeju Barbarezu]] za nastupe u reprezentaciji Bosne i Hercegovine.<ref name="nfsbih">{{cite web |title=Ermin Mahmić stekao pravo nastupa za BiH |url=https://www.nfsbih.ba/vijesti/nogomet-m/a-reprezentacija-m/ermin-mahmic-stekao-pravo-nastupa-za-bih/ |website=Nogometni/Fudbalski savez Bosne i Hercegovine |date=1. 5. 2026 |access-date=7. 5. 2026}}</ref> == Privatni život == Porijeklom je iz mjesta [[Mahmić Selo]] kod [[Bosanska Krupa|Bosanske Krupe]], dok mu je majka iz [[Bihać|Bihaća]].<ref>{{cite web|url=https://krupljani.ba/bosanska-krupa/austrija-ga-zvala-ali-srce-je-izabralo-bih-ermin-mahmic-iz-bosanske-krupe-novi-igrac-zmajeve.html|title=Austrija ga zvala, ali srce je izabralo BiH: Ermin Mahmić iz Bosanske Krupe novi igrač Zmajeve|date=2. 5. 2026|website=Krupljani.ba|access-date=7. 5. 2026}}</ref> == Reference == {{Refspisak}} {{Sastav Bosna i Hercegovina 2026 SP}} {{Normativna kontrola}} {{Životni vijek|2005||Mahmić, Ermin}} [[Kategorija:Bosanskohercegovački fudbaleri]] [[Kategorija:Austrijski fudbaleri]] 2wy1l5fc2yo8z2mpj9gk4rvwyxj7ivn 42682029 42682028 2026-08-30T10:44:55Z Edgar Allan Poe 29250 42682029 wikitext text/x-wiki {{Infokutija nogometaš | imenogometaša = Ermin Mahmić | slika = FC Liefering gegen SV Lafnitz (2024-05-25) 25 (Ermin Mahmić).jpg | punoime = | datumrođenja = {{Datum rođenja i godine|2005|3|14}} | rodnigrad = {{flagicon|AUT}} [[Wels]] | rodnadržava = [[Austrija]] | visina = 1.82 m | pozicija = [[Vezni igrač|ofanzivni vezni]] | trenutniklub = {{flagicon|TUR}} [[Çorum FK|Çorum]] | brojnadresu = | omladinskegodine = | omladinskipogoni = {{flagicon|AUT}} [[LASK]]<br>{{flagicon|AUT}} [[SK Rapid Wien|Rapid Wien]] | godine1 = {{nowrap|2023 – 2025&nbsp;&nbsp;&nbsp;}} | klubovi1 = {{flagicon|AUT}} [[SV Lafnitz]] | nastupi(golovi)1 = 43 (4) | godine2 = 2025 – 2026 | klubovi2 = {{flagicon|ČEŠ}} [[FC Slovan Liberec|Slovan Liberec]] | nastupi(golovi)2 = 28 (7) | godine3 = 2026 – | klubovi3 = {{flagicon|TUR}} [[Çorum FK|Çorum]] | nastupi(golovi)3 = 0 (0) | godine4 = | klubovi4 = | nastupi(golovi)4 = | godine5 = | klubovi5 = | nastupi(golovi)5 = | godine6 = | klubovi6 = | nastupi(golovi)6 = | godine7 = | klubovi7 = | nastupi(golovi)7 = | godine8 = | klubovi8 = | nastupi(golovi)8 = | godine9 = | klubovi9 = | nastupi(golovi)9 = | godine10 = | klubovi10 = | nastupi(golovi)10 = | godine11 = | klubovi11 = | nastupi(golovi)11 = | godine12 = | klubovi12 = | nastupi(golovi)12 = | godine13 = | klubovi13 = | nastupi(golovi)13 = | godine14 = | klubovi14 = | nastupi(golovi)14 = | godine15 = | klubovi15 = | nacionalnegodine1 = 2026 – | nacionalneekipe1 = {{nowrap|{{NogRep|BIH}}}} | nacionalninastupi(golovi)1 = 5 (2) | nacionalnegodine2 = | nacionalneekipe2 = | nacionalninastupi(golovi)2 = | nacionalnegodine3 = | nacionalneekipe3 = | nacionalninastupi(golovi)3 = | zadnjeuređivanje = 30.8.2026. }} '''Ermin Mahmić''' ([[Wels]], [[14. mart]]a [[2005]].) bosanskohercegovački je [[nogomet]]aš rođen u [[Austrija|Austriji]], koji igra kao [[Vezni igrač|ofanzivni vezni]] za [[Çorum FK|Çorum]]. Rođen je u [[Wels]]u, nogometno se razvijao u omladinskim pogonima [[LASK]]-a i [[SK Rapid Wien|Rapida iz Beča]], a profesionalnu karijeru počeo je u austrijskom [[SV Lafnitz]]u.<ref name="slovan-dolazak">{{cite web |title=Slovan posílí talentovaný rakouský záložník Ermin Mahmić |url=https://www.fcslovanliberec.cz/cz/article/16091-Slovan-posili-talentovany-rakousky-zaloznik-Ermin-Mahmic |website=FC Slovan Liberec |date=4. 6. 2025 |access-date=7. 5. 2026 |language=cs}}</ref> == Klupska karijera == Rođen 14. marta 2005. u Welsu u Gornjoj Austriji. U omladinskom nogometu prošao je akademije LASK-a i Rapida iz Beča, a prve seniorske nastupe skupljao je u drugoligašu Lafnitzu.<ref name="slovan-dolazak"/> U sezoni prije odlaska iz Lafnitza zabilježio je 25 nastupa, četiri gola i pet asistencija.<ref name="slovan-dolazak"/> U juni 2025. prešao je u [[FC Slovan Liberec|Slovan Liberec]], s kojim je potpisao četverogodišnji ugovor.<ref name="slovan-dolazak"/> == Reprezentativna karijera == Mahmić je u omladinskim selekcijama nastupao i za Austriju i za Bosnu i Hercegovinu. Za [[Nogometna reprezentacija Bosne i Hercegovine U-19|U-19 reprezentaciju Bosne i Hercegovine]] igrao je 2023, a u prijateljskoj pobjedi protiv Crne Gore postigao je prvi gol za bosanskohercegovački tim.<ref name="u19-cg">{{cite web |title=U19 BiH pobijedila Crnu Goru i prekinula negativan niz, golove postigli igrači iz Austrije i Njemačke |url=https://reprezentacija.ba/399175-u19-bih-jucer-pobijedila-crnu-goru-i-prekinula-negativan-niz-golove-postigli-igraci-iz-austrije-i-njemacke/comment-page-1 |website=Reprezentacija.ba |date=22. 8. 2023 |access-date=7. 5. 2026}}</ref> Nakon toga bio je i član austrijske reprezentacije do 21 godine i zabilježio dva nastupa za Austriju.<ref name="uefa">{{cite web |title=Ermin Mahmic Stats 2027 |url=https://www.uefa.com/under21/teams/players/250166931--ermin-mahmic/ |website=UEFA |access-date=7. 5. 2026 |language=en}}</ref> [[Nogometni savez Bosne i Hercegovine]] objavio je 1. maja 2026. da je FIFA prihvatila promjenu sportskog državljanstva. Time je postao dostupan selektoru [[Sergej Barbarez|Sergeju Barbarezu]] za nastupe u reprezentaciji Bosne i Hercegovine.<ref name="nfsbih">{{cite web |title=Ermin Mahmić stekao pravo nastupa za BiH |url=https://www.nfsbih.ba/vijesti/nogomet-m/a-reprezentacija-m/ermin-mahmic-stekao-pravo-nastupa-za-bih/ |website=Nogometni/Fudbalski savez Bosne i Hercegovine |date=1. 5. 2026 |access-date=7. 5. 2026}}</ref> == Privatni život == Porijeklom je iz mjesta [[Mahmić Selo]] kod [[Bosanska Krupa|Bosanske Krupe]], dok mu je majka iz [[Bihać|Bihaća]].<ref>{{cite web|url=https://krupljani.ba/bosanska-krupa/austrija-ga-zvala-ali-srce-je-izabralo-bih-ermin-mahmic-iz-bosanske-krupe-novi-igrac-zmajeve.html|title=Austrija ga zvala, ali srce je izabralo BiH: Ermin Mahmić iz Bosanske Krupe novi igrač Zmajeve|date=2. 5. 2026|website=Krupljani.ba|access-date=7. 5. 2026}}</ref> == Reference == {{Refspisak}} {{Sastav Bosna i Hercegovina 2026 SP}} {{Normativna kontrola}} {{Životni vijek|2005||Mahmić, Ermin}} [[Kategorija:Bosanskohercegovački fudbaleri]] [[Kategorija:Austrijski fudbaleri]] lyc5qbdvou7uphoyk56rqrmb9mw1tcs 2 4723363 42682048 42653381 2026-08-30T11:36:03Z Vipz 151311 42682048 javascript text/javascript /* trenutno se ništa ne testira */ // Dodaje dugmad za sažetak izmjene mw.hook('summaryButtons').add(function () { addSummaryButton('vandal', 'vandalizam', 'patrola'); }); 7uwstebpda75vntrck4n2rzcswviz08 0 4723447 42682030 42648577 2026-08-30T10:47:05Z Edgar Allan Poe 29250 42682030 wikitext text/x-wiki {{Infokutija nogometaš | imenogometaša = Gonzalo Plata | slika = Gonzalo Plata Cote D'Ivoire v Ecuador 14 June 2026-12 (cropped).jpg | slika_širina = | punoime = Gonzalo Jordy Plata Jiménez | nadimak = | datumrođenja = {{Datum rođenja i dob|hr=da|2000|11|1}} | rodnigrad = {{flagicon|EKV}} [[Guayaquil]] | rodnadržava = [[Ekvador]] | datumsmrti = | gradsmrti = | državasmrti = | nacionalnost = | državljanstvo = | visina = 1.78 m | pozicija = desno krilo | trenutniklub = {{flagicon|RUS}} [[FK Dinamo Moskva|Dinamo Moskva]] | brojnadresu = 19 | datumimjestodebija = | omladinskegodine = | omladinskipogoni = | godine1 = 2018 – 2019 | klubovi1 = {{nowrap|{{flagicon|EKV}} [[Independiente del Valle]]}} | nastupi(golovi)1 = 13 (1) | godine2 = 2019 – 2022 | klubovi2 = {{flagicon|POR}} [[Sporting CP]] | nastupi(golovi)2 = 30 (3) | godine3 = 2021 – 2022 | klubovi3 = → {{flagicon|ŠPA}} [[Real Valladolid]] | nastupi(golovi)3 = 30 (6) | godine4 = 2022 – 2023 | klubovi4 = {{flagicon|ŠPA}} [[Real Valladolid]] | nastupi(golovi)4 = 34 (1) | godine5 = {{nowrap|2023 – 2024&nbsp;&nbsp;&nbsp;}} | klubovi5 = {{flagicon|KAT}} [[Al-Sadd (fudbalski klub)|Al-Sadd]] | nastupi(golovi)5 = 21 (8) | godine6 = 2024 – 2026 | klubovi6 = {{flagicon|BRA}} [[CR Flamengo|Flamengo]] | nastupi(golovi)6 = 62 (8) | godine7 = 2026 – | klubovi7 = {{flagicon|RUS}} [[FK Dinamo Moskva|Dinamo Moskva]] | nastupi(golovi)7 = 0 (0) | godine8 = | klubovi8 = | nastupi(golovi)8 = | godine9 = | klubovi9 = | nastupi(golovi)9 = | godine10 = | klubovi10 = | nastupi(golovi)10 = | godine11 = | klubovi11 = | nastupi(golovi)11 = | godine12 = | klubovi12 = | nastupi(golovi)12 = | godine13 = | klubovi13 = | nastupi(golovi)13 = | godine14 = | klubovi14 = | nastupi(golovi)14 = | godine15 = | klubovi15 = | nastupi(golovi)15 = | reprezentacija = | nacionalnegodine1 = 2019 – | nacionalneekipe1 = {{NogRep|EKV}} | nacionalninastupi(golovi)1 = 54 (9) | nacionalnegodine2 = | nacionalneekipe2 = | nacionalninastupi(golovi)2 = | nacionalnegodine3 = | nacionalneekipe3 = | nacionalninastupi(golovi)3 = | nacionalnegodine4 = | nacionalneekipe4 = | nacionalninastupi(golovi)4 = | trenergodine = | trenerklubovi = | zadnjiuređaj = 30.8.2026 }} '''Gonzalo Jordy Plata Jiménez''' ([[Guayaquil]], [[1. studenog]] [[2000.]]), [[ekvador]]ski nogometaš i reprezentativac koji igra kao desno krilo. Nakon [[Ekvador]]a, Plata je jedno vrijeme igrao u Europi, u [[Portugal]]u i [[Španjolska|Španjolskoj]], nakon čega prvo odlazi u [[Katar]], a onda u [[brazil]]ski [[CR Flamengo|Flamengo]]. Od [[2026.]] igra za [[FK Dinamo Moskva|Dinamo Moskvu]]. Za [[Fudbalska reprezentacija Ekvadora|reprezentaciju Ekvadora]] debitirao je [[2019.]] godine te je sudjelovao na nekoliko međunarodnih natjecanja. Na [[FIFA Svjetsko prvenstvo 2026.|FIFA Svjetskom prvenstvu 2026.]] godine postigao je pobjednički gol protiv [[Fudbalska reprezentacija Njemačke|Njemačke]] (2:1) koji je Ekvador odveo u šesnaestinu finala. {{Sastav Ekvador 2022 SP}} {{Sastav Ekvador 2026 SP}} {{Authority control}} {{Životni vijek|2000||Plata, Gonzalo}} [[Kategorija:Ekvadorski fudbaleri]] [[Kategorija:Fudbaleri Sportinga]] [[Kategorija:Fudbaleri Real Valladolida]] 06p20oy25hljses60urpxdssm6ianiz 10 4724377 42682035 42677668 2026-08-30T11:01:52Z Edgar Allan Poe 29250 Edgar Allan Poe premješta stranicu [[Šablon:Lista taksona s poveznicama]] na [[Šablon:Lista taksona s vezama]] 42677668 wikitext text/x-wiki <includeonly>{{#invoke:TaxonList|main|linked=yes|incomplete={{{incomplete|no}}}}}</includeonly><noinclude>{{documentation|content={{Šablon:Lista vrsta/doc|Lista taksona}}}}</noinclude> e3qpiy73mwagjyus4e60xr820d06kub 10 4724379 42682033 42677669 2026-08-30T11:01:39Z Edgar Allan Poe 29250 Edgar Allan Poe premješta stranicu [[Šablon:Lista vrsta s poveznicama]] na [[Šablon:Lista vrsta s vezama]] 42677669 wikitext text/x-wiki <includeonly>{{#invoke:TaxonList|main|linked=yes|italic=yes|abbreviated={{{abbreviated|no}}}|incomplete={{{incomplete|no}}}}}</includeonly><noinclude>{{documentation|Šablon:Lista vrsta/doc}}</noinclude> ll0vj1gjsk5pnuelnihfu2ugsm14ot5 10 4724384 42682037 42677742 2026-08-30T11:02:11Z Edgar Allan Poe 29250 /* Korištenje */ 42682037 wikitext text/x-wiki {{Documentation subpage}} {{High-use}} {{Lua|Modul:TaxonList}} <!-- Please place categories where indicated at the bottom of this page and interwikis at Wikidata (see [[Wikipedia:Wikidata]]) --> == Korištenje == Ovaj je šablon jedan od mnogih koji se koriste u taksokvirima za parametre {{para|podjela}} ili {{para|sinonimi}}, a svrha im je generirati listu taksona u prikladnom formatu. Sljedeća tablica pokazuje kako se ponašaju dostupni šabloni: {| class="wikitable" !colspan="3"|Naziv taksona!!rowspan="2"| Šablon |- ! Kurziv !! Poveznica !! Podebljano |- | ne || ne || ne || {{tl|Lista taksona}} |- | ne || da || ne || {{tl|Lista taksona s vezama}} |- | da || ne || ne || {{tl|Lista vrsta}}, odnosno <nowiki>{{Lista rodova}}</nowiki> |- | da || da || ne || {{tl|Lista vrsta s vezama}}, odnosno <nowiki>{{Lista rodova s vezama}}</nowiki> |- | da || ne || da || {{tl|Lista vrsta s podebljanjem}}, odnosno <nowiki>{{Lista rodova s podebljanjem}}</nowiki> |} Koristite na sljedeći način: {{#ifeq:{{{1|Specieslist}}}|Specieslist|<syntaxhighlight lang="wikitext">{{Lista vrsta | Spexia speciosa | Autor, 2003. | †Spexia additiona | Drugi et al., 2002. | Spexia typa | Opisnik, 1888. (tip) | Spexia dubia | | Specia dubia subsp. maxima | }}</syntaxhighlight>}}{{#ifeq:{{{1|}}}|Taxonlist|<syntaxhighlight lang="wikitext">{{Lista taksona | †Smithiaceae | Autor | Jonesiaceae | | Junkiaceae | Opisnik }}</syntaxhighlight>}} I naziv taksona i autor automatski će se formatirati da izgledaju ovako: {{#ifeq:{{{1|Specieslist}}}|Specieslist|{{Lista vrsta | Spexia speciosa | Autor, 2003. | †Spexia additiona | Drugi et al., 2002. | Spexia typa | Opisnik, 1888. (tip) | Spexia dubia | | Specia dubia subsp. maxima | }} }}{{#ifeq:{{{1|}}}|Taxonlist|{{Lista taksona | †Smithiaceae | Autor | Jonesiaceae | | Junkiaceae | Opisnik }} }} Napominjemo da ako je autorstvo nepoznato, element "|" i dalje mora biti prisutan nakon naziva taksona. {{#ifeq:{{{1|Specieslist}}}|Specieslist|Ako u botaničkom nazivu postoji "povezujući termin" kao što su "subsp.", "var." ili "f.", onda će on biti u kurziv. Šablon bi trebao automatski poništiti kurziv kod ovih termina. Ako ne uspije u tom, možete jednostavno dodati <nowiki>''</nowiki> s bilo koje strane tog termina da bi uklonili kurziv.}} Nepotpune liste označite parametrom {{para|incomplete|yes}}, koji će na kraj liste dodati tekst "(nepotpuna lista)". {{#ifeq:{{{1|Specieslist}}}|Specieslist| ===Sakrivanje liste=== Ako želite da je lista izvorno sakrivena (što je korisno za duge liste u taksokvirima, primjerice), prije parova taksona i autora koristite sljedeće parametre: *{{para|hidden|yes}} – lista će izvorno biti sakrivena *{{para|header}} – neobvezno; dodaje zaglavlje listi, a ako ne unesete vlastito, pisat će "Lista" Primjerice: <syntaxhighlight lang="wikitext">{{Lista vrsta|hidden=yes | Spexia speciosa | Autor, 2003. | †Spexia additiona | Drugi et al., 2002. | Spexia typa | Opisnik, 1888. (tip) | Spexia dubia | | Specia dubia subsp. maxima | }}</syntaxhighlight> generirat će: <div style="width:20em">{{Lista vrsta|hidden=yes | Spexia speciosa | Autor, 2003. | †Spexia additiona | Drugi et al., 2002. | Spexia typa | Opisnik, 1888. (tip) | Spexia dubia | | Specia dubia subsp. maxima | }}</div> }} ===Varijacije=== Kako biste automatski stvorili poveznicu za svaki naziv taksona, koristite {{tl|Linked {{#ifeq:{{{1|Specieslist}}}|Specieslist|species list|}}{{#ifeq:{{{1|}}}|Taxonlist|taxon list|}}}}. {{#ifeq:{{{1|Specieslist}}}|Specieslist|Kako biste podebljali vrstu (npr. ako ta vrsta nikada neće imati samostalni članak kada se navodi u članku o rodu), koristite {{tl|Lista vrsta s podebljanjem}}.|}} Primjerice: {{#ifeq:{{{1|Specieslist}}}|Specieslist|<syntaxhighlight lang="wikitext">{{Lista vrsta s poveznicama / {{Lista rodova s poveznicama | Spexia speciosa | Autor, 2003. | †Spexia additiona | Drugi et al., 2002. | Spexia typa | Opisnik, 1888. (tip) | Spexia dubia {{!}} S. dubia | <!--creates a piped link--> | ''[[Puma (rod) {{!}} Puma ]]'' | Jardine, 1834. <!--handles a disambiguated genus name--> }}</syntaxhighlight> }}{{#ifeq:{{{1|}}}|Taxonlist|<syntaxhighlight lang="wikitext">{{Linked taxon list | †Smithiaceae | Autor | Jonesiaceae | | Juncaceae {{!}} Junkiaceae | Opisnik<!--creates a piped link--> | ''[[Puma (rod) {{!}} Puma ]]'' | Jardine, 1834. <!--handles a disambiguated genus name--> }}</syntaxhighlight> }} generirat će: {{#ifeq:{{{1|Specieslist}}}|Specieslist|{{Lista vrsta s poveznicama | Spexia speciosa | Autor, 2003. | †Spexia additiona | Drugi et al., 2002. | Spexia typa | Opisnik, 1888. (tip) | Spexia dubia {{!}} S. dubia | <!--creates a piped link--> | ''[[Puma (rod) {{!}} Puma ]]'' | Jardine, 1834. <!--handles a disambiguated genus name--> }} }}{{#ifeq:{{{1|}}}|Taxonlist|{{Lista taksona s poveznicama | †Smithiaceae | Autor | Jonesiaceae | | Juncaceae {{!}} Junkiaceae | Opisnik<!--creates a piped link--> }} }} {{#ifeq:{{{1|Specieslist}}}|Specieslist|Svaki od tri šablona za "liste vrsta" ima i varijantu za "liste rodova".}} {{#ifeq:{{{1|Specieslist}}}|Specieslist| ===Skraćivanje=== Dodavanje parametra {{para|abbreviated|yes}} generirat će skraćenu verzijzu naziva.}} {{#ifeq:{{{1|Specieslist}}}|Specieslist|{{Lista vrsta|abbreviated=yes | Spexia speciosa | Autor, 2003. | †Spexia additiona | Drugi et al., 2002. | Spexia speciosa subsp. speciosa | | Spexia sect. Additiona }} }} ===Izumrli taksoni=== Nazivu izumrlog taksona možete dodati jednu od sljedećih oznaka: <code>† &amp;dagger; <nowiki>{{izumrla}}</nowiki></code>. Svaki od njih će biti prikazan kao †. Sam † neće biti prikazan u kurzivu niti će biti dio poveznice. == Povezano == * <nowiki>{{Lista rodova}}</nowiki>, <nowiki>{{Lista rodova s poveznicama}}</nowiki> i <nowiki>{{Lista rodova s podebljanjima}}</nowiki> preusmjeravanju na istovjetne šablone iz skupine "Lista vrsta". <!-- -->{{#ifeq:{{{1|Specieslist}}}|Specieslist||* {{tl|Lista vrsta}} – generira listu naziva taksona koji bi se trebali pisati u kurzivu, odnosno taksona koji su na razini roda ili niže}}<!-- -->{{#ifeq:{{{1|Specieslist}}}|Specieslist||* {{tl|Lista vrsta s poveznicama}} – kao i {{tl|Lista vrsta}}, ali s poveznicama}}<!-- -->{{#ifeq:{{{1|Specieslist}}}|Specieslist||* {{tl|Lista vrsta s podebljanjem}} – kao i {{tl|Lista vrsta}}, ali nazivi taksona su podebljani}}<!-- -->{{#ifeq:{{{1|}}}|Taxonlist||* {{tl|Lista taksona}} – generira listu naziva taksona koji se ne bi trebali pisati u kurzivu, odnosno taksona koji su rang viši od roda}}<!-- -->{{#ifeq:{{{1|}}}|Taxonlist||* {{tl|Lista taksona s poveznicama}} – kao i {{tl|Lista taksona}}, ali s poveznicama}} <includeonly>{{Sandbox other|| <!-- Categories below this line, please; interwikis at Wikidata --> [[Kategorija:Šabloni Taksokvira]] }}</includeonly> rlklb9kkh1r6lgp1eyzphwz575etqk0 42682038 42682037 2026-08-30T11:03:07Z Edgar Allan Poe 29250 42682038 wikitext text/x-wiki {{Documentation subpage}} {{High-use}} {{Lua|Modul:TaxonList}} <!-- Please place categories where indicated at the bottom of this page and interwikis at Wikidata (see [[Wikipedia:Wikidata]]) --> == Korištenje == Ovaj je šablon jedan od mnogih koji se koriste u taksokvirima za parametre {{para|podjela}} ili {{para|sinonimi}}, a svrha im je generirati listu taksona u prikladnom formatu. Sljedeća tablica pokazuje kako se ponašaju dostupni šabloni: {| class="wikitable" !colspan="3"|Naziv taksona!!rowspan="2"| Šablon |- ! Kurziv !! Veza !! Podebljano |- | ne || ne || ne || {{tl|Lista taksona}} |- | ne || da || ne || {{tl|Lista taksona s vezama}} |- | da || ne || ne || {{tl|Lista vrsta}}, odnosno <nowiki>{{Lista rodova}}</nowiki> |- | da || da || ne || {{tl|Lista vrsta s vezama}}, odnosno <nowiki>{{Lista rodova s vezama}}</nowiki> |- | da || ne || da || {{tl|Lista vrsta s podebljanjem}}, odnosno <nowiki>{{Lista rodova s podebljanjem}}</nowiki> |} Koristite na sljedeći način: {{#ifeq:{{{1|Specieslist}}}|Specieslist|<syntaxhighlight lang="wikitext">{{Lista vrsta | Spexia speciosa | Autor, 2003. | †Spexia additiona | Drugi et al., 2002. | Spexia typa | Opisnik, 1888. (tip) | Spexia dubia | | Specia dubia subsp. maxima | }}</syntaxhighlight>}}{{#ifeq:{{{1|}}}|Taxonlist|<syntaxhighlight lang="wikitext">{{Lista taksona | †Smithiaceae | Autor | Jonesiaceae | | Junkiaceae | Opisnik }}</syntaxhighlight>}} I naziv taksona i autor automatski će se formatirati da izgledaju ovako: {{#ifeq:{{{1|Specieslist}}}|Specieslist|{{Lista vrsta | Spexia speciosa | Autor, 2003. | †Spexia additiona | Drugi et al., 2002. | Spexia typa | Opisnik, 1888. (tip) | Spexia dubia | | Specia dubia subsp. maxima | }} }}{{#ifeq:{{{1|}}}|Taxonlist|{{Lista taksona | †Smithiaceae | Autor | Jonesiaceae | | Junkiaceae | Opisnik }} }} Napominjemo da ako je autorstvo nepoznato, element "|" i dalje mora biti prisutan nakon naziva taksona. {{#ifeq:{{{1|Specieslist}}}|Specieslist|Ako u botaničkom nazivu postoji "povezujući termin" kao što su "subsp.", "var." ili "f.", onda će on biti u kurziv. Šablon bi trebao automatski poništiti kurziv kod ovih termina. Ako ne uspije u tom, možete jednostavno dodati <nowiki>''</nowiki> s bilo koje strane tog termina da bi uklonili kurziv.}} Nepotpune liste označite parametrom {{para|incomplete|yes}}, koji će na kraj liste dodati tekst "(nepotpuna lista)". {{#ifeq:{{{1|Specieslist}}}|Specieslist| ===Sakrivanje liste=== Ako želite da je lista izvorno sakrivena (što je korisno za duge liste u taksokvirima, primjerice), prije parova taksona i autora koristite sljedeće parametre: *{{para|hidden|yes}} – lista će izvorno biti sakrivena *{{para|header}} – neobvezno; dodaje zaglavlje listi, a ako ne unesete vlastito, pisat će "Lista" Primjerice: <syntaxhighlight lang="wikitext">{{Lista vrsta|hidden=yes | Spexia speciosa | Autor, 2003. | †Spexia additiona | Drugi et al., 2002. | Spexia typa | Opisnik, 1888. (tip) | Spexia dubia | | Specia dubia subsp. maxima | }}</syntaxhighlight> generirat će: <div style="width:20em">{{Lista vrsta|hidden=yes | Spexia speciosa | Autor, 2003. | †Spexia additiona | Drugi et al., 2002. | Spexia typa | Opisnik, 1888. (tip) | Spexia dubia | | Specia dubia subsp. maxima | }}</div> }} ===Varijacije=== Kako biste automatski stvorili vezu za svaki naziv taksona, koristite {{tl|Linked {{#ifeq:{{{1|Specieslist}}}|Specieslist|species list|}}{{#ifeq:{{{1|}}}|Taxonlist|taxon list|}}}}. {{#ifeq:{{{1|Specieslist}}}|Specieslist|Kako biste podebljali vrstu (npr. ako ta vrsta nikada neće imati samostalni članak kada se navodi u članku o rodu), koristite {{tl|Lista vrsta s podebljanjem}}.|}} Primjerice: {{#ifeq:{{{1|Specieslist}}}|Specieslist|<syntaxhighlight lang="wikitext">{{Lista vrsta s vezama / {{Lista rodova s vezama | Spexia speciosa | Autor, 2003. | †Spexia additiona | Drugi et al., 2002. | Spexia typa | Opisnik, 1888. (tip) | Spexia dubia {{!}} S. dubia | <!--creates a piped link--> | ''[[Puma (rod) {{!}} Puma ]]'' | Jardine, 1834. <!--handles a disambiguated genus name--> }}</syntaxhighlight> }}{{#ifeq:{{{1|}}}|Taxonlist|<syntaxhighlight lang="wikitext">{{Linked taxon list | †Smithiaceae | Autor | Jonesiaceae | | Juncaceae {{!}} Junkiaceae | Opisnik<!--creates a piped link--> | ''[[Puma (rod) {{!}} Puma ]]'' | Jardine, 1834. <!--handles a disambiguated genus name--> }}</syntaxhighlight> }} generirat će: {{#ifeq:{{{1|Specieslist}}}|Specieslist|{{Lista vrsta s vezama | Spexia speciosa | Autor, 2003. | †Spexia additiona | Drugi et al., 2002. | Spexia typa | Opisnik, 1888. (tip) | Spexia dubia {{!}} S. dubia | <!--creates a piped link--> | ''[[Puma (rod) {{!}} Puma ]]'' | Jardine, 1834. <!--handles a disambiguated genus name--> }} }}{{#ifeq:{{{1|}}}|Taxonlist|{{Lista taksona s vezama | †Smithiaceae | Autor | Jonesiaceae | | Juncaceae {{!}} Junkiaceae | Opisnik<!--creates a piped link--> }} }} {{#ifeq:{{{1|Specieslist}}}|Specieslist|Svaki od tri šablona za "liste vrsta" ima i varijantu za "liste rodova".}} {{#ifeq:{{{1|Specieslist}}}|Specieslist| ===Skraćivanje=== Dodavanje parametra {{para|abbreviated|yes}} generirat će skraćenu verzijzu naziva.}} {{#ifeq:{{{1|Specieslist}}}|Specieslist|{{Lista vrsta|abbreviated=yes | Spexia speciosa | Autor, 2003. | †Spexia additiona | Drugi et al., 2002. | Spexia speciosa subsp. speciosa | | Spexia sect. Additiona }} }} ===Izumrli taksoni=== Nazivu izumrlog taksona možete dodati jednu od sljedećih oznaka: <code>† &amp;dagger; <nowiki>{{izumrla}}</nowiki></code>. Svaki od njih će biti prikazan kao †. Sam † neće biti prikazan u kurzivu niti će biti dio veze. == Povezano == * <nowiki>{{Lista rodova}}</nowiki>, <nowiki>{{Lista rodova s vezama}}</nowiki> i <nowiki>{{Lista rodova s podebljanjima}}</nowiki> preusmjeravanju na istovjetne šablone iz skupine "Lista vrsta". <!-- -->{{#ifeq:{{{1|Specieslist}}}|Specieslist||* {{tl|Lista vrsta}} – generira listu naziva taksona koji bi se trebali pisati u kurzivu, odnosno taksona koji su na razini roda ili niže}}<!-- -->{{#ifeq:{{{1|Specieslist}}}|Specieslist||* {{tl|Lista vrsta s vezama}} – kao i {{tl|Lista vrsta}}, ali s vezama}}<!-- -->{{#ifeq:{{{1|Specieslist}}}|Specieslist||* {{tl|Lista vrsta s podebljanjem}} – kao i {{tl|Lista vrsta}}, ali nazivi taksona su podebljani}}<!-- -->{{#ifeq:{{{1|}}}|Taxonlist||* {{tl|Lista taksona}} – generira listu naziva taksona koji se ne bi trebali pisati u kurzivu, odnosno taksona koji su rang viši od roda}}<!-- -->{{#ifeq:{{{1|}}}|Taxonlist||* {{tl|Lista taksona s vezama}} – kao i {{tl|Lista taksona}}, ali s vezama}} <includeonly>{{Sandbox other|| <!-- Categories below this line, please; interwikis at Wikidata --> [[Kategorija:Šabloni Taksokvira]] }}</includeonly> hssxq7cwhmcgypwsigsoj9wetukhozp 10 4724938 42681923 42681575 2026-08-29T14:24:59Z Edgar Allan Poe 29250 /* Creating the taxonomy template */ 42681923 wikitext text/x-wiki {{Documentation subpage}} <!-- Please place categories where indicated at the bottom of this page and interwikis at Wikidata (see [[Wikipedia:Wikidata]]) --> {{High-use}} {{Lua|Module:Automated taxobox}}{{clear}} {{Autotaxobox system navbox}} Ova stranica pruža više detalja o korištenju šablona {{tl|Automatski taksokvir}}, jednog od brojnih automatskih taksokvira. <strong> Molimo vas da pazite na to da koristite ispravni predložak; za više informacija pogledajte [[ovdje]]</strong>. Posebno napominjemo da bi članci o vrstama uvijek trebali koristiti šablon {{tl|Speciesbox}}, a ne ovaj šablon. Ako prvi put koristite bilo koji od automatskih taksokvira, pogledajte navigacijsku kutijicu desno, gdje se nalaze poveznice za različite korisne informacije vezane uz ovaj sustav šablona. Bilo bi dobro da prije korištenja pročitate barem [[uvod]]. Svaki automatski taksokvir ima opću strukturu kako slijedi, uglavnom s mnogo dodatnih parametara: '''Zoologija:''' <syntaxhighlight lang="wikitext">{{Automatski taksokvir |takson = Canis |autorstvo = [[Carl Linnaeus|Linnaeus]], 1758. }}</syntaxhighlight> '''Botanika<ref name="botanical">Gljive i biljke tradicionalno se smatraju predmetom izučavanja botanike; vidi [[Međunarodni kodeks nomenklature algi, gljiva i biljaka]].</ref>:''' <syntaxhighlight lang="wikitext">{{Automatski taksokvir |takson = Nepenthes |autorstvo = [[Carl Linnaeus|L.]] }}</syntaxhighlight> Parametar {{para|takson}} odnosi se na znanstveno ime teme samog članka. Parametar {{para|autorstvo}} odnosi se na autora znanstvenog naziva. Prije spremanja pritisnite "Prikaži kako će izgledati". Ako izgleda dobro, vaš je posao gotov. Spremite svoje izmjene. '''Molimo vas da ne spremate izmjene prije nego provjerite je li sve u redu i riješite sve eventualne pogreške koje postoje u taksokviru.''' Na kraju ovog priručnika nalazi se lista svih dostupnih parametara i njihovih definicija koje koristi <nowiki>{{Automatski taksokvir}}</nowiki>. Većina parametara iz priručnika za {{tl|Taksokvir}} primjenjuje se i ovdje, tako da možete konzultirati i [[Šablon:Taksokvir/dok|dokumentaciju tog šablona]] za više informacija. ==Jednostavni primjeri== {{Automatski taksokvir |naziv = ''Cheiroglossa'' <!--potrebno samo jer nije u naslovu ove stranice--> |takson = Cheiroglossa |autorstvo = C.Presl<ref name=POWO_17068350-1/> |podjela_kategorije = Vrste |podjela = {{Lista vrsta s poveznicama |Cheiroglossa malgassica|(C.Chr.) Pic.Serm. |Cheiroglossa palmata|(L.) Presl }} |podjela_ref = <ref name=POWO_17068350-1/> }} <syntaxhighlight lang="wikitext">{{Automatski taksokvir |naziv = Cheiroglossa |takson = Cheiroglossa |autorstvo = C.Presl<ref name=POWO_17068350-1/> |podjela_kategorije = Vrste |podjela = {{Lista vrsta s poveznicama |Cheiroglossa malgassica|(C.Chr.) Pic.Serm. |Cheiroglossa palmata|(L.) Presl }} |podjela_ref = <ref name=POWO_17068350-1/> }}</syntaxhighlight> {{clr}} {{Automatski taksokvir | naziv = ''Panthera'' <!--potrebno samo jer nije u naslovu ove stranice--> | raspon_fosila = [[Kasni miocen]] – danas, {{raspon fosila|5.95|0}} | slika = Panthera tigris tigris Tidoba 20150306.jpg | slika_opis = [[Tigar|Tigrica]] u [[Rezervat za tigrove Tadoba Andhari|rezervatu Tadoba Andhari]] | takson = Panthera | autorstvo = [[Lorenz Oken|Oken]], 1816.<ref name=CatSG2017/> | podjela_kategorije = Živuće vrste | podjela = *''[[Tigar|Panthera tigris]]'' *''[[Snježni leopard|Panthera uncia]]'' *''[[Jaguar|Panthera onca]]'' *''[[Lav|Panthera leo]]'' *''[[Leopard|Panthera pardus]]'' | podjela_ref = <ref name=CatSG2017/> }} <syntaxhighlight lang="wikitext">{{Automatski taksokvir | naziv = Panthera | raspon_fosila = [[Kasni miocen]] – danas, {{raspon fosila|5.95|0}} | slika = Panthera tigris tigris Tidoba 20150306.jpg | slika_opis = [[Tigar|Tigrica]] u [[Rezervat za tigrove Tadoba Andhari|rezervatu Tadoba Andhari]] | takson = Panthera | autorstvo = [[Lorenz Oken|Oken]], 1816.<ref name=CatSG2017/> | podjela_kategorije = Živuće vrste | podjela = *''[[Tigar|Panthera tigris]]'' *''[[Snježni leopard|Panthera uncia]]'' *''[[Jaguar|Panthera onca]]'' *''[[Lav|Panthera leo]]'' *''[[Leopard|Panthera pardus]]'' | podjela_ref = <ref name=CatSG2017/> }}</syntaxhighlight> {{clr}} ==Uporaba== ==="Nedostaje taksonomski šablon"=== Ako vidite poruku "{{red|Nedostaje taksonomski šablon}} (popravi):", to ne znači da ste pokvarili šablon. Ova obavijest znači da na projektu još ne postoji [[Wikipedija:Sustav automatskih taksokvira/taksonomski šabloni|taksonomski šablon]] za unos koji ste naveli u parametru {{para|takson}}. ====Stvaranje taksonomskog šablona==== Kako biste krenuli s rješavanjem ove ružne crvene pogreške, desnim klikom pritisnite poveznicu "fix" i otvorite ju u novoj kartici ili prozoru. Tu biste trebali dobiti stranicu za uređivanje šablona koji nedostaje. (Za potpuni vodič o ovim šablonima, pogledajte [[Wikipedija:Sustav automatskih taksokvira/taksonomski šabloni|Uvod u taksonomske šablone]].) Prvo treba popuniti parametar za rang. Uvijek koristite latinski naziv. Ovdje imate niz opcija, a neki od primjera su (pogledajte [[Wikipedija:Sustav automatskih taksokvira/taksonomski šabloni|ovdje]] za cjelovitu listu podržanih rangova): *regnum *phylum *classis *ordo *familia *tribus *genus *clade ili cladus *nekategorizirana Ako je ono što vama treba nešto iznimno atipično, onda to možete unijeti na ovom mjestu umjesto nekog od dostupnih rangova. To bi moglo slomiti taksokvir, ali onda se možete obratiti nekom od administratora za pomoć. Vidjet ćete da je parametar {{para|link}} već popunjen i da daje <syntaxhighlight lang="wikitext">link={{subst:#titleparts:{{subst:PAGENAME}}|2|2}}</syntaxhighlight> što je zapravo wikisintaksa za "dio naslova stranice koji dolazi nakon "Šablon:Taksonomija/". Drugim riječima, to će biti naziv taksona. Taj dio ne morate dirati <em>osim</em> ako naziv taksona nije isti kao i naslov stranice na koji vodi poveznica. Primjerice, takson ''Spheniscidae'' vodi na [[Pingvin]]. U tom slučaju, dodajte <code>Pingvin|</code> prije <syntaxhighlight lang="wikitext" inline>{{subst:#titleparts:{{subst:PAGENAME}}|2|2}}</syntaxhighlight> da biste dobili <syntaxhighlight lang="wikitext">link=Pingvin|{{subst:#titleparts:{{subst:PAGENAME}}|2|2}}</syntaxhighlight> ili možete zamijeniti ono što je već uneseno da dobijete <pre>link=Pingvin|Spheniscidae</pre> Sljedeće imamo parametar {{para|matčni}}. Sve što ovdje trebate unijeti je naziv matičnog taksona, odnosno taksona koji je direktno iznad taksona o kojem pišete, i to velikim početnim slovom. Koristite parametar {{para|refs}} da nevedete izvor koji navodi ta vaš takson pripada tom matičnom taksonu – za slučaj da netko kasnije želi nešto mijenjati. (Jedini slučaj kada nećete popuniti ovaj parametar je kada takson koristi posebnu, dogovorenu kategorizaciju, poput kritosjemenjača.) Ako je u pitanju izumrli takson, parametar {{para|izumrli}} popunite s {{code|yes}} (ili {{code|true}}). Ako je živući, možete izbrisati cijeli red ili parametar ostaviti praznim. Nakon toga pregledajte izmjene prije spremanja. Ako nema obavijesti o greškama, slobodno ga spremite i zatvorite. Nakon toga vratite se na automatski taksokvir koji radite. Prisitnite "Prikaži kako će izgledati" i pogledajte je li sve u redu; trebalo bi biti. Ako i dalje postoji neka obavijest o grešci u šablonu, onda to vjerojatno znači da ćete morati napraviti šablon za matični šablon. Ponavljajte cijeli proces sve dok obavijest o grešci ne nestane. ===Special instructions for species=== Species articles only use this template in exceptional circumstances; instead use {{tl|Speciesbox}}. See that page and its documentation. The exceptional cases are discussed [[#Exceptional cases|below]]. :The reason is that whenever <nowiki>{{Automatic taxobox}}</nowiki> is used with {{para|taxon|''taxon-name''}}, a template named "Template:Taxonomy/''taxon-name''" must either exist or be created in order to specify the taxonomic position of ''taxon-name''. However, for species this is not necessary, because the taxonomic position of the species can be found by extracting the genus name from the full binomial, and then looking for "Template:Taxonomy/''genus-name''". So using {{tl|Speciesbox}} considerably reduces the number of taxonomy templates needed and avoids there being different taxonomies for different species in a genus. ===Making the links bold=== When a taxobox appears in an article, the taxon the article is about should have its name displayed in bold. For this to work, the {{para|link}} parameter in its taxonomy template must be right. Suppose the taxon in question has the name ''taxon-name'' and the article it appears in has the title ''article-title''. Then in the template "Taxonomy/''taxon-name''": * if ''taxon-name'' and ''article-title'' are the same, you should see {{para|link|''taxon-name''}} * if ''taxon-name'' and ''article-title'' are different, you should see {{para|link|''article-title''{{!}}''taxon-name''}}. Ensure the link is entered so that it points directly to the article on that taxon ''without'' being redirected first. If the page gets moved, the taxon template that links to that article will need to be updated in order to maintain the proper bolding. ===Change the taxobox header=== By default the header to the taxobox will be based on the target taxon and the page title and it will automatically be italicized if it's a genus (this template, <nowiki>{{Automatic taxobox}}</nowiki>, shouldn't normally be used for species). If you want a different header (e.g. the common name), then specify {{para|name}}. ===Add an image=== Use the {{para|image}}, {{para|image_alt}} and {{para|image_caption}} parameters just like you would with the {{tl|Taxobox}}. If you want a second image, add {{para|image2}}, {{para|image2_alt}} and {{para|image2_caption}}. ===Synonyms=== Here's an example of what to add to a taxobox where ''Genius'' and ''Geniosus'' happen to be synonyms of the named zoological taxon: <syntaxhighlight lang="wikitext"> |synonyms= * ''Genius'' {{small|[[Baggins]], 1934}} * ''Geniosus'' {{small|[[Harvey]], 1734}} </syntaxhighlight> (Dates are omitted for botanical taxa.) For long lists of synonyms, {{tl|Genus list}} and {{tl|Taxon list}} make entry easier. Don't forget to complete {{para|synonyms_ref}}. ===Forcing a taxon to display=== If there's a particularly notable taxon of a minor rank, such as [[Theropoda]] (which contains nearly all carnivorous dinosaurs) chances are that you'd like the taxon to display in every single taxobox that it could possibly be displayed in. Navigate to that taxon's taxonomy template. The link should be "Template:Taxonomy/" followed by the name of the taxon. In the case of Theropoda, the link would be "Template:Taxonomy/Theropoda". Add the code {{para|always_display|true}} anywhere you'd like inside braces, and that should make the taxon display all the time regardless of its rank. ===Correcting a taxonomy=== Every automatic taxobox has an edit link on the right end of the bar that says "Scientific classification" (it was a red pencil icon {{as of|2019|April|lc=yes}}). That link should give you access to a full listing of that taxon's taxonomy. From there, you may edit a taxon by clicking "Edit" next to its name. Doing so allows you to access the corresponding Template:Taxonomy/ page, where you can assign a different parent, rank, display text, link, references, extinction status, or "display always" value. Any edits you make to one of these templates will affect ''all its descendant taxa'', so keep that in mind while editing. ==Exceptional cases== {{see also|Wikipedia:Automated taxobox system/advanced taxonomy}} The great majority of taxa can be handled {{em|fully automatically}} by one of the [[Wikipedia:Automated taxobox system/which|automated taxoboxes]] once the necessary [[Wikipedia:Automated taxobox system/taxonomy templates|taxonomy templates]] at the rank of genus and above have been created. The automation includes italicizing the names of appropriate ranks. However, there are some exceptional cases where manual formatting of taxon names is needed; for example, the automatic formatting does not work correctly when uncertain names are indicated by surrounding them by double quotes, or for [[candidatus]] names in the [[International Code of Nomenclature of Prokaryotes]]. For these exceptional cases, it is possible to supply the full wikitext of genus and species names. *{{para|taxon}} now specifies the lowest ranked taxon that will be handled automatically via a taxonomy template *if this taxon is not a genus, {{para|genus_text}} supplies the full wikitext of the genus name, complete with all required formatting including bold text if it is the lowest ranked name in the taxobox. If not the lowest rank, a link should be included for navigation. *{{para|species_text}} supplies the full wikitext of the abbreviated species name, complete with all required formatting, including bold text if it is the lowest ranked name in the taxobox; the species name should be complete with an {{em|abbreviated}} genus name (e.g. {{code|'''"''C.''" ''poecilonotus'''''|moin|class=nowrap}} to produce {{nowrap|'''"''C.''" ''poecilonotus'''''}}) *{{para|binomial_text}} supplies the full wikitext of the binomial name (the text that appears in the binomial box of a species taxobox), again complete with all the required formatting; however binomials are automatically made bold, so this element is not needed If the article has the unusually formatted scientific name as its title, it will also be necessary to use <syntaxhighlight lang="wikitext" inline>{{DISPLAYTITLE:...}}</syntaxhighlight> to format the article title and {{para|name}} to supply the formatted heading for the taxobox. ===Examples=== {{Automatic taxobox |name = ''Quassia'' sp. 'Mount Nardi' |taxon = Quassia |species_text = {{nowrap|'''''Q.'' sp. 'Mount Nardi''''}} |binomial_text = ''Quassia'' sp. 'Mount Nardi' }} <syntaxhighlight lang="wikitext">{{DISPLAYTITLE:''Quassia'' sp. 'Mount Nardi'}} {{Automatic taxobox |name = ''Quassia'' sp. 'Mount Nardi' |taxon = Quassia |species_text = {{nowrap|'''''Q.'' sp. 'Mount Nardi''''}} |binomial_text = ''Quassia'' sp. 'Mount Nardi' }}</syntaxhighlight> *The taxonomic hierarchy from the genus ''Quassia'' upwards is obtained from taxonomy templates, starting with {{tlx|Taxonomy/Quassia}}. Clicking on the red pencil icon takes you to this template. *The wikitext for the species row and the binomial box are used exactly as supplied. (The {{tlx|nowrap}} in the species text ensures that parts of the name don't wrap onto the next line, and wouldn't be needed if an image made the taxobox wider.) {{clr}} {{Automatic taxobox | name = "''Colostethus''" ''poecilonotus'' | taxon = Dendrobatidae | genus_text = "''[[Colostethus]]''" | species_text = '''"''C.''"&nbsp;''poecilonotus''''' | binomial_text = "''Colostethus''" ''poecilonotus'' | authority = [[Juan A. Rivero|Rivero]], 1991 }} <syntaxhighlight lang="wikitext">{{DISPLAYTITLE:"''Colostethus''" ''poecilonotus''}} {{Automatic taxobox | name = "''Colostethus''" ''poecilonotus'' | taxon = Dendrobatidae | genus_text = "''[[Colostethus]]''" | species_text = '''"''C.''"&nbsp;''poecilonotus''''' | binomial_text = "''Colostethus''" ''poecilonotus'' | authority = [[Juan A. Rivero|Rivero]], 1991 }}</syntaxhighlight> *The taxonomic hierarchy from the family Dendrobatidae upwards is obtained from taxonomy templates, starting with [[Template:Taxonomy/Dendrobatidae]]. Clicking on the red pencil icon takes you to this template. No taxonomy template is used for the genus. *The wikitext for the genus and species rows, plus the binomial box, are used exactly as supplied. (The <code>&amp;nbsp;</code> in the species wikitext prevents the two parts of the name appearing on separate lines; it's not always necessary.) {{clr}} ==Available parameters and how to use them== ===All parameters=== {{pre|<nowiki>{{automatic taxobox</nowiki> {{para|color_as}} [[#Italic title|{{para|italic_title}}]] [[#Parameter %7Cname=|{{para|name}}]] [[#Parameter %7Cfossil_range=|{{para|fossil_range}}]] [[#Parameter %7Coldest_fossil=|{{para|oldest_fossil}}]] [[#Parameter %7Cyoungest_fossil=|{{para|youngest_fossil}}]] {{para|status}} {{para|status_system}} {{para|status_ref}} {{para|status2}} {{para|status2_system}} {{para|status2_ref}} {{para|trend}} {{para|image}} {{para|image_upright}} {{para|image_alt}} {{para|image_caption}} {{para|image2}} {{para|image2_upright}} {{para|image2_alt}} {{para|image2_caption}} {{para|classification_status}} [[#Parameter %7Ctaxon=|{{para|taxon}}]] [[#Parameter %7Cauthority=|{{para|authority}}]] [[#Parameter %7Cparent_authority=, etc.|{{para|parent_authority}}]] [[#Parameter %7Cparent_authority=, etc.|{{para|grandparent_authority}}]] [[#Parameter %7Cparent_authority=, etc.|{{para|greatgrandparent_authority}}]] [[#Parameter %7Cparent_authority=, etc.|{{para|greatgreatgrandparent_authority}}]] [[#Parameter %7Cdisplay_parents=|{{para|display_parents}}]] [[#Exceptional cases|{{para|genus_text}}]] [[#Exceptional cases|{{para|species_text}}]] [[#Exceptional cases|{{para|binomial_text}}]] <!--{{para|binomial}} {{para|binomial_authority}} {{para|trinomial}} {{para|trinomial_authority}} -->{{para|type_genus}} {{para|type_genus_authority}} {{para|type_species}} {{para|type_species_authority}} {{para|diversity}} {{para|diversity_link}} {{para|diversity_ref}} {{para|subdivision_ranks}} {{para|subdivision_ref}} {{para|subdivision}} {{para|type_strain}} {{para|range_map}} {{para|range_map_upright}} {{para|range_map_alt}} {{para|range_map_caption}} {{para|range_map2}} {{para|range_map2_upright}} {{para|range_map2_alt}} {{para|range_map2_caption}} {{para|synonyms}} {{para|synonyms_ref}} <nowiki>}}</nowiki>}} ===Italic title=== It is not usually necessary to do anything to italicize the page title and supply an italicized taxobox name if {{para|name}} is absent; both are normally handled automatically. Since 28 May 2021, this includes page titles that are botanical names containing a connecting term, like [[Banksia ser. Banksia|''Banksia'' ser. ''Banksia'']]. The automatic italicization fails for pages whose title contains a parenthesised subgenus, such as [[Camponotus (Dendromyrmex)|''Camponotus'' (''Dendromyrmex'')]], because by default parenthesised terms are treated as a disambiguators and not italicized. In this case, add {{para|italic_title|taxon}} to treat the page title as a complete taxon name. In a very few special cases, the correct italicization has to be produced manually. In such cases: * put {{para|italic_title|no}} in the taxobox to prevent the automatic attempt to italicize the page title and to add an italicized taxobox name * add <code><nowiki>{{DISPLAYTITLE:}}</nowiki></code> above the taxobox template with the fully formatted page title after the colon * put {{para|name}} in the taxobox with a fully formatted taxobox name. ===Parameter {{para|taxon}}=== Generally, this is the name of the taxon the article is about. In the resulting taxobox, this parameter is the one that is bolded. (To bold multiple taxa, see [[#Making the links bold]].) More accurately, if {{para|taxon|TAXON}}, the system will expect there to be a page at "Template:Taxonomy/TAXON". In some circumstances, TAXON may not be the name of the taxon, e.g. if a plant and animal share the same genus name, there may be two taxonomy templates called "Template:Taxonomy/GENUS (plant)" and "Template:Taxonomy/GENUS (animal)". In such cases, something like the following is required: <code><nowiki>{{Automatic taxobox</nowiki><br> <nowiki>| taxon = GENUS (plant)</nowiki></code> This ensures that the system links to the right taxonomy template. If this parameter is omitted, {{as of|2012|December|lc=yes}} the system will attempt to infer what its value should be from the page name. '''Omitting the <code>taxon</code> parameter is strongly deprecated and may not be supported in future.''' ===Parameter {{para|name}}=== If the title of the taxobox should be different from the default value, enter it here. This is most commonly used for common names. ===Parameter {{para|authority}}=== This parameter is similar to the authority parameters in the {{tl|Taxobox}}. The only difference is that you don't have to specify the rank this authority matches up with – it will pair it with the taxon listed in the {{para|taxon}} parameter. ===Parameter {{para|fossil_range}}=== There are two ways of using this parameter. #{{para|fossil_range|''recognized period name''}}, e.g. {{para|fossil_range|Devonian}} – assumes the taxon has fossils only in this period and produces a display accordingly. #{{para|fossil_range|''any other value''}} – displays the value provided. Often this will be a use of the template {{tl|Geological range}}, e.g. {{para|fossil_range|<code><nowiki>{{Geological range|Devonian|Jurassic}}</nowiki></code>}}; however, it can also be plain text, e.g. {{para|fossil_range|Probably Devonian–Jurassic}}. See also {{para|oldest_fossil}} and {{para|youngest_fossil}} below. ===Parameters {{para|oldest_fossil}} and {{para|youngest_fossil}}=== These parameters are an alternative way of specifying the fossil range. If {{para|youngest_fossil}} is omitted, its value defaults to "Recent". {{para|oldest_fossil|Devonian}} with {{para|youngest_fossil|Jurassic}} has the same effect as {{para|fossil_range|<code><nowiki>{{Geological range|Devonian|Jurassic}}</nowiki></code>}}. If either parameter has a value that is not recognized as a period name, then plain text is output. ===Parameters {{para|status}}, {{para|status_system}}, and {{para|status_ref}}=== See [[Template:Taxobox/species/doc]]. Tracking categories: * {{clc|Taxoboxes with an unrecognised status system}} * {{clc|Taxoboxes needing a status system parameter}} * {{clc|Invalid conservation status}} ===Parameter {{para|display_parents}}=== If you need to display a certain number of parent taxa, adding a number here will make that many parent taxa appear. ===Parameter {{para|parent_authority}}, etc.=== '''Parameter {{para|parent_authority}}''' '''Parameter {{para|grandparent_authority}}''' '''Parameter {{para|greatgrandparent_authority}}''' '''Parameter {{para|greatgreatgrandparent_authority}}''' These function just like {{para|authority}}, except they match up with the parent taxon, grandparent taxon, etc. ;Warning: The "ancestor" taxon is the one defined by the taxonomy templates (i.e. the various "Template:Taxonomy/<taxon>" pages, where <taxon> is the name of a taxon). This "ancestor" taxon may not be the taxon you expect! Further, if someone later changes the taxonomic hierarchy defined in the taxonomy templates by adding or removing a taxon, the authority can become incorrect. For example, if you are setting up a taxobox for a genus and the parent taxon is currently the family, {{para|parent_authority}} shows the authority for the family in the taxobox. If someone later adds a subfamily between the genus and the family, {{para|parent_authority}} will now refer to the subfamily, and the authority will be displayed incorrectly. These parameters should only be used if really necessary. == TemplateData == {{TemplateData header}} <templatedata> { "params": { "color_as": { "type": "string", "description": "Taxon defining the taxobox color if needed (normally not) ", "example": "Animalia" }, "italic_title": { "type": "string", "description": "Specifying \"no\" suppresses the automatic italicization of the page title; needed whenever the page title's italicization has to be handled manually. Specifying \"taxon\" causes the page title to be treated as a taxon name when italicizing; needed for titles like \"Camponotus (Dendromyrmex)\".", "example": "no" }, "taxon": { "type": "string", "required": true, "description": "Scientific name of group with no formatting; the entry point into the taxonomic hierarchy generated automatically from taxonomy templates ", "example": "Pectinidae" }, "genus_text": { "type": "string", "description": "In exceptional cases only, the full wikitext of the genus name to be displayed in the taxobox " }, "species_text": { "type": "string", "description": "In exceptional cases only, the full wikitext of the abbreviated species name to be displayed in the taxobox; binomial_text is required if this parameter is present " }, "binomial_text": { "type": "string", "description": "In exceptional cases only, the full wikitext (without bold markup) of the binomial name to be displayed in the taxobox; required if species_text is present " }, "name": { "type": "string", "description": "Title of the taxobox; may be the English name of the group; will be set from the page title if omitted ", "example": "Scallop" }, "authority": { "type": "string", "description": "The describing authority for the group in the appropriate format, which differs between nomenclature codes; presence or absence of parentheses is meaningful ", "example": "Wilkes, 1810 – animal; (L.) Mill. – plant", "required": true }, "display_parents": { "type": "number", "description": "The number of parent taxa to be displayed above the one specified by the taxon parameter; not normally needed. Used to display minor ranks between the specified taxon and the next higher major rank (e.g. for a genus, tribe and subfamily). Display parents should not be used to display a minor rank above the next major rank (e.g., for a genus, suborder). If it is desirable to display such a minor rank for all subordinate taxa, set \"always_display\" in the taxonomy template for that rank. ", "example": "3", "label": "Parents to display" }, "fossil_range": { "type": "wiki-template-name", "description": "The geologic time span during which the group is generally known to have existed, given in eras; the template {{Fossil range}} is the most common method of presenting this information ", "example": "{{Fossil range|Middle Triassic|Present}} " }, "oldest_fossil": { "type": "string", "description": "The geological era of the oldest known fossil; paired with youngest_fossil, an alternative to fossil_range ", "example": "Devonian " }, "youngest_fossil": { "type": "string", "description": "The geological era of the youngest known fossil; paired with oldest_fossil, an alternative to fossil_range; defaults to 'Recent' ", "example": "Jurassic " }, "status_system": { "type": "string", "description": "The authority assigning a conservation status", "example": "IUCN3.1", "deprecated": "Automatic taxoboxes are used for taxa above species rank. Conservation status is very rarely assigned to taxa above species rank.", "label": "Conservation status system" }, "status_ref": { "type": "string", "description": "A citation that supports the displayed status and status_system parameters", "deprecated": "Automatic taxoboxes are used for taxa above species rank. Conservation status is very rarely assigned to taxa above species rank" }, "image": { "type": "wiki-file-name", "suggested": true, "description": "An image of member of the group, given without the File: or Image: prefix and without double brackets ", "example": "Argopecten irradians.jpg" }, "image_caption": { "type": "string", "description": "A caption for the image, if any is necessary. Do not simply repeat the name of the taxon", "example": "The Atlantic bay scallop in a feeding pose " }, "subdivision_ranks": { "type": "string", "suggested": true, "description": "The name of the next lowest rank(s) in the taxonomic hierarchy", "example": "Species", "label": "Rank of subdivisions" }, "subdivision": { "type": "string", "suggested": true, "description": "A list of taxa at the next lowest rank(s) in the taxonomic hierarchy. When there are many (10+) taxa at the lower rank, they should be displayed in the body of the article, not the taxobox" }, "synonyms_ref": { "type": "string", "description": "A reference supporting the synonymy shown in the list", "label": "Synonyms reference" }, "type_species": { "type": "string", "description": "The original name of the species that was initially used to describe a genus, without regard to its present-day nomenclature", "label": "Type species" }, "type_species_authority": { "type": "string", "description": "The describer of the original name of the species, so without parentheses", "label": "Type species authority" }, "parent_authority": { "type": "string", "description": "The describing authority for the parent taxon of a group. Should only be specified when the parent taxon is monotypic", "label": "Parent authority" }, "diversity": { "type": "string", "description": "An estimate of the number of child taxa (e.g. species in a genus)", "example": "170–180 species" }, "diversity_link": { "description": "The title of a separate page with a list of child taxa, or a section of the current page with a list of children. Does not require link mark-up for a separate page; use # to make a link to a section of the current page", "example": "#Species", "type": "string", "label": "Diversity link" }, "diversity_ref": { "type": "string", "description": "A reference supporting the estimated number of child taxa", "label": "Diversity reference" }, "range_map": { "type": "wiki-file-name", "description": "The name of the image file, if any, showing the group's geographic habitat range, without the File: or Image: prefix and without double brackets ", "example": "Aplodontia rufa distribution map.png" }, "range_map_caption": { "type": "string", "description": "A caption for the range map, if any is necessary" }, "type_genus": { "type": "string", "description": "The original name of the genus that was initially used to define a taxon at a rank above genus, without regard to its present-day nomenclature", "label": "Type genus" }, "type_genus_authority": { "type": "string", "description": "The describer of the original name of the genus", "label": "Type genus authority" }, "image2": { "type": "wiki-file-name", "description": "A second image of member of the group, given without the File: or Image: prefix and without double brackets. " }, "image2_caption": { "type": "string", "description": "A caption for the second image, if any is necessary. Do not simply repeat the name of the taxon" }, "image_alt": { "type": "string", "description": "Text describing what is depicted in the image" }, "grandparent_authority": { "type": "string", "description": "The describing authority for the grandparent taxon of a group. Should only be specified when the grandparent and parent taxa are monotypic" }, "image_upright": { "type": "number", "description": "Used to adjust the displayed size of an image with an extreme aspect ratio. Values under 1.0 decrease the size of an image (most useful for very tall, narrow images) Values over 1.0 increase the size of an image (possibly useful for short, wide images)" }, "range_map_upright": { "description": "Used to adjust the displayed size of a range map. May be useful when the range map has an extreme aspect ratio (use values <1 for tall/narrow range maps, and >1 for short/wide range maps). May also be necessary if an image_upright parameter is specified", "type": "number" }, "range_map_alt": { "description": "Text describing the range depicted in the map", "example": "Map of Africa, with shading indicating the genus occurs in the eastern part of the island of Madagascar", "type": "string" }, "greatgrandparent_authority": { "description": "The describing authority for the greatgrandparent taxon of a group. Should only be specified when the greatgrandparent, grandparent and parent taxa are monotypic" }, "image2_alt": { "description": "Text describing what is depicted in the second image", "type": "string" }, "image2_upright": { "description": "Used to adjust the displayed size of an image with an extreme aspect ratio. Values under 1.0 decrease the size of an image (most useful for very tall, narrow images) Values over 1.0 increase the size of an image (possibly useful for short, wide images)", "type": "number" }, "range_map2": { "description": "The name of the image file, if any, showing the group's geographic habitat range, without the File: or Image: prefix and without double brackets. Mostly useful when a species has a narrow range, in order to display maps at different scales", "type": "wiki-file-name" }, "range_map2_alt": { "description": "Text describing the range depicted in the second map", "example": "Map of Madagascar, with shading indicating the genus occurs in the eastern part of the island", "type": "string" }, "range_map2_caption": { "description": "A caption for the second range map, if any is necessary." }, "synonyms": { "description": "Taxonomic synonyms. These should be displayed in a collapsed list format if there are many of them.", "label": "Taxonomic synonyms" }, "classification_status": { "description": "The status of the scientific group, usually presented as either Disputed or Accepted ", "example": "Disputed ", "type": "string", "label": "Classification status" }, "status": { "description": "The conservation status of the taxon", "deprecated": "Automatic taxoboxes are used for taxa above species rank. Conservation status is very rarely assigned to taxa above species rank", "example": "CITES_A1", "type": "string", "label": "Conservation status" }, "range_map2_upright": { "description": "Used to adjust the displayed size of a second range map. May be useful when the range map has an extreme aspect ratio (use values <1 for tall/narrow range maps, and >1 for short/wide range maps). May also be necessary if an image_upright parameter is specified", "type": "number" }, "subdivision_ref": { "description": "A reference supporting the subdivisions shown in the list", "type": "string", "label": "Subdivisions reference" }, "greatgreatgrandparent_authority": { "description": "The describing authority for the greatgreatgrandparent taxon of a group. Should only be specified when the greatgreatgrandparent, greatgrandparent, grandparent and parent taxa are monotypic", "type": "string" }, "extinct": { "description": "The date a taxon was declared extinct (specifying |status=EX is required in order for the date to display). The parameter |fossil_range should be used for taxa known only from fossils.." } }, "description": "An infobox for plants, animals and other biological taxa, normally at the rank of genus and above", "paramOrder": [ "italic_title", "color_as", "name", "fossil_range", "oldest_fossil", "youngest_fossil", "image", "image_upright", "image_alt", "image_caption", "image2", "image2_upright", "image2_alt", "image2_caption", "status", "status_system", "status_ref", "extinct", "classification_status", "greatgreatgrandparent_authority", "greatgrandparent_authority", "grandparent_authority", "parent_authority", "display_parents", "taxon", "genus_text", "species_text", "binomial_text", "authority", "type_species", "type_species_authority", "type_genus", "type_genus_authority", "subdivision_ranks", "subdivision_ref", "subdivision", "diversity", "diversity_link", "diversity_ref", "range_map", "range_map_upright", "range_map_alt", "range_map_caption", "range_map2", "range_map2_upright", "range_map2_alt", "range_map2_caption", "synonyms", "synonyms_ref" ], "format": "block" } </templatedata> == Tracking/maintenance categories == * {{clc|Automatic taxobox cleanup}} * {{clc|Automatic taxoboxes using manual parameters}} * {{clc|Pages using automatic taxobox with unknown parameters}} ==Footnotes== {{reflist|refs= <ref name=CatSG2017>{{cite journal |author1=Kitchener, A. C. |author2=Breitenmoser-Würsten, C. |author3=Eizirik, E. |author4=Gentry, A. |author5=Werdelin, L. |author6=Wilting, A. |author7=Yamaguchi, N. |author8=Abramov, A. V. |author9=Christiansen, P. |author10=Driscoll, C. |author11=Duckworth, J. W. |author12=Johnson, W. |author13=Luo, S.-J. |author14=Meijaard, E. |author15=O’Donoghue, P. |author16=Sanderson, J. |author17=Seymour, K. |author18=Bruford, M. |author19=Groves, C. |author20=Hoffmann, M. |author21=Nowell, K. |author22=Timmons, Z. |author23=Tobe, S. |year=2017 |title=A revised taxonomy of the Felidae: The final report of the Cat Classification Task Force of the IUCN Cat Specialist Group |journal=Cat News |issue=Special Issue 11 |pages=66−75 |url=https://repository.si.edu/bitstream/handle/10088/32616/A_revised_Felidae_Taxonomy_CatNews.pdf?sequence=1&isAllowed=y}}</ref> <ref name=POWO_17068350-1>{{citation |title=''Cheiroglossa'' C.Presl |work=Plants of the World Online |publisher=Royal Botanic Gardens, Kew|url=http://www.plantsoftheworldonline.org/taxon/urn:lsid:ipni.org:names:17068350-1 |accessdate=2019-11-18 }}</ref> }} <includeonly>{{Sandbox other|| <!-- Categories below this line, please; interwikis at Wikidata --> [[Kategorija:Biološki šabloni]] [[Kategorija:Šabloni Taksokvira]] }}</includeonly> 6ye5jjwovozfgyyb7b34da7c71z64z9 42681950 42681923 2026-08-29T16:06:19Z Edgar Allan Poe 29250 /* Special instructions for species */ 42681950 wikitext text/x-wiki {{Documentation subpage}} <!-- Please place categories where indicated at the bottom of this page and interwikis at Wikidata (see [[Wikipedia:Wikidata]]) --> {{High-use}} {{Lua|Module:Automated taxobox}}{{clear}} {{Autotaxobox system navbox}} Ova stranica pruža više detalja o korištenju šablona {{tl|Automatski taksokvir}}, jednog od brojnih automatskih taksokvira. <strong> Molimo vas da pazite na to da koristite ispravni predložak; za više informacija pogledajte [[ovdje]]</strong>. Posebno napominjemo da bi članci o vrstama uvijek trebali koristiti šablon {{tl|Speciesbox}}, a ne ovaj šablon. Ako prvi put koristite bilo koji od automatskih taksokvira, pogledajte navigacijsku kutijicu desno, gdje se nalaze poveznice za različite korisne informacije vezane uz ovaj sustav šablona. Bilo bi dobro da prije korištenja pročitate barem [[uvod]]. Svaki automatski taksokvir ima opću strukturu kako slijedi, uglavnom s mnogo dodatnih parametara: '''Zoologija:''' <syntaxhighlight lang="wikitext">{{Automatski taksokvir |takson = Canis |autorstvo = [[Carl Linnaeus|Linnaeus]], 1758. }}</syntaxhighlight> '''Botanika<ref name="botanical">Gljive i biljke tradicionalno se smatraju predmetom izučavanja botanike; vidi [[Međunarodni kodeks nomenklature algi, gljiva i biljaka]].</ref>:''' <syntaxhighlight lang="wikitext">{{Automatski taksokvir |takson = Nepenthes |autorstvo = [[Carl Linnaeus|L.]] }}</syntaxhighlight> Parametar {{para|takson}} odnosi se na znanstveno ime teme samog članka. Parametar {{para|autorstvo}} odnosi se na autora znanstvenog naziva. Prije spremanja pritisnite "Prikaži kako će izgledati". Ako izgleda dobro, vaš je posao gotov. Spremite svoje izmjene. '''Molimo vas da ne spremate izmjene prije nego provjerite je li sve u redu i riješite sve eventualne pogreške koje postoje u taksokviru.''' Na kraju ovog priručnika nalazi se lista svih dostupnih parametara i njihovih definicija koje koristi <nowiki>{{Automatski taksokvir}}</nowiki>. Većina parametara iz priručnika za {{tl|Taksokvir}} primjenjuje se i ovdje, tako da možete konzultirati i [[Šablon:Taksokvir/dok|dokumentaciju tog šablona]] za više informacija. ==Jednostavni primjeri== {{Automatski taksokvir |naziv = ''Cheiroglossa'' <!--potrebno samo jer nije u naslovu ove stranice--> |takson = Cheiroglossa |autorstvo = C.Presl<ref name=POWO_17068350-1/> |podjela_kategorije = Vrste |podjela = {{Lista vrsta s poveznicama |Cheiroglossa malgassica|(C.Chr.) Pic.Serm. |Cheiroglossa palmata|(L.) Presl }} |podjela_ref = <ref name=POWO_17068350-1/> }} <syntaxhighlight lang="wikitext">{{Automatski taksokvir |naziv = Cheiroglossa |takson = Cheiroglossa |autorstvo = C.Presl<ref name=POWO_17068350-1/> |podjela_kategorije = Vrste |podjela = {{Lista vrsta s poveznicama |Cheiroglossa malgassica|(C.Chr.) Pic.Serm. |Cheiroglossa palmata|(L.) Presl }} |podjela_ref = <ref name=POWO_17068350-1/> }}</syntaxhighlight> {{clr}} {{Automatski taksokvir | naziv = ''Panthera'' <!--potrebno samo jer nije u naslovu ove stranice--> | raspon_fosila = [[Kasni miocen]] – danas, {{raspon fosila|5.95|0}} | slika = Panthera tigris tigris Tidoba 20150306.jpg | slika_opis = [[Tigar|Tigrica]] u [[Rezervat za tigrove Tadoba Andhari|rezervatu Tadoba Andhari]] | takson = Panthera | autorstvo = [[Lorenz Oken|Oken]], 1816.<ref name=CatSG2017/> | podjela_kategorije = Živuće vrste | podjela = *''[[Tigar|Panthera tigris]]'' *''[[Snježni leopard|Panthera uncia]]'' *''[[Jaguar|Panthera onca]]'' *''[[Lav|Panthera leo]]'' *''[[Leopard|Panthera pardus]]'' | podjela_ref = <ref name=CatSG2017/> }} <syntaxhighlight lang="wikitext">{{Automatski taksokvir | naziv = Panthera | raspon_fosila = [[Kasni miocen]] – danas, {{raspon fosila|5.95|0}} | slika = Panthera tigris tigris Tidoba 20150306.jpg | slika_opis = [[Tigar|Tigrica]] u [[Rezervat za tigrove Tadoba Andhari|rezervatu Tadoba Andhari]] | takson = Panthera | autorstvo = [[Lorenz Oken|Oken]], 1816.<ref name=CatSG2017/> | podjela_kategorije = Živuće vrste | podjela = *''[[Tigar|Panthera tigris]]'' *''[[Snježni leopard|Panthera uncia]]'' *''[[Jaguar|Panthera onca]]'' *''[[Lav|Panthera leo]]'' *''[[Leopard|Panthera pardus]]'' | podjela_ref = <ref name=CatSG2017/> }}</syntaxhighlight> {{clr}} ==Uporaba== ==="Nedostaje taksonomski šablon"=== Ako vidite poruku "{{red|Nedostaje taksonomski šablon}} (popravi):", to ne znači da ste pokvarili šablon. Ova obavijest znači da na projektu još ne postoji [[Wikipedija:Sustav automatskih taksokvira/taksonomski šabloni|taksonomski šablon]] za unos koji ste naveli u parametru {{para|takson}}. ====Stvaranje taksonomskog šablona==== Kako biste krenuli s rješavanjem ove ružne crvene pogreške, desnim klikom pritisnite poveznicu "fix" i otvorite ju u novoj kartici ili prozoru. Tu biste trebali dobiti stranicu za uređivanje šablona koji nedostaje. (Za potpuni vodič o ovim šablonima, pogledajte [[Wikipedija:Sustav automatskih taksokvira/taksonomski šabloni|Uvod u taksonomske šablone]].) Prvo treba popuniti parametar za rang. Uvijek koristite latinski naziv. Ovdje imate niz opcija, a neki od primjera su (pogledajte [[Wikipedija:Sustav automatskih taksokvira/taksonomski šabloni|ovdje]] za cjelovitu listu podržanih rangova): *regnum *phylum *classis *ordo *familia *tribus *genus *clade ili cladus *nekategorizirana Ako je ono što vama treba nešto iznimno atipično, onda to možete unijeti na ovom mjestu umjesto nekog od dostupnih rangova. To bi moglo slomiti taksokvir, ali onda se možete obratiti nekom od administratora za pomoć. Vidjet ćete da je parametar {{para|link}} već popunjen i da daje <syntaxhighlight lang="wikitext">link={{subst:#titleparts:{{subst:PAGENAME}}|2|2}}</syntaxhighlight> što je zapravo wikisintaksa za "dio naslova stranice koji dolazi nakon "Šablon:Taksonomija/". Drugim riječima, to će biti naziv taksona. Taj dio ne morate dirati <em>osim</em> ako naziv taksona nije isti kao i naslov stranice na koji vodi poveznica. Primjerice, takson ''Spheniscidae'' vodi na [[Pingvin]]. U tom slučaju, dodajte <code>Pingvin|</code> prije <syntaxhighlight lang="wikitext" inline>{{subst:#titleparts:{{subst:PAGENAME}}|2|2}}</syntaxhighlight> da biste dobili <syntaxhighlight lang="wikitext">link=Pingvin|{{subst:#titleparts:{{subst:PAGENAME}}|2|2}}</syntaxhighlight> ili možete zamijeniti ono što je već uneseno da dobijete <pre>link=Pingvin|Spheniscidae</pre> Sljedeće imamo parametar {{para|matčni}}. Sve što ovdje trebate unijeti je naziv matičnog taksona, odnosno taksona koji je direktno iznad taksona o kojem pišete, i to velikim početnim slovom. Koristite parametar {{para|refs}} da nevedete izvor koji navodi ta vaš takson pripada tom matičnom taksonu – za slučaj da netko kasnije želi nešto mijenjati. (Jedini slučaj kada nećete popuniti ovaj parametar je kada takson koristi posebnu, dogovorenu kategorizaciju, poput kritosjemenjača.) Ako je u pitanju izumrli takson, parametar {{para|izumrli}} popunite s {{code|yes}} (ili {{code|true}}). Ako je živući, možete izbrisati cijeli red ili parametar ostaviti praznim. Nakon toga pregledajte izmjene prije spremanja. Ako nema obavijesti o greškama, slobodno ga spremite i zatvorite. Nakon toga vratite se na automatski taksokvir koji radite. Prisitnite "Prikaži kako će izgledati" i pogledajte je li sve u redu; trebalo bi biti. Ako i dalje postoji neka obavijest o grešci u šablonu, onda to vjerojatno znači da ćete morati napraviti šablon za matični šablon. Ponavljajte cijeli proces sve dok obavijest o grešci ne nestane. ===Posebne upute za vrste=== Članci o vrstama samo iznimno koriste ovaj šablon; umjesto toga koristite {{tl|Speciesbox}}. Za više informacije, pogledajte dokumentaciju tog šablona. Iznimke se obrađuju [[#Iznimni slučajevi|niže u tekstu]]: :To je zato što kadgod se <nowiki>{{Automatski taksokvir}}</nowiki> koristi zajedno s {{para|takson|''naziv-taksona''}}, onda šablon naziva "Šablon:Taksonomija/''naziv-taksona''" mora ili postojati ili se stvoriti kako bi se specificirao taksonomski rang za ''naziv-taksona''. Ipak, za vrste ovo nije potrebno jer se taksonomski rang vrste može pronaći tako da se iz punog dvoimenog naziva izvuče naziv roda, a onda traži po "Šablon:Taksonomija/''''naziv-roda''", Stoga, korištenje šablona {{tl|Speciesbox}} značajno smanjuje broj potrebnih taksonomskih šablona i dovodi do toga da za različite vrste unutar istog roda ne postoje različite taksonomije. ===Making the links bold=== When a taxobox appears in an article, the taxon the article is about should have its name displayed in bold. For this to work, the {{para|link}} parameter in its taxonomy template must be right. Suppose the taxon in question has the name ''taxon-name'' and the article it appears in has the title ''article-title''. Then in the template "Taxonomy/''taxon-name''": * if ''taxon-name'' and ''article-title'' are the same, you should see {{para|link|''taxon-name''}} * if ''taxon-name'' and ''article-title'' are different, you should see {{para|link|''article-title''{{!}}''taxon-name''}}. Ensure the link is entered so that it points directly to the article on that taxon ''without'' being redirected first. If the page gets moved, the taxon template that links to that article will need to be updated in order to maintain the proper bolding. ===Change the taxobox header=== By default the header to the taxobox will be based on the target taxon and the page title and it will automatically be italicized if it's a genus (this template, <nowiki>{{Automatic taxobox}}</nowiki>, shouldn't normally be used for species). If you want a different header (e.g. the common name), then specify {{para|name}}. ===Add an image=== Use the {{para|image}}, {{para|image_alt}} and {{para|image_caption}} parameters just like you would with the {{tl|Taxobox}}. If you want a second image, add {{para|image2}}, {{para|image2_alt}} and {{para|image2_caption}}. ===Synonyms=== Here's an example of what to add to a taxobox where ''Genius'' and ''Geniosus'' happen to be synonyms of the named zoological taxon: <syntaxhighlight lang="wikitext"> |synonyms= * ''Genius'' {{small|[[Baggins]], 1934}} * ''Geniosus'' {{small|[[Harvey]], 1734}} </syntaxhighlight> (Dates are omitted for botanical taxa.) For long lists of synonyms, {{tl|Genus list}} and {{tl|Taxon list}} make entry easier. Don't forget to complete {{para|synonyms_ref}}. ===Forcing a taxon to display=== If there's a particularly notable taxon of a minor rank, such as [[Theropoda]] (which contains nearly all carnivorous dinosaurs) chances are that you'd like the taxon to display in every single taxobox that it could possibly be displayed in. Navigate to that taxon's taxonomy template. The link should be "Template:Taxonomy/" followed by the name of the taxon. In the case of Theropoda, the link would be "Template:Taxonomy/Theropoda". Add the code {{para|always_display|true}} anywhere you'd like inside braces, and that should make the taxon display all the time regardless of its rank. ===Correcting a taxonomy=== Every automatic taxobox has an edit link on the right end of the bar that says "Scientific classification" (it was a red pencil icon {{as of|2019|April|lc=yes}}). That link should give you access to a full listing of that taxon's taxonomy. From there, you may edit a taxon by clicking "Edit" next to its name. Doing so allows you to access the corresponding Template:Taxonomy/ page, where you can assign a different parent, rank, display text, link, references, extinction status, or "display always" value. Any edits you make to one of these templates will affect ''all its descendant taxa'', so keep that in mind while editing. ==Exceptional cases== {{see also|Wikipedia:Automated taxobox system/advanced taxonomy}} The great majority of taxa can be handled {{em|fully automatically}} by one of the [[Wikipedia:Automated taxobox system/which|automated taxoboxes]] once the necessary [[Wikipedia:Automated taxobox system/taxonomy templates|taxonomy templates]] at the rank of genus and above have been created. The automation includes italicizing the names of appropriate ranks. However, there are some exceptional cases where manual formatting of taxon names is needed; for example, the automatic formatting does not work correctly when uncertain names are indicated by surrounding them by double quotes, or for [[candidatus]] names in the [[International Code of Nomenclature of Prokaryotes]]. For these exceptional cases, it is possible to supply the full wikitext of genus and species names. *{{para|taxon}} now specifies the lowest ranked taxon that will be handled automatically via a taxonomy template *if this taxon is not a genus, {{para|genus_text}} supplies the full wikitext of the genus name, complete with all required formatting including bold text if it is the lowest ranked name in the taxobox. If not the lowest rank, a link should be included for navigation. *{{para|species_text}} supplies the full wikitext of the abbreviated species name, complete with all required formatting, including bold text if it is the lowest ranked name in the taxobox; the species name should be complete with an {{em|abbreviated}} genus name (e.g. {{code|'''"''C.''" ''poecilonotus'''''|moin|class=nowrap}} to produce {{nowrap|'''"''C.''" ''poecilonotus'''''}}) *{{para|binomial_text}} supplies the full wikitext of the binomial name (the text that appears in the binomial box of a species taxobox), again complete with all the required formatting; however binomials are automatically made bold, so this element is not needed If the article has the unusually formatted scientific name as its title, it will also be necessary to use <syntaxhighlight lang="wikitext" inline>{{DISPLAYTITLE:...}}</syntaxhighlight> to format the article title and {{para|name}} to supply the formatted heading for the taxobox. ===Examples=== {{Automatic taxobox |name = ''Quassia'' sp. 'Mount Nardi' |taxon = Quassia |species_text = {{nowrap|'''''Q.'' sp. 'Mount Nardi''''}} |binomial_text = ''Quassia'' sp. 'Mount Nardi' }} <syntaxhighlight lang="wikitext">{{DISPLAYTITLE:''Quassia'' sp. 'Mount Nardi'}} {{Automatic taxobox |name = ''Quassia'' sp. 'Mount Nardi' |taxon = Quassia |species_text = {{nowrap|'''''Q.'' sp. 'Mount Nardi''''}} |binomial_text = ''Quassia'' sp. 'Mount Nardi' }}</syntaxhighlight> *The taxonomic hierarchy from the genus ''Quassia'' upwards is obtained from taxonomy templates, starting with {{tlx|Taxonomy/Quassia}}. Clicking on the red pencil icon takes you to this template. *The wikitext for the species row and the binomial box are used exactly as supplied. (The {{tlx|nowrap}} in the species text ensures that parts of the name don't wrap onto the next line, and wouldn't be needed if an image made the taxobox wider.) {{clr}} {{Automatic taxobox | name = "''Colostethus''" ''poecilonotus'' | taxon = Dendrobatidae | genus_text = "''[[Colostethus]]''" | species_text = '''"''C.''"&nbsp;''poecilonotus''''' | binomial_text = "''Colostethus''" ''poecilonotus'' | authority = [[Juan A. Rivero|Rivero]], 1991 }} <syntaxhighlight lang="wikitext">{{DISPLAYTITLE:"''Colostethus''" ''poecilonotus''}} {{Automatic taxobox | name = "''Colostethus''" ''poecilonotus'' | taxon = Dendrobatidae | genus_text = "''[[Colostethus]]''" | species_text = '''"''C.''"&nbsp;''poecilonotus''''' | binomial_text = "''Colostethus''" ''poecilonotus'' | authority = [[Juan A. Rivero|Rivero]], 1991 }}</syntaxhighlight> *The taxonomic hierarchy from the family Dendrobatidae upwards is obtained from taxonomy templates, starting with [[Template:Taxonomy/Dendrobatidae]]. Clicking on the red pencil icon takes you to this template. No taxonomy template is used for the genus. *The wikitext for the genus and species rows, plus the binomial box, are used exactly as supplied. (The <code>&amp;nbsp;</code> in the species wikitext prevents the two parts of the name appearing on separate lines; it's not always necessary.) {{clr}} ==Available parameters and how to use them== ===All parameters=== {{pre|<nowiki>{{automatic taxobox</nowiki> {{para|color_as}} [[#Italic title|{{para|italic_title}}]] [[#Parameter %7Cname=|{{para|name}}]] [[#Parameter %7Cfossil_range=|{{para|fossil_range}}]] [[#Parameter %7Coldest_fossil=|{{para|oldest_fossil}}]] [[#Parameter %7Cyoungest_fossil=|{{para|youngest_fossil}}]] {{para|status}} {{para|status_system}} {{para|status_ref}} {{para|status2}} {{para|status2_system}} {{para|status2_ref}} {{para|trend}} {{para|image}} {{para|image_upright}} {{para|image_alt}} {{para|image_caption}} {{para|image2}} {{para|image2_upright}} {{para|image2_alt}} {{para|image2_caption}} {{para|classification_status}} [[#Parameter %7Ctaxon=|{{para|taxon}}]] [[#Parameter %7Cauthority=|{{para|authority}}]] [[#Parameter %7Cparent_authority=, etc.|{{para|parent_authority}}]] [[#Parameter %7Cparent_authority=, etc.|{{para|grandparent_authority}}]] [[#Parameter %7Cparent_authority=, etc.|{{para|greatgrandparent_authority}}]] [[#Parameter %7Cparent_authority=, etc.|{{para|greatgreatgrandparent_authority}}]] [[#Parameter %7Cdisplay_parents=|{{para|display_parents}}]] [[#Exceptional cases|{{para|genus_text}}]] [[#Exceptional cases|{{para|species_text}}]] [[#Exceptional cases|{{para|binomial_text}}]] <!--{{para|binomial}} {{para|binomial_authority}} {{para|trinomial}} {{para|trinomial_authority}} -->{{para|type_genus}} {{para|type_genus_authority}} {{para|type_species}} {{para|type_species_authority}} {{para|diversity}} {{para|diversity_link}} {{para|diversity_ref}} {{para|subdivision_ranks}} {{para|subdivision_ref}} {{para|subdivision}} {{para|type_strain}} {{para|range_map}} {{para|range_map_upright}} {{para|range_map_alt}} {{para|range_map_caption}} {{para|range_map2}} {{para|range_map2_upright}} {{para|range_map2_alt}} {{para|range_map2_caption}} {{para|synonyms}} {{para|synonyms_ref}} <nowiki>}}</nowiki>}} ===Italic title=== It is not usually necessary to do anything to italicize the page title and supply an italicized taxobox name if {{para|name}} is absent; both are normally handled automatically. Since 28 May 2021, this includes page titles that are botanical names containing a connecting term, like [[Banksia ser. Banksia|''Banksia'' ser. ''Banksia'']]. The automatic italicization fails for pages whose title contains a parenthesised subgenus, such as [[Camponotus (Dendromyrmex)|''Camponotus'' (''Dendromyrmex'')]], because by default parenthesised terms are treated as a disambiguators and not italicized. In this case, add {{para|italic_title|taxon}} to treat the page title as a complete taxon name. In a very few special cases, the correct italicization has to be produced manually. In such cases: * put {{para|italic_title|no}} in the taxobox to prevent the automatic attempt to italicize the page title and to add an italicized taxobox name * add <code><nowiki>{{DISPLAYTITLE:}}</nowiki></code> above the taxobox template with the fully formatted page title after the colon * put {{para|name}} in the taxobox with a fully formatted taxobox name. ===Parameter {{para|taxon}}=== Generally, this is the name of the taxon the article is about. In the resulting taxobox, this parameter is the one that is bolded. (To bold multiple taxa, see [[#Making the links bold]].) More accurately, if {{para|taxon|TAXON}}, the system will expect there to be a page at "Template:Taxonomy/TAXON". In some circumstances, TAXON may not be the name of the taxon, e.g. if a plant and animal share the same genus name, there may be two taxonomy templates called "Template:Taxonomy/GENUS (plant)" and "Template:Taxonomy/GENUS (animal)". In such cases, something like the following is required: <code><nowiki>{{Automatic taxobox</nowiki><br> <nowiki>| taxon = GENUS (plant)</nowiki></code> This ensures that the system links to the right taxonomy template. If this parameter is omitted, {{as of|2012|December|lc=yes}} the system will attempt to infer what its value should be from the page name. '''Omitting the <code>taxon</code> parameter is strongly deprecated and may not be supported in future.''' ===Parameter {{para|name}}=== If the title of the taxobox should be different from the default value, enter it here. This is most commonly used for common names. ===Parameter {{para|authority}}=== This parameter is similar to the authority parameters in the {{tl|Taxobox}}. The only difference is that you don't have to specify the rank this authority matches up with – it will pair it with the taxon listed in the {{para|taxon}} parameter. ===Parameter {{para|fossil_range}}=== There are two ways of using this parameter. #{{para|fossil_range|''recognized period name''}}, e.g. {{para|fossil_range|Devonian}} – assumes the taxon has fossils only in this period and produces a display accordingly. #{{para|fossil_range|''any other value''}} – displays the value provided. Often this will be a use of the template {{tl|Geological range}}, e.g. {{para|fossil_range|<code><nowiki>{{Geological range|Devonian|Jurassic}}</nowiki></code>}}; however, it can also be plain text, e.g. {{para|fossil_range|Probably Devonian–Jurassic}}. See also {{para|oldest_fossil}} and {{para|youngest_fossil}} below. ===Parameters {{para|oldest_fossil}} and {{para|youngest_fossil}}=== These parameters are an alternative way of specifying the fossil range. If {{para|youngest_fossil}} is omitted, its value defaults to "Recent". {{para|oldest_fossil|Devonian}} with {{para|youngest_fossil|Jurassic}} has the same effect as {{para|fossil_range|<code><nowiki>{{Geological range|Devonian|Jurassic}}</nowiki></code>}}. If either parameter has a value that is not recognized as a period name, then plain text is output. ===Parameters {{para|status}}, {{para|status_system}}, and {{para|status_ref}}=== See [[Template:Taxobox/species/doc]]. Tracking categories: * {{clc|Taxoboxes with an unrecognised status system}} * {{clc|Taxoboxes needing a status system parameter}} * {{clc|Invalid conservation status}} ===Parameter {{para|display_parents}}=== If you need to display a certain number of parent taxa, adding a number here will make that many parent taxa appear. ===Parameter {{para|parent_authority}}, etc.=== '''Parameter {{para|parent_authority}}''' '''Parameter {{para|grandparent_authority}}''' '''Parameter {{para|greatgrandparent_authority}}''' '''Parameter {{para|greatgreatgrandparent_authority}}''' These function just like {{para|authority}}, except they match up with the parent taxon, grandparent taxon, etc. ;Warning: The "ancestor" taxon is the one defined by the taxonomy templates (i.e. the various "Template:Taxonomy/<taxon>" pages, where <taxon> is the name of a taxon). This "ancestor" taxon may not be the taxon you expect! Further, if someone later changes the taxonomic hierarchy defined in the taxonomy templates by adding or removing a taxon, the authority can become incorrect. For example, if you are setting up a taxobox for a genus and the parent taxon is currently the family, {{para|parent_authority}} shows the authority for the family in the taxobox. If someone later adds a subfamily between the genus and the family, {{para|parent_authority}} will now refer to the subfamily, and the authority will be displayed incorrectly. These parameters should only be used if really necessary. == TemplateData == {{TemplateData header}} <templatedata> { "params": { "color_as": { "type": "string", "description": "Taxon defining the taxobox color if needed (normally not) ", "example": "Animalia" }, "italic_title": { "type": "string", "description": "Specifying \"no\" suppresses the automatic italicization of the page title; needed whenever the page title's italicization has to be handled manually. Specifying \"taxon\" causes the page title to be treated as a taxon name when italicizing; needed for titles like \"Camponotus (Dendromyrmex)\".", "example": "no" }, "taxon": { "type": "string", "required": true, "description": "Scientific name of group with no formatting; the entry point into the taxonomic hierarchy generated automatically from taxonomy templates ", "example": "Pectinidae" }, "genus_text": { "type": "string", "description": "In exceptional cases only, the full wikitext of the genus name to be displayed in the taxobox " }, "species_text": { "type": "string", "description": "In exceptional cases only, the full wikitext of the abbreviated species name to be displayed in the taxobox; binomial_text is required if this parameter is present " }, "binomial_text": { "type": "string", "description": "In exceptional cases only, the full wikitext (without bold markup) of the binomial name to be displayed in the taxobox; required if species_text is present " }, "name": { "type": "string", "description": "Title of the taxobox; may be the English name of the group; will be set from the page title if omitted ", "example": "Scallop" }, "authority": { "type": "string", "description": "The describing authority for the group in the appropriate format, which differs between nomenclature codes; presence or absence of parentheses is meaningful ", "example": "Wilkes, 1810 – animal; (L.) Mill. – plant", "required": true }, "display_parents": { "type": "number", "description": "The number of parent taxa to be displayed above the one specified by the taxon parameter; not normally needed. Used to display minor ranks between the specified taxon and the next higher major rank (e.g. for a genus, tribe and subfamily). Display parents should not be used to display a minor rank above the next major rank (e.g., for a genus, suborder). If it is desirable to display such a minor rank for all subordinate taxa, set \"always_display\" in the taxonomy template for that rank. ", "example": "3", "label": "Parents to display" }, "fossil_range": { "type": "wiki-template-name", "description": "The geologic time span during which the group is generally known to have existed, given in eras; the template {{Fossil range}} is the most common method of presenting this information ", "example": "{{Fossil range|Middle Triassic|Present}} " }, "oldest_fossil": { "type": "string", "description": "The geological era of the oldest known fossil; paired with youngest_fossil, an alternative to fossil_range ", "example": "Devonian " }, "youngest_fossil": { "type": "string", "description": "The geological era of the youngest known fossil; paired with oldest_fossil, an alternative to fossil_range; defaults to 'Recent' ", "example": "Jurassic " }, "status_system": { "type": "string", "description": "The authority assigning a conservation status", "example": "IUCN3.1", "deprecated": "Automatic taxoboxes are used for taxa above species rank. Conservation status is very rarely assigned to taxa above species rank.", "label": "Conservation status system" }, "status_ref": { "type": "string", "description": "A citation that supports the displayed status and status_system parameters", "deprecated": "Automatic taxoboxes are used for taxa above species rank. Conservation status is very rarely assigned to taxa above species rank" }, "image": { "type": "wiki-file-name", "suggested": true, "description": "An image of member of the group, given without the File: or Image: prefix and without double brackets ", "example": "Argopecten irradians.jpg" }, "image_caption": { "type": "string", "description": "A caption for the image, if any is necessary. Do not simply repeat the name of the taxon", "example": "The Atlantic bay scallop in a feeding pose " }, "subdivision_ranks": { "type": "string", "suggested": true, "description": "The name of the next lowest rank(s) in the taxonomic hierarchy", "example": "Species", "label": "Rank of subdivisions" }, "subdivision": { "type": "string", "suggested": true, "description": "A list of taxa at the next lowest rank(s) in the taxonomic hierarchy. When there are many (10+) taxa at the lower rank, they should be displayed in the body of the article, not the taxobox" }, "synonyms_ref": { "type": "string", "description": "A reference supporting the synonymy shown in the list", "label": "Synonyms reference" }, "type_species": { "type": "string", "description": "The original name of the species that was initially used to describe a genus, without regard to its present-day nomenclature", "label": "Type species" }, "type_species_authority": { "type": "string", "description": "The describer of the original name of the species, so without parentheses", "label": "Type species authority" }, "parent_authority": { "type": "string", "description": "The describing authority for the parent taxon of a group. Should only be specified when the parent taxon is monotypic", "label": "Parent authority" }, "diversity": { "type": "string", "description": "An estimate of the number of child taxa (e.g. species in a genus)", "example": "170–180 species" }, "diversity_link": { "description": "The title of a separate page with a list of child taxa, or a section of the current page with a list of children. Does not require link mark-up for a separate page; use # to make a link to a section of the current page", "example": "#Species", "type": "string", "label": "Diversity link" }, "diversity_ref": { "type": "string", "description": "A reference supporting the estimated number of child taxa", "label": "Diversity reference" }, "range_map": { "type": "wiki-file-name", "description": "The name of the image file, if any, showing the group's geographic habitat range, without the File: or Image: prefix and without double brackets ", "example": "Aplodontia rufa distribution map.png" }, "range_map_caption": { "type": "string", "description": "A caption for the range map, if any is necessary" }, "type_genus": { "type": "string", "description": "The original name of the genus that was initially used to define a taxon at a rank above genus, without regard to its present-day nomenclature", "label": "Type genus" }, "type_genus_authority": { "type": "string", "description": "The describer of the original name of the genus", "label": "Type genus authority" }, "image2": { "type": "wiki-file-name", "description": "A second image of member of the group, given without the File: or Image: prefix and without double brackets. " }, "image2_caption": { "type": "string", "description": "A caption for the second image, if any is necessary. Do not simply repeat the name of the taxon" }, "image_alt": { "type": "string", "description": "Text describing what is depicted in the image" }, "grandparent_authority": { "type": "string", "description": "The describing authority for the grandparent taxon of a group. Should only be specified when the grandparent and parent taxa are monotypic" }, "image_upright": { "type": "number", "description": "Used to adjust the displayed size of an image with an extreme aspect ratio. Values under 1.0 decrease the size of an image (most useful for very tall, narrow images) Values over 1.0 increase the size of an image (possibly useful for short, wide images)" }, "range_map_upright": { "description": "Used to adjust the displayed size of a range map. May be useful when the range map has an extreme aspect ratio (use values <1 for tall/narrow range maps, and >1 for short/wide range maps). May also be necessary if an image_upright parameter is specified", "type": "number" }, "range_map_alt": { "description": "Text describing the range depicted in the map", "example": "Map of Africa, with shading indicating the genus occurs in the eastern part of the island of Madagascar", "type": "string" }, "greatgrandparent_authority": { "description": "The describing authority for the greatgrandparent taxon of a group. Should only be specified when the greatgrandparent, grandparent and parent taxa are monotypic" }, "image2_alt": { "description": "Text describing what is depicted in the second image", "type": "string" }, "image2_upright": { "description": "Used to adjust the displayed size of an image with an extreme aspect ratio. Values under 1.0 decrease the size of an image (most useful for very tall, narrow images) Values over 1.0 increase the size of an image (possibly useful for short, wide images)", "type": "number" }, "range_map2": { "description": "The name of the image file, if any, showing the group's geographic habitat range, without the File: or Image: prefix and without double brackets. Mostly useful when a species has a narrow range, in order to display maps at different scales", "type": "wiki-file-name" }, "range_map2_alt": { "description": "Text describing the range depicted in the second map", "example": "Map of Madagascar, with shading indicating the genus occurs in the eastern part of the island", "type": "string" }, "range_map2_caption": { "description": "A caption for the second range map, if any is necessary." }, "synonyms": { "description": "Taxonomic synonyms. These should be displayed in a collapsed list format if there are many of them.", "label": "Taxonomic synonyms" }, "classification_status": { "description": "The status of the scientific group, usually presented as either Disputed or Accepted ", "example": "Disputed ", "type": "string", "label": "Classification status" }, "status": { "description": "The conservation status of the taxon", "deprecated": "Automatic taxoboxes are used for taxa above species rank. Conservation status is very rarely assigned to taxa above species rank", "example": "CITES_A1", "type": "string", "label": "Conservation status" }, "range_map2_upright": { "description": "Used to adjust the displayed size of a second range map. May be useful when the range map has an extreme aspect ratio (use values <1 for tall/narrow range maps, and >1 for short/wide range maps). May also be necessary if an image_upright parameter is specified", "type": "number" }, "subdivision_ref": { "description": "A reference supporting the subdivisions shown in the list", "type": "string", "label": "Subdivisions reference" }, "greatgreatgrandparent_authority": { "description": "The describing authority for the greatgreatgrandparent taxon of a group. Should only be specified when the greatgreatgrandparent, greatgrandparent, grandparent and parent taxa are monotypic", "type": "string" }, "extinct": { "description": "The date a taxon was declared extinct (specifying |status=EX is required in order for the date to display). The parameter |fossil_range should be used for taxa known only from fossils.." } }, "description": "An infobox for plants, animals and other biological taxa, normally at the rank of genus and above", "paramOrder": [ "italic_title", "color_as", "name", "fossil_range", "oldest_fossil", "youngest_fossil", "image", "image_upright", "image_alt", "image_caption", "image2", "image2_upright", "image2_alt", "image2_caption", "status", "status_system", "status_ref", "extinct", "classification_status", "greatgreatgrandparent_authority", "greatgrandparent_authority", "grandparent_authority", "parent_authority", "display_parents", "taxon", "genus_text", "species_text", "binomial_text", "authority", "type_species", "type_species_authority", "type_genus", "type_genus_authority", "subdivision_ranks", "subdivision_ref", "subdivision", "diversity", "diversity_link", "diversity_ref", "range_map", "range_map_upright", "range_map_alt", "range_map_caption", "range_map2", "range_map2_upright", "range_map2_alt", "range_map2_caption", "synonyms", "synonyms_ref" ], "format": "block" } </templatedata> == Tracking/maintenance categories == * {{clc|Automatic taxobox cleanup}} * {{clc|Automatic taxoboxes using manual parameters}} * {{clc|Pages using automatic taxobox with unknown parameters}} ==Footnotes== {{reflist|refs= <ref name=CatSG2017>{{cite journal |author1=Kitchener, A. C. |author2=Breitenmoser-Würsten, C. |author3=Eizirik, E. |author4=Gentry, A. |author5=Werdelin, L. |author6=Wilting, A. |author7=Yamaguchi, N. |author8=Abramov, A. V. |author9=Christiansen, P. |author10=Driscoll, C. |author11=Duckworth, J. W. |author12=Johnson, W. |author13=Luo, S.-J. |author14=Meijaard, E. |author15=O’Donoghue, P. |author16=Sanderson, J. |author17=Seymour, K. |author18=Bruford, M. |author19=Groves, C. |author20=Hoffmann, M. |author21=Nowell, K. |author22=Timmons, Z. |author23=Tobe, S. |year=2017 |title=A revised taxonomy of the Felidae: The final report of the Cat Classification Task Force of the IUCN Cat Specialist Group |journal=Cat News |issue=Special Issue 11 |pages=66−75 |url=https://repository.si.edu/bitstream/handle/10088/32616/A_revised_Felidae_Taxonomy_CatNews.pdf?sequence=1&isAllowed=y}}</ref> <ref name=POWO_17068350-1>{{citation |title=''Cheiroglossa'' C.Presl |work=Plants of the World Online |publisher=Royal Botanic Gardens, Kew|url=http://www.plantsoftheworldonline.org/taxon/urn:lsid:ipni.org:names:17068350-1 |accessdate=2019-11-18 }}</ref> }} <includeonly>{{Sandbox other|| <!-- Categories below this line, please; interwikis at Wikidata --> [[Kategorija:Biološki šabloni]] [[Kategorija:Šabloni Taksokvira]] }}</includeonly> qm4qgr1kphp38ktslyneruiv16vuutc 42681951 42681950 2026-08-29T16:06:41Z Edgar Allan Poe 29250 /* Posebne upute za vrste */ 42681951 wikitext text/x-wiki {{Documentation subpage}} <!-- Please place categories where indicated at the bottom of this page and interwikis at Wikidata (see [[Wikipedia:Wikidata]]) --> {{High-use}} {{Lua|Module:Automated taxobox}}{{clear}} {{Autotaxobox system navbox}} Ova stranica pruža više detalja o korištenju šablona {{tl|Automatski taksokvir}}, jednog od brojnih automatskih taksokvira. <strong> Molimo vas da pazite na to da koristite ispravni predložak; za više informacija pogledajte [[ovdje]]</strong>. Posebno napominjemo da bi članci o vrstama uvijek trebali koristiti šablon {{tl|Speciesbox}}, a ne ovaj šablon. Ako prvi put koristite bilo koji od automatskih taksokvira, pogledajte navigacijsku kutijicu desno, gdje se nalaze poveznice za različite korisne informacije vezane uz ovaj sustav šablona. Bilo bi dobro da prije korištenja pročitate barem [[uvod]]. Svaki automatski taksokvir ima opću strukturu kako slijedi, uglavnom s mnogo dodatnih parametara: '''Zoologija:''' <syntaxhighlight lang="wikitext">{{Automatski taksokvir |takson = Canis |autorstvo = [[Carl Linnaeus|Linnaeus]], 1758. }}</syntaxhighlight> '''Botanika<ref name="botanical">Gljive i biljke tradicionalno se smatraju predmetom izučavanja botanike; vidi [[Međunarodni kodeks nomenklature algi, gljiva i biljaka]].</ref>:''' <syntaxhighlight lang="wikitext">{{Automatski taksokvir |takson = Nepenthes |autorstvo = [[Carl Linnaeus|L.]] }}</syntaxhighlight> Parametar {{para|takson}} odnosi se na znanstveno ime teme samog članka. Parametar {{para|autorstvo}} odnosi se na autora znanstvenog naziva. Prije spremanja pritisnite "Prikaži kako će izgledati". Ako izgleda dobro, vaš je posao gotov. Spremite svoje izmjene. '''Molimo vas da ne spremate izmjene prije nego provjerite je li sve u redu i riješite sve eventualne pogreške koje postoje u taksokviru.''' Na kraju ovog priručnika nalazi se lista svih dostupnih parametara i njihovih definicija koje koristi <nowiki>{{Automatski taksokvir}}</nowiki>. Većina parametara iz priručnika za {{tl|Taksokvir}} primjenjuje se i ovdje, tako da možete konzultirati i [[Šablon:Taksokvir/dok|dokumentaciju tog šablona]] za više informacija. ==Jednostavni primjeri== {{Automatski taksokvir |naziv = ''Cheiroglossa'' <!--potrebno samo jer nije u naslovu ove stranice--> |takson = Cheiroglossa |autorstvo = C.Presl<ref name=POWO_17068350-1/> |podjela_kategorije = Vrste |podjela = {{Lista vrsta s poveznicama |Cheiroglossa malgassica|(C.Chr.) Pic.Serm. |Cheiroglossa palmata|(L.) Presl }} |podjela_ref = <ref name=POWO_17068350-1/> }} <syntaxhighlight lang="wikitext">{{Automatski taksokvir |naziv = Cheiroglossa |takson = Cheiroglossa |autorstvo = C.Presl<ref name=POWO_17068350-1/> |podjela_kategorije = Vrste |podjela = {{Lista vrsta s poveznicama |Cheiroglossa malgassica|(C.Chr.) Pic.Serm. |Cheiroglossa palmata|(L.) Presl }} |podjela_ref = <ref name=POWO_17068350-1/> }}</syntaxhighlight> {{clr}} {{Automatski taksokvir | naziv = ''Panthera'' <!--potrebno samo jer nije u naslovu ove stranice--> | raspon_fosila = [[Kasni miocen]] – danas, {{raspon fosila|5.95|0}} | slika = Panthera tigris tigris Tidoba 20150306.jpg | slika_opis = [[Tigar|Tigrica]] u [[Rezervat za tigrove Tadoba Andhari|rezervatu Tadoba Andhari]] | takson = Panthera | autorstvo = [[Lorenz Oken|Oken]], 1816.<ref name=CatSG2017/> | podjela_kategorije = Živuće vrste | podjela = *''[[Tigar|Panthera tigris]]'' *''[[Snježni leopard|Panthera uncia]]'' *''[[Jaguar|Panthera onca]]'' *''[[Lav|Panthera leo]]'' *''[[Leopard|Panthera pardus]]'' | podjela_ref = <ref name=CatSG2017/> }} <syntaxhighlight lang="wikitext">{{Automatski taksokvir | naziv = Panthera | raspon_fosila = [[Kasni miocen]] – danas, {{raspon fosila|5.95|0}} | slika = Panthera tigris tigris Tidoba 20150306.jpg | slika_opis = [[Tigar|Tigrica]] u [[Rezervat za tigrove Tadoba Andhari|rezervatu Tadoba Andhari]] | takson = Panthera | autorstvo = [[Lorenz Oken|Oken]], 1816.<ref name=CatSG2017/> | podjela_kategorije = Živuće vrste | podjela = *''[[Tigar|Panthera tigris]]'' *''[[Snježni leopard|Panthera uncia]]'' *''[[Jaguar|Panthera onca]]'' *''[[Lav|Panthera leo]]'' *''[[Leopard|Panthera pardus]]'' | podjela_ref = <ref name=CatSG2017/> }}</syntaxhighlight> {{clr}} ==Uporaba== ==="Nedostaje taksonomski šablon"=== Ako vidite poruku "{{red|Nedostaje taksonomski šablon}} (popravi):", to ne znači da ste pokvarili šablon. Ova obavijest znači da na projektu još ne postoji [[Wikipedija:Sustav automatskih taksokvira/taksonomski šabloni|taksonomski šablon]] za unos koji ste naveli u parametru {{para|takson}}. ====Stvaranje taksonomskog šablona==== Kako biste krenuli s rješavanjem ove ružne crvene pogreške, desnim klikom pritisnite poveznicu "fix" i otvorite ju u novoj kartici ili prozoru. Tu biste trebali dobiti stranicu za uređivanje šablona koji nedostaje. (Za potpuni vodič o ovim šablonima, pogledajte [[Wikipedija:Sustav automatskih taksokvira/taksonomski šabloni|Uvod u taksonomske šablone]].) Prvo treba popuniti parametar za rang. Uvijek koristite latinski naziv. Ovdje imate niz opcija, a neki od primjera su (pogledajte [[Wikipedija:Sustav automatskih taksokvira/taksonomski šabloni|ovdje]] za cjelovitu listu podržanih rangova): *regnum *phylum *classis *ordo *familia *tribus *genus *clade ili cladus *nekategorizirana Ako je ono što vama treba nešto iznimno atipično, onda to možete unijeti na ovom mjestu umjesto nekog od dostupnih rangova. To bi moglo slomiti taksokvir, ali onda se možete obratiti nekom od administratora za pomoć. Vidjet ćete da je parametar {{para|link}} već popunjen i da daje <syntaxhighlight lang="wikitext">link={{subst:#titleparts:{{subst:PAGENAME}}|2|2}}</syntaxhighlight> što je zapravo wikisintaksa za "dio naslova stranice koji dolazi nakon "Šablon:Taksonomija/". Drugim riječima, to će biti naziv taksona. Taj dio ne morate dirati <em>osim</em> ako naziv taksona nije isti kao i naslov stranice na koji vodi poveznica. Primjerice, takson ''Spheniscidae'' vodi na [[Pingvin]]. U tom slučaju, dodajte <code>Pingvin|</code> prije <syntaxhighlight lang="wikitext" inline>{{subst:#titleparts:{{subst:PAGENAME}}|2|2}}</syntaxhighlight> da biste dobili <syntaxhighlight lang="wikitext">link=Pingvin|{{subst:#titleparts:{{subst:PAGENAME}}|2|2}}</syntaxhighlight> ili možete zamijeniti ono što je već uneseno da dobijete <pre>link=Pingvin|Spheniscidae</pre> Sljedeće imamo parametar {{para|matčni}}. Sve što ovdje trebate unijeti je naziv matičnog taksona, odnosno taksona koji je direktno iznad taksona o kojem pišete, i to velikim početnim slovom. Koristite parametar {{para|refs}} da nevedete izvor koji navodi ta vaš takson pripada tom matičnom taksonu – za slučaj da netko kasnije želi nešto mijenjati. (Jedini slučaj kada nećete popuniti ovaj parametar je kada takson koristi posebnu, dogovorenu kategorizaciju, poput kritosjemenjača.) Ako je u pitanju izumrli takson, parametar {{para|izumrli}} popunite s {{code|yes}} (ili {{code|true}}). Ako je živući, možete izbrisati cijeli red ili parametar ostaviti praznim. Nakon toga pregledajte izmjene prije spremanja. Ako nema obavijesti o greškama, slobodno ga spremite i zatvorite. Nakon toga vratite se na automatski taksokvir koji radite. Prisitnite "Prikaži kako će izgledati" i pogledajte je li sve u redu; trebalo bi biti. Ako i dalje postoji neka obavijest o grešci u šablonu, onda to vjerojatno znači da ćete morati napraviti šablon za matični šablon. Ponavljajte cijeli proces sve dok obavijest o grešci ne nestane. ===Posebne upute za vrste=== Članci o vrstama samo iznimno koriste ovaj šablon; umjesto toga koristite {{tl|Speciesbox}}. Za više informacije, pogledajte dokumentaciju tog šablona. Iznimke se obrađuju [[#Iznimni slučajevi|niže u tekstu]]: :To je zato što kadgod se <nowiki>{{Automatski taksokvir}}</nowiki> koristi zajedno s {{para|takson|''naziv-taksona''}}, onda šablon naziva "Šablon:Taksonomija/''naziv-taksona''" mora ili postojati ili se stvoriti kako bi se specificirao taksonomski rang za ''naziv-taksona''. Ipak, za vrste ovo nije potrebno jer se taksonomski rang vrste može pronaći tako da se iz punog dvoimenog naziva izvuče naziv roda, a onda traži po "Šablon:Taksonomija/''naziv-roda''", Stoga, korištenje šablona {{tl|Speciesbox}} značajno smanjuje broj potrebnih taksonomskih šablona i dovodi do toga da za različite vrste unutar istog roda ne postoje različite taksonomije. ===Making the links bold=== When a taxobox appears in an article, the taxon the article is about should have its name displayed in bold. For this to work, the {{para|link}} parameter in its taxonomy template must be right. Suppose the taxon in question has the name ''taxon-name'' and the article it appears in has the title ''article-title''. Then in the template "Taxonomy/''taxon-name''": * if ''taxon-name'' and ''article-title'' are the same, you should see {{para|link|''taxon-name''}} * if ''taxon-name'' and ''article-title'' are different, you should see {{para|link|''article-title''{{!}}''taxon-name''}}. Ensure the link is entered so that it points directly to the article on that taxon ''without'' being redirected first. If the page gets moved, the taxon template that links to that article will need to be updated in order to maintain the proper bolding. ===Change the taxobox header=== By default the header to the taxobox will be based on the target taxon and the page title and it will automatically be italicized if it's a genus (this template, <nowiki>{{Automatic taxobox}}</nowiki>, shouldn't normally be used for species). If you want a different header (e.g. the common name), then specify {{para|name}}. ===Add an image=== Use the {{para|image}}, {{para|image_alt}} and {{para|image_caption}} parameters just like you would with the {{tl|Taxobox}}. If you want a second image, add {{para|image2}}, {{para|image2_alt}} and {{para|image2_caption}}. ===Synonyms=== Here's an example of what to add to a taxobox where ''Genius'' and ''Geniosus'' happen to be synonyms of the named zoological taxon: <syntaxhighlight lang="wikitext"> |synonyms= * ''Genius'' {{small|[[Baggins]], 1934}} * ''Geniosus'' {{small|[[Harvey]], 1734}} </syntaxhighlight> (Dates are omitted for botanical taxa.) For long lists of synonyms, {{tl|Genus list}} and {{tl|Taxon list}} make entry easier. Don't forget to complete {{para|synonyms_ref}}. ===Forcing a taxon to display=== If there's a particularly notable taxon of a minor rank, such as [[Theropoda]] (which contains nearly all carnivorous dinosaurs) chances are that you'd like the taxon to display in every single taxobox that it could possibly be displayed in. Navigate to that taxon's taxonomy template. The link should be "Template:Taxonomy/" followed by the name of the taxon. In the case of Theropoda, the link would be "Template:Taxonomy/Theropoda". Add the code {{para|always_display|true}} anywhere you'd like inside braces, and that should make the taxon display all the time regardless of its rank. ===Correcting a taxonomy=== Every automatic taxobox has an edit link on the right end of the bar that says "Scientific classification" (it was a red pencil icon {{as of|2019|April|lc=yes}}). That link should give you access to a full listing of that taxon's taxonomy. From there, you may edit a taxon by clicking "Edit" next to its name. Doing so allows you to access the corresponding Template:Taxonomy/ page, where you can assign a different parent, rank, display text, link, references, extinction status, or "display always" value. Any edits you make to one of these templates will affect ''all its descendant taxa'', so keep that in mind while editing. ==Exceptional cases== {{see also|Wikipedia:Automated taxobox system/advanced taxonomy}} The great majority of taxa can be handled {{em|fully automatically}} by one of the [[Wikipedia:Automated taxobox system/which|automated taxoboxes]] once the necessary [[Wikipedia:Automated taxobox system/taxonomy templates|taxonomy templates]] at the rank of genus and above have been created. The automation includes italicizing the names of appropriate ranks. However, there are some exceptional cases where manual formatting of taxon names is needed; for example, the automatic formatting does not work correctly when uncertain names are indicated by surrounding them by double quotes, or for [[candidatus]] names in the [[International Code of Nomenclature of Prokaryotes]]. For these exceptional cases, it is possible to supply the full wikitext of genus and species names. *{{para|taxon}} now specifies the lowest ranked taxon that will be handled automatically via a taxonomy template *if this taxon is not a genus, {{para|genus_text}} supplies the full wikitext of the genus name, complete with all required formatting including bold text if it is the lowest ranked name in the taxobox. If not the lowest rank, a link should be included for navigation. *{{para|species_text}} supplies the full wikitext of the abbreviated species name, complete with all required formatting, including bold text if it is the lowest ranked name in the taxobox; the species name should be complete with an {{em|abbreviated}} genus name (e.g. {{code|'''"''C.''" ''poecilonotus'''''|moin|class=nowrap}} to produce {{nowrap|'''"''C.''" ''poecilonotus'''''}}) *{{para|binomial_text}} supplies the full wikitext of the binomial name (the text that appears in the binomial box of a species taxobox), again complete with all the required formatting; however binomials are automatically made bold, so this element is not needed If the article has the unusually formatted scientific name as its title, it will also be necessary to use <syntaxhighlight lang="wikitext" inline>{{DISPLAYTITLE:...}}</syntaxhighlight> to format the article title and {{para|name}} to supply the formatted heading for the taxobox. ===Examples=== {{Automatic taxobox |name = ''Quassia'' sp. 'Mount Nardi' |taxon = Quassia |species_text = {{nowrap|'''''Q.'' sp. 'Mount Nardi''''}} |binomial_text = ''Quassia'' sp. 'Mount Nardi' }} <syntaxhighlight lang="wikitext">{{DISPLAYTITLE:''Quassia'' sp. 'Mount Nardi'}} {{Automatic taxobox |name = ''Quassia'' sp. 'Mount Nardi' |taxon = Quassia |species_text = {{nowrap|'''''Q.'' sp. 'Mount Nardi''''}} |binomial_text = ''Quassia'' sp. 'Mount Nardi' }}</syntaxhighlight> *The taxonomic hierarchy from the genus ''Quassia'' upwards is obtained from taxonomy templates, starting with {{tlx|Taxonomy/Quassia}}. Clicking on the red pencil icon takes you to this template. *The wikitext for the species row and the binomial box are used exactly as supplied. (The {{tlx|nowrap}} in the species text ensures that parts of the name don't wrap onto the next line, and wouldn't be needed if an image made the taxobox wider.) {{clr}} {{Automatic taxobox | name = "''Colostethus''" ''poecilonotus'' | taxon = Dendrobatidae | genus_text = "''[[Colostethus]]''" | species_text = '''"''C.''"&nbsp;''poecilonotus''''' | binomial_text = "''Colostethus''" ''poecilonotus'' | authority = [[Juan A. Rivero|Rivero]], 1991 }} <syntaxhighlight lang="wikitext">{{DISPLAYTITLE:"''Colostethus''" ''poecilonotus''}} {{Automatic taxobox | name = "''Colostethus''" ''poecilonotus'' | taxon = Dendrobatidae | genus_text = "''[[Colostethus]]''" | species_text = '''"''C.''"&nbsp;''poecilonotus''''' | binomial_text = "''Colostethus''" ''poecilonotus'' | authority = [[Juan A. Rivero|Rivero]], 1991 }}</syntaxhighlight> *The taxonomic hierarchy from the family Dendrobatidae upwards is obtained from taxonomy templates, starting with [[Template:Taxonomy/Dendrobatidae]]. Clicking on the red pencil icon takes you to this template. No taxonomy template is used for the genus. *The wikitext for the genus and species rows, plus the binomial box, are used exactly as supplied. (The <code>&amp;nbsp;</code> in the species wikitext prevents the two parts of the name appearing on separate lines; it's not always necessary.) {{clr}} ==Available parameters and how to use them== ===All parameters=== {{pre|<nowiki>{{automatic taxobox</nowiki> {{para|color_as}} [[#Italic title|{{para|italic_title}}]] [[#Parameter %7Cname=|{{para|name}}]] [[#Parameter %7Cfossil_range=|{{para|fossil_range}}]] [[#Parameter %7Coldest_fossil=|{{para|oldest_fossil}}]] [[#Parameter %7Cyoungest_fossil=|{{para|youngest_fossil}}]] {{para|status}} {{para|status_system}} {{para|status_ref}} {{para|status2}} {{para|status2_system}} {{para|status2_ref}} {{para|trend}} {{para|image}} {{para|image_upright}} {{para|image_alt}} {{para|image_caption}} {{para|image2}} {{para|image2_upright}} {{para|image2_alt}} {{para|image2_caption}} {{para|classification_status}} [[#Parameter %7Ctaxon=|{{para|taxon}}]] [[#Parameter %7Cauthority=|{{para|authority}}]] [[#Parameter %7Cparent_authority=, etc.|{{para|parent_authority}}]] [[#Parameter %7Cparent_authority=, etc.|{{para|grandparent_authority}}]] [[#Parameter %7Cparent_authority=, etc.|{{para|greatgrandparent_authority}}]] [[#Parameter %7Cparent_authority=, etc.|{{para|greatgreatgrandparent_authority}}]] [[#Parameter %7Cdisplay_parents=|{{para|display_parents}}]] [[#Exceptional cases|{{para|genus_text}}]] [[#Exceptional cases|{{para|species_text}}]] [[#Exceptional cases|{{para|binomial_text}}]] <!--{{para|binomial}} {{para|binomial_authority}} {{para|trinomial}} {{para|trinomial_authority}} -->{{para|type_genus}} {{para|type_genus_authority}} {{para|type_species}} {{para|type_species_authority}} {{para|diversity}} {{para|diversity_link}} {{para|diversity_ref}} {{para|subdivision_ranks}} {{para|subdivision_ref}} {{para|subdivision}} {{para|type_strain}} {{para|range_map}} {{para|range_map_upright}} {{para|range_map_alt}} {{para|range_map_caption}} {{para|range_map2}} {{para|range_map2_upright}} {{para|range_map2_alt}} {{para|range_map2_caption}} {{para|synonyms}} {{para|synonyms_ref}} <nowiki>}}</nowiki>}} ===Italic title=== It is not usually necessary to do anything to italicize the page title and supply an italicized taxobox name if {{para|name}} is absent; both are normally handled automatically. Since 28 May 2021, this includes page titles that are botanical names containing a connecting term, like [[Banksia ser. Banksia|''Banksia'' ser. ''Banksia'']]. The automatic italicization fails for pages whose title contains a parenthesised subgenus, such as [[Camponotus (Dendromyrmex)|''Camponotus'' (''Dendromyrmex'')]], because by default parenthesised terms are treated as a disambiguators and not italicized. In this case, add {{para|italic_title|taxon}} to treat the page title as a complete taxon name. In a very few special cases, the correct italicization has to be produced manually. In such cases: * put {{para|italic_title|no}} in the taxobox to prevent the automatic attempt to italicize the page title and to add an italicized taxobox name * add <code><nowiki>{{DISPLAYTITLE:}}</nowiki></code> above the taxobox template with the fully formatted page title after the colon * put {{para|name}} in the taxobox with a fully formatted taxobox name. ===Parameter {{para|taxon}}=== Generally, this is the name of the taxon the article is about. In the resulting taxobox, this parameter is the one that is bolded. (To bold multiple taxa, see [[#Making the links bold]].) More accurately, if {{para|taxon|TAXON}}, the system will expect there to be a page at "Template:Taxonomy/TAXON". In some circumstances, TAXON may not be the name of the taxon, e.g. if a plant and animal share the same genus name, there may be two taxonomy templates called "Template:Taxonomy/GENUS (plant)" and "Template:Taxonomy/GENUS (animal)". In such cases, something like the following is required: <code><nowiki>{{Automatic taxobox</nowiki><br> <nowiki>| taxon = GENUS (plant)</nowiki></code> This ensures that the system links to the right taxonomy template. If this parameter is omitted, {{as of|2012|December|lc=yes}} the system will attempt to infer what its value should be from the page name. '''Omitting the <code>taxon</code> parameter is strongly deprecated and may not be supported in future.''' ===Parameter {{para|name}}=== If the title of the taxobox should be different from the default value, enter it here. This is most commonly used for common names. ===Parameter {{para|authority}}=== This parameter is similar to the authority parameters in the {{tl|Taxobox}}. The only difference is that you don't have to specify the rank this authority matches up with – it will pair it with the taxon listed in the {{para|taxon}} parameter. ===Parameter {{para|fossil_range}}=== There are two ways of using this parameter. #{{para|fossil_range|''recognized period name''}}, e.g. {{para|fossil_range|Devonian}} – assumes the taxon has fossils only in this period and produces a display accordingly. #{{para|fossil_range|''any other value''}} – displays the value provided. Often this will be a use of the template {{tl|Geological range}}, e.g. {{para|fossil_range|<code><nowiki>{{Geological range|Devonian|Jurassic}}</nowiki></code>}}; however, it can also be plain text, e.g. {{para|fossil_range|Probably Devonian–Jurassic}}. See also {{para|oldest_fossil}} and {{para|youngest_fossil}} below. ===Parameters {{para|oldest_fossil}} and {{para|youngest_fossil}}=== These parameters are an alternative way of specifying the fossil range. If {{para|youngest_fossil}} is omitted, its value defaults to "Recent". {{para|oldest_fossil|Devonian}} with {{para|youngest_fossil|Jurassic}} has the same effect as {{para|fossil_range|<code><nowiki>{{Geological range|Devonian|Jurassic}}</nowiki></code>}}. If either parameter has a value that is not recognized as a period name, then plain text is output. ===Parameters {{para|status}}, {{para|status_system}}, and {{para|status_ref}}=== See [[Template:Taxobox/species/doc]]. Tracking categories: * {{clc|Taxoboxes with an unrecognised status system}} * {{clc|Taxoboxes needing a status system parameter}} * {{clc|Invalid conservation status}} ===Parameter {{para|display_parents}}=== If you need to display a certain number of parent taxa, adding a number here will make that many parent taxa appear. ===Parameter {{para|parent_authority}}, etc.=== '''Parameter {{para|parent_authority}}''' '''Parameter {{para|grandparent_authority}}''' '''Parameter {{para|greatgrandparent_authority}}''' '''Parameter {{para|greatgreatgrandparent_authority}}''' These function just like {{para|authority}}, except they match up with the parent taxon, grandparent taxon, etc. ;Warning: The "ancestor" taxon is the one defined by the taxonomy templates (i.e. the various "Template:Taxonomy/<taxon>" pages, where <taxon> is the name of a taxon). This "ancestor" taxon may not be the taxon you expect! Further, if someone later changes the taxonomic hierarchy defined in the taxonomy templates by adding or removing a taxon, the authority can become incorrect. For example, if you are setting up a taxobox for a genus and the parent taxon is currently the family, {{para|parent_authority}} shows the authority for the family in the taxobox. If someone later adds a subfamily between the genus and the family, {{para|parent_authority}} will now refer to the subfamily, and the authority will be displayed incorrectly. These parameters should only be used if really necessary. == TemplateData == {{TemplateData header}} <templatedata> { "params": { "color_as": { "type": "string", "description": "Taxon defining the taxobox color if needed (normally not) ", "example": "Animalia" }, "italic_title": { "type": "string", "description": "Specifying \"no\" suppresses the automatic italicization of the page title; needed whenever the page title's italicization has to be handled manually. Specifying \"taxon\" causes the page title to be treated as a taxon name when italicizing; needed for titles like \"Camponotus (Dendromyrmex)\".", "example": "no" }, "taxon": { "type": "string", "required": true, "description": "Scientific name of group with no formatting; the entry point into the taxonomic hierarchy generated automatically from taxonomy templates ", "example": "Pectinidae" }, "genus_text": { "type": "string", "description": "In exceptional cases only, the full wikitext of the genus name to be displayed in the taxobox " }, "species_text": { "type": "string", "description": "In exceptional cases only, the full wikitext of the abbreviated species name to be displayed in the taxobox; binomial_text is required if this parameter is present " }, "binomial_text": { "type": "string", "description": "In exceptional cases only, the full wikitext (without bold markup) of the binomial name to be displayed in the taxobox; required if species_text is present " }, "name": { "type": "string", "description": "Title of the taxobox; may be the English name of the group; will be set from the page title if omitted ", "example": "Scallop" }, "authority": { "type": "string", "description": "The describing authority for the group in the appropriate format, which differs between nomenclature codes; presence or absence of parentheses is meaningful ", "example": "Wilkes, 1810 – animal; (L.) Mill. – plant", "required": true }, "display_parents": { "type": "number", "description": "The number of parent taxa to be displayed above the one specified by the taxon parameter; not normally needed. Used to display minor ranks between the specified taxon and the next higher major rank (e.g. for a genus, tribe and subfamily). Display parents should not be used to display a minor rank above the next major rank (e.g., for a genus, suborder). If it is desirable to display such a minor rank for all subordinate taxa, set \"always_display\" in the taxonomy template for that rank. ", "example": "3", "label": "Parents to display" }, "fossil_range": { "type": "wiki-template-name", "description": "The geologic time span during which the group is generally known to have existed, given in eras; the template {{Fossil range}} is the most common method of presenting this information ", "example": "{{Fossil range|Middle Triassic|Present}} " }, "oldest_fossil": { "type": "string", "description": "The geological era of the oldest known fossil; paired with youngest_fossil, an alternative to fossil_range ", "example": "Devonian " }, "youngest_fossil": { "type": "string", "description": "The geological era of the youngest known fossil; paired with oldest_fossil, an alternative to fossil_range; defaults to 'Recent' ", "example": "Jurassic " }, "status_system": { "type": "string", "description": "The authority assigning a conservation status", "example": "IUCN3.1", "deprecated": "Automatic taxoboxes are used for taxa above species rank. Conservation status is very rarely assigned to taxa above species rank.", "label": "Conservation status system" }, "status_ref": { "type": "string", "description": "A citation that supports the displayed status and status_system parameters", "deprecated": "Automatic taxoboxes are used for taxa above species rank. Conservation status is very rarely assigned to taxa above species rank" }, "image": { "type": "wiki-file-name", "suggested": true, "description": "An image of member of the group, given without the File: or Image: prefix and without double brackets ", "example": "Argopecten irradians.jpg" }, "image_caption": { "type": "string", "description": "A caption for the image, if any is necessary. Do not simply repeat the name of the taxon", "example": "The Atlantic bay scallop in a feeding pose " }, "subdivision_ranks": { "type": "string", "suggested": true, "description": "The name of the next lowest rank(s) in the taxonomic hierarchy", "example": "Species", "label": "Rank of subdivisions" }, "subdivision": { "type": "string", "suggested": true, "description": "A list of taxa at the next lowest rank(s) in the taxonomic hierarchy. When there are many (10+) taxa at the lower rank, they should be displayed in the body of the article, not the taxobox" }, "synonyms_ref": { "type": "string", "description": "A reference supporting the synonymy shown in the list", "label": "Synonyms reference" }, "type_species": { "type": "string", "description": "The original name of the species that was initially used to describe a genus, without regard to its present-day nomenclature", "label": "Type species" }, "type_species_authority": { "type": "string", "description": "The describer of the original name of the species, so without parentheses", "label": "Type species authority" }, "parent_authority": { "type": "string", "description": "The describing authority for the parent taxon of a group. Should only be specified when the parent taxon is monotypic", "label": "Parent authority" }, "diversity": { "type": "string", "description": "An estimate of the number of child taxa (e.g. species in a genus)", "example": "170–180 species" }, "diversity_link": { "description": "The title of a separate page with a list of child taxa, or a section of the current page with a list of children. Does not require link mark-up for a separate page; use # to make a link to a section of the current page", "example": "#Species", "type": "string", "label": "Diversity link" }, "diversity_ref": { "type": "string", "description": "A reference supporting the estimated number of child taxa", "label": "Diversity reference" }, "range_map": { "type": "wiki-file-name", "description": "The name of the image file, if any, showing the group's geographic habitat range, without the File: or Image: prefix and without double brackets ", "example": "Aplodontia rufa distribution map.png" }, "range_map_caption": { "type": "string", "description": "A caption for the range map, if any is necessary" }, "type_genus": { "type": "string", "description": "The original name of the genus that was initially used to define a taxon at a rank above genus, without regard to its present-day nomenclature", "label": "Type genus" }, "type_genus_authority": { "type": "string", "description": "The describer of the original name of the genus", "label": "Type genus authority" }, "image2": { "type": "wiki-file-name", "description": "A second image of member of the group, given without the File: or Image: prefix and without double brackets. " }, "image2_caption": { "type": "string", "description": "A caption for the second image, if any is necessary. Do not simply repeat the name of the taxon" }, "image_alt": { "type": "string", "description": "Text describing what is depicted in the image" }, "grandparent_authority": { "type": "string", "description": "The describing authority for the grandparent taxon of a group. Should only be specified when the grandparent and parent taxa are monotypic" }, "image_upright": { "type": "number", "description": "Used to adjust the displayed size of an image with an extreme aspect ratio. Values under 1.0 decrease the size of an image (most useful for very tall, narrow images) Values over 1.0 increase the size of an image (possibly useful for short, wide images)" }, "range_map_upright": { "description": "Used to adjust the displayed size of a range map. May be useful when the range map has an extreme aspect ratio (use values <1 for tall/narrow range maps, and >1 for short/wide range maps). May also be necessary if an image_upright parameter is specified", "type": "number" }, "range_map_alt": { "description": "Text describing the range depicted in the map", "example": "Map of Africa, with shading indicating the genus occurs in the eastern part of the island of Madagascar", "type": "string" }, "greatgrandparent_authority": { "description": "The describing authority for the greatgrandparent taxon of a group. Should only be specified when the greatgrandparent, grandparent and parent taxa are monotypic" }, "image2_alt": { "description": "Text describing what is depicted in the second image", "type": "string" }, "image2_upright": { "description": "Used to adjust the displayed size of an image with an extreme aspect ratio. Values under 1.0 decrease the size of an image (most useful for very tall, narrow images) Values over 1.0 increase the size of an image (possibly useful for short, wide images)", "type": "number" }, "range_map2": { "description": "The name of the image file, if any, showing the group's geographic habitat range, without the File: or Image: prefix and without double brackets. Mostly useful when a species has a narrow range, in order to display maps at different scales", "type": "wiki-file-name" }, "range_map2_alt": { "description": "Text describing the range depicted in the second map", "example": "Map of Madagascar, with shading indicating the genus occurs in the eastern part of the island", "type": "string" }, "range_map2_caption": { "description": "A caption for the second range map, if any is necessary." }, "synonyms": { "description": "Taxonomic synonyms. These should be displayed in a collapsed list format if there are many of them.", "label": "Taxonomic synonyms" }, "classification_status": { "description": "The status of the scientific group, usually presented as either Disputed or Accepted ", "example": "Disputed ", "type": "string", "label": "Classification status" }, "status": { "description": "The conservation status of the taxon", "deprecated": "Automatic taxoboxes are used for taxa above species rank. Conservation status is very rarely assigned to taxa above species rank", "example": "CITES_A1", "type": "string", "label": "Conservation status" }, "range_map2_upright": { "description": "Used to adjust the displayed size of a second range map. May be useful when the range map has an extreme aspect ratio (use values <1 for tall/narrow range maps, and >1 for short/wide range maps). May also be necessary if an image_upright parameter is specified", "type": "number" }, "subdivision_ref": { "description": "A reference supporting the subdivisions shown in the list", "type": "string", "label": "Subdivisions reference" }, "greatgreatgrandparent_authority": { "description": "The describing authority for the greatgreatgrandparent taxon of a group. Should only be specified when the greatgreatgrandparent, greatgrandparent, grandparent and parent taxa are monotypic", "type": "string" }, "extinct": { "description": "The date a taxon was declared extinct (specifying |status=EX is required in order for the date to display). The parameter |fossil_range should be used for taxa known only from fossils.." } }, "description": "An infobox for plants, animals and other biological taxa, normally at the rank of genus and above", "paramOrder": [ "italic_title", "color_as", "name", "fossil_range", "oldest_fossil", "youngest_fossil", "image", "image_upright", "image_alt", "image_caption", "image2", "image2_upright", "image2_alt", "image2_caption", "status", "status_system", "status_ref", "extinct", "classification_status", "greatgreatgrandparent_authority", "greatgrandparent_authority", "grandparent_authority", "parent_authority", "display_parents", "taxon", "genus_text", "species_text", "binomial_text", "authority", "type_species", "type_species_authority", "type_genus", "type_genus_authority", "subdivision_ranks", "subdivision_ref", "subdivision", "diversity", "diversity_link", "diversity_ref", "range_map", "range_map_upright", "range_map_alt", "range_map_caption", "range_map2", "range_map2_upright", "range_map2_alt", "range_map2_caption", "synonyms", "synonyms_ref" ], "format": "block" } </templatedata> == Tracking/maintenance categories == * {{clc|Automatic taxobox cleanup}} * {{clc|Automatic taxoboxes using manual parameters}} * {{clc|Pages using automatic taxobox with unknown parameters}} ==Footnotes== {{reflist|refs= <ref name=CatSG2017>{{cite journal |author1=Kitchener, A. C. |author2=Breitenmoser-Würsten, C. |author3=Eizirik, E. |author4=Gentry, A. |author5=Werdelin, L. |author6=Wilting, A. |author7=Yamaguchi, N. |author8=Abramov, A. V. |author9=Christiansen, P. |author10=Driscoll, C. |author11=Duckworth, J. W. |author12=Johnson, W. |author13=Luo, S.-J. |author14=Meijaard, E. |author15=O’Donoghue, P. |author16=Sanderson, J. |author17=Seymour, K. |author18=Bruford, M. |author19=Groves, C. |author20=Hoffmann, M. |author21=Nowell, K. |author22=Timmons, Z. |author23=Tobe, S. |year=2017 |title=A revised taxonomy of the Felidae: The final report of the Cat Classification Task Force of the IUCN Cat Specialist Group |journal=Cat News |issue=Special Issue 11 |pages=66−75 |url=https://repository.si.edu/bitstream/handle/10088/32616/A_revised_Felidae_Taxonomy_CatNews.pdf?sequence=1&isAllowed=y}}</ref> <ref name=POWO_17068350-1>{{citation |title=''Cheiroglossa'' C.Presl |work=Plants of the World Online |publisher=Royal Botanic Gardens, Kew|url=http://www.plantsoftheworldonline.org/taxon/urn:lsid:ipni.org:names:17068350-1 |accessdate=2019-11-18 }}</ref> }} <includeonly>{{Sandbox other|| <!-- Categories below this line, please; interwikis at Wikidata --> [[Kategorija:Biološki šabloni]] [[Kategorija:Šabloni Taksokvira]] }}</includeonly> nk4u1rffrad9ydelm7feyz7bzpyleqy 42681952 42681951 2026-08-29T16:06:57Z Edgar Allan Poe 29250 /* Exceptional cases */ 42681952 wikitext text/x-wiki {{Documentation subpage}} <!-- Please place categories where indicated at the bottom of this page and interwikis at Wikidata (see [[Wikipedia:Wikidata]]) --> {{High-use}} {{Lua|Module:Automated taxobox}}{{clear}} {{Autotaxobox system navbox}} Ova stranica pruža više detalja o korištenju šablona {{tl|Automatski taksokvir}}, jednog od brojnih automatskih taksokvira. <strong> Molimo vas da pazite na to da koristite ispravni predložak; za više informacija pogledajte [[ovdje]]</strong>. Posebno napominjemo da bi članci o vrstama uvijek trebali koristiti šablon {{tl|Speciesbox}}, a ne ovaj šablon. Ako prvi put koristite bilo koji od automatskih taksokvira, pogledajte navigacijsku kutijicu desno, gdje se nalaze poveznice za različite korisne informacije vezane uz ovaj sustav šablona. Bilo bi dobro da prije korištenja pročitate barem [[uvod]]. Svaki automatski taksokvir ima opću strukturu kako slijedi, uglavnom s mnogo dodatnih parametara: '''Zoologija:''' <syntaxhighlight lang="wikitext">{{Automatski taksokvir |takson = Canis |autorstvo = [[Carl Linnaeus|Linnaeus]], 1758. }}</syntaxhighlight> '''Botanika<ref name="botanical">Gljive i biljke tradicionalno se smatraju predmetom izučavanja botanike; vidi [[Međunarodni kodeks nomenklature algi, gljiva i biljaka]].</ref>:''' <syntaxhighlight lang="wikitext">{{Automatski taksokvir |takson = Nepenthes |autorstvo = [[Carl Linnaeus|L.]] }}</syntaxhighlight> Parametar {{para|takson}} odnosi se na znanstveno ime teme samog članka. Parametar {{para|autorstvo}} odnosi se na autora znanstvenog naziva. Prije spremanja pritisnite "Prikaži kako će izgledati". Ako izgleda dobro, vaš je posao gotov. Spremite svoje izmjene. '''Molimo vas da ne spremate izmjene prije nego provjerite je li sve u redu i riješite sve eventualne pogreške koje postoje u taksokviru.''' Na kraju ovog priručnika nalazi se lista svih dostupnih parametara i njihovih definicija koje koristi <nowiki>{{Automatski taksokvir}}</nowiki>. Većina parametara iz priručnika za {{tl|Taksokvir}} primjenjuje se i ovdje, tako da možete konzultirati i [[Šablon:Taksokvir/dok|dokumentaciju tog šablona]] za više informacija. ==Jednostavni primjeri== {{Automatski taksokvir |naziv = ''Cheiroglossa'' <!--potrebno samo jer nije u naslovu ove stranice--> |takson = Cheiroglossa |autorstvo = C.Presl<ref name=POWO_17068350-1/> |podjela_kategorije = Vrste |podjela = {{Lista vrsta s poveznicama |Cheiroglossa malgassica|(C.Chr.) Pic.Serm. |Cheiroglossa palmata|(L.) Presl }} |podjela_ref = <ref name=POWO_17068350-1/> }} <syntaxhighlight lang="wikitext">{{Automatski taksokvir |naziv = Cheiroglossa |takson = Cheiroglossa |autorstvo = C.Presl<ref name=POWO_17068350-1/> |podjela_kategorije = Vrste |podjela = {{Lista vrsta s poveznicama |Cheiroglossa malgassica|(C.Chr.) Pic.Serm. |Cheiroglossa palmata|(L.) Presl }} |podjela_ref = <ref name=POWO_17068350-1/> }}</syntaxhighlight> {{clr}} {{Automatski taksokvir | naziv = ''Panthera'' <!--potrebno samo jer nije u naslovu ove stranice--> | raspon_fosila = [[Kasni miocen]] – danas, {{raspon fosila|5.95|0}} | slika = Panthera tigris tigris Tidoba 20150306.jpg | slika_opis = [[Tigar|Tigrica]] u [[Rezervat za tigrove Tadoba Andhari|rezervatu Tadoba Andhari]] | takson = Panthera | autorstvo = [[Lorenz Oken|Oken]], 1816.<ref name=CatSG2017/> | podjela_kategorije = Živuće vrste | podjela = *''[[Tigar|Panthera tigris]]'' *''[[Snježni leopard|Panthera uncia]]'' *''[[Jaguar|Panthera onca]]'' *''[[Lav|Panthera leo]]'' *''[[Leopard|Panthera pardus]]'' | podjela_ref = <ref name=CatSG2017/> }} <syntaxhighlight lang="wikitext">{{Automatski taksokvir | naziv = Panthera | raspon_fosila = [[Kasni miocen]] – danas, {{raspon fosila|5.95|0}} | slika = Panthera tigris tigris Tidoba 20150306.jpg | slika_opis = [[Tigar|Tigrica]] u [[Rezervat za tigrove Tadoba Andhari|rezervatu Tadoba Andhari]] | takson = Panthera | autorstvo = [[Lorenz Oken|Oken]], 1816.<ref name=CatSG2017/> | podjela_kategorije = Živuće vrste | podjela = *''[[Tigar|Panthera tigris]]'' *''[[Snježni leopard|Panthera uncia]]'' *''[[Jaguar|Panthera onca]]'' *''[[Lav|Panthera leo]]'' *''[[Leopard|Panthera pardus]]'' | podjela_ref = <ref name=CatSG2017/> }}</syntaxhighlight> {{clr}} ==Uporaba== ==="Nedostaje taksonomski šablon"=== Ako vidite poruku "{{red|Nedostaje taksonomski šablon}} (popravi):", to ne znači da ste pokvarili šablon. Ova obavijest znači da na projektu još ne postoji [[Wikipedija:Sustav automatskih taksokvira/taksonomski šabloni|taksonomski šablon]] za unos koji ste naveli u parametru {{para|takson}}. ====Stvaranje taksonomskog šablona==== Kako biste krenuli s rješavanjem ove ružne crvene pogreške, desnim klikom pritisnite poveznicu "fix" i otvorite ju u novoj kartici ili prozoru. Tu biste trebali dobiti stranicu za uređivanje šablona koji nedostaje. (Za potpuni vodič o ovim šablonima, pogledajte [[Wikipedija:Sustav automatskih taksokvira/taksonomski šabloni|Uvod u taksonomske šablone]].) Prvo treba popuniti parametar za rang. Uvijek koristite latinski naziv. Ovdje imate niz opcija, a neki od primjera su (pogledajte [[Wikipedija:Sustav automatskih taksokvira/taksonomski šabloni|ovdje]] za cjelovitu listu podržanih rangova): *regnum *phylum *classis *ordo *familia *tribus *genus *clade ili cladus *nekategorizirana Ako je ono što vama treba nešto iznimno atipično, onda to možete unijeti na ovom mjestu umjesto nekog od dostupnih rangova. To bi moglo slomiti taksokvir, ali onda se možete obratiti nekom od administratora za pomoć. Vidjet ćete da je parametar {{para|link}} već popunjen i da daje <syntaxhighlight lang="wikitext">link={{subst:#titleparts:{{subst:PAGENAME}}|2|2}}</syntaxhighlight> što je zapravo wikisintaksa za "dio naslova stranice koji dolazi nakon "Šablon:Taksonomija/". Drugim riječima, to će biti naziv taksona. Taj dio ne morate dirati <em>osim</em> ako naziv taksona nije isti kao i naslov stranice na koji vodi poveznica. Primjerice, takson ''Spheniscidae'' vodi na [[Pingvin]]. U tom slučaju, dodajte <code>Pingvin|</code> prije <syntaxhighlight lang="wikitext" inline>{{subst:#titleparts:{{subst:PAGENAME}}|2|2}}</syntaxhighlight> da biste dobili <syntaxhighlight lang="wikitext">link=Pingvin|{{subst:#titleparts:{{subst:PAGENAME}}|2|2}}</syntaxhighlight> ili možete zamijeniti ono što je već uneseno da dobijete <pre>link=Pingvin|Spheniscidae</pre> Sljedeće imamo parametar {{para|matčni}}. Sve što ovdje trebate unijeti je naziv matičnog taksona, odnosno taksona koji je direktno iznad taksona o kojem pišete, i to velikim početnim slovom. Koristite parametar {{para|refs}} da nevedete izvor koji navodi ta vaš takson pripada tom matičnom taksonu – za slučaj da netko kasnije želi nešto mijenjati. (Jedini slučaj kada nećete popuniti ovaj parametar je kada takson koristi posebnu, dogovorenu kategorizaciju, poput kritosjemenjača.) Ako je u pitanju izumrli takson, parametar {{para|izumrli}} popunite s {{code|yes}} (ili {{code|true}}). Ako je živući, možete izbrisati cijeli red ili parametar ostaviti praznim. Nakon toga pregledajte izmjene prije spremanja. Ako nema obavijesti o greškama, slobodno ga spremite i zatvorite. Nakon toga vratite se na automatski taksokvir koji radite. Prisitnite "Prikaži kako će izgledati" i pogledajte je li sve u redu; trebalo bi biti. Ako i dalje postoji neka obavijest o grešci u šablonu, onda to vjerojatno znači da ćete morati napraviti šablon za matični šablon. Ponavljajte cijeli proces sve dok obavijest o grešci ne nestane. ===Posebne upute za vrste=== Članci o vrstama samo iznimno koriste ovaj šablon; umjesto toga koristite {{tl|Speciesbox}}. Za više informacije, pogledajte dokumentaciju tog šablona. Iznimke se obrađuju [[#Iznimni slučajevi|niže u tekstu]]: :To je zato što kadgod se <nowiki>{{Automatski taksokvir}}</nowiki> koristi zajedno s {{para|takson|''naziv-taksona''}}, onda šablon naziva "Šablon:Taksonomija/''naziv-taksona''" mora ili postojati ili se stvoriti kako bi se specificirao taksonomski rang za ''naziv-taksona''. Ipak, za vrste ovo nije potrebno jer se taksonomski rang vrste može pronaći tako da se iz punog dvoimenog naziva izvuče naziv roda, a onda traži po "Šablon:Taksonomija/''naziv-roda''", Stoga, korištenje šablona {{tl|Speciesbox}} značajno smanjuje broj potrebnih taksonomskih šablona i dovodi do toga da za različite vrste unutar istog roda ne postoje različite taksonomije. ===Making the links bold=== When a taxobox appears in an article, the taxon the article is about should have its name displayed in bold. For this to work, the {{para|link}} parameter in its taxonomy template must be right. Suppose the taxon in question has the name ''taxon-name'' and the article it appears in has the title ''article-title''. Then in the template "Taxonomy/''taxon-name''": * if ''taxon-name'' and ''article-title'' are the same, you should see {{para|link|''taxon-name''}} * if ''taxon-name'' and ''article-title'' are different, you should see {{para|link|''article-title''{{!}}''taxon-name''}}. Ensure the link is entered so that it points directly to the article on that taxon ''without'' being redirected first. If the page gets moved, the taxon template that links to that article will need to be updated in order to maintain the proper bolding. ===Change the taxobox header=== By default the header to the taxobox will be based on the target taxon and the page title and it will automatically be italicized if it's a genus (this template, <nowiki>{{Automatic taxobox}}</nowiki>, shouldn't normally be used for species). If you want a different header (e.g. the common name), then specify {{para|name}}. ===Add an image=== Use the {{para|image}}, {{para|image_alt}} and {{para|image_caption}} parameters just like you would with the {{tl|Taxobox}}. If you want a second image, add {{para|image2}}, {{para|image2_alt}} and {{para|image2_caption}}. ===Synonyms=== Here's an example of what to add to a taxobox where ''Genius'' and ''Geniosus'' happen to be synonyms of the named zoological taxon: <syntaxhighlight lang="wikitext"> |synonyms= * ''Genius'' {{small|[[Baggins]], 1934}} * ''Geniosus'' {{small|[[Harvey]], 1734}} </syntaxhighlight> (Dates are omitted for botanical taxa.) For long lists of synonyms, {{tl|Genus list}} and {{tl|Taxon list}} make entry easier. Don't forget to complete {{para|synonyms_ref}}. ===Forcing a taxon to display=== If there's a particularly notable taxon of a minor rank, such as [[Theropoda]] (which contains nearly all carnivorous dinosaurs) chances are that you'd like the taxon to display in every single taxobox that it could possibly be displayed in. Navigate to that taxon's taxonomy template. The link should be "Template:Taxonomy/" followed by the name of the taxon. In the case of Theropoda, the link would be "Template:Taxonomy/Theropoda". Add the code {{para|always_display|true}} anywhere you'd like inside braces, and that should make the taxon display all the time regardless of its rank. ===Correcting a taxonomy=== Every automatic taxobox has an edit link on the right end of the bar that says "Scientific classification" (it was a red pencil icon {{as of|2019|April|lc=yes}}). That link should give you access to a full listing of that taxon's taxonomy. From there, you may edit a taxon by clicking "Edit" next to its name. Doing so allows you to access the corresponding Template:Taxonomy/ page, where you can assign a different parent, rank, display text, link, references, extinction status, or "display always" value. Any edits you make to one of these templates will affect ''all its descendant taxa'', so keep that in mind while editing. ==Iznimni slučajevi== {{see also|Wikipedia:Automated taxobox system/advanced taxonomy}} The great majority of taxa can be handled {{em|fully automatically}} by one of the [[Wikipedia:Automated taxobox system/which|automated taxoboxes]] once the necessary [[Wikipedia:Automated taxobox system/taxonomy templates|taxonomy templates]] at the rank of genus and above have been created. The automation includes italicizing the names of appropriate ranks. However, there are some exceptional cases where manual formatting of taxon names is needed; for example, the automatic formatting does not work correctly when uncertain names are indicated by surrounding them by double quotes, or for [[candidatus]] names in the [[International Code of Nomenclature of Prokaryotes]]. For these exceptional cases, it is possible to supply the full wikitext of genus and species names. *{{para|taxon}} now specifies the lowest ranked taxon that will be handled automatically via a taxonomy template *if this taxon is not a genus, {{para|genus_text}} supplies the full wikitext of the genus name, complete with all required formatting including bold text if it is the lowest ranked name in the taxobox. If not the lowest rank, a link should be included for navigation. *{{para|species_text}} supplies the full wikitext of the abbreviated species name, complete with all required formatting, including bold text if it is the lowest ranked name in the taxobox; the species name should be complete with an {{em|abbreviated}} genus name (e.g. {{code|'''"''C.''" ''poecilonotus'''''|moin|class=nowrap}} to produce {{nowrap|'''"''C.''" ''poecilonotus'''''}}) *{{para|binomial_text}} supplies the full wikitext of the binomial name (the text that appears in the binomial box of a species taxobox), again complete with all the required formatting; however binomials are automatically made bold, so this element is not needed If the article has the unusually formatted scientific name as its title, it will also be necessary to use <syntaxhighlight lang="wikitext" inline>{{DISPLAYTITLE:...}}</syntaxhighlight> to format the article title and {{para|name}} to supply the formatted heading for the taxobox. ===Examples=== {{Automatic taxobox |name = ''Quassia'' sp. 'Mount Nardi' |taxon = Quassia |species_text = {{nowrap|'''''Q.'' sp. 'Mount Nardi''''}} |binomial_text = ''Quassia'' sp. 'Mount Nardi' }} <syntaxhighlight lang="wikitext">{{DISPLAYTITLE:''Quassia'' sp. 'Mount Nardi'}} {{Automatic taxobox |name = ''Quassia'' sp. 'Mount Nardi' |taxon = Quassia |species_text = {{nowrap|'''''Q.'' sp. 'Mount Nardi''''}} |binomial_text = ''Quassia'' sp. 'Mount Nardi' }}</syntaxhighlight> *The taxonomic hierarchy from the genus ''Quassia'' upwards is obtained from taxonomy templates, starting with {{tlx|Taxonomy/Quassia}}. Clicking on the red pencil icon takes you to this template. *The wikitext for the species row and the binomial box are used exactly as supplied. (The {{tlx|nowrap}} in the species text ensures that parts of the name don't wrap onto the next line, and wouldn't be needed if an image made the taxobox wider.) {{clr}} {{Automatic taxobox | name = "''Colostethus''" ''poecilonotus'' | taxon = Dendrobatidae | genus_text = "''[[Colostethus]]''" | species_text = '''"''C.''"&nbsp;''poecilonotus''''' | binomial_text = "''Colostethus''" ''poecilonotus'' | authority = [[Juan A. Rivero|Rivero]], 1991 }} <syntaxhighlight lang="wikitext">{{DISPLAYTITLE:"''Colostethus''" ''poecilonotus''}} {{Automatic taxobox | name = "''Colostethus''" ''poecilonotus'' | taxon = Dendrobatidae | genus_text = "''[[Colostethus]]''" | species_text = '''"''C.''"&nbsp;''poecilonotus''''' | binomial_text = "''Colostethus''" ''poecilonotus'' | authority = [[Juan A. Rivero|Rivero]], 1991 }}</syntaxhighlight> *The taxonomic hierarchy from the family Dendrobatidae upwards is obtained from taxonomy templates, starting with [[Template:Taxonomy/Dendrobatidae]]. Clicking on the red pencil icon takes you to this template. No taxonomy template is used for the genus. *The wikitext for the genus and species rows, plus the binomial box, are used exactly as supplied. (The <code>&amp;nbsp;</code> in the species wikitext prevents the two parts of the name appearing on separate lines; it's not always necessary.) {{clr}} ==Available parameters and how to use them== ===All parameters=== {{pre|<nowiki>{{automatic taxobox</nowiki> {{para|color_as}} [[#Italic title|{{para|italic_title}}]] [[#Parameter %7Cname=|{{para|name}}]] [[#Parameter %7Cfossil_range=|{{para|fossil_range}}]] [[#Parameter %7Coldest_fossil=|{{para|oldest_fossil}}]] [[#Parameter %7Cyoungest_fossil=|{{para|youngest_fossil}}]] {{para|status}} {{para|status_system}} {{para|status_ref}} {{para|status2}} {{para|status2_system}} {{para|status2_ref}} {{para|trend}} {{para|image}} {{para|image_upright}} {{para|image_alt}} {{para|image_caption}} {{para|image2}} {{para|image2_upright}} {{para|image2_alt}} {{para|image2_caption}} {{para|classification_status}} [[#Parameter %7Ctaxon=|{{para|taxon}}]] [[#Parameter %7Cauthority=|{{para|authority}}]] [[#Parameter %7Cparent_authority=, etc.|{{para|parent_authority}}]] [[#Parameter %7Cparent_authority=, etc.|{{para|grandparent_authority}}]] [[#Parameter %7Cparent_authority=, etc.|{{para|greatgrandparent_authority}}]] [[#Parameter %7Cparent_authority=, etc.|{{para|greatgreatgrandparent_authority}}]] [[#Parameter %7Cdisplay_parents=|{{para|display_parents}}]] [[#Exceptional cases|{{para|genus_text}}]] [[#Exceptional cases|{{para|species_text}}]] [[#Exceptional cases|{{para|binomial_text}}]] <!--{{para|binomial}} {{para|binomial_authority}} {{para|trinomial}} {{para|trinomial_authority}} -->{{para|type_genus}} {{para|type_genus_authority}} {{para|type_species}} {{para|type_species_authority}} {{para|diversity}} {{para|diversity_link}} {{para|diversity_ref}} {{para|subdivision_ranks}} {{para|subdivision_ref}} {{para|subdivision}} {{para|type_strain}} {{para|range_map}} {{para|range_map_upright}} {{para|range_map_alt}} {{para|range_map_caption}} {{para|range_map2}} {{para|range_map2_upright}} {{para|range_map2_alt}} {{para|range_map2_caption}} {{para|synonyms}} {{para|synonyms_ref}} <nowiki>}}</nowiki>}} ===Italic title=== It is not usually necessary to do anything to italicize the page title and supply an italicized taxobox name if {{para|name}} is absent; both are normally handled automatically. Since 28 May 2021, this includes page titles that are botanical names containing a connecting term, like [[Banksia ser. Banksia|''Banksia'' ser. ''Banksia'']]. The automatic italicization fails for pages whose title contains a parenthesised subgenus, such as [[Camponotus (Dendromyrmex)|''Camponotus'' (''Dendromyrmex'')]], because by default parenthesised terms are treated as a disambiguators and not italicized. In this case, add {{para|italic_title|taxon}} to treat the page title as a complete taxon name. In a very few special cases, the correct italicization has to be produced manually. In such cases: * put {{para|italic_title|no}} in the taxobox to prevent the automatic attempt to italicize the page title and to add an italicized taxobox name * add <code><nowiki>{{DISPLAYTITLE:}}</nowiki></code> above the taxobox template with the fully formatted page title after the colon * put {{para|name}} in the taxobox with a fully formatted taxobox name. ===Parameter {{para|taxon}}=== Generally, this is the name of the taxon the article is about. In the resulting taxobox, this parameter is the one that is bolded. (To bold multiple taxa, see [[#Making the links bold]].) More accurately, if {{para|taxon|TAXON}}, the system will expect there to be a page at "Template:Taxonomy/TAXON". In some circumstances, TAXON may not be the name of the taxon, e.g. if a plant and animal share the same genus name, there may be two taxonomy templates called "Template:Taxonomy/GENUS (plant)" and "Template:Taxonomy/GENUS (animal)". In such cases, something like the following is required: <code><nowiki>{{Automatic taxobox</nowiki><br> <nowiki>| taxon = GENUS (plant)</nowiki></code> This ensures that the system links to the right taxonomy template. If this parameter is omitted, {{as of|2012|December|lc=yes}} the system will attempt to infer what its value should be from the page name. '''Omitting the <code>taxon</code> parameter is strongly deprecated and may not be supported in future.''' ===Parameter {{para|name}}=== If the title of the taxobox should be different from the default value, enter it here. This is most commonly used for common names. ===Parameter {{para|authority}}=== This parameter is similar to the authority parameters in the {{tl|Taxobox}}. The only difference is that you don't have to specify the rank this authority matches up with – it will pair it with the taxon listed in the {{para|taxon}} parameter. ===Parameter {{para|fossil_range}}=== There are two ways of using this parameter. #{{para|fossil_range|''recognized period name''}}, e.g. {{para|fossil_range|Devonian}} – assumes the taxon has fossils only in this period and produces a display accordingly. #{{para|fossil_range|''any other value''}} – displays the value provided. Often this will be a use of the template {{tl|Geological range}}, e.g. {{para|fossil_range|<code><nowiki>{{Geological range|Devonian|Jurassic}}</nowiki></code>}}; however, it can also be plain text, e.g. {{para|fossil_range|Probably Devonian–Jurassic}}. See also {{para|oldest_fossil}} and {{para|youngest_fossil}} below. ===Parameters {{para|oldest_fossil}} and {{para|youngest_fossil}}=== These parameters are an alternative way of specifying the fossil range. If {{para|youngest_fossil}} is omitted, its value defaults to "Recent". {{para|oldest_fossil|Devonian}} with {{para|youngest_fossil|Jurassic}} has the same effect as {{para|fossil_range|<code><nowiki>{{Geological range|Devonian|Jurassic}}</nowiki></code>}}. If either parameter has a value that is not recognized as a period name, then plain text is output. ===Parameters {{para|status}}, {{para|status_system}}, and {{para|status_ref}}=== See [[Template:Taxobox/species/doc]]. Tracking categories: * {{clc|Taxoboxes with an unrecognised status system}} * {{clc|Taxoboxes needing a status system parameter}} * {{clc|Invalid conservation status}} ===Parameter {{para|display_parents}}=== If you need to display a certain number of parent taxa, adding a number here will make that many parent taxa appear. ===Parameter {{para|parent_authority}}, etc.=== '''Parameter {{para|parent_authority}}''' '''Parameter {{para|grandparent_authority}}''' '''Parameter {{para|greatgrandparent_authority}}''' '''Parameter {{para|greatgreatgrandparent_authority}}''' These function just like {{para|authority}}, except they match up with the parent taxon, grandparent taxon, etc. ;Warning: The "ancestor" taxon is the one defined by the taxonomy templates (i.e. the various "Template:Taxonomy/<taxon>" pages, where <taxon> is the name of a taxon). This "ancestor" taxon may not be the taxon you expect! Further, if someone later changes the taxonomic hierarchy defined in the taxonomy templates by adding or removing a taxon, the authority can become incorrect. For example, if you are setting up a taxobox for a genus and the parent taxon is currently the family, {{para|parent_authority}} shows the authority for the family in the taxobox. If someone later adds a subfamily between the genus and the family, {{para|parent_authority}} will now refer to the subfamily, and the authority will be displayed incorrectly. These parameters should only be used if really necessary. == TemplateData == {{TemplateData header}} <templatedata> { "params": { "color_as": { "type": "string", "description": "Taxon defining the taxobox color if needed (normally not) ", "example": "Animalia" }, "italic_title": { "type": "string", "description": "Specifying \"no\" suppresses the automatic italicization of the page title; needed whenever the page title's italicization has to be handled manually. Specifying \"taxon\" causes the page title to be treated as a taxon name when italicizing; needed for titles like \"Camponotus (Dendromyrmex)\".", "example": "no" }, "taxon": { "type": "string", "required": true, "description": "Scientific name of group with no formatting; the entry point into the taxonomic hierarchy generated automatically from taxonomy templates ", "example": "Pectinidae" }, "genus_text": { "type": "string", "description": "In exceptional cases only, the full wikitext of the genus name to be displayed in the taxobox " }, "species_text": { "type": "string", "description": "In exceptional cases only, the full wikitext of the abbreviated species name to be displayed in the taxobox; binomial_text is required if this parameter is present " }, "binomial_text": { "type": "string", "description": "In exceptional cases only, the full wikitext (without bold markup) of the binomial name to be displayed in the taxobox; required if species_text is present " }, "name": { "type": "string", "description": "Title of the taxobox; may be the English name of the group; will be set from the page title if omitted ", "example": "Scallop" }, "authority": { "type": "string", "description": "The describing authority for the group in the appropriate format, which differs between nomenclature codes; presence or absence of parentheses is meaningful ", "example": "Wilkes, 1810 – animal; (L.) Mill. – plant", "required": true }, "display_parents": { "type": "number", "description": "The number of parent taxa to be displayed above the one specified by the taxon parameter; not normally needed. Used to display minor ranks between the specified taxon and the next higher major rank (e.g. for a genus, tribe and subfamily). Display parents should not be used to display a minor rank above the next major rank (e.g., for a genus, suborder). If it is desirable to display such a minor rank for all subordinate taxa, set \"always_display\" in the taxonomy template for that rank. ", "example": "3", "label": "Parents to display" }, "fossil_range": { "type": "wiki-template-name", "description": "The geologic time span during which the group is generally known to have existed, given in eras; the template {{Fossil range}} is the most common method of presenting this information ", "example": "{{Fossil range|Middle Triassic|Present}} " }, "oldest_fossil": { "type": "string", "description": "The geological era of the oldest known fossil; paired with youngest_fossil, an alternative to fossil_range ", "example": "Devonian " }, "youngest_fossil": { "type": "string", "description": "The geological era of the youngest known fossil; paired with oldest_fossil, an alternative to fossil_range; defaults to 'Recent' ", "example": "Jurassic " }, "status_system": { "type": "string", "description": "The authority assigning a conservation status", "example": "IUCN3.1", "deprecated": "Automatic taxoboxes are used for taxa above species rank. Conservation status is very rarely assigned to taxa above species rank.", "label": "Conservation status system" }, "status_ref": { "type": "string", "description": "A citation that supports the displayed status and status_system parameters", "deprecated": "Automatic taxoboxes are used for taxa above species rank. Conservation status is very rarely assigned to taxa above species rank" }, "image": { "type": "wiki-file-name", "suggested": true, "description": "An image of member of the group, given without the File: or Image: prefix and without double brackets ", "example": "Argopecten irradians.jpg" }, "image_caption": { "type": "string", "description": "A caption for the image, if any is necessary. Do not simply repeat the name of the taxon", "example": "The Atlantic bay scallop in a feeding pose " }, "subdivision_ranks": { "type": "string", "suggested": true, "description": "The name of the next lowest rank(s) in the taxonomic hierarchy", "example": "Species", "label": "Rank of subdivisions" }, "subdivision": { "type": "string", "suggested": true, "description": "A list of taxa at the next lowest rank(s) in the taxonomic hierarchy. When there are many (10+) taxa at the lower rank, they should be displayed in the body of the article, not the taxobox" }, "synonyms_ref": { "type": "string", "description": "A reference supporting the synonymy shown in the list", "label": "Synonyms reference" }, "type_species": { "type": "string", "description": "The original name of the species that was initially used to describe a genus, without regard to its present-day nomenclature", "label": "Type species" }, "type_species_authority": { "type": "string", "description": "The describer of the original name of the species, so without parentheses", "label": "Type species authority" }, "parent_authority": { "type": "string", "description": "The describing authority for the parent taxon of a group. Should only be specified when the parent taxon is monotypic", "label": "Parent authority" }, "diversity": { "type": "string", "description": "An estimate of the number of child taxa (e.g. species in a genus)", "example": "170–180 species" }, "diversity_link": { "description": "The title of a separate page with a list of child taxa, or a section of the current page with a list of children. Does not require link mark-up for a separate page; use # to make a link to a section of the current page", "example": "#Species", "type": "string", "label": "Diversity link" }, "diversity_ref": { "type": "string", "description": "A reference supporting the estimated number of child taxa", "label": "Diversity reference" }, "range_map": { "type": "wiki-file-name", "description": "The name of the image file, if any, showing the group's geographic habitat range, without the File: or Image: prefix and without double brackets ", "example": "Aplodontia rufa distribution map.png" }, "range_map_caption": { "type": "string", "description": "A caption for the range map, if any is necessary" }, "type_genus": { "type": "string", "description": "The original name of the genus that was initially used to define a taxon at a rank above genus, without regard to its present-day nomenclature", "label": "Type genus" }, "type_genus_authority": { "type": "string", "description": "The describer of the original name of the genus", "label": "Type genus authority" }, "image2": { "type": "wiki-file-name", "description": "A second image of member of the group, given without the File: or Image: prefix and without double brackets. " }, "image2_caption": { "type": "string", "description": "A caption for the second image, if any is necessary. Do not simply repeat the name of the taxon" }, "image_alt": { "type": "string", "description": "Text describing what is depicted in the image" }, "grandparent_authority": { "type": "string", "description": "The describing authority for the grandparent taxon of a group. Should only be specified when the grandparent and parent taxa are monotypic" }, "image_upright": { "type": "number", "description": "Used to adjust the displayed size of an image with an extreme aspect ratio. Values under 1.0 decrease the size of an image (most useful for very tall, narrow images) Values over 1.0 increase the size of an image (possibly useful for short, wide images)" }, "range_map_upright": { "description": "Used to adjust the displayed size of a range map. May be useful when the range map has an extreme aspect ratio (use values <1 for tall/narrow range maps, and >1 for short/wide range maps). May also be necessary if an image_upright parameter is specified", "type": "number" }, "range_map_alt": { "description": "Text describing the range depicted in the map", "example": "Map of Africa, with shading indicating the genus occurs in the eastern part of the island of Madagascar", "type": "string" }, "greatgrandparent_authority": { "description": "The describing authority for the greatgrandparent taxon of a group. Should only be specified when the greatgrandparent, grandparent and parent taxa are monotypic" }, "image2_alt": { "description": "Text describing what is depicted in the second image", "type": "string" }, "image2_upright": { "description": "Used to adjust the displayed size of an image with an extreme aspect ratio. Values under 1.0 decrease the size of an image (most useful for very tall, narrow images) Values over 1.0 increase the size of an image (possibly useful for short, wide images)", "type": "number" }, "range_map2": { "description": "The name of the image file, if any, showing the group's geographic habitat range, without the File: or Image: prefix and without double brackets. Mostly useful when a species has a narrow range, in order to display maps at different scales", "type": "wiki-file-name" }, "range_map2_alt": { "description": "Text describing the range depicted in the second map", "example": "Map of Madagascar, with shading indicating the genus occurs in the eastern part of the island", "type": "string" }, "range_map2_caption": { "description": "A caption for the second range map, if any is necessary." }, "synonyms": { "description": "Taxonomic synonyms. These should be displayed in a collapsed list format if there are many of them.", "label": "Taxonomic synonyms" }, "classification_status": { "description": "The status of the scientific group, usually presented as either Disputed or Accepted ", "example": "Disputed ", "type": "string", "label": "Classification status" }, "status": { "description": "The conservation status of the taxon", "deprecated": "Automatic taxoboxes are used for taxa above species rank. Conservation status is very rarely assigned to taxa above species rank", "example": "CITES_A1", "type": "string", "label": "Conservation status" }, "range_map2_upright": { "description": "Used to adjust the displayed size of a second range map. May be useful when the range map has an extreme aspect ratio (use values <1 for tall/narrow range maps, and >1 for short/wide range maps). May also be necessary if an image_upright parameter is specified", "type": "number" }, "subdivision_ref": { "description": "A reference supporting the subdivisions shown in the list", "type": "string", "label": "Subdivisions reference" }, "greatgreatgrandparent_authority": { "description": "The describing authority for the greatgreatgrandparent taxon of a group. Should only be specified when the greatgreatgrandparent, greatgrandparent, grandparent and parent taxa are monotypic", "type": "string" }, "extinct": { "description": "The date a taxon was declared extinct (specifying |status=EX is required in order for the date to display). The parameter |fossil_range should be used for taxa known only from fossils.." } }, "description": "An infobox for plants, animals and other biological taxa, normally at the rank of genus and above", "paramOrder": [ "italic_title", "color_as", "name", "fossil_range", "oldest_fossil", "youngest_fossil", "image", "image_upright", "image_alt", "image_caption", "image2", "image2_upright", "image2_alt", "image2_caption", "status", "status_system", "status_ref", "extinct", "classification_status", "greatgreatgrandparent_authority", "greatgrandparent_authority", "grandparent_authority", "parent_authority", "display_parents", "taxon", "genus_text", "species_text", "binomial_text", "authority", "type_species", "type_species_authority", "type_genus", "type_genus_authority", "subdivision_ranks", "subdivision_ref", "subdivision", "diversity", "diversity_link", "diversity_ref", "range_map", "range_map_upright", "range_map_alt", "range_map_caption", "range_map2", "range_map2_upright", "range_map2_alt", "range_map2_caption", "synonyms", "synonyms_ref" ], "format": "block" } </templatedata> == Tracking/maintenance categories == * {{clc|Automatic taxobox cleanup}} * {{clc|Automatic taxoboxes using manual parameters}} * {{clc|Pages using automatic taxobox with unknown parameters}} ==Footnotes== {{reflist|refs= <ref name=CatSG2017>{{cite journal |author1=Kitchener, A. C. |author2=Breitenmoser-Würsten, C. |author3=Eizirik, E. |author4=Gentry, A. |author5=Werdelin, L. |author6=Wilting, A. |author7=Yamaguchi, N. |author8=Abramov, A. V. |author9=Christiansen, P. |author10=Driscoll, C. |author11=Duckworth, J. W. |author12=Johnson, W. |author13=Luo, S.-J. |author14=Meijaard, E. |author15=O’Donoghue, P. |author16=Sanderson, J. |author17=Seymour, K. |author18=Bruford, M. |author19=Groves, C. |author20=Hoffmann, M. |author21=Nowell, K. |author22=Timmons, Z. |author23=Tobe, S. |year=2017 |title=A revised taxonomy of the Felidae: The final report of the Cat Classification Task Force of the IUCN Cat Specialist Group |journal=Cat News |issue=Special Issue 11 |pages=66−75 |url=https://repository.si.edu/bitstream/handle/10088/32616/A_revised_Felidae_Taxonomy_CatNews.pdf?sequence=1&isAllowed=y}}</ref> <ref name=POWO_17068350-1>{{citation |title=''Cheiroglossa'' C.Presl |work=Plants of the World Online |publisher=Royal Botanic Gardens, Kew|url=http://www.plantsoftheworldonline.org/taxon/urn:lsid:ipni.org:names:17068350-1 |accessdate=2019-11-18 }}</ref> }} <includeonly>{{Sandbox other|| <!-- Categories below this line, please; interwikis at Wikidata --> [[Kategorija:Biološki šabloni]] [[Kategorija:Šabloni Taksokvira]] }}</includeonly> lji2aaw6bzujqvm8uteincm41pvdm16 42681954 42681952 2026-08-29T16:11:32Z Edgar Allan Poe 29250 /* Add an image */ 42681954 wikitext text/x-wiki {{Documentation subpage}} <!-- Please place categories where indicated at the bottom of this page and interwikis at Wikidata (see [[Wikipedia:Wikidata]]) --> {{High-use}} {{Lua|Module:Automated taxobox}}{{clear}} {{Autotaxobox system navbox}} Ova stranica pruža više detalja o korištenju šablona {{tl|Automatski taksokvir}}, jednog od brojnih automatskih taksokvira. <strong> Molimo vas da pazite na to da koristite ispravni predložak; za više informacija pogledajte [[ovdje]]</strong>. Posebno napominjemo da bi članci o vrstama uvijek trebali koristiti šablon {{tl|Speciesbox}}, a ne ovaj šablon. Ako prvi put koristite bilo koji od automatskih taksokvira, pogledajte navigacijsku kutijicu desno, gdje se nalaze poveznice za različite korisne informacije vezane uz ovaj sustav šablona. Bilo bi dobro da prije korištenja pročitate barem [[uvod]]. Svaki automatski taksokvir ima opću strukturu kako slijedi, uglavnom s mnogo dodatnih parametara: '''Zoologija:''' <syntaxhighlight lang="wikitext">{{Automatski taksokvir |takson = Canis |autorstvo = [[Carl Linnaeus|Linnaeus]], 1758. }}</syntaxhighlight> '''Botanika<ref name="botanical">Gljive i biljke tradicionalno se smatraju predmetom izučavanja botanike; vidi [[Međunarodni kodeks nomenklature algi, gljiva i biljaka]].</ref>:''' <syntaxhighlight lang="wikitext">{{Automatski taksokvir |takson = Nepenthes |autorstvo = [[Carl Linnaeus|L.]] }}</syntaxhighlight> Parametar {{para|takson}} odnosi se na znanstveno ime teme samog članka. Parametar {{para|autorstvo}} odnosi se na autora znanstvenog naziva. Prije spremanja pritisnite "Prikaži kako će izgledati". Ako izgleda dobro, vaš je posao gotov. Spremite svoje izmjene. '''Molimo vas da ne spremate izmjene prije nego provjerite je li sve u redu i riješite sve eventualne pogreške koje postoje u taksokviru.''' Na kraju ovog priručnika nalazi se lista svih dostupnih parametara i njihovih definicija koje koristi <nowiki>{{Automatski taksokvir}}</nowiki>. Većina parametara iz priručnika za {{tl|Taksokvir}} primjenjuje se i ovdje, tako da možete konzultirati i [[Šablon:Taksokvir/dok|dokumentaciju tog šablona]] za više informacija. ==Jednostavni primjeri== {{Automatski taksokvir |naziv = ''Cheiroglossa'' <!--potrebno samo jer nije u naslovu ove stranice--> |takson = Cheiroglossa |autorstvo = C.Presl<ref name=POWO_17068350-1/> |podjela_kategorije = Vrste |podjela = {{Lista vrsta s poveznicama |Cheiroglossa malgassica|(C.Chr.) Pic.Serm. |Cheiroglossa palmata|(L.) Presl }} |podjela_ref = <ref name=POWO_17068350-1/> }} <syntaxhighlight lang="wikitext">{{Automatski taksokvir |naziv = Cheiroglossa |takson = Cheiroglossa |autorstvo = C.Presl<ref name=POWO_17068350-1/> |podjela_kategorije = Vrste |podjela = {{Lista vrsta s poveznicama |Cheiroglossa malgassica|(C.Chr.) Pic.Serm. |Cheiroglossa palmata|(L.) Presl }} |podjela_ref = <ref name=POWO_17068350-1/> }}</syntaxhighlight> {{clr}} {{Automatski taksokvir | naziv = ''Panthera'' <!--potrebno samo jer nije u naslovu ove stranice--> | raspon_fosila = [[Kasni miocen]] – danas, {{raspon fosila|5.95|0}} | slika = Panthera tigris tigris Tidoba 20150306.jpg | slika_opis = [[Tigar|Tigrica]] u [[Rezervat za tigrove Tadoba Andhari|rezervatu Tadoba Andhari]] | takson = Panthera | autorstvo = [[Lorenz Oken|Oken]], 1816.<ref name=CatSG2017/> | podjela_kategorije = Živuće vrste | podjela = *''[[Tigar|Panthera tigris]]'' *''[[Snježni leopard|Panthera uncia]]'' *''[[Jaguar|Panthera onca]]'' *''[[Lav|Panthera leo]]'' *''[[Leopard|Panthera pardus]]'' | podjela_ref = <ref name=CatSG2017/> }} <syntaxhighlight lang="wikitext">{{Automatski taksokvir | naziv = Panthera | raspon_fosila = [[Kasni miocen]] – danas, {{raspon fosila|5.95|0}} | slika = Panthera tigris tigris Tidoba 20150306.jpg | slika_opis = [[Tigar|Tigrica]] u [[Rezervat za tigrove Tadoba Andhari|rezervatu Tadoba Andhari]] | takson = Panthera | autorstvo = [[Lorenz Oken|Oken]], 1816.<ref name=CatSG2017/> | podjela_kategorije = Živuće vrste | podjela = *''[[Tigar|Panthera tigris]]'' *''[[Snježni leopard|Panthera uncia]]'' *''[[Jaguar|Panthera onca]]'' *''[[Lav|Panthera leo]]'' *''[[Leopard|Panthera pardus]]'' | podjela_ref = <ref name=CatSG2017/> }}</syntaxhighlight> {{clr}} ==Uporaba== ==="Nedostaje taksonomski šablon"=== Ako vidite poruku "{{red|Nedostaje taksonomski šablon}} (popravi):", to ne znači da ste pokvarili šablon. Ova obavijest znači da na projektu još ne postoji [[Wikipedija:Sustav automatskih taksokvira/taksonomski šabloni|taksonomski šablon]] za unos koji ste naveli u parametru {{para|takson}}. ====Stvaranje taksonomskog šablona==== Kako biste krenuli s rješavanjem ove ružne crvene pogreške, desnim klikom pritisnite poveznicu "fix" i otvorite ju u novoj kartici ili prozoru. Tu biste trebali dobiti stranicu za uređivanje šablona koji nedostaje. (Za potpuni vodič o ovim šablonima, pogledajte [[Wikipedija:Sustav automatskih taksokvira/taksonomski šabloni|Uvod u taksonomske šablone]].) Prvo treba popuniti parametar za rang. Uvijek koristite latinski naziv. Ovdje imate niz opcija, a neki od primjera su (pogledajte [[Wikipedija:Sustav automatskih taksokvira/taksonomski šabloni|ovdje]] za cjelovitu listu podržanih rangova): *regnum *phylum *classis *ordo *familia *tribus *genus *clade ili cladus *nekategorizirana Ako je ono što vama treba nešto iznimno atipično, onda to možete unijeti na ovom mjestu umjesto nekog od dostupnih rangova. To bi moglo slomiti taksokvir, ali onda se možete obratiti nekom od administratora za pomoć. Vidjet ćete da je parametar {{para|link}} već popunjen i da daje <syntaxhighlight lang="wikitext">link={{subst:#titleparts:{{subst:PAGENAME}}|2|2}}</syntaxhighlight> što je zapravo wikisintaksa za "dio naslova stranice koji dolazi nakon "Šablon:Taksonomija/". Drugim riječima, to će biti naziv taksona. Taj dio ne morate dirati <em>osim</em> ako naziv taksona nije isti kao i naslov stranice na koji vodi poveznica. Primjerice, takson ''Spheniscidae'' vodi na [[Pingvin]]. U tom slučaju, dodajte <code>Pingvin|</code> prije <syntaxhighlight lang="wikitext" inline>{{subst:#titleparts:{{subst:PAGENAME}}|2|2}}</syntaxhighlight> da biste dobili <syntaxhighlight lang="wikitext">link=Pingvin|{{subst:#titleparts:{{subst:PAGENAME}}|2|2}}</syntaxhighlight> ili možete zamijeniti ono što je već uneseno da dobijete <pre>link=Pingvin|Spheniscidae</pre> Sljedeće imamo parametar {{para|matčni}}. Sve što ovdje trebate unijeti je naziv matičnog taksona, odnosno taksona koji je direktno iznad taksona o kojem pišete, i to velikim početnim slovom. Koristite parametar {{para|refs}} da nevedete izvor koji navodi ta vaš takson pripada tom matičnom taksonu – za slučaj da netko kasnije želi nešto mijenjati. (Jedini slučaj kada nećete popuniti ovaj parametar je kada takson koristi posebnu, dogovorenu kategorizaciju, poput kritosjemenjača.) Ako je u pitanju izumrli takson, parametar {{para|izumrli}} popunite s {{code|yes}} (ili {{code|true}}). Ako je živući, možete izbrisati cijeli red ili parametar ostaviti praznim. Nakon toga pregledajte izmjene prije spremanja. Ako nema obavijesti o greškama, slobodno ga spremite i zatvorite. Nakon toga vratite se na automatski taksokvir koji radite. Prisitnite "Prikaži kako će izgledati" i pogledajte je li sve u redu; trebalo bi biti. Ako i dalje postoji neka obavijest o grešci u šablonu, onda to vjerojatno znači da ćete morati napraviti šablon za matični šablon. Ponavljajte cijeli proces sve dok obavijest o grešci ne nestane. ===Posebne upute za vrste=== Članci o vrstama samo iznimno koriste ovaj šablon; umjesto toga koristite {{tl|Speciesbox}}. Za više informacije, pogledajte dokumentaciju tog šablona. Iznimke se obrađuju [[#Iznimni slučajevi|niže u tekstu]]: :To je zato što kadgod se <nowiki>{{Automatski taksokvir}}</nowiki> koristi zajedno s {{para|takson|''naziv-taksona''}}, onda šablon naziva "Šablon:Taksonomija/''naziv-taksona''" mora ili postojati ili se stvoriti kako bi se specificirao taksonomski rang za ''naziv-taksona''. Ipak, za vrste ovo nije potrebno jer se taksonomski rang vrste može pronaći tako da se iz punog dvoimenog naziva izvuče naziv roda, a onda traži po "Šablon:Taksonomija/''naziv-roda''", Stoga, korištenje šablona {{tl|Speciesbox}} značajno smanjuje broj potrebnih taksonomskih šablona i dovodi do toga da za različite vrste unutar istog roda ne postoje različite taksonomije. ===Making the links bold=== When a taxobox appears in an article, the taxon the article is about should have its name displayed in bold. For this to work, the {{para|link}} parameter in its taxonomy template must be right. Suppose the taxon in question has the name ''taxon-name'' and the article it appears in has the title ''article-title''. Then in the template "Taxonomy/''taxon-name''": * if ''taxon-name'' and ''article-title'' are the same, you should see {{para|link|''taxon-name''}} * if ''taxon-name'' and ''article-title'' are different, you should see {{para|link|''article-title''{{!}}''taxon-name''}}. Ensure the link is entered so that it points directly to the article on that taxon ''without'' being redirected first. If the page gets moved, the taxon template that links to that article will need to be updated in order to maintain the proper bolding. ===Change the taxobox header=== By default the header to the taxobox will be based on the target taxon and the page title and it will automatically be italicized if it's a genus (this template, <nowiki>{{Automatic taxobox}}</nowiki>, shouldn't normally be used for species). If you want a different header (e.g. the common name), then specify {{para|name}}. ===Dodavanje slike=== Koristite parametre {{para|slika}}, {{para|slika_alt}} i {{para|slika_opis}} kao što biste ih koristili u {{tl|Taksokvir}}. Ako želite drugu sliku, samo dodajte {{para|slika2}}, {{para|slika2_alt}} i {{para|slika2_opis}}. ===Synonyms=== Here's an example of what to add to a taxobox where ''Genius'' and ''Geniosus'' happen to be synonyms of the named zoological taxon: <syntaxhighlight lang="wikitext"> |synonyms= * ''Genius'' {{small|[[Baggins]], 1934}} * ''Geniosus'' {{small|[[Harvey]], 1734}} </syntaxhighlight> (Dates are omitted for botanical taxa.) For long lists of synonyms, {{tl|Genus list}} and {{tl|Taxon list}} make entry easier. Don't forget to complete {{para|synonyms_ref}}. ===Forcing a taxon to display=== If there's a particularly notable taxon of a minor rank, such as [[Theropoda]] (which contains nearly all carnivorous dinosaurs) chances are that you'd like the taxon to display in every single taxobox that it could possibly be displayed in. Navigate to that taxon's taxonomy template. The link should be "Template:Taxonomy/" followed by the name of the taxon. In the case of Theropoda, the link would be "Template:Taxonomy/Theropoda". Add the code {{para|always_display|true}} anywhere you'd like inside braces, and that should make the taxon display all the time regardless of its rank. ===Correcting a taxonomy=== Every automatic taxobox has an edit link on the right end of the bar that says "Scientific classification" (it was a red pencil icon {{as of|2019|April|lc=yes}}). That link should give you access to a full listing of that taxon's taxonomy. From there, you may edit a taxon by clicking "Edit" next to its name. Doing so allows you to access the corresponding Template:Taxonomy/ page, where you can assign a different parent, rank, display text, link, references, extinction status, or "display always" value. Any edits you make to one of these templates will affect ''all its descendant taxa'', so keep that in mind while editing. ==Iznimni slučajevi== {{see also|Wikipedia:Automated taxobox system/advanced taxonomy}} The great majority of taxa can be handled {{em|fully automatically}} by one of the [[Wikipedia:Automated taxobox system/which|automated taxoboxes]] once the necessary [[Wikipedia:Automated taxobox system/taxonomy templates|taxonomy templates]] at the rank of genus and above have been created. The automation includes italicizing the names of appropriate ranks. However, there are some exceptional cases where manual formatting of taxon names is needed; for example, the automatic formatting does not work correctly when uncertain names are indicated by surrounding them by double quotes, or for [[candidatus]] names in the [[International Code of Nomenclature of Prokaryotes]]. For these exceptional cases, it is possible to supply the full wikitext of genus and species names. *{{para|taxon}} now specifies the lowest ranked taxon that will be handled automatically via a taxonomy template *if this taxon is not a genus, {{para|genus_text}} supplies the full wikitext of the genus name, complete with all required formatting including bold text if it is the lowest ranked name in the taxobox. If not the lowest rank, a link should be included for navigation. *{{para|species_text}} supplies the full wikitext of the abbreviated species name, complete with all required formatting, including bold text if it is the lowest ranked name in the taxobox; the species name should be complete with an {{em|abbreviated}} genus name (e.g. {{code|'''"''C.''" ''poecilonotus'''''|moin|class=nowrap}} to produce {{nowrap|'''"''C.''" ''poecilonotus'''''}}) *{{para|binomial_text}} supplies the full wikitext of the binomial name (the text that appears in the binomial box of a species taxobox), again complete with all the required formatting; however binomials are automatically made bold, so this element is not needed If the article has the unusually formatted scientific name as its title, it will also be necessary to use <syntaxhighlight lang="wikitext" inline>{{DISPLAYTITLE:...}}</syntaxhighlight> to format the article title and {{para|name}} to supply the formatted heading for the taxobox. ===Examples=== {{Automatic taxobox |name = ''Quassia'' sp. 'Mount Nardi' |taxon = Quassia |species_text = {{nowrap|'''''Q.'' sp. 'Mount Nardi''''}} |binomial_text = ''Quassia'' sp. 'Mount Nardi' }} <syntaxhighlight lang="wikitext">{{DISPLAYTITLE:''Quassia'' sp. 'Mount Nardi'}} {{Automatic taxobox |name = ''Quassia'' sp. 'Mount Nardi' |taxon = Quassia |species_text = {{nowrap|'''''Q.'' sp. 'Mount Nardi''''}} |binomial_text = ''Quassia'' sp. 'Mount Nardi' }}</syntaxhighlight> *The taxonomic hierarchy from the genus ''Quassia'' upwards is obtained from taxonomy templates, starting with {{tlx|Taxonomy/Quassia}}. Clicking on the red pencil icon takes you to this template. *The wikitext for the species row and the binomial box are used exactly as supplied. (The {{tlx|nowrap}} in the species text ensures that parts of the name don't wrap onto the next line, and wouldn't be needed if an image made the taxobox wider.) {{clr}} {{Automatic taxobox | name = "''Colostethus''" ''poecilonotus'' | taxon = Dendrobatidae | genus_text = "''[[Colostethus]]''" | species_text = '''"''C.''"&nbsp;''poecilonotus''''' | binomial_text = "''Colostethus''" ''poecilonotus'' | authority = [[Juan A. Rivero|Rivero]], 1991 }} <syntaxhighlight lang="wikitext">{{DISPLAYTITLE:"''Colostethus''" ''poecilonotus''}} {{Automatic taxobox | name = "''Colostethus''" ''poecilonotus'' | taxon = Dendrobatidae | genus_text = "''[[Colostethus]]''" | species_text = '''"''C.''"&nbsp;''poecilonotus''''' | binomial_text = "''Colostethus''" ''poecilonotus'' | authority = [[Juan A. Rivero|Rivero]], 1991 }}</syntaxhighlight> *The taxonomic hierarchy from the family Dendrobatidae upwards is obtained from taxonomy templates, starting with [[Template:Taxonomy/Dendrobatidae]]. Clicking on the red pencil icon takes you to this template. No taxonomy template is used for the genus. *The wikitext for the genus and species rows, plus the binomial box, are used exactly as supplied. (The <code>&amp;nbsp;</code> in the species wikitext prevents the two parts of the name appearing on separate lines; it's not always necessary.) {{clr}} ==Available parameters and how to use them== ===All parameters=== {{pre|<nowiki>{{automatic taxobox</nowiki> {{para|color_as}} [[#Italic title|{{para|italic_title}}]] [[#Parameter %7Cname=|{{para|name}}]] [[#Parameter %7Cfossil_range=|{{para|fossil_range}}]] [[#Parameter %7Coldest_fossil=|{{para|oldest_fossil}}]] [[#Parameter %7Cyoungest_fossil=|{{para|youngest_fossil}}]] {{para|status}} {{para|status_system}} {{para|status_ref}} {{para|status2}} {{para|status2_system}} {{para|status2_ref}} {{para|trend}} {{para|image}} {{para|image_upright}} {{para|image_alt}} {{para|image_caption}} {{para|image2}} {{para|image2_upright}} {{para|image2_alt}} {{para|image2_caption}} {{para|classification_status}} [[#Parameter %7Ctaxon=|{{para|taxon}}]] [[#Parameter %7Cauthority=|{{para|authority}}]] [[#Parameter %7Cparent_authority=, etc.|{{para|parent_authority}}]] [[#Parameter %7Cparent_authority=, etc.|{{para|grandparent_authority}}]] [[#Parameter %7Cparent_authority=, etc.|{{para|greatgrandparent_authority}}]] [[#Parameter %7Cparent_authority=, etc.|{{para|greatgreatgrandparent_authority}}]] [[#Parameter %7Cdisplay_parents=|{{para|display_parents}}]] [[#Exceptional cases|{{para|genus_text}}]] [[#Exceptional cases|{{para|species_text}}]] [[#Exceptional cases|{{para|binomial_text}}]] <!--{{para|binomial}} {{para|binomial_authority}} {{para|trinomial}} {{para|trinomial_authority}} -->{{para|type_genus}} {{para|type_genus_authority}} {{para|type_species}} {{para|type_species_authority}} {{para|diversity}} {{para|diversity_link}} {{para|diversity_ref}} {{para|subdivision_ranks}} {{para|subdivision_ref}} {{para|subdivision}} {{para|type_strain}} {{para|range_map}} {{para|range_map_upright}} {{para|range_map_alt}} {{para|range_map_caption}} {{para|range_map2}} {{para|range_map2_upright}} {{para|range_map2_alt}} {{para|range_map2_caption}} {{para|synonyms}} {{para|synonyms_ref}} <nowiki>}}</nowiki>}} ===Italic title=== It is not usually necessary to do anything to italicize the page title and supply an italicized taxobox name if {{para|name}} is absent; both are normally handled automatically. Since 28 May 2021, this includes page titles that are botanical names containing a connecting term, like [[Banksia ser. Banksia|''Banksia'' ser. ''Banksia'']]. The automatic italicization fails for pages whose title contains a parenthesised subgenus, such as [[Camponotus (Dendromyrmex)|''Camponotus'' (''Dendromyrmex'')]], because by default parenthesised terms are treated as a disambiguators and not italicized. In this case, add {{para|italic_title|taxon}} to treat the page title as a complete taxon name. In a very few special cases, the correct italicization has to be produced manually. In such cases: * put {{para|italic_title|no}} in the taxobox to prevent the automatic attempt to italicize the page title and to add an italicized taxobox name * add <code><nowiki>{{DISPLAYTITLE:}}</nowiki></code> above the taxobox template with the fully formatted page title after the colon * put {{para|name}} in the taxobox with a fully formatted taxobox name. ===Parameter {{para|taxon}}=== Generally, this is the name of the taxon the article is about. In the resulting taxobox, this parameter is the one that is bolded. (To bold multiple taxa, see [[#Making the links bold]].) More accurately, if {{para|taxon|TAXON}}, the system will expect there to be a page at "Template:Taxonomy/TAXON". In some circumstances, TAXON may not be the name of the taxon, e.g. if a plant and animal share the same genus name, there may be two taxonomy templates called "Template:Taxonomy/GENUS (plant)" and "Template:Taxonomy/GENUS (animal)". In such cases, something like the following is required: <code><nowiki>{{Automatic taxobox</nowiki><br> <nowiki>| taxon = GENUS (plant)</nowiki></code> This ensures that the system links to the right taxonomy template. If this parameter is omitted, {{as of|2012|December|lc=yes}} the system will attempt to infer what its value should be from the page name. '''Omitting the <code>taxon</code> parameter is strongly deprecated and may not be supported in future.''' ===Parameter {{para|name}}=== If the title of the taxobox should be different from the default value, enter it here. This is most commonly used for common names. ===Parameter {{para|authority}}=== This parameter is similar to the authority parameters in the {{tl|Taxobox}}. The only difference is that you don't have to specify the rank this authority matches up with – it will pair it with the taxon listed in the {{para|taxon}} parameter. ===Parameter {{para|fossil_range}}=== There are two ways of using this parameter. #{{para|fossil_range|''recognized period name''}}, e.g. {{para|fossil_range|Devonian}} – assumes the taxon has fossils only in this period and produces a display accordingly. #{{para|fossil_range|''any other value''}} – displays the value provided. Often this will be a use of the template {{tl|Geological range}}, e.g. {{para|fossil_range|<code><nowiki>{{Geological range|Devonian|Jurassic}}</nowiki></code>}}; however, it can also be plain text, e.g. {{para|fossil_range|Probably Devonian–Jurassic}}. See also {{para|oldest_fossil}} and {{para|youngest_fossil}} below. ===Parameters {{para|oldest_fossil}} and {{para|youngest_fossil}}=== These parameters are an alternative way of specifying the fossil range. If {{para|youngest_fossil}} is omitted, its value defaults to "Recent". {{para|oldest_fossil|Devonian}} with {{para|youngest_fossil|Jurassic}} has the same effect as {{para|fossil_range|<code><nowiki>{{Geological range|Devonian|Jurassic}}</nowiki></code>}}. If either parameter has a value that is not recognized as a period name, then plain text is output. ===Parameters {{para|status}}, {{para|status_system}}, and {{para|status_ref}}=== See [[Template:Taxobox/species/doc]]. Tracking categories: * {{clc|Taxoboxes with an unrecognised status system}} * {{clc|Taxoboxes needing a status system parameter}} * {{clc|Invalid conservation status}} ===Parameter {{para|display_parents}}=== If you need to display a certain number of parent taxa, adding a number here will make that many parent taxa appear. ===Parameter {{para|parent_authority}}, etc.=== '''Parameter {{para|parent_authority}}''' '''Parameter {{para|grandparent_authority}}''' '''Parameter {{para|greatgrandparent_authority}}''' '''Parameter {{para|greatgreatgrandparent_authority}}''' These function just like {{para|authority}}, except they match up with the parent taxon, grandparent taxon, etc. ;Warning: The "ancestor" taxon is the one defined by the taxonomy templates (i.e. the various "Template:Taxonomy/<taxon>" pages, where <taxon> is the name of a taxon). This "ancestor" taxon may not be the taxon you expect! Further, if someone later changes the taxonomic hierarchy defined in the taxonomy templates by adding or removing a taxon, the authority can become incorrect. For example, if you are setting up a taxobox for a genus and the parent taxon is currently the family, {{para|parent_authority}} shows the authority for the family in the taxobox. If someone later adds a subfamily between the genus and the family, {{para|parent_authority}} will now refer to the subfamily, and the authority will be displayed incorrectly. These parameters should only be used if really necessary. == TemplateData == {{TemplateData header}} <templatedata> { "params": { "color_as": { "type": "string", "description": "Taxon defining the taxobox color if needed (normally not) ", "example": "Animalia" }, "italic_title": { "type": "string", "description": "Specifying \"no\" suppresses the automatic italicization of the page title; needed whenever the page title's italicization has to be handled manually. Specifying \"taxon\" causes the page title to be treated as a taxon name when italicizing; needed for titles like \"Camponotus (Dendromyrmex)\".", "example": "no" }, "taxon": { "type": "string", "required": true, "description": "Scientific name of group with no formatting; the entry point into the taxonomic hierarchy generated automatically from taxonomy templates ", "example": "Pectinidae" }, "genus_text": { "type": "string", "description": "In exceptional cases only, the full wikitext of the genus name to be displayed in the taxobox " }, "species_text": { "type": "string", "description": "In exceptional cases only, the full wikitext of the abbreviated species name to be displayed in the taxobox; binomial_text is required if this parameter is present " }, "binomial_text": { "type": "string", "description": "In exceptional cases only, the full wikitext (without bold markup) of the binomial name to be displayed in the taxobox; required if species_text is present " }, "name": { "type": "string", "description": "Title of the taxobox; may be the English name of the group; will be set from the page title if omitted ", "example": "Scallop" }, "authority": { "type": "string", "description": "The describing authority for the group in the appropriate format, which differs between nomenclature codes; presence or absence of parentheses is meaningful ", "example": "Wilkes, 1810 – animal; (L.) Mill. – plant", "required": true }, "display_parents": { "type": "number", "description": "The number of parent taxa to be displayed above the one specified by the taxon parameter; not normally needed. Used to display minor ranks between the specified taxon and the next higher major rank (e.g. for a genus, tribe and subfamily). Display parents should not be used to display a minor rank above the next major rank (e.g., for a genus, suborder). If it is desirable to display such a minor rank for all subordinate taxa, set \"always_display\" in the taxonomy template for that rank. ", "example": "3", "label": "Parents to display" }, "fossil_range": { "type": "wiki-template-name", "description": "The geologic time span during which the group is generally known to have existed, given in eras; the template {{Fossil range}} is the most common method of presenting this information ", "example": "{{Fossil range|Middle Triassic|Present}} " }, "oldest_fossil": { "type": "string", "description": "The geological era of the oldest known fossil; paired with youngest_fossil, an alternative to fossil_range ", "example": "Devonian " }, "youngest_fossil": { "type": "string", "description": "The geological era of the youngest known fossil; paired with oldest_fossil, an alternative to fossil_range; defaults to 'Recent' ", "example": "Jurassic " }, "status_system": { "type": "string", "description": "The authority assigning a conservation status", "example": "IUCN3.1", "deprecated": "Automatic taxoboxes are used for taxa above species rank. Conservation status is very rarely assigned to taxa above species rank.", "label": "Conservation status system" }, "status_ref": { "type": "string", "description": "A citation that supports the displayed status and status_system parameters", "deprecated": "Automatic taxoboxes are used for taxa above species rank. Conservation status is very rarely assigned to taxa above species rank" }, "image": { "type": "wiki-file-name", "suggested": true, "description": "An image of member of the group, given without the File: or Image: prefix and without double brackets ", "example": "Argopecten irradians.jpg" }, "image_caption": { "type": "string", "description": "A caption for the image, if any is necessary. Do not simply repeat the name of the taxon", "example": "The Atlantic bay scallop in a feeding pose " }, "subdivision_ranks": { "type": "string", "suggested": true, "description": "The name of the next lowest rank(s) in the taxonomic hierarchy", "example": "Species", "label": "Rank of subdivisions" }, "subdivision": { "type": "string", "suggested": true, "description": "A list of taxa at the next lowest rank(s) in the taxonomic hierarchy. When there are many (10+) taxa at the lower rank, they should be displayed in the body of the article, not the taxobox" }, "synonyms_ref": { "type": "string", "description": "A reference supporting the synonymy shown in the list", "label": "Synonyms reference" }, "type_species": { "type": "string", "description": "The original name of the species that was initially used to describe a genus, without regard to its present-day nomenclature", "label": "Type species" }, "type_species_authority": { "type": "string", "description": "The describer of the original name of the species, so without parentheses", "label": "Type species authority" }, "parent_authority": { "type": "string", "description": "The describing authority for the parent taxon of a group. Should only be specified when the parent taxon is monotypic", "label": "Parent authority" }, "diversity": { "type": "string", "description": "An estimate of the number of child taxa (e.g. species in a genus)", "example": "170–180 species" }, "diversity_link": { "description": "The title of a separate page with a list of child taxa, or a section of the current page with a list of children. Does not require link mark-up for a separate page; use # to make a link to a section of the current page", "example": "#Species", "type": "string", "label": "Diversity link" }, "diversity_ref": { "type": "string", "description": "A reference supporting the estimated number of child taxa", "label": "Diversity reference" }, "range_map": { "type": "wiki-file-name", "description": "The name of the image file, if any, showing the group's geographic habitat range, without the File: or Image: prefix and without double brackets ", "example": "Aplodontia rufa distribution map.png" }, "range_map_caption": { "type": "string", "description": "A caption for the range map, if any is necessary" }, "type_genus": { "type": "string", "description": "The original name of the genus that was initially used to define a taxon at a rank above genus, without regard to its present-day nomenclature", "label": "Type genus" }, "type_genus_authority": { "type": "string", "description": "The describer of the original name of the genus", "label": "Type genus authority" }, "image2": { "type": "wiki-file-name", "description": "A second image of member of the group, given without the File: or Image: prefix and without double brackets. " }, "image2_caption": { "type": "string", "description": "A caption for the second image, if any is necessary. Do not simply repeat the name of the taxon" }, "image_alt": { "type": "string", "description": "Text describing what is depicted in the image" }, "grandparent_authority": { "type": "string", "description": "The describing authority for the grandparent taxon of a group. Should only be specified when the grandparent and parent taxa are monotypic" }, "image_upright": { "type": "number", "description": "Used to adjust the displayed size of an image with an extreme aspect ratio. Values under 1.0 decrease the size of an image (most useful for very tall, narrow images) Values over 1.0 increase the size of an image (possibly useful for short, wide images)" }, "range_map_upright": { "description": "Used to adjust the displayed size of a range map. May be useful when the range map has an extreme aspect ratio (use values <1 for tall/narrow range maps, and >1 for short/wide range maps). May also be necessary if an image_upright parameter is specified", "type": "number" }, "range_map_alt": { "description": "Text describing the range depicted in the map", "example": "Map of Africa, with shading indicating the genus occurs in the eastern part of the island of Madagascar", "type": "string" }, "greatgrandparent_authority": { "description": "The describing authority for the greatgrandparent taxon of a group. Should only be specified when the greatgrandparent, grandparent and parent taxa are monotypic" }, "image2_alt": { "description": "Text describing what is depicted in the second image", "type": "string" }, "image2_upright": { "description": "Used to adjust the displayed size of an image with an extreme aspect ratio. Values under 1.0 decrease the size of an image (most useful for very tall, narrow images) Values over 1.0 increase the size of an image (possibly useful for short, wide images)", "type": "number" }, "range_map2": { "description": "The name of the image file, if any, showing the group's geographic habitat range, without the File: or Image: prefix and without double brackets. Mostly useful when a species has a narrow range, in order to display maps at different scales", "type": "wiki-file-name" }, "range_map2_alt": { "description": "Text describing the range depicted in the second map", "example": "Map of Madagascar, with shading indicating the genus occurs in the eastern part of the island", "type": "string" }, "range_map2_caption": { "description": "A caption for the second range map, if any is necessary." }, "synonyms": { "description": "Taxonomic synonyms. These should be displayed in a collapsed list format if there are many of them.", "label": "Taxonomic synonyms" }, "classification_status": { "description": "The status of the scientific group, usually presented as either Disputed or Accepted ", "example": "Disputed ", "type": "string", "label": "Classification status" }, "status": { "description": "The conservation status of the taxon", "deprecated": "Automatic taxoboxes are used for taxa above species rank. Conservation status is very rarely assigned to taxa above species rank", "example": "CITES_A1", "type": "string", "label": "Conservation status" }, "range_map2_upright": { "description": "Used to adjust the displayed size of a second range map. May be useful when the range map has an extreme aspect ratio (use values <1 for tall/narrow range maps, and >1 for short/wide range maps). May also be necessary if an image_upright parameter is specified", "type": "number" }, "subdivision_ref": { "description": "A reference supporting the subdivisions shown in the list", "type": "string", "label": "Subdivisions reference" }, "greatgreatgrandparent_authority": { "description": "The describing authority for the greatgreatgrandparent taxon of a group. Should only be specified when the greatgreatgrandparent, greatgrandparent, grandparent and parent taxa are monotypic", "type": "string" }, "extinct": { "description": "The date a taxon was declared extinct (specifying |status=EX is required in order for the date to display). The parameter |fossil_range should be used for taxa known only from fossils.." } }, "description": "An infobox for plants, animals and other biological taxa, normally at the rank of genus and above", "paramOrder": [ "italic_title", "color_as", "name", "fossil_range", "oldest_fossil", "youngest_fossil", "image", "image_upright", "image_alt", "image_caption", "image2", "image2_upright", "image2_alt", "image2_caption", "status", "status_system", "status_ref", "extinct", "classification_status", "greatgreatgrandparent_authority", "greatgrandparent_authority", "grandparent_authority", "parent_authority", "display_parents", "taxon", "genus_text", "species_text", "binomial_text", "authority", "type_species", "type_species_authority", "type_genus", "type_genus_authority", "subdivision_ranks", "subdivision_ref", "subdivision", "diversity", "diversity_link", "diversity_ref", "range_map", "range_map_upright", "range_map_alt", "range_map_caption", "range_map2", "range_map2_upright", "range_map2_alt", "range_map2_caption", "synonyms", "synonyms_ref" ], "format": "block" } </templatedata> == Tracking/maintenance categories == * {{clc|Automatic taxobox cleanup}} * {{clc|Automatic taxoboxes using manual parameters}} * {{clc|Pages using automatic taxobox with unknown parameters}} ==Footnotes== {{reflist|refs= <ref name=CatSG2017>{{cite journal |author1=Kitchener, A. C. |author2=Breitenmoser-Würsten, C. |author3=Eizirik, E. |author4=Gentry, A. |author5=Werdelin, L. |author6=Wilting, A. |author7=Yamaguchi, N. |author8=Abramov, A. V. |author9=Christiansen, P. |author10=Driscoll, C. |author11=Duckworth, J. W. |author12=Johnson, W. |author13=Luo, S.-J. |author14=Meijaard, E. |author15=O’Donoghue, P. |author16=Sanderson, J. |author17=Seymour, K. |author18=Bruford, M. |author19=Groves, C. |author20=Hoffmann, M. |author21=Nowell, K. |author22=Timmons, Z. |author23=Tobe, S. |year=2017 |title=A revised taxonomy of the Felidae: The final report of the Cat Classification Task Force of the IUCN Cat Specialist Group |journal=Cat News |issue=Special Issue 11 |pages=66−75 |url=https://repository.si.edu/bitstream/handle/10088/32616/A_revised_Felidae_Taxonomy_CatNews.pdf?sequence=1&isAllowed=y}}</ref> <ref name=POWO_17068350-1>{{citation |title=''Cheiroglossa'' C.Presl |work=Plants of the World Online |publisher=Royal Botanic Gardens, Kew|url=http://www.plantsoftheworldonline.org/taxon/urn:lsid:ipni.org:names:17068350-1 |accessdate=2019-11-18 }}</ref> }} <includeonly>{{Sandbox other|| <!-- Categories below this line, please; interwikis at Wikidata --> [[Kategorija:Biološki šabloni]] [[Kategorija:Šabloni Taksokvira]] }}</includeonly> duik9nwkwguw6s9mtdqja1d6vimkpox 42681955 42681954 2026-08-29T16:14:18Z Edgar Allan Poe 29250 /* Tracking/maintenance categories */ 42681955 wikitext text/x-wiki {{Documentation subpage}} <!-- Please place categories where indicated at the bottom of this page and interwikis at Wikidata (see [[Wikipedia:Wikidata]]) --> {{High-use}} {{Lua|Module:Automated taxobox}}{{clear}} {{Autotaxobox system navbox}} Ova stranica pruža više detalja o korištenju šablona {{tl|Automatski taksokvir}}, jednog od brojnih automatskih taksokvira. <strong> Molimo vas da pazite na to da koristite ispravni predložak; za više informacija pogledajte [[ovdje]]</strong>. Posebno napominjemo da bi članci o vrstama uvijek trebali koristiti šablon {{tl|Speciesbox}}, a ne ovaj šablon. Ako prvi put koristite bilo koji od automatskih taksokvira, pogledajte navigacijsku kutijicu desno, gdje se nalaze poveznice za različite korisne informacije vezane uz ovaj sustav šablona. Bilo bi dobro da prije korištenja pročitate barem [[uvod]]. Svaki automatski taksokvir ima opću strukturu kako slijedi, uglavnom s mnogo dodatnih parametara: '''Zoologija:''' <syntaxhighlight lang="wikitext">{{Automatski taksokvir |takson = Canis |autorstvo = [[Carl Linnaeus|Linnaeus]], 1758. }}</syntaxhighlight> '''Botanika<ref name="botanical">Gljive i biljke tradicionalno se smatraju predmetom izučavanja botanike; vidi [[Međunarodni kodeks nomenklature algi, gljiva i biljaka]].</ref>:''' <syntaxhighlight lang="wikitext">{{Automatski taksokvir |takson = Nepenthes |autorstvo = [[Carl Linnaeus|L.]] }}</syntaxhighlight> Parametar {{para|takson}} odnosi se na znanstveno ime teme samog članka. Parametar {{para|autorstvo}} odnosi se na autora znanstvenog naziva. Prije spremanja pritisnite "Prikaži kako će izgledati". Ako izgleda dobro, vaš je posao gotov. Spremite svoje izmjene. '''Molimo vas da ne spremate izmjene prije nego provjerite je li sve u redu i riješite sve eventualne pogreške koje postoje u taksokviru.''' Na kraju ovog priručnika nalazi se lista svih dostupnih parametara i njihovih definicija koje koristi <nowiki>{{Automatski taksokvir}}</nowiki>. Većina parametara iz priručnika za {{tl|Taksokvir}} primjenjuje se i ovdje, tako da možete konzultirati i [[Šablon:Taksokvir/dok|dokumentaciju tog šablona]] za više informacija. ==Jednostavni primjeri== {{Automatski taksokvir |naziv = ''Cheiroglossa'' <!--potrebno samo jer nije u naslovu ove stranice--> |takson = Cheiroglossa |autorstvo = C.Presl<ref name=POWO_17068350-1/> |podjela_kategorije = Vrste |podjela = {{Lista vrsta s poveznicama |Cheiroglossa malgassica|(C.Chr.) Pic.Serm. |Cheiroglossa palmata|(L.) Presl }} |podjela_ref = <ref name=POWO_17068350-1/> }} <syntaxhighlight lang="wikitext">{{Automatski taksokvir |naziv = Cheiroglossa |takson = Cheiroglossa |autorstvo = C.Presl<ref name=POWO_17068350-1/> |podjela_kategorije = Vrste |podjela = {{Lista vrsta s poveznicama |Cheiroglossa malgassica|(C.Chr.) Pic.Serm. |Cheiroglossa palmata|(L.) Presl }} |podjela_ref = <ref name=POWO_17068350-1/> }}</syntaxhighlight> {{clr}} {{Automatski taksokvir | naziv = ''Panthera'' <!--potrebno samo jer nije u naslovu ove stranice--> | raspon_fosila = [[Kasni miocen]] – danas, {{raspon fosila|5.95|0}} | slika = Panthera tigris tigris Tidoba 20150306.jpg | slika_opis = [[Tigar|Tigrica]] u [[Rezervat za tigrove Tadoba Andhari|rezervatu Tadoba Andhari]] | takson = Panthera | autorstvo = [[Lorenz Oken|Oken]], 1816.<ref name=CatSG2017/> | podjela_kategorije = Živuće vrste | podjela = *''[[Tigar|Panthera tigris]]'' *''[[Snježni leopard|Panthera uncia]]'' *''[[Jaguar|Panthera onca]]'' *''[[Lav|Panthera leo]]'' *''[[Leopard|Panthera pardus]]'' | podjela_ref = <ref name=CatSG2017/> }} <syntaxhighlight lang="wikitext">{{Automatski taksokvir | naziv = Panthera | raspon_fosila = [[Kasni miocen]] – danas, {{raspon fosila|5.95|0}} | slika = Panthera tigris tigris Tidoba 20150306.jpg | slika_opis = [[Tigar|Tigrica]] u [[Rezervat za tigrove Tadoba Andhari|rezervatu Tadoba Andhari]] | takson = Panthera | autorstvo = [[Lorenz Oken|Oken]], 1816.<ref name=CatSG2017/> | podjela_kategorije = Živuće vrste | podjela = *''[[Tigar|Panthera tigris]]'' *''[[Snježni leopard|Panthera uncia]]'' *''[[Jaguar|Panthera onca]]'' *''[[Lav|Panthera leo]]'' *''[[Leopard|Panthera pardus]]'' | podjela_ref = <ref name=CatSG2017/> }}</syntaxhighlight> {{clr}} ==Uporaba== ==="Nedostaje taksonomski šablon"=== Ako vidite poruku "{{red|Nedostaje taksonomski šablon}} (popravi):", to ne znači da ste pokvarili šablon. Ova obavijest znači da na projektu još ne postoji [[Wikipedija:Sustav automatskih taksokvira/taksonomski šabloni|taksonomski šablon]] za unos koji ste naveli u parametru {{para|takson}}. ====Stvaranje taksonomskog šablona==== Kako biste krenuli s rješavanjem ove ružne crvene pogreške, desnim klikom pritisnite poveznicu "fix" i otvorite ju u novoj kartici ili prozoru. Tu biste trebali dobiti stranicu za uređivanje šablona koji nedostaje. (Za potpuni vodič o ovim šablonima, pogledajte [[Wikipedija:Sustav automatskih taksokvira/taksonomski šabloni|Uvod u taksonomske šablone]].) Prvo treba popuniti parametar za rang. Uvijek koristite latinski naziv. Ovdje imate niz opcija, a neki od primjera su (pogledajte [[Wikipedija:Sustav automatskih taksokvira/taksonomski šabloni|ovdje]] za cjelovitu listu podržanih rangova): *regnum *phylum *classis *ordo *familia *tribus *genus *clade ili cladus *nekategorizirana Ako je ono što vama treba nešto iznimno atipično, onda to možete unijeti na ovom mjestu umjesto nekog od dostupnih rangova. To bi moglo slomiti taksokvir, ali onda se možete obratiti nekom od administratora za pomoć. Vidjet ćete da je parametar {{para|link}} već popunjen i da daje <syntaxhighlight lang="wikitext">link={{subst:#titleparts:{{subst:PAGENAME}}|2|2}}</syntaxhighlight> što je zapravo wikisintaksa za "dio naslova stranice koji dolazi nakon "Šablon:Taksonomija/". Drugim riječima, to će biti naziv taksona. Taj dio ne morate dirati <em>osim</em> ako naziv taksona nije isti kao i naslov stranice na koji vodi poveznica. Primjerice, takson ''Spheniscidae'' vodi na [[Pingvin]]. U tom slučaju, dodajte <code>Pingvin|</code> prije <syntaxhighlight lang="wikitext" inline>{{subst:#titleparts:{{subst:PAGENAME}}|2|2}}</syntaxhighlight> da biste dobili <syntaxhighlight lang="wikitext">link=Pingvin|{{subst:#titleparts:{{subst:PAGENAME}}|2|2}}</syntaxhighlight> ili možete zamijeniti ono što je već uneseno da dobijete <pre>link=Pingvin|Spheniscidae</pre> Sljedeće imamo parametar {{para|matčni}}. Sve što ovdje trebate unijeti je naziv matičnog taksona, odnosno taksona koji je direktno iznad taksona o kojem pišete, i to velikim početnim slovom. Koristite parametar {{para|refs}} da nevedete izvor koji navodi ta vaš takson pripada tom matičnom taksonu – za slučaj da netko kasnije želi nešto mijenjati. (Jedini slučaj kada nećete popuniti ovaj parametar je kada takson koristi posebnu, dogovorenu kategorizaciju, poput kritosjemenjača.) Ako je u pitanju izumrli takson, parametar {{para|izumrli}} popunite s {{code|yes}} (ili {{code|true}}). Ako je živući, možete izbrisati cijeli red ili parametar ostaviti praznim. Nakon toga pregledajte izmjene prije spremanja. Ako nema obavijesti o greškama, slobodno ga spremite i zatvorite. Nakon toga vratite se na automatski taksokvir koji radite. Prisitnite "Prikaži kako će izgledati" i pogledajte je li sve u redu; trebalo bi biti. Ako i dalje postoji neka obavijest o grešci u šablonu, onda to vjerojatno znači da ćete morati napraviti šablon za matični šablon. Ponavljajte cijeli proces sve dok obavijest o grešci ne nestane. ===Posebne upute za vrste=== Članci o vrstama samo iznimno koriste ovaj šablon; umjesto toga koristite {{tl|Speciesbox}}. Za više informacije, pogledajte dokumentaciju tog šablona. Iznimke se obrađuju [[#Iznimni slučajevi|niže u tekstu]]: :To je zato što kadgod se <nowiki>{{Automatski taksokvir}}</nowiki> koristi zajedno s {{para|takson|''naziv-taksona''}}, onda šablon naziva "Šablon:Taksonomija/''naziv-taksona''" mora ili postojati ili se stvoriti kako bi se specificirao taksonomski rang za ''naziv-taksona''. Ipak, za vrste ovo nije potrebno jer se taksonomski rang vrste može pronaći tako da se iz punog dvoimenog naziva izvuče naziv roda, a onda traži po "Šablon:Taksonomija/''naziv-roda''", Stoga, korištenje šablona {{tl|Speciesbox}} značajno smanjuje broj potrebnih taksonomskih šablona i dovodi do toga da za različite vrste unutar istog roda ne postoje različite taksonomije. ===Making the links bold=== When a taxobox appears in an article, the taxon the article is about should have its name displayed in bold. For this to work, the {{para|link}} parameter in its taxonomy template must be right. Suppose the taxon in question has the name ''taxon-name'' and the article it appears in has the title ''article-title''. Then in the template "Taxonomy/''taxon-name''": * if ''taxon-name'' and ''article-title'' are the same, you should see {{para|link|''taxon-name''}} * if ''taxon-name'' and ''article-title'' are different, you should see {{para|link|''article-title''{{!}}''taxon-name''}}. Ensure the link is entered so that it points directly to the article on that taxon ''without'' being redirected first. If the page gets moved, the taxon template that links to that article will need to be updated in order to maintain the proper bolding. ===Change the taxobox header=== By default the header to the taxobox will be based on the target taxon and the page title and it will automatically be italicized if it's a genus (this template, <nowiki>{{Automatic taxobox}}</nowiki>, shouldn't normally be used for species). If you want a different header (e.g. the common name), then specify {{para|name}}. ===Dodavanje slike=== Koristite parametre {{para|slika}}, {{para|slika_alt}} i {{para|slika_opis}} kao što biste ih koristili u {{tl|Taksokvir}}. Ako želite drugu sliku, samo dodajte {{para|slika2}}, {{para|slika2_alt}} i {{para|slika2_opis}}. ===Synonyms=== Here's an example of what to add to a taxobox where ''Genius'' and ''Geniosus'' happen to be synonyms of the named zoological taxon: <syntaxhighlight lang="wikitext"> |synonyms= * ''Genius'' {{small|[[Baggins]], 1934}} * ''Geniosus'' {{small|[[Harvey]], 1734}} </syntaxhighlight> (Dates are omitted for botanical taxa.) For long lists of synonyms, {{tl|Genus list}} and {{tl|Taxon list}} make entry easier. Don't forget to complete {{para|synonyms_ref}}. ===Forcing a taxon to display=== If there's a particularly notable taxon of a minor rank, such as [[Theropoda]] (which contains nearly all carnivorous dinosaurs) chances are that you'd like the taxon to display in every single taxobox that it could possibly be displayed in. Navigate to that taxon's taxonomy template. The link should be "Template:Taxonomy/" followed by the name of the taxon. In the case of Theropoda, the link would be "Template:Taxonomy/Theropoda". Add the code {{para|always_display|true}} anywhere you'd like inside braces, and that should make the taxon display all the time regardless of its rank. ===Correcting a taxonomy=== Every automatic taxobox has an edit link on the right end of the bar that says "Scientific classification" (it was a red pencil icon {{as of|2019|April|lc=yes}}). That link should give you access to a full listing of that taxon's taxonomy. From there, you may edit a taxon by clicking "Edit" next to its name. Doing so allows you to access the corresponding Template:Taxonomy/ page, where you can assign a different parent, rank, display text, link, references, extinction status, or "display always" value. Any edits you make to one of these templates will affect ''all its descendant taxa'', so keep that in mind while editing. ==Iznimni slučajevi== {{see also|Wikipedia:Automated taxobox system/advanced taxonomy}} The great majority of taxa can be handled {{em|fully automatically}} by one of the [[Wikipedia:Automated taxobox system/which|automated taxoboxes]] once the necessary [[Wikipedia:Automated taxobox system/taxonomy templates|taxonomy templates]] at the rank of genus and above have been created. The automation includes italicizing the names of appropriate ranks. However, there are some exceptional cases where manual formatting of taxon names is needed; for example, the automatic formatting does not work correctly when uncertain names are indicated by surrounding them by double quotes, or for [[candidatus]] names in the [[International Code of Nomenclature of Prokaryotes]]. For these exceptional cases, it is possible to supply the full wikitext of genus and species names. *{{para|taxon}} now specifies the lowest ranked taxon that will be handled automatically via a taxonomy template *if this taxon is not a genus, {{para|genus_text}} supplies the full wikitext of the genus name, complete with all required formatting including bold text if it is the lowest ranked name in the taxobox. If not the lowest rank, a link should be included for navigation. *{{para|species_text}} supplies the full wikitext of the abbreviated species name, complete with all required formatting, including bold text if it is the lowest ranked name in the taxobox; the species name should be complete with an {{em|abbreviated}} genus name (e.g. {{code|'''"''C.''" ''poecilonotus'''''|moin|class=nowrap}} to produce {{nowrap|'''"''C.''" ''poecilonotus'''''}}) *{{para|binomial_text}} supplies the full wikitext of the binomial name (the text that appears in the binomial box of a species taxobox), again complete with all the required formatting; however binomials are automatically made bold, so this element is not needed If the article has the unusually formatted scientific name as its title, it will also be necessary to use <syntaxhighlight lang="wikitext" inline>{{DISPLAYTITLE:...}}</syntaxhighlight> to format the article title and {{para|name}} to supply the formatted heading for the taxobox. ===Examples=== {{Automatic taxobox |name = ''Quassia'' sp. 'Mount Nardi' |taxon = Quassia |species_text = {{nowrap|'''''Q.'' sp. 'Mount Nardi''''}} |binomial_text = ''Quassia'' sp. 'Mount Nardi' }} <syntaxhighlight lang="wikitext">{{DISPLAYTITLE:''Quassia'' sp. 'Mount Nardi'}} {{Automatic taxobox |name = ''Quassia'' sp. 'Mount Nardi' |taxon = Quassia |species_text = {{nowrap|'''''Q.'' sp. 'Mount Nardi''''}} |binomial_text = ''Quassia'' sp. 'Mount Nardi' }}</syntaxhighlight> *The taxonomic hierarchy from the genus ''Quassia'' upwards is obtained from taxonomy templates, starting with {{tlx|Taxonomy/Quassia}}. Clicking on the red pencil icon takes you to this template. *The wikitext for the species row and the binomial box are used exactly as supplied. (The {{tlx|nowrap}} in the species text ensures that parts of the name don't wrap onto the next line, and wouldn't be needed if an image made the taxobox wider.) {{clr}} {{Automatic taxobox | name = "''Colostethus''" ''poecilonotus'' | taxon = Dendrobatidae | genus_text = "''[[Colostethus]]''" | species_text = '''"''C.''"&nbsp;''poecilonotus''''' | binomial_text = "''Colostethus''" ''poecilonotus'' | authority = [[Juan A. Rivero|Rivero]], 1991 }} <syntaxhighlight lang="wikitext">{{DISPLAYTITLE:"''Colostethus''" ''poecilonotus''}} {{Automatic taxobox | name = "''Colostethus''" ''poecilonotus'' | taxon = Dendrobatidae | genus_text = "''[[Colostethus]]''" | species_text = '''"''C.''"&nbsp;''poecilonotus''''' | binomial_text = "''Colostethus''" ''poecilonotus'' | authority = [[Juan A. Rivero|Rivero]], 1991 }}</syntaxhighlight> *The taxonomic hierarchy from the family Dendrobatidae upwards is obtained from taxonomy templates, starting with [[Template:Taxonomy/Dendrobatidae]]. Clicking on the red pencil icon takes you to this template. No taxonomy template is used for the genus. *The wikitext for the genus and species rows, plus the binomial box, are used exactly as supplied. (The <code>&amp;nbsp;</code> in the species wikitext prevents the two parts of the name appearing on separate lines; it's not always necessary.) {{clr}} ==Available parameters and how to use them== ===All parameters=== {{pre|<nowiki>{{automatic taxobox</nowiki> {{para|color_as}} [[#Italic title|{{para|italic_title}}]] [[#Parameter %7Cname=|{{para|name}}]] [[#Parameter %7Cfossil_range=|{{para|fossil_range}}]] [[#Parameter %7Coldest_fossil=|{{para|oldest_fossil}}]] [[#Parameter %7Cyoungest_fossil=|{{para|youngest_fossil}}]] {{para|status}} {{para|status_system}} {{para|status_ref}} {{para|status2}} {{para|status2_system}} {{para|status2_ref}} {{para|trend}} {{para|image}} {{para|image_upright}} {{para|image_alt}} {{para|image_caption}} {{para|image2}} {{para|image2_upright}} {{para|image2_alt}} {{para|image2_caption}} {{para|classification_status}} [[#Parameter %7Ctaxon=|{{para|taxon}}]] [[#Parameter %7Cauthority=|{{para|authority}}]] [[#Parameter %7Cparent_authority=, etc.|{{para|parent_authority}}]] [[#Parameter %7Cparent_authority=, etc.|{{para|grandparent_authority}}]] [[#Parameter %7Cparent_authority=, etc.|{{para|greatgrandparent_authority}}]] [[#Parameter %7Cparent_authority=, etc.|{{para|greatgreatgrandparent_authority}}]] [[#Parameter %7Cdisplay_parents=|{{para|display_parents}}]] [[#Exceptional cases|{{para|genus_text}}]] [[#Exceptional cases|{{para|species_text}}]] [[#Exceptional cases|{{para|binomial_text}}]] <!--{{para|binomial}} {{para|binomial_authority}} {{para|trinomial}} {{para|trinomial_authority}} -->{{para|type_genus}} {{para|type_genus_authority}} {{para|type_species}} {{para|type_species_authority}} {{para|diversity}} {{para|diversity_link}} {{para|diversity_ref}} {{para|subdivision_ranks}} {{para|subdivision_ref}} {{para|subdivision}} {{para|type_strain}} {{para|range_map}} {{para|range_map_upright}} {{para|range_map_alt}} {{para|range_map_caption}} {{para|range_map2}} {{para|range_map2_upright}} {{para|range_map2_alt}} {{para|range_map2_caption}} {{para|synonyms}} {{para|synonyms_ref}} <nowiki>}}</nowiki>}} ===Italic title=== It is not usually necessary to do anything to italicize the page title and supply an italicized taxobox name if {{para|name}} is absent; both are normally handled automatically. Since 28 May 2021, this includes page titles that are botanical names containing a connecting term, like [[Banksia ser. Banksia|''Banksia'' ser. ''Banksia'']]. The automatic italicization fails for pages whose title contains a parenthesised subgenus, such as [[Camponotus (Dendromyrmex)|''Camponotus'' (''Dendromyrmex'')]], because by default parenthesised terms are treated as a disambiguators and not italicized. In this case, add {{para|italic_title|taxon}} to treat the page title as a complete taxon name. In a very few special cases, the correct italicization has to be produced manually. In such cases: * put {{para|italic_title|no}} in the taxobox to prevent the automatic attempt to italicize the page title and to add an italicized taxobox name * add <code><nowiki>{{DISPLAYTITLE:}}</nowiki></code> above the taxobox template with the fully formatted page title after the colon * put {{para|name}} in the taxobox with a fully formatted taxobox name. ===Parameter {{para|taxon}}=== Generally, this is the name of the taxon the article is about. In the resulting taxobox, this parameter is the one that is bolded. (To bold multiple taxa, see [[#Making the links bold]].) More accurately, if {{para|taxon|TAXON}}, the system will expect there to be a page at "Template:Taxonomy/TAXON". In some circumstances, TAXON may not be the name of the taxon, e.g. if a plant and animal share the same genus name, there may be two taxonomy templates called "Template:Taxonomy/GENUS (plant)" and "Template:Taxonomy/GENUS (animal)". In such cases, something like the following is required: <code><nowiki>{{Automatic taxobox</nowiki><br> <nowiki>| taxon = GENUS (plant)</nowiki></code> This ensures that the system links to the right taxonomy template. If this parameter is omitted, {{as of|2012|December|lc=yes}} the system will attempt to infer what its value should be from the page name. '''Omitting the <code>taxon</code> parameter is strongly deprecated and may not be supported in future.''' ===Parameter {{para|name}}=== If the title of the taxobox should be different from the default value, enter it here. This is most commonly used for common names. ===Parameter {{para|authority}}=== This parameter is similar to the authority parameters in the {{tl|Taxobox}}. The only difference is that you don't have to specify the rank this authority matches up with – it will pair it with the taxon listed in the {{para|taxon}} parameter. ===Parameter {{para|fossil_range}}=== There are two ways of using this parameter. #{{para|fossil_range|''recognized period name''}}, e.g. {{para|fossil_range|Devonian}} – assumes the taxon has fossils only in this period and produces a display accordingly. #{{para|fossil_range|''any other value''}} – displays the value provided. Often this will be a use of the template {{tl|Geological range}}, e.g. {{para|fossil_range|<code><nowiki>{{Geological range|Devonian|Jurassic}}</nowiki></code>}}; however, it can also be plain text, e.g. {{para|fossil_range|Probably Devonian–Jurassic}}. See also {{para|oldest_fossil}} and {{para|youngest_fossil}} below. ===Parameters {{para|oldest_fossil}} and {{para|youngest_fossil}}=== These parameters are an alternative way of specifying the fossil range. If {{para|youngest_fossil}} is omitted, its value defaults to "Recent". {{para|oldest_fossil|Devonian}} with {{para|youngest_fossil|Jurassic}} has the same effect as {{para|fossil_range|<code><nowiki>{{Geological range|Devonian|Jurassic}}</nowiki></code>}}. If either parameter has a value that is not recognized as a period name, then plain text is output. ===Parameters {{para|status}}, {{para|status_system}}, and {{para|status_ref}}=== See [[Template:Taxobox/species/doc]]. Tracking categories: * {{clc|Taxoboxes with an unrecognised status system}} * {{clc|Taxoboxes needing a status system parameter}} * {{clc|Invalid conservation status}} ===Parameter {{para|display_parents}}=== If you need to display a certain number of parent taxa, adding a number here will make that many parent taxa appear. ===Parameter {{para|parent_authority}}, etc.=== '''Parameter {{para|parent_authority}}''' '''Parameter {{para|grandparent_authority}}''' '''Parameter {{para|greatgrandparent_authority}}''' '''Parameter {{para|greatgreatgrandparent_authority}}''' These function just like {{para|authority}}, except they match up with the parent taxon, grandparent taxon, etc. ;Warning: The "ancestor" taxon is the one defined by the taxonomy templates (i.e. the various "Template:Taxonomy/<taxon>" pages, where <taxon> is the name of a taxon). This "ancestor" taxon may not be the taxon you expect! Further, if someone later changes the taxonomic hierarchy defined in the taxonomy templates by adding or removing a taxon, the authority can become incorrect. For example, if you are setting up a taxobox for a genus and the parent taxon is currently the family, {{para|parent_authority}} shows the authority for the family in the taxobox. If someone later adds a subfamily between the genus and the family, {{para|parent_authority}} will now refer to the subfamily, and the authority will be displayed incorrectly. These parameters should only be used if really necessary. == TemplateData == {{TemplateData header}} <templatedata> { "params": { "color_as": { "type": "string", "description": "Taxon defining the taxobox color if needed (normally not) ", "example": "Animalia" }, "italic_title": { "type": "string", "description": "Specifying \"no\" suppresses the automatic italicization of the page title; needed whenever the page title's italicization has to be handled manually. Specifying \"taxon\" causes the page title to be treated as a taxon name when italicizing; needed for titles like \"Camponotus (Dendromyrmex)\".", "example": "no" }, "taxon": { "type": "string", "required": true, "description": "Scientific name of group with no formatting; the entry point into the taxonomic hierarchy generated automatically from taxonomy templates ", "example": "Pectinidae" }, "genus_text": { "type": "string", "description": "In exceptional cases only, the full wikitext of the genus name to be displayed in the taxobox " }, "species_text": { "type": "string", "description": "In exceptional cases only, the full wikitext of the abbreviated species name to be displayed in the taxobox; binomial_text is required if this parameter is present " }, "binomial_text": { "type": "string", "description": "In exceptional cases only, the full wikitext (without bold markup) of the binomial name to be displayed in the taxobox; required if species_text is present " }, "name": { "type": "string", "description": "Title of the taxobox; may be the English name of the group; will be set from the page title if omitted ", "example": "Scallop" }, "authority": { "type": "string", "description": "The describing authority for the group in the appropriate format, which differs between nomenclature codes; presence or absence of parentheses is meaningful ", "example": "Wilkes, 1810 – animal; (L.) Mill. – plant", "required": true }, "display_parents": { "type": "number", "description": "The number of parent taxa to be displayed above the one specified by the taxon parameter; not normally needed. Used to display minor ranks between the specified taxon and the next higher major rank (e.g. for a genus, tribe and subfamily). Display parents should not be used to display a minor rank above the next major rank (e.g., for a genus, suborder). If it is desirable to display such a minor rank for all subordinate taxa, set \"always_display\" in the taxonomy template for that rank. ", "example": "3", "label": "Parents to display" }, "fossil_range": { "type": "wiki-template-name", "description": "The geologic time span during which the group is generally known to have existed, given in eras; the template {{Fossil range}} is the most common method of presenting this information ", "example": "{{Fossil range|Middle Triassic|Present}} " }, "oldest_fossil": { "type": "string", "description": "The geological era of the oldest known fossil; paired with youngest_fossil, an alternative to fossil_range ", "example": "Devonian " }, "youngest_fossil": { "type": "string", "description": "The geological era of the youngest known fossil; paired with oldest_fossil, an alternative to fossil_range; defaults to 'Recent' ", "example": "Jurassic " }, "status_system": { "type": "string", "description": "The authority assigning a conservation status", "example": "IUCN3.1", "deprecated": "Automatic taxoboxes are used for taxa above species rank. Conservation status is very rarely assigned to taxa above species rank.", "label": "Conservation status system" }, "status_ref": { "type": "string", "description": "A citation that supports the displayed status and status_system parameters", "deprecated": "Automatic taxoboxes are used for taxa above species rank. Conservation status is very rarely assigned to taxa above species rank" }, "image": { "type": "wiki-file-name", "suggested": true, "description": "An image of member of the group, given without the File: or Image: prefix and without double brackets ", "example": "Argopecten irradians.jpg" }, "image_caption": { "type": "string", "description": "A caption for the image, if any is necessary. Do not simply repeat the name of the taxon", "example": "The Atlantic bay scallop in a feeding pose " }, "subdivision_ranks": { "type": "string", "suggested": true, "description": "The name of the next lowest rank(s) in the taxonomic hierarchy", "example": "Species", "label": "Rank of subdivisions" }, "subdivision": { "type": "string", "suggested": true, "description": "A list of taxa at the next lowest rank(s) in the taxonomic hierarchy. When there are many (10+) taxa at the lower rank, they should be displayed in the body of the article, not the taxobox" }, "synonyms_ref": { "type": "string", "description": "A reference supporting the synonymy shown in the list", "label": "Synonyms reference" }, "type_species": { "type": "string", "description": "The original name of the species that was initially used to describe a genus, without regard to its present-day nomenclature", "label": "Type species" }, "type_species_authority": { "type": "string", "description": "The describer of the original name of the species, so without parentheses", "label": "Type species authority" }, "parent_authority": { "type": "string", "description": "The describing authority for the parent taxon of a group. Should only be specified when the parent taxon is monotypic", "label": "Parent authority" }, "diversity": { "type": "string", "description": "An estimate of the number of child taxa (e.g. species in a genus)", "example": "170–180 species" }, "diversity_link": { "description": "The title of a separate page with a list of child taxa, or a section of the current page with a list of children. Does not require link mark-up for a separate page; use # to make a link to a section of the current page", "example": "#Species", "type": "string", "label": "Diversity link" }, "diversity_ref": { "type": "string", "description": "A reference supporting the estimated number of child taxa", "label": "Diversity reference" }, "range_map": { "type": "wiki-file-name", "description": "The name of the image file, if any, showing the group's geographic habitat range, without the File: or Image: prefix and without double brackets ", "example": "Aplodontia rufa distribution map.png" }, "range_map_caption": { "type": "string", "description": "A caption for the range map, if any is necessary" }, "type_genus": { "type": "string", "description": "The original name of the genus that was initially used to define a taxon at a rank above genus, without regard to its present-day nomenclature", "label": "Type genus" }, "type_genus_authority": { "type": "string", "description": "The describer of the original name of the genus", "label": "Type genus authority" }, "image2": { "type": "wiki-file-name", "description": "A second image of member of the group, given without the File: or Image: prefix and without double brackets. " }, "image2_caption": { "type": "string", "description": "A caption for the second image, if any is necessary. Do not simply repeat the name of the taxon" }, "image_alt": { "type": "string", "description": "Text describing what is depicted in the image" }, "grandparent_authority": { "type": "string", "description": "The describing authority for the grandparent taxon of a group. Should only be specified when the grandparent and parent taxa are monotypic" }, "image_upright": { "type": "number", "description": "Used to adjust the displayed size of an image with an extreme aspect ratio. Values under 1.0 decrease the size of an image (most useful for very tall, narrow images) Values over 1.0 increase the size of an image (possibly useful for short, wide images)" }, "range_map_upright": { "description": "Used to adjust the displayed size of a range map. May be useful when the range map has an extreme aspect ratio (use values <1 for tall/narrow range maps, and >1 for short/wide range maps). May also be necessary if an image_upright parameter is specified", "type": "number" }, "range_map_alt": { "description": "Text describing the range depicted in the map", "example": "Map of Africa, with shading indicating the genus occurs in the eastern part of the island of Madagascar", "type": "string" }, "greatgrandparent_authority": { "description": "The describing authority for the greatgrandparent taxon of a group. Should only be specified when the greatgrandparent, grandparent and parent taxa are monotypic" }, "image2_alt": { "description": "Text describing what is depicted in the second image", "type": "string" }, "image2_upright": { "description": "Used to adjust the displayed size of an image with an extreme aspect ratio. Values under 1.0 decrease the size of an image (most useful for very tall, narrow images) Values over 1.0 increase the size of an image (possibly useful for short, wide images)", "type": "number" }, "range_map2": { "description": "The name of the image file, if any, showing the group's geographic habitat range, without the File: or Image: prefix and without double brackets. Mostly useful when a species has a narrow range, in order to display maps at different scales", "type": "wiki-file-name" }, "range_map2_alt": { "description": "Text describing the range depicted in the second map", "example": "Map of Madagascar, with shading indicating the genus occurs in the eastern part of the island", "type": "string" }, "range_map2_caption": { "description": "A caption for the second range map, if any is necessary." }, "synonyms": { "description": "Taxonomic synonyms. These should be displayed in a collapsed list format if there are many of them.", "label": "Taxonomic synonyms" }, "classification_status": { "description": "The status of the scientific group, usually presented as either Disputed or Accepted ", "example": "Disputed ", "type": "string", "label": "Classification status" }, "status": { "description": "The conservation status of the taxon", "deprecated": "Automatic taxoboxes are used for taxa above species rank. Conservation status is very rarely assigned to taxa above species rank", "example": "CITES_A1", "type": "string", "label": "Conservation status" }, "range_map2_upright": { "description": "Used to adjust the displayed size of a second range map. May be useful when the range map has an extreme aspect ratio (use values <1 for tall/narrow range maps, and >1 for short/wide range maps). May also be necessary if an image_upright parameter is specified", "type": "number" }, "subdivision_ref": { "description": "A reference supporting the subdivisions shown in the list", "type": "string", "label": "Subdivisions reference" }, "greatgreatgrandparent_authority": { "description": "The describing authority for the greatgreatgrandparent taxon of a group. Should only be specified when the greatgreatgrandparent, greatgrandparent, grandparent and parent taxa are monotypic", "type": "string" }, "extinct": { "description": "The date a taxon was declared extinct (specifying |status=EX is required in order for the date to display). The parameter |fossil_range should be used for taxa known only from fossils.." } }, "description": "An infobox for plants, animals and other biological taxa, normally at the rank of genus and above", "paramOrder": [ "italic_title", "color_as", "name", "fossil_range", "oldest_fossil", "youngest_fossil", "image", "image_upright", "image_alt", "image_caption", "image2", "image2_upright", "image2_alt", "image2_caption", "status", "status_system", "status_ref", "extinct", "classification_status", "greatgreatgrandparent_authority", "greatgrandparent_authority", "grandparent_authority", "parent_authority", "display_parents", "taxon", "genus_text", "species_text", "binomial_text", "authority", "type_species", "type_species_authority", "type_genus", "type_genus_authority", "subdivision_ranks", "subdivision_ref", "subdivision", "diversity", "diversity_link", "diversity_ref", "range_map", "range_map_upright", "range_map_alt", "range_map_caption", "range_map2", "range_map2_upright", "range_map2_alt", "range_map2_caption", "synonyms", "synonyms_ref" ], "format": "block" } </templatedata> == Kategorije za praćenje == * {{clc|Održavanje automatskog taksokvira}} * {{clc|Automatski taksokviri koji koriste ručno unesene parametre}} * {{clc|Stranice koje koriste automatski taksokvir s nepoznatim parametrima}} ==Footnotes== {{reflist|refs= <ref name=CatSG2017>{{cite journal |author1=Kitchener, A. C. |author2=Breitenmoser-Würsten, C. |author3=Eizirik, E. |author4=Gentry, A. |author5=Werdelin, L. |author6=Wilting, A. |author7=Yamaguchi, N. |author8=Abramov, A. V. |author9=Christiansen, P. |author10=Driscoll, C. |author11=Duckworth, J. W. |author12=Johnson, W. |author13=Luo, S.-J. |author14=Meijaard, E. |author15=O’Donoghue, P. |author16=Sanderson, J. |author17=Seymour, K. |author18=Bruford, M. |author19=Groves, C. |author20=Hoffmann, M. |author21=Nowell, K. |author22=Timmons, Z. |author23=Tobe, S. |year=2017 |title=A revised taxonomy of the Felidae: The final report of the Cat Classification Task Force of the IUCN Cat Specialist Group |journal=Cat News |issue=Special Issue 11 |pages=66−75 |url=https://repository.si.edu/bitstream/handle/10088/32616/A_revised_Felidae_Taxonomy_CatNews.pdf?sequence=1&isAllowed=y}}</ref> <ref name=POWO_17068350-1>{{citation |title=''Cheiroglossa'' C.Presl |work=Plants of the World Online |publisher=Royal Botanic Gardens, Kew|url=http://www.plantsoftheworldonline.org/taxon/urn:lsid:ipni.org:names:17068350-1 |accessdate=2019-11-18 }}</ref> }} <includeonly>{{Sandbox other|| <!-- Categories below this line, please; interwikis at Wikidata --> [[Kategorija:Biološki šabloni]] [[Kategorija:Šabloni Taksokvira]] }}</includeonly> cp5zwqgaflf8utzlxa3edovx9t9125x 42681956 42681955 2026-08-29T16:14:40Z Edgar Allan Poe 29250 /* Footnotes */ 42681956 wikitext text/x-wiki {{Documentation subpage}} <!-- Please place categories where indicated at the bottom of this page and interwikis at Wikidata (see [[Wikipedia:Wikidata]]) --> {{High-use}} {{Lua|Module:Automated taxobox}}{{clear}} {{Autotaxobox system navbox}} Ova stranica pruža više detalja o korištenju šablona {{tl|Automatski taksokvir}}, jednog od brojnih automatskih taksokvira. <strong> Molimo vas da pazite na to da koristite ispravni predložak; za više informacija pogledajte [[ovdje]]</strong>. Posebno napominjemo da bi članci o vrstama uvijek trebali koristiti šablon {{tl|Speciesbox}}, a ne ovaj šablon. Ako prvi put koristite bilo koji od automatskih taksokvira, pogledajte navigacijsku kutijicu desno, gdje se nalaze poveznice za različite korisne informacije vezane uz ovaj sustav šablona. Bilo bi dobro da prije korištenja pročitate barem [[uvod]]. Svaki automatski taksokvir ima opću strukturu kako slijedi, uglavnom s mnogo dodatnih parametara: '''Zoologija:''' <syntaxhighlight lang="wikitext">{{Automatski taksokvir |takson = Canis |autorstvo = [[Carl Linnaeus|Linnaeus]], 1758. }}</syntaxhighlight> '''Botanika<ref name="botanical">Gljive i biljke tradicionalno se smatraju predmetom izučavanja botanike; vidi [[Međunarodni kodeks nomenklature algi, gljiva i biljaka]].</ref>:''' <syntaxhighlight lang="wikitext">{{Automatski taksokvir |takson = Nepenthes |autorstvo = [[Carl Linnaeus|L.]] }}</syntaxhighlight> Parametar {{para|takson}} odnosi se na znanstveno ime teme samog članka. Parametar {{para|autorstvo}} odnosi se na autora znanstvenog naziva. Prije spremanja pritisnite "Prikaži kako će izgledati". Ako izgleda dobro, vaš je posao gotov. Spremite svoje izmjene. '''Molimo vas da ne spremate izmjene prije nego provjerite je li sve u redu i riješite sve eventualne pogreške koje postoje u taksokviru.''' Na kraju ovog priručnika nalazi se lista svih dostupnih parametara i njihovih definicija koje koristi <nowiki>{{Automatski taksokvir}}</nowiki>. Većina parametara iz priručnika za {{tl|Taksokvir}} primjenjuje se i ovdje, tako da možete konzultirati i [[Šablon:Taksokvir/dok|dokumentaciju tog šablona]] za više informacija. ==Jednostavni primjeri== {{Automatski taksokvir |naziv = ''Cheiroglossa'' <!--potrebno samo jer nije u naslovu ove stranice--> |takson = Cheiroglossa |autorstvo = C.Presl<ref name=POWO_17068350-1/> |podjela_kategorije = Vrste |podjela = {{Lista vrsta s poveznicama |Cheiroglossa malgassica|(C.Chr.) Pic.Serm. |Cheiroglossa palmata|(L.) Presl }} |podjela_ref = <ref name=POWO_17068350-1/> }} <syntaxhighlight lang="wikitext">{{Automatski taksokvir |naziv = Cheiroglossa |takson = Cheiroglossa |autorstvo = C.Presl<ref name=POWO_17068350-1/> |podjela_kategorije = Vrste |podjela = {{Lista vrsta s poveznicama |Cheiroglossa malgassica|(C.Chr.) Pic.Serm. |Cheiroglossa palmata|(L.) Presl }} |podjela_ref = <ref name=POWO_17068350-1/> }}</syntaxhighlight> {{clr}} {{Automatski taksokvir | naziv = ''Panthera'' <!--potrebno samo jer nije u naslovu ove stranice--> | raspon_fosila = [[Kasni miocen]] – danas, {{raspon fosila|5.95|0}} | slika = Panthera tigris tigris Tidoba 20150306.jpg | slika_opis = [[Tigar|Tigrica]] u [[Rezervat za tigrove Tadoba Andhari|rezervatu Tadoba Andhari]] | takson = Panthera | autorstvo = [[Lorenz Oken|Oken]], 1816.<ref name=CatSG2017/> | podjela_kategorije = Živuće vrste | podjela = *''[[Tigar|Panthera tigris]]'' *''[[Snježni leopard|Panthera uncia]]'' *''[[Jaguar|Panthera onca]]'' *''[[Lav|Panthera leo]]'' *''[[Leopard|Panthera pardus]]'' | podjela_ref = <ref name=CatSG2017/> }} <syntaxhighlight lang="wikitext">{{Automatski taksokvir | naziv = Panthera | raspon_fosila = [[Kasni miocen]] – danas, {{raspon fosila|5.95|0}} | slika = Panthera tigris tigris Tidoba 20150306.jpg | slika_opis = [[Tigar|Tigrica]] u [[Rezervat za tigrove Tadoba Andhari|rezervatu Tadoba Andhari]] | takson = Panthera | autorstvo = [[Lorenz Oken|Oken]], 1816.<ref name=CatSG2017/> | podjela_kategorije = Živuće vrste | podjela = *''[[Tigar|Panthera tigris]]'' *''[[Snježni leopard|Panthera uncia]]'' *''[[Jaguar|Panthera onca]]'' *''[[Lav|Panthera leo]]'' *''[[Leopard|Panthera pardus]]'' | podjela_ref = <ref name=CatSG2017/> }}</syntaxhighlight> {{clr}} ==Uporaba== ==="Nedostaje taksonomski šablon"=== Ako vidite poruku "{{red|Nedostaje taksonomski šablon}} (popravi):", to ne znači da ste pokvarili šablon. Ova obavijest znači da na projektu još ne postoji [[Wikipedija:Sustav automatskih taksokvira/taksonomski šabloni|taksonomski šablon]] za unos koji ste naveli u parametru {{para|takson}}. ====Stvaranje taksonomskog šablona==== Kako biste krenuli s rješavanjem ove ružne crvene pogreške, desnim klikom pritisnite poveznicu "fix" i otvorite ju u novoj kartici ili prozoru. Tu biste trebali dobiti stranicu za uređivanje šablona koji nedostaje. (Za potpuni vodič o ovim šablonima, pogledajte [[Wikipedija:Sustav automatskih taksokvira/taksonomski šabloni|Uvod u taksonomske šablone]].) Prvo treba popuniti parametar za rang. Uvijek koristite latinski naziv. Ovdje imate niz opcija, a neki od primjera su (pogledajte [[Wikipedija:Sustav automatskih taksokvira/taksonomski šabloni|ovdje]] za cjelovitu listu podržanih rangova): *regnum *phylum *classis *ordo *familia *tribus *genus *clade ili cladus *nekategorizirana Ako je ono što vama treba nešto iznimno atipično, onda to možete unijeti na ovom mjestu umjesto nekog od dostupnih rangova. To bi moglo slomiti taksokvir, ali onda se možete obratiti nekom od administratora za pomoć. Vidjet ćete da je parametar {{para|link}} već popunjen i da daje <syntaxhighlight lang="wikitext">link={{subst:#titleparts:{{subst:PAGENAME}}|2|2}}</syntaxhighlight> što je zapravo wikisintaksa za "dio naslova stranice koji dolazi nakon "Šablon:Taksonomija/". Drugim riječima, to će biti naziv taksona. Taj dio ne morate dirati <em>osim</em> ako naziv taksona nije isti kao i naslov stranice na koji vodi poveznica. Primjerice, takson ''Spheniscidae'' vodi na [[Pingvin]]. U tom slučaju, dodajte <code>Pingvin|</code> prije <syntaxhighlight lang="wikitext" inline>{{subst:#titleparts:{{subst:PAGENAME}}|2|2}}</syntaxhighlight> da biste dobili <syntaxhighlight lang="wikitext">link=Pingvin|{{subst:#titleparts:{{subst:PAGENAME}}|2|2}}</syntaxhighlight> ili možete zamijeniti ono što je već uneseno da dobijete <pre>link=Pingvin|Spheniscidae</pre> Sljedeće imamo parametar {{para|matčni}}. Sve što ovdje trebate unijeti je naziv matičnog taksona, odnosno taksona koji je direktno iznad taksona o kojem pišete, i to velikim početnim slovom. Koristite parametar {{para|refs}} da nevedete izvor koji navodi ta vaš takson pripada tom matičnom taksonu – za slučaj da netko kasnije želi nešto mijenjati. (Jedini slučaj kada nećete popuniti ovaj parametar je kada takson koristi posebnu, dogovorenu kategorizaciju, poput kritosjemenjača.) Ako je u pitanju izumrli takson, parametar {{para|izumrli}} popunite s {{code|yes}} (ili {{code|true}}). Ako je živući, možete izbrisati cijeli red ili parametar ostaviti praznim. Nakon toga pregledajte izmjene prije spremanja. Ako nema obavijesti o greškama, slobodno ga spremite i zatvorite. Nakon toga vratite se na automatski taksokvir koji radite. Prisitnite "Prikaži kako će izgledati" i pogledajte je li sve u redu; trebalo bi biti. Ako i dalje postoji neka obavijest o grešci u šablonu, onda to vjerojatno znači da ćete morati napraviti šablon za matični šablon. Ponavljajte cijeli proces sve dok obavijest o grešci ne nestane. ===Posebne upute za vrste=== Članci o vrstama samo iznimno koriste ovaj šablon; umjesto toga koristite {{tl|Speciesbox}}. Za više informacije, pogledajte dokumentaciju tog šablona. Iznimke se obrađuju [[#Iznimni slučajevi|niže u tekstu]]: :To je zato što kadgod se <nowiki>{{Automatski taksokvir}}</nowiki> koristi zajedno s {{para|takson|''naziv-taksona''}}, onda šablon naziva "Šablon:Taksonomija/''naziv-taksona''" mora ili postojati ili se stvoriti kako bi se specificirao taksonomski rang za ''naziv-taksona''. Ipak, za vrste ovo nije potrebno jer se taksonomski rang vrste može pronaći tako da se iz punog dvoimenog naziva izvuče naziv roda, a onda traži po "Šablon:Taksonomija/''naziv-roda''", Stoga, korištenje šablona {{tl|Speciesbox}} značajno smanjuje broj potrebnih taksonomskih šablona i dovodi do toga da za različite vrste unutar istog roda ne postoje različite taksonomije. ===Making the links bold=== When a taxobox appears in an article, the taxon the article is about should have its name displayed in bold. For this to work, the {{para|link}} parameter in its taxonomy template must be right. Suppose the taxon in question has the name ''taxon-name'' and the article it appears in has the title ''article-title''. Then in the template "Taxonomy/''taxon-name''": * if ''taxon-name'' and ''article-title'' are the same, you should see {{para|link|''taxon-name''}} * if ''taxon-name'' and ''article-title'' are different, you should see {{para|link|''article-title''{{!}}''taxon-name''}}. Ensure the link is entered so that it points directly to the article on that taxon ''without'' being redirected first. If the page gets moved, the taxon template that links to that article will need to be updated in order to maintain the proper bolding. ===Change the taxobox header=== By default the header to the taxobox will be based on the target taxon and the page title and it will automatically be italicized if it's a genus (this template, <nowiki>{{Automatic taxobox}}</nowiki>, shouldn't normally be used for species). If you want a different header (e.g. the common name), then specify {{para|name}}. ===Dodavanje slike=== Koristite parametre {{para|slika}}, {{para|slika_alt}} i {{para|slika_opis}} kao što biste ih koristili u {{tl|Taksokvir}}. Ako želite drugu sliku, samo dodajte {{para|slika2}}, {{para|slika2_alt}} i {{para|slika2_opis}}. ===Synonyms=== Here's an example of what to add to a taxobox where ''Genius'' and ''Geniosus'' happen to be synonyms of the named zoological taxon: <syntaxhighlight lang="wikitext"> |synonyms= * ''Genius'' {{small|[[Baggins]], 1934}} * ''Geniosus'' {{small|[[Harvey]], 1734}} </syntaxhighlight> (Dates are omitted for botanical taxa.) For long lists of synonyms, {{tl|Genus list}} and {{tl|Taxon list}} make entry easier. Don't forget to complete {{para|synonyms_ref}}. ===Forcing a taxon to display=== If there's a particularly notable taxon of a minor rank, such as [[Theropoda]] (which contains nearly all carnivorous dinosaurs) chances are that you'd like the taxon to display in every single taxobox that it could possibly be displayed in. Navigate to that taxon's taxonomy template. The link should be "Template:Taxonomy/" followed by the name of the taxon. In the case of Theropoda, the link would be "Template:Taxonomy/Theropoda". Add the code {{para|always_display|true}} anywhere you'd like inside braces, and that should make the taxon display all the time regardless of its rank. ===Correcting a taxonomy=== Every automatic taxobox has an edit link on the right end of the bar that says "Scientific classification" (it was a red pencil icon {{as of|2019|April|lc=yes}}). That link should give you access to a full listing of that taxon's taxonomy. From there, you may edit a taxon by clicking "Edit" next to its name. Doing so allows you to access the corresponding Template:Taxonomy/ page, where you can assign a different parent, rank, display text, link, references, extinction status, or "display always" value. Any edits you make to one of these templates will affect ''all its descendant taxa'', so keep that in mind while editing. ==Iznimni slučajevi== {{see also|Wikipedia:Automated taxobox system/advanced taxonomy}} The great majority of taxa can be handled {{em|fully automatically}} by one of the [[Wikipedia:Automated taxobox system/which|automated taxoboxes]] once the necessary [[Wikipedia:Automated taxobox system/taxonomy templates|taxonomy templates]] at the rank of genus and above have been created. The automation includes italicizing the names of appropriate ranks. However, there are some exceptional cases where manual formatting of taxon names is needed; for example, the automatic formatting does not work correctly when uncertain names are indicated by surrounding them by double quotes, or for [[candidatus]] names in the [[International Code of Nomenclature of Prokaryotes]]. For these exceptional cases, it is possible to supply the full wikitext of genus and species names. *{{para|taxon}} now specifies the lowest ranked taxon that will be handled automatically via a taxonomy template *if this taxon is not a genus, {{para|genus_text}} supplies the full wikitext of the genus name, complete with all required formatting including bold text if it is the lowest ranked name in the taxobox. If not the lowest rank, a link should be included for navigation. *{{para|species_text}} supplies the full wikitext of the abbreviated species name, complete with all required formatting, including bold text if it is the lowest ranked name in the taxobox; the species name should be complete with an {{em|abbreviated}} genus name (e.g. {{code|'''"''C.''" ''poecilonotus'''''|moin|class=nowrap}} to produce {{nowrap|'''"''C.''" ''poecilonotus'''''}}) *{{para|binomial_text}} supplies the full wikitext of the binomial name (the text that appears in the binomial box of a species taxobox), again complete with all the required formatting; however binomials are automatically made bold, so this element is not needed If the article has the unusually formatted scientific name as its title, it will also be necessary to use <syntaxhighlight lang="wikitext" inline>{{DISPLAYTITLE:...}}</syntaxhighlight> to format the article title and {{para|name}} to supply the formatted heading for the taxobox. ===Examples=== {{Automatic taxobox |name = ''Quassia'' sp. 'Mount Nardi' |taxon = Quassia |species_text = {{nowrap|'''''Q.'' sp. 'Mount Nardi''''}} |binomial_text = ''Quassia'' sp. 'Mount Nardi' }} <syntaxhighlight lang="wikitext">{{DISPLAYTITLE:''Quassia'' sp. 'Mount Nardi'}} {{Automatic taxobox |name = ''Quassia'' sp. 'Mount Nardi' |taxon = Quassia |species_text = {{nowrap|'''''Q.'' sp. 'Mount Nardi''''}} |binomial_text = ''Quassia'' sp. 'Mount Nardi' }}</syntaxhighlight> *The taxonomic hierarchy from the genus ''Quassia'' upwards is obtained from taxonomy templates, starting with {{tlx|Taxonomy/Quassia}}. Clicking on the red pencil icon takes you to this template. *The wikitext for the species row and the binomial box are used exactly as supplied. (The {{tlx|nowrap}} in the species text ensures that parts of the name don't wrap onto the next line, and wouldn't be needed if an image made the taxobox wider.) {{clr}} {{Automatic taxobox | name = "''Colostethus''" ''poecilonotus'' | taxon = Dendrobatidae | genus_text = "''[[Colostethus]]''" | species_text = '''"''C.''"&nbsp;''poecilonotus''''' | binomial_text = "''Colostethus''" ''poecilonotus'' | authority = [[Juan A. Rivero|Rivero]], 1991 }} <syntaxhighlight lang="wikitext">{{DISPLAYTITLE:"''Colostethus''" ''poecilonotus''}} {{Automatic taxobox | name = "''Colostethus''" ''poecilonotus'' | taxon = Dendrobatidae | genus_text = "''[[Colostethus]]''" | species_text = '''"''C.''"&nbsp;''poecilonotus''''' | binomial_text = "''Colostethus''" ''poecilonotus'' | authority = [[Juan A. Rivero|Rivero]], 1991 }}</syntaxhighlight> *The taxonomic hierarchy from the family Dendrobatidae upwards is obtained from taxonomy templates, starting with [[Template:Taxonomy/Dendrobatidae]]. Clicking on the red pencil icon takes you to this template. No taxonomy template is used for the genus. *The wikitext for the genus and species rows, plus the binomial box, are used exactly as supplied. (The <code>&amp;nbsp;</code> in the species wikitext prevents the two parts of the name appearing on separate lines; it's not always necessary.) {{clr}} ==Available parameters and how to use them== ===All parameters=== {{pre|<nowiki>{{automatic taxobox</nowiki> {{para|color_as}} [[#Italic title|{{para|italic_title}}]] [[#Parameter %7Cname=|{{para|name}}]] [[#Parameter %7Cfossil_range=|{{para|fossil_range}}]] [[#Parameter %7Coldest_fossil=|{{para|oldest_fossil}}]] [[#Parameter %7Cyoungest_fossil=|{{para|youngest_fossil}}]] {{para|status}} {{para|status_system}} {{para|status_ref}} {{para|status2}} {{para|status2_system}} {{para|status2_ref}} {{para|trend}} {{para|image}} {{para|image_upright}} {{para|image_alt}} {{para|image_caption}} {{para|image2}} {{para|image2_upright}} {{para|image2_alt}} {{para|image2_caption}} {{para|classification_status}} [[#Parameter %7Ctaxon=|{{para|taxon}}]] [[#Parameter %7Cauthority=|{{para|authority}}]] [[#Parameter %7Cparent_authority=, etc.|{{para|parent_authority}}]] [[#Parameter %7Cparent_authority=, etc.|{{para|grandparent_authority}}]] [[#Parameter %7Cparent_authority=, etc.|{{para|greatgrandparent_authority}}]] [[#Parameter %7Cparent_authority=, etc.|{{para|greatgreatgrandparent_authority}}]] [[#Parameter %7Cdisplay_parents=|{{para|display_parents}}]] [[#Exceptional cases|{{para|genus_text}}]] [[#Exceptional cases|{{para|species_text}}]] [[#Exceptional cases|{{para|binomial_text}}]] <!--{{para|binomial}} {{para|binomial_authority}} {{para|trinomial}} {{para|trinomial_authority}} -->{{para|type_genus}} {{para|type_genus_authority}} {{para|type_species}} {{para|type_species_authority}} {{para|diversity}} {{para|diversity_link}} {{para|diversity_ref}} {{para|subdivision_ranks}} {{para|subdivision_ref}} {{para|subdivision}} {{para|type_strain}} {{para|range_map}} {{para|range_map_upright}} {{para|range_map_alt}} {{para|range_map_caption}} {{para|range_map2}} {{para|range_map2_upright}} {{para|range_map2_alt}} {{para|range_map2_caption}} {{para|synonyms}} {{para|synonyms_ref}} <nowiki>}}</nowiki>}} ===Italic title=== It is not usually necessary to do anything to italicize the page title and supply an italicized taxobox name if {{para|name}} is absent; both are normally handled automatically. Since 28 May 2021, this includes page titles that are botanical names containing a connecting term, like [[Banksia ser. Banksia|''Banksia'' ser. ''Banksia'']]. The automatic italicization fails for pages whose title contains a parenthesised subgenus, such as [[Camponotus (Dendromyrmex)|''Camponotus'' (''Dendromyrmex'')]], because by default parenthesised terms are treated as a disambiguators and not italicized. In this case, add {{para|italic_title|taxon}} to treat the page title as a complete taxon name. In a very few special cases, the correct italicization has to be produced manually. In such cases: * put {{para|italic_title|no}} in the taxobox to prevent the automatic attempt to italicize the page title and to add an italicized taxobox name * add <code><nowiki>{{DISPLAYTITLE:}}</nowiki></code> above the taxobox template with the fully formatted page title after the colon * put {{para|name}} in the taxobox with a fully formatted taxobox name. ===Parameter {{para|taxon}}=== Generally, this is the name of the taxon the article is about. In the resulting taxobox, this parameter is the one that is bolded. (To bold multiple taxa, see [[#Making the links bold]].) More accurately, if {{para|taxon|TAXON}}, the system will expect there to be a page at "Template:Taxonomy/TAXON". In some circumstances, TAXON may not be the name of the taxon, e.g. if a plant and animal share the same genus name, there may be two taxonomy templates called "Template:Taxonomy/GENUS (plant)" and "Template:Taxonomy/GENUS (animal)". In such cases, something like the following is required: <code><nowiki>{{Automatic taxobox</nowiki><br> <nowiki>| taxon = GENUS (plant)</nowiki></code> This ensures that the system links to the right taxonomy template. If this parameter is omitted, {{as of|2012|December|lc=yes}} the system will attempt to infer what its value should be from the page name. '''Omitting the <code>taxon</code> parameter is strongly deprecated and may not be supported in future.''' ===Parameter {{para|name}}=== If the title of the taxobox should be different from the default value, enter it here. This is most commonly used for common names. ===Parameter {{para|authority}}=== This parameter is similar to the authority parameters in the {{tl|Taxobox}}. The only difference is that you don't have to specify the rank this authority matches up with – it will pair it with the taxon listed in the {{para|taxon}} parameter. ===Parameter {{para|fossil_range}}=== There are two ways of using this parameter. #{{para|fossil_range|''recognized period name''}}, e.g. {{para|fossil_range|Devonian}} – assumes the taxon has fossils only in this period and produces a display accordingly. #{{para|fossil_range|''any other value''}} – displays the value provided. Often this will be a use of the template {{tl|Geological range}}, e.g. {{para|fossil_range|<code><nowiki>{{Geological range|Devonian|Jurassic}}</nowiki></code>}}; however, it can also be plain text, e.g. {{para|fossil_range|Probably Devonian–Jurassic}}. See also {{para|oldest_fossil}} and {{para|youngest_fossil}} below. ===Parameters {{para|oldest_fossil}} and {{para|youngest_fossil}}=== These parameters are an alternative way of specifying the fossil range. If {{para|youngest_fossil}} is omitted, its value defaults to "Recent". {{para|oldest_fossil|Devonian}} with {{para|youngest_fossil|Jurassic}} has the same effect as {{para|fossil_range|<code><nowiki>{{Geological range|Devonian|Jurassic}}</nowiki></code>}}. If either parameter has a value that is not recognized as a period name, then plain text is output. ===Parameters {{para|status}}, {{para|status_system}}, and {{para|status_ref}}=== See [[Template:Taxobox/species/doc]]. Tracking categories: * {{clc|Taxoboxes with an unrecognised status system}} * {{clc|Taxoboxes needing a status system parameter}} * {{clc|Invalid conservation status}} ===Parameter {{para|display_parents}}=== If you need to display a certain number of parent taxa, adding a number here will make that many parent taxa appear. ===Parameter {{para|parent_authority}}, etc.=== '''Parameter {{para|parent_authority}}''' '''Parameter {{para|grandparent_authority}}''' '''Parameter {{para|greatgrandparent_authority}}''' '''Parameter {{para|greatgreatgrandparent_authority}}''' These function just like {{para|authority}}, except they match up with the parent taxon, grandparent taxon, etc. ;Warning: The "ancestor" taxon is the one defined by the taxonomy templates (i.e. the various "Template:Taxonomy/<taxon>" pages, where <taxon> is the name of a taxon). This "ancestor" taxon may not be the taxon you expect! Further, if someone later changes the taxonomic hierarchy defined in the taxonomy templates by adding or removing a taxon, the authority can become incorrect. For example, if you are setting up a taxobox for a genus and the parent taxon is currently the family, {{para|parent_authority}} shows the authority for the family in the taxobox. If someone later adds a subfamily between the genus and the family, {{para|parent_authority}} will now refer to the subfamily, and the authority will be displayed incorrectly. These parameters should only be used if really necessary. == TemplateData == {{TemplateData header}} <templatedata> { "params": { "color_as": { "type": "string", "description": "Taxon defining the taxobox color if needed (normally not) ", "example": "Animalia" }, "italic_title": { "type": "string", "description": "Specifying \"no\" suppresses the automatic italicization of the page title; needed whenever the page title's italicization has to be handled manually. Specifying \"taxon\" causes the page title to be treated as a taxon name when italicizing; needed for titles like \"Camponotus (Dendromyrmex)\".", "example": "no" }, "taxon": { "type": "string", "required": true, "description": "Scientific name of group with no formatting; the entry point into the taxonomic hierarchy generated automatically from taxonomy templates ", "example": "Pectinidae" }, "genus_text": { "type": "string", "description": "In exceptional cases only, the full wikitext of the genus name to be displayed in the taxobox " }, "species_text": { "type": "string", "description": "In exceptional cases only, the full wikitext of the abbreviated species name to be displayed in the taxobox; binomial_text is required if this parameter is present " }, "binomial_text": { "type": "string", "description": "In exceptional cases only, the full wikitext (without bold markup) of the binomial name to be displayed in the taxobox; required if species_text is present " }, "name": { "type": "string", "description": "Title of the taxobox; may be the English name of the group; will be set from the page title if omitted ", "example": "Scallop" }, "authority": { "type": "string", "description": "The describing authority for the group in the appropriate format, which differs between nomenclature codes; presence or absence of parentheses is meaningful ", "example": "Wilkes, 1810 – animal; (L.) Mill. – plant", "required": true }, "display_parents": { "type": "number", "description": "The number of parent taxa to be displayed above the one specified by the taxon parameter; not normally needed. Used to display minor ranks between the specified taxon and the next higher major rank (e.g. for a genus, tribe and subfamily). Display parents should not be used to display a minor rank above the next major rank (e.g., for a genus, suborder). If it is desirable to display such a minor rank for all subordinate taxa, set \"always_display\" in the taxonomy template for that rank. ", "example": "3", "label": "Parents to display" }, "fossil_range": { "type": "wiki-template-name", "description": "The geologic time span during which the group is generally known to have existed, given in eras; the template {{Fossil range}} is the most common method of presenting this information ", "example": "{{Fossil range|Middle Triassic|Present}} " }, "oldest_fossil": { "type": "string", "description": "The geological era of the oldest known fossil; paired with youngest_fossil, an alternative to fossil_range ", "example": "Devonian " }, "youngest_fossil": { "type": "string", "description": "The geological era of the youngest known fossil; paired with oldest_fossil, an alternative to fossil_range; defaults to 'Recent' ", "example": "Jurassic " }, "status_system": { "type": "string", "description": "The authority assigning a conservation status", "example": "IUCN3.1", "deprecated": "Automatic taxoboxes are used for taxa above species rank. Conservation status is very rarely assigned to taxa above species rank.", "label": "Conservation status system" }, "status_ref": { "type": "string", "description": "A citation that supports the displayed status and status_system parameters", "deprecated": "Automatic taxoboxes are used for taxa above species rank. Conservation status is very rarely assigned to taxa above species rank" }, "image": { "type": "wiki-file-name", "suggested": true, "description": "An image of member of the group, given without the File: or Image: prefix and without double brackets ", "example": "Argopecten irradians.jpg" }, "image_caption": { "type": "string", "description": "A caption for the image, if any is necessary. Do not simply repeat the name of the taxon", "example": "The Atlantic bay scallop in a feeding pose " }, "subdivision_ranks": { "type": "string", "suggested": true, "description": "The name of the next lowest rank(s) in the taxonomic hierarchy", "example": "Species", "label": "Rank of subdivisions" }, "subdivision": { "type": "string", "suggested": true, "description": "A list of taxa at the next lowest rank(s) in the taxonomic hierarchy. When there are many (10+) taxa at the lower rank, they should be displayed in the body of the article, not the taxobox" }, "synonyms_ref": { "type": "string", "description": "A reference supporting the synonymy shown in the list", "label": "Synonyms reference" }, "type_species": { "type": "string", "description": "The original name of the species that was initially used to describe a genus, without regard to its present-day nomenclature", "label": "Type species" }, "type_species_authority": { "type": "string", "description": "The describer of the original name of the species, so without parentheses", "label": "Type species authority" }, "parent_authority": { "type": "string", "description": "The describing authority for the parent taxon of a group. Should only be specified when the parent taxon is monotypic", "label": "Parent authority" }, "diversity": { "type": "string", "description": "An estimate of the number of child taxa (e.g. species in a genus)", "example": "170–180 species" }, "diversity_link": { "description": "The title of a separate page with a list of child taxa, or a section of the current page with a list of children. Does not require link mark-up for a separate page; use # to make a link to a section of the current page", "example": "#Species", "type": "string", "label": "Diversity link" }, "diversity_ref": { "type": "string", "description": "A reference supporting the estimated number of child taxa", "label": "Diversity reference" }, "range_map": { "type": "wiki-file-name", "description": "The name of the image file, if any, showing the group's geographic habitat range, without the File: or Image: prefix and without double brackets ", "example": "Aplodontia rufa distribution map.png" }, "range_map_caption": { "type": "string", "description": "A caption for the range map, if any is necessary" }, "type_genus": { "type": "string", "description": "The original name of the genus that was initially used to define a taxon at a rank above genus, without regard to its present-day nomenclature", "label": "Type genus" }, "type_genus_authority": { "type": "string", "description": "The describer of the original name of the genus", "label": "Type genus authority" }, "image2": { "type": "wiki-file-name", "description": "A second image of member of the group, given without the File: or Image: prefix and without double brackets. " }, "image2_caption": { "type": "string", "description": "A caption for the second image, if any is necessary. Do not simply repeat the name of the taxon" }, "image_alt": { "type": "string", "description": "Text describing what is depicted in the image" }, "grandparent_authority": { "type": "string", "description": "The describing authority for the grandparent taxon of a group. Should only be specified when the grandparent and parent taxa are monotypic" }, "image_upright": { "type": "number", "description": "Used to adjust the displayed size of an image with an extreme aspect ratio. Values under 1.0 decrease the size of an image (most useful for very tall, narrow images) Values over 1.0 increase the size of an image (possibly useful for short, wide images)" }, "range_map_upright": { "description": "Used to adjust the displayed size of a range map. May be useful when the range map has an extreme aspect ratio (use values <1 for tall/narrow range maps, and >1 for short/wide range maps). May also be necessary if an image_upright parameter is specified", "type": "number" }, "range_map_alt": { "description": "Text describing the range depicted in the map", "example": "Map of Africa, with shading indicating the genus occurs in the eastern part of the island of Madagascar", "type": "string" }, "greatgrandparent_authority": { "description": "The describing authority for the greatgrandparent taxon of a group. Should only be specified when the greatgrandparent, grandparent and parent taxa are monotypic" }, "image2_alt": { "description": "Text describing what is depicted in the second image", "type": "string" }, "image2_upright": { "description": "Used to adjust the displayed size of an image with an extreme aspect ratio. Values under 1.0 decrease the size of an image (most useful for very tall, narrow images) Values over 1.0 increase the size of an image (possibly useful for short, wide images)", "type": "number" }, "range_map2": { "description": "The name of the image file, if any, showing the group's geographic habitat range, without the File: or Image: prefix and without double brackets. Mostly useful when a species has a narrow range, in order to display maps at different scales", "type": "wiki-file-name" }, "range_map2_alt": { "description": "Text describing the range depicted in the second map", "example": "Map of Madagascar, with shading indicating the genus occurs in the eastern part of the island", "type": "string" }, "range_map2_caption": { "description": "A caption for the second range map, if any is necessary." }, "synonyms": { "description": "Taxonomic synonyms. These should be displayed in a collapsed list format if there are many of them.", "label": "Taxonomic synonyms" }, "classification_status": { "description": "The status of the scientific group, usually presented as either Disputed or Accepted ", "example": "Disputed ", "type": "string", "label": "Classification status" }, "status": { "description": "The conservation status of the taxon", "deprecated": "Automatic taxoboxes are used for taxa above species rank. Conservation status is very rarely assigned to taxa above species rank", "example": "CITES_A1", "type": "string", "label": "Conservation status" }, "range_map2_upright": { "description": "Used to adjust the displayed size of a second range map. May be useful when the range map has an extreme aspect ratio (use values <1 for tall/narrow range maps, and >1 for short/wide range maps). May also be necessary if an image_upright parameter is specified", "type": "number" }, "subdivision_ref": { "description": "A reference supporting the subdivisions shown in the list", "type": "string", "label": "Subdivisions reference" }, "greatgreatgrandparent_authority": { "description": "The describing authority for the greatgreatgrandparent taxon of a group. Should only be specified when the greatgreatgrandparent, greatgrandparent, grandparent and parent taxa are monotypic", "type": "string" }, "extinct": { "description": "The date a taxon was declared extinct (specifying |status=EX is required in order for the date to display). The parameter |fossil_range should be used for taxa known only from fossils.." } }, "description": "An infobox for plants, animals and other biological taxa, normally at the rank of genus and above", "paramOrder": [ "italic_title", "color_as", "name", "fossil_range", "oldest_fossil", "youngest_fossil", "image", "image_upright", "image_alt", "image_caption", "image2", "image2_upright", "image2_alt", "image2_caption", "status", "status_system", "status_ref", "extinct", "classification_status", "greatgreatgrandparent_authority", "greatgrandparent_authority", "grandparent_authority", "parent_authority", "display_parents", "taxon", "genus_text", "species_text", "binomial_text", "authority", "type_species", "type_species_authority", "type_genus", "type_genus_authority", "subdivision_ranks", "subdivision_ref", "subdivision", "diversity", "diversity_link", "diversity_ref", "range_map", "range_map_upright", "range_map_alt", "range_map_caption", "range_map2", "range_map2_upright", "range_map2_alt", "range_map2_caption", "synonyms", "synonyms_ref" ], "format": "block" } </templatedata> == Kategorije za praćenje == * {{clc|Održavanje automatskog taksokvira}} * {{clc|Automatski taksokviri koji koriste ručno unesene parametre}} * {{clc|Stranice koje koriste automatski taksokvir s nepoznatim parametrima}} ==Bilješke== {{reflist|refs= <ref name=CatSG2017>{{cite journal |author1=Kitchener, A. C. |author2=Breitenmoser-Würsten, C. |author3=Eizirik, E. |author4=Gentry, A. |author5=Werdelin, L. |author6=Wilting, A. |author7=Yamaguchi, N. |author8=Abramov, A. V. |author9=Christiansen, P. |author10=Driscoll, C. |author11=Duckworth, J. W. |author12=Johnson, W. |author13=Luo, S.-J. |author14=Meijaard, E. |author15=O’Donoghue, P. |author16=Sanderson, J. |author17=Seymour, K. |author18=Bruford, M. |author19=Groves, C. |author20=Hoffmann, M. |author21=Nowell, K. |author22=Timmons, Z. |author23=Tobe, S. |year=2017 |title=A revised taxonomy of the Felidae: The final report of the Cat Classification Task Force of the IUCN Cat Specialist Group |journal=Cat News |issue=Special Issue 11 |pages=66−75 |url=https://repository.si.edu/bitstream/handle/10088/32616/A_revised_Felidae_Taxonomy_CatNews.pdf?sequence=1&isAllowed=y}}</ref> <ref name=POWO_17068350-1>{{citation |title=''Cheiroglossa'' C.Presl |work=Plants of the World Online |publisher=Royal Botanic Gardens, Kew|url=http://www.plantsoftheworldonline.org/taxon/urn:lsid:ipni.org:names:17068350-1 |accessdate=2019-11-18 }}</ref> }} <includeonly>{{Sandbox other|| <!-- Categories below this line, please; interwikis at Wikidata --> [[Kategorija:Biološki šabloni]] [[Kategorija:Šabloni Taksokvira]] }}</includeonly> ew0pohur6wpcl7ufy7l10zzyzm85fvw 42681958 42681956 2026-08-29T16:17:12Z Edgar Allan Poe 29250 /* Synonyms */ 42681958 wikitext text/x-wiki {{Documentation subpage}} <!-- Please place categories where indicated at the bottom of this page and interwikis at Wikidata (see [[Wikipedia:Wikidata]]) --> {{High-use}} {{Lua|Module:Automated taxobox}}{{clear}} {{Autotaxobox system navbox}} Ova stranica pruža više detalja o korištenju šablona {{tl|Automatski taksokvir}}, jednog od brojnih automatskih taksokvira. <strong> Molimo vas da pazite na to da koristite ispravni predložak; za više informacija pogledajte [[ovdje]]</strong>. Posebno napominjemo da bi članci o vrstama uvijek trebali koristiti šablon {{tl|Speciesbox}}, a ne ovaj šablon. Ako prvi put koristite bilo koji od automatskih taksokvira, pogledajte navigacijsku kutijicu desno, gdje se nalaze poveznice za različite korisne informacije vezane uz ovaj sustav šablona. Bilo bi dobro da prije korištenja pročitate barem [[uvod]]. Svaki automatski taksokvir ima opću strukturu kako slijedi, uglavnom s mnogo dodatnih parametara: '''Zoologija:''' <syntaxhighlight lang="wikitext">{{Automatski taksokvir |takson = Canis |autorstvo = [[Carl Linnaeus|Linnaeus]], 1758. }}</syntaxhighlight> '''Botanika<ref name="botanical">Gljive i biljke tradicionalno se smatraju predmetom izučavanja botanike; vidi [[Međunarodni kodeks nomenklature algi, gljiva i biljaka]].</ref>:''' <syntaxhighlight lang="wikitext">{{Automatski taksokvir |takson = Nepenthes |autorstvo = [[Carl Linnaeus|L.]] }}</syntaxhighlight> Parametar {{para|takson}} odnosi se na znanstveno ime teme samog članka. Parametar {{para|autorstvo}} odnosi se na autora znanstvenog naziva. Prije spremanja pritisnite "Prikaži kako će izgledati". Ako izgleda dobro, vaš je posao gotov. Spremite svoje izmjene. '''Molimo vas da ne spremate izmjene prije nego provjerite je li sve u redu i riješite sve eventualne pogreške koje postoje u taksokviru.''' Na kraju ovog priručnika nalazi se lista svih dostupnih parametara i njihovih definicija koje koristi <nowiki>{{Automatski taksokvir}}</nowiki>. Većina parametara iz priručnika za {{tl|Taksokvir}} primjenjuje se i ovdje, tako da možete konzultirati i [[Šablon:Taksokvir/dok|dokumentaciju tog šablona]] za više informacija. ==Jednostavni primjeri== {{Automatski taksokvir |naziv = ''Cheiroglossa'' <!--potrebno samo jer nije u naslovu ove stranice--> |takson = Cheiroglossa |autorstvo = C.Presl<ref name=POWO_17068350-1/> |podjela_kategorije = Vrste |podjela = {{Lista vrsta s poveznicama |Cheiroglossa malgassica|(C.Chr.) Pic.Serm. |Cheiroglossa palmata|(L.) Presl }} |podjela_ref = <ref name=POWO_17068350-1/> }} <syntaxhighlight lang="wikitext">{{Automatski taksokvir |naziv = Cheiroglossa |takson = Cheiroglossa |autorstvo = C.Presl<ref name=POWO_17068350-1/> |podjela_kategorije = Vrste |podjela = {{Lista vrsta s poveznicama |Cheiroglossa malgassica|(C.Chr.) Pic.Serm. |Cheiroglossa palmata|(L.) Presl }} |podjela_ref = <ref name=POWO_17068350-1/> }}</syntaxhighlight> {{clr}} {{Automatski taksokvir | naziv = ''Panthera'' <!--potrebno samo jer nije u naslovu ove stranice--> | raspon_fosila = [[Kasni miocen]] – danas, {{raspon fosila|5.95|0}} | slika = Panthera tigris tigris Tidoba 20150306.jpg | slika_opis = [[Tigar|Tigrica]] u [[Rezervat za tigrove Tadoba Andhari|rezervatu Tadoba Andhari]] | takson = Panthera | autorstvo = [[Lorenz Oken|Oken]], 1816.<ref name=CatSG2017/> | podjela_kategorije = Živuće vrste | podjela = *''[[Tigar|Panthera tigris]]'' *''[[Snježni leopard|Panthera uncia]]'' *''[[Jaguar|Panthera onca]]'' *''[[Lav|Panthera leo]]'' *''[[Leopard|Panthera pardus]]'' | podjela_ref = <ref name=CatSG2017/> }} <syntaxhighlight lang="wikitext">{{Automatski taksokvir | naziv = Panthera | raspon_fosila = [[Kasni miocen]] – danas, {{raspon fosila|5.95|0}} | slika = Panthera tigris tigris Tidoba 20150306.jpg | slika_opis = [[Tigar|Tigrica]] u [[Rezervat za tigrove Tadoba Andhari|rezervatu Tadoba Andhari]] | takson = Panthera | autorstvo = [[Lorenz Oken|Oken]], 1816.<ref name=CatSG2017/> | podjela_kategorije = Živuće vrste | podjela = *''[[Tigar|Panthera tigris]]'' *''[[Snježni leopard|Panthera uncia]]'' *''[[Jaguar|Panthera onca]]'' *''[[Lav|Panthera leo]]'' *''[[Leopard|Panthera pardus]]'' | podjela_ref = <ref name=CatSG2017/> }}</syntaxhighlight> {{clr}} ==Uporaba== ==="Nedostaje taksonomski šablon"=== Ako vidite poruku "{{red|Nedostaje taksonomski šablon}} (popravi):", to ne znači da ste pokvarili šablon. Ova obavijest znači da na projektu još ne postoji [[Wikipedija:Sustav automatskih taksokvira/taksonomski šabloni|taksonomski šablon]] za unos koji ste naveli u parametru {{para|takson}}. ====Stvaranje taksonomskog šablona==== Kako biste krenuli s rješavanjem ove ružne crvene pogreške, desnim klikom pritisnite poveznicu "fix" i otvorite ju u novoj kartici ili prozoru. Tu biste trebali dobiti stranicu za uređivanje šablona koji nedostaje. (Za potpuni vodič o ovim šablonima, pogledajte [[Wikipedija:Sustav automatskih taksokvira/taksonomski šabloni|Uvod u taksonomske šablone]].) Prvo treba popuniti parametar za rang. Uvijek koristite latinski naziv. Ovdje imate niz opcija, a neki od primjera su (pogledajte [[Wikipedija:Sustav automatskih taksokvira/taksonomski šabloni|ovdje]] za cjelovitu listu podržanih rangova): *regnum *phylum *classis *ordo *familia *tribus *genus *clade ili cladus *nekategorizirana Ako je ono što vama treba nešto iznimno atipično, onda to možete unijeti na ovom mjestu umjesto nekog od dostupnih rangova. To bi moglo slomiti taksokvir, ali onda se možete obratiti nekom od administratora za pomoć. Vidjet ćete da je parametar {{para|link}} već popunjen i da daje <syntaxhighlight lang="wikitext">link={{subst:#titleparts:{{subst:PAGENAME}}|2|2}}</syntaxhighlight> što je zapravo wikisintaksa za "dio naslova stranice koji dolazi nakon "Šablon:Taksonomija/". Drugim riječima, to će biti naziv taksona. Taj dio ne morate dirati <em>osim</em> ako naziv taksona nije isti kao i naslov stranice na koji vodi poveznica. Primjerice, takson ''Spheniscidae'' vodi na [[Pingvin]]. U tom slučaju, dodajte <code>Pingvin|</code> prije <syntaxhighlight lang="wikitext" inline>{{subst:#titleparts:{{subst:PAGENAME}}|2|2}}</syntaxhighlight> da biste dobili <syntaxhighlight lang="wikitext">link=Pingvin|{{subst:#titleparts:{{subst:PAGENAME}}|2|2}}</syntaxhighlight> ili možete zamijeniti ono što je već uneseno da dobijete <pre>link=Pingvin|Spheniscidae</pre> Sljedeće imamo parametar {{para|matčni}}. Sve što ovdje trebate unijeti je naziv matičnog taksona, odnosno taksona koji je direktno iznad taksona o kojem pišete, i to velikim početnim slovom. Koristite parametar {{para|refs}} da nevedete izvor koji navodi ta vaš takson pripada tom matičnom taksonu – za slučaj da netko kasnije želi nešto mijenjati. (Jedini slučaj kada nećete popuniti ovaj parametar je kada takson koristi posebnu, dogovorenu kategorizaciju, poput kritosjemenjača.) Ako je u pitanju izumrli takson, parametar {{para|izumrli}} popunite s {{code|yes}} (ili {{code|true}}). Ako je živući, možete izbrisati cijeli red ili parametar ostaviti praznim. Nakon toga pregledajte izmjene prije spremanja. Ako nema obavijesti o greškama, slobodno ga spremite i zatvorite. Nakon toga vratite se na automatski taksokvir koji radite. Prisitnite "Prikaži kako će izgledati" i pogledajte je li sve u redu; trebalo bi biti. Ako i dalje postoji neka obavijest o grešci u šablonu, onda to vjerojatno znači da ćete morati napraviti šablon za matični šablon. Ponavljajte cijeli proces sve dok obavijest o grešci ne nestane. ===Posebne upute za vrste=== Članci o vrstama samo iznimno koriste ovaj šablon; umjesto toga koristite {{tl|Speciesbox}}. Za više informacije, pogledajte dokumentaciju tog šablona. Iznimke se obrađuju [[#Iznimni slučajevi|niže u tekstu]]: :To je zato što kadgod se <nowiki>{{Automatski taksokvir}}</nowiki> koristi zajedno s {{para|takson|''naziv-taksona''}}, onda šablon naziva "Šablon:Taksonomija/''naziv-taksona''" mora ili postojati ili se stvoriti kako bi se specificirao taksonomski rang za ''naziv-taksona''. Ipak, za vrste ovo nije potrebno jer se taksonomski rang vrste može pronaći tako da se iz punog dvoimenog naziva izvuče naziv roda, a onda traži po "Šablon:Taksonomija/''naziv-roda''", Stoga, korištenje šablona {{tl|Speciesbox}} značajno smanjuje broj potrebnih taksonomskih šablona i dovodi do toga da za različite vrste unutar istog roda ne postoje različite taksonomije. ===Making the links bold=== When a taxobox appears in an article, the taxon the article is about should have its name displayed in bold. For this to work, the {{para|link}} parameter in its taxonomy template must be right. Suppose the taxon in question has the name ''taxon-name'' and the article it appears in has the title ''article-title''. Then in the template "Taxonomy/''taxon-name''": * if ''taxon-name'' and ''article-title'' are the same, you should see {{para|link|''taxon-name''}} * if ''taxon-name'' and ''article-title'' are different, you should see {{para|link|''article-title''{{!}}''taxon-name''}}. Ensure the link is entered so that it points directly to the article on that taxon ''without'' being redirected first. If the page gets moved, the taxon template that links to that article will need to be updated in order to maintain the proper bolding. ===Change the taxobox header=== By default the header to the taxobox will be based on the target taxon and the page title and it will automatically be italicized if it's a genus (this template, <nowiki>{{Automatic taxobox}}</nowiki>, shouldn't normally be used for species). If you want a different header (e.g. the common name), then specify {{para|name}}. ===Dodavanje slike=== Koristite parametre {{para|slika}}, {{para|slika_alt}} i {{para|slika_opis}} kao što biste ih koristili u {{tl|Taksokvir}}. Ako želite drugu sliku, samo dodajte {{para|slika2}}, {{para|slika2_alt}} i {{para|slika2_opis}}. ===Sinonimi=== Ovdje se nalazi primjer što treba dodati u taksokvir gdje su ''Genius'' i ''Geniosus'' igrom slučaja sinonimi navedenog zoološkog taksona: <syntaxhighlight lang="wikitext"> |sinonimi= * ''Genius'' {{small|[[Baggins]], 1934.}} * ''Geniosus'' {{small|[[Harvey]], 1734.}} </syntaxhighlight> (Godine se ne dodaju za botaničke taksone.) Za duže liste sinonima, šabloni {{tl|Lista rodova}} and {{tl|Lista taksona}} olakšavaju unos. Ne zaboravite popuniti parametar {{para|sinonimi_ref}}. ===Forcing a taxon to display=== If there's a particularly notable taxon of a minor rank, such as [[Theropoda]] (which contains nearly all carnivorous dinosaurs) chances are that you'd like the taxon to display in every single taxobox that it could possibly be displayed in. Navigate to that taxon's taxonomy template. The link should be "Template:Taxonomy/" followed by the name of the taxon. In the case of Theropoda, the link would be "Template:Taxonomy/Theropoda". Add the code {{para|always_display|true}} anywhere you'd like inside braces, and that should make the taxon display all the time regardless of its rank. ===Correcting a taxonomy=== Every automatic taxobox has an edit link on the right end of the bar that says "Scientific classification" (it was a red pencil icon {{as of|2019|April|lc=yes}}). That link should give you access to a full listing of that taxon's taxonomy. From there, you may edit a taxon by clicking "Edit" next to its name. Doing so allows you to access the corresponding Template:Taxonomy/ page, where you can assign a different parent, rank, display text, link, references, extinction status, or "display always" value. Any edits you make to one of these templates will affect ''all its descendant taxa'', so keep that in mind while editing. ==Iznimni slučajevi== {{see also|Wikipedia:Automated taxobox system/advanced taxonomy}} The great majority of taxa can be handled {{em|fully automatically}} by one of the [[Wikipedia:Automated taxobox system/which|automated taxoboxes]] once the necessary [[Wikipedia:Automated taxobox system/taxonomy templates|taxonomy templates]] at the rank of genus and above have been created. The automation includes italicizing the names of appropriate ranks. However, there are some exceptional cases where manual formatting of taxon names is needed; for example, the automatic formatting does not work correctly when uncertain names are indicated by surrounding them by double quotes, or for [[candidatus]] names in the [[International Code of Nomenclature of Prokaryotes]]. For these exceptional cases, it is possible to supply the full wikitext of genus and species names. *{{para|taxon}} now specifies the lowest ranked taxon that will be handled automatically via a taxonomy template *if this taxon is not a genus, {{para|genus_text}} supplies the full wikitext of the genus name, complete with all required formatting including bold text if it is the lowest ranked name in the taxobox. If not the lowest rank, a link should be included for navigation. *{{para|species_text}} supplies the full wikitext of the abbreviated species name, complete with all required formatting, including bold text if it is the lowest ranked name in the taxobox; the species name should be complete with an {{em|abbreviated}} genus name (e.g. {{code|'''"''C.''" ''poecilonotus'''''|moin|class=nowrap}} to produce {{nowrap|'''"''C.''" ''poecilonotus'''''}}) *{{para|binomial_text}} supplies the full wikitext of the binomial name (the text that appears in the binomial box of a species taxobox), again complete with all the required formatting; however binomials are automatically made bold, so this element is not needed If the article has the unusually formatted scientific name as its title, it will also be necessary to use <syntaxhighlight lang="wikitext" inline>{{DISPLAYTITLE:...}}</syntaxhighlight> to format the article title and {{para|name}} to supply the formatted heading for the taxobox. ===Examples=== {{Automatic taxobox |name = ''Quassia'' sp. 'Mount Nardi' |taxon = Quassia |species_text = {{nowrap|'''''Q.'' sp. 'Mount Nardi''''}} |binomial_text = ''Quassia'' sp. 'Mount Nardi' }} <syntaxhighlight lang="wikitext">{{DISPLAYTITLE:''Quassia'' sp. 'Mount Nardi'}} {{Automatic taxobox |name = ''Quassia'' sp. 'Mount Nardi' |taxon = Quassia |species_text = {{nowrap|'''''Q.'' sp. 'Mount Nardi''''}} |binomial_text = ''Quassia'' sp. 'Mount Nardi' }}</syntaxhighlight> *The taxonomic hierarchy from the genus ''Quassia'' upwards is obtained from taxonomy templates, starting with {{tlx|Taxonomy/Quassia}}. Clicking on the red pencil icon takes you to this template. *The wikitext for the species row and the binomial box are used exactly as supplied. (The {{tlx|nowrap}} in the species text ensures that parts of the name don't wrap onto the next line, and wouldn't be needed if an image made the taxobox wider.) {{clr}} {{Automatic taxobox | name = "''Colostethus''" ''poecilonotus'' | taxon = Dendrobatidae | genus_text = "''[[Colostethus]]''" | species_text = '''"''C.''"&nbsp;''poecilonotus''''' | binomial_text = "''Colostethus''" ''poecilonotus'' | authority = [[Juan A. Rivero|Rivero]], 1991 }} <syntaxhighlight lang="wikitext">{{DISPLAYTITLE:"''Colostethus''" ''poecilonotus''}} {{Automatic taxobox | name = "''Colostethus''" ''poecilonotus'' | taxon = Dendrobatidae | genus_text = "''[[Colostethus]]''" | species_text = '''"''C.''"&nbsp;''poecilonotus''''' | binomial_text = "''Colostethus''" ''poecilonotus'' | authority = [[Juan A. Rivero|Rivero]], 1991 }}</syntaxhighlight> *The taxonomic hierarchy from the family Dendrobatidae upwards is obtained from taxonomy templates, starting with [[Template:Taxonomy/Dendrobatidae]]. Clicking on the red pencil icon takes you to this template. No taxonomy template is used for the genus. *The wikitext for the genus and species rows, plus the binomial box, are used exactly as supplied. (The <code>&amp;nbsp;</code> in the species wikitext prevents the two parts of the name appearing on separate lines; it's not always necessary.) {{clr}} ==Available parameters and how to use them== ===All parameters=== {{pre|<nowiki>{{automatic taxobox</nowiki> {{para|color_as}} [[#Italic title|{{para|italic_title}}]] [[#Parameter %7Cname=|{{para|name}}]] [[#Parameter %7Cfossil_range=|{{para|fossil_range}}]] [[#Parameter %7Coldest_fossil=|{{para|oldest_fossil}}]] [[#Parameter %7Cyoungest_fossil=|{{para|youngest_fossil}}]] {{para|status}} {{para|status_system}} {{para|status_ref}} {{para|status2}} {{para|status2_system}} {{para|status2_ref}} {{para|trend}} {{para|image}} {{para|image_upright}} {{para|image_alt}} {{para|image_caption}} {{para|image2}} {{para|image2_upright}} {{para|image2_alt}} {{para|image2_caption}} {{para|classification_status}} [[#Parameter %7Ctaxon=|{{para|taxon}}]] [[#Parameter %7Cauthority=|{{para|authority}}]] [[#Parameter %7Cparent_authority=, etc.|{{para|parent_authority}}]] [[#Parameter %7Cparent_authority=, etc.|{{para|grandparent_authority}}]] [[#Parameter %7Cparent_authority=, etc.|{{para|greatgrandparent_authority}}]] [[#Parameter %7Cparent_authority=, etc.|{{para|greatgreatgrandparent_authority}}]] [[#Parameter %7Cdisplay_parents=|{{para|display_parents}}]] [[#Exceptional cases|{{para|genus_text}}]] [[#Exceptional cases|{{para|species_text}}]] [[#Exceptional cases|{{para|binomial_text}}]] <!--{{para|binomial}} {{para|binomial_authority}} {{para|trinomial}} {{para|trinomial_authority}} -->{{para|type_genus}} {{para|type_genus_authority}} {{para|type_species}} {{para|type_species_authority}} {{para|diversity}} {{para|diversity_link}} {{para|diversity_ref}} {{para|subdivision_ranks}} {{para|subdivision_ref}} {{para|subdivision}} {{para|type_strain}} {{para|range_map}} {{para|range_map_upright}} {{para|range_map_alt}} {{para|range_map_caption}} {{para|range_map2}} {{para|range_map2_upright}} {{para|range_map2_alt}} {{para|range_map2_caption}} {{para|synonyms}} {{para|synonyms_ref}} <nowiki>}}</nowiki>}} ===Italic title=== It is not usually necessary to do anything to italicize the page title and supply an italicized taxobox name if {{para|name}} is absent; both are normally handled automatically. Since 28 May 2021, this includes page titles that are botanical names containing a connecting term, like [[Banksia ser. Banksia|''Banksia'' ser. ''Banksia'']]. The automatic italicization fails for pages whose title contains a parenthesised subgenus, such as [[Camponotus (Dendromyrmex)|''Camponotus'' (''Dendromyrmex'')]], because by default parenthesised terms are treated as a disambiguators and not italicized. In this case, add {{para|italic_title|taxon}} to treat the page title as a complete taxon name. In a very few special cases, the correct italicization has to be produced manually. In such cases: * put {{para|italic_title|no}} in the taxobox to prevent the automatic attempt to italicize the page title and to add an italicized taxobox name * add <code><nowiki>{{DISPLAYTITLE:}}</nowiki></code> above the taxobox template with the fully formatted page title after the colon * put {{para|name}} in the taxobox with a fully formatted taxobox name. ===Parameter {{para|taxon}}=== Generally, this is the name of the taxon the article is about. In the resulting taxobox, this parameter is the one that is bolded. (To bold multiple taxa, see [[#Making the links bold]].) More accurately, if {{para|taxon|TAXON}}, the system will expect there to be a page at "Template:Taxonomy/TAXON". In some circumstances, TAXON may not be the name of the taxon, e.g. if a plant and animal share the same genus name, there may be two taxonomy templates called "Template:Taxonomy/GENUS (plant)" and "Template:Taxonomy/GENUS (animal)". In such cases, something like the following is required: <code><nowiki>{{Automatic taxobox</nowiki><br> <nowiki>| taxon = GENUS (plant)</nowiki></code> This ensures that the system links to the right taxonomy template. If this parameter is omitted, {{as of|2012|December|lc=yes}} the system will attempt to infer what its value should be from the page name. '''Omitting the <code>taxon</code> parameter is strongly deprecated and may not be supported in future.''' ===Parameter {{para|name}}=== If the title of the taxobox should be different from the default value, enter it here. This is most commonly used for common names. ===Parameter {{para|authority}}=== This parameter is similar to the authority parameters in the {{tl|Taxobox}}. The only difference is that you don't have to specify the rank this authority matches up with – it will pair it with the taxon listed in the {{para|taxon}} parameter. ===Parameter {{para|fossil_range}}=== There are two ways of using this parameter. #{{para|fossil_range|''recognized period name''}}, e.g. {{para|fossil_range|Devonian}} – assumes the taxon has fossils only in this period and produces a display accordingly. #{{para|fossil_range|''any other value''}} – displays the value provided. Often this will be a use of the template {{tl|Geological range}}, e.g. {{para|fossil_range|<code><nowiki>{{Geological range|Devonian|Jurassic}}</nowiki></code>}}; however, it can also be plain text, e.g. {{para|fossil_range|Probably Devonian–Jurassic}}. See also {{para|oldest_fossil}} and {{para|youngest_fossil}} below. ===Parameters {{para|oldest_fossil}} and {{para|youngest_fossil}}=== These parameters are an alternative way of specifying the fossil range. If {{para|youngest_fossil}} is omitted, its value defaults to "Recent". {{para|oldest_fossil|Devonian}} with {{para|youngest_fossil|Jurassic}} has the same effect as {{para|fossil_range|<code><nowiki>{{Geological range|Devonian|Jurassic}}</nowiki></code>}}. If either parameter has a value that is not recognized as a period name, then plain text is output. ===Parameters {{para|status}}, {{para|status_system}}, and {{para|status_ref}}=== See [[Template:Taxobox/species/doc]]. Tracking categories: * {{clc|Taxoboxes with an unrecognised status system}} * {{clc|Taxoboxes needing a status system parameter}} * {{clc|Invalid conservation status}} ===Parameter {{para|display_parents}}=== If you need to display a certain number of parent taxa, adding a number here will make that many parent taxa appear. ===Parameter {{para|parent_authority}}, etc.=== '''Parameter {{para|parent_authority}}''' '''Parameter {{para|grandparent_authority}}''' '''Parameter {{para|greatgrandparent_authority}}''' '''Parameter {{para|greatgreatgrandparent_authority}}''' These function just like {{para|authority}}, except they match up with the parent taxon, grandparent taxon, etc. ;Warning: The "ancestor" taxon is the one defined by the taxonomy templates (i.e. the various "Template:Taxonomy/<taxon>" pages, where <taxon> is the name of a taxon). This "ancestor" taxon may not be the taxon you expect! Further, if someone later changes the taxonomic hierarchy defined in the taxonomy templates by adding or removing a taxon, the authority can become incorrect. For example, if you are setting up a taxobox for a genus and the parent taxon is currently the family, {{para|parent_authority}} shows the authority for the family in the taxobox. If someone later adds a subfamily between the genus and the family, {{para|parent_authority}} will now refer to the subfamily, and the authority will be displayed incorrectly. These parameters should only be used if really necessary. == TemplateData == {{TemplateData header}} <templatedata> { "params": { "color_as": { "type": "string", "description": "Taxon defining the taxobox color if needed (normally not) ", "example": "Animalia" }, "italic_title": { "type": "string", "description": "Specifying \"no\" suppresses the automatic italicization of the page title; needed whenever the page title's italicization has to be handled manually. Specifying \"taxon\" causes the page title to be treated as a taxon name when italicizing; needed for titles like \"Camponotus (Dendromyrmex)\".", "example": "no" }, "taxon": { "type": "string", "required": true, "description": "Scientific name of group with no formatting; the entry point into the taxonomic hierarchy generated automatically from taxonomy templates ", "example": "Pectinidae" }, "genus_text": { "type": "string", "description": "In exceptional cases only, the full wikitext of the genus name to be displayed in the taxobox " }, "species_text": { "type": "string", "description": "In exceptional cases only, the full wikitext of the abbreviated species name to be displayed in the taxobox; binomial_text is required if this parameter is present " }, "binomial_text": { "type": "string", "description": "In exceptional cases only, the full wikitext (without bold markup) of the binomial name to be displayed in the taxobox; required if species_text is present " }, "name": { "type": "string", "description": "Title of the taxobox; may be the English name of the group; will be set from the page title if omitted ", "example": "Scallop" }, "authority": { "type": "string", "description": "The describing authority for the group in the appropriate format, which differs between nomenclature codes; presence or absence of parentheses is meaningful ", "example": "Wilkes, 1810 – animal; (L.) Mill. – plant", "required": true }, "display_parents": { "type": "number", "description": "The number of parent taxa to be displayed above the one specified by the taxon parameter; not normally needed. Used to display minor ranks between the specified taxon and the next higher major rank (e.g. for a genus, tribe and subfamily). Display parents should not be used to display a minor rank above the next major rank (e.g., for a genus, suborder). If it is desirable to display such a minor rank for all subordinate taxa, set \"always_display\" in the taxonomy template for that rank. ", "example": "3", "label": "Parents to display" }, "fossil_range": { "type": "wiki-template-name", "description": "The geologic time span during which the group is generally known to have existed, given in eras; the template {{Fossil range}} is the most common method of presenting this information ", "example": "{{Fossil range|Middle Triassic|Present}} " }, "oldest_fossil": { "type": "string", "description": "The geological era of the oldest known fossil; paired with youngest_fossil, an alternative to fossil_range ", "example": "Devonian " }, "youngest_fossil": { "type": "string", "description": "The geological era of the youngest known fossil; paired with oldest_fossil, an alternative to fossil_range; defaults to 'Recent' ", "example": "Jurassic " }, "status_system": { "type": "string", "description": "The authority assigning a conservation status", "example": "IUCN3.1", "deprecated": "Automatic taxoboxes are used for taxa above species rank. Conservation status is very rarely assigned to taxa above species rank.", "label": "Conservation status system" }, "status_ref": { "type": "string", "description": "A citation that supports the displayed status and status_system parameters", "deprecated": "Automatic taxoboxes are used for taxa above species rank. Conservation status is very rarely assigned to taxa above species rank" }, "image": { "type": "wiki-file-name", "suggested": true, "description": "An image of member of the group, given without the File: or Image: prefix and without double brackets ", "example": "Argopecten irradians.jpg" }, "image_caption": { "type": "string", "description": "A caption for the image, if any is necessary. Do not simply repeat the name of the taxon", "example": "The Atlantic bay scallop in a feeding pose " }, "subdivision_ranks": { "type": "string", "suggested": true, "description": "The name of the next lowest rank(s) in the taxonomic hierarchy", "example": "Species", "label": "Rank of subdivisions" }, "subdivision": { "type": "string", "suggested": true, "description": "A list of taxa at the next lowest rank(s) in the taxonomic hierarchy. When there are many (10+) taxa at the lower rank, they should be displayed in the body of the article, not the taxobox" }, "synonyms_ref": { "type": "string", "description": "A reference supporting the synonymy shown in the list", "label": "Synonyms reference" }, "type_species": { "type": "string", "description": "The original name of the species that was initially used to describe a genus, without regard to its present-day nomenclature", "label": "Type species" }, "type_species_authority": { "type": "string", "description": "The describer of the original name of the species, so without parentheses", "label": "Type species authority" }, "parent_authority": { "type": "string", "description": "The describing authority for the parent taxon of a group. Should only be specified when the parent taxon is monotypic", "label": "Parent authority" }, "diversity": { "type": "string", "description": "An estimate of the number of child taxa (e.g. species in a genus)", "example": "170–180 species" }, "diversity_link": { "description": "The title of a separate page with a list of child taxa, or a section of the current page with a list of children. Does not require link mark-up for a separate page; use # to make a link to a section of the current page", "example": "#Species", "type": "string", "label": "Diversity link" }, "diversity_ref": { "type": "string", "description": "A reference supporting the estimated number of child taxa", "label": "Diversity reference" }, "range_map": { "type": "wiki-file-name", "description": "The name of the image file, if any, showing the group's geographic habitat range, without the File: or Image: prefix and without double brackets ", "example": "Aplodontia rufa distribution map.png" }, "range_map_caption": { "type": "string", "description": "A caption for the range map, if any is necessary" }, "type_genus": { "type": "string", "description": "The original name of the genus that was initially used to define a taxon at a rank above genus, without regard to its present-day nomenclature", "label": "Type genus" }, "type_genus_authority": { "type": "string", "description": "The describer of the original name of the genus", "label": "Type genus authority" }, "image2": { "type": "wiki-file-name", "description": "A second image of member of the group, given without the File: or Image: prefix and without double brackets. " }, "image2_caption": { "type": "string", "description": "A caption for the second image, if any is necessary. Do not simply repeat the name of the taxon" }, "image_alt": { "type": "string", "description": "Text describing what is depicted in the image" }, "grandparent_authority": { "type": "string", "description": "The describing authority for the grandparent taxon of a group. Should only be specified when the grandparent and parent taxa are monotypic" }, "image_upright": { "type": "number", "description": "Used to adjust the displayed size of an image with an extreme aspect ratio. Values under 1.0 decrease the size of an image (most useful for very tall, narrow images) Values over 1.0 increase the size of an image (possibly useful for short, wide images)" }, "range_map_upright": { "description": "Used to adjust the displayed size of a range map. May be useful when the range map has an extreme aspect ratio (use values <1 for tall/narrow range maps, and >1 for short/wide range maps). May also be necessary if an image_upright parameter is specified", "type": "number" }, "range_map_alt": { "description": "Text describing the range depicted in the map", "example": "Map of Africa, with shading indicating the genus occurs in the eastern part of the island of Madagascar", "type": "string" }, "greatgrandparent_authority": { "description": "The describing authority for the greatgrandparent taxon of a group. Should only be specified when the greatgrandparent, grandparent and parent taxa are monotypic" }, "image2_alt": { "description": "Text describing what is depicted in the second image", "type": "string" }, "image2_upright": { "description": "Used to adjust the displayed size of an image with an extreme aspect ratio. Values under 1.0 decrease the size of an image (most useful for very tall, narrow images) Values over 1.0 increase the size of an image (possibly useful for short, wide images)", "type": "number" }, "range_map2": { "description": "The name of the image file, if any, showing the group's geographic habitat range, without the File: or Image: prefix and without double brackets. Mostly useful when a species has a narrow range, in order to display maps at different scales", "type": "wiki-file-name" }, "range_map2_alt": { "description": "Text describing the range depicted in the second map", "example": "Map of Madagascar, with shading indicating the genus occurs in the eastern part of the island", "type": "string" }, "range_map2_caption": { "description": "A caption for the second range map, if any is necessary." }, "synonyms": { "description": "Taxonomic synonyms. These should be displayed in a collapsed list format if there are many of them.", "label": "Taxonomic synonyms" }, "classification_status": { "description": "The status of the scientific group, usually presented as either Disputed or Accepted ", "example": "Disputed ", "type": "string", "label": "Classification status" }, "status": { "description": "The conservation status of the taxon", "deprecated": "Automatic taxoboxes are used for taxa above species rank. Conservation status is very rarely assigned to taxa above species rank", "example": "CITES_A1", "type": "string", "label": "Conservation status" }, "range_map2_upright": { "description": "Used to adjust the displayed size of a second range map. May be useful when the range map has an extreme aspect ratio (use values <1 for tall/narrow range maps, and >1 for short/wide range maps). May also be necessary if an image_upright parameter is specified", "type": "number" }, "subdivision_ref": { "description": "A reference supporting the subdivisions shown in the list", "type": "string", "label": "Subdivisions reference" }, "greatgreatgrandparent_authority": { "description": "The describing authority for the greatgreatgrandparent taxon of a group. Should only be specified when the greatgreatgrandparent, greatgrandparent, grandparent and parent taxa are monotypic", "type": "string" }, "extinct": { "description": "The date a taxon was declared extinct (specifying |status=EX is required in order for the date to display). The parameter |fossil_range should be used for taxa known only from fossils.." } }, "description": "An infobox for plants, animals and other biological taxa, normally at the rank of genus and above", "paramOrder": [ "italic_title", "color_as", "name", "fossil_range", "oldest_fossil", "youngest_fossil", "image", "image_upright", "image_alt", "image_caption", "image2", "image2_upright", "image2_alt", "image2_caption", "status", "status_system", "status_ref", "extinct", "classification_status", "greatgreatgrandparent_authority", "greatgrandparent_authority", "grandparent_authority", "parent_authority", "display_parents", "taxon", "genus_text", "species_text", "binomial_text", "authority", "type_species", "type_species_authority", "type_genus", "type_genus_authority", "subdivision_ranks", "subdivision_ref", "subdivision", "diversity", "diversity_link", "diversity_ref", "range_map", "range_map_upright", "range_map_alt", "range_map_caption", "range_map2", "range_map2_upright", "range_map2_alt", "range_map2_caption", "synonyms", "synonyms_ref" ], "format": "block" } </templatedata> == Kategorije za praćenje == * {{clc|Održavanje automatskog taksokvira}} * {{clc|Automatski taksokviri koji koriste ručno unesene parametre}} * {{clc|Stranice koje koriste automatski taksokvir s nepoznatim parametrima}} ==Bilješke== {{reflist|refs= <ref name=CatSG2017>{{cite journal |author1=Kitchener, A. C. |author2=Breitenmoser-Würsten, C. |author3=Eizirik, E. |author4=Gentry, A. |author5=Werdelin, L. |author6=Wilting, A. |author7=Yamaguchi, N. |author8=Abramov, A. V. |author9=Christiansen, P. |author10=Driscoll, C. |author11=Duckworth, J. W. |author12=Johnson, W. |author13=Luo, S.-J. |author14=Meijaard, E. |author15=O’Donoghue, P. |author16=Sanderson, J. |author17=Seymour, K. |author18=Bruford, M. |author19=Groves, C. |author20=Hoffmann, M. |author21=Nowell, K. |author22=Timmons, Z. |author23=Tobe, S. |year=2017 |title=A revised taxonomy of the Felidae: The final report of the Cat Classification Task Force of the IUCN Cat Specialist Group |journal=Cat News |issue=Special Issue 11 |pages=66−75 |url=https://repository.si.edu/bitstream/handle/10088/32616/A_revised_Felidae_Taxonomy_CatNews.pdf?sequence=1&isAllowed=y}}</ref> <ref name=POWO_17068350-1>{{citation |title=''Cheiroglossa'' C.Presl |work=Plants of the World Online |publisher=Royal Botanic Gardens, Kew|url=http://www.plantsoftheworldonline.org/taxon/urn:lsid:ipni.org:names:17068350-1 |accessdate=2019-11-18 }}</ref> }} <includeonly>{{Sandbox other|| <!-- Categories below this line, please; interwikis at Wikidata --> [[Kategorija:Biološki šabloni]] [[Kategorija:Šabloni Taksokvira]] }}</includeonly> lwndnv57sllnibkfz9cj58cwqwfjx86 42682032 42681958 2026-08-30T11:00:42Z Edgar Allan Poe 29250 /* Making the links bold */ 42682032 wikitext text/x-wiki {{Documentation subpage}} <!-- Please place categories where indicated at the bottom of this page and interwikis at Wikidata (see [[Wikipedia:Wikidata]]) --> {{High-use}} {{Lua|Module:Automated taxobox}}{{clear}} {{Autotaxobox system navbox}} Ova stranica pruža više detalja o korištenju šablona {{tl|Automatski taksokvir}}, jednog od brojnih automatskih taksokvira. <strong> Molimo vas da pazite na to da koristite ispravni predložak; za više informacija pogledajte [[ovdje]]</strong>. Posebno napominjemo da bi članci o vrstama uvijek trebali koristiti šablon {{tl|Speciesbox}}, a ne ovaj šablon. Ako prvi put koristite bilo koji od automatskih taksokvira, pogledajte navigacijsku kutijicu desno, gdje se nalaze poveznice za različite korisne informacije vezane uz ovaj sustav šablona. Bilo bi dobro da prije korištenja pročitate barem [[uvod]]. Svaki automatski taksokvir ima opću strukturu kako slijedi, uglavnom s mnogo dodatnih parametara: '''Zoologija:''' <syntaxhighlight lang="wikitext">{{Automatski taksokvir |takson = Canis |autorstvo = [[Carl Linnaeus|Linnaeus]], 1758. }}</syntaxhighlight> '''Botanika<ref name="botanical">Gljive i biljke tradicionalno se smatraju predmetom izučavanja botanike; vidi [[Međunarodni kodeks nomenklature algi, gljiva i biljaka]].</ref>:''' <syntaxhighlight lang="wikitext">{{Automatski taksokvir |takson = Nepenthes |autorstvo = [[Carl Linnaeus|L.]] }}</syntaxhighlight> Parametar {{para|takson}} odnosi se na znanstveno ime teme samog članka. Parametar {{para|autorstvo}} odnosi se na autora znanstvenog naziva. Prije spremanja pritisnite "Prikaži kako će izgledati". Ako izgleda dobro, vaš je posao gotov. Spremite svoje izmjene. '''Molimo vas da ne spremate izmjene prije nego provjerite je li sve u redu i riješite sve eventualne pogreške koje postoje u taksokviru.''' Na kraju ovog priručnika nalazi se lista svih dostupnih parametara i njihovih definicija koje koristi <nowiki>{{Automatski taksokvir}}</nowiki>. Većina parametara iz priručnika za {{tl|Taksokvir}} primjenjuje se i ovdje, tako da možete konzultirati i [[Šablon:Taksokvir/dok|dokumentaciju tog šablona]] za više informacija. ==Jednostavni primjeri== {{Automatski taksokvir |naziv = ''Cheiroglossa'' <!--potrebno samo jer nije u naslovu ove stranice--> |takson = Cheiroglossa |autorstvo = C.Presl<ref name=POWO_17068350-1/> |podjela_kategorije = Vrste |podjela = {{Lista vrsta s poveznicama |Cheiroglossa malgassica|(C.Chr.) Pic.Serm. |Cheiroglossa palmata|(L.) Presl }} |podjela_ref = <ref name=POWO_17068350-1/> }} <syntaxhighlight lang="wikitext">{{Automatski taksokvir |naziv = Cheiroglossa |takson = Cheiroglossa |autorstvo = C.Presl<ref name=POWO_17068350-1/> |podjela_kategorije = Vrste |podjela = {{Lista vrsta s poveznicama |Cheiroglossa malgassica|(C.Chr.) Pic.Serm. |Cheiroglossa palmata|(L.) Presl }} |podjela_ref = <ref name=POWO_17068350-1/> }}</syntaxhighlight> {{clr}} {{Automatski taksokvir | naziv = ''Panthera'' <!--potrebno samo jer nije u naslovu ove stranice--> | raspon_fosila = [[Kasni miocen]] – danas, {{raspon fosila|5.95|0}} | slika = Panthera tigris tigris Tidoba 20150306.jpg | slika_opis = [[Tigar|Tigrica]] u [[Rezervat za tigrove Tadoba Andhari|rezervatu Tadoba Andhari]] | takson = Panthera | autorstvo = [[Lorenz Oken|Oken]], 1816.<ref name=CatSG2017/> | podjela_kategorije = Živuće vrste | podjela = *''[[Tigar|Panthera tigris]]'' *''[[Snježni leopard|Panthera uncia]]'' *''[[Jaguar|Panthera onca]]'' *''[[Lav|Panthera leo]]'' *''[[Leopard|Panthera pardus]]'' | podjela_ref = <ref name=CatSG2017/> }} <syntaxhighlight lang="wikitext">{{Automatski taksokvir | naziv = Panthera | raspon_fosila = [[Kasni miocen]] – danas, {{raspon fosila|5.95|0}} | slika = Panthera tigris tigris Tidoba 20150306.jpg | slika_opis = [[Tigar|Tigrica]] u [[Rezervat za tigrove Tadoba Andhari|rezervatu Tadoba Andhari]] | takson = Panthera | autorstvo = [[Lorenz Oken|Oken]], 1816.<ref name=CatSG2017/> | podjela_kategorije = Živuće vrste | podjela = *''[[Tigar|Panthera tigris]]'' *''[[Snježni leopard|Panthera uncia]]'' *''[[Jaguar|Panthera onca]]'' *''[[Lav|Panthera leo]]'' *''[[Leopard|Panthera pardus]]'' | podjela_ref = <ref name=CatSG2017/> }}</syntaxhighlight> {{clr}} ==Uporaba== ==="Nedostaje taksonomski šablon"=== Ako vidite poruku "{{red|Nedostaje taksonomski šablon}} (popravi):", to ne znači da ste pokvarili šablon. Ova obavijest znači da na projektu još ne postoji [[Wikipedija:Sustav automatskih taksokvira/taksonomski šabloni|taksonomski šablon]] za unos koji ste naveli u parametru {{para|takson}}. ====Stvaranje taksonomskog šablona==== Kako biste krenuli s rješavanjem ove ružne crvene pogreške, desnim klikom pritisnite poveznicu "fix" i otvorite ju u novoj kartici ili prozoru. Tu biste trebali dobiti stranicu za uređivanje šablona koji nedostaje. (Za potpuni vodič o ovim šablonima, pogledajte [[Wikipedija:Sustav automatskih taksokvira/taksonomski šabloni|Uvod u taksonomske šablone]].) Prvo treba popuniti parametar za rang. Uvijek koristite latinski naziv. Ovdje imate niz opcija, a neki od primjera su (pogledajte [[Wikipedija:Sustav automatskih taksokvira/taksonomski šabloni|ovdje]] za cjelovitu listu podržanih rangova): *regnum *phylum *classis *ordo *familia *tribus *genus *clade ili cladus *nekategorizirana Ako je ono što vama treba nešto iznimno atipično, onda to možete unijeti na ovom mjestu umjesto nekog od dostupnih rangova. To bi moglo slomiti taksokvir, ali onda se možete obratiti nekom od administratora za pomoć. Vidjet ćete da je parametar {{para|link}} već popunjen i da daje <syntaxhighlight lang="wikitext">link={{subst:#titleparts:{{subst:PAGENAME}}|2|2}}</syntaxhighlight> što je zapravo wikisintaksa za "dio naslova stranice koji dolazi nakon "Šablon:Taksonomija/". Drugim riječima, to će biti naziv taksona. Taj dio ne morate dirati <em>osim</em> ako naziv taksona nije isti kao i naslov stranice na koji vodi poveznica. Primjerice, takson ''Spheniscidae'' vodi na [[Pingvin]]. U tom slučaju, dodajte <code>Pingvin|</code> prije <syntaxhighlight lang="wikitext" inline>{{subst:#titleparts:{{subst:PAGENAME}}|2|2}}</syntaxhighlight> da biste dobili <syntaxhighlight lang="wikitext">link=Pingvin|{{subst:#titleparts:{{subst:PAGENAME}}|2|2}}</syntaxhighlight> ili možete zamijeniti ono što je već uneseno da dobijete <pre>link=Pingvin|Spheniscidae</pre> Sljedeće imamo parametar {{para|matčni}}. Sve što ovdje trebate unijeti je naziv matičnog taksona, odnosno taksona koji je direktno iznad taksona o kojem pišete, i to velikim početnim slovom. Koristite parametar {{para|refs}} da nevedete izvor koji navodi ta vaš takson pripada tom matičnom taksonu – za slučaj da netko kasnije želi nešto mijenjati. (Jedini slučaj kada nećete popuniti ovaj parametar je kada takson koristi posebnu, dogovorenu kategorizaciju, poput kritosjemenjača.) Ako je u pitanju izumrli takson, parametar {{para|izumrli}} popunite s {{code|yes}} (ili {{code|true}}). Ako je živući, možete izbrisati cijeli red ili parametar ostaviti praznim. Nakon toga pregledajte izmjene prije spremanja. Ako nema obavijesti o greškama, slobodno ga spremite i zatvorite. Nakon toga vratite se na automatski taksokvir koji radite. Prisitnite "Prikaži kako će izgledati" i pogledajte je li sve u redu; trebalo bi biti. Ako i dalje postoji neka obavijest o grešci u šablonu, onda to vjerojatno znači da ćete morati napraviti šablon za matični šablon. Ponavljajte cijeli proces sve dok obavijest o grešci ne nestane. ===Posebne upute za vrste=== Članci o vrstama samo iznimno koriste ovaj šablon; umjesto toga koristite {{tl|Speciesbox}}. Za više informacije, pogledajte dokumentaciju tog šablona. Iznimke se obrađuju [[#Iznimni slučajevi|niže u tekstu]]: :To je zato što kadgod se <nowiki>{{Automatski taksokvir}}</nowiki> koristi zajedno s {{para|takson|''naziv-taksona''}}, onda šablon naziva "Šablon:Taksonomija/''naziv-taksona''" mora ili postojati ili se stvoriti kako bi se specificirao taksonomski rang za ''naziv-taksona''. Ipak, za vrste ovo nije potrebno jer se taksonomski rang vrste može pronaći tako da se iz punog dvoimenog naziva izvuče naziv roda, a onda traži po "Šablon:Taksonomija/''naziv-roda''", Stoga, korištenje šablona {{tl|Speciesbox}} značajno smanjuje broj potrebnih taksonomskih šablona i dovodi do toga da za različite vrste unutar istog roda ne postoje različite taksonomije. ===Podebljavanje veza=== Kada se taksokvir pojavljuje u članku, naziv taksona o kojemu je članak trebao bi biti podebljan. Kako bi ovo funkcioniralo, parametar {{para|veza}} u šablonu mora biti ispravan. Primjerice, recimo da takson u pitanju ima naziv ''takson-naziv'', a članak u kojem se pojavljuje ima naslov ''članak-naslov''. Onta u šablonu "Taksonomija/''takson-naziv''": * ako su ''takson-naziv'' i ''članak-naslov'' identični, trebali biste vidjeti {{para|veza|''takson-naziv''}} * ako su ''takson-naziv'' i ''članak-naslov'' različiti, trebali biste vidjeti {{para|veza|''članak-naslov''{{!}}''takson-naziv''}}. Osigurajte se na način da veza koju ste unijelo direktno upućuje na članak o taksonu ''bez'' preusmjeravanja. Ako se stranica u međuvremenu premjesti, šablon o taksonu koji vodi na taj članak trebate ažurirati kako biste zadržali podebljanje. ===Change the taxobox header=== By default the header to the taxobox will be based on the target taxon and the page title and it will automatically be italicized if it's a genus (this template, <nowiki>{{Automatic taxobox}}</nowiki>, shouldn't normally be used for species). If you want a different header (e.g. the common name), then specify {{para|name}}. ===Dodavanje slike=== Koristite parametre {{para|slika}}, {{para|slika_alt}} i {{para|slika_opis}} kao što biste ih koristili u {{tl|Taksokvir}}. Ako želite drugu sliku, samo dodajte {{para|slika2}}, {{para|slika2_alt}} i {{para|slika2_opis}}. ===Sinonimi=== Ovdje se nalazi primjer što treba dodati u taksokvir gdje su ''Genius'' i ''Geniosus'' igrom slučaja sinonimi navedenog zoološkog taksona: <syntaxhighlight lang="wikitext"> |sinonimi= * ''Genius'' {{small|[[Baggins]], 1934.}} * ''Geniosus'' {{small|[[Harvey]], 1734.}} </syntaxhighlight> (Godine se ne dodaju za botaničke taksone.) Za duže liste sinonima, šabloni {{tl|Lista rodova}} and {{tl|Lista taksona}} olakšavaju unos. Ne zaboravite popuniti parametar {{para|sinonimi_ref}}. ===Forcing a taxon to display=== If there's a particularly notable taxon of a minor rank, such as [[Theropoda]] (which contains nearly all carnivorous dinosaurs) chances are that you'd like the taxon to display in every single taxobox that it could possibly be displayed in. Navigate to that taxon's taxonomy template. The link should be "Template:Taxonomy/" followed by the name of the taxon. In the case of Theropoda, the link would be "Template:Taxonomy/Theropoda". Add the code {{para|always_display|true}} anywhere you'd like inside braces, and that should make the taxon display all the time regardless of its rank. ===Correcting a taxonomy=== Every automatic taxobox has an edit link on the right end of the bar that says "Scientific classification" (it was a red pencil icon {{as of|2019|April|lc=yes}}). That link should give you access to a full listing of that taxon's taxonomy. From there, you may edit a taxon by clicking "Edit" next to its name. Doing so allows you to access the corresponding Template:Taxonomy/ page, where you can assign a different parent, rank, display text, link, references, extinction status, or "display always" value. Any edits you make to one of these templates will affect ''all its descendant taxa'', so keep that in mind while editing. ==Iznimni slučajevi== {{see also|Wikipedia:Automated taxobox system/advanced taxonomy}} The great majority of taxa can be handled {{em|fully automatically}} by one of the [[Wikipedia:Automated taxobox system/which|automated taxoboxes]] once the necessary [[Wikipedia:Automated taxobox system/taxonomy templates|taxonomy templates]] at the rank of genus and above have been created. The automation includes italicizing the names of appropriate ranks. However, there are some exceptional cases where manual formatting of taxon names is needed; for example, the automatic formatting does not work correctly when uncertain names are indicated by surrounding them by double quotes, or for [[candidatus]] names in the [[International Code of Nomenclature of Prokaryotes]]. For these exceptional cases, it is possible to supply the full wikitext of genus and species names. *{{para|taxon}} now specifies the lowest ranked taxon that will be handled automatically via a taxonomy template *if this taxon is not a genus, {{para|genus_text}} supplies the full wikitext of the genus name, complete with all required formatting including bold text if it is the lowest ranked name in the taxobox. If not the lowest rank, a link should be included for navigation. *{{para|species_text}} supplies the full wikitext of the abbreviated species name, complete with all required formatting, including bold text if it is the lowest ranked name in the taxobox; the species name should be complete with an {{em|abbreviated}} genus name (e.g. {{code|'''"''C.''" ''poecilonotus'''''|moin|class=nowrap}} to produce {{nowrap|'''"''C.''" ''poecilonotus'''''}}) *{{para|binomial_text}} supplies the full wikitext of the binomial name (the text that appears in the binomial box of a species taxobox), again complete with all the required formatting; however binomials are automatically made bold, so this element is not needed If the article has the unusually formatted scientific name as its title, it will also be necessary to use <syntaxhighlight lang="wikitext" inline>{{DISPLAYTITLE:...}}</syntaxhighlight> to format the article title and {{para|name}} to supply the formatted heading for the taxobox. ===Examples=== {{Automatic taxobox |name = ''Quassia'' sp. 'Mount Nardi' |taxon = Quassia |species_text = {{nowrap|'''''Q.'' sp. 'Mount Nardi''''}} |binomial_text = ''Quassia'' sp. 'Mount Nardi' }} <syntaxhighlight lang="wikitext">{{DISPLAYTITLE:''Quassia'' sp. 'Mount Nardi'}} {{Automatic taxobox |name = ''Quassia'' sp. 'Mount Nardi' |taxon = Quassia |species_text = {{nowrap|'''''Q.'' sp. 'Mount Nardi''''}} |binomial_text = ''Quassia'' sp. 'Mount Nardi' }}</syntaxhighlight> *The taxonomic hierarchy from the genus ''Quassia'' upwards is obtained from taxonomy templates, starting with {{tlx|Taxonomy/Quassia}}. Clicking on the red pencil icon takes you to this template. *The wikitext for the species row and the binomial box are used exactly as supplied. (The {{tlx|nowrap}} in the species text ensures that parts of the name don't wrap onto the next line, and wouldn't be needed if an image made the taxobox wider.) {{clr}} {{Automatic taxobox | name = "''Colostethus''" ''poecilonotus'' | taxon = Dendrobatidae | genus_text = "''[[Colostethus]]''" | species_text = '''"''C.''"&nbsp;''poecilonotus''''' | binomial_text = "''Colostethus''" ''poecilonotus'' | authority = [[Juan A. Rivero|Rivero]], 1991 }} <syntaxhighlight lang="wikitext">{{DISPLAYTITLE:"''Colostethus''" ''poecilonotus''}} {{Automatic taxobox | name = "''Colostethus''" ''poecilonotus'' | taxon = Dendrobatidae | genus_text = "''[[Colostethus]]''" | species_text = '''"''C.''"&nbsp;''poecilonotus''''' | binomial_text = "''Colostethus''" ''poecilonotus'' | authority = [[Juan A. Rivero|Rivero]], 1991 }}</syntaxhighlight> *The taxonomic hierarchy from the family Dendrobatidae upwards is obtained from taxonomy templates, starting with [[Template:Taxonomy/Dendrobatidae]]. Clicking on the red pencil icon takes you to this template. No taxonomy template is used for the genus. *The wikitext for the genus and species rows, plus the binomial box, are used exactly as supplied. (The <code>&amp;nbsp;</code> in the species wikitext prevents the two parts of the name appearing on separate lines; it's not always necessary.) {{clr}} ==Available parameters and how to use them== ===All parameters=== {{pre|<nowiki>{{automatic taxobox</nowiki> {{para|color_as}} [[#Italic title|{{para|italic_title}}]] [[#Parameter %7Cname=|{{para|name}}]] [[#Parameter %7Cfossil_range=|{{para|fossil_range}}]] [[#Parameter %7Coldest_fossil=|{{para|oldest_fossil}}]] [[#Parameter %7Cyoungest_fossil=|{{para|youngest_fossil}}]] {{para|status}} {{para|status_system}} {{para|status_ref}} {{para|status2}} {{para|status2_system}} {{para|status2_ref}} {{para|trend}} {{para|image}} {{para|image_upright}} {{para|image_alt}} {{para|image_caption}} {{para|image2}} {{para|image2_upright}} {{para|image2_alt}} {{para|image2_caption}} {{para|classification_status}} [[#Parameter %7Ctaxon=|{{para|taxon}}]] [[#Parameter %7Cauthority=|{{para|authority}}]] [[#Parameter %7Cparent_authority=, etc.|{{para|parent_authority}}]] [[#Parameter %7Cparent_authority=, etc.|{{para|grandparent_authority}}]] [[#Parameter %7Cparent_authority=, etc.|{{para|greatgrandparent_authority}}]] [[#Parameter %7Cparent_authority=, etc.|{{para|greatgreatgrandparent_authority}}]] [[#Parameter %7Cdisplay_parents=|{{para|display_parents}}]] [[#Exceptional cases|{{para|genus_text}}]] [[#Exceptional cases|{{para|species_text}}]] [[#Exceptional cases|{{para|binomial_text}}]] <!--{{para|binomial}} {{para|binomial_authority}} {{para|trinomial}} {{para|trinomial_authority}} -->{{para|type_genus}} {{para|type_genus_authority}} {{para|type_species}} {{para|type_species_authority}} {{para|diversity}} {{para|diversity_link}} {{para|diversity_ref}} {{para|subdivision_ranks}} {{para|subdivision_ref}} {{para|subdivision}} {{para|type_strain}} {{para|range_map}} {{para|range_map_upright}} {{para|range_map_alt}} {{para|range_map_caption}} {{para|range_map2}} {{para|range_map2_upright}} {{para|range_map2_alt}} {{para|range_map2_caption}} {{para|synonyms}} {{para|synonyms_ref}} <nowiki>}}</nowiki>}} ===Italic title=== It is not usually necessary to do anything to italicize the page title and supply an italicized taxobox name if {{para|name}} is absent; both are normally handled automatically. Since 28 May 2021, this includes page titles that are botanical names containing a connecting term, like [[Banksia ser. Banksia|''Banksia'' ser. ''Banksia'']]. The automatic italicization fails for pages whose title contains a parenthesised subgenus, such as [[Camponotus (Dendromyrmex)|''Camponotus'' (''Dendromyrmex'')]], because by default parenthesised terms are treated as a disambiguators and not italicized. In this case, add {{para|italic_title|taxon}} to treat the page title as a complete taxon name. In a very few special cases, the correct italicization has to be produced manually. In such cases: * put {{para|italic_title|no}} in the taxobox to prevent the automatic attempt to italicize the page title and to add an italicized taxobox name * add <code><nowiki>{{DISPLAYTITLE:}}</nowiki></code> above the taxobox template with the fully formatted page title after the colon * put {{para|name}} in the taxobox with a fully formatted taxobox name. ===Parameter {{para|taxon}}=== Generally, this is the name of the taxon the article is about. In the resulting taxobox, this parameter is the one that is bolded. (To bold multiple taxa, see [[#Making the links bold]].) More accurately, if {{para|taxon|TAXON}}, the system will expect there to be a page at "Template:Taxonomy/TAXON". In some circumstances, TAXON may not be the name of the taxon, e.g. if a plant and animal share the same genus name, there may be two taxonomy templates called "Template:Taxonomy/GENUS (plant)" and "Template:Taxonomy/GENUS (animal)". In such cases, something like the following is required: <code><nowiki>{{Automatic taxobox</nowiki><br> <nowiki>| taxon = GENUS (plant)</nowiki></code> This ensures that the system links to the right taxonomy template. If this parameter is omitted, {{as of|2012|December|lc=yes}} the system will attempt to infer what its value should be from the page name. '''Omitting the <code>taxon</code> parameter is strongly deprecated and may not be supported in future.''' ===Parameter {{para|name}}=== If the title of the taxobox should be different from the default value, enter it here. This is most commonly used for common names. ===Parameter {{para|authority}}=== This parameter is similar to the authority parameters in the {{tl|Taxobox}}. The only difference is that you don't have to specify the rank this authority matches up with – it will pair it with the taxon listed in the {{para|taxon}} parameter. ===Parameter {{para|fossil_range}}=== There are two ways of using this parameter. #{{para|fossil_range|''recognized period name''}}, e.g. {{para|fossil_range|Devonian}} – assumes the taxon has fossils only in this period and produces a display accordingly. #{{para|fossil_range|''any other value''}} – displays the value provided. Often this will be a use of the template {{tl|Geological range}}, e.g. {{para|fossil_range|<code><nowiki>{{Geological range|Devonian|Jurassic}}</nowiki></code>}}; however, it can also be plain text, e.g. {{para|fossil_range|Probably Devonian–Jurassic}}. See also {{para|oldest_fossil}} and {{para|youngest_fossil}} below. ===Parameters {{para|oldest_fossil}} and {{para|youngest_fossil}}=== These parameters are an alternative way of specifying the fossil range. If {{para|youngest_fossil}} is omitted, its value defaults to "Recent". {{para|oldest_fossil|Devonian}} with {{para|youngest_fossil|Jurassic}} has the same effect as {{para|fossil_range|<code><nowiki>{{Geological range|Devonian|Jurassic}}</nowiki></code>}}. If either parameter has a value that is not recognized as a period name, then plain text is output. ===Parameters {{para|status}}, {{para|status_system}}, and {{para|status_ref}}=== See [[Template:Taxobox/species/doc]]. Tracking categories: * {{clc|Taxoboxes with an unrecognised status system}} * {{clc|Taxoboxes needing a status system parameter}} * {{clc|Invalid conservation status}} ===Parameter {{para|display_parents}}=== If you need to display a certain number of parent taxa, adding a number here will make that many parent taxa appear. ===Parameter {{para|parent_authority}}, etc.=== '''Parameter {{para|parent_authority}}''' '''Parameter {{para|grandparent_authority}}''' '''Parameter {{para|greatgrandparent_authority}}''' '''Parameter {{para|greatgreatgrandparent_authority}}''' These function just like {{para|authority}}, except they match up with the parent taxon, grandparent taxon, etc. ;Warning: The "ancestor" taxon is the one defined by the taxonomy templates (i.e. the various "Template:Taxonomy/<taxon>" pages, where <taxon> is the name of a taxon). This "ancestor" taxon may not be the taxon you expect! Further, if someone later changes the taxonomic hierarchy defined in the taxonomy templates by adding or removing a taxon, the authority can become incorrect. For example, if you are setting up a taxobox for a genus and the parent taxon is currently the family, {{para|parent_authority}} shows the authority for the family in the taxobox. If someone later adds a subfamily between the genus and the family, {{para|parent_authority}} will now refer to the subfamily, and the authority will be displayed incorrectly. These parameters should only be used if really necessary. == TemplateData == {{TemplateData header}} <templatedata> { "params": { "color_as": { "type": "string", "description": "Taxon defining the taxobox color if needed (normally not) ", "example": "Animalia" }, "italic_title": { "type": "string", "description": "Specifying \"no\" suppresses the automatic italicization of the page title; needed whenever the page title's italicization has to be handled manually. Specifying \"taxon\" causes the page title to be treated as a taxon name when italicizing; needed for titles like \"Camponotus (Dendromyrmex)\".", "example": "no" }, "taxon": { "type": "string", "required": true, "description": "Scientific name of group with no formatting; the entry point into the taxonomic hierarchy generated automatically from taxonomy templates ", "example": "Pectinidae" }, "genus_text": { "type": "string", "description": "In exceptional cases only, the full wikitext of the genus name to be displayed in the taxobox " }, "species_text": { "type": "string", "description": "In exceptional cases only, the full wikitext of the abbreviated species name to be displayed in the taxobox; binomial_text is required if this parameter is present " }, "binomial_text": { "type": "string", "description": "In exceptional cases only, the full wikitext (without bold markup) of the binomial name to be displayed in the taxobox; required if species_text is present " }, "name": { "type": "string", "description": "Title of the taxobox; may be the English name of the group; will be set from the page title if omitted ", "example": "Scallop" }, "authority": { "type": "string", "description": "The describing authority for the group in the appropriate format, which differs between nomenclature codes; presence or absence of parentheses is meaningful ", "example": "Wilkes, 1810 – animal; (L.) Mill. – plant", "required": true }, "display_parents": { "type": "number", "description": "The number of parent taxa to be displayed above the one specified by the taxon parameter; not normally needed. Used to display minor ranks between the specified taxon and the next higher major rank (e.g. for a genus, tribe and subfamily). Display parents should not be used to display a minor rank above the next major rank (e.g., for a genus, suborder). If it is desirable to display such a minor rank for all subordinate taxa, set \"always_display\" in the taxonomy template for that rank. ", "example": "3", "label": "Parents to display" }, "fossil_range": { "type": "wiki-template-name", "description": "The geologic time span during which the group is generally known to have existed, given in eras; the template {{Fossil range}} is the most common method of presenting this information ", "example": "{{Fossil range|Middle Triassic|Present}} " }, "oldest_fossil": { "type": "string", "description": "The geological era of the oldest known fossil; paired with youngest_fossil, an alternative to fossil_range ", "example": "Devonian " }, "youngest_fossil": { "type": "string", "description": "The geological era of the youngest known fossil; paired with oldest_fossil, an alternative to fossil_range; defaults to 'Recent' ", "example": "Jurassic " }, "status_system": { "type": "string", "description": "The authority assigning a conservation status", "example": "IUCN3.1", "deprecated": "Automatic taxoboxes are used for taxa above species rank. Conservation status is very rarely assigned to taxa above species rank.", "label": "Conservation status system" }, "status_ref": { "type": "string", "description": "A citation that supports the displayed status and status_system parameters", "deprecated": "Automatic taxoboxes are used for taxa above species rank. Conservation status is very rarely assigned to taxa above species rank" }, "image": { "type": "wiki-file-name", "suggested": true, "description": "An image of member of the group, given without the File: or Image: prefix and without double brackets ", "example": "Argopecten irradians.jpg" }, "image_caption": { "type": "string", "description": "A caption for the image, if any is necessary. Do not simply repeat the name of the taxon", "example": "The Atlantic bay scallop in a feeding pose " }, "subdivision_ranks": { "type": "string", "suggested": true, "description": "The name of the next lowest rank(s) in the taxonomic hierarchy", "example": "Species", "label": "Rank of subdivisions" }, "subdivision": { "type": "string", "suggested": true, "description": "A list of taxa at the next lowest rank(s) in the taxonomic hierarchy. When there are many (10+) taxa at the lower rank, they should be displayed in the body of the article, not the taxobox" }, "synonyms_ref": { "type": "string", "description": "A reference supporting the synonymy shown in the list", "label": "Synonyms reference" }, "type_species": { "type": "string", "description": "The original name of the species that was initially used to describe a genus, without regard to its present-day nomenclature", "label": "Type species" }, "type_species_authority": { "type": "string", "description": "The describer of the original name of the species, so without parentheses", "label": "Type species authority" }, "parent_authority": { "type": "string", "description": "The describing authority for the parent taxon of a group. Should only be specified when the parent taxon is monotypic", "label": "Parent authority" }, "diversity": { "type": "string", "description": "An estimate of the number of child taxa (e.g. species in a genus)", "example": "170–180 species" }, "diversity_link": { "description": "The title of a separate page with a list of child taxa, or a section of the current page with a list of children. Does not require link mark-up for a separate page; use # to make a link to a section of the current page", "example": "#Species", "type": "string", "label": "Diversity link" }, "diversity_ref": { "type": "string", "description": "A reference supporting the estimated number of child taxa", "label": "Diversity reference" }, "range_map": { "type": "wiki-file-name", "description": "The name of the image file, if any, showing the group's geographic habitat range, without the File: or Image: prefix and without double brackets ", "example": "Aplodontia rufa distribution map.png" }, "range_map_caption": { "type": "string", "description": "A caption for the range map, if any is necessary" }, "type_genus": { "type": "string", "description": "The original name of the genus that was initially used to define a taxon at a rank above genus, without regard to its present-day nomenclature", "label": "Type genus" }, "type_genus_authority": { "type": "string", "description": "The describer of the original name of the genus", "label": "Type genus authority" }, "image2": { "type": "wiki-file-name", "description": "A second image of member of the group, given without the File: or Image: prefix and without double brackets. " }, "image2_caption": { "type": "string", "description": "A caption for the second image, if any is necessary. Do not simply repeat the name of the taxon" }, "image_alt": { "type": "string", "description": "Text describing what is depicted in the image" }, "grandparent_authority": { "type": "string", "description": "The describing authority for the grandparent taxon of a group. Should only be specified when the grandparent and parent taxa are monotypic" }, "image_upright": { "type": "number", "description": "Used to adjust the displayed size of an image with an extreme aspect ratio. Values under 1.0 decrease the size of an image (most useful for very tall, narrow images) Values over 1.0 increase the size of an image (possibly useful for short, wide images)" }, "range_map_upright": { "description": "Used to adjust the displayed size of a range map. May be useful when the range map has an extreme aspect ratio (use values <1 for tall/narrow range maps, and >1 for short/wide range maps). May also be necessary if an image_upright parameter is specified", "type": "number" }, "range_map_alt": { "description": "Text describing the range depicted in the map", "example": "Map of Africa, with shading indicating the genus occurs in the eastern part of the island of Madagascar", "type": "string" }, "greatgrandparent_authority": { "description": "The describing authority for the greatgrandparent taxon of a group. Should only be specified when the greatgrandparent, grandparent and parent taxa are monotypic" }, "image2_alt": { "description": "Text describing what is depicted in the second image", "type": "string" }, "image2_upright": { "description": "Used to adjust the displayed size of an image with an extreme aspect ratio. Values under 1.0 decrease the size of an image (most useful for very tall, narrow images) Values over 1.0 increase the size of an image (possibly useful for short, wide images)", "type": "number" }, "range_map2": { "description": "The name of the image file, if any, showing the group's geographic habitat range, without the File: or Image: prefix and without double brackets. Mostly useful when a species has a narrow range, in order to display maps at different scales", "type": "wiki-file-name" }, "range_map2_alt": { "description": "Text describing the range depicted in the second map", "example": "Map of Madagascar, with shading indicating the genus occurs in the eastern part of the island", "type": "string" }, "range_map2_caption": { "description": "A caption for the second range map, if any is necessary." }, "synonyms": { "description": "Taxonomic synonyms. These should be displayed in a collapsed list format if there are many of them.", "label": "Taxonomic synonyms" }, "classification_status": { "description": "The status of the scientific group, usually presented as either Disputed or Accepted ", "example": "Disputed ", "type": "string", "label": "Classification status" }, "status": { "description": "The conservation status of the taxon", "deprecated": "Automatic taxoboxes are used for taxa above species rank. Conservation status is very rarely assigned to taxa above species rank", "example": "CITES_A1", "type": "string", "label": "Conservation status" }, "range_map2_upright": { "description": "Used to adjust the displayed size of a second range map. May be useful when the range map has an extreme aspect ratio (use values <1 for tall/narrow range maps, and >1 for short/wide range maps). May also be necessary if an image_upright parameter is specified", "type": "number" }, "subdivision_ref": { "description": "A reference supporting the subdivisions shown in the list", "type": "string", "label": "Subdivisions reference" }, "greatgreatgrandparent_authority": { "description": "The describing authority for the greatgreatgrandparent taxon of a group. Should only be specified when the greatgreatgrandparent, greatgrandparent, grandparent and parent taxa are monotypic", "type": "string" }, "extinct": { "description": "The date a taxon was declared extinct (specifying |status=EX is required in order for the date to display). The parameter |fossil_range should be used for taxa known only from fossils.." } }, "description": "An infobox for plants, animals and other biological taxa, normally at the rank of genus and above", "paramOrder": [ "italic_title", "color_as", "name", "fossil_range", "oldest_fossil", "youngest_fossil", "image", "image_upright", "image_alt", "image_caption", "image2", "image2_upright", "image2_alt", "image2_caption", "status", "status_system", "status_ref", "extinct", "classification_status", "greatgreatgrandparent_authority", "greatgrandparent_authority", "grandparent_authority", "parent_authority", "display_parents", "taxon", "genus_text", "species_text", "binomial_text", "authority", "type_species", "type_species_authority", "type_genus", "type_genus_authority", "subdivision_ranks", "subdivision_ref", "subdivision", "diversity", "diversity_link", "diversity_ref", "range_map", "range_map_upright", "range_map_alt", "range_map_caption", "range_map2", "range_map2_upright", "range_map2_alt", "range_map2_caption", "synonyms", "synonyms_ref" ], "format": "block" } </templatedata> == Kategorije za praćenje == * {{clc|Održavanje automatskog taksokvira}} * {{clc|Automatski taksokviri koji koriste ručno unesene parametre}} * {{clc|Stranice koje koriste automatski taksokvir s nepoznatim parametrima}} ==Bilješke== {{reflist|refs= <ref name=CatSG2017>{{cite journal |author1=Kitchener, A. C. |author2=Breitenmoser-Würsten, C. |author3=Eizirik, E. |author4=Gentry, A. |author5=Werdelin, L. |author6=Wilting, A. |author7=Yamaguchi, N. |author8=Abramov, A. V. |author9=Christiansen, P. |author10=Driscoll, C. |author11=Duckworth, J. W. |author12=Johnson, W. |author13=Luo, S.-J. |author14=Meijaard, E. |author15=O’Donoghue, P. |author16=Sanderson, J. |author17=Seymour, K. |author18=Bruford, M. |author19=Groves, C. |author20=Hoffmann, M. |author21=Nowell, K. |author22=Timmons, Z. |author23=Tobe, S. |year=2017 |title=A revised taxonomy of the Felidae: The final report of the Cat Classification Task Force of the IUCN Cat Specialist Group |journal=Cat News |issue=Special Issue 11 |pages=66−75 |url=https://repository.si.edu/bitstream/handle/10088/32616/A_revised_Felidae_Taxonomy_CatNews.pdf?sequence=1&isAllowed=y}}</ref> <ref name=POWO_17068350-1>{{citation |title=''Cheiroglossa'' C.Presl |work=Plants of the World Online |publisher=Royal Botanic Gardens, Kew|url=http://www.plantsoftheworldonline.org/taxon/urn:lsid:ipni.org:names:17068350-1 |accessdate=2019-11-18 }}</ref> }} <includeonly>{{Sandbox other|| <!-- Categories below this line, please; interwikis at Wikidata --> [[Kategorija:Biološki šabloni]] [[Kategorija:Šabloni Taksokvira]] }}</includeonly> 64wmo5e8mdcu404p4yfe1eksv004di4 42682039 42682032 2026-08-30T11:03:34Z Edgar Allan Poe 29250 42682039 wikitext text/x-wiki {{Documentation subpage}} <!-- Please place categories where indicated at the bottom of this page and interwikis at Wikidata (see [[Wikipedia:Wikidata]]) --> {{High-use}} {{Lua|Module:Automated taxobox}}{{clear}} {{Autotaxobox system navbox}} Ova stranica pruža više detalja o korištenju šablona {{tl|Automatski taksokvir}}, jednog od brojnih automatskih taksokvira. <strong> Molimo vas da pazite na to da koristite ispravni predložak; za više informacija pogledajte [[ovdje]]</strong>. Posebno napominjemo da bi članci o vrstama uvijek trebali koristiti šablon {{tl|Speciesbox}}, a ne ovaj šablon. Ako prvi put koristite bilo koji od automatskih taksokvira, pogledajte navigacijsku kutijicu desno, gdje se nalaze veze za različite korisne informacije vezane uz ovaj sustav šablona. Bilo bi dobro da prije korištenja pročitate barem [[uvod]]. Svaki automatski taksokvir ima opću strukturu kako slijedi, uglavnom s mnogo dodatnih parametara: '''Zoologija:''' <syntaxhighlight lang="wikitext">{{Automatski taksokvir |takson = Canis |autorstvo = [[Carl Linnaeus|Linnaeus]], 1758. }}</syntaxhighlight> '''Botanika<ref name="botanical">Gljive i biljke tradicionalno se smatraju predmetom izučavanja botanike; vidi [[Međunarodni kodeks nomenklature algi, gljiva i biljaka]].</ref>:''' <syntaxhighlight lang="wikitext">{{Automatski taksokvir |takson = Nepenthes |autorstvo = [[Carl Linnaeus|L.]] }}</syntaxhighlight> Parametar {{para|takson}} odnosi se na znanstveno ime teme samog članka. Parametar {{para|autorstvo}} odnosi se na autora znanstvenog naziva. Prije spremanja pritisnite "Prikaži kako će izgledati". Ako izgleda dobro, vaš je posao gotov. Spremite svoje izmjene. '''Molimo vas da ne spremate izmjene prije nego provjerite je li sve u redu i riješite sve eventualne pogreške koje postoje u taksokviru.''' Na kraju ovog priručnika nalazi se lista svih dostupnih parametara i njihovih definicija koje koristi <nowiki>{{Automatski taksokvir}}</nowiki>. Većina parametara iz priručnika za {{tl|Taksokvir}} primjenjuje se i ovdje, tako da možete konzultirati i [[Šablon:Taksokvir/dok|dokumentaciju tog šablona]] za više informacija. ==Jednostavni primjeri== {{Automatski taksokvir |naziv = ''Cheiroglossa'' <!--potrebno samo jer nije u naslovu ove stranice--> |takson = Cheiroglossa |autorstvo = C.Presl<ref name=POWO_17068350-1/> |podjela_kategorije = Vrste |podjela = {{Lista vrsta s vezama |Cheiroglossa malgassica|(C.Chr.) Pic.Serm. |Cheiroglossa palmata|(L.) Presl }} |podjela_ref = <ref name=POWO_17068350-1/> }} <syntaxhighlight lang="wikitext">{{Automatski taksokvir |naziv = Cheiroglossa |takson = Cheiroglossa |autorstvo = C.Presl<ref name=POWO_17068350-1/> |podjela_kategorije = Vrste |podjela = {{Lista vrsta s vezama |Cheiroglossa malgassica|(C.Chr.) Pic.Serm. |Cheiroglossa palmata|(L.) Presl }} |podjela_ref = <ref name=POWO_17068350-1/> }}</syntaxhighlight> {{clr}} {{Automatski taksokvir | naziv = ''Panthera'' <!--potrebno samo jer nije u naslovu ove stranice--> | raspon_fosila = [[Kasni miocen]] – danas, {{raspon fosila|5.95|0}} | slika = Panthera tigris tigris Tidoba 20150306.jpg | slika_opis = [[Tigar|Tigrica]] u [[Rezervat za tigrove Tadoba Andhari|rezervatu Tadoba Andhari]] | takson = Panthera | autorstvo = [[Lorenz Oken|Oken]], 1816.<ref name=CatSG2017/> | podjela_kategorije = Živuće vrste | podjela = *''[[Tigar|Panthera tigris]]'' *''[[Snježni leopard|Panthera uncia]]'' *''[[Jaguar|Panthera onca]]'' *''[[Lav|Panthera leo]]'' *''[[Leopard|Panthera pardus]]'' | podjela_ref = <ref name=CatSG2017/> }} <syntaxhighlight lang="wikitext">{{Automatski taksokvir | naziv = Panthera | raspon_fosila = [[Kasni miocen]] – danas, {{raspon fosila|5.95|0}} | slika = Panthera tigris tigris Tidoba 20150306.jpg | slika_opis = [[Tigar|Tigrica]] u [[Rezervat za tigrove Tadoba Andhari|rezervatu Tadoba Andhari]] | takson = Panthera | autorstvo = [[Lorenz Oken|Oken]], 1816.<ref name=CatSG2017/> | podjela_kategorije = Živuće vrste | podjela = *''[[Tigar|Panthera tigris]]'' *''[[Snježni leopard|Panthera uncia]]'' *''[[Jaguar|Panthera onca]]'' *''[[Lav|Panthera leo]]'' *''[[Leopard|Panthera pardus]]'' | podjela_ref = <ref name=CatSG2017/> }}</syntaxhighlight> {{clr}} ==Uporaba== ==="Nedostaje taksonomski šablon"=== Ako vidite poruku "{{red|Nedostaje taksonomski šablon}} (popravi):", to ne znači da ste pokvarili šablon. Ova obavijest znači da na projektu još ne postoji [[Wikipedija:Sustav automatskih taksokvira/taksonomski šabloni|taksonomski šablon]] za unos koji ste naveli u parametru {{para|takson}}. ====Stvaranje taksonomskog šablona==== Kako biste krenuli s rješavanjem ove ružne crvene pogreške, desnim klikom pritisnite vezu "fix" i otvorite ju u novoj kartici ili prozoru. Tu biste trebali dobiti stranicu za uređivanje šablona koji nedostaje. (Za potpuni vodič o ovim šablonima, pogledajte [[Wikipedija:Sustav automatskih taksokvira/taksonomski šabloni|Uvod u taksonomske šablone]].) Prvo treba popuniti parametar za rang. Uvijek koristite latinski naziv. Ovdje imate niz opcija, a neki od primjera su (pogledajte [[Wikipedija:Sustav automatskih taksokvira/taksonomski šabloni|ovdje]] za cjelovitu listu podržanih rangova): *regnum *phylum *classis *ordo *familia *tribus *genus *clade ili cladus *nekategorizirana Ako je ono što vama treba nešto iznimno atipično, onda to možete unijeti na ovom mjestu umjesto nekog od dostupnih rangova. To bi moglo slomiti taksokvir, ali onda se možete obratiti nekom od administratora za pomoć. Vidjet ćete da je parametar {{para|link}} već popunjen i da daje <syntaxhighlight lang="wikitext">link={{subst:#titleparts:{{subst:PAGENAME}}|2|2}}</syntaxhighlight> što je zapravo wikisintaksa za "dio naslova stranice koji dolazi nakon "Šablon:Taksonomija/". Drugim riječima, to će biti naziv taksona. Taj dio ne morate dirati <em>osim</em> ako naziv taksona nije isti kao i naslov stranice na koji vodi veza. Primjerice, takson ''Spheniscidae'' vodi na [[Pingvin]]. U tom slučaju, dodajte <code>Pingvin|</code> prije <syntaxhighlight lang="wikitext" inline>{{subst:#titleparts:{{subst:PAGENAME}}|2|2}}</syntaxhighlight> da biste dobili <syntaxhighlight lang="wikitext">link=Pingvin|{{subst:#titleparts:{{subst:PAGENAME}}|2|2}}</syntaxhighlight> ili možete zamijeniti ono što je već uneseno da dobijete <pre>link=Pingvin|Spheniscidae</pre> Sljedeće imamo parametar {{para|matčni}}. Sve što ovdje trebate unijeti je naziv matičnog taksona, odnosno taksona koji je direktno iznad taksona o kojem pišete, i to velikim početnim slovom. Koristite parametar {{para|refs}} da nevedete izvor koji navodi ta vaš takson pripada tom matičnom taksonu – za slučaj da netko kasnije želi nešto mijenjati. (Jedini slučaj kada nećete popuniti ovaj parametar je kada takson koristi posebnu, dogovorenu kategorizaciju, poput kritosjemenjača.) Ako je u pitanju izumrli takson, parametar {{para|izumrli}} popunite s {{code|yes}} (ili {{code|true}}). Ako je živući, možete izbrisati cijeli red ili parametar ostaviti praznim. Nakon toga pregledajte izmjene prije spremanja. Ako nema obavijesti o greškama, slobodno ga spremite i zatvorite. Nakon toga vratite se na automatski taksokvir koji radite. Prisitnite "Prikaži kako će izgledati" i pogledajte je li sve u redu; trebalo bi biti. Ako i dalje postoji neka obavijest o grešci u šablonu, onda to vjerojatno znači da ćete morati napraviti šablon za matični šablon. Ponavljajte cijeli proces sve dok obavijest o grešci ne nestane. ===Posebne upute za vrste=== Članci o vrstama samo iznimno koriste ovaj šablon; umjesto toga koristite {{tl|Speciesbox}}. Za više informacije, pogledajte dokumentaciju tog šablona. Iznimke se obrađuju [[#Iznimni slučajevi|niže u tekstu]]: :To je zato što kadgod se <nowiki>{{Automatski taksokvir}}</nowiki> koristi zajedno s {{para|takson|''naziv-taksona''}}, onda šablon naziva "Šablon:Taksonomija/''naziv-taksona''" mora ili postojati ili se stvoriti kako bi se specificirao taksonomski rang za ''naziv-taksona''. Ipak, za vrste ovo nije potrebno jer se taksonomski rang vrste može pronaći tako da se iz punog dvoimenog naziva izvuče naziv roda, a onda traži po "Šablon:Taksonomija/''naziv-roda''", Stoga, korištenje šablona {{tl|Speciesbox}} značajno smanjuje broj potrebnih taksonomskih šablona i dovodi do toga da za različite vrste unutar istog roda ne postoje različite taksonomije. ===Podebljavanje veza=== Kada se taksokvir pojavljuje u članku, naziv taksona o kojemu je članak trebao bi biti podebljan. Kako bi ovo funkcioniralo, parametar {{para|veza}} u šablonu mora biti ispravan. Primjerice, recimo da takson u pitanju ima naziv ''takson-naziv'', a članak u kojem se pojavljuje ima naslov ''članak-naslov''. Onta u šablonu "Taksonomija/''takson-naziv''": * ako su ''takson-naziv'' i ''članak-naslov'' identični, trebali biste vidjeti {{para|veza|''takson-naziv''}} * ako su ''takson-naziv'' i ''članak-naslov'' različiti, trebali biste vidjeti {{para|veza|''članak-naslov''{{!}}''takson-naziv''}}. Osigurajte se na način da veza koju ste unijelo direktno upućuje na članak o taksonu ''bez'' preusmjeravanja. Ako se stranica u međuvremenu premjesti, šablon o taksonu koji vodi na taj članak trebate ažurirati kako biste zadržali podebljanje. ===Change the taxobox header=== By default the header to the taxobox will be based on the target taxon and the page title and it will automatically be italicized if it's a genus (this template, <nowiki>{{Automatic taxobox}}</nowiki>, shouldn't normally be used for species). If you want a different header (e.g. the common name), then specify {{para|name}}. ===Dodavanje slike=== Koristite parametre {{para|slika}}, {{para|slika_alt}} i {{para|slika_opis}} kao što biste ih koristili u {{tl|Taksokvir}}. Ako želite drugu sliku, samo dodajte {{para|slika2}}, {{para|slika2_alt}} i {{para|slika2_opis}}. ===Sinonimi=== Ovdje se nalazi primjer što treba dodati u taksokvir gdje su ''Genius'' i ''Geniosus'' igrom slučaja sinonimi navedenog zoološkog taksona: <syntaxhighlight lang="wikitext"> |sinonimi= * ''Genius'' {{small|[[Baggins]], 1934.}} * ''Geniosus'' {{small|[[Harvey]], 1734.}} </syntaxhighlight> (Godine se ne dodaju za botaničke taksone.) Za duže liste sinonima, šabloni {{tl|Lista rodova}} and {{tl|Lista taksona}} olakšavaju unos. Ne zaboravite popuniti parametar {{para|sinonimi_ref}}. ===Forcing a taxon to display=== If there's a particularly notable taxon of a minor rank, such as [[Theropoda]] (which contains nearly all carnivorous dinosaurs) chances are that you'd like the taxon to display in every single taxobox that it could possibly be displayed in. Navigate to that taxon's taxonomy template. The link should be "Template:Taxonomy/" followed by the name of the taxon. In the case of Theropoda, the link would be "Template:Taxonomy/Theropoda". Add the code {{para|always_display|true}} anywhere you'd like inside braces, and that should make the taxon display all the time regardless of its rank. ===Correcting a taxonomy=== Every automatic taxobox has an edit link on the right end of the bar that says "Scientific classification" (it was a red pencil icon {{as of|2019|April|lc=yes}}). That link should give you access to a full listing of that taxon's taxonomy. From there, you may edit a taxon by clicking "Edit" next to its name. Doing so allows you to access the corresponding Template:Taxonomy/ page, where you can assign a different parent, rank, display text, link, references, extinction status, or "display always" value. Any edits you make to one of these templates will affect ''all its descendant taxa'', so keep that in mind while editing. ==Iznimni slučajevi== {{see also|Wikipedia:Automated taxobox system/advanced taxonomy}} The great majority of taxa can be handled {{em|fully automatically}} by one of the [[Wikipedia:Automated taxobox system/which|automated taxoboxes]] once the necessary [[Wikipedia:Automated taxobox system/taxonomy templates|taxonomy templates]] at the rank of genus and above have been created. The automation includes italicizing the names of appropriate ranks. However, there are some exceptional cases where manual formatting of taxon names is needed; for example, the automatic formatting does not work correctly when uncertain names are indicated by surrounding them by double quotes, or for [[candidatus]] names in the [[International Code of Nomenclature of Prokaryotes]]. For these exceptional cases, it is possible to supply the full wikitext of genus and species names. *{{para|taxon}} now specifies the lowest ranked taxon that will be handled automatically via a taxonomy template *if this taxon is not a genus, {{para|genus_text}} supplies the full wikitext of the genus name, complete with all required formatting including bold text if it is the lowest ranked name in the taxobox. If not the lowest rank, a link should be included for navigation. *{{para|species_text}} supplies the full wikitext of the abbreviated species name, complete with all required formatting, including bold text if it is the lowest ranked name in the taxobox; the species name should be complete with an {{em|abbreviated}} genus name (e.g. {{code|'''"''C.''" ''poecilonotus'''''|moin|class=nowrap}} to produce {{nowrap|'''"''C.''" ''poecilonotus'''''}}) *{{para|binomial_text}} supplies the full wikitext of the binomial name (the text that appears in the binomial box of a species taxobox), again complete with all the required formatting; however binomials are automatically made bold, so this element is not needed If the article has the unusually formatted scientific name as its title, it will also be necessary to use <syntaxhighlight lang="wikitext" inline>{{DISPLAYTITLE:...}}</syntaxhighlight> to format the article title and {{para|name}} to supply the formatted heading for the taxobox. ===Examples=== {{Automatic taxobox |name = ''Quassia'' sp. 'Mount Nardi' |taxon = Quassia |species_text = {{nowrap|'''''Q.'' sp. 'Mount Nardi''''}} |binomial_text = ''Quassia'' sp. 'Mount Nardi' }} <syntaxhighlight lang="wikitext">{{DISPLAYTITLE:''Quassia'' sp. 'Mount Nardi'}} {{Automatic taxobox |name = ''Quassia'' sp. 'Mount Nardi' |taxon = Quassia |species_text = {{nowrap|'''''Q.'' sp. 'Mount Nardi''''}} |binomial_text = ''Quassia'' sp. 'Mount Nardi' }}</syntaxhighlight> *The taxonomic hierarchy from the genus ''Quassia'' upwards is obtained from taxonomy templates, starting with {{tlx|Taxonomy/Quassia}}. Clicking on the red pencil icon takes you to this template. *The wikitext for the species row and the binomial box are used exactly as supplied. (The {{tlx|nowrap}} in the species text ensures that parts of the name don't wrap onto the next line, and wouldn't be needed if an image made the taxobox wider.) {{clr}} {{Automatic taxobox | name = "''Colostethus''" ''poecilonotus'' | taxon = Dendrobatidae | genus_text = "''[[Colostethus]]''" | species_text = '''"''C.''"&nbsp;''poecilonotus''''' | binomial_text = "''Colostethus''" ''poecilonotus'' | authority = [[Juan A. Rivero|Rivero]], 1991 }} <syntaxhighlight lang="wikitext">{{DISPLAYTITLE:"''Colostethus''" ''poecilonotus''}} {{Automatic taxobox | name = "''Colostethus''" ''poecilonotus'' | taxon = Dendrobatidae | genus_text = "''[[Colostethus]]''" | species_text = '''"''C.''"&nbsp;''poecilonotus''''' | binomial_text = "''Colostethus''" ''poecilonotus'' | authority = [[Juan A. Rivero|Rivero]], 1991 }}</syntaxhighlight> *The taxonomic hierarchy from the family Dendrobatidae upwards is obtained from taxonomy templates, starting with [[Template:Taxonomy/Dendrobatidae]]. Clicking on the red pencil icon takes you to this template. No taxonomy template is used for the genus. *The wikitext for the genus and species rows, plus the binomial box, are used exactly as supplied. (The <code>&amp;nbsp;</code> in the species wikitext prevents the two parts of the name appearing on separate lines; it's not always necessary.) {{clr}} ==Available parameters and how to use them== ===All parameters=== {{pre|<nowiki>{{automatic taxobox</nowiki> {{para|color_as}} [[#Italic title|{{para|italic_title}}]] [[#Parameter %7Cname=|{{para|name}}]] [[#Parameter %7Cfossil_range=|{{para|fossil_range}}]] [[#Parameter %7Coldest_fossil=|{{para|oldest_fossil}}]] [[#Parameter %7Cyoungest_fossil=|{{para|youngest_fossil}}]] {{para|status}} {{para|status_system}} {{para|status_ref}} {{para|status2}} {{para|status2_system}} {{para|status2_ref}} {{para|trend}} {{para|image}} {{para|image_upright}} {{para|image_alt}} {{para|image_caption}} {{para|image2}} {{para|image2_upright}} {{para|image2_alt}} {{para|image2_caption}} {{para|classification_status}} [[#Parameter %7Ctaxon=|{{para|taxon}}]] [[#Parameter %7Cauthority=|{{para|authority}}]] [[#Parameter %7Cparent_authority=, etc.|{{para|parent_authority}}]] [[#Parameter %7Cparent_authority=, etc.|{{para|grandparent_authority}}]] [[#Parameter %7Cparent_authority=, etc.|{{para|greatgrandparent_authority}}]] [[#Parameter %7Cparent_authority=, etc.|{{para|greatgreatgrandparent_authority}}]] [[#Parameter %7Cdisplay_parents=|{{para|display_parents}}]] [[#Exceptional cases|{{para|genus_text}}]] [[#Exceptional cases|{{para|species_text}}]] [[#Exceptional cases|{{para|binomial_text}}]] <!--{{para|binomial}} {{para|binomial_authority}} {{para|trinomial}} {{para|trinomial_authority}} -->{{para|type_genus}} {{para|type_genus_authority}} {{para|type_species}} {{para|type_species_authority}} {{para|diversity}} {{para|diversity_link}} {{para|diversity_ref}} {{para|subdivision_ranks}} {{para|subdivision_ref}} {{para|subdivision}} {{para|type_strain}} {{para|range_map}} {{para|range_map_upright}} {{para|range_map_alt}} {{para|range_map_caption}} {{para|range_map2}} {{para|range_map2_upright}} {{para|range_map2_alt}} {{para|range_map2_caption}} {{para|synonyms}} {{para|synonyms_ref}} <nowiki>}}</nowiki>}} ===Italic title=== It is not usually necessary to do anything to italicize the page title and supply an italicized taxobox name if {{para|name}} is absent; both are normally handled automatically. Since 28 May 2021, this includes page titles that are botanical names containing a connecting term, like [[Banksia ser. Banksia|''Banksia'' ser. ''Banksia'']]. The automatic italicization fails for pages whose title contains a parenthesised subgenus, such as [[Camponotus (Dendromyrmex)|''Camponotus'' (''Dendromyrmex'')]], because by default parenthesised terms are treated as a disambiguators and not italicized. In this case, add {{para|italic_title|taxon}} to treat the page title as a complete taxon name. In a very few special cases, the correct italicization has to be produced manually. In such cases: * put {{para|italic_title|no}} in the taxobox to prevent the automatic attempt to italicize the page title and to add an italicized taxobox name * add <code><nowiki>{{DISPLAYTITLE:}}</nowiki></code> above the taxobox template with the fully formatted page title after the colon * put {{para|name}} in the taxobox with a fully formatted taxobox name. ===Parameter {{para|taxon}}=== Generally, this is the name of the taxon the article is about. In the resulting taxobox, this parameter is the one that is bolded. (To bold multiple taxa, see [[#Making the links bold]].) More accurately, if {{para|taxon|TAXON}}, the system will expect there to be a page at "Template:Taxonomy/TAXON". In some circumstances, TAXON may not be the name of the taxon, e.g. if a plant and animal share the same genus name, there may be two taxonomy templates called "Template:Taxonomy/GENUS (plant)" and "Template:Taxonomy/GENUS (animal)". In such cases, something like the following is required: <code><nowiki>{{Automatic taxobox</nowiki><br> <nowiki>| taxon = GENUS (plant)</nowiki></code> This ensures that the system links to the right taxonomy template. If this parameter is omitted, {{as of|2012|December|lc=yes}} the system will attempt to infer what its value should be from the page name. '''Omitting the <code>taxon</code> parameter is strongly deprecated and may not be supported in future.''' ===Parameter {{para|name}}=== If the title of the taxobox should be different from the default value, enter it here. This is most commonly used for common names. ===Parameter {{para|authority}}=== This parameter is similar to the authority parameters in the {{tl|Taxobox}}. The only difference is that you don't have to specify the rank this authority matches up with – it will pair it with the taxon listed in the {{para|taxon}} parameter. ===Parameter {{para|fossil_range}}=== There are two ways of using this parameter. #{{para|fossil_range|''recognized period name''}}, e.g. {{para|fossil_range|Devonian}} – assumes the taxon has fossils only in this period and produces a display accordingly. #{{para|fossil_range|''any other value''}} – displays the value provided. Often this will be a use of the template {{tl|Geological range}}, e.g. {{para|fossil_range|<code><nowiki>{{Geological range|Devonian|Jurassic}}</nowiki></code>}}; however, it can also be plain text, e.g. {{para|fossil_range|Probably Devonian–Jurassic}}. See also {{para|oldest_fossil}} and {{para|youngest_fossil}} below. ===Parameters {{para|oldest_fossil}} and {{para|youngest_fossil}}=== These parameters are an alternative way of specifying the fossil range. If {{para|youngest_fossil}} is omitted, its value defaults to "Recent". {{para|oldest_fossil|Devonian}} with {{para|youngest_fossil|Jurassic}} has the same effect as {{para|fossil_range|<code><nowiki>{{Geological range|Devonian|Jurassic}}</nowiki></code>}}. If either parameter has a value that is not recognized as a period name, then plain text is output. ===Parameters {{para|status}}, {{para|status_system}}, and {{para|status_ref}}=== See [[Template:Taxobox/species/doc]]. Tracking categories: * {{clc|Taxoboxes with an unrecognised status system}} * {{clc|Taxoboxes needing a status system parameter}} * {{clc|Invalid conservation status}} ===Parameter {{para|display_parents}}=== If you need to display a certain number of parent taxa, adding a number here will make that many parent taxa appear. ===Parameter {{para|parent_authority}}, etc.=== '''Parameter {{para|parent_authority}}''' '''Parameter {{para|grandparent_authority}}''' '''Parameter {{para|greatgrandparent_authority}}''' '''Parameter {{para|greatgreatgrandparent_authority}}''' These function just like {{para|authority}}, except they match up with the parent taxon, grandparent taxon, etc. ;Warning: The "ancestor" taxon is the one defined by the taxonomy templates (i.e. the various "Template:Taxonomy/<taxon>" pages, where <taxon> is the name of a taxon). This "ancestor" taxon may not be the taxon you expect! Further, if someone later changes the taxonomic hierarchy defined in the taxonomy templates by adding or removing a taxon, the authority can become incorrect. For example, if you are setting up a taxobox for a genus and the parent taxon is currently the family, {{para|parent_authority}} shows the authority for the family in the taxobox. If someone later adds a subfamily between the genus and the family, {{para|parent_authority}} will now refer to the subfamily, and the authority will be displayed incorrectly. These parameters should only be used if really necessary. == TemplateData == {{TemplateData header}} <templatedata> { "params": { "color_as": { "type": "string", "description": "Taxon defining the taxobox color if needed (normally not) ", "example": "Animalia" }, "italic_title": { "type": "string", "description": "Specifying \"no\" suppresses the automatic italicization of the page title; needed whenever the page title's italicization has to be handled manually. Specifying \"taxon\" causes the page title to be treated as a taxon name when italicizing; needed for titles like \"Camponotus (Dendromyrmex)\".", "example": "no" }, "taxon": { "type": "string", "required": true, "description": "Scientific name of group with no formatting; the entry point into the taxonomic hierarchy generated automatically from taxonomy templates ", "example": "Pectinidae" }, "genus_text": { "type": "string", "description": "In exceptional cases only, the full wikitext of the genus name to be displayed in the taxobox " }, "species_text": { "type": "string", "description": "In exceptional cases only, the full wikitext of the abbreviated species name to be displayed in the taxobox; binomial_text is required if this parameter is present " }, "binomial_text": { "type": "string", "description": "In exceptional cases only, the full wikitext (without bold markup) of the binomial name to be displayed in the taxobox; required if species_text is present " }, "name": { "type": "string", "description": "Title of the taxobox; may be the English name of the group; will be set from the page title if omitted ", "example": "Scallop" }, "authority": { "type": "string", "description": "The describing authority for the group in the appropriate format, which differs between nomenclature codes; presence or absence of parentheses is meaningful ", "example": "Wilkes, 1810 – animal; (L.) Mill. – plant", "required": true }, "display_parents": { "type": "number", "description": "The number of parent taxa to be displayed above the one specified by the taxon parameter; not normally needed. Used to display minor ranks between the specified taxon and the next higher major rank (e.g. for a genus, tribe and subfamily). Display parents should not be used to display a minor rank above the next major rank (e.g., for a genus, suborder). If it is desirable to display such a minor rank for all subordinate taxa, set \"always_display\" in the taxonomy template for that rank. ", "example": "3", "label": "Parents to display" }, "fossil_range": { "type": "wiki-template-name", "description": "The geologic time span during which the group is generally known to have existed, given in eras; the template {{Fossil range}} is the most common method of presenting this information ", "example": "{{Fossil range|Middle Triassic|Present}} " }, "oldest_fossil": { "type": "string", "description": "The geological era of the oldest known fossil; paired with youngest_fossil, an alternative to fossil_range ", "example": "Devonian " }, "youngest_fossil": { "type": "string", "description": "The geological era of the youngest known fossil; paired with oldest_fossil, an alternative to fossil_range; defaults to 'Recent' ", "example": "Jurassic " }, "status_system": { "type": "string", "description": "The authority assigning a conservation status", "example": "IUCN3.1", "deprecated": "Automatic taxoboxes are used for taxa above species rank. Conservation status is very rarely assigned to taxa above species rank.", "label": "Conservation status system" }, "status_ref": { "type": "string", "description": "A citation that supports the displayed status and status_system parameters", "deprecated": "Automatic taxoboxes are used for taxa above species rank. Conservation status is very rarely assigned to taxa above species rank" }, "image": { "type": "wiki-file-name", "suggested": true, "description": "An image of member of the group, given without the File: or Image: prefix and without double brackets ", "example": "Argopecten irradians.jpg" }, "image_caption": { "type": "string", "description": "A caption for the image, if any is necessary. Do not simply repeat the name of the taxon", "example": "The Atlantic bay scallop in a feeding pose " }, "subdivision_ranks": { "type": "string", "suggested": true, "description": "The name of the next lowest rank(s) in the taxonomic hierarchy", "example": "Species", "label": "Rank of subdivisions" }, "subdivision": { "type": "string", "suggested": true, "description": "A list of taxa at the next lowest rank(s) in the taxonomic hierarchy. When there are many (10+) taxa at the lower rank, they should be displayed in the body of the article, not the taxobox" }, "synonyms_ref": { "type": "string", "description": "A reference supporting the synonymy shown in the list", "label": "Synonyms reference" }, "type_species": { "type": "string", "description": "The original name of the species that was initially used to describe a genus, without regard to its present-day nomenclature", "label": "Type species" }, "type_species_authority": { "type": "string", "description": "The describer of the original name of the species, so without parentheses", "label": "Type species authority" }, "parent_authority": { "type": "string", "description": "The describing authority for the parent taxon of a group. Should only be specified when the parent taxon is monotypic", "label": "Parent authority" }, "diversity": { "type": "string", "description": "An estimate of the number of child taxa (e.g. species in a genus)", "example": "170–180 species" }, "diversity_link": { "description": "The title of a separate page with a list of child taxa, or a section of the current page with a list of children. Does not require link mark-up for a separate page; use # to make a link to a section of the current page", "example": "#Species", "type": "string", "label": "Diversity link" }, "diversity_ref": { "type": "string", "description": "A reference supporting the estimated number of child taxa", "label": "Diversity reference" }, "range_map": { "type": "wiki-file-name", "description": "The name of the image file, if any, showing the group's geographic habitat range, without the File: or Image: prefix and without double brackets ", "example": "Aplodontia rufa distribution map.png" }, "range_map_caption": { "type": "string", "description": "A caption for the range map, if any is necessary" }, "type_genus": { "type": "string", "description": "The original name of the genus that was initially used to define a taxon at a rank above genus, without regard to its present-day nomenclature", "label": "Type genus" }, "type_genus_authority": { "type": "string", "description": "The describer of the original name of the genus", "label": "Type genus authority" }, "image2": { "type": "wiki-file-name", "description": "A second image of member of the group, given without the File: or Image: prefix and without double brackets. " }, "image2_caption": { "type": "string", "description": "A caption for the second image, if any is necessary. Do not simply repeat the name of the taxon" }, "image_alt": { "type": "string", "description": "Text describing what is depicted in the image" }, "grandparent_authority": { "type": "string", "description": "The describing authority for the grandparent taxon of a group. Should only be specified when the grandparent and parent taxa are monotypic" }, "image_upright": { "type": "number", "description": "Used to adjust the displayed size of an image with an extreme aspect ratio. Values under 1.0 decrease the size of an image (most useful for very tall, narrow images) Values over 1.0 increase the size of an image (possibly useful for short, wide images)" }, "range_map_upright": { "description": "Used to adjust the displayed size of a range map. May be useful when the range map has an extreme aspect ratio (use values <1 for tall/narrow range maps, and >1 for short/wide range maps). May also be necessary if an image_upright parameter is specified", "type": "number" }, "range_map_alt": { "description": "Text describing the range depicted in the map", "example": "Map of Africa, with shading indicating the genus occurs in the eastern part of the island of Madagascar", "type": "string" }, "greatgrandparent_authority": { "description": "The describing authority for the greatgrandparent taxon of a group. Should only be specified when the greatgrandparent, grandparent and parent taxa are monotypic" }, "image2_alt": { "description": "Text describing what is depicted in the second image", "type": "string" }, "image2_upright": { "description": "Used to adjust the displayed size of an image with an extreme aspect ratio. Values under 1.0 decrease the size of an image (most useful for very tall, narrow images) Values over 1.0 increase the size of an image (possibly useful for short, wide images)", "type": "number" }, "range_map2": { "description": "The name of the image file, if any, showing the group's geographic habitat range, without the File: or Image: prefix and without double brackets. Mostly useful when a species has a narrow range, in order to display maps at different scales", "type": "wiki-file-name" }, "range_map2_alt": { "description": "Text describing the range depicted in the second map", "example": "Map of Madagascar, with shading indicating the genus occurs in the eastern part of the island", "type": "string" }, "range_map2_caption": { "description": "A caption for the second range map, if any is necessary." }, "synonyms": { "description": "Taxonomic synonyms. These should be displayed in a collapsed list format if there are many of them.", "label": "Taxonomic synonyms" }, "classification_status": { "description": "The status of the scientific group, usually presented as either Disputed or Accepted ", "example": "Disputed ", "type": "string", "label": "Classification status" }, "status": { "description": "The conservation status of the taxon", "deprecated": "Automatic taxoboxes are used for taxa above species rank. Conservation status is very rarely assigned to taxa above species rank", "example": "CITES_A1", "type": "string", "label": "Conservation status" }, "range_map2_upright": { "description": "Used to adjust the displayed size of a second range map. May be useful when the range map has an extreme aspect ratio (use values <1 for tall/narrow range maps, and >1 for short/wide range maps). May also be necessary if an image_upright parameter is specified", "type": "number" }, "subdivision_ref": { "description": "A reference supporting the subdivisions shown in the list", "type": "string", "label": "Subdivisions reference" }, "greatgreatgrandparent_authority": { "description": "The describing authority for the greatgreatgrandparent taxon of a group. Should only be specified when the greatgreatgrandparent, greatgrandparent, grandparent and parent taxa are monotypic", "type": "string" }, "extinct": { "description": "The date a taxon was declared extinct (specifying |status=EX is required in order for the date to display). The parameter |fossil_range should be used for taxa known only from fossils.." } }, "description": "An infobox for plants, animals and other biological taxa, normally at the rank of genus and above", "paramOrder": [ "italic_title", "color_as", "name", "fossil_range", "oldest_fossil", "youngest_fossil", "image", "image_upright", "image_alt", "image_caption", "image2", "image2_upright", "image2_alt", "image2_caption", "status", "status_system", "status_ref", "extinct", "classification_status", "greatgreatgrandparent_authority", "greatgrandparent_authority", "grandparent_authority", "parent_authority", "display_parents", "taxon", "genus_text", "species_text", "binomial_text", "authority", "type_species", "type_species_authority", "type_genus", "type_genus_authority", "subdivision_ranks", "subdivision_ref", "subdivision", "diversity", "diversity_link", "diversity_ref", "range_map", "range_map_upright", "range_map_alt", "range_map_caption", "range_map2", "range_map2_upright", "range_map2_alt", "range_map2_caption", "synonyms", "synonyms_ref" ], "format": "block" } </templatedata> == Kategorije za praćenje == * {{clc|Održavanje automatskog taksokvira}} * {{clc|Automatski taksokviri koji koriste ručno unesene parametre}} * {{clc|Stranice koje koriste automatski taksokvir s nepoznatim parametrima}} ==Bilješke== {{reflist|refs= <ref name=CatSG2017>{{cite journal |author1=Kitchener, A. C. |author2=Breitenmoser-Würsten, C. |author3=Eizirik, E. |author4=Gentry, A. |author5=Werdelin, L. |author6=Wilting, A. |author7=Yamaguchi, N. |author8=Abramov, A. V. |author9=Christiansen, P. |author10=Driscoll, C. |author11=Duckworth, J. W. |author12=Johnson, W. |author13=Luo, S.-J. |author14=Meijaard, E. |author15=O’Donoghue, P. |author16=Sanderson, J. |author17=Seymour, K. |author18=Bruford, M. |author19=Groves, C. |author20=Hoffmann, M. |author21=Nowell, K. |author22=Timmons, Z. |author23=Tobe, S. |year=2017 |title=A revised taxonomy of the Felidae: The final report of the Cat Classification Task Force of the IUCN Cat Specialist Group |journal=Cat News |issue=Special Issue 11 |pages=66−75 |url=https://repository.si.edu/bitstream/handle/10088/32616/A_revised_Felidae_Taxonomy_CatNews.pdf?sequence=1&isAllowed=y}}</ref> <ref name=POWO_17068350-1>{{citation |title=''Cheiroglossa'' C.Presl |work=Plants of the World Online |publisher=Royal Botanic Gardens, Kew|url=http://www.plantsoftheworldonline.org/taxon/urn:lsid:ipni.org:names:17068350-1 |accessdate=2019-11-18 }}</ref> }} <includeonly>{{Sandbox other|| <!-- Categories below this line, please; interwikis at Wikidata --> [[Kategorija:Biološki šabloni]] [[Kategorija:Šabloni Taksokvira]] }}</includeonly> 9pso1470fchfoh1dwqq37xt0eldxyof 42682050 42682039 2026-08-30T11:58:16Z Edgar Allan Poe 29250 /* Change the taxobox header */ 42682050 wikitext text/x-wiki {{Documentation subpage}} <!-- Please place categories where indicated at the bottom of this page and interwikis at Wikidata (see [[Wikipedia:Wikidata]]) --> {{High-use}} {{Lua|Module:Automated taxobox}}{{clear}} {{Autotaxobox system navbox}} Ova stranica pruža više detalja o korištenju šablona {{tl|Automatski taksokvir}}, jednog od brojnih automatskih taksokvira. <strong> Molimo vas da pazite na to da koristite ispravni predložak; za više informacija pogledajte [[ovdje]]</strong>. Posebno napominjemo da bi članci o vrstama uvijek trebali koristiti šablon {{tl|Speciesbox}}, a ne ovaj šablon. Ako prvi put koristite bilo koji od automatskih taksokvira, pogledajte navigacijsku kutijicu desno, gdje se nalaze veze za različite korisne informacije vezane uz ovaj sustav šablona. Bilo bi dobro da prije korištenja pročitate barem [[uvod]]. Svaki automatski taksokvir ima opću strukturu kako slijedi, uglavnom s mnogo dodatnih parametara: '''Zoologija:''' <syntaxhighlight lang="wikitext">{{Automatski taksokvir |takson = Canis |autorstvo = [[Carl Linnaeus|Linnaeus]], 1758. }}</syntaxhighlight> '''Botanika<ref name="botanical">Gljive i biljke tradicionalno se smatraju predmetom izučavanja botanike; vidi [[Međunarodni kodeks nomenklature algi, gljiva i biljaka]].</ref>:''' <syntaxhighlight lang="wikitext">{{Automatski taksokvir |takson = Nepenthes |autorstvo = [[Carl Linnaeus|L.]] }}</syntaxhighlight> Parametar {{para|takson}} odnosi se na znanstveno ime teme samog članka. Parametar {{para|autorstvo}} odnosi se na autora znanstvenog naziva. Prije spremanja pritisnite "Prikaži kako će izgledati". Ako izgleda dobro, vaš je posao gotov. Spremite svoje izmjene. '''Molimo vas da ne spremate izmjene prije nego provjerite je li sve u redu i riješite sve eventualne pogreške koje postoje u taksokviru.''' Na kraju ovog priručnika nalazi se lista svih dostupnih parametara i njihovih definicija koje koristi <nowiki>{{Automatski taksokvir}}</nowiki>. Većina parametara iz priručnika za {{tl|Taksokvir}} primjenjuje se i ovdje, tako da možete konzultirati i [[Šablon:Taksokvir/dok|dokumentaciju tog šablona]] za više informacija. ==Jednostavni primjeri== {{Automatski taksokvir |naziv = ''Cheiroglossa'' <!--potrebno samo jer nije u naslovu ove stranice--> |takson = Cheiroglossa |autorstvo = C.Presl<ref name=POWO_17068350-1/> |podjela_kategorije = Vrste |podjela = {{Lista vrsta s vezama |Cheiroglossa malgassica|(C.Chr.) Pic.Serm. |Cheiroglossa palmata|(L.) Presl }} |podjela_ref = <ref name=POWO_17068350-1/> }} <syntaxhighlight lang="wikitext">{{Automatski taksokvir |naziv = Cheiroglossa |takson = Cheiroglossa |autorstvo = C.Presl<ref name=POWO_17068350-1/> |podjela_kategorije = Vrste |podjela = {{Lista vrsta s vezama |Cheiroglossa malgassica|(C.Chr.) Pic.Serm. |Cheiroglossa palmata|(L.) Presl }} |podjela_ref = <ref name=POWO_17068350-1/> }}</syntaxhighlight> {{clr}} {{Automatski taksokvir | naziv = ''Panthera'' <!--potrebno samo jer nije u naslovu ove stranice--> | raspon_fosila = [[Kasni miocen]] – danas, {{raspon fosila|5.95|0}} | slika = Panthera tigris tigris Tidoba 20150306.jpg | slika_opis = [[Tigar|Tigrica]] u [[Rezervat za tigrove Tadoba Andhari|rezervatu Tadoba Andhari]] | takson = Panthera | autorstvo = [[Lorenz Oken|Oken]], 1816.<ref name=CatSG2017/> | podjela_kategorije = Živuće vrste | podjela = *''[[Tigar|Panthera tigris]]'' *''[[Snježni leopard|Panthera uncia]]'' *''[[Jaguar|Panthera onca]]'' *''[[Lav|Panthera leo]]'' *''[[Leopard|Panthera pardus]]'' | podjela_ref = <ref name=CatSG2017/> }} <syntaxhighlight lang="wikitext">{{Automatski taksokvir | naziv = Panthera | raspon_fosila = [[Kasni miocen]] – danas, {{raspon fosila|5.95|0}} | slika = Panthera tigris tigris Tidoba 20150306.jpg | slika_opis = [[Tigar|Tigrica]] u [[Rezervat za tigrove Tadoba Andhari|rezervatu Tadoba Andhari]] | takson = Panthera | autorstvo = [[Lorenz Oken|Oken]], 1816.<ref name=CatSG2017/> | podjela_kategorije = Živuće vrste | podjela = *''[[Tigar|Panthera tigris]]'' *''[[Snježni leopard|Panthera uncia]]'' *''[[Jaguar|Panthera onca]]'' *''[[Lav|Panthera leo]]'' *''[[Leopard|Panthera pardus]]'' | podjela_ref = <ref name=CatSG2017/> }}</syntaxhighlight> {{clr}} ==Uporaba== ==="Nedostaje taksonomski šablon"=== Ako vidite poruku "{{red|Nedostaje taksonomski šablon}} (popravi):", to ne znači da ste pokvarili šablon. Ova obavijest znači da na projektu još ne postoji [[Wikipedija:Sustav automatskih taksokvira/taksonomski šabloni|taksonomski šablon]] za unos koji ste naveli u parametru {{para|takson}}. ====Stvaranje taksonomskog šablona==== Kako biste krenuli s rješavanjem ove ružne crvene pogreške, desnim klikom pritisnite vezu "fix" i otvorite ju u novoj kartici ili prozoru. Tu biste trebali dobiti stranicu za uređivanje šablona koji nedostaje. (Za potpuni vodič o ovim šablonima, pogledajte [[Wikipedija:Sustav automatskih taksokvira/taksonomski šabloni|Uvod u taksonomske šablone]].) Prvo treba popuniti parametar za rang. Uvijek koristite latinski naziv. Ovdje imate niz opcija, a neki od primjera su (pogledajte [[Wikipedija:Sustav automatskih taksokvira/taksonomski šabloni|ovdje]] za cjelovitu listu podržanih rangova): *regnum *phylum *classis *ordo *familia *tribus *genus *clade ili cladus *nekategorizirana Ako je ono što vama treba nešto iznimno atipično, onda to možete unijeti na ovom mjestu umjesto nekog od dostupnih rangova. To bi moglo slomiti taksokvir, ali onda se možete obratiti nekom od administratora za pomoć. Vidjet ćete da je parametar {{para|link}} već popunjen i da daje <syntaxhighlight lang="wikitext">link={{subst:#titleparts:{{subst:PAGENAME}}|2|2}}</syntaxhighlight> što je zapravo wikisintaksa za "dio naslova stranice koji dolazi nakon "Šablon:Taksonomija/". Drugim riječima, to će biti naziv taksona. Taj dio ne morate dirati <em>osim</em> ako naziv taksona nije isti kao i naslov stranice na koji vodi veza. Primjerice, takson ''Spheniscidae'' vodi na [[Pingvin]]. U tom slučaju, dodajte <code>Pingvin|</code> prije <syntaxhighlight lang="wikitext" inline>{{subst:#titleparts:{{subst:PAGENAME}}|2|2}}</syntaxhighlight> da biste dobili <syntaxhighlight lang="wikitext">link=Pingvin|{{subst:#titleparts:{{subst:PAGENAME}}|2|2}}</syntaxhighlight> ili možete zamijeniti ono što je već uneseno da dobijete <pre>link=Pingvin|Spheniscidae</pre> Sljedeće imamo parametar {{para|matčni}}. Sve što ovdje trebate unijeti je naziv matičnog taksona, odnosno taksona koji je direktno iznad taksona o kojem pišete, i to velikim početnim slovom. Koristite parametar {{para|refs}} da nevedete izvor koji navodi ta vaš takson pripada tom matičnom taksonu – za slučaj da netko kasnije želi nešto mijenjati. (Jedini slučaj kada nećete popuniti ovaj parametar je kada takson koristi posebnu, dogovorenu kategorizaciju, poput kritosjemenjača.) Ako je u pitanju izumrli takson, parametar {{para|izumrli}} popunite s {{code|yes}} (ili {{code|true}}). Ako je živući, možete izbrisati cijeli red ili parametar ostaviti praznim. Nakon toga pregledajte izmjene prije spremanja. Ako nema obavijesti o greškama, slobodno ga spremite i zatvorite. Nakon toga vratite se na automatski taksokvir koji radite. Prisitnite "Prikaži kako će izgledati" i pogledajte je li sve u redu; trebalo bi biti. Ako i dalje postoji neka obavijest o grešci u šablonu, onda to vjerojatno znači da ćete morati napraviti šablon za matični šablon. Ponavljajte cijeli proces sve dok obavijest o grešci ne nestane. ===Posebne upute za vrste=== Članci o vrstama samo iznimno koriste ovaj šablon; umjesto toga koristite {{tl|Speciesbox}}. Za više informacije, pogledajte dokumentaciju tog šablona. Iznimke se obrađuju [[#Iznimni slučajevi|niže u tekstu]]: :To je zato što kadgod se <nowiki>{{Automatski taksokvir}}</nowiki> koristi zajedno s {{para|takson|''naziv-taksona''}}, onda šablon naziva "Šablon:Taksonomija/''naziv-taksona''" mora ili postojati ili se stvoriti kako bi se specificirao taksonomski rang za ''naziv-taksona''. Ipak, za vrste ovo nije potrebno jer se taksonomski rang vrste može pronaći tako da se iz punog dvoimenog naziva izvuče naziv roda, a onda traži po "Šablon:Taksonomija/''naziv-roda''", Stoga, korištenje šablona {{tl|Speciesbox}} značajno smanjuje broj potrebnih taksonomskih šablona i dovodi do toga da za različite vrste unutar istog roda ne postoje različite taksonomije. ===Podebljavanje veza=== Kada se taksokvir pojavljuje u članku, naziv taksona o kojemu je članak trebao bi biti podebljan. Kako bi ovo funkcioniralo, parametar {{para|veza}} u šablonu mora biti ispravan. Primjerice, recimo da takson u pitanju ima naziv ''takson-naziv'', a članak u kojem se pojavljuje ima naslov ''članak-naslov''. Onta u šablonu "Taksonomija/''takson-naziv''": * ako su ''takson-naziv'' i ''članak-naslov'' identični, trebali biste vidjeti {{para|veza|''takson-naziv''}} * ako su ''takson-naziv'' i ''članak-naslov'' različiti, trebali biste vidjeti {{para|veza|''članak-naslov''{{!}}''takson-naziv''}}. Osigurajte se na način da veza koju ste unijelo direktno upućuje na članak o taksonu ''bez'' preusmjeravanja. Ako se stranica u međuvremenu premjesti, šablon o taksonu koji vodi na taj članak trebate ažurirati kako biste zadržali podebljanje. ===Promjena zaglavlja taksokvira=== Sustavno je podešeno da zaglavlje taksokvira odgovara ciljanom taksonu i naslovu članka te će automatski biti napisano u kurzivu ako je u pitanju rod (šablon <nowiki>{{Automatski taksokvir}}</nowiki> ne biste u pravilu trebali koristiti za vrste). Ako želite drugačije zaglavlje (npr. narodno ili udomaćeno ime), onda popunite parametar {{para|naziv}}. ===Dodavanje slike=== Koristite parametre {{para|slika}}, {{para|slika_alt}} i {{para|slika_opis}} kao što biste ih koristili u {{tl|Taksokvir}}. Ako želite drugu sliku, samo dodajte {{para|slika2}}, {{para|slika2_alt}} i {{para|slika2_opis}}. ===Sinonimi=== Ovdje se nalazi primjer što treba dodati u taksokvir gdje su ''Genius'' i ''Geniosus'' igrom slučaja sinonimi navedenog zoološkog taksona: <syntaxhighlight lang="wikitext"> |sinonimi= * ''Genius'' {{small|[[Baggins]], 1934.}} * ''Geniosus'' {{small|[[Harvey]], 1734.}} </syntaxhighlight> (Godine se ne dodaju za botaničke taksone.) Za duže liste sinonima, šabloni {{tl|Lista rodova}} and {{tl|Lista taksona}} olakšavaju unos. Ne zaboravite popuniti parametar {{para|sinonimi_ref}}. ===Forcing a taxon to display=== If there's a particularly notable taxon of a minor rank, such as [[Theropoda]] (which contains nearly all carnivorous dinosaurs) chances are that you'd like the taxon to display in every single taxobox that it could possibly be displayed in. Navigate to that taxon's taxonomy template. The link should be "Template:Taxonomy/" followed by the name of the taxon. In the case of Theropoda, the link would be "Template:Taxonomy/Theropoda". Add the code {{para|always_display|true}} anywhere you'd like inside braces, and that should make the taxon display all the time regardless of its rank. ===Correcting a taxonomy=== Every automatic taxobox has an edit link on the right end of the bar that says "Scientific classification" (it was a red pencil icon {{as of|2019|April|lc=yes}}). That link should give you access to a full listing of that taxon's taxonomy. From there, you may edit a taxon by clicking "Edit" next to its name. Doing so allows you to access the corresponding Template:Taxonomy/ page, where you can assign a different parent, rank, display text, link, references, extinction status, or "display always" value. Any edits you make to one of these templates will affect ''all its descendant taxa'', so keep that in mind while editing. ==Iznimni slučajevi== {{see also|Wikipedia:Automated taxobox system/advanced taxonomy}} The great majority of taxa can be handled {{em|fully automatically}} by one of the [[Wikipedia:Automated taxobox system/which|automated taxoboxes]] once the necessary [[Wikipedia:Automated taxobox system/taxonomy templates|taxonomy templates]] at the rank of genus and above have been created. The automation includes italicizing the names of appropriate ranks. However, there are some exceptional cases where manual formatting of taxon names is needed; for example, the automatic formatting does not work correctly when uncertain names are indicated by surrounding them by double quotes, or for [[candidatus]] names in the [[International Code of Nomenclature of Prokaryotes]]. For these exceptional cases, it is possible to supply the full wikitext of genus and species names. *{{para|taxon}} now specifies the lowest ranked taxon that will be handled automatically via a taxonomy template *if this taxon is not a genus, {{para|genus_text}} supplies the full wikitext of the genus name, complete with all required formatting including bold text if it is the lowest ranked name in the taxobox. If not the lowest rank, a link should be included for navigation. *{{para|species_text}} supplies the full wikitext of the abbreviated species name, complete with all required formatting, including bold text if it is the lowest ranked name in the taxobox; the species name should be complete with an {{em|abbreviated}} genus name (e.g. {{code|'''"''C.''" ''poecilonotus'''''|moin|class=nowrap}} to produce {{nowrap|'''"''C.''" ''poecilonotus'''''}}) *{{para|binomial_text}} supplies the full wikitext of the binomial name (the text that appears in the binomial box of a species taxobox), again complete with all the required formatting; however binomials are automatically made bold, so this element is not needed If the article has the unusually formatted scientific name as its title, it will also be necessary to use <syntaxhighlight lang="wikitext" inline>{{DISPLAYTITLE:...}}</syntaxhighlight> to format the article title and {{para|name}} to supply the formatted heading for the taxobox. ===Examples=== {{Automatic taxobox |name = ''Quassia'' sp. 'Mount Nardi' |taxon = Quassia |species_text = {{nowrap|'''''Q.'' sp. 'Mount Nardi''''}} |binomial_text = ''Quassia'' sp. 'Mount Nardi' }} <syntaxhighlight lang="wikitext">{{DISPLAYTITLE:''Quassia'' sp. 'Mount Nardi'}} {{Automatic taxobox |name = ''Quassia'' sp. 'Mount Nardi' |taxon = Quassia |species_text = {{nowrap|'''''Q.'' sp. 'Mount Nardi''''}} |binomial_text = ''Quassia'' sp. 'Mount Nardi' }}</syntaxhighlight> *The taxonomic hierarchy from the genus ''Quassia'' upwards is obtained from taxonomy templates, starting with {{tlx|Taxonomy/Quassia}}. Clicking on the red pencil icon takes you to this template. *The wikitext for the species row and the binomial box are used exactly as supplied. (The {{tlx|nowrap}} in the species text ensures that parts of the name don't wrap onto the next line, and wouldn't be needed if an image made the taxobox wider.) {{clr}} {{Automatic taxobox | name = "''Colostethus''" ''poecilonotus'' | taxon = Dendrobatidae | genus_text = "''[[Colostethus]]''" | species_text = '''"''C.''"&nbsp;''poecilonotus''''' | binomial_text = "''Colostethus''" ''poecilonotus'' | authority = [[Juan A. Rivero|Rivero]], 1991 }} <syntaxhighlight lang="wikitext">{{DISPLAYTITLE:"''Colostethus''" ''poecilonotus''}} {{Automatic taxobox | name = "''Colostethus''" ''poecilonotus'' | taxon = Dendrobatidae | genus_text = "''[[Colostethus]]''" | species_text = '''"''C.''"&nbsp;''poecilonotus''''' | binomial_text = "''Colostethus''" ''poecilonotus'' | authority = [[Juan A. Rivero|Rivero]], 1991 }}</syntaxhighlight> *The taxonomic hierarchy from the family Dendrobatidae upwards is obtained from taxonomy templates, starting with [[Template:Taxonomy/Dendrobatidae]]. Clicking on the red pencil icon takes you to this template. No taxonomy template is used for the genus. *The wikitext for the genus and species rows, plus the binomial box, are used exactly as supplied. (The <code>&amp;nbsp;</code> in the species wikitext prevents the two parts of the name appearing on separate lines; it's not always necessary.) {{clr}} ==Available parameters and how to use them== ===All parameters=== {{pre|<nowiki>{{automatic taxobox</nowiki> {{para|color_as}} [[#Italic title|{{para|italic_title}}]] [[#Parameter %7Cname=|{{para|name}}]] [[#Parameter %7Cfossil_range=|{{para|fossil_range}}]] [[#Parameter %7Coldest_fossil=|{{para|oldest_fossil}}]] [[#Parameter %7Cyoungest_fossil=|{{para|youngest_fossil}}]] {{para|status}} {{para|status_system}} {{para|status_ref}} {{para|status2}} {{para|status2_system}} {{para|status2_ref}} {{para|trend}} {{para|image}} {{para|image_upright}} {{para|image_alt}} {{para|image_caption}} {{para|image2}} {{para|image2_upright}} {{para|image2_alt}} {{para|image2_caption}} {{para|classification_status}} [[#Parameter %7Ctaxon=|{{para|taxon}}]] [[#Parameter %7Cauthority=|{{para|authority}}]] [[#Parameter %7Cparent_authority=, etc.|{{para|parent_authority}}]] [[#Parameter %7Cparent_authority=, etc.|{{para|grandparent_authority}}]] [[#Parameter %7Cparent_authority=, etc.|{{para|greatgrandparent_authority}}]] [[#Parameter %7Cparent_authority=, etc.|{{para|greatgreatgrandparent_authority}}]] [[#Parameter %7Cdisplay_parents=|{{para|display_parents}}]] [[#Exceptional cases|{{para|genus_text}}]] [[#Exceptional cases|{{para|species_text}}]] [[#Exceptional cases|{{para|binomial_text}}]] <!--{{para|binomial}} {{para|binomial_authority}} {{para|trinomial}} {{para|trinomial_authority}} -->{{para|type_genus}} {{para|type_genus_authority}} {{para|type_species}} {{para|type_species_authority}} {{para|diversity}} {{para|diversity_link}} {{para|diversity_ref}} {{para|subdivision_ranks}} {{para|subdivision_ref}} {{para|subdivision}} {{para|type_strain}} {{para|range_map}} {{para|range_map_upright}} {{para|range_map_alt}} {{para|range_map_caption}} {{para|range_map2}} {{para|range_map2_upright}} {{para|range_map2_alt}} {{para|range_map2_caption}} {{para|synonyms}} {{para|synonyms_ref}} <nowiki>}}</nowiki>}} ===Italic title=== It is not usually necessary to do anything to italicize the page title and supply an italicized taxobox name if {{para|name}} is absent; both are normally handled automatically. Since 28 May 2021, this includes page titles that are botanical names containing a connecting term, like [[Banksia ser. Banksia|''Banksia'' ser. ''Banksia'']]. The automatic italicization fails for pages whose title contains a parenthesised subgenus, such as [[Camponotus (Dendromyrmex)|''Camponotus'' (''Dendromyrmex'')]], because by default parenthesised terms are treated as a disambiguators and not italicized. In this case, add {{para|italic_title|taxon}} to treat the page title as a complete taxon name. In a very few special cases, the correct italicization has to be produced manually. In such cases: * put {{para|italic_title|no}} in the taxobox to prevent the automatic attempt to italicize the page title and to add an italicized taxobox name * add <code><nowiki>{{DISPLAYTITLE:}}</nowiki></code> above the taxobox template with the fully formatted page title after the colon * put {{para|name}} in the taxobox with a fully formatted taxobox name. ===Parameter {{para|taxon}}=== Generally, this is the name of the taxon the article is about. In the resulting taxobox, this parameter is the one that is bolded. (To bold multiple taxa, see [[#Making the links bold]].) More accurately, if {{para|taxon|TAXON}}, the system will expect there to be a page at "Template:Taxonomy/TAXON". In some circumstances, TAXON may not be the name of the taxon, e.g. if a plant and animal share the same genus name, there may be two taxonomy templates called "Template:Taxonomy/GENUS (plant)" and "Template:Taxonomy/GENUS (animal)". In such cases, something like the following is required: <code><nowiki>{{Automatic taxobox</nowiki><br> <nowiki>| taxon = GENUS (plant)</nowiki></code> This ensures that the system links to the right taxonomy template. If this parameter is omitted, {{as of|2012|December|lc=yes}} the system will attempt to infer what its value should be from the page name. '''Omitting the <code>taxon</code> parameter is strongly deprecated and may not be supported in future.''' ===Parameter {{para|name}}=== If the title of the taxobox should be different from the default value, enter it here. This is most commonly used for common names. ===Parameter {{para|authority}}=== This parameter is similar to the authority parameters in the {{tl|Taxobox}}. The only difference is that you don't have to specify the rank this authority matches up with – it will pair it with the taxon listed in the {{para|taxon}} parameter. ===Parameter {{para|fossil_range}}=== There are two ways of using this parameter. #{{para|fossil_range|''recognized period name''}}, e.g. {{para|fossil_range|Devonian}} – assumes the taxon has fossils only in this period and produces a display accordingly. #{{para|fossil_range|''any other value''}} – displays the value provided. Often this will be a use of the template {{tl|Geological range}}, e.g. {{para|fossil_range|<code><nowiki>{{Geological range|Devonian|Jurassic}}</nowiki></code>}}; however, it can also be plain text, e.g. {{para|fossil_range|Probably Devonian–Jurassic}}. See also {{para|oldest_fossil}} and {{para|youngest_fossil}} below. ===Parameters {{para|oldest_fossil}} and {{para|youngest_fossil}}=== These parameters are an alternative way of specifying the fossil range. If {{para|youngest_fossil}} is omitted, its value defaults to "Recent". {{para|oldest_fossil|Devonian}} with {{para|youngest_fossil|Jurassic}} has the same effect as {{para|fossil_range|<code><nowiki>{{Geological range|Devonian|Jurassic}}</nowiki></code>}}. If either parameter has a value that is not recognized as a period name, then plain text is output. ===Parameters {{para|status}}, {{para|status_system}}, and {{para|status_ref}}=== See [[Template:Taxobox/species/doc]]. Tracking categories: * {{clc|Taxoboxes with an unrecognised status system}} * {{clc|Taxoboxes needing a status system parameter}} * {{clc|Invalid conservation status}} ===Parameter {{para|display_parents}}=== If you need to display a certain number of parent taxa, adding a number here will make that many parent taxa appear. ===Parameter {{para|parent_authority}}, etc.=== '''Parameter {{para|parent_authority}}''' '''Parameter {{para|grandparent_authority}}''' '''Parameter {{para|greatgrandparent_authority}}''' '''Parameter {{para|greatgreatgrandparent_authority}}''' These function just like {{para|authority}}, except they match up with the parent taxon, grandparent taxon, etc. ;Warning: The "ancestor" taxon is the one defined by the taxonomy templates (i.e. the various "Template:Taxonomy/<taxon>" pages, where <taxon> is the name of a taxon). This "ancestor" taxon may not be the taxon you expect! Further, if someone later changes the taxonomic hierarchy defined in the taxonomy templates by adding or removing a taxon, the authority can become incorrect. For example, if you are setting up a taxobox for a genus and the parent taxon is currently the family, {{para|parent_authority}} shows the authority for the family in the taxobox. If someone later adds a subfamily between the genus and the family, {{para|parent_authority}} will now refer to the subfamily, and the authority will be displayed incorrectly. These parameters should only be used if really necessary. == TemplateData == {{TemplateData header}} <templatedata> { "params": { "color_as": { "type": "string", "description": "Taxon defining the taxobox color if needed (normally not) ", "example": "Animalia" }, "italic_title": { "type": "string", "description": "Specifying \"no\" suppresses the automatic italicization of the page title; needed whenever the page title's italicization has to be handled manually. Specifying \"taxon\" causes the page title to be treated as a taxon name when italicizing; needed for titles like \"Camponotus (Dendromyrmex)\".", "example": "no" }, "taxon": { "type": "string", "required": true, "description": "Scientific name of group with no formatting; the entry point into the taxonomic hierarchy generated automatically from taxonomy templates ", "example": "Pectinidae" }, "genus_text": { "type": "string", "description": "In exceptional cases only, the full wikitext of the genus name to be displayed in the taxobox " }, "species_text": { "type": "string", "description": "In exceptional cases only, the full wikitext of the abbreviated species name to be displayed in the taxobox; binomial_text is required if this parameter is present " }, "binomial_text": { "type": "string", "description": "In exceptional cases only, the full wikitext (without bold markup) of the binomial name to be displayed in the taxobox; required if species_text is present " }, "name": { "type": "string", "description": "Title of the taxobox; may be the English name of the group; will be set from the page title if omitted ", "example": "Scallop" }, "authority": { "type": "string", "description": "The describing authority for the group in the appropriate format, which differs between nomenclature codes; presence or absence of parentheses is meaningful ", "example": "Wilkes, 1810 – animal; (L.) Mill. – plant", "required": true }, "display_parents": { "type": "number", "description": "The number of parent taxa to be displayed above the one specified by the taxon parameter; not normally needed. Used to display minor ranks between the specified taxon and the next higher major rank (e.g. for a genus, tribe and subfamily). Display parents should not be used to display a minor rank above the next major rank (e.g., for a genus, suborder). If it is desirable to display such a minor rank for all subordinate taxa, set \"always_display\" in the taxonomy template for that rank. ", "example": "3", "label": "Parents to display" }, "fossil_range": { "type": "wiki-template-name", "description": "The geologic time span during which the group is generally known to have existed, given in eras; the template {{Fossil range}} is the most common method of presenting this information ", "example": "{{Fossil range|Middle Triassic|Present}} " }, "oldest_fossil": { "type": "string", "description": "The geological era of the oldest known fossil; paired with youngest_fossil, an alternative to fossil_range ", "example": "Devonian " }, "youngest_fossil": { "type": "string", "description": "The geological era of the youngest known fossil; paired with oldest_fossil, an alternative to fossil_range; defaults to 'Recent' ", "example": "Jurassic " }, "status_system": { "type": "string", "description": "The authority assigning a conservation status", "example": "IUCN3.1", "deprecated": "Automatic taxoboxes are used for taxa above species rank. Conservation status is very rarely assigned to taxa above species rank.", "label": "Conservation status system" }, "status_ref": { "type": "string", "description": "A citation that supports the displayed status and status_system parameters", "deprecated": "Automatic taxoboxes are used for taxa above species rank. Conservation status is very rarely assigned to taxa above species rank" }, "image": { "type": "wiki-file-name", "suggested": true, "description": "An image of member of the group, given without the File: or Image: prefix and without double brackets ", "example": "Argopecten irradians.jpg" }, "image_caption": { "type": "string", "description": "A caption for the image, if any is necessary. Do not simply repeat the name of the taxon", "example": "The Atlantic bay scallop in a feeding pose " }, "subdivision_ranks": { "type": "string", "suggested": true, "description": "The name of the next lowest rank(s) in the taxonomic hierarchy", "example": "Species", "label": "Rank of subdivisions" }, "subdivision": { "type": "string", "suggested": true, "description": "A list of taxa at the next lowest rank(s) in the taxonomic hierarchy. When there are many (10+) taxa at the lower rank, they should be displayed in the body of the article, not the taxobox" }, "synonyms_ref": { "type": "string", "description": "A reference supporting the synonymy shown in the list", "label": "Synonyms reference" }, "type_species": { "type": "string", "description": "The original name of the species that was initially used to describe a genus, without regard to its present-day nomenclature", "label": "Type species" }, "type_species_authority": { "type": "string", "description": "The describer of the original name of the species, so without parentheses", "label": "Type species authority" }, "parent_authority": { "type": "string", "description": "The describing authority for the parent taxon of a group. Should only be specified when the parent taxon is monotypic", "label": "Parent authority" }, "diversity": { "type": "string", "description": "An estimate of the number of child taxa (e.g. species in a genus)", "example": "170–180 species" }, "diversity_link": { "description": "The title of a separate page with a list of child taxa, or a section of the current page with a list of children. Does not require link mark-up for a separate page; use # to make a link to a section of the current page", "example": "#Species", "type": "string", "label": "Diversity link" }, "diversity_ref": { "type": "string", "description": "A reference supporting the estimated number of child taxa", "label": "Diversity reference" }, "range_map": { "type": "wiki-file-name", "description": "The name of the image file, if any, showing the group's geographic habitat range, without the File: or Image: prefix and without double brackets ", "example": "Aplodontia rufa distribution map.png" }, "range_map_caption": { "type": "string", "description": "A caption for the range map, if any is necessary" }, "type_genus": { "type": "string", "description": "The original name of the genus that was initially used to define a taxon at a rank above genus, without regard to its present-day nomenclature", "label": "Type genus" }, "type_genus_authority": { "type": "string", "description": "The describer of the original name of the genus", "label": "Type genus authority" }, "image2": { "type": "wiki-file-name", "description": "A second image of member of the group, given without the File: or Image: prefix and without double brackets. " }, "image2_caption": { "type": "string", "description": "A caption for the second image, if any is necessary. Do not simply repeat the name of the taxon" }, "image_alt": { "type": "string", "description": "Text describing what is depicted in the image" }, "grandparent_authority": { "type": "string", "description": "The describing authority for the grandparent taxon of a group. Should only be specified when the grandparent and parent taxa are monotypic" }, "image_upright": { "type": "number", "description": "Used to adjust the displayed size of an image with an extreme aspect ratio. Values under 1.0 decrease the size of an image (most useful for very tall, narrow images) Values over 1.0 increase the size of an image (possibly useful for short, wide images)" }, "range_map_upright": { "description": "Used to adjust the displayed size of a range map. May be useful when the range map has an extreme aspect ratio (use values <1 for tall/narrow range maps, and >1 for short/wide range maps). May also be necessary if an image_upright parameter is specified", "type": "number" }, "range_map_alt": { "description": "Text describing the range depicted in the map", "example": "Map of Africa, with shading indicating the genus occurs in the eastern part of the island of Madagascar", "type": "string" }, "greatgrandparent_authority": { "description": "The describing authority for the greatgrandparent taxon of a group. Should only be specified when the greatgrandparent, grandparent and parent taxa are monotypic" }, "image2_alt": { "description": "Text describing what is depicted in the second image", "type": "string" }, "image2_upright": { "description": "Used to adjust the displayed size of an image with an extreme aspect ratio. Values under 1.0 decrease the size of an image (most useful for very tall, narrow images) Values over 1.0 increase the size of an image (possibly useful for short, wide images)", "type": "number" }, "range_map2": { "description": "The name of the image file, if any, showing the group's geographic habitat range, without the File: or Image: prefix and without double brackets. Mostly useful when a species has a narrow range, in order to display maps at different scales", "type": "wiki-file-name" }, "range_map2_alt": { "description": "Text describing the range depicted in the second map", "example": "Map of Madagascar, with shading indicating the genus occurs in the eastern part of the island", "type": "string" }, "range_map2_caption": { "description": "A caption for the second range map, if any is necessary." }, "synonyms": { "description": "Taxonomic synonyms. These should be displayed in a collapsed list format if there are many of them.", "label": "Taxonomic synonyms" }, "classification_status": { "description": "The status of the scientific group, usually presented as either Disputed or Accepted ", "example": "Disputed ", "type": "string", "label": "Classification status" }, "status": { "description": "The conservation status of the taxon", "deprecated": "Automatic taxoboxes are used for taxa above species rank. Conservation status is very rarely assigned to taxa above species rank", "example": "CITES_A1", "type": "string", "label": "Conservation status" }, "range_map2_upright": { "description": "Used to adjust the displayed size of a second range map. May be useful when the range map has an extreme aspect ratio (use values <1 for tall/narrow range maps, and >1 for short/wide range maps). May also be necessary if an image_upright parameter is specified", "type": "number" }, "subdivision_ref": { "description": "A reference supporting the subdivisions shown in the list", "type": "string", "label": "Subdivisions reference" }, "greatgreatgrandparent_authority": { "description": "The describing authority for the greatgreatgrandparent taxon of a group. Should only be specified when the greatgreatgrandparent, greatgrandparent, grandparent and parent taxa are monotypic", "type": "string" }, "extinct": { "description": "The date a taxon was declared extinct (specifying |status=EX is required in order for the date to display). The parameter |fossil_range should be used for taxa known only from fossils.." } }, "description": "An infobox for plants, animals and other biological taxa, normally at the rank of genus and above", "paramOrder": [ "italic_title", "color_as", "name", "fossil_range", "oldest_fossil", "youngest_fossil", "image", "image_upright", "image_alt", "image_caption", "image2", "image2_upright", "image2_alt", "image2_caption", "status", "status_system", "status_ref", "extinct", "classification_status", "greatgreatgrandparent_authority", "greatgrandparent_authority", "grandparent_authority", "parent_authority", "display_parents", "taxon", "genus_text", "species_text", "binomial_text", "authority", "type_species", "type_species_authority", "type_genus", "type_genus_authority", "subdivision_ranks", "subdivision_ref", "subdivision", "diversity", "diversity_link", "diversity_ref", "range_map", "range_map_upright", "range_map_alt", "range_map_caption", "range_map2", "range_map2_upright", "range_map2_alt", "range_map2_caption", "synonyms", "synonyms_ref" ], "format": "block" } </templatedata> == Kategorije za praćenje == * {{clc|Održavanje automatskog taksokvira}} * {{clc|Automatski taksokviri koji koriste ručno unesene parametre}} * {{clc|Stranice koje koriste automatski taksokvir s nepoznatim parametrima}} ==Bilješke== {{reflist|refs= <ref name=CatSG2017>{{cite journal |author1=Kitchener, A. C. |author2=Breitenmoser-Würsten, C. |author3=Eizirik, E. |author4=Gentry, A. |author5=Werdelin, L. |author6=Wilting, A. |author7=Yamaguchi, N. |author8=Abramov, A. V. |author9=Christiansen, P. |author10=Driscoll, C. |author11=Duckworth, J. W. |author12=Johnson, W. |author13=Luo, S.-J. |author14=Meijaard, E. |author15=O’Donoghue, P. |author16=Sanderson, J. |author17=Seymour, K. |author18=Bruford, M. |author19=Groves, C. |author20=Hoffmann, M. |author21=Nowell, K. |author22=Timmons, Z. |author23=Tobe, S. |year=2017 |title=A revised taxonomy of the Felidae: The final report of the Cat Classification Task Force of the IUCN Cat Specialist Group |journal=Cat News |issue=Special Issue 11 |pages=66−75 |url=https://repository.si.edu/bitstream/handle/10088/32616/A_revised_Felidae_Taxonomy_CatNews.pdf?sequence=1&isAllowed=y}}</ref> <ref name=POWO_17068350-1>{{citation |title=''Cheiroglossa'' C.Presl |work=Plants of the World Online |publisher=Royal Botanic Gardens, Kew|url=http://www.plantsoftheworldonline.org/taxon/urn:lsid:ipni.org:names:17068350-1 |accessdate=2019-11-18 }}</ref> }} <includeonly>{{Sandbox other|| <!-- Categories below this line, please; interwikis at Wikidata --> [[Kategorija:Biološki šabloni]] [[Kategorija:Šabloni Taksokvira]] }}</includeonly> h97wlnjl2ahog3j75vbe7hl027chxyr 828 4724939 42681921 42681811 2026-08-29T14:19:54Z Edgar Allan Poe 29250 42681921 Scribunto text/plain require('strict') local TaxonItalics = require('Module:TaxonItalics') local Autotaxobox = require('Module:Autotaxobox') local ItalicTitle = require('Module:Italic title') local p = {} -- functions made public local l = {} -- nonpublic internal functions and variables global to the module l.system = '' -- '' for normal scientific classification (default) -- 'ichnos' for trace fossil classification -- 'veterovata' for egg fossil classification -- ============================================================================= -- ichnobox implements Template:Ichnobox; see the documentation of that -- template for details. -- The only difference from Template:Automatic taxobox is in the taxobox colour -- and classification link and the parameters for type species and genera. -- ============================================================================= function p.ichnobox(frame) l.system = 'ichnos' return p.automaticTaxobox(frame) end -- ============================================================================= -- oobox implements Template:Oobox; see the documentation of that -- template for details. -- The only difference from Template:Automatic taxobox is in the taxobox colour -- and classification link and the parameters for type species and genera. -- ============================================================================= function p.oobox(frame) l.system = 'veterovata' return p.automaticTaxobox(frame) end -- ============================================================================= -- automaticTaxobox implements Template:Automatic taxobox; see the documentation -- of that template for details. -- It also implements Template:Ichnobox and Template:Oobox. The small -- differences are signalled by the module-wide variable l.system. -- The following parameters present in the old template code version of -- Template:Automatic taxobox were not used and have not been implemented: -- image_caption_align -- image2_caption_align -- binomial2 -- binomial2_authority -- binomial3 -- binomial3_authority -- binomial4 -- binomial4_authority -- ============================================================================= function p.automaticTaxobox(frame) local args if frame.args['direct'] == 'yes' then args = frame.args else args = frame:getParent().args end local res = '' -- --------------------------------------------------------------------- -- pick up taxobox parameters from the caller that need to be processed; -- most will be passed on unchanged -- --------------------------------------------------------------------- local pagename = args['pagename'] or '' -- for testing and debugging only local italicTitle = args['italic_title'] or args['italic title'] or '' local ichnos = '' if l.system == 'ichnos' then ichnos = 'true' end local veterovata = '' if l.system == 'veterovata' then veterovata = 'true' end local fossilRange = args['fossil_range'] or args['fossil range'] or args['temporal_range'] or args['temporal range'] or args['raspon_fosila'] or args['raspon fosila'] or '' local oldestFossil = args['oldest_fossil'] or args['oldest fossil'] or args['najstariji_fosil'] or args['najstariji fosil'] or '' local youngestFossil = args['youngest_fossil'] or args['youngest fossil'] or args['najmlađi_fosil'] or args['najmlađi fosil'] or '' local name = args['name'] or args['naziv'] or '' local colourAs = args['color_as'] or args['color as'] or args['colour_as'] or args['colour as'] or args['boja'] or '' local taxon = args['taxon'] or args['takson'] or '' local authority = args['authority'] or args['autorstvo'] or '' local parentAuthority = args['parent_authority'] or args['parent authority'] or args['matični_autorstvo'] or args['matični autorstvo'] or '' local manualFlag = 'text' -- marks manually specified ranks local binomial = args['binomial'] or args['binomial_'..manualFlag] or args['binomial '..manualFlag] or args['dvoimeno'] or args['dvoimeno_'..manualFlag] or args['dvoimeno '..manualFlag] or '' local binomialAuthority = args['binomial_authority'] or args['binomial authority'] or args['dvoimeno_autorstvo'] or args['dvoimeno autorstvo'] or '' local genusManual = args['genus_'..manualFlag] or args['genus '..manualFlag] or'' local speciesManual = args['species_'..manualFlag] or args['species '..manualFlag] or'' -- ------------------------------------------------------ -- set the taxobox parameters determined by this function -- ------------------------------------------------------ fossilRange = l.setfossilRange(frame, fossilRange, oldestFossil, youngestFossil) -- use the base page name as the taxon if the taxon parameter is missing local currentPagename = mw.title.getCurrentTitle() if pagename == '' then pagename = currentPagename.text end -- pagename para only used in testing and local basePagename = pagename if italicTitle ~= 'taxon' then basePagename = mw.ustring.gsub(basePagename, '%s+%b()$', '', 1) end local taxonParaMissingError = false if taxon == '' then taxonParaMissingError = true taxon = basePagename end -- decide if the page name and taxobox name need to be italicized; -- if italic_title is not set, then if the names are the taxon, use its rank to decide local ok, taxonRank = Autotaxobox.getTaxonInfoItem(frame, taxon, 'rank') -- taxonRank needed later if not here if italicTitle == '' then if not (ok and taxonRank ~= '' and frame:expandTemplate{ title = 'Is italic taxon', args = {taxonRank} } == 'yes') then italicTitle = 'no' end end -- remove any " (DISAMBIG)" or "/MODIFIER" from the taxon's name; -- if the base page name is the same as the base taxon name, then italicization can be applied local baseTaxon = taxon if italicTitle ~= 'taxon' then baseTaxon = mw.ustring.gsub(baseTaxon, '%s+%b()$', '', 1) end baseTaxon = mw.ustring.gsub(baseTaxon, '/.*$', '', 1) if italicTitle == '' and basePagename == baseTaxon then italicTitle = 'yes' end -- italicize the page name (page title) if required if currentPagename.namespace == 0 and (italicTitle == 'yes' or italicTitle == 'taxon') then if italicTitle == 'taxon' or TaxonItalics.hasConnectingTerm(baseTaxon) then res = res .. frame:expandTemplate{ title = 'Italic taxon title', args = {} } italicTitle = 'yes' else ItalicTitle._main({}) end end -- set the taxobox name if not supplied, italicizing it if appropriate. if name == '' then name = basePagename if italicTitle == 'yes' then name = TaxonItalics.italicizeTaxonName(name, false, false) end -- name = name .. '/' .. baseTaxon .. '/' .. nameRank end -- determine taxobox colour local colour = '' if colourAs ~= '' then colour = frame:expandTemplate{ title = 'Taksokvir boja', args = {colourAs} } elseif l.system == 'ichnos' then colour = frame:expandTemplate{ title = 'Taksokvir boja', args = {'Ichnos'} } elseif l.system == 'veterovata' then colour = frame:expandTemplate{ title = 'Taksokvir boja', args = {'Veterovata'} } else colour = Autotaxobox.getTaxoboxColour(frame, taxon) end -- set binomial parameters if the target taxon is (unusually) a species local genusAuthority = '' if binomial == '' then if ok and taxonRank == 'species' then binomial = TaxonItalics.italicizeTaxonName(taxon, false, false) binomialAuthority = authority end end -- handle any manually set ranks local boldFirst = '' local offset = 0 if speciesManual ~= '' then offset = offset + 1 binomialAuthority = authority if binomial == '' then binomial = '<span class="error">Greška: Nedostaje parametar za dvoimeno nazivlje</span>' end end if genusManual ~= '' then boldFirst = 'link' offset = offset + 1 if offset == 1 then genusAuthority = authority else genusAuthority = parentAuthority end end -- process type genus and type species if present; italicize if they seem not to have an authority attached local typeGenus = '' local typeGenusRef = '' local typeGenusAuthority = '' local typeSpecies = '' local typeSpeciesRef = '' local typeSpeciesAuthority = '' local typeIchnogenus = '' local typeIchnogenusRef = '' local typeIchnogenusAuthority = '' local typeIchnospecies = '' local typeIchnospeciesRef = '' local typeIchnospeciesAuthority = '' local typeOogenus = '' local typeOogenusRef = '' local typeOogenusAuthority = '' local typeOospecies = '' local typeOospeciesRef = '' local typeOospeciesAuthority = '' if l.system == '' then typeGenus = l.italicizeTypeName(args['type_genus'] or args['type genus'] or '') typeGenusRef = args['type_genus_ref'] or args['type genus ref'] or '' typeGenusAuthority = args['type_genus_authority'] or args['type genus authority'] or '' typeSpecies = l.italicizeTypeName(args['type_species'] or args['type species'] or '') typeSpeciesRef = args['type_species_ref'] or args['type species ref'] or '' typeSpeciesAuthority = args['type_species_authority'] or args['type species authority'] or '' elseif l.system == 'ichnos' then typeIchnogenus = l.italicizeTypeName(args['type_ichnogenus'] or args['type ichnogenus'] or '') typeIchnogenusRef = args['type_ichnogenus_ref'] or args['type ichnogenus ref'] or '' typeIchnogenusAuthority = args['type_ichnogenus_authority'] or args['type ichnogenus authority'] or '' typeIchnospecies = l.italicizeTypeName(args['type_ichnospecies'] or args['type ichnospecies'] or '') typeIchnospeciesRef = args['type_ichnospecies_ref'] or args['type ichnospecies ref'] or '' typeIchnospeciesAuthority = args['type_ichnospecies_authority'] or args['type ichnospecies authority'] or '' elseif l.system == 'veterovata' then typeOogenus = l.italicizeTypeName(args['type_oogenus'] or args['type oogenus'] or '') typeOogenusRef = args['type_oogenus_ref'] or args['type oogenus ref'] or '' typeOogenusAuthority = args['type_oogenus_authority'] or args['type oogenus authority'] or '' typeOospecies = l.italicizeTypeName(args['type_oospecies'] or args['type oospecies'] or '') typeOospeciesRef = args['type_oospecies_ref'] or args['type oospecies ref'] or '' typeOospeciesAuthority = args['type_oospecies_authority'] or args['type oospecies authority'] or '' end -- fill in a missing subdivision_ranks parameter local subdivision = args['subdivision'] or args['podjela'] or '' local subdivisionRef = args['subdivision_ref'] or args['subdivision ref'] or args['podjela_ref'] or args['podjela ref'] or '' local subdivisionRanks = args['subdivision_ranks'] or args['subdivision ranks'] or args['podjela_kategorije'] or args['podjela kategorije'] or '' if subdivision ~= '' and subdivisionRanks == '' and ok and taxonRank ~= '' then subdivisionRanks = frame:expandTemplate{ title = 'Niže kategorije', args = {taxonRank} } end -- ------------------------------------------------ -- now call Taxobox/core with all of its parameters -- ------------------------------------------------ res = res .. frame:expandTemplate{ title = 'Taxobox/core', args = { ichnos = ichnos, veterovata = veterovata, ['uredi poveznicu'] = 'u', temporal_range = fossilRange, display_taxa = args['display_parents'] or args['display parents'] or args['prikaži_matične'] or args['prikaži matične'] or '1', parent = taxon, authority = authority, parent_authority = parentAuthority, grandparent_authority = args['grandparent_authority'] or args['grandparent authority'] or args['ishodišni_autorstvo'] or args['ishodišni autorstvo'] or '', greatgrandparent_authority = args['greatgrandparent_authority'] or args['greatgrandparent authority'] or args['praishodišni_autorstvo'] or args['praishodišni autorstvo'] or '', greatgreatgrandparent_authority = args['greatgreatgrandparent_authority'] or args['greatgreatgrandparent authority'] or args['prapraishodišni_autorstvo'] or args['prapraishodišni autorstvo'] or '', name = name, colour = colour, status = args['status'] or '', status_system = args['status_system'] or args['status system'] or '', status_ref = args['status_ref'] or args['status ref'] or '', status2 = args['status2'] or '', status2_system = args['status2_system'] or args['status2 system'] or '', status2_ref = args['status2_ref'] or args['status2 ref'] or '', trend = args['trend'] or '', extinct = args['extinct'] or '', image = args['image'] or args['slika'] or '', upright = args['image_upright'] or args['image upright'] or args['slika_upright'] or args['slika upright'] or '', image_alt = args['image_alt'] or args['image alt'] or args['slika_alt'] or args['slika alt'] or '', image_caption = args['image_caption'] or args['image caption'] or args['slika_opis'] or args['slika opis'] or '', image2 = args['image2'] or args['slika2'] or '', upright2 = args['image2_upright'] or args['image2 upright'] or args['slika2_upright'] or args['slika2 upright'] or '', image2_alt = args['image2_alt'] or args['image2 alt'] or args['slika2_alt'] or args['slika2 alt'] or '', image2_caption = args['image2_caption'] or args['image2 caption'] or args['slika2_opis'] or args['slika2 opis'] or '', audio = args['audio'] or '', audio_alt = args['audio_alt'] or args['audio alt'] or '', audio_caption = args['audio_caption'] or args['audio caption'] or args['audio_opis'] or args['audio opis'] or '', classification_status = args['classification_status'] or args['classification status'] or '', diversity = args['diversity'] or '', diversity_ref = args['diversity_ref'] or args['diversity ref'] or '', diversity_link = args['diversity_link'] or args['diversity link'] or '', bold_first = boldFirst, offset = offset, genus = genusManual, genus_authority = genusAuthority, species = speciesManual, binomial = binomial, binomial_authority = binomialAuthority, trinomial = args['trinomial'] or args['troimeno'] or '', trinomial_authority = args['trinomial_authority'] or args['trinomial authority'] or args['troimeno_autorstvo'] or args['troimeno autorstvo'] or '', type_genus = typeGenus, type_genus_ref = typeGenusRef, type_genus_authority = typeGenusAuthority, type_species = typeSpecies, type_species_ref = typeSpeciesRef, type_species_authority = typeSpeciesAuthority, type_ichnogenus = typeIchnogenus, type_ichnogenus_ref = typeIchnogenusRef, type_ichnogenus_authority = typeIchnogenusAuthority, type_ichnospecies = typeIchnospecies, type_ichnospecies_ref = typeIchnospeciesRef, type_ichnospecies_authority = typeIchnospeciesAuthority, type_oogenus = typeOogenus, type_oogenus_ref = typeOogenusRef, type_oogenus_authority = typeOogenusAuthority, type_oospecies = typeOospecies, type_oospecies_ref = typeOospeciesRef, type_oospecies_authority = typeOospeciesAuthority, subdivision = subdivision, subdivision_ref = subdivisionRef, subdivision_ranks = subdivisionRanks, type_strain = args['type_strain'] or args['type strain'] or args['tipski_soj'] or args['tipski soj'] or '', type_strain_ref = args['type_strain_ref'] or args['type strain ref'] or args['tipski_soj_ref'] or args['tipski soj ref'] or '', range_map = args['range_map'] or args['range map'] or args['karta_raspon'] or args['karta raspon'] or '', range_map_upright = args['range_map_upright'] or args['range map upright'] or args['karta_raspon_upright'] or args['karta raspon upright'] or '', range_map_alt = args['range_map_alt'] or args['range map alt'] or args['karta_raspon_alt'] or args['karta raspon alt'] or '', range_map_caption = args['range_map_caption'] or args['range map caption'] or args['karta_raspon_opis'] or args['karta raspon opis'] or '', range_map2 = args['range_map2'] or args['range map2'] or args['karta_raspon2'] or args['karta raspon2'] or '', range_map2_upright = args['range_map2_upright'] or args['range map2 upright'] or args['karta_raspon2_upright'] or args['karta raspon2 upright'] or '', range_map2_alt = args['range_map2_alt'] or args['range map2 alt'] or args['karta_raspon2_alt'] or args['karta raspon2 alt'] or '', range_map2_caption = args['range_map2_caption'] or args['range map2 caption'] or args['karta_raspon2_opis'] or args['karta raspon2 opis'] or '', range_map3 = args['range_map3'] or args['range map3'] or args['karta_raspon3'] or args['karta raspon3'] or '', range_map3_upright = args['range_map3_upright'] or args['range map3 upright'] or args['karta_raspon3_upright'] or args['karta raspon3 upright'] or '', range_map3_alt = args['range_map3_alt'] or args['range map3 alt'] or args['karta_raspon3_alt'] or args['karta raspon3 alt'] or '', range_map3_caption = args['range_map3_caption'] or args['range map3 caption'] or args['karta_raspon3_opis'] or args['karta raspon3 opis'] or '', range_map4 = args['range_map4'] or args['range map4'] or args['karta_raspon4'] or args['karta raspon4'] or '', range_map4_upright = args['range_map4_upright'] or args['range map4 upright'] or args['karta_raspon4_upright'] or args['karta raspon4 upright'] or '', range_map4_alt = args['range_map4_alt'] or args['range map4 alt'] or args['karta_raspon4_alt'] or args['karta raspon4 alt'] or '', range_map4_caption = args['range_map4_caption'] or args['range map4 caption'] or args['karta_raspon4_opis'] or args['karta raspon4 opis'] or '', synonyms_ref = args['synonyms_ref'] or args['synonyms ref'] or args['sinonimi_ref'] or args['sinonimi ref'] or '', synonyms = args['synonyms'] or args['sinonimi'] or '' } } -- put page in error-tracking categories if required local errCat1 = '' if genusManual ~= '' or speciesManual ~= '' or binomial ~= '' then errCat1 = '[[Kategorija:Automatski taksokviri koji koriste ručno unesene parametre]]' end local errCat2 = '' if taxonParaMissingError then errCat2 = '[[Kategorija:Automatski taksokviri koji se oslanjaju na naslov stranice]]' end res = res .. frame:expandTemplate{ title = 'Main other', args = {errCat1..errCat2} } return res end -- ============================================================================= -- l.setfossilRange(frame, fossilRange, oldestFossil, youngestFossil) checks -- the parameters that determine the fossil range, returning an appropriate -- range. -- ============================================================================= -- temporary public function for debugging function p.chkFossilRange(frame) local args = frame.args local fossilRange = args['fossil_range'] or args['fossil range'] or args['temporal_range'] or args['temporal range'] or args['raspon_fosila'] or args['raspon fosila'] or args['vremenski_raspon'] or args['vremenski raspon'] or '' local oldestFossil = args['oldest_fossil'] or args['oldest fossil'] or args['najstariji_fosil'] or args['najstariji fosil'] or '' local youngestFossil = args['youngest_fossil'] or args['youngest fossil'] or args['najmlađi_fosil'] or args['najmlađi fosil'] or '' local fossilRange = l.setfossilRange(frame, fossilRange, oldestFossil, youngestFossil) return fossilRange end function l.setfossilRange(frame, fossilRange, oldestFossil, youngestFossil) local res = '' if fossilRange ~= '' then if mw.ustring.find(frame:expandTemplate{ title = 'Period start', args = { fossilRange } }, '[Gg]reška') then res = fossilRange else res = frame:expandTemplate{ title = 'Geološki raspon', args = { fossilRange } } end elseif oldestFossil ~= '' then if youngestFossil == '' then youngestFossil = 'Recentni' end if mw.ustring.find(frame:expandTemplate{ title = 'Period start', args = { oldestFossil } }, '[Gg]reška') or mw.ustring.find(frame:expandTemplate{ title = 'Period start', args = { youngestFossil } }, '[Gg]reška') then res = oldestFossil..'–'..youngestFossil else res = frame:expandTemplate{ title = 'Geološki raspon', args = { oldestFossil, youngestFossil } } end end return res end -- ============================================================================= -- l.italicizeTypeName(typeName) checks whether the name of a type genus or -- species should be italicized, because it appears to be a bare name. -- ============================================================================= function l.italicizeTypeName(typeName) if typeName and not (string.find(typeName, "<", 1, true) or string.find(typeName, ">", 1, true)) then typeName = TaxonItalics.italicizeTaxonName(typeName, false, false) end return typeName end -- **************************** Speciesbox support ***************************** -- ============================================================================= -- l.genusOf(str) extracts the genus from a string. Normally this will be the -- first word of the string (e.g. given 'Bellis perennis' it returns 'Bellis'). -- It also handles a string containing a nothogenus with a spaced × (e.g. given -- '× Heucherella tiarelloides' it returns '× Heucherella'). -- ============================================================================= function l.genusOf(str) local res = mw.ustring.match(str, '^[^%s]*', 1) if res == mw.ustring.char(215) then res = res .. ' ' .. mw.ustring.match(str, '^[^%s]*', 3) end return res end -- ============================================================================= -- l.doSpeciesboxName(name, taxon, genus, species, basePageTitle, italicTitle) -- returns a name for a taxobox created by Template:Speciesbox. The name will be -- italicized if appropriate. It also generates code to italicize the page title -- if appropropriate. In both cases the test for italicization is that the base -- taxon name (stripped of any disambiguation or qualifier) is the same as the -- base page title. -- ============================================================================= function p.speciesboxName(frame) local name = frame.args[1] or '' local taxon = frame.args[2] or '' local genus = frame.args[3] or '' local species = frame.args[4] or '' local basePageTitle = frame.args[5] or '' local italicTitle = frame.args[6] or '' return l.doSpeciesboxName(name, taxon, genus, species, basePageTitle, italicTitle) end function l.doSpeciesboxName(name, taxon, genus, species, basePageTitle, italicTitle) if taxon ~= '' then genus = mw.ustring.gsub(l.genusOf(taxon), '/.*$', '', 1) -- strip any qualifier else genus = mw.ustring.gsub(mw.ustring.gsub(genus, '%s+%b()$', '', 1), '/.*$', '', 1) -- strip any disambig and qualifier if species == '' then taxon = genus else taxon = genus .. ' ' .. species end end local italicizeP = italicTitle ~= 'no' and (basePageTitle == taxon or basePageTitle == genus) -- use basePageTitle to match taxon/genus -- deal with taxobox name (i.e. its caption) if name == '' then name = basePageTitle if italicizeP then name = TaxonItalics.italicizeTaxonName(name, false, false) end end -- deal with page title if italicizeP then local pageTitle = mw.title.getCurrentTitle().text -- formatting the page title with DISPLAYTITLE needs the full page title if italicTitle ~= 'test' then pageTitle = TaxonItalics.italicizeTaxonName(pageTitle, false, false, true) -- format pageTitle, not italicizing any parenthesized term local nsText = mw.title.getCurrentTitle().nsText -- for drafts and other pages not in mainspace if nsText ~= '' then pageTitle = nsText:gsub('_', ' ') .. ':' .. pageTitle -- [[phab:T369784]] end mw.getCurrentFrame():callParserFunction('DISPLAYTITLE', pageTitle) else name = name .. ' \\Italic title\\ ' .. pageTitle -- for testing and debugging end end return name end -- ============================================================================= -- ============================================================================= function p.infraspeciesboxName(frame) local name = frame.args[1] or '' local genus = frame.args[2] or '' local species = frame.args[3] or '' local ct = frame.args[4] or '' local infraspecies = frame.args[5] or '' local basePageTitle = frame.args[6] or '' local italicTitle = frame.args[7] or '' return l.doinfraspeciesboxName(name, genus, species, ct, infraspecies, basePageTitle, italicTitle) end function l.doinfraspeciesboxName(name, genus, species, ct, infraspecies, basePageTitle, italicTitle) genus = mw.ustring.gsub(mw.ustring.gsub(genus, '%s+%b()$', '', 1), '/.*$', '', 1) -- strip any disambig and qualifier local taxon = genus .. ' ' .. species if ct == '' then taxon = taxon .. ' ' .. infraspecies else taxon = taxon .. ' ' .. ct .. ' ' .. infraspecies end local italicizeP = italicTitle ~= 'no' and (basePageTitle == taxon) -- use basePageTitle to match taxon -- deal with taxobox name (i.e. its caption) if name == '' then name = basePageTitle if italicizeP then name = TaxonItalics.italicizeTaxonName(name, false, false) end end -- deal with page title if italicizeP then local pageTitle = mw.title.getCurrentTitle().text -- formatting the page title with DISPLAYTITLE needs the full page title pageTitle = TaxonItalics.italicizeTaxonName(pageTitle, false, false, true) -- format pageTitle, not italicizing any parenthesized term if italicTitle ~= 'test' then mw.getCurrentFrame():callParserFunction('DISPLAYTITLE', pageTitle) else name = name .. ' \\Italic title\\ ' .. pageTitle -- for testing and debugging end end return name end return p 0xkrohkhivazu2ly2ypgmh7si0gc1rc 42681922 42681921 2026-08-29T14:22:27Z Edgar Allan Poe 29250 42681922 Scribunto text/plain require('strict') local TaxonItalics = require('Module:TaxonItalics') local Autotaxobox = require('Module:Autotaxobox') local ItalicTitle = require('Module:Italic title') local p = {} -- functions made public local l = {} -- nonpublic internal functions and variables global to the module l.system = '' -- '' for normal scientific classification (default) -- 'ichnos' for trace fossil classification -- 'veterovata' for egg fossil classification -- ============================================================================= -- ichnobox implements Template:Ichnobox; see the documentation of that -- template for details. -- The only difference from Template:Automatic taxobox is in the taxobox colour -- and classification link and the parameters for type species and genera. -- ============================================================================= function p.ichnobox(frame) l.system = 'ichnos' return p.automaticTaxobox(frame) end -- ============================================================================= -- oobox implements Template:Oobox; see the documentation of that -- template for details. -- The only difference from Template:Automatic taxobox is in the taxobox colour -- and classification link and the parameters for type species and genera. -- ============================================================================= function p.oobox(frame) l.system = 'veterovata' return p.automaticTaxobox(frame) end -- ============================================================================= -- automaticTaxobox implements Template:Automatic taxobox; see the documentation -- of that template for details. -- It also implements Template:Ichnobox and Template:Oobox. The small -- differences are signalled by the module-wide variable l.system. -- The following parameters present in the old template code version of -- Template:Automatic taxobox were not used and have not been implemented: -- image_caption_align -- image2_caption_align -- binomial2 -- binomial2_authority -- binomial3 -- binomial3_authority -- binomial4 -- binomial4_authority -- ============================================================================= function p.automaticTaxobox(frame) local args if frame.args['direct'] == 'yes' then args = frame.args else args = frame:getParent().args end local res = '' -- --------------------------------------------------------------------- -- pick up taxobox parameters from the caller that need to be processed; -- most will be passed on unchanged -- --------------------------------------------------------------------- local pagename = args['pagename'] or '' -- for testing and debugging only local italicTitle = args['italic_title'] or args['italic title'] or '' local ichnos = '' if l.system == 'ichnos' then ichnos = 'true' end local veterovata = '' if l.system == 'veterovata' then veterovata = 'true' end local fossilRange = args['fossil_range'] or args['fossil range'] or args['temporal_range'] or args['temporal range'] or args['raspon_fosila'] or args['raspon fosila'] or '' local oldestFossil = args['oldest_fossil'] or args['oldest fossil'] or args['najstariji_fosil'] or args['najstariji fosil'] or '' local youngestFossil = args['youngest_fossil'] or args['youngest fossil'] or args['najmlađi_fosil'] or args['najmlađi fosil'] or '' local name = args['name'] or args['naziv'] or '' local colourAs = args['color_as'] or args['color as'] or args['colour_as'] or args['colour as'] or args['boja'] or '' local taxon = args['taxon'] or args['takson'] or '' local authority = args['authority'] or args['autorstvo'] or '' local parentAuthority = args['parent_authority'] or args['parent authority'] or args['matični_autorstvo'] or args['matični autorstvo'] or '' local manualFlag = 'text' -- marks manually specified ranks local binomial = args['binomial'] or args['binomial_'..manualFlag] or args['binomial '..manualFlag] or args['dvoimeno'] or args['dvoimeno_'..manualFlag] or args['dvoimeno '..manualFlag] or '' local binomialAuthority = args['binomial_authority'] or args['binomial authority'] or args['dvoimeno_autorstvo'] or args['dvoimeno autorstvo'] or '' local genusManual = args['genus_'..manualFlag] or args['genus '..manualFlag] or'' local speciesManual = args['species_'..manualFlag] or args['species '..manualFlag] or'' -- ------------------------------------------------------ -- set the taxobox parameters determined by this function -- ------------------------------------------------------ fossilRange = l.setfossilRange(frame, fossilRange, oldestFossil, youngestFossil) -- use the base page name as the taxon if the taxon parameter is missing local currentPagename = mw.title.getCurrentTitle() if pagename == '' then pagename = currentPagename.text end -- pagename para only used in testing and local basePagename = pagename if italicTitle ~= 'taxon' then basePagename = mw.ustring.gsub(basePagename, '%s+%b()$', '', 1) end local taxonParaMissingError = false if taxon == '' then taxonParaMissingError = true taxon = basePagename end -- decide if the page name and taxobox name need to be italicized; -- if italic_title is not set, then if the names are the taxon, use its rank to decide local ok, taxonRank = Autotaxobox.getTaxonInfoItem(frame, taxon, 'rank') -- taxonRank needed later if not here if italicTitle == '' then if not (ok and taxonRank ~= '' and frame:expandTemplate{ title = 'Is italic taxon', args = {taxonRank} } == 'yes') then italicTitle = 'no' end end -- remove any " (DISAMBIG)" or "/MODIFIER" from the taxon's name; -- if the base page name is the same as the base taxon name, then italicization can be applied local baseTaxon = taxon if italicTitle ~= 'taxon' then baseTaxon = mw.ustring.gsub(baseTaxon, '%s+%b()$', '', 1) end baseTaxon = mw.ustring.gsub(baseTaxon, '/.*$', '', 1) if italicTitle == '' and basePagename == baseTaxon then italicTitle = 'yes' end -- italicize the page name (page title) if required if currentPagename.namespace == 0 and (italicTitle == 'yes' or italicTitle == 'taxon') then if italicTitle == 'taxon' or TaxonItalics.hasConnectingTerm(baseTaxon) then res = res .. frame:expandTemplate{ title = 'Italic taxon title', args = {} } italicTitle = 'yes' else ItalicTitle._main({}) end end -- set the taxobox name if not supplied, italicizing it if appropriate. if name == '' then name = basePagename if italicTitle == 'yes' then name = TaxonItalics.italicizeTaxonName(name, false, false) end -- name = name .. '/' .. baseTaxon .. '/' .. nameRank end -- determine taxobox colour local colour = '' if colourAs ~= '' then colour = frame:expandTemplate{ title = 'Taksokvir boja', args = {colourAs} } elseif l.system == 'ichnos' then colour = frame:expandTemplate{ title = 'Taksokvir boja', args = {'Ichnos'} } elseif l.system == 'veterovata' then colour = frame:expandTemplate{ title = 'Taksokvir boja', args = {'Veterovata'} } else colour = Autotaxobox.getTaxoboxColour(frame, taxon) end -- set binomial parameters if the target taxon is (unusually) a species local genusAuthority = '' if binomial == '' then if ok and taxonRank == 'species' then binomial = TaxonItalics.italicizeTaxonName(taxon, false, false) binomialAuthority = authority end end -- handle any manually set ranks local boldFirst = '' local offset = 0 if speciesManual ~= '' then offset = offset + 1 binomialAuthority = authority if binomial == '' then binomial = '<span class="error">Greška: Nedostaje parametar za dvoimeno nazivlje</span>' end end if genusManual ~= '' then boldFirst = 'link' offset = offset + 1 if offset == 1 then genusAuthority = authority else genusAuthority = parentAuthority end end -- process type genus and type species if present; italicize if they seem not to have an authority attached local typeGenus = '' local typeGenusRef = '' local typeGenusAuthority = '' local typeSpecies = '' local typeSpeciesRef = '' local typeSpeciesAuthority = '' local typeIchnogenus = '' local typeIchnogenusRef = '' local typeIchnogenusAuthority = '' local typeIchnospecies = '' local typeIchnospeciesRef = '' local typeIchnospeciesAuthority = '' local typeOogenus = '' local typeOogenusRef = '' local typeOogenusAuthority = '' local typeOospecies = '' local typeOospeciesRef = '' local typeOospeciesAuthority = '' if l.system == '' then typeGenus = l.italicizeTypeName(args['type_genus'] or args['type genus'] or '') typeGenusRef = args['type_genus_ref'] or args['type genus ref'] or '' typeGenusAuthority = args['type_genus_authority'] or args['type genus authority'] or '' typeSpecies = l.italicizeTypeName(args['type_species'] or args['type species'] or '') typeSpeciesRef = args['type_species_ref'] or args['type species ref'] or '' typeSpeciesAuthority = args['type_species_authority'] or args['type species authority'] or '' elseif l.system == 'ichnos' then typeIchnogenus = l.italicizeTypeName(args['type_ichnogenus'] or args['type ichnogenus'] or '') typeIchnogenusRef = args['type_ichnogenus_ref'] or args['type ichnogenus ref'] or '' typeIchnogenusAuthority = args['type_ichnogenus_authority'] or args['type ichnogenus authority'] or '' typeIchnospecies = l.italicizeTypeName(args['type_ichnospecies'] or args['type ichnospecies'] or '') typeIchnospeciesRef = args['type_ichnospecies_ref'] or args['type ichnospecies ref'] or '' typeIchnospeciesAuthority = args['type_ichnospecies_authority'] or args['type ichnospecies authority'] or '' elseif l.system == 'veterovata' then typeOogenus = l.italicizeTypeName(args['type_oogenus'] or args['type oogenus'] or '') typeOogenusRef = args['type_oogenus_ref'] or args['type oogenus ref'] or '' typeOogenusAuthority = args['type_oogenus_authority'] or args['type oogenus authority'] or '' typeOospecies = l.italicizeTypeName(args['type_oospecies'] or args['type oospecies'] or '') typeOospeciesRef = args['type_oospecies_ref'] or args['type oospecies ref'] or '' typeOospeciesAuthority = args['type_oospecies_authority'] or args['type oospecies authority'] or '' end -- fill in a missing subdivision_ranks parameter local subdivision = args['subdivision'] or args['podjela'] or '' local subdivisionRef = args['subdivision_ref'] or args['subdivision ref'] or args['podjela_ref'] or args['podjela ref'] or '' local subdivisionRanks = args['subdivision_ranks'] or args['subdivision ranks'] or args['podjela_kategorije'] or args['podjela kategorije'] or '' if subdivision ~= '' and subdivisionRanks == '' and ok and taxonRank ~= '' then subdivisionRanks = frame:expandTemplate{ title = 'Niže kategorije', args = {taxonRank} } end -- ------------------------------------------------ -- now call Taxobox/core with all of its parameters -- ------------------------------------------------ res = res .. frame:expandTemplate{ title = 'Taxobox/core', args = { ichnos = ichnos, veterovata = veterovata, ['uredi poveznicu'] = 'u', temporal_range = fossilRange, display_taxa = args['display_parents'] or args['display parents'] or args['prikaži_matične'] or args['prikaži matične'] or '1', parent = taxon, authority = authority, parent_authority = parentAuthority, grandparent_authority = args['grandparent_authority'] or args['grandparent authority'] or args['ishodišni_autorstvo'] or args['ishodišni autorstvo'] or '', greatgrandparent_authority = args['greatgrandparent_authority'] or args['greatgrandparent authority'] or args['praishodišni_autorstvo'] or args['praishodišni autorstvo'] or '', greatgreatgrandparent_authority = args['greatgreatgrandparent_authority'] or args['greatgreatgrandparent authority'] or args['prapraishodišni_autorstvo'] or args['prapraishodišni autorstvo'] or '', name = name, colour = colour, status = args['status'] or '', status_system = args['status_system'] or args['status system'] or '', status_ref = args['status_ref'] or args['status ref'] or '', status2 = args['status2'] or '', status2_system = args['status2_system'] or args['status2 system'] or '', status2_ref = args['status2_ref'] or args['status2 ref'] or '', trend = args['trend'] or '', extinct = args['extinct'] or args['izumrli'] or '', image = args['image'] or args['slika'] or '', upright = args['image_upright'] or args['image upright'] or args['slika_upright'] or args['slika upright'] or '', image_alt = args['image_alt'] or args['image alt'] or args['slika_alt'] or args['slika alt'] or '', image_caption = args['image_caption'] or args['image caption'] or args['slika_opis'] or args['slika opis'] or '', image2 = args['image2'] or args['slika2'] or '', upright2 = args['image2_upright'] or args['image2 upright'] or args['slika2_upright'] or args['slika2 upright'] or '', image2_alt = args['image2_alt'] or args['image2 alt'] or args['slika2_alt'] or args['slika2 alt'] or '', image2_caption = args['image2_caption'] or args['image2 caption'] or args['slika2_opis'] or args['slika2 opis'] or '', audio = args['audio'] or '', audio_alt = args['audio_alt'] or args['audio alt'] or '', audio_caption = args['audio_caption'] or args['audio caption'] or args['audio_opis'] or args['audio opis'] or '', classification_status = args['classification_status'] or args['classification status'] or '', diversity = args['diversity'] or '', diversity_ref = args['diversity_ref'] or args['diversity ref'] or '', diversity_link = args['diversity_link'] or args['diversity link'] or '', bold_first = boldFirst, offset = offset, genus = genusManual, genus_authority = genusAuthority, species = speciesManual, binomial = binomial, binomial_authority = binomialAuthority, trinomial = args['trinomial'] or args['troimeno'] or '', trinomial_authority = args['trinomial_authority'] or args['trinomial authority'] or args['troimeno_autorstvo'] or args['troimeno autorstvo'] or '', type_genus = typeGenus, type_genus_ref = typeGenusRef, type_genus_authority = typeGenusAuthority, type_species = typeSpecies, type_species_ref = typeSpeciesRef, type_species_authority = typeSpeciesAuthority, type_ichnogenus = typeIchnogenus, type_ichnogenus_ref = typeIchnogenusRef, type_ichnogenus_authority = typeIchnogenusAuthority, type_ichnospecies = typeIchnospecies, type_ichnospecies_ref = typeIchnospeciesRef, type_ichnospecies_authority = typeIchnospeciesAuthority, type_oogenus = typeOogenus, type_oogenus_ref = typeOogenusRef, type_oogenus_authority = typeOogenusAuthority, type_oospecies = typeOospecies, type_oospecies_ref = typeOospeciesRef, type_oospecies_authority = typeOospeciesAuthority, subdivision = subdivision, subdivision_ref = subdivisionRef, subdivision_ranks = subdivisionRanks, type_strain = args['type_strain'] or args['type strain'] or args['tipski_soj'] or args['tipski soj'] or '', type_strain_ref = args['type_strain_ref'] or args['type strain ref'] or args['tipski_soj_ref'] or args['tipski soj ref'] or '', range_map = args['range_map'] or args['range map'] or args['karta_raspon'] or args['karta raspon'] or '', range_map_upright = args['range_map_upright'] or args['range map upright'] or args['karta_raspon_upright'] or args['karta raspon upright'] or '', range_map_alt = args['range_map_alt'] or args['range map alt'] or args['karta_raspon_alt'] or args['karta raspon alt'] or '', range_map_caption = args['range_map_caption'] or args['range map caption'] or args['karta_raspon_opis'] or args['karta raspon opis'] or '', range_map2 = args['range_map2'] or args['range map2'] or args['karta_raspon2'] or args['karta raspon2'] or '', range_map2_upright = args['range_map2_upright'] or args['range map2 upright'] or args['karta_raspon2_upright'] or args['karta raspon2 upright'] or '', range_map2_alt = args['range_map2_alt'] or args['range map2 alt'] or args['karta_raspon2_alt'] or args['karta raspon2 alt'] or '', range_map2_caption = args['range_map2_caption'] or args['range map2 caption'] or args['karta_raspon2_opis'] or args['karta raspon2 opis'] or '', range_map3 = args['range_map3'] or args['range map3'] or args['karta_raspon3'] or args['karta raspon3'] or '', range_map3_upright = args['range_map3_upright'] or args['range map3 upright'] or args['karta_raspon3_upright'] or args['karta raspon3 upright'] or '', range_map3_alt = args['range_map3_alt'] or args['range map3 alt'] or args['karta_raspon3_alt'] or args['karta raspon3 alt'] or '', range_map3_caption = args['range_map3_caption'] or args['range map3 caption'] or args['karta_raspon3_opis'] or args['karta raspon3 opis'] or '', range_map4 = args['range_map4'] or args['range map4'] or args['karta_raspon4'] or args['karta raspon4'] or '', range_map4_upright = args['range_map4_upright'] or args['range map4 upright'] or args['karta_raspon4_upright'] or args['karta raspon4 upright'] or '', range_map4_alt = args['range_map4_alt'] or args['range map4 alt'] or args['karta_raspon4_alt'] or args['karta raspon4 alt'] or '', range_map4_caption = args['range_map4_caption'] or args['range map4 caption'] or args['karta_raspon4_opis'] or args['karta raspon4 opis'] or '', synonyms_ref = args['synonyms_ref'] or args['synonyms ref'] or args['sinonimi_ref'] or args['sinonimi ref'] or '', synonyms = args['synonyms'] or args['sinonimi'] or '' } } -- put page in error-tracking categories if required local errCat1 = '' if genusManual ~= '' or speciesManual ~= '' or binomial ~= '' then errCat1 = '[[Kategorija:Automatski taksokviri koji koriste ručno unesene parametre]]' end local errCat2 = '' if taxonParaMissingError then errCat2 = '[[Kategorija:Automatski taksokviri koji se oslanjaju na naslov stranice]]' end res = res .. frame:expandTemplate{ title = 'Main other', args = {errCat1..errCat2} } return res end -- ============================================================================= -- l.setfossilRange(frame, fossilRange, oldestFossil, youngestFossil) checks -- the parameters that determine the fossil range, returning an appropriate -- range. -- ============================================================================= -- temporary public function for debugging function p.chkFossilRange(frame) local args = frame.args local fossilRange = args['fossil_range'] or args['fossil range'] or args['temporal_range'] or args['temporal range'] or args['raspon_fosila'] or args['raspon fosila'] or args['vremenski_raspon'] or args['vremenski raspon'] or '' local oldestFossil = args['oldest_fossil'] or args['oldest fossil'] or args['najstariji_fosil'] or args['najstariji fosil'] or '' local youngestFossil = args['youngest_fossil'] or args['youngest fossil'] or args['najmlađi_fosil'] or args['najmlađi fosil'] or '' local fossilRange = l.setfossilRange(frame, fossilRange, oldestFossil, youngestFossil) return fossilRange end function l.setfossilRange(frame, fossilRange, oldestFossil, youngestFossil) local res = '' if fossilRange ~= '' then if mw.ustring.find(frame:expandTemplate{ title = 'Period start', args = { fossilRange } }, '[Gg]reška') then res = fossilRange else res = frame:expandTemplate{ title = 'Geološki raspon', args = { fossilRange } } end elseif oldestFossil ~= '' then if youngestFossil == '' then youngestFossil = 'Recentni' end if mw.ustring.find(frame:expandTemplate{ title = 'Period start', args = { oldestFossil } }, '[Gg]reška') or mw.ustring.find(frame:expandTemplate{ title = 'Period start', args = { youngestFossil } }, '[Gg]reška') then res = oldestFossil..'–'..youngestFossil else res = frame:expandTemplate{ title = 'Geološki raspon', args = { oldestFossil, youngestFossil } } end end return res end -- ============================================================================= -- l.italicizeTypeName(typeName) checks whether the name of a type genus or -- species should be italicized, because it appears to be a bare name. -- ============================================================================= function l.italicizeTypeName(typeName) if typeName and not (string.find(typeName, "<", 1, true) or string.find(typeName, ">", 1, true)) then typeName = TaxonItalics.italicizeTaxonName(typeName, false, false) end return typeName end -- **************************** Speciesbox support ***************************** -- ============================================================================= -- l.genusOf(str) extracts the genus from a string. Normally this will be the -- first word of the string (e.g. given 'Bellis perennis' it returns 'Bellis'). -- It also handles a string containing a nothogenus with a spaced × (e.g. given -- '× Heucherella tiarelloides' it returns '× Heucherella'). -- ============================================================================= function l.genusOf(str) local res = mw.ustring.match(str, '^[^%s]*', 1) if res == mw.ustring.char(215) then res = res .. ' ' .. mw.ustring.match(str, '^[^%s]*', 3) end return res end -- ============================================================================= -- l.doSpeciesboxName(name, taxon, genus, species, basePageTitle, italicTitle) -- returns a name for a taxobox created by Template:Speciesbox. The name will be -- italicized if appropriate. It also generates code to italicize the page title -- if appropropriate. In both cases the test for italicization is that the base -- taxon name (stripped of any disambiguation or qualifier) is the same as the -- base page title. -- ============================================================================= function p.speciesboxName(frame) local name = frame.args[1] or '' local taxon = frame.args[2] or '' local genus = frame.args[3] or '' local species = frame.args[4] or '' local basePageTitle = frame.args[5] or '' local italicTitle = frame.args[6] or '' return l.doSpeciesboxName(name, taxon, genus, species, basePageTitle, italicTitle) end function l.doSpeciesboxName(name, taxon, genus, species, basePageTitle, italicTitle) if taxon ~= '' then genus = mw.ustring.gsub(l.genusOf(taxon), '/.*$', '', 1) -- strip any qualifier else genus = mw.ustring.gsub(mw.ustring.gsub(genus, '%s+%b()$', '', 1), '/.*$', '', 1) -- strip any disambig and qualifier if species == '' then taxon = genus else taxon = genus .. ' ' .. species end end local italicizeP = italicTitle ~= 'no' and (basePageTitle == taxon or basePageTitle == genus) -- use basePageTitle to match taxon/genus -- deal with taxobox name (i.e. its caption) if name == '' then name = basePageTitle if italicizeP then name = TaxonItalics.italicizeTaxonName(name, false, false) end end -- deal with page title if italicizeP then local pageTitle = mw.title.getCurrentTitle().text -- formatting the page title with DISPLAYTITLE needs the full page title if italicTitle ~= 'test' then pageTitle = TaxonItalics.italicizeTaxonName(pageTitle, false, false, true) -- format pageTitle, not italicizing any parenthesized term local nsText = mw.title.getCurrentTitle().nsText -- for drafts and other pages not in mainspace if nsText ~= '' then pageTitle = nsText:gsub('_', ' ') .. ':' .. pageTitle -- [[phab:T369784]] end mw.getCurrentFrame():callParserFunction('DISPLAYTITLE', pageTitle) else name = name .. ' \\Italic title\\ ' .. pageTitle -- for testing and debugging end end return name end -- ============================================================================= -- ============================================================================= function p.infraspeciesboxName(frame) local name = frame.args[1] or '' local genus = frame.args[2] or '' local species = frame.args[3] or '' local ct = frame.args[4] or '' local infraspecies = frame.args[5] or '' local basePageTitle = frame.args[6] or '' local italicTitle = frame.args[7] or '' return l.doinfraspeciesboxName(name, genus, species, ct, infraspecies, basePageTitle, italicTitle) end function l.doinfraspeciesboxName(name, genus, species, ct, infraspecies, basePageTitle, italicTitle) genus = mw.ustring.gsub(mw.ustring.gsub(genus, '%s+%b()$', '', 1), '/.*$', '', 1) -- strip any disambig and qualifier local taxon = genus .. ' ' .. species if ct == '' then taxon = taxon .. ' ' .. infraspecies else taxon = taxon .. ' ' .. ct .. ' ' .. infraspecies end local italicizeP = italicTitle ~= 'no' and (basePageTitle == taxon) -- use basePageTitle to match taxon -- deal with taxobox name (i.e. its caption) if name == '' then name = basePageTitle if italicizeP then name = TaxonItalics.italicizeTaxonName(name, false, false) end end -- deal with page title if italicizeP then local pageTitle = mw.title.getCurrentTitle().text -- formatting the page title with DISPLAYTITLE needs the full page title pageTitle = TaxonItalics.italicizeTaxonName(pageTitle, false, false, true) -- format pageTitle, not italicizing any parenthesized term if italicTitle ~= 'test' then mw.getCurrentFrame():callParserFunction('DISPLAYTITLE', pageTitle) else name = name .. ' \\Italic title\\ ' .. pageTitle -- for testing and debugging end end return name end return p bzdnuknhr3s8hu9fme0gikfalt89st9 42681927 42681922 2026-08-29T14:35:05Z Edgar Allan Poe 29250 42681927 Scribunto text/plain require('strict') local TaxonItalics = require('Module:TaxonItalics') local Autotaxobox = require('Module:Autotaxobox') local ItalicTitle = require('Module:Italic title') local p = {} -- functions made public local l = {} -- nonpublic internal functions and variables global to the module l.system = '' -- '' for normal scientific classification (default) -- 'ichnos' for trace fossil classification -- 'veterovata' for egg fossil classification -- ============================================================================= -- ichnobox implements Template:Ichnobox; see the documentation of that -- template for details. -- The only difference from Template:Automatic taxobox is in the taxobox colour -- and classification link and the parameters for type species and genera. -- ============================================================================= function p.ichnobox(frame) l.system = 'ichnos' return p.automaticTaxobox(frame) end -- ============================================================================= -- oobox implements Template:Oobox; see the documentation of that -- template for details. -- The only difference from Template:Automatic taxobox is in the taxobox colour -- and classification link and the parameters for type species and genera. -- ============================================================================= function p.oobox(frame) l.system = 'veterovata' return p.automaticTaxobox(frame) end -- ============================================================================= -- automaticTaxobox implements Template:Automatic taxobox; see the documentation -- of that template for details. -- It also implements Template:Ichnobox and Template:Oobox. The small -- differences are signalled by the module-wide variable l.system. -- The following parameters present in the old template code version of -- Template:Automatic taxobox were not used and have not been implemented: -- image_caption_align -- image2_caption_align -- binomial2 -- binomial2_authority -- binomial3 -- binomial3_authority -- binomial4 -- binomial4_authority -- ============================================================================= function p.automaticTaxobox(frame) local args if frame.args['direct'] == 'yes' then args = frame.args else args = frame:getParent().args end local res = '' -- --------------------------------------------------------------------- -- pick up taxobox parameters from the caller that need to be processed; -- most will be passed on unchanged -- --------------------------------------------------------------------- local pagename = args['pagename'] or '' -- for testing and debugging only local italicTitle = args['italic_title'] or args['italic title'] or '' local ichnos = '' if l.system == 'ichnos' then ichnos = 'true' end local veterovata = '' if l.system == 'veterovata' then veterovata = 'true' end local fossilRange = args['fossil_range'] or args['fossil range'] or args['temporal_range'] or args['temporal range'] or args['raspon_fosila'] or args['raspon fosila'] or '' local oldestFossil = args['oldest_fossil'] or args['oldest fossil'] or args['najstariji_fosil'] or args['najstariji fosil'] or '' local youngestFossil = args['youngest_fossil'] or args['youngest fossil'] or args['najmlađi_fosil'] or args['najmlađi fosil'] or '' local name = args['name'] or args['naziv'] or '' local colourAs = args['color_as'] or args['color as'] or args['colour_as'] or args['colour as'] or args['boja'] or '' local taxon = args['taxon'] or args['takson'] or '' local authority = args['authority'] or args['autorstvo'] or '' local parentAuthority = args['parent_authority'] or args['parent authority'] or args['matični_autorstvo'] or args['matični autorstvo'] or '' local manualFlag = 'text' -- marks manually specified ranks local binomial = args['binomial'] or args['binomial_'..manualFlag] or args['binomial '..manualFlag] or args['dvoimeno'] or args['dvoimeno_'..manualFlag] or args['dvoimeno '..manualFlag] or '' local binomialAuthority = args['binomial_authority'] or args['binomial authority'] or args['dvoimeno_autorstvo'] or args['dvoimeno autorstvo'] or '' local genusManual = args['genus_'..manualFlag] or args['genus '..manualFlag] or'' local speciesManual = args['species_'..manualFlag] or args['species '..manualFlag] or'' -- ------------------------------------------------------ -- set the taxobox parameters determined by this function -- ------------------------------------------------------ fossilRange = l.setfossilRange(frame, fossilRange, oldestFossil, youngestFossil) -- use the base page name as the taxon if the taxon parameter is missing local currentPagename = mw.title.getCurrentTitle() if pagename == '' then pagename = currentPagename.text end -- pagename para only used in testing and local basePagename = pagename if italicTitle ~= 'taxon' then basePagename = mw.ustring.gsub(basePagename, '%s+%b()$', '', 1) end local taxonParaMissingError = false if taxon == '' then taxonParaMissingError = true taxon = basePagename end -- decide if the page name and taxobox name need to be italicized; -- if italic_title is not set, then if the names are the taxon, use its rank to decide local ok, taxonRank = Autotaxobox.getTaxonInfoItem(frame, taxon, 'rank') -- taxonRank needed later if not here if italicTitle == '' then if not (ok and taxonRank ~= '' and frame:expandTemplate{ title = 'Is italic taxon', args = {taxonRank} } == 'yes') then italicTitle = 'no' end end -- remove any " (DISAMBIG)" or "/MODIFIER" from the taxon's name; -- if the base page name is the same as the base taxon name, then italicization can be applied local baseTaxon = taxon if italicTitle ~= 'taxon' then baseTaxon = mw.ustring.gsub(baseTaxon, '%s+%b()$', '', 1) end baseTaxon = mw.ustring.gsub(baseTaxon, '/.*$', '', 1) if italicTitle == '' and basePagename == baseTaxon then italicTitle = 'yes' end -- italicize the page name (page title) if required if currentPagename.namespace == 0 and (italicTitle == 'yes' or italicTitle == 'taxon') then if italicTitle == 'taxon' or TaxonItalics.hasConnectingTerm(baseTaxon) then res = res .. frame:expandTemplate{ title = 'Italic taxon title', args = {} } italicTitle = 'yes' else ItalicTitle._main({}) end end -- set the taxobox name if not supplied, italicizing it if appropriate. if name == '' then name = basePagename if italicTitle == 'yes' then name = TaxonItalics.italicizeTaxonName(name, false, false) end -- name = name .. '/' .. baseTaxon .. '/' .. nameRank end -- determine taxobox colour local colour = '' if colourAs ~= '' then colour = frame:expandTemplate{ title = 'Taksokvir boja', args = {colourAs} } elseif l.system == 'ichnos' then colour = frame:expandTemplate{ title = 'Taksokvir boja', args = {'Ichnos'} } elseif l.system == 'veterovata' then colour = frame:expandTemplate{ title = 'Taksokvir boja', args = {'Veterovata'} } else colour = Autotaxobox.getTaxoboxColour(frame, taxon) end -- set binomial parameters if the target taxon is (unusually) a species local genusAuthority = '' if binomial == '' then if ok and taxonRank == 'species' then binomial = TaxonItalics.italicizeTaxonName(taxon, false, false) binomialAuthority = authority end end -- handle any manually set ranks local boldFirst = '' local offset = 0 if speciesManual ~= '' then offset = offset + 1 binomialAuthority = authority if binomial == '' then binomial = '<span class="error">Greška: Nedostaje parametar za dvoimeno nazivlje</span>' end end if genusManual ~= '' then boldFirst = 'link' offset = offset + 1 if offset == 1 then genusAuthority = authority else genusAuthority = parentAuthority end end -- process type genus and type species if present; italicize if they seem not to have an authority attached local typeGenus = '' local typeGenusRef = '' local typeGenusAuthority = '' local typeSpecies = '' local typeSpeciesRef = '' local typeSpeciesAuthority = '' local typeIchnogenus = '' local typeIchnogenusRef = '' local typeIchnogenusAuthority = '' local typeIchnospecies = '' local typeIchnospeciesRef = '' local typeIchnospeciesAuthority = '' local typeOogenus = '' local typeOogenusRef = '' local typeOogenusAuthority = '' local typeOospecies = '' local typeOospeciesRef = '' local typeOospeciesAuthority = '' if l.system == '' then typeGenus = l.italicizeTypeName(args['type_genus'] or args['type genus'] or '') typeGenusRef = args['type_genus_ref'] or args['type genus ref'] or '' typeGenusAuthority = args['type_genus_authority'] or args['type genus authority'] or '' typeSpecies = l.italicizeTypeName(args['type_species'] or args['type species'] or '') typeSpeciesRef = args['type_species_ref'] or args['type species ref'] or '' typeSpeciesAuthority = args['type_species_authority'] or args['type species authority'] or '' elseif l.system == 'ichnos' then typeIchnogenus = l.italicizeTypeName(args['type_ichnogenus'] or args['type ichnogenus'] or '') typeIchnogenusRef = args['type_ichnogenus_ref'] or args['type ichnogenus ref'] or '' typeIchnogenusAuthority = args['type_ichnogenus_authority'] or args['type ichnogenus authority'] or '' typeIchnospecies = l.italicizeTypeName(args['type_ichnospecies'] or args['type ichnospecies'] or '') typeIchnospeciesRef = args['type_ichnospecies_ref'] or args['type ichnospecies ref'] or '' typeIchnospeciesAuthority = args['type_ichnospecies_authority'] or args['type ichnospecies authority'] or '' elseif l.system == 'veterovata' then typeOogenus = l.italicizeTypeName(args['type_oogenus'] or args['type oogenus'] or '') typeOogenusRef = args['type_oogenus_ref'] or args['type oogenus ref'] or '' typeOogenusAuthority = args['type_oogenus_authority'] or args['type oogenus authority'] or '' typeOospecies = l.italicizeTypeName(args['type_oospecies'] or args['type oospecies'] or '') typeOospeciesRef = args['type_oospecies_ref'] or args['type oospecies ref'] or '' typeOospeciesAuthority = args['type_oospecies_authority'] or args['type oospecies authority'] or '' end -- fill in a missing subdivision_ranks parameter local subdivision = args['subdivision'] or args['podjela'] or '' local subdivisionRef = args['subdivision_ref'] or args['subdivision ref'] or args['podjela_ref'] or args['podjela ref'] or '' local subdivisionRanks = args['subdivision_ranks'] or args['subdivision ranks'] or args['podjela_kategorije'] or args['podjela kategorije'] or '' if subdivision ~= '' and subdivisionRanks == '' and ok and taxonRank ~= '' then subdivisionRanks = frame:expandTemplate{ title = 'Niže kategorije', args = {taxonRank} } end -- ------------------------------------------------ -- now call Taxobox/core with all of its parameters -- ------------------------------------------------ res = res .. frame:expandTemplate{ title = 'Taxobox/core', args = { ichnos = ichnos, veterovata = veterovata, ['uredi poveznicu'] = 'u', temporal_range = fossilRange, display_taxa = args['display_parents'] or args['display parents'] or args['prikaži_matične'] or args['prikaži matične'] or '1', parent = taxon, authority = authority, parent_authority = parentAuthority, grandparent_authority = args['grandparent_authority'] or args['grandparent authority'] or args['ishodišni_autorstvo'] or args['ishodišni autorstvo'] or '', greatgrandparent_authority = args['greatgrandparent_authority'] or args['greatgrandparent authority'] or args['praishodišni_autorstvo'] or args['praishodišni autorstvo'] or '', greatgreatgrandparent_authority = args['greatgreatgrandparent_authority'] or args['greatgreatgrandparent authority'] or args['prapraishodišni_autorstvo'] or args['prapraishodišni autorstvo'] or '', name = name, colour = colour, status = args['status'] or '', status_system = args['status_system'] or args['status system'] or '', status_ref = args['status_ref'] or args['status ref'] or '', status2 = args['status2'] or '', status2_system = args['status2_system'] or args['status2 system'] or '', status2_ref = args['status2_ref'] or args['status2 ref'] or '', trend = args['trend'] or '', extinct = args['extinct'] or args['izumrli'] or '', image = args['image'] or args['slika'] or '', upright = args['upright'] or args['image_upright'] or args['image upright'] or args['slika_upright'] or args['slika upright'] or '', image_alt = args['image_alt'] or args['image alt'] or args['slika_alt'] or args['slika alt'] or '', image_caption = args['image_caption'] or args['image caption'] or args['slika_opis'] or args['slika opis'] or '', image2 = args['image2'] or args['slika2'] or '', upright2 = args['upright2'] or args['image2_upright'] or args['image2 upright'] or args['slika2_upright'] or args['slika2 upright'] or '', image2_alt = args['image2_alt'] or args['image2 alt'] or args['slika2_alt'] or args['slika2 alt'] or '', image2_caption = args['image2_caption'] or args['image2 caption'] or args['slika2_opis'] or args['slika2 opis'] or '', audio = args['audio'] or '', audio_alt = args['audio_alt'] or args['audio alt'] or '', audio_caption = args['audio_caption'] or args['audio caption'] or args['audio_opis'] or args['audio opis'] or '', classification_status = args['classification_status'] or args['classification status'] or '', diversity = args['diversity'] or '', diversity_ref = args['diversity_ref'] or args['diversity ref'] or '', diversity_link = args['diversity_link'] or args['diversity link'] or '', bold_first = boldFirst, offset = offset, genus = genusManual, genus_authority = genusAuthority, species = speciesManual, binomial = binomial, binomial_authority = binomialAuthority, trinomial = args['trinomial'] or args['troimeno'] or '', trinomial_authority = args['trinomial_authority'] or args['trinomial authority'] or args['troimeno_autorstvo'] or args['troimeno autorstvo'] or '', type_genus = typeGenus, type_genus_ref = typeGenusRef, type_genus_authority = typeGenusAuthority, type_species = typeSpecies, type_species_ref = typeSpeciesRef, type_species_authority = typeSpeciesAuthority, type_ichnogenus = typeIchnogenus, type_ichnogenus_ref = typeIchnogenusRef, type_ichnogenus_authority = typeIchnogenusAuthority, type_ichnospecies = typeIchnospecies, type_ichnospecies_ref = typeIchnospeciesRef, type_ichnospecies_authority = typeIchnospeciesAuthority, type_oogenus = typeOogenus, type_oogenus_ref = typeOogenusRef, type_oogenus_authority = typeOogenusAuthority, type_oospecies = typeOospecies, type_oospecies_ref = typeOospeciesRef, type_oospecies_authority = typeOospeciesAuthority, subdivision = subdivision, subdivision_ref = subdivisionRef, subdivision_ranks = subdivisionRanks, type_strain = args['type_strain'] or args['type strain'] or args['tipski_soj'] or args['tipski soj'] or '', type_strain_ref = args['type_strain_ref'] or args['type strain ref'] or args['tipski_soj_ref'] or args['tipski soj ref'] or '', range_map = args['range_map'] or args['range map'] or args['karta_raspon'] or args['karta raspon'] or '', range_map_upright = args['range_map_upright'] or args['range map upright'] or args['karta_raspon_upright'] or args['karta raspon upright'] or '', range_map_alt = args['range_map_alt'] or args['range map alt'] or args['karta_raspon_alt'] or args['karta raspon alt'] or '', range_map_caption = args['range_map_caption'] or args['range map caption'] or args['karta_raspon_opis'] or args['karta raspon opis'] or '', range_map2 = args['range_map2'] or args['range map2'] or args['karta_raspon2'] or args['karta raspon2'] or '', range_map2_upright = args['range_map2_upright'] or args['range map2 upright'] or args['karta_raspon2_upright'] or args['karta raspon2 upright'] or '', range_map2_alt = args['range_map2_alt'] or args['range map2 alt'] or args['karta_raspon2_alt'] or args['karta raspon2 alt'] or '', range_map2_caption = args['range_map2_caption'] or args['range map2 caption'] or args['karta_raspon2_opis'] or args['karta raspon2 opis'] or '', range_map3 = args['range_map3'] or args['range map3'] or args['karta_raspon3'] or args['karta raspon3'] or '', range_map3_upright = args['range_map3_upright'] or args['range map3 upright'] or args['karta_raspon3_upright'] or args['karta raspon3 upright'] or '', range_map3_alt = args['range_map3_alt'] or args['range map3 alt'] or args['karta_raspon3_alt'] or args['karta raspon3 alt'] or '', range_map3_caption = args['range_map3_caption'] or args['range map3 caption'] or args['karta_raspon3_opis'] or args['karta raspon3 opis'] or '', range_map4 = args['range_map4'] or args['range map4'] or args['karta_raspon4'] or args['karta raspon4'] or '', range_map4_upright = args['range_map4_upright'] or args['range map4 upright'] or args['karta_raspon4_upright'] or args['karta raspon4 upright'] or '', range_map4_alt = args['range_map4_alt'] or args['range map4 alt'] or args['karta_raspon4_alt'] or args['karta raspon4 alt'] or '', range_map4_caption = args['range_map4_caption'] or args['range map4 caption'] or args['karta_raspon4_opis'] or args['karta raspon4 opis'] or '', synonyms_ref = args['synonyms_ref'] or args['synonyms ref'] or args['sinonimi_ref'] or args['sinonimi ref'] or '', synonyms = args['synonyms'] or args['sinonimi'] or '' } } -- put page in error-tracking categories if required local errCat1 = '' if genusManual ~= '' or speciesManual ~= '' or binomial ~= '' then errCat1 = '[[Kategorija:Automatski taksokviri koji koriste ručno unesene parametre]]' end local errCat2 = '' if taxonParaMissingError then errCat2 = '[[Kategorija:Automatski taksokviri koji se oslanjaju na naslov stranice]]' end res = res .. frame:expandTemplate{ title = 'Main other', args = {errCat1..errCat2} } return res end -- ============================================================================= -- l.setfossilRange(frame, fossilRange, oldestFossil, youngestFossil) checks -- the parameters that determine the fossil range, returning an appropriate -- range. -- ============================================================================= -- temporary public function for debugging function p.chkFossilRange(frame) local args = frame.args local fossilRange = args['fossil_range'] or args['fossil range'] or args['temporal_range'] or args['temporal range'] or args['raspon_fosila'] or args['raspon fosila'] or args['vremenski_raspon'] or args['vremenski raspon'] or '' local oldestFossil = args['oldest_fossil'] or args['oldest fossil'] or args['najstariji_fosil'] or args['najstariji fosil'] or '' local youngestFossil = args['youngest_fossil'] or args['youngest fossil'] or args['najmlađi_fosil'] or args['najmlađi fosil'] or '' local fossilRange = l.setfossilRange(frame, fossilRange, oldestFossil, youngestFossil) return fossilRange end function l.setfossilRange(frame, fossilRange, oldestFossil, youngestFossil) local res = '' if fossilRange ~= '' then if mw.ustring.find(frame:expandTemplate{ title = 'Period start', args = { fossilRange } }, '[Gg]reška') then res = fossilRange else res = frame:expandTemplate{ title = 'Geološki raspon', args = { fossilRange } } end elseif oldestFossil ~= '' then if youngestFossil == '' then youngestFossil = 'Recentni' end if mw.ustring.find(frame:expandTemplate{ title = 'Period start', args = { oldestFossil } }, '[Gg]reška') or mw.ustring.find(frame:expandTemplate{ title = 'Period start', args = { youngestFossil } }, '[Gg]reška') then res = oldestFossil..'–'..youngestFossil else res = frame:expandTemplate{ title = 'Geološki raspon', args = { oldestFossil, youngestFossil } } end end return res end -- ============================================================================= -- l.italicizeTypeName(typeName) checks whether the name of a type genus or -- species should be italicized, because it appears to be a bare name. -- ============================================================================= function l.italicizeTypeName(typeName) if typeName and not (string.find(typeName, "<", 1, true) or string.find(typeName, ">", 1, true)) then typeName = TaxonItalics.italicizeTaxonName(typeName, false, false) end return typeName end -- **************************** Speciesbox support ***************************** -- ============================================================================= -- l.genusOf(str) extracts the genus from a string. Normally this will be the -- first word of the string (e.g. given 'Bellis perennis' it returns 'Bellis'). -- It also handles a string containing a nothogenus with a spaced × (e.g. given -- '× Heucherella tiarelloides' it returns '× Heucherella'). -- ============================================================================= function l.genusOf(str) local res = mw.ustring.match(str, '^[^%s]*', 1) if res == mw.ustring.char(215) then res = res .. ' ' .. mw.ustring.match(str, '^[^%s]*', 3) end return res end -- ============================================================================= -- l.doSpeciesboxName(name, taxon, genus, species, basePageTitle, italicTitle) -- returns a name for a taxobox created by Template:Speciesbox. The name will be -- italicized if appropriate. It also generates code to italicize the page title -- if appropropriate. In both cases the test for italicization is that the base -- taxon name (stripped of any disambiguation or qualifier) is the same as the -- base page title. -- ============================================================================= function p.speciesboxName(frame) local name = frame.args[1] or '' local taxon = frame.args[2] or '' local genus = frame.args[3] or '' local species = frame.args[4] or '' local basePageTitle = frame.args[5] or '' local italicTitle = frame.args[6] or '' return l.doSpeciesboxName(name, taxon, genus, species, basePageTitle, italicTitle) end function l.doSpeciesboxName(name, taxon, genus, species, basePageTitle, italicTitle) if taxon ~= '' then genus = mw.ustring.gsub(l.genusOf(taxon), '/.*$', '', 1) -- strip any qualifier else genus = mw.ustring.gsub(mw.ustring.gsub(genus, '%s+%b()$', '', 1), '/.*$', '', 1) -- strip any disambig and qualifier if species == '' then taxon = genus else taxon = genus .. ' ' .. species end end local italicizeP = italicTitle ~= 'no' and (basePageTitle == taxon or basePageTitle == genus) -- use basePageTitle to match taxon/genus -- deal with taxobox name (i.e. its caption) if name == '' then name = basePageTitle if italicizeP then name = TaxonItalics.italicizeTaxonName(name, false, false) end end -- deal with page title if italicizeP then local pageTitle = mw.title.getCurrentTitle().text -- formatting the page title with DISPLAYTITLE needs the full page title if italicTitle ~= 'test' then pageTitle = TaxonItalics.italicizeTaxonName(pageTitle, false, false, true) -- format pageTitle, not italicizing any parenthesized term local nsText = mw.title.getCurrentTitle().nsText -- for drafts and other pages not in mainspace if nsText ~= '' then pageTitle = nsText:gsub('_', ' ') .. ':' .. pageTitle -- [[phab:T369784]] end mw.getCurrentFrame():callParserFunction('DISPLAYTITLE', pageTitle) else name = name .. ' \\Italic title\\ ' .. pageTitle -- for testing and debugging end end return name end -- ============================================================================= -- ============================================================================= function p.infraspeciesboxName(frame) local name = frame.args[1] or '' local genus = frame.args[2] or '' local species = frame.args[3] or '' local ct = frame.args[4] or '' local infraspecies = frame.args[5] or '' local basePageTitle = frame.args[6] or '' local italicTitle = frame.args[7] or '' return l.doinfraspeciesboxName(name, genus, species, ct, infraspecies, basePageTitle, italicTitle) end function l.doinfraspeciesboxName(name, genus, species, ct, infraspecies, basePageTitle, italicTitle) genus = mw.ustring.gsub(mw.ustring.gsub(genus, '%s+%b()$', '', 1), '/.*$', '', 1) -- strip any disambig and qualifier local taxon = genus .. ' ' .. species if ct == '' then taxon = taxon .. ' ' .. infraspecies else taxon = taxon .. ' ' .. ct .. ' ' .. infraspecies end local italicizeP = italicTitle ~= 'no' and (basePageTitle == taxon) -- use basePageTitle to match taxon -- deal with taxobox name (i.e. its caption) if name == '' then name = basePageTitle if italicizeP then name = TaxonItalics.italicizeTaxonName(name, false, false) end end -- deal with page title if italicizeP then local pageTitle = mw.title.getCurrentTitle().text -- formatting the page title with DISPLAYTITLE needs the full page title pageTitle = TaxonItalics.italicizeTaxonName(pageTitle, false, false, true) -- format pageTitle, not italicizing any parenthesized term if italicTitle ~= 'test' then mw.getCurrentFrame():callParserFunction('DISPLAYTITLE', pageTitle) else name = name .. ' \\Italic title\\ ' .. pageTitle -- for testing and debugging end end return name end return p 20gbj6a6ezofak6hokk5knahc135p3t 42681928 42681927 2026-08-29T14:35:29Z Edgar Allan Poe 29250 Poništena izmjena [[Special:Diff/42681927|42681927]] korisnika [[Special:Contributions/Edgar Allan Poe|Edgar Allan Poe]] ([[User talk:Edgar Allan Poe|razgovor]]) 42681928 Scribunto text/plain require('strict') local TaxonItalics = require('Module:TaxonItalics') local Autotaxobox = require('Module:Autotaxobox') local ItalicTitle = require('Module:Italic title') local p = {} -- functions made public local l = {} -- nonpublic internal functions and variables global to the module l.system = '' -- '' for normal scientific classification (default) -- 'ichnos' for trace fossil classification -- 'veterovata' for egg fossil classification -- ============================================================================= -- ichnobox implements Template:Ichnobox; see the documentation of that -- template for details. -- The only difference from Template:Automatic taxobox is in the taxobox colour -- and classification link and the parameters for type species and genera. -- ============================================================================= function p.ichnobox(frame) l.system = 'ichnos' return p.automaticTaxobox(frame) end -- ============================================================================= -- oobox implements Template:Oobox; see the documentation of that -- template for details. -- The only difference from Template:Automatic taxobox is in the taxobox colour -- and classification link and the parameters for type species and genera. -- ============================================================================= function p.oobox(frame) l.system = 'veterovata' return p.automaticTaxobox(frame) end -- ============================================================================= -- automaticTaxobox implements Template:Automatic taxobox; see the documentation -- of that template for details. -- It also implements Template:Ichnobox and Template:Oobox. The small -- differences are signalled by the module-wide variable l.system. -- The following parameters present in the old template code version of -- Template:Automatic taxobox were not used and have not been implemented: -- image_caption_align -- image2_caption_align -- binomial2 -- binomial2_authority -- binomial3 -- binomial3_authority -- binomial4 -- binomial4_authority -- ============================================================================= function p.automaticTaxobox(frame) local args if frame.args['direct'] == 'yes' then args = frame.args else args = frame:getParent().args end local res = '' -- --------------------------------------------------------------------- -- pick up taxobox parameters from the caller that need to be processed; -- most will be passed on unchanged -- --------------------------------------------------------------------- local pagename = args['pagename'] or '' -- for testing and debugging only local italicTitle = args['italic_title'] or args['italic title'] or '' local ichnos = '' if l.system == 'ichnos' then ichnos = 'true' end local veterovata = '' if l.system == 'veterovata' then veterovata = 'true' end local fossilRange = args['fossil_range'] or args['fossil range'] or args['temporal_range'] or args['temporal range'] or args['raspon_fosila'] or args['raspon fosila'] or '' local oldestFossil = args['oldest_fossil'] or args['oldest fossil'] or args['najstariji_fosil'] or args['najstariji fosil'] or '' local youngestFossil = args['youngest_fossil'] or args['youngest fossil'] or args['najmlađi_fosil'] or args['najmlađi fosil'] or '' local name = args['name'] or args['naziv'] or '' local colourAs = args['color_as'] or args['color as'] or args['colour_as'] or args['colour as'] or args['boja'] or '' local taxon = args['taxon'] or args['takson'] or '' local authority = args['authority'] or args['autorstvo'] or '' local parentAuthority = args['parent_authority'] or args['parent authority'] or args['matični_autorstvo'] or args['matični autorstvo'] or '' local manualFlag = 'text' -- marks manually specified ranks local binomial = args['binomial'] or args['binomial_'..manualFlag] or args['binomial '..manualFlag] or args['dvoimeno'] or args['dvoimeno_'..manualFlag] or args['dvoimeno '..manualFlag] or '' local binomialAuthority = args['binomial_authority'] or args['binomial authority'] or args['dvoimeno_autorstvo'] or args['dvoimeno autorstvo'] or '' local genusManual = args['genus_'..manualFlag] or args['genus '..manualFlag] or'' local speciesManual = args['species_'..manualFlag] or args['species '..manualFlag] or'' -- ------------------------------------------------------ -- set the taxobox parameters determined by this function -- ------------------------------------------------------ fossilRange = l.setfossilRange(frame, fossilRange, oldestFossil, youngestFossil) -- use the base page name as the taxon if the taxon parameter is missing local currentPagename = mw.title.getCurrentTitle() if pagename == '' then pagename = currentPagename.text end -- pagename para only used in testing and local basePagename = pagename if italicTitle ~= 'taxon' then basePagename = mw.ustring.gsub(basePagename, '%s+%b()$', '', 1) end local taxonParaMissingError = false if taxon == '' then taxonParaMissingError = true taxon = basePagename end -- decide if the page name and taxobox name need to be italicized; -- if italic_title is not set, then if the names are the taxon, use its rank to decide local ok, taxonRank = Autotaxobox.getTaxonInfoItem(frame, taxon, 'rank') -- taxonRank needed later if not here if italicTitle == '' then if not (ok and taxonRank ~= '' and frame:expandTemplate{ title = 'Is italic taxon', args = {taxonRank} } == 'yes') then italicTitle = 'no' end end -- remove any " (DISAMBIG)" or "/MODIFIER" from the taxon's name; -- if the base page name is the same as the base taxon name, then italicization can be applied local baseTaxon = taxon if italicTitle ~= 'taxon' then baseTaxon = mw.ustring.gsub(baseTaxon, '%s+%b()$', '', 1) end baseTaxon = mw.ustring.gsub(baseTaxon, '/.*$', '', 1) if italicTitle == '' and basePagename == baseTaxon then italicTitle = 'yes' end -- italicize the page name (page title) if required if currentPagename.namespace == 0 and (italicTitle == 'yes' or italicTitle == 'taxon') then if italicTitle == 'taxon' or TaxonItalics.hasConnectingTerm(baseTaxon) then res = res .. frame:expandTemplate{ title = 'Italic taxon title', args = {} } italicTitle = 'yes' else ItalicTitle._main({}) end end -- set the taxobox name if not supplied, italicizing it if appropriate. if name == '' then name = basePagename if italicTitle == 'yes' then name = TaxonItalics.italicizeTaxonName(name, false, false) end -- name = name .. '/' .. baseTaxon .. '/' .. nameRank end -- determine taxobox colour local colour = '' if colourAs ~= '' then colour = frame:expandTemplate{ title = 'Taksokvir boja', args = {colourAs} } elseif l.system == 'ichnos' then colour = frame:expandTemplate{ title = 'Taksokvir boja', args = {'Ichnos'} } elseif l.system == 'veterovata' then colour = frame:expandTemplate{ title = 'Taksokvir boja', args = {'Veterovata'} } else colour = Autotaxobox.getTaxoboxColour(frame, taxon) end -- set binomial parameters if the target taxon is (unusually) a species local genusAuthority = '' if binomial == '' then if ok and taxonRank == 'species' then binomial = TaxonItalics.italicizeTaxonName(taxon, false, false) binomialAuthority = authority end end -- handle any manually set ranks local boldFirst = '' local offset = 0 if speciesManual ~= '' then offset = offset + 1 binomialAuthority = authority if binomial == '' then binomial = '<span class="error">Greška: Nedostaje parametar za dvoimeno nazivlje</span>' end end if genusManual ~= '' then boldFirst = 'link' offset = offset + 1 if offset == 1 then genusAuthority = authority else genusAuthority = parentAuthority end end -- process type genus and type species if present; italicize if they seem not to have an authority attached local typeGenus = '' local typeGenusRef = '' local typeGenusAuthority = '' local typeSpecies = '' local typeSpeciesRef = '' local typeSpeciesAuthority = '' local typeIchnogenus = '' local typeIchnogenusRef = '' local typeIchnogenusAuthority = '' local typeIchnospecies = '' local typeIchnospeciesRef = '' local typeIchnospeciesAuthority = '' local typeOogenus = '' local typeOogenusRef = '' local typeOogenusAuthority = '' local typeOospecies = '' local typeOospeciesRef = '' local typeOospeciesAuthority = '' if l.system == '' then typeGenus = l.italicizeTypeName(args['type_genus'] or args['type genus'] or '') typeGenusRef = args['type_genus_ref'] or args['type genus ref'] or '' typeGenusAuthority = args['type_genus_authority'] or args['type genus authority'] or '' typeSpecies = l.italicizeTypeName(args['type_species'] or args['type species'] or '') typeSpeciesRef = args['type_species_ref'] or args['type species ref'] or '' typeSpeciesAuthority = args['type_species_authority'] or args['type species authority'] or '' elseif l.system == 'ichnos' then typeIchnogenus = l.italicizeTypeName(args['type_ichnogenus'] or args['type ichnogenus'] or '') typeIchnogenusRef = args['type_ichnogenus_ref'] or args['type ichnogenus ref'] or '' typeIchnogenusAuthority = args['type_ichnogenus_authority'] or args['type ichnogenus authority'] or '' typeIchnospecies = l.italicizeTypeName(args['type_ichnospecies'] or args['type ichnospecies'] or '') typeIchnospeciesRef = args['type_ichnospecies_ref'] or args['type ichnospecies ref'] or '' typeIchnospeciesAuthority = args['type_ichnospecies_authority'] or args['type ichnospecies authority'] or '' elseif l.system == 'veterovata' then typeOogenus = l.italicizeTypeName(args['type_oogenus'] or args['type oogenus'] or '') typeOogenusRef = args['type_oogenus_ref'] or args['type oogenus ref'] or '' typeOogenusAuthority = args['type_oogenus_authority'] or args['type oogenus authority'] or '' typeOospecies = l.italicizeTypeName(args['type_oospecies'] or args['type oospecies'] or '') typeOospeciesRef = args['type_oospecies_ref'] or args['type oospecies ref'] or '' typeOospeciesAuthority = args['type_oospecies_authority'] or args['type oospecies authority'] or '' end -- fill in a missing subdivision_ranks parameter local subdivision = args['subdivision'] or args['podjela'] or '' local subdivisionRef = args['subdivision_ref'] or args['subdivision ref'] or args['podjela_ref'] or args['podjela ref'] or '' local subdivisionRanks = args['subdivision_ranks'] or args['subdivision ranks'] or args['podjela_kategorije'] or args['podjela kategorije'] or '' if subdivision ~= '' and subdivisionRanks == '' and ok and taxonRank ~= '' then subdivisionRanks = frame:expandTemplate{ title = 'Niže kategorije', args = {taxonRank} } end -- ------------------------------------------------ -- now call Taxobox/core with all of its parameters -- ------------------------------------------------ res = res .. frame:expandTemplate{ title = 'Taxobox/core', args = { ichnos = ichnos, veterovata = veterovata, ['uredi poveznicu'] = 'u', temporal_range = fossilRange, display_taxa = args['display_parents'] or args['display parents'] or args['prikaži_matične'] or args['prikaži matične'] or '1', parent = taxon, authority = authority, parent_authority = parentAuthority, grandparent_authority = args['grandparent_authority'] or args['grandparent authority'] or args['ishodišni_autorstvo'] or args['ishodišni autorstvo'] or '', greatgrandparent_authority = args['greatgrandparent_authority'] or args['greatgrandparent authority'] or args['praishodišni_autorstvo'] or args['praishodišni autorstvo'] or '', greatgreatgrandparent_authority = args['greatgreatgrandparent_authority'] or args['greatgreatgrandparent authority'] or args['prapraishodišni_autorstvo'] or args['prapraishodišni autorstvo'] or '', name = name, colour = colour, status = args['status'] or '', status_system = args['status_system'] or args['status system'] or '', status_ref = args['status_ref'] or args['status ref'] or '', status2 = args['status2'] or '', status2_system = args['status2_system'] or args['status2 system'] or '', status2_ref = args['status2_ref'] or args['status2 ref'] or '', trend = args['trend'] or '', extinct = args['extinct'] or args['izumrli'] or '', image = args['image'] or args['slika'] or '', upright = args['image_upright'] or args['image upright'] or args['slika_upright'] or args['slika upright'] or '', image_alt = args['image_alt'] or args['image alt'] or args['slika_alt'] or args['slika alt'] or '', image_caption = args['image_caption'] or args['image caption'] or args['slika_opis'] or args['slika opis'] or '', image2 = args['image2'] or args['slika2'] or '', upright2 = args['image2_upright'] or args['image2 upright'] or args['slika2_upright'] or args['slika2 upright'] or '', image2_alt = args['image2_alt'] or args['image2 alt'] or args['slika2_alt'] or args['slika2 alt'] or '', image2_caption = args['image2_caption'] or args['image2 caption'] or args['slika2_opis'] or args['slika2 opis'] or '', audio = args['audio'] or '', audio_alt = args['audio_alt'] or args['audio alt'] or '', audio_caption = args['audio_caption'] or args['audio caption'] or args['audio_opis'] or args['audio opis'] or '', classification_status = args['classification_status'] or args['classification status'] or '', diversity = args['diversity'] or '', diversity_ref = args['diversity_ref'] or args['diversity ref'] or '', diversity_link = args['diversity_link'] or args['diversity link'] or '', bold_first = boldFirst, offset = offset, genus = genusManual, genus_authority = genusAuthority, species = speciesManual, binomial = binomial, binomial_authority = binomialAuthority, trinomial = args['trinomial'] or args['troimeno'] or '', trinomial_authority = args['trinomial_authority'] or args['trinomial authority'] or args['troimeno_autorstvo'] or args['troimeno autorstvo'] or '', type_genus = typeGenus, type_genus_ref = typeGenusRef, type_genus_authority = typeGenusAuthority, type_species = typeSpecies, type_species_ref = typeSpeciesRef, type_species_authority = typeSpeciesAuthority, type_ichnogenus = typeIchnogenus, type_ichnogenus_ref = typeIchnogenusRef, type_ichnogenus_authority = typeIchnogenusAuthority, type_ichnospecies = typeIchnospecies, type_ichnospecies_ref = typeIchnospeciesRef, type_ichnospecies_authority = typeIchnospeciesAuthority, type_oogenus = typeOogenus, type_oogenus_ref = typeOogenusRef, type_oogenus_authority = typeOogenusAuthority, type_oospecies = typeOospecies, type_oospecies_ref = typeOospeciesRef, type_oospecies_authority = typeOospeciesAuthority, subdivision = subdivision, subdivision_ref = subdivisionRef, subdivision_ranks = subdivisionRanks, type_strain = args['type_strain'] or args['type strain'] or args['tipski_soj'] or args['tipski soj'] or '', type_strain_ref = args['type_strain_ref'] or args['type strain ref'] or args['tipski_soj_ref'] or args['tipski soj ref'] or '', range_map = args['range_map'] or args['range map'] or args['karta_raspon'] or args['karta raspon'] or '', range_map_upright = args['range_map_upright'] or args['range map upright'] or args['karta_raspon_upright'] or args['karta raspon upright'] or '', range_map_alt = args['range_map_alt'] or args['range map alt'] or args['karta_raspon_alt'] or args['karta raspon alt'] or '', range_map_caption = args['range_map_caption'] or args['range map caption'] or args['karta_raspon_opis'] or args['karta raspon opis'] or '', range_map2 = args['range_map2'] or args['range map2'] or args['karta_raspon2'] or args['karta raspon2'] or '', range_map2_upright = args['range_map2_upright'] or args['range map2 upright'] or args['karta_raspon2_upright'] or args['karta raspon2 upright'] or '', range_map2_alt = args['range_map2_alt'] or args['range map2 alt'] or args['karta_raspon2_alt'] or args['karta raspon2 alt'] or '', range_map2_caption = args['range_map2_caption'] or args['range map2 caption'] or args['karta_raspon2_opis'] or args['karta raspon2 opis'] or '', range_map3 = args['range_map3'] or args['range map3'] or args['karta_raspon3'] or args['karta raspon3'] or '', range_map3_upright = args['range_map3_upright'] or args['range map3 upright'] or args['karta_raspon3_upright'] or args['karta raspon3 upright'] or '', range_map3_alt = args['range_map3_alt'] or args['range map3 alt'] or args['karta_raspon3_alt'] or args['karta raspon3 alt'] or '', range_map3_caption = args['range_map3_caption'] or args['range map3 caption'] or args['karta_raspon3_opis'] or args['karta raspon3 opis'] or '', range_map4 = args['range_map4'] or args['range map4'] or args['karta_raspon4'] or args['karta raspon4'] or '', range_map4_upright = args['range_map4_upright'] or args['range map4 upright'] or args['karta_raspon4_upright'] or args['karta raspon4 upright'] or '', range_map4_alt = args['range_map4_alt'] or args['range map4 alt'] or args['karta_raspon4_alt'] or args['karta raspon4 alt'] or '', range_map4_caption = args['range_map4_caption'] or args['range map4 caption'] or args['karta_raspon4_opis'] or args['karta raspon4 opis'] or '', synonyms_ref = args['synonyms_ref'] or args['synonyms ref'] or args['sinonimi_ref'] or args['sinonimi ref'] or '', synonyms = args['synonyms'] or args['sinonimi'] or '' } } -- put page in error-tracking categories if required local errCat1 = '' if genusManual ~= '' or speciesManual ~= '' or binomial ~= '' then errCat1 = '[[Kategorija:Automatski taksokviri koji koriste ručno unesene parametre]]' end local errCat2 = '' if taxonParaMissingError then errCat2 = '[[Kategorija:Automatski taksokviri koji se oslanjaju na naslov stranice]]' end res = res .. frame:expandTemplate{ title = 'Main other', args = {errCat1..errCat2} } return res end -- ============================================================================= -- l.setfossilRange(frame, fossilRange, oldestFossil, youngestFossil) checks -- the parameters that determine the fossil range, returning an appropriate -- range. -- ============================================================================= -- temporary public function for debugging function p.chkFossilRange(frame) local args = frame.args local fossilRange = args['fossil_range'] or args['fossil range'] or args['temporal_range'] or args['temporal range'] or args['raspon_fosila'] or args['raspon fosila'] or args['vremenski_raspon'] or args['vremenski raspon'] or '' local oldestFossil = args['oldest_fossil'] or args['oldest fossil'] or args['najstariji_fosil'] or args['najstariji fosil'] or '' local youngestFossil = args['youngest_fossil'] or args['youngest fossil'] or args['najmlađi_fosil'] or args['najmlađi fosil'] or '' local fossilRange = l.setfossilRange(frame, fossilRange, oldestFossil, youngestFossil) return fossilRange end function l.setfossilRange(frame, fossilRange, oldestFossil, youngestFossil) local res = '' if fossilRange ~= '' then if mw.ustring.find(frame:expandTemplate{ title = 'Period start', args = { fossilRange } }, '[Gg]reška') then res = fossilRange else res = frame:expandTemplate{ title = 'Geološki raspon', args = { fossilRange } } end elseif oldestFossil ~= '' then if youngestFossil == '' then youngestFossil = 'Recentni' end if mw.ustring.find(frame:expandTemplate{ title = 'Period start', args = { oldestFossil } }, '[Gg]reška') or mw.ustring.find(frame:expandTemplate{ title = 'Period start', args = { youngestFossil } }, '[Gg]reška') then res = oldestFossil..'–'..youngestFossil else res = frame:expandTemplate{ title = 'Geološki raspon', args = { oldestFossil, youngestFossil } } end end return res end -- ============================================================================= -- l.italicizeTypeName(typeName) checks whether the name of a type genus or -- species should be italicized, because it appears to be a bare name. -- ============================================================================= function l.italicizeTypeName(typeName) if typeName and not (string.find(typeName, "<", 1, true) or string.find(typeName, ">", 1, true)) then typeName = TaxonItalics.italicizeTaxonName(typeName, false, false) end return typeName end -- **************************** Speciesbox support ***************************** -- ============================================================================= -- l.genusOf(str) extracts the genus from a string. Normally this will be the -- first word of the string (e.g. given 'Bellis perennis' it returns 'Bellis'). -- It also handles a string containing a nothogenus with a spaced × (e.g. given -- '× Heucherella tiarelloides' it returns '× Heucherella'). -- ============================================================================= function l.genusOf(str) local res = mw.ustring.match(str, '^[^%s]*', 1) if res == mw.ustring.char(215) then res = res .. ' ' .. mw.ustring.match(str, '^[^%s]*', 3) end return res end -- ============================================================================= -- l.doSpeciesboxName(name, taxon, genus, species, basePageTitle, italicTitle) -- returns a name for a taxobox created by Template:Speciesbox. The name will be -- italicized if appropriate. It also generates code to italicize the page title -- if appropropriate. In both cases the test for italicization is that the base -- taxon name (stripped of any disambiguation or qualifier) is the same as the -- base page title. -- ============================================================================= function p.speciesboxName(frame) local name = frame.args[1] or '' local taxon = frame.args[2] or '' local genus = frame.args[3] or '' local species = frame.args[4] or '' local basePageTitle = frame.args[5] or '' local italicTitle = frame.args[6] or '' return l.doSpeciesboxName(name, taxon, genus, species, basePageTitle, italicTitle) end function l.doSpeciesboxName(name, taxon, genus, species, basePageTitle, italicTitle) if taxon ~= '' then genus = mw.ustring.gsub(l.genusOf(taxon), '/.*$', '', 1) -- strip any qualifier else genus = mw.ustring.gsub(mw.ustring.gsub(genus, '%s+%b()$', '', 1), '/.*$', '', 1) -- strip any disambig and qualifier if species == '' then taxon = genus else taxon = genus .. ' ' .. species end end local italicizeP = italicTitle ~= 'no' and (basePageTitle == taxon or basePageTitle == genus) -- use basePageTitle to match taxon/genus -- deal with taxobox name (i.e. its caption) if name == '' then name = basePageTitle if italicizeP then name = TaxonItalics.italicizeTaxonName(name, false, false) end end -- deal with page title if italicizeP then local pageTitle = mw.title.getCurrentTitle().text -- formatting the page title with DISPLAYTITLE needs the full page title if italicTitle ~= 'test' then pageTitle = TaxonItalics.italicizeTaxonName(pageTitle, false, false, true) -- format pageTitle, not italicizing any parenthesized term local nsText = mw.title.getCurrentTitle().nsText -- for drafts and other pages not in mainspace if nsText ~= '' then pageTitle = nsText:gsub('_', ' ') .. ':' .. pageTitle -- [[phab:T369784]] end mw.getCurrentFrame():callParserFunction('DISPLAYTITLE', pageTitle) else name = name .. ' \\Italic title\\ ' .. pageTitle -- for testing and debugging end end return name end -- ============================================================================= -- ============================================================================= function p.infraspeciesboxName(frame) local name = frame.args[1] or '' local genus = frame.args[2] or '' local species = frame.args[3] or '' local ct = frame.args[4] or '' local infraspecies = frame.args[5] or '' local basePageTitle = frame.args[6] or '' local italicTitle = frame.args[7] or '' return l.doinfraspeciesboxName(name, genus, species, ct, infraspecies, basePageTitle, italicTitle) end function l.doinfraspeciesboxName(name, genus, species, ct, infraspecies, basePageTitle, italicTitle) genus = mw.ustring.gsub(mw.ustring.gsub(genus, '%s+%b()$', '', 1), '/.*$', '', 1) -- strip any disambig and qualifier local taxon = genus .. ' ' .. species if ct == '' then taxon = taxon .. ' ' .. infraspecies else taxon = taxon .. ' ' .. ct .. ' ' .. infraspecies end local italicizeP = italicTitle ~= 'no' and (basePageTitle == taxon) -- use basePageTitle to match taxon -- deal with taxobox name (i.e. its caption) if name == '' then name = basePageTitle if italicizeP then name = TaxonItalics.italicizeTaxonName(name, false, false) end end -- deal with page title if italicizeP then local pageTitle = mw.title.getCurrentTitle().text -- formatting the page title with DISPLAYTITLE needs the full page title pageTitle = TaxonItalics.italicizeTaxonName(pageTitle, false, false, true) -- format pageTitle, not italicizing any parenthesized term if italicTitle ~= 'test' then mw.getCurrentFrame():callParserFunction('DISPLAYTITLE', pageTitle) else name = name .. ' \\Italic title\\ ' .. pageTitle -- for testing and debugging end end return name end return p bzdnuknhr3s8hu9fme0gikfalt89st9 42681929 42681928 2026-08-29T14:49:36Z Edgar Allan Poe 29250 42681929 Scribunto text/plain require('strict') local TaxonItalics = require('Module:TaxonItalics') local Autotaxobox = require('Module:Autotaxobox') local ItalicTitle = require('Module:Italic title') local p = {} -- functions made public local l = {} -- nonpublic internal functions and variables global to the module l.system = '' -- '' for normal scientific classification (default) -- 'ichnos' for trace fossil classification -- 'veterovata' for egg fossil classification -- ============================================================================= -- ichnobox implements Template:Ichnobox; see the documentation of that -- template for details. -- The only difference from Template:Automatic taxobox is in the taxobox colour -- and classification link and the parameters for type species and genera. -- ============================================================================= function p.ichnobox(frame) l.system = 'ichnos' return p.automaticTaxobox(frame) end -- ============================================================================= -- oobox implements Template:Oobox; see the documentation of that -- template for details. -- The only difference from Template:Automatic taxobox is in the taxobox colour -- and classification link and the parameters for type species and genera. -- ============================================================================= function p.oobox(frame) l.system = 'veterovata' return p.automaticTaxobox(frame) end -- ============================================================================= -- automaticTaxobox implements Template:Automatic taxobox; see the documentation -- of that template for details. -- It also implements Template:Ichnobox and Template:Oobox. The small -- differences are signalled by the module-wide variable l.system. -- The following parameters present in the old template code version of -- Template:Automatic taxobox were not used and have not been implemented: -- image_caption_align -- image2_caption_align -- binomial2 -- binomial2_authority -- binomial3 -- binomial3_authority -- binomial4 -- binomial4_authority -- ============================================================================= function p.automaticTaxobox(frame) local args if frame.args['direct'] == 'yes' then args = frame.args else args = frame:getParent().args end local res = '' -- --------------------------------------------------------------------- -- pick up taxobox parameters from the caller that need to be processed; -- most will be passed on unchanged -- --------------------------------------------------------------------- local pagename = args['pagename'] or '' -- for testing and debugging only local italicTitle = args['italic_title'] or args['italic title'] or '' local ichnos = '' if l.system == 'ichnos' then ichnos = 'true' end local veterovata = '' if l.system == 'veterovata' then veterovata = 'true' end local fossilRange = args['fossil_range'] or args['fossil range'] or args['temporal_range'] or args['temporal range'] or args['raspon_fosila'] or args['raspon fosila'] or '' local oldestFossil = args['oldest_fossil'] or args['oldest fossil'] or args['najstariji_fosil'] or args['najstariji fosil'] or '' local youngestFossil = args['youngest_fossil'] or args['youngest fossil'] or args['najmlađi_fosil'] or args['najmlađi fosil'] or '' local name = args['name'] or args['naziv'] or '' local colourAs = args['color_as'] or args['color as'] or args['colour_as'] or args['colour as'] or args['boja'] or '' local taxon = args['taxon'] or args['takson'] or '' local authority = args['authority'] or args['autorstvo'] or '' local parentAuthority = args['parent_authority'] or args['parent authority'] or args['matični_autorstvo'] or args['matični autorstvo'] or '' local manualFlag = 'text' -- marks manually specified ranks local binomial = args['binomial'] or args['binomial_'..manualFlag] or args['binomial '..manualFlag] or args['dvoimeno'] or args['dvoimeno_'..manualFlag] or args['dvoimeno '..manualFlag] or '' local binomialAuthority = args['binomial_authority'] or args['binomial authority'] or args['dvoimeno_autorstvo'] or args['dvoimeno autorstvo'] or '' local genusManual = args['genus_'..manualFlag] or args['genus '..manualFlag] or'' local speciesManual = args['species_'..manualFlag] or args['species '..manualFlag] or'' -- ------------------------------------------------------ -- set the taxobox parameters determined by this function -- ------------------------------------------------------ fossilRange = l.setfossilRange(frame, fossilRange, oldestFossil, youngestFossil) -- use the base page name as the taxon if the taxon parameter is missing local currentPagename = mw.title.getCurrentTitle() if pagename == '' then pagename = currentPagename.text end -- pagename para only used in testing and local basePagename = pagename if italicTitle ~= 'taxon' then basePagename = mw.ustring.gsub(basePagename, '%s+%b()$', '', 1) end local taxonParaMissingError = false if taxon == '' then taxonParaMissingError = true taxon = basePagename end -- decide if the page name and taxobox name need to be italicized; -- if italic_title is not set, then if the names are the taxon, use its rank to decide local ok, taxonRank = Autotaxobox.getTaxonInfoItem(frame, taxon, 'rank') -- taxonRank needed later if not here if italicTitle == '' then if not (ok and taxonRank ~= '' and frame:expandTemplate{ title = 'Is italic taxon', args = {taxonRank} } == 'yes') then italicTitle = 'no' end end -- remove any " (DISAMBIG)" or "/MODIFIER" from the taxon's name; -- if the base page name is the same as the base taxon name, then italicization can be applied local baseTaxon = taxon if italicTitle ~= 'taxon' then baseTaxon = mw.ustring.gsub(baseTaxon, '%s+%b()$', '', 1) end baseTaxon = mw.ustring.gsub(baseTaxon, '/.*$', '', 1) if italicTitle == '' and basePagename == baseTaxon then italicTitle = 'yes' end -- italicize the page name (page title) if required if currentPagename.namespace == 0 and (italicTitle == 'yes' or italicTitle == 'taxon') then if italicTitle == 'taxon' or TaxonItalics.hasConnectingTerm(baseTaxon) then res = res .. frame:expandTemplate{ title = 'Italic taxon title', args = {} } italicTitle = 'yes' else ItalicTitle._main({}) end end -- set the taxobox name if not supplied, italicizing it if appropriate. if name == '' then name = basePagename if italicTitle == 'yes' then name = TaxonItalics.italicizeTaxonName(name, false, false) end -- name = name .. '/' .. baseTaxon .. '/' .. nameRank end -- determine taxobox colour local colour = '' if colourAs ~= '' then colour = frame:expandTemplate{ title = 'Taksokvir boja', args = {colourAs} } elseif l.system == 'ichnos' then colour = frame:expandTemplate{ title = 'Taksokvir boja', args = {'Ichnos'} } elseif l.system == 'veterovata' then colour = frame:expandTemplate{ title = 'Taksokvir boja', args = {'Veterovata'} } else colour = Autotaxobox.getTaxoboxColour(frame, taxon) end -- set binomial parameters if the target taxon is (unusually) a species local genusAuthority = '' if binomial == '' then if ok and taxonRank == 'species' then binomial = TaxonItalics.italicizeTaxonName(taxon, false, false) binomialAuthority = authority end end -- handle any manually set ranks local boldFirst = '' local offset = 0 if speciesManual ~= '' then offset = offset + 1 binomialAuthority = authority if binomial == '' then binomial = '<span class="error">Greška: Nedostaje parametar za dvoimeno nazivlje</span>' end end if genusManual ~= '' then boldFirst = 'link' offset = offset + 1 if offset == 1 then genusAuthority = authority else genusAuthority = parentAuthority end end -- process type genus and type species if present; italicize if they seem not to have an authority attached local typeGenus = '' local typeGenusRef = '' local typeGenusAuthority = '' local typeSpecies = '' local typeSpeciesRef = '' local typeSpeciesAuthority = '' local typeIchnogenus = '' local typeIchnogenusRef = '' local typeIchnogenusAuthority = '' local typeIchnospecies = '' local typeIchnospeciesRef = '' local typeIchnospeciesAuthority = '' local typeOogenus = '' local typeOogenusRef = '' local typeOogenusAuthority = '' local typeOospecies = '' local typeOospeciesRef = '' local typeOospeciesAuthority = '' if l.system == '' then typeGenus = l.italicizeTypeName(args['type_genus'] or args['type genus'] or '') typeGenusRef = args['type_genus_ref'] or args['type genus ref'] or '' typeGenusAuthority = args['type_genus_authority'] or args['type genus authority'] or '' typeSpecies = l.italicizeTypeName(args['type_species'] or args['type species'] or '') typeSpeciesRef = args['type_species_ref'] or args['type species ref'] or '' typeSpeciesAuthority = args['type_species_authority'] or args['type species authority'] or '' elseif l.system == 'ichnos' then typeIchnogenus = l.italicizeTypeName(args['type_ichnogenus'] or args['type ichnogenus'] or '') typeIchnogenusRef = args['type_ichnogenus_ref'] or args['type ichnogenus ref'] or '' typeIchnogenusAuthority = args['type_ichnogenus_authority'] or args['type ichnogenus authority'] or '' typeIchnospecies = l.italicizeTypeName(args['type_ichnospecies'] or args['type ichnospecies'] or '') typeIchnospeciesRef = args['type_ichnospecies_ref'] or args['type ichnospecies ref'] or '' typeIchnospeciesAuthority = args['type_ichnospecies_authority'] or args['type ichnospecies authority'] or '' elseif l.system == 'veterovata' then typeOogenus = l.italicizeTypeName(args['type_oogenus'] or args['type oogenus'] or '') typeOogenusRef = args['type_oogenus_ref'] or args['type oogenus ref'] or '' typeOogenusAuthority = args['type_oogenus_authority'] or args['type oogenus authority'] or '' typeOospecies = l.italicizeTypeName(args['type_oospecies'] or args['type oospecies'] or '') typeOospeciesRef = args['type_oospecies_ref'] or args['type oospecies ref'] or '' typeOospeciesAuthority = args['type_oospecies_authority'] or args['type oospecies authority'] or '' end -- fill in a missing subdivision_ranks parameter local subdivision = args['subdivision'] or args['podjela'] or '' local subdivisionRef = args['subdivision_ref'] or args['subdivision ref'] or args['podjela_ref'] or args['podjela ref'] or '' local subdivisionRanks = args['subdivision_ranks'] or args['subdivision ranks'] or args['podjela_kategorije'] or args['podjela kategorije'] or '' if subdivision ~= '' and subdivisionRanks == '' and ok and taxonRank ~= '' then subdivisionRanks = frame:expandTemplate{ title = 'Niže kategorije', args = {taxonRank} } end -- ------------------------------------------------ -- now call Taxobox/core with all of its parameters -- ------------------------------------------------ res = res .. frame:expandTemplate{ title = 'Taxobox/core', args = { ichnos = ichnos, veterovata = veterovata, ['uredi poveznicu'] = 'u', temporal_range = fossilRange, display_taxa = args['display_parents'] or args['display parents'] or args['prikaži_matične'] or args['prikaži matične'] or '1', parent = args['taxon'] or args['takson'] or '', authority = args['authority'] or args['autorstvo'] or '', parent_authority = parentAuthority, grandparent_authority = args['grandparent_authority'] or args['grandparent authority'] or args['ishodišni_autorstvo'] or args['ishodišni autorstvo'] or '', greatgrandparent_authority = args['greatgrandparent_authority'] or args['greatgrandparent authority'] or args['praishodišni_autorstvo'] or args['praishodišni autorstvo'] or '', greatgreatgrandparent_authority = args['greatgreatgrandparent_authority'] or args['greatgreatgrandparent authority'] or args['prapraishodišni_autorstvo'] or args['prapraishodišni autorstvo'] or '', name = args['name'] or args['naziv'] or '', colour = args['colour'] or args['boja'] or '', status = args['status'] or '', status_system = args['status_system'] or args['status system'] or '', status_ref = args['status_ref'] or args['status ref'] or '', status2 = args['status2'] or '', status2_system = args['status2_system'] or args['status2 system'] or '', status2_ref = args['status2_ref'] or args['status2 ref'] or '', trend = args['trend'] or '', extinct = args['extinct'] or args['izumrli'] or '', image = args['image'] or args['slika'] or '', upright = args['image_upright'] or args['image upright'] or args['slika_upright'] or args['slika upright'] or '', image_alt = args['image_alt'] or args['image alt'] or args['slika_alt'] or args['slika alt'] or '', image_caption = args['image_caption'] or args['image caption'] or args['slika_opis'] or args['slika opis'] or '', image2 = args['image2'] or args['slika2'] or '', upright2 = args['image2_upright'] or args['image2 upright'] or args['slika2_upright'] or args['slika2 upright'] or '', image2_alt = args['image2_alt'] or args['image2 alt'] or args['slika2_alt'] or args['slika2 alt'] or '', image2_caption = args['image2_caption'] or args['image2 caption'] or args['slika2_opis'] or args['slika2 opis'] or '', audio = args['audio'] or '', audio_alt = args['audio_alt'] or args['audio alt'] or '', audio_caption = args['audio_caption'] or args['audio caption'] or args['audio_opis'] or args['audio opis'] or '', classification_status = args['classification_status'] or args['classification status'] or '', diversity = args['diversity'] or '', diversity_ref = args['diversity_ref'] or args['diversity ref'] or '', diversity_link = args['diversity_link'] or args['diversity link'] or '', bold_first = boldFirst, offset = offset, genus = genusManual, genus_authority = genusAuthority, species = speciesManual, binomial = binomial, binomial_authority = binomialAuthority, trinomial = args['trinomial'] or args['troimeno'] or '', trinomial_authority = args['trinomial_authority'] or args['trinomial authority'] or args['troimeno_autorstvo'] or args['troimeno autorstvo'] or '', type_genus = typeGenus, type_genus_ref = typeGenusRef, type_genus_authority = typeGenusAuthority, type_species = typeSpecies, type_species_ref = typeSpeciesRef, type_species_authority = typeSpeciesAuthority, type_ichnogenus = typeIchnogenus, type_ichnogenus_ref = typeIchnogenusRef, type_ichnogenus_authority = typeIchnogenusAuthority, type_ichnospecies = typeIchnospecies, type_ichnospecies_ref = typeIchnospeciesRef, type_ichnospecies_authority = typeIchnospeciesAuthority, type_oogenus = typeOogenus, type_oogenus_ref = typeOogenusRef, type_oogenus_authority = typeOogenusAuthority, type_oospecies = typeOospecies, type_oospecies_ref = typeOospeciesRef, type_oospecies_authority = typeOospeciesAuthority, subdivision = subdivision, subdivision_ref = subdivisionRef, subdivision_ranks = subdivisionRanks, type_strain = args['type_strain'] or args['type strain'] or args['tipski_soj'] or args['tipski soj'] or '', type_strain_ref = args['type_strain_ref'] or args['type strain ref'] or args['tipski_soj_ref'] or args['tipski soj ref'] or '', range_map = args['range_map'] or args['range map'] or args['karta_raspon'] or args['karta raspon'] or '', range_map_upright = args['range_map_upright'] or args['range map upright'] or args['karta_raspon_upright'] or args['karta raspon upright'] or '', range_map_alt = args['range_map_alt'] or args['range map alt'] or args['karta_raspon_alt'] or args['karta raspon alt'] or '', range_map_caption = args['range_map_caption'] or args['range map caption'] or args['karta_raspon_opis'] or args['karta raspon opis'] or '', range_map2 = args['range_map2'] or args['range map2'] or args['karta_raspon2'] or args['karta raspon2'] or '', range_map2_upright = args['range_map2_upright'] or args['range map2 upright'] or args['karta_raspon2_upright'] or args['karta raspon2 upright'] or '', range_map2_alt = args['range_map2_alt'] or args['range map2 alt'] or args['karta_raspon2_alt'] or args['karta raspon2 alt'] or '', range_map2_caption = args['range_map2_caption'] or args['range map2 caption'] or args['karta_raspon2_opis'] or args['karta raspon2 opis'] or '', range_map3 = args['range_map3'] or args['range map3'] or args['karta_raspon3'] or args['karta raspon3'] or '', range_map3_upright = args['range_map3_upright'] or args['range map3 upright'] or args['karta_raspon3_upright'] or args['karta raspon3 upright'] or '', range_map3_alt = args['range_map3_alt'] or args['range map3 alt'] or args['karta_raspon3_alt'] or args['karta raspon3 alt'] or '', range_map3_caption = args['range_map3_caption'] or args['range map3 caption'] or args['karta_raspon3_opis'] or args['karta raspon3 opis'] or '', range_map4 = args['range_map4'] or args['range map4'] or args['karta_raspon4'] or args['karta raspon4'] or '', range_map4_upright = args['range_map4_upright'] or args['range map4 upright'] or args['karta_raspon4_upright'] or args['karta raspon4 upright'] or '', range_map4_alt = args['range_map4_alt'] or args['range map4 alt'] or args['karta_raspon4_alt'] or args['karta raspon4 alt'] or '', range_map4_caption = args['range_map4_caption'] or args['range map4 caption'] or args['karta_raspon4_opis'] or args['karta raspon4 opis'] or '', synonyms_ref = args['synonyms_ref'] or args['synonyms ref'] or args['sinonimi_ref'] or args['sinonimi ref'] or '', synonyms = args['synonyms'] or args['sinonimi'] or '' } } -- put page in error-tracking categories if required local errCat1 = '' if genusManual ~= '' or speciesManual ~= '' or binomial ~= '' then errCat1 = '[[Kategorija:Automatski taksokviri koji koriste ručno unesene parametre]]' end local errCat2 = '' if taxonParaMissingError then errCat2 = '[[Kategorija:Automatski taksokviri koji se oslanjaju na naslov stranice]]' end res = res .. frame:expandTemplate{ title = 'Main other', args = {errCat1..errCat2} } return res end -- ============================================================================= -- l.setfossilRange(frame, fossilRange, oldestFossil, youngestFossil) checks -- the parameters that determine the fossil range, returning an appropriate -- range. -- ============================================================================= -- temporary public function for debugging function p.chkFossilRange(frame) local args = frame.args local fossilRange = args['fossil_range'] or args['fossil range'] or args['temporal_range'] or args['temporal range'] or args['raspon_fosila'] or args['raspon fosila'] or args['vremenski_raspon'] or args['vremenski raspon'] or '' local oldestFossil = args['oldest_fossil'] or args['oldest fossil'] or args['najstariji_fosil'] or args['najstariji fosil'] or '' local youngestFossil = args['youngest_fossil'] or args['youngest fossil'] or args['najmlađi_fosil'] or args['najmlađi fosil'] or '' local fossilRange = l.setfossilRange(frame, fossilRange, oldestFossil, youngestFossil) return fossilRange end function l.setfossilRange(frame, fossilRange, oldestFossil, youngestFossil) local res = '' if fossilRange ~= '' then if mw.ustring.find(frame:expandTemplate{ title = 'Period start', args = { fossilRange } }, '[Gg]reška') then res = fossilRange else res = frame:expandTemplate{ title = 'Geološki raspon', args = { fossilRange } } end elseif oldestFossil ~= '' then if youngestFossil == '' then youngestFossil = 'Recentni' end if mw.ustring.find(frame:expandTemplate{ title = 'Period start', args = { oldestFossil } }, '[Gg]reška') or mw.ustring.find(frame:expandTemplate{ title = 'Period start', args = { youngestFossil } }, '[Gg]reška') then res = oldestFossil..'–'..youngestFossil else res = frame:expandTemplate{ title = 'Geološki raspon', args = { oldestFossil, youngestFossil } } end end return res end -- ============================================================================= -- l.italicizeTypeName(typeName) checks whether the name of a type genus or -- species should be italicized, because it appears to be a bare name. -- ============================================================================= function l.italicizeTypeName(typeName) if typeName and not (string.find(typeName, "<", 1, true) or string.find(typeName, ">", 1, true)) then typeName = TaxonItalics.italicizeTaxonName(typeName, false, false) end return typeName end -- **************************** Speciesbox support ***************************** -- ============================================================================= -- l.genusOf(str) extracts the genus from a string. Normally this will be the -- first word of the string (e.g. given 'Bellis perennis' it returns 'Bellis'). -- It also handles a string containing a nothogenus with a spaced × (e.g. given -- '× Heucherella tiarelloides' it returns '× Heucherella'). -- ============================================================================= function l.genusOf(str) local res = mw.ustring.match(str, '^[^%s]*', 1) if res == mw.ustring.char(215) then res = res .. ' ' .. mw.ustring.match(str, '^[^%s]*', 3) end return res end -- ============================================================================= -- l.doSpeciesboxName(name, taxon, genus, species, basePageTitle, italicTitle) -- returns a name for a taxobox created by Template:Speciesbox. The name will be -- italicized if appropriate. It also generates code to italicize the page title -- if appropropriate. In both cases the test for italicization is that the base -- taxon name (stripped of any disambiguation or qualifier) is the same as the -- base page title. -- ============================================================================= function p.speciesboxName(frame) local name = frame.args[1] or '' local taxon = frame.args[2] or '' local genus = frame.args[3] or '' local species = frame.args[4] or '' local basePageTitle = frame.args[5] or '' local italicTitle = frame.args[6] or '' return l.doSpeciesboxName(name, taxon, genus, species, basePageTitle, italicTitle) end function l.doSpeciesboxName(name, taxon, genus, species, basePageTitle, italicTitle) if taxon ~= '' then genus = mw.ustring.gsub(l.genusOf(taxon), '/.*$', '', 1) -- strip any qualifier else genus = mw.ustring.gsub(mw.ustring.gsub(genus, '%s+%b()$', '', 1), '/.*$', '', 1) -- strip any disambig and qualifier if species == '' then taxon = genus else taxon = genus .. ' ' .. species end end local italicizeP = italicTitle ~= 'no' and (basePageTitle == taxon or basePageTitle == genus) -- use basePageTitle to match taxon/genus -- deal with taxobox name (i.e. its caption) if name == '' then name = basePageTitle if italicizeP then name = TaxonItalics.italicizeTaxonName(name, false, false) end end -- deal with page title if italicizeP then local pageTitle = mw.title.getCurrentTitle().text -- formatting the page title with DISPLAYTITLE needs the full page title if italicTitle ~= 'test' then pageTitle = TaxonItalics.italicizeTaxonName(pageTitle, false, false, true) -- format pageTitle, not italicizing any parenthesized term local nsText = mw.title.getCurrentTitle().nsText -- for drafts and other pages not in mainspace if nsText ~= '' then pageTitle = nsText:gsub('_', ' ') .. ':' .. pageTitle -- [[phab:T369784]] end mw.getCurrentFrame():callParserFunction('DISPLAYTITLE', pageTitle) else name = name .. ' \\Italic title\\ ' .. pageTitle -- for testing and debugging end end return name end -- ============================================================================= -- ============================================================================= function p.infraspeciesboxName(frame) local name = frame.args[1] or '' local genus = frame.args[2] or '' local species = frame.args[3] or '' local ct = frame.args[4] or '' local infraspecies = frame.args[5] or '' local basePageTitle = frame.args[6] or '' local italicTitle = frame.args[7] or '' return l.doinfraspeciesboxName(name, genus, species, ct, infraspecies, basePageTitle, italicTitle) end function l.doinfraspeciesboxName(name, genus, species, ct, infraspecies, basePageTitle, italicTitle) genus = mw.ustring.gsub(mw.ustring.gsub(genus, '%s+%b()$', '', 1), '/.*$', '', 1) -- strip any disambig and qualifier local taxon = genus .. ' ' .. species if ct == '' then taxon = taxon .. ' ' .. infraspecies else taxon = taxon .. ' ' .. ct .. ' ' .. infraspecies end local italicizeP = italicTitle ~= 'no' and (basePageTitle == taxon) -- use basePageTitle to match taxon -- deal with taxobox name (i.e. its caption) if name == '' then name = basePageTitle if italicizeP then name = TaxonItalics.italicizeTaxonName(name, false, false) end end -- deal with page title if italicizeP then local pageTitle = mw.title.getCurrentTitle().text -- formatting the page title with DISPLAYTITLE needs the full page title pageTitle = TaxonItalics.italicizeTaxonName(pageTitle, false, false, true) -- format pageTitle, not italicizing any parenthesized term if italicTitle ~= 'test' then mw.getCurrentFrame():callParserFunction('DISPLAYTITLE', pageTitle) else name = name .. ' \\Italic title\\ ' .. pageTitle -- for testing and debugging end end return name end return p 95x1hv41ag6hwav5r73t217pvvw6ctv 42682041 42681929 2026-08-30T11:06:33Z Edgar Allan Poe 29250 42682041 Scribunto text/plain require('strict') local TaxonItalics = require('Module:TaxonItalics') local Autotaxobox = require('Module:Autotaxobox') local ItalicTitle = require('Module:Italic title') local p = {} -- functions made public local l = {} -- nonpublic internal functions and variables global to the module l.system = '' -- '' for normal scientific classification (default) -- 'ichnos' for trace fossil classification -- 'veterovata' for egg fossil classification -- ============================================================================= -- ichnobox implements Template:Ichnobox; see the documentation of that -- template for details. -- The only difference from Template:Automatic taxobox is in the taxobox colour -- and classification link and the parameters for type species and genera. -- ============================================================================= function p.ichnobox(frame) l.system = 'ichnos' return p.automaticTaxobox(frame) end -- ============================================================================= -- oobox implements Template:Oobox; see the documentation of that -- template for details. -- The only difference from Template:Automatic taxobox is in the taxobox colour -- and classification link and the parameters for type species and genera. -- ============================================================================= function p.oobox(frame) l.system = 'veterovata' return p.automaticTaxobox(frame) end -- ============================================================================= -- automaticTaxobox implements Template:Automatic taxobox; see the documentation -- of that template for details. -- It also implements Template:Ichnobox and Template:Oobox. The small -- differences are signalled by the module-wide variable l.system. -- The following parameters present in the old template code version of -- Template:Automatic taxobox were not used and have not been implemented: -- image_caption_align -- image2_caption_align -- binomial2 -- binomial2_authority -- binomial3 -- binomial3_authority -- binomial4 -- binomial4_authority -- ============================================================================= function p.automaticTaxobox(frame) local args if frame.args['direct'] == 'yes' then args = frame.args else args = frame:getParent().args end local res = '' -- --------------------------------------------------------------------- -- pick up taxobox parameters from the caller that need to be processed; -- most will be passed on unchanged -- --------------------------------------------------------------------- local pagename = args['pagename'] or '' -- for testing and debugging only local italicTitle = args['italic_title'] or args['italic title'] or '' local ichnos = '' if l.system == 'ichnos' then ichnos = 'true' end local veterovata = '' if l.system == 'veterovata' then veterovata = 'true' end local fossilRange = args['fossil_range'] or args['fossil range'] or args['temporal_range'] or args['temporal range'] or args['raspon_fosila'] or args['raspon fosila'] or '' local oldestFossil = args['oldest_fossil'] or args['oldest fossil'] or args['najstariji_fosil'] or args['najstariji fosil'] or '' local youngestFossil = args['youngest_fossil'] or args['youngest fossil'] or args['najmlađi_fosil'] or args['najmlađi fosil'] or '' local name = args['name'] or args['naziv'] or '' local colourAs = args['color_as'] or args['color as'] or args['colour_as'] or args['colour as'] or args['boja'] or '' local taxon = args['taxon'] or args['takson'] or '' local authority = args['authority'] or args['autorstvo'] or '' local parentAuthority = args['parent_authority'] or args['parent authority'] or args['matični_autorstvo'] or args['matični autorstvo'] or '' local manualFlag = 'text' -- marks manually specified ranks local binomial = args['binomial'] or args['binomial_'..manualFlag] or args['binomial '..manualFlag] or args['dvoimeno'] or args['dvoimeno_'..manualFlag] or args['dvoimeno '..manualFlag] or '' local binomialAuthority = args['binomial_authority'] or args['binomial authority'] or args['dvoimeno_autorstvo'] or args['dvoimeno autorstvo'] or '' local genusManual = args['genus_'..manualFlag] or args['genus '..manualFlag] or'' local speciesManual = args['species_'..manualFlag] or args['species '..manualFlag] or'' -- ------------------------------------------------------ -- set the taxobox parameters determined by this function -- ------------------------------------------------------ fossilRange = l.setfossilRange(frame, fossilRange, oldestFossil, youngestFossil) -- use the base page name as the taxon if the taxon parameter is missing local currentPagename = mw.title.getCurrentTitle() if pagename == '' then pagename = currentPagename.text end -- pagename para only used in testing and local basePagename = pagename if italicTitle ~= 'taxon' then basePagename = mw.ustring.gsub(basePagename, '%s+%b()$', '', 1) end local taxonParaMissingError = false if taxon == '' then taxonParaMissingError = true taxon = basePagename end -- decide if the page name and taxobox name need to be italicized; -- if italic_title is not set, then if the names are the taxon, use its rank to decide local ok, taxonRank = Autotaxobox.getTaxonInfoItem(frame, taxon, 'rank') -- taxonRank needed later if not here if italicTitle == '' then if not (ok and taxonRank ~= '' and frame:expandTemplate{ title = 'Is italic taxon', args = {taxonRank} } == 'yes') then italicTitle = 'no' end end -- remove any " (DISAMBIG)" or "/MODIFIER" from the taxon's name; -- if the base page name is the same as the base taxon name, then italicization can be applied local baseTaxon = taxon if italicTitle ~= 'taxon' then baseTaxon = mw.ustring.gsub(baseTaxon, '%s+%b()$', '', 1) end baseTaxon = mw.ustring.gsub(baseTaxon, '/.*$', '', 1) if italicTitle == '' and basePagename == baseTaxon then italicTitle = 'yes' end -- italicize the page name (page title) if required if currentPagename.namespace == 0 and (italicTitle == 'yes' or italicTitle == 'taxon') then if italicTitle == 'taxon' or TaxonItalics.hasConnectingTerm(baseTaxon) then res = res .. frame:expandTemplate{ title = 'Italic taxon title', args = {} } italicTitle = 'yes' else ItalicTitle._main({}) end end -- set the taxobox name if not supplied, italicizing it if appropriate. if name == '' then name = basePagename if italicTitle == 'yes' then name = TaxonItalics.italicizeTaxonName(name, false, false) end -- name = name .. '/' .. baseTaxon .. '/' .. nameRank end -- determine taxobox colour local colour = '' if colourAs ~= '' then colour = frame:expandTemplate{ title = 'Taksokvir boja', args = {colourAs} } elseif l.system == 'ichnos' then colour = frame:expandTemplate{ title = 'Taksokvir boja', args = {'Ichnos'} } elseif l.system == 'veterovata' then colour = frame:expandTemplate{ title = 'Taksokvir boja', args = {'Veterovata'} } else colour = Autotaxobox.getTaxoboxColour(frame, taxon) end -- set binomial parameters if the target taxon is (unusually) a species local genusAuthority = '' if binomial == '' then if ok and taxonRank == 'species' then binomial = TaxonItalics.italicizeTaxonName(taxon, false, false) binomialAuthority = authority end end -- handle any manually set ranks local boldFirst = '' local offset = 0 if speciesManual ~= '' then offset = offset + 1 binomialAuthority = authority if binomial == '' then binomial = '<span class="error">Greška: Nedostaje parametar za dvoimeno nazivlje</span>' end end if genusManual ~= '' then boldFirst = 'link' offset = offset + 1 if offset == 1 then genusAuthority = authority else genusAuthority = parentAuthority end end -- process type genus and type species if present; italicize if they seem not to have an authority attached local typeGenus = '' local typeGenusRef = '' local typeGenusAuthority = '' local typeSpecies = '' local typeSpeciesRef = '' local typeSpeciesAuthority = '' local typeIchnogenus = '' local typeIchnogenusRef = '' local typeIchnogenusAuthority = '' local typeIchnospecies = '' local typeIchnospeciesRef = '' local typeIchnospeciesAuthority = '' local typeOogenus = '' local typeOogenusRef = '' local typeOogenusAuthority = '' local typeOospecies = '' local typeOospeciesRef = '' local typeOospeciesAuthority = '' if l.system == '' then typeGenus = l.italicizeTypeName(args['type_genus'] or args['type genus'] or '') typeGenusRef = args['type_genus_ref'] or args['type genus ref'] or '' typeGenusAuthority = args['type_genus_authority'] or args['type genus authority'] or '' typeSpecies = l.italicizeTypeName(args['type_species'] or args['type species'] or '') typeSpeciesRef = args['type_species_ref'] or args['type species ref'] or '' typeSpeciesAuthority = args['type_species_authority'] or args['type species authority'] or '' elseif l.system == 'ichnos' then typeIchnogenus = l.italicizeTypeName(args['type_ichnogenus'] or args['type ichnogenus'] or '') typeIchnogenusRef = args['type_ichnogenus_ref'] or args['type ichnogenus ref'] or '' typeIchnogenusAuthority = args['type_ichnogenus_authority'] or args['type ichnogenus authority'] or '' typeIchnospecies = l.italicizeTypeName(args['type_ichnospecies'] or args['type ichnospecies'] or '') typeIchnospeciesRef = args['type_ichnospecies_ref'] or args['type ichnospecies ref'] or '' typeIchnospeciesAuthority = args['type_ichnospecies_authority'] or args['type ichnospecies authority'] or '' elseif l.system == 'veterovata' then typeOogenus = l.italicizeTypeName(args['type_oogenus'] or args['type oogenus'] or '') typeOogenusRef = args['type_oogenus_ref'] or args['type oogenus ref'] or '' typeOogenusAuthority = args['type_oogenus_authority'] or args['type oogenus authority'] or '' typeOospecies = l.italicizeTypeName(args['type_oospecies'] or args['type oospecies'] or '') typeOospeciesRef = args['type_oospecies_ref'] or args['type oospecies ref'] or '' typeOospeciesAuthority = args['type_oospecies_authority'] or args['type oospecies authority'] or '' end -- fill in a missing subdivision_ranks parameter local subdivision = args['subdivision'] or args['podjela'] or '' local subdivisionRef = args['subdivision_ref'] or args['subdivision ref'] or args['podjela_ref'] or args['podjela ref'] or '' local subdivisionRanks = args['subdivision_ranks'] or args['subdivision ranks'] or args['podjela_kategorije'] or args['podjela kategorije'] or '' if subdivision ~= '' and subdivisionRanks == '' and ok and taxonRank ~= '' then subdivisionRanks = frame:expandTemplate{ title = 'Niže kategorije', args = {taxonRank} } end -- ------------------------------------------------ -- now call Taxobox/core with all of its parameters -- ------------------------------------------------ res = res .. frame:expandTemplate{ title = 'Taxobox/core', args = { ichnos = ichnos, veterovata = veterovata, ['uredi poveznicu'] = 'u', temporal_range = fossilRange, display_taxa = args['display_parents'] or args['display parents'] or args['prikaži_matične'] or args['prikaži matične'] or '1', parent = args['taxon'] or args['takson'] or '', authority = args['authority'] or args['autorstvo'] or '', parent_authority = parentAuthority, grandparent_authority = args['grandparent_authority'] or args['grandparent authority'] or args['ishodišni_autorstvo'] or args['ishodišni autorstvo'] or '', greatgrandparent_authority = args['greatgrandparent_authority'] or args['greatgrandparent authority'] or args['praishodišni_autorstvo'] or args['praishodišni autorstvo'] or '', greatgreatgrandparent_authority = args['greatgreatgrandparent_authority'] or args['greatgreatgrandparent authority'] or args['prapraishodišni_autorstvo'] or args['prapraishodišni autorstvo'] or '', name = args['name'] or args['naziv'] or '', colour = args['colour'] or args['boja'] or '', status = args['status'] or '', status_system = args['status_system'] or args['status system'] or '', status_ref = args['status_ref'] or args['status ref'] or '', status2 = args['status2'] or '', status2_system = args['status2_system'] or args['status2 system'] or '', status2_ref = args['status2_ref'] or args['status2 ref'] or '', trend = args['trend'] or '', extinct = args['extinct'] or args['izumrli'] or '', image = args['image'] or args['slika'] or '', upright = args['image_upright'] or args['image upright'] or args['slika_upright'] or args['slika upright'] or '', image_alt = args['image_alt'] or args['image alt'] or args['slika_alt'] or args['slika alt'] or '', image_caption = args['image_caption'] or args['image caption'] or args['slika_opis'] or args['slika opis'] or '', image2 = args['image2'] or args['slika2'] or '', upright2 = args['image2_upright'] or args['image2 upright'] or args['slika2_upright'] or args['slika2 upright'] or '', image2_alt = args['image2_alt'] or args['image2 alt'] or args['slika2_alt'] or args['slika2 alt'] or '', image2_caption = args['image2_caption'] or args['image2 caption'] or args['slika2_opis'] or args['slika2 opis'] or '', audio = args['audio'] or '', audio_alt = args['audio_alt'] or args['audio alt'] or '', audio_caption = args['audio_caption'] or args['audio caption'] or args['audio_opis'] or args['audio opis'] or '', classification_status = args['classification_status'] or args['classification status'] or args['kategorija_zaštite'] or args['kategorija zaštite'] or args['status_zaštite'] or args['status zaštite'] or args['klasifikacijski_status'] or args['klasifikacijski status'] or '', diversity = args['diversity'] or args['raznolikost'] or '', diversity_ref = args['diversity_ref'] or args['diversity ref'] or args['raznolikost_ref'] or args['raznolikost ref'] or '', diversity_link = args['diversity_link'] or args['diversity link'] or args['raznolikost_link'] or args['raznolikost link'] or args['raznolikost_veza'] or args['raznolikost veza'] or '', bold_first = boldFirst, offset = offset, genus = genusManual, genus_authority = genusAuthority, species = speciesManual, binomial = binomial, binomial_authority = binomialAuthority, trinomial = args['trinomial'] or args['troimeno'] or '', trinomial_authority = args['trinomial_authority'] or args['trinomial authority'] or args['troimeno_autorstvo'] or args['troimeno autorstvo'] or '', type_genus = typeGenus, type_genus_ref = typeGenusRef, type_genus_authority = typeGenusAuthority, type_species = typeSpecies, type_species_ref = typeSpeciesRef, type_species_authority = typeSpeciesAuthority, type_ichnogenus = typeIchnogenus, type_ichnogenus_ref = typeIchnogenusRef, type_ichnogenus_authority = typeIchnogenusAuthority, type_ichnospecies = typeIchnospecies, type_ichnospecies_ref = typeIchnospeciesRef, type_ichnospecies_authority = typeIchnospeciesAuthority, type_oogenus = typeOogenus, type_oogenus_ref = typeOogenusRef, type_oogenus_authority = typeOogenusAuthority, type_oospecies = typeOospecies, type_oospecies_ref = typeOospeciesRef, type_oospecies_authority = typeOospeciesAuthority, subdivision = subdivision, subdivision_ref = subdivisionRef, subdivision_ranks = subdivisionRanks, type_strain = args['type_strain'] or args['type strain'] or args['tipski_soj'] or args['tipski soj'] or '', type_strain_ref = args['type_strain_ref'] or args['type strain ref'] or args['tipski_soj_ref'] or args['tipski soj ref'] or '', range_map = args['range_map'] or args['range map'] or args['karta_raspon'] or args['karta raspon'] or '', range_map_upright = args['range_map_upright'] or args['range map upright'] or args['karta_raspon_upright'] or args['karta raspon upright'] or '', range_map_alt = args['range_map_alt'] or args['range map alt'] or args['karta_raspon_alt'] or args['karta raspon alt'] or '', range_map_caption = args['range_map_caption'] or args['range map caption'] or args['karta_raspon_opis'] or args['karta raspon opis'] or '', range_map2 = args['range_map2'] or args['range map2'] or args['karta_raspon2'] or args['karta raspon2'] or '', range_map2_upright = args['range_map2_upright'] or args['range map2 upright'] or args['karta_raspon2_upright'] or args['karta raspon2 upright'] or '', range_map2_alt = args['range_map2_alt'] or args['range map2 alt'] or args['karta_raspon2_alt'] or args['karta raspon2 alt'] or '', range_map2_caption = args['range_map2_caption'] or args['range map2 caption'] or args['karta_raspon2_opis'] or args['karta raspon2 opis'] or '', range_map3 = args['range_map3'] or args['range map3'] or args['karta_raspon3'] or args['karta raspon3'] or '', range_map3_upright = args['range_map3_upright'] or args['range map3 upright'] or args['karta_raspon3_upright'] or args['karta raspon3 upright'] or '', range_map3_alt = args['range_map3_alt'] or args['range map3 alt'] or args['karta_raspon3_alt'] or args['karta raspon3 alt'] or '', range_map3_caption = args['range_map3_caption'] or args['range map3 caption'] or args['karta_raspon3_opis'] or args['karta raspon3 opis'] or '', range_map4 = args['range_map4'] or args['range map4'] or args['karta_raspon4'] or args['karta raspon4'] or '', range_map4_upright = args['range_map4_upright'] or args['range map4 upright'] or args['karta_raspon4_upright'] or args['karta raspon4 upright'] or '', range_map4_alt = args['range_map4_alt'] or args['range map4 alt'] or args['karta_raspon4_alt'] or args['karta raspon4 alt'] or '', range_map4_caption = args['range_map4_caption'] or args['range map4 caption'] or args['karta_raspon4_opis'] or args['karta raspon4 opis'] or '', synonyms_ref = args['synonyms_ref'] or args['synonyms ref'] or args['sinonimi_ref'] or args['sinonimi ref'] or '', synonyms = args['synonyms'] or args['sinonimi'] or '' } } -- put page in error-tracking categories if required local errCat1 = '' if genusManual ~= '' or speciesManual ~= '' or binomial ~= '' then errCat1 = '[[Kategorija:Automatski taksokviri koji koriste ručno unesene parametre]]' end local errCat2 = '' if taxonParaMissingError then errCat2 = '[[Kategorija:Automatski taksokviri koji se oslanjaju na naslov stranice]]' end res = res .. frame:expandTemplate{ title = 'Main other', args = {errCat1..errCat2} } return res end -- ============================================================================= -- l.setfossilRange(frame, fossilRange, oldestFossil, youngestFossil) checks -- the parameters that determine the fossil range, returning an appropriate -- range. -- ============================================================================= -- temporary public function for debugging function p.chkFossilRange(frame) local args = frame.args local fossilRange = args['fossil_range'] or args['fossil range'] or args['temporal_range'] or args['temporal range'] or args['raspon_fosila'] or args['raspon fosila'] or args['vremenski_raspon'] or args['vremenski raspon'] or '' local oldestFossil = args['oldest_fossil'] or args['oldest fossil'] or args['najstariji_fosil'] or args['najstariji fosil'] or '' local youngestFossil = args['youngest_fossil'] or args['youngest fossil'] or args['najmlađi_fosil'] or args['najmlađi fosil'] or '' local fossilRange = l.setfossilRange(frame, fossilRange, oldestFossil, youngestFossil) return fossilRange end function l.setfossilRange(frame, fossilRange, oldestFossil, youngestFossil) local res = '' if fossilRange ~= '' then if mw.ustring.find(frame:expandTemplate{ title = 'Period start', args = { fossilRange } }, '[Gg]reška') then res = fossilRange else res = frame:expandTemplate{ title = 'Geološki raspon', args = { fossilRange } } end elseif oldestFossil ~= '' then if youngestFossil == '' then youngestFossil = 'Recentni' end if mw.ustring.find(frame:expandTemplate{ title = 'Period start', args = { oldestFossil } }, '[Gg]reška') or mw.ustring.find(frame:expandTemplate{ title = 'Period start', args = { youngestFossil } }, '[Gg]reška') then res = oldestFossil..'–'..youngestFossil else res = frame:expandTemplate{ title = 'Geološki raspon', args = { oldestFossil, youngestFossil } } end end return res end -- ============================================================================= -- l.italicizeTypeName(typeName) checks whether the name of a type genus or -- species should be italicized, because it appears to be a bare name. -- ============================================================================= function l.italicizeTypeName(typeName) if typeName and not (string.find(typeName, "<", 1, true) or string.find(typeName, ">", 1, true)) then typeName = TaxonItalics.italicizeTaxonName(typeName, false, false) end return typeName end -- **************************** Speciesbox support ***************************** -- ============================================================================= -- l.genusOf(str) extracts the genus from a string. Normally this will be the -- first word of the string (e.g. given 'Bellis perennis' it returns 'Bellis'). -- It also handles a string containing a nothogenus with a spaced × (e.g. given -- '× Heucherella tiarelloides' it returns '× Heucherella'). -- ============================================================================= function l.genusOf(str) local res = mw.ustring.match(str, '^[^%s]*', 1) if res == mw.ustring.char(215) then res = res .. ' ' .. mw.ustring.match(str, '^[^%s]*', 3) end return res end -- ============================================================================= -- l.doSpeciesboxName(name, taxon, genus, species, basePageTitle, italicTitle) -- returns a name for a taxobox created by Template:Speciesbox. The name will be -- italicized if appropriate. It also generates code to italicize the page title -- if appropropriate. In both cases the test for italicization is that the base -- taxon name (stripped of any disambiguation or qualifier) is the same as the -- base page title. -- ============================================================================= function p.speciesboxName(frame) local name = frame.args[1] or '' local taxon = frame.args[2] or '' local genus = frame.args[3] or '' local species = frame.args[4] or '' local basePageTitle = frame.args[5] or '' local italicTitle = frame.args[6] or '' return l.doSpeciesboxName(name, taxon, genus, species, basePageTitle, italicTitle) end function l.doSpeciesboxName(name, taxon, genus, species, basePageTitle, italicTitle) if taxon ~= '' then genus = mw.ustring.gsub(l.genusOf(taxon), '/.*$', '', 1) -- strip any qualifier else genus = mw.ustring.gsub(mw.ustring.gsub(genus, '%s+%b()$', '', 1), '/.*$', '', 1) -- strip any disambig and qualifier if species == '' then taxon = genus else taxon = genus .. ' ' .. species end end local italicizeP = italicTitle ~= 'no' and (basePageTitle == taxon or basePageTitle == genus) -- use basePageTitle to match taxon/genus -- deal with taxobox name (i.e. its caption) if name == '' then name = basePageTitle if italicizeP then name = TaxonItalics.italicizeTaxonName(name, false, false) end end -- deal with page title if italicizeP then local pageTitle = mw.title.getCurrentTitle().text -- formatting the page title with DISPLAYTITLE needs the full page title if italicTitle ~= 'test' then pageTitle = TaxonItalics.italicizeTaxonName(pageTitle, false, false, true) -- format pageTitle, not italicizing any parenthesized term local nsText = mw.title.getCurrentTitle().nsText -- for drafts and other pages not in mainspace if nsText ~= '' then pageTitle = nsText:gsub('_', ' ') .. ':' .. pageTitle -- [[phab:T369784]] end mw.getCurrentFrame():callParserFunction('DISPLAYTITLE', pageTitle) else name = name .. ' \\Italic title\\ ' .. pageTitle -- for testing and debugging end end return name end -- ============================================================================= -- ============================================================================= function p.infraspeciesboxName(frame) local name = frame.args[1] or '' local genus = frame.args[2] or '' local species = frame.args[3] or '' local ct = frame.args[4] or '' local infraspecies = frame.args[5] or '' local basePageTitle = frame.args[6] or '' local italicTitle = frame.args[7] or '' return l.doinfraspeciesboxName(name, genus, species, ct, infraspecies, basePageTitle, italicTitle) end function l.doinfraspeciesboxName(name, genus, species, ct, infraspecies, basePageTitle, italicTitle) genus = mw.ustring.gsub(mw.ustring.gsub(genus, '%s+%b()$', '', 1), '/.*$', '', 1) -- strip any disambig and qualifier local taxon = genus .. ' ' .. species if ct == '' then taxon = taxon .. ' ' .. infraspecies else taxon = taxon .. ' ' .. ct .. ' ' .. infraspecies end local italicizeP = italicTitle ~= 'no' and (basePageTitle == taxon) -- use basePageTitle to match taxon -- deal with taxobox name (i.e. its caption) if name == '' then name = basePageTitle if italicizeP then name = TaxonItalics.italicizeTaxonName(name, false, false) end end -- deal with page title if italicizeP then local pageTitle = mw.title.getCurrentTitle().text -- formatting the page title with DISPLAYTITLE needs the full page title pageTitle = TaxonItalics.italicizeTaxonName(pageTitle, false, false, true) -- format pageTitle, not italicizing any parenthesized term if italicTitle ~= 'test' then mw.getCurrentFrame():callParserFunction('DISPLAYTITLE', pageTitle) else name = name .. ' \\Italic title\\ ' .. pageTitle -- for testing and debugging end end return name end return p kh2alv533gpxizelaz5eroq4ilpux3x 42682042 42682041 2026-08-30T11:07:06Z Edgar Allan Poe 29250 42682042 Scribunto text/plain require('strict') local TaxonItalics = require('Module:TaxonItalics') local Autotaxobox = require('Module:Autotaxobox') local ItalicTitle = require('Module:Italic title') local p = {} -- functions made public local l = {} -- nonpublic internal functions and variables global to the module l.system = '' -- '' for normal scientific classification (default) -- 'ichnos' for trace fossil classification -- 'veterovata' for egg fossil classification -- ============================================================================= -- ichnobox implements Template:Ichnobox; see the documentation of that -- template for details. -- The only difference from Template:Automatic taxobox is in the taxobox colour -- and classification link and the parameters for type species and genera. -- ============================================================================= function p.ichnobox(frame) l.system = 'ichnos' return p.automaticTaxobox(frame) end -- ============================================================================= -- oobox implements Template:Oobox; see the documentation of that -- template for details. -- The only difference from Template:Automatic taxobox is in the taxobox colour -- and classification link and the parameters for type species and genera. -- ============================================================================= function p.oobox(frame) l.system = 'veterovata' return p.automaticTaxobox(frame) end -- ============================================================================= -- automaticTaxobox implements Template:Automatic taxobox; see the documentation -- of that template for details. -- It also implements Template:Ichnobox and Template:Oobox. The small -- differences are signalled by the module-wide variable l.system. -- The following parameters present in the old template code version of -- Template:Automatic taxobox were not used and have not been implemented: -- image_caption_align -- image2_caption_align -- binomial2 -- binomial2_authority -- binomial3 -- binomial3_authority -- binomial4 -- binomial4_authority -- ============================================================================= function p.automaticTaxobox(frame) local args if frame.args['direct'] == 'yes' then args = frame.args else args = frame:getParent().args end local res = '' -- --------------------------------------------------------------------- -- pick up taxobox parameters from the caller that need to be processed; -- most will be passed on unchanged -- --------------------------------------------------------------------- local pagename = args['pagename'] or '' -- for testing and debugging only local italicTitle = args['italic_title'] or args['italic title'] or '' local ichnos = '' if l.system == 'ichnos' then ichnos = 'true' end local veterovata = '' if l.system == 'veterovata' then veterovata = 'true' end local fossilRange = args['fossil_range'] or args['fossil range'] or args['temporal_range'] or args['temporal range'] or args['raspon_fosila'] or args['raspon fosila'] or '' local oldestFossil = args['oldest_fossil'] or args['oldest fossil'] or args['najstariji_fosil'] or args['najstariji fosil'] or '' local youngestFossil = args['youngest_fossil'] or args['youngest fossil'] or args['najmlađi_fosil'] or args['najmlađi fosil'] or '' local name = args['name'] or args['naziv'] or '' local colourAs = args['color_as'] or args['color as'] or args['colour_as'] or args['colour as'] or args['boja'] or '' local taxon = args['taxon'] or args['takson'] or '' local authority = args['authority'] or args['autorstvo'] or '' local parentAuthority = args['parent_authority'] or args['parent authority'] or args['matični_autorstvo'] or args['matični autorstvo'] or '' local manualFlag = 'text' -- marks manually specified ranks local binomial = args['binomial'] or args['binomial_'..manualFlag] or args['binomial '..manualFlag] or args['dvoimeno'] or args['dvoimeno_'..manualFlag] or args['dvoimeno '..manualFlag] or '' local binomialAuthority = args['binomial_authority'] or args['binomial authority'] or args['dvoimeno_autorstvo'] or args['dvoimeno autorstvo'] or '' local genusManual = args['genus_'..manualFlag] or args['genus '..manualFlag] or'' local speciesManual = args['species_'..manualFlag] or args['species '..manualFlag] or'' -- ------------------------------------------------------ -- set the taxobox parameters determined by this function -- ------------------------------------------------------ fossilRange = l.setfossilRange(frame, fossilRange, oldestFossil, youngestFossil) -- use the base page name as the taxon if the taxon parameter is missing local currentPagename = mw.title.getCurrentTitle() if pagename == '' then pagename = currentPagename.text end -- pagename para only used in testing and local basePagename = pagename if italicTitle ~= 'taxon' then basePagename = mw.ustring.gsub(basePagename, '%s+%b()$', '', 1) end local taxonParaMissingError = false if taxon == '' then taxonParaMissingError = true taxon = basePagename end -- decide if the page name and taxobox name need to be italicized; -- if italic_title is not set, then if the names are the taxon, use its rank to decide local ok, taxonRank = Autotaxobox.getTaxonInfoItem(frame, taxon, 'rank') -- taxonRank needed later if not here if italicTitle == '' then if not (ok and taxonRank ~= '' and frame:expandTemplate{ title = 'Is italic taxon', args = {taxonRank} } == 'yes') then italicTitle = 'no' end end -- remove any " (DISAMBIG)" or "/MODIFIER" from the taxon's name; -- if the base page name is the same as the base taxon name, then italicization can be applied local baseTaxon = taxon if italicTitle ~= 'taxon' then baseTaxon = mw.ustring.gsub(baseTaxon, '%s+%b()$', '', 1) end baseTaxon = mw.ustring.gsub(baseTaxon, '/.*$', '', 1) if italicTitle == '' and basePagename == baseTaxon then italicTitle = 'yes' end -- italicize the page name (page title) if required if currentPagename.namespace == 0 and (italicTitle == 'yes' or italicTitle == 'taxon') then if italicTitle == 'taxon' or TaxonItalics.hasConnectingTerm(baseTaxon) then res = res .. frame:expandTemplate{ title = 'Italic taxon title', args = {} } italicTitle = 'yes' else ItalicTitle._main({}) end end -- set the taxobox name if not supplied, italicizing it if appropriate. if name == '' then name = basePagename if italicTitle == 'yes' then name = TaxonItalics.italicizeTaxonName(name, false, false) end -- name = name .. '/' .. baseTaxon .. '/' .. nameRank end -- determine taxobox colour local colour = '' if colourAs ~= '' then colour = frame:expandTemplate{ title = 'Taksokvir boja', args = {colourAs} } elseif l.system == 'ichnos' then colour = frame:expandTemplate{ title = 'Taksokvir boja', args = {'Ichnos'} } elseif l.system == 'veterovata' then colour = frame:expandTemplate{ title = 'Taksokvir boja', args = {'Veterovata'} } else colour = Autotaxobox.getTaxoboxColour(frame, taxon) end -- set binomial parameters if the target taxon is (unusually) a species local genusAuthority = '' if binomial == '' then if ok and taxonRank == 'species' then binomial = TaxonItalics.italicizeTaxonName(taxon, false, false) binomialAuthority = authority end end -- handle any manually set ranks local boldFirst = '' local offset = 0 if speciesManual ~= '' then offset = offset + 1 binomialAuthority = authority if binomial == '' then binomial = '<span class="error">Greška: Nedostaje parametar za dvoimeno nazivlje</span>' end end if genusManual ~= '' then boldFirst = 'link' offset = offset + 1 if offset == 1 then genusAuthority = authority else genusAuthority = parentAuthority end end -- process type genus and type species if present; italicize if they seem not to have an authority attached local typeGenus = '' local typeGenusRef = '' local typeGenusAuthority = '' local typeSpecies = '' local typeSpeciesRef = '' local typeSpeciesAuthority = '' local typeIchnogenus = '' local typeIchnogenusRef = '' local typeIchnogenusAuthority = '' local typeIchnospecies = '' local typeIchnospeciesRef = '' local typeIchnospeciesAuthority = '' local typeOogenus = '' local typeOogenusRef = '' local typeOogenusAuthority = '' local typeOospecies = '' local typeOospeciesRef = '' local typeOospeciesAuthority = '' if l.system == '' then typeGenus = l.italicizeTypeName(args['type_genus'] or args['type genus'] or '') typeGenusRef = args['type_genus_ref'] or args['type genus ref'] or '' typeGenusAuthority = args['type_genus_authority'] or args['type genus authority'] or '' typeSpecies = l.italicizeTypeName(args['type_species'] or args['type species'] or '') typeSpeciesRef = args['type_species_ref'] or args['type species ref'] or '' typeSpeciesAuthority = args['type_species_authority'] or args['type species authority'] or '' elseif l.system == 'ichnos' then typeIchnogenus = l.italicizeTypeName(args['type_ichnogenus'] or args['type ichnogenus'] or '') typeIchnogenusRef = args['type_ichnogenus_ref'] or args['type ichnogenus ref'] or '' typeIchnogenusAuthority = args['type_ichnogenus_authority'] or args['type ichnogenus authority'] or '' typeIchnospecies = l.italicizeTypeName(args['type_ichnospecies'] or args['type ichnospecies'] or '') typeIchnospeciesRef = args['type_ichnospecies_ref'] or args['type ichnospecies ref'] or '' typeIchnospeciesAuthority = args['type_ichnospecies_authority'] or args['type ichnospecies authority'] or '' elseif l.system == 'veterovata' then typeOogenus = l.italicizeTypeName(args['type_oogenus'] or args['type oogenus'] or '') typeOogenusRef = args['type_oogenus_ref'] or args['type oogenus ref'] or '' typeOogenusAuthority = args['type_oogenus_authority'] or args['type oogenus authority'] or '' typeOospecies = l.italicizeTypeName(args['type_oospecies'] or args['type oospecies'] or '') typeOospeciesRef = args['type_oospecies_ref'] or args['type oospecies ref'] or '' typeOospeciesAuthority = args['type_oospecies_authority'] or args['type oospecies authority'] or '' end -- fill in a missing subdivision_ranks parameter local subdivision = args['subdivision'] or args['podjela'] or '' local subdivisionRef = args['subdivision_ref'] or args['subdivision ref'] or args['podjela_ref'] or args['podjela ref'] or '' local subdivisionRanks = args['subdivision_ranks'] or args['subdivision ranks'] or args['podjela_kategorije'] or args['podjela kategorije'] or '' if subdivision ~= '' and subdivisionRanks == '' and ok and taxonRank ~= '' then subdivisionRanks = frame:expandTemplate{ title = 'Niže kategorije', args = {taxonRank} } end -- ------------------------------------------------ -- now call Taxobox/core with all of its parameters -- ------------------------------------------------ res = res .. frame:expandTemplate{ title = 'Taxobox/core', args = { ichnos = ichnos, veterovata = veterovata, ['uredi vezu'] = 'u', temporal_range = fossilRange, display_taxa = args['display_parents'] or args['display parents'] or args['prikaži_matične'] or args['prikaži matične'] or '1', parent = args['taxon'] or args['takson'] or '', authority = args['authority'] or args['autorstvo'] or '', parent_authority = parentAuthority, grandparent_authority = args['grandparent_authority'] or args['grandparent authority'] or args['ishodišni_autorstvo'] or args['ishodišni autorstvo'] or '', greatgrandparent_authority = args['greatgrandparent_authority'] or args['greatgrandparent authority'] or args['praishodišni_autorstvo'] or args['praishodišni autorstvo'] or '', greatgreatgrandparent_authority = args['greatgreatgrandparent_authority'] or args['greatgreatgrandparent authority'] or args['prapraishodišni_autorstvo'] or args['prapraishodišni autorstvo'] or '', name = args['name'] or args['naziv'] or '', colour = args['colour'] or args['boja'] or '', status = args['status'] or '', status_system = args['status_system'] or args['status system'] or '', status_ref = args['status_ref'] or args['status ref'] or '', status2 = args['status2'] or '', status2_system = args['status2_system'] or args['status2 system'] or '', status2_ref = args['status2_ref'] or args['status2 ref'] or '', trend = args['trend'] or '', extinct = args['extinct'] or args['izumrli'] or '', image = args['image'] or args['slika'] or '', upright = args['image_upright'] or args['image upright'] or args['slika_upright'] or args['slika upright'] or '', image_alt = args['image_alt'] or args['image alt'] or args['slika_alt'] or args['slika alt'] or '', image_caption = args['image_caption'] or args['image caption'] or args['slika_opis'] or args['slika opis'] or '', image2 = args['image2'] or args['slika2'] or '', upright2 = args['image2_upright'] or args['image2 upright'] or args['slika2_upright'] or args['slika2 upright'] or '', image2_alt = args['image2_alt'] or args['image2 alt'] or args['slika2_alt'] or args['slika2 alt'] or '', image2_caption = args['image2_caption'] or args['image2 caption'] or args['slika2_opis'] or args['slika2 opis'] or '', audio = args['audio'] or '', audio_alt = args['audio_alt'] or args['audio alt'] or '', audio_caption = args['audio_caption'] or args['audio caption'] or args['audio_opis'] or args['audio opis'] or '', classification_status = args['classification_status'] or args['classification status'] or args['kategorija_zaštite'] or args['kategorija zaštite'] or args['status_zaštite'] or args['status zaštite'] or args['klasifikacijski_status'] or args['klasifikacijski status'] or '', diversity = args['diversity'] or args['raznolikost'] or '', diversity_ref = args['diversity_ref'] or args['diversity ref'] or args['raznolikost_ref'] or args['raznolikost ref'] or '', diversity_link = args['diversity_link'] or args['diversity link'] or args['raznolikost_link'] or args['raznolikost link'] or args['raznolikost_veza'] or args['raznolikost veza'] or '', bold_first = boldFirst, offset = offset, genus = genusManual, genus_authority = genusAuthority, species = speciesManual, binomial = binomial, binomial_authority = binomialAuthority, trinomial = args['trinomial'] or args['troimeno'] or '', trinomial_authority = args['trinomial_authority'] or args['trinomial authority'] or args['troimeno_autorstvo'] or args['troimeno autorstvo'] or '', type_genus = typeGenus, type_genus_ref = typeGenusRef, type_genus_authority = typeGenusAuthority, type_species = typeSpecies, type_species_ref = typeSpeciesRef, type_species_authority = typeSpeciesAuthority, type_ichnogenus = typeIchnogenus, type_ichnogenus_ref = typeIchnogenusRef, type_ichnogenus_authority = typeIchnogenusAuthority, type_ichnospecies = typeIchnospecies, type_ichnospecies_ref = typeIchnospeciesRef, type_ichnospecies_authority = typeIchnospeciesAuthority, type_oogenus = typeOogenus, type_oogenus_ref = typeOogenusRef, type_oogenus_authority = typeOogenusAuthority, type_oospecies = typeOospecies, type_oospecies_ref = typeOospeciesRef, type_oospecies_authority = typeOospeciesAuthority, subdivision = subdivision, subdivision_ref = subdivisionRef, subdivision_ranks = subdivisionRanks, type_strain = args['type_strain'] or args['type strain'] or args['tipski_soj'] or args['tipski soj'] or '', type_strain_ref = args['type_strain_ref'] or args['type strain ref'] or args['tipski_soj_ref'] or args['tipski soj ref'] or '', range_map = args['range_map'] or args['range map'] or args['karta_raspon'] or args['karta raspon'] or '', range_map_upright = args['range_map_upright'] or args['range map upright'] or args['karta_raspon_upright'] or args['karta raspon upright'] or '', range_map_alt = args['range_map_alt'] or args['range map alt'] or args['karta_raspon_alt'] or args['karta raspon alt'] or '', range_map_caption = args['range_map_caption'] or args['range map caption'] or args['karta_raspon_opis'] or args['karta raspon opis'] or '', range_map2 = args['range_map2'] or args['range map2'] or args['karta_raspon2'] or args['karta raspon2'] or '', range_map2_upright = args['range_map2_upright'] or args['range map2 upright'] or args['karta_raspon2_upright'] or args['karta raspon2 upright'] or '', range_map2_alt = args['range_map2_alt'] or args['range map2 alt'] or args['karta_raspon2_alt'] or args['karta raspon2 alt'] or '', range_map2_caption = args['range_map2_caption'] or args['range map2 caption'] or args['karta_raspon2_opis'] or args['karta raspon2 opis'] or '', range_map3 = args['range_map3'] or args['range map3'] or args['karta_raspon3'] or args['karta raspon3'] or '', range_map3_upright = args['range_map3_upright'] or args['range map3 upright'] or args['karta_raspon3_upright'] or args['karta raspon3 upright'] or '', range_map3_alt = args['range_map3_alt'] or args['range map3 alt'] or args['karta_raspon3_alt'] or args['karta raspon3 alt'] or '', range_map3_caption = args['range_map3_caption'] or args['range map3 caption'] or args['karta_raspon3_opis'] or args['karta raspon3 opis'] or '', range_map4 = args['range_map4'] or args['range map4'] or args['karta_raspon4'] or args['karta raspon4'] or '', range_map4_upright = args['range_map4_upright'] or args['range map4 upright'] or args['karta_raspon4_upright'] or args['karta raspon4 upright'] or '', range_map4_alt = args['range_map4_alt'] or args['range map4 alt'] or args['karta_raspon4_alt'] or args['karta raspon4 alt'] or '', range_map4_caption = args['range_map4_caption'] or args['range map4 caption'] or args['karta_raspon4_opis'] or args['karta raspon4 opis'] or '', synonyms_ref = args['synonyms_ref'] or args['synonyms ref'] or args['sinonimi_ref'] or args['sinonimi ref'] or '', synonyms = args['synonyms'] or args['sinonimi'] or '' } } -- put page in error-tracking categories if required local errCat1 = '' if genusManual ~= '' or speciesManual ~= '' or binomial ~= '' then errCat1 = '[[Kategorija:Automatski taksokviri koji koriste ručno unesene parametre]]' end local errCat2 = '' if taxonParaMissingError then errCat2 = '[[Kategorija:Automatski taksokviri koji se oslanjaju na naslov stranice]]' end res = res .. frame:expandTemplate{ title = 'Main other', args = {errCat1..errCat2} } return res end -- ============================================================================= -- l.setfossilRange(frame, fossilRange, oldestFossil, youngestFossil) checks -- the parameters that determine the fossil range, returning an appropriate -- range. -- ============================================================================= -- temporary public function for debugging function p.chkFossilRange(frame) local args = frame.args local fossilRange = args['fossil_range'] or args['fossil range'] or args['temporal_range'] or args['temporal range'] or args['raspon_fosila'] or args['raspon fosila'] or args['vremenski_raspon'] or args['vremenski raspon'] or '' local oldestFossil = args['oldest_fossil'] or args['oldest fossil'] or args['najstariji_fosil'] or args['najstariji fosil'] or '' local youngestFossil = args['youngest_fossil'] or args['youngest fossil'] or args['najmlađi_fosil'] or args['najmlađi fosil'] or '' local fossilRange = l.setfossilRange(frame, fossilRange, oldestFossil, youngestFossil) return fossilRange end function l.setfossilRange(frame, fossilRange, oldestFossil, youngestFossil) local res = '' if fossilRange ~= '' then if mw.ustring.find(frame:expandTemplate{ title = 'Period start', args = { fossilRange } }, '[Gg]reška') then res = fossilRange else res = frame:expandTemplate{ title = 'Geološki raspon', args = { fossilRange } } end elseif oldestFossil ~= '' then if youngestFossil == '' then youngestFossil = 'Recentni' end if mw.ustring.find(frame:expandTemplate{ title = 'Period start', args = { oldestFossil } }, '[Gg]reška') or mw.ustring.find(frame:expandTemplate{ title = 'Period start', args = { youngestFossil } }, '[Gg]reška') then res = oldestFossil..'–'..youngestFossil else res = frame:expandTemplate{ title = 'Geološki raspon', args = { oldestFossil, youngestFossil } } end end return res end -- ============================================================================= -- l.italicizeTypeName(typeName) checks whether the name of a type genus or -- species should be italicized, because it appears to be a bare name. -- ============================================================================= function l.italicizeTypeName(typeName) if typeName and not (string.find(typeName, "<", 1, true) or string.find(typeName, ">", 1, true)) then typeName = TaxonItalics.italicizeTaxonName(typeName, false, false) end return typeName end -- **************************** Speciesbox support ***************************** -- ============================================================================= -- l.genusOf(str) extracts the genus from a string. Normally this will be the -- first word of the string (e.g. given 'Bellis perennis' it returns 'Bellis'). -- It also handles a string containing a nothogenus with a spaced × (e.g. given -- '× Heucherella tiarelloides' it returns '× Heucherella'). -- ============================================================================= function l.genusOf(str) local res = mw.ustring.match(str, '^[^%s]*', 1) if res == mw.ustring.char(215) then res = res .. ' ' .. mw.ustring.match(str, '^[^%s]*', 3) end return res end -- ============================================================================= -- l.doSpeciesboxName(name, taxon, genus, species, basePageTitle, italicTitle) -- returns a name for a taxobox created by Template:Speciesbox. The name will be -- italicized if appropriate. It also generates code to italicize the page title -- if appropropriate. In both cases the test for italicization is that the base -- taxon name (stripped of any disambiguation or qualifier) is the same as the -- base page title. -- ============================================================================= function p.speciesboxName(frame) local name = frame.args[1] or '' local taxon = frame.args[2] or '' local genus = frame.args[3] or '' local species = frame.args[4] or '' local basePageTitle = frame.args[5] or '' local italicTitle = frame.args[6] or '' return l.doSpeciesboxName(name, taxon, genus, species, basePageTitle, italicTitle) end function l.doSpeciesboxName(name, taxon, genus, species, basePageTitle, italicTitle) if taxon ~= '' then genus = mw.ustring.gsub(l.genusOf(taxon), '/.*$', '', 1) -- strip any qualifier else genus = mw.ustring.gsub(mw.ustring.gsub(genus, '%s+%b()$', '', 1), '/.*$', '', 1) -- strip any disambig and qualifier if species == '' then taxon = genus else taxon = genus .. ' ' .. species end end local italicizeP = italicTitle ~= 'no' and (basePageTitle == taxon or basePageTitle == genus) -- use basePageTitle to match taxon/genus -- deal with taxobox name (i.e. its caption) if name == '' then name = basePageTitle if italicizeP then name = TaxonItalics.italicizeTaxonName(name, false, false) end end -- deal with page title if italicizeP then local pageTitle = mw.title.getCurrentTitle().text -- formatting the page title with DISPLAYTITLE needs the full page title if italicTitle ~= 'test' then pageTitle = TaxonItalics.italicizeTaxonName(pageTitle, false, false, true) -- format pageTitle, not italicizing any parenthesized term local nsText = mw.title.getCurrentTitle().nsText -- for drafts and other pages not in mainspace if nsText ~= '' then pageTitle = nsText:gsub('_', ' ') .. ':' .. pageTitle -- [[phab:T369784]] end mw.getCurrentFrame():callParserFunction('DISPLAYTITLE', pageTitle) else name = name .. ' \\Italic title\\ ' .. pageTitle -- for testing and debugging end end return name end -- ============================================================================= -- ============================================================================= function p.infraspeciesboxName(frame) local name = frame.args[1] or '' local genus = frame.args[2] or '' local species = frame.args[3] or '' local ct = frame.args[4] or '' local infraspecies = frame.args[5] or '' local basePageTitle = frame.args[6] or '' local italicTitle = frame.args[7] or '' return l.doinfraspeciesboxName(name, genus, species, ct, infraspecies, basePageTitle, italicTitle) end function l.doinfraspeciesboxName(name, genus, species, ct, infraspecies, basePageTitle, italicTitle) genus = mw.ustring.gsub(mw.ustring.gsub(genus, '%s+%b()$', '', 1), '/.*$', '', 1) -- strip any disambig and qualifier local taxon = genus .. ' ' .. species if ct == '' then taxon = taxon .. ' ' .. infraspecies else taxon = taxon .. ' ' .. ct .. ' ' .. infraspecies end local italicizeP = italicTitle ~= 'no' and (basePageTitle == taxon) -- use basePageTitle to match taxon -- deal with taxobox name (i.e. its caption) if name == '' then name = basePageTitle if italicizeP then name = TaxonItalics.italicizeTaxonName(name, false, false) end end -- deal with page title if italicizeP then local pageTitle = mw.title.getCurrentTitle().text -- formatting the page title with DISPLAYTITLE needs the full page title pageTitle = TaxonItalics.italicizeTaxonName(pageTitle, false, false, true) -- format pageTitle, not italicizing any parenthesized term if italicTitle ~= 'test' then mw.getCurrentFrame():callParserFunction('DISPLAYTITLE', pageTitle) else name = name .. ' \\Italic title\\ ' .. pageTitle -- for testing and debugging end end return name end return p k45x0xm5l4nzkmv0suqhb2y221a0lrt 10 4724953 42681932 42681101 2026-08-29T15:00:40Z Aca 108187 okvirić 42681932 wikitext text/x-wiki <div class="floatright" style="width:300px; max-width:350px;" > <div style="font-weight:bold;font-size:larger;text-align:center;">Dokumentacija za sustav automatskih taksokvira</div> <div style="box-sizing:border-box; width:300px; max-width:350px; border: 1px solid #a2a9b1;"> * [[WP:Sustav automatskih taksokvira/uvod|Uvod]] * [[WP:Sustav automatskih taksokvira/uvod#korist|Zašto koristiti ovaj šablon?]] * [[WP:Sustav automatskih taksokvira/metoda|Funkcioniranje]] * [[WP:Sustav automatskih taksokvira/tehnika|Dodatni tehnički detalji]] * [[WP:Sustav automatskih taksokvira/mapa|Mapa korištenih modula i šablona]] '''<big>Šabloni za taksonomiju</big>''' * [[WP:Sustav automatskih taksokvira/takonomski šabloni|Uvod u taksonomske šablone]] * [[WP:Sustav automatskih taksokvira/napredna taksonomija|Napredne mogućnosti taksonomskih šablona]] '''<big>Taksokviri</big>''' * [[WP:Sustav automatskih taksokvira/koji|Koji koristiti?]] * [[WP:Sustav automatskih taksokvira/prikaz|Promjena prikazanog taksona]] * [[WP:Sustav automatskih taksokvira/konverzija|Konverzija taksokvira u automatski taksokvir]] * [[WP:Sustav automatskih taksokvira/svi parametri|Popis parametara automatskog taksokvira]] * [[Šablon:Automatski taksokvir/doc|'''Automatski taksokvir''']] – za rodove i više kategorije * [[Šablon:Speciesbox/doc|'''Speciesbox''']] – za vrste * [[Šablon:Subspeciesbox/doc|'''Subspeciesbox''']] – za životinjske podvrste * [[Šablon:Infraspeciesbox/doc|'''Infraspeciesbox''']] – za podvrstu ili varijetet biljaka * [[Šablon:Infraspeciesbox special/doc|'''Infraspeciesbox special''']] – za ostale biljne infravrste * [[Šablon:Hybridbox/doc|'''Hybridbox''']] – za životinjske hibride unutar roda * [[Šablon:Ichnobox/doc|'''Ichnobox''']] – za fosil u tragovima * [[Šablon:Oobox/doc|'''Oobox''']] – za fosilno jaje * [[Šablon:Virusbox/doc|'''Virusbox''']] – za viruse i nestanične oblike života * [[Šablon:Paraphyletic group/doc|'''Paraphyletic group''']] – za koncepte koji ne odgovaraju monofiletskim kladusima * [[Šablon:Population taxobox/doc|'''Population taxobox''']] – za za značajne populacije životinjskih podvrsta </div></div><noinclude> {{documentation |content= [[Kategorija:Šabloni Taksokvira]] }} </noinclude> m5jcf2l65064r2i0teoxr1tgi14zmzo 42681933 42681932 2026-08-29T15:02:24Z Aca 108187 fiksiramo pozadinu na bolu/crnu, u zavisnosti od boje teme 42681933 wikitext text/x-wiki <div class="floatright" style="width:300px; max-width:350px;" > <div style="font-weight:bold;font-size:larger;text-align:center;">Dokumentacija za sustav automatskih taksokvira</div> <div style="box-sizing:border-box; width:300px; max-width:350px; border: 1px solid #a2a9b1; background:var(--background-color-base, #fff);"> * [[WP:Sustav automatskih taksokvira/uvod|Uvod]] * [[WP:Sustav automatskih taksokvira/uvod#korist|Zašto koristiti ovaj šablon?]] * [[WP:Sustav automatskih taksokvira/metoda|Funkcioniranje]] * [[WP:Sustav automatskih taksokvira/tehnika|Dodatni tehnički detalji]] * [[WP:Sustav automatskih taksokvira/mapa|Mapa korištenih modula i šablona]] '''<big>Šabloni za taksonomiju</big>''' * [[WP:Sustav automatskih taksokvira/takonomski šabloni|Uvod u taksonomske šablone]] * [[WP:Sustav automatskih taksokvira/napredna taksonomija|Napredne mogućnosti taksonomskih šablona]] '''<big>Taksokviri</big>''' * [[WP:Sustav automatskih taksokvira/koji|Koji koristiti?]] * [[WP:Sustav automatskih taksokvira/prikaz|Promjena prikazanog taksona]] * [[WP:Sustav automatskih taksokvira/konverzija|Konverzija taksokvira u automatski taksokvir]] * [[WP:Sustav automatskih taksokvira/svi parametri|Popis parametara automatskog taksokvira]] * [[Šablon:Automatski taksokvir/doc|'''Automatski taksokvir''']] – za rodove i više kategorije * [[Šablon:Speciesbox/doc|'''Speciesbox''']] – za vrste * [[Šablon:Subspeciesbox/doc|'''Subspeciesbox''']] – za životinjske podvrste * [[Šablon:Infraspeciesbox/doc|'''Infraspeciesbox''']] – za podvrstu ili varijetet biljaka * [[Šablon:Infraspeciesbox special/doc|'''Infraspeciesbox special''']] – za ostale biljne infravrste * [[Šablon:Hybridbox/doc|'''Hybridbox''']] – za životinjske hibride unutar roda * [[Šablon:Ichnobox/doc|'''Ichnobox''']] – za fosil u tragovima * [[Šablon:Oobox/doc|'''Oobox''']] – za fosilno jaje * [[Šablon:Virusbox/doc|'''Virusbox''']] – za viruse i nestanične oblike života * [[Šablon:Paraphyletic group/doc|'''Paraphyletic group''']] – za koncepte koji ne odgovaraju monofiletskim kladusima * [[Šablon:Population taxobox/doc|'''Population taxobox''']] – za za značajne populacije životinjskih podvrsta </div></div><noinclude> {{documentation |content= [[Kategorija:Šabloni Taksokvira]] }} </noinclude> 0bb7umir0m1o8hh0ahevhvo3onbbfc0 42681934 42681933 2026-08-29T15:04:35Z Aca 108187 postavljamo boju fonta 42681934 wikitext text/x-wiki <div class="floatright" style="width:300px; max-width:350px;" > <div style="font-weight:bold;font-size:larger;text-align:center;">Dokumentacija za sustav automatskih taksokvira</div> <div style="box-sizing:border-box; width:300px; max-width:350px; border: 1px solid #a2a9b1; background:var(--background-color-base, #fff); color:var(--color-base, #202122);"> * [[WP:Sustav automatskih taksokvira/uvod|Uvod]] * [[WP:Sustav automatskih taksokvira/uvod#korist|Zašto koristiti ovaj šablon?]] * [[WP:Sustav automatskih taksokvira/metoda|Funkcioniranje]] * [[WP:Sustav automatskih taksokvira/tehnika|Dodatni tehnički detalji]] * [[WP:Sustav automatskih taksokvira/mapa|Mapa korištenih modula i šablona]] '''<big>Šabloni za taksonomiju</big>''' * [[WP:Sustav automatskih taksokvira/takonomski šabloni|Uvod u taksonomske šablone]] * [[WP:Sustav automatskih taksokvira/napredna taksonomija|Napredne mogućnosti taksonomskih šablona]] '''<big>Taksokviri</big>''' * [[WP:Sustav automatskih taksokvira/koji|Koji koristiti?]] * [[WP:Sustav automatskih taksokvira/prikaz|Promjena prikazanog taksona]] * [[WP:Sustav automatskih taksokvira/konverzija|Konverzija taksokvira u automatski taksokvir]] * [[WP:Sustav automatskih taksokvira/svi parametri|Popis parametara automatskog taksokvira]] * [[Šablon:Automatski taksokvir/doc|'''Automatski taksokvir''']] – za rodove i više kategorije * [[Šablon:Speciesbox/doc|'''Speciesbox''']] – za vrste * [[Šablon:Subspeciesbox/doc|'''Subspeciesbox''']] – za životinjske podvrste * [[Šablon:Infraspeciesbox/doc|'''Infraspeciesbox''']] – za podvrstu ili varijetet biljaka * [[Šablon:Infraspeciesbox special/doc|'''Infraspeciesbox special''']] – za ostale biljne infravrste * [[Šablon:Hybridbox/doc|'''Hybridbox''']] – za životinjske hibride unutar roda * [[Šablon:Ichnobox/doc|'''Ichnobox''']] – za fosil u tragovima * [[Šablon:Oobox/doc|'''Oobox''']] – za fosilno jaje * [[Šablon:Virusbox/doc|'''Virusbox''']] – za viruse i nestanične oblike života * [[Šablon:Paraphyletic group/doc|'''Paraphyletic group''']] – za koncepte koji ne odgovaraju monofiletskim kladusima * [[Šablon:Population taxobox/doc|'''Population taxobox''']] – za za značajne populacije životinjskih podvrsta </div></div><noinclude> {{documentation |content= [[Kategorija:Šabloni Taksokvira]] }} </noinclude> jznawxh0rftao0wjeu99gjpq9hpa157 42681935 42681934 2026-08-29T15:05:49Z Aca 108187 i još malkice razmaka 42681935 wikitext text/x-wiki <div class="floatright" style="width:300px; max-width:350px;" > <div style="font-weight:bold;font-size:larger;text-align:center;">Dokumentacija za sustav automatskih taksokvira</div> <div style="box-sizing:border-box; width:300px; max-width:350px; border: 1px solid #a2a9b1; background:var(--background-color-base, #fff); color:var(--color-base, #202122); padding: 0.5em;"> * [[WP:Sustav automatskih taksokvira/uvod|Uvod]] * [[WP:Sustav automatskih taksokvira/uvod#korist|Zašto koristiti ovaj šablon?]] * [[WP:Sustav automatskih taksokvira/metoda|Funkcioniranje]] * [[WP:Sustav automatskih taksokvira/tehnika|Dodatni tehnički detalji]] * [[WP:Sustav automatskih taksokvira/mapa|Mapa korištenih modula i šablona]] '''<big>Šabloni za taksonomiju</big>''' * [[WP:Sustav automatskih taksokvira/takonomski šabloni|Uvod u taksonomske šablone]] * [[WP:Sustav automatskih taksokvira/napredna taksonomija|Napredne mogućnosti taksonomskih šablona]] '''<big>Taksokviri</big>''' * [[WP:Sustav automatskih taksokvira/koji|Koji koristiti?]] * [[WP:Sustav automatskih taksokvira/prikaz|Promjena prikazanog taksona]] * [[WP:Sustav automatskih taksokvira/konverzija|Konverzija taksokvira u automatski taksokvir]] * [[WP:Sustav automatskih taksokvira/svi parametri|Popis parametara automatskog taksokvira]] * [[Šablon:Automatski taksokvir/doc|'''Automatski taksokvir''']] – za rodove i više kategorije * [[Šablon:Speciesbox/doc|'''Speciesbox''']] – za vrste * [[Šablon:Subspeciesbox/doc|'''Subspeciesbox''']] – za životinjske podvrste * [[Šablon:Infraspeciesbox/doc|'''Infraspeciesbox''']] – za podvrstu ili varijetet biljaka * [[Šablon:Infraspeciesbox special/doc|'''Infraspeciesbox special''']] – za ostale biljne infravrste * [[Šablon:Hybridbox/doc|'''Hybridbox''']] – za životinjske hibride unutar roda * [[Šablon:Ichnobox/doc|'''Ichnobox''']] – za fosil u tragovima * [[Šablon:Oobox/doc|'''Oobox''']] – za fosilno jaje * [[Šablon:Virusbox/doc|'''Virusbox''']] – za viruse i nestanične oblike života * [[Šablon:Paraphyletic group/doc|'''Paraphyletic group''']] – za koncepte koji ne odgovaraju monofiletskim kladusima * [[Šablon:Population taxobox/doc|'''Population taxobox''']] – za za značajne populacije životinjskih podvrsta </div></div><noinclude> {{documentation |content= [[Kategorija:Šabloni Taksokvira]] }} </noinclude> 2oaxwy9y25nzf86plyxquzfdh6jdwfh 42681936 42681935 2026-08-29T15:12:25Z Aca 108187 bolja boja 42681936 wikitext text/x-wiki <div class="floatright" style="width:300px; max-width:350px;" > <div style="font-weight:bold;font-size:larger;text-align:center;">Dokumentacija za sustav automatskih taksokvira</div> <div style="box-sizing:border-box; width:300px; max-width:350px; border: 1px solid #a2a9b1; background: var(--background-color-neutral-subtle, #f8f9fa); color:var(--color-base, #202122); padding: 0.5em;"> * [[WP:Sustav automatskih taksokvira/uvod|Uvod]] * [[WP:Sustav automatskih taksokvira/uvod#korist|Zašto koristiti ovaj šablon?]] * [[WP:Sustav automatskih taksokvira/metoda|Funkcioniranje]] * [[WP:Sustav automatskih taksokvira/tehnika|Dodatni tehnički detalji]] * [[WP:Sustav automatskih taksokvira/mapa|Mapa korištenih modula i šablona]] '''<big>Šabloni za taksonomiju</big>''' * [[WP:Sustav automatskih taksokvira/takonomski šabloni|Uvod u taksonomske šablone]] * [[WP:Sustav automatskih taksokvira/napredna taksonomija|Napredne mogućnosti taksonomskih šablona]] '''<big>Taksokviri</big>''' * [[WP:Sustav automatskih taksokvira/koji|Koji koristiti?]] * [[WP:Sustav automatskih taksokvira/prikaz|Promjena prikazanog taksona]] * [[WP:Sustav automatskih taksokvira/konverzija|Konverzija taksokvira u automatski taksokvir]] * [[WP:Sustav automatskih taksokvira/svi parametri|Popis parametara automatskog taksokvira]] * [[Šablon:Automatski taksokvir/doc|'''Automatski taksokvir''']] – za rodove i više kategorije * [[Šablon:Speciesbox/doc|'''Speciesbox''']] – za vrste * [[Šablon:Subspeciesbox/doc|'''Subspeciesbox''']] – za životinjske podvrste * [[Šablon:Infraspeciesbox/doc|'''Infraspeciesbox''']] – za podvrstu ili varijetet biljaka * [[Šablon:Infraspeciesbox special/doc|'''Infraspeciesbox special''']] – za ostale biljne infravrste * [[Šablon:Hybridbox/doc|'''Hybridbox''']] – za životinjske hibride unutar roda * [[Šablon:Ichnobox/doc|'''Ichnobox''']] – za fosil u tragovima * [[Šablon:Oobox/doc|'''Oobox''']] – za fosilno jaje * [[Šablon:Virusbox/doc|'''Virusbox''']] – za viruse i nestanične oblike života * [[Šablon:Paraphyletic group/doc|'''Paraphyletic group''']] – za koncepte koji ne odgovaraju monofiletskim kladusima * [[Šablon:Population taxobox/doc|'''Population taxobox''']] – za za značajne populacije životinjskih podvrsta </div></div><noinclude> {{documentation |content= [[Kategorija:Šabloni Taksokvira]] }} </noinclude> 1qdj2u78f31n0sqhogd52mhhna3292b 42682049 42681936 2026-08-30T11:44:32Z Edgar Allan Poe 29250 42682049 wikitext text/x-wiki <div class="floatright" style="width:300px; max-width:350px;" > <div style="font-weight:bold;font-size:larger;text-align:center;">Dokumentacija za sustav automatskih taksokvira</div> <div style="box-sizing:border-box; width:300px; max-width:350px; border: 1px solid #a2a9b1; background: var(--background-color-neutral-subtle, #f8f9fa); color:var(--color-base, #202122); padding: 0.5em;"> * [[WP:Sustav automatskih taksokvira/uvod|Uvod]] * [[WP:Sustav automatskih taksokvira/uvod#korist|Zašto koristiti ovaj šablon?]] * [[WP:Sustav automatskih taksokvira/metoda|Funkcioniranje]] * [[WP:Sustav automatskih taksokvira/tehnika|Dodatni tehnički detalji]] * [[WP:Sustav automatskih taksokvira/mapa|Mapa korištenih modula i šablona]] '''<big>Šabloni za taksonomiju</big>''' * [[WP:Sustav automatskih taksokvira/takonomski šabloni|Uvod u taksonomske šablone]] * [[WP:Sustav automatskih taksokvira/napredna taksonomija|Napredne mogućnosti taksonomskih šablona]] '''<big>Taksokviri</big>''' * [[WP:Sustav automatskih taksokvira/koji|Koji koristiti?]] * [[WP:Sustav automatskih taksokvira/prikaz|Promjena prikazanog taksona]] * [[WP:Sustav automatskih taksokvira/konverzija|Konverzija taksokvira u automatski taksokvir]] * [[WP:Sustav automatskih taksokvira/svi parametri|Popis parametara automatskog taksokvira]] * [[Šablon:Automatski taksokvir/dok|'''Automatski taksokvir''']] – za rodove i više kategorije * [[Šablon:Speciesbox/dok|'''Speciesbox''']] – za vrste * [[Šablon:Subspeciesbox/dok|'''Subspeciesbox''']] – za životinjske podvrste * [[Šablon:Infraspeciesbox/dok|'''Infraspeciesbox''']] – za podvrstu ili varijetet biljaka * [[Šablon:Infraspeciesbox special/dok|'''Infraspeciesbox special''']] – za ostale biljne infravrste * [[Šablon:Hybridbox/dok|'''Hybridbox''']] – za životinjske hibride unutar roda * [[Šablon:Ichnobox/dok|'''Ichnobox''']] – za fosil u tragovima * [[Šablon:Oobox/dok|'''Oobox''']] – za fosilno jaje * [[Šablon:Virusbox/dok|'''Virusbox''']] – za viruse i nestanične oblike života * [[Šablon:Paraphyletic group/dok|'''Paraphyletic group''']] – za koncepte koji ne odgovaraju monofiletskim kladusima * [[Šablon:Population taxobox/dok|'''Population taxobox''']] – za za značajne populacije životinjskih podvrsta </div></div><noinclude> {{documentation |content= [[Kategorija:Šabloni Taksokvira]] }} </noinclude> da0ri37jhq2ewi48a9wck9ykchjl20n 10 4725007 42681953 2026-08-29T16:10:30Z Edgar Allan Poe 29250 Preusmjereno na [[Šablon:Lista vrsta]] 42681953 wikitext text/x-wiki #PREUSMJERI [[Šablon:Lista vrsta]] ozn35aqtjbj0yah9e77ciw5n9f5diw5 10 4725008 42681957 2026-08-29T16:17:07Z Edgar Allan Poe 29250 Preusmjereno na [[Šablon:Lista vrsta]] 42681957 wikitext text/x-wiki #PREUSMJERI [[Šablon:Lista vrsta]] ozn35aqtjbj0yah9e77ciw5n9f5diw5 10 4725010 42681960 2026-08-29T16:23:08Z Edgar Allan Poe 29250 Nova stranica: <noinclude><!-- This template should only be called by taxonomy template pages, where {{{machine code}}} is unspecified. Note that "link=A|B" in the taxonomy template is decomposed into "link_target=A" and "link_text=B", as B will be the only unnamed parameter. --></noinclude><includeonly>{{#invoke:Autotaxobox|callTaxonomyKey|taxon={{#titleparts:{{PAGENAME}}||2}}|parent={{{parent|{{{matični|}}}}}}|rank={{{rank|{{{rang|}}}}}}|extinct={{{extinct|{{{izumrli|}}}}}}|always_displ... 42681960 wikitext text/x-wiki <noinclude><!-- This template should only be called by taxonomy template pages, where {{{machine code}}} is unspecified. Note that "link=A|B" in the taxonomy template is decomposed into "link_target=A" and "link_text=B", as B will be the only unnamed parameter. --></noinclude><includeonly>{{#invoke:Autotaxobox|callTaxonomyKey|taxon={{#titleparts:{{PAGENAME}}||2}}|parent={{{parent|{{{matični|}}}}}}|rank={{{rank|{{{rang|}}}}}}|extinct={{{extinct|{{{izumrli|}}}}}}|always_display={{{always_display|{{{always display|{{{uvijek_prikaži|{{{uvijek prikaži|}}}}}}}}}|link_target={{{link|{{{poveznica|}}}}}}|link_text={{{1|}}}|refs={{{refs|{{{ref|}}}}}}|same_as={{{same_as|{{{same as|{{{kao_i|{{{kao i|}}}}}}}}}}}<!-- -->{{#ifeq:{{NAMESPACE}}|Template |{{#ifeq:{{lcfirst:{{{rank|{{{rang|}}}}}}|species |[[Kategorija:Taksonomski šabloni za vrste|{{#titleparts:{{PAGENAME}}||2}}]] |{{#if:{{Str endswith|{{PAGENAME}}|/?}} |[[Kategorija:Taksonomski šabloni s upitima|{{#titleparts:{{PAGENAME}}||2}}]] |{{#if:{{#titleparts:{{PAGENAME}}||3}} |[[Kategorija:Taksonomski šabloni s kvalificiranim nazivima|{{#titleparts:{{PAGENAME}}||2}}]] |[[Kategorija:Taksonomski šabloni|{{#titleparts:{{PAGENAME}}||2}}]] }} }} }} }}</includeonly><noinclude>{{documentation}}</noinclude> asswszecee9mlwl3hhxawv68hcgj5d2 42681962 42681960 2026-08-29T16:23:49Z Edgar Allan Poe 29250 42681962 wikitext text/x-wiki <noinclude><!-- This template should only be called by taxonomy template pages, where {{{machine code}}} is unspecified. Note that "link=A|B" in the taxonomy template is decomposed into "link_target=A" and "link_text=B", as B will be the only unnamed parameter. --></noinclude><includeonly>{{#invoke:Autotaxobox|callTaxonomyKey|taxon={{#titleparts:{{PAGENAME}}||2}}|parent={{{parent|{{{matični|}}}}}}|rank={{{rank|{{{rang|}}}}}}|extinct={{{extinct|{{{izumrli|}}}}}}|always_display={{{always_display|{{{always display|{{{uvijek_prikaži|{{{uvijek prikaži|}}}}}}}}}|link_target={{{link|{{{poveznica|}}}}}}|link_text={{{1|}}}|refs={{{refs|{{{ref|}}}}}}|same_as={{{same_as|{{{same as|{{{kao_i|{{{kao i|}}}}}}}}}}}}<!-- -->{{#ifeq:{{NAMESPACE}}|Template |{{#ifeq:{{lcfirst:{{{rank|{{{rang|}}}}}}|species |[[Kategorija:Taksonomski šabloni za vrste|{{#titleparts:{{PAGENAME}}||2}}]] |{{#if:{{Str endswith|{{PAGENAME}}|/?}} |[[Kategorija:Taksonomski šabloni s upitima|{{#titleparts:{{PAGENAME}}||2}}]] |{{#if:{{#titleparts:{{PAGENAME}}||3}} |[[Kategorija:Taksonomski šabloni s kvalificiranim nazivima|{{#titleparts:{{PAGENAME}}||2}}]] |[[Kategorija:Taksonomski šabloni|{{#titleparts:{{PAGENAME}}||2}}]] }} }} }} }}</includeonly><noinclude>{{documentation}}</noinclude> dj5ejarhvne189qayugk5hn6hz6vk9i 42681964 42681962 2026-08-29T16:26:08Z Edgar Allan Poe 29250 42681964 wikitext text/x-wiki <noinclude><!-- This template should only be called by taxonomy template pages, where {{{machine code}}} is unspecified. Note that "link=A|B" in the taxonomy template is decomposed into "link_target=A" and "link_text=B", as B will be the only unnamed parameter. --></noinclude><includeonly>{{#invoke:Autotaxobox|callTaxonomyKey|taxon={{#titleparts:{{PAGENAME}}||2}}|parent={{{parent|{{{matični|}}}}}}|rank={{{rank|{{{jedinica|}}}}}}|extinct={{{extinct|{{{izumrli|}}}}}}|always_display={{{always_display|{{{always display|{{{uvijek_prikaži|{{{uvijek prikaži|}}}}}}}}}|link_target={{{link|{{{poveznica|}}}}}}|link_text={{{1|}}}|refs={{{refs|{{{ref|}}}}}}|same_as={{{same_as|{{{same as|{{{kao_i|{{{kao i|}}}}}}}}}}}}<!-- -->{{#ifeq:{{NAMESPACE}}|Template |{{#ifeq:{{lcfirst:{{{rank|{{{jedinica|}}}}}}|species |[[Kategorija:Taksonomski šabloni za vrste|{{#titleparts:{{PAGENAME}}||2}}]] |{{#if:{{Str endswith|{{PAGENAME}}|/?}} |[[Kategorija:Taksonomski šabloni s upitima|{{#titleparts:{{PAGENAME}}||2}}]] |{{#if:{{#titleparts:{{PAGENAME}}||3}} |[[Kategorija:Taksonomski šabloni s kvalificiranim nazivima|{{#titleparts:{{PAGENAME}}||2}}]] |[[Kategorija:Taksonomski šabloni|{{#titleparts:{{PAGENAME}}||2}}]] }} }} }} }}</includeonly><noinclude>{{documentation}}</noinclude> r1qj1zide1le2t9szi2k43kld3xfp16 10 4725011 42681961 2026-08-29T16:23:20Z Edgar Allan Poe 29250 Preusmjereno na [[Šablon:Nemojte mijenjati ovaj red]] 42681961 wikitext text/x-wiki #PREUSMJERI [[Šablon:Nemojte mijenjati ovaj red]] hd3xpcu0mdwa7c6o8uh3f416u23nik4 0 4725012 42682015 2026-08-30T07:23:04Z Duma 16555 Nova stranica: [[File:Nm-eutropha.jpg|mini|''[[Nitrosomonas eutropha]]'', litotrofna bakterija koja oksidira [[amonijak]]]] '''Litotrofi''' su raznolika grupa organizama koji koriste [[Neorgansko jedinjenje|neorganski]] supstrat (obično mineralnog porijekla) za dobijanje [[redoks|redukcijskih ekvivalenata]] za upotrebu u [[biosinteza|biosintezi]] (npr. [[Biološka fiksacija ugljika|fiksacija ugljen dioksida]]) ili očuvanju energije (tj. proizvodnja [[adenozin trifosfat|ATP]]-a) putem Ć... 42682015 wikitext text/x-wiki [[File:Nm-eutropha.jpg|mini|''[[Nitrosomonas eutropha]]'', litotrofna bakterija koja oksidira [[amonijak]]]] '''Litotrofi''' su raznolika grupa organizama koji koriste [[Neorgansko jedinjenje|neorganski]] supstrat (obično mineralnog porijekla) za dobijanje [[redoks|redukcijskih ekvivalenata]] za upotrebu u [[biosinteza|biosintezi]] (npr. [[Biološka fiksacija ugljika|fiksacija ugljen dioksida]]) ili očuvanju energije (tj. proizvodnja [[adenozin trifosfat|ATP]]-a) putem [[Ćelijsko disanje|aerobne]] ili [[Anaerobna respiracija|anaerobne respiracije]].<ref>{{Cite web |last=Zwolinski |first=Michele |title=Lithotrophs |url=http://faculty.weber.edu/mzwolinski/Lithotrophs.pdf |archive-url=https://web.archive.org/web/20131001232030/http://faculty.weber.edu/mzwolinski/Lithotrophs.pdf |archive-date=2013-10-01 |access-date=2025-08-14 |website=faculty.weber.edu}}</ref> Dok [[Primarne nutritivne grupe|litotrofi u širem smislu]] uključuju fotolitotrofe poput biljaka, [[Hemotrofi|hemolitotrofi]] su isključivo mikroorganizmi; ni jedna poznata [[fauna|makrofauna]] ne posjeduje sposobnost upotrebe neorganskih spojeva kao izvora elektrona. Makrofauna i litotrofi mogu formirati [[simbioza|simbiotske]] odnose, u kom slučaju se litotrofi nazivaju "prokariotskim simbiontima". Primjer za to su hemolitotrofne bakterije u [[Riftia pachyptila|divovskim cjevastim crvima]] ili [[plastid]]i, koji su [[organela|organele]] unutar biljnih ćelija koje su se možda razvile iz fotolitotrofnih organizama sličnih [[cijanobakterija]]ma. Hemolitotrofi pripadaju domenama [[Bacteria]] i [[Archaea]]. Termin "litotrofi" nastao je od grčkih riječi "lithos" (stijena) i "troph" (onaj koji jede), što znači "onaj koji jede stijene". Mnogi, ali ne svi litoautotrofi su [[ekstremofil]]i. Smatra se da je [[posljednji univerzalni zajednički predak]] života bio hemolitotrof.<ref>{{cite bioRxiv|last1=Baidouri |first1=Fouad El |title=Phenotypic reconstruction of the last universal common ancestor reveals a complex cell |date=2021-10-10 |language=en |biorxiv=10.1101/2020.08.20.260398 |last2=Venditti |first2=Chris |last3=Suzuki |first3=Sei |last4=Meade |first4=Andrew |last5=Humphries |first5=Stuart}}</ref> Od litotrofa se razlikuje [[organotrof]], organizam koji dobija redukcijske agense [[katabolizam|katabolizmom]] organskih spojeva. == Historija == Termin "litotrof" su predložili [[André Michel Lwoff|Lwoff]] i saradnici 1946. godine.<ref>{{Cite journal |vauthors=Lwoff A, Van Niel CB, Ryan TF, Tatum EL |date=1946 |title=Nomenclature of nutritional types of microorganisms. |url=http://symposium.cshlp.org/content/11/local/back-matter.pdf |journal=Cold Spring Harbor Symposia on Quantitative Biology |edition=5th |volume=11 |pages=302–303}}</ref> == Biohemija == {{See also|Primarne nutritivne grupe}} Litotrofi konzumiraju [[Oksido-redukcija|reducirane]] [[Neorgansko jedinjenje|neorganske]] [[Hemijsko jedinjenje|spojeve]] (donore elektrona). === Hemolitotrofi === Hemolitotrof je sposoban koristiti neorganske reducirane spojeve u svojim reakcijama stvaranja energije.<ref name="astrobio">{{cite book|title=Complete Course in Astrobiology|editor-last1=Horneck|editor-first1=Gerda|editor-last2=Rettberg|editor-first2=Petra|publisher=Wiley-VCH|location=Weinheim, Germany|isbn=978-3-527-40660-9|url=http://www.fis.puc.cl/~jalfaro/astrobiologia/apoyo/3527406603%20-%20-%20Complete%20Course%20in%20Astrobiology%20(Physics%20Textbook)%20%5B2007%5D.pdf|access-date=13 September 2020|date=2007}}</ref>{{rp|155}}<ref name="NYT-20160912" /> Taj proces uključuje oksidaciju neorganskih spojeva povezanu sa sintezom ATP-a. Većina hemolitotrofa su [[Primarne nutritivne grupe|hemolitoautotrofi]], sposobni za fiksiraju [[ugljen dioksid]] (CO₂) putem [[kalvinov ciklus|Kalvinovog ciklusa]], metaboličkog puta u kojem se CO₂ pretvara u [[glukoza|glukozu]].<ref name="kuenen">{{cite book |last=Kuenen |first=G.|editor-first1=J.|editor-last1=Lengeler|editor-first2=G.|editor-last2=Drews|editor-first3=H.|editor-last3=Schlegel|title=Biology of the Prokaryotes|year=2009|publisher=John Wiley & Sons| page= 242| chapter=Oxidation of Inorganic Compounds by Chemolithotrophs|chapter-url=https://books.google.com/books?id=vXbJa4X5oHsC&q=%22the+majority+of+the+chemolithoautotrophs+employ+the+Calvin+cycle%22&pg=PA241| isbn=978-1-4443-1330-7}}</ref> Ova skupina [[organizam]]a uključuje oksidante sumpora, [[nitrificirajuće bakterije]], oksidante željeza i oksidante vodika. ==== Stanište hemolitotrofa ==== Preživljavanje ovih bakterija zavisi od fizičko-hemijskih uvjeta njihovog okruženja. Iako su osjetljive na određene faktore kao što je kvalitet neorganskog supstrata, one mogu uspijevati u nekim od najnegostoljubivijih uvjeta na svijetu, kao što su temperature iznad 110 stepeni Celzijusa i pH vrijednost ispod 2.<ref>{{cite book |last=Kuenen |first=G.|editor-first1=J.|editor-last1=Lengeler|editor-first2=G.|editor-last2=Drews|editor-first3=H.|editor-last3=Schlegel|title=Biology of the Prokaryotes|year=2009|publisher=John Wiley & Sons| page= 243| chapter=Oxidation of Inorganic Compounds by Chemolithotrophs|chapter-url=https://books.google.com/books?id=vXbJa4X5oHsC&q=types+of+chemolithotrophs&pg=PA243| isbn=978-1-4443-1330-7}}</ref> Najvažniji uvjet za hemolitotrofni život je obilan izvor neorganskih spojeva,<ref>{{cite web |url=http://www.uta.edu/biology/chrzanowski/classnotes/microbial_diversity/Chemolithotrophs2.pdf |title=Study Biology at UT Arlington &#124; Accredited Degree Program in Texas |access-date=2013-05-15 |archive-url=https://web.archive.org/web/20130826202827/http://www.uta.edu/biology/chrzanowski/classnotes/microbial_diversity/Chemolithotrophs2.pdf |archive-date=2013-08-26 }}</ref> koji obezbeđuju odgovarajućeg donora elektrona za fiksiranje CO₂ i stvaranje energije koja je mikroorganizmu neophodna za preživljavanje. Pošto se [[hemosinteza]] može odvijati u odsustvu sunčeve svjetlosti, ovi organizmi se uglavnom nalaze oko [[hidrotermalni izvor|hidrotermalnih izvora]] i drugih lokacija bogatih neorganskim supstratom. Energija dobijena neorganskom oksidacijom varira u zavisnosti od supstrata i reakcije. Na primjer, oksidacija [[Vodonik sulfid|vodikovog sulfida]] do elementarnog [[sumpor]]a sa ½O₂ stvara daleko manje energije (50 [[kalorija|kcal]]/[[Mol (jedinica)|mol]] ili 210 [[Džul|kJ]]/mol) nego oksidacija elementarnog sumpora do [[sulfat]]a (150 kcal/mol ili 627 kJ/mol) sa 3/2 O₂.<ref>{{cite book|last=Ogunseitan|first=Oladele|url=https://books.google.com/books?id=zoeqrrxuYN4C&q=hydrogen+sulfide+kcal%2Fmol&pg=PA170|title=Microbial Diversity: Form and Function in Prokaryotes|publisher=John Wiley & Sons|year=2008|isbn=978-1-4051-4448-3|page=169}}</ref> Većina litotrofa fiksira ugljen dioksid putem [[Kalvinov ciklus|Calvinovog ciklusa]], energetski skupog procesa.<ref name="kuenen" /> Za neke niskoenergetske supstrate, kao što je [[fero]] željezo, ćelije moraju proći kroz velike količine neorganskog supstrata kako bi stvorile samo malu količinu energije. To čini njihov metabolički proces neefikasnim na mnogim mjestima i ometa njihov napredak.<ref name="books.google.com">{{Cite book | url=https://books.google.com/books?id=vXbJa4X5oHsC&q=types+of+chemolithotrophs&pg=PA243 | title=Biology of the Prokaryotes| isbn=978-1-4443-1330-7| last1=Lengeler| first1=Joseph W| last2=Drews| first2=Gerhart| last3=Schlegel| first3=Hans G| date=2009-07-10| publisher=John Wiley & Sons}}</ref> ==== Pregled metaboličkog procesa ==== Postoji poprilično velika varijacija u vrstama neorganskih supstrata koje ovi [[mikroorganizmi]] mogu koristiti za stvaranje energije. Sumpor je jedan od mnogih neorganskih supstrata koji se mogu koristiti u različitim reduciranim oblicima, ovisno o specifičnom biohemijskom procesu koji litotrof koristi.<ref name="U.S. National Library of Medicine">{{cite journal|last1=Ghosh|first1=W|last2=Dam|first2=B|title=Biochemistry and molecular biology of lithotrophic sulfur oxidation by taxonomically and ecologically diverse bacteria and archaea|pmid=19645821|journal=National Centre for Biotechnology Information|volume=33|issue=6|pages=999–1043|year=2009|doi=10.1111/j.1574-6976.2009.00187.x|doi-access=free}}</ref> Najbolje istraženi hemolitotrofi su oni koji vrše [[aerobna respiracija|aerobnu respiraciju]], što znači da koriste kisik u svom metaboličkom procesu. Međutim, broj poznatih mikroorganizama koji koriste [[anaerobna respiracija|anaerobnu respiraciju]] raste. U srcu ovog metaboličkog procesa je sistem transporta elektrona koji je sličan onome kod hemoorganotrofa. Glavna razlika između ova dva mikroorganizma je u tome što hemolitotrofi direktno pružaju elektrone [[Lanac transporta elektrona|lancu transporta elektrona]], dok hemoorganotrofi moraju stvarati vlastitu ćelijsku redukcionu moć oksidacijom reduciranih organskih spojeva. Hemolitotrofi to zaobilaze tako što svoju redukcionu moć dobijaju direktno iz neorganskog supstrata ili reakcijom [[Obrnuti tok elektrona|obrnutog transporta elektrona]].<ref>{{cite web |url=http://www.bio.umass.edu/biology/conn.river/calvin.html |title=The Calvin Cycle |access-date=2013-05-15 |archive-url=https://web.archive.org/web/20130504143043/http://www.bio.umass.edu/biology/conn.river/calvin.html |archive-date=2013-05-04 }}</ref> Određene specijalizirane hemolitotrofne bakterije koriste različite derivate [[Mikrobna oksidacija sumpora|Sox sistema]], tj. imaju centralni put specifičan za oksidaciju sumpora.<ref name="U.S. National Library of Medicine"/> Taj drevni i jedinstveni put primjer je evolucije kroz koju su hemolitotrofi prošli kako mi mogli prikupljati energiju iz neorganskih supstrata, kao što je sumpor. Kod hemolitotrofa, spojevi – [[Donor elektrona|donori elektrona]] – se oksidiraju u [[ćelija (biologija)|ćeliji]], a elektroni se kanaliziraju u respiratorne lance, što na kraju dovodi do proizvodnje [[adenozin trifosfat|ATP]]-a. Akceptor elektrona može biti [[kisik]] (kod [[aerobni organizam|aerobnih]] bakterija), ali razne vrste koriste i niz drugih akceptora elektrona, [[organsko jedinjenje|organskih]] i neorganskih. Aerobne bakterije poput nitrificirajućih bakterija, pripadnika roda ''[[Nitrobacter]]'', koriste kisik za oksidaciju [[nitrit]]a u [[nitrat]].<ref name="University of Wisconsin-Madison">{{cite web|last1=Paustian|first1=Timothy|title=Lithotrophic Bacteria - Rock Eaters|url=http://lecturer.ukdw.ac.id/dhira/Metabolism/lithotrophs.html|website=Lecturer|publisher=University of Wisconsin-Madison|access-date=6 October 2017}}</ref> Neki litotrofi stvaraju organske spojeve iz ugljen dioksida u procesu koji se naziva [[hemosinteza]], slično kao što biljke rade u [[fotosinteza|fotosintezi]]. Biljke koriste energiju sunčeve svjetlosti za fiksaciju ugljen dioksida, ali hemosinteza se može odvijati i u odsustvu sunčeve svjetlosti (npr. oko [[Hidrotermalni izvor|hidrotermalnog otvora]]). Ekosistemi nastaju u hidrotermalnim izvorima i oko njih jer se obilje neorganskih supstanci, naime [[vodik]]a, stalno dovodi putem [[magma|magme]] u džepovima ispod morskog dna.<ref>{{cite book|last1=Alberts|first1=Bruce|last2=Johnson|first2=Alexander|last3=Lewis|first3=Julian|last4=Morgan|first4=David|last5=Raff|first5=Martin|last6=Roberts|first6=Keith|last7=Walter|first7=Peter|title=Molecular Biology of the Cell|date=Nov 20, 2014|publisher=Garland Science|pages=11–12|edition=Sixth}}</ref> Drugi litotrofi su sposobni direktno koristiti neorganske supstance, npr. [[fero]] željezo, [[vodikov sulfid]], elementarni [[sumpor]], [[tiosulfat]] ili [[amonijak]], za neke ili sve svoje energetske potrebe.<ref>{{cite book | author= Jorge G. Ibanez|author2=Margarita Hernandez-Esparza |author3=Carmen Doria-Serrano |author4=Mono Mohan Singh | title= Environmental Chemistry: Fundamentals| year= 2007| publisher= Springer| page= 156| url= https://books.google.com/books?id=6sPU95tqqn4C&q=sulfur%20oxidizers%20%22elemental%20sulfur%22&pg=PA156| isbn= 978-0-387-26061-7}}</ref><ref>{{cite book |last=Kuenen |first=G.|editor-first1=J.|editor-last1=Lengeler|editor-first2=G.|editor-last2=Drews|editor-first3=H.|editor-last3=Schlegel|title=Biology of the Prokaryotes|year=2009|publisher=John Wiley & Sons| page= 249| chapter=Oxidation of Inorganic Compounds by Chemolithotrophs|chapter-url=https://books.google.com/books?id=vXbJa4X5oHsC&q=sulfur+oxidizers+%22elemental+sulfur%22&pg=PA243| isbn=978-1-4443-1330-7}}</ref><ref>{{cite book | last1= Lengeler| first1= Joseph W.| last2= Drews| first2= Gerhart| last3= Schlegel| first3= Hans Günter| title= Biology of the Prokaryotes| year= 1999| publisher= Georg Thieme Verlag| page= 249| url= https://books.google.com/books?id=MiwpFtTdmjQC&q=sulfur%20oxidizers%20%22elemental%20sulfur%22&pg=PA249| isbn= 978-3-13-108411-8}}</ref><ref>{{cite book | last1= Reddy| first1= K. Ramesh| last2=DeLaune| first2= Ronald D.| title= Biogeochemistry of Wetlands: Science and Applications| year= 2008| publisher= CRC Press| page= 466 | url= https://books.google.com/books?id=8yLE_tMMTl8C&q=sulfur%20oxidizers%20%22elemental%20sulfur%22&pg=PA466| isbn= 978-1-56670-678-0}}</ref><ref>{{cite book | last1= Canfield| first1= Donald E.| last2= Kristensen| first2= Erik| last3= Thamdrup| first3= Bo| title= Aquatic Geomicrobiology|series=Advances in Marine Biology| year= 2005| volume= 48| publisher= Elsevier| page= 285| doi= 10.1016/S0065-2881(05)48017-7| pmid= 15797449| url= https://books.google.com/books?id=yrJxfG0_WyYC&q=iron+oxidizer&pg=PA285| isbn= 978-0-12-026147-5}}</ref> Slijedi nekoliko primjera hemolitotrofnih puteva, od kojih bilo koji ''može'' koristiti kisik ili nitrat kao akceptor elektrona: {| class="sortable wikitable" !Naziv !Primjeri !Izvor elektrona !Akceptor respiracijskih elektrona |- |[[Bakterije koje oksidiraju željezo]] ||''[[Acidithiobacillus ferrooxidans]]'' ||'''Fe²⁺''' ([[fero]] željezo) → '''Fe³⁺''' ([[željezo(II)|feri]] željezo)&nbsp;+&nbsp;e⁻<ref name="meruane">{{cite journal|vauthors=Meruane G, Vargas T |title=Bacterial oxidation of ferrous iron by Acidithiobacillus ferrooxidans in the pH range 2.5–7.0|journal=Hydrometallurgy|volume=71|issue=1|year=2003|pages=149–58|doi=10.1016/S0304-386X(03)00151-8|bibcode=2003HydMe..71..149M |url=http://www.captura.uchile.cl/bitstream/handle/2250/2394/Meruane_G.pdf?sequence=1}}</ref> ||'''O{{su|b=2}}''' ([[kisik]]) + 4H⁺ + 4e⁻→ 2H{{su|b=2}}O <ref name="meruane" /> |- |[[Nitrificirajuće bakterije|Nitritacijske bakterije]] ||''[[Nitrosomonas]]'' ||'''NH₃''' ([[amonijak]]) + 2H{{su|b=2}}O → '''NO{{su|b=2|p=−}}''' ([[nitrit]]) + 7H⁺ + 6e⁻<ref name="zwolinski">Zwolinski, Michele D. "[http://faculty.weber.edu/mzwolinski/Lithotrophs.pdf Lithotroph] {{webarchive|url=https://web.archive.org/web/20130824121042/http://faculty.weber.edu/mzwolinski/Lithotrophs.pdf |date=2013-08-24 }}." ''Weber State University''. p. 7.</ref> ||'''O{{su|b=2}}''' (kisik) + 4H⁺ + 4e⁻ → 2H{{su|b=2}}O <ref name="zwolinski" /> |- ||[[Nitrificirajuće bakterije]] ||''[[Nitrobacter]]'' ||'''NO{{su|b=2|p=−}}''' (nitrit) + H{{su|b=2}}O → '''NO{{su|b=3|p=−}}''' ([[nitrat]]) + 2H⁺ + 2e⁻<ref name="powershow">"[http://www.powershow.com/view/eee34-OTFmY/Nitrifying_bacteria_powerpoint_ppt_presentation Nitrifying bacteria]." ''PowerShow''. p. 12.</ref> ||'''O{{su|b=2}}''' (kisik) + 4H⁺ + 4e⁻ → 2H{{su|b=2}}O <ref name="powershow" /> |- |Hemotrofne [[purpurne sumporne bakterije]] ||[[Halothiobacillaceae]] ||'''S{{su|p=2−}}''' ([[sulfid]]) → '''S{{su|p=0}}''' ([[sumpor]]) + 2e⁻ ||'''O{{su|b=2}}''' (kisik) + 4H⁺ + 4e⁻→ 2H{{su|b=2}}O |- |[[Sumpor-oksidirajuće bakterije]] ||Hemotrofne [[Rhodobacteraceae]]<br />i [[Thiotrichaceae]] ||'''S{{su|p=0}}''' (sumpor) + 4H{{su|b=2}}O → '''SO{{su|b=4|p=2−}}''' ([[sulfat]]) + 8H⁺ + 6e⁻ ||'''O{{su|b=2}}''' (kisik) + 4H⁺ + 4e⁻→ 2H{{su|b=2}}O |- |[[aerobni organizam|Aerobne]] [[vodik-oksidirajuće bakterije]] ||''[[Cupriavidus metallidurans]]'' ||'''H₂''' ([[vodik]]) → 2H⁺ + 2e⁻<ref name="libert">{{cite journal|vauthors=Libert M, Esnault L, Jullien M, Bildstein O|title=Molecular hydrogen: an energy source for bacterial activity in nuclear waste disposal|journal=Physics and Chemistry of the Earth|year=2010|url=http://www.nantes2010.com/doc/abstracts/data/pdf/221_222_O_11B_4.pdf|url-status=usurped|archive-url=https://web.archive.org/web/20140727145502/http://www.nantes2010.com/doc/abstracts/data/pdf/221_222_O_11B_4.pdf|archive-date=2014-07-27}}</ref> ||'''O{{su|b=2}}''' (kisik) + 4H⁺ + 4e⁻→ 2H{{su|b=2}}O <ref name="libert" /> |- ||[[Anamoks]] bakterije ||[[Planctomycetota]] ||'''NH{{su|b=4|p=+}}''' ([[amonijak]]) → 1/2'''N₂''' ([[azot]]) + 4H⁺ + 3e^{− <ref name="kartal">{{cite journal|vauthors=Kartal B, Kuypers MM, Lavik G, Schalk J, Op den Camp HJ, Jetten MS, Strous M|year=2007|title=Anammox bacteria disguised as denitrifiers: nitrate reduction to dinitrogen gas via nitrite and ammonium|journal=Environmental Microbiology|volume=9|issue=3|pages=635–42|doi=10.1111/j.1462-2920.2006.01183.x|pmid=17298364|bibcode=2007EnvMi...9..635K |hdl=2066/35123|hdl-access=free}}</ref>} ||'''NO{{su|b=2|p=−}}''' (nitrit) + 4H⁺ + 3e⁻→ 1/2'''N₂''' (azot) + 2H{{su|b=2}}O <ref name="kartal" /> |- ||''[[Thiobacillus denitrificans]]'' ||''[[Thiobacillus denitrificans]]'' ||'''S{{su|p=0}}''' (sumpor) + 4H{{su|b=2}}O → '''SO{{su|b=4|p=2−}}''' + 8H⁺ + 6e⁻<ref name="zwolinski2">Zwolinski, Michele D. "[http://faculty.weber.edu/mzwolinski/Lithotrophs.pdf Lithotroph] {{webarchive|url=https://web.archive.org/web/20130824121042/http://faculty.weber.edu/mzwolinski/Lithotrophs.pdf |date=2013-08-24 }}." ''Weber State University''. p. 3.</ref> ||'''NO{{su|b=3|p=−}}''' (nitrat) + 6H⁺ + 5e⁻→ 1/2'''N₂''' (azot) + 3H{{su|b=2}}O <ref name="zwolinski2" /> |- |[[Sulfat-reducirajuće bakterije]]: [[Vodik-oksidirajuće bakterije]] || ''[[Desulfovibrio paquesii]]'' ||'''H₂''' (vodik) → 2H⁺ + 2e⁻<ref name="libert" /> ||'''SO{{su|b=4|p=2−}}''' + 8H⁺ + 6e⁻ → '''S{{su|p=0}}''' + 4H{{su|b=2}}O <ref name="libert" /> |- ||[[Sulfat-reducirajuće bakterije]]: [[Fosfitne bakterije]] ||''[[Desulfotignum phosphitoxidans]]'' ||'''PO{{su|b=3|p=3−}}''' ([[fosfit]]) + H{{su|b=2}}O → '''PO{{su|b=4|p=3−}}''' ([[fosfat]]) + 2H⁺ + 2e⁻ ||'''SO{{su|b=4|p=2−}}''' (sulfat) + 8H⁺ + 6e⁻ → '''S{{su|p=0}}''' (sumpor) + 4H{{su|b=2}}O |- |[[Metanogeni]] ||[[Archaea]] ||'''H₂''' (vodik) → 2H⁺ + 2e⁻ ||'''CO₂''' + 8H⁺ + 8e⁻ → '''CH₄''' ([[metan]]) + 2H{{su|b=2}}O |- |[[Karboksidotrofne bakterije]] ||''[[Carboxydothermus hydrogenoformans]]'' ||'''CO''' ([[ugljen monoksid]]) + H{{su|b=2}}O → '''CO₂''' + 2H⁺ + 2e⁻ ||2H⁺ + 2e⁻ → '''H{{su|b=2}}''' (vodik) |} === Fotolitotrofi === Fotolitotrofi poput biljaka dobijaju energiju iz svjetlosti i stoga koriste neorganske donore elektrona poput vode samo za pokretanje biosintetskih reakcija (npr. fiksaciju ugljikovog dioksida kod litoautotrofa). === Litoheterotrofi i litoautotrofi === Litotrofne bakterije, naravno, ne mogu koristiti svoj neorganski izvor energije kao izvor [[ugljik]]a za sintezu svojih ćelija. One biraju jednu od tri opcije: * Litoheterotrofi nemaju sposobnost fiksiranja [[ugljen dioksid]]a i moraju konzumirati dodatne organske spojeve kako bi ih razgradili i iskoristili njihov ugljik. Samo nekolicina bakterija je u potpunosti litoheterotrofna. * [[Litoautotrof]]i su sposobni koristiti ugljen dioksid iz [[zrak]]a kao izvor ugljika, na isti način kao što to rade [[biljke]]. * [[Miksotrof]]i će apsorbirati i koristiti organski materijal kako bi dopunili svoj izvor za fiksiranje ugljen dioksida (kombinacija [[autotrof]]ije i [[heterotrof]]ije). Mnogi litotrofi su prepoznati kao miksotrofi u pogledu svog C-metabolizma. === Hemolitotrofi i fotolitotrofi === Pored ove podjele, litotrofi se razlikuju i po početnom izvoru energije koji pokreće proizvodnju ATP-a: * Hemolitotrofi koriste prethodno spomenute neorganske spojeve za aerobnu ili anaerobnu respiraciju. Energija stvorena oksidacijom ovih spojeva dovoljna je za stvaranje ATP-a. Dio elektrona dobijenih od neorganskih donora također je potrebno usmjeriti u biosintezu. Uglavnom se mora uložiti dodatna energija za transformiranje ovih redukcijskih ekvivalenata u neophodne spojeve i redoks potencijale (uglavnom NADH ili NADPH), što se događa reakcijama [[obrnuti tok elektrona|obrnutog transporta elektrona]]. * Fotolitotrofi koriste [[svjetlost]] kao izvor energije. Ovi organizmi su [[fotosinteza|fotosintetski]]; neki primjeri [[fototrofi|fotolitotrofnih bakterija]] su [[purpurne bakterije]] (npr. [[Chromatiaceae]]), zelene bakterije ([[Chlorobiaceae]] i [[Chloroflexota]]) i "[[cijanobakterije]]". Purpurne i zelene bakterije oksidiraju sulfid, sumpor, sulfit, željezo ili vodik. Cijanobakterije i biljke ekstrahiraju redukcijske ekvivalente iz vode, tj. oksidiraju vodu u kisik. Elektroni dobijeni od donora elektrona ne koriste se za proizvodnju ATP-a (sve dok ima svjetlosti); umjesto toga, koriste se u biosintetskim reakcijama. Neki fotolitotrofi prelaze na hemolitotrofni metabolizam u mraku. == Geološki značaj == Litotrofi učestvuju u mnogim geološkim procesima, kao što su formiranje tla i [[biogeohemijski ciklus|biogeohemijsko kruženje]] [[ugljik]]a, [[azot]]a i drugih [[hemijski element|elemenata]]. Litotrofi su relevantni po pitanju savremenog problema [[kisela drenaža rudnika|kisele drenaže rudnika]]. Litotrofi mogu biti prisutni u različitim okruženjima, uključujući duboko podzemlje, tlo, rudnike i [[endolit]]ne zajednice.<ref name=soil /> === Formiranje tla === Primarni primjer litotrofa koji doprinose [[pedogeneza|formiranju tla]] su [[cijanobakterije]]. Ova skupina bakterija su fotolitotrofi koji fiksiraju azot i sposobne su koristiti energiju sunčeve svjetlosti i neorganske hranjive tvari iz stijena kao [[Redukujući agens|redukcijski]] agens.<ref name="soil">{{cite book |author=J. Heritage |author2=E. G. V. Evans |author3=R. A. Killington |title=Microbiology in action |date=1999|publisher=Cambridge Univ. Press|location=Cambridge [u.a.]|url=https://books.google.com/books?id=n9x6zLqdjOYC&q=microbiology+in+action+heritage&pg=PR13|isbn=978-0-521-62111-3|edition=Repr}}</ref> Ta im sposobnost omogućava da rastu i da se razvijaju na golim, oligotrofnim stijenama i pomaže u naknadnom taloženju njihovih organskih materija (hranjivih tvari), koje drugim organizmima služe za kolonizaciju tih površina.<ref name="soils">{{cite book |editor=François Buscot |editor2=Ajit Varma |title=Microorganisms in soils roles in genesis and functions|volume=3|date=2005|publisher=Springer|location=Berlin|isbn=978-3-540-26609-9|doi=10.1007/b137872|series=Soil Biology}}</ref> Kolonizacija može pokrenuti proces [[raspadanje|razlaganja]] organskih spojeva, što je primarni faktor nastanka novog tla. Takav mehanizam pripisan je dijelu ranih evolutivnih procesa koji su pomogli u oblikovanju biološkog aspekta Zemlje. === Biogeohemijski ciklus === [[biogeohemijski ciklus|Biogeohemijsko kruženje]] elemenata je ključna komponenta litotrofa unutar mikrobnih okruženja. Na primjer, u [[Ugljikov ciklus|ugljikovom ciklusu]] postoje određene bakterije koje se klasificiraju kao [[mikrobni metabolizam|fotolitoautotrofi]] koji stvaraju organski ugljik iz atmosferskog ugljen dioksida. Određene [[mikrobni metabolizam|hemolitoautotrofne]] bakterije takođe mogu stvoriti organski ugljik, neke čak i u odsustvu svjetlosti.<ref name=soils /> Slično biljkama, ovi mikrobi pružaju upotrebljiv oblik energije, koji drugi organizmi mogu konzumirati. Suprotno tome, postoje litotrofi koji imaju sposobnost [[vrenje|fermentacije]], što implicira njihovu sposobnost pretvaranja organskog ugljika u drugi upotrebljiv oblik.<ref name="acid">{{cite book|last1=Paul|first1=Eldor A.|title=Soil Microbiology, Ecology and Biochemistry|publisher=Academic Press, 2014|url=https://books.google.com/books?id=gDnLAwAAQBAJ&q=acid+mine+drainage&pg=PP1|isbn=978-0-12-391411-8|page=598|date=2014-11-14}}</ref> Litotrofi igraju važnu ulogu u biološkom aspektu [[ciklus željeza|ciklusa željeza]]. Ovi organizmi mogu koristiti željezo kao donora elektrona, Fe(II) → Fe(III), ili kao akceptora elektrona, Fe(III) → Fe(II).<ref>{{Cite journal|last1=Kappler|first1=Andreas|last2=Straub|first2=Kristina L.|date=2005-01-01|title=Geomicrobiological Cycling of Iron|url=https://pubs.geoscienceworld.org/rimg/article-abstract/59/1/85/140760/Geomicrobiological-Cycling-of-Iron|journal=Reviews in Mineralogy and Geochemistry|language=en|volume=59|issue=1|pages=85–108|doi=10.2138/rmg.2005.59.5|bibcode=2005RvMG...59...85K|issn=1529-6466|url-access=subscription}}</ref> Drugi primjer je [[azotni ciklus|kruženje azota]]. Mnoge litotrofne bakterije igraju ulogu u redukciji neorganskog azota ([[azot|plinovitog azota]]) u organski azot ([[amonij]]) u procesu koji se naziva [[azotofiksacija|fiksacija azota]].<ref name="soils" /> Slično tome, postoje mnoge litotrofne bakterije koje također pretvaraju amonijak u azot u procesu koji se naziva [[denitrifikacija]].<ref name="soil" /> Ugljik i azot su važni nutrijenti, neophodni za metaboličke procese i ponekad mogu biti ograničavajući faktor koji utječe na rast i razvoj organizama. Stoga su litotrofi ključni igrači i u snadbijevanju ovim značajnim resursima, kao i njihovom uklanjanju. === Kisela drenaža rudnika === Litotrofni mikrobi su odgovorni za fenomen poznat kao [[kisela drenaža rudnika]]. Ovaj proces, koji se obično javlja u rudarskim područjima, uključuje aktivno metaboliziranje [[pirit]]a i drugih reduciranih sumpornih komponenti u [[sulfat]]. Jedan primjer je acidofilni bakterijski rod, ''[[Acidithiobacillus|A. ferrooxidans]]'', koji koristi [[Gvožđe(II) sulfid|željezo(II) sulfid]] (FeS₂) za stvaranje [[sumporna kiselina|sumporne kiseline]].<ref name="acid" /> Kiseli produkt ovih specifičnih litotrofa ima potencijal da se ocijedi iz rudarskog područja putem oticanja vode i da uđe u okolinu. Kisela drenaža rudnika drastično mijenja kiselost (pH vrijednosti od 2-3) i hemiju podzemnih voda i potoka, te može ugroziti biljne i životinjske populacije nizvodno od rudarskih područja.<ref name="acid" /> Aktivnosti slične kiseloj drenaži rudnika, ali u mnogo manjem obimu, mogu se pronaći i u prirodnim okruženjima kao što su stjenovite podloge glečera, u tlu i siparima, na kamenim spomenicima i zgradama, te u dubokom podzemlju. == Astrobiologija == Pretpostavljeno je da bi [[biomineralizacija|biominerali]] mogli biti značajni pokazatelji [[vanzemaljski život|vanzemaljskog života]] i da bi stoga mogli igrati važnu ulogu u potrazi za prošlim ili sadašnjim životom na planeti [[Mars]].<ref name="NYT-20160912">{{cite news |last=Chang |first=Kenneth |title=Visions of Life on Mars in Earth's Depths |url=https://www.nytimes.com/2016/09/13/science/south-african-mine-life-on-mars.html |date=September 12, 2016 |work=[[New York Times]] |access-date=2016-09-12}}</ref> Nadalje, smatra se da [[organski mineral|organske komponente]] ([[biosignature]]), koje se često povezuju s biomineralima, igraju ključnu ulogu i u prebiotičkim i u [[biotički materijal|biotičkim]] reakcijama.<ref name=SSG >{{Cite book |editor2-first=David |editor2-last= Beaty |contribution=Final report of the MEPAG Astrobiology Field Laboratory Science Steering Group (AFL-SSG)| title=The Astrobiology Field Laboratory |editor1-first=Andrew |editor1-last=Steele |publisher=[[Mars Exploration Program Analysis Group]] (MEPAG) - NASA |place=U.S.A. |page=72 |date=September 26, 2006 |url=http://mepag.jpl.nasa.gov/reports/AFL_SSG_WHITE_PAPER_v3.doc |format=.doc |display-authors=etal}}</ref> [[NASA]] je u januaru 2014. izvijestila da će se trenutna istraživanja [[marsov rover|rover]]a ''[[Curiosity (rover)|Curiosity]]'' i ''[[Opportunity]]'' na Marsu početi fokusirati na potragu za dokazima o drevnom životu, uključujući [[biosfera|biosferu]] zasnovanu na [[autotrof]]nim, [[hemotrof]]nim ili hemolitoautotrofnim [[mikroorganizmi]]ma, kao i drevnu vodu, uključujući [[lakustrinska ravnica|fluvio-lakustrinska okruženja]] ([[ravnica|ravnice]] povezane s drevnim [[rijeka]]ma ili [[jezero|jezerima]]) koja su možda bila [[planetarna habitabilnost|nastanjiva]].<ref name="SCI-20140124a">{{cite journal |last=Grotzinger |first=John P.|title=Introduction to Special Issue - Habitability, Taphonomy, and the Search for Organic Carbon on Mars|journal=[[Science (journal)|Science]] |date=January 24, 2014 |volume=343 |issue=6169 |pages=386–387 |doi=10.1126/science.1249944 |pmid=24458635|bibcode=2014Sci...343..386G |doi-access=free }}</ref><ref name="SCI-20140124special">{{cite journal |title=Special Issue - Table of Contents - Exploring Martian Habitability |url=https://www.science.org/toc/science/343/6169|date=January 24, 2014|journal=[[Science (journal)|Science]] |volume=343 |number=6169 |pages=345–452|access-date=2014-01-24}}</ref><ref name="SCI-20140124">{{cite journal |title=Special Collection - Curiosity - Exploring Martian Habitability|url=https://www.science.org/action/doSearch?AllField=Curiosity+Mars|date=January 24, 2014 |journal=[[Science (journal)|Science]] |access-date=2014-01-24}}</ref><ref name="SCI-20140124c">{{cite journal|author=Grotzinger, J.P. |title=A Habitable Fluvio-Lacustrine Environment at Yellowknife Bay, Gale Crater, Mars |date=January 24, 2014 |journal=[[Science (journal)|Science]] |volume=343 |issue=6169 |doi=10.1126/science.1242777 |display-authors=etal |pmid=24324272 |article-number=1242777|bibcode=2014Sci...343A.386G |citeseerx=10.1.1.455.3973 |s2cid=52836398 }}</ref> Potraga za dokazima o nastanjivosti, [[tafonomija|tafonomiji]] (vezano za [[fosil]]e) i [[Ukupni organski ugljik|organskom ugljiku]] na planeti [[Mars]] sada je NASA-in primarni cilj.<ref name="SCI-20140124a"/><ref name="SCI-20140124special"/> == Povezano == * [[Autotrof]] * [[Electrolitoautotrof]] * [[Endolit]] * [[Heterotrof]] * [[Mikrobni metabolizam]] * [[Organotrof]] * [[Disimilatorni metaloreducirajući mikroorganizmi]] * [[Zetaproteobacteria]] == References == {{Reflist}} == Vanjske poveznice == * {{cite web |last=McRae |first=Mike |title=Scientists Just Identified an Organism That Thrives on Eating Meteorites |website=ScienceAlert |date=2019-12-05 |url=https://www.sciencealert.com/researchers-find-a-microbe-that-not-only-eats-meteorites-it-can-t-get-enough-of-them |access-date=2019-12-05}} {{načini ishrane}} [[Kategorija:Metabolizam]] [[Kategorija:Mikrobiologija]] [[Kategorija:Načini ishrane]] o9y6fxpaddfea62oslmjcssny0sutn4 0 4725013 42682016 2026-08-30T07:23:17Z Duma 16555 Preusmjereno na [[Litotrof]] 42682016 wikitext text/x-wiki #PREUSMJERI [[Litotrof]] 7wvpish13wzcq18y3dklz8jfuceo3ey 0 4725014 42682017 2026-08-30T07:23:27Z Duma 16555 Preusmjereno na [[Litotrof]] 42682017 wikitext text/x-wiki #PREUSMJERI [[Litotrof]] 7wvpish13wzcq18y3dklz8jfuceo3ey 0 4725015 42682022 2026-08-30T08:30:28Z Duma 16555 Preusmjereno na [[Smrdljivci]] 42682022 wikitext text/x-wiki #PREUSMJERI [[Smrdljivci]] 78nv9917w6osh7uqtcwwv6ho0oi1uml 0 4725016 42682023 2026-08-30T08:30:50Z Duma 16555 Preusmjereno na [[Mungosi]] 42682023 wikitext text/x-wiki #PREUSMJERI [[Mungosi]] m8hkfx3xg39r23thc33mxmxgr1ajms1 10 4725017 42682034 2026-08-30T11:01:39Z Edgar Allan Poe 29250 Edgar Allan Poe premješta stranicu [[Šablon:Lista vrsta s poveznicama]] na [[Šablon:Lista vrsta s vezama]] 42682034 wikitext text/x-wiki #PREUSMJERI [[Šablon:Lista vrsta s vezama]] 27s6dsk3fu7g91f63hdj9simer566hq 10 4725018 42682036 2026-08-30T11:01:53Z Edgar Allan Poe 29250 Edgar Allan Poe premješta stranicu [[Šablon:Lista taksona s poveznicama]] na [[Šablon:Lista taksona s vezama]] 42682036 wikitext text/x-wiki #PREUSMJERI [[Šablon:Lista taksona s vezama]] 57o5er06ijnhlyc0x7vw2hkysqlgfv7